5 100 654 https://kolekcije.nub.ba/files/original/af976b8432957577d06eb4157c0778ca.pdf b0ba5f216a7095af6f79d67f2718f79a PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kalendari Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Željezničarski zadružni kalendar Description An account of the resource Urednik Željezničarskog kalendara bio je Nikola Jarak. Prvi broj datira iz 1926. godine, a kada je prestao sa izdavanjem, nije tačno poznato. Štampan je na bosanskom jeziku u štampariji Zadružni glasnik. Izdavač je bila Željezničarska druga. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1926-193? Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7827 (Print) ISSN 3029-4231 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 21967878 https://kolekcije.nub.ba/files/original/f9bf9cdf97b54a9a2abda5af5cbb2f97.pdf c78204fab76b702bf36830f4e3d27669 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Naša misel: list Delavskega kulturnog društva „Cankar“ Description An account of the resource Letn. 1, št. 1 (21.3.1935)- letn. 1, št. 12 (15.12.1935) List „Naša misel“ pronađen je 2004. godine prilikom sređivanja i popisa arhivske građe u Odjeljenju specijalnih zbirki NUBBiH. Izlazio je od 21. marta do 15. decembra 1935. godine u Sarajevu, dva puta mjesečno, na slovenačkom jeziku. Uređivao ga je Redakcioni odbor, a glavni i odgovorni urednik lista bio je Marjan Telatko, predsjednik Društva. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1935 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource Slovenački Subject The topic of the resource Kultura/umjetnost/historija Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Delavsko kulturno društvo "Cankar", 1935 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 26 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2566-3046 (Print) ISSN 3029-4185 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/24189958#full">24189958</a> https://kolekcije.nub.ba/files/original/32e5bd07424a14160299e1a2277e00e8.pdf 01986dd6d9fef509f49048a80163d7d6 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Revija Subject The topic of the resource đački list, književnost Description An account of the resource Časopis je izlazio na srpskom, hrvatskom i bosanskom jeziku, latiničnim pismom. Litografisan je, nije paginiran. Izašao je samo jedan broj za 1923/24. školsku godinu. Reviju su izdavali đaci 1. muške Gimnazije u Sarajevu. Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Đaci 1. muške Gimnazije u Sarajevu Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1923-1924 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 24 cm Language A language of the resource bosanski, hrvatski, srpski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2566-2996 (Print) ISSN 3029-391X (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/24163334">24163334</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Revija 1923-1924 https://kolekcije.nub.ba/files/original/a750f48a5ce949085ed0b5414851a4a2.pdf d779a6bca6309dad2be44f43fa3cb5f9 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Tarik = Putokaz : list za pouku i zabavu : ilmî, edebî cerîde Subject The topic of the resource pouka , zabava Description An account of the resource List je bio muslimansko religiozno-političkog karaktera. Štampan je arebicom, na bosanskom jeziku i izlazio je jednom mjesečno (svaki mlađak). Creator An entity primarily responsible for making the resource urednik Muhamed Džemaludin Čaušević Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Fehim Kučukalić Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1908 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2566-4026 (Print) ISSN 2566-4247 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/25357830">25357830</a> Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Tarik = Putokaz : list za pouku i zabavu : ilmî, edebî cerîde 1908 https://kolekcije.nub.ba/files/original/f9659d3de3877ad8557fa2d7091d3c75.pdf 4d1277422d874a24c2eb0cc93eb52499 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Srpski zadrugar 1912-1914 Description An account of the resource Urednik i izdavač kalendara bio je Jovan Simić. Štampan je na srpskom jeziku u sarajevskoj Srpskoj dioničkoj štampariji. Jovan Simić je izdavao kalendar u Bosovači. Kalendar za 1912. godinu sadrži: Kalendarijum. Praznici u Bosni i Hercegovini. Pravila Srpske zemljoradničke zadruge. Osnivanje Srpske zemljoradničke zadruge. Iz poljoprivrede. Krsno ime. O zdravlju. O lijepom vladanju. Crkveno-prosvjetne autonomne vlasti. Pomažimo narodne ustanove. Račun kamata-interesa. Kad treba plaćati porez. O biljezima. Sajmovi u Bosni i Hercegovini Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Urednik i izdavač kalendara bio je Jovan Simić. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1912-1914 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7894 (Print) ISSN 3029-4053 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 24144646 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Srpski zadrugar 1912 Description An account of the resource Urednik i izdavač kalendara bio je Jovan Simić. Štampan je na srpskom jeziku u sarajevskoj Srpskoj dioničkoj štampariji. Jovan Simić je izdavao kalendar u Bosovači. Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. https://kolekcije.nub.ba/files/original/7b1688d82a1e22e36d6ab4e6de534652.pdf 5d0bfbf98582ff017a583730ee5f41de PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Srpski zadrugar 1912-1914 Description An account of the resource Urednik i izdavač kalendara bio je Jovan Simić. Štampan je na srpskom jeziku u sarajevskoj Srpskoj dioničkoj štampariji. Jovan Simić je izdavao kalendar u Bosovači. Kalendar za 1912. godinu sadrži: Kalendarijum. Praznici u Bosni i Hercegovini. Pravila Srpske zemljoradničke zadruge. Osnivanje Srpske zemljoradničke zadruge. Iz poljoprivrede. Krsno ime. O zdravlju. O lijepom vladanju. Crkveno-prosvjetne autonomne vlasti. Pomažimo narodne ustanove. Račun kamata-interesa. Kad treba plaćati porez. O biljezima. Sajmovi u Bosni i Hercegovini Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Urednik i izdavač kalendara bio je Jovan Simić. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1912-1914 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7894 (Print) ISSN 3029-4053 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 24144646 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Srpski zadrugar 1913 Description An account of the resource Urednik i izdavač kalendara bio je Jovan Simić. Štampan je na srpskom jeziku u sarajevskoj Srpskoj dioničkoj štampariji. Jovan Simić je izdavao kalendar u Bosovači. Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. https://kolekcije.nub.ba/files/original/197cd5cb835dcbdc2d23b9f621323ba5.pdf 4d77f781ed22b976e7c37d0c4d2ad518 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Srpski zadrugar 1912-1914 Description An account of the resource Urednik i izdavač kalendara bio je Jovan Simić. Štampan je na srpskom jeziku u sarajevskoj Srpskoj dioničkoj štampariji. Jovan Simić je izdavao kalendar u Bosovači. Kalendar za 1912. godinu sadrži: Kalendarijum. Praznici u Bosni i Hercegovini. Pravila Srpske zemljoradničke zadruge. Osnivanje Srpske zemljoradničke zadruge. Iz poljoprivrede. Krsno ime. O zdravlju. O lijepom vladanju. Crkveno-prosvjetne autonomne vlasti. Pomažimo narodne ustanove. Račun kamata-interesa. Kad treba plaćati porez. O biljezima. Sajmovi u Bosni i Hercegovini Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Urednik i izdavač kalendara bio je Jovan Simić. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1912-1914 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7894 (Print) ISSN 3029-4053 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 24144646 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Srpski zadrugar 1914 Description An account of the resource Urednik i izdavač kalendara bio je Jovan Simić. Štampan je na srpskom jeziku u sarajevskoj Srpskoj dioničkoj štampariji. Jovan Simić je izdavao kalendar u Bosovači. Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. https://kolekcije.nub.ba/files/original/faba16481fc4b74f4304776d5c121abd.pdf 507ff82e081a47639d88d69628c18080 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žetva: list Oblasnog odbora Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije za Kozaru“ Description An account of the resource List je bio namijenjen omladini Bosanske Krajine i šire, omladini antifašističke Jugoslavije. Nije imao redovan kontinuitet u izlaženju zbog ratnih dešavanja u periodu postojanja lista. Izdavan je na Kozari, od izdavača Oblasnog odbora USAOJ-a (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije) za Bosansku Krajinu, na bosanskom jeziku. Naslov je bio štampan na ćirilici, a tekst na latinici. Tematika lista je antifašistička borba i Bosanska Krajina. Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource Bosanska Krajina / Oblasni odbor Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije Publisher An entity responsible for making the resource available [Kozara] : Oblasni odbor USAOJ-a za Bosansku Krajinu, 1944 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1944-1944 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 21 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7962 (Print) ISSN 3029-4061 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 24211206 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource ŽETVA: list Oblasnog odbora Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije za Kozaru“ (1944) Description An account of the resource List je bio namijenjen omladini Bosanske Krajine i šire, omladini antifašističke Jugoslavije. Nije imao redovan kontinuitet u izlaženju zbog ratnih dešavanja u periodu postojanja lista. Izdavan je na Kozari, od izdavača Oblasnog odbora USAOJ-a (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije) za Bosansku Krajinu, na bosanskom jeziku. Naslov je bio štampan na ćirilici, a tekst na latinici. Tematika lista je antifašistička borba i Bosanska Krajina. Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1944 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource Bosanski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7962 (Print) ISSN 3029-4061 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 24211206 https://kolekcije.nub.ba/files/original/7da707ef93287540f8dbc7095a92b3e0.pdf 364e2a2e6155feec042fac8e11de1f69 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Novo vrijeme Description An account of the resource Izdavač i vlasnik lista bio je Konzorcij „Novo vrijeme“, a za izdavački Konzorcij i uredništvo određen je bio Muharem M. Trampa. List je izlazio na bosanskom jeziku, štampan ćirilicom i latinicom jedanput nedjeljno u sarajevskoj štampariji Obod. Od broja 11 (1929) za izdavački Konzorcij i uredništvo odgovoran je Asim H. Karić. Broj 18 (1930) je posebno izdanje u kojem je objavljen Pravilnik za izvršenje „Zakona o finansijskoj likvidaciji odšteta za beglučke zemlje dosugjenih po zakonu o beglučkim zemljama u Bosni i Hercegovini“, objavljen 14. septembra 1929. godine. Od broja 5 (1930) štampa Islamska dionička štamparija, a od broja 18 iste godine štampa Bosanska pošta. Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource bosanski Subject The topic of the resource politika Creator An entity primarily responsible for making the resource uredništvo Muharem M. Trampa Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Konzorcij Novo vrijeme Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1929 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 49 cm Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9595 (Print) ISSN 3029-4045 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/24249350">24249350</a> Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Novo vrijeme 1929 (Prvi dio) https://kolekcije.nub.ba/files/original/31f0000c7b5095408665f33d60890972.pdf 0f5e66663c58144004da2bf8a8dfe470 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Novo vrijeme Description An account of the resource Izdavač i vlasnik lista bio je Konzorcij „Novo vrijeme“, a za izdavački Konzorcij i uredništvo određen je bio Muharem M. Trampa. List je izlazio na bosanskom jeziku, štampan ćirilicom i latinicom jedanput nedjeljno u sarajevskoj štampariji Obod. Od broja 11 (1929) za izdavački Konzorcij i uredništvo odgovoran je Asim H. Karić. Broj 18 (1930) je posebno izdanje u kojem je objavljen Pravilnik za izvršenje „Zakona o finansijskoj likvidaciji odšteta za beglučke zemlje dosugjenih po zakonu o beglučkim zemljama u Bosni i Hercegovini“, objavljen 14. septembra 1929. godine. Od broja 5 (1930) štampa Islamska dionička štamparija, a od broja 18 iste godine štampa Bosanska pošta. Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource bosanski Subject The topic of the resource politika Creator An entity primarily responsible for making the resource uredništvo Muharem M. Trampa Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Konzorcij Novo vrijeme Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1929 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 49 cm Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9595 (Print) ISSN 3029-4045 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/24249350">24249350</a> Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Novo vrijeme 1929 (Drugi dio) https://kolekcije.nub.ba/files/original/539741f604ac0bf5b610d645049ce6e2.pdf b929400c650e1964d6e1301ff7a1dd2f PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Književni pupoljci učiteljskih pripravnika u Sarajevu 1887-1912 Description An account of the resource Za tisak uredio i izdao Josip Milaković, u Sarajevu. Zbirka je štampana latinicom i ćirilicom na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku. Iz Predgovora / Josip Milaković: "Ove je godine taman četvrt vijeka, otkako đaci sarajevske učiteljske škole imaju svoj almanah Književni pupoljci. Bijaše to godine 1887. kad đaci osnovaše svoje literarno društvo i pokrenuše svoj almanah koji Ivan Lepušić, učitelj vježbaonice i spisatelj, prozva Književni pupoljci. Urednici almanaha, kojih ima 14 tečajeva, bijaše nastavnik hrvatskog ili srpskog jezika ..." - -> str. V-X Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1887-1912 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource Bosanski, hrvatski, srpski https://kolekcije.nub.ba/files/original/57aa53a6c5127b1d0036951ab2dcb256.pdf cb5c8b091fe724ea50d5835b8d4c04ab PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/7030aa197efcfb10e74c4f27395a8774.pdf a6cf7ae9a8c947fd1956da76d38d96f9 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource KRITIKA političkog, socijalno-ekonomskog i kulturnog djelovanja našeg društva 1922 Description An account of the resource Odgovorni urednik novine bio je Ismet Busovača, a za redakciju „Kritike“ odgovoran je bio Jovo Šmitran. I Kritika je izlazila na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, na latinici i ćirilici. Izdavač je bio u Sarajevu, Konzorcij „Triumvirat“. Štampala se također u Sarajevu, u Islamskoj dioničkoj štampariji. Od broja 35 (25. oktobar 1922.) dolazi do izmjene urednika, pa glavni urednik postaje Vlado Turubatović. List je bio informativno-političkog karaktera. Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevu, Konzorcij „Triumvirat“ Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1922 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource Bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/9c1d931b6fa9c092a9ad2f21864b02de.pdf a9e2312b05e47d5aff1464e44014bcac PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Zvono : glasnik Jugoslovenske Soc.-Dem. stranke za Bosnu i Hercegovinu Subject The topic of the resource stranke / socijal-demokrati / politika Description An account of the resource 1920, br. 85,87-102 Odgovorni urednik Zvona bio je Jovan Šmitran, a glavni urednik N. Ristić. Novina je izlazila na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, štampana latinicom i ćirilicom. Izdavač je bila Jugoslovenska soc. dem. stranka za BiH, a štamparija Radnička štamparija (Jovan Šmitran) u Sarajevu. Zvono je izlazilo dva puta sedmično, srijedom i subotom. Broj 50 (1920) imao je prilog „Heroji“. Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Radnička štamparija (Jovan Šmitran), 1914; 1919-1921 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1914; 1919-1921 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 38 cm Language A language of the resource bosanski, hrvatski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2566-4425 (Print) ISSN 3029-4215 (Digitalna reprodukcija) Creator An entity primarily responsible for making the resource odgovorni urednik Jovan Šmitran ; glavni urednik N. Ristić Type The nature or genre of the resource novine NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/nubbih/25694470#full">25694470</a> Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource ZVONO : glasnik Jugoslovenske Soc.-Dem. Stranke za BiH Description An account of the resource 1920, br. 85,87-102 Odgovorni urednik Zvona bio je Jovan Šmitran, a glavni urednik N. Ristić. Novina je izlazila na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, štampana latinicom i ćirilicom. Izdavač je bila Jugoslovenska soc. dem. stranka za BiH, a štamparija Radnička štamparija (Jovan Šmitran) u Sarajevu. Zvono je izlazilo dva puta sedmično, srijedom i subotom. Broj 50 (1920) imao je prilog „Heroji“. Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource Bosanski, hrvatski, srpski Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Radnička štamparija (Jovan Šmitran) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1920 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 38 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2566-4425 (Print) ISSN 3029-4215 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/nubbih/25694470#full">25694470</a> https://kolekcije.nub.ba/files/original/b95d5e8a097c90252f210e36e8d10ef8.pdf f0bcf872a1c50a1b6210acb17c728ee2 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kalendari Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Džepni kalendar: za godinu ... Subject The topic of the resource Kalendari Description An account of the resource Kalendar je izašao samo za 1911. godinu. Puni naslov glasi: Džepni kalendar: za godinu... Slavija je izdala kalendar u Bosanskoj Krupi. Nisu poznati podaci o uredniku. Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Bosanska Krupa : Slavija Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource [1910]-[19--] Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource Bosanski Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 14 cm Type The nature or genre of the resource Kalendar Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7878 (Print) ISSN 3029-4258 (Digitalna reprodukcija) Alternative Title An alternative name for the resource. The distinction between titles and alternative titles is application-specific. Džepni kalendar "Slavija" NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/nubbih/21974534#full">21974534</a> https://kolekcije.nub.ba/files/original/20d26160eea56e1807c98211d5324d03.pdf 12fce5879ccad6494a5212f7bec150fd PDF Text Text � https://kolekcije.nub.ba/files/original/ed0d84b77cb05e32c7afda0dbdcee2ce.pdf 752f0fe3d85c74fcd8195ea4377fe719 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/dd2782d54c6625ad323cb10956accc28.pdf beb01d6365205b2cd359828251e94497 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/39007f650c3968199971b8fda26da80e.pdf 3b51fe95ea8b0c622fcd916cff816095 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/fc17c3715b9c8dc0042f14350c21971e.pdf bc879ed1a0873d38e4414eed35afc98d PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/0ea422e0c881efdd208c07256d41bde6.pdf d5e93e290ff9402d6acf880983ee3527 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/029a0052befe9805c56c23d18e0100a3.pdf 26fca0ebc5681a49ce8e1343582056a9 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/5a1c957f3e4584363571daedfd41ca10.pdf 23606b0bae3d1efc5d2fd7971e9b5633 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/710e1eadc281c90c34f54fc7ae0f408f.pdf 60cd6e78b3c29131d25510363fef7bf9 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/76e0a2cf29e77258a14c407c34ef18e6.pdf 51b2576e0d80d89f07a16a6e567cef09 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Domovina : nezavisan muslimanski list Subject The topic of the resource politika Description An account of the resource Vlasnik i izdavač Nezavisnog muslimanskog lista Domovina bio je Šerif Arnautović, glavni urednik Avdo Hasanbegović, a odgovorni urednik Ali ef. Raljević. Tekst je štampan na latinici i ćirilici, na bosanskom jeziku i izlaio je tri puta nedjeljno. Štampan je u sarajevskoj Štampariji "Bosanske pošte". Creator An entity primarily responsible for making the resource Vlasnik i izdavač Nezavisnog muslimanskog lista Domovina bio je Šerif Arnautović, glavni urednik Avdo Hasanbegović, a odgovorni urednik Ali ef. Raljević. Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Šerif Arnautović Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1920-1922 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 48 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource list Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9005 (Print) ISSN 3029-4010 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 24234758 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Domovina : nezavisan muslimanski list 1920 Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1920 Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9005 (Print) ISSN 3029-4010 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Description An account of the resource Br. 1-8, 10-24 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 24234758 https://kolekcije.nub.ba/files/original/509e2db6c8399df354f73571dace9b35.pdf 33689d8172640674ceb631f1c81d9b89 PDF Text Text �� Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource RADNIK: organ Jedinstvenih sindikata radnika i namještenika Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Zemaljski odbor JSRNJ za BiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1945-[19--] Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource Bosanski,hrvatski, srpski Description An account of the resource Od 1949. Organ Glavnog odbora Saveza sindikata Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu. - Od br. 72 (1959) glavni i odgovorni urednik Nada Selimović. - Od br. 72 (1950) izdavač Glavni odbor SSJ za BiH. - Od br. 35 (1946) naslov naizmjenično ćir. i lat. - Nije izlazio 1948. godine Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 36 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 0481-6854 (Print) ISSN 3029-4193 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/26064646#full">26064646</a> https://kolekcije.nub.ba/files/original/e58f1f3ef17a82cf45819854a87a0918.pdf 4564cb54b867632becc7d5683052dcc2 PDF Text Text � https://kolekcije.nub.ba/files/original/1f411fbcc78c9b8785f50ca7f6e8ac83.pdf aab923851514b8e9f9d00021b54f9ac9 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/3948e99e279a7e2904d523eac1ffe747.pdf 1049183808f36af50c03da13d71d9c4a PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/92e4dfeb5f0299f9b0231888403abf9b.pdf 6e9dfb691bd6cf62eee31e3013c77beb PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/67de2bf22399b54355c17038c4ebc33c.pdf 7450ca2aeb5a7b813c5e9834a36f0817 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/fceb2176f1f02325b9db5c4507bf9716.pdf 7816fe3c22147df8f90dcc00817b7215 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/18be09a98d028ff98a9ea181184a8a43.pdf 49b5dd4b216ff3fa582538c30779a5a8 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/a4c2bea28e0fac6ff10bc014e260cbfd.pdf c406866138bafd8a9cc015b548c9fd79 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/a6b060c38615ab7488d08fc66c4103e8.pdf 09c1c77b995857e598e86f839fb7e11f PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/584f8aa0ce3128aa10f4565b2f28b4f5.pdf 6be01e5f8f0d18973ec360b2b2d7ec21 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/75f36949bb5c1e3f6eb07489d1977378.pdf 1f0827f8659bd44726dc3522cbfbc2d2 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/673b77894ae7fd6c53478b0954a86d97.pdf 63253620a632a5f1e90e651087349e07 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Biser: list za širenje prosvjete megju muslimanima u Bosni i Hercegovini Subject The topic of the resource Islam- Prosvjeta - Bošnjaci Description An account of the resource Izlazio je od 1912. do 1914. godine, kao i u 1918. godini. Biser je izlazio dva puta mjesečno. Od 1918. imao je uporedni podnaslov na turskom jeziku: Innemel-munimune ichvetum. El-islamu jalu vela jula alejhu. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredio Musa Ćazim Ćatić Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Mostar : Prva muslimanska nakladna knjižara i štamparija Muhamed Bekir Kalajdžić, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1912-1918 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/?ref=chooser-v1" target="_blank" rel="license noopener noreferrer">CC BY-NC-ND 4.0 </a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN: 2232-7517 (Print) ISSN: 2566-4050 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 19671046 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BISER: list za širenje prosvjete megju muslimanima u Bosni i Hercegovini 1918 Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1918 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Description An account of the resource Br. 1-24 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27212806 https://kolekcije.nub.ba/files/original/6cbda12d5e7c055cc3a5336bdf919d3b.pdf b60b1f4ce7073923877d0277c1cd05be PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Islamski glas: nezavisni kulturno-prosvjetni i informativni list Description An account of the resource Naslov novine pisao je uporedo na bosanskom, francuskom i njemačkom, te arebicom. Tekst je pisan bosanskim jezikom, na latinici. Izlazio je nedjeljno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Muhamed Pandža Asim Šabanović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Nova tiskara Vrček i drug Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1935-1936 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/a4cbca062199a0483c697ecf5db034dc.pdf 426a52aa7d31aaaedf19267fed2b9517 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Bosanac : srpsko-pravoslavni kalendar za prostu godinu Description An account of the resource Bosanac: srpsko-pravoslavni kalendar iz 1919. godine bio je u izdanju Knjižarnice I. Đ. Đurđevića i štampan je u Sarajevu u „Štampariji Daniel & Kajon“. Od 1919. godine urednik kalendara je Đorđe Pejanović, a štampao se u Štampariji „Bosanske pošte“. Od 1919. mijenja format sa 18 cm na 24 cm. Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Izdanje Knjižarnice I. Đ. Đurđevića Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1919 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 18 cm Language A language of the resource srpski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7819 (Print) ISSN 3029-4266 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/22066694">22066694</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Bosanac : srpsko-pravoslavni kalendar za godinu 1918. https://kolekcije.nub.ba/files/original/7d52a52642606d176aeb6840c2549be1.pdf f8b13b2a1af6d7736dd77fa315e71c52 PDF Text Text � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0a6ccf3732904a327565fb7947ba900e.pdf 3c52a21404d92f007401811abf0a4f8c PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Bratstvo: list za vjersko i narodno prosvjećivanje Subject The topic of the resource pravoslavlje Description An account of the resource Izdavač lista je Bratstvo Sv. Save. Štampan je u Sarajevu u Štampariji Prosveta. Glavni i odgovorni urednik je bio protojerej Mirko Maksimović. List Bratstvo izdavan je na srpskom jeziku, ćiriličnim pismom, te je imao ilustracije. Izlazio je jedanput mjesečno Creator An entity primarily responsible for making the resource urednik Mirko Maksimović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Bratstvo Sv. Save Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 23 cm Language A language of the resource srpski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2233-0984 (Print) ISSN 3029-3855 (Digitalna reprodukcija) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1925-1941 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22081798 Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Bratstvo: list za vjersko i narodno prosvjećivanje 1932. Creator An entity primarily responsible for making the resource urednik Mirko Maksimović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Bratstvo Sv. Save Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1932 Rights Information about rights held in and over the resource Ovaj rad je licenciran pod Creative Commons Licencom za Atribuciju – Ne-komercijalno – Bez prerada 4.0 Međunarodna Licenca. Language A language of the resource srpski Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 23 cm Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context Identifikator ISSN: 2233-0984 (Print) ISSN: 3029-3855 (Digitalna reprodukcija) Description An account of the resource Br. 1 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22081798 https://kolekcije.nub.ba/files/original/427adead450fc9faf8af99549cd5ad8e.pdf daf6ca433830122c5f84f074565cbc0e PDF Text Text � https://kolekcije.nub.ba/files/original/04be71f6edbb1a107eaa0761639a2f98.pdf 3488f820d7786befc3043523fd98c76d PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/171429b2059a6aee8e227fa90bafa1f4.pdf dc87ffcdd0d769bf000b1363e2ace548 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/e38fdf064e20bd3651365ba2562e4acc.pdf 3cd494f95da071f26f3d247465497eb6 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/4686a4ae8859dc2fed12e4db17d27957.pdf 2250bc82c06ab60f217b704f461f536f PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/0ee43e0c48fdd02a18b67e828bfb36a6.pdf 8fff43daa8b00d4d7f7e61964bd2fa0e PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/eb01f338fa5a4c6b9ff82fe9e94881ed.pdf e1bcdc5f723bb8b502fa19921681ad3f PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/c765f412c37b454ae6b5f8f3595a11bb.pdf 104caaa66d2390d55209e429a769bcc1 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/a8283d14ad0dcfc40ff20d7e2610afe9.pdf 8bf54ebe5dd17b856ce01f2cbdc09f7d PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/4a2dcc3f67d0f00abecb2989935b533a.pdf a9e16cbe5d350c6c118bd01ee0312d06 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/137990c0ae6156636706145b9aac1c9c.pdf 47563c0cd33e703e68a0418ef3772cff PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/0b221985c4c453859b7817fa9013520d.pdf 124a2bd05277081303ab565984d890ad PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/1a21eda91ac5c6054a4bf026ba867870.pdf 49c2b8579b9e8918c9ad652e8cdba0fc PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/6a6b7d907fca8b11b54ca72d65c4c3f9.pdf 1d3690414b3259958aa6fb823ae11566 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/e46ef48cdcd2c2b5e33d414900f8a474.pdf ef217fab2ee47c4b348b18877df5104c PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/7b294a2148f31866c5b3f4d74ddc3c2d.pdf 0e9540cca4b9601781f6281e3a626d71 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/6f1f78a8e2a5fd2b3691b911f1e97200.pdf 5aea1539883310bf9ab23c636d8fdd9f PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/17ff21ca463b627b8cb6868c1a1afa32.pdf d8a54dbc52387f6846ffb331c223eb64 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dječji Novi behar Description An account of the resource Od VI godišta je „Novi Behar" počeo izdavati svoj dječiji prilog dajući na taj način i našoj djeci štivo, kakvo se nigdje inače nije moglo naći. Prvi broj Dječijeg Novog Behara izašao je 15. jula 1932. godine, a izlazio je sve do 1941. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Alija Nametak Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Islamska dionička štamparija, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1932-1941 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 23 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9102 (Print) ISSN 3029-4029 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 23038726 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dječji Novi behar 1932-33 Language A language of the resource bosanski Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1932-33 Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9102 (Print) ISSN 3029-4029 (Digitalna reprodukcija) Description An account of the resource 1932 Br. 2-11 1933 Br. 12-24 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 23038726 https://kolekcije.nub.ba/files/original/b7a2f432c0e74ac8e4657f7df5d600ef.pdf 11f247cdf138369e89159a75cdcf4c5e PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Glas slobode : organ Socijalno-demokratske stranke Bosne i Hercegovine Subject The topic of the resource politika, partije, socijalizam, demokratija Description An account of the resource List je izlazio u Sarajevu, na ćirilici i latinici, na bosanskom jeziku tri puta mjesečno. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu ga je štampala na početku, potom se smjenjuju „Bosanska pošta“ , „Srpska zora“ i „Hrvatska dionička tiskara“. Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik i odgovornu urednik Rajko Žemva Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1917 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 49 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN: 2232-9277 (Print) ISSN: 3029-3995 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/23662598">23662598</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Glas slobode: organ Socijalno-demokratske stranke Bosne i Hercegovine 1917. Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH https://kolekcije.nub.ba/files/original/4a8d50ad0fd3f3f3193257a1f75e85ce.pdf c3b5f6a41768d60755384d2f14dd1ffd PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Narodni heroji III 1941-1945 Description An account of the resource Biografije počasnih narodnih heroja koji su odlikovani Ordenom narodnog heroja. Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available s. l. : s. n., 195? Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 195? Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 1 album (29 str. sa fotogr.) : crno-bijelo ; 24 x 36 cm Language A language of the resource srpski https://kolekcije.nub.ba/files/original/eb8d32a2ff12fb18707ca21b9f55030a.pdf aff799feed60db377e255930eb963756 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/a8e58929585a0bb977d4b445ea6b28de.pdf e19c1779b4d896f0a8dafdef5fccffa5 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu Subject The topic of the resource zakoni, naredbe, Austrougarski period Description An account of the resource Naslov i tekst izlaze uporedo na latinici i ćirlici. Izlazi i kao sveska na njemačkom jeziku Gesetz - und Verordnungsblatt für Bosnien und die Hercegovina. Glasnik je izdavala Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Zemaljskoj tiskari. Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1887-1890 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 29 cm Language A language of the resource hrvatski, srpski Type The nature or genre of the resource glasnik Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2490-3469 (Print) ISSN 3029-3979 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/28387078">28387078</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1887-1918 Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH https://kolekcije.nub.ba/files/original/be16e0d2c618b499b9d4693ffd3600e5.pdf eea83a95a529dda8417dda1585cacd62 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Novi vidik : list srednjoškolske omladine Brčko Subject The topic of the resource književnost / omladinski listovi Description An account of the resource List srednjoškolske omladine Brčko Creator An entity primarily responsible for making the resource odgovorni urednik Gaćeša R. Nikola Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Brčko: Gradska štamparija Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski, hrvatski, srpski Type The nature or genre of the resource književnost / omladinski listovi Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1953-1956 Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2712-1712 (Print) ISSN 3029-4037 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 43128326 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Novi vidik : list srednjoškolske omladine Brčko Subject The topic of the resource književnost / omladinski listovi Description An account of the resource List srednjoškolske omladine Brčko Creator An entity primarily responsible for making the resource Gaćeša R. Nikola Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Gradska Štamparija Brčko Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 11.12.1953. Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski, hrvatski, srpski Type The nature or genre of the resource književnost / omladinski list https://kolekcije.nub.ba/files/original/6805e29ba55904e7371346a8bbb56b59.pdf 5900090a1935e0a51b185df234367077 PDF Text Text �� Physical Object An inanimate, three-dimensional object or substance. Note that digital representations of, or surrogates for, these objects should use Moving Image, Still Image, Text or one of the other types. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sutjeska 1943-1958 Subject The topic of the resource spomen album Description An account of the resource Bitka na Sutjesci je trajala od 15. januara do 16. juna 1943. godine. Nijemci su nazvali taj plan Operacija Schwarz (Crno). Creator An entity primarily responsible for making the resource Šehić, Nusret Lazarević, Predrag Gligorić, Milan Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Banja Luka : Đačka zadruga Učiteljske škole : Izdavački odbor V ofanziva, [1958] (Zagreb : ORBIS) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1958 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 25 x 18 cm Language A language of the resource bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/9cfb7796cafc34e9997e3e20c9287025.pdf ce0bbc81816254c00de03313e36eb2f7 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Narodno blago: list za objavljivanje narodnih umotvorina Subject The topic of the resource narodno blago Description An account of the resource Izlazio je sedmično. Od broja 9 (1927) za uredništvo i administraciju odgovorna je Tankosova N. Morača rođ. Kašiković. Tematika lista bile su narodne umotvorine i bio je tradicionalnog karaktera Creator An entity primarily responsible for making the resource osnivač N.T. Kašiković ; odgovara Petar N. Gaković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Knjižarnica Nikole T. Kašikovića Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1927-1928 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource srpski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-819X (Print) ISSN 3029-3944 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/23801862">23801862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Narodno blago: list za objavljivanje narodnih umotvorina 1927-1928 https://kolekcije.nub.ba/files/original/3935e3fe3798786e080a9b9a37d86bd9.pdf 0de7ca5d38cf55cd83ab067e871f096a PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/5bf27b17e4a909e2d07cbbe9cdca7261.pdf 71f643b737832717f4f3d1c3095bb2bb PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/7e3f4f003c034fcd421c907938b95c7c.pdf 424474d7f883f129cd07bb0ac3fac6fc PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/e8db146d269ff4faa7c1b46de501f815.pdf 6d7ee794016e7dbaf0fab0b48c8c035f PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Osvit Subject The topic of the resource politika Description An account of the resource U Mostaru je 1897. godine pokrenut list Osvit, a prvi broj je izašao u 1898. godini. Osvit je izlazio dva puta sedmično. Ispod nasl. "... Hrvatskoga jezika šum može da goji, može da spoji, Istok i zapad, pjesmu i um" \ Safvet beg R. Bašagić, Nevesinjac Creator An entity primarily responsible for making the resource odgovorni urednik Ivan A. Milićević Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Mostar : Osvit Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1898-1908 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 42 cm Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9293 (Print) ISSN 3029-3928 (Mostar. Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/23425798">23425798</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Osvit 1898-1908 Publisher An entity responsible for making the resource available Hrvatska dionička tiskara, Mostar https://kolekcije.nub.ba/files/original/6f0dad4d441f89c40e220216ce1e2566.pdf 73d405b243fdfd95387b63db0418fe49 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Srpska zora = L' Aurore Serbe : nezavisni list srpske demokracije Subject The topic of the resource politika Description An account of the resource U 1920. godini nema više uporednih naslova, stavljaju moto "Svi Srbi Srbiji - Srbija svim Srbima" Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik i urednik Đorđe A. Čokorilo Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Đorđe A. Čokorilo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1920 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="%20This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 47 cm Language A language of the resource srpski Type The nature or genre of the resource novina Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2233-0739 (Print) ISSN 3029-3901 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/24251142">24251142</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Srpska zora = L' Aurore Serbe : nezavisni list srpske demokracije 1920 Description An account of the resource https://kolekcije.nub.ba/files/original/54d5497f05acaca15a026c6318ff0a2b.pdf f5bd0f789f01b2b54da24484204dc3c3 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Muslimanska sloga: glasilo bosansko-hercegovačkih muslimana Subject The topic of the resource politika, glasila Description An account of the resource List nije izlazio 1913. god., obnovljen je sa prvim godištem 1914. Od god. 2, br. 69 (15. septembar 1911) vlasnik je Akif Biserović Urednici: od br. 84 (1911) odgovorni urednik Ali Salihagić; u 1914. glavni urednik Salih Korić Creator An entity primarily responsible for making the resource odgovorni urednik Mustajbeg Alajbegović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Islamska dionička štamparija Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1910 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 42 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2233-1050 (Print) ISSN 3029-3960 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/24241926">24241926</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Muslimanska sloga: glasilo bosansko-hercegovačkih muslimana 1910 https://kolekcije.nub.ba/files/original/98ac594902f8e67d6a9a5619709aef3b.pdf 60241c44f6b56bd51f1472a71dff87b0 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kalendari Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Narodno jedinstvo: zvanični kalendar (svih šest oblasti Bosne i Hercegovine): za prostu ... godinu Subject The topic of the resource Narodno jedinstvo Description An account of the resource Naslov je bio na ćirilici i latinici, a tekstovi su pisani na latinici, bosanskim jezikom. Nije poznato koliko je kalendar izdavan, vjerovatno samo jednom. Creator An entity primarily responsible for making the resource Uredio Jošo Fil. Ivanišević Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Oblasni odbor Sarajevske oblasti, 1928-192? (Sarajevo : Državna štamparija) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1928-192? Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 27 cm Language A language of the resource Bosanski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7940 (Print) ISSN 3029-4274 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/24257030#full">24257030</a> https://kolekcije.nub.ba/files/original/db0941da71ee7cc3d2a704a836dbc63c.pdf 904edcfa173ab3fbd229a8351ceb9ce2 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Novi vakat : list za politiku i narodno gospodarstvo : glasilo Muslimanske ujedinjene organizacije Subject The topic of the resource politika Description An account of the resource Novi vakat bio je glasilo Muslimanske ujedinjene organizacije. Izlazio je na bosanskom jeziku, štampan na latinici dva puta nedjeljno. Od broja 2, odgovorni urednik postaje Salih D. Šehić. Brojevi 43 i 48 su bili posebna izdanja. Creator An entity primarily responsible for making the resource odgovorni urednik Šaćir aga Ćejvanija Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Zadružna tiskara Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 43 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9609 (Print) ISSN 3029-3936 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/24255494">24255494</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Novi vakat: list za politiku i narodno gospodarstvo: glasilo Muslimanske ujedinjene organizacije 1913 Subject The topic of the resource Novi vakat https://kolekcije.nub.ba/files/original/cfcf12aa654a14fae5fc667e7123d282.pdf 0feb346770b613b796d9a64110cd0457 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Istočnik: duhovni časopis za crkveno-prosvjetne potrebe srpsko-pravoslavnog sveštenstva i naroda u Bosni i Hercegovini Subject The topic of the resource sveštenstvo, pravoslavlje Description An account of the resource Časopis je izlazio u svrhu srpsko-pravoslavnog sveštenstva i naroda u Bosni i Hercegovini. Kasnije mijenja ime u Novi istočnik. Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Njihova visokopreosveštenstva srpsko-pravoslavni bosansko-hercegovački arhijereji Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1898 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 24 cm Language A language of the resource srpski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2233-0763 (Print) ISSN 2566-3879 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/22072582">22072582</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Istočnik: duhovni časopis za crkveno-prosvjetne potrebe srpsko-pravoslavnog sveštenstva i naroda u Bosni i Hercegovini 1898 Subject The topic of the resource Istočnik (Sarajevo) https://kolekcije.nub.ba/files/original/856034f502a1b0a8c3ce76ab939f3e7f.pdf e1164cbdf2a628ad1b2116ed33a2834b PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kalendari Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Prosvjeta: srpski narodni kalendar : za godinu ... : koja je obična i ima ... dana Subject The topic of the resource Kalendari Description An account of the resource Na sjednici Glavnog odbora „Prosvjete“, 20. decembra 1903. godine, odlučeno je da se pokrene izdavanje publikacije u kojoj će se pisati o „Prosvjeti“ i njenom radu. Prije objavljivanja kalendara za 1905. godinu, informacije su objavljivali u Bosanskoj vili, Bosansko-hercegovačkom istočniku i Srpskoj riječi. Od 1910. naslov Kalendar Prosvjeta; od 1913. Kalendar; od 1922. Prosveta; od 1924. Kalendar Prosveta; od 1925. Kalendar-almanah Prosveta; od 1927. Kalendar Prosveta; od 1946. Kalendar Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta" u Sarajevu; kor. nasl. od 1946. Prosvjetin kalendar Podnaslov: od 1910.: Za god. ... : kao prva srpska narodna čitanka; od 1911.: Za godinu ... od 1912.: Za prestupnu godinu ... koja ima ... dana; od 1913.: Književnost, privreda, umjetnost, historija, prosvjećivanje; od 1922.: Za ... god.; od 1931.: Za godinu ...; 1936. i 1940.: Za prestupnu godinu ... Urednici: od 1910. Đorđe A. Čokorilo; od 1911. Vladimir Ćorović; od 1912. Risto Radulović; od 1922. Vasa Stajić; od 1923. Nikola Vidaković; od 1924. V. [Vojislav] Gaćinović; od 1927. Redakcioni odbor Zadruge socijalno-kulturnog rada; od 1931. Jovo Vuković; od 1932. Marko Marković, Mirko Maksimović; od 1934. Mirko Maksimović; od 1941. Đorđe Pejanović; od 1946. Redakcioni odbor Glavnog odbora "Prosvjeta" Izdavač: od 1910. Društvo "Prosvjeta", Sarajevo; od 1922. "Prosveta", Sarajevo; od 1924. Društvo "Prosveta", Sarajevo Za 1922. god. izašla dva izdanja; izd. koje je uredio Vasa Stajić, izdala "Prosveta" u Sarajevu i Matica Srpska u Novom Sadu i izd. koje je izdala "Prosveta" u Sarajevu, a dio za zabavu i pouku pribrao i sredio Nikola Vidaković Štamparije: od 1910. Srpska dioničarska štamparija, Sarajevo; od 1914. Štamparija Pijuković i drug, Sarajevo; od 1922. Štamparija Petra N. Gakovića; od 1924. Obod, Sarajevo; od 1927. "Prosveta", Sarajevo; od 1931. "Obod" J. Karić, Sarajevo; od 1933. Kajon, Sarajevo; od 1934. Štamparija Društva "Prosveta", Sarajevo; od 1939. "Prosveta", Sarajevo; od 1946. Oslobođenje, Sarajevo; od 1947, "Prosvjeta", Sarajevo Od 1923. format 21 cm; od 1924. 22 cm; od 1925. 23 cm Od 1913. prestaje numeracija godišta Nije izlazio tokom Drugog svjetskog rata Creator An entity primarily responsible for making the resource Uredio Svet. [Svetozar] Ćorović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available [Sarajevo] : Srpsko kulturno-prosvjetno društvo "Prosvjeta", 1904-1947 (Sr. [Sremski] Karlovci : Srpska manastirska štamparija) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1904-1947 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 24 cm Language A language of the resource srpski NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22128646 https://kolekcije.nub.ba/files/original/46354f1ef8ce4d331f2abdb2cab4161d.pdf 2d7043770ae3677b80d60621a41a4656 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Preboli ZLA, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Preboli zla : dokumentarni zapisi o kataklizmičkim ratnim događanjima / Mensur Seferović Description An account of the resource Knjiga zapisa, kolaž o kataklizmičkim događajima u BH i oko nje. O nasrtaju dva fašizma sa ciljem da se raskomada i pripoji. O nacionalno šovinističkim ideologijama koje su zatrovale pojedince i narode. Otkriva nove činjenice i aspekte, upliće sudbinu porodice što knjizi daje posebnu ljudsku notu, ne umanjujući univerzalnu poruku i viziju o prebolima zla. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Tuzla ; Wuppertal : Bosanska riječ = Bosnisches Wort, 2001 (Zagreb : Grafomark) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2001 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/34fdbaed8b134802932052e31018c023.pdf 51f027cf5856f6a0f132cd0e6fe3235b PDF Text Text �Mensur Seferovic ZVIJEZDE STAJACICE Zapisi o djevokama i majkama iz dva rata 1941-45 i 1991-95 Mensur Seferovic ZVIJEZDE STAJACICE Zapisi o djevojkama i majkama iz dva rata 1941-45 i 1991-95 lzdavaci: Institut za istrazivanje zlocina protiv covjecnosti i medimarodnog prava Halida Nazecica 4, 71000 Sarajevo Udruzenje za zastitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, Nedima Filipovica 19, 71000 Sarajevo, Bosanska biblioteka Chicago 6157 North Sheridan Rd # 14M, Chicago, II. 60660 Za izdavace: prof. dr Smail Cekic general Mustafa Polutak mr Selena Seferovic Recenzenti: mr Muharem Kreso Asaf Dzanic Redaktor: Asaf Dzanic Lektor i korektor: mr Selena Seferovic DTP i korice: Alen Mezbur Stampa: Armis Print, Sarajevo, Safeta Zajke 366 e-mail: armisjrint@hotmail.com Za stampariju. Smail Alihodzic Izdanje: 2009. CIP — Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine 821.163.4(497.6)-94 SEFEROVIC, Mensur Zvijezde stajacice: zapisi o djevojkama i zenama iz rata 1941-45 i 1991-95 / Mensur Seferovic. Sarajevo : Institut za istrazivanje zlocina protiv covjecnosti i medunarodnog prava (etc.), 2009. - 317 str.: ilustr.; 25 cm ISBN 978-9958-740-59-6 COBISS.BH-TD 17752838 Sadrzaj knjige Predgovor 7 RASUDIVANJE PISCA Prvo poglavlje - NJIHOVA STRANA RATA 1941-1945 15 Izvjestaj ratnog reportera 17 Majka desetoro djece - narodni heroj 21 Racino junastvo 26 Prozivka na Tjentistu 32 U prvom partizanskom konvoju na Jadranu 35 “To ne smije ostati tajna” 37 Sosa, Marija i Vuka 40 Umjesto ’’cudnih glasova sarajevske noci” 53 “Hercegovacke zvijezde stajacice” 54 Neprolazni trenutak Zdenke Karacic 57 Praskozoija Ljubice Remetic 58 Razvijene zastave Emine Merdan 59 �“Ovu porodicu morate sacuvati” 62 Stevanija, kad Todora nema 73 Pokrstavanje u Bozurevom Dolu 75 Bahra i njen bunker 81 Narodni heroj Antonija Cec 85 Dramaticna noc u roditeljskoj kuci ljeta 1943. 89 Tragom ratnog dnevnika 93 102 Ljepota djevojke “Partizanska konzulica” 109 Djevojke s puskom o ramenu 112 Majka medu suprotstavljenim sinovima 118 Zena u dimijama na zatvorskom zidu 123 Pismo Mare Borozan 125 Cana i arhiv ustanickog pokreta 127 Dva njihova stanista 132 Partizanka osokolila komandanta 134 Obavjestajac Seida Kavara 138 Pred ocima grada 142 Posljednje jutro Mire Cikote 153 Majka Saveta i njena djeca 154 Narodni heroj Estreja Ovada Mara 157 “Bodez u srcu” - Drama u Bosanskoj Dubici 159 “To su te oci” 161 Ne samo mati 162 “Sarene papuce” 164 Surducke vertikale 166 Kad je srce prepuknulo 169 “Moja Dobra ode nekud u oblake” 171 “Jesu li svi muslimani?” 174 “Znas li ti sta je strah?” 176 Poput anticke drame 177 Porodicni dani 9. i 15. Maj 190 Drugo poglavlje - PREBOLII OZILJCI 1991-1995 193 Nove ratne godine 1991-1995 195 Kosovska zarista 198 Kazite da nije istina 199 Profesorica iz Ilijasa 199 Bogatstvo u gubljenju svega 200 Kolektivna ispovjedaonica 201 �Zasto je otisao u Kanadu 202 Vesna se vraca kuci 204 Uvjerenje Emine Hindic 205 Emocije jace od razuma 207 Zarobljeni u Srbiji i deportovani 208 Varnice sunovrata 209 Izazov koji covjek daje sam sebi 211 “Postao sam i predavac, sociolog” 213 Porodicno razgovaranje 215 Na farmi 350 hektara 217 “Bekna je jos ziva” 218 Razrusene duse 219 Videna i nevidena suza 221 Bogdan i Ksenija 221 Komsijsko povjerenje 222 Pitanja gospodi Narret 225 Na vjetrometini zivota 226 Moja junakinja Megan Kenedi 228 “Muslimani crni vrani, dani su vam odbrojani” 230 Traganja i posrtanja: Dvije intelektualke 232 Mostarka iz samadijskog sela Radljeva 235 Ksenija, kcerka Save Neimarevica 238 Vikendica 242 Poruke iz kucne sehare 244 Nasa bosanska dusa 246 Zlata Kalic, heroina Brckog, pomocnik komandanta bataljona 247 Tri ratne godine u brigadi 251 Krhke, ranjive zenske duse 253 Ne dam se vise udarit1 260 Koje obescascen 261 Neka nova religija 263 Savjest demokratske Srbije 264 “Zastrasujuce su mase kad ih vode izopaceni glavari” 266 “To vrijeda intcligenciju clanova Savjeta bezbjednosti” 266 “Cinjenica duhovnog reda” 267 Senatori i Srebrenica 268 Identitet - ko sam, odakle sam 270 Trece poglavlje - PUTOPISNE REFLEKSIJE 273 Igmanske bijele noci 276 Magdino fatalno slovo 289 Svadba 294 U beduinskom satora 297 Fatkine gornje i donje odaje 301 Pismo Adilu Zulfikarpasicu 305 Pogovor 310 �Vrijeme ratno i poratno 310 ��Rasudivanje pisca Bosnjak- koji zivi u Cikagu pola vijeka, na promociji moje knjige Kamena ognjista u Bosanskoj biblioteci u okviru drzavne regionalne biblioteke “Conrad Sulzer” 2. februara 2003., gdje se okupilo vise od stotinu Bosanaca i Hercegovaca iz svih nacionalnih sredina - zapazio je naslov reportaze iz moje zbirke Drugovi iz bataljona, objavljene pod urednistvom pjesnika Maka Dizdara 1955. godine, putopisni zapis ukljucen u Kamena ognjista, zbirku izabranih tekstova iz mojih dvadeset objavljenih knjiga, pa me zacuden upita: “Otkud ovdje Todor Cegar? Sta ce ti on?” Poklonio sam mu knjigu sa reportazom o Todoru i njegovoj zeni Stevaniji u zelji da je procita i vidi da tokom mog dugogodisnjeg pisanja nisam birao ljude na nacionalnoj, vjerskoj ili ideoloskoj osnovi nego po njihovom ljudskom i humanistickom djelu, osvjetljavajuci sta cine ili ne cine, s lica i nalicja, koji svojom dobrotom i srcanoscu razgraduju omedine i predrasude medu ljudima i narodima. Drugi bogati Bosnjak, takode decenijama u Americi, u toj svecanoj sali stavio je u moj dzep kovertu sa 20 dolara. To je jedina donacija koju sam dobio tokom mog cetmaestogodisnjeg boravka u Cikagu za pet napisanih i objavljenih knjiga— Vojskazajedno Ijeto, Prebolizla, Kamena ognjista, Iskusenja i Vjetrenik. Uz 17 ranije objavljenih knjiga, feljtona, putopisa, scenarija, drama, clanaka, polemika, kolumni i komentara, raznih zabiljeski i prikaza knjiga, promocija, javnih tribina, radio i tv emisija, pisama, iz tog obimnog spisateljskog sazvjeMa za ovu najnoviju 23. knjigu izdvojio sam “zvijezde stajacice” — zapise o djevojkama i majkama iz Drugog svjetskog rata u bivsoj Jugoslaviji, kao i ratnih satiranja iz rata 1992-‘95. u Bosni i Hercegovini, i poratnih dana, koje su kao sa strane a u svemu su, koje su bile i ostale zene za sva vremena, sabesjednice koje nisu zagubljene. Prema tom neobicnom svijetu moje ratno reportersko ozracje zacelo se kada je stab 13. hercegovacke partizanske antifasisticke brigade, poznatekao i Mostarska, dopisom 17. marta 1945. obavijestio stab 29. udame divizije da ce “sef sekcije za stampu drug Mensur Seferovic biti ratni dopisnik nase brigade, a u prvom redu za list Oslobodenje”. Evo tog pisanog dokumenta i fotografije 19-godisnjeg naoruzanog partizana, ranije politickog komesara cete u Prvom i Drugom bataljonu, od martovskih dana ratnog dopisnika na Ivan planini. © S ^ • <» «T V JM--S, A . ip* 1«* p< / .t £? r i A* t •■•! Pi * P �p? P O A} 0 <3 si to V Id to gj o M K*> O m XL? 1—5 p* fr~-i o jpo £i r/i �«l> «.s p At •r^ d 22 ■; ' &* ■;-sk *1 ** I5“ wf *? d tt «*0 *4 > O 0> at A' P *■•* <?>»*:’ a* ■ ***>£« *3> alo> *t *. & ><J> ^>.H o &*>opvo rn o A? ct> ^ « jr.! P4«xo p * ft-*' Pmoi «i ir> $> p m p p*r~> « v-.i «> ' <!* p , IL>m U L*U «> ^ m o c **" •» PfCiA* twt5 O P*A © P sn |>A? £MW o a o> o At *H <n>p*r4 <S3 0 r™*- 4*>#P P *M O? ♦*•*> **«ML> **'*> £> & �m ©to P £Or“t «P O-M O &3«ft <A W Pir* £%H O O- MH P«&?©*CS O «■ *<h S? El «s*r*>a p *& * W#£i P P« 5P F £*P . «5 C «i 0 %'ifrt'j fp f|«r5 p P 5S'»*-*5i H CS>U £l*p O p as :■::, > *3 o O* P sr«' : <S* O «5 P :,• ' f. p f.n £Ln~» P i j H**"* p P' * •4"* v ; A » ,PRt >ci |> a> P o -ts f?? ;■:... &> ■nO *r~* $> > p «IA»<!~*r© &!*© O «J ai p“5 Q> fe3«*«*0 * &•) »*»>§ . p P O P •pi A* *o II sr *r-»p 55 **~i M p t>*t£ C A* <S> «Jr—< Cl At «5 f:|*r'*tWi •H p*n prtl • P OrHf Brigadni izvjestaj 17. marta 1945. o ciopisniku partizanskih novina «Oslobodenje» Sezdeset i cetiri godine kasnije, ove 2009, u 84. godini zivota prelistavam stranice mojih tekstova i razmisljam sta da izdvojim, gdje da zastanem, koju neizmisljenu licnost, djevojku i majku da izdvojim i predocim citateljstvu, sve vise okrenutom elektronskim ekranima, intemetu, problemima i brigama svoga zivota u 21. stoljecu. Dvoumljenja gotovo i nema, jer reporterski putevi su omedeni zapisima, bez naknadnog friziranja sadrzaja, jezicke terminologije i ideoloske usmjerenosti, uz nuzna skracivanja i neophodnog veznog tkiva, kako su u vrijeme ratno i poratno zapisani kao svjedocanstvo jednog vremena i jedne generacije, gdje se dokument provlaci kao crvena nit kroz fabulu svakog djela. Ili kako to zapisa akademik Bosko Petrovic o osobenostima vise mojih knjiga u recenziji za dodjelu savezne jugoslovenske nagrade “CetvrtijuF’ 14. juna 1971. “U izvjesnim njegovim radovima orjentacija ka knjizevnom tretmanu je u tolikoj mjeri prisutna da se ona u prvi mah cini kao slobodna knjizevna tvorevina, i tek docnije, i tako reci naknadnim provjeravanjem, utvrduje se da je rec o stvamom dogadaju sa svim njegovim konkretnim istinama.” Ili kad knjizevni kriticar Eli Finci u Politici 23. maja 1970. pi;": o knjizi Pred ocima grada: “Ova knjiga se odlikuje i autenticnom atmosferom o se ne da postici bez temeljnog licnog poznavanja ljudi, prilika, ideja, ciljeva, uslova, onoga sto istinu o sebi cini punom zivotnom istinom...”. �Akademik Mesa Selimovic je o knjizi reportaza Prozivka na Tjentistu zapisao u recenziji za izdavacku kucu “Veselin Maslesa” 1961.; “Sirokim potezima, koncizno a jasno slikajuci vrijeme, Seferovic veoma uspjesno projicira lik koji opisuje, pronalazeci rjecite detalje kojima ga ozivljava, obiljezavajuci njegove ljudske kvalitete. Ta slika je jednostavna i snazna i djeluie ponekad veoma uzbudljivo... To su jedinstvene drame vrlo lijepo ispricane, ozivljene ponekad do Ijepote umjetnickog kazivanja. Izvanredno je uspjelo i to sto autor ponekad saopsti sjajan, zivotno bogat podatak, ali ne podlijeze iskusenju da ga eksploatise do kraja i da ga tako obezvrijedi...”. Knjiga “Vrijeme ratno Manojla Manojlovica” (Oktobarska nagrada Herceg-Novog 1971. i savezna nagrada “Cetvrtijul” 1972) piivuklaje i akademike Mihaila Lalica (sa recenzijom i predgovorom) i Radonju Vesovica (za koga je to “zaokret i osvjezcnje u pisanju o nasoj borbi”), akademika Obrena Blagojevica “Krst i polumjesec u Bozirevom Dolu», o svestenicima antifasistima, akademika Bogdana Bogdanovica Iskusenja (sa predgovorom), kao i druge knjizevne kriticare i citaoce drugih knjiga, gdje su i djevojke i majke s puskom i sanitetskom torbom o ramenu, perom i knjigom u ruci vjerno predocene i prisutne na stranicama ovog dokumentamog pripovijedanja. ��Mensur Seferovic na Ivan planini marta 1945. Prijatelj iz rodnog grada i cikaski sabesjednik, novinar Mugdim Karabcg, porucuje kako “objektivno slikam sudbine ljudi u presudnim vremenima velikih prekretnica u istoriji”, da se sa tog aspekta moji junaci “mogu ukljuciti u spansku revoluciju, u bitke Arapa Sjeverne Afrike za oslobodenje od imperijalizma, u kinesku revoluciju, jer ne velicas najistaknutije licnosti nase Revolucije vec kroz ‘mikroskopske detalje’ odslikavas sta se sve zbiva sa ljudima u njihovim dusama u takvim istorijskim burama”. Karabeg svoje videnje “malih ljudi svih vremena” dograduje zapisom da je to “provjereni svijet cinjenica, gdje je faktografija prva misao pisanog izraza, literatura sluzi samo kao prva pratilja realnosti, kako bi istakao njenu realnost”. “Ali uzalud takve ocjene”, s gorcinom i tugom upozorava i pise: “Ona zamisljena knjiga o zenama iz perioda NOB-e bi bila velicanstvena da nije doslo do ‘prevrata’. Ovako bice to jos jedno sjecanje na divna, humana vremena, ali siri citaoci ostace gluhi i nijemi. Jer malo ih je koje to interesuje, makar pisao i Tolstoj”. Odustati ili pisati o zenama koje su kao sa strane a u svemu su? Ako se veliko ljudsko djelo djevojaka sa sanitetskom torbom Zdenke Karacic, Ljubice Remetic i Emine Merdan, tri Hercegovke iz tri nacionalne sredine (Hrvatice, Srpkinje i Bosnjakinje) koje poginuse gotovo u istom casu i na istom mjestu spasavajuci ranjene mlade ljude i jedna drugu, docekuje i prima ravnodusno, i govori da cin njihovog zrtvovanja pripada nekom drugom dalekom i zagubljenom vremenu, a znamo i vidimo da su i sada, nakon toliko godina ovoga poslijednjeg rata gradani naseg raspolucenog rodnog grada Mostara i obala Neretve miljama udaljeni jedni od drugih, onda u traganju za srecom i spokojem ne moze im pomoci ni Aleksa Santic ni Lav Tolstoj, niko ziv na ovome svijetu. Generacije se od dackih dana vaspitavaju na humanizmu i stvaralastvu na svim merdijanima svijeta, upoznavajuci ljude i narode raznih vjera, rasa i kultura, i u ljudskoj svijesti je i spoznaja da se istorija ne moze odagnati od sebe, kako se obraca covjeku i engleski historicar Tomas Karli: “Covjekov zadatak nije da napreze oci gledajuci u maglene daljine, nego da se uhvati u kostac s onim sto mu se jasno ocrtava pred ocima”. Dopisujem i to kako su prvi citaoci rukopisa o zenama pripremljenog za stampu prigovorili da naslov knjige ne odrazava vjcmo sami tok zbivanja, kako je i u rukopisu zapisano, jer zene borei nisu bile “kao da su sa strane”, vec su “neposredno ucestvovale u prvim borbenim redovima i okrsajima, cesto bivale i hrabrije i odlucnije od drugih”. Podstaknut mudrostima koje upucuju da “sve istine koje se precute postaju otrovne”, da je “duznost covjeka da kaze istinu a ne da i druge natjera da u nju vjeruju”, skrecem paznju, bez posebnog izbora, i na ove cinjenice. 11 U monografiji 13. hercegovacke brigade na str. 213 naveo sam imcna, pojedinacno, 85 djevojaka boraca u bataljonima brigade, a na str. 159, u poglavlju sa medunaslovom “Sta cemo sa njima raditi?”, kako Stab 13. brigade pise Stabu 29. divizije: “U posljednje vrijeme iz Mostara izlazi veci broj zenskih, mahom mladih godina, a i udatih, koje su do sada - prema obavjestenjima - zivjele nemoralnim zivotom. Sta cemo sa njima raditi?”. Odgovor “sta da se radi sa zenama” trazio je i politicki komesar Juznohercegovacke operativne grupe od politickog komesara 29. divizije, napominjuci da iz gradova izlazi “veliki broj vrlo problematicnih zena, koje predstavljaju, a narocito ce predstavljati, krupan problem za nasu vojsku”, jer, evo, upravo je “izasao veci broj zena iz Mostara, koje su vrlo slabog morala”, pa “u vezi s tim”, �ispoljeno je misljenje da bi “trebalo donijeti neko konkretno misljenje”, ili “mozda najbolje bi bilo da se ovakve problematicne licnosti stave na raspolaganje organima narodne vlasti, kako bi ih mogli koristiti za razne poljske radove”. (Ovi prijedlozi iskljucivo muskih stabova sabrani su u Vojnoistorijskom institutu u Beogradu i Fondu NOB u kutijama 1145 i 1152) “Moralno posmule” djevojke su bile mahom skojevke, provjereni saradnici antifasisti u okupiranim gradovima, a u naknadnom odlucnom reagovanju pored imena i prezimena samo jedne djevojke zapisano je da je slabog moralnog ponasanja. Nerazumjevanja i uopstavanja, sa predrasudama o moralu zena, prisutna uglavnom u nedogradenom seljackim sredinama, ispoljavana su i kasnije, pa se nailazi na prijedlog da se “svako skretanje u pogledu seksualnog zivota zena” sprijeci “otvorenom prijetnjom strijeljanjem”. U knjizi “Drugovi iz bataljona”, u dokumentu izdatom imucnom seljaku Todoru Cegaru 12. jula 1944. pise da je Todor “odusevljeni pristasa Narodno-oslobodilacke borbe”, da je “pruzio svoju pomoc u hrani, radnoj snazi i ostalim potrebama koje je iziskivala nasa borba”, navode se precizni podaci koliko je dao ovaca (2.580), krupne stoke, konja, zita, brasna, hljeba, krompira, kupusa, sijena, kajmaka, suhog mesa, slanine, mlijeka, vune, obroka hrane (5.700), licnih radnih dana, volovskih radnih dana, koliko je puta vodio konjske karavane (159), “a, osim toga, dao je nasoj borbi cetiri (poginula) sina”. Sve je upisano i ovjereno, a nijedne rijeci o njegovoj zeni Stevaniji, koja je svakog dana brigu brinula o svemu sto je receno o Todorovom dokumentu, ili nije upisano (odgojila je sa Todorom sedam sinova), sve je proslo kroz njene ruke, bila i ostala je bezimena “radna snaga”, bila je “kao sa strane a u svemu je”. Zivot je pisao svoje stranice i sve vidljivije potiskivao zene iz javnog i drustvenog zivota zemlje. Pisac ove knjige je svjedok jednog bizamog dogadaja u svecanoj sali Doma JNA u Beogradu, iz poratnog i mirodopskog zivota. Kada je savezni sekretar za narodnu odbranu predavao zahvalnicu Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita penzionisanim generalima, medu 200 bivsih ratnika nije bilo ni jedne zene koja je imala cin generala! Znalo se da su pojedini ljekari-hirurzi dobijali taj cin, a zena hirurg (63 zene je dobilo Orden narodnog heroja, a svaka cetvrta zena borac je poginula u NOB), cin nije dobila. Da neobicnost bude potpunija, ni medu brojnim gostima u velikoj svecanoj sali nije bilo ni jedne zene, odnosno jedina zena je bila kelnerica koja je nudila pice. Bila je, dakle, jedna “zecica”. Da li je Tito i o tome razmisljao? Nije li to njegov previd? Poslije toga je prva zena general postala dr. Roza Papo, a potom dr. Slava Blazevic. “Zecica” ostade i u mom saopstenju, zborniku radova sa regionalnog naucnog skupa odrzanom u Sarajevu 2006. godine Tito i Bosna i Hercegovina, a i u Kamenim ognjistima na 339. strani. Kako i zasto je tragicno okoncala zivot junakinja moje knjige Razmeda Zivke Damnjanovic, prva zena politicki komesar partizanske cete u Jugoslaviji, jedna od krajnje rijetkih zena boraca koja je bila u rukovodecem politickom ili vojnom ustanickom rukovodecem jezgru? Istaknuta u politickom studentskom pokretu Srbije, Zivka se nasla u ustanickim selima Pomoravlja i na Kosmaju, nastojeci da pronikne u politicko i vojno nesnalazenje stabova i komandi, da shvati osobenosti rukovodenja seljacima i odnos seljaka prema stabu, posebno prema zeni clanu jednog vojnog staba, Zivka je pisala visem stabu: “Protiv mene kao zene bilo je lako da stvore neraspolozenje. Kakvo misljenje irna seljak prema zeni. Zena u stabu, na taj nacin treba pokolebati ver u u ceo stab. Ne znam sta bi oni imali protiv mene licno... Kod nasih drugova sam primetila strah od seljaka. Klonili su se njih i stajali po strani... Ja sam svesno zalazila medu njih da ih razuverim i razbijem one lazi koje su medu njih rasute. Mislila sam da ih umirim i uspostavim prijateljske odnose sa njima...”. �Ubrzo je Glavni stab NOP odreda Srbije dobio izvjestaj svoga clana da se Zivka “povlaci iz cete”, mada je pored niza gresaka, bila najaktivnija i najsvjesnija svojih zadataka. Godinu dana kasnije, decembra ‘42, ispisana je posljednja stranica njenog gorkog zivota, jedinstven slucaj u istoriji antifasistickog rata, okoncan Zivkinim samoubistvom poslije njenog atentata na njemacke oficire i cetnickog vojvodu, ciji je tok i rasplet, poput anticke drame, predocen u knjizi Razmeda Zivke Damnjanovic. U okolnostima kada se komunizam urusavao na mnogim meridijanima svijeta nekim citaocima moze zasmetati sto se u mojim tekstovima o dogadajima u Drugom svjetskom ratu cesto pominje da su i mnoge moje junakinje clanovi KPJ ili SKOJ-a, da se tada umiralo za svoju ideju, pa je mogucno da ce poneko u ishitrenom shvatanju dici ruke od tih mladih i hrabrih zena i drugih boraca koji su u to ratno doba odlucno slijedili antifasisticku ideju, borbu koju su zastupali i kapitalisti i komunisti saveznickih drzava SAD, SSSR-a i Velike Britanije, tada se svijet jednostavno govoreci i podijelio na fasiste i antifasiste, ispoljavajuci svoju odlucnost i na kraju rata na Jaltskoj konferenciji februara 1945. sefova drzava Ruzvelta, Cercila i Staljina, i na Potsdamskoj konferenciji avgusta 1945. Trumana, Staljina i Atlija. Na toj osnovi u odmjeravanjujedne licnosti osnovno je koliko jejedan zivot prozet do nekrologa ljudskim humanim djelom za dobro covjeka, bez obzira na ideolosko, vjersko, nacionalno i rasno obiljezje i usmjerenje. Ili kako to zapisa Zan Pjer Vernan, heroj francuskog pokreta otpora, pisac i naucnik koji se bavi antickom filosofijom, povodom tradicije angazovanja intelektualaca “pocev od Zole i afere Drajfus”, da se oglasi u javnosti ne samo kao gradanin nego i kao ime koje nesto znaci, dio je kulturnog ponasanja, pa kaze: “I danas svasta potpisujem i ne kajem se ni za jedan potpis ili podrsku samo zato sto je onaj koga smo stitili ispao docnije nedostojan ili cak i monstrum. Rijec je o odbrani pricipa”. Bilo kako bilo, knjiga “Zvijezde stajacice”, sada je pred sudom citalaca, makar koliko da ih ima. NJIHOVA STRANA RATA 1941-1945 VLADIMIR NAZOR (1876-1949), akademik, najplodniji pisac svog pokoljenja, pocasni doktor sveucilista u Zagrebu, svojim odlaskom u partizane 1942. godine uprkos starosti potvrdio je svoje pjesnicko djelo i povezanost svoje poezije sa narodom, presao antifasisticka ratista Neretve, Sutjeske i Zelengore, ostavio je poruku trajne vrijednosti i znacaja: “Mozemo se ponositi sto smo u ove teske, ali velike dane, dali svijetu novi tip zene - partizanke.” (1941-1945) Na oslobodenom teritoriju ucestvovalo je oko 2 mil. zena u raznim pozadinskim akcijama. 194145 borilo se u redovima partizanskih odreda i NOV oko 100.000 zena, od kojih je poginulo 25.000, ranjeno oko 40.000, a 3.000 zena ostalo je potpuno onesposobljeno za rad. U toku Drugog svjetskog rala oko 2.000 zena unaprijedeno je u cin oficira. Partizansku spomenicu 1941. ima prekc 1.900 zena, a ordenom Narodnog heroja odlikovane su 63 zene...” Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, knj. 1, str. 139. Izvjestaj ratnog reportera Mitraljeski rafali su u suton tog dana, 14. februara 1945, parali nebom i kasarnama u sjevemom dijelu Mostara kada sam sa grupom boraea moje cete upao u nasu porodicnu sirom otvorenu i praznu kucu neposredno do zapadne strane Carinskog mosta, presusena grla i strahujuci za sudbinu roditelja, nestrpljivo bacajuci kamencice u vrata susjeda Suljage, vikao, galamio, kad se neocekivano iz podrumskog prozorcica oglasila moja majka Fatima i ubrzo se nadosmo u zagrljaju, otac i majka, mladi brat i sestra. Porazene i rastrojene njemacke i ustaske snage povlacile su se dolinom Neretve ostavljajuci �zgarista i porusene mostove i front se ustalio na Ivan planini, iznad Konjica i Bradine, na snijeznim gredama i prevoju odakle se dalje pruza Bosna, na veoma snaznoj spoljnoj odbrani Sarajeva i doline rijeke Bosne. Bio sam vec ratni reporter Slobodan da obilazim bataljonske polozaje, pa tako stigoh i do isturenih cetnih “mrtvih straza”, pedeset i nekoliko metara od neprijateljevih bunkera, do zaklona iza visokih bukovih stabala, gdje sam zatekao 17 moju cetnu bolnicarku Zdenku Karacic, pokrivenu cebetom i snijegom, a nedalcko od nje Ljubicu Remetic i Eminu Merdan, moje junakinje za koje je 6. marta javljeno da su poginule u istom casu i na jednom mjestu spasavajuci ranjenog borca i jedna drugu u meduprostoru izmedu nakostrijesenih bunkera. Moj prilog o njihovoj tragicnoj smrti nije stigao do ratnog “Oslobodenja” na drugoj strani oslobodenog dijela Bosne, ali misao na njih me nije napustala sve dok nisam napisao novinske price o njima, koje sam sabrao u posebnu knjigu (1984) sa njihovim slikama na naslovnoj strani knjige, fotosima (kao i za vecinu zena o kojima se govori u ovoj knjizi) o porodicama i rodbini rasutim sirom zemlje. Objavljivao sam i vodio zabiljeske o borcima udarnih brigada, djevojkama i mladicima koji me svojim pozrtvovanjem i moralom obogatise i podstaknuse da ih ne zaboravim. Stekao sam, dotad, mnoga boracka i spisateljska iskustva, prije svega da pisem istinite ratne price. Dok smo - tog, sada vec dalekog juna ratne 1943. godine - prolazili pored dugih zelenih plantaza i kanala za navodnjavanje sa njegovanom travom, vukuci se, vezani, asfaltnim stazama raskosnih predjela usred Lombardijske nizije u sjevemoj Italiji na putu za koncentracioni logor Visco di Udine, gdje smo dovedeni iz zatvora u Bokokotorskom zaljevu, pocela me je nagrizati sumnja kako smo stigli u siromasnu zemlju napacenog proletary ata, koju je trebalo - kako smo poducavani oko susnih i gladnih hercegovackih omedina, vrtaca i kamenih greda -osloboditi u “svjetskoj proleterskoj revoluciji i otrgnuti od bijede i terora”. Vaspitavan “ilegalnim materijalima i brosurama” imao sam okrnjenu sliku zivota, zagledan u onu koja se prizeljkivala, pocinjao sam da shvatam, sa nepunih osamnaest godina, kako smo jednostrano upucivani u zahtjeve svoga vremena, bez spoznaje da zivot tece neuporedivo razudenijim tokovima. Gorka “inostrana” i kasnije spisateljska iskustva usmjeravali su me da sva ratna dokumenta o ljudima i dogadajima provjeravam i uporedujem sa svjedocenjem ljudi o dokumentima i dogadajima, stalno kriticki “sumnjicav” prema samo jednom izvoru informacija, kako bih izbjegao jednostranost i necjelovitost svjedocenja, krajnju subjektivnost i neobjektivnost, zapravo da usvojim princip stvaralastva Zan Pol Sartra koji je, zapitan zasto je postao angazirani pisac, odgovorio: “Pisem da bih na cistac izvukao neke okolnosti.” Znati i moci saopstiti “neke okolnosti” znaci svoju rijec zasnivati ne samo na cinjenicama vec i na mnogim drugim uticajima i saznanjima, sagledavanjem i zapretanih i tesko dokucivih meduljudskih i drustvenih odnosa, sto zivot cini zivotom, bez njegove ispisane posljednje stranice. To je moje veliko i dragocjeno ratno zivotno i novinarsko iskustvo. Krecuci se u tim koordinatama, jednog julskog dana 1944, usred njemacke ofanzive na 29. partizansku diviziju, kada sam u ceti na planinskom prevoju Trusini docekivao njemacke grenadire i domace kvislinge, u kracim predasima citao divizijske biltene i vijesti, pa i o tome kako je na Trusini “protekle noci poginulo, ranjeno i zarobljeno” toliko i toliko neprijateljevih vojnika, sutradan ponovo “precizni” podaci koliko smo sve potamanili. Divizijski propagandist nisu nam odgovorili otkuda im “cinjenice” za koje mi na polozajima ne znamo i u njih ne vjerujemo. Vise ih je mucilo da saznaju ko �su njihovi “kriticari.” To moje ratno iskustvo upucivalo je da vise vjerujem svojim ocima nego vijestima onih koji sastavljaju izvjestaje i vijesti daleko od vatrenih zarista, bilo kojeg staba. Na prvoj smotri nove 13. hercegovacke brigade, na politickoj konferenciji komesar je o sporazumu Tito-Subasic govorio starim i prevazidenim shvatanjem, nasuprot tumacenja zasnovanog na tek primljenoj brosuri i drugim saznanjima, ali se niko nije oglasio da odgovori borcu koji je trazio da se kaze ko valjano govori o tom drzavnickom dogovoru, “cvikeras” ili komesar, valjda da se ne rtarusi ugled staba. Ubrzo je stigao odgovor. Upucen sam za borca Pratece cere druge komande sa “stafetom” kako je rijec o “skolarcu sklonom anarhizmu”. U novoj jvdinici kao “punilac” minobacaca bio sam nagrizen sumnjom da li medu nama cvjetaju raze “kriticarima”, da li se mozda i u tim ratnim nevoljama pojavljuju jezgra ucahurenih pojedinaca. 1 zivot ispisa neobicnu pricu. U koloni konia sa minobacacima i teskim mitraljezima “skolarca” je zapazio covjek iz hercegovacke narodne vlasti, sijedi direktor mostarske gimnazije Husnija Kurt, koji je bio u mom satoru, politickog vodnog delegata, u sumama Masuna, u 1. ceti 1. bataljona slovenacke Sercerove brigade nakon naseg izlaska iz koncentracionog italijanskog logora sredinom septembra ‘43, sve do direktorovog odlaska na II zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu. Iz staba 29. divizije sa kovertom u ruci vratio sam se u Mostarski (Prvi) bataljon sa zahtjevom da se ubrzo postavim za politickog komesara cete. «Anarhista” je postao komesar Pratece cete, komandir Dzanko Nuhic, Zdenka Karacic i Azra Cisic zvana Zbrojovka, dvije veoma lijepe i hrabre bolnicarke. Stiglo se i u Mostar i na Ivan planinu, kao reporter dozivio smrt mojih junakinja, usiljeni mars od 650 kilometara Hercegovaca do austrijske granice, oznacivsi Dan pobjede majskim ponocnim kupanjem u Bledskom jezeru. Divizija se vratila u Hercegovinu da bi na njenoj istocnoj strani cetrdeset pete hvatala cetnicke, a na zapadnoj ustaske grupe i okorjele jamare, ucestvujuci u svemu tome kao politicki komesar Gatackog (Prvog) bataljona 11. hercegovacke brigade. Moje reportersko ratno svjedocenje nije ostalo nezapazeno i iz trebinjske zelene doline stigao sam pocetkom 1947. godine u centralni armijski list u Beogradu medu istaknuta pera jugoslovenskog novinarstva iz vremena rata, ostajuci s perom u ruci u tom spisateljskom jezgru reporterske pokretljivosti pune tri decenije. MAJKA DESETORO DJECE NARODNI HEROJ Tako je bilo nekada, valjda od kraja proslog vijeka pa sve do 26. avgusta 1942: ako bi putnik trazeci porodicu Kuclar, krenuo iz Vrhnike prema nevelikom selu Lesnom Brdu, ili sa zeljeznicke stanice Drenovog Grica koja se nalazila na putu za Ljubljanu, - negdje na drugom kilometru docekao bi ga, vec izdaleka, poveci natpis na kamenoj jednospratnici: “Izdelovatelj harmonik”. Hiljadu harmonika porodice Kuclar Sumske staze oko sirokog i bogatog domacinovog ognjista posigurno nisu mogle ostati neutabane, jer od 1908, kada je osamnaestogodisnja Antonija rodila prvo dijete - Mariju, pa do 1928, kada je poslije Antona, Franca, Francike, Albina, Poldea, Stanka, Maksa i Vinka rodila posljednje, deseto dijete - Aleka (Sandija), bujnim sjenokosima i potocima cvrkutali su nemirni i brzonogi Kuclarovi, inace svijeni i disciplinovano rasporedeni u ocevoj radionici za izradu harmonika. Preko hiljadu harmonika je izradeno izmedu dva posljednja rata, a znatno vise popravljeno, i domacinu Francu, koji je imao i svoj kucni orkestar, nije bilo tesko da sve sto izradi i proda. Uz to je na imanju imao i kamenolom, u kojem su dva radnika vadila i rezala crni mermer, koji je takode donosio lijepe prihode. Ipak su dvojica najmladih, Stanko i Maks, krenuli u Ljubljanu da, uz ocev zanat, jedan izuci �za masinobravara, a drugi za ugostiteljskog radnika. U meduvremenu je Marija otisla u Ljubljanu i veoma mlada se udala. Porodica Kuclar je, eto tako, zivjela gotovo bez ikakvih teskoca. Sve je bilo svakodnevno, obicno. Majka Antonija je vise svojim radom nego rijecju vaspitavala djecu da u postenom obavljanju svakodnevnih poslova nalaze ljepotu dana i zivota, a u skromnosti i postovanju mjestana, porodicnu svetinju. Tako je docekana i 1941. godina. Majcina precutna saglasnost sa svim onim sto su njena djeca ilegalno pripremala i radila prvih ustanickih dana, njena smirenost i gostoljubivost s kojom je docekala prve ilegalce znacile su da svoja kucna vrata rado otvara ljudima pod oruzjem, partizanima, o kojima je vec podosta saznala. Poslije takvih susreta je postajala sve odlucnija, ali je i dalje najcesce ostajala skrta na rijecima. Tek ponekad, znajuci da neko od djece treba da izvrsi odredeni zadatak, da u tacnosti ne smije biti odstupanja, obicno bi govorila: - Franc, pogledaj sat... A lozinka?.. Hocu tacno da znam u koliko sati se vracas? Sada to vise nije bila majka koja je samo pratila i odobravala ilegalni rad svoje djece. Potresena zlocinima Nijemaca i bjelogardejaca, jedne nedjelje je docekala svoje susjetke: - Ne idem vise u crkvu! Sada imam drugih briga. Pobozne zene su se cudeci krstile, ali su i one ubrzo saznale kakve su to nove, ovozemaljske brige pedeset trogodisnje Antonije. Bio je to organizovani, neposredni rad za narodnooslobodilacki pokret, pripremanje zena njenog sela da svojim prilozima i sklonistima pomognu borce Notranjskog, a kasnije Dolomitskog odreda, koji se sa svoja dva bataljona i samostalnom udarnom cetom sasvim priblizio Lesnom Brdu. Albin se u to vrijeme prihvatio uloge seoskog ekonoma, Polde - komandira seoske straze, ostala djeca - duznosti kurira i nosaca hrane, a Antonija - organizovanja sastanaka sa zenama i izvan svoga sela. Tada je domacin Franc dobio diskretno upozorenje iz Vrhnike da pristizu prijave o partizanskoj aktivnosti njegovih ukucana. - Zapalice namkucu, receno mije, ako ovako nastavimo - rekao je svojima bez prijekora. - Neka zapale! Bice vremena da sve ponovo obnovimo - odgovorila je Antonija. Ona u rukama nikada nije imala bombu i pistolj, ali partizani u logons i ilegalci na terenu upoznali su je kao svoju, kao hrabru i plemenitu saradnicu. Tako reci nije bilo dana a da u njenu kucu ne navrate, po vezi, partizani i terenski radnici. Pred okupatorovim vlastima - Kuclarovi su i dalje bili gradioci harmonika i korisnici obliznjeg kamenoloma. To je bio dobar povod da jednom na zeljeznicku stanicu Drenovog Grica stigne “prazan” vagon iz Ljubljane na ime Franca Kuclara, radi “isporuke mermera” za neku talijansku firmu. U vagonu je, medutim, bio raznovrsni materijal sprcmljen za partizane. I na drugom istovaru je bilo preko stotinu seljaka, medu njima i njena djeca. Za to vrijeme je Marija u Ljubljani cuvala ilegalce, a Maks izvrsavao skojevske zadatke. �Krajem avgusta 1942. u Dolomitskom partizanskom odredu bilo je sedmero Kuclarovih Francika, Albin, Vinko, Anton, Franc, Polde i mali Sandi. Nesto kasnije, poslije izlaska izzatvora, upartizanima su se nasli i Maks i Stanko, tako da je devetero Kuclarovih nosilo partizansku zvijezdu i oruzje. U isto vrijeme je i Marija, deseti clan porodice, u Ljubljani aktivno radila za narodnooslobodilacki pokret. Pored strijeljanih Antonije i Franca, iz ove kuce je u NOB poginulo petero brace — Anton, Franc, Sandi, Stanko i Polde. Na Jotografiji (koja je snimljena u partizanskom logoru kod sela Log, septembra 1942.) stoje — Franc Kuclar Kos, Rudolf Hribernik, Dusan Gorkic, Anton Kuclar Mirko; klece Polde Kuclar Madras, Francika Kuclar Erika ijedan partizan Onda je osvanuo 26. avgust 1942. Tog jutra je Stanko, odlazeci na posao u Ljubljanu, na zeljeznickoj stanici zatekao cetu Talijana. Kada je zamolio prijatelja da otrci do njegovih i javi o opasnosti, nije mogao pretpostaviti da ce se toga dana porodica Kuclar rasprsiti na sve strane, da ce pasti prve zrtve. Dok su ostala djeca trpala u sklonista ilegalni materijal, pa i prikupljene male neeksplodirane avionske bombe, Antonija je pozvala najmladeg, trinaestogodisnjeg Sandija: - Cuo si sta Novak kaze. Uzmi novae i korpu i idi na stanicu... Mali izvidac nije imao srecu. Bio je uhapsen. Tako je djecak iznenada postao vodic talijanske kolone. U meduvremenu je bio uhapsen i Stanko i odmah sproveden u Ljubljanu. Bilo je ocevidno da specijalna talijanska jedinica ima samo jedan zadatak - konacan obracun s porodicom Kuclar. Ipak je Sandi doskocio talijanskom oficiru. Umjesto da kolonu vodi pravo prema kuci, kroz voenjake, krenuo je unaokolo, preko cistine, omogucujuci braci da ih blagovremeno osmotre. Preko plotova su bjezala braca: Albin, Vinko, Anton, Franc, Polde... Puske su zapucale. Franc je pao ispred sume, ali se ipak pridigao i nestao u siprazju. I mali Sandi je iskoristio trenutnu zabunu i pobjegao u sumu. Sestoro brace je srecno izbjeglo hapsenje. U kuci su ostali otac Franc, majka Antonija, cerka Francika, zatim Antonova zena i njena trogodisnja kcer Jeni. Majka je bila smirena. Polako je oblacila novu haljinu, uzela je i novae, uvjerena da je to rastanak s kucom. Vojnici su usplahireno trcali i pucali oko kuce, a oficir je, iznenaden, posmatrao potpuno pribranu zenu, majku koja je cuteci prkosila. - Vi vrsite svoj posao - bilo je jedino sto je rekla fasistima, kojima je i Francika, iskoristivsi njihovu nebudnost, uspjela da pobjegne. Antonija je pribrana grabila ispred dvadeset i vise Talijana. Vodili su je prema zeljeznickoj stanici ne dopustivsi joj da se prethodno pozdravi s muzem i snahom. �Nije potrajalo dugo a iz dvorista su se izvila tri gusta dima. Sedmoro Kuclarovih, koji su vec bili u partizanskom logoru, znali su da je to sa njihovog ognjista, kao sto je i majka Antonija sa druge strane, sa zeljeznicke stanice, s gorcinom u grlu gledala erne kolutove. Bas tada je ispaljen plotun u vezanog domacina Franca. Na gubilistu majka je prizivala djecu Sada je majka Antonija morala da broji teske dane i noci u ljubljanskom zatvoru, u samici, gdje su joj upomo ponavljali da ce je pustiti, i nju i njenog uhapsenog sina Stanka, pa i ostalu djecu da ce ostaviti na miru, ako se ponovo vrate - svojim harmonikama. Isljednici nisu mogli smireno izdrzati njenu sutnju. Ni njen okamenjeni, mramomi izgled lica. Poslije ispitivanja u kancelariji, oficiri su dolazili u njenu samicu, ocekivali su da kaze bilo sta, ali rijeci se nisu otkidale, usta su ostala zalivena. Tako je trajalo sedam dugih dana i sedam neprospavanih noci. Te oci i ruke koje su patile vidjela je kao svoju najdrazu crvenu zastavu, i cerka Marija, kada se, sticajem okolnosti, nasla ispred resetaka hoteci da vidi i cuje majku. Umjesto rijeci, izmedu dvije gvozdene sipke jedna ruka je trazila da Marija zaobide zgradu osudenih. I tada je zaplakaia. Bezglasno, zgrcenih usana i dlanova slijepijenih na resetkama. Bio je to pozdrav djeci, ispracaj koji je odnosio posljednju snagu zene osudene na smrt. Posljednji zveket kljuca docekala je kao i prve noci samovanja, kao i prethodnog dana, kada su joj u celiju poslali popa da se ispovijedi. Sada je pop ponovo dosao, ali Antonija ni ovaj put nije zeljela da vidi emu mantiju. Okrenula se prozorskim resetkama i dalekom, otrgnutom nebu, svojoj djeci i njihovim prijateljima. Tako je stala i medu sedam muskaraca, boraca osudenih na smrt, docekala je plotun koji je pokosio drugove oko nje... Pogodena u noge, majka Antonija je pokleknula, ispruzila je ruke, mozda i prema vojnicima cije su puske nesigurno gadale, mozda i prema svojim sinovima i cerkama, koje je, prvi put otkako je otrgnuta od njih, glasno prizivala i s njima se, do novih puenjeva, oprastala. Sutradan je na usamljenom grobu nedaleko od Gramozne jame osvanulo cvijece. Majka Antonija nije mogla biti zaboravljena. Vrijeme nije moglo da baci u zaborav ni njenih pet poginulih sinova partizana: Franca, Sandija, Antona, Stanka i Polda, ni strijeljanog muza Franca, ni petoro prezivjelih, mada se tcskim oziljcima, koji su do kraja rata nosili partizanska znamenja. Za narodnog herojaje proglasena jula 1953. godine. 25 RACINO JUNASTVO Nije se imalo kad tugovati za Pavom Miletic, za bolnicarkom Minom Hacam i komandirom Obadom, za mnogima koji su klonuli pod snopovima mitraljeskih rafala na strmim stranama Sutjeskinim. Borci uveliko prorijedenog Mostarskog bataljona, mnogi bez oruzja ili metaka, bez bombi i snage za juris, tog juna 1943. godine povlacili su se hercegovackim kamenjarom. Vracali su se u svoj stari kraj, u sjevernu Hercegovinu, neki i prema Trebinju, na kraci predah i lijecenje rana, radi nove mobilizacije i jacanja svojih redova. Ali ubrzo su jednu vecu grupu boraca cetnici iznenada opkolili u uvali iznad Gacka - nekoliko mitraljeza je bilo neposredno upereno prema potpuno iscrpenim partizanima, kojima, uz gotovo prazna oruzja, kao da vise nije bilo izlaza. �«... Raca Ivanisevic je imala svega dvadeset i dvije godine... Togjutra bila je jedina partizanka meda 1.500gradana podstrazom mitraljeza... Isla jepodignuteglave, korakpo korak, doksu jojse niz lice - ljudi su to vidjeli - kotrljale suze. Ona, partizanka Raca, kao da nikog nije vidjela i kao da nikoga vise cula nije. Isla je naprijed gledajuci iznad glava svojih sugradana, nosena svojim tuznim mislima i svojim suzama. Pros la je duz citavog stroja - pored hiljadu i po svojih drugova i nikog nije izdvojila u sredinu kruga... Raca, plemenita i smjela partizanka, i ovdje je visoko nosila zastavu svoga bataljona...» Poslije dva dana na Mostarskom blatu strijeljano je cetrdesel Mostaraca, medu njima i Raca Ivanisevic. U Fojnici, selu u koje su ih cetnici doveli u svoj stab, goloruki partizani su napali strazare, mobilisane seljake, i razbjezali se na sve strane. Rasuti u grupe, pa i pojedinacno, s puskama ili bez njih, borei su grabili prema Mostaru, koji je u to vrijeme i u takvim prilikama izgledao kao najsigurnije gnijezdo i skloniste partizansko, nepresusni izvor ljudske i moraine snage. Na tim putevima se nasla i partizanka Raca Ivanisevic, predratni clan Skoja, uvjerena da ce se u gradu, bez obzira na teskoce, ponovo naci medu ljudima kojima je bataljon bio simbol slobode i bolje buducnosti. Bataljon u okupiranom gradu Isla je otecenih stopala i izmrcvarena danonocnim borbama. U sirokom luku je zaobilazila sela koja su joj nekad, dok su joj roditelji bili u ovom kraju, bila draga, prijateljska, polako grabeci ka Mostaru, ka gradu u kojem je provela djetinjstvo i prvo djevojastvo, u kojem je dozivjela nezaboravni trenutal kada su joj - bila je tada trgovacka pomocnica - saopstili da je clan Skoja. Od tada su u njenu siromasnu kucu sve cesce donosene knjige i brosure, koje su postale najcitanija lektira svih ukucana. �U takvim trazenjima novog i Ijepseg, oktobra 1941. godme Raca je otisla na oslobodenu teritoriju, u svoj Mostarski bataljon, u kojem su se nasia • dva njena brata. Bila je sanitetski radnik, bolnicarka i borac, uvijek u prvim borbenim redovima. Prezivjela je i cetnicki pue, bljesak noza i opasne vrtloge u koje je zapadao bataljon, pa i njena braca, od kojih je jedan ubrzo poginuo nedaleko od Travnika. Zatim je, krajem 1942, dospjela i u Bihac, u radionice pri Vrhovnom stabu, cesto slusajuci i Mosu Pijade, Maslesu i ostale. A ipak nije mogla da zaboravi svoj bataljon. Februara 1943. ona je vec u bataljonskoj koloni, medu svojim starim prijateljima. Sada, poslije Sutjeske, mnogih vise nije bilo. Bataljon je, rasut sirom Hercegovine, trazio nova osvjezenja. Negdje je, na tim stazama, koracao i njen brat Vojo, pekarski radnik, jedan od onih koji su, kao i Raca, trazili utociste i trenutak predaha. Tako su se, eto, prezivjeli borei desetkovanog bataljona, vecinom naoruzani, uoci prvog jula spustili u grad, u kojem suNijemci i ustaska policija preuzeli gotovo svu vlast od Talijana. A vladala je prava glad medu stanovnistvom. Na gradskoj trznici se mogla nabaviti samo repa, koju su gradani zvali “viktorija”. Ipak se ilegalni narodnooslobodilacki odbor pobrinuo za ishranu i lijecenje boraca, a partijsko rukovodstvo je organizovalo odlazak nekoliko partizana sa Sutjeske u tek formalni Omladinski mostarski bataljon, koji je bio jugoistocno od grada. Medutim 5. jula navece saznalo se da je ova jedinica potpuno unistena, da je poginulo dvadeset i vise omladinaca, medu kojima i jedina partizanka - �Naslovna strana knjige BATAUON U OKUPIRANOM GRADU. U Mostarskom partizanskom bataljonu tokom II svjetskog rata bilo je 827 boraca od kojih je 445poginulo, medu kojima 270 Mas-limana (Bosnjaka). Od 86 zena boraca poginule su 43, svaka druga sedamnaestogodisnja Marta Pavic, da su mnogi uhvaceni i dovedeni u Mostar. Tako su uhvatili i ranjenog Mladena Balordu, komandira sa Sutjeske koji je pozurio da pomogne omladincima i koji je u feldzandarmeriji, na pitanje ko je medu zarobljenicima komunista, prkosno ustao hrabreci svoje mlade drugove. Ali nasao se izdajnik, Hilma Huskovic. Moleci u celiji da mu se sacuva zivot, rekao je �Nijemcima da u gradu mnogi partizani lijece rane, da se pripremaju za nove borbe i odlazak na oslobodenu teritoriju. I dok je Huskovic u zatvoru cekao svoj trenutak, vise stotina Nijemaca je sa desetinama kamiona, uz pomoc policije, u noci 10. jula, opasalo u sirokom luku tri mostarska kvarta. nadajuci se da ce bas tu uhvatiti partizane. Otkocenih pusaka i masinki ulazili su u svaku kucu, odvodeci sve muskarce od sesnaest do sezdeset godina. “Sve - partizani”, tako su policajci objasnjavali vojnicima koji su, ne bez straha, upadali u prizemne, mahom radnicke kuce na Luci, u Donjoj mahali i Podhumu. Mnogi borei su ipak uspjeli da preko basta i plotova izmaknu prema Humu i Velezu, na otvoren teren, sa oruzjem u rukama. Drugi su bezbrizno spavali na Carini i u Cemici, u centru grada i na drugim stranama. Neki su ostali u sklonistima, u kanalima, po bastama. - Otvorite... brzo! - vikali su folksdojceri i udarali kundacima u vrata Cemalovica kuce, u Podhumu. Hasiba, sredovjecna i krupna zena, ovog puta kao da nije imala snage da, kao nekad, bez gorcine u grlu otvara vrata pod udarcima kundaka. U kuci je bio njen najstariji sin, Enver, komesar Mostarskog bataljona. Majka se nije bojala za svoj zivot, mada je znala da su u gradu izlijepljeni plakati u kojima je stajalo da ce svi clanovi porodice koja cuva partizana biti strijeljani. I, za primjer, objavili su da je selo Orasje, u kojem je bio Omladinski bataljon, citavo zapaljeno, da je u njemu strijeljano pedeset i sest partizanskih simpatizera. - O, ovo bogata kuca! - zacerekao se vojnik ugledavsi u sobi zaklano tele, hurmasice, kruske i cigarete, koje je domacica spremila za Envera i drugove. - Izvolite, slobodno uzmite! - nudila je Hasiba misleci na sina u basti i njegove bombe. Folksdojceri su ipak naredili da se domacin spremi. U bastu nisu ni ulazili. Na vrata su stavili oznaku na njemackom: “Kuca pregledana”. 1500 gradana pod strazom mitraljeza Tog jutra se iza bodljikave zice, nedaleko od fabrike duvana, naslo na okupu preko hiljadu i po muskaraca. Okolo su strazarili teski mitraljezi sa kamiona. Na sredini sirokog kruga stajao je visi oficir, kraj njega agent i... Huskovic. Preplasen, skoro izbezumljen, Huskovic je ispred zatvorenika isao korak po korak, gledao je u svakog iz stroja i, bez rijeci, upirao prstom u svoje zrtve. Zatvorenik prema kome bi se ispruzila njegova ruka izlazio je nasred kruga, i ubrzo �U XIII hercegovackoj brigadi bilo je 85 djevojaka boraca. Na slici: grupa bolnicarki na Hrgudu kod Stoca Ijeta 1944. se, poslije prvog Huskovicevog izdajnickog puta, tu naslo tridesetak zatvorenika, medu kojima su bili i ljudi kod kojih se i sam Huskovic krio i hranio. Izveo je i Smaju Jugu i Mehu Palu, drugove sa kojima se borio u petoj ofanzivi. 1 Avdiju Pavlovica, kod koga su mnogi ilegalci uvijek nalazili sigurno skloniste, odakle su mnogi rodoljubi otisli u odred. “Ne beri brigu, zlatane moj!”, tako bi Avdija docekivao mnoge opasnosti. I ovog jutra je bio smiren, jer medu uhapsenim nije vise bilo boraca bataljona, koji su ubrzo, vodeci mlade drugove, izbjegli iz grada i ponovo se okupili u Podvelezju. Trideset Huskovicevih zrtava za Nijemce je bilo - malo, f ponovo je krenula pratnja unaokolo. Huskovic je sada sve cesce izvlacio gradane iz stroja, koracajuci i dalje potpuno izgubljen. Na sredini kruga je vec bilo osamdeset ljudi... A onda je u logor upao automobil. - Raca!.. Zar i ona izdajnik? - zabrujaio je redovima uhapsenika. Pojavila se u dugackoj bijeloj spavacici, visoka, sa opustenom bujnom kosom. Iza nje su isla tri njemacka oficira. Savjest grada i bataljona Imala je svega dvadeset i dvije godine. Raca Ivanisevic je toga jutra bda jedina zena i partizanka u logoru. Kada su Nijemci zalupali na vrata kuce u kojoj je spavala, ona nije znala da su te noci zene bile postedene, pa je pokusala da se skloni medu bacve u podrumu. I tako su je uhvatili u spavacici i poveli u feldzandarmeriju. - ... I ona je borac sa Sutjeske! - rekao je Huskovic, koji je ovog jutra u logoru vec izvrsio svoj izdajnicki zadatak, da bi za sve to, koji dan kasnije, dobio metak, koji ga je stigao u muslimanskom groblju, na vrelom suncu, gdje je, urlicuci, lipsao, odgurnut od svih gradana. Hiljadu ociju sada je bilo uprto u Racu, skojevku i radnicu sa Bjelusina, koja je poznavala mnogo �vise simpatizera i aktivnih ilegalnih radnika u gradu. Da li ce ona poci Huskovicevim putem? Djevojka, blijeda kao smrt, krenula je, pracena oficirima duz stroja. Isla je podignute glave, korak po korak, dok su joj se niz lice - ljudi su to vidjeli - kotrljale suze. Ona, partizanka Raca, kao da nikog nije vidjela i kao da nikoga vise cula nije. Isla je naprijed gledajuci iznad glava svojih sugradana, nosena svojim tuznim mislima i svojim suzama. I prosla je duz citavog stroja - pored hiljadu i po svojih drugova - i nikog nije izdvojila u sredinu kruga. Odjeknuli su samari, djevojka se izgubila u udarcima feldzandara, a onda je, okrvavljena lica, okruzena citavom grupom oficira, ponovo krenula duz stroja. I ponovo je bez rijeci, bez pokreta ruke i oka, ukocena pogleda, cvrscim i brzim korakom prosla kraj svojih drugova! U ocima vise nije bilo ni suza ni tuge. Isla je prkosna, odlucna kao u jurisu. Talas tihog ushicenja je prostrujao redovima uhapsenika. Raca, plemenita i smjela partizanka, i ovdje je visoko, visoko nosila zastavu svoga bataljona ona je ovdje bila blistavo znamenje, savjest i zakletva proleterskog Mostara i njegovog bataljona. U grupu koju je izdvojio Huskovic svrstani su i gradani bez legitimacije, a takvih je bilo i previse, i nastala je opsta guzva. To je bila velika greska Nijemaca, jer su se tu nasli i oni koji su lako mogli dokazati da s partizanima ncmaju nista 31 zajednickog. Nastala su nova razdvajanja, ponovo su agenti isli od jednog do drugog uhapsenika. Poslije dva dana napokon su imali ciste racune: na Mostarskom blatu je strijeljano cetrdeset Mostaraca, Huskovicevih zrtava i zarobljenih boraca Omladinskog bataljona. Medu njima je bila i Raca Ivanisevic. Ostala je zgrcenih saka kraj drugova kojima se i danas, zajedno sa svojim gradom, obraca pjesnik Svetislav Mandic: Svakog dana ja bih s njima da se razgovaram da mi kazu: bole li ih mrtve ruke bez pusaka, bole li ih mrtve usne bez osmjeha. PROZIVKA NA TJENTISTU Sta da pitam borca koji se vraca sa Sutjeske, sa puteva na kojima ponovo ostadose vojnici, graditelji ovog, sada tihog, napustenog zborista? Sta da pitam seoskog ucu, negdasnjeg partizanskog komandira, koji je u casovima gluhog planinskog mira, sjecajuci se bombasa Pejica i njegove posljednje zelje da se poljubi sa svojim komandirom, zabiljezio “da su mu usta bila gotovo ohladena, a dah vreo kao da se unutra u tijelu razgorjela neka cudna vatra”. Da li da pridem njemu i njegovom prijatelju, pukovniku, Kragujevcaninu, koji mi, koliko juce, rece da je i ovih julskih dana “gledao okrvavljena lica i otvorena usta drugova, piamen sto suce iz svih cijevi, krv sto lipti iz vrele rane”? Koga da zaustavim iz ove prorijedene kolone boraca koji odlaze svojim kucama? Dolje je, na putu i ceta mojih zemljaka, Bilecana i Stocana, u razlomljenom stroju, upravo kao i 1943, kada su unistavali njemacka vatrena zarista po okolnim vrhovima. Napustili su svoj sator, svoje posljednje cetno zboriste na koje su dolazili, kao nekada iz patrola i zasjeda i u podne i u pola noci. U noci uoci smotre svih brigada bivsi borci okupili su se oko svojih starih rukovodilaca Raka Mirkovica, komandira, i Branka Popadica, zamjenika komesara cete u Prvom bataljonu 10 hercegovacke proleterske brigade. Oni su prozivali svoje boree, utvrdivali koje mrtav, pravili novi spisak svoje cete. Na kraju komandir je saopstio: �Naslovna strana knjige PROZIVKA NA TJENTISTU Dvije djevojke u zagrljaju Milena Vojinovic i Mirjana Kosanovic 1958., u vrijeme bitke na Sutjesci Ijeta 1943. djevojcice sa roditeljima - Drugovi, u petu neprijateljsku ofanzivu nasa ceta je usla sa cetrdeset i pet boraca i evo bilansa njenog puta: dvadeset drugova je poginulo! Trojica nisu mogla doci na nase novo zboriste. U stroju nas je dvadeset i dvoje. Ponovo eu vam procitati imena poginulih drugova. -... i, posljednji, Puhalo Ratko - zavrsio je komandir, ali ga trze glas povise satora: �- Drug Puhalo Ratko, penzionisani porucnik, javlja se na duznost. Ceta je skocila, drugovi su pali u zagrljaj. - Kako sam “ustao” iz mrtvih? A kako smo uopste, svi mi, dospjeli do ovog slavlja? - pitao je Ratko, cija se prica, kao i hiljada drugih, slila u jednu jedinu: tijela su bila nemocna od obamrlosti, ali u duhu nikad nije presahla vjera u pobjedu. - Dobro, drugovi, ali da vidimo kako podmladujemo nas narastaj. Ko je medu nama jos momak? neko je zapitao. Marko Aleksic, mitraljezac, jos se “ne da”. Para, iedina zena u ceti, obratila se tada svom kamesaru: - Sjecas li se, Branko, prelaska Sutjeske, kada si mi rekao da se uhvatim konju za rep. Da ne bi konjskog repa, ja danas ne bih imala dvoje djece i ne bih ponovo zauzela svoje mjesto u ceti. Paznju su mi privukle dvije drugarice (na naslovnoj strani knjige) na ulazu u logor Prve proleterske... Dvije prijateljice jos uvijek u grcevitom zagrljaju. I jedna i druga grcaju u suzama. Trenutak ranije, jedna od njih, manja i mrsavija, stala je i zapitala drugaricu u prolazu: - Da li me se, Mirjana, sjecas? Djevojka, vedra i sva u pokretu, zastala je... Ne, rekla bih da se nikad nismo vidjele. Pa... ja sam Milena Vojinovic... I tada su pale u zagrljaj. Tako ih je snimio i moj prijatelj, kapetan Danilo Gagovic. A ja sam biljezio isprekidane rijeci koje su dopirale ispod cvrstog zagrljaj a. -... kako si se, Milena, tako mnogo, mnogo promijenila... grcala je djevojka u pantalonama. - Pa ... bolesna sam, potpuno sam razjedena mnogim bolestima... I danas nosim u kostima ove planine i glad Sutjeske... Ne mogu ovaj susret da izdrzim, srce ce mi prepuknuti... - slusali smo veoma krhku, sicusnu partizanku. - Kako ce se samo majka radovati kad te vidi i zagrli... I dvije uplakane glave okrenuse se prema nama. To su dvije potresne price sa Sutjeske. Milene Vojinovic, za koju su svi mislili da je ostala mrtva u proboju, i Mirjane Kosanovic, koja je sa majkom i osmogodisnjim bratom zarobljena na kosi koja se dobro vidi... U PRVOM PARTIZANSKOM KONVOJU NA JADRANU Naoko bezazlena igra, mala diverzija mjesne partijske organizacije -sprecavanje rekvizicije maslinovog ulja (tacnije: vec prikupljeno ulje je te noci prosuto u more, odnosno jedan dio je ubacvama prebacen na susjedni otokUgljan), rasprsilaje gotovo citavo selo Mali Iz, u kojemje bilo oko hiljadu sedam stotina mjestana, na sve strane Jadrana, u partizanske jedinice i koncentracione logore. Jer vec sutradan poslije akcije, 27. jula 1942, iz susjednog Velikog Iza stigli su Talijani s motornim jedrenjakom “Sofija”, prikupili sve mjestane i trazili divcrzante, ali su Ijudi cutali, mada su u svojoj sredini, na opkoljenom zalu, krili svoje prve boree. "Kada prozivka seljana po matienoj knjizi i njihovo krace saslusavanje nisu urodili plodom, karabinijerski oficir je izdvojio osamdeset muskaraca i roditelje drugova koji nisu dosli na prozivku i pod strazom ih potjerao na brod. Zene, djeca i ostali su ostali na obali, a Talijani su se s nasima otisnuli na pueinu...”, pricala je Milka Rokov Petkovic. TJhapseni komunisti se nisu dugo dvoumili na brodu. Sekretar partijske organizacije, Sime Lukin, otvorio je nepredvideni sastanak svoje celije borbenim poklicem — zajednickim napadom komunista �i skojevaca na desetak do zuba naoruzanih karabinijera. U ne bas tako kratkom puskaranju i rvanju Talijani su bili savladani, iako su u borbi jednog Izanina ubili i nekolicinu ranili. Istog dana popodne oslobodeni drugovi su vratili brod u Mali Iz. Trojici izdajnika je odmah presudeno. A onda se, na poziv Partije, oko dvjesta peaeset omladinaca i omladinki ukrcaio na brod i prebacilo na Dugi Otok, gdje je vec bio logor ilegalaca i gdje se moglo sigurnije cekati sljedece jutro. “Dok smo mi, nas dvjesta pedeset, na goloj zemlji i uz rijetke zalogaje i gutijaje vode punih cetrdeset dana brojali jutra i noci u nesigurnom partizanskom Omladinke otoka Iza poslije dolaska u partizane pocetkom septembra 1942., iznad sela Vodica kod Sibenika logoru na Dugom Otoku, nasi roditelji su u meduvremenu osjetili represalije cmokosuljasa. Poslije paljenja i pljacke u napustenim domovima, karabinijeri su na dva obliznja otoka otkrili vise stotina izbjeglica iz Malog Iza, strijeljali su trinaestoricu na dva javna skupa, a ostale poslali u konceniracioni logor. Tamo su poslali i sve moje ukucane, dok smo ja i stariji brat, zajedno sa ostalima, posljednjeg avgustovskog dana 1942. dozivjeli najtezu i najuzbudljiviju noc u nasem zivotu”. Bili su, u stvari, prvi putnici prvog partizanskog konvoja na Jadranu! Cetrdeset dana se cekalo na tu neobicnu ponocnu partizansku mars-rutu od trideset kilometara preko mora, put smion i za najhrabrijeg pomorca. Tamo, na obali povise Sibenika, kod Vodica, borei primorske cete nestrpljivo su cekali da se otud, iz pomrcine, pojave siluete trinaest ribarskih camaca na vesla, prvi partizanski konvoj koji je, uz zastitu tri “borbena” camca i njihove rijetke “puskare”, prevozio dvjesta pedeset iscrpljenih, ali za borbu omih boraca. “Nas brodic, koji je primio dvadesetak bezglasnih gostiju, imao je sest vesala i, mada pregladnjele, veoma vjeste veslace, momke rasporedene u tri smjene, koji su u dvije ljetne noci s uspjehom polozili svoj prvi partizanski zadatak. Prve noci smo presli rastojanje od Dugog Otoka do Komata, a druge - to je bila moja najduza ratna noc! - od Komata preko Murterskog kanala do kopna �u blizini Vodica, raspon od trideset teskih kilometara, citavu vjecnost za sedamnaestogodisnju djevojku. Kasnije je vec bilo lako. Evo, i ovaj ratni snimak otkriva radost i ljepotu tih dana. Postali smo borei udamih i proleterskih brigada, nasli smo se na Sutjesci, svuda”. “TO NE SMIJE OSTATI TAJNA’ Od “Celovine”, centralnog mostarskog zatvora, do gradske bolnice ima svega tri stotine metara. Na jednom dijelu tog puta, blize trospratnoj zgradi sa celijama i nekoliko metara visokim zastitnim zidom, rralazili su se gusto zasadeni vocnjaci. Ko u njih zade, lako se dokopa Neretve. Za srnjela plivaca - a Mostar se ne moze pozaliti da ih ima malo - pogotovo ako je tjeran. kakvom nevoljom, brza matica je najbolji put kojim se, za tren oka, moze stici u drugi dio grada, do supljih pecina i basta koje se vezu jedna za drugom u duzini od blizu pet kilometara bas toliko koliko se i pruzio Mostar uz obale ove opasne, planinske Ijepotice. Eto, na tom mjestu, nedaleko od zatvora, gdje se kroz'gusti vocnjak otvara gotovo Slobodan put za sve dijelove grada, krajem maja cetrdesct drugc dvojica karabinijera uzalud su, sa plota, pucali u krosnje drveca i na italijanskom jeziku vikali, zvali upomoc svoju sabracu: z - Komunisti... Drzite ih... Komunisti... Iz “Celovina” je istrcalo nekoliko karabinijera, koji su u streljackom sfroju, pucajuci, zasli u vocnjak. Ali, ubrzo su se vratili. Ostalo im je samo toliko da ponesu dvabicikla, prevmutakraj plota, jedino stoje ostalo od neobicnih napadaca. Za to vrijeme, na drugoj obali, tri omladinca su veselo grabila prema drugoj strani. Jedan medu njima, Hamdija, s naporom je savladivao posljednje metre. On je nekoliko mjeseci lezao u zatvoru, bio je bolestan, ali je ipak uspio da poslije-napada na karabinijere protrci, gonjen pucnjavom, ovaj dio puta. Oslobodio se lakse nego stoje predvidao. Preko bolnickog i zatvorskog Ijekara uspjelo mu je da jedanput sedmicno bude voden u bolnicu na lijecenje i previjanje rana koje je zadobio u celiji, a sve u namjeri da iz bolnice, ili u prostoru od tri stotine metara, uz pomoc drugova pobjegne i pridruzi se Mostarskoni bataljonu. Tako je i bilo. Kada se drugi put vracao iz bolnice, dvojica omladinaca, su svom snagom naletjeli biciklima na karabinijere, i sva trojica munjevito skocili u vocnjak. Daljeje bilo vec lako. Poslije nekoliko dana, evo, Hamda Brkic nasao se na Borackom jezeru, u zivopisnom planinskom kraju, tamo gdje je 1939 bio na prvom skojevskom kursu mostarske omladine. Tu, kraj ovog jezera. Avdo Humo je jednu grupu omladinaca upoznavao sa teorijom marksizma-lenjinizma i politikom KPJ. Tek stoje sjeo kraj ognjista, odgumuvsi porciju sa komadom mesa, pitao je: - Da li je ziv Risto Milicevic - “Cico”? - Prije cetiri dana poginuo je u Zvjerini. - A Ranko Mihic? - Culi smo da je poginuo kod Gacka. - Gdje je Mustafa Alikalfic? - On je skoro otisao na neki specijalni zadatak. Izgleda, nije imao srece. - A sta je bilo sa Remzom Cevrom? - On je ovdje... na Blacama. - Zar te ne interesira ko je jos ziv, ko je poginuo? - pitao je “Kostrijes”. -... Niko me vise ne zanima... Sta je, sta me gledate, sta hocete od mene? - viknuo je Hamda, uzbuden, sa suzama u ocima. - Gdje je stab... Ne, necu da idem komandantu... Pracen pogledima iznenadenih drugova, Hamda je upao u sobu u kojoj je nasao trojicu partiskih �rukovodilaca za teren konjickog sreza. - Vi znate da sam ja bio sekretar jedne srednjoskolske partiske celije. - Nalazili smo se zajedno i na sastancima Mjesnog komiteta Partije - rekao je partiski radnik. - Poznato vam je da se u mojoj celiji nalazila i Tanja Pesko! - Ona je otisla u Srbiju. Sta ima tu cudno, sta je tu tragicno, tajanstveno? - ... Tanja je u Mostaru... Iako je to zavjet nase partiske celije... da do oslobodenja o tome nikom nista ne govorimo... ja vise ne mogu izdrzati... Moram da otkrijem sve sto znam... Drugovi koji o tome znaju, vec su se prorijedili... A to ne smiie ostati taina... Ne smije zbog nase Tanje, zbog istine. I Hamda je pricao: -... I tako, poslije pogibije Slobodana Vukovica, Jusufa Cevre i drugova, ja sam trazio da nasu partisku celiju posjeti Grebo. On nam je bio potreban. Nas sestoro, vec sam ti rekao koje sve bio u nasoj celiji, krili smo se u kuci Nade Bajat. Kada je dosao, rekli smo mu da pripremamo napad na ustaski stan, tamo gdje su ubijeni Zlata i ostali... Grebo nam je rekao da je to obicna djetinjarija napasti dvije stotine najokorjelijih ustasa gotovo goloruki, sa svega nekoliko pistolja i bombi. - Dobro vam je rekao. Vise bi stetili nego koristili pokretu. Cija je to bila ideja za tu, zaista, ludu akciju? Da nije Remze, clana vase celije, ciji je brat dan ranije strijeljan? - pitali su partiski rukovodioci. - Ne, bila je to odluka nase celije. To su bili nasi najbolji drugovi. Zeljeli smo se osvetiti i za stotine drugih bacenih u jame... Napad nam nije odobren i, sjecam se, upozoreni smo da pazimo na oruzje, da se ne igramo bombama i mecima. Na stolu i po sobi bilo je nekoliko bombi i pistolja... Grebo je otisao... i tog dana, po podne, u nasoj sobi dogodila se uzasna nesreca... tragedija nase partiske celije. - Kakva tragedija? - partiski rukovodioci bili su sve nestrpljiviji. - ... I tog dana, kada nam je zabranjen napad na ustaski stan... Tanja Pesko je poginula u nasoj sobi. -Kako...? Ko je ubio Tanju? - Remza Cevro je nehotice, baratajuci oko pistolja, iznenada opalio... i Tanja, koja je spavala u jednom kraju sobe, pogodcna je pravo u srce. - Remza je ubio?... Ovaj iz cete na Blacama?... - Tog dana je on bio uzbuden zbog bratove pogibije, bio je nesreden, stalno je rasklapao i sklapao pistolj. I, eto, mimo svoje volje... ubio je Tanju na spavanju. - A vi, sta ste vi radili? - U ocajanju, vidjevsi sta je ucinio, Remza je htio da ispali metak u sebe, ali - sprijecili smo tu nesrecu. -I...? �- ... I tada smo se nas petorica, stojeci Tanja Pesko, clan srednjoskolske antifasisticke ^nad mrtve Tan-'C’ odlueili da nJenu smrt celije u okupiranom Mosiaru Ijeta 1941., u cuvamo kao tajnu sve do oslobodenja. Toje spletu nesredenih i nesrecnih okolnosti ira- bio zavjet nase celije. Tada nam se cinilo da gicnojepoginula. je t0 najbolje sto smo mogli da ucinimo. «...I tada smo se nas petorica, stojeci iznad ^ .• •• , ii - _■ „ „ . ,, .... , . . , Zelieli smo da olaksamo 1 pomognemo mrtve Tanje, oalucih da njenu smrt cuvamo kao . ,. . tajnu sve do oslobodenja. To je bio zavjet nase drugu Remzi. Te noci, zakopall smo je U celije. Te noci zakopali smo je u avliji, a su- avliji, a sutradan, navece, nas petorica tradan, navece, nas petorica prenijeli smoje i prenijeli smo je i zakopali ispod krivog bora zakopali ispod krivog bora kraj starogprava- kraj starog praVoslavnOg groblja... Ubrzo SU slavnoggtoblja...» Ranko, Risto, Mustafa i Remza otisli u partizane, a ja sam pao u zatvor... Sada, posto sam se nasao u bataljonu, vise nisam mogao da krijem tajnu nase celije. Bojao sam se, ako svi izginemo, da ce smrt Tanje Pesko ostati zakopana sa nama. Eto, to je sve sto sam imao reci. - Idi sada u cetu i cekaj odluku bataljonskog komiteta. Ali, mozemo ti odmah reci: ti, kao sekretar celije, kao komunista uopste, morao si partisku organizaciju upoznati sta se sve zbilo u tvojoj celiji, �sta je bilo sa Tanjom... Tanja je bila komunista, jedna od nasih najboljih drugarica... Dobro, a jesu li je trazili njeni roditelji? Koliko ste bili zajedno sa njom? Gdje su njeni ukucani, sta je sa njima? Jesu li oni otisli u Srbiju? - Istog dana kada je Tanja pokopana na groblju, bilo je to treceg avgusta, njeni roditelji su otisli u Srbiju. Oni za nesrecu svoje cerke jos nista ne znaju. 39 Sutradan, Hamda je susreo Remzu Cevro, koji je u stab bataljona dosao kao cetni kurir. Susret izmedu njih dvoj ice bio je kratak i neobican. - Ja sam otkrio nasu tajnu! - rekao mu je Hamda. - Zasto si prekrsio zavjet celije? -pitao je Remza, blijed i uzbuden. - Zato sto vise nisam mogao da krijem istinu... Rekao sam da si ti ubio Tanju. - Sta su ti rekli u stabu? - Treba da cekamo odluku bataljonskog komiteta. Rekli su mi da cu ja svakako biti kaznjen zbog prikrivanja dogadaja u celiji. - Ako ce tebe partiski kazniti, mene ce, onda, strijeljati. - Zasto bi te strijeljali? Ti je nisi namjerno ubio. Takvo je bilo ubjedenje nase celije. - Svejedno. Ti ne znas kako se ovdje, za svaku gresku, kratko sudi. Oni nece vjerovati da sam ja nehotice ubio Tanju... pogotovo sto su mi pronasli neke greske, sto smatraju da sam u Partiju usao slucajno... Ja sam sada na raskrsnici... Sta da radim? - Radi sta hoces. Ja sam danas miran, osjecam se zadovoljan, pa dobio makar kakvu kaznu. Rastali su se, a sutradan se u bataljonu doznalo da je Remza dospio do Italijana u Nevesinju, da bi u mostarskom zatvoru, pod pritiskom, poceo da prica kao svaki klonuli, demoralisani borac.1 SOSA, MARTJA I VUKA Marija Mazar, zabradena u crninu zbog smrti muza, drzeci u krilu dvogodisnju Nadu, puna tuge, s naporom je otkidala rijeci: - Sada moramo svi biti domacini ove kuce. Penzija ce biti mala i nece se moci zivjeti kao ranije. Cetiri djecaka, pognutih glava, s grcem u grlu, slusala su dalje majku: - Ti, Bosko, iako si najstariji, nemas nikakvih vecih prava i obaveza od Josipa, Ivice i Drage. Hocu da se pazite kao da ste jedna dusa i jedno srce. Bratski cete sve dijeliti i sve podjednako podnositi. �Marijct Mazar �Sosa sa drugovima, Vukom i pionirima u Prnjavom oktobra 1943. godine - Tako je i otac govorio! -javio se trinaestogodisnji Josip, koga je baka, od miloste, najprije zvala Joze, a zatim Sosa. - Sada je najvaznije - nastavila je Marija - da dobro ucite. Zato radije drzite knjigu u rukama nego instrumente i loptu. - A ko ce sada, kad tate nema, svirati violinu? - ponovo se cuo Sosa. - Kako te nije sramota da sada o tome govoris! - docekali su u jedan glas Ivica i Drago, koji zajedno nisu imali vise od dvadeset godina. Majka se s bolom osmjehnula: - Pjesma i svirka ce se ponovo cuti u nasoj kuci, mozda cu i ja zauzeti ocevo mjesto, ali sada je skola vasa prva briga. Bio je to period omasovljenja omladinskih, studentskih i radnickih sekcija i drustava, izmedu ostalih i drustva zena, koje je preko svojih tecajeva i kurseva dovelo stotine zena na masovni zbor na kome su Radan i Hadzic podrzavali zene u njihovoj borbi za dobijanje prava glasa i drugih zahtjeva. Uskoro je ovo drustvo moglo da govori u ime vecine zena Banjaluke, cijim je horom dirigovao Ivica, kao sto su i Sosa i Drago rukovodili sa druga dva radnicka hora u Banjaluci. Marija je petnaest dana nosila hranu zatvorenim drugovima, koji su je iza resetaka ispracali borbenim pjesmama. - Manje galame, djeco! - doviknula im je jednog povecerja, ali je i dalje sve pazljivije slusala skladne glasove iza zidina, pogotovo horskog solistu, Ivicin bas. - Ipak im nedostaje lirski tenor, moj Sosa! - zaboravila je da je pred zatvorom, da joj je i njen “barsunasti tenor” svega nekoliko dana ranije izasao iz zatvora, u koji je upao poslije izvodenja programa Jugoslavensko-francuskog kluba, kada je Nikica svojim govorom pokrenuo agente i njihove gumene palice. Citajuci brosure i knjige koje je Sefket cuvao u njenoj kuci, u podrumu u kome je Drago povremeno prekucavao letke, Marija je ubrzo napustila molitvenike i bogosluzenja, poklone popu i �brojnim svecima. Ostavljajuci svoju djecu i njihove drugove u diskusijama o novim zadacima kvartovske partiske celije i skojevskih grupa, kao i studentskog drustva i sekcija “Pelagica”, obicno bi govorila: - Mogli bi i meni ponesto dati da procitam i skratim vrijeme na strazarskom mjestu. Gledajuci letke i slike Masarika, Benesa, pa i Sirovog, koje su se nasle u njenoj kuci na dan demonstracija povodom napada Njemacke na Cehoslovacku, Marija, tada prilicno upoznata sa svjetskim zbivanjima, primijetila je Tomasu Perovicu: - Sta ce vam taj stari i coravi, sta ce vam slika Sirovog. Cim je on izgubio oko u Rusiji, taj nikako ne moze biti na nasoj strani. I ispratila je sinove na bucne, nemime ulice. Od hotela “Bosne” do mosta na Vrbasu sve je bilo zakrceno i u ocekivanju burnih dogadaja. Tada se u gradu 42 odrzavao i Kongres ucitelja Jugoslavije, na kome su ucitelji javno trazili vise demokratskih sloboda u zemlji i odlucniji otpor petoj, fasistickoj koloni. Kada su policajci sa pendrecima upali u salu i poceli legitimisati i traziti komuniste, na glavnoj banjaluckoj ulici, na ogradu hotela “Bosna”, iznenada je iskocio Sosa i poslije nekoliko rijeci krenuo ispred zatalasane mase, ispred omladinaca koji su pjevali “Lanci nam se kuju kleti”. Nastala je opsta tucnjava u kojoj su policajci pozvali i vatrogasce sa smrkovima, ali “zuti slemovi” solidarisali su se sa demonstrantima. Marija je morala ponovo da obilazi zatvorske zidine i Sosinu celiju. Mnogi partiski radnici ponovo su bili na udaru i pred stalnim hapsenjima. Sukob sa bratom Valjda i zbog toga stoje ocekivao da ce i Bosko, koji je ranije na slicne dogadaje rezervisano gledao, sada sve to sire sagledati, odmah poslije izlaska iz zatvora, Sosa je zapitao brata: - Jesi li jos za Maceka? - To je moja licna stvar. Ja nisam neprijatelj komunista, i zar to nije dovoljno? - U ovoj kuci ne smije biti ni macekovaca, ni neutralaca - Vi, dieco, kao da ne znate bratski da razgovarate - majka je pokusavala da ih smiri. Ali u kuci su sve cesce izbijale svade koje je Sosa, jedne noci, prekinuo kategorickim zahtjevom: - Bosko, napolje iz ove kuce. - Sosa, sta je tebi, zar mozes tako prema bratu? Zar se tako komunisti ponasaju prema ljudima? Sosa je i dalje tvrdoglavo ponavljao: - Svejedno, iza'beri ko ce ostati kod kuce: ja il* on. - Svima je mjesto ovdje, u ovoj kuci. Bosko, uvrijeden cestim bratovim napadima, ali i pomalo tvrdoglav, izgledalo je kao da je i protivan nekim akcijama svo_p brace i njihovih drugova, pa je i dalje “provocirao” Sosu, koji je, aobrim dijelom i zbog mucenja u policiji i bolesti bubrega, bivao sve vise razdrazljiv. Auz to nije tako lako odstupao od svojih, kako je tvrdio, principijelnih stavova i odluka. Pa i kad je u pitanju rodeni brat. Marija je, sva ocajna, trazila pomoc od Drage i Ivice, koji je, takode, znajuci upomost i jednog i drugog brala, napokon odvratio: - Mislim da ce za Boska, dok sc ne otrijezni od svojih politickih zabluda, biti najbolje ako ode od nas. I Boskoje pokupio svoje stvari, da bi se ubrzo ozenio i smjestio kod zeninih roditelja. Majka je i �dalje, zajedno sa Nadom, cuvala njegovu kcerku Nenu. I cesto bi Sosi govorila: - Zbog te tvoje, kako kazes, principijelnosti, a ja bih prije rekla svojeglavosti i nervoze, ni drugovi te cesto nece razumjeti. Znao je da majka, zaleci Boska, pronalazi njegove slabosti, ali se ubrzo uvjerio da o tome ubuduce mora voditi vise racuna. Naime, nakon sukoba sa jednim clanom hora, inace komunistom, kojeg je zbog zakasnjenja od svega nekoliko minuta pred odlazak na tumeju na javnom mjestu zelio da fizicki kazni, morao je da svoju kvartovsku partisku organizaciju privremeno preda na rukovodenje Niki Jurincicu. “Dieco. kuda cete. zaboga?” Sestog aprila hiljadu devetsto cetrdeset i prve, nemimo osluskujuci zavijanje fabrickih sirena i prodomu pisku njemackih aviona, banjalucki komunisti, zatvoreni u “Cmoj kuci”, upomo su lupali u zatvorska vrata i trazili sefa policije na razgovor, a Sosa je cak i prijetio: - Petokolonasi, platicete za sve ovo... - Kome ti prijetis, je li? - vikao je kljucar. - Svakom onom koji nam ne dozvoljava da idemo na front, u borbu protiv neprijatelja. - Onda cekajte upravnika, visu vlast. - Kod tebe su kljucevi, zapamti! I ti, pandure, neces izbjeci kaznu. - Ne petljajte vi mene u tu politiku. Ja cuvam samo svoj hljeb. Treceg dana rata komunisti su uspjeli da se oslobode iz celija i rasprse po kucama. Marija je, presrecna, grlila svoja dva sina, Ivicu i Sosu, koji su odmah poslije prvih pozdrava zatrazili ruksak. > - Djeco, pa kuda cete, zaboga? Tek ste izasli iz zatvora, a ja opet moram ostati sama. - Idemo u rat, stara. Jer ako ovamo dodu Nijemci i frankovci, nema za nas vise mira. - Nikad ga u ovoj kuci nije ni bilo. I Drago je samo prenocio i ko zna gdje je vec dospio. Zar cu ja cijelog zivota tako zivjeti? Ivica je krenuo sa vojskom prema Bosanskom Petrovcu, Sosa put Bihaca, a Drago se vec nalazio u Reljevu, nedaleko od Sarajeva. - Sta ces ti, Mazaru, na valjku? - pitao ga je jednom zgodom Viktor Gutic, “stozemik i likvidator Vrbaske banovine”, koji je dotad potpisao desetine naredbi za unistenje mnogih ljudi, napominjuci da ce svi “nepozeljni elementi” u Krajini biti “u najkracem roku unisteni, tako da ce se uskoro zatrti njima svaki trag.” Sjedeci na valjku, Sosa mu je odvratio: - Zar je nama, Hrvatima, necasno ako radimo na nasoj “hrvatskoj” cesti. - Kad si tako dobar Hrvat, onda: “Za dom spremni”! - Dovidenja, gospodine stozemice. Ja cu radije da potjeram svoj valjak... odvratio je vozac i upalio motor. Stozemik je, neodlucan, stajao: da li da ga odmah uhapsi? Ne, to ne! Guticje imao siri, zamasniji, ranije skovani plan. Drugi dan poslije napada Njemacke na Sovjetski Savez, dok su se braca Mazar, nakon igranja saha, pripremala za rucak, u kucu su uletjela dva brata Odica. - Bjezite, ustase redom hapse. I istrcali su u bastu iza kuce, koja je na rubu grada. Nekoliko trenutaka spremanja dovelo je porodicu Mazar u tesku situaciju. U dvoristu je pas lajao na grupu ustasa. - Gdje je Sosa? - zagalamio je ustasa okrenuvsi pusku prema Mariji. - Na valjku. Zar nije tamo? - A Ivica? �- Otisao je u Zagreb da polaze ispit. - Ne petljaj... Gdje ti je treci sin? - Jutros je autobusom otisao za Jajce. Mogao ga je vidjeti citav grad. Sram vas bilo, u bivsoj Jugoslaviji porodicu su mi godinama progonili, a sada i vi... Ono sto nisu vidjele ustase, zapazila je Marija. Izmedu sljiva i plotova odmicala su njena tri sina - Ivica, Sosa i Drago. Majka je citala i plakala. Tako ju je nasla i njena potstanarka, Majer, koju je Marija primila u kucu sa djecom i muzem da bi dala oduska svome jadu posmatrajuci odvodenje naroda u logore i dovlacenje vise hiljada slovenackih porodica, koje su deportovane sa svojih ognjista na ovaj dio bosanske zemlje. - Ubice mi, zlotvori, sina, mog Ivicu - jadikovala je Marija, kojoj su sutradan vratili hranu koju je ona redovno nosila. - Odveli su ga u Glinu - rekao joj je strazar, poznanik, i majka je vrisnula: - Zar tamo, na tu strasnu ustasku klaonicu... Iako je vec ranije cula da se iz Gline niko ne vraca, da je u tom mucilistu zaklano vise hiljada neduznih ljudi, krenula je za sinom... Petog septembra 1941 godine Marija je u novinama procitala da je Ivica Mazar, istaknuti komunisticki voda, osuden od prijekog suda i strijeljan. - Ja cu zauzeti, kako znam i mogu, Ivicino mjesto - rekao je Bosko svojoj majci, koja je tuzno odvratila: - Ovo je, sine, prva krvava rana koju mi zlotvori zadadose... Sta ce biti sa vama, sa cetiri preostale moje nemime djecije glave. Gdje li je Sosa, gdje li je Drago, gdje li je moja draga Nada? Marii a u partizanima Zbog sve glasnijih prica u okupiranim mjestima o komandantu Sosi i smionim akcijama Drage, za kojim je ustaska policija raspisala potjernicu uz prilozene slike, Marija je navukla opanke i 15. februara 1942, noseci u narucju sestogodisnju Nenu, uputila se stazama kojima su se otisnula i njena djeca... Marija, Nada i mala Nena krenule su tih dana iz Kremna za Josavku. Sa njima su posla i dva kurira. Iznad sela Celinca - zapucalo je. - Lezi, ustase! - viknuo je kurir Vlado Brankovic skocivsi s konja, ali je odmah jauknuo. Bio je ranjen. Drugi kurir je uspio da izbjegne zasjedu, ali mala Nena trckarala je po poljani. Rasirenih ruku trcala je i vikala: - Mama, mama! Marija se podigla i prihvatila malu. Tada su iza busije izbili naoruzani ljudi. Na kapama su imali kokarde. - Sram vas i stid bilo. Mi mislimo da nas gadaju ustase, a ovamo... - Suti, stara, dok ti nismo prosvirali metak kroz glavu - prekinuli su je cetnici, koji su sa ranjenog Vlade skinuli kozni kaput i oduzeli mu oruzje. Zatim su mu rekli: - A sada se, komunisto, pomoli bogu. Uperili su puske prema ranjenom partizanu. - Zar brata, Srbina? - isprccila se Marija. - E sad ces imati priliku da vidis kako se brat Srbin ubija. - Nado, sestro, ne daj me! Odjeknuo je pucanj i krv je potekla. Cetnici su ih pustili, valjda i zbog toga sto su to bili prvi izdajnicki pucnji cetnika, dotadasnjih �partizana... Oprastajuci se od majke, Nade i Nene, koje su trebale da krenu sa bataljonom, Sosa je bio sjetan, tuzan. - Kada si dosla u partizane, stara, mislio sam da cerno se cesce vidjeti, ali, vidis, jedan dan mi napadamo, a sutradan Nijemci i ustase. A sad, eto, i cetnicki bataljoni. Svi su izgledi da ces nas okupiti poslije rata. - Nema vise nama mira ni okupljanja. Ko zna gdje cu i ja sutra zoru docekati. I ovo dijete, svi mi skupa. Djeco, neka vas sreca prati... 46 Ljeto 1942! Oko dvije i po hiljade naoruzanih boraca, tri stotine ranjenika, kojima su se u ofanzivi na Kozari i drugi prikljicili, i citav narod ovog podrucja, sve se ubrzo naslo u obrucu od sedamdeset hiljada vojnika generala Stala, na nevelikoj planini koju su opkolile rijeke Sana, Una, Sava, Vrbas i zeljeznicka pruga Banjaluka-Prijedor, odnosno Bosanski Novi. - Sada vise nema sumnje: Ovo je borba za Kozaru, ovo je biti ili ne biti -govorio je komandant na sastanku Staba u Vitlovskoj... Kada su iscrpljene sve mogucnosti da se iz obruca izvuce i narod i ranjenici, Sosa je ostao da s njima dijeli surovu sudbinu.2 Nekoliko mjeseci kasnije, 7. januara 1943, njen Sosa je kao komandant Cetvrte krajiske divizije predao raport vrhovnom komandantu Josipu Brozu Titu u Srpskim Jasenicama. Veliku smotru vojske i naroda pratila je i Marija Mazar, tuzna sto medu njima nije bio i njen sin Bosko. I kanula je suza. Zeljela je da je tu i njen Ivica, i njen Drago, partizanski obavjestajac koji se nalazio na okolnim stranama, i Nada, tek oslobodena iz sestomjesecnog zatocenistva od cetnika Rade Radica u Centralnoj Bosni, i njen Bosko, najstariji sin. - Dijete mu je ovdje, sa nama, a on... u Banjaluci - odgovorio je Sosa kad je majka spomenula Boska. - Ko zna sta mu je, u kakvoj je nevolji? - odgovorila je Marija, koja je, kao svaka majka, branila svog sina, mada se cudila sta li je to tako snazno vezalo njenog Boska za Banjaiuku. - Cula sam da i Bosko radi ilegalno, da prima letke i pomaze pokret. - Da, ali jos nisam siguran da je spreman za odlucnije i otvorenije akcije -odgovorio je Sosa, iako je znao da mu brat svoju raniju neutralnost sada uveliko koristi da, dosta sigumo, obavlja izvjesne zadatke u ilegalnom pokretu. NA MAjClNOM GROBU I upravo kada je divizija pocela da preduzima nove i vece akcije, kada su brigade krenule u nove pobjede, dobio je vijest da mu je majka umrla od tifusa u bolnici Prve krajiske brigade na Vlasicu, da je izdahnula na krilu svoje kcerke Nade, koju je, kao malu Nenu, takode zahvatila epidemija tifusa. Istu sudbinu dozivio je i njegov najbolji drug Nikica Pavlic. Obolio od tifusa, on je u jednom trenutku rastrojenosti izvadio pistolj i ubio se. Sosa je tada plakao. Dvadeset i cetiri sata bio je sam, neutjesan, slomljen. Svojoj majci, koja je, ucestvujuci u dugogodisnjoj borbi svoje djece i njihovih drugova, prerano sagorjela, on, njen Sosa, nije uspio da pruzi nista od onoga sto je intimno zelio i ocekivao. - Ovo je moj najtezi, najgorciji dan u zivotu. Tezi trenutak ja vise ne mogu dozivjeti - rekao je clanovima staba, gdje ga je cekalo naredenje da je odreden na sluzbu u stab korpusa. Pocetkom maja, Kosta Nad mu je saopstio da je odreden za komandanta Dvanaeste divizije. U novoformirani Drugi bosanski korpus ukljucene su i Cetvrta i Deseta divizija. Bio je zadovoljan. Ostao je sa svojim starim ratnim drugovima sa Kozare, mada ga novi teren �nije osobito odusevljavao. Trebalo je na prostoru izmedu rijeke Bosne i Vrbasa razbiti cetnicke odrede Rade Radica i Laze Tesanovica, udamim grupama prodirati u pmjavorsko-derventski sektor i unistavati manje i vece ustasko-domobranske garnizone, vodeci racuna da se zavedeni i prisilno mobilisani seljaci, cetnici i domobrani pravilnim politickim radom pridobiju i ukljuce u brigade i nove odrede. Dvadeset i cetvrtog maja, 1943 godine, na putu za Centralnu Bosnu, Sosa i Nada, koja je bila potpuno iscrpljena, nasli su se u Koricanima, kraj majcinog groba. Tu, kraj humke, u Koricanima, ostali su cetiri dana. Plakao je ne krijuci suze. Nada ga je s mukom odvojila od humke, sa mjesta gdje je ranije citave sate drzala majku ne shvatajuci, u svom tifusnom bunilu, da u rukama ima potpuno ohladeno, mrtvo tijelo. Odvojili su je od majke potpuno izbezumljenu. Sada su se rane ponovo otvorile, bol je bio neizmjeran. Komandant i Vuka Na stranicama Sosinog ratnog dnevnika zabiljezeno je da se kasno nocu “malo zabavlja predmetima koje je uvijek volio - astronomijom i nautikom. “Sve me to pomalo vraca u atmosferu brodskog i bjelosvjetskog ambijenta” - pisao je Vuki Miodrag, svojoj prijedorskoj djevojci koja je bila na drugom kraju Bosanske krajine. - U tim prilikama osjecam se kao na brodovima do 2000 tona, na kojima se nalaze 32 covjeka. Takva zajednica moze da se izgradi u idealan kolektiv, a priroda posla pomaze da se ljudi mogu cesto i ocima sporazumijevati...”. U Drvaru, gdje je dozivjela desant na Vrhovni stab, Vuka je primila vise njegovih pisama. “Mislim citavo dopodne - javljao joj se u jednom pismu - da ti napisem ovaj list. Dobio sam jutros malo cokolade od Slavka, pa sam i tebi ostavio dvije plocice i, rekoh, eto razloga za pisanje. Doduse, sinoc sam kasno legao, pa sam danas sanjiv. Bio je ovdje kod mene sinoc Skender (Kulenovic), pa smo otisli kod saveznika na jednu partiju “ajnca” i “casicu” razgovora. Skender je dosao maksuz da porazgovara malo o Braci (Nemetu). Hoce nesto da napise... Nista, gledam mrtve drugove, Bracu i Kostu (Bosnica)... otupili smo da shvatimo odmah tezinu momenta... Braco skilji, nije imao tko ni oci da mu zatvori... Kosta je sasjecen, desna ruka i lijeva noga preko grudi... Brat mu drzi govor nekako politicki -savladuje svoje bratske osjecaje politickim frazama... Problem je u tome, moramo bas svaki nas korak, nas svaki unutarnji drhtaj, svaki osjecaj zauzdati uzdom razuma, drustva, sredine... Meni je zao Brace i Rade Kondica, rasli su uza me, prezivjeli Kozaru, imali su razumijevanja za ono sto se zove Kozara... Kako si? Ti meni kazes: dobro. Da, relativno dobro u uslovima smrti, krvi itd. Borbe su rjede, ali sve teze... i rane teze i smrt pada teze... Priblizavamo se nekakvom kraju...” Sedmog avgusta 1944, poslao je novo pismo. Govoreci o normalnom mirnodopskom zivotu u nekim zemljama, pominjuci i fasisticku Italiju, nastavio je: “To su te nepravde - negdje istorije, negdje geografije, negdje politike, negdje ekonomije, a negdje svega skupa. U pitanju slobode naroda, licnosti, dijalekticki materijalizam je rekao svoju istinu - sloboda je uvid u nuznost. ... Da ne bi bilo zabune i smijesnih komentara, dobro sam, narocito kada od tebe dobijem vijesti. Vesele me i pisma od drugova i Nade, veseli me rad, muzika, kupanje, lijep clanak od Ilje. Zalostim se kad nismo skupa, kada nas ko prekine na telefonu na kojem ne mogu nista da ti kazem sto bi te veselilo, jer otkad je po saopstenju Londona uveden postanski i telegrafski i teleprinterski saobracaj na oslobodenoj teritoriji, i posto je sve dzabe, veza je svacija...” Nekoliko dana kasnije, 18 avgusta, uputio je jedno od svojih posljednjih pisama: �“Draga moja Vuko, “duze” vremena se spremam da napisem ovaj list... Uvijek kada primim od tebe list ili kada ti pisem osjecam da moram biti sam sa tobom. Kako vidis, u nasem dopisivanju nastupio je neki preokret. Ranije ti nisam volio pisati smatrajuci dopisivanje kao formalisticku stvar... Danas korigiram misljenje, i evo razmisljam da li se ja mijenjam, da li ne postajem neki drugi Sosa... I zato otpocinjuci da ti pisem uvijek razmisljam sta da ti napisem a da bude u nasem zajednickom interesu, u interesu naseg zajednickog zivota i produbljenja nasih odnosa. Spontanost moja jos je uvijek oltar pred kojim se molim, ali vidim da si i ti klekla pred njega. Da, spontanosti ima mnogo u podrucjima koja necemo da analiziramo, ili koja nam nije potrebno uvijek analizirati, narocito u nasem svakidasnjem zivotu. Ovakva pisma - pisana “na brzinu” i u zacudenosti kako vrijeme brzo prolazi u odnosu na nasa vidanja, a sporo u odnosu na svrsetak rata - meni su draga jer fotografisu nasa raspolozenja u datom momentu, jednog podnevnog sata, avgustovskog dana, doticne 44 ratne godine gospodnje. Zakasnio sam sa odgovorom, a odlagao sam ga dok ne zavrsim sa nekim poslom oko mjesecnih izvjestaja, da mogu “hladno, trezveno, bez nervoze” da ti -ne odgovorim, vec - govorim... Od naseg zadnjeg videnja isao sam jedan dan opet sa majorom Haritonjenkom i Vilkom (Vinterhalterom) u ribu. Sigurno si procitala onaj moj clanak u “Oslobodenju”. “Trebalo bi”, kaze Vilko, “da se vec formiraju izvjesna strucna misljenja, kao i ljudi stalne saradnje u nasoj stampi, po izvjesnim kategorijama i podrucjima kojima bi se pridruzilo i pisanje ovakvih vojnickih ocjena situacije i komentarisanje vojnih dogadaja.” A sada malo i o nama. Barem sada nismo na telefonu. Sasio sam hlace koje imaju balone prenisko, a sastavljene su iz vise dijelova, tako da izgledaju... ako ne kao mozaik... ono svakako kako parcelisano zemljiste... A sta te kopka, moj dragi astroloze, kakvi te opet snovi muce? Zar ima opasnosti koje mi ne bi ibogli podnijeti. Zaboravljas da smo od onih sto su sve, razumijes li, sve, prezivjeli. ... A sada, Vuki, da se pozabavis sa nekoliko racunskih posalica... ... Izgleda mi da ja redigujem posebno izdanje “Oslobodenja” - ali samo za tebe. To je ipak kuriozitet u ovo ratno vrijeme.” Na posliednioi stranici “Sosa je krajiska legenda koju je narusio pisae i ne podrzavam rukopis”, zapisao je Vilko Vinterhalter, ministar za prosvjetu i kulturu bosanske vlade, izmedu dva posljednja svjetska rata pravnik, novinar i publicist, Sosin banjalucki prijatelj i suborac sa Kozare, u recenziji mog rukopisa o Sosi Mazar sarajevskom izdavackom preduzecu “Svjetlost” decembra 1958. godine. Odgovorio sam na nekoliko stranica da ne pisem o legendi vec o covjeku medu nama, a kasno navece istoga dana pojavio se ministar pred vratima moga stana na Bjelavama u Sarajevu, a u ruci je drzao novu recenziju - izuzetno povoljnu. 50 Taj slucaj zelim predociti u ovom vremenu svakojakih netrpcljivosti i neprincipijelnosti, odnosno, to je mogao da ispolji samo intelektualac koji zdusno podrzava svaku ubjedljivo izgovorenu rijec, ne izbjegavajuci da potisne svoju sujetu i opovrgne svoje ranije neutemeljeno kazivanje. Od te noci, sve do prerane Vilkove smrti, ostali smo dobri prijatelji i saradnici, pored ostalog radeci zajedno u redakciji jednog jugoslovenskog istoriografskog projekta. Aonda me je, neocekivano, docekao drugi nesporazum. “Sudar” se odigrao pred stanom Sosine sestre Nade, udatom za narodnog heroja i clana najvisih partijsko-drzavnih rukovodstava BiH. Vratili su mi rukopis bez ikakvog misljenja i idem da trazim objasnjenje. Toliko su bili netrpeljivi da me �nisu pozvali ni u stan, vec smo zustri dijalog vodili preko praga gotovo ustremljeni jedni na druge. Nadi ipak nekako uspijem da saopstim svoj opsti pogled na Sosu i njegovo zivotno djelo. I ona se najednom prenu, zadrza dugo pogled na meni, a zatim otvori vraia i pozva me u stan. Nakon dugog razgovora Nada ode u drugu sobu i donese kovcezic sa uspomenama na brata, sa Sosinim originalnim zapisima, sacuvanim ratnim biljeznicama, fotografijama, dokumentacijom. Zahvaljujuci svemu tome, rukopis 0 Sosi sam dopunio, prosirio i obogatio originalnim prilozima. Posljednju recenziju 1 vrlo nadahnut predgovor napisao je Bosko Siljegovic, krajiski revolucionar i narodni heroj, general-pukovnik i glavni urednik Vojne enciklopedije. I knjiga “Sosa” je napokon ugledala svjetlost dana u drugoj polovini 1959. godine. Zatim je knjiga dozivjela tri nova izdanja. Dvije godne poslije objavljivanja knjige (19. decembra 1961.) ponovo nesporazum. Posto je knjiga o Sosi privukla paznju mnogih citalaca, beogradska redakcija nedjeljnih informativnih novina (NIN) objavila je odlomak iz knjige Sosa koji je veoma uzbudio nekad veliku Sosinu ljubav i zenu u ratnom vremenu Vuku Miodrag, prijedorsku zapazenu djevojku, jer, eto, salje mi iz Sarajeva u Beograd, nakon objavljenog novinskog priloga, protestno pismo i kaze kako je svojevremeno “izricito trazila da se o knjizi moze objaviti iz pisama samo ono sto je neophodno za osvjetljavanje Sosine licnosti, a o tome da objavite sadrzinu pisama razumljivo je da Vam nikad nisam mogla, niti sam odobrila”. A zatim: “Iz materijala objavljenih u NIN-u vidi se da Vi posjedujete sadrzinu svih pisama, da ste ih prepisali i koristili za objavljivanje bez mog odobrenja... Svi se pitaju, a i cude, da li je moguce da sam dala odobrenje za objavljivanje pisama!... Lijepo Vas molim, da bi izbjegli eventualne rasprave pred sudom, na koje cu mace biti prisiljena, da preko tog istog lista objavite ispravku u vidu izvinjenja u kojoj cete jasno i nedvosmisleno iznijeti da ste bez mog odobrenja objavili moja privatna pisma... Istovremeno Vam zabranjujem da ubuduce ma kad i na ma kom mjestu objavljujete ne samo pisma, nego i izvode iz njih.” Zatim se obratila, telefonom i drugim putevima, mojim - smatrala je -pretpostavljenim starjesinama. “Mada nije tesko uociti najgrlatije iz vase sicusne grupe uvaznih gradana koji pustaju otrovne strijele zagorcavajuci zivot dmgima, svi su izgledi da vremenski raspon od dvadeset godina i u vama moze da potisne ili prigusi osjecanja, mozda i da baci u potpuni zaborav dogadaje koje su nekad bili vasi najljepsi zivotni trenuci. To je zrvanj naseg vremena, zivota uopste, to je njegova cma, jadna strana”, pisao sam Vuki Miodrag 27. decembra 1961. “Nepobitna je cinjenica da ste svaku stranicu mog rukopisa od 212 strana, svaku recenicu iz te knjige, a ne samo izvode iz Sosinih pisama, danima odmjeravali prije nego sto sam rukopis predao izdavacu. Kao sto vam je poznato (nije lose podsjetiti), rukopis su prije objavljivanja pazljivo pregledali: Sosina sestra Nada (Vi ste, takode, bili prisutni posljednjoj diskusiji), njen muz - Niko Jurincic, Sosin brat Drago... Zatim, sve sto je objavljeno u NIN-u - a to je u ovom slucaju najvaznije -nalazi se i u knjizi, bukvalno, sve do zapete, a knjiga je, kao sto znamo, objavljena 1959. godine u 6.000 primjeraka. Uzmite knjigu i provjerite, da ja ne navodim stranice. U svakom slucaju, Vase sumnjicenje da sam prepisao sva Sosina pisma i da ih sada objavljujem bez Vaseg znanja, a to mu ispada kao lopovluk, nemaju nikakvog osnova. Sva je sreca sto se u posljednje vrijeme navikavam da budem smiren i strpljiv, inace bih i ja ovdje pustio bar jednu otrovnu zaoku. Ponavljam: nijedna jedina rijec nije objavljena bez Vaseg znanja, a za to imam dovoljno dokaza. Uostalom, zasto Vas tek sada, dvije i po godine poslije objavljivanja knige, ‘bacaju u jarost tekstovi s kojima ste se jos nedavno odusevljavali? �Svi su izgledi da su neki drugovi u Sarajevu tek sada u NIN-u procitali ono sto smo Vi i ja prije tri godine odlucili da publikujemo. Ocevidno je da sa te strane i dolijecu otrovne strijele. Vi, dalje, pisete da sam “od jednog dubokog ljudskog odnosa iskonstruisao Ijubavnu fabulu”, da citalac napisa o Sosi “dobiva utisak senzacionalisticko-sladunjave price”, sto sve skupa, opet, otkriva do koje ste se mjere strmoglavili da bi zadovoljili bolesne zelje pojedinaca koji nastoje da omalovaze Sosinu licnost. Ja nemam nikakve potrebe da citiram mnogobrojne pozitivne ocjene moje knjige, prikaze u vise dnevnih i nedjeljnih listova u kojima se istice sva vrijednost moga rada. Ovdje cu se zadrzati samo na dvije pojedinosti, prokomentarisacu samo Vasu posljednju zaoku da sam “iskonstruisao Ijubavnu fabulu”. Bas lijepo! Ja sam, dakle, iskonstruisao sve ono sto se desilo izmedu Vas i Sose, sve do onih dogadaja u centralnoj Bosni. Sada su i Sosina pisma (ja sam u NIN-u iskljucivo citirao njegov tekst) “sladunjava”, mada je ocigledno da otkrivaju jednog od najoriginalnijih partizanskih komandanata, odnosno da imaju dokumentarnu, pa cak i izvjesnu literamu vrijednost. Bas zato sto sam zelio da Sosa sam progovori i da ga sto vise priblizim citaocima, citirao sam iskljucivo njegova pisma napominjuci da je to odlomak iz 52 knjige “Sosa”. RedakcijaNIN-aje, na zalost, tu posljednju recenicu izbacila i tako ne htijuci doprinijela ovom nasem nesporazumu, ako je to samo nesporazum. I sta sada, poslije ovih cinjenica, treba da radim? Zar da u NIN-u objavim, kako vi zahtijevate, “ispravku u vidu izvinjenja” u kojoj cu “jasno i nedvosmisleno iznijeti” da sam bez odobrenja objavio Vasa privatna pisma. To sto zelite da u “NIN-u objavim ispravku u vidu izvinjenja znacilo bi zaobilazenje istine, a ja to, i pored toga sto shvatam Vas polozaj, ipak ne mogu da ucinim. Tu odstupanja ne moze da bude, makar dobio i poziv za sud. UMJESTO “CUDNIH GLASOVA SARAJEVSKE NOCI... ” Tri djevojke, tri sestre iz tri hercegovacka kraja - Zdenka, Ljubica i Emina, Hrvatica, Srpkinja i Muslimanka! U jednom su casu i na istom mjestu poginule zbratimljene u ljudskom djelu, svojom krvlju i grobovima, brisuci sve razlike izmedu sebe, stvarajuci snazan motiv nekom novom Andricu, “gradu” zajedno nase novo pismo, uz Andricevo “Pismo iz 1920. godine”, kao svjedocenje koje osvjetljava vjekovne gorcine i ljepote uzrastanja naseg do ocaja dovedenog naroda, sudbonosnu smjenu jednog ili vise stoljeca u nasem jugoslovenskom podneblju. A to Pismo iz 1920. govori da “ko u Sarajevu provede noc budan u krevetu, taj moze da cuje cudne glasove sarajevske noci”, da “tesko i sigumo izbija sat na katolickoj katedrali: dva posle ponoci, da “prode vise od jednog minuta (tacno sedamdeset i pet sekundi)”, piscev junak je sam brojao”, “i tek tada se javi nesto slabijim, ali prodornim zvukom sat sa pravoslavne crkve, i on iskucava svoja dva sata posle ponoci”, da “malo za njim iskuca promuklim, dalekim glasom sahatkula kod Careve dzamije i to iskuca jedanaest sati, avetinjski a la turka sati, po cudnom racunanju dalekih, tudih predela sveta”, da “Jevreji nemaju svoga sata koji iskucava, ali Bog jedini zna koliko je sada sati kod njih, koliko po sefardskom, a koliko po eskenaskom racunanju”, a zatim: “Tako i nocu dok sve spava, u brojanju pustih sati gluvog doba, bdi razlika koja deli ove pospale ljude koji se budni raduju i zaloste, goste i poste po cetiri razna, medu sobom zavadena kalendara i sve svoje zelje i molitve salju jednom nebu na cetiri razna crkvena jezika. A ta razlika je, nekad vidljivo i otvoreno, nekad nevidljivo i podmuklo, uvek slicna mrznji, cesto potpuno identicna sa njom”. Umjesto “cudnih glasova sarajevske noci” iz Andriceve 1920. godine, s vrha Ivan-planine, izgubljene u oblacima, odjekuju novi otkucaji posljednje ratne godine, marta 1945: Zdenka, Ljubica i �Emina svojim grobovima, poput drugih partizanskih bojovnika, rasplamsase ljubav medu ljudima. “HERCEGOVACKE ZVIJEZDE STAJACICE” Udarne brigade Dvadeset devete divizije, nakon sto su oslobodile dolinu Neretve od Mostara do Konjica, prvih martovskih dana stigle su na planinski prelom izmedu Hercegovine i Bosne, da na tom dijelu jugoslovenskog fronta okupatorskim i kvislinskim snagama nanesu posljednji, odlucni udar. Taj zestoki sudar na Ivan-planini samo je mali dio sirokog borbenog luka koji se pocetkom 1945. godine protezao od Drave i Srema do istocne Bosne i Jadrana, kao cvrst i snazan dio opsteg evropskog ratista saveznickih armija zemalja Antihitlerovske koalicije, gdje se protiv uveliko nacete Grupe armija “E” i drugih trupa njemackog komandanta Jugoistoka uspjesno borila, zajedno sa desetinama nasih krupnih udarnih i proleterskih jedinica, i Dvadeset deveta hercegovacka udama divizija. Izvjestaji koji su u njen stab stizali sa polozaja i dopisi boraca koji su objavljivani u brigadnim glasilima i u divizijskom listu “Hercegovacki udarnik” vjerna i skrta su kazivanja ratnika o gorcinama i surovostima tog posljednjeg ratnog sudara na nasem jugoslavenskom podneblju, svjedocanstvo o zivotu kojim se zivjelo i borilo. “Staze i putevi zatrpani su snijegom, a vjetar duva svom zestinom. Ivan-planina se zamaglila pa cuti, a kroz opustjelo granje drveca suklja vjetrom noseni snijeg i lijepi se za mokre grane, a one se pod njegovom tezinom savijaju kao kicma u ostarjelog covjeka”, stoji u prilogu “Zivot na Ivan-sedlu” koji je objavio divizijski list. “Borei zavejani oblacima mecave cuvaju polozaje. Naslonjeni na drvo i drzeci karabine cvrsto u svojim rukama netremice osmatraju neprijateljske polozaje. Snjezne pahuljice padaju na ramena, na kapu i na lice, lede se na obrvama i sprecavaju vidik, ali oci budno paze i pogled je neprestano uperen prema neprijatelju. Iza samog polozaja, skoro uz svaku bukvu, rasplamsala se po jedna vatra, pa kad dodu oni sa smjene, da se mogu odmah ogrijati. Dim se polagano izvija uz drvo, pri vrhu se rasplinjuje i opada snijeg sa grana... S vremena na vrijeme neprijateljska kugla cijukne negdje visoko iznad nasih glava. Iza bukava je odmaranje. Drug se naslonio na druga, zatvorio oci i kao da spava, ali pri svakom fijuku kugle se prene, protare oci, dobro razgleda oko sebe, pa ponovo nasloni glavu na druga i produzi dremanje. A drugovi s osmatracnice budno paze na neprijateljske polozaje.” I pisae priloga “Pod vrhom Ivan-planine” tesko da ce zaboraviti te ratne noci i jutra: “I dok se kolona primice, sa uzdignutog Ivana doljecu neprijateljski kursumi. Tamo na planini vise nas neprijatelj se pripremio na otpor. Cete se rasporeduju i u raznim praveima krecu prema neprijatelju. Juris za jurisom se ponavlja. Jedna desetina u kojoj je delegat Ljubo Janic jurisa na neprijatelja i priblizuje mu se na svega pet metara. Neprijateljski mitraljez stalno stekce na njih. Ljubo se zaklanja za jednu bukvu... Mimo nisani dok oko njega po snijegu prste �Ljubica Remetic Zdenka Karacic �Emina Merdan meci neprijateljskog sarca. Musica je u prorezu nisana, prst pritiska obarac i jedan neprijateljski vojnik se svali. Ubacuje ponovo metak u cijev i nisani. Misici na lieu zategnuti, oci kroz nisan gledaju pravo kroz neprijateljsku glavu... Ali ni puska desetara Mirka Dzelata ne miruje.” Ali i neprijatelj nije mirovao. Pomocnik politickog komesara Drugog bataljona Trinaeste hercegovacke brigade Lutvo Dzubur, jedinice koja je na Ivan-sedlu za samo 48 casova imala 73 mrtva i ranjena borca, zapamtio je dogadaj koji ga je do srca ganuo - herojsku pogibiju nekoliko boraca, medu kojima su bile i tri bolnicarke - Zdenka Karacic, Hrvatica iz Mostara, Emina Merdan, Muslimanka iz Pocitelja na Neretvi, i Ljubica Remetic, Srpkinja iz sela Biograda kod Nevesinja. U clanku “Njih tri” (objavljenom u brigadnom listu “Hercegovacki borac” broj 2/3) komesar pise: U koloni su bile i njih tri. Zdenka i Emina u ceti Drugog bataljona, a Ljubica u ceti Cetvrtog. Ove dvije cete su imale za zadatak da likvidiraju cuku Dragalj, jako neprijateljsko uporiste sa 40 bunkera ukopanih duboko u snijeg... Cilj je blizu... Kolona se poce postepeno pretvarati u streljacki stroj i lagano puziti uz cuku, gazeci duboko snijeg a skrivajuci se od jele do jele. Svi su na svom mjestu, te su i tri hrabra bolnicara zauzela svoja mjesta, u streljackom stroju. Obruc oko cuke se sve vise steze. Borba otpoce. Sa obadvije strane pocese se bacati bombe, a zatim drugi rafali raznih vrsta mitraljeza. Nastade urnebesna vatra. Redali su sejurisi jedan za drugim. Bunkeri su prelazili iz ruke u ruku po nekoliko puta. Ustaski zlikovci i pored svojih mnogobrojnih zrtava bili su upomi na cuki. Nedaleko od bunkera u kome su bile ustase lezao je tesko ranjen drug Zvono. Nikola, Zdenka, Ljubica i Emina znali su sta im je zadatak. Nije to prvi put da izvlace ranjenog druga iz borbe, pod neprijateljskom vatrom. Pred ocima komesara Dzubura i njegovih drugova odvijala se potresna ratna drama, o kojoj komesar dalje pise: �“Prvajeposla Ljubica. Doslaje do ranjenog druga i povukla ga. Basutom casu kad je mislila da je zadatak izvrsen, da je drug spasen, klonula je Ljubica na snijeg pogodena hicem u stomak. Zdenka i Emina, koje su budno posmatrale pokusaj Ljubicin iz zaklona, znale su sad sta je njihova duznost. Naredenje nije potrebno. Svijest je jaca od svega. Jumule su obje u pravcu Ljubice i ranjenog druga ne misleci na opasnost i ne obaziruci se na neprijateljske kursume koji su oko njih parali snijeg. Ali... zlikovacko oko je dobro sastavilo nisan. Pala je Zdenka pogodena u glavu, a odmah pored nje Emina, pogodena u prsa. Tri mlade Hercegovke lezale su nepomicno jedna pored druge. Jaki mlazevi krvi natapali su snijeg i na suncu bojile ga divnim rumenilom. A tri mlada zivota su se postepeno gasila na prvoj cuki u Bosni.” Tu, medu poginulim borcima, drugi su vidjeli - ostao je smrtno pogoden i Emir Pasic, vodni delegat iz Drugog bataljona, srednjoskolac iz Mostara i pasionirani foto-reporter, i puskomitraljezac Drugog bataljona Tomo Krajisnik. NEPROLAZNI TRENUTAKZDENKE KARACIC Sta bi nam mogle da saopste krupne vragolaste oci Zdenke Karacic, osamnaestogodisnje ucenice Trgovacke akademije i skojevke zalcgle medu boree ispred ustaskih bunkera na cuki Dragalj, u snijeg navrh planine, podno oblaka? “I kad je opasnost vrebala ovdje u gradu oci su joj bile prepune dobrote i radosti, seretluka, a kosa spletena u guste pletenice”, pricala mi je njena sedamdesetogodisnja mati Mara, koja je sa muzem zeljeznicarom Mirkom othranila svoje petoro djece - Paulu, Zdenku i Zdravku, Tomislava i Vlatka, cestite i radne, u sirokom luku zaobilazeci u svojoj sredini one sto u ratu okaljase svoje ime. “Pogled i smijeh je izdadose kad saznadoh da je iz kuce nestala velika vreca vune koju sam skupljala za cilim, a zahvaljujuci mojoj Zdenki ode u partizane, u ruke mladih pletilja. Tad i saznadoh da su njeni sve cesci susreti sa druga-icama njihovi tajni veliki dogovori”, prisjecala se Mara, koja je dobro pamtila i svoj prvi ilegalni zadatak. Nosila je kcerkino pismo u drugi kraj grada, do Sarica harema, i uz lozinku predala nepoznatom ilegalcu. “Ruke su joj bile pune knjiga, ali kakvih - bice ovih nasih!” govorila je majka, kojoj su dvije seoske cure u dimijama donijele prvo i posljednje pismo iz partizana neposredno uoci oslobodenja Mostara 14. februara 1945. “Zapamtila sam samo jednu njenu recenicu: ‘Nemojte se sekirati, ja cu brzo tamo’. A kada je dosla u oslobodeni Mostar zatekla nas je da jedemo grah. ‘Nismo ga dugo jeli’, rekla nam je tada, a onda se obratila ocu: ‘Ako neki Srbin ili neko posten upre prstom na tebe i kaze da si bio uz ustase, necu ti pomoci. Nista ti, tata, necu pomoci!’ Otac odgumu posudu i odvrati joj: ‘Kad imas takvu pamet nije trebalo ni da ides gore. Zar sam ja mogao biti na drugoj strani, naspram tebe i tvojih, a sada, evo, i mojih’. I bi to nas posljednji susret”, rekla je majka Mara, koju su ustase pretukle u selu Gorancima iznad Mostara zbog kcerke partizanke. Mozda se upravo s njima, sa ustasama koji je pretukose, susrela i njena kcerka Zdenka na Ivansedlu, na Dragas cuki, na vrhu puscane musice. U tom greu borbe navrh planine Zdenka i drugovi su klesali novi moral, nova shvatanja zivota i odnosa medu ijudima i narodima. Svojim plotunima, dramatikom svoga zivljenja i borenja potvrdivali su svoju rijesenost da ubuduce sva tri naroda Hercegovine - i Srbi, i Hrvati, i Muslimani - zive u bratstvu i ravnopravnosti. Gotovo neobjasnjiva je bila Zdenkina tvrdoglava upornost da odmah - tek sto je stigla na oslobodenu teritoriju Hercegovine i rasporedena kao bolnicarka u Pratecu cetu Prvog bataljona (Mostarskog) Trinaeste brigade - zatrazi odlazak u neku od ceta “iz prve borbene linije”, tamo gdje se danonocno, s bombom u ruci i s bliskog odstojanja gleda i tuce neprijatelj, kako se napokon i �dogodilo. Otisla je u jednu od ceta Drugog bataljona brigade i u njoj je i poginula. Tako je govorila i meni, svom prvom komesaru cete krajem 1944, na jednom od polozaja koji su se u sirokom luku protezali juzno od Mostara, iznad Bune i Hodbine, na Gubavici. Kasnije, od Mostara do Ivan-planine isao sam sa svojom brigadom kao njen ratni dopisnik i biljezio bataljonske i pojedinacne podvige, smrti i junastva, siroku ratnu pozornicu. I slusao nju, Zdenku, kako dozivljava tokove revolucije u kojoj se vrsi smjena vijekova, kako se ispunjavaju snovi najmudrijih ljudi sto ih dade zemlja uzduz njenih rijeka Neretve i Radobolje, Bune i Bunice, narod oko vrtaca i susnih polja. Pred njenim ocima, naprijed i desno od njenog zaklona na Dragas cuki, kao da je iz mitraljeza gadao njen omiljeni junak Pavle Korcagin i njegova neispunjena ljubav Rita iz knjige “Kako se kalio celik”, koju su mostarski skojevci prepisali (jedan primjerak rukom prepisane knjige cuva se u Muzeju Hercegovine u Mostaru) i koju je i ona, Zdenka, sa svojom citalackom grupom ne jednom procitavala i oko sebe okupljala buduce bombase. Bile su to njene i hercegovacke “zvijezde stajacice” koje “svijetle neprolazne kroz noc prolaznosti”, poput Cvajgovih “Zvjezdanih trenutaka covjecanstva”, kada se “neizmjerno obilje dogadaja prikupi u najuzi raspon vremena”, da ono “sto inace lako protice jedno za drugim i jedno pored drugog, to se zgusnjava u jedan jedini trenutak, koji sve odredi i u svemu odluci”, da je “taj cas nepovratan za stotine narastaja, ili odredi zivot pojedinaca, naroda”. Taj veliki i neprolazni trenutak Zdenke Karacic ispisan je krvlju u casu njenog skoka medu smrtno ranjene drugove i Ljubicu Remetic, da bi se pored njih ubrzo nasla smrtno pogodena i Emina Merdan. PRASKOZORJA LJUBICE REMETlC Maticom revolucionarnog preobrazaja zakoracila je vec prve ustanicke godine i dvadesetogodisnja Ljubica Remetic iz hercegovackog sela Biograda, cobanica koja nije isla u skolu i koja je ostala nepismena, ali u isto vrijeme i ponesena ustanickim tradicijama nevesinjske puske iz 1875, i prvim uspjesima partizanskog bataljona “Nevesinjska puska” iz 1941, da bi u martu 1942. postala borac Omladinske cete Bisinskog partizanskog bataljona. “Uz jos dvije Ljubice, Remetic i Lazetic, Milenu i Zoru Pudar, Draginju Ilie i Radojku Brenjo, Staku Ivkovic, Danicu Kovacevic i Andu Vulic, nasa krsna i izuzetno hrabra Ljubica Remetic, sto pogibe na Ivan-sedlu, djevojka koja je mogla da bira najbolje momke ostade mi u sjecanju kao najodlucnija Matina kcerka, a taj tesko ranjeni solunski dobrovoljac imao ih je pet - Milku i Ljubicu, rodenu 1922, Petru, Anicu i Vidu, i sina Radoslava”, prisjeca se djevojaka boraca iz Omladinske cete njen prvi komesar Jovan Vukovic, koji se sa Ljubicom Remetic “sto pogibe na Ivan-sedlu” ponovo susreo u proljece 1943, kada je Deseta hercegovacka proleterska brigada stigla u Hercegovinu. Ljubica je tada skojevka, vjeran saradnik komunista i drugih ilegalaca u vrijeme cetnicke strahovlade 1942, tucena i zatvarana ali jos odlucnija za borbu. Zajedno sa bratom postala je borac Desete brigade. Kroz petu ofanzivu je prosla kao borac Cetvrtog bataljona, nekoliko dana je bila i puskomitraljezac, a juna 1943, vratila se u svoje selo oboljela od tifusa, opale kose, progonjena od cetnika. “Spavala je cijelo ljeto iznad kuce, cuvala ovce, a imali smo ill oko stotinu, iz dana u dan sve jaca i odlucnija, bez straha. A nismo joj vjerovali da jc. na Sutjesci vidjela Tita”, prica nam Ljubicina mlada sestra Petra, koja se zadivila snalazljivosti i odlucnosti svoje sestre kada je neki njihov susjed i nesrecnik morao 'a dovede kolonu vojvodanskih Svaba “vrazijaka” pred Matovu kucu, ali i da Liub, ; omoguci da se spase. Pitao ju je: “Gdje je Ljubica?”, a ona je hitro odvratila: “Vidite li ono brdo?... Vidite! E, onda idite tamo - iza onog vrha ona cuva ovce”. Ipak su je poveli kao vodica. Ali nadmudrila ih je. Zavela �ih je u kamenjar, vrtace - i pobjegla, dotrcala do sestre i cobanice. Kasnije, s proljeca 1944, prilikom osnivanja omladinskih udarnih ceta Ljubica se ponovo otisnula od kuce i terenskog rada sa seoskom omladinom i prikljucila se C'etvrtom bataljonu Trinaeste hercegovacke brigade. Poslije mnogih borbi stigla je do Ivan-sedla, do borbe u kojoj je, ko zna po koji put dotad, nesebicno pomagala ranjenom drugu. Prva je iza bukve iskocila i potrcala cistinom, ali metak je prekratio njen zivot, Zivot Ljubice Remetic, Srpkinje iz Nevesinja, pored koje su lezali, zgrceni i u krvi, dva borea i Zdenka Karacic, Hrvatica iz Mostara. RAZVIJENE ZASTAVE EMINE MERDAN Tako pokosene, na samrti i bespomocne, giedala ih je i Emina Merdan, bolnicarka Drugog bataljona, devetnaestogcdisnja veoma snazna, razvijena i odlucna djevojka, koja se nije odvajala od puske i sanitetske torbe, svoga voda. U drugom vodu njene cete bila je Zdenka, koja je tog casa lezala pogodena ispred 59 njenog zaklona, okrenuta prema njoj, bez glasa i pokreta. Za nekoliko mjeseci zajednickog ratovanja jedna drugoj su otkrile i svoje jedva zacete ljubavne snove, prve poljupce i nadanja, pa i svoj skojevski rad u mostarskim kvartovima. Zdenka je radila u kvartu Cernica na desnoj obali Neretve, a Emina u kvartu Carina na lijevoj obali Neretve, gdje je Emina stigla ljeta 1942, kada je s porodicom izbjegla iz starog srednjovjekovnog grada na Neretvi, iz Pocitelja, nekoliko kilometara udaljenog od Capljine na putu za Mostar. Medu tim kulama i bedemima starog grada, u torn jatu kamenih kuca i debelih zidova, gdje se podiglo snazno uporiste protiv turskog nadiranja, gdje su kasnije turski kapetani razvili svoja kapetanska sijela i dogradili nove utvrde, vojevali i eglenisali u mahalama i ducanima, uz dzamiju i medresu, hamam i han, sahatkulu i vodeni toranj, u carsiji rasutoj na ostroj lucnoj padini izmedu bedema, u torn dotrajalom gradu na Neretvi, rijetko naseljenom, raspuklom, medu tresnjama i smokvama, pored krava i ovaca, koza, medu vinogradima i sipcima, stasala je i djevojka Emina, rodena 1928, Mehmedova kcerka snaznija i od svoje brace Ahmeda, Hasana i Alije, uz svako novo ljeto sve kuraznija i visprenija i od njih i od drugih djevojaka u zbijenim sokacima i mahalama. Kao i njene vrsnjakinje nosila je dimije i anterije, isla u vjersku skolu mekteb i ostala nepismena, otrgnuta od knjiga i ocevog “teftera” i njegovih racuna. Njena radoznalost odvuklaju je i medu “duvanare” u Capljini, do vage u Duhanskoj stanici, gdje je otac biljezio tezinu bala “zutog zlata”, cesto slusajuci gadne psovke i jadikovke seljaka. Tu je Emina, kojoj i potezi tovar nije bilo tesko podici na ramena, naucila da pise i racuna, sabira i oduzima, da pomaze ocu, da se kasno uvece s njim ili sama vraca kuci u Pocitelj. I kao da je bas medu radnicima nadnicarima sagledala tek poneko zrnce prvih otpora bundzija a ne galamdzija, kao da je bas tu i previse otvrdla za svoje godine. Susjedi su je cesto gledali kako na ramenu nosi breme drva, a pod pazuhom bure vode, kako natovarenog konja jase “nauznak”, konj se vuce uz sokak a Emina sjedi na njemu i gleda u Neretvu, kako i kasno u noc zalazi medu Rome pokraj rijeke, kako jednoj preostaloj babi pod cergom koja je tu i ostala da umre svakoga dana svrati i ostavi poneki zalogaj sira i gutljaj vode, kako sve cesce zaviruje u novine i knjige sto ih otac donosi. Zivot kojim je zivjela prepuni se gorcinom, krikom cestite djevojke kad sazna, kad ocima svojim vidje pusto selo Prebilovce, gdje ustase samo jedne avgustovske noci cetrdeset prve opkolise i poklase nejac: ubise 414 Prebilovcana, medu kojima 249 djece i 91 djevojku, a nekoliko dana kasnije u istom selu jos 168 seljaka. Razvise djecoubice crne barjake i smrt pokosi stotine neduznih. Sve se to zna i pamti, pa i za Emininu zelju da zajedno sa grupom muskaraca uhvate jamara kojeg su svi znali. Ustasa nije ubijen, ali nije ugasla ni odlucnost djevojke Emine da se sljedeceg ljeta u �mostarskom kvartu Carina, gdje je s porodicom izbjegla iz Pocitelja, kao organizovana omladinka i skojevka ukljuci u rad ilegalnih celija i grupa. Kada je komunista Hamid Vuk iz zatvora porucio da se nekoliko njegovih saradnika skloni i povuce iz svojih kuca, skojevka Emina se vratila u svoj Pocitelj - sama u ocevu kucu. Cuvala je kravu i svojima povremeno slala mlijeko i sir, da bi ubrzo i ostali ukucani dosli na svoje ognjiste. Oko njega su se skupljali i dubravski terenski ilegalni radnici sve do Emininog odlaska u Drugi bataljon Trinaeste hercegovacke brigade, u njen Dubravski bataljon, s kojim je i prenocila u Pocitelju, a zatim krenula u bitku za Mostar. “Vidio sam je posljednji put u juznom vojnom logoru tek oslobodenog Mostara u casu kada je njen bataljon krenuo iz grada prema Jablanici i Konjicu, uz Neretvu. Isao sam pored nje sve do iznad sjevernog dijela grada i predao joj -mozda je to sada cudno kad se kaze i kad se cuje, ali je uistinu tako bilo! - punu torbu puscanih metaka”, prica nam Eminin mladi brat Hasan, danas diplomirani masinski inzinjer koji radi u Capljini a zivi u Pocitelju, tog februarskog dana cetrdeset pete trinaestogodisnji omladinac koji nije mogao pretpostaviti da ce samo dvadesetak dana kasnije njegova sestra Emina poginuti od puscanog metka. To nisu mogli povjerovati ni roditelji Emira Pasica, politickog delegata Prve cete Drugog bataljona, jer Komanda grada Mostaraje 18. marta 1945. uputila pismo Stabu Trinaeste brigade trazeci da se saopsti i komandi i porodici sta se u stvari s Emirom dogodilo, jer su roditelji “navodno obavijesteni da je 6. marta ove godine poginuo”. Odgovor je stigao u Mostar i porodici Emira Pasica, kao i “familiji Zdenke Karacic”: “Dostavlja Vam se (prilozeno) izvjestaj staba 2. bataljona XIII HNOU brigade od 20. marta 1945. godine o pogibiji Vase kceri, a nase drugarice Zdenke Karacic. Izrazavamo Vam najiskrenije saucesce zbog gubitka Vase kceri, koja dade svoj zivot za dobrobit i slobodu nasih naroda”. Tako su, eto, Zdenka Karacic, Ljubica Remetic i Emina Merdan, zajedno sa Emirom Pasicem i drugim borcima sto poginuse u istom danu i na istom mjestu, na Ivan-planini 6. marta 1945, kao i komesari ceta Branko Mihic, Ante Kordic i Jovo Lucic, zajedno sa Omerom Veledarom i drugim sto poginuse u jednom danu i na jednom mjestu, u selu Kamena na prilazima Mostaru 19. decembra 1944, kao sto i 14. februara 1945. u selu Jasenici izginuse Drago Sudar, Stevo Serden i Zika Radovanovic spasavajuci puskomitraljesca Camila Veledara, iznad cijeg mrtvog tijela prepuknu srce njegove sesnaestogodisnje sestre Zejne, kao i drugi bojovnici sto ostadose na prekopanim ratistima, svojim herojstvom ispisali potresne stranice svog porodicnog i naseg partizanskog dnevnika. “OVU PORODICU MORATE SACUVATI” “Duzan si i diecu da cuvas” Spremajuci se za akciju gotovo bez volje, Halid je bio u nedoumici: da li zenu i djecu izvuci na slobodnu teritoriju, ili ih ostaviti u okupiranom gradu. Cisteci pistolj, zadrzao je pogled na zeni, koja je cuteci ocekivala koju rijec. - Dovedi djecu! - napokon je prelomio pokusavajuci da ostane smiren. - Ostavi djecu i reci mi kuda ides i sta smjeras? - odgovorila je zena navikla da sve teskoce dijeli s muzem, da zna sve njegove tajne i namjere. - Idem na izvrsenje partijskog zadatka i, ako ne dodem, bicu u sumi! -odgovorio je Halid pritezuci opanke. - Hocu sve da znam, toliko moram da znam. Nisi sam na ovom bijelom svijetu! - odlucno je zahtijevala zena da joj muz izlozi sve svoje namjere. - Veceras moram da ubijem hodzu! - Kog hodzu, nesrecnice? - doceka zena, veoma uzbudena. �- Hodzu Amautovica! Trebalo bi da tvoja majka ode do hodze... - Nigdje ona nece ici! A i on, nevolja pusta, sta vam je skrivio da ga bombama napadate? - To nije tvoja briga. - A cija su briga nasa djeca! Zapamti: ja ne ostajem u ovom osinjaku. Idemo svi s tobom, makar svi izginuli! - odgovorila je zena i, ne sacekavsi odgovor, iz susjedne sobe i s dvorista dovukla troje djece. - Evo ih! Duzan si i njih da cuvas. To je tvoj partijski zadatak. - Gdje je Selma? - zapitao je Halid prikupivsi djecu, koja su zagledala ocev pistolj i bombe. Ako hoces da krenemo svi u sumu, onda moramo brzo da se spremimo. Imamo jos samo sat vremena. Mala Selma je bila kod Halidovog brata i vremena nije bilo da se ide po nju. Odlucna i preduzimljiva Fatima nije vise gubila dragocjeno vrijeme. Sve sto je mogla da prikupi u kuci bilo je nedovoljno da bi se djeca dobro obukla i otisnula u hladnu martovsku noc. Naoruzan i s gorcinom u grlu ispratio je zenu i troje djece, a zatim krenuo prema hodzinoj kuci. Prikriven u jednom sokaku, ocekivao je pucanj koji je trebalo da odjekne tacno u osam sati. Cekao je sve dok nije naisao Hako Selimovic, koji mu je saopstio da su provaljeni, otkriveni, i da se odmah povuce u kamenjar povise grada. Atentat ponovo nisu izvrsili Tek sto su izbili na kraj varosi, zaparao je mitraljeski rafal, osuli su meci iz pusaka. Grunuli su i topovi i minobacaci. Ostali su u vrtaci nedaleko od grada sve Halid Comic u vrijeme ratuog nevremena. «-Sto se osv rces, zar ne znas kuda nas vodis? -pitala je zena zametnuta povecim zavezljajem. - Ne zna ni vojska kuda bi trebalo da krene, pa ne znam ni ja - odgovorio je Halid, koji nije nasao drugi izlaz nego da svojupregladnjeluporodicu odvede u Operativni stab... Stajali su na ledini iznad kuca, u prvi suton, osluskujucipucnjavu sa susjednog brda. Spuskom �na ra-menu, Halid je stajao kao oduzet, odrvenio, natkriljen na troje djece - Mujom, Muneverom i Ibrom... Nedostajala je osmogodisnja Selma... Otud, s ruba sume, neko ga je vec zvao. Kolona je bila podobro odmakla... Zenine ruke, spletene oko djece, zamijenile su muzevljeve. -Halideeee! - presjekao ga je zenin glas kada je vec zakoracio u sumu. Ne okrecuci se, kao ukopan, zacuo je djecije glas ove, njihov brz hod...» do ponoci, ocekujuci ostale omladince, a zatim se uputili na zborno mjesto. Svjetle-ci meci sarali su iznad kasabe najavljujuci varosanima jos jednu nemirau noc. Iako akcija nije uspjela, Halid se ipak obradovao sto se s porodicom ponovo nasao na slobodnoj teritoriji. Bio je medu cetrdeset i nekoliko izbjeglih mjestana, mahom clanova ilegalne partizanske cete, i nekoliko simpatizera. Medu njima su bila i dva Bosnjakova brata. Neko je tada javio da se prikupe u selu Branom Dolu, gdje je bio stab partizanskog bataljona. Isii su radosni, mada im je bilo zao sto akcija nije uspjela. Drugacije, valjda, nije moglo ni biti: spremajuci se za boravak na oslobodenoj teritoriji, neko je, sigumo, bio nesmotren, mozdaje neko nekom i rekao zasto tako naglo mora da izbjegne iz grada, i vijest o akciji je, mozda bas tako, procurila i stigla do italijanskog logora. Raspolozenje izbjeglih Bilecana je ubrzo splasnulo. Iako su u stabu bataljona potanko ispricali sve sto se odigralo u varosici, komesar bataljona Vlado Vucinic i komandant Vlado Tomanovic docekali su ih hladno, sumnjicavo. Koji sat kasnije Vlado Tomanovic je odveo Halida u kamenjar vise staba i predocio mu ozbiljnost situacije u kojoj su se nasli clanovi bilecke celije zbog svoje nesmotrenosti, kakve sve posljedice mogu da proisteknu zbog neizvrsenja naredenja Operativnog staba, posebno sta njega, Halida, moze snaci, jer je on bio najstariji clan Partije, podvukao je to, koji je ucestvovao u neuspjeloj akciji. - Znaci li to, druze komandante, da se moram vratiti u Bilecu i da sam, kako znam i mogu, izvrsim zadatak? - pitao je Halid. - Da, ako zelis da sacuvas glavu i obraz, lik clana Partije. Tako bar ja gledam na ispunjavanje nasih komunistickih obaveza. Likvidiraj makar jednog neprijatelja. Evo ti moj pistolj, tridesetak metaka i dvije bombe - odgovorio je Tomanovic, pravnik koji je samo mjesec dana ranije postao clan KPJ. Upravo kad je komandant pruzio ruku Halidu i pozelio mu srecan ishod akcije, prisao im je Marko Albijanic i zatrazio da i on dobije oruzje. - Oruzje mozes dobiti samo ako ga u borbi zaplijenis! - odgovorio je Tomanovic, ne shvatajuci da Marko zeli da krene u okupiranu varos i zajedno s Halidom pokusa da ispuni ranije primljeni i neizvrseni zadatak. Obiljezio je i svoj cilj - odlucio je da kazni jednog cetnickog provokatora. Marko je dobio oruzje i dva druga su se odvojila od partizanskih polozaja. Uz put je Marko rekao Halidu da je saznao za nevolju u koju je zapao i zbog toga mu se i prikljucio. Te noci ipak nisu uspjeli da se provuku izmedu straze i patrola. Garnizon je bio na nogama gotovo svi vojnici bili su na polozaju oko grada. Vratili su se u bataljon. Zadatak ponovo nisu izvrsili. Ali, i pored toga, u bataljonu su ih mnogi prijateljski docekali. Smatralo se da vise nema osobitog razloga za strahovanje. Grdno su se prevarili. Halid ie ocima trazio zenu i diecu Tog dana, valjda je bilo dva sata popodne, pred postrojenim bataljonom u Branom Dolu, pred izbjeglicama iz Bilece i okupljenim narodom, komandant bataljona Vlado Tomanovic zatrazio je da se iz grupe izbjeglih Bilecana izdvoje komunisti. �Bilecki komunisti su se zgledali: bilo bi to prvi put da se javno izjasnjavaju da li su clanovi Partije. Godinama su radili ilegalno i cak ni najblizi prijatelji i clanovi porodice za to nisu znali. Zakon i konspiracija su bili snazniji od poziva da se izjasne pred borcima i narodom. Uvjereni da te zakone neodgovorno krsi komandant bataljona, cutali su i na njegov ponovni poziv. Tada je komandant iz dzepa izvukao nekoliko koverata. Izdvojio je jedan i glasno procitao: - Halid Comic! Valjda samo za trenutak Halid se koiebao da li da se oglasi, a zatim je kroz zube procijedio: - Ovdje! - Deset koraka naprijed! - docekao je komandant i rukom pokazao mjesto na koje je trebalo da stane i okrene se prema borcima i narodu. Krupan i presamicen, s pistoljem i bombom o opasacu, Halid se izdvojio iz stroja i korak po korak prilazio komandantu. Izgledalo je da ne ide ka oznacenom mjestu. Stao je ispred Tomanovica i neodlucno se okrenuo borcima i narodu. Zatim su se iz stroja izdvojili - posto su bili prozvani Zarko Glogovac, Hako Selimovic, Marko Albijanic, Jovo Salatic i Danilo Bosnjak. Sve oci su bile uprte u njih sestoricu, u komandanta Tomanovica i scomesara Vucinica. - Evo, drugovi i drugarice - povisenim glasom govorio je Vlado Tomanovic - to su komunisti koji nisu izvrsili zadatak Okruznog komiteta KP.f i naredbu Operativnog staba NOP odreda za Hercegovinu da likvidiraju bilecke petokolonase, koje vi dobro znate. Umjesto da kazne zlocince i samo oni. njih troji- a - Halid, Zarko i Marko - izadu iz grada, podlegli su panici, ostavili petokolonase nekaznjene i iz grada izvukli cijelu partizansku ilcgalnu cetu... Halid je ocima trazio zenu i djecu, ogorcen zbog ponizavajuct osude koju je Tomanovic, discipiinovano sprovodeci naredbu Operativnog staba, saopstavao: zbog neizvrsenja narcdenja Operativni stab je naredio da se njih sestorica odmah razoruzaju, vezu i pod jakom strazom dovedu u Lastvu na saslusanje i sudenje. Skup je zanijcmio, kao da je grom osinuo '-z vedra neba. U toj cudnoj, samrtnickoj tisini cuo se jecaj. Njih sestorica su i dalje stajali zbunjeni, zapanjeni. Halid je osjetio samo da mu je skliznuo opasac i da mu neko vezuje ruke. Kada se pribrao, cuc je kako se Marko Albijanic obraca politickom komesam bataljona, kako mu u lice krese da je to sramota sto se s njima radi, da jc to divljanje, samovolja pojedinaca. Bio je ubijeden da je to nesporazum, gruba greska, da Partija tako ne postupa sa svojim clanovima. Trazio je pariijski sud, saslusanje u Sreskom komitetu KPJ za Bilecu ili Okruznom komitetu KPJ za istocnu Hercegovinu. Marku je u uzbudenju i suza kanuia. Halid takode nije mogao da se uzdrzi a da Tomanovicu, prepun gorcine, ne kaze: - Ovaj skup je saznao da sam clan Parti>e, i neka zna, ne smeta, ali neka zna i to da tebi necu polagati racun ko sam i sta sam. Poiozicu racun pred onim kome sam i do sada, od 1936, potvrdivao svoju partijnost i shvatanje svojih zadataka. Niko nije imao hrabrosti da pride vezanim komunistima, jos manje da ih brani, da kaze koju rijec... Tek sto su ih vezali telefonskom zicom, potjerali su ih tako uzurbano kao da ce ih, tu negdje, plotunom sastaviti s kamenjarom.3 Sudenje sestorici je odrzano u Bileci. Clanovi suda Petar Drapsin i Miro Popara, komandant i komesar Operativnog staba NOP odreda za Hercegovinu, a treci clan bio je Radovan Papic, neposredni partijski rukovodilac Halida Comica i drugova. “Mozda je i zbog toga nastojao da izgleda da je tu vise slucajno (stajao je pored prozora), kao da je zelio da dovedenim komunistima predoci da on u svemu tome ponajmanje odlucuje. Tako se, bar u �magnovenju, u bljesku oka, cinilo Halidu...” Trojica su osudeni na smrt uslovno, odnosno da sa trojicom drugih iz grupa za osam dana izvrse zadatak koji su ranije dobili.4 Otac. zena i dieca Nosen prolomom italijansko-cetnicke ofanzive, savladujuci raskrsca bez putokaza, Halid Comic se probio do Operativnog staba u kojem je zatekao i nekoliko komandanata, komandira i komesara, cije su se jedinice rasprsle kao zrna karteca. Trebalo je da zenu i troje djece nade u komori divinskog narodnooslobo-dilackog odbora, da ih okupi i skloni bilo gdje, da ostane pored njih. Trazeci porodicu*na iskopitanim stazama izmedu rasutih sela, naisao je na svoju sestogodisnju kcer koju su prijatelji cuvali u skripu iznad planinskog zaseoka. Poveo je djevojcicu, a ubrzo je u jednoj omedini zatekao i zenu s dvoje djece. Dok su djeca uzalud zavlacila ruke u torbu ne bi li izvukli komad hljeba, bilo sta, Halid je gledao u zenin naglasen stomak, zabrinut kako ce, i gdje u tom nevremenu da se porodi i podari mu i peto dijete. - Sto se osvrces, zar ne znas kuda nas vodis? - pitala je zena zametnuta povecim zavezljajem. - Ne zna ni vojska kuda bi trebalo da krene, pa ne znam ni ja - odgovorio je Halid, koji nije nasao drugi izlaz nego da svoju pregladnjelu porodicu odvede u Operativni stab. Kao da ih je ocekivao, Miro Popara je predlozio da njegovu zenu i djecu odvede u Mostar Boro Balac, mostarski komunist koji se vise puta spustao u grad. Put ih je ubrzo nanio do ranjenika koje su borci Cetvrtog bataljona Prve proleterske brigade i bataljon koji je vodio Vlado Segrt oslobodili iz cetnickog zarobljenistva u selu Zvijerini. Medu oslobodenima bio je i doktor Safet Mujic, koji je Halidu, potresen sudbinom njegove porodice, predao pismo koje je trebalo da Halidova zena preda doktorovim prijateljima u Mostaru. Bila je to dobra utjeha, jer porodici je vec bio obezbijeden siguran smjestaj u okupiranom gradu. Taj zracak nade presahnuo je vec predvece, jer putem kojim ih je vodio Boro nije se moglo dalje. Oko sela Rogaca, kud je trebalo da produ, lijevo i desno razgorjela se zestoka borba. Ponovo su se vratili u Operativni stab, koji se tog jutra zatekao u selu Riocima. Stigli su pred stab, upravo kad su Koca Popovic i Mijalko Todorovic, komandant i zamjenik komesara Prve proleterske, clanovi Operativnog staba i drugi hercegovacki komunisti zavrsili krace savjetovanje na kojem su pokusali da nadu izlaz bar za jedan dio hercegovackih udamih i teritorijalnih bataljona. Razgovor je zatim potekao i o tome kako da se spase Halidova porodica, jer je bilo ocevidno da se do Mostara ne moze tako Iako doprijeti. Kad se culo i to da bi mozda bilo dobro da zena s djecom ode u Fazlagica-Kulu, u ustasko uporiste u kojem se bar trudna zena s djecom mogla smjestiti, Halidova zena je stala nasred sobe i odlucno odbila tu ponudu: - Ja necu ziva medu ustase. Bolje da svi ovdje izginemo. Vidjevsi zenu kako, gotovo pred porodajem, uzbudena, privlaci djecu k sebi, Vlado Segrt joj je prisao, i hrabreci je, rekao da ce sve ipak biti dobro. Zatim se obratio komandirima i odbomicima koji su se tu zatekli: - Ovu porodicu morate sacuvati. Nadite neki izlaz. Prihvatili su ih prijatelji, Risto Milosevic i njegov rodak Nikola. Operativni stab je vec bio u pokretu iz Rioca prema Koritima i Halidu nije ostalo mnogo vremena da bi zeni i djeci mogao mnogo sta da kaze. A i sta da im kaze? Stajali su na ledini iznad kuca, u prvi suton, osluskujuci pucnjavu sa susjednog brda. S puskom na ramenu, Halid je stajao kao oduzet, odrvenio, natkriljen na troje djece - Mujom, Muneverom i Ibrom, koji svi zajedno nisu imali vise od dvadeset godina. Nedostajala im je osmogodisnja Selma, koju je rodbina cuvala u Bileci ili ko zna gdje. �Sta da im dosapne, kako da ih utjesi ili osokoli? Otuda, s ruba sume, neko gaje vec zvao. Kolona je bila podobro odmakla. Cmi i ostri brkovi izgubili su se medu tri uplakane glavice, ruke su drhtale, rijeci su presahle. Zenine ruke, spletene oko djece, zamijenile su muzevljeve. - Halideee! - presjekao gaje zenin glas kada je vec zakoracio u sumu. 67 Ne okrecuci se, kao ukopan, zacuoje djecije glasove, njihov brz hod. Ponovo je bio u spletu djecijih ruku, ponovo je cuo zenu, njene odlucne i, zacudo, smirene rijeci: - Evo ti najstarijeg sina, vodi ga. Hocu da je s tobom. Ko zna sta ce se sve dogoditi. Neko ce ipak prezivjeti. Vec stasao djecak, korak-dva udaljen od oca i majke, suteci je ocekivao ocevu odluku. Nije odgovorio ni kad je cuo da otac ne zeli da se on, najstariji medu djecom, odvoji od brata i sestre, majke, da mora ostati u selu do ponovnog povratka partizanske vojske. Predosjecajuci mnoge opasnosti pred kojima ce se naci kad, koliko sutra, naidu cetnici i Italijani, zena je odlucno zahtijevala da joj muz povede najstarijeg sina. Napokon se Halid odvojio od zene i djecakova ruka se nasla u njegovoj. Ali nije mogao da korakne, da povuce sina. Kad se okrenuo, u susret im je batrgao, prilegnut zemlji, trogodisnji Ibro. Dokopavsi se bratove ispruzene ruke, dijete je otvorenih usta, bezglasno grcajuci, ocima punim strave, gledalo svog starijeg brata. Tako raskriljen izmedu oca i brata, Mujo je molio oca da povede i drugog sina, koga je majka uzalud pokusavala da odvoji. Iznad dvije zgrcene pesnice, medu koje je djevojcica Munevera zabila glavu, gledala su dva krupna, zaplasena, suzna oka. Negdje daleko naprijed zatreperila je raketa, osuo se potmuli dugi mitraljeski rafal. Halid se s djecakom Mujom naglo odvojio od svojih, ostavljajuci ih pored Rista Milosevica, koji je uzbudenim i drhtavim glasom zvao Nikolu: - Nikola, vodi ih u Borinu pecinu. Odmah! Tu se i nase pleme, pleme Milosevica, u tursko doba krilo i sacuvalo. Neka se sacuva i Comicevo. Sedam dana je Fatima s dvoje djece lezala na sijenu u skrivenoj i vlaznoj pecini, pod ponjavom, u kasnim nocnim satima docekujuci svoje prijatelje koji su donosili hranu i vodu. Osmog dana je vjetar nanio dim sa spaljenih kucnih ognjista, tresak bombi i rafala iz zaselaka koji su u sirokom luku opasivali pecinu. Dva dana u pecinu niko nije svracao. Tada je, usplahirena, banula jedna djevojka iz porodice Milosevic i saopstila potresne vijesti: cetnici spaljuju kuce partizanskih porodica, ubili su vec i sestoricu Milosevica, krenuli su u hajku protiv onih koji su ih sklonili u pecinu, Rista i Nikole, i mnogih drugih. Cetnici su znali i za Borinu pecinu i morali su bjezati. Kuda - to ni sama djevojka nije znala. Zlo je vladalo zemljom, kama je bila zakon. Ispratila je nesrecnu porodicu, bjezeci i sama ne znajuci kuda. 68 Na planinskom prevoju Kapulinu susrela ih je cetnicka patrola koju je vodio njihov poznanik i prijatelj Milan Sakota. Fatimi nije bilo tesko zakljuciti da joj se nista zlo nece dogoditi. Sklonili su je u selu Davidovicima, a zatim je - tako je trebalo, rekao joj je Milan - u cetnickoj seoskoj komandi mjesta dala izjavu Dusanu Sarencu, saradniku ilegalnog pokreta. Stigla je zatim u cetnicki i italijanski gamizon u Planoj, medu mnoge zatvorene komuniste. Vidjela je i Vlada Radovanovica, clana fatnicke partijske celije i Sreskog komiteta Skoja za Bilecu, kako prkosno i bez straha ide na strijeljanje. �Sutradan su je vratili u njeno selo, u kojem je dva dana kasnije, osluskujuci daleki tutanj - rodila sina. Ni njoj nije bilo tesko da zakljuci da su se borbe prenijele prema sjeveru i istoku, tamo prema Gacku i Zelengori, kuda su valjda otisli i njeni najblizi - muz i najstariji sin. “Muka iedna. a opet mi sve priraslo srcu” Dok je Deseta hercegovacka udarna brigada sa svojih sest bataljona upadala iz jedne u drugu borbu u petoj ofanzivi, a Halid kao intendant Osme banijske brigade “muku mucio” da bi bar ponekad potpalio vatru ispod kazana i nahranio Banijce na Vucevu, iznad Pive i Tare, Fatima je stigla na Kozaru, medu partizane, ostavivsi djecu u Banjaluci, gdje se kao muhadzerka zatekla nakon tromjesecnog zatocenistva u Bileci. - Muka jedna, a opet mi sve to priraslo srcu - rece smireno domacica Fatima, koja je o djeci tek ponekad cula poneku rijec. Punu godinu dana je osluskivala i vijesti iz Hercegovine ne bi li saznala da li su joj zivi muz i sin, koji su - Halid kao komesar cete u Prvom bataljonu Desete brigade poslije pete ofanzive, u vrijeme kada je brigada imala svega dvije stotine boraca, a Mujo kao borac i, kasnije, komandir Omladinske cete - s okrnjenom brigadom sirom Hercegovine razgonili cetnicke, ustaske i okupatorove jedinice. Vec u oktobru 1943. njihova brigada imala je jedanaest udarnih bataljona. Mjesec dana kasnije, sredinom novembra, upravo u vrijeme dok su se delegati iz Hercegovine za Prvo zasjedanje Zavnobiha i Drugo zasjedanje Avnoja probijali prema Jajcu i Mrkonjic-Gradu, u oslobodenom Gacku je Deseta brigada Trece udame divizije preimenovana u Dvadeset devetu hercegovacku diviziju sa tri udame brigade. Halid je tada bio komesar divizijske bolnice i delegat za Prvo zasijedanje Zavnobiha. -1 danas mi je zao sto nisam bio na tom ratnom delegatskom putu - rece Halid. - Titus me tada zahvati i obori, puna dva mjeseca me prikova na Goliji, i ja ne odoh u Mrkonjic-Grad i Jajce. Moju delegatsku punomoc odnio je pop Novak Mastilovic. Ne odoh i ne vidjeh druga Tita. Domacin se zagleda u zenu koja, kao da je ocekivala i taj pogled i jos koju rijec vise: - Nocima nisam spavala ocekujuci hercegovacke delegate, jer komandant korpusa Slavko Rodic rekao mi je da s njima dolazi i Halid, da je i on delegat. Ali, eto, on ne dode, a meni kao da se nebo i zemlja sastavise. Ali, ako on nije stigao do zene, stigla je zena do njega. Navukla je opanke i sa clanovima hercegovacke delegacije prevalila put od Jajca do Gacka i Golije, do Cme Gore, do sina Muje, komandira, i Halida koji je tek prezdravio. Dalje je vec bilo “lako”. Prevaljena je jos jedna ratna godina, pa dobar dio i druge, posljednje, cetrdeset i pete. I eto ih vec na peronu sarajevske zeljeznicke stanice kako ocekuju cetvoro djece iz Banjaluke. Podigao je u narucje najmladeg sina Mesuda, tada ga je prvi put i vidio, ali svrca se nije dao. - Ti si moj sin! Ja sam ti otac! - pokusavao je Halid da ga udobrovolji. - Nisi! Moj otac ima konja! - odgovorio je malisan odupiruci se rukama o oceve grudi. Halid se dize i, ocito zadovoljan, prede iz jednog u drugi kraj sobe i ponovo se spusti na kauc, kao da je izvrsio jos jedan ratni ili posljeratni zadatak, svejedno.5 Krugovi oko SESTORICF. OSUDENIH Istrazujuci u Vojnoistorijskom institutu u Beogradu dokumenta o kaznama izrecenim u organizacijama KPJ u ratu (ta arhiva je izdvojena), naisao sam i na saopstenje koje su 21. marta 1942. potpisali Okruzni komitet KPJ za istocnu Hercegovinu i Operativni stab NOP odreda za Hercegovinu, o uslovnom kaznjavanju na smrt trojice bileckih komunista, odnosno jos trojice na iskljucenje, a cijela grupa da izvrsi ranije dobijeni (a neizvrseni) zadatak. �Ta cinjenica povukla me je da krenem tragom tog nesvakidasnjeg dokumenta, da se susretnem sa dvojicom prezivjelih (kaznjenih), da im predocim pomenuti dokument, i da cujem sta oni (i drugi partizani tog kraja) kazu o toj presudi. Kada je bilo ocigledno da IC “Komunist” nece dobiti recenziju od narodnog heroja i hercegovackog partizanskog komandanta Vlade Segrta, rukopis je stigao i do Tode Kurtovica, rukovodioca komisije za ideologiju i informisanje centralnog rukovodeceg organa jugoslovenskih komunista. Rukopis “Sestorica osudenih” dobio je prolaznu ocjenu, jednim dijelom i radi toga sto se i mojom kriticki intoniranom knjigom u izdanju upravo IC ‘Komunist’ zeljelo posvjedociti da se u zemlji ne gusi sloboda stvaralastva. Zapravo, prihvacena su moja objasnjenja koncepcije knjige i potreba da se u svakodnevnoj praksi prede sa rijeci na djela. Ali jedna je znacajna pojedinost promakla: knjiga je bez imena recenzenata objavljena sredinom ljeta 1974, sto ce kasnije prouzrokovati neocekivana zakrecenja, o cemu ce vec biti rijeci. Objavljeno je vise pozitivnih prikaza knjige u 1974. godini. Izgledalo je da ce ovog puta izostati nesporazumi koji obicno dolaze kada se odredena licnost i autentican dogadaj zeli detaljnije, cjelovitije i objektivnije prikazati, odnosno niko se ne suprotstavlja ako se dogadaj i bezivotno i kronicarski izlazu, ako se zaobilaze greske i imena. Inercija je ipak nadvladala. Kada je beogradski NIN objavio u sest nastavaka (od 31. avgusta do 5 oktobra 1975.) sire odlomke iz knjige “Sestorica osudenih” oglasio se u tom nedjeljnom glasilu Radovan Papic, clan Savjeta federacije, nekadasnji clan Prijekog suda, koji je donio presudu. Objavio je ostar kriticki osvrt u brojevima od 19. i 26. oktobra i 2. novembra 1975. To je znacilo da se preko stranica stampe moram ponovo popeti na boriliste oko cijih konopaca se ugodno smjestila publika zeljna svakojakih obracuna, opste tucnjave. “Optuzbe koje su podignute protiv knjige i feljtona imale su svoj drustveno - politicki, istoriografski i moralni karakter. Jedna od optuzbi - posebno”, pisao sam u odgovoru (Ponovo na sudenju, NIN, 16. novembra 1975.) “To je ona jasno izrazena teza da sam “dosljedan svojoj koncepciji” pokusao da dokazem “nehumanost revolucije, odnosno partijskog i vojnog rukovodstva u istocnoj Hercegovini”, da biram i ljude i dogadaje da bi se “stvorio utisak sto nehumanijeg odnosa partijskog i vojnog rukovodstva”, da “slabost velicam kao vrlinu”, zatim da sudenje (sud) prikazujem “kako je to klasni neprijateljski sud”, da “optuzeni u raspravi uvijek imaju pravo”, da su stizale naredbe “odozgo” da se “ubijaju nevini ljudi”, da sam, ukratko, “citavu borbu u istocnoj Hercegovini stavio pod znak pitanja”. “Drug Seferovic ne navodi da je njegovu knjigu odbila da izda Komisija za istoriju opstine Bilece, sastavijene od predstavnika drustveno - politickih organizacija, ucesnika ustanka i istoricara koji se naucno bave tom problematikom, ciji je clan i drug Halid Comic”, odgovorio je R. Papie u prilogu “Istine radi” (NIN, 7. decembra ‘75). “Umjesto odgovora” naslov je mog kratkog pisma (NIN, 21. dec. ‘75), sto je ujedno i posljednji tekst o nasem suceljavanju razlicitih gledista o ratnim zbivanjima marta ‘42. u Hercegovini. Koju godinu kasnije ponovo novi zapletaji. Sarajevska i tada najistknutiji bosanskohercegovacka izdavacka kuca “Svjetlost”, koja se - da bi knjiga ‘Sestorica osudenih’ stigla i u moj siri bh. zavicaj, jer to se nije moglo u neko gluho doba -pokusala je da objavi njeno II izdanje, obracajuci se nesudenim recenzentima -narodnom poslaniku, ministru, istoricaru, politickom i kultumom dostojanstveniku, o cemu me je 4. februara 1981. obavijestio pismom urednik Mirza Filipovic: “... Buduci da I izdanje nije imalo potpisane recenzente, urednicki kolegij je zaduzio urednika da knjigu recenzira posebno zbog cinjenice da je pojava knjige u javnosti izazvala reakcije i polemiku. �Knjigu smo ponudili, uz Vasu saglasnost, na recenziranje drugovima Todi Kurtovicu i Nedi Parezaninu (prvom pismeno, drugom usmeno), ali oni nisu, zbog obaveza, prihvatili. U mjesecu febmaru 1979 godine sam, nakon odiuke kolegij a, poslao knjigu na recenziranje drugu dr Zdravku Antonicu, koji se nije prihvatio recenzirania. Istovremeno smo drugi primjerak poslali drugu Muhamedu Grebi, koji se nije oglasio niti vratio ponudu, pa smo bili uvjerenja da je prihvatio. Izgubili smo cijelu godinu i vise cekajuci odgovor i recenziju koja, ni nakon pismenih i usmenih poruka, ni do danas nije stigla. Pocetkom ove godine sam ponovo izvijestio kolegij sa stanjem u kome se nalazi redakcijski postupak sa Vasom knjigom, pa je odluceno da se odredi novi recenzent i nastavi postupak. Za recenziju je odreden drug Ugljesa Danilovic koji, na telefonski upit urednika, takoder iz nagomilanih obaveza, nije prihvatio nasu ponudu. U ovakvoj situaciji kolegij urednika OOUR-a Izdavacka djelatnost je zakljucio da obustavi dalji postupak recenziranja knjige, izvxjesti o tome autora i povrati primjerak knjige kojim redakcija raspolaze...” Tako se dogodilo da drugo izdanje nije stiglo do cilalaca BiH. Stevanija. kad Todora nema ... Trideset i nekoliko kilometara koje je valjalo preci od varosi do Todorove kuce trazilo je konacenje i rano jutarnje ustajanje. Glamocani rado pricaju o sebi, o svom mjestu, koje je uprkos ratnih godina i potpunog unistenja ipak dobilo obrise cistog i toplog novog gnijezda u osami, oko koga su se u sirokom luku nacickala sela sa svojih dvanaest zemljoradnickih i radnih zadruga i poljoprivrednim dobrom sa hiljadama ovaca. Stada ovaca, “oblaci po pasnjacima” - to je glamocka industrija, to je, uz visoke sume panjace i sjemenjace, najvece blago ovoga kraja. Zato ce se ovdje podici i moderna klaonica i hladnjaca, preduzece za preradu mesa. Neobicno dobri pasnjaci ovog sreza mogu da prime tri puta vise ovaca nego sto ih ima sada. A to ce biti uskoro... A iz rata? Izmedu mnogih drugih spomenucemo samo jedan dokumenat - izdat Todoru Cegaru, 12 jula 1944 godine, od Narodnooslobodilackog odbora u Glamocu, koji ce i sam “nesto” reci o tom bumom vremenu. Dokumenat mi dadose u Sreskom narodnom odboru, i u njemu, pored ostalog, stoji i ovo: “Todor Cegar iz Crnog Vrha, odusevljeni pristasa Narodnooslobodilacke borbe, pruzio je svoju pomoc u hrani, radnoj snazi i ostalim potrebama koje je iziskivala nasa borba, i to: 2.580 ovaca, 25 komada krupne stoke, 3 konja, 1.900 zita, 800 kg brasna, 1.280 kg gotovog hljeba, 1.900 kg krompira, 700 kg kupusa, 85 metara sijena, 170 kg kajmaka, 400 kg suhog mesa, 50 kg slanine, 2.530 litara mlijeka, 1.200 kg vune, 5.700 obroka hrane... 450 radnih dana, 200 volovskih radnih dana, 159 puta vodio konjski karavan... A, osim toga, dao je u nasoj borbi cetiri sina... Stari Cegar dobrog je zdravlja, uvijek je raspolozen i jedina mu je zelja da doceka oslobodenje naseg napacenog naroda...” Pretsjednik odbora Cedo Savija izvadi odnckud knjigu sa Mosinim clankom povodom reportaze o Cegaru, pa polako, kao da zeli da zapamtim svaku rijec, stade da cita: “Postoji li takva izboma kutija u koju moze da stane kuglica Todora Cegara?... Koliko su teske kuglice svih laznih demokrata prema jedinoj kuglici Todora Cegara sa Crnog Vrha u onoj pustinji izmedu Glamoca i Drvara? A najbitnije: nisu li Todori Cegari vec jedanput glasali? Glasali kroz pune cetiri godine, krvlju svojih sinova, kucom i ognjistem, cijelim svojim blagom, svim svojim patnjama... Ko ce doci pred Todora Cegara da mu kaze: ti si nesto pogrijesio, dzaba ti sve te cetiri godine i sva cetiri sina i sve tvoje davanje za �borbu!” Narodni poslanik ovog sreza, Milos Polic, koji se tu nade, rece mi bez dvoumljenja: “Sutra, kad zasjednes sa starim Todorom, ni za zivu glavu ga ne pitaj 73 da li mu je zao sinova i svega sto je u ratu izgubio. Uvrijedice se, planuce. To je gordi“planinski vuk”! Izgubio je cetiri sina, zivi u trosnoj kuci i od cijelog blaga ostalo mu je tridesetak ovaca i dvije krave, ali je i sada borac kakav se samo pozeljeti moze”. Sedam sinova Todora Cegara Umjesto jucerasnjeg sunca i topline, danas Crnim Vrhom, kome se priblizavamo, kovitla snijezna mecava, zavija i prijeti svakom zivom stvoru koji krene konjskim stazama oko Satora, okicenim grobovima pale nejaci u zbjegu Cetvrte ofanzive. Predosmo pored ogradenog i usamljenog groba na padini sela. To je grob cetvrtog Todorovog sina, omladinca Lazara. Uskoro se ukaza i Todorova kuca, dotrajala i sicusna. Nju ce ubrzo, kako nam rekose u gradu, da zamijeni nova i svijetla. Na nasu zalost, odmah nam rekose da je Todor otisao u Drvar, trideset i vise kilometara daleko, da kupi soli za ovce, duhan za sebe i ostale... Po ovoj ljutoj mecavi!... Stevanija, njegova zena, i drugi koji se brzo sjatise, imali su sta da kazu o sebi i svom selu. Nizali su niske ljubavi o brigadama i proleterima, o premrzlim izbjeglicama kojima je Stevanija u kazanima iz dana u dan kuvala mlijeko i debelu ovcetinu, ispracala na put s pleckama mesa i najljepsim zeljama. Na kraju spomenu i svoja cetiri sina - Milana i Boska, Burn i Lazara. “Sjecanje na mrtve vavijek, sinko, zeze po srcu”, kaze starica, zena koja je svoga muza stopedeset i devet puta ispracala kao vodu konjskih karavana, koji su pretovareni hranom i municijom, cesto spasavali klonule i bolesne borce u gluhodolinama i prodolima. Cegari pricaju da je po njihovim stranama “bilo tesko nositi glavu na ramenu”, ali se ipak pobijedilo... - To je nasa najveca radost i sreca - veli jedan od Cegara. Mnogi od njih su poslije rata otisli u Backu, na plodne erne oranice. Tamo se sada nalaze dva Stevanijina sina, komunisti Vlado i Jovan. Kod njih je i Todorova masinka s kojom je provodio karavane. A Todor sa Stevanijom i sinom Blagojem, koji uskoro ide u vojsku, ostao je ovdje. “Planinski vuk”, stari Todor, radije s lucem trazi posao po planinskim kreevinama, krompiristima i torovima - zadovoljan s malim, nego da pod starost mijenja svoje navike. - Njemu je glavno da drzava napreduje - kaze Stevanija, zabrinuta sta ce joj Todor reci sto mene, putnika iz daleka, nije uspjela da zadrzi do njegova povratka. I zaista, pravo je imala Stevanija. Todor me je cak i pismom “tjerao” po Bosni: cetiri mjeseca docnije, urucise mi pismo od starog Todora. Pismo pise jedan od Cegara, po diktatu “planinskog vuka” - Cegara, i u njemu stoji i ovo: I ti ode, majore, i ne doceka me. A zasto to, molim te lijepo. A znas li ti, je li, da sam ja iz Drvara stigao odmah iza tebe, i da sam htio odmah da krenem za tobom u Glamoc. Bjezis iz ove pustinje, a?... Dobro kad je tako, onda mi bar posalji jedan primjerak lista “Narodna armija” sa tvojom reportazom o nasem kraju. Eto tako, druskane!”6 Pokrstavanje u Bozurevom Dolu Mile Popovic, sin Zlatije Sahinagic “Bi to 25. februara 1943, kad iznenada u nase selo upade, usplahirerx i suva grla Mile Popovic, cija je majka bila Muslimanka - Zlatija Sahinagic, prva zena u dimijama koja se, bi to daleke 1902. godine, zagledala u momka Crnogorca, cobanina kao sto je i Zlatija bila, a ona bi cerka cuvenog �hajduka Adema, pa tako -a sta se sve u toj planini dogodilo to jos niko ne zna! - postade Milica Popovic, majka trojice sinova i kcerke, zivjese u Crkvickom polju, ciji sin Mile, to vec rekoh, te noci upade u moju kucu, bez kucanja i pozdrava, i rece da stize sa Bukovice, otud gdje je bio pokolj Muslimana, pa da se takav sprema i tu, u nasem zaseoku, na nasem kucnom pragu” - prica nam 84godisnji Salko Zukanovic, tri mjeseca prije nego sto je umro u Sarajevu 1982, u to ratno nevrijeme opterecen velikom porodicom. Dok smo razgovarali u njihovoj kuci u predgradu Sarajeva pridruzise nam se njegova zena Halima i sin Rasid. “I taj Mile Popovic, ciji je vo bio medu mojom stokom, saopsti nam emu vijest da je cetnicka komanda vec donijela rjesenje da sve nas ‘Turke’ potrpa u stalu Hamida Zukanovica i na pravdi Boga, ni krive ni duzne, pokolju kao brave. Valjalo nam je bjezati, odmah, bilo kuda, bez spremanja i promisljanja. Pamet prevagnu i mi se nekako smirismo, pa se te noci okupismo na vijecanje. Nasi vjemi prijatelji pop Jovo Radovic, Spiro Nisic, Radovan Popovic, Novica Radovic, eno ga i sad zivi u Crkvickom Polju, Milos Gasovic, Milutin Vukovic, Becko Grubac, Vidoje Ivanovic i Marko Pecurica, i nas nekoliko nesrecnika, a to nije bio jedini takav skup u nasem selu, vec se okupismo i slijedece noci, otkrismo puteve izbavljenja iz tog majskog dzehenema (pakla) koji nam se spremao. Neko je tada iznenada rekao da nema druge nego da se pokrstimo, tek toliko da bacimo maglu u cetnicke oci, a pop Jovo nam rece da nikad nikakva drzava nije uspjela da unisti jedan narod, pa to nece uspjeti ni cetnicima, da rat nece dugo trajati, i da ce se sve to rasprsiti kao ruzan san. I dok su domacini, momci i djevojke u koloni kretali ka Crkvickom Polju, nekoliko kilometara udaljenom od Bozureva Dola, u kuci Halila Zukanovica okupilo se sezdesetero zena i djece, medu koje je dosao pop Jovo Radovic i, kako se to ranije dogovorilo, na brzinu prozvao mjestane. “Cujem svoje ime i bojazljivo pridem popu i svom novom kumu Vidoju Ivanovicu, jer svaka pokrstena porodica imala je svoga kuma. Potom me je pop poprskao ‘svetom’ vodicom, nesto je za sebe ucio, uzeo vosak, odrezao mi malo kose, uvaljao to u vosak i stavio iza grede, pa mi rece da se vise ne zovem Rasid Zukanovic vec Radoje Petrovic, sto sam morao na komadu grube hartije i da zapisem, pa i imena svojih najblizih, da zapamtim” - prica Salkov sin Rasid, tada osmogodisnji djecak. Njegova majka Halima je tog februarskog dana cetrdeset trece, umjesto sarenih dimija, obukla emu suknju, dobila ju je od svoje kume Milice Ivanovic, i na oci i na usi navukla emu maramu da ne vidi i da ne slusa popa kako govori ocenas, da ne vidi kako treba skupiti prste da bi se prekrstila, o cemu, obradovana susretom, prica: “Nas proto nesto cita, kvasi nas nekom grancicom, moli svoju molitvu, a bogme, i ja svoju, ucim u sebi sure iz Kurana, moje molitve, pop jedno, ja drugo, ali oboje znamo sto je po srijedi, ko nam donese i ko nam podari tu nasu obustranu muku, makar sam se, sutradan, i nasmijala: sjedim, pred kucom, muz mi dolazi i kaze mi: ‘Dobar dan, kumo’, nije me, gresnik, prepoznao u toj cmoj cmini, zabrinut i zbog toga da nas ne prisiljavaju da i kceri udajemo u crkvi, da jedemo mast i svinjsko meso, da crkvene molitve molimo svake nedjelje, da slavu slavimo, a nas je bio Mitrovdan, da budemo ono sto nijesmo i sto ne zelimo.” Koljaci i pokrsteni u seoskoj crkvi Stari Salko, Halimin muz, koji je 1946. postao clan KPJ, tog popodneva u crkvi je vidio samo popa Jova Radovica, sto i na stolu vodu, a u vodi granu, vidio je kako najvisi medu njima Hasan Zukanovic zmirka dobro okvasen vodom za krstenje, kao da se okupao, a i trebalo se poslije svega okupati, ocistiti i od ranije vjere i od vlastitog znoja.. “Meni je dosta vode i kupanja to sto padne s popove grane” - usudio se Salko da kaze u crkvi i ugledao vedro popovo lice. “To sto nam je prije pokrstavanja savjetovao pop Jovo Radovic, koji je s mojim ocem Aljom uspostavio cvrsto prijateljstvo jos od prvog svjetskog rata, covjek koji mi je u ruke stavio i prvu knjigu u mom zivotu, i �povuklo nas je da dodemo u crkvu, gdje se ubrzo miran i formalan tok pokrstavanja neocekivano i dramaticno prekinuo” - kaze nam Mujo Hadziavdic, penzioner sa Tjentista, skojevac od ljeta 1943. i puskomitraljezac, komandir cete za obezbjedenje bolnice 37. divizije, jedan od onih koji su u kuci Mirka Karabasila odlucili sta da se cini da bi se sprijecio pokolj. Na tom ponocnom i strogo konspirativnom skupu nasli su se, uz domacina Mirka, popa Jova, Pera Bojata i Milutina Vukovica, saradnika ilegalaca koji su se Mevla i njena majka Mevzuna Hadzavic, pokrstene kao Milena i Darinka Jovanovic, i Sefika Zukanovic, pokrstena kao Ljubica Petrovic, na Tjentistu ljeta 1981, kojom prilikom se 80-godisnja Mevzuna prisjecala dogadaja iz februara 1943: “...Mi smo se brzopribrale iprilagodile, brie nego muskarci, hitro shvatile prijateljeve namjere, posebno naseg dragog izbavitelja popa Jova, dobro smo razabrali komsijska uvjeravanja-a nije nam ih ni trebalo davati-da ce to pogano ratno vrijeme otutnjati i da ce ga nasa partizanska vojska odagnati, rasprsiti, da ce nas sunce obasjati, da cemo djecu spasiti i da cemo ih slati u Titova vojsku. Eto vidite, to govori i ova Dolina heroj a na Sutjesci. Zivi nek su nam oni cija imena tamo stoje, u Muzeju, njih vise od sedam hiljada poginulih. Sedam hiljada junaka i mucenika!” (Snimila Selena Seferovic) krili u okolnim katunima, i Halil Zukanovic i Aljo Hadziavdic, prijatelji koji su jedni drugima vjerovali na rijec. “Pripremljeno je i slavlje, napunjene su i torbe sa suvim mesom i orasima, rakijom, a na putu ka crkvi i pred crkvom je Hamid Avdic, koji je kao borac Druge proleterske brigade poginuo krajem pete ofanzive, do iznemoglosti svirao na svojoj tamburici, ali mu to - nakon sto smo se pokrstili - nije bilo omoguceno. Umjesto svirke i pjesme, ocekivala se pucnjava.” A evo sta se dogodilo. Dok smo kao sardine s rukama pribijenim uz tijelo, bas tako, jer oko nas su bili i mnogi cetnici, slusali popa Jova sta nam je ciniti da bi postali pravoslavci, u crkvu iznenada upadose i prekinuse popovu molitvu do zuba naoruzani cetnicki koljaci, njih desetorica iz okoline �Foce i Celebica, cija su imena znala i mala djeca, Vojim Pejovic Gluvi, Rade Gaspar i Vlado Popovic, poginuli su u ratu, i drugi, da ih ne pominjemo. Prota Jevstatije Karamatijevic i hodza Sejdo Music, vjerski refereni NOVJ, u Dubrovniku krajem 1944. Stazama part borbe krenulo je devetero Musica i petero Karamatijevica od kojih su neki poginuli. Prokrcise nekako put do popa, a nas stari porodicni kum Milutin Vukovic, i nas novi kum Milosav Mitric Beco, danas zive u Beogradu, pridose nasoj preplasenoj celjadi, stadose ispred nas. Zlikovacka bradata glava zinu i rece popu Radovicu da je sve to sto je sa svojim saveznicima partizanima pripremio u crkvi providna i prezrena igra komunisticka, da je to sve ujdurma kako bi se spasili ‘Turei’, da molitve koje je govorio i nisu prave molitve. Proto se, medutim, nije zbunio. Posto nam je vec bio dao nova imena, pitao je prve oko sebe kako se zovu. Tako je Hasan Zukanovic, roden 1880, bio Petar Petrovic, a po Hasanu su sve Zukanovici dobili prezime Petrovic, Seca je postala Anda, Maso - Miran, Bajro - Bozo, kasnije partizanski ordenonosac, Ramo -Milutin, poginuo je poslije kao borac Sedme omladinske crnogorske brigade, �Zlatija - Milka, Mevla - Tomana, Mujo - Milan, Serifa - Ljubica, Dzevlija - Dunja, Humija Salumija, Naza - Jovanka... I tako redom. Hadziavdici su postali Jovanovici, ja sam bio Vojislav, moj otac Aljo - Jovan. Hodzici su pokrsteni u Spasojevice, Avdici u Bozovice. Ukupno je dotad bilo pokrsteno pedesetcetvero ljudi, i u crkvi i u nasem selu, gdje je pop reda 78 radi obavio taj cin, pa je njih oko cetrdesetoro ostalo nekrsteno... Zlocince to kao da i nije interesovalo - oni su dosli da nas prekolju, sta tu treba da se krst poteze, kamom nas treba ‘preklati’, govorili su. U crkvi zaklobuca jos veca graja, kresnuse i psovke, pa se to eksplozivno klupko nade i pred crkvom. Tada rekose mom ocu Alju da sa desetak pokrsenih mladica iz obliznjeg cetnickog magacina donese puske i municiju... Izbavitelj pokrstenih nevoljnika Tako naoruzane, sad vec kao “pravoslavce”, docekala ih je pred svojom kucom cetrdesetogodisnja Mevzuna Hadziavdic, koja je od toga dana bila Darinka Jovanovic, obucena “u crnu nosnju hriscansku”, koja danas zivi na Tjentistu. Njenog svekra, Arapina iz Misira, zarobili su Cmogorci kod Niksica u ratu s Turcima, zatim su ga pustili, ali on ode u Focu, postade kocijas fijakera u vlasnistvu neke zene, a kao i pismen i ucen covjek stekao je i ugled, pa je za druge, uz nagradu, isao na hadziluk, u Meku i Medinu. Kad je umro focanski hodza, on ga naslijedi i dobi ime Arap-hodza. Ozenio se Focankom sa kojom izrodi sestoricu sinova. Jedan od njih, Aljo, bio je otac Muje Hadzavdica, tog sto danas zivi na Tjentistu. A Mevzuna, “pamtljiva” zena, godinama je tkala cmogorske kosulje, bila je i pratizanski odbomik, birana i za predsjedinka AFZ-a, ali je to odbila posto je, kaze, bila nepismena. - Covjek, bogme, nije magare pa da zapne nogama ni tamo ni ovamo, da zaklopi oene kapke i opusti usi i nista ne vidi i nista ne cuje, a ipak su neki stariji muskarci tada, na torn sijelu, odbili da se pokrste. Zene su cutale, a znala sam da su im od vjere vaznija djeca, pa sam zato i rekla da mi zene pristajemo na sve samo da spasimo djecu od pokolja, da cerno staviti i krst na se i krme preda se samo da se zivi i uz bozju pomoc ponovo docekamo nasu partizansku vojsku, za koju smo vec culi da se posteno hrve saNijemcima, Talijanima, ustasama i cetnicima tamo na Neretvi, da ce nekom srecom, mozda i ovako prema nama krenuti - sjeca se Mevzuna tog nevremena. - Kad rekoh za krst i krme, uvrijedise me, ali nevolja ucini svoje, pa uz pomoc naseg prijatelja Milosava Mitrica Beca i drugih cestitih ljudi, nasih izbavitelja, uz popov savjet, kojeg volim kao brata, svi pristadose i tako se pokrstise, pa i naoruzase, sacuvase glavu. A otud, s Neretve, pocese cetnici da bjeze... Nije vise bilo vremena da i drugi cetnici, poput momka zaljubljenog u seosku ljepoticu koja je zbog toga pobjegla preko Drine, mjerkaju “pravoslavke” iz Bozureva Dola, da se slava slavi, da se nabavlja emo platno, eme papuce i eme marame, da se krst ljubi... Ako se i nije krst ljubio, nevolje s imenom i prezimenom su jos dugo ponekog pratile, sve do kasnih poratnih dana, kada se konacno sve “sredilo i izbrisalo”. Tako je i Mujo Hadzavdic dobio dokumenta ne na svoje ime vec na “cetnicko”, a njegova mlada sestra Mevla, Mevzudinova kcerka, promijenila je pri udaji cetiri prezimena: rodena je kao Mevla Hadzavdic, pokrstavanjem postala Mi leva Jovanovic, kada se udala za Spasoja Spasojevica, ranijeg Smaju Hodzica (kojem su cetnici zaklali brata, oca i dva strica), dobila je novo prezime Spasojevic, da bi, konacno postala ono sto i jeste - Mevla Hodzic, koja danas zivi na Tjentistu. Samo je jedan od njih, Adem Zukanovic, pokrsten u Radomira Petrovica, mobilisan u cetnicke jedinice i dezerter sa bitke na Neretvi, kasnije partizan i invalid, koji danas zivi u okolini Sarajeva, �ozenjen Milisavom Krunic i otac srecne porodice, ostao kao Radomir, jer i jedno i drugo ime prihvata kako je kome drago. - A sada, prije nego nas fotografisete, zapisite i ovo, ako vec niste zapisali i ako vam to ne smeta - pricala je Mevzuna na Tjentistu ljeta 1981, sa dvije godine mladom Serifom Zukanovic, pokrstenom Ljubicom Petrovic. - Bas njen, Serifin muz, u cijoj smo kuci vijecali sta da radimo i koji je bio jedan od onih muskaraca koji su bili protiv pokrstavanja, odvratio mi je gadnom uvredom, rekavsi da bi mi u usta stavio svinjski izmet sto govorim tako kako govorim. A ja sam znala sta govorim i sta hocu, sta hoce sve zene, majke - one su u svemu ovome, vjeruj ti meni, odigrale glavnu ulogu. Mi smo se brzo pribrale i prilagodile, hitro shvatile prijateljske savjete, narocito naseg dragog izbavitelja popa Jova, dobro smo razabrale komsijska uvjeravanja - a nije nam ih ni trebalo davati - da ce to pogano ratno vrijeme otutnjati i da ce ga nasa partizanska vojska odagnati, rasprsiti, da ce nas sunce obasjati, da cemo djecu spasiti i da cemo ih slati u Titovu vojsku. Tako smo vjerovale i tako se dogodilo. Evo vidite, to govori i ova Dolina heroja. Zivi nek’ su nam oni cija imena tamo stoje, u Muzeju, njih vise od sedam hiljada poginulih. Sedam hiljada junaka i mucenika! To rekose dvije krepke starice o odlucnosti majki i zena u “bozurskoj prici” koje, poput zena u antickoj drami, ispoljise lisistarski motiv, kako bi se spasile porodice. Ispoljile su prakticnost da se ne propusti prilika za opstanak, za zivot kojim vrijedi zivjeti, potiskujuci “musku” cast, koja bi samo donijela vrijeme bez jutra i poroda. Dogadaji koji su neposredno nailazili otkrili su bespomocnost cetnickih stabova da ocuvaju na okupu cak i svoje “najelitnije” jedinice, ponajmanje da ih osnaze no vim borcima, jer zbog njihove potpune saradnje sa okupatorima nijesu vise mogli tako lako naci vjeme i odlucne pristalice ni medu kolebljivim Cmogorcima. Bilo je vec ocevidno i cetnickom komandantu Nikoli Bojovicu da omladina ne zeli ginuti na Neretvi i Sutjesci, daleko od svojih kuca, kako je javljao i vojvodi Pavlu Burisicu, bez obzira na njegove pisane poruke da svakog kolebljivca i dezertera posalje u kolasinski zatvor. BAHRA I NJEN BUNKER ... Krajem 1940. tehnika je radila u jednoj sobi. U prvim buraim danima 1941. ona je bila u bunkeru, koji je potpuno zavrsen na dan napada njemackih armija na Sovjetski Savez. Bunker je iskopan u stali u kojoj su se nalazile tri kravc, koje su i bile nabavljene da bi se nekako opravdalo podizanje stale i jednog hola, ispod koje se predvidalo gradenje novog, mnogo solidnijeg sklonista. Taj bunker je s vremenom postao nepodesan, nije imao dovoljno zraka. Lampa i smrad su gusili. Pri radu se ulaz morao drzati otvorenim, jer drugog dovoda vazduha nije bilo. U takvim uslovima radilo se svake noci po nekoliko sati. Sva Hercegovina je snabdijevana materijalom stampanim u toj zagusljivoj krleci. U novom prostranom bunkeru U bunkeru se dalje nije moglo izdrzati. Kopanje novog skonista, prema Dzemalovoj zamisli, pocelo je pocetkom 1942. godine. Osmog maja je sve bilo gotovo. Ni najvjestiji agenti nisu mogli otkriti skloniste, cije je gradenje bilo malo majstorstvo. U novopodignutom predsoblju pod namjerno nije napravljen od dasaka. Ostavljeno je u sitnom pijesku. Stare kamene stepenice su dignute i umjesto njih stavljene drvene, koje su vodilc do prvog sprata. Ispod stepenica se bijelio pijesak, a ispod njega novi bunker. Kako se moglo dospjeti do njega? Trebalo je izvuci prvu i drugu drvenu stepenicu, pa na odredenom mjestu razgmuti pijesak, zemlju, kamen, a onda bi se ukazala gvozdena poluga. Ko dosegne do nje - lako ce se naci u bunkeru. Polugom se dizao poklopac. Onaj koji se nalazio u bunkeru posebnim znakom je obavjestavan o otvaranju poklopca. �Bunker se nalazio duboko ispod povrsine zemlje. Bio je dugacak dva i po metra, sirok metar i po, a visok metar i cetrdeset santimetara. Zrak se dovodio kroz kuhinjski kimnjak, koji je napravljen “na lakat”. U bunkeru su bile dvije pisace masine, roto-aparat, nekoliko sapirografa, boje, sabloni, nesto papira (stari bunker je sada sluzio za skloniste papira), zatim elektricna pcc i zarulja za osvjetljenje. Postojao je specijalni patent za davanje signala ukucanima iznad bunkera, koji su, opet, preko posebnih “zenskih” utikaca, smjestenih izmedu dvije grede u potkrovlju, davali upozorenje onima u bunkeru da ugase osvjetljenje, ili prekinu rad roto-aparata. Osvjetljenje se u odredenim situacijama gasilo u bunkeru, da agenti po strujomjeru ne bi zapazili da ipak negdje svijetli zarulja. Lastreti je stao na krov tehnike Da je predostraznost bila neophodno potrebna, pokazalo se deseti dan otkako se u novom bunkeru pocelo raditi. Jedne noci je Petko osjetio da neko opkoljava kucu. Polako je presao u supu, ali se morao vratiti, jer je unaokolo bilo dvadesetak Talijana. Ponovo je legao. Tada mu je rekla majka: - Neko se vrti oko kuce, cujes li? - Znam. Kad zalupaju na vrata, brzo ih otvori. Zacuo se tresak dvorisnih vrata i glas Lastretija, komandanta karabinijera i sefa Ovre: - Otvorite... brzo... brzo! Mlaz baterijske svjetlosti je obasjao lice starice, koja je pokusala da bude pribrana. Zensku djecu u kuhinji ostavili su Talijani na miru, ali su se za tren oka nasli iznad trojice “zaspavalih” muskaraca. Bajoneta je dohvatila necije noge. - Vi, Mujo? - pitao je Lastreti. - Ne, Dzemal. - Vi... lezi... A vi, kako se zove? - Salko. - Vi... lezi. Tri bajonete su se nakostrijesile na treccg, najstarijeg Haninog sina. - Ti... Mujo... Dizi se! Vi komunisto. Dove masina? Dok se Petko oblacio, desetak Talijana je bojazljivo pretrazivalo okolne baste, supe i dvorista. Zabijali su svugdje bajonete, podizali daske poda, prekopavali duseke i kapute, ali - uzalud. Kad su odveli Petka, ponovo su se vratili i potanje poceli da pretrazuju citavu kucu. Napokon su otisli. U zoru je Fahra bila u bunkeru. Uzela je hranu za citav dan, zatvorila se i izvukla sedam stotina letaka, koji su nocu razbacani po gradu i oko policijskih i talijanskih prostorija. Ona je uzurbano radila na novom letku da bi neprijatelj krenuo pogresnim tragom i uvjerio se da Petko nema niceg zajednickog s tehnikom. Mala Azra na opasnim stazama Ubrzo se doznalo da je tehniku i nekoliko drugova (od kojih su petorica strijeljani istog mjeseca) prokazao u talijanskom zatvoru jedan dezerter Mostarskog bataljona. On nije tacno znao gdje se nalazi tehnika, ali je Petka vidao da odnosi matrice i mast za roto-aparat. “Sta sada, kome da se obrati? Ko je sekretar komiteta, ko je taj nepoznati covjek u gradu koji zna gdje se nalazi tehnika?” pitala se Fahra kada su Petka odveli. To joj je mogao da kaze samo njen brat. Istina, ona je ocekivala da ce joj se nepoznati drug na neki nacin javiti. Ona je znala dvije drugarice koje su primale i predavale materijal za tehniku. One Fahru nisu poznavale, jer je ona pri susretu s njima uvijek bila u feredzi ili zaru sa gustim, debelim velom. “Da se njima obrati i kaze za partijsku tehniku? Sta onda ako su i one samo jedna od brojnih veza koje �Porodica Mustovic sa majkom Hanom. Sesl clanova su nosioci Partizanske spomenice 194!. “...Jednog dana majka je djeci izlozila cudnu ideju: -Zasto u nasoj kuci ne bismo otvorili nesto kao mejtef... Znam Kur ’an napamet, po kucama “ucim ” mev/ude, “poklanjam ” hatme, a i oceva majka vam, Mustusa, imala je svoj mejtef... ” Svi su se zacudili, jer je to bilo u suprotnosti sa izolacijom od spoljasnjog svijeta... -Smijesno jest, ali nije glupo - uozbiljila se majka i sa dosta zara pocela da objasnjava. .. Ko bi pomiuslio da na ovim daskama ja ucim tudu djecu kako se moli i klanja bogu a ispod njih da moja djeca stampaju ono sto je upereno protiv okupacije... Tek kad je, poslije duge diskusije prijedlog usvojen, nastavilo se sa zbivanjem sala upucenih najvise na adresu majke... U “razredu "je skoro uvijek bilo veselo i ni malo dosadno... tako da je to vise bilo djecije obdaniste i zabaviste Jednog dana Hanu je iznenadio dolazak njene susjede Zorke Kovacevic, tihe i dobre zene, kojoj su ustase odvele i ubile muza samo zato sto je bio Srbin. -Dosla sam- poce Zorka-da te molim, moja Hane, da mi primis Branku. Vec dva dana ne prestaje da place i samo ponavlja: “Hocu i ja u mejtef. “Ne mozes ti tamo, govorim joj ja, nece te primiti. Tamo idu muslimanska djeca... " “Kad mogu ona, mogu onda i ja”-uvijek mi odgovori, pa sam je dovela da cuje sta ti kazes... -Hocu, drugo, sto necu. Dobro kaze mala, kad mogu sva djeca iz mahale, zasto ne bi i ona �mogla... Sutradan je mala Branka medu prvirn dosla u mekteb... Jednog dana upala je Semsa s rijecima da su u sokaku ustase ipolicajci... Majka se odmah obratila djeci: -Sad cemo svi naglasprouciti hair-dovu. Ko ne zna, neka slusa i za mnom ponavlja... -Cija su ovo djeca?-upita jedanpolicajac -Svacija, a najvise bozija... -Pa sta ovdje rade, u ovolikom broju? -Culi ste sami: uce se moliti bogu..." iz ruke u ruku prenose materijal. A mozda su njih dvije neposredni, najblizi saradnici sekretara koraiteta?” mislila je Fahra. Tako je i bilo. Jedna od njih, Olga Humo, prikupljala je i objcdinjavala cjelokupni materijal za tehniku. Vijesti, izvjestaji, leci i proglasi, informacije iz grada, izabrani literarni prilozi koji su se ponekad objavljivali u biltenima - sve je pripremano u nekoliko kuca u gradu. Olga je sredivala materijal i sastavljala u jedan ili dva izvjestaja, i sa cistim matricama i rukopisom izlazila na ulicu. Tu je ilegalni radnik Ivo Bajalo Jug preuzimao matrice i tekst, u toku noci otkucavao na matrici i sutradan ponovo predavao Olgi. Sastanci su u toku ljeta ponekad odrzavani i uz prisustvo male Azre, Olginc djevojcice, pogotovu kada je trebalo prenositi obimniji ilegalni materijal. Azra se bezbrizno smjeskala u kolicima ne znajuci da se ispod nje nalazi roto-papir, matrice i rukopis. Djevojcica je bila i previse radoznala, gledala je sta joj je cika donio, pa joj je Jug zato s matricama donosio i bombone. Poslije se pojavljivala zena u zaru. Bila je to Fahra. Ona je od Olge, nakon male setnje oko poliklinike u Cernici, preuzimala dijete i materijal u kolicima. Tako je jedino mala Azra “znala” gdje se nalazi tehnika. Azra se, naposljetku, vracala majci, koja nije znala kako se zove zena sto njeno dijete uzima i odvodi na opasan put. Vatra u bunkeru Tako je poslije zatvaranja Petka njegova sestra Fahra postala glavni rukovodilac tehnike i jedina veza sa Ljubom Bresanom Fedzom, novim sekretarom Mjesnog komiteta, narodrym herojem. Petko je sa Mamule, iz tvrdave na ulazu u Bokokotorski zaliv, pisao kuci da “ne zaborave poduprijeti odrinu (lozu) u avliji, jer se uz kakav jaci vjetar moze srusiti i nekog od djece ubiti...” To je znacilo da treba bolje utvrditi krov bunkera, kako se pod teretom ne bi srusio. On je savjetovao iz koncentracionog logora Visco di Udine u Italiji da “Bebu strpljivo poducava Fahra u sitnijim kucnim poslovima, jer ako se uda, da ima ko majku posluziti”. To je znacilo da odmah treba mladu sestru Bebu osposobljavati za rad u tehnici, jer Fahra moze lako pasti u zatvor. Fahra je danonocno radila u bunkeru. Ona je iz tehnike iznosila letke i ostalo na mnoge strane, a najcesce u kucu Emine Trbonje, koja je, jednom zgodom, dovela iz Sarajeva u Mostar i Svetozara Vukmanovica Tempa, clana Vrhovnog staba. Tempo je bio zadovoljan organizacijom i radom tehnike. Jedne noci, radeci u bunkeru, Fahra je izazvala kvar u saltern, od cega su se upalile daske i elektricna pec, a signalni uredaj nije vise mogao da pruzi nikakvu pomoc. Vatru je s krajnjim naporom uspjela da ugasi i da se gotovo obamrla, cadava, poderane haljine, u posljednjem casu uz pomoc ukucana izvuce kroz uzani otvor. Ubrzo poslije toga dogadaja Fahra je naisla na ulici na strazara Grgu i dvojicu finansa. Ona nije znala da se trazi svercovani duhan kada su je opkolili i 84 - Sta ti je to u korpi, djevojko? Ali je ipak mimo odgovorila: �- Repa... To se jedino i moze nabaviti na Tepi (pijaci). A imam i malo obicnog papira za pravljenje kesa. Evo, pogledajte! Finansi su podigli kupus, a na papir, u stvari letke, nisu obratili nikakvu paznju. Sekretar Mjesnog komiteta je u aprilu 1943. pozvao Fahru i rekao joj: - lako si jos vrlo mlada, odlukom Mjesnog komiteta primljena si u Partiju. Tvoj posao je od provorazrednog znacaja, pogotovo sto je neprijatelj uspio da otkrije i unisti tehniku Mjesnog komiteta Skoja. Ubuduce ces imati jos vise posla. Septembra 1943, poslije kapitulacije Italije, u Mostaru se ponovo nasao Petko, ali ubrzo je otisao na oslobodenu teritoriju. U bunkeruje i dalje ostala da radi Fahra, koja je marta 1945, prvih dana poslije oslobodenja grada, politickom odjeljenju 29. hercegovacke udame divizije predala rotoaparat, masine, sapirografe i sve sto se naslo u bunkeru. Danas je taj materijal izlozen u obnovljenoj kuci porodice Mustovic, u kojoj sest clanova nosi “Spomenicu 1941”. NARODNI HEROJ ANTONIJA CEC Sedmi novembar 1942. godine bio je tezak, stravican dan za gradane Celja. Ljudi su, bez rijeci, zastajali na plocniku. Okruzeni Nijemcima i kvislinzi-ma, sa tablom oko vrata i cvrsto vezanih ruku, nekoliko mladih, zatvorom potpuno iscrpenih partizana, kretalo se glavnom ulicom prema prostranom trgu, na kojem je vec u krvi lezala grupa palih boraca. Partizanka Roza na celjskim ulicama Trebalo je da ova igra okupatorova sa svojim zrtvama sputa dusu grada, da unese stravu u domove i porodice cija su djeca krenula ili se spremala da krenu partizanskim stazama. Bio je to obracun i prijetnja svemu sto je slobodarsko, pritajena nada i zelja okupatorova da ce pretuceni partizani, suoceni sa iskasapljenim tijelima, ipak klonuti duhom, da ce se cuti vapaj bar jednog od njih. Sve oci su bile uprte u najstariju, cetrdesetogodisnju partizanku sa tablom oko vrata, vezanu, ocevidno ranjenu i izmrcvarenu. �Antonija Cec (prva zdesna) narodni heroj, nije seplasila smrti: na ulicama Celja, novembra 1942, pred svojim zemljacima progovorila je iznad mrtvih drugova poklicem Partiji i slobodi, novoj Jugoslaviji. �Antonija Cec je /920preuzela duznost kapelnika zenskog tamburaskog orkestra i rukovodioca dramske sekcije kulturno-umjetnickog drustva u Trbovlju. “Antonija Cec Roza” - njeno ime, procitano sa table, prenosilo se sapatom medu gradanima, koji su, bez daha, posmatrali odrvavljenu zenu kako dignute glave stoji iznad mrtvih partizana na gradskom trgu i klice: “Zivela slobodna Jugoslavija!” Udarcem puske policajac joj je izbio zube, poteklaje krv niz tablu i haljinu, ali se ponovo cuo njen poklic slobodi i Partiji. Ljudi su zapanjeni posmatrali partizanku koja je s cudesnom snagom odolijevala i prkosila okupljenim njemackim oficirima i domacim izdajnicima. Nijemci je tu nisu ubili, nastavili su krvavu igru zacudeni i pometeni nesalomljivoscu svoje zrtve. t Sve je bilo uzalud, jer Antonija tec Toncka ostala je dosljedna svojoj dugogodisnjoj revolucionamoj borbi. Bio je gorak zivotni put Antonije Cec. Zapocet je u selu Kleku, povise Trbovlja, gdje se Toncka krajem prvog svjetskog rata, poslije zavrsenog stenodaktilografskog tecaja u Gracu, zaposlila kao stalni sluzbenik trbovljanske sindikalne organizacije rudara. Muzicki i literarno zainteresovana, uskoro je postala najomiljenija i najborbenija medu zenama ovog rudarskog basena, pogotovo kada se, poslije prijema u Partiju 1920, prihvatila duznosti kapelnika zenskog tamburaskog orkestra i rukovodioca dramske sekcije mjesnog kultumo-umjetnickog drustva. Svaka nova godina bila je sve plodnija. Napisala je i pozorisnu igru “Slabi Tincek” i na omladinskim kruzocima citala stihove svoje pjesme “Boril sem se dokler je bilo moci”, popularisala socijalnu literaturu i uspostavljala prijateljstvo sa intelektualcima komimistima. Tako je i Nikola Kovacevic 16. januara 1923. iz Ljubljane pisao Toncki u Trbovlje: “Dvadeset prvog januara igra se Tolstojeva drama ‘Zivi mrtvac’. Stvar vrlo lijepa i interesantna. Psiholoska po uzoru Dostojevskog. �Preporucujem ti da je svakako pogledas. Ako mi bude mogucno, pricekacu te taj dan na kolodvoru. Pozdrav, Niko”. Zatim su dosla nova hapsenja, sada sve cesca i duza. Ali Toncka je iz zatvora izlazila sve odlucnija i spremnija da se bori protiv klasnog neprijatelja. U polemici o zenskim pravima sa urednicom tadasnjeg zenskog lista, na mitinzima i skupovima, partijskim sastancima, svuda je zastupala pravo zene da bude ravnopravan clan zajednice, ukazujuci cesto na Lenjinove misli i na zakljucke drugih marksistickih teoreticara toga vremena. Predaha u radu kao da nije bilo. Na sastancima rudara govorila je da se “muski premalo brinu da medu zenama razviju klasnu svest”, da u “njima vide samo 87 zensko”, a na skupovima zena, kako stoji u njenim zabiljeskama, isticala je da su one izrabljivane i od kapitala, ali i od muskaraca, “tako da smo podvrgnute dvojnom iskoriscavanju, dok muskarci samo jednom”, ubjedujuci svoje “sudruzice” da je njihova duznost da se okupe u klasne radnicke organizacije. A onda su odjeknuli pucnji clanova nacionalisticke organizacije, fasisticke Orjune, koji su napali trbovljanske rudare 1. juna 1924. i ubili Albina Frica, Jakoba Ocepeka, Franca Fakina, Jozu Zupanca i Ivana Rozinca - Tonckine prijatelje i drugove. Poslije ovog sukoba otpusteno je stotinu cetrdcset rudara, medu njima i Miha Marinko, od kojih su mnogi otisli u inostranstvo. Tada je i Toncka ostala bez posla. Dospjela je i u zatvor. Napokon je presla u Ljubljanu i zaposlila se u radnickoj komori. Bila je vec clan Pokrajinskog komiteta KPJ za Sloveniju. Deset godina skolovanja u inostranstvu Ipak se ni tu, zbog razapetih policijskih mreza i potjemica, nije mogla vise zadrzati. Jedne noci u ljeto 1927. zakucala je na vrata rodne kuce, dosla do majke, koja je cerci dala posljednju svoju ustedevinu. “Odlazim na dugogodisnje skolovanje u Rusiju”, rekla je kasnije i bratu, cija je zena uskoro “iz Pariza” pocela da prima pisma od Olge Snisarove, u stvari Toncke Cec, koja je u Moskvi pune cetiri godine pohadala partijsku skolu za nacionalne manjine Zapada, a zatim nekoliko godina radila kao politicki radnik u jednoj moskovskoj fabrici. Tada je upoznala i druga Tita i druge jugoslovenske revolucionare, medu njima i nekoliko zena boraca. Premda je bila tesko oboljela i jedno vrijeme lezala ubolnici, pocetkom 1937, poslije deset godina boravka u Moskvi, radoje prihvatila odluku rukovodstva da se vrati u Sloveniju, na partijski rad medu trbovljanske rudare. Mjesec dana kasnije, 31. maja 1937, upravnik policije u Ljubljani, dr Hacin, izvjestavajuci drzavnog tuzioca u Beogradu da je Antonija Cec od 24. maja u zatvoru, izmedu ostalog pise da je “imenovana 8. VIII 1927. nabavila od ljubljanske policije putni list pod izgovorom da ide na lecenje kod dr Zeilesa u Galsbachu”, da od tada nije dolazila u zemlju, ali da se ubrzo “doznalo da se nalazila u Rusiji i da je u Moskvi zavrsila kurs za komunisticku propagandu, da je zivela pod imenom Snisareva, kako je utvrdila uprava policije u Zagrebu i to izvestila aktom pov. broj 16137 od 21. VIII 1930”. Na kraju je upravnik zapisao da Antonija Cec porice da je bila u Rusiji, vec tvrdi da se nalazila u Francuskoj, da su joj u vozu ukradeni dokumenti, ali da “sve te njene izjave pobija njen ruski naglasak, posebno cesto upotrebljava pri govoru ‘no, da, da’”. Poslije izvjesnog vremena pustena je na slobodu budno pracena od policijskih zbira. Tada je u svom selu, krijuci se u supi, lezala bolesna punih sedam mjeseci i uspostavljala prve partijske veze. Pored nje su bile mnoge knjige na njemackom i ruskom jeziku, medu njima i one koje su i danas ostale: “Kapital”, neka djela Gorkog, Dostojevskog, Tagore, Zole, zatim “Zena i socijalizam”, knjige �0 estetici i druge brosure koje su napunile skrivene ostave u novoj kuci koju je Toncka sazidala u svome selu, uglavnom da bi tu, odvojena od porodice, mogla nesmetano uciti i odrzavati sastanke. Ponovo je bila u pokretu, na brojnim ilegalnim partijskim sastancima, najcesce medu svojim rudarima. Njene mars-rute bile su sve duze, opasnije, ali i uspjesnije. Kadaje 1941. izbio rat, docekala gaje kao prekaljeni partijski radnik u Savinjskoj dolini, a prve ustanicke pucnje - kao borac 1. revirske cete i sekretar Sreskog komiteta KPJ za zagorski srez. Seljaci i partizani sada su je znali kao hrabru parizanku Olgu, koja je ubrzo postala sekretar Okruznog komiteta KPJ za Celje. Kasnije su je upoznali mjestani svih sela i zaselaka na podrucju Revira, Sevnice, Planine, gdje je poslije jedne borbe, u kojoj je bila ranjena, izdana i uhvacena. Tako je Antonija Cec, narodni heroj, pala u ruke Nijemaca. U zatvoru je bila nijema, prkosna. Njen zapisnik je ostao prazan i bez potpisa. I tek na ulicama celjskim, pred svojim zemljacima, iznad mrtvih drugova, progovorila je poklicem Partiji i slobodi, novoj Jugoslaviji. Godinu dana kasnije, novembra 1943, ugusena je u koncentracionom logoru Ausvicu. Dramaticna noc u roditeljskoj kuci Ijeta 1943 Kadaje Mahmud Konjhodzic, stalni dopisnik beogradskog dnevnog lista Politika za Hercegovinu od 1932 godine, clan prve ratne partizanske redakcije TANJUGAu Jajcu 1943, dopisnik iz Kaira i autor vise knjiga, nakon visemjesecnog prikupljanja podataka o zenama antifasistima Mostara napisao 450 kucanih stranica 1 predao mi kao odgovornom uredniku edicije Mostar u borbi za slobodu, ponajmanje je mogao ocekivati da ce dobiti 12 pisanih “recenzija” sa ko zna koliko sugestija kako bi sadrzajno trebalo da izgleda njegova knjiga. Prode jos nekoliko mjeseci i iskusni spisateljski veteran nade za shodno da rukopis uveliko preradi i svede na 320 strana mkopisa, u trecoj verziji stize do 383 stranice, a poslije vise novih citalaca po kvartovima i mahalama zadrza se na 293 kucane stranice, koliko ima stranica objavljena knjiga MOSTARKE sa poglavljima: Vrijeme zrenja, Oruzje u rukama hrabrih, Podvizi u uzavrelom gradu, Na dva fronta, 89 �Moja majka Fatima u dramaticnoj noci ljeta 1943 bila je borac kao i njena djeca Zene drze tri coska Mostara, Djevojke s puskom u ruci, U fabrici, Otpor u zicama, Bjegovi, Majke junakinje i njihova djeca, gdje je autor naveo i njihova imena svih nacionalnosti, a u tekstu i njihova prezimena i djela: Adila, Jovanka, Munira, Hatidza, Ilinka, Katica, Emina, Darinka, Meva, Ancika, Aisa, Hasiba, Fatima, Ziba, Tereza, Rahima Saric, Jos jedna hrabra zena, Bez posljednje stranice, One su pobjedile smrt. Naznacena FATIMA bi moja majka, a o njenom nocnom podvigu autor knjige saznao je i od odgovomog urednika. Pisati o zenama antifasistima i njihovoj djeci su “beskrajni i nesagledivi romani i sudbine”, pisao je Mahmud Konjhodzic, “pocev od onih mladih djevojaka koje su uzele puske u ruke do starica koje su u svojim njedrima cuvale letak ili bombu”. Autor porucuje citaocima kako je gotovo oko cetiri hiljade zena na razne nacine pomagalo u borbi, i svakome mora biti jasno da se u jednoj knjizi ne �moze opisati sva borba zena tog grada...”. Pisae ove knjige Mahmud Konjhodzic nije stigao, na zalost, da procita ili saslusa misljenja ucesnika narodnooslobodilackog pokreta u Mostaru kojima se -saljuci im svoju posljednju “verziju rukopisa Mostarke, jer je njegova redakcija Politike 13. novembra 1979. objavila: “Doslovno tako: borac s novinarskim perom Mahmut Konjhodzic. Umro je nocas u 75. godini... Povodom 70godisnjice zivota Mahmudu Konjhodzicu dodeljena je, 1976, nagrada za zivotno delo ‘Mosa Pijade’...”. Evo sto je hercegovacki novinarski veteran Konjhodzic napisao o mojoj majei: Evo sta se u njenoj kuci dogodilo jedne zvijezdane noci cetrdeset trece. Vrata su bila gotovo provaljena kada je domacin okrenuo kljuc u bravi na ulaznim vratima svoga stana i u hodnik propustio mostarske agente Pancuna i Drmaca. Uperenih pistolja i cuteci, agenti su gledali u zeljeznickog sluzbenika Aliju Seferovica i njegovu zenu Fatimu, roditelje petoro djece - djecaka i djevojcice koji su spavali u susjednoj sobi, omladinke Hidajete i omladinca Mensura, mostarskih skojevaca koji su tog ljeta, 1943, bili u koncentracionom logoru Visco di Udine u sjevernoj Italiji, i komuniste Nusreta, u to vrijeme sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a i clana Mjesnog komiteta KPJ za Mostar, koji se upravo te julske noci krio u potkrvlju svoje kuce, neposredno iznad tog klupka od mostarskih agenata i policajaca. Posto su u toj ponocnoj munjevitoj hajci uhvatili sekretara Mjesnog komiteta KPJ u Mostaru Ljubu Bresana i jos nekoliko komunista, ocekivali su da ce i tog skojevskog rukovodioca sigurno zateci u kuci. - Nije u kuci, je li, a danas je rucao ovdje? - progundao je Pancun unoseci se u lice, cinilo se, smirenog domacina. - I vecerao je, a ne samo rucao, ali se nije vratio! - samouvjereno je odgovorio domacin zbunivsi za trenutak agenta, ali i strahujuci za svoga sina, koji je tek koji sat ranije vise slucajno odlucio da tu noc prespava u potkrovlju, kuda je iznio posteljinu, lampu i sapirografisanu brosuru, koju je namjeravao da docita. Ali, umoran, ubrzo je cvrsto zaspao. Majka Fatima je u prostranom hodniku groznicavo ocekivala rasplet dogadaja, uvjerena da agenti nece otkriti dobro skrivene sinovljeve rukopise koji su se i u njenoj kuci cesto pripremali za ilegalnu partijsku i skojevsku tehniku (stampariju). Kao u bunilu je slusala kako njen Alaga (koga su ustase vec hapsile u ljeto cetrdeset prve sa susjedima Srbima Kuljicem, Slijepcevicem i drugima, koji su ubijeni) pribrano odgovara agentima da se u potkrovlje kuce moze uci samo spolja (a otvor za potkrovlje je bio samo nekoliko koraka od njih - na tavanici u ostavi, pored kuhinje, odakle vode i stepenice u podrum), zatim da se “gore, na MAHMUD KONJHODtlC MO STARKE Pisac knjige MOSTARKE Mahmud Konjhodzic, novinarski veteran, partizanski reporter, nije stigao, na zalost, da procita ili saslusa misljenja posljednje (trece) verzije svog rukopisa, jer je njegova redak-cija Politika 13. novembra 1979 objavila: "Doslovno tako: borac s novinarskim perom Mahmud Konjhodzic, umro je nocas u 75 godini... Povodom 70-godisnjice zivota Mahmudu Konjhodzicu dodjeljena je, 1976, nagrada za zivotno djelo “Mosa Pijade”..." tavan” jedino penju dimnjacari svojim merdevinama, a on ih nema. Razrogacenih zjenica je gledala muza, jer je znala da su merdevine u basti, prislonjene uz ljetnju kuhinju. Slusala je muza kako agentima ponavlja da njegovu porodicu napokon ostave na miru, jer on otac, ne moze odraslog sina “za usi drzati u kuci”. �Bio je to smion domacinov izazov, opasna igra nerava: dalja sudbina porodice ovisila je od toga da li ce agenti vidjeti otvor u ostavi i merdevine u basti, odnosno da li ce se Nusret u meduvremenu probuditi i, bjezeci preko krova i basta, otvoriti vatru iz pistolja na agente i policajce koji su u sirokom luku bili opasali kucu. Valjda zureci da vec te noci, vodeni nekim pouzdanim obavjestenjima, pohapse sto vise mostarskih rukovodilaca i ilegalaca, Pancun i njegovi saradnici su upali u domacinove zamke. Pancun jejedino smislio da zakljuca sve sobe u stanu i agenta Drmaca ostavi sa ukucanima, da bi se kasnije vratili, donijeli merdevine i temeljito pretresli stan i potkrovlje. Njih dvoje, otac i majka mostarskog skojevskog rukovodioca, odahnuli su sa odlaskom hajkackog klupka, ali samo za trenutak. Sve njihove misli bile su zaokupljene sinom, kako ga spasiti i izbaviti od sigume smrti. Majka Fatima je skovala plan. Skuvala je agentu dzezvu kafe i - ubrzo ga privoljela da ih pusti na spavanje u susjednu sobu, bas u onu iz koje se moze preci u komsiluk ili u bastu, do merdevina. Njen prividan mir, a i sve sto se dotad dogodilo, udobrovoljilo je premorenog agenta i on je popustio. Dozvolio im je da “krenu na spavanje”. Nedugo iza toga majka Fatima je stigla medu razbudene komsije. Kazala im je sta se dogada u njenoj kuci i zamolila ih da njihov sin, omladinac prede preko krova i upozori Nusreta na opasnost. Ali omladinac i njegovi roditelji su se uplasili, tako da drugog izbora nije bilo nego da ona, majka, uzme na sebe taj tezak zadatak. Iz dvorista je kroz prozor osmotrila agenta u kuhinji. Izgledalo joj je da se opustio, cak da na seciji spava. Uzela je merdevine i, mada su bile kratke, s krajnjim naporom se - koristeci se olukom - dokopala krova. Podigla je crijep i tiho dozvala sina. Za nekoliko trenutaka su majka i sin iz potkrovlja izbacili posteljinu, rukopise i lampu i tako otklonili sve tragove, a zatim se preko krova spustili do merdevina i baste, a Nusret i do novog, sigumog sklonista. Da li je agent osjetio “goste” na krovu kuce, da li je mozda uvidao opasnost za vlastiti zivot i zato taj kriticki trenutak “odspavao” u kuhinji, zasto ni u zoru nije pregledao kucu, zasto se ni Pancun nije vracao - to majka Fatima nikad nije mogla da odgonetne, a ponajmanje te zvijezdane julske noci godine cetrdeset trece, u kojoj je kucalo srce i majke i borca narodnooslobodilackog rata i revolucije, jedne od mnogih patriotkinj a partizanskog Mostara. TRAGOM RATNOG DNEVNIKA Ratni dnevnik Manojla Manojlovica, pisan rukom u skolsku biljeznicu (prekucan na 38 gusto kucanih strana) i cuvan u majcinoj rodnoj kuci, nasao se u Vojnoistorijskom institutu i mojim rukama, a potom i predsjednika Kontrolne komisije Saveza komunista u JNA, cije je sire pismo 24. septembra 1964. odgodilo �Ratni dnevnik Manojla Manojlovica u skols/coj biljeznici i druga dokumenta "o lijevim skretanjima " izazvali su burne polemike krceciput istine ipotiskujuci dogmatska plemenska tumacenja istine. feljton i knjigu o Manojlu, makar je akademik knjizevnik Mihailo Lalic napisao pozitivnu recenziju i predlozio da se rukopis stampa bez ijedne izmjene. Bio je to samo prvi krug koji je, pokazalo se, manje znacajan od onog koji je tek trebalo pretrcati. Mijenjale su se izdavacke kuce, oglasila se i javna polemika, napisane su jos tri recenzije, medu kojima i u ime partijskog rukovodstva Cme Gore, i nakon nekoliko godina (1971) NIP “Cetvrti jul” stampalo je knjigu, koja je dobila regionalnu i saveznu nagradu. �Izgledalo je da je ipak preovladao razum, da je javnost pravicno rasudivala. Ali kontrolni “armijski” glas pleo je druge vijesti, mada se tokom sljedece dvije godine o knjizi pozitivnim prikazima javilo 14 knjizevnih i drugih autora, sto nije bio cest slucaj, medu kojima i akademik Radonja Vesovic (“... Knjiga je zaokret i osvjezenje u pisanju o nasoj borbi”) i urednik Vojislav Burovic, koji zapisa da “Manojlo covjeka mjeri po tome koliko je u stanju da podnese, i sam sebi kad kaze: Tezinom bolova ‘mjeriti svoju snagu’...”, kako je autor dnevnika “sve nekako vavijek, nekako naoko za korak ispred ili iza zbivanja, i kao da je sa strane, a u svemu je...”. Predsjednik Kontrolne komisije se prihvatio novog polemickog obracuna, ovog puta ostavljajuci na miru Manojla, a okomivsi se na autora knjige veoma dugim tekstom u casopisu “Istorijski zapisi” 1972, a pocetkom slijedece godine i u titogradskom listu “Pobjedi”, kako me je obavijestila Manojlova sestra Gospava, ocekujuci da joj kazem “da li bi bilo potrebno da mu odgovorimo i mi i ti, i recenzenti, tj. ako on nastavi sa ovakvom raspavom.” Knjiga u rukama citalaca krcila je put istine, potiskujuci izopacesto i plemensko tumacenje demokratije. Sest kceri Seljaci Donjih i Gomjih Mokrina, stotinu i vise porodica, cije su se kamene kuce rasule po kamenjaru ispod orjenskih visova i golih Krivosija, porodicnu biblioteku Manojlovica s vremenom su prihvatili kao seosku biblioteku, koja je uz kolektivnu, otvorenu za zemljoradnickom zadrugom pocetkom ovog vijeka, docekala i prvu godinu posljednjeg rata. Oko te dvije biblioteke, seoske skole koju su seljaci podigli osamdesetih godina proslog vijeka i pododbora “Prosvete” rasio je i dvadeset troje Manojlovica, iz cije kuce je svako jutro jedanaestoro djece odlazilo u osnovnu skolu. Medu njima je bio i Manojlo, koga je ucitelj Todor Burdevic veoma cesto, vec kao daka prvog razreda, vodio u peti ili sesti razred osnovne skole na casove matematike ili nekog drugog predmeta da bi ucenicima, medu kojima cu bile i Manojlove sestre, svojim odgovorima pokazao zrelost i neobicnu obdarenost, mada 95 jos nije bio napunio sest godina. Tako je mali svrca “preskocio” drugi razred osnovne skole. Iznenaden bistrinom i znanjem svog malog ucenika, ucitelj gaje iz prvog razreda preveo u treci, i dalje bdijuci nad njegovim radom, knjigama i biljeznicama. Subotom, kada bi se otac poslije rada u Baosicu popeo u selo, njegovih sest kceri - Milka, Gospava, Saveta, Anika, Ljubica i Danica i dva sina - Manojlo i Mirko, s majkom Stanom, u dijelu zgrade, u spavacoj sobi - biblioteci, imali su redovni subotnji porodicni zbor. Bio je to utvrdeni, svecani obred: otac bi svake subote kupio i donio kuci bar jednu knjigu, otvarao poveci “djelovodni protokol” biblioteke i tragao po rubrikama u koje su djeca, posto bi procitala knjigu, ubiljezavala kratak sadrzaj i svoje utiske o djelu. I tada bi poceo razgovor - trenutak najljepseg ocevog odmora. Najvrijednije i najpronicljivije citaoce nagradivao je knjigom ili novcem. Zatim je djeci, prema uzrastu, davao nove knjige i nova “zaduzenja” do slijedeceg susreta. Stana je, najcesce cuteci, pratila djecu i muza. Ona je od kceri trazila da pletu, da bdiju nad ovcama i pcelama, kupusistem i krompiristem, a on, njen muz, da pricaju o piscima i njihovim djelima. Svoju najvecu zelju otac nije mogao da ostvari - djeci nije mogao omoguciti skolovanje. Cak ni najboljeg daka seoske skole, svog Manojla, nije upisao u gimnaziju. Dvije kceri je morao pustiti u Ameriku. Manojla je poveo u Baosic na gradiliste. Kada se poslije dva mjeseca Manojlo vratio u selo, donio je pun ruksak knjiga. �- Spremao sam hranu ocu i drugim zidarima... i skucala se neka para - rekao je ucitelju, koji gaje uskoro nasao kako segrtuje u obucarskoj radionici Vuckovica-Budeca, na glavnom trgu u HercegNovom. Ucitelj je veoma dobro znao da segrt Manojlo, njegov nekadasnji najbolji ucenik, moze da bude najbolji dak gimnazije... Nije se prevario. Dievoika ili kniiga Novi uspjeh u skoli, polozeni sedmi razred gimnazije, napokon ga je otrgnuo od trenutnih kolebanja. To je upisao i u svoju biljeznicu: “Bolove junacki nositi na svojim ledima i njihovom tezinom mjeriti svoju snagu, nikada se ne pustiti da budemo pobijedeni”. Koncentracioni logor na Mamuli. U koncentracionom logoru na Mamuli, tvrdavi pri ulazu u Bokokotorski zaljev, ljeta 1942 bilo je zatvoreno tri stotine antifasista, a u barakama bilo je smjesteno 200 zena, kasnije i muskaraca i zena dovedenih iz Hercegovine, Boke i Dalmacije. Izostali su i plesni tecajevi i prve djevojacke njeznosti. Cesto je govorio prijateljima: i*: . P J:. : L:? • - Knjiga i djevojka, drugovi, u nasim prilikama zasad ne idu zajedno. Ako zena seta po stranicama knjige, treba se znati odbraniti. Kada me zaokupe takve zelje, ja, drugovi, najljepsu djevojku zamislim kao loseg covjeka... i okrenem novu stranicu. Ostao je dosljedan. I pred bioskopskim platnom se rijetko vidao. Pripremao se za osmi razred gimnazije. Kupovao je polovne dacke knjige, beletristiku, nestrpljiv da stekne sto sire opste obrazovanje. Manojlo je odlucio da se izgubi u Beogradu i da kao obucarski radnik, ili radeci bilo kakav posao, redovno prisustvuje predavanjima na fakultetu. Cak i da nije bilo poziva “u vojsku”, krenuo bi u Beograd, jer nije zelio da izgubi ni jednu godinu na fakultetu. Tako se obreo kod prijatelja. Trazio je krov nad glavom, i posao, vise gladan nego sit, i prisustvovao prvim predavanjima na Pravnom fakultetu. Iz njegovih studentskih biljeznica vidi se da je redovno isao na predavanja. One razotkrivaju njegovu groznicavost i njegov nemir, zelju da sto �vise zabiljezi, nauci... Intimno otrgnut od zbivanja na terenu, Manojlo se zavukao u svoju biblioteku. Trazio je nove knjige i od sestre iz Herceg-Novog, u koji nije isao jos od aprilskih dana 1941 .U meduvremenu su komunisti u okolnim selima organizovali nekoliko naoruzanih grupa, a 8. i 9. novembra 1941. je, na partijskoj konferenciji u Mokrom Dolu, donesena odluka o obrazovanju Orjenskog partizaskog bataljona... Na novim polozajima, na liniji Kameno-Mokrine, sredinom januara 1942, nasao se i Manojlo Manojlovic s puskom u ruci, zajedno sa vecinom Mokrinjana... Od toga dana su Mokrine, Mojdez i druga sela u zapadnom dijelu Boke postala dio slobodne teritorije prema juznoj Hercegovini. Orjenski bataljon, koji je bio neposredno podreden stabu Niksickog partizanskog odreda, njegovom komandantu Savi Kovacevicu, u prvoj polovini januara imao je oko 600 dobro naoruzanih boraca. Iako vanpartijac, borac na polozaju, Manojlo je smatrao da je svaka nepravilnost u radu i njegov propust, da je to i njegova briga, tim prije sto je bio uvjeren u to da komandir njegove cete i komandirov zamjenik nisu ispoljili osobite sposobnosti za organizaciju zivota u ceti i koordinaciji rada sa seljacima... Iduceg dana, 22. januara, zabiljezio je: “Osvanuo je opet dosta veliki snijeg. Hladno je na polozaju, ali imamo vatru. Bilo nam je receno da ce jutros doci Talijani, ali nisu dolazili. Dan je protekao mirno. M. II. je od napomog rada neki dan zbog krade zelja kaznjen sa 50 kilograma zita, 50 krtole i da da jednog brava. Rusi su zauzeli Mozajsk”. Na polozaju je i sutradan bilo zatisje. Manojlo je vec imao “bugance u usima”, otekline, a od te veceri je trebalo i nocu drzati strazu na Ilinici. I upravo kada se spremao da krent na polozaj, dosla je njegova sestra Anika. Bio je to radostan trenutak, ali i prve brige. Anikin muz Petar bio je u “nezgodnom polozaju, nesto se zamjerio partizanima, a to je danas vrlo opasno”, zapisao je Manojlo, napominjuci da je za njega ipak najvaznije to sto je Mirko, njegov mladi brat, s njihovom najmladom sestrom Danicom dosao u Herceg-Novi. “I sada ne znam sta da radim... Ja mu bas nikako ne mogu da dam savjeta. Danica misli, kaze Anika, da mi vise nemamo izgleda na neki srecan ishod, nego sto su ga oni imali u julu. Takvo misljenje ulijeva covjeku pesimizam. Meni bi bilo uopste u interesu da slusam samo ona misljenja koja nam idu u prilog”. Nikakvu poruku nije poslao bratu. Trebalo je da brat sam odluci o tome sta da radi. I krenuo je s puskom na Ilinicu, na nocnu strazu. Zoru je docekao zavucen u sinjel i zapretan u vuneni sal. Bio je lijep dan, 24. januar, ali mi se niko nije obradovao, jer su se “vedrog dana uvijek nadali pucnjavi ili vojsci”. I nisu se prevarili. Kako zadovoliiti gladne Na jednom od seoskih skupova, 11. februara 1942., seljaci u Mokrinama su izabrali Manojla u narodnooslobodilacki odbor. Predvidajuci da ce teskoce oko 98 ishrane vojske i naroda u izrazito pasivnom kraju dovesti odbornike u veoma kriticku situaciju, Manojlo je zelio da ostane borac na polozaju, da ga ne izaberu za odbomika, pa je to i zapisao: “Vec vise dana cujem da namjeravaju mijenjati odbor. Cak prigovaraju da bih ja trebalo da budem sekretar. To mi se ne dopada, ali po svoj prilici necu moci izbjeci. Radi toga svi smo se Mokrinjani sastali u skoli. Najteze je bilo privoljeti Obrada Milosevica da bude ekonom. Ja sam pokusao da se izvucem, ali o tome nije moglo biti ni govora. Odbor je izabran. Svega nas je petorica. Dva ranija i tri nova. Apeluje se na domacine da upisuju �dobrovoljne priloge u hrani. Odziv je ipak dosta dobar, mada mnogi ne ulazu koliko bi mogli. U izvjesnim momentima dolazi do larme, ali se sve srecno svrsava. Odlazim kasno kuci... Sa Obradom polazim na novu duznost. Odmah pocinjemo primati duznost. Cini mi se da su mnogo srecniji oni koji je predaju nego oni koji je primaju. Premjeravamo namirnice. U cijelom magacinu ima nekoliko kilograma krtole, nesto luka i malo zita.” Tu, u odboru, Manojlo i njegov prvi ucitelj nasli su se na istom poslu u selu Mokrinama na oslobodenoj teritoriji. Posto je preuzeo duznost sekretara NOO, Manojlo je zabiljezio u svoj dnevnik: Prvi uciteli i niegova zena Vera “Todor Durdevic, koji je pomagao mome prethodniku i uglavnom vodio sav posao, uvodi me polako u rad. Mada je propao covjek u svakom pogledu, taj je posao ipak vodio sa dosta rutine. On je prema meni ljubazan, mada od danas gubi hranu koju je do sada primao. A taj kod kuce nista nema. Dobivace u vidu pomoci ponesto krtole. Alkohol je upropastio tog covjeka, ali mu ipak nije unistio svako dostojanstvo. Uopste nije htio da primi rucak koji sam mu iskreno nudio. Vec prvoga dana osjecaju se teskoce na novoj duznosti. Uvijek iskrsavaju novi koji traze pomoc, a otkuda da im se pomogne? Svakog dana bice sve vise onih koji traze, a sve manje onih koji daju. Vidim da smo sinoc uspjeli da sakupimo oko 500 kilograma zita i vise od 600 kilograma krtole. Prilicno, ali ipak nista. Svaki dan izdajemo vise od sto obroka.” Kada je toga dana, 15. februara, trebalo odrediti dvije zene “da ociste dubre iz kuce bolesne babe Soke Vuckovic”, prije svega zene koje primaju pomoc (u hrani) od mjesnog narodnog odbora, Manojlo je “prema radnoj listi” odredio i zenu Todora Durdevica. “Saljemo i nju”, zabiljezio je u dnevnik, “ali ona nece. Po pravilu, trebace joj ukinuti pomoc. A zao mi je, jer zaista nemaju nista, mada je sam Todor svemukriv. Trebace je sutra savjetovati da pode”. Sutradanje zapisao: 99 “Poslali smo kurira da rece zeni Todora Burdevica da dode do nas. Dosao je Todor. Objasnjava da ona (Vera) ne moze, nego da idu sve izreda. Najvise se meni obraca, i uopste mi izgleda da mnogi misle da ih ja gonim po poslovima. Ipak smo culi da je poslije isla, pa je time spasla dalju pomoc koju prima u krompiru. Ovo su sve one teske duznosti za koje sam znao, pa sam izbjegavao da budem u odboru. Eto, ja moram da odredujem zenu svog bivseg ucitelja da radi taj prljavi posao oko te babe. A kao za zivu nesrecu, i Todor po rednoj listi treba sutra da bere drva. Tesko, tesko, pa opet tesko”. Poslije zabiljeske da je njegov nekadasnji ucitelj Todor Bordevic “napravio veliku zbrku u knjigama”, da je zbog toga “lupao glavu citav dan da bi to dotjerao u red” i da “izgleda da eu morati stoga jednog dana u stab”, Manojlo je nesto kasnije zapisao da je njegov prvi ucitelj “prije nekoliko dana pobjegao u Herceg-Novi Talijanima”. Sta se dogodilo sa orjenskim bataljonima u posljednjih nekoliko dana maja 1942? Zasto je svaka veza s njima prekinuta? Sta je bilo s odbornikom Manojlom Manojlovicem? Najpesimistickija predvidanja su se obistinila: dva orjenska bataljona su morala naglo, bez priprema, bez jasnih zadataka i uvida u teskoce narodno-oslobodilackog pokreta u Cmoj Gori i Hercegovini, krenuti u juznu Hercegovinu. Oni su bili prepusteni sami sebi, da odlucuju, da nagadaju sta se sve desava u sirokom pojasu oko njihove do tada slobodne teritorije. Samo za tri dana, od 26. do 28. maja, od 300 i nekoliko boraca uz put se osula polovica; nestali su na putevima uzmicanja, tako da se na Zupcima okupilo 130 boraca, od kojih je obrazovan jedan bataljon. Medu rasutim partizanima zatekao se i odbornik Manojlo, nije se znalo kuda i gdje da se krene, �upadajuci iz jedne u drugu cetnicku i italijansku zasjedu i obruc se zatvorio. Tako se i Manojlo nasao u konc. logoru na otoku Mamuli. Sestra Milica i 200 zena u logoru na Prevlaci U koncentracionom logoru na Mamuli u tvrdavi na otoku pri ulazu u Bokokotorski zaljev tog Ijeta ‘42. bilo je zatvoreno oko tri stotine muskaraca. U susjednom koncentracionom logoru, u barakama na poluostrvu Prevlaci, udaljenom od Mamule samom dva kilometra, bile su smjestene zene, a kasnije i muskarci i zene koji su dovedeni iz Hercegovine, Boke i Dalmacije, pretezno iz Mostara, Metkovica, Nevesinja i Vrgorca. Medu njima je bila i Manojlova sestra Milka, cija 100 je cerka Danica bila borac Pete cmogorske brigade, a sin Tomo s Manojlom na Mamuli. Tu, na Prevlaci, medu dvije stotine zena, majki i sestara zarobljenih partizana koji su camili na Mamuli i drugim zatvorima, nasla se i majka desetoro brace i sestara Dabovica iz sela Baosica. Ta porodica je zivjela u usamljenoj seoskoj kuci, valjda pola sata hoda od mora i bedema tvrdave, u koju se cetrdeset prve smjestio snazan italijanski gamizon. Prve ustanicke zime u kuci su ostale samo tri sestre i majka. Cetiri brata su tada bili borci Orjenskog partizanskog bataljona, cije su cete veoma snazno pritisle i italijanski gamizon u Baosicu. Ubrzo su se i tri sestre i majka obrele u zbjegu nedaleko od Niksica, a zatim ponovo na visovima Orjena. Odmah zatim, kada su gotovo svi borci Orjenskog bataljona dospjeli u zatvor, medu njima su bili i Jovo, Duro, Simo i Mitar Dabovic. U meduvremenu su, juna 1942, u njihovo selo banuli Italijani. Trazili su njihovu sestru Danicu. U pratnji vojnika, prefekta i seoskog kneza, Danica je stigla na zbor mjestana, na cistinu pred seoskom skolom. Tada je prefekt saopstio: zbog toga sto i dalje saraduje s partizanima bice kaznjena prvom “popravnom mjerom” -sisanjem. Zatim su joj naredili da popije dvije case ricinusa. Seljaci su cutali. I Danica je cutala i nekoliko dana kasnije uhapsena je i zatvorena u zgradu u kojoj su lezala i njena dva brata Jovo i Duro. Druga dva brata, Simo i Mitar, bili su u logoru na Mamuli. Cetiri dana je bila sama i bez hrane u celiji. Treceg avgusta su uhapseni gotovo svi clanovi porodica zarobljenih partizana. I djeca. I starica Dabovic sa svojim cerkama. Sutradan, 4. avgusta, zasjedao je italijanski sud u Kotoru. Toga dana navece su majke, sestre i braca zarobljenih partizana prebaceni u vecu prostoriju. Znali su samo to da su u njihove celije ubaceni osudeni drugovi. Ali tek sutradan, kada su ih vratili iz celije, culi su strasnu vijest. Bilaje ispisana na zidu jedne celije. Omladinac Simo Cvjetkovic je ekserom napisao na zidu da su on, Jovo i Duro Dabovic, Tomo Vujicic, Kiril Cvjetkovic i Vaso Kamalic osudeni na smrt strijeljanjem. “Pozdravite mi moju milu majku!” bile su posljednje rijeci omladinca Cvjetkovica koje je napisao na zatvorskom zidu. Aupravo tu, pored te potresne poruke, toga jutra je lezala njegova majka! Kasnije je Danica Dabovic s majkom i sestrama i sa dvije stotine zena i djece prebacena u koncentracioni logor na Prevlaku. Dva kilometra dalje, na susjednom ostrvcu Mamuli, sa vecinom boraca Orjenskog bataljona bila su i njena dva brata. Tako je, eto, tog ljeta zamukla u posljednja puska na polozajima nekadasnjeg Orjenskog bataljona, u cijeloj Boki Kotorskoj. Kada je septembra ‘43. kapitulirala fasisticka Italija logorasi sa Mamule su uspjeli da sa trabakulom izbjegnu na oslobodenu teritoriju Cme Gore i Manojlo je ubrzo postao politicki komesar bataljona, a zatim Druge italijanske partizanske brigade u diviziji “Garibaldi”. U surovim zimskim uslovima, ekonomskim oskudicama i prvih sukoba sa njemackim trupama, marta 1944., stigao je u stab divizije prvi i posljednji Manojlov izvjestaj, jer tifus ga je savladao i onesposobio. �Novo Perosevic, intendant, tog marta je dva puta slao u Sarajevo djevojku iz Kalinovika da nabavlja lijekove za politickog komesara brigade Manojla Manojlovica. Djevojka je tih dana ostavila u postansko sanduce u Sarajevu pismo koje je Manojlo uputio svojoj sestri Gospavi Budec u Herceg-Novi: - Draga prijateljice Gospava -javljao je Manojlo - ja ovdje, u Sarajevu, zivim kao Mitar Cirovic u Dubrovniku (prijatelj porodice Manojlovic koji je zivio u brdima ispod Orjena i koji je veoma rijetko u grad silazio, prim. M. S.). Inace, cesto nam dolaze u goste Fatima (ustase), Mileva (cetnici) i Greta (Nijemci) i divno se provodimo, razgovaramo kao ono nekad kod gospode Ilinice (jedan od nekadasnjih polozaja Orjenskog bataljona na kojem su vodene zestoke borbe). Sve do ovih dana gotovo svakodnevno sam setao stazom koja je dugacka kao od nase kuce do Spasoja Petijevica (oko pedeset kilometara). Sta je sa onim tvojim mladim bratom (Mirkom). Ti znas da sam ja u njega bila zaljubljena. Javicu ti se cim nam gosti odu. Tvoja prijateljica Milica. Bilo je to Manojlovo posljednje pismo, posljednje recenice koje je napisao. Vise za njega nije bilo ni biltena, ni radio-vijesti, ni brosura koje je prevodio na italijanski i sav ustreptao redigovao, sredivao i slao antifasistickim komitetima, svojim borcima. Lezao je u kolibi u tifusnoj groznici i ubrzo je preko Manojlovog vrata presla kama zlikovca Bodiroge, cetnickog komandanta. LJEPOTA DJEVOJKE Cudno su se splele sudbine dvije Fatime Brkic, Velike i Male Fatime, cije zivotne price kao da poticu iz nekog starodrevnog, ali i nekog buduceg vremena: njihovi ocevi Husein i Muhamed, prvi rodaci, ozenise se i njihove zene izrodise djecu - Mala Fatima je bila peto Huseinovo dijete, a Velika jedno od cetrnaestoro djece koliko je imao Muhamed u dva braka, u prvom sestoro, u drugom osmero. Tako i rat docekase: Huseinova djeca ga prezivjese, mada su ga ponajmanje gledala iz prikrajka, kao sto prezivjese i djeca iz prvog Muhamedovog braka, takode borci i saradnici NOR-a, da bi od djece iz drugog braka poginulo njih petoro kao partizani: Osman, Hamdija, Ahmed, Hivzija, i njihova sestra Velika Fatima. Grad je i ovo znao: i jedna i druga Fatima su bile obrazovane i izuzetno lijepe djevojke, Mala kao svrsena ucenica petog razreda Uciteljske skole u Mostaru, a Velika kao apsolvent medicine, politicki obogacene revolucionarnom borbom svoje brace i licnim progresivnim opredjeljenjima, obdarene ljepotom kakva se rjede susrece, upravo toliko da ih je - na njihovu nesrecu, kako nas dogadaji na to nedvosmisleno upucuju - dovela do neslucenih nevolja i raspleta kakvi se samo u romanima i filmovima susrecu. Mozda se njihova dramaticna sudbina u vrijeme ratno zacela u zamci koju su vjesto razapela dva italijanska podoficira, Jozef Samencata iz Padove i Ivan Repic iz Istre, saradnici politicke policije fasistickog rezima (Ovre), koji su uspjeli da kao “antifasisti” dodu na sastanak u stan studenta medicine i komuniste Esada Brkica, hirurga i nosioca Partizanske spomenice 1941, starijeg brata Male Fatime, a tada su upoznali i druge iz carinske grupe komunista: Adema Buca, Teofika Kalajdzica, Aziza Koludera, Mustafu Alikalfica Mujicu i Flivziju Brkica, rodenog brata Velike Fatime. Govorilo se, tada, da ce se oruzana borba voditi u gradovima, da ce se ustanak rasplamsati na gradskim raskrscima, pa otuda i teznja komunista da se antifasisticko jezgro prosiri i na italijanski gamizon, na front zajednickog otpora, odnosno njihovo vjerovanje podofxcirima, koji su u logor odnosili letke, stampane na italijanskom jeziku, da medu vojnicima “drze na vezi sedam clanova KP Italije i oko dvadeset antifasista”. Zablude su se vec u junu cetrdeset prve rasprsile oruzanim otporom pobunjenog srpskog naroda u istocnoj Hercegovini i pozivom KP Jugoslavije na partizanski rat protiv okupatora i njegovih �saradnika. To je znacilo da je i “italijanske antifasiste” trebalo pozvati u oruzanu borbu i pripremiti ih za izlazak iz okupiranog Mostara, zatraziti da ponesu teski mitraljez, vise pusaka i sanduka municije. I prihvatise “antifasisti” to sto im je receno, utvrden je i dan izlaska, 20. juli 1941., i put kojim ce krenuti padinama Velez-planine, ko ce to organizovati i izvesti, gdje da se susretnu sa dvadeset i nekoliko vojnika “antifasista”. I upali su u zamku “antifasista”. Strpani su u italijanski zatvor. Kad se zaljubi zlocinac “Odlucujuce u nasem oslobodenju, cinilo se, bila je Rezolucija Muslimana Mostara od 9. septembra 1941. godine koju je, na inicijativu Mjesnog komiteta KPJ za Mostar, potpisalo devetnaest najugledanijih Muslimana u gradu”, prica dr Brkic. “U Rezoluciji je izrazen energican protest protiv ubijanja nevinog srpskog naroda, a posebno protiv ubijanja Muslimana. Taj protest, nema sumnje, morao je da utice �Fatime, dvije zivotne price kao da poticu iz nekog starodrevnog, ali i nekog buduceg vremena... I jedna i druga Fatima su bile obrazovane i izuzetno lijepe djevojke. Mala je kao svrsena ucenica petog razreda Uciteljske skole u Mostaru, a Velika kao apsolvent medicine, politicki obogacene revolu-cionarnom borbom svoje brace i licnim progresivnim opredjeljenjima, obdarene Ijepotom �kakva se ri-jetko srece, upravo toliko da ih je — na njihovu nesrecu, kako nas dogadaji na to nedvosmisleno upucuju -dovela do neslucenih nevolja i raspleta kakvi se samo u romanima i na filmovima susrecu...» da nam se otvore vrata naseg zatvora... Ali tek kada sam dosao u Zenicu, kod svoje sestre Zejne Maslo, saznao sam stvami razlog Herenciceve ‘naklonosti’ prema nama. Bio je zaljubljen u polusestru Smaje Brkica, moju i Teofikovu rodaku, lijepu i markantnu Fatimu Brkic, apsolventa medicine i izgradenog komunistu, medu Mostaricama poznatu i kao Velika Fatima...” Kada us Esad i Smajo Brkic uspjeli da izmaknu ustaskoj kontroli, a ljubavne nevolje ustase Herencica bivale sve izrazenije, jer, razumljivo, Velika Fatima je i dalje zivjela svojim zivotom, i jedna i druga Fatima su u februaru 1942. uhapsene i odvedene u Sarajevo, uz objasnjenje da su se bavile ilegalnom djelatnoscu. Ipak je Velika Fatima uslijed nedostatka dokaza oslobodena, a Mala je odvedena u koncentracioni logor u Staroj Gradiski. Velika je zatim otisla u Zagreb da zavrsi medicinu, ali je krajem ljeta 1942. uhapsena i sprovedena u koncentracioni logor u Gradiski. “Poslije rata sam saznao da je Velika Fatima vrsila duznost ljekara logora sa nekim Ijekarom Jevrejinom”, prisjeca se dr Brkic. “Zbog svog samoprijegornog rada, privrzenosti bolesniku i visokog humanizma uzivala je veliku ljubav i postovanje ne samo logorasa nego i supruga pojedinih ustasa koje su sluzile kao posada logora. Cesto je dobijala poklone u hrani, koju je kriomice davala bolesnim i iscrpljenim logorasima... Ubili su je u septembru 1943. godine, kada je u logor, iznenada, automobilom, upala grupa Nijemaca... Drugi ‘ocevici' su mi pricali da ubice nisu bili Nijemci vec ustaski oficiri na celu sa Ljubom Milosem. Da li je tu stigla osveta Ivana Herencica ili je njenu smrt uslovila neka druga okolnost? Dobro se sjecam da me general dr Gojko Nikolis, uoci cetvrte ofanzive, pozvao u sjediste saniteta Vrhovnog staba u Bosanskom Petrovcu, gdje sam bio na lijecenju u tamnosnjoj bolnici. Pitao je imam li sestru Fatimu, ljekara i apsolventa medicine, zatocenu negdje u nekom ustaskom logoru. Rekao sam mu da imam rodaku Fatimu, apsolventa medicine. Tada mi je Nikolis saopstio da ce se za jednu grupu njemackih oficira zatraziti razmjena i da je takav zahtjev upucen njemackoj komandi. Uskoro je pocela cetvrta ofanziva i nije doslo do razmjene... Mozda ce se, kasnije, moci i utvrditi sta se zaista dogodilo. Ostalo je da vjerujem da je slucaj htio da se zlocinac Herencic uzalud zaljubio u tu prekrasnu djevojku, sjajnog komunistu, sto je nama spasilo zivote, a njoj donijelo herojsku smrt mucenika.” Sta se u meduvremenu dogadalo sa Malom Fatimom kazuje nam Narcisa Cemalovic, u to vrijeme hapsenica u logoru Stara Gradiska, danas zamjenik predsjednika Prosvjetnog savjeta Hrvatske, u pismu koje sam dobio 20. juna 1984. Njih dvije, Narcisa i Fatima, bile su u sarajevskom zatvoru od aprila 1942. i u maju su sa oko tri stotine zatvorenika internirale u logor Stara Gradiska, gdje je kasnije dovedena i Velika Fatima. Potkraj ljeta u zenski logor je dosao jedan ustasa i trazio da u Zapovjednistvo s njim pode Fatima Brkic iz Mostara, posle su u upravu logora obje. Dva sata kasnije vratila se samo Velika Fatima i Narcisi i njenoj drugarici Ingi Kraljevic rekla da “ne zna o cemu se radi, ali da Malu Fatimu jako tuku i da se boji za nju”. Zatim Narcisa pise: “Poslije toga vise nismo vidjeli Fatimu. Nije se vratila u nas logor, bila je odvedena u samicu, a zgrada u kojoj su bile samice bila je dosta udaljena od zenskog logora. Jedino nam je s vremena na vrijeme slala poruke po vodonosama. To su bila dvojica Jevreja iz Sarajeva, koji su u buradima vozili vodu iz Save za potrebe logora i koji su potkraj rata ubijeni. Nekoliko puta smo joj preko tih ljudi slale odjecu i rublje, a ona nam je vratila haljinu u kojoj je bila odvedena i koja je sva bila krvava. Vodonose su nam takode rekle da je pretucena.” Prve vijesti o “nestanku” Fatime saznali su od internike Gajer, koja je zatvorena poslije diverzije �na zagrebackoj glavnoj posti u kojoj je ucestvovala njena kcerka Nada (Gajer) Holjevac. Ona je bila krojacica u logoru i sila je za Malu Fatimu. “Nije mogla nista s njom govoriti, jer je uvijek uz njih bio po jedan ustasa”, odnosno govorila je da “Fatima lose izgleda i da je vrlo utucena”, da je “ubrzo iza toga nestala iz logora” i da su “neke drugarice koje us radile na nasipu iznad logora pricale da su Fatimu vidjele u autu koji je izasao iz logora.” U spletu agenata Vidjeli su je i njeni roditelji, rodbina i vise gradana Mostara krajem septembra 1942, kada je u rodni grad dosla u pratnji ustaskog agenta. Je li mogucno, pitali su se u gradu, da bilo ko iz ilegalnog pokreta razgovara s njom. Trebalo je likvidirati agenta, ali i izloziti zivotnim opasnostima Fatiminu porodicu. Oni koji su je vidjeli tvrdili su da su joj na tijelu vrelim zaracem utisnuli petokraku, da se vidi nekoliko teskih oziljaka i da je upala u paklene spijunske namjere ustasa. Trebalo je spasavati kcerku uglednog gradanina, i delegacija Muslimana u kojoj su bili Husaga Cisic, bivsi senator i otac dvojice partizana, muftija Dzabic, Ibrahim Fejic, ciji je jedan sin bio prvi komandant, kasnije komesar Mostarskog bataljona, a drugi u Redakciji ilegalnog Biltena MK KPJ za Mostar, i Omer Kalajdzic, ciji su sin Teofik i kcerka Zehra bili u italijanskom logoru, a mlada kcerka Azra u skojevskom rukovodstvu grada, svi zajedno ilegalni saradnici narodnooslobodilackog pokreta da neduznu djevojku, pretucenu i uvucenu u spijunske spletke protiv italijanskih oficira, odmah preuzme italijanska komanda i zatvori u neki svoj koncentracioni logor ili zatvor. Fatima je zatim zamolila agenta da s njim proseta centrom Mostara, a tri karabinijera su pred hotel “Neretvom” iznenadili agenta i kidnapovali Fatimu. Sta se zapravo s njom dogadalo saopstila je Fatima Brkic u izjavi koja je sastavljena u italijanskoj komandi u Mostaru 4. oktobra 1942, u zapisniku, ciji je prepis 30. oktobra upravitelj Kotarske ispostave u Donjem Vakufu Hadzimehme-dagic poslao Ministarstvu unutrasnjih poslova u Zagrebu s napomenom da je to pismo, uzjos jedno, dobio preko sarajevske poste 24. oktobra. Italijanski isljednik je pitao zasto su je ustase zatvorile i Fatima je odgovorila: “Ivica Saric, cinovnik Zeljezare u Zenici, star 32 ili 33 godine, nalazio se na Silvestrovo, uvece 1941. godine u kuci moje sestre Zejne Maslo u Zenici. Ivica Saric je prije bio veliki Jugosloven, a sada veliki ustasa. Taj covjek najgoreg karaktera uzeo je na cuvanje novae i dragocjenosti od drugih Srba i Jevreja koji su bili gonjeni i osim toga to svoje posredovanje i naklonost naplatio je skupo. Ja sam poznavala tog covjeka i njegov rad, te sam tom prilikom rekla da nije pravo ni posteno s njegove strane da raskalaseno banci novae, koji je dobio na cuvanje. On mi je odgovorio: ‘O ti, dangubo jedna, cini svoje! Uostalom, obecajem ti da ces mi skupo platiti; Saric je isao dalje u svojim ljubavnim zahtjevima, odlucan da mi se tako osveti, ali je bio odbijen. Denuncirao me kod vlasti i kod policije sarajevske, opisujuci me skodljivim elementom protiv drzave i klevetajuci me. Uostalom, on kaze da sam ja odlucila da napustim teritoriju Drzave Hrvatske i da sam vec trazila pasos od talijanske komande da pobjegnem u Hercegovinu ili u Kotor zbog sumnjivih ciljeva. Na temelju toga sam uhapsena u Mostaru 20. februara 1942. i poslije dva dana sprovedena u Sarajevo.” Sadisticko mucenie “Tu su me zatvorili u zatvor Hasan-kula, gdje sam ostala dva mjeseca. Za vrijeme istrage, koja je trajala za cijelo vrijeme mog boravka u Sarajevu, bila sam podvrgnuta dva puta batinanju. Bili su me trojica drvenim stapovima i silom su mi mecali kasiku soli da progutam, sve zato da bi me primorali da priznam izlozene optuzbe protiv mene, kojima me teretio Saric. Ja nisam nikad nista priznala. Poslije su me otpremili u Staru Gradisku, u koncentracioni logor. To je bilo 10. maja 1942. godine. �Metnuli su me u zensko odjeljenje. U koncentracionom logoru nisu me stvarno mecali na muke (podvrgli mucenju), ali je postupanje bilo najgore, kao i za sve ostale.” Kadaje ispricala kakve su muke podnosile uhapsene zene, kako su bolest i ubijanje svakoga dana odnosili po 20 i 30 zrtava, koje su nosili i sahranjivali Jevreji, a ovi, opet, svakog treceg mjeseca zamjenjivali novom grupom Jevreja, jer bi prethodnu likvidirali, pa i to da su te zlocine cinili i cetvorica ustasa iz Mostara i jedan iz Ljubuskog, cija je imena navela, nesvakidasnji italijanski hapsenik omladinka Fatima je nastavila svoju, kako rece, tuznu istoriju: “Oko 6. ili 7. u mjesecu septebra bila sam pozvana da slijedim porucnika Antu Vrbana, porijeklom iz Like, koji me poveo na ustasku komandu, koja se nalazi iza zidnog bedema koncentracionog logora. Ta komanda me poziva da ispricam sve cinjenice u kojima sam bila glavna licnost. Pricala sam im sta sam znala, a oni, nezadovoljni mojim izjavama, poceli su me udarati stapovima. Matkovic je slomio debeli stap o moje tijelo. Donio je 107 redar drugi stap. Udarali su me pesnicama, samarima i koznim kaisem. Gurali su mi svom snagom moje carape u usta i tukli su me tri sata, od 16 do 19,30 sati, posiije su me odveli u celiju. Poslije dva dana dosao je kod mene neki Nikola Gazdic s namjerom da me uvjeri u svoje dobre namjere. Poveo me malo u dvoriste i rekao da ce me zastititi ako pristanem na ono sto je on zahtijevao. Njega su interesovala imena osoba koje su bila protivna njihovim idejama. Uzgred moram reci da su patos i zidovi moje celije gdje su me metnuli bili poprskani krvlju. Bijahu jedna nova vrata celije, takozvane mrtve celije, koja je uvijek bila u funkciji. Ja sam ocekivala iz sata u sat da budem gotova i zeljela sam da svrsim sa svojim zivotom, jer su muke postajale sve teze. Namjeravala sam pociniti i samoubistvo, ali za to nisam imala priliku. Medutim, ustase su imale podijeljene namjere, a svrha im je bila da me spolno iskoriste... Svaki od njih trazio je da mu se podam i da me spolno iskoristi. Ante Vrban, kada me odpratio u celiju poslije batinanja, htio me silovati i skoro sam bila napola rnrtva. Ne znam kako sam smogla snage da se oduprem, ma kako mu drago bilo on nije mogao zadovoljiti svoje prohtjeve.” Vrijeme je donijelo rasplet U velikoj bolnickoj logorskoj sobi zatekla je poslije Ljubu Milosa, Simuna Buntica, Stjepana Barbarica i jos dvojicu, od kojih je jedan imao gvozdenu zicu i klijesta, a onda su je potpuno svukli, zicom stegli noge i nastavili, bez zurbe, svoje sadisticko mucenje. “Ljubo Milos mi je klijestima istrgao komad mesa na lijevom ramenu, zatim mi je opalio takav samar da sam izgubila svijest. Bijah sva krvava. Metnuo mi je usijano zeljezo na prsa, bijase jedna vrsta gvozda koje su usijali, s komunistickom zvijezdom, te me tako zigosali. Poslije su me metnuli na jednu vrstu zeljezne stolice na kojoj bijase zeravica i Buntic me svom snagom primorao da sjednme na zeravu. Svi tragovi inkvizitorskih muka vidjljivi su i sluze kao najjasniji dokaz na mome tijelu. Ta tortura ponovljena je dva puta, zatim su me poslali u bolnicu, gdje me jedan Ijekar Jevrejin lijecio (njegovao) vise od 15 dana. Tako sam poslije petnaest dana bila stavljena na raspolaganje zagrebackoj policiji. U Zagrebu su promijenili drzanje naprama meni. Rekli su mi da sam vrlo lijepa zena i da su ustase bile vrlo velikodusne naprama meni. Nisam ubijena navodno jer su ustase bile velikodusne i sacuvale su moj zivot samo za njih. Trazili su zato moju protuuslugu. Ja sam se morala staviti na raspolaganje spijunskom ustaskom birou. Morala sam se priblizavati italijanskim oficirima, isto tako i Hrvatima, i saopstavati ustasama svaku pojedinost i sve nakane, narocito politicke. Uglavnom moj �bi zadatak bio priblizavati se talijanskim oficirima u Zagrebu. Razumjela sam da se samo tako mogu spasiti. Pristala sam na prijedloge Branka Rukavine, sefa antikomunistickog biroa i logora dodatnog u sluzbi istog odjeljenja u blizini zagrebacke policije. Trazila sam samo tri dana da dodem u Mostar, da vidim roditelje i da uzmem rublje i odjecu. Morala sam dati casnu rijec da cu se vratiti u utorak, 6. oktobra 1942., u Zagreb. Pracena sam od ustaskog agenta koji mi je stavljen na raspolaganje. Molim talijansku komandu da me izvoli intemirati, osvrcuci se na opis u ovom izvjescu, toj mojoj tuznoj istoriji.” Omladinka sa petokrakom usjecenom usijanim zaracem u tijelo, svjedok stravicnih zbivanja u ustaskom logoru, tragajuci za izbavljenjem napisala je, eto, molbu italijaskom okupatoru da je “izvoli intemirati”. Stigla je u koncentracioni logor na otoku Prevlaci, gdje je sa Radojkom Krcmar, Jelkom Vukajlovic, Fatimom Tikvinom, Fatimom Binovic, Ilduzom Mrgan i drugim prijateljicama docekala deportovanje, trabakulom, u novi koncentracioni logor u Oledu blizu Novare u Italiji. Ali prije nego je krenula na taj posljednji krug mucenistva, u vrijeme koje je za nju bio i put izvjesnog olaksanja, u doba agonije Musolinijeve Italije i bjekstva od ustaske odmazde, partijsko rukovodstvo za neoslobodene teritorije Hercegovine poslalo je vojnom rukovodstvu hercegovackih boraca pocetkom 1943. spisak zatvorenih drugova i drugarica iz Mostara (i nekoliko imena iz drugih krajeva Hercegovine) koje bi u povoljnijim okolnostima razmjene zarobljenika “trebalo mijenjati redom kojim su zavedeni u spisak”. Pored pedeset imena i prezimena zatvorenih dmgova na Mamuli, sedmorice u Dubrovniku, dvadeset i jednog u Mostaru i Trebinju, devetorice u Sibeniku, medu sesnaest imena drugarica i dmgova koji su bili zatvoreni na Prevlaci, ciju je zamjenu trazilo partijsko rukovodstvo, pod brojem 8 ubiljezeno je “Brkic Fatima, simpatizer”, kao sto je i u spisku osamnaestoro zatvorenih u Jasenovcu i drugim ustaskim logorima, pod brojem 9, zabiljezeno “Brkic Fatima, simpatizer, medicinarka”. Vrijeme je donijelo i rasplet njihovih tragicnih sudbina: Velika Fatima je ubijena u koncentracionom logoru Stara Gradiska, a Mala je docekala kapitulaciju fasisticke Italije, prikljucila se italijanskim partizanima, odreda “Garibaldi”, pod komandom Moskatelija, prijavila se Jugoslovenskoj delegaciji za repatrijaciju u Milanu, zatim clanu mislije NOVJ u Rimu Arsi Milatovicu, gdje je srela slovenackog internirca i patriotu Mirana Fuksa gdje je bila angazovana da radi u propagandi i stampi, te se udala za Mirana, rodila cetvoro djece i ostala u muzevljevom zavicaju, u Istri. Ostala je da zivi na sjevernim stranama nase zemlje. “Partizanska konzolica” Nekadasnji saradnik komisije za borbu protiv pete kolone i terorizma u trebinjskom kraju, a zatim borac Descte hercegovacke udame brigade, prebjegao je u proljece 1944. godine u cetnicki Trebinjski korpus i njegovom komandantu saopstio da je rukovodilac sreskog partizanskog obavjestajnog i kontraobavjestajnog centra Zora Roganovic-Kursevac, koja je legalno zivjela i od prve ustanicke godine u tom prostranom podrucju uspostavljala neposredne veze s drugovima koji su, radeci na raznim poslovima u sluzbi okupatora, saradivali sa ilegalnom organizacijom narodnooslobodilackog pokreta. Na tim osnovama, na razudenoj mrezi svojih povjerenika sirom Hercegovine, oblasna komisija za borbu protiv pete kolone i terorizma uspijevala je da okupatoru i njegovim saradnicima zada mnogo muka. Crv sumnje Zore Roganovic Ocekujuci rasplet sirih razmjera, komandant cetnickog korpusa Miso Vidacic pokrenuo je u hajku trojke iz grupe “Z” (zaklati), koji su ubrzo doveli Zoru Roganovic i nekoliko njenih povjerenika. I �dok se u stabu “korpusa”, u Gorici pored Trebinja, odmotavalo saslusavanje i urucenje uhapsenih, posebno visprene Trebinjke, dok je partijska organizacija u gradu, uz pomoc svojih saradnika, pripremala predaju zatvorenih drugova i drugarica vlastima Nezavisne Drzave Hrvatske, vjerujuci da ce ih na taj nacin lakse izbaviti iz zatvora, iznenada se oglasio Gestapo, specijalni nacisticki odred koji je na nosilima, u dubokoj nesvijesti, iz cetnickog staba iznio Zoru Roganovic i smjestio u njemacku bolnicu u Trebinju. Pripremana je za novi krug mucenja. Gestapovci II operativnog odreda njemacke policije i sluzbe bezbjednosti iz Dubrovnika, koji su je zlostavljali ocekujuci da ce na taj nacin otkriti razgranatu mrezu partizanskih saradnika, ostali su ipak praznih ruku. I njemacki komandant gamizova u Trebinju pukovnik Fiser, gledajuci zacuden u zenu cvrste volje, popustio je pred zahtjevima svojih saveznika, domobranskih oficira, u stvari, partizanskih saradnika. Sa Zorom su u Dubrovnik odvedena samo dvojica njenih povjerenika Kadro i Maho Fetahagic. Ostali su pusteni. Ubrzo, nakon vise uzaludnih nastojanja istrazitelja da progovori, jedne kasne junske noci 1944, sa gestapovskim potpukovnikom Kinclom i vojnikom automaticarem, Zora Roganovic je krenula. Na zeljeznickoj stanici je sjela u prikolicu motora, dobila cete i naocare, i u potpuno izmijenjenim okolnostima, korektnom odnosu nove oficirske i podoficirske pratnje prema njoj, krenula cestom prema Stocu. Na Buni, desetak kilometara juzno od Mostara, gdje je bila njemacka vojska, odbila je da ruca, zbunjena neocekivanim putem. Tada joj je tumac objasnio da je traze njeni ljudi, partizani, da je ceka njen muz. - Vidim, opet neka zamka - sjeca se tog nevremena Zora Roganovic. -Muz mi je godinu dana ranije poginuo na Sutjesci, a ovi pokusavaju na perfidan nacin da nesto iznude. Osjetivsi da ne znam o cemu se radi ili da ne vjerujem, visi oficir vrlo ljubazno i uvjerljivo rece: ‘Vasi ljudi su zarobili njemackog oficira ljekara i traze zamjenu s vama. Veceras idete u Stolac, tamo cete nociti i sutra u 10 sati izvrsice se zamjena u Poplatu. Vi idete vasim ljudima, a on dolazi nama’. Ovo tako nenadano i olaksavajuce saopstenje ucinilo mi se vrlo vjerovatnim. Pustise me u avliju oficirske menze, samu, prvi put bez straze. Kada su nakon dva sata stigli u Stolac, ljubazno ju je docekao i pruzio ruku komandant njemackog gamizona, Austrijanac koji je dobro znao nas jezik. Bio je veoma odreden: rekao je da su partizani trazili Salka Mrgana i nju, Zoru, da prva ugovorena razmjena nije uspjela, jer uz Salka nisu doveli i nju, pa, eto, ovog puta sve ce biti dobro. Odspavala je u zgradi u kojoj je bila smjestena njemacka Komanda mjesta, u stvari, budna je osluskivala iz Bregave kreketanje zaba. - Ujutro oko 9 sati, dosao je Austrijanac, prevodilac, zbog mene u sobu -svjedoci dalje Zora Roganovic. -Napoljuje bilapripremljena i naoruzana jedinica vojske. Kavaljerski mi uzima man til i paket, predaje ordonansu, a ispred Komande polazi neobicna kolona. Ja se nadoh izmedu komandanta i kapetana prevodioca, iza nas ona vojska. Kao mlada i svatovi, a po ulici narod. Tako smo isli jedno tri kilometra do Poplata, na ugovoreno mjesto, a onda je pala komanda. Vojska se postrojila sa dvije strane puta u borbenom poretku. Mene su doveli dvadesetak metara ispred vojske. Tu su, pored mene, komandant i kapetan ostavili naoruzanje i opasace, uzeli bijelu zastavu i flasu konjaka i otisli prema brdu oko 500 metara. Dugo su se zadrzali na pregovorima. Negdje oko 13 casova ispaljena je svijetleca raketa. S jednim vodnikom iz “Vrazje” divizije, koji me je cuvao i koji je stalno uz put vikao na bandite partizane, posla sam prema brdu. Istovremeno, sa druge strane, isli su nas covjek i uniformisani �Svaba. Jednovremeno smo dosli na mjesto pregovora, pred njih cetvoricu. Prepoznala sam nase. U zamjeni je bio Milos Stamatovic i Dado Kundacina - politicki komesar i komandant Juznohercegovackog NOP odreda. Milos Stamatovic me je uzeo ispod ruke, a komandant Stoca, njemackog oficira. Pozdravili su se sa ‘Smrt fasizmu’ i ‘Hajl Hitler’. Tako se “partizanski konzul” Zora Roganovic ponovo nasla na slobodi, a mjesec dana kasnije i u okupiranom Trebinju, izvrsavajuci svoje nove zadatke. U meduvremenu se nastavila razmjena njemackih zatvorenika i uhapsenih saradnika NOP-a, tekla je neobicna aktivnost staba Juznohercegovackog partizanskog odreda koja se zacela odlukom staba 29. hercegovacke udarne divizije da se s njemackim 5. SS-brdskim armijskim korpusom, ciji se stab nalazio u okolini Mostara, uspostavi veza i organizuje razmjena zarobljenika. Djevojke s puskom o ramenu7 Bila je to neobicna smotra nekoliko generacija postojanih i casnih Hercegovaca i onih koji se medu njima zatekose na partizanskim polozajima prve ustanicke godine i na gladnim predanistima Zelengore, a zatim na marsu prema zapadnim stranama nase zemlje. S njima, sa svojim ocevima, bracom, suborcima partizanima, tog ljeta oglasila se, snaznije nego ikad dotad, zametnuta puskom i bombom, sezdeset jedna omladinka i zena u partizanskoj koloni, u dva bataljona na Zelengori i u Konjickom (Mostarskom) bataljonu, koji je trebalo da kao Treci bataljon ude u odred i, kasnije, u brigadu, a koji je tog juna, nekoliko desetina kilometara zapadno od njih, bio na Prenju, iznad Neretve. Djevojke s puskom o ramenu, s bombom na opasacu! Svoju mladost i odlucnost da se istraje na putu kojim se poslo, da se ne ustukne pred protivnikom bez obzira na njegovu snagu i zlocine koji ga prate, zena partizanka je vlastitim primjerom i zrtvovanjem na najbolji moguci nacin stalno potvrdivala, snazno i bez kolebanja pecatila borbeno bratstvo medu narodima, medu cetama, ma gdje se zatekla. Njihove zrtve to gorko svjedoce. Vec u prvim julskim borbama cetrdeset druge s cetnicima na Zelengori i s njemackom vojskom i ustaskom Cmom legijom na marsu prema Bosni iz Prvog bataljona poginuse omladinke Aleksandra Milosevic, Stoja Rebic i Brena Vukovic, a druge zadobise nove rane... Svoje partizanske noci odmjeravala je i Tinka Romano, ucenica, koja ce poginuti kod Olova 1943, studentkinja Jelena Durbesic i domacice Jela Rupar, Ruma Drakic (kao i njen muz Vidak, vjerski referent u brigadi), omladinke Dragica Grcic, koja ce poginuti u bici na Sutjesci, Darinka Subotic (sa starim ocem Gligorom i bratom Boskom, iznad cijeg ce groba njegov otac ubrzo odrzati potresan govor), Paulina Sudarski-Buricic, akademski slikar, koja ostavi zivot na Sutjesci, kao i omladinka Danica Zelenovic, sto pogibe na Kupresu nepuna dva mjeseca kasnije, ucenica Brana Milosevic, domacice Soka i Danica Slijepcevic, koja ce okoncati zivot u Centralnoj bolinici, uciteljica Olga Starovic, djevojke Ljubica Svorcan i Darinka Krivokapic, Ruza Gobovic, koja ce ostaviti kosti na Sutjesci, zamjenik komesara Prve cete Prvog bataljona uciteljica Ljubica Mihic, nekadasnji dak Uciteljske skole u Mostaru, u prvoj ustanickoj godini partijski rukovodilac u partizanskim jedinicama istocne Hercegovine, zena borac koja je u svom intimnom i neobjavljenom zapisu veoma upecatljivo progovorila o svojim profesorima marksistima i patriotama, posebno o Danilu Vukajlovicu, koji je zajedno s njom koracao u koloni, ciju moralnu postojanost nije mogao zaboraviti ni Vrhovni komandant kad je s njim razgovarao neposredno uoci Danilove smrti iznad Sutjeske i o kojem je, svojevremeno, Ljubica pisala: “Najizrazitija licnost, ideoloski i politicki vezana za marksizam, bio je Danilo Vukajlovic, profesor pedagoske grupe predmeta - filozofije, psihologije, pedagogije. Njegova nastava bila je sva materijalisticka, proces opazanja, misljenja i saznanja dijalekticki je �Sestre Ivkovic - Sava, Staka i Zora, borci Prve Bjelica - Pisto Zdrale (poginuo 1943.) i Zdravko cete Drugog bataljona Desete hercegovacke najstariji i najmladi borac Desete brigade krajem brigade kod Posusja avgusta 1942. godine 1942. godine objasnjavan. Sve nas je napravi ateistima prije nego sto smo postaii komunisti, upoznao nas sa razvitkom filozofske misli od antike do Marksa, na nekoliko seminara izlagao Marksov dijalekticki i istorijski materijalizam kao filozofiju modemog, naucnog socijalizma. Od njega smo saznali da borba savremenog proletarijata nije samo politicka borba protiv kapitalizma nego da ima i naucnu teoriju, svoju filozofiju.” Sad je Ljubica sa svojim profesorom Danilom bila na njihovom posljednjem ispitu. �Tri sestre Ivkovic U cetama Drugog bataljona svojom borbom su upecatljivo obiljezile svoje ime tri sestre Ivkovic Staka, radnica rodena u Sjedinjenim Americkim Drzavama, kao i uciteljice Sava i Zora, koje su takode bile u Prvoj ceti, a uz druge Ivkovice iz nevesinjskih ustanickih sela Dreznja, Odzaka i Zaloma - Tomu, Veljka i Vlada, komandira i zamjenika komesara cete, Danila i Doka, sto pogibose tokom rata, Marka, Tripa, Spira i Obrena, komandanta bataljona i narodnog heroja. Uz sestre Ivkovic i druge Ivkovice koracala je ucenica Milica Coviio, koja ce sa ocem Lazarom pasti u ruke okupatora i od njegovog rafala na Mostarskom blatu ostaviti kosti i ona i otac, domacica Draginja Glogovac i Vasilija Gusic, Radojka Vujovic, koja ce izgubiti zivot u mostarskoj operaciji pocetkom 1945, Zora Vujovic, Razija Alajbegovic, omiadinke Njegoslava Siljegovic i Jovanka Vukovic, Ljubica i Smiljana Milosevic, radnice Kova Kokotovic, Ljubica Damjanovic i Hilda Lerer, Pava Miletic, koja pogibe na Sutjesci i o kojoj ce u ovom zapisu, kao i o drugima, ponovo biti rijeci, omladinka Vasilija Durasovic... Medu 238 boraca Mostarskog bataljona, koliko ih se zateklo u vrijeme formiranja Hercegovacke brigade, s puskom i sanitetskom torbom o ramenu vec od cetrdeset prve borile su se mnoge hrabre zene, a njih trideset i nekoliko nastavilo je da ratuje i s druge strane Neretve, na bosanskim stranama. Ucenice Rada Lozo, koja je umrla u slobodi, Staka Mickovic i Berta Albahari, koje ce poginuti iduce godine u borbama oko Gacka, sindikalna radnica Samija Bubic i Esrefa Bilic, koja ce takode poginuti kod Ljubinja iduce godine, uciteljica Zora Dragic, koja je kao pomocnik komesara Trece cete Cetvrtog bataljona poginula na Ozrenu braneci Vrhovni stab i druga Tita, zubotehnicarka Zehra Dzilitovic, koje nece prezivjcti Sutjesku, radnica Rosa Gabric, ucenica Hana Kulukcija, koja je u neobicnim okolnostima stigla u partizane i koja ce krajem godine biti zarobljena i strijeljana u Jasenovcu, domacica Olga Prebisic, koju ce cetnici zajedno s muzem i borcem iz cete Vinkom strijeljati u Grusci kod Konjica s tridesetak drugih ranjenika i bolesnika Mostarskog partizanskog odreda, studentkinja medicine Bisera Puzic, koja je marta 1940. sa Azizom Koluderom, komandirom cete, bila clan Mjesnog komiteta Skoja u Mostaru, radnica Zulejha Sefic i Lenka Sikima, sto pogibe na Sutjesci, ucenica Ljubica Belsa (cija dva brata borca poginuse tokom rata), radnica Fatima Bijavica i uciteljica Zora Delic, koja pade u cuvenom jurisu na Porimu iznad Mostara s proljeca 1943, radnica Radojka Gnjatic, cije junastvo - potvrdeno jos jednom u njemackom logoru pred ocima hiljadu i po Mostaraca i na strijeljanju ljeta 1943. snazno simbolizira beskompromisnosti i samopozrtvovanje boraca revolucije, zena Hercegovine. Pored Radojke Gnjatic koracala je i Radojka Vukovic, kcerka jednog od najistaknutijih hercegovackih komunista i politickih robijasa Gojka Vukovica, clana CK KPJ, cija je zena Zlatka, drzeci u svojoj kuci odstupnicu grupi komunista, bacila prvu bombu na ustase u okupiranom Mostaru i cija su djeca, njih cetvoro - Radojka, Slobodan, Mladen i Rade, kao i ona, majka hrabrosti, polozili zivote za slobodu... U Trecoj ceti je, pored sestorice narodnih heroja Lea Bruka, Mustafe Cemalovica Cimbe, Mehmeda Trbonje Mehe, Hasana Zahirovica Lace, Rifata Frenje Rife i Ahmeta Pintula, od kojih je samo Meha Trbonja docekao kraj rata, koracala i ucenica Nada Bajat, omladinka koja nije imala srecu da se vrati u svoju prorijedenu, borbenu porodicu, u cvrsto spleteni ilegalni punkt i sastajaliste mostarske srednjoskolske partijske celije. S njom su u koloni ljeta cetrdeset druge bile i radnica Malvina Altkron i ucenica Mubera Arpadzic, domacica iz Konjica Slavka Draganic, koja ce nekoliko mjeseci kasnije poginuti nedaleko od svoga grada, ucenica Emina Hacam, ciji je neobiljezeni grob na Sutjesci oglasio jos jednu smrt u porodici odlucnih ilegalaca, radnica Fatima Hanic, sto pogibe u Dubravama kod Stoca, Mira Hrvic i profesorka Stojanka Todorovic, koja ce izgubiti zivot u Livnu �iduce godine, radnica Zejna Huskovic i gradevinski tehnicar Rabija Ljubuncic... lako su samo rijetke medu njima znale da je od stotinu zena u Bosni i Hercegovini krajem prve decenije dvadesetog vijeka manje od njih sedam bilo 114 pismeno (a manje od jedne Muslimanke od njih stotinu, sto nije smetalo konzervativnim muslimanskim poslanicima da u Bosanskom saboru 1911. godine, glasanjem, izuzmu zensku djecu od obaveznog pohadanja osnovne skole!), da su u nekim bosanskim selima daci osnovnih skola sjedili u razredima po vjerskoj i staleskoj pripadnosti, ako i mnogo sta drugo nisu cule, znale i vidjele, jedno su svakako dobro upamtile: na vlastitim ognjistima su odmjeravale i svoj zivot i svoja nadanja, da bi s prvom ustanickom godinom krenule i u “rusenje svijeta” koji ih je “drzao u potcinjenosti i ropstvu”, a one “revolucijom preko njegovih rusevina zakoracile u svijet”, u partizansku kolonu u kojoj su svojom borbom osvajale prostore s kojih su, vijekovima, bile prognane. Otud i njihova hrabrost koju je narod, od jednog do drugog sela, cesto preuvelicavao u pricama o partizankama koje jurisaju na bunkere i u spletovima svjetlecih rafala tokom mnogih mrklih noci, izmedu eksplozija bombi i granata, svojim glasom i pjesmom najavljuju brzi kraj djecoubica. Otud i uvjerenje ustasa i cetnika da partizanski bataljon koji ima vise zena boraca moze duze i da istraje, da partizanku nije lako zarobiti, prisiliti na predaju. Uostalom, evo sta o dramaticnom budenju zena sa bosanskohercegovackih strana govori generalni sekretar KPJ februara cetrdeset druge, evo kako se klesao novi lik zene u narodnooslobodilackoj borbi, kako su zene borci uzele u sopstvene ruke svoju sudbinu, kako njihovo izrastanje vidi drug Tito: “Ovdje u Foci razvili smo tako intenzivan politicki rad da nadmasuje umnogome rad u Uzicu i drugim mjestima gdje smo do sada bili. Narocito po zenskoj liniji ima velikih uspjeha. Ne samo medu gradankama nego jos vise medu seljakinjama. Ovdje smo uspjeli da postignemo to da rade zajedno Muslimanke i Srpkinje. U nedjelju smo odrzali zenski zbor na kome su bile prisutne delegatkinje iz citave oslobodene teritorije, a najvise seljakinja. Zbor je sjajno uspio jer je bilo preko 500 zena. Tu je stvoren antifasisticki savez zena za Bosnu i Hercegovinu. Najinteresantnije je to sto se u ovim najzabacenijim bosanskim selima seljakinje masovno odusevljavaju za narodnooslobodilacku borbu. Parizani imaju veliki ugled kod zena i one ce nam mnogo pomoci da suzbijemo kod muzeva cetnicku propagandu. U samoj Foci uspjelo nam je odmah prvih dana po dolasku okupiti 90 odsto zena koje dolaze na sastanke.” Tako je to bilo. I kao sto jedan hercegovacki slikar na prospektu svoje izlozbe pise da je “svako bice po jedna trska, svaka ljubav po jedan basluk (nisan na grobu), svaki basluk kao jedan stih”, da svi oni koji “dolaze sa druge obale, dobro dosli u ovaj svijet, posluzite se crnim hljebom, crnom rijekom i trajanjem ovim”, tako i o samoprijegornom zrtvovanju mnogih iz kolone hercegovackih ratnika i revolucionara koji se okupise u dva partizanska bivaka, kad je svaki od njih bio i ostao jedna trska, ljubav ili stih, jedno ljudsko trajanje, oglasice se, posigumo, neko novo govorenje, stih ili zvuk, pjesnik ili naucnik koji ce iz sudbine ratnikove, tvrde cinjenice i imena junaka, sto se ne isklesa u snovidnju, izvuci, mozda, “atmosferu i istinu, zive ljude i dogadaje, koji ce uvijek biti najvaznija hrana pravoj literaturi u covjeku i zivotu”, kako to zapisa partizanski hronicar i revolucionar Rodoljub Colakovic. Tako se i u ponocnoj prozivci boraca Prvog i Drugog bataljona u sumama Zelengore i Mostarskog na ogoljelim padinama Prenja, iz tri maticna jezgra koja se 10. avgusta 1942. stopise u Hercegovacku narodnooslobodilacku brigadu, sto ubrzo postade i udarnom i proleterskom, odazvase stari i novi ratnici iz dva porodicna gnijezda - hercegovacki zemljradnik Nikola Bjelica, roden 1895. godine u selu Meci kod Stoca, njegov trinaestogodisnji sin Zdravko, najmladi borac odreda i brigade, i �petaestogodisnja kcerka Jagoda, kao i familijaran covjek i borac iz Konjica Safet Alagic, “opterecen” s petoro djece, cije borenje, poput drugih o kojima ce i ovaj zapis govoriti, na osoben nacin simbolizira istrajavanje i iskusenja hrabrih, ne samo njihovih bataljona vec i ceta koje se rastocise i koje se ponovo okupise, oznacavajuci sve to kao dio dramaticne price iz hiljadu i jedne noci, o vremenu ratnom i intimnom covjeka i borca iz partizanske kolone, o jednom izuzetnom ljudskom zrtvovanju. Njih troje - Nikola, Zdravko i Jagoda su vec aprila cetrdeset prve pjesice grabili i odbrojavali svoje marsevske noci na putevima koji su ih punih devetnaest dana vodili od sela Stepanoviceva kod Novog Sada do Zvornika, srecni sto su izbjegli pokolj hortijevskih fasista nad neduznim zivljem, ostavljajuci i svoju zemlju i kucu, sve sto su imali, majcin grob i prijatelje u kraju u koji se Nikola sa zenom doselio nakon Prvog svjetskog rata. Neko ih je od Zvornika do Tuzle prebacio kamionom, zatim su ponovo zaprasili nesigurnim stazama prema Sarajevu, pa vozom do Capljine, pa opet pjesice do Stoca i sela Dabra, “polozivsi ispit marsevanja”. Docekao ih je prividan mir, pritajena nada da ih novi zlocinci nece ponovo odvojiti od kucnog ognjista. Dogadaji su krenuli drugim tokom, jer sve sto je bilo posteno i rodoljubivo, posebno u krajevima koji su bili naseljeni Srbima, prihvatilo je oruzje i otisnulo se u akcije koje nisu bile samo odbrana golih zivota vec i odraz zelje da se vise ne zivi kako se zivjelo na gladnom i susnom hercegovackom kamenjaru, odnosno trebalo se suprotstaviti okupatoru i njegovim saradnicima u njihovim nastojanjima da se narodi Hercegovine medusobno zakrve i istrijebe. Na Suhoj jeli je odmjeravala svoju boracku odlucnost i sesnaestogodisnja skojevka Jagoda Bjelica, koja je u bliskoj borbi “gledala ustasama u oci”, u streljackom stroju grabila uz padine i odstupala, izmedu bukava hvatala zaklone, a u jeku borbe medu grupom boraca iz zastitnice gledalal preko nisana crnolegionare. “U tim kriticnim trenucima stitila sam odstupanje drugova”, prica nam Jagoda trideset i osam godina poslije te borbe. “Gledam, ustase puze prema nama, prilaze sve blize, gadam kako znam i mogu, a onda se osvmem i vidim - ostala sam sama iza oborenog stabla. Ne znam da li su me zvali da se povucem, tek potrcala sam izmedu stabala kliskom nizbrdicom, a ustase, osvrnem se, tree za mnom i pocikuju, halacu, krupnim koracima i kao gladni vukovi prilaze mi sve blize i blize, i tad mi sinu u glavi: hoce da me zivu uhvate! 116 I natrcah na sruseno suvo bukovo stablo. Nisam mogla da ga preskocim, vise zbog iscrpljenosti i spletenih suvih grana nego zbog njegova obima, pa se u tom grcu oslonim na pusku i popnem na stablo. Ali kako sam se cijelom tezinom oslonila na pusku, njena cijev, okrenuta zemlji - a ni sad ne znam kako sam u tom bijegu nosila pusku i kako to da se ne oslonim kundakom o zemlju, vec o cijev zabila se taman toliko da pusku nisam mogla iscupati iz zemlje, a i sam njen remnik je zapeo za grane. Dok sam grcevito vukla pusku za kundak, u magnovenju ugledah iskrivljeno lice ustase, koji se spremao za posljednji skok, da me zgrabi i povali. Napokon se otkacim od puske, koja ostade s druge strane stabla, skocim i potrcim, novom snagom, lijevo i desno, izmedu stabala oko kojih osuse meci, i izvucem glavu, stigoh medu svoje. To da nemam pusku u ruci utvrdih tek kad zapazih da me drugovi pazljivo gledaju, kad osjetih da u ruci ne drzim pusku. Nije bilo vremena da objasnjavam sta se dogodilo, jer smo odmah krenuli u protivnapad. Otsarafila sam bombu i s drugovima krenula u juris. Bombasi i puskomitraljesci su ucinili svoje: neprijatelj je ostavio vise mrtvih i ranjenih, naslo se i municije, a ja sam dosla do druge, jos bolje puske. Kasnije, u prvom predahu, na cetnom skojevskom sastanku slusam kritiku kako sam mogla na polozaju ostaviti pusku. Brana Kovacevic, koji je rukovodio sastankom, i Cedo �Kapor, komesar nase brigade, sveli su cio slucaj u realne okvire: kako se moglo dogoditi da me upravo oni koji su me najzesce kritikovali ostave samu na polozaju. Naknadna objasnjenja skojevaca bila su odmjerenija, ljudskija, bila su moja - skojevska”. A Risto Zdrale, solunski dobrovoljac u Prvom svjetskom ratu, “starac... sijede glave, velikih sijedih brkova”, koji je “govorio da partizani imaju bolju taktiku od ondasnjih boraca i da su im jasni ciljevi”, koji je “znao muski da savlada svaku poteskocu i u najtezim momentima”, koji je rijetko kad zajahao konja ili da rijec kaze o surovosti vremena u kojem se zatekao, morao je, uskoro, s jos nekoliko starijih i iznemoglih otici u “duboku pozadinu”, cak do Bihaca, gdje su stigli i Nikola Bjelica sa sinom Zdravkom i kcerkom Jagodom. U tom sjedistu Vrhovnog staba zatekao je i borca svoje brigade Micka Vukovica Boljsevika, koji je - nakon sto je 1914. godine prebjegao iz austrougarske vojske - ucestvovao u oktobarskoj revoluciji, a marta cetrdeset druge postao predsjednik Opstinskog NOO u Mekoj Grudi, gdje je i roden 1897. godine. Bio je odbomik kojem nije mogla promaci nijedna znacajnija pojedinost. Kad je jednom zgodom iz Borca s dvanaest momaka pregonio zito nije zaboravio da “ponese ploce i cavle za konje, jer znao je da ce konji obositi”, a sta ciniti kad obose, kako prenijeti municiju, hranu, ranjenike. S takvim ratnikom, ciji je sin bio u Desetoj brigadi, Risto Zdrale se zatekao i na putu od Bihaca prema Bosanskom Petrovcu, kud su isle kolone izbjeglica i povratnika za brigade. Medu njima su bili i Nikola i Zdravko Bjelica, dok je Jagoda ostala u sreskom skojevskom rukovodstvu. Majka medu suprotstavljenim sinovima8 Grad je i dalje zivio svojim, za ratne dane uobicajenim zivotom. Neretva je, kao i uvijek, privukla mnoge gradane, jer vrelo sunce nikom nije dozvoljavalo da se duze zadrzava na ulicama. - Koje umro? - u prolazu je upitao gradane okupljene oko smrtovnice. - Danas je sprovod Anti Zeleniki - odgovorila mu je zena u feredzi. - To je nemoguce! -ustuknuo je bastovan Muhamed Hama Bostandzic. - Zasto bi bilo nemoguce? - neko je pitao. Bastovan nije odgovorio. Krenuo je prema radnji voca i povrca Mize Kanjo, gdje je poslije povratka iz partizana nasao utociste. Tu je doznao daje Ante Zelenika bio na samrti, zaboravila mu je to ranije reci, da su dolazili i agenti, ali su ga ostavili na miru da umre, da to zna citava njegova ulica. Ante partizan. Ivo ustasa Po podne je bio sprovod i Hama je bio pred Antinom kucom, gdje se vec nalazilo mnostvo gradana. I nekoliko agenata. Hamaje znao da Ante, omladinski rukovodilac Mostarskog bataljona, ima brata Ivu, ustasu, koji je juna cetrdeset druge, iznad Ostrosca, zbog Hamine nebudnosti uspio da umakne zbog cega je ovaj i odgovarao u stabu. A tada je Ante, upravo kadaje povise Ostrosca ispred partizana bjezao njegov brat ustasa, u postansko sanduce stavio pismo za roditelje: “Osjecam se snazniji i srecniji nego ikad dosad. Javite Francovim roditeljima daje i on ziv i zdrav, da zajedno idemo iz pobjede u pobjedu!” Poslije je bastovan dospio u Mostar, a Ante je produzio sa bataljonom. O njemu nije vodio vise racuna, jer malo gaje i poznavao, i tek sada, ovog vrelog avgustovskog dana, on je od Antinih prijatelja i komsija doznao potresnu tragediju tihog i, cinilo mu se, previse cutljivog komuniste. Antina tragedija je pocela jedne zimske noci cetrdeset druge, kada su trazeni bombasi da necujno predu preko Vrbasa i bombama napadnu bunkere sa nakostrijesenim mitraljezima i topovima. I Ante je tada zaplivao ledenom rijekom. I to je bila njegova posljednja borba s bombom i pistoljem u rukama. Od te noci on je bio u �bolnici. Dobio je upalu pluca, a zatim, pocetkom cetrdeset trece pjegavi i trbusni tifus. Oci su bile pune vatre i nemira, a tijelo je lezalo nemocno, slomljeno. Drugovi su ga hrabrili da ce uskoro otici na lijecenje u nasu partizansku bolnicu tamo preko mora. - Ne, tamo ne idem. Ako treba negdje ici, ako se mora umirati, onda - evo mog rodnog grada na dohvat ruke, na domaku oka. Tamo bih zelio poci. Ante Zelenika dva sata pred smrt, 30. jula 1943. u okupiranom Mostaru I krenuo je, zaista, na taj svoj posljednji, neobicni put. Noge su klatile, a srce je kucalo sve jace i jace. Pet dana i pet noci visilo je klonulo tijelo komuniste Ante Zelenike na sirokim plecima seljaka Cuze, koji je sve teze grabio preko kamenih, golih i snijegom zavijanih litica i greda. Prolazili su pored zica i patrola, iscrpljeni i gladni, da bi, napokon, dvadesetprvog marta cetrdeset trece, u tri sata u noci izbili u bastu ispred Antine kuce, koja se smjestila na samom rubu grada, pod brdom. Stali su pod prozor i suvi Antini prsti zakucali su na prozor sobe u kojoj su lezali njegovi roditelji. - Ko je to... u ovo doba? - cuo se glas iz sobe. - Otvorite... Ovdje je Ante... Anteje dosao! Otac i majka, otvarajuci zumo prozor, zastali su, ukoceni, preplaseni... Presamicen preko leda gorstaka, isturen naprijed sa podignutom rukom, Ante je tiho, sablasno ponavljao: - Mama... ne bojte se... Pruzite mi ruke. �Ruke su se ispruzile i brzo kroz prozor uvukle malaksalo, potpuno klonulo tijelo. Otac je nasred sobe stajao opustenih ruku. Majka je vrisnula. Pred njom je lezao njen najstariji sin, sada avetinjski mrsav i blijed. - Bolestan sam... Sve ce se dobro svrsiti. Pozovite i druga ovamo... Gladni smo... Gdje je onaj zutokljunac...? ... Ivo? Ovdje je... On... Vrata su se naglo otvorila i otud se promolio Ivo: - Evo vam ponovo partizana u kuci! Stao je iznad brata, ocito iznenaden njegovim izgledom. - Lijepo izgledas, komesare. Izgleda da su ti ovo posljednji dani tvog komunistickog puta... Anteje cutao. On nije ocekivao da ce u kuci zateci brata. Lezao je zbunjen, iznenaden. I dok su te noci roditelji preklinjali svog sina da napusti kucu i zaboravi brata, bolesnog partizana, dok je otac po stoti put ponavljao da Ante nije vise borac, da bi onako tesko bolestan svugdje mogao naci skloniste, da je na samrti, doktor Glavadanovic je utvrdio da je Ante dobio tuberkulozu sirih, opasnih razmjera, i da odmah mora ici u bolnicu. I vec istog dana, dok je Ivo bio u nedoumici sta da radi, u mostarskoj bolnici je vec lezao tuberkulozni mladic, na cijem krevetu je stajalo: “Ante Subic”. To je bio Ante Zelenika. Trideset dana je lebdio izmedu zivota i smrti. A onda su ga otpustili. Spasa vise nije bilo. Smrt je sigumo nastupala. Ali, kuda iz bolnice, na koju stranu da krene? Dvojica ilegalnih radnika jedne noci prenijeli su Antu u kucu Sukalica, da bi poslije dva mjeseca, kada je smrt vec bila na samom pragu, ponovo, po noci, svog starog druga prenijeli njegovoj kuci. Ante vise nije zelio da izlaze opasnosti druge porodice; on je trazio da bude u svojoj sobi, kod roditelja, bez obzira da li ce za njega saznati policija, da li ce ga brat ili neko drugi izdati. Neka citav grad zna, govorio je, da je partizan Ante tu, u svojoj maloj sobici, ispod havajske gitare, kojom je nekad budio djevojke po sokacima, kraj knjiga koje su ga izvele na siroke, svijetle puteve. Sve je vec bilo kasno, sve je vec bilo uzalud. Bio je sagoren, suv, vec je zurno koracao u okrilje smrti, na svoj posljednji smiraj. Ali, i takav je za ustase bio opasan, i takav je za njih bio - partizan, komunista, borac. Tek sto se tuberkulozni partizan spustio na krevet u svoju skromnu sobicu, njegova majka, Manda, pred samo preskozorje bila je na nogama. 120 - Stjepane, cujes li?... Neko nam opkoljava kucu. Bila je to julska, zvjezdana, topla noc. Na dvoristu su se culi koraci i sa otvorenog prozora glas agenta Topica. - Gdje je Ante, partizan? Evo ga. Udite slobodno, stakori policiski - rekla je majka, svjesna da joj je smrt vec gotovo oduzela sina. - To je, dakle, taj komunista Ante?... Pa to je zivi ljes! - uzviknuo je Stojan Martinovic, agent. - Sta cemo s njim? - pitao je agent Novo. Tuberkulozni omladinac, komunista, tiho je odgovorio: - U ovom ljesu jos uvijek kuca veliko, partizansko srce... I vama su mjeseci izbrojani. Pucajte!... Sta je, zar ste zaboravili da gadate? Krv je iz usta potekla, majka je vrisnula, a agenti, i brat Ivo, stajali su zbunjeni, neodlucni. Otac u nevolji, prihvatio je bocu sa ormana. �- Evo Stojane, casicu rakije... Manda se okrenula, uplakana, ocajna. - Zar njima... pred sinom... - viknula je majka otrgnuvsi bocu iz muzevljevih ruku. Rakija se razlila po sobi, odjeknula je kuknjava, susjedi su istrcali, a agenti, jedan za drugim, zumo su se spustali niz strmi sokak. Tako je citav Zahum doznao da se u Mandinoj kuci gasi zivot Ante Zelenike. Roditelji su, iz noci u noc, kraj kreveta, slusali i smirivali sina koji je, u bunilu, cesto bivao u jurisima sa svojim drugovima, u dalekim i dragim uspomenama. Drugovi ga i ovdje nisu zaboravljali. Dok je majka strazarila da joj sina ne bi iznenadili agenti, Anteje sve cesce i sve vise strahovao za zivot drugova, koji su ga, i pored opasnosti, posjecivali i s njim ponovo, kao nekad, kao uvijek, pricali o Mostaru pod slobodarskim zastavama. U njegovu sobu je cesto ulazila i Fadila Spuzic, zvana “Majstorusa”, njihova susjetka. Ona bi sjela kraj bolesnika, koji ju je toliko puta pitao: - Bojis li se uci u moju sobu, pravo reci... - Ne bojim. - Hvala ti. Bolest me vodi sigumoj smrti... Noc mi je duga, neobicno duga. Bolest mi srce razjeda. Ipak, nije me sreca potpuno mimoisla. Moja mlada braca -Nikola, Stanko i Ilija - ne nalaze se na pogresnom putu, nisu posli stopama Ive... Jednom mu je majka rekla: - Vidis, sine, ljekari i njihovi lijekovi nista ne pomazu... Kako bi bilo da pozovemo svecenika?! - Nemoj da mi otvaras nove rane, mama - odgovorio je bolesnik. Neka popovi ispovijedaju zlikovce zbog njihovih krvavih nozeva... A onda je osvanuo trideseti juli cetrdeset trece. U deset sati prije podne, Anteje molio roditelje: “Dovedite fotografa” - Oce, osjecam da je vec dosao kraj... Imam jos samo jednu molbu... Dovedite mi fotografa... - Fotografa? A zasto, zasto ce ti, sine, fotograf? - Treba mi. Hocu da se slikam. I tu sliku, oce, cuvaj... i prvog dana slobode, kad na ulicama Mostara zabruji pjesma mladosti, predaj je Francu, predaj je drugovima... To je moj posljednji pozdrav njima, mojim prijateljima... Neka drugovi vide da u Anti vise zivota nema, neka vide da u meni nije bilo snage da se ponovo prihvatim puske i nase zastave... U jedanaest sati dosao je fotograf. Anteje vec bio u novom cmom odijelu, koje su mu roditelji obukli dok je lezao na krevetu. Zbunjeni fotograf gledao je neobicnu, potresnu dramu u polumracnom pretsoblju. Otac i majka, lijuci suze, nosili su svog sina, samrtno blijeda, nemocna. Stavili su ga na stolicu i fotograf je, za djelic sekunde, za dah jedan, uspio da fotografise neobicnog mladica prije nego stoje pao sa stolice, prije nego stoje izgubio svijest. U jedan sat popodne Ante je otvorio oci. Lezao je na krevetu u svom cmom odijelu. Odijelu u kojem se slikao - za uspomenu svojim drugovima. Tada je pozvao roditelje. - Nemoj da places, mama... Ja sam samo jedan izmedu mnogih koji su pali... Skinite mi odijelo, izvrsite dezinfekciju, i dajte ga nekom siromahu... Steta je da trune u zemlji... Mama, hocu da te poljubim... u celo... da poljubim... I dvije krupne, bistre suze, skotrljale su se niz izduzeno Antino lice. - Nemojte gledati moje posljednje trenutke... Neka kod mene ostane samo nasa Sojka... I umro je tiho, petnaest minuta kasnije. Na sam dan pogreba ponovo su se agenti nasli u kuci. Otvorili su sanduk i - ko bi mogao znati �zasto? - pretresli mrtvog Antu. Majka je, sa sjekirom u ruci, pridrzavana od susjeda, izbezumljena, vikala: - Zar ga se i mrtva bojite, razbojnici. Zar mu i sada mira ne date. 122 I sprovod je krenuo prema groblju, ostavljajuci pod brezama posljednju julsku zrtvu grada i njegovog bataljona koji se, odmoren i osvjezen mladim snagama, nalazio na svom starom terenu - na Blacama, u Zupi, na Borcima i Zimljima, kontrolisuci vec citav teren izmedu Mostara, Nevesinja i Konjica.9 Zena u dimijama na zatvorskom zidu Clanovi staba bataljona su bili dugo u nedoumici sta da odluce. Napad na zatvor u Konjicu koji je bio prepun vojske, bez prethodnih priprema, gotovo da se granicilo sa avanturom i nepromisljenoscu, bez obzira na to sto je desetina bila sposobna za izuzetno drske i smjele diverzije. Istina, uspjesno izvedena akcija imala bi ogroman znacaj za bataljon, pogotovo u prilikama u kojima su se borci nalazili. Bila bi to njihova velika moralna pobjeda, novi podstrek ne samo simpatizerima u gradu vec i borcima desetkovanih ceta. U tome je i bio sav znacaj akcije. Sve je to dobro, ali - pitali su se drugovi - da li se mogu poslati u grad prepun vojske najbolji borci, cija bi pogibija znacila veliki udarac za bataljon. Napokon je odluka donesena: petorica boraca - Meha Trbonja, Hasan Zahirovic Laca, Mustafa Cemalovic Cimba (narodni heroji), dvojica Konjicana, Safet Alagic i Abdulah Lugic, njima svojstvenim lukavstvom, drskoscu i spretnoscu uvuci ce se u zatvor i, ako je mogucno, bez borbe osloboditi zatvorene drugove. Poslije usiljenog marsa udama grupa je oko pola noci i usred grada presla Neretvu i uputila se prema zatvoru u kojem su zatvoreni partizani i Hiba Alagic brojali sate. Ne osvrcuci se osobito mnogo na italijanske i ustaske patrole koje su bdjele praznim ulicama i usnulim gradom, grupa se preko basta i plotova dokopala limarske radnje Omera Bektasevica, iz koje su izvucene merdevine i alat za obijanje katanaca i celicnih vrata. Borci su se zatim dohvatili sirokog zatvorskog zida, odakle su u unutrasnju stranu zatvora spustili merdevine. U zatvor su usli Meha Trbonja, Laca i Safet Alagic, a oko zidina su ostali Cimba i Lugic. U prvoj celiji, koja je neocekivano bila otvorena, naisli su na cetvoricu zatovrenika. Imali su jastuke i jorgane i cvrsto su spavali. - Ovi sa svilenim jorganima nisu nasi, neka i dalje leze! - rekao je Meha i produzio zatvorskim hodnikom. Bila su to u stvari cetiri skojevca (Rasim Vejzovic, Avdo Hadzajlic, Ibrahim Erzumlic i jos jedan omladinac) kojima su roditelji donijeli posteljinu i koji su ubrzo, posto su ih poslije nekoliko dana oslobodili proleteri, stupili u partizanske jedinice. Poginuli su kao borci Narodnooslobodilacke vojske. Te ljetne noci udama grupa ih je ostavila u zatvoru zbog njihovih svilenihjorgana. 9 Nekoliko mjcseci poslije ovog dramaticnog dogadaja, desetog januara cetrdeset cctvrtc, iz ovc kuce otisao je u Mostarski bataljon Antin najmladi brat, omladinac Niko. On je pri kraju rata poginuo kao borac udame brigade u isto vrijeme kada je i Ivo, njihov brat, ustaSa, ostao mrtav na polozaju u bunkeru boreci se do posljednjcg trenutka protiv oslobodilackih brigade. U susjednoj celiji su naisli na mjestane koji su tih dana takode bili zatvorcni. - Gdje su zarobljeni partizani? - pitao je Laca, koji je jos od djetinjstva, prodavajuci otpatke uglja sa opasnih bunjista iznad mostarskog rudnika, morao da pomaze svoje roditelje, ocekujuci bolje dane. - Ko to lupa? - cuo se strazar iz male strazarske sobe na drugom kraju hodnika pored koje je �stajao desetar Meha s kamom u ruci. Ocito osjetivsi opasnost, blizinu smrti, strazar je prestravljen zacutao. Katanac na celiji u kojoj su bili partizani jos nije ni pukao a iznutra se cuo glas Mehe Tasa: - Danas smo se kladili da cete sigumo doci! Desetar Meha je iz hodnika zvao brata Becu, ne znajuci da mu je brat s trojicom drugova (Lehom, Premuzicem i Basaricem) dan ranije odveden u Sarajevo. Safet Alagic je imao vise srece. U celiji je zatekao svoju zenu Hibu. Ali Hiba nije zeljela da napusti celiju. Sklopljenih ruku je molila muza i Lacu da je ostave u zatvoru, daje prepuste sudbini. - Preklinjem vas, ostavite me. Ako me izvedete, ubice mi djecu. - Spasicemo i djecu! - odgovorio je Safet i svoju uplakanu i preplasenu zenu, koja je bila u dimijama, iscupao iz celije i doveo do merdevina. Laca je legao na zid i rukom spustio zenu u dimijama, koja je pala na kokosinjac, a zatim u posiroku jamu. Kadaje otvorila oci ugledalaje Abdulaha Lugica, naoruzanog komsiju. Ubrzo su na zid izbili i oslobodeni partizani. Prebrojavali su se na drugoj obali Neretve. Nedostajali su Meha i dva druga iz zatvora - Livnjak i Babic. Upravo dok su se dogovarali gdje da ih traze, iz pomrcine je ispao desetar Meha. Zadrzao se trazeci izgubljenu kapu. Nijednog trenutka se vise nije moglo ostati u gradu. Grupa je krenula ka bataljonu, koji je s nestrpljenjem ocekivao rasplet dogadaja u konjickom zatvoru. O torn dogadaju je “Velika zupa Hum” dobila izvjestaj od ustaskog redarstva iz Konjica: “U noci od 3. do 4. srpnja 1942. godine prilikom provale u kotarski zatvor po nepoznatim osobama i pustanja komunista iz zatvora, oslobodena je Hiba Alagic, zena Safeta Alagica iz Konjica koja je takode tada bila u zatvoru, a koja se sad nalazi u komunistickoj bandi sa muzem Safetom”. Niko tada u prenjskom bivaku, gdje je udarna grupa sa oslobodenim partizanima ubrzo stigla, nije znao sta se desava u Hercegovini - kuda bi desetkovani bataljon trebao da krene, sta da radi, koje su partizanske snage ostale sacuvane u cetnickim pucevima. Culo se i to da od Zelengore i Kalinovika nastupaju ogromne, do zuba naoruzane cetnicke snage, da redom ciste teren i kolju sve sto je protiv njih. Bili su to u stvari borci proleterskih brigada na putu za Bosansku krajinu. Petog jula 1942. uvece udarne grupe bataljona su oslobodile varosicu Ostrozac, a dva dana kasnije, 8. jula, bataljon je saznao da su Konjic oslobodili proleteri, da su polomili zeljeznicku prugu od Konjica do blizu Sarajeva. Bili su to valjda najradosniji trenuci u porodici Alagic u ratnom nevremenu. Na seoska kola je Hiba stavila troje starije djece i otisnula se oko Prozora. Kada je nesto kasnije na oslobodenu teritoriju iznesena i dvogodisnja Azra, porodica Alagic je vec imala i peto dijete - malog Rusmira. Tako su ih u selu Smrcevicama pod Zee planinom, okupljene u praznom zitnom hambaru zatekli njemacki vojnici i potjerali u Bugojno. Sticajem mnogih okolnosti u selu su ipak ostala starija djeca, cuvala ih je Hibina sestra, a Hiba je sa sinom ponovo dospjela u zatvor. Sta je sve dozivjela u Bugojnu, gdje su je jedno vrijeme drzali odvojeno od sina, zatim u bosanskohercegovackim selima poslije srecnog povratka iz zatvora i u vrtlozima cetvrte i pete ofanzive, sta je sve porodica Alagic dozivjela na gorkim ratnim stazama do 3. marta 1945., kada je osloboden Konjic, vjerovatno zasluzuje novu, uzbudljivu, potresnu ratnu pricu. Ovog puta ostaje samo toliko da kazem: prije dva dana iz Konjica je stiglo pismo u kome Safet Alagic, penzionisani major i ordenonosac, otac sedmoro djece koja su se vec poodavno izvojila svojim priljeznim ucenjem i postenim radom, izmedu ostalog pise: “Zaboravio sam da ti kazem da Hiba ima Orden zasluge za narod sa srebmom zvijezdom i da su mi sva djeca, njih sedmoro, u Savezu komunista”. �Pismo Mare Borozan Koracam ulicom koja me vodi prema zgradi u kojoj zivi moj prijatelj Branko Borozan, 46godisnji Mostarac, penzioner i otac cetvoro djece, izuzetno teski invalid koji svakog drugog mjeseca mora doci na beogradsku kliniku, borac koji zivi od danas do sutra. Zasto ovog ljeta nije bio u Beogradu? Pitam grupu zena gdje stanuje Branko Borozan i jedna mi, iznenadena, rece: “Covjece, pa on je umro prije tri mjeseca! Eno tamo zivi njegova porodica.” Nisam smogao hrabrosti da udem i vidim djecu umrlog prijatelja, koji je uzalud cekao da se objavi prilog o njemu i njegovoj porodici, jer se “prica negdje izgubila”. Nije zelio da pita i moli. A zasto bi i molio?! On i njegova majka su vec punih dvadeset pet godina smireno, nezapazeno i veoma skromno zivjeli i primali svoje prijatelje. Nije im osobito smetalo sto su samo rijetiki Mostarci znali da je majka Sava izgubila pet sinova u posljednjem ratu i muza, zidara Burn, prvu ustasku zrtvu u okupiranom Mostaru. S prvim pucnjima ustasa, aprila cetrdeset prve, upravo onog dana kada su se u Mostar spustale prve italijanske motorizovane kolone, iznad spleta nekoliko kuca na zapadnim prilazima grada u kojima su zivjeli Borozani - braca Duro, Stojan i Uros sa osamnaestoro djece - pala je prva nevina zrtva, ubijen je pred svojom kucom, 53-godisnji Duro. Bilo je to aprila 1941... Bio je 12. juni 1942., kadaje Mara Borozan napisala ispovijest o smrti njihovog brata Mirka u selima oko Ljubomira u istocnoj Hercegovini. “Mirka su uhvatili cetnici u Ljubomiru”, pisala je Mara. “Na zvjerski nacin je mucen. Znali su da je clan KPJ, znali su da je primio sa najistaknutijim drugovima prve borbe pritiv cetnika i na taj nacin sprecavao da ubijaju srpski zivalj u ovom kraju. Sav pocijepan i izmrcvaren, nakon deset dana doveden je u Trebinje. Vidjela sam ga kako ga vezana drze dva cetnika, ali od velike bijede i iscrpljenosti sjedio je na zemlji sav pocijepan, strasno mrsav... Nisam ga mogla prepoznati. Kada sam prislablize, gledao je u mene, ja u njega, i konacno mije rekao: ‘Sestro Maro, zar me ne vidis?’ Uzdrzala sam se da ne zakukam, iako sam znala da njemu spasa nema, daje to, eto, nas peti brat koji strada. Zatim je dodao: ‘Malo hljeba ako imas.’ Ja sam se odmah izgubila u komsiluku, nasla sam malo pure i odmah mu donijela. I ja i svi okupljeni oko njega vezana trazili smo od cetnika da mu dadu donesenu puru da pojede. Cetnici su to odbili, a jedan zeljeznicar je rekao: ‘Dajte mu neka jede, ako je opasan za bjekstvo tu smo svi, nece umaci.’ I izmedu cetnika predao je puru Mirku, koji je pruzio ruke vezane skupa i nakvasale eme od ne zna se kad vezane. Za tren je pojeo sve, posao je da se malo pridigne, ali krajevima konopea dobio je po glavi kao znak da ne mrda.” Mara Borozan dalje pise: “Ovo ti pismo pisem i molim te da ne pricas nista majei jer znas i sam da bi je odmah prekinulo kad bi cula ovo sto uradise od njenog rodenog petog sina koji evo pade, pored muza i brata i ostale rodbine. Cula sam, i to je tacno, daje nekoliko dana poslije svirepo ubijen i bacen u Vidusku jamu. Gledali su neki cobani kako su njemu i ostalim naprednijim iz okoline Trebinja strasne muke nanosili tako da se meci skoro nisu ni culi. Cobani su po odlasku cetnika vidjeli vise jame kako vise ljudska srca. Eto, tako je, dragi moj brate, i posljednji tvoj brat poginuo. Ostao si nam ti sam. Na tebi je da pazis... Cula sam da si organizovan... Da se istices u akcijama. Drago mi je, ali bih te molila da me pravilno shvatis... Pazi da nam bar ti ostanes ziv. Rusi su poceli svoju taktiku i plan, skoro ce sloboda.” Mada je razmisljao o sestrinom upozorenju da u akcijama bude obazriv i pronicljiv, da �nesmotreno ne upada u samovoljne diverzije, Branko ipak nije htio izbjeci dramatiene sukobe. Tri puta je bio hapsen kao vojni obveznik takozvane Nezavisne Drzave Hrvatske, ali je sva tri puta bjezao iz sabiralista u Sjevernom logoru. Pa i onog ljeta, kad je stiglo sestrino pismo iz Trebinja, u Smrcenjacima, na prilazima gradu, “drzao je na vezi” grupu od 150 zarobljenih Rusa, nosio im hranu i biltene, pripremao ih za bjekstvo. Te svoje prijatelje trazio je kasnije, pismom, i po Sovjetskom Savezu. Tuzna i lijepa su Brankova prisjecanja o njegovim nocnim strazama i prebacivanju ilegalaca, o zelji da se s oruzjem obracuna s cetnicima koji su zeljeli da sve Borozane, mahom partizane, u korijenu satru, da dokrajce ono sto su ustase, poput Brankove porodice, prorijedili gotovo do istrebljenja. Tako su cetnici i naveli svoje gospodare, italijanske karabinijere, da uz pomoc ustasa kazne i majku partizana Nede Borozana, majku Jovanku, cijeg su muza Simu, rudara, i njegovog brata Ristu, ustase ubile ljeta 1941. Oni su stanovali u prizemnoj kucici u produzetku nase ulice kao i drugi prezivjeli Borozani. Sta se toga dana odigralo u stanu Jovanke Borozan i na gradskim ulicama javio je Ravnateljstvu za javni red i sigumost u Zagrebu 13. travnja 1942. ravnatelj mostarskog Redarstva Mate Roko, zacuden kako mu je i tog jutra umakao partizan iz prizemne kuce na Bijelom brijegu, gdje su zatekli samo 48-godisnju Jovanku i djecaka iz komsiluka. Umjesto partizana Nede u stanu su nasli “samokres na kolo i 3 komada puscanih naboja, dva tocka od bicikla, 3 kosulje talijanskog porijekla, 1 dalekozor i 2 vojnicke hlace, 1 vojnicke cipele i 1 vojnicki uvijac”, a zatim je zapisao: “Pronadeni predmeti, zamotani u jedan carsaf, dani su Borozan Jovanki da ih nosi na redarstvo kamo je bila pozvana posto je odmah lisena slobode... Spomenuta je zamolila Zurovca Predraga Ilijinog, 15. god. stara, grckoistocne vjere iz Mostara, koji se slucajno nasao u stanu, da on nosi na redarstvo zamotane predmete. Prolazeci preko mosta na Neretvi, Zurovac je bacio pronadene predmete u rijeku i dao se u bijeg. Redarstveni strazar uhvatio ga je u mjesnom parku kamo je bio pobjegao. Borozan Jovanka na saslusanju priznaje da su kod nje pronadeni spomenuti predmeti i navodi da je samokres to jutro donio u njenu kucu nepoznati joj seljak i dao njenoj kceri. Zurovac Predrag izjavljuje da je predmet bacio u Neretvu jer se bojao da na njega padne sumnja da je donio samokres u kucu, jer se tada slucajno nasao u kuci... Stavljeni na rapolozenje talijanskim vlastima.” CANA IARHIV USTANICKOG POKRETA10 Pruzio je fotografiju i zapitao: - Poznajes li tog covjeka? Tetka Cana, tako su poznanici do tih aprilskih dana 1941. godine zvali srednovjecnu zenu opstinskog saraca Mojisila Markovica, gotovo da nije ni pogledala dosljaka u radnickom kombinezonu kada je uzvratiia:__ 10 Prozivka na Tjentistu. 1961, str. 102-107. - To je moj Vucko! I povela je mladica u kucu iza “topovskih supa” u Ulici vojvode Gligora, na Vozdovcu. Povjerovalaje sve stoje cula i iz ormara izvukla i dala dva odijela: jedno za Vucka Ivkovica, masinbravara, koji je bio njen podstanar sve do odlaska u vojsku uoci rata, a drugo ovom “krzljavku”, potporacniku, koga je Vucko poslao da mu donese odijelo kako bi se, poslije bijega iz njegackog trasporta, prebacio do svoje sobe. OD KUTIJE ZA PUDER DO VATROGASNIH APARATA Tako je za tetku Canu i njenog podstanara zivot potekao starim tokom. Samo je “gazdarica”, da bi mogla da nabavlja poskupjelu hranu, u jedinu svoju sobu “ubacila”, i Radoslava Nikolica, koji je �zorom odlazio na posao u Rakovicu. Njen muz, “cika Mosa”, cesto nezaposlen, provodio je dane i noci kraj stednjaka u kuhinji i staklenih vrata, koja su ih dijelila od podstanara. Bilo je sve obicno, svakodnevno. Kada je nastalo ljeto, Cana, vatrena i slatkorjeciva Sapcanka, prebacila je svoj porodicni “debatni klub” u dvorisnu ljetnju kuhinju. U taj najuzi porodicni krug ulazili su i podstanari, pogotovu Vucko, koji je jos i prije rata znao da “otvori sve karte”, da iskaze sve sto mu je bilo na dusi. A u njoj se bilo nakupilo mnogo gorcine i nekog nemira, pa i prijetnje, kad su jedne ljetnje noci cetrdeset prve u dvorisnu kuhinju doprle vijesti o novom strijcljanju. Cana je tada zatekla svog Vucka kako prekrojava poveci kozni kofer. Sjela je bez rijeci i posmatrala hitre ruke. - Dodaj mi ljepilo! -rekao je majstor, i ona je pruzila ruku. Uskoro je kofer sa dvostrukim dnom bio gotov. I Cana ga je, kao kakav kontrolor precizne mehanike, pazljivo pregledala. - Bez greske! - bilo je sve stoje rekla svome podstanara, znajuci dobro da njegove rake nisu radile za seosku mladu. A onda je ugledala i prve ilegalne partijske biltene. Tako je, bez rijeci, zagledala i ostalo stoje Vucko sa drugim mehanicarima izradivao za prenosenje ilegalnog stampanog materijala iz Beograda na teren, do partizanskih odreda, i obratno. Od kofera sa dvostrukim dnom koji se ubrzo “kompromitovao” poslije hvatanj a jednog kurira, preslo se na tabakere i kutijice za zenski puder s “bezvazdusnim” prostorom, na tasne sa patentima u donjem dijelu, Zatim se preslo na podesavanje limene ambalaze, manjih petrolejskih kanti, elektricnih resoa, vatrogasnih aparata i drvenih, iznutra izbusenih oklagija, koje su najcesce putovale u Vojvodinu. I na podesavanje cjedila za paradajz za rucne i rotacione gestetnere! I na pravljenje konstrukcija za sklonista i kaljevih peci sa “nevidljivim” kuglicnim lezajevima, ispod kojih su se krili beogradski ilegalci! Pa ipak je u Caninu kucu dospio i pravi, ogromni kofer sa ilegalnim partijskim materijalom, kofer bez dvostrukog dna, tezak valjda pedeset i nekoliko kilograma. Bio je to kofer Svetozara Vukmanovica Tempa, prva veca posiljka za Caninu kucu. Koji trenutak ranije, negdje na ulici, Tempo je Vucku prepustio svoj kraj motke na kojoj je visio kofer s najvaznijim dijelom arhive CK KPJ, prikupljene od avgusta 1941. godine. Drugi kraj je drzao Zivota Stepanovic, malaksao pod teretom i vrelim suncem, ali i uzbuden zbog dragocjenog tereta koji je trebalo skloniti na sigumo mjesto. I kofer je spusten pred Canine noge, na zemljani pod njene kuhinje. - Sigumo... zito! - prva se javila domacica, vise zbog susjeda, koji su sjedili uz emu kafu. Ona je znala da Vuckovi koferi kriju mnogo vazniju, dragocjeniju robu. Ostalo je jos samo da cuje sta ona treba da radi, gdje i u cemu da pomogne. Drzeci “trube” papira pod siframa i brojevima, upakovane kao za daleka putovanja, zapitala je: - Treba li ovo cesto vaditi i zagledati? - Kad potprasimo Nijemce... da, veoma cesto. SVAKA STOPA JE KRILA JEDNU TAJNU Sljedeca noc ih je zatekla na zajednickom poslu. Bez zarulja i svijeca, njih dvoje - Vucko i Cana u dvorisnoj kuhinji kopali su jamu za dva limena sanauka, za “dnevnik radnicke klase i partije”, za arhivu CK KPJ. Njen “stari”, “cika Mosa”, volio je da bude bezbrizan, pa sve sto je i vidio kao da i �nije zapazao, kao da je zaboravljao. I zena mu je bila zadovoljna. Bezbrizna, kao da iznosi pepeo iz stednjaka, iskretala je masnu i emu zemlju iz kuhinje u bastu, oko cvijeca. A zatim je, popivsi jecmenicu kao u svako rano jutro, rekla Vucku: - A sada... hajdemo u sobu da ti otkrijem jednu tajnu. Ispod kreveta do prozora podigla je dvije daske. I njen podstanar je rasirio zjenice i usta: - Bunker! Dvije drvene stepenice i prostor od dva kvadratna metra, ostavljen jos od prije rata kada je gazda prepravljao prizemne prostorije, kao da su otkrivali neslucene mogucnosti. Tako je i bilo. Zbog njenog sigurnog sklonista i predanista tetka Cana je, uz Zagu Malivuk, Zileta Stevanovica, malog Kovaca “Kokana”, Svetislava “Malog”, Slavke “Velike”, upoznala i mnoge druge kurire i postonose i mnoge sifre, lozinke i ostale “tajne zavrzlame” i poruke. I tako je postajala sve tvrda za strah i suze, sve vjestija u poslovima koje je obavljala sa svojom “djecom”. I nista, bas nista je nije uzbudivalo, tako je bar izgledalo, kada je jedne noci - bila je racija -pred vratima stana stala ispred puscanih cijevi, metar daleko od limene kutije za bombone u kojoj se nalazila tek primljena posiljka iz Centralnog komiteta. Bila je samo ljuta sto su je iznenadili. Vucku je lupalo srce kadaje prihvatio kutiju. Trebalo je odmah zakopati tu izuzetno vaznu postu. I domacica je u carapama, poslije pola noci, krenula preko snjeznog pokrivaca. Trgnuo ju je glas gazde, industrijalca: - Sta radis u ovo doba? - Nista, Svetozare, pobegla mi kokos, a znas kako je... Zakopala je kutiju ispod stednjaka. Tako je otvoreno novo skloniste. Pa onda, cetvrto, ispod kuhinjskog praga. Tu je lezala arhiva PK KPJ za Srbiju. U stvari, ispod cijele kuhinjske povrsine, pored zida, nalazile su se limene kutije, dobro zaletovane, sa materijalom za kojim su tragali mnogi agenti. Svaka stopa, svaki korak u kuhinji cuvao je jednu veliku, veliku tajnu. A Cana je i dalje, ispod ikone, mimo slusala radio i u rasirenom “Novom vremenu” citala partijske biltene i letke. Susjedi su dolazili i pricali o borbama i ratnim nevoljama, o Titovoj vojsci, a Cana je zacudeno sirila ruke: -Partizani! Ma nije moguce?! Tako je moralo da bude. A to nije bilo lako, jer ne govoriti o onom sto je voljela za nju je bilo najteze. Jedino je poslije povratka iz Sapca, gdje je saznala za stotine ubijenih mjestana i svojih prijatelja, cesto ponavljala daje i njen zet mogao biti desetkovan, jer bio je deveti u prozivci za smrt - i tako je ostao ziv. I to nije zaboravljala. Cak i njen drugi podstanar, Radoslav, partizan “od glave do pete”, nije znao nijednu jedinu Vuckovu i njenu tajnu. Spavao je iznad bunkera, sjedio iznad kutija, pricao, ali je i za njega sve ostalo gluvo i nepoznato. Kadaje Radoslav otisao u partizane, Vucko se i obradovao, jer sada je mogao da do kasno u noc bdi iznad pecata i formulara, falsifikovanih legitimacija i propusnica, ispunjavajuci ponekad i dvadeset objava za jednu noc. ZAPISNICI SA ISTORIJSKIH SJEDNICA U KOSARAMA ZA POVRCE Bunker ispod kreveta je bivao sve puniji. Pa ipak je na stolu, pred Vuckom, uvijek stajao pistolj, a u dzepu doza smrtonosnog otrova. Predaje i hvatanja nije smjelo biti, jer je covjek, uz ovakvu arhivu u rukama Gostapoa mogao da ocekuje jedino jeziva, srednjovjekovna mucenja. Takvu sudbinu, svi su izgledi, dozivio je “Mali”, jedan od onih koji su znali i za neke tetka-Canine kucne tajne. Tu vijest je donio Vucko, u podne 30. jula 1944. godine, sat poslije hvatanja “Malog” i ostalih. I zacutao je. Znao je da Cana nece ostati gluva, obeshrabrena, i ubrzo je cuo: - Sta treba da radim? �Izbora nije bilo. Najvazniju arhivu, pecate i legitimacije trebalo je prenijeti na drugo mjesto. Vucko je nestao i Cana je iz bunkera u sobi i iz supe pokupila najvaznije oznacene male limene kutije. Dvije velike kosare, nabijene istorijskim partizanskim materijalom, paprikama i cvijecem, “isteglile” su ruke tetka-Cane dok je izbila na vrh Ozrenske ulice. Vucko je prihvatio kosare i sutradan, na pijaci, medu seljacima, ponovo susreo svoju “gazdaricu”. - Gle, odavno nisam vidjela boljih cvaraka! - rekla je Cana svom Vucku, a to je znacilo da ga nisu trazili. Ipak je to bio njen posljednji susret u ratu sa Vuckom, koji je morao da bjezi na oslobodenu teritoriju. Nekoliko dana kasnije, kada je bila u Sapcu, Becarevic je sa agentima upao u njenu kucu. Posto se gorko razocarao videci prazan bunker u sobi, natjerao je “cika Mosu” da razgrce zemlju u supi — tamo gdje se nalazio jedan od limenih sanduka zakopanih avgusta 1941. godine. I to je bilo sve sto su nasli, mada je zemlja krila i druge kutije i druge tajne. Zbog toga su starog “Mosu” i stavili na “tramvaj”, gnjecili mu noge, napravili ga invalidom ne bi li rekao koju rijec i otkrio koju, cak i njemu nepoznatu, Vuckovu i Caninu tajnu. Zbog toga se Cana ubrzo i nasla pred Becarevicem. Dosla je bez poziva da brani svog muza. - Dobrovoljno, dakle, dolazis? - cudio se Becarevic. A Cana je zapocela svoju veliku, najuspjesniju svoju “ratnu zavrzlamu”, svoj napad: - Kad vi niste punih pet godina znali da je moj podstanar komunista, a kako onda da ja i moj starac to saznamo, odgovori, je li? - A... bunker u kuci? - Becarevica je pomalo zanimala tetkina prica, znajuci dobro da je i njegova slomljena zrtva, onaj koji je na mukama pomenuo babu Canu, potvrdila da dvoje starih “nisu znali” za partijsku arhivu. - Bunker, velis? To pitaj gazda-Marica, a vi znate... - Dosta! Izlazi napolje! - napokon je sef agenata prekinuo razgovor, i nije dugo potrajalo, a “cika Mosa” je, potpuno pretucen, ponovo zasjeo kraj stednjaka i staklenih vrata, iza kojih vise nije bilo podstanara. Danas on tu ponovo sjedi, gotovo potpuno nepokretan, sa crnim, zgnjecenim nogama. Sjedi, pusi i bez rijeci slusa nasu sada ne tetku, nego babu Canu, jer vrijeme jeubijelo obojilo njenu kosu i nanjena pleca svalilo sezdeset pet teskih godina. A ipak je ostala onakva kakvu sam je, do ovog trenutka, zamisljao, i kakvu sam zelio da vidim. Uz dva svoja ratna ordena ostala je i dalje gromoglasna i “bez dlake na jeziku”. Udara o sto i ne smeta kad ponavlja, kad prica da i danas, da jos uvijek ima sta da kaze, mozda najvise onim koje najvise voli i koje je nekada tako rado docekivala. DVA NJIHOVA STANISTA Usred ljeta 1959, bez vodica i saputnika, uputio sam se konjskom stazom iz kanjona Drine u planinsko selo Risnjak, do kuce Milana i Stoje Milanovic, do seljaka koji je u vrijeme boravka Vrhovnog staba partizanske vojske u Foci 1942. godine izabran za prvog predsjednika Sreskog Narodnooslobodilackog odbora za taj kraj. U kuci ne zatekoh domacina. Mlada zena, snaha, sa obliznjeg brezuljka znaznim glasom odazva Milana na nekoj podaljoj njivi, a zatim se meni obrati: - Domacica Stoja se rano jutros zaputila u Focu, jedanaest kilometara tamo i toliko ovamo, kako ne bi izostala iz neke zenske akcije da se pomogne nejakima, pa ce doci kasno unoc. Preko plota ispade motika i pojavi se snazan seljak u subari, 74-godisnji Milan, veseo i glasan, i obuhvati me u zagrljaj. Ko je poznavao Milana, rekose mi u Foci, nije se iznenadio njegovom izboru za predsjednika, jer �je Milan januara 1915. prebjegao iz austrougarske vojske i postao borac prve srpske dobro voljacke brigade, uskoro je cuo za Lenjina i 132 Susretposlije vise godina: autor knjige i Stoja i Milan Milovanovic, prvi predsjednik Sreskog narod-nooslobodilackog odbora za jocanski kraj 1942., u Miljevini kod Foce 1980. «Stoja se osmjehuje i rado prica kako je nekad bilo, kako je u narodnoj kuhinji u Foci primalo hranu blizu dvije hiljade mjestana, kako su se zene okupljale, sta su radile... Milan je prekide kako bi cuo nove vijesti od gosta iz Beograda, sto im se, 's vrh vrha' obecava i porucuje, a na to ce Stoja: - To citas i u novinama. - Neka citam - doceka Milan. - Sada hocu da cujem zivu rijecprijatelja koji nas nije zaboravio... Os taje snimak dvoje sabesjednika pune zivot ne aktivnosti i optimizma...» boljsevike, u Moskvi je docekao Oktobarsku revoluciju, zatim se nasao na putu do Murmanska i Marseja, privodeci kraju svoju sedmogodisnju soldaciju. Mnogo godina je protutnjalo i Milan se 1941. ponovo susreo sa Lenjinovim spisima i partizanskim proglasima, pa tako stigao i do predsjednika sredske narodne vlasti. Sta se tada dogadalo, kako je protekao nas susret i razgovor u planinskom selu Risnjaku opisano je u reportazi koja je objavljena u novinama i mojoj zbirci Prozivka na Tjentistu 1961, koju je svojom recenzijom podrzao i knjizevnik akademik Mesa Selimovic. Milanov monolog na njegovom kucnom pragu u selu Risjaku, kazivanje o deset zakljucaka sa sjednica Sreskog odbora sta i kako da se radi u poljoprivredi tog sreza, o poganom vremenu kad �partizanske snage odose u zapadnu Bosnu, sve do Bihaca, kad ponovo “zaurlase” cetnicke i ustaske hajducke grupe i patrole, “kad njih dvoje, Milan i Stoja nekim cudom sacuvase glave, ostavi dubok trag i znacaj ne samo za focanski kraj.” Protekle su mnoge godine i fotografska kamera zabiljezila je nas ponovni susret u naselju Miljevina, podno okolnih brda, blize Foci, ovog puta i sa njegovom zenom Stojom, koju svojevremenu nisam zatekao u Risnjaku. Stoja se osmjehuje i rado prica kako je nekad bilo, kako je u narodnoj kuhinji u Foci primalo hranu blizu dvije hiljade mjestana, kako su se zene okupljale, sta su radile... Milan je prekide kako bi cuo nove vijesti od gosta iz Beograda, sta im se “s vrh vrha” obecava i porucuje, a na to ce Stoja: - To citas i u novinama. - Neka citam! - doceka je Milan. - Sada hocu da cujem zivu rijec prijatelja koji nas nije zaboravio. I domacin podize casicu nekog svog pica. Ostade snimak dvoje sabesjednika pune zivotne aktivnosti i optimizma, pa i neprocitani izvodi iz dokumenta focanskog ratnog vremena o dramaticnom budenju zena na bosanskohercegovackom podneblju, poput pisma koje je Josip Broz Tito februara 1942. poslao politickim komitetima na zapadnim stranama zemlje: “Ovdje u Foci razvili smo tako intenzivan politicki rad da nadmasuje rad u Uzicu i drugim mjestima gdje smo do sada bili. Narocito po zenskoj liniji ima velikih uspjeha. Ne samo medu gradankama nego jos vise medu seljakinjama. Ovdje smo uspjeli da postignemo to da rade zajedno Muslimanke i Srpkinje. U nedjelju smo odrzali zenski zbor na kome su bile prisutne delegatkinje iz citave oslobodene teritorije, a najvise seljakinja. Zbor je sjajno uspio jer je bilo preko 500 zena. Tu je stvoren antifasisticki savez zena za Bosnu i Hercegovinu. Najinteresa-ntnije je to sto se u ovim najzabacenijim bosanskim selima seljakinje masovno odusevljavaju za narodnooslobodilacku borbu. Partizani imaju veliki ugled kod zena i one ce nam mnogo pomoci da suzbijemo kod muzeva cetnicku propagandu. U samoj Foci uspjelo nam je odmah prvih dana po dolasku okupiti 90 odsto zena koje dolaze na sastanke.” Partizanka osokolila komandanta Kasni susreti Medu slusaocima je i Milka Grkovic (udata Prstojevic), Licanka, jedna izmedu 85 djevojaka koje su kasnog ljeta 1942. postale borci Prve zenske partizanske cete, kadaje skovana i pjesma “Oj narode, ko bi rek’o lani, da ce cure biti partizani”. Tesko ranjena krajem godine, na nosilima je druge ratne zime u povlacenju vojske i partizanskih porodica donesena do Neretve i Sutjeske, a zatim se, tek prezdravljena, zatekla u grupi bataljona kojima je komandovao Petar Radevic. Kasnije je odbila Petrov zahtjev, i hercegovackog vojnog i politickog rukovodstva, da se zene borci, njih tridesetak, iz Hercegovine upute u Liku svojim kucama, jer je u tom kraju partizanska izolovana vojska bila u sirem cetnickom okruzenju. Njen odlucan otpor okurazilo je Petra da i dalje ocuva bataljon na okupu, pa i sve zene borce. Bume ratne i poratne godine rasule su borce na sve cetiri strane i ljeta 1958, na proslavi 15godisnjice bitke na Sutjesci Milka Grkovic Prstojevic je dosla iz Slavonske Pozege i dobila je poljski krevet u satorima prezivjelih boraca Centralne bolnice. “Nisam obracala paznju da li nekog znam ili ne znam, jer bili su to nekadasnji ranjenici iz vise brigada, kad, pride mi covjek i zapita ‘Jesi li ti Milka Grkovic’? Jesam, odgovorim. ‘Akosamja?’opetceon. Ne znam, rekoh. ‘Jasam Petar Radevic. Sto ne dode u sator medu Dalmatince, �svi pitaju za tebe.’ I odvede me do dalmatinske brigade” - prica mi Milka. Kamera je uhvatila trenutak kada se njih dvoje, Milka i Petar, nakon gotovo trideset godina ponovo susreli (pored autora ove knjige, snimak u prilogu ove knjige), rasirenih ruku krenuli u zagrljaj, u vamicavi dijalog sta se sve dogodilo u njihovom zivotu tokom protutnjalih godina. “E, moj Petre, zasluzila sam, kazes, najvece ratno odlikovanje koje ti imas, a nisu mi dodijelili, kao ‘seoskoj curi’ i domacici, ni ‘Partizansku spomenicu 1941.”’, bez gorcine, vedro, dodaje Milka, a Petar pada u jarost... “Odakle ti tolika voiska. Petre” “A vi, Dalmatinci, kako hocete, jer, vidite, takvo je vrijeme naislo - mora se djelovati u grupama, sad politicki kasnije vojnicki, rekose nam drugovi Hercegovci kad se susretosmo s njima kod Bilece, na sto Peko Bogdan, narodni heroj, doceka: Asti srce Isusovo, Gospu ti blazenu, kako je imao obicaj da kaze u neocekivanim okolnostima” — prica Petar Radevic o vremenu kad je i u najtezim uslovima uspio da odrzi na okupu jezgro svoga bataljona, njih vise desetina, i druge koji su im se prikljucili, kad je prvi put, intimno i bezglavo, preispitivao svoju odluku da, koristeci se i rigoroznim mjerama kaznjavanja, ucvrsti disciplinu i ocuva jedinicu za nove borbe. “Ne bi nam sve to pravo, to sto rekose Hercegovci i cime nas docekase, bi to sve neocekivano, mimo prakse, ali povjerovasmo da to drugovi bolje od nas 135 U susretu nakon trideset godina i varnicavog dijaloga sta se sve dogodilo u njihovom zivot u culo se: «E, moj Petre, zasluzila sam, kazes, najvise ratno odlikovanje, to koje ti imas, a nisu mi dodijelili, kao 'seoskoj curi' i domacici, ni Partizansku spomenicu 1941.» Milkajepricala �bezgorcine, vedro, a Petar je padao u jarost. procjenjuju prilike u Hercegovini, i nas Treci bataljon krenu ka zapadu, prema Neretvi i Dubravama, Stocu, pa u Hrasno, gdje zatekosmo drugu grupu boraca Desete brigade, medu njima i Rada Hamovica, nacelnika staba brigade, narodnog heroja. Hamovic me pita: “Odakle ti tolika vojska, Petre Radevicu, kako je ocuva?” Ja mu rekoh otkuda je i kako je ocuvasmo, pa sjedosmo da prezalogajimo i povratimo dusu. A imalo se sta i omrsiti, jer Livnjaci na raznju okrecu jagnje, tu je i med, svaki borac je mogao da dobije po kilogram meda, nas intendant ima sta da podijeli, narod je to od srca dao.” “Slusam, tako, sta treba da cinimo, a trebalo je da, razdvojeni, krstarimo u sirokim krugovima, a meni kao da se pamet pomraci: pred ocima mi ona dvojica koje desetak dana ranije sastavih sa zemljom cuvajuci boracku kolonu, a evo sada se svi razilazimo”, vracajuci se tom dogadaju saopstava svoju pricu Petar Radevic, kojeg je iz tog kosmara, tada, trgnuo i osvijestio glas Licanke Milke Grkovic, koja je trenutak ranije izasla iz bataljonskog stroja, uzela puskomitraljez ostavljen po strani, stavila ga na rame i ponovo usla u bataljonski stroj. “Ljudi su zaledena pogleda saslusali odluku rukovodstva da se bataljon 136 rastura u grupice, da bi biio ponajbolje da drugarice krcnu svojim kucama. Stojim tako ispred bataljona i slusam i ne slusam, kad zacuh nasu Licanku, jednu od trideset i nekoliko zena iz mog bataljona: '‘Nase su kuce popaljene, nemamo kuda! S ovim puskomitraljezom i mojim bataljonom boricu se protiv neprijatelja sto god bolje budem mogla”. Milka Grkovic je svojim cinom ispisala samo jos jednu stranicu svoje odlucnosti: imala je 17 godina kada je napustila svoje licko selo Srednja Gora i decembra 1941. postala partizanka, a avgusta iduce godine i borac Prve zenske partizanske cete, jedna izmedu 85 seoskih omladinki koje su se, sa 12 pusaka, izborile da ucestvuju u borbi na Perjanici i da se u njoj i naoruzaju. Bila je bombas IV bataljona II licke brigade kada je tesko ranjena u pluca i ruku decembra 1942., a zatim, na nosilima, pocetkom njemacke operacije “Vajs” januara cetrdeset trece prebacena u Drvar, do Centralne bolnice Vrhovnog staba, i sa 3.000 ranjenika i 1.000 oboljelih od tifusa stigla do Neretve. “Ostadoh nekako ziva, pridigoh se i krenem kud su me noge nosile, kud su i drugi odmicali, trazili puteve spasa, pa tako, lutajuci, stigoh do dalmatinskog odcijepljenog bataljona Prve dalmatinske brigade”, prisjeca se Milka Grkovic-Prstojevic u svom stanu na Novom Beogradu, ustupivsi vise dokumenata i fotografija o Prvoj zenskoj partizanskoj ceti. “Na tom mucnom putu nije mi promaklo ostavljeno ili baceno oruzje, zapazim pusku i zgrabim je, i izgubim se sumskom stazom. Tako stigoh medu Dalmatince, Crnogorce, Bosance, u opsti kosmar, u razrijedene borbene i bolnicke esalone.” Stigosmo sa tusom u nosu i do juzne ili srednje Hercegovine, do r. utova blata, gdje me kao f om pokosi odluka da se sve zene upute svojim kucama, nas tridesetak, da se raz azimo, da ce nam dati hrana i vodica do Neretve. Moia ie kuca - moj batalion “Zasto ne izlazis iz stroja? Sve djevojke napustaju oataljon?” zacuden pita me Petar Radevic, kojeg do mog izlaska iz ob i’ca na Sutjesci nisam vidjela i cula. I uzeo mi je pusku. Ne znam sta sam mu odg 'vorila, mozda i psovku izvalila, ali valjda da je moja kuca tako daleko da ce ta mo, ,i staza biti i moja posljednja. Mogu da ostanem samo u bataljona kao partizanka kao sto sam bila vec dvije godine. Komandant ostade zanijemio, ali se trgnuo i zaputio do clanova staba koji je naredio nas razlaz. Poslije se opet postrojismo. Dvojica iz staba nesredeno i neue.edljivo objasnjavaju zasto su donijeli takvo rjesenje. I ja ne otrpjeh, izadem iz stroja i pridem do nekoliko poredanih �puskomitraljeza, zgrabim jedan i kntiju sa 137 redenicima, svi to gledaju i sute, a ja kazem to sto sam kazala i Petru. I vratim se u stroj. A okolo mrtva tisina.” Vrijeme tih dalekih dogadanja ostala su Petru Radevicu neizbrisivo urezana u zivo tkivo. “To sto rece i ucini licka seoska naoruzana djevojka osokoli me, kao da mi uli novu snagu, samopouzdanje. Priskocim i stanem pred borce i saopstim da bataljon necemo rasformirati, da cemo i dalje ostati monolitna, cvrsta jedinica, bez obzira u kakvoj se situaciji nalazili, a to znaci da cemo nastaviti borbu kakvi jesmo i koliko nas tu ima. Tako rekoh i drugovima koji nisu bili pred bataljonom a donijeli su odluku o tome sta nam valja ciniti, starim prekaljenim komunistima i ratnicima koji su, svakako bolje od mene poznavajuci prilike i specificnosti ratovanja u Hercegovini, vjerovali da se samo na taj nacin decentralizovano i za krace vrijeme, kad je iscrpljenost boraca bila ocevidna a neprijatelj izuzetno jak, moze opstati i pripremati borce i narod za nove bitke. I takva procjena je, nema sumnje, prihvatljiva, jer niko pusku nije odlozio. O tome je Vlado Segrt u svojim ratnim zapisima lijepo pisao. Uostalom, sta ce uciniti nas bataljon nije ni moglo da bude presudno u tom hercegovackom kraju, odnosno mi smo jednostavno tako shvatili nas dalji opstanak.” “Kakav prijedlog imas, Petre Radevicu”, odgovorio je Rade, koji je sa nekoliko rukovodecih ljudi prihvatio moj prijedlog. Dva reorganizovana bataljona, od kojih je Petrov imao 120 boraca, pokrenuta su ka juznoj Hercegovini u nove napade na neprijateljeva uporista. Stigli su i novi borei i pocetkom avgusta 1943. brigada je imala 390 boraca, 310 pusaka, 30 puskomitraljeza i dva laka bacaca. Bila je vec udama snaga koja je ovladala velikim dijelom stolackog i dijelom ljubinjskog, bileckog, trebinjskog i gatackog sreza, stoje i omogucilo da stab brigade javi Vrhovnom stabu: “Pasivnost i kolebljivost masa pomalo vec popusta i vec uspijevamo da i mi mobilisemo stogod boraca za brigadu, a izgledi su da ce ici sve bolje. Cetnici gube sve vise uticaj, mogu sve manje da mobilisu, a akcije koje predvidamo ovih dana izvesti, vjerujemo da ce jos vise pospjesiti njihov krah. Borbenost masa pocinje se buditi...” OBAVJESTAJAC Seida Kavara Grmjela je kanonada Cetvrte ofanzive kada je Seida Kavara, vesela i snazna, u gradicu svakom poznata, sedamnaestogodisnja muslimanka iz Capljine, odbjegla na Biokovo, u partizane. Kasabom se to, kao i svugdje gdje svak svakog zna kao svoj rodeni dzep, ubrzo proculo. Mozda je od svih nagadanja o razlogu Seidina bijega bilo najblize istini da se Gavrilo Princip vise njegov cin nego on sam kao licnost - uvukao u njene djevojacke snove, okupirao njenu mastu i postao njena prva ljubav. Bilo kako bilo, tek Seida je, nezadovoljna - ni sama ne znajuci cime, buntovna i prkosna, odusevljavajuci se herojima iz rijetkih romana, a vise od svih svojim miljenikom, razapeta jednolicnom tugom zaostale provincije, docekala cetrdeset prvu. U Prvom biokovskom odredu, kasnije u juznoj grupi udarnih bataljona, Seida Kavara postaje veoma drag drug i borac. Jednoga dana je “Turcin” - kako su je svi od miloste zvali - zavrsio pjesadijski oficirski kurs, a zatim kao dobar signalist, i kurs radiotelegrafista na Sator planini. Tada je na Vis stigla nasa Prva tenkovska brigada. - Hocu tamo! - trazila je odobrenje i od komandanta divizije. Kako su je tenkisti primili i kako se s njima proslavila u svom tenku i oklopnom “skautkaru”, u pjesmi i sali, nije tesko saznati. O tome bi najbolje znao da kaze stab IV armije, koji je morao tri puta -telegrafski - da trazi od �staba Tenkovske brigade izjasnjenje zasto ne salje na novu duznost radiotelegrafistu Seidu Kavaru, starijeg vodnika i tadasnjeg jedinog nastavnika radiotelegrafskog kursa u brigadi. Napokon je komandant brigade, Vlado Sekulic, pozvao “Turcina”. - Od danas, Seida, pripadas obavjestajnom odjeljenju IV armije. Prema okupiranom gradu Rijec ima nacelnik obavjestajnog odjeljenja potpukovnik Cuk. - Predstoji ti, drugarice, tezak zadatak. - Treba da podes u okupirani Mostar i da prikupis dragocjene podatke... U gradu ces imati saradnike... Promisli, pripremi se... Dobices novu radiostanicu... ... Pracena dvojicom mostarskih kurira, Lolom i Esadom, Seida se otisnula u ledenu februarsku noc - sa isturenih polozaja hercegovacke brigade, gdje je primila posljednje savjete svog starog prijatelja i vaspitaca Slobodana Sakote, tadasnjeg komesara brigade. Trojka je polako i oprezno odmicala: Lola je nosio akumulatore, a Esad radio stanicu. Polako, strijeljajuci ocima lijevo i desno, iza kurira se kretala Seida. Srecno se probila na Velez do kuce seljaka Muje, kojih petsto metara od glavnih neprijateljskih artiljerijskih polozaja. Obucena u podveleske suknene seljacke salvare, razbarusena, u sarenoj samiji i povezaci, Seida je vec bila clan kuce. Na tavanu je radio-stanica ubrzo stavljena u pogon. Prvi podaci, prikupljeni od seljaka, bili su dragocjeni. To vece veze iz grada nije bilo. Rano ujutro, kurir Lola utrcao je u kucu: - Eto ih, citava ceta...! Taj dan Seida je sa kuririma provela u stalnoj opasnosti. Nijemci su bili u kuci i dvoristu, a njih troje, nakostrijesenih cijevi i pripremljenih bombi, cutali su u razvaljenoj kolibi, skriveni u sijenu, na drugom kraju dvorista. I odatle Seida je uspjela da se jednom javi stabu: “BB de Bar... Bar... Osa?... U Mostaru situacija kriticna. Veze zatajile. Nijemci salju sve na polozaj. Teska oruzja su izvukli na dominantne visove. Slijedi izvjestaj!” Tog istog dana domacin Mujo negdje se - poslije razgovora sa “cerkom” -izgubio, da bi navece saopstio Seidi: - Propusnice nema, zenska glavo, ali ce te sutra u osam sati ujutro na Rondou cekati jedan covjek s naocarima i u cmom odijelu sa novinama u lijevoj ruci. U Mostaru Tegleci za sobom mrsavog konja, natovarenog drvima, Seida se, onakva kakva je - kao bula sa velikim komadom hljeba pod pazuhom, sa dvije bombe u salvarama i radiostanicom u vreci sijena na samaru, bez propusnice i legitimacije, tromo i naizgled bezbrizno spustala niz Velez u Mostar. - Gdje su ti propusnica i legitimacija? - ubrzo je nabasala na prvu njemacku strazu. Pred feld-zandarima, medutim, stajala je “glupa i kao top gluha” seljanka: - Sta kazes, bolan, de mi je pasaporto?... Drva dok prodam... Hocu, hocu, fonograpisacu se... Veceras rikvec... jest, bono, bono, veceras rikvec... - Kus budalo! - odgumuli su “ludu” bulu, prethodno joj otevsi hljeb koji vec dva dana - to je Seida znala - nisu primali na polozaju. Probivsi se tako kroz nekoliko straza i revizija, Seida je, napokon, izbila na glavnu ulicu grada... ... Sa crkve je otkucavalo tacno osam kada je “bula” sa tovarom drva izbila na Rondo. Covjeka sa naocarima nigdje nije bilo. Iduci u nedoumici ulicom, kod same zeljeznicke rampe susrela je Safeta, za koga je znala da je ilegalni radnik. �- Druze, hoces li drva? - upitala ga je u prolazu. - Necu. - Dacu jeftino, dina mi! - Necu, kad ti kazem. Zar propustiti posljednju priliku? Snazno je potegla svog umomog konja, cvrsto dograbivsi za ruku mrzovoljnog kupca: - Ja sam partizanka, treba da razgovaram s tobom... - Gubi se! - odgovorio je suvonjavi mladic, iznenaden i uzbuden. - Dosta cirkusa. Ja sam Seida. Vodi me u Donju mahalu. Uskoro je taster pod Seidinom rukom otkucavao: “BBB de BAR... BAR... QTS... Imam radiogram... OSU... Predite na talas, predite na talas.” - BBB de JAT... JAT... Qsa? Tenkovska brigada i ostale jedinice oko Mostara primale su dragocjene podatke. Borba se sve vise primicala periferiji grada, a Seida je i dalje bila u stalnoj zivotnoj opasnosti. Vec pri otkucavanju druge depese kojom je javila da su tog jutra Nijemci uhapsili pedeset i dva Mostarca, tester joj je pod rukom ostao pritisnut, u stanici je sumilo... Njemacke radio stanice usle su joj u trag. - BBB BAR... BAR... Predite na drugi talas, predite na drugi talas, - hitno je Seida javila stanicama JAT-u i CER-u. Iz nekoliko kuca i ulica, neprestano mijenjajuci talasne duzine, Seida je upomo i predano, iz dana u dan, javljala svojim jedinicama vijesti iz grada, sve dok nije pocela zaplijenjenom masinkom i sama da tuce Nijemce koji su se probijali prema Velezu i Konjicu. Naoruzana masinkom, sa radio-stanicom na ledima, u salvarama i povezaci, izbila je i pred stab generala Drapsina. - Druze generale, javljam se na duznost. U napadu na Gospic, ponovo je ucinila junacko djelo. A posljednja njena akcija bila je uoci napada na Bihac. Trebalo je da se, snabdjevena radio-stanicom, probije u grad. Zadatak nije mogla da izvrsi: automobil koji je vozio sofer -neprijatelj izvrnuo se niz strmu kamenu liticu. Sa slomljenom nogom i rukom, prelomljenih rebara, Seidu su otpremili u bolnicu. U Sibeniku, gdje je odsjela Prva tenkovska brigada, stara Seidina jedinica, bataljoni su brzo doznali da je Seida tu. Zajedno sa komesarom Hocevarom, okupili su se svi stari znanci i drugovi oko nje. Kada je, ubrzo, brigada krenula na nove zadatke, Seida je, jos povezana i u gipsu, skocila na posljednji tenk koji je odmicao ispred bolnice. PRED OCIMA GRADA Domobrane koji su tog jutra upali u dvoriste prizemne kamene kuce docekala je samo zena, prividno smirena, govorljiva. Ja sam cucao u potkrovlju, za svaki slucaj. Cuo sam zenu kako se obraca nepozvanim gostima: - Koga trazite, drugovi? - Pazi sta govoris! - docekao ju je domobran. - Vidis li ti cija je ovo vojska? Pogledaj, vidis li ova slovaNDH, je li? Zapamti to dok si ziva! I nikad vise da nisi pomenula rijec “drugovi”. Nego... stanuje li ovdje neki Bostandzic, vojni bastovan, vrtlar? Zena je, tad vec dobro zbunjena, odgovorila da stanujem, ali da sam otisao negdje u carsiju. Bastovan u porodici Domobrani su joj predali pismeni poziv od komande garnizona. Ponuda je bila primamljiva. U pozivuje stajalo da se odmah sutradan moram javiti zamjeniku �Muhamed Bostandzic sa odlikovanjima i autor knjige. Gorki monolog u zatvoru tek oslobodenog Mostara februara 1945: vojni bastovan Bostandzic okoncao je posljednom recenicom u knjizi «Pred ocima grada»: «Dakle, tako: sada imam pedeset osam godina, penzioner sam, stanujem u svojoj kuci, sa zenom i sinom studentom i veoma dobro znam sta je rat, sta znace bezbrizno jutro, smjela i postena rijec, vrijeme zakonitosti i otvorenosti, bez uzurpatora vlasti, vrijeme licne covjekoveslobode.» �PRED OCIMA GRADA MENSUR SEFEROVlC Naslovna strana knjige «Pred ocima grada» «Hajde ustani, u avliji te dugo ceka. neki covjeks bradom. A sto je veseljak, dragi Boze, i hoce nesto da ti da.», budi me majka vedra lica. Ico Voljevica, slikar, nakon sto je na radiju cuo o koncepciji rukopisa 'Pred ocima grada', o monologu neduzno zatvorenog Mostarca u tek oslobodenom Mostaru, donio je svoj crtez i rekao: «Ovo bi moglo biti naslovna strana tvoje i nase knjige o Mostaru». I bi pro-mocija knjige u Mostaru 14. februara 1970. sa njegovom naslovnom stranom. komandanta gamizona, da ponovo moram preuzeti staru duznost, a to je znacilo da i dalje obradujem baste oko vojnih logora. Razmisljao sam: ako je to zamka, mamac, sta onda? Ali zasto bi to bas meni podmetnuli kad nisam ni komunist, ni Srbin, ni Jevrejin. Zena je, uz to, sve glasnije gundala: - Sta se dvoumis? Dobices siguran hljeb. Vec dva mjeseca u kucu nisi donio ni dinara. Od cega cemo zivjeti? Poslusao sam je. Obukao sam svoju staru vojnicku uniformu, stavio opasac, kapu bez oznake, i tako opremljen pojavio se pred starjesinom pozadinske sluzbe u gamizonu. - Zasto se vi dosad niste javili komandi? - pitao je satnik Zobec. �- Mislio sam da ste nasli drugog bastovana. A cekao sam da prode i ovaj tutanj - odgovorio sam. - Kakav tutanj, sta je to? - docekao me je satnik. - Ova prevrtanija, guzva, metez, tako nesto. Radije sam sjedio kod kuce i cekao ljepse dane. A sada je upravo ljeto, gospodine komandante! - pricao sam sve slobodnije. - Citate li vi ovu novu, nasu stampu? - pitao je dalje satnik. - Ne citam ja nikakvu stampu. Sve sto ima novo... ja cujem u kafani. To mi je dosta. - Poznajete li vi kojeg komunistu u gradu? Sta znate o njima? - zapitao je satnik. Za trenutak sam bio zbunjen, ali sam brzo odvratio: - Gospodine satnice, o njima znam samo toliko da su ih u staroj Jugoslaviji progonili, zatvarali i prebijali, a danas ih hvataju kao zeceve. Ja takvu zabavu ne volim. Politiku i slicno ostavljam drugima. Bio sam, i ostacu, neutralac, bastovan... i nista vise! Ako sam vam takav potreban, stavljam vam se na raspolaganje. Na kraju mu je satnik rekao: - Pronadite ljude i obradujte imanje kao i ranije. Dobicete novo domobransko odijelo, pistolj i propusnicu za slobodno kretanje. Obradovana vijestima o mom zaposlenju, zena se razmetala u davanju savjeta: - Nemoj da te vise vidim u starom drustvu. Lijepo im reci neka te ostave na miru, jer ces inace izgubiti glavu. - Da nisi jos nesto zaboravila da mi kazes? - pitao sam zenu. - Jesam. Ja necu da zivim u strahu zbog tvojih budalastina. Nekoliko mjeseci naseg zajednickog zivota nije osobito mnogo obecavalo da cemo se nas dvoje dugo zadrzati u braku, pogotovo sto sam se tesko odvajao od prijatelja koji su me, mada ni sami nisu bili komunisti, nekoliko puta, ranije, uvlacili u guzvu, za koje su jugoslovenske vlasti smatrale da su djelo komunista. Poslije aprilskih dana i prvih junskih ustaskih pokolja, hapsenja mnogih komunista, prestravljena terorom, zena je sve odlucnije odbijala svaku pomisao da se ponovo nadem s prijateljima koji su mi ponekad ostavljali letke i brosure. Kada je krajem juna procitala proglas kojim su komunisti pozivali u borbu protiv okupatora i - Ako ti jos j ednom vidim letak u rukama, napusticu te i... ja ne znam sta ce dalje biti. Ponovo je planula bucna kucna svada koja je pala u zaborav s dolaskom dvojice domobrana i mojim odlaskom zamjeniku komandanta grada, domobra-nskom satniku Zobecu. Od tog susreta ponovo sam obilazio i nadgledao radnike u bastama oko sjevemog, juznog i zapadnog logora... Imao sam uniformu koju su nosili i neki od mojih nocasnjih susjeda u zagusljivoj celiji... Straze su me za nekoliko dana upoznale i bez legitimisanja pustale u sve logore. Iako je sve bilo obicno, za mene bez osobitih promjena, i na ulici sam izbjegavao susrete sa ustasama, ne zato sto sam im bio sumnjiv, vec prosto zbog toga sto su vec dotad ubile nekoliko mojih drugova, Srba i komunista. Osjecao sam u stvari da to ratno nevrijeme, tragicnu sudbinu mnogih prijatelja necu moci smireno da pratim i podnosim, da gledam i sjedim skrstenih ruku. Kada su nesto kasnije, krajem avgusta i pocetkom septembra cetrdeset prve, u Mostar pocele da pristizu prve grupice muslimanske sirotinje, izbjeglice iz nekih krajeva Hercegovine u kojima su okupator, srpski, muslimanski i hrvatski sovinisti pokusavali da raspale i razbuktaju vjerski rat, jos bolje sam sagledao tu nasu zajednicku nesrecu: braca su bila krvno zavadena i gurnuta u krvoprolice, u masovno medusobno istrebljenje. �To je svakako i bio osnovni uzrok tome sto sam se lako, bez otpora i osobitog straha otisnuo putevima ilegalne borbe. Na taj moj korak naprijed, put ka prvoj akciji, nije trebalo dugo cekati. Za to su se pobrinuli moji prijatelji. To sto se dogodilo, tako mi se cinilo, doslo je prirodno, mozda drugacije nije moglo ni da bude. Zapravo, mada sam bio ogorcen zbog svega sto se dogadalo, bastovanske poslove sam obavljao licno bezbjedan, ne strahujuci da ce me neko zgrabiti za vrat i strpati u zatvor. Sve je bilo uobicajeno, svakodnevno. Tako je to bilo. I upravo u tim prilikama - kada je izgledalo da ce moj bastovanski posao teci bez osobitih teskoca, tim prije sto sam nosio uniformu i pistolj o opasacu - pokrenut sam u prvu akciju. Tako naoruzana i bezbrizna jednog dana me je na ulici zaustavio geometar Adem Buc. Preprijecio je put mom biciklu, a zatim me je poveo svojoj kuci. Godinu dana ranije upoznao sam se s njim u stanu mog rodaka Muje Bjelavca, mostarskog komuniste koji je septembra cetrdesete odveden u Lepoglavu, gdje su ga ustase ubile sa ostalim zatvorenim Mostarcima. Buc je bio veoma jasan kada mi je prisao i rekao: - U aprilu si bio dobrovoljac, nosio si pusku i tukao se sa ustasama. Citao si letke i nema potrebe da ponavljam sta treba dalje da radimo. Ukratko: borba se nastavlja. - Ko da borbu nastavi, zar ja? - pitao sam. - Da, i ti! I ostali rodoljubi grada... - Znam sve sta hoces da mi kazes! - prekinuo sam Buca, koji mi je vec sutradan donio smotak letaka stampanih na italijanskom jeziku da ih rasturim u sjevemom vojnom logoru. - Tu gotovo i nema opasnosti. Niko nece obratiti paznju na bastovana u domobranskoj uniformi govorio je Buc uvjeravajuci me da sam za taj zadatak prikladniji od drugih. Monolog u zatvoru oslobodenog grada “... Da, tako je bilo te jeseni cetrdeset druge. A danas, da li danas nekadasnji sekretar staba, oficir Ozne, pamti tu noc naseg sukoba? Da li nekadasnji komandir voda i danas pamti rafal koji je osinuo iznad njegove glave? Zasto je Husa Orman, moj prijatelj s kojim sam pune tri ratne godine neposredno saradivao, ucestvovao u mnogim akcijama, zasto je u Okruznom sudu docekao moje hapsenje? Zasto me nije zastitio, rekao koju rijec? Ko je izdao naredbu vodi patrole da me dovede u zatvor, da me mostarskim ulicama provode kao zlikovca? - Zasto te hapsim? Ne znam. Receno mi je samo toliko da te pronadem i privedem u Okruzni sud. Tamo te cekaju oni koji te znaju i njih pitaj sve sto hoces! - odgovorio mi je voda patrole kada je banuo u moju kucu. - A ti, nista? - pitao sam. - Nista, nego sta? - Dobro, prijatelju, zar mozes uhapsiti druga, vidis li ovu petokraku, a da ne pitas zasto, zbog cega covjeka hapsis? - Mogu, nego sta! - ponovo je docekao voda patrole. Cuteci smo se priblizavali “Celovini”. Prije nego sto smo presli prag zatvorskog ulaza, voda patrole je rekao: - Ako si posten, saslusace te i pustiti, mozda vec danas. Danas je trideseti dan kako lezim u celiji, uzalud ocekujuci prijatelja i isljednika. Da li cu ovdje, u celiji, susresti nekadasnjeg sekretara staba bataljona? Mozda i komandira voda? Ne znam, volio bih da je to moj a zabluda, moj a neopravdana sumnja, ali - jos dobro pamtim jesen cetrdeset druge, sukobe i raporte u bataljonu, jutro kada su mi saopstili da idem iz bataljona, da idem negdje u pozadinu, mozda u Prozor, mozda za nekog magacionera... Otisao sam iz bataljona kao da vise nisam bio potreban, cak ni kao ekonom �146 ni kuhar. Razmisljao sam: da li sam i dalje borac, partizan, da li sam uopste kome potreban. Desetak dana kasnije, brojeci dane besposlen u selima nedaleko od porusenog Prozora, saznao sam da su clanovi staba Mostarskog bataljona zbog gresaka smijenjeni sa polozaja i kao borci upuceni u jednu dalmatinsku brigadu. Borci nisu zaboravljali sukobe staba sa pojedinim partizanima i mjestanima, ni omladince koji su udaljeni iz prenjskog bivaka, ni izvjestan strah koji ih je, mjesecima, sprecavao da se smjelije suprotstave samovoljnim odlukama pojedinaca; nisu zaboravljene prilike u kojima je smjelija kritika rada rukovodeceg jezgra mogla da dovede do nepozeljnog zapleta i raspleta, bas tako se govorilo na bataljonskoj konferenciji, pred komisijom viseg staba. Sve do tada niko nije imao hrabrosti da javno kaze zasto se u bataljonu primjenjuju dva mjerila za gotovo istovjetne greske: omladinac Ahmed je strijeljan odmah posto se iz prve borbe vratio bez puske, a clan staba koji je u borbi takode ostao bez puske pozvan je na odgovomost tek kada je visi stab saznao i za tu njegovu gresku, pored drugih koje su se prikupile. Slusao sam price o bataljonu, kuriri su dolazili i odlazili, ali ja kao da vise nisam zelio da pratim njegove puteve, cetne i bataljonske konferencije. Bio sam vec odgumut i zaboravljen, obiljezen kao nervno rastrojen, uz svaki nalet aviona plasljiv do komicnosti - zabiljezeno je to i u bataljonskom “vrapcu”; ostao sam magacioner, seoski ducandzija na terenu Ramskog partizanskog odreda, partizan bez oruzja, pozadinac kakvih je bilo u svakom zaseoku, u svakom naviljku kuca. Tesko sam odbolovao tragicnu smrt svoga druga. Sada, dok bespomocno sjedim u celiji i razmisljam o Lucetovoj gorkoj sudbini, o drugim ratnim nevoljama i slicnim sudbinama, o svojim raportima u bataljonu i drugim ratnim teskocama, cini mi se da moja celija ipak nije najgore sto me moglo snaci. Nosi me potajna nada, uvjerenje da se u oslobodenom gradu, u mom gradu, ne moze tako lako odsjeci najteza kazna, podici neobrazlozena i nedokazana optuzba, bez obzira na to koje donosi i ko me optuzuje. Hocu da u to vjerujem, moram da u to budem ubijeden. Otuda, valjda, svaki novi dan ocekujem sve mirnije, ako to nije bezvoljno opustanje, ne znam. Sta danas radi Miza, da li je potrazila moje prijatelje? Znam da me nije napustila, ne samo zato sto mi je zena i sto mi svakog dana salje rucak. Znam da mi je iskren, intiman drug i prijatelj. Osjetio sam to i u najtezim trenucima koje sam prezivljavao odmah poslije mog silaska u Mostar u jesen cetrdeset druge. Ona me je razumijevala, pokusavala da shvati moju zbunjenost i neodlucnost. Bas zbog toga me je njeno hapsenje u okupiranom gradu snazno potreslo i uzbudilo. Kada se poslije petnaest dana vratila iz zatvora docekao sam je radostan, presretan. Sa uzbudenjem sam slusao njenu pricu. - Gdje su ti braca? - pitali su je agenti na prvom saslusanju. - Otisli su u nabavku zita i obadvojica su nestali - odgovorila je Miza iako je vec znala da su joj braca poginula. - Kome si davala letke? - pitao ju je agent kada se otrijeznila od prvih udaraca. - Kakve letke? Zasto me uzalud mucite. Ja znam samo za ducan i prodaju voca i povrca odgovorila je Miza. Petnaest dana je, iz dana u dan, dobijala udarce gumenim palicama. Tada su ljekari - simpatizeri ilegalnog pokreta uspjeli daje iscupaju iz zatvora. Upornost i ljubav prema ilegalnim radnicima bile su jace od policijskih palica. Doveli su je kuci automobilom, iscrpljenu, slomljenu. Sutradan sam joj predlozio da mi bude drugarica. - Mislis... tvoja zena? I da se vjencamo za vrijeme rata? - pitala je Miza. �-Da. S prvom zenom sam se razisao... - Nemoj da se uvrijedis: ti si mi kao neka rodbina, drug iz borbe -odgovorila je Miza raspolozena vise za to da odmah odem kuririma koji su me cekali nego da slusa moje price o nasem vjencanju. Dvojicu bataljonskih kurira, Alu Kresu i Vasu Maslu, zatekao sam u kuci Stane Radisic, koja je i poslije smrti svog muza iz svoje kuce ispratila nekoliko odreda. Te novembarske noci, ne ocekujuci ponocne goste, zakljucala je kapiju, povukla se u sobu i cvrsto zaspala. Trgla se tek kada su u njenu sobu upali kuriri sa baterijskim lampama. Tu sam ih i ja sutradan nasao. Docekali su me neprijatnim vijestima. Cimbaje ubijen. Nijemci su ga uhvatili na spavanju iznad Ostrosca i strijeljali. Poslije nekoliko dana Ala i Vasa su me pozvali u kucu Milice Samardzic, koja je takode od prve ustanicke godine dijelila dobro i zlo s kuririma i ilegalnim radnicima grada. Tom prilikom sam i kuririma i Milici donio sljedovanje koje je dodjeljivao kvartovski narodnooslobodilacki pododbor. “Sta da kazem priiateliima” Mada je u gradu vladala glad, skoro potpuna neimastina, ilegalci i mnoge porodice ciji su domacini bili u partizanima primali su pomoc u hrani i novcu. Da bi ta pomoc bila jos bolja i redovnija, Narodnooslobodilacki odbor je raspisao narodni zajam, neobican referendum u okupiranom gradu. Novae je bio potreban i za nabavku lijekova i drugog materijala za hercegovacke partizanske jedinice, pa i za narodnu vlast na oslobodenoj teritoriji. Gradanin upisnik zajma koji bi dao deset hiljada kuna umjesto potvrde bi dobio novcanicu - iz izdvojene serije -od deset kuna, a to je odgovaralo ulozenoj sumi novca. Jedna kuna sa odredenim brojem i iz odredene serije zamjenjivala je potvrdu da je upisnik zajma ulozio hiljadu kuna. Poslije rata, kako je bilo utvrdeno, trebalo je da zajmodavac samo pokaze novcanicu - i dobio bi odgovarajuci iznos uz kamatu od tri odsto. Tako je cjelokupna evidencija o zajmu svedena na odredeni broj novcanica, na novcanice od tog do tog broja, a brojeve su znali samo pojedini drugovi. To sam saznao tek u oslobodenom Mostaru. Zajam je raspisan na osnovi napoleondora - sesnaest hiljada kuna imalo je vrijednost jednog napoleondora, kakav je odnos bio u slobodnoj prodaji. Bilo je to tako vjesto organizovano da nije moglo biti opasnosti od provala, premetacina i drugih neprijatnosti. Upisnik zajma je mogao na javnom mjestu, bilo gdje, pokazati svojevrsne “partizanske priznanice”, jer su to bile kune kao i druge - u prometu, ali njihovu pravu vrijednost je znao jedino zajmodavac, odnosno odbor. Zajam su upisivali i mnogi trgovci “neutralci” nastojeci da uspostave izvjesnu saradnju sa partizanskom vojskom i tako steknu sigurnost i “s druge strane”. Desilo se da sam se upravo u tim sredinama cesto kretao i upisivao narodni zajam. Kada sam jedom prilikom trgovcu u gvozdarskoj radnji Mujagi Premilovcu dao trideset kuna, a on meni trideset hiljada, Mujaga mi je rekao: “Nemoj da zaboravis, Hama, da me negdje zapises. Ja ti jedno vjerujem u tefter, crnom po bijelom. Tesko sam ga uvjerio da su upravo te kune - potvrde, to njegovo cmo po bijelom. Tog novembra su u gradu ponovo podignuta vjesala. Iz kuce u kucu se brzo prenosila vijest da su u Liska ulici, kraj zeljeznicke pruge, objeseni svima dobro znani i voljeni gradani. Dva dana je visila na omci Darinka Bitanga, zena Rade -poznatog komuniste izmedu dva rata i majka poginulog partizana Nede, koji je aprila te godine, kada su nas bili opkolili cetnici u Hodbini, bacio bombu pod sebe, jer je vise volio sam sebi da oduzme zivot nego da padne cetnicima u ruke. Do Darinke se klatilo tijelo sesnaestogodisnjeg omladinca Ekrema Curica. Objesen je i Muja Selimhodzic-Babic, partizan s kojim sam proveo mucne dane u konjickom zatvoru juna cetrdeset druge. Pored njih su visili Bozo Skocajic i Tomo Kljujic, cija je zajednicka smrt jos vise ucvrstila i ujedinila gradane �Mostara. U to vrijeme je bataljon, odvojen zaledenim stranama, izgledao dalek, nedostizan. U stvari, umjesto jednog - Mostarskog bataljona, koji je kontrolisao teren izmedu Nevesinja, Konjica i Mostara, febraura cetrdeset cetvrte je formiran Mostarski odred sa svoja dva bataljona - Konjickim i Mostarskim. Grad je puna srca docekao svoju vojsku i svoja prva slobodna jutra. Ali rane su tek tada zakrvarile, bol se uselio u stotine mostarskih kuca. Smrt je sirokim otkosima pokosila vise stotina Mostaraca, mladost njegovu. Iz kuce porodice Fejica poginula su cetiri brata, iz porodice Balaca cetiri brata, iz porodice Sarica cetiri brata, iz porodice Borozana petorica brace... Tog prvog slobodnog praskozorja Mostar bi stravicno izgledao da je, oplakujuci svoju djecu, izvjesio zastave na pola Nisam plakao, nisam obisao ni porodice poginulih drugova, ali u grudima mi je bio splet crnih zastava, svila se tuga za poginulim Lacom, Cimbom, Rifom, Mladenom, Bucom, Esom, Pintulom, Tasom, za mnogim drugovima koji su me svojim postenim i ljudskim djelom privukli i izveli na puteve borbe i zrtvnvania, na moju ratnu partizansku stazu. Na mom posljednjem ratnom zastanku, u prvom predahu bez dima i baruta, na zalost, docekase me dvije bajonete, celijske resetke, udarci i suocenje s prvim zlocincem Mostara, pedeset cetiri zatvorska dana i noci koje provedoh medu ustaskim i cetnickim zlocincima... Ove noci, ovog aprila cetrdeset pete, sa zavezljajem u ruci grabim opustjelim ulicama Mostara, koracam prema Donjoj mahali i svojoj kuci. Prije nepun sat celijska vrata su se otvorila i podoficir mi je naredio da uzmem sve sto imam i idem kuci. - Osloboden si, ispadaj! - ponovio je kljucar gledajuci me zbunjena, isprepadana. Ispao sam iz zatvora bez rijeci i obrazlozenja mojih isljednika, bez odgovora. Sta da kazem zeni, prijateljima, drugovima? Da rasirim ruke i bespomocno kazem: bio je to nesrecan nesporazum, zabuna, paklena spletka, zacudujuca mrznja pojedinaca, onih koji su na svoj nacin shvatili vlast u ime koje su govorili, ratni zaplet u koji je mogao svako upasti, opeci ruke, narusiti vlastiti mir i spokojstvo. Mozda sam bas tako i govorio zeni i rodbini, prijateljima koji su se okupili, drugovima koje su Miza i moja sestra Ema pedeset i cetiri dana preklinjali da mi pomognu, da svjedoce, da kazu makar jednu rijec. Sada cuvam svojih pet ordena i medalja: Orden rada III reda, Orden za hrabrost, Medalju za hrabrost i dva Ordena zasluga za narod III reda. I moja zena Miza Kanjo, komunista, nosilac “Partizanske spomenice 1941” takode cuva svojih pet ratnih ordena. To su nasa kucna, partizanska, ratna i poslijeratna znamenja, nase porodicne price. Dakle, tako: sada imam pedeset osam godina, penzioner sam, stanujem u svojoj kuci, sa zenom i sinom studentom i veoma dobro znam sta je rat, sta znace bezbrizno jutro, smjela i postena rijec, vrijeme zakonitosti i otvorenosti, bez uzurpatora vlasti, vrijeme licne covjekove slobode. U ljetnoj mostarskoj pripeci, koji sat nakon sto sam na Radio Mostaru izlagao koncepciju svoje nove knjige o Mostaru ‘Pred ocima grada’, budi me majka Fatima u roditeljskoj kuci u Ulici 10. hercegovacke brigade br. 9 i kaze da me u avliji ceka “jedan s bradom”. A taj “neki covjek” bi Ico Voljevica, slikar i boem, seret i saljivcina kakvog valjda za dugo nece imati grad na Neretvi (umro je mlad, neocekivano, a na dzenazu su dosli mnogi ne samo iz BiH), koji mi rece da je u jednom dahu, slusajuci me na radiju, skicirao naslovnu stranu, simboliku vec “procitane” knjige: mostarski kameni most, njegov otvor kao - grlo, sunce iznad brda Huma i mosta - oko, stari dio grada - dusa junaka, a sve to natkriveno seretski nakrivljenom partizanskom kapom. Zeli da bude neposredni likovni �saradnik u stvaranju tako videnog Mostara. Tako je i bilo. Takav podsticaj stigao je i od Skupstine opstine Mostar, koja mi je dodijelila nagradu “14. februar” za “literarna ostvarenja o borbi slobodarskog Mostara i njegovih stanovnika u narodnooslobodilackoj borbi”. Zahvalnost grada potekla je i otud sto je moja koncepcija edicije ‘Mostar u borbi za slobodu’ u deset knjiga naisla na jednodusnu podrsko javnosti, a prva knjiga edicije je ‘Pred ocima grada’ (odgovomi urednik Asim Pervan). Podrska je, medutim, bila uskracena od grupe odbomika koji su namjeravali da se suprotstave izjavom protiv dodjeljivanja nagrade pred vise stotina pozvanih na svecanost u Domu kulture, medu kojima su bili i clanovi stabova svih jedinica koje su ucestvovale u oslobadanju Mostara 14. februara 1945. Sudarila su se dva tumaeenja o cemu, o kome i kako da se pise o ratu: jedno, da se o proleterskom Mostaru, koji ima 13 narodnih heroja i stotine poginulih mladica i djevojaka, ne moze pisati zaobilazeci sve to, a pisati o “partizanskom dezerteru kao glavnom junaku knjige”, o njegovom “monologu, hapseniku u zatvoru tek oslobodenog grada” kako to ja cinim. I drugo tumacenje, da se kroz gorku sudbinu nepravedno optuzenog borea Muhameda Bostandzica predoci koliko je, u stvari, bio snazan i sirok antifasisticki front u gradu da je i vanpartijca, vojnog basto vana odveo u vrtlog najzescih ratnih zbivanja, iz kojih je, i pored partizanskog zatvora, izasao sa nekoliko odlikovanja. Ili odredenije: nastojao sam da pokazem kako su se, kako rece jedan od recenzenata, ljudi - u zavisnosti od dozivljaja i sudara sa surovim ratnim neprilikama - mijenjali, to jest xijihova snaga i psiholoska velicina su u tome sto su hod sa narodnooslobodilackom borbom protiv fasizma i nacizma poceli kao ljudi potpuno odrenuti sebi, a zavrsili ga kao borci urasli u najteze zahtjeve i uslove tog Omladinke antifasistkinje pored groba ubijenog omladinskog rukovodioca Salka Sestica u okupiranom Mostaru marta 1943. godine ratnog vremena. To moje dokumentamo kazivanje o preobrazaju ljudi u ratu u jedinke od vrijednosti i �samosvojnosti, upucuje i na to da “postoje ljudi koji svoje zastave nose u sebi, kao na dobrom vjetru plove krvotokom”, da takvi ljudi cesto ostaju neotkriveni, nezapazeni, bezimeni - perom, muzikom, kistom, filmskom trakom i dramskim tekstom nedovoljno priblizeni, i shvaceni, osmisljeni, ponekad otrgnuti i od svog vlastitog djela. Da to ne bi ostalo zasuto lugom, sugerisem kako se u nasoj zemlji radao demokratski odnos, oslobadanje ne samo ljudi naklonjenih pisanju od natruha pokomosti i ideoloske okamenjene discipline, da ih i dalje ne prigusuje izandzala ljustura nestvaralacke samocenzure. To nije promaklo mostarskom pjesniku Misi Maricu kad u mostarskoj “Slobodi” 26. avgusta 1974. kaze da “grad pred ocima Mensura Seferovica otvara svoju dusu, ne uvijek onakvu kakvu je zapisala istorija”, da “on ima svoje misljenje i ne libi se da kaze pa i kada odstupa od zvanicnih hronicarskih”, ali da je “dusa grada koju nam donosi knjizevnik ona prava, nepatvorena dusa juznog Mostara koji se mora strasno voljeti”, da “Mensurove tekstove treba citati i poslije cemo kroz zivot krenuti daleko mudriji, daleko ponosniji”, da “U covjeku se, nakon prohoda kroz njegove stranice, svjetlo kao zvijezda na modroj podlozi juznog neba - sa kvalitetom vise, javlja ljepota rodoljublja.” POSLJEDNJE JUTRO MIRE CIKOTE Mira Cikota je u oslobodenom Prijedoru, maja 1942, bila clan revolucionarnog vojnog suda. Kasnije je sa svojom djevojcicom Ljiljanom uhvacena za vrijeme kozarske ofanzive, pa je, zatim, iz prijedorskog zatvora dospjela do “Crne kuce”, centralnog zatvora u Banjoj Luci. Mala Ljilja je imala srecu. Ona je dospjela do svoje bake. Sta je dalje bilo, neka nam prica Stana Oljaca. - U dvije celije i predsoblju lezalo je oko pedeset zena. Miru sam dobro poznavala. Ranije mi je cesto davala letke i brosure. Zbog toga smo i u celiji dijelile svaki zalogaj, spavale pod jednim cebetom i u svemu pomagale jedna drugoj... Stana o sebi gotovo i ne govori, kao da je bila posmatrac u celiji, gdje je zadobila prve rane. Sjecanja joj naviru sa suzama... - Bila je naprosto iznakazena. Po tijelu je imala citav niz gnojnih rana, koje su ostale kao posljedica divljackih ujeda zubima. Kosa joj je bila pocupana, a izmedu noznih prstiju - rane od opekotina. Na svim saslusanjima pred ustasama, a i na prijekom pokretnom sudu, nikoga nije teretila ni izdala. Stavise, sav teret ustaskih optuzbi je primila na sebe. Stana se zagrcnu i rece: - Osudena je na smrt strijeljanjem. Medutim, dok su njeni drugovi odvedeni na strijeljanje, jedna delegacija ustaskih zena trazila je da se Mira objesi u Prijedoru. I sud je to prihvatio. U meduvremenu, od presude do vjesanja, na Miri nismo zapazali potistenost i malodusnost. Ona nije znala da pjeva, pa je zato zeljela mene da cuje. Jednog dana, posto je usla u celiju, primijetila sam kod nje, pored oka, nesto kao krvavu suzu... Trudila se da prikrije svoje patnje, samo da to ne bi pokolebalo nas mlade. Stana obrisa suze i nastavi: - Cesto nam je govorila kako se treba drzati pred klasnim neprijateljem, pa mi je, jednom prilikom, rekla i ovo: “Vidis, sejo, kako sam ja slabasna i mala, a ti si gotovo dvaput veca od mene, pa ako ti se nesto slicno dogodi - izdrzi sve”... Prije nego sto je odvedena na vjesanje zamolila me je da njenim roditeljima predam pismo, koje je pisala u zatvoru dan ranije, vjencanu burmu i sliku njene djevojcice. - Za mene je taj trenutak - objasnjava Stana - jedan od najtezih u zivotu. Cekajuci da je povedu na vjesanje, Mira je gledala u fotografiju svoje djevojcice i nebrojeno puta ponavljala: “Sunce moje malo...” �Mirino originalno pismo nalazi se u arhivu CK Bosne i Hercegovine. Prepis pisma je poslat u Francusku, gdje ce se uvrstiti u zbirku pisama objesenih i strijeljanih boraca protiv fasizma sirom Evrope. Sjedim, evo, i slusam tu posljednju ispovijest partizanke Cikote: “Draga moja mama, proslo je mnogo mjeseci kako ti nisam pisala. I evo, poslije vise mjeseci ja ti pisem, na zalost, posljednje pismo. Osuda je izrecena. Sjedim u celiji i cekam da dodu po mene. Nisam ovdje sama. Razgovara se, pjeva, zamisljeni smo, doduse, ali vjeruj mi, mama, nije mi strasno, pa zato ti pisem i htjela bih vam svima reci da se ne zalostite. Dok je covjek na slobodi, izgleda mu ovakav polozaj strasan, ali nije, uzivjela sam se u ovo stanje, a pomisao da je zavrsilo ovako jos hiljade i hiljade ljudi ublazuje moju bol i zalost za zivotom. Cula sam da je moja divna Ljiljana kod vas. To mi je u tolikoj mjeri olaksalo ovo stanje, mirna sam, jer ona mi je jedina misao bila i strahovala sam da ce ostati daleko od vas. Obecala sam joj zadnjih dana dok smo bile zajedno u Prijedoru da ce ona otici svojoj baki, pa sam sada zadovoljna sto je tako i ispalo. Sunce moje malo, mnogo je propatila posljednjih dana lutajuci i bjezeci sa nama. Nadam se da ce se uskoro oporaviti, da ce biit dobra djevojcica i na zadovoljstvo baki i djedi. Znam da je volite svi mnogo, ali znam da si ti, draga mama, dala mnogo brige, jer ona je jos mala, razmazena, a ti joj ne popustaj, jer joj se valja sada navikavati na jedan novi zivot, na zivot u kojem nece imati mamu koja razumije svoje dijete i stoji uvijek sa njom... Ucite je na red i rad, neka ti vec sada pomaze u malim kucnim poslovima. A njene dobre tetice znam da ce je voljeti i paziti na nju. Mislim da bi bilo dobro da ove godine jos ne pode u skolu, jer je fizicki slaba, ali ako bude moguce, neka ide ove godine u djecje zabaviste. Kupite joj tablicu i knjigu kakvu djecju, ona vec zna pomalo citati. Poljubite je mnogo puta, reci joj daje mama pozdravlja i moli da bude dobra i poslusna. Jednom ce joj, mozda, doci tata, jer ja se nadam da je jos u zivotu... Da... u mojoj cijeloj stvari sve je bilo najbolje i najpostenije...” A onda je doslo njeno posljednje jutro. Mira Cikota nije zadrhtala ni onda kada joj je na trgu rodnoga grada stavljena omca oko vrata. Njena Ljilja je sada student u Sarajevu, nosena posljednjim jutrorp i pismom svoje majke. MAJKA SAVETA I NJENA DJECA Zagledan vise u krosnju drveca nego u slike koje je spustio na koljena, porucnik Zivadin Grubesic Donski prica: /KeHe c japMOM o Bpaiy Haunt AwiKMTpnje Baja.SKne o pamoM BpeMeuy m iiopa-raoj «oaoKMsatjnjw y UojaoaHKH «a«a cy y Bochh jkchc ctasAswe cb5h japaM tia «pat jua 6« yaopa-j»u H>n»imy nontTSKao mc «a npammtM no^aTaK name o apeweny isojc bc CMC m ce aa6opa:«s "" Meam cgQgmmm �Zene s jarmom o vratu u vrijeme jesenje sjetve 1944. u Drinjaci (BiH) - Uzasne patnje je dozivjela moja majka u posljednjem ratu. Sreca je sto joj se um nije pomracio... Dok je otac, zvani Vuk, bio komandant bataljona u Prvom slavonskom partizanskog odredu, majka Saveta je bila talac. Svako vece, kao i druge zene ciji su najblizi bili u partizanima, napustala je svoje troje djece da bi u ustaskom zatvoru docekala zoru jedino ako partizani ne napadnu njeno selo Hum. Ubrzo vise nije mogla da izdrzi stravu i neizvjesnost svake nove sutoni i praskozorja. Izbjegla je u oslobodeno selo Lisicine. Ali linije fronta tu nije bilo. Ustase su upale u selo i sve redom, i djecu i starce, stjerali u klupko pod strazom mitraljeza. - Tada sam i ja bio sa svojima. Uspjeli smo te vedre proljecne noci 1942. da se skrijemo u kukuruzc. Majka je bila na “izvidnici”, ali - uhvatili su je. Nas cetvoro, spleteni, od straha, u cvrst zagrljaj, culi smo strasan, prodoran vrisak majcin. Navece, cetiri prozebla macica provirila su ispod gunja - neko je zvao. Mama! Da, to je bila njihova majka. Prigrlila je djecu modrim rukama, okrvavljenim od zica i plotova. Materinska ljubavje nadvladala strah i fijuk metaka. Pobjegla je iz kolone. A onda je gorko zaridala. - Ja nisam znao - nastavio je Donski - da li tada, grleci i ljubeci nas, place ili se smije. Njeno lice je izgledalo cudno, gotovo izobliceno. I zato mi je gotovo nemogucno zamisliti majku u ovim trenucima kada su joj, kasnije, ustase iz narucja otimale djecu u koncentracionom logoru kod Siska. To, valjda, ni majka Saveta ni bi mogla tacno da kaze. Stajala je u redu sa ostalim zenama i odjednom se prolomio vrisak i jadikovka. Nekoliko dzelata je otimalo djecu iz narucja izbezumljenih �zena. Zatim su se culi pucnji i prodorni, ubistveni krici. Grupa jamaraje sve brze i nemilosrdnije cupala uznemirenu djecu iz zagrljaja, izmedu nogu, objesenu oko vrata, oko struka; odvajali su dojencad bez pelena i djevojcice sa pramenovima kose, otcijepljenom haljinom, svucenom cipelom. I tek u stocnom vagonu Saveta je shvatila sta se to zbilo u ustaskom logoru. Lezala je pretucena kundacima, slomljena srca, ledena oka. U vagonu su se nalazile i tri Savetine sestre i njena stara, zanijemjela majka. Roblje je kretalo za Njemacku, a Savetin otac, zajedno sa ostalim muskarcima, u Jasenovac, na masovnu narodnu grobnicu - Gradinu. Partizan Donski za trenutak zacuta. Sta li bi o svemu ovome, nocas, pricao njegov otac, partizan Vuk? Kao do sada, ovog casa, vidim komandanta Viika: na celu svog bataljona, tamo negdje u slavonskim sumama, koraca teskim korakom nosen mislima o novim borbama i svojoj izgubljenoj, nestaloj porodici. Pa i majku Savetu kao da nije tesko nocas prepoznati: tamo, u Njemackoj, u tvomici municije, grcevito pronalazi puteve povratka do svog razbijenog djecjeg gnijezda. I uspjela je, zaista, krajem 1944, prolazeci kroz mnoge zatvore, da se dokopa svog oslobodenog sela Huma, da dode do svoje razrusene, puste kuce. Ali bila je presrecna. Saznala je da su joj djeca u Lupoglavu, selu nedaleko od Zagreba. I osjetila je siguran i cvrst zagrljaj, tvrde i tople Vukove ruke. - Sada je vec bilo lako - javio se ponovo Donski. - Dvije stotine kilometara, koliko su roditelji bili udaljeni od djece, za mog oca i njegovog vodica znacilo je, kako mi je kasnije rekao, najlaksu ratnu partizansku mars-rutu. Ta decembarska noc u neoslobodenom Lupoglavu, to ponocno kucanje na prozor trojice seljaka kod kojih su se nalazila njihova djeca, to uzbudljivo povlacenje sa tri obradovane djecje glavice izmedu straza i patrola - ostace Vuku kao njegov stalni zvjezdani trenutak, dragulj njegovog zivota. I tek onda, u djecjem partizanskom domu u sumi Zvecevu na Papuku, prigrlivsi poodraslu djecu, majka se prvi put u ratu osmjehnula. lako svog partizana Donskog, koji se nalazio na drugom podrucju, ni majka ni otac nisu veoma dugo vidjeli, svaka nova vijest o svom naoruzanom sinu i borcu uljepsavala je dane i noci ove, sada vec srecne porodice, pogotovo kada su, lutajuci izmedu frontova po Madarskoj i Backoj, saznali da im je sin na radu u vojnom sudu 6. slavonskog korpusa. Sada je porucnik Donski sudija u nasem pravosudu. Njegova sestra je student medicine, jedan brat student prava, a drugi ucenik srednjotehnicke skole. Tako su, eto, cetiri golotrba seoska djeteta snazno i sigurno zakoracila putevima naseg vremena. NARODNI HEROJ ESTREJA OVADA MARA Pristali su da je povedu u odred “Goce Delcev” jer se drugacije nije moglo: Estreja Ovadja Mara, dvadeset dvogodisnja radnica, Jevrejka iz Bitolja, ilegalac i partijski radnik u gradu, iako bolesna, tek stoje izasla iz zagusljivih soba, umjesto da se lijeci u partizanskom selu, primorala je drugove da je pocetkom 1943. povedu u odred “Goce Delcev”, medu mnoge njene sugradane. Nepune dvije godine kasnije, krajem 1944, kada je ova nekadasnja sindikalno organizovana radnica poginula pred bunkerom na Kajmakcalanu, jedan od onih koji su je doveli u odred i koji je pratio njene partizanske dane i noci, u prvom predahu poslije borbe u kojoj su ostali bez svoje Mare govorio je vise za sebe nego okupljenim partizanima da to sto se desilo sat-dva ranije mozda opominje i sve njih zajedno: da li su dotad, bar ponekad, razmisljali i o vlastitom borbenom mjestu u �ritmu borbe, o tome da li je bilo bas prijeko potrebno da njihova Estreja, ranije zamjenik komesara cete u 3. makedonskoj, a kasnije politicki komesar bataljona u 7. makedonskoj udarnoj brigadi, gotovo uvijek bude ispred njih, isturena, na cistini, na nisanu, medu bombasima i dobrovoljcima nadohvat neprijatelju. U stvari, bila je to samo ponovljena prica covjeka kome je metak odnio prijatelja, jer Estreja ni ranije nije osluskivala rijeci koje su upozoravale na opasnost Grupa makedonskih boraca (pocetlcom 1944.) medu kojima i narodni heroj Estreja Ovada Mara cistine i na blizinu bunkera. I tako su je, na kraju, i prihvatili, ostavili su je da i u najtezim trenucima, kao u borbi na Konjskom, decembra 1943, zajedno s puskomitraljescem drzi odstupnicu svojoj ceti iz bataljona “Stevan Naumov”, koji se uskoro nasao u grupi bataljona na poznatom februarskom pohodu preko zavijanih planinskih lanaca. Partizanka Mara, koja se svojom hladnokrvnoscu u dotadasnjim borbama oko Bitolja i Kiceva, kod Fustana i Tusina uvrstila u grupu najhrabrijih, u februarskom pohodu, na marsu dugom 439 kilometara, otkrila je i svoju izuzetnu otpomost na teskoce, nesanicu i mraz, spremnost da neposredno poslije maratonskog puta od dvadeset i pet dana i noci, u selu Pekljanima, prva zakoraci i stane ispred stroja javljajuci se za bombasa u napadu na najisturenije neprijateljevo gnijezdo. Takva je ostala i kasnije, prilikom prelaska Krive reke, u sukobu sa cetnicima na Kozjaku i bugarskim fasistima u Cmoj Travi, kod Stanikinog Krsta, posebno u tri velike borbe 3. brigade, formirane neposredno poslije februarskog pohoda. Prva je bila 27. marta 1944. u zeljeznickoj stanici Ristovca, oko opkoljenih Nijemaca i Bugara, izmedu sedam napunjenih kompozicija. U toj noci, kada je piamen svuda unaokolo visoko sukao, komesar brigade Mihajlovski vidio je Maru s grupom boraca kako benzinom polijeva branjenu stanicnu zgradu i kompozicije vagona. Prelazila je cistine osvijetljene plamenim jezicima ne obaziruci se na upozorenja svojih drugova. Iz bogatog plijena je �uzela samo suvo grozde i njime napunila platnenu navlaku u kojoj je cuvala masinku. Taj “pikavac” je, takode, bilo jedino sto je Mara htjela da primi iz povece posiljke koju je uputio stab brigade, odbijajuci odijelo i ostalo. Sa tom masinkom je, aprila 1944, u ulicnim borbama u Kratovu ostavila na plocniku dvojicu fasista i nekoliko drugih ranila. Kada su se, nesto kasnije, partizanski ranjenici zatekli u planini bez hrane, 158 Mara je iz svoje platnene navlake istresla i posljednja zmca suvog grozda, koje je i ranije cuvala jedino za iznemogle. I treca je borba donijela bogat plijen brigadi i nov podvig Marin. Svijene pored puta na Petrovoj gori, snazne partizanske jedinice su docekale ojacani bataljon fasista. TO je bila vjesto razapeta zasjeda, koja je brzo prerasla u juris i blisku borbu. Kolona je bila potpuno razbijena i bataljon je izbrisan iz pukovskog spiska. Medu prvima koji su upali u raspored neprijateljev zatekla se i partizanka Estreja Ovadja Mara sa svojom masinkom. Na uskom prostoru dvoboja, tamo gdje je bila hrabra partizanka, lezalo je nekoliko vojnika i oficira. Svoje ratne racune nikada nije svodila. Cekala su je nova prikradanja betonskim bunkerima i nesrecan napad na Kajmakcalanu, gdje je ostala otrgnuta od svog bataljona, od novog jesenjeg dana. y “Bodez u srcu” Drama u Bosanskoj Dubici Svoje poimanje zivota kojim su zivjeli u ratu i u poratnim godinama, svoju prorijednu Kozaru, hiljade mrtvih sto obiljezise njene visove i sjenokose, njenu izgubljenu djecu u logorima, rasute porodice i spaljena kucna ognjista, sve muke svoje Kozarcani i danas u njedrima nose i pamte, sve to tece njihovim krvotokom, ali nikada ne propuste da kazu, mada ranjena srca, da je sve i sto preturise preko glave, “njihova rana od prebola”, da za sve patnje - ako bude sloge i covjecnosti, partizanske i tezacke istrajnosti, ako i djelimicno ostvarimo svoja ocekivanja i nade s kojima se jurisalo i ginulo ima valjana lijeka, da su i njihove patnje “rane od prebola”. Na ustanickom frontu valjalo je tokom borbi razlucivati zlocince od zavedenih seljaka i okupljati pod jednu zastavu sve postene ljude. Tada je i dr Mladen Stojanovic poslao pismo Eminbegu Zaimovicu, svom prijatelju u Kozarcu, obavjestavajuci ga kakva se to bitka vodi i sta ocekuje od postenih Muslimana i Hrvata: “Ti mene, Eminbeze, poznajes dobro. Ja sam ti najbolja garancija za to da se nevinim, cestitim Muslimanima nece nista dogoditi. Krvnici i zlocinci bice predani narodnom sudu ove nase mnogobrojne i hrabre vojske, u kojoj ima i Hrvata i Muslimana, nekoliko stotina. Neka se vrate svojim kucama nasi stari dobri i cestiti prijatelji, neka se opskrbe hranom, neka ne dozvole da muslimanski sinovi budu zrtve u ovoj borbi u kojoj cemo pobijediti mi — Narodnooslobodilacka vojska, uz pomoc mocnih armija Sovjetskog Saveza, Engleske i Amerike. Pozdravi one stare poznanike, reci da budu bez brige, mi cemo stititi sve cestite i postene. Uz prijateljski maksuz selam, saljem ti i nas ‘Smrt fasizmu - sloboda narodu’! Dr Stojanovic”. Medu sedamnaestero ob-jesenih u Bosanskoj Dubici 20. septembra 1944. bile su i 80-godisnja Berta (Natalija) Babic i njena kcerka Nevenka Siljegovic �Tada je Bosko Siljegovic, nastojeci da prosiri zajednicku borbu svih naprednih ljudi Bosanske krajine, s drugog kraja Kozare pisao komunisti Osmanu Zubovicu u okupiranoj Bosanskoj Dubici “da mase moraju znati da nas Srbe vodi bas Musliman”. “To Srbi znaju”, pisao je dalje Bosko, “i time se ponose. Kod nas mnogi hoce da vide Osmana onako zeljno kao sto i vi dolje ocekujete da vidite mene.” Da to nije bilo pusto kazivanje, da na prostranim prekopanim kozarackim stranama poruke o neophodnosti zajednicke borbe nisu ostale bez odjeka, svjedoci sve sto se tokom cetiri ratne godine dogadalo ne samo na Kozari, poput zbivanja koja jos jednom, 20. septembra 1944, nanesose teske oziljke narodu Bosanske Dubice. U pet sati po podne, oko tri stotine u strahu prikupljenih gradana ugledalo je ustaskog vojnika Maksa Ljuburica sa jasenovackim koljacima i sedamnaest vezanih, njima dobro poznatih mjestana, osudenih na smrt vjesanjem. Objeseni su bez ijedne molbe upucene dzelatima pred zanijemjelom rodbinom, prijateljima, susjedima: 80-godisnja Berta (Natalija) Babic i njena kcerka Nevenka Siljegovic, omladinke Bahra Seric (ciji je brat Fadil narodni heroj), Murisa Jahic, Majda Pezic, Zehra Bejtovic i Koviljka Mataruga, Stjepan i Anka Ornek i njihove kcerke Viktorija i Andelka, Slavko Subaric i njegova zena Anka, 70-godisnji Ivan Kraus i njegov sin Stjepan, koji je, kao i objeseni Fuad Zenicanin, bio u ustasama, a saradivao sa ilegalcima NOP-a, kao i objeseni oruznicki narednik Bogdan Gluvic. Sedamnaestorica mucenika Bosanske Dubice! Osman Zubovic, koji je sa 950 Jugoslovena odveden u njemacki 160 koncentracioni logor kod Narvika (vratio se samo 51 logoras, ciju sudbinu je Osman opisao u stenografisanom zapisu, koji je iznio u cipeli, desifrovao i predao Muzeju revolucije naroda BiH). �Pored neobjavljene knjige sjecanja, napisao je i poemu o objesenima na platanima posljednje ratne jeseni. Svojim monologom o trajnoj zdruzenosti plemenitih, nevoljama i zajednickom borbom okupljenih Srba, Hrvata i Muslimana, starih i mladih, djece i roditelja, gradana sve tri vjere i nacionalne sredine, makar se u svom Ijudskom uzrastanju mnogi medu njima nasli na vjesalima i pred streljackim strojem, u cijem nesebicnom zivotnom opredjeljenju su ujedno i nepresusna izvorista neprolaznosti borbe kojoj su pripadali, Osman Zubovic i njegovi sugradani su i dalje zagledani “u svjeze lisce platana”, a svako “procitano ime objesenih... Nevenka... Bahra... Stjepan... Anka... Koviljka... Majda...” osjecaju kao “bodez u srcu”. “To su te oci” Dogodilo se da je dvadesetogodisnja Zahra Kalajdzic, clan tehnickog odbora za otpremanje odreda iz Mostara, uhvacena u okolnostima koje su bile neocekivane i za ustasku policiju, o cemu je upravitelj Zupskog redarstva Mate Roko obavijestio Ravnateljstvo za javni red i sigurnost u Zagrebu 22. aprila 1942. da je “jedan italijanski vojnik opazio kako ispod feredze u koju je bila obucena Zehra Kalajdzic viri vrh vojnicke puske”, da je vojnik “slijedio i kad je spomenuta opazila da ce biti uhvacena, bacila je sa sebe feredzu i pusku i pobjegla u stan Ibrahima Fejica, trgovca iz Mostara”, ciji se sin Salih, svrseni pravnik, nalazi “medu odmetnicima partizanima, i koji je sudjelovao 21. decembra 1941. unapadu navlak kod Konjica”, da se Zehra “sakrila u nuznik u stanu Fejica, ali kasnije je pronadena i po talijanskim karabinijerima uhicena”. Pored puske Zehra je nosila i manji kofer napunjen rucnim bombama, pa posto joj “nijedna ruka nije bila slobodna, jer je feredza mora drzati na sredini”, kako je zapisala u svojim sjecanjima Zehra Kalajdzic, naisle su grdne nevolje. “Sa mnom je krenuo i Fadil Buturovic, koji me pratio i ujedno mi pokazivao put do kuce u koju smo prenosili oruzje. Posli smo tmurnog, kisovitog, poslijepodneva sa Zgona, iz barake Ibrice Alikalfica, preko Carine do Bjelusina, znaci dobrih pet kilometara puta. Prije polaska dogovoreno je sta da kazem u slucaju pada, ako ne uspijem pobjeci. Sve se nije moglo u tancine predvidjeti, pa je bilo povrsnosti i u izboru feredze, koja je bila prekratka za moju visinu. Isio je dobro sve do Carine. Prosli smo nekoliko italijanskih straza, carinski most, sretali vojnike i u blizini glavne italijanske komande, tacnije iza Doma zdravlja, nesto mi se spotaklo na kisom ovlazenoj zemlji i u tom momentu provirio je kundak puske. Talijanski vojnik, koji je vozio bicikl iza mene, u momentu se bacio na mene, histericno drececi ‘partidziana’. Sve se odigralo u sekundima, rvali smo se - ja, djevojka koja ne zna upotrijebiti oruzje koje nosi, i vojnik koji mrzi, jer 161 zna da ce tako noseno oruzje biti upotrijebljeno protiv njega. Ni sada ne znam otkud sam smogla snage u svom krhkom tijelu da se sa svim teretom bacim na vojnika i tako ga ostavim u jarku pokrivenog feredzom i puskom. Ja sam sa koferom bombi uletjela u kucu Fejica, kod porodice koju sam dobro poznavala. Oni su se postarali da me kamufliraju, promijene na brzinu odijelo i postave za nacve da mijesim hljeb. Kofer s bombama je sklonjen u bunker pod zemlju u basti, a to neotkrivanje bombi kasnije je olaksalo moju situaciju.” Vojnik, ipak, nije zaboravio vrata iza kojih je zamakla, a uz to i njene velike izrazajne oci, koje mu nisu promakle ni u grcu za zivot i smrt. Ubrzo je doveo karabinijere i kamufliranu djevojku u kuhinji odale su oci. “To su te oci!” - tvrdio je vojnik i Zehri, kasnije, tesko se moglo povjerovati da je u blizini Drzavne bolnice u nasoj ulici slucajno nasla pusku i da je ponijela u talijansku komandu, ali, eto, naisla je na uzbudenog i nespretnog italijanskog vojnika. Pomenula je i Fadila Buturovica, neka i on svjedoci... Karabinijeri nisu dugo cekali - u zatvoru su se nasli i njen brat Teofik, optuzen da je dao pusku, pa i Fadilov mladi brat i njegova majka, zena u dimijama. Odvedeni su na Prevlaku, �a Zehra i Teofik u tvrdavu Lovrjenac, a zatim u koncentracioni logor u Italiji. Zehra je odvedena u logor Pollonza u provinciji Macerata u kojem je bilo vise zena iz Jugoslavije, a Teofik u logor Cooropoli u provinciji Teramo i Bahno a Ripoli (Firenca). U meduvremenu je Operativni stab NOP-odreda za Hercegovinu (komandant Petar Ilic Drapsin i komesar Miro Popara) 14. maja 1942.poslao pismo opunomocenom oficiru njemackog generala iz Zagreba u Stocu obavjestavajuci ga da “uslijed promjene u vojno-politickoj situaciji od posljednjeg pregovora nasih predstavnika sa Varna, uslijed novih hapsenja nasih ljudi od strane okupatorske vlasti i od strane vlasti vasih slugu ustasa”, moraju “napraviti izvjesne izmjene u prijedlozima za razmjenu zarobljenika”, pa zato i predlazu “ljude koji u prvom redu dolaze u obzir za zamjenu”, a to su Boro Zurovac, Hivzija Behram, Tripo Uljarevic i Zehra Kalajdzic, svi zatvoreni nedavno u Mostaru.” Zehra je u Mostar stigla tek dvije godine kasnije, krajem marta 1944, kada je nekoliko mjeseci poslije kapitulacije Italije medunarodni Crveni krst uspio da u svoje zavicaje vrati mnoge zatvorenike iz Jugoslavije. Uz put je prelezala tifus, da bi sve do oslobodenog Mostara, kada je docekala oca i mladu sestru, sa Nevzetom Kreso i drugim izvrsavala ilegalne zadatke. NE SAMO MATI U zapadnoj i sjevemoj Hercegovini, oko Ljubuskog i, posebno, oko Prozora, oslobodilacki pokret sve masovnije je obuhvatao najprogresivnije ljude toga kraja, medu kojima su bile i mnoge zene, majke i djevojke stasale za prvi borbeni odred. Tako se i pet djevojaka skojevki iz sela Bijace, izmedu Ljubuskog i 162 Metkovica, u drugoj polovini 1943. naslo u Biokovsko-neretvanskom odrcdu, gdje su stigli i drugi borci sa tog zapadnohercegovackog podrucja, bobeno jezgro za formiranje prve partizanske cete u tom kraju. “Sutradan smo se nasli u jednoj ledini u stroju ispod jednog izrazito velikog stabla”, zapisala je Ljiljana Golub Primorac, koja je sa sestrama Ruzom i Danicom bila sa puskom u ruci. “U stroju Ljubuske partizanske cete stajali su drugovi i drugarice iz Bijace, Ljubuskog, Graba, Radisica, Orahovlja, Gabele, Capljine, Metkovica i drugih mjesta. Onaje stvamo bila jedinica bratstva i jedinstva. U njoj su bili borci Hrvati, Muslimani i Srbi... Ne znam koliko je ceta imala ukupno boraca, ali znam daje nas drugarica bilo petnaest”. Ljiljana je bila 1 u prvoj uspjesnoj diverzatskoj akciji na zeljeznickoj pruzi, kao i delegat voda u prvom stroju novog Ljubuskog bataljona, sredinom 1944, kada su na tek okupljeni bataljon iznenada napale ustase i Nijemci. Borci su docekali i prve saveznicke padobrane sa hranom i opremom, i novi Zapadnohercegovacki NOP odred, u ciji sastav je usao i Ljubuski bataljon. Tu narodnu vojsku pratile su sa svojom djecom i mnoge majke Hercegovke, koje su “oslobodilackom ratu i revoluciji... davale zar ljubavi i toplotu srca i to na nacin dostojan majci”, kako je zapisao Jure Galic u clanku “Zene revolucije”. Ostao mu je u sjecanju i dogadaj iz prvih dana 1942, kadaje na putu ka partizanima na Biokovu “Jure Veliki, prelazeci prag kuce, svjestan trenutka u kome se nalazi”, rekao zeni: “Mare, ja odlazim, jer kako vidis drugog puta nema. Ostavljam ti djecu. Znam da ti nece biti lako, ali to je breme koje ti u ovom vremenu moras ponijeti”. Marin muz je poslije godinu dana poginuo kao partizanski komandir, a ona, Mara, sa “troje djece od kojih je najmlade imalo jednu a najstarije cetiri godine”, za tu vijest saznala je nekoliko mjeseci kasnije, kada su joj “sluge okupatora nocu, na rodnom kucnom pragu ubile ostarjele roditelje i sedamnaestogodisnju sestru”. Stigla je Mare i do zbjega u Italiji i Africi, bas kao i Anica Primorac Stara, majka sest sinova i �kceri, od kojih je dvoje dalo svoje zivote - kcer Ruza, clan Sreskog komiteta Skoja, koja je sve do smrti herojski izdrzala sve muke, i sin Marijan, oficir OZN-a, narodni heroj. “Onaje prkosila i onda kad su joj hapsili i sudili muza Ivana; ona nije ispustala suze ni onda kada su joj Talijani 1943., zapalili kucu i opljackali sve sto je imala”. I Zuhra Jakic i kcer joj Aisa, i Kata Basic i kcer joj Ruza, i Matija Mlinarevic i kcer joj Milka, i Hata Busatlija i kcer joj Kana, iako je smrt odnosila najblize, istrajavale su u ilegalnoj borbi i s puskom u ruci, oznacavajuci nagovjestaj novog vremena, zivot u bratstvu, bez isukanih nozeva i jama, nastavljajuci tradiciju najborbenijih i najpostenijih ljudi hercegovackog kraja. Tako je i Iva Hrstic Bajalo, majka dvoje djece i zena nadnicara Petra, koji 163 je “trbuhom za kruhom” stigao do Kanade i Spanije, gdje je kao dobrovoljac antifasist poginuo 1938, nastavila borbu svoga muza, uvjerena da tako mora da bude. “Moj muz mi je davao podstreka da se mogu pravilno orijentisati, agitovati i raditi za stvar radnicke klase, a kasnije NOP-a i socijalisticke revolucije”, zapisala je majka Iva, jer “odmah prilikom okupacije nase zemlje”, kaze, znala je gdje joj je “bilo mjesto u no vim, ratnim uslovima”. Bila je prvi predsjednik odbora Antifasistickog fronta zena u svom selu Grabu marta 1943. Mladi su spjevali i pjesmu: “Selo Grabu, ti si mala Moskva, u tebi je partizana dosta”. Majka Iva na kraju jednostavno kaze: “U 1944. godini sam jos jednom hapsena kada sma nosila postu u selo Klobuk. Ustase su me odvele u zatvor koji je bio formiran u kuci nasih saradnika i zahvaljujuci njima ja sam se spasila i vratila u selo.” I ponovo je sa drugim zenama cuvala ilegalce u bazama i odrzavala vezu s Dalmacijom i okolnim selima, vodila ilegalce i partizane kroz neprijateljevo podrucje, a sacuvale su “i sve one drugove i drugarice koji su dolazili u nase podrucje i tu od nas trazili organizovanu vojnicku, politicku i materijalnu pomoc.” “SARENE PAPUCE” Dogadaji su tekli sve burnijim tokom, posebno na polozajima u juznoj Hercegovini, gdje su komunisti i drugi patrioti u isto vrijeme vodili borbe i protiv ustasa i protiv pljackaskih i pogromaskih grupa koje su takode ucestvovale u akcijama. “Cete koje su bile pod nasim uticajem, odnosno nasi drugovi u tim cetama”, izvjestavalo je rukovodstvo ustanka PK KPJ za BiH, “trudili su se da borbi dadnu drugi pravac. Zahvaljujuci tome u Bileci nije izvrsen pokolj muslimanskog zivlja. Nase su cete cuvale muslimanske mahale ali nisu mogle sprijeciti pljacku ducana (i mnoge srpske radnje su opljackane) od strane pljackaskih bandi”. Ipak su grape sovinista, dok su ustanici bili u borbama protiv ustasa, uspjeli da u pozadini, na slobodnoj teritoriji izvrse zlocin. “Usljed upada... pljackaskih i razbojnickih odreda moralo se evakuisati muslimansko stanovnisto iz sela oko Fatnice prema Stocu da bi se spasio od pokolja”, pisao je Oblasni stab za Hercegovinu septembra 1941. “Krenut je transport od oko tristo ljudi, zena i djece pod strazom odreda narodne vojske. Odmetnicke komitske rulje, uz saradnju izvjesnih burzoaskih otpadnika narodne vojske, usput su organizovale prepad na transport i izvrsile pokolj nad sprovodenima kod Dabrice... Trenutno cemo bremzati sve vojnicke akcije dok se ne pojaca disciplina u vojsci i dok se politicki ne pripreme mase za borbu...” Tako se taj zlocinacki cin sovinista - vec tih dana izolovanih na slobodnoj teritoriji - prikljucio dugom nizu stravickih ustaskih gubilista u kojima su lezali ubijeni Srbi i Jevreji, mnoge istrebljene porodice, uhvaceni komunisti. I kao sto su u junu i julu Muslimani iz sela Milavica stitili svoje komsije, a ovi, opet, njih od “osvetnika” sovinista, tako su se i tog septembra domacini Srbi suprotstavili pogromaskim grupama �koje su, poput ustaskih “letecih” odreda, ubijale svakog ko je bio druge vjere. Sada su Srpkinje dale svoje erne suknje Muslimankama, koje su bile sklonjene po srpskim kucama. Moralo se voditi racuna i o pojedinostima, pa i o papucama: umjesto “sarenih”, vezenih papuca, muslimanske djevojke navukle su erne kozne, “srpske” papuce. Jedne noci grupa sovinista i pljackasa ipak je prodrla u selo i upala u kuce. Trazeci po selu “Turke” i njihovu stoku, pljackasi su upali i u porodicu u kojoj je jedna Muslimanka, obucena u emu nosnju, cistila krompir za stolom. Izgledalo je da ce sve ipak srecno zavrsiti. Ali ubrzo je domacica zapazila da je djevojka zaboravila da zamijeni papuce - umjesto cmih nosila je vezene, “muslimanske”, sarene. I dok su “osvetnici” potezali flasu s rakijom, domacica se, cisteci sobu, privukla stolu i s djevojeinih nogu neprimjetno skinula “sarene” papuce i strpala ih u svoja njedra. Zatim je svoje cme papuce navukla na djevojeine odrvenjele noge. U tom trenutku oglasile su se puske i pljackasi su grunuli na vrata, ostavljajuci prestravljenu djevojku i njene plemenite i hrabre domacine. U toj jedinstvenoj borbi hercegovackih ustanika za spas svojih dmgova i njihovih porodica, u brzom i beskompromisnom obracunu sa sovinistima i drugim kontrarevolucionarnim snagama koje su prigusile sve akcije pokusavajuci da ustanicke jedinice povedu u bratoubilacku borbu, odnosno u vrijeme kada su komunisti i njihovi saradnici “narod pridobijali ne samo razumom, vec znatno vise rasplamsavanjem nade u nesto bolje, u bratstvo i uzajamno povjerenje”, kad je bilo najteze “razviti kod srpskog stanovnistva povjerenje prema Muslimanima”, kad je “proslost bila mnogo prisutnija nego sto smo mislili”, kako je zapisao ustanik Blazo Duricic, mnogi posteni seljaci su sa ustanicima kreili puteve nade za zajednicko istrajavanje i borenje. “U to pogano ljetno vrijeme i nevrijeme dogodilo se i to da se bas u tom selu Milavicima cestiti domacin Petar Popadic suprotstavio onima koji su dosli da opljackaju i ubiju svoje komsije Muslimane. Branio ih je govoreci da su i oni njih do juce stitili i zastitili, da je ljudski da se to postenjem i vrati, stitio ih je, velim, izlazuci svoj zivot, a oni, pljackasi i sovinisti, nazvase ga zbog toga ‘Turcinom’, nazvase i - ubise, oduzese zivot cestitom Srbinu sto zastiti cestite Muslimane”, prisjecao se tih dana nekadasnji nadnicar Halid Comic, sekretar prve partijske celije u Fatnici 1936. godine, nosilac Partizanske spomenice 1941. koji je uoci posljednjeg svjetskog rata dobro upamtio komuniste sto “prilegose da zblize srpska i muslimanska sela” i “oljepotaju” njihove cememe dane. “I taj sto opali i ubi naseg Petra Popadica, neki sovinist Kasikovic, naplati to svojom glavom sustigli su ga nasi i kaznili metkom. Tako se jos zesce zapodjenu golema bitka za bratstvo i zivot koju pomutise sovinisti, poput tog sto opljacka i smaknu meni valjda najdrazeg medu nama. Valjalo bi Petru i spomenik podici, kao prvom covjeku Srbinu koji poginu za nase bratstvo”. U vrijeme tog zestokog naleta sovinistickih grupa ustanik Asim Pervan (general-majora u penziji) cuvanje u kuci Mira Popare. Kada su jednog popodneva u kuci bili samo Asim i Mirova majka baba Stana u dvoriste je upala trojka sovinista. Posto nije bilo sumnje u to radi cega su dosli, baba Stana je prihvatila Asimov prijedlog da ga sakrije u svom drvenom krevetu, pod teskim gunjem i gomilom posteljine. Kada su sovinisti upali u kucu, Stana je vec sjedila na krevetu i pusila svoju omiljenu lulu. “Gdje je ‘Ture’, baba?”, viknuo je s praga pljackas. “Mars napolje, pasce jedno!”, odgovorila je Stana, ciji je zivot isto tako bio u opasnosti. Dok su preturali sanduke i ormare, pretrazivali potkrovlje, psovali “Turke” i prijetili da ce “Ture” ipak naci, baba Stana, cuvajuci svojim tijelom skojevca Asima, nije cutala: “Naci ce vas moji sinovi i zapamticete sve to, vaskejedne”. Tek sto su sovinisti napustili kucu, Stana je podigla gunj i zapitala Asima: �“Jesam li ti bila teska, sine?” SURDUCKE VERTIKALE Kao da su nam noge izglavljene, sve teze odlepljujuci cipele iz masnog blata i lokava, uz lavez rundova i sistanje gusaka, vucemo se sirokim surduckim sorom i gledamo dva dugacka niza prizemnica sa prostranim dvoristima, kosevima i susnicama, stalama i stogovima, pojilima i svinjcima, bunarima i poljskim kuhinjama, sve nekako razvuceno, nesredeno i protegnuto duboko prema njivama i vocnjacima, cmim brazdama. Tako vide nase pospane oci, a Stevan Ljubicic, nekadasnji komesar mjesnih udarnih desetina, razvuce sirok osmjeh i rece nam da su i Nijemci, upadajuci u dvorista, zbunjeno zastajali ne znajuci kud da zabodu gvozdenu sipku trazeci svoj plijen - partizanske baze i njihove opasne stanare. Trebala bi citava divizija, tvrdi domacin, da se prekopaju dvorista i cetiri stotine osamnaest kuca, rasutih uzduz nekoliko sorova, i opet, mozda, da se ne pronade sve sto se ovdje moze skriti i pritajiti. - Ovo su bile nase guste partizanske sume, veliki podzemni grad i svjetionik na Dunavu - sirokim zamahom ruke Stevan obuhvati sve kuce redom, citavo selo, i povuce nas naprijed. Zatim naglo zastade nasred puta, okrenu se i rece: - Tu gdje stojite, bas ispod vasih nogu i blata, bio je, a i sada je tu, jedan od najvaznijih sremskih partizanskih bunkera. Partizanski grani cari Sada smo na brezuljku povise Dunava, odakle puca pogled sve do usca Tise i duboko u Banat. Stali smo podno visokog spomenika - svjetionika sa uklesanim stihovima Jovana Popovica, koji je na obliznjem salasu, u sklonistu, stampao partizanske novine i drugu partijsku literaturu. Ovdje, na ovim blatnim putevima, u jarkovima koji izvode na obalu, u skrivenim camcima, strazarili su parizanski granicari, najsmioniji surducki seljaci podijeljeni u osam udamih desetina, preko dana mimi mjestani, kojim njemacki jurisni camci, zandarmerijska posada u selu i patrole uzduz obala, hajke i kaznene ekspedicije nisu pokidali njihove ponocne puteve - glavnu sremsku i banatsku ilegalnu magistralu, “partizanski most” na Dunavu, “desantni” prelaz preko kojeg je nekoliko hiljada Banacana i dmgih preslo u Srem i prikljucilo se partizanima. Sve je to Surduk primio i ugostio, kao sto je i stotine ranjenika iz partizanskih jedinica, cak i iz Bosne, odhranio i izlijecio. To su zanimljivi putevi udamih desetina koje su, osim odrzavanja “mosta”, kopale baze i sklonista, cuvale strazu i ucestvovale u manjim diverzijama (jedna surducka trojka je zapalila dva preduzeca u okolnim mjestima, likvidirala izdajnika, napala je i carinicu u Zemunu), pratile kretanje neprijateljevih patrola i odreda, spijuna i svih stranaca, prikupljale hranu i drugo za ilegalce, ukratko - bile su to neposredne, manje oruzane grupe komande mjesta i narodnog odbora. “Dunavska” desetina je ipak bila najcesce u akciji, pa je zato imala mitraljez i svaki borac masinku. - Bas kad sam te noci izvlacio camac - prica nam Sava Baljak - zatreperi raketa, zacu se njemacka komanda i planu plotun. Bio sam ranjen u nogu. Ipak smo zalegli i pripucali. Tutnjilo je desetak minuta, a onda smo uskocili u camce. Zatim opet osu. Kao da se nebesa otvorise. Samo su cetvorica ostala u camcima, dmgi su plivali. Pa opet tisina. Mjaucem, dozivam, kad... izroni Lazo Miljus, pa Popadic... U 418 kuca - 1.000 partizanskih bazaIako je Baljak imao tri sklonista - jedno u zidu iza kreveta, drugo ispod praga spavace sobe i trece u dvoristu -, sklonio se u Stevanovu bazu, mozda najneobicniju u selu, koju su mjesec dana zajedno kopali i uredivali. To je uzan bunker dugacak dvanaest metara, cetiri metra ispod povrsine �zemlje, ciji je ulaz u podrumu, a kraj u bunaru, na drugom kraju dvorista. Tu je Baljak primio injekcije i lijekove od partizanske bolnicarke ocekujuci ozdravljenje. Tri mjeseca kasnije on je ponovo uzeo masinku i zasjeo u camac. I vec te prve noci sudarili su se sa njemackim jurisnim camcem. Tukli su se iz neposredne blizine, i bilo je poginulih na obje strane. “Mostobran” je ipak i dalje ostao otvoren, i gotovo svake noci signali su otvarali puteve novim grupama ilegalaca. U 418 kuca bilo je oko 1.000 baza i sklonista najcudnijih oblika i velicina. Iza slike na zidu, ispod prozorskog rama, betonske plocice za hranu pilicima, ispod jasala i pojila, sanduka cvijeca, izmedu dva zida, u potkrovlju, kukuruzistu i nasred polja, gradeni za jednog i tridesetoricu, “na flasu” i “na valjak” - svugdje su bili osuti i zapretani bunkeri za siguran boravak ranjenih partizana i ilegalaca, kao i onih u prolasku. Da bi utvrdio tacnu evidenciju pokretnih, lakse ranjenih i bolesnih, onih sa strane, sklonjenih u bazama, posljednje ratne zime odbor je sazvao - smotru ilegalaca! I sto pedeset boraca je izislo iz sklonista i staio u stroj nasred sela, u koje su sve rjede navracale njemacke i ustaske patrole, a i one koje bi dosle, najcesce se nisu vracale. Gavrina zena Anka Ipak su dva dana ostala teska, prepuna gorcine. Jedan je - 27. oktobar 1943. godine, dan kada su njemacke snage blokirale mnoga sela, prije svega Surduk, u kojem su bila skrivena i tri voda Sjevemobanatskog partizanskog odreda. Pa i tada bi se sve srecno zavrsilo da borci jednog voda, skrivenog u bazi iznad sela, nisu iza sebe ostavili tragove. Poslije krace carke, dovedeni u bezizlazan polozaj, dvadeset slabo naoruzanih drugova i drugarica palo je u ruke Nijemaca. Tada su u crkvenu partu dovedene zene sa djecom, sve sto su Nijemci mogli da pronadu. Tu se odigravala teska drama. Klicuci Partiji i pozivajuci narod u borbu, borci su padali jedan kraj drugog, tamo gdje danas stoji spomenik, sa dvadeset dva uklesana imena. Dvadeset metara dalje, ispod prvog stabla, mirno je stajao slijepi graficki radnik Nikola Dukic, prvi sekretar partijske organizacije u selu, koga su Nijemci uhvatili zbog njegove nesmotrenosti, posto je izisao iz baze. - Polako je skinuo naocare i koliko gaje grlo nosilo, sa omcom oko vrata, nesto je vikao, ali mi ga nismo razumjeli - prica domacica, Savina zena Anka, jedna od mnogih surduckih zena koje su krile i hranile partizane i koje su kasnije, iako su samo tog dana Nijemci odveli sezdeset mjestana na Sajmiste i u Njemacku, jos odlucnije, preko svojih odbora, primale borce u svoje baze. I samo pet domacina nije primalo ilegalce, strahovalo je za svoju glavu. Sedamdesetogodisnji Gavra Orelj, invalid sa drvenom protezom, jedan od najimucnijih ljudi u selu, imao je, opet, druge nevolje. U njegovoj prostranoj, vjerovatno najboljoj surduckoj kuci, od decembra 1942. do kraja 1944. godine zivjeli su mnogi clanovi Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu; dolazili su i odlazili, ali je uvijek neko bio tu, najcesce Jovan Veselinov. -1 ne mogu se pozaliti na moje baze, jer pored onih u basti i u sobi, preko jedne, one najglavnije, presao si prije nego sto si koraknuo u dvoriste - smije se Gavra pokazujuci otvor u zidu, ispod kojeg ugledasmo “bunar” prosiren u ulicu, tamo gdje niko nije mogao pretpostaviti da se nalazi skloniste pokrajinskog partijskog rukovodstva. Sada tu stoji spomen-ploca, koja malo sta moze da isprica o onim kriticnim trenucima 1943, kada je i Gavrin brat odveden, i godinu dana kasnije, kada su Nijemci, povlaceci se, strijeljali pedeset mjestana, nanoseci Surduku i drugu, posljednju, jos uvijek krvavu ranu. KAD JE SRCE PREPUKNULO Niko, valjda, na Vratniku, u onim strmim ulicama povise Bascarsije, nije prije rata bio poznatiji od Mustafe Dovadzica po smjelim i drskim susretima sa zandarima: jednom je na Novakovoj pecini, �na Romaniji, izvjesio i crvenu zastavu, a u policiji je, na udar pandurove pesnice, odgovarao nogom i pesnicom. Bio je bravar sarajevske zeljeznicke radionice i skojevac. Bio je i junak iz romana za omladince svoga kvarta, a za mnoge - kao vatrogasac dobrovoljnog drustva koje sada nosi njegovo ime - pravi vratolomnik. U jednoj vatrogasnoj vjezbi, na najvecoj vratnickoj zgradi, osnovnoj skoli, kadaje trebalo ivicom krova puzati uz najvecu obazrivost i smjelost, Mustafa je tamo trceci svrsio posao naocigled mnogobrojnih zapanjenih posmatraca. Takav je bio i u pozaru starog turskog hotela “Kolobara hana”, dobivsi za to i odlikovanje. Jedna ga je djevojka u tim cudnim vratolomijama rasirenih zjenica posmatrala, sa skrivenim mislima koje su je dovele do smjelog vatrogasca Dovadzica i, ujedno, do njegovih brosura. Bila je to Fatima Karavdic, devetnaestogo-disnja omladinka ispod Visegradske kapije, gdje vjerovatno i danas zivi njena majka Sevala. Bile su to prve stranice povijesti o jednom iskrenom prijateljstvu koje su prekinule njemacke stuke, tresak eksplozija i prve ratne zrtve, da bi se ubrzo, s proljeca 1942, na romanijskim stranama i u ovim uskim sokacima, izmedu drvenih vratnickih kuca i magaza, odigrala potresna ratna drama. Kadaje pripasao pistolj - bilo je to jednog od prvih dana ustanka - Mustafa je rekao ukucanima: “Sada ce tek da zagrmi!” Tada je u njegovu kucu prvi put dosla Fatima sa paketom u rukama - njenim skromnim darom drugu pred polazak u partizane. Narodni heroj Mustafa Dovadzija na Crvenim stije-nama 1939. godine Nedugo poslije toga Mustafini roditelji su jedne noci zaculi kucanje na prozoru i poznati sinovljev glas. Te noci je Mustafa pokupio sve carsave i bijele kosulje za ranjenike. Stari nisu znali da im je sin jedan od najsmjelijih kurira u Bosni i Hercegovini, da prenosi dokumenta i naredenja koja je drug Tito slao Pokrajinskom komitetu i Svetozaru Vukmanovicu Tempu, koji se tada nalazio u Sarajevu kao clan Vrhovnog Staba... Sutradan je ustaski sef agenata Tarabulozije u svom automobilu nasao prijetece pismo sa petokrakom zvijezdom. On je vec znao za kurira Dovadzica, desetine mu je zamki ptfstavljao na svim �prilazima i coskovima, ali je iz kracih okrsaja s njim uvijek ostajao praznih saka. Jednom prilikom je Mustafma majka pod zarom prinijela pisacu masinu kraj samog strazara pred kucom. Medutim jedne noci se ustasama osmjehnula sreca. Osam agenata je opkolilo kucu u kojoj se nasao Dovadzic s mauzerom u rukama. I prije nego sto su zbiri stigli da otvore vatru, zaparao je rafal iz mauzera. Neuhvatljivi kurir je skocio kroz prozor i, neprekidno pucajuci, tesko ranivsi jednog policajca, srecno izmakao potjeri. - Otidi i do Fatimine majke, bice joj drago! - rekli su mi kada sam bio u Mustafinoj kuci. U kuci Sevale Karavdic nije bilo Fatime, one omladinke sto je mnoge zimske noci sjedila cekajuci hrabrog kurira koji joj je cesto navracao uprkos obrucima i blokadi. Sevala je o tome skrto a lijepo pricala: - Znala sam da se vole, ali nisam ni slutila sta se sve u kuci i u mojoj cerci zbiva. To je dugo samo Fatima znala. Ona je vec ispod srca nosila plod njihove Onda je nastupio tragicni rasplet ove neobicne drame neustrasivog kurira i djevojke s dugackim kikama. Pocetkom maja 1942, vracajuci se iz Sarajeva na oslobodenu teritoriju da bi Avdi Humi podnio izvjestaj o sredivanju partijske organizacije u gradu poslije velike provale, Mustafa Dovadzic je na prevaru uhvacen od nekadasnjih saboraca, cetnickih izroda koji su izvrsili puc i mucki ubijali najbolje drugove. Nad proslavljenim kurirom Pokrajinskog komiteta bili su najsuroviji, ocekujuci da ce od njega doznati gdje se nalaze sarajevski komunisti - da bi ih kasnije predali Nijemcima kao dokaz svoje lojalnosti. Sve im je bilo uzalud: i golemo uzareno ognjiste nad kojim su svezanog junaka Dovadzica okretali kao na raznju, i kolac namazan lojem na koji su ga poslije nabijali. To se dogodilo majskih dana 1942, a 1. jula u ovoj kuci - pricala mi je stara Sevala Karavdic rodilo se musko dijete, sve sto je Fatimi ostalo od narodnog heroja Mustafe Dovadzica. Agenti su se kao sakali bacili na majku i dijete. I zagrebacki zbiri su je dva puta pozivali u policiju, ali je ona ipak bila srecna - sve do dana kadaje saznala za mucenicku smrt svoga druga. - Kako tada leze, vise ne ustade. A i dijete joj ubrzo umrije. Cetiri mjeseca je kopnila skoro bez jela, susila se u cemeru materinskom, u zalosti za drugom, i mi je jedne noci nadosmo mrtvu - rekla je na kraju starica Sevala, ostajuci cutke sa slikom svoje kceri u suvim, klonulim rukama. “Moja Dobra ode nekud u oblake” Bas u noci izmedu 5. i 6. juna ceteres cetvrte, kad su ono prelazili kanal Lamans saveznicke amfibije. Rade mi dosapnu - vidis li ono sto svjetluca, bice da je neka pojata, hajde da pripalimo cigare, tu piri vatra, jer otkud u planini svjetlo, vojska ionako dezura. A sibice niotkud. A ja slab na duhan, Rade mi ga odnekud pribavlja, baska kad sam umoran, pa me u to povuce nadolje. Stigosmo i vidjesmo: pred kucom - evo ovako, daska do daske -mljekamica, neka supa, mozda duzine dvije sobe, a u sredisnjici piri vatra. Kroz sipile se vidi - pirka vatra na odnjistu. Pipamo oko sklepanih vrata, ne mogu da se otvore, pritisnusmo malo jace, uprijesmo, i vrata poklekose, bljubnuse po supi ko da pistolj puce. Kad, zacu se zenski glas: ‘Koje nocas? Sta je to?’ Ugledasmo neku babu, vatra je obasja, jer izvaljena vrata rasuse zeravice, pa rekoh: Ne boj se, majko, nasi smo. Ko ima u selu? To rekoh, ali me vec tmci, u Srbiji kazu zmarci, vec podilaze: gotovo je! Uhvatise nas kao lopove. I baba odvrati, vidi se, bez straha: ‘A, coce, celjad, ja ko bi drugi, nisu goveda’. Rade suti, zagleda unaokolo, a ja opet: Akojeje ovo selo? Izacuh: ‘Ovo ti je selo Cemerno’. I ja ukopcah: ovde sam kao vodnik i kao puskomitraljezac 5. bataljonan 10. hercegovacke �proleterske brigade docekao u jesen ceteres trece hercegovacke i crnogorske delegate koje smo pratili do Mostarskog bataljona, iznad Konjica, na njihovom putu za Drugo zasjedanje AVNOJ-a. Delegati su otisli dalje put Prozora, aja i jos nekoliko Konjicana ostadosmo medu Mostarcima. Postadoh ponovo samo borac i puskomitraljezac, jer valjalo je medu njima, borbom, pokazati da sam vrijedan i za vodnika voda. I ne bi zadugo, postadoh i vodnik. I eto, zatece baba vodnika i njegovog delegata u mljekarnici. Zaboravih duhan, zbuni me taj prasak i ta baba. Dzanko Nuhic otpuhnu, srknu kafu i ispi neko pice, pogleda u litice Prenja, i nastavi da plete njegovu muku. Ali, lijepo nas baba primi. ‘Jado, jeste li gladni?’ pita nas baba, pa i ne doceka nase sto promrljasmo, da jesmo gladni, vec se dize i iz dva-tri skripa, a poredani su svuda naokolo, izvadi desetak kasika kajmaka i stavi u neki canak, odlomi, moguce, jedno kilogram hljeba i sve to stavi pred nas. Stavi i zapita: ‘A de su vam drugi, niste valjda sami u ovoj noci?’ Rekosmo joj da su gore vise kuce, bi mi to malo i sumnjivo, da nas baba ne navodi na kakav tanak led, to sa hranom i vojskom, ali, opet, jedemo njen mrs. Pojedosmo to zacas, kao dlan o dlan, pa na odlasku rekoh: Bako, majko, kako li joj rekoh, ujutro ce mozda nasi dolaziti, ali nemoj im reci da smo te mi prisilili da nam das da jedemo. A ona ce na to: ‘Bogumi, coce, ja vam dala, niste me prisilili’. I mi gore, medu vojsku. I bi mi zao: mi siti, a oni od gladi, iako mrtvi umorni, ne mogu oka sklopiti. U to se rasvanu. Dadose nam za dorucak malo mlijeka, malo hljeba, kasiku kajmaka, utjesise i zavarase glad i drugih u bataljonu. Na drugoj strani polja i sela, u sumarcima, zalogorovao je nas 4. bataljon, poznat i kao Bilecki, koji je vodio Milan Bjelogrlic, eno i njega u Beogradu kao general-pukovnika u penziji. Nama ce se za koji dan kasnije prikljuciti i 3. bataljon, zvani Stolacki, a u avgustu i 2. bataljon, zvani Dubravski, pa tog ljeta ceteres cetvrte brigada bi kompletna. Ali toga dana, sto ga ispisujem velikim slovima, 6. juna 1944, osinu me dotad nepoznat, malo je reci ostar i mrk pogled politickog komesara brigade Envera Sve mi to sijeva i puca u glavi na tom nasem bataljonskom sudenju, 6. juna 1944. gledam a ne vidim Envera, slusam a ne cujem, valja se nesto u mom mutnom poglcdu kao da se nebo i zemlja sastavise, sunovratise i prepolovise. A Enver i dalje govori da u zemlji koju gradimo pljackasima ima mjesta samo u zatvorskim celijama. Aja sjedim ko kamen, vezanih vilica. Ali kao da mi neko stalno dosaptava da me ipak nece otpratiti na ahiret, na drugi svijet, azrailu i dzehenumu, davlu i paklu, gdje pogane utjeruju u kazane i kuhaju u vrelom zajtinu. Zagledah se i spazih suzne oci komandira Laze i komesara Milana. Zasto li sute, hoce li nesto da prozbore? Suza tece, ali glasa nema. Nema mi, vidim, spasa. I prepadoh se neke neobicne, nagle, prijetece tisine. Svi nekud desno pogled okrenuse, osluskuju, neko vec kleci ili stoji. Osmatra. ‘Sta je to? Kakva je to pucnjava?’ vice Enver, a mitraljeski rafali sve sloznije i gusce odjekuju i jece iz sumaraka na drugoj strani polja iz sela Cemerna, de je smjesten nas 4. bataljon. Vidim i ja kako neki konjanik galopira nizbrdicom s druge strane polja i iz masinke tuce u nebo, vice, galami, ali ne razabiram sta ni protiv koga. Dohvatise neki oruzje, jer ko ce ti znati sta se iz cega moze izlijeci, pa tako stojeci - samo ja i Rade sjedimo zakovani za ledinu - docekase konjanika, ciji glas ijauhvatih: ‘Mustuluk. Mostarci! Otvorenje DRUGI FRONT!’ Prasnuse puske i oko mene, grle se ljudi medusobno, rasu se bataljon, osuse i rafali, neko i mene �prodrma, hoce da me pridigne, ali - noge mi oduzete. A i Rade sjedi sam, samo isturio ruke unazad i gleda nekud u nebo. Svi se rasuse unaokolo, ali Fadil i Meha, komesar i komandant bataljona i dalje su pored nas. Prvi se pribra Enver, viknu da se svi obrnu i vrate na svoja mjesta. Prilaze, sjedaju, ali na licima im se vidi da su na nase sudenje gotovo i zaboravili. Zacudo, meni pored oci dode moja zena Fata, koju niko u selu ne zove tako vec samo nasa Dobra, nesto zbog toga sto je rodena u selu Dobrigoscu, a vise zbog njene dobrote i plemenitosti. Evo vec pedeset godina zivimo zajedno. Ona me ko smiruje, unosi se u moje lice i veli mi: eto, Dzanko, dugo si govorio da ce rat, cim saveznici otvore Drugi front, zavrsiti za mjesec dana i gotove ce biti nase muke, ne boj se. A za ovo sudenje, sramotu moju, sta kazes, imas li utjehu neku. Dobro moja, pitam te ja, mota mi se tako u glavi... Ali Dobra ne stize da mi odgovori, nestade nekud u oblacima. Otvorim oci i naculim usi i cekam da se zagor stisa. I da komesar brigade ponovo progovori. I on rece: ‘Sta cemo s njima?’, a na to odjeknu iz osamdeset i nekoliko grla: ‘Puscacemo ih!’ Znalo se, a to i rekose uglas: druga greska se ne oprasta. Enver samo klimnu glavom, zabaci svoju koznu torbicu iza leda i rece: ‘Dobro!’ I krenu. Prode i mimo mene, ne pogleda me. U to neko ponovo okinu rafalom, zapucase i drugi, kao da nazdravljaju i drugom slavlju, zato sto nas ne strijeljase, pa i ja, ne znam samo kako tako brzo prikupih snagu, dohvatim svoj puskomitraljez i osinem rafalom u nebo. Od tada do nasih dana, moj komesare, sve zivo sto pise o DRUGOM FRONTU prostudiram do posljednjeg slova, jer pohod pet hiljada ratnih i svakojakih desantnih brodova i vise od trinaest hiljada borbenih i transportnih aviona preko kanala Lamans, taj “Overlord”, spasi mi glavu, bas kad sam bio nadnijet nad crnog jamom, kad me je njena tama prizivala dolje. “Jesu li svi muslimani” Potpuno iscrpljeni, ogolili i obosili, slabo naoruzani, gotovo bez metaka, grupa od njih 13, koju je vodio clan KPJ Ibrahim Grcic, stigla je do prvog bjelimickog zaseoka, jednog od vise rasutih naviljaka planinskih kuca i koliba, gdje su naoruzani seljaci i milicioneri, za koje su se otimali i ustaske i cetnicke politicke kolovode, branili svoja uboga sela od svih vojski, uzimali oruzje od svakog nepoznatog koji bi naisao, saradivali sa jacim, najcesce se, ipak, oslanjajuci na vlast takozvane Nezavisne Drzave Hrvatske, kojima su znali da za oruzje i novae izruce zalutale i razoruzane partizane. I kako sada izbjeci tu “sarenu vojsku” i okrsaj s njom, a ipak se nahraniti i okrijepiti za dalji put? - Voda nase grupe Ibro Grcic salje me da sa dvojicom drugova, u sumrak, zadem medu prve kuce i kolibe, nasred prostranog sjenokosa, i donesemo hljeba i sira, bilo sta, jer gladne oci kolutale su trazeci bilo kakav zalogaj, ali - odlucno odbih, rekoh daje bolje biti gladan ali s puskom u ruci i na putu kuci, da se sa tim prevrtljivim i zatucanim puskarima moze pregovarati samo preko nisana, kada si jak i opasan, a ne u kukavnom i bezilaznom stanju - prica mi Muhamed Beganovic Hodzica u svom stanu na Bijelom brijegu u Mostaru februara 1985. I ne poslusase me. Odbila su jos dva druga, koji rekose da ce krenuti u potragu za hranom jedino ako ja podem s njima. Na kraju krenuse Ibro Grcic, Fatima Gorancic i jos jedan drug. I otudjavise: dolazite, ima svega, hljeba, mlijeka, to su nasi ljudi, ne zazirite od njih, nahranice nas i pustice nas preko polja, pustice nas jer smo braca Muslimani. I glad nas savlada i svi popustimo, dohvatismo kao vukovi komade kukuruze i sira, popismo ko zna koliko mlijeka. Pijem, gledam i mislim: tu su sartio njih trojica, ne mogu da im pogled uhvatim, a nas trinaest, naoruzanih kako-tako, pa nije li to i njihova zamka - samo vi jedite, a zapamticete svaki progutani zalogaj. �174 Znao sam ja taj svijet, koji je preko glave preturio mnoge nevolje i u ratnom belaju postao nepovjerljiv cak i prema prijateljima, pa me neka jeza spopala, pozurivao sam da se krene sto prije. Ali bi vec kasno. Vijest je vec bila stigla gdje treba, ko je sve stigao u njihovo selo, pa ne prode mnogo i stize pedeset i nekoliko naoruzanih seljaka, a unaokolo jos vise. Zagalamise da se predamo, opalise nekoliko rafala, zalahukase, podvrisnuse, i mi, ne bi druge, digosmo ruke uvis. I oduzese nam oruzje. Zagledam se malo bolje u njihovog predvodnika, vidi se da im je starjesina, i prepoznam Zejnila Bibera, hodzu iz Bjelimica, koji je sa mnom, u starijem razredu, ucio Medresu u Konjicu. Bio je zamjenik komandanta muslimanske milicije u Bjelimicima! Pomislim, moze biti dobro, ali i ne mora. Gleda i on mene, nije me tu ocekivao, mozda je bio i malo zbunjen, ali, opet, kao da nije slusao prijedloge nekih najratobomijih da nama, komunistima, odmah presude. ‘Muhamede, zar i ti - komunista?’, promrmlja Zejnil i ja mu odgovorim da ne moraju svi partizani da budu komunisti. ‘Nego, ko?’, opet ce on i ja mu odvratim da su partizani patriote, ima ih svih vjera i nacionalnosti, profesora i obucara, da se nigdje na bijelom svijetu nije okupio tako sarolik a posten svijet, svi koji se bore protiv ubijanja cestitog svijeta, da ta vojska cuva i muslimanska sela. Ali me bas tu prekide i zapita: ‘Jesu li svi ovi tvoji - Muslimani?’ Hitro odgovorim da jesu. Bas svi. A i sad se pitam otkud mi takva hrabrost, sta li, takva smirenost, a mozda nije ni jedno ni drugo nego mi se samo otelo, jer znao sam da medu nama imamo jednog katolika iz Dalmacije i jednog pravoslavca iz okoline Livna, Hrvata i Srbina. Kao da mi kost zastade u grlu kad to rekoh, ali se nije moglo nazad, jer sta ako muskarcima iz nase grupe narede da, kao sto su to radili cetnici, skinu gace ili da svi prouce neku suru iz Kurana, sta onda? Tako se i dogodi. Zejnil rece: ‘A znaju li da klanjaju?’, pa ne cekajuci odgovor, uperi prst srecom! — u Ibrahima Grcica i zapovijedi da prouci ‘rabijesil’, molitvu koja se uci prije uzimanja jela. I Ibro, mada je bio clan KPJ, to lijepo prouci, jer je to u mejtefu ucio. Zejnilova ruka se ponovo ispruzi i oznaci Fatimu Gorancic, rece neka uci ‘kulualahu’, molitvu bogu u svim prilikama, pa i Fatima to valjano prouci. Njegova ruka se jos jednom ispruzi, pa jos jednom, ne znam vise da li je ucio Ahmed Muminovic ili Salih Grcic, Fatima Hadzic ili Sefika Hadzic, jer neki su samo pozurili da prouce neku molitvu, valjda svi skupa zabrinuti, preplaseni, da se ruka naoruzanog hodze ne zaustavi na nasem Hrvatu ili Srbinu koji su, za zivo cudo, sa smijeskom sve to gledali i slusali, bice da nisu ni shvatali sta se to sve oko njih zbiva i sta se sve moglo rasplesti da su samo progovorili. I kao da Alah uslisa moju i nasu molbu, u pravi cas prekide se propitivanje i prozivanje, ucenje dova i sura, pa ni danas ne znam sta bi se dogodilo da su otkrili nasu laz i medu nama pronasli ‘nevjemike’. Ovako, nase oruzje zadrzase, dadose nam nesto hrane i vodica do Neretve, pa tako predosmo preko rijeke i stigosmo u nas prozorski kraj. Nasa dva ‘nevjernika’ malo-malo, pa me grle i ljube, ali ne bi doba za to, vec za pusku i novu borbu. “Znas li ti sta je strah?” “Pogano” doba u okupiranom Mostaru zapamtio je familijarni covjek Halil Benca vise nego iko njegov od pamtivijeka. Zaboravice on i dvije teske operacije u kojima se razmrsise zapletena crijeva, ali vrijeme ratno nikad. “Znas li sta je strah? I glad, ona ratna?” - zace pricu penzionisani masinovoda, koji je u ratu bio “opterecen” djecom. “Znas, dabome. U strahu su, brate, oci ko petobanke. Eh, da mi je sada bar malo od one moje stare trkacke sposobnosti, ali bez onog ludackog straha da se ne ostane bez preplasene glave. Glad, ona ratna, odnese snagu zeni i djeci, i ja, brate, od tuge gotovo ne poludjeh. Stadaradim? Sjedim i kopnim. Dakradem? Ali gdje, od koga? Pa bas da kradem! Ko niko moj! I tad uleti u kucu Zejna, znas je kakav je barut, i viknu: ‘Uzimaj, Halile, vrecu i trk u grad. Dijeli se kukuruz. Cetiri kile �po glavi’...” Zametnuti praznim vrecama kao da ce donijeti citav tovar dragocjenih kukuruznih zrna, Halil i njegova zena Zejna prevalili su put od Rastana do centra Mostara u jednom dahu. I tako oznojeni i zaduvani banuli su u dvoriste u Santicevoj ulici, gdje su se okupile stotine pregladnjelih gradana. “Ja takve guzve i jada dotad ne vidjeh. Vrisak i psovka. Pendreci i suze. ‘Bitange, stoko’, dere se strazar, ali bog ne bi napravio red.” Zito se ipak sipalo u vrece. Ljudi su sa dragocjenim tovarom naprosto bjezali iz gomile. I upravo kad je Zejna bacila vrecu na leda sa dvadesetak kilograma kukuruza, a Halil stajao sa rasirenom vrecom da i on, kao zeljeznicar, primi koje kilo, zacula se vatrogasna sirena, za njom i druge. I huka bombardera. Vazdusni napad! “Ruke mi se ukocise, odrvenjese”, prica dalje Halil, “stadoh kao ukopan. Vreca ispade, pamet kao da se pomraci. Dan ranije tesko sam glavu izvukao ispod laguma na pruzi. A djeca u kuci. I tad, brate, kao da poludjeh. Kao i svijet u dvoristu, jer bombe su vec padale. I jurnuh, jurnuh naglavacke.” Ruke i noge stotina ljudi splele su se u klupko na vratima dvorista, svako je zelio da se odlijepi od gomile i brisanog prostora. “A Zejna, sta bi s njom?” - upitah prijatelja. “Kakva Zejna! O ludackom strahu ti pricam! Da zapamtis. Ja vise nisam bio Halil Benca, zeljeznicar iz Mostara. Zakolutalih ociju, izbezumljen, skakao sam preko vreca i glava, preskocio sam — cuj, to je taj moj prvi ludacki ratni strah, i danas me stid kada o tome govorim! - i preko svoje rodene zene, pritisnute vrecama i ljudima, s pogledom koji me godinama pratio, strmoglavih se niz usku ulicu prema Neretvi i njenim pecinama. Skocio sam, onako nasumce, sa visine od sest metara, i sreca me posluzila. Pao sam na sitni pijesak, a onda sam obalom zagrabio prema svom selu. U gradu lorn i pepeo. Dim i prasak.” Kada se dovukao do kuce na kraju grada, zastao je iznenaden. U dvoristu su bili svatovi. Cula se pjesma i harmonika. Domacin, njegov prijatelj, zenio je sina, a bombe su po Mostaru i dalje tresle. “Potegao sam gutljaj, mozda frtalj rakije, i pijuci... sjetih se... zene.” “Zar tek tada, na svadbi?” - rekoh. “Da, dragi moj druze. To je strah. I te kakav strah. To je rat. I te kakav rat. I zato: ne pominji mi rat!” Kada mu je u to vrijeme prijatelj zeljeznicar ugurao nekoliko letaka da ih podijeli naprednim seljacima, osjetio je laku drhtavicu. Tesko mu je bilo da odbije, jer je i on rado slusao vijesti “Slobodne Jugoslavije”, mada je mislio i o zatvorima i o vjesalima. “Idem prugom, a u dzepu leci. Tjeran nekim pritajenim strahom, sve cesce sam se osvrtao da me neko ne uhodi. Navece, gurnem susjedu letak i kazem: ‘Idi kuci i citaj!’ Sutradan, on me doceka: ‘Pa i ti - komunista!’ Kakav komunista, kazem mu ja, ali, brate, sto je pravo: ne moze se ostati miran prema ovoj opstoj narodnoj nevolji.” Strah kao da malo minu, kao da ilegalni Bilten postade redovna, najdraza citana novina. Ranije je cuvao letke u stali, a sada ih je nosio u dzepu, sve kurazniji i raspolozeniji da ih cita prijateljima... Poput anticke drame DOGADAJ U MLADENOVCU 24. decembra 1942. Marsal suda je ponovo pomenuo Boga u SAD, daje fon Vajks i dalje u bolnici, a predsjedavajuci je saopstio da ce tog jutra predsjedavati sudija Burke, i sudija Burke je odobrio Rausenbahu da “nastavi direktno saslusavanje svjedoka Hermana Ferca”. Sudija Burke je odmah presao na dokazni postupak: - Prelazim na dokaz 237 zena. Dio stanovnistva je pobjegao odmah poslije prepada na oficire. Mjesna policija i srpska drzavna straza su ucestvovali u mjerama jedinice. Pronadena su tri pistolja. �Divizija je naredila da se za odmazdu strijelja 50 talaca, odnosno zarobljenika za odmazdu. Gospodine svjedoce, da li ste tada znali za taj dogadaj? AamH»QHo6uh meHoyp C®c|jcpo6un flpBa xena nonwTUHKM Kovtecap napTM3aHCKe Here y JyrocnannjH neTa 1941, aieHTarop Ha neMasKe CKpHi^pe u MeiHHHKOr aojBOAy AepeMppa 1942, rpa-rwMna h eertHKa 4>nrypa waiue peaony-4H_ie EMdnMOTOKB • AOKYMEHTAPHA nPMflOBECT • «Razmeda» Zivke Damnjanovic Naslovna strana knjige - Tih dana bio sam na sluzbenom putu i odsustvu. Medutim, moguce je da sam saznao za to kad sam se vratio s puta... - Pod 27. decembrom, na strani 16. originala, pominje se “flrerovo naredenje o postupcima u borbi protiv bandi”. Tamo stoji: “Divizija objavljuje firerovo naredenje o postupcima u borbi protiv bandi. Prema njemu, borbu protiv komunistickih bandi koje se sluze svim sredstvima treba voditi �bezobzirno i bez nekih ogranicenja u smislu vojnickog vitestva ili Zenevske konvencije. Nema nikakvih obzira prema pripadnicima bandi ili njihovim saradnicima”... Narednik-vojnik feldzandarmerije tacno je obavijestio svoje starjesine o dogadaj ima u Mladenovcu: “Dvadeset cetvrtog decembra 1942. nalazio sam se na sluzbenom putu za Mladenovac i okolicu zbog ubiranja novcanih kazni. Oko 14 casova nalazio sam se u mesari Badzak u Mladenovcu. Jedan civilni namjestenik mesare izvjestio me je o napadu na dva njemacka oficira i na jednog cetnickog vojvodu. Izvjestaju je prethodilo nekih 3-5 pistoljskih pucnjeva. Odmah preduzete istrage pokazale su sljedece: 24. XII 1942. oko 14.00 casova nalazili su se kapetan Vogt, asistent ljekar Engelhardt i potporucnik Kenig od sluzbene ustanove 41 478 A na putu od bataljonske kancelarije u oficirsku nastambu u Ulici Nikole Pasica. Nesto ispred oficirskog kvartira susrele su oficire tri zene. Nakon sto su zene prosle nekih 10 do 15 metara, palo je odjednom tri do pet pucnjeva. Asistent ljekar dr Engelhardt i potporucnik Kenig su se, stenjuci, srusili. Zena koja je pucala iz pistolja prestigla je ranjene oficire i pobjegla u pravcu zeljeznicke pruge Mladenovac-Beograd. Pucnjevima su bili takode alarmirani namestenici firme Badzak, koji su odmah preuzeli gonjenje ubice zajedno sa gospodinom kapetanom Vogtom, koji je ostao neozljeden. Ubica je pokusala da dospe do izlaza iz mjesta prelazenjem glavne ceste Mladenovac-Beograd, da bi stigla do slobodnog prostora. Neki cetnik preprecio je ovoj zeni put na glavnoj cesti. Ovaj je bio po toj zeni ubijen jednim pistoljskim metkom i naden je po nama lezeci licem na cesti. Ubica je u toku progonjenja bila opkoljena. Kako nije vidjela nikakav izlaz za bekstvo, ubila se je sama metkom u glavu. Po meni odmah preduzeta premetacina ubice za personalnim dokumentima ostala je bez rezultata. Pronadeni su samo - usiveni u njen kaput - jedan partizanski proglas u formi pjesme, jedan partizanski proglas u formi sveske, jedna biljeznica sa jasno citljivim otiskom jednog oprostajnog pisma, koje mora da je bilo pisano po vlasnici na jednoj strani biljeznice. Kod ubice radi se o jednoj 22-25 godisnjoj zeni. Unatoc momentalnog suocavanja sa stanovnicima iz Mladenovca i okoline nije moglo biti utvrdeno iz kog kraja potice ova zena. Ona je svim stanovnicima mjesta potpuno nepoznata. Isto tako nisu mogli biti dati nikakvi podaci da li je ona bila u vezi sa stanovnicima mjesta Mladenovca. Ovdje se vjerovatno radi o nekoj pripadnici Komunisticke partije, koja se je prema sadrzaju oprostajnog pisma htjela staviti u dobro svjetlo pred svojom organizacijom”. - Nakon istrage bila je pokopana, no njen identitet nije mogao da bude utvrden, jer nije bilo u posjedu nikakvih dokumenata. Kod nje je pronadena samo jedna cedulja sljedeceg sadrzaja: ‘Time sam Partiji htjela dokazati da sam u stanju da izvrsim svaki zadatak'. Organi ove sluzbene ustanove, koji su se 26. decembra uputili u Mladenovac, nisu mogli da utvrde identitet, no 28. decembra 1942. putuje u Mladenovac jedna veca grupa organa, gdje ce preduzeti ekshumaciju lesa i svrhu utvrdivanja identiteta. O preduzetom biti ce nam odmah naknadno podnjet izvjestaj”... Uzalud su generali Gajtner, Fere i drugi pokusavali da odgonetnu moralnu snagu, “zvjezdu stajacicu” i pogled u buducnost “nepoznate komunistkinje”... Sta se u stvari dogodilo, zasto je Zivka Damnjanovic iznenada krenula u Mladenovac i napisala svoju posljednju poruku Partiji? Odluka doniieta munjevitom brzinom Kosmajski dogadaj i nisu bili bezazleni i partijsko rukovodstvo mladenovackog podrucja se sredinom novembra cetrdeset druge okupilo u kuci partizanskog saradnika Aleksandra, domacina koji �je imao tri kcerke i sina, da bi se, osim mnogih poslova, ispisala i preklopila posljednja stranica tog neobicnog zapleta i, ma koliko sve to bilo shvatljivo, nemilog dogadaja u partijskom zivotu kosmajskih partizana. U prizemnoj polukruznoj kuci sa prostranim dvoristem i ogradom, u tri sobe i “kuhinji”, u kojima su podovi bili od cvrsto nabijene zemlje i s ulazom iz jedne u drugu prostoriju, tog novembarskog jutra, s prvim snegom se okupilo njih sedmoro. Medu njima je bila i ‘Milica’ (Zivka), i uzbudena i zadovoljna, jer je ocekivala da ce se na osnovu njene pismene izjave i neposrednog suceljavanja sa covekom s kojim je dosla u sukob moci da povede otvoreniji dijalog i donese celishodna partijska odluka. Dok je domacin pripremao prostraniju srednju sobu za sastanak dobro mu poznatih komunista, u posljednjoj, manjoj sobi neocekivano su se susreli njih dvoje - Milica i drug K., koji je tek tu saznao da je sastanak partijskog rukovodstva sazvan i zbog rasciscavanja njihovih medusobnih odnosa. Domacin je za trenutak zastao. Trebalo je da ude u tu sobu i uzme klupu ili tronozac, ali cuo je glasne i nervozne reci. Usao je. Nisu mu promakle ni pojedinosti: zapazio je pistolje pored dve zustre osobe. Zacutali su, pritvorili za domacinom vrata, i ponovo zapali u prepirku. Minut-dva docnije prekinuta je pucnjima. Iz sobe je s pistoljem u ruci, usplahirena, ispala Milica. Promrsila je nekoliko reci. Predala je pistolj i zarila glavu medu ruke. U tih nekoliko trenutaka tesko je svima bilo pribrati se, razabrati sta se u stvari dogodilo. Nesrecan slucaj prilikom ciscenja oruzja? Obracun dvoje zavadenih? Zavera? Mozda neprijatelj ska provokacija? Pogoden sa dva metka, covjek je lezao mrtav. Milica je cuteci uzela svoju ranije napisanu izjavu, monolog saopsten smirenom i jasnom recenicom, kazivanje koje, osim toga sto ostavlja utisak iskrene ispovesti, govori i o tome koliko je zeni i muskarcu tesko da usklade intime sa javnim radom i kako je mukotrpan put vlastitog uzrastanja i delovanja u ratnim uslovima. Tom svom razloznom i smirenom pismu, otvorena ispovesti Partiji koja je sacuvana do nasih dana, dodala je samo jednu nervozno srocenu i napisanu recenicu: “Posto u razgovoru sa njim nije hteo da iznese ovu stvar pred drugove, nego pretio da ce negirati i reagirati na najbolji moguci nacin i spreciti da do razgovora o tome dode uopste, ja sam na ovaj nacin uzela da sperem svoju cast”. Umesto prirodnog raspleta, neposredno uoci sastanka su odjeknula dva pucnja iz Milicinog pistolja - za koji trenutak, za dah pre nego sto bi planuo pistolj u ruci coveka koji je, ocigledno plaseci se skorog raspleta isledenju, trebalo da s njom stane pred partijsku komisiju, koja je vec znala mnoge nove pojedinosti o njegovoj dvostrukoj licnosti, kako to stoji i u pismenoj izjavi sekretara Okruznog poverenistva KPJ za Mladenovac. Sta da se dalje radi u tim nepredvidenim, nenormalnim, nesrecnim okolnostima? Konacna odluka se ocekivala od Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju. Zacudena nad spletom neobicnih dogadaja, nad svojom sudbinom, makar koliko da ju je partijsko poverenistvo ljudski shvatalo i to svoje uverenje objasnjavalo i visem partijskom rukovodstvu, Zivka je sama, cekajuci vise od mesec dana konacnu partijsku odluku, odmeravala svoju “vlastitu pravdu”, gorki rasplet pracen njenim 181 hicima - koji nije predvidavala niti ocekivala. Gledala je sirom otvorenih zenica, kao daje pokusavala da sagleda ceo dalji tok dogadaja, pa i konacnu odluku njene Partije. Upravo te, cetrdeset druge, za Srbiju mukotrpne ratne godine, kada su u borbi protiv rasutih i ne �tako brojnih partizanskih odreda neprijatelji naroda pribegavali i najcmjoj propagandi, ali i koristili se slabostima i nedoslednostima pojedinih rukovodstva narodnooslobodilackog pokreta, trebalo je biti cvrsci nego ikad dotad, delovati bez povoda koji bi neprijatlj mogao da iskoristi, valjalo je, znaci, biti ostar sudija vlastitom ponasanju, pogovoto u odmeravanju svog poslednjeg cina. I nije se Milica osobito mnogo prevarila. Ako je najostriju kaznu neko mozda i mogao da ocekuje, kvalifikativi o moralnom i politickom profilu Zivke Damnjanovic Milice koji su izlozeni u pismu PK KPJ za Srbiju od 27. novembra 1942. bili su iznenadujuci i doneli su veliku zabrinutost, posebno sekretaru Okruznog poverenistva za Mladenovac, koje je visem partijskom rukovodstvu u Beogradu ranije poslalo Milicinu izjavu i svoje obrazlozenje nesrecne pogibije njihovog druga i clana partijskog poverenistva... Neocekivana partii ska odluka Rijetko je ko mogao ocekivati da ce se samo na osnovu ta dva izvora, Milicine izjave i obrazlozenja Okruznog povjerenistva, u Beogradu moci naprecac da donese neopoziva ocjena i odluka da se Milica osuduje najtezom kaznom. To sto je ona izjavila daje “oprala svoju cast” - samo je njeno videnje svog cina. Prije izvrsenja te partijske presude trebalo je da Milica i Povjerenistvo odgovore na nekoliko preciznih pitanja. Sve to sto se trazilo - a zahtjevalo se da se detaljno ispitaju cio Milicin zivot i rad jos dok je bila komesar Paracinsko-cuprijske cete - clanove Povjerenistva, posebno sekretara, dovelo je u izuzetno teske okolnosti. Bili su prinudeni na nova preispitivanja i trazenje nacina da se jos jednom, ipak novim cinjenicama, vise partijsko rukovodstvo uvjeri da Milica nije zasluzila partijsku kaznu. Premda je bilo vise ubjedljivih dokaza o Milicinog zivotnoj i politickoj usmjerenosti, o izuzetno uspjesnom partijskom djelovanju prije rata i u ratu, kao i drugih clanova njene porodice, slucaj je htjeo daje o Zivki Damnjanovic Milici i o vise drugih srpskih istaknutih komunista samo dva mjeseca ranije, 12. septembra 1942. beogradski kvislinski list “Novo vreme” objavilo zestoku optuzbu, napad kakav se i mogao ocekivati. Zbog organizovanog djelovanja Zivke Damnjanovic u vrijeme revolucionarnog previranja uoci Drugog svjetskog rata i u narodnooslobodilackoj borbi, domaci kvislinzi su je bespostedno klevetali kao sto su napali i cio revolucionami pokret. O akcijama cuprijskih skojevaca, njihovim priredbama i o djelatnosti komunista u drugim krajevima Srbije grlato su govorili kvislinzi i u vrijeme najcrnjeg terora i masovnog ubijanja rodoljuba u 1942. godini. Reporter je zastao i “u jednoj izlozbenoj sali” pred “slikom komunistkinje Zivke Damnjanovic”, da bi zatim nastavio: “Vanredno lepa i primamljiva, ona je osvajala mladice, nudila im svoje bogatstvo i vrbovala ih za komunizam. Pod njenim uticajem postepeno su ti mladici pripremani u vatrene pristalice. Istu moc koristila je i nad devojkama... Zivka Damnjanovic razapela je svoju paukovu mrezu jos pre rata u Cupriji, gde je boravila kad nije imala da putuje po nalozima trojke...” Tako je pisao neprijatelj te ratne godine o srpskim komunistima i partizanima, osvjedocenim borcima za slobodu, pa i o Zivki, djevojci komunisti koja je krajem 1937. godine bila potpisnik pomenutog proglasa “Srpski studenti srpskom narodu” (medu potpisnicima je bilo vise istaknutih revolucionara - Petar Stambolic, Milos Minic, Milinko Kusic, Nemanja Markovic, Dobrivoje Radosavljevic, Vlada Aksentijevic, Slavka Durdevic, Ljubinka Milosavljevic i drugi, njih 382); o zeni sekretaru Mjesnog i Sreskog komiteta KPJ u Cupriji i Paracinu u vrijeme kada je i bezazlenija sjenka na moralni lik i “obicnog” komuniste najcesce znacila njegovo iskljucenje iz pokreta, to jest kada su radna i moralna svojstva, lieni primjer cestitosti i revolucionarne postojanosti bili i ostali osnovni uslovi za djelovanje u sredini u kojoj se zivi i radi; o zeni intelektualki koja je i cuprijske �gazde i politicke mjesetare mogla da ucutka snagom svoje britke, smjele i trezvene rijeci; o djevojci borcu i prvom politickom komesaru partizanske cete u Jugoslaviji, ljeta cetrdeset prve, koja je, kada su njemacki placenici izveli puc u ceti, u opsirnom pismu partijskom rukovodstvu Srbije (koje je gotovo u cjelini citirano u knjizi) saopstila mnoge pojedinosti o okamenjenim shvatanjima i predrasudama o zeni, kojom se danas ponose ne samo gradani Cuprije i Senja vec i pioniri u Celju, djeca u skolskim klupama, zeni cija je cijela porodica - majka, otac, sestra i tri brata za sve vrijeme rata bila na isturenom partizanskom polozaju obiljezivsi ga i sa cetiri svoja groba; o zeni ratniku koja je ispalila metak u clana okruznog partijskog povjerenistva vjerujuci da sa odjekom partizanskih plotuna nailazi i doba u kom ce se i u odnosima izmedu zene i muskarca isklesati covjek bez svoja dva muzjacka lica; o djevojci clanu partijskog komiteta koja je, neshvacena od onih koji su morali razumjeti njenu muku i posljednji cin, svoju posljednju poruku vjemosti ostavila svojoj Partiji. O takvom su, dakle, komunisti srpski kvislinzi pisali 12. septembra 1942. u listu “Novo vreme” izlivsi otrovnu mrznju i protiv Zivke i protiv drugih istaknutih srpskih partizanskih komandira i politickih komesara. Zivka Damnjanovic kao ucenica gimnazije u Cupriji �Kosara Damnjanovic, majka cetvero poginule djece partizana - Zivke, Zivadina, Zivorada i Velimira, nosilac Partizanske spomenice 1941, i tri odlikovanja, govori na mitingu u Vodnju kod Smedereva 7. jula 1947. Ali sta da se radi, kako otrgnuti Milieu od kazne koja joj je odmjerena? Ponovo je partijsko povjerenistvo izlozilo svoje gledanje i prijedloge da se na drugi nacin “ceo slucaj privede kraju”. Prevarili su se u svojim ocekivanjima. Dvadesetak dana kasnije, 19. decembra 1942, stiglo je novo pismo, bolje receno neopoziv zahtjev da se odmah izvrsi odluka saopstena u pismu od 27. novembra. Bila je to u stvari ostra kritika clanova OK KPJ za Mladenovac, jer iz njihovog saslusanja Milice “jasno se vidi”, pisalo je u tom pismu, njihov “nekomunisticki stav o ovom slucaju”, da su uprkos procjenama Pokrajinskog komiteta, uprkos jasnim, argumentima” koje su imali, “zauzeli jedan stav” koji je izradio”. Receno im je da se “olako odnose” prema Zivkinom cinu, da “odobravaju” takav “nacin razracunavanja”, da u svemu tome oni vide, kako sami pisu, samo “izvesnu slabost”, “slabost drugarice”, “nepravilan nacin resenja tog spora”, ubistvo u afektu, tako dakle vide, a “glavnog krivca - ubijenog”, a ne daje sve to izvedeno “sa predumisljajem” i da je “planski pripremljeno”, “da sa svom ozbiljnoscu i budnoscu” ispitaju sve cinjenice, oni “povrsno i olako” donose zakljucke i, objektivno, “opravdavaju” i brane Milieu. O njoj su u tom pismu iz Beograda, o njenom posljednjem cinu, ponovo kazane izuzetno ostre rijeci, da bi na kraju bio ponovljen kategoricki stav: “Zahtevamo od vas izvrsenje odluke u smislu naseg pisma od 27. novembra - uvod i tacka 6 i vasu samokritiku zbog ovakvog vaseg labavog i nekomunistickog drzanja”. Nevjerovatno brze i sigume kurirske veze izmedu Beograda i Kosmaja jos jednom su bile efikasne, jer su samo za cetiri dana kuriri odnijeli pismo na Kosmaj (19. decembra) i otud donijeli u Beograd odgovor (23. decembar). Atentat na njemacke oficire Sestri Zorici je dah zastao kada je u selu Lunjevcu, posto se izvukla iz zagusljivog procjepa ilegalne partijske tehnike u kojoj je sama radila neposredno uoci Nove 1943. godine, saznala za �tragicnu i junacku smrt Zivke. Sta je mogla da u tom casu kaze, pa i kome? To je ponajmanje mogla da zna njena majka Kosara kada joj je sekretar Okruznog poverenistva KPJ za Mladenovac oci u oci, u jednom partizanskom skrovistu iznad sela Vrbovca kod Smedereva, saopstio o smrti njene kcerke. Ostalo je majci i sestri samo toliko da nijemo slusaju price sto se prenose od sela do sela o nepoznatoj partizanki koja je “potukla gomilu Nijemaca i cetnika nasred Mladenovca”. Cutali su, jer se moglo ocekivati da Nijemci i kvislinzi nece tako lako odustati od traganja za atentatorkinim imenom i prezimenom, za porodicom i najblizom rodbinom zene ciji je pistolj kresnuo u centru grada i usred dana, koja nije zadrhtala upavsi medu okupatorove oficire u Mladenovcu. Odlucnom borcu i odlicnom strijelcu Zivki Damnjanovic Milici nije trebalo mnogo vremena da prepjesaci, sama, petnaestak kilometara do Mladenovca i da se, naoruzana pistoljem sa vise sarzera i bombom, odmah uputi ulicom na kojoj je bilo mnogo mjestana, prema komandi njemackog gamizona. Prije nego sto je stigla do “sluzbene ustanove 41478 A”, kako stoji u njemackom izvjestaju od 26. decembra 1942, “na putu od bataljonske kancelarije do oficirske nastambe u Ulici Nikole Pasica”, Zivka je susrela upravo komandanta mladenovackog gamizona kapetana Vorta sa dvojicom oficira. Isla je sama, ali u ocima kapetana Vorta bile su, prema prvom izvjestaju, “tri zene”, mozda udaljene i slucajne prolaznice, a u drugom iskazu “se u blizini atentatorke za vreme napada nalazila neka druga zena, za cijim boravistem se uzalud traga”. Odjeknulo je nekoliko pucnjev^ iz Zivkina pistolja. Pala su dva komandantova pratioca, a on je, uhvativsi zaklon, izbjegao nove pucnjeve. Dok se pribrao u jarku pored svoje komande Zivka je, pucajuci, pretrcala pedesetak metara do zeljeznicke pruge Mladenovac - Beograd, a zatim je pored zida koji je opasivao zgrade nekadasnje fabrike samota a u to vrijeme njemacka skladista sa posadom, s pistoljem u mei treeei odmicala duz pmge i, zasticena zidom, izbila na drugu stranu od ulaza u gamizonske magacine i komandu pred kojom je pucala na trojicu oficira. Skrenula je desno od pmge i pored vrela. Penjuci se uz padinu ponovo je izbila na glavnu gradsku ulicu. Niko je na tom njenom putu od nekoliko stotina metara, na tom pretrcanom sirokom polukmgu pored zida i magacina nije sprijecio u namjeri da se dokopa pokockanog puta koji iz grada vodi za Beograd. Ali slucaj je htjeo - da li je to Zivka znala ili nije nemogueno je dokuciti - da je iskocila na ulicu upravo pored osinjaka - pred kafanu Dusana Pavlovica Dusancica, ovejanog okupatorovog saradnika iz obliznjeg sela Koracice i jednog od onih koji su u Mladenovcu mkovodili i cuvali kvislinsku upravu. Ta kafana je bila stalno sastajaliste i zboriste, mjesto svakodnevnih jalovih dogovora sa raznim izmecarima i propalim ljudima. I bas tada, tog popodneva su ocekivali da u kafanu dode na dogovor Pecancev vojvoda Joca Vojinovic, koji je stanovao dvjestotinak metara od kafane, na krajnjem izlazu iz grada, u kuci Sofije i Tihomira Radosavljevica, u uglednoj i bogatoj zemljoradnickoj porodici, kojoj partizani nisu bili daleko od srca. Sofija je bila od koristi narodnooslobodilackom pokretu koliko se moglo i stizalo, a bila je prisiljena da s ukucanima vec pola godine, zivi u toj kuci sa cetnickim komandantom i njegovom ljubavnicom, pod strazom, jedan strazar je bio pored ulazne kapije, drugi iza kuce. JEDAN METAK ZA CETNICKOG VOJVODU Iako je stanovao u sobama na prvom spratu Sofijine kuce, vojvoda je bio stavio na prozore pletenu zicu bojeci se da mu neko ne ubaci bombu u sobu. Nekadasnji ucitelj, nabedeni vojvoda, nosio je seljacko- sumadijsko odijelo, gunj u gunjicu, rajthozne, opanke i veliku subaru sa kokardom, ordenje i pistolj, iz mjeseca u mjesec sve manje bucan i ratoboran, bez osobitog plijena i praznih ruku, bez zarobljenih partizana. Umjesto cescih hajki, te zime se radije prepustao svojoj ljubavnici i kafanskim razgovorima i planovima. Bas kad je Zivka nakon atentata na njemacke oficire istrcala uz gole padine i izbila pred kafanu, �prema torn osinjem gnijezdu je krenuo od kuce vojvoda Vojinovic, svakako ne ocekujuci da ce na tom komadicu puta do kafane natrcati na zenu s pistoljem, na partizanku koja je i tog puta bila hitrija i tacnija u gadanju od onih koji su pokusavali da je ubiju. Kafansko klupko propalih ljudi se okurazilo i zagrajalo tek posto je Zivka odmakla. Ali prije nego sto je stigla do puteljka koji je pored vinograda vodio ka susjednom naviljku seoskih kuca, susrela se, oci u oci, sa vojvodom Vojinovicem, koji je - tesko razabirajuci uzvike: “Joco, drzi je!”, “Ne daj, pobeze, pobila je Nemee!” - za trenutak zastao ne znajuci sta da radi. To ga je stajalo zivota, a to sto se latio pistolja zaodlucnu Zivku nije znacilo nista osobito. Pogodila ga je jednim metkom, od dva koliko ih je imala. Sad je pred njom bio Slobodan prostor - padine kojima se morala probiti prema selu Mladenovcu. Iza nje, lijevo, ostao je i preplaseni gradski strazar Buda Dimitrijevic, covjek koji je kasnije tvrdio da nije imao metaka u pusci, i gomila koje je bojazljivo prolazila snaznom tijelu smrtno pogodenog vojvode. Riieci koie ie radao trenutak U pistolju je imala jos samo jedan metak. Kuda, sta dalje da radi? Da bjezi? Ali kuda da bjezi, i zasto, cemu? Da nastavi bekstvo prema selu i poznatim joj stranama, ponovo medu svoje drugove i prijatelje? Ali ako je na tom putu bez pouzdane zastite ipak opkole, uhvate ranjenu i mucenjem pokusaju da iznude priznanja i imena ilegalnih partijskih radnika, partizanska skrovista, i veze? Uostalom, sve sto je i dotad tog dana bila dozivjela cinilo joj se da je nestvarno, nije ocekivala takvu zbunjenost i nespremnost njemacke komande, opstu paniku cijelog garnizona. Ostajuci dosljedna svom borackom zivotu, vjema Partiji i narodu, svojoj prvoj poruci da nepokolebljivo vjeruje u “korektnost nase velike Partije” i da “sa tom verom” ide “u sigurnu smrt”, dodala je drugo skrto slovo da je svojim posljednjim djelom “Partiji htela dokazati” da je “u stanju da izvrsi(m) svaki zadatak”. Preostali metak je ispalila sebi u glavu. Pala je, smrtno pogodena, pored svojih poruka, svog raporta s partizanskog polozaja. Neprijateljski garnizon se u meduvremenu pribrao. Pokrenute su sve straze i patrole, digao se cio bataljon, konjica, sve sto je bilo pod orazjem uzurbano je opkoljavalo grad sprecavajuci zaplaseni narod da izbjegne obrue i odmazdu koja se ocekivala. Zivkina heroika zrtvovanja nasla je odjeka u Cupriji i Paracinu, po jedna ulica nosi njeno ime, a i osmogodisnja skola u rudarskom mjestu Senju, njenom sirem zavicaju. U toj skoli i ispred zgrade, stoje dvije Zivkine biste. U skoli “Franjo Vrunc” u Celju jedan pionirski odred nosi njeno ime. Ocevi i majke mnogih slovenackih osnovaca bili su za vrijeme rata prognani u Srbiju i iz tog vremena ostao im je u sjecanju i podvig partizanske Zivke u okupiranom garnizonu. Tu ljubav i’postovanje oplemenili su medu svojom djecom i udahnuli u crvenu pionirsku zastavu s njenim imenom. Iz omladinskih njedara je i potekla pjesma o Zivki Damnjanovic, za sve nas: Bila je mala i nezna k’o senica, cudan sjaj zracio je iz njenih zenica. Cinilo se da vidi stene, Don i Kozake, i one bezbrojne crvene junake... Cinilo se da, i kad se ne cuje tonovska jeka, u njoj odzvanja pesma lepa, daleka... Al’jednom hrabra “Senica” ostade otvorenih zenica. Kao da je poslednji put htela da cuje pesmu sa Dona i Kozare i da vidi sa Morave crvene zore. Tragac liudskih sudbina Poruka me je dovela u park kod Savezne skupstine i do Vita Cvetkovica, pisca dvotomnog djela “Izvestaj pise ko prezivi”, nekadasnjeg politickog komesara Centralne partizanske bolnice, invalida i penzionisanog pukovnika Uprave drzavne bezbjednosti (UDB-a). Te kasne noci predao mi je tasnu �punu dotad neobjavljenih i “pod zastitom zakona ratnih dokumenata”, kako bi kao “tragac ljudskih sudbina i samosvojni strelac” na njima zasnivao novo pripovijedanje o prvoj zeni politickom komesara partizanske cete u Jugoslaviji 1942, o “tragicnoj i velikoj figuri nase antifasisticke borbe”. Konfliktan i jedinstven slucaj u istoriji KPJ! Zivka Damnjanovic - zena ratnik clan okruznog partijskog komiteta ubila je drugog clana komiteta, njegovog sekretara! Poput neke anticke drame, slucaj gotovo nestvaran, sa raspletom kakav se tesko moze sresti i u najuzbudljivijem romanu. On je istinit, zivotan, prepun ljudskih strasti i dilema, pitanja na koja je trebalo odgovoriti. Pa i na to koliko je slucaj Z. D. tipican za shvatanje zena revolucionarki uopste u drustvu: nije bilo usamljeno misljenje da zena ne moze biti odlucni revolucionar jer je opterecena svojom emotivnoscu, sentimentom (odnosom prema djeci, roditeljima, muzu, ljubavniku...) “Zasto sam to ucinila?” - zapisala je Zivka u svojoj ispovijednoj izjavi nakon stoje sa dva metka ubila covjeka koji je, da bi je imao kao zenu, prikrio pred njom i drugima da ima zenu i dvoje djece. Zacudena nad tom svojom, ipak nepromisljenoscu i slaboscu, ne opravdavajuci svoje stranputice, Zivka prica svoju muku i kaze da “prosto nije znala sta da radi”, to jest donijela je odluku brzinom munje. I sta dalje da se radi? Odluka Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju, ciju je funkciju u to vrijeme najcesce obavljao samo jedan ilegalac u Beogradu (dr. Balgoje Neskovic), bila je: zub za zub, odnosno da se ubije “ne saopstavajuci joj presudu”. Nadnesen nad dokumentima o tom slucaju razmisljao sam i o tome kako je svojevremeno hrvatski pjesnik i partizan u poznim godinama Vladimir Nazor pisao da je antifasisticka borba “dala svijetu novi tip zene - partizanke”, kako su 63 zene dobile Orden narodnog heroja, da je svaka cetvrta zena borac poginula. Vojni teoreticar i general-pukovnik Nikola Pejnovic za Zivkinu majku Kosaru, nosioca “Spomenice 1942”, kaze i to da lik Pavelove majke u romanu Maksima Gorkog “Mati” nije “ni priblizne revolucionarne snage i zivotne ubjedljivosti prema gorostrasnoj figuri junacke i tragicne Kosare”. Ali sta reci o partizanki osudenoj na smrt od najviseg komunistickog rukovodstva Srbije? Pa i tada, pripremajuci knjigu “Razmeda Zivke Damnjanovic”, od covjeka koji je prelomio tu presudu nisam dobio odgovor, odnosno, da ce poslije toliko godina mozda saopstiti i potpunije objasnjenje. I da li se uopste lako odstupa od odluka donijetih u vrijeme svoje mladosti? Tesko. Kao da i u nase dane vjetar nanosi vrijeme o kojem pise i Zivka, tragicna mlada zena. Rukopis o Zivki stigao je i do Zagreba, vracen uz napomenu da se ne zele mijesati u unutrasnje odnose u Srbiji, da bi, napokon, beogradske TV novosti obavijestile da je izdavacka kuca Narodna knjiga (direktor Vidak Peric), objavila knjigu Razmeda Zivke Damnjanovic u 5.000 primjeraka. Porodicni dani 9. i 15. maj Tako je zivot ispisao dogadaje: Evropa kraj II svjetskog rata proslavlja kao Dan pobjede 9. maja 1945, narodi bivse Jugoslavije takode taj dan bez tutnja topova i avionskih bombi proslavljaju i 9. maja i 15. maja, svako na svoj nacin, a podosta je i onih koji se tada pokriju jorganom. Ponegdje se cuju i ratne trube. Moja porodica Dan pobjede dozivljava i skromno oznaci u oba majska dana, poput mnogih drzavljana ugasene drzave, kako to zapisa i moja supruga Sefika kao sjecanje na posljednje ratne dane i poseban lieni dozivljaj: “Sjedili smo na otvorenoj komionskoj karoseriji uzbudeni sto smo izabrani u trebinjsku omladinsku delegaciju za Prvi kongres Ujedinjenog saveza antifasisticke omladine Bosne i Hercegovine u Sarajevu 8. i 9. maja 1945, obuceni u nova odijela i moderne gojzerice, koje sam kasnije godinama nosila, poklon jedne gradske zadruge kako bismo u metropoli valjda istakli posebnost zavicaja, zelene i mime vode ponornice Trebisnjice. �Imala sam 18 godina, srecna sto sam se na vjetrovitoj kamionskoj platformi i na kartonskoj podlozi nasla pored Bebe Pavlovic, Jovanke Babic, Razije Salahovic, Bose Cuckovic i nekoliko meni dobro poznatih omladinaca, tokom rata ucesnika ilegalnog antifasistickog pokreta u gradu. U Bileci i Gacku pridruzili su nam se njihovi delegati, u Nevesinju mostarska delegacija, pa se zbijeni kao sardine zaputismo prema Kalinoviku, brdovitim i golim kamenjarom sa spaljenim kucama i cmim zlokobnim zidinama. Tisina i mir su nas pratili, jer cijela Bosna i Hercegovina i Hrvatska su bile oslobodene, a posljednje borbe su vodene u Sloveniji i Istri, pa nasoj pjesmi nikad kraja. U suton dana kamion je stigao do prvih sarajevskih kuca i ugledasmo tramvaj, kad se glasno i zacuden javi nas delegat Jovo: “Vodi boma kola!” Kasnije se Jovo skolovao, postao novinar i pisae. Iz tramvaja smo posmatrali sarajevske ulice, a zatim smo u nekoj zgradi na Vratniku docekali novo jutro. Od svega sto sam upamtila i dozivjela u kongresnoj bioskopskoj sali najsnazniji je trenutak kada je predsjedavajuci Rato Dugonjic, jugoslovenski omladinski rukovodilac, prekinuo nekog govomika i oglasio: RAT JE ZAVRSEN! Tog podneva 9. maja ‘45. prolomilo se nase urnebesno odusevljenje i kao bujica istrcali smo na sarajevsku glavnu ulicu...” Sta se dalje dogadalo i kako se dozivljavao 15. maj ‘45. zapisano je i u mojim knjigama monografiji 13. hercegovacke NOV brigade i Iskusenjima. 190 Osamnaestogodisnja Sefika Oma-' novic (Sejeruvic), delegat iz Tre- Clanovi Propagandnog odsjeka "7?T’ Iteice^^aclce brigade binja na Prvom kongresu pr0slavljaju kraj borbi u Jugoslaviji u Bledskom jezeru u Sloveniji USAOBiH u Sarajevu 9. maja u no^ izmetfu 14 ,•75 maja 1945. Usrediniplivaca (slike) je autor 1945. knjige Kao ratni reporter 29. hercegovacke divizije pratio sam kako su se rusile posljednje okupatorove prepreke i razoruzavale brojne kvislinske jedinice u Istri i Sloveniji. “Bratje Hercegovci med nami” pisala je tad “Ljudska pravica”, a u lecima koji su se dijelili ljubljanskim ulicama: “Zivela 29. divizija, ki je prva vkorakala v Ljubljano”. �Brigade su ostavile iza sebe Kranj, Jasenice i stigle na Bled, pod Triglav, na austrijsku granicu. Tu smo docekali i kraj II svjetskog rata u Jugoslaviji 15. maj, razoruzavanje kvislinskih jedinica koje su se povlacile prema Austiji. Usred noci izmedu 14. i 15. maja ‘45. kamera je pratila clanove Propagandnog odsjeka 13. brigade, kupace hladne Neretve, kako proslavljaju kraj rata kupajuci se u vodama Bledskog jezera, medu kojima je u sredini kruga kupaca i autor ove knjige. Tako su 9. i 15. maj postali porodicni posebni dani u 57 godina zajednickog zivota. U mojoj knjizi Iskusenja citaoci su u poglavlju Krivotvorci (str. 194 i 195) mogli da procitaju, dokumentarno, kako jedno nedjeljno bosansko politicko glasilo u redakcijskom uvodniku 26. februara 2001. obavjestava kako su jugoslovenski generali javili Titu 15. maja 1945. daje “u Jugoslaviji zavrsen rat na taj nacin sto su okoncali pokolj u Blajburgu”, a to “predstavlja najmasovniju pojedinacnu bosnjacku grobnicu u njihovoj istoriji”, kako se na Blajburskom polju “gubi trag barem 30.000 Bosnjaka, i to mahom civila, racunajuci i zene i djecu”. Nakon mog odgovora, broj ubijenih Bosnjaka u listu je povecan, pominjuci da se “mogu naci i podaci vrlo relevantnih strucnjaka da je ubijeno izmedu 30.000 i 60.000 Bosnjaka.” I to su bili svi argumeni. Takvom halucinacijom i improvizacijom zeljelo se i svijet oko nas uvjeriti u to da su partizani ubili, pored drugih zlocina, tri ili cetiri puta vise Bosnjaka nego sto je Mladiceva i Karadziceva genocidna hajducija ubila Srebrenicana. U antikomunistickoj i nacionalistickoj hajci nema granica za bilo kakve neistine. Ekstremni ideolozi su uvjeravali da je najtamniji period u istoriji muslimana “Titov period”, zaobilazeci novu i brojnu humanisticku i tehnicku muslimansku inteligenciju koja je ponikla upravo i u tom “tamnom periodu” i zborila svoj nacionalni naziv - prvo Muslimani, potom Bosnjaci. Medu mnoge istorijske vjerodostoje cinjenice je i svjedocenje Alije Izetbegovica: “Pamtim taj rat: Dodu cetnici, narod bjezi, dodu ustase, narod bjezi, dodu partizani, narod ne bjezi.” Krivotvorci nisu zeljeli dijalog i dokaze. Izostavljen je moj odgovor, valjda sto se zeljelo da se po svaku cijenu poistovjete partizani i komunizam, koji vec dugo nije popularan, pa se zapada u zabludu, odnosno borba partizana protiv fasizma poistovjecuje se sa komunizmom - “din dusmaninom”. Eto sta se sve dogadalo 15. maja, kako se Dan pobjede dozivljavao i tumacio u raznim sredinama, od moje porodice koja na poseban i cesto simbolican nacin obiljezava 9. i 15. maj do ravnodusnih elita i novinskog glasila sa majskim otrovnim strijelama, otkacenog nedjeljnog lista koji se u meduvremenu ugasio. PREBOLII OZILJCI 1991-1995 194 „Dozivljaj ratnog snimka” - naslov je nagradnog konkursa nedjeljnog jugoslovenskog armijskog lista kojim se zeljelo podstaci mlade citatelje da njeguju tradiciju borbe za slobodu i ljubav prema domovini. Prvi nagradeni tekst, potpisan inicijalima S. S., rukopis je Selene Seferovic, ucenice II razreda IX gimnazije u Novom Beogradu. Nekad urednik lista ucenika osnovnih skola Novog Beograda “Nasi dani”, Selena je kasnije postala magistar maternjeg jezika i knjizevnosti i asistent na Defektoloskom fakultetu Beogradskog univerziteta, gost profesor na Univerzitetu u Naningu u juznoj Kini, novinar i jezicki saradnik izdavackih kuca. Prva snjezna pahuljica na dlanu jednogodisnjeg brata, djecije oci koje su zacudeno gledale, bili su motiv mlade kcerke Sanje za skolski sastav naznacen naslovom, “Zvijezda na dlanu”, nagovjestivsi �svoje spisateljske mogucnosti: “Pahuljice su poigravale na nasem prozoru. Moj mali brat potrcao je prema njima misleci da ga zovu na igru. Stavila sam ga na otvoren prozor i poceo je da ih hvata. Pruzio je rucicu i jedna velika snjezna pahuljica koja se presijavala u nekoliko boja pala je na njegov mali dlan. Cudno je pogledao svojim krupnim ocima kao da je htio da nas zapita sta se to naslo na njegovom dlanu. Ponovo je pruzio rucicu. Kad je vidio pahuljicu zgrabio ju je, a kad je otvorio saku na njegovom dlanu ostala je samo jedna mala kristalna tacka. I dalje je sa istim ushicenjem hvatao te snjezne zvijezde koje su se stalno gasile na njegovom dlanu. Sa uzivanjem sam posmatrala snijeg, koji je sve uvio u bijeli ogrtac. Bio je to prvi Vanjin snijeg. Zazeljela sam da se istog trenutka bacim u bijeli zagrljaj. Stavila sam na sanke malog brata, a on je poput ptice cvrkutao i razdragano mlatarao rucicama boreci se sa pahuljicama koje mu nisu dozvoljavale da otvori oci. Nosici su nam se ubrzo zacrvenjeli i mi smo ipak zazeljeli da se vratimo u topli kutak.” Nekadasnji dak generacije osnovne skole “Duro Strugar” u Novom Beogradu postao je diplomirani pravnik i advokat, majka koja se sa malim sinom i muzem, gradevinskim inzinjerom i samostalnim projektantom Zdenkom Dmovsekom, otisnula prako okeana u Sjedinjene Americke Drzave. Nasli su se pored prijatelja Etema, gradevinskog inzinjera, Albanca iz Makedonije, nezadovoljni ekonomskim i politickim neprilikama u Beogradu. Postali su gradani Cikaga, gdje Sanja nije napustila ni svoju olovku ni svoju putopisnu biljeznicu. Ubrzo im se pridruzio i moj sin Vanja, kojeg zovemo i Vaki, nekad sa snijeznom zvijezdom na dlanu, beogradski student ekonomije i saradnik Indeksa, studentskog radija, koji je tada za svoj mjesecni honorar mogao u diskoteci da sebi i djevojci piati “dva kruga” kokakole. U novoj sredini, uceci jezik i radeci sa cekicem u ruci, imao je dlanove pune zuljeva. Tri mjeseca kasnije, pocetkom ‘88, stiglo je njegovo pismo u kojem je odmjeravao svoje americke dileme: “Ovog puta samo telegrafski raport kako, u cemu, brze nego sto sam se nadao , postajem pomalo ‘Amerikanac’...”, zapisao je Vaki. “Primjer 1. Stao sam, onomad, na ekser (nemmovno iskustvo svakog ‘stolara’). Moja prva reakcija, izazvana snaznim bolom, bila je: Eto, slijepce, kud gledas dok gazis! Dva dana neces raditi i doktora ces platiti! Potom sam poceo da se smijem samom sebi, grohotom, vjerujte mi, jer mi je u tom momentu, dok su drugi zacudeno gledali, taj ekser pokazao koliko sam vec radno zarazen Amerikom. Tako nesto, zar ne, nikad nama Jugovicima ne bi palo na um: pozurili bi ljekaru bez pomisli ko ce to platiti, koliko ce se oduzeti od plate, a meni ce se ovdje svakog dana odbijati od dnevne zarade...” Vaki navodi i drugi, treci i cetvrti primjer, pa zakljucuje: “Da me nasi ne bi ocerupali kao novopecenog zagovomika kapitalistickog svijeta, ocekujte uskoro, pored suncane i osjencenu stranu cikaskog podneblja.” Njihove rijeci su pisane u.vrijeme kada nisu tutnjile topovske granate, u srecnim danima mira i ucenja, kad se sanjalo i voljelo. Ali naidose godine koje potamnise mirnodopsko doba, i zivot kojim se zivjelo nanese, devedesetih godina dvadesetog vijeka, nove ratne gorcine i patnje, zbjegove, pustos, nova satiranja i preseljavanja, erne prijetnje mojoj i drugoj djeci, mnogima u vrijeme ratno 1991-1995, kad je zaprijetilo da ce se narodi udaviti u krvi nacionalizma. Nasi prvi novinski napisi o ratnim dogadanjima u Hrvatskoj i BiH i njihovom odjeku u Beogradu, Pragu i Cikagu, gdje se rasu i nastani porodica, otvorise i prve stranice naseg porodicnog dnevnika naznacenim naslovom Preboli zla. (Prvo izdanje knjige objavljeno je 2001, Bosanska rijec, Tuzla). Kada je djevojci na besputnom i bezvodnom kamenjaru Hercegovine poginuo brat, ojadena i �skrhana bolom oglasila se svojom tuzbalicom: Sta ce sestra bezbratkinja, rane moje bez prebola...” Rane bez prebola su neizljecive rane. Narod je taj izraz upotrebio kao predkazanje gorke spoznaje da bolesnom i ranjenom “lijeka i prebola nema”, nasuprot sreci iskazanoj rijecima da je “rana od prebola”. Preboli zla! Naslovna strana knjige «Preboli zla» (Vrijeme smutnji i prijetecih namjera, '88-'89; Govor otudenja i oruzja, '90-'9J; Presudivanja i sunovrati, '92-'93; Raspleti i rasudivanja, '94-'95j �Kako preboljeti zla koja se cine, da li je to uopste mogucno? Moze li ljudsko srce i to otkucati i ne prepuknuti? I kao sto je svojevremeno jedan istoricar zapisao da od mog pripovijedanja ne treba ocekivati istoriografsku rekonstrukciju cjeline, utvrdivanje hronoloskog slijeda istorijskih tokova, tako sam i ovog puta u dokumentamim zapisima Preboli zla, uz saradnju dvije kcerke, sina i supruge (pisma, intervjui, clanci, opste porodicno opredjeljenje) nastojao da predocim koloplet cinjenja i necinjenja, hrabrosti i malodusja, upornosti i samoodricanja, da u isprepletenosti dokumentamog kazivanja s lica i nalicja istaknem vise ocevidaca, svjedoka svoga vremena iz svih nacionalih i socijalnih sredina. Oglasise se i zene sa ratnih poprista opsjednutih gradova, zene borci, hrabre gradanke iz totalitamih i demokratskih sredina, obrazovane mlade zene i spisateljice prognane iz ranjenih zavicaja koje nije obhrvala ravnodusnost i samozadovoljstvo, koje su stale na svojevrsne borbene polozaje. Iskrsnuse i najneobicnije sudbine i dogadanja zena u ratnoj kataklizmi ‘91-‘95, poput radnice Vesne (pretrcala je preko opasne sarajevske aerodromske piste i vratila se kuci u opsjednuti grad), Vesne, druge nase prijateljice iz Cikaga (prevodioca u stabu saveznicke vojske u BiH i svjedoka svega i svacega), Lamije i Jasne (intelektualki u susretima i razlazima sa partijama i liderima u ratnom i poratnom nevremenu); Fazile iz Teslica (koja se vise “ne da udarit”, borca Armije RBiH); Sedine, Jasne, Izete, Samire i Radojke (boraca “muhadzersko-partizanske-prognanicke” Focanske brigade), Ksenije (gradevinskog inzinjera snazno oslonjene na ocev i svoj mostarski zavicaj), Munire iz Kozarca (koja ostade tri godine u 17. krajiskoj brigadi i pripremi knjigu Ni krivi ni duzni nestalih u prijedorskom kraju, njih 3.227, medu njima i 228 zena), i hrabrih protivnika totalitarizmu i agresivnim nasilnicima, jezgra slobodoumnih i pravdoljubivih, u cijem djelu i otporu mogu se nazrijeti' i neki buduci podnosljiviji zivot, civilizacijski raspleti, jer “ni u moru mrznje i sramote ni kaplja postenja i reda ne gubi se u nepovrat”, kad uz “prepune case bescasca” postoji i prebolnost covjeka i drustva. Kosovska zarista “Kosovska zarista” odvela su - 28. juna 1989 - na Gazimestan vise stotina hiljada Srba i Cmogoraca iz svih krajeva Srbije, Crne Gore i drugih sredina na proslavu 600-godisnjice Kosovskog boja, gdje su stalne pokretne grupe “bukaca” zahtijevale da se okoncaju “iredentisticki siptarski nasrtaji”, ciji je kraj najavilo novo srpsko bozanstvo Slobodan Milosevic. “Car Lazare, nisi im’o srece, da se Slobo pokraj tebe sece” pjevala je ogromna masa na Gazimestanu 28. juna ‘89, na Vidovdan, dok se vozd svekolikog 198 srpstva Slobodan Milosevic ‘s neba’, helikopterom, spustao na svetu srpsku zemlju, medu ljude koji su u svojoj mitologiji vjerovali u sudbinu, u nesto stoje unaprijed odredeno. Hodocasnici su se zadovoljni vracali sa Gazimestana, jer za to zadovoljstvo - sjecanje na Kosovo - bile su dovoljne samo dvije vozdove recenice izrecene 28. juna ‘89: “Sest stoljeca kasnije, danas, opet smo u bitkama i predbitkama. One nisu oruzane, mada i takve jos nisu iskljucene.”" Kazite da nije istina “Nadam se da cete mi reci da to nije istina, da se to veliko i toplo srce Juznih Slovena nije tako brzo u kamen pretvorilo” obratila se Tereza Lili Schaeffer (iz Bickenbacha, SR Njemacka) jugoslovenskoj javnosti ljeta ‘90.12 Socijalni radnik i pisac dvije knjige, od kojih je jedna dozivjela cetiri izdanja. Tereza je rodena u Vojvodini i imala je deset godina kada joj je otac rekao da ce poci u “srpsku skolu”, jer “nikad se ne �zna”, pa se tako “nasla u gimnazijskom internatu kao jedina Madarica”. Druzila se “s divnom djecom” doseljenih Cmogoraca i Licana, “odjedanput je dobila pedesetoro brace i isto toliko sestara”, da bi u daljem skolovanju u Beogradu bila medu omladinom iz svih krajeva zemlje, a “ulazeci u njihove kuce jos vise je upoznala veliko i toplo srce Juznih Slovena”. Razlike “niko nije pravio, niti je razlike bilo medu nama”. “Vremena su, dakako, prolazila, braca su se pozenila, sestre su se poudavale”, pisala je Tereza, rodena Zahan. “Ali iznenada se nesto izmenilo kao da se medu nas uvukao davo. Odjednom su do mene dopirale reci brace i sestara, koje u njihovom recniku dotad nisam cula. Brat se obrecnuo ne na mene, nego na jednu staru zenu: ‘Kakav je to jezik koji tu govoris! Nauci srpski, ako hoces nesto da kupis!’ Starica se uplaseno povukla. Sestra se vec direktno meni obratila: ‘Znas ti da je Slovenija bila ta koja je muzla Vojvodinu? Oni su pokupovali nasu proizvodnju!’ Jesu li za tu robu platili trazenu cenu, pitala sam je. Ali ona za trzisne zakone nije marila, vec je nastavila: ‘Jesu, ali znas sta su radili? Odnosili su sirovinu u Sloveniju i tamo je preradivali i preradenu su ponovo nama skupo prodavali. Zatoje smenjena vlada u Vojvodini. E, toga vise nece biti! Sada ce Vojvodina svoju robu prodavati Srbiji!’ Po zaru u njenim ocima shvatila sam da su stigla vremena za koja je moj otac rekao: ‘Nikad se ne zna’. I u moju dusu se uvukla tuga. Neka golema.” 11 Politika, 29. VI '89 12 Borba, 28-29 jula 1990 Sa vojvodanskih ravnica dotad dovoljno prostranih za svakoga, kolijevke vise nacija, iz ekstremnih sredina dopirale su do nje i rijeci: “Strah me je na maternjem jeziku i Bogu se moliti”. I zabrinuta dalje pise: “Ako je sve to istina, kazite mi, ma koliko tesko to za mene bilo! Kako da kazem deci iz mesanih brakova koga da vole, koga da mrze od svojih roditelja, kako da prenesem nacionalnim manjinama poruke da vise sva vrata za nas nisu otvorena. Ali, nadam se da cete mi reci da to nije istina, da se to veliko i toplo srce Juznih Slovena nije tako brzo u kamen pretvorilo. Kazite mi da nije istina da sada, kad Evropi ne preti opasnost ni sa istoka, ni sa zapada, sada, kad se rada Velika Evropa da sada postoji opasnost da se mala Evropa (kako je Jugoslaviju nazvao jugoslovenski diplomata na Romerbergskim razgovorima u Frankfurtu 1988. povodom razmene misljenja vodecih intelektualaca sveta o ‘Evropskom duhu’) udavi u krvi nacionalizma. Jer do mene dopiru i reci moje koleginice sa radnog mjesta: ‘Isti je slucaj i s mojim Hrvatima!’ Ili reci jedne nase novinarke: ‘Treba da citate slovenacke novine! Trebate, u stvari, da citate sve nase no vine, pa da saznate sta se dogada kod kuce!’ Citam sve nase novine. Saznajem sta se dogada kod kuce. Stvaraju se nove granice, vece nego ranije. Kao da smo zaboravili da je ovoga stoleca zbog nacionalnog ludila Evropa vec dva puta krvarila! Kazite mi da sve to nije istina, kazite mi to u ime Boga...” Profesorica iz Ilijasa Ponovo je ukljucio kasetofon novinar Zeljko Vukovic, dopisnik Borbe iz opkoljenog Sarajeva. Slusao je ispovijest profesorice iz Ilijasa: “Muslimanka sam, trideset i pet mi je godina. Ovom drugom, tek rodenom sinu, dala sam ime Dzihad. Da ne zaboravi imanet majcinu osvetu! Kad sam ga prvi put podojila rekla sam mu: zaboravis li saplelo te ovo mlijeko. Dabogda! Varate se, Srbi su me naucili mrziti. U zadnja dva mjeseca u meni nema ljubavi. Tako je. Profesorica sam knjizevnosti, rodena i zamalo umrla u Ilijasu. Moj dak, komsijin sin Zoran, pomokrio mi se u usta. Dok su se bradate vucibatine grohotom smijale, rekao mi je: ‘Nizasta i nisi drugo, smrdljiva bulo!’ Dijete, sjecas li se Zvonimira Goluba? Ne znam �da li sam prije cula krik ili osjetila udarac. Kolega, profesor fizike je izbezumljeno vristao: ‘Ustasa, ustasa’. I udarao. Kud god je stigao... Na bol sam otupjela. Ali dusa boli. Ucila ih ljubavi, a oni se spremali i vaspitavali da uniste sve sto nije pravoslavno. Dzihadrat. Samo tako...” “Iskljucujem kasetofon. Ne mogu vise. Nemam snage da jos jednom slusam ispovijest do kraja. Zlo koje su nanijeli profesorici i njenoj familiji ledi. Neko ce ga vec malom Dzihadu opisati. Koliko se do sada majki u Bosni zaklelo da ce djecu mrznji i osveti nauciti! Koliko ce malih Muslimana, Srba i Hrvata odrasti uz takve price i nauke!”9 “Mrznja je dozivotna robija”, napisalo je drugo beogradsko nedjeljno glasilo (“Vreme”, 23. XI ‘92) pominjuci Miroslava Mandica “gradanina sveta” koji se vec “dve decenije buni i suprotstavlja apsurdu, gluposti, mrznji, lenjosti, povrsnosti, agresiji, politici, institucionalizmu, udobnom zivotu”, koji kaze: “Neposlusnost je visi oblik odgovomosti... Strasno je to kako ljudi pristaju na lazi i gadosti svoje grupe i ne smeju da im se suprotstave... Covek si onoliko koliko si Slobodan. Slobodan si onoliko koliko cinis ono sto zelis da cinis. Ali, nikada nemoj mrzeti, jer mrznja je dozivotna robija.” Bogatstvo u gubljenju svega Natka Buturovic, pristigla iz opkoljenog Sarajeva u Beograd sa Zeljkom Vukovicem, svojim prilozima predocava moralnu snagu gradana “koji vec hodaju kao sjenke, lelujaju od gladi, a opet imaju snage da stoje u redovima za vodu, satima”. Jedna od njenih junakinja je i Zana Jovanovic, glumica sarajevskog ‘Teatra 55 ’ - beogradska Sarajka i sarajevska Beogradanka, koja je “trceci izmedu granata, ponekad cak i pored poginulih i ranjenih ljudi, zgrcena od straha, stizala do djece da bi bar na kratko odagnala njihovu zaplasenost”. Zana nije vjerovala da je moguce da se Sarajevu dogodi rat, da se ljudi koji su do juce zivjeli zajedno razdijele, pa jedni ostanu u gradu, a drugi odu na brdo i pucaju po drugima, pa to njoj “u pamet ne moze”. I uprkos svemu, zeljela je da ostane sa prijateljima, kolegama, da bude sa ljudima Sarajeva, da dijeli njihovu sudbinu, sve do kraja ‘92 godine. Dotad, teatarski ljudi osnovali su “Cvjetne ljubavi” i u podrumima okupljali djecu na cetrdeset i vise predstava. Vidjela je i petomjesecnu bebu koja je ostala bez obje noge, mnoge malene bez ruke ili bez jedne noge ili sa povredenom kicmom.” “Srpkinja u Sarajevu kako to izgleda”, pitala je Natka i glumica Zana Jovanovic je odgovorila: “Za svih sedam mjeseci rata niko mi ni jedanput nije prigovorio ili me mrko pogledao zbog mog ekavskog a to je, naravno, znacilo da sam Srpkinja. Sarajevo je napravilo razliku izmedu Karadzicevih cetnika i svojih sugradana Srba. Nesto drugo mi se dogodilo. Svo zlo koje se Sarajevu dogada pripisuje se Beogradu. Nije mi bilo lako da to slusam, jer ja znam Beograd, znam da postoji Beograd koji ne pripada tom zlu. Zao mi je da do vecine Sarajlija nisu doprle vesti o mirovnim akcijama kojih je ovde bilo... Mene je zbunilo i iznenadilo da mnogo ljudi u Beogradu ne zna za istinu o Sarajevu. To me rastuzilo. Cini mi se daje Sarajevo zaboravljeno. Informacije su veoma sture... Ovaj svet ovde sada nakon Sarajeva meni izgleda nestvamo, kao daje svet senki. Ja sama sebe skoro da ne prepoznajem. Skupila sam se, stalozila, smirila. Imam jedno zivotno iskustvo koje mi omogucava da sam sasvim mima ako kasnim na dogovoreni sastanak, ako se casa razbila, skoro da i ne razumem zasto se ljudi ljute i uzbuduju zbog nekih sitnica, price neke, sto se svadaju... Bilo bi mi iskreno zao da ovih sedam meseci nisam bila u Sarajevu. Mozda zvuci paradoksalno, ali ja se sada osecam bogatijom, mada sam izgubila sve sto sam sticala tolike godine.” Ispod fotografije lijepe i plemenite Zane Jovanovic pise: “Bogatstvo u gubljenju svega”. Kolektivna ispovjedaonica �Tek sto su stigli iz Cikaga, 25. septembra ‘92. sin Vaki i njegova prijateljica Vesna Bozic, prevodilac, prisustvuju drugoj sjednici Udruzenja Bosanaca i Hercegovaca u Beogradu, drze diktafone i slusaju neke od osamdeset i nekoliko prisutnih u Crvenom krstu Jugoslavije, uglavnom penzionisane bivse generale, pukovnike, diplomate i novinare, Beogradane iz svih nacionalnih sredina, usredsredene na tekst “Statuta”, na program koji bi trebalo da bude alternativa bezumlju, ratnoj histeriji, nacionalnom ludilu. Okupljeni smo da licno i kolektivno iskazemo toleranciju prema svim narodima, da podrzimo saradnju sa ljudima dobre volje, sa onima koji su sacuvali ljudsko u sebi. Te trajne ljudske vrijednosti za sve sredine i za sva vremena, govorio sam, treba da podsticu Udruzenje da svoje skupove prosiruje novim clanovima i stomisljenicima. Sta bi se dogodilo ukoliko to ne budemo radili, ako se ponovo na sljedecem sastanku nademo u istom sastavu? - pitao sam i odgovorio: da bismo se predstavili kao nekakvi osobenjaci, kao zatvoreni krug istomisljenika, izolovano ostrvo u buri oko nas. Desilo bi se, u stvari, da se i mi, poput vjemika koji odu da se ispovijede, okupimo ovdje na kolektivno ispovijedanje, kako bismo jedni drugima ponavljali da smo bili i ostali partizani, plemeniti i dobri ljudi. Ako svojim radom i sirim 202 sastavom ne prevazidemo tu ispovjedaonicu, onda prakticno nista necemo uraditi, iako je to sto smo se danas okupili, mora se priznati, takode znacajno, pogotovo u momentu kada Dobrica Cosic juce u ‘Borbi’, i ‘Politici’ (od 24. septembra), u Tanjugovoj verziji intervjua koji je dat cmogorskoj ‘Pobjedi’ izjavljuje da ne moze ni u masti zamisliti zajednicki zivot Srba, Muslimana i Hrvata. Evo i ovaj sastanak je potvrda da je pisac Dobrica Cosic (tada je bio predsjednik Jugoslavije) krenuo pogresnim putem, sto je tuzno i opasno (glasan zagor u sali). To je ta tuzna prica, jer sta drugo da se kaze ako pisac saopsti, sto je u ‘Borbi’ posebno izdvojeno, da “ja nemam mastu da zamislim da je moguc zajednicki zivot Srba, Muslimana i Hrvata”. (Ponovo zagor). Molim... To sto smo se ovdje sakupili je i vrijednost ovog skupa! Ne moze se to zaobici. Pa u cemu je onda vrijednost ovog skupa? Upravo u tome sto ustrajavamo u osnovnim ljudskim vrijednostima, jer ovdje su se upravo okupili Srbi, Muslimani i Hrvati. I zasto da to ne kazemo. Nije to nikakvo ulazenje u nekakvu veliku politiku, kako cujem da mi neki dobacuju, nego kazivanje o moralu. Ako ne budemo tako djelovali, ako novim clanovima ne budemo prosirili nase Udruzenje, dozivjecemo ono sto su dobro zapamtili - evo sada sam se prisjetio tih zbivanja - pjesnici, a medu njima je bilo vise radnika koji su 1935-tih godina napisali knjigu stihova pod naslovom “Cekic i pero” i poslali knjizevniku Miroslavu Krlezi na recenziju. Krleza je napisao recenziju od samo tricetiri nova slova, valjda dotad najkracu za koju znamo, tj. umjesto naslova “Cekic i pero” napisao je “Cekicem po peru”. I, molim, ako se samo ovako i u ovom broju okupljamo, ako se znatno ne prosiri ovaj skup, i mi bismo udarili cekicem po ovoj Odluci o osnivanju Udruzenja Bosanaca i Hercegovaca. Zivimo, dakle, u jednom velikom nevremenu, koje je jedan seljak iz zapadne Hercegovine na svoj nacin iskazao (u sarajevskom glasilu “Nedjelja”, 6. maja ‘90) u clanku ‘Hercegovina u svemu ovome’: ‘U danasnjoj vlasti covjeku je najbolje bit kopile, znam ja to po sebi...’ Da nema ni oca ni majke, da nije nista i niko, da nema nikog, da je kopile!’ Mi smo se, dakle, strmoglavili u jednu nemogucu situaciju, jer se mrznja nakupila medu ljudima i narodima. Mi se moramo ukljuciti u borbu za sprecavanje opsteg sunovrata, suprotstaviti se zlu koje navire, protiv principa odmazde, poput naslova jedne nedavno objavljene zbirke pjesama ‘Ovo je... za ono’. Svoje kazivanje privodim kraju. Nedavno je objavljen prilog u “Borbi” o tome kako je jedna nevelika grupa Mostaraca (njihova imena zna Redakcija) dosla u Redakciju i izlozila svoju muku, �nevolju u kojoj su se nasli. Ukratko, da je sve bilo u redu (mada je Mostar vec bio prepolovljen) kada je iznenada stigla naredba da se srpske snage povuku sa lijeve obale Neretve, a to po ovim ljudima vec je bila izdaja, cak su zato optuzivali Karadzica i Vucurevica. I kakav je rasplet, sta da se radi, pitao je urednik. Da se ponovo ide ka Neretvi! U njihovoj svijesti sve je bilo u redu, sve do povlacenja. Sa takvom svijescu se, eto, suocavamo.14_ 14 B. 28. VIII '92. I sta dalje da se radi, sta sada ciniti. Prije dva dana zove me jedan istaknuti Mostarac iz kancelarije akademika Hercegovca, trebalo je da i on danas dode ovdje, i kaze mi da se formira Udruzenje Mostaraca i prijatelja Mostara “Aleksa Santic”, i da i mene ocekuju. Razumljivo, ja cu svakako otici jer sam, uz sve sto me veze moj rodni grad, napisao i cetiri knjige o Mostaru i njegovim ljudima. Pitao sam da li je to u izvjesnoj saradnji sa nasim Udruzenjem, ali on za nas nije ni cuo. Moramo, dakle, okupiti ljude na zajednickim zadacima i osnovama. Prijedlog da se usvoji i objavi odgovor Dobrici Cosicu nije usvojen, nije cak stavljen ni na glasanje, kao ni zahtjev koji se cuo, da se iz zatvora sa Pala oslobodi i knjizevnik Vladimir Srebrov iz Sarajeva. Zasto je otisao u Kanadu 9. februar. Nastavnica matematike u osnovnoj skoli ‘Sedam sekretara Skoja’ u Novom Beogradu, mlada i lijepa, visoka, izrazito erne kose i izrazajnih ociju Enesa Blagovcanin, Muslimanka udata za Srbina, iz Vogosce kod Sarajeva, gdje imaju kucu “na sprat”, predade mi pismo od Azre Omeragic iz Sarajeva i uvede me u razred iz kojeg se rasu klupko daka. Zapala je mnoge nevolje, vise zbog djece nego zbog sebe i muza, jer cerka se razboljela i izvaden joj je bubreg, a sin, tek svrseni elektrojnzinjer, upravo je otisao u Kanadu. “A evo sta je saznao i dozivio prije odlaska: neke kolege privoljele su ga da ode u Vogosce i vidi ‘kako Srbi ratuju’...”, prica Enesa. “Zelio je da jos jednom odmjeri da li odlazi iz zavicaja ili iz pakla. U kuci je zatekao artiljerce Mladiceve vojske, a sutradan su ga izveli na artiljerijski polozaj neposredno iznad kuce u Vogosci. Dali su mu i vojnicku uniformu. ‘Elajde, probaj, opali!’ rekao mu je nisandzija na teskom minobacacu. ‘Gdje, koga da gadam’, pitao je moj sin. ‘Ne pitaj, nek padne gdje padne, nema znacaja.’ I opet je moj sin odgovorio tom prijatelju nisandziji: ‘Pa tamo moja majka ima dvije sestre i majku. Majka joj je vec jednom ranjena.’ Ovaj ce opet: ‘Ne zanovetar. One zive daleko, gadaj ove, blize.’ Sin niji bio voljan da ‘samo spusti minu’ u cijev, jer su i tu ‘blize’ civili, neciji roditelji. Sutradan je zagrmilo vise topova iz Vogosca i sin je vjerovao da je to nekakva priprema za napad pjesadije ili bar da ce se cuti neprijatelj ska artiljerija. ‘Ne cuje se nista, nema otud vatre’, rekao je sin i dobio odgovor: ‘Nece je ni biti, tamo su golaci. Njihovo je zakratko!’ Nije mogao a da ne odgovori: ‘Pa na koga i zasto ste onda gadali, istrosili toliku municiju!’ Uz gromoglasan smijeh njegovih vrsnjaka, cuo je: ‘To je nasa dnevna porcija koju izrucujemo balijama.’ ‘To je otstrel gradana’, odvaraioje sin, a ispratio gaje mrzovoljan i gotovo neprijateljski odgovor: ‘To je nas rat.’ Tako mi je sin rekao kada se vratio. Napustio je zemlju mrznje i nasao se u Kanadi.” Vesna se vraca kuci “Jedna drevna kineska poslovica kaze kako covjek prede hiljade kilometara trazeci srecu, vrati se kuci i nade je na kucnom pragu”, napisao je u novinskoj crtici ‘Vesna se vraca kuci’ sarajevski novinar i knjizevnik Radivoj Papic, otac tehnickog urednika knjige ‘Mama, necu u podrum’, Davorina, i otac dvije kcerke, koji su ostali u opkoljenom Sarajevu, prijatelj iz sarajevskih, a, evo, i ovdje iz beogradskih dana. Nakon smrti supruge Suhrete, u ratnom vrtlogu zatekao se kao izbjeglica u Herceg Novom i ozenio se Nedzminom. Stalno okrenut Sarajevu, s nemimim perom nije zaboravio ni �susjetku Vesnu. Splicanka, mlada zena u njegovom susjetstvu, bila je udata za Bukija, koga drugacije niti su znali niti zvali. Nisu imali djece, pazili su se i voljeli. On je u drugom ili trecem koljenu bio porijeklom Albanac, dobar automehanicar. Zena je radila u Unisu, u Vogoscu. Imali su mali podrumski stan, ali kada je gradu bilo izuzetno tesko, Vesna je drhtala od eksplozija - i otisla iz grada. Kad, ljetos, kad je najvise tuklo, Vesna se vratila u Sarajevo. ‘Tezi mi je bio mir bez tebe i komsija, nego ovaj nemir i grozote s tobom i njima’, rekla je muzu i ispricala o tome kako je stigla u opkoljeni grad. ‘Jedini put je bio preko zlokobnog butmirskog aerodroma, preko koga su cijene prelaska bile ili hiljade maraka da te neko prevede, ili glava u torbi, u devet ili deset slucajeva. Ona nije imala maraka, ali je imala savladani strah od pucnjave i eksploziva, pa je pretrcala bosonoga aerodrom u kisi kursuma.’10 Uvjerenje Emine Hindic “... Nasa tuga i bol ne moze stati ni na jedan papir. Remzo nam je poginuo 14. jula. Ubili su ga dusmani ustase iz snajpera kad se vracao sa posla. Ranjen je bio 11. jula i zivio je samo tri dana. Pogoden je u kicmu i odmah je bio nepokretan. To su bili strasni dani. Samo me je molio da mu pomognemo, ali ni ja ni bilo ko mu nije mogao pomoci. Mozete zamisliti kako nam je. I Vahida je bila isto ranjena malo prije njega u nogu, ali je ona fala bogu dobro. Remzo, dok je bio ziv, isao je obilaziti kucu, pa bi stalno svracao i do vase. Tamo je sve zapaljeno. Isli smo nekoliko puta zajedno i tamo bi zapalili po cigar, a uz cigar sjecanja i opet samo suze.” Tako pise Emina Hindic, frizerska radnica, Radmilu Andricu Braci u Beograd, bivsem gradonacelniku Mostara, cije izvode iz pisma ispisujem, evo, na poledini spomen-plakete grada Beograda, koju sam dobio 1969. godine “u znak priznanja za rad i zalaganje na razvoju Beograda.” Eminin otac je bio domar Doma izvidaca u Mostaru od njegovog otvaranja (1957), a Braca dugogodisnji organizator izvidaca Mostara, i to njihovo druzenje traje do nasih dana. Zbog toga Emina i govori o tome sta rade mnogi njihovi poznanici, Bracina porodica, jer, pise “sad znamo sta smo imali dok smo bili zajedno”, da je “vrijedilo dozivjeti to sto smo dozivjeli”. Emina pise da joj je majka imala srcani udar, da su gotovo sve porodice imale svoju nesrecu. “Mi smo u svojoj kuci i majka je s nama. Palo nam je dosta granata na kucu (ali nikom, zacudo, u sklonistu nije nista bilo). Majcina kuca je dosta ostecena, a od Doma izvidaca nema nista. Sve su ustaski krvnici srusili i vise nista ne mozete ni zamisliti kako izgleda. Samo da nam vidite Mostar srce bi vam puklo od tuge. Svo Fejicevo su srusili i zapalili. Nasa Armija drzi liniju od Donje mahale, Cernice, Bulevara do Doma penzionera. Zapamtite-, nikada ustase nece preci na nasu stranu, mogu nas tuci granatama i svim oruzjem, ali uvijek ce neko ostati ziv.” Emina Hindic pominje stradanja svojih rodaka, ,pogibije i zatvaranja, da nemaju “ni struje, a pijemo hlorisanu vodu iz Neretve”, da prikupljaju “drva po srusenim kucama i pomalo se grijemo”, da im dijele “po pola kilograma brasna i pola del. ulja po osobi”, a zatim: “Sve bi se to izdrzalo samo da ne padaju granate oko nas. Dragi nasi, izdrzace se valjda i ovo, sve je proslo pa ce i ovaj rat. Samo da se ostane ziv. Dok vam ovo pisem, svi sjedimo, ja pisem, a svi oko mene placu. Tesko je ovo sve, ali saznanje da vama nije kao nama, bar neka vasa djeca ne prezivljavaju kao moja. Kad budete ovo citali budite ubjedeni volimo vas najvise, jer je s vama otisao i dio nas. Mi se svi nadamo da cemo se nekada sresti, ako ne mi onda nasa djeca.” Braca mi ostavlja Eminino pismo i kaze da mu je u Mostaru ostala stara majka Darinka i sestra Radmila. “Pisu mi da su im najbolji prijatelji i da im pomazu da prezive dvije muslimanske i jedna �hrvatska porodica. Hrani ih Rabija, ne znam joj prezime, i Beso Mesihovic, kao i hrvatska porodica Ivankovic. Ovi primjeri govore da ima i normalnih ljudi kojima nacionalno nije najbitnije...” Citam prijatelju Braci pismo brace Dilberovic, Esada i Aziza, upuceno bratu Ismetu u Beograd, pukovniku u penziji, pregrst varnica o zivotu na desnoj ‘hrvatskoj’ strani Mostara, da se Aziz, istjeran iz stana i bez zavezljaja, nastanio kod brata Esada, daje komsija Prskalo prava ‘majka Tereza’, da im nesebicno pomaze, jer braca vec pet mjeseci ne izlaze iz stana, da HVO zna da su i dva Azizova sina na lijevoj ‘turskoj’ strani Mostara. Emocije jace od razuma “Dragi moj Vaki, poklanjam ti - u prilogu - predivnu Borhesovu pjesmu Trenuci (‘Kada bih svoj zivot mogao ponovo da prozivim... ne bih se trudio da budem tako savrsen, opustio bih se vise...’)”, pisala je Selena iz Postira sa Braca bratu u Cikagu usred ljeta ‘89. “Sjedim na terasi i slusam dalmatinski melos, cuju se zrikavci, mirisu leander i sipci, ‘vise sutona posmatramo’. A sada o tebi, kratko. Cini se da su ti jace emocije od razuma. Trebalo bi svjesno raditi na tome da se stvari obmu, da si covjek sa ciljem. Treba ga markirati i cvrsto uhvatiti. Sinoc sam gledala Dastina Hofmana u ‘Kisnom covjeku’. Sjajan film. Ima vise poruka, izmedu ostalog, isplivava i slijedece - strasno smo grubi prema najblizima, mjesto daje obmuto. Apsurdje ogroman i sveprisutan. I to treba obmuti. Ispada da zaista mnoge stvari u zivotu treba izokretati da bi se bolje, ljepse i komotnije zivjelo. Mozda ti ovo sto pisem izgleda nepovezano, a nije. Ovdje su se stvari tako izopacile da covjek htio ne htio pocne da razmislja na zreo nacin, jer je situacija krajnje ozbiljna i opasna, kad se sazrijeva. Preispitas se i shvatis koliko je malo ljudi oko nas koji nas vole, koji nam se raduju, koji nam zele dobro. Koji bi nam, ako zatreba, pomogli, itd. U tom sitnom situ, kad produ nebitni i nekvalitetni, bogami, ostane ih malo. nacionalizma na Univerzitetu. «Dekan je odobravao odlazak dobrovoljaca studenata i profesora na Ozren u borbu protiv Armije RBiH sa zadovoljstvom pratio odlazak nesrba sa fakulteta u Kanadu i Ameriku» 207 Da ne pogrijesim bas mnogo, ostajemo uglavnom mi, nasi. Nemoj da mislis da sam lose raspolozena, bas naprotiv. Naravno, tu su i rijetki prijatelji, sve rjedi i rjedi. �A nas dosadasnji prijatelj Zoran naprosto je pobenavio od nacionalisticke euforije. Cini mu se da su snovi poceli da mu se ostvaruju na osnovi vec mu ‘cuvene’ pjesme (Prepjev novinskog oglasa). Usla mu je i u knjigu savremene srpske poezije o Kosovu. Nesto se kao osilio u smislu ja sam sve vrijeme bila u zabludi u svome zivotu zajedno sa svima vama, a on nije. Sada ce biti po njegovome. Jednostavno se sa njim vise ne moze razgovarati. Vratio se svom starom drustvu totalno otkacenom, uznemiren je i uzbuden, izjavljuje da mu je tek sad postalo dobro. Nema u njemu vise uzdrzanosti niti na jednu temu, argumenti vise apsolutno ne vaze, jednostavno, utopio se u opsti mrak ludila, jednoumlja a la Suma(kadjebiouCikagukodvas). Mukamijedatiotomepisem. Tvojedrustvo se potpuno rasturilo, svi su se povukli i usamili. I zaista ne pretjerujem nema se love, brinemo zbog svega i svacega, pa su se ljudi zabavili sami sa sobom. Mislim da ste, u ovom smislu govorim, otisli upravo u pravo vrijeme. I, na kraju, opet, zelim ti da tezis samo dobrim trenucima.” Zarobljeni u Srbiji i deportovani “Bila sam u logoru na Zlatiboru Sljivovica, gdje srpska vlast drzi muslimanske zarobljenike od 1. VIII ‘95, kada su pali Zepa i Srebrenica”, pise nam 24. X ‘95, porodicna prijateljica Vesna Bozic. Ona je u posebnim okolnostima kao prevodilac i saradnik Medunarodnog crvenog krsta provela nekoliko dana medu Bosnjacima zarobljenih prilikom prelaska Drine u Srbiju. Njeno svjedocenje o logorima je bilo prvo koje je stiglo - privatnim putem u Cikago - iz tog strogo kontrolisanog podneblja. Kazivanje dalje tece o mukama logorasa: “Muslimani, nenaoruzani, cim su presli Drinu, kod Crnog Potoka-Jagostice, srpska vlast ih je podelila u dvije grupe 342 u Sljivovicu kod Cajetine, a njih 450 u Mitrovo kod Vmjacke Banje. Medu njima ima i zena... Izgleda da ce ih iseliti u trece zemlje, vecinom u evropske zemlje, cak i u Ameriku, mada u to ne verujem... Bila je to moja najgorca nedelja, najgori pakao, jer sam se naslusala strahota koje su ljudi preziveli od gladi do bezanja u planine i sume, bezeci od srpske artiljerije i noza, da bi opet pali u srpske ruke. U drzavu koja ih je mucila na razne nacine, cak i seksualno, zlostavljanjem vise od mesec dana. Ja sam prosla kroz Bosnu uzduz i popreko, bila u rovovima i Holidejina, ali ovo najgore nisam videla, cula, sanjala. I sad sam ocevidac jos jedne Omarske, Manjace, Keraterma. Ne znam sta da radim... “Rojter” zna da ovde postoje dva logora, ali novinari ne mogu prici... U sustini taj njihov pakao je blizu kraja - u zadnji mesec i po dana Medunarodni crveni kriz ih je registrovao, obilazio ih, i sada je na Vladi Srbije da ih iseli preko IOM i UNHER. Ovaj proces ce trajati mesec dana pre jake zime posto su uslovi smrtni...” Mjesec dana kasnije, 20. novembra ‘95. u drugom pismu Vesna pise: “... Evo bas danas sam dobila spisak muskaraca iz Srebrenice i Zepe, koji ce ici u Ameriku preko IOM. Njih 230. Ostali idu u zapadnu Evropu. Bas bih volela da znam ako neko od njih stigne u Cikago. Saznacu to kasnije, kada produ INS intervju. To me isto interesuje. I brine da li cuja moci da radim sa tim ljudima, Bosancima Bosnjacima. Da li cu imati probleme zato sto sam Srpkinja, zato sto sam bila ovde tri godine. Da li ce me primiti u taj komuniti? Verujem da nece biti glatko, ali takode necu da se osecam kao srpski imigrant u mom gradu u kojem sam rasla 23 godine. Cikago ima multietnicki duh (ne pricam o bivsim Jugoslovenima vec o drugim narodima kao u Hot House, kome sam ja pripadala). Jedva cekam da vidim i cujem druge narode, slusam druge probleme, ne samo o ratu u Bosni...” Varnice sunovrata “Olga Bozickovic. nekad istaknuta beogradska novinarka, a danas penzioner, Srpkinja iz Brckog, u ‘Otvorenom pismu Biljani Plavsic’, “pita se sta taj jastreb iz Pala trazi u Beogradu, valjda ceka pare, oruzje, hranu, od ove opljackane i osiromasene, iscijedene zemlje posto ste svoju s lakocom �posvadali, razorili, rasturili, raselili, popalili, ubogaljili”, porucujuci joj da se “osvme u svom slepom gnevu na put koji ste u svojoj samoubilackoj (ludackoj) politici presli”, da je njena “vaskolika ratnohuskacka druzina” ukinula ljepotu i radost zivljenja, uskratili ih za nekoliko pokolenja unaprijed.”11 fast je biti fena medu fenama u Bosni I brvioj Jugoslav» kao rtovmar ; i prevoditac Pred povratak 1996 radiia je na tse^avanju izbjegica pn uNHCBt* I i tOMy Sada rad» u Catholic Chan vesna BoM, u okoim Sara^eva, XB93 show to the world Now. several years later, we finally meet. Most of you have left behind everything that you led made you who you are However, i nope that smce you ve come here you have taken a moment to see the new you, The Woman who survived one of history's greatest wars. Yes, that is what wiil be said about you m a hundred years We? come to America. I am very proud to have met you, Vesna Bo^c ie napustiia 6*fca go podetkom rata da b> Dda odevidac mtnth zbtvanja II's an Honor to be a Woman among Women BY Vesna BOZIC I don't know where to begin to describe the honor of txzng among the women who will read this, I feel kke f have heard your voices <n the villages and cities I’ve walked through You screaming m defiance and running m tear. Mo ■ walking in with reporters trying to recapture the horrifying images to Vesna Bozic, prevodilac saveznicke vojske u BiH tri godine, u okolini Sarajevo jula 1993. Na izbjeglice iz BiH srpske i muslimanske nacionalnosti u Kopacnici kod Leskovca “ispaljen je usred noci eksplozivni projektil. Saznali smo, izmedu ostalog, da je projektil proleteo kroz spavaonicu punu izbjeglica, zatim probio unutrasnji zid i eksplodirao u hodniku, gde srecom nije bilo nikog od stanara izbjeglickog kampa. U blizini naselja za sada nije pronadena ‘lansirana rampa’. Lakse su povredene samo dve zene.”12 “Ja bih najvise volela da istocnu Bosnu ocistimo od Muslimana”, izjavila je Biliana Plavsic novosadskom listu ‘Svet’. “Kad kazem ocistimo, nemojte da me niko uhvati za rec, pa misli da govorimo o etnickom ciscenju. Oni su nam jednu sasvim prirodnu pojavu podmetnuli pod taj naziv etnicko ciscenje i okvalifikovali to kao ratni zlocin. Sve i da zadrzimo 70% teritorija nema tu mira. Za nas nema mira. Ja njima, da ovako kazem, ne zelim nista dobro! Ali da ja budem mirna, moramo im dati da imaju gde sebi da organizuju zivot, da nebi mene celi zivot uznemiravali. Tako ja shvatam �tih muslimanskih 30%.”13 U prilogu ‘Hrvatska lica i nalicja politika rusenja mostova’ Jelena Lovric pise: “Jednog ce dana Hrvatska traziti prijateljstvo Muslimana, kad srusi mostove gradice pontone. Ako ni zbog cega drugog, nego zato jer ce se naci okruzena srpskim drzavama.” Danas, 19. novembra ‘93, ‘Borba’ objavljuje sire pismo SUBNORa Sarajeva upuceno partizanskim borcima u Beogradu sa naslovom “Prevazisli ste Hitlera” i podnaslovom “Dok zivimo ostajemo vjemi idealizmu i tekovinama nase oslobodilacke borbe i nikada necemo prihvatiti likvidaciju BiH niti njenu podjelu na etnickim osnovama porucuju sarajevski borci”. U Kninskoj krajini, obavjestava reporter, jedna zena Hrvatica udata za Srbina, prica kako se za vrijeme jednog bftmbardovanja u Zadru “posvadala sa Srpkinjom udatom za Hrvata, dok su zajedno trcale u skloniste, da je njena prijateljica Srpkinja psovala avijaciju i Jugoslovensku vojsku i molila boga da granate padnu na srpske glave”.14 Najveca srpska pjesnikinja Desanka Maksimovic u beogradskom Klubu knjizevnika obraca se slusaocima i priziva mlade da bi ona, da je mlada, znala sta da radi - uzela bi pusku i otisla na Kosovo da brani svetu srpsku zemlju. Vidjela se i na TV ekranu kako u ogromnoj sali “Sava centra” sjedi sa kremom srpske inteligencije i predstavnicima gotovo svih stranaka iz vlasti i opozicije, medu kojima i akademici Dobrica Cosic, Matija Beckovic, Predrag Palavestra, Antonije Isakovic, Milorad Ekmecic, zatim gradonacelnik Beograda Milorad Unkovic, ministar za Srbe izvan Srbije Stanko Cvijan, pjesnici Gojko Dogo, dr. Radovan Karadzic i drugi poput vode Demokratske stranke Dragoljuba Micunovica, da bi svi zajedno proslavili svoju odluku, kako to pise najuticajniji srpski dnevni list Politika 31. marta 1991. godine: “... Mitropolit primorsko-cetinjski gospodin Amfilohije doziveo je ovacije kada je predlozio da osnovni cilj bude stvaranje SJEDINJENIH SRPSKIH DRZAVA. On je ukazao na prokockane istorijske sanse koje je u proslosti imao srpski narod i da mu Bog daje jos samo jednu sansu - koja se mora iskoristiti - i zbog samog srpskog a i zbog drugih naroda i cele Evrope.” Cetrnaest godina kasnije, 27. januara 2005. beogradsko glasilo NIN (Nedjeljne informativne novine), povodom 70 godina svog izlazenja, predocava nam intervju najpoznatije hrvatske historicarke dr. Zorice Stipetic koja kaze: “... Treba, medutim, reci da je Drugi svjetski rat upravo i poceo sa formulom ‘Svi Njemci u jednoj drzavi’, sto je klasicna nacisticko-fasisticka formula, totalna i nasilna integracija naroda, odnosno dijasporicnih nacija, u jednu drzavu. Ovdje se, dakle, nije dogodilo nista sto Evropa nije vidjela i prozivjela, ali se ipak nitko nije sjetio ukazati na to da teze poput ‘Svi Srbi u jednoj drzavi’ ili ‘Hrvati iz Bosne i Hercegovine pripadaju Hrvatskoj ’ direktno asociraju na identicne Hitlerove formule, u vrijeme zapocinjanja Drugog svjetskog rata. Procesi koji su se dogodili na nasim prostorima nisubili historijski novi nego, naprotiv zakasnjeli procesi, ali su utoliko vise bili zastrasujuci i djelovali su nekako sablasno. Niko nije vjerovao da se grozno historijsko iskustvo moze ponoviti.” Izazov koji covjek daje sam sebi “Neocekivano, ovog 19. oktobra, ozarise nas dva draga dogadaja: pismo da je primljen kao redovni student Univerziteta Ilinois u Cikagu i tvoj, Sanja, objavljen clanak u danasnjem broju “Prakticne zene” pod naslovom ‘Ko hoce da ozeni moiu bivsu zenu?1 i nadnaslovom ‘Biti zena u Americi’. Iako sa zakasnjenjem, primili smo i zagrebacki tjednik ‘Danas’ od 9. jula, gdje u clanku ‘Prisilna emancipacija’ vodis polemiku sa Jasminom Kuzmanovic o susretu sedamdesetak zena feministkinja uglavnom iz Sjedinjenih Drzava, Velike Britanije i, s druge strane, zena iz mladih �demokracija Istocne Evrope, odrzanom u Dubrovniku. Vas dijalog je veoma dinamican a nama se najvise dojmio tvoj citat odnosno dio gdje citiras Ann Snitov, organizatora konferencije i profesora na njujorskoj skoli za socijalna istrazivanja, koja se na kraju konferencije obratila Evropljankama: ‘Vi sada gubite sva ona socijalna prava koja mi nikada nismo uspjele steci’. Cinjenice koje se navode u clanku ‘Ko hoce da ozeni...’ tako su neobicne za siroku publiku da nas se namece ideja da bi bilo dobro da strpljivo prikupljas te neobicnosti u svakodnevnom zivotu americke zene i, ako bude srece i upornosti, nekad i objavis knjigu pod naslovom ‘Biti zena u Americi’. �Autorovi saradnici: kcerke i sin na cikaskom aerodmmu Ijeta 1990. godine. Medu njima je i unuk Izazov koji je Vaki dao sam sebi za osvajanje novih licnih i drustvenih prostora, da uz ucenje i dalje povremeno ima cekic u rukama i da kao nocni cuvar obezbijedi, uz kredit, finansiranje svog ucenja, podario nam je veliku radost. Vidimo da ste dobro informisani, da vam televizija, americka i nasa stampa predocava nasu �kataklizmu u kojoj je zivot obezvrijeden, kad su i komsijske veze pokidane, kad razne milicije upadaju u vozove i autobuse i legitimisu i izivljavaju se na putnicima. Cijeli svijet mora da ustane da bi nas urazumio i od nasih mitova oslobodio, vratio zivotu i svakodnevnom radu. Kao da su se mnoge sredine pretvorile i orijentisale na ratnu privredu, na zivot s puskom. To je jos jedan dokaz vise da ste imali srecu sto ste izbjegli iz ovog gadnog nacionalistickog podneblja. Poslacemo vam nekoliko mojih feljtona i clanaka koje sam ove godine objavio u vise glasila pokusavajuci da se bar ogradim od tih sovinistickih nasrtaja. Za koji dan Selena nosi u Sarajevo, za ‘Svjetlost’, konacno dovrseni rukopis od 380 strana pod naslovom ‘Vojska zajedno ljeto”, o Muslimanima koji su, kao sto znate, u vrijeme II svjetskog rata kao cetnici saradivali sa Drazom Mihailovicem i borili se protiv partizana. Zamislite jedan apsurd. Dusankin sin (nase komsinice sa cetvrtog sprata) pozvan u rezervu, a njegov zet Hrvat, za kojega mu je sestra udata i ima dvoje djece, takode u rezervi, naravno u Hrvatskoj. I sada pucaju jedan na drugoga. Eto to je ono sto svijet ne moze razumjeti, niti pomiriti, iako je sve skocilo da nas urazumi. U tim okolnostima zivimo, pratimo dogadaje, razgovaramo sa rijetkim prijateljima i od vijesti do vijesti ocekujemo sve vece i vece eskalacije. Ljudi su apaticni, razdrazljivi, agresivni, bolesni, mnogo je infarkta i raznih bolesti. Od prevelike napetosti i straha, posteni ljudi ne mogu da se snadu niti znaju kako da se aktiviraju. Takva atmosfera nas je docekala i za vrijeme ljetnog odmora u Kuparima, vojnom odmaralistu u kojem smo bili samo pet dana, posto su ga morali zatvoriti. Od 2.500 kreveta, koliko ih imaju samo nas 15 bilo je tada u tom ogromnom hotelskom kompleksu. Odrzavale su se demonstracije Dubrovcana pred kapijom. Nervoza je zahvatila i nase u Mostaru i Sarajevu, sve se uskomesalo, zabrinulo. Neko je napisao da svi donose nerealne programe, izazivaju probleme i posto ih ne mogu realizovati padaju u histeriju i prijete puni muke sto svoje zelje ne mogu realizovati, jer postoje drugi koji sprecavaju, ‘oni prijeko’...” “Postao sam predavac, sociolog” “Postao sam, prisilno, i ‘predavac’, sociolog”, pise sin iz Cikaga, student Ekonomskog fakulteta Univerziteta Ilinois. “Poslije teorijskog dijela i razmatranja nekih socioloskih pojava, svaki student mora da pripremi i kratko predavanje na temu “Uticaj religije na svakodnevni zivot.” Povucen tragicnim dogadajima u nasoj zemlji, a razmisljajuci i o nasoj naciji, izabrao sam knjigu Fuada Khurija ‘Emiri i imami...” Knjiga egipatskog pisca pruzila mu je razlozna objasnjenja i vise odgovora, navela ga na razmisljanje i “o nama samima”: “Omogucila mi je da upoznam dio kulture koja je jednim dijelom i nasa. Ukazujuci na razlike prevashodno izmedu Suni muslimana i Sia muslimana, shvatio sam da osobine naseg naroda nisu slucajne... Kad je rijec o organizaciji vlasti kod Suni muslimana (Turska, Saudijska Arabija, Egipat i mnoge druge zemlje) drzava je odvojena od religije, i u tim zemljama su predsjednici ili kraljevi na vlasti (emiri), dok kod Sia muslimana drzava i religija su usko povezane, tako da su predsjednici ujedno i imami (ajatolah) a izrazit predstavnik je Iran. Na predavanju, a cesto i inace ovdje, pitali su me kako to da se zovem Vanja, a Musliman sam. Pisac ove knjige kaze da medu Suni muslimanima (bosanski Muslimani su Suni) nije neuobicajeno da se daju strana imena kao sto su Natasa, Suzi ili Sanja. Sia i Alaviz muslimani, na primjer, ne uzimaju za prva imena imena slavnih ljudi iz muslimanske proslosti kao sto su Aisa, Omar ili Jazid. Druzi imaju obicaj da daju licna imena koja predstavljaju ljudske osobine, na primjer, Aziz (dragi), Salid (srecni), Salim (sigumi), ili Nadim (interesantni)... Muslimani se razlikuju i po nacinu ishrane: Druzi i Ibadis muslimani ne praktikuju da piju kafu niti da puse, Sia muslimani ne jedu pileca pluca itd. Knjiga vrvi od podataka o razlicitostima i osobinama muslimana, a pomogla mi je da upoznam i dio sebe... �Nekako se poklopilo da su u vrijeme mog drugog obaveznog kratkog predavanja Bosna i muslimani bili u zizi americke stampe, pa sam se odlucio da progovorim o muslimanima i Muslimanima u BiH, pogotovo stoje postojala velika mogucnost da americke vojne snage intervenisu u Bosni, a americka javnost se vec pitala ko su to Muslimani, Hrvati i Srbi... U okviru ovog predmeta ucili smo i kako da odrzimo i razne govore na razne teme: biznis, informacije itd. Objasnio sam da su Muslimani u bivsoj Jugoslaviji jedini narod na svijetu koji ima ovo etnicko ime izvedeno sa velikim M na bazi religije koju praktikuju i da je nastalo sticajem istorijskih okolnosti. Znaci da sam ja Musliman po nacionalnosti. Mama, koja se uskoro vraca, gledala je videokasetu o prikazu knjige Fuada Khurija, pa ce vam pricati svoje utiske. Sada sam i nocni cuvar (od 3 do 11 sati navece) da bi se novcano mogao ‘pokriti’: stanarina (335 $), osiguranje kola (45 $), telefon (oko 80 $), struja (12-15 $)... Svakog dana slusam vijesti, pa mi raspolozenje ide od bijesa do tuge, i tako sve u krug. Prosto ne mogu da shvatim sta to vodi ljude da rade takve stvari. Toliko lazi i poremecenih nacina misljenja u tako kratkom periodu je tesko naci u istoriji. Jedno je sigurno - postajemo novi Jevreji ili Palestinci (po volji). Izgleda da cemo biti porodica sa tri mozda cetiri drzavljanstva. Ako se ugledamo na Jevreje i Palestince, mozda izade i na dobro, ali uz uslov da smo povezani i radimo uskladeno. Treba stopati loptu i pametno raditi...” Porodicno razgovaranje I tako, evo nas u Pragu. Kasnije, kad podrobnije sagledamo zivot ovoga grada, podnijecemo novi raport. A sada, samo toliko: Cesi su ljudi izuzetno pazljivi, smireni, bez strasti karakteristicne za nase prilike u razbuktaloj ratnoj histeriji. Sve je ovdje drugacije nego u Beogradu, mada je dugogodisnji zivot pod ruskim uticajem ostavio nama vec poznati trag. Imaju veoma mnogo skolovanih ljudi, pa nase izbjeglice, makar koliko strucno sposobne, naprosto se ne mogu zaposliti i mahom su sitni trgovci na ulicama Praga... Otpocinjemo zivot ovdje sa mnogim neizvjesnostima i rizicima. I stan u kojem zivimo ujedno je i kancelarija, sve je puno nesigumosti. Zbog toga sa nestrpljenjem ocekujemo vijest o nasem eventualnom odlasku u Ameriku. Ovdje smo, do tada, od danas do sutra, sa pripremljenim koferima. A sad, evo, ponovo uzimam Bebino pismo i, kako sam uvijek raspolozen za dijalog, tako i ovoga puta komentarisem njeno (vase) misljenje da je sve to sto se u BiH desava “svjetska urota protiv Muslimana”, da ih “treba najprije fizicki unistiti a ostatak iseliti, a Srbi i Hrvati svjesni te politike koriste je do kraja”. Prateci bh tragediju, ‘Borba’je (23. IV ‘94) objavila siri intervju sa Milovanom Dilason i Adilom Zulfikarpasicem u Budimpesti, kada je Dilas rekao: “Cinjenica, koja ce se uskoro dokazati, jeste da su Srbi i Hrvati izgubili rat u Bosni. Oni ga, zapravo, jos nisu u potpunosti izgubili. Ali kao ostvarenje Velike Srbije ili Velike Hrvatske, odnosno sto je najvaznije, kao plan unistenja Muslimana oni su rat izgubili”. Zulfikarpasic tvrdi da su “u ovoj tragediji i stradanju otklonjene sve sumnje o egzistiranju bosnjackog naroda, prije svega u nasim dusama”, pa zakljucuje: “Sve iluzije da smo Hrvati ili da smo mi Srbi ili, pak, da cemo postati Hrvati ili Srbi sve te iluzije su propale kroz ovu grubu stvamost.” Posljednji dogadaji (pad Bobanove proustaske koncepcije), najnoviji potpuni sunovrat Fikreta Abdica i njegovih placenika, formiranje sedam korpusa Armije BiH, medu njima i Cetvrtog korpusa, Mostarskog, koji je izdrzao nadcovjecanske napore i sprijecio da Mostar bude samo hrvatski, tj. da je svojim ‘staljingradskim mostobranom’ na desnoj obali Neretve omogucio da grad bude pod upravom Evropske unije, formiranje Federacije BiH - nedvosmisleno govori da borba nije bila uzaludna, naprotiv, da se u BiH dogodilo cudo, naprosto je prezivio i ojacao nas nacionalno svjestan narod, sa kolektivnom svijescu o sebi na svom tlu i o sebi u svijetu. �I otuda, draga Bebo, vjerujem da vise neces pisati (kao ovaj put, 28. jula ‘94) da ‘ne vidis nikakvog boljitka u BiH’, da ‘ta zemlja vise ne postoji, Mostar vise ne postoji’, da je to ‘neka nova Hirosima’, ponajmanje da neces vise pisati da, ‘kad bismo puno gledali u buducnost (sto nam se ipak nekad i desi) mogli bismo odmah napraviti kolektivno samoubistvo’. Hocu da to shvatim kao iskljucivo trenutno razocaranje sa svim onim sto ste vidjeli, dozivjeli i, srecom, prezivjeli, jer 215 to mogu da pisu samo oni kojima padne gusta magia na oci i razum, a vi, ocigledno, i pored ogromnog gubitka, niste tako sklesani, to nisu vasa stvama porodicna shvatanja. To je jedino eksplozija trenutnog ocaja. Upravo sada Selena nam donese ‘Oslobodenje’ (18-25, avgust ‘94) u kojem Alija Kebo u reportazi iz Mostara ‘Insani baska mentaliteta’ pise da u Mostar dolaze ljudi ‘koji zagovaraju vladavinu mudrosti i pravde nad neznanjem, nasiljem i osvetonT. Da li sam u ovom pismu ponesto pretjerao? Ukoliko jesam, a ovo je nase porodicno razgovaranje, volio bih da se niko ne ljuti.” “Ocekujte i nas dvoje i Pierra i njegovu suprugu sutra navece”, javlja nam telefonom neocekivano bratova supruga Beba iz nekog njemackog grada na njihovom putu iz Francuske ka Pragu. Neposlato pismo ne procitase ni kada se nadosmo u nasem praskom stanu, sa njihovim plemenitim francuskim prijateljima, jer bujice rijeci sto potekose oljepotase nas porodicni susret, nase izbjeglicke dane, pored ostalog i radi toga sto smo u rukama vec imali svoje bosanske pasose i poziv Sluzbe za useljavanje i naturalizovanje Ministarstva pravde SAD iz Beca, sa obavjestenjem da nas ocekuju uskoro na intervjuu i mogucnostima naseg odlaska u SAD u skladu s projektom objedinjavanja ratom rasutih (odvojenih) porodica Bosnjaka... Uskoro stize pismo iz Francuske. “Evo, vratili smo se u (Cluses), ne mogu da kazem ‘kuci’, jer znam daje moja kuca samo u jednom mjestu na svijetu koje meni oznacava taj pojam: Mostar, X hercegovacke brigade br. 9, makar sada i kao gomila rusevina”, pise nam Beba tek sto je napustila Prag, 14. septembra ‘94. “Otidi do moje kuce, vidi da li su mandarine u basti rodile kao prethodne godine, pisala sam mojoj Miri, pa mi je toplo oko srca kad kazem do ‘moje kuce’, kad pomislim na bukete ruza ispred, pored i iza kuce koje sam s toliko ljubavi njegovala. A o boravku u Pragu? Pjerova kcerka prica: ‘Svi kazu daje Prag predivan i ocekivala sam da ce mi mama o povratku stalno pricati o Pragu. A ona stalno prica o vasim rodacima’. Iz Praga smo svratili kod Ine i Rinija (djeca moje mlade sestre Narcise, udate za bivseg jugoslovenskog fudbalskog reprezentativca i fudbalera “Veleza” Muhameda Mujica, prim. M. S.). Oni zive u teskim uvjetima, a narocito Rini, Indira i njihovo troje djece. Imala sam utisak da tu, osim te kuce u kojoj je Rini, nema nijedne druge kuce. To je u brdima s vjecitim snijegom i kisom izuzev dva mjeseca nekakvog ljeta. Pjer se odmah angazovao da ih premjeste odatle... Ira i Osvit bili su sedam dana u Parizu s Pjerovom kcerkom. Osvitu sve to ipak tesko pada, potpuno je u oblacima, a Ira potpuno na zemlji. Nijo je po povratku iz Praga pao u 216 josjacu depresiju nego stoje ranije bio. Skoro da ne izlazi iz sobe. Sve ga je jako potreslo, premda izrazava osjecanja i rastanak s vama. Ali susret sa Cicinom djecom... neizvjesnost egzistencije, sve ga je to snazno potreslo. Ipak, svaka situacija mora da ima neko rjesenje. Vise ili manje povoljno, ali je rjesenje. Ira cak toliko dobro govori francuski da vise niko ne primjecuje da je strankinja. Odusevljeni su sa primljenim knjigama, narocito kompletom Balzakovih djela i pisacom masinom... Ukoliko ne odete svojoj djeci u Cikago mi vas za koji mjesec ocekujemo kod nas. Mozda da zajedno docekamo Novu 1995. godinu...” �NA FARMI 350 HEKTARA Bosa Matic, student na cikaskom Fakultetu za intenzivno ucenje engleskog jezika, nasa nova poznanica, iznosi svoju zanimljivu ispovijest: Djevojka iz Valjeva je prije sedam godina diplomirala psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, i nakon sestogodisnjeg potucanja po ustanovama popunjavajuci na odredeno vrijeme radno mjesto (neke porodice) zaputila se kod rodaka u Ameriku “kad nije imala sta da izgubi”, ali i sa tri hiljade prikupljenih dolara “kako ne bi bila na teretu drugih”, i, ponajvise, da bi mogla da uci engleski jezik. Tako je i dobila vizu i ubrzo kao medicinska sestra na kratkom strucnom kursu u Djecjoj klinici za mentalno zdravlje u Cikagu medu djecom i osobljem stekne atribut “dr Bosa”. Za to je valjalo prethodno preci “pet nivoa znanja engleskog jezika (razreda ili klasa), svaki u trajanju po deset nedjelja”, i za svaki “nivo” platiti po 1200 dolara, sto za mnoge studente iz nekih krajeva svijeta i nije bilo osobito tesko platiti. Medu njima su posebno dobre uslove imali studenti buduci svestenici. Dani su proticali pored video-kaseta, knjiga i kompjutera, na kojem je otkucavala i prelistavala lekcije sve dok ih nije pravilno izgovarala i pisala, uz neposrednu pomoc profesora (koji vozi “Jugo”). Iznenadujuce brzo je savladala program “prve klase” i u “drugu klasu” presla je uz doplatu samo dvjesto dolara, da bi i taj “nivo znanja” savladala prije predvidenog vremena. Zatim je stigla na farmu Norme i Jim Grenlunda u Capronu, pored grada Rokforda, u saveznoj drzavi Ilinois, oko sto milja od Cikaga, gdje je i nju i pedeset studenata poslao Fakultet za intenzivno (jednogodisnje) ucenje engleskog jezika kako bi u americkim familijama prakticno provjerili sta su i koliko naucili i tokom sedmodnevnog boravka osjetili porodicni zivot. Domacin, inzinjer agronomije, i njegova zena, takode obrazovana farmerka, cija je cerka zavrsila fakultet, udala se i zaposlila, a sin nedaleko od oceve farme nastavio da obraduje dedovo imanje, docekali su je - uz jos pedeset drugih 217 domacina koji su primili druge studente Fakulteta - na maloj svecanosti i goscenju usred gradica, a zatim odveli na svoju porodicnu sofru. Bio je “curkovdan”, ali prije prvog zalogaja ukucani su, pognutih glava, slusali domacina kako zahvaljuje Bogu sto im je dao to sto imaju, sto su srecni, sto imaju gosta iz daleke Jugoslavije, njihovu Bosu, obracajuci se Bosi da i njoj pomogne kako bi i ona ispunila svoje zivotne zelje. Sta je sve Bosa Matie vidjela i dozivjela na farmi na kojoj samo dvoje ukucana obraduje 350 hektara zemlje (koristeci cetiri traktora i kombajn, kamion i drugo), u stajama hrane 170 junadi i 150 teladi, paze i podmazuju pokretne trake, podesavaju temperatum, pune i opremaju cistemu za mlijeko koju drugi odvoze i vracaju, - neka ostane u Bosinom sjecanju, a mi ovoga puta radije zastajemo pred porukom fakulteta koju je Bosa dobila istoga dana kada se vratila u Cikago - daje vec sutra preseljavaju kod porodice Ginter, u jednom od najljepsih dijelova grada, u kojoj ce imati besplatan stan i hranu, bez drugih obaveza, izuzev ucenja. Njen novi domacin je uspostavio poslovnu saradnju i sa poljoprivrednim organizacijama u Makedoniji i na ovdasnjem trzistu uspjeva da sa njihovim delikatesnim proizvodima pridobije vise potrosaca. - Nedavno, povodom njihovog vjerskog praznika docekao me je simbolican poklon i ceduljica sa sest potpisa, da su svi ukucani srecni sto me imaju kao clana porodice - prica Bosa, koja je dobila i 500 dolara pomoci od domacina i njihovih prijatelja radi nastavljanja ucenja engleskog jezika, da bi vec ovih dana, nakon sto je polozila trecu i cetvrtu klasu i pocela da pohada predavanja iz psihologije, dobila i dva honorama posla, - pomaze u trgovini u kojoj se moze dobiti jugoslovenska stampa, i kod svojih domacina - gotovi im rucak, primajuci za svaki sat rada toliko da ce najesen moci zavrsiti fakultet za brzo (jednogodisnje) ucenje engleskog jezika i upisati se kao redovni student �postdiplomskih dvogodisnjih studija za oblast djecje psihologije. “Bekna je jos ziva” Nasa blagotvoma humanitama ‘ Adra’, koja pronalazi bozije puteve unoseci pakete spasa u opkoljeno Sarajevo, donijela nam je i prvo pismo moje sestre Hidajete i njenog muza Zaima Dizdarevica, partizanskih prvoboraca i teskih bolesnika. Dva zeta - jedan Musliman, drugi Srbin od prvih dana su u odbrani grada, a tri kcerke (jedna ljekar) na svakodnevnoj radnoj obavezi. Sestra pise: “Dragi moji! ‘Bekna je jos ziva, dokle ce ne znamo.’ Ovaj moto cmogorske TV serije odgovara nasem stanju. Bol sto ti razdire dusu toliko je velika da prelazi u stanje otupljenosti. Naravno, nastojimo da prevazidemo i da osmislimo . zivot koliko to mogucnosti dozvoljavaju. Veseli me do ste vi svi dobro i da imate mogucnosti da se okupite i da priustite sebi rnalo radosti u porodici. Cujemo da je tamo nestasica prehrambenih proizvoda i da je velika skupoca, pa nemojte se izlagati troskovima. Do sada su vasi paketi bili vrlo dobro opremljeni i puno vam hvala. Priznajem, da smo se svaki put kad dode paket radovali. Pisite!” Primili smo vase pismo od Sanje i Zdenka”, pise Zajko. “Paket je uredno primljen i bogato opremljen. Zahvaljujuci tome imali smo mogucnost da ga na troje podijelimo, Jasi i Dadi. Kad im budete pisali ili telefonski razgovarali, toplo im se zahvalite na posiljci. Sto se tice naseg zdravstvenog stanja, uglavnom smo dobro. Hida u posljednje vrijeme pati od glavobolje, slabo joj aspirini pomazu. Ja u zadnje vrijeme na najmanji napor imam, odnosno dobivam anginosni napad, a uz to imam i veliku zaboravnost. Svakodnevno konzumiram puno lijekova a tesko se nabavljaju. Ove godine smo proslavili 27. juli Dan ustanka naroda i narodnosti BiH, na taj nacin sto smo polozili vijence na spomenik vjecne vatre u Titovoj ulici, kao i na spomen-groblje branilaca Sarajeva, koje se nalazi vise Kovaca. Juce smo pored ostalog na sastanku boraca govorili o pripremi proslave Dana drzavnosti BiH ZAVNOBIH-a.” Razrusene duse “Jugoslovenske napetosti nasle su put i do Cikaga” naslov je clanka na prvoj strani dnevnika “Cikago Tribjune”, 15.1 ‘92. gdje cetiri Srbina i tri Hrvata pricaju o svom prijateljstvu i svojim novim mukama, okupljeni u malom baru u sjeverozapadnom dijelu Cikaga, najbrojnije gradske dijaspore Srba i Hrvata u Americi. Sjede, piju, pricaju o politici, svadaju se, ali se ne tuku. “Napetost je ovdje velika... Ovo je mozda jedini bar u Cikagu gdje smo izmijesani”, rekli su novinaru drugari i zamolili ga da ne objavljuje ime bara i njihova imena, jer se boje da bi neko mogao da razori taj bar. To klupko prijatelja podstaklo je zelju kcerke Sanje da sazna kako se ratna zbilja u njenoj zemlji prelama kroz zivot i rad jugoslovenskih klubova u Cikagu, sta se cini da bi se potislo meduljudsko surovo satiranje. Svoja iskustva i nova saznanja sabrala je u clanak “Razrusene duse” i objavila, za nas u Beogradu neocekivano, u nezavisnom beogradskom nedjeljniku ‘Vreme’ 3. II ‘92 (str. 71, 72, 73), upravo toga dana kada je i dnevnik “Borba” pocela da objavljuje moj feljton ‘Muslimani pod kokardom’ (od 3. do 21. II ‘92). U prostranu zgradu Jugoslovenskog kluba, podignutu dobrovoljnim prilozima ljudi raznih nacionalnosti prije sedamdeset godina, dosli su ‘91. godine 219 “nove zdrave snage”, mladi ljudi “koji su se uclanili u klub samo da bi ga razorili, zahtijevajuci da se klub pretvori u hrvatski klub”. Uz angazovanu Stranku demokratske akcije (SDA) u Cikagu, koja je ‘92 godine prikupila blizu devedeset hiljada dolara i poslala R BiH, nedjeljnu radioemisiju ‘Slobodna Bosna’, oglasilo se i �neveliko jezgro intelektualaca iz svih jugoslovenskih nacionalnih i religioznih sredina, “naslo se u mraku, opipalo i prepoznalo”, odnosno organizovana je grupa Dijalog za mir. “Zeljni pravih istina, dijaloga”, pise Sanja u ‘Razorenim dusama’, “kao nova organizacija pozivali su goste i predavace iz Jugoslavije i saradnike americkih institucija koji dolaze iz svih krajeva Jugoslavije da im pomognu da sto bolje spoznaju slozenu situaciju u njihovoj domovini. Uspostavili su saradnju sa americkim institucijama slicnog karaktera, obracajuci se pisanom rijecju sredstvima informisanja u Jugoslaviji i Americi. Vesna Bozic je u ime grupe DIJALOG ZA MIR kraj em decembra prosle godine predala faksmasinu kao poklon Odboru za borbu protiv rata u Beogradu, u cijim su prostorijama, prema pisanju vaseg lista, sav inventar unistili neki nepoznati ljudi, a clanovima je strogo priprijeceno da sa takvom aktivnoscu odmah prekinu. Ta malena grupa cuva svoje duse od stravicnih pritisaka i uzasnih slika rata, a clanovi se nisu razbjezali samo u zagrljaj svoje brace po porijeklu, vec pozivaju susjede na dijalog, na bilo koji oblik saradnje koji je neophodan za izlazak iz ratnog vihora. Od susjeda se, u krajnjoj liniji ne moze pobjeci, ne moze se otkinuti parce zemlje i otploviti, a i kineski zidovi nisu kao sto su nekad bili. Da li ce se ove rijetke i krhke niti medu nasim ljudima razlicitih nacionalnih obiljezja koji zive u inostranstvu potpuno iskidati, svakako zavisi i od politike i odnosa u zemlji matici.” Jer, samo u ‘91. godini, a posebno u posljednja dva mjeseca, zabiljezeno je deset ekcesnih slucajeva “koji su u direktnoj vezi sa dogadajima u Jugoslaviji”, napadnuta su “tri Hrvata i sedmorica Srba ispred Hrvatskog odnosno Srpskog kulturnog centra, ispred Hrvatskog fudbalskog kluba, ispred Srpske pravoslavne crkve i restorana, ciji su vlasnici Srbi ili Hrvati”, pise Sanja, a zatim: “Vrlo tesko se odrzavaju i najveca prijateljstva, ljubavi, bracne zajednice, poslovni odnosi ljudi razlicitih pogleda na sadasnju politiku, bolje receno ratnu situaciju u domovini, a posebno ako su i razlicitih ideologija i religija. Jugoslavije, kao stoje nekad bila, svakako vise nece biti, i to tako, izgleda, mora da bude. Probudicemo se u nekim novim domovinama nejasnih oblika i neizvjesne buducnosti, ali, nadam se, svjesni da ce se razrusene duse i poruseni meduljudski odnosi morati ponovo graditi i njegovati. Pocnimo da ih gradimo sada odmah, kad nam izgleda da je nemoguce.” 220 Videna i nevidena suza “Upravo to - daje vrijeme da dodu novi, neoptereceni ljudi, potrajace jos dugo na ovom balkanskom podneblju. To doba ipak mora doci... Zagledani smo u sve ljude vaseg znanja i morala, uvjereni u to da cete, makar i uz mnogo muke, ovo sto u Jugi preorase i omedise oni koji vas prebacise na cikaske ulice - znati da ‘pobranate’, da cete sve sto je ispreturano staviti gdje je prirodno mjesto” pisemo djeci u Cikagu. “Valja u to vjerovati i za to se boriti, jer ova zemlja i njeni ljudi su to zasluzili, za to izginu mladost sto ni za poljubac ne saznade. I zato, kad to sami odmjerite, vasi putevi ce se ponovo sviti ovdje medu nama da ponovo oljepotate nase dane. Mi bismo htjeli da to bude koliko sutra, ali nas ovi naslovi pokolebase pa se pokrismo jorganom. Eto, vidite, vasa pisma nas smiruju, ali opet uvijek mi se grlo presusi, a meni i suza kane, kao sad dok kucam ovo pismo”, privela je kraju pismo supruga Sefika i dopisala: “Saljemo vam dva posljednja broja NIN-a i Danas (koji smo citirali) da vidite kako tuce artiljerija sa istoka i zapada”. “Procitavamo vasa pisma, komentarisemo vise nego sto citamo, utrkujemo se da ‘otkrijemo’ ono sto nam godi, sto je lijepo, cime ste vi zadovoljni”, pisemo djeci u Cikago. “Pa i sad, dok kucam ovu nasu rijec, opusteni i u tisini, sami u kuci, utvrdujemo daje mlada generacija nas stare pretekla u hrabrosti da se otisne u nepoznato, cime nas podsjecate da smo i mi, nekad davno, ‘jurisali na nebo’, �u nepoznato, da ovo sto, nakon cetrdeset godina, i dobismo, to sto danas imamo i nemamo, ili kako to Tanja Torbarina ovih dana pise u svom prilogu ‘Prelazni period’, kad na kraju kaze: ‘A onda neki dan na TV cujem pitanje do kad ce trajat ovaj prelazni period. Prelazni period je zapravo gotov, predeni smo...’ Da li ste i vi predeni, ovog puta preveslani preko Okeana?...” Bogdan i Ksenija Arhitekta, neimar, prof. dr Bogdan Bogdanovic u izbjeglistvu u Becu, vodio je razgovor sa Selenom i njenim muzem pred njihov let u SAD, jula ‘95. Prisjecajuci se intervjua s njim povodom miniranja partizanskog spomenika u Mostaru marta ‘92, profesoru je predocena njegova poruka koju je tom prilikom, neposredno uoci rata u BiH, VII ‘95 uputio sunarodnicima Srbima: “Braco Srbi, birajte drugoga vodu i trazite nove ucitelje. Trazite nekoga ko ce vas uciti da zivite u miru i skladu sa ljudima i sa vremenom u kome zivite. Ratosiljajte se tih histerika i ludaka koji ce nas dovesti do dna. Narod koji ce izvuci najtezi poraz iz ovoga rata bicemo mi Srbi, a taj ce poraz biti moralni i doboko psiholoski.” Dok je razgovor tekao u Becu, stizala su zastrasujuce vijesti iz Srebrenice, Zepe. Ljudi su ubijani, odvodeni u konc. logore, a zene i djeca trpali su u kamione, koje imao ‘srecu’ bjezaoje u zbjegove po okolnim sumama. I to sve na ocigled Evrope i sveta koji to posmatraju i nece da pomognu Bosancima ni u cemu”, kaze Bogdan Bogdanovic. “Sarajevo se i dalje gusi i ubija, kao i svi ostali lokaliteti u toj zemlji velikomuceniku.” ...Moja Ksenija i ja smo citave testove za identifikaciju misljenja napravili. Rekao sam joj, molim te, sa svakim covjekom sa kojim budes razgovarala u Beogradu, pitaj ga je li javno pomenuo Sarajevo, kad i kako, da li uopste postoji ta rec u njihovom recniku. Ako je nema, ako ne postoji, a to ce biti kao lakmus papir za prepoznavanje ljudi, ni ta osoba za nas vise nece postojati, sta ja mogu sa takvim da razgovaram.” Komsijsko povjerenje “Da, bilo je to ljeta 1940, u Mostaru, tek sto smo se uselili u stan mostarskog trgovca Ahmetage Kalajdzica i njegove zene Hane, koji su stanovali u drugom dijelu kuce, smjestene nedaleko od carinskog mosta, s desne strane Neretve”, prisjeca se tog vrelog mostarskog ljeta Ruzica Zegarac, nakon sto je iz Ljubljane stigla u Beograd, zagledana u fotografiju na kojoj se vidi lijepa Ruzica, Dalmatinka sa otoka Krka, njen muz Lazar, Bjelovarcanin, kapetan I klase bivse Jugoslovenske vojske, i njihove dvije djevojcice Vesna i Biserka. I rasplete se kazivanje o jednom trajnom medusobnom povjerenju dotad nepoznatih porodica, o susjedima istovjetnog moralnog i ljudskog odredenja, o ljudima casnih namjera i u najtezim zivotnim okolnostima. Mada mu je oceva radnja na telalaski bubanj rasprodaje razgradena, Ahmetaga bi i ostade trgovac na Tepi, uz svoju Hanu, jedno od cetmaestero djece Muhameda Brkica, imama u dzamiji na Ricini, koja vec u pelenama izgubi majku u plamenu, iza koje pored Hane, Zinete i Habibe ostadose i tri sina Ibro, profesor Univerziteta u Sarajevu, Smajo, nekadasnji mitrovacki politicki robijas, i Mujo, snajder, sto davno sam okonca svoj zivot, da bi hafiz sa novom zenom Hatidzom, iz porodice Arpadzic, dobio jos osmoro djece, cija je sudbina duboko urezana u revolucionamu proslost Mostara. Majka Hatidza rodi i odgoji, pored prezivjelih Dulse, Nele i Selme, Osmana, bravara zvanog Bubreg, rodenog 1915. koji je poginuo od cetnickog noza u Grusci kod Konjica aprila 1944; Hivziju, zvanog Bauk, rodenog 1920, studenta agronomije i sekretara Meduopstinskog rukovodstva SKOJ-a u Mostaru, poginuo u cetnickom pucujuna 1942. u Bijeloj kod Konjica; Hamdiju, rodenog 1921, takode �studenta agronomije, clana KPJ od 1939. omladinskog rukovodioca Mostarskog bataljona, poginuo na Sutjesci 1943; Ahmeta zvanog Lebro, gimnazijalca rodenog 1923, omladinskog rukovodioca u Cetrnaestoj hercegovackoj brigadi, poginuo CENERALNA proba za genocid uzvorniku Profnttr dr Bogdan liogdammc. arhitekta i bivM gnufanafetmk Btogmda, iz isbjegliStva u Beiu Ja sam ovde u Bef u, slicajenj okolnosti. <Sofa«> do verodostojoilt iiwterijala koje sans isiinski prmtSio o tome Sia se dopsdalo u Zvoruiku. - - Ml . u vrijeme masakra !/ dokumenat# koja sam odgovomo prostodireo. jasuo se vidi da je sve bilo komandovano iz Generaistaba u Beogradu, Stoje sragifno. Ove divije grope - arkanovcl. Meljevci, razci, upait su u grad kao divjjati. ubtjali, ptjafkaii. siiovaSi, paliii. ait su se taSno u odredenom momenta morali Selena intei-vjuise akademika Bogdana Bogdanovi Bosnjaka u Srebrenici novembra 1944, u Laktu kod Nevesinja, i Fatimu, studenta medicine, ljepoticu poznatu i po nadimku “Velika Fatima”(pored “Male Fatime” iz porodice Huseina Brkica, hafizovog bliskog rodaka), rodenu 1916, ubijena u logoru Stara Gradiska 1944. godine. Zivot ispisa cudnu sudbinu: iz prvog hafizovog braka sva djeca prezivjese posljednji rat, mada su ga ponajmanje gledala iz pokrajka, a iz drugog braka poginuse cetiri sina i kcerka. Takva porodica podarila je Ahmetagi Kalajdzicu za zenu sedamnaestogodisnju djevojku Hanu, koja sa Ruzicom Kolarac, kad sa porodicom stize iz Osjeka, tkala prijateljstvo vodeci razgovore koji se pretocise i u intimnije spletove, u slusanje radio-aparata, uz sve cesce poruke crvene Moskve. Nevolje naidose sa prvim danom aprilskog rata, kada je posilni rekao kapetanu da je Mostar preletio njemacki avion, a on, zabezeknut, u to ne povjerovase, ali se zato nije dao zavarati da, sa suprugom Hrvaticom, kao Srbin moze bez opasnosti ostati u gradu, nego je 15. maja 1941. sa porodicom otisao kod rodbine u Bosansku Gradisku, a potom u Novo Mesto, gdje je zenin otac imao gostionicu. “Otisli smo iz Mostara gotovo bez igdje icega, jer sve sto smo imali, a imali smo dosta, nesto smo prodali, a nesto ostavili Ahmetagi i Hani, ali i sa uvjerenjem da ce to sto smo ostavili na cuvanje, ako se glava sacuva, biti i sacuvano, da ce nas docekati tako kako smo i ostavili”, sjeca se Ruzica. To ratno nevrijeme Ahmetaga i Hana su zapamtili isto tako upecatljivo kao i Ruzica. Bilo je to �vrijeme kadaje njihovprvi komsija Hamo Cerkic, koji je 1942. poginuo kao partizan, u osam sanduka, “svaki 1,40 sa 1,40”, upakovao najvaznije dragocjenosti intendanskog kapetana Lazara Kolarca. “Da bi za put imali i neku paru, ja sam im kupio trpezariju, jedan komsija spavacu sobu, drugi kuhinju, treci neke dijelove namjestaja, a sve drugo vrijedno, a bi toga dosta, slozismo u sanduke cilime, servise, kristal, carsafe, pemate jastuke, ukrasne i druge vrijednosti, sve do kapetanove sablje i umjetnickih slika, medu kojima i kraljevu sliku”, pricao mi je svojevremeno Ahmetaga. “Stavi i ovo, kafu i secer, i sapun, valjace ti odmah poslije rata, bice potraznja velika jer ce i nemastina biti velika, kazem Lazaru, on se na to gorko osmjehnu, ali me poslusa i to stavismo i zakovasmo u taj, osmi po redu, sanduk...” Sanduke je primio na cuvanje gostionicar Ljubo Jurkovic, koji je poslije nekoliko mjeseci pisao Lazaru u Novo Mesto da vise ne moze drzati njegove sanduke. “Moja kcerka Camila pisala je tada Lazaru da cu ja preuzeti sanduke, pa tako i bi”, svjedoci Ahmetaga o jednom velikom nevremenu, ali i o komsijskoj solidamosti i vjeri u neophodnost zajednickog zivljenja. “Pita me Ljubo hocu li potvrdu o preuzimanju sanduka, a ja mu kazem da mi ne treba, da mi je vaznija rijec i uzajamno povjerenje, vaznije od bilo kojih i kakvih sanduka, blaga neizmjernog”. Ahmetaga je osam teskih sanduka primio u magacin, nekadasnju pekaru, pored svoje radnje na Tepi, a zatim, kadaje Jevrejima, koji su stigli iz Sarajeva, ustupio magacin za njihovu zajednicku kuhinju, u svoju sve prazniju i prostranu trgovacku radnju. Bilo je to 1942, kadaje i Lazar Kolarac pisao Ahmetagi da otkuje sanduke, pretrese jastuke i ostalo, da malo provjetri. “Otkujcm prvi sanduk i na vrhu ugledam sablju i kraljevu sliku”, prica Ahmetaga cudeci se kako tada nije razmisljao i o tome sta bi se desilo daje naisla neka ustaska nadzoma patrola ili opstinska policijska kontrola, i zatrazili da otvorim sanduke. “I u mojoj radnji ostadose sanduci sve do sredine 1944. godine, to nase zajednicko blago, koje postade i nasa tvrda vjera da cemo docekati partizane na ulicama grada i da cemo se ponovo okupiti uz kafu i prijateljsku rijec”. Kadaje posljednje ratne jeseni Ahmetaga prenio sanduke u praznu radnju Huse Popovca na Tepi, Ruzica je iz Novog Mesta javila daje Lazar dosao kuci sa “dopusta”, a to je znacilo da se vratio iz koncentracionog logora iz sjeveme Italije, da bi potom sa zeninim bratom otisao u partizane. “Moj muz Lazo dugo ocekivani mir dozivio je kao srecan covjek. Za taj mir i slobodu posteno se borio, postao je i pukovnik Jugoslovenske armije”, sjeca se Ruzica Zegarac, koja nikad nije posumnjala u to da li ce svoje stvari, ostavljene u Mostaru, dobiti poslije cetiri godine rata. “Kada sam otvorila sanduke nasli smo sve sto smo u njih stavili, sve do sapuna, kafe i secera, sablje i kraljeve slike. To sam i napisala nasim prijateljima u Mostaru, koje je Lazo nasao prvog slobodnog ljeta u Mostaru, s njima se izljubio za sva vremena, i tad i kasnije, za sebe i nasu porodicu, sve dok je zivio, do 1978. godine.” To sto Ahmetaga rece da mu je, umjesto potvrda i pecata, “vaznija rijec i uzajamno povjerenje”, pa se zato prvog slobodnog ljeta sa Lazarom i izljubi “za sva vremena”, samo je jedno svjedocenje, izmedu mnogih slicnih, o uzajamnom ispomaganju i iskrenom povjerenju medu ljudima, znak dobrog susjedstva i zajednistva. Otuda moraine vrijednosti covjekovog uzrastanja nikad i ne mogu da zarastu u korov nipodastavanja, makar ih nagrizaju i sumnje klonulih, jer svaka covjecnost nema svoje omedine. O rusenju okostalih predrasuda i o novim odnosima medu ljudima na svoj nacin mogu da posvjedoce i jedna porodicna dopisnica iz Bileca. Dopisnicu je pisao Obren Albijanic u Bileci 8. maj 1943. svom poznaniku i prijatelju Nazifu Selimovicu, postaru iz Mostara, koji sacuva to slovo svoga sapatnika. A Obrenovim rijecima, koje doslovno prenosim, kao da se nema sta dodati da bi se osvijetlila njegova muka i uzajamno prijateljstvo ratom rasutih susjeda i mjestana: �“Dragi Nazife! Puno ti fala na sazaljenju za mojim pok. bratom Jovanom, on je posve sretan jer ko ovih dana umre od prirodne smrti moze se komotno reci da je sretan. Je li nama za njim velika zalost? Bogami jest, ali mora da se trpi sto na insana dode. Dragi Hazife, ja sam sa familijom presao u’tvoju kucu i mnogo mi je ljepse nego de sam stajao. Amo je sad prosla ona panika koja je bila dok si ti bio amo ako opet ne dode ovuda od Cme Gore. Da li si se ti kako snasao, da li je bolje nego u Bileci, ja mislim svakako da je bolje svugdje nego u Bileci. Sada primite puno pozdrava svi redom od cele moje familije tvoj dobrozeleci Obren Albijanic.” Pitanja gospodi Narrett Povodom clanka Eugene Narrett u listu ‘Cikago Tribjun’, kcerka Sanja poslala je tom dnevniku svoj prilog na engleskom ‘Pitanja gospodi Narrett’: “Na pitanja Eugene Narrett upucena svijetu (‘Koliko dugo Bosanci mogu istrajavati nabosanskoj drzavi”, Cikago Tribjun, mart 15. ‘95.), odnosno, “Da li je drzava Bosna vrijedna zivota nevine djece?”, odgovaram pitanjima, jer je ona uzela u obzir i vodila brigu jedino o trenutnim pozicijama na vojnom polju i ranijim srpskim ‘pobjedama’ kroz istoriju i dala Srbima pravo na zemlju koju su do sada okupirali. “Gdje ce i sta ce gospoda Eugene sa 43,7 odsto stanovnistva te Bosne (u Sarajevu 49,3 odsto) koju cine Bosnjaci (Muslimani) kojima drzava Bosna nije fikcija, vec dom i koljevka za njihovu djecu? Zna li, gospoda, da srpski agresor, boreci se za teritoriju zeli bosnjacke kuce, prazne, pa makar i srusene, satiruci pored grobova domacina sva obiljezja 225 njihove vjekovne kulture i postojanja (u gradovima na granicnoj rijeci Drini izmedu Bosne i Srbije u Foci, Zvomiku, Visegradu nije ostao nijedan Bosnjak, iako su bili vecina)? Da li treba zatvoriti oci i pred izvjestajem specijalnog izaslanika UN Tadeusa Mazovjeckog, od 4. XI ‘94. da su vlasti bosanskih Srba odgovorni za krsenje ljudskih prava velikih razmjera direktno ili indirektno; za raseljavanje ljudi sa podrucja pod njihovom kontrolom; za sistematske vojne napade na civile u ‘sigumosnim zonama’ i drugdje, i pred izvjestajem CIA (Cikago Tribjune, mart 9. ‘95), da su Srbi odgovorni za najmanje 90 odsto etnickog ciscenja u Bosni?” Pismo nije objavljeno, ali primio ga je ambasador R BiH u SAD Sven Alkalaj kadaje tih dana sa dvojicom Amerikanaca iz Vasingtona odrzao predavanje u Cikagu. Na vjetrometini zivota “Amerika obecana zemlja, kako za koga”, zapisala je Sanja u clanku ‘Na vjetrometini zivota “prateci zivot bosanskih izbjeglica, posebno Rahime Sisic, Sedine Hajro, Vasvije Uzicanin, i njihove djece Nermina, Emina, Fahira i Nazila, koji su “okusili dio dobrote prijateljske zemlje, ali kako dalje kad traume jednom minu.” Sedina Hajro je zatrazila Sanjinu pomoc u prevodenju i prikupljanju dokumenata potrebnih za dobijanje socijalne pomoci za njenog trogodisnjeg sina �•PMCTmw Sanja Seferovic Drnovsek u Cikagu Ijeta 1993. u vrijeme antiratnih okupljanja o kojima je pisala i objavljivala priloge u nekoliko listova i casopisa ftmertte - obe6ana semfla, kako m koga Na vjetrometini zivota kik&fh^tkidm $&$*< je -sttte at SMem. fe if i fe* ssffiatssaa F*<^ » fc'^c y*s s|§a&* ssjbss MfcUs?}» fe w is- .'«■ y w «fsssswv i mu*e mm a v#,B « m»*sa c«g)#fe,t p&i ( ■ A Nermina sa kojim je dovedena iz Sarajeva, uz pomoc dr Kovacevica, a tako su stigle i Rahima i Vasvija sa djecom. Nermin boluje od prilicno neispitane bolesti jetre, ima izuzetno zutu boju koze, svrab, teskoce u hranjenju, unutrasnja krvarenja i zastoj u razvoju sa prognozom i najgoreg zavrsetka, ali zahvaljujuci navedenoj organizaciji, bolnici i pozrtvovanoj majci koja je bila spremna da da i dio svoje jetre, sto se u posljednjem trenutku pokazalo nepotrebnim jer je pronaden drugi donator, maloljetnom djecaku je izvrsena transplantacija jetre... Djeca kao nas Nermin, sa odredenim stepenom invalidnosti koji im onemogucava da obavljaju aktivnosti uobicajene za djecu njihovog uzrasta, a pod uslovom da im roditelji imaju niska primanja, mogu se obratiti za novcanu naknadu (oko 450 $ mjesecno)... Rahima je devetogodisnju djevojcicu �izgubila kada je granata pala usred njenog doma u okolini Sarajeva. Za tu tragediju sam saznala prilikom popunjavanja formulara za njeno drugo dijete, 12 godisnju Nazilu, koja ima djelimicnu paralizu uslijed prikljestenog nerva. Dr Bogdan Denic, profesor politicke sociologye na ‘Siti Univerzitetu’ u Njujorku, potpredsjednik stranke Demokratskih socijalista Amerike i politicar na ljevici, Srbin iz Hrvatske, autor deset knjiga (tri o Jugoslaviji), kojem je Sanja sa saradnicima bila domacin u Cikagu na tribini antiratnih istomisljenika i tumaca istine o Bosni i Hercegovini, medu mnogim clancima o zbivanjima u zemljama bivse Jugoslavije objavio je 4. januara ‘93. clanak u nezavisnoj ‘Borbi’ — ‘Postali smo prvaci fasizma u Evropi’. Covjeku koji nije dozvolio da mu “razni provincijalci srbuju i da ga uce srpstvu”, ciju rijec kazanu i u Cikagu dobro pamte, Sanja je uputila pismo (u meduvremenu sam i ja sa njim telefonom razgovarao): “Zdravo Bogdane! Vec dva mjeseca su sa nama moji roditelji, a uskoro ocekujemo i sestru Selenu i njenog muza iz Praga, Vanja je ovdje, pa cemo tako familijarno biti na okupu u Cikagu i, udruzeni, pokusati da intenziviramo i spisateljski dio nase opste radne angazovanosti. Uvjereni da u Vama na ovim prostorima imamo dragocjenog sabesjednika i savjetnika, pitamo vas da li to sto pisemo moze da privuce paznju nekih redakcija u SAD. Evo danas Vam saljemo tri priloga i odmjerite da li takvi kakvi jesu (ili redigovani) mogu ugledati svjetlost dana. Sta da kazem o Cikagu? Nekadasnje druzenje ljudi iz Jugoslavije raslojava se i puca po politickim i, vise, nacionalnim i vjerskim savovima, podrazumijevajuci i razlaze medu Bosnjacima. Nekoliko raznih institucija, klubova i organizacija koje, kako kazu, vode brigu o Bosni, ukljucujuci i radio stanice, nemaju nikakvih radnih ni drugih uskladenijih programa i saradnickih susreta, sve skupa podgrijani tihim otudenjem i raznim zamkama. Valjda i ne moze biti drugacije nego sto je to u nasim maticnim zemljama.” Moja junakinja Megan Kenedi Ozari nas odjek dugo prizeljkivanih dogadanja na bosansko-hercegovackim ratistima, dolazak sina u Prag nakon zavrsenih ekonomskih studija u Cikagu, posjeta sa bosanskih strana prevodioca i prijatelja Vesne Bozic, obavijest iz Beca da ja i supruga krecemo za Ameriku 19. januara ‘95, i ponovo novi Sanjin novinski prilog ‘Iz Cikaga Bosni i pohode: Amerikanke u Tuzli (‘Oslobodenje’ 18. XII ‘94): “Moja junakinja Megan Kenedi nije poznata medijska licnost kao sto je Bjanka Dzeger (bivsa zena Majka Dzegera), koja je ispred ‘Eguality Nov’, americke nevladine organizacije za zenska prava, dosla pocetkom prosle godine u Sarajevo da u ime inicijative americkih zena pomogne majkama, silovanim zenama i djeci rodenoj pod tim okolnostima. Megan je jedna od onih koji su se ukljucili u bosansko-hercegovacka zbivanja ne misleci da time cine velika djela vec ono sto mogu i sto im savjest nalaze. Kao poslovna i svestrano angazovana, Megan Kenedi, mlada, lijepa zena (prevodilac, asistent direktora ‘Informativne Agencije SAD‘, clan ‘Americke organizacije zena’ i ‘Cikaskog centra za intemacionalne odnose’, biznismen, nije 228 �Ljudi kao Megan Kenedi (na slici) su neophodni, ne samo Bosni, vec ovom vremenu u kojem svi bjeze u svoje Ijusture, neosjetljivi na sve sto se desava dalje od njihovog praga, vremenu kome nedostaju UUDI ••'OsLOBOflEWg aroreoNtPjajNQtzaw* 9 12 mogla ostati slijepa i gluha za slike rata, stradanja gradana u opkoljenim gradovima kao nekad u srednjem vijeku, na vapaje nepravedno napadnutog i na rat nespremnog naroda, na kolone izbjeglica, plac djece i na veliki broj maltretiranih i silovanih zena kao najmracnije taktike ratovanja... Ostavila je svoje navike i udobnosti i zajedno sa clanovima humanitame, dobrotvome organizacije ‘Balcan Rape Trauma Reponse Coalition’, koju je sa Robin Bogart i osnovala aprila mjeseca ‘93, uputila se sredinom prosle godine u Hrvatsku i Bosnu, sa posebnim interesovanjem za Tuzlu... Dok mi je Megan prepricavala nekoliko dogadaja i zapazanja sa njihovih putovanja (prosle i ove godine) osjecala sam se neobicno slusajuci price Amerikanke o mojoj domovini u ratnim uslovima u kojima jeja nisam nikad vidjela niti mogla zamisliti... �Povjerenje u bosansku Armiju pored koje su se jedino sigumo osjecale, i gostoljubivost domacina u Tuzli, Sarajevu, Mostaru... koji su im iznosili i posljednji zalogaj hrane da ih ugoste, sto je potpuno nepoznato americkom svijetu, su detalji koje ce one uvijek nositi. Pricale su mi o toplini Omerovica doma u Tuzli, roditelje dr Azre Omerovic, njihove i moje prijateljice iz Cikaga, o njihovom optimizmu i zilavosti u ratnim okolnostima. U njihovom domu, gdje su i odsjele, naucile su kako se prave poneka bosanska jela... Pored grupnih terapija koje su imale svog efekta posebno u radu sa djecom, koja su se putem crteza, igara i prica rasterecivala svojih briga i strahova, Amerikanke su se unijele i u sudbine i dusu bosanskih ljudi. Upoznavsi Lejlu Mujagic i njenu kcer Aidu u Tuzli, u trenutku kada je Aida bila na ivici zivota i smrti usljed stalnog povracanja, gubljenja tezine, u stanju prouzrokovanom prije svega ratnim sokovima i prekracenom mladoscu, Megan je ponudila pomoc i gostoprimstvo u Americi. Aida i Lejla su sticanjem raznih okolnosti a preko humanitame organizacije ‘Medicinska evakuacija Medevak’, dosle u Cikago na lijecenje i Megan ih je poslije kraceg bolnickog lijecenja bez vecih rezultata, prevela u njen prelijepi apartman u centru grada. Sve zajedno sam ih posjetila i pricali smo o njihovom slijedecem putu za Bosnu. Ljudi kao Megan su neophodni, ne samo Bosni, vec ovom vremenu u kome ljudi bjeze u svoje ljusture, neosjetljivi na sve sto se desava dalje od njihovog praga, u kome nedostdju nove ideje, poletnost, humanost, vremenu kome nedostaju LJUDI.” “Muslimani crni vrani, dani su vam odbrojani” U prostranom holu beckog hotela Meriot u samom centru grada (imigracioni ured Ambasade SAD) cekajuci poziv imigracionog oficira, upadosmo i nehtijuci u vatromet rijeci prestavnice jedne becke humanitarne vjerske organizacije, inace porijeklom iz Cme Gore, koja bucno i netrpeljivo objasnjava kako je sve to sto se u Bosni sada dogada prirodan eho kosovskog boja, odgovor na petstogodisnju tursku vladavinu, i da su se racuni, kad tad konacno morali podmiriti. Slusajuci ostrascenu zenu sjetio sam se mudrosti koja kaze da su fanatici najveci neprijatelji intelektualaca. Oficir prelistava neke moje knjige, zagleda feljtone, slusa ili ne slusa moje odgovore na pitanja o Tudmanu, o Mostaru u kojem su sada Hans Kosnik i medunarodne snage, mogu li u BiH da zive zajedno sva tri naroda, treba li ukinuti embargo na oruzje Muslimanima, a zatim se zagleda u moj feljton “Kako nasi 230 �Snimaksa mitinga u centru Beograda 9. maja 1994. («Vreme», 16. maj 1994.): Na tribini, zagrljeni, ruski oficir Buzov i Biljana Plavsic, jastreb sa Pala, iznad kojih je jedina «slavljenicka» parola: «Muslimani crni vrani, dani su vam odbrojani.» Na njihovu zalost, ocekivanja im se nisu ispunila. postaju Amerikanci”, moje zapise o boravku u Cikagu ‘89, pa znatizeljno slusa Engleskinju prevodioca kako prepricava pismo koje nam je iz Cikaga poslao moj sin Vanja pod naslovom “Sta se u mojoj glavi promjenilo”, navodeci cetiri konkretna slucaja. Izmjenjen odnos nasih ljudi prema radu ilustrovao sam Vanjinom povredom ekserom, “americkom civijom”, kada mu je prva misao bila da nece raditi i zaradivati 2-3 dana, a platice i ljekarski pregled, a u Jugi tako nesto ne bi mu palo na um, jer sve bi platilo socijalno. Zatim me oficir pita: “Kakva je situacija bila kada sam usred ljeta ‘94. napustio Beograd?” Umjesto odgovora pruzio sam fotografiju objavljenu u nedjeljniku “Vreme” 16. maja ‘94, sa beogradskog mitinga usred grada povodom Dana pobjede nad fasizmom 9. maja sa jednom jedinom parolom iznad tribine na kojoj se Biljana Plavsic, potpredsjednik tzv. Republike Srpske (sada na izdrzavanju 11-godisnje kazne) grli sa visokim ruskim oficirom: “Muslimani crni vrani, dani su vam odbrojani”. I rekoh: “U takvoj pogromaskoj atmosferi, koja je zaglusujuca i smeta i svakom Srbinu demokrati i poborniku mira”, pomenem i akademika, bivseg gradonacelnika Beograda i protivnika totalitarnog rezima -Slobodana Milosevica, Seselja i Arkana, i koji zivi upravo u Becu. Oficir se dize, rece ‘O kej’, pruzi ruku i ode, a dobronamjerna Engleskinja nam pozeli srecan put u Ameriku. Na prvom kiosku kupismo “Oslobodenje” (evropsko nedjeljno izdanje 29. IX - 6. X ‘94) i novo iznenadenje - reportaza nase mlade kcerke Sanje iz Cikaga “Moja tri ratna druga”. �“Samija Diab, Muslimanka iz Brckog, i ja bile smo gotovo ukljucene u vecim zbivanjima u Cikagu koja su odjek i posljedica rata u Bosni i Hercegovini i citavoj bivsoj Jugoslaviji”, pise nasa vrijedna Sanja o neposrednim susretima “sa tek prispjelim ranjenicima, ratnicima iz Sarajeva”, pominje Muniba Krijestorca, koji je izgubio ruku, Ahmeta Spahica sa povrijedenom kicmom, koji joj rekose da jos ne mogu uzivati u jelu “jer im je pred ocima slika njihovih izgladnjelih drugova na bosanskim ratistima, ali “vjeru u lijepu buducnost nisu izgubili, pa ni u mogucnost zajednickog zivota Muslimana, Hrvata i Srba”, a zatim: “Umjesto elektricne, Munib je dobio mehanicku protezu koja je mene najvise podsjecala na kuku kapetana Kuka iz istoimenog filma, upravo tad populamog u Americi... Nihad Radonja je dosao kasnije. Bez obje noge, najmladi, krupan, nasmijan... U Cikagu trenutno ima oko 3500 bosanskih ranjenika, bivsih logorasa, zena i djece... Mnogi od njih su pod pokroviteljstvom americke evangelisticke organizacije World Relief...”. Kada smo u Ambasadi R BiH pokazali clanak dr Emini Keco Isakovic (zeni knjizevnika Alije Isakovic) rekla nam je da gaje s paznjom procitala pokazujuci list. Traganja i posrtanja: Dvije intelektualke Na sijelu nekoliko cikaskih Bosnjaka potekao je razgovor i o podsticajnom tekstu Dunje Dizdar “Nije u Bosni sve crno”, gdje dr. Lamija Hadziosmanovic, redovni profesor Sarajevskog univerziteta, sada u penziji, “jedna od najugledanijih intelektualki bosnjackog nacionalnog korpusa”, koja je “nekoliko puta obavila hadzdz i izvanredni je poznavalac islama i kulturno-historiografske bastine Bosnjaka”, prevodilac sa turskog i arapskog, veoma sugestivno i dokumentarno govori i o tome da je jedna “od cetrdeset potpisnika dekleracije Stranke demokratske akcije, prije nego sto je Stranka oformljena”. Ubrzo je na sastancima slusala o tome “kakav je ko musliman, kakav bi ko trebao biti musliman”, a “ona se pobunila i rekla da se takve stvari ne smiju mijesati u politiku i da je vjera intima svakog pojedinca”, da “treba nas se samo ticati da li ie neko pravi Bosniak i koliko tai neko voli ovu Bosnu”. nakon cega je “demonstrativno napustila Stranku.” Sasvim jasno islamsko i politicko opredjeljenje profesorke, koja o Bosni, kakva je bila i kakva je sada, govori da “ipak nije sve tako crno kao sto na prvi pogled izgleda”, da se “situacija, mic po mic, popravlja”, iako ima malu penziju i mora da radi i dopunski posao, koja smatra “daje vjera ono sto covjek cuva samo za sebe u svom srcu”, da je “islam samozatajnost”, sve to sto saznadose na tom kucnom skupu zatece prilicno nespremne pojedince i cuteci odslusase i druga kazivanja da je u svakodnevnom zivotu Bosnjaka prisutno i shvatanje kako je i prirodno sto se vise isticu vjerska a manje njihova nacionalna obiljezja, da nema osobite potreba da se preispitujemo i samokriticki osvrcemo na jednostranosti, ako �Prof.dr. Lamija Hadziosmanovic, prevodilac sa turskog i arapskog, poznavalac islama, laureat na-juspjesnije zene u BiH u nauci, jedna od cetrdeset potpisnika deklaracije Stranke demokratske ak-cije povodom njenog osnivanja. lako je nekoliko puta obavila hadzdz, smatrajuci da je «yjera intima svakog pojedinca», zasmetalo joj je vjersko uplitanje u politiku i napustila je Stranku, smatrajuci da «treba nas se samo ticati da li je neko pravi Bosnjak i koliko taj neko voli ovu Bosnu». Ubrzo je napustila i MBO, politicku stranku Adila Zulfikarpasica, u vrijeme pregovora sa S.Milose-vicem (koji su se okoncali bez dogovora). Zagledana u Bosnu, smatra da «u zemlji nije tako lose kao sto na pn’i pogled izgleda, situacija se mic po mic popravlja, jer znamo kako je bilo...» ih ima, jer vjera nas je i dosad ocuvala, ne poricuci nasa nacionalna usmjerenja. I ukrstise se oprecna shvatanja kako dalje da gledamo i da se ponasamo. Poznata su i kazivanja osvjedocenih inostranih prijatelja da su “i Srbi, i Hrvati i Bosnjaci, Bosanci razlicitih vjeroispovijesti”, odnosno, nacionalnosti, da svi “moramo tragati za bosanskim identitetom”. I rahmetli Alija Izetbegovic je cesto pisao da “ne budemo samo Bosnjaci, Srbi i Hrvati, budimo uz to i Bosanci”, da ce “Bosna opstati ukoliko Srbi ostanu Srbi, Hrvati ostanu Hrvati, Bosnjaci ostanu Bosnjaci, ali svi istovremeno budu i Bosanci”. Ispoljena je praksa da se u dijaspori vise okupljaju vjemici a menje Bosnjaci raznih licnih i porodicnih kultumih i politickih odredenja oko zajednickih nacionalnih usmjerenja, a pogotovu nedostaju bilo kakvi skupovi i susreti nekadasnjih gradana BiH raznih vjerskih i nacionalnih stajalista. Ako bi neko medu njima, i za njih, nasao zajednicki imenitelj, razmisljao je sarajevski kolumnist, dobio bi ne samo jednu Nobelovu nagradu. Tako se u stampi i u praksi porodila “izbjeglicka nacija”. Na tom putu traganja i posrtanja bh. cinilaca nasao se i cikaski BH KLUB, koji se naprosto ugasio i sveo samo na klubskog predsjednika Ivicu Jurisica. Becki islamist dr. Smail Balic promociju svoje vanredne knjige “Zabora-vljeni islam” nije imao na vecem skupu cikaskih vjemika, kako je ocekivao, vec u jednoj gradskoj instituciji, jer nekom nisu �bile po volji njegova spisateljska saopstenja zasnivana ne na mitovima i legendama vec utemeljena na naucnoj knjizi “Zaboravljeni islam”. Prof. dr Lamija Hadziosmanovic, laureat najuspjesnije zene u BiH u nauci, nakon sto je napustila SDA prisla je MBO Adila Zulfikarpasica i Muhameda Filipovica, ali i to drustvo je napustila kada su “htjeli potpisati sporazum sa Slobodanom Milosevicem koji, srecom, nikada nije potpisan”.20 Naucnik dr. Lamija posvetila se zatim pripremi Bosanskog kuhara. Feljtonom DANA oglasila se druga intelektualka koju je iznjedrila BiH dr. Jasna Samic, nekad na sarajevskoj univerzitetskoj Katedri za orijenatalistiku, autora magistarskog rada iz turkoloske lingvistike i doktorske teze o zivotu i djelu bosanskog pjesnika i dervisa Kaimibabe iz XVII vijeka, najzapazenijeg bosanskog pjesnika na osmanskom jeziku. Bosnjakinja Jasna Samic je stekla francuski drzavni doktorat na Sorboni kao ranije i njen otac, akademik Midhat Samic. Ako zaobidem prvi nastavak feljtona (25. februar 2000) “Islam u dogmatskom kljucu” i misljenje J. Samic da o pomenutim knjigama “strucna kritika 0 njima se gotovo nije ni oglasila”, moju paznju privukli su siri podnaslovi drugog 1 treceg nastavka. Tako u prilogu “Ekskluzivni islam za multireligijsku drzavu” (3. mart) doslovno pise: “Da Bosna nije postala zemlja sa vecinskim muslimanskim stanovnistvom, bilo bi besmisleno baviti se ovim islamistickim Izetbegovicevim spisom. Danas se Islamska deklaracija moze odnositi i na nasu zemlju, onaj njezin dio pod Izetbegovicevom vlascu. Ne znam. doduse. da li ie mislienie autor evoluiralo. ili ie ostao vieran stavovima da ie iedini pravi oblik demokratiie i model drustva islamski” (podvukao M. S.). U trecem nastavku “Cari arapskog alfabeta”, (10. mart) J. Samic u podnaslovu pise: “Pisac Islamske deklaracije porucuje da zena treba da bude majka i da joj to mjesto u drustvu treba vratiti. Interpretirajuci ovai stav. dolazimo do zakliucka da ie miesto zene u drustvu status kokoske koja uzgaia svoie nilice? (podvukao M. S.). Postujuci originalnost naseg autora, mozemo se prisjetiti slicnih poruka koje su stizale od Gadafija o ‘zenama kokoskama’...” Privukli su me i atributi koje u naslovu feljtona upotrebljava J. Samic, da je A. Izetbegovic “tolerantni totalitarac” (“Totalitaran, 1. fotus, ceo, sav, potpun; fr. totalitaire; totalitama drzava, ona koja uzima na sebe kontrolno staranje o svima fazama zivota svojih podanika... cak i porodicni zivot”, M. Vujaklija, Leksikon stranih reci i izraza, str. 961). Precutkujem svoje videnje dugogodisnjeg politickog zatvorenika i pisca A. Izetbegovica, cije sam pomenute knjige procitao, jer se u ovom pismu usredsredujem na podvucena tumacenja i na konkretan prijedlog upravo samostalnoj i nezavisnoj spisateljici dr. Jasni Samic, u zelji da se ponovo vrati “totalitamom totalitarcu”, a evo zasto._ 20 (M. S., Sabah, 8. II2006) U njenom prilogu od 3. marta 2000. J. Samie pise kako je za A. Izetbegovica “jedini pravi oblik demokratije i model drustva islamski”, da “ne zna(m), doduse, da li je misljenje autora evoluiralo”, a u prilogu od 10. marta kako A. I. smatra da je “mjesto zene u drustvu status kokoske”, pa me sve to povuee da kazem kako nije svojstveno serioznom rasudivanju bilo kojeg spisateljskog zivotnog djela ako se to djelo ne prati u njegovom razvoju i cjelovitosti, do posljednje stranice, to jest nesolidno je sve to jednostavno prelomiti preko koljena i reci da se nema uvida “da li je misljenje autora evoluiralo”. Gospoda Jasna Samie je upravo to mogla da sazna dvije pune godine ranije kadaje Alija Izetbegovic govorio na Samitu Organizacije islamske konferencije (OIC) u Teheranu 11. decembra 1997, ali je to iz nekih razloga izostalo i njena rijec je ostala okrnjena, neubjedljiva, jednostrana. A vrijedilo je spoznati i te zivotne koordinate A. Izetbegovica i razloznije i obuhvatnije sagledati jedan �zivot koji nije na marginama politickog, drzavnotvomog, religijskog i kultumog zbivanja u BiH. U tom kontekstu, A. Izetbegovic je u svom govoru na Samitu organizacije islamske konferencije otvoreno uputio kriticka upozorenja torn sirokom skupu muslimanskih drzavnika, izmedu ostalog i o “zalosnoi cinienici o 68.5 nepismenih u jednoj drugoj muslimanskoj zemlji”, da je “nepismenost medu zenama skoro u svim islamskim zemljama nedopustivo visoka”, da “zene cine polovinu ljudskog roda”, ukratko, da “neobrazovana zena ne moze podici i odgojiti generaciju koja ce voditi nase narode u 21. stoljece”. (Uz put i ova pojedinost: Izetbegoviceva djeca, dvije kcerke i sin, fakultetski su obrazovani i drustveno angazovani.) Da li A. Izetbegovic zagovara iskljucivo muslimanske prednosti Istoka? O tome je govorio, o Istoku i Zapadu, i na Samitu: “Zapad nije ni pokvaren ni degenerisan”. ‘Truhli Zapad’ - ovu samoobmanu komunisticki sistem je skupo piatio. Zapad nije truho. On je jak, obrazovan i organiziran. Njegove skole su bolje od nasih i njihovi gradovi su cisci od nasih. Nivo ljudskih prava na Zapadu je visi, a socijalna briga za siromasne i manje sposobne bolje organizirana. Zapadnjaci su uglavnom odgovorni i tacni ljudi. Takva su moja iskustva sa njima. Znamo takoder i tamne strane njihovog napretka i ne gubimo ih iz vida... Umjesto da mrzimo Zapad, takmicimo se s njim.”15 Mostarka iz sumadijskog sela Radljeva Ostavismo i sumadijsku varosicu Ub, pedeset i nekoliko kilometara udaljenu od Beograda, i uzurbano krenusmo prema selu Radljevu. Vec je podne. Nagriza nas sumnja da li cemo u kuci zateci ucenicu Ljiljanu Jovanovic, ciji nas je pismeni sastav - pisan na casu srpskohrvatskog jezika i nagraden prvom nagradom na XII konkursu “Politike” za prvake matemjeg jezika - snazno povukao ka tom udaljenom selu, gotovo iznenadeni kako se u ovom kraju, daleko od Mostara, u osnovnoj skoli moglo izatkati neobicno sugestivno kazivanje 0 “gradu okamenjenog polumjeseca”, u mom videnju daka osnovca jedno od najljepsih sto je dosad iz srca poteklo. Idemo, nas cetvoro, do djevojcice koja, kako pise, “detinje radosno” zastane “u gradu svojih snova”, koja zauzdava “raskosnog, belog konja svoje zaleprsane maste, u uskim, kamenim sokacima voljenog Mostara”, koja cesto zastane da posmatra “beskrajne derdane visokih, starih kuca”, da bi “upila cudesno zapenusanu, zelenkastu Neretvu”. A ta Neretva, govori nam Ljiljana, “nestasna vragolanka ruse kose probudi i zaklobuca vrtlog ljubavi i ushicenja” u njenom srcu, u njenim “mislima koje se u ovom carobnom gradu sliju u jednu casu”. Ispismo, sinoc, i mi tu njenu, i nasu, prepunu casu ljubavi. Pokrenu nas i dovede do skorog stiska ruku. Ko joj tu casu, taj vrtlog ljubavi darova, ko iskova poglede bez meda, oslobodene svih okova i opterecenja? Ko li odnjegova bukete cvijeca u srcu djevojcice, koja u skolskoj klupi kazuje i sebi i drugima o najstasitijem “Mostarcu”, o “mostarskom efendiji” u ostrom luku, o “pobedniku bez venca od lovora na glavi”, o “bicu koje ne moze bez Mostara”, ali i grad bez kamenog luka, jer “zivot bez njega bio bi bolan i tezak, Mostar bi izgubio svoj smisao i srce svoje”, tesko i bolno bi bilo tada “ici sokacima posutim vrelom kaldrmom davno proslog doba”. “O, gordi ‘kudret kemeri’ ce zivjeti jos dugo, dugo! On mora da zivi!” -klice osnovac Ljiljana kojoj ide u pohode i dr Asim Peco, redovni profesor Beogradskog univerziteta, Mostarac, pred kojim je prosle godine polozila posljednji ispit na Filoloskom fakultetu i Ljiljanina profesorica srpskohrvatskog jezika Vera Jovanovic, koja je, kao i Ljiljana, njena ucenica i kcerka, dobila nagradu lista. Ljiljanin pismeni zadatak je u nasim ocima cjelovit dozivljaj jedne sredine 1 njenih ljudi, mostarskog podneblja, jer svaka rijec ima odjeka, prepuna je preptaja ciste �poetske duse, ne vise djecije, a to se ne moze postici bez sireg pedagoskog, i porodicnog, obrazovanja i vaspitanja. U tome akademik Asim Peco i sagledava angazovanost nastavnika, prije svega gledajuci je kao moralnu kategoriju, navodeci rijeci filozofa da “u angaziranoj umjetnosti angaziranost ne smije ni u kom slucaju potisnuti knjizevnost”. Profesorova kazivanja o nasem jeziku, njegovi naucni radovi privukli su paznju evropskih strucnjaka, nedavno i pariskih, o cemu nas saputnik nista ne govori. Ali o tome drugi pisu. Pruzam mu “Vjesnikovo” obavjestenje u rubrici “Mi u svijetu - svijet o nama”, tekst “Predavanja o hrvatskosrpskom jeziku u Parizu”, koji govori o tome da je nas sabesjednik na putu za sumadijsko selo Radljevo odrzao dva “zapazena predavanja na Sorboni studentima jugoslavistike i studentima slavenskih jezika...” Moj zemljak cita novinsku vijest i osmijeh mu zatitra. Pogled mu skrenu na okolna polja, posmatra seljake na njivama, i ja ga ponovo vidjeh kako koraca u svom rodnom selu Ortijesu, u juznom produzetku Mostara, kao i jedne ranije vrele pripeke, kadaje, goneci natovarenog magarca prema Buni, grupi turista odgovarao na francuskom jeziku. Zacudeni da “seljak” govori francuski, putnici su se pridruzili tom zaljubljeniku hercegovackog kamenjara i rijeci koje kresu sa tog kamena. I kad htjedoh da saznam da li je blizi Mostar ili Pariz, da li su i u njegovom rodnom kraju oslusnuli njegovu analizu nase rijeci, profesor odmahnu rukom i rece da mi danas idemo u posjetu prvaku matemjeg jezika i da je o tome na ovom putu cjelishodnije govoriti, obradovan sto ce moci profesorici Veri, svom studentu i maloj Ljiljani, i njenom ocu Veselinu, ljekaru, zahvaliti sto se u njihovoj kuci klese cov j e k, bas kao sto Ljiljana rece - da u covjeka nice. Zapisala je to nakon sto je pobozno koracala “tuznom i nemom kaldrmom partizanskog groblja u Mostaru”, livadom “ciji je dah presecen igrom betona”, gdje je “mnogo pesama usnulih na usnama” proletera, “iskrivljenih u bolnom grcu smrti”, mnogo “ociju uprtih u buducnost - sklopljenih na pola puta”, mnoga “srca koja su volela, a koja nisu smela da vole”. Ona, djevojcica Ljiljana iz sumadijskog sela Radljeva, pored grobova palih partizana, nije vise mogra da kaze kako su joj “lepa jutra prosarana belasavim minaretima dzamija sto oblake lome”, ona tada vise nije znala “da li su oni sutoni nad gradom tako magicni i sanjarski”. Automobil uspori. Prolazimo selom asfaltnim putem, izmedu kuca i bujnog zelenila. Pred zdravstvenom stanicom zatekosmo Ljiljaninog oca sa smrkom u ruci. On otrca u kucu i otud promolise dvije razdragane glave. Primise nas poput svojih najrodenijih, siroka srca. Stasita djevojcica kao da je pred ocima stalno imala rijeci Maksima Gorkog: “Sve sto je dobro u meni dugujem knjigama.” Tako se susrela i sa mostarskim rodoljubivim pjesnicima, i mnogim kazivanjima o gradu, zna i za njegov proleterski bataljon, ponesto je zapisala i prije nego sto je s roditeljima dva puta posjetila “mostarskog efendiju” - Stari most i Partizanski spomenik. Od tada je Mostar “njen voljeni grad”. Nije ga zaboravila ni kadaje na casu cula temu za pismeni zadatak “Grad koji volim”. Tako je vukovac Ljiljana iz sela Radljeva postala Mostarka, mada u njemu nije rodena, niti joj je otac, borac Trece krajiske proleterske brigade, u njemu sluzbovao, niti je u njemu prenocila. Ali i za Bunu zna. I Blagaj. I za putopise Evlije Celebije. I o herojima sa obala Neretve. Darovah joj i dvije knjige “Pred ocima grada” i “Partizanski kolopleti”, svoja kazivanja o vremenu partizanskom, pa nam, valjda i zbog toga, otvori stranice svojih pismenih zadataka, kadaje “sama sa sobom razgovarala”, kadaje “obuzela beskrajna radost”, jer je saznala “da je usred sremskih polja otvoreno jugoslovensko veliko Djecije selo, miran i topao kutak za malisane koji nemaju roditelje”, ali i kad je obuzelo gorko sjecanje na Vijetnam, na strasna razaranja i patnje naroda. “Hoce li se ikad vise”, razmislja Ljiljana, “njihove poljane osuti leptirastim cvetom? Golubovi - ima li im mesta nad ovom �zemljom? Zelela bih da se zauvek zatvori ogromno grotlo Vijetnama i da kroz njega prestane dakuljauzarena lava suza i granata, jer sam svesna da rat donosijecaje samo... i jer placem zajedno sa srcima svojih vijetnamskih vrsnjaka”. U kuci smo proletera. Tu Ljiljana Jovanovic u covjeka nice, u Beogradanku, Mostarku, Splicanku, Prilepcanku, tu zapisuje u svoju novu skolsku svesku: “Nalazim se u novoj sredini, u kojoj je najlakse i najbezbolnije krenuti putem kukavica - istopiti se u moru osrednjosti. Atako nesto ja necu sebi dopustiti... Znam da ce mi samo vredan, uz mnogo smelosti i cvrstine, pokloniti sigumost i mir.” I zumo je zgrabila svoje prve gimnazijske udzbenike, valjda da bi iz svog sela Radljeva ponovo krenula u neki daleki i u isto vrijeme tako bliski grad. Mozda i u njen Mostar, na put i raskrsca sa sigumim putokazima. Mozda ce Mostarka iz sela Radljeva na “bijelom okamenjenom polumjesecu” sto spaja obale Neretve nekad susresti i putopisca Zuku Dzumhura, koji zagledan u modru rijeku gleda i u 1566. godinu, “kada digose skele ispod kamene hrskavice mosta”, a na njemu i “francuskog putnika po imenu Pule” iz XVII vijeka koji zapisa da se dugo divio Starom mostu, “cija je konstrukcija neuporedivo smjelija i sira od mosta Rialto u Veneciji, iako most u Veneciji smatraju pravim cudom”, upravo kao sto je i on, Zuko, pleo svoj vez: “Mostar se rodio na Neretvi. Na ovoj rijeci je stasao, tu pored Neretve raste, cvjeta i ljepota. Da nije ove modre vode, ni ovoga grada ne bi bilo.” Ksenija, kcerka Save Neimarevica “Pitate me da li sam srecna? Ne, suvise sam emotivna da bih mogla da budem srecna” - saopstila je znatizeljnom reporteru inzenjer gradevinarstva Ksenija Neimarevic, hitronogi kurir mostarskih ilegalaca u prvoj polovini cetrdeset prve, kojoj su “neobuzdane vode Neretve prenijele ljubav ka hidraulici” i odvele je i do XI medunarodnog kongresa za visoke brane u Madridu sredinom svibnja 1973, medu 2.000 strucnjaka iz 67 zemalja i 1.000 posjetilaca, gdje je sintezom svoga iskustva o slozenostima i razrjesenjima evakuacije vodnih valova na brani HE Derdap u isto vrijeme oznacila i presedan u cetrdesetogodisnjoj djelatnosti toga medunarodnog kongresnog skupa - za govornicu je stala zena inzenjer, clan Jugoslovenskog komiteta za visoke brane, prekinuvsi tako patrijarhalni karakter medunarodnih i nacionalnih skupova, i vise drugih slicnih susreta i dogovora. Tako je bilo i u kazivanjima zene, stracnjaka hidraulicnog smjera, glavnog inzenjera gradevinskog giganta Derdap I, a zatim direktora Derdapa II, koja je kao direktor i poliglota obisla gotovo cio svijet. �Inz. Ksenija Neimarevic (oznacena strelicom), mladi clan mostarske revolucionarne porodice, ciju kucu obiljezava spomen-ploca, kao prevodilac Josipu Brozu Titu u njegovom razgovoru sa stranim gostima na Sedmom kongresu Saveza omladine Jugoslavije Napisase, tako, o inzenjeru Kseniji mnoge novinske clanke; njemacki casopis poduzi napis “Jedna zena i 4.000 muskaraca”, gdje je vidimo sa Josipom Brozom Titom na gradilistu; pariska televizija emisiju posvecenu neimaru sa Dunava, ali nigdje Ksenija ne rece, usmjerena cijelim bicem vremenu u kojem zivi i koje nailazi, o svom djevojastvu i mladosti do poratnih dana, o nevremenu u kojem je zivjela do Drugog svjetskog rata i u ratu, na obalama Neretve i na uscu Save u Dunav, ko joj darova ljubav prema covjeku, ko podstaknu stvaralacki nemir i angazovanost za dobro kolektiva. Ne rece nikome, ni meni danas, da je u kucu navrh Bjelusina, gdje je odrasla, ugradena spomenploca koja nas obavjestava da je ta kuca “bila tvrd orah u borbi protiv neprijatelja”, da je “jula 1941. iz nje krenuo prvi partizanski odred, a docnije, tokom citavog NOR-a” da su “iz nje kretale grupe i pojedinci u rat za slobodu i bolji zivot”, da spomen-ploca “treba da podstice mlade narastaje na herojska djela njihovih starijih drugova”. I na Ksenijinog oca, Savu Neimarevica, jednu od najneobicnijih i najpotresnijih sudbina iz plejade jugoslovenskih revolucionara i familijamih ljudi koji okoncase na mostarskim raskrscima. I na njenu majku Aniku, do cudenja hrabru zenu. I na bracu, Zivotu, o kojem i italijanski karabinijeri ostavise nesvakidasnji dokument, Pavla i Todora. I na dvije bake, dvije Cvijete, majcinu i ocevu majku. I na nju, Kseniju, cetmaestogodisnjeg kurira mostarskih ilegalaca, u vremenu “kad se djeca nisu igrala rata”. �239 Ksenijin otac, limarski majstor Sava, vodio je Medustrukovno sindikalno vijece i zahvacen tarifnim i strajkackim akcijama: strajkovima obucara, pekara, krojaca, radnika u zeljeznickoj lozionici i radionici, novim politickim akcijama i izborima poslanika za skupstine. Tada je Gojko Vukovic bio nosilac kandidatske liste Republikanskog saveza radnika i seljaka u okrugu Mostar, Sava Neimarevic nosilac sreske liste za Mostar i Gacko, a Rade Bitanga za Trebinje, o cemu je izvjestavala i “Borba” 30. jula i 17. avgusta 1927, ne zaobilazeci sudske zavrzlame koje je raspleo Sava u govorima u istocnoj Hercegovini, da bi njegov govor u Citluku, u zapadnoj Hercegovini, zavrsila komentarom da je Sava Neimarevic “pozvao prisutne, kojih je bilo oko 700, na zajednicku borbu, kako bi udruzeni radni narod sela i varosi mogao da se zajednicki odupre navali udruzene vladajuce gospode”. Kada je letak koji je razotkrivao podrivacku djelatnost socijalpatriota potpisao Sava Neimarevic, mostarski oblasni zupan, “zasut” i drugim “Savinim” tekstovima, 15. novembra 1928. raspisao je potjernicu za sekretarom Okruznog komiteta KPJ za Hercegovinu i predsjednikom Mjesnog medustrukovnog saveza sindikata za Mostar, o cemu je pisao i radnicko-seljacki list “Borba”. Ali bilo je vec kasno da se opet docepaju Save Neimarevica. On je vec bio u SSSR-u. Bilo je to 1928. godine. “Jedne noci, majka kaze da je to bilo 28. oktobra, iznenada je otac dosao kuci obucen u feredzu i sa svima nama se na brzinu ispozdravljao”, zapisao je njegov sin Pavle. “Anikaje plakala i ljubila ga. Baba Cvijeta takode. Zatim je Sava poljubio Zivotu, mene podigao uvis i poljubio, pa brata Todora i malu sestra Kseniju. Zivota ga je nesto pitao, a mi smo u oca onako buljili i cudili se zasto je obucen u zensku haljinu i zasto nas toliko ljubi, pa smo svi poceli plakati, te nas je on ponovo ljubio i tjesio. Cinilo nam se da se veoma kratko zadrzao milujuci nas, ljubeci i pozdravljajuci, a zatim ga je majka ispratila i brzo se vratila placuci. Zar smo mogli i pomisliti da ce to biti nasi posljednji zagrljaji, poljupci i videnje. Bio je to nas oprastaj od oca na njegovu odlasku u SSSR, odakle se nikada nije vratio.” Imao je tada 32 godine i cetvoro djece: osmogodisnjeg Zivotu, sestogodisnjeg Pavla, cetvorogodisnjeg Todora i jednogodisnju Kseniju, nezaposlenu zenu i majku, a pet mjeseci poslije odlaska iz Mostara rodilo se njegovo peto dijete, Odesa, koja je poslije godinu dana umrla. Bas tako: Odesa! Zbog prkosa policiji. Maika Anika Uludo je bilo policiji sve sto je poduzimala: i cesta hapsenja, i duga saslusanja majke Anike, i zadrzavanje povremenih i skromnih novcanih uplatnica koje su stizale iz Beca, i zaplijenjena limarska radnja, ponocne kucne premetacine, busenje zidova i podova tragajuci za ilegalnim posiljkama “iz medunarodnih komunistickih centara”, i ciscenje policijskih klozeta i pljuvaonica na kraju svakog saslusanja, cesto i po nekoliko puta mjesecno, i zabrana skolovanja djeci - sve je bilo uzalud, jer “nikad preko Anikinih usana nikakav prijekor ili zalba na udes nece preci”. Samo je jednom poslusala prijatelje: pisala je kraljici Mariji molbu da odobri upis u prvi razred osnovne skole njenom sinu Pavlu, jer skolske vlasti bez odobrenja nisu smjele da prime na skolovanje djecu odbjeglih komunista. Svojom politickom i moralnom postojanoscu i casnim zivotom svoje porodice majka Anika je nastavila borbu svoga muza Save, cija pisma su joj u izvodima, godinama, citali u policiji, daleko od njenih ociju, cuvajuci u kasi novae koji je rijetko primala. Bila je to “crvena pomoc”, kako joj je rekao Gojko Vukovic, ali za nju je to bio novae njenog muza koji je svugdje bio sposoban da zaradi za svoju porodicu. Sudskim procesom dobila je zaplijenjeni novae, jer jedino je ona, od svih �zatvorenih komunista, tvrdila da ne prima “crvenu pomoc”, daje to sto policija cini kriminalni akt. Bio je to Anikin izazov policiji, a uskoro je pripremila jos jedan. “Od primljenog novca sasila je nama, trojici muskaraca, crvene bluze sa cmim masnama i cmim pantalonama, a sebi i sestri Kseniji crvene haljine sa bijelom kragnom”, sjeca se Pavle. “Tu sliku smo sacuvali. Tako obucene setala nas jegradom. Kakva provokacija, inat i prkos - komunisticka porodica, zigosana od rezima, seta Mostarom naocigled svih prijatelja i neprijatelja. Seta i prkosi!” Teski dani pratili su porodicu odbjeglog komuniste. Baba Cvijeta i majka Anika, bez zaposlenja, i cetvoro djece, tavorili su bez sredstava za zivot. “Crvena pomoc” je nekad bila samo jedan hljeb dnevno, jedva dovoljan za dorucak. “Bili smo vise gladni nego siti. Zivota i ja nosili smo veknu kuci i cesto bismo uz put provrtili koru hljeba i iznutra izdubili i pojeli sredinu, a potom bismo koru vratili na svoje mjesto misleci da majka nece primijetiti”, sjeca se Pavle vremena kad “glad ociju nema”, i kad su za to primali i batine, pa kako se majka Anika na razne nacine dovijala da dode do nekog dinara da bi djeci omogucila opstanak, kako je prala posude u restoranu, radilapo kucama imucnijih gradana, ubioskopskoj garderobi... Jedne noci, 1932, umrla je baba Cvijeta, ne docekavsi da vidi sina Savu, da cuje vijesti zasto ne dolazi i kada ce doci. Anika je uskoro, 1934, s djecom presla u kucu svoje majke Cvijete, nedaleko od Savine kuce, iste godine kada je sa merdevina pao i ubrzo umro Gojko Vukovic, clan CK KPJ, cija je zena Zlatka ostala, kao i Anika, sa cetvoro djece. Majka Anika i sin Pavle su u Beogradu tragali za vijestima o Savi i saznali za zlu sudbinu, samo toliko: najvjerovatnije je umro 1936. ili 1937. godine. Dvadeset i nekoliko godina kasnije od Centralnog partijskog arhiva CK KPSS iz Moskve dobili su “arhivsku ispravku”, izvode iz anketnog lista Save Neimarevica Lesica, najnuznije sto svaki anketni list sadrzi: da je roden 1896. u Mostaru, navedene su mu partijske funkcije i skolovanje, te gdje je radio, da je od 1934. penzioner, a od tada do 1937. na “lijecenju u psihijatrijskoj bolnici”. I to je sve. Da je mrtav, da je okoncao u staljinskim cistkama saznali su od Lesicevih drugova sa skolovanja u Moskvi, cije pisane izjave potvrduju potresnu dramu jednog cestitog komuniste i oca porodice, svjedoce o okovanosti jednog vremena i jedne sredine, o brutalnosti i necovjecnosti. “Dolazio je vise puta i kod mene u stan, u hotel ‘Luks’, i iz svakog njegovog razgovora jasno je uvek dolazila do izrazaja zelja da se vrati u zemlju i nastavi svoj partijski rad”, zapisao je Dim. Stanisavljevic Krka. “Inace je ziveo skromno i povuceno, izbegavao je da govori o svojim porodicnim prilikama, jer je duboko prezivljavao okolnost da je morao da napusti zemlju i da se odvoji od porodice. Ja sam samo jednom neposredno poveo razgovor o tome, ali je on duboko potresen tesko uzdahnuo i pognute glave samo cutao, dok su mu oci bile pune suza. Odrzavalo ga je samo cvrsto i nepokolebljivo uverenje da ce i tome doci kraj'.” Pred nama je, dakle, Savina kcerka, kojoj je “podrucje njenih zadataka tako opsezno i mnogostrano da za samu sebe jedva nalazi vremena”, koja govori francuski, engleski, njemacki, ruski i italijanski, cija je “gvozdena volja pomogla da savlada podmuklu bolest, djelimicnu paralizu, kada nije mogla ni da pise ni da crta”, Mostarka, Savina kcerka Ksenija. • Vikendica Pa i toga dana, kad je ulicama svoga grada isao uzbuden, strpljivo sam slusao nekadasnjeg partizanskog komesara cete, gradskog inspektora. Mogao bi, kaze, da “pokrene” postupak protiv nekoliko gradskih mesetara samo kad bi oni koji su mu pruzili podatke imali hrabrosti da to sto kazu i pismeno potvrde. Naci ce se, vele, na ulici, jer bratija je povezana, izucila je sve zakone i otkrila mnoge meduprostore za izigravanje upravo tih zakona. Ukratko, posteni ljudi u sirokom luku �zaobilaze one koji se vjesto “snalaze”. Takve ljude - one koji se “snalaze” i one postene, ali neodlucne - sve cesce je susretao Mehrned Dvizac Meha, naglo su se mnozili i grdno mu “kidali” zivce. Zar je mogucno ostati ravnodusan? A sad, eto, oglasila se i zena sa “svojim licnim, iskljucivo licnim” zeljama. Sagledala zena mnogo sta oko sebe, odmjeravala i polako krojila svoj plan: zasto i oni ne bi, kao i mnogi drugi, skuckali koju para i sagradili vikend-kucicu, mozda bas na Borackom jezeru, na partizanskom borilistu, samo sobu i kuhinju, kako bi ljeti izbjegli mostarsku jaru i spame noci. “To mi je rekla prije nekoliko godina, ali bio je dovoljan samo moj pogled da je ucutkam. Rekao sam joj da mi to vise nikad ne pominje, nikad!” - pricao je Meha, koji je posljednjih godina na stednu knjizicu ulagao uglavnom godisnju naknadu za Spomenicu. Da gradi kucu! Boze sacuvaj! Zar on koji je prije rata, u partizanima, u zatvorskim celijama, koliko juce ubjedivao mladice i djevojke da cemo na Jadranu imati dovoljno radnickih i drugih odmaralista i da cemo biti puni brige za sve clanove drustva... Dobro, rekla mu je tada zena, to je nekad govorio, ali vidi li, pobogu, kako drustvo ide svojim putem, kako danas stvari stoje... Pa i Savez komunista nema nista protiv toga, naprotiv, ko posteno zaradi... Ali, uzalud. Drug komesar je brzo i lako ucutkao zenu. I zena to vise nije pominjala. Sve odlucnije je “zavijala kucnu slavinu”, odvajala dinar po dinar, cuvala svaku paru, krpila, prekrajala, dogradivala. Bila je i prakticna i realna, bez “knjiskih” opterecenja sa nekadasnjih skojevskih sastanaka. Jedan njen brat, gradevinski strucnjak, i drugi, zaposlen u inostranstvu, materijalno su podrzali njen potajni plan. Istina, nekad bi ipak posteno rekla, tek toliko da se zna da nije digla ruke od vikendice. Ani muz je, cinilo se, nije vise mrko gledao... I, evo, pored bratove kuce na planinskom izletistu nikli su temelji “njene” kuce, bas tako kako je i rekla - samo temelji za sobu i kuhinju, za njih cetvoro. “I, tako, zena me juce povela na vikend i umjesto ledine pokazala mi tek postavljene temelje nase kuce... Sada je ponovo guzva u kuci!” “Kakva guzva, covjece?” - rekoh. “Guzva zbog te nesrecne vikendice. Kako li me samo vrijeme dotjera do nje! Kako cu sutra pogledati u oci...” “U cije oci, komesare, pobogu? Ostavi zenu na miru! Radije joj pomozi da s bracom jos ove jeseni stavi kucu pod krov. I ocekuj me iduceg ljeta!” - rekao sam prijatelju, koji ostade vise zbunjen nego odobrovoljen. Tako i bi: docekao me u svojoj vikendici i dao mi cetrdeset gusto kucanih stranica svojih sjecanja o ilegalnim akcijama mladica i djevojaka u mahalama i sokacima, u preduzecima, na raskrscima i u skolskim klupama, o pripremama za tu bitku uoci posljednjeg rata. Preboli zla, knjiga za koju vjerujem da je i nas porodicni ratni dnevnik, donijela je i svjedocenja trojice citalaca koja cuvamo u kucnoj sehari. Jasmina Izetbegovic, kcerka ratnog predsjednika R BiH Alije Izetbegovica, drzavnika i pisca, poslala je preko intemeta Seleni, 27. januara 2003, poruku svoga oca koju u izvodu navodim: “Postovana gospodo Selena, odmah bih zelio izraziti svoje iskreno postovanje Varna i vasem ocu za sve ono sto cinite za Bosnu i Hercegovinu i njenu dijasporu u Americi. Medu ljudima koji prate stanje nasih ljudi izvan domovine, to je poznato. Sve tri knjige koje ste mi poslali, a ciji je autor vas otac, uredno sam primio. Preboli zla sam vecim dijelom procitao. Prekinula me je ozbiljna bolest koja me vezala za postelju vec skoro 100 dana. Dvije knjige koje je donio general Divjak samo sam prelistao. Vrlo brzo se zamaram. Preboli zla sjajna je knjiga i siguran sam da ce naci puta do srca citalaca... U svakom slucaju prenesite mu �moje srdacne pozdrave i najbolje zelje, sto svakako i vama zelim. Hvala vam sto tako dobro pazite svoga babu. Dobro se nikada nece izgubiti. Vas Alija Izetbegovic.” U svojim biljeskama iz zatvora (1983-1988), “Moj bijeg u slobodu” Alija Izetbegovic iznosi biljesku na strani 309, tacka 629: “U knjizi Mensura Seferovica ‘Sestorica osudenih’ govori se o sestorici komunista koji su 1942. godine od strane Partije osudeni na smrt jer su odbili da izvrse partijsku odluku o likvidaciji uglednih gradana Bihaca (Bileca, prim. M. S.). Kazna je kasnije izmijenjena uz uslov da osudeni u novom produzenom roku izvrse ovo naredenje. Odluka je kasnije povucena i osudeni rehabilitovani.” Politicki hapsenik u t. 3651 pominje americkog psihologa Karla Rodzersa da u knjizi “Kako postati licnost?”, izlaze “djelotvomo pravilo za diskusiju” koje prema Rodzersu glasi: “Biti, dakle, licnost, to pored ostalog, znaci biti sposoban shvatiti drugoga na najbolji moguci nacin, odnosno biti u stanju staviti se u njegov polozaj, za trenutak boraviti u kozi drugog. To je jedan od pouzdanih znakova zrele licnosti.” Predrag Matvejevic, univerzitetski profesor u Zagrebu, Parizu i Rimu, ciji je pocasni gradanin, Mostarac koji je zivio u kvartu Carina gdje sam i ja proveo djetinjstvo, filozof i pisac, veliki prijatelj BiH, istrajni borac za demokratiju i ljudska prava, preko intemeta slao je svoje vamicave poruke: 27. februara 2004: “Malo sto me obradovalo kao posiljka dviju knjiga Mensura Seferovica (Preboli zla i Kamena ognjista, prim. M. S.). Posten stav 244 Seferovica brazde Seferovica brazde (Mugdim Karabeg, «Bosanska posta») Sanja i Selena u Bosanskoj biblioteci u Cikagu autorov poznat mi je odavno. U ovim vremenima nesrece ostalo je malo postenih ljudi. Ugodno je voditi dijalog s jednim od njih. Saljem vam ove moje takstove radi informacije...” Marta 2004: “Obje knjige sam procitao gotovo u cjelosti... Vasi su mi radovi i prije bili dragi, �sada su mi jos drazi. Zelim Vam zdravlje. Srecu su nam ionako oteli. Voli vas Predrag.” L decembar 2005: “Knjiga Vjetrenik me je podsjetila na tolike stvari u nasem nesretnom Mostaru. Hvala Vam! Cijenim Vas angazman koji se odupire dobi. Pisite nam i budite zdravi. Vasa je rijec cijenjena i potrebna je nasem narodu. Vas Predrag.” Javlja se iz Velike Britanije , 17. oktobra 2008, mostarski pjesnik Miso Marie, da “pise potrbuske, rukom, pa gnjavi kcer da istipka karticu pisma, jer godinama pati sa ledima”, bol boluje za raspuklim Mostarom, pominje moje knjige, a ja, evo, razmisljam o pjesniku i voditelju sirom rasute zemlje poznatog hora “Mostarske kise”, sada u izbjeglistvu, kako u mostarskoj SLOBODI26. marta 1974. kao gost redakcije prica a redakcija donosi reportazu PRED OCIMA MENSURA SEFEROVICA. Neka mi se dopusti da navedem njegove rijeci da o meni kao autoru ne treba pisati nego “njega treba, posebno ovdje u ovom nasem juznom Mostaru, nadomak Partizanskog spomenika i svih svijetlih uspomena - njega tu i sada - treba procitati, i poslije cemo kroz zivot krenuti daleko mudriji, daleko ponosniji, jer covjeku se, nakon prohoda kroz njegove stranice, svjetlo kao zvijezda na modroj podlozi juznog neba - sa kvalitetom vise, javlja ljepota rodoljublja... Knjiga bi se mogla pisati o porodici Seferovic kada Mensur Seferovic, ovaj iza krupnih dioptrija, elokventni sagovomik sto na trenutke podsjeca na zivi institut hercegovacke istorije, kada on ne bi u sebi nosio koliko ljubavi toliko i urodene skromnosti...”. U kucnoj sehari su i zapisi o djevojkama i majkama, novim tipovima zena - partizankama koje podarismo svijetu kako ih vidi hrvatski pjesnik Vladimir Nazor, i svjedocenja o junakinjama i stradalnicama sa bosanskih ratista ‘92-‘95, kako ih vide mlade spisateljice koje su osvojile i stranice Prebola zla. Nasa bosanska dusa Moj prijatelj Ivica Jurisic, Banjalucanin, dugogodisnji gradanin Cikaga, pretezno sportski fotoreporter, poduzetnik, zivopisni govomik, prvi predsjednik BiH kluba u Cikagu, clanovima redakcije Tribine Bosnjaka, ispricao je nesvakidasnju pricu o svojim sestrama, prosvjetnim djelatnicima, posebno o najmladoj sestri, muzickom pedagogu u Banja Luci i Zagrebu, pricu naznacenu naslovom “Nasa bosanska dusa”. Slusaoci Tribine, medu kojima je bilo i nekoliko diskutanata, aplauzom je pozdravilo veoma sugestivnu pricu Ivice Jurisica. “Jucer sam vodio zustru polemiku sa mojom najstarijom sestrom, koja ima 74 godine i vise godina zivi u Cikagu, o tek pristiglom pismu nase najmlade sestre koja je sada u Zagrebu, jer ja sam odobravao i cak bio odusevljen onim sto je pisala, a sestra da nije trebalo da se upusta u sukobe sa okolinom. A evo o cemu je rijec. Moja familija je ponikla i razvijala se u Bosni, a od pet sestara cetiri su prosvjetni radnici, dobro poznati Banjalucanima, svi dusom vezani za nas bosanski kraj, sa ljudima raznih vjera i nacija. I nije nam bilo tesko razluciti sta ko hoce u Bosni, s Bosnom, pogotovo sto sam i ja odavde, iz Cikaga, uvjeravao svoje da blagovremeno napuste Banjaluku, koja je vec bila opsjednuta sovinistickim genocidnim i ubrzo velikosrpskim cetnickim nasrtajima na neduzni svijet. Ali najmlada sestra, profesor muzike na Pedagoskoj akademiji u Banjaluci, nikako da digne ruke od svega i potrazi puteve spasa, jer - gotovo da covjek ne povjeruje! - sva predana muzici godinama je stedila i nekako pred rat kupila izvrstan 246 i skup koncertni klavir. Pa kako onda, govorila je, da napusti to sto joj je najdraze u zivotu. Imala �je i podrsku direktora Srbina, stitio je kao nastavnika, jer imao je samo nju za predmet. Tako je otrpila 25 upada u kucu, svoj stan, samovoljnih uzurpatora, da je isele i preuzmu i - klavir. Kao da nije bila svjesna sta se oko nje desava, pa je i mene upozoravala da se mi u Cikagu ne zalijecemo i aktivno ne ucestvujemo u antiratnim i drugim demonstracijama, kako sam joj pricao, a sto znaju neki koje ovdje i vidim. Medutim, direktor je na kraju ipak zaposlio neskolovanog muzicara, a izostala je dotadasnja podrska, a to znaci da je i ona morala ostaviti i stan, i namjestaj, i - klavir. Kao muzicki obdaren pedagog nasla je posao na Muzickoj skoli u Zagrebu, ali je ubrzo upala u nove nevolje. Stigla je prijava da profesor muzike, Bosanka, iako Hrvatica i katolkinja, na govori hrvatski vec - srpski! I uzbuna medu profesorima, direktorovo upozorenje da mora govoriti hrvatski. I sad da vam kazem posljednju recenicu iz pisma. Sestra im je tada ljutito odvratila: ‘Idite vi... u neku stvar! Ja cu nauciti i hrvatski, ali kad, ne znam, a do tada cuja govoriti svoj jezik - bosanski, a da li ga vi priznate ili ne, to meni nije vazno. I da znas bila sam ponosna na sebe sto sam im tako odvratila, ne plaseci se da li ce me otpustiti, mada znas koliko izbjeglici znaci posao. Cutali su, jer naprosto su bili zbunjeni!’ Tako mi sestra pise. I na kraju ta meni draga njena recenica: ‘Tek sada shvacam koliko je nasa bosanska dusa topia i duboka, a mogu da kazem i to, s pravom, da smo cak inteligentniji od onih koji su imali mnogo bolje uslove nego mi. Zlata Kalic, heroina iz Brckog, pomocnik komandanta bataljona Naredbom komandanta 108 brigade Brcko, Farida Mujkanovica, 135-490/92, od 24. avgusta 1992., a na osnovu Odluke Ratnog predsjednistva opcine Brcko i Kriznog staba Hrvata Brcko 15. maja 1992. godine, ana osnovu clana 3 i 1T odluke, a u cilju ustrojavanja vojnih formacij i postavljenju ostalih clanova Stozera Zapovijedi Hrvatskog Vijeca odbrane br. BP01/92 od 20 maja 1992 godine, postavlja se za pomocnika komandanta za IPD u III bataljonu 108 brigade Brcko, Kalic Pasage Zlata, rodjena 05.04. 1949. godine u Brckom, SSS modelar-kreator obucarstva, TO «Izbor»Brcko. Zlata Kalic, pomocnik komandanta bataljona Naredfcm stupa na snagu danom donosenja, a saopstava se imenovanoj uz potpis, komandant Ferid Mujkanovic, pecat HVO 108 brigada bosanske posavine Brcko. Dok sjedimo u Zlatinom prekrasnom cikaskom stanu u samom centru grada i pijuckamo pravu �bosansku kafu uz ostale specijalitete bosanske kuhinje sa muzem Munirom i sinom Maidom, pitam nasu domacicu kako i zasto se odlucila da uzme pusku u ruke i ode u borbu na samom pocetku rata u Bosni 1992., kada je prakticno bila prva zena u brigadi. »Otisla sam da se borim za nasu Bosnu i Hercegovinu koja je napadnuta od dojucerasnjih komsija, koje je ratnohuskaska masinerija raznih Noga i Djoga uspjela toliko da zavadi da su postali od jucerasnjih prijatelja zakleti neprijatelji, a s druge strane, svi znaju da su se Srbi zakljinjali u mene, i ja u njih. To nikako nisam mogla da shvatim, a ne mogu ni danas poslije toliko godina. Uz to, nisam ni znala sta je rat, kako je tesko bilo prezivjeti dan za danom, sva iskusenja, gubitke, pogibije, ranjavanja. Recimo, u jednom momentu, u jednoj sekundi je poginulo 7 mladica, isla sam na 7 dzenaza, medu njima je bio i nas Emin, lijep, pametan, plemenit, naslijednik Emina Hajdarevica iz Brckog. Po tom Eminu iz ove price, kojega nikad ranije nije upoznala nego samo vidjela na fotografiji, kazem Zlati da je moja sestra Sanja nazvala svoga sina rodenog 1996. koji nam je svima u porodici pravo osvjezenje i velika ljubav, jer se on zaceo kad smo i mi kao izbjeglice preko Praga stigli u Cikago da se spojimo sa sestrinom i bratovom porodicom, a po programu americke vlade. Obadvije tiho placemo, a onda ce Zlata kao da je odjednom dosla do novog saznanja:” Pa mi smo, znaci, na neki nacin sada i rodbina». Osam Kalica je bilo u borbi na liniji, nastavljamo pricu, otac i sin Nedzad i Jusuf, otac i sin Harun i Haris , pa Edin, Sadil, Jahija, ja. Muz Munir nije mogao u brigadu jer je invalid, on je ostao u gradu sa sinom, ja sam dva dana bila na liniji, a dva dana u kuci. Poslije mene, dolazile su u brigadu i druge zene i Bosnjakinje i Hrvatice i Srpkinje, radile su u kuhinji, kao bolnicarke, bile borci. Poslije sam otisla u II korpus u Tuzlu kod komandanta Seada Delica, gdje sam bila zaduzena za razne delikatne zadatke, kao sto su , pored ostalog, rad sa silovanim zenama, a sva ta zla ponavljam, pocinile su paravojne jedinice. Sjecam se jednog smijesnog momenta kada sam bila na polozaju bas na Bajramski sabah, obilazi polozaje komandant Pljakic, i pita za lozinku koja se mijenjala svakoga dana. Ja je zaboravila, znam daje nesto od drveta, puska, pistolj, i ja izvalim oklagija. Svi smo umrli od smijeha. Ili, sa nama je u Brckom bila i Garava brigada iz Mioce, a mnogi od njih radili su u Francuskoj i imali vise para od nas pa su donosili rakije i artana, lijekova 248 za smirenje, pa kad uzmemo to dvoje, lahko se i zaspi i prebole veliki problemi i traume. Ali, uz sve teskoce i izazove, vladalo je medu nama pravo drugarstvo, prijateljstvo, moral, disciplina, sve nas je to drzalo da uspijemo i pobijedimo. Imala sani kalasnjikov 14, i bila sam u 3 bataljonu zajedno sa Hrvatima i Bosnjacima. Mi nismo imali problema i sukoba kao sto ih je bilo u Hercegovini, nismo ni znali sta se tamo desava, nismo imali radija ni komunikacija, ali smo to osjetili samo posredno, jer recimo umjesto 10 metaka koliko smo ranije dobijali, sada je dolazilo 4, pa smo kasnije saznali razlog za smanjenje municije. Ima jos jedan smijesan detalj kojeg se sjecam. Naime, brcanski Srbi koji se nisu slagali sa nacionalizmom i nisu htjeli da imaju bilo kakva posla sa paravojnim jedinicama koje i jesu napravile svo zlo, skrivali su se ili bjezali ili napustali Brcko, a one koje su uhvatili, tamosnji komandant srpske vojske Milisav Milutinovic natjerao ih je da pasu travu, tukao ih je uz rijeci:» Kakve ste vi kukavice, eno i Zlata je uzela pusku i otisla u bosansku armiju, a vi necete u svoju». Dokumentami film Nasa Zlata Latifa Carkovica. Cikago Dok se smijemo, Zlata mi pokazuje dokumenta, znacke, slike i ostale memorabilije koje cuva kao �najvece bogatstvo, a nedavno je cikaski reditelj Latif Carkovic napravio i dokumentarni film Nasa Zlata, koji ona zeli, kako je rekla, da ostane sinu Maidu za uspomenu. Zlata je inace bila dizajner modelar cipela i tasni, jedan od najboljih strucnjaka u tada prosperitetnoj fabrici koja je izvozila svuda po svijetu, igrala je rukomet, bila clan partije i predsjednica sindikata, vrlo aktivna u svome gradu na raznim poljima, a takva je i ovdje u Cikagu i pored teskoca koje su je odmah po dolasku sa maloljetnim sinom docekale dok se jos uvijek snalazila na novi americki zivot. Naime, dobila je rak, ali gaje i pobjedila. Nakon 9 mjeseci rak se ponovo povratio, ali ga je ponovo i pobijedila. Kaze Zlata odlucila sam da ovoga puta pobijedim samu sebe, i da izvrsim jos jedan zadatak. Rak sam dobila od stresa kad sam u sumama Sapne vidjela dva prava bradata cetnika dok sam vodila invalidnu djecu u Zagreb, tad sam imala 43 godine. Inace, dosta mojih drugova je takode vjerujem od stresa, detonacija i zracenja, kontaminirane hrane i vazduha, vode, dobilo razne bolesti, mnogi su umrli od raka. Boli me to sto neki od njih ni danas nemaju ni za cigara, a okolo se setaju kriminalci koji su se obogatili u ovom ratu na ljudskoj muci i zlocinima. Uskoro joj je iz Bosne stigao i muz Munir, porodica se okupila, sin porastao, a ona u meduvremenu pomogla da se St. Luis i Brcko pobratime. Tom prilikom dobila je najvece priznanje svoga grada, uz senatora Kenedija iz Misurija, i visokog predstavnika Rafija Gregorijana. A to su zlatnik grada sa zastavom Bosne i Hercegovine, i zlatnom kasicicom. Licnost godine BH zaiednice Cikaga. u izboru gledalaca Radio televiziie Bostel U meduvremenu dobila je vrijedna priznanja od nase BH zajednice u Cikagu i Americi, kao sto su Udruzenja Brcaka, Licnost godine Radio televizije Bostel, Udruzenja Srebrenicana Cikaga, Zenske grupe Nur, i mnoga druga, vise nego iko drugi u zajednici. O njoj su pisali u novinama, na blogovima, predstavljana je u Bosanskoj biblioteci sa postovanjem svaki put kad bi se pojavila, uz ostale nase borce Armije BH. Zlata je bila u Brckom, lijepo je primljena i docekana uz najvece pocasti, i pitam je kako cemo dalje, kakva nam buducnost predstoji: » Lijepa. Mi moramo djecu na pravi put da usmjerimo, da postuju svakoga bez obzira na vjeru, rasu, naciju, religiju. Treba da budu prijatelji. Ja ne mogu mrziti nikoga, tako i njih treba da ucimo da ne mrze nikoga, da vole svakoga ko je.razuman i posten, dobronamjeran, i koji voli Bosnu i Hercegovinu za koju sam se i ja borila.» Trenutno je Zlata aktivna u koordinaciji Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike , salje redovnu clanarinu Udruzenju gradana Obrazovanje gradi BH koju vodi general Jovan Divjak, radila je na prikupljanju sredstava Djeca Cikaga za djecu Vlasenice, i ostalim dobrotvomim akcijama. Smatra da nasa zajednica treba da kupi Bosanscki centar, kao krovnu kucu za sve nase organizacije, za penzionere, za djecu i omladinu, i ako u tome uspiijemo, nasa uloga bice u potpunosto ispunjena -da sklonimo djecu sa ulica, i imamo ugodno mjesto druzenja. I za sam kraj, kurioziteta radi, da kazem da je Zlata upoznala i majku cuvene Opre, prve Cmkinje koja je osnovala svoju producenstsku kucu Harpo, i jedne od najbogatijih zena svijeta, takode i Majkla Dzeksona, kontroverznog americkog pjevaca i plesaca. Poznaju je i lokalni politicari, otvorena duha i zeljna ucenja, svugdje je dobrodosla, a odskora pocinje i seriju predavanja na temu Kako pobijediti rak, sa pocetkom u Kanadi gdje ima dosta Brcaka, i gdje se upravo sprema za put povecavajuci svoje fotografije kad je bila kost i koza, kao dokaz da se uz jaku volju i disciplinu cuda mogu postici . Razgovarala Selena Seferovic Cikago, april 2009. Posmatrajuci kako njegova 5-godisnja kcerka Munira znatizeljno zagleda i zapitkuje majku Mirzu �kako vjesto i brzo priprema kolace svake vrste i oblika, kako mijesi i pece, razvija jufke za pite preko dugog stola, domacin kuce, otac, stesao je plitki okrugii drveni stocic, neko kaze sinija, za novog malog kucnog majstora kako bi i ona, podstaknuta majcinim kulinarskim majstorijama na svom “radnom stolu” ispoljila svoju vjestinu u spremanju kolaca i pita. Bila je to srecna porodica u potkozarskoj varosi Kozarcu, gdje 17-godisnja djevojka i ucenica Munira postade domacica, nastavi majcine poslove i ne sluteci koliko ce sve to sto nauci u kuci i u skoli biti vrijedno i korisno, vise godina kasnije, ovdje u cikaskom vjetrovitom podneblju. Doceka i udaju i rodenje sina, srecna s muzem Mirsadom Fazlicem, masinskim inzinjerom, rezervnim porucnikom, cija armija i okolni naoruzani nasilnici osuse topovske granate po varoskim kucama, kad poorase sto se godinama gradilo. Zene i djeca, nakon pregovora zaracenih strana, branitelja varosi i agresorskih napadaca, napustise sklonista, obuceni kako su se zatekli bjezeci zasuti granatama, ostavise svoje muzeve i oceve, prodose pored svojih bombardovanih napustenih kuca, strpase ih u autobuse, prodose i Vlasic planinu i nadose svoje ratno pribjeziste u Travniku, gradu pod kontrolom Armije RBiH. Munira je sa svojim 4-godisnjim sinom, sada studentom cikaskog univerziteta, sa svekrom i svekrvom, svila i zbrinula svoja ranjena kucna krila, odlucna da nastavi muzevljevu borbu, za ciju sudbinu nije znala, i prikljuci se bataljonima Sedamnaeste brajiske brdske brigade. “Da, to je snimak u kancelariji opstih poslova Komande Sedamnaeste krajiske brigade u Travniku”, rece Munira pokazujuci fotose iz tri ratne godine koje je provela u brigadi, stalno u kancelariji opstih poslova. Tri pune ratne godine! Ali, gle cuda: Munira ne zeli, naprosto ne moze da prica o borbama jer, veli, nije bila na liniji, u borbi, poput drugih zena boraca “sa linije”, njih 65, koliko ih je bilo u brigadi. “Evo slike zena boraca na dan formiranja Sedmog korpusa, kojim je rukovodio general Mehmed Alagic... Ne, sticajem okolnosti, nije bilo poginutih zena... Mada su kroz moje ruke prosli mnogi dokumenti, odbolovala svaku pogibiju i radovala se svakom uspjehu ceta, bataljona, o tome se pisalo i pise, neka to ostane moja intimna draga uspomena. Neka o tome pisu oni koji su svojim djelom pisali i svoju i istoriju brigade. Ja sam se nakon rata posvetila svom zavicaju, prijedorskim zrtvama, medu kojima je i moj muz, nestao na Vlasic 21. avgusta 1992., dugogodisnjem istrazivanju nevinih i nestalih zrtava, pripremanju monografije o njima. To su moje teske rane.” �U stapskom autu: u sredini Munira Fazlic, koja je bila tri godine u Sedamnaestoj krajiskoj brigadi Armije RBiH U Sedamnaestoj krajiskoj viteskoj brigadi bilo je 65 zena boraca. �Na slid: Zene brigade na dan formiranja Sedmog korpusa kojim je rukovodio komandant general Mehmed Alagic I pruzila nam je knjigu Ni krivi ni duzni, Nestalih opcine Prijedor, koju je Munira kao urednik i izdavac sa saradnicima objavila 2000. godine. Knjiga “cije nas fotografije gledaju sa stranica - 3227 imena i prezimena, a neki i sa slikom, svjedoce o svom postojanju”, kako nam u predgovoru govori Edin Ramulic: “Svjedoce o tome da su bili medu nama. Zenili se, isli u vojsku, ranili na posao, upisivali djecu u skolu. A onda su nekoliko krvavih mjeseci 1992. godine jednostavno nestali. Nestali su u koncentracionim logorima Keraterm, Omarska, Tmopolje. Na Manjaci i u Batkovicima. U ljubijskom i banjaluckim zatvorima. Nestajali su po padinama Kozare i po kurevskim sikarama. U vlastitim avlijama ili na Gradaccu kopajuci rovove. Nestajali su sa bolnim krikom ili, u prkos, stisnutim usnama. Nestajali su po naredbi ‘kriznog staba’, ili zbog nekadasnjeg mrkog pogleda na komsiju, ili jednostavno iz krvnickog zadovoljstva. I tako 3227 ljudi. Ni krivih ni duznih. Nije nuzno naglasiti da su vecina nestalih ubijena. Za 630 do sada ekshumiranih to je neospomo utvrdeno, 464 ih je identifikovano a 166 je u zemlju polozeno pod NN... Knjiga ova ne poziva na osvetu. Onaje vjerodostojan dokument o postojanju ljudi kojima se gubi svaki trag u vrijeme srpske okupacije grada Prijedora i njegove okoline. Medu nestalim je 228 zena i 123 djece...” Sa tom knjigom Ni krivi ni duzni u ruci Munira se sa govomice cikaske Bosanske biblioteke obratila i slusaocima predocavajuci im jedinstvenu potresnu monografiju nestalih. Munira Fazlic, 41-godisnja majka sina studenta, ne rece daje zavrsila cikaski fakultet za nastavnike, da priprema magistarski, da radi dva posla svakoga dana i da njeni kolaci, velike torte i pite docekuju Bosnjake i Bosance na cikaskim zavicajnim susretima, soframa, kad se Bosnjaci saberu. Krhke, ranjive zenske duse Taib Celik, pisac uzbudljivog romana Diverzanti, posmatra izblijedile fotografije i zapise sa ratnih poprista i sjeca se djevojaka s puskom o ramenu, sanitetskom torbom, svojih saboraca, cije me kazivanje podsjeti na daleke ruske stepe i Pavla Korcagina i nezaboravnu Ritu u romanu Kako se kalio celik, na kozacke ratnike i focanske diverzante, zblizene snovima o novom zivotu i ljudskim djelom. Surovo doba ‘92 pokrenulo je hiljade porodica sa kucnog ognjista, nasilno prognanih iz focanskog kraja, i kolone Bosnjaka i Bosnjakinja, grupa i zbjegova, potekose putevima spasa od pogroma, krenuse prema Gorazdu,/Sarajevu i Cmoj Gori, sumskim bespucima ka Vucevu, Zelengori, Igmanu i dolini Neretve, ostavljajuci na stazama uzmicanja mnoge grobove i sugradane u focanskim logorima. Dvije srcane grupe izbjeglih na Igmanu okrenule su se poznatim planinskim stranama i na visokom prevoju Grebku zatekli su izbjeglice iz zbjegova pristiglih otud od Jabuke, Miljevine, Jelaca, Gorazda, Trnova, podizuci svoje lisnate bajte, nadose svoje ishodiste i predaniste. Radoika-Rada Kovac i Sedina-Dina Isanovic na Grebku Bio jejuni ‘92 kad se na Grebku formirala jedna od prvih brigada u BiH, kojoj su se ubrzo prikljucili borci iz doline Sutjeske. Taj saroliki skup boraca svih profesija i starosti oznacen je u to nevrijeme kao Focanska brigada kojoj se, prica Taib, “tokom rata vise puta mijenjao naziv, da bi kraj rata docekali sa nazivom 148. lahka viteska brigada”. Bi to “brigada muhadzersko-partizansko-prognanicka”, cije su logorske i borbene prostorije bile po planinskim masivima Treskavice, Puzima, Igmana, Inac planine, obroncima Jahorine i Bjelasnice. U prvom brigadnom jezgru nasla je svoje odrediste i Radojka-Rada Kovac, Srpkinja, medicinska �sestra iz Jabuke kod Foce, odakle se, zacudena neocekivanim prolomom nasilja, hajkama zaludenih i njihovim nasrtajima na komsije druge vjere i nacije, odlucno pridruzila preplasenim i ojadenim grupama mjestana drjeleci s njima zajednicku sudbinu, svojim cinom potvrdujuci da covjek moze ostati covjek i u najtezim trenucima zivota. “U nasim borbenim akcijama Radinkina sanitetska stanica razvijala se medu borcima na prvoj borbenoj liniji, gdje se borilo, ginulo i zivjelo, gdje je poginuo i njen voljeni Eso, kad se njena krhka, ranjiva zenska dusa uzdrma, potresose je preteske rane, kad je znala da kaze da ‘ostade ni tamo ni ovamo’, ali i dalje okrenuta borbi i ljudima, ostade medu nama do kraja rata, vrativsi se roditeljima i svom poslu u Ustikolini”, govori sa sjetova komandant Celik. Medu borcima na Grebku u Cetvrtom vodu Udamog bataljona bila je 17-godisnja Sedina-Dina Isakovic, omladinka Zuta, kako su je od miloste borci zvali zbog njene bujne duge kose, voljene i zbog njene hrabrosti i osmjeha, svake pomoci kao rodene sestre. U ratnim zapletajima jula ‘93 poginuo joj je bliski voljeni drug i junak Adnan, a Zuta u planini rodi njegovog sina, dade mu ocevo ime i doceka kraj rata. Sedina Isanovic sa komandirom cete Munibom Korjenicem i komandirom voda Adnanom Carkusicem koji su poginuli 17. jula 1993. na Igmanu �Sedina Isanovic 'luta' sa puskom o ramenu Rusitelji joj pale i pljackaju ocevu kucu, a ona sa svojim ukucanima i ostalim prognanicima stize u Gorazde. Dinu su njene komsije sa tek navrsenih sedamnaest godina otjerale u beskucnike. Mladost neda mira, nece da se pomiri sa cinjenicom da nema i da neko treba da joj pomaze. Hoce u ARBiH, hoce da brani Gorazde. U toj namjeri ne mogu je sprijeciti ni roditelji ni komanda. Prikljucila se focanskim borcima koji su nakon prognanstva stali u odbranu Gorazda. Hoce Dina i pusku, nece da je borac samo na papiru, hoce a nema oruzja. Dinu niko nije znao ni ti zvao po imenu, vec su je svi zvali “Zuta” zbog njene bujne duge plave kose. Zbog njene mladosti, zivosti i vedrog duha svi su je voljeli, a i ona je zavoljela jednog od njih! Krajem ljeta vod dobija naredbu da ide na Grebak. Zuta je stavila pusku na rame i pridruzila se svojim saborcima. Taj Cetvrti vod je bio udami u nasem bataljonu, a Zuta je sa njim bila u svim akcijama. Kada je jednom bila napadnuta l/o ona je iz logorske prostorije prva stigla na liniju da pomogne saborcima. Za vrijeme odmora u bazi se nije smirivala; isla je od bajte do bajte i zbivala sale sa saborcima. Svi su je zvali, jer je sa njom vrijeme brzo prolazilo. U akcijama i na l/o to je bila sasvim druga osoba, strpljiva i uporna do beskraja. Nalazila je rijesenja i za najsloznije situacije, isto kao da se radilo o nekom profesionalnom vojniku a ne o djevojci od sedamnaest godina. Cesto je suzama zaljevala promrzle ruke, ali od zadatka nikada nije odustajala... �Polovinom cmog jula 1993 godine, u borbi prsa u prsa gine joj mladic, drug, saborac, heroj. Bili su skupa nesto vise od godinu dana. Osta Zuta sama da nastavi svijetli put voljenog Adnana-Ade i da mu na torn putu rodi sina. Sin nikada nece imati priliku da vidi svog oca, a ni otac sina. Otac Adnan je polozio svoj zivot za slobodu svog sina Adnana. Danas Zuta sa svojim sinom zivi u Sarajevu. Automatska puska i sampon JASNE SLATINE Pretrcala je preko piste Sarajevskog aerodroma i sa grupom boraca preko Igmana krenula ka Grebku. Cula je da je njen rodni grad porusen i okupiran, da je Gorazde u okruzenju a njegovi zitelji u teskoj situaciji. Sarajevo u kojem je zivjela i koji je do tada branila ostavlja njegovim braniocima jer ih ima dovoljno da ga odbrane. Ona ode tamo gdje drugi nece, ali gdje je krajnje potrebno. Stigla je na Grebak sa automatskom puskom u ruci. U ruksaku je pored municije i licnih stvari donijela malo vesa i sredstava za higijenu koje je podijelila zenama-borcima. Jasna se sjetila, a one se obradovale, jer u planini osim izvorske vode nema drugih sredstava za higijenu. Dolaskom na Grebak Jasnin vod nije ni predahnuo a “gumut” je u vatru; u borbu. Borcima koji su se prekalili u borbama po Sarajevu nije bilo tesko da se prilagode na nove uslove borbe. Tako Jasnin ratni put ide: Sarajevo, Grebak, Trnovo, Jahorina, Igman, Dusina, Inac, Treskavica. Na Treskavickom platou bila je presrecna. Oslobadala se Bosna. Bjezali su cetnicki “heroji” nad civilima, siledzije, palikuce i pljackasi. Pisac i diverzant Celik pamti i veliku akciju oslobadanja Treskavice na Trokun vrelu kada je Jasna skupljala najlonske vrecice i plasticne flase. Za mnoge je bilo cudno sto to sakuplja osim za nju. Otisla je do vrela, u kese i flase napunila vode te pravo medu stijene Treskavickog krsa da se okupa. Profesorica tjelesnog odgoja, vrsna atleticarka i karatasica, od svega najvise cijeni higijenu. Glad podnijeti moze, ali “smrad” nikako. Uostalom, takve su bile i sve ostale heroine, takve su cure bosanske; dale bi sve za komad sapuna i malo sampona. Od velikog jezera kroz Krajcina klanac, pa do Pasine planine bila je na samom celu kolone. A kada je pocelo, trceci je uletjela u cetnicki logor na Mokrodolima iz kojeg su cetnici panicno bjezali. Jasna danas sa suprugom i sinom zivi u Sarajevu, bez rijesenog stambenog pitanja! Izeta Hanjalic. braca i otac Kada je Taib Celik sa 80 boraca sa Igmana stigao na Grebak praveci bajte od tankih zelenih grana, kuhinju i sanitet, pomagala mu je “jedna sicusna djevojka koja je imala maskirnu bluzu, farmerke, cipelice u kojima je prognana, na glavi beretku koja je na njenoj sitnoj glavi izgledala veoma velika”. “Izeta mi je ispricala da su joj kucu zapalili, a da se ona sa roditeljima i dva brata spasila izvlaceci se preko Jabuke i Tmova sve do Igmana. Na Ustikolini je vidjela kada su vojnici JNAizasli iz transportera i ubili dvojicu policajaca. Kasnije su naisli na jos nekoliko starih ljudi i zena koji su bili ubijeni. Na tom putu, izvlaceci civile ranjen joj je stariji brat, a sa bratom i ocem je u jedinici. Brat je vrstan artiljerac, a otac vozac, dok ona pusku u vod.” U prvim akcijama je niko nije mogao zaustavili da ne ide. Tek nakon izvjesnog vremena su je iz komande bataljona ubijedili da im vodi i cuva arhivu i dokumentaciju bataljona. Mnogi su kod nje ostavljali liene stvari koje nisu nosili u akcije, kao dokumente, novae. Moje stvari su ostajale kod nje, a sve sto sam imao bilo je u jednom malom rancu. Kada sam se vracao iz akcija bajta je bila besprijekomo cista, i buket svjezeg poljskog cvijeca. U akcije smo znali odlaziti u svako doba dana i noci. Ona nas je docekivala i ispracala, ulijevajuci u nas snagu i sigumost. Dok su mnogim borcima, pa i meni, majka i supruga bili daleko, a dobar dio ih je izgubio za uvijek, ona nam je nekako nadopunjavala tu prazninu. Ponekad je znala napraviti kolac od “nicega”, a to nista je bilo nekoliko redova starog keksa, prelivenog sa malo �prokuhalog secera, tek toliko da omeksa i posuto sumskim jagodama. Na Igmanu (Proskok) poginuo joj je brat nakon sto je izvukao tijela dvojice saboraca. Napustio je artiljerce i presao u diverzante gdje je bio jedan od najboljih 257 boraca. Dva diverzanta, Mujo i Ramiz, izvukli su tijelo Izetinog brata, da bi nedugo iza toga i oni poginuli. Izeta je docekala kraj rata i njen primjer bez puske i dati puni doprinos slobodi svoje domovine. Danas zivi u Sarajevu sa muzem i troje djece.” Sta reci o samoubistvu SAMIRE SIRBUBALO Preko Grebka je isao zivot za Gorazde. To je bio jedini prolaz za neophodna sredstva, prevashodno lijekove, evakuaciju bolesnika i teskih ranjenika. Cetrdesetak kilomateraplaninskih prevoja, staza i gudura, uz nesto konja prevaljivali su i nosili spas za Gorazde borei, civili - zene, starci i djeca. Samira je iz Gorazda dolazila desetak puta. Dolazila i ostala na Grebku. Koridor je nekoliko dana bio presjecen i nije se moglo za Gorazde. Samira nije mogla sjediti i cekati da se prolaz oslobodi i prikljucila se u brigadu. Stasita, lijepa, otresita, stekla je nepodijeljene simpatije saboraca. Iz nje je izbijala neka nevidena snaga, neki optimizam, nesto sto se u pojedinih muskaraca ponekad znalo i da izgubi, poljulja. Bila bi potistena i tuzna kada bi neko od saboraca poginuo i kada su konvoji odlazili za Gorazde. Vidio sam da se iza jake i otresite lienosti krije krhka, ranjiva zenska dusa. Rekla mi je da joj je brat Senad poginuo u odbrani Gorazda. Muce je njegovi saborci jer su joj jedni rekli da je poginuo i da ga nisu mogli izvuci, drugi da je bio ranjen i ostao, treci da su ga ranjenog cetnici uhvatili i zaklali. Kadaje izgubila brata, ona je umjesto njega dolazila na Grebak, nosila hranu i lijekove Gorazdu i roditeljima. Ostavila je sestra da brani Gorazde i brine o roditeljima, a ona kada iskoristi priliku ode sa konvojem i nesto im odnese. U jednoj od akcija sa saborcima je otisla desetak kilomatara u dubinu agresora. Njen vod je dobro napradovao. Detonacija, nagazna mina - pasteta i dva borea su izbacena iz stroja. Ostali borei su se uskomesali, stali. Jedan borac je prisao do povrijedenih da im pomogne. Samira je od sanitetlije uzela nosila i prisla do Suvada koji je ostao bez noge. Sa saborcem koji je bio uz nju previla je ranu i napravila povezku da zaustavi krvarenje, potom ga stavili na nosila, Suvadov ranae stavila na svoj, a dva je automata prebacila preko gradi, zgrabila nosila i pojurila da spasi draga. Juli 1993 je jedan od najtezih ratnih mjeseci. Borbe se neprekidno vode vec 15 dana. Nismo jeli vise od 24 sata, a tokom noci stize naredba za pokret i da se zauzme nova linija odbrane. Ulazimo u klin da “zacepimo” prazan prostor. Osvanuo je dan a sa njim i pravi prolom. Gledamo tenkove, transportere, haubice, 258 �Samira Sirbubalo sa sinom. «Rat i posljedice ne daju mira ni deset godina poslije. Nakon svega sto je prosla, pada u tesko stanje i dize ruku na sebe. Iza nje je ostgalo dvoje djece, a nama sjet i ponos na heroja s kojim smo se rame uz rame borili.» topove koji tuku po nama, ali i preko nas. Pjesadija nam je jos van dometa, ali cim granate stanu dolaze i oni. Na nekih 800 metara bocno iza nas, sredinom livade se krecu dva borea. Granate ih poklopile i prate ih u stopu. Jedan borac se krece lijevo-desno, dok drugi ide kao da se to njega nista ne tice. Neko upita ko bi ono mogao biti sto se mirno krece, na sta je drugi odgovorio da to samo moze biti Samira. Tako je i bilo, Samira je dosla i donijela dvije pune kese hrane. Obradovali smo se hrani i narezilili sto je dosla, mogla je glavu izgubiti, a onaje odgovorila: “Necete se valjda pored mene zive gladni boriti!?” Borba se nastavi sa pjesadijom, a tokom noci smo izasli na Proskok. U zoru je poceo redovni vatromet. Granate melju kamen oko nas, a zaklona nigdje, ni linija nije uvezena, ali prolaza nema. Jedna granata je pala bocno od Samire, doletio je jedan od gelera i otkinuo joj komad mesa sa vrata. U ovakvim slucajevima samo sretni ostaju zivi. Otisla je Samira desetak metara do sanitetske stanice, a zatim se vratila u borbu! Samira je sa puskom docekala kraj rata. Od hiljadu mladica izabrala je Senada, da je njegovo ime podsjeca na njenog brata. Uzeli su se i odletjeli za Ameriku. Kupili su kucu i savili gnijezdo u Feniksu - Arizona. Samira brzo uci jezik, polaze vozacki ispit i pocinje da vozi gradski autobus. Ali rat i posljedice ne daju mira ni deset godina poslije. Nakon svega sto je prosla, pada u tesko stanje i dize ruku na sebe. Iza nje je ostalo dvoje djece, a nama sjet i ponos na heroja s kojim smo se rame uz rame zajedno borili. I sta sada da se kaze o tragicnom samoubistvu Samire Sirbubalo? Ne dam se vise udarit Selena je i danas obilazila roditelje djece koje poducava u skoli i uzbudena prica nesvakidasnju pricu: Fazila Botic iz Teslica, 29 godina. U dvije godine podnijela je tri teske operacije, pa je zato, a �i zbog male djece, uglavnom vezana za kucu. Povremeno je posjecujemo u njenom stanu, cesto razgovaramo na telefon ili se vidamo u Field skoli koju pohadaju njena djeca. Ovu vrstu aktivnosti nazivamo kucnim posjetima i individualnim aktivnostima. Nedavno smo joj urucili skroman poklon i nesto para da kupi slatkise za svoje djevojcice. Simbolicno, vise da joj pokazemo nase postovanje i divljenje za borbu koju vodi u ratu i miru. “Ne dam se vise udarit ni psihicki ni fizicki, pa ma ko bio u pitanju. Dosta je bilo popustanja, evo i zdravlje izgubih, a valja izvesti na put ovo dvoje macica, skolovati ih i vaspitati, i to ovako sama, bez muza, u tudem svijetu.” Puno sam se promijenila u ovih nekoliko godina, na bolje. Sama sebi sam “Nova zena”. Rodena sam i rasla na selu. Ucili su me da sutim, da sve drzim u sebi, da niko nista ne zna, i u tom stilu. Moja majka se udala oko petnaeste, rodila dvanaestoro djece, petoro je poumiralo, zatim je rano ostala udovica posto mi je babo umro mlad, negdje oko cetrdesete. Mene je mati rodila pod sljivom, Mejru u jaslama, Ibru i brata mu blizanca u sijenu, ne sjecam se tacno koga je rodila u polju, kao na filmu, da ne vjerujes. I pored teskog zivota i krvavog rada nikad se nije zalila ni na zivot ni na muza. Bila je srecom uvijek zdrava, visoka, vitka. Sada ima 62. godine, u Bosni je, bila je nedavno dobro bolesna. Ubija je tuga za poginulim sinom u ratu, za nama koji smo se rasuli po svijetu. Mnogo mi nedostaje i ona i sav taj moj prijasnji zivot u Bosni. Sve me je tamo cinilo sretnom, svaki detalj, udaja, rodenje djece. A onda su nastupila preteska vremena, rat, svakojaka stradanja, razvod i odlazak, prvo u Omis u Hrvatsku, potom u Njemacku, a zatim u Cikago. Moja braca, moj tadasnji muz i ja branili smo svoju napadnutu zemlju, bili smo u Armiji BH. Ja sam bila medu prvim zenama koje su obukle uniformu. Taj period mi je i najtezi i najljepsi u zivotu. I pored svih mogucih strahota, bila sam tada najsrecnija jer sam znala da sam na pravoj strani i da se borim za slobodu. Na nasu tragediju, na tom istom putu poginuo je nas brat Muhamed Botic u 34. godini, ostavivsi iza sebe zenu Senadu i dvije kcerke Emiru i Admiru, sada su u Svedskoj, idu tamo u skolu i mejtef. Ovdje imam ono najpotrebnije, tu su mi sestra i dva brata i njihove familije, ali mi je dusa nekako pusta. O tom teskom dijelu svoga zivota pricacu ti drugom prilikom, sada, kada ulazimo u novo stoljece, hocu da bude vise optimizma i nade za bolju buducnost, svima u svijetu. Kako ono bjese stalno govore Amerikanci? “POSITIVE POWER & THINK PINK”, pomogla sam joj. “E, bas to. Ono sto me drzi u toj pozitivnoj energiji i da mislim ruzicasto su moja djeca i njihova 260 �Fazila Botic, borac Armije RBiH «Moja braca, moj tadasnji muz i ja branili smo svoju napadnutu zemlju, bili smo u Armiji RBiH. Ja sam bila medu prvim zenama koje su obukle uniformu. Taj period mi je i najtezi i najljepsi u zivotu. / fored svih mogucih strahota, bila sam tada najsrecnija jer sam znala da sam na pravoj strani i da se orim za slobodu. Na nasu tragediju, na tom is tom putu poginuo je nas brat Muhamed Botic u 34. go-dini, ostavivsi iza sebe zenu Senadu i dvije kcerke Emiru i Admiru. Sada su u Svedskoj.» buducnost, mogucnost da ih skolujem. Trudicu se dok sam ziva da im omogucim da idu u skolu, ucicu ih da budu samostalne i odlucne, odvazne, da se nikoga i nicega ne boje, da budu svoji ljudi. Ta moja zelja je toliko jaka mozda i zbog toga sto ja nisam mogla da se skolujem, samo su to mogla braca, i zbog njih mi je drago. Jednostavno, tada su takve bile prilike. Na zalost, zbog bolesti, nisam ni sama u mogucnosti da ucim engleski, iako bih to silno volila. Ali, cini mi se da cu uskoro moci zahvaljujuci mojim odlicnim ljekarima koji mi mnogo pomazu, od intemiste do psihologa i psihijatra. Htjela bih da porucim svima da, ukoliko imaju bilo kakvih problema potraze pomoc ljekara, da im ispricaju svoju muku, da se otvore i rasterete, da iz sebe izbace dugogodisnji nagomilani unutrasnji pritisak i trpnju. Da jednostavno shvate da to nije nikakva sramota, jer primjecujem jos uvijek kod pojedinih da me kao sazaljevaju sto idem kod psihijatra, a ne shvataju da mi upravo on pomaze da se vratim sebi, da ojacam kako bih normalno funkcionisala. Ja se ovom prilikom javno zahvaljujem mojim doktorima: Marcii Ketz, internisti Mileni Applebu, neurologu, Kenu Mileru, psihologu i psihijatru i Neli Trosnjak, prevodiocu.” Ko je obescacen �“Veoma sam zaradovana i pocastvovana sto u ovakvoj prilici mogu da izgovorim i ovu drugu rijec: sunarodnice. Naime, toliko je broj zena intelektualki prisutno na ovome Kongresu da bi nam mogla pozavidjeti svaka evropska partija i kongres. A nama, nasem narodu pripisuju sovinisticki i drugaciji odnos prema zeni i njenoj samosvijesti proizasloj iz obrazovanja. Samo zato sto smo ponikli iz drugoga i drugacijega civilizacijskoga kruga. Broj zena u ovoj sali svjedoci drugacije. No, nazalost, broj referenata, kooreferenata i diskutanata omahnuo je u ovoj opcoj i tacnoj ocjeni: i pored njenoga ravnopravnog prisustva, nijedna zena nije nastupila ni kao referent, sto ne govori u prilog ni nama ni ovome Kongresu. To je sustinska manjkavost. Tim prije sto nijedan referat nije posebno tretirao polozaj zene u ovom vulkanskom naletu fasizma.” Bile su to rijeci Jasmine Musabegovic na Kongresu bosanskomuslimanskih intelektualaca odrzanom u opsjednutom Sarajevu 22. decembra 1992, u dramaticnim danima za sudbinu gradana i Republike Bosne i Hercegovine. Njena sugestivna razmatranja plijenila su paznju delegata: Iako smo u patrijarhatu, zena je onaj prenosnik kojim se kultura unosi u samo bice, u nacin zivljenja. Zato je ona, draga gospodo, izmedu ostaloga bitan cilj unistenja. Ona je zivi cuvar svih osobenosti i ljepota jednoga kulturno-civilizacijskoga rakursa... Silovanja su planski dio holokausta koji nam se desava. Zato je toliki broj silovanih, unistenih, psiholoski rasturenih zena. A sta na to radimo? Nazivamo ih ujavnim glasilima obescascenim! Koje obescascen? Ne napadaju oni samo zenu zato sto je ona dio reproduktivnoga lanca. To je u njihovoj monstruozno isplaniranoj akciji manje bitno. U zeni siluju sve: i kucu i porodicu i djecu i predanje i adete, i sve ono sto nas cini osobenim narodom. Obescascen je kreator i izvrsilac takvoga zlocina. Osuda neka ide na njihovu stranu. A zene, mucenice, ma koliko unakazene i ponizene ostaju svijetle, da ne kazem svete. Ako su nasi borci sehidi, onda i za ovakve zene treba naci adekvatnu rijec koja ce uznijeti i oplemeniti svu njenu patnju i stradanje, svu velicinu njene zrtve. “... Ko je agresor nama je dobro poznato, ali poznato je i Organizaciji ujedinjenih nacija”, govorilaje Azra Smajlovic, diplomirani pravnik. “Ovo posebno isticem, jer moje javljanje sa zeljom je da se sa ovoga eminentnog skupa uputi protest zbog inertnosti nekih zvanicnika OUN u pruzanju duzne zastite nasim zenama, majkama, nasim djevojcicama...” Kongres je u 16 tacaka donio Rezoluciju iz koje navodim dvije: 3. Bosanski Muslimani (Bosnjaci) oduvijek su bili cinioci i posrednici susretanja i spajanja, a ne omraze i antagonizma, razdvajanja i unistavanja. Kada prezivimo ovaj rat, kad se vrate oni koji su protjerani, kad obnovimo domove i ognjista, a zlocinci budu kaznjeni - mi cemo nastaviti tok demokratskoga razvoja. Nasa tradicionalna i poslovicna tolerancija i zajednistvo u multikultumoj, multinacionalnoj i multireligijskoj Bosni i Hercegovini mora biti osnova nase orijentacije u buducnosti. 12. Kongres zahtijeva od OUN (Savjeta bezbjednosti) da se u listu ratnih zlocina uvrsti i silovanje zena, djevojaka, djevojcica i da se odmah donese rezolucija sa pratecim mehanizmima za hitno pustanje zenskih zatocenika, ukljucujuci i nasilno gravidne, iz koncentracionih logora i zatvora. “NEKA NOVA RELIGIJA” Mirjana Markovic se “prikljamcila” muzu Slobodanu Milosevicu sa svojim profesorskim ideoloskim natruhama i ubrzo je postala njegov kormilar i putovoda. Autor vise knjiga iz politicke sociologije, liberal koji je otpusten s posla, rano preminuli dr. Slobodan Inic je u svojoj zaostavstini (roden 1946, umro 22. juna 2000) ostavio vise skica o ljudima koji su vodili Srbiju u izolaciju i sunovrat, a njegovi prijatelji sve to prikupili i objavili knjigu Portreti (SVJEDOCANSTVA, Beograd, 2001. godine). “Ideologija je za Mirjanu Markovic, bez premca, njena prava strast”, o cemu ona pise u ZENI 26. �jula 1993: ‘Za mog muza ideologija nikada nije bila ono sto je bila za mene’. Njena ideoloska otkrica ‘su bila prorocka’ poput otkrica ‘da se americki filmovi, koji su na sebe preuzeli istorijski i nacionalni zadatak’ prave samo zato da agituju za novi svetski poredak’...”22 “... Trece njeno ‘otkrice’ nije ostvareno jos nigdje u svijetu, ali bice da ce se to najprije desiti u Srbiji”, pise dr Inic, a zatim pusta da dalje prica Mirjana: “Nama je vreme, da deca koju radamo, zive onako kako vole, a ne onako kako moraju.”23 Bilo je to upravo ono vreme “kada su iz Srbije slate dobrovoljacke horde ubica preko Drine i Save cije su zrtve bili najcesce najmladi. Sto se njih tice oni nisu imali prilike ni da zive, a kamoli da zive onako kako vole.”24 “... S tog stanovista, najmanje je tacno daje u nekoj noci pre cetiri ili pet godina stigao odnekud izdaleka oblak sa nacionalizmom, mrznjom, nasiljem i ratom”, kako Mirjana Markovic prirodno opisno mudruje u jednom od svojih naivno-nevinih ‘dnevnika u fatalnoj DUGI. Taj teski mracni oblak’ se zove Mirjana Markovic i Slobodan Milosevic. Njegov elektricitni naboj je bio skidanje kompleksa sa srpskog naroda’, a sve njegove gromovite munje “rehabilitacija srpske stvari. ..”25____ 22 Politika, 31. mart 1995. 23 DUGA, 17-31. XII 1992. 24 Portreti, str. 48, 49. 25 Portreti, str. 52. Prijeteca rasisticka upozorenja sa mitinga na Trgu Republike u prilikama kada su i drugi ostrili zube na moje novinske polemicke clanke, a arkanovci i seseljevci svojim vucjim prodomim horskim glasovima ispracali, cesto i nas i druge na spavanja, podigla su na noge moju uznemirenu porodicu, i bez pozdrava bilo kome, jer niko nam nije ni dolazio ni telefonom pitao kako nam je, kako prezivljavaju nasi u opsjednutom Sarajevu i izmrcvarenom Mostaru, krenuli smo sa Selenom i Dragoljubom preko Madarske i Slovacke do Ceske i Praga, gdje su se oni sklonuli 1993. godine. SAVJEST DEMOKRATSKE SRBIJE Razgovorom u senci cutljive vecine, ljeta ‘98, predstavnika Beogradskog kruga, progresivnih Beogradana, cijim sam skupovima i sam nekad prisustvovao, portretisani su oni koji su nasrtaju na susjede, u “ratu u kojem nisu ucestvovali”, dali najveci doprinos: Slobodan Milosevic, Dobrica Cosic, Udruzenje knjizevnika Srbije, Srpska akademija nauke i umjetnosti, Srpska pravoslavna crkva, Socijalisticka partija Srbije, JNA, predstavnici vlade Srbije, seseljevci i arkanovci, “tigrovi”, “orlovi” i drugi, kojom prilikom je receno: “Vecina stanovnistva u Srbiji je sledila nacionalisticku politiku vodstva, davala je posredno legitimitet ratnickoj politici” - rekla je Zagorka Golubovic. profesor univerziteta. “Glasajuci za koncidirani nacionalisticki program Slobodana Milosevica taj deo stanovnistva u Srbiji mora da podeli odgovornost sa ratotvorcima, bez obzira sto je veliki broj bio zaveden i izmanipulisan. Ali zavodenje i manipulisanje uspeva samo onda, kada postoji sklonost ka zavodenju, kao sto je rekao Vilhem Rajh. Taj deo populacije je direktno doprineo trajanju rata, saljuci svoje sinove u rat ili sami ucestvujuci kao dobrovoljci na hrvatskim ili bosanskim ratistima. Drugu vrstu odgovomosti snosimo svi, koji nismo uspeli da podstaknemo relevantne snage koje bi se suprotstavile ratu. Posebnu odgovornost snose oni koji su za sve vreme rata cutali, tzv. unutrasnji emigranti, koji i kada su bili protiv rata nisu smatrali da imaju moralnu obavezu da mu se javno suprotstave”. “Profesor Miladin Zivotic, rodonacelnik Beogradskog kruga, otisao je sa ovog sveta ogorcen zato sto nije naisao na razumevanje kao ljudi koji su mu bili veoma bliski... Kada ode ovaj rezim, u klimi sveopste bede, od fizicke do duhovne, najlakse ce biti u buducem rezimu da svoju poziciju izgradi na �novom mitu, koji ce za poruku imati mazohizam. Taj mit bio bi zasnovan na otporu prema medunarodnoj zajednici i novom svetskom poretku. To je opasnost, zbog koje moramo govoriti o odgovomosti i zbog cega stvar treba dovesti do kraja.” “Seselj je nova mitoloska kompenzacija Srbima nakon nacionalnog poraza” - izjavila je Vesna Pesic. dobitnica vise priznanja (nagrada) za mir i toleranciju, a potom: “Ja vise osecam gadenje sto nije bilo dovoljno ljudi da podrze one koji su bili u pravu. Bili smo suvise slabi da bismo imali vise uticaja. U to vreme demonstracija po Beogradu, protiv rata u Bosni dolazile su razne svetske televizije i neprestano pitale da li mi mozemo da obustavimo rat. Rekla sam im: ‘Da iza mene stoji vise stotina hiljada ljudi, mi bismo rat zaustavili. Naprotiv, kod vecine gradana postojao je konzensus da se taj rat, precutno, prihvati. Ja sam jako razocarana u one koji nisu bili spremni da vide sta ce se dogoditi...”16 Dramaturg i pisac Vida Ognienovic saopstava da “ukoliko se medusobno ne istrebimo ovako iscrpljeni i gladni, doci cemo verovatno pod neki protektorat, ali posto se nijedna uredena drzava nece grabiti za ovu kombinaciju vasarista i minskog polja, uzece nas neka mafijaska grupa kao bazen za pranje novca i filijala za sverc, falsifikovanje i kriminal”. Reditelj i pisac Lazar Stojanovic pise da “jos ljudi ne zele da procene ucinjeno zlo”, da “ljudima jos godi da im se kaze da je sve to jedan galimatijas, da je drekavac iz mraka kriv za ovaj rat i da ne mozemo mi da znamo kakve su nas sile bacile u nesrecu”, da mu sve to “mnogo lici na izjave sadasnjeg predsjednika Jugoslavije po potpisivanju Dejtona da smo svi mi izgubili ovaj rat”, a ocigledno je da su Hrvatska i BiH dobili rat, a “on ga je izgubio”, a rata ne bi ni bilo da ga on nije poveo.17 Kako da razum nadvlada “probudeni duh barbarogenija”, da se odgonetne sta je u osnovi neodoljive potrebe da se nestane u masi, postane samo broj, kakva to “mocna hipnotizirajuca sila tako, gotovo preko noci, menja ljude?” Neka nam u tome pomogne teatrolog i prevodilac, esejista “fascinirajuceg intelektualnog estetskog opsega” Miriana Miocinovic u clanku “Uzas izgubljenih kriterija” upodgorickom nedjeljniku “Monitor” 10. septembra 1999: “Danas nam je, naravno, svima jasno da je komunisticka nomenklatura, ne samo u Srbiji, vec i ostalim republikama, imala ne samo svoju licnu nacionalisticku podlogu, nastalu iz nacionalnih surevljivosti na nivou karijera, vec i svoje pripravne nacionalisticke udame cete, jer tako brza transformacija komunista u nacionaliste i to naglo i nicim sputavano bujanje najekstremnijih oblika nacionalizma, naprosto ne bi bili moguci. No, u Srbiji je to bilo najizrazitije, vec iz toga stoje srpske komuniste i nacionaliste zblizavala duboka netrpeljivost prema Zapadu i njihovo rusofilstvo. Bio je to, i do dana danasnjeg ostao, smrtonosni spoj pravoslavlja i revolucionamog mita.” Da li je Srbija i ove dvijehiljadite godine i dalje zacarana kosovskim mitovima, da li vidi demokratske horizonte? Umjesto odgovora samo toliko: Postoji film ‘Mefisto’ i roman Klausa Mana po kome je napravljen. Na kraju filma i romana Mefisto izlazi na jedan veliki stadion gde se klice fasizmu, a on kaze: ‘Boze, sta je ovo? Ja sam samo hteo da glumim’. Okasnelo priznanje zakrvljeni narod nije cuo. Zemlja je vec gorela. “Zastrasujuce su mase kad ih vode izopaceni glavari” Knjizevnik srednje generacije Filip David, svjedok zbivanja u Beogradu, u clanku Liciferi na sisi, nad cudesnim preobrazajima ljudi njegovog podneblja, njihovim ‘zarobljenim umom’, zacuden se pita: “...Sta da se radi? Kako ziveti u bolesnom drustvu, gde ‘ludost postaje oblik vladavine’... Kakva to mocna, hipnotizujuca sila tako, gotovo preko noci, menja ljude da naprosto vise ne prepoznajes nekada dobrog prijatelja, suseda, pa cak ni clana porodice? Sta je u osnovi te neodoljive �potrebe da se nestane u masi, dobije oblike nosoroga, postane samo broj...” Posmatrala je taj uzbudeni srpski svijet i Florens Artman, protjerani novinar pariskog dnevnika “Le Monde” i dugogodisnji portparol Haskog tribunala, ciji je moto njene knjige citat iz Euripidove drame Orist: “Zastrasujuce su mase kad ih vode izopaceni glavari”. Pratila je te glavare i na Osmoj sjednici srpskog rukovodeceg jezgra politickih mocnika, vjerujuci da se zaludenim masama, izopacenim glavarima, nece pridruziti misled i moralni ljudi tog podneblja. Za koga i za sta poloziti glavu, kako rasuduje knjiga Petrit Imamija “Srbi i Albanci kroz vijekove”, samizdat 1999, podstaknula je moja uvjerenja, licna iskustva i poimanja mladih ljudi u nedavnoj stvamosti: da li se uocavaju izvjesne znacajnije promjene u odnosima mladih ljudi prema ratu i zrtvovanju svojih glava za ideologiju i programe bilo koje partije, nacionalnih ili vjerskih stremljenja. U tom smislu usmjerena su i Petritova kazivanja: “U ovom ratu su porazne istine izbile na vidjelo: prva, da mnogi srpski nacionalisti nisu bili spremni da ginu do poslijednjeg druga, da mnogi albanski nacionalisti nisu bili spremni da poloze svoje zivote na oltar otadzbine. Prvi su na kraju rata bili srecni sto su svoje zivote mogli da izvuku iz pakla, a drugi su bili srecni sto nisu morali da ostanu u paklu. Prvi su bili hrabri dok su uz pomoc sile oruzja cinili zlocine, drugi su se ohrabrili kada im je sila oruzja stitila zalede, prvi su grmeli pa zamukli, drugi su prvo zamukli pa zagrmeli. Na kraju i kod jednih i kod drugih zavladala je kokafonija misli...” “To vrijeda inteligenciju clanova Savjeta bezbjednosti” Srebrenicku dramu “gospodari rata Milosevic, Karadzic i Mladic docekali su planetarnim, sinhronizovanim propagandnim nasrtajima koji su dosezali do Ujedinjenih nacija. U to vrijeme je “Oslobodenje” objavilo da je Milosevicev diplomata Vladislav Jovanovic, ministar spoljnih poslova SRJ, “pismom obavijestio Savjet bezbjednosti da su muslimani koji su ubijeni od muslimanskih, a ne od srpskih snaga koje su zauzele to mjesto”, daje “taj pokusaj da se odgovomost za masovni zlocin prebaci na zrtve, americka ambasadorka Madlen Olbrajt je okvalifikovala rijecima: “To je velika besmislena laz. To vrijeda inteligenciju clanova Savjeta bezbjednosti...” Kakva je bolest zahvatila ljude i odvela ih u izoblicenost, u svojevrsnu tragikomediju, svjedoci i Danica Draskovic, clan Glavnog odbora SPO, kasnije rasute stranke, kojaje u “Svetlosti” govorila (a nezavisno Vreme prenijelo 31. marta 1993): “Jedan nas clan, milicioner, koji je bio na Kosovu, kaze da je cuvena fotografija Zena sa djecom i puskom na ledima iz sela Prekala, kojaje obisla svet-montirana. Zena je krenula na njivu. Fotoreporter je hteo da je slika, a komsija joj dodao pusku. I nastala je fotografija. Posle toga, zena je dobila pomoc, gradevinski material da napravi kucu, nastala je euforija. Komsija koji joj je dodao pusku tuzio je i trazio pola. Oni se tuze i to u selu svi znaju. To je strasno. Kako se sve demistifikuje!” Naislo je i vrijeme da “onog trenutka kad se u Srbiji covek proglasi za srpskog patriotu, stice pravo da radi sta hoce”, zapisao je posmatrac dnevnih dogadanja Petar Ignja, obracajuci se zahuktaloj masi: “Kaze otac Panglu, u KUCI Kamijevoj, neveselom stadu: ‘Braco moja, snasla nas je velika nesreca, braco moja, vi ste je i zasluzili”. U meduvremenu su dogadaji tekli u BiH svojevrsnim tokom ispisujuci cuda bosanskog otpora, godinama ratujuci protiv “srpskih vukova i hrvatskih sakala”, zateceni izmedu srpske scile i hrvatske haribde, u zlo doba kada su se “Tudmanove i Miloseviceve zvijezde sastale na nebu iznad BiH, ali su tu i potamnile”, zapisao je sarajevski kolumnist Gojko Beric. “Cinjenica duhovnog reda” Nemoc bosanske srpske vojske i svakojakih dobrovoljaca zbunjivala je i mucila i tri stotine penzionisanih generala JNA, koji su u beogradskom Domu Vojske trazili da im general Ratko Mladic �objasni otkud takva vojnicka nemoc i pored toliko topova i tenkova, a njihovi partizanski bombasi zauzimali su i najtvrde neprijateljeve bedeme, varosi i gradove. Mladic je objasnjavao slozene ratne prilike, velike zrtve, snaznu odbranu Sarajeva, ostavljajuci zbunjene partizanske ‘bombase’. Dok su u Srbiji i na Palama jedni drugima prebacivali krivicu za neispunjene ratne zelje, planove i ocekivanja, ko je sve bio slabic i vojnicki nesposoban, u njemackom udruzenju za vanjsku politiku u Bonu 17. marta 1995. izlagao je svoje videnje ratnih zbivanja u BiH predsjednik Predsjednistva RBiH 267 Alija Izetbegovic, kako Karadzicevi i Mladicevi rusitelji bogomolja i kulturnih spomenika pokusavaju da sirokim otkosima smrti potisnu ili potpuno zbrisu svoje sunarodnike druge vjere i nacije. Ratnicima Velike Srbije 1993. su se pridruzile i Bobanove i Tudmanove falange, zagledane u Veliku Hrvatsku. Tada je u Bonu predsjednik Izetbegovic govorio: Dogodila su se tri cuda. Tri stvari koje ostaju bez logicnog i racionalnog objasnjenja: kolicina zla koja se izlila na Bosnu; ravnodusnost svijeta prema ovoj erupciji zla, i cudo naseg otpora... Ovo trece cudo, ovaj put pozitivno, jer je nas otpor. Da li ste 1991. ili 1992. godine mogli pretpostaviti da ce goloruki bosanski narod uspjeti zaustaviti dobro naoruzanujugoslovensku (srpsku) armiju? Kadaje rijec o nasem otporu, jednoga dana znati ce se sve cinjenice, ali fenomen time nece biti odgonetnut. To je stoga sto je otpor sadrzavao snaznu moralnu komponentu, dakle cinjenicu duhovnog reda, a cinjenice ove vrste opiru se strogo naucnoj analizi. Sarajevo nije jedini, ali je mozda naupecatljiviji i najilustrativniji primjer. Mi u Sarajevu vec tri godine zivimo i radimo prakticno na prvoj liniji fronta... Sarajevo je, naime, svjedok da ljudi raznih vjera, nacija i kultura mogu da zive zajedno. Postoji samo jedan uvjet za to: da budu ljudi. Neljudi to ne mogu. Nasuprot tome, lijevo i desno od nas nalaze se mali fasizmi koji se ponose jednonacionalnim, jednovjerskim i jednostranackim konceptom. Iz tih pravaca pusu vjetrovi koji pokusavaju da ugase ovaj plamicak svjetlosti koji obasjava slobodne teritorije Bosne i Hercegovine...”. Senatori i Srebrenica Subject: Message from Senator Barack Obama To: Selseferovic@sbcglobal.net Date: Thu, 14 Jul 2005 11:08:49 -0400 Dear Selena: Thank you for contacting me about H.Res. 199, commemorating the massacre at Srebrenica in 1995. I appreciate hearing from you and understand the importance of keeping world attention focused on these terrible events. You will be pleased to know that this resolution passed the House unanimously on June 27, 2005. A virtually identical resolution which I supported, S.Res. 134, passed the Senate unanimously on June 22, 2005. Thank you again for contacting me. Please feel free to keep in touch on this or any other issue. Sincerely, Barack Obama United States Senator From: Correspondence_Reply@durbin.senate.gov To: selseferovic@sbcglogal.net Subject: Message From Senator Durbin Date: Tue, 5 Jul 2005 15:44:29 -0400 July 5, 2005 Dear Mrs. Seferovic: Thank you for contacting me about commemorating the tenth anniversary of the massacre, by Bosnian Serb forces, of more than 7,000 men and boys in the Bosnian town Srebrenica. The Srebrenica massacre was among the worst of many aggressions that occurred during the �conflict in Bosnia and Herzegovina from April to November 1995. The policies of aggression and ethnic cleansing ultimately claimed approximately 200,000 lives and led to more than 2 million people being forced from their homes. The surest way to honor the memory of the victims of the massacre and all crimes against humanity is to recognize their suffering and ensure that these acts are never repeated. I am a cospon S. Res. 134, a resolution honoring those killed at Srebrenica and throughout the Bosnia conflict. This resolution, which passed the Senate also recognizes that the actions of Bosnian Serb forces constructed genocide under the United Nations Convention of Genocide, and the U.N. member states should accept some responsibility for the Srebrenica massacre and similar atrocities to occur. Thank you again for taking the time to contact me. Please stay in touch. Sincerely, Richard J. Durbin United States Senator P.S. If you are ever visiting Washington, please feel free to visit Senator Obama and me at our weekly constituent coffee. When the Senate ends session, we provide coffee and donuts every Thursday at 8:30. We would like to hear what is on the minds of Illinoisans and respond to your questions. We would welcome your participation. Please call my D.C. office for more details. 269 IDENTITET KO SAM, ODAKLE SAM (Selena Seferovic) Sa kontinenta sam Evrope Lijepe, organizovane Stare i sebicne dame. Sa poluostrva sam Balkana Gdje se Istok i Zapad Medusobno prozimaju. Iz bivse sam Jugoslavije Gdje zivjese muslimani, hriscani i jevreji Podjednaki i u miru Povise od pedeset ljeta. Iz lijepe sam zemlje Bosne Iz nedavnog muckog rata Pretuznog i nesrecnoga. Iz sehera sam Sarajeva Zimskoga olimpijskog grada Iz istog sam tog Sarajeva Gdje pobise ne trepnuvsi Nevinu nam njeznu djecu Sa okolnih surih brda Iz rodnog sam Mostara grada Sa Neretve modre rijeke Gdje barbari bezdusnici Porusise Most Stari Pet stotina vremesnoga Bijelog kamenoga gospodina Sa ivice sam Mediterana Odakle nam niko ne ukrade Narandzasto nase sunce Nebo puno zvijezda Sa mirisom svjezine. IDENTITY WHO AM I WHERE I AM FROM (Selena Seferovic) I am from the continent of Europe Beautiful, organized Old and selfish Lady. I am from the Balkan Peninsula Where the East and the West Imbue one another. I am from the former Yugoslavia. Where once lived Muslims, Christians and Jews Roughly equal and in peace For more than fifty years. I am from the beautiful country of Bosnia From the recent treacherous war Too sad and misfortunate. I am from seher2 Sarajevo City of Winter Olympics �I am from that same Sarajevo Where they killed without blinking an eye Out innocent gentle children From the surrounding dark mountains I am from my native town of Mostar From the blue river Neretva Where the heartless barbarians Demolished the Old Bridge Five hundred years old A gentleman of white stone I am from the brink Of the Mediterranean Whence nobody stole from us Our orange sun The sky full of stars With the smell of freshness. Iz Amerike sam Sirokoga srca zemlje Koja prima Sve odreda. Iz vjetrovitog sam Krasnog jezerskoga grada Cikaga Sa svim bojama u lieu. Iz ocevih sam knjiga I njegovih heroja Boraca za ljudska prava. Iz majcine sam njeznosti Osmijeha i strpljenja Iz sestrinog sam prijateljstva I bratovih sala, Snahine i zetove podrske Muzevljeve ljubavi Iz dobrote sam i cistote Voljenih sestrica mojih. Iz citanja sam i pisanja Svojih knjiga Iz bosanskog i engleskog Iz Mese, Maka, Hamze Tvena, Hemingveja Sandberga i Silverstajna Iz predavanja sam U Field, Haugan i Aspira skoli Iz ljubavi mojih daka Iz bijelih sam nekih kisa. Iz Kine i Afrike sam Gdje provedoh neko vrijeme Iz Rima, Pariza i Praga Genove i Barcelone, Sa Kafkaza i Teherana Gdje jos zive Stari znanci. Iz sopstvenog sam Vrijednog rada Neprestanog obrazovanja I am from America The land of generous heart Who accepts Everyone. I am from the windy Beautiful city by the lake Chicago With all the colors in its face. I am from my father’s books And his heroes Champions of human justice. I am from my mother’s tenderness Smiles and patience I am from my sister’s friendship And my brother’s jokes, Brother’s and sister’s-in law support Husband’s love I am from the goodness and purity Of my beloved nephews. I am from reading and writing Of my books From Bosnian and English From Mesa, Mak and Hamza Twain, Hemingway Sandberg and Silverstain I am from teaching In the Field, Haugan and Aspira schools From the love of my students I am from some white rains. I am from China and Africa Where I spent some time From Rome, Paris and Prague, Genova and Barcelona From the Caucasus and Teheran Where still live Old acquaintances. I am from my own Diligent work Continuous education Iz svojih sam ideala, promasaja Stvamosti i razocaranja Iz svojih sam otisaka Iz sopstvene Zemlje Cuda Iz globalnog sela Zemlje Na pocetku novog vijeka, Iz novog sam milenija Neotkuda iz Kosmosa. I am from my own ideals, failures Realities and disappointments I am from my own impressions From my own World of Wonder From the global village Earth At �the beginning of the new century, I am from the new millennium From somewhere in the Cosmos. Putopisne REFLEKSIJE �«Hajducka vrata» na planini Cvrsnici u Hercegovini Profesor na visokoj skoli na Bosforu na vrhuncu slave Mustafa Ejubovic zvani Sejh Jujo vratio se u Mostar, zapamcen i po rodoljubivoj misli: “Sta bi bilo sa malim narodom da nije ljubavi prema domovini Tekstovi ovog poglavlja su filmskog, televizijskog i putopisnog karaktera i autor je, iako su dogadanja u osnovi vjerodostojna, radi principa privatnosti aktera i saputnika u konstrukciji djela, uglavnom izostavljao njihova stvama prezimena, a manje licna imena. Prilog Igmanske bijele noci zasnovan je na konkursu beogradskog filmskog preduzeca za pisanje scenarija u Prvoj proleterskoj brigadi, odnosno moj rukopis je predlozen za otkup, ali ni taj tekst ni film iz nekih razloga, a najvjerovatnije zbog bumih politickih previranja, nisu realizovani. Prilog u �ovoj knjizi (u skracenom obliku) objavljen je u armijskom glasilu FRONT (Istorija, br. 42, 43). Prema ugovoru sa TV Beograd 13. septembra 1977. napisao sam prosireni sinopsis putopisa SAPUTNICI (pet epizoda, ali je serija, kako je saopsteno, zbog fmansijskih problema izostala. U ovoj knjizi objavljujem dvije epizode Magdino fatalno slovo i Svadba. Fatkine gornje i donje odaje odlomak je iz moje posljednje (22) knjige, romana VJETRENIK (2004. god.), svojevremeno napisan kao scenarij, prica o jednom krugu gradana mog rodnog grada Mostara koji su pokusavali da ostanu po strani svakog sukoba, neutralni, tokom II svjetskog rata. Objavljujem putopisnu reportazu U beduinskom satoru, a iz objektivnih razloga nije bilo mogucno objaviti odlomke iz vise dokumentamih feljtona, clanaka tokom mog 60-godisnjeg novinarskog i publicistickog rada, posebno Javke bez odziva (Partizani Delibratske pescare), Kad voda zazubori (putopisi iz evropskih zemalja, Egipta, Sirije, Libana, Alzira), Vrelo ljeto (ustanak u Crnoj Gori i Hercegovini), Pod bijelom zastavom (sudbine “neutralaca”) i drugih tekstova u kojima su u vise slucajeva skicirani ili nekom epizodom ili anegdotom nagovjesteni likovi obicnih i neobicnih zena iz razlicitih drustvnih, vjerskih i politickih sredina i podrucja. Mozda ce moje kazivanje o zenama iz dva rata 1941-1945. i 1991-1995, podstaci neko novo govorenje, stih ili zvuk, naci ce se pjesnik ili naucnik koji ce iz sudbine ratnikove, tvrde cinjenice i imena junaka ili junakinja, sto se ne isklesase u snovidenju, izvuci, mozda, “atmosferu i istinu, zive ljude i dogadaje, koji ce uvijek biti najvaznija hrana pravoj literaturi o covjeku i zivotu”. IGMANSKE BIJELE NOCI Komandir Soko, iza cijih leda se usporena koraka vuce uzbrdo tridesetak boraca, zastade kao ukopan osluskujuci pojacanu jeku borbe koja dopire zdesna, s propete gole glavice. Krakati komandir, opleten redenicima i s dvogledom u ruci, s masinkom na ramenu, podize ruku i nevelika kolona bez rijeci krenu navise. Na sajkaci puskomitraljeza Karana, snaznog tridesetogodisnjeg gorstaka, velika crvena zvijezda sa usivenim srpom i cekicem. Petokraka je poklopila i “francusku” kapu bolnicarke Nevene, koja s velikom torbom, bez oruzja, zastajkuje iza komandira i puskomitraljesca. S njima je i klonulo kljuse, natovareno cebadima i ruksacima. ALIMPIJE Vuksanova desetina se spusta u kotlinu, a u izdubljenu stijenu smjesta se nekoliko iscrpljenih boraca. Nevena i Korcagin zatezu cebad izmedu dva stabla. Kljuse, prekriveno mokrim gunjem, izduzivsi vrat pokusava da iscupa ostru izdikalu travu, ali umjesto trave glode konopac koji visi s njegova vrata. Vuksan rasporeduje boree povise puta i pruge, iza debelih stabala, ljut na Paganinija sto su grane zakacile zice gitare ciji vrh strci iz njegova ruksaka. Presijece ih glasan kasalj, pucketanje slomljenih grana. Zalegli, docekuju postarijeg seljaka u ovcijem kozuhu, koji stisnutom pesnicom, bez straha, stade izmedu puscanih cijevi. S ramena skide ruksak, odvezuje, hoce da u nj zavuce ruku, ali Soko ga sprecava. Seljak ipak iz ruksaka vadi smotak papira. Na izvaljen panj kraj ugasenog ognjista razastire nekoliko potvrda-propusnica, stavlja na njih kamencice, a zatim kaze Vuksanu da sve sto hoce da zna o njemu tu pise, ko je, odakle ide, gdje je sve bio i kuda smjera dalje. Vuksana prekida Nevena, prilazi seljaku i vodi ga do razapetog cebeta, gdje Korcagin, drzeci biljeznicu na koljenima, znatizeljno gleda neobicnog dosljaka. Alimpije Ranitovic, kao dobar znanac, priupita sta ima novo na svjetskim frontovima, jer, eto, �tragajuci za sinom mjesec i vise dana, nosen ofanzivom, vec se podobro “politizirao”. Umjesto odgovora Korcagin obavijestava seljaka da je skolski drug njegovog sina Nese, ciji bataljon upravo tog dana, 23. decembra 1941, dan nakon formiranja Prve proleterske brigade, na susjednom brdu vodi svoju prvu “brigadnu” borbu. Razdragani Alimpije brzo razveza ruksak i izvuce flasu rakije, zute kao suho zlato. “Staraje devetnaest godina”, rece i podize flasu, “a toliko je prikupio godina i moj Neso”. Rakiju je cuvao u zemlji, za Nesovu svadbu, ali sve se okrenulo, pretumbasalo, mada on, Alimpije, od te svadbe nece tako lako da odustane. Radi nje je i krenuo za svojim sinom. Njegov pogled pade na sapirografisane “Vesti”, na ratni raport: snage Crvene armije, u toku ofanzive pod Moskvom, povratile Kalinjih; u Vasingtonu pocela konferencija 26 drzava - rat protiv sila Osovine vodice se do njihove kapitulacije. Alimpijevu zustru besjedu na “politickom casu” Vuksanove desetine prekide prijeteci huk topovske granate koja prosisa iznad krosanja visokih stabala. Odjek se odbi u klisuri, oglasi se i rafal iznad sela, ali sve naglo utihnu, pa i jeka borbe oko zandarmerijske kasame desno od njih. NEVENA Visoko iznad polozaja desetine, u plitkom udubljenju goleme stijene, komandir Soko cvrsto spava uz pucketanje slabe vatre od smrceva iverja. Izmedu dva kamena crn kotlic, a u njemu neko sumsko bilje krcka “poskropljeno” kukuruznim brasnom. Isus, mladic isusena lica, obrao kacun, ljusti ga i pece. “Ima ukus leblebije”, kaze vise za sebe. Carapan, opruzen pored izvaljenog panja i sa sajkacom na lieu, nervozno pita kada ce biti gotov “taj teferic uz lazni kacamak i crni luk”, ali mu niko ne odgovori. Komandir otvori oci kad cu da je stigao Deva, partizan uveliko prosijed i seretskog izgleda, koji iz ruksaka vadi dva “napuhana” psenicna hljeba. Na lijevoj strani njegove bluze, na grudima, tri medalje prikupljene i cvrsto zasivene, “tri pecata”, kako Kaplar rece, sa Solunskog fronta. Ta tri Devina dragulja zapese za oko i Alimpiju. Prije nego sto pruzi ruku, sjede i zagleda se u odlicja. Njih dvojicu, zapletene u zajednicke ratne staze prvog 277 svjetskog rata, ostavise u osami, a Soko, nakon poruke koju je donio Deva da se njegov vod, bez prve desetine, povlaci u Podbrde, sam silazi prema kotlini i stize do desetara Vuksana. Nevena im prilazi i saznaje da ce i ona ostati s desetinom na toj predstrazi. Pokret brigade, razabrala je, vodi je u Bosnu, u planinsko podrucje koje nije daleko od njenog zavicaja. Noe je naisla s novim snijegom i zavijanjem vjetra, ponekim usamljenim pucnjem. Zaogmuta sledenim cebetom, sklupcana na paprati, s torbom pored nogu, Nevena gleda sirom otvorenih zjenica. Kao u opsjeni, gleda majku, oca i mladeg brata kako je s kucnog praga ispracaju na prvi cas njenog uciteljovanja u sicusnoj kasabi pored rijeke. Ponovo vidi ucitelja Atlagica kako nemocno siri ruke u prostranoj ucionici prepunoj daka osnovaca i ponavlja: “Tako je to ovdje, na zalost, odluceno”. Radoznale oci daka ne mogu da otkriju cime su vise iznenadeni: da li novom uciteljicom ili onim sto je vec prvog dana “ucinila s njima”. Nevena, koju je snijeg vec podobro zapretao pod cebetom, svoj prvi cas ne moze da zacne pogodena gorkim saznanjem: njeni daci sjede u tri reda klupa - u prvom redu, uzduz prozora, sjede djeca iz muslimanskih porodica, u srednjem iz srpskih varoskih kuca, a u trecem, do zida, djeca Srba seljaka iz okolnih sela. Nevena odmjeri svoju mjeru: dake rasporeduje prema njihovom uzrastu: nizi naprijed, krupniji u �posljednje klupe. Stize i upravitelj, debeo i osoran, koji zabrza: “Tu dvojbe nema: vratite djecu na njihova utvrdena mjesta, makar su i vjerska i staleska!” Ona, Nevena, cuti i odmahuje, rijeci joj nedostaju. Htjela bi da kaze: Ne, tako ce biti kako ona kaze, a ne kako hoce politicki kortesi! Dva krupna Nevenina oka, snena pod cebetom zatrpanim snijegom, ponovo su zakovala svoj pogled. S prozora golemog cardaka, sa uciteljem Atlagicem gleda obliznji varoski trg - gomilu djece okruzene ustasama i rijetkim mjestanima, pokojim seljakom. Ucitelj, u cijem je cardaku Nevena izbjegla ustaski pokolj mnogih srpskih porodica i koji je odnio i njene roditelje i brata, navlaci zavjese na prozore, ali Nevena i dalje osmatra: klupko djece ubijenih roditelja sve brze se smanjuje, jer mjestani i seljaci odvode djecu svojim kucama. Ali malisan, krzljaviji od svih, 278 mozda jedan od onih koje je Nevena ucila, ostade sam kao odbaceno goluzdravo mace, ptica prebijenih krila. Dva njegova starija brata preklinju covjeka koji ih je “preuzeo” da povede i njihovog brata, cije su oci molile, da ce njih dvojica i za njega> nemocnog, zaradivati hljeb koji ce jesti. Ustasa s puskom u ruci ceka da li ce seljak da uzme malisana ili ce mu on presuditi. Braca radosno zgrabise malisana. Borac Paganini prevuce prstima zice gitare i Nevena naglo skoci i udari glavom o povijenu granu. Zasu je snijeg. Sjedi i gleda sledena pogleda: kao da pokusava da razabere gdje je, sta se to sa njom zbiva. Pogled joj se zadrza na gitari, na djecacki bezazlenom Paganinijevom lieu. Osluskuje poznatu kompoziciju, neko ju je nazvao “Rastanak”, koju nesvrseni student muzicke akademije svira u trenucima predaha i sigumosti. Mecava zavija i snjeznim otkosima prati Vuksana, Nevenu i druge koji se izvlace iz kotline... S druge strane planinskog lanca, uz sam rub sume koja u luku opasuje prostranu visoravan, dva talijanska vojnika jedan iza drugog, uskom prtinom vuku poduze saonice na kojima sjedi Alimpije pored ranjenog partizana, svoga sina Nesa. Ispred i iza njih u dugackoj koloni koraca i nekoliko desetina zarobljenih talijanskih vojnika. Ranjen u nogu, nalakcen na lijevu ruku, ponesen ljepotom sumskog predjela Neso gotovo da i ne slusa oca. Tek ponekad razabere da mu “cale” pominje Danu, podsjeca ga kako je “zaglavljen u ljubavi do usiju” tri puta dolazio, izdaleka, obnoc, da samo nacas vidi djevojku, a zatim da se opet vrati svojoj partizanskoj ceti, koja je u sirokom luku oko njihovih sela vodila akcije protiv nedicevaca i folksdojcera. “A sad, pogledaj: kakva je to narodna vojska sto napusta svoja ognjista i svoja pepelista, ode nakraj svijeta, ode i ti s njom!”, prica Alimpije vise u svoja njedra nego na sinovljevo uho, a zatim razvuce usta u suzdrzan smijeh. Hitro zavuce ruku u ruksak i pruzi sinu flasu rakije, njegovu “svadbarusu”, napola popijenu. “Kad ne bi sudeno kuci daje popijemo, potegni ovdje na ovoj vokojebini!”, kaze Alimpije i, kad i on potegnu, flasu pruzi Talijanu. “Pa sta rece: hoce li vojska obmuti nazad?”, opet ce Alimpije. “Nece!”, doceka Neso. “A zasto nece?”, odvrati Alimpije. Umjesto odgovora sin mu pruzi brigadno glasilo i rece da ce tu naci odgovor zasto je osnovana brigada, kakva je to pokretna i udama jedinica, kako ratuje, zasto nije zakovana za kucna ognjista, zasto joj putevi nisu omedeni. �279 “Moze li se revolucija voditi uz kucni kazan, cuvajuci samo svoj prag, svoje kokoske?”, kaze Neso. “Moze! A sto ti smetaju kokoske?”, kresnu Alimpije. Kolona uspori. Njeni prvi dijelovi vec su zasli u varosicu Podbrde, smjestenu u procjepu guste cmogoricne sume. Na zeljeznickoj stanici sumske zeljeznice bosanski partizani, proleteri i zarobljeni Talijani tovare u vagone zaplijenjene topove i miniciju. Prethodnica bataljona, Sokolov vod, uzurbano napusta stanicu. Komesar bataljona Boki, obucen u dugacak crni kozni kaput, pozuruje ranjenike, njih nekoliko, da ostave saonice i uzjasu konje, jer put ih dalje vodi uskim sumskim prtinama. Sokolov vod stize pred skolu i on energicno trazi da ga komandir straze odmah pusti u stab. Njegovo obavjestenje da su Nijemci u Podbrdu zestoko prorijedili cio bataljon, da su novim snagama zaposjeli prugu i puteve, ali da je i Bokijev bataljon unistio njemacku cetu, ubrzalo je odluku i jednog i drugog staba da se iz obruca izvuku pravcem koji neprijatelj nikad ne bi mogao ocekivati. Na karti se proteze debela crvena linija. Zaobide okupirani grad i splet saobracajnih puteva, prode njegovim prostranim poljem, preko rijeke, dvije zeljeznicke pruge i vise puteva, prope se na oblu i visoku planinu s druge strane polja i krenu nanize, niz strmine, sve do drinske matice, do Vrhovnog staba, gotovo da zatvori novi, partizanski, crveni krug. U njegovom sredistu svijetli grad, desetine hiljada zarulja, u kom upravo tada, tog casa, clan Vrhovnog staba - Brzi, od domobranskog pukovnika prima novu, iznenadnu, u njemackoj komandi tek donesenu odluku: dve njemacke divizije se odmah povlace iz operacija sa planinskog podrucja i prebacuju u reon glavne pokrajinske zeljeznicke komunikacije koju napadaju snazne partizanske snage. Njih dvojica, kapetan spanske republikanske vojske Vuceta Sakovic i kurir Dugonja, koji nose poruku Brzog stabu brigade i bosanskom stabu da jedinice zadrze na planinskom podrucju i da odmah nakon povlacenja njemackih jedinica napadnu domobranske i ustaske snage, u seoskoj skoli na goloj povrsi zaticu mjesnu partizansku cetu - jedinu jedinicu u “obrucu” vec odstupajucih njemackih snaga. Brigada je vec uveliko poodmakla. Zastala je na prvim visovima iznad polja, osluskujuci pisak lokomotive. Prethodnica je krenula poljem, korak je sve brzi, komande rjede i krace, gotovo da se trci. Bataljoni prevalise prugu i cestom premostise rijeku preko drvenog mosta u naselju rijetkih kuca. Kolona predahnu pored kuca rasutih nasred polja. S praga jednospratne zgrade zena znatizeljno gleda. Krlja i Zonja iznenada upadaju u njenu kucu i zena ih uvodi u kuhinju. I komesar Boki ulazi u kucu, u cistu i svijetlu sobu. Na krevetu posteljina bijela kao snijeg. Zena na pragu sobe stoji s flasom rakije u ruci. Na stolu - jabuke. Sa zidne fotografije sirok osmjeh djevojke, kratko podsisane, partizanke. Boki potegnu dobar gutljaj rakije i, pijuci, ugleda Krlju i Zonju izvaljene na prostranoj kucnoj seciji. Leze kao klade, obamrli. Krlju iznose i prebacuju preko konjskog samara. Alimpije i Deva, pogrbljeni, tesko savladuju kilometre. Rijeci im se urijetko otkidaju. Iza njih, na konju, klati se Neso. Alimpije prilazi sinu i jednu njegovu nogu uvlaci u svoju subaru. Nevena cuti. Lice joj ispijeno, samrtnicko. U ocima boraca kao da se sve slilo u magleni plast privida i opsjene. Lijevo i na drugom kraju polja osule zarulje velikog grada, daleko i toplo sazvjezde u ocima �boraca. Konji raskrecenih nogu ukopali i sebe i kolonu, ni korak dalje ne mogu uz oble, strme i zaledene strane. Desetar Vuksan svlaci bluzu, cijepa je i obmotava konjska kopita. Iz rascjepljenih dzepova ispade brosura, rasuse se cigarete. Skide i sal. Konj koji nosi teski mitraljez nesigumo podize nogu, koraknu kao da ispituje cvrstinu leda na zaledenoj rijeci, osmjeli se i povuce kolonu naprijed. Alimpije kupi cigarete po snijegu. Nije ih tesko naci na bijeloj i izglacanoj podlozi, jer i noc je bijela, vedra. Bijela igmanska noc! Karan spusti puskomitraljez medu noge, presavi se kao da ga metak pogodi, a zatim krenu nekoliko koraka desno. Iz zaklona izvuce i podize desetogodisnjeg sina partizanke Magde, koju gotovo bez svijesti vode uzbrdo. Zaogmut Karanovim sinjelom, koji se vuce po snijegu, djecak sve smjelije pruza korake. Ceta u zastitnici kolone od sedam stotina pedeset boraca, na cijem je kraju Sokolov vod, zastajkuje duze od drugih na golom polju i na hladnoci koja je satjerala zivu ispod trideset drugog stepena. Nabujali potok u koji upadaju proleteri znaci novu i nepredvidenu teskocu, sve mucnije promrzavanje uz planinu. Mnoga lica boraca triju bataljona, samostalnih ceta i drugih brigadnih dijelova gotovo su odrvenjela, modra, iskrivljena, obamrla od zime i duga marsa. Kao da vise ne zapazaju novu prugu i cestu, potoke, ,kao da ne cuju upozorenja vodica kako da premoste potok. Razvucena kolona se u zoru prihvati prevoja, zade medu prve kuce navrh planine. Korcagin uze casu mlijeka da ovlazi usta i zavara glad. Neso ni to ne moze. Ni Magda, ni Isus. U toplim sobama kao da se noge, nabubrele i modre, s plikovima, ponovo povrijedise. Nevena cuti, gleda pocmjele prste svojih ruku, osmatra nacve pune kukuruznog brasna, cabrice sira, lonce pune kiselog mlijeka. Vatra tinja. Zavrzan promoli glavu i rece: “Bego, danas ti je rodendan, dvadeseti, i evo ti pravog domaceg tikvenjaka”. Cu se prigusen smijeh. Opet ce Zavrzan: “Dijeli se krec i crna mast za lijecenje svraba”. Pokret. Mnogi leze na saonicama, jasu, cute i osmatraju kuce bez krovova, razvaljene ograde. Doceka ih stara carsija sa svojim magazama i izvaljenom “turskom” kaldrmom, varos razjedena zubom vremena i topovima, razapeta na brezuljku od jedne do druge dzamije kao sedefasti starinski handzar. Od snazne drinske matice i brze planinske rijecice penje se varos svojim trosnim nizovima kuca prema posumljenom oblom brdu, sa kojeg strazari ogroman betonski bunker. Dolje, na obali, usamljeni ribolovac strpljivo ceka trzaj pruta iznad modrog vira. Djcca utiskuju u stabla petokrake. “NIJEMI RAZGOVOR” Njih cetvoro - Magda, Neso, omladinac Peric i Nevena - u jednom su cosku prostrane sobe, nekadasnje ucionice u kojoj dvadeset i vise igmanaca lezi na krevetima. I u susjednim sobama su promrzli i ranjeni, neki i na podu, medu kojima i mnoga poznata lica sa marsa i prethodnih borbi. U posljednjoj sobi lezi nekoliko boraca Sokolova voda - Paganini, Napoleon, Korcagin, Jumba i Cakan. I Soko u zacelju sobe. Ruke i noge su u zavojima, lica pomodrila, zabrinuta. �Mlad ljekar i bolnicarka skidaju zavoje sa Nesovih gnojnih, crvenih tabana - dobio je opste trovanje, kocenje citavog tijela. Osjeca se zadah u sobi. Bolnicarka sa zavojem preko usta i nosa, briznih ociju, ulazi i izlazi. Osjeca se blizina smrti. Magda bespomocno lezi, pogled joj sara po sobi, kao da nekog ocekuje. Omladinac Peric je vec u komi. Lica drugih su u grcu, patnja ih razjeda. Svaki polozaj tijela je nepodnosljiv, pokrivac tezak i nepotreban. Komesar brigade u bolnickom hodniku bespomocno siri ruke: iz okupiranog grada kurir nije donio antitetanusni serum i druga sredstva za ublazavanje bolova. Nekoliko proletera, tek pristiglih s polozaja, pored prozora i kreveta odlazu poklone - suve kruske, jabuke ruzmarinke, peskire, cuturice, dunje. U jednom cosku sobe gomila novina i knjiga. Bolnicarke Draginja i Bahra suznih ociju izlaze iz sobe. Podlegao je prvi igmanac: omladinac Peric. Grupa proletera, medu kojima i oni cije su sake u zavojima, stoje iznad tri humke. Stigli su na “nijemi razgovor”, na pozdrav bez stiska ruke. Ostali su bez Magde, Perica i Carapana. Cica obavjestava odbomike da ce im se ubrzo, dok preboli rane pridruziti i partizanka Nevena, njihova zemljakinja. PARTIZANSKA SKOLA Atlagic bez pozdrava napusta sastanak, zuri ulicom ne otpozdravljajuci poznanicima, upada u bolnicu i s vrata jedne sobe ugleda Nevenu. Njene ruke - sa sakama u zavojima - zagrlise Atlagica. Njih dvoje se penju drvenim stepenicama Atlagicevog cardaka, gdje je nekad Nevena dolazila, i u prostranoj odaji zaticu dvadesetak daka sa starim uciteljem. Oko njih drveni tronosci, u rukama tablice. Djecak, sav u dronjcima, u cosku drijema. Na njegovim koljenima je komad grube papime vrece za cement. Daci prate ucitelja koji na zidu - velikoj skolskoj tabli, jer tri zida su vec isarana nezgrapnim slovima - drvenim ugljem ispisuje brojeve. U jednom cosku je limena kanta puna kreca. Toga dana ce se okreciti sva cetiri zida - cetiri nove skolske table za novi krug ucenja u partizanskoj skoli... Komesar Boki, bolnicarka Bahra i desetak boraca iz zaklona iznad planinskog brzaka osmatraju napuklo udubljenje u ostroj litici, procjep jedva vidjljiv, gdje se sklonilo nekoliko starijih muskaraca i vise desetina zena, mahom u dimijama, sa djecom, medu kojima je i malisan koji je s bracom i ostalom djecom ubijenih roditelja dodjeljen mjestanima. Bahra se ponovo oglasi - zove svoju rodbinu da izade iz pecine, kaze da su cetnici, kao i ustase, kaznjeni za svoje zlocine, da su protjerani. Puscani metak osinu iznad njene glave. Bahra podize glavu i doviknu da razoruzaju zlikovca Begana koji je medu njima, pominje bolnicu u kojoj pomaze i gleda muke onih koji oslobodise njihov zavicaj. Ustasa ponovo nisani, ali necije ruke prikovase za stijenu njegovu pusku. Komesar Boki, bez oruzja, krenu prema litici. Penje se kozijom stazom, pracen ocima mnogih s jedne i druge strane brze ijecice. Pedeset metara ispod ulaza u pecinu predahnu, skide bluzu, natuce kapu s petokrakom, i poteze uzbrdo. U pecini odjeknu pucanj. Boki zastade, htjede da zalegne, ali buket glava koje ugleda u procjepu pecine nekoliko metara iznad sebe uvjeri ga da bez opasnosti moze krenuti dalje... �Cica na prevoju susrece hirurga Spanca i povjerava mu se. Ide na planinsku povrs da signalnim vatrama upozori sovjetske avijaticare da ih partizani ocekuju. A ocekuju, prije svega, lijekove i municiju. Spanac krece u igmansku bolnicu, medu mlade ljekare, studente medicine i priucene bolnicarke, preuzima upravu bolnice 284 koja ne vidi izlaz iz teskih prilika. “Sta da se radi, kako izbjeci sigumu smrt igmanaca?”, ponovio je Spanac na sastanku konzilijuma od sedam ljekara, medu kojima je samo on, hirurg sa spanskog ratista, tvrdio da treba odmah preci na amputaciju trulih i po zivot opasnih dijelova tijela, jer otislo je u nepovrat vrijeme kada se mozda moglo postepeno lijeciti, ublazavati bolove i spasavati nagrizene, zdravije dijelove tijela. Noc je prosla, a odluka nije pala. Kresnula je i uvreda. Ljekari su, izuzev Spanca, ponavljali: zar se zaista moze bez narkoze i bez ikakvih sredstava za ublazavanje bolova! - preci na tako teske amputacije, zar sijecenje u takvim okolnostima ne prevazilazi svaku otpomost covjeka? U bolnickoj “ordinaciji” Spanac zatice Vucetu Sakovica, kapetana spanske republikanske vojske, cija desna ruka, bez tri prsta i zgrcena u laktu, kao izglavljena u ramenu visi kruta, prelomljena. Kurir Dugonja, s masinkom preko koljena, bolnicarki Draginji prenosi svoju ili neciju poruku. Hirurg ne ispusta prijateljevu ruku. “Ostala je ipak!”, kaze hirurg, saopstavajuci svoj najtezi zadatak kao ljekara i covjeka. Cvrsto je rijesen da - ako na to igmanci dobrovoljno pristanu, a pristace, uvjeren je - odsjece trule i u korjenu vec gangrenozne dijelove, jer samo na taj nacin moze sprijeciti umiranje proletera. Pominje nove zrtve - proletara Nesa i Vuksana. DA LI CE STICI PRVI DOBRO VOL JCI? Telefon zvoni i s drugog kraj a zice komesar brigade zove Vucetu, koji zatim saopstava Dugonji da mora odmah krenuti - to je naredba Vrhovnog komandanta -u okupirani grad i otud da donese, prema hirurgovim uputstvima, neophodne lijekove. Na pragu “ordinacije” Vuceta, neodlucan, stade. Vrati se u sobu i rece hirurgu da mu je zena sa sinom uhvacena, da mu je sin ipak na sigumom mjestu, a zena... “To je njeno posljednje pismo”, rece Vuceta i na “operacioni” sto stavi kuvertu. Spanac kratko i odlucno obavjestava igmance da je njihova sudbina u njihovim rukama, da glavu mogu sacuvati jedino ako im on, koliko odmah, odsjece -bez narkoze, bez ikakvih sredstava za ublazavanje bolova! - trule i po zivot opasne dijelove tijela, prste i stopala, sve sto je trulo. “To ce biti uzasni, do smrti teski bolovi”, govori hirurg. “Sijeci cu sve do 285 zdravog tkiva, do kosti, pa i same kosti. Sijeci cu velikim, ostrim vinogradarskim makazama, najcesce tim, jer pilom bi trajalo duze. Ja vjerujem - a ratnik sam i ljekar sa spanskog bojista - u nas potpuni uspjeh, u moral i snagu proletera, komunista”. Igmanci se nijemo gledaju, pitajuci se da li u njima, zaista, jos uvijek ima snage za taj posljednji korak, da li je to uopste mogucno izdrzati. Spanac koraca od jednog do drugog coska polumracne prostorije u kojoj, na sredini, stoji dugacak i grubo stesan, stabilan “operacioni” sto. Na svaki sum hirurg se trgne. Da li ce stici prvi dobrovoljac?.. OSUDENI NA SMRT Na planinskoj zaravni, u njenom sredistu i izmedu dva nanosa snijega, u kolibi lezi nekoliko partizana. Pored vrata, odakle puca bijelina sumskog predjela, ogmut gunjem Cica na koljenima drzi biljeznicu i na istrgnutom listu nervozno pise: “Je li moguce da se ne uvida da bi makar jedna �posiljka, ali brza, imala vrijednost jedne uspjesne i vazne ofanzive na jednom vaznom sektoru?” Desno od povrsi na kojoj Cica uzalud ocekuje avionske posiljke lijekova i municije, preko siroke sumske grede i rijeke duboko usjecene u kanjon, uvrh strme litice u selu Zrvnju odbomik Damjan prestravljen stoji kraj ledom zakovanog prozora svoje kuce, pored zene, moleci boga da cetnici zaobidu njegovu porodicu. Ali, uzalud. Vrata brvnare se naglo otvaraju i bradonja nareduje da odmah svi krenu na “narodni politicki zbor”, na seosko groblje navrh brda, odakle pogled puca unedogled. Talas glasnog negodovanja doceka oficira kada procita presudu kojom se petorica partizanskih saradnika, medu kojima je i Damjan, osuduju na smrt strijeljanjem. Mnogi pokusavaju da ustuknu i pobjegnu, ali gusti redovi cetnika vracaju ih nazad. Osudeni na smrt koracaju pored grobova do cistine izmedu dva stabla. Plotun se izgubi u vrisku zena i djece. Seljaci zanijemili gledaju smrtno pogodene prijatelje, familijame ljude. Damjan, cije oci traze svoje najblize, obliven krvlju koraknu naprijed i htjede da vikne. Oficir potrca, opali iz pistolja i Damjan, zagledan u nebo, naglo zari lice u zemlju... Raskvasenim sumskim putem Dugonja vuce naprijed nekoliko klonulih omladinaca, obucenih “za vecemje korzo”, koji gotovo i ne obracaju paznju na 286 njegova glasna i nervozna upozorenja da ubrzaju korak. Dugonja, pritisnut ruksakom, napusta svoju grupu: pokazuje kojim putem treba da idu, gdje da zadu, i sam krece dalje. S prevoja ugleda prugu i cestu. Ide kracom i otvorenijom stazom. Nesmotreno pretrcava prugu i privlaci paznju petorice njemackih vojnika, koji krecu u hajku za njim. Rastojanje izmedu njih je sve krace. Dugonja se ipak dohvata gustog siblja i kamenjara. Skriven iza kamena, nekoliko metara iznad seoskog puta, iz torbe vadi smotak partizanskih novina i baca na put ispred svog zaklona. Prvi vojnik stade iznad rasutih novina i pozva druge da pridu. Tako se obistini Dugonjina pretpostavka da ce bas na taj nacin i na taj mamac okupiti u grupu, u “zajednicku metu”, svih pet vojnika. Dize se iza zaklona i osu rafalom. Samo se jedan vojnik oglasi svojim posljednjim rafalom. Ali upravo taj jedini rafal zahvati Dugonju po grudima i ramenu, osjeti bol i klonu iza kamena. Posrcuci prilazi selu i pada na pod prve kuce, pred domacinom i njegovom zenom. Pokusava da progovori, dohvata ruksak, ali rijeci se ne otkidaju, pogled se muti, glava i ruke klonuse... Laktom ruke cija je saka u zavojima proleter Cakan budi hirurga Spanca, koji je opruzen na klupi pored operacionog stola. Dvije ispruzene sake u zavojima! Dvije gnojne, erne, deformisane sake kao dvije prijetece smrvljene pesnice leze na bijeloj plahti i pred ocima Spanca, cetvorice bolnicara, Draginje i Bahre, i partizana Jumbe, igmanca smrznutog stopala, koji hoce da kao ocevidac prve operacije odgonetne da li ce i sam smoci snage za takav podvig. Makaze snazno zasijekose zdravo tkivo. Krv potece. Bolnicom se prolomi vrisak i psovka. Covjek na stolu ne moze da izdrzi uzasne bolove, ali hirurg sa svojim pomocnicima je odlucan u njihovom zajednickom podvigu. Jedan za drugim padaju truli prsti, svih deset prstiju, obamrlog Cakana. Jumba rukama zakloni oci. Skrhan od bola i nemoci, klonuvsi kraj stola, trazi od hirurga pistolj, ,zeli da se ubije, da vise ne pati, da ne gleda patnje drugova, da ne muci sama sebe. Hirurg, sav u grcu, baci pistolj, ali Jumba ga ne doceka. Ispao je iz sobe potpuno skrhan, �obnevidio... Cakan u dubokoj nesvijesti lezi u sobi u kojoj je operisan, na klupi pored njega - hirurg, budan i, cini se, zadovoljan. Cakan otvara oci i gleda vedro lice hirurga. Osmjehseote. Bahra, radosna, pokazuje Spancu toplomjer. Na sastanku komunista igmanaca - u bolnickoj sobi - sekretar Korcagin svodi dijalog u odluku: na operacionom stolu proleter mora odoljeti svojim mukama! “Internacionala” neka se cuje kad makaze sijeku rodeno meso! Na stolu, u bunilu, Paganini ponovo koraca izglacanom prtinom, razmahuje rukama i njima lupa po bedrima. Vilica ukocenih, “ide kao mjesecar i privida mu se: cas mu se cini da se i ogromne jele krecu zajedno s njim, cas mu drugi u koloni izgledaju kao naviljci sijena koji cudno poigravaju na pokosenoj livadi”, vidi “u snu toplu sobu sa cistom posteljinom i bijelim zavjesama na prozorima”. Proleter Moca ukrstio ruke i sledena lica gleda kako mu nestaju stopala. Pego raspuklim glasom klice. Jumba... Nevena... Zonja... Korcagin... ponovo su zalegli na novi, na svoj najtezi borbeni polozaj... Dva seljaka, od koji je stariji domacin u cijoj je kuci kurir Dugonja izdahnuo, nesigurno koracaju hodnikom igmanske bolnice i ne znaju na koja bi vrata pokucali. Jedan od njih nosi ruksak. Niko da naide. Vracaju se izlazu, ali - privuce ih tipkanje pisace masine. Bolnicarka Draginja ponavlja rijeci hirurga Spanca i kuca: “Kroz bolnicu prosla 172 nastradala borea - 75 slucajeva promrzlih peta, 33 slucaja promrzlih tabana, amputirana 224 prsta...” S vrata promoli glavu seljak sa sajkacom. Ude i stade kao vojnik. Gorak osmjeh razvuce se hirurgovim licem kad iz Dugonjina ruksaka izvuce dragoejene kutije sa injekcijama i drugim lijekovima. Seljaci se snebivaju, cute, cekaju da hirurg kaze koju rijec vise. _Jedan od seliaka iz torbe vadi cuturicu i nruza Soancu. “Doktore. da Doktor Duro Mesterovic, sanitetski general -pukovnik JNA, ucesniku spanskom ratu 1937-39. 288 Magdino FATALNO SLOVO Dvije najvece bitke covjecanstva kroz vijekove vodene su na prostorima kuda sada prolazimo: desno su nepregledna groblja gvozdenih bijelih krstova poginulih Francuza i Nijemaca u dugom rovovskom satiranju u Prvom svjetskom ratu, desno je kanal Lamans sa Hitlerovskim atlantskim bedemom na koji se u noci 5. i 6. juna 1944. u Drugom svjetskom ratu srucila ogromna angloamericka saveznicka vojska glavnokomandujuceg generala Dvajta Ajzenhauera, bitka zaceta vazdusnim desantom tri divizije, sa osamnaest hiljada padobranaca, od 59 divizija koliko ih se prikupilo uoci napada u Velikoj Britaniji! - s mikrofonom u ruci profesorica istorije Valika obraca se neocekivano pazljivim slusaocima. “Sadasniost sviesna proslosti” Drugi front je lijecio rane ratnika na prostranom Istocnom frontu, potisnut je hladni rat i danas su ljudi zapada u Evropskoj uniji, bez granica i zavada... Na drugoj strani Lamansa, britanska imperija se sve la na ostrvsku zemlju, mocnu, bogatu, i skupu. Gradske znamenitosti ukazuju da je “sadasnjost svjesna proslosti”, puno je tamnih tonova velikih crkava i spomenika, malih zelenih parkova. Valja se prociscena Temza ispod jedanaest mostova od Tauerovog do Albertovog, zivot tece od Trafalgar skvera i Pikadilija do Bakingamske palate i �Londonske kule u kojoj je hiljadu godina gradena nacionalna istorija, gdje su u kraljevskoj rezidenciji mnogi zatvarani i giljotirani. To podstace novi dijalog Popa i Pisca - jednog zagledanog u katedrale i dvorske holove, drugog u grobove smrvljenih u dinastickim obracunima i muzjackim pozudama. Bliznakinje Ana i Ina u velikoj trgovini voca narucile dva kilograma jabuka i pomorandzi, zatim vratise, jer istaknute cijene su za jednu jabuku i pomarandzu. U sanitarnom cvoru doceka ih miris poput jutra u borovim sumama, “svjetlosno oko” i aparati za susenje ruku, bljestava stakla i bijele plocice na podu, svugdje bjelina. Jedno jaje “na oko”, prozima kriska slanine i sunke, isjecene milimetarskom preciznoscu, kocka butera, pecivo i caj - cuveni engleski dorucak! - osobito ne odobrovolji Pisca koji, “zaobisavsi” nekoliko nicaka, prizivanjem gurmanskih jela naprosto zagorca trenutke opustanja, jer sve sto stize preda nj moze da se smota u cetiri zalogaja, sto covjeka meka srca - Lalu - podstace da mu pruzi i gavrilovicevu salamu, spasonosni dodatak engleskom dorucku. A treba preskociti rucak. Golub ne slusa Popa kako on, mlad covjek, iz svakog ho tela uzima k “suvenir”, noz, viljusku i kasiku, da sramoti druge. U metrou tutnjava vozova i guzva, hodnici u vise pravaca. Na peronu Svetlana objasnjava kuda krecu vozovi i pokazuje tablu: “Ohford circus - Piccadillu circus”. Lala upozorava da se drze prve rijeci “Ohford” jer ce inace biti ono drugo - pravi cirkus. �Voz stize i svi udose u vagon. Franceska, Madarica iz Banata, iznenada iskoci iz voza. Svetlana doviknu da ide u hotel, stotinu metara daleko od metroa. U dvospratni autobus moze uci samo onoliko putnika koliko ima praznih mjesta. Posto ne mogu uci grupno, jer slobodnih mjesta nije bilo ni u petom pristiglom autobusu, bracni parovi se razdvojise i osuse. Franceska luta i zagleda polumracne hodnike podzemne zeljeznice. Policajac je izvodi iz metroa, zaustavlja taksistu i prepusta Francesku soferu, neka se on batrga s putnicom koja ne zna ni hotel u kojem je odsjela, zaboravila je prospekt - propagandni oglas hotela. “Aaaa, cevapcici!”, obradova se sofer kad razabra da putnica dolazi iz Beograda. Prolaze pored nekoliko hotela, ali uzalud, Franceska ne moze da odgonetne 290 u kojem je odsjela. “Cevapcici!” ponavlja sofer i dovodi Francesku pred bife ispred kojeg mladic na rostilju okrece cevapcice. Leskovcanin tesko razabra sta zena hoce, sta se dogodilo. Bi mu pomalo sumnjiva, jer ne zna jezik svoje zemlje, sve je smijesila - srpski, madarski i njemacki jezik. Franceska pruzi 10 funti soferu i Leskovcanin shvati da zeli da vidi Hajd park, katedralu Sv. Pavla. Kosati propovjednik u Hajd-parku propovijeda povratak prirodi, da sve sto se krece na benzin i elektriku treba srusiti i spepeliti, uz put psujuci na njemackom jeziku englesku vladu. Franceska mu odvrati na njemackom da mudraci lijepo kazu da je “najbolji dokaz mudrosti uvijek dobro raspolozenje”, “kad iscrpimo sve ludosti”, poput kosatog propovjednika, “tek tada ulazimo u zemlju mudrosti”. U policijskoj stanici zena policajka uputi Francesku da ode do obliznjeg privatnog pansiona i privatne skole gdje djeca dobrostojecih sa Balkana uce engleski jezik, neka medu svojima razmrsi svoje zapretane puteve. “Tetkicu” docekase “djeca” s punim casama pica, umebesnim smijehom, jer “tetkica” im je saopstila da je napustila metro posto ne zeli da ide u cirkus, u nekakav “Ohford circus - Piccadilli circus”, a ona, boze sacuvaj, ne voli da gleda ljude na trapezu. “Djeca” povedose Francesku kako bi se prikljucila grupi putnika koji su u Nacionalnom muzeju razgledali cuda svakojaka. Pred Nacionalnim muzejom putnici u dugackom redu cekaju da se otvore muzejska vrata. Aida objasnjava krivonogom muzu “gdje je bila kad je bila u najvecoj robnoj kuci u Londonu”, otkud cvikerasa s bradom bas u to vrijeme i u toj robnoj kuci. Maika i sin Novinarka s magnetofonom intervjuise turiste o dobrim i losim stranama njihovog putovanja i boravka u Velikoj Britaniji. Ako im je vrelina dana oduzela volju da govore, evo i formulara i neka u njima, mogu i na maternjem jeziku, da napisu svoju istinu o zemlji i ljudima kojima su dosli u pohode. Neko kaze jedno, drugi drugo, a pored Magde i njenog trinaestogodisnjeg sina Srecka, djecaka s foto-aparatom, Novinarka se duze zadrza. Srecko odgovara na engleskom, u diktafon objasnjava sta pise u formularu, i za nagradu dobi naduvani balon. Magda glumici Sandri govori o sinu koji drugacije od nje shvata strane jezike, bez kompleksa da li ce pogrijesiti, kao sto je to slucaj s njom. Njene mutne oci, zagledane u vrevu londonske ulice, vidimo uplakane u sudskoj dvorani pred sudijama i porotnicima. Sjedi skrusena i optuzena da kao visi komercijalni referent nestrucno obavlja �korespondenciju s engleskim i drugim stranim poslovnim firmama. Jeste da je jos kao dijete ucila engleski jezik, zavrsila nekoliko kurseva, podrazumijevajuci i debatni, za to dobila vise priznanja, govori sudija, ali - tvrde u njenom spoljno-trgovinskom preduzecu - za taj posao treba zaposliti skolovanog prevodioca, pogotovo poslije njene ucinjene fatalne greske. Zastupnik preduzeca, razdragana pravnica, saopstava da prevodilacki posao koji je “gospoda Magda” godinama monopolizovala, moze i treba da radi fakultetski obrazovan sluzbenik, a on i inace povremeno honoramo radi u preduzecu. Dokazuje da je zbog Magdinog neprofesionalno vodenog prevodilackog posla njihov kolektiv izgubio gradevinske radove velike valutne vrijednosti. Dvije djevojke u sudskom gledalistu se saopstavaju i povjeravaju daje taj profesionalni prevodilac sentimentalna slabost diplomirane pravnice. Magda ne moze da objasni kako se sve to dogodilo. Godinama se potvrdivala kao vrsni prevodilac u mnogim susretima sa strancima, ali kako je doslo do tog fatalnog dopisa, do toga fatalnog samo jednog iedinog slova zaista ne moze da odgonetne. Tacno je da je odgovor engleskoj firmi ona licno potpisala, da je, umjesto da napise kako je direktor “He is ill” (Onje bolestan), otkucano “He is kill” (On je ubijen), to jest dopisano slovo “k” i izostavljen nastavak “ed” (killed). Strani poslodavac nije zelio da poslije smrti njegovog prijatelja direktora nastavlja poslovnu saradnju i preduzeceje izgubilo goleme pare. Slucainost ili podvala Advokat upozorava zar ne bi moglo da bude tacno i to da je drugarica pravnica, koja joj jc bas to pismo otkucala jer je tog jutra daktilografkinja bila bolesna, mozda i namjemo dodala slovo “k”, ocekujuci da ona, Magda, nece zapaziti tu fatalnu stamparsku gresku. Tako se i dogodilo. Tako kaze Magdin branitelj. Medutim, Magda je potpisala i otpremila dopis i, evo, sada sjedi na optuzenickoj klupi, uz podozrenje da je mozda namjerno ostetila preduzece. Oslobodena je optuzbe, mladi prevodilac je primljen u sluzbu, ali od sada se Magda zaklela da vise nece izustiti nijednu stranu rijec. Ne zeli da cita ni muzejske prospekte, ni naslove novina, ni rijec da 292 progovori na engleskom. Potresena prisjecanjem Magda napusta dugacki red vec nestrpljivih turista i u banci na drugoj strani ulice razmjenjuje dinare za funte. U zgradi privatne banke zatekla se iza jednog stuba u holu upravo u trenutku kada cetvorica maskiranih pljackasa upadaju s pistoljima i primoravaju sluzbenike da dignu ruke. Magda ustrca uz kruzne uske stepenice i na prvom spratu utrca u kancelariju. Odmor je i sluzbenici su negdje na uzini. Magda se zakljuca, uzima telefon i zumo prelistava telefonski imenik. Okrece jedan broj i na drugoj strani zice javlja se policajac. Magda cuti. Sta i kako da saopsti? Zar bas mora da progovori engleski? A vrijeme odmice. I rece dvije-tri nase rijeci, ali policajac ne razumije. I Magda, u grcu i znoju, obavjestava na engleskom o upadu pljackasa. Ponovo je vidimo u kancelariji direktora banke okruzena njegovim pomocnicima i sefom intemog televizijskog kanala. Medu uzbudenim gradanima i sluzbenicima banke u velikom holu su i Magdini saputnici iz autobusa koji netremice gledaju i slusaju Magdin razgovor sa direktorom banke na ekranu na cistom engleskom jeziku. Pored nje je i njen sin Srecko. Policajac obavjestava da su provalnici uhvaceni, mada se ispostavilo da su naoruzani specijalnim gumenim pistoljima, to ne umanjuje podvig hrabre majke, govori sef propagande i televizijskog kanala, iznenaden kako njihova televizijska junakinja �govori tako cistim londonskim izgovorom. Magdina zahvalnica Direktor banke diktira sekretarici zahvalnicu Magdi, a ona ga moli da o njenom briljantnom znanju engleskog jezika napise sve sto je receno i na intemom televizijskom ekranu. I da se to i pecatom potvrdi. S tom dragocjenom potvrdom i poklonom Magda i njen sin dopraceni su i do hotela, gdje je doceka Novinarka koja ju je tog jutra nastojala da intervjuise. Blic bljesnu i Magda saznade da ce jedan vecemji list objaviti fotografiju i tekst o njoj. I njenom sinu. Njenu radost, osjencenu tugom sto je njen kolektiv “slucaj s fatalnim slovom” prepustio sudu i sumnjivim institucijama, Golub objasnjava kako je na neobican nacin stekla kompleks fatalnog slova, nesamopouzdanja i klonulosti, isto tako se na neobican nacin tog kompleksa i oslobodila. U toj transformaciji i neobicnosti dogadanja i lezi sva ljepota njenog putovanja, odnosno sebe. Samo zbog jednog slova i Vuk Stefanovic Karadzic, saopstava Magdi i 293 drugima Pedagog, dozivio je da u Budimu cuje prijeteci dijalog o sebi i svojoj azbuci. “Sta biste vi uradili Vuku za njegovo ‘jpitao je Vukov prijatelj okorijelog Vukovog protivnika, koji nije licno znao Vuka, i ovaj odgovori: “Ja bih mu i onu drugu nogu prebio”. .Kad je na to Vuk rekao: “Ta nemojte, zaboga, onda necu moci ni hodati”, ovaj se ne zbuni vec odvrati: “E, sta cu vam ja, nemojte da nam crkvu dirate”. Fatalno slovo, jedno jedino, nanese nevolju i politicaru, trazeci ispravku: “U nasem kracem dopisu od 30. oktobra, u posljednjem redu potkrala se greska sekretara koji je kucao na masini te je umjesto ‘t’ u rijeci “stanje” upotrijebio ‘r’...”. Koja je to rijec od pet slova s fatalnim slovom, Golub odgonetnu - napisa je na kartonu, zacu se grohotan smijeh, ali i Svetlanin poziv na - pokret. SVADBA Belgijska luka i izletiste Ostende na Sjevemom mora sa kupalistima uzduz obale bez zatona i zaljeva i usred ljeta je negostoljubivo odmaraliste. Prohladan vjetar navukao je kupace u otvorene kabine i plitke platnene zaklone, kako zaogmuti dzemperima prizivaju zubato sunce, uz prljavo i sivo, plitko i nemimo valovito surovo more, pored zutog tramvaja koji siba uzduz obale trideset i nekoliko kilometara. U autobusu na autoputu za Brisel magistar Golub slusa profesoricu istorije da nije imala srecu da vidi zemlje o kojima je mnogim generacijama govorila, ali eto ustedila je i svojoj unuci Jagodi za matursko okoncanje gimnazije podarila joj ovo njihovo zajednicko putovanje. Glumica Sandra, mrzovoljna i bez zelje da progovori bilo s kim, guta aspirine i od vodica Svetlane ocekuje da autobus svrati medu prve kuce i potrazi zubarsku ordinaciju jer od bolesno'g zuba, cijele vilice, pamet joj se oduze. Lala zeli da zna kakve su to razlike izmedu Flamanaca i Valonaca, kakva je to zemlja Beneluks, ali ga ucutkase, neka brine svoju brigu. Sandra ne moze da izdrzi zubobolju, lijekovi ne pomazu, priskace Sandzaklija i pruza joj svoj “lijek” - ljutu, da ne moze biti ljucu rakiju prepecenicu, Sandra dobro potegnu i bolovi kao da se utisase. Ali opet zakuka. Opet potegnu dobar gutljaj prepecenice. Svejedno, mora da se trazi zubar u prvom predgradu Brisela. U predvecerju autobus sa oznakom BEOGRAD krazi uskim ulicama i 294 preda nj istrca mladic, zaprijeci put, otvorise se vrata autobusa, mladic ude, poljubi iznenadenu �Svetlanu i na losem srpsko-francusko-engleskom jeziku zabrza, mlatara rukama, vice “wedding, wedding”, ljudi se zgledase, slusaju razdraganog mladica “Dubrovnik, Dubrovnik”. Mirce skrenu autobus i nade se na parkingu dvospratnice. Iza zgrade velika cvjetna basta sa lampionima i platnenim stolicama. Na dugackom stolu svakojake dzakonije, grickalice i pice. U basti je dvadesetak svatova. Visoka plavokosa Dubrovcanka, modni kreator, zagledala se u momka, novinara briselske radio-stanice, na reviji mode na dubrovackoj plazi, i eto, stigla je do ove svadbe i mladozenjinog poklona -kupljenog modnog salona. - Znam koliko voli Stradun, nase plavo i kao suza cisto more, smokve i grozde, jorgovane, i ne znam sta ce dalje biti - vajka se u povjerenju njena majka mladom Popu. Mladozenjin otac nije zaokupljen tim brigama i na sto donosi njihov vjencani svadbeni poklon. Sa dubrovackog aerodroma su krenuli jutros noseci peceno dalmatinsko jagnje, dva velika suha prsuta, nekoliko zmijolikih riba jegulja, vec spravljenih u rizoto, specijalno vino “prosek”, sarmu u vinovoj lozi, maslinke i vijenac tek osusenih smokava. “Grickalice” su zaboravljene i svatovi se sjatise oko dubrovackog milja. Stize i Sandra, izlijecenog zuba, i prihvati se sarme i rizota. Bliznakinje Ana i Ina slusaju mladozenjinog prijatelja pjesnika, razbarusenog i podgrijanog vinom, kako sasipa rijeci kako “sve sto je lijepo poput nase Dubrovcanke, osvaja i rusi sve ideoloske i vjerske predrasude i predubjedenja”, da “dobro napisana knjiga, ako njeni junaci i nemaju svoga boga, opija poput “proseka” ili nemirne zene, da i crkveni hor, ako valjano pjeva, svakom uhu pristaje”. Medu raznobojnim cvijecem u osvjetljenoj prostranoj basti Psiholog je nadkrilio i stihovima zaokupio Sandru. Kamera snimatelja Kevina prati Psihologa kako okrenut KAKTUSU govori da “naperenih ostrih bodlji ne dopusta da mu pride niko, dezura usamljen i dovoljan sam sebi kao neverna zena”, zadovoljan sto se “samo jednom godisnje obaspe cvetovima”, kada su mu “bodlje ostrije i nabada njima oci braneci lepotu koja je tako tesko nikla na rubu njegove samoce i sveta, strpljivo ceka svoje cvetove kao stari spavac djevojke u snu.” Medu svatove dode i policaiac Mladozenju ni svadba ne moze da odvoji od njegove redakcije i trazi 295 odgovore sta se to dogada medu narodima i drzavama na prostorima bivse Jugoslavije, kakva su to neshvatljiva previranja, sukobi, hapsenja, sta ko hoce a sta nece. Niko ni rijec da kaze. Da, dolazio je u grad na Jadranu Herceg-Novi, ali ne i u gradski muzej, rece mladozenja, slusajuci Doktora kako Muzej cuva kamenu sto lieu iz vremena stolovanja hercegovackog vlastelina Hercega Stjepana Kosace, u koju su uklesane rijeci: “Ja, kamen cuvar, ciji sam bio, ciji jesam i ciji cu biti”. Mladozenja na losem matemjem jeziku ponovi uklesanu poruku, ponovi drugi i treci put, pa razabra da ce “svi koji jesu to sto jesu ubrzo biti koji nisu”, da ce ih otpuhati vjetar i vrijeme, bice smrtni i nistavni”. Mladozenja saopsti svatovima da je upravo dobio najljepsi svatovski poklon, dobio je jedan dragulj iz “mudrosti vremena”, o kojem ce govoriti i na radio-stanici. Sesirdzija predade svoj poklon - pletenu cuturicu prepecenice, Aida uruci svilen sal, Pop srpske opanke, nade se jos ponesto. Flauta se skladno uklopi za zvucima violine, bubnja, gitare i klavira, zaigra kolo, odjeknu pjesma, uzbudi se ulica. Mladozenjina sestra pokazuje Piscu “Na Drini cuprija”, sto pisca navede na govorenje �Bajronovih stihova. Djevojka zeli da cuje stihove o uskocima i hajducima, dalmatinske i neke druge balkanske pjesme, svadba kao da se dogada negdje na durmitorskom ili velebitskom planinskom gorju. Sedamdesetogodisnja Franceska, nekad amaterska pjevacica u operetama provincijskog pozorista, pored klavira na kojem svira nastavnica muzike Gorica, pored mikrofona pjeva madzarsku sansonu, prima cvijece mladozenjinog oca i pjevaju u duetu. Mladin otac govori da “otkako asvalt prosara zemlju uzduz i popreko turizan srusi granice, sve ispretura i povalja, pa i on, eto, mora da uci francuski ili engleski.” I poce da nabada prve naucene rijeci. Medu svatove dode i policajac. Doceka ga Dalmatinka, poljubi i naprosto dogura do stola, natoci case viskija i nazdravi sa policajcem. Pride i mladozenja i jos dvije case se ispraznise. Policajac promrsi da susjedi zahtijevaju mir u ulici, ali prihvati i trecu casu 296 Upalise se svjetla u susjednim kucama, a pred kucu stize i policijski automobil rejonskog inspektora. Mladozenja ga zagrli, nazva ga imenom, uvede u kucu i predade svojoj zeni. Inspektorov crveni nos nije obecao veliku suzdrzanost prema picu, pogotovo kad mu Direktor u ruke ugura pletaricu plemenitog vina. “Doktorska disertaciia” Susjedi ocekuju da se stisa buka, a prvi zraci praskozorja najavise rastanak i rasplet svatovskog sijela. Niko nije ocekivao da ce svi putnici, sem Goluba i Gorice, krenuti u gradic Vaterlo, na polje gdje se 1815 odigrala bitka izmedu francuskih snaga pod Napoleonom, i engleskih, njemackih i holandskih regimenti, pod Velingtonom, i pruskih, pod Bliherom, s druge strane. Golub u hotelskoj sobi ne krije Gorici da ce se naci na novom turistickom i “studijskom putovanju”, da priprema “doktorsku disertaciju” o pokretu miliona turista koji prelaze drzavne granice i kontinente kao ulice svoga grada, tragaju za neobicnim da bi se “dozivjela romantika i vrijeme kojeg vise nema”, ugledala “sva sila covjekovog gotovo aladinovog umijeca”. Turisticko putovanje je imperativ svakog pravog duha, fenomen naseg vremena, misao i zelja miliona ljudi, starih i mladih, i zasto to ne bi bio i motiv njegove doktorske disertacije, govorio je Golub. Tako se i nasao i danas i ranije u pozadini autobusa radi razgovora sa putnicima. I “Nagradna razglednica” je u aranzmanu njegove majke i vlasnika hotelskih bungalova. I portrete putnika Slikar radi za njega, i obezbjeden mu je sedmodnevni boravak na planinskom gorju. - Kako ces mene smjestiti u svoju carobnu aladinovu lampu? - sapuce Gorica i njihovi se prsti nadose, ugasi se svjetlo, zacu se muzika. U beduinskom satoru ...Sjedimo okruzeni beduinima bosih nogu i obucenih u duge bijele galabije. A sunce zeze i pijesak se lijepi za lice i vlazne usne. Iz krcaga pijemo vodu, koju su domacini dobili od nasih odredskih vodonosa. Dva satora na pjescanoj gredi, jedno drvo i pijesak bez travke i zivota — to je sve sto se vidi unaokolo. Ovdje, na Sinaju, “ne postoji drvece sa koga bi u 297 oktobru padalo lisce” i “nema ptica koie bi Jetjele najug”. Ovdje je samo pijesak “koji zivi nosen �vjetrovima”. Ovi nasi cudm 1 surovi susjedi - pjescane dine, u centralnom Sinaju sa snaznim vjetrovima cesto se smanjuju ili premjestaju kao beduini sa svojim stadom i brojnom djecom... Sjedimo i pusimo. Rado bi pricali sa nasim domacinima, ali - kako? Oni znaju samo nekoliko nasih rijeci - Tito, voda, prijatelj. Dobrodusno nas gledaju i puse. Zena nema. Otisle su negdje dalje, valjda sa kozama u kakvu udolicu do nekog “pasnjaka”, koje mi nikako da vidimo i utvrdimo od cega ovce i koze i docekaju nova i gladna sinajska praskozoija. Nekoliko bakrenih i zemljanih posuda, vreca brasna od tatula, koje besplatno dobiju od lokalnih vlasti, jedan sanduk i dvije ponjave, to je, izgleda, citavo bogatstvo ove grupice plemenitih, uvijek veselih gospodara od surovih i gladnih, prijetecih dina i glavica. Pristize i jedan mladi beduin, koji zna ponesto engleski. Da, oni su iz plemena Azazma, koje se svilo kraj naseg vodnog logora u oazi El Kuseimi, zbunjeno i osakaceno granicnim linijama i patrolama. Nedavno je protjerano sa svojih ognjista s druge strane granicne linije i sada provode dane i noci ocekujuci bolje prilike. Pa zar ovdje, u pustinji, moze da bude ljepsih, radosnijih dana? Ovaj kraj izgleda kao prostrani tepih bez ruza i djevojackih vezova, jednobojno sivo tkanje bez detalja za koje bi zapelo oko. Nema cak ni “gumastog” stabla u moru pijeska, ne vide se ni putevi, sve je pusto i prijeteci gladno i bezivotno. Tako izgleda zivot i panorama putniku namjemiku, covjeku suha grla i vrela stopala. Ali za beduine iz plemena Leha Uat i Mizina, Aulad Ali i Suraka, Tarabina, Azazma i Tajaha, cije ime znaci: neko ko je izgubio svoj put, za ta plemena ovo vrelo podneblje znaci zivot i slobodu, zivot osloboden svih sprega i gradskih obicaja, jednom rijecju nesto bez cega gotovo i ne bi imalo vise smisla zivjeti i brojati mjesece i godine. Ceznula ie za nustiniom “Beduinima je nebo krov, a pustinja kuca” pricao je nasim vojnicima i egipatski general Helmi iznoseci slucaj jedne cetmaestogodisnje beduinke kojuje on, nedavno, doveo svojoj kuci, okupao je (“bilo je to njeno prvo i posljednje kupanje”), obukao, ali umjesto da radi i uci vec petog dana je pobjegla u pustinju. Vratili su je, ali ubrzo ju je general morao odvesti sto milja duboko u pustinju do njenog plemena i satora. I tu se djevojka prvi put osmjehnula otkako je napustila svoje, tu su joj cme oci ponovo zaplamtjele i dobile svoj sjaj i ljepotu. Ceznula je za pustinjom, jer u njoj vidi slobodu, puteve i raskrsca na kojima samo beduini vide 298 'NEF-a u posjeti Stabu Jugostovenskog jaj, Egipat) 22. decembra 1959 godine. \ferovic je prvi $ tijeva. wm&u Arttu (M \, i/i. Glavnokomi odreda u E! �Reporter Mensur Seferovic na novinarskom poslu u Gazifebruara I960. sigume putokaze. Oni su ovdje najbolji navigatori, osmatraci i izvidaci, pravi gospari ovih pjescanih prostranstava, putnici koji uvijek putuju i nikad se ne zagube. Ovdje policajci ne vode svoje pse tragace da utvrde tragove krijumcarskih bandi, naoruzanih i opasnih sverceva hasisa i ostalih opojnih i opasnih droga. Ovi najsigumiji tragaci i citaci svih pustinjskih tragova svoje price pletu od zacudujucih detaljisanja i pretvaraju ihu bajke nekog dalekog, starog svijeta. Tragac, beduin, prica citavu pricu iz tragova: “Bilo je sest ljudi, koji su bili preplaseni...” Ako ga pitate kako to zna, odgovorice vam: “Osvrtali su se svakih deset metara...” A kako to zna? Po tome sto deva ima palae na nozi i kada se okrene napravi zaokret u pijesku, pa se po tome zna da se okretao onaj ko ju je jahao. On zna da li je prolaznik nosio tovar, cak i sa koje strane, jer je primijetio da je desna noga deve upala vise u pijesak. Navodi i tacno vrijeme kada je kamila prosla. Prema njenom izmetu zna da li je prosla prije dva ili tri dana, ili prije nekoliko sati. On zna da li je neko dolazio njegovoj kuci dok je bio na putu. On je to primijetio po tragovima i kao policijski pas zna ciji su to tragovi. I sta sada, eto, pored takvih tragaca i izvidaca ostaje meni da zabiljezim, sta da procitam i zabiljezim? Vidio sam, ako nista drugo, njihov logor i brezuljke na kojima se, po nepisanom zakonu, mladici i djevojke mogu jedino da sastanu, u dolini - nikako, a zasto - ko bi to mogao znati. Oci kao cmi ugarci Dadose nam i banane. Pozivaju nas i na rucak. Tu velikog izbora nema. Brasno od tatule mijesaju sa vodom i bace u vatru, a zatim u pijesak. I “hljeb” je gotov. Malo kozijeg mlijeka, ponekad zalogaj jagnjetine i pirinca i beduin krece dalje na novu pasu za koze i ovce, samo naprijed, uokrug, �bilokuda. Gledam djecu koju lijece njihovi - na univerzitetu zivota - diplomirani “doktori”. Do mene sjedi mladic sa tri oziljka na glavi i dva na nogama od uzarene tupe igle - dokaz da je lijecen od teske glavobolje i opasne reume. Dali su nam i neke trave. Dvije stotine ljekovitih trava - to je “apoteka” pustinjskih “ljekara” i sigumost beduinska, cije su oci - cmi ugarci! - dva bistra vrela i dva ogledala ispred kojih djevojke, gledajuci jedna drugu, pletu svoje guste i duge pletenice. Tako se bar meni cini gledajuci djecije, kao suza ciste i lijepe, velike cme oci. Oci osmatraca i izvidaca.18 FATKINE GORNJE I DONJE ODAJE Otud, iz zadimljene prostorije, zacula se harfa. U gostionici je veselo, jer gosti su podobro podgrijani vinom, pogotovu sto i harfa, pod pristima starog muzikanta, sve vise raspaljuje podnapite glave. - Mocarte, sada nam odsviraj jednu... sevdalinku. Placam litar zilavke... — zadumbarao je covjek sa fesom na glavi, i Mocart, obucen u izlizano odijelo, podsmjehnuvsi se, potpuno se predade svojim strunama. - To je stari profesor muzike, ako hoces da znas. Nedavno je izbio u Vjetrenik. Zbog pica je izbacen iz sluzbe, tako bar kaze, i sad zabavlja goste za casu vina. Pije samo cisto bijelo vino. Udovica bega Imsira Za stolom, odmah do vrata, okupilo se povece drustvo, koje je pobozno, bez rijeci, slusalo Mocartove majstorije na zicama. - Onaj sa otecenim i kao patlidzan velikim nosem - nastavio je Admiral -to je penzionisani finans Haso, zvani Truba, koji redovno, svakog dana ispije desetak malih cokanja sljive. Cuo sam da je pobjegao ispred partizana kada su napali na njegovu kasabu. Otkudmupare? Tonikonezna. Onaj do njega, ukoznoj kapi bez strehe, to je Kokot, moj stari gost... - Njega i Begana znam. Staretinari! - Prodaju oni sada i nove i krupnije stvari. Vidis one bersaljere? To su njihovi dobavljaci rize, cokula, svega. - A onaj u fesu, brko, ko je on? - Zar ga ne poznajes. Pa to je nekadasnji cuveni meraklija, beg Idnzbeg iz Sogorova. Nedavno je dosao i prodao svoju posljednju kucu, eno je na cosku Dokinog i Trifkovog sokaka, pa sad ne izlazi iz krcme, stalno sa sobom vuce Mocarta i svima cesto placa pice. Kaze, ionako je rat, sve je gotovo, topovi unaokolo gruvaju, pa zasto onda da mu badava propadne kuca. To je dusa od covjeka. U neku ruku dode mi kao rodak. Po zeninoj lozi. Kostrijes se trze. Ali prije nego sto je progovorio, Admiral je nastavio: - Znas li ti onu Fatku, udovicu bega Imsira? 301 - Imsira je znalo svako dijete, a za Fatku se culo daje... - Stani, ne brzaj! Ti znas da poslije rasula stare vojske nisam imao sta da radim i sta da jedem. Sta cu, kuda cu, odem ja do svojih u Fakovica kulu, na selo. Tamo me hodza i seoski knez postavise za komandira seoske milicije. Ti si, vele oni meni, stari vojnik, brat musliman, i niko nema vise vojne struke od tebe da okupis oko sebe dobre vojnike i da branis nasa sela. - Od koga da ih branis? - Aha, to sam i ocekivao da pitas. U pocetku, receno nam je: ne daj nikom u selo! Malo-pomalo, ja razabrah situaciju. Vidim, municiju nam salju Talijani, daju nam i sljedovanje, ali - slusaj sad sta je bilo. Neki cobanin donese mi jedno jutro pismo. Od koga je, pitam, a on ce na to: od partizana. Sta �kazes, od kakvih partizana! A on ce na to: od nasijeh, sa planine. Koje, bolan, planine, pitam dalje, a on ce opet: eno one. I pokaze na Vidino guvno. Otvorim pismo... i imam sta da vidim. Gore, u vrhu, moje ime, dolje - potpis naseg Sokola. - Kapelnika Sokola? - skocio je Kostrijes. - Kapelnika Sokola! Jesi li ti vidio, moj lijepi brate! On ti je sada nekakav njihov sefu opstini, odboru, sto li. - Kakvoj opstini? - Sta ti ja znam. Nego, slusaj dalje. Pise ti meni Soko citav ferman o borbi protiv ovih Talijana i svih onih koji idu s njima pod ruku, i veli mi otvoreno da pripazim da izdajnici, narocito neki Murat, ne zavedu muslimane Pothumlja u, kako rece, bratoubilacki rat. I na kraju kaze da se nada nasem skorom videnju... Sutradan dobih pismo i od nacelnika iz Sogorova, zove me na vazan razgovor. Odem, kad tamo sjede ustase i Talijani. Vele oni meni, zovu me “gospodine komandante”, vi morate ucestvovati sa stotinjak svojih vojnika u borbi protiv odmetnika... - Partizana? - Komunista i partizana. A, jok, mislim ja u sebi: u borbu - jok! Taman posla. Pobjegao sam iz grada da spasim glavu i da se prehranim, a oni meni - hajd u vatru! I tada mi sinu kroz glavu: onog mog zamjenika, bivseg zandara, koji me je popreko gledao sto su mene izabrali za komandanta, treba predloziti za glavnokomandujuceg seoske milicije. Jos bolje: treba im reci da je Murat vec postavljen za komandanta... -1 ti im tako i kazes? - Tako im ja kazem. - A Murat? - Dalje je vec bilo lako. Predam mu koznu torbu, masinku, i raspalim u Vjetrenik. Sviiet svasta prica i pricace - Kakve to sve ima veze sa Imsirovom udovicom? - Ne istrcavaj. Dodem ja ovamo, ali - gdje da spavam, nema vise sobe u kasami, nema se sta ni jesti. - A sestra? - Pusti je. Udala se za nekog... Radi u talijanskoj komandi... I onda mi jedna moja rodaka rece da bi bilo najbolje da se smjestim u veliku, zidom opasanu kucu umrlog bega Imsira, kod njegove udovice Fatke, koja sama' cami u odajama. - Zar te nije bilo strah? - Zbog cega? - podigao je obrve Admiral. - Govorilo se da je skrenula s uma, da rijeci ne progovara. - Svijet svasta prica i pricace. Pricalo se, i to je tacno, da je Imsir kartajuci se izgubio citavo imanje, i da je, i to je tacno, ubio dvojicu kartarosa kada su zatrazili da novu partiju karata odigraju uz nagradu: ako beg izgubi - da ustupi svoju zenu Fatku, samo za jednu noc. Uvrijeden, beg je izvadio pistolj i, ubivsi obojicu, ispalio je metak i sebi u glavu. - Od tada je, pricalo se, Fatka i skrenula s uma. - To je ono sto svijet dodaje. Jest da je dobila neki, da tako kazem, kao malo ludacki izgled, skoro da je zanijemila, ali, brate, ostala je i dalje mlada i, bogme, lijepa zena. -1 sta dalje bi? - Onako kako najbolje moze. Dala mi je bez rijeci gomje odaje i vec prve noci bez rijeci me pustila i u donje odaje. 303 �- Mislis... u njenu odaju? - U njenu. - Ma sta pricas? - To sto ti kazem. - A ona? - Sta ona? - Pa, tako, mislim... - Nema tu sta da mislis: to je zena kao i svaka druga zena. -A... sutradan, slijedece noci, ode li opet? - Opet. -I...? - I opet isto. Sve do dana danasnjeg. Ne prica mnogo, ali... sve je u najboljem redu. - Jesi li je vjencao? - Kazem, sve je u najvecem redu. Ona suti, ja cutim. PISMO Adilu Zulfikarpasicu Kada nam je gosp. Rasid Nuhanovic javio da ste — nakon prvog uvida u moju posljednju knjigu Prebolizla — ispoljili zelju da moje objavljene knjige imate u Bosnjackom institutu u Sarajevu, uistinu smo se, porodicno, obradovali i odmah odlucili da Vam i pismom i slanjem desetak mojih izabranih knjiga, nasim poklonom, zahvalimo na Vasoj paznji i cjelishodnosti da se u biblioteci Instituta mogu naci i najvrijednije stranice moga pedesetogodisnjega pisanja. Saljem vam II knjiga: Sosa, Pred ocima grada, Vrijeme ratno Manojla Monojlovica, Sestorica osudenih, Istocno i zapadno od Neretve, Razmeda Zivke Damnjanovic, Mostarski kolopleti, Krst i polumjesec u Bozurevom Dolu, Vojska za jedno Ijeto, Preboli zla i Kamena ognjista. Posljednje dvije knjige predace Vam izdavac, glavni i odgovomi urednik Bosanske rijeci iz Tuzle, pjesnik Sime Esic, u septembru 2001., kada ce svjetlo dana ugledati Kamena ognjista (izvodi iz mojih 19 ranije objavljenih knjiga, i u drugom dijelu, pretezno neobjavljeni i aktualni tekstovi). Bicu Slobodan da kazem da moje knjige predocavaju svijet neizmisljenih junaka koji su “kao sa strane a u svemu su”, koji “svoje zastave nose u sebi, kao na dobrom vjetru, plove njihovim krvotokom”, svijet zasnovan na cinjenicama i sagledavanjima zapretanih i tesko dokucivih meduljudskih i drustvenih odnosa, kako nas poducava Zan Pol Sart: “Pisem da bih na cistac izvukao neke okolnosti”. Slijedio sam, koliko sam mogao, i Stendalovu misao: “Piscu treba isto toliko hrabrosti koliko i ratniku; on ne smije da misli na kritiku, kao sto ratnik ne smije da misli na metak.” Otuda i moje “kazivanje i s lica i nalicja”, o kataklizmaticnim ratnim i poratnim konkretnim dogadajima i sudbinama pojedinaca od 1941. do 2001. godine, osmatracnice dokumentarnog pripovijedanja, svjedocenja o covjeku u dogmatskom okruzenju,,prije svega u knjigama Pred ocima grada, Sestorica osudenih, Razmeda Zivke Damnjanovic i Vrijeme ratno Manojla Manojlovica. Da Vam kazem jos neku rijec o nama na ovoj strani Okeana. Druzili smo se s Vama citajuci i knjige Bosnjackog instituta: Adii Zulfikarpasic - clanci i intervjui (1991), Bosnjaci u emigraciji Monografija Bosanskih pogleda (1996), Okovana Bosna (1995), Bosnjak - Adii Zulfikarpasic (1994). U ratnom nevremenu citaU smo intervjue sa Vama u stampi, poput priloga u Borbi od 23. aprila 1994, gdje Dilas i Vi ukazujete koje izgubio rat u Bosni, aja ponesto od toga prepricavao svojoj izbjegloj familiji u Francuskoj, kako to pise i u knjizi Preboli zla na 191. 305 stranici: “Zulfikarpasic tvrdi da su ‘u ovoj tragediji i stradanju otklonjene sve sumnje �0 egzistiranju bosnjackog naroda, prije svega u nasim dusama’, pa zakljucuje: “Sve iluzije da smo Hrvati ili da smo Srbi, ili, pak, da cemo postati Hrvati ili Srbi, sve te iluzije su propale kroz ovu grubu stvarnost’...” I sada, nakon toliko godina, Vi i dalje istrajavate u nastojanju da svojim kazivanjem Bosnjacima u dijaspori obogatite i osmislite, oljepotate nase dane, poput upecatljive besjede o Kongresu Bosnjaka u Njujorku krajem maja 2001. Trebalo je da na taj skup dodete licno Vi, i da im jednostavno i sugestivno, dobronamjerno ukazete, prije svega organizatorima, ali i ucesnicima i citateljstvu, kako, ko i na koji nacin, oko cega, i zasto da se Bosnjaci okupljaju i svoja opredjeljenja dograduju novim ostvarenjima, opstim i svakodnevnim potrebama, i, uz to, okrenuti i svojoj rodnoj grudi BiH. Kako da izbjegnu ili otklone stranputice i iskljucivosti svake vrste, moguci sunovrat, okostalost i otudenost jednoumlja, poruke bilo koje dogme. Gospodine Zulfikarpasicu, Vi ste svojim licnim cinom - moralnim, politickim i materijalnim (o cemu je ovih dana pisao i prof. dr. Sacir Filandra povodom otvorenja Bosnjackog instituta u Sarajevu) veoma direktno, na najbolji nacin predocili kako, i kuda, gdje da se usmjere raznovrsne mogucnosti uspjesnih Bosnjaka sirom svijeta. Da li u ovim nasim ispreturanim drustvenim i ljudskim vrijednostima ima 1 onih u dijaspori koji osluskuju i prihvataju zahtjeve svoga i nekog buduceg vremena? Kako djelovati medu “ljudima u tudini”, pitao se svojevremeno i moj zcmljak Mostarac i filozof Predrag Matvejevic, koji je “upoznao njihovu samocu, i njihovu iskljucivost”, kad “podjele medu njima uvecavaju i dob i uspjeh, polozaj i razlike”, kad se “jedni okrecu protiv drugih, a ne mogu jedni bez �drugih”, kad su sporovi medu njima jalovi i sitnicavi”, kad su se “odvojili od svoje zemlje, a u tudoj nisu pustili korijena”, a oni koji se “odvajaju uzimaju rizik”, kad “pojedini emigranti smatraju da im zasluge, stvame ili izmisljene daju pravo da odlucuju o sudbini naroda”. U stvari, “njihovi su prijedlozi neprihvatljivi u zemlji iz koje su otisli, nerazumljivi u onoj u koju su dosli”. Tu neobicnu sliku “ljudi u tudini” dogradio je i sarajevski kolumnist Gojko Beric sa svojom “Izbjeglickom nacijom”, kad kaze da onaj kome bi poslo za rukom da medu bosanskim izbjeglicama nade zajednicki izbjeglicki nazivnik, postao bi slavniji od Lorenca od Arabije i zasluzio bi deset Nobelovih nagrada za mir”, pri cemu bi “ovdje prva prepreka za sve bila psiholoski Rubikon”. Kako je mucno djelovati u takvim okolnostima vrijedno je pomena i moje iskustvo radeci ovdje u Cikagu kao glavni i odgovorni urednik u dva bosnjacka magazina Zambak i Tribina Bosnjaka (bez honorara, kao sto sam u ovom gradu napisao, bolje reci, dovrsio i tri knjige odricuci se u sva tri slucaja bilo kakvog honorara, plativsi kompjutersko i dizajnersko oblikovanje, pa cak jednim dijelom i stampanje jedne knjige, svakako zahvaljujuci cjelokupnoj novcanoj pomoci i podrsci moje djece, jer ovdje zivim od socijalne pomoci, to je moj prilog BiH). Nesto od te djelatnosti mozete sagledati i u casopisima koje ce vam predati gospodin Mujko Erovic kojeg ste vjerovatno upoznali na Kongresu, cijom dobrotom vam saljem i moje knjige. Evo i ove znacajne pojedinosti. Uoci osnivackog Kongresa Bosnjaka u Cikagu prosle godine, napisao sam clanak za Zambak (u meduvremenu je iz naslova ispalo (“BiH odjek”) polazeci od iskustvenih cinjenica iz evropskih gradova da je “procentualno gledano izuzetan uspjeh ako barem 10% Bosnjaka (izuzetak je Svedska sa 23%) od ukupnog stanovnistva u doticnoj zemlji u kojoj se nalazi, pohodi prostore IZ”. Ali, clanak nisu objavili. To zapisano i tada neobjavljeno, izlozio sam, djelomicno, u clanku “Susreti i razlazi” u Tribini Bosnjaka marta 2001, gdje pise i ovo. “Ukratko, da li se osloniti i obuhvatiti samo 10% vjernika, ili i 90% ostalih ‘zaboravljenih’ Bosnjaka. Odgovor moze biti viseslojan, tj. ako se sutke prede preko te iskustvene cinjenice, ako samo dogmate ili ‘uzareni’ tumaci jednoumlja bilo koje vrste uzmu rijec i o tome pisu, dozivjecemo ono sto su dobro zapamtili i nekadasnji lijevo orijentisani pjesnici, bilo je medu njima i radnika, koji su vec dalekih 1935-tih godina napisali knjigu stihova pod naslovom “Cekic i pern”, i poslali na recenziju valjda najistaknutijem knjizevniku tog podneblja Miroslavu Krlezi. I dobili su recenziju od samo tri-cetiri slova, najkracu za koju znamo: umjesto naslova Cekic i pero, Krleza je napisao: “Cekicem po pern”. Pa, rekoh, ako se zatvore oci pred tim 307 �Na promociji knjige «Iskusenja» u Bosnjackom institutu u Sarajevu ljeta 2006. Uprvom redu Sejika Seferovic i njen brat izazovom, i bosnjacka dijaspora ce udariti cekicem po vlastitom tkivu, ostace uskracena za jednu vjerovatnu istinu, ostace tako kao sto je i sada, ove 2001. ili neke druge godine. Kongresu odrzanom u cikaskoj dzamiji prisustvovale su i moje kcerke, Sanja i Selena, i bile svjedoci kad ekstremno “njujorsko” bosnjacko navijacko jezgro svojom torcidom da se dvojica �prisutnih novinara, Erol Avdovic i Rasid Nuhanovic, osvjedoceni istrajni borci za napredak BiH, ne biraju u bilo kakve odbore i komisije, jer im nije mjesto medu njima, delegatima, jer se “oni druze sa Srbima i Hrvatima”. Razumljivo, takva torcida moze samo da steti BiH, ona svakako nece udariti pecat Kongresu, ali i dalje su prisutni i provincijalizam i dogmatizam, kao da su prirodno udruzeni i predvodnici i barjaktari, koji naprosto svojim iskljucivostima ne mogu privuci ogromnu vecinu Bosnjaka, koji se klone svih sastajalista i dogovaranja, sve dalje od Bosne. Taj ledeni brijeg, cini se, vi ste, postovani Adile, pomjerili iz svog lezista. Vidjecemo gdje cemo stici. S postovanjem, Seferovic Mensur VRIJEME RATNO I PORATNO (Pogovor) Slobodan Inic, liberal k«ji je «tpusten sa posla zato sto se javno suprotstavaljao rezimu Slobodana Milosevica, upravo ovakvim idejama, potom je uskoro preminuo, u svojoj zaostavstini ostavio je vise skica-stranica o ljudima koji su vodili Srbiju u izolaciju i sunovrat (a njegovi prijatelji sve to prikupili i objavili knjigu “Portreti”). U tim materijalima pise i o Vojislavu Kostunici, vodi Demokratske partije Srbije, koji je bio stalno zagledan u “srpske zemlje s druge strane Drine”. Republika Srpska-drugo plucno krilo Srbije “Sto se samog Kostunice tice, ‘nece biti bas da je rat voden ni za sto’, to moze da kaze neko drugi, ko je citavo vrijeme bio protiv rata i protiv takve krvave politike srpstva”, pise dr. Inic. “Jer, do prije samo godinu dana, ‘nacionalni demokrata’ je razvijao jednu monstruoznu organicisticku ‘teoriju sa naucno-narodskom pretenzijom u njenoj interpertaciji, teoriju cak s pozivom na pamet(!) o Srbiji sa dva plucna krila’...” A zatim citira Kostunicu: “Samo opstankom Republike Srpske, Srbija ce ostati sa oba plucna krila. Bez zapadnih zemalja, Srbija bi postojala kao invalid sa samo jednom stranom pluca. Svaka varijanta tipa mirovnog plana Kontakt grupe ili nekog slicnog resenja koje konzumira, cuva Bosnu i Hercegovinu u nekadasnjim granicama, pa makar Srbima davala i status nekakve federalne jedinice, ne predstavlja resenje, koje bi nam moglo sacuvati to drugo plucno krilo srpskog naroda” (Argument, 11. avgust 1995.) Tako, eto i V. Kostunica upozorava S. Milosevica kako da se ponasa na pregovorima o BiH u americkom gradu Dejtonu, kada se manipulisalo istorijskim simbolima i mitovima, kadaje nacionalizam za stotine i stotine hiljada ljudi bio “neka nova religija”. Drugim rijecima, porucuje Kostunica Milosevicu, ne smije da bude kolebljiv, slabic, vec covjek cvrste ruke. Bilo je to vrijeme kada se “opste muslimansko-antitursko-antibalijsko raspolozenje moglo, bukvalno, seci nozem: Seselj, Arkan, dobrovoljci, mediji, crkva, vojska... sve kao da se svelo na poziv na pravoslavni dzihad, Bosnu”, zapisao je ostroumni beogradski kriticar tog vremena Petar Lukovic. Kako napustiti zauzeto Ako je u Hag upucen Slobodan Milosevic kao slabic, zasluzivsi kao takav zatvor, u Dejtonu pak vec zadovoljan postignutim dogovorom o Republici Srpskoj, gospodar srpskih dusa, S. Milosevic nije podrzao bosanske Srbe, clanove svoje 310 delegacije, koji nisu htjeli, a morali su, da prihvate njegovu odluku i napuste teritorije oko Sarajeva, opstine Vogoscu, Rajlovac, Ilijas, Hadzice, Ilidzu, Grbavicu, polozaje sa kojih su tukli grad topovskim granatama i snajperima, pored ostalog i zbog toga sto su bili, culo se na dejtonskom skupu, nesposobni da, poput klonulih ratnika i kukavica, tokom rata predu rjecicu Miljacku i zauzmu �pridavljeni grad. Za to su imali sve preduslove, izdasnu pomoc u dobrovoljcima, tehnici, oruzju, municiji, logistici, sanitetu, imali su rukovodece vojne kadrove, placene oficire. Srbija i Crna Gora su zbrinule i 15.000 ranjenika sa zapadnih ratista. Tako je samo iz Republike Srpske od maja 92. do marta 93. stiglo 7000 pretezno teskih ranjenika sa velikim stepenom invaliditeta, kako je obavijestila Politika 11. marta 93. svojim clankom “Citavo drustvo postaje Crveni krst”. Ta nemoc bosanske srpske vojske i svakojakih dobrovoljaca zbunjivala je i mucila i tri stotine penzionisanih generala JNA, koji su u beogradskom Domu Vojske trazili da im general Ratko Mladic objasni otkud takva vojnicka nemoc i pored toliko topova i tenkova, a njihovi partizaski bombasi zauzimali su i najtvrde neprijateljeve bedeme, varosi i gradove. Mladic je objasnjavao slozene ratne prilike, velike zrtve, snaznu odbranu grada, ostavljajuci zbunjene partizanske ‘bombase’. Za koga i sta poloziti glavu Moju paznju je isto tako privukla i neobicno inventivna spoznaja poslijednjih ratnih dogadanja na Kosovu u knjizi Petrit Imamija “Srbi i Albanci kroz vijekove”, samizdat 1999, podstaknuvsi moja uvjerenja, licna iskustva i poimanja mladih ljudi u nedavnoj stvamosti, sto je i moto mog istrazivanja i rasudivanja: da li se uocavaju izvjesne znacajne promjene u odnosima mladih ljudi prema ratu i zrtvovanju svojih glava za ideologiju i programe bilo koje partije, nacionalnih ili vjerskih stremljenja. U tom smislu usmjerena su i Petritova kazivanja: “U ovom ratu su porazne istine izbile na vidjelo: prva, da mnogi srpski nacionalisti nisu bili spremni da ginu do poslijednjeg druga, da mnogi albanski nacionalisti nisu bili spremni da poloze svoje zivote na oltar otadzbine. Prvi su na kraju rata bili srecni sto su svoje zivote mogli da izvuku iz pakla, a drugi su bili srecni sto nisu morali da ostanu u paklu. Prvi su bili hrabri dok su uz pomoc sile oruzja cinili zlocine, drugi su se ohrabrili kada im je sila oruzja stitila Zalede, prvi su grmeli pa zamukli, drugi su prvo zamukli pa zagrmeli. Na kraju je i kod jednih i kod drugih zavladala kakofonija misli...” Puk dezertera i bezimeni tenkist Neocekivani raspleti na hrvatskom ratistu ‘91, gdje se iz dana u dan ispoljavala neborbenost jedinica JNA u neposrednim sudarima sa nedovoljno 311 naoruzanim hrvatskim snagama, kada je samo sa sigume udaljenosti artiljerija bez biranja ratnih ciljeva tukla “tepihom” granata po gradskim cetvrtima Vukovara i drugih gradova razarajuci moral mobilisanih vojnika pod drzavnim zastavama bez petokrake zvijezde. Pristizali su im “dobrovoljci” i paravojne cete i bataljoni vojvode Vojislava Seselja sa naznacenim cetnickim simbolima, kao na fotografiji u mojoj knjizi Iskusenja. . To vec nisu bili vojnici vec ubice i pljackasi. Osjecaj bespomocnosti i uzaludnosti ratovanja nagnali su cio jedan pjesadijski puk, mobilisane mladice iz Kragujevca da se samovoljno i sa oruzjem vrate sa ratista u svoj grad. Sutradan su na gradskim oglasnim tablama i po stablima drveca bili izlijepljeni spiskovi dezertera. Bilo je to kolektivno otkazivanje poslusnosti mladih ljudi, njihov otpor ratnim osvajackim planovima, pored mnogih pojedinacnih samovoljnih napustanja ratista, kako je to uradio i jedan tenkista, koji je, umjesto da krene u napad, svoj tenk usmjerio ka Beogradu. I niko ga nije uspio da zaustavi. Uz put je unistio nekoliko automobila sve dok svoju cijev nije okrenuo prema zgradi Savezne skupstine gdje je i uhapsen. Njegovo ime bi trebalo zapamtiti i za nadati se da ce jednoga dana, bar od nekoga, dobiti pohvalu za svoj antiratni hrabri cin, i sa sebe skinuti etiketu izdajnika, najvjerovatnije prikacenu od mnogih u njegovoj okolini. Medu onima koji su se na svoju ruku vracali sa fronta bio je i vojnik koji je novinaru “Borbe” 4. �novembra ‘91 ispricao svoju pricu: “Je li neko objavio da smo pre neki dan u napadu na Bogdanovce imali 49 mrtvih i 78 ranjenih dobrovoljaca. Nije objavljeno. Ali, mi iz Topole predosmo kojekako, oni iz Kragujevca su desetkovani. Poklali smo se pa se mi vratili u nase, a oni u svoje rovove... Ovo je klanje, ubijanje, cerecenje.” “Kako cu covjece, biti srecan” Tada se na vukovarskom ratistu pojavilo cetrdesetak partizanskih ‘bombasa’, bivsih starjesina ni vise ni manje nego Prve proleterske brigade da bi podizali moral klonulih vojnika Jugoslovenske/srpske vojske i paravojnih dobrovoljaca sa cetnickim kokardama, protiv koji su se, da apsurd i ironija budu vece, u Drugom svjetskom ratu cetiri godine borili zajedno sa svojim saborcima Hrvatima, Bosnjacima i ostalim narodima protiv fasizma, Njemaca i njihovih saveznika, ustasa, cetnika, istih tih kokardi. Medu njima je bio i glavni lik moje knjige Iskusenja, pukovnik avijacije i narodni heroj, pokojni Petar Radevic kojeg sam pokusao da ubjedim da ne ide, da se ogradi od takve politike koja kompromituje citav njegov dotadasnji zivot, ali bez uspjeha. Nastao je i novi termin “crveni cetnici”, bivsi partizani komunisti - sada srpski nacionalisti. 312 Ipak, bili su to i prvi nagovjestaji da se ubuduce nece moci bas tako lako i bas sve kako su ocekivali kreatori rata masovno voditi mlade ljude na ratne klanice. Takode je postalo kristalno jasno da se u udamim grupama dobrovoljaca okupljaju mahom ne ratnici vec okorjeli pljackasi i probisvjeti, “vikend cetnici”, cija je hrabrost iskopnila u sudarima sa nepokolebljivim braniocima kucnih ognjista. Ali isto tako i dalje je bilo uocljivo da su u vukovarske vamice ratnog otpora tokom slijedecih ratnih i poratnih godina bivale prigusivane mitinzima ultranacionalista, ratovoda i bubnjara, tadasnjim rezimskim satrapima na istocnim i zapadnim stranama. “Kako cu, covjece, biti srecan kad se u ovom nasem Beogradu najvise prica 0 izmjenama granica unutar zemlje! Zar da svoga sina saljem da postavlja barikade 1 hajdukuje za racun nekih lidera i sumnjivih planova toboze u ime srpstva i jugoslovenstva a sustinski protiv toga. Kako cu biti srecan kad vec vise od tri godine ne cujem lijepu rijec o Hrvatima... Postali smo zarobljenici nacionalizma, nema brane ludilu, sludenih je sve vise, neka nam je Bog na pomoci, spasavace nas Ujedinjene nacije...”, oglasavala je covjekovu muku tada vec uveliko proganjana Nedeljna Borba, ubrzo potom preuzeta u rezimske ruke. Neiskazane muke “Da vam kazemo i to da je oko nas sve manje razuma i pameti, svakojake medje su do te mjere udaljile ljude da su im i noci i jutra prepuni neke neiskazane muke, zavisti i jagme”, pisali smo iz Beograda sinu, cerki i zetu u Cikago, drugoj cerki i zetu u Pragu, gdje su se sve vise okupljale grupe i pojedinci izbjeglih mladih i skolovanih ljudi, sto je bio i vid njihovog otpora ratovodama pod nacionalnim i drzavotvornim zastavama. Jedan od izbjeglica u Becu, moralni i ugladni akademik Bogdan Bogdanovic, bivsi gradonacelnik Beograda, zacuden, pita se “zasto u Beogradu Krika nema, zasto se ljudi ne okupe i kazu Stop, mi nismo za ovu vlast i ovaj rat”. Raspolucenim Beogradom i Srbijom tekle su dvije kolone, jedna uzarena i vodena nagonima rezima, druga malobrojna, svojom mukom i zeljom za mirom, radom i skolovanjem. U meduvremenu su dogadaji tekli u BiH svojevrsnim tokom ispisujuci cuda bosarvskog otpora, godinama ratujuci protiv “srpskih vukova i hrvatskih sakala”, zateceni izmedu srpske i hrvatske haridbe, u zlo doba kada su se “Tudmanove i Miloseviceve zvijezde sastale na nebu iznad BiH, ali su tu i potamnile”, zapisao je sarajevski kolumnist Gojko Beric. Politicki slijepci �Tako se docekao i dejtonski mirovni ugovor i okupljanje u pariskoj jelisejskoj palati u kojoj je receno da je “cilj Bosna i Hercegovina cjelovita i demokratska drzava, visenacionalna zajednica i otvoreno drustvo, da se borba nastavlja miroljubivim sredstvima, ne silom oruzja, nego snagom ideja i duhom”. “U svijetu kakav jeste Bosna se boljem miru nije ni mogla nadati”, rijeci su Alije Izetbegovica koje je iz Dejtona novembra ‘95. ponudio svome narodu. I, evo, protekle su mnoge godine a u BiH se nijedan topovski plotun nije oglasio, nijedna zrtva saveznicke vojske i gradana nije pala! “Za mnoge od nas”, govorio je predsjednik, “Bosna nije samo domovina, Bosna je ideja, to je vjera da ljudi razlicitih vjera, nacija i kultumih tradicija mogu zivjeti zajedno”, pitajuci se: “Hoce li tjeskobe pojedinaca rusiti ono za sta su ginuli nasi vojnici”, insistirajuci da “cjelovite Bosne nema bez Srba i Hrvata”, da “ko to ne vidi, politicki je slijepac”. Njegov licni prijatelj i cesti posjetilac Sarajeva francuski pisac i filozof Bemar Levi, bivao je u ratnim i poratnim godinama i u Beogradu, pa se tako i 20. decembra 2001, nakon dvocasovne projekcije njegovog filma Bosna, obratio okupljenim Beogradanima, (njih oko 400, mahom mladih ljudi), podsjecajuci ih i na njihova necinjena u vrijeme opsade Sarajeva i zlocina u Srebrenici, ne zaboravljajuci da novinarima kaze: “Ali, odlazim iz Beograda sa stvamom nadom... Mislim daje proces izbacivanja malih Milosevica iz glava poceo i da ce i zavrsiti uspjesno. Siguran sam u to... Sada morate da se suocite s tim. Bice to vrijeme bolno, sa puno patnje...”. Filosof je ocigledno uvjeren da ce svijet kojem se obraca u dogledno vrijeme preispitati i procijeniti sve sto se dogadalo i u cemu je ucestvovao, da ce dozivjeti katarzu kao “psiholosko-filosofski pojam koji znaci prociscenje”, kao specificno estetsko znacenje kako ga je izlozio grcki filosof Aristotel u svojoj Poetici, da procisti, rastereti dusu od stetnih efekata.” Karadziceve “ciste ruke” i naknadna dokumentacija Zivot kojim zivimo kao da na to izvjesno razvedravanje i upucuje, jer, evo, nakon 13 godina hajdukovanja i svakojake jatacke podrske “najveci srpski junak” Radovan Karadzic nasao se u haskim zatvorskim celijama i u svom starom drustvu Seselja, Krajisnika, Zupljanina, Gajica, i drugih cetovoda i ratovoda, a malo je falilo i svog vrhovnog sefa, samog Milosevica. Dogadanja i cutanja ukazuju i na to da beogradski novinski i televizijski rezimski izvjestitelji, “cija je glavna funkcija da razdrazuju narod i da huskaju na one kuda im nevidljivi prst ukaze”, i dalje, vec godinama, istrajavaju u svom lagarenju i sasipanju maglene prasine na zaludene poslusnike i sljedbenike prevazidene retorike dobrog dijela politicke elite i njihovih ulicnih bubnjara. �Autor knjige sa suprugom u Cikagu 1998. godine Naislo je i vrijeme da “onog trenutka kad se u Srbiji covek proglasi za srpskog patriotu, stice pravo da radi sta hoce”, zapisao je posmatrac dnevnih dogadanja Petar Ignja, obracajuci se zahuktaloj masi: “Kaze otac Panglu, u KUCi Kamijevoj, neveselom stadu: ‘Braco moja, snasla nas je velika nesreca, braco moja, vi ste je i zasluzili4’. Jedan medu njima, aktuelni beogradski novinar i pisac Marko Lopuzina, u uvodu svoje knjige �“Radovan Karadzic - najtrazenija srpska glava” (objavljena 2001.), obavijestava da je novembra te godine u Beogradu osnovan Svetski komitet za “istinu o Radovanu Karadzicu, sa ciljem da prezentuje dokaze o Karadzicevoj nevinosti i besmislenosti potemice Tribunala u Hagu i Interpola u Lionu”, da je ta “knjiga autorov prilog istini”. Na kraju knjige, gdje citaocima Radovan Karadzic porucuje da se u Republici Srpskoj “krece(m) po svojoj zemlji kao po svojoj kuci”, objavljene su i dvije Karadziceve naredbe (11. marta 1993. i 18. maja 1993), kao “dokaz” zakonitosti i njegove bezgresnosti. U toj drugoj naredbi doslovno (i samo toliko) ukazuje se “Ministarstvu unutamjih poslova Republike Srpske (n/r ministra Adzic Ratka) da “se obezbjede svi vjerski objekti u tom gradu i okolini, i zastite od ucestalih teroristickih akcija”, uz zakljucak: “Naredbu izvrsiti odmah i o preduzetim mjerama me izvjestiti.” Nekoliko dana ranije (7. maja 1993), usred Banja Luke srusena je najmonumentalnija banjalucka dzamija Ferhadija, izgradena 1579. godine, a iste majske noci dignuta je u zrak i njena posestrima Amaudija, a ubrzo sa zemljom je sravnjeno svih 16 banjaluckih dzamija. Ta providna igra sa Karadzicevom naredbom da se “obezbjede svi vjerski objekti” uludo je sracunata, ta naknadno srocena dokumentacija o cuvanju vec srusenih vjerskih objekata, jer svijet je, iako sa zakasnjenjem, shvatio i saznao da su svugdje gdje je stigla Karadziceva i Mladiceva vojska tokom rata 1992-95 sruseni svi muslimanski sakralni objekti, kao u okrugu Banja Luka u kojem je od ranijih 224.000 Bosnjaka ostalo do poratnih dana 13.000, od 207 dzamija ne ostade nijedna (nakon rata neke su obnovljene, ali ne i Ferhadija); od preko 200 imama, ostalo je samo sest...” Tako je ispisan dnevnik BH ratnog zlocinca, kreatora i organizatora genocidnog satiranja. “Ja sam savrseno miran. Ja sam nevin covjek. Ja sam covjek koji vjeruje u Boga”, jednom prilikom je Radovan Karadzic rekao za sebe, kako pise u prvoj recenici uvoda pomenute knjige. “Ta moja politika, da ne reknem laz!” Pred sudijama Haskog tribunala je, ukratko, veliki manipulator i prevarant svake vrste, spreman da mjesecima zamajava svakog zivog stvora. U mojim rukama je i knjiga akademika - knjizevnika Vladimira Dedijera “Knjizevnost i istorija”, objavljena 1985, u kojoj govori o Memoarima Prote Matije Nenadovica, u kojima prota “otvoreno priznaje daje u datim situacijama morao i da ‘govori neistinu radi opste stvari’, a zatim: “On, na primjer, kaze kako su vode ustanka nadmudrile austrijskog generala i dahijske predstavnike na sastanku u Zemunu...’ Prota dalje prica kako je vodio Del Ameta po Srbiji, predstavljajuci ga kao sina Mustafa-pase i sultanovog predstavnika. On pravi spisak laznih podataka da su Turei popalili u Srbiji sve crkve i manastire i tu predstavku podnosi ruskom cam, jer je znao za bolecivost toga carstva prema pravoslavnoj crkvi kao instituciji... I konacno, Prota otvoreno prica kako je narod pljackao u prvom ustanku, i to ne na jednom mestu, nego skoro u svakoj prilici posle pobede nad Turcima. Velicina Protinih memoara jeste bas u tome sto on pise onako kako je bilo... Retko se moze naci koji drugi pisac memoara koji ce tako duboko i iskreno znati da se osvme na ono sto je radio i da uzvikne kao nas Prota: ‘Ta moja politika, da ne reknem laz’... Nije cudo sto je Prota, kao umeren covek, odlucio da objavi svoje Memoare tek posle svoje smrti”. Tako je to bilo prije dvije stotine godina, a danas, u nase doba? Demistifikacija lazi koja je obisla svijet Kakva je bolest zahvatila ljude i odvela ih u izoblicenost, u svojevrsnu tragikomediju, svjedoci Danica Draskovic, clan Glavnog odbora SPO, koja je u “Svetlosti” govorila (a nezavisno Vreme prenijelo 31. marta 1993): “Jedan nas clan, milicioner, koji je bio na Kosovu, kaze da je cuvena fotografija Zena sa djecom i puskom na ledima iz sela Prekala, koja je obisla svet - montirana. Zena je krenula na njivu. �Fotoreporter je hteo daje slika, a komsija joj dodao pusku. I nastala je fotografija. Posle toga, zena je dobila pomoc, gradevinski material da napravi kucu, nastala je euforija. Komsija koji joj je dodao pusku tuzio je i trazio pola. Oni se tuze i to u selu svi znaju. To je strasno. Kako se sve demistifikuje!” Sta je sve strasno, saznacemo ubrzo iz sudnice Haskog tribunala. Mensur Seferovic Cikago, avgust 2008. (SABAH, 1, 8 i 15. oktobra 2008, HERCEGOVACKE NOVINE, decembar 2008.) ��1 presamicen, sa velikom rascupanom kosom, ociju upalih, mutnih, uvijek u strahu da ga neko progoni, lutao je poslije po ve-likom koncentracionom logoru “Visce di Udine”... Danas se nalazi u Italiji. A kada je porodica Pesko saznala za smrt svoje kceri? Dok se majka sa dvoje djece do oslobodenja nalazila u Beogradu, stari Lazar je ponovo, za vrijeme rata, dosao u Mostar cuvajuci ostatak svoje imovine. Sva njegova nastojanja da cuje nesto o Tanji ostala su bez uspjeha sve do uoci oslobodenja Mostara, kada mu je jedan borac Mostarskog bataljona rekao gdje bi se, otprilike, mogao da nalazi grob njegove kcerke. “Prekopaj citav ovaj pojas uz zid starog groblja i ispod borova, dobro cu ti piatiti”, rekao je grobaru stari Lazar, koji je poslije dvadeset dana napokon ugledao kosti svoje Tanje. Dok su topovi grmjeli oko Mostara, Lazar je sa svojim prijateljima Tanjine kosti poiozio u porodicnu grobnicu. Septembra 1945 u Mostar je dosla i njegova zena sa sinovima. Prije nekoliko godina pcrodicu Pesko posjetio je partiski rukovodilac u Mostara, Hamo Grebo, koji im je i ispricac kako su Tanja i njeni drugovi iz srednjoskolske partiske celije — Risto, Mustafa, Ranko i Hamdija - polozili zivot za nasa slobodna jutra. 40 2 Sosa je sa manjom grupom boraca bio u iskopanom sklonistu iznad kojeg su bili naslagani drveni pragovi za zeljeznicku prugu. Njemacki vojnici su cak poceli da ruse (sklanjaju) trupce (pragove), “ali je podoficir viknuo da pozure, i tada su Sosa i drugovi sa olaksanjem spustili pistolje i bombe”. (Narodni heroj Josip Mazar-Sosa je poginuo u borbama za oslobodenje Travnika oktobra 1944) 3 Sudcnjc jc okoncano odlukom da sc scstorica osudcnih vratc u okupiranu Bilccu i izvrse odrcdcnc atcntatc. 4 Dogodili su sc novi zapctljaji i nova saopstenja, a rasplet je bio u prolomu novc ncprijatcljcvc ofanzive u Herccgovini ljcta 1942, tcmcljno izlozcn u knjizi Sestorica osudenih (1974) 5 Fatima je oslobodenje zemlje docekala kao clan Oblasnog odbora AFZ-a za Hercegovinu. Imala je tri ratna odlikovanja. Njen najstariji sin Mujo je pravnik, Ibro inzinjer, Mesud staklorezac, Munevera nastavnik ruskog jezika, Selma sluzbenik u trgovini, Rusmira sluzbenik u biblioteci. 6 Drugovi iz bataljona, 1955, str. 153-156 7 Istocno i zapadno od Neretve (10. hercegovacka proleterska brigade, str. 16-22, 33, 58, izdanje 1981.) 112 8 M. S„ PRED OCIMA GRADA. 1970, str. 16? " 9 Vclika radionica mrznje, Borba, 8. XII ’92. 10 Borba, 20-21. XI'93 11 Vreme, 3. V '93 �12 Politika, 3. VII'93 13 Politika, 14. IX ’93 14 Politika, 17. Ill '93 15 (MOST, febraar 2007) 16 “Ljiljan” 7-14. januara '98. 17 “Vreme”, 10. januara '98. 18 “Oslobodenje”, 30. april 1960 �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Zvijezde stajačice, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Zvijezde stajačice : zapisi o djevojkama i majkama iz rata 1941-45 i 1991-95 / Mensur Seferović Description An account of the resource O ženama učesnicama Drugog svjetskog rata 1941-1945 i Agresije na Bosnu i Hercegovinu 1991-1995. Priče o ženama heroinama nepoznate su na balkanskim prostorima u tom obimu i periodu o kojem autor piše. Mensur Seferović traga za pozitivnim primjerima ljudskosti i humanizma, traga za zvjezdama stajačicama. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava : Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, 2009 (Sarajevo : Armis print) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2009 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 24 cm Language A language of the resource bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/c6bee43f7a890f2fdc2046cd9c3e0ab4.pdf 4f9057cdc63b4049a20ca840f342438b PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Krst i polumjesec u Božurevom dolu, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Krst i polumjesec u Božurevom dolu Description An account of the resource Knjiga „Krst i polumjesec u Božurevom dolu“, autora Mensura Seferovića, govori o tome da su u agoniji rata, bosansko muslimanske porodice žitelji Božureva Dola, Bosna i Hercegovina, bile prinuđene, da bi izbjegle pokolj četnika, da se prekrste. Pokrštavanje Muslimana predložio je pravoslavac-pop, kad je vidio da im nema druge, da bi bacili maglu u četničke oči, da se izvuku iz tog majskog (1943. godine) pakla, sa uvjerenjem da nikad nikakva država nije uspjela da uništi jedan narod, pa to neće uspjeti ni četnicima. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Beograd : "Četvrti jul", 1986 (Beograd : Kultura) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1986 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 21 cm Language A language of the resource srpski https://kolekcije.nub.ba/files/original/d4f2e59d9a3dcb62252b6b7672daf8fc.pdf 8b12324282766a8ff36904c8e1ebe936 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Vjetrenik, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Vjetrenik Description An account of the resource Čitalac će da zavoli junake, trojicu tihih, plemenitih pomagača revolucije, koji treba da se izvuku iz bunkera i odu iz okupiranog grada u oslobođenu teritoriju. Poseban humor u literaturi o narodnooslobodilačkoj borbi. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Tuzla : Bosanska riječ ; Wuppertal : ǂDas ǂBosnische Wort, 2004 (Štampano u Bosni i Hercegovini) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2004 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 24 cm Language A language of the resource bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/66d8073172c610fad1bf0490afd66c51.pdf 3ce70d136b2bcefacc428a680b5d7e28 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Iskušenja, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Iskušenja Description An account of the resource U knjizi „Iskušenja“, autor Mensur Seferović govori o iskušenjima tokom rata i poslije rata, o iskušenjima glavnog junaka, ratnog pilota koji pilotske škole završava i u SAD. Od partizana komuniste postaje nacionalist, slijedbenik zločinca Slobodana Miloševića. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović; predgovor Bogdan Bogdanović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Chicago : Bosanska biblioteka, 2006 (Sarajevo : Pikok) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2006 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 24 cm Language A language of the resource bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/e6f2c8804639cde26676d3c3e8fd1fa3.pdf 2bce640d5b6b69c4501ebaf854763ab2 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Vojska za jedno ljeto, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Vojska za jedno ljeto Description An account of the resource Dugogodišnja istraživačka studija o drami jednog manjeg dijela bošnjačkog svijeta, nevelika i usamljena jezgra četničkog ravnogorskog političkog usmjerenja, sudbine zagubljenih i prevarenih nevoljnika. Ova studija je značenski višeslojna, ona se ne bavi samo registraturom, već unutarnjom karakterologijom zločina. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Bosanski kulturni centar, 1999 (Sarajevo : Bosanski kulturni centar) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1999 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 22 cm Language A language of the resource bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/2d9f844200b78a57b1c813ead4fcff6b.pdf ee37e9a6a96cc24a9b41a41a68c3c8d6 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razmeđa Živke Damnjanović, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Razmeđa Živke Damnjanović Description An account of the resource Pričajući o Živki Damnjanović, prvom partizanskom političkom komesaru čete u Jugoslaviji koja je kao žena uspješno ratovala, predočena je ratna drama u Srbiji u drugom svjetskom ratu, ali i njena lična, jer se obračunavala veoma hrabro sa četnicima i njemačkim oficirima i dolazila u sukob sa partijskim rukovodstvom, sve do njene najteže kazne. Originalno istorijsko štivo, velike etičke i vaspitne vrijednosti, podsjeća na ličnosti iz antičke tragedije. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Beograd : Narodna knjiga, 1982 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1982 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 20 cm Language A language of the resource srpski, bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/f684b43e16e7e3a4416daec4f32d95d3.pdf 2e180c28f04b3242be8491e5ee544e70 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Šestorica osuđenih, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Šestorica osuđenih : ratni dokumenti o ljudima i događajima i svjedočenje ljudi o dokumentima i događajima Description An account of the resource O šetorici bilećkih komunista, uslovno osuđenih, trojica na smrt, a trojica na isključenje, od strane Komunističke partije Jugoslavije, Okružnog odbora partije i Operativnog odbora narodooslobodilačke vojske za Hercegovinu. Uslov je da njih šestorica izvrše ranije dobijeni a ne izvršeni zadatak. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Beograd : Komunist, 1974 (Budućnost : Novi Sad) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1974 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 20 cm Language A language of the resource hrvatski, srpski https://kolekcije.nub.ba/files/original/aa88051f6ccda0ba6d24653a98a04b3b.pdf 6db94044ab6a561d71a21aea6365a52c PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Vrijeme ratno Manojla Manojlovića, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Vrijeme ratno Manojla Manojlovića Description An account of the resource Ovom knjigom autor ukazuje na tkz. lijeva skretanja u Crnoj Gori, koristeći ratni dnevnik odbornika i borca Manojla. Psihološka veličina glavnog junaka, obućarskog radnika koga je u jeku studija zatekao rat i poremetio mu puteve obrazovanja, je što je hod sa revolucijom i za revoluciju počeo kao čovjek okrenut sebi a završio kao borac koji je urastao u principe, ideje i vizije budućnosti za koje se vodio narodnooslobodilački rat. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Beograd : Četvrti jul, 1971 (Zagreb : Vjesnik) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1971 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 173 str., [12] str. s tablom : fotogr. ; 19 cm Language A language of the resource srpski https://kolekcije.nub.ba/files/original/93cb0a82582f5f9bc6088ff6db712d11.pdf 62597ef5e3de4265df11ecf9cf85b3ad PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Pred očima grada, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Pred očima grada Description An account of the resource Iako je glavna ličnost knjige Muhamed Bostančić u zatvoru tek oslobođenog Mostara, njegov monolog u ćeliji osnovna je okosnica zapisa, odnosno, raščlanjeno je zašto su se novi nasilnici, koji su uzeli zakon u svoje ruke, svjetili za sukobe sa partizanima. Bostančić, pošten dobronamjeran građanin, ni u zatvoru nije mogao biti nego pošten i dobronamjeran građanin, pa je pričao o partizanskom Mostaru, da je antifašistički pokret njega, vanpartijca i vojnog baštovana, pokrenuo i postao je čovjek od imena. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Mostar : Informativni centar, 1970 (Mostar : Štamparija) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1970 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 167 str. ; 19 cm + Ispravke ([1] list) Language A language of the resource bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/e70bde4d4b365acd5e160fac0170dadf.pdf 50270be1e40f579fdfb96fded359e1aa PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Život piše svoju priču, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Život piše svoju priču Description An account of the resource Posljednju knjigu je autor posvetio supruzi i saradniku Šefiki Omanović Seferović (1927-2013). Događanja u piščevom životu iza kulisa, tokom nastanka i reakcije nakon objavljivanja knjiga. Događaji nisu poredani hronološki, svaki događaj je jedan bljesak života i vremena, aktuelne spisateljske spoznaje i iskustvene životne priče, ispisane kako ih je život nanosio i obilježavao. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Čikago : Bosanska biblioteka, 2014 ([S. l. : s. n.]) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 248 str. : fotograf. ; 23 cm Language A language of the resource bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/7f7e27aa801f7480bce433bc802ec931.pdf 31723117c03bbd90db88031764e119d9 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Šoša, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Šoša Description An account of the resource Romansirana biografija o Šoši Mažaru, dobrim djelom je hronika o ustanku naroda Bosanske krajine. Legenda i čovjek među nama. Šoša kao sin, brat, drug, vojnik i komadant. U ratnom vremenu antifašističkog odbranbenog rata, sudbina je bila u rukama svakog pojedinca. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Prijedor : Nacionalni park "Kozara", 1981 (Banja Luka : Glas) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1981 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 230 str., [8] tabli : ilustr. ; 17 cm Language A language of the resource bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/86965bbf6275aa5c9a9f735eb00711e3.pdf 7f79ee6d15174c3798304604a211d3a5 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Trinaesta hercegovačka NOU brigada, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Trinaesta hercegovačka NOU brigada Description An account of the resource U vrijeme kada je izgledalo da će svi pošteni ljudi biti potrpani u jame, kada su ustaše u gradovima dočekivali i pitali “Koje si vjere?“, formirana je 13 hercegovačka brigada. Govori o partizanima hercegovačke brigade i istoriji naroda Hercegovine toga vremena. Mensur Seferović je bio “šef “ za štampu ove brigade. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Beograd : Vojnoizdavački i novinski centar JNA ; Mostar : Arhiv Hercegovine, 1988 (Beograd : Vojna štamparija) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1988 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 350, [44] str. s tablama : ilustr., geogr. karte ; 24 cm Language A language of the resource srpski https://kolekcije.nub.ba/files/original/f804717956b21d3ecb5ccdebc790fa19.pdf f0a9662cc40e58e3f258b303e52e4802 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Rascvjeti bratstva, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Rascvjeti bratstva : (tri sestre - Ljubica, Emina, Zdenka i druga svjedočanstva o česticama bratstva naroda Hercegovine) Description An account of the resource Tri djevojke iz tri hercegovačka kraja, Zdenka, Ljubica i Emina, Hrvatica, Srpkinja i Bošnjakinja. U jednom su času i na istom mjestu poginule zbratimljene u ljudskom djelu, svojom krvlju i grobovima, brišući sve razlike između sebe. Svjedočenje koje osvjetljava vjekovne gorčine i ljepote uzrastanja do očaja dovedenog naroda, sudbonosnu smjenu jednog ili više stoljeća na podneblju Jugoslavije. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Beograd : Narodna armija, 1984 (Split : Vojna štamparija) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1984 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 94 str. : ilustr. ; 18 cm Language A language of the resource srpski https://kolekcije.nub.ba/files/original/dc6ba986ee0521e92d797c0155fb2fc5.pdf 93cbaae849dba60f6a79741dd70cac25 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Partizanski kolopleti, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Partizanski kolopleti Description An account of the resource O majci, narodnom heroju, majci osam sinova i dvije kćerke sa partizanskim oznakama! Doslijednost u vjerovanju da u borbi protiv njemačkih i italijanskih fašista- okupatora, četničkih i ustaških šovinista, mora pobjediti jedna vlast - vlast narodnooslobodilačkog odbora, samo se jedno priznaje - odluka i riječ naroda. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Beograd : Narodna armija, 1964 (Beograd : Vojnoštamparsko preduzeće) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1964 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 206 str. : ilustr. ; 17 cm Language A language of the resource srpski https://kolekcije.nub.ba/files/original/268a096c0a2b304b4fe94116a6de2aef.pdf e0236ecd571e6c01fc5ac3ac08051453 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Prozivka na Tjentištu, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Prozivka na Tjentištu Description An account of the resource Jedinstvena priča o mostarskoj porodici koja u toku čitavog rata štampa partijski materijal u bunkeru, ispod kuće. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : "Veselin Masleša", 1961 (Zagreb : Borba) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1961 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 110 str. ; 20 cm Language A language of the resource bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/f2347fc36974b07b11c2f7039f347ba2.pdf 058bbad2882b7ca265e7377471cccf5d PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Bataljon u okupiranom gradu, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Bataljon u okupiranom gradu Description An account of the resource Ovom knjigom koja je neposredni nastavak knjige Tajna partiske čelije, pisac završava panoramu o Mostaru i njegovom bataljonu u Narodnooslobodilačkoj borbi. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Oslobođenje, 1958 (Sarajevo : Oslobođenje) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1958 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 94 str. : ilustr. ; 17 cm Language A language of the resource bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/1f8c69db58d20297832724ab48570bcf.pdf 0ce0ec0ea28e5e9bf1110a9fc5a23055 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Tajna partiske ćelije, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Tajna partiske ćelije. 1, Panorama o mostarskim partizanima Description An account of the resource Ono što je pisac lično vidio, doživio i bio svjedok događaja, i ono što su mu pričali drugi učesnici nosioci događaja, zapis o odbranbenoj, antifašističkoj borbi sugrađana. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Oslobođenje, 1957 (Sarajevo : Oslobođenje) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1957 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 94 str. ; 18 cm Language A language of the resource bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/3e85811314dd2f94fefd7954ce7dca2e.pdf b718c2052a6270683fe50f48974ef3f7 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BOOKS BY SEFEROVIC Subject The topic of the resource Knjige Mensura Seferovića Description An account of the resource Mensur Seferović, književnik, istoričar, novinar Rođen u Mostaru, Bosna i Hercegovina, 25 novembra 1925. Antifašistički borac od 1941., logoraš koncentracionog logora u sjevernoj Italiji 1943., partizanski reporter i urednik, pukovnik u penziji, izdavač, dobitnik „ 14 februarske“ nagrade grada Mostara ( Bosna i Hercegovina), „Oktobarske nagrade“ grada Herceg Novog ( Crna Gora) i “4 juli“ saveznu nagradu ( ex-Jugoslavija), nosilac nekoliko odlikovanja. Od 1955. do 2014. objavio 24 knjige: Drugovi iz bataljona 1955; Tajna partijske ćelije 1957; Bataljon u okupiranom gradu 1958; Šoša 1959; Prozivka na Tjentištu 1961; Partizanski kolopleti 1964; Pred očima grada 1970; Vrijeme ratno Manojla Manojlovića 1971; Šestorica osuđenih 1974; Prvi vojnik revolucije 1977; Tito-vrhovni komandant ( koautor V. Hlaić) 1980; Istočno i zapadno od Neretve 1981; Razmeđa Živke Damjanović 1982; Rasvjeti bratstva 1984; Mostarski kolopleti 1985; Krst i polumjesec u Božurovom Dolu 1986; Trinaesta hercegovačka brigada 1988; Vojska za jedno ljeto 1999; Preboli zla 2001; Kamena ognjišta 2002; Vjetrenik 2004; Iskušenja 2005; Iskušenja na engleskom jeziku 2006; Zvijezde stajačice 2009; Život piše svoju priču 2014. O autoru objavljeno u publikacijama: Jugoslovenski savremenici- ko je ko u Jugoslaviji 1970; Vojni leksikon 1981; Kultura Bošnjaka 1994; Ko je ko u Bošnjaka 2000. Živio je i u Čikagu, gdje je uređivao bosansko- hercegovačke časopise “ Zambak-BH odjek” i “ Tribina Bošnjaka “. Sabrana djela Mensura Seferovića, 24 objavljene knjige tokom 65 godina plodnog stvaralačkog rada književnika, istoričara, aktiviste do današnjih dana, objavljena su u pdf formi na stranicama ovog websajta, kako bi bila dostupna čitaocima i naučno- istorijskim istraživačima. Da se ne zaborave sudbine i događaji ljudi u ratnim i poratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Njegova književna zaostavština je dokumentarna pripovjest, prozor u istorijski pogled na ljude, običaje, kulture, društvene i političke promjene u turbulentnim vremenima od ranih 1940- tih godina do današnjih dana, kroz antifašističku, humanističku i vizionarsku prizmu. Književno djelo Mensura Seferovića je simbol multikulturne, antifašističke, demokratske, i pluralističke Bosne i Hercegovine, i čitavog svijeta. Umro je u Čikagu 27. 9. 2020. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Drugovi iz bataljona, Mensur Seferović Subject The topic of the resource Drugovi iz bataljona Description An account of the resource Piščev prvenac iz 1955. godine: 30 reportaža o ljudima i događajima, ratne i poratne teme, govore o moralu mladih našeg podneblja (Bosna i Hercegovina). Da se sačuva istina o ljudima i događajima u jednom teškom ali velikom vremenu kroz koje su prošli građani autorovog rodnog grada Mostara i mostarski bataljon tokom narodnooslobodilačke borbe iz koje su izašli kao pobjednici. Dokumentarna priča o drugovima, oslobođena legendi i pretjerivanja, skromna i uvjerljiva. Creator An entity primarily responsible for making the resource Mensur Seferović Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Narodna prosvjeta, 1955 ([s. l. : s. n.]) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1955 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 170 str. : ilustr. ; 20 cm Language A language of the resource bosanski https://kolekcije.nub.ba/files/original/499d3ad29e9ae1a59828ff95805a811c.pdf 2b7031bc8172eda8afee1aa74c52a8cf PDF Text Text � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0754ffa9d8f097c6cdcfc0e9ad3e326a.pdf 7c3ed30f5144a650f96ff43df16c0911 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/94eff451437e7c5bfeb528353c10fc33.pdf f5deca629a783f2261b615987264d477 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/a30fec9c4c6c33b6da9bbca20e957757.pdf b185b6451ec7b88be36c745d0400eb95 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/715e6b63a6e7643756b188b4994ef306.pdf 91c06ca02600b8b541d845f43da0e1c4 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/d950d394daedb3a245c359b60d676e21.pdf a778dcbc3105028b1e4bf2c03805c105 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/936c6a74bab24a3ffffaed6397da0175.pdf 2065b8dc9a78b966a427f347cbc4b03c PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/f6f947a14f3d5ea1007c7f935746827d.pdf 4f4841592187201e4baf60df40cc1f35 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/1f88b606864615353eaaea27cdbd511d.pdf 24cc56be4f514381ef325e806b7b2863 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/37d68a9205153172d2b8513e8c3943f6.pdf 99627e59f86e779c82fac138a624b137 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/85f5a90b21d1e52888bb852d51d80346.pdf e6313850abdbc94d9fc6dbca37b2917c PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Divan : list kulturnog društva Muslimana "Preporod" Subject The topic of the resource kultura, povijest, književnost Description An account of the resource DIVAN 1-23 (1993-1994) Prvi broj časopisa „DIVAN“, kojeg izdaje Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ iz Travnika, izašao je u februaru 1993. godine. U časopisu se tematiziraju razne lokalne teme koje se odnose na Travnik i okolicu, i to od povijesnih, etnološki, antropoloških do savremenih kulturnih tema. Od god. 1, br. 8 (1993) glavna i odgovorna urednica časopisa je Fatima Maslić. Od 1997. godine do 2002. godine, časopis nije izlazio. Od god. 6, br. 45 (2004) izdavač časopisa je BZK "Preporod" ODT. Od god. 6, br. 45 (2004) nosi podnaslov: List Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" općinskog društva Travnik. Uz br. 50 (2008) godine izlazi Podlist Divana za mlade, koji uređuje Ibrahim Indžić. Od 1993. do 1996. godine časopis je izlazio mjesečno, a od 2002. godine do danas izlazi jednom godišnje u štampanom i elektronskom izdanju. Danas, „DIVAN“ je recenzirani časopis otvoren najprije za mlade znanstvenike i istraživače iz oblasti bošnjačke i bosanskohercegovačke kulture, umjetnosti, folklora, tradicije, književnosti, historije, bosanskoga jezika i slično, ali i svojevrstan ljetopis produkcijske kulture i kulturne baštine općine Travnik i regije Srednja Bosna. Članovi uredništva novih izdanja časopisa “Divan” su: doc. dr. Dženan Kos – glavni urednik, mr. Taik Ganić, doc. dr. Amela Bajrić, mr. Sanida Bjelopoljak, te Mirsada Fuško, tehnički urednik. Creator An entity primarily responsible for making the resource odgovorni urednik Fatima Maslić Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Travnik : Kulturno društvo Muslimana Preporod Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1993- 1994 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/7377670">7377670</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Divan: list kulturnog društva Muslimana "Preporod" 1993 Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1993 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 1512-6331 Description An account of the resource Br. 1-12 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 7377670 https://kolekcije.nub.ba/files/original/81a0a359ddb46026d64c76c0ad680e92.pdf e6313850abdbc94d9fc6dbca37b2917c PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/9f8ad26e9b33ec725300f398e692f403.pdf e6313850abdbc94d9fc6dbca37b2917c PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/6319fea9b7fa80cf671ef03b1e9ba224.pdf ff2a4e981529fd76d9918570b6f54cbb PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/65507d5f33235d3a9092aa4dbd7fdbff.pdf 8d73b195f505703e0efdfa0711ed9020 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/8347541ab8af2a927d4c0b6d55218365.pdf 82f3753c7059700b6b12ef0c2edf9c99 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/606ccf729530b8815ed9197534eb3a5d.pdf 28f8a72f694991055102d27e784e3ff2 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/8510812022eab569f13a6126a1764a86.pdf e7aeab4462b3acde74c771be9bbdf66f PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/96cc9ccb790efa684c65d61f561d8dbb.pdf 9664512a355faf9839371029e2ca4e6e PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/117a2dfad2512bcd0355491f7fb48427.pdf ccd7bda68f5a94fae2a064aaebc9863b PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/a949d2c4ee665ea45cbfdc45fad561b8.pdf 33aaee4898f7afd8946dcbf6b54bca35 PDF Text Text �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/232c4f49268a6f543bdd1be7e04a2ae7.pdf ad1cc5830e77f9a13ee2fd5da05a817d PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Divan : list kulturnog društva Muslimana "Preporod" Subject The topic of the resource kultura, povijest, književnost Description An account of the resource DIVAN 1-23 (1993-1994) Prvi broj časopisa „DIVAN“, kojeg izdaje Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ iz Travnika, izašao je u februaru 1993. godine. U časopisu se tematiziraju razne lokalne teme koje se odnose na Travnik i okolicu, i to od povijesnih, etnološki, antropoloških do savremenih kulturnih tema. Od god. 1, br. 8 (1993) glavna i odgovorna urednica časopisa je Fatima Maslić. Od 1997. godine do 2002. godine, časopis nije izlazio. Od god. 6, br. 45 (2004) izdavač časopisa je BZK "Preporod" ODT. Od god. 6, br. 45 (2004) nosi podnaslov: List Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" općinskog društva Travnik. Uz br. 50 (2008) godine izlazi Podlist Divana za mlade, koji uređuje Ibrahim Indžić. Od 1993. do 1996. godine časopis je izlazio mjesečno, a od 2002. godine do danas izlazi jednom godišnje u štampanom i elektronskom izdanju. Danas, „DIVAN“ je recenzirani časopis otvoren najprije za mlade znanstvenike i istraživače iz oblasti bošnjačke i bosanskohercegovačke kulture, umjetnosti, folklora, tradicije, književnosti, historije, bosanskoga jezika i slično, ali i svojevrstan ljetopis produkcijske kulture i kulturne baštine općine Travnik i regije Srednja Bosna. Članovi uredništva novih izdanja časopisa “Divan” su: doc. dr. Dženan Kos – glavni urednik, mr. Taik Ganić, doc. dr. Amela Bajrić, mr. Sanida Bjelopoljak, te Mirsada Fuško, tehnički urednik. Creator An entity primarily responsible for making the resource odgovorni urednik Fatima Maslić Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Travnik : Kulturno društvo Muslimana Preporod Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1993- 1994 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/7377670">7377670</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Divan: list kulturnog društva Muslimana "Preporod" 1994 Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1512-6331 Description An account of the resource Br. 12-23 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 7377670 https://kolekcije.nub.ba/files/original/01587f9ce892183a1f1f57674d1da730.pdf 57bcdfd491cd75320bae15a03e538125 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Napredak : hrvatski narodni kalendar : za godinu ... Description An account of the resource God. 1 (1906)-god. 41 (1947) Za 1925. godinu naslov: Napretkov pučki kalendar. - Opis po god. 4 (1910). - Prekid u izlaženju 1917.-1920. godine; greška u numeraciji, ponovljeno godište 11 za 1921. godinu, pogreška je ispravljena tek u kalendaru za 1935. godinu. - Nastavlja se kao: Hrvatski narodni godišnjak - Hrvatsko kulturno društvo Napredak = ISSN 1512-5904 Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : "Napredak", društvo za potpomaganje naučnika i đaka Hrvata-katolika za Bosnu i Hercegovinu, 1906-1947 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1906-1947 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 22 cm Language A language of the resource Hrvatski Type The nature or genre of the resource Kalendar Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7681 (Print) ISSN 3029-4398 (Digitalna reprodukcija) Subject The topic of the resource kalendari Source A related resource from which the described resource is derived NUB BIH Creator An entity primarily responsible for making the resource uredila kancelarija Središnje uprave "Napretka" NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/22110214#full">22110214</a> Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Napredak: hrvatski narodni kalendar (1910) Description An account of the resource God. 4 (1910) Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : "Napredak", društvo za potpomaganje naučnika i đaka Hrvata-katolika za Bosnu i Hercegovinu, 1906-1947 (Sarajevo : Tiskara i litografija Vogler i drugovi) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1910. Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 22 cm Language A language of the resource Hrvatski Type The nature or genre of the resource Kalendar Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7681 (Print) ISSN 3029-4398 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/nubbih/22110214#full">22110214</a> https://kolekcije.nub.ba/files/original/b6253ddd3525a8a99d050b8952b5f931.pdf 455d699bba6e3500c044103b532d79a5 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kalendari Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Narodna uzdanica: kalendar za godinu 1933 Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-8025 (Print) ISSN 2566-4174 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22110470 https://kolekcije.nub.ba/files/original/59db4f08af8e7da38db0160a5b7f28d4.jpg a7f91013891409064e3c25d903b1c7a1 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Physical Dimensions The actual physical size of the original image 9 X 14 cm Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sefardsko groblje u Sarajevu. Sarajevo: kafana Bendbaša Subject The topic of the resource Sarajevo - Stare razglednice Description An account of the resource Na razglednici se nalaze dvije zasebne slike. Na jednoj je prikazano Sefardsko groblje u Sarajevu, a na drugoj sarajevska kafana Bendbaša. Razglednica je izdanje Bosanske Pošte. Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo: Bosanska Pošta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 19?? Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context COBISS.BH-ID 16226822 Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/dc5600206cb6d6505407d1e821077ab6.jpg 31ef6956a8aa98929f6f39c976b3cd2e Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sarajevo: Türk. Viertel - Turska Ulica Subject The topic of the resource Sarajevo - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici se nalazi jedna od ulica u starom dijelu grada, naselje Alifakovac. Razglednica je izdanje štamparije Simon Kattana. Publisher An entity responsible for making the resource available Simon Kattan Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1909 Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context COBISS.BH-ID 16217350 Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/4c4663cce05708a1bdc0962db8716697.jpg af514477dc421659910bbdfce7fdb0c0 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sarajevo: Scheriat - Richtenschule - Šerijatska škola Subject The topic of the resource Sarajevo - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici je prikazana Šerijatska sudačka škola kao i pet žena u narodnoj nošnji tog perioda. Razglednica je izdanje štamparije Simon Kattana. Publisher An entity responsible for making the resource available Simon Kattan Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1909 Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context COBISS.BH-ID 16217606 Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/b2d251e5cefc30d2f9c23de881c3d866.jpg b09e6e62c2b0d1d88a2a8d1f0c2d7c52 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Iz radionice ćilima u Sarajevu Subject The topic of the resource Sarajevo - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici su prikazane žene u radionici ćilima u Sarajevu. Tkaonicu ćilima izgradila je Zemaljska vlada 1892. godine. Sjedište tkaonice je bilo na Bistriku (naselje u Sarajevu). Publisher An entity responsible for making the resource available D. K. & Co. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 191? Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/?ref=chooser-v1" target="_blank" rel="license noopener noreferrer">CC BY-NC-ND 4.0 <img data-v-a0d4e8a8="" width="20" height="20" src="https://chooser-beta.creativecommons.org/img/cc-logo.f0ab4ebe.svg" /><img data-v-a0d4e8a8="" width="20" height="20" src="https://chooser-beta.creativecommons.org/img/cc-by.21b728bb.svg" /><img data-v-a0d4e8a8="" width="20" height="20" src="https://chooser-beta.creativecommons.org/img/cc-nc.218f18fc.svg" /><img data-v-a0d4e8a8="" width="20" height="20" src="https://chooser-beta.creativecommons.org/img/cc-nd.de89fdeb.svg" /></a> Type The nature or genre of the resource razglednica NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 16216326 https://kolekcije.nub.ba/files/original/44dd928dff32de5154ebb42ccb398059.jpg 8ac844aaba0f799084e08028e57d222d Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sarajevo. Kathedrale. Stolna Crkva Subject The topic of the resource Sarajevo - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici je prikazana Katedrala u Sarajevu. Razglednica je izdanje M. Löwingera. Publisher An entity responsible for making the resource available M. Löwinger Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 192? Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context COBISS.BH-ID 16215814 Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/134077f4ae29a0f817014bf0953a043f.jpg 084a918eac28b5462915eaca6e0a3e86 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sarajevo Bistrik Subject The topic of the resource Sarajevo - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici je prikazana stara mahala u naselju Bistrik (Sarajevo). Razglednica je izdanje J. A. C. S. Publisher An entity responsible for making the resource available J. A. C. S. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 191? Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context COBISS.BH-ID 16215302 Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/d59828105da7b0aa287505f84e19950f.jpg a8e0326c8bec450e25acfbbf9afee343 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Radimilja Subject The topic of the resource Stolac - Radimilja - Nadgrobni spomenici - Stećci Description An account of the resource Na razglednici su prikazana dva stećka u Radimlji. Stećak je nadgrobni spomenik iz srednjeg vijeka. Nekropola stećaka Radimlja nalazi se u Vidovu polju, 3 km zapadno od Stoca, na putu Čapljina - Stolac. Radimlja spada u najvrijednije spomenike srednjovjekovnog perioda u BiH. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 19?? Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 5_radmilja Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Radimlja Latitude: 43.0047222 Longitude: 18.12027779999994 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/c776f55b6900ccd26060e88ef3205aa1.jpg 47694f99e3c68096bb11760a13df3d99 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Mostar : stari most sa Humom = Römerbrücke mit Hum Subject The topic of the resource Mostar - Stare razglednice - Stari most - Hum Description An account of the resource Na razglednici je prikazan Stari most u Mostaru koji je izgrađen je 1566. godine. Sagradio ga je sultan Sulejman I. Publisher An entity responsible for making the resource available Mostar : Prva muslimanska nakladna knjižara Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 1 razglednica : u boji ; 9 x 14 cm Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Mostar Latitude: 43.3422732 Longitude: 17.81275359999995 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource [19--] Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/?ref=chooser-v1" target="_blank" rel="license noopener noreferrer">CC BY-NC-ND 4.0 <img data-v-a0d4e8a8="" width="20" height="20" src="https://chooser-beta.creativecommons.org/img/cc-logo.f0ab4ebe.svg" /><img data-v-a0d4e8a8="" width="20" height="20" src="https://chooser-beta.creativecommons.org/img/cc-by.21b728bb.svg" /><img data-v-a0d4e8a8="" width="20" height="20" src="https://chooser-beta.creativecommons.org/img/cc-nc.218f18fc.svg" /><img data-v-a0d4e8a8="" width="20" height="20" src="https://chooser-beta.creativecommons.org/img/cc-nd.de89fdeb.svg" /></a> Type The nature or genre of the resource Razglednica NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 46838278 https://kolekcije.nub.ba/files/original/5dfc35b233f38df7641acecaa6bb7493.jpg 2828e3ecbcfddc39ea07b2e0b8e9cd10 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Rataj kod Foče Subject The topic of the resource Foča - Rataj - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici se nalazi Čengića kula u selu Rataj kod Miljevine (Foča). Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 19?? Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 3_rataj Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Foča Latitude: 43.505478 Longitude: 18.7772645 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/b5603b2375826f330eee260365fdc533.jpg 64e27801b53beff869af429d0df0bfaa Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sarajevo: Alifakovac Subject The topic of the resource Sarajevo - Alifakovac - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici se nalazi naselje Alifakovac (Sarajevo). Razglednica je izdanje papirnice Altarac. Publisher An entity responsible for making the resource available Papirnica Altarac Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 192? Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context COBISS.BH-ID 16213766 Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/f9ddbfab38b1bd3dabd3692b407bf53f.jpg 7cd4d3cc0ad367a773c8fb587c0dc955 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sarajevo. Bendbaša - Viertel Subject The topic of the resource Sarajevo - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici je prikazano naselje Bendbaša (Sarajevo). Raglednica je izdanje J. Studničke. Publisher An entity responsible for making the resource available J. Studnička Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 19?? Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context COBISS.BH-ID 16205062 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/5125819901c5256bde33a4b7f73c2d57.jpg 3938652a7524a2f992dd863b56796ead Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sarajevo. Marktscene - Tržište Subject The topic of the resource Sarajevo - Tržnica - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici je prikazana ulica uz sarajevsku Tržnicu. Razglednica je izdanje Simon Kattana. Publisher An entity responsible for making the resource available Simon Kattan Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1909 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 16207110 Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/d8f7ec7791c99af0a715615ad0ed1272.jpg 40d83419efae91fe399a845525c2bc63 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sarajevo: Toplik Subject The topic of the resource Sarajevo - Toplik - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici je prikazan naselje Toplik (Sarajevo). Razglednica je izdanje Bosanske Pošte. Publisher An entity responsible for making the resource available Bosanska Pošta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 19?? Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 16215046 Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/80e6ad5fa119473f8bb35427d1f5a4ce.jpg 5c93148e9f89a13832ae89a4f0ba15ad Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sarajevo. Gymnasium und Lehrerbildungsanstalt. Gimnazija i Preparandija Subject The topic of the resource Sarajevo - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici je prikazana Gimnazija i Preparandija. Razglednica je izdanje Simon Kattana. Publisher An entity responsible for making the resource available Simon Kattan Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1909 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 1621402 Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/95de6404534390bea9097466a1441fa9.jpg 1bda07a2921a51feba5eb4646b165315 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Mostar Subject The topic of the resource Mostar - Stare razglednice Description An account of the resource Na razglednici je prikazan stari dio Mostara i žena obučena u tradicionalnu žensku islamsku nošnju tog doba. Razglednica je izdanje Pacher & Kisie. Publisher An entity responsible for making the resource available Pacher & Kisie Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 19?? Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 4_mostar Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Mostar Latitude: 43.3422732 Longitude: 17.81275359999995 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/272efa5b77eb5a5d8be9f1f5b6a626ec.jpg 74e7ee81138be0fe4105d31555e5d9d8 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sarajevo. Türken-Viertel Subject The topic of the resource Sarajevo - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici je prikazan stari dio grada sa dućanima. Razglednica je izdanje štamparije Simon Kattan. Publisher An entity responsible for making the resource available Simon Kattan Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1909 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 16217350 Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/5d80dcb282b052493cceaee57cfc2608.jpg 55d5f303160171fc94d78f3c75e60233 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sarajevo. Seminar, Kirche Sjemenište Subject The topic of the resource Sarajevo - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici je prikazano staro Sjemenište. Razglednica je izdanje J. Studnička & Co. Publisher An entity responsible for making the resource available J. Studnička & Co. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 19?? Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 16225798 Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/f5d966623659d95f71dc78b2363ad636.jpg fad68f75ade8e0744778294e0678bf41 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Šabanova kahva. Kafana na Bendbaši Subject The topic of the resource Sarajevo - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici je prikazan ugostiteljski objekat "Šabanova kahva" koji je radio od devedesetih godina 19. do tridesetih godina 20. stoljeća. Razglednica je izdanje Caklovića. Publisher An entity responsible for making the resource available Caklović Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 19?? Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 16227078 Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/475d8709e5ef7d04e0393c352cc3cd75.jpg 4b4877860f260c25090995a478d14542 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Trebinje. Kaiserstrasse Subject The topic of the resource Trebinje - Stare razglednice Description An account of the resource Na razglednici je prikazana ulica u Trebinju. Razglednica je izdanje Todor T. Perovića. Publisher An entity responsible for making the resource available Todor T. Perović Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 19?? Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 1_trebinje Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Trebinje Latitude: 42.7081585 Longitude: 18.350263799999993 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/e01b78aca7dfd62dbf937076e936f8a9.jpg 32899d1a2a2cc4e2a822f40165bb1e72 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Razglednice Subject The topic of the resource Razglednice bosanskohercegovačkih gradova i kulturno-historijskih objekata u BiH Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Sarajevo. Šeher-Ćehajina ćuprija Subject The topic of the resource Sarajevo - Stare razglednice - 20. st. Description An account of the resource Na razglednici je prikazana Šeher-Ćehajina ćuprija. Razglednica je izdanje A. Thier. Publisher An entity responsible for making the resource available A. Thier Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1910 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 9 x 14 cm Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 16214790 Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Type The nature or genre of the resource Postcard https://kolekcije.nub.ba/files/original/af6cd17d12eb02bf4188785a2f75de0d.pdf d89418d95e318a1b08cca6a53fd1d226 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Rariteti Subject The topic of the resource Rariteti - Bosna i Hercegovina - stara i rijetka knjiga Description An account of the resource Rariteti u ovoj kolekciji su dio zbirke Stare i rijetke knjige Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH. U ovoj kolekciji nalaze se prvi štampani udžbenici u Bosni i Hercegovini kao i primjeri publikacija nastalih u prvim štamparijama u Bosni i Hercegovini. Publisher An entity responsible for making the resource available Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BUKVAR : za osnovne škole u Vilajetu bosanskom Subject The topic of the resource Osnovno obrazovanje - Udžbenici za osnovne škole Description An account of the resource The first printing house in Bosnia and Herzegovina was founded in 1519 by Božidar Goraždanin, in the city of Goražde, in eastern Bosnia. Two years later, in 1521, the establishment closed and was moved to Romania. Subsequently, a small number of books written in Bosnia and Herzegovina were sent outside the country to be printed, in Venice, Vienna, Rome, and elsewhere, but books were not produced in the country. In the second half of the 19th century, there was a revival of interest in printing and publishing in Bosnia and Herzegovina. The first printing house started work in 1866, in Sarajevo, and was called Sopronova pečatnja (Sopron’s Publishing House), after its founder, Sopron Ignjat (1825–94), a journalist and printer-publisher from Novi Sad. This later became Vilajetska štamparija (Vilayet Printing House). Books were printed in the Latin, Cyrillic, Hebrew, and Arabic scripts. Following the occupation of Bosnia and Herzegovina by Austria-Hungary in 1878, Vilajetska štamparija continued to produce books, but it changed its name to Zemaljska štamparija (National Printing House). The National and University Library of Bosnia and Herzegovina preserves a valuable collection of the first school books printed at Vilajetska štamparija. Shown here is one of the items from this collection, Bukvar: za osnovne škole u vilajetu bosanskom (Alphabet Book for Primary Schools in the Bosnian Vilayet), published in 1867. Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo: Vilajetska štamparija Type The nature or genre of the resource Book Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context COBISS.BH-ID 18545670 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1867 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 pages ; 16 centimeters Language A language of the resource bos https://kolekcije.nub.ba/files/original/abfdf6153e543c84c295d2dd1bd50adb.pdf 0ae78d597a2150d6aebaee1904a3ede8 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Rariteti Subject The topic of the resource Rariteti - Bosna i Hercegovina - stara i rijetka knjiga Description An account of the resource Rariteti u ovoj kolekciji su dio zbirke Stare i rijetke knjige Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH. U ovoj kolekciji nalaze se prvi štampani udžbenici u Bosni i Hercegovini kao i primjeri publikacija nastalih u prvim štamparijama u Bosni i Hercegovini. Publisher An entity responsible for making the resource available Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kratka zemljopisna početnica s dodatkom o Bosni : za nižje učione Subject The topic of the resource Geografija - Bosna i Hercegovina - Udžbenici za osnovne škole Description An account of the resource The first printing house in Bosnia and Herzegovina was founded in 1519 by Božidar Goraždanin, in the city of Goražde, in eastern Bosnia. Two years later, in 1521, the establishment closed and was moved to Romania. Subsequently, a small number of books written in Bosnia and Herzegovina were sent outside the country to be printed, in Venice, Vienna, Rome, and elsewhere, but books were not produced in the country. In the second half of the 19th century, there was a revival of interest in printing and publishing in Bosnia and Herzegovina. The first printing house started work in 1866, in Sarajevo, and was called Sopronova pečatnja (Sopron’s Publishing House), after its founder, Sopron Ignjat (1825–94), a journalist and printer-publisher from Novi Sad. This later became Vilajetska štamparija (Vilayet Printing House). Books were printed in the Latin, Cyrillic, Hebrew, and Arabic scripts. Following the occupation of Bosnia and Herzegovina by Austria-Hungary in 1878, Vilajetska štamparija continued to produce books, but it changed its name to Zemaljska štamparija (National Printing House). The National and University Library of Bosnia and Herzegovina preserves a valuable collection of the first school books printed at Vilajetska štamparija. Shown here is one of the items from this collection, Kratka zemljopisna početnica s dodatkom o Bosni: za niže učione (Brief geographical primer, with an additional text on Bosnia: for primary schools), published in 1869. Creator An entity primarily responsible for making the resource Franjković, Franjo Žaverija Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1869 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 43 page, with tables ; 21 centimeters Type The nature or genre of the resource Book Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context COBISS.BH-ID 18546694 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo: Vilajetska štamparija Language A language of the resource hr NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 18546694 https://kolekcije.nub.ba/files/original/58f471ac66d8e508b63713632a6b1d34.pdf 91991355cc3737118994c8adab6d9ce4 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Rariteti Subject The topic of the resource Rariteti - Bosna i Hercegovina - stara i rijetka knjiga Description An account of the resource Rariteti u ovoj kolekciji su dio zbirke Stare i rijetke knjige Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH. U ovoj kolekciji nalaze se prvi štampani udžbenici u Bosni i Hercegovini kao i primjeri publikacija nastalih u prvim štamparijama u Bosni i Hercegovini. Publisher An entity responsible for making the resource available Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource NARAVOUČENIJE : o čoveku i njegovim dužnostima Subject The topic of the resource Etika - Etička pitanja Publisher An entity responsible for making the resource available U Sarajevu : Pečatnja I. K. Sopron Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1866 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 79 pages ; 16 centimeters Type The nature or genre of the resource Book Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context COBISS.BH-ID 22470662 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 https://kolekcije.nub.ba/files/original/172df13e7789035d972dba9b26706203.pdf 51e2784d74be31a21dd00fcded83d449 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Rariteti Subject The topic of the resource Rariteti - Bosna i Hercegovina - stara i rijetka knjiga Description An account of the resource Rariteti u ovoj kolekciji su dio zbirke Stare i rijetke knjige Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH. U ovoj kolekciji nalaze se prvi štampani udžbenici u Bosni i Hercegovini kao i primjeri publikacija nastalih u prvim štamparijama u Bosni i Hercegovini. Publisher An entity responsible for making the resource available Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kratka sveštena istorija : za osnovne škole u Vilajetu bosanskom Subject The topic of the resource Kršćanstvo - Historija Publisher An entity responsible for making the resource available U Sarajevu : Bosanska-vilajetska štamparija Creator An entity primarily responsible for making the resource MANDIĆ, Miloš Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1868 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 42 pages ; 15 centimeters Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context COBISS.BH-ID 138246668 Type The nature or genre of the resource Book Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. https://kolekcije.nub.ba/files/original/26d64069eac41f066e8fa4cf07ce0042.pdf 0c8eb596f4a2637bd1ff558a7e19cdab PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Rariteti Subject The topic of the resource Rariteti - Bosna i Hercegovina - stara i rijetka knjiga Description An account of the resource Rariteti u ovoj kolekciji su dio zbirke Stare i rijetke knjige Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH. U ovoj kolekciji nalaze se prvi štampani udžbenici u Bosni i Hercegovini kao i primjeri publikacija nastalih u prvim štamparijama u Bosni i Hercegovini. Publisher An entity responsible for making the resource available Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Ape Zutre = [Propisi kvasnog i bezkvasnog kruha] Subject The topic of the resource Pesah - Vjerski propisi Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Vilajetska štamparija Creator An entity primarily responsible for making the resource PAPO, Eliezer ben Shemtov Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1888 [5635] Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 151 pages ; 20 centimeters Type The nature or genre of the resource Book Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context COBISS.BH-ID 22470918 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 https://kolekcije.nub.ba/files/original/875fffbca792b8f2efc595cbdbdfe664.pdf ea1ac998d861b0a97539957bc14682c5 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Rariteti Subject The topic of the resource Rariteti - Bosna i Hercegovina - stara i rijetka knjiga Description An account of the resource Rariteti u ovoj kolekciji su dio zbirke Stare i rijetke knjige Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH. U ovoj kolekciji nalaze se prvi štampani udžbenici u Bosni i Hercegovini kao i primjeri publikacija nastalih u prvim štamparijama u Bosni i Hercegovini. Publisher An entity responsible for making the resource available Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Epitome vetustatum Bosnensis provinciae seu Brevissimum compendium historico-chronologicum ... Congesta, et compilata a p. Philippo ab Occhievja ... Subject The topic of the resource Historija - Bosna i Hercegovina Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1776 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 134 pages ; 25 centimeters Type The nature or genre of the resource Book Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context COBISS.BH-ID 22471430 Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Description An account of the resource Filip Lastrić je prvi historičar i bibliograf Bosne i Hercegovine. U djelu Epitome vetustatum osim historije i stanja franjevačke bosanske provincije prikazao je i opću historiju Bosne u doba banova i kraljeva stoga se ovo djelo smatra veoma značajnim i vrijednim za izučavanje. Creator An entity primarily responsible for making the resource LASTRIĆ, Filip Language A language of the resource bos https://kolekcije.nub.ba/files/original/eb047f6750c6c532405bdfa853f85804.pdf a54f833acc8043def2879d82d548d079 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Rariteti Subject The topic of the resource Rariteti - Bosna i Hercegovina - stara i rijetka knjiga Description An account of the resource Rariteti u ovoj kolekciji su dio zbirke Stare i rijetke knjige Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH. U ovoj kolekciji nalaze se prvi štampani udžbenici u Bosni i Hercegovini kao i primjeri publikacija nastalih u prvim štamparijama u Bosni i Hercegovini. Publisher An entity responsible for making the resource available Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/">Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License</a>. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Nauk krstjanski Subject The topic of the resource Teologija - Bosna i Hercegovina Creator An entity primarily responsible for making the resource Matija Divković Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1611 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/?ref=chooser-v1" target="_blank" rel="license noopener noreferrer">CC BY-NC-ND 4.0 <img data-v-a0d4e8a8="" width="20" height="20" src="https://chooser-beta.creativecommons.org/img/cc-logo.f0ab4ebe.svg" /><img data-v-a0d4e8a8="" width="20" height="20" src="https://chooser-beta.creativecommons.org/img/cc-by.21b728bb.svg" /><img data-v-a0d4e8a8="" width="20" height="20" src="https://chooser-beta.creativecommons.org/img/cc-nc.218f18fc.svg" /><img data-v-a0d4e8a8="" width="20" height="20" src="https://chooser-beta.creativecommons.org/img/cc-nd.de89fdeb.svg" /></a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 309; 57 : ilustr. ; 10 cm Type The nature or genre of the resource Knjiga Spatial Coverage Spatial characteristics of the resource. Place: Sarajevo Latitude: 43.8562586 Longitude: 18.413076300000057 Description An account of the resource Matija Divković (1563. -1631.), Bosanski franjevac je autor brojnih knjiga štampanih u Veneciji. Pridružio se franjevačkom redu u manastiru u Olovu, gdje je primio osnovno obrazovanje. Nakon dodatnog obrazovanja u Italiji vratio se u Bosnu. 1609, dok je bio na službi u Sarajevu, završio je svoju prvu knjigu pod nazivom "Nauk krstijanski za narod slovinski". Godine 1611. putuje u Veneciju gdje i štampao ovu knjigu. Language A language of the resource bosanski Publisher An entity responsible for making the resource available U Mnetcije[h] : Po Petru Mariji Bertanu Alternative Title An alternative name for the resource. The distinction between titles and alternative titles is application-specific. Nauk krstjanski za narod slovinski Sto čudesa aliti zlamen'ja blažene i slavne Bogorodice, Divice Marije NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22471174 https://kolekcije.nub.ba/files/original/572f101bdbaf0a96cc57bb0280237e48.pdf 83f5a3e25a7884fbb950b0eed4d6e50b PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1914 - God. 7, br. 1 https://kolekcije.nub.ba/files/original/297d7064bdab0da096e9f4590a458c6b.pdf a8cbd6bb47622270969456bd840800f2 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1914 - God. 7, br. 2 https://kolekcije.nub.ba/files/original/568e774e175146530f28ac47bf10ff27.pdf b025ee599ca3b7e74242ab885e300067 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1914 - God. 7, br. 3 https://kolekcije.nub.ba/files/original/b22419ec87329a19ee1c6b396b8808bf.pdf 6f3ceef467f5f8f333baad4f8a47f1bb PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1914 - God. 7, br. 4 https://kolekcije.nub.ba/files/original/773071ca7498d019e559dc2f765847aa.pdf 1a4e5f834d5d0ca7730aa6f5b0895877 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1914 - God. 7, br. 5 https://kolekcije.nub.ba/files/original/d02d67837269c8918841d1408a85f41b.pdf 5e32316ecb8c0ea5bfdf30c3668e2ae6 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1921 - God. 8, br. 1 https://kolekcije.nub.ba/files/original/f23a434466c47ff444fccb1ee55be2c8.pdf 4bee53505ee29cb639d12fd7a1fd348c PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1922 - God. 9, br. 1,2,3 https://kolekcije.nub.ba/files/original/3937f9de4609e0d276ecff41d4bdeb65.pdf 89732a745582ccddf9f7f158ba898600 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1924 - God. 8, br. 1 i 2 https://kolekcije.nub.ba/files/original/63ea87a03c30e56d575ea6c2dddc16aa.pdf c5c8e843538a3934a0d60fcd01ef2280 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1924 - God. 8, br. 3 https://kolekcije.nub.ba/files/original/d88a232749fa730d9bcf10a6ee7c1ad9.pdf 37d0674e2de28a7417865499a8a10114 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1924 - God. 8, br. 4 https://kolekcije.nub.ba/files/original/9f797b3ce2cb129053c738a391ed18b5.pdf 4b436c4501257535af2ff86c375426d9 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1924 - God. 8, br. 5 https://kolekcije.nub.ba/files/original/c07438817efa718056eb8b97b185946e.pdf 1d6f4d88b6f682d4ef4483bdb8bfd38a PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1924 - God. 8, br. 6 https://kolekcije.nub.ba/files/original/37bfa769c59e71be865325a2db60e108.pdf 14b6f9a42a5fe936843d0cf1e9fbe4e6 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1924 - God. 8, br. 8 https://kolekcije.nub.ba/files/original/8c7967ef7140102a587d6779ce07c192.pdf 227f5da92998e814b0b4eb043a46f10c PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1924 - God. 8, br. 11 https://kolekcije.nub.ba/files/original/c5c4aedf61868a2bd27cd3553210b3e6.pdf f30fdcbf538e83af236090e70a19b02d PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1924 - God. 8, br. 12 i 13 https://kolekcije.nub.ba/files/original/b89910d10b925b15259676ddf6667408.pdf 0188c1f359e2cc2bc615dd8989a8abfe PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Still Image A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret 1924 - God. 8, br. 14