https://kolekcije.nub.ba/files/original/df1098471e74b514d4cfcc66eca99f27.pdf d8b2506f10d9e1bc36e4692003f138e5 PDF Text Text !N^3l7efn* || 4 ’ O m v it* * izlazi svake sriede i Predplata 2a vanjske na godinu 16 kruna, na pola godine 8 кг., na tri mjeseca 4 kr.; za inozemstvo ciena na godinu SI kr. •a Mostar na godinu 14 kr. 40 hel., ni pola godine 7 kr. 20 hel., na S mjes<ca S kr. 60 hel. 1e plaća se posebno. Rukopisi se ne VTadaju, ne plaćen se listovi ne primaju. Pojedini broj nOtvitau stoji 16 hel., tari brojev po S0 hel. Broj I. -v - m O g l a s i se primaju i šalju na upravu nOmitau. Za prostor od petitredka plača se 16 hel., kod svake dalnje uvrstbe 8 hel. Erarska pristojba za svaki oglas i uvrštenje 60 hel. subote. Uredništvo, uprava, odpravničtvo i tiskama u Novoj llllcl broj 14. U Mostaru, u četvrtak 2. siečnja 1902. 0 novoj godini ff. Na pragu smo opet nove go­ dine, na osvitu novoga rada i preg­ nuća za hrvatsku stvar. Sto nas čeka u ovoj godini 1902., kakove nas pro­ mjene mogu još iznenaditi, to kriju nebesa gustom prevjesom za sada, samo po p r o š l o s t i možemo u ne­ koliko zaključiti, da nas čeka ne baš lahka, nego o d l u č n a i t e ž k a borba za hrvatsku misao, u kojoj iz najdubljega uvjerenja nalazimo sreću i spas ovoga diela naroda, bivšeg sudbinom dugo odciepljena od ostalog hrvatskog naroda, udalečena od za­ daha kulture, kojom se zapad ponosi — jer hrvatska ideja je kulturna i oplemenjujuća. T oj misli nastojalo se po naj­ boljim silama u „Osvitu" služiti, na­ stojalo se 1К*У ŽifrGv kulturnu i naprednu. Kako je taj posao udarao na zaprieke, znadu bos.herc. Hrvati i mi najbolje, jer dušmani našeg napredka, gazitelji narodne prošlosti, nisu imali mira, nego su obilazili kao ručeći lav oko našega stada. Nastojalo se, velimo, s m n o g i h strana onemogućiti opravdani rad naš u naprednom duhu, demagožtvo dizalo svukud glavu, da nam obstanak pođkopa, da zaustavi naravni razvitak i Svetčana besjeda Silvije Str. Kranjcevića na Marulićevoj proslavi u Sarajevu, dne 15. prosinca 1901. Odlične gospodje i gospodo i prepoštovana braćo u „T rebeviću!“ Dozvolite, da se sa ovog mjesta pri­ kazanog večeras ovako značajnoj slavi vile umjetnice, na čas zanesem u dragu sanku, da se trenutkom vinem onamo, gdje šumi modri val Jadranov, e mu prisluhnem priču — šta priču ! pjesmu jednu nad pjesmama, koja sve stih za stihom slavi časnu viziju, što lebdi u lovornim gajevima, gdje su na kolijevku Hrvata dobre njegove sugjenice stavile gusle i ćorđu i obvilc ih za vazda nepovredivom vrvcom trobojkom. Vigju tamo dugačke redove našijeh velikana, slavnih na peru i oštrici, kako s najdubljim pošto­ vanjem pristupaju u taj velehram, kako sinovekom odanošću skidaju hrastove i lovorne vijence, kako žarkim usnama polažu God. V. procvat Hrvatstva; gledalo se svakim vanjskom polju krunisanjem velikog fintama ugasiti baklju prosvjete: Tomislava. Ele — gledati ćemo, da „O svit" — prekinuti mu život; pođ- budemo tumači svakoga podhvata, rovavao se obstanak hrvatskom za­ .svakog pregnuća za Hrvatstvo. vodu, našoj tiskarni, koju je podigla T oliko u današnjim prilikama rnoljubav narodna za Hrvatstvo. Ali uz i žemo i smijemo obećati. Nije kod nas-, odlučnost, uz čvrstu i nepokolebivu kao u drugim zemljama u monarhiji, vjeru u svetost i istinitost naše stvari, razni o b z i r i nam se nameću, a ,,Osvit“ , podpomagan osvjedočenim okolnosti se vrlo brzo mienjaju, pa rodoljubima, te zaprieke sretno pre­ stojimo kao na tereziji. I na vanjske brodi — on živi već tri godine, a dogodjaje nije nam se moguće tako hrvatska dionička tiskarna razgranjuje osvrnuti, kako čini naše hrvatsko no­ svoj posao — a uzdamo se u Boga i vinstvo. — G djekad bi zagrmili, ali Hrvate, živiti će i dalje na korist i trenutačno, jer gromovnik bijaše jači. To su mogli naši čitatelji opaziti, sreću naroda, kojemu se podpuno pa znamo, da će ove izkrene rieči stavlja u službu. Osvitom nove godine ne bismo rad uvažiti. Uvjereni smo, da nas ne će zavaravati javna ranienje, ne ćemo ni u novoj godini zapustiti, nego nas obećavati zlatne k ule,, ne ćemo pre­ p r e d p l a t o m i s u r a d n j o m iz­ cjenjivati sile, pa što no rieč, glavom dašno podpomoći, da list ostane na lapau o zid — kad od tog bvajde svojoj visini, da radi za svetu hrvat­ ■шдадц. л ц р г Ш н ф t a j « , ski stvarni b ra tsk o inje. ';<Г>> јт а nam i odsele, k a o’ doslie, biti h r ­ ^rađjansko pravo u Heiriceg-LTf i" v a t s k a m i s a o v r h o v n a , da ^ ^ N a stranu sa nehajem, osvfstim o se,, hrlimo svoj k svome, učimo od ćemo po mogućnosti zagovarati unaprotivnika, stojmo čvrsto i nepokole­ predjivati, podupirati svako k u l bivo na braniku hrvatskih težnja. t v r n o nastojanje u ovim zemljama, U to im e: čestito nam i sretno da ćemo priznati, što je dobro, što bilo novo lje to ! se ne protivi hrvatskoj misli, da ćemo osobito nastojati, da se družtveni naš i Proslava 400-gođišnjice hrv. književnosti u Sarajevu život u kulturnom i gospodarskom pogledu razvija, a da taj život kao Sarajevo, koncem prosinca 1901. blaga rosa natapa i osvježuje ona Svečana proslava 400 - g o d i š ­ misao, kojoj je udaren temelj na du- n j i c e h r v a t s k o g u m j e t n o g svete cjelove na jednu skromnu knjižicu, čudnovatim pravopisom piše na njoj ovaj naslov: LIBAR MARCA MARVLA SPLICHIAN1NA U KOM SE USDARSI ISTORIA SFETE VDOUICE JUD1T U VERSIH H A R U A C C H I SLOSENA CHACHO ONA VBI VOJVODU OLOPHERNA PC J>U VOJSCHE GNEGOUE F OSLOBODI PUCH ISRAELSHI OD VELICHE POGIBILI. Od samih sunčanih zraka, što gore mlade, ko da eto istom prviput planuše, sple­ ten; ou na toj knjizi brojke: g o d i š ć e p r v o n a k o n t i s u ć a i p e t s a t na d v a d e s e t i d va dn i m is e c a a p r ila — tj. 22. travnja 1501. Kraj nje sjedi starac — vidi mu se, nekada živa vatra, što je godine 1473. pred časnim dvorima paduanskog sveučilišta silom riječi mogla da zanese i hladna dužda mle­ tačkoga. Sada pak čini se ko svetački lik, o kom pristaju riječi nadpopa tr ogirskoga: N am q u is e o m e l i o r , q u i s v i t a sa li­ c t io 'r nm n i? C u i t a n t u s v e r a e re li g io n i s am or? Suhim, pergamentskim prstom pokazuje starac na onu knjižnicu........ miri kad lo­ vora, sipa se u počast pelud sa slavenskih lipa . . . A oni redovi stoje, stoje i stoje i suzom zahvalnicom, suzom poštovanja u oku glede u blago čelo starca — askete. Odlične gospodje, gospodo, dragi dru­ govi — da čudne li slike! Koliki li to sjajni, svjetski ljudi na peru i oštrici u odo­ rama ispolinskijeh banova, što ih pošteni jedan narod ragjaše u slavu svoju, stoje evo gologlavi i sinovski odani pred ovom sijedom glavom, pred ovom čudnom knji­ žicom, napisanom u nekom starinskom di­ jalektu, ispjevanom u šest pjevanja i 1777 odugaćkih stihova, u strofama od četiri dvanaesterca sa rimom u sredini i na kraju, u kojoj se tamo negdje godine 1501. po­ božno na sredivjećnu priča o jednoj bi­ blijskoj junakinji, koja je oslobodila jedan narod od „ v e l i k e p o g i b i l i " . (Nastavit će se). �Strana 2. — Је</м?Ж «&о {'v d cu g a 4avrem e*n h is to iw razvitka . hrvatske misli u ovim hrvatskim zemljama upravo zlat­ nim slovima zabilježiti. I. Svečani koncert. Svečana dvorana „Društvenog doma", u kojoj je ova naša proslava bila obđržavana i koja je bila vrlo krasno i ukusno okićena i dekorirana zelenilom, ćilimima, oružjem i eviećem te krasnom „Trebevićevom zastavom, bila je već prije 8 sati na večer dupkom puna članova „Trebevića" i hrvat­ skog svijeta kano i vrlo odličnih gostiju, tako, da se je mnogi sviet morao vratiti, jer nije bilo više mjesta. Ovu proslavu počastiše i uzveličaše svojim posjetom poglavar zemlje, preuzvišeni g. barun A p p e 1 sa svojom sestrom M arulić i njegovo doba , B roj 1. „ O S V I T p j e s n i š t v a i začetnika mu Spli­ ćanina Marka M a r u 1 i ć a, koju je dne 15. prosinca o. g. priredilo hr­ vatsko pjevačko društvo „Trehević" u Sarajevu u svečanoj dvorani „Društvenog dom a“ uz sudjelovanje nekolicine hrvatskih književnika, obav­ ljena je na vrlo dostojan i veličanstven način, kako to i dolikuje ovako uzvišenoj i ovako rijetkoj, eminentno k u l t u r n o j slavi, koja je zaista rijetka i u historijama mnogo većih naroda, nego je naš hrvatski. Mislim, da ne pretjerujem, ako reknem, da je ova Marulićeva proslava u S a r a ­ j e v u iza onih u našem bijelom Zagrebu i Spljetu bila u istinu najveličanstvenija, što je bilo posve u redu i dolikovalo glavnom gradu Herceg-Bosne, te se je ovom prilikom opet na najsvečaniji} način m a n i f e s t i r a l a h rv a tsk a m i s ao u ovim hrvatskim pokraj i­ n a m a . Kome nije u ovim svečanim momentima ova krasna i uzvišena proslava u pamet dozvala one neza­ boravne časove i onu veličanstvenu manifestaciju hrvatsku za instalacije „T rebevićeve" zastave? U istinu ova naša književna proslava može tako krasno da stoji uz bok onoj preklanj­ skoj proslavi barjaka, te će kako Napisao Fran B u 1 i ć. (Nastavak). III. Mi nedavno, štovana gospodo, proslavismo n Spljetu čovjeka, a Vi ga danas slavite n Zagrebu bielom, čovjeka, koji je narodnu vilu čuo i razumio, koji je od nje gusle prihvatio i pjevajući našim milozvuč­ nim jezikom hrvatsku svijest budio i našoj vili uz koljeno liepu kitu pjesnika, ili, kako se oni zvahu, „začinjavaca" sabrao. Na čast Vam bila Vaša slava! Naša hrvatska vila, na obalama jadran­ skoga mora prvom propjevala, danas kao da je k Vr odletjela. Književnost se naša u Spi jela, u Dubrovniku raz­ vila, a u Z. razbujila. Gospodo, mi Vam ne zavidim o: maneat in bonis aemulatio! Mi se pače ponosimo, osobito mi Spljećani, da se naš Marulić ovako krasno slavi i u našoj priestolnici književnoj. ggjom pl. C l a r i c i n i - A p p e l i gragjanski doglavnik preuzv. g. barun K u t s c h e r a sa suprugom, za tim preuzv, g. general G r a d i i još više generala i viših činov­ nika zem. uprave, ruski konzul g. I g e 1s t r o m , gradski podnaćelnik g. đr. N i e ć , te mnogi činovnici i častnici. Takodjer je sa strane došlo nekoliko gostiju, tako g. Adam M i k a č i ć , predsjednik „H rvoje" iz Mostara, g. dr. O s t o j i ć , poznati hrvatski pjesnik i književnik iz D. Tuzle, g. Marko K u 1 i e r, trgovac i predsjednik „Veselice" sa odbornikom gosp. Antom K a u r c e m iz Fojnice. Na ovoj proslavi vidjesmo i mnogo odličnih muslimana, koji ostadoše za cijele proslave i komersa tako gg. Riza beg K a p e t a n o v i ć , Rizvan beg F a d i 1p a š i ć , begovi B a š a g i ć , begovi H ra sn i c e i dr. I nekoliko odličnih grč.-iztoćnih posjetilo je ovu hrvatsku proslavu, tako gg. sinovi podnaćelnika P e t r o v i ć a , g. Sava Manojlović i dr. Od novinara vidjesmo ured­ nika „Bos. Post" gosp. M a c b a i urednika „Sar. lista" g. Ivana V. P o p o v i ča. U trijemu su dočekivali i pozdravljali odlične goste predsjednik i podpredsjednik „Trebevića" gg. S p a b i ć i P o r d u š i ć . Tačno u 8 sati otpoče ova proslava ouverturom operi „Ban Leget" od Iv. pl. Zajca, koju je potpuni orkestar vojničke glasbe baruna МоШпагуа br. 38. pod osobnim ravnanjem kapelnika Z e 11 n e r a upi . /о sa­ vršeno odsvirao. Za tim je dražesna gospogjica Marica J u r a š i n o v i ć deklamovala vrlo živahno i simpatično, te velikim zano­ som i oduševljenjem lijepi prigodni proslov J. M il k o v i ć ^ l j a r k u M a r u l i ć u « , solo, jer mu je glas vrlo razderan i nesim­ patičan, upravo vrijegja fino naobraženo glazbeno uho, makar da pjeva posve tačno i korektno. Onda mi je uopće vrlo začudno, za što je g. Tomić pjevao u kvartetu a ne g. Markezinović. kome je ponajprije zborovogja tu ulogu predao i ovaj je lijepo na­ učio, a onda mu je u zadnjem času oduzeo. Takov se postupak mora najstrožije odsuditi! Najznačajnija i najvažnija tačka cijelo proslave bila je svakako „ S v e č a n a b es j e d a", koju je držao punim žarom svoje pjesničke duše za cijelo najznamenitiji da­ našnji hrvatski pjesnik g. Silvije Strahimir K r a n j č e v i ć i u kojoj je tako zanosito i vatreno ocrtao značenje Marka Marulića kao pravog hrvatskog pjesnika i kao ute­ meljitelja hrvatskog umjetnog pjesništva, da silnom oduševljenju i uzbudjenosti nije bilo kraja ni konca. Cijeli ovaj svečani go­ vor jest vješto i jezgrovito sastavljena vrlo velika pjesma u prozi, koja je oblikom savršena, te puna pjesničkog zanosa i vatre i koji mi u cielosti počimamo u podlistku donositi. — Ovaj je govor bio pomno slušan i često prekidan burnim povljadjivanjem, a kad je govornik svršio, nastalo je odu­ ševljeno pljeskanje i frenetično odobravanje, koje se počelo stišavati istom onda, pošto se je g. Kranjčević pokazao na pozornici. — Za tim je „Trebevićev" tamburaški zbor u svojim lijepim i ukusnim tamburaškim nošnjama pod upravljanjem tambur, zborovođje g. P r o c h a s k e odsvirao od A 1 b in i-F a r k a š a „Na plitvička jezera" veoma precizno i na vrlo živahno odobravanje, te —je .morao još jšdan komad -davati. Čujemo, da je naš tamb. zbor na neku visoku g o­ spodu učinio najbolji dojam i dopadanje. — Iza toga je otpjevao mješoviti zbor „Тгеbevićev" uz pratnju velikog orkestra, harfe i harmonija prigodnu kantatu „Н a m o s t Najsjajnija muzikalna tačka u razporedu p o t o m a k a“ , koju je komponovao druš­ ove kulturne proslave hrvatske bijaše zaista tveni zborovodja g. K. P i e n t a u sveča­ divna i velika Z a j ć e v a kantata „ D o ­ nom stilu i koja je po sudu stručnjaka vrlo l a z a k H r v a t a", veličanstvena hrvat­ lijepa i uspjela kompozicija i to vrlo skladno ska glazbena slika, koju je društveni zboi precizno, te na sveopće zadovoljstvo pu­ rovogja g. K. Pienta transponirao za mje­ blike, na što je nastalo živo i oduševljeno šoviti zbor. Ovu vrlo tešku kantatu otpjeodobravanje, koje se nije stišalo, dok se I vao je mješoviti zbor „Trebevićev" uz nije g. Pienta nekoliko pnta sa pozornice pratnju potpunog orkestra vojničke glazbe zahvalio. Naročito valja još istaknuti soliste, izvanredno dobro i sigurno te s velikim koji su se u onoj kantati odlikovali i koji efektom, da ti je čisto žao bilo, što se i su pokazali veliku glazbenu spremu, te svo­ dalje ne nasladjuješ onim božanstvenim zvu­ jim simpatičnim glasovima slušatelje upravo cima prekrasne i divne Zajćeve kompozi­ zadivili, a to su ggja Ela K r a n j č e v i ć cije. Svoja su sola vrlo dobro otpjevali u i gg, dr. E. Z a h r a d k a i F. W a rm e r- ovoj kantati gdja Jelena T a n d a r i ć i s p e r g e r, Gosp. tenoristi T o m i ć u pre­ gdjica Dragica B o g d a n o v i ć , te gg. dr. 1 poručio bih, da ne pjeva više u kvartetu, ni E. Z a h r a d k a i F. W a r m e r s p e r g e r . Neka veliki njegov duh oblieta od žala jadranskoga mora do Zagrebačkih gora, neka tješi i bodri narod svoj na krepostan život, sveti čelični rad, kako je i za života to činio, kamo je god dopirao, jer uza svu veliku svoju slavu nije nikada Marko svog naroda zaboravio, niti poput drugih suvre­ menika prezirao glas materinski, kojim ga malena u kolievci uspavala. Uza sav zano­ sni duh i duboko čuvstvo kucaše u njego­ vim grudima i rodoljubno srce; i on odluči privesti svoj narod u književno kolo drugih naučnih i prosvietljenih naroda. I pjeva Marko: „Dike ter hvaljenja presvetoj Ju­ diti" „našim jezikom", i u hrvatskim versima složena, kako on veli u predgovoru, „neka ju budu razumili i oni, ki nisu na­ učni knjige latineke aliti dijačke". Padaju na pamet rieči, koje je kasnije slavni naš K ačić napisao uza svoj „Razgovor ugodni naroda slovinskoga": „Dajem ti, moj štioče, na znanje, da ja ovi trud nisam činio za ljude, koji latinski i talijanski posiduju . . ., ovo učinio jesam za službu onih ljudi, koji I izvan slovinski drugim jezikom govoriti ne znadu". Oba pjesnika pjevahu za puk, oba za one, koji tudj jezik ne razumiju, oba su miljenici iste narodne vile, samo, što je R a­ čiću preko dvie stotine godina kasnije „s lo­ vinski", to je Maruliću jezik hrvatski. „L ibar Marka Marulića Splićanina", piše na naslovnom listu, ,,u kom se udrži historija svete udovice Judite u versih hrvatskih složena". Marulić je još u ono tamno doba svjestan svoje narodnosti i svoga jezika. On na drugom mjestu, ustavši na obranu našega sv. Jeronima, veli : „Jeronim je naš" Dalmatin; „on je dika, poštenje i slava i svitla kruna hrvatskog jezika". Može se to činiti sada lasno i naravno, ali koliko je puta naš Marko o tome razmišljao, sjedeći u svojoj „tieenoj sobici" izmedju hrpe knjiga, naslonivši mudiu glavu na mršave svoje ruke, danju i noću razmišljajući, božanske i svjetovne knjige učeći, „da uradi na slavu Boga i spasenje iskrnjega". (Svršit će se). 4l �Broj 1. Naročito mi valja istaknuti krasni baritonBolo g. dra Zahradke u ovoj kantati, u kome se nalazi vrlo lijep, melodijozan čisto na­ rodni hrvatski motiv. a koji je g. dr. E. Zahradka otpjevao velikim razumijevanjem, vrlo glatko i simpatično, baš upravo umjet­ ničkom vještinom. Kad je ova veličanstvena kantata dovršena, nastalo je neopisivo odu­ ševljenje i entuziastično odobravanje, koje je potrajalo dulje vremena. Sedma tačka u rasporedu ove lijepe pro­ slave bio je „ S t a n a c " od Marina D rž i ć a. To je novela (maskerata), naivna šala dubrovačka iz srednjeg vijeka (iz g. 1540.), koju su članovi „Trebevića" odi­ grali sasvim skladno i lijepo i na sveopće zadovoljstvo. Glavne su uloge imali gg. J. D j a n i ć i A. T a n d a r i ć. Najbolje je svoju ulogu glumio g. J. D j a n i ć kao stari seljak Stanac i pokazao je mnogo dara i velikog razumijevanja, naročito za glum­ ljenje šaljivih uloga, u kojima je baš pravi majstor, te kao da ne gledamo pred sobom diletanta, nego baš pravog glumca. Isto je tako g. A. Tandarić glumio svoju ulogu jako dobro i prirodno, te se naročito trsio, da vjerno prikaže onaj stari originalni jezik i manire dubrovačke, a to mu je sve zbilja jako dobro pošlo za rukom, te g. Tandarić služi društvu kao izvrstan diletant upravo na veliku čast. Jako su dobro odigrali svoje uloge i g g . R a t k o v i ć i M a r a k o v i ć kao mlada vlastela dubrovačka, pa bi bilo željeti, da u kojem većem komadu okušaju svoje lijepe sposobnosti. G. T o m i ć kao I. vila bio je dosta ukočen i nespretan, a g. Marašek kao II. vila bio je preveć ozhiljan i sa odveć je velikim patosom sazivao sve moći i sile, da Stanea pomlade, a ni g. K u n s t kao maškara nije se umio snaći u svojoj ulozi, za koju se misli, da je vrlo jednostavna i lahka, ali baš za nju treba velikog razumijevanja i spretnosti. Pri koncu je bilo vrlo krasno vidjeti onako veliki zbor ženskih i muških vila, te množinu vlaha, koji su uz udaranje tamburica iza kulisa vrlo lijepo i pravilno plesali hrvatsko narodno kolo. Za ovaj komad dobilo je društvo „Trebević" vrlo lijepe kostime iz hrvatskog zem. kazališta u Zagrebu. Kad je zastor pao, nastalo je dugotrajno burno i živahno odobravanje od strane publike, te su se gg. Djauić i Tandarić, morali ope­ tovano pokazati na pozornici. .. O koja je bila S V I T ‘* umjetnički eavršeno grupi- Ova živa slika predstavlja olimp, na ko­ jem na uzvišenom prijestolju od slonove kosti grimizom presvučenom sjedi starina prvi hrvatski pjesnik Marko Marunić u vjernom kostimu onog doba, kad je živio (g. Vrban). Za njim stoji „Genij" i drži mu lovor-vijenac nad glavom (gdjica J ur a š i n o v i ć ) ; 8 desna stoji „Glas" s tru­ bljom i krilima i raznosi slavu Marulićevu (gdjica Danica Dlustuš), s lijeva kleči ras­ pletenih k isa i s krilima „Slava" i drži u ruci pjesnikovo prvo hrvatsko djelo „Ju­ ditu", (gdjica P o t o ć n i k ) . Pred Maruličem vidiš kako je pokleknuo bog Apolo i pruža mu lovor-vijenac (g. K u n s t ). Po stepenicama, koje vode na olimp, vidiš mnoštvo andjela sa fanfariina, a na pod­ nožju olimpa stoji u divnoj šarovitoj slici 9 muza (polubožica) u krasnim grčkim ko­ stimima sa lovor-vijencima na glavi, a pred muzama sjede u grupi četiri godišnja doba (proljeće, ljeto, jesen i zima), koje pozna­ ješ po boji njihovih kostima. Lijevo od cijele ove grupe nalazi se hrvatski narod u vrlo krasnim i šarovitim kostimima iz raznih hrvatskih krajeva, te gleda, pokazuje i slavi Marulića. U sredini ove grupe stoji „ H r v a t s k a " u skupocjenom i upravo pre­ krasnom hrvatskom kostimu; na glavi joj je zlatna kruna, na grudima nosi hrvatski grb, a u desnici drži hrvatski barjak (gdja A 1a u p o v i ć). Na desnoj strani Hrvatske stoji ponosna „ B o s n a " u vrlo ukusnom bosanskom kostimu okićena dukatima, biserjem i dragim kamenjem (gdja T a n d a ­ r i 6), a s lijeve strane Hrvatske etoji kršna „Н e r c e g o v Гn a“ ; izvirio krafnom herce­ govačkom odijelu (gdjica Katica K r i š t i ć). Ostale mnogobrojne gospodjice i gospoda u prekrasnim dalmatinskim, slavonskim, bo­ sanskim i hercegovačkim kostimima bili su iza ovih grupirani u tako bajnoj i krasnoj slici, da se to neda opisati. Ovom veličan­ stvenom apoteozom Maruliću pokazao je mladi slikar Dinčić vrlo veliki umjetnički talenat i izvanredne sposobnosti kao umjet­ nik i slikar. Utisak i efekat, što ga je ova prva slika učinila na publiku, upravo je neopisiv, te je nastalo silno i neprekidno odobravanje i oduševljenje, te se je morao zastor više puta dignuti, i mislim, da će ova prekrasna slika ostati neizbrisiva u pameti gledalaca. — Neka se ovdje još spomenu redatelji kod „Stanca" gg. dr. M. A 1 a u p o v i ć i Benko H o r v a t, koji su se zbilja mnogo trudili, te ide i njih velika zasluga, da se je „Stanac" onako glatko i lijepo pred­ stavljao. Iz ovog vrlo uspjelog komada, za koji se ni izdaleka nijesmo nadali, da će ovako krasno i lijepo uspjeti, pošto nije moderan, nego starinski, svirala je vojnička glazba pješ. pukovnije br. 38. vrlo vješto i na urnebesno dopadanje i odobravanje „каrišik hrvatskih napjeva" tako zvani ,,hr” "*'-ki dom“ , u kome se nalaze sve važnije Svečani kornere. domoljubne i patriotične pjesme, te nije Komers se takogjer obdržavao u sve­ čudo, da je u publici nastalo onoliko odu­ čanoj dvorani „Društvenog doma". Komers ševljenje i zanos. Ksd se počela svirati „L i­ je otvorio društveni predsjednik g. Ivan jepa naša .domovina", cijela je kuća stojeći S p a h i ć i napio je prvu zdravicu Njeg. Veličanstvu caru i kralju našem, vrlo jez­ г' slušala, krasne zvuke naše hry. himne. Zadnja tačka ove veličajne proslave bila grovitim govorom, punim najdubljih osjećaja je a p o t e o z a prvom hrvatskom pjesniku i lojaliosti. Ovu su zdravicu svi učesnici Marku Maruliću, koju su po nacrtu i ins­ propratili burnim i oduševljenim klicanjem : cenaciji ovdašnjeg umjetnika, akademskog „živio naš hrvatski kralj", to su otpjevali slikara g. Vergilija M e n e g h e 1 1a-D i n- carevku. ć i ć a u živoj slici izveli članovi „TrebePoslije toga je g. prof. dr. M. A la u vića". To bijaše u istinu prava kulminacija p o v i ć nazdravio hrvatskoj domovini vrlo ove krasne proslave i po kazivanju svih, duhovitom i lijepom n^zdravicom, koju ovdje koji vidješe ovu božanstvenu živu sliku, to u cijelosti donosimo: je prvi put, a možda i posljednji, da se u Gospodo, Sarajevu vidi ovakova veličanstvena slika, 1 uminu lijepa hrvatska slava, tiha i Strana 3. čedna, a opet zanosna i krasna, kao ona slika živa na kraju, što je zamisli mašta našega umjetnika gosp. D i n ć i ć a , a izvede je cvijet našega hrvatskoga cvijeća. Ko nije u duši i u srcu uzdrhtao, gledajući, kako se klanjaju, kako odaju dužno i sveto štovanje velikom duhu i s j e n i M a r u l i ć e v o j naše lijepe se­ strice, a s njim, kako se u duhu klanjaju svim onim velikim sjenama naših knji­ ževnih junaka kroz ovo ćetiristo godina, koji su i u najtežim i najljepšim časo­ vima našega narodnoga života nosili luču prosvjete i razbijali guste zidove mraka u mučnom vremenu, kada nas je toliko različitih bilo, koliko bješe sela i gradova; kada nam se pod udesom tužne r a s c i j ep a n o s t i počelo gubiti i sveto narodno ime, a s njim stale pucati i zadnje niti, što su nas vezale. Pred likom Marulićevim pokloniste se, mile naše Hrvatice, i Šišku M en č e ­ ti ću sa Gjorom D r ž i ć e m , koji prvi stadoše pjesmom ljuvenom veličati seke roda svoga, gledajući u njima pjesnički svoj ideal i tvrdi temelj svakom narodnom radu i boljitku; padoste pred sjenom Marina Držića, koji onako od srca znade da izmami sa usana smiešak, ali i koji prvi stade žaliti, što se ono mladosti otelo za t u d j i m, a odbacilo svoje r o g j e n o. Pokloniste se i duhu velikoga G u n d u1 i ć a, što kupi vile u Dubravi, pa z an o s n o p j e v a h im n u l j u b a v i i s l o b o d i , a s n j i m i duhu P a lt n o t i ć e v o m i G j o r g j i ć e v o m ; vidjeste i milim okom okrijepiste starca Milovana — našega K a ć / 1* a, jfcr str »patio in bijeloga Zagreba, udario kroz lomno Pri­ morje, svrnuo u Senj kameni, pao na ravne Kotare, a odavde kroz pitomu Župu u Boku Kotorsku, koja no je dika od Hrvata; a sve s uprtnjaćom torbom na ramenu, s guslama javorovim pod pazuho m — pa pjevao, što je davno, davno bilo, Pokloniste se i sirotnom g l a g o l j a š u i b o s a n s k o m u ja k u , što sam reže slova, samo da svijetu svom poda u ruke knjigu; a pokloniste se i V i t e z o v i ć u , najve­ ćemu Hrvatu XVII. vijeka, čovjeku, koji je nosio u glavi ideje, o kojima je u Evropi jedva ko i sanjao: Ujedinite se d u h o m u k n j i z i i p r o s v j e t i , razbite mrak neznanja, pa će same od sebe popucati sve smetnje, što vas rastavljaju ; a uz njega i plamenoj riječi Ljudevita G a j a i tihoj pjesmici mekane duše V r a ­ z o r e i dubokoj misli velikoga P r e r a ­ đ e v i n a i zlatkom romonu stare priče Auerusta Š e n o e — i stotini velikih naših ljudi. 0, da bi se na današnjem žarkom plamenu zapalio obraz od obraza, oko na oku, srce uz srce, pa da stanemo svi gorjeti živom vatrom nastojanja oko svega, što je naše; da zavolimo svoju materinsku riječ, da nam knjiga bude životnom potrebom, j e r ć e s a m o n a ­ rod n a k n jig a p r o n ije ti p ra v u c i v i l i z a c i j u , razgrijati čiste ideale. Knjiga će narod naučiti, da za godine ljute gladi napuni ambare pšenicom bje­ licom, da se spremi narod na svaku biedu i nevolju, veli Ljudevit Gaj. Odbijajmo ono, što nam trulo iz tudjine dolazi, pa, ako smo nagledali i ponosnih kula i tan­ kih zvonika, d a s e n e s t i d i m o ni �Strana 4 s v o j e d o m a ć e p e ć i . Knjiga i pro­ I svjeta će nas dići, utvrditi i oćvrsnuti. Mi nismo ljudi mraka, niti sinovi tmine, već n o s i m o l u ć u z a p a d n e p r o s v j e t e i p r o b i r e m o b i s e rj e s a i s t o k a . Pred nama putuje z v i j e z d a l j u b a v i i b r a t s t v a , da ogrluuo i prigrlimo svu svoju braću, pa da zajedno lomimo koricu svagdanjega hljeba. A, kada budemo p r o s v j e t l j e n i i j e d n i , kad nam se razgrne pred očima mrak starih tmina i predrasuda, onda ćemo biti i tvrd i čvrst stup našoj prostranoj i širokoj monarhiji i uzvišenim našim vla­ darima iz svijetle kuće Habsburgove. Toj lijepoj budućnosti Hrvatske dižem čašu! Iza pojedinih zdravica svirala je voj­ nička glazba razne lirvatske i slavenske komade, a društvene pjevačice prodavale su vrlo krasne razglednice o Marku Maruliću, te predavanje dra Andrića „Značenje Marka Marulića". Za tim je nazdravio hrvatskoj pjesmi upravo krasnom i pjesnički iskićenom zdra­ vicom pjesnik i književnik g. Stj. I l i j i ć : ! o s v i т~ Вн.ј 1. Grčkoj zakone, Pausanijina je mati po­ kazala, kako ih se držati valja, ako je Leonida pao za domovinu, špartanske su majke dovikivale svojim muževima i si­ novima: — „Vrati mi se sa štitom ili na njem." Pa ako i sagjemo sa široke arene svjetske historije u bliže nam podrućije, eno smo čuli danas, da je slavljenik naš Marko Marulić otvorio dveri hvatskoj knjizi slavospjevom na herojsku pojavu žene Judite. Je li to prava ženska slava? Držimo da nije. Koju stotinu godina kašnje zapjeva pjesnik: „Cienimo žene, jer nam u žiću, Ruže nebeske ie upliću". njegovo je veliko srce Eolova harfa, kroz koju struji dah narodnog života, on je ( čuvar narodnih svetinja, prorok novih vremena, ljubav i nada, duša i svjetlo jednoga naroda! 1 u ovom svečauom momentu, kad dižem čašu, da nazdravim hrvatskoj pjesmi — osjećam da u svim Vama gospodo, živi tračak t"g velikog sunca. — Da, pjesma j tu prisutna, prisutna u duhu i u srcu. Što nas je ovdje sjatilo? Slava pjesme — slava naša, slava vrlog dalmatinskog Hrvata Marka Marulića i nakon četiri vijeka dakle, jeka one pjesme još od­ Podjimo ovim trs јш , pa ćemo naći ženu zvanja u našim srcima! i majku u svoj krasoti vjerne pojave. Al gospodo, hrvatska pjesma nije se Naći ćemo ju, gdje na d-maćem ognjištu rodila M. Marulićem, ona se je rodila podjaruje žar, iz koga se uskrisile vatre hrvatskim narodom. — Davno, davno vatre hramova narodnje prosvjete", a koje prije Marka Marulića orila se širom i su mogle narod ogrijavati samo onda, kad diljem krasne naše domovine — ona je je i žena bila svećenicom u tim hramo­ pratila Hrvate, kad su sa sjevera silazili vima. Pa ako je iz tog sklada počela iz­ na jug — „gromorna se orijaše zator bijati na površinu neka pojava neskladslaveć Tatarkana“ na grobničkom polju, nosti, koju obično zovemo ženskim p i­ ona se orila ponosna kod Helgolanda tanjem, to vam i to ne može da znači i Visa, kad je Hrvat slavodobitno odbio Vrlo cijenjena gospodo! drugo, nego težnju za napretkom, sav Kad pogledom segnemo u božju pri- | neprijateljski napadaj i osvijetlio sebi lice u povjesti svijeta — ona se svuda javlja, sadržaj ženskog pitanja ne može da bude rodu i stanemo posmatrati livade, zaodje­ gdjegod je hrvatska povjesnica zasjala u drugo, nego poklik : Dajte i nama da kod nute svježim zelenilom, poljane obasuie svem svojem sjaju : prosvjetnog ognjišta ne samo grijemo, šarenim cvijećem, guste dubrave zakićene „Sva je naša povjesnica samo veliki srcem, nego i svijetlimo umom! A što borjem, smrekom i mirtom, suru vrlet, drugo može da budne iz toga, nego na­ zbor pjesama. „Ona još i danas živi u koja se k nebu diže pop veličajnog srcu uašeg guslara, prati mornara u široki predak ljudskog roda, pa zato završujemo spomenika prirode, sinje naše more, koje svijet, ribara, dok se morskim valovljem sa željom, vraćajuć se onoj paraboli, da, u svojem veličajnom zagrljaju paše čitav titra, težaka pri teškom poslu — na jakad nakon postegnutog idejalnog života svijet; kad svrnemo pogled na više i sta­ matvi, pri prelu, pri ženitbi, pri pogrebu, ljudskog, Višnji opet pozove oboje preda nemo posmatrati nebo sasuto zvijezdama, pri svakoj veseloj i žalosnoj zgodi. Ona se, muž bude mogao reći: „Okušao sam zoru, koja se na istoku javlja vjesnica dana, je bila rj.yniio.on ga p reporoda, ona neba na zemlji, jer u malenom svijetu sunce, koje ;>oput dimnog istočnog je dakle živo udo naroda našega - Kolmog života evo moja mi je družica bila cvijeta, poput telikog njihala, koji mjeri lan.ua riječ: što je slavuj megju pticama, zemaljskim nebom ! časove vasmira, pomalja da oživi prirodu to je slavenska duša megju narodima, — ne osjećamo li, gospodo, nešto ueU to ime živio nam naš krasni spol! najbolje pristaje hrvatskom narodu. pojatna u istinu, al ugodna, što podražava Gosp. dr. Mirko F r j d a nazdravlja Slava dakle hrvatskoj pjesmi, toj uz­ hrvatskoj književnosti i predstavnicima nje­ naš duh, te nas na neki način sili, da se danici našoj, slava! bujala, evala i vodila zinim na komersu: divimo ljepoti harmonije, koja vlada u nas, rasvjetljujuć nam staze prosvjete, k prirodi ? Vrlo cijenj. gospodje i gospodo! boljoj budućnosti. Prvi nevini smješak čeda u kolijevci, Bijaše pustoš i tmina u narodu hr­ Slava hrvatskoj pjesm i! plamltće zjene zaljubljene djevice, zaridaj vatskom, dok nije prije 400 godina slavni ranjenog srca ucviljene majke, zapuštene G. profesor D v o r n i k o v i ć , poznati i naš M a r u l i ć jednim mahom razpršio sirote, prevarene vjerenice, ne pobugjuje hrvatski književnik, nazdravio je krasnom tminu, stvorio iz tame svjetlo, iz pustoši i li to u srcu čitav roj raznoličnih čuvstava, spolu : mrtvila život. koja ključaju i vriju u nama poput oluje Odlični zbore! Svjetlo to nije već ostavila narod na moru? Ko ne osjeća, ne živi, ko ne Predstavimo si, da je Višnji muža hrvatski, nisu ga već mogle ugušiti ne­ pati, ne ljubi ! Taj osjećaj dakle, gospodo, pozvao časkom k sebi, pa ga upitao, ka­ sreće i borbe, koje je naš narod pretrpio, koji u svakom srcu ■ u višoj ili manjoj kav mu se čini boravak zemaljski, taj bi već je nasuprot ono ga oslobodilo, da mjeri živi — to je poezija. za stalno odgovorio : „Gospode, patim se uztraje u borbi za narodni obstanak, tje­ Ona živi posvuda; domovina joj je i mučim, ali napredujem." „А tvoja dru­ šilo ga u nesreći, — obradovalo u sreći. svijet i ljudsko srce. — Ako segnemo žica ?“ — ,,Oh ona mi pomaže, ne samo To svjetlo sije nam i danas još u hrvat­ umom u povijest svijuh naroda, svijuh j da snosi svoje breme, nego i mene kri­ skoj književnosti. Jest, gospodo, književ­ vjekova, kao najljepši cvijet, kao naj­ jepi i tješi, tare mi i vedri nujno ćelo!" nost naša ono je poticalo, koje je naše bistriju zraku svjetla, vidimo tu božan­ — „А kako si ju nagradio zato?" — djedove bodrilo, da uztraju u tužnoj borbi stvenu kćer neba, koja posvuda obilnom „Višnji T vorce! Skinuo sam zvijezde sa za narodni obstanak, k n j i ž e v n o s t j e rukom sipa svoje bogatstvo: ona tješi i neba, izvadio biser iz mora, pokupio cvi­ o n o p o t i c a l o , k o j e nas i danas krijepi, vedri i jača, moli i plače, pjeva jeće s polja da ju njima nakitim !“ — „А j o š d r ž i , da ne k l o n e m o d u h o m ! i veseli se. Ona kao i svjetlo sve opsiže, ona?" — „Gospode! Ne umijem Ti kazati!" Ne ću razlagati sve one razloge, s posvuda je — živi u čarobnoj drami indi— „Hoćeš li dakle, da Ti ju preobrazim?" kojih je književnost za svaki narod od jan ca Kalidasa. u vatrenoj himni ovjen­ — Na to bi muž jamačno kliknuo, uproosobitog zamašaja, jer je svim poznato, pašćen : „О nemoj, Stvorće! jer ja ju čanoga pjesnika harfe, u plaću Jeremije, da ona oplemenjuje dušu naroda, da je samo ovakovu ljubim I — „Vrati se dakle u velepjesni Homera i Vergila — ona ona posrednica, po kojoj jedan narod i nastavi život svoj, jer, gdje ja nemam bodri Osijana na stazu slave — prati upoznaje umne sile drugoga,— već hoću što da popravljam, tamo je za sigurno Dantea na njegovom putu u vječnost — samo, da iztaknem, zašto je specialno naša sve d obro!“ oduševljuje Вугопа, Victor-Huga, Caldehrvatska književnost po osobitim misijama, Pogjimo sa ove pararele na zbiljski rona, Puškina, Mickijevića, Vrhlickoga, koje ona obaviti ima, osobito zamašne život čovjeka, pa ćemo naći potvrdu nje­ vrijednosti za nas. Kolara, Marulića, Preradovića, Vraza i zinu na svakom listu ljudske povjjesti. druge — u svima ona je zakfesnula svo­ Hrvatski narod, razeiepkan u raznim Preokrenemo li samo površno te listove, državama, pod raznim državnim vlastima, jom svemožnom iskrom. — U istinu velika naći ćemo na svakoj gotovo strani uz — d r ž a v n o i k u l t u r n o j e pak je pjesnikova misija: on je predstraža na ime muža ubilježeno i sjajnim pismenima braniku narodne kulture, on je stup, na j e d a n po s v o j o j k n j i ž e v n o s t i . ime žene. Ako su Likurg i Solon dali • Ona smjelo preleti i obara granice, što �Broj 1. su ju ljudski zakoni postavili, te ostvara i ostvarila je već u duševnom pogledu ideal, što ga svaki Hrvat u duši svojoj njeguje i njegovati mora: Jedinstvo svih Hrvata! Književnost hrvatska ide ali još i dalje I Mi nemamo diplomatskih poklisara, po kojim bi strani narodi mogli upoznati nas i naše ime, — naša je knjiga ta p o s l a n i c a , ta posrednica, po kojoj strani narodi saznaju za naše ime, po kojoj znadu da živimo! S toga punim pravom reće neumrli naš pjesnik August Šenoa : „Hrvatska što imade i što jest, imade i jest po svojoj književnosti!“ O S V I T ‘* humaniteta i uglagjenosti! — jer će ovako najbolje služiti svome narodu. Ovakovoj štampi, štampi h r v a t s k o j , kano i njenim zastupnicima, koji budu znali služiti ovim ciljevima, digao sam svoju čašu i njima u zdravlje izpijam je do dna. Strana б tićnom govoru veličao hrvatskog pjesnika Marulića i hrvatsku književnost i govorio | o češko-hrvatskoj slozi vrlo oduševljeno, | te je iza njegova govora nastalo burno povljagjivanje i klicanje „živio češki narod !“ „na zdar“ a govoniku se sa svih strana čestitalo ! J. K. Na zdravici mu se zahvaljuje i od­ vraća g. H. T a u s k : Poštovani zbore! Mostar dne 2. siečnja 1902. Laskao je gospodin predgovornik, * ,,Magyar-Orsz&g“ doznaje iz vrlo rekavši, da je štampa sedma velevlast. pouzdana, kako veli, vrela, da je Ona štampa, koja hoće da shvati svoj poziv, ne će da bude vlast, ona mora da boravak grofa Khuena-Hederv^,rya u ide za tim, da u prvome redu bilježi do- Beču u savezu s konačnom aneksijom gadjaje, te da ih vjerno prikaže svietu, Bosne i Hercegovine. U novije se uz to ne zaboraviv, da poučava masu na­ doba prenose sve siše glasovi o Ja s toga, gospodo, nazdravljam roda, da je vodi u toliko, u koliko bistri predstavnicima naše književnosti, želeći anksiji. Zadnje vrieme vodili su se u iskreno, da u svom radu svagda i pod pojmove tumačenjem pojedinih pojava u svim uvjr.tima uztraju, da budu propo­ javnome životu. To dakako štampa mora Beču pregovori izmedju zajedničkih ministara, te austrijske i ugarske da čini savjesno i pošteno. vjednici istine, tumaći težnja i želja hrvatskog naroda i oplemenitelji duha Rekoh, da štampa mora da bilježi vlade o pitanju aneksije. naroda našeg, moleći ih ujedno, da nigda dnevne dogadjaje, pruživši tako povjest* Dovršeni su izbori za Dalma­ ne zaborave, već da imadu vazda na ničaru materijal za njegov rad. A sada umu : da su sinci hrvatskoga roda slav­ mi dozvolite spomenuti, što sam ja, vr­ tinski sabor, te je rezultat izbora ovaj: U sabor dolazi 17 kandidata šivši svoje zvanje kao član štampe, sve noga ! Ž iv jeli! hrvatske narodne stranke, 9 članova zabilježio. Za tim nazdravlja g. dr. Ivo P i l a r Protivnici hrvatskoga naroda pred­ stranke prava, a 2 Čiste stranke hrvatskoj štampi: bacuju mu kao veliki grieh, da je on prava, te 7 „Srba“ i 6 Talijanaša. Milostive gospogje, i veleštovana „Nation auf Puff“ . Predbacuju mu, da — Novi sabor sastati će se tek na gospodo 1 Cijenjeni zbore ! nisu oni, koji se osjećaju Hrvatima, svi proljeće. Do toga vremena biti će Zapala me je časna zadaća nazdra­ sami Ciči i Vići. Htijući ovako hrvat­ viti sedmoj velevlasti. skome narodu nanieti uvredu, rugajući mu riešeno i pitanje o namjestniku. Kako To jest, kako je poznato, štampa, onaj se, da je primio u svoje krilo mnogo­ je odavno sabor želio, odieliti će faktor, koji u našem kulturnom životu brojni tugji elemenat, da je pohrvatio se civilna uprava od vojne, te će biti igra sve veću ulogu, toliko veću, koliko Nehrvate, ili da su se mnogi Nehrvati imenovan civilni namjestnik, a napose ovaj život postaje kompliciraniji i za pohrvatili. Ta riaumljeua uvreda, vrlo vojni zapovjednik. Sadašnji namjestnik pojedinca nepregledniji. Ovome pojedincu, štovani zhpr-\ po mom shvaćan, 4 jeste dalmatinski F- Z. M. D a v i d prelazi koji se gubi u labirintu modernoga života, zaista to najveće priznanje, koje se jednom imade štampa biti Arijadnina nit, koja će 1. veljače 1902. u mir. Bio je namjenarodu izreći može. Jer samo narodi, ga izvesti na svjetlo zdravoga i napred­ koji stoje na vrlo visokom etepenu du­ stnikom od god. 1890. Tko će mu noga shvaćanja života, što oko njega ševne i moralne kulture, kadri su absor- biti nasljednik, nije još stalno poznato. buji. birati prvobitno tudje življe. Samo uz Štampi, kulturnom faktoru, koji kod ovakove narode ti tuđji življi rado prionu, ove naše današnje eminentno kulturno samo uz ovakove narode se tudjini dra­ slave zaslužuje toliko po svojem značenju govoljno priljube. A da hrvatski narod i po srodstvu umjetnoj literaturi, koliko i od vjekova zauzimlje vrlo visoko mjesto Habsburžka monarhija. po svojim ovdje prisutnim zastupnicima u duševnoj te u moralnoj kulturi, to do­ Parlamentarne prilike u Austriji bivaju časni spomen, ovoj štampi dižem čašu i kazuje njegova literatura. Kada se još u sve zamršenije, te rad carevinskog nazdravljam srdačnu zdravicu. sredini srednjeg vieka skoro po svoj vieća vrlo zapinje. Narodnostni spor Govorim kano Hrvat i nazdravljam Evropi palile lomače, tada je prije 300 se je tako zaoštrio, da je Koerberova u prvome redu hrvatskoj štampi. godina hrvatski pjesnik Gundulić doviknuo vlada u neprilici radi sredstva i Mi 'smo Hrvati malen narod, koji svietu: „Brat je mio, ma koje vjere bio !“ načina, kako da se to izgladi. Već se A taj uzklik plemenite duše hrvatskog bismo prije svega rado, da si sagradimo je dalo znaka, da je i ustav u po­ pjesnika, jedini u tadanjoj čitavoj Evropi, svoj s a m o s v o j n i k u l t u r n i ž i v o t . gibelji. Sve obćenitije biva javno dokazom je, da su Hrvati narod visoko Za to nam treba štampa. Mi imamo i mnienje, da se bez sporazuma Ćeha kulturni, a uz ovakav narod pristane svoje političke ideale, i u tu svrhu treba i Niemaca neće moći dalje. I u go­ dušom i tjelom svatko, tko pošteno misli. da organizujemo svaki atom naše narodne spodskoj kući je ministar predsjednik U našem bielom šeher Sarajevu naš snage, da uzmognemo svoje ciljeve pro­ dr. K o e r b e r naglasio, kako vječne ,,Trebević“ treba da bude pravi baštihik vesti. Rekli smo, da je štampa sila. — krize priete ustavu i dobrobiti Treba dakle, da i nju organizujemo, da uzvišenih misli velikog Gundulića, i njemu države. neka bude : brat je mio, ma koje vjere bio. bude sli’ x:1- narodnom životu, mora si Francezka. Njemačke Paul Ja dižem ovu čašu u slavu i napredak na­ biti svjeoaa svoje prevažne zadaće, koju zagovara u „Autorite" šeg „Trebevića". Neka uz geslo velikana Cassagnac vrši, svoje velike odgovornosti, koju nosi, francezko-rusko-njemački kolonijalni Gundulića bude nosioc i predstavnik one mora si biti svjesna, da je misaona vodilja duševne i moralne kulture, kojom se hr­ savez. Povodom toga piše, da je dobio širokih krugova narodnih, i da ih može vatski narod pravom ponosi od vjekova, od raznih uglednih ličnosti pisma, voditi ' 1 im putem, davati im zdravi neka prigrli svakog poštenog čovjeka, koja mu čestitaju. Nakon sudjelovanja materijal misaoni, ali da može činiti i koji uz njega pristane i neka se ovako francezke kod smotre nad brodovljem obratno, i škoditi tim širokima slojevima pravom ponosi time, da je hrvatski narod u Kielu, i nakon sudjelovanja francezkih narodnim. četa pod vrhovnim zapovjedničtvom „Nation auf Puff!“ Živio Trebević! Nazdravljam hrvatskoj štampi uz Na koncu mi je još istaknuti, da je grofa Walderseea u Kini, ne treba želju, da bi si bila svjesna svoje dužnosti, više odvažnosti za takav predlog. a osobito etične jezgre svoje zadaće. Na­ poznati češki književnik g. prof. Z a h r a d zdravljam joj uz želju, da bi znala voditi n i k govorio u češkom jeziku i rekao, da Sporazum Francezke s Njemačkom u kolonijalnim pitanjima naš narod pravim putem do boljka i na­ ga je češko književno društvo iz Praga stanovitim pretka. Nazdravljam joj uz želju, da brzojavno kao svog člana zamolilo, da u nipošto ne bi vriedjao francezke ča­ prem skroz hrvatska, nikad ne zaboravi njihovo ime pozdravi ovu krasnu hrvatsku 1 sti. Savez s Francezkom dakako da na zakone sveopće ljudske, na zakone slavu, te je u poduljem, vatrenom i patrio- je nemoguć i bio bi pogrješka. Pisac Politički pregled �„О Strana 6. spominje pismo visokog diplomata, koji razlaže, da se Englezka boji sporazuma u kolonijalnim pitanjima izmedju Francezke, Rusije i Njemačke, i da je spremna sve učiniti, da ga sprieči. Pri tom računa na tri člana kabineta Waldeck-Rousseauvljeva. Iz mjesta i okolice Proslava hrvatske književ­ nosti n Sarajevu. Kako prošli put javisrao, u našem šeher-Sarajevu u krilu hrv. „Trebevića" proslavljena je uspomena na začetak hrvatske književnosti i na njezina začetnika Marka M a r u 1 i ć a najdostojnije, da je pravi odraz zagrebačke slave. Na toj si vi opet je ponovljenim žarom uveličana hrvatska misao u značajnim govorima naših umnih ljudi, njom se je pokazalo, kako ova misao živi i napreduje i kako če naš narod samo pod okriljem hrvatske zastave, sim­ bola narodnoga jedinstva, biti sretan i na­ predan, jer hrvatska misao je čovječna i oplemenjujuća. Donoseći obširan izvještaj o toj slavi, samo možemo od srdca čestitati dičnom „Trebeviću", da tako uspješno služi svetoj hrvatskoj stvari! Živio i napredovao ! Zabava sirotišta. U nedjelju pred Božić bili smo svjedoci ganutljive zabave, koja će ostati u vječnoj uspomeni. Siroticepitomice bisk. ženskog sirotišta, prirediše pod vodstvom zaslužne svoje uprave upravo izvanredno milu i nježnu zabavu, koja je morala i najtvrdje srđce ganuti i u zamrlom sebičnjačkom srđcu oživiti samilost za si­ romašnim bližnjim ; što su posvjedočile i suze na licima prisutnih. Baš hvala zasluž­ noj upravi, vriednim sestrama, hvala siroticama, koje su i ovom zabavom dječinjom najbolje potvrdile plemen; sirotišta. Mi ćemo se u narednom muj i potanje opet osvrnuti na tok čitave zabave, samo sada ne možemo, a da ne spomenemo, kako se je opet sviju neugodno kosnulo, da je posjet bio slab, napose od strane gradjanstva. Školska zabava. Kako smo javili, na 2. siečnja je školska zabava, koju priredjuju učenici I. nar. osn. škole sa svojim vriednim učiteljima u korist siromašnih saučenika. — Zabavi toj je sliedeći razpored : Prvi dio. 1. ,,Carevka“ . Pjevaju jednoglasno učenici i učenice I nar. osnovne škole. 2 Veljko Obradov: „Proslov", krasnoslovi učenica III. razr. Evica Laufer. 3. J. pl. Offenbach: „Blaubart", izvadja na glaso­ viru učenica III. razr. Mimica Rizzo. 4. P. Preradović: „Pamet i srdce“ , krasnoslovi učenik I. razr. Ljubo Mihočinović. б. * * * „Karišik umjetnih pjesama", pjevaju dvoglasno učenici i učenice I. narodne osn. škole. 6. Zmaj J. Jovanović: „Oda praznoj kesi", krasnoslovi učenik IV. razr. Ladislav Smolčić. Drugi dio. „Ljubav i zloba". Alegorično prikazanje u 1 činu s predigrom i pjevanjem. Napisao Ante Jukić. Treći dio: tombola. Četvrti dio: ples. — Ples otvaraju učenici i učenice I. narodne osnovne škole „Dlustuševim kolom". „ H r v o je v a " S ilv e s ta r s k u z a ­ b a v a . Na Silvestrovo, kako je već jav­ ljeno, priredio je vriedni hrvatski „H rvoje" zabavu u domu Bratovštine. Zabavi je ovaj program : 1. Ivan T a 1 i c h : Mazurka, pjeva mješoviti sbor „H rvoje". 2. Ivan pl. Z a j c : „Poputnica Nikole Jurišića", pjeva mužk1 S V I T“ zbor. 3. August H a r a m b a š i ć : Grob iz­ dajice, deklamuje gosp. Stjepan Mihić. 4, Karl B e n d 1: „Lahku noć", pjeva žensk1 zbor. Iza toga su „Hrvojevi" d i l e t a n t i prikazivali „V i t r o p i г“ , sliku iz bosan­ skog života u 3 čina s pjevanjem, koju je napisao naš pjesnik g. Kuzma Nović, a prikazivana je nedavno u Zagrebu. — Za tim je ples. Nedjeljni počinak. Novom go­ dinom poćima i n našem gradu jedna hvalevriedna novost. Glavniji trgovci u gradu, kako se u oglasu vidi, složili su se, da ne­ djeljom, kako je to običaj drugdje, počam od б. siečnja 1902., samo do podne drže otvorene dućane. Omnibus. Od nekoliko dana olakšan je u gradu znatno promet. Poduzetničtvo Misoni uvelo je omnibuse. Vožnji je vrlo umjerena ciena. Iz mostarske mektebi-ružđije. Zaposjednućem g. 1876. Bosne i Her­ cegovine zatekla je habsburška monarhija javnu nastavu ovih zemalja u vrlo starom i zapuštenom stanju. Znajući zemaljska vlada, da je najsgodnije i najsnažnije sredstvo za promicanje kulture škola ; počela je odmah izmedju ostalog oko po­ dizanja i uzdržavanja viših i nižih zavoda mile nam domovine nastojati. Tiekom vre­ mena podiže nam vlada u većim mjestima Herceg-Bosne više i niže školske zavode. Kao prvi zavodi, u kojim se postavlja temelj daljnjoj naobrazbi, jesu osnovne škole. Ona nastoji, da u svakom većem i manjem mje­ stu preustroji stare ili nove podigne. Medju takove stare; Voje'stT SiT-pveinačile spada i naša luždija ili II. nar. dječ. osn. škola u Mostaru. Ruždije su i prije okupacije po­ stojale, ali im je bila sasma druga nastavna osnova, te nisu imale svoje svrhe kao danas. Danas se u njima uče orientalni i svjetski predmeti i to ovi potonji na hrvatskom jeziku, dočim to prije za otomanske vlade nije bilo. Uprava mostarske ruždije još od otom. vlade postojala je u sgradi „Stari mekteb" kod Karadjoz-begove džamije sve do 1880. god., a onda je bila sve do 1886. god. u Karadjozbegovim medresama, pošto je I. narodna osnovna škola u zgradi „Stari mekteb" bila smještena. Godine 1887. prešla je ruždija u Kosine kuće i ostala je tri godine. God. 1890. povratila se je opet u „Stari mekteb", jer je izpražnjen bio, i tu je ostala sve do 1891. god., a tad predje odavle u zgradu braće Jelaćić, gdje je ostala evo sve . do svršetka ovd 1901. god. Nastupom pak 1902. g. prelazi opet uprava ruždije zajedno sa muslomanskim gimnazijalnim konviktom u bolju zgradu, koju je vlada izmamila od g. Mujage Komadine, što se na­ lazi naprama vel. gimnaziji kraj željezničke ceste u Cernici. Ista je zgrada sasma iz­ nova, po nacrtu u tu svrhu, preradjena i upotrebljena. Položaj i mjesto je vrlo liepo i zdravo. Imajuć pred očima, da se za naš na­ predak i boljak vlada brine, jer nam otvara podiže i uzdržaje razno više i niže zavode, p■'m dovikuje: Bujrum I Evo vam sve, ■ino radite i učite, dočim da to nije . »obi to činila. Mi muslimani trebamo naprama tomu zahvalnost izkazati, a to će | biti onda, ako budemo marljivo polazili iste škole i učitelje u svakom pogledu slušali i Broj 1. njihove nauke radostno primali, jer buduć više vrieđi, kakav je tko, nego li, koga je roda. Nemarni i neradini narod u tminama ostaje, oni pako, koji uče i rade, put si do slave i gospodstva krče. Radimo i učimo dakle sa svim silama, kad nam stoje sva­ gdje vrata otvorena, da se podignemo do one prosvjetne visine, koju nam je sami Bog opredjelio! U Mostaru, svršetkom 1901. H. b. S. Iz hrvatskih krajeva Bosna i H e rce g o vina Andrija Šimić. Splitsko „Jedin­ stvo" javlja: Čuveni hajduk, koji je bio za uviek osudjen na robiju, a poslie 31 godine (a ne 24) pomilovan, ovih dana pri­ spio je u Spliet. U svoje doba Šimić se razglasio; četovao je niz medjaše Imotske krajine; kao ratnik i harambaša bijaše gla­ sovit. Trista puta turska vojska podizala se na njegovu četu i uviek joj je uzmicao, čineći Turcima velikih šteta. Dok se, ne­ srećom, njegovoj četi nije pridruži' Sekulić, pravi zločinac, razbojnik, a ne hajduk, Šimić je prolazio kao buntovnik — osvet­ nik. Narod ga je pjevao i u narodnoj pje­ smi, a zna se da nije ‘ tio siromahe, da je izbjegavao prolievanje krvi. Dolazkom Sekulića preokrenulo se i pošto je ista uči­ nila više otimačina na našem zemljištu, austrijske vlasti udariše ucjenu na Širnića, Sekulića i ostale im drugove. Šimić izmedju dvie vatre turske i austrijske, izmicao se dosta vremena. Jednom i obkoljen, jurišem se spasio i ako ranjen ; sutra dan stupio je u kolibu nekih seljaka na granici ; utvr­ dio vjeru, ostao da prenoći, ali domaćin ga, dok je zaspao, sveže, dozove oružnike i predade im ga. Tako je Šimić pao u ruke vlasti. Sud u Spljetu osudio ih je godine 1870. Sekulića i još neke na vješala, radi raznih umorstava (poslie bili su pomilovani, ali u tamnici svi pomrieše) neke na više godina (i oni pomrieše) a Šimića na doži­ votnu tamnicu, jer nije bilo dokaza, d^ je koga umorio, već da je pljačkao. — Sve ovo, te što je Šimić u doba hajdukovanja harao begove, a pomagao sirote, što je da­ rivao crkve, što se pročuo kao junak i strateg, stvorilo mu je popularnost kod malog puka, pa je o njemu više pjesama izpjevano, osobito u Imotskoj krajini u Spljetu. Glasovi pak robijaša, koji su robovali sa Simićem u tamnici, da se on pokajao, da je miran i dobar i da se Bogu moli. još više ga omiliše, pa nije čudo, ako je u Spljetu ovih dana puk vrvio za Šimićem, da ga vidi — da vidi onog nekoć od gore orla, a danas pogurena starćića, koji je u tamnici proveo 31 godinu. I zaista Šimić izgleda kao огб polomjenih krila. Posjetili smo ga; staračac je dosta iztrošen, ali oko, ono, oko oštra i hitra pogleda, puno života, još je orlujsko, još iz njega кб da sipaju varnice munjevite. Malena je rasta, okoštanih obraza, brci mu posiedjeli, stoji кб ukočen. Ali ako se zapoćme razgovor, kao što smo i mi, o četovanju, on ga odmah prihvati, rekli b i: uspomena mu podgrijava krv u žilama, pa priča, a liepo, a prosto, svekako je bilo i za što je odbjegao u hajduke izpred turske sile i gdje je i kolikoje hajdukovao. Priča nam izmicanja, �Broj 1. zasjede i juriše i sve to veselo . . . dok ne dodje na onaj dan, kad se njegovoj četi pridružiše Sekulić i još neki. Tad kao da mu se mrak na oči navlači, pa bi htio, vidi se, da preko toga predje, a samo sriče: „B og im prostio 1“ 0 Šimiću može se reći, da mu je sudbina bila crna. On se odmetnuo u hajduke, koju godinu prije obćeg ustanka u Bosni i Hercegovini. Već i to mu je „radi mira“ koji je medjunarodnoj diplo­ maciji uviek na ustima, otežavalo položaj. On se po danu borio proti Turcima, po noći .kriomice bi se ušuljivao preko granice austrijske; ili obratno. Inače, da je hajdukovao 1875., tko zna?! Onakim poglede ustaškog vodje možda bi proveo život bo' jer poslie svak je javno ili izpod ruke po­ magao ustanak. Druga mu zla sudbina bila, što je pustio da se njegovoj četi pridruži Sekulić, i tako za krvnička djela ovoga i sebe oteretio. Šimić je nešto slab i u zdravlju; a teško mu u zimnje doba ući u Herce­ govinu i radi toga se sklonio u našu bolnicu. Ima još živa brata sa bratučedima. Hvali se na postupanje s njime u tamnici, a pri­ čanja o hajdukovanju završuje: „Trostio je ćesar, pa će i Bog oprostit!" i opet umukne, starački podvije ruke i baci se u misli . . . rekli bi: taj starac, nekad najsmijoniji hajduk, ne vriedi dvie pare. Al, ako se opet tu ko desi, pa počme govoriti 0 hajdukovanju, on baci svoj vatreni pogled iz onih živih očiju — ha! zaupne, pa ko da je mladić od 20 godina, opet govori . . . Pravi огб krila polomljenih. U m ro. Dne 13. prosinca o. g. premiuuo je u Doboju, kod svoje sestre, Stj. A r a p o v i ć, candidat iuris, pravnik če­ tvrte godine, sin kršne Hercegovine, rodjen u Ljubuškom 3. veljače 1879. nakon duge 1 težke bolesti od sušice. Pokojnik je bio izvrstan talenat i marljiv, te je skoro do zadnjih časova života prelistavao pravničke knjige. U 11. godini stupio je u veliku gim­ naziju u Sarajevu, a 23. lipnja 1898. ma­ turirao je u Požegi. U ljetnom semestru g. 1900. položio je prvi državni izpit pravničkohistorićki na bečkoj univerzi, gdje je i dobio klicu nesretne bolesti. Bio je jak duh a u slahu tielu, želji za naukom podleglo je slabo tielo. Poko mu vječni i lahka mu mu hrvatska gruda! Ubojstvo. Javljaju nam iz Petrovca, da je neki Ivica Kusić iz Bučića, kotara travničkog, za nekakve novce, koje da mu nije htio izplatiti, na očigled puno osoba, ubio zidara iz Unca, kotara Splita, Ivana Blazibata na mrtvac. č e d o m o r k a . Javljaju nam Petrovca od 18. prosinca 1901.: Danas po podne do­ veli su ovamo oružnici djevojku Jovanku B o s n i ć, iz sela Gornjeg Vrtoča, izpostave Unca, kotara petrovačkog, koja je prije 15 dana, nemilosrdnom rukom nemajke udavila rodjeno svoje čedo, koje je u griehu po­ rodila. Držala ga stisnutog za grkljan, dok nije sve pomodrilo i dušicu izpustilo. Tako je sama kazivala. Oružnici su prije, prola­ zeći selom, vidjeli na Jovanki promjenu, a govorilo se, da je ljubakala sa nekim odpuštenim lugarom F ..................... . koji je oženjen. Umoreno svoje čedo je nesret­ nica bacila u jamu, dub ku osam metara, kilometar daleko od kuće. Predana je sudu S njom je doveden i lugar F., oženjen, koji je s njom ljubakao, pa će im pravda suditi. Jadnica jadna htjela je zločin sakriti, „ O S V a ne zna za onu poslovicu : Zaklela se zemlja raju, da se sva otajna znaju. Kako je radila, onako će joj Bog i ljudska pravda suditi. Marulićeva proslava u kra­ ljevskom Duvnu. Pišu nam iz Županjca: Ako malo i pokasno, ne će biti s goreg, ako vam javimo, da je i naša mila hrvat­ ska čitaonica, odgovarajući svojoj zadaći, upriličila skromnu proslavu hrvatske umjetne književnosti. To je bilo 1. prosinca. Uprili­ čeno je bilo liepo sielo. Vriedni i uvježbani naši tamburaši i pjevači pokazaše skladnim igranjem i pjesmom, da imaju uz volju i mar i vrloga i zauzetnog učitelja g. Antu K r a k i ć a, sina ponosne Bosne. Sielo je započelo govorom predsjednika veleć. o. R a d o š a i hrvatskom himnom „Liepa naša domovina", koju odpjevaše na obće povladjivanje i burni pljesak pjevači. Onda je učitelj g. A. Krakić ocrtao vješto i ra­ zumljivo značaj Marulićeve slave, segnuv u slavnu prošlost, navodeći sgode iz kultur­ noga i državnoga života hrvatskoga naroda. Govor je slušan s velikim zanimanjem, a kad je dovršio, zaorili su poklici: Živila Hrvatska! Tamburaši su za tim odsvirali vrlo skladno više pjesama, a pjevači od­ pjevaše: ,,U boj u boj . . “ od Zajca, i druge hrvatske pjesme, te je sve bilo odu­ ševljeno. — Sielo je potrajalo dugo u noć, i to u najboljem redu i razpoloženju. Da je ovako liepo bilo, zahvaliti je učitelju g. Krakiću i upravi čitaonice, koji se zauzimlju za njezin napredak. Živjela i evala naša hrvatska čitaonica u hrvatskom kraljevskom Duvnu, slava uspomeni Tomi­ slava, slava Maruliću! „Osvitu" hrvatski pozdrav. “ Član. Krčmarica Mara. Službeni „Sar. list" javlja : Ovih dana umrla je u Maglaju osamdesetgođišnja starica Ma-'-a Š u j a t, koja je još za svoga ž’.„ imenu trajan spomenik ostavila. I odignuvši naime još za osmanlijske vlade u derventskom kotaru han, koji se po njezinom imenu prozvao „Han-Marica", zatekla ju je tu i okupacija Bosne. Gradnjom željezničke pruge Bos. Brod—Sarajevo, podigla se na pruzi kod pomenutog hana željeznička sta­ nica, koja je dobila ime toga hana. Pokojna starica, bila je kod ovdašnjeg naroda veoma omiljena i sbog svog dobrog srdea i duho­ vitih šaljivih dosjetaka na daleko poznata, te je mnogog siromaha bezplatno nahranila i u stan primila. Može se reći, da je nje­ zina gostiona služila za utočište nevoljnih. Vječan joj spomen u Bosni! Darovi družtvu ,,Trebižatu“ u Ljubuškom. Prigodom prve zabave hrvat­ skog pjevačkog i tamburaškogdružtva„Trebižata" u Ljubuškom, o koje uspjehu j e #već u „Osvitu" izvješteno, dala su, kako nam javljaju, sliedeća gospoda milodare družtvu: Idriz Lalić, trgovac, Ljubuški 1 K 00 h ; Alija Orman, dnevničar, Ljubuški 40 h; Adolf Opolski, dnevničar, Ljubuški 4 Ki Fra Ciprijan Brkić, župnik. Klobuk 1 K ; Ilija Primorac, glavar, Ljubuški 1 K ; Pero Dževlan, zidar, Ljubuški 1 K; Mate Pehar, lugar, Ljubuški 1 K ; Marko Kordić, lugar, Ljubuški 30 h ; Petar Grabovac, adj. duh. režije, Ljubuški 10 K ; Fra Štipan Nalesdić, župnik, Vitina 2 K ; Toma Tomić, težak, Radišići 1 K ; Kata Tomić, Ljubuški 1 K ; Ive Erceg, glavar, Crveni grm 2 K ; Grgo Milas, glavar, Humac 1 K ; Miloš Martisa, veleposj., Vrgorac 2 K ; Luka Begcin, račun. Strana 7 prakt., Vrgorac 2 K ; Risto Semiz, trgovac, Ljubuški 2 K ; Pilip Kordić, pisar, Ljubuški 2 K ; Fra Blago Babić, župnik, Gradac 4 K ; Ivan Štimac, učitelj, Veljači 2 K ; Grgo Bunoza, glavar, Radišići 20 h ; Stanko Vasilj, glavar, Medjugorje 7 K ; Ivan Milas, težak, Tihaljina 2 K ; Jure Leko, glavar, Tihaljina 2 K ; Juko Tomić, težak, Radišići 1 K ; Jozo Ćepo, težak, Tihaljina 1 K ; Vilim Zavadil, nadšumar, Ljubuški 3 K ; Mate Knezović, stolar, Ljubuški 2 K ; Ivan Vasilj, posjednik, Ljubuški 3 K ; Jakov Kolina, Vrgorac 1 K ; Vjekoslav Glavinović, Vrgorac 1 K ; Simo Basta, financ. nadst., Ljubuški 1 K ; Vilim Arapović, učitelj, Tasovčići 2 K ; Petar Iličić, trgovac, Ružići 1 K ; Fra Cvjetko Dodik, župnik, Grude 3 K ; Tomo Zadro, težak, Grude 2 K ; Jure Adrijanić, glavar, Grude 2 K ; Alija Buškovac, bilježnik, Lju­ buški 4 K ; Suljaga Konjhodžić, trgovac, Ljubuški 2 K ; Zaim eff. Muminagić, prakt. šer. suda, Ljubuški 11 K ; Josip Jordanić, fin. nadst., Ljubuški 3 K ; Ahraed eff. Jalovičić, učitelj, Ljubuški 1 K ; Jakov Janda, gruntovničar, Ljubuški 1 K ; Tošo Šegan, posjednik, Ljubuški 5 K ; Mijo Rakić, po­ sjednik, Ljubuški 2 K ; Nikola Džamonja, posjednik, Ljubuški 6 K ; Ivan Mmćević, trgovac 10 K ; Tomo Oblućar, kancelist 1 K ; Dominik Quintavalle, sud. tajnik, Lju­ buški 10 K ; Ivan Jurjević, kancelist, Lju­ buški 4 K ; Stanko Vitković, posjednik, Lju­ buški 2 K ; Jovo Pokrajčić, postolar, Lju­ buški 2 K ; Ivan Batinić, porezni oficijal, Ljubuški 1 K ; Ivan Bošnjak, težak, Lju­ buški 60 h ; Bariša Marković, Ljubuški 60 h ; Rogić Ikica, Ljubuški 5 K ; Abduselain beg Hrasnica, pol. pristav, Ljubuški 8 K ; Eugen Pelicarić, uprav, škole, Ljubuški 2 K ;Mehmed eff. Konjhodžić, por. oficijal, Ljubuški 8 K . Hilmi beg Kapetanović, veleposj., Vitina 8 K ; Simeon Kucharski, doktor, Ljubuški 7 K ; Stefan Radjenović 1 K ; Janko Palekovići Vitina 4 K ; Loewi, adj. duh. režije, Lju­ buški 2 K ; Sefić, adj. duh. režije, Ljubuški 3 K ; Rihard Svoboda, direktor duh. režije, Ljubuški 6 K ; Dinko pl. Mistjura, apotekar, Ljubuški 3 K ; Tine Vučić, trgovac, Lju­ buški 1 K ; Tomo Crnogorac, postolar, Lju­ buški 1 K ; Mate Ravlić, Ljubuški 3 K ; Ilija Rastović, kontrolor, Ljubuški 2 K ; Jovan Vittas, poreznik, Ljubuški 2 K ; Henrik Pdschek, povj. car. financ. straže, Ljubuški 1 K ; Ivan Vrančić 5 K ; Pilip Pandžić, glavar 4 K ; Ivan Luburić, posjednik, Stu­ denci 2 K ; Slavo Rako, posjednik, Ljubuški 3 K ; Petar Iličić, Ružići 10 K ; Samostan s Humca, Ljubuški 10 K ; Ivan Spulak, nadgeometar 1 K ; Nikola Ligutić, trgovac, Imotski 5 K ; Mirko Kolumban, posjednik Imotski 5 K ; Zane Vućemilović (Markić) veleposj., Imotski 5 K ; Migja Trokula trgovac, Imotski 5 K ; Janko Delić, trgovac, Ljubuški 2 K ; Luka Gnjato, posjednik, Lju­ buški 4 K ; Ivan Sajko, učitelj, Konjice 3 K ; Ivan i Jerko Jerić, Metković 5 K ; Dr. Mazzi, odvjetnik, Mostar 10 K ; Barva, kotarski stražmeštar, Bugojno 4 K ; Ivan Bukovac, Ljubuški 1 K ; Memišaga Mesihović^ trgovac, Ljubuški 3 K ; Mamutaga Mahić, grado­ načelnik, Ljubuški 10 K ; Fra Ciprijan Brkić, župnik, Klobuk 4 K ; Don Petar Papac, župn:,_ Trebimlje 3 K ; Josip Tomić, elev za ju, Rogatica 2 K ; Fra Metod Mii .pnik, Raško polje 10 K ; Ante Babić, trgovac i posjednik, Vitina, godišnju kućnu kiriju, u kojoj je družtvo „Trebižat" ili 200 K u vriednosti. Svima rodoljubnim �Strana 8. darovateljima uajrdačnija hvala. Bog i Hr­ vati im naplatili! Posestrima „Nada" iž Banja­ luke kod brata „Posavca" u Bos. Gradiški. Piše nam uvaženi prijatelj iz Bos. Gradiške od 12. prosinca: Dne 7. t. mjeseca slavismo neobično slavlje, jer nam toga dana mila seka po srcu i rodu „Nada" iz Banjaluke dodje na zajednički udešenu zabavu, a ujedno na nekoliko časova ljubka domorodna razgovora, na izmienu jednakih misli i osjećaja, ponajviše na moralnu pomoć, utjehu i okriepu iznemogla posavskog Hrvata. — Ta se je slava upriličila na 7. prosinca, kao na imendan dičnog gradiškog župnika uzor-rodoljuba, fra Ambrože R a d m a n o v i ć a, jer akoprem se dični starina dekan Radmanović već tri godine medju nami na­ lazi, to ga vjerna njegova Banjaluka ne za­ boravi, niti će ga ikad zaboraviti, jerbo je malo takovih muževa, koji, zaboravljajuć na se, misle samo o sreći, napredku i blago­ stanju svog bližnjega, a još manje duhovnih pastira, koji bi se toli žrtvovali za život i spas povjerenog svog stada, ko što to čini neustrašivi naš župnik. S toga svaka župa zaplače, kad ju ljubljeni otac ostavlja, te tako i Banjaluka ne zaboravi niti će ikad zaboraviti svoga dobrotvora, te upravo ne propušća sgode i prilike, da svoju vječnu harnost ne dokaže. — U jedan sat poslie podne dočeka odbor „Posavca" svoje mile goste na posjedu drnžtvenog predsjednika G j u r k o v e ć k o g a u tur. Dubravama. Neopisivo razdragani izljubiše se članovi „Nade", njih 25 na broju, a rukovaše krasotice „Nade", njih 20 na broju, na čelu im dični banjalučki župnik i pođpređsjeđnik „Nade" vlč. g. Franjo M a 1e š e v i ć i odmah zaori mila pjesma hrvatskog roda, naša bu­ dilica, naša uzdanica. Ne ćaseći dugo, uputi se sva povorka, do 14 kolakićenih Hrvata, te milovidnih krasotica, iz skromna ali gosto­ ljubiva doma prema drevnoj Gradiški. Pred družtvenim domom u Bos. Gradiški, na kojem se je vijala ogromna troboja, dočekaše ostali članovi „Posavca", na čelu im dični fra Am­ broza Radmanović, impozantnu povorku, te im izreče sidačnu dobrodošlicu, a „Nada" po svom rječitom podpređsjedniku odprimi i uzvrati milo za drago, a opet zaori skladna pjesma sred dubkom napunjena obćinskog trga. Zaludu se opominjalo, da se štede glasovi za koncerat, da nam sivi sokolovi i nježne golubice ne promuknu, uzhit i rodo­ ljubni plam tražio si je oduška, odzvanjao je preko srebrene Save skladan zvuk vi­ linskih glasova i opojne pjesme davorije. Zatim gradiški Hrvati i Hrvatice odpratiše mile goste u svoje stanove, otimajući se, da izvrše starodrevnu hrvatsku gostoljubivost. U 6 sati na večer zasja tminu stotinu lam­ piona hrvatskim bojama, a veselo stupaše gradjanstvo bos. Gradiške u pratnji pje­ vačkog družtva „Nade" i „Posavca", da vrlom fra Ambroži Radmanoviću doprinesu podoknicu, te da time dadu dužnu poštu obće ljubljenom i štovanom župniku. Silno obćinstvo posjelo prostranu avliju župnog dvora, a družtva odpjevaše skladno dvie vatrene pjesm e: „B o g i Hrvati" i ,,U boj, u boj", svi prisutnici zagrme složno : „Živio naš svečar!" Kad se na vratima ukaza poštovana osoba župnika, ne bje klicanju ni kraja ni konca. Tek što se oduševljenje donekle utiša, piosbori vriedni podpredsjednik „N ade", v!ć. gosp. župnik Malešević uzhićeno zgodno slovo, iztaknu vrline blagog .. O S V I т •• Broj 1. otca fra Ambrože, protumači, kako je banja­ 8uzu, jer jedna odgovara drugoj, „mila, licpn, lučki živalj blagodaran te uviek haran svom ali nada sve nesretna, majko domovino, kake bivšem dobrom župniku, koga nikada zabo­ da Te ne ljubimo, ne obožavamo, a Ti jadna raviti ne će, pa da je družtvo „Nada" željno naša Istro, kako da se za Te ne molimo pre­ očekivalo ovaj svečani danak, da dolazeći dobrom Bogu, za ovaj najbiedniji dio naše u Gradišku sa svoje strane doprinosi obćoj domovine?" Ne dadoše nam tugovati, tam­ slavi imendana narodnog dobrotvora te dobra buraški kvartet toli liepo, toli umjetnički pastira. Još i predsjednik „Posavca" oslovi odsvira „Pustinjakovo zvonce", od snažnog dičnog starinu župnika, te toplim riečima fortisima do najnježnijeg pijanisima tolikom razloži, kako je svima poznato, da milog bravurom, da bi se liet muhe mogao čuti. otca fra Ambrožu nije vodila u Bos. Gra­ Znali smo, da „Nadaši" liepo i uztrajno dišku misao, da se dobrom župom okoristi, vježbaju pjevanje kao i tamburanje, ali da jer razlogom viečnih poplava narod izne­ su tamburanje toliko usavršili i ne sanjasmo, mogao, mal ne nikakav prihod svom župniku upravo zažalismo, da je to jedina točka ne doprinosi, a osim toga mjesto dosta ne­ tamburanja bila. Od srdca čestitamo „N adi" zdravo i ne prija gorskom zraku priviknutom na ovom uspjehu i na nenaplativoj akvisi* župniku, ali da on sve to dragovoljno pođ- čiji u osobi gosp. tajnika Grgurine, njegovo naša, da živi i strada sa svojim narodom, tamburanje na braću je već nedostiživo ; da ga kriepi moćnom utjehom vjere, da ga baš evala našem mladom primorskom Hrvatu I pomaže, odkidajuć sebi od ustiju, te time „Iz bratskog zagrljaja" bijaše posljednja daje sjajan primjer čovjekoljubiva, milo­ točka razporeda, pa je sva publika sa „Nadom" srdna i za svoje uzvišeno zvanje oduševljena i „Posavcem" uzkliknula: „Slovenac i Hrvat pastira, a da se samo po sebi razumieva, za uviek brat i brat". Povodom silnog poda se takav izvanredni značaj nalazi na ćelu vladjivanja odpjevaše naši vrli pjevači i i medju prvim u radu i borbi za milu hrvatsku pjevačice još milu našu hrvatsku himnu, otačbinu. Usred neprekidna klicanja i povla- koju je, budi u čast spomenuto, sva publika djivanja ganuto se je zahvalio svečar, te stojeć slušala. Po obćem sudu prisutnih, pozvao prisutne u svoj skromni stan, da ih medju kojima bijaše dovoljno glazbenih pogosti. U liepom redu i skladu, pjevajući stručnjaka, uspjeli su pjevači i pjevačice rodoljubne pjesme, povrati se kićena povorka uzorno, a takodjer sva čast vriednom ka­ u družtveni stan na skupni pokus, odakle pelniku „Nade", koji je zborove toli liepo će u 8 sati pristupiti u svratištu „Kaiser" uvježbao, a još vatrenije s njima kod pro­ obdržavati se imajućoj zabavi. U prostranoj dukcija ravnao. Mladež ko mladež, iza za­ dvorani svratišta ..Kaiser" skupilo se me­ bave prohtjelo se igranke, pa je trebalo dju tim odabrano obćinstvo, brojno činov- Homerove rječitosti, da nešto za volju sutraničtvo i gradjanstvo, dapače i iz komšijske đanje dužnosti, a nešto zbog Adventa ne Stare Gradiške posjeti nas liepi broj otmjenih bude, što no reknu „ples do zore". Pokupiše gosti, jedino su naša grčko-istočna braća, osim članovi „Posavca" svoje mile goste i gošće, dvojice ćastnih iznii^aka,«f o starom običaju da Hi odprate na noćni počinak. Buže dragi, svojom odsutnošću sjala, ipak mi već odavna bilo je svakako, malene i uboge su naše dokazasmo, da se može i bez njih, a ovaj kolibice, nepripravne za toli kićene goste, put bijaše zabava toli posjećena, da su se ali Francez v e li: ,,une manvaise nuit est članovi „Nade" i „Posavca" n nuzgrednim bientot passe" (jedna hrdjava noć brzo prodje), prostorijama morali smjestiti. Prva pjesma pa s toga osvanusmo u nedjelju 8. i. mj. po razporedu bijaše „Jadransko more" od zdravi i veseli, da se u 9 sati saberemo svi Hajdricha; tu je pjesmu mužki zbor „Nade" u malenoj našoj župnoj crkvici, gdje će toli skladno i oduševljeno odpjevao, da je mješoviti zbor „Nade" pjevati svečanu la­ publika ostala kao elektrizovana, te povla- tinsku misu, kao na dan Neoskvrnjena Za­ djivanju ne bje ni kraja ni konca. Drugu čeća blaž. djevice Marije. Crkvica dubkom pjesmu „Bivaly Ćehove" u znak slavenske puna, da se sgnjiečiš, od najotmenijih činov­ solidarnosti ovdašnjoj braći Česima u čast, ničkih i gradjanskih obitelji do priprosta odpjeva „Nada" sa ,,1’osavcem" uzajamno, Posavca seljaka, svako napeto sluša kraj pa nam se čini, kao da još zvone u našim pobožne molitve divni dosele nečuveni pjev, ušima krepka mužka grla, spominjući staru a pobratim „Posavac" najvolio bi od miline slavu kršnog svog ogranka slavenskog stabla ; i radosti stvoriti sve članove i članice „Nade" ali ne ima se kada razmišljati, već se penju u jednu osobu, da ju može privinuti na bratske na podiurn milovidne „Nadašice", a publika grudi za uzdarje liepa užitka. Tuđe veleočarana liepim pojavama naših banjalučkih častni naš župnik blagodari sa oltara milim krasotica pozdravi frenetički nastup, kao da gostima na njihovoj ljubavi, trudu i umjeću, je znala, da će se iz angjeoskih grudi naših koli prema njegovoj osobi, toli prema gra­ sestrica toli čarobni glasovi oteti. „Nazaj diškom gradjanstvu i bratskom družtvu „Роv planinski raj" pjevaše mješoviti zbor savcu". Iza svršene bogoslužbe odpratisme „Nađe", a mi suspregnusmo dah, slušajući naše goste u skupinama po gradu, da raz­ tu divnu skladbu prekrasno odpjevanu. Je li čudo, da se naša publika, nevična takovu užitku, ne htjede smiriti, a da su se naši mili g( sti upravo morali znojiti, da udovolje burnoj želji gradiških štovatelja umjetnosti i hrvatske pjesme. Na isti način prosliediše sve točke razporeda, jedna pjesma divnija od druge, uzhiti nas „Crnogorac Crnogorki" od Zajca, uzdiže nas ,,U kolo" od Braise, uzplamtiše nas „Jadranski zvuci" od Vilhara, ta to su naši zvuci; snivamo li, ii’ smo na javi ? to je radost i plač naše braće, a dira nam žilu kucavicu, da ogrije razdra­ gano srdce; zatim „Pozdrav domovini" i „Pre­ dobri Bože" — te nam pjesme oteše biser- gledaju naše znamenitije zgrade, a cvjetna, mladež zapjeva na raznim mjestima tako t na srebrenoj Savi, prevozeć se na časak u susjednu Slavoniju, dočim na stotine pučan­ stva gledaše i slušaše mješovitim čuvstvima te časove naše slave u slozi i ljubavi hrvat­ skoj. U jedan sat poslie podne sabraše se družtva „Nada" i „Posavac" u družtvenom domu na prijatni banket, koji rodoljubni Posavci i Posavke upriličiše za počast miloj posestrimi. Oprostiti će mili gosti, ne bijaše tuđe razkošnih poslastica, ali ono, čim se podvorilo, pruženo bi draga, iskrena srca, a tako bi i ndprimito. Prvu nazdravicu iz­ reče predsjednik „Posavca" žarkim zanosom �»roj 1. vitežkoj osobi j.remila vladara, caru i kralju j Franji Josipu 1., našto svi prisutnici stojeć odpjevaše carevku i uzkliknuše, da nam Bog pozivi na mnogo ljeta premila vladara. Drtiga zdravica obće aklamirana bi izrečena našoj visokoj vladi, pod čijom upravom se HercegBosna naprednim zemljama počela takmiti, a kojoj je geslo : ravnopravnost i sloboda svih žitelja i vjemizpoviesti. Za tim velečastni gosp. fra Ambroza R a d i n a n o v i ć nazdravi toplim riečima miloj posestrimi „Nadi", blagodarivši sa strane žitelja Bos. Gradiške i kao član ,,Posavca“ na tolikoj ljubavi, kojom nas mila sestrica obasu, da je po cičoj ovoj zimi, ne žaleći ni truda ni troškova, nesebična do skrajnosti, dohrlila na poziv „Posavca" u njegov zagrljaj, te time pružila divan primjer hrvatske sloge i sviesti. Dao Bog, da ovaj posjet ne bude posliednji i mi svi kliknusmo ,,Amen“ , a dvoranom zaore krasne naše rodoljubne pjesni, pune mladenačkog žara, izprekidane uzklicima medjusobnih izraza sklonosti, vjernosti i lju­ bavi. Taj se zanos stišao tek kad je simpatićki podpredsjednik „Nade" srdačno re­ plicirao i sa strane ,,Nade“ iztaknuo, da je * to njima u prvom redu užitak, jer je rodo­ ljubna dužnost, da se posjetimo, medjusobno pomognemo, ponajviše jedan drugome do­ kažemo ljubav, privrženost i hrvatsku slogu. Tako su se redale zdravice miloj domovini, bratskoj slozi, zajedničkom radu te krasnim našim „Nadašicama" u prilog, a sve jednako burno i toplo prihvaćene, da nam se je vinuo uzdah nebu pod oblake: „A h zašto nismo uviek i svagdje ovako složni i jedinstveni, zašto se uviek ne ogrijemo na bratskim grudima, a ne natječemo u ljubavi i radu za sve, što je hrvatsko, plemenito i rodo­ ljubno, u mjesto što nas stranke i strančice razdvajaju, a crv razdora raztoći?" Odmaklo je doba, suton se počeo hvatati, skočiše naši mili gosti na noge lagane, došlo je doba, da se razstajemo. Ali se ne ostavljamo šale, brzo i „Posavci" posjedaše u kola, da bar donekle odprate milu braću i sestrice, te u naseobini Niemaca Windshorstu uhvate još jednoć složna družtva bratsko kolo, zagri­ jano otaćbenićkom pjesmom. Divili se pri.sutni stranci našem bratimljenju, dapače za­ grijala i njih naša toli očita sloga, shvaćaju naš pokret i rek bi zavide nam. Ori se pjesma snažnih raladjahnih grla, sve je uzJiićeno, članovi dižu pojedine družtvene prvake, kliču im i ljube ih, sve žarko i iskreno, ali i dostojno sve oduševljeno, a i triezno. Ukrade se biser suza gdjekojoj krasotici posestrime „Nade", kad predsjednik „Posavca" izgovori oprostno slovo, ta i on poče s riečima: „Na razstanku smo naše zjene sjaju". Snuždila se braća i sestrice, ali valja poći, dužnost zove, da se svaki svom ognjištu vrati, pošli su praćeni uzkli­ cima rodoljubnim i pjesmom hrvatskih ju ­ naka, iz daleka još dozivahu i odzivahu, a mi ostasmo željom, da se i opet sretno sa­ stanemo u otaćbenićkom radu i zabavi, da se medjusobno bodrimo i pomažemo. Podji s Bogom, posestrimo „Nado", Sve­ višnji te Tvorac kriepio i jačao na zajed­ nički naš napredak i spas u slavu roda i plemena, budi Ti iskrena bratska hvala na nezaboravir časovima srdačna zagrljaja, divne pj urvatske sviesti, vazda Ti ostaje vje. „Posavac". „О S V I T“ Iz družtva i nauke Hrvata zgode i nezgode, Spjevno li ......... c. Dugo doba potrajalo, Dok se Obra nadjačalo; Skrhati ga mučno biše, Jer je njega brojem više. Poslie duga, strašna rata, Obre ljuta jeza hvata; Kada poraz predvidiše, U Solin se zakloniše, Ne bi li se dalo spasti, Neizbježne od propasti. Pokušaše i tu sreću, Nu na žalost svoju veću: Jer okršaj kod Solina, Pratila je zla sudbina. Rat, bjesnjaše svom žestinom, Solin-grada pod zidinom. Lete striele, handžar sieva, Vrište konji, krv se lieva, Suklja plamen, dim se diže, Truplo se do trupla niže. Tri nedilje boj trajaše, U kom Obri smalaksaše. Kada propast uvidiše, Mah oružje položiše, A vodje im izjavljuju, Da od borbe odstupljuju. Šatra Hrvat div-Avara, Na veselje rimskog cara : Jer kad začu Heraklije, Od radosti suze lije. U grudiin mu srce igra, Što ukroti Hrvat tigra. Pera se je dohvatio, Pismo Sami upravio, U komu ga on pozdravlja, I pobjedu njemu javlja: „Zdrav mi bio kralju slavni, Moga carstva dčstu davni ! — Od kad krunu carsku nosim, Napast Obra vjek podnosim, Nije ni dan protekao, Da me nije zadirao, A1 nododje doba žudno, Te umirih srce trudno. Eto ga se izpriprostih, Za uvieke oslobodih. Srce moje poigrava, A ruka mi podrhtava, Od veselja i milina, Rad smaknuća dušmanina. Tko je moju propast snovo, Taj je svoju eto skovo, Podlego je Avar gordi, Hrvaćana britkoj ćordi. Ostajem Ti haran vječno, Što se ponie baš čovječno, Što mi snažnu pruži pomoć, Kad mi carstvo shrva nemoć. Ti mi spasi mezimicu, Dalmaciju miljenicu. Kako da Ti se odužim, Znak harnosti da Ti pružim ? Pravde ćemo se držati, Pak se nećemo kajati. Što sam Tebi obrekao, Pomoć kad sam Ti iskao. To sam spravan izpuniti, Voljnim srcem izvršiti. Svu zemlju Obru otetu, Dajem Tebi za odštetu, Poklanjam Ti Dalmacijo, Zemlju moju najmiliju, Ali pod uvjetom tijem, Da je pod mojim okriljem." (Nastavit će se.) Strana 9. Različite viesti. Nobelova mirovna nagrada. Nobelov odboru Kristianiji odaslao je poziv onima, koji imadu pravo prediaganja, da imenuju do 1. veljače 1902. svoje kandi­ date za nagradu, što se imade podieliti g. 1902. Ovlašteni su predlagati: Članovi No­ belova odbora, koji su članovi norveškoga storihinga, članovi zakonodavnih korpora­ cija i vlada raznih država, članovi inedjuparlamentarne unije, članovi medjunarodnog mirovnoga ureda u Bernu, članovi medju­ narodnog pravnoga instituta, profesori po­ litičke pravne znanosti, povjesti i filozofije na sveučilištima, te konačno one osobe, kojim je podieljena Nobelova nagrada. Mjesto u Nobelovoj oporuci, koje se odnosi na mi­ rovnu nagradu, glasi: „Nagrada se imade j onima podieliti, koji su najviše ili najbolje I djelovali za pobratimstvo naroda, za ukinuće j ili ograničenje stojećih vojska, a i za priI redjenje ili propagandu mirovnih kongresa." i ,,N. N.“ Žestoka studen bila je u Sjevernoj I Americi polovinom prošlog mjeseca. Tempe­ ratura je bila 18 stupnjeva izpod ništice. I U Chicagu je bila tako žestoka zima, ka­ kove ne pamte od 200 godina. Velike oluje, sniežne vijavice i poplava na sve straneMeteorolozi vele, da će takva studen zavla­ dati i u Evropi. Atentat na ministra. Sin bivšeg ministra-predsjednika Vladana Gjorgjevića, ministarski perovodja Aleksandar Gjorgjević, napao je tvorno na ulici bivšeg ministra prosvjete Paju Marinkovića, koji je njegova otca opetovano javno uvriedio. Marinković je dva puta pucao iz revolvera na Gjor­ gjevića, ali ga nije pogodio. Jedan je hitac pogodio prolazećeg jednog dječaka, te ga teže ranio. Radnički i djački nemiri u Budimpešti. Magjarski djaci demonstri­ rali su u velikom broju proti njemačkim piedstavama po budimpeštanskim kavanama. Besposleni radnici prolazili su ulicama pod • zastavom i napisom: Kruha i rada, i orobili neke trgovine i porazbijali prozore na ku­ ćama, dućanima i kavanama. Na Kalvinskom Trgu sakupilo se do 4000 radnika. Vikalo se: Zivila revolucija! Redarstvo je zabra­ nilo obilaženje gradom. Cirkus Barnuma i ВаПеуа imao je čista dohodka 1,632.000 kruna u prošloj društvenoj poslovnoj godini. Bog i dom. Vječnoga u Oca vjerovanje živo, Ljubav, čuvstva topla — domovina — mati: Života u borbi prepliću se milo U luč, koja lomi tamu vid u sjajni. Bescrpna to knjiga svest.anog je dobra, Svojstava svih klica plemenitog resa; Nagon uma, duha svjetloga pojma, Pokoj pravi srca zadovoljstvo pjeva. Vez ljepota ovih život to je cieli, U kojem se ori puna slasti sreća; Dok drugoga žiča užitak još veći, Nagrada b6 silna — raj blaženstva vječna. Prijan Lavski. �Sirana 10. O Brzojavni pozdravi k Nlarulićevoj slavi u Sarajevu. Zagreb. Svesrdice pozdravlja slavno društvo i zahvaljuje mu se na današnjoj proslavi 400-godišnjice u ime društva hr­ vatskih književnika. Ivan vitez Trnski. Zagreb, živo se sjećam divnih ča­ sova, koje proživismo skupa kod hrvatske slave prije dvije godine u slikovitom Sa­ rajevu, te žalim veoma, što mogu taj put biti samo duhom kod današnje vaše proslave. Slava Maruliću, a bratski pozdrav vam a! Milan Krešić, predsjednik saveza hrvatskih pjevačkih društava. 8 V Split. Radostno Marulića rodni grad pozdravlja današnju proslavu glavnog grada posestrime zemlje, a prisustvuje duhom je ­ dinstvenosti hrvatskoga naroda. Obćina. Split. Dušom, srcem prisustvujemo kulturnoj slavi našega naroda, živo želeći, da nam uspomena Marulića bude zalogom bolje budućnosti. Narodna čitaonica. Split. Neumrlom Maruliću slava, dičnom „Trebeviću" čast! Škomerža. Iz službenog lista Odlikovanje. Njeg. c. i kr. Apo­ stolsko Veličanstvo je previšnjom odlukom od 4. o. шј. blagoizvoljele najmilostivije odobriti, da se predstojnik odjelenja Edmund S t i х na njegovu molbu premjesti u trajao stanje mira, i tim povodom podieliti mu u znak priznanja njegovoga višegodišnjega, vjernog i veoma uspješnog djelovanja ve­ liki krst ordena Franje Josipa. Imenovani. Poglavica zem. vlade imenovao je dojakošnjeg definitvnog učitelja tehničke srednje škole u Sarajevu Henrika B u b a k a po odobrenju vis. c. i kr. za­ jedničkog ministarstva u VIII. dnevni raz., podjelivši mu ujedno naslov profesora. Premješteni. Poglavica zem. vlade premjestio je naizmjence sudskog pristava u kot. uredu u Sarajevu dra I. A b a y a i vladinoga perovodju u okružnome sudu u Bišću Josipa R a u h o f e r a ; dalje auskultanta Aleksandra š e š e k a od okružnoga suda u Mostaru k seoskom kotarskom uredu ov d je ; zatim je naimenovao pravnog vjež­ benika u kr. sudištu u Levoći Belu K a c z v i n s z k o g privremenim auskultantom u okružnom sudu u Banjaluci. Javna zahvala. Odbor hrvatskog družtva „P ro­ svjete", u Beču, izriče ovime najsr­ dačniju hvalu, sliedećim uredmčtvima na bezplatnom šiljanju njihovog cienjenog lista i to: „Osvita", „Hrvatske K rune", „Croatie" „Hrvata", „Hrvat­ ske", „Glasa Naroda", „Hrv. Prava", „H rv. Radnika", „N ade", „Bošnjaka", „Sarajevskog Lista", „Naše Sloge", „S oče", „Narod. Novina", „L ovačkoribarskog vjestnika". Preporučujuć se i nadalje naklonosti slavnih uredničtva, izričemo dalje hvalu darovateljima, koji su knjižnicu ovoga družtva ukrasili, poklonit knjige A I Broj 1. T “ i to: gospodinu Vinku Blažekoviću, ravnajućem učitelju u miru, koji da­ rova 55 knjiga, Josipu Beckeru, koji dade 15 knjiga, Dragutinu pl. Šuškoviču, koji dade 10 knjiga, Članu akad. družtva „Zvonim ira", što po­ kloni 3 knjige, gosp. Franu Novaku, Josipu Berdausu, gospodji Strosmajer, koji darovaše svaki po 2 knjige, g. Stjepanu Horvatu, iz Virovitice, Franji Obendorferu, Bernardu Weissu i rad­ ničkoj tiskari u Zagrebu, koji daro­ vaše svaki po jednu knjigu. Svim darovateljima od n a shvalar a od Boga plača. U B e č u 22. prosinca 1901. Za odbor hrvatskog družtva „Prosvjete" Ivan Prpič Drag. pl. Šuškovič tajnik predsjednik Javna zahvala. Prigodom babe i punice smrti naše neprežaljene supruge odnosno majke MARIJE DICCE koja se je dne 19. prosinca 1901. u vječnost preselila, srdačno se zahvaljujemo svima onim koji nam bud kojim načinom izraziše svoje 'saučešče. Napose pako zahvaljujemo veleuč. g. dru Ri z z i , gradskom liečniku, koji je kroz dugotrajnu bolest pokoj­ nici posvećivao upravo bratinsku njegu, te vlč. oo. franjevcima, koji joj u bolesti davahu utjehu i sprovod vodiše. Iskrena hvala budi Bratovštini sv. Ante, čč. sestrama milosrdnicama, školskim sestrama biskupskog sirotiŠta, te mnogobrojnim odličnim gospodjama i našem gradjanstvu koji sprovod uveličaše, te neprežaljenu pokojnicu do, hladnog groba izpratiše. Napose zahvaljujemo pravoslavnom gradjanstvu naročito gg. Vojislavu B o l i i Toši I v a n i š e v i ć u , koji su svojim prisustvom sprovod uveličali. Svima duboka hvala i od Boga plata! T u g u j u e a o b it e lj. OGLAS. Podpisani častimo se javiti p. n. obćinstvu i cienjenim mušterijama, da I smo zaključili i ovdje uvesti ; nedjeljni počinak u trgovinama, 1 te utanačismo, da počam od 5. siečnja 1902. naše dućane u podne svake 1 nedjelje zatvaramo i čitavo po podne zatvorene držimo. S toga molimo naše štovane mušterije, da to izvole na znanje uzeti, te 1 1 da do podne nedjeljom svoje potrebe podmiriti izvole. Preporučujemo se s veleštovanjem: Adam Mikačić Knflpfelmacher & Guttmann Braća Oborina Jaričević & Comp. Bisto Pičeta & Comp. Vicko Mikačić Pacher & Kisić Vid Kvesić Braća Kašiković M. M. Kosjerina St. Wesolovsky Bisto Perinović з—i Felix Žuravsky Braća Milutinović Andrija Malenica Ivan J. Smoljan Wendelin Huber Simo S. Golubović Špiro Spremo Mor. Jul. Bosenfeld Lazar Z. Sliepčević Petar Sudar Hrvatska dion. knjižarna. �Broj 1. . . O S V I T Strana 11. !O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O i 15 komada Г kruna 610. § Niže podpisani stavljam do znanja, da sam otvorio prodaju na veliko, naravnog, izvrstnog bielog i crnog U životu nikad više neće ■biti riedke prigode, da ве za samih 6'10 K. može 16 po i z ' . predmeta. 1 jnb. Nikel - Anker - Rem. žepna ura, krasni ed ja j, sa slikom kralja Franje Josipa i.. ili Nj. Sv. pape, sa kazalom se kunda, točno ide, 3 godine jamstvo. 1 pravi goldin-lanac ili nikel. 2 kom. goldin. imit. prsten sa similbriljantima. 2 kom. puceta za manšete, zlato double sa mekanizmom. 3 kom. puceta za prsa rubače. 1 patent, puce za ogrlicu. 1 fina igla za ovratnik. 1 obvoj za sat. 1 malo zrcalo u etuiu. 2 srebrne naušnice nove fazone. Isti predmeti al mjesto gornjeg sata sa satom od pat.-gold. 3-g. jamstvo sa m o K .1 2 1 2 . Što se ne svidja, zamienjuje se ili novac vraća, dakle nema gubitka. Slični oglasi su samo oponašanja. Dobije se unapred pla­ ćeno ili pouzećem kod 10—10 n, skladište satova i zlatnine na veliko dobavljač austr. c. kr. saveza drž. činovnika. Krakov, Stradom, 18 (Austria). llustrovani cleniei franko i gratis. 0 broeanskog vina, a prodajem ga uz vewma umjerene ciene. U v je re n e ^ * , ako treba tko za preprodaju ili za privatnu po­ trebu d o b ru ^ ^ J p i bro’eanskog vina, da će se na mene obratiti. § Jamčim u i naravnu nalazi na stanici’ Žitomislić. Ponude i pisma šalju se na p o d p i s a n o g . vrstnoću. Skladište se 7 -1 0 Sa štovanjem Jure I. Smoljan Mostar. OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO Zaštitna m arka: SIDRO 1 iLINIMENT. CAPS. COMP. posjed n ik vinograda Ц Ф * Ant N. Vuletin u Kastr starom, kod Spljeta (Dalmacija) može po.-lužiti p. n. gostioničari', krčmare te go­ spodu činovniku najboljim izvrstuim kaštelanskim crnim šilerom i bielim vinom, finim stolnim uljem i dobrom lozovačkom 1 ijom, koje proizvadja sa svojih posjeda u glasovitim Kaštelim. — Odprema u bačvicam od 30 litara unapried. — Uzorci i cienici na zahtjev badava i franko. — Gostioničarima i trgovcima pri većim naručbama znatan popust 12—10 Svjetska izložba, Pariz 1900. „GRA.ND РШХ“. \ " I iz Richterove ljekarne u Pragu r najizvrstnija, boli ublažujuća maza, < I ćenito priznata; uz cienu od 80 h, 1,40 K, I ■ i 2 K; dobije se u svim ljekarnama. Kada se kupuje ovaj svugdje obljub- ‘ ^ ljeni kućni liek, neka se uzimaju samo ^ originalne bočice u kutijama sa našo/ zaštitnommarkom iz Richterove ljekarne. \ Tako si siguran, da si dobio originalni proizvod. ^ 2 8 -6 Eiohterova ljekarna 1 ,,k zlatnom lavu“ u Pragu Г. JeTisaviua uTT5. čast nam je cienj. našim mušte­ rijama javiti, da u našim gostioni­ cama točimo п a m a l o i v e l i k o pravo naravno, broeansko vino, bielo i crne, iz veleprodaje vina J u re I. S m olja n a , selo Kručevići kod Mostara. Svaki čovjek vrlo cieni i mnogo drži do Zaštitna marka zakonom zaštićena. Kuski karavanski čajevi svjetskog glasa braće K -C POPOFF MOSKVA. e. i kr. dvorski dobavljači. Najfinija marka. ~ ф | £ Najfinija m arka. Pisama: B e č , VII./2. B r e ite g a s se 9. Dobiju se en detail u svim inozemnim finijim duća­ nima u originalnim zamotima. 10—8 H rvati! Sjetite se predplatom je- | dinog hrvatskog političkog lista | u Herceg-Bosni i ШШ* „ O S V I T A " , ~Ф В koji teži, da odlučno stoji na bra­ niku hrvatskih ideala иг geslo 1 „B o g i Hrvati ! “ Нб*6- z la tn o g sata s la nce m sa 3-godišnjim jamstvom, a uz to još 1385 potrebnih predmeta i to: 1 osobito fiui parižki broš sa simil-draguljima, 1 garnitura puceta od double zlata za rukave i prsa, patentirani zatvor, 1 dragocjeni prsten sa dragim kamenom, 1 vrlo liepa igla za kra­ vatu, džepni nož sa raznim oštricama, 1 osobito liepa džepna pisaća spravica sa 4 pregradka, 1 fino toiletno ogledalo u etuiu, 3 fina rubca, 1 krasan cigarluk sa ćilibarom 20 koristnih pisaćih predmeta i još 1350 potrebitih raznih predmeta. Spomenutih 1386 predmeta ujedno sa satom, koji je sam vriedan ovog novca, dobit ćete direktno za 3 K 80 h, poštanskim pouzećem iz prvog vrela naručivani6—2 R. K . Krakovo. Što se ne svidja, vraća se novac. Sa veleštovanjem б—з Braća Bistrik 41,46. SARAJEVO. Kujundžiluk 18. Izvolite naručivati kaučuk-štampilje (xrnnlvu.re) samo u tvornici kaučuk-Stampilja H f v . d io n . t is k a r n e u M o s t a r u , pa će te se uvjeriti, da su ciene mnogo umjerenije od stranih tvornica, a za traj­ nost jamči zavod. �т .. О 8 V A sb 156/1902 N a ј b о 1ј i TISKOVI za Vi>i V tiskovi , . . E K C O I jE 44 najnovijeg i izvrst» I A N L n E U lia: nog sustava sa pribroje za dvostruki i trajni pritisak; zajamčena :.ajveća 'гги . veća od svih drugih tiskova; i za p -..< (a tične štrcaljke - ад*. ' kojo * ade tentirane riONIA”, same bez kretanja poluge. Samedjelujućeštrcaljke K l l l j e za groždje, voće i masline. K n i i l i l 8 « l l l i i s t l i i l l i a za groždje. P l u z i za vino­ grade. M i i š l l i c e za voće, kao što za sve proizvode bilinske, živinske i rudne. T i s k o v i za sieno, slamu itd. za ručnu radnju. M l a t i l o za pšenicu, č i s t i l a za žitija. p r e l l l r a l o I l i e Č k a l o za krmu i i i i l l l l l c a za brašno, ručna i razne veličine, te i svih drugih gospodarskih strojeva. Tiskovi za vino Grade i prodaju sa jamstvom kao posebnost najnovije, izborne obistinite, pripoznate najbolje i odlikovane, sastav PH. M A Y F A R T H c. i kr. izklj џ povi. tvornice I DR. gospodarskih, i -vinsirslsihi. strojeva, u BEČU II. Taborstrasse br. 71. Nagradjeni u svim državama svieta sa više od 450 zlatnih, srebrenih i poćaetnih kolajna. — Ilustrovani cienici i mnogobrojne svjedočbe pohvala. P r e p r o d a v a o c i i p r e d s t a v n i c i t r a ž e se s v u d a o n d j e , g d j e j o š n i s m o z a s t u p a n i . if* Ć u v ;y \ X m im e n t. _ p a tv o re . C a p s ic i "3|S£- com p . iz Richterove ljekarn e u Pragu. IИ ] I1A_|>| ili zviezda. в о Kad se kupuje ova priznata najbolja, boli ublažujući! maza, koja se dobije u svim ljekarnama, neka se vazda gleda na marku: „S id ro“ . jedini hrvatski pučki kalendar u Bosni i Hercegovini, dobiva se u svim knjižarama u Hrvatskoj, Slamaciji, uz cienu od 70 h, a u Bosni i Herbos.-herc. biljegom 82 hel. HRVGJE R. B, br. 8 6 9 6 7 pomaže i okriepljuje 8 jamstvom kod gihta, astme (težko disanje) reuma, epilepsije (pada- _J M N O ŽI N A Z A H V A L N I C A STOJI SVAKO MU NA UVID. |___ vlce), influence skopčane *69 7 sa bolešću hrbta, ischiasa. POMADA OD ULJANA. nagluhosti, nervoznosti.ne- Bez ulja i masti I Ne samo što pravi svako lice <ino i mladje, spavanja zuejnja u uhu, zubobolje, bliedfla kucanju srdca, migreme, glavobolje studen,, ruku i nogu, drhtanju na tielu i kod drugih živ ca ih bolesti. — Do 20 godina sta re bolesti izliečene su po s ve! šalje novac** Veliki stroj stoji 6 K . r z , r a o bt . 40 BALZAM On čisti krv, te je bezuvjetno najbolje domaće sredstvo z . nutarnje i vanjske bolest., odstranjuju« nečiste sokove . P r o f. рн. Dra ConcilUe INJECTIO \ D || r VEGETABILE 'ećem ili ako se unapred pošalje novac ašilja glavna prodavaooa za tu- i inozemstvo proti trganju i kalanju kama i nogan navalu krvi u glavu, (kongestije), bolesti cr zatim kašalj, prsnu bol i promuklost, zatim i b° ‘ gljiste, zlatenicu i zlatnu žilu lieči -------------- ŽIVOTNI po mojem stroju nebi bio roku od 45 dana, dobiva nijedau bek nije pomogao, stroj. Mali stroj stoji 4 K ,I“ slabe. jgOSpodje. e^v= Л г Sve bo]esti želudca, " T p J ^ u ^ r ^ !0 probave, P O - ^ V prištići, sve to iz.eeglavito kod pomanjkanja teka Z"V« Uporabom iste. ^ Ц Г uaduvaaja, podrigavauja i bacan C.eua SJončićem kod grževa , p.-enapeta želudca, zasluzenj Upozorujem o.obilo p. n. občinutvo u» to, đn se ntj stroj »<• 'пчј*- jenmjeiijivnti *» V,dtiniin koji je poradi svoga neuspjeha zabranjen u Njemačkoj kao i u Austro-Ugarskoj, dočim ivostruki elektro-inagnetički križ ili zviezda ... B. N. 86967 osobito se hvali i uživa vanrednu dopadnost poradi svoje izvrstne ljeko vitosti. liole.-tiiik. koji izliečen najdulje u novac natrag. Gdje molim pokušati moj ANTIRHEUMIN-MAZALO br. L, II. i HI., te . s’v,ikog troška za poštarinu, ako se novac unapried šaij* X „ s a l v a t o r ^ "V CAPSULE VEGETABILE I ALBERT MULLER ■ za tajne bolesti [ j gKARNi Varaždin S J7 Ciljaju Selila glavno skladište H ie d la « ie c tia , ljekarna k ,,SA L Y A T 0 RU “ V A R A Ž D IN (Hrvatska). Budimpešta, V., Vadasz-ulica 42/C.- Г~ V la k tn ictv u 1 tis a k Hrvatske dioničke tiekarne NAJBOLJA DOMAĆA i Mostaru. SREDSTVA. 1 Odgovorni urednik Stjepan Radulović. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Osvit Subject The topic of the resource politika Description An account of the resource U Mostaru je 1897. godine pokrenut list Osvit, a prvi broj je izašao u 1898. godini. Osvit je izlazio dva puta sedmično. Ispod nasl. "... Hrvatskoga jezika šum može da goji, može da spoji, Istok i zapad, pjesmu i um" \ Safvet beg R. Bašagić, Nevesinjac Creator An entity primarily responsible for making the resource odgovorni urednik Ivan A. Milićević Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Mostar : Osvit Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1898-1908 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 42 cm Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9293 (Print) ISSN 3029-3928 (Mostar. Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/23425798">23425798</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Osvit 1902 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Hrvatska dionička tiskara, Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 23425798