The first printing house in Bosnia and Herzegovina was founded in 1519 by Božidar Goraždanin, in the city of Goražde, in eastern Bosnia. Two years later, in 1521, the establishment closed and was moved to Romania. Subsequently, a small number of books written in Bosnia and Herzegovina were sent outside the country to be printed, in Venice, Vienna, Rome, and elsewhere, but books were not produced in the country. In the second half of the 19th century, there was a revival of interest in printing and publishing in Bosnia and Herzegovina. The first printing house started work in 1866, in Sarajevo, and was called Sopronova pečatnja (Sopron’s Publishing House), after its founder, Sopron Ignjat (1825–94), a journalist and printer-publisher from Novi Sad. This later became Vilajetska štamparija (Vilayet Printing House). Books were printed in the Latin, Cyrillic, Hebrew, and Arabic scripts. Following the occupation of Bosnia and Herzegovina by Austria-Hungary in 1878, Vilajetska štamparija continued to produce books, but it changed its name to Zemaljska štamparija (National Printing House). The National and University Library of Bosnia and Herzegovina preserves a valuable collection of the first school books printed at Vilajetska štamparija. Shown here is one of the items from this collection, Kratka zemljopisna početnica s dodatkom o Bosni: za niže učione (Brief geographical primer, with an additional text on Bosnia: for primary schools), published in 1869.
Za tisak uredio i izdao Josip Milaković, u Sarajevu. Zbirka je štampana latinicom i ćirilicom na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku.
Iz Predgovora / Josip Milaković: "Ove je godine taman četvrt vijeka, otkako đaci sarajevske učiteljske škole imaju svoj almanah Književni pupoljci. Bijaše to godine 1887. kad đaci osnovaše svoje literarno društvo i pokrenuše svoj almanah koji Ivan Lepušić, učitelj vježbaonice i spisatelj, prozva Književni pupoljci. Urednici almanaha, kojih ima 14 tečajeva, bijaše nastavnik hrvatskog ili srpskog jezika ..." - -> str. V-X
Na razglednici su prikazane žene u radionici ćilima u Sarajevu. Tkaonicu ćilima izgradila je Zemaljska vlada 1892. godine. Sjedište tkaonice je bilo na Bistriku (naselje u Sarajevu).
U knjizi „Iskušenja“, autor Mensur Seferović govori o iskušenjima tokom rata i poslije rata, o iskušenjima glavnog junaka, ratnog pilota koji pilotske škole završava i u SAD. Od partizana komuniste postaje nacionalist, slijedbenik zločinca Slobodana Miloševića.
Diwani pismo. Mastilo crno. Naslovi poglavlja pisani krupnim slovima, crvenim mastilom. Papir bijel, srednje debljine, glat, s vodenim znakom evropskog porijekla. Tekst ispisan u lijepo iscrtanim tabelama obrubljenim širokom zlatnožutom linijom. Na fol. 1b veoma lijepo urađen unvan u zlatnožutoj i plavoj boji. Povez kožni, sastavljen od više listova kartona koji su presvučeni kožom. Ukrasne rozete floralnih motiva utisnute na sredini korice i na preklopu. Oštećen na hrptu.
Povez kožni, sastavljen od više listova kartona koji su presvučeni kožom. Ukrasne rozete floralnih motiva utisnute na sredini korice i na preklopu. Oštećen na hrbatu.
Komentar djela ar-Risāla fī fann al-munāẓara. Osnovno djelo na arapskom jeziku napisao je Muḥammad b. Abū Bakr al-Mar‘ašī Sačāklī-zāde.
Ta'liq, sitan. mastilo crno, slabog kvaliteta, na mjestima u dodiru s vlagom razljeveno. Papir bijel, tanak, glat, s vodenim znakom, evropskog porijekla. Na marginama ima nešto komentara pisanih rukom istog prepisivača. Listovi zahvaćeni vlagom. Kustode.
Povez polukožni, s preklopom. Korice s vanjske strane obložene ukrasnim papirom.
