DIVAN 1-23 (1993-1994)
Prvi broj časopisa „DIVAN“, kojeg izdaje Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ iz Travnika, izašao je u februaru 1993. godine. U časopisu se tematiziraju razne lokalne teme koje se odnose na Travnik i okolicu, i to od povijesnih, etnološki, antropoloških do savremenih kulturnih tema. Od god. 1, br. 8 (1993) glavna i odgovorna urednica časopisa je Fatima Maslić. Od 1997. godine do 2002. godine, časopis nije izlazio. Od god. 6, br. 45 (2004) izdavač časopisa je BZK "Preporod" ODT. Od god. 6, br. 45 (2004) nosi podnaslov: List Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" općinskog društva Travnik. Uz br. 50 (2008) godine izlazi Podlist Divana za mlade, koji uređuje Ibrahim Indžić. Od 1993. do 1996. godine časopis je izlazio mjesečno, a od 2002. godine do danas izlazi jednom godišnje u štampanom i elektronskom izdanju.
Danas, „DIVAN“ je recenzirani časopis otvoren najprije za mlade znanstvenike i istraživače iz oblasti bošnjačke i bosanskohercegovačke kulture, umjetnosti, folklora, tradicije, književnosti, historije, bosanskoga jezika i slično, ali i svojevrstan ljetopis produkcijske kulture i kulturne baštine općine Travnik i regije Srednja Bosna. Članovi uredništva novih izdanja časopisa “Divan” su: doc. dr. Dženan Kos – glavni urednik, mr. Taik Ganić, doc. dr. Amela Bajrić, mr. Sanida Bjelopoljak, te Mirsada Fuško, tehnički urednik.
Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar
Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja.
Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014.
O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000.
Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “.
Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu.
Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta.
Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine.
Izdavač i vlasnik lista bio je Konzorcij „Novo vrijeme“, a za izdavački Konzorcij i uredništvo određen je bio Muharem M. Trampa. List je izlazio na bosanskom jeziku, štampan ćirilicom i latinicom jedanput nedjeljno u sarajevskoj štampariji Obod. Od broja 11 (1929) za izdavački Konzorcij i uredništvo odgovoran je Asim H. Karić. Broj 18 (1930) je posebno izdanje u kojem je objavljen Pravilnik za izvršenje „Zakona o finansijskoj likvidaciji odšteta za beglučke zemlje dosugjenih po zakonu o beglučkim zemljama u Bosni i Hercegovini“, objavljen 14. septembra 1929. godine. Od broja 5 (1930) štampa Islamska dionička štamparija, a od broja 18 iste godine štampa Bosanska pošta.
List je bio namijenjen omladini Bosanske Krajine i šire, omladini antifašističke Jugoslavije. Nije imao redovan kontinuitet u izlaženju zbog ratnih dešavanja u periodu postojanja lista. Izdavan je na Kozari, od izdavača Oblasnog odbora USAOJ-a (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije) za Bosansku Krajinu, na bosanskom jeziku. Naslov je bio štampan na ćirilici, a tekst na latinici. Tematika lista je antifašistička borba i Bosanska Krajina.
Urednik i izdavač kalendara bio je Jovan Simić. Štampan je na srpskom jeziku u sarajevskoj Srpskoj dioničkoj štampariji. Jovan Simić je izdavao kalendar u Bosovači.
Vatan je bio list za politička i opšta pitanja. Izlazio je sedmično. Urednici lista su bili Mehmed Hulusi i Ibrahim-beg Bašagić. Štampan je na turskom jeziku od 1884. do 1897. godine. Naslov se prevodi kao Domovina. Nakon gašenja ovoga lista, pokreće se Rehber.
Vatan je bio list za politička i opšta pitanja. Izlazio je sedmično. Urednici lista su bili Mehmed Hulusi i Ibrahim-beg Bašagić. Štampan je na turskom jeziku od 1884. do 1897. godine. Naslov se prevodi kao Domovina. Nakon gašenja ovoga lista, pokreće se Rehber.
Vatan je bio list za politička i opšta pitanja. Izlazio je sedmično. Urednici lista su bili Mehmed Hulusi i Ibrahim-beg Bašagić. Štampan je na turskom jeziku od 1884. do 1897. godine. Naslov se prevodi kao Domovina. Nakon gašenja ovoga lista, pokreće se Rehber.
Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941)
Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić.
U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine.
Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta".
Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941)
Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić.
U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine.
Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta".
Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941)
Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić.
U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine.
Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta".
Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941)
Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić.
U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine.
Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta".
Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941)
Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić.
U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine.
Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta".
Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941)
Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić.
U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine.
Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta".
Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941)
Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić.
U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine.
Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta".
Bosnische Post : organ für Politik und Volkswirtschaft (1884-1918)
Izdavač lista je bio Julije Makanec. Izlazio je u Sarajevu. List je štampan u štampariji Bosanska pošta. Izlazio je od 1884. do 1918. godine, dva puta sedmično. Kasnije izlazi dnevno, te ima vanredna i specijalna izdanja. Jezik publikacije je njemački.
Urednici su se mijenjali, kao i izdavači. Poslije Makaneca, vlasnik i izdavač je bio Eugen Tepfer, te kasnije Mileva Mrazović, vlasnica štamparije Bosanska pošta/ Bosnische Post. Zadnji navedeni vlasnik i izdavač je bio Josip Baptist Šmarda. Nakon broja 114 (1912), ime vlasnika se ne navodi.
Bosnische Post : organ für Politik und Volkswirtschaft (1884-1918)
Izdavač lista je bio Julije Makanec. Izlazio je u Sarajevu. List je štampan u štampariji Bosanska pošta. Izlazio je od 1884. do 1918. godine, dva puta sedmično. Kasnije izlazi dnevno, te ima vanredna i specijalna izdanja. Jezik publikacije je njemački.
Urednici su se mijenjali, kao i izdavači. Poslije Makaneca, vlasnik i izdavač je bio Eugen Tepfer, te kasnije Mileva Mrazović, vlasnica štamparije Bosanska pošta/ Bosnische Post. Zadnji navedeni vlasnik i izdavač je bio Josip Baptist Šmarda. Nakon broja 114 (1912), ime vlasnika se ne navodi.
Bosnische Post : organ für Politik und Volkswirtschaft (1884-1918)
Izdavač lista je bio Julije Makanec. Izlazio je u Sarajevu. List je štampan u štampariji Bosanska pošta. Izlazio je od 1884. do 1918. godine, dva puta sedmično. Kasnije izlazi dnevno, te ima vanredna i specijalna izdanja. Jezik publikacije je njemački.
Urednici su se mijenjali, kao i izdavači. Poslije Makaneca, vlasnik i izdavač je bio Eugen Tepfer, te kasnije Mileva Mrazović, vlasnica štamparije Bosanska pošta/ Bosnische Post. Zadnji navedeni vlasnik i izdavač je bio Josip Baptist Šmarda. Nakon broja 114 (1912), ime vlasnika se ne navodi.
Bosnische Post : organ für Politik und Volkswirtschaft (1884-1918)
Izdavač lista je bio Julije Makanec. Izlazio je u Sarajevu. List je štampan u štampariji Bosanska pošta. Izlazio je od 1884. do 1918. godine, dva puta sedmično. Kasnije izlazi dnevno, te ima vanredna i specijalna izdanja. Jezik publikacije je njemački.
Urednici su se mijenjali, kao i izdavači. Poslije Makaneca, vlasnik i izdavač je bio Eugen Tepfer, te kasnije Mileva Mrazović, vlasnica štamparije Bosanska pošta/ Bosnische Post. Zadnji navedeni vlasnik i izdavač je bio Josip Baptist Šmarda. Nakon broja 114 (1912), ime vlasnika se ne navodi.
U 1912. godini Musavat se nastavlja pod naslovom Novi musavat.
Opis po god. 1, br. 37 (1. juna 1912).
Naslov uporedo štampan ćir., lat. i na tur. jeziku; tekst ćir. i lat.
Izlazi svake srijede i subote.
Naslov je uporedo štampan na ćirilici i latinici, te na turskom jeziku. Vlasnik i odgovorni urednik je bio Smail aga Ćemalović. List je izlazio od 1906. do 1911. godine. Do 1909. godine u Mostaru, a onda u Sarajevu. Štampao se u Štamparsko-umjetničkom zavodu Pahera i Kisića, nakon toga od br. 27 (1907) "Narod" Dr. Krulj i komp., Mostar; od br. 2 (1908) "Naroda", Mostar; od br. 15 (1909) Đure Džamonje, Mostar; od br. 22 (1909) "Naroda", Mostar; od br. 33 (1909) Srpska dioničarska Štamparija, Sarajevo.
Izlazio je sedmično. Podnaslov od br. 43 (1910) je Organ Muslimanske narodne organizacije. Dolazi do promjena urednika. Od br. 27 (1907) glavni urednik je Smail-beg Šarić H. Šaćirbegov, od br. 2 (1908) Smail Hakija Ćišić, od br. 36 (1908) Muhamed Fazlibegović, od br. 37 (1908) Avdija Selimhodžić, od br. 39 (1908) Omer Haljevac od br. 4 (1909) Alija Raljević.
Također se mijenjaju i vlasnici novina. Od br. 33 (1909) i nakladnik Mustafa beg Halidbašić; od br. 50 (1910) Alibeg Firdus u ime Eksekutivnog odbora; od br. 1 (1911) Derviš beg Miralem; od br. 9 (1911) Rifat beg Sulejmanpašić.
U 1912. godini nastavlja se pod naslovom Novi musavat.
Naslov je uporedo štampan na ćirilici i latinici, te na turskom jeziku. Vlasnik i odgovorni urednik je bio Smail aga Ćemalović. List je izlazio od 1906. do 1911. godine. Do 1909. godine u Mostaru, a onda u Sarajevu. Štampao se u Štamparsko-umjetničkom zavodu Pahera i Kisića, nakon toga od br. 27 (1907) "Narod" Dr. Krulj i komp., Mostar; od br. 2 (1908) "Naroda", Mostar; od br. 15 (1909) Đure Džamonje, Mostar; od br. 22 (1909) "Naroda", Mostar; od br. 33 (1909) Srpska dioničarska Štamparija, Sarajevo.
Izlazio je sedmično. Podnaslov od br. 43 (1910) je Organ Muslimanske narodne organizacije. Dolazi do promjena urednika. Od br. 27 (1907) glavni urednik je Smail-beg Šarić H. Šaćirbegov, od br. 2 (1908) Smail Hakija Ćišić, od br. 36 (1908) Muhamed Fazlibegović, od br. 37 (1908) Avdija Selimhodžić, od br. 39 (1908) Omer Haljevac od br. 4 (1909) Alija Raljević.
Također se mijenjaju i vlasnici novina. Od br. 33 (1909) i nakladnik Mustafa beg Halidbašić; od br. 50 (1910) Alibeg Firdus u ime Eksekutivnog odbora; od br. 1 (1911) Derviš beg Miralem; od br. 9 (1911) Rifat beg Sulejmanpašić.
U 1912. godini nastavlja se pod naslovom Novi musavat.
Naslov je uporedo štampan na ćirilici i latinici, te na turskom jeziku. Vlasnik i odgovorni urednik je bio Smail aga Ćemalović. List je izlazio od 1906. do 1911. godine. Do 1909. godine u Mostaru, a onda u Sarajevu. Štampao se u Štamparsko-umjetničkom zavodu Pahera i Kisića, nakon toga od br. 27 (1907) "Narod" Dr. Krulj i komp., Mostar; od br. 2 (1908) "Naroda", Mostar; od br. 15 (1909) Đure Džamonje, Mostar; od br. 22 (1909) "Naroda", Mostar; od br. 33 (1909) Srpska dioničarska Štamparija, Sarajevo.
Izlazio je sedmično. Podnaslov od br. 43 (1910) je Organ Muslimanske narodne organizacije. Dolazi do promjena urednika. Od br. 27 (1907) glavni urednik je Smail-beg Šarić H. Šaćirbegov, od br. 2 (1908) Smail Hakija Ćišić, od br. 36 (1908) Muhamed Fazlibegović, od br. 37 (1908) Avdija Selimhodžić, od br. 39 (1908) Omer Haljevac od br. 4 (1909) Alija Raljević.
Također se mijenjaju i vlasnici novina. Od br. 33 (1909) i nakladnik Mustafa beg Halidbašić; od br. 50 (1910) Alibeg Firdus u ime Eksekutivnog odbora; od br. 1 (1911) Derviš beg Miralem; od br. 9 (1911) Rifat beg Sulejmanpašić.
U 1912. godini nastavlja se pod naslovom Novi musavat.
Naslov je uporedo štampan na ćirilici i latinici, te na turskom jeziku. Vlasnik i odgovorni urednik je bio Smail aga Ćemalović. List je izlazio od 1906. do 1911. godine. Do 1909. godine u Mostaru, a onda u Sarajevu. Štampao se u Štamparsko-umjetničkom zavodu Pahera i Kisića, nakon toga od br. 27 (1907) "Narod" Dr. Krulj i komp., Mostar; od br. 2 (1908) "Naroda", Mostar; od br. 15 (1909) Đure Džamonje, Mostar; od br. 22 (1909) "Naroda", Mostar; od br. 33 (1909) Srpska dioničarska Štamparija, Sarajevo.
Izlazio je sedmično. Podnaslov od br. 43 (1910) je Organ Muslimanske narodne organizacije. Dolazi do promjena urednika. Od br. 27 (1907) glavni urednik je Smail-beg Šarić H. Šaćirbegov, od br. 2 (1908) Smail Hakija Ćišić, od br. 36 (1908) Muhamed Fazlibegović, od br. 37 (1908) Avdija Selimhodžić, od br. 39 (1908) Omer Haljevac od br. 4 (1909) Alija Raljević.
Također se mijenjaju i vlasnici novina. Od br. 33 (1909) i nakladnik Mustafa beg Halidbašić; od br. 50 (1910) Alibeg Firdus u ime Eksekutivnog odbora; od br. 1 (1911) Derviš beg Miralem; od br. 9 (1911) Rifat beg Sulejmanpašić.
U 1912. godini nastavlja se pod naslovom Novi musavat.
Naslov je uporedo štampan na ćirilici i latinici, te na turskom jeziku. Vlasnik i odgovorni urednik je bio Smail aga Ćemalović. List je izlazio od 1906. do 1911. godine. Do 1909. godine u Mostaru, a onda u Sarajevu. Štampao se u Štamparsko-umjetničkom zavodu Pahera i Kisića, nakon toga od br. 27 (1907) "Narod" Dr. Krulj i komp., Mostar; od br. 2 (1908) "Naroda", Mostar; od br. 15 (1909) Đure Džamonje, Mostar; od br. 22 (1909) "Naroda", Mostar; od br. 33 (1909) Srpska dioničarska Štamparija, Sarajevo.
Izlazio je sedmično. Podnaslov od br. 43 (1910) je Organ Muslimanske narodne organizacije. Dolazi do promjena urednika. Od br. 27 (1907) glavni urednik je Smail-beg Šarić H. Šaćirbegov, od br. 2 (1908) Smail Hakija Ćišić, od br. 36 (1908) Muhamed Fazlibegović, od br. 37 (1908) Avdija Selimhodžić, od br. 39 (1908) Omer Haljevac od br. 4 (1909) Alija Raljević.
Također se mijenjaju i vlasnici novina. Od br. 33 (1909) i nakladnik Mustafa beg Halidbašić; od br. 50 (1910) Alibeg Firdus u ime Eksekutivnog odbora; od br. 1 (1911) Derviš beg Miralem; od br. 9 (1911) Rifat beg Sulejmanpašić.
U 1912. godini nastavlja se pod naslovom Novi musavat.
Naslov je uporedo štampan na ćirilici i latinici, te na turskom jeziku. Vlasnik i odgovorni urednik je bio Smail aga Ćemalović. List je izlazio od 1906. do 1911. godine. Do 1909. godine u Mostaru, a onda u Sarajevu. Štampao se u Štamparsko-umjetničkom zavodu Pahera i Kisića, nakon toga od br. 27 (1907) "Narod" Dr. Krulj i komp., Mostar; od br. 2 (1908) "Naroda", Mostar; od br. 15 (1909) Đure Džamonje, Mostar; od br. 22 (1909) "Naroda", Mostar; od br. 33 (1909) Srpska dioničarska Štamparija, Sarajevo.
Izlazio je sedmično. Podnaslov od br. 43 (1910) je Organ Muslimanske narodne organizacije. Dolazi do promjena urednika. Od br. 27 (1907) glavni urednik je Smail-beg Šarić H. Šaćirbegov, od br. 2 (1908) Smail Hakija Ćišić, od br. 36 (1908) Muhamed Fazlibegović, od br. 37 (1908) Avdija Selimhodžić, od br. 39 (1908) Omer Haljevac od br. 4 (1909) Alija Raljević.
Također se mijenjaju i vlasnici novina. Od br. 33 (1909) i nakladnik Mustafa beg Halidbašić; od br. 50 (1910) Alibeg Firdus u ime Eksekutivnog odbora; od br. 1 (1911) Derviš beg Miralem; od br. 9 (1911) Rifat beg Sulejmanpašić.
U 1912. godini nastavlja se pod naslovom Novi musavat.
Nestale osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine : kao rezultat sukoba, hiljade porodica još uvijek nemaju vijest o svojim članovima. Molimo vas da kontaktirate najbližu kancelariju MKCK ili Crvenog križa
Nash, krupan, kaligrafski ispisan. Mastilo crno, kvalitetno. Nazivi poglavlja i istaknute riječi pisane crvenim mastilom. Na početku iscrtan veoma lijep unvan. Tačke na kraju rečenica iscrtane u obliku cvijeta i ukrašene zlatnom bojom. Tekst uokviren širokom zlatnožutom linijom ojačanom dvjema tankim linijama s unutrašnje i vanjske strane okvira.
List je izlazio u Sarajevu od 1868. do 1872. godine. Uporedni naslov je Gülşen-i saray (Saraj džulšej).
To je bio poluzvanični političko-književni list. Do 1870. godine urednik lista je bio Ignjat Sopron, a nakon toga, sve do gašenja lista, urednik je bio Mehmed Šakir (Šaćir) Kurtčehajić.
List je štampan dvojezično, ćirilicom sa jedne strane, na arapskom pismu turskim jezikom sa druge strane lista. Izlazio u Sarajevu, sedmično, a štampan u Vilajetskoj štampariji.
List je izlazio u Sarajevu od 1868. do 1872. godine. Uporedni naslov je Gülşen-i saray (Saraj džulšej).
To je bio poluzvanični političko-književni list. Do 1870. godine urednik lista je bio Ignjat Sopron, a nakon toga, sve do gašenja lista, urednik je bio Mehmed Šakir (Šaćir) Kurtčehajić.
List je štampan dvojezično, ćirilicom sa jedne strane, na arapskom pismu turskim jezikom sa druge strane lista. Izlazio u Sarajevu, sedmično, a štampan u Vilajetskoj štampariji.
Nash, krupan, kaligrafski ispisan. Mastilo crno, kvalitetno. Nazivi poglavlja i istaknute riječi pisane crvenim mastilom. Papir žut, tanji, lahko lomljiv, glat, s vodenim znakom, evropskog porijekla. Tačke na kraju rečenice iscrtane u obliku cvijeta i ukrašene zlatnom bojom. Tekst uokviren širokom zlatnožutom linijom ojačanom dvjema tankim linijama s unutrašnje i vanjske strane okvira. Na fol. 52a nalaze se veoma lijepe slike Meke i Poslanikove džamije u Medini.
Ta'liq, sitan. mastilo crno, slabog kvaliteta, na mjestima u dodiru s vlagom razljeveno. Papir bijel, tanak, glat, s vodenim znakom, evropskog porijekla. Na marginama ima nešto komentara pisanih rukom istog prepisivača. Listovi zahvaćeni vlagom. Kustode.
Riq'a, sitan, pisan tankim perom. Mastilo crno dobrog kvaliteta. Papir tamnobijeli, tanak, glat, s vodenim znakom, evropskog porijekla. Tekst i komentari na marginama uokvireni tankom crvenom linijom. Ispod nekih fetvi na marginama navedena su imena muftija iz naših krajeva: al-ḥağğ Muḥammad, muftija u Sarajevu (fol. 118b), Muṣṭafā, muftija iz Prusca, al-ḥağğ Muḥammad, muftija u Travniku (fol. 61a), itd. Originalna folijacija i kustode.
Nash, krupan. Mastilo crno, slabijeg kvaliteta. Istaknute riječi i naslovi poglavlja pisani crvrnim mastilom. Papir tamnobijel, tanak, glat, s vodenim znakom, evropskog porijekla. Osnovni tekst uokviren debljom linijom zlatnožute boje, a komentari na marginama, također, uokvireni tankom crvrnom linijom.
Na fol. 1b unvan u zlatnožutoj, ljubičastoj i zelenoj boji.
Diwani, krupan. Mastilo sivo. naslovi poglavlja pisani crvenim mastilom. Papir svjetložut, srednje debljine, glat, s vodenim znakom, evropskog porijekla. Tekst pisan u dvije kolone. Kustode.
Contributors: Prepisao Šāh Nawāz b. sayyid Ismā‘īl al-Ḥusaynī
Diwani pismo. Mastilo crno. Naslovi poglavlja pisani krupnim slovima, crvenim mastilom. Papir bijel, srednje debljine, glat, s vodenim znakom, evropskog porijekla. Tekst ispisan u lijepo iscrtanim tabelama obrubljenim širokom zlatnožutom linijom. Na fol. 1b veoma lijepo urađen unvan u zlatnožutoj i plavoj boji.
Contributors: Prepisao Šukrullāh b. Ibrāhīm al-Qonawī
Glavni urednik bio je Kosta Hörmann, dok ga je uređivao Silvije Strahimir Kranjčević. Izlazila je u Sarajevu u izdanju Zemaljske vlade BiH, a štampala se u Zemaljskoj štampariji. Nada je imala dva izdanja sedmično od 1895. do 1903. godine. Do kraja 1901. izlazila su izdanja na latinici i ćirilici.
Nada se smatra najboljim južnoslavenskim književnim časopisom na prijelazu iz 19. u 20. st.
Objavljivali su bez izuzetka tekstove bosanskih, hrvatskih i srpskih književnika, nisu obraćali pažnju na nacionalnost i poetski izražaj književnika.
Redovni saradnici časopisa su bili J. Leskovar, A. G. Matoš, A. Tresić Pavičić, V. Deželić, J. Truhelka, S. Bašagić, N. Andrić, M. Begović, J. Ibler, B. Livadić, I. Velikanović i mnogi drugi.
Bosnische Post : organ für Politik und Volkswirtschaft (1884-1918)
Izdavač lista je bio Julije Makanec. Izlazio je u Sarajevu. List je štampan u štampariji Bosanska pošta. Izlazio je od 1884. do 1918. godine, dva puta sedmično. Kasnije izlazi dnevno, te ima vanredna i specijalna izdanja. Jezik publikacije je njemački.
Urednici su se mijenjali, kao i izdavači. Poslije Makaneca, vlasnik i izdavač je bio Eugen Tepfer, te kasnije Mileva Mrazović, vlasnica štamparije Bosanska pošta/ Bosnische Post. Zadnji navedeni vlasnik i izdavač je bio Josip Baptist Šmarda. Nakon broja 114 (1912), ime vlasnika se ne navodi.
Glavni urednik bio je Kosta Hörmann, dok ga je uređivao Silvije Strahimir Kranjčević. Izlazila je u Sarajevu u izdanju Zemaljske vlade BiH, a štampala se u Zemaljskoj štampariji. Nada je imala dva izdanja sedmično od 1895. do 1903. godine. Do kraja 1901. izlazila su izdanja na latinici i ćirilici.
Nada se smatra najboljim južnoslavenskim književnim časopisom na prijelazu iz 19. u 20. st.
Objavljivali su bez izuzetka tekstove bosanskih, hrvatskih i srpskih književnika, nisu obraćali pažnju na nacionalnost i poetski izražaj književnika.
Redovni saradnici časopisa su bili J. Leskovar, A. G. Matoš, A. Tresić Pavičić, V. Deželić, J. Truhelka, S. Bašagić, N. Andrić, M. Begović, J. Ibler, B. Livadić, I. Velikanović i mnogi drugi.
Glavni urednik bio je Kosta Hörmann, dok ga je uređivao Silvije Strahimir Kranjčević. Izlazila je u Sarajevu u izdanju Zemaljske vlade BiH, a štampala se u Zemaljskoj štampariji. Nada je imala dva izdanja sedmično od 1895. do 1903. godine. Do kraja 1901. izlazila su izdanja na latinici i ćirilici.
Nada se smatra najboljim južnoslavenskim književnim časopisom na prijelazu iz 19. u 20. st.
Objavljivali su bez izuzetka tekstove bosanskih, hrvatskih i srpskih književnika, nisu obraćali pažnju na nacionalnost i poetski izražaj književnika.
Redovni saradnici časopisa su bili J. Leskovar, A. G. Matoš, A. Tresić Pavičić, V. Deželić, J. Truhelka, S. Bašagić, N. Andrić, M. Begović, J. Ibler, B. Livadić, I. Velikanović i mnogi drugi.
