The first printing house in Bosnia and Herzegovina was founded in 1519 by Božidar Goraždanin, in the city of Goražde, in eastern Bosnia. Two years later, in 1521, the establishment closed and was moved to Romania. Subsequently, a small number of books written in Bosnia and Herzegovina were sent outside the country to be printed, in Venice, Vienna, Rome, and elsewhere, but books were not produced in the country. In the second half of the 19th century, there was a revival of interest in printing and publishing in Bosnia and Herzegovina. The first printing house started work in 1866, in Sarajevo, and was called Sopronova pečatnja (Sopron’s Publishing House), after its founder, Sopron Ignjat (1825–94), a journalist and printer-publisher from Novi Sad. This later became Vilajetska štamparija (Vilayet Printing House). Books were printed in the Latin, Cyrillic, Hebrew, and Arabic scripts. Following the occupation of Bosnia and Herzegovina by Austria-Hungary in 1878, Vilajetska štamparija continued to produce books, but it changed its name to Zemaljska štamparija (National Printing House). The National and University Library of Bosnia and Herzegovina preserves a valuable collection of the first school books printed at Vilajetska štamparija. Shown here is one of the items from this collection, Kratka zemljopisna početnica s dodatkom o Bosni: za niže učione (Brief geographical primer, with an additional text on Bosnia: for primary schools), published in 1869.
Filip Lastrić je prvi historičar i bibliograf Bosne i Hercegovine. U djelu Epitome vetustatum osim historije i stanja franjevačke bosanske provincije prikazao je i opću historiju Bosne u doba banova i kraljeva stoga se ovo djelo smatra veoma značajnim i vrijednim za izučavanje.
Izlazio je od 1912. do 1914. godine, kao i u 1918. godini. Biser je izlazio dva puta mjesečno. Od 1918. imao je uporedni podnaslov na turskom jeziku: Innemel-munimune ichvetum. El-islamu jalu vela jula alejhu.
Matija Divković (1563. -1631.), Bosanski franjevac je autor brojnih knjiga štampanih u Veneciji. Pridružio se franjevačkom redu u manastiru u Olovu, gdje je primio osnovno obrazovanje. Nakon dodatnog obrazovanja u Italiji vratio se u Bosnu. 1609, dok je bio na službi u Sarajevu, završio je svoju prvu knjigu pod nazivom "Nauk krstijanski za narod slovinski". Godine 1611. putuje u Veneciju gdje i štampao ovu knjigu.
Knjiga zapisa, kolaž o kataklizmičkim događajima u BH i oko nje. O nasrtaju dva fašizma sa ciljem da se raskomada i pripoji. O nacionalno šovinističkim ideologijama koje su zatrovale pojedince i narode. Otkriva nove činjenice i aspekte, upliće sudbinu porodice što knjizi daje posebnu ljudsku notu, ne umanjujući univerzalnu poruku i viziju o prebolima zla.
O ženama učesnicama Drugog svjetskog rata 1941-1945 i Agresije na Bosnu i Hercegovinu 1991-1995. Priče o ženama heroinama nepoznate su na balkanskim prostorima u tom obimu i periodu o kojem autor piše. Mensur Seferović traga za pozitivnim primjerima ljudskosti i humanizma, traga za zvjezdama stajačicama.
Knjiga „Krst i polumjesec u Božurevom dolu“, autora Mensura Seferovića, govori o tome da su u agoniji rata, bosansko muslimanske porodice žitelji Božureva Dola, Bosna i Hercegovina, bile prinuđene, da bi izbjegle pokolj četnika, da se prekrste. Pokrštavanje Muslimana predložio je pravoslavac-pop, kad je vidio da im nema druge, da bi bacili maglu u četničke oči, da se izvuku iz tog majskog (1943. godine) pakla, sa uvjerenjem da nikad nikakva država nije uspjela da uništi jedan narod, pa to neće uspjeti ni četnicima.
Čitalac će da zavoli junake, trojicu tihih, plemenitih pomagača revolucije, koji treba da se izvuku iz bunkera i odu iz okupiranog grada u oslobođenu teritoriju. Poseban humor u literaturi o narodnooslobodilačkoj borbi.
Dugogodišnja istraživačka studija o drami jednog manjeg dijela bošnjačkog svijeta, nevelika i usamljena jezgra četničkog ravnogorskog političkog usmjerenja, sudbine zagubljenih i prevarenih nevoljnika. Ova studija je značenski višeslojna, ona se ne bavi samo registraturom, već unutarnjom karakterologijom zločina.
Pričajući o Živki Damnjanović, prvom partizanskom političkom komesaru čete u Jugoslaviji koja je kao žena uspješno ratovala, predočena je ratna drama u Srbiji u drugom svjetskom ratu, ali i njena lična, jer se obračunavala veoma hrabro sa četnicima i njemačkim oficirima i dolazila u sukob sa partijskim rukovodstvom, sve do njene najteže kazne. Originalno istorijsko štivo, velike etičke i vaspitne vrijednosti, podsjeća na ličnosti iz antičke tragedije.
O šetorici bilećkih komunista, uslovno osuđenih, trojica na smrt, a trojica na isključenje, od strane Komunističke partije Jugoslavije, Okružnog odbora partije i Operativnog odbora narodooslobodilačke vojske za Hercegovinu. Uslov je da njih šestorica izvrše ranije dobijeni a ne izvršeni zadatak.
Ovom knjigom autor ukazuje na tkz. lijeva skretanja u Crnoj Gori, koristeći ratni dnevnik odbornika i borca Manojla. Psihološka veličina glavnog junaka, obućarskog radnika koga je u jeku studija zatekao rat i poremetio mu puteve obrazovanja, je što je hod sa revolucijom i za revoluciju počeo kao čovjek okrenut sebi a završio kao borac koji je urastao u principe, ideje i vizije budućnosti za koje se vodio narodnooslobodilački rat.
Iako je glavna ličnost knjige Muhamed Bostančić u zatvoru tek oslobođenog Mostara, njegov monolog u ćeliji osnovna je okosnica zapisa, odnosno, raščlanjeno je zašto su se novi nasilnici, koji su uzeli zakon u svoje ruke, svjetili za sukobe sa partizanima. Bostančić, pošten dobronamjeran građanin, ni u zatvoru nije mogao biti nego pošten i dobronamjeran građanin, pa je pričao o partizanskom Mostaru, da je antifašistički pokret njega, vanpartijca i vojnog baštovana, pokrenuo i postao je čovjek od imena.
Posljednju knjigu je autor posvetio supruzi i saradniku Šefiki Omanović Seferović (1927-2013). Događanja u piščevom životu iza kulisa, tokom nastanka i reakcije nakon objavljivanja knjiga. Događaji nisu poredani hronološki, svaki događaj je jedan bljesak života i vremena, aktuelne spisateljske spoznaje i iskustvene životne priče, ispisane kako ih je život nanosio i obilježavao.
Romansirana biografija o Šoši Mažaru, dobrim djelom je hronika o ustanku naroda Bosanske krajine. Legenda i čovjek među nama. Šoša kao sin, brat, drug, vojnik i komadant. U ratnom vremenu antifašističkog odbranbenog rata, sudbina je bila u rukama svakog pojedinca.
U vrijeme kada je izgledalo da će svi pošteni ljudi biti potrpani u jame, kada su ustaše u gradovima dočekivali i pitali “Koje si vjere?“, formirana je 13 hercegovačka brigada. Govori o partizanima hercegovačke brigade i istoriji naroda Hercegovine toga vremena. Mensur Seferović je bio “šef “ za štampu ove brigade.
Tri djevojke iz tri hercegovačka kraja, Zdenka, Ljubica i Emina, Hrvatica, Srpkinja i Bošnjakinja. U jednom su času i na istom mjestu poginule zbratimljene u ljudskom djelu, svojom krvlju i grobovima, brišući sve razlike između sebe. Svjedočenje koje osvjetljava vjekovne gorčine i ljepote uzrastanja do očaja dovedenog naroda, sudbonosnu smjenu jednog ili više stoljeća na podneblju Jugoslavije.
O majci, narodnom heroju, majci osam sinova i dvije kćerke sa partizanskim oznakama! Doslijednost u vjerovanju da u borbi protiv njemačkih i italijanskih fašista- okupatora, četničkih i ustaških šovinista, mora pobjediti jedna vlast - vlast narodnooslobodilačkog odbora, samo se jedno priznaje - odluka i riječ naroda.
Ovom knjigom koja je neposredni nastavak knjige Tajna partiske čelije, pisac završava panoramu o Mostaru i njegovom bataljonu u Narodnooslobodilačkoj borbi.
Ono što je pisac lično vidio, doživio i bio svjedok događaja, i ono što su mu pričali drugi učesnici nosioci događaja, zapis o odbranbenoj, antifašističkoj borbi sugrađana.
Piščev prvenac iz 1955. godine: 30 reportaža o ljudima i događajima, ratne i poratne teme, govore o moralu mladih našeg podneblja (Bosna i Hercegovina). Da se sačuva istina o ljudima i događajima u jednom teškom ali velikom vremenu kroz koje su prošli građani autorovog rodnog grada Mostara i mostarski bataljon tokom narodnooslobodilačke borbe iz koje su izašli kao pobjednici. Dokumentarna priča o drugovima, oslobođena legendi i pretjerivanja, skromna i uvjerljiva.
U knjizi „Iskušenja“, autor Mensur Seferović govori o iskušenjima tokom rata i poslije rata, o iskušenjima glavnog junaka, ratnog pilota koji pilotske škole završava i u SAD. Od partizana komuniste postaje nacionalist, slijedbenik zločinca Slobodana Miloševića.
Kalendar je izašao samo za 1911. godinu. Puni naslov glasi: Džepni kalendar: za godinu...
Slavija je izdala kalendar u Bosanskoj Krupi. Nisu poznati podaci o uredniku.
Naslov je bio na ćirilici i latinici, a tekstovi su pisani na latinici, bosanskim jezikom. Nije poznato koliko je kalendar izdavan, vjerovatno samo jednom.
Na sjednici Glavnog odbora „Prosvjete“, 20. decembra 1903. godine, odlučeno je da se pokrene izdavanje publikacije u kojoj će se pisati o „Prosvjeti“ i njenom radu. Prije objavljivanja kalendara za 1905. godinu, informacije su objavljivali u Bosanskoj vili, Bosansko-hercegovačkom istočniku i Srpskoj riječi.
Od 1910. naslov Kalendar Prosvjeta; od 1913. Kalendar; od 1922. Prosveta; od 1924. Kalendar Prosveta; od 1925. Kalendar-almanah Prosveta; od 1927. Kalendar Prosveta; od 1946. Kalendar Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta" u Sarajevu; kor. nasl. od 1946. Prosvjetin kalendar
Podnaslov: od 1910.: Za god. ... : kao prva srpska narodna čitanka; od 1911.: Za godinu ... od 1912.: Za prestupnu godinu ... koja ima ... dana; od 1913.: Književnost, privreda, umjetnost, historija, prosvjećivanje; od 1922.: Za ... god.; od 1931.: Za godinu ...; 1936. i 1940.: Za prestupnu godinu ...
Urednici: od 1910. Đorđe A. Čokorilo; od 1911. Vladimir Ćorović; od 1912. Risto Radulović; od 1922. Vasa Stajić; od 1923. Nikola Vidaković; od 1924. V. [Vojislav] Gaćinović; od 1927. Redakcioni odbor Zadruge socijalno-kulturnog rada; od 1931. Jovo Vuković; od 1932. Marko Marković, Mirko Maksimović; od 1934. Mirko Maksimović; od 1941. Đorđe Pejanović; od 1946. Redakcioni odbor Glavnog odbora "Prosvjeta"
Izdavač: od 1910. Društvo "Prosvjeta", Sarajevo; od 1922. "Prosveta", Sarajevo; od 1924. Društvo "Prosveta", Sarajevo
Za 1922. god. izašla dva izdanja; izd. koje je uredio Vasa Stajić, izdala "Prosveta" u Sarajevu i Matica Srpska u Novom Sadu i izd. koje je izdala "Prosveta" u Sarajevu, a dio za zabavu i pouku pribrao i sredio Nikola Vidaković
Štamparije: od 1910. Srpska dioničarska štamparija, Sarajevo; od 1914. Štamparija Pijuković i drug, Sarajevo; od 1922. Štamparija Petra N. Gakovića; od 1924. Obod, Sarajevo; od 1927. "Prosveta", Sarajevo; od 1931. "Obod" J. Karić, Sarajevo; od 1933. Kajon, Sarajevo; od 1934.
Štamparija Društva "Prosveta", Sarajevo; od 1939. "Prosveta", Sarajevo; od 1946. Oslobođenje, Sarajevo; od 1947, "Prosvjeta", Sarajevo
Od 1923. format 21 cm; od 1924. 22 cm; od 1925. 23 cm
