Električni tramvaj.

Naslov: Električni tramvaj.
Tema: Tramvaji/Sarajevo/Historija
Opis: God. 5, br. 28 (11 juli 1895), str. 1-2
Autor: Hofbauer, Dragutin
Izvor: Bošnjak : list za politiku, pouku i zabavu
Nakladnik: Sarajevo : Jusuf beg Filipović, 1890-1910
Datum: 1895.
Prava: This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.
Jezik: Bosanski
Identifikator: ISSN 2232-9307(Print)
ISSN 2490-404X (Digitalna reprodukcija)

COBISS.BH-ID:: 22077702"> COBISS.BH-ID: 22077702

Tekst: Električni tramvaj.

Sarajevo je osim ostalih novotarija dobilo i kola, koja se na prvi pogled sama kreću. I jest zaista čudnovato, kad pogledaš kola, velika kao seoska kućica, kreću se naprijed dosta brzo, a nigdje ne vidiš ni konja ni pare, koja bi ih pokretala.
Nečudim se seljaku, kada pred takova kola stane i od čuda zine, pošto ni mnogi šeherlija ne zna, kako je to moguće, a ima dosta prilike, da svašta vidi i nauči, — ako samo hoće.
Sigurno se već do sada trao ćilibar. Primaknuo si cigarćagetu, a ono se ćage dignu ćilibaru, kao da ga privuče rukama. Malo tako taj papir ostane privučen, dok sam od sebe ne spadne. To isto možeš učiniti i sa štapićem od stakla i smolom. Kada sjediš u mraku, pa ti se privuče crni mačak, a ti ga pogladi uz dlaku i niz dlaku, vidjećeš čudo! Varnice frcaju iz mačka, a uz to čuješ i neko pucketanje. U tom stanju može i mačkova dlaka privlačiti sitne i lahke stvari. Dakle vidiš, kada neke stvari tareš, ono se porodi i u njima neka tajna snaga, koja privlači. To isto biva i kod oblakova. Kada se dva oblaka sastanu, pa se jedan o drugi tare, oživi u njima ona tajna snaga, pa frcne iskra isto kano u mačka, samo što je ta iskra puno veća. Mi zovemo tu iskru munjom, a onu snagu, od koje je postala munja, zovemo munjina ili po grčkom jeziku elektrina. Tako ti postane ćilibar, staklo, smola itd. trenjem elektičnim ili munjevnim.
Ljudi nijesu bili zadovoljni tim izvorima munjine, nego su tražili razne zgrade i sprave da sami prave više munjine, te su zaista izumili dosta sprava, koje ja ovdje ne mogu sve ni spomenuti a kamo li opisati.
Čovjek je po svojoj naravi vrlo sebičan i pohlepan za vladom, on hoće, da njemu sve služi i da mu je sve korisno. Pa tako je razmišljao, ne bi li kako korist imao i od elektrine. Tako razmišljajući izumio je brzojav ili telegraf, telefon, pa u velikim hotelima i dućanima vidjećeš puceta u duvaru. Kada na to puce pritisneš, zvoni ko zna na kojoj strani kućetine. Sve to radi ta elektrina. Osim ovih veoma korisnih uredaba, imade sijaset drugih izuma, koji su ljudima od velike koristi.
Werner Siemens posebno se bavio elektrinom, pa dogje na tu sretnu misao, ne bi li se mogla napraviti kola, koja ne pokreće ni para, niti ih konji vuku, nego da ih tjera elektrina. I zaista prije 15 godina prvi put je pokušao, da se vozi u takovim kolima, a pokus je bio tako sjajan, da je sav svijet velikim veseljem pozdravio taj izum, a evo hvala Bogu i našim starijima, koristimo se već eto i mi tim izumom.
Pa kako se pokreću ta kola, pitaš me. Valja ti najprije znati, da su ljudi izumili spravu, koja proizvodi elektrinu, koja je traje jedan čas, nego po volji, dulje ili kraće vrijeme i takova elektrina, koja dulje vremena traje i djeluje, zove se "električna struja".
Takova struja radi kod svih onih izuma, koje sam malo prije spomenuo. Električna struja vodi se iz tvornice elektrine ispod zemlje tako zvanim kabelom ili nad zemljom po bakrenoj žici, koja je napeta na stupovima, kao i brzojavna žica. Na krovu kola je čelični obruč.
Taj se obruč skliže, po žici i vodi elektrinu pod kola. Tu je posebna sprava, koja se zove motor ili pokretač: Čim naime elektrina dogje do pokretača, stane se taj vrlo brzo okretati i svojim okretanjem okreće i vanjska kola na pruzi, jer je pokretač s njima zupcima spojen. Elektrina se dalje odvodi po tračnicama (šinjama). To se može lahko vidjeti, jer se vidi bakrena žica, koja šinje spaja. Tako sam evo opisao sastav kola, što je bilo moguće kraće i razumljivije, a sada da vidimo, imade li električni tramvaj koju prednost pred običnim tramvajom ili je to samo raskošna uredba. Onaj, koji toga ne razumije, lako bi se mogao tu zavesti osobito mi, koji se teško privičemo na svaku novotariju. Drugdje vuku tramvaj konji. Ali su to skupe životinje, a valja ih i dobro hraniti, kada rade i ne rade. A kod električnog tramvaja nema troška, kada se ne radi. Konji, koji vuku kola, lahko se u gradu mogu poplašiti, kola prevrnuti, pa eto nesreće. Kod električnog tramvaja toga nema. Što je najglavnije, električni se tramvaj mnogo brže pokreće, nego li konjski, pa se za oto uz isti trošak može mnogo više ljudi voziti. Ima mjesta, gdje su mjesto tramvaja napravili željeznice, koje idu kroz grad. No kod tih je to neugodno, što dim suklja kroz dimnjake i time još više kuži gradski zrak, a osim toga, pošto se kod željeznica baratu vatrom, lahko se dogodi nesreća, kada i ne bi bila opasnost, da može parni kotao puknuti, te time prouzročiti velike štete. Svega toga kod električnog tramvaja nema.
Gdje je god električni tramvaj, tu se istodopce i istim troškom može dobiti i ona divna električna svjetlost, koja nam u noći svijetli kao sunce po danu, i koja nam najviše daje prilike, da razmišljamo o velikim tajnama prirodnih sila.
Prema svemu tomu vidimo, kolika je neprocjenjiva dobit za naš glavni grad, koji imade tako lijepu rasvjetu i tako udesno prometno sredstvo i baš tim su mnogi gradovi i izvan naše domovine zaostali za našom prijestonicom. Budimo dakle s tom stečevinom ponosni i zahvalni onima, koji su nam taj darak namijenili.
Ejvala im!