Piščev prvenac iz 1955. godine: 30 reportaža o ljudima i događajima, ratne i poratne teme, govore o moralu mladih našeg podneblja (Bosna i Hercegovina). Da se sačuva istina o ljudima i događajima u jednom teškom ali velikom vremenu kroz koje su prošli građani autorovog rodnog grada Mostara i mostarski bataljon tokom narodnooslobodilačke borbe iz koje su izašli kao pobjednici. Dokumentarna priča o drugovima, oslobođena legendi i pretjerivanja, skromna i uvjerljiva.
Ono što je pisac lično vidio, doživio i bio svjedok događaja, i ono što su mu pričali drugi učesnici nosioci događaja, zapis o odbranbenoj, antifašističkoj borbi sugrađana.
Ovom knjigom koja je neposredni nastavak knjige Tajna partiske čelije, pisac završava panoramu o Mostaru i njegovom bataljonu u Narodnooslobodilačkoj borbi.
O majci, narodnom heroju, majci osam sinova i dvije kćerke sa partizanskim oznakama! Doslijednost u vjerovanju da u borbi protiv njemačkih i italijanskih fašista- okupatora, četničkih i ustaških šovinista, mora pobjediti jedna vlast - vlast narodnooslobodilačkog odbora, samo se jedno priznaje - odluka i riječ naroda.
Tri djevojke iz tri hercegovačka kraja, Zdenka, Ljubica i Emina, Hrvatica, Srpkinja i Bošnjakinja. U jednom su času i na istom mjestu poginule zbratimljene u ljudskom djelu, svojom krvlju i grobovima, brišući sve razlike između sebe. Svjedočenje koje osvjetljava vjekovne gorčine i ljepote uzrastanja do očaja dovedenog naroda, sudbonosnu smjenu jednog ili više stoljeća na podneblju Jugoslavije.
U vrijeme kada je izgledalo da će svi pošteni ljudi biti potrpani u jame, kada su ustaše u gradovima dočekivali i pitali “Koje si vjere?“, formirana je 13 hercegovačka brigada. Govori o partizanima hercegovačke brigade i istoriji naroda Hercegovine toga vremena. Mensur Seferović je bio “šef “ za štampu ove brigade.
Romansirana biografija o Šoši Mažaru, dobrim djelom je hronika o ustanku naroda Bosanske krajine. Legenda i čovjek među nama. Šoša kao sin, brat, drug, vojnik i komadant. U ratnom vremenu antifašističkog odbranbenog rata, sudbina je bila u rukama svakog pojedinca.
Posljednju knjigu je autor posvetio supruzi i saradniku Šefiki Omanović Seferović (1927-2013). Događanja u piščevom životu iza kulisa, tokom nastanka i reakcije nakon objavljivanja knjiga. Događaji nisu poredani hronološki, svaki događaj je jedan bljesak života i vremena, aktuelne spisateljske spoznaje i iskustvene životne priče, ispisane kako ih je život nanosio i obilježavao.
Iako je glavna ličnost knjige Muhamed Bostančić u zatvoru tek oslobođenog Mostara, njegov monolog u ćeliji osnovna je okosnica zapisa, odnosno, raščlanjeno je zašto su se novi nasilnici, koji su uzeli zakon u svoje ruke, svjetili za sukobe sa partizanima. Bostančić, pošten dobronamjeran građanin, ni u zatvoru nije mogao biti nego pošten i dobronamjeran građanin, pa je pričao o partizanskom Mostaru, da je antifašistički pokret njega, vanpartijca i vojnog baštovana, pokrenuo i postao je čovjek od imena.
Ovom knjigom autor ukazuje na tkz. lijeva skretanja u Crnoj Gori, koristeći ratni dnevnik odbornika i borca Manojla. Psihološka veličina glavnog junaka, obućarskog radnika koga je u jeku studija zatekao rat i poremetio mu puteve obrazovanja, je što je hod sa revolucijom i za revoluciju počeo kao čovjek okrenut sebi a završio kao borac koji je urastao u principe, ideje i vizije budućnosti za koje se vodio narodnooslobodilački rat.
O šetorici bilećkih komunista, uslovno osuđenih, trojica na smrt, a trojica na isključenje, od strane Komunističke partije Jugoslavije, Okružnog odbora partije i Operativnog odbora narodooslobodilačke vojske za Hercegovinu. Uslov je da njih šestorica izvrše ranije dobijeni a ne izvršeni zadatak.
Pričajući o Živki Damnjanović, prvom partizanskom političkom komesaru čete u Jugoslaviji koja je kao žena uspješno ratovala, predočena je ratna drama u Srbiji u drugom svjetskom ratu, ali i njena lična, jer se obračunavala veoma hrabro sa četnicima i njemačkim oficirima i dolazila u sukob sa partijskim rukovodstvom, sve do njene najteže kazne. Originalno istorijsko štivo, velike etičke i vaspitne vrijednosti, podsjeća na ličnosti iz antičke tragedije.
Dugogodišnja istraživačka studija o drami jednog manjeg dijela bošnjačkog svijeta, nevelika i usamljena jezgra četničkog ravnogorskog političkog usmjerenja, sudbine zagubljenih i prevarenih nevoljnika. Ova studija je značenski višeslojna, ona se ne bavi samo registraturom, već unutarnjom karakterologijom zločina.
U knjizi „Iskušenja“, autor Mensur Seferović govori o iskušenjima tokom rata i poslije rata, o iskušenjima glavnog junaka, ratnog pilota koji pilotske škole završava i u SAD. Od partizana komuniste postaje nacionalist, slijedbenik zločinca Slobodana Miloševića.
Čitalac će da zavoli junake, trojicu tihih, plemenitih pomagača revolucije, koji treba da se izvuku iz bunkera i odu iz okupiranog grada u oslobođenu teritoriju. Poseban humor u literaturi o narodnooslobodilačkoj borbi.
Knjiga „Krst i polumjesec u Božurevom dolu“, autora Mensura Seferovića, govori o tome da su u agoniji rata, bosansko muslimanske porodice žitelji Božureva Dola, Bosna i Hercegovina, bile prinuđene, da bi izbjegle pokolj četnika, da se prekrste. Pokrštavanje Muslimana predložio je pravoslavac-pop, kad je vidio da im nema druge, da bi bacili maglu u četničke oči, da se izvuku iz tog majskog (1943. godine) pakla, sa uvjerenjem da nikad nikakva država nije uspjela da uništi jedan narod, pa to neće uspjeti ni četnicima.
O ženama učesnicama Drugog svjetskog rata 1941-1945 i Agresije na Bosnu i Hercegovinu 1991-1995. Priče o ženama heroinama nepoznate su na balkanskim prostorima u tom obimu i periodu o kojem autor piše. Mensur Seferović traga za pozitivnim primjerima ljudskosti i humanizma, traga za zvjezdama stajačicama.
Knjiga zapisa, kolaž o kataklizmičkim događajima u BH i oko nje. O nasrtaju dva fašizma sa ciljem da se raskomada i pripoji. O nacionalno šovinističkim ideologijama koje su zatrovale pojedince i narode. Otkriva nove činjenice i aspekte, upliće sudbinu porodice što knjizi daje posebnu ljudsku notu, ne umanjujući univerzalnu poruku i viziju o prebolima zla.
Na sjednici Glavnog odbora „Prosvjete“, 20. decembra 1903. godine, odlučeno je da se pokrene izdavanje publikacije u kojoj će se pisati o „Prosvjeti“ i njenom radu. Prije objavljivanja kalendara za 1905. godinu, informacije su objavljivali u Bosanskoj vili, Bosansko-hercegovačkom istočniku i Srpskoj riječi.
Od 1910. naslov Kalendar Prosvjeta; od 1913. Kalendar; od 1922. Prosveta; od 1924. Kalendar Prosveta; od 1925. Kalendar-almanah Prosveta; od 1927. Kalendar Prosveta; od 1946. Kalendar Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta" u Sarajevu; kor. nasl. od 1946. Prosvjetin kalendar
Podnaslov: od 1910.: Za god. ... : kao prva srpska narodna čitanka; od 1911.: Za godinu ... od 1912.: Za prestupnu godinu ... koja ima ... dana; od 1913.: Književnost, privreda, umjetnost, historija, prosvjećivanje; od 1922.: Za ... god.; od 1931.: Za godinu ...; 1936. i 1940.: Za prestupnu godinu ...
Urednici: od 1910. Đorđe A. Čokorilo; od 1911. Vladimir Ćorović; od 1912. Risto Radulović; od 1922. Vasa Stajić; od 1923. Nikola Vidaković; od 1924. V. [Vojislav] Gaćinović; od 1927. Redakcioni odbor Zadruge socijalno-kulturnog rada; od 1931. Jovo Vuković; od 1932. Marko Marković, Mirko Maksimović; od 1934. Mirko Maksimović; od 1941. Đorđe Pejanović; od 1946. Redakcioni odbor Glavnog odbora "Prosvjeta"
Izdavač: od 1910. Društvo "Prosvjeta", Sarajevo; od 1922. "Prosveta", Sarajevo; od 1924. Društvo "Prosveta", Sarajevo
Za 1922. god. izašla dva izdanja; izd. koje je uredio Vasa Stajić, izdala "Prosveta" u Sarajevu i Matica Srpska u Novom Sadu i izd. koje je izdala "Prosveta" u Sarajevu, a dio za zabavu i pouku pribrao i sredio Nikola Vidaković
Štamparije: od 1910. Srpska dioničarska štamparija, Sarajevo; od 1914. Štamparija Pijuković i drug, Sarajevo; od 1922. Štamparija Petra N. Gakovića; od 1924. Obod, Sarajevo; od 1927. "Prosveta", Sarajevo; od 1931. "Obod" J. Karić, Sarajevo; od 1933. Kajon, Sarajevo; od 1934.
Štamparija Društva "Prosveta", Sarajevo; od 1939. "Prosveta", Sarajevo; od 1946. Oslobođenje, Sarajevo; od 1947, "Prosvjeta", Sarajevo
Od 1923. format 21 cm; od 1924. 22 cm; od 1925. 23 cm
Naslov je bio na ćirilici i latinici, a tekstovi su pisani na latinici, bosanskim jezikom. Nije poznato koliko je kalendar izdavan, vjerovatno samo jednom.
Izlazio je od 1912. do 1914. godine, kao i u 1918. godini. Biser je izlazio dva puta mjesečno. Od 1918. imao je uporedni podnaslov na turskom jeziku: Innemel-munimune ichvetum. El-islamu jalu vela jula alejhu.
Od 1949. Organ Glavnog odbora Saveza sindikata Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu
Od br. 72 (1959) glavni i odgovorni urednik Nada Selimović
Od br. 72 (1950) izdavač Glavni odbor SSJ za BiH
Od br. 35 (1946) naslov naizmjenično ćir. i lat.
Nije izlazio 1948. godine
Kalendar je izašao samo za 1911. godinu. Puni naslov glasi: Džepni kalendar: za godinu...
Slavija je izdala kalendar u Bosanskoj Krupi. Nisu poznati podaci o uredniku.
Odgovorni urednik Zvona bio je Jovan Šmitran, a glavni urednik N. Ristić. Novina je izlazila na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, štampana latinicom i ćirilicom. Izdavač je bila Jugoslovenska soc. dem. stranka za BiH, a štamparija Radnička štamparija (Jovan Šmitran) u Sarajevu. Zvono je izlazilo dva puta sedmično, srijedom i subotom. Broj 50 (1920) imao je prilog „Heroji“.
Odgovorni urednik novine bio je Ismet Busovača, a za redakciju „Kritike“ odgovoran je bio Jovo Šmitran. I Kritika je izlazila na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, na latinici i ćirilici. Izdavač je bio u Sarajevu, Konzorcij „Triumvirat“. Štampala se također u Sarajevu, u Islamskoj dioničkoj štampariji. Od broja 35 (25. oktobar 1922.) dolazi do izmjene urednika, pa glavni urednik postaje Vlado Turubatović. List je bio informativno-političkog karaktera.
Za tisak uredio i izdao Josip Milaković, u Sarajevu. Zbirka je štampana latinicom i ćirilicom na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku.
Iz Predgovora / Josip Milaković: "Ove je godine taman četvrt vijeka, otkako đaci sarajevske učiteljske škole imaju svoj almanah Književni pupoljci. Bijaše to godine 1887. kad đaci osnovaše svoje literarno društvo i pokrenuše svoj almanah koji Ivan Lepušić, učitelj vježbaonice i spisatelj, prozva Književni pupoljci. Urednici almanaha, kojih ima 14 tečajeva, bijaše nastavnik hrvatskog ili srpskog jezika ..." - -> str. V-X
List je bio namijenjen omladini Bosanske Krajine i šire, omladini antifašističke Jugoslavije. Nije imao redovan kontinuitet u izlaženju zbog ratnih dešavanja u periodu postojanja lista. Izdavan je na Kozari, od izdavača Oblasnog odbora USAOJ-a (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije) za Bosansku Krajinu, na bosanskom jeziku. Naslov je bio štampan na ćirilici, a tekst na latinici. Tematika lista je antifašistička borba i Bosanska Krajina.
Urednik i izdavač kalendara bio je Jovan Simić. Štampan je na srpskom jeziku u sarajevskoj Srpskoj dioničkoj štampariji. Jovan Simić je izdavao kalendar u Bosovači.
Urednik i izdavač kalendara bio je Jovan Simić. Štampan je na srpskom jeziku u sarajevskoj Srpskoj dioničkoj štampariji. Jovan Simić je izdavao kalendar u Bosovači.
Urednik i izdavač kalendara bio je Jovan Simić. Štampan je na srpskom jeziku u sarajevskoj Srpskoj dioničkoj štampariji. Jovan Simić je izdavao kalendar u Bosovači.
List „Naša misel“ pronađen je 2004. godine prilikom sređivanja i popisa arhivske građe u Odjeljenju specijalnih zbirki NUBBiH. Izlazio je od 21. marta do 15. decembra 1935. godine u Sarajevu, dva puta mjesečno, na slovenačkom jeziku. Uređivao ga je Redakcioni odbor, a glavni i odgovorni urednik lista bio je Marjan Telatko, predsjednik Društva.
Urednik Željezničarskog kalendara bio je Nikola Jarak. Prvi broj datira iz 1926. godine, a kada je prestao sa izdavanjem, nije tačno poznato. Štampan je na bosanskom jeziku u štampariji Zadružni glasnik. Izdavač je bila Željezničarska druga.
Urednik i izdavač ovog ilustrovanog kalendara bio je Nikola Jarak. Kalendar Željezničar izlazio je na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku, na latiničnom i ćirilićnom pismu. Štampan je u štampariji „Obod“. Prvo izdanje je iz 1926. godine, a nije precizirano kada je kalendar prestao izlaziti.
Eduard Loidolt, drugi slikar austrougarke vojske, akademski slikar i vojnik koji je inspiriran neobičnošću Bosne napravio je 135 akvarela malog formata, predstavljajući najširu i najraznovrsniju sliku bosanskohercegovačkih krajolika, gradskih veduta, ljudskih likova i svakodnevnih scena tog vremena, predstavljajući život ove zemlje.
