Naslov

Naše uskrsne pisanice

Tema

Uskrs; pisanice; uskrsna jaja

Opis

God. 41, br. 69 (30. marta 1918), str. 7

Autor

Belović-Bernadžikowska, Jelena

Izvor

Sarajevski list

Nakladnik

Sarajevo : Zemaljska tiskara, 1881-1918

Datum

30. mart 1918.

Prava

This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License

Jezik

Bosanski

Tip

Članak

Identifikator

ISSN 2232-7711

COBISS.BH-ID:

ID=67092742"> COBISS.BH-ID: ID=67092742

Tekst

Naše uskrsne pisanice.

Uskrs je za naš narod proljetna svečanost, svečanost sunca i preporoda iza duge krute zime. Sve što cvate, raste, buja i ploda donosi, sve je to u njegovom narodnom vjerovanju dar sunca. Uskrs nije kod nas samo onaj kalendarski svetac i praznik, koji traje 1—3 dana, nego je za nas čitavo uskrsno vrijeme važno, sve¬čano i mnogoznačno, čitavo vrijeme od one posljednje nedjelje prije Uskrsa pa sve do petka i subote poslije Uskrsa.
Već na cvjetnu nedjelju počinju pri¬prave za Uskrs, već taj dan bacaju u Bosni cvijeće u vodu i tom se vodom pe¬ru, jer to donosi zdravlje, ljepotu i sreću. Najviše posla imaju u kući na Veliki Petak, jer se tada šaraju pisanice. Prije su naše žene po svim jugoslavenskim krajevima same boju priređivale za ovo šaranje, a činile su to tačno po pravilima, uzetim iz narodne tradicije. Danas ponaj¬više kupuju gotove boje »na pakliće«. Ko se drži starog adeta, taj će za bojenje i uzeti samo posve svježu, istom donesenu vodu, koju još niko nije trebao, niti od nje pio, niti se u njoj umio. Boja, što preostaje. kad je šaranje dovršeno, ne smije se baciti prije Uznešenja Kristovog. Onda može.
Šaranje radi se prije sunčana izlaza. a najprije se šaraju ona jaja, koja su taj dan dobivena od kokoši i koja će se na sam prvi dan Uskrsa jesti, blagoslovljena u crkvi ili kod kuće.
Za izbor šara brinu se djevojke u kući ili mlađe žene. One biraju hoće li se šarati: kuke i kukaši, krstovi i zvijezde, repovi ili tetreici, tice ili cvjetovi, peralija ili prstalja itd. One od svih ovih i ovakovih motiva odaberu najljepše, pa onda dugo vijećaju, kojom će se bojom koja šara pisati.« Svaka cura želi, da su njezine pisanice najljepše.
Ko dobro pazi i puno ljubavi ulaže na šaranje pisanica, tome će ta jaja ostati kroz čitavu godinu friška (nekuhana). Obično se ostavljaju do Đurđeva i tada se bacaju u visove od mlina, pa se tom vodom onda cure peru, da budu rumene i jedre. Neće se razboljeti kroz svu godinu, ako to rado, vjeruju po starom običaju. Ljuske od pisanaca bacaju se u vatru (ne u đubre), pa će izgorjeti i nestati sva gamad iz kuće: stjenice, buve, uši, muhe i t d.
Na Veliku Subotu u mnogim krajevima Bosne obnavljaju vatru na domaćem ognjištu. Djeca za to idu rano u jutro pred crkvu i tu zapale veliku vatru od granja i suvadi. Tu vatru svećenik blagoslovi. Kad vatra više ne gori, nego je ostala samo žera, uzme svako dijete komad žere, te ga nosi od kuće do kuće, da se »obnove« sve vatre i da budu blagoslovljene. U nekim mjestima na toj vatri kuhaju jaja, koja na Uskrs izjedu. To ne čine svuda.
Naš narod voli, svoje stare običaje, oni su mu sveti. Tek u novije doba nestaje svuda poezije, pa i lijepi narodni običaji ginu. Tako će s vremenom nestati i pisanica, pa je dobro, da naši muzeji imadu dosta bogate zbirke takovih narodnih uspomena. Najljepšu zbirku bosanskih narodnih pisanica ima narodopisni muzej u Pragu. Zagreb ima tek ponešto, a lijepu zbirku ima i »Anthroopophyteia muzej« dra Fr. S. Kraussa u Beču, gdje se čuvaju mnogi predmeti iz bosanskog narodnog vjerovanja.

Related Items you might want to check out...

Geolokacija