U grafičkoj zbirci se sakupljaju, obrađuju, čuvaju i daju na korištenje: plakati, kalendari, razglednice, grafičke mape, katalozi izložbi, fotografije poznatih ličnosti, portreti i ostala neknjižna građa i referensna literatura iz oblasti umjetnosti.
Rukopisna zbirka Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine sadržajno je razvrstana u tri veće cjeline:
Književno-historijska zbirka, koju čine dokumenti vezani za znamenite historijske, političke i kulturne događaje i za znamenite bosanskohercegovačke i svjetske ličnosti.
Arhivska zbirka sadrži nekoliko tematski zaokruženih arhivskih cjelina kao što su Arhiv Mehmed-bega Kapetanovića-Ljubušaka; Arhiv dr. Jovana Kršića; Arhiv Silvija Strahimira Kranjčevića i drugi.
Orijentalna zbirka sadrži dokumente pisane na arapskom, turskom i perziskom jeziku, nastale tokom 17-19. stoljeća.
Bosnische Post : organ für Politik und Volkswirtschaft (1884-1918)
Izdavač lista je bio Julije Makanec. Izlazio je u Sarajevu. List je štampan u štampariji Bosanska pošta. Izlazio je od 1884. do 1918. godine, dva puta sedmično. Kasnije izlazi dnevno, te ima vanredna i specijalna izdanja. Jezik publikacije je njemački.
Urednici su se mijenjali, kao i izdavači. Poslije Makaneca, vlasnik i izdavač je bio Eugen Tepfer, te kasnije Mileva Mrazović, vlasnica štamparije Bosanska pošta/ Bosnische Post. Zadnji navedeni vlasnik i izdavač je bio Josip Baptist Šmarda. Nakon broja 114 (1912), ime vlasnika se ne navodi.
Ovo su prve novine štampane u Bosni. List izdaje i uređuje Sopronova Pečatnja tj. Ignjat Sopron. List je izlazio od 1866. do 1867. godine, u Sarajevu, jednom sedmično.
U Bosanskom vjestniku po prvi put dat je osvrt na jednu knjigu. Bio je to prikaz knjige „Naravoučenije o čoveku i njegovim dužnostima“ koja je štampana u Sopronovoj Pečatnji.
U oktobru 1866. godine “Sopronova pečatnja” mijenja ime u Vilajetska Pečatnja. Od br. 1 (1867) list se štampa u Vilajetskoj Pečatnji.
Nova promjena imena se desila nakon prodaje „pečatnje“. Od proljeća 1867. ime mijenja u “Vilajetska štamparija”. Nakon prodaje štampariji vladi, Sopron nastavlja uređivati list do proljeća 1867. godine.
Tekst na jevrejsko-španjolskom (ladino) i hebrejskom jeziku
Pismo publikacije je kvadratno hebrejsko i raši pismo
Prije Sarajeva, Kapon je štampao časopis sa istim imenom 1898. godine u Ploeštiju, Rumunija
Priručnik kalendara Bošnjaka sa kalendarom svijeh vjerozakona u zemlji, listovima za bilješke, tablicama i tarifama za pisarničke poslove
Priručnik je izlazio kao prilog uz kalendar Bošnjak. Od 1893. naslov mijenja u Priručnik Bošnjaka za prostu godinu sa listovima za bilješke, tablicama i tarifama za pisarničke poslove. Izlazio je jednom u godini u Sarajevu, izdanjem Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine.
Prvi urednik i izdavač lista je Božidar Nikašinović. U osmišljavanju lista su pomogli Nikola Šumonja, Nikola Kašiković i Stevo Kaluđerčić. Pored Nikašinovića, izdavač je i Prosveta. Izlazila je od 1885/86. do 1914. godine.
Bosanska vila štampala se u Sarajevu, u štampariji Spindlera i Lesnera. Izlazila je dva puta mjesečno, dok je u 1892. i 1908. izlazila tri puta mjesečno. Nova serija počinje izlaziti 1944. godine.
Opis po God. 12, br. 1 (25 januar 1941)
Nasl. na lat. i ćir.
Na br. 2 (28 veljača 1942) podnaslov je Glasilo Nabavljačke zadruge drž. službenika u Sarajevu, Gradske nabavljačke zadruge u Sarajevu, Nabavljačke zadruge "Rad" u Sarajevu i Kreditne zadruge državnih službenika u Sarajevu
Na br. 2 (28 veljača 1942) ime izdavača je Nabavljačka zadruga državnih službenika s.o.j. u Sarajevu
Sadrži i pjesme: Franji Josifu I. / Ljuboje Dlustuš. Caru i kralju / Josip Milaković. Odjek srdaca Bosne i Hercegovine / Silvije Str. Kranjčević. Našem caru i kralju Franji Josifu I. / Rizabeg Kapetanović
Bosnische Post : organ für Politik und Volkswirtschaft (1884-1918)
Izdavač lista je bio Julije Makanec. Izlazio je u Sarajevu. List je štampan u štampariji Bosanska pošta. Izlazio je od 1884. do 1918. godine, dva puta sedmično. Kasnije izlazi dnevno, te ima vanredna i specijalna izdanja. Jezik publikacije je njemački.
Urednici su se mijenjali, kao i izdavači. Poslije Makaneca, vlasnik i izdavač je bio Eugen Tepfer, te kasnije Mileva Mrazović, vlasnica štamparije Bosanska pošta/ Bosnische Post. Zadnji navedeni vlasnik i izdavač je bio Josip Baptist Šmarda. Nakon broja 114 (1912), ime vlasnika se ne navodi.
Bosnische Post : organ für Politik und Volkswirtschaft (1884-1918)
Izdavač lista je bio Julije Makanec. Izlazio je u Sarajevu. List je štampan u štampariji Bosanska pošta. Izlazio je od 1884. do 1918. godine, dva puta sedmično. Kasnije izlazi dnevno, te ima vanredna i specijalna izdanja. Jezik publikacije je njemački.
Urednici su se mijenjali, kao i izdavači. Poslije Makaneca, vlasnik i izdavač je bio Eugen Tepfer, te kasnije Mileva Mrazović, vlasnica štamparije Bosanska pošta/ Bosnische Post. Zadnji navedeni vlasnik i izdavač je bio Josip Baptist Šmarda. Nakon broja 114 (1912), ime vlasnika se ne navodi.
Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941)
Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić.
U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine.
Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta".
Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941)
Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić.
U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine.
Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta".
Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941)
Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić.
U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine.
Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta".
Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941)
Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić.
U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine.
Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta".
Opći adresni priručnik sa kalendarom svih vjeroispovijesti za Bosnu i Hercegovinu = Bosnischer Bote : Universal-Hand und Adressbuch nebst Kalender für alle Confessionen für Bosnien-Hercegovina (1897-1918)
Izlazio jednom godišnje, od 1897. do 1918. godine. Izdavač i urednik je bio Adolf Walny.
Štampao se u Sarajevu i Beču. Od god. 1899. naslov i tekst na njemačkom, hrvatskom, bosanskom i srpskom jeziku.
Opći adresni priručnik sa kalendarom svih vjeroispovijesti za Bosnu i Hercegovinu = Bosnischer Bote : Universal-Hand und Adressbuch nebst Kalender für alle Confessionen für Bosnien-Hercegovina (1897-1918)
Izlazio jednom godišnje, od 1897. do 1918. godine. Izdavač i urednik je bio Adolf Walny.
Štampao se u Sarajevu i Beču. Od god. 1899. naslov i tekst na njemačkom, hrvatskom, bosanskom i srpskom jeziku.
Opći adresni priručnik sa kalendarom svih vjeroispovijesti za Bosnu i Hercegovinu = Bosnischer Bote : Universal-Hand und Adressbuch nebst Kalender für alle Confessionen für Bosnien-Hercegovina (1897-1918)
Izlazio jednom godišnje, od 1897. do 1918. godine. Izdavač i urednik je bio Adolf Walny.
Štampao se u Sarajevu i Beču. Od god. 1899. naslov i tekst na njemačkom, hrvatskom, bosanskom i srpskom jeziku.
Bosnische Post : organ für Politik und Volkswirtschaft (1884-1918)
Izdavač lista je bio Julije Makanec. Izlazio je u Sarajevu. List je štampan u štampariji Bosanska pošta. Izlazio je od 1884. do 1918. godine, dva puta sedmično. Kasnije izlazi dnevno, te ima vanredna i specijalna izdanja. Jezik publikacije je njemački.
Urednici su se mijenjali, kao i izdavači. Poslije Makaneca, vlasnik i izdavač je bio Eugen Tepfer, te kasnije Mileva Mrazović, vlasnica štamparije Bosanska pošta/ Bosnische Post. Zadnji navedeni vlasnik i izdavač je bio Josip Baptist Šmarda. Nakon broja 114 (1912), ime vlasnika se ne navodi.
Opći adresni priručnik sa kalendarom svih vjeroispovijesti za Bosnu i Hercegovinu = Bosnischer Bote : Universal-Hand und Adressbuch nebst Kalender für alle Confessionen für Bosnien-Hercegovina (1897-1918)
Izlazio jednom godišnje, od 1897. do 1918. godine. Izdavač i urednik je bio Adolf Walny.
Štampao se u Sarajevu i Beču. Od god. 1899. naslov i tekst na njemačkom, hrvatskom, bosanskom i srpskom jeziku.
Opći adresni priručnik sa kalendarom svih vjeroispovijesti za Bosnu i Hercegovinu = Bosnischer Bote : Universal-Hand und Adressbuch nebst Kalender für alle Confessionen für Bosnien-Hercegovina (1897-1918)
Izlazio jednom godišnje, od 1897. do 1918. godine. Izdavač i urednik je bio Adolf Walny.
Štampao se u Sarajevu i Beču. Od god. 1899. naslov i tekst na njemačkom, hrvatskom, bosanskom i srpskom jeziku.
Opći adresni priručnik sa kalendarom svih vjeroispovijesti za Bosnu i Hercegovinu = Bosnischer Bote : Universal-Hand und Adressbuch nebst Kalender für alle Confessionen für Bosnien-Hercegovina (1897-1918)
Izlazio jednom godišnje, od 1897. do 1918. godine. Izdavač i urednik je bio Adolf Walny.
Štampao se u Sarajevu i Beču. Od god. 1899. naslov i tekst na njemačkom, hrvatskom, bosanskom i srpskom jeziku.
Opći adresni priručnik sa kalendarom svih vjeroispovijesti za Bosnu i Hercegovinu = Universal-Hand und Adressbuch nebst Kalender für alle Confessionen für Bosnien-Hercegovina (1897-1918)
Izlazio jednom godišnje, od 1897. do 1918. godine. Izdavač i urednik je bio Adolf Walny.
Štampao se u Sarajevu i Beču. Od god. 1899. naslov i tekst na njemačkom, hrvatskom, bosanskom i srpskom jeziku.
Theatrum Orbis Terrarum (Teatar svijeta) smatra se pretečom modernog atlasa. Veliki uticaj na rad Ortelisa imao je Mercator. Izdanje Orteliusovog Atlasa koji poseduje Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH potječe iz 1592. Ovo izdanje izašlo je iz štamparije Platininiana u Antwerpenu.
Glavni urednik bio je Kosta Hörmann, dok ga je uređivao Silvije Strahimir Kranjčević. Izlazila je u Sarajevu u izdanju Zemaljske vlade BiH, a štampala se u Zemaljskoj štampariji. Nada je imala dva izdanja sedmično od 1895. do 1903. godine. Do kraja 1901. izlazila su izdanja na latinici i ćirilici.
Nada se smatra najboljim južnoslavenskim književnim časopisom na prijelazu iz 19. u 20. st.
Objavljivali su bez izuzetka tekstove bosanskih, hrvatskih i srpskih književnika, nisu obraćali pažnju na nacionalnost i poetski izražaj književnika.
Redovni saradnici časopisa su bili J. Leskovar, A. G. Matoš, A. Tresić Pavičić, V. Deželić, J. Truhelka, S. Bašagić, N. Andrić, M. Begović, J. Ibler, B. Livadić, I. Velikanović i mnogi drugi.
Glavni urednik bio je Kosta Hörmann, dok ga je uređivao Silvije Strahimir Kranjčević. Izlazila je u Sarajevu u izdanju Zemaljske vlade BiH, a štampala se u Zemaljskoj štampariji. Nada je imala dva izdanja sedmično od 1895. do 1903. godine. Do kraja 1901. izlazila su izdanja na latinici i ćirilici.
Nada se smatra najboljim južnoslavenskim književnim časopisom na prijelazu iz 19. u 20. st.
Objavljivali su bez izuzetka tekstove bosanskih, hrvatskih i srpskih književnika, nisu obraćali pažnju na nacionalnost i poetski izražaj književnika.
Redovni saradnici časopisa su bili J. Leskovar, A. G. Matoš, A. Tresić Pavičić, V. Deželić, J. Truhelka, S. Bašagić, N. Andrić, M. Begović, J. Ibler, B. Livadić, I. Velikanović i mnogi drugi.
Bosnische Post : organ für Politik und Volkswirtschaft (1884-1918)
Izdavač lista je bio Julije Makanec. Izlazio je u Sarajevu. List je štampan u štampariji Bosanska pošta. Izlazio je od 1884. do 1918. godine, dva puta sedmično. Kasnije izlazi dnevno, te ima vanredna i specijalna izdanja. Jezik publikacije je njemački.
Urednici su se mijenjali, kao i izdavači. Poslije Makaneca, vlasnik i izdavač je bio Eugen Tepfer, te kasnije Mileva Mrazović, vlasnica štamparije Bosanska pošta/ Bosnische Post. Zadnji navedeni vlasnik i izdavač je bio Josip Baptist Šmarda. Nakon broja 114 (1912), ime vlasnika se ne navodi.
Glavni urednik bio je Kosta Hörmann, dok ga je uređivao Silvije Strahimir Kranjčević. Izlazila je u Sarajevu u izdanju Zemaljske vlade BiH, a štampala se u Zemaljskoj štampariji. Nada je imala dva izdanja sedmično od 1895. do 1903. godine. Do kraja 1901. izlazila su izdanja na latinici i ćirilici.
Nada se smatra najboljim južnoslavenskim književnim časopisom na prijelazu iz 19. u 20. st.
Objavljivali su bez izuzetka tekstove bosanskih, hrvatskih i srpskih književnika, nisu obraćali pažnju na nacionalnost i poetski izražaj književnika.
Redovni saradnici časopisa su bili J. Leskovar, A. G. Matoš, A. Tresić Pavičić, V. Deželić, J. Truhelka, S. Bašagić, N. Andrić, M. Begović, J. Ibler, B. Livadić, I. Velikanović i mnogi drugi.
Diwani pismo. Mastilo crno. Naslovi poglavlja pisani krupnim slovima, crvenim mastilom. Papir bijel, srednje debljine, glat, s vodenim znakom, evropskog porijekla. Tekst ispisan u lijepo iscrtanim tabelama obrubljenim širokom zlatnožutom linijom. Na fol. 1b veoma lijepo urađen unvan u zlatnožutoj i plavoj boji.
Contributors: Prepisao Šukrullāh b. Ibrāhīm al-Qonawī
Diwani, krupan. Mastilo sivo. naslovi poglavlja pisani crvenim mastilom. Papir svjetložut, srednje debljine, glat, s vodenim znakom, evropskog porijekla. Tekst pisan u dvije kolone. Kustode.
Contributors: Prepisao Šāh Nawāz b. sayyid Ismā‘īl al-Ḥusaynī
Nash, krupan. Mastilo crno, slabijeg kvaliteta. Istaknute riječi i naslovi poglavlja pisani crvrnim mastilom. Papir tamnobijel, tanak, glat, s vodenim znakom, evropskog porijekla. Osnovni tekst uokviren debljom linijom zlatnožute boje, a komentari na marginama, također, uokvireni tankom crvrnom linijom.
Na fol. 1b unvan u zlatnožutoj, ljubičastoj i zelenoj boji.
Riq'a, sitan, pisan tankim perom. Mastilo crno dobrog kvaliteta. Papir tamnobijeli, tanak, glat, s vodenim znakom, evropskog porijekla. Tekst i komentari na marginama uokvireni tankom crvenom linijom. Ispod nekih fetvi na marginama navedena su imena muftija iz naših krajeva: al-ḥağğ Muḥammad, muftija u Sarajevu (fol. 118b), Muṣṭafā, muftija iz Prusca, al-ḥağğ Muḥammad, muftija u Travniku (fol. 61a), itd. Originalna folijacija i kustode.
Ta'liq, sitan. mastilo crno, slabog kvaliteta, na mjestima u dodiru s vlagom razljeveno. Papir bijel, tanak, glat, s vodenim znakom, evropskog porijekla. Na marginama ima nešto komentara pisanih rukom istog prepisivača. Listovi zahvaćeni vlagom. Kustode.
Nash, krupan, kaligrafski ispisan. Mastilo crno, kvalitetno. Nazivi poglavlja i istaknute riječi pisane crvenim mastilom. Papir žut, tanji, lahko lomljiv, glat, s vodenim znakom, evropskog porijekla. Tačke na kraju rečenice iscrtane u obliku cvijeta i ukrašene zlatnom bojom. Tekst uokviren širokom zlatnožutom linijom ojačanom dvjema tankim linijama s unutrašnje i vanjske strane okvira. Na fol. 52a nalaze se veoma lijepe slike Meke i Poslanikove džamije u Medini.
List je izlazio u Sarajevu od 1868. do 1872. godine. Uporedni naslov je Gülşen-i saray (Saraj džulšej).
To je bio poluzvanični političko-književni list. Do 1870. godine urednik lista je bio Ignjat Sopron, a nakon toga, sve do gašenja lista, urednik je bio Mehmed Šakir (Šaćir) Kurtčehajić.
List je štampan dvojezično, ćirilicom sa jedne strane, na arapskom pismu turskim jezikom sa druge strane lista. Izlazio u Sarajevu, sedmično, a štampan u Vilajetskoj štampariji.
List je izlazio u Sarajevu od 1868. do 1872. godine. Uporedni naslov je Gülşen-i saray (Saraj džulšej).
To je bio poluzvanični političko-književni list. Do 1870. godine urednik lista je bio Ignjat Sopron, a nakon toga, sve do gašenja lista, urednik je bio Mehmed Šakir (Šaćir) Kurtčehajić.
List je štampan dvojezično, ćirilicom sa jedne strane, na arapskom pismu turskim jezikom sa druge strane lista. Izlazio u Sarajevu, sedmično, a štampan u Vilajetskoj štampariji.
Nash, krupan, kaligrafski ispisan. Mastilo crno, kvalitetno. Nazivi poglavlja i istaknute riječi pisane crvenim mastilom. Na početku iscrtan veoma lijep unvan. Tačke na kraju rečenica iscrtane u obliku cvijeta i ukrašene zlatnom bojom. Tekst uokviren širokom zlatnožutom linijom ojačanom dvjema tankim linijama s unutrašnje i vanjske strane okvira.
