https://kolekcije.nub.ba/files/original/7d0f910654051b4a668a8e86970bb5af.pdf ff8b29cef11d291c978b8536289043a2 PDF Text Text Uvodni članci. Ured: Alibeg Firdus 1., Naš list 17., Narodna do­ brotvorka 33., Osnivanje pododbora 53., Pravi put 97., Bogoštovne stipendije 129., Predstavka vakufmearifskog sabora visokom Mešihatu u Carigradu 161.—163., Gajretova skupština 177., Na početku školske godine 249., S-hairom 265., Kurb,anske kožice za „Gajret" 297., Poklanjajmp kurbanske kožice „Gajretu" 3?}., Na svršetku godine 337 Ne zaboravite »Gajret« 338- ■ • Jedan svršeni Gajretov pitomac: 20. februara'65. Ali-Suad: Mevlidun-nebijji alejhisala.tu-vesselam 80. X.: Психолошки мотивп нашега рада 113. Sedmoškolac: Jedan predlog Gajretovim štipendistima i ostaloj školskoj omladini 145. B.: Ferijalni gj a k u Travn iku: Još nekolike našoj Olga de Lebedeff: 0 emancipaciji muslimanske žene, s francuskog Fehim Nedžati: 70., 85., 104. Me h med N.: Refleksije 70. H. B.: Пет година авијатике 87. Ha rad i ja Elezovič: Naš rad na prosvjećivanju masa 118. J. Oesterup: Ahmed Midhat, s njemačkog F. Ned­ žati 120. Slušalac bečkog univerziteta: Nekoliko o zaključcima prosvjetne ankete u pogledu reforme naše početne nastave 134., 147., 163. Fatime AI ijj e-ha n u m: Islam i civilizacija, s turskog Osman A. V.: Savremeni džihad (borba) 166. Onima, koji namjeravaju seliti 178. Višeš k ol a c: Školskoj omladini 178. — Predstavka vakufsko-mearif. sabora Mešihatu 178. omladini 193. M. Fefid : Audiatur et altera pars 184. — Izjava glavnog odbora 225. Ćazim Ćatić: „Halukov Dnevnik" zOl. Hazim Muftić: Nešto o merhametu 281. Poučni, stručni i drugi članci originalni i prevedeni.* — Zapisnik X. redovne glavne skupštine društvaGajreta 236—238. Abdur-Rašid Ibrahim: Reforma medresa, s tur­ Glavni odbor d r u š t v a ,,G a j r e t a“: Ramazansko skog: Ibni Munib 1.—3. pismo Gajretova glavnog odbora 238—240. Hazim M uf ti ć: Nauka — dževahir 3.—4., Svoj svome b a 1 a h u d i n Asim: Islam sa socijalnog gledišta 253. 18., Dvije hićaje 35., Spavanje hodajući 54., Sa- Merhum Šejh Muhamed Abduhu: Slava, sturdaka 116., Abdest i namaz 149., Pojasevi i me­ skog: Ahmed Rašidkadić 266. . drese 180., Japanske ideje 227., Važenje o islam­ 0. S-ć: Obrazovanje samoga sebe, po njemačkom skim- šartovima 250—252., Putu naše mezarluke 268., 282., 302. 270. s. Su kej na: Obrazujmo same sebe 322. . Hamdija Mulić: Plemenitost srca 7., Naš narod i Fehim Nedžati: Ahmed Ihsan 347 škola 24., _Soko i Kukavica" 66, Čovječe, čuvaj svoje zdravlje 103., Pravi hidržet 183., 0 narod­ Umjetne pjesme i pripovijetke — originalne i prevedene. nom štivu 298., 0 kragjama kod djece 341 Тевфик Фикрет: Ha гробљу, c турског У-Р-Ђ Nijazi: Alkohol 25., Brak 82., Iz jednog razgovora 3., Ribari, preveo: Ćazim 19., Seha i Pervin preveo: Ćazim 33., Jesenska Vila, preveo: Ćazim sa Abdurrešidi Ibrahim ef. po turskom, 114., Ramazani šerif mubarekjolsun ! 226. 51., Болесно дијете, прево: T. Ц. 120» Iz „Razbi­ S francuskog: Asaf: Islamsko pitanje 34. jenih gusala", preveo Ćazim Catić 285., Тајна туга, .X.: Лутање 50. превео: Г. P-h 304. ■Ibni Munib: Reforma medresa u Turskoj 51., Islam Ćazim Ćatić: Ja sam vjerni rob ljepote. 4., Venus i konstitucija, po Mahmud E’sadu 99. 38., Moja tjubav 68., Jesenski plač 83., Iz ci­ Iz „ЕЈ Me nara", preveo N....i: Islamskim uče­ klusa „Religiozni soneti" 98., Ljubavne melodije njacima 53., Ko je najveći čovjek na svijetu? 232. 114., Kao što ljubice cvatu 153.,Pred očinskim do­ �mom 180., Protjetni soneti 196., Ljubavni akordi 227., Moje pjesme 299., Boje i mirisi 301, Tri gazele 340 Fehim Nedžati: Noćni akord, 5., Domovina od Emila Jouvestre-a, prevod s francuskog 5., Алкемичар 24., Zodigova osuda od Voltaire-a 41, Pjesma od Alfreda de Musset-a s francuskog 83. Vila pjesme 131., Pjesniku 149., Noć pod ve­ drim ndbom od J. J. Rouseau-a, s francuskog 203, Ruža i sunce 231., Noćna fantazija 347 M. Š. Sarajlić: Probudila se.... 5., Danica je če­ kala mjeseca 5, 22, 39, 56. Ko horfa sam 134., Slomljeno srce 168., Ljubljenom biću od Šejhi Sadije, s perzijskog 201., Noć caruje 2S6., 0, kako je tužan jesenski dan 309., Voće 324., Na busu ljubavi 342 Fadil Kurtagić: Sniježnim alejama 5., Angjeo utjehe 70„ Ja snatrih 183., Spleen 233. Gaz an fer: Panem et circenses 6, Sentimentalna vizija 53., Vox... 166., Dvije barke 308. Ibrahim Edhem Džafčić: Složimo se! 18. И. И. Мјасницки:У редакцијп, c руског превео—ћ 22. V ah i d a: Zora 22. Karanfila ga: U proljeće *35»? Snijeg pada 73.,_CvL ječe 138., Na postelji 200., Pusto selo 288., Os­ tavljena 310., Gdje si? 323. Мехмед Џелалбеј: Спава ли мати? с турског Т. П. 151. Ернст Деепре: Нови муштерија, с француског Н. 152. Н. Gondže: Sjećanje 164. Izuddin: Vodonoša 167. Rifat Sur ej ja: Kako je umoren Midhad paša i Džmad Mahmud paša, s turskog: D.Dreca 170., 186. Abdul-Hak Hamid: Kći Indije, Drama u 5 činova (8 slika), preveo s turskog: Šemsudin Sarajlić: , 187., 207., 233., 256., 274., 288., 305., 324. 348 M. Level: U balonu, s francuskog: Džemaluddin 207 Салко: Есма 231. S. Sadi: Pred olujom 233., S mojom ljubavi 252, 273., Kod zadnjeg oproštaja 287. Sulejman Nazif: Um i objava, s turskog: M. Ć. Ćatić. Хамза: Стари јади 270., Љубави нема, Сјећаш ли ee 287., Вихор 298. MapjK Твен: О берберима 286. Voltaire: Radost i tuga, s francuskog: M. Џелал Сахир: Из »Црне књиге", с турског-Т. P-h 304. Razij.a: Pismo drugarici 308. Durmiš: Gospodin britveger 311. Kara Osman Zađe J. Kadri: Pismo jednog umr­ log, preveo; Š. Sarajlić 343 M. N.: Akjaš Bin Mansur, prevod . .. 339 Higijena. At a Nerćes: Uspomena sa sela 38., Iz sličica „Sa Здравље: Хладне кише од Др. Батута 10., Не Neretve" 117., 131., 197., U velikom gradu 342 дижите ee прерано из бабина, од Др. БаАлија Симитовић: Колера 40. Кад ee болесном дјетету очи затута ■Mehmed Decor: Carigradski utisci 51. муте; Кад се болесник тужп на јаку гла Šefika Nesteri’nB: Dogju čaši 54. Zalog*71. вобољу; Број клица у устима особа с рђаJ. Bećirov T. Lalić: Kad ugledah 54. \ вим зубима; Како човјек губи своју тгелесну Мухамед: Жалим те, момче, што љубиш меве! 55., топлоту; Топлота тијела не спадне одмах Руже су 'нам давно свехле 73., Ај, лвјепо чедо I послије смрти 42.; Крастава одгојчад; Могу мило! 83., 0, да ми je! 103., Април 115. ли жене узимати лијекове и за вријеме мјесечног Hazim Muftić: Ženidba Hivzibega Gjumišića 68., прања; Коме цуре уши; Противпадавице (велпкс Baba Hajdar 83., Podivljale ovce 102., Zaključak болести); У нападу велпког кашља (рипавца ; . u kahvi 130., Muharemagino brvno 165., Dva ’ Кихавичаво дијете; Да се мутна вода избистри 59. л druga 195., Stara Hata 249. i •* Када се смије у нову кућу уселити; Кад доји.уГ . нема доста млијека; Колико смије трајати купарве « Гачанин: Кад . . . 86. одојчади; Не пуштајте болесника у врућиц^ из I Mustafa Kezman: Premaljeću 88. очију 74., Да je болесннку миран сан; Мо^ке ли ~ Hafiz R.: Pokraj Drine 88., 106., Raziji 117., Sličica жена и дуже дојпти; Ваља ли уз јелб пити; | sa Trčivode 136., Iz sabiraka „Oko Drine i „Биће здравиЈе«; Како се којим мех.^емом или i Lima" 184., Dva pisma 198. којим другим течним лијеком маже бблесно мјеFaik: Dvije arapske priče, po arapskom 105. сто тијела 90., Дјечје глисте од М. Батута 107., Abdullah Quilliam: Prigodne misli, s engleskog: Ne čekajte da rak uzme maha 121., Slatkiši i Fancy 107. djeca od Dr. J. 138., Kad iskoči donja vilica iz Hatidža: Ti si 119., Ах, од оног кобног часа 322. zgloba od Dr. J. 155., Mišljenje Roberta, Kocha A.: Ljubavne iskrice 136. o suzbjianju tuberkuloze, od Dr. R. V-ća 170., Ушаки-заде Халид Зија: Пјесник 282., Шта си Bpiyu „нужду" на вријеме од Др. Б. 189., Како казала? 282., Жута ружа, превео Т. II. 137., Жисе колера шири од Др. Ј. 210., Од чега се може вот ли je 183., Промјена 184., Поељедња дјеца, оглухнути од Др. М. 240., Један користан начин превео Т. Р. 127., Из »Пјесама у прози«, Т. лијсчења и сузбијања'. јектике (туберку.тпзе) од P-h 304. Др. Р. Вукадиновића 258. Кемал-заде Али Екрем: Људи, с турског Т. П. 138. �cegovinu: Zapamti о koleri 260. . Здравље: Дубоко дисање je клриено no здраиље Запаљење слпјергФ цри<>д Dr’ Хран М. Jok јева од Др. C. Рибнпкара 291., Дј^иња храна од С. Рпбникара 313., тГувај ее туберкулизе 326., Са хигијенске изложбз у Дрр^дп 355. Narodne umotvorine: Mustafa Behliilovića-'Vilića seka, Tri se grada uporedo grade-TU, Udovica Alibegovića 60., Ko. liki je javpi na planini 190. A. Ham^lliefendić:. Hasanaginica 28., Sevdi srcć 29, Hasanaginiča 42, Kada Malićeva 43, FvrČavkić: U kadune Hasanaginiqe 74. Alija Medinić: Čelebija Osmo i vila 90, Kol’ko zveče dvori javorovi 91, Konja jaše aga Hasanaga 122, Kad 'umrije Srma-Ibrahime 190, Ah ■ met-paša i Livanjkinja Fata 212, Hasanagi­ nica 330. * * Fehim Muhamedov: Sedam posebaca 121. Muhamed Hilmi Kurtagić: Osmanbeg i vila 139, Oganj gori 140, Gorom jaše, Šan usnila 292. Хуеепн Шарпк: Бнесрђеговица 136. Muharcm Kurtagić: Sirota ^јецбјка. Ljeto projde, Deli Mehmed i čisto zlato 157., Srma Ibrahim 2L27 Nesretna ženidba deli Huseina 277.^ Aiša Mu h arema gić: Mutfeza^ić i vila 211. Mustafa Sadikovičc Mujaga i njegova ljuba 241. Ahnied H. Alijagić: Salko Đolandžija i sirotan ' Alija 242., и сестра му Ајка 261. Faik: Momak r djevojka, Morić Mustafaga i Odun, ■ džina Fata 292. Avdijuča: Ženidba mlagjahnoga Rame, Molila se Ajka Salihagi, Dvoje mi se raga zagleddalo 314 Fehim Nedžati: Smrt Gondže^ulejmana 314. Mehmed Hodžić: Vezak vezla 330., Neva i zaova 331. Селман: Oj, моја ружо, Алибеговпца, Сумбул УД°‘ вица 357. N. N.: Nurbeg i Alibeg. „ Listak.. i s 1 a m s k bg svijeta: F. N.: Islamski list u Japanu 11., islam u Japanu 29., Sud evropskog učenjaka o Islamu 44, Enciklopedija Islama 75, Islamsko sveučilište u Indiji 91., Sejjid Ahnied han 109., Pravni položaj algirskih muslimana 122., Engleski list o napredovanju muslimana, Koliko je kršćana bilo u Meki 358 ib: Dobrotvorno društvo u Tervisku 60. . . . zi: Velika medresa u Kairu 123. -ib-: Radi reforme nastave, Reforma medrese u Buhari 173. —: „Medresetudda’veti vel iršad“ u Misiru 212., Malo statistike o ruskim muslimanima 213.,. O Tripo\isu, Utvrđenje Dardanela 315. Književne i kulturne bilješke: M. Š. Sarajlić: „Sličice i profili" od A. Bjelavca 331. ■zvještaj tajnika o djelovanju odbora (Izvještaj o radu u god. 1910./11.) 213. • * NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BIH A sb 55/1911 4039426.2-24 За уредншитво. одговара: Осман Ђшшк - Islamska dioii. štamparija. - Za uredništvo odgovara: Osman Gjiklć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/5fcce81ed673853f197b3a520bc468f7.pdf e5203f5e679d844e371a7dbf0081862b PDF Text Text » P O J 2. BROJ ' 3 .V i ’ B.Kj Inv. f i i . .1 / L < / 9fZ. r o il I H A IV. GODINA - V ‘'J i T ajpeT G a jret .111C T :tA JP .V IU T H F .IIF , n O C .K J M E J j 3 A I1A P O ,1110 II P O C B J F T , IlIiA I I.E . L IS T ZA D R U Š T V E N E P O S L O V E 1 ZA N A R O D N O P R O S V JE Ć IV A N JE . U 3 .1 A 3 H C B A K O r 1. n 15 -------- y M JK C K U J . ---------- IZLA ZI S V A K O G 1. i 15. --------- U M JE S E C U . --------- Ii.iac.iiiik : Ai>)'iiitro wr « jp e i“. - J'pcimnc: Ornim 'L hkhIi . — Vlasnik: D ruštvo „G ajret44. - Urednik: Osman Gjlklć. CAl'AJKItO, 15. Jiinyii|>u 1911. - i t t i , u j , , . — SARAJEVO, 15. jiuiiiiirn 1911. Ulij ona j j e_ .i ncTjr: nm fioenv u .\rpi(rroannr n AjCTpoyrapcKj Mouapiujj, aa i.iuno#o, r«.ic6r, j -u-hukc ■ tcvjcrko 2 K, Ha ii c s .i a ii o a c 4 K rojuiinive. 3a cae orra.ie aca.ve 10 +p «h«k» Dojcjiuiii CpojoHH cTajjr 20 i m , 11cn.i>tt,ciia c« iiuo»a uo iipimaj/, pjKonncn cc na apakajr. - IIpcTn.iara n pvKonucn tia.i.v ce Ha aApecjr: .I'ajpeT* — Capajeao. C ij e n a )o l i s t u za Bosnu i Ilorccpovinu i AustroL'ffaraku monarhiju, za »'lanove, talehu, uCcnike i težake 2 K, z a n i* Č la n o v e 4 K goiliinjc. Za sve ostale zemljo . 0 franaka, l ’ojeilini brojevi staju 20 In i NeplaCena se pisma ne primaju, rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi Šalju se na adresu: .G ajret* - Sarajevo Naš list. lista o n ap red o v a n ju i u sp jesim a lista Ijeto šn ja Z a v rijem e sv o g a pro šlo g o d išn je g izlaženja n.aš list je im ao u s p je h a , koji nas m o ra p o t­ g la v n a sk u p štin a d ru š tv a srd a č n o p rih v a tila i toplo pozdravila i d o n ijela je d n o d u šn o riješen je, p u n o zadovoljiti. D otadašnji mali «G ajret» , kd]i d a se n a započetom ra d u u tom p ra v c u p ro ­ duži i d a se taj rad što je m oguće više proširi. S vjesni sk u p štin ari su ča k u tu sv rh u votirali 2 0 0 0 k ru n a , k ak o bi o d b o r d ru š tv a i ured n ištv o lista im ali što veće m ogućnosti za što bolje u reg jen je lista i njegovo što ja ce je donosio gotovo isključivo d ru š tv e n e stvari* i izlazio, što so reče, sa m ijene n a u štap , p ri­ ro d n o je , d a nije m ogao ni d a stvori svoju či­ ta la č k u p u b lik u , p a m u j e i broj p re tp la tn ik a bio n ezn atan — tek nekoliko sto tin a. Reform isan i list n aišao je odm ah prvim svojim b ro je­ vim a n a d o b a r p rijem i broj p re tp la tn ik a ra s ta o je sv e to više ta k o , d a se je već za pola go­ d in e izlažen ja p o tro stru č io i dostigao broj od 180 0 . A ta j, za n aše priliko znatno veliki, broj p re tp la tn ik a p ru ž a o je dokaza, d a je G ajretov list stv o rio sebi čitalačk u pub lik u , a im ena p re tp la tn ik a su d o k a z 1vala, d a se ta čitalačk a p u b lik a nalazi u sv im a narodnim slojevim a i m egju sv im a staležim a. N aročito je upadalo u oči, d a je n aša o m ladina iz škole i m edrese listom p r io n u ’a za ,,G a jre tu, kao i da g a sve to više p rih v a ć a i n aš seoski stalež* i n aše žeusk in je. O p o treb i je d n o g a pop u larn o g lista, koji bi bio p ris tu p a č a n za sve slojeve f klaso na­ ro d n e, nije p o tre b n o govoriti. T a k av list je je d n o od najb o ljih s re d s ta v a za prosvjećivanje širokih n a ro d n ih s lo je v a i nije n išta p riro d n ije, d a ta•k av ra d u n aro d u i za n aro d n aše k u ltu rn o d ru štv o ,,G a jre t“ i m oralno i m a terijaln o pot­ pom ogne. S to g a i je s te izvještaj u red n ištv a p ro širen je u n aro d u . I u red n ištv o lista so p rim ilo te teškj^ ali bla g o tv o rn e zadaće. V eć do ko n ca p ro šle g o ­ dine je broj p re tp la tn ik a p rešao 2 000, a novi p retp latn ici (od nove godino 1911.) prijav ljiv ali su se m nogobrojno tako, d a je p o tre b a iziskav a la izdanje znatno pov ećati. U p rav n i o d b o r ,,G ajreta“ je pak n a p red io # u re d n ištv a zak lju ­ čio, d a so ovaj, prvi bro j od o ve godino izda u 1000 p rim je ra k a , te d a se sv im a k o tarsk im vukufsko-m earifskrm • p o v je ren stv im a u zemlji ruzašalje po nekoliko d e s e ta k a p rim je ra k a , a da sc v ak u fsk o -m ea rifsk i sab o rsk i o d b o r zam oli, da se spom enutim , područnim m u tijelim a list p re ­ poruči i zamoli ib, d a se zauzm u za prib av ljan je što više novih p re tp la tn ik a u svom e k raju . I ta j zaključak o d b o ra je izvršen, a vaku fsk o m earifski sab o rsk i o d b o r o d azv ao se je m olbi d ru štv a , te su listovi kao i p re p o ru k a sa b o r­ skog o d b o ra razaslani sv im a k o tarsk im povje­ renstvim a. Ovi p reduzeti koraci p ro p ag iran ja i rekla- �18 \ misanja lista, nadam o se, d a će donijeti ta k o g jer dobre rezultate, pa uredništvo goji n ad u , da će dosadašnji broj od 2300 p retp latn ik a biti po­ višen u toku ove godine na đOOO p a i više i time će G ajretov list postati n a jra š ire n ija no­ vina u našoj zem lji i s p ravom će se moći n a­ zivati općom knjigom m uslim ana B osne i H e r­ cegovine. A ovi uspjesi G a jre to v a lista m o ra ju v ese­ liti svakog rodoljuba i p rija te lja n aro d n o g , o njima veoma ra d o o b a v je šta v a m o n a še pa po­ štovane p re tp la tn ik e , sa ra d n ik e i p rija ta lja , po­ zivajući ih, d a list u njegovom b la g o tv o rn o m Složimo se, braćo; jer samo u slozi Leži našem domu i n arjdu spas ! Svi u jedno kolo! A bože pomozi 1 svoj rahm et izlij vrhu sviju n a s ! II ii/.im M uftić — Tuzla. Svoj svome. „Ovaj bi svijet bio u redu kad bi svako svoju vazifu uredno i pošteno vršio11. »Iz utisaka sa katedre«. U jednoj islamskoj kasabi živjela dvojica sahačija. Jedan je bio Musliman, a drugi nije, ali je opet ovaj potonji imao puno više mušterija Muslimana, nego onaj njegov takmac. M ahsus sela m svoj b r a ć i ! Musliman sahatčija se je ljutio za to, što njega, U red n ištv o ,,G A JR E 1 A “ kao Muslimana, njegova istovjerna braća mimoilaze, pa pazaruju kod onoga gajrimuslima. Ibraliiin Edliem Džafčlć — B. Krupa. Ali je tome svemu sam on kriv, je r se on prama svojim m ušterijama ponaša grubo i neće da ih lijepo posluži. Šta više, ako mu koji m ušterija što Mlado mi se srce u grudim a trese god naručenom sahatu prigovori, on ga onda vrijegja Roj uzdaha teških u duši se ragja, nazivajući ga ,,balijom“ i govoreći mu „da se u saOči mi se suzam žalosnicam kr’jese hate ništa ne razumije«, ili „da mu ga ni babo nije Gledajući pokor megjusobnih svagja. onakog imao“ i t. d. .. , . . c I tako odbija svoje mušterije. iNesloga i razdor u mom zavičaju Dočim onaj nemuslimau znade, da je otvorio Vječiti su gosti i svima nam znani, svoju radnju radi zaragjivanja, a zaragjivati mu je sa Svuda domom našim i u svakom kraju ljudima; a zna i to, da sa ljudima treba ljudski poBolest ova hara, krši i tamani. stupati. Zato on svoje m ušterije dočekuje uljudno, pri­ Haj, djedova naših, proslavljenih lava, jazno i sa dostojnim poštovanjem. Nije mu teško i više Na mejdanim vazda što su lovor brali, kutija otvoriti u kojima mu roba stoji, da samo m u ­ Srušena su djela, potamnjela slava, šteriji ugodi. A ne ljuti se, ako mu m ušterija nekada Sinovi im nisu čuvati ih znali. ništa i ne kupi. Vječni in?.d, svagja i nesloga teška — Izvolite vi pogledati i kod drugoga, moguće M egjj nama što su uvr’j ežili žile, je, da ćete se namjeriti na sahat, kakav vi želite! — Skršili su snagu; od duha viteška — Oprostite, što sam vas toliko zamučio, a Kobne su se sitne duše izrodile. ništa nijesam kupio! — — „ 0 molim! To je bila samo moja d u žn o st.— 0 , teško je srcu, da ne jekne bolom I tako lijepim postupanjem sebi pribavlja sve Sjećajuć se onih ponosnih vrem en a! više mušterija, jer dobro se nadaleko čuje....! Kad su složna braća s brijatkinjom golom Jednom prilikom razgovarao se jedan prijatelj sa Krvavili ruke obje do ramena onim nemuslimanom sahačijom o tome kako on imade više m ušterija Muslimana, nego onaj Musliman sa­ Braneć dom i narod pred navalom svakom, hačija. A sad, teški jade i čemere ljuti, — Ja ne mogu da pojmim, šta taj čovjek mi­ Potomci tih pregja ropski služe svakom sli sa svojim onakim ponašanjem. On sa svojim po­ Gložeć se mugjuse krvno zamrznuti. stupkom ništa drugo nije postigao, nego to, da je svoje m ušterije meni poslao i ja kad bih njem u svaki 0 , nemojte, braćo, ne činite tako, dan slao ručak i večeru u srebrnim sahanim a na svoj Nesloga je mnogi raskućila dom ! trošak, ne bih mu se mogao odužiti za onaj čar, koji Samo složno može bit nam pleme jako mi on utjeruje u kesu. — Da otpora dade protivniku svom ! djelovanju p re tp la to m , potpom ognu. s a ra d n jo m Složimo se! . . . i sav je to m �19 Ja, tako je to, moj prijatelju, — odgovori rriu drug mnogo trgovaca Muslimana imade, koji se ljute na svoje hodže, što ovi ne kazuju svijetu, da treba pazarivati kod Muslimana i da je ljepše, da svoj svoga potpomaže; a ne će oni sami, da sa syojm po stupkom sebi mušterije primame. Ako dogje kakav siroti seljak, da što u brata gragjanina kupi, ovaj ga ne drži ni poda što, ismijava mu se i naziva ga prostim imenima i pridjevcima. A dogje li seljak Musliman drugom trgovcu, koji mu nije brat po vjeri, on ga lijepo dočeka, ispita se s njime, počasti ga kahvom i duhanom, raspituje ga o njegovim poslovima, a to bogme čovjeku godi. Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara! — Hele, drage sahačije, kundurdžije, ekmeščije, sa­ mardžije, .kazandžije, terzije, kolari, stolari, bravari, ko­ vači, sarači, limari, berberi i sve droge zanatčije i trgovci, lijepo dočekujte i pazite mušterije, pa ćete ih sve više i više imati, a vama će se vaši zanati osladiti, jer ćete moći više zaragjivati. Nije dosta samo u dućanu ili radionici izvjesiti levhu sa hadisi-šerifom: ^s'lr*it*'*7*''^jer bez zahmeta, nema rahmeta! • — C f) Svako i najmanje mjesto u našoj lijepoj domo­ vini imade po kojega stranca trgovca ili zanačiju,koji se na račun naše megjusobne nesnošljivosti obogatio. Lijepo je i korisno, Jead u jednom mjestu imade zgodnih ljudi, ali se ta ljepota i korist osjeća samo onda, ako je taj bogataš đčmaći čovjek, jer stranca ne boli srce za tugjom sirotinjom. I strani golubovi, kad begenišu gnijezdo drugih golubova, prva im je briga počerupati se sa onima, koje su zatekli, da im što više perja iščupaju, neka imadu što poda se prostrijeti, da im ležište bude što mekše, —• dočim svoj za svoga osjeća i pomogne mu T eufik Fikret: Ribari. — Ah, danas smo opet gladni, djeco moja! . . . otac reče; Ah, danas smo opet gladni; ali sjutra dan kad svane, Možda će se sm irit v o d a ........... Strpite se ovu veće! . . . — Ja ću ići, sinak veli, pa nek morem na sve strane Bura vitla . . . A ti oče, sa majkom ćeš tu ostati; Već nekol’ ko dana evo siroticu bolest p a ti. . . . — Dobro sine, pogji sutra; i ti malko čelo znoji Slabi smo ti ja i mati: već na pragu smrt nam stoji . . . Na to dječak zamišljeno pogledom će punim sjete: — Al’ kako ću ja živiti, kad mi, oče, vi umrete? . . . Bjesnila je vani bura kao vojska podivljala I nefvozno na obalu bacala je tisuć vala. — Pripravićeš sjutra mreže prije nego svane zora, A1 ponesi i konopce; pa u čunak sjedi mali — I kad jedro razvija se, pusti čunak preko mora, Ta čunak je kao d’jete, ne smetaj mu, r.ek se šali, Tek se drži na oprezu, da te b’jesni val ne shvati, Jer je more kao žena, ne treba mu vjerovati. — Na polju je dugim krikom o obale tuklo more — Ah, tako se u hršumu ljute žene psovke ore.% — Zar baš tako? — Na toj buri sam će sjutra ići mali? . . . — Ta on hoće, da ostanem ja uzate . . , — Ali, ali . . . Ako umrem pr’je neg' dogje?. . . Zadnja r’ječ joj usne sl’jepi. I u misli žena pade. A s ribarom dječak l’jepi Usne bl'jede i drhtave jedan drugom promatrahu Preko oka — i mirnijem tim pogledom govorahu 0 udesu zlokobnome, što im lebdi iznad glave... Na polju se bura dreči puna srdžbe, puna strave 1 pred njenim bijesom dršću prestravljene oko­ line — ------— Ah, kako ćeš sutra ići po toj buri dragi sine!? . . . Tek je zora zarudila, a u trošnu čunu sada Sam se mali dječak vozi sa mokrijem konopcima, Mučeći se u naporu. Silno more talasima Vitlalo je i stiskalo snagom, kojom Neptun vlada, Trula rebra starom čunu.------ Aoj gladi nesmiljena! 0 ti nado varalice! . . . Na obali viš kamena Jedna b’jela sablast stala, prst upiruć na pučinu, Pa govori: „Napred barko! Sudba ti je megju vali!« 1 gle, trošni čunak hrli, sječe morsku površinu.— „Napred samo! Gle, gle jošte oči su ti na obali!” Napred, napred! — Ali odkud jedan trošni čunak mali Da odoli morskoj sili, kad uzavru pusti v a li? -----Na obzorju more mrije, a kod kuće bona žena... A na žalu kraj razb’jenog praznog čuna otac stao, Ah, udarcem krute sudbe duša mu je pomu­ ćena. — Već tri noći svog je sina na obali pogledao . . . I stisnutom bijednik šakom pokazuje u daljini Jedno mjesto, pa se smije, a taj smjeh se strašan [čini; Na licu mu, isc’ jegjenom ko suh listale o jeseni, Dršću kletve i vapaju suzni, tamni, prigušeni. S turskog: Ćnziin. �20 V p e ^ a K i^ n jn . — H. H. Mjacn>nipcn. — xoB6 H ace^H a» hx inTanna y BameM AHCTy... C tiixobh cy Bpjio A°6pn... CTiiJi — Kao ABHje Kan .te boa© ca nokoj' hhm HeKpacoBHM... Pe^aKiiaja je^nor ^HeBHor .in cia. lip n je nc^ne — JlonycTiiTe.., 3 a cto.tom, Kojir je npeTpnaH ^onncnMa, iKypHajiirMa 0 — Ho, j a h y Ban p a ah j a ca \i npogiiTaTii,.. pyKojHCTOBirura, cje^ir ype^H0tc ca HacmpnMa, n0jyn«a gaj n o c MH je HeenTaK.., to jecT, He moj, H ero T o r A H i\a. . . u itpBeHOM miea.’BKOM npercpaja eapa^Hiigfce g-iaHKe. Il3B0HHTe, a^iir to Aiipe He Aa ctiix jeBTHHHje oa geTBpIlpei/a H.eitiy — pe^aKunjcKH ceKperap, (vrnjeA M.iaAiik, ca i^nraperoji y 3yđiiMa, cpeijyje ^onace, oTBapa T a^ a . . . C thxobh ce, rocnoAHHe yppAH0n e, p p i n tciiiko niim y . . . Bp^io leniKO . . . IIoHeKHnyT 3HojnM c e HaA nncjia h hciuto jipM.’t a ceđa noA hoc. cthxom . . . to jecT, He ja, Hero to A utje . . . — IIlTa to MpMJbaie ? — m ira r a ype^HHK! — HiiTajTe! — Mhaoct! — o^a3Ba ce ceKperap. — I H a .ty naia. O am bx ! — pege njecHHtc HCKaiuAiyjykH ce. — TaKaB čucep, a &r a « n y pjice He y3Mcm. K ojjhko je Bek hbO bo je 3HaT6 ne .ie m ja u : ' Aj'e.ta, a c bb caM crnxoK.ienan n ' rn>aBaTop! r.iynocTH hba wrynooniira! A m ro je jom Haj3aHiiM.’biiBiije, Meky Cje^HM j TjeCKo6n, k' o y xancy npaBOM, hum hojk no# ryray, na Tpaace Aa ce 0AMax n 6e3 nicaKA no, nop, jianaMa, 6yjieBapy Tbbpckom, Jle’re jiacTe, ^ieTe 6pao n ho.ibko, biix npoMjena niTaMna y npBon „napoAHOM“ 6pojy. EyjieBap je rp^an n nocvT nnjecKOM, — ITa, xaj^e, npogHTajTe uito a » bhahmo! Ochm Obbx ^iacra, nacT My peTKe CTHHte, E bo. „Bauia cejeT.iocTH, rocnoAirae ypeAH#ge! CnoMeiiHK IIyniKnHy Ha aeMy ce ^n»ce... Ha Kpajy oBora nncMa nMa je ah a njecMui^a, kojom gemaCbo cy jiacTaBnue, uito jioto h hyxe, rnjaM Hamer cpecKor nncapa...M 3ejiene, i^pseHe, n.iane bjiss wyTe, — y Kopny! ^nBne cy n Kpacne, ox, He yM’jeM pehn, A jih je 3a oAroBop noc^iao nomTaHCKy MapKy. IIouiA>nTe je icao npnjio r r ^pyniTBy 3a noMar a i t e cnpoTiiH>eu. ^ZJa.te. c , H HcnBOT 6nx flao p,a, caM y Toj cpefen. nHe!“ pene mh je^na: „Bea Te6e yMpefey, Jep ja flymy HeMaM; a Ty TBojy Heby!“ HaBpAn njecHnuH Kao negypKe noc-raje KHine. O a 20 nncaMa, 19 hx je caMdx CTnxoTBopaija. „ro c n o AHHe ypeAiiQge! Mojihm Bac, j\a H3BOAiiTe iniaMnaTn OBy njecMimy, Koja je Moj concTBeHH npon3BOA U c je n a je 15 p y đ a .ta , n to caMo 3a Bac, jep caM npcTii.iaTHHK Baraer ijnje&eHor AncTa. --- J e ,7H TO CB6? Cse! A jm aKo HceAiiTe, CBpracTaK Mory h ApyKgnje Aa yAecmi.... — HeMojxe ce TpyAHTH, PpljaBa je h 6e3 HOBor CBpmeTKa, a h Taj CBpmeTaK H eke 6 hth iiHiiiTa 6oa >h . . . CaBjeTyjeM BaM, Aa BHine ho MygaTe hh KpHBy h h p,yHCHy xapTnjy... TpyA BaM je y3aAyAaH! Ilje c M a : , J a c a u 6pafeo ,iy^aK npaBn, Hehy ce xBa^i0si; J e p Kor caMo j a OMpaneM, IljecMOM ra pacna-auM.' — y KopnyI ^ a - t e ! JeAHo nncMo Koje je norpeinHO fiornjio n a Hamy aApecy: „ ^ p a r a Moja Catna! J a biiaho Te6e, Ao.ia jeAaH, KaKo to c Meee H3iirpaBa KOMcnAnja!... T h h oho miiraaHO C oaa xoheoi Meee npeBapnm! K a a ja paijii Te6e, n.T,yH0M y. TBoja ycTa, 6e3o6pa3H0K!“ OTKyA caMo, obo dhcmo koa Hac? • — Bpjio npoCTo. Cauia norpem iio, n a r a n o \ia o MjecTo KaKBor cBor CTHxoTBopcTBa... ^ a jb e ! — JeAan poMaH ca rpoMonyu;aTe.i»HiiM hacaobom : „Cn.ia cBeTe A»y6aBH hjih acpTBa jeAiie HHTpHrairrcKe Ayme . TesKa« AeceT <J>yHaTH, a hh jeAne p a je e n 6e3 rpaMaTH'JKe norpeuiKe. — IIpenopygHTe nncu,y Aa poMaH n o m ad e 3eMiKOM: to je iteroBa cneijnjajraocT... ,ZIaA>c? y tom TpeHyTKy npulje CTOAy h noge ce KAartaTH neKaicaB MAaA0k ca 3aBejenoM xapTojoM y pyijH. — rocnOAHH ypcAHHK? — ynnTa BeoMa ckpomho. — IIlTa HccMHTe? CjeAiiTe! — Ja... onaj... BHAHTe... to jecT, ynpaBO He ja, n ero eAHo AHne, mohu Bpao Cahckq... nanncaAo je obo cth " — HyAHOBaco!... Bpjio gyAHOBaTo! O bo je neTapeAaKnnja h CByrAje jeAaH hcth OAroBop... IIpocTO, Kao Aa je 6ho KaKaB AoroBop! CBejeAHO — hacm y mecTy . .. U3BHH0T6!... 36oi’OM!... y 40 ypeAHiiiHTBo acypHO y lje jeAaH th h , oa CBojnx roAHHa, ca onyuiTeHOM n He6pnjaHOH (J)030OHOMiijoM, c a 3aA0rHyTOM jaKOM 11 y Macu om MyHA0py, K oja ce jeAna ApsKH o ABa AyrMeTa. Ha HoraMa iiOAepaHe nnnejie. MaicagKeTOM, Koja My je 60^1a y pyKaMa, m ykH CBojoM npn^e ypeAHHKOBy cTo^iy n"y3B H paMeHa no BojflngKH: — rocnoAHH ypeAHUK? — nponiHniTa 11 CTaAe neMHAOCPAHO yBHjaTH CBOj'e geKHH.'lBe 6pKOBe, 03 K0jHX 036n ja paKHj'cKH 38Aax. — J a caM. IIlT a aceAHTe? — B pao mh je npH jarao. B p^o n p n jara o ! — hcicpHBii rocT ycTa y ocMj'ex: IIlTa6HH KaneTaH y neH3Hjir, A hhchm KoeyiuKHH!... Mille pardons! — noge ce onpaBAanaTH, cjoAnyBmH Ha CTOAHn,y. — TiaBOACKH caM yMOpaH!... JK 'J biim, npaBo Aa BaM KsaceM, cyBHine Aa^eno K ogiijaiun cy Bavi opAnaapHe acuBOTHBbe... comprenez? — H e aaMjcpHTP, a ah ... — B pnjeM e je — HOBap? P a3yM «jeM ! — npnxnaT H KaneTaH jeMe je h n o g e npcTHMa A°6oBaTH n o CTOAy. hctq iuto h — 3By« M eTa.ia . . . Ijib o Aa c c B pnhocij... �21 ll'* • ^eBeTHaecTir BHj’eK, ’ choahho moj, BnjeK je MeiaMop$o3e MyM — pyoA>y! Comprenez: un rouble! H a iacHy h noii pa3Hnx OKyc-noKyca!... TaKo mh u a c ra noraTCHor uomTCHy nA6MnhKy pnjen!... BjeKa!... FTpe^ BaMa je acpTBa Mo^,epHnx npespaTa... E hao — y toahko 60.T.9 sa Bac, aA0ce Bara HAdiiaic ho je HeKa^a BpnjeMe, Ka^a eaM Morao ii3AaBaTn cto... ABjeMoace mTaMnaTii... cxa... T p p p n cia HOBOHa h acypHajia, IjaBo Aa Me hoch, • — Je a h to Baraa bocama ma pnjeu? aJiH y jeAa H Max... h, kako ce to Kaace, — hii caHTHMa! — IIocA>eAma. S ic transit glo ria tn un di!... JecTe ah aoohah Moj uAaHas? — Txe , AC kaBOAa!.. 3Haie mTa: Aa]T 0 ue'raaecT — Baui HJiaHaK? py 6 a.'E.a, na paAUTe ca HAaHKou iu to to a xokcT6 ! H p n Moj HAHaaK: „Harne APyniTBeHe HeBOA>e“?... y n>eMy rpppMBM npoTHBy CBera h cBaiera... onaKo — ctajeTe? ouiTpo... no bojbhhkh! JTynaM cBe noAAape h xy^&e no jia6pppH.ii!... 4 >njy! JKsctok UAanaK, kaB° Aa ra hoch! ^ a HHj’e obo? ynBTa ypeAnaK, npyacajyhn jeAaH CBe3aK pyKonnca obom homhaocpahom caTnpnnapy. — To je!.’. Jecre ah totkaii? A? Ilira KaaseTe?... a h My meroBora!... TpoM n naKao!... 0 xoHopapy, yBaaceHH ’ocnoABHe, HekeMo ce CBaijaTH: HHcaM ja k a r ir a , AepHKOHca, IjaBo Aa Me hoch , hah c n a x e ja .. ocAamaM ce noTnyHO Ha Bamy ’BH^aBHocT h Henpuc'rpaHy on;jeHy — H3BnHHTe, H6M8M BpCM6H&... — ^eceT py 6aA>a! Satene?... Mome oanna 6h t h h noinijeuaHa -— CBejeAHo! 3aMncAiiTe caMo: AeceT py6aA>a 3a HiiTaB BaroH BHu;a h ®yna!... He?... Ila A'^po — neT py6aA.a! Comprenez: fiin f caMo n ABaAe?.6T 6pojeiia. — 3 eBca TaAeHTa... aAH comprenez, Jom BaH jeAifoM KaaceM: 03BBHiiTe... — Par don! A a h ’cnoAHHe moj', Tpe6a Aa y^eTe y noAoacaj jeAiior DAeMiika Kojn je, Tano peku, Aorypao ao nača! — CKopo y3BHKHy naeiink h h 3bh paneHnMa. — Tpeđa SKHBHT0, aAH HHM6 ---- IjaBO Aa Me h o c h ! yMHli paa ? A a h bh 3a to He AaTe h h KprneHe nape?... <Ih 3HHKH ? Eppp!... H h mhao iris bon!... A Ao^poTBopn cy,' cbii oa peAa, caMH noA^apn n xyA»e!... 3aMHCAHTe caMo: jeAHa TprOBKiima Aa-ia mh Ha npe36HT Tpn Aa«He pyo— Huje to, Hero... bhahtb... Bam HAaaaK... Kano -^S g t^Tp n cTa joj meHHx!... IlAeMHky — na Aaacny 6aiiKAa ce H3pa3HM... Huje 6am Haj3roAHnjH 3a Ham ahct . . . HOTy!... JKiiBOTHma!... A jeAHa oa naiunx, đAaropoAHa, — Ilira ? Huje Haj3roAHujn? TpHCTa My ^aBOAa!... Aana hm 6ecnAaTHy co6y, ropy oa KOKomnmaKa h 6apahckoahko (Jjpanana aiconio . . . Aa 6omo... — Cse je to KpacHo, rocnoAHHe KaneTaHe, oah . . . — ^yranKO? — CnpaTHky. y MeHe to hao ko ■ BaTpa, no BojmratCH: jeAaH — Aea! JlM^Te ah uasase? XoheTe BajE>Aa Aa KaaceTe, Aa je Moj UAanaK TiijecHa ip n eA a , noja cTeace Bame ®yA>eBe hah KanyT, Kojn pac 6ap ca oHiiM mjcctom !! A ? Vous comprenez: ABiije HyAe! II<J)yjL. cnjeie noA MHmKaMaV Pa 3Aor, ’ocnoAHHe, pa3Aor!... — H h Mano He comprenez. H3BHH0Te... — H hcmo Ay3KHH Aa bbm, rocnoAHHe KaneTaHe, noAa®eMO pauyn o CBojnM nocTympiMa, aAii, aKO 6aui ®ea uTe nyTH, pekn ky BaM, 3auiT0 Bam HAanaK Hiije 3roAaH 3a Ham ahct: npBo, h npnje CBera, y meMy je BpAO reumo nakn KaKBor cMHCAa... — EyA nre — CMHCAa? TaaBO Aa we hocii! — ckohh KaneTaH ca CTOAnn;e, na, noByKaBmH Hamme jeAaH Kpaj oa CBor 6pKa, noHOBO ceAe. — H yjeie a h , ’ocnoAHne, ja npoTeCTByjeM! Kao nomreH h ČAaropoAaH mmjeK — ja npoTeCTByjeM! 3ap y mom UAaHKy HeMa CMiiCAa ?! 0 , TpncTa My!... A Moj onBinii nyK0BCKH KOMaHAiip 3Hao je, Moj 'cnoAHHe, CBe Bame KaHTe h XeKeAe 6oa.o Hero c.Boje boj’hh k 6, na MH je caM BpAO ne cto roBopHo: „KaneTaHe! 36or Bamnx pyKonHca *CBa Moja KaHii;eAapiija rAaBe ii3ry 6n!u Comprenez... „rAaBe nory6u!“ A bh , Tyn: „H esia OMHCAa!“ 0 —ol... — ^[pyro, Hnje AHTepapHo! caMo ein Rubell Ein Rubel viel... XBa.Ta Ban! XeaAa!... Milles remerciments\ BjepyjTe ihto Ban Kaace 6AaropoAHH HOBjeK, TaMo... TaMo! — KaneTaH none npy®aTH npcTOM npeMa TaBaHnnn. C bo ke Tano... to cbo... Ty — Comprenez? A dieu!... KaneTaH 3arpe6a HoroM, oKpeHe ce Ha noTneTnpn n H3H^e, — to II<J)yj! AycHy ce ypeAHHK, AUTeparopn... K o je TaMo? yn0Ta KaA yrA6Aa Kano ce H3a BpaTa homoah Hennja 6paAa. — Je A’-OBAje UeTpymKa? ce y ypeAH0mTBo. ’ — Hnje AHTepapHo! Xa-xa-xa! Ja 6nx BaM caBjeTOBao, Aa ce Time He maAHTe! To BaM ca mhom Heke ynaAHTn!. Kocymic0H mirne HeAHTepapHo! KocymKHH ho 3Ha AHTepaTypyI Xa-xa-xa! ynaMT0Te ibto ky bam peko: hh Ha jeAHy M0A6y, Kojy je CAao neiisnoHnpaHH Kane­ TaH KocymKHH, HHje A0niJI0 Mame oa Tpn py6jte noMOkn, hh oa j©AHor MocKOBCicor A°6poTBopa!... Mame?! Ja m ais\ HeAHTe-pppa-Typ-Ho! O x o !.., A H3B0AHTe bh micaTn M0A6y: ABiije KonjejKe, ’cnoAHHe, A80ie KonjejKe! MaKcn- m h ao cth b h : capoTOM nA6Mnky. JKeHa... neiepo Aiene... Kyicajy 3a xA>e6. Bek Tpekn a » h ho jeAen HHiuTa!... 3ap h h py6jby? I I t o mh je ypeAHiimTBO, ^aBO Aa ra h o ch !... 3HaTe mTa, AaJTe mh ABa rpHBema! Cano 3a jeAHy <|)Aaiii0n;y eau de ynnTa 6paAa yHocekn — KaicaB UeTpymKa? y ^ H T e y co6y ce yByue MacTaH KaijiTaH, noBj'eK CTapnjnx roAHna, ca pnkaBOM KaijiTaH h obhmo . Bek npocnjeljeAOM 6paA0M. npel>e n;njeAy co6y cboJhm onHMa, 3bthm hx cnyCTH noA c t o h noA A0BaH» na y3BHkny: — IIeTpymKa! IIeTpymKa! Bam cn 6yAaAa!.,. E bo th ce npeA hkoiiom KyHeM! Heky Te hh npcTOM tbk- HyTH ! ' — KaKBor HyjeTO to bh! Ja caM Bac, IIeTpym Ka Tpa®HTe? h h h h mh ce, m na o; �22 — CBor Majior... CnHa, ^adoMe? — o^roBopa Kaijv aadanu pyne Ha jieb*. — TproBag ca»i Ty y 6a h 3i ih h ! .. IIpĐBHajeu, Aa ce flanac Heimo hhcsm c.iarao ca IIcTpyH»KOM. . . Ma.ro ca« r a hyaiH yo. . . 3a to oa B o r a HMaM B.iaci! IViaBHa je CTBap Maro je TBpAoiviaB, KyA HaBpe, xohe Aa npolje... CaB je Ha noKojHyuy! IlcTa H»eroBa MaTii!... J a H»eMy jeAHy oh mohu neT... n a caii r a n hyraHyo!... Tpcoa r a 3a BpeMeaa 3ay3AaTii! A A&nac — no.iyAiio, iiiTa .10 >iy 6nro!... KaA jc, Be.ia, Tarco — oaox y cniicaie.’se, na hy iHTaMnaTii CBa TBoja 6e3aKOH>a! 6po, ag — (viymajiH cmo mii a ApyK*inje ćaHAeporo I . . . A jih , rocnoAHHO c a mii moj, A°beM Aaiiac y PaAH»y, ajin jecT IIeTpyH.Ke Hesra! A ja npaBO MOMKy: rAje je EleTpyH»Ka?... Bejia: „OTnmao y epAaKgHjy! ^ aicjie tsko , cnacaTe.’by noraHH? A ko Mn pano naAaem uiaKa — pe6pa hy th noroMHTo!... 3aTO, rocnoAHHC, AajTe mh Ile Tpy&Ky... Hehe oh Bana oiith hh oa kskbc kophcth, Hayaao ce oh na TproBHiiy... — ByAHTe Tano Ao6pa, na hauto. Bani IIeTpyH>Ka Htije OBAje. — BjepyjTe Eopy, rocnoAHHe, Hehe oh H aniTa Ba.T>aTH aa Bara nocao... 6ehe noc^>eAH>a npona.iHga. jep ce jom oa AieTiiftCTBB Haynuo iiaiito Ha TproB0Hy... — PycKH Ba.\i roBopnjtti Bara IIeTpyii.Ka Hnje oBAjel BpaTa cy oAMax naa Bar, J c ^in no boa>h ? . — 3r3a.iyA ce bii Ty »cecTHTe, rocnoAHHe... O th Hh heMo MH n caMH..' A ro ano ce HeuiTo, He Aai Bo»ce, noKaace... yM jeheao mh n cyAOM. P oA H T e.tn cmo mii, a ho K o je K a K B ii caMHHiiTejbii!... — MpMA>a TproBag, ii3.ia3chn Kpo3 BpaTa, — IIeTpyH>Ka! X ej, IIeTpyH,Ka! «iy]e ce c no.T»a r.iac. — Il3Jia30, bko ch OBAje... — H ehy Te hh npcTOM TaKuyTn: IIeTpyn>Ka-a?... 3rpeAHnK 0AMaxHy iviaBOM, a ceKpeTap n.,byHy. TaH ii C pycKor: — ti. Zora. Sa istoka, iza gora, Zarudila zora sjajna I proljetnim krasnim jutrom Prosula se svjetlost bajna. Noć se diže, a u dvoru Majka milu kćerku budi: „Ustaj, kćerko, dušo moja, Ustaj, rujna zora rudi. Podigni se... Vjetrić piri, A iz sna se Radne pčele Jutro krasno, cv'jeće miri, lahkog bude i leptiri. Ustaj i ti — staroj majci Za abdesta vode traži, 1 na vrelu sneno lice Umij, dušo, i razblaži..." „Ustala bih rado, majko, A1 mi glava ognjem gori; U srcu me peče jako, A dušu mi tuga mori. Pred očima svu noć, majko, Siroče mi ono bilo, Što j’ iskalo koru hljeba, Kad nam jučer dolazilo. Samohrana — kaže — na na Bolesna mu, ono gladno ; A mi hljeba ne dadosmo — 0 , siroče moje, jadno!11... „Zar da zadnju koru damo?". Prigovara stara mati, „Majko, gladna ko nahrani Stostruko mu Allah plati!‘‘ „Da smo zadnju koru dali!... ,,A ti zar ćeš gladovati?" „Glad je lakša, nego savjest, Kad čovjeka, majko, pati!“ — Šemsuddin Sarajlić: Danica je čekala mjeseca . . . (Nastavak.) Pokazati ću ti — govorio N'edžib Rasimu — kako se naše ženskinje zabavlja na Kjathani, tim na daleko čuvenim slatkim vodama. Tu se sastaju dje­ vojke raznih staleža i momci na razgovor. Istina, malo se m egjusobnorazgovara;alisetu i upozna — a poslije drugi ugovore. Tu se udari temelj mnogim našim ženid­ bama. A mnoge udari tamo iznenada' sreća svojim krilom . . . . Nedžib je naglasio riječ »iznenada sreća«, ali to Rasim kanda nije zamijetio. On se zamislio i kao u snu gledao, kako mu ispred očiju promiču razne slike i pojave. Ili bi svrnuo pogled na more i gledao kako se pjeni, kad ga lagjice rasijecaju. — Kad su mitili pored Sultan Kjuba, progje uz njihov kajik, jedan drugi, obični. U njemu je bilo ženskinje. Jedna je imala zelenkast zar na sebi, a po obliku nošnje moglo se suditi, da je djevojka. „Onaki je zaronajnosila..." sjeknu Rasimu u mozgu, a sjeta mu prekri lice. Tužno se zamislio. I gledao je kako pred njim a odmiče čamac sa ženskinjcm , ali ga nije sli­ jedio pažnjom; nego se sve više iz tog zaljeva odaIjivao mislima prema svojoj dragoj Bosni. — Tamo, daleko na zapadu, u njegovom milom za­ vičaju življelo je djevojče Bebi ja, kćerka nekog zanatčije i posjednika. Rasim jc djevojče zavolio u ranoj mladosti, ali neeglenisao nikada s njom. Uz to se i Beliija klonula njega, da s njim nikad ne p'rogovori. �A ako bi se gdje iznenada sukobili, oborila bi oči naći. Negdje bi smo te namjestili; a mogli bi te i zemlji, a sve joj plamenovi uz lice, pa čas prije bježi oženiti. Gledaj, kako imamo lijepih đjevojakA. A ti si, od Rasima. Ali ipak nije Rasima smetalo da Behiju vidim, vrijedan i valjan, pa bi mogao dobru partiju ljubi. 1 kao da mu je još govorio unutarnji glas, da n a ć i.« -----------i ona njega potajno ljubi, samo je još mlada, pa ne U taj mah mu se približavala jedna mlada vitka smije da mu se javi... djevojka sa dvije sluškinje. Na licu je imala crno, la k o su prolazili dani, i oni podrasli — dok nije gusto velo, i što bliže, to joj je korak nesigurniji bi­ došao onaj kobni čas, kad je krenuo u Tursku Be- vao. U ruci je nosila naranču. Došavši posve blizu hijin otac. Za čas, je prodao sve što je mučno godi­ knjima reče: nama stekao, poprtljao nešto namještaja i svoju djecu — Nedžib, evo ti jedna naranča. uza se, pa odjezdio u Tursku. Pri tom se malo nagla prema Nedžibu, velo se Rasim je bio vrlo ožalošćen Behijinim odlaskom; odmaklo i Rasim je pred sobom vidio vilu — dje­ jedina mu utjeha pri tomu bila červa, koju mu je ona vojku. Lice bijelo kao od mlijeka, a probila ga lahka na polasku ostavila, plačući: ,,da je se sjeća, a ona rumen od uzbugjenja. Dva krupna crna oks, rumene njega neće nikad zaboraviti.... nikada" A Rasim je tu spo- usne, nježan podvoljak — a sva ljupka da bi je čo­ men-čevru toliko puta svojim suzama pokazao. — vjek ljutoj rani privio. Od tada je prohujalo šest godinA. On je samo čuo, — Ne, hvala ti; našali se Nedžib, a vidjelo se i da je Behijin otac u Salaniku; drugi put: da je negdje on prikriva nešto. u Arnautluku, onda, da je odselio u Brusu, poslije — Što? plahnu se djevojče. opet u Izmir i više nije čuo o njemu i njegovoj po­ .— Zašto još jednu nijesi donijela, vidia ja imam rodici nikakva glasa. Jesu li svi pomrli? Je U Behija druga. još ž iv a?---------- Djevojka pogleda u Rasima proreže ga pogle­ IIL dom, pa će stidno Nedžibu, otvorivši svoju ručnu Takvim sjetnim mislima bavjo se Rasim, kad Torbicu: mu iza jednog morskog zaljeva reč^ Nedžib: — Evo imam još jednu za Rasim—bega, na; pa Evo nas na Kjathani. i jedan kolač, pa.... Rasim se trže. Megju mnogim čamcima pred — E, dosta, mogu ja zahaturiti, kad on više do­ sobom, nije više vidio onog sa ženskinjem, koji je bije — reče Nedžib, a pritajno se smjehulji. došao od pristaništa Sultan Ejuba. Ali mjesto jednog Djevojče se nasmije. čamca na moru, vidio je čitav gjulistan ženskinja na — Pa taman — reče — za danas toliko.... kopnu. Namjesti velo na licu, okrenu.se i polahko ođIzašli su i oni, narediv vozaru, da ih pričeka i šeta sa sluškinjama. umiješali se u šaroliki svijet. Tu su se vidjeli proda­ Nedžib pruži Rasi mu naranču i kolač pa reče: vači šekerlama; muhallebije, kolačA, šurupa, sitničari, — Ovo je moja sestra Saima — pri tom ga po­ kavedžije i t. d. a onda okolo svijet, harmonike, gleda pronicavo. kanuni, flaute i slično. Djevojke, kao paunice, u crnim Rasim obori oči i odgovori: „Hvala!" A kad je i zelenim svilenim žarovima, kretale se tamo amo; ili poslije krišom pogledao u Nedžiba, vidio je kako mu u hrpama sjedile tiho po strani. A okolo neopisiva zadovoljstvo odsijeva s li c a -----------krasota prirode. Pa onda pjesme i oni mistični uzdasi Rasimu puče sve pred očima. Sad je istom istočnjakA: „aaah! mćdet!...“ ' razumio zašto ga je Nedžib malo prije pitao: bi li Rasim se izgubio u prvi mah, ali prošavši dva mogao ostati u Carigradu? A njegovo oštroumlje go­ tri put kroza svijet, pribere se i poče kritički razma­ vorilo mu je, da je Saimin dolazak od prije bio na­ trati taj teferič. Mladji momci pričinjali su mu se ručen. Vidi eto Nedžib ga zavolio kao brata, pa bi razdragani, stariji pak flegmatični. A od djevojaka ga i sestrom rado oženio. A tek Saima! Kako je lijepa aristokracija-hladna i vrlo dostojanstvena, niži staleži i umiljata !... 1 Rasim se pokolebao — za čas zaboravio na jogunasti i kao kokoške, što se lahko šćuktaju na svaku interesantniju pojavu na teferiču. U tom raz' svoju duboku ranu u srcu, što ga je vječito tištala. matranju udaljio se Rasim sa Nedžibom u skrajne Sjedio je jako zamišljen uz Nedžiba, sjetan i turoban, redove ženskinja. Našavši jedno zgodno mjesto sjednu kao struk ljubice uz makov cvijet. Mislio je... — — A pri tom nije ni opazio, kako ga s lijeve strane da se odmore. Oko njih desno i lijevo sjedilo je ženskinje u hrpama, okrenuto moru. Sviralo se uz har­ kradomice zadovoljno pogleda Nedžib, — i kako ga 8 desne strane, preko njegova ramena, pozorno motri monike i tiho pjevalo....jedna slabunjava djevojka, iz svog malog društvanca. Sjedajući, zapitao je Nedžib Rasima; Na njoj je običan zelenkast zar, a velo je podigla s — Bi li mogao ostati u Carigradu? 1 ne čekajući odgovora, produži: »Eto svršio si lica. Slaba je, lice blijedo, a plave oči suhe, isplakane. gimnaziju, učiš dalje, pa bi mogao ovdje lijepu službu Netrenimice gleda u Rasima, guta ga očima. Slabašne �24 i°j se grudi nađimlju, jednom rukom pritisla drtigaričine harm onike, da ne svira, a drugom kruži po svom društvu, kao da ih moli, neka šute, neka se ne odaju. P a sam o što u Rasima gleda,-neprestano gleda.... Onda joj suze navru na oči, proliju se niz obraze, a ona uzdahne: „majko!" Nasloni se starijoj ženi na rame, pa opet Rasim a motri.... — Jest on je — šapuće — srce mi kaže, da je on... (Nastaviće se.) 4>exMM Hei,iaTH: AjiKejmmap. K ano uh ee CBnjeT TyacHHM K a#a uh o^cyTHOCT sacTpe Ohh , ^ a .T>euoTe a e IJ p a a T aua ko buahm h h hh , TBoje! — CB’jeTOM Kpovn H ,a,03iiBjLe aseTH CBoje . . . cn Tn y Mojoj ćjmshhh, O^, CB’j e i a ne bhaiim CTBap KpacHnjy: C bo cja ko B^aTo najcjajH Hje! Ox, ja BjepyjeM y aJiKeMiijy: T o je Moh TBoje ajnceM nje! A ji mhm Hamdija Mulić, — Hrasnica. » Naš narod i škola. ^rs-1> i*1 J-- LCi-'-U- „iililllii. •s -r Uzmi m udrost m a od koga potekla, H. š. Pitanje: Zašto još naš narod neće da šalje m ar­ ljivo djecu u školu — kod nas je eto savremeno pi­ tanje, dok je u većih i naprednijih naroda ono posve izlišno. Nama još treba govoriti i za nas pisati, da samo od obrazovane omladine postaju ljudi i dobri članovi zajednice. Razni su razlozi, koje naši ljudi navode kao uzrok što ne daju djecu u školu, ali je faktično ve­ ćina bez razloga. Tu su po srijedi naše stare rane: nehaj i nemarnost. Mi ćemo se ovdje — proučavajući duži niz go­ dina ovo važno pitanje za naš elem enat — osvrnuti na sve moguće razloge našega nehaja pram a školi i bićem o pravedni prem a svojim silama po onoj Svečevoj (al. s.): »Reci istinu, m akar bila i gorka!« Glavni je uzrok, da naši ljudi ne školuju djecu, bajagi u vjeri, u Islamu. Boje se, i ispričavaju izgo­ vorim a: »Djeca u školam a zanemaruju vjeru« ili »vjerska su načela u školama zapostavljena« i t. d. R adi ovakog mišljenja, nem a dovoljan broj ni islam­ ske djece u školama, a onda nam stralii svijet prigo­ vara: „Islam je (haša!) uzrok našem u nehaju za naukom!« , , . Velike li potvore na Islam! Ko li če odgovornost za sve ovo nositi ? # Sada nam se nameće pitanje: Zna li naš narod one divne božije zapovijedi — u pogledu nauke, zna li naš narod, da je nauka farz, i je li naš narod s ćursa ikada čuo, da je svaka nauka plemenitih ten­ dencija svakom muslimanu f a r z ? * ) ... če m u nam razum, oči, uši i t. d. ? . . . Ovdje ćemo navesti citat iz djela „Kratka po­ vijest Islama" od M. Seida Serdarevića: »Islam zadu­ žuje svoje sljedbenike, da uče, da znanje traže pa makar u Kini. Islam potiče na promatranje prirode i pronalaženje njezinih tajni i prom atranje samoga sebe kao. jedan dio prirode.*) Nije postavio granice dokle smije čovjek napredovati u svome znanju, već m u je otvorio vrata beskrajne širine, gdje će se kretati nje­ gov um. Osobito bodri na učenje vrijednih znanosti. Islamska su načela vjerovanja i takova, da je m uslimu apsolutno nemoguće biti pristalica predrasuda i za­ bluda. Islam osugjuje one, koji imaju vrijedna znanja, ali ga ne provode u praksi' . Zadnju rečeificu mi podvukosmo, jer u njoj leži i naš odgovor vjerskoj i svjetovnoj intelegenciji, na ono pitanje, što naš narod ne poznaje dini Islam a i njegove lijepe i korisne ustanove. Najpreča pravila za život, preporučena Kur-žtni a. š. našem u su narodu nepoznata. Našemu narodu, koji je mnogo pobožan i koji drži toliko do vjere nije još otkrivena istina iz Islama . . . Da je nauka koja se danas uči u školama i nam a farz, mogli bi ovdje potkrijepiti stotinama Hadisi šerifa, nu mi ćemo jednim kliknuti narodu: »Uzmi m u d ro s t. . . ! “ Na prigovaranja, da su vjerska načela u ško lama zapostavljena, spomenućemo im cilj i svrhu da­ našnjih naših škola, a da obranimo njihovu pravu v ri­ jednost. I. Odgoj je u školi religiozno-moralan. Djeca od svojih vjeroučitelja uče nauke svoje vjere, ona se p ri­ državaju na redovno vršenje propisanih duhovnih vježaba. (Zaista postoji i naredba zemaljske vlade, gdje moraju islamski vjeroučitelji voditi svaki dan djecu u džamiju. Vrše li sami vjeroučitelji tu naredbu, ne ćemo o tom e govoriti mnogo, no ćemo spomenuti, da su oni »hodže" i da su dvojako dužni odgajati na­ rodni podmladak u svojoj vjeri.)j O tudu i za učitelje postoji dužnost: o) da sami udeševaju svoj život prem a naukama ') „Farz" je Božija zapovijed po dini Islam u. Op. ur. ’) Time se bave nauke: pedagogija, prirodopis, fizika, zem ljopis i t. d. u našim školam a. To su nauke što ih naš neuki svijet zove „vlahalukom " i „besposlicam a švapskim«. Tako vele Muslimani koji ne poznaju Islam a. Pr. piooa. �25 svoje vjere, jer uSiteljev život ne smije biti u nesu­ glasici s onim, Sto djeca u Školi o tome uče; eksistenciju. Tu je uzrok nehaja za radom, to goni narod na seobu . . . b) moralni odgoj djece, kome treba poklanjati Našemu je narodu potrebno uvijek tumačiti, a najveću pažnju, mora se temeljiti na autoritetu re- ponajviše s ćursa, da je svaka lijepa nauka farz, da se ligije. u školi ne uči, da se bude samo činovnik, nego je II. Megju djecom raznih vjera ima da vlada vjer­ cilj i svrha nauka u školi, oplemeniti se i pripraviti ska snošljivost. da bude čovjek, — čovjekom, pametnim drugom ljud­ Vjera ne smije biti predmetom prepiranja, ni po­ ske zajednice. Našemu je težaku danas potrebno racionalno ruge i mržnje. U djeci treba da se razvija svijest, da govore jednim jezikom, da pripadaju jednome narodu shvaćanje ekonomije, naš radnik treba da znade, da i jednoj otadžbini« i t. d. Eto takav stoji propis u onaj školovani lakše zaradi svoju nadnicu, nego jadnik on, neškolovan, koji vuče, mlati i dere se vazdan steškolama. (Vidi »Školski Vjesnik«, god. XVI. str. 7.). njući pod ljutim teretom za ono malo krvave zarade A da se to provede, znamenita zadaća zapada u Zar bi naš mali posjednik, koji iole škole ima, tome pravcu vjeroučitelja, koji se kao učitelj teoreprodavao svoju zemlju? 0 da! Čuvao bi svoj komad tičkog i praktičnog morala po svojoj dužnosti bavi zemlje, uredio bi je kao perivoj, a ne bi je pustio iz šaka vjerskim životom i religiozno - moralnim razvojem ni za živu glavu. Koliko je k nama došlo stranaca sa svojih pitomaca i koji kao takav lakše može da pro­ samim kuferom ovdje, a danas imaju kuće, radionice nikne u duševni život učenika.*) zemljišta i t. d. ? Bez nauko nema danas rada, bez Kod ovakovih -propisa za nastavnike i učenike u rada nema života. Školama, zar da je „vjera u opasnosti“ ? Nadajmo se, da će se po svoj našoj domovini A što neki prigovaraju, da su djeca u školama otvoriti »zlatna usta« naše inteligencije, da kanderineka i pokvarena, to im mi ravne duše odgovaramo, sava naš narod i našu nejačad u škole. Ko je zadu­ da su takova došla pokvarena iz doma svoga i sa žen, neka otvori narodu o či!. . . igrališta. Dijete, na kojem budno očino oko bdije, koje »Slava onome, koji vrši svoju dužnost« — veli se privikava na pet vakata namaza u kući, ono i u »Hadisi šerif«. školi isto čini i činiće kao muž. Prigovaralo se još, da su knjige u školama u opreci s Islamom, ali se to sada sve popravilo i zbilja je zemaljska vlada dala i u tome Muslimanima zado­ „El-hamru ummul-habais". — Hadisi šerif. — voljštinu. U buduće će biti još ljepše. Ono jest, govori se a ima i istine, da starija Ljudima, kojima je u istinu stalo do dobra sama omladina na srednjim školama „hrgjavo klanja14, pa sebe, a i cijelog čovječanstva, te koji shvaćaju poziv bismo preporučili njezinim vjeroučiteljima i starješi­ čovjeka na ovome svijetu, nije drago ni čuti ovu ri­ nama internata, da svoju dužnost vrše, jer su i oni ječ, koju metnuh kao naslov ovome članku, jer je po­ dužni bditi nad svojim pitomcima u tome pravcu. znato, gdje se on — alkohol — i spominje, da nije Još je jedan važan razlog našega nehaja za školu, dobra — ali me prilike, u kojima se mi danas nala­ što se naši ispričavaju, da ne daju djece u školu, jer zimo, natjeraše, da reknem koju o toj, za cijelo čo­ vele, ne će biti sin sudac, učitelj, kadija i t. d. Ne vječanstvo, pogubnoj pojavi — alkoholizmu. Kad bih htio nabrajati sve zle pošljedice, koje može im vele' zapasti mjesto svima. Naš narod ne poznaje plemenitu vaspitnu svrhu nastaju od alkohola, trebao bih mnogo vremena, ali nauke. Pa ko ga je o tome ooavjestio? Oni s velikim sam se ja ograničio na neke i najpoznatije. Da alko­ ahmedijama šute, a oni mudri i veleučeni svjetov­ hol zdravlju udi, to niko poreći ne može. Ali ne sa­ njaci »evropski« naobraženi, zar da zagju u narod? mo, da alkohol udi zdravlju onoga, koji ga upotrebIma tu i tamo iz oba ova razreda časnih iznimaka, Ijuje, nego još udi zdravlju i njegova poroda, jer je ali je fakat da o nauci svi, svakad i svagdje treba da statistikom dokazano, da su djeca roditelja alkoholista narodu govorimo. Inteligencija naših sugrag.ana dru­ kržljava, te duševno i tjelesno slabo razvijena, a osim gačije radi. Nije rijetkost vidjeti jednog predstojnika toga i ona imaju u sebi klicu težnje za zlim. ^čovjek pravoslavnoga, gdjo seljake, svoje suvjerenike, napu- koji nije potpuno zdr v, ne može ni svoj posao u ćuje na rad. Tako Čine i katolici. Kod nas je nao­ redu obavljati. Da alkohol udi novcima, to će najbolje pako: inteligencija se udaljuje od naroda, a narod dokazati begovski i aginski čifluci, koji dogjoše u ru ­ ke mejhandži;a. Veoma često se u životu susrećemo ohladio za inteligenciju. Za to naš narod ne razumije škole — za to je sa ljudima bez ikakve volje za radom, apatičnim na­ kod nas neupućenost i nerazumljivost u radu za svoju prama svemu, što ih okružuie. Pogled mutan, lice podbuhlo, smrknuto, oči krvave, sa lica se odrazuje *) Tu će zadaću znati najbolje oni pitomci Darul-muanehajnost, sve ti to prestavlja čovjeka, koji živi ab­ limina — mualimi. Pr. pisca. Alkohol. �"1 2(5 n o rm aln im životom — pije. Slijedi ga, pa ćeš vidjeti, k u d a će skrenuti — u krčm u. Gusti dim smrdljivih plinova vije se po mračnoj mejhani, a oni nesretnici pijanice — posjedali za prljave stolove i sabjevaju otrov u se. Troše oČino imanje, dok ga teče, prodaju čifluk za čitlukom , kuću za kućom, dok ne isprodaju sve i ostanu bez ičega. Padnu u siromaštvo. Nenavikli raditi, bez igdje ičeg, potucaju se od nem ila do nedraga, tražeći pomoći da udovolje gladi, pa više puta — m akar da su došli do togstepena — sam o imaju li koji krajcar, lete u mejhanu, da ga tamo ostave. Koliko li je tako čitluka, njiva i kuća ludo upropašćeno? Koliko li su puta jadna dječica zajedno sa majkom gladna plakala, a njihov otac po mejhanama rasipao imetak? Koliko li su puta jadni roditelji pu­ stili suzu čekajući sina iz mejhane? Koliko li su puta bili od njega pjana napastovani, pa više puta i bjeni? Koliko se žena rastavi od muža, najviše uzro­ kom alkohola? Koliko naših mladića izgube službu ili je nikako ne dobiju samo zbog nesretnog alkohola! Kako sam gore napomenuo, trebao bih mnogo vrem ena, da nabrojim sve zle pošljadice alkohola, ali ću samo reći onaj hadisi šerif: „El-hamru ummul-habaisu, koji znači: »Alkohol je mati svih zala1'. Mi Musli­ mani, koji smo nekada bili ovdje prvi elemenat u 'svakom pogledu, danas smo ostali samo još najbogatiji posjedom, ali kako smo poderali sa uživanjem alkohola, a ujedno nehajem za rad, izgleda, da ćemo biti i najsiromašniji. 0 uzrocima navici na alkohol pisato je mnogo, a ja velim, da je najglavniji uzrok lomu: prvo slab kućni odgoj i drugo slabo društvo, u koje dječak dopre oko svoje petnaesto godine. Rekoh kućni odgoj, je r nisam ima") riječi, kojom bih to nazvao, je r za pravo kod nas Muslimana najvećim dijelom i nem a tog kućnog uzgoja, niti tjelesnog niti duševnog. Čovjek moše postati šovjekom samo po odgoju. On je ono, što od njeg odgoj načini. Odgajati znači nasto­ jati u prvom redu, da se u čovjeku razv:ju one sile, koje u njemu m iruju, pokrenuti ih na gibanje, djelo­ vanje. Ovakovih sila imadu dvije vrste i to: jedna, koja čovjeka goni, da dobro čini, a druga, da zlo čini. Pa na stranu kojih čovjek se priključi one i pobjegjuju. Za to još u raroj mladosti morale bi majke — kao odgojiteljice svoje djece — nastojati, da pro­ bude u djetetu simpatiju za dobrim ciljevima, a da gledaju iskorijeniti one zle nagone, koji čovjeka sile da pije, da se kart i i u opće da radi sve ono, što je od štete. Dijete dok ne dogje u mekjteb, najviše je uz m ater ili ako je bogatijih roditelja — uz sluškinju odnosno slugu, a pošlo mu je jednako pa čak i lakše prim iti zle nego dobre navike, to ono od njih poprimi sve mane i zle običaje. Nije se tome ni čudili, jer one, koje su pozvane, da uzgajaju dijete, namaju nuž­ ne naobrazbe za tog posla, nisu sam e ono kako valja odgojene, pa i ne znaju, kako bi uplivisale na dijele, da ono primi ono, što je dobro, a da zamrzi na ono što je zlo. Treba dakle ženskinju nužne naobrazbe, pa da može svom uzvišenom pozivu odgovarati. S djetetom je isto, kad dogje u mekjteb. Nemamo uregjenih m ed­ reso, nemamo uregjenog Darul-muallimina, iz kog bi izišli ljudi spremni i svjesni svog uzgujileljskog po­ ziva, pa nemamo ni mekjteba uregjenih. Ako je koje dijete i imalo kućnog uzgoja, ono ga izgubi, kad u mekjteb dogje. Dijete ovdje dogje u krug svojih vr­ šnjaka, a nagje se megju njima i koje, od njih sta­ rije, koje ima više mana i zlih običaja, pa tako mlagja djeca od njeg to poprime. Općenito rekoh što se tiče mekjteba — prem da ih ima koji odgovaraju svom pozivu, ali sasvim malo je takovih — te u kolikom oni utječu na odgoj naše mladeži, da se vidi, da i ondje, gdje bi dijete moralo primili samo dobro, pri­ ma klicu pokvarenosti, dakle i alkoholizma. Na dijete oko petnaeste godine roditelji ništa ne paze, nego ga obično pripuste samom sebi. Pošto m u je dotadanji uzgoj slab bio, to ono sada počne najprije (u d a iju a k a s n i j e i u n o ć i ) u kafanu — kojih imamo premnogo zalaziti i tu se prvo karti igrati. Poslije dogju domine, bilijar, tavla i one sve igre, koje se skoro u svakoj kahvi nalaze. Tu u kafanskom zagušljivom zraku, trati naša omladina tako skupocjeno vrijeme, ruši zdravlje, troši novac, mjesto da se lati ozbiljna i .korisna rada, da misli na život, koji strjelim ice po­ kraj njega prolazi. Pošto mu u kahvi postane sve obično, sve sta­ ro, a uz to se nagje još po koji »od zla oca, a od gore matere«, koji će mu pute krčiti i naučiti ga, »kako treba živjeti« najprije zagju u koju onu malu mejhanu, gdje ovaj neiskusni mladić uz svog »vo' dića« samo sjedi. Malo po malo počne, i on pijuckaLi, dok ne zatruje svoju mladu krv tim prokletim alko* holom i postane pravi bekrija. Roditelji su, dakle, krivi, što ne paze na svoje dijeie oko petnaeste godine s kim i kuda ide. Kad biše oni na to pazili, mogli biše čim ugledaju svoje dijete na tako zlu putu, okre­ nuti ga od tog i iz njegove mlade duše istrgnuti taj korov, koji će mu cijeli život rastrovati i učiniti ga nesposobnim ljudske zajednice- Ovdje ne mogoh, a da ne spomenem, da megju seljacima Muslimanima prije desetak godina si rijetko mogao naći čovjeka, koji upotrebljuje alkohol, ali je danas i u njih to zlo udrilo i megju njima ćeš naći mnogo više pjanica. I to je veoma loš znak, naime da naš svijet od d ru ­ gih prima ono, što ne valja, a ono što valja ne će. Naš seljak je piće alkoholnih rpida primio bez sum ­ nje od seljaka drugih vjera, a nije htio primiti, re­ cimo, osnivanje zemljoradničkih zadruga i dr. Uživanje alkohola zabranjuje nam k u r-a n i azi- �27 muš-san, zabranjuje sa svaki čovjek zdrava razuma' nama Mana, Koja he je m ije.tora Bnjeica m^ jhth — a je r osim s o s o i zdravlju, on ždere naš imetak i po- goršava naše fmancijalne prilike. TaKiix c.iyiujena je jotu m h o po Btitue. Ko.it*tco je Hsuiitx učena, tcojc Kao cmujm nomjmr. u koo ynčpan neujem ceemj, mhu jeAHo iijh ABoje Aieu® poAe — ne saTo, uito cy mjt’iho Hocn.ie h.ih Teacaic nopofcaj imaAo, Hero 3uto, iuto cvr oam8x nocjuje nopohaja ycxaJie h paAUJie. K oaiiko je n.nx, Koje cy MHTepHuaBe ii .ih mtane MatfciriaBe. . . Te BjeuiiTO 6o.iyjy Aa ce „jeA6® Byny ! Koaiiko je h»hx, Koje cy s5or TaicBe Mane n cbomc mi/ ski/ ojnp3Jie, ii mijcAHj Kyhn a ° c,aAu^e! IlAy oa Bpauape, ao npa'iape; oa „6a6iinea ao „6a6Hne“, na nx Tano y jaAy n HeB0.7iy — 0 BttjeK npoljp- A a ne uazy6e neicomjmauz Obzirom na sve što do sad navedoh, nama je neophodno nužno prolaziti se alkohola, tog najvećeg čovječijeg neprijatelja, te kad smo došli u tako jedno stanje, da nas ne može sama vjera — koja strogo za­ branjuje uživanje alkoholnih pića — dozvati pameti, bar osnivajmo antialkoholistička društva što više, dok jos ima vremena, da sačuvamo bar ono, što se još spasiti dade i da sačuvamo našu omladinu, koja još nije pošla tim putem! H igijena. H e AiUKJiTe ce npepaHO ti3 oaoiina. — Ap- M. J.—EaTVT. IJopoAU.’iia Huje 6o.iee.HHK, a.m je H6Ka npcT/i pafteHitKa. IIoBpHjeljeHa joj je yipo6a (MaTepima), a no TAjeKaAa oaiu n Kpn.ro. Ila Aa Te nonpeAe 3apaoTy a CBe y CBoj peA Ao^e, nompečno je, .Aa ohb hcko spajeiie omonnHe — a *i Aatwre, jiencu, C Tora jteKapn 3aAP»ce c.Batcy nopoAii.7.y y nocTe-fcH. Ooiiuao ce pauyna, Aa učena y ćaouHaMa ipeća Aa .leŠKa oap aot.io, p,oaae joj ce y 0A-iHBy („nopoAH.BCKOM npan>yu) n notv&eAtfcH Tpar icpnH He H3ry6u — a®kac najMaite 9 —lOAana. lio ce6n ce paayMnje, a* je 6a6nn>apa joui u noc.inje Tora neKo BpnjeMc „poBHTa**; a ® joj ce, Aatuie, na.’ba oa cBaicor Hanopa >iyBaTH — Gap A°TJie, aotoa ce cacBiiM hc „OU0CTH- . Ha acaAocT, Harne učene i-, HapouiiTo cejbauKC — maj pefl ne flpnce. PnjeTKo he Koja npe.ieacaTH BHuie oa Asa-Tpn A®Ha, na he ce oha® 0AMax A^hn, Aa oneT npuXBaTii CBoje yo6H«*ajcHe — rAjenaAa n HanopHe hoc.tobc. A 6am atco 611 caMa h xTje.ua A ^ e .icjkutu, HepuAO ivieAe AOMahn, a ® ce „iiaaeacaBa", „.injeHii" u „Masu . y HorAjeKojHM KpajeBHMa nocTynajy c 6aoHH>apoM jotu cypoBBje: — roHe je 0AMax H3 nocTe.te. 3 a to ce no cejiHMa Moace uecTO BBAjeTH, a ® ce nopoflujba jefluenoku c ćpeMenoM pacmaeu, a eefi cympa ^an no eoflij u^e, h.th APyrH Kojn AOMahn nocao cnpmyje. lio ce6n ce pa3yMnje, Aa to ho Moace 6 hth Ao5po. UpepaHBM ycTajan.eii upnjelja nopoA0.i>a CBojy paH>aBy yTpo6y, na oha® mojkc Aohn ao Taicd mecmoKOZ Kpeo jiHumena, a ® je to h acuBoia CTaHe. A .m atco u He hiicTynn ja«ie KpBOAiuiTeiBe, »roace ce oHaico „npnjecna copoAt*-i>a y nocjiy .laKiue :iapa3iiTii, na oa t . 3b. čauim e zposHUne o6ojbeiu a y6p30 CBpmnTii. I I jeAnnx n Apyrn.v cAynajeBa n>ia koa Hac BeoMa uecTO — HapouHTo no oeAiina. A aii CBe a® nopoAH.T»a n He yMpe, ano je H3a nopoljaja npcpaHo ycTa.ia; cbo a®, iutb Burne, oa Tora Gatu 036H.7.H0 n He 060.10 : A°CTa je, aico joj H3a Tora ocmaue jiUKO flana, uimo fie ux vocjiuje nopo/jaja npoeccmu y noemejuu, ynponacme ceojy ji>enomy u MJiajocm : ijnpaeo cey ceojy cpe&y, cae muiom. IIozpeuiKe u Mane, Koje Moey JKOia.ua uaa nopofjaja ocmavm, uko ce npepano us čađim a aiuhij, Mory 6 htii BeoMa pa3.70liHTd. Kao iuto peKox, nopoAn.i>HHa matcpnua je HeKO BpnjeMe 11 sa nopohaja jom pan.aBa, a nopeA Tora n noBchaHa, TemKa 11 ViađaBa. A ko ce jom cjeTiiTe, icaivO joj je n noTp6yuiHiia 0AMax nooAiije nopol>aja MCKii, nonycT.T.0Ba 11 .lohKaea; ®ko pa>tyHaTe, a® cy joj y to Ao6a a oho ue3e, iuto MaTepiiuy AP«c, o.ia6aBii.ie n nonycTH.ie: oHAa heTe 0 csmh j'BHAjcTir, Aa ncpoA0.T*0«a Marepnua 3a npBHX a®h® nocAiije nopoljaja ynpaBO Hena 'iBpc/ra oc lOHna y rp6yxy, Hero ce pasmine ii iv-AaTH, y KO.10KO_cc n nopoAn-ta noicpehe. A KaA to yBHAUTe, oiiAa heTe Aaciio pa3yMjeTa, Kano ce 6am y tom cTatty mojko y H>oj u ah oko ibc uito nopeMeTHTH, tc 3a co6om 0 i<»KBy Teacy do.ieci' octubutu. y »03y thx doAecTH — npiiMjepa pa/,u — a ® cnoMcneM c®mo HeicoAHKO HajrAaBHIljlIX. ITopoAn.Mi, noja npcpaHo 113 6adaHa ycTaHe, totobo Pcaobho Tpaje nmrpoflimcjbCKO vpan,eu ( oaaiib) mhozo AyjKe u mene muozo jaue, Hero y učena, Koje nocAiije nopoljaja 6ap hckoauko akhs y nocTC.1.11 nponcAy — na 11 to je Beh B e .n iK a HCBo.T>a. ^ ok ce ncena, Koja ce sa AeceTaic a ®h® noc.70je nopoljaja y nocTe.7,0 npH’iyBa, Beh ,3a 2 —3 HeAjejte cucbhm „ ouiicth . . . aotao ce nopoAii.7.a, icoja oamsx ycTaHe, „ hhcth no 5 — 7 HeAje.i.a „>ieTpAeccTHiina<f, na 11 noBHuie. K oa thx sKena 6uBa u Tora, a ® hm ce nopoAH-foCKO npaH>e n a MaxoBe yTaju, na nocAiije oneT jaBH. I I jeAHo u Apyro c^adn, uapaBiio, accHy 11 cueTa joj... 11.10 joj je 6ap h 6chocho. JKeHe, Koje paHo na oadaHa ycTaHy, naxe Bp.10 uecTo n oa Heicor cra.iHor oAiiiBa — oa t . 3b. oujc.ioz vpaiba ujiu ,,6jejioi(ypa“ — a KaA Bau to icanceM, oha® ii cSmh MonceTe npecyA0T0, a ® to Hiije iua^ia. -.BHjc.io npaa.e“ je ne caMO raAHa, HecHocHa h AycoTpajHH »ceHcna oo.iecT, Koja ce Beh 11 caMoj ooAecHiiUH A°caAn, Hero je n 6o.iec,T, Koja aceny no r,ijeKaAa tsko ncunjeAH u ocAadn, a ® sn je hii 3a iicbbot hh 3a CMpT. /l,ocicopa cHancHa u .injena m.7®a ®, ® oa npBor AjeTeTa ran o CBeny.ia, Aa je hc moskciii no3H®TH. D a baiiio ii He pah®-.J ohi Bnuie CTp®Aajy oHe učene, Koje He „AP«e 6a' oHHe“, na oa Tora Ao6njy „nanajicibc ,vamepinicu. ^ a - �28 •aetco 6n Me oabcao, a » bsm h to m iTaite TyMaqHM, aAH fey BaM caMO pehu, Aa je 6am 3anaA>eH>e MaTepnne h H>eHe OKOJiBHe je^ a a oa najcTpamHHjnx h HajmejKux 3KChckux 6ojiecwu. JKeHe o6 h*iho ynpaBo h He 3Hajy aa H>y, Hero ce acaae Ha HeypeAHo MjeceuHO n p a tte n HaCTyne, n a cnao aceAyAan, n a CTpyHy, Ha HaTpyH, Ha Aa^iaK h noApacT, Ha đoAOBe n Teper y mbaom ip6yxy, Ha r.iaBo6o.'By h MaA&KcaAOCT h t . a -j n a ce KaAe, hotnacyjy, TpA>ajy, Ma3Ky h t . a - a oho o6 bhho Huje HnniTa Apyro, n e ro CTapo h AyroTpajHO 3anaA>eH>e MaTepnne — necTO TaKO ynopHO, Aa ra hh A>eicap He Moace a ® caB^iaAa. Tane accae cy npaBe MyieHime h creyno nAaTe CBojy norpeiuKy, iuto cy 6hao HecTpn.i.HBe, n a cy npnje BpeMeHa H3 čaČHHa ycTaAe. K oa acena, Koje n oćenje nopo^aja pano ycTajy, no- pejnemu ce epjio uecmo u cclm npupo^an hojiomoj Mame- n>a oco6uTa naacita, Tano ce h . np. 3Ha, Aa cbh MOAepHujn HHAycTpHjaAqH, koa Kojnx no (jtafipmcaMa aceHe Kao paAHHije paAe, nuajy Binne paqyna, axo cboJhm paAHiiqawa n 3a BpnjeMe 6a6iiHa noro^eHe HaAH0qe HcnAahyjy (caMO Aa ce Ha nocao hb acype), Horo KaA 6n hx 0AMax oHaKo cAa6e 0 „poBiiTe1* 03a nopohaja Ha paA TjepaAH... jep Man>e icacHHje 6 o jy jy — AaKA® h M aae AaHry6e . . . IH /ra Biime, y MHonia eBponcKHM AP^aBaMa ( h . np. y XoAaHAnju, BeAnijn, IIopTyraACKoj, HjeMauKoj, EarAecKoj, AycTpo-yrapcKoj, IlTaAiijn, HopBeinKoj h t . a .) noCToje HapoHHTH saKouu 0 sammumu pafluuna sa epujane mpy%Hoiie u 0flMax uo'cjiuje nopofaja.1) Do tiim Baso huma He CMnje ce nopoAHA.a hoko BpnjeMe nocvnije nopo^aja (oShhho 4-—9 HeAjejta) Ha $a6puHKH paA y30MaTH, Hero joj ce sa to BpnjeMe HMa H>eHa 3apaAa nomyHO Hcn^ahiiBaTir, icaKo 6h ce oHa 6e36pHacH0 MorAa koa Kyhe OAMapaTH h cbcbhm onopaBHTH, n a caMO ibe3H cBora HOĐopo^enueTa nocBOTHTH. l io thm OApeA^aMa AacHO je npocyA0Tn h npopanyHaTH, koahko MH y tom rpnjenmMo, Te caun ceSn nneTe HaHocHMo. K oahico ce y H aineM HapoAy 03ry6n n 3aTpe paAHe cnare, HanpeTKa h nopoAHHHe cpehe — caMO 3aT0, uito He AaMO nopoAHA.0, Aa ce H3a nopoijaja 6ap AeceTaK-neraajecT AaHa OAMopn n onopaBH, Hero je TjepaMO, Aa 0AMax OHaKo „poBHTa“ u „npnjecHa44 ycTaHe h paAH. IIpoTHB Tora BaA»aA0 60 ce OAAy<mo 6opnTH. pune. A ko AačaBa 0 noKpeivbHBa MaTepnna nopoA0A>iiHa 3a npBiix AaHa n o c jn je no po taja He Miipyjy, Hero ce noKpehe — Kao iuto to ČHBa, axo aceHa OAMax noćenje nopoljaja ycraH e n paAH — oHAa ce Moace AecuTH, Aa HajnoCAnje 11 CTa-iHO ocrane y KaKBOM HenpaBHAHOM 11 HenpnpoAHOM noAoacajy. H a rn e ce h . np. HaapnjeA, 11acaohh ce 3aAB>e npnjeBo, na r a npnm ciie, npsBiije ce y AiijeBO m in y accho h t. a ~» ac TaVco HenpapoAaH noAOncaj CMeTa H>eHHM o6aBaMa n Aoea^yje aceHH. Oa Tora je Myue HCHroBH h 6oaobh; Aofaja Temico h neypeAHO njeceuHo npa&e: „CTOAnna (naMeTaae) joj u nje y peAy; pasApaHc.’LUBa je n HepB03Ha; — yKpaTKo: HH5Ky ce HeAaroAe h cAačocTH peAOM n 3aropnaBajy jkhbot h jaAHoj acenn H UiHjeAoj okoahhh. KaA nocneje nopobaja OAadaBe n nonycTe oHe B63e, Koje AP»e MaTepnqy, Moace ce acchth — HaponiiTo aKO nopoAH^ta paHo 03 6a6nHa ycTaHe — Aa ce Mameputfa Hasanaginica. ceojoM mesKHHOM n a Hume cnycmu, n a HajnoCAnje qaK h N Tarpoš vezla Hasanaginica, Kp 03 Kp0.10 npony3He n n a n o s e nponaAHe. Y tom cAyVezla ga je četiri godine qajy BeAe n A>eKapH h aceHe, Aa je „MaTepepa cnaAau, I sa njome četiri robinje. haii Aa ce „B3BpaT0.ia (rU3epam Mamepui^e“). K oahko Kad je mlada tarpoš donavezla, je to 0 TeiuKa h HecHOCHa Ooacct, 11 KaKBa je to cjparana Zgotovila gospodsku večera, MaHa y 6paKy . . . 3Hahe caMO ohh, Koju oa n>e naie. Sve hanum e na večeru zvala, T a n a Mana po3opn no TAjeKaAa cpehy HHTaBe jeAHe noI jetrvu Defterdarevicu poAnqe . . . Sve hanum e na večeru došle, HajnoCAnje Baj&a hmstii Ha y«y, Aa h noeopo^ma I jetrva Defterdarevica. Sijena uecmo cmpap,ayy, aKo hm ce mbth He qyBa, Hero Sve hanum e sjele večerati, npepaHo 113 6a6nHa AurHe. H hm ce oa Tora 036HA>HHje Ne večera Defterdarevica. pa36o.i0, u ja c KaKOM MaHOM ocTaHe, Beh he to h AHjeie Ona gleda tarpoš po urneku, ocjeTOTH -— 6hao Ha csmom MAnjeKy, 6 hao Ha APyroj P a govori svojoj jetrvici : H>e30. C Tora cy očhhho Ajeqa TaKiix MaTepa h CAačiija »0 jetrvo, Hasanaginice! n HaaaAiinja, c Tora ce necTO h ho oApace. JBeKapn, Aa* Lahko ti se j’ s vezom razmetati, K.ie, iiMajy npaBo m io caBjeTyjy, Aa Kyha uopoAiiA>e Da se sada s rodom razmećemo.** 6oa>6 na3H 0 H>eryje, aKo xohe a » joj noAMAaAaK 3ApaB Govorila Hasanaginica: 6yAe n y JKUBOTy"cHavKaH 11 ncipajaH ocTaHe. „ 0 jetrvo, D efterdarevice! IIuTaH.e 0 TOMe: xoho jih aceHa 0AMax B3a nopoZašto ču se s rodom razmetati? ^ a ja ycTa'm n paAHTH, hjih ce Mopa HeKO BpnjeMe iineMoj je babo zimi kiridžija, AHT0, HMa H CBor upuepefliioz suauaja — ne caAio sa Kyfiy u nojeflumia, nezo u sa sipymmeo u Ap?Kaoy. C ’) H. np. H>eManica „R eichsgew erbeordnung“ y § 148,, mia Tora ce H>eMy y HOBeje BpnjeMe ca cbux d p a H a noKAa- „K rankenversicherungsgesetz" j uobojib on 1903. ro^, § 20. a 21. Narodne umotvorine. �29 Moja majka ljeti kravaruša, Moja soka ljeti čobanica, A ja miada Hasanaginica, Ako Bog da, biću pašinica !« Istom oni u riječi bili A’ na vrata tanahna robinja: »Daj muštuluk, Hasanaginice, Paša ti je aga Hasan-agaK! Kad to čuje Hasanaginica, Otvorila sedefli sanduke Izvadila zlatne boščaluke Pa ih daje tanahnoj robinji. Sevdi srce. Soko leti preko Sarajeva, Srebrenijeh nogu do koljena, Zlaćanijeh krila do ramena, Biserli mu kruna nad očima. Gledale ga Sarajke djevojke, Gledajući njemu govorile: *0, Boga ti, siv-zelen sokole ! Gdje si bio, koga si dvorio? Ko je tebi nogu okovao? Ko li ti je krilo pozl^tjo? I ko ti je krunu jmkitio?« Odgovara siv-zelen sokole: »0, Boga mi, Sarajke djevojke! Dvorio sam pašu Ali-pašu, U paše mi tri kćort bijahu: Starija mi noge okovala, A srednja mi krila pozlatila, Najmlagja mi krunu nakitila«. Najmlagja mu najljepša bijaše; često babi na ćošak igjaše I šećerli kahvu donosaše. Nju mi babo sevdi-gjulom zvaše, Mila majka: »Sevdi-zlato moje“, Mio dragi: »Sevdi-srca moje!« „Sevdi-srce, hoćeš poći za me?« »Paša-zade, ako babo dade !“ „Sevdi-srce, da idemo sami, B jg će dati i babo će znati, Daće babo gdje je tebi drago. Nije blago biser ni dukati, Već je blago, što je kome drago". Pribilježio: A. Hamdi Aliefendlć, Janjft. L istak . Iz ielamskog svijeta. Isla m u Jap an u . — Znamo, da će mnogim našim čitateljima biti drago, ako štogod saznaju o ši­ renju islamske vjere u dalekom otočnom carstvu. U zadnje se vrijeme uopće, a osobito iza ne­ davnog rusko-japanskog rata, mnogo pisalo o Japanu i njegovim prilikama, te je i poznati Šejh-ul-Islam en' gleskih Muslimana, Abdullah Quilliam držao g. 1906. predavanje o vjerama u Japanu. To je predavanje ka­ snije otšlampano u listu »The Crescent” (Polumje­ sec«), glasilu engleskih muslimana, a onda i u poseb­ noj knjižici pod naslovom »The religions of Japan« („Vjere u Japanu«). U tom djelu iznosi učeni pisac s velikim po­ znavanjem i razumijevanjem u kratko povijest i raz­ voj pojedinih vjera, koje su u Japanu koliko-toliko raširene. Najprije govori o Sintoizmu, državnoj vjeri Japana, onda o konfucionizmu, tavizmu i budizmu, a na koncu o kršćanskim misijama i o Islamu. Pošto mislimo, da će naše čitatelje najviše za­ nimati ovo pošljednje, t. j. šta učeni engleski Musli­ man veli o Islamu u Japanu, to smo taj odlomak i preveli, koji glasi od prilike ovako: »Islam u Japanu. — U mjestu Kobe1) ima jedna mala zajednica muslimanska, koja se u glavnom sa­ stoji od kjneskih i engleskih muslimana, koji se na­ staniše u Japanu. Moje knjige „The Islamic P ath “ („Islamska staza") i »The Faith of Islam« (»Islamska vjera**2) prevedene su, kako sam obaviješten, na ja­ panski jezik, (pošto su već prije bile prevedene u Kini). Osim toga svaki čas dobivam iz raznih krajeva Japana pisama, u kojima me mole za brošure, ras­ prave i knjige o Islamu. Vrijeme će nam pokazati, od kakvog će rezultata biti ovo, svakim danom veće interesovanje Japanaca za islamsku vjeru, ali je ipak vrlo dobar i karakterističan znak to, da ova propit­ kivanja i ovo interesovanje potiče od prosvijetljenih i inteligentnih Japanaca. Mi nijesmo kao kršćani, da šaljemo vojske mi­ sionara i da rasipamo na hiljade lira, pa da onda na­ lazimo »privrženika po ulicama«. Tako završuje Quilliam, a mi ćemo još samo dodati to, da je ovo pisano prije 4 —5 godina i da je stvar od tada koliko toliko napredovala, što nam svje­ doči i onaj islamski list u Japanu, o kome smo u prošlom broju opširnije govorili. F. N. Književne i kulturne bilješke. V a k u sk o -iiiea risk i s a b o r . Vrhovno tijelo naše vjersko-prosvjetne samouprave sastalo se je na svoje ovogodišnje zasijedanje, te je već skoro mjesec dana kako radi. Mi ćemo se postarati, da dobijemo izvještaje sa sjednica sabora, pa ćemo u izvodima kroz „Gajret« obavijestiti naše čitatelje i ostalu braću o radu sabora. ') Kobe je pristanišlni grad n a otoku Niponu, jednom od ona 4 velika otoka, od kojih se japanska država sastoji, a ima oko 150.000 stanovnika. ’) Ovo je djelo prevedeno na m nogo jezika, pa i na naš, ali ne sa engleskoga originala, nego sa turskog provoda. Taj je prevođ štam pan najprije u VIII. god. „Behara", a kasnije i u posebnoj knjizi. Primjed. prevod. �30 c, • , y »M ualim«. izišao je 4. broj ovoga lista sa o v'm sadržajem : „ 0 osnivanju banke i o zajmu vaUutsk«; mearifsUe uprave" (članak na turskom jeziku), „L in , „N ur pjesma, „0 muftiskim tajnicima**, „Jedna opasna^ bolest m egju našim gjaštvom", „Drustveni glasnik", „Bilješke", „Po zaključku lista". A n k e ta z a r e o r g a n iz a c ij u m e k te b a i m e d r e s a . Ova anketa marljivo radi na sastavljanju plana, prem a kojemu bi se naši mektebi i medrese preuredile, kako bi oni odgovarali duhu vrem ena i p otrebam a našega naroda. Mi ćemo izvještaj o radu ove ankete donijeti u jednom od narednih brojeva našega lista. riocT ynaK y pan y H . HaeraBH npim pa3peA ociiOBHe uncojie no pa3HiiM ayTopnMa nanncao: Mu.ioiu IToiiapa, cpn. j>niTe.rb y CapajeBy. — IRijeHa 60 noxypa (aapa.j ________ D rU Š tu S H C u iig c ;tj U l Ub,VBNt5 V lJK bll. N o v i d o b r o tv o r d r u štv a . — Novi grad o n a­ čelnik sarajevski, g. Fehim ef. Ćurčić, koji je d o sa d a bio G ajretov član utemeljač, upisao se je za dobro­ tvora društva sa prinosom od 500 kruna. Neka je srdačna hvala i priznanje plemenitom Fehim ef., koji ovim svojim humanim činom daje najboljeg dokaza o svom rodoljublju i ljubavi prema svome narodu. Živio i bio primjerom i ostaloj braći, kojima je Bog dao, te mogu da čine humanitarna djela! S k u p lja č im a k u r b . k o ž ic e . - - Neka go­ spoda. koja su prilikom Bajrami-šerifa sakupljala za „Gajret" kurb. kožice, nisu nam još poslala obračuna s novcima. S toga ovim molimo sve sakupljače kurb. kožica, da nam novac s obračunima što prije po­ šalju, jer je šteta, da „Gajret" gubi i jedan heler na kamatama. (Nastavak.) „Temelj kuću drži!' Š tip e n d is tiiiia . — Kao i ranijih godina, odbor Ism et Ajanović iz Rogatice sakupio je za „Fir­ je i ove godine zaključio, da svi oni stipendisti, koji dusov mearifski fond" prilikom davanja zabave u dobiju za prvi sem estar svjedodžbu trećega reda, Prači M 3840, a darovaše: K 10— Hilmibeg Hre* gube bezuvjetno društvenu štipendiju. Oni pak Stipen­ novica iz Hrenovice, po K 3 —> Rašidaga -Ahmetbegović iz P rače i Muhamedbeg .Hrenovica iz Hrano- disti, koji dobiju drugi red uživaće, i nadalje Stipen­ diju, ali samo pod tim uslovom, ako u roku od m je­ viče, po K 2'— : Selimbeg Mirojević iz Prače, po K 1‘— : Mustajbeg Hrenovica .iz RrenotFice, Alija Brađa- seca dana poprave ocjenu na prvi red. Oni učenici, koji se budu obraćali društvu za rić, Nazif Bradarić i Salih Hodžić iz Podgraba, Alija Bećirović iz Branjića, Mustafa Brdarić iz Datelja, Štipendiju udrugom semestru, neka svoje molbe snab­ Ferhataga Suljović iz Petrovca, Ibrahim ef. Hrenovica djevene potrebnim dokumentima (svjedodžbom škol­ iz Hrenovice, Adem Omerovid iz Donje Vinče, Abmed skom i siromaštva) pošalju najdalje do 30. februara o. g. P r ija te ljim a „ G a jr e ta 4*. — Skreće se pažnja Velagid iz Datelja, Abdaga Alajbegovid iz Prače, H. Sulejman Karić, Ibrahim Cutulc iz Turkovida, Ilasan onim Gajretovim prijateljima, koji šalju novac za Bujak iz Donje Vinče i Zaimbeg Hrenovica iz Hreno­ „Firdusov mearifski fond“ ili „Gajretovu sofru", da vice; 80 helera: Arif Lunja iz Čeljadiniča, Jpo 40 he* pošiljke adresiraju na „Gajret", jer spomenute dvije lera; Bećir Hodžid iz Podgraba, Mušan Malkić iz Mo- ustanove nijesu sasebna tijela i nemaju zasebne drika, Mehmed Cutuk iz Turkovida, Hamid Brdarid iz uprave, koje bi njihovim sredstvima upravljale. — Podgraba, Ahmed Dizdarevid i Smail Gjokid iz Vrno- Uprava Gajreta upravlja i sa tim ustanovama, pa grada, po 30 hel.: Alija Redžo iz Braniča, Nail Daid- treba svaku pošiljku za te ustanove adresirati na žić iz Komrana i Derviš Ajanović iz Prače, Halil „Gajret," kako ne bi nastale eventualne teškoće kod Redžo iz Branjida, Ahmet Ivaljanac iz Kaljana, Zukan pošte. Isto tako treba slati pretplate za list na adresu Hodžid iz Detalja, Šaban Gačanin iz Prače i Mehmed Čutuk (Hasanov) po 10 helera Smail Suljkovid iž P e- Gajreta, a ne na adresu urednika lista ili štamparije. Osim toga upozorujemo pretplatnike, da je pretplata trovida. Prilikom bajramski sastanka u Starom Majdanu za ovu godina K 4"— mjesto K 2'40 (za nečlanove) a K 2 — mjesto K F20 za članove, težake, talebu i 'u musi. kiraethani sakupljeno je na predlog Derviš učenika. age Sarića za »Firdusov mearifski fond« K 5'27. Mustafa ef. Pehlivanović iz Goražde sakupio je potvrde — darovi. za ovaj fond K 13T3 a darovaše: po K 1*— Mićo Mi„Zrno do zrna pogača”. ćević trgovac, Risto Jovanovid, Adurahman ćehovid, Hamid ef. Herenda muallim, Josif Damjanović, N. N., Asimbeg Miralem iz D. Vakufa poslao je »GajN. N., po 50 hel.: N. N., po 70 hel. Stjepan H. Vu- relu« 41 K 86 helera. Od te svote je Alibeg Rustanković krojač i Jefto Petrovid cipelar, po 60 hel: Ru- pašić iz l’rusca sakupio u istom mjestu 23 K 42 hel. dolf Gaorupid, po 50 helera Dimitrije Rudujevid, po Priloge darovaše: A. Rustanpašić 2 K, Sabit Terzić 40 hel. Vaso Mitrović cipelar, Hilmija Harlač cipelar 1 K 20 hel., Ilasan Iladžić 1 K, Sulejmanbeg Čišić i Ibrahim Ferizović, te 20 helera Ahmed Sunjo 1 K; po 80 hel.: Derviš Cizmić, Sulejman Hamidović, cipelar. (Nustaviće se]. Ahmed Terzić i Asim Kišija 81 hel.; po 60 hel.: Ju- G ajretov g la sn ik . Firdusov mearifski fond. Javne �31 suf Terzid, Talib Dautovid, Tahir Terzid, Nazif Hadžalid; po 50 hel.: Hadži Nurija iAkif Hadžabid; po40 hel.: Hafiz Ahmedagić, Tahir Nehambarlid, Fehim Sofid, Avdo Sijamija, Uzejr Mehmedagid, Mustafa Dembovid, Nazif Skandro i Nazif Terzid; po 30 hel.: Zaim Hadžavdid, Arif Hubljar, Sulejman Dautovid, Mehmed Hadžavdid, Ago Kišija 24 hel.; po 20 hel.: Halil Skan­ dro, Salih Meškin, Hasan Kapetan, Ibrahim Kulaš, Redžo Helja, Mustafa Helja, Mustafa Mehmedagid, Alija Meškin, Muhamed Avdibegovid, Mustafa Heljo, Mula Karaosmanovid, Mehmed Huseinovid, Hasan Hodža Gjonlo, Hasan Nuker, Hasan Kanuža, Ar!f Silajdžija, Šalim* Meškin, Numan Mangrdžid, Mehmed Učhambarlid, Ibrahimaga Horić, Nazif Nuker, Edhem Kelid, Mustafa Smitraga, Ibraga Avdibeguvid, Esad Hadžavdid, Avdo Began Bedir Hamzid, Sefik Elkaz, Salih Hubjar i Ahmed, Elkaz. Mjesto bajramskih čestitki prijateljima i ahbabima darovaše: Alibeg Miralem 3 K 20 hel. i Asim beg Miralem 2 K. Ostatak gore pomenute svote je položio iz ka­ šica koje se nalaze u turskoj čitaonici br. 210. 11 K i 80 hel., te u kafani Idriza Verema br. 211, 1 K i 44 hel. Dakle u cijelosti iznaša, kako gore spomenusmo, 41 K 86 hel. A. Muminagid iz Čapljina sakupio je za »Gajret« 7 K 60 hel., koju je svotu i poslao. Priloge darovaše: Alijaga Muminagid 2 K; po 1 K 20 hel.: Ibraga Kapetanović; po 1 K: Ahmedaga i Hasanaga Muminagid, Bediraga Kudra, Mujaga Hadžosmanovid, te Muhamedaga Kapetanovid 40 helera. natlijskim i višim školama u Bosni i Hercego­ vini, u Austro-ugarskoj monarhiji i u višim vjersko-prosvjetnim školama u Kairu i u Turskoj. b) da daje materijalne pomoći mladićima musli­ manima iz Bosne i Hercegovine, koji se odaju valjanim zanatima ili žele, da se u zanatu usa­ vrše u Bosne i Hercegovini, u Austro-ugarskoj monarhiji ili u inozemstvu; c) da širi pismenost u narodu davanjem analfabetskih tečajeva; d) da podupire domaću muslimansku književnost; e) da osniva narodne knjižnice; f) da pomaže osnivanje anti-alkoholističkih i gim­ nastičkih društava. III. Sredstva društva. § 4. Sredstva društva jesu: a) prinosi članova; b) darovi i zavještaji; c) prihodi od r~bbe, što se prodaje pod društvenim znakom. § 5. Stalnu društvenu glavnicu sadržavaju: a) prinosi članova: dobrotvora i utemeljitelja; b) prilozi naročito za to odregjeni. Na ostvarenje društvenog zadatka troše se čla­ narine prinosnika, prihod od glavnice i ostali pri­ hodi. Društveni se imetak mora uložiti što sigurnije i koristonosnije. IV. Članovi društva. P R A V I L A ,,Gajreta“ pros vjetnog i kulturnog društva muslimana u Bosni i Hercegovini. I. Ime i mjesto društva. §. i. Društvo se zove „Gajret14. 2. Sjedište je društva u Sarajevu. Djelatnost društva preteže se na Bosnu i Her­ cegovinu i Austro-Ugarsku monarhiju. § II. Zadatak društva, a) § 3. Zadatak je društva. da daje materijalne pomoći muslimanima U Bosne i Hercegovine, koji uče u srednjim, za- § 6. Članovi su društva: a) dobrotvori; b) utemeljiteiji; c) prinosnici. 7Članom dobrotvorom postane, ko dade društvu najmanje 500 (pet stotina) kruna od jednom ili u 10 polugodišnjih obroka po 50 K ili ko pokloni društvu što je tolike ili veće vrijednosti. § § 8. Članom utemeljiteljem, postane, ko društvu dade 200 (dvije stotine) kruna od jednom ili u 8 polugo­ dišnjih obroka od 25 kruna. § 9. Ako član dobrotvor ili utemeljitelj ne plati' čla­ narinu u odregjeno vrijeme, odbor će ga opomenuti, da zaostatak plati u roku od 2 mjeseca. Ne plati !i ni nakon ove opomene gubi članska prava, a uplaćeni se novac prilaže glavnici. (Nastaviće se) �32 Ma.in rjiacnmt. efendije, sa glavnim urednikom lista „Tanina Husejin Džahidom. Protiv Em rulaha odavno postoji ne­ zadovoljstvo i ovih je dana njem u upućena jedna oštra interpelacija. A rn a u tsk i pokret. Arnauti još nikako nisu se sm irili i treba očekivati nove sukobe izmegju njih i vojske. Najnovije je to što su nekih 2000 Arnauta oružani sklonili se u planine okolo [Dibre. Turskim Šale i dosjetke. vlastima, koje su zahtijevale predaju oružja i obeća­ U jednom pozorištu za vrijeme prikazivanja Šekspirovog vale amnestiju i lijepo postupanje u buduće, odgovo­ „Rikarda III- , u onom trenutku kada Rikard kliče: „Konja! Vonja za jednu carevinu!..." jedan sa galerije dobaci: rili su i postavili ovo zahtjeve: — Zar nije dobar i magarac? 1. Potpunu amnestiju za sve Albance osugjene — Dobar je, dobar je, uzviknu glumac, koji je prikazivao Rikarda — samo izvolite, dogjite! za političke krivice. . 2. Potpunu slobodu škola; slobodnu upotrebu — Jesi Ii ti odavno oženjen? — Ima već šezdeset i četiri godine. nacionalnog jezika i nacionalnog pisma. — Sto lažeš, brate? Kakve šezdeset i četiri godine!... To 3. Otvaranje sviju albanskih škola koje je vlada nije moguće! Pa koliko je onda tebi godina? — Pedeset i sedam. zatvorila i ukidanje smetnja za slobodu štampe. — Pedeset i sedam ti je godina! A ovamo si oženjen već Ovi zahtjevi jesu posljednji minimum Albanaca, šezdeset i četiri? Ti nemaš pameti! — Imam ja, brate, pameti, nego ti zaboravljaš, da se i oni izjavljuju, da, ako ih vlada ne usvoji u cjelini, ratne godine računaju duplo. oni će se boriti dokle ih traje jednoga. Ujutru probudi majka malog Mikicu i saopšti mu, da Uz ove prve idu drugi zahtjevi: škola gori. 4. Svi činovnici da budu Albanci po rogjenju. Mikica protrlja oči pa upita5. Upotreba albanskog jezika i pismena u vladi­ Je P već izgorio učitelj? nim školama. Je li, zlato, je I’ ti mama odavno otišla od kuće? 6. Da se stvore Zemljoradničke, zanatske i trgo­ — Prije dva šahta. — A gdje je to otišla? vačke škole na aibanskom jeziku u svima glavnim — Kod komišnice na — deset minuta. varošima. 7. Prihodi državni iz Albanije, da budu upotrebljeni u samoj zemlji, na puteve, željeznice, škole, Poruke i odgovori uredništva. sudove i tako dalje/ 8. Da se osnuje zemljoradnička banka. N. K. TRAVNIK — Vaša pjesm a »Snijeg« ne može 9. Da se ohrabri unošenje stranih kapiUla, ali biti objelodanjena, jer je i suviše slaba stvar. da se time ne potpomažu strane propagande. Više čitajte,' a za sada — manje pišite ! Svuda je ovaj zahtjev proizveo dubok utisak i AXEABy, EE1!. — Barny CTBap, Hn npn Hajćo.’noj ovo je prvi put, da Albanci traže nacionalnu autono­ BO.'bir, He MoaeeMo ynoTpujc 6iiTii, jep hh cuaceoM Hn miju. Ova ideja izgleda da je uhvatila dubokog koroćpaAOM n e 3acviysKyje 0Hy Aanry6y, Kojy 6a cmo jena megju Albancima. Mopa^n ynnHUTn npenncyjyliH Bam ojiobkom nnSituacija u Turskoj. Stranka »Jedinstvo i Na­ cann p.vKonnc, n OMoryhyjyhn My c^aran>a. predak« imala je juče pod predsjedništvom vogje ĆAZIMU — Primili smo sve u redu. Učinićemo prem a parlamentarnog kluba Hahlbeja jednu vrlo živu kon­ Vašoj želji. Gltdaćemo da Vam so po moguć­ ferenciju, na kojoj je rješavano o položaju vlade. nostima stvar povoljno riješi. Pisaćemo Vam u Neki članovi stranke bili su mišljenja, da se svi svemu zasebno. Zdravo! nesposobni ministri zamijene odmah sposobnijim J. K. — I ako se s Vama načelno potpuno slažemo, kandidatima, dok su drugi zahtijevali, da se prvo ipak ne možemo uvrstiti u »Gajret«. Jer »Gajupute interpelacije ministrima sa kojima nisu zado­ ret« je vanstranački list, pa nećemo da u njega voljni, pa da im se izjavi, nepovjerenje ako njihova unosimo partaičnosti ni u jednome pitanju. Selam I objašnjenja ne budu zadovoljavajuća. ŠEFIKU — Vaš članak ne možemo uvrstiti, osim U toku debate, arnautski poslanici najoštrije su drugih i iz toga razloga, što je pisan olovkom. napali na ministra unutrašnjih djela prebacujući mu ŠEFKIJA — Stvar je slabo obragjena, pa ne možemo njegovo neuputno držanje i zahtijevajući, da se on uvrstiti. zamijeni. Ali je najinteresantnija verzija kružila jutros, G. G. SARADNICIMA. — Molimo poštovane saradpp kojoj je n i toj konferenciji riješeno da se iz nike, da nam radove šalju čitko — mastilom - stranke isključi svaki poslanik, koji glasa u korist i samo na jednoj strani pisane. vlade. Tim nezadovoljstvom poslanika, uzdrman je Apelujemo Da svu braću i sestre, koji se ma položaj vlade. u kom pravcu perom bave, da nas u našem R ekonstrukcija kabineta. Po saznanju iz vla­ radu pomognu, kako bi smo od »Gajreta« stvorili dine parlamentarne grupe, u javnosti je izbio glas o pravu narodnu knjigu, pristupačnu svima sloje­ zamjenjivanju sadašnjeg ministra prosvjete, Emrulah vima našega milleta. Za uredništvo odgovara: Osrann Gjikić, - Islamska dion. Štamparija. - 3a ypeABnniTBO OAroBapa: Ocnau 'buniti,. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c87fad27f64a878cd8becc40f178fd39.pdf 4a2182da1c2bf52db0b7cfee306fcede PDF Text Text BPOJ 3. BROJ rOJIUIA 1T. GODINA TajpeT Gajret JIHCT 3A 4PyniTBEHE nOMOBE H 3A IIAPO AHO nPOCBJETiHBAHuE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H3JA3H CBAKOr 1. u 15. -------y MJECEIJSL------- IZLAZI SVAKOG l . i 15. -------U MJESECU.-------- Bjacmifc: apyuiTBO ,,r;tjpei“. - VpejBim: Ocm.ih 'L iii.-iiI.. — Vlasnik: Društvo ,,Gajretw. - Urednik: Osinan Gjikić. CAPA.IEUO, 1. februara 1911. — vrr-, >. \ U n je H a j e h ct y : sa liociiy h XepneroBnuy n AjCTpoyrapcKy Moiiapxnjy, sa M.ianoBe, Tavie6y, y<iemiKe u t O/KBko 2 K, s a l i e u i a n o B e 4 K ro;inuin.e. 3 a cbb ocTajie seM.i.o 10 (JipanaKa. tIoje,inHn opojeBH cT ajy 20 Hen-iahena ce nncMa ue npmiiajy, pyK onncir ce ne Bpafcajy- — IIpernjiaTa ii pyKonncii iua.i.y će hu a^pecy: „l'ajpeT1* — Capajeso. » — SAItA.IEVO, 1. <(>c(>pyapa 1911. C ijen a je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka, Pojedini brojevi staju 20 hol Neplaćena se pisma ne primaju, rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Narodna dobrotvorka. - > Prije nekoliko dana krenula se. je od jedno *i- j~*>t staro i skromne kuće u čefdžik-mahali jedna ‘ A) • Juk>skromna dženaza, koja je uobičajenim znacima pokazivala ženskog mejita, no koja svojom kromnošću nije pokazivala, da je morhuma ve­ lika dobrotvorka svoga^ naroda. To je bila dženaza Zulejhe hanun.e udove . (f* iSJ ikJ j iza Mehage Softića, a kćeri rahm. Muhamedage j a i j l cU—• j k ; ^ jk ’j«-' j Jj ’ ‘J U d clc *tImširije, koja je u svojoj 7o. godini života ovaj varljivi svijet zamijenila boljim i lijepšim. dlC±A ji+>' b f 9. j-a. 1* j ->>»_)' Jlc No i ako je ova dobrotvorka svoga naroda > * •/» / Uj jj* sa ovoga svijeta otišla, da se više nikad ne jč~} ^ vrati, ipak je ostavila iza sebe svoje ime, koje j UIJLj 1 <«1 lillL <-15j će još dugo i dugo živiti i biti u narodu sa a oVU* j a / f^.Jl poštovanjem spominjano, a duši nosioca toga J a f l *A A i L»_y j imena godinama i vijekovima biće predavani rahmeti od blagodarnih muslimana. Hiljade i t _/■'» ^C^dJjbl Ij I ^V^ai j.SA.A?-! hiljade toplih dova šiljaće se Svevišnjem Stvo­ ^U:—1 j ^ j U l c )sritelju za dušu njezinu* i ta duša će na Ahiretu lahko dati dževaba, je r će Svevišnji i milostivi jL i j J l—j* lak' C j j j l Stvoritelj uslišati molbo svojih robova, i dušu ^ y>Zt f i n jV y l^ jU jj* velike dobrotvorke afv i magfiret učiniti, jC i 1 jf-'i * 1 - ^ y ) j X 1 jU»ctŠl Blago njojzi ! Rahmotli Zulejha i njezina sestra Hašema su prije nekoliko godine zavještale svoju kuću i bašču u vrijednosti od 200.000 kruna na dobrotvorne svrhe. Oni su to svoje imanje uvakufile i naredile, da se iz čista prihoda toga vaki fa imade davati */» »Gajretu« a V« ^ en‘ cjlLM 4»yt j ' g.)-*-? ^ *!*• • h j)\ 1^3' i �Kad je ovaj virus već jedan put unišao u. orga­ skom m ektebu na H ridu, čime će se ovim dvjem a ustanovam a pružiti znatna potpora. Od nizam, ništa ga ne može odatle istjerati. Njegovo dje­ ostalog prihoda se p ak imaju davati potpore lovanje postaje fatalno i s vremenom proizvešće pot­ punu transformaciju. sirom ašnoj ženskoj djeci u mektebima, te klati A što se tiče položaja koji Islam zauzima prema ku rb an i učiti hatm e. našoj civilizaciji, treba ga sa dva gledišta promatrati. Smrću rahm . Zulejhe hanum e polovica Islam se može uzeti u smislu od ukupnog broja toga im etka je dakle postala izvršiva prem a najraznovrsnijih naroda i rasa koji pripadaju Islamu, zavještanju m erhum inu, te će se prihodi ovog a može se uzeti i kao vjera, čini mi se da je jasno, dijeli odmah počete upotrebljavati u odregjene da će islamski narodi morati ući u brzac moderne ci­ vilizacije; to čak čine neki od njih bilo znajući ili svrhe. D rugu polovicu će pak druga dobro­ nesvjesno. < )"---- **’ tvorka — njezina sestra — za svoga života Bujica moderne civilizacije nesavladiva je, koji uživati. bi htio da joj se opre, pada za uvijek pod njom saBilježeći ove redove »Gajret« s ponosom trven. To i brojni dalekoumni i naobraženi Muslimani ističe ove rodoljubive činove ovih plemenitih razumiju i za njima se povodi veliki broj njihovih sestara, pa rahm etli Zulejhi hanumi predaje od zemljaka na put modernog napretka. —f Sa vjerskog gledišta je položaj sasma drugčiji. srca rah m et, a njezinoj sestri želi da joj Sve­ Islam kao vjera imala je istu sudbinu kao i kršćan­ mogući dade zdravlja i rahatluka. stvo^ njegova se povjest povodi istim uvjetima za U ovaj prim jer rodoljublja, pobožposti i ''kršćanstvom. Kao i kod kršćanstva tako i Islam imao svijesti trebali bi se ugledati i mnogi drugi je brojne pokušaje konzervatizma i liberaližma. Ako muslimani i muslimanke te ovakim dobričinim je kršćanska vjera osigurana sa neograničenom bu­ djelim a svome rodu učiniti •ftobra, svoje im e dućnosti u razvoju i trajnosti, tako je isto i Islam. Islam je jedna od triju velikih monoteističkih vjera i ovjekovječiti i svojoj duši steći selam eta ! izgleda da su ove vjere neuništive, promjenjive bez sumnje, ali vječne u svom principu. Islamsko pitanje. Ja mnogo dobra držim do same vjere Islama, Ed. Montet, rektđr genevskog univerziteta držao koja je kao monoteistička primljena u mnogim naro­ je u pariškoj »College de France* konferenciju o sa­ dima Azije i Afrike. Bio sam često u odnošajima sa dašnjem stanju i budućnosti Islama. U razgovoru sa muslimanima, većinom arapskog i berberskog pori­ dopisnikom »Siecle“-a rekao je spomenuti učenjak ovo: jekla i sačuvao sam dragocjene uspomene o tim od­ »Ja mno£o držim do sadašnjosti i budućnosti nošajima. Ja duboko štujem naobražene Turke i EgipIslama i dopustite, mi da Vam na Vaše pitanje dadem ćane s kojima sam u dodir dolazio, čak megju njima više odgovora, jer nam se Islam prikazuje u različitim imam izvrsnih prijatelja sa predanom odanošću. Osim položajima. toga mnogo držim do prijateljstva koje sam stekao Najprvo, što pobugjuje pažnju onih, koji se inte- sa skromnim sljedbenicima Islama: Faslijama naročito. resuju pitanjem Islama, jest njegova sadašnjost. Islam­ Ovi Muslimani sa tako jednostavnim i čudnim ski svijet se krivo osugjuje zbog nekretanja, dok se životom, kako ih mi zamišljamo, su sačuvali kult če­ on danas nalazi u svestranom bugjenju. To je svijet stitosti prvoga reda, kojega mi bez svake suinrje' koji se kreće: Turska, Egipat, Perzija, s jedne strane, puno štujemo, ali kojega u praktičnom životu često gdje se jasno manifestuju želje za napretkom i za zabacujemo; htio sam reći o vrlinama gostoprimstva svjetlom, dok s druge strane Muslimani u engleskim, apsolutne vjernosti, te potpunog prijateljstva. franceskim te nizozemskim kolonijama osjećaju da ih Imao sam u službi Fasi ija, koji su u vrlo teškim iste potrebe nagone, da traže više naobrazbe, više slučajevima dali potpun dokaz neograničene odanosti znanosti i slobode. i ja ih nikad zaboravio nisam. A šta sam ja njima Alj, upitaće me ko: da li su u drugim - dijelo­ bio? Jedan stranac jedan kršćanin, ali stranac i kršća­ vima Islama osim Turske, gdje je revolucija osnovala nin, koji je postao njihov prijatelj. Još jednu riječ da novu stazu politike, samo maglene aspiracije nečemu završim ovaj razgovor: boljemu ? Duša Islama (pod ovim vjeru razumijem) je teško Ja ne držim. Po mom mišljenju kao da je islam­ shvatljiva (difficile a penetrer), ali za one koji znaju ski svijet nakalemljen jakim virusom, koji djeluje po doprti do nje i ugrabiti je, ovaj je duh lijep i zano­ svima njegovim dijelovima. Ovaj je kalem moderne san, privlačiv. Kad je jedanput uhvaćen, ništa ne civilizacije »naše«, koja se nameće svim narodima, može u Vama izbrisati utiska dobivenog, ništa Vas ma kakova im bila budućnost, ma kakovu imali ili od njega ne može rastaviti.14 kakovu imadu sjajnu civilizaciju. S francuskog: Asaf, �Karanfilaga: U proljeće... U proljeće, Kad procvate cv’jeće I u'travi Ljubica zaplavi, A rudine, Gajevi, planine Zaore se, Pjesmom probude se, — Ja ću, mome, U naručju tvome Umirati, Slatko uzdisati...Teške jade Moje duše mlade, Bolovanje, Tugu i uzdanje Pričaću ti, Pa ćeš, diko, čuti, Šta me tišti, Sa šta srce pisti, Šta sve želi, Čemu se veseli, Sa šta strada I čemu se nada! f A ti mlada Primičeš se rada Srcu mome, Ljubimčetu svome, Tetošiti, Meni biseriti, Ljubiti me, Na grud priviti me — Neka cvate Moj život uza te, Ko cvijeće U rano proljeće . . ------ Hazim Muftić — Tuzla. Dvije hićaje. »Svome zlu traži uzrok u svojim djelima« • • I. Nekakav Šejh pošao sa nekoliko svojih murida da prohoda po svijetu. Kad su došli u jedan grad zateku u njem, kako nekakav čovjek prodaje konja, ali za vrlo neznatnu cijenu. • Šejh obigje i pregleda konja i begeniše ga. Ali prije nego se odluči na pazar, upita prodava­ oca, šta je uzrok, te mu je konj na onako niskoj cijeni? Pošto se vlasnik morao pri prodaji držati Šeriata, to kaza mahane svoga konja: — Nije pouzdan: gdje treba goniti, ne će da goni, a gdje treba bježati, neće da bježi, eto, to je uzrok, što ga prodajem i što mu ne mogu dobrog mušteriju da nagjem! Kad Šejh ču ove mahane, reče: — Kad je taki, onda ne treba ni meni; pa da mi ga pokloniš, ne znam šta bi s njim! Iza toga se približi jedan Šejhov murid, obagje i on oko konja, pregleda ga i najkašnje mu šapnu nešto na uho. Kad je murid šaptao konju na uho, ovaj je ne­ koliko puta kimnuo glavom, kao čovjek, kada nešto odobrava ili priznaje, a onda ga onaj murid pod nje­ govim mahanama za onako nisku cijenu kupi i na­ stavi put .zajedno sa svojim društvom. . Šejh se svom muridu čudio, što je kupio "onakog konja, a ovaj se tješio, nadajući se, da će se konj popraviti. Kroz kratko vrijeme Šejh je bio pozvan od više vlasti u rat, a on povede i sve svoje muride. Muridi se naoružaju i pojašu svoje konje, a s njima je bio i onaj sa konjom pod mahanama. Nu kad je bilo u okršaju, konj pod mahanama nije više bio pod mahanama: gdje je trebalo goniti, *on je vrlo dobro gonio, a gdje je trebalo bježati, on je vrlo dobro bježao, čemu su se ostali muridi vrlo čudili. Kad se rat svršio, upita Šejh svoga je uzrok, da je njegov konj sada onako dobar? — Kad sam ja ono ovoga konja htio kupiti, najprije sam ga na uho šapćući upitao, biti u redu onda, kada ja budem bio u pravom božijem putu i kad se budem potpuno držao Šeriata, a on mi je onda odgovorio da hoće — razjasni murid svome društvu. II. U nekom gradu živio jedan Šejh i imao sin­ čića od jedno desetak godina, koji se rado igrao na sokaku. Onim sokakom, gdje se je mali Šejhović igrao, prolazili su vodonoše noseći vodene mjehove na sebi. Nestašni dječak smisli sebi ugodnu zabavu po­ moću mjehova, te nagje dugačak štap, zašilji ga na vrhu i sjednuvši pred kućna vrata, stane dočekivati vodonoše, pa kad ujagmi, da ga koji ne gleda,bočne svojim šiljkom u njegov mijeh i tako mnogu kožnatu posudu prodre. Vodonoše se ljutile, ali pošto je stari Šejh ve­ liki ugled u gradu uživao, to se svijet stidio potužiti mu se na njegova sina, nego se sirote vodonoše do­ govore, da kraj Šejhove kuće prolaze brzo, da tako mognu umaći dječakovu zulumu. murida,šta h �36 A dječak je i nadalje uživao u jagmenju pro- Oh! kad bi sada vihor, ii' kakva džinovska sila badanja tugjih mjehova. Tamo nas odn’jela snažnim zamahom svoga krila Ali pošto se zlo ne može za dugo snositi, to i Bezglasno, — tu dok stojimo . . . strpljivim vodonošama dogorje do nokata, te se jed­ P e rv in : noga dana zdogovore i odu Šejhu, pa mu se potuže Piće, čija zagasita mekana privla­ na postupak njegovog sina. čim ljepota odaje veselost i zudovolj• stro . . . linčujući na lice svog blijedog Šejh sasluša vodonoše, začudi im se što mu ovo ljubavnika svijetli ironički pogled, pun nijesu odmah kazali, a na koncu im obeća, da će on osmjeha i svježine: tu stvar urediti. — Pjesničko maštanje tvoje! . . Sada Šejh nije odmah zvao djeteta sebi, nego Zašto; zar tu nam je ru ž n o ? ... ode u harem i nagje dječakovu mater. Seha: — Dobro se razmisli, jesi li šta proti Šeriatu — Ne, nije. Tek oko moje uradila, kad si bila sa sinom trudna! — reče Šejh ženi. Kroz tminu gleda život zemaljskih bića sviju . . . Žena poče misliti, pa misli, misli, dok se nečemu A ja bih htio — kad mi čuvstva u srcu vriju —, ne dosjeti, pa poče: Obzorju poleta moga da nigdje nema kraja; — Sjećam se, da sam jednom sjedila kod te i Htio bih, da moje čežnje i aška moga raja te komšinice, kod koje sam vidjela jedan čitav parto- Granice u beskraj sežu ko ovaj svemir š ir i.------kal (naranču) na rafi. Ja sam bila zaištahila na onaj Da dvije ruč ce nježne, sa kojih pelud miri . . . partokal, ali me je bilo stid zaiskati. Zato sam jag­ (Uhvati je za ruke i ljubi joj vrhove prstića.) mila priliku, pa kad god komšinica što god, iz sobe Jest, ove pamučne ruke, rumene ruke ove izagje, a ja dohvatim onaj partokal probodem ga sa Da mojoj mašti i duši otvore svjetove nove bašlijom, pa po malo mu ispijam sok. To toliko I novi duboki svemir beskrajne slasti i sreće! . . . znam, da sam učinila proti Šeriatu, jer sam bez izuna ' (Pripivši se čvršće uz nju.) tugju stvar štetila! Pa ja sakriven u svjetlost, što s tvoga tijela teče, — Vidiš, da imaš pri duši lugjeg haka; idi od­ Da c’jelom sv’jetu se smijem. — U mraku, koji se svio mah toj komšinici, pa se 's njom nagodi: bilo da ti Nad život zemaljski . ._. halali, bilo da joj prtokol platiš! — reče Šejh. P ervin: Komšinica se je čudila govoreći, da ona za to (Pričinjajući se, da ga ne čuje.) nije ništa znala, da bi joj ona rada bila još ‘onda poklonila onaj partokal, da ga je zaiskala i sad joj — Eno, oblak se rastupa tjo! drage volje sve halaljuje. Ne znam, kolko već dana sunce se vidjelo nije! Poslije toga dječak nije više imao volje proba­ Seha: dati mjehove. (Trudeći se, da na usnama naslika jedan nježan osmjeh,) — Ah, ti zapovjedi samo, sunce će odmah da sije! ■ (Ozbiljno) Teufik Fikret: Seha i Pervin. (Mašta i Istina.) Spokojna i mirisava borova šuma pod oblačnim aprihkim nebom . . . K roz šumu rodi širok i dugačak put, koji se vijuga i na koncu cjeliva beskrajne uzbi­ bane usne jednog plavog umorenog mora . . . . Svaki zakutak šume: tamni guštak i providni proplanak ili je skrovište jedne nemirne misli, koja ispituje, ili je ročište dviju duša, što čeznu . . . Svuda tišina, sve mi­ ruje . . . Katkada po dvoje — troje, a katkad i po­ više muških i ženskih bića teškim koracima prolaze putem i iščezavaju megju drvećem . . . U jednoj sjeni blizu puta Seha i Pervin sjede zagrljeni zagrljajem čežnje i ljubavi. . . Seha: Etirna sentimentalna narav . . . . Na blijedom čelu, pokrirenu razbacanim pramovima duge otvoreno-žute boje, po­ čiva mu duboka sjeta . . . Plave oči, koje mu ispod čela tužno gledaju - • kao da plaču, — usadio je u jedan oblačak, što se poput 8niježnog brežuljka ukazuje izmegju stabala. Govori u zanosu: — Gle, nije daleko tamo, do onog brežuljka gori, Što se bijeli i sjaji! . . . Ondje su vilinski dvori.------ A1 šta sam htio reći ? . . . Da, pokraj ljepote tvoje Ja ozgor zemski bih život gledao ko rajske boje I slušo njegove zvuke ko glazbu dalekog mora. Promatrat nisku zemlju s oblačnih bijelih dvora: To mi je najveća želja! (Približivši joj se više.) A1 ta bi želja mi bila Tek iluzija pusta, da tebe nije, o mila! P ervin: (Usiljenom ljubožljivošću čvrsto stisnuvši Sehaovu ruke, koje dršću.) — Dijete ! . .. Seha: — Zar sam baš dijele? (Veselo u zanosu.) Gle, ti mi se smiješiš sada! . .. 0 smij se! Prijaznost tvoja na duh mi ko balzam pada Ona je Božija m'l> st, štono me sred mojo sjete Opija djelinskom srećom . . . �37 Pervin: — Ti zaista si dijete! (Pokazujući oblakove, što su sc počeli svijetliti, obliveni zad­ njim sunčanim tracima.) Gle, ono oblačje rujno nijemim nam jezikom zbori: »Dosta je djetinjstva vašeg!® —; a strast oko nas gori I žudeć sastanka našeg, ko vrelo more buči. — Ta tvoja čudna narav ljubomornošću me muči. Zašto se ne ljubimo? Seha: 1 zadnjim prosiplje trakom žute mrtvačke boje Viš mrkih čempresa, štono šapuću bolove svoje; A kad se čarobna luna polako na nebu javi Ko tužna bolesna djeva, a prostor svemirski plavi Utone u san vilinski; — i kada sedefli sjene Po zemlji prostru stabla, a one zvjezdice snene Izniknu na horizontu, nevine ko kapljice rose, Draškajuć poljupcem tajnim prirodi usne i kose; Oh, tada u tome gaju da mi šećemo sami I rastanemo se onda bez glasa u amber — tami! . . . (Začugjeno i uzrujano.) Pervin: — Kad mi se ne bi, mila, Ljubili, kod mene ljubav vječno bi prezrena bila! - Ah, nije l' ovo ljubav, onda se ljubavnih spona Oprezno čuvajmo, jer je vrlo opasna ona; Njen teret duši mojoj ko teško gvožgje bi bio . .. (Uvrćući prstićima okrajke svoje svilene koprene.) (Nakon male stanke.) — A zašto rastati se? Ko na to sili nas, je li? (Pokazujući prstom dva goluba, što stoje na jednoj grani) Gle one golube nježne; zar bi se rastati htjeli? Dok cio svijet se g rli.. . (Iza tih riječi'Pervin ostavi Seha'a, i zabavlja sc sa prolazni- -cinia. Oni je sa udivljenjem promatraju, a ona se na njih smi­ Al’ zašto da o tom zborim i zašto uzdah bih vio? Ljubav bez cjelivanja — zar to je baš ružno, je li? . ješi. Mnogom prolazniku pogje u susret, pa ga zadrži i s njim se prpošno razgovara.) 0 daj mi, daj mi to kaži! Seha: Pervin: — Mi bi se rastali, rekoh; Ta nije. K» t'^ito veli? 1 od sveg daleko svijeta vr’jeme bi ostali neko. A1 proljet ljubavi treba da gori u žaru i vatri; Ja ne znam, da li ti shvaćaš rastanak ljubavnih bića: A naša ljubav je, dijete, što vazda sanjarski snatri. To ti je slatka čaša, slagja od svakog pića! Nije li? .. . (Zatvorivši malko oči, cijelim svojim ženstvom.) Posve je tihav, .. kad malo življa bi bila Seha (Prateći zanosnim pogledom jedan oblačak, što polako plovi nebom.) — I sjetna ko ono čedo nebesko, bijelih krila!. . . Ja suzu i sjetu tražim u svemu, što me kruži, Na licu svake stvari, htio bih, da tuga tuži. Tuga i moja duša imaju srodnosti nešto. (Filozofirajući): Posve je jasno, da ovo bolest je neka; al tešto: Bez bola ne bi života ćutjela duša moja, Jer u snu nikad se ne da odredit života boja .. . (Opisuje.) Daleko jedno od drugog, daleko od stvari sviju I od svog »Ja« daleko . . . Ah, čudna čuvstva mi vriju U istančanoj duši! — — — Tad ja bih u ekstazi Opojen velebnom tugom lepršo po »ml’ječnoj stazi«. A i ti čezneš ljubav ovakih tonova i boja; Zar ne, o lijepa momo!? . . . Pervin: (Hladno.) — Pjesnička maštanja tvoja!. . . S eh a: (Iskrenim priznanjom.) — Jest, ja ću žrtvovat vazda javu šancima l’jepim. — Ah, katkad izvan sebe lutam, ludujem, strepim! Zaista, ja vazda trebam svetog bola i sjete Još davno, dok bijah d’jete tu bolest duša mi krila 1 u tom bolu ljubim nevino kao dijete.------I ta mi bolest katkad životu ko teret bila. Blijeda jesen cvati u vrtu čežnje mi duge; Al kadgod vizije tajne prolaze kroz noći moje, 1 ja bio želio sada beskrajne šume i luge, Poletnom sjetnom mi srcu najslagja zabava to je. Gdje golo drveće strši, pokisla lišća i granja Predstavi sebi sliku, o kojoj malo prije ti zborih: I potok gdje mali teče; vodopad suznih sanja; Poslije rastanka mi bi našli se opet u gori Ah, ja bih htio, da se tek jedna čuje žica Viš jedne samotne rake, a to je tužna raka, U šumu uvehlog lišća i pjesmi krilaiih ptica; Gdje djevičanstvo moje spava u miru mraka . .. U svemu sevdaha dragog da plač se jesenski ori . . . Ah, u tom snenom miru mi bi dršćući, tada (U ekstazi grozničavo pohrli prama Pervini, koja se počela od Slušali akorde tajne, što grob ih u pjesmu sklada. njeg udaljivati.) 1 plakali bi suze; ah, spokojna je suza Ljubavnog rastanka simbol, biser božanskih muza! — Da tamo nas dvoje samih, gdje goli visoki bori A i ti čezneš ljubav ovakih tonova i boja; Bacaju drhtave sjene, šećemo: vizije bone, Zar ne, o divna curo ?!. .. Gledajuć, kako sunce za obzor daleki tone (Naglom promjenom): �36 A dječak je i nadalje uživao u jagmenju probadanja tugjih mjehova. Ali pošto se zlo ne može za dugo snositi, to i strpljivim vodonošama dogorje do nokata, te se jed­ noga dana zdogovore i odu Šejhu, pa mu se potuže na postupak njegovog sina. Šejh sasluša vodonoše, začudi im se što mu ovo nijesu odmah kazali, a na koncu im obeća, da će on tu stvar urediti. Sada Šejh nije odmah zvao djeteta sebi, nego ode u harem i nagje dječakovu mater. — Dobro se razmisli, jesi li šta proti Šeriatu uradila, kad si bila sa sinom trudna! — reče Šejh ženi. Žena poče misliti, pa misli, misli, dok se nečemu ne dosjeti, pa poče: — Sjećam se, da sam jednom sjedila kod te i te komšinice, kod koje sam vidjela jedan čitav partokal (naranču) na rafi. Ja sam bila zaištahila na onaj partokal, ali me je bilo stid zaiskati. Zato sam jag­ mila priliku, pa kad god komšinica što god iz sobe izagje, a ja dohvatim onaj partokal probodem ga sa bašlijom, pa po malo , mu ispijam sok. To toliko .znam, da sam učinila proti Šeriatu, jer sam bez izuna tugju stvar štetila! c ^ 7— Vidiš, da imaš pri duši lugjeg haka; idi od­ mah toj komšinici, pa se s njom nagodi: bilo da ti halali, bilo da joj prtokol platiš! — reče Šejh. Komšinica se je čudila govoreći, da ona .za to nije ništa znala, da bi joj ona rada bila još ‘onda poklonila onaj partokal, da ga je zaiskala i sad joj drage volje sve halaljuje. Poslije toga dječak nije više imao volje proba­ dati mjehove. • Oh! kad bi sada vihor, ii’ kakva džinovska sila Taino nas odn’jela snažnim zamahom svoga krila Bezglasno, — tu dok stojimo . . . P e rv in : Piče, čija zagušila mekana privla­ čila ljepota odaje veselost i zadoeoljstro . . . Bacajući na lice svog blijedog ljubavnika svijetli ironiiki pogled, pun osmjeha i svježine: ■ — Pjesničko maštanje tvoje! .'. Zašto; zar tu nam je ružno? . . . S eh a: — Ne, nije. Tek oko moje Kroz tminu gleda život zemaljskih bića sviju A ja bih htio — kad mi čuvstva u srcu vriju —, Obzorju poleta moga da nigdje nema kraja; Htio bih, da moje čežnje i ašku moga raja Granice u beskraj sežu ko ovaj svemir širi. — — Da dvije ruč:ce nježne, sa kojih pelud miri . . . (Uhvati je za ruke i ljubi joj vrhove prstića.) Jest, ove pamučne ruke, rumene ruke ove Da mojoj mašti i duši otvore svjetove nove I novi duboki svemir beskrajne slasti i sreće! . . . ' (Pripivši -se čvršće uz nju.) Pa ja sakriven u svjetlost, što s tvoga tijela teče, Da c’jelom sv’jetu se smijem. — U mraku, koji se svio Nad život zemaljski . P e rv in : (Pričinjajući se, da ga ne čuje.) — Eno, oblak se rastupa tjo! Ne znam, kolko već dana sunce se vidjelo nije! Seha: (Trudeći se, da na usnama naslika jedan nježan osmjeh.) — Ah, ti zapovjedi samo, sunce će odmah da sije! (Ozbiljno) Teufik Fikret: Seha i Pervin. (Mašta i Istina.) Spokojna i mirisava borova Šuma pod oblačnim aprihkim nebom . , . K roz šumu rodi širok i dugačak put, koji se vijuga i na koncu cjeliva beskrajne uzbi­ bane usne jednog plavog umorenog mora . . . . Svaki zakutak šum e: tamni guštak i providni j/roplanak ili je »krovište jedne nemirne misli, koja ispituje, ili je ročište dviju duša, što čeznu . . . Svuda tišina, sve mi­ ruje . . . K atkada po dvoje — troje, a katkad i po­ više muških i ženskih biča teškim koracima prolaze putem i iščezavaju megju drrečem . . . U jednoj sjeni blizu puta Seha i Pervin sjede zagrljeni zagrljajem čežnje i ljubavi . . . Seha: E tirna sentimentalna narav . . . . Na blijedom čelu, pokrivenu razbacanim pramovima duge otvoreno-žute boje, po­ čiva mu duboka sjeta . . . Plave oči, koje m u ispod čela tužno gledaju -■ kao da plaču, — usadio je u jedan oblačak, što se poput sniježnog brežuljka ukazuje izmegju stabala. Govori u zanosu: — Gle, nije daleko tamo, do onog brežuljka gori, Što se bijeli i sjaji! . . . Ondje su vilinski dvori.------ A1 šta sam htio reći ? . . . Da, pokraj ljepote tvoje Ja ozgor zemski bih život gledao ko rajske boje I slušo njegove zvuke ko glazbu dalekog mora. Promatrat nisku zemlju s oblačnih bijelih dvora: To mi je najveća želja! (Približivši joj se više.) A1 ta bi želja mi bila Tek iluzija pusta, da tebe nije, o mila! Pervin: (Usiljenom ljubožljivošću čvrsto stisnuvši Sehaove ruke, koje dršću.) — Dijete ! . . . Seha: — Zar sam baš dijete? (Veselo u zanosu.) Gle, ti ini se smiješiš sada! . .. 0 smij se! Prijaznost tvoja na duh mi ko balzam pada Ona je Božija rnT st, štono me sred moje sjete Opija djelinskom srećom . . . �37 Pervin: — Ti zaista si dijete! (Pokazujući oblakove, što su se počeli svijetliti, obliveni zad­ njim sunčanim tracima.) Gle, ono oblačje rujno nijemim nam jezikom zbori: »Dosta je djetinjstva vašeg!® —; a strast oko nas gori I žudeć’ sastanka našeg, ko vrelo more buči. — Ta tvoja čudna narav ljubomornošću me muči. Zašto se ne ljubimo? Seha: I zadnjim prosiplje trakom žute mrtvačke boje Viš mrkih čempresa, štono šapuću bolove svoje; A kad se čarobna luna polako na nebu javi Ko tužna bolesna djeva, a prostor svemirski plavi Utone u san vilinski; — i kada sedefli sjene Po zemlji prostru stabla, a one zvjezdice snene Izniknu na horizontu, nevine ko kapljice rose, Draškajuć poljupcem tajnim prirodi usne i kose; Oh, tada u tome gaju da mi šećemo sami 1 rastanemo se onda bez glasa u amber — tami! . . ■. (Zafiugjeno i uzrujano.) Pervin: — Kad mi se ne bi, mila, Ljubili, kod mene ljubav vječno bi prezrena bila! --Ah, nije P ovo ljubav, onda se ljubavnih spona Oprezno čuvajmo, jer je vrlo opasna ona; Njen teret duši mojoj ko teško gvožgje bi bio . .. (Uvrćući prstićima okrajke svoje svilene koprene ) (Nakon male stanke.) — A zašto rastati s e ? Ko na to sili nas, je li? (Pokazujući prstom dva goluba, što stoje na jednoj grani ) Gle one golube nježne; zar bi se rastati htjeli? Dok cio‘svijet se grli . . . Al' zašto da o tom zborim i zašto uzdah bih vio? Ljubav bez cjelivanja — zar to je baš ružno, je li?0 daj mi, daj mi to kaži! (Iza tih riječi Pervin ostavi Seha’a, i zabavlja se sa prolazni­ cima. Oni je sa udivljenjem promatraju, a ona se na njih smi­ ješi. Mnogom prolazniku pogje u susret, pa ga zadrži i s njim se prpošno razgovara.) Pervin: Ta nije. Ko tf>to> veli? A1 proljet ljubavi treba da gori u žaru i vatri; A naša ljubav je, dijete, što .vazda sanjarski snatri. Nije li? .. . Seha: — Mi bi se rastali, rekoh; 1 od sveg daleko svijeta vr’jeme bi ostali neko. Ja ne znam, da li ti shvaćaš rastanak ljubavnih bića: To ti je slatka čaša, slagja od svakog pića! (Zatvorivši malko oči, cijelim svojim ženstvom.) Posve je tiha-. . . kad malo življa bi bila S eh a: A (Prateći zanosnim pogledom jedan oblačak, što polako plovi nebom.) — I sjetna ko ono čedo nebesko, bijelih krila!. . . Ja suzu i sjetu tražim u svemu, što me kruži, Na licu svake stvari, htio bih, da tuga tuži. Tuga i moja duša imaju srodnosti nešto. (Filozofirajući): Posve je jasno, da ovo bolest je neka; al tešto: Bez bola ne bi života ćutjela duša moja, Jer u snu nikad se ne da odredit života boja .. . (Opisuje.) Daleko jedno od drugog, daleko od stvari sviju 1 od svog »Ja« daleko . . . Ah, čudna čuvstva mi vriju U istančanoj duši!-------— Tad ja bih u ekstazi Opojen velebnom tugom lepršo po »ml’ječnoj stazi«. A i ti čezneš ljubav ovakih tonova i boja; Zar ne, o lijepa momo!? .. . P ervin: (Hladno.) — Pjesnička maštanja tvoja! . .. S eh a: (Iskrenim priznanjom.) — Jest, ja ću žrtvovat vazda javu šancima l’jepim. — (Naglom promjenom): Ah, katkad izvan sebe lutam, ludujem, strepim! Zaista, ja vazda trebam svetog bola i sjete Još davno, dok bijah d’jete tu bolest duša mi krila 1 u tom bolu ljubim nevino kao dijete.------I ta mi bolest katkad životu ko teret bila. Blijeda jesen cvati u vrtu čežnje mi duge; Al kadgod vizije tajne prolaze kroz noći moje, I ja bio želio sada beskrajne šume i Iuge, Poletnom sjetnom mi srcu najslagja zabava to je. Gdje golo drveće strši, pokisla lišća i granja Predstavi sebi sliku, o kojoj malo prije ti zborih: I potok gdje mali teče; vodopad suznih sanja; Poslije rastanka mi bi našli se opet u gori Ah, ja bih htio, da se tek jedna čuje žica Viš jedne samotne rake, a to je tužna raka, U šumu uvehlog lišća i pjesmi krilaiih ptica; Gdje djevičanstvo moje spava u miru mraka . .. U svemu sevdaha dragog da plač se jesenski ori . . . Ah, u tom snenom miru mi bi dršćući, tada (U ekstazi grozničavo pohrli prama Pervini, koja se počela od Slušali akorde tajne, što grob ih u pjesmu sklada. njeg udalji vati.) I plakali bi suze; ah, spokojna je suza Da tamo nas dvoje samih, gdje goli visoki bori Ljubavnog rastanka simbol, biser božanskih muza! — Bacaju drhtave sjene, šećemo: vizije bone, A i ti čezneš ljubav ovakih tonova i boja; Gledajuć, kako sunce za obzor daleki tone Zar ne, o divna curo ? ! ... �38 P e rv in : „Hajde sjutra k onom knezu Mihajlu, pa ga nasvjetuj, da o krsnom, imenu, o Lazarevoj, suboti, n e p i j u s v i iz j e d n e č u t u r e!“ — veli opet savjest. — Pjesnička maštanja tvoja! . . . — Čuješ kneže — jednoć ću ja knezu na samu A1 šta ćeš, kod mene danas vrijednost pjesmi pada. — daj, duše ti, to knjige kažu f svi' pametari, da ne valja, kad bio gdje pri krsnoj slavi reci narodu, da Prolaznici: (Začarani ljepotom Pervinom, stave se u polukrug oko nje.) ne piju svi iz jedne čuture (ploške)... Znaš, nemoj ti prvi!... — Dijete lijepo, pogji s naipa! Knez se zamislio. — Je li to k’o sud zapov­ P erv in : jedio? — pita on. ,,Da“. (Jedanput nemarnim pogledom omjeri Seha’a, koji je ukočen Poslije ga Lazarove subote pitam: nE kneže, poput mramora stajao, ne znajući, šta se oko njeg zbiva. Zatim ono...? Pervin pohrli prama prolaznicima.) — Mani, očiju ti. Došao ja kumu Mitru na — Eto me sada! . krsnu slavu. Zaposjelo tu sve ove naše čeljadi oko S turskog: Ćazim. sofre, pa ko na slavi: jede se i pije. Došla na me „zdravica", a ja... (smije se) počmem pričati, kako.se Ata Nerćes: čo’jek, pijući iz jednog suda može biva opoganiti od drugih... Uspomena sa sela. — Zdrav si kume! — viče meni kum Mitar mi­ Crtica iz dnevnika. sleći,^da sam ja ono u pijanstvu zborio. Bio sam tri godine u selu. Onamo megju onim Opet ja ponovim „ono", što ’no ti meni zbošumovitim bosanskim planinama, selo je — da, moje selo Rasavica. Samo je'teško tamo doći. Ja sam išao raše. — — Ma kume!.. Kume brate! — zapovijesno će iz varoši nekoliko kao gospbdift u kolima, a onda konjskim putem, pa uz brdo i daleko niz brdo, kako mi kum Mitar, zar ne ćeš s bratom, s kumom, pa me se ide, onako sam i ja išao.. NeobfČno mi bilo, da­ stane ljubiti... — Ama ljudi, vele tako pametari i učevne bome u selu. Poslije, kad se čovjek obikao vele­ gradskim trotoarima i varoškim ulicama, posutim knjige — velim im ja. — Aratos ti kume pametari! — kliknu ozbilj­ sitnim pijeskom, neobično je gaziti seoske kaljave no Mitar. staze... — Spasi Bog! U selu sam ja bio učitelj. Išao tamo trbuhom — Naspasenije! a ploška redom zagje... za kruhom, a bogme i prosvjećivati narod. ...Vidite li tamo, po onim našim zakutcima, da­ leko od gradova one male zgrade, što se u selu svo­ jim modernim izgledom ističu, ono su seoske škole, M. 0. Oatić: a tamo uče mala seoska djeca... tako je po prilici Venus. stajalo u jednom romanu. Ja sam morao ići i učiti narod. Da, onaj naš Hej, pred okom moje mašte narod, seljake. Baš je na redu jedna zgoda. Duboki se svemir pruža Pojavio se, odonomadne u selu sifilis (frenjak), Kao slika rajske bašte! „hajde, učo, tamo, pa kaži, što s’ naučio iz higijene" veli mi savjest, „ih, po Bogu, pomozi!" Da, moja Na oblačnoj b’jeloj grani rogjena savjest goni me u opasnost — neprijateljica Cvjeta luna — zlatna ruža jedna. I zvjezdice ko ljiljani. Bajram je. „Ljudi, od danas više ne ćemo p iti Tu se divna Venus šeće, s v i iz j e d n e m a š t r a f e š e r b e t a ! " kliknuh A u plaštu od etira ja kad opazih, da mi kućedomaćin koga sam s ne­ I nebesko baca cv’jećc koliko ljudi posjetio, nosi maštrafu šerbeta. ...Stanka. Ljudi se zgleđavaju... Istom će na jed­ Povrh zemlje... Leljo mali noć najpametniji izmegju njih, muhtar: Zolufe joj krilom dira — Dina mi bi, učitelj-fendija, bilo najbolje da U djetinjskoj vedroj šali, ti vazda nosiš uza se svoju maštrafu... Meni je bilo dosta, nijesam tražio, komentara... A sa ml’ječnog t’jela njena Plašt se skliže, pelud pada Ima u selu i hrišćana. I oni su, da i oni — moj Ko sunčana amber — pjena — narod. (Smiješeći se, gleda na nekoliko stranih žena i muškaraca, koji se uz veselo pjevanje približuju. Zatim se okrene Sehau, pa opet hladno i ironičkij: �39 I "rožnicom opija mi Nerve....Drhćem... Sav sv’jet sada U bijeloj spava tami; , Samo moja ljubav bdije 1 iz srca krv mi pije — — — Šetnsuddfn Sarajlić: Danica je čekala mjeseca . . . (Nastavak.) IV. Megjutim su se Nedžib i Rasim dali u razgovor. — Pravo mi reci, šta misliš? — pita Nedžib kao u nadi, da će mu Rasim odgovoriti nešto po volji za maloprvašnje pitanje i sestrin dolazak. A Rasim uzdahne i odvrati: — Daleko tamo u svoj zavičaj prenesoh se ovog časa u' mislima. — Pa? — Šta da me pitaš — i šta, da li kažem? — — Rasime! Opažam na tebi-^Čes'o, da te nešto tišti. Budi mi iskren, povjeri mi se kao bratu — neće li ti biti lakše pri srcu. — Lakše? — Moguće. Rasim zavrti glavom, a gledao je u daljinu prema zapadu, pa će polagano: — Ne, brate! Bol je duboka. Svaki spomen samo je pogoršava. Nije nikakva tajna. Pa ti je iskreno ka­ žem. No prije nego počmem, ti se uzdigni duhom na više; zamisli zemlju pred sobom, kao što se vidi na običnom zemljovidu. Postavimo fce tamo nekako iznad Misira, da odatle slobodno vidimo sve islamske krajeve: Gornju polu Afrike, Arabiju, Indiju, Tibet. Turkestan, Afganistan, Perzija, Južnu Rusiju, Mandžuriju, Malu Aziju i Evropsku Tursku. Ove razne zemlje kao jednu cjelinu nastavaju Muslimani, da bi se mapa vjera u ovim zemljama imala samo jednom bojom prevući. Uz to bi još došli ogranci na sve strane. Jedan takvi ogranak mogao bi se označiti i na Bosni jednim malim potezčićem, prema ovim ogromnim zemljama islamske cjeline. Sad, ova cjelina prožima se od najnovijeg doba idejom jedinstva i zajedničkog rada sviju Muslimana na svijetu, pa se u tu svrhu organizuje ovaj veliki, islamski svijet. Cilj je organizacije kulturno po­ dizanje i gospodarski? ojačanje muslimanskog svijeta u ovim raznim zemljama, bez obzira na raznovrsne, političke uprave, i uz. to širenje Islama u svim prav­ cima onamo, gdje ga do sada nije bilo. Ova ideja za­ divljuje inteligenciju svega islamijjeta i, kao što se vidi, prikuplja ih na rad, žilav, ustrajan Političke pri­ like u Evropsaoj Turskoj ne daju, da se ova ideja širi u stom punom jeku ovamo — kao u drugim kraje­ vima — pa tako u tome moja Bosna najviše zaostaje iza svega našeg svijeta. A to mene jako boli.... Nedžib pogleda u Rasima više zagonetno nego zadivljeno, A Rasim nastavi dalje svom mehkim glasom: — Pa ne samo u tomu, do zaostajemo iza svega islamskog svijeta; nego smo po naravi taki, da nam premca nema. Mjesto da znamo cijeniti sebe i svoj položaj, mi se ubijamo. Od okupacije po malo Bo­ sanci sele u Tursku. Ja znam kakva dobra ostavljaju onamo, a ti možeš vidjeti svaki čas, kako stoje ovdje i što su. Ovo je skroz protivan rad ideje panislamizma, koju malo prije, istakoh, što će danas-sutra žigosati sav kulturni islamijjet kao slabost i ludost. Tako do­ bivamo prezir od razumnog svijeta. A mi uz to se ipak ne opamećujemo, ne djelujemo gotov ništa, nego šta više, sprečavamo sami sebi rad za svoje dobro. I ovo mene još jače boli . . . Nedžib sad pogleda u Rasima s udivljenjem. Htio je nešto reći, ali se utaja, kad Rasim odmah nastavi: — Da te bolje upoznam sa stanjem bosanskih muslimani, evo ti nekoliko općenitih primjera: Niži staleži stoje pod uplivom mogućnijih, pa na njih se neda ništa ni primjenjivati osim to: da su oni ipak srčika života u poslovanju. Ali kad se gdje radi i za nešto bori, onda su sami mogućniji na površini. A oni su većim Jijelom nehajni i škrti za niže slojeve — tu srčiku narodnu. Po tom je niži stalež prepušten sam sebi i izložen potpuno napadijama i rovarenju dušmanskom, do danas-sjutra, kad sam ne mogne više nositi teret života, napusti svoje dobro i ode u daleke nepoznate krajeve - - da propadne. Majstori iza kulisa operiraju opet s narodom, pa nije čudo, da plače naš svijet po kućama, kad zapucaju topovi na kakvu svet­ kovinu, u bojazni, da topovi ne oglašuju: neka bježi kud ko može, nema više stanka muslimanu u Bosni. »Ići i ići« 1s tom se mišlju svijet sprijateljuje i tim se zatuca za život na svojoj grudi. I dok ovake očajne misli umaraju niže staleže, dotle mogućniji ljenčare i raskošno žive. Mladji, razumniji naraštaj se ponešto trza. Ali i oni umiru za životnu borbu čim svrše škole i dobiju činovnička mjesta. Postanu ponosni, pa im je njihov narod prost. Ali i opet oni najviše rade. Osnivaju društva i preko listo , a sprijateljuju po nešto svijet sa knjigom i naukom. Ovo ću ti sve najbolje predočiti jednim malim dogadjajem. Nedžib pogleda Ijubopitljivo u Rasima, a ovaj gledajući sve jednako u daljinu, prema zapadu govo­ rio je polagano: — Zastavio sam se na prolazu kroz jedno manje mjesto u Bosni, da prenoćim kod jednog svog prija­ telja. Iza večere smo izašli prošetati kroz čaršiju. Noć je bila krasna — pjesnička. Cesta ravna, lijepa; sa strana zeleno drveće, mala pomrčina, svjetlo od či­ �40 stih fenjera rasvjetljivaše put, a zrak čist i mirišljiv. Svrh grada odnekle javlja se djevojka pjesmom i mu­ zikom. — Mi smo polagano šetali i zastali pred jed­ nom kahvicom, slabo rasvijetljenom. Od gustog du­ hanskog dima jedva se vidjeli ljudi u njoj naokolo po sećijama. čula se galama. Govorilo se o seobi: podpirivali se ljudi na nju i to tako mračno i nera­ zumno, da se to ravnodušno nije moglo slušati: a što je još gore, ja kao stranac nijesam mogao megju njih, da im rečem štogod protiv onim nerazumnim izvodima; jer bi me osudili, ako ne i napali: — Stoga, sam povukao druga za rukav šutke, da idemo dalje a u duši me boljelo, jako boljelo . . . I Nedžib uzdahnuo, a Rasim samo dalje pro­ duži : — Prošavši kroz čaršiju, dogjemo do musli­ manske čitaonice i svratismo se u nju, da popijemo kahvu. Upoznali se s nekoliko mlagjih ljudi. Zaokružiše me, pa su raspredali o svim našim potrebama, eto krasnoslovili. I što su se koji više natjecali, da se pametnijim pokažu, tim je meni megju njima sve to tješnje bilo. Pozvali druga, pa ostavismo čitaonicu. Pošli smo drugim putem", kući. Ja sam u *duši osugjivao one razumnije ljude izc čitaonice, što se ne dadnu na realan rad u svom mjestu, a ne u džaba, da pregovaraju sve i sva, a ništa ne rade. Za to se ne bi dali na posao svi, ako'je malo jedan —j ako svakog pojedinca iz nižeg taku ma, iz onakve jedne kahvice, kako spomenuli, pa da ga potpomognu, da ga odvrate od ponora, da ga sebi sačuvaju? Nego će se poslije vajkati, kad povuče rodbina rodbinu i kad ih ostave oni, s kojima su radili, što ih ne ustavljaše. Ovo me je jako zapeklo u duši . . . Nedžib zazinu, da nešto reče, ali ga Rasim predusretnu produživši dalje: — Vraćajući se, udarismo pored jedne velike begovske kuće. Svi piozori rasvijetljeni sa poviše svijećA a u avliji urnebes: pjesma, cika, ćemaneta, bubnjevi. Prijatelj mi kaza, da se u toj kući provodi svadba, već deset dana — ženi beg sina — pa će se još deset dana tako provoditi. Beg je zgodan čovjek, narodni prvak — treba da mu se veselje na daleko čuje Svirače je dobavio mahsus iz Sapca. Na ovu je svadbu potrešeno oko 120 hiljada k ru n a .-------Po­ mislite, da je taj narodni prvak potrošio polovicu od toga na narodno dobro — bilo bi i više slave i više uspjeha. A ovako — grozno! To me je još jače za­ peklo u duši, de sam jedva dočekao sutrašnji dan i brzo pobjegao iz tog mjesta. — Ovo mjesto pak nije iznimka kod nas, može mu se nadjeti svako ime od naših pedeset gradovA. Rasim malo odahnu, pa nastavi vatreno koliko je to mogao svojim slabim glasom. — Ovo je moja rana, koja me vječito tišti. Li­ jeka joj nema, do hladnog groba. Jedina misao, koja me po nekad razvedri, jest ta, što se Islam širi na druge strane, pa ne gubi vrlo što će nas po milijUart nestati, uginuti. Inače kao Bosanac žalim svoj rod, a više put mi dogje,da ga se odreknem kad je onakav, više puta .............. Po tomu bih ti mogao na tvoje maloprvašnje pitanje: da ostanem u Carigradu, odgovoriti: da mi je svejedno —- kad mi je moj rod takav — živio u Bosni — ili ovdje, u Londonu ili Bombaju — ------ : Nedžib, videći, da mu se u ovom trenutku pružila lijepa prilika za svoje osnove kliknu: — Rasime, ti me zadivljuješ, da te samo po­ štovati moram ! Od ovog časa, videći te tako veledušna, želio bih, da uvijek budem uza te. Ostani ovdje, da zajedno radimo. Prilike će se i ovdje poboljšati, jer se mi spremamo, radimo. 1 onako eto tvoj narod gine. Samo bi još bilo željiti, ako baš mora gi­ nuti, neka ne ide ovamo da gine zbog have1 i dru­ gih iiezgudž; nego neka svi izginu tamo kao ljudi, čuvajući svoja imanja i boreći se. Tako se poslije u ppvjesti ne bi spominjali Bosanci kao kukavice* nego kao junaci bi se uzimali za primjer, da su izginuli čuvajući i braneći granice Islama. A ovdje eto ni sami Turci ih ne susreću najbolje, klone se od njih. To vidjam svaki dan sve više. Ali ti, ti ne bi bio od njih, ti bi bio naš, da mlagja generacija poštuje, ti bi bio još i dobar gost moje kuće. Sada si eto vidio Saniu — ja sam joj rekao da dogje — pa . . . Nedžib ne doreče jer se na jedan put iz malog ženskog društvanca desno od Rasima oglasiše har­ monike s jednom bosanskom kajdom, a tanak djevo­ jački glas zapjeva: »Danica je čekala mjeseca, Za goricom devet godinicA, Čekajući nij’ ga dočekala, Plakajući oči isplakala . . .« U Rasimu se nešto prevrnu, prožegoše ga zvuc njegove pjesme i on se obrnu munjevito — ne pa­ zeći da li što Nedžib dalje govori, pa pogleda onamo odakle pjesma potiče. Islom što je pogledao izusti duboko „ah« i zanese se zatvorenih očiju Nedžibu u naručaj. — —; — — -------— — — — — -------- A. C.: v Kojiepa. — HpTima. — Ko.iepa ce mapa! Cae hciibo Beh o jfaoj roBopn n pacnpaB^a, a TpHgn Te npo^a3e Taje^oM, ,KaA mrraui y HOBBHajia BajecTii o c^najeBniua o6o.ibe.3jix n yMpjiax o,a, H>e. HiiTanoM PyonjoM xapa. Y <f»pamiycKoj n IBeMaufcoj ima c.iy‘iajeBa. H T a^nja je 3apaMceHa. HoBaae jaB.r>ary je^aH a aaTUM BHine cviynajeBa y — TpcTy. „E, Heiia, 6T0 je a y Hac“, — ca cTpaxoM n 3c6 h>om roBopaao ce no KatJianaMa u HHTaommaMa. CeaK ce, iuan>e — Biime, 6ojao n cbuk ce oneT «jbpctho y n a ah , ano ii AO^e, *e �41 neke aap (jara na » e ra noroflaTa‘ . t HonaKaiia n ,ae.onacm ia sape^ajin 'Manira a ynyTe, Kano ce Tpe6a qynaTa Te 6o.aecTJf, Kano ah nocTynaTii, Kora 6n cHam.ia. Ja eaM Te m aline, Kao n MHora, pa^o qaTao h 6bo prm npH.in^Ho ynykeH y nocTaHaK a Aje.noBaibe Te 6o.neeTii, Te 6n no?Jiajc HHTaH,a o h>oj MHor.) pa3Miira.n>ao. ^lomao ca»i Kyka noćna je 11 caxaTa. 3a6aBno ce HeuiTo c APyroBHMa y HHTaoinimi, na oicacHno ii na Be«iepy, a ohh mh ocTaBH.ni. CjeAox h Beqepax, KaA nti ona3nx, r^je cy mh y caxany ocTaBH.in — CMOKaBa. I'IaKo cy •.injcne! noMnejiHx. Oa K lim e Majo iicnynajie na na6pciwie. OKymax jeAHy. Jlnjena. ,/lipyry. Tpehy, a° k y caxaHy ne ocTaAome cano Heico.iHKe Kp>K.i.aHime, Koje oCiiMHo uay Kpami. Hauiix ce 3arriiM boac ii Jierox, Aa cnaBaM . oicpytho ! TpqeBH Kao Aa ce noBekaBajy. OneT uaycTaBJbaM Aax h npnwiyinKyjcM. Ma.no no Ma.no, na mh ec nnHH Aa ce Kyi;aH.e yTninaBa. Jecr, yMpnjeTH. C bo je CBpmeHO. 36oroM, CBajeTe, 36oroM Mojn HAca.ia! Ann hiihk! J a ny yHHHBTn HeuiTo 6ap 3a Apyre. Ksko oho bbjih ? „CBaKii ke A0M0.i.y6, ano ocjeni sHane Te 6o.necTii, Aparobo.t>ho ce jaBHTii 3ApaBCTB6Hoj o6.iacTH, a He KyKaBnnKH 8aTajnTH n 6hth y3poKOM, Aa 11 A p y ra ------------ h t . a M ja ky ce npnjaBBTii. Xoky. H hm ce CBaHe-------- — • A Koja cy caA A°6a? O kpohom ce n nor.neA»M oko cc6e. Bno caM Aouiao Ha Kpaj rpaAa 11 moika* caM BHine nyTa npoinao TyA«» ne 3Hajyka, 6ecBjecHo. Mopa Aa je k3cho, jep ce eHO nyje KyKypnjeKaH>e najeBana, a nac HerAje 3aaaja. HeKano mh oko cpna nycio a npa3H0. Kao Aa ra je HeKO HCTprHyo. ^ ok ojot o n a . OAJiynno caM, a ® ky oho yMHHHTii, shm ce CBRHe. Bap ke 0 mchh p e k n : „Taj a Taj je ono TaKo BeaeAyuiaH, Aa ce je, ocjeTHBuni BHaice Konope, Aparono.tno npnjaBiio wiHieqHiiuy — — ■ A oHAa ke peku: »yMpo je a AaHac je caxpaibeH«. CaxpaH»eHl KaKo rpoaHO 3By>ia! OaccAHao caM a naeM ao BOAe. HanajeM ce 11 3an.T.ycHeM no .iHuy. Ilp n tom ona3iix Aa cy mh ona Ay6oKO yna^ie. Ax, jec,T, noMiiejinx jom h to Be.na: „BojiecHHi« ce h 306^hmh, a onn My ynaHy Ay6oKO y rnaBy“. II to ee cjiaace. Majio ce boaom ■ oi;pajenHx u npa6pax ce. KyA ky caA? K yka? H acm icykn. A ko iuto 6yAe, HeKa caM koa CBojnx. Hor^ieAaM yHaoKO.no. 3opa. nomiH,e CBaH>aBaTH. ,ZI,ojna3nM Kykn. n o ycTajajie. CByqeM ce h .icCHeM y nocTej&y 11 iiaMopeH osaKo 3acnax. OAMax Me cnonaAome, Kao oShmho npnje Hero ce npe/i,aM chjt, cBaKojaKe mhc.ih . CBe jeAHa 3a APyf’OM, OHaKO 6e:j peAa. H ctom Koja MCKpCHe, a Beli je HeMa: H3ry6n ce HerAje y Aa.’tnH ^ Oajcahom 3aycTaBax tok h.hxoh. y Tp6yxy we HemTo Kao 6omiy, aapeaa, -npoTHCHy. IIlT a ke to a & 6y,a,e? nonac.nHx. JecT, .mjeno chm opjeTHo HeroTO Kao j?pn. He nojMiui, u iT a je, a mj' hho mh. CnonaAe mo hciuto Kao >cyMH>a, HeniTo, oa nera ce noBjeK thxo Tpme 11 3a3e6e y cpu;y. Y obukhm npiMHKaMa oejehajn H8AB.naAajy pa3yM u noBjeK je HeMoliaH, Aa xaaAHo pa3Mnui.T,a. H ja He Morax ceoa oAroHeTHyTn onaj qyAHOBaTa ocjehaj. Axa! npucjeTnx ce Kao Aa Ma HeuiTo npamanHy: CMOKBe! CjeTux ce 3anoBnjeAH, Aa ce He jeAe Boke. „Kojiepa!“ caHy Mn Kpo3 r.iaBy Ta KaA caM ce cjyTpaAaH npo6yAao, Kao 3aqyAHX ce, yacacHa pnjen. OneT oejeTHM rpn. OKpenem ce y nocTe.i>ir, jeAHOM, ABa, Tpn nyrr a. IIoAnrHeM ce 11 3tiycyraBHM Anca- Aa oa o H o r jotu HeMa Himrra. HnaK He HMal)ax tojihko H>e. He ayje ce HnmTa ao KyuaH»a cpu,a, a oko mchc cpnaHocTii, Aa nocBe nanycTBM Mncao Ha H>y a Aa HenposapHa -raMa. A o ho jeAHaKO rpna. He 3Hajyka hii caMora ce6e acMujeM paAH ie Moje AyuieBne nycTOJiOBHHe. caM KaKo, noAnrneM ee n o6yneM. HeuiTo Me Tjepa.no B3 Bajeme mh npeoeTano jom HemTo cyMH»e 11 ja mhcah 0 h>0 j. A KaA we, 3aoKyn.T»eHa ahcbhhm nocJioM, oHe Bnnie Kyke. 3a KpaTKo ce Hal>ox Ha ynaira. TauiHHa. C.na6o He cnonaAaxy, 3a6anax nx nocBe a yMiipax ce. * citjeTJio y.m'iHiix CBjeTii.’baKa npoAHpa.no je HeMokeo A a jecaM Te Hokn npeTpnao. CaA, KaA ce 0 H>oj Kpo3 rycTH MpaK. HiiKora Ha yjmna. CaMo ce y Aa-tHHa ry6a.io 3Bpjatfce Ko-na, Koja cy hctom npoTyTa.11.1a 11 cbo- noBeAe pnjen, peKHOM y m ajia : »Ja caM npeSoauo jaM iuTponoTOM Hapyum.ia ay6okb hoHhii Miip. A.111 to Koaepy«. ja bhahm h qyjeM cano onaKo, 6ecBjecH0. Macao Han>y HiiKaKO Me He nymTa n cTeace mh Ayx Kao TeuiKn okobh m jejio TaMHHHKora cyaca>a. Ax, TeuiKO Meira! — TeuiKo — Voltaire. — caM y3Ancao, npoKAHH>yka oHaj qac, KaA caM npnxBaTiio Zadig bijaše prvi ministar u babilonskog kralja, aa CMOKBe. Koju cy oho 3Hann h. e 3 n h n? BjbyBan«e, npo.ibeBH, rpneBii a — <jmnac. Ax, cbo mh ce n cTyMoiBa. a važio je kao . mudar čovjek na daleko i široko. Glavna sposobnost njegova bijaše u tome, što je umio 3arpi;HCM ycTHMa, Aa 6,T.yjeM, ana ce 6pMce-6ojBe CB.iaAaM. C ip a x Me, Aa ce ncnyHH Taj yBjeT. Ana hcto yBjepeH uvijek razlikovati istinu od laži. Već prvih dana svoga upravljanja državom, po­ caM, jep Me y Tp6yxy nenpecTaHo iKara. HeMa cyMH>e! J a caM j e ao6ho. A Kano je cipaum a cmpt oa H>e. kaza Zadig ovu svoju veliku sposobnost. Neki poznati trgovac iz Babilona umre u Indiji, ostavivši obojici C mpt ! K oahko rpo30Te y Toj pnjenu! Zadigova osuda. ^ l a j e M o ry h e , a c T p rH y o 6 a x y T p o 6 y , Aa j e HeMa. 3aApXTHM HHTRBHM TIljeJIOM OA HCKO HeoHHCHBe TjeCKOČe h CTpeeeM c e caB. C m p t ! H a j a yM pajeT ii oB ano M.naA, a jo m roTOBO hii O K ycuo skhbotr. n p e r p y 6 o ! C y B am e svojih sinova jednak miraz, a sestru im bijaše još prije udao i opremio. Osim toga ostavi još trideset *) Ova je priča izvadak iz Voltaireova filosofskog ro­ mana pod naslovom nZadig“. �42 hiljada dukata onome sinu, za kojeg se osudi, da oca više voli. Stariji sin sagradi ocu turbe, a mlagji sin uveća jednim dijelom svoga nasljedstva sestrin miraz. Vas je svijet govorio: „Stariji voli oca, a mlagji voli sestru, starijeg je ono trideset hiljada dukata". Tada ih Zadig pozove obojicu preda se, jednog iza drugog. Starijemu reče: „Tvoj otac nije umro, nego se oporavio od bolesti, pa će se skoro opet u Babilon vratiti". — »Hvala Bogu!«, odgovori mladić, „ama koliko sam ja para potrošio za turbe l“ Zatim Zadig kaže to isto i mlagjemu bratu. „Hvala Bogu!", dočeka mlagji brat, »sve ću ocu vra­ titi, štogod imam, samo bih htio, da od sestre ne traži onog, što sam joj ja dao«. — »Ne treba ti ništa vraćati", reče Zadig, »nego će još ono trideset h’ljađa dukata biti tvoje, jer ti više voliš oca nego brat tvoj!«*) ^ S francuskog: F. Nedžati. J) Nnrnjemi. K a n c e 6ojiecHOM AjeTeTy omu 3aMyTe. — EoaecHOM /i;jeTeTy xohe no r/ijeKa^a u o m Aa ce 3aMyre, na a * 6am n saicpeaee, cy3e u Kp.uejbe. HaponiiTO ce to jaB.i,a y janoj Knxaiinii;n^ koa fljegc, koja 6o.iyjy oa KpajHiiiia, oa Jipaoe, inapnaxa ii t . Y tskiim n p a ja KaMa He Tpeoa oAMax noMHin.zbaTii n a TcaKBy HapomTy ćo.iec.T ca>iax oinjy, nero tc^ jiojaBe panyHaTn Kao nocjbefluv,c one. flpysc AJmj e, oojiecmu — na ce upesia ToMe n BaanaTii. ^oeT a je awo ce TaKBOM /ijeTeTy o m uucmo zpnce — t . j. necTO oa cy&a n Kpiie.’bn 6pmuy. Hajoo.’bC je, aico ce to hiihii 3aM0Ty.7tK0M m cT e BaTe (nanyicoM 113 anoTeKe', HaTon.'neHHM y 6j a r pacTBop t . 3. 6opne Kiicea n n e (u3 anoTene). y3Me ce 40 rp. Te KncejnHC, y3Bapn ce 1 JUTap (1 Krp.) HiiCTe Bo^e, na ce y Toj boa« pac TBopn. Ka,j, c e SojiecHH K Ty>KH Ha ja K y r jia B o 6 o jb y . — rjaBočo.iba npaTn MHore ćo.iecTH — HapomTo oHe c BaTpyniTHHOM — a Moace rnjena^a Aa HaroBjec.TH h Heica Te»ca očoj>eH.a — oco6 hto M03ra. CTora je y B n je re joćpo, a a OKOjnHa ćo.iecHHKOBa siajo ćo-te npuTU1311 u na nprjee nojaec na 6ojiecnwcy, m.M ce CTajHo n o m e Ty3KBTn Ha ja«cy m n „HecHOfHyu r.1aeo6o.T.y. HapoMHTO Ba.t.a A& nasu na omi, norcpeme ZJiaoe u jiuu,a IIo rje A n nspa3 o m jy momcc Aa ce cacnuM npoMnjene aKO je uiTO 036ii.'LHnje, a n Apacaibe h jh noicpem r.iaBe h a n g a HeoĆHmii cy n naAajy caBjecnoM nocMaTpany y ona, hhm ce n3a r.iaBo6o.i>e ihto oačnjBHiije cKpnBa. 0 CBe.My TOJie B a.ta OHAa j>eKapa n3Bajec7HTii. Bpoj KJiHua y ycTMMa oco6a c pl^amiM 3 y- 6H M a. — TIyAHTe ce, Aa Miiormi oco6aMa ca KBapHnM 3y6HMa H3 vctu 3ayAapa? A Kaico on ce HyA0J0, icaA ce y ycTima ca pl>aBiiM 3y6iiMa ua/Je npeno je^nc mujiu- ja p je (^anjie upeno xujiarpy MUJiuona) paanux KJiuu,a. Te KJHne xpaHe ce oa ocTaTarea xpaHe y ycTHMa, pa3jeAajy acchh h 3y6e, na OHAa Tano npoii3BOAe cMpaAire raeoBC — oa ripn.iHKe iicto onaKo, Kao kba TaKne n c.innnc Kjnne B3a30By ,r py.,beH>e Apyre Koje opraHCKe MaTepnje h . np. Meča, rHoja, icpmi, byčpeTa n t . aKaKO MOBjeic ry 6 w c e o jy T je jie c H y T o n jio T y ? — ^I ok je noBjeic mchb, HenpecTano ii3BOAn Heicy ii3BjeCHy — KaA Rehy KaA, MaH>y — Mjcpy ije jec H e TOnjoie. Ta TonjoTa 6 h ce H aroM iuaja, Aa je Tiijejo He oAaje. OjaBaTn naic Mosice h jh n3iiyTpa Ha c-^aoKoace, h j ii c no.’i.a Ha icoacy. Il3iiyTpa OAaje HOBjere TonjoTy tiimc, iuto H>OMe 3arpnjeBa CBojy xpaHy h CBoje n nke (bko cy xjaAH0jH Hero Tnjejo), h j ii iuto y Hoey, AyuiH0ij;0Ma ii njyh0M a sarpnjeBa yA0cami Ba3Ayx, Koju je oćhmho xja.Aiinjn oa T njeja. H a Taj iiam H yTponm Tiijejo ao 600 K djopnja (TonjoTHHx jeAHHiiu,a), a ’ to ii 3Hocii 2 0 % nje.ioKyaHO TjenecHe T o n jo ic 3a 24 cax. Befen aho — AaKje oh0 x o cT ajn x 8 0 % — H3Aaje Ha KOHcy, h to Ha Tpn HamiHa: 3paneH>eM (24% ), cnpoBoi)eK>eM 4 0 % h hcnapeaeM (3HojeH>eii) 16%. T o n jio T a T H je jia He c n a A H e oji,iviax n o c ji n j e CMpTH. — M ii o ćn m o MHCjnMO, Aa ce caMpTHHK 0AMax OK.’iaAU, hum H3AaxHe, jep je A°0CTa Ha noRpmnHn t ii je.ia xjaASH. A.in cacBiiM ApyK'inje c io jii to niiTaHie, aKo Taniio MjepuMO Ton.ioTy T n je ja yMpjo oco6e — Heico-' •thko caxaTa n o c jn je cmpth . Ty — heno — nanpomuo, — y mhozo cjiy<iajeea naftu jotu noeumcmj meMnepa' mypy. Tano je h . np. jeA^H 6o j 6chck, icojn je yMpo oa san a.^ eiia M03ra, noKU3ao np u H3AncaH,y 41° H|., a no caxaTa n o e jiije B e li 50° H- ^ p y r n jeAaH 6ojecHiiK HMao je npu yM0pan.y 40° H^., no caxaTa KacHiije 55°, a n o c jn je 1 caxaTa oncT 41° L(. Tpehu jeAaH ćojecHHK, Koju je ynpo oa 3ana.teH>a n jy h a , iinao je Kaa je ii3A0cao 41° H-, n o c ja je 5 MimyTa: 59° y HMapy, a 53° y nocy. EIocan je 20 MiiHyTa: 58° oah. 28°; noc.iiije 35 MiiHyTa: 55° oah. 27°; noc.mje 50 MHHyTa: 36°; oah- 26°; n o c jn je l 3/* caT.: 35° oah. 24°. ,,3^paojbe.“ Listak. Narodne umotvorine. Hasanaginica. San usnila Hasanaginica, Na bijeloj Hasanage kuli. San usnila, u sanku vidjela: Gje se vedro nebo prolomilo, Sjajne zvjezde kraju pribjegnule, A danica mjesecu pribjegla, Žarko sunce na zemlju panulo. Ona sanka nikom ne kazuje, Dok ne svane i sunce ne grane. Kad svanulo i sunce granulo, Tad svekrvi sanak kazivala: »Svekrvice, moja mila majko! Kakav sam ti noćas san usnila: Gje se vedro nebo prolomilo, ' Sve vijezde kraju prebjegnule, A danica mjesecu pribjegla, Žarko sunce na zemlju panulo«, �43 Kad to čula Hasanage majka, Nevjestici tiho govorila: „Ah čuješ li, moja nevjestice! Taj se sanak ovdi ne kolio, Vod u tvoje brade Atlagića«. Nevjestica njojzi progovara: »0, svekrvo, moja mila majko! Gje se snilo, tu se i kolilo Na tvom sinu agi Hasanagi“. U riječi u kojoj bijahu, Hasanagu mrtva donesoše. Seka ljubi vitke merdevine: »Ovud mi je bratac prohodio«. Majka ljubi svilenu košulju»Ovu mi je sinak oblačio.« Ljuba meće zlatne kavadove: »Ostalo mi ovo od nićaha, Drugome ću odnjet’^od miraza, I drugome ću draža mlada biti, Nego svome agi Hasanagi®. Kada Malićeva. Uzo das su paše'dolazila, A u dvore po Travniku pale. S njima pade Morić Mehmed-beže, I on ode dvoru Malićevu. Vidio je beže Mehmed-beže, U Makića Kada na udaju. Vidio je i begeniso je. Dadoše je i ne moliše je, Vjenčaše je i ne pitaše je.’ Govorila Kada Malićeva; Govorila svojoj robinjici: »A Boga ti, moja robinjice ! Za koga me mili babo dao?« Progovara mlada robinjica: »ZanekakvaMorićMehmed-bega.« Kad to čula Kada Malićeva Ona uze ibrišim gajtane, Ona ide u zelenu bašču A u bašču pod žutu naranču; Objesi se o žutoj naranči. To mi niko čudo ne vigjaše, Sam mujezin s bijele munare. Gledajući učit’ ne umjeđe, Već on stade sa munare vikat: »Čija bašča, a čija naranča? Objesi se lijepa djevojka, Objesi si se o žutoj naranči«. Glas do glasa, haber do habera, Kad to čuo Morić Mehmed-beže, On mi ide Malićevu' dvoru, Bez izuna u dvor uhodio, Pravo ide u zelenu bašču. Kad on dogje pod žutu naranču, Al’ djevojka visi o naranči. Kad to vidje Morić Mehmed-beže, On povadi nože okovane, Pa presječe ibrišim gajtane, Pade zlato u zelenu travu. On uzima lijepu djevojku, Uzima je sebi na koljena Ali Kada dušu ispustila. Iz islamakog svijeta. Sud evropskoj} učenjaka o slamu. Ernst Haeckel, poznati njemački filozof i prirodnjak svjet­ skoga glasa, četverostruki doktor i dugogodišnji pro­ fesor na sveučilištu u Jeni, izdao je, osim ostalih svojih djeLa, god. 1899. poznato djelo „Die Weltratsel'L („Zagonetke svijeta.)" U 15. poglavlju toga djela govori učeni Haeckel, megju ostalim, i o monoteizmu. Najprije govori o jevrejskoj vjeri, a onda o kršćanskoj, koju osobito oštro kritizira, pa prelazi na Islam. Za Islam veli, da je „najmlagji i ujedno najčišći oblik monoteizma" (str. 131. u izdanju A. KrOnera u Leipzigu.) Dalje govori u kratko o Alejhiselamu, istina ne onako za­ nosno kao čuveni Buckle, koji ga naziva „najvećim čovjekom koga je Azija ikad rodila i jednim od naj­ većih koje je svijet ikada vidio," („Meropnja gomumaauuje y EmviecKoj," glava XIII. str. 113.) niti onako toplo kao slavni Carlyle, koji ga u svojoj knjizi o herojima naziva pravim poslanikom, — ali ipak vrlo simpatično. — Pri tome se Haeckel tako oštro i ne­ povoljno izrazuje o kršćanstvu i trojstvu, da nam to naša tolerancija ne dopušta iznijeti. — Dalje Haeckel veli: „Islam je u toku svog povjesnog razvitka i neizbježivih promjena sačuvao karakter č i s t o g mon o t e i z ma mnogo strožije nego i jevrejska i krš­ ćanska vjera." U tome, veli Haeckel, moramo Islamu prednost dati. „To se i danas očituje u klanjanju, vazovima te u arhitekturi i urešavanju džamija." Na koncu veli doslovno: „Kad sam 1873. god. bio prvi put na Istoku i kad sam se divio veličanstvenim džamijama u Kairu i Smirni, u Brusi i Carigradu, pravom me je pobožnošću napunila ona jednostavna i ukusna dekoracija nutrinje kao i uzvišeni i ujedno sjajni arhitektonski ukus vanjštine. Kako su pleme­ nite i uzvišene ove džamije, kad ih uporedimo sa većinom katoličkih crkava, koje su iznutra pretrpane šarenim slikama, i pozlaćenim tričarijama, a izvana nakažene prekomjernim obiljem ljudskih i životinjskih likova! Tako je isto uzvišeno i tiho klanjanje i jed­ nostavno učenje Kur’-ana, kad to uporedimo sa glasnim blebetanjem nerazumljivih riječi kod kato­ ličkih misa i sa bučnom muzikom njihovih teatralnih procesija." f . n. �44 Književne i kulturne bilješke. „fiocancKa Bn.ia" — Ilaam ao je noc^i.eAH>ii jyoH.lapnii 6poj „BocaHCKe Bn.ie". „BocsncKa Bn.ia" je, Kao niTo je HamnM hhtjiouhmr uo3HaTO, Hanpum.ia ABaAeceT u neT roAUHa csoTa aciiBora, na je ypeAH0inTBO ABa£e_ ceTneTroAiiniH>ii jyon.a< j npoc.iaBiiJio Ha Beowa jinjen naHHH. Hanme ypeAH0 iiiTHo je n3AaBa.no nojeAHne CBoje opojeBC ca paAORmia nncaga HCK.,t>y,mBO H3 jeAHe noKpajuHC Hainera HapoAa Tano, Aa cy h 3hoijih 6pojeBii: 6ocaHCKO-xepueroBanKn, cpćojaHCKH, xpBaTCKH, npHoroP ckh, Aaj)MaTHHf>KBJ cTapoep6HjancKO-MaheAOHCKH h noHOBO — 6ocaHCK0-xepperoBanKn, ca KojnM je roAHHa oTHoneAa h AOBpuieHa. „Boe. Biuia" je HajcTapnjn nncT y Harnoj 3eMJbH, a jeAHH OA HajcTapnjnx y HameM HapoAy yonhe ii 3a ABBAceeT u neT roAHHa cnora paAa, Hena cynH>e, Aa je MHoro paAUJia ii jpeAn.ia na iipoCBjeTHOM u KVJiTypH0M nojby Hamera HapoAa. Zabave. Muslimansko antialkoholističko društvo „Darul-Hajr" u Jajcu priregjuje sutra zabavu u korist svoje blagajne. Na zabavi svira vlastiti društveni zbor, a diletanti predstavljaju „Domovinu" (Boj na Silistri), dramu turskog pisca N,am.(k Kemala. Muslimani sela Aladinića, uz dobrovoljno sudje­ lovanje „Musi. zanati, udruženja" u Stpcp priregjuju zabavu u svrhu gradnje mekteba u Aladinićima. U programu ove zabave >su daklamacije „Savjet oče-' vima" od Bašagića i „Ostajte ovdje!" od Šantića i komedija „Dva načelnika" od Ekrema. Gajretov glasnik. Firdusov mearifski fond. Ibrahim ćordić i Mustafa Hodžić Ljubija kod Prijedora sakupili su za „Firdusov mearifski fond" K 30'— a darovaše: K 10'— H. Derviš Hasanagić tr­ govac, K 3'— Hasanaga Kolonić muhtar, po K 2'— Husejnaga Kolonić trg., Jusuf Basic pekar i Mustafa Hodžić, po K l'— Ibrahim Čordić,Omer Hodžić, Agan Ahmetović, Ahmet Čehić i Ibrahim Mešić, po 60 hel. Salko Crljenković, po 40 hel. Avdo Čurt, Osman Šumić, Jusuf lkanović, Omer Šumić, Omer Kahrimanović, Derviš Džafić, Hašim Zahirović, Ibrahim Čehić i Ibrahim Hadžić, po 30 hel Salih Vajzović, Smajo Če­ hić i Avdo Mešić, po 20 hel. Agan Hasanagić, Mehmed Mašić, Ramo Huskanović te 10 hel. Ibrahim Kahrimanović. Sakib ef. Korkut šer. praktikant iz Tuzle sakir pio je za „Firdusov mearifski fond" K 287'90 helera, a darovaše po K 30'—: Muratbeg Zaimović i Abdurahmanaga Prcić; po K 20‘—: Čazimbeg H. Alibegović, Zejinlaga Muharemagić, sakupljač Sakib ef. Kor­ kut i Osmanaga Mulaosmanović; K 15'—: Ahmedaga Sinočio; po K 10'—: Azapagić H. Alijaga, Kadraga Kunosić, Jakubaga H. Redžić, Osmanbeg H. Isabegović, Hamdi ef. Prcić, (H. Omeraga Nalić i H. Musadifbeg Trnovljaković, zajedno); po K 4'—: Alijaga Šehanović, Aliosman Muratović, Muharemaga čehić, H. Avdaga Kunosić, Alijaga Ponjavić,-Hafiz Abdul Vahid ef. Smailefendić, Salihbeg Alibegović; K 4‘— Mahmut aga Kunosić; K 3'— Ibrahimaga Bešlagić, Muharem­ aga Salihspahić. M. M., Salihaga Arnaut, H. Mustafaga Bušovača, Dervišaga Dizdarević, Jusufaga Žunić i Ali­ jaga IJšćuplić; po K l '—: Džaferbeg Mahmudbegović, Muharemaga Bjesović, Mehmedbeg-AlijaČonić, Ahmedbeg Morankić, Mehaga Šehanović, Ruščuklija Salihaga, Mujaga Gulamović, Mehmed Kadrić i Jusufaga Berbić; K 1'50: Raifaga Muharemagić; po 50 helera: Ibrahim aga Šehanović i Idris; po 20 helera: Muharemaga Manežić i Salih Kavgić. Za tim su darovali sa isti fond po K l'-—: Sačir Rahmanović muktar iz Vršana,; Halilče.vić iz G. Dubrave i Ibrahim Vuković iz Tuzle 40 helera: Ahmed Muharemagić i 20 helera: Mehmed Serjanić. Salko Zaklan iz Lokava (kotar Stolac) sakupio je za „Firdusov mearifski fond" K 17, a darovaše: K 3 Šator Mehaga, K 2 Popovac Ibraga. Po K 1: Ibra­ him Zaklan, Ibrahim Šator, Salih Zuhrić, Ramo Svi­ njar, Durun Sabljić svi iz Lokava, Hasan i Alija Tikveši iz Šurmanca, Salko Balavac iz Aladimića, Ibra­ him Šejtanić, Turajlić Alaga iz Opličića, Saćiraga Burić iz Prenja i Avdija Šator iz Rečice. Mula Ibrahim Čamdžić iz Maglaja sakupio je za „Firdusov mearifski fond" K 10.60 a darovaše po K 1: Mula Ibrahim Čamdžić iz Junuzovića, Osman Basic iz Hajdarovića, Ibrahim Buljubašić, [Hasan Čamdžić, Mustafa Mukić, Abdo Okanović svi iz Junuzovića, Smail Kuković iz Mustajbašića, Husejin Ibranović iz Junuzovića i Ibrahim Hadži-efendić iz Civavića. Po 60 helera: Abid Bašić iz Hajdarovića. Po 40 helera: Arif Kajmić iz Krivaje i Osman Omerović i Hajdarovića, po 20 helera: Sulejman Mula Husić iz Otokaje.. Hafiz Ibrahim ef. Šarić iz Starog Majdana saku­ pio je za „Firdusov mearifski fond" K 14'—, a daro­ vaše K 3'—. Pomenuti Hafiz Ibrahim ef. Šarić imam iz Starog* Majdana. K 2'— Fehim B. Mujić trgovac u Starom Majdanu. Po K l'— Hadžo Isaković, Hamid H. Muratović, muktar Stari Majdan, Smajl ef. H. Mu­ ratović Vakuf. Alija Aličić trgovac selo Ališići i Salih Berber Kudunović Stari Majdan. Po 50 helera: Ahmetaga Šehić trgovac, Meho Mešić trgovac, Omer H. Bajramović šuster, Derviš Bešić pekar] i Muharem Kavić kafedžija iz Starog Majdana. Po 30 hel.: Omer Bešić, brica, Muhamed Sulejmanović, Meho Salić mu­ jezin; 40 helera: Ahmed ef. Šarić mladi te 20 helera: Juso Mujić iz Starog Majdana. Hasan beg M. Isabegović, iz Zvornika sakupio je K 37.— a darovaše: 10 kruna pomenuti Hasanbeg lsabegović; Po 5 K: Smajo Suljkanović, H. Alija Suljkanović i Hasan Suljkanović. Po K 2: Huso Hadžić i �45 Osman Muminović. Po K 1: Sećo Pilavdžić, Ibrahim Fazlid, Smail Mešić svi iz sela Rainca (Zvornik), Ibro Smajić, Suljo Musić i Alija Begić svi iz Petrovice (Tuzla). Po 60 helera: Saban Mešić i Osman Salihbašić iz Rainca (Zvornik). Po 40 helera: Alija Mešić i Suljo Alić iz Rainca (Zvornik). Šerif Šunjo iz Goražda sakupio je za „Firdusov mearifski fond" 11 K i 10 helera, a darovaše: Po 1 krunu: Šerifaga Šunjo iz Goražda, Mehmed Lojo, Ahmed Šunjo, Dervišaga Buljković svi iz Go­ ražda, Mujaga Bićo iz Zakalja i Omeraga Šehović iz Batova. Po 30 helera: Ahmed Adžović, Alija Odžaković i Arifaga Drakovac iz GoraždaPo 20 helera: Mujaga Bešlija iz Goražda, Arif­ aga Drakovac iz Zakalja, Omeraga Omeragić iz Go­ ražda, Abdurahman Karavić iz Batova, Smailaga Hodović iz Zakalja i Osmanbeg Kuljuh iz Goražda. Alijaga Poturović hotelier Hotel „Gazi" Sara­ jevo sakupio je za „Firdusov mearifski fond" K 44, a darovaše po 5 kruna: spomenuti Alijaga Poturović Edhembeg Beglerović, iz Banjaluke i H. Mulabegović; po K 2.—: Salih Konjhodžić iz Orahova, Alijaga Cico, Mehmed Tunjo, Vejsilaga Softić, H. Ademaga Mornjak, svi iz Sarajeva i Ibrahm r'Hadžić iz Brezova Polja; po K 1.—: Ševkija Imaniović, Muhurdarović, Omer Sokolović, Mehaga Buradžić, Avdaga Sudžuka, Muharem Z. Avdihodžić, svi iz Sarajeva, Husein Striković iz PJjevalja, Salih Glinac iz Brčkog, Šemsibeg Teskeredžić iz Rogatice, Mujaga Husagić iz VarešaJ Sulejmanbeg Selmanović iz Pljevalja i Hadži Bećir ef.; po —.60 helera: Mrzić Ibrahimaga; po 40 helera: Salih ef. Abdihodžić. Ibrahimaga Alidžić iz Puračića (kot. Tuzla) sa­ kupio je za „Firdusov mearifski fond" 10 kruna, a darovaše: K 3.— pomenuti Ibrahimaga Alidžić, trgovac, u Puračiću; po K 1.—: Ibrahimaga Gazibegović subaša, Hasanaga Ćamdžić pekar, Saćir Futuzić, težak svi iz Puračića; po 90 helera: Ibrahim Tufekčić; po 50 helera: Mujaga Sarajlić cipelar iz Puračića, Ago Omerašević terzija, Salko Kanberović kafedžija, Hasan Zaimović kundurdžija i Hasanaga Lašudžić, svi iz Puračića; po 40 helera: Salko Hušić te po 20 helera: Salko Alić, oba iz Puračića. Isto tako je sakupio za „Firdusov mearifski fond" Mehmedaga Mačković iz Maglaja K 21.40 a darovaše po K 4.— : Ibrahim ef. Kadić iz Maglaja; po K 3.— : Mućellefa Kadić (rogj. H. Selimović) iz Maglaja; po K 2.—: Hafiz Nurija Čejvan, Mehmed Alija Terzimehić, Mehmed ef. Ibrišević iz Maglaja; po K 1'—: Nasif ef. Lakmić, Bego Hadžić šumar, Sulejman ef. Ibrahimefendić, Mujessira Kadić, Uma Kadić, svi iz Ma­ glaja, te Mehmed Suljković i Pašan Amić; po 40 hel.: Mehmed Pobrić iz Gradačca i Ibrahim Brkić iz Meserica; po 20 helera; Meho Jusufović, Ahmet Ćatić, oba iz Maglaja, te Mujo lslamović muhtar izMesarića. Živili svijesni i rodoljubivi narodni prijatelji! Društvene vijesti. lIOBjepeiiHUHMa. Heica r. r. noBjepemmn Hasi joni Hitcy noc.ia.in o6pa*iyHe u hoiiiu 3a nponi.io no.iyroJ)C, na ce yMOA>9Bajy, a 8- to 1uto npnje y*iHHe. IIpaBii.ia 3a iiOA<urtope. Kao uito cmo paHnje B3BjecTH.iH, npeua bobom 3»KOHy o yApysKeH>HMa je no ipeĆHo, a» CBaKii noAOA<Jop ApyuiTB», Koju ce oc.Hyje, noAHece npeao cBoje no.iiiT. oć.iaCTH upaRii.ia Ha oao6pefbe 3eM. B.iaAe. ^ a He ć>n noAOAoopn paAH Tora iiMa.m kbkobhk noTeuiKoha, raaBHii oAĆop je Ta npaBH.ia cacTaBiio h oTmTaMnao, na he nx Ha 3axTjoB noc.iani y cbbko oho Mjecio, rije ce noAOAoopn snejie oc.HOBaTii. O cbm Tora je UCBTpa.iHa ynpaBa ncxoAn.ia iipnHUHnnjejiHo oAo6peH>e aeMa.iiCicc B.iaAe 3a ocHHBame noAOAČopa, na npeMa tomc HeMa BHine HHKaKOBHX CMerfta hhth noTeuiKoha aa o6paaoBaite APyuiTBeHiix noAOAČopa. CTora no3HB»Mo 6pahy, Aa ocmiBajy PajpeTOBe noAOAĆope n nopaAe Ha yHanpeljeH.y OBora Hamer HajKopncHnjer ApyuiTna. IleCTa.io icaciiua. Ha Tpaaceifca MHorax npujaTe.’sa 1’ajpeTa oAroBapaMO, Aa ie Ha Ba.mxn r.iaBHor o,i,6opa HecraAo rajpeTOBHX reacHua, na hm He mohcomo 3a caAa y ione norA6Ay yAOBOjbiiTH. A.ih 6yAyhii ce Ha mhoto M jecTa Ha.iaao 1’ajpeTOBe KacHue, Koje He AOHoce ApyuiTBy anco.iyTHO nnKaKne kopacTU, to 6h cmo mo.iii.ih ApyuiTBeHc noBjepeHHKe, Aa y CBojnM MjecTima cne Kacime nper.ieAajy u oho, Koje Cviačo, h.ih HmcaKo He p»Ae, y3My ii noma.T>y hbm hx, Aa 6a cmo hx motah nocAaTH Ha ona Mjecra, rAje 6h nMa.m Bnoie npnxoAa. H3 j'peAiiuniTBa .ihcth. Moac ce CBa KOTapcKa naKy4»cKO MeapiitJtcKa nonjepeHCTBa, Aa ce 3ay3My h noc.iaTe hm fipojeBe Hamer npBor 6poja pacType Mehy MycvniMahiimu y ćBOMe noApyHjv h mTO npnje Hac oćaBHjecTe o HMeiiiiMa oHe 6pahe, Koja ce jaBiime npeTn.iaTHiinHMa .iiicTa 3a roA. 1911. Oae naK npHMjeprce, Koju ocTany HepacTypeHH, mo.ihmo, Aa Han ce noBpaTe. f Davno potvrde i darovi. Ešref Talirević iz Janje (kot. Bijeljina) darovao je »Gajretu« 2 K, mjesto bajramskih čestitki prijateljima i ahbabima. Hvala. Živio! Gamil beg Filipović iz Ključa darovao je 1 K i Alaga Šunje iz Crniča 50 hel. Hvala. Živili! Prilikom dolaska Smajlbega H. Huseinovića iz Australije u svoje rogjeno mjesto Konjic, sakupljeno je za »Gajret« 10 K i 50 hel. Priloge darovaše: po 1 K: Hašimbeg Badnjević, sudac, Ahmedaga Muftić, Feh’mbeg Begtašević, Alija Dizdarević, Salih Dostović i Hadži Haliz lsmail ef. Džumhur; Salih aga Tičić 70 hel.; Muharemaga Hrnjica G0 hel.; Avdaga Prohić 50 hel., Alaga Softić 50 hel., Mujaga Hadžalić 40 hel., Hamdija Sudžuka 40 hel., Muhamed Hadžić 30 hel., �46 A./Arnaut 30 hel., te Šukrija Alagić i Hasan Pirko po 20 hel. Ahmedaga Novalija, trgovac iz Sarajeva, darovao je 2 K mjesto bajramskih čestitki svojim ahbabama. Zahiraga Mataradžić iz Ljubinja poslao je »Gajretu« 40 K, koju je svotu sakupio Mustafa ef. Serdarović prilikom otvorenja mektebi-ibtidaije u Potezcima. Priloge darovaše: po 5 K: Mehmed ef. Serdarevid, Zulfaga Bakšid i Dervišaga Bakšid; Zahiraga Mataradžić 4 K; Avdaga Bubid 2 K 60 hel.; po 2 K: Osmanaga Serdarevid i Husein ef. Serdarevid; Osman Kadić 1 K 80 hel.; Adem ef. Smajlbegović 1 K i 40 hel.; po 1 K: Hasan Vuk, Avdo Rudan, Halil Bajramovid, Huso Cigid, Selim Sahanović i Asim Bakšid; po 40 hel.: Mehmed ef. Merzid i Ibrahim Bukić; po 20 hel.: Ahmed Krehić, Alija i Hamid Mucid/ Ahmed Sehidić, Halil Malkid, Mujo Kurtovid, Alija Zelenterovid, Mahmud Burina, Maše Rudan, Derviš Rudan, Ilalil Bašid i Fejim Pajid. H. Rasim ef. Rezakovid, šer. sudac u B. Pe­ trovcu, darovao je »Gajretu« 2 K mjesto bajramskih čestitki svojim prijateljima. Prilikom glavne skupštine islamske, kiraethane u Cazinu, od sakupljenih priloga poskito je »Gajretu« 4 K 10 hel, te Gajretov povjerenik Mehmed ef. Kozarčanin darovao je 2 K mjesto ^bajramskih čestitki prijateljima! Svima plemenitim prilagačima neka je čast hvala i priznanje! Korporacije mogu biti samo članovi dobrotvori ili utemeljitelji. V. Prava i dužnosti člana. § 12. Svaki član društva ima pravo doći na skup­ štinu. § 13. U skupštini predloge stavljati i glasati ima pravo samo onaj član musliman, koji je najmanje šest mjeseci prije skupštine članom postao i za sve to vrijeme uredno platio članarinu. Takvi članovi imaju aktivno, a punoljetni i pismeni pasivno praizbora i to u Sarajevu za glavni odbor, a u drugim mjestima za pododbor ili povjerenika. § 14. ' Kad član dobrotvor ili utemeljač uplati članarinu, glavni mu odbor izdaje diplomu. I član prinosnik do­ biva diplomu kad 10 g. redovito plaća članarinu. Čla­ novi prinosnici moraju i uz diplomu plaćati člana­ rinu, ako hoće, da i dalje imaju članska prava. $ 15. Svaki je član dužan uredno plaćati članarinu i pokoravati se zaključcima skupštine i odredbama od­ bora. Ko šest mjeseci ne plaća članarine, prestaje biti članom i ako se inače nije ogriješio o interese društva, glavni ga odbor može primiti u društvo, kad plati 2 krune upisnine. VI. Uprava. PRAVILA ,,Gajreta“ prosvjetnog i kulturnog društva muslimana u Bosni i Hercegovini . § 10. Članovi prinosnici dijele se na četiri reda. Oni plaćaju svakog mjeseca : a) po 2 krune; ft), po 1 krunu; <•) po 50 helera; d) po 20 helera. § U. Članom društva može biti svaki musliman i muslimanka i svaki prijatelj muslimanskog napretka, ako je rodom iz Bosne i Hercegovine ili iz Austro­ ugarske monarhije i svaka korporacija (društvo, op­ ćina i t. d.), kojoj je u Bosni i Hercegovini ili u Austro-ugarskoj.monarhiji podijeljeno pravo opstanka, a članom se smatra od onda, otkad uplati prvi obrok. § 16. Društvom upravljaju glavni odbor, pododbori i povjerenici, svaki prema svome djelokrugu. a) Glavni odbor. § 17. Sjedište je glavnog odbora u Sarajevu. On se sastoji od 11 članova, koji se izmegju sebe konsti­ tuiraju kao glavni odbor ovako: p r e d s j e d n i k , podpredsjednik, bla­ ga j ni k, t aj ni k, t ri r e v i z o r a i četiri o d ­ b o r n i k a , a rad podijele na sekcije. Glavni odbor bira redovita glavna skupština apsolutnom većinom glasova, tajnim glasanjem po­ jedince ili na želju skupštine aklamacijom. Glasanje pojedince mora uvijek biti tajno. Ako pri biranju ne bude ni za jednog člana apsolutna većina glasova, onda se užim izborom bira jedan od dvojice sa naj­ većim brojem glasova. § 18 Megju članovima glavnog odbora mora biti ma­ kar jedan, koji dobro poznaje gjačke prilike. § 19. Jedanaest članova glavnog odbora ostaju skup,a samo jednu godinu dana. Na koncu prve godine od­ �47 stupi 5 članova, koje kocka izluči, a skupština na njihovo mjesto izabere 5 novih. Na koncu druge go­ dine odstupi ostalih 6 članova, a skupština popuni glavni odbor sa 6 novih članova, i tako koncem svake godine odstupa 5 redv. 6 članova, te svaki član glav­ nog odbora vrši dužnost 2 godine dana osim one petorice, koje je kocka izlučila na kraju prve godine, ako ponovno ne budu izabrani. Bivše članove glavnog odbora može skupština svaki put ponovo birati. § 20. Osim toga bira redovita glavna skupština još i pet odborskih zamjenika. Mandat odborskih zamje­ nika traje samo jednu godinu dana. § 21. § 25. Predsjednik zastupa društvo u javnosti i prema oblastima, rukovodi sve društvene poslove, saziva odborske sjednice i glavne skupštine i predsjedava im, potpisuje sve društvene isprave i objave zajedno sa tajnikom i u izvanrednom slučaju daje pripomoć do 50 kruna bez sazivanja odborske sjednice. § 26. P o t p r e d s j e d n i k zamienjuje predsjednika u svima poslovima i dužnostima. 8 27. T a j n i k vodi zapisnik u skupštinama i odborskim sjednicama, sastavlja društvene spise i objave i potpisuje ih sa predsjednikom. Svi društveni spisi i isprave su u njegovim rukama. Glavni odbor vrši ove poslove: § 28. n) odregjuje dnevni red za glavnu skupštinu; B l a g a j n i k prima društvene priloge, sastavlja b) prima i upisuje članove društva; izvještaje o društvenim prihodima, rashodima i o c) dijeli Stipendije i pripomoći; im anju,Jspiaćuje pripomoći i račune po zaključku d) izdaje članovima diplome; odbora ili do 50 kruna po nalogu predsjednika i e) vodi brigu o prihodima i napretku društva; potpisuje sve spise, koji spadaju u njegov djelokrug. /) upravlja društvenim frnanjepi;^1 Blagajnik odgovara za društvenu blagajnu i mora g) podmiruje potrebe društva; biti vješt vogjenju društvenih knjiga. On ne smije h) predlaže skupštini izviješća p svom radu i o u blagajni držati više od 200 kruna. Ostali novac razvoju društva; mora se odmah uložiti u koji novčani zavod, ili i) spravlja predloge ?a glavnu skupštinu; inače koristonosno po zaključku odbora i na ime ;') imenuje povjerenike; društva. k) odregjuje prema potrebi do četiri izaslanika u 8 29. sjednice i skupštine pododbora, koji glasuju R e v i z o r i pregledaju društvene račune i bla­ sa članovima pododbora; /) odlučuje o syim društvenim poslovima, koji ne gajnu i izvješćuju o tom odbor svaka tri mjeseca. spadaju u naročitu kompetenciju glavne skup­ Bar jedan od revizora mora biti vješt vogjenju knjiga društvenih. štine. § 22. Glavni se odbor sastaje svakog mjeseca u re­ d o v i t u s j e d n i c u . Odborski zaključci vrijede samo onda, ako je u sjednici najmanje 6 odborskih članova i megju njima predsjednik ili podpredsjednik, kao zamjenik predsjednikov. U- odborskoj sjednici odlu­ čuje apsolutna većina glasova. Predsjednik glasa samo onda kad se glasovi raspolove, pa on valja da odluči. § 23. tijesto odbornika, koji je bolestan iz Sarajeva, poziva predsjednik u odborsku sjednicu zamjenika. Ako koji član glavnog odbora ne dogje uzastopice na tri redovite mjesečne sjednice bez dovoljna raz­ loga, imenuje predsjednjk na njegovo mjesto stalna zamjenika. § 24. Ako tri člana glavnog odbora zažele izvanrednu odborsku sjednicu, mora je. sazvati predsjednik ili njegov zamjenik, najdalje za 8 dana. b) Pododbori. § 30. Kad u okružnom ili kotarskom mjestu, u ispo­ stavi ili seoskoj općini bude barem 50 članova, onda oni izmegju sebe biraju pododbor od 5 članova i to p r e d s j e d n i k a , t a j n i k a , b l a g a j n i k a , pr­ v o g i d r u g o g r e v i z o r a , a u smislu propisa zak. o društvima za B. i Herc. 8§ 4 - 9. Pet izabranih članova pododbora ostaju za­ jedno godinu dana. Koncem prve godine odstupe dva člana kockom, a skupština popuni podod­ bor sa dva nova člana; na koncu druge godine o d ­ stupe ostala tri člana, a skupština izabere tri, na koncu treće godinu odstupe ona dva člana, koji su vršili dužnosti dvije godine, a' skupština opet popuni pododbor izborom novih dvaju članova i to se po­ navlja tako, da svaki član pododbora vrši dužnost dvije godine osim one dvojice, koji su odstupili Koc­ kom na kraju prve godine, ako ne budu ponovno izabrani. Skupština može svaki put birati i one koji su odstupili. �•48 § 81. Pododbor vrši ove poslove: «) upisuje nove članove, a njihova imena i bora­ višta saopštava glavnom odboru; b) pobire članarine i darove društva, pa ih šalje glavnom odboru svaka tri mjeseca; <0 sprema glavnom odboru predloge za podijeIjenje Stipendije i pripomoći sa izvješćem o po­ rodičnim i imovinskim prilikama molitelja; d) sprema glavnom odboru predloge za imeno­ vanje povjerenika; c) nadzire vladanje i rad društvenih štićenika, koji uče u mjestu gdje je pododbor; / ) spravlja izvješća i odregjuje dnevni red za mjesne skupštine; g) vodi brigu o napretku društva u svom mjestu; h) sprema po potrebi dva izaslanika u redovitu sjednicu glavnog odbora, koji sa članovima glavnog odbora vijećaju i glasuju a društvenim poslovima onog mjesta, gdje je pododbor. Ma.™ j'.iacmiK.; . OđHOB.uena A]&*Co$iije. Be^imca h cTapoApeBHa uaMnja , Aja Co$iijau y U,apBrpaay je noa, 3y6oM BpesieHa jaKo oxap.i6n.ia. Cto ?a je 0AAymiAaAa ce Baspinc onpaBKe n o5H)B.T,eH>i Ha oboj oHaMeHHToj xncTopnjcKoj 3rpa.in, na je y Ty CTBap 3HaMeHirrn Ta.mjaHCKH apxnTeKT MapaHoroH, Ha no3HB TypeKe njia^e, iioahho cboj npojeKax 3a o6HOB.i>eH>e ganuje. IIpojeKaT ce ea^a npoyHaBa y MnHncTapcTBy rpaJjeBHHa, Koje je Beh TpasKHJio h noTpc6aH Kpe^nv oa nap.iajieHTa. Jcianaic y Apačnjii. Typc.Ku .ihctobh jaB.’bajy, A« 6poj no6yH>eHHKa oko CaHaje CBe Behua pacTe. ycTaHBgK ce cnpeiiajy, pa Hana^Hy u CBe ce Burne npn6iipajy n KOHueHTpmny. Typcna he nocAaTn y I^pBeHo Mope OK.ionn.ane pMel)HAHjya h „ IlejKHiuenKeT IIpeMa (vryae6eHoj Bnjecra aoihao je po 6oja ča BeAynHHMa, ko] h cy oct&bh.ih Ha čojnoMe no.i>y 13 jjptbhx n 20 paH>eHHx. 0 ry6nTHHMa TypcKe BojeKe He jaBJba ce Himrra, a.nr ce flpsKii, ^a cy H»eHH ryoHTnn ^a•16K0 TeSKII. Cjiyas6eHe Aeneiue jaB.i>a;y, A,ace CejiiA J a x ja copeaia, BojcKa CHaSAjeBeHa 3a biiiiic Mjeceun 3axnposi u ge6xaHOM. Boj h u MHHncTap UleBKeT-nama ii3Aao je HapeA6y, A* ce °AMax c.830By peAni})11 npBora no3iiua 6iiTo.T>c:cor, npn.iiiacKor ii hynpn.icKor 0Kpyra, Kao ii 12 6aTa.-r>OHa peAinJia ca KocoBa. B ijcK i h e oth.iobbt .1 3& Apaonjy 113 Cojiyna u ^eA earana. • O rp o jian iiOJKiip. y M arasaua no3Haxe cojync,Ke ijnipnie T i i p n H r n o ja B iio ce yacacaH nosicip. Ba'rpa je yHimiTHAa orpoMHy KOAHHHHy po6e. lIlTeTa H3H0CH Ha neT viumoHa rpoma. _____ Š a le i d o stje tk e. — Gospodine doktore, vaše srestvo za čišćenje nije ni najmanje pomoglo; imate li Što jače. — Jače — nemam ništa. Vi ste uzimali ricinus, gorku so, limonadu, praškove i ništa. Pardon, da vas upitam šta ste vi po zanimanju? — Praktikant. — Tako. Onda vam evo dvije krune, idite u kafanu i je­ dite, jer kad nema ništa u stomaku ne hasni nikakav lijek za otvor. * S i r o t i n j s k i l j e k a r : — Zar nisam napisao, da se do­ lazi za vrijeme ordiniranja? Sta znači to? S e l j a k : ' ^ Za to je kriv pas, što me je tek sad ujeo. Ž e n a (mužu, koji se izjutra probudio): — Ali, molim te ti si noćas opet mnogo u snu govorio. M už : — Pa dabome, kad danju ne mogu da dogjem do riječi, jer ti neprestano govoriš, — Dakle,ja ću vas izliječiti, ali samo da mi obećate, da ćete sve činiti što vam budem zapovijedio. — Obećavam. — Pivo, da mi platite moj stari dug! lIopyjte Ji oflroBopit yp(‘,!iniiimm. — A — Moc/rap — Bauiy ujecMauy ii KaA 6h Bajba.ia, He 6u cmo uiTaurnajiH, jep uniHTa hc npnMaMo H3 Heno3HaT«x pyicy. ^pyrn nyT ce, AaK.ie, noTnnmiiTe, kha 111X0 6ypeie noc.ia.an, a uko zoheTe. pa co o6jaBH, nomaJbiiTe uito 6 vne oa obc nycnoMeHe Ha npHy iiito .i>y6aB.a B. J . K. — O bc CJEa.iH A ko cy hhcv bum h abbju CTBapn, hito cto HaM no3a iUTaMny — 6ap He y HaineM .uiCTy. one APYre osaKOBe, HeMojTe Ham ax c.iaTn. A. B. F. — U redu-primili. Dakako da ćemo rado primiti dobre prevode iz turske literature, pa Vaše obećanje sa blagodarnošću primamo. U onim drugim stvarima postupićemo prema Vašim uputstvima. Selam! X. M. — Ona je CTBap cAaoa, noiuiULHTc iuto Aa H3Bpinn jypnin Ha Bapom XoAenAV, ooa nnjnM cy ce 6eA©MHMa Apanu KOHireHTpHca.in. IIo6yHa y jyacH)j Apačiiju nocTaje cbb oson.bHnja, Apy.ro. H. 11. — Hvala! Ali od Vas smo očekivali više l ’oBopn ce, Aa ycTaHHun HMajy Ha p:\cnojioaceH>y 70.000 Niste još iskupili obećanja. Zdravo i mahsus KoftaHHKa. TypcKa Bojcica noBjiami ceyTnp^aBe. 3acaAa pomoći. selam! cy ycTaHimn rocnoAapn cirry8i;aje. U I e n x I 1 a p h 3 Cl. G. SARADN1C1MA. — Molimo poštovane surad­ Cei})ep onKo.100 je Typf*Ky Bojciey y E6 h h Canaju.J \ ok nike, da nam radove šalju čitko — m astilom — i samo na jednoj strani pisano. Typzpiva cmrHe domoH, aot.io 6a ycraHiiHH moimh ohkoApelujemo na svu braću i sestre, koji se ma .1 otu ii Taaa. OA"iyHne onepamije nonehe Ha cBy npnu kom pravcu perom bave, da nas u našem .niKy Tes noneTKOM crheAeke HeAje.i>e, KaAa Typnnna radu pomognu, kako bi smo od »Gajreta« stvorili CTHi’Hy nojanaita. pravu narodnu knjigu, pristupačnu svim a slojevima Bojnu icoMSHAaHT oa Acnpa jaB.i>a hs E6e, a « je našega milleta. Za uredništvo odgovara: Osman Ojiliić. - Islamska dlon. Štamparija. - 3a JPOAHPUIITBO oAronapa: Ocjian ’tm uil,. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7292e1148c5d6b1ecae78df2241df6af.pdf d04afac2b6029cbc4246780b149f6f3f PDF Text Text rO/UIHA IY. GODINA BPOJ 4. BROJ TajpeT ♦♦ ♦ Gajret JIMCT 3A ^Pi'IHTBEHE nOC.lOBE II 3 A HA PO ^HO ITPOCBJE'RHBAHjE. LIST ZA DRUŠTVENE PO.SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H3JIA3M CBAKOr 1. n 15. ----- y M jECEn;y.-------- IZLAZI SVAKOG l . i 15. ------- U MJESECU. — — RiacHiiK: apj'iiitbo „l’ajpei". - J'peaHinc: Ocjian 'JohkhIi. — Vlasnik: Društvo ,,Gajret“. - Urednik: Osman Gjikić CAPAJEBO, 15. februara 1911. — • U n j e H a j e ,HHCTy: a a JJo c h j n XepneroBHHy a A ycTpoX rapcK y M oaapxn jy , s a HJiaHOBe, Tajicoy, yHemiico u TeacaKO 2 K, s a n e u i a H O B e 4 K ro;inoiK>e. S a cbb ocTa^ie ae.M.’i.e 10 <|>panuKa. 1lo je n a uh 6pojeBH CTajy 20 xeji. Ilen jiah e H a ce nac.Ma n e npnM ajy, pyK o n o ca ce ne B p ak ajy - — Ilp e rn jia T a u p jK o n n c n iua.i>y ce n a a ,ip e c y : „1'ajpeT" — CapajeBO. C ijen a je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v c 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. — SARAJEVO, 15. (J>e<Spyapa 1911. gdje povjerenika nema, to može učiniti i drugo ugledno i agilno lice ili — još bolje — odbor Kao što smo veo ^ v i l i , zeipaljska vlada je čitaonice, vakufsko-mearifsko tijelo (kot. povje­ napokon odobrila nova društvena pravila, kojjLrenstvo ili džematski medžlis). To lice ili odbor, izmegju ostalih novina,' propisuju ip od od b ore. koje osniva pododbor, najprije će se obratiti 0 važnosti pododbora" je bilo takogjer djag; glavnom odboru u Sarajevo, kojemu će prijaviti ovom e mjestu govora, pa je apelovano na prija­ svoju namjeru i zatražiti pododborska pravila, telje našega napretka,^da se što bolje zauzmu, koja će — dakako — odmah biti poslana. da »Gajret« dobije što više takovih područnih Kad pravila stignu, onda će se zakazati ustanova, koje bi blagotvorne ideje Gajretove skupština sa dnevnim redom: Osnivanje podod­ što bolje proširile megju našim elementom i bora, o kojoj treba obavijestiti i mjesnu politi­ njegove poslove što više razgranale u svima čku oblast, koja ima prava na skupštinu poslati narodnim slojevima. svoga izaslanika. 1 taj -naš apel nije ostao bez uspjeha. Od­ Na toj skupštini izabraće se pet članova za mah se je u nekim mjestima pristupilo tome upravu pododbora, kao što to propisuju pod­ poslu i mi možemo već sada konstatovati, da odborska pravila, a potom će obrazovana upra­ je »Gajret« dobio sedam pododbora i da ih je va pododbora, 5 primjeraka pravila podnijeti još toliki broj u osnutku. mjesnoj političkoj oblasti, da ih uputi zemaljskoj Osim toga iz mnogih mjesta smo dobili pi­ vladi ua odobrenje. sma, u kojima nas Gajretovi prijatelji pitaju za No i ako je, prema propisim a zakona o uputstva, na koji način će da obrazuju društveni udruženjima potrebno na odobrenje pravila’svakog pododbor? društva čekati šest hefti, pa tek onda preduzeti Ovim redovima je namjera, na ta pitanja poslovanje, ipak se toga propisa kod pododbora dati tačan odgovor i time pružiti uputstva za ne trebe držati. Jer glavni odkor društva je is­ osnivanje pododbora svima onima, koji bi tu hodio od zem aljske vlade principijelnu dozvolu ustanovu htjeli u svom e mjestu osnovati. za osnivanje pododbora, pa se rad m ože odmah, Da se u nekom mjestu pododbor osnuje, bez sm etnje, preduzeti, a pravila pododborska potrebno je, da u tom mjestu imade (ili da se (koja su već dobila usm eno, principijelno odo­ prijavi) najmanje 50 članova društva ma kojega brenje i koja su za sve pododbore istovjetna) reda. Ako u mjestu ima povjerenik, to će on os­ doćiće naknadno provigjena i formalnim odo­ nivanje pododbora preduzeti u svoje ruke, a brenjem. Osnivanje pododbora. �54 Kad se pododbor obrazuje, treba to odmah javiti glavnom odboru, označivši im ena članova u prave, na što će glavni odbor poslati podod­ boru tiskanice, potvrde i druge stvari, koje su potrebne za rad i poslovanje. N a ovaj način se osniva pododbor, pa upu­ ćujući u tom e braću m uslim ane, mi ponova apelujem o na prijatelje našega kulturnog unapregjenja, da s e što srd ačn ije zauzm u za osni­ vanje društvenih pododbora i na taj način ideju Gajretovu rašire m egju svim a slojevim a našega milleta k ako bi „Gajret" postao zajedničko kulturno •središte nas svih Muslimana H erceg-Bosne bez razlike na d ru štvene, stran ačk e i druge d ife­ rencije! Gajret braćo, gajret rodoljubi! X, — J ly T a H > e . y H.iaeKy: „Ee3 KOMnaca'J p^Kao caM, fla je Hama cpeAHHa je^aH KOHr.ioMepaT, caKyn.i>eHa 0 Ha6au;aHa roMiiJia 6e3 cTajiHa npaBga, 6e3 yT pia n y ia, 6e3 nAea-ia, yonke 6e3 HAeje. <ba.in HaM, A^K-ie, HAeja, Koja 6h Hac CBnjy 3ajeAHiiHKii hbpcto OKynn.ia, Aa-ia HaM acHBOTa h yqnHH.ia, Aa pa A nojeAHHaua He HAe Ha napanecHKe, Hero Aa h HajMama Ko.in'iHHa paAa, cnaKH noTXBaT, cbbkh noA* bht npHAOHocH toj sajeAHHUKoj HAejn, a * je casry jana H AOBOAH Ao H>eHa pea^H30BaH.a oahocho ocTBapen>a. IIoKynjahy caAa a « HaBeAen ARa Tpn y3pona Toj Harnoj 6e3HAejH0CTH. KaKBy e.mKy HaM n p y * a CTaae Harne y tom norjieAY npnje 0Kynamije? H oHAa cmo 6hah 6e3 HAeje, jep a » cmo HMa.Tti y cbom paAy miaH 11 npaBan, He 6h Haran cy .i»yAn no ocjekajy OcMaiMnje, a pa3.inKyjy ce oA H>nx caMo no je3HKy. D a n Taj 6n jemin, naA 6n 6h.ih y CTaH.y n kba 6 h Morini, 3«mnjenu.in ca TypcKUM. To je jeAaH ncHxo.ioiuKn MoneHaT Ayrae Hamera e^eMeHTa, o KojeM Tpe6a panyHa boahth. KapaKTepnCTiina je naine pače, Aa je HaK.ioraena 0Aea.i0caH.y n MOMeHarocjekaja 036nja cnyA» Ha noBprauHy. Mn ce noAajeMo nyHo cpny n HaK.ioHocTn n cnunaTiijaMH, B0.1HM0 ce 3aH0CHTH CBUjoT.lHM TaiKHMa H3 IipoUI.1OCT0 0 H>HX U3HOCI1T0, K3Aa C6 HOKajKe HeAOCKOHima y caAaraH.ocTH. T um mhcjiumo, a * cmo oaćhjih npnroBop 3a caA*uiH>ocT. Bo.ihmo ce JiacKaTH h XBa.ineaTH ce, Aa cmo CBjecHii n MokHH, Hero jih cann ce6e nponojeHHTn kojihko cancTa BpnjeAUMo. 3 a cbo ncycnjexe C6a.i>yjeM0 Ha Apyro r KpnnH>y. UorpeniKe npujeMo n irnje HaM o raiiMa Aparo roBopBTH. KaAa xokeMo HeraTo, xokeMO cbo HajeAaHnyT, xokeMO to en groš, a na.ia Hac ycnjecn He 3aA0 B0.i,aBajy, jep Han ce hhhh, Aa ne kcMo thm Ma^iiM paAOM hhkba nocinkn oho, 3a hhm hacmo. Hnjecno AaK-ie npncTarae cnTHor paAa n nocTeneHor pa3BHjaH>a. Macaje, Kano je Aet})HHyje ho.jbckh cogHo.ior, KocauoB* cnn, epynTHBHn e.ieMeHaT, kojh je icaAap npou3BecTH aacToje y KyjiTypn u oćpaTHO, aah Kojy Tpe6a a ®npeABOAe A>yAH Beker nHTe.ieicra — hhamBnAya.inocrii. Te ce ahhhoctii Tpe6ajy yHeKOAHKO Aa npiuiaroAe cavoj Macn. Hy to ce npnJiarol)HBaH>e ^hhhocth Macn He cunje y 36TH Kao nonyrakaH.e n cjiyraaH.e h yrabaH.e Macn, Hero Aa .M A m. noja je npeABOAe, HMaAy neKOJiiiKo o63npa npeMa ncnxoAornjn n pacno^o»en>y Mace. n o CBojoj nOBOA.liHBOCTH H 0CT8.1HM nCHX0.10IIIKHM oce6nHaMa Moace ce 3a uacy Ka3aTii, a &je y cbum aeM^bana jeAHana. ^ 0Ayrae, koa npoM aTpaaa Mace Tpeoa yaeTu y oo3np Haunojia.iHe KapaKTepncTHKe, yTjegaj iuiumo ii Ky^TypHH CTeneH H>e3HH, ajin no CBojoj cymTHHH n KapaKTepncTHHHHM npTaMa CByrAje cy Mace joAHaKe. ' JlnuHOCTii, Koje BOAe Macy, HHHe je paAn aeH e noHac HOBO BpnjeMe 0Kynannje ohbko 06e3r.naBH.10. 0 Ka- B0A*1>UB0CTH OHaKOBOM, KaKO OHH Xoke. Te ^BHHOCTH KOBOM Ky.lTypH0M HpaBHy, O KaKBOj 3ajeAHHMKoj C0.1H- ip e6 ajy Aa 6yAy CBjecHe, Tpe6ajy 6hth HHAHBHAyajiHoAapHOCTH, HAH 0 KBKBOj HapHOHa.lHoj HBTpyXH He M0JK6 cth , a He cTeneHa, KyjiTypHor HiiBoa — M a c n n a — ce y to Ao6a 6ani roBopnTH. caMa Maca. K oa Hac ce He Moace roBopnTii o jiii^HjocTHMa Haran o6nqajH, Hama nporaaocT, aa Kojy cmo ce jana HHTejieKTR, Be.inKe KyjiType h ranpnx norjieA3?'Koje saHocH^iH, a Ha Kojy h arh A^Hac ynHpeMO npcTOM, Hnje cy CBjecHe CBora 3Ban>a u HMajy oApeijeH nn^r. y cbom paAynpora.iocT OHora HapoAa, KojeMy mu (JiaKTHHKH npnna- To cy cbo Ma.ie ^ hmhoct0, chthh h ouh' ihh ^ ah, Koje AaMO. Haran oćnnajn n TpaAHiUije nMajy nyHo mapa cy npn.iHKe načagnjie n nocTaBHJie nx Ha icopMn^io. y 'ru Apyrora HapoAa, hoa nnjoM cmo Bjiacm 6hah, Kojn HaM ^HTapgH cy n panyHajy oa AaHae 3a cyTpa, a 6yAykje HapoA no pacn Tykn, a^n nnje cmo nAea.ie aa cBoje hoct hx He aaHHMa. He bhac, Aa cy 6 ei HAeje n Aa cy npHMHJin,c KojflM HapoAOM n A^nac Anje^HMO npomjiocT. aanajin y circulus vitiosus. PaA yAeraaBajy npeMa Typnu cy CBojnu Ao-nacKOM n 3ayaekeM Harne ao- npnJiHKaMa, y paAy neMajy cncTeMa, na naAajy na jeAHe MOBHHe aay3e.in cppa Hama n ocjehaje naine, na cmo mii cupajHocTH y Apyry. 3a KpaTKo BpnjeMb nocTa^n no ocjekajnMa Typnn. H hhh Hama je HHTC^nreHunja HeH3pab°Ha. <bajin joj AVmh ce nyHo HcnpaBHuja oHa Teopnja o HanBjn, noja noU ieBH e jaKocTH, KyjiType, no3HaBan,a h ncKycTBa. Xoke •laace Bnrae BaacnocTn Ha a yx, Mnc.rn u ocjekaje jeAHe Aa je MOAepHa, na aacTyna Hene MOAepne npnHn,une, y CKynnHe .n>yA0, nero' jih Ha cbm BaracKH nar^eA, nanMC Koje caMa Hnje ocBjeAoneHa, a » jih oAroBapajy HauuiM Ha je30K, oćnnaje n nncMo. H cTora CTaHOBnniTa no- npnJiHKaMa u jecy .iu HaM caA 8a oba HeonxoAHo no Aa3ehn mosko ce n AaHac HanJa Maca naaBaTH TypcKOM, Tpe6nTH. /I,a no«JHe paAHTji, He a P * cHh ce thx MOAep’ �npiomnna, hbhii joj ce a * he 6htb KOHaepBaTHBHa TaKo ce y$aTiiJia Kao 6HHaMa3Meby A^nje ganuje. PacCTpojcHa je h nnje jeAHHCTBeHa y npaHuaniiMa, Aa 611 Moivia Kao ^aKTop HCTynaTH. A Ka;» cy opaKe Bobe, KaA cy OBaKmi o6pa30BaHnjn ^i>yAu, niTa Aa peqeMo o Maca, Koja je „roMB.ia Haumina, Kojoj npBe 3HajieHKe OApe^yjy BpajeAHOCT**. hhx h Reforma medresa u Turskoj. nost, ako ovaj krasni članak, makar u izvodu prenesemo i njime okitimo po nekoliko stranica idućih brojeva »Gajrela". Poznavaocima turskog jezika, a osobitomuderisima i talebi, najtoplije preporučujemo, .da sva­ kako nabave 124. broj »Sirati Mustekima« u kojemu je izišla ova rasprava. I b n i Mu n i b. Teufik Fikret: Jesenska vila. Po izviješćima naših novina, čovjek bi mislio, da Na dušeku mekom od povehle trave, mi b. h. muslimani koračamo brže i stalnije nego li Pokrivena lišćem, spavala je vila, ostala nam istovjerna braća. Ta imamo, bolje reći imali smo, svoju anketu, pa su tu demonstracije i re­ Pa mahmurno oči otvorila plave — zolucije talebe: ukratko ko je kao mi? . . Život, buka, Sjekira je kraj nje zvuk metalni lila; volja i da je još samo — rada i razumijevanja eto I gle, vila tiho šumi prisluškiva . .. ti nas sretnih ! Drugi ne rade kao mi. Kod njih ide Na sve strane pokoj . . . samo iz daljine najprije rad i nastojanje, a hoće li i bučiti, o tom će Ko prigušen da se neki jecaj krili; nam odgovoriti budućnost. Danom proglašenja ustava 1 taj jecaj vili kad kroz dušu mine, u Turskoj iskrsla je i ideja o reformi medresa, koja Bez suza i glasa ona nijemo cvili, nikako ne silazi s dnevnog reda, i ako je pokatkad A svaki čas lice drukčije joj biva . . . izgledalo, da je zabačena i da su njeni nosioci stali na I gdje toga lica odraze se boje, polovici puta. Kroz ove ^pi godine mnogo je koješta Tu se samo boli sa čežnjama roje izmijenjeno, a kao najvažnije spominjem ovdje samo I svuda se ćuti hladnih suza vlaga . . . to, da su u medrese zavedani neki svjetski predmeti, pa makar i u malom opsegu. 1 gdje rosni pogled s očiju joj pane, Sada su koracili još jedan korak i Šejhul-Islam Ondje se na tlima razvijati stane je ustanovio naročite komisiju, kojoj je stavljeno u Cvijetna ljepota, magijska i nžga . . . dužnost, da za medrese izradi program, na temelju S turskog: Ćazim. kojega biše mogle odgovarati svojoj svrsi i udovoljiti svima potrebama i zahtjevima današnjeg vremena, Ova se komisija dva puta na heftu sastaje u „Fetva- Mehmed Decor:-^—------- - ~ — hani«, a članovi su joj Baban - zađe Naim bey, član medžlisi mearifa, Mustafa Asim ef., profesor na darulMoja prva jasna uspomena iz djetinjstva u vezi f'ununu i carigradski zastupnik, Ubejdullah ef. i Ćamil ef., narodni zastupnici u parlamentu Sevkjet ef., je s pjesmom: muderris na Bajezida, Fatin ef., upravitelj daruš-še»Kad ja pojdem, draga, fekke i resadhane , te mladi Tatarin, Kazanli H.lim lz Y.... grada, Prati mene, draga, Sabit ef. Sve do Carigrada!« — — Ovaj Sejhul Islamov korak naišao je na silno odo­ bravanje turske štampe i svak nastoji, da prema svo­ koju su mi pjevali, kad sam još posve malešan ležao jim silama pomogne ostvarenju ove pleme iite zami­ bolestan, pa mi se je još tada, zajedno sa žalovitom sli. Počam od talebe pa do starih muderrisa — svak kajdom ove pjesme, usjeklo u pamet i ime „Carigrad . se interesuje za ovu stvar i svak iznosi svoje mišlje­ Pa i kasnije sam uvijek više volio slušati priče o carevi­ nje i nastoji, da komisiji olakša posao. Neki su dnev­ ću i sultanijama nego li basne o lisici i vuku, čak i nici otvorili posebne rubrike za ovu stvar, a drugi nego pripovjetke o »Ćilderu« i »Hadžiji«. Ove priče opet posvećuju ovoj stvari posebne brojeve. Tako u kojima se puno spominje Stambol, gdje živi »se­ ugledni »Sirati Mustekim* u svom posvetnom broju damdeset i jedno mille« i stanuje turski car i njegovi donosi krasnu i opširnu raspravu člana komisije, Ha- veziri, mnogo su zabavljale moju maštu i u srcu mi lim Sabit efendije, koja opseže čitavih trinaest stra­ je zajedno sa mnom rasla i želja, da vidim taj grad, nica, i u kojoj je na jasan i nedvojben način doka­ koji se ne može okom pregledati i gdje se insan zana potreba reforama kao i uzroci, zbog kojih je na­ može lahko izgubiti. Vidivši poslije i neke slike od stao zastoj i mrtvilo u našim medresama. Carigrada stao sam još više željeti, da ga vidim svojim Pošto je prekidanjem ankete na neko vrijeme očima.... Mislim, da nije nužno opširno govoriti o osjeća­ odgodjeno i vrlo važno pitanje o reformi naših me' dresa, mislimo, da ćemo vršiti svoju patriotsku duž­ jima, koji su me obuzeli kad sam krenuo prema tom Carigradski utisci. �52 davno željkovanom gradu i dovoljno je ako kažem, da sam jedva čekao čas, u kom ću ugledati Carigrad. Nekako u zoru progje vlak mimo Kučuk Cekmedže i prolazeći kroz jednoličan i dosta pust kraj približi se Aja Stefanosu, nadomak kojega se 'primje ćuje veća pitomina, njive, bašče i ljetnikovci. Idući dalje prema Makri-KOju, ugleda se još izdaleka serasker kula munare i kubbeta. velikih džamija i neki dio grada, a za tim se grad stane opet pomalo gubiti s vidika jer ga zaklone starinske zidine. Vlak juri, a pred očima se hitro izmjenjuju vrlo raznolike slike, smješ­ tene tako, da se gotovo svagdje uz lijepe prizore uka zuju ružni, uza svaku ružicu po trn, što bi rekli pjesnici. U blizini grada ukazaše se stara, tiha musliman* ska groblja, obrasla krasnim tamno-zelenim sevlijama (čempresima), do kojih se je pružio stari gradski zid, sa svojim kulama i opkopom, lijep i u ruševinama, a na drugoj strani željezničke pruge stoje garave, ukočene, ružne fabričetine uz čisto, nemirno i privlačivo Mramorsko more. I kao usprkos, sve se jedna do druge redaju ve­ like opreke: uz goleme, veličanstvene Jedikule — silne, trošne i jadne kućice od lima; uz ostatke starih vre­ mena — prozaične i reklamne table: Tiringa, Steina i The Coq Rouge Company. M kad se progje neizgledna grčka mahala Psamatija, te se vlak približi velikom Vlanga-bostanu, čo.vjek odmah zaboravi ne ugodni dojam, što su ga na njega učinile fabrike i „teneke mehallesi,, jer mu se ukaže Stambol u čitavoj svojoj ljepoti: divno razasut po brežuljcima uz more, slikovito ispremiješan zelenilom drveća, okićen mu­ narama i džamijskim kubbetima od kojih osobito upada u oči Sultan Fatihova, Sultan Bajezidova, Lalelidžamija, te šest munara sultan Ahmedove džamije. Ovaj krasni prizor ne traje dugo, jer vlak zagje megju zidine, nesrazmjerne kuće nemuslimanskih mahala JenjrKapu i Kum-Kapu, mnogo neukusnijih od mu­ slimanskih dijelova grada, u kojima ima mnogo zele­ nila, dok su naprotiv kršćanske mahale gotovo sasvim bez drveća, pa čovjek i nehotice stane misliti o protivštinama, koje sve upadnije postaju, što se dalje zalazi prema sredini grada. Iza »Kum Kapije« nastaje druga »tenećeli mahala«, sagragjena iz ruševina ne­ kakva staro-bizantinskog dvora, za tim se iza nekoliko časova progje kroz jednu muslimansku mahalu sa dr­ venim kućama kao- što gotovo i po svim ostalim ma­ halama, koje nijesu u zadnje vrijeme gorjele, i tada vlak izagje na širinu, odakle se ugleda milovidua Sultan Ahmedova džamija, malo podalje Aja Sofija, čijoj glasovitosti nimalo ne odgovara crveno žuta boja njene vanjštine (kao da je šarana po Kallayevu nalogu), a izmegju te dvije glasovite džamije pružilo se du­ gačko, bez stila ministarstvo pravde, da im kvari izgled vršeći ulogu, koja kanda nije ni njemu ugodna, pa se je za to proteglo i kao od umora ili dosade zijeva na sve svoje prozore, Iza ovog iznenagjenja dogje mi još veće, kad ugledah Eski-Saraj, u kojem se čuvaju hiljadugodišnjo uspomene, hazreti Pejgamberovi amaneli i carsko blago a pod njim skorašnje, žute-baruthane, do stoljetnog drveća carskih bašči — ljetošnju prasu! Da ironija bude veća, i crna je željezna krtica ovuda prorovila sobi put i njene su tračnice provedeno baščom, po kojoj su nekada hodala carske kćeri.... Ukupni dojam ovih slika nije baš ugodan, pa se putnik dosta razočara, i kad ne bi sa drugih strana vidio — Carigrada, ne bi se iz njeg vratio osobito zadovoljan. Zabavljen ovim časovitim inpresijama trgoh so radi otegnutog zviždanja željeznice, koja se iza ne­ koliko trenutaka ustavi u zadnjoj carigradskoj stanici Serkedžiji. Prošavši kroz „džumruk“ (carinaru), gdje se mjesam mnogo zadržao, jer mi nijesu, kao prije tražili „sumnjivih papira“, niti sam imao na što pla ćati carinu (sad se ne plaća uzaludno carina niti se sh užarima daju bakšiši), odoh u jedan bližnji domaći hotel. ćim sam se malo odmorio, sjednem uz pendžer koji gledaše na „Hamidijje-džaddesi«, jednu od naj­ življih ulica i ostadoh promatrati ono silno komešanjo i strku. Pravi vašar sa mnoštvom muškinja, ženskinja te masom konja, kola, tramvaja: sve jedno gore dru­ go dolje. Na prolaznicima ima svakakvih odijela i vi­ diš elegantne oficirske uniforme, ,,chic“ tijesna odijela, suknene gazalice, đžubbeta, svileni crni žarovi, suknje, mantije na ljudima raznih tipova i boje lica. Pri fsvemu najviše upada u oči velika raznolikost kapa, počevši od crvenog fesa, pa do silno golemih šešira sa zoološkom zbirkom ili suhim botaničkim vrlom u malom razmjeru na glavama Evropejki i Levantinki osijega stasa.... Smije li se suditi po peruškama na glavi, onda bih rekao, da su mnoge i kokošije pa­ meti.... Osobitu pažnju svraća konjski tramvaj^ pravo prav cato ruglo: pod dugačak, nizak vagon, upregnuti okušani i mršavi magjarski konji, koje goni koćijaš dugom kandžijom u jednoj, a trubom u drugoj ruci. Pred konjima trči posebni »vardadžija« trubeći u znak da se svijet uklanja (na raskršćima stoji još posebni vardadžija). Sastavite li u jedno konjski topot, drnđanjo kolž, pucketanjc biča i glas trube, onda su vam na­ brojeni svi instrumenti »muzike«, kojom dan na dan »zabavlja« carigradski svijet milostiva tramvajska kom­ panija, čija je uprava i većina dionica u rukama — »kulturnih« Evropejaca. Premda mi se vrtio mozak od unr.ora i nespavanja ipak sam izišao, da se malo prošetam u okolici konačišta i krenem niz tramvajsku prugu. Najprije mi zape za oko veliki broj sarralau malim i niskimdućančićima te još neke stvari kojih u Bosni nema kao na primjer : hamali sa samarom na legjima; s(lrUdžije, koji trče za konjanicima; lustradžije, koji boje �53 čujete na sve, što je dobro, da narod branite od zla; da narod očuvate od propasti. Vi ste napustili. svoj poziv, ne vršite svoje zadaće, ne dajete savjete na­ rodu, ne upućujete ga, te su mnogi pošli krivom stazom, vi ste odgovorni za nj i pred Bogom đž. i pred ljudima. m Danas, kad se svako žuri, svako bori za svoj op­ stanak, brine za što bolju budućnost, većina vas živi duhom od prije nekoliko stotina godina. Pa ne samo to, negomegju vamaimade čak i takovih, koji narod po­ vlače za sobom u očitu propast zbog ovog svog konzervatizma. Doduše su neki od vas shvatili duh vremena i prilagodili mu se, ali vas je veća većina, koji to ne učiniste. Neki od vas preporučuju aarodu učenje raznih znanosti , bez kojih se ne može živjeti u ovom vijeku, ali za njima idu uzastopce oni drugi, nazadnjaci, koji odvraćaju narod od tih znanosti, te su za to svakome na štetu. Danas, kad sljedbenici drugih vjera, pa i idolo­ poklonici u Indiji osnivaju humanitarna društva, kad vjerski prvaci drugih vjera, osnivaju svoje vjerske udruge, odgajaju narod u vjerske m duhu (makar se to vama i ne činilo), kad se toliki misijonari plaćaju za prevogjenje u njihovom vjeru, — — ------- kiaj svega toga vi ste m rtvi,------- ---------------vi se ne mičete. Gazanfer — Sarajevo: Zašto ste zaostali? Kad vidite, da se još i dan ml I danas narod ugleda u vas, i čini ono, što mu vi pre­ Svome prijatelju M. B poručujete, za što ne osnivate humanitarna društva i Od kopna daleko, na širokom moru: vjerske udruge i ne okrenete ga pravim putem, kad Pučinama želje gdje Ugjtcu gone vi to najbolje možete ? U ponoći jedne majske, čarne noći Na ovaj upit neki od vas tvrde, da vas narod Gledali smo krasne, gdje sirene rone . ne će materijalno da potpomaže u tu svrhu, ne zna­ 1 ti, dugu jednu pričao si priču: jući, da današnji muslimani nisu ništa drugo nego po­ 0 robu, u mračnim tamnicam, što trune; tomci onih velikih islamskih dobrotvora, koji su to­ 1 ne ide iz njih na sunčane zrake; lika svoja imanja žrtvovali u dobrotvorne svrhe, što A ja sam osjeć’o kako srce trne. — — im najbolje svjedoče naši vakufi. Treba uzeti dobar program, ne žaliti truda, pa će vas i narod potpoma­ , Vali su nosili naše sjene tamne, gati. Daleko, pro morske površine ravne, Nikakvo zlo nije nam došlo, a da mu mi nijesmo Daleko, do zemlje, gdje nema robova. bili uzrok — naš razdor, naše nesuglasice. Dobro nam Tu sretni smo b ili: gdje se braća ljube, je poznato, da smo mi izmegju sebe zavagjeni i naj­ "Gdje tiranstvo, sila, svoje moći gube, više zbog tuga da propadamo, to biste vi trebali taj Slušali smo zadnji zvek teških okova. — razdor dignuti, jer vi to najlakše m o ž e te ------------ , a što do danas ne učiniste, nego ravnodušno gledate našu a ujedno i vašu propast. Znate da prvaci Muslimana u Indiji osnivaju hu­ manitarna društva i vjerske udruge (kao što je »NeIz ,,tl Yenara“ preveo: N . . . . i dveluk Ulema®), budući još pod tugjom engleskom vladom, a vi u islamskim državama, u ustavnoj eri, O vi, koji ste pazvani, da unosite luč prosvjete gdje možete i trebate se pokazati, da ste dobroželjiu narod; vi, kojima je zapovjegjeno, da narod napu- telji naroda, v i ------------ spavate —-----------Radite ozbiljno na tom, da se muslimani na Grčka riječ. Znači što i bujrunl Ljetos su ova paščad otpremljena na pustu adu ,,Hajirsyz- cijelom svijetu, bez razlike narodnosti, jedni drugima adasi“u Mramornom moru. približe, jedni za drugo osjećaju, budite svaki svoj cipelo, to prodavači novina, megju kojima ima mnogo posve malešne bosonoge djece. Za tim svraćaju paž nju muhallebidžijski dućani i aščinice, pred kojima pogdjegje uz dbner — kebab stoji aščija vičući: "Bujrun, efenđim! — »Oriste!«*) Ne smije se još zaboraviti silni broj »mahalske® paščadi.**) Pred večer se stadoše zatvarati dućani po čemu sam zakliučio da se u Carigradu i sad živi »šla turca« i čim se smrče nestade buke isprazniše se ulice i pozatvaraše svi lokali osim kahvi, aščinica i muhalebidžinca. Tišinu je prekidao tutanj fijakera i ruka parobroda u luci, koji puštaju lažne glasove koji u noćnoj tišini čudnovato djeluju na nenaviknuto uho, jer neki sliče udaljenu jauku kakva nesretnika, plaču djeteta itd. Ušljed toga nijesam mogao za dugo zaspati, a kad sam već počeo zavoditi u san trže me do tad nikad nečuveni »koncerat«: stotine, a možda i hiljade pasžt složiše u jedan glas vijati tugaljivo, otegnuto, iz bliza, iz daleka, kao da se dozivaju i jade jedni drugima. Po svoj su prilici — što rekne naš narod — lajali na mjesec (bilo je nekako o uštapu) i tek kad prestadoše ja kao zaklair zaspah prvi san u Cari­ gradu.... Sentimentalna vizija. Islamskim učenjacima. �&4 narod iz sredovječnog mrtvila, upušujte ga na dobro jer će se samo tako odazvati svom uzvišenom pozivu. Hazim Muftić, Tuzla: • Ovaj članak je skoro objelodanjen u »El-Menaru«, a upravljen je islamskim učenjacima u Tur­ skoj carevini i Perziji. Ja sam ga preveo za »Gajret", da upozorim naše^lim e, da se late posla i savjesno izvršuju svoju zadaću, jer je vrijeme, da se može i njime ovako šta poručivati. Nekakav se čovjek bavio proučavanjem životinj­ skih govorova i ustanovljavao, što po zvuku, a što po kajdi, šta bi koji hajvanski glas mogao značiti u ljud­ skom prevodu. Došao je do zaključka, da koko viče: koko ko, a tukac: turlu, turlu, a da oboje znači jedno te isto, samo što tukac svoju tvrdnju izgovara turskim jezikom. A to znači, kada bi ko upitao koku n. p.:kako se taj i taj posao vrši, ili kako treba spavati, ona bi odr govorila: kako ko, dočim bi tukac odgovorio na to pitanje sa: turlu, turlu! Biva, ima i spavanja na razne načine. Jedan se gjak tužio svome drugu, nekom vese­ lom i dosjetljivom gjaku, kako mu je teško za spa­ vanje, jer da je po zavodskom rasporedu mnogo vre­ mena odregjeno za poučavanje i izragjivanja zadaća, dočim da je za spavanje i odmor ostavljeno vrlo malo sabata. ćh Šefika Nesterin B: Dogju čaši . . . Dogju čaši, kad bi druga zaplakala tako tužno. Ne znajući šta mi fali, za čim mlado srce žudi, Na oči mi suze navru i sve laglje srce bije, Moje misli lanci spute, a eterom mašta bludi. Podižem se — čini mi se — nestaje me u te čaše, Radi želje nepoznate ništa biva moje biće, Eto više nisam ona —.čedo praha i gnjiloće, Moj duh se je vino gore, gdjeno novo sunce sviće. Ah, tamo je tako lijepo — ah, to sunce toplo grije! I tamo se sretan svijet pod njegovim trakam smije, Ah, tamo je sve u snazi opijeno rajskim pićem, Ne znajući što su boli o ljubavi slatko snije. -------U tom carstvu, pod tim suncem, megju sretnim, a u sreći U ljubavi, zaboravi živim i ja kratke č a š e ; Onda zagje sunce ono, cio svijet mrak pokrije, Misli moje dolaze mi, duh moj tijelu povraća se. I ja gledam oko sebe, tražim nešto izgubljeno, Nepoznato, obećano, pred čim srce, duša strepi, Što će u čas jedan, poput sunca, znanja i prosvjete, Da ogrije srca naša, duše naše da okrijepi U tim časim najragje bih zaplakala tako tužno, Ne znajući što bih htjela, za čim mlado srce žudi; Na oči mi suze navru, srce moje laglje bije — Očekujuć časak jedan — nova zora da zarudi.------- J. Bećirov T. Lalić: Kad ugledah... Kad ugledah tvoje lice bijelo, Užeže mi slabo žiće cijelo Moćna ljubav, strasna, mila sila. A kad milo smiješit se stalo, Radosnicom suzom proplakalo, Srce moje, o, djevojko mila! Spavanje hodajući. — Ništa za to; — odgovori mu veseli drug — mi ćemo se početi vježbati u spavanju najprije sjedeći, pa onda stojeći, te hodajući, a poslije ćemo moći spavati i razgovarajući, pa i vršeći svakdanje poslove i tako ćemo moći uvijek biti u spavanju. Ta čovjek se dade svačemu priviknuti! Tome se je mladi gjak smijao i nije mogao vje: rovati, da čovjek može hodajući spavati, sve dok nije odrastao, svršio nauke i stupio u javni život. Toga sam gjaka poznavao, poznam se s njime još i danas i ime mu je Ahmet. Ja se s'Ahmetom družim, raspravljam s njim i koristim se sa onim, što od njega čujem, jer je raz­ borit, pronicava uma i budna pogleda. On mi je sam pripovijedao doživljaje iz ovoga gjačkog života, pa i razgovor sa svojim duhovitim drugom, koji ga je bio obećao naučiti spavanju hoda­ jući i razgovarajući. Skoro mi Ahmet dogje i nakon što se pozdravismo stade mi say usplahiren i nekakav zabrinut pri­ povijedati. — Ne znaš kud sam danas išao? — upita me. — Ne znam! — Na Kiseljak! — Pa šta si tamo vidio? — Vidio sam svega i svačega. A najglavnije je, osvjedočio sam se istom danas, da ljudi mogu i umiju spavati hodajući, sjedeći i razgovarajući se! — Ma kako to, kazuj!? — Nijesam ti ja išao na Kiseljak, da satno oteferičim, nego da usput vidim, šta tamo jma i šta ondje svijet radi. Mislio sam, da svijet onamo ide, da se u onom čistom zraku odmori od napornih gradskih poslova, da se na vrelu napije one zdrave vode, ko­ jom je Bog ono mjesto odlikovao, da se tu svijet �iskuplja i <ia se ondašnja siromašna okolica imade prilike okoristiti od svojih bogatijih gosti. Ali šla sam tamo vidio!... Išli smo lijepo izgragjenom cestom, koja je štogdje posuta nekakvim crvenkastim pijeskom, pa izgleda, kao da je od merdžana. Kad smo došli na Kiseljak, odjahali smo pred jednim starim hanom. Pred hanom imade puno svijeta; jedni stoje, jedni sjede na klupama i svi gledaju u nas i smiju se, kao da smo mi izgledali smiješni. S jedne strane hana pružili se dugački stolovi nadkriveni negdje krovom od daske, a negdje od pleha ili sijena i krovovi se oslanjaju na direke, koji su megju sobom spojeni ljetvama. Za tim dugačkim sto­ lovima sjede hrpimice Muslimani, mladići različitog staleža i mjesto kiseljaka piju — rakiju. Ti mladići su većinom blijedi i mršavi i mjesto da se što o poslu trijezno razgovaraju, oni nešto ne­ razumljivo pjevaju, podcikuju, bulazne i deru se. Megju onima što pred hanom stoje, imade ih puno, koje računaju u pametne i odlične ljude. U prvi mah mi u oči upade megju ljudima pred hanom gdje stoji jedno gurbetsko dijete u slamnatom šeširu na glavi, od jedno 8—10 godina, skoro svo golo, jer od odijela imade na njemu samo otrcana, kratka i pljesnjiva košulja, kao u djece, kakve se mnogo susreće u našim siromašnim ciganlucima. Teferičlije se pred hanom malom gurbetčetu smiju i šale se s njime, a ono svakom prolazniku pruža ručicu i išle krajcar. Kad mi stigosmo, poleti mali gurbet u slamna­ tom šeširu i pred nas i poče iskati para, da kupi hljeba. Ja i moji drugovi ne htjedosmo odmah davati malom novaca, nego okrenusmo raspitivati, gdje je kiselo vrelo, da ga razgledamo. Mi krenusmo na vrelo a i mali gurbet pogje s nama. Pošto je mali u šeširu, držao sam da je kršćansko dijete, ali pošto je mene običaj svakoga pri po­ znanstvu upitati za ime, to' upitam i našeg malog druga. — Ime mi je Nazifl daj mi, Bog ti dao, jedan kraj­ car! — odgovori mi ciganče. Mali me vrlo iznenadi, jer nositi ime Nazif, a šešir imati na glavi i još pred očima onoliko, svjesnih »Turaka«, nijesam mogao vjerovati, da to može biti na javi. Upitam mališana, je li „Turčin14, a on odgovori da jest, a uvjeri me još i tim, kad mi kaza imena umrlih mu siromašnih roditelja. Izvadim nekoliko krajcara, predam ih malom i protumačim mu u kratko, šta znači kod nas nositi šešir na glavi. Dječak odmah skine šešir, stade ga trgati i ko­ made bacati u grabu. Kad je mališan trgao šešir, a pomagao mu je još i jedan njegov drug, oni su se »Turci« pred ha­ nom gore opet Smijali. Za vrijeme toga još sam čuo, gdje nekakva krš­ ćanska žena dovikuje Nazifovu pomagaču: — „A što mu, bolan, podera šešir. Šta ti smeta?a I na to su su oni „Turci4 pred hanom opet smijali. E sad pomisli, molim te, u što bih ja ove naše »Turke« ubrojio!? Da rekneš: nijesu pravi Turci, oni to ne daju ni za živu glavu reći; da rekneš, jesu pravi i dobri, ne možeš ni to, jer sve rade ono, što ne valja i ne vode nikakve brige o sebi, svome imetku i svojoj zadruzi. Oni bi se valjda smijali i onda, kad bi neko malog Nazifa odveo u kakav samostan, ili ga izbrisao iz muslimanskog nufusa. Pa ne reci, da to nije spavanje hodajući i zazgovarajući...! — Turlu, turlu, Ahmete! — odgovorih svome priS jatelju sa bolnim osmjeham. MvsaMeA, MocTap: ilia .in M T e , M o s r e e , iiiT O J b y 6 n iu M eH e! 0 , Kafl 6a aeajia Tyry n 6ojie, I I I to mh nx 6yA« cjehaH>e Ha Tyry h 6ojib »capice h Bpeae, A kdpa « jmpe mroao hx to, npiTd!... 0 , UB’jeTe Hii.TH, HeBHHo neAot KaAa Me bhauiii Bece.ua, BPApa, He MHLViH a * je to cJiHKa Ay°ie, Becejba Ayme A» cy to jeApa... y hcto Ao6a, KaAa mh bhahui I^je ocMjex jiaraH npo AHija mhho, y hcto Ao6a cpue y rpyAMa Tyryje, ubii.u i , jeua h niHe.... A KaAa Hohna Ha aeMJi>y naHe I I caHaK c MupoM pauinpH Kpnjia, IIpeAa Me CTaHe aH^eiOfCor AHKa Bn3iija TBoja BH.iHHCica, Mirna. Ila KaA mh cna3H y 0Ky cysy Kano ce Ty»«Ho h 6o.iho ćjihctb, Ilponjiane thxo Biranja TBoja AHbeJiCKa MH.ia, k ’o poca HHCTa. A nJian joj 6pyjn k 'o 3ByuH cijiepš, K ’o njecMa Hohn KaA jeccH BeHe.... H nyjeM kbko 3anjeBa Kpoa njian: „TKa^HM Te, MOMne, idto Jby6HUi Mene44... �56 Šemsuddin Sarajlić: Danica je čekala mjeseca . . . (Svršetak.) Toga istoga dana, u petak prije podne, sjedila je, na Ramizu — u selu pokraj Carigrada više Sultan Ejjuba, koje je samo Bosancima nastanjeno — mlada, sla­ bunjava djevojka kraj pendžera majci uz koljeno. Gledala je na morati zaljev Zlatnoga Roga kako su ga pritisli mali čamci. Skližu tamo i ovamo, a naj­ više ih upravlja gore prema Kjathani. Na krilu joj je nekakav šav, ali ona ne šije. Ruke joj klonule na kri­ lo, pogled otišla dolje prema Zlatnom Rogu, a u mi­ slima prevrće svoju prošlost.-------Šest godina je prošlo kako se sa svojim roditelji­ ma iselila iz Bosne, mučnih i dugih šest godina, kao šest decenija. Dok je bila u Bosni nije znala ni za kakve brige, pa se razvila u ljepoti, da je milota bilo pogledati. Tako jć u potpunom jeku svoje ljepote ostavila Bosnu i prešla u Tursku, da zbog svoje lje­ pote više puta strada.... Potucali su se iz mjesta u mjesto, miješajući se uvijek za bosanskim Iseljenici­ ma. Turci ih nijesu primali, a Bosanci su nju više puta napastovali i progqpili. Zapinjala je mlagjem svi­ jetu njezina ljepota za oko, pa ju-je,Jedan put jedan osori momak gonio preko bašče, da jc uhvati i odvuče sebi. Drugi put joj je jedan odadro komad rukava na ulici, kad je bila s materom — htio je potegnuti. Je­ dan put im je neko opet udario na kuću u veče, kad oca nije bilo doma, da orrata obije i da nju izvuče.... I još dosta takvih napadaja, Jwji su nju istravili, a od njih se jedva spašavala vriskom i pomaganjem. A šta joj se tek riječima predbacivalo! Ona je sve gorko podnosila, a mnogo puta i odbolovala za to. Željela je mirnu, sretnu udaju — pa za koga bilo. Ali nije bilo vrijedna momka, ko­ jemu bi ona svoje čisto srce poklonila. Od Turaka je nije niko zatražio, a pošla bi odmah makar i teška srca. U takvom nesnosnom položaju često bi se spo­ menula svoje tajne ljubavi iz Bosne.... Bože mili, ka­ ko je ta njena ljubav bila slasna i lijepa, makar da nije nikad sa miljenikom svoga srca ni riječi progo vorila! Ljubila je u njemu onu čistoću i plemenitost, pa to ni dan danas ne može da zaboravi. I sada, kad god se spomene tih sretnih časova svoje mladosti, u grudima je podigje neka toplota, a blijedo, opalo lice probije laka rumen. Domaštava svaku sitnicu i o tom rado sanjari. — — — Nedavno je došla s porodicom u Carigrad. Uzeli su polovicu kuće na Ramizu od jedne udovice pod kiriju. Otac od zadnjih novaca iznajmio jedan čamac pa lagjario na moru. Ona s majkom šila lugje rublje. Ovaj niski položaj ubijao je njezin ponos, peklo je u duši. Ali se nije mogao promijeniti. Nadala se sama, da će se to kojim slučajem popraviti. Ali to je bila samo nada, što bi i ona ponekad gorko osjetila, kad bi nešto trebalo nabaviti, a nije se imala zašto.... Wi tom bi se samo suznim očima obazrla po siromašno uregjenoj sobici, izašla tiho u avliju, pa nemajući kud dalje, povratila se opet u odaju, da pritajeno uzdiše. Onda bi se sjećala svoje udobnosti u Bosni, kad bi se u punom veselju naganjala s drugaricama po svje­ žoj zelenoj bašči. Pa sijela punih smijeha, pa teferiča i sastanaka, pa njega... A sad, ništa od toga svega tek samoća, vječna, tužna samoća... Sinoć je usnula, da je odnekle dobila na poklon nov fesić ali ga je brzo izgubila. Odjutros je razmiš­ ljala, je li i taj san iz varave nade. Pa je samo šutjela, klonula i gledala na morski zaljev, kako po nje­ mu lagje plove. Oko nje grobna tišina, da se je tu jedva zamjećivala zaglušna buka zadumanljenog Ca­ rigrada tamo prema moru. A sunce šija iznad svega čisto i ljupko... — — — • Cesti signali parobroda i po nekad lahorom nanošeni Jiitri odjeci teških čekića po gvožgju iz bro* đogradilišta, kazivali su, kolikom se žurbom kreće carigradski život. Pa ono vječno komešanje, kao i no brinući^se jedno za drugo, pa silan svijet. A tu na Ramizu — tišina, vječna, tužna samoća i tišina. Ova bi tišina umarala čovjeka, ali našoj djevojci za njezine raštrkane misli, kao da je godila. Ta i sav njezin život već je potisnut u pozadinu, kao što je u pozadini i sadanje njezino Ramiz selo prema cari­ gradskom životu. Slabunjava je, trošna, a najviše od misli. Najviše je mislila o Bosni i nesugjenom ljubimcu svoga srca. Nadala se, da će i on iseliti u Tursku, pa da će se opet vidjeti i biti svoji. Ali eto njega nema. Uzalud ga čeka, zaludu plače i vehne. — — Pa kad bi i iza­ šao, Bog zna, biše li se kad vidjeli. Carevina je pro­ strana, pa ko zna gdje bi se on nastanio, a teško da će ikad doći — misli djevojka, pa se još više rastuži. Stijesni joj se kuća, pa bi najradije izašla kuda. Udovica ih je jutros zvala, da idu na moru obalu iza podne, a nju eto nešto više vuklo danas na izvan, nego ikada. Pogledala je mater: — Hoćemo li ići na more? — Možemo! VI. Spremile su se iza ručka i pošle. Djevojka Behija s materom i sa udovicom, a uz njih pošla i jedna kona sa svoje dvije kćeri. Došavši moru na obalu i videći, kako silan svijet kreće na Kjathanu, ne mogoše se ni one suzdržati, nego sjedoše u čamac iza podne i otiskoše prema Kjathani. Behija je spokojno sjedila u kajiuku i gledala kraj sebe u more kako se pjeni, čamcem uzgibano. Zaokupljala je jedna po­ tajna misao. Nedavno jednoga petka, kad je bila na Kjathani, vidjela je jodnog rumena mladića, kako je pozorno Ijubopitno promatra. Ona je oborila oči ne mogavši �izdržati, njegova pogleda, a on se raspitivao za nju. Megjutim se Nedžibu približila jedna mlada, go­ I Behija je čula za nj, da je sin nekog binbaše, da spodska djevojka i pružila mu naranču. Behiji, kao mu je ime Nedžib. Poslije ga je dva put nazrela, kad da to bi krivo. A kad je pružila i drugu s kolačem, je prolazio na atu preko Ramiza, a kazali joj da od pogledavši zaljubljeno u Nedžibova druga i rekavši: nekog vremena često progje i raspituje se za svaku »za R«sim bega«, Behiji zašumlje u ušima. Sile kao kuću, ko stoji u njoj. »Nije li radi mene prolazio® — da je izdadoše na čas, pa je jedva mogla čuti, kad je pomisli Behija, pa se zastidi sama od svoje misli kad vidjela gdje djevojka odlazi, kako Nedžib reče svomu se sjeti svog siromašnog položaja. »Hoće li i danas drugu: »Ovo je moja sestra Snima....* i upitno ga biti na Kjathani? »pomisli« a čisto joj drago. Kad pogleda... »Rasim-bej — Rasim«, šumjelo je u Behijinim bi i bio — šta... On, odličan mladić, aona sirota muušima. Pozorno mu se zagledala u lice i kao da je hadžirska kćer — prezreno stvorenje... Tamarn Behija u takim mislima, kad je drugarica u njemu upoznala Rasirna iz Bosne — svoga Rasima. Aiša upozori na jedan gospodski čamac, pored koga Tek, iza nje je u Bosni ostao njezin Rasim lijep, kao su prolazili. U njemu su sjedila samo dva mladića jabuka, a sad je vidjela pred sobom jedno trošno, Behija ih je pogledala, pa u malo, da glasno ne uz­ brižno lice.... Ali to je ipak on, mora da je — go­ dahnu, kad u jednom od njih prepozna — Nedžiba. vorilo nešto Behiji. I ona gutala Rasima pogledom, Srce joj malo življe zakuca. Drugog, Rasi ma, pravog dok su joj se slabašne grudi uzbugjeno talasale. Po­ miljenika svoga srca, još iz djetinjstva, iz Bosne — tajne misli o Nedžibu izgubile su se netragom u ovaj nije dobro ni pogledala, pošto su brzo promakli mimo čas iz njezine duše i ona jo samo tiho šapu tala: — To je on.... njih. Samo, na letimičan prvi pogled u čamac, uči­ Pa kad je poslije oslušala i čula, da se Nedžib nilo joj se i to lice poznato. Nije se okrenula, znala je, daje to neuljudno. A nije ni htjela, jer eto Ne­ i Rasim razgovoraju o Bosni, uvjeri se, da je to nje­ džib ide za njima. I on ^ e na Kjathan'u, tamo će ga zin Rasim. Poznavala ga je i po glasu; samo joj taj gla£ nije zvonio zvonko, kao prije u Bosni, nego je vidjeti. Došavši na Kjathanu prošli sju u najgornje redove dolazio kao iz nekih dubina — nevesela srca. »Mora ženskinja i sjeli u okrug. . Aiša; Behijina drugarica, da i on silno pati, a sigurno bi i mene rado vidio«, imala je harmoniku, pa je po nekad tiho zasviraUpfS pomišljala djevojka, pa toliko puta polazila da rekne pjevala. Behija je šutila. Pazila je kad je Nedžib Aiši: neka zapjeva koju bosansku pjesmu, da mu se izišao sa svojim drugom- iz čamca i pratila ga kraza prok že. Ali se susprezala, videći, da Rasim nešto svijet. Dogje joj po nekad, da i sama ustane sa ko­ dugo govori Nedžibu, pa i njemu ne da doći do riječi Kad je Rasim ušutio, zaokupi Behiju silna želja, jom od svojih drugarica, da se umiješa megju svijet, da ga sretne, da se pogleJaju... Ali kako? Kad je eto da mu se prokaže. Sjeti se pjesme »Danica je čekala ona u običnom žaru — boljeg nema, a ženske, koje mjeseca....« Ovom bi mu pjesmom rekla, koliko sam su šetale, preljevale su se u elegantnim svilenim odi­ ga dugo željkovala — pomisli, pa reče Ajiši da jc jelima. Ne bi li okrenuo glavu od nje, ako bi je pre­ zapjeva. Ajiša razvuče harmonike, pa izdiže tanko, poznao? Stoga mora, da sjedi tu — u pozadini. Pa glasovito: »Danica je.... « Mnoge se glave njima okrenuše, mnoge se oči u ako on slučajno tuda progje, može ga sama vidjeti. / Behiji se stijesnilo oko srca, osjećajući se tu* njih upriješe. Behiji provreše prsa tokom milih čuv­ stava. Vidjela je samo kako se Rasim brzo okrenu gjom, sitnom na tom veselom teferiču. Povukla bi mater, da odu odatlen, ali je prevlagjivala želja, da prema njima, oči su im se sukobile, rekle mnogo u se vidi s Nedžibom. Pa je tužno sjedila, pratila ga jednom trenutku — ona nije ništa više razumjela pogledom kroz svijet i čekala, da pokraj njih progje. — klonula je majci na rame. — — '— — — ------ Nije trebala dugo čekati. Nedžib je na jedan put Vii. upravio prema njima sa svojim drugom. Nedžib primivši lahko Rasima u naručaj, pogleda Dok su dolazili, Behiji je silovito srce kucalo. i sam onamo, odakle je pjesma dolazila. Prvi mu po Zapriječila je Aiši, da dalje svira i pjeva, pa samo u gled pade na Ajišu, a odmah uz nju vidio je Behiju. Nedžiba gledala. A on nije ni primjetio. Nedaleko od I njemu srce jače zakuca, u njemu se pojavi čuvstvo njih sio je sa drugom, koji ga je od Behije zaklonio. samilosti za to bijedno djevojče — slabo stvorenje, Tako je Behiji Rasim bio prvi na pogledu... Ona ga koje je nemoćno ležalo majci na ramenu . . ------- — pogleda; umiljato lice, sjetna zamišljenost oko čela, — Rasime! — Zovnuo je prijatelja: Rasime! a u svemu neka trpeljivost, poharanje, pregaranje. Ovaj se nije odzivao. Oslonio se o Nedžiba, sklo­ Behija je vidjela samo desnu stranu toga lica, pa joj pljenih vegja, pa samo što duboko diše. Nedžib ga je ipak izgledalo poznato. Mislila se, gdje li ga je nije hotio buniti, pa pričeka da se sam trgne. Megjuvidjela u prostranom svijetu. Ali od prvog pogleda tim se je zabavljao sa svojim mislima. Osjećala je, da joj je to lice drago, možda iz — saOn je čedo gospodštine. Otac mu je vrlo uva­ učešća. Ili je što drugo?-------— žena ličnost u vojničkim krugovima. U najnovije vri- �5Š jeme odlikovao se strategiČnim vještinama, pa se je moglo nadati, da na skoro bude promaknut u veće zvanje. Nedžib pak svršio je »idadijju« pa je sada • tudirao filozofiju na sveučilištu. Od naravi je bio vrlo mekana srca. Umjetnost je ljubio nada sve. Imao je pronicav pogled. Živio je bezbrižno — nije znao za amorovu strelicu. Tek tu nedavno sjeknulo ga nešto u srcu, kad je opazio na Kjathani mlado, slabunjavo djevojče — Behiju i s lica joj pročitao, da je nekad sretna bila, a sada, da je bijeda tare. Opazio je tra­ gove vilinske ljepote na njezinom licu i pomislio, da bi se njoj mogla ljepota opet povratiti, ako bi joj se u životu pomoglo. Stoga ju je zagledao pozorno, a kad se ona na to zastidjcla, razumio je da je nevina i plemenita. Raspitao se za nju i prolazio preko Ramiza više puta, neće li je vidjeti — ali uzalud. Danas je eto iznenada vidi . . . Zadovoljno je svrtao pogled na Behiju i proma­ trao je. A ona je još uvijek ležala nemoćno majci o ramenu. Nedžibu se sažalijevalo na Behiju, da ne­ dužna strada. Pomoći bi joj se moralo — pomisli — ako ne drukčije, pa makar se i QŽeniti sa njom. To će reći Rasi mu ne će li' ga predobiti za se. Tim će mu najlakše pokazati, da i on dijeli s njim bol i sifćut za njegov narod, tim će udovoljiti čistim pobudama svoga srca, a valjda i Rasirna^ onda sklonuti, da uzmeSaimu i da ostane uza nj. U to se Rasim lahko trgnuo od Nedžiba, pogle­ dao u Behiju i opet bolno uzdahnuo. — R asim e! — Nije mi ništa. — Bio si se malo zanio. — Ouo sam glase svoje narodne pjesme. — I to te tako uzbudilo! A malo prije mi reče, da ti više puta dogje, da se odrekneš 9VOga naroda . . — Ali šta ću — kad ga žarko, istinski ljubim! — Bravo! kliknu Nedžib, zagrli ga, a obadvojici im navriješe suze na oči. U taj je tren došla Saima i stala bratu iza legja, i Behija otvorila oči. Prvo, što je vidjela, bilo je, kako Nedž b zagrli Rasima, a iza njih stoji Saima i smiješi se. A njoj se učini, kao da Saima grli Rasima brato­ vim rukama i hoće da joj ga otme. — Ne — kriknu Behija — pustite ga, . . . . on je moj . . . . ! i opet klone majci na rame. Ženske se na ove nenadne riječi uzbuniše i sakriše Behiju. Saima prirodnim darom ženske, opazi u tom svoju nesreću, duboko blijednu i kradom se po­ vuče natrag. Nedžibu stade dah od iznenagjenja, a Rasim drhtnu od miline . . . — Šta to znači? —■ razočara se Nedžib. — To i mene moj rod ljubi — reče Rasim — makar u tugjini. Makar da me iz nepromišljenosti ostavlja u Bosni, opet me se sjeća. Ljubi me, i svoju će djecu poučavati, da ne zaborave svoje Bosne. Ovo me ohrabljuje, da se boljim danima nadam. A pošto za boljitak treba rada, to ne smijem ostati ovdje. Idem u Bosnu, da uradim što mognem za svoj rod, pa m akar bio prva, žrtva u borbi. I onako ne vidim da ću d u g o .--------Klica sušice je u h v a ć e n a .---------- : U rad za dobrobit narodne cjeline, možda još da dobro dogjem. A za pojedine osobe bojati se, da ne bi bio na teretu, usljed svoje tjelesne slabosti, koja naviješta nedalek pad . . . . — — — — — — — — — — — — Ne, ti ne ćeš ići — zamoli Nedžib. — Moram! * Do dva dana je Rasim ostavio Carigrad. Brzojavno su ga pozvali kući, jer m u se na sm rt razbolio rogjak, od koga lijep imetak naslijegjuje. Ali se Rasim nije sam povratio u Bosnu. Sa njim je pošla i Behija, njegova zvijezda danica, koja ga je dugo željkovala . . . . Do Biograda ih je pratio Nedžib, a odatle je okre­ nuo u Francusku, da se u radu priključi svojim — mladoturcima. XnrnjeHa. K padaB a o^oj'iaA. — KpacTaBa oAojnaA ey iuaxoM hah npexpaH,ena hah uiKpo<J)yA>aBa. H y je^HOM n ApyroM (yiyiajy, uncoah hm jana, Macua xpaua (HenAaBJbeao m ahje KoJ. R um om ce no m e flaBara oujiaejbeno (uocho MJiujeKO), hah 6am u caMa cypyTKa, aparae ce noray nncTHTii h AH]HTe 03ApaBH. Y TaKHM cAyuajeBHMa A&jy fljegii h MAakeBimy — caMo He 3a Ayro. Mory ah acene y3HMath .uijeuoBe h sa BpHjeme ajeceiHOr upaita? — JKeHa je aa BpajeMe Mje: oMHor npau>a ocjeTJ&nBHja, abkac, npe&ia CBeMy h HeoTnopHHja Hero o6h4ho. T o aceHe h caMe ocjekajy,HCTora he Jteicap Bp.io necTo nyTH HanoMeHy KaA npename Aiijeic: „A ah ja iimhm Ha ce6nl. A to he pekn, aceHa cyMH>a, Moace ah y T0M6 CTan>y AajeK y3HMaTn? JLenapn oćmuho flajy jiujeKoee stcenaMa y moM epeMeny — caMo He Aajy jannHe 3a HHniheae ii jeAHH>eH>a ca;xnnnAa. UBo^cbe ce CMaje 3a to B pn je M e y3HMaTH, h areo ra ce mhoto aceHCKHH>e 6ojn. Kone nype yniH. — KaA hckom A yro u;ype ymH, 0HA,a no TAjeKaA noMaace h OBaj HanaH. Kymi ce y anoTega pacTBop t . 3. „uepxuflpojia , h to y pa3Mjepa 2 Ha 100 BOAe, na ce cbakh a &h thm paeTBopoM 3ajiuea 6ojiecno yxo OBaKo. PacTBop BaA>a a* je erajao y co6a, Aa He 6yAe x.iaAaH. BoAecHHK AerHe Taao, Aa My Coaocho yxo A°he HaBHine, na OHAa y H>era Hacne Tora pacTBopa toahko , koahko CTaHe, h a p * h ra tsk o 10 MBHyTa. lloCAaje Tora BpeMOHa ce Taj pacTBop H3 y x a npocne (HarHH>aH>eM rAaBe), niKOA»Ka ce oa a e ra ncnepe, na ce OHAa yxo MeKitM 38M0TyjbK0M BaTe AaćaBO 3aTHCHe. IIpOTHB naAaBHge (b 6AHK6 60A6CTh). — IIpOTHB naAaBBge npenopuyjy ce HečpojeHH abckobh. Y HajHOBaje Ao6a Bpahajy ce A>eKapn h oneT 6poM.y, ojiu ne nucmoM, nezo MujeuuiHOM no ooom namimj. ynMe ce y anoTena ne 300 ćpoMOBor Ka.iaja, naTpaja a aMOHaja (Kalium, Na- �triilm, Aminonium brom.), cjiajema ce. na će oa tć CMjece CB&KH A«h paeTBopH 2 rp. y 3 Aegaja (n0Behy nanjy) Bo^e. Jr3 to ce 6o.iec.HH5c «iyBa cojjh h c.iaHHx j'e^a. Ako ce aa to spajeMe jaBe Hejeuie h 6o6y.T>nu;e, min ano naA»e ocjeT.MnocT a ćaApaHa 6y.iec.HBK0Ba oH^a Ba.i»a A03y CMaftHTii. A atco nacmrjan ne nomjcme, Ba.ta o6poKe .Hijena noBehaTH, h ciie ihto je pjuho cacBHM HanycTiiTH. ; Taj .injen He noMaace, iiCTinia, 0AMax, a^ia aKO ce CT8.1H0 roAHHaMa y3BMa, na n aoc^iaje o3ApaB►T>eH.a HajMaH>e 2 roAHHe npoAy>KB, c.waH.yjyha My o6poK, xohe necTo Aa noMorne. y nanaAy Be^HKOr i;ain.i>a (pi(iiaBi;a). — JKecTOKe Hana^e Be.imcor Kam.’La Teiuao je ivieA&TH — HapoaiiTO koa Ma^e fljepe. — Pauy, noapBene, noaoApe h AaB° ce mho.tiiiii, caA he H3AaxHyTa. Ako je Kama.’b Ha oflojvemy, Koje ne y.Huje ouy jbenjbueycjiya jfa V36ayu, on^a je onachoct 6ara A°®CTa Ty. C Tora Ba.ta AjeT6Ty iuto npaje noMohn, h to Ha OBaj Ha'iHH. Ba.i.a My npca xjiaAHOM boaom npcKaTH — TaKo, Aa oho Ay6oKo noTXBaTii, na BaaAyxa A°6aje. A ko h to He noMorHe, Bajka My sanka CBojnM npcTOM Ay6oKO y ycTa na My jesiiK, Koju' je aa epujeMe nanafla oouuno 'iepcmo na fieunc npunem, HaHiiHce ii HanpeA npiiTiicHyTH, a* Ba3Ayxa Aoćaje. KiixaBn>iaiio ah j ere. — *11 ua.ia Ajega H?3e6y h KHxaBHny yxBaTe. KaA AujeTe oKiijaminaBH, a mije y BaTpH, ohab ke My Ao6po muhuiji, aad če'Gjp.e 3Hojnjio. A Aa ce 03Hojn, OKyna ce y Ma.io monnujoj eoflu, Hero o6 huho, h to OBaKO. CnpeMH ce BOAa oa 35° I(. (Kao iuto je h TonjioTa Hauiera Tajcjia), n a joj ce oha^ sa oho BpajeMe aok ce AkjoTe y a.oj Kyna, nocTeneHo aoAaje Tonjiaja h Tonjiaja, aok ce He aoI)® A° 40° I(. Y toj 6an>HAP3KHce AnjeTe 10 MnHyTa,na ce oHAa 6p3o H36pHuie h ncTape, Tonjio yBaje h y Ko.mjeBKy (iijih nocTe.i>y) UP.ioHCH. Ty Mopa Vs caxaTa .vapno .leacaTH Aa ce onaoja. A Aa ce He 6h oTKpn^io h pa3rojniTa.io, Halje ce ys H»era yBHjeK Koje CTapnje le.baAe, Aa ra noKpaBa. Ka# ce us­ noju , 6p30 ce ua6pmue h y hhcto apeCByqe. Aa ce MjTHa 1104a H36acTpa. — MyTHa BOAa mije nake. ,ZJa ce H36iiCTpn, AOMeke joj ce hcuito cmuuce u Kpe>me eo^e. Ha xeKTOJinTap Henacie a MyTHe boac paqyna ce 35 zp. cmuncc 6 .imaapa tepa ne eop,e. KaA ce to y BOAy cacne, CMjeca ce Ao6po npoMiijeiua, na ohah 2 caxaTa Ha siapy ocTanii. 3 a to BpajeMe ce oHaj MyTji>ar, mio ce oa CTance a Kpena y boab aoKaace, cnycTa na ako (cTajioaca). Aaa cnyiaTajyka ce Ha aho 3 a co6om noByne a c.By APyry HOHBCToky 113 boac, Te oHa ocTaHe He caao 6acTpa, Hero AOHemie a npenaiukeHa. 3a Narodne umotvorine. Udovica Alibegovica. Tamo doli u donjoj mahali Udovica Alibegovica, Još je mlada još bi se udala, Al ne smije od sina Smajila. STjoj dolazi aga Ahmet-aga, Govorila Alibegovica; „A Boga ti, aga Ahmet-aga: Što ti meni češće ne dolaziš* ? Odgovara aga Alimet aga: ,,A Boga mi, Alibegovice, Ja bih tebi "češće dolazio, Al ne smijem od tvog sina Smaje“i' Govor.la Alibegovica: ,.Lahko ćeš mi sina pogubiti — Sutra petak, sutra turski svetac, Svi će turci otić u džamiju, A ja ću se mlada razboljeti, Od groznice ali naholice, Od srdašca ali bezposlice. Ti otigji za goru na vodu, Ja cu poslat sina IsnrmjUa. Da donese iza gore vode. Gledaj mi ga tuđe pogubiti'1. Ot’le ode aga Ahmot-aga, Geta mlada Alibegovica. Svanu petak, svanu turski svetac, Razbolje se Alibegovica. Njoj dolazi dijete Smajile: „Moreš, majko žutoga šećera II simita hljeba bijeloga"? Govorila Alibegovica: „Ja ne mogu žutoga šećera, Ni simita hljeba bijeloga, Već da mi je iza gore vode"! Skoči Smajil na noge lagahne. Pa uzima srebrenu maštrafu, Da on ide za goru na vodu. Njemu seka pusat dodavala: „Uzmi pusat, brate Ismajile, Na vodi je aga Ahmet-aga, Da nam tebe ne pogubi mlada'1! Uze pusat dijete Smajile, I on ode za goru na vodu. Kad je bio kroz goru zelenu. Gavran grakče na jelovoj grani, A vuk vije u zelenoj travi! Govorilo dijete Smajile: „Ne vij vuče, ne grakči gavrane, Biće mesa i crvu i mravu, A najviše vuku i gavranu!" Kad je došo za goru na vodu Al na vodi aga Ahmet aga — Na dugu se pušku naslonio, Zlatnom sabljom hladnu vodu muti Govori mu dijete Smajile: „Hajd’ otale, aga Ahmet-aga, Nemoj mutit studene vodice! Plaho mi se majka razboljela, Da joj naspem studene vodice! Odgovora aga Ahmet-aga: �66 „Nećeš nasut studene vodice11. Pa ga uze po svilenu pasu, Pa ga baci u zelenu travu. . Pade Smajil u zelenu travu, Birdem pade pušci vatru dade Da ubije agu Ahmet-agu. Puška puče, u čelo ga zgodi, Čelo puče, oči ispadoše. Uze Smajil oči Ahmetove, Pa ih meće u čašu srebrenu, Pa on nasu studene vodice, Pa on nosi bolesnoj materi: ,.Evo, majko, etudene vodice, 1 u vodi oči Ahmetove11Kad to vigje Alibegovica, 1 u njoj je živoj srce puklo. Zabilježio: Mustnfa Behlulovil, Tuzla L ista k . Iz islamskog svijeta. IV. .T iijeT Hce.ta. lijecMt . . . Jocua Mn.ianak. V. X o ce-M a p a ja a © XepOAnja ( K p a j ) ......................................... BorAan riononaka. VI. Bpoj Cp 6 a n X p B a i a (Kpaj).................................. ^ p . JoBan EpAe.taHOBnk. VII. C i a p a E e o rp a A (II) . . . . T. C. B imobckh v iii . n o 3 0 P i i m H i i n P E r j i E ^ : IIp ep aA a u npntca3 „KomTaHe : BpaHKo Jla3apeBiik. IX. yMETHHB:KH U P E IV IE ^: • K n e 3 I I bo oa C eM d ep n je, oa Hce Bajnha: Miiao Ma.iojeBak. X. nO .IH T H H K H n P E O E A : T K e .te h T en n c o k e M .ia A O T y p c K o r peaciiM a: — H oB a p yM yH C K a B jia A a : MHOCTpaHa. XI. OIJEHE H IIPI1KA3H: Ilje c M e M n .io p a A a J. M n T p o B n k a : JIa3apeBuk. BpanKo B y rap cK a, oa A v - A. Jim apKO Ba: Ap. Tax. P. 'BopheBnk. XII. EEJIEIHK E: Ku.ii3KeBHOCT: Xe<J)TiiHroBa „McTOpnja HOBiije 4m^030(J)Hje«. — „BacKpceH>e“. — „Mcnirrii Baibe o CMp'moj Ka3Hiiu. — EMarpagaja Myc^nMaHa n3 Bočne a XepgeroBHHc“. — Buorpacjjnja Jy.inja AHAparniija. — CxpuHa oueHa o jeAHoj cpncKoj kh>ii3u. — C.igbchckh uaconncii y VrapcKoj h XpBaTCKoj. Dobrotvorno društvo u Tervisku. Zaslugom milijonera merhum Abdul-Veli «[uš«^va osnovano je u Tervisku dobrotvorno društvo, koje je donijelo mnogo koristi tamošnjoj ehaliji. Izmegju ostalog ovo je društvo u godinu 1907. za djecu od kolere nastradalih poro­ dica osnovalo o d g o l i š t e u koje je primilo i neko­ „ C p n C K H KH»HiKeBHH l ’ j i a C H D ^ 113.13311 1. liko siromašnih porodica a uz to još pružalo pomoći ii 16. cnaKora nrjecega y CBectcaMa oa 5 Tadana, n d a je : i drugim siromašnim ljudima. Ha Tpn Mjecega 4'50 auh- (KpyHa) Nu pošto su tako učestale molbe za potporu da Ha nojia roAnne 9 '— „ ,, apsolutno nije bilo moguće udovoljiti svima potra­ Ha unje»iy roA0 Hy 18'— „ živanjima, odlučila je uprava društva da mjesto ovih I Ip e T n ^ ia T a ce ina.i>e y H a n p iije A . potpora uz odgojilište podigne još i jedno s i r o t i š t e Kopuge 3 a n o j c A 0 H e K i t u r e c,Tajy 1 Anaap u koje bi se primali samo taki siromasi, za koje se nedvojbeno ispostavi, da su potrebni i nemoćni. Na («pyHa). I I u c h u ce m o m f l a p y K o m ic e , n u c M a u m A- y n y zadnjoj skupštini izabran je i odbor od šest lica, ko­ jemu je stavljeno a dužnost, da izradi osnovu pravila fte n a y p e flH u m w 6 y , m a jb y n a a flp c c y . C K O TU iancK a y jiu u ,a za ovaj novi društveni odjel. opoj 9. U ovu su svrhu i bogatiji ljudi održali širi sa­ IIpeTnjiaTy Ha.ta e.iaTii aAMiiHiiCTpaunju .iiiCTa stanak i svestrano pritresavši ovo pitanje zaključili su, da se ova namisao dobrotvornog društva ima što CKOTut.aiiCKta y.i.uu ,a 6 p . 9 . izdašnije potpomoći, Na taj je način u društvenu kasu unišla jedna povelika svota, koja je omogućila, da se „3opa . T uko ce 30Be uaconac, uito r a je Jia&cKe ropodigne sirotište, koje će moći zauzeti svu tervinjsku AHHe noKpeHyjio cpncKo aKaACMcico APymTB0 HCTora imeHa sirotinju. y Be*iy Kao »rjiacaaic cpncKe HanpeAHe oM»iaAHHe®. »Tearili-muslimin" po kojem donosimo ovu vijest, IIpaTnjiH cmo nacaae OBora oM.iaAnnoKora »incTa završuje čestitanjem tervinskim mualimanima i željom, 3a 'inTaBo obo Bpiijcne n3JiajKen>a, ua cmo ce ocBjeAouiMH, da se u ovaj patriotski korak ugledaju i ostali musli­ Aa OBaj noTXB3T OM.iaAHHCKa Haje c^HHaH ohiim mhotiim mani. Priključi se ovoj želji dodajem: Dao Bog, da i n a š i b o g a t a š i otvore svoje kese sa devet kata- oMJiaAHHCKHM paAOBHMa, Koja ocTajy oHrAje rAje cy ii naca i omoguće, da se i kod nas jednom ostvari in­ aano^eAa. HanpoTaB, jeAHa roAHHa A^na as^aMccEba .aiiera stitucija, čiju potrebu osjeća svaki uvigjavan mu­ Hajdojte AOKaayje, Aa noKpeiana HMaAy ii Bo.te u Jhysliman. ________ -- ji>. daBa a CHare 3a CBoj paA, a a aaeHa capaAHima CBjeAO'ie o ycnjexy Tora noTxeaTa. ,,3opa“ je npouuioM toahhom cnora paAa 3ac.1ysK0.1a Aa ce HaaoBe oa-ibubo ypel>eHHM naconacoM, a mh ce HaCpiiCKH KiMivKeiiint r.iaciiii k. Uanui.ia je CHecica AaMo, Aa ke y oBoj Apyroj toahhh CBora HCHBOTa noaa 16. jaHjrap o. r. onora oA-ianaor cpncuor ’iaconnca craTH a do.tOM, na je de3 ycTe3an>a toimo npenopy>iyjeMo. Književne i kulturne bilješke. ca obum ca^M fajeM : I. ToeA M m c a .i.. IIpanoBnjeTKa . HeBecmbcKa II. X y u a PyM ecTaH. P ombh (VI) . AjkJjohc ^. oao III. C p d .ta K . Ilje cM e..................... MapKo K opo.iaja. IIpeTn^iaTa je roAaiuH>e 7 K, a 3a cpeAJtoniKo^cKv o,M.iaAaiiy 6 K. IIpoTn.iaTa ce maA,e n a aApccy: „Zora“, W ie n I. Universitiit. �Gajretov glasnik. Društvene vijesti. Davne potvrde — darovi. „Zrno po zrno pogača". Hilmi ef. 'Hatibović šer. sudac u* Sarajevu da­ N ovi čla n o v i u tciiicljačL — Za članove uterovao je „Gajretu- 10 K mjesto odgovora na čestitke meljače upisali su se nadalje ovi rodoljubi i prijatelji prijateljima povodom njegova unapregjenja. narodnog napretka: Sakib ef. Korkut novoizabrani lbrahim ef. Sarić, Ahmed ef. Burek i Mustafa mufetiš- vakufske uprave i Mujaga Landžo trg. ovd. ef. Islamović darovali po 2 K „Gajretu" mjesto čes­ Živili svjesni muslimani i istinski prijatelji svo­ titki Sakib ef. Korkutu prilikom njegova imenovanja ga naroda. P r ila g a č in ia a z a „F ird u sov lu ca r ifsk i mufettišem vakufa. Ćamil ef. Karamehmedović sakupio je u društvu fo m l“. — Mi smo 4 ranije upozoravali, da se pri­ lozi što se šalju za „Firdusov fond“, šalju samo na prijatelja Gajretovih dobrovoljnih priloga K 4'50. Hafiz Mustafa ef. Buturović muallim i imam u adresu: ,,Gajret“, Sarajevo. Mi i ovom prilikom skre­ ćemo na to pažnju pošiljača takovih priloga, kao Slonici sakupio je poslije klananja bajram-namaza od svojih džematlija 9 K 16 h, te 2 K od oklada, i onih koji se šalju za „Gajretovu sofru“, jer šiIjanjem novaca na druge adrese nastaju razne ne­ izmegju Zulfage Bajraktarevića, Haf. Mustafa ef. Buurednosti, za koje mi nismo krivi, a koje nam za­ turovićn sjedne strane i Omer ef. Alikadića s druge daju posla i truda. Isto tako i imena prilagača svake strane. Ist^ je poslao b kašice 2 K 60 hel., koja se vrste darova treba slati nama, a ne neposredno re­ nalazi kod Eminbega Alikadića. Salih ef. Siručić iz Srebrenice poslao je 10 K, dakcijama listova, koji donose „Gajretove vijesti- , jer ta imena je potrebno urediti, a često puta, i sa­ koju je s^otu sakupio Abdurahmaiiaga Begović pri­ svim prepisati, pa to ne mogu da čine redakcije tih likom ženidbe Salihage Siručića sina H. Mahmutage listbva, koje nam donose stvari besplatno i samo iz Siručića veleposjednika iz Srebrenice. Priloge daljubavi prema Gajretu. t doše po 1 K: Galif ef. Hafizović, Mustafa ef. Siručić, Molimo, da se ovo uzme na znanje i da se sve Ali ef. Ismailović i Salihaga Siručić. Ostalih 6 K dali pošiljke adresiraju na adresu: „Gajret", Sarajevo. Iz u d m iu istra cije lis ta . — Molimo ponovo su drugi darovatelji čija imena nisu označena. H. Abdaga Nalić, Vejsilaga Siručić i Abdulah kotarska vakufsko-mearifska povjerenstva, da nam vrate primjerke 1. broja našega lista, koje nisu mogli ef. Starčević iz Srebienice sakupili su pred musalrasturiti kao i da nam pošalju imena pretplatnika, u lom 14 K dobrovoljnih priloga za „Gajret". Vejsilaga Siručić sakupio je u petak u Brakoliko su nam ih pribavili. __ , D ru štv e n e k a šic e . — Kao što smo u proš­ tuncu pred tamošnjom džamijom K 7'20 hel. za tim lom broju javili, nestalo je na zalihi društvenih ka­ je poslao Salih ef. Siručić iz kašice koja se nalazi šica, pa smo se radi toga obratili povjerenicima, da u njegovom dućanu 5 K 70 hel. te iz kašice, koja nam pošalju sve one kašice društvene natrag, koje se nalazi u tam. islamskoj čitaonici 1 K 30 hel. slabo ili nikako ne rade. Mustafa Asim ef. Sarajlić povjer. iz Stoca po­ Mi tu molbu opet ponavljamo, pa se nadamo, slao je Gajretu 11 K 67 hel i to: 5 K darovao je da će nam povjerenici ove kašice — koje ne rade M. A. Sarajlić (kao zećat) a 6 K 67 hel sakupili pred — poslati, da bi smo ih mogli na zgodna mjesta tam. džamijom Lutfija Pitić t Muhamed Mehmedbasmjestiti. šić r. h. Mehmedagin. Ovom prilikom ne možemo, a da ne spomene­ Radi prolazka u općinskim izborima darovali mo jednu ružnu činjenicu, za koju smo doznali. — su Gajretu Čelebija Musić 5 K i Ago Hadžić 2 K Naime, čujemo, da neke Gajretove kašice bivaju upo­ oba iz B. Krupe. trebljavane u vlastite svrhe onih, gdje se nalaze, a Ahmed Kapetanović iz Čapljine poslao je Gaj­ neke opet pojedini zaslijepljeni strančari i Gajrctovi retu 15 K 43 hel. i to 12 K 42 hel. koje je sakupio protivnici upotrebljuju za sakupljanje priloga u svrhe drugih ustanova, pa je čak na jednoj kašici Gajre- spomenuti prilikom njegove svadbe megju svojim tovoj zalijepljeno ime „Gajret", a napisailo ime jedne prijateljima te isti daruje od sebe 3 K. Sakib ef. Korkut mufetiš vakufske uprave da­ druge ustanove. Osim toga imade i takovih slučajeva gdje su kas'ce bezob zirno bačene megju dućanski rovao je Gajretu 10 K mjesto odgovora na brzojavne čestitke prigodom njegova unapregjenja. espap ili date djeci kao igračke. Radi toga je odbor odlučio, da u stvari kašica Muslimanski klub u Banjaluci poslao je Gajretu poduzme energične korake, kako bi o svakoj dobio 7 K 70 h., što je sakupljeno u oči (musi.) nove tačna računa. Stoga je u vlastitom interesu svakoga godine. onoga, koji ima Gajretovu kašicu, a njome ništa ne lbrahim ef. Hadžić šer. sudac u Prozoru poslao privregjuje društvu, da je društvu odmah pošalje. je iz kašice 5 K 34 hel, koja se kod istog nalazi. Jer svaka zloupotreba kašica biće javno bez ikakvih Na sijelu kod Zulfage U zića na predlog Hamdi obzira žigosana. ef. Spahe sakupljeno za „Gajret" 23 K 30 h. �62 Muhamed ef. Džabija položio je iz kašice 7 K 36 hel, koja se nalazi kod uprave Gazina Vakufa. Hamid ef. Fazlagić iz Čapljine poslao je 10 K 12 hel. koju je svotu sakupio poslije klanjanja bajram-namaza pred tam. džamijom. Isti je poslao 20 K 32 hel, što je izbačeno na tambak na zabavi tam. musi. kiraethane. Društvo „Muslimanska sloga" u Čajniču poslalo je od zabave držane 1./I. 1911. pripadajući dio „Gajretu" u iznosu od 23 K. Ahmed Ml. Šarić iz Starog-Majdana poslao je 7 K 99 hel, koju je svotu sakupio sa Fehimom Mujićem na svadbi Dervišage Sarića. Jahja Ćerić i Ibrahim Češko iz Ljubuškog sa­ kupili su u veselom društvu 7 K 60 hel. za „Gajret Priloge darovaše: Ibrahim Češko 3 K; po 1 K: Jahja Ćerić, Memišaga Jakić, Ahmed H. Konjhodžić i Šukrija Češko. Melimed Dizdarević 40 hpl, te Mehmed Ćerimović 20 hel. Mjesto odgovora na čestitke svojih prijatelja, koji mu čestitaše izbor za načelnika, darova je »Gaj­ retu" H. Hasaga Ćatić iz Zgošće 8 K. Ahmetaga Ćurić iz Mostara položio je „Gajretu« 4 K povodom posjete društvenih, prostorija. Iz kašice, koja se nalazi u vakufu položeuo je 31 K 73 hel. Abdullah ef. Berberović poslao 9 K 20 hel. koju je svotu sakupio prilikom glavne skupštine islamske čitaonice u Gacku. Osman ef. Zametica iz Gacka, sakupio je 6 K prilikom svadbe Bešira Kurtovića. Ćamil Sarić sakupio je megju svatovima Muharema Sarića 3 K. Alijehanuma Sarić kći Arif ef. Sa­ rića sakupila je na sijelu 11 K 40 hel. za „Gajret" Mustafa Asim ef. Sarajlić opć. bilježnik i Gajritov povjerenik u Stocu sakupio je 6 K 50 hel. do­ brovoljnih priloga Gajretu i darovaše: Alija Bašić radi izravnanja jedne parnice 5 K, Salih Zaklan (što mu je molbu napravio M. A. Sarajlić) 1 K, te Zaim^ aga Pužić (prilikom rodjenja unuka) 50 helera. Nadalje je pomenuti M. A. Sarajlić poslao 27 K 90 hel iz kašice koje se nalaze kod: Smajil ef. Buzaljka u njegovoj magazi K 170, Lutfije Pitića u njegovoj magazi K 245, Muhe i Mehe Dizdara u njegovoj kahvi K 155, Junuz ef. Mehmedbašića u njegovoj magazi K 3'40, Musi. kiraethana u velikoj sali K 1*54, Musi. zanati, udruženja K 236, Sulejman Behmena u njegovoj magazi 262, Muhamed ef. Rizvanović u dućanu 0'56, Ali ef. Šunje u njeg. dućanu 0'80, Mustafe Sarajlića (Suljagina u kahvi 2'94, Ahmedage Behmena u hanu K 2'—, Mahmuta Alihodžića u dućanu K 1*53, Ibrahima Vranjalića u dućanu K 0.82, Ibrahima Fildića u brijačnici K 219, Mehmeda Turkovića Hasanagina u brijačnici K 0'60, te kod Meh­ med ef. Salčića u dućanu K 084. Ukupno 27 K 90 helera. Hajdar ef. Fazlagić učitelj u Travniku položio je kao svoj priiog Gajretu 10 K, te sakupljenih pri­ godom dolazka Dr. Stiglina u Travnik 2 K. Mjesto odgovora na čestitke prilikom „Kurbanbajrama darovao je Mustajbeg Halilbašić 2 K „Gajretu". Prilikom glavne skupštine musi. kiraethane u Prnjavoru, sakupio je Ćamil Bakalbašić 6 K „Gaj­ retu". Šemsibeg Filipović iz Glamoča poslao je 10 K, koju je svotu sakupio na sijelu u tamošnjoj musi. kiraethani. Hafiz Mehmed ef. Jakić, uč. šer. sud. škole po­ ložio je 5 K koju je svotu darovala Nafija Karić kao dobrovoljni prilog „Gajretu". Iz kašice, koja se nalazi u klubu poslanika mu­ slimana položio je K 22 70. Vaso Gj. Varenika trg. putnik iz Gacka položio je za izgubljenu opkladu sa Suljagom Ribićem iz Jez ra 5 K „Gajretu". Mjesto bajramskih čestitki prijateljima darovaše „Gajretu" ovi rodoljubi iz Tuzle: Šefki ef. Gluhić nar. poslanik 10 K, Muratbeg Zaimoyić 6 K, Dr. Vik­ tor Jankijević 5 K, Kadraga Kunosić 5 K; po 2. K: Sakib ef. Korkut, Bahrija Kadić, Adem ef. Biše i Nezir Mehmedović 1 K. Mehmed Ali-Riza ef. Ahmetović darovao je 2 K (što je Dr. Safetbeg Bašagić im eno­ van predsjednikom bos.-herc. sabora). Hasanaga Bakal iz Priboja darovao je „Gaj­ retu" 4 K. PRAVI LA ,,Gajreta“ pr osv je tn og i kul turnog društva muslimana u Bosni i Hercegovini. § 32. Pododbori se sastaju u svojim sjednicama re­ dovito svakog mjeseca. Zaključci pododbora vrijede samo onda, ako su u sjednici najmanje tri pododborska člana i megju njima predsjednik ili prvi re­ vizor, kao njegov zamjenik. U pododborskoj sjednici odlučuje apsolutna većina glasova. Predsjednik glasa samo onda, kad se glasovi raspolove, pa on valja da odluči. § 33. Ako dva člana pododbora zatraže izvanrednu sjednicu mora je sazvati predsjednik ili prvi revizor najdalje do 15 dana. § 34. P r e d s j e d n i k pododbora zastupa društvo prema svom djelokrugu u javnosti i kod mjesne vlasti, saziva pododborske sjednice i skupštine i predsjeda im, potpisuje sve isprave, koje spadaju u djelokrug pododbora*. �63 § 35. T a j n i k vodi zapisnik u pododborskim sjed. nicama i skupštinama, sastavlja spise i potpisuje ih sa predsjednikom pododbora. Svi spisi pododbora u njegovim su rukama. glavnice u tu svrhu podijeliti zajam, uz malen interes i potpunu sigurnost, da će se taj zajam u primjer­ nim obrocima društvu opet povratiti. Vili. Skupštine. § 36. B l a g a j n i k prima društvene priloge u mjestu pododbora L šalje ih glavnom odboru svaka tri mje­ seca, svigja sve pismene poslove, koji se tiču društ­ venog imanja u mjestu pododbora, potpisuje sa pred­ sjednikom pododbora spise, što spadaju u njegov djelokrug. Ako u mjestu pododbora ima koji novčani zavod, društveni se novac mora u nj uložiti za ona tri mjeseca dok se ne pošalje glavnom odboru. § 37. R e v i z o r i pregledaju društvene račune i bla­ gajnu pododbora i o tom izvješćuju pododbor naj­ manje svaka tri mjeseca. Prvi revizor zastupa pred­ sjednika. § 38 Upravni troškovi pododjjorp namiruju se iz društvenih prihoda u mjestu, a račun se šalje gla^ nom odboru zajedno sa ubranim novcem. Povjerenici. §39. Gdje je manje och 50 članova imenuje glavni odbor jednog povjerenika prvi put. Povjerenik skuplja članove, članarine i darove, a novac šalje glavnom odboru svakog mjeseca. On izvješćuje glavni odbor o svim društvenim poslovima svoga mjesta. Povjerenici imaju pravo sastavljati predloge za podjeljenje pripomoći. a) VII. § 40. Pripomoći su r e d o v i t e i i z v a n r e d n e a daju se prema novčanim prilikama društva u svrhe, koje su spomenute u § 3. i to u prvom redu učeni­ cima, koji su siromašni, sposobni i marljivi. § 41. Redovite pripomoći (Stipendije) podjeljuju se najdulje na jednu godinu. Za podjeljenje Stipendije valja glavnom odboru spremiti molbenicu preko mjes­ nog pododbora ili povjerenika. Molbenici valja pri­ ložiti posljednu školsku svjedodžbu, rodovni list i svjedodžbu siromaštva. § 42. Kad mladić izuči zanat, a nema kapitala, da otvori samostalnu radnju, društvo mu može iz svoje S k u p š t i n e koje s az i v a glavni odbor. § 44. Redovitu glavnu skupštinu saziva glavni odbor svake godine u mjesecu julu. Predsjednik treba, da javi dan sastanaka mjesec dana ranife svim pododborima i povjerenicima pis­ meno, a članovima preko novina. § 45. Redovita glavna skupština održaće se, ako se sastane 100 (sto) članova, koji imaju prava spome­ nuta u § 13, inače se odgagja na 8 dana i tada će se održati bez obzira na broj prisutnih članova. c) Pripom oći. Skupštine sazivaju: glavni odbor; pododbori; povjerenici. a) t i) e) § 46. Redovita glavna skupština vrši ove poslove: or) zaključuje o promjeni ili dopunama pravila; ti) raspravlja izvješća glavnog odbora o godišnjem radu društva; c) d) e) odregjuje godišnji društveni proračun; bira glavni odbor; raspravlja i rješava tačke dnevnog reda, što ga ustanovljuje glavni odbor. § 47. Pododbori, povjerenici i članovi društva, koji žele, da se o njihovim predlozima raspravlja u redo­ vitoj glavnoj skupštini, moraju svoje predloge pis­ meno podnijeti glavnom odboru najmanje 5 dana ranije. § 48. Izvanrednu glavnu skupštinu saziva predsjednik kad to zaključi glavni odbor ili tri pododbora, ili šest povjerenika ili toliko članova, koliko iznosi po­ lovica sarajevskih, a na njoj se raspravlja dnevni red, što ga predlaže glavni odbor. § 49. 0 vijećanju glavne skupštine vodi se zapisnik, koji potpisuje predsjednik ili njegov zamjenik, tajnik i tri skupštinska člana, koji se u skupštini naročito za to izaberu. b) S k u p š t i n e , koj i s a z i v a j u p o d o d b o r i . �64 § 50. Svaki pododbor saziva redovitu odborsku skup­ štinu u mjesecu junu. Predsjednik pododbora javlja dan i dnevni red skupštine glavnom odboru i svojim članovima 15 dana ranije. (Svršiće se). CK0 M6 „H obomo BpcMeHy“ jatuba aotihchiik na UoKHHra* Aa 6n caA, Ha npo.behe momo aoIui ao paTa B3Meby Pycnje n KaHe. A kuko ce U3HaA K -m aja nojaBH.ia penara 3Bnje3Aa, Kmran cy npjio ya6yljeHii, HaponuTO y ejcHepHoue Kaxajy, l’Ajo ce jk iibo roBopa o npeACTojeheM paTy. M a .in Ala je laj naš doktor čudan čovjek. Svakom svom bo­ lesniku veli, da je u velikoj opasnosti. — Pa sasvim prirodno. On lo misli zato, šio je njemu pao šaka. Šale i (lostjetke. r .T i i c m i K . lte.iHKa uaTpa y U>iuiirpaAy. 3rpaA» Bacoice nopTO (Ba6y-A.iaje) je ohombaho aaropje.ia. BaTpa ce nojana.ia y 4 caTa y jyTpo y cpeAHOiTy 3rpaAe. CBe npoCTopHje ApavaBHor caBjeTa, Kao a Be3npaTa ii3ropa.ae cj. Kano ce nojaBn.ia BaTpa, mije jeiu no3naTo. lIlTeTe cy KeJiHKe. Kyra y A imju. JI3 OAece jaB.’f>ajy, Aa ce y eii6apCKoj ry6epHiiju OpeHuypry n<ij&BiMA Kyra. M 3 IleKiiera cTiiacy HaMjepaBajy a* r.ia"ii, Aa KUHecKe B.iacTii cnaje 'iiiTaBy Bapom <J>yAcjaAjaH, y Kojoj BaaAa Kyra, a ocTt-t &k CTaHORHiiuiTBa a» H3o.iHj.ajy. llepinijaunu <iojKOTyjy pyc,Ky po6y. Ha ITep3nie CTHHcy BiijecTH, Aa IIcpsiijaHna, uaroBopoM CBeiuTeHCTsa, 6ojKoTyjy pycKy pooy. BojKOT nponoBjeA»jy cBeuiTeHima y vaMHjaMa h no CKynoBnsia, na ce 6oj' kot luiipn panHAHo caKO, A'* He o6yxBaTii HHTaBy 3eMA>y. y Jeneny. I^aparpaACKH .ih c t o b b jaB.tajv, ce ycTaHiinH npu6^ii5KH.i0 Baponin XaAejAn 3—4 caxaTa. Bpoj ycTaHHKa oko XHAejuAe H3hocii Ha 15 xaVcTanaK A» cy .'bbab, cy ce cnpeMHJia 3a HanaAaj koju poinn. — y CaHyaKy A c a p y obhx h 3ay3ehe oBe pa, A®na ce Aecn.10 Berne KpBiinnx cyKo6a n 3Mel)y BojcKe n ycTama; a rpaA CaHa Na pitanje šta je to ljubav? — odgovorio jc jedan apo­ tekarski pomoćnik: Ljubav je kipeći prašak, koji se pije dok kipi, jer tada samo ima dejstva, a kad se popije, udari neka kiselina na nosi. * Jedan jevrejm koji je trgovao sa naočarima, ponudi svoju.robu nekom mladiću. — ,Šla se vidi kroz naočare? — Sve gospodine što god hoćete vrlo jasno i razgo­ vijetno. Mladić uze jedne naočare, metnu ih na nos i pogleda kroz njih trgovca s naočarima i još nekoliko jevreja, koji su stajali u* naokolo. — „Ovo je rgjavo staklo”, uzviknu on — ekroz njega vidim sve same magarce”. — «Ta nije moguće!” — uzviknu Jcvrejin, „Dajte da vidimo”. Jcvrejin metnu naočare na nos i pogleda mladoga čo­ vjeka. — „Zaista imate potpuno pravo!” — uzviknu on i uda­ lji se. * — Ala ćeš mali? — Prašak za stjcnice. — Za koliko? — Pa biće ih oko hiljadu. je oA ycTaHiiKa 60.1a 3ay 3eT 3, a.in je Typcnoj Bojcipi noiu.10 3a pjk o m , A » » X noHOBa 03 Bapoum npoTjepa. ItapnrpaAa ce niajby. cb 3 kh a * h hobu xpaHciiopm Bojcne h MyHuunje y no6yn»eHe KpajeBe, ho h 6poj ycTa:na cbbkhm a^ hom npnAOoaja. — Cran>e y JaMeHy'je BeoMa 035h.1iH0. II 3 Ko.icpa y X nya3y. y MeAHHti pa36o.x>e;io ce oa 28. Ao 31. jaHyapa 40 jiupa yc.&HjeA Ko.iepe; 18 ,iaua je y.Mp«io. Typcna ii EH r.iecKa. IlapauiK u jihot »Echo de Pariš" Ao^nsa BajecT 113 JIoHAOHa, a * je Baccma IIopTa H3jaBH.ia eHrjiec.Koj brisah Hce.T>y: a& yl)y y npereBopc y nuTaH>HMa Me30noTaMiijc a IlepcacKor 3aaaBa. EHtviecKa B.iaAa he Ha Te nperoBope npucTaTa OHAa, uaAa ce c tum car.iaca a 4>paHuycKa. OBe Bajec.TU Mapauiy na hob npaBan CBjeicKe no;inTHKe. Typcita iipHCTaimiiiTa. ‘J,paHuycKe KounaHaje cy noAHiije.ie TypcKoj B.iaAa npeA^ior 3a ycTpojeH>e npacTaHHiuTa y Kanada, ra,iano.by, Jaijia a A^ieKCaH ApeTy. TpoiuKOBii 3a (J)paHaKa. to uh h3 hochjih oko 100 MH^nj.vaa Taj npeA-ior npoy>iaBa MitnacTapcTBo i’pa^enaHa. 113 HiijinrpuAii ce jaiM>a, Aa je yMpo A 6Ay-iax n a ma , Koja je aneiioBaH bpxobiihm 3auoBjeAHHKOM parne CKcnoAunuje y Je.Meiiy. BiijecTH 0 pyCKO-KHTijcKOM pary. — IIoxporpaA- Za uredništvo odgovara: Osman Gjikić. - Islam ska Poruke i odgovori uredništva. Salihu. — Ova stvar nije za „Gajret". Pošaljite onaj članak 0 zemljeradničkim zadrugama, pa ćemo ga rado uvrstiti, ako bude za to. Sal. R. — Ne možemo uvrstiti, nije za naš list. Uostalom „prvi pokušaji" su malo kome uspjeli i nisu samo Vaše prve stvari otišle u koš. Tješite se time, a pri tome čitajte mnogo, a pišite - manje. L. — U današnjem broju donosimo ovu stvar, a upotrebrćemo i one druge. Čitajte mnogo, pa čete sigurno uspjeti. Lj. B. — Slaba rabota. MyxaMeA. XBajia! ,/l.aHuc aohociimo o»y jeAHy CTBap, a A‘>hnhe h oho Apy*’e Ha paA* Ce,iaM! Gg. saradnicim a. — Molimo poštovane saradnike. da nam radove šalju čitko — mastilom i samo na jednoj strani pisane. Apelujemo na svu braću i sestre, koji se u 111a kom pravcu perom bave, da nas u našem radu po­ mognu, kako bi smo .od „Gajreta" stvorili pravu narodnu knjigu, pristupačnu svima slojevima našega milleta. dio I. Štamparija. - 3a ypeAHHiuTH0 oAt oBapa: Ocnan 'biiicnti. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7a6845a35d6d5b59f72cb666176821cb.pdf c1bdb095ead9aed2b943482dfc3fb307 PDF Text Text B ro j 5. BROJ rOAUHA 1T. GODINA ♦♦ i a jp e i JIIC T 3 A APJ'niTBEHE IIOCJOBE 11 3A HAPO / ♦ ^ 1 u a jr e t AHO nPOCBJETHBAIBE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE 1 ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. I13JIA3M CBAKOr 1. 1 1 15. ------ y MJECEIJJC ------- IZLAZI SVAKOG L i 15. ------ U MJESECU.-------- n.iacHiiK: ap.Vuitbo „rajpex“. - ypeaHHtc: Ocmhh 'L mkhIi . — Vlasnik: Društvo „G ajret“. - Urednik: Osninn Gjikić CAPAJEBO, 1 Mapi•a 1911. — \ r r \ ju* U n j e a a j e jih ctjt : sa Kocny n XepneroBnny n AycTpo> rapcicy MOHapxHjy, aa M.-iaHOBC, Ta.nefiy, j'iemiKe u tgh^bkc 2 K, a a ii e u i a u o B e 1 K ro,mniH>e. 3 a CBe ocrajie 8eM.i>e 10 (fcpaHajca. Iloje.iiiHii 6pojeBH CTajy 20 xeji. HenjiaKena ce nucua ue npuMajy, pvKonncn cc ne Bpahajy. — IlpoTnjiaTa u pvKonncn aia.T.y ce Ha W e c y : „l'ajpeT11 — CapajeBO. 20. februara. Gornji datum ponuka me, da napišem ovih par redaka, da rečem nekoliko riječi, da ih upravim na adresu bos.-hePc. Muslimana, na adresu svih nas, pa neka svaki kp ih pro­ čita zrelo promisli šta je pročitao, a onda ne­ ka — oslranivši sve drugo — metne ruku na srce i neka pusti sasvim slobodnoj savjesti, da ona prosudi, da li je dotični pogogjen i kriv, a onda — ko se takim osjeti, neka se sam pred osjećajem svoga srca zacrveni. Ovaj datum sjeća nas na dan osnutka „Gajreta". jspustih hotimično riječ „našeg", jer bih — napisavši je — rekao veliku neis­ tinu. Da, krivo bih učinio zdravom razumu, kad bih rekao, jer zaista ima nas dosta, koji se odrekosmo „Gajreta" i ne smatramo ga više „našim". Ovo „našim" odnosi se na sve muslimane u domovini. — A da li ova moja tvrdnja i stoji, ne ću ovdje dokazivati, nego prepuštam čitaocima neka je sami potvrde ili zaniječu. Kamo puste sreće, kad bi se ona mogla zanijekati I Ali, na žalost, ja, i ako vrlo nerado i sa sramom, moram još jedanput potvrditi što sam gore rekao. — Da. Imade nas braćo, dosta, čak i mnogo, koji za „Gajret" ne ćemo ni da ču­ jemo. Dakako, ako pogjemo istraživati uzroke tome kapricu, opet ćemo se morati zastiditi, jer su svi ti uzroci tako neznatni, da ni uz ji — SARAJEVO, 1. m arta 1911. C ijen a je- lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje lOfranaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se-ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju, se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. najbolju retoriku, pa makar govorili svi u je­ dan glas, ne možemo dokazati, da ima takih uzroka i posljedica, da se mi bezuvjetno mo­ ramo „Gajreta", kao humanog muslimanskog društva, o d r e ć i . Neka se uzimaju za dokaz odbor, stranke, osobe i šta god ko hoće, to sve nije toliko jako, da nas apsulutno sili, da za „Gajret" ne radimo. Sestre i braćo, prijatelji i prijateljice, mu­ slimani i muslimanke, ta recite svi skupa, ali iskreno recite, nije li ovako? Ta pogledajmo, za Boga, naše sugragjane. Tu je „Napredak", „Prosvjeta11, „La Benevolentia“ i druga humanitarna dcuštva, pa pro­ motrite i raspitajte se, kako svi oni rade za te svoje ustanove. I kod tih društava ima uzroka kakve mi ij opstrukciji ili blaže u indiferentizmu na­ prama „Gajretu" navodimo. I katolici i pravo­ slavni i Židovi imadu razne stranke i oprečne nazore, povoljne i nepovoljne osobe u odbo­ rima, pa oni ipak, svi bez iznimaka, rade za dobro i napredak svoga društva, a time i svoga naroda. Progjite sarajevskim kejom, i moraćete — volens, nolens — diveći se pravoslavnima, uzdahnuti i pocrveniti od stida, kad ugledate onaj veličanstveni „Prosvjetni" dom, koga po­ digoše svi pravoslavni bez razlike osobe, sta­ leža, stranke i spola. �66 Zar nije sramota, da mi — još i sad — najbogatiji elemenat u zemlji — moramo gle­ dati, kako se „Gairet" kao siroče bez jednog roditelja — oca ili majke — povlači po tugjim kućama, a nema svoje zgrade — svoga doma? Promislite, pa odgovorite. Veli se, da ,,ovi“ ne će da podupiru, „Gajret“, jer da on daje štipendije i potpore samo ,,onima“. Čini mi se, da sam ja jedan od naj­ pozvanijih, da to svečano pobijem. Pa ja to evo i činim najodlučnije. 20. februara 1903. osnovan je ,,Gajret“. 6. januara 1904. osnovan je „Napredak". Za „Prosvjetu" sam naprijed rekao gore, što sam imao za paralelu. A sad pogledajte ova dva prva: Katolici, najmanje ih na broju i najsiromašniji su, pa i njihovo društvo stoji srazmjerno bolje od na­ šega. Da, ali njihove obje stranke priregjuju u svim mjestima Herceg-Bosne, pa i izvan nje, 6. januara svake godine zabave, svečane v e­ čeri, sijela itd. na uspomenu osnutka „N a­ pretka", a za korist njegovu, dakle svoju. A mi? Jedno jedino mjesto do sada je dr­ žalo tu uspomenu i svake godine priregjivalo na dan 20. februara „Gajretovu" zabavu, ali na žalost i to jedno je, čini se, od toga odu­ stalo. T o su doduše sve žalosne, ali istinite slike i pojave. Jedna mi anekdota ovom prilikom pade na pamet. Negdje je Ciganin našao o Aligjunu snijega, pa iz puke znatiželjnosti zabode prst u snijeg. Povukavši brže bolje prst natrag us­ kliknuo je: „On, on!" Ja bih za nas bosanske muslimane rekao: mi, mi. Ali kad i što se god radi za dobro na­ roda, nije nikad kasno. Pa zato, braćo i se ­ stre, odbacimo od sebe sve osobnosti, kad se radi o „Gajretu"! Kad već ne ćem o da mi sami svojom inicijativom nešto započnem o, ugledajmo se barem u druge. Dajte, da i mi od sada uvijek slavimo dan osnutka „Gajreta", da slavimo d a n 20. f e b r u a r a. Ali ne da ga slavimo samo riječima, nego da ga slavimo i djelima. Priregjujmo u svim mjestima dom ovine za­ bave na taj dan, na dan osnutka „Gajreta", na dan 20. februara, i to zabave u korist sa­ mo „Gajreta"*). A to možemo tako lahko, tako jednostavno, samo nam treba volje i energije. Sve će biti u našu narodnu, u našu is­ lamsku korist! Ta gdje nam je ponos, braćo muslimani i sestre muslimanke! Držim, da trebamo na ovaj način dokazati, da smo potomci slavnih djedova! Dajte, da nam d a n 20. f e b r u a r a bu­ de t r e ć i B a j r a m u godini! Jedan svršeni Gajretov pitomac. Hamđija Mulić — Hrasnicn: „Soko i kukavica". (Uzgojna crtica). Aferim ti sivi sokole! Teško tebi, sinja kukavico! Iz narod, pjesme. Da se odmah razum ijem o, štovani čitaoci. Nama nije ovdje nam jera govoriti o našim pticam a: sokolu i kukavici, no nam dogje na red, na pero, da se porazgovorimo o onom sokolu-čovjeku i onom kukavicičovjeka, o kojim a često čujem o u običnom narodnom govoru i prečesto u narodnoj pjesm i. Ko je sokočovjek ? To ti je, moj pobratime, onaj čovo, što no se moli Bogu, kao da će sjutra um rijeti a radi, radi kao da će st6 godina živjeti. Soko je čovjek, onaj naš prijatelj što ’no je vazda vesela lica, što ’no mu se lijelko sm rknu bore po ćelu, a očima gleda u ovaj svijet drago i veselo, shvaćajući ga onako, kako nam ga je dragi Bog stvorio, i prepo­ ručio nam, da ga upotrebim o u dobro, u svoju korist. Soko ti je onaj, što ’no vedra čela, a otvorenih grudi, »uzdajući se u se i u svoje kljuse“, stoji na braniku Hvome dinu, obrazu, narodu i domovini: I t. d. *) Rado uvrštavamo ovaj rodoljubni apel biv Gajretova Hajdemo k našoj narod, pjesm i! Sok6 je H rnjica pitomca, nadajući da će on imati odziva u našem milletu. Nu Halil, Što ’no, čuvši u pjanoj m ejhani plačne riječi kako je ovogodišnji 20. februar već prošao, to smo mišljenja, da bi se takve zabave mogle za ovu godinu prirediti i na koju dede Čejvanage, ide na K otare ravne, da obrani sudrugi dan u toku ove godine, samo da bi se još ove godine s žnje nevoljnike. Taki su sokolovi: Lika M ustajbeg, time otpočelo. — P r i m j e t b a u r e d n , Hrnjica Mujaga, Beg Ljubović, Abdullah paša, Hifzi- �67beg Gjumišić i t. d. Svi su ti za svoj rz i obraz, za islamske svetinje zaboravili svoje »ja«, a otišli, pa makar u »kalugjerskom odilu“, poput Tala Ličanina, u daleke zemlje . . . A ko je kukavica? Da, sinja kukavica! Ne daj nam se, Bože, s njime ni u putu sretati Nema ti, što naši vele, čotrdeset dana napretka, kad ga vidiš. Imao sam u komšiluku jednoga mladića opan­ čara. Otac ga na jedvite jade »prikovao uz terdžah«, da štogogj zaradi. Radi sahat, dva, a čim mu, koji lola ođonuđ s prikrajka namigne, da idu u birtiju ili se »kovčati«. a on ti se razboli i šmigne majstoru s očiju, L, zar to nije kukavica? ! Kukavica je i onaj majčin jedinak, koji »jednoga lijepoga dana« »pehne« para iz majčina sanduka, pa ko tobože, ode i on na Kiseljak „poraz have«. Pa i onaj je sinja kukavica, koji se podablja bogatijim od sebe, pa prodaje ono, što mu treba, a kupuje ono, što mu ne treba. A šta je onaj naš čovo, što no radi 10 K globe, radi nekog prekršaja, sprema se na hidžret, kao da se ovdje ne može živjeti? I t. d. I t. d. Soko je čovjek odvažan na rad, hrabar, neustra­ šiv borac prema duhu vremena, pravi junak. Kukavica je strašivica, Ijenština, danguba, pijanica i onaj, što ’no izgubi vjeru i itikad u dragoga Boga. vosti i neradu. U naprednih naroda je to p sve dru­ gačije. Stari Arapi su n. pr. odgajani da prosvjetom i radom rašire granice Islama i svoje vlasti. Danas je engleski narod najjači u kulturi, najjači bogatstvom. Već se u očinskoj kući malomu Englezu mora du­ boko u dušu ucijepiti uvjerenje, dn ima i može imati neku vrijednost jedino sam po sebi, po svom odgoju i naobrazbi, po svojim sposobnostima za rad i za ži­ vot. Englez se ne ponosi svojim bogatim ocem, nego svojim sokolskim radom za svoj opstanak. Navešćemo ovdje izvadak o engiezskom odgoju iz knjige Lasca Leclerc-a po prevodu Stj. Radića*). „Englezkinja je prije žena, nego mati. To znači, da bez prigovora slijedi svoga čovjeka, kuda je kogj povede, i da nikada ne zaustavlja svoje djece na putu njihovog života s onom nježnošću i zabrinutošću, u kojoj je često mnogo materine sebičnosti i zbog koje, naročito kod nas Slovena, a i kcd Francuza mladići ostaju u kući, „da materi ne pukne srce". Engleskinja dublje osjeća prema djeci svoju dužnost, • nego svoju ljubav, ona samo doji djecu, ona ih do 7. godine i uči i odgaja. Englez se smatra dužnim brinuti se za opskrbu i za naobrazbu svoje djece samo do šesnaesta go­ dine . . . Sin dobro znade, da ne može računati na ostavštinu iza oca . . . Njega uče prilike u životu: Pomozi se sam ! Sam se obuva, sam se čisti, sam Čovjeka je najteže odgojiti. Mi dolazimo na svi­ krevet spravlja; živjeti za njega znači iz načela raditi. Englez jede toliko, da bude sit, alkohol mrzi, jet siromašni. Životinjama treba samo nekoliko dana, pak prohodaju, lete i same se hrane, -čovjek dolazi ljenčarenje prezire«. E to, prijatelju, kako se odgajaju oni, koji danas bez ičega, jedino je stvoren s duševnim sposobnostima, da se razvijaju, da mu se naobrazi duh, da se i on vladaju zemljama, u kojima živi samih preko 100 mil. Muslimana. osovi na svoje noge i da dogje u kolo ljudi. Da ne sjedimo u »dembelhanama", kako kahve Dok se dijete odgoji pravim čovjekom, valja ga, dakle, odgojiti. Lijepo veli pjesnik Zmaj Jovan Jova- nazivamo, osnovasmo čitaonice. To valja. A m a— opro štite mi prijatelji — koliko ima takvih čitaonica, pa nović. da se u njima čitaju knjige, stručni listovi, pouke u „U djeci je sveta klica novinama. Naliče li možda i čitaonice naše na Nova moć se u njih krije, kahve? A? Bolji svijet bi mogo nići, Gdje su nam sokolska društva? Tu su samo Kad bi znali razviti je.« d v a u čitavoj našoj domovini.- Mi smo o tome prv j Kad odgajamo dijele, imamo pred očima odmah ovdje govorili. Koristi sokolstva su veiike. Njima se budućeg čovjeka, ali čovjeka čestita, radina, poštena uništuju kukavice, a goje sokolovi. Pa antialkolna društva? Da smo muslimani na pravog sokola. U našemu kućnom odgoju rijetko se pazi na svome mjestu, ne bi ih ni trebalo. Prilike su nas na lijep djetinji odgoj. II nas se uobičajilo svezati bu­ vele pa smo eto udarili u to zlo — piće. I sad, da dućnost djeteta s božijim »tevećulom«, ali to nije is­ se i ta društva osnivaju, bila bi velika korist, ali na pravno. Brini se ti za svoje, jer si kao roditelj dužan, žalost, ide sporo, lijeno. Poznato nam je, da nam je opojno piće dosadašnji naš moralni i materijalni na­ a moli Boga, da ti briga bude uspješna i hairli. U prvim se godinama uče mnoga naša djeca zadak pospiješilo uz našu nemarnost i nerad. Da, ko kukavičluku. Strašimo ih »baukom«, da ih uspavamo, nam je “riješio agrarno pitanje«, nego alkohol?! razmazujemo ih svakakim sredstvima učimo ih bara- A kuda će veća kukavica od onoga nesrećnika, koji titi novcima i t. d. Sve to vodi zlu. Valja već u dje- prodaje djedovinu, a pije i gubi tijelo i dušu ?! U svim onim institucijama treba da se organi­ tinstvu privikavati, da se dijete samo čisti, oblači, da po neki posao omanji samo vrši i t. d. Mi na to mnogo ziramo. Želimo li opstajati, moramo raditi što više u ne pazimo- U prvim danima mi dijete učimo mlita*) Hr. Kolo. Knjiga II. Matice Hrvatske. �68 kulturnom pravcu, moramo radili na svim stranama, jer se samo radom čovjek uzdržava. Lijepo veli Krier: »Neka se besposličar ponosi svojim imenom i slavom svojih djedova, on ipak nije ništa u slanju, da bude; ako želi, da nešto bude, valja mu raditi: K o n i š t a n e r adi , i n i j e ni š t a. Slava i čast sokolima, dolje s kukavicam a! »Ne malakši, mlada snago, Ne pomjeri puta prava, Nek te muka ne nadjača, Nek te slava ne uspava, Omladino, jedna dušo, Melem — vrelo ljutim rauam, Perjanico ponosa nam ! « veli pjesnik Zmaj Jovan Jovanović. Posebno o našoj intel. omladini, oslavismo drugi put razgo-. varanje . . . M. Ć. Ćatic: Moja ljubav. (Atifi) Moja je ljubav lagja, bolesna i zapuštena, Viš nje leprša jedro: mirisni rupčić mali, Što nekoć mi ga dala jedna koketna žena. Morem se života moga baršunasti nabiru vali 1 trošna lagjica naglo po njinu obzorju plovi, Dalekom obzorju, gdje se neznani skrivaju žali. Sve moje želje i nade, sve moje čežnje i snovi Na toj se lagjici voze, a Pjesma krmom im ravna 1 tiho kroz vjegje guste pogledom vizije lovi. A tamo sa horizontom ponoć se cjeliva tavna, Prosipljuć mrko cv’jeće s usana svojih boni’, Cv’jeće, što tajnom ambrom diše ko priča davna. I vjetrić viš mora pirka i lagju bolesnu goni Sve dalje . . . dalje . . . dalje; a zapjenjeni vali Pjevaju pjesmu suza, što čeznuć Venus ih roni. — Ja znam, o l’jepa ženo, da ovog mora žali, Skrivaju grebenje oštro, pa o njeg jedne će noći Trušna se razbiti lagja; — a jedro: tvoj rupčić mali, Što dršće ko krilo ptice, kad s rana kr.v joj se toči, Divlja će rastrgat bura i krpe njegove tada Po tom će moru pasti... Ah, tad će zaklopit oči, I moja ljiljanska pjesma i čežnja i mir i n a d a ! ------- Hiizim Muftić, Tuzla‘: = --- ------------ ----------- ----------- — Ženidba Hivzibega Gjumišića. — Po originalnom kazivanju stare Hate. Udari najpri bandra ona i borije zasviraše, kad mi pogledasmo sa pendžera Alipašinn, kad li on ide na atu f š njime hodže i hadžije naprid, pa će ih askor dočekati tuđe na selamu i paša pred njima. Pa kad oni viknuše »Ilaz—dur<' — a puške, nejina nego se prelamaju, a topovi zapucaše na gradu banjaluč­ kom. I prid njega dvi pašo jošte su izišle — zetovi Alipašini — i pet mulazima. I onda im Arap ponese najprije šerbe u bašču. P ’ onda ponesosmo kahvu, pa kad popiše kahvu, onda Ilivzibeg dade izun paši, da idu u havuz, da ispiraju boju Šuhrethanumi. Onda dogjoŠe hintovi i jengije, te ih je pratio asker do hauza i tu je veliki sobet bio. I tuđe sam vidila m akar stotinu duša, — ih kaku slotinuj*! — što turkinja, što ćifutki,-što varoški’ Vla­ hinja i tuđe vazdan što su topovi pripucali i asker što je prihodo i bandra što je pri udarala. Uh, ja, kakve su one ćifu tk e ? ! Sve n . njima ćurci dugački, izvezeni zlatom i po prsim a im sve tna šemseta, a o \ra lu im sve pločaši dukati. I io iii je pašinica dočekala. A kad su šuhrethanum u poveli, oko sve Banjeluke su obišli i obigrali, dok su je doveli kući HivJzibegovoj. Oh, jest ga bio onda pravi gust! Suhrelhanum ina para nije bila u deset gradova: sve joj kose u pelu tuku, a u kosi joj samo biseri i kite. Kad ide priko sobe i gladan i žedan bi je gledo, a za njom tri robinje idu. Alipašina kuća od dva boja bila, pa sva iz mitra šarena i tu sam najprije maš nu vidila, ovu što se šije. A ona soba, što smo sjedili: eto ne znaš, u što ”š pogledati! — — — Najprije sjedi pašinica i hodžinica Suhretbahum ina, sjede na m inderu, onda uhigje Subrethanuma, a za njom idu tri robinje: jedna nosi kahvu, jedna cigare, a jedna šekcr, te robinje pođijeliše kahvu, a Suhrelhanum a sjede u krevet, pa se u ’no perje zamaknu; samo što joj se glava vidi. A onaj krevet, sve od zlata na njemu jabuke i direci. Ja brale, nisam smila ni glodati u Hivzibega, am a me na zor naćeraše, da mu nosim cigare, kad je došo, te ja nosim cigare, a jedna robinja kahvu. Pa ja metnem one cigare prid njega na tablji; a on se lati u džep, pa meni tri madžarije, a ja, ham, u kuću ! A .me se smiji, s mi j i — »Uto« — veli — »što si se prepala dženabetp jedan; ne će te pojest oni asker !(< �1 onda je ona odvedena, a mi iiknuli u Dubicu pa eto! Eh, štn li sam ja zapantila, grdna rano! Onda sam iz Banja Luke đonila dvanest mađžarija zlatnih, a dvajest groša u džepu ponila, kad sam pošla; ama vaktile, zemanile! Olga de Lebedeff: 0 emancipaciji muslimanske žene. N a p o m e n a p r e v o d i o c a . — Danas, kad se i u nas počelo življe po novinama pisati o ovome, za nas rada sve važnom, pitanju, mislimo, da će svaka radnja, svaka misao, pa i najmanji prilog do­ bro doći. Radi toga smo i preveli s franceskoga ovu „krasnu i dragocjenu studiju", kako je zove dr. Abdullah Dževdet u svom listu ,,ldjtihad“ (Libre Examen“), u kojem je i izašla u broju od Aprila >1906. Studiju je napisala odlična ruska spisateljica i poznavateljica turskog, arapskog i perzijskog jezika, ggja. Olga de Lebedeff (Girlnat hanum). „Iza ggje Dore d’ Istria, koja je. pisala o „Osmalijskom pjesniš­ tvu", ggja 0 . de Lebedeff je jedinanmentalistkinja, koja je nama poznata" (d r' Abd. Dževdet). Studija je napisana 5 god. prije nego je štampana u „Idjtihadu", te je do tada ggja Lebedeff mnogu svoju misao u tom pogledu ostvarila. God. 1900. je osno­ vala „Društvo za proučavanje Istoka", kojemu je sama počasna predsjednica, a stoji pod protektoratom ru­ skog cara i carice. U studiji se nalazi i takovih mje­ sta, kojima će možda mnogi imati koješta prigovo­ riti, ali mi ipak ništa nijesmo htjeli ispuštati, nego smo sve preveli, znajući, da je ne prevagjamo za djecu, nego za one, koji će pojmiti, kako je teško o ovome pisati i da je autorica inovjerka, da bar neke njene navode, uza sve poznavanje i ljubav, kojom je studija pisana, ipak treba s nekom rezervom uzimati. Svi eventualni prigovori mogu se dakako samo na autoricu studije odnositi, a nipošto na njena prevo­ dioca. * * * Svoje nazore o emancipaciji muslimanske žene mi smo još prije iznijeli u spomenici, koju smo pre­ dali dvanaestom kongresu orientalista, koji se obdržavao u Rimu. Ali kako nam je malo vremena bilo dato za tu raspravu, morali smo se znatno ograničiti u svojim razlaganjima. Stoga ne će biti na odmet, da opet prionemo uz ovo važno pitanje i da poka­ žemo, kako bi se islamske žene mogle osloboditi ovoga stanja, koje graniči s ropstvom i u koje su sada zapale. Mnogo neznanih i fanatičnih Istočnjaka drži, a po njima i mnogo Europejaca tvrdi, da je Islam is­ ključio ženu iz socijalnog života i da joj ne dozvo­ ljava, da se jednako obrazuje kao i čovjek. A to je samo, predrasuda, koju treba oboriti. Ako naime bacimo pogled na socijalni položaj, koji je arapska žena zauzimala u vrijeme, kad je arapska civilizacija bila na vrhuncu, vidjećemo, da Islam nije nikada bio zaprekom, da žena ne bude jednako kao i čovjek odgajana i da ne imadne istih prava. Tako je bilo u Bagdadu u doba Umejevića i prvih Abbasovića, pa sve do vlade Kadir-b’ Illaha. On je prvi zadržao napredovanje islamskog svijeta. (991. god. po Is. a. s.) Ta slušali smo, kako su za Mensurova vremena dvije njegove rodice (cousines) išle u rat proti Bi­ zantincima, obukavši pancir-košulje. Za Rešidove i Memunove vlade su žene raspravljale s učenjacima, t-akmile se s pjesnicima i oživljavale društvo dražešću i finoćom svoga duha. — Tada su se vigjale mlade Arapke, kako se bore na konju i zapovjedaju četama. Sastanaka kod odličnih žena nestade tek pod Mutevekkilovom vladom. Muktedirova mati Katrun-Neda predsjedaše rje­ šavanjima vrhovnog sudišta, davaše audijencije do­ stojanstvenicima i stranim poslanicima, sazivaše ka­ dije i odlične gragjane, svojom rukom potpisivaše i izdavaše državne edikte. Carica Zubejda, žena Harun-ur-Rešida, bijaše izvanredne pameti i izvrsna pjesnikinja. 0 svom je trošku učinila mekkanski vodovod i ponovno sagra­ dila Aleksandriju, koju su Grci bili porušili. Burana, njezina nevjesta, a Me’munova žena, (826. poslije ls. a. s.) bijaše na glasu* sa svoje lje­ pote, duhovitosti, obrazovanosti i vrlina. U Bagdadu je osnovala više ženskih učilišta i bolnica. Sukejna, Alejhisselamova praunaka, od kćeri mu Fatime bijaše pravo čudo sa svoga znanja, a u svom salonu skupljaše sve slavne ljude svoga vremena. Pjesnikinja Fadl življaše u Mutevekkilovo doba, a pjesme su joj se mogle takmiti sa pjesmama naj­ većih pjesnika. Šejha Šuhda (u 12. v.) držaše u Bagdadu kon­ ferencije o lijepoj književnosti (edeb), povjesti i re­ torici. Zejneba Ummul-Mu’ejjed imagjaše diplomu pro­ fesora jurisprudencije (fikh). Za vlade Salahuddinove se odlikovala Tekijja, kći Ebul Feredža, koja je držala predavanja o hadisu (tradiciji), a osim toga i odlična pjesnikinja bila. Ummul-Hajr Fatima i Umm-lbrahim Fatim ajezdani predavahu teologiju. Sejda Nefisa bijaše učiteljica Imami Šafi’iji, a kad je umro, govorila mu je nad grobom talkin, kao da je činila dužnost imama. �/ 70 Tako je isto bilo i u Granadi. Stariji pisci, po­ U tjehe angj*o javi se tako, imence Ahmed M ekkarija spominje u svom djelu Na obzor moga života meće nN efh-ut-tibi“ („Mirišljivi dah") čitavu plejadu (skup) Zvjezdice sjajne — i on je plako slavnih žena. V idjevši: crno cvate mi cv’jeće. Nazune, Zejnebe, Kafse, Kalaje, Safijje i tolike Nemoj se trudit, angjele mili, druge, sjahu neugasivim sjajem svoga svijetlog uma. Davno je zašla u tjeh a moja I ovdje, kao i u Bagdadu, gojile su one sve grane Za gore tamne. Dugo se krili. znanosti i umjetnosti. Usred burnog dvanaestog stoljeća, kad se soci Nada mnom oblak gustoga s lo ja ; — jalna i politička zgrada Zapadne Azije upravo htjela Oblaci zv’jezde tvoje bi skrili, srušiti, bijaše islam ska žena još uvijek predmetom Pa zalud muka bila bi tvoja . .. viteškog kulta (poštivanja) i najnježnije pažnje. Že­ nidba bijaše svečan akt (čin), kućni prag svetinja, a rogjenje djeteta blagoslov Božji. M ajka bijaše prva odgojiteljica djece, a onda bi ih tek predali u ruke učiteljima. Djevojke se odga­ Mehmed N. jahu onako, kako je zahtijevala krepost i čistoća ženska, da vremenom postanu „majke (pravih) ljudi" kako stoji u „K itab-ul-i’tibaru". +J - V*UaYj«U*4U"j»-| Muziku, koju islamska legislatura još nije bila stavila u „Index“ (zabranila), njegovahu žene iz naj<_£• j vi)-* odličnijih krugova. P rincesa Alijja, ReŠidova sestra, M ubesm ilen : bijaše savršen muzičar; njene se kompozicije sp o ­ Ovaj Hadisi-šerif slobodno pre­ minju u „K itab-ul-egžni“ (Knjiga pjesam a") od Ebulveden glasi: „Od vas je najbolji — Feredža El-Isfahanije. Kći ove princese je imala jed­ najhajimiji -- onaj, koji nije zabacio nak talenat za muziku. onaj svijet — ahiret — radi ovog svi­ jeta (t. j. brineći se kako će što udob­ U istom se djelu na jednom mjestu prikazuje nije na ovom svijetu živjeti), a nije 'Ubejda, koja življaše za vlade Me’muna i M utasima zabacio n i o v a j s v i j e t radi onog kao žena velike ljepote, vrline i talenta. Imala je mi­ svijeta, t e n i j e p a o n a t e r e t d r u lozvučan glas, pa kako je vrlo vješto umjela uz tam ­ g i m a“. buricu pjevati, dali su joj ime „E t-Tam burijja“. Vjerujte, draga braćo, da bih ja volio ne plakati, P rincese i odlične žene davale su muzičke ve­ čeri (soirees musicales) zvane „nubSt-ul h&tun", na već pjevati, ali su take prilike, ili da drukčije reknem kojima je bilo orkestara sa sto muzičara, kojima su neprilike naše, da čovjek, ako iole promišlja o na­ šem stanju, mora često puta uzdahnuti i zapitati se: dirigirali (ravnali) vještaci. Timuridski sultani, koji su mnoge novotarije Ma šta je nama? Zar se mi još nijesmo osvijestili? uveli u Perziju, uvedoše megju ostalim i taj običaj, Zar m i ne vidimo, š fa naši sugragjani drugih vjero­ da se na perzijsku novu godinu (nev-roz) upriliča- ispovijesti rade? Da se promislimo — imaju li oni po vala velika „prodaja milosrgja", na kojoj bi princese dvije pameti, po četiri ruke, po tri oka itd., pa ovako i odlične žene prodavale u elegantnim dvoranam a oni napreduju. A mil? Kao da nam je neko svezao svakovrsne lijepe stvari, koje bi vladar, prinčevi i ruke. Kao da nam je ko obezumio pamet. Stojimo i gledamo, šta se oko nas zbiva. Čudimo plemići kupovali, diveći se ljepoti, dražesti i duho­ vitosti ovih prekrasnih žena. Ova se prodaja zvala se — a ne mičemo se, galamimo, — a ne radimo. Znam, da ih ima, koji će reći: To nije istina. I mi „m ine-bazar". (Nastaviće se.) radimo, ali nam ne igje za rukom. Istina je i to. Mi S francuskog Fehim Nedžati. tnkogjer nešto radimo, ali je taj rad veoma neznatan. Refleksije. Fadil Kurtaglć : = = = = = = flngjeo utjehe. — Gdjici R-ni — Ko sunca zraka sa snježnih gora Kad traži iskru u leđnoj doli; Ko otok dalek sred burna mora P utniku kada ublaži b o li: Pogledajte po čaršiji, pa ćete se na prvi pogled uvjeriti, da je naša trgovina još u povojima, i da se nije ni blizu razvila onako i onoliko, da bi odgovarala duhu vremena. Zemljišta i sad oremo dovoljno nenatoreno. Žito vršemo pa harmnima, a ne vršaćim makinjama, te za to nam ga mnogo i propada, što u pljevi i slami vršući, a što previjavajući ga i po 10 puta presipajući tamo i ovamo. A koliko nas tek stoje nadnico i danguba? To je opet znak da ne znamo cijenili ni novac ni vrijeme. Koliko li našeg žita klije �71 i istruhne čekajući lijepa vremena i vjetra da se ovrše. Koliko li je naših zgrada i trgovina izgorjelo n e o s i ­ g u r a n o , a njihovi vlasnici postadoše gole fukare — prosjaci? Seljak propada iz dana u dan, a ne će da osniva »Zemljoradničke Zadruge«, koje bi ga sigurno sa­ čuvale od daljne propasti, a ujedno ga podigle i njemu i njegovoj djeci opstanak osigurale, pa da ne moraju, kad on izdahne, biti na teret drugima. Varošani propadaju jer neće da osnivaju zanatlijska udruženja, premda im Kur-ani azimuššan to nalaže. Ne daju djece na škole i na savremene zan: te. U svoj Islamskoj zna­ nosti nema. ni jedne riječi, koja bi svoje sljedbenike odgovarala od dunjaluka, koja bi mrazila mal — no­ vac. Dosta je samo ona Alejhisselamova uzvišena izreka, koju sam stavio na čelo ovom članku, pa da se vidi, koliko Islam bodri na rad. Pa pomislite samo »Hadž i Zekat«, kome i za što je to Svevišnji naredio da izvršuje? Ko ima čast taj dug izvršivati? Sigurno bogataši; a bogatstvo ne pada iz neba! Da vidite, da se mi ne vladamo onako, kako nam Bog nalaže, osim što nam svjedoči sve gore navedeno, e\o još jedan posve jasan i tačan dokaz — naš »Gajret?. U devetom broju »Gajiet-o,ya«. lista izišao je i zapisnik VIII. redovne skupštine društva, koja je odr­ žana 15. Jula 1 9 10.------------ Ne znam koliko je naše braće p o m n o pročitalo ovaj zapisnik, a još mi je nepoznatije, kako se je koga primio u provinciji, ali što se mene tiče, on na me nije povoljan utisak učinio. Nije za to, jer je »Gajret« naše ogledalo, u kom se odrazuje naše »kulturno i prosvjetno stanje«. I šta sam vidio?! Kakva mi se prikazala slika tog našeg stanja?! Slaba! Sasvim slaba! Pomislite braćo, nas — Muslimana — ima preko š e s t s t o t i n a h i l j a d a . Kad se uzme, da mi i danas stojimo materijalno bolje nego li katolici i pravoslavni; kad se pomisli, da je Islam -vjera, koja nam u svakom pogledu preporučuje da potpomažemo svoju braću; kad se znade, da smo mi najdarežljiviji elemenat od vajkada bili, čovjek se snebiva gledajući ovako slabi napredak n a š e g m ez i m č e t a . A da ja nijesam s&m, koji tuži nad ovim zapisnikom, svjedok su mi oviretci iz istog zapisnika: »Nu dok je odbor u ovom pravcu zadovoljan, on, na žalost, ni na ovogodišnjoj skupštini ne može da izjavi, potpuno zadovoljstvo sa materijalnom stranom društ venog rada. »Gajret« istina jeste i materijalno nešto koračio naprijed, ali nije onako i onoliko, kako bi to trebalo da bude. Gajretova blagotvorna ideja ne može još jednako da postane onako popularna u našem ele­ mentu, kako bi to trebalo da bude, pa da se »Gajret« popne na onu visinu sa koje bi [mogao da potpuno izvršava onu misiju, koja mu je namijenjena. Za ovo mrtvilo prema »Gajretu« ne može se' kriviti naš narod. Naprotiv, odbor se je potpuno uvjerio, da bi Gajretova ideja u svim slojevima našeg milleta naišla na najbolji prijem i vrlo lahko se u mžisama nafoda uvriježila, da imade m a k a r m a l o z a u z e t n i h i n t e 1i g e t n i j i h i u g l e d n i h l j udi * koji bi se toga rada svesrdno prihvatili.« Riječima »inteligetni i ugledni« mislim, da ne' treba komentara. One se svakako odnose na prvom mjestu na naše hodže. Meni se-čini, da bi se mnngo našem »Gajretu« pomoglo, ako bi se pred svaku dža­ miju na zgodno mjesto fstavila »Gajretova kašica«. Tim bismo ujedno pokazali svemu svijetu, koliko Islam propagira i potpomaže prosvjetu. Ali ne treba ni pri tom samo ostali. Trebale bi naše hodže, da koju progoyore o budućnosti »Gajreta«. Mi trebamo da u ovo s v o j e m e z i m č e uložmo svu nadu naše budućnosti. Osobito bi trebale naše hodže i muallemi da s v i budu članovi ovog društva. Pa ako im se što ne svigja, a oni imaju nekakvu misao, kako bi se lakše, sigurnije i brže došlo do cilja, tu je svake godine glav. skuština. Na ovoj se skupštini mogu i društvena pravila popuniti, preraditi itd. Nek dogju na skupštinu i pretresu bratski sve. Sad mi baš na um dogje, da bi svakako dobro i lijepo bilo, kad bi na svaku »Gajretovu" glavnu skupštinu od 1856 članvva, došla bar polovica, te da se mogno ovom prilikom svestrano pretresti pitanje n a š e prosvjete, da se bratski po‘ savjetujemo o n a č i n u r a d a . »Gajret« i njegov list, mogao bi vremenom postati rasadnikom jedne ideje, koja bi s v u b r a ć u vezala čvrsto megju se. Ideja koja je — po mom mišljenju — j e d i n a moguća, da nas trgne iz današnje letar­ gije. A ta bi ideja bila »kompas« n a š e g ž i v o t a i to ne »kompas« života same šake nas — bosanskih muslimana, već kompas s t o t i n a m a m i l i j u n a m u s l i m a n a . Ostvari li se ova »ideja« tad ćemo vidjeti za kratko vrijeme, ne samo u svim našim mjest:ma »Zemljoradničke zadruge,« trgovačka, obrt­ nička udruženja i banke, već će ta sva udruženja biti takogjer m e g j u s e p o v e z a n a — združena, što će biti jedan kineski zid, koji će biti u stanju, da odbije sve navale, ma od kud one dolazile. Još mi je na kraju pripomenuti, da bi lijepo bilo, da se u svakom našem mjestu osnuje po jedan odbor ili bar odborčić, koji bi dan — noć radio oko probugjenja naše braće. 0 ovim odborima i odborčićima, te ’na&mi njihova rada, drugi put. — — — — Šeflka Nesterin B.: Zalog. i. Zima je. Snijeg odavno pokrio sve svojim bijelim velom. Samo po koju zimsku pticu vidiš kako oko pro­ zora tužno cvrkuće, kao da traži mrvu hljeba — moli. �72 Na polju snijeg pada. Ulicama nikoga da progje. Sve se zavuklo u tople sobe ili dudane i grije se, radi — zabavlja. Bilo je još koje dva sata po podne. U to doba išla je po snijegu i vjetru u promočivim 'cipelam a djevojka od kojih dvadeset godina, u isplavljenom žaru, niz ulice prem a čaršiji. Često bi podigla ruku, kojom je zar držala i po­ sušila rupcem oči. Sirota Esma — plakala je. . U duši joj bijaše teško... Ali se mora — — — Eto, su tra osviće petak — a ona neće više imati ni halhala ni mengjuša. Založiće ih. • ' ’ II. Esm a bijaše sirota djevojka. Bez oca i majke ostala je već dvije godine sa nejakom sestrom i bratom. Te dvije godine protekle su za nju kao dva duga vijeka, kubureći i mučeći se u svojoj sirotinji. U rodu ne imagjaše nikog u boljem stanju ko bi je mogao pomoći. Morala je ona šijući i vezući bogatijim — zaragji vati‘ svoj svakdanji kruh za se, svoju sestru i brata. A to je bilo teško, jedva su životarili. ’ Esma se mogla 'udati £a jednoga valjanog rad hika — cipelara, ali nije mogla ostaviti nejaku sestru i brata, da se potucaju. Na ta je način odbila' m'omka — žrtvovala svoju sreću, samo da ne moraju prosjačiti njezina sestra i brat. Živilo se teško, s mukom. — — IU. Osvojila zima! U E sm e’ne bijaše više ni čega u kući. Brašno, drva, gas i druge potrebe bijahu po­ trošene. Zarada slaba. Jedva dnevno po tri groša. Ni su­ him hljebom nijesu se mogli dovoljno hraniti. Kad je jednom dogorjelo do nokata, odluči se Esma i ode svom komšiji Hasagi bakalu. Zamoli ga da joj dade na veresiju nešto brašna, ćum ura i gasa. Ona će njemu vratiti. Hoće! Ili ako hoće, odra diće. Sašiće mu štogod kući — ženi, djeci ili navesti koju čevru. Ali Hasaga joj nije razumio. — Ja ne dajem na veresiju. Pod jeminom sam! — odbio je. Sirota Esma vratila se kući plačući. Mislila šta bi učinila u svojoj nevolji i na pošIjetku se odlučila založiti halhale i mengjuše, svoje djevojačko blago. Bilo joj te š k o -----------Teškim srcem otvori sanduk, izvadi stvari, za­ mota ih u rubac i ogrnuši se u zar izagje na ulicu IV. Snijeg padao. Esma je išla ulicorrt drhčući, ali ne od zim e nego od stida, od tuge. Hasagi nije htjeia Ići. Bojala se da je opet nć odbije. Ta ona se nadala da bi joj on i onako dao, bez zaloga, kao komšija. A sad!... Eamafnije htjela. Pomisli na kojeg jehudiju, znajući, da se oni rado bave ovakim stvarima. Pa pogje nekom jevreju bakalu. Zaslade pred dućanom, videći jednog mušteriju unutra. Pošto ovaj -izagje, Esma bojažljivo stupi u dućaii i zamoli trgovca, da primi u zalog njezine mengjuše i halhale. da joj za to dade nešto brašna, graha, pirinča i slično i nešto novaca, da može m akar tovar drva kupiti. Bakal uzm e stvari, razgleda ih kao i ostalu robu. Procijeni ih na dvanaest forinti i upita Esmu, da li pristaje. Daće joj dva forinta gotovih i deset u robi šta hoće; a onda za četiri m jeseca da mu vrati novce, a on će njoj stvari. Esma zašutje čas, a onda drhtavo izusti: — P ristajem ... — Ali ako se na izmaku četvrtog m jeseca ne vrati, onda propada. Znate? Danas je peti po ala franka! Od danas do četiri m jeseca na petoga. — Znate? — Znam ... odgovori plačno Esma. — Jevrej joj izmjeri što je htjela i pošalje kući. V. Preko zime Esm a nije dizala glave. Uvijek ra' dila: vezla, šila, da je već bila i tjelesno oslabila. Danom radila u nekog Mehage krojača kod kuće, a u noć upet vezla i šila kod svoje kuće. Od krojača gotov ništa ne uzimale od zarade, što joj je plaćao dnevno četrdeset krajcara, a poslije krunu i šest seksera. Živjela s bratom od onog, što je drugim a kod svoje kuće vezla i šila. Malu sestru dala je u najam jednoj boljoj obitelji, pa s bratom samim malo lakše životarila. I tako prošla zima. Došlo proljeće. Primicao se dan kad bi Esm a trebala svoj zalog iskupiti. * * *. Još petnaest dana — i Esma će imali opet ono svoje m engjuše i halhale, koje, kao da su se bilo sraslo s njom još iz ranog djevojaštva, dok još-majka bijaše živa. Ali — — prevelik napor u radu preko zime, slabo stanje — i Esma se povali u postelju na dvije hefte prije, nego bi zalog podigla. Zaboljelo je nešto teško u prsima. A bolest — ko bolest, hoće i više troška. I Esm a podigla zaradu od krojača Mehage, nekih drideset fo- �Huli u gotovu. 1 potrošila od. nje poiovicu za desetak dana, dok se malo podigla. Sad je mislila, da iskupi svoje stvari — mogla b i... Ali gle Božije volje! — Njezin mili braco pre zebao je bdijući uz nju bolesnu, u hladnim noćima — i on se pobolje, dok Ksma nije dobro ni ozdravila. , Sad je valjalo za njega trošiti.------Esma i onako slaba, njegovala brata što mogla bolje i u brizi za njim sve zaboravljala. Ali ipak mi- MyxnMe,v slila o danu, o roku, kad bi imala svoje stvari podići. I taj dan došao i prošao — kad je ona imala baš r j 3 K 6 toliko novaca, koliko je trebalo — a ona je mirovala. Istom do desetak dana poruči joj jevrej, da još čeka, ali ne može vise. Esmi bijaše došla žena krojača Mehage, da je obigjo. Zapita je o čemu se radi. A Esma joj sve kaza. Ne prešutje ni to, da joj sada manjkaju i novci, dabi mogla zalog iskupiti. A i što ima, treba joj za brata — bolestan je. A Mehaginica će: — Pa daćemo ti mi što ti još treba. Makar i_ una­ prijed, mi znamo, odradrćeš nam. A dijete — ozdravide i Esma bolno, ali pritajeno uzdahnu. — Pa neka, neka... Nek jjropanu stvari. Ta sva­ kako bi mi halhale sad bile i goleme za mršave ruker — Nemoj tako, odgovarala je Mehaginica i nudila joj čitave pare da stvari j^kupl. Esma u večer, sama premišljala: Sv» je — ili u zalog stvari ili snagu. Tek tješila se, što je to sve Božijom volj&m, a ne njezinom krivicom. I koliko god se suzdržavala da ne plače, suze joj se same kotrljale niz lice u krilo... — Karanfilaga: Snijeg pada . . Snijeg pada . . . Šta mi dušo radiš, Šta mi radiš, čim vrijeme kratiš.? Gledaš li ti kako snijeg pada I pjevaš li staru pjesmu sad a: »Snijeg pade, drumi zapadošo, Dragi dragoj doći ne mogaše . , .« Snijeg pada . .. Drumove pokriva, Pod njim narav tihi sanak sniva I ja sanjam : kad si mi pjevala Nekad davno, pa me zabavljala: Dvoje dragih kad se milovaše, „Jedno drugom selame šiljaše . . .' Snijeg pada . . , Srce mi ne zebe, Toplo srce spominje se tebe, Tobom živi, za tobom uzdiše, Tebe zove, selame t.i piše • »Po putniku i po namjerniku : Selam ćeš mi mome sugjeniku! . cy uam ^aeHO csexjie. Hoh ne*iyiHo jeApn aym i npCKO Ba^ia 3 acna.inje’.... H htsb CBenep caHaic rp.ni, Cano cpge TyaeHo ivrnje.... ,71para Moja, Moj »H^ejie, PyjKe cy hsm a s b h o cboac... 0 Ka^a on, 4 yuio, 3 Ha.ia Kano ropKe skhbhm a »hp« je CBiijeT npaaaH, K sko npj«e CTape pane! ^lpara Moja, Moj aH^cJie, Py»ce e.y nan a » bho CBe^e... Kareo mu y jaflu.Ma abh Mn npobe A Hohua Me CBaaa e,na3 n, y KaBKv KaKo .iyTau, ^oKJie Ha to caHaK cjia3ii. ^Jpara Moja, Moj aH^eJie, Pywce cy HaM Aa B H 0 CBejie... 0 na HCMy mchbot ja^HH, Ka i He Mory cBojii« 3Bam III to mh cpne, chobh xohe? rJeMy BjenHo y3AncaTH? ^ p a ra Moja, Moj aH^eJie, Pyace cy HaM AaBHo CBe-ie... Oj, Mjeceie, sAaTiiiiM cjajeM Barpjin mii CBex^o uB’jehe, M uianHH joj A y 6ehn je, Me Biiuie BiiAjeT Hehe... 36oroM Apara, Moj aH^e-ie, Pyace cy hsm Aa B H 0 CBe^e.. Cjiyiuao caM njecMy iyacHy U s Kan Ka iiit o ce B iuia, H v y x k s k o npo3op iiiKpnHy JI 3ajeqa AjeBa Mn.ia: 36oroM Apaen, Moj, aH^e^ie, PyjKe cy HaM AaBHo CBevie... « �Nnrnjena Ka,/* ce cunje y noBy Kyky yce.iHTH. 1. r Hoey jcyfiy nopaj no# ieupujy npee zoflime ceoMe v.enpujcmejby, pptjze ceo.ne npujameji,y, a mete mpefie ycejiu ce u v,y cgim ! — bcah cTapa nocAOBHga. 2. H aKo Ta pnje'i ne BpnjeA0 tsko AOCAOBue, nnan je y MHoroMB onpaBAaHa. H obo Kyhe cy jom 3aAyro BAancHe h TomaBe, a BJiara y Kyhn iukoah 3ApaBA>y. 3 . Ko 6a npepaHo, t . j. y jom BAaacHy h „npnjeCHy HORy Kyky yce.1ino, cymuo 6u my ejiazy ceojiiM paxou (njtpfiuMa) u moiuiomo.u [komom) ceoza . mujejta, a Aitcao 6u CMpapan u 3azyman ea3flyx. H jeAHO H APyro je 3a 3ApaB.T>e onacHO. 4. V noey Kyf\y CMuje ce men oupa ycejiumu, Kap ce eeR nomnyHO ucyuiu. 5. he HOBa nyka 6itTn noinyHo cyxa, He 3aBiiCH toaiiko OA Ay®ut*e BpeMOHa, OA KaAa je carpakeea, koahko OA APyrnx npnAiiKa. He mohco ce, askao, oAcjekom h no BpeMeHy oap©A0 th, KaA ce mohcc y HOBy Kyky yceAnm, h hko ce to no TAjeKaAa n aaKOHOM yTBpt)yje.‘) 6. y nnTaH>y, KaA ce MO«e y HOBy Kyky yce.iHTn, npecy^yjy APyra niiTatt>a, a Han&ie: KOJinRa je 3rpaAa; rAje je 3HAaHa; KaA je auAaHa; oa *Jera je n3BeAena; 3a Koje je BpnjeMe AOBpmeHa h t. a7. Bejuoee, Macuene separe oa Ac6e.iBM anAOBUMa cynie ce, napasHo, Mnoro. enopnje, Hero Maa>e, hah 3rpaAe TBHKHX SHAOBa. 8. HaTMape, DAeTape n Kyke oa 6onApyKa (Ha naHaTe) cyrae ce 6p3o, a nepnnk n Ha6oj enopo. 9. Jlnjen oa Majiiepa cymn ce ćpace, Hero a njen oa 6.iaTa c d.TjCbom h cjemcoM. 10. Kyke y yBaiaMa n Ay6oAOAmiaMa cyme ce enopnje, Hero Kyke Ha bhcobhm& h npncojHHM o6poHHHMa. 11. lipnje ce Moace y HOBy Kyky yceAHm, ano je ycaM.T,eHa, Hero aKo je y cKAony c Apyrnn Kykaua. 12. 3zpape, supane 3a epujeMe jatcux u flyzompajHux Kuma u MOKapnoz epeMeHa, flywe cy ejiamnc tiezo 3rpaA©, 3HAaae 3a Bpejeue cyme. 13. y Kyky, noja je c npojbeka hah jte ia 03BAaHa, - Moace ce paHnje yce.iHTH. 14. T o.ih 8HAOBH npeKO 3nwe 6oA>e ,,npoBexHy.“ 15. Bp30 supane azpape Teace ce ncyme. 16. A ko ce Kyka 0Auax, hhh joj ce shaobh H3BeAy, h cno.i>a h n3nyTpa MaATepnme hah ApyKHe Kaico OAnjenn, Teace ce cyum. 17. H paHo TaneTOBaHe hah yjtaHOM (uacHOM) 6ojoM npeMa3aHe noBpinane y Kykn, enopo ce cyuie. 18. Hii noA hc Tpe6a OAMax naTOcam hah napnetobrth, Aa ce 6ojbe ncymn. 19. ropifcB K&TOBB Kyke Mory Mnoro paHnje 6hth cyxa Hero npn3euHB npocTopn. *) HeKH npaBHjiHBi^H o^pe^jjj, yce.iHTB Te« noc.mje 6 Mjeceun. ce j boby icyhy omnje 20. E oa»6 je, yceA nm ce y HOBy Kyky c npO1 A»eka hah 3a BpnjeMe »i>eTH>Hx BpyknHa, Hero C jeceHH n.TB 3BMB. 21. H iim ce yKaace n HajMa^n Tpar B ja re y HOBoj Kykn, BaA>a ce H3 H.e coaiith — Ba.’s a je, a ^ kao, h ohot m io npnje HcnpasHBTB. Hoisa ce Kyka Teraico cyniH, KaA ce Bek y H.oj CTaHyje. Moace, uiTa Bnnio, jom jane Aa ce oBAaacB. „3npaejbe . KaA Aoj HA>a n eiia Aocra MAnjena — HM ac.iyqajeBa, Aa AojH^>a AOHCTa HeMa aob0*^00 MAiijeKa — h ano ce to Bp.io pnjeTKO AeoiaBa. Y TaKiiM npnABKaMa sKeae no TAjeKaAa crcbhm npecTaHy A°i**TH, n a A0ieTe «03 pyKe xpaHe — a to Hnje Ao^po. yBnjeK je 6ojbe, fla Mamu ceoje flnjeme pe^oeno floju, na mu u ne UMajia ftoeojbno MJiujem. UocJiuje ceanoz flojm a Monce ona onaj MatbttK ceoza MJiujaza Ha^OKua^umu KpaejbUM. ^njeTe ke y TaKiiM npHAHKana MaxoM y3CTB KpaBA.er junjeK a OHOABKO, KO.IBKO Aa C6 3aCHTB. AKO ]6 ARKOMO, T6 BIIDie y3Bie, Hero mTO My je noTpe6no, B a.ta My o6poKe KpaBA.er ma njena oAMjepnBaTn. „ 3 flpaejbe K o.ihko c u n je T p a ja m Kynan>e OAOjnaAH. — OAojie ce CH3KH Aan nyna — Bek nncTOTe paAn. Cano no rAjeKoje MaTepe y tomb npeTjepyjy, na A0ieTe no naiaB caxaT ,,6pnKajy,“ a to Hnje Aoopo. CaMO Kynan»e ne CMnje koa oAojneTa Ay*e T p ajam oa 5 ao 10 Munyma — HajBnme jeAaH neTBpT caxaTa. HeAOHonmaA n CAa6o pa3Bnjena, KpawbaBa Al’eija Maae ce AP*© Y «OA0 i Hero jeApa n KpynHa. n3flpa6Jbe He nymTajTe 6o.iec.HHKa y Bpykui^H H3 onujy. — y BpyknHn (TH({)y) je o6 hhho 6oAecHUK HeKo BpnjeMe y maKo.u 3auocy n oy£.HAy, a & Mome ce6u a zjiaee Aofiu. T ann cy 6oacchhhh HennpHH, A0 » y ce 03 nocTe.te, ojence oa Kyke, HacpHy Ha BpeAy nek. CKone Kpo3 npo3op hah y 6yHap n t . a - — y KpaTKo: 3a BpnjeMe Tora 6yiiBAa cbbkb >iac cy y onacHocm, aico ce Ha h>hx He na3H. C Tora je npaBHAO, pp. je ynpaj TaKor 6oAecHiiKa CBanaA — n Aan>y n Hoky — no Koje CHasKHnje, Tpe3BeHiije n OAAyqHnje A°Make neA>aAe, Koje ke Ha H»era na3ĐTH, n a r a y cjiynajy noTpe6e n cimom y nocTe.’nn 3aAP»aTH. „3ApaeJi>e Narodne umotvorine. U k n d u n c H a s a n a g in ic e . U kadune Hasanaginice, U dvoru joj tri veselja kažu: Sina ženi, a kćerku udaje, Sunet treće veselje najveće. Sve u dvoru šenli pa veselo, Do kadune Hasanaginice. Pitala je jedinica Zlata: »A Boga ti, moja mila majko, Svaku našem dvoru šenli— tresti, A ti si mi, majko, nevesela.« �75 ! 'togovara fiasanaginica: »Moja ’ćeri jedinice Zlato! U tvom dvoru zlu mi čeljad kažu: Svekra babu zmaja ognjenoga, Svekrvicu živu žeravicu, Gjeverove nože okovane, A zaove guje šarovite.« Njojzi Zlata tiho progovara: »Majko moja, oba oka moja! Ti nimalo brige majko nemaj, Ja ću svima lahko ugoditi. Svekru babu vazda uraniti, Uraniti vatru naložiti, 1 mrku mu kahvu napraviti, I jasemin čibuk raspaliti, Na gotovo svekra probuditi. Onda otić’ u vruće mutvake, Pa gospodski ručak sigurati, Dosta, majko, svekru i svekrvi. S gjeverovi’ šalu zametnuti, Zaove ću svačem naučiti, Svom ću dragom lahko ugoditi, Veselo mu po dvoru hodi,ti.,... — Eto, majko, za tim brige nemaj:« tistiku, ekonomsko stanje i t. d., i t. d , u kratko, što u jednom djelu, abecednim redom, sadrži cijeli mate­ rijal, koji se odnosi na Islam, u koliko je do danas ispitan i proučen. Da se bar približno shvati, kako će ovo djelo opsežno i temeljito izragjeno biti, navešćemo neke primjere. Kod riječi Allah govori D. B. Macdonald na više od 10 stranica (lexikon oktav-formata, sa dva stupca!) o tome, kakve su pojmove Arapi prije Islama imali o božanstvu, zatim kako Islam shvaća Boga, razvoj toga shvaćanja i sve što se tiče toga predmeta sa naznakom literature o tome. Ta je naznaka litera­ ture i vrela na koncu svakog članka. Drugi primjer. 0 poznatom remek-djelu islam­ ske umjetnosti, o nedostižnoj Elhamri (Alhambra) go­ vori se na 3 strane, a k tome su dodana i rasno izragjena priloga (tloris Elhamre, Lavlje dvorište itd.). Još jedan primjer. 0 ezanu (kod: adha n) se govori gotovo u dva stupca i iznosi se postanak i sa­ držaj ezana, te kako se kod nekih mezheba djelomice različito uči i t. d. Rečeno je, da ova islamska enciklopedija ne sa­ drži samo ono, što se tiče vjere i Arapa, nego uopće islamskih naroda, ma u kom pogledu bilo. Potražimo samo, šta se i koliko se govori o Afganistanu (29 stra­ Pribilježio: F. Ćavklć nica!), o modernoj turskoj književnosti, o turskoj po­ litičkoj povjesti, o Perziji (kod pojedinih osoba,. jer izašle sveske obragjuju još uvijek predmete i osobe, koje sa A počinju!) u kratko, o čem god hoćemo da Iz islamskog svijeta. što saznamo, a tiče se Muslimana, pa ćemo se uvje­ E n cik lo p ed ija Islam a. (EnzykIopaedie des riti o opsežnosti, temeljitosti i potpunosti djela. Islam,) Tako se zove na veliko zasnovano djelo, što Članci o Ahmeđ Dževdet paši, o Ahmed Midhatu ga, potporom megjunarodnog udruženja akademija su čitave studije u miniaturi, članci o Abdul-Hak Haznanosti i uz sudjelovanje odličnih orientalista, izdaje midu, o Ahmed Ihsanu i njegovu pokretanju „Servetidr. M. Th. Houtsma, profesor na sveučilištu u Utrechtu Fununa® su posve dovoljni za djelo ovake vrsti. Jedino i dr. A. Schaade, privatni docenat na sveučilištu u bi se možda moglo prigovoriti, što se uz transkrip­ ciju latinicom (i ako je posve tačna!) ne nalazi Leidenu. To je »geografski, etnografski i biografski riječ- i originalno pismo, kako se to čini s grčkim ijevrejnik islamskih naroda®, koji sadržaje imena svih osoba, skim riječima. koje su se prije pojave Islama (za džahilijjeta) i za Djelo izlazi u sveskama od 4 tabaka (64. str.,), 13 stoljeća njegova opstanka osobito istakle; nadalje svaki je svezak 3 marka i po (3'50 M ; M = K 1'20), imena svih zemalja, u kojima je Islam vladajuća vjera, a svega će biti oko 45 svezaka. Svakih 15 svezaka, sada ili je nekad bio, imena važnih mjesta i predjela, čini jednu knjigu, te će cijelo djelo izići u 3 velike koji su radi osobitih dogagjaja poznati i uopće sve, knjige. Djelo je počelo 1908. izlaziti, a izlaziće će što se tiče vjere i kulture različitih islamskih naroda. 10—12 godina, te će, kako se misli, tek 1920. godine Sličnih je djela o Islamu i prije bilo, ali u biti dovršeno. Naručuje se u knjižari Ottona Harramnogo manjem opsegu, većinom zastarjelih. Sjetimo ssowitza u Leipzigu. F. N. se samo Hughesova djela: „Dictionary of Islam (»Rje­ čnik Islama44), Ito je 1895. u Londonu na engleskom jeziku ilustrovano izašlo. [Ali sva ta djela mnogo Književne i kulturne bilješke. zaostaju za ovim u Jsvemu. Glavna;, odlika ovoga SKeiia. TaKo ce 30Be naconnc kojh n3,ia3ii y Mjedjela je u tome što se ’ne obazire samo na Arape (i ako dakako o njima najviše govori) i recimo samo cciHHM CBeeicaMa y H obom Ca,a,y, a ypel>yje ra rl>a Mnna književnu ili samo na političku poyjest njihovu, •anga Jame Touaha. Osaj vaconac HaMajeaeH je McoHasia, na ce y H»eMy nego u opće na islamske narode, na njihove zemlje, jezike, književnosti, običaje, vjerovanje, kulturu, sta­ npeTpecajy pa3Ha aceHCKa nnTaH>a u o6jaB.’ty jy u.iaHUH L istak. �76 npyMcajy noy«ce »cenaMa Kao MaTepasra, A oM akngaM a n UviaHOBHMa /tpyuiTBa. • k o ju O bomo «jacormcy j’e mijena 8 K roAmmfce, a npei- ce iua.-be h ;i a*pecy: Administracija ,,Žene“, Novi Sad (Ujvidćk). Ma r a Tomio npenopyqyjejio. Z a b a v e u k o r is t ,,G a jr e ta “ . Muslimanska omladina u Bos. Gradiški priredila je, 18. o. mj. za­ bavu, koje je čist prihod namijenjen u korist osniva­ nja Antialkoholističkog društva i ,,Gajreta“ . Isto tako će prirediti zabavu naša omladina u Gradačcu, od koje će jedan dio prihoda, ići u korist ,,Gajreta“ Ova zabava će se davati na 4. februara, pa bi je trebali prijatelji ,,Gajreta“ svojim prinosima što obilnije pot­ pomoći. H p m m jere rodoljubive omladine u Bos. Gra­ diški i Gradačcu trebala bi se ugledati i ostala naša omladina. n .i a T a G a jr e to v g la s n ik . Firdusov mearifski fond. (Nastavak.)' Vehid Žunić trg. iz Tuzle sakupio je za ovaj fond 12 K 50 hel. Prilbge dadoše: Hafiz Jakub Berbić 2 K, Rasim ef. Žunić 2 K, Hasanaga KuŠljugič 2 K, V. Žunić 2 I£60 hel., Fadilaga Kušijugić 1 K, Salihaga Tabudić 1 K, Ibraga Kušijugić 50 hel, Hasan Nakić 50 hel Idriz H. Jusufović 50 h i Alija Beširović 40 hel. Latif Muračević iz Prijedora sakupio je 27 K, koje darovaše: po 5 K: L. Muračević, M ahmutbeg Kapetanović i Dervišbeg Kapetanović; po 3 K: O sman Arnautović i Omer Kurtović; po 2 K: Ibrahim Džafić i Osman Kurtović H. Bešin; po 1 K: Mujo Pehlić i Ibrahim ef. Beglerović. Asimbeg Paloš posj. iz Sarajeva priložio je 50 K. Idrizbeg H. Husejnović iz Konjica sakupio je megju tam. muslimanima 114 K. Priloge dadoše: H. Alibeg Begtašević 30 K, Džaferbeg i Idrizbeg H. Huseinović 25 K, po 10 K: Hašimbeg Badnjević-Pašalić i Ibrahimaga Hodžić; po 5 K: Alaga Prohić, Ćamilaga Prohić, M ujaga Dračo i Zulfaga Dračo; Mehmed Ali Hadžić 4 K, Alaga Sofo 3 K, po 2 K: Arif ef. D žumhur i M uharemaga Hrnjica; po 1 K: H. H. Abid ef. Džumhur, Salihaga Tičić, H. Abdaga H. Alić i Alaga Softić. Ali ef. Beglerević imam u G. Drežnici i Omer Mujić muhtar tam. sakupili su 47 K, Ibrahim Delibegović iz sela Tinje (kot. Tuzla) sakupio je 43 K a darovaše ovi prilagači: Avdaga H. S ubašić 5 K. Muharem Grošnjić 3 K, po 2 K: Bego Alibegović, Adem Bajrić, Osman Malukić, Šaćir T ursunović i Jusuf Arnautović; po 1 K; Suljo Islamović, O m er Sejdinović, Šerif Salihović, Ibrahim Sa- lihović, Ibrahim Vilić, Idriz Sejdinović, Mustafa Sali­ hović, Meho Grošnjić, Bego Arnautović, Huso Tursumović, Bego Pezić, Agjul Selimović, Mustafa Poljaković, M ustafa Polić, Adem Tursumović, Šaćir Tursumović, Mustafa Tursumović, Muharem Halilović, Hasan Selimović, Salko Fejzić, Ahmed Hadžić, Bećir Vilić, Zećir Vilić, Ahmed Sejdinović, Halil Arnautović Ibrahim Brošnjić. Ibrahimaga Talović iz Zvornika sakupio je za „Firdusov mearifski fond“ 118 K. Priloge dadoše: Hilmibeg Fidahić 40 K, Smailbeg H. Nurbegović 20 K, H. Ibrahimbeg H Nurbegović 10 K, Sejfibeg H. Nur­ begović 10 K; po 5 K: Dedaga Zejnilagić, Tevfik ef. Ferhatović, Dervišbeg H. Tahirbegović, Jusufbeg H. Tahirbegović, M ustajbeg Rustanbegović i Hajrudinbeg H. Nurbegović; po 1 K: Salihaga Pašagić Kozluk (kot. Zvornik) Osman Bazerdžanović, Hašim Kavazbašić, Hasan Sadijagić, Hamidaga H. Omeragić, Osm anaga Kitanica, Ranio Talović i Hasan Kadić. Husejnaga Šiljak, Osjenica (kot. Foča) darovao je 10 K za ovaj fond. Ago Mula Ahmetović iz Tuzle sakupio je za ovaj fond 12 K 80 hel. Priloge su dali: A. Mula Ahmetović 1 K; po 1 K: Alija Pekarić, Sulejman Husanović, Jusuf Jahić, Emin Jahić i Mehmed Sarić, Latif Ćehić 80 hel.; po 60 hel: Meho Hadžić i Omer Musić; po 40 hel: Rifat Divanefendić, Smail Hadžić, Ibrahim Pekarić, Ibrahim Pekarić, Haso Pekarić, M urat Azapagić, Husnija Mrahorović i Osman Pekarić. Šemsudin Brajić iz Travnika darovao je 2 K ovom fondu. Hašim Tapčić iz Janje (kot. Bijeljina) sakupio je megju tam. muslimanima 43 K 60 hel. koje darovaše: H. Topčić 5 K, Esmehanuma Ćemerlić 2 K i Salkan H. Resić 5 K; M ehmedbeg Alibegović 4 K, Gjulaga Velagić 3 K; po 2 K: Fahrihanum a Topčić, Sejdibeg Huseinbegović, H. Hasan Huremović, H. H asoTuršić, Sinan Sadiković i Smajo Durgutović; po 1 K: Had­ žić Šaćir, Salkan Junuzović, Bešo Paravlić, Alija Hasanović, Osm anaga .Musemić, M ula-Mehmed Mulasalihović, Muharem M uharemović, lb ahim Gutić i Ramo H. Mehić, Omer G radaščević 40 hel, Husein Husagić 20 hel. (Nastaviće se.) Prilozi od kurbanekih kožica. Od 2 komada kurb. kožica, koje je darovao Ibra­ him ef. Sarić šer. vježbenik i blagajnik društva »Gajret« dobiveno je 9 K, a K 6.40 od dvije kožice daro­ vane od Mustajbega Halilbašića nar. poslanika. Mustafa ef. Ahić „Gajretov" povjerenik u Viso­ kom, poslao je od sakupljenih kožica m egju tam. m uslimanima ubranu svotu K 104.38. Kožice darovaše: Enes ef. Hašimcfendić 4 kom, po dva komada: II. Jusufaga Kazija i Safet beg Zečević; po 1 komad: H. Hafiz Husni ef. Numanagić, II. Alijaga Oruč, II. �77 Abdaga 0'ru6, Mehmed ef. H, Omerovid, Ćamilaga Mataradžija, Husein ef. Kadid, Mujaga Šehovid, Salihaga Kumio, Zahidbeg Zečevio, H. SaUhaga Or’uS, Vahida Ahić, Mustafa ef. Ahić, Muhamed ef. Ahić, Hafiz Salih ef. Ibrahimović, Mehaga Toromau, Hilmi beg Zečević. ćamilaga H. Mehanuvić, Salihaga Šehovid” Mulaga Ćehaid, Umihanuma Suljagid i Muhamedaga H. Omerović. Svega 29 komada kožica po K 3'22 iznosi K 93.38 Osim toga darovaše mjesto kurh. kožica u novcu: Avdaga Mulagić K 3; po 2 K: H. Muhamedasić, Salihbeg Zečević, Avdibeg Zečević i Mahmutbeg Ze­ čević. Jusuf ef Tančica iz Ljubuškog poslao je K 72 44, koja je svota ubrana od prodatih kur. kožica sa­ kupljenih u Ljubuškom. Kožice darovaše: Salihaga Tančica 3 komada; po 2 komada: Salihaga Omerhodžić, Halidaga Bilal, Abdullah ef. Muminagić i Alaga Sadiković; po jedan komad: Ismet ef. Stočanin šer. sudac, Ali ef, Orman. Sadik ef. Sadiković, Šućraga Fazlić, Abdulah ef. Sadiković, Mehmed Mahić, rahm. H. M. Mahmutaginica Mahić, Fajik ef. Sadiković, J. Tanči'ca i Bećiraga Beširović. Svega 21 komad kolica, prodanih za K 72.44. Mjesto kurb. kožica darovašte u ' novcu: Dervišaga i Mulo Salihagić iz Fojnice K 10.— Ibrahim beg Muratbegović (riiladji) iz Mostara po­ slao je za dvije kožice: svoje'1 svoje matere K 10.— H. Avdaga i Mujagh Saleluvić iz Vareša poslali su od svojih kožica K 80—^ i Suljaga Dervenčić iz Ze­ nice K 5.— Podobor društva »Gajret« u Gračanici poslao je od sakupljenih kurb. kožica megju tam. muslimanima ubranu svotu od K 37.40. Kožice darovaše: po 2 ko­ mada: A. Hadžaljagić, Arif ef. Mehinagić šer. sudac, Mahmutaga Rešidbegović i Braća Ćerimagići trg; po 1 komad: Mujaga Muftić, Mujaga Kučukalić, Rešaga Šuman, H. Medo Šuman, Muhamedaga Kasumagić, Abdullah Sarajlić, Haf. Seid Omerbegović, trg. hrahim Ahmetagić težak, H. Hafiz Omerbegović i Šefkija Hifzefendić. Fehim B. Mujić iz Starog Majdana poslao je ubranu svotu od kurb. kožica sakupljenih u St. Majdanu K 8.67. Kožice darovaše: po 1 komad: Ibrahimaga Topalović, Fehim B. Mujić i Dervišaga Šarić. Sulejman Čećo uč: trg. škole u Sarajevu položio od kožica sakupljenih u Foči prilikom boravka o bajramskim praznicima K 20.60. Kožice darovaše: po 2 komada: Huseinbeg Zulfikarpašić, Ibiahim ef. Ćećo, Salih ef. Hasić, Muhamed ef. Mangjo, Rašidaga Gjonlagić i Omeraga Kukavica ukup. K 12.— Mjesto kurb. kožica darovaše u novcu po 2 K: Muratbeg Cengić i Ibraga Selimović; Dervišaga Čorić K 1 60; po K 1: Sulejmanaga Njuhović, Salihaga ćećo i Omeraga Ćećo. Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Ca­ zinu poslalo je ubranu svotu od kurb. kožica K 20 (Nastaviće se.) Društvene vijesti. Iz odbora d ru štva. Ovdašnji list »Muslimanska Sloga" donijela je u svome broju od prošlog petka jedan članak u kojemu se nastoje odbor „Gajreta®, a naročito predsjednik društva g. Hilmi ef. Hatibović i poslovogja gosp. Gjikić obijediti pristranošću i nesavjesnošću u svome radu. Tome članku dali su povoda onomadašnji slučajevi u ovd. vakufsko-mearjfskom konviktu, kuji su imali kao posljedicu otstranjenje osmerice pitomaca iz konvikta, izmegju kojih su če­ tvorica bili Stipendisti ovoga društva. I prema zaklju­ čku odbora ova četvorica društvenih Stipendista izgu­ bila su svoje Stipendije, radi čega je spomenuti list našao uzroka, da napane na odbor društva, odnosno na predsjednika odbora Hatibovića i poslovogju dru: štva Gjikića. fg ' »Musi. £51oga« nije ničim zadužila odbor društva, da bi joj davao kakva računa o svome radu, jer niti su ti ljudi članovi društva, niti njegovi prijatelji ali radi neofaa^iještenog svijeta nalazimo za potrebno osvjetliti pravu istinu u ovoj stvari. Prema zaključka Ijetošnje skupštine društva, mo­ rali su svi srednjoškolski učenici, kojima „Gajret" daje Stipendije u mjestima gdje postoji vakufsko mearifski konvikt biti u konviktu. Držeći se toga skupštinskog zaključka odbor je ovogodišnjim stipendistima, saopćujući im zaključak odborski o podjeljenju Stipendije na­ ročito naglasio, da su dobili, ne Stipendiju, nego mjesto u konviktu i svi oni Stipendisti, koji — u mjestima gdje konvikt postoji — stanuju izvan konvikta, za to su dobili naročitu dozvolu odbora, a mogli su je do­ biti samo u tom slučaju, ako u konviktu nije bilo više mjesta, ili ako su mogli da dokažu, da imađu u mjestu bliže rodbine, kod koje bi stanovali. I da nije nikakva drugog razloga, osim ovaj zak­ ljučak skupštinski, koji je i donešen radi toga, da bi naši Stipendisti dobili što bolji uhlak, odbor je morao da postupi kako je i učinio. Ovi Stipendisti su istje­ rani iz konvikta, prema čemu im dosljedno mora da bude oduzela i Stipendija. Nu osim toga je odbor bio mišljenja, da su ovi Stipendisti krivi i radi toga, što se nisu pokoravali disciplini konvitskoj, nego su pravili kojekakve istupe, koji su imali za posljedicu njihovo otstranjenje. A da su ti stipendisti zbilja krivi najbolji je dokaz to, što su u komisiji, koja je njihovo djelo ispitivala i zak­ ljučila o njihovom otstranjenju iz konvikta, bili, osim zainteresovanih prefokala, i mufetiš vakufski i direk­ tori gimnazije i realke, koji su takogjer uvigjeli po grešku ovih pitomaca i bili mišljenja, da se moraju iz konvikta odstraniti. Odbor „Gajreta" kad daje S t i p e n d i j e d a j e ih onima, koji i s v o j i m n a p r e t k o m u n a u c i i s v o j i m siromašnim stanjem i svojim dobrim vladanjem, te Stipendije zaslužuju, a obzirom �7§ na veliki broj molitelja prirodno je, da dosta njih, koji posjeduju sve te razloge za dobijanje stipendije, ostanu bez Stipendije, pa im često puta radi toga bude sasvim onem ogućeno pohagjanje škole. Pa da li bi bilo pravo, da stipendisti, koji bi docnije izgubili koji od navedenih razloga i nadalje dobivaju štipendiju, a da se dobra, valjana i siromašna djeca bez stipendija pate ili čak radi toga i školu napuštaju ? Svaki nepristran čovjek će priznati, da to ne bi bilo ni u koliko pravo i odbor društva je postupio najsavjesnije, što je donio zaključak, kojim se ovoj četvorici oduzim aju Stipendije, koje će se dati četvo­ rici druge djece boljega vladanja. Što se tiče naglašavanja im ena društvenog pred­ sjednika Halibovića i poslovogje Gjikića, ono nem a ni u koliko mjesta, jer baš ova dvojica su najmanje kriva * dotični zaključak odbora. Prvi stoga, to je jedini od prisutnih članova odbora, baš bio protivan oduzimanju Stipendija, a drugi radi toga, je r i nije član odbora, te u odborskim sjednicama imađe samo savjetujući, a ne i odlučujući, glas. Odbor dakle, a ne pojedini članovi odbora, a još manje društveni poslovogja, donio je dolični zaključak i radi toga mu nije savjest ni u koliko nem irna/ U ostalom odbor društva je sa zadovoljstvom pročitao posljedni pasus toga članka „M. Sloge , jer se u njemu veli, da je se našlo ljudi, koji će onim učenicima davati izdržavanje, iz čega razumijevamo, da će ljudi iz redakcije toga lista dobrovoljnim p ri­ lozima ove učenike potpomagati, čime će — kad ne direktno — ono barem indirektno potpomagati onu blagotvornu ideju, koju »Gajret“ zastupa. Č la n o v im a „ L ig e h i l j a d e 44. Umoljeni smo od „Gajretu" prijateljskih listova: „Musavata". i „Samou­ prave," da im damo imena onih, koji ne održaše za­ danu, riječ i ne platiše prinos ..Lige hiljade", na koji su se javno obvezali. Mi smo spomenutim listovima irriena svih onih, koji ne platiše prinose, dali, te će uskoro početi da se iznose i javno žigošu. Mi ovo stavljamo do znanja svima dužnicima „L'ge hiljade" i upozoravamo ih na neugodnosti, ko­ jima su izloženi i kojima bi mogli još izbjeći — po­ šiljkom prinosa. Novi p o d o d b o ri „G ajre ta". Na 26. pr. mj. održ*na je u Stucu skupština Gajretovih članova, na kojoj je konstituisan nov podobor društva za Stolac i oko­ licu. U upravu podobora izabrana su ova lica: Sulejman' ef. Behmen za p r e d s j e d n i k a ; Lutfi ef. P itić za po d p r e d s j e d n i k a i I. r e v i z o r a ; Mahmud Alihodžić za b l a g a j n i k j a Ibrahim ef. Rebac, učitelj za t a j n i k a i Abdija Zekić za II. revizora. Zauzimanjem i agilnošću povjerenika g. Sarajlića u Stocu su Gajretovi poslovi i do sada išli onako kako treba i valja, le je društvo od strane braće Stočana znatno potpomagano i članarinom i dobrovoljnim prilozima i dr, a Gajretov list je naišao na najbolji prijem megju našim elementom u Stocu i stolačkom kotaru. Obrazovanjem pododbora ć j se ovaj rad sva' kako lijepo unaprijediti, pa se unaprijed možemo ponadati, da će Gajretovi prihodi u ovom mjestu biti znatno povišeni. Mi stoga pozdravljamo ovaj novi pododbor društva želeći m u uspjeha! Ovom prilikom nam je s veseljem objaviti, da se još nekoliko pododbora nalaze u osnutku, pa ćemo, nadamo se, uskoro moći da izvijestimo i o konstituisanju pododbora u Cazinu, Konjicu, Trebinju i Bos. K rupi, u kojim je mjestim a već preduzeta akcija na osnivanju pododbora. Mi ovim ponova apelujemo na prijatelje našega kulturnog unapregjenja, da se što srdačnije zauzmu oko osnivanja društvenih pododbora u svima m jestim a naše domovine, kako bi „Gajret44 postao u svakom pogledu kulturno središte sviju nas muslimana Bosne i Hercegovine. »Gajret« braćo, učinim o svak onoliko koliko zna mo i možemo, pa ćemo učiniti, nem a sumnje, mnogo. P r ilo z i o d k u r b a n s k ih k o ž ic a . Lanjske go­ dine je prvi put pokušano, da bi se megju rodolju­ bima i prijateljim a naroda i narodnog napretka popularisala ideja, da se kurbanske kožice poklanjaju „Gajretu." I taj pokušaj nije ostao bez ikakva uspjeha. Nekolike stotine kruna je i lanjske godine „Gajret" imao prihoda od toga, čime je dakako lijepo potpo­ mognut. Ove godine je uprava „Gajreta" preduzela jače mjere u tome pravcu i možemo sa osobitim zado­ voljstvom konstantovali, da je ovogodišnji prihod od kožica nekoliko puta veći od lanjskoga i to nam daje opravdane nade, da je „Gajret" u kurbanskim koži­ cama dobio nov i redovan godišnji prihod, koji će se iz godine u godinu povećavati, pa inšallahh, iznositi više hiljada kruna. U današnjem broju počinjemo iznositi im ena onih rodoljuba i prijatelja našega napretka, koji su svoje kurbanske kožice poklonili „Gajretu", izričući im svima srdačnu hvalu i priznanje! Ovom prilikom pozivamo ponova sve one, koji nam još nisu poslali obračune ni novac od kožica, da to učine što prije, jer je grehota za svaku paru, koja „Gajretu" na taj način propadne. Z a b a v a u k o rist „G ajreta". Rodoljubivi odbor »Turske čitaonice« u Bugojnu i njezini svjesni čla­ novi priredili su i ove, kao i prošle i predprošle, go­ dine zabavu u humanitarne ciljeve, od koje je jedan dio prihoda, kao i ranijih godina, i ove godine bio namijenjen »Gajretu«. Taj, ovogodišnji dio prihoda »Gajretu« (V* prihoda) iznio je 50 K, koja je svota poslana društvu i kojom je ova humana naša ustanova znatno pomognuto. �<a Neka je srdačna hvala rodoljubivom odboru bu­ gojanske čitaonice, u čiji primjer bi se trebala ugledati i ostala naša društva. PRAVILA „Gajreta" prosvjetnog i kulturnog muslimana društva Bosni i Hercegovini. § 51. Redovita pododborska skupština održaće se, ako se sastane trećina članova iz mjesta, gdje je pododbor, inače se odgagja na 8 dana, pa će se tada obdržati bez obzira na broj prisutnih članova. § 52. Redovita'pododborska skupština vrši ove poslove: a) raspravlja o radu pododbora; b) bira pododbor; c) raspravlja predloge, koji se misle poslati na riješenje redovitoj glavnoj skupštini. • § 53. Izvanrednu skupštinu saziva pododbor, kad to zaključi on sam ili glavni odbor ili trećina članova onoga mjesta gdje je pododbor. § 54. 0 vijećanja pododborskih skupština vodi se za­ pisnik, koji potpisuje predsjednik pododbora ili nje­ gov zamjenik, tajnik i dvojica članova, koji se u skupštini naročito za to izaberu. Prepis toga zapis­ nika treba poslati glavnom odboru najdalje kroz 15 dana iza skupštine. Skupštine koje sazi vaju povjerenici. § 55. Svaki povjerenik saziva redovitu skupštinu u mjesecu junu. Redovita skupština održaće se, ako se sastane više od polovice člunove mjesta, gdje je po­ vjerenik, inače se odgagja na 8 dana, pa će se onda obdržati bez obzira na broj prisutnih članova. Povjerenik će na skupštini iznijeti izvješće o svom radu, a skupština će izabrati dva člana, koji će pregledati povjereničke račune. Zapisnik skup štine treba poslati glavnom odboru najdalje za 15 dana iza skupštine. Skupština bira povjerenika za narednu godinu. § 56. Skupštine stvaraju zaključke apsolutnom veći­ nom glasova, a glasa se javno ili tajno, poimence ili aklamacijom. IX. Opće ustanove. § 57. Društvo prestaje, kad to odrede dvije trećine pododbora računjajući u to i glavni odbor kao pod­ odbor. Imanje društveno predaće se tada upravi va­ kufsko mearifske zaklade u Sarajevu. To isto vrijedi ako bi vlast raspustila ovo društvo. U svakom slu ­ čaju mora se društveno imanje i dalje upotrebljavati u svrhe označene u § 3. Ako jedna polovica društvenih članova bude zahtijevala, da se društvo obnovi, to će se ono po­ novo obnoviti. § 58. Sporove, koji budu nastali megju članovima društva, povjerenicima, članovima pododbofS Ili glav­ nog odbora rješava glavni odbor bez prisutnosti onih članova, (ako je spor u glav. odboru) megju kojima jč spor. § :9. U smislu postojećih propisa o udruživanju društvo podleži u cjelokupnom svom djelovanju i opsegu nadzoru i kontroli političke oblasti. Prema tome imade politička oblast pravo izaslanika poslati .u sve odborske sjednice kao i u sve skupštine. Svaka će se sjednica i skupština najaviti prije tri dana nadležnoj vlasti sa označenjem dnevnog reda. Izuzete su samo one odborske sjednice, koje se redovno obražavaja, te su vlasti početkom godine do znanja stavljene. Izaslanik oblasti ima pravo supotpisivanja za­ pisnika i pravo, da obustavi stvarenje i izvršivanje onakovih zaključaka, koji se ne slažu sa pravilima Prosto je glavnom odboru, pododboru i povje­ reniku proti odredbama političkog izaslanika uložiti pritužbu starijoj oblasti putem nadležne oblast Oblast nadalje ima pravo, da uzme uvid i povjere­ niku u korespondenciju, zapisnike i račune društvene u svako doba i dužna je društvena uprava svako zatraženo razjašnenje u djelovanju društva u potpu­ nom opsegu i objavu dati. Primanje zavještaja ovisi o dozvoli zemaljske vlade. Zemaljskoj vladi pristoji svako pravo društvu raspustiti, ako bi prekoračilo svoj djelokrug označen ovim Statutom. U slučaju ras­ pusta postupati će se po § 57. ovih pravila. Sarajevo, dne 13. decembra 1910. Broj 180.397. I. B. ,,Vigjeno“ Za poglavara zem. vlade: Odjelni predstojnik: Pitner v. r. �80 Majn rjiacHHK. y I^apBrpaAy ce HaAajy, A» He ce n a oBaj na'iHH, HajjiaKiue moHb a & ycnocTaBH Miip n peA y JeM6Hy. Cj’.naiiOB nyT Kp03 TypcKy. Cyac6oHo ce ja>vba, Aa hc CyjrraH MexMeA KpajeM »rjeceua anpnjia ctbHb y CoJiy h (CajiaHHK) Ha paTHoj JialjB „Eapćapoc XajpyABH<l. IIocjeTflhe CcviyH n a he 3aTiiM bHu y CKon.'te, IIpu- llorpaiiHHHH cyico6. Ha TypcKo-rpn oj rpaH nnu ce HenpecTaHo noHaBjtajy cyKo6n B3MeI)y rpaH n,iHBx CTpancapa. TaKo ce HeAasHO accbo jeA«H T a ic a B cyKo6 koa cejia J la ra p a je npn KojeMy je 1 rp an n boJhhk noniHyo, a 7 n x paaeHO, aok cy Ha TypcKoj cTpann paH.eHa TpB BOJHBKa. uiTHHy n B htojb (MaiiacTnpjinjy). 3 a BpnjeMe 6aBJBeH>a y Co;iyHy, Cy.iTaH he CTaHouaTu Ha paTHoj jialjH. FaJiHĆ 6ej, iue<{> nojinijHje 6c36BjeAHocTB npeAy3eo je Bek HyjKHe Mjepe opraHH30BaH>a HapomiTe cTpaace CBrypHOCTH. C y jT a H a he Ha OBOMe nyroBaH»y npaTHTH h npee.TOJioHarajbPAHHK Jycy<J) H3ejiiH n npaHHeBii BexaAy6paT Jycyc|j H3C a bh o b , 3iijayABH, HeijM.vABH n AiiH, X hjimh E(j)eHAn chhobh C y.’iTaHOBii h oa u.iaHOBa BjiaAe: ne.uiK u Be3np, MHHBCTap yHyTpauiH>HX Aje.m h MHHBCTap BOJHH. 3eM.i,OTpec y T jpcK oj. Y E hto.t^ h okoabhh je obbx A»Ha noHOBa 6110 jare aeMJbOTpee. Cbujct je npen.iauicH. y ce.iy XpoHnnniTn pume Kyka je nopymeHo. CTaHOBHHiuTBO CTaHyje noA boaphm He6osr. PinJ)aT-namiiH nyT. Ha HapnrpaAa jaB.’bajj-: IIopTa je Bp.io 36yH>ena noc.teAH.nx a ^h* npe anamiTa Koja naroBiijeinTajy Kpynne Aoraljaje Ha Ea.iKaHy. 3aTo he mhHHCTap iiH0CTpaHHX no/viOBa PatjjaT-naiua noha Aa oćalje Cot|)ujy, BaorpaA n BvKypemt, Aa bhau pacno.i05fceH>e 6yrapcK'*, cpncne h pyMyH>CKe B.iaAe y npBOM peAy npe»ia TypcKoj, a 3aTBM npena hckbm nojaBaMa, Koje aa6pBH>aBajy UopTy. MBHiiCTapcKa Kpiisa y HapnrpaAy ynBHB.ia je Aa Pa(J)aT-nauia oa*iohch ceoj nyT 3 a KpaTico BpajeMe. A.ih icaico OH ocTaje MHHBCTap cao.r-.Hax nosnoBa, ca Ma Kaicse Apyee nsMjeHe ĆHJie, to je oh, npeno Typcwax a ”n.ioMHTCKBX 3ae.TynHBKa y npeeTOHimaMa Koje HaMjepaBa nocjeTBTH, npeA73eo CBe iuto ctojh y Be3B c n>eroBBM nyreM. Osaj HaMjepaBaHii uyT metka Typciee cnojtHe nojiane TyMa,m ce Ha pa3He Hanime, na nan HMaAe b Takobhx Miira.teH.a, a & He na cacTaHUBMa iypcKor mhhhCTpa ca no.iBTHiapnMa 6a.iKaHCKHX AP*aBa 6hth hohobo noKpaHyTa BAeja 6a.iKaHCKHX HapoAa: „EajiKaHCKa 4>eAepaunja“, Kojoj 6u 6n;ia Typctca napeBHHa Ha Hejiy. BjHa y JejieH y. IJapHrpaACKH jjhctobh cy Bpjio ocKyAHH Ha BiijecTBMa na JeMeaa, na ce He 3Ha TanHo ksko cToje CTBapn y obbm no6yH»CHHM KpajeBBMa Typcreor nacTBa. T en ce Moste cyA0TH, a & Henapn K B c y jeH>a-iH no TOMe, uito B3 I^apiirpaAa n Apyrnx MjecTa HenpecTaHo HAy TpaHcnopTH bojcko, MyHHHHje u xpaH e aa Apa6njy. lip n je TpaTKor BpeMeHa oTuraao je M6paXBM-nauia ca Tpa 6aTa.tyHa kocobckhx peAHtjta, nojn je »eh npBcano y XoAejAy* y BJiaABHBM KpyroBBM& ce HaMjepaBa npeA-iojKBTH nj p.iaM6HTy o6pa30BaH>e jeAne „napjiaMOHTapHe komu* cnje,“ Kojoj 6b 6iuia Ay»cH0CT oTnkn y JeMeH ii hu ABuy »ijecra npoyinTn y3poae neaaAOBOjLCTBa HapoAa b npenopyHHTii B*iaAH cpeACTBa 3a yMiipoH>e n 66yH.eHiix iMCMena. šale i dosjetke. Neki strasan igrač karala bio je uhvaćen u Londonu, da igra na lažan način i stoga bude bačen kroz prozor drugog sprata na ulicu. Stoga se on potuži jednom svom prijatelju na svoju nesreću i upita ga za savjet, kako da se ponaša i da osveti svoju uvrijegjenu čast? — Sve što Vam mogu preporučiti, odgovori mu prijatelj, to je, da od sad ne igrate tako visoko — bolje u prizemlju. K n j i g o v o g j a : — Već je deset godina, kako sam knjigovogja u vašoj radnji; posao je veliki; a ja imam još uvi­ jek istu platu. G o s p o d a r : — To je istina- Jer uvijek, kad sam god htio da vam smanjim platu ili da vas otpustim, uvijek sam pomišljao na vašu ženu i djecu. .# P r o l a z n i k s t r a ž a r u : Zar ne vidite, da ona pi­ janica jednako gagja kamenjem fenjere. — Vidim, čim bude razbio fenjer, odmah ću ga uhap­ siti — odgovori stražar zvanično. • S u d a c : Svjedoče, znate li značaj svjedočenja i šta vas čeka? S v j e d o k : Znam: poslije zakletve isplati mi se „dan­ guba". * Neki osinoškolac, koji je čitao Darvina i njegovu teo­ riju o postanju čovjeka, dokazivao je svome ocu, da su svi ljudi postali od majmuna. Otac je to uporno pobijao, ali kad mu je sin i nadalje svoje dokazivanje produžavao, otac se raz­ ljuti, pa mu odbrusi srdito: „Ako je tvoj otac bio majmun moj nije! Poruke i odgovori uredništva. H. R. J. — Vaša pjesma ne može biti objavljena u »Gajretu« ni radi toga, što nije za štam pu pri­ kladna; a ne bi s :m je d >nijoli i k* I bi bila dobra, jer nikakva sastava ne prim am o od nepoznatih pošiljača. A. M u h a m e d . — nije za štampu. A h m e d S. — Niste trebali »prelazili preko Iiubikona«, barem ne, što se poezije tiče. Ne znamo da li ćete te sreće biti i u prozi. Nu prim jetiti nam je, da uredništvu mora biti poznato Vaše pravo ime. H. M., II. — Ona prva stvar nije zgodna za naš list, dok ovu, kako vidito, donosimo u današnjem broju, i hvala Vam najljepše. — Selam. Islam ska dionička štam parija (tiskara) u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c237c39ef8e9baec3ff0c760cb54c9ed.pdf 00d3df08ece808ed4a729a753fb7a0c0 PDF Text Text BPOJ C». BROJ rOAHHA IV. GODINA ♦♦ r a i p e J r T ♦ G 1 <f JLHCT 3A 4PyUITBEHE IIOCJIOBE K 3A HAPO £HO nPOCBJE'B.HBAIBE. W V . . \ t IZLAZI SVAKOG 1. i 15. ------- U MJESECU.--------huk : C A P A J E B O , 15. M apTa 1911. Ocmah 'ioiiunti. — Vlasnik: D ruštvo „G ajret“. - Urednik: Osman Gjikić — U n j e n a j e jiHCTy: sa Bocny a Xepi(eroBBHy h AycTpoyrapCKy Monapxiijy, sa i.iaiiOBC, Ta.ne6y, yseHHK6 u TewaKe 2 K, sa u e H Jia a o B e 4 K ro,ilimite. 3a cbb ocTajie aoM.i.o 10 (JipauaKa. IIojefliiuH 6pojeBii cTajy 20 xe.ii. Hen.mheHa ce nncsia ne npiiMajy, pyKonnCH ce He Bpahajy. — IIpeTiMaTa n pyKonacB nia.i,y ce Ha a/ipecy : nrajpeTu — CapajeBo. Ali Suad (Migir): = j r e PROSVJEĆIVANJE. H3JLA3H CBAKOr 1. h 15. ------- y M JECEIjy. ------BjiaciiHK: AP.vniTBO „rajpeir*. - ype a l i s t za d r u š t v e n e p o ­ s l o v e I ZA NARODNO -- Mevlidun-nebijji alejliisalatu vesselam. ~ „Mevlidi-nebi“ to je onaj sveti dan, na koji je naš Pejgamber (a. s.) došao na ovaj syijeL A dva­ naesta večer r e b i u l - e v v e l a , koja se u Carigradu i drugim mjestima zove „Kandil gidžesi", je one mubarekj noć, u kojoj se je rodio najveći sejjid i isti­ niti i vjerodostojni vijesnik dini-mubini Islama, naš Devletlija alejhisalatu vesselam. S historiskog gledišta ovaj rogjen-dan je dogagjaj prvoga reda, te je, kao početak jednoga silnog kulturnog obrta i napretka, važniji i znamenitiji od rogjendana najsilnijih i najmoćninih vladara i careva. Jer tada se je rodio onaj savršeni pravednik, koji je — postavši kašnje Pejgamberom — divlji, ratnički, zakršljali i zapušteni narod, što poput živine življaše u zapuštenim krajevima i klanjaše se idolima — učinio divnom, velikom zajednicom, koja se, kao malo koja, odlikovala uljudnošću, kulturom, pravdoIjubljem, umjerenošću, slobodom, znanošću, i čovje­ koljubljem. Svjetlo istine, koju je on širio, bilo je ubrzo prešlo tijesne granice K u r e j š - k a b i l e i raširilo se Šamu, Jemenu, Iraku, Indiji, Afganistanu, Kini, Egiptu, Endalosu i, poput sunca, rasipalo svoje svijetle zrake na sve strane svijeta. Na tom se svjetlu ogrijaše i nikoše mngi učenjaci i filosofi i tako se ustali pojam p r av e d n o s t i. Dogje preporod i istočno svjetlo obasu cijeli svijet. Znanost se tako obogati, da je jezik umjet­ nosti govorio novom istinom, a ljudi govorahu o, do sada neopaženim, osjećajima i usavršiše se, kao ni­ kada prije. Rad i nastojanje, volja i uzajamnost, sreća i bogatstvo, čestitost i čednost izigjoše na vrhunac. J Si ^ „ — S A R A JE V O , 15. m a r t a 1911. C ije n a je lis t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje lOJranaka Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Džamije bijahu pune talebe, a gradovi puni znanja. Svijet dobi nove pogodnosti, nastade potpuna jed­ nakost i savršena pravednost, sloboda i pravo poi­ manje Boga, Znanost, obrt i trgovina, sve to nagje svoje savršenstvo. Začetnik ovoga najvećega, najvažnijeg i najtraj­ nijeg djela jest uzvišeni naš Nebija (a. s.) I mi se evo sjećamo one noći, kad se je rodio on, čija je savršenost zabrinjavala i zasjenjivala vladare i careve. Ovaj je historiski dan zaslužio, da bude najveći Bajram svih muslimana i da se na taj dan vesele i jedan drugom čestita, što su sljedbenici najveće Istine, jer sve najsavršenije i vječne riječi, sve nepobitne istine potekle su i došle nam od Pejgambera (a. s.), koji se je ovaj dan rodio. Govoriti o vrlinama i svojstvima Devletlije teško je. 0 tome jQ . slavna islamska ulema napisala na hiljade djela. Najljepša počast i svečanost najčiŠći vjU i najistinitiji znak odanosti Pejgamberu (a. s.), čija je svaka riječ jedna velika Istina, a svaki kret jedna nenadkriljiva veličanstvenost — po mom je mišljenju to, da se sa iskrenom i odanom predanošću sjetimo i proslavimo dane i noći, kada je On došao na ovaj svijet! .Alejhi efdalussalah! »a t *Jus? r t j j « * * * Povodom ovogodišnjeg Mevludi-šerifa, koji je prekjučer osvanuo, donosimo ovaj slobodni prevod Ali-Fuadova članka iz „Sirati Mustekima" sa željom, da se naš narod zamisli malo 1 usporedi sjajnu prošlost Islama sa sadanjim našim kukavnim stanjem i potraži uzroka ovom nazatku. Mi ovaj dan slavimo kao niko na zemlji, jer naši „mevludi", ili *bolje učenje kojekakvih kasida, traje po tri-četiri mjeseca iza Alejhisselamova rogjen­ dana. Kakva to ima smisla dužna je odgovoriti naša ulema, a što se tiče nas mi bismo rekli, da „mevlud" �82 treba slaviti samo na 12. rebiul-evela, a da slavljenje može biti i bez šećera i bez šerbeta, a kamo li su­ višnog israfli zijafeta. Ova bi nam se svečana zgoda mnogo ljepše usjekla u pamet, ako bismo, mjesto učenja mevluda, kojeg ne razumije ni 5% slušalaca, čuli lijep vaz, o važnosti ovog dana i o životu Alejhisselamovu, o islamskom bratstvu, sjajnoj prošlosti itd. Nadajmo se, da će naša rijaseti ilmijja ove „bid’ati sejjie" od koje nema fajde nikom drugom, nego srednjoj i nižoj „ulemi", (pardon i — bulama!) koja u učenju mevluda gleda samo jedan izvor svojih prihoda ne vodeći računa o tom, da se time narod napućuje na sefahet. Uoči mevluda 1329. Nijazi: Brak. Mubesmilen. 1 1jL -C -1 «-* L-»*• „Ni u kojem društvu, osim u obitelji, ne živi čovjek potpunim životom. U obitelji se zadovoljavaju najprimitivniji nagoni i najidealnija čuvstva. Obitelj je mali svijet, gdje rade i gdje se razvijaju sve čovječije sile i sposobnosti", — veli jedan uvaženi slavenski pisac. Zar to nije istina? Nikakav čovjek zdrava razuma to ne poriče, niti može poreći. Ima li ljepšeg života od bračnoga? Čovjek je u njemu svačim za­ dovoljan, samo ako umije. Kući kad dogje sve je u redu. Ničim se kod kuće ne brine. Njegova žena, koja je stvorena za to, koja ima više vremena, koja to bolje umije od muža, gleda da je sve u kući u potpunom redu, da unaprijedi to zajedničko dobro. Kad je čovjek bećar, ne mili mu se u kuću ništa na­ baviti, jer nema ženske ruke, koja to umije na svoje mjesto postaviti i čuvati i tako čovjek novce, koje bi mogao upotrebiti u dobre svrhe, potroši u bes­ poslice. Čovjeku bećaru ne zna se za jelo, odmor, spa­ vanje niti i za kakav rahatluk. Kad je vrijeme ručka ili večere pohiti u aščinicu, da ugrabi što god jesti, jer ako malo zakasni, nema mu ni tog, slabog, ne­ ukusnog jela, jer će ga drugi razjagmiti. Kad unigje u aščinicu i ugleda zamazanog, uprljanog, pesinavog aščiju, njegovo sugje i sve što je u aščinici, na pola se zasiti, omrzne mu jelo, ali šta će mora se jesti, m akar i takovo bilo, jer se ne smije od gladi umi­ rati. N ajbolje znadu reći šta je to aščinica oni, koji iz svog kućnog rahatluka koji put dogju u nju da jedu. Upitaj ih i čućeš, da će ti odgovoriti, da bi se čovjek trebao oženili, ako ni za što drugo, a ono bar da pojede nešto lijepo, čisto i ukusno kod svoje kuće. Bećar dogje zimi kući. Srce puca od studeni, a u sobi je kao na sjevernom polu. Potpali vatru i mrzne se, dok se soba malo ne ugrije. Hi dogje a soba nepom etena ili nema vode ili fali ovo ili ono. Jednom riječi ništa nije u redu, čovjeku čisto omrzne Život. Nije tako kod onoga, koji je pošao pravim pu­ tom, vidio sve što ga čeka, pa se oženio. U njega je sve u redu, sa svačim je zadovoljan, sve mu ide kao sahat. K oliko'je trošio dok je bio bećar, toliko troši i sada; čak po gdjekad i manje, a kako rahat živ i!!! Treba mu svaki bećar zamjeriti. Ono što na­ bavi u kuću, propasti mu ne će. Sve se unapregjuje, sve raste, sve u najboljem redu. Svaka stvar u kući kao da govori: „Vidiš kako sam lijepo postavljena, kako sam čista". A još kako se hrani! Iza onog aščinskog jela dograbi se čiste,, ukusne hrane, pa kao da počne krepčati. Kad dogje kući, žena ga dočeka vesela, istrče pred njega na avliju kao srna, pita ga je li se umorio, je li zdrav i obaspe ga slatkim rije­ čima, pa i on s&m sebe kori, što nije prije shvatio, da je tako lijepo biti oženjen i što se nije prije ože­ nio. Soba je vruća, večera gotova, pometeno je, očišćeno, da se sve prelijeva. Ako je što god neveseo, to ga žena razgovara, dijeli sa njim žalost i nesreću, pa čovjeku nema ni pola muke, kad mu se šta ne­ povoljno dogodi. Mili mu se njegov život. Kad mu se rodi dijete nema za njeg više ra­ dosti. Hiti svojim rogjacima i prijateljima, kazuje im kako je dobio dijete, kako će i on doprinijeti općoj koristi. Dijete mu se rodilo, koje će pomoći svom rodu i domu, braniti ga i.zajedno s njim dijeliti svaku sreću i nesreću. O stavlja i on iza sebe nekog, ko će ga spominjati, ko će uspomenu na njega sačuvati, ko će ga mrtva rahmetom spomenuti, ko će mu usa­ diti nišane i ograditi mezar. Ljudi koji se mogu oženiti, a neće, nanos- nam štetu, koja se nadoknaditi ne može; čine g rje h , koji se oprostiti ne može. Kad čovjek uzme preda se statistiku mile nam domovine i počne je razgledati, čisto ga jeza progje; prenerazi se, misli da je statis­ tika kriva, ali svejedno toliko nas je i ne može nas biti više pa hiljadu čuda. U prvi mah pomisli, da je hidžret tolika čuda načinio, ali kad pogje sravnjivati naš broj sa brojevima ostalih konfesija, izigje mu iz glave hidžret i sve ostalo. Uvidi, da smo mi tomu krivi i bez hidžreta (ili bolje rekavši selenja zbog tvrdoglavosti i ekonomskih razloga), uvidi, da se ne ragjamo prema broju žiteljstva kao ostale konfesije. Na jednu stranu nas guta to selenje, a na drugo neženjenje, dok nam ne opadne broj žiteljstva i postane �83 O ko My je cy3y jihjio ,kolik jevrejski. Šta će onda biti s nama? Ništa i Aj, mijeno hoao mhjio . . . ništa !! Biće u Bosni gore, nego što je bilo u Andalaziji. Navešću za primjer koliko šteti neženjenje pri­ * * * rastu stanovništva, Francusku i Veliku Britaniju. HecTa.no ra jeAne ttohn Francuska je za pošljednih godina prošlog vijeka y THDJHHH O HOHohH . . . napredovala samo za 3,340.000 stanovnika, dok je M hoto oko cy3y jihjio , Velika Britanija za isto vrijeme, sa manjim početnim Baj, jinjeno neAO m iijio ! . . . brojem, napredovala za 14,115.000 stanovnika. Iz ovoga se primjera vidi, da je Velika Britanija kroz isto vri­ jeme dobila oko 11 milijona stanovnika više nego Francuska. Šta mislite, da je uzrok tolikoj razlici? M. Ć. Ć atić: ===== Ako ne će biti uzrok vanbračno općenje muškinja sa ženskinjem, ne znam šta bi bilo drugo. Francuzi su u svom „moralu" dotle dotjerali, da su jedan put Već jesen širi blatne skute svoje: tražili dozvolu, da im golo Ženskinje igra u operi, ali Drveću s glave vjetar kosu čupa, im to pariška policija nije dozvolila. 1 mokrom ruhom bjesomučno lupa Ljudi koji ne će da se žene, ne samo da nam '*0 mutni pendžer male sobe moje. štete u tom, što nas biva svaki dan manje, nego još ukidaju moral kako svoj, tako i ženskinja. Priroda blijeda, bez čara i boje, Zdrav čovjek i žena imaju prirodni nagon, ko­ U hladnoj kiši svoje lice kupa .. jemu se mora udovoljiti. Za to su baš bludilišta napu­ Kroz baštu Tuga u crnini stupa njena skoro samim muslimanima a i muslimanki se I svuda za njom sablasti se roje. nagje kao bludnica. Dakle, oni nam štete, a kao ta ­ Tek mjesec katkad prospe suze plave kovi su slabi i nepristupačni svakoj sreći i napretku;, Viš mrtvog cvijeća i uvele trave. — a Niče uči: „Slabi i netvorni neka uginu, a prvi jiVjet A ja i Lejla: moja draga muza naše ljubavi prema njima je taj, da im pomog­ nemo do njihove propasti*. — Baš ko dva kipa sliveni od suza Dobro je to sve i skoro svaki od neoženjenih Zurimo u noć. I sred naših grudi ljudi će ovo priznati, ali opet ne će da se ženi, ma­ Zaspala bol se polagano budi. kar bio na štetu nama, pa i cijelom ehli Islamu. Sva­ kim danom gubimo svoj moral, ne držimo se uzvi­ šenog Islama, pa smo zbog toga i došli u ovo perje. 0 blijeda jeseni, o doba boli! Ne damo ženskinju prosvjete, nego one truhnu u 0 plačna sliko uzdaha i tuge! mračnom džehaletu; ne ženimo se, pa nam još muka, 0 kišo su/.a, što je nebo proli kad što nepoćudna čujemo megju ženskinjem. Od­ U krilo, noći olovne i d u g e! gajajmo ih kako treba, dajmo im prosvjete, ženimo 0 mrtvj leptiri, što ljubiste lu g e ! se, pa se ne trebamo ništa bojati. Ako ne budemo 0 svehli cvijeci i borovi goli! to činili, dosta čemo muke pretrpiti, dok te velike 0 ozeble ptice, nevine mi druge! neoprostive grijehe okajemo. 0 oblakovi zamišljeni toli! Jesenski plač. ( t A j , .IIlj(‘IIO >10,1,0 mhjio ! JKHBje.no je ne^o jeAHO, MHJIOICpBHO, CKpOMHO, ueAHO . . . y AB°py je Bje^Ho 6hjio 0 pokisla gnijezda u dalekoj gori! 0 rijeko, koja jecajuć žubori! 0 žuto lišće i bolesne grane! 0 moja mladosti, o umrli dane! Vi svi ste zvuci jedne pjesme bone, Što dršće na usni silne vasione . .. T o Jinjeno ueAo M0.no . . . Ko My ohh caMo srvieA’o, Cpge My je oamsk npeA’o . • . Ha yMy My caMo 6n.no To ji ujeno upao mhjio A ico My je iyuiy . . . ho.jh’o, Bniue Hjije opehe noan'o, Hazim Muftić, T uzla: Baba-Hajdar. Kažu, da je u Travniku živio neki samouki liječnik, po imenu Baba-Hajdar, koji je liječenje tako dobro poznavao, da se i danas čovjek mora diviti njegovoj vještini, a osobito kad se u obzir uzme to, da je pv© �84 znanje o liječenju sam po sebi postigao proučavajući razne trave i njihovu ljekovitost. Vele, da nije davno živio, jer d a j e do skoro u Travniku bilo staraca, kuji su ga zapamtili. Da ga i mi ne bi zaboravili, iznijećemo neliko prim jera njegove liječničke vještine, koje je narod zapamtio. Osobito je lijepo nešto o njem u zabilježiti, je r pričaju da je Baba-Hajdar rekao, da ,,i od Boš­ njaka može -nešto biti!" Jednom je Baba-Hajdar sjedio sa svojim jednim drugom pred džamijom, valjda očekujući da podne zauči i nešto razgovarao s njime, kad li ugleda, gdje se prem a džamiji putom približuje hrpa ljudi, koji su nosili oprem ljenu dženazu. U isto je vrijem e snijeg padao, jer je bilo zimsko doba. Baba-Hajdar se zagleda u dženazu i nakon krat­ kog m otrenja reče: „Eno ih, nose živa čovjeka!" j— Njegov drug, poznajući Baba-Hajdarovo znanje, odmah je tu prim jedbu priopćio rogjacima um rlog i ostalom prisutnom svijetu, a ovi sporazum i vši se, dozvole, da Baba-Hajdar otkrije i pregleda dženazu. Za kratko vrijeme Baba-Hajdar je mrtvaca u obližnjoj kući pregledao, dam are mu rastirao i nešto m u pod nos podkučivao i čovjfek se razabrao i^ o iD vio", jer se ustanovilo, da nije ni bio -umro, nego se samo u bolesti zanio toliko, da sU mislili, da je u istinu mrtav. Kad su poslije Baba-Hajdara upitali, po čem u je raspoznao, da onaj ‘■čovjek nije mrtav, kad su ga onako opremljena nosili putom. — »Po tome« — odgovorio je Baba-Hajdar „jer snijeg, koji je padao na mrtvaca, puno se je brže to­ pio, nego onaj, koji je padao na ostale tvrde pred­ mete, a to je znak, da se čovjek nije još ohladio«. Jednom Baba-Hajdar šetajući sa ahbabom kroz neku mahalu, čuje iz jedne kuće, kako dva ženska glasa pjevaju, — valjda je u istoj kući bilo kakvo veselje. Baba-Hajdar sastade pred tom kućom, pa osluhnuvši malo reče svome drugu: — „Pred ovom kućom ćeš do nekoliko dana vi­ djeti puno svijeta sakupljena, kad to opaziš, dogji pa mi javi!« — Njegov je prijatelj iza toga svaki dan pokraj rečene kuće prolazio i zbilja, do nekoliko dana opazi, da se je tu puno svijeta iskupilo i nešto iz one kuće iščekivalo. Ovaj raspita šta je uzrok, te se svijet tuđe sakupio i kad mu kazaše, da je u toj kući nekakva žena umrla, ode te javi Baba-Hajdaru. Narodni liječnik odmah uzme svoj hećimski halat i ode onoj kući, gdje zamoli, da mu dozvole pre­ gledati m rtvu ženu. Ukućani se tome obradovaše, jer su znali, da njihov Baba-Hajdar neće bez razloga tako nešto zahtijevati, te ga puste, da pregleda m rtvu ženu. Nije prošlo ni pola sahata, a iz kuće izagje do­ maćin, te sakupljenim ljudima javi, da đženaze nema, jer je žena bila jako onesviještena, pošto joj se dijete bilo nenaravno zakrenulo — je r je ista bila tru d n a ,— i tako joj dihanje zapriječilo, što je Baba-Hajdar prije nekoliko dana po samom glasu žene predvigjao, te je to sada s Božijom pomoći otklonuo. Svijet se odmah razigje za svojim poslom, da se bolesna žena ne bi prepala i svak se čudio i Bogu zahvaljivao, kad u Travniku imade tako vrijedan li­ ječnik. Baba-Hajdar je pri odregjivanju lijekova uvijek zahtijevao, da bolesnika mora vidjeti i ne bi nipošto hio nikoga po tome liječiti, ako bi mu se bolest samo opisala. Nu jednom se razboli žena nekog Hajdarovog protivnika, pa se njezin muž obrati Baba-Hajdaru s molbom, da je liječi, ali da mu žene ne može dozvoliti vidjeli. Baba Hajdar bi ga odbio, ali pošto je' htjeo, da i ovoga svoga protivnika osvjedoči o svome znanju, nastojao je sklonuti ga, da m u bole­ snicu pokaže, nu kad ovaj ne htjede to učiniti, Baba Hajdar mu reče, neka uzm e dugačku kanalu, te jedan kraj kanafe neka u ustima drži bolesna ž<na, a drugi kraj neka dade njemu, koji će tako sa dvorišta po­ moću kanafe ustanoviti bolest žene. Domaćin pristane, ali da bi Baba-Hajdara iskušao, mjesto žene, m etne onaj kraj kanafe mački u usta. Liječnik u avliji uzm e onaj drugi kraj kanafe i nakon kratkog mirisanja baci kanafu ljutito vičući domaćinu: »Ti se samo šališ, tebi nije do liječenja, jer si drugi kraj kanafe metnuo mišu u usta!« Razočarani domaćin stane sad moliti Baba-Kajdara, neka se ne ljuti, a da mu može slobodno vi­ djeli bolesnu ženu, jer se on osvjedočio o njegovoj vještini, a da mjesto žene ne drži kanafe miš, nego mačka, koja je malo prije pojela miša. Posljednje godine svoga života proboravio je Ba­ ba-Hajdar u Misiru, gdje je otišao, da liječi jedinicu kćerku nekog mtsirskog bogataša. Taj bogataš, vele, da je silno blago potrošio na liječenje svoje bolesne kćeri, ali joj domaći ljekari nijesu ništa mogli pomoći. Dobavljao je liječnike iz drugih zemalja, pa opet nije bilo fajde. Za to dočuo naš Baba-Hajdar, spremi se i ode u Misir, te se p ri­ javi kod kuće onoga bogataša, ali ne htjede odmah kazati, ko je je i odakle je. Bogataš ga primi i odvede svojoj kćeri. Kad je naš Hajdar pregledao bolesnicu, sazove mnoge misirske liječnike, te u prisutnosti oca bole­ snice uzme komadić prijesna mesa, sveže g a na konac i dade meso bolesnici da proguta, dočim konac pridrži u ruci. Za tim potegne za konac i izvuče iz bolesnice onaj komadić mesa, kad li se na njemu nafatalo nekoliko živih crvica. Baba-Hajdar sada upita prisutne doktore, da li imadu kakvo sredstvo, koje može one crve uništiti, a da meso ostane zdravo. Kad ovi kazaše, da takog �8b lijeka he poznaju, Baba-Hajdar izvadi iz džepa bočicu Olga de L ebadeff: 1 -----■== sa nekakvom vodom, polije po onom komadiću mesa, 0 emancipaciji muslimanske a crvi odmah svi poskapaju,a rr.eso ostade čisto, zdravo i crveno, kakvo je i prije bilo. žene. = (Nastavak.) Sad se nastavi Baba-Hajdar sa bogatašem pogagjati, po što će mu izliječiti kćer. On je zatražio vrlo Mnoge su se žene kod raznih islamskih naroda veliku svotu novaca, a kad je Misirlija uvidio, da ne­ 1 na vladalaćko prijestolje popele. Ja ću imenovali ma druge, plati učenome neznancu po pogodbi u na­ samo najslavnije, jer je njihov broj toliki, da se bojim, prijed zatraženu ucjenu. da bih umorila svoje čitaoce, kad bih sve spomenuli Ali kad je Baba-Hajdar za nekoliko dana bole­ htjela. snicu izliječio i predao zdravu i čilu njezinom ocu, Turhan-hatun, udovica Sa’da II., atabega širaskog, povrati mu i primljene novce govoreći: zatim ’Aišč-hatun, koje se odlikovahu svojom obrazo— »Evo Ti novci, a plati mi, koliko možeš pre- vanošću i smislom za arhitekturu, uljepšale su Širaz goriti. Ucijenio sam Te za to, jer sam čuo, da si sjajnim zdanjima. rekao, — kad su Ti nakon dugog i bezuspješnog li­ U Kahiri je učena sestra Hakim-biemrillaha, koja ječenja Tvoje kćere kazali, da u Bosni imade neka­ je prozvana Sittul-Mulk, zavladala, iza smrti svoga kav Baba-Hajdar, koji bi mogao Tvoju kćer izliječiti: brata, pod imenom »Kraljica Muslimana.« — »Od kud u Bosni taki sposoban čovjek, tone može U Indiji je Razija Begum, kći Altemš-sultana, biti!« — Ja sam se za to potrudio i čak iz Bosne bila podignuta na prijesto u Delhiju iza svrgnuća amo došao da dokažem, da i od Bošnjaka može - ne­ njezina brata sa prijestola. što biti i ja sam glavom Baba-Hajdar!« — Poznati Džihangir je svoju ženu Nuri-Džihan Kad bogataš ču te riječi, zagrli svoga novog tako volio i štovao, da joj je pustio, da vlada mjesto znanca, pokloni mu cijelu već isplaćenu svotu i još njega i da je novce kovao s njezinim likom. To je ga sjajno nagradi izvinjavajući se i stideći se svojih ona krasna princesa, koju je opjevao Moore pod ime­ riječi. nom „Lalla Rookh“. Ruševine se njezina turbeta i I tom je prilikom naš Baba-Hajdar ostao u Misad vide u Lahuru (Lahore.) siru, a kad su ga jednom prilikom upitali, zašto se Tako je dakle islamska žena uživala potpunu ne povrati u Bosnu, odgovurio je: „Ja više u Bosni slobodu: odgojena je bila kao i muškarci, zauzimala nijesam potreban, jer Bošnjaci imadu dva l jepa obi­ je najviša mjesta u društvu i igrala je vrlo važnu čaja, a to su: ne tople plaho nogu i puno sade i uz­ ulogu, ne samo u porodici, gdje jo j'je bio povjeren gajaju šljive!« odgoj djece, nego i u politici, znanosti i umjetnosti. Neograničeno je mogla napredovati u umnoj kulturi i društvenoj slobodi: Islam je nije u tome ni najmanje priječio! Ali na žalost tok dogogjaja, krivo shvaćanje is­ Alfred d e Musset: lamskih načela i razvoj običajnog prava, što ga uvede neotesano društvo, — sve je to moralo dovesti is­ lamsku ženu u ropstvo. (Chanson.) Smrtna borba, u koju su muslimane krstaški Kad zla kob čovjeku mladu ratovi doveli, okrenu njihove misli prema jednom je­ Otme nadu, dinom cilju: da se naime u borbi održe. »Primum Slast života, vivere, deinde philosophari.1*1) I tek što su ih ZenLijek za tog turobnika džove, Nuruddinove i Salahuddinove pobjede spa­ Je muzika sile od napadaja kršćanskih, kad eto ti silne bujice I ljepota ! tatarskih horda, da potopi civilizaciju Istoka i da is­ lamskoj ženi ropstvo donese. Silnije je ljepotice Nepobitno je, da civilizovana društva nema bez L’jepo lice obrazovanih žena. »Htjeti ograničiti žene na uprav­ Od sve slasti, ljanje kućom, obrazovati ih samo zato, značilo bi za­ A glas mili čut', melema boraviti, da iz kuće svakoga gragjanina izlaze zablude Boljeg nema i predrasude, koje vladaju svijetom.« Tako se izražava Niti slasti! Aimć Martin i dodaje: „Na majčinu krilu počiva duh 8 fruceskog: F. Nedžati. narodA, njihove vrline, — drugim riječima — civili­ zacija ljudskoga roda". Pjesma. ’) Najprije-živiti, pa onda filosofirati. �86 Dakle, politički razlozi, vjerske i prijestone borbe, ratovi i gragjanske sm utnje, bile su jedini uzroci, da je ovo napredovanje zastalo i da je nazadnjački pokret nastao i to baš u onaj čas, kad se zapadna civilizacija počela razvijati. U isto su vrijem e žene sve više i više bivale podvrgnute ćejfima (caprices) svojih muževa, koji su, potaknuti ljubomornim despotizmom, uvjerili krivo svoje žene, da im tobože Islam zabranjuje, da uče i da im aju ista prava kao čovjek. One bi dakle ostale robinje dosada, da ih nije uticaj Evrope probudio iz njihova mrtvila. F rancuska je igrala aktivnu ulogu u »poboljšanju stanja muslimanskih žena. Edmond Groult, osnivač kantonalnih m uzeja u Francuskoj, izvješćuje, da se u Alžiru i Tunisu osnivaju ženske škole, u kojima vri­ jedne Francuskinje, odavši se posve poboljšanju svojih sestara M uslimanki, podučavaju ih, osim arapskoga i francuskoga, i u prvim počecima znanosti i umjetnosti, a osobito u kuhanju i šivanju (švu). Dalje veli isti pisac: „Djevojke, koje izigju iz ovih škola, (u kojima se brižno kloni svakoga vjerskoga prozelitizma (obra­ ćanja), jer se inače ne bi postigao cilj, za kojim se teži) vrlo cijene Muslimani, koji ih prose. Pa gledajte, šta se dogagja: kako su ih naučili na red, čistoću i osobno dostojanstvo, bez čega od tada ne mogu biti, stavljaju one uvjete proscima sojim, a o v i'su sretni, da ih prim e slatkom revnošću! »One zahtijevaju krevet, jer ne će više da se miješaju s domaćim životinjama, čemu se još preve­ liki broj muslimanskih žena mora podvrgavati; traže sto i stolice, da m ogu sjesti i jesti sa svojim muže­ vim a i sa djecom, koju će roditi; a katkada se toliko osmjele, da traže da se oslobode nošenja koprene, kojom se većina žena na Istoku pokriva kao m rtvač­ kim pokrovom. (Ipak se znade, da ovaj barbarski običaj nije zapovjegjen Kur’&nom i da mu se žene nekih islamskih plemena nikad nijesu podvrgle.) Na koncu one sile svoje muževe, da se nastane u evrop­ skim kućama ili da otvore široke prozore na svojim kućicama, da može unutra prodrijeti zrak i svjetlo, koji su zdravlju korisni, čistoći neophodno nužni, čaru i dražesti kućnoga ognjišta posve potrebni, a to su koristi, koje su sada nepoznate u većini islamskih krajeva." Francuska je u ostalom dala svojim islamskim podanicima dva dragocjena zakona, koji donose naj­ bolje rezultate. Odlukom senata od 22. aprila 1863., koju nadopunjuje carski dekret od 9. maja 1868., dato je urogjenicima oba spola pravo osobnog vlasništva, koje najbolje potiče na rad i štednju, te je prema tome najbolje sredstvo za razvoj općeg i privatnog blagostanja, a osim toga i jedino, koje osigurava osobnu slobodu. Drugim jednim zakonom (od aprila 1882.) data su im plemenska i porodična imena, ko­ jim a se tačno m ogu razlikovati, jedni od drugih.« »Konačno se priprem a ovaj čas zakonskd osnoVa, da se podijele politička prava M uslimanima ili barem nekim a izmegju njih, da ih malo po malo izjednače s Francuzima«. Kako se vidi, pitanje o emancipaciji musliman­ skih žena je u Francuskoj prešlo u područje realnosti: civilizovani svijet to može samo radosno pozdraviti. I u Siriji su se žene intelektualno probudile po­ ticajom ženskih zavoda, koje su Evropejci osnovali i kojima većinom francuske redovnice upravljaju. Egipat i Turska su se povele, i ako slabije, za ovim prim jerom . S radošću možemo ovdje spomenuti, da se u arapskim i turskim listovima, kao »Muktetaf« i »HilA,l<( u Kahiri, »Lisan-ul-h&l« u Bejrutu i drugim a može vidjeti sila romana i ozbiljnih članaka, koje su isklju­ čivo "žene napisale. U Kahiri ćemo još spomenuti princesu češmi-Afet, koja je ispjevala lijepih pjesama. Kako je obrazovana, tako je i dobrotvorna, te je u Kahiri osnovala žensku školu i utočište za slijepce. Megiu ostalim treba spo­ m enuti ’Aišu Tajmuriš, kao odličnu pjesnikinju i Zejnebu Fevvaz kao autoricu velike biografije (životopisa) islamskih žena pod naslovom: »Ed-durr-ul-mensur fitabakati rabbat-il-hudur«; što znači: »Rasuto biserje dražesnoga spola«; na koncu Merjemu Halil kao od­ ličnoga pisca u prozi. U Carigradu je slavna i učena Fatime Alijjehanum a napisala nekoliko romana i dosta filozofskih članaka. Makbula Lem’&n-hanuma je poznata sa svojih filozofskih pisama. Spisi ovih dviju hanum a su izašli prije desetak godina u »Terdžum&ni-hakikatu«, kad ga je uregjivao učeni i vrlo popularni Ahmed Midhat efendija. U to doba islamske hanum e nijesu još smjele izdavati svojih djela pod svojim imenom. (Svršiće se.) S francuskog Feliiiu Nedžati. l'auaHHH. K aA . . . Ka# ć^nje^n Mjeceu c He6a 3jiaTHe A&pe cnnaT* CTaHe y nainane pocHor gB’jeha, Koce TBoje Ta^a uapHc J a OCjeTHM MHpHC 6ajHH, A Mjeceua 3pauH sjiaTHH y H>oj njicTy B’jeHan cjajHn. KaA yr.neAaM pyace ahbhc, ycnoMene na Te 6yAH Mnpuc h>iixob TaA y mchh — M ja BiiAiiM TBoje rpyA0, �87 OrakeHe pysKaM KpacHHit, I la ynajaM Mnpnc h> hxob C a /iy6oKHM flaxon CTpacHHM. A KaA 3opa AHBHa CHHe, KaTHa 3eM^>a <Pe6a neica y 6acep y a cM aparA y: 06y3M e sie Tyra Heica, Cpi;e Moje cy 3e raje, Jep koa H.era Apare HeMa — ^a^aH a je TaMHa icpaje. IleT ro,T,nna aBiijariiKC. — HcTopaia aepon^anoBa. — C HeBjepoBaTHOM đpsiiHOM pa 3Bnja ce na Harne ohh HCTopiija aBHjaTHKe. H I to je jyye yyaH.eHo, A^nac je npeMameHO. Him na ce MoacAa Ha CBHjeiy r a j e KpeTara TaKO 6p3o yHanpajeA Kao aepon.iaH. O hh Koja cy .aaHH M axara MaBOM h cyMH>ara y KOHaran ycnjex, OBe ro ­ AHHe iiaajy TBpAy Bjepy Aa 6yAykHocT cao6pakaja npunaAa aeponjiaHHMa. H to CKopa 6yAykHOCT, aKO ce oBaKO HacTaBH. Jep, aok je HCTopnja 6aaoHa CTapa npeKO cto roABHa, h aok ce h npBiix noneiaKa ,AnpHHca6.ia jeABa MoaceHo Aa cjeraMO, aeponjiaH je noraTiio Ten npnje H6Ky roAHHy, h CBaKa roA«Ha apana h HOBy enoxy.^y H>eroBoj BCTopnja. TTpBO m io ce 3Ha, ynpaBo iiiT o ce caMO 'ijJio, to cy noKyniajH Bpajmoeu y nycTnn,aMa Oxnja. Ha KOHTnHeHxy npBii je no.ieTHo Caumoc fluMOH 1906 . y Baxaie^aMa Ey.aoH>CKe HIyMe y IIapH3y: BemTO npeKO neAeoeT MeTapa, Ha bhchhii H3Meky jeAHor h ABa MOTpa, 3a He nyH MHHyT. To je noneiaK, cKpoMaH a ra oxpa6pyjykii. H Bek 1907 . jieTHJio je AOceiaK aeponaaHOBa no 3paKy, HapaBHo jom yBnjeK TaKO, Aa 6h ce mor r a ynopej)HBaTH c Myxa»ra 6e3 rjiaBe. Iloj&e y BaxaTejiaMa 6hjlo je npeMameHO, h ohh ce npecerame Ha npoCTpaHo BojHHHKO BjeHcoaramTe y H ch Jle MyraMO, c oh6 cTpaHe AjcjjeaoBe Ky,ie', Ha C era. T y ce Bek momo Ma r a H3npysKHTU, ii Ha6 p30 cy noKyuiaja oa KiiraMeTpa AysKHHe nocTara HemTo o6hhho. Bek hu^otkom 1908 . nperaTiio je (Papjuau jeAaH KraoMeTap u BpaTiio ce Ha hcto MjecTo, npemao je Aafcvie oko 500 MeTapa HanpnjeA h oko 500 Haipar, a r a je AOAHPHy° 3eM^ty, h A°6no je 50.000 ifpaHaKa, Koje cy Asa 6oraTaiua ncTaKra icao HarpaAy aa to noAy3eke. To je 600 b m iik Kopa« yHanpujeA, jep cy aotjio ooraHo raT a ra Ha caBHjyTijuMa h npn ja ra n noicpeTiiMa, naAara h K pxara 60.10 ce6n BpaT 60.10 CBojy cnpaBy. Jom HCTe roAHHe 3aAHBHO je B uji6yp Bpajm CBiijeT cbojhm rajeTOM Ha nojby ^,’oBypf TAje je npeKO ABa caxaTa 6e3 npeKHAa ocTao y Ba3Ayxy Ha CBOMe Ba3AymHOM a iy , npejypiiBira 3a to Bpnjesie npeKO 120 KHJioMeTapa. Bek y to Ao6a, OA*iax c noyeTKa, u m ra cy AaKJie aeponpaHH c BekoM Hero neraica hctom h c 6p3HHOM, Hero B03 opujmmeKcnpec, r a n BeknHa Bjei’poBa y aTMoajjepn. A r a BjeTpoBH cy jom 6nra jeAHa Berana cMeTEba, h hhko ce Hnje A0 3ao y Ba3Ayx, aKO oBaj Hnje 6110 noTnyHo MnpaH. O chm Tora, AeTen.e ce b 3boah.ho yBejeK y aepoApoM.v, Ha noy 3AaHOM Mjeciy. JeAHHO Erapiijo h ^apsiaH ycyA ura c y ce Heko.ihko nyTa y nojte, Ha ABnje Tpn A^oeume raraMeTapa. H aj 3aA, cnpaRa ce jom yBnjeK Kpeiaaa tok H3HaA 3eMJte, HajBiime 15 MeTapa y BHCiiHy, h ynpaB^>aHa h^h nocjeAHyTa cano oa jeAHor jieiana. Tano je 611.10 y roAiiHH 1908 . OHAa je Aomao, y jy jiy 1909 ., iyBeHii upejia 3 Bjiepujoe npeKO KaHajia Jla-Manma, Koju je HeKoahko A»Ha paHnje noKymao, CKopo c ycnjexoM, HajejieraHTHHjii h jeAaH oa HajHeycTpamHBHjffx aBHjaTHHapa, JlamaM. B.iepeo je nocTao c.iaBaH HOBjeK 11 Be.iHKO hmo y <J>paHu;ycKoj 11 y E bpohh, Koja r a je no3HBa.ia ca CBHjy CTpaHa a » joj Aaje jeKu;Hje 03 JieTeaa. Y ayrycTy 1909 , 0AP®aH je, saTHM, no3HaTH mhthhp 6jiH3y PeHca (la V raude Sem aine de Cham pagne), rAje je noKa3aHO cb6 uiTo ce mohco nocTHkn Ha orpaHHneHOM npocTopy, y aepoApoMy. PenopAH cy yAapaH0 jeAaH aa APyr’0M> 3a ocaM AaHa Hnje 60^10 Ha CB0jeTy penopAa Ha aeponjiaHy, Koju He 6a 6a0 tjhob y PeHcy. TjiaBHH HanpeAaK oBAje 6 ho je npoTHB Bjeipa, Ha icojn ce H0 cy Burne [o630p a j 0 . A r a OABaacHnje jieTane r a ja BHme ApaacHO JinjeT y aepoApoMy; ohh cy Tpaaca.10 mnpoKO nojte. H omih ce meTao 03 ^ y e y Apac, rpotj) a © JlaMČep, KpysKHO je HaA IIap 03OM h ođnrpaBao je, c HapoiHTHM ysKHBaH>eM, Aj(j)eraBy Ky^iy. AeponpaHH cy, AaK^e, oTHm^n y BHcray. M 3ancTa, jom npeA Kpaj roAHHe, ^aiaM y Esponn a IIojiaH y Ka^rnijiopHHjn, CKopo' uctoao6 ho, npem.10 cy npeKO KHJiOMeTpa y BHCHHy. CaA cy sek Aaraijajn ry p a ra jeAaH ApyrH, 0 M0 THH30 cy AP^aHH Ha CBe CTpaHe, naK h y ErnnTy. C-BnjeT je caA TeK ao^bsho k ce 6n, h noneo Aa cxB.r»Ta n Aa ce 0AymeBJtaBa 3a yyAne ro c ie 03 Ba3Ayxa, koJh cy TaKO HsaeHaAHo nogejiii naAaTH Meky 6 paky ji>yAe. B^iepujoTa cy y U apn 3y AoqeKaaH Kao gapa, a HeonncaHO je 6hjio 0AymeBa.eH>e ny 6ji 0 Ke, Koje jc npaTiuo nyT Uo.iaHOB 03 JIoHAOHa y MaHnecTap. H ob h cHasKaH KopaK yHanpnjeA 600 je OHAa C ir­ cuit de T Est, Kojn je jom y cBaunjoj naMeni. Jom ao npnje Tpn toahho Hiije 6njio nenipn neT aBiijaTnnapa, koJh 611 M o ra upejieTHTH neT mecT cTOTima MeTapa, HHTH II3^eT0 TH 03 aepOApOMa, H0TH ce y 3BIIC0 TH H6K0.10KO Merapa HaA aeMJBOM. A caA cy tojihko h>hx nojieTH.iH 03 Ilapnaa, Aa npeky mecT 0ApekeHiix exana, CKopo CBaKa DpeKo 100 KHJioMeTapa, y OApe^eHe Aa0e u oApekfue caTe; u ABojoga: Jle 6jiau ii 06peu , cTH rra cy Ha MeTy, caBJiaAaBmn TauHO 11,00 nyT h yAapajykn CH8HCHO Ha BjeTap H KHmy, mTo hx jeAHOM npnranoM yMa.io He cTaAe r.iaBc. H ctoao6ho npejia 3e eian e y r a jenoM H 6p30M JieTy o$im,HpH-aB0jaTHyapH, n AOBOAe Bojne B.iacTu ao yBjepeB>a, Aa Tpe6a OTnoneni ca cTBapamcM HOBe Bpcre opyacja — aepon^aHHCTa. T^aBHa KapaicTepncTiiKa HanpeTKa y aBnjaTiign, Koja ce noicaaajia y obo noc.ieAite BpnjeMe, jecTe, Aa aBiijaTHHapn �88 pogledi okrenuti na jednu stranu gore uz mahalu —■ iščekivahu nešto. — Da li će biti svezan? - - čulo se nekako bo­ jažljivo i poluglasno pitanje. — Ja mislim svakako, da hoće, je r kažu ne smije mu se niko prikučiti. Sve, vele, baca, što m u u ruke dogje — odgovara drugi sa očitim saučešćem. — Vidio sam ja još odavno, da je on uzjahao Hncy pfiKJie cMnjemna, n ano cy moskas eyBBme onTUMnCTHiHa , npeTCKa3HBaa>a MHornx no3HaBa.iai;a na šejtanskog konja —' prim jećuje treći i nastaviaepoHayTBKe, Aa heMO 1815. y.na3iiTB y aepouAaH, dalje. — A nije ni čudo, dan noć pij, klatari se, a ynpaBa nera ce y H>era, Kao ime y.ia3HMO AaHac y nikakova posla, da se zabavi i da rastjera one crne svakakove misli, koje čovjeka spopadnu od pića, i . . . ayTOMo6n.T, u pehn KOHHjamy, KyAa Aa bo3 h . Ali ga u to prekinuše povici: „Eto ih!“ Sve se H B. uskomeša. Neko se uklanja, a neko opet traži m jesta, da bolje vidi. Pendžeri, vrata, tarabe sve je to kao tuljak od radoznalog ženskinja. I za tili časak zavlada Mustafa Kezman. na sve strane stiska i metež, strah i užas. Odozgor, niz mahalu, približavaše se mala h r­ pica ljudi. Bili su to: dva ostarija čovjeka, dvojica stražara i megju njima momče kao zlatna jabuka. Niz Oh, dogji nam, dogji, široko čelo spustio mu se pram bujne kose, a ispod Pramaljeće drago, Dogji nam, donesi njega sijevahu dva pokrvavljena oka. Dragocjeno blago. — Lice, prem da blijedo i podbuhlo, ipak odrazuje onu svoju prirogjenu ljepotu i privlačivost. P a skuŽarkim suncem svojim pocijene haljine, skladno razvijeni stas i sve — cijela Razgnaj mrak i tamu, njegova pojava odavaše ti na pryi pogled, da je taj Probudi nam narav cvijetak odrastao u bogatom i brižno njegovanom pe­ Davno uspavanu. rivoju. A zbilja tako i jest. Izgovoriti ime Fuad, bi­ jahu nekada puna usta. Ne bijaše toga u čitavoj ka­ Dogji, s gole grane sabi, komu ne imponiraše bogati mlagjahni i IjepušNakiti beharom, kasti Fuad. Ne bijaše te djevojke, kojoj se ne bi od Polja šarnim cv’jećem sreće i radosti grudi uzburkale, kad bi je on pro­ 1 zelenom travom. strijelio svojim nehajnim pogledom. Oh, dogji nam, dogji, Njegov otac rahm etli M uharemaga zapremaše naj­ Sve te željno čeka, prvo mjesto u cijelom gradu. Pored silnog bogatstva, Najželjnije duša uvijek ostade dobar i skroman — prava sirotinjska Ljubavnička meka! majka. Kad bi se kakav govor poveo o Fuadu, često bi bilo čuti onu: „Ne ide iver daleko od klade“, i zbilja nazrijevahu se u njemu neke očine vrline, koje pri­ vlači vahu svačije srce. Muharemaga, čovjek starih nazora, a još kako nije imao više djece osim Fuada, tako nije ni glave razbijao za njegovu budućnost, a još manje za kakovu duševnu naobrazbu. Ta eto ostaSličica iz sadašnjosti. viće mu svega, da može rahat živiti. Doduše, za ve­ Bilo je to jednog tmurnog podneva. Oblaci se liki hater svojih prijatelja, dade ga u osnovnu školu * nagomilali sa sviju strana, rekao bi sad će zaplakati koju Fuad s odlikom svrši, ali dalje — Bože sačuvaj, za nečim prošlim, izgubljenim. P a zb ija, tako i bi. I kad dobričina M uharemaga zaklopi zanavijek Do skora prokapa sitna kišica. No to ipak ništa ne oči, poče Fuad gospodariti ogromnim imetkom. sm eta bezbrižnom mladenačkom svijetu, a da se ne Majka dobra, ko majka, pa i ona prepustila iskupi na starom ašikskom mejdanu, kraj „Stare svom jedincu na volju, a on bez ikakve spreme, bez češme \ valjana uzgoja, ubrzo poče, da razasipa. Neki od Pa niko im to i ne zamjera, jer od vajkada su očinih mu prijatelja, pokušavahu, da ga spasu, da mu se tu ašiklije saotajale. Sila se tu zanosnih riječi izmi­ zakrče put do ponora, komu se on svakim danom sve jenilo, nebrojeno željkovanih pogleda stopilo i razpli- to više primicaše. Ali ko će to njemu dokazati? Zar nulo. Tako bijaše i ovoga petka, ali začudo sa svači­ su mu oni veći prijatelji od njegovih „vjernih'1 noćnih je g se lica odrazivaše neka turobna znatiželjnost. Svi jarana. 1 tako to trajaše iz dana u dan cijele dvije nocTajy rocnoAapn cBojBx anapaia n Ba3Ayxa, a& ohh noMHH.y CBec.HO jnpaB.’E.aTH aim a, h ho A»jy ce, Kao AocaA, boahtii Man>e Bnrae oa n>rrx u oa EeTpoBa h oa ocTa.!inx 3eMa.’BCKHX n BaH3eMa.:i>cKiix npit.iHKa. O hh uaK uoHHH»y H3BOAHTH ii CBojo Kanpngc, n aHeKAOTe o JlaTaMy n JIeraHey Hiiey caMO Bp.no aaHnM.^HBe . Hero ii noyHHe, y tom nor.ieAy. Premaljeću. p S 11 IlUUlLl Pokraj Drine. �godine. Napokon alkohol je učinio svoje. Desetak dana nije se znalo za njega. Sirota majka koliko je prepatila, koliko je suza prolila, to samo ona znade. Jedno jutro, u samu zoru, istom što je zaklopila svoje isplakane oči, začuje kroz san neku neobičnu lupu i galamu. Drščući od nekog nepoznatog straha, skoči i otvori vrata. Ma da je bio još polumrak, maj­ čino srce odmah prepozna svoga miloga jedinca. Ne mogavši odoljeti silnoj roditeljskoj ljubavi, bolnim va­ pajem i raširenih, ruku poleti prema njemu, da ga privije na majčine grudi. A on, uz divlji krik, po­ tegnu go handžar i nasrnu na rogjenu majku. I zbilja, bio bi i izvršio taj grozni zločin, da u pravo vrijeme ne dohrliše i obujmiše ga s legja dvije snažne mišice. Bio je to njihov stari sluga Latif, koji, po svom obi­ čaju, ustajaše uvijek rano. Za tili časak iskupi se i ostala služinčad. Sluškinje unesu onesvješćenu hanumu u sobu, a sluge, uvidivši, da Fuad nije pri čistoj svijesti, svežu ga i zatvore u drugu sobu. Do malo bila je puna kuca rodbine i komšija, a zatim došao je liječnik. Pošto ga je teškom mukom pregledao, prepiše neke lije.kov§ i reče, da će se opet iza podne navratiti. Kad ga po drugi put pregleda, naredi, da se ima čim prije otpremiti u^ Sarajevo u — ludnicu. I po liječnikovu nalogu vidimo, kako Fuad obo­ rene glave nekako nenaravno koraca megju svojom pratnjom na željezničku" stanicu. Gledaoci su sažalnim užasom pratili čudne sva­ tove mrkih lica, ozbiljnih pogleda. Dva tri Fuadova „najvjernija1* prijatelja zakloniše se i iza ugla jedne kuće dobaciše mu — u znak sretna puta — po je­ dan cinički podsmjeh i, kao da se nije ništa ni dogodilo, krenuše vesela lica za svojim običnim po­ slom — u klatarenje. Sa prozora i iza vrata čuo se samo tihi šapat i po koji bolni uzdah. A kad je ta sjetna družina na­ išla ispred Osmanagine kuće, prolijegnu se unutra bolni vrisak, štropot, pa onda pridušeni plač i bolno jecanje... Na licima Fuadovih pratioca pojavi se u taj čas neka zabrinutost, pomiješana sa saučešćem, a on kao da ga se ništa i ne tiče, mehanički podiže malo gla­ vu i bacivši na prozor neki čudnovati, tajinstveni po­ gled koracaše dalje. Kad je do mala objavio vlak svojim tugaljivim zviždukom odlazak, prolijegnu se u Osmanaginoj kući još bolniji vrisak, a zatim žurba, žamor — — Nije bilo teško odgonetnuti šta znače ti neo­ bični glasovi, čitava kasaba znala je, da su se Fuad i Osmanagina jedinica, Rabija još odavna zagledali i da će se uzeti. Trebalo je samo, da se. Fuad progje pića i klatarenja, a angjeo sreće već mu se smiješio lebdeći u blizini viš njegove glave. Ali nesreća bila je b r ž a ------- — Jadnica Rabija dosta je prepatila, otkako se Fuad propio. S iedne strane bio je strogi otac, koji ne dadijaše’ ni pomenuti o tum, s druge opet briga za sa­ moga Fuada, da mu se štogod ne dogodi u tom ne­ sretnom piću. I tako taj dražesni pupoljak, koji tek što bijaše otvorio svoje milovidne grudi blagom pro­ ljetnom sunašcu, poče da vehne od teške tuge. Pa ipak sve je hrabro podnosila uzdajući se u Božiju milost, ali ovaj oštri, nenadani udarac potrese je ci­ jelim bićem i — ne može mu odoljeti — — — — Sve molbe, pa brižna_ majčina njega, liječnici i lije­ kovi, travaruše i zapisi ostade uzaman. Ona je samo nijemo ležala upirući svoje sumorne poglede u nešto — nevidljivo. Kad se spusti tija nojca i kad se sve uljulja u slatki san, iskrade se samo iz Rabijine sobe pokoji bolni uzdah i stopivši se s onim tugaljivim žuborom kršne Drine nestane ga negdje tamo daleko — d alek o ------- — — (Svršiće se). Xnrnjena. Aa je đo.iecniiicy impan can. Hancra Tew:e 3a 60JiecHHKa, nego pyze, 6ecane nofiit... a HnuiTa Teace 3a okojinHy n CBojTy, Hero 6o.i:ecHHK, Kojn ce y CHy npeBphe n Tp3a, na ti Koju y cny 6ynga, H3 nocTe.’be cicme n t . A- Mupan can OKpujeuu a 3Apaeoea, a 6ojiecnUKy je npaea fijiasopam. C Tora Baa>a napoinTo na3HTH, Aa 6o.lecnHic Mirpao cnaBO. Tora pa^n heno Bek sapaHa r.ieaaTH, ,aa ncnpe/t, ćojiecmiKa ckjiohhmo cbo, iuto 6n ra y3HeMHpn^o n pa3^;pa»cHjo, na My n can pa3(jii.io (npnname, virra&e, npcmipa&e, nrpe n t . a-)- A npnje nero nrro ke ce cmilphth, npoBjeTpukeuo aiy co6y n nonpaBHTii nocTe.7>y, aico je y jiepe/iy, na oHAa CBe yqnHHTti, a * 6o-iecHnic Ha Bpnje&ie 3acnn, fla ra n noćenje iuioiTa He npo6yAu. CBnjeky kesio 3aicaoHHTn, ysijepeHy TonjioTy oflpHcaBaTH, h Haponmo na3HTH, aa BpaTa ne mapiine, p& nccTO He 3ajiaje, Aa Hewa y č.inannn jiyne n acaropa, pa Jiy Myxe ne flocahyjy n t . p. — A ko MnpHo npoenaBa Manap 1 caxaT, Bek je onnTa aočht . ,,3flpaejbe Mo'/ice -ih JKeua u Aynce aoj' iith? — Harne mene pijzo poie. JLrtn hm je acio AjereTa, n.tn paqyHajy, fla aa BpnjeMO A°ieH>a neke 3aTpyAHHTti. Orapnje cy .ieKapii3aKpaknBa.in MaTepana Aa Ay*e Aojc,Hero iuto je no npnpoAn noTpeĆHo, a to kc pekn:#ok pujemc ne poovje Tipee 3y6e, a^n cy y HOBnje Bpnjeure npoHanuin, pa. cy Ajega, noja ce pywe A.oje, jaua n HacipcAHnja — ne cauo y AjeTHH»CTBy, Hero n y KacmijeM acnBOTy... na ca/i h orni caBjeTyjy, Aa »ceHe mio Ay®e A°je- — Ba.'&Aa je n Ham HapoA to Ha3npao, jep y njecMii Aaje MHonm CBojnM jyHau,uMa .,o6n-iaTe“ MaTepe, hjih naK n Bn-ie, icoje cy nx AYro Acjnae. A Aa »cena mohcc Ayro AojnTH, noKa3yjy npnMjepn 113 Hamera HapOAa, rAje n AaHac o6uhho �90 HMci c.iy4ajeBa, Aa ce Atijgre U3 uiKO.ie npaha, nd „jom MajKe cace Tpawcii . y H ra jra jn ce tom cnocooHouiby CBojoM scene Beh c.iyace Aa mTo 3apa,a;e. T amo h . np. nMa aceiiil, Koje H3Aoje ^ea ^jemema ysacmom{e. ^ o je n H3Aoje h . np. CBoje condBeHO A^jeTe 3a 10—20 Mjecena, na ce TeK ohah HajMe 3a ^ojiiJbe ApyroM, Tyl)eM AjeTeTy, h Aoje r a 'HCTO toahko . — Jb en ap n Be.ie, Aa je ycnjex ca TaKHM A°in.T>aMa hcth Kao n o6hbhhm. ,.3 flpaejbe oa Hu.bii .n i y,{ je.io nHTH. — Ko,a,Hacce necTo npeTpeea n.JTaH>e, je ah 6oA>e Aa MOBjeK y3 je jo oAMax h toaiiko boa© nonnje, koahko My je noTpe6ao, haii Aa Hajnpnje6e3 Bo^e jeae, na TeK noćenje p,a nnje? — Hcmuna je u y oeoj npujiumi no cpefluuu. 3 e epujejne oćpotca Ao6po je nonnTii 2 — 2 */• AeHuj a boac. T o n3a3nBa jane .iyqeH>e aceAyAa4H0r coKa, a im ie ii 6o.&e Bape&e — HaponuTO n p a cyxoj xpanii. H cto to ^ejcTBO iniajy n iiop6e. Ko sa epujeMe je^ia ueRe hu Kanu fla OKycu, maj Man>e no­ jeve, jep tu Me c.ia6n aneTHT. A.in ncTO TaKO ?pujeuiu u onaj, koju ys jejio mhopo nuje. CyBHmHa boa* pa36^iaacn ace.iyAaHHii cok toauko, Aa c.ia6nje Bapn, a iiikoah h xAaAHofcoM CBojoM (n3a 3HBa 6yp.T>njan>e, Tp6o6oA>y, npo.iHB n noc.iuje MacHHx jeAa. rpieBe) — HaponnTo nazjio K o mhopp y j jeno nnje ce eoju, Te n nperojn. TeK caxax-^Ba noćenje o6poKa CMnje MOBjeK Bnrae Bo^e hohhth, a Ta^a My to h „npnja . Cnepe My AaKine Ha hhhcc oko iiito je nojco, h 6pnce r a ciiapn. U ^« ..oflpaejhe „C H ke 3A paB n je.“ — H mh Hamnx KpajeBa, r^je accne MiicAe, Aa he mm HOBopoljeHMe 6iith 3ApaBnje, ano za noieuifie OKynajy y xjia^noj, ynpaeo cmpjenoj eoflu — a to je norpeoiHO n 3a AjeTiirae 3ApaB.i>e uiTeTHo. ,Z1,ok je y MijnHHoj yTpo6n, AnjeTe je y pnHa Tnje.ia — poAH, AaK-ie 37 °. Ujea. oko tohaoth — na MaTe* ce kba ne CMuje nazjio u nenocpeflno flofiu y npujime , r^je je jraoro x.iaAHnje. 3 a to ce HOBopoljeHBaa, Ton.ien oa 3iiMeHapo4HTonyBajyjy. A k o 6ii , AaK.ie, HOBopel>eHHe OAMax none.in y xAaAHoj eoah KynaTii, Aa to 6ohc »onBpcHe*, na 6yAe 3Apaenje, Mor.io 6 a o6o.i>eTii, na n nponacTH. raHKe, AOAyme, oKynajy ha ii .leAeHoj BOAn, a.ni koahko h>hxobc K ako Ajene AnjeTe hhko oa mhm He panyHa boah Tora nponaAne. ce Kojim Mex.ieMOM II,ii- ce poA« y cHnjery, h .ih o TOMe, „ „O4pa0ji,e u noj uji T em n m .nijeKOM Man»e Oo.iecno JijecTO THje.ia? — Hara cBnjoT 3a Ma3en>e Me.ieMtl o 6iimho ii npcmoM h ApycHX ABjeKOBa n o noBpmuHH TnjeAa ne Tpa^cn HaponiiTe 3roAe, Hero umi Koju MavKc, ftJianoM, a mo nuje flo 6po — hii 3a caMora 6o.ieciiHKa. caejeTyjy, Aa ce y ce oa thm npn.iHKaMa ApseTa Kao BCKa BpcTa (k so o.ioBica), npaHBpcTH (h to to Bprau 3a OHora, C Tora jbCKapn p «ah ob8Ko. apuiko Ao6po!) ium hii mah Ha CaAtvte naAiniHne jeAaH Kpaj Te ApmKe ( kba Bchn, KaA msh^b ) 3aMomyjiaK uueme (HeynoTpe6.T»eHe) same (n3 anoTene), h.ih KaKBe CKopo iraanpaHe Kpmme, na ce 3axBaTa, h ohab thm 3aMOTyA>KOM .injen n no TiijeAy pa 3Ma3yje (ja-ie h.ih c.ia6nje — npeMa noTpe6n). IIocAHje ynoTpede 6ann ce n 3aMOTy.ijtaK APuiKA y BaTpy Aa caropn, na ce oneT rpaAe, KaA hx ycTpe6aMO. ii (t Narodne umotvorine. Čelebiju Osmo i viln. Osmo spava u zelenoj travi, Pokrio se čevrmom po glavi. Njem’ dohode do tri b ’jele vile. Jedna veli: „Lijep ti je Osmo“ ! Druga veli: „Da ga probudim o41. Treća veli: „Da ga upitamo: Čijega je soja i plemena44? Oni misle, da Osmo ne čuje, Al’ to Osmo i čuje i gleda. Hitio se rukom preko sebe, I ufati najstariju vilu, I skide joj od zlata oglavlje. Odvede je svom bijelu dvoru, 1 vjenča je sebi za Ijubovcu. Za njim bila devet godin’ dana. Lijep porod s njome izrodio: Dvije šćeri i četiri sina. Kad su sinci za suneta bili, Kad ih stao babo sunetiti, Molila se prebijela vila, Molila se Osmi Čelebiji: „A Boga ti, Osmo Čelebija, 1 tako ti od srca evlada! Daj ti meni od zlata oglavlje, Da se tri put u kolu okrenem, Na veselju i mome i tvome44. Govori joj Čebelija Osmo: „Kako ću ti dati ja oglavlje? Čim ti dadem od zlata oglavlje Odletićeš nebu pod oblake44. Njemu veli prebijela vila: „Neću Osmo, vjeru ti zadajem44. Misli Osmo, da j’ istina prava, Što mu reče prebijela vila. Prevari se Osmo Čebelija, Prevari se, ujede ga guja, Pa joj dade od zlata oglavlje. Kad se vila dočepa oglavlja, Tri put mu se u kolu okrenu. Savi skute, ode pod oblake, Zapljeska se, ode pod nebesa, O sta Osmo za njom gledajući. Zabilježio: Fehint Muhamedov: �Kol’ko zveče dvori javorovi. Kol’ko zveče dvori javorovi, Kol’ko zveče, još se više tresu. U njim kažu devet jetrvica, I deseta skoro dovedena. Sve su redom na vodicu išle, Dogje reda skoro dovedenoj. " Uze sude, pa ode na vodu. Svekar veli: Što to snahe ne bi? A svekrva: [ ne bilo nam je! A zaove: Da je otjeramo! Djever Bego snahu odgovara: „Ružni puti, a daleko voda. Teški sudi, a nejake ruke". Istom oni u riječi b’jehu, A na vrata skoro dovedena. Uze metlu, stade mesti dvore, Pa metući pjesmicu ispjevala: „Svekar babo, otišo na Ćabu. Ćabi oš’o, a ne vidio je! A svekrva puno živa bila, Od nedjelje do ponedjeljnika! Zaove se na blizu udale: Preko mora hiljade konaka! Djever Bego, on se oženio, Svojom prijom, mojom milom sekom, I viša je i ljepša od mene“. Pribilježio: Alija Medinić. Bijeljina. * Listak. Iz islamskog svijeta. Isla m sk o s v e u č iliš te u Indiji. U sjevero­ zapadnom dijelu Prednje Indije, u diviziji Mirat, na­ lazi s e , distrikt Aligarh s glavnim gradom istoga imena.1) Taj grad ima po popisu od 1901. svega nešto više od 70.000 stanovnika, a Muslimana 28.000. Kako se vidi po ovome, od Aligarha ima mnogo ve­ ćih i znamenitijih gradova u dalekoj Indiji, u kojoj su razni islamski vladari toliko stoljeća vladalj i ostavili silu veličanstvenih zgrada i sjajnih tragova kulture. Spomenimo samo Tadž Mehal, za koji jedan njemački putopisac veli, da ga ni nehotična Himalaja, ni silne piramide nijesu toliko zanijele, koliko ovaj divni spomenik islamske Indije. Ali se od svih gradova velike Indije, u kojoj sada živi preko 60,000.000 Muslimana (H. Wagner u „Lehrbuch der Geographie" I. sv. str. 775.), jedini Aligarh može podičiti modernim islamskim sveučilištem. >) Britska se Indija politički dijeli u provincije, a provincije u divizije i distrikte. Takav jedan distrikt je i Aligarh, a tako se zove i glavni grad toga distrikta. Temelj je udario ovoriie zavodu poznati indijski islamski pisac i reformator Sejjid Ahmed han. Vrativši se sa svoga putovanja po Evropi u do­ movinu, nastojao je na svaki način, da svoju braću Muslimane što više podigne u prosvjetnom pogledu. U tu svrhu je osnovao Anglo-Oriental College (en­ gleski, od prilike: englesko-istočni viši učevni zavod), koji je u maju 1875. svečano otvoren. Temeljni kamen današnjoj zgradi ovoga zavoda je položio tadanji indijski podkralj lord Lytton u januaru 1877. Dok je Ahmed han bio na životu (umro je 1898), sam je vodio glavnu brigu oko zavoda, osobito što se tiče financija. Pri tome je često nailazio na ne­ prilike, ali ga sreća namjerila, na Th. Bečka, koji je kao rektor (upravitelj) upravljao zavodom od 1883 — 1899. i savlagjavajući sve poteškoće silno ga unapri­ jedio. Njegov su rad dostojno nastavili njegovi našIjednici Th. Morison ( \ 899.—1905.) i W. A. J. Archbold, koji i sada upravlja zavodom. Kad je Ahmed han osnovao ovo učilište, nije imao namjeru, da time osnuje sveučilište, nego tek srednji učevni zavod u evropskom duhu, ali se zavod brzo razvi u sveučilište po uzoru engleskih sličnih zavoda. College (engl., čitaj: koledž) naime nije sve­ učilište, kakova su sad. u Njemačkoj i Austriji, nego se tim imenom zovu dijelovi sveučilišta u Engleskoj i Sjevernoj Americi, dok bi francuski college (čita se: kolež) odgovarao našoj gimnaziji. Godine 1891. brojio je ovaj islamski college 310 slušatelja, a 10 god. iza toga je taj broj skočio na 560, a sada prelazi i 800. Ovi se predmeti predaju: engleski, arapski, perzijski i sanskrit, zatim povjest, matematske znanosti i t. d. Osim 8 profesora, koji su iz Evrope dobavljeni, predaje ovdje i više domaćih sinova, koji su postigli akademski stepen. Prije nekoliko je imenovan za profesora arapskog jezika dr. J. Horovitz. Uprava college-a je povjerena posebnoj komisiji, koja se od Muslimana sastoji, a nije ovisna o en­ gleskoj vladi, koja ovaj zavod u mnogom podupire i štiti. Na koncu ćemo spomenuti, da je spomenuti Morison izdao posebnu knjigu (pod naslovom „The history of the Muhammadan Anglo-Oriental College Aligarh from its foundation to the year 1903 together with the Annual Report for the year 1902 —1903 and Appendices"), u kojoj je iznio povjest zavoda od osnutka pa do god. 1903. i dodao godišnji izvještaj za školsku god. 1902./3.2). F. N. aj Podaci za ovaj članak su Islama" („Enzyklopaedie des Islam"). uzeti iz „Enciklopedije �92 Književne i kulturne bilješke. Z a p is n ic i s je d n ic a is la m , p r o s v je tn e a n ­ k e te . — Dobili sm o. knjigu sa ovim naslovom, koju je uredio član ove ankele, Dr. Ham d ija Karamehmedović, a izdao vakufsko mearifski .saborski odbor. Ovi zapisnici su sastavljeni iz stenografskih bi­ lježaka, pa su prem a tom e vjerna slika rada ankete za reorganizaciju našega školstva, koja je nedavno održala svoje sjednice u Sarajevu i pretresala ovo važno pitanje našega narodnog života. Cijena je knjizi 5 ) hel. a može se dobiti u knji žari Brace Bašagića u Sarajevu. B eh a r. Nekoliko mjeseci iza prvoga broja, izišao je drugi broj ovoga lista, u kojemu redakcija oprav­ dava to neizlaženje i obećaju, da će ubuduće list iz­ laziti uredno. Sadržaj ovoga lista je dosta dobar, ali je, poslije pauze od nekoliko mjeseci, mogao biti mnogo bolji i mnogo više nam obećavati u svojoj budućnosti. Ovako pak nam je pruženo veoma malo nade, da će »Behar« postati onakav kakvim ga je njegov urednik pri ponovnom pokretanju za­ mišljao, pa stoga nam se i poragja opravdano pitanje: čemu će nam i »Behar«, kad već imademo »pojret«? A ovo pitanje je tim opravdanije kad se zna, da ma­ terijalne okolnosti toga lista ne m ogu m u pružiti onih povoljština, koje imade »Gajret«, pa da bi se mogao u narodu raširiti i popularisati. Uostalom, nama će veoma drago biti, ako se i »Behar« bude čitao, jer našem narodu može samo ko­ ristiti. H obh 5KHBOT. Taico ce 3 0 B6 a in ic r, Koja je H a m n je H.eH n p o c B je h H B a H > y Hapo^a, a noja H 3J ia 3i i y UpajeAopy noA ypeAHiuuTBOM GreBe CrojaH onaka epa. yaBT6.7ba. J I bct Ji3^a3a y MjeceamiM CBeetcajia oa jeAaor TaGaaa, na, u aico aohocb .rajena a 3a HapoA noynHa mTiiBa, OH ke, Taico MajieH a pajeAaK, Bpjio aa.’io nocjyacaTB CBpca Kojoj je HaMajea.eH. IljajeHa je jmcTy K 2'40 Ha roAHHy. Zabava. »Turska čitaonica« i pododbor „Gajreta" u Gračanici priregjuje na 3. aprila o. g. zabavu u korist čitaonice i „Gajreta". Program zabave je: 1.) „Pozdravni govor", govori Ibrahim Futundžić, 2.) „Složimo se“ ! od Ibrahima Edhema Džafčiča, deklainuje g. Rifat Mehinagić i 3.) „Hifzibeg", dramski spjev u 5 činova od Ekrema, izvode diletanti. Dobrovoljni prilozi sa strane- šalju se na g. H, Medu Sumana, koji će biti oglašeni u novinama. Preporučujemo toplo ovu humanu zabavu naše braće Gračanlija! Firđusov mearifski fond. (Nastavak). * „Temelj kuću drži" M ujaga Muftić iz Gračanice sakupio je za ovaj fond 22 K 80 liel. Priloge dadoše: po 5 K: M. Muf- ić, Arif ef. M ehinagić i Ahmedaga H. Alijagić; M ula Osman Fazlić 2 K; po 1 K: M ehaga Bajić i Mula Osman Fazlić; po 50 hel: Sulejman Spahić, Omer Suljić i Osman Lepirović; Hamdo Prohić 40 hel; po 30 hel: Agan Šarić i Alijo Beganović; po 20 hel: H afiz Seid Omerbegović, Teufik Džemalović, Sulejman Žunić i Mustafa- Prohić. Šaćir Šehović iz V arcar Vakufa sakupio je za „Firđusov mearifski fond" 21 K 0 hel. Priloge darovaše: Sulejman Pivalić 4 K; po 2 K: M ustafa Zekan i Zajko Hadžić; po 1 K 20 hel: Ramiz Deronjić; po 1 K: Mehmed Pivalić, Bešir Hrvačić, Abdullah Bu­ rek, Ćamil Hodžić, Hasan Šabić, M ustafa Čunjalo i Redžo Šabić; po 60 hel: Omer Šabić i Derviš Durek; po 50 hel: Salko Mešić; po 40 hel: Alija Begtašević, Sulejman Zekan, Mehmed Dreco, Hanče Pračalić • i Mustafa Pivalić; po 20 hel: Muharem Arnaut, Zlate Zekan, Alija Pivalić, Derviš Dreco, Ramiz Dreco, Sulejman Pračalić, M urat Pračalić, Huso Redžić, O s­ man Čunjalo, te 20 hel. Šaćir Zekan. Nazif ef Topić, pisar kod vakufskog povjeren­ stva u Cazinu sakupio je za Firđusov mearifski fond 52 K 65 hel. Priloge darovaše: Alaga Muhamedagić, vak. predsj. u Cazinu 2 K; po 1 K: Husein ef. Silić, imam u Gnjilovcu, Ibrahim. ef. Topić imam, KladušaTrnova, Ahmed Šabić imam K laduša-Polje, Omer Džaferović imam, Kladuša-Grahovo, Bajram Abdić imam, Podzvizd, Sulejman ef. Sabljak imam, Podzvizd, Suleiman ef. Dizdarević imam, Todorovo, Jusuf Džehverović imam, Todorovo-G olubovići, Alija Ljubijankić imam, Ljubijankići, Husein Kličić imam, Ponjevići, Osm an M ujadžić imam, Todorovo-Slapunica Mehmed Hajdarić imam, K laduša-G rabarsko, Hasan Ćoralić, Alija Bešlagić imam, Kladuša-M arjanovac, Jašar Latić imam, K laduša-Slapunica, Džafer B ega­ nović imam, Peći-grad, M urat Talić imam, M iastrah, M ustafa Hadžić imam, Donja Vidovska, Omer Tabaković imam, Podzvizd, Sulejman ć a tić imam, PećiKadići, Selim Bašić imam, Tržac-Platnica, M urat Nadarović imam, Krivaja, Ibrahim Rekić imam, PećiBarsko, Mujo Ljubijankić imam Lidjani, Derviš Abdagić imam, G. Koprivna, Hasam Kapić, imam, G ornja Koprivna, H. Halil Beganović imam, Peći-Liskovac, Mustafa Silić imam, Prošići, Mumin Horozović imam, Brizova kosa, M ahmut ef. Pijanić, imam, Mutnik, Husein Ćoralić imam, Ćoralići, Alija Horozović imam, Peći-Ćaići, Mehmed Kapić imam, Majetići, Mehmed Sabljaković imam, Peći-Krakaća, Husein Memić imam, Pištelina, Husein Prošić imam, Horozovići, Hasan Sejfović imam, Donja Koprivica, Sulejman Bilkić imam, Sturlić, Ramo Šabanagić imam, Trstovac, H. Bešir Redžić imam, Stijena, H. Jusuf Redžepagić imam, Šabići, H. Mehmed Mujakić imam, Šumatac, Sulejman Rizvić imam, Sturlići, Mu­ stafa Hadžić imam, Glavovac, M ustafa Čižmić, imam, Polje, Muharem Ćoralić imam, Slatina, Mustafa �93 Orlić imam, Gor. Vidovska, H. Uzeir Džinić imam, Tržac, H. Mustafa Mujagić imam, Cazin, Hamid Hirk'ć džematbaša, Krivaja i Hasan Hodžić (Arnaut) trg. u Cazinu. Hasanaga Aganović iz Vlasenica sakupio je za Firdusov mearifski fond 5 K. Priloge daroveše: H. Aganović 2 K; po 1 K: Muhamed Buljugić, Halii Lagumdžija i Sejfo Šahbegović. Svima priiagačima čast, hvala i priznanje! (Nastaviće se.) Prilozi od kurbanskih kožica. (Nastavak). Kožice nadalje darovaše: Alaga Muhamedagić predsj. povjerenstva u Cazinu, po 1 komad: Suljo Ibrić, Hase ćoralid, Nazif Ćoralid, Zaim Begić, Husein Kapid i Nazif Topid. Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Kladnju poslalo je ubranu svotu od kurb. kožica'od K 100 — Muharemaga Alikadić^iz Ostrožca /{kot. Konjic) poslao je od sakupljenih u Ostrožcu Iturb. kožica svotu K 28.30. Kožice darovaše: M. Alikadid, Husein Balic, Salih Biserovid i Ajkuna Kov„ačevid. Fatima Mahid, supruga Alage Mahida iz Ljubuškog darovala je jednu kožicu, koja je prodana za 4 K. Ibrahim i Husein Begić i Fehimbeg Zaimović iz Koraja, kot. Brčko, poklonili su po jednu kožicu u vrijednosti 4 K. Zulfaga Bajraktarević iz Seonice, kot Konjic, po­ slao je ubranu svotu od kurb. kožica sakupljenih u Seonici, K 30.— Kožice darovaše: Z.Bajraktarević (za se,svoju maj­ ku i ženu), Salihaga Varvarić, Agan Zataga, Muharem Zataga, Salih Zataga i Omer ef. Alikadid. Asimbeg Mutevelid učitelj i tajnik društva »Gajret« darovao je mjesto kurb. kožica u novcu K 10.— i Muhamedaga Magjarevid trg. K 4'10 od svoje kurb. kožice. Šalim ef. H. Avdagić posjednik iz Sarajeva darovab je 2 kožice (za se i svoga rahmetli oca) u vri­ jednosti od 6 K.— Salihaga Siručić Gajretov povjerenik .u Srebre­ nici poslao je ubranu svotu od megjutamošnjim mus­ limanima sakupljenih kurb. kožica »Gajretu« K 26. Kožice darovaše: H. Mahmutaga Siručić 3 kom.; po 1 komad: Galib ef. Hafizović, šeriatski sudac, Haki ef. Gjozić muderiz, H. Abdaga Nalid, Bedir ef. Ibrahimagić, Hasanaga Efendid, Salih ef. Šehomerović, Muhamed ef. Gušid, te mjesto kurb. kožica darovao je u novcu Abdurahman ef. Begid K 1. Kotarsko-vakufsko mearifsko povjerenstvo u Ko­ njicu položilo je »Gajretu? od sakupljenih kurb. ko­ žica u Konjicu, Umoljanima i Seonici svotu od 200 K 50 hel. Kožice darovaše: Mehaga Džumbhur, Idrisbeg H. Husejnović, Salihaga Prohid, H. Alibeg Begtaševid, Adembeg Repovac, Hašimbeg Badnjevid, Hafiz Abduselam ef. Džumhur, Mehmeđ-Ali Hadžić, Muhare­ maga Hrnjica, Smailbeg Agid, Mujaga Drače, Mahmut Salahovid, Ademaga H. Zukić, Hasnihanuma Alagić, H. Abdaga Hadžalić, Lutlibeg Begtaševid, DauLaga Kadić, Islambeg Agid, Šaćirbeg Liubović i Alaga Turak svi iz Konjica. Vrijednost ovih kožica iznosila 155 K 60 hel. Mehaga Drkid načelnik i predsjednik vakufs. džem. međžlisa u Umoljanima kot. Konjic sakupio je od kurb. kožica od seljaka u Umoljanima 26 K 30 h. Priloge u novcu darovaše: M. Drkid 6 K; po 3 K: Salih Bandid, Salih Fatić, Salih Vatrid, Arif Lučkin i Bego Džihan; po 2 K: Bajro Paralija i Hamid Bandid; po 1 K : 'Avdjja Kadrić, te Sulejman Trešnjo 50 hel. Nadalje je Ragibaga Alikadid trg. i posjednik iz Seonipe sakupio 18 K 40 hel. Priloge darovaše: R. Alikadič U LC Mujaga Bakalovid 3 K, Alija Bakalovid 2 K 40 h. Mustafa-Asim ef. Sarajlić, opć. bilježnik i Gajretov povjerenik u Stocu poslao je ubranu svotu od kurb. Itužiča K 15 40 h. Kožice darovaše: po 1 komad: Mahmud Behmen r. Muhamed ef., Muhamed Mehmcđbašid H. Mehmedagin, Mehmed ef. Salčid, II. Abđurahmanaga Pitid, Smail ef. Buzaljko i Hasan Hromić. Mjesto kurb. kožica darovaše u novcu: Ismet ef. ćurčić iz Sarajeva K 10'— Ibrahim ef. Hadžid šer. sudac u Prozoru K 4'85 h, MehmedAlija Terzimehid iz Maglaja K 3’— Bušaga Avdić trg. iz Plane (kod Gacka) K 3’—. Asimaga i Fejzaga H. Šabanović trg. iz Sarajeya darovali su 2 ’kurb. kožice, koje su unovčene za 14 K —. Mujaga i Abdaga Kaiamehič trg. iz Vareša po­ slali su sakupljenu svotu od kurb. kožica od K 25'—. Kožice darovaše: Braća Arapović, Vejsilaga Sišić, M. i A. Karamehid i Sabitaga Odobašid, sve u vrijednosti od K 25'—. Mehmed Mulalić vakuf, pisar r. Zvorniku poslao je ubranu svotu od kurb. kožica u iznosu od K 5'40. Kožice darovaše: po 1 komad: Hamdija Delibajrić, Mustafa Šabanović, Mehmed Pedid, N urija Tarabid, Nešan Tarabid. Ibrahimaga Hodžić povjerenik društva »Gajret« u Brezovom-Polju poslao je ubranu svotu od kurb. kožica sakupljenih u društvu sa Ibrahimom H. Egridem od tamošnjih muslimana u iznosu od K 34*—. Kožice darovaše: I. H. Egrić 4 komada, Hajrullah Husid 3 komada, Ibrahimaga Hodžić 2 komada; po 1 komad: Haso Selmanović, Abid Husić, Hasan Delalić, Sulejman Zahirovid i Murat Topčagid. Svega 14 komada prodanih za K 34'—. Mjesto kurbanskih kožica darovaše u novcu: Ibrahim S elim ag ićK 4'—, �94 po K 2'— : H. Mula Husein H. Ibrahimović i Redžo Sitarević; po K 1*— : Mehmeđ Fočak i Alaga Rahčić. Pododbor društva »Gajret« u Gacku poslao je ubranu svotu od kurb. kožica sakupljenih u Gacku u iznosu od K 14'40 h. Kožice darovaše: po 1 komad: Arif ef. Sarić, Šajtaga Kurtović, Bešir Hrustanović i Safet Pašić. H useinaga H. Repičić iz Bos. Šamca poslao je K 45‘— od kurb. kožica sakupljenih u Šamcu za naš »Gajret«. Kožice darovaše: H. H. Repičić 5 komada, M uharem beg Mahmutbegović 2 komada; po 1 kom.: Hasanbeg Izetbegović, Sulejmanaga Zukić, Hasanaga Vajzović, Ibrahim aga Repičić, Mehmedaga Repičić i Braća Čizmić, koje su unovčene za K 45‘—. S v i m a d a r o v a t e l j i m a neka je čast, hvala i priznanje! Davno potvrde i darovi. „Zrno po zrno pogača*1. Huseinbeg Bušatlija iz Bugojna poslao je K 9.43 ,,Gajretu“, koju je svotu sakupio u hotelu Vlašić megju nekoliko prijatelja. Dionisije S. Dulović prilikom posjete društvenih prostorija darovao je K 1.— „G ajretu“. Ahmed Lučarić iz Kule-Fazlagić (kod Gacka) po­ slao je K 16.80, koju je svotu sakupio, na predlog džematbaše Hamidage čam pare, na svadbi u Muratage ćim ića. Priloge darovaše: A. Lučarević K 2.23, Mujaga Džubur K 2 — ; po K 1.— : Murataga čim ić (mladoženja), Hamidaga Čampara, M ejrem hanum a Nukić, Ahmedaga Čampara, Rizvanaga Valođe, Salihaga Hidović, Salih ef. Dilberović, Osmanaga Skobalj, A vdaga Bašić te prije poslatih K 3.57 što ukupno iznosi K 16.80. * Mujaga Malkoč, povjerenik društva „Gajret", u Društvene vijesti. Jezeru (kod Jajca) poslao je K 26.— »Gajretu« koju je svotu sakupio Smajl ef. Hatibović m egju tam. »GajIVovi p o d o d b o r i d ru štva. — U prošlom broiu ret«-ovim prijateljima. smo izvijestili o obrazovanju društvenog pododbora Abdulah Berberović učitelj iz Gacka sakupio je u Stocu, a u današnjem smb d stanju objaviti, da su za »Gajret«, prilikom skupštine Gajretova pododbora, osnovana još dva nova pododbora i to u Tuzli i u svotu od K 9.20. Konjicu. Priloge darovaše po K 1.— : A. Berberović, ćaU upravu podobora u Tuzli ušla su ova lica: mil Šarić, Mehmed Duraković, Bećir Bijedić, Arif ef. Hafiz Osman ef. Vilović, gradonačelnik, kao pred­ Šarić i Dolić; po 50 hel: A rif Agić, Hasan Pašić, sjednik; Adem ef. Briše, učitelj trg. škole, kao prvi re­ i Osmanaga Zvizdić; po 30 hel.: Nezir Hrustanavić; vizor i potpredsjednik; Kadraga Kunosić, trg., kao po 20 hel: Hasan Hrustanavić, Hamid Zvizdić, Muhatajnik; Omer ef. lbrišimović, čin. vak. mearif. kotar, rem Tanović, Murat Agović, Selim Kamerić, Hamid povjerenstva, kao blagajnik i Zejnilaga M uharemagić Kurtović i Jusuf Habeš. trg., kao drugi revizor. Na svadbi Bešira Kurtovića u Gacku sakupio je U upravu pododbora konjičkog izabrani su: za Osman ef. Zametica muallim.K 6.— Priloge darovaše: predsjednika: H. Abduselam Džumhur, za podpredOsman ef. Zametica 70 hel., Hrusto Bijedić 50 hel., sjednika i I. revizora: Islambeg Agić, trg., za tajnika po 40 hel.: Sadik čam o, Mehmed Kurtović, Ramo Fehimbeg Begtašević, za blagajnika: Arif ef. Muftić Kurtović, Hamid Kurtović, i Ahmed Tanović; po 30 opć. bilježnik i za 11. revizora: Smailbeg Hadžihuseihel: Rašid Čustović, Osmanaga Zvizdić i ćam il K u r nović. tović; po 20 hel: Ahmed Muhović, Salih Zvizdić, Be­ Nove satrudbenike na kulturnom podizanju na­ šir Kurtović, Muharem Tanović, 'Arif Zvizdić, Adem šega naroda srdačno pozdravljamo Želeći im uspjeha Pašković, Šaćir Kurtović i Adem Kadunić. u blagotvornom radu. Alijja Sarić kći Arif ef. Sarić iz Gacka sakupila P o d o d b o r u T r e b iu ju . — Pri zaklučku lista je na sijelu m egju ženskinjama K 11’40. Priloge darovaše po K 1.— : Alijja Sarić, Naza smo dobili izvješće od povjerenika u Trebinju, da su i tamošnji članovi društva osnovali pododbor. — U Sarić, Zehra Pašić, Šerifa Pašić, Mullija Kurtović i pododbor su izabrana ova lica: Šućri beg Resulbe- Naza Kurtović; po 50 hel: Šeća Zvizdić, Zada Zviz­ gović, veleposjednik, za predsjednika; Ahmed ef. Ma- dić, Arifa Sarić i Almasa Sarić; po 40 hel: Ummija hinić^ muallim, za tajnika; Ahmed A. Tatarević, apo­ Sarić, Hanifa Sarić i Dževahira Zametica; po 30 hel: tekar i dosadašnji povjerenik društva, za blagajnika; Fatim a Tanović; po 20 hel: Emina Sarić, Hamida SaSmajo Hajdarhodžić za I. revizora i -potpredsjednika r'ć, P aša Sarić, Mukerema Sarić, Šida Kurtović, Sa­ fet i Dževahira Sarić; po 10 hel: Džemal Pašić, te 40 i Lutfija Šehović za II. revizora. Novom pododboru želimo uspjeha u radu i po­ hel. Bajro Grebović. Kotarskovakufsko-mearifsko povjerenstvo u B. zdravljamo rodoljubivu braću, koja se primiše blago­ Novom poslalo je K 24.70 »Gajretu«, koja je svota tvornog i korisnog rada za dobro naroda. sakupljena prilikom otvorenja novo tam. mektebi — ibtidaije. �95 Omer Salihamidžić iz Trebinja poslao je K 8.60, Živili svjesni sakupljadi, kao i prilagadi ovih koju je svotu sakupio Ešref ef. Rašidagić. humanih priloga i bili primjerom i ostaloj braći mu­ Regib ef. Hasanbegovid, povjerenik društva »Gaj- slimanima! ret« u Gradanici (kot. Gacko) sakupio je na svadbi Šehage Hasanbegovida iz Avtovca (kot. Gacko) K 5.70 Priloge darovaše po K 1 — : Mehmedbeg Ha­ sanbegovid, Ademaga Bijedid i Ademaga Pašid; po Dobrovoljnih priloga na zabavi Musi. zanati, 50 hel: Zediraga Pašid, Sulejman ef. Pašid, Mustajbeg udruženja ,.Itihad“ u Mostaru, priregjenoj 2. dan K ur­ Hasanbegovid, Ibrahimaga Hasanbegovid i Ćamil ef. ban bajrama u korist „Itihata" i „Gajreta'1. Po 10 K: Hasanbegovid. Isti je sakupio na svadbi Alije Gusta- H. Jusufaga Efica, Makso pl. Gjurkovicz, okružni pred vida u Velikoj Gradanici (kod Gacka) K K 3.50. stojnik, Ibraga Hakalo iz Mostara i Ademaga Mešić iz Priloge darovaše: po 20 hel.: Ragib ef. Hasan - Tešnja. Po 5 K: Ekselencija Strasser, General Daler . begid, Džafer Tanovid, Alija Custovid, Džaferaga Ta- Ihrahim beg Defterdarovid, kot. prestojnik i Alija Lilovid, Bediraga Talovid, Hasan ef. Ćarbo, Ramadan- hovid iz Mostara, Brada Mrdid iz Čapljine, i Šabandauš aga Ćarbo, Abdiaga Custovid, Mehmed ef. Hebib i Arnaut iz Mostara, 4 K. Po 3 K: Salko ProMurataga Džeka; po 10 hel: Ajnihanuma Ćustovid, hid trgovac iz Konjica i Ltnt. Krćman i Risto Banić Pašo Fadlagid, Derviš Bašić, Alijaga‘_Krvarac, Ibrahim iz Mostara. Po 2 K: Vurija Arnaut, Hasan ćemalović, aga Bašid, čelebihanuma Ćustovid, Hamidaga Dilid trgovac, Ibrahimaga ćekro, Muhamed Hadžid, MuhaMehmedaga Muratović, Halilaga Krvarac, Mehmedaga, meg eff. Butum, Husaga S. ćišić, Salih Efica, Ibraga Krvarac, Džaferbeg Krvarac, Nuhanaga Grebović, Za- Jahić, Ibrahim Silid, Ltnt. Šarić, Derviš Ćumurijo hiraga Bašid i Mehmed Bašid; Dževahirhanuma ć u - Uroš Jeladid, Kajtaz Sulejman H. Gjulbegov, Kapetan Husein, Velid Muhamed, Talid Sabit eff. ud., Gjikid stovid 7 helera i Mesa Krvarac 3 helera. Hadži Lufti ef. Hađžiahmetović iz Gor. Vakufa Ahmed ud. i Štamparija „Naroda" svi iz Mostara. Hajrposlao je K 8.03, koja je svota izvagjena iz kašica, aga Šerefanid 1'50 K. Muhamed S. Tikvina 1'40 K. koje se nalaze u tamošnjoj „Turskoj kiraethani" broj Po i\K : Salih Mahinić, Avdo Balid trg., Hasan čele259 K 2.38, kod Brade ćalkida broj 257 K 5,41, te bid trg., Muhamed ef. Konjhodžid por. ofic., Tikvina Avdaga, Hasanaga Ćehić, Muhamed Topuzović, Alikod Muharema Mušica broj 258 24 hel. Mehmed Saldid iz Stoca poslao je K 7.(50 »Gaj- majstor Kurtović, Muhamed Tikvina, Mehmed Draće, retu« od koje svote je isti sakupio prilikom kurban- Jusuf Šehić, Branko Kašikovid, Tahir Dautović,Mujaga Tori oj Po 50 h: Salih Ćišid Šehagin, V. Štiglid. Svega bajrama pred tam. džamijom K 5.40. Za tim su darovali: M. Saldid (mjesto bajramskih kruna: 131.90 K, od toga V* „Gajretu" iznosi K 65.95 Svima prilagadima hvala a isto tako hvala i destitkih prijateljima) K 1.—, Osman Zelo 80 helera svima posjetiocima ove humanitarne zabave! i Ibro Vanje 40 helera. O d b o r ,,I t i h a d a“. Mehmed Bajrić-Mehidević, obućarski majstor u Ljubuškom, poslao je K 8.18 „Gajretu14, koju je svotu sakupio prigodom općinskih izbora. Priloge darovaše po K 1.—: Sadik ef Sadikovid i Zaim Šukalid po 50 O nei nosKap y U apnrpaA y. IIpeA A0ceTaK Aa^a hel.: Hasanaga Gujić (Hasanov) i Mehmed Bajrić-Mehićević; po 40 hel: Jovo Radoidid, Idrizaga Lalić, ce je y uapnrpaACKOM npe,irpal)y KyeKympiKy, ihto jichch Dušan Ružid i Hasan ef. Sadikovid; po 30 hel: Memiš- Ha aHaAOJiCKoj o 6 a^ a Eoc<J)opa, nojaBHO noacap, Te je tom aga Mahid Alagin, Ibraga Muminagid, Vladimir Buk­ npn.5HKOM Hsropnjio oko 200 Kyha. EKcneAHn;Hja y JeMeny. B pxobhh 3anoBjeAHHK vić i Aleksa Jelid; po 20 hel: Zaim Alendar, Vladi­ mir Ratković, Ibrahim Gujid, Lazar ćubrilo, Salihaga eKcneAumije y JeM6Hy nomao je ca npH.iHHHo MHoroDizdarevid, Šućraga Osmid, Ivo Ludid, Halidaga La­ SpojHOM bo] hom ciijiom ofl, XoAenAe npeMa MexaHH, r^je lić, Avdo Bedirovid, Sabit Bećirović i Ljubo Gnjato ke ranka Bajb&a. 3a 6 Aana. V tbpahbihh MexaHy nokn ke Bojcna npOTH rpaAy CaHan. te Kasim Mahid 10 hel. P a i n a i>aJiKany. — y n o c jte A a e BpnjeMe niiTaBa Mjesto destitke Ali ef. Ormanu kancel. iz Ljubuškog, prilikom njegove ženidbe, darovao je Hafiz CBjercKa niTaMna nnine o paTy Ha Ba.iKaHy, Koja ke AOHnjeTH HacTynajyke npo.T»eke. OBaj paT 6 a araao y Rašid ef. Mesihović, trg. u Vitini K 1.— »Gajretu«. Ruhija Hađžosmanović iz Jajca poslao je K 5.40 KopacT no3HaTe repnaHcne Haje3Ae »D rang nach Osten«, Gajretu, koju je svotu sakupio prilikom glavne skup­ a Ha uiT6Ty Typci«e papeBHHe h o hiix 6ajiKaHCKHK AP®aBHua, Koje H0 6ii XTje^e nosiaraTn repMaHCKy aKu;njy. štine društva »Darul-hajr« u Jajcu. Mila Abramović uditeljica u Cazinu, poslala je O hhm dajncan. AP^KaBnpaMa, Koje [6a Ty aKgajy noTnoCTaBj&eHe cy y aaraeA Herce mpbhhc, K 22.— »Gajretu«, koju je svotu sakupila prilikom Maravie, zabave tam. muslimanske kiraethane priregjivane na ca Kojana cy ce liene oa h>ux ( icao Ifp n a T opa a H y r a p c i c a ) 3 u a OBOjsa^ie. *ApHayTiiMa 11. februara, t. g. Iskaz. Ma.in r.iacniiK. �96 je TaKoljQ .p očehaHa HeKa ayTOHOMiija, Koja 611 Ha npojbehe noAHivin onkn yeTaHaK y AđtfaHejH. U č e n i k : Kada ko ima nekog rogjaka, koji je otišao ne­ kuda u svijet. EmviecKa p arn a <|uoTii. Upeiua hobom npopaiyHy emviecKor a^Miipa-iaTa carpa^n ke ce oBe roAune 3Ha Tan 6poj paTHiix ćpoAOBa. JS,o 31. o. m. 6nke irarpaljeHo:' 1 aP®Abot, 1. OKvionaana, 5 icpcTauia c TonoBHMa h i 6e3 TonoBa, 28 Topne^o pa3opaqa u 3 noABO^ne Aaije Ha 1. aopnaa CTajake y rpaAH>u 10 ApeAHOTa,3 okjioiiH.aqe, 7 KpcTama c TonoBHMa n 3 6e3 TonoBa, 32 Top'neA0'pa3apaqa ii 12 iioaboahhx 6poAOBa. Oa obiix ke KpajeM 4)0HaHHujcKe roA. 191. ,./l2. 6iith AoroTOBAbeHo: 6 AP^AHOTa, 2 oK.ionftane, 4 KpcTaiua c TonoBima h 2 6e3 TonoBa, 29 TopneAO-pa3apaqa h 6 hoaboahhk 6po AOBa. O ciim Tora carpaAiike ce hckoaiiko 6poAOBa 3a koJLOHnje. Jlnjenu 3Hagn Mnpa! IjliinoBCiiii cnosieHHK. KoHrpee aiuepnqKiix CaBe3hhx ^ pm aB a OAo6pno je cbot/ oa -2 MiiJiwjyHa An*iaPa ( oko 10 mhj. KpyHa), kojom 6u ce noAiirao cnoMe-HBK JlHHKeHy, oc.io6oAHopy po6oBy. Ilojaqan>e pych*e <|).ioie. 3anoBjeAHHK pycne^ioTe C tphaaob, npeA.ioiKHo je noja’iaH.e pycKe (J'.ioie. Kao pa3Aor 0B0My npeA*!iory Ctpha*iob je Hapeo AP:icaa>e AycTpo-yrapCKe MoHapxiije, y Kojeiay bhah B3a3riBaH>e PycHje. Bojna KOJiucnja y EBpony. » Je su T a3era« jaB.ta, Neki seljak upita nekog kadiju, da Ii treba ženu po­ slušati. — Ne treba! — odgovori mu kadija. Ama, žena mi je rekla, da ti ponesem lonac masla — reče seljak. — Tako pametnu ženu treba uvijek poslušati — odgo­ vori kadija. Aa je BJiaAa noc.iaaa y HeKe eBponcKe AP^caBe caceĆHy BojHy KOMficnjy, Kojoj je CTaB.’teHo y AyJKHocT, Aa npoyqn hcko BojHe ypeA6e, ocoćiito toiihiiuitbo n MopHapngv. Koaincaja je OTayTOBa.w y <J>paHuycKy, oAan^e ke y EHrviecKy n HjexaqKy. O chm Tora hcth •iiict n38jemTaBa, Aa je BAaAa pnjeimiAa HaSaeiiTU ABa »ApnAnayTa« aa nojanaae TypĆKe 4>AOTe, Te je cnOMe- HyTa KOMHCHja OBAamTeHa, Aa y eBponcKHM AP®aBaMa noBeAe nperoBope 3a Ha6aBy thx 6poAOBa. Hesinpn y MeKCHicy. O a hcko.ihko AaHa 11360.10 cy y AP*aBH MeKCiiKy HeMiipu, Koju Mory Beona .tbko AOBecTH Ao rpa^ancKor paTa. y3poK obhm HeMnpmia jicjkii y CKopamauM ii36opHMa npeAcjeAHiiKa peny6;mKe, jep cy caAamfteM npeAcjeAHHKy IIop4)HpHjy ,ZlHa3y H36ppjaHH AaHn. 36or Tora cy ce CTpaHne Aa-ie y 3KiiBy aniT an0jy h cnpeMajy ce, Aa n x a »h 036opa He Ha^e HecnpeMne. Ho očbhho n 36op npeAcjeAHHKa y MeKcnKy 3Haqa ii rpakaHCKH paT, jep peAOBHO AO^e ao ymiqHHx Tyna H3Mcky npoTHBHHKa. CjeBepHe anepunKe caBe3He ApncaBe, Koje OAaBHa nonpujeKo rvieAajy Ha H63aB0CHocT MeKciiKa, Mo6H.iH30BaAe cy Ha rpam m e jane oApeAe BojcKe, Aa y CAyqajy Bekux Hernipa HHTepBeHHpajy h , Kano cy c.jiyac6eHo MOTHBnme oBa HHTepBeHguja, 3anpnceue 0HTepBeHg0jy obpohckhk AP^caBa, a yjeAHo 3amT0Te CBoje AP^KaB^aHe. šale i dosjetke. U č i t e l j : Šta se razumije pod tim, kad se kaže da­ leki rod? * * Nekoga seljaka, koji je prodavao konja, zapita mušterija, da li mu je konj plašljiv? — Nije, duše ini, odgovori seljak, jer svaku noć sam u štali spava. * Otac pita sina, koji je učio kundurdžijski zanat: „Pa kako napreduješ, sine?“ — Vrlo dobro, dragi oče, odgovori sin ponosito, sad se već smijem slobodno smijati, kad onaj drugi šegrt bude bijen od pomoćnika! * Neki seljak je pratio nekoga gospodina na neki visoki vrhunac. . Gospodin se putem umorio, pa zapita seljaka: aHoćemoli se još dugo peti uz brda?" ... . ' — Samo do vrha, odgovori seljak, a onda ćemo ići niz brdo. * Pred sudom je stajao neki čovjak, koji je krivotvorio banknote Predsjednik suda ga upita: „Optuženiče, dokazano je, da ste Vi štampom krivotvorili banknote, što ih je policija kod vas pronašla. Šta imate navesti u svoju obranu?" Optuženik odgovori hladnokrvno: „Slobodu štam pe!", Poruke i odgovori uredništva. T a i a HBHy. — KaKo biiahtc, jeAHy Ban CTBap y ABHainrfceM 6pojy aohochmo, aok one ABnje APyr e Hncy 3a jhbhoct. — Onaj upeBBA naK ivieAakeiso Aa yBpcTHMO y KojeM HapeAHOM 6pojy. — 3ApaBo! CTBapu M y x a m e A- — A B0ie c rn ap n cmo BaM, ksko CTe Tpeka Hiije 3a „ ra jp e T . IIoina.i.HTe mTO APyt,o. — CeAaMl bhajcah, yBpcT0AH, AOK OHa A. M uli. M. — Nije za »Gajret«. F e v z i j a . — U idućem broju donijećem o sva­ kako. Brojeve od nove godine spremili smo vam ondmadne. I b r a h i m M. — I proza i stihovi su veoma slaba rabota, te ne možemo ni jednu stvar uvrstiti. G j e m a 1 0 . — Veoma nam se svigja što onako toplo osjećate za svoju nevoljnu braću, koja ostav­ ljaju svoj toprag, ali nam se Vaš sastav o tome ni­ kako ne svigja, te ga ne možemo uvrstiti. Ni ona druga stvar nije za javnost. L j. B r. - - Vaša priča o lum peraju u Jerem ića gostionici tako 'jo ružan siže, da je mi u našem listu ne možemo donijeti, kad bi bila najmajstorskije na­ pisana. Ovako pak našandrcana, prava je bljuvotina i po sadržini i po obliku, te nije dostojna ni urednič­ kog koša. A 1 i R i z a. — I ova je stvar slaba kao i ona prva. H a s a n b e g . — Lijepo osjećate za ,,milu do­ movinu11, ali pjesm a, koju ste joj iskitili, nije lijepa, pa je ne možemo uvrstiti. Dž. — U jednom od idućih brojeva ćemo d o ­ nijeti. Za uredništvo odgovara: Osman Gjildć. - Islamska dion. Štamparija. - 3a ype^Hnmino oAroaapa: Ocmaii 'liiiKnl,. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/bf8aed33ccf7f3ceaff8216737aa42a0.pdf 64bb7d8c440b83272d2deaa2ddbefded PDF Text Text B l’OJ 7. BROJ rOAHHA IV. 0 OBIMA TajpeT Gajret JU1CT 3A ^P y in T B E H E nOCJIOBE H 3A HAPO ^HO IIPOCBJE'RIIBAH jE. LIST ZA DRUŠTVENE PO ­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H3JIA3H CBAKOT 1. h 15. IZLAZI SVAKOG L i 15. ------- U M JESECU.--------- ---- y MjECEuy. — B.iacmirc: AP.vihtbo „TajpeT". - ypeaHinc: Ocuinii 'JoiikiiL. — Vlasnik: Društvo ,,G ajret“. - Urednik: Osinaii Gjikić CAPAJEBO, 1 iiii|iii.[ii 1911. — U n j e i i a j e j iiiC T y : sa J>ociiy h XepneroBnHy n A ycTpoyra p cK y MOiiapxnjy, sa H-aanoBe, Tajie 6y, yHennKe h TencaKe 2 K, s a H e o j i a i i O B e A K roAnuiao. 3 a cbo ocTajie seii.tbe 10 tjipaHaica. IlojeflHHH 6 pojeBH cTajy 20 xeji. HenjiaheHa ce nncitia ne npuMajy,. pyKonncn ce He Bpahajy. — IlpeTnjiaTa h pyKonncn aia^i.y ce Ha a^pecy: „ 1'ajpeT" — CapajeBo. Pravi put. Nije potrebno dokazivati o kulturnoj nazadnosti našega, islamskog dijela naroda ovih zemalja, jer je svakome na prvi pogled pot­ puno jasno, da smo mi u svakom pravcu kul­ turnog života daleko zaostali za ostalim vje­ roispovijestima našega naroda. Jedan Od najglavnijih uzroka toga našega stanja je nesumnjivo taj, što mi nemamo obra­ zovana svećenstva, koje je i u nas, kao i u svakom drugom narodu, od najvećeg upliva u širokim narodnim slojevima. Svećenstvo je u svakom narodu onaj važni faktor, u čijim se rukama nalazi putokaz, kojim se odregjuje pravac kulturnog razvijanja narodnog, pa je narod kulturno sve to napredniji, u koliko mu je naprednije i obrazovanije njegovo svećenstvo. Na kakvom nivou obrazovanja stoji naše svećenstvo, svima nam je dobro poznato, pa će svako, kad to uzme u obzir, lahko doći do zaključka, da naš millet nije mogao ni biti drukčiji, nego što je, jer ga njegovo svećen­ stvo nije drugim putem umjelo naputiti. Stoga i jeste bila najpreča potreba stvo­ riti obrazovano i savremeno svećenstvo. Rad i nastojanje u tome pogledu trebao nam je da bude najpreči, i nada sve važniji, pa smo kroz ova tri decenija novoga života mogli postići dosta lijepih rezultata u tome pravcu. Ali da ne govorimo o onome, što se nije učinilo, jer ovim redovima nije namjera kritikovati ničiji ' Js-j, — SAKAJEVO, 1. aprilu 1911. C ijen a je lis t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č l a n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje lOfranaka Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se. ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. rad ili bolje reći nerad. Glavna je stvar to, da se učinilo nije ništa i da se mi nalazimo u stanju, koje mora svakoga rodoljuba zabri­ njavati i koje nam mora imperativno nalagati, da se ono. što je propušteno, što prije izvrši i da se ulože sve sile u rad i nastojanje, koji bi išli za tim, da dobijemo obrazovano i savremno svećenstvo, koje bi bilo prvi uvjet našega kulturnog unapregjenja. Cijeneći važnost svećeničkog savremenog obrazovanja ,,Gajret" već nekoliko godina daje stipendije onim našim omladincima, koji se posvećuju teološkim studijama na ,,Darul-Fununu“ u Carigradu, pa imade danas nekoliko takovih stipendista, od kojih će nekoji nasko­ ro i završiti svoje studije i povratiti se puni znanja i spreme u svoj narod, da mii budu učitelji i naputnici na dobra i korisna djela. Isto tako je lanjske godine učinio i vakuf, koji je takogjer odredio nekoliko svojih stipendija za slušatelje te struke, pa se tako danas, nalazi lijepa kita naše omladine na carigradskom univerzitetu, kao slušatelji teoloških nauka. Nu ovo je i suviše malo. O vo su početci, koji su nas mogli zadovoljiti, da su učinjeni prije dva tri decenija, ali danas ne. Danas je nama potrebno taj rad toliko proširiti, da bi nam za nekoliko godina donio što više i što boljih rezultata. Razmišljajući o tome Gajretov odbor je, a na inicijativu svoga potpredsjednika, g. Dr. �98 Karamehmedovića, preduzeo nedavno u tome obrazovane vjeroučitelje dobavlja i sa strane, pravcu korake, koji su imali velikog uspjeha. da daje muslimanima abiturijentima gimnazija, „Gajret" je naime uputio zemaljskom saboru koji žele učiti teološke studije u Kahiri ili molbu, u kojoj je tražio, da se u zemaljski Carigradu nekoliko dobrih Stipendija; b) da odmah dade izraditi vježbenice i budžet unese svota od 40.000 K, iz koje bi se dijelile Stipendije onim muslimanskim uče­ rječnike arapskoga jezika za gimnazije; c) da uvede turski jezik kao neobligatan nicima gimnazije, koji se obvežu, da če svoje predmet u višim razredima gimnazija. studije produžiti na teološkim školama. 3. Poziva se zemaljska vlada, da što prije T a molba je, kako rekosmo, imala uspje­ ha, jer je ta svota zbilja unešena u ovogo­ — po mogućnosti u septembru 1911. — pro­ dišnja zemaljski proračun, pa je ona od strane vede reorganizaciju šerijatske sudačke škole. U buduće neka se u školu primaju samo Sabora i primljena. Na taj način ćemo mi do­ biti stotinu stipendija po 400 K, koje će se da-, takovi gjaci, koji su svršili najmanje četiri raz­ vati učenicima gimnazija, koji će docnije stu­ reda gimnazije. — Za gjake, koji hoće da iz dirati teološke nauke i odati se pozivu vjer­ Medresa stupe u šerijatsku sudačku školu, ne­ ka se ustanovi jedan kurs, u kome će steći bar skih funkcionara. Osim toga su povodom ove ,,Gajretove“ onu općenitu naobrazbu, što je imaju apsol­ molbe narodni poslanici muslimani zatražili od venti IV. razreda gimnazije i neka se u školu vlade, da se odmah reorganizira današnji primaju samo oni, koji mognu nakon kursa „Mektebi-nuvab“, te nastava u islamskoj vje­ pred naročitom stručnom komisijom dokazati, ronauci i arapskom jeziku na gimnazijama, u da imaju općenito obrazovanje apsolvenata IV. čemu je vlada dala povoljan odgovor, obe­ razreda gimnazije (osim u latinskom i eventu­ alno njemačkom jeziku.) ćavši ovoj opravdanoj želiji izaći na susret. U tom smislu su podnešene zemaljskom Sama škola neka se tako reorganizira, saboru tri rezolucije, koje je sabor jednoglas­ da se jedan dio učenika obrazuje za kadije, no usvojio, a koje-glase: a drugi za učitelje, dotično vjeroučitelje (mu„1. Sabor Bosne i Hercegovine poziva allime.)" zem. vladu, da svotu od 40.000 K (u pod­ Ostavljajući da se docnije povratimo na stavku 10. a stavka 18. naslova 6, glave IV. ovaj predmet i da opširno obavijestimo o na­ potrebe) dijeli kao štipendije onim islamskim činima, na koji će se ovi radovi provagjati, gjacima u gimnazijama, koje predloži vakuf- mi za danas završavamo, nadajući se, da će sko-mearifski saborski odbor, komu će petenti se svaki rodoljubivi brat ovim glasovim a ob­ dati obvezu, da će studirati nakon što svrše radovati, gledajući u ovome pravi put našem IV. razred gimnazije, šerijatsko-sudačku (do­ kulturnom podizanju. tično kadijsko-mualimsku) školu ili nakon što svrše Vili. razred, teologiju (darul-funun, dini M. Ćazim Ćatić: =-— :----■ — šube) u Kahiri i Carigradu. Iz ciklusa „Religiozni soneti“. 2. Poziva se zemaljska vlada: (Posvećeno pepelu Mesuđ ef. S.) a) da u sporazumu sa Rijaseti-ilmijom što Ibrnhim-pejgiimbcr a. s prije promijeni nastavni plan za islamsku vje­ Dok pastir bijaše usred gore tijeT ronauku u gimnazijama i drugim srednjim kao Sunce i mjesec bozi mu bijahu — i osnovnim školama, da pri namještanju islam­ I tajne zvijezde na njega gledahu skih vjeučitelja, osobito u gimnazijama, realPogledom Onog, koji vječno bdije. *) kama i učiteljskoj školi, dobro pazi na njihove kvalifikacije, da bez velike potrebe ne popuI pred njim otkri se zastor, štono krije Istinu sv’jetlu, pa on tad u strahu njuje tih mjesta osobama, koje nemaju pot­ *) Ibrahun jc u djetinjstvu pripadao sabetiČkoj vjeri i pune srednjoškolske i stručne teološke nao­ obožavao je sunce, mjesec i zvijezde. Lijepo Kuran pripovijeda, brazbe, da po potrebi takove opće i stručno kako se je on od politeizma obratio jodnobošlvu. �99 Na sedždu pao je i ko crv u prahu Slavio Tvorca, koji svemir grije. Narav je boju poprimala žutu: Trava je gorila i cvjeci su veli. A onda u hram otišo je Bala, Sjekirom oštrom polup’o idole, Kaldejči što im pobožno se mole. H ađžer1) i čed o p ro r o k — starac b’jeli*) O stavi sam e na d ivljem u putu. I Hadžer kune svoju sudbu krutu, Od dragog doma što je sada dijeli. Nemrud ga za to na lomaču dig'o; A1 Džibril u pomoć s neba mu je stig’o Pretvoriv lomaču u baštu od lala. Gori joj duša, plamna žegj je mori; „0 Bože!1* — njena suha usna zbori „Spasi mi život bar za ovo đ’j ete!“ Musa-pejgamber a. s. I gle sad čuda! Ispod nogu mali’ Sićušnog čeda teku pjeskom vali, A viš njih grmlje svod sjenati plete. Jehova silni dao mu je štaku I b’jelu ruku,3) što čudesa tvori, Da ropski sindžir, faraonsku tlaku Sa Jakubova potomstva obori. Hiđžret I on je norođ poveo po mraku Zemlji, gdje med i mlijeko šumori, Da živi slobodno ko ptica u zraku. ... > — A1 dok je sVišnjim na Sinajskoj gori Noćas će četa nevjernika doći, Da od tvog doma kasapnicu pravi; S tog bježi. Božije pratiće te oči, 1 skoro ti ćeš zasjati u slavi! . . . Zborio, kroz zastor sv’jetla magijskoga, Odmetnuo mu se narod je' od Boga 1 zlatnom teletu klanjati se stao. 1 razočaran je Kelim2) tada pao: — 0 zar su tako brzo u prah pali, Jehova silni, moji ideali ?!... CV. Veliki angjeo3) jedne tamne noći Božijem sluzi s oblaka se javi: — „Ti sa Siddikom rnpraš sada poći U Jesrib, jer ti zlo se sprema glavi. r.iP"! I pogje Resul s vjernim drugom. Pule Mjesec im kroz mrak prstom pokaziva. I dok u Meki mraka čete ljute Isa-pejgambcr a. s. Kad je spasitelja Israil pogled’o, Da s vrata igo robovski mu zbaci, Tad rodilo se bogoduho čedo, Bez gr’jeha i čisto ko sunčani traci. Pri njem bijahu pejgamberski znaci: Na svjetlom čelu mu genij se ogled’o 1 kad je Božije slovo propovjed’o, Tad ne shvatile ga hebrejski mudraci. Tragaju za njim, on već đogje meti: Jcsribski narod na doček mu leti I skutove mu zanosno cjeliva. Mahmud Es’ad: ■■----------- ■ — Islam i konstitucija. Uspomeni merlium Alibegn Firdusa. Već zasl’jepljeni mrakom predrasuda, Rekoše: „Satana lažts mu sa ustal“ I raspeti ga htjede rulja pusta. Al’Jgospod k nebu uzdiže ga živa — I mjesto njega izdajnički Juda Visi, a duh mu kroz plam pakla pliva. Zemzem-vrelo. Pustinjom sunce svoj je oganj vreli Sipalo s zenita. U očaju ljutu >) Jedi-bejda. 2) Epilelon Musa-ov, šio su mu ga islamski teozofi pridodal', jer je s Bogom razgovarao. M o 11 o: „Pa kao što su, pod okriljem Korana svoju ratničku slavu do basnoslov-. noga uspeha uzneli, tako su Arabi i umno postali svetlilo pomračene Ev­ rope, koja se još i danas koristi zra­ cima njihove Prosvete. Da nije bilo Muhameda, hrišćanska bi Evropa još dugo čamila i bila poprište neplod­ nih dogma, a kultura bi se za n e k o ­ l i k o vekova zadocnila“. D r a g u t in J. IIi j ć. Donosim, ovdje makar i mršavi, prevod krasnog Mahmud Es'adova Članka, što je izišao u 15. broju ») Agar. s.) lbrahim a. s. 3) Džibril, Ruhi-ekber. �carigradske sm olre „Tearufi — muslim in", jer bi že­ lio, da ispravim jedno od onih mnogobrojnih neprav­ di, što ih Islam u čine i, na žalost, često puta s uspje­ hom m egju našu mladež uvlače zasukani njegovi ne­ prijatelji i kritičari, čija nastranost — kako to zgodno prim jećuje pisac „Posljenjeg Proroka" — „potiče isključivo iz nehotična atavizma hrišćanske netrpelji­ vosti, koja se i u objektivno posmatranje uvlači". činim to i stoga, da bar donekle osvijetlim mo­ tive, koji su naše muslimansko narodno vodstvo nu­ kali, da bude začetnikom i glavnim dionikom jednog svijetlog m om enta naše najnovije prošlosti: glasovitog ilidž^pskog m em orandum a; kao i sudjelovanje naših predstavnika pri odnošaju daleko čuvene saborske re ­ zolucije o proširenju djelokruga našeg narodnog pred­ stavništva. Evo toga članka: * * * Ustavna ili konstitucionalna vladavina je način uprave, po kojemu je odanost i vjernost državljana prem a vladi i vladaru' skopčana sa nekim stanovitim uvjetim a i obvezama. Te su obveze u današnjim usta­ vnim državama opredijeljene temeljnim ustanovama i sadržane u temeljnom državnom zakonu ili ustavi. Pošto po Islamu uprava mora udovoljavati potrebam a državljana i Štititi njihove interese i pošto po islamu, ne mogu imati zakonite valjanotti odluke vlasti, koje su na štetu naroda — ne može se u teoriji ni do­ pustiti, da jedan islamski vladar bude apsolutan u svojim odlukama. Što to u praksi drukčije biva, to nije ništa drugo nego jedna prosta zloupotreba. Drukčije nije moglo ni biti, jer su Arapi, ti prvi šljedbenici Islama i uzor ostalih islamskih naroda, već po svojoj naravi bili slobodan i samostalan narod, pa im vjera, sa drukčijim pogledom na svijet, ne bi bila ni pristupačna, niti bi odgovarala njihovoj čudi i na­ ravi. Još su se u »zemani—džahilijjetu"1) stanovnici Hidžaza dijelili na kabile2), koje su stajale pod upra­ vom »reisa«8) ili „šejha"*). P rava ovih poglavica bila su vrlo ograničena i oni su bili dužni ravnati se prem a javnom mnijenju svoje kabile. Šejh čak nije bio lišen ni dužnosti kisasa4*) i dijeta8). Kurejš kabila, koja vuče lozu od Smail-pejgambera, sina Ibrahimova (a. s.) i koja se je držala osta­ taka Ibrabim alejhisselamova šeriata, bijaše neka vrst aristokratske republike, a sve deset njenih ogranaka, upravljano je prema potrebama i interesim a podanika. Kusaj bin Kjilab, Pejgam berov djed u četvrtom ko­ ljenu i utem eljitelj grada Mekke — odredio je bio jednu sobu svog dvora za vijećanje i zdogovaranje o potrebam a naroda. To je t. zv. „darun-nedve", što >) Vrijeme prije dolaska Muhamed alejhisselama *) velika porodica. *) vogja ili poglavica. *) oko za oko, glava za glavu i td. 8) krvarina, novčana ošteta što je ubojica plaća rogjacima ubijanoga, bi po prilici značilo „vijećnicu" ili „sabornica",u koju su imali pravo pristupa i glasovanja svi članovi ka­ bile, koji su prekoračili četrdesetu godinu života. Islam je ovaj prastari i lijepi običaj Kurejšija ostavio netaknut i u svom početku utemeljio tako divnu i savršenu vladavinu, kakvoj sc ne može naći prim jera u cijeloj historiji čovječanstva. Poznato je, da se Islam temelji na „vahju" t. j. božijoj objavi, koju je Alejhisselam dalje širio i na­ rodu saopćavao. »Vahj« se dijeli na dvije vrste: »metluvv« i „Gajri m elluvv" od kojih p r \u vrstu čini Ivur'an, a drugu „sunnet" Pejgamberov. „Sunnet" je trovrstan: 1.) „kavli", t j. Pejgamberove riječi i go­ vor; 2) „fili", t. j. Pejgam berovo ponašanje i rad, i 3) „tukriri". I kao što su „sunnet" Pejgam berove (a. s.) riječi i djela, isto je tako »sunnet« i njegova šutnja, kojom bi odobrio djelo i postupak kojega ashaba. Nu pored svega ovog iznimnog i visokog položaja, Njemu je ipak naregjeno, da se o stvarim a, o kojima nije došao nikakav „vahj" — ima zdogovoriti i spora­ zum jeti sa svojim drugovim a (Siirei — Imran, ajet 159). I držeći se te visoke zapovjedi Pejgam ber (a. s.) se je zaista uvijek zdogovarao sa svojim drugovima, a osobito sa odabrenim doglavnicima Ebu Bekjirom i Omerom (r. a.) Pa kao što su se ashabi (r. a.) strogo i doslovno držali božijih (dž. š.) zapovjedi, tako su isto bez obzira na hatur, i sa potpunom slobodom da­ vali mnijenje u stvarima, koje su ostavljene na nji­ hovo mišljenje i odluku. Za to ih je Pejgam ber (a. s.) počastio izrazivši se: »Vi bolje od mene znate svoje dunjalučke (svjetske) poslove!« P o svem u se ovom vidi, da je Pejgam beru (a. s.), čija i šutnja vrijedi kao šerijatski propis, naloženo, da se ima držati »mušavere«1) samo radi toga, da se Sljedbenicima Islama dadnu što jasnije upute, na koji način imaju svrša­ vati svoje zajedničke poslove. „M ešveret"1) igra u Islamu toliku važnost, da čak jedno Kur’ansko sure nosi naslov »surei-šura«. U jednom ajetu ovog sureta uvrštena je zapovijed o dužnosti dogovora izmegju zapovijedi o klanjanju i zećatu i obeseljeni su muslimani koji svoje stvari zdogovorno riješavaju, da će steći vječno blaženstvo. Pejgam ber (a. s.) je čak ostavio na volju svojih Sljedbenika i jedno od najvažnijih islamskih pitanja — pitanje o hilafetu i nije odredio, ko g a ima na­ slijediti nakon sm rti i biti halifa svih muslimana. I najmanjim se razm išljanjem može doći do zaključka, da se velik znak božije milosti i providnosti krije u okolnosti, da su sva Pejgam berova (a. s.) m uška djeca pomrla u m alim godinama. Jer da je Pejgam ber (a. s.) iza sebe ostavio m uškog potomka možda bi došlo do toga, da on, ili njegovi potomci, izagju kao p re­ tendenti hilafeta i ustvrde, da na tem elju prava nas­ ljedstva hilafet spada isključivo njima a ne i dru*) zdogovaranje, dogovor, izmjene njislj. �loi f'iftia-. To pak ne bi značilo ništa drugo nego li ne­ pravdu i nasrtaj na prirodno pravo naroda, pošto svaki pojedinac ima neosporivo pravo, da rekne koga ž-li za svog vrhovnog vjerskog poglavara. Ušljed ove su se okolnosti, odmah nakon Pejgamberove (a. s.) smrti, sastala dva velika islamska krila »muh«idžirin®1) i „ensar“2) na mjestu zvanom »Beni Saida« i, nakon potpuno slobodne i prilično že stoke rasprave, izabrali su za halifu Ebu Bekir Siddika (r. a.) U nastupnom govoru,- što ga je Ebu Bekir (r. a.) držao nakon svog izbora za halifu, izmegju osta­ log nalazi se i ovaj znameniti pasus: »Budem li ja bio podložan Bogu (dž. š.) i njegovu Pejgamberu (a. s.) onda i vi budite podložni i odani meni, a budem li u čem postupao proti propisima šeriata, onda ne tre­ ba da vas uza me vežu nikakve podaničke dužnosti"! Ova je njegova izjava u potpunom skladu sa Šeriatom i svima bijaše jasno, danijesui nemogu biti obve­ zani slušati zapovjedi, koje se kose sa propisima Islama. Pred svoju je sm rt Ebu Bekjir (r. a ) označio našljednikom Omera (r. a.), ali je za ovu svoju odluku isposlovo i privolu ostalih odličnika. U nastupnom govoru (hutbi) izjavio je Omer (r. a.), da nije od sebe tražio hilafeta, nego da se je te teške zadaće primio ušljed opetovanog zahtjeva Ebu Bekirova (r. a.), dodavši, da se neće udaljivati od pravde i obazrivosti, te je zamolio sve prisutne, da ga slobodno upozore na sve pogreške i manjkavosti, koje bi eventualno učinio. Na to ustade jedan od pri­ sutnih i pokazavši posjeklicu reče: „Budeš li, Omere, skrenuo s puta pravde, naputiću te ovom sabljom !. . Mjesto srdžbe i negodovanja, Omer se je zahvalio Bogu, što je dao sablje, koje će ispravljati Omerove pogreške!. . . Pred smrt je Omei (r. a.) odredio za izbor no vog halife odbor od šest lica, u koji je imenovao i svog sina Abdullaha (r. a.), ali pod uvjetom, da on ne bude izabran. Članovi odbora ustupili su svoje pravo glasovanja Abdur Rahman bin Avfu (r. a.), koji je za halifu izabrao Osmana (r. a.) Kašnje je hilafet došao Aliji (r. a.) i Hasanu (r. a.) nu i to je bilo na temelju narodnog izbora. Istina počam od Emevija (Omejevića), hilafet je uzeo oblik našljedstva, nu uza sve to su u svakom pojedinom slučaju islamski vladari sobom označili osobu prije­ stolonasljednika, i uz to još isposlovali i privolu na­ roda. Stupanje noyog vladara na prijesto bijaše skop­ čano sa t. zv. blatom3). Pa i u Turskoj, gdje po kanunu pravo na prijestolje pripada najstarijem i najsposob­ nijem članu vladarske porodice — skopčano je sje­ danje na prijesto sa biatom uleme i državnih dosto­ janstvenika.)• Kao što Pejgamber (a. s.), tako isto i hulefairašidin1) rješavali su sve poslove, u kojima treba čuti i glas naroda — u sporazumu i dogovoru sa narod­ nim odličnicima. U važnim pak stvarima halife su se držale »idžm&’-a"2) i ovaki su zaključci imali potpunu zakonsku moć i svak ih se je morao držati. Pošto su i kasnije i damske države bile theokratske, pa su ušljed toga i u njima vrijedili propisi Šeriata, koje nalaže ustavnost — ipak se je i u njima koliko — toliko poštovalo ovo načelo. Nu pošto ovaj princip nije zadobio stalne forme i oblika nijesu se radi toga islamski narodi mogli kako treba okoristiti blagodatima ustavnosti. Poznato je n. pr., da je Sultan Sulejman Kanuni (Veliki) oporučio, da se s njim za­ jedno u raku zakopa i’jeđna zatvorena čekmedža (kasica), za koju je nakon njegove smrti zaključeno, da se najprije otvori i vidi njen sadržaj, pa tek onda da se metne u kabur. Kad je čekmedža otvorena, ispostavilo se, da je puna fetvi, što mu ih je za vrijeme njegove vladavine o pojedi.iim pitanjima izdao njegov glaso­ viti šejhul-Islam, Ebus Suud efendi, koji je ušljed to­ ga zavapio: „Oh, Sultan Sulejmane! Zar si mene uči­ nio odgovornim prema Bogu (dž. š.)?“ . . , Ustavna je vladavina i prirodna i pravedna. Ljud­ ske su potrebe dvojake: privatne i opće ili javne. P ri­ vatni se poslovi tiču samo pojedinaca ili njihove poro­ dice i treba da ih svaki pojedinac sam za se i obavlja. Opće potrebe tiču se interesa cjeline i njima treba da se bavi cijela zajednica, jer je to pojedincu nemoguće. Jer kad bi se to ostavilo na volju poje­ dinaca, onda bi zavladalo pravo jačega i slabi ne biše mogli naći zaštite. Ušljed toga svaka zajednica ima posebnu skupinu, koja se brine za njezine opće po­ trebe, a ta skupina jest uprava koja je iz neku ruku zastupnik i punomoćnik naroda i ima dužnost, da svoj rad udesi tako, kako će odgovarati interesu cijeline. Po ovom se vidi, da država nije cilj, nego sredstvo i pomagalo, doćim prava svrha leži u sreći i blago­ stanju svih pojedinaca, koji sačinjavaju zajednicu. Na­ rod je izvor vlasti i djelovanje države mjeri se po tom u koliko udovoljava općim potrebama i intere­ sima naroda. Današnji oblik ustavne uprave bazira na prirod­ nom principu o podjeli rada. U apsolutnoj državi sav je rad koncentrisan u jednoj ruci, dočim je u ustav­ nim državama podijeljen u više ruku i osoba. Pošto se državna uprava tiče interesa milijona podanika, na­ ravna je stvar, da ona ne može biti u jednim rukama. Kad se je — nakon osvojenja Perzije — islamska država previše raširila, Hazreti Omer je počeo moliti Boga (dž. š.) da mu pošalje smrt. Kad su ga upitali za razlog, odgovorio je: »Ako danas na obali Tigrisa pro>) Mekelije, koji su se za Pejgamberom preselili u Me­ pane jedan čamac, Omer će i za to biti odgovoran!® dinu. *) Mcdinelilije, koji su prigrlili Islam. •) Izjava odanosti, poklonstvo vladaru. ‘) pravedni halife: Ebu Bekir, Omer, Osman, Alija (r. a.) a) Jednoglasni zaključak ashaba o nekoj šeriatskoj stvari. Ovo je treći islamski temelj. �102 Princip podjele: rada je potpuno prirodan i of)aža se na svim stranama. 'Jako se na prim jer i živci dijele ha dvije Vrsti i jedni vrše dužnost osjećanja, a drugi dužnost kretanja. Islam je pak prirodna vjera i sve što traži priroda, to se slaže i sa Islamom! Riječi: „Ja sam država!" ne mogu izaći iz usta jednog islamskog vladara; pa i oni islamski vladari, koji u duši nose ovaku misao, prisiljeni su je kriti i na vani se prikazivati, da žele vladati po islamskim propisima i pridobivati masu time, što čine dobro­ činstva i podupiru hum anitarne ustanove. lbni Munib. Hazim Muftić, Tuzla: Podivljale ovce. Rodio se je pred okupaciju, te prošlosti svega na­ roda i svoje domovine od prije nije zapamtio, a ono što je slušao od onih, koje je on slušao, ili čitao koje­ kakvih knjiga i brošura, sve mu je tu prošlost pri­ kazivalo crnom tako, da bi ga spopala nekakva jeza kad bi se sjetio te prošlosti. Roditelji mu bili dobri ljudi, kaji poslušaše sav­ jete nekih stranaca, takogjer dobrih ljudi, i dadoše ga sa nekom zebnjom i pregaranjem u školu. On išao u školu Lbojao se svojih učitelja, slušao te nekako sretno formalno prolazio, je r je uvidjao se to mora i da to tako treba, ali m u niko u pra­ vrijeme nemade kazivati, za što on tamo ide i, je prava svrha nauke. On je u školi, a i u .svom novom mješovitom društvu, svašta slušao: slušao, kako sve, što je bilo prije i sve što je domaće: običaji, nošnja, uredbe, kuće, društvenost itd., — da to ništa ne valja i da će se to sve vremenom pod uticajem nekakve kulture morati mijenjati. Sve on to tako slušao, mnogo koješta morao priznavati, a i vidio je, kako je u školi i u njegovom novom, makar i sitnom, društvu nekako sve došlo pod liniju, sve se radilo po nekom programu i taktu, življe se govorilo i kretalo. On u tome živio i rastao, a da mu nije imao niko sve to razjašnjivati, usperegjivati, tumačiti. Tako se uzgajao, a pod utiskom novih misli, počeo po malo prezirati svoju okolicu, a za se zahtijevao po­ sebnu obzirnost, ljepša odijela i više troškova. Roditelji više puta bili počeli zdvajati, a pošto nijtfsu umjeli sina nadzirati, jer se ni sami u novim prilikama nijesu znali snaći, pitali su druge za savjet. V ršnjaci i drugovi ih ružili i svjctovali ih, da dijete izvade iz škple. Nu kad se posavjetovaše sa onima, koji ih nagovoriše, da ga u školu spreme, oni ih so-, koliše, dokazujući im, da sene'trebaju ni zašto brinuti, ih, da vo šta hego neka saftio Ustraju, ti školovanje će konaĆno koristiti. • I on je nekoliko puta došao u dodir sa obojim vrstam a savjetnika njegovih roditelja. Sa prvim a ji brzo svršio, jer su ga svi grdili, nazivali ga svakakvi i pogrdnim imenima, pa ih za to zamrzio i u duši ih nazvao glupim, đočim se je sa drugim a s prijateljio, jer su mu oni tetošili, hvalili njegove sposobnosti i napućivali ga i bodrili, — u duhu njihovih običaja i shvaćanja, — na daljni rad. Oni su ga naputili kako i gdje će svoje nauke nastaviti i šta više posredovali mu, te je dobio i Sti­ pendiju, — čime su ga još više sebi privukli, — jer ga njegovi roditelji nijesu bili u stanju osim svoje kuće uzdržavati. . I najmanje dobročinstvo veže čovjeka uz dobro­ činitelja, a opskrbom možeš čovjeka učiniti sebi privr­ ženim. I on je bio svojim dobrotvorima zahvalan i držao je, da ne bi bio postigao ono što zna i što ima da nijesu došli oni, jer da bi po dom aćim a ostao bez škole i naobrazbe. Ni to m u nije imao ko razjasniti, je r su d ru št­ vene prilike u njegovoj okolici bile nesregjene. Išao je redovito, svake godine, na nauku, a kad bi na ferije dolazio, družio se samo sa sinovima onih stranaca, koji su mu bili uzrokom, te je dobio Sti­ pendiju i nosio je uvijek fino odijelo. Sada nije znao, šta je to izaći na ulicu bez ukočene jake, svilenog mašna i finih mandžeta. Prve je godine, — došavši na ferije kući, — ozijaretio najbližu rodbinu, je r su ga roditelji za to molili, nu poslije to nija htio po­ noviti, izjavljujući, da mu je to dosadno, jer da tamo vidi i čuje sve same gluposti! Kad je šetao sa svojim društvom, a to se je sastojalo iz mlagjih mjesnih činovnika ili činovničkih odraslih sinova, — onda je bio zadovoljan i izgledalo je, da se je u svemu priviknuo na njihove običaje i uprav kao da je postao članom njihove doseljeničke zajednice. Sa svojim svijetom nije puno općio. Ako se kad i zadržao m egju njima, on im je sa izjavama, koje su bile uvredljive, brzo dosadio, te bi i ovi njem u vraćali zajam, a on bi njih uvijek lju t i radražen ostavljao. Tako se je sve veći jaz gradio izm egju njega i svijeta, u kojem se je rodio, a da se nije našao niko, ko bi ih sporazumio i-u domaće stalo povratio odrogjenog sina, koji bi već pomoću svoga stečenoga znanja mogao i trebao, da svojim bude od koristi. Kako ode na visoke škole i svojim očima vidje veličinu gradova na zapadu, posla mu njegova domovina odvratna, a njegov narod sićušan, jer m u se u novom svijetu ukazaše svi plodovi hvaljene kulture, o kojoj je cijeli svoj mladi vijek od svojih učitelja slušao. �103 Sad on tek uvidje, da treba živjeti i to živ­ jef kod stranca ne možemo nasjesti, pošto smo s nji­ jeti potpuno zapadnjački, jer da život, kakav je kod ma uvijek na oprezi i rana nanešena od tugjina, ne može toliko boliti, kao od svoga odroda! kuće ostavio, nije život nego mrtvilo! Ali on opet tome svemu nije kriv, nego prilike Svjetske nauke, koje je na visokim školama učio, otvorile su mu pogled u mnoge prirodne tajne. Umno i okolnosti u kojima se je uzgojio. predavanje učenih profesora uvjerilo ga je, da su Kad imadnemo muftije, mualime, imame i druge ljudi bez znanja lišeni pravog i potpunog života; a hodže učene i svjesne, koji će se za islamski napre­ pošto se sva ta predavanja gotovo daju u materijali­ dak i prosvjetu interesirati i zauzimati, onda če nam stičkom duhu i svi se dogagjaji pripisuju nekakvoj ovce biti pitomd i neće divljati. prirodi, pa se Bog i njegovi vječiti zakoni skoro ni­ Pomažimo dakle »Gajret«, ali i »Muallimsko kad i ne spominju, a naš zemljak nije imao prilike, imamsko društvo za B. i H.«! — da u pravo vrijeme steče temeljitu vjersku naobrazbu, to i njegovo poimanje o svijetu i životu za kratko vrijeme zadobije materijalistički karakter. 0 arapskoj kulturi mu se vrlo malo pripovijeda, a~ i ono malo što o njoj čuje, to bude nekako uzgred­ MyxaMeA: no,1pa tako nije nikada imao prilike, da u duši osjeti kakvu naklonost naprama kojem islamskom velikanu, nego su mu zapadni učenjaci u svemu i svačemu po­ 0 , A& Jin je, TyacaH, shbth, stali uzori, duševne vogje i imami. UlTa Jin OHa MHC.I0 »rjia^a, Takav je svršio visoke škole i došao u svoju K an ce jeccH c nyTa BpaTii domovinu, te po običaju biide namještemkao činovnik. ETyHa Tyre, 6o.ua, ja^a.... Veselio se naš svijet, što ča eto on, domaći sin, zauzeti mjesto jednog stranca, jer će se s njime lak­ 11a Ka# CBatcn Jinctf onaire še moći posao svršavati, pošto razumije naše običaje H B3A axH e uBHjeT cbrk h i narav i jer je naše gore listane Žalimo, što na nje£ M 3anjiaHy ro.ie rpaHe trošimo! II 3anBn.ni BjeTpuh jiaKHl... Švijet se veselio i čekao, kada će on početi za 0 Aa •'iH ce cjeTH TaAa nas živiti i raditi. i llMftI ! O hiix npouiJiiix BeAPiix AaHa, Ali kako se svijet razočarao! KaA naM 6jexy cpga M.iana Naš mladi činovnik pripada inteligenciji, pun je H ctom acejbOM 3arpnjaH a! lijepih ideja i uvijek grdi i osugjuje nazađnjački ži­ vot narodni, ali nikad neće da u narod zagje i te H Aa .ih joj Ha yM naHe, lijepe ideje narodu razjasni. ^da sa H.oMe Hereo TyjKH, On se kadkad u užem krugu pohvali, da se za Kojn he ce y CBe AaHe Islam bori, ali njegovo trajno općenje samo za neC H>e Aa c ropKOM TyroM Apy»fn!... muslimanima, stanovanje u njihovom kraju, kupova­ nje u njihovim dućanima i čak redovito bričenje kod -7 - 9 njihovih berbera, dokazuje da ne radi, ono što go­ vori. Osim toga on je stupio i preporučio drugima Hamdija Mulić, H rasn ica:--------------- ■ ■———: da se upišu u sokolsko društvo, a nekako mu ne može u pamet stati, da je praktično gibanje i u na­ Zdravlje je najveće blago ljudsko. Bez zdravlja mazu preporuke vrijedno. Ne shvaća koristi od posta, a uvijek se pokori doktorovoj odredbi, da se kadkad nema bogatstva. Samo zdrav čovjek može raditi, učiti — opstojati. Zdrav je čovjek delija, bolesnik je jadan, perhizi. Glupe su mu pobožne i čestite hadžije, a pa­ siromašan je, pa da leži na Karunovu blagu. Čovjek dok je zdrav, ne umije da cijeni svoje metni su mu oni, koji od asiluka idu često u lolanje zdravlje. Misli, da mu ne može ništa naškoditi, Kad po Karlsbadu, Roiću i Abaciji. Odobrava i hvali antialkoholna društva, — prem­ se, usljed nečuvanja razboli, onda istom uzdiše i ljuto da već kao Musliman, istome pripada, — ali inače ne klimajući glavom veli: »Blago onome ko je zdrav!« zna u što bi vrijeme potrošio, ako ne. bi pio alkohola. Zdravu čovjeku i voda je slatka. Zdrav vpli: »ođ'šta Govori puno o praktičnosti, ali je u odijevanju, sit, od toga i pretio«. Bolesnik probire i, najviše okusi razgo varan ju, življenju i ponašanju vrlo nepraktičan.. . ono, što mu iznenada dopane. Do sada smo govorili, da nam najčešće dogje I zbog svega toga, mjesto očekivane koristi, imademo od nj<ga veću štetu, nego od pravog stranca, bolest od nazebe. Jest, nazebemo li, odmah smo ne 0 , na MH je! Čovječe, čuvaj svoje zdravlje! �104 raspoloženi, nezdravi. Zato se Čovjek od nazebe naj­ više boji, pa zato najviše i čuva. Danas svi liječnici tvrde, da najviše obaraju ljud­ sko zdravlje „zarazne bolesti", a to su: „sušica i fre njak", kod odraslih i djece, a većina djece um ire od: „grle" ili difterije, pa onda od krzamaka, ospica, „kašlja velikog" itd. Te su sve bolesti zarazne, prelazne. Najopasnije su sušice i frenjak. Liječnici vele, da se sušica do­ biva usljed prenašanja njezinih b a k c i l a . Ti su si­ ćušni, maleni a toliko ih ima, da im sam Bog znade broj. Liječnici tvrde i to, da n e č i s t o ć a prenosi su­ šicu i frenjak s čovjeka (insana) na čovjeka. čovječe! čistoća je pola zdravlja. Lijepo, veli hadisi šerif: „Čistoća je od Imana: A b d e s t i g u s u l , te svagdanje naše islamske usta­ nove, m uslim anu ne daju biti nečistim i bolesnim, samo još ako uznastojimo držati se propisa koje i naša vjera, te danas i svi ljekari preporučuju. če g a ćemo se čuvati, da se obranimo od sušice i prenjka? Ljekari su postavili sljedeća pravila: 1. Prije nego ćeš se napiti vode, operi Čašu! 2. Ne pij iz bardaka ili i^rika, nego iz čaše! 3. Ne pij otrovnih pića ili alkohola! 4. Prije nego ćeš jesti, operi ruke! 5. Jedi iz čista suda! 6. Ne valja jesti iz sahana ako nije kalajsan. 7. Poslije jela operi ruke i usta i očisti zube misvakjom ili četkicom za zube! 8. Ne pljuj po podu u sobi ili u dućanu i kahvi! 9. Ne kašlji nikome u lice! 10. Idi u zahod (kenef), a ne čini nužde na so­ kaku! To je vrlo gadna navika. 11. Umjereno puši! Uvijek čisti cigarluk ili čibuk! 12. Obreži nokte! Uvijek ih drži čisto! 18. Kad se ubrežeš, odmah zavij ranu! 14. Ne pij kahve (ili drugog pića) u nečista kahvedžija!*) Mušterije će ga urediti, da bude čist. • 15. Pljuj u pljuvaonicu! Svaka kuća, svaka kahva m ora imati pljuvaonicu s vodom, koja će se čistiti svaki dan. 16. Ne pij vode ondje, gdje se peru haljine!. 17. Ne jedi sa sušičavim i frenjkavim iz istog suda ili čak istom kašikom! 18. Ne meći na ranu pančine ili praha, da tobože krv zaustaviš, je r ćeš onečistiti tijelo! Svaka kuća, svaka kahva, gostionica te i čitao­ nica morale bi radi skupocjenog ljudskog zdravlja, imati ova pravila napisana o zidu i moraju se držati ih bez prekidanja uvijek i na svakom mjestu. Zamislimo se u ova pravila! Svima je glavni tem elj č i s t o ć a a č i s t o ć a j e p o l a z d r a v l j a . Ne veli tako džaba naša narodna poslovica. Na čistoći ') Ne valja što neke kahvedžije peru sve fildžane u istoj vodi. Morali bi imati posebne za sušifiave i frenjkave. Ta se voda izmjenjuje svaki dan dva puta. se osniva naše tjelesno zdravlje,’ a samo je u zdravu tijelu zdrava duša, vele opet učenjaci. čovječe! Vidiš svaki dan sve veći broj sušičavih. Sušica h a ra 'sv e jedan po jedan^ mladi život. Frenjak pak se tako raširio, da je čitava sela zarazio. I<v a ga i u kasabama, čuv aj se tih dušmana. Muslime! Naš je uzvišeni Islam preporučio či­ stoću kao veliku blagodat. Drži se toga uzvišenog islamskog sifata, ne ćeš se kajati. Pazi na sve, što će ti zdravlju škoditi! . . . N a p o m e n a : Ova sam pravila izradio na. temelju ljekarskih preporuka, spomenutih u „Zapisniku1' o sjednicama ankete u svrhu suzbijanja sušice u Sarajevu od 4. do 12. de­ cembra 1908. i po drugim ljekarskim autoritetima, te iz vla­ stitog iskustva. O lga d e Lebedeff. 0 emancipaciji muslimanske žene. — = (Svršetak.) Ovaj pokret za emancipaciju — u ostalom čisto intelektualan — uzeo je još veći mah, otkako su žene na Istoku same pokrenule listove kao „Im re’e i »Fetat« u Misiru i „Hanum lere m ahsus gazela" u Carigradu, koju uregjuje izvrsna pjesnikinja Nigjar hanum. Ovi listovi uz pomoć drugih ženskih listova rade na intelektualnom podizanju muslimanske žene. Oni nastoje izbrisati sve one zastarjele običaje, pod izli­ kom kojih islamsku ženu drže pod tutorstvom, i iz vojštiti joj onaj položaj, koji je nekada u civilizovanom Islamu imala. Spomenimo još, da je u" zadnje vrijeme više muslimanskih pisaca, koji uživaju velik ugled u svojoj domovini, pisalo i nekoliko djela u prilog emancipacije žene. Nadajmo se, da će svojim ugle­ dom pridobiti za se mišljenje većine svojih suvjerenika. Dosta je, da navedem izmegju ovih djela dvije knjige, koje su vrijedne pažnje radi širokih pogleda, a to su „Tahrir ul-imre’e® od Kasim Emina, predsjed nika prizivnog sudišta u Kahiri, i „El-imre’etu fišŠark« od Vasifa, visokog činovnika misirskog, i da upozorim na jedan članak, koji pažnju zaslužuje, od slavnog muslimanskog pisca iz Calcutte, od Seid Emir Alije, pod naslovom „Eu-nisa fil-Islam. Možda već u tome možemo nazrijevati zoru no­ voga vremena i reći s pjesnikom: »Magnus ab integro nascitur ordo«. 1 Ali u ovom velikom poduzeću, komu mora biti cilj intelektualni preporod Istoka, moramo i mi sudje­ lovati. Ta. mi smo nekoć toliko od Istoka pozajmili, da je sadanja naša civilizacija sama od sobe dužna 1 Na pofive neobragjenu polju velik se niz (raclenika javlja/ �106 prosvijetliti Istok. Budimo stoga Istok iz njegova sna! U tu svrhu osnivajmo Sto je moguće više društava orientalista, koje će nam pomoći, da saznamo intelek­ tualne i moralne potrebe istočnih naroda. Mi možemo oba svijeta (Istok i Zapad) skopčati trajnim vezama, a da ni najmanje ne diramo u vjerska i politička pitanja. Prije tri godine smo mi ovu ideju propagirali, iza dosta dugog boravljenja na Istoku, te se nadamo, da ćemo za kratko vrijeme dočekivati, da se i u Ru­ siji osnuje društvo orientalista, za koje smo mi već osnovu izradili. Prije nekih osam godina mi smo izdali brošuru na turskom, francuskom, engleskom, njemačkom i arapskom jeziku i u njoj naglasili, da treba svaki niski osjećaj nacionalnog i . vjerskog neprijateljstva odbaciti, te prijateljski pružiti ruku istočnim narodima, da s njima pogjemo u susret istini, koju nam razum pjkazuje i znanost osvjetljuje, dobacujući nam sa svih strana svoje svijetle zrake. Drago nam je što možemo ovdje reći, da je ove ideje iznijelo i praktički provoditi počelo vrlo zaslužno društvo pod imenom »Udruženje istočnih i zapadnih žena za pomicanje prijateljskih odnošaja,-iz-^ megju svih narodnosti i uspostavljenje trajnog mira". Ovom je društvu predsjednica gospogja Jasent Luazon (Mme Hyacinthe L<oyson, 29, Boulevard Inkermann Pare de Neuilly) u Parizu, a počasna mu je pred­ sjednica Njezina Visost “princesa Nazli u Ivahiri. Svrha »Udruženja« je označena u programnom pismu, koje nam je ggja Luazon dobrotom svojom poslala. Evo glavnih tačaka: 1. Ustanoviti uzajamno potpomaganje Istoka i Zapada, koje će se osnivati na ljubavi, dobrohotnosti i na tome, da će se brza akcija poduzeti u svemu, što se tiče socijalnog i domaćeg života; slati na Istok učiteljice iskusne, inteligentne, prave kršćanke po srcu, koje će dobro utjecati u moralnim pogledu na mlade Muslimanke, ne pokazajući ni najmanje vjer­ sko? prozelitizma, nego naprotiv potpomažući vjerski život one porodice, u kojoj će se naći: 2. Osnivati u Parizu, Carigradu i Algiru škole, u kojima će učiteljice moći naučiti bar onaj jezik, na kojem će kasnije svoje djelovanje razviti, i drugo jiužno .znanje steći: Oni će podučavati, po želji: fran­ cuski, engleski, njemački, talijanski i svaki drugi ev­ ropski jezik. 3. Izdavati na istočnim jezicima takove knjige, koje će Istočnjacima pristajati i koje će im biti od koristi.1 4. Nastojati na sve moguće načine u Francuskoj i drugdje, da se razviju čovječanski osjećaji i prija­ teljski odnošaji megju svima narodima, da se obzirno i s poštivanjem postupa s raznim rasama, civilizacijama 1 U primjedbi se navagja, kako su u tu svrhu već neka djela s ruskoga na turski prevedena i uvodima popraćena. i vjerama, kloneći se uzaludnih prepirki, nego tražeći dodirne, a ne prijeporne, tačke, promičući sve, što je dobro i t. d. Ovo će »Udruženje žena« pomoći muslimanskoj ženi, otvarajući joj vrata zapadne civilizacije i po­ dižući je u humanitarnim idejama, da postepeno steče jednaka prava s čovjekom. Emancipacija muslimanske žene, usko vezana sa općom civilizacijom Istoka, koja je zaostala za evropskom, ne treba da ulijeva straha Muslimanima. Šejh-uHslami u Kahiri i Carigradu trebali bi da se povedu za tuniškim Šejh-uHslamom, koji je simpa tično pozdravio »Udruženje žena“, odobravajući ujedno i misli, koje smo mi u našoj gore spomenutoj bro­ šuri iznijeli. Mi gojimo nadu, da će uplivne ličnosti na Istoku doći u susret prosvjeti, koju im donosimo, te nam time pomoći da praktički provedemo svoje osnove. Povjesni tok dogagjaja i usavršeni zahtjevi so­ cijalnog života nam pokazuju, da je tome prijeka potreba, jer bi se u protivnom slučaju ponovio pojav tatarske invazije, ali u obrnutom smislu, t. j. onda je barbarstvo poplavilo civilizaciju, a sada bi civili­ zacija progutala barbarstvo. Za Istok bi najbolje bilo, da primi bratsku ruku, koju mu mi pružamo i da zajednički radimo. Dobra nam se budućnost već približava, udvo­ stručimo joj korake! Tako ćemo pospiješiti onaj pre­ porod, koji mi toliko želimo i dugo očekujemo, a kome smo upravo sada označili preteče. Sada je, rekao je jćdan veliki pjesnik, ljudska duša punoljetna (dorasla). I zaista, sa svih se strana bolja budućnost javlja. Žarki dah uzajamne ljubavi i bratstva ruši sve zapreke, približuje srca. Nek se naše vruće želje ispune, nek naša čedna nastojanja ne ostanu uzaludna, pa ćemo možda na početku novoga stoljeća vidjeti, kako se Istok sa Za­ padom spaja u jedan harmoničan akord ! S francuskog: Fehlni Nedžnti Dvije arapske priče. 1. Dobar dokaz. Za Me’munove vlade tvrgjaše neki čovjek, da je on Ibrahim-pejgamber. Zato ga Me’mun pozove i reče mu: — Ibrahim-pejgamberova je mu’džiza, da ga vatra ne prži, pa ćemo i mi tebe u vatru baciti, da vidimo, ko si i što si? �kupali u pjenušastim talasima, uspravi se jedan i'zmegju njih, ozbiljnim pogledom preleti družinu i do­ stojanstveno progovori: »Mila braća! Sazvali vas ovdje, ne da teferičimo, niti da razbijamo derte zveketom čašica, nego da trijezno i bratski progovorimo o ne­ čem višem, plemenitijem. Nema sumnje, svaki je od vas uvidio, da nam a m uslim anim a svakim danom sve to više izmiče tlo ispod nogu. Što je još žalosnije, malo ko mari za to, malo se ko brine da spasi bar ono, što se spasiti dade. Dok naša omladina, prepušćena sudbini, luta, kao bez glave i zgoni njivu po njivu u čašicu, dotle naši neprijatelji zidaju kuću po kuću. I s druge strane dokle sve piće dovodi, mislim dovoljno će biti, samo ako vas potsjetim na slučaj, koji se prije kratkog vrem ena sa mnom odigrao. J e ­ 2. Ubejdullah-ibni-’Abbas i prosjak. dino imam zahvaliti samoj sreći, da mi se za v re­ Kako je ’Ubejdullah bio darežljiv, vidi se iz mena priteklo u pomoć, a in a č e .-------------Na potoke ovoga primjera. ljudske krvi se prolilo, na hiljade nevinih žrtava po­ Dogje mu jednom prosjak, koji ga nije poznavao, štenjem platilo zhog toga nesretnog pića. A to sve te reče: Čuo sam za ’Ubejdullaha, da dade prosjaku po ide samo u račun našim neprijateljima. Pribroji li se ovome svemu još silesija drugih 1000 dirhema, pa se opet ispričava. - - Eh! am a gdje sam ja, a gdje je ’Ubejdullah, zala i kobnih pošljedica, koje nije nužno ni spomin­ jati, onda nam posve jasno postaje zašto mu naš uzvišeni reče ’Ubejdullah. Lllf 1). Od časa — P a kakva je razlika megju vama? Ili u^sOjiT šerijat daje toliko »časni epiteton« kako sam na sebi gorko iskusih šta je sve piće, ne ili u bogatstvu? upita prosjak. — I u jednom i u drugom, reče ’Ubejdullah. kanu više ni jedna kaplja na moje usne. Šta više sftm sebi rekoh, a evo i pred vama javno očitujem, da Na to će prosjak: — Sojli je čovjek, ako zna za čovječnost i ako neće ni u buduće nikada. Ali nije ni to samo dovoljno. Od dobro čini, pa ako hoćeš učiniš eto te plemenitim! ona doba, čitajući puno i razmišljajući o tom , uvidjeh, ’Ubejdullah mu dade 2000 dirhem a i počne se da je veliki grijeh voditi brigu samo za svoju osobu i mirno gledati kako njegov brat tone u more ne­ ispričavati da je u slabu stanju. sreće. Zato, braćo, i sazvali vas, da vam pružim svoju, Tada će prosjak: — Ako ti nijesi ’Ubejdullah, onda si bolji od ma i nejaku, ruku pomoćnicu, a i vi meni, pa da svi složno potražimo lijeka toj rak-rani. Ja svakako držim, njega, a ako jesi, onda si danas bolji nego jučer! Na to mu ’Ubejdullah dade još 1000 dirhema. da bi se taj lijek najlakše našao u osnutku jednog antialkoholističkog društva. P a ne samo to, nego i Po arapskom: Paik. drugim korisnim plodom imala bi, da urodi ta ple­ m enita ustanova. Pomislite samo, koliko divno, koliku uzvišeno bi bilo, kad se nagjemo svi iskupljeni pod Hafiz R: zastavom sloge i jedinstva. I tako oboružani bratskom — ljubavlju — svetim geslom: »Svi za jednog, a je­ dan za sve«, moći ćemo odoljeti i najljućem neprija­ — sličića iz sadašnjosti. — telju. Priznajem , da neće biti baš tako lahko odreći (Svršetak). se toliko omiljenih navika i krenuti posve drugom II. stazom - - stazom sreće i spasa, ali i tomu se da do­ Došlo je blago i milo proljeće i zagrnulo cijelu skočiti. Evo kako: osnujem o odmah u društvu i tam ­ prirodu svojim raskošnim zelenim plaštom. Sve buraški zbor, čiji će zvuci moći i najrazdraženije m laoživilo novim, veselim životom, sve pjeva i slavi za- deničko srce privući u naše kolo. Pa napokon možemo mampo proljeće. Pa i sami žubor rijeke, da ne izo­ uvesti i neke vrsti gimnastike. Sve ovo, osim što će stane pri toj svećanosti, nekako skladnije i m ilo­ nam koristiti, moći će da nas uzdrži na okupu, da zvučnije odjekuje onim miomirisnom baščama, što su nam izbije iz glave i zadnju pomisao na raskalašeni se okitile s obje strai.e. život. Na samoj obali, gdjeno pritoka M. izčezava u Eto, braćo, u kratko, što vam imadoh reći, a bijesnim talasima valovite Drine, a u hladu granitih nadam se, da ćete i vi svi u tom biti suglasni«, lipa, iskupila se lijepa kita, sye po izbor mladine. U taj čas zaploviše blagim proljetnim uzduhom U pravo kad su se zadnji traci za padajućeg sunašca a na mekim krilima tihog lahora urnebesni poklici — Ja bih htio koju lakšu mudžizu, na to će nadripejgamber. — P a eto, M usa-pejgamberov je dokaz, da od stapa poitane zmija, kad ga baci, teče Me’mun. — K, to m i je još teže! — Isa-pejgamber je opet mogao mrtva proživjeti, nastavi Me’mun. — Tam am si pogodio, šta ja hoću, usklikne onaj čovjek. — Ja ću sm aknuti kadiju Jahja-ibni-Ekthema, pa ću ga za čas opet proživjeti! Na to će Jahja: — Ne, ne treba! Ja prvi vjerujem, da si pejgam ber i držim, da istinu govoriš! Me’mun se nasmije i nagradi ga. Pokraj Drine. �107 _ »Živio F uadl. pa onda silni pljesak i ođobra- Abdullah OuilHam:1) vanje. S izrazom zadovoljstva, s djevičanskim na­ ivnim osmjehom preleti Fuad’ suznim očima društvo i nastavi: »Ushićen silnim oduševljenjem poradi vašeg Ko vlada sam sobom, najveći je vladar. bratskog odziva, od srca vam se zahvaljujem i kličem, da nas Bog potpomogne na tom hajirli putu« ! A sad Ko dobro živi, ne boji se smrti. bi braćo trebalo odmah preći na samu stvar. I debata * otpoče Kad je došlo pitanje na društvene prostorije ponudi Fuad besplatno svoju jednu kuću Vesela je riječ kao trak sunca. sa cijelim potrebitim namještajem. Predlog se sa za­ * hvalnošću prima i prelazi se dalje. Ko ne posije ništa, požeće očaj. Pošto je se sve razborito i bratski svršilo i pošto su se poštene riječi zadale, krenuše mladi antialkoho* listi svaki svojoj kući s ugodnim osjećajem, s potpu­ Mjeri svoj život po svojim djelima, a ne po nom nadom u bolju budućnost. svojim godinama! Iste večeri šaputaše neko uz pendžer Osman* agine kuće tiho i milo, zanosno i povjerljivo.------Dok budale7 benetaju, mudri ljudi mirno raz­ Iznutra se čulo samo radosno jecanje i duboki uz­ dasi ------- — Drina je i nadalje pjevala svoju staru mišljaju. Ko samo živi, ne živi nikako. tajinstvenu pjesmu, a blijedi mjesec milo cjelivaše srebrnim trakama bajnu proljetnu noć. Prigodne misli. * '* * ------------I društvo se osnbvalo, i kao cik rujne zore odjeknuše milozvučni akordi tamburica navješ­ ćujući uovo sretno doba — doba preporoda. Omla­ dina se sve više iskupljala Oko tog novog mezimčeta, da u bratskom mehabetu i veselju nagje okrijepe i zabave. Dotle su iz lokala izumirali i zadnji razuzdani poklici najavljujući propast onom paklenskom zveketu od žuči ’žljevenih pehara. Jedne večeri iskupili se svi članovi. U jednoj se sobi čitalo i raspravljalo, a u drugoj pjevalo i sviralo. Pa i ako je sve dupkom puno, i ako je neobično živo, ipak vidiš u svemu neki red i sklad, zadovoljstvo i raspoloženje. Ali pored svega toga ove večeri nešto manjkaše. Zalud upitni p-ogledi po društvu svuda lu­ tahu — Fuada nigdje. Dok se u jedan mah otvoriše vrata, a na njima se pojavi sav zadihan, jedan od društvenih članova. Ne mogavši ni vrata zatvoriti u sav glas viknu: »Muštuluk« ! — "Šta je ? zaori se sa sviju strana. — Oženio nam se presjednik. — Koga, kako? — Ma eto Fuad efendija Osmanaginu Rabiju. Eno sad prevede. — Kao na zapovijed svi skoče i krenu Fuadovoj kući, da mu čestitaju, da mu iskažu svoju zahvalnost i veselje. I dok im je Fuad na svom kućnom pragu stiskivao bratske desnice, dotle je već s tamburica tiho i milo zabrujala ona njegova naj­ milija: • Tija noći moje zlato spava, Za glavom joj od bisera grana... Plamen od jednog časa je sjajniji nego mrak od sedamdeset godina. * Život je velik dar, pa bi ga tako trebalo cije­ niti. i smatrati. s engleskog Fancy. Xnnrjena. -- Ap. M. J.-BftTJ'T. /ljenje r.mcTe. pijenje r.mcTe2) cy Beh t <ko i KpynHe 5khbothh>6, Aa nx Huje .lac.Ho npeBH^jeT0, Ka# ce jaBe. Do Be^nuniia h o6j)mcy c.uiiHe cy oohihhm rvmcTaMu — caMO mio cy 6jbelje (6jeJi>e). /Kubo y Tamom upnjeBima noajeica, a xpaHe ce coKOBHMa aeroBor nijema — AaK.ie, Ha fceroB panjn icao Hetcn zomoeam (uapasumu). Ha nnan niTeTa oa Aje'ijnx r.iHCTa oćjihho Hnje Tatco Be.iHfca h pujeTKo KaA A* ce H3HCTHe y npaBy onachoct no 3ApaBA>e n jkiibot. TjiHCTajHBo AujeTe MaxoM CBoje rocTe roTOBaHc h hs ocjeha, a.ia unaK nsia npii,iuKa, KaA ce Ha H>eMy 6ain bhau, a» „nara oa r.iHCTa'. Tareo cy h. np. rjiHCTajHBa Ajeua no rjcnaAa hcoohhho SjmjeAa h yBexvia, a doa onima uoApa; iecTo hm ce „6.T>yuiTH“ — HapoHHTO imjvTpa 11 Ha iUTHny („noMoKpH.na ce iuiHCTa y ycTa“); Tpaa« cbikh uac Aa jeAy — HapoHHTo x.T»e6a; cBpoH nx y HO‘y, na ra 'ieuihe npcTOM uaifcajy; Tys«e ce H£f ćo^ioBe ono nynna; HecnaBajy nmpiio h t. a -- — a,ih ćy cee to nojaBH, noja ce Ha AjeTeTy AacHo npeBHAe, h-hh APS^e Kano TyMaMe. Teic KaA Aofee Ao 036ujbuujux npoMjcua, h. np. Aa „3/i.paBO *) A. Quilliam je muftija i vogja engleskih Muslimana. *) /jdje^ie ivinCTe, 6j 6nHe, ryjmie, ryjaBHne n t . fl. �i (>8 AujcTo“ bhaho ona^a, a a ro n6am Acčpo i ('AOU; Aa no rAjeicaAa Aočaje n jane nynan>e (ynpaBO „KO,inKy“) y Tp6yxy; Aa My ce „5Kyq npocne“, Te Aa „Kao jiHMyH noiKyTii«; Aa p^aBo cnana u y cHy ce Tpsa; Aa ce Tyaca na i\aaBo6o.T>y h HecBjec.Timy; Aa ce no rAieKaAa oain n „npccnem uK ao ono y na^aeimu (BejniKoj 6o.iecTa); Aa My ce nenike rpcT a h 6.i>yje (noBpaha); Aa Y T0M no" BpahaH>y ii no Kojy rjiacTy Ha ycTa HJia hoc B36aiia; Aa OA H,era a ohbko r.iaCTe OAHJia3e, HaponaTO KaA je y BiTpyniTiiHH a t . a .; — TeK oHAa ce bhah , Aa ^ e n je pjiucme jnozy uaa3eamu u os6ujbnuje upojnjene y mujejiy. A to MOHce Aa HacTyna HaponaTO OHAa, KaA n x ce HaroMH.ia' MHoro,1) a .in KaA oHe (6yAn H3 Kora y3poKa) MHjeH.a]y CBoje MjecTo, Te a s u,pajeBa npe.ia3e y APyrH koju Ano Tiijejia. T om npn^inKOM AOcmijeBajy necTo n Ha MjecTa, y jKojaiaa Beh Mexaiiamcn CMeTajy npaBHJiHHM o6aBaMa — Ha np. y McejiyAap, jeAftaK, hoc, rp.io, AymHIIK, HCyHHH CnpOBOAHHK H T. A-, Da OHAa MOTy n383BaTH CBaKojaKe Henpii.inKe n onacHOCTH. Hajnoin.i>e BasKHO je h to , inTO je y HOBuje BpajeMe yTBpl>eHo, Aa zjiucme ceojuM šKueomoM npouseofle u nače ompoee 3a uoejeuje mujejio',; /ljenje zjiucme Jiezy ce jajuMa. JKeHKa n x Moace 3a CBora sKHBOTa ii3.iekn ao 60 Ma.-rajoka, h CBa Ta Maca H3Jia3n c H3MeTHHaMa H3 HOBjenjer Ttije.ia Te Aocnaje y 3eM,i>y. T y ce — HapouaTo 3a BpajeMe npo.i>eTff>e B.iare h ^bCTfte Ton.iOTe — y6p30 (hu BpykaHH 3a 14 AaHa, a ano je xJiaAHO 3a 3 —4 Mjeeeija) y tum jajaMa pa3BBje 3aMeTaK (eaSpao) rjineTe — Kao oho y kokohijiiM 3aMeTaK na.ieTa. A hhm Taao jeAHo jaje ca skhbbm 3aMeiK0M Aocnnje y noBjenja npnjeBa — HaponaTO Ajcnja — a TaMO HaJje noBojBHe noroA6e, aaneTaK ce npoKjbyje h ncnn.in, tc nouae Aa.^e Aa ce pa3Baja, a ° k He H3pacTe y npaBy r.iaCTy oa 20—40 cm. Ay3Knee (O a 1 Ao 2 BejiHica neA^ta). Ilp e n a TOMe aJiaenu u3eop wupen>y zjiucmaje ynpaeo — seMJba, sapancena jajrj.ua n>uxo0UM, a noćenje, HapaBeo, n CBe APyro, iuto ce tom 3eM.T>0M 3»raAH — h . np. BOAa, 3e.T,e, ca^iaTa, KpacTaBHH, n a u m ja H a , Boke, 6ocTaH ht. a * C Tora je Bnme rjiHCTajeBe Ajen;e y Ton^iiM KpajeBHMa Hero y x.iaAHnM, h Tora ce r.iacT e jaB.i,ajy koa .i ^ a 0 Hapon ito JbeTH a .ia c jeceHH. Te ncTe npa.iHKe o6janiH>yjy HaM h APyre nojaBe y Toj oo^ecTH. ,Z(aBHauiH,e je ncKycTBO .i>eKapa, Aa cy zjiucme MaxoM ftjeuja 6ojiecm, a jia _He Ajene Ha chch hab Ha pyn,a, Hero Ma.io CTapaje ( oa 3 — lOroABHa) — a to caMo 38to, uito cy 6am Ta Ajcpa Hajnemke y aoA0 py ca 3eM,T.0M: — uito h . np. no npanniHn n TpaBH ny 3e h 6ayji>ajy; hito ce no h>oj Ba.i>ajy; uito no 3eM.i>H uenpKajy n Konajy; uito oa 6.iaTa Kyhe u TonoBe rpaAe n t . a * na 0AMax nocvnije Tora aaraijeHHM pyqHitaMa y ycTa 3anjia 3e;.M h .ih oito *6am HenocpeAHO ca 3eM^>e a H3 6jiaTa A0Hcy Boke, AyA0 «*e, .orpHCKe oa x^he6a hjui Ap y ro r je«ia, Te hx y ycTa yHoce u jeAy. M to je CTa*) JbeitapH cy najissH^H y upajeBHMa je^He oco 6e no siiTaBO (trynMe iv u ic ra : — no ihax 100 Ha 6 pojy. ^ THćTUKOM yTBp^eHo, a » ce f.iHCTO MHoro Bnine jaejhagy Mc$y cejbauKOM Ajei{OM Hero Mel>y ba poni kom, a Aa ce ii BaponiKa Ajeua r.mcTaMa 3apa3e mjxom oneT n a ce^y, KaA ce h . np. aa npnjoMe p a c n y cra ca ce.'f.anKon AjeUOM hoto oHaKo H rpajy, icao hito je to y ce.iy ođimaj. — HajnouiA>e aoKa^aHo je ii to , Aa a koa oApac-inx MOMce 6hth rjnicTa ca CJJHHHHM nojaBaMa Kao u koa Ajene — cano MHoro pjel)e — jep OAPacviH o6 h*iho Ma&e A0Jia3e y TaicaB a °A0 p ca 3apa*CHHOM aeM.’bOM Kao AieUa- CaMo ^pmeeno 060jbejie OApcJie oco6e, icoje cy y CBeMy Kao Ajcn;a „hohhCTe“, Te „CBe jeAy n y ycTa T pnajy“, Ma oho n 6ji&t H>aBo 60.10, HCuike hcto thko oa r.m cTa 6o.iyjy • Kao Ajek a ' KaA TaKo CToju c nopnjeK.ioM Aieqjn x ivmcTa n ca HanHHOM H,nxoBora n p e ja 3 a y noBjenje Tnje.io, OHAa hum Heke 6iiTn Tenuco, Aa ce u n>ux cauyeaMO. B a .ta cimo Ajeuy HaiHKaBaTH, Aa CBojy Hy»CAy He Bpme rAje CTHFHy, Hero yBnjeK Ha oApe^eHo, ckjiohhto Mjee.To — y HyacHHK.— a r.iHCTajnBy oamrx h jn jem iT ii. A ko cy y 3 to jom yBSA®MO y oOngaj, a » HaM ce Ajek a hito Ma s .0 Ha rojioj 3eMjbii n rp a jy hah HHane c H.0M6 y aoAup AO-^aae; Aa n e n n jy BOAy H3 CBaKe ^ioKBBiie; Aa He A0ncy ca 3eM.i»e Tyi)e orpHCKe; Aa He cacajy n p c ie h HOKTe, Hero Aa nerake nep y pyKe: OHAa cmo hx no CBoj npHJiHUH oa 3f p a 3e canyBajiH. Hajnom^Be B a.ta h Ha to naiHTH, Aa ce Boke, 3e^be h noBpke, Koje ce npnjecHo jeAe, Hajnpnje AO^po H3anepe; Aa ce KyxHH>a h cyAOBii HHCTo ApJKe; n a Aa ce 11 Ha H3MeTHHe A°Make CTOKe npnna3H, jep h y H>nua Moace 6hth jaja oa r^HCTa. h Y um ce jaee cyMn>ueu 3nay,u, #a je Koje flujeme UJiu OApacjio uejbaAc oa zJiucma o6ojbejio, Bajba ce OA»ax nocTapaTii, KaKo k e ce uito np n je Aoka ao HecyMH>HBnx AOKasa, Aa cy AoucTa r^iiiCTe, n a Aa 0AMax ^ n jen e (,,Tjepajyl). C Tora je y Tanoj npn^Hu;H HajSojte, Aa aa_ miTaMo .TbeKapa 3 a caBjeT. A ko hhm to Haje HHKaKO morykHo, cMajeiio ce AOHeKae h caMa noMaraTH. JXa cyMH*HBa oco6a A oacra n a m oa rvmcTa, yBjepakeMo ce no TOMe, uito k e OHa c H3MeTaaaMa kadaiiaTH a no Kojy rjnicTy, aKo joj 6yA6Mo Aa 0 a ^H 6eJiaM jiyKOM Ao6po 3 a.iyqeHa jejia — HaponaTo KryxaHa MJiajeKa — a ^ a aao joj npeA cnaB aae 6njejiBM JiyKOM HaMaaceMO Tp6y x oko nynKa. H bm ce*Ha Taj HanaH a 3a3o se H36anuBaH.e npbhx rjiacTa, Ba.i>a ce 0Awax noeTapaTa, Aa CBe a d j e paMO — a to Haje TeuiKO. Harne aceHe Aajy Tora paA0 c ycnjexoM pa3iie MayyHe, MajemaHe acTyu;aHHM cjeMehom oa „TpaBe 3a rjiacT e” o a — nk 0TB6Ul) — (h 3 anoT6Ke), a^ia 6a x bm ja caBjeTOBao, Aa Taj HanaH Hanyd e — HapouBTO kha Jiajene Ajcny. To je cjejue ompoeHo, n a ce no rAjeicaA H>aMe MosKe 6o^iecH0 Ky Bauie n axyA0 T0 , Hero noMoka, aKo oa Fbera cyBarae Aa Mo.*| Bo^>e je, KynaTB y anoTepa t . 3 . „ kokhu A14, bjih „ koJianakS, npoTHB r^ a c T a “ , n a to Ajeiia Aa 0aTa. y H>aMa je jinjeK nacTaja, a juto je jom BaacHaje: TaHHO je *) lio KOMamoM: Z ittw e r s a m e n ; jiar- s e m e n C inae. *) H ajiviaB unjn anaic T p o san a thm cjeMenoM je , idto OTpoB a u a ocoGa bh ^ h cbo — y jtcyToj 6 o jn . • �109 0AMjpPew» Te ce 3Ha KwinK0 co °A H,era MOHce AaTu n KaKo ke AjcjcTBOBaTii. Tano je h . up. 3a AiijeTe a °boa >ho , aKO My ce ah c b h o A»Ay no Ana „KOAaHnka npoTHB ivinC'ra“ — je^an BsjyTpa, a APyi’H npeA Bese. CTapnjii noAHoee ii no 4 A«eBHo. ^ a ycnjex 6yAe 6oa,h, Aaje ee ya to 6o^ecHHKy jotu uito „pa 'iamkeite'' — p. np. pamiHOBO (cKOSeBo) JJhG (3C]THf ) 6yAHMCICd BO.ia HTA. --— H 0H6 H3MeTHHe, y Kojnma je 6o.i 6chhk rviBCTe 1136auno, «ory 3eMA>y jajaMa 3apa3BT». C Tora je najčo.te, aKO ce cee mo 6puMjbueo CKynu u cnajiu. Kafl ce flujeme eefi ofl zjiucma onpocmu („ovir cmu ), Ba.ta My hcko Bpnjeae Ha xpaH.y npnnasa'ni. B a t a ra, ncrarn, cnaiKHo xpaHBTa, Aa ce 6paee onopaBii, a ia ce y h cth Max CTapara, Aa *iy xpana ne 6yAe cyBiime 3aaiiH>eHa m h HHaae oniTpa n HenoAecHa. TeHHa u KamacTa xpaHa je 3 a npiio BpnjeMe 6o.ta oa HBpCTe. „3 Apaejbc1. Listak. Iz ielamsKog svijeta.' S e jjid A linied h a n . U zadnjem broju » O k ­ reta«, kad smo govorili 0 islamskom sveučilištu u Aligarhu (Indija), spomenuli smo, da ga je osnovao poznati indijski reformator i pisac Sejjid Ahmed han, a sad evo hoćcn.o, da puLliže progovorimo o ovome znamenitome indijskom Muslimanu. Sejjid Ahmed han se je rodio 17. oktobra 1817. u gradu Delhi, nekadanjoj sjajnoj prijcstonici „velikoga Mogula", o čijoj slavi i sjaju i danas svjedoči izobilje krasnih i sjajnih palača. Ocu mu je bilo ime Sejjid Muhammed Mutteki han. Pregji su mu iz Arabije došli u Herat, a odatle za vlade Ekber šaha u Indiju. Kad mu je bilo 19 godina, umrije mu otac, a do godinu iza toga 1837.) stupi kao registrator (pisar) kod kriminalnog odjelenja u Delhiju u englesku službu. 1841. g. bude imeno van munsifom (podsudac) u mjestu Falehpur Sikri u distriktu Agra,.u kom se nalazi i divni Tadž Mehal, koji mnogi drže najljepšim gragjevnim spomenikom cijele ogromne Azije. Kad je 1857. godine buknuo ustanak protiv Engleza, bio je Ahmed han munsif u Bidžnuru, te je Evropejce, koji su tu stanovali, spasio time, što ih je u sigurnosti spremio u Mirat. Radi njegove vjernosti i hrabrosti nagradi ga engleska vlada stalnom godišnjom plaćom i podijeli mu naslov »viteza indijske zvijezde.« U svojoj 52. godini (1869.) zaputi se u Englesku, povedavši sa sobom oba svoja sina s namjerom, da ih evropski izobrazi. Blagostanje i prosvjeta njegovih suvjernika mu je uvijek bila na pameti, te čim se povratio u Indiju, osnova u Gazipuru jedan nčevni zavod (college). Kad je za tim bio premješten u Aligarh, osnuje tuđe knji­ ževno i znanstveno društvo a na koncu mu pogje za rukom, da osnuje islamski collego (Anglo Orienlal College), usprkos brojnih protivnika iz konzervativnog tabora. To je bilo u maju 1875. godine. Pobliže je o ovome zavodu pisao nekadanji rektor njegov Th. Beck u dodatku knjige G. Grahama, koji je 1855. u Lon­ donu na engleskom izdao »Život i djelovanje Sejjid Ahmed hana« (»Life and work uf Syed Ahmed Khan«.) 1876. pregje Ahmed han u penziju, od 1878. 1882. bijaše član zakonodavnog vijeća, a 1888. bijaše ime­ novan »Komturom indijske svijezde.« Ostali dio života pa sve do smrti u godini 1898., provede radeći na književnosti i promičući interese svoga mezimčeta, collega. Najvažnije djelo Ahmed hanove je »As<ir us-san<vđid, arheološka povjest Delhija, napisana 1847 (drugo izdanje 1854.), a na francuski je preveo Garcin de Tassy (Pariš* 1861). U domaćem, urdu-jeziku napisao je Ahmed han raspravu o uzrocima indijskog ustanka, koja je 1873. na engleski prevedena. Osim toga je pisao tupiače Kur’anu i Bibliji, zatim silu sastavaka i predavanja 0 socijalnim, vjerskim, pedagoškim i poli­ tičkim pitanjima i čitav red sastavaka o Alejhisselamovu životu. Pisma, koja je pisao za svoga putovanja u EVropu, objavljena su u „Aligarh Institute Gazette«-i, a prevedena su u spomenutom Grahamovu životopisu ovog uglednog Muslimana. F N. Književne i kulturne bilješke. HanpeAno H’ie.iapcTBO. Tano ke ce 3naTn KH»ura, Koja ke yeKopo ii3akn 113 uiTaMne, a Kojy je nanacao h ypeAno MiiJiaH MapTiiHOBak, ^ in T e .t ccaoBHe uikoac y Boe. Kpyna. K ita ra ke H3m ijeni oko 300 cTpana 0611iHa (JropaaTa, 6iike yKpameHa pa3HHM ojiHKaiua, a uhcaHa je Tano nony.napHiiM je3HKOM, fl,& ke je Moka pa3yM je r a u Hajiniipii CAojeBH HapoAa. IJnjeHa OBoj kh>h3ii 6ake 3 K 3a npenjiaTHHKe, Koja ce ipečajv oGpakaTH Ha aApeoy nncga y Boe. Kpyny. Kuko ce nHe.aapoTBO y no A>eAH>e A°6a y Hac nonejio BeoMa jmjrno pa3BajaTH, a 6yAyka 6a ce OBa rpana HapoAHe npaBpeAC Mor^ia y Harnoj 3eM*tn noAiirHyTii Ha bbcokb CTynaH> yHanpebeH>a, mh OBy KH>ary tooao npenopy>iyjeMO. E l-K a iu e ro v a z a b a v a . Ovdašnje musliman­ sko koturaško-gimnastičko društvo ,,E1-Kamer“ priregjuje u nedjelju, dne 2. aprila u prostortjam a „Dru­ štvenog Domau zabavu, od koje je čist prihod na­ mijenjen u korist siromašne islamske školske mla­ deži (gjaka i sohti) i društve blagajne. Ra s p o r e d : I Dio. 1. Gerardo Coletti: Mahmud-Šefket pašin marš „Tedžedđudi hajal“, svira vojnička glazba. 2. Gimnastičke vježbe. �110 3. Zahorsky: „Narodne pjesme", svira vojnička glazba. 4. Bajić: „Zagrljeni slogom bratskom ", pjeva društveni pjevački zbor. , 5. a) ŠebekFarkaš: „Zbor derviša". b) Marko Ljubunič: „Sa M iljacke", karišik narodnik pjesama, svira gjački tamburaški zbor. 6. Michaelis: „Turska straža", svira muzikalni zbor I. travničke čitaonice „Sazendi Travnik". 7. G imnastičke figure. 8. Osman paša: „Osmanlijski m arš", svira voj­ na glazba. Pjevačkim zborom ravna g. Košta Travanj. II. Dio. „Pred gradske izbore". (Šala u jednom činu od Ekrema, izvode diletanti.) III. Dio: Tombola i zabava po volji. Za vrijeme III. dijela zabave svira gjački tamb. zbor i „Sazendei Travnik". Nov odbor „Zvijezde". Muslimansko aka­ demsko društvo „Zvijezda" u Beču održalo je ne­ davno skupštinu na kojoj je izabran nov društveni odbor. U odbor su ušla ova lica: Mustafa Vehabović st. jur. — za predsjednika; Mahmud Behmen stud. iur. sa potpredsjednika; Osman Mehmedbašić st. iur. za blagajnika; Afan .Dizdarević stud. iur. za tajnika; Ahmetbeg Salihbegović st. med. sa odbor­ nika; Abdulah Sum buf st. phil. za I. revizora; Omer Kajlaz st. agr. za II. revizora. Gajretov glasnik. Firdusov mearifski fond. (Nastavak). i „Temelj kuću drži" Hasan Basarić u Stocu sakupio je za »Fir­ dusov. mearifski fond« 52 K 40 helera. Priloge darovaše: II. Basarić 6 K, Husaga Čekro 5 K, po 2 K: Derviš Mahmutćehajić, Ahmetaga Behram, Risto Drenović, Mustajbeg Sarić, Muhamed Tatarović, Mu­ hamed Salčić; po 1 K: Salih Dostović, Ljubim ir Gjaić, Vid Previšić, Omer Koso, Ahmed Kovačić, Ilasanaga Hrle, Bešir Vukićević, F.minbeg Rizvanbegović, Ahmed Halilagić, Husein Pirija, Ragib ef. Slranjak, Smail ef. Nikšić,. Hasan ef. Pašalić, S. Alihodžić, Ilasanaga Vranjalić, Alaga Sarajlić, Jovo šotro, Osmanaga Krpo, Halil Isaković, Salih Žujo i Mešo Dizdar, Alija Tata­ rović 70 hel; Omeraga Bešo 60 hel, po 50 hel: Ahmed Gjulepa, Salihaga Ilodić, Mujaga Repak, Bećir Zelić, Mujaga Rešo, Avdaga Muflić, Mujo (Jimić, Mehmed Dervoz i Ahmed Dervoz; po 40 hel: Sulejman Zelić, Omer Zelić, Omer Hrle, Abdullah Mangjo te 20 hel. Ihrahim Baljić. M uharemaga Pašalić iz B. K rupe sakupio je K 38*—. Priloge darovaše: H. M. Pašalić 15 K, H. Ibrahimaga Čaušević 10 K, H. Omeraga Arnautović G K, Rašidaga Pašalić 3 K, M uharem Tatarović 2 K, M. Hadžipašić 1 K i Bekir ef. Tahirović 1 K Salko Zaklan iz Lokava (kot. Stolac) sakupio je prilikom Bajram namaza na R ečicam a pred džamijom u istu svrhu 18 K 02 hel. Hakiheg Bušatlija iz Bugojna sakupio je za isti fond 18 K. Mjesto bajram skih čestitki i odgovora na čestitke prijateljima, darovao je Osm anbeg Pašić nar. poslanik iz Bijeljine za Firdusov mearifski fond 10 K. Ali ef. Sabljaković iz Vrnograča (Vel. Kladuša) sakupio je za »Firdusov mearifski fond« 28 K 65 hel. (od kurb. kožica). Kožice darovaše: Habiba Herić 4 kom., po 1 k o m : Husein ef. Vehabović, Mehmed TraIješić, Ali ef. Sabljaković, Mujo Kuduzović, Huso Korić, Murat Hodžić, Smail Hrničić, Husein Bašić, Hesein Ibrodžić, Spaho Oručević, Osman Košić, Osman Kasumović, Hasan Grošić i Huse Elezović Bešin; Mjesto kurb. kožica darovaše: Kazo Elezović 60 h; Huskara Kasumović 50 h, po 40 hel: Meho Gražić, N uhan Koštić, Mehmed Ožegović, Bećir Hrničić, Hasan Sefić. Mustafa Sarajlija, Zaim Omeragić, Hasan Grošić Huseinov, Smail Mekanović, Ahmed Mašinović i Haso Mujagić; po 20 hel: Omer Duranović, Husein Koštić, Osman Garibović, Osman Tralješić, Husein Mehnirović, Mustafa Elezović, Mehmed Garibović i Mehmed Elezović Bešin. Memišaga Mujić iz Mostara darovao je 5 K i Ibraga Elezović 2 K za isti fond. Ibrahim ef. Teskeredžić i Omer ef. Kazić iz Ro­ gatice sakupili su za ovaj fond 91 K 70 hel. Priloge darovaše: Spomenuti I. Teskeredžić 10 K; po 5 K: Hakibeg Šahinpašić, Zaimbeg Šahinpašić, Hasibaga Kazić, Omer Grabavica, te Mula O m er Kazić 6 K; po 3 K: Rašid ef. Šehić, Hakibeg Agić, Hifzaga H. Osmanović, Osmanbeg Mirojević i Mehaga Feriz: po 2 K: Bećiraga Capljić, Sejfo Kazo, Alibeg Sokolović, Abdibeg Teskeredžić, N uribeg Teskergdžić, Šahinbeg Sijerčić, Osm anbeg Smailbegević, Mula Durmo Helezović, Hasan Pinjo, Hasan Feriz, Ibrahim Bahta, Osman Dobraća, Halil Feriz i Sefo Pezo; po 1 K : Alija Behlul, Alibeg Teskeredžić, Salih Eminović, Muham edbeg Brankuvić, Šemsibeg Sijerčić, Ahmed Nalbantić, Šećo Bahtanović, Smajo Džankić, Mula Meh­ med Paljo, Mula Avdija Agić, Suljo Džindo, Selim Vražalica, te N. N. 76 hel. Prilikom rogjenja sina Arifage Kapičića iz Bileća sakupljeno je za »Firdusov mearifski fond« 14 K 40 hel. Priloge darovaše po 3 K: Ćamilaga Selimović, Alija Hadžić i Petar Jefto Kapor trgovci; Salihaga Kapičić, 2 K; po 1 K : Abid Mujačič, Abren Papić, Huso Karamehmedović, te Oamil Priganica 40 hel. Ilafiz Mehmed ef. Bajrić, predsjednik vakufskog povjerenstva u Žepču poslao je 30 K, koju je svolu �Ili darovao za Firdusov mearifski fond Rifatbeg Bagdadić. . Osrnanaga Metilj iz Čapljine darovao je 4 K za isti fond. Bedir beg Ibrahimbegović-Gradaščević iz Gra­ đama sakupio je za ovaj fond 147 K 20 hel. Priloge đarovaše: Hajrudinbeg Gradaščević 50 K, Fuadbeg II. Alipašić 20 K, Izetbeg Jahić 15 K, po 10 K: Sulejmanbeg Ibrahimbegović, Zaim ef. Muminagić šeriat. sudac, Osmanbeg H. Ibrahimbegović, Dervišbeg Gra-' daščević i Abdibeg Gradaščević; po 2 K: Ahmed Hilmi ef. Muftić, Nedžo Ahmetović i Hasan Salkić; po 1 K : Hafiz Mustafa ef. Imainović, Emin Mejremić, Alija Fakić, H. Hasan II. Osmanović, Haliz Ibrahim Pendić, Suljaga Tahirović i Sabri Alimanovid 20 hel. Društvene vijesti. • I s p r a v a k . — U zadnjem broju (str. 85.) u »Pjesmi« Mussetovoj 9. stih treba da glasi: „Od sve vlasti1*, mjesto — slasti. Ovom prilikom ispravljamo još jednu štampar­ sku grešku: u 1. broju (str. 5) ime autora „Domo­ vine" glasi Emile Souvestre, a ne Emite Jouvestre. Iskaz dobrovoljnih priloga palili na zabavi u selu Aladinićima (kot. Stolac), koju je po prvi put prire­ dila tam. Muslimanska omladina dne 3. februara 1911. godine u korist gradnje mjesnog mekteba. Dobrovoljne priloge dadoše ova gospoda: Po 10 K: Ademaga Mešić, trg. iz Tešnja. Šerif ef. Arnautović i Dr. Safetbeg Bašagić, oba iz Sara­ jeva, Mujaga Resulović, trgovac iz Trebinja, te Mu­ hamed beg Gavran iz Počitelja. Po 8 K: Bukić i Šarić, Stolac. Po 5 K: Ahmet ef. Fazlagić, Hamidaga Fazlagid, Ahmetaga Fazlagić i Braća Mrčić, svi iz Čap­ ljine; Muhamed ef. Karabeg, Osman ef. Efica, Braća Šantić, Kotlo i Ćemalović, Ilija Grković, Ali majstor Kurtović, svi iz Mostara; J. M. Salom, Sarajevo; H. Mustafa Kudra iz Tasovčića; Muharemaga Hodžić, Pješevac; Hasan ef. Šehić, Stolac; Zulfikar ef. Mehmetbašić Kadija i Jusuf beg Deftedarević, oba iz Trebinja; Amhetaga Behram, Rotimlja, Don Vid Pu­ tića, nadžupnik, Prenj. Po 4 K : Ahmet ef. Opijač, Mustafa ef. Stranjak, oba iz Stoca; Salihaga Šunje, Lokve; Salko Balavac Mujin, Aladinići; Hakibeg Kolaković, Blagaj; M. Sepić, Avdaga Gjugja, Memišaga Mujić, Šućri ef. Mezić, Ali majstor Ćišić, svi iz Mostara; Q. i kr. oruživčka postaja, Domanović; Osman ef. _Drljević, iz Bileća. Po 3 K : Alibeg Šarić, Mehmed ef. Šarić, Muhamet ef. Tatarović, Omerbeg Rizvanbegovid, -Hasan ef. Mehmedbašić, Šaćir ef. Grebigjelo, svi iz Stoca; Husein ef. Ševa, Salihaga Popovac, Mehmet ef. Ćišić, Memišaga Hamzić, Muhamedaga Fejić, Hasanaga Ramić, svi iz Mostara; Ibraga Soldin Crniće; Šerif beg Muslibegović, Nevesinje; Cesar Sumbulović, Sara­ jevo; Husein ef. Dizdarević, Trebinje; Muratbeg Muratbegović, Višiće; Bećiraga Kudra, Rečiće. Po 2 K 20 h: Salihaga Opijač, Crniće. Po 2 K 2 h; Memišaga Šator, Lokve. Po 2 K: Avdaga Gjoklo, Rotimlja; Mujaga Hasić, Mušanaga Baraković, oba iz Rečica, Boško Bošković. Košta Marić, Gjuro Marić,. svi iz Aladinića; Duran Sabljić, Simo Pjaca, oba iz Lokava; Ahmet Šetka, Hamzaga Opijač, oba iz Crnića; Omeraga Koso, Began Turajlić, oba iz Opličića, Gjafer Popovac, Ahmet­ aga Duranović, Salihaga Kreso, Hasanaga Ibrulj, Sa­ lih ef. Hasanagić svi iz Mostara; Hamdi ef. Drljević, Nefisa Drljević, Fata Drljević, svi iz Bileće; Husein beg Kapetanović, Ivan Dobrić, oba iz Županjca; Husaga Šabanović, Zulfaga Šabanović, Ha­ sanaga Bojćić, svi iz Ševačnjiva; H. Hasaga Ćatić, načelnik, Žepče; Mehmet ef. SalCić, politički komesar Dizdarević, Smail ef. Buzaljka, Smail ef. Mehmetbašić, svi iz Stoca; Salihaga Žujo, Prenj; Halilaga Vukičević, Poplat; Osman ef. Dekić, Tešanj; Muhamedaga Brkić, Pješevac; Mehmet Spahalić, Guhavića; Risto Pudar, Čapljina, Po 1 K 50 h : Mustafa ef. Čehodarević, Mustafa ef. Mehmedbašić, oba iz Stoca; Krešimir Valentić, učitelj, Crniče; Jozo Marić, Poprat; Snlaga Krpo, Rečice; Mustafa Gjubić, Pješevac. Po 1 K : Alija Sabljić Zukin, Ahmet Sabljić, Bećir Rakić, Pero Pjaca, Sava Mihić, Ilija Mihić, Salko Sabljić, Ibraga Šator, svi iz Lokava; Danilo Šotra, učitelj, Šćepo Mihanović, Osman Gjono, Muharembeg Ljubović, Boško Raguš, Ibro Hajdarović, svi iz Pješevca; Muhamedaga Kapić, Boško Katić, Selhn Omanić, svi iz Prenja; Omeraga Vilogorac, Nevesinje; Ni­ kola Pažin, Hodovo; Ibraga Koso, Beganaga Koso, Pašaga Baraković, svi iz Domanovića; Stojan Morušić, Trijebanj; Gjafer ef. Softić, Ahmetaga Burina, Avdi ef. Zekić, Dervišaga Mehmetbašić, Mehmedaga Dervoz, Sulaga Poturović, Halilaga Pitić, Mahmut ef. Alihodžić, Ahmetaga Kadribegović, svi iz Stoca; Ha­ sanaga Behram, Jusufaga Behram, Salihaga Behram, Ivan Akšam, učitelj, svi iz Rotimlje; Hadže Kukolj, Oženići; Ahmetaga Kovačić, Sule Šoše, Mujo Gjemila, svi iz Aladinića; Stojan Nogolica, Andrija Moro, Niko Perutina, Miško Kulaš, Boško Bošković Jozin, Nikola Bošković, Šćepo Perić, Huso Selimić, Ibro Pejak, Bešir Šetko, Meho Pirić, Alija Pirić, Alaga Tabaković, Selim Šetka, Smajo Kurtović, Andrija Prce, svi iz Cr­ nića; Zarifa Drljević, Ćerima Drljević, obje iz Bijeće; Mirko Tabak, Županjac; Meho Šejtapić, Ibro Šejtanić, Mujo Šejtanić, Osman Turajlić, Božo Jurak, Mujo Turajlić, Hasanaga Penava, svi iz Opličića; Karlo Košut, Domanović. �112 Po 80 h: Halil Kaplan, Pješevac; Mato Andrun, lugar, Lokve; Niko Moro, Aladinići; Pero Moro Crnice. Po 70 h : Arifaga Šator, Ibro Zaklan, oba iz Lokava. Po 60 h : Salko Šetka, Mujo Gjigić, oba iz Cr­ nica, Ahmetaga Tabaković, Rotimlja; Mahmut Šator, Lokve. Po 50 h : Meho Lizde, Smail Lizde, Adem Repeša, svi iz Rečica, M artin Papac, Ilija Kulaš, Pero Kapac, svi iz Crnića; Alija Svinjar, Lokve; Avdaga Ćerinić, Halilaga Bašić, oba iz Prenja; Vidoje Goluža. P ješevac; Alaga Bašić, Vranjeviće, Salih Koso, Alaga Baraković, Omer Turajlić, svi iz Opličić; Salko Isaković, Bitunja; Omer Marić, Aladinić; M uhamet Fazlagić, Čapljina. P o 40 h : Huso Pejak, Boško Perutina, Luka Matić, Nikola Prce, svi iz Crnića; Huso Hanić, Osman Zukanović, oba iz Aladinića, Šaćiraga Burić, Prenj; Sule Turajlić, O pličići; Ibro Svinjar, Salko Bratić, Meho Topić, svi iz Lokava. Po 30 h : Huso Zilić, Boroviće; Salih Begović, Prenj; M ustafa Ljubovi^, Stolac; Ahmet Humačkić, Pješevac. Po 20 h : Adem Burić, Prenj; Omer Gjemila, Salko Balavac, oba iz Aladinića, Duran Škuljić, Crniće; Ahmet Lizde, Rečice. ' Ukupno 424 K 30 h. Svoj gospodi, koji se prilozima ili posjetom ove naše zabave sjetiše, neka je najsrdačnija hvala ! — Živili ! C r n i ć e 15. marta 1911. U ime priregjivača: npojbehe oieKyjy noHOBHH ycTaHarc ApnayTa u ynaAan>o uipHoropcKe Bojcne y TypcKy. Mo6iiAH3aii,Hja iypcice Bojcice. Typcica ii.iaAa je piijeiuiiAa, Aa Mo6iiAmjie peAmjicKc A0 BH;mje H3 Msao A3nje. TaKo he TypcKa miaTii npeno 14.000 BojHmca BHiue Ho HHa'ie. Jep Tpeća aoabtii, Aa je Ha inecTo-neAje.iHo BjesK6aH>e‘ no3aaHo oko 60.000 pe3epBHCTa. ^ bhJc AHBn3Bje, OHe 03 CiiBHca h Aniacnje, 6nhe upeiujeiureHe y eBponcKy TypcKy, ocTajte he ocTatii cnpeMHe y 6jh i - A l a g a Šunje. Ma.ni r.iacHHK. TypeKii sajj.M y <Dpaunycifoj. Typcica basa« Ha" MjepaBa a* y <I>paHHyeKoj 3aKA>y*ni 3ajaM oa 25,000.000 4>paHaKa 3a rpaAH>y hobjjx 3KeA>e3H0Ha y Ay*HHH oa 3500 KHAOMeTapa, oa Kojnx 1500 KH.ioMCTapa oTnaAa Ha eBponcKy TypcKy. 113 ApnayT .iyK a. Ck8A8Pckh h ćbto.IjCkh Ba.uija caonniTHAH cy 3BaHnqHo nopni y I(apm’paA, Aa je y A^6aHHjy ca cTpaHe yHeceHo noniA>eAH»er injeceija mhoco paTHe MyHimnje h 17 xB.T>aAa nymaKa h Aa ohh Hncy y CTaH>y TOMe Kpn>Msiapeff>y Aa CTaHy na nyT. ycjben, Tora je h>hxob no.ioncaj jaico oTeacan, jep ce npnbojaBajy, Aa ce HaopyttcaHa nieueHa mop/ no6yHHTH. T op ryT -iiam a y A p H ayu iyK y. Ha U,apnrpaAa jaB^i.ajy, Aa je IIIeBKCT TopryT-naiua, uietj) npouiAoroAHiuH>e eiccneAnuiije y Aji6aHBjn, oueHOBan KOMaHAaHTOM TypcKHX Tpyna na npHoropcicoj rpaHnuii, rAje ce n a Za uredništvo odgovara: Osman Gjlkić. - Islamska dion, 3HH0 3Ke.’be3HiiHKHx cTaHmi;a. JeAiia ke AMBH3iija 6 hth CMjeuiTeHa 6jni3y CKaApa, a APYr a y CKonjby. O chm obo ^iiBH30je AoliH he y Ckohao jom 2 'misaMCKe A®BH30je ii KOH>0u;e ii apT0A.epnje. TypcKa ce npHĆnpa, Aa je AfJraljajn He nsHeHBAe. yTBpt;lIBHH>e CKaApa. MBHHCTap BOJ HH MaXMljm UlecpKem-nama H3jaBno je y napjiaMeHTy, Aa h e ce okoao CnaApa noAiihn yTBpl)eH>e, jep je Moryhe, Aa he JJ^pHa Topa h 3bpuihth HanaA n a CtcaAap. E y ita y JeM6Hy. KoMaHAaHT eKcneAUHBOHOr Kop- nyca 3a yryureH>e 6yHe y JeMeHy, jaBiio je y UjapurpaA, Aa je uapcfca BojcKa, noćenje mecTOAHeBHe 6op6e 3ay3ejia oca»i jijecTa y 6ah30hh PucjiaMa. ycTaHHn;ii cy 20. MapTa apeTpniiAH Be.iHicn nopa3. B iijecm o Gininiesi cyATany A6aYa XajniAy. Ete CoAyHa AOAa3e BHjecTii, Aa je 6hbuih cy.iTaH AoAyJi XaMiiA. npnje HetcoAHKO AaHa yMpo. Eto APYrHM oneT BiijecTHMa je noAyAno h y AyA0 *iy ce ca&i yono. IIomTO je cyjiTaH iioa HajcTposKiijHM HaA3opH&ia h hhko ne Moace A» My ce npHĆAiiaca, He 3Ha ce koahko je HCTHHe y obhm BnjecTiiMa. O n acuocT oa p a ia . MHorn pycKH ahctobh pa3Hocc BnjecT, A» ce Janan Harao cnpesia 3a pax 11 Aa roMiiaa BojcKy y MaHi;ypnjHjH. /tPYrH oneT AOHOce BnjecT, Aa je y noTaja KnTaj icoHu;eHTpncao BojcKy npejia Pycnjn h Aa he He&inH03H0 Aohn ao paTa npoTHBy Pycnje. Jlactobh naK H>eMa*iKH oacyabo no6 ajajy to h Beae, Aa he KiiTaj nonycTiiTii, a JanaH Aa ce He cnpeina sa par mio 0AAy«3H0 no6njajy h HeKii janaucKH nocaaHHij;ii Ha BBpOHCKHM ABOpOBHMa. šale i dosjetke. L je k a r (za sebe): Ovoj matoroj budali ne fali ništa. On se uvijek prejede i prepije — ali mu to ne smijem kazati, jer će onda pozvati sebi drugoga Ijekara. N. N .: Opet mi je sin na ispitu propao. To se on sigurno klatari od jutra do mraka po kafanama. M. M.: Ne, naprotiv; on to čini od mraka do jutra * N e p u š a č : (odbijajući ponudu, da savije cigaretu): Ja ni­ kada ne pušim. P u š a č : Ja čemu imaš usta 1 Štamparija. - 3 a ypeAHnniTB'> oAioBapa: Ocnan 'IohkhIi . � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9eaf26342cca5cb00bb639b60cb1fff9.pdf 9441037a8babaf95749a2d0ae04d8712 PDF Text Text B r o j 8. UROJ rO A IIH A IV. RODINA T a jp e i G ajret JIMCT 3A 4 P yinT B E H E nOCJIOBE M 3A HA PO ^HO HPOCBJETaMBAILE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. M3JIA3M CBAK Or 1. h 15. --------y M J E C E ii;y .--------- --------U M JE SE C U .---------- IZLAZI SVAKOG 1. i 15. BjiacHinc: ApyiniBO „ l'ajp eT “. - ypeRHiiic: Ocman Tminih. — Vlasnik: D ru štv o ,,G a jre t“ . - Urednik: Osman G jikić CAPAJEBO, 15. anpifjia 1911. — I l n j e n a j e jin c T y : sa Eocny a Xepi;eroBHHy h AycTpo>rrapcKy MOHapxnjy, sa hji&hobg, Tajic6y, ysenni<e b TOKaice 2 K, s a neuianoBe 4 K ro^nniH.e. 3a cbb ocTajie seia-te 10 (jipanaKa. IlojeABHa 6pojeBH CTajy 20 seji. HenjiaKeiia ce nncMa ne npnMajy, pjnomicii ce ne Bpahajy. — IlpeTnjiara h pyKonncn ina.ty ce Ha a/ipecy: „TajpeT1* — CapajeBO. llc ir x o .T O in i:i[ m o t iim i m u i i e r a p a ,i ,; t . \« ja — SARAJEVO, 15. aprila 1911. C ijena je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za Članove, talcbu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplačena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. MaTepajaJHo CTaae „Tajpeia", Cpoj i^iaHOBa, H3t. A- jacHo HaM roBope, uaico Hamu JbyAH cJia6o ocjckajy 3a „TajpeT11. hoc Ao<5poBOA>HHx npiiAora u IJ ho Hara paA a KpeTame hocii Ha ce6a u,pTy Hene M.iHTHBocTii, Henoy3AaH>a h yciiJLeHOfiTH. To HaM je onha KapaicTepucTHKa. OBe oce6iiHe noKa3yjy, a® mu iuto paAuuo, H6 paAHMo 03 yHyTapH>er HaroHa, ocBjeAoueifca, .’By6aBu Q cxBaTaH.a, Hero 3aTO idto Mopano, uito Hac Ha to c iu e npu.iuKe u okojihocth, a h 3aTO, hito bhAHMO, Aa Taico H APyru paAe. Ma ' iuhhmo hcuito a noAy3iiMa.Mo 3aT0 , uito aopaMO, a He 3bto, uito cmo dCBjeAOHchh, Aa Tauo Ba.i>a paAUTii. M opaae je koa Hac na npBOM MjecTy, a ocjehaj u ocBjeAoqeH>e cy y3rpeAHa CTBap. H nocBe je pa3yM.i>HB0 , Aa Taj paA hac cjia 6o u ne hac ohhm Teanou Kao icoa APyr >ix. Ha .inuHMa HamBx .7byAH Hujeca Morao ona 3HTH HiiKaKHH Bece.ta, HHKaKBe AyujCBHe npoajeHe, KaAa je y Hochu yeeAeHa KOHcxHTyunja. CBiijeT je 6npao 3a ca6op noc.iaHUKe 3aTO, uito je 600 nocTaB.teH npeA jeAhhm $ 3ktom, Aa ce Mopa 6npaT0, a He 3aTo, uito je ocBjeAoieH, Aa je KOHCTHTynHona*iHH jkiibot jeAHHa6a3a npann.iHor eKOHOMCKor a AyuieaHor acaBOTa, uito ce yBeAeifceM KOHCTHTyunje c.Tanajy AOHeiuie uHTepecu is.iaAe a HapoAa, uito KOHCTHTyuHja npyaca napoAy MorykHocT caMoynp»Be u iuto 3Haqa AOHeicae HapoAHy BJiaAy. IIpeMa CBeMy Toiue octso je Ham uoBjeK x.iaAaH a 6apao je noc.iauiiKe aaTO, uito je TaKO peieHO. y 3ehe»io APYrH npuMjep, „Tajpei". Ham uoBjeu 3HUAC, A& nocToju HeicaKno noTnopuo ^auKo APyuiTBO, ASAHe aa H>era no Kojy napuny, a.iu He 3aTo, uito pa 3yMnje BaamocT ,,TajpeTa“, uito ocjeka a ® HaM „Tajpei Tpe6a a Aa ce oa H>era u 3iicKyje Aa aa a>er HeuiTo acpTnyjc. O h He Aaje HoBau U3 ocnjeAOueiba u .x.y6aBii npeMa ,,Tajpory‘\ Hero y HajBiime c.iyiajeBa 3aTO, mio My je Heico saacKao Houan, na ce nnje Morao ,,H3Byka , a *Aa He AaA«e. Mu cmo Hyjia 3a ,,3eMA>opaA. 3aApyry“, Aa je to hh- CT0Tyuaja, noja je KopucHa Harnoj nojbonpaBpeAu u Teaca'iKOM cTa.aeacy. Hy.au cmo 0 h>c3uhum Aoopuua, a.iu Hama .T>yAC He cxBaiajy 0 He Mape 3a Ta Ao6pa. IIoKymana.io ce a ocHOBaiu Tauy 3aApyry (hmhmo 3), aaa CBe je to HeKBKO KJimiaBo u 6e3 Ao6po opraHU30BaHa paAa. Boah ce, a» mu to paAHMO 3aT0, mio cmo ocBjeAoueHu, A» naM Tpefia ,,3eM. 3aApyra . H Apyra cy hsm noAy3cha OBaKBC npnpoAe. „‘l ’a6paKa uapana“ y CapajeBy ocnnBa ce roAauy Aaua a BaA>Aa he npoha jom 2—3 roAUHe, a° k ce Kona'iHo ycnocTaBu. OBaKBC cy nojaBe 3Hai« HecojnAHocTH Hamera ApyuiTBa y meroBoj yHyTpHHH, y mcroBOM paAy, y nor.ieAHMa*'H>eroBH»i Ha 6yAyhHOCT a y cxBaiaH.y caAamh>octb b y no.ia3HHM TauKa.Ma meroBa paAa. IIpaBoc.aaBHir TeacaK Aaje 3a ,,ripoCBjeTyu 3aTo, m io je to cpncKo ApyuiTBO, ocjehaj cojHAapHocTH y no.ia3Hoj l a ’iKit H norjieAUMa Ha 6yAyhHocm ce a koa rpa^aHUHa u TeMcaKa jacHo or^ieAa. Ham nosjeic Aaje 3a „Tajpei 3uto, mio My je HeKo 3aHCKao, mio ce Huje Morao H3BykH H3 Te „HenpuAHice', a He 3aTo, iuto 6u oh ocjekao, Aa y Eochh iiMaAe cKyn0Ha MycAHMaHa oa 600.000 Ayiua, Koja 60 Tpefiaaa Aa iiMa CBoje hoko aajeAHHUKe KapaicTepucTiiKe a nor.ieAe Ha Apy*UTBO u 6yAyhH0CT a caAammocT, na Aa je „T ajpei” A°6po Te unje.ie CKynuHe u Aa paAH Ha onkeM Ao6py. J a He Mory peha, a® je npaBoc.iaBHH Te»aK a rpaljamiH CTao Burne Ky^TypHO oa Myc.ioMaHCKor, to je jcAHa cpeAHHa, Koja ce je pa3Biijajia uoa hcthm npuAHKaMa; Hero npaBOC^aBHOM rpa^aHiiHy a TeacaKy ae6A0 npeA ouuMa jeAHa Mncao — Mucao cpncica —, H3 Koje ce pal)a ocjehaj co.iuAapHocTu Ao6pa a 3aa ciama ua- �114 je.ior cpncKor Hapo^a. T a r a uncao noTane, a & P»AH h HCTpaje y 6op6ii, Ta je Macao y3poK, a » H>eroBa Ayiua He ocjeka eaMo 3a ce, Hero Anje/ui cyAĆ>aHy cbux CBojax can^eueHHKa. Myc.iuMaHCKu TeacaK h rpakaHHH HfMajy tg mbc.i b , a.ia HeMajy hh Apyre, Koja 6a Mor.ia HaAOMjecTiiTii Ty MHcao. Oh je aoBy«ieH, ocjeka 3a ce, aeroBO je cpge Tajecho na r a ce He Aoaaa c.ia6o CTan.6 .T>yAH Koja 3ajeAH0 c H>uMe npniiaAajy jeAHoj Be.inicoj cKynaHa HcjiaMy. IIov jiep , je nanier noBj’eKa y3an, He o6a8npe ce Ha BpnjeMe n npn.iHKe, He Mnc.ia Ha 6yAykHOCT, jep My Mu­ cao „KCMeTU a 4>aTa.iHo cxBaTan>e acHBOTa 3aTBapajy ohh h yB,iane ra y ce. ,ZIa je n caxo^oraja Hauier HOBjena oBana, kpbbo je 6n«io BpajeMe. EtpiuiiKe, no.niTHKa n CTaH>e H>eroBO aoMOBHHe yqaHa.ie cy r a oBaKHM. IIo.ia3Ha Macao 6oc. Myc.iaMaHa 6ajia je ABOCTpyaa: acjiaMCKO-TypcKa, Ta je Macao oKOJiHOCTBMa, oo^ bth 'ikhm CTaaeM BocHe Aoueiuie 3aTpnaHa. HeKB cy aeroB n aAcajia iiocT8.ui h eno miip.i>HBii ca nojiHTH'iKHM CTaftesi fteroBe OTaijonHe a AoacnBii.ia noTnyHa Kpax. T aj je icpax Tatco 6ao jax, A& My je noTpnao a OHy Mucao, Koja My a a &’ Hac Tpe6a a Koja je nocBe caBpeweHa. Macao je TypcKa a.iy3opha, HeonpaBAaHa a H e cpaBH>BBa u ca HayKou a BpeneHOM a ho.iuthkom, aok je ona Apyra: ocjehaj „iicjaMcse co.ihasphoctb a „uc.iaMck6 3ajeAH0uetl jeAima, Koja Hac Mojse OKynaTa a npaBeaaTu jeAHe y3 Apyrc. 06o 6a Tpećaao 6uth acax o jio raja Hamera paAa. M. Ćazim Ćat.ć: Ljubavne melodije. i. Sjedi za klavir, N igjar m oja lijepa! P a sad mi jednu m elodiju sviraj, Sjajnu i velebnu ko su n č an i sm iraj, Kad m elankolija p ro sp e se vrh step a! Ah! nek ti m uzika p o put š u m n o g slap a S d iraka bruji i k neb u se vije — I kao suzice, što ih ljubav lije N ek žudnja i čežnja s k lav ira ti kapa... T i dušom vlastitom b ’jele d irke p reli’, N apoj ih čuvstvim a m ladog src a svoga, P a nek mi isp o d tvojih p rsta b ’jeli’ Jezikom svojim svaki ak o rd zbori, D a u tvom srcu vječni sev d ah gori! — O sviraj him nu uzdisanja tvoga!... 11 . J a ću se cio uviti u zvuke, Što k ao cvjetići p a d a ju s klavira... O h , k a k o lijepo L ju b av z n a d a s v ira ! — D aj N igjar, d a ti ljubim sv iln e ruke!... |a č v rsto vjerujem , d a sre d tv o jih g rud S e v d a h a d ra g o g sv e ta v a tra g o ri: T o m eni tv o ja s a d m u zik a zbori, D ok tak o čezne,... u zd iše i žudi. 0 sv ira j, N ig jar! .. N a b ilju rn o m valu Z v u k o v a k lav irsk ih d a ko g a le b plivam 1 v ječne s la s ti, vječn u sre ć u snivam ... Ah, sv iraj, sviraj!... N ek ti d irk e ječe, D ok san se s p u š ta i d o k v eče teč e — I daj, d a ljubim tvoju ru k u malu!... Po turskom: Nijazi ----------- ■ = lz jednog razgovora sa Abdurrešidi Ibrahim ef. »Trideset je godina kako sam se izvrgao svim n e­ pogodama putovanja i krenuo po svijetu, samo s tom namjerom, da pomognem uzviše.iom Islamu. Nikakva neprijateljska sila nije me mogla u tom smesti. Moja misao, moja nam jera, moja nada je: »Do pošljeđnjeg daha Islamu pomagati". S tom namjerom sam proputovao mnoge kra­ jeve i vidio se s mnogim uglednim ljudim a. Ja sam u svojoj namjeri donekle i uspio, radi čega se u prvom redu zahvaljujem svima onim, koji su me potpoma­ gali, koji su radili u istom pravcu kao i ja. Neki su od njih i umrli, ali njihova ideja i zasluge nisu umrle. Oni su umrli sa uvjerenjem u ostvarenje svoje ideje. Početak moga putovanja bio je po Rusiji. Prije trideset godina onamošnji Muslimani nisu gojili ni­ kakve simpatije pram a Islamskom jedinstvu. Nije se znalo, šta je to Islamsko Carstvo, niti se je iko tim zanimao. Narod je bio u duševnom m rtvilu i brinuo se samo o svom poslu. Za ovo trideset godina oni su dosta u svakom pogledu napredovali. Oni imadu svojih, p o p r a k ­ t i č n o m m o d e r n o m n a č i n u u r e g j e n i h , 10.000 m e k t e b a i m e d r e s a , koje su osnovaii i uzdržaju s a m o s v o j i m n o v c i m a . Sada bi malo koje m u­ slimansko dijete mogao naći, da ne bi znalo šta je to Islamsko Carstvo. Svako osjeća potrebu ujedinjenog velikog Islamskog Carstva i radi na njegovu ostvarenju. A ko mislite, da ih je na taj stupanj podigao? Niko drugi nego njihovi alimi. Njihovi alimi shvatili su potrebe ovog vrem ena i prema tome radili na po­ dizanju svog naroda. Oni su shvatili, da se ne smiju ograničiti na učenje starih kjitaba kao: Halebije, Ku- �115 đurije, Vikaje i dr., pa su za to počeli učiti i svjetsku nauku. Bivši oni pod kršćanskom vladom, vidjeli su, da se moraju i politikom baviti, te su se i u tomu savršili. Oni su radili i rade na boljitku svoga naroda i u tom uspijevaju, pa će biti od Boga (dž. š.) za to i nagragjeni. Da sad vidimo, kako je kod n as! Toliko godina čekasmo ustavnu vladu i dobismo je. Pa onda . . . Mi mislimo: država će napredovati, jer joj je ustavna vlada i ne treba joj više ništa. Varamo se, država ne može napredovati samo sa ustavnom vladom, nego tu treba, da se pridruži i napredovanje naroda. A napre­ dovanje naroda čim se drugim može postići osim na­ ukom i zanatima? Ograničili smo se na učenje nauka, koje su vrijedile u prijašnjim vjekovima, pa za to moramo dobavljati gajri-muslimane iz drugih država, da nam oni državu rede i nas podučavaju. Nemamo nikakovih vlastitih produkcija, pa nam sve, što treba za život dolazi iz stranih država i tako naš novac ide um egju nas, ide . . . gajri-muslimanima. A šta nam oni vraćaju za to? Vraćaju ono, što njima ide u prilog ?. digli su se svi protiv Islama, protiu svega, što je Islamsko. Mi moramo tako činiti, jer nem'amo onog, bez čega ne može državni aparat valjano funkcionirati, nemamo . . . novaca. Toliko mi.Iijone moramo uzajmljivati iz stranih država i tako njih sebi za vrat posa­ diti. Da je narod prosvjećen i bogat, lahko bi mogli naprijed stupati. Ne bismo -trebali gajri muslimana iz drugih država, ne bismo trebali njihovog novca, da tako lakše megju nama sa svojom politikom prolaze, čine što hoće i nas eksploatišu. U državi nam buna iza bune. Nije nam narod o d g o je n k a k a v bi t r e b a o u o v o m v r e m e n u . Sa svake strane nam prijete velike opasnosti. Sve gajri muslimansko diglo kuku i motiku na nas, a mi mirno hranimo i odgajamo svoje neprijatelje, da nam se jednom posve smrkne. Ko je tako teškom našem stanju kriv? Ko bi mogao narod i državu iz ove vrtoglavosti izbaviti ? Niko drugi osim m i. . . U le m a . Narod se u nas ugleda, kao i po ostalim krajevima Islamskog svijeta, radi ono, što mu mi reknemo izdrži se naših savjeta. Mi smo krivi ovakovom našem teškom stanju, ali ga mi opot ne shvaćamo i ne mičemo se. Pogledajmo naše — ulemansko — stanje! Mi trebamo tražiti pogrješaka još u korijenu. Još u me­ dresi ne dobijemo potrebite nauke za ovaj vijek. — Običaj je kod nas, da softe po 8 mjeseci uče, a u ostalo vrijeme digne se na hiljade softi i idu po džeru. Za što oni idu po džeru ? Idu, da dobiju komad kruha. Zar to nije žalosno? Pomislite, kakovim se sve sred­ stvima moraju služiti da dogju do svog cilja. Tu iz­ gube stid i mnoge lijepe ljudske osjećaje, pa šta mo­ žemo od njih iz g le d a ti? ... M alo k o r i s t i . . . Da naše softe umiju i hoće, koliko bi mogle po­ moći svome narodu ! Koliko bi mogli lijepih ideja u narod usaditi! Oni bi mogli svaki razdor megju mu­ slimanima ukinuti. Da se držimo Islama, ne bi bilo megju nama siromaha. Pomislite, da svaki bogataš od svojih četr­ deset ovaca jednu mora dati siromasima, a od svake stotine svoga novaca 2*/«%• Kad bi se to davanje zekata uredilo i pobiralo na jedan odregjeni način, pa se odatlen izdržavao svako, ko je nuždan tugjem uz­ državanju, ne bi bilo megju nama fukare. I m a d e m o s r e d s t a v a i m o ć i da ž i v im o k a n o t r e b a i d a s e o b r a n i m o od s v i h n a p a d a ja , a l i s e n jim a n e s lu ž im o . Šta bude od naših softi, kad svrše nauke i dogju u narod? Ništa bolje nego što je bilo dok su bili u medresi. Razmeću se nesavremenim i nepotrebnim pitanjima, a ni u kojeg nema intenzivnog rada na po­ dizanju svoga naroda. Ja sam uvjeren, da bi moglo 40—50 dobrih alima umiriti sve arnaute, ali na žalost, mi ih nemamo, da umiju dvije riječi progovoriti kako treba. Da hoće raditi naši Alimi, oni bi mogli prepo­ roditi narod i okrenuti ga pravim putem, j e r j o š s a m o n ji h n a r o d s l u š a . Putovao sam mnogo po svijetu i svašta sam vidio. Misijoneri (svećenici drugih vjera) razasuti su po svima krajevima svijeta i rade svoj davno započeti posao. Da mi za Islam radimo koliko oni za svoju vjeru, Islamski bi narod postao uzor svima narodima. Čak na vrho­ vima gora u Kini oni grade svoje manastire. ^Kalugjeri liječe narod, daju mu knjige, kakove oni hoće, daju mu novaca i svačim ga zadovoljavaju. A za uzdarje od njeg dobivaju . . . Oni rade i rade i nikad ne mogu da sustanu. A m i. . . stojimo skrštenih ruku i mirno čekamo svoju propast. Za š to r a z d o r m e g j u M u s l im a ­ n i m a n e u k id a m o ? Zašto narod ne napućujemo da uči p o t r e b i t e n a u k e i z a n a t e ? Za što već j e d n o m n e p o č n e m o u d o v o l j a v a t i B o ž jo j i n a r o d n o j d u ž n o s t i , kad s m o o p t e r e ć e n i s a t a k o č a s n i m z a d a tk o m , j e r ć e m o se p o sv o j p rilic i s k o ro iz g u b iti u ja k o j b u ji c i i k u ltu r i d r u g ih v je ra i n a ro d a ". MjxaneA AnpM. Ilpnpo^a HaćpeKJia MJia^a Kao ’ho Ha Ton.ion jyry ^JjeBojne HemiHo Ka^a oa CBojnx iuecHaecT Aeia IIoMaMHo, ćnjecHo pacTe, jeApa, kuuth h 6yja A c rpyAH mii.ihx 3aMiipe 3anocHo oo.ia ABa Ui’eTa. Hnacy ce CBH.iene hoHh c miicthkom npuMopcKor Heoa, r,aje ’ho ce HenjrjHo, cJiaTKo paajneBa cpećpeHa ,iyHa lio rpyAMa rajeBa mhphh’ MacjHHe, Hapamje, nanaie, JIoBopa, neiinpeca, pya«e . . . jacMHHa, siapie, JiHMyHa .. . �116 H iyye ' ho očajna njecMa M^a^aHa, paaeHa cpna Ca capice THinnHy 6yHn c ahp^ hbom A>y6aBHOM 66jin JIok Heroje py3MapHH arapn n rayMa ga joproBaHa II APyro npHMopcKo im jeke y Heicoj CKpoBUToj ao^ h . . . A] AHBHe anpn^cKe Hoku, KaAa ’ho CBeMnpoM tooahm C Tamcor MHHapeTa CHeHor uoAiiTBa CBeTa 3a6pyjn II Ayniy HanyHH Mo]y HaA3eMHHM, HeoecKiiu mh.’lcm H a mojhm HHTaBnM ćnfceM TajHa noćoacHOCT 3aeTpyjn. Ja eaaaM 3aAyro TaAa- ^yuia mb npo6yAH acyAHO Ca e.iamky h h6kom Tyrou cnoMeHe yupAHx nača . . . H Kaa ce HanoKOH npeHeM, ona3UM ksko je A&BHO II 3aAH.n yracHo aKopA noćoacHor,. yMHAHor r.iaca . . H azim M uftić, T u zla : poplašeni nečiji konji up'egnuti u kola. U kolima nema ni kočijaša, pa konji skokom lete k tebi i eno ih još desedak koraka, još dvije tri sekunde i tebe bi ti konji sa svojim kopitam a i teškim kolima jed­ nostavno samo prem otali; poslije bi se na nečiju viku iskupilo oko tebe puno svijeta, pa te nakon zdogovora spremili po ham alima u bolnicu ili u mrt­ vačnicu. • Nu prije toga si se ti nekako na jednom davranisao, jurnuo ispred konja dolje u jarak i tako se nenadano spasio od očite nesreće. Kako je to bilo, ko te je spasio, ko ti je u onom kritičnom času glavu zakrenuo, te si ugledao poplašene konje, ti ne znaš, ali zna Bog, a po Božijem zakonu puno ti je koristilo, ako si nekad u Božije ime podijelio sadaku! Svako može da se u životu osvjedoči, — ako čini drugom dobro, da se i njegovo življenje nekako tajinstveno na' dobro okreće. Osim toga vele: „što više dijeliš, to više imaš!" 1 to je čudnovata i razumljiva istina. Sadaka. v_i ,1 itl -A>- —j+t} IAiJ 5U1i J <J-LuJ I (Milostinja odklanja belaje i produ­ ljuje život, v- Hađisi-šerif.) Odklonuti belaj i prodiiljiti život može samo Bog-džellešanuhu, odnosno belaj, koji je odregjen da se dogodi i smrt za kada je odregjena, da nastupi, mora se izvršiti, pa po našem shvaćanju bi trebalo, da je dijelenje sadake i vršenje dobrih djela u svrhu u gornjem Hadisi-šerifu navedenu suvišno, ali kad uzmemo u obzir, da je u Božijem znanju i odredbi bila i stanovita osuda, da se to i to dogodi, a čovječije dobro ili zlo djelo, koje će prouzrokovati, da se to i to dogodi ili ne dogodi. Bog je, recimo, po vječnoj svojoj odredbi'osudio, da Hasan mora u svojoj tridesetoj godini učiniti neko dobro djelo, koje po Božijoj volji imade biti uz­ rokom, da Hasan u tridesetprvoj godini sretno umakne nekoj pogibelji ili da Hasan iza toga mogne još dvadeset godina sretno živiti. Što se Hasana tiče, on je imao svoju slobodnu volju u biranju hoće li izvršiti stanovito djelo, (a Bogu je i to bilo poznato, koje će Hasan izabrali, te je radi toga Hasan dužan biti Bogu zahvalan, što mu je dosudio, da probere činiti dobro!), pa koji je put izabrao u onome ga je Bog i pomogao i po za­ sluzi nagradio. Šta i šta je slučajeva svaki pojedinac doživio, u kojima je nekako nenadano, nekim nedokučivim slu­ čajem, izbjegao raznim neprilikama i belajima, a koje prije toga nije mogao predviditi niti predusresti. Stojiš na strani ulice i gledaš, kako se na meraji talumi vojska. Gledaš i ni o čem ne misliš, ili misliš sad ovo sad ono bez ikakve pažnje i u isti mah ti se glava sama, bez tvoje odredbe zakrene na stranu, a ti na jednom 'ugledaš kako prama tebi jure Nije to samo radi matematičkog zakona: ko više ima, taj više može i podijeliti; nego baš na protiv: ako si pružene ruke, milostiva srca, te ne žališ od drugoga, ubogoga i nemoćnoga, onda, ma neznam kako malo imao imetka, ono malo ti je berićetno, jer ti je slatko i ugodno, kad pomisliš, da si sa onim malim zadovoljio još koju potrebnu osobu. Dakle, sreća i blagoslov je u zadovoljstvu, pleme­ nitom srcu i ugodnom raspoloženju, a ne u bogatstvu. Narodna poslovica još veli: „Spusti niz vodu, da sretneš uz vodu!" Nu sadaka nije samo dijelenje novaca, hrane u naravi, ili drugih kakvih stvari, nego se u sadaku ubraja i lijepa riječ, utjeha, uputa na dobro i tako dalje. Razboljela se žena jednog Hadžije trgovca u Sarajevu. Ona bolovala i bolovala, a Hadžija je na razne načine tješio i liječio i tako se neko viijeme prometali. Hadžija po dani išao u svoj dućan i svako jutro idući u čaršiju, kad bi naišao pokraj mezarluka, za­ ostao bi i tu mrtvim proučio Fatihu. Tako jednom, za vrijeme ženine bolesti, stao Hadžija uz mezarluke, pa počeo učiti, kad mu se učini kao da čuje gdje neko u mezarlucima reče: „Sutra će nam doći u komšiluk jedna žena!" — ,,A ko će to biti?" — upita nekakav drugi glas. — „Ta i ta Hadžinca, koja već odavna boluje." Čuje Hadžija i razumije, da se to govori o nje­ govoj ženi. To njemu bude nekako teško i žao, pa se povrati kući i reče ženi, neka pošalje sluškinju za njim u čaršiju, da pokupuje stvari, ako što želi sebi osobitoga skuhati, ali joj ne kazuje, šta je iz mezarluka čuo, �117 Žena reče, da bi imala volju sebi skuhati zeljanicu, pa pošalje sluškinju, da joj donese zelja, masla i drugo što je za zeljanice potrebno. Hadžija sve pokupuje, pa spremi ženi, a često se taj dan navraćao kući, da vidi, kako je Hadžinca Hadžinca sebi nekako skuhala i ‘spekla zeljanicu, pa pošto se bila plaho te pite zaželila, ni!e mogla čekati, da joj se zeljanica polahko ohladi, nego je metnula kraj kućnog praga i sjela kođ tepsije, da čeka kad će se ohladiti. Pita se nije bila dobro ni ohladila, a pred vrata, kod kojih je Hadžinca zeljanicu hladila, dogje gladna i mršava kuja pa poče njušiti i repom mahati gleda­ jući u bolesnicu, kao da moli da je nahrani. Hadžinci se sažali na gladna hajvana te poče odkidati komadić po komadić od svoje zeljanice i bacati pred gladnu životinju. Kuja tako pojede skoro čitavu polovicu zeljanice, a kad se najela, ode svojim putem. Poslije toga i Hadžinca se najela drugom polo­ vicom pite i nekako se počela osjećati lakšom i zdravijom. Kad Hadžija na veče došao l^ućL našao je ženu puno čiljju i jaču, nego što se je nadao. Bogme to Hadžiju poče veseliti. Ali se opet bojao, ier je Čuo da se bolesnicima pred smrt malo- razgali. Kad bi u noći, Hadžinca lijepo spava, a kad bi u jutru, a ona haman ozdravila i taj je cijeli dan u zdravlju neprestano napredovala. Treći dan iza toga, kad je Hadžinca, po računu onih tajinstvenih glasova trebala biti u zemlji, naigje Hadžija opet kraj onih mezarluka i stane da uči. —> „Eto, ne dogje nam Hadžinca!" — reče jedan nepoznati glas iz mezarluka. — „Poduljio joj se život, za četrdeset godina, jer je nahranila gladnu životinju!" •— odgovori drugi. Taj je dan Hadžija bio puno rahatniji i veselije je vršio svoje poslove u dućanu, a i Hadžinca je sve bolje ozdravljala. Iza toga je taj Hadžija vazda dijelio, a i svakome preporučivao, da treba dijeliti sirotinji, potrebnima i dobrotvornim društvima i uvijek bi govorio: „Ne zna čovjek s kojim će dobročinstvom steći udobnost ovoga i onoga svijeta." Ata Nerćes: sve mu je majka udovoljavala. Razmazilo se zlato materino, a majka mu nije zamjerala. Poslije roditeljskog maženja, dolazi obično jogunluk. Jogunasto je dijete velika materina briga, i Šećeraga je bio takav, a dobra je majka i to trpjela. Narastao Šećeraga, čitav dječak. Otac ga je po­ slao da „štogod malo" nauči i u mektebu. Majka ga nježno opremala, odijevajući ga kao bebu i opet čuvajući, da joj se zlatan ne ureče. Jedne godine, kada je Šećeraga izučio „hatmu", reče mati: „Pa nek’ i ne ide više, ne vele mu biti hafiz"! Otac je to odobrio, pa tako je i bilo. Sad je Šećeraga s majkom hodao po mahalama, ili kadkad i s ocem u čaršiji. Kadkad bi im se i ukrao s očiju, pa odletio megju djecu u društvo. Ali to nije više puta bilo ugodno. Majčin bi „zlatan" u jogunluku koga i uvrije­ dio, pa stekao zaušnicu, a bogme i što gore. Od oca mu tada čitav inad, a od majke graja i kletva. Ne daju oni biti .svoga Šećeragu— Za čas se Šećeraga zamomčio. Raste kao iz vode. Majci ga duša gledati. Bogme mu odmah zagledala i djevojku. Nek’ je sojli, nek’ je lijepa, gjuzel kao sultanija. Šećeraga se nećkao, nešto se „zlatan" materin odbjegao od milovanja. Češće je izvan kuće, nego uz majku ili oca. Otišao megju jarane. Otac i majka šute i, kad im „zlatan" gdjekad i pokasno dogje kući, „pa šta je to" — mislili su mu roditelji — „ko mladost, nek’ i on svoje provede". Svijet ko svijet. Ako šuti stanac kamen i crna zemlja, ne šute ljudski jezici. Čula majka, da joj Še­ ćeraga ide s jaranima nekud, u h !... nije mogla vje­ rovati. Otac je to davno čuo, opominjao ga, a on nijekao, a onda se svaki o sebi zabavljao, ko muške glave... * Prošlo je dosta vremena. Šećeragin je otac davno umro, a on ostao sa samom majkom. Često joj i ne dogje u kuću. Zlobni jezici govore svašta. Čula je i od ljudi, da joj Šećeraga svigja i „takrire". I jadna majka kada je stala očajati, naše su „dobre" komšije onda zborile: ,,De, ne plaći, jadna, ne brini se, Šećo ti je sve stjerao u s u h o " !... (£ . ------ r= Iz sličica „Sa Neretve": Š ećo U želji se rodio. Nije majka imala od srca evlada. Sada ga je dočekala, obeseljena i razdragana. Od mila ga je Šećeragom zvala. Rastu Šećerago, bujio na majčinu krilu. Šla mu je mlado srce zaželjelo, Hafiz R.: Raziji. Ko jutarnje majsko gondže Kad se suncu osmjehiva, U ženici oka tvoga Moj se život odraziva. �118 KS sto putnik sred pustare 0 oazi miloj sniva, Tako moja slatka nada U čaru se tvome skriva. Gdjegod žedni pogled pane Na imenu tvom se grije, 1 ko vulkan plaha ljubav U srcu mi uzavrije. K6 što potok zelen lugu Bajoslovnu priču zbori, K6 što zefir ljupku himnu Tiho pjeva rujnoj zori, K5 što slavuj svojoj dragoj Pjesmicom se odaziva, Evo i ja tebi pojem Hej, crnoko — željo živa! Hamdija Elezović, učitelj — Plana kod Bileće: Naš rad na prosvjećivanju masa. Da smo u svakom pravcu kulturnog života za­ ostali za našim ostalim sunarodnjacima — o tome smo svi uvjereni. Toj našoj općoj zaostalosti velimo — kriva je konzervativna i neosviještena masa. Stoga i treba raditi na pridizanju, upravo pre­ porodu, širih slojeva narodnih. Nameće se pitanje: ko je pozvan u prvom redu, da na tom poradi? Po­ gledajmo samo napredovanje naših sunarodnjaka — i rad njihove omladine. Svjesna i obrazovani nji­ hova omladina, zalazi megju svoj narod, proučava ga, pridiže, raspršuje pogubne narodne pređi csude, jednom riječju, zanosi ga i privagja novom đul u vre­ mena, pokazujuć mu put sreći i narodnom blago­ stanju. Ne možemo kazati ni za nas, da spavamo. I kod nas je izbijala po koja plemenita ideja, u pravcu našeg prosvjetnog, ekonomskog i kulturnog života u opće. Ali većim dijelom, te ideje ne doživješe svog ostvarenja. Nekoliko dana zanos i oduševljenje,. — a onda usred puta zamri. Toj našoj slabosti je kriv većinom neobrazovan narod, koji nerado gleda sve što je savrem eno, pa za to i naši mlagji tako ubrzo klonu. Ali smijemo li se i nadalje obazirati na mišljenje i raspoloženje naše čaršije? Ne smijemo i po sto puta ne smijemo! Tu smo, mi, omladina, pozvani, da svojom spremom, agilnošću, osvješćujemo i preporagjamo ovaj zapuš­ teni narod. Jer, ako hoćemo da domovinu ljubimo, pravim osjećanjem ljubavi, treba, da nastojimo, da joj sami damo takovih gragjana, kojima će se ona moći uvijek podičiti, nikad zastidjeti. Našem slabom napretku mnogo je krivo i za­ pušteno naše ženskinje, za koje većina našega svi­ jeta misli, da mu nije potrebno znanje i prosvjeta. A koliko se u tom grdno varamo, dok ne razum i­ jemo, koliko je važna mati u uzgoju, kao što su to napredniji narodi uvidili. T a ko postavlja temelj uz­ goju — i ko ga je kader postaviti, no mati? Mate­ rinji uzgoj jest temelj duševnom i moralnom zdravlju djece. Tužimo se na naš manjkav uzgoj, o kom se je mnogo pisalo. Na ovo ću da odgovorim riječima jednoga pedagoga, što se da primjeniti na naše pri­ like: „Uzgoj djece užasno je manjkav, a većim di­ jelom i stoga, jer u roditelja nem a onog znanja, koje bi ih jedino moglo valjano voditi uzgoju". Mi bi smo jače koraknuli naprijed, kad bi i ženske više obrazovali. Gdje dijete stječe prve poj­ move, gdje mu se daju osnovni početci njegovom budućem značaju, nego kod kuće. II, kao što veli pedagog: „Prava i najbolja škola dobrih običaja, kao što i značajeva, jest uvijek kuća, gdje no je učiteljica žena. Mati je i za to najveći učitelj, što joj je škola i najnježnija. I u tom pogledu, ako je čovjek glava, žena je srce roda ljudskoga, on sugjenje, ona osje­ ćanje, on snaga, a ona milost, blago i utjeha". Eto koliko obrazovani i- napredniji narodi ci­ jene svoje ženske. Usporedimo ih s našim zapostav­ ljanjem. Mi, koji još nemamo svojih reform iranih vjer­ skih ni prosvjetnih zavoda za muške, a pogotovo za ženske, pomognimo sami sebi. Koliki nas je broj pismenih — školovanih, a slabe hasne našim žen­ skim. Naši srednjoškolci, ili kako se oni vole nazi­ vati: gimnazisti, preparandisti itd. većinom s prezrenjem govore o našim ženskima. A oni su baš i po­ zvani, da svojim znanjem i spremom unose svjetla i megju taj zapušteni sloj ljudstva, da ih vade iz tmine i neznanja, jer smo time sebi pomogli. Za to sam dakle, da što većma širim o pism e­ nost megju naše sestre. Koliko nas je po školama, a da nam kućni ženski članovi ne znaju ni čitati ni pisati. Treba i njima otvoriti vrata znanju i obrazo­ vanju, a to smo u stanju jedino širenjem pismenosti. Biće muke i poteškoća sa strane konzervativnih ro­ ditelja, ali ne kloni odmah. Lijepom riječju i doka­ zivanjem — osvojićeš ga. Kako su dobra i nevina stvorenja naše ženske! Biće za te, obrazovana čo­ vjeka, zanimivih stvari. U poznaćeš njihovo plemenito srce, vidjećeš lako njihovo razumijevanje. Ovo sve govorim iz iskustva. — Kako ćeš se veseliti, kad nakon kratkog vremena u tvojoj mahali bude veći broj naših pismenih ženskih. Primijetićeš njihovu ve­ selost. Ali na tom se ne ostaje. Sad si njihov gospo­ dar, koji ih ne smiješ ostaviti. Pružati im treba ko­ risne duševne hrane. Biraj s prva lakšu lektiru i idi �119 postepeno, a nakon kratkog vremena"opaža se nji­ hov interes za knjigom. Kud bi bolje tražio od našeg „Gajreta“-lista? Ta on pruža zdrave duševne hrane: pripovijedaka, nar. pjesama, crtica iz higijene, peda­ gogije itd. Pogledajmo, dokle dosiže danas znanost i um­ jetnost svake ruke, a našim se ženskima ne pruža prilika, da se koriste tim, da posvijetle svoj um i srce, nego da gaze po mraku neznanja živeći onim kukavnim životom. Polažimo više na naobrazbu naših ženskih, pa se nadajmo napretku, jer obrazovana i uzgojena žena teži, da odgoji tako i svoju djecu. Ona će brižno i marljivo slati svoju djecu u školu i mejtef. Hatidža: Ti si . . . Ti si alem, ti si sunce, Ti si žića moga raj, Tebe ljubi moje srce Tebe, tebe samo znaj! Ti si duša kojom .dišetfi, Ti si oku mome sjaj, Ah, bez tebe žiću mome Sve bi crno bilo znaj! J. Ocstrnp: ■ • -~ t Alimeđ Midhat*) Ahmecl Midhat je najznatniji turski pisac mo­ derne periode. Rodio se 1841. u oskudnim prilikama, ali je ipak dobro odgojen. Kao mlad čovjek dogje s Mladoturcima u svezu i bi gotovo u isto doba sa četiri godine starijim Namik Kemalbejem prognan, što se za Abdulaziza i suviše često dogagjalo. Gđdine, koje je Midhat u Europi proveo, znatno su uticale na njegovu naobrazbu. Tada je uvidio, da je mladotursko miješanje literarnih i političkih n a s t o j a n j a p o s v e p r o m a š e n o i da će se Turska moći eman­ cipirati jedino podizanjem narodne prosvjete i održa­ njem sadanjega državnoga oblika. Kad je Abdulhamid II. došao na prijesto, bi Midhat pomilovan, te se po­ vrati v domovinu i stupi u državnu službu. Kako je *) Ovaj razmjerno kratki prikaz Midhatova ogromnog rada i ncobićnc produktivnosti no će mnogoga zadovoljiti, ali ga ipak prevedosmo, držeći da je bolje imati i ovakav, kakav je ovaj, nego ćekati, dok se neko i neko nakani da napiše što opširnije i iscrpnije o ovako važnoj pojavi, kao Sto je Midhalova. Prevodilac. dobro francuski znao i neumoran u radu bio, brzo je* napredovao. Radi svojih književnih zasluga dogje Midhat doskora u osobnu vezu i sa samim sultanom, koji je doskora počeo cijeniti ovoga lojalnog i krepkog budioca duševne svijesti megju Osmanlijama. U listo­ vima »IttihAd« (»Ujedinjenje«) i »Terdžumilni-hakikat« (»Tumač istine«), koje je sam osnovao, pokazao se Midhat oduševljenim braničem hamidijanske politike, a sultan sa svoje strane nije škrtario sa priznanjem žurnalističkih i književnih zasluga Midhatovih. Od 1875. je Midhat predsjednik megjunarodnog zdravstve­ nog vijeća u Galati, ima naslov »ekselencija« i nosi Osmanijje orden najvišeg razreda uz ostala visoka odlikovanja. Osim njegove činovničke plaće odredio mu je sultan i izvanrednu penziju kao pjesniku. Mid­ hat živi u sretnim kućnim prilikama, a mlagji ga turski pisci, kojima je prijatelj i brižan savjetnik, do pretjeranosti štuju. Muallim Ahmed Nadži, jedan od najznatnijih mlagjih pisaca, koji je 1893. umro, bijaše njegov zet. Program književne djelatnosti Midhatove je dvo­ struk. U prvome redu nastoji on, da očuva čisto osmanlijski karakter književnog jezika, za čim je već Šinasija težio, a u drugome je postavio sijbi daleko važniji cilj: da u ovoj novoj jezičnoj formi pruži svo­ jim zemljacima sredstava za postignuće općenite naobrazbe. Radi toga on nije radio samo na čisto beletrističkoj književnosti, nego je izdavao rasprave, izvatke i kompikacije o svemu, što je u najraznolikijim strukama — povijesti, prirodnim znanostima itd. — vrijedno znati, i to većinom po francuskim izvorima, ali uvijek vješto, te u jasnu i svakom razumljivu obliku. Socijalna, filozofska i ekonomska pitanja je obragjivao kao novinar, često puta za čudo duhovito, uvijek smišljeno i savjesno. Uvijek je nastojao, da evropske duševne proizvode prilagodi islamskom načinu mišlje­ nja, a sve, što se ne bi moglo dovesti u sklad s pra­ vim islamskim osjećanjem, da izbaci. Ako se u opće može danas govoriti o osmanlijskoj obrazovanosti, to u prvom redu treba zahvaliti njegovim divskim ra­ dovima. Ipak glavno značenje Ahmed Midhata je u nje­ govu djelovanju na polju lijepe književnosti. I ovdje je Midhat razvio istu kolosalnu plodnost, istu lakoću produkcije, koja nas u čudo baca, Midhat pronalazi i stvori jednakom brzinom. Od evropskih pisaca može se valjda jedini Honorć de Balzac u ovome pogledu s Midhatom usporediti. Midhat je u svojim romanima vrlo sretan korak učinio, uvedavši svagdanji način pričanja meddaha (javnih pripovjedača) u višu litera­ turu. Kako oni često apostrofiraju slušaoce direktnim pitanjima, da pažnju povećaju, tako to n. pr. i Midhat često čini. Mnogi su mlagji pisci pokušali imitirati ovaj fini način Midhatova pričanja, ali su bili slabe sreće. Popis romana i novela, što ih je Ahmed Midhat �120 sastayio, činio bi lijepu knjižicu, s toga ćemo tek ne­ koliko najvažnijih navesti: »Hasan-i mellah« (»Mornar Hasan«), imitacija Dumasova »Grofa Monte Christa«; »Husein-i fellfth« (»Ratar Husein«), kasniji pendant prvom e i »Jer jilzunde melekj« (»Angjeo na zemlji«), djelo, koje je izprva negodovanje izazvalo. Krasna svojstva Ahmed Midhata kao pripovjedača još se bolje ogledaju u njegovim manjim novelama nego u romanima. Pisac ih je sam sakupio u priličan red sveščića pod zajedničkim naslovom »Lat&if-i riv.V jet« (»Zabavne pripovijetke"). Horn je u svojoj »Po­ vijesti turske moderne književnosti« (na njemačkom) dao kratak sadržaj prvih 25 sveščića, a K. S(eidel) je pod naslovom »Turkisches High life« *) (Leipzig, 1898) izdao izvrstan prijevod triju od tih pripovijedaka (»Nenasiti«, »Brak«, »Mladost«). Ahmed Midhat se okušao i na dram atskom polju, ali je tu prem a ostalim svojim radovima razmjerno malo učinio. Pisao je i tragedije i komedije, a osobito su m u zadnje, m egju kojima treba spomenuti »Ačikbaš« (»Ćelo«) i »čengi« (»Plesačica«), imale velik uspjeh. Za ovu pošlje.dnju i neke druge komponovao je sam Midhat i muziku. Kao na učitelja i vogjh rrilagje turske generacije pada i na Midhata jedan dio odgovornosti za to, što je turski duševni život tražio okrepe samo F r a n c u z a i u f r a n c u s k o j k n j i ž e v n o s t i . Prosti i opori Osmanlija nema ništa zajedničkoga sa karakterom francuske nacije, te^ će se ova Veza osmanlijskoga i francuskoga sigurno jedanput osvetiti. Samo priklju­ čenje n a r o d n o m e duhu će moći osmanlijsku knji­ ževnost trajno oživljavati, a u tome i jest plavna zasluga Ahmed Midhata, da je on upravo ovaj pravi i jedini put pokazao. S njemačkog: F. Nedžati. acyT0AO! H objck 6a ce ynAamao ksa 6a My florAeAao y pyice . . . — H e aomhtb ce, bh, rocnoho, . . . 0A«ax he ce noBpaTHTH . . . AnjeTe je oho. — Hohac je MHoro 6yHua.io. — KaKBa iuT6Ta! . . . ^ aje T e ah My AajcK? — H ehe . . . > JKeHa nAaue. JaAHa Mara Koja je ao jy ‘ie DAHBaAa y paAOCTH, rAeAajyha cpehy jeAHHor AaPa »eH or aciiBOTa, AaHac aca.iocHo AeČAii Haa rAaBOM H>eroBOM. Y co6a B.iaAa Miip a THUiiiHa icao y rpo6y. H lT a je to Ha noAby? J e aii 36or 6oAecHHica OBaj <J>ajyK CTyAeHora BjeTpa a rniau icnraey 3 ap ce a BppMeHy paacaAU Ha A>yACKe MyKe?! A x, Kaico je Aajena OBa norpemHa Mucao? . . . ax, kuko je Aajeno ono 6eeMacAeHo yo6pa«ceH>e ? ! * * * — MaMO . . . — HT ra je, mhao Moje? — IIoAHrHHTe ose 3aBjece . . . MpTBauKe noKpoBe . . . niTa ah cy ? OneT r a yxBaTH TajaHcmeHa r.iaBodo.’La . . . noue 6yHgaTH. rKeHa uyBina OBe pajeun Aeace nAaqyha. JaAHa MaTii H3Hypena je oa CTpaxa a iraAe. . . . IIpaA oa awa joj roMB.ia npHe 36MA>e, n a Kojoj bhah noAOHceny 3CHagy c.Bora oica a H>eH yrymeH rAae, »iiihh joj ce HaArpoĆHa UAaa. Tpaaceha capo«ieTy noM'.h oa B ora, OHa capoTiina nnaue . . . jay se . . . O bb capoTa yAOBan» uchbii jeAhho 3a .T>y6aB »eroB ora SKanora ra je h a HaAe Ha meroBo ycaBpinaBaH,e. * * * — Mbmo! . . . — H i r a je, aHljeAe Moj ? — A je g a nA auy, n o r.ie . . . ocTaBii Me; ocTaBU, A epaiuTe jeAHo 1 . . . M bmo, 3eMA,a! . . . Te04>IIK <J>HKpeT. ........ ... : BojiecHO flnjeTe. — XBa.ia E ory, Aaiiac My je 6o.i,e 6hao ! . . . — Pa3yMnje ce; npohahe . . . obo Haje HinuTa CTpauiHO . . . — A.m HacTynn rpo3Hage noropmaBajy My CTa&e. CnpoTo A^jeTe! . . . IJajeAHM TajeAOM o6y3iie r a neica BaTpyniT0Ha, y Kojoj ee caB H3ry6a. Jlp, ah cy a AnjeKOBii a3ry6iiA0 AjejcTBO? . . . Beh ocaM A^Ha. — He ćpaiiaTe, rocno^o, ajin . . . — J ok, 3auiTo Aa ćpancM . . . Heica je Eory Ha asiaHeT?! A a h AP»ra, koa’ko a » je . . . Majica caM ! . . . Beli ocaM Aana a BaTpa ce crajiHo nOBehaBa. IIor«ieA ajie KaKO My 6ftjio 6aje . . . jaAHo AnjcTe, Kaao je no*) Znači »Turski high-life«. »High life« (č ita se: haj-lajf) je engleska riječ, zapravo znači „visoki život1*, a pod tim se misli odlično društvo, otm en svijet. — OneT 6yH na! Eoace, th Hac. 3aniTHTn; cMiiAyj ee MOMe AjeTeTy a hc ocTaBH naM rHaje3A0 6e3 H>era! JaAHa Mara ! OHa je Kan MyKe . . . ctp Aa»>a. O cmii je a »h Kano je Aa^eico oa CHa a oAMopa. JeAHHa je epeha aeH or cpga y ćoAec.HHKa — Ha nocTC.r.a . . . . ^ y y ia joj je y3pyjaHa hbaom H,croBor cnaceita. ITo gajeAy Hok oĆHAasa oko nocTeA>e a npeA ouaMa joj HenpecTaHo AeĆAB oh y MyKaMa. Ko 3Ha AOKAe ke obhko a «. Tpaje? ^ okao he 6 bth ohc cjajue ohh 6e3 cnaBatba? Mo«Aa ce A»JCTe Hehe HHKaKO npo6yAHTH H3 OBora CHa! . . . — TocnoljO, HCMojTC oAanaTH BaaceiiocTii OBoj cAyTH>a. HorACAajTe ksko ce »piijeMe oTBopa . . . 3acaja. npel>aiuH>a x yxa npeTBopa ce y MpTBy TiiiiiaHy ; /(ajeT e ke 03ApaBiiTH u bh keTe 6uth epokna. Eor je BeABica, npcTBopiike » baoct y paAoci . . . * * * ^(ajoTe je caAa jcAaH CHuncaH MAaAak uah cnpoTa Mara oneT CTpena hua h>hm, Kao Aa je joia A»jcre. C koiiao. ( j TjpCKor: T. I(. �121 lest, i što se bolesnik ranije operiše, tim se može više nadati, da će se izbaviti. Ako, dakle, kome na površini ili gdjegod u samom tijelu izraste takva kvržica, ili ako se dobije takvu ranu, na koju bi se moglo posumnjati da je rak, neka ne gubi vremena Bio sam na hirurškoj’klinici. Upravitelj mi reče, bajanjem, nego neka odmah pita Ijekara za savjet. da će biti operacije, a ja odmah pogjoh u operacionu 3. Rak se često pojavi na površini tijela kao salu. Bolesnik bješe neka žena sa rakom u materici. neka mala tvrdina ili čvor, koji neće da progje, nego Valjalo ga je operisati: — nožem iz korjena izvaditi. polagano ali postupno raste da se gdjekada kasnije — „Vidite li, kako je ovaj svijet nemaran prema i razjede (u ranu pretvori). sebi, svome zdravlju, a baš i svome životu" — tuži 4. Rak može da se javi na svakom dijelu tijela. nam se ljekar, koji će izvršiti operaciju. — »Ova Može se pojaviti na glavi ili gdjegod na licu (naro­ žena bila je još jesenas kod nas, i ja sam joj po­ čito na kapcima očiju), na nosu, na uhu, na usnama, tanko objasnio, kakva joj opasnost prijeti, ako se a kod pušača naročito na onom mjestu usana, gdje što prije ne operiše. Ali ona ipak ne htje pristati. lulu drže. U samim ustima pojavi se rak u obliku Vratila se kući; nastavila je svoje liječenje melemima čvora ili rak-rane na jeziku, na desnima, ili ma kom i bajanjem: ali joj, naravno, nije ništa pomoglo. 1 još drugom mjestu. sada, kad je već bolest preuzela mah;, kad je muče 5. Kod žena se rak često pojavi u dojci. Za­ užasni bolovi: sad tek pristaje na sve, pa i na ope­ metne se tvrdina kao čvor. S početka ne boli, ali raciju. Sad me moli i preklinje, da je spasem, da ne se kasnije javljaju kao neki sjekovi i žigovi. Ako se ostane za njom troje sitne djece — siročadi. Ali se uskoro ne operiše, razjede se i oranjavi. ja, na žalost, bojim, da je sve kasno. Čini mi se, da 6. Rak raste i u unutrašnjim organima. Ako je je već neću moći spasiti?. ko zadugo promukao; ako — bez poznata uzroka — Za malo, pa unesoše bolesnfcioSve bješe spremno, teško guta; ako pri vršenju nužde osjeća bolove; ako da je uspavaju i da operaciju počnu. 1 počeše. Hoće su mu izmetine krvave, ili mu iz zadnjeg crijeva li uspjeti? teče krvav gnoj; ako mu je mokraća krvava, ili ako Nisam mogao — kao- obično — pažljivo da žena — i van mjesečnog pranja — češće dobije krpratim obazriv i vješt rad operatora, ne bi li što od voliptenje: — neka se uzaludno ne liječi domaćim njega naučio, jer sam Jpio iznemiren. Jednako me lijekovima; neka ne ide bajalicama i ranarima: nego mučila jedna misao. Zašto da nije poslušala savjete neka se obrati ljekaru, i neka se od njega dft pre­ ljekarske? Što da se tako zapusti, da joj se sada ne gledati. može pomoći, nego da mora tako mlada umrijeti i 7. Ima i drugih bolesti koje izazivaju slične siročad za sobom ostaviti? 1 koliko je njih samo otoke (čvoriće) ili rane; koje pokazuju slične znake toga radi platilo glavom ? !.. kao što smo ih tu opisali: ali nisu tako opasne kao Kad sam pošao iz bolnice, ponio sam sobom rak, i ne treba ih operisati. Raspoznati i razlikovati, štampan list hartije, što ga upravnik te klinike be­ da li bolesnik boluje samo od koje od tih nevinih splatno narodu razdaje, da ga i našim ženama (u bolesti ili baš od raka, to može samo ljekar. prevodu) saopštim. On glasi: 8. Kome ljekar nagje,da boluje od raka, ili da je samo na to sumnjiv, neka ipak ne očajava. Jer i rak „Tražite raku zarana lijeka". se može izliječiti, ako se zarana pozna i za vremena Rak so može izliječiti, ako se rano operiše. operacijom udalji. ,,zdranjc“ . 1. Zdravlju prijete mnoge opasnosti. Jedna od najtežih je bolest rak (rak-rana). Šatre mnogo hi­ ljada ljudi godišnje — ali samo zato, što bolesnici za vremena ne traže ljekarske pomoći, nego uzimaju s početka svoju bolest olako, te liječe domaćim lije­ kovima: — baju, mažu, meću mehleme, peku i t. d. Sedam posebaca. Sve je to ne samo uzaludno, nego i štetno već Majka rodi sedam posebaca, i s toga, što vrijeme prolazi, te se bolest tako uko­ Zajedno ih majka othranila rijeni, da kasnije od nje ni ljekar ne može bolesnika Jednake im haljine rezala, spasiti. A svaki bolesnik bi se od raka mogao izli­ A jednake konje kupovala. ječiti, kad bi se za vremena ljekaru obratio. Udarila od Boga morija, 2. Protiv raka ima za sada samo jedan pouzdan Sve pomori i staro i mlado, lijek — a to je operacija. Što se ranije pozna bo­ A rastavi i milo i drago, ') Vidi: „Rak“ — od dra I. (sa 2 slike) — „Zdravlje; 190«; I umori sedam posebaca. str. 358. H igijen a. Medicinar: ------- Ne čekajte da rak uzme maha. Narodne umotvorine. �122 Ne da m ajka u groblje kopati, Već ih kopa u zelenu bašču, A u bašči pod žutu naranču. Svako ih je jutro oblazila, A jedno je jutro uranila. Svoju djecu po im enu viče: „Suljo, Zuko, n:oja desna ruko ! Ale, Tale, moje grdne rane! Huso, Mušo, moja draga dušo! Moj Mehmede, moj najmlagji sine! Je li vam a jorgan zemlja teška? Je su T vama javor tahte teške? Je su l’ vama mloge suvaldžije?« Iz m ezara nešto progovara: „Otlen hajde, naša mila majko ! Nije nama jorgan zemlja teška, Nito su nam tahte javorove, Nito su nam mloge suvaldžije, Nego kuni Omera berbera, Koji nam je perčin ostavio, Te se legu guje i akrepi, Oči piju, u perčin se kriju. I selam ćeš našim jaranima, Što gledaju, neka uzimaju, ' Jer su teške djevojačke kletve. Kad zakunu, flo Boga se čuje, Kad zaplaču i Bogu je žao; Kad im suza na zemljicu pane, Zemljica se na troje razbije”. Opet majka Ahmi go v o rila: „Ustaj, Ahmo, materino zlato ! De poslušaj ostarilu m ajku !“ Usta Ahmo, biti ne mogaše. Pa obuče svileno odjelo, Opasa se pašom trabolozom. Seka Nefa konja sigurala, Svo mu sedlo suzam pokopala. Brat se Ahmo osjetit’ ne može, Pa uzjaha debela dorata, Ode pravo preko polja ravna. U blizini dajigjinih dvora Sam u sebi Ahmo govorio : „Mili Bože čuda golemoga, Gdje moj dajo provodi veselje, A ne biju bubnji ni svirale*1. U tom stiže Ahmo na kapiju, Tri dželata jedan do drugoga. Prvi reče: „Ja, dobra junaka", Drugi v eli: „Žalosna mu majka**. Treći mahnu, odrubi mu glavu. Leteći m u glava govorila: „Bog ubio svaku milu majku, Koja voli bratu nego sinu'*. Pribilježio : A lija M edinlć, B ijel lun. Zabilježio: Fehiiu Muluiraeđov. Konja ja še a g a K asanaga. Konja jaše aga Hasanaga, Konja jaše, konja izjahuje, Ispred vrata seke Malkadune. Gledala ga seka sa pendžera, Gledala ga, pa mu govorila: „0 bogati, brate H asanaga! Što ti jašeš debela dorata? Što ti lomiš srebrna džilita?” Odgovara aga H asanaga: „Ne pitaj me, seko Malkadeno, Ja sam paši sina pogubio Pa mi išće glavu za njegovu, A u tebe do tri sina ima, Ne bil’ bratu glavu zamjenila !“ Ona ode u halvat odaju, P a doziva sina najmlagjega, Najmlagjega, nejaka Ahmeta. „Ustaj Ahmo, moje milo zlato! Tebe dajo u gjcverstvo zove”. A hm et majci tiho odgovara: „Ja ne mogu, moja mila majko! Vrlo me je zabolila glava Pa bih reko, da ću umrijeti«. L is t a k . Iz i5 lamskog suijeta. P r a v n i p o lo ž a ] a ljjir s k ili M u slim a n a . Mno­ gim će čitateljima biti poznato, da je nekadanja rim ska provincija Numidija, a sadanji Džezair (franc. Algerie) od god. 1830. u francuskoj vlasti. Po popisu od 190:;. imala je ova francuska kolonija u svemu tačno 5,231.650 žitelja, od čega otpada na Muslimane 4,477.788 (i to 4,447,149 su francuski podanici, a ostalih 30.639 su stranci iz Maroka, Tunisa i t. d.), dok ih je 1830. u najboljem slučaju bilo dva i po milijuna. Prema tome Muslimani čine oko ®/i„ cjelo­ kupnog stanovništva, pa ne će biti s gorega, da se vidi, kakva prava imaju ova naša braća pod Francu­ zima, koji su kod nas toliko razvikani radi svoga liberalizma. Algirski su Muslimani francuski podanici, ali nijesu francuski gragjani. Senatskom odlukom od 14. jula 1.65. su proglašeni Francuzima, ali je odregjeno,' da za njih i dalje vrijede šerijatske ustanove u ne­ kim slučajevima, kao n. pr. u porodičnim i našljednim prilikama i t. d. Ali oni imaju pravo, da se od­ reknu ovog odjelitog položaja i u onim slučajevima, kod kojih spadaju pod šerijat. U vojsku mogu stupiti �123 i dotjerati do oficirske časti i to samo sa domaćom ^fp. J. I ( b h j h H : HoBa reHepapnja, B e.’tKO M h j h titulom, ako nijesu bili u posebnoj stručnoj školi. k e B iik : JepeMHjaAe, A. T p e c n k - H a B U H a h : T oactoNekoje gragjanske službe su im takogjer otvorene. jeB onjer, B. T p b u h : Kpaiaie nperae/i, uojihth'ikhx Konačno mogu se primiti kao francuski gragjani, npii.iiiKa y B ochii h Xepu;eroBHHH roA- 1910., JI a b H. ako to zatraže, ali se moraju odreći svoga odjelitog T o A C T o j: ycJioBH cpeke; M a i e j K o m k H H a : 0 naosobnog položaja i podvrći se francuskom zakonu. poAHOM npenopoAY y a^Mauajn; M. A. ^ a B iiA O B iik : Ovu obvezu smatra velika masa tamošnjeg stanov­ IIpnJinKe Ha BaJiKaHcicoM ETojiyocTpBy; M h .u h B y j : ništva kao neko odmetnuće od Islama, te su natura­ Tpiija^H3aM h Ham HaimoHa.’iH3aM; B p a n ic o B ohcolizacije („podijeljenja prava državne pripadnosti") b u k : KoH3epBaTH3aM u ^emoKpaTHja; ,Z(p. A p h o c t dosta rijetke. >Domaći žitelji koji se ne naturaliziraju, B ,i a x a : MaeapiiKOBe 4>H.ao30<l)eKe n couao.aoiiiKe Teonijesu, istina, bez ikakvih političkih prava, ali ih ne­ paje. ETojihth'ikh npeivieA; JaBaH niHBOT; JlHTepapHn maju sviju. Tako su n. pr. isključeni od državnih nperAeAJ O»«iaA0HCKH I\iiacH0K; Ee.aemKe. OBaj AHjeiiH jihct h OBora nyTa tohjio npenopyizbora; na općinskim izborima, doduše, sudjeluju, ali su stegnuti na neke uvjete, koji na poseban način kyjeMo. AApeca: V erein »Zora« W ien I. — UniversitSt. broj izbornika ograničuju. U različitim korporacijama, CpncKM Ktt>HM<eBHH TjiacH HK. H 3am^a je h financijalnim odborima, zemaljskim i općinskim vije­ nocjiaia npeTmi aTHHiuiMa mecKa sa 16. MapT 1911. roAHHe. ćima imadu svoje zastupnike, koje bira djelomice Ilnje-aa OBa cBecna je nocBekeHa ,Z(ocHTejy 0 6 paAOBnky vlada, a djelomice njihovi suvjernici, ali nikada uz H aohoch u HenipH cJiHKe Haj0HTepecaHTH0jiix MOMeHaTa opće glasanje. Svako općinsko vijeće broji na taj 03 ,ZlocHTirjeBa sKiiBOTa. CaAP^caj je OBaj: način 2-6 izabranih domaćih vijećnika megju svojim 1. /(p. JoBaH CKep.iok: CToroA0 niH>ima ^focHTeja članovima, svako zemaljsko vijeće 6 prisjednika Mu­ OćpaAOBiika. slimana, a financijalni odbori 21 arapskog i kabilskog 2. Čuna UaHAypoBHk: ,Z(oc0Tej. l.B epa. — 2. TKhbot. odaslanika. F. N. — 3. McTiiHa. IlecMe. 3. MupKo Kopomija: KaupoHa o cmpth yiHTejba V e lik a m ed resa u Kairu. Dvanaestog rebiul-evvela ove godine osnovano, je društvo ,,Džem&- BejuiKor ^IocHTeja. ITecMa. 4. ^ p . rBypo IIIypMiiH: ,Zl,oc0T0je h XpBaTH. atud-daveti vel-iršad u Kairu, ko­ 5. BojaH UeHeB: /[ocniej OćpaAOBnk koa Byrapa. jemu je svrha, da osnuje i uzdržaje jednu veliku me 6. ^Zfp. T hx . P. TiopkeBiik: ,Z(oCHTej OćpaAOBnk n dresu u Kairu, u kojoj će učenici, pored vjerske nauke, u veliko se bavitiS svjetskom naukom. Svrha PyMyHH. 7. IleTap A. JlaBpoB: ,Zl,ocHTejeBa „IleeMa o H3CaBje toj medresi da odgoji takove ljude, koji će ići po svijetu, te obrazlagati ustanove Islama i pozivati u A>en.y Cp6nje“ y neiporpaACKOM H3AftH>y 03 1806. roAUHe. 8 . ^lp. TiixoM0p OcTojnk: .ZToeiiTejeBii ctiixobh. pravu vjeru, Islam. Medresa će nositi ime „Darud9. IlaBjie IIonoBok: ^(ocHTej h Jlaćpnjep daveti vel-iršad" i ^ J j b ) Centrala društva 10. ,Zfp. JoBaH PaAOHiik: .AocHTcj OopaAOBak npeMa je u Kairu, a filijale će se osnovati po svima kraje­ 'HCTOpiijn. vima islamskog svijeta. Medresa će se uzdržavati 11. ^lp. Bece^HH ^lajKaHOBHk: 0 peAy 0 ii3BopHMa prinosima članova društva, zadužbinama (vakufima) ,Z(ocHTejeBHX 6acaHa. koje će se odregjivati u tu svrhu i darovima svih 12. C h thii npnJio3H: islamskih rodoljuba. Odmah je konstituisan i odbor ypom IJoHiili: IIoMeHH o ^(ocirrejy 06paAonaky y toga društva od deset lica sa predsjednikom velikim 6euK0u apx0BHMa. misirskim učenjakom Mahmud beg Salimom na čelu. 13. OueHe u np0Ka3H: U odbor su došla najodličnija i najpožrtvovnija ^lp. JoBaH CKep^nk: JK iibot ^(ocHTeja OćpaAOBiika, lica u Kairu. Vrhovni nadzor nad medresom imaće OA AP- T 0xojiiipa OcTojnka. glasoviti misirski učenjak, urednik „EL-MENARA" J{$. JoBaH CKepauk: /(ocuTej OćpaAOBiik nao npoi učenik po cijelom islamskom svijetu poznatog mi- CBeTHTe.1. HapoAa cpncKor, oa JoBaHa MnoAparoBoka. sirskog muftije, merhum Šejh-Muhamed Abduhu-a, 14. Be.ieiDKe: Šejh Muhamed Rešid-Riza, koji je ujedno i član od­ KH.naceBHocT: ,ZlaH cmpth ^(ocHTeja OćpaAOBnka. —■ bora. Svaki Musliman širom bijela svijeta s odušev­ J oaho Heno3HaTo ohcmo /locH Teja OćpaAOBnka. — ^LaaHuii ljenjem će pozdraviti ovaj korak misirskih učenjaka o ^(ocHTejy O6paA0Biiky. koji-će dosta dobra doprinijeti svima Muslimanima CAHKe: C^iHKa ^(ocHTeja OopaAOBuka, paA CAnKapa na svijetu. . . . . zi. Apce TeoAopoBoka 03 1794. roAHHe. — IIpBa CTpaHa Književne i kulturne bilješke. 3 opa. H sn u ia a je IjC ije oiMa^HHCKe p cB iijc 1. u 2. CBecna obo floćpe naje^HO, c a obiim ype- caApsKajeM: opnrnHaAHor B3AaH>a „rKnBOTa h IIpnK.TbyHeH0ja", unaMnaHor y JIajimHry 1783. roAnee. — CaAammn H3ivieA niKOJie y K hhhckom IIcA>y, y CeBepHoj ^a.iMamijn, y Kojoj je /(ocHTej OopaAOBnk yHHTe.,toBao 1761.— 1763. roAHHe. — 3aniic, nncaH pyicoM ,/focHTeja OapaAOBiika �124 26. anpHjia 1759. roAHHe, Ha Kopnuama „KHnra JKhtbj PBjnTHx , y ćiić.iuoTeuji MaHacTiipa Xonopa. 3ace6Ha eocena eTaje 1.— Annap (icpyHa). „CpucKii KftHHceBHit r.iacHnic" D3^ia3H l . n 16.o.BaKor Mjecena y oBecKaMa o# neT Taćaica, u CTaje: Ha Tpii Mjecena . . . 4'50 Ha no^a roAHHe . . 9'— Ha nnje.iy roAiiHy . 18.— a» h. „ „ (icpyHa) „ „ IIpeinjiaTa ce ma.T>e yHanpnje;i. Kopune 3a noje^ime kh>hre CTajy 1 A^Hap (KpyHa). Ilncua ce mo.ic a& pyKonnce, nncMa ii t. a- y n y heHa ypeAHiiniTBy, iua.i.y HaaApecy: CKon.'baHfKa yjnma 6poj 9. UpeTHAaTy Ba.ta c.iaTH AAMnnncTpanHjn .incTa: CKon.’bancica yjmn,a 6p. 9. G a jr e to v g la s n ik Firdusov mearifski fond. (Nastavakf. ^ „Temelj kuću drži" Nadalje su darovali za „Firdusov mearifski fond": Mahmud ef. Mehmedbašić. 10 K, H. Ibraga Mehmedbašić 5 K, Jusufaga Mehmedbašić 5 K svi iz Stoca. Mehmedbeg i Sulejmanbeg Muratbegović iz Višić^ (kod Stoca) po 6 K; 4e Muratbeg Muratbegović iz Višića 4 K. Mustajbeg Halilbašić nar. poslanik iz Sarajeva darovao je ovome fondu 20 K. Hilmibeg Fidahić i Mustafa Zerić iz Zvomika sakupili su za „Firdusov mearifski fond" 28 K. Pri­ loge darovaše: Adem Djulić 5 K; po 2 K: Ibrišan Džino, Mustafa lbrahimović, Mehmed Osmanović i Arif Ahmetović; Husein Djulić K 1.60; po 1 K: Haso Mehmedović, Gjalo lbrahimović, Halil Nuhanović, Halil Mujanović, Alija Abdić, Hadžo Hrnistić. Mahmud Hrnistić, Mehmed Hrnistić, Rizvan Hasanović, Šaćir Hosić, Zelo Jašarević i Ibrahim Alić i Meho Omerović 40 helera. Abaz Bijedić iz San Franciska (Amerika) saku­ pio je za .Firdusov merifski fond" 32D11.25 Ct. = 158K 09 h. Priloge darovaše po 5 Dll: Krsto Milišich i Krsto N. Vučinić; po 1 Dll: Luka Ljubibratić, 1. P. Balić, Frank Belan, Avdo Burek, Abaz Bijedić, Ahmed I. Drljević, Simo Savinović, Gjorgjo Janković, Rade Š. Milišević, Nikola Obradović, Leo Allenberg, Maksim Čeprnjić, Petar Džonba, Adam L. Vrčević, Špiro V. Miljanović i Daniel Letica; po 50 Ct: Mitar Škero, Ilija Bajanjić, Milan Vučković, Lillian (jlennenn, Nuis K. Coulon, Lazar S. Ćurić, Franz Belan, M itar Š. Obradović, Jovo V. Vlaović, Mitar Hamović, Lazar Kraljević, Špiro S. Radojžić i Gjuro G. Zeleković 25 Ct. Omer Omerefendić iz Maglaja sakupio je za „Firdusov mearifski fond" K 13.20. Priloge darovaše: O. Omerefendić K 4; po 2 K: Brišo M ujaković i Sa­ lih Osm anović; po K 1: Mahmud Turšić, Salih Čosić, Hasan Horozović i M ustafa Mešić; Ismet O m erefen­ dić 80 h. i Husein Ibranović 40 h. Hasan Karamehmedović iz Bileće sakupio je za ovaj fond K 10. Priloge darovaše: H. Karamehmedo­ vić K 5., Hamidaga Kreso K 2; po K 1: Abaz Kapičić, Avdo Telarović i Ibrahim A. Kapičić. Ademaga Jaganjac iz Bileće, poslao je K 91, koju je svotu sakupio za „Firdusov mearifski fond" megju tam. gragjanima. Priloge darovaše: Hašim Drljević K 5, Mihajlo Papara gradski zastupnik K 3 i Adem­ aga Jaganjac K 3; po K 2: Salihaga Mahić, Sava Miličević, Gavrila Dželetović, M ahmutaga Kreso, Blagoje Milošević, Sadik Čamo, Ahmetaga Arnautović, Ademaga Kreso, Tomo Miličević i P etar Kukić; po K 1: Mihajlo Vojnović, Arif Begović Trebinjac, Ha­ san Avdić, Risto Šešlija, O sm anaga Šakam bet, Murat Kapičić tišler, Nikola Pičeta, Omer Duraković, Gjoko Aleksić., Mahmut Jaganjac, Mujo Babović, Hu­ sein Kusturica, Sejdo Selimović, Omer Čamo, Osman Gjokić, Osman Isović, D erviša-hanum a Arnautović, Ziba Arnautović, Jusuf Babović, Košta Milošević, Mato Papić, Tomo Angjelić, Rade Dželetović, Lazar Miličević, Mihailo Dangubić, Lazar Miličević, Stana Dimić, Hamdija Selimović, Milan Dželelović, Alaga Kreso, Mehmed Arslanagić, Risto Jokanović, Nikola Dangubić, Mehmed Drljević, Maiš Pinla trg. putnik, Arif Kreso, Dušan Crniljić, Ahmed Avdović, Marko Jurković, M itar Sekulović, Ibro Vilić, Sava Hamović, Gavrilo Miličević, Hanuma M ahmuta Arnautovića, Fatima, kći Mahmuta Arnautovića, Mušan Hajrović, Mehmed Kreso tišler, Nazif Zubčević, Bajra Ovčina, Mišo Kundačina, Rade Grubačić, Sejdo Jaganjac, Sabit Jaganjac, Avdija Jaganjac i Nikola Albijanić; po 80 h.: Halil Zejnilović; po 60 h.: Hanuma Nazifa Zubčevića, Hanuma Mustafe Zubčevića, Nikola Mostarčić, Huso Selimović i Luka Mirković; po 50 h.:. Muho Drljević, Mahmud Hajdarhodžić, Zaim H ajdarhodžić i Arif Hajdarhodžić; po 30 h.: Nikola Radovanović i Zajko Isović. H asanbeg Dedić iz Skender-Vakufa (Kotor-Varoš), poslao je K 40; sakupljenih za „Firdusov-m earifski fond". Priloge darovaše: H asanbeg Dedić, K 10, Alibeg Dedić K 5 i Nakibbeg Imamović K 4, Bećiraga Špica K 3; po K 2: M ustajbeg Alibegović, Der­ viš ef. Imamović, Derviš ef. Zukanović, Abdaga Salkić, i Huseinbeg Hadžić; po K 1: M uharem aga T arlaković, Hadžo Salihović i Halilaga Krkić. Husejn ef. Kadić uč. šer. sudačke škole u Sara­ jevu položio je K 2640, koju je svotu sakupio' prili­ kom boravka u Vlasenicama. Priloge darovaše: po K 5'— : Salihaga Kadić i Salihaga K urtagić; po K 2 '— : Hamdija Begović i Omeraga Buljugić; po K 1*— : �125 Edhemaga Salaharović, Ahmed Vezirović, Kasimaga Durmić, Salih Makalić, Meho Tosunbegović, Mehmed Spahić, Selim aga Balvanović, Muhamed Berković i Mustafa Čišić; Šerif Maslić 50 hel.; po 40 hel.: Sejfo Alimagić, Salih Kladić, Salih Sinučić, Suljaga Imamović, Suljo Delagić i Muhamed ef. Buljugić; po 30 hel.: Ahmed Hadžić i Atif Imamović ; po 20 hel: Mujo Zubović, Ćamil Kurtagić, Salko An.autović, Mujo Saraćević, Ragib Klempić, Mujo Atić, Bajro Hasanović, Avdo Telalović, Suljo Hasanović, Selman Kićić, Husein Kuduzović, Mehmed Kavazović, Avdo Ademović i Alija Jašarović; po 10 hel: Nurija Kicić, Lutfo Ahmedagić, Salko Gjagjaljović, Salko Jajac, Hu­ sein Huremović, Osman Nurić i Alija Kremić. Habibe hanuma Zečević iz Visokog darovala je za „Firdusov mearifski fond" K 20'—. Mahmutaga Mulalić iz Livna sakupio je za „Firdusov mearifski fond" K 681*30. Priloge daro­ vale: Hadži Meleć hanuma Firdus K 500*— ; Mah­ mutaga Mulalić K 50*— ; Dr. Dragon Plentaj K 25*— ; Mahmutaga Brkić K 20*— ; po K 10'— : Braća Diz­ dari, Ćamilbeg Hamzalajbegović i Anto N. Tadić; Zaim Maslić K 5.— ; po K 3*— : Ademaga Smajlagić, Htiseinaga Huskić i Imširbeg Ljubtmčić; po K 2*— : Spaho Maslić Adem, Garušanin Mustafa C.šić, Salih Duran, Arif Sarač, Mustafa Lemo, Ejub Žisko, Meh­ med Šeremet, Mustafa Sefefćehajić, Zaim Šeremet, Smail Žiško, Mahmut Huskić i Mahmut H aro; po K 1*— : Sulejman Šabanović, Ragib ef. Piragić, Salih Kavo, Hasan Seferčehajić, Derviš Šehić, Mehmed Safić, Omer Feraget, Hasan Bala^ić, Muharem Bu­ balo, Mustafa Gušo, Mehmed šeremet i Osman Vančić; Bešir Fehimović 80 hel.; po 60 hel.: Mahmud Ćato, Hafiz Arif Bečirbašić i Alija Elkaz; Jusuf Bonbić 30 hel.; po 20 hel.: Jusuf Haliriiaij>i Mustafa Harača. Arslan Hercegovac iz Zenice sakupio je za isti fond K 17'45. Priloge darovaše: Mustajbeg Čolaković sin Mustabegov K 3'— ; po K 2*— : Arslan Hercego vac i Sulejmanaga Dervenčić; po K 1*— : Ibrahimaga Strika, Omeraga Husejnagić, Halilaga Pajskić i Emin D uvnjak, po 60 hel.: Jusuf ef. Ekinović i Derviš Pašanbegović; po 50 hel.: Hasan Duvnjak, Mahmut Maslić, Hasan Durmo i Jusuf ef. Alihodžić; po 40 h.: Salih-Hilmi ef. Ekinović; po 30 hel.: Derviš Softić i Hašimaga Smrika, Salih Hadžić, Mehmed Imamović, Mehmed Dizdarević Nazif Selimović i Ibrahim Softić. Smaii-Kjemal Filipović iz Glamoća poslao je K 14—, koju je svotu sakupio za „Firdusov mea­ rifski fond" prilikom hatme u tam. mektebi-ibtidaiji, Društvene vijesti. Z a d o cn io b roj. Radi štrajka tipografskih radenika štamparija nije dvije hefte radila, pa stoga ovaj broj lista nije moga na vrijeme izaći, a i na­ redni broj će morati da okasni. Nu mi ćemo n asto ­ jati, da u toku mjeseca maja dovedemo stvari ponova u red tako, da već 10. broj izagje u pravo vrijeme, poslije čega ćemo, kao i dosada, biti uredni i tačni. P ro m o v isa n za d o k to r a m ed icin e. U petak, dne 31. marta promovisan je na čast doktora sve­ ukupne medicine Gajretov stipendist g. Mehmedbeg Zečević iz Visokog, koji je, završavajući svoje nauke upravio odboru „Gajretu'4 ovu zahvalu: „Pri svršetku studija osjećam svojom prvom duž­ nošću, da blagodarim i izrazim najtopliju zahvalu društvu, koje me je uvijek u najtežim časovima moga života, obilno pomagalo. Najtoplije se zahvaljujem i tome slavnom odboru, koji je svojim neumornim i požrtvovnim radom svom silom nastojao, da osnaži i na što veću visinu dig­ ne ovu jedinu dobrotvornu ustanovu svoga naroda. Ujedno vas molim, da izvolite biti tumačem moje najdublje odanosti prema narodu, koji i u naj­ težim prilikama svojim nije zaboravio omladine, koja traži prosvjete. U želji da se pokažem dostojnim potpore svoga naroda, bilježim se uz. m. selam — Vaš odani, Beč, 29, marta 1.11. M. Zečević aps. medicine." Mladome doktoru ,,Gajret“ najtoplije čestita s potpunim uvjerenjem, da će on biti od dobra i sreće svome narodu i domovini. D ip lom a za zaslu gu . Prema propisu § 37. društv. pravila „Gajret" daje diplomu za zasluge ono­ me svom povjereniku, koji je uredno kroz 5 godina vršio svoju dužnost. Prvu takovu diplomu dobio je ovih dana gosp. Mustafa Asim ef. Sarajlić, opć. bilježnik u Stocu, koji je punih 5 godina vršio povjereničku dužnost u Stocu, i koji je svojim neumornim radom i zauzimanjem Gajretovu ideju u Stocu tako popularisao, da se ovo mjesto može uračunati megju najbolja mjesta Gajretova rada. Nedavno je osnovan u Stocu društveni podod­ bor, u kojemu se g. Sarajlić, zaokupljen svojim ve­ likim kancelarijskim i privatnim poslovima, nije mo­ gao da primi funkcije predsjedničke — koja mu je na skupštini jednoglasno bila povjerena — ali po­ znavajući svoga oduševljenog prijatelja, „Gajret" će ipak, uvjereni smo, od njegove strane imati još do­ sta i moralne i materijalne koristi. Mi i ovim putem izražavamo g. Sarajliću sr­ dačnu hvalu i priznanje na njegovom radu i kličemo mu živio! B ra ć a iz A m erike ,,G a jretu “ . Naša braća u dalekoj prekomorskoj Americi su se ponova sjetili našega narodnog mezimčeta „Gajreta“, pa su mu po­ vodom glavne godišnje skupštine svoga društva „Džemijetul Hajrijje" u Čikagu, skupili K 14829, koja je svota društvu nedavno stigla. �120 Imena plem enite i svjesne braće u Americi, koji dadoše ove dobrovoljne priloge, iznijećemo u jednome idućem broju našega lista, dok im za sada ovim najsrdačnije zahvaljujemo i kličemo im: živili braćo i sretno se povratili u svoju domovinu! HoB'iann 3anoAH wrajp eiy .“. II oboaom 3aiui>yHKa paqyHa npom-ie nowiOBHe roAiiae cjenika cy ce h obb rOAHHe Heicn AOMahn HOB'iaHH 3hboah Hamera „TajpeTa" n ii3 cBoje hhcto aoćiith Aajiu .lojene A°6po.x>He npujiore. TaKO npn.iojKiiine „TajpeTV® no 50 K. „Cpn. nrreAnoHnira“ y rau,icy, »Cpn. 6aHKa“ y MocTapy h »Cpn. KpeA. 3aBOA“ y Ty3Jin, a „Trgovačka banka“ y Tpe0 HH>y Aa*ia je npiuior oa 70 K. Tpii HanpnjeA HaBeACHa cpncKa 3aB0Aa cy ce n .iaH,cKe roAHHe cjenuia »TajpeTa«, a npBa Aua (Cpn. 6aiiKa“ y MocTapy ii Cpn. inTeAHOHnu;a y raipcy) cy h njiaaoBii yTeMe.'i>anH ApyuiTBa, Te CBe to Haii Aaje Isto tako i poslije učenja mevludi šerifa u islam ­ skoj čitaonici u Bileći sakupio Ibrahim ef. H adžić K 11.10 dobrovoljnih priloga „Gajretu". Hakibeg Kolaković iz Blagaja (kod M ostara) po­ slao je K 5 „G ajretu" mjesto zahvalnice svima da­ rovateljima priloga novootvorenoj čitaonici. Sejfudin-Fikret Husejnagić bankovni činovnik u Tešnju darovao je K 1.30 „G ajretu". A. Muminagić iz Čapljine poslao je K 16.70, od koje svote je sakupio K 10.70 prilikom izabranja za načelnika g. M emišage M esihovića u Ljubuškom. Priloge darovaše: Braća Mrčić K 5, M uhamedaga Muminagić K 1.20, po K 1: Abdullah Kapetanović Ahmed ef. Kapetanović i H asana ga Sadiković; Simo Dragičević 60 h i H alidaga Hadžić 40 h. Od nazna­ čene svote je isti sakupio na skupštini za osnuće musi. zanati, udruženja K 5.90. noBOAa, Aa Kano 'i.ianoBBMa ynpaBe obux 3aBOAa TaKO Poslije učenja mevludi-šerifa M ehmed ef. M au CBH>ia AnoHHvapnMa, H3peueMO obhm cpAanay XBa^iy hića u Gožuljskoj džamiji u Ljubuškom sakupili su h npn3Han>e. Kasim Mahić i Haso Lalić K 14 dobrovoljnih priloga A g r a r n a I k o m e r c ija ln a b a n k a „ G a j„G ajretu44. r e tu “ . — Na glavnoj godišnjoj skupštini akcionara Samuel Elijan iz Bijeline poslao je iz kašice br. ovoga zavoda zaključeno je, da se iz prošlogodišnje 54, koja se nalazi u dućanu dotičnoga K 4.32. čiste dobiti zavoda dade izvjesna svota u dobrotvor, M ustafa Halilhodžić uč. str. trg. škole u M ostaru svrhe, pa je iz te svote data i našem .,G ajretu44 poslao je K 7.75, koju je svotu sakupio na mevludu znatna svota od 150 kruna. kod Ibrahima Mujića. Mi ovim srdačno zahvaljujemo kako upravi za­ Hadži Salihaga Latifić G ajretov povjerenik u voda tako i dioničarima spomenute banke na obilnoj potpori, nadajući se, da. će ,,Gajret“ i u buduće do­ Livnu poslao je K 15 G ajretu, koja je svota sakup­ ljeno u veselom društvu po Jozi M. Kaiću prilikom bivati znatne pomoći od strane ovoga zavoda. im endana sudca g. Dilberovića. Mehmed ef. Kozarčanin iz Cazina poslao je K 2, koju svotu je sakupio Stevan Kurbalić na im endan Javne podvrte i darovi. hotelira Josipa Nasila. „Zrno po zrno pogača" Jusuf ef. Tančica iz Ljubuškog poslao je K 8 Ismet ef. Zildžić trg. iz Sarajeva položio je iz kašice br. 438 K 12. koja se nalazi njegovu dućanu. „Gajretu" od prodatih kurb. kožica. Kožice darovaše Nazif Topić iz Cazina poslao je K 6.50 „Gajretu", po 1 kom. koje su sakupljene za „G ajret" u Ljubuš­ kom: Ahmed Prolić i Hasan Gujić obje unovčene za od koje svote je isti sakupio K 5.50 prilikom zabave tam. isl. čitaonice, te I. Mulić učitelj u istoj čitao­ K 8. nici sakupio K 1. Zulfaga Ramović iz Nevesinja poslao je K 13.87, koju je svotu sakupio na zabavi: „M uslimanskog antiaikoholističkog društva Iršader44, i na zabavi društva „Zastave14. Ćamil Fejzagić iz Bjelimića i Arif ef. Muftić iz Konjica, sa još dvojicom seljaka iz Župe darovali su prilikom posjete društvene kancelarije K 5. Ruhija Hadžiosmanović iz Jajca poslao je K 8.67, koju je svotu izvadio iz kašica nalazećih kod društva ,,Darul-Hair“ br. 138, K 6.10, Zuhdi ef. Šušića br. 139, .7 h. Sade Šanića u brijačnici br. 140, K 1, te u kafani Ibrahima Spahe br. 141, 80 h. Šerifbeg Muslibegović iz Nevesinja poslao je „G ajretu44 K 8.86, koja je svota sakupljena na vese­ lom sastanku u društvu „lrsad44 poslije učenja mevludišerifa. M a jin rjia c H iiK . Gyna y ApnayxJiyKy. Jom Huje yryuicH h ii ycTa- naK A pana y Je»ieHy, koju TypcKoj BjiaAH aaAaje MHoro 6pnra, a H36iija 6yHa Ha APyroj CTpaHH ijapcTBa, y ApH ayM yay, Koja Hnje HHyKo^iHKo Maae 036a^.Ha oa apancKe. MMa Befe jijecep AaHa, oTKatco cy y c ia jia n a opy»cjc apHayTcica KaTOJnmica njieiieHa, Koja CBojy c n a ry CBaKiiM A3HOM noBekaBajy h TypcKoj Bojcipi 3aAajy MHoro o pnra u TeuiKoha, Taao, a * jo Rch y hckojiiiko cyico6a Bojcaa Mopa.ia Aa ce noB.ia'iii h 6yAe noSnjcbeHa. y cTiiHimu cy cnaĆAjeBeHH Ao6pnM opysKjeM n HMajy AocTa MyHHunje, a Be^u ce, a » hm Ha q e jy cToje oi{)h HHpn ii3 AycTpHje h MTajnijc. OBaj ycTaiiaK BOAii co y TOJiiiKo ycujcumiije h paAH Tora, uito je �127 llp a a Topa OTBopajia ycxaHBipiMa CBoje rpaH ape, na Mory y c.iytiajy uoTpe6e a & Hahy yTO*mmTa. A.ih n a ^ a m ce je, a » he ycTaaaK 6iith nnaK yrym en, jep je aKpHjy yryraaBaH>a 6yHe y3eo y CBoje pyae OAJyHHB Typc«B BojcKOBo^a TypryT nama, koje je Beh OTnyTOBao y no6yH>eHe KpajeBe. TypryT nama je ohomsahc H3Aao nporviac Ha no6ya>eHiiKe, Aa ce yMiipe n noBpaTe CBojnM KyhaMa, y Koje« he wiynajy cbb ycTaHnuB. 6htb noMii-iopaiiH. Y npoTBBHoM nocTynehe ce HajcTpoacuje ii 6e3 uKaicne mb•lOCTB B 003Iipa. ^ obocbmo aeKOJiiKo H3Bjemha ca đoinuiTa, na kojn x ce Moace BHAjeTB, Kano je cmaj ycxaHaK y 3eo Beojia 036H.i,He pa3Mjepe: JeAHa apHayTCKa nera oa 30 jbyjw ynycTH.ia ce y 6op6y ca TypcKBM Tpynaua y oko.ihhh JleABHHOHa. ^eceT ApHayTa je norHHy^o, a Burne b x je pameHO. Typcae Tpyne Hiua.ie cy Tpojauy m p t b b x , a BBine paH>eh b x . CnTyauBja y cicaAapcKOMe BiwajeTy nenpecTaHO je iiCTa; Ha upeoropctcoj rpaHim« CBaKora AaHa boao ce oname 6op 6e B3Me^y ap 6aHauiKBX ycTama b IlpHoropaua, npoTBBy TypcKora norpaHBHHor KopAoua. Ca o6je cTpaHe nua Be.iBKBx ry 6aTaKa. * c S IIapo 6poA aa npeHoc ,,MaxMyA IIIe<j)KeT KpeHyo ce B3 LJapnrpaAa ca Tpn đaTa^OHa peAH(J)a sa Can I,IoBaHB ah MeABa. Ha ApeoropcKoj rpaHimn uMa CBaKH a *h uojeBa. ry6uTitB Ha o6je CTpaHe ocjeTHH cy. w K oa KacTpaia cy A sa T ypcK a 6 aTa.T>0 Ha H a urn jia Ha a p 6 an a cK y 3a c je A y n noTnyH o cy y h b uiTCHU 06 a 6 a T a ^ 0 Ha. Hyje ce, a» cy yoTaHBi;ii ocBojniB sapom Kon.iBKej. TpaHcnopT xpaHe, Koja je 6ho oApe^eH 3a TypcKy noi'[BHH'my cTpaacy, a nrnao je H3 KyMaHOBa, oTe^a je Heno3HaTa neia ycTamKa. * H 3 IIo A ro p H H e jaB .,L a jy : Jyae pao a &h BOABJia ce KpBaBa 6op,6a B3Meljy jcTannKa b Typcnax Tpyna y o k o jibh b Ty3& b bctohho 6.iB3y HlBnnaHBKa. HeaoaBKO Ap6aHaca, Koja cy cbho K /npe6jer^B y IIoAi’opBu;y>npanajy, Aa cy T y p c K e x p y n e / npeTpnB ^ie orpoM aH nopa3. MnorH cy Hn3a.Mi1 3 apoS.LeHii oa ycTaHHKa, a ocTann cy ce pa36BjeHa a s jih ; y 6jercTBo. Eep.jHHCKH „ M o r^ en p o st 1 n p a u a B 3 G a p a : K oa T ya 4 je Aom^io ao K p B a B a H o k H o r 6 o ja, npn.iBKoM Kojer c y T y p p n B 3 r y 6 B JiH o k o 4 0 0 J h j A n Koje m p t bbx Koje pameHHX. H a ap 6aHacKoj crpaH B ohjio je 25 m p t b b x , a 16 paH>eHBX. A p đ anaca cy y noneTKy 6 b .i b Ha Ao6 po 3amTBheHoj CTpaHB, a.in cy KacH aje 6 b j i b npHCB.T>eHii Ha y 3MaK. „National Zeitung nprnia BnjecT n 3 CoA pa, a » cy 4 TypcKa 6aTajbOHa 3ay3e;ia TBp^aBy HlHnnaHBK. EnTKa y KpajeBHMa X otb b KacTpaTH rpaja.ia jo hbthb a » h ; Ha o6jcBa CTpaHama BMa to ih k b x ry 6 u T aK a. Tpu TypcKa orjmuapa, Koja cy 6 b.u i 3apo6.teHB, Apoanacn cy CTp?.i>a.iH. Koa K ončana Hajia3H ce 4000 Ap6aHaca. JeAHo 0Ajr.neH.e TypcKax neia, Koje je napumpan > us Bpama y CKaAap, yHauiTCHo je. HeKoju caMo Bojnana cy no6jerjia y CKaAap. Ce.10 KonpnJiaK dotiij-ho je yHamTeHO. E p3ojaB B3 UoAropBpe jaB/na, a * cy TypcKC i p y n e koa Ty3a A O K B nje.ie T e a c a n nopa3. Hyje ce, Aa je y Toj 6hthb, noja je Tpaja.ua nyHiix 12 caxaTa, norH H yA o 2 0 0 0 T y p c k h x b 0 j h b Ka, a 7 0 0 bx je pameHo. !Io6jeAa Ap6aHaca 6njia. je oA^ruia. y CicaApy ce 6oje Aonacsa no6jeAOHocHiix *Ap6aHasa. HaneTOCT M33iel>y U p n e l ’ope h Typcice. K bko jaB.T>ajy hobbho, oahocb H3Mei)y HpHe Tope 11 Typcxe TOJBKO cy 3aneTB, Aa he xypciCH noc-iamiK Ha HeniH>y C a a » P E a h h 6ej obtb ono3BaH, a y bcto npnjesie 6uhe ono3B8H H upHoropcKH noc«iaHHK y HapurpaAV ITonoBHh, HHjB ono30B oopa3.iajKy H>eronoM 6o.nemhy. y cthhhk y MapoKy. Hlnamo^iCKa KopecnoHAenunja B3 MaApHAa aohoch xe.ierpaM B3 TaHrepa y uoue ce Be^B, A» jeAHO hhcmo Koje je c ia r^ o H3 Jlaiiaina, jaBA>a 0 yaacKy y 4>ec Kolone (Mexajie) EpeMOHone. CTHL'^a cy nacMa B3 MerHHena, Aa je Myjiaj-3BH 6paT Myjiej Xa<j)HAa npoicjiaMOBaH 3a cyjiTaHa. 3cMypn cy on.’baHKaJin A^haHe a Heico.niKo JeBpeja je yuHjeHo. EpeMo je pacTjepao 6yHTOBHBKe. PycKO‘Kii ncKH 3an .i6T. K u ha ce opynca b cnpeMa 3a pax. Ona ce o6paxBAa aMepHKaiipnua 3 a sajam 11 obu cy joj Aa^iH ABHje ctotbho MimuoHa AO>tapa 3 a opyncan>e BojcKe, mTO 8iiaqB, Aa ce Kima HnaK cnpeMa n a OTnop, _ aKo ce ifcCH cnop ca PycnjoM He pnjemn Ha MHpan HaiBH. Jom jeA&H A0KB3, Aa ce KaHa cnpeMa s a paT. enrđecKB ^ bctobii caonmTaBajy, a » je y BajeAoj K bhb oTnoaejio onmTe npB^araH.e 3 a KiiHecKy (})AOTy y6ojHy. ^ o caAa je ca6paHO y npocxpaHOM papcTBy 6jiH3y cto MHJiBOHa xa(via 3 a hcko.ihko y6ojHBX 6poAOBa. K hhh TpasKB cnopa3yM ca JanaHOM n 3a Ty CBpxy ayAH JanaHy BennKe KOHpecaje y CBojoj 3eMJbii. OnacuocT paTa Ha a ^ okom BCTOKy je CBe to 6,XH®a. Poruke i odgouori uredništva. D !x i. — 0 am 3x , hbm cto HaM nncajiB, nocJiaTB cy cbb , oa HOBe roABHe imamna 6pojeBB „rajpeTOBH*1 Hi aApečy a o t h ^ ho oco6e, na mb ne 3aaMo, niTa jo y3poK Te joj HHcy ypyneHB. To je carypHo Heica norpemKa koa nacMOHOine, Koja je MoacAa Apyrosi hokomg jiii CTOBe ypyBB0, a 3 a iu to mb He MoaceMo h o c h th KpHBHpe. H3B0.1BT6 ce cTora Hajnpuje pacnaTaTB koa noui* Tapa, na OHAa noMBm.iiaTH Ha Apyi'e Mjepe, Kojnaa HaM npiijeTBTe, a Kojnx ce m b HeMaMo pa3^ora 6am h ii M8.10 6ojaTH. �128 A l i - R i z a . — Ni stihovi Vam nisu bolji od proze. Najbolje bi bilo da Vi sad za sad što više čitate, a za pisanje ćete im ati docnije vremena. F a i k u. — Originalni sastav Vam je veoma slab, a nisu bolje ni one dvije narodne pjesme. Prema tome ne možemo ni jedno uvrstiti. N i j a z i . — U idućem broju. — Selam! M e h m e d F e r i d . — Gledaćemo da Vaš sa­ stav ugje u idući broj. Selam! M., Mostar. Nismo mogli probrati nijednu stvar za štampu. Preporučujemo i Vama, da za sad samo čitate, a za pisanje ćete imati vremena. H. B. — Nije ni narodna umotvorina svaka dobra. To se može vidjeti i po ovim pjesm ama, što nam ih Vi poslaste. Mi donosimo samo lijepe i o da­ brane stvari. M. II. y BAi’heM 6pojy 6ahe yBpiuT6Ho. B u r z a . — Veoma slaba rabota. H. H., B. — Pjesmu koju ste nam poslali kao svoju, mi smo znali i pjevali je prije nego ste se vi i rodili. Sastavite što sami ako umijete, pa nam po­ šaljite, a nemojte nam slati tugje stvari, jer bi se to moglo sm atrati i kragjom. Azbuka (abeceda) arapski ćirilicom i latinicom Ćirilicom: Latinicom: (j) 1 .1 (*)•».;. i (r) > B B, a A, 6 p, a A, b B, Vv, (jt') iS (Jls) ; i i »i 1 i UH, ^ i, H m i I, j J, k K, (ji ; (y) *» (u) j o 0, n n, p I} o 0, p \\ r R, ćirilicom: Latinicom: (&>.-*■(*)?■-?• G i) m III, u, U,, u 'I, š Š. c C, č C, Ćirilicom: Latinicom: Ćirilicom: Latinicom: (.0 i i i r r, g Q. “ tdUi (i .*•) e E, e E, $ > A A, d D, j) I J (* r)= * ' Jb ti), MM, ji ji, m M, ■j Lj, ti i'i / (ji) i - (*) T T, c C, 7 y> s S, t T, u U, Ce ) h 'R, ć Ć, ‘dž Dž, (i) J ij 33 jk 3K, ■L Z ž Ž, (j) : i i (i) ; : lb IL» H H, nj N n N, (g) * • (c) - ij) <3?, XX, f F, hK f- tj rB. gj Gj- \ \ \ v Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 10% u korist „Gajreta" zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! Za uredništvo odgovara: Osnian G jik ić . - Islamska din«. Štamparija. - 3 a ypeAnuuiTB 0 oAronapa: O cn aii .......... ih . � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a68eea32b0d6390b8fd94ae5921e223e.pdf a2c37e6dd1cc24a7f7e52d3fdc06702e PDF Text Text BPOJ 9. l!BOJ rOAHHA IV. GODINA ♦♦ i a j p e ♦ JIMCT 3A /tP y iIIT B E H E IIO C.IOBE M 3A HAPOAHO nPO C B JEU H B A H jE. u S « ♦♦ apvmtbo „rajpeT11. - Vpc a _ 4. • j r e t LIST ZA DRUŠTVENE POSLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H3ĆIA3H CBAKOr 1. u 15. --------y M jE C E u ,y .--------- BjacmiK: „ p i IZLAZI SVAKOG 1. i 15. --------U M JE SE C U .---------hiiic: CAPAJEBO, 1. »raja 1911. Ociian 'L’. hkiiI., — Vlasnik: Društvo „Giijret*. - Urednik: Osman Gjikid — t r va JjVij>\r r j> — SARAJEVO, 1. maja 1911. llnjeH a je jiHCTy: sa Bochj n XepneroBnny a AycTpoyrapci«y MOHapxnjy, sa uiaHOBe, Tajie6y, yM6HHKe n Tewaice 2 K, s a HeHJiaHOBe 4 K roflBmifce. 3a cbb ocrajie somao 10 (jipanana. lloje^BUB CpojeBti cTajy 20 seji. Hen.nahena ce nncMa ne npnsiajy, pynonnCH ce ue Bpahajy. — IIpeTn.'iaTa h pyKonncn ma.i.y ce ua a^pecy: nrajpeTu — CapajeBO. C ije n a je l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, z a n e č l a n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka Pojedini brpjevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Bogoštovne stipendije. Ali takvo mišljenje treba da otpane. Naši alimi, koji budu dobili ovakvu, svestranu naob­ razbu i spremu, neće i ne mogu doći u položaj današnje naše ,,ilmijje“ . Oni će biti oni, koji će imati sva prava, da zaposjednu sva, najveća i najunosnija mjesta u našim vjerskim starješništvima, pa uzme li se samo današnje stanje, ovako kakvo je, u obzir, mi imademo čitav niz takvih mjesta, koja su i sa znatnim priho­ dima skopčana, i na kojima se postizava ve­ liki ugled kako u narodu tako i u državi. Pa i da su samo ta mjesta, koja se stavljaju u iz­ gled onima, koji na ovakav način stiču teo­ lošku spremu, ne bi imalo mjesto potpunom nepovjerenju prema ovim studijama. U predprošlom našem broju je bilo govora 0 ovim Stipendijama. Kao što smo javili, ove stipendije, koje iznose svotu od 40.000 kruna (ICO stipendije po 400 kruna godišnje), une­ sene su u ovogodišnji zemaljski proračun, koji će, nema nikakve sumnje, biti sankcionisan i odobren u svima svojim pozicijama. Tako će i spomenuta" stavka za ove Sti­ pendije biti takogjer bez sumnje odobrena i mi ćemo već za nastupajuću, 1911./12. šk. godinu, imati na raspolaganju ovih stotinu stipendija, koje će dobijati oni učenici gimnazije, koji se obvežil, da će docnije studirati teološke nauke 1 odati se pozivu vjerskih funkcionara. Mi ćemo u svoje vrijeme, a po moguć­ nost/ što skorije, obavijestiti o načinu, kako će se ove Stipendije moliti i dobivati. / Za sada pak nalazimo za munasib, da u vezi sa ovim stipendijama, koju progovorimo našoj srednjoškolskoj mladeži i njihovim rodi­ teljima i starateljima. / . Poznavajući dosadašnji, nimalo zavidan, položaj naše ,,ilmijje“ , biće dosta učenika, a i njihovih roditelja i- staratelja, koji će s nekim nepovjerenjem gledati na ove Stipendije. Sje­ tivši se možda kojega muderisa sa sto groša plate, biće ih, koji će zavrtiti glavom i oprav­ dano reći: „P a zar tolike godine muke i truda za tako mizernu platu, koju imaju najniži pisari i podvornici!" A da neće ostati samo na ovim mjestima, u to ne treba ni za čas da sumnjamo. Reor­ ganizacija naših mekteba i medresa je već u projektu i mada je nastao izvjesni sastoj u tome pitanju, ipak će ta stvar doći do svoga ostvarenja i to u vrlo kratkom razmaku vre­ mena. A to ostvarenje donijeće čitav niz no­ vih, unosnih mjesta i uglednih položaja. Stoga mi i nagjosmo za potrebno, da o ovome nekolike progovorimo, pozivajući našu gimnazijsku omladinu, a poglavito njezine ro­ ditelje i staratelje, da o ovoj stvari razmisle i sa svojim se prijateljima posavjetuju i dogovore prije nego se odluče da mole ove Stipendije. Naročito pozivamo Stipendiste Gajretove, koji bi želili da se posvete ilmijanskom pozivu, �130 da se o tome što prije odluče i da upravu društva po mogućnosti još u toku ovoga mje­ se c a izvijeste, kako bi se odbor pri podjelji­ vanju Stipendija ža iduću školsku godinu znao upravljati. držao je, da je pravo prijateljstvo izružiti prijateljevo dijete, makar to bilo i nasred čaršije, samo ako ga vidi, da radi što ne valja. Snljaga je u kahvi imao svoje posebno mjesto, na koje ne bi smio niko drugi sjesti, jer se držalo, da bi on i za to ružio i galamio. Kad su se novine čitale, Suljaga je sjedio na Jo š jedanput naglašavamo, da je bojazan radi rgjavih materijalnih prilika naših vjerskih svom mjestu, pušio na dugačak čibuk i pio kahvu. funkcionara neosnovana i savršujemo ovaj On nije znao čitati, ali je vrlo volio slušati novosti, osobito ako se što javlja o dogagjajima iz islamskog kratki napis, savjetujući kako našu omladinu svijeta. tako i njezine roditelje i staratelje, da se na Nakon pročitaaja kakve vijesti, Suljaga bi redo­ ovaj korak bez imalo brige odluče. vito uzeo riječ (odnosno, sam bi je sebi podijelio), pa tu vijest opširno rastumačio i kazao bi uz to svoje mišljenje, da li mu se to, o čemu se piše, dopada ili ne dopada, a to bi njegovo mišljenje većina slušalaca uzelo kao najmjerodavnije, jer u kahvu i ne dolazi Hazim Muftlć — Tuzla: pametniji i inteligentniji čovjek, koji bi Suljagino mišljenje mogao oboriti i svijet o protivnom uvjeriti. Zakjučak u kahvi. Tako je bilo i onoga dana, kada ono nekakav Čitao neko u kahvi, punoj ljudi, novine, u kojima dječik pročita iz novina o skupštini Muslimana u Mi­ je pisalo i to, kako su muslimani u Misiru držali siru i o njihovom zaključku, kojim traže, da im se skupštinu, na kojoj su usvojili rezoluciju sa više važ­ sokaci urede i rasvijetle jednako kao i u stranaca. nih tačaka. Jedna od tih 'tačaka bila je ta, kojom traže Kahva je bila puna svijeta; svakome se taj zak­ da se sokaci u kojima stanuju domaći, imadu urediti ljučak Misirlija dopao i pri tome svako osjećao neko i rasvijetliti isto kao i.oui, što su u njima stranci, saučešće naprama njima, ali niko ne umjede reći doseljenici nastanjeni. nekog drugog utiska, koji je svima slušateljima ov­ To čitanje slušao je i Suljaga, u svoj čaršiji poznat, ladao, kad se ta novost pročitala, osim Suljage. Suljagu odmah spopade nekakva huja, krv mu jurnu kao vrlo ljut, a uz to i razgovoran čovjek. Ali ko ga je bolje poznavao, znao je, da je to dobar čovjek, jer u glavu, izvadi iz džepa duhansku kutiju, lupi s njom se Suljaga ljutio samo na nepravdu i kad vidi, da se 0 sećiju u mal što je nije sdrobio, pa otpoče: kome kakva nepravda nanosi, on je to odmah osu­ — Vjere mi sam mislio, da nigdje nije ko u đ iv a o i ružio svukud one, koji nepravo čine. nas. A eto megjer je i u Misiru ’vako. On je osjećao, da mu je pri duši lakše, kad u Idem ja jučer kraj onog konculi9ta kuće, a ono kahvi — svom iza kuće najčešćem boravištu — pred sokak lijepo nasut, pa izravnat i uglagjen, velim: eh, svijetom, izgrdi one, koji su po njegovom mišljenju da je pusta sreća, pa da mi je ’vaki put sve do nešto skrivili. kuće: od dragosti bi po njemu hodo. Ama jok, meni valja Ako čija kola progju putem, pa škripe, Suljaga udariti na sto belaja po blatu i kaljužama idići kroz odmah ruži vlasnika kola, što nije osovine namazao, našu mahalu, dok izigjem ’vamo na mejdan, kud se već muči sirote životinje sa teškim i nenamazanim Švabe šetaju. Pitam neki dan onog našeg šutkavca Mukolima. ratagu, — bajagi njakog općinskog vijećnika: Šta ovo Ako nema u kasapnici mesa, ili ga ima, ali je može biti, ako si Turčin? Ja, — velim, — ne mogu mršavo ili staro, Suljaga grdi općinu, što ne nadzire nadostat s obuće blata nastrugati; vavik moram izase kasapnica, da svijet može za svoje pare naći dobra i nositi trijesku, da s njom obuću ostružem, a kad m domasna mesa. seljenički kraj izbatljam, da mi bude lakše koratati, Ako se je gdje na mezarlucima provalila ograda, a u Švaba vidim uvijek naglancane i usvijetlene co­ pa nečije goveče unutra unišlo, to Suljaginu oku neće kule, reko bi čovjek, da nikad i ne hodaju po r»oumaći i eto ga odmah, kao kakvog mutefiša, sa grm­ kru; — a Murataga će ti meni: „Nemereš him, Vljavinom u kahvu: »Šta je toj vakufskoj idari? Valjda veli, — na kraj stati. Oni uvijek govore, da je om oni misle, da ćemo mi ovo ’vako gledati! Jok, vjere onde nekakav centrum grada, pa ga, — kažu, -A mi; njih treba poćerati. Rezile, bolan i nas žive i one treba više uregjivati. Ja sam molio, da i u nas naspu 1 m etnu još koji fenjer, — — znaš koliki je u naa mrtve. Evo, junaci, i mezarluke nam provalilo!1* — Kad bi Suljaga galamio i ružio, svak je šutio. prod džamijom mrak, — a oni me odmah sa tim\ Mlag]i ga je svijet štovao i bojao ga se, a stariji su centrumom ušutkaju!1* ------------ Kazo bi ja njima cen­ ga cijenili, jer je mnogome ocu sina učuvao od trum, — nastavljao je Suljaga, — centrum, mi je stranputice, pošto nije ničijih pogrješaka htio kriti, a sav grad i svaki sokak, koji plaća općini danciju nje- / �131 zinu. Ako im je meram, da su stranci njekakva go­ spoda, imamo i mi u našoj mahali svoje gospode. Eno, u nas stoji naš imam, pa onaj učitelj, pa Osmanaga, pa Alijaga i mnogi drugi, sve su to naša gospoda, jedan po jedan. Šta misli taj naš načelnik! — — Načelnik je, vira je, sebi uredio: on se dočepo ajluka, pa vavik sa njima. On može sad i po blatu! — umiješa se kahvedžija, okuražen Suljaginim: govorom. — Ma neka njega s njima, ali treba da zna, da smo ga mi .ondje podigli. Pa, bogme, ako on nas ne bude čuvo, mi njega moremo na izborima iz­ mijeniti. .— Ma, zbiljam, Suljaga, more li se načelnik promijeniti1/ — upitaće jedan iz prikrajka, koji iz­ gleda, da ni pojma nema o ustrojstvu gradskih općina, niti je imao prilike saznati kako se postaje načelnik i općinski vijećnik, ako to u kahvi ne doznadne, jer premda je imao aktivno pravo izbora, od glaso\nice. je mislio da je pozivnica sudu, kojoj takogjer po nje­ govom shvaćanju, povoda ne može svako znati] — More svagje, samo kod n^s još ne more, dok mi ne znamo šta nam fali i šta moremo dobiti. Najgore je u nas opet to, što radimo vavik po, ha' teru. U tom evo i ja sam sebe krivim. Našeg Selimbega načelnika i ja volim; i otac mi se je s nje­ govim rahmetli ocem pazio, ali zaludu što ga ,volim, kad on nije za 'noga posla, prvo': čojk ne zna pisati, pa ga je lahko na svašto nagovoriti. Ali više ga lje neću za hater glasati! Volim met­ nuti učevna čovjeka, koji će nam znati obraz osvjetlati, pa makar se Selimbeg ljutio. Ta nije Selimbeg općine zakupio. Dosti mu je bilo petnaest godina sjediti u općini! — Dojsta je tako! — potvrdiše neki, osokuljeni Suljaginim govorom. — Eh, eto dobro, kad velite, da je. ’vako, — dosjeti se nečemu Suljaga — hoćemo l’ se u bu­ duće svi držati ovoga, kako sam ja kazo, da nećemo po hateru, pa neka i ovo u nas bude ko biva onaj zaključak muslimanske skupštine u Misiru, jer i u njih nije bilo drukčije, osim ako je bilo dva ja tri više na sastanku i što je njih eto neko metno u no­ vine, a nas beli neće niko. — Hoćemo, hoćemo! — odvratiše svi oni, koji su stanovali u neuregjenim sokacima i pri tom se svakome pred očima ukaza po koja neugodna slika iz njihovih heravih, lokvastih, blatnih, mračnih i na razne načine zapuštanih sokaka, kao vidljiva podloga radi koje se treba ljutiti i nekome osvetiti. F. Nedžati: Vila pjesme. , Angjelske oči kad mi srce rane, Noć kad razastre svoja baršun-krila, Zlatne kose kad prospe Luna mila, Rumeneć se kad Zora 8 Danom svane, I srce kada mi ljubavlju plane, I njim ovlada Amorova sila, II se oko njeg teška tuga svila, Ti ga najmanja stvarca dirne, gane, ' Kp poplašeno d’jete majci, hitim I ja njojzi, a ona pita: »Šta je?« — I tješi srce uzbugjeno moje, Gleđeć me milo ko Ijubimče svoje. Ja tad zanesen ljubit je pohitim, A ona pjesme najljepše mi daje! 1908. Ata Nerćes: _. ■- ■ ~ Iz sličica „Sa Neretve". M ehm ed. Počeli su prvi vjesnici pramaljeća dohoditi. Gledajmo u prirodu: eno, niče ljubica, drijemovac obo­ rio svoj zvončić, ptičice pjevuckaju pozdravljajući pjesmama divno pramaljeće! Radini svijet zasukao rukave, pa neko ore ili kopa, neko kraj ulišta nešto deve.ra. Naš je svijet tada u poslu, u radu, da se steče s halalom hljeba. Sunce je jako, oko po dana žeže, pa nema stvora zdrava, a da ne izleti u šetnju... Bijaše mi običaj u ta doba, poslije duševnog rada „megju četiri zida“, izići na sunce i krijepiti se milinama proljetnim. Kojim god danom šetam, nikad nisam sam. Ima mi se neko pridružiti. Najmiliji mi je u društvu Mehmed. On je kršno momče, marljiv je u svom trgovačkom poslu, a govor mu je dosta biran, smišljen i u našim prilikama neobično napre­ dan. Najprije se slože mlada srca, kad jednako misle, jednako osjećaju. Tako je bilo s nama. Mehmed nema Bog zna kakovih škola, svršio je osnovnu školu i želeći mu otac, da ga zemijeni u poslu, odmah ga zatrgovči. Stidio se mene dosta, ne znam za što, ako nije valjda mislio, da sam ja „svu nauku skupio" u školama." „Mani", velim mu ja jednoć, „meni je drago sa svakim razgovarati ko želi, da mu nijesu riječi na odmet. Ti si, brate, valjan mladić, lijepa si ponaša­ nja, a šta mi se osobito svigja, uvigjam da čitaš kod kuće ili. u dućanu... �132 — Pa eto, po nešto. Kad mi zapane kakva knjiga, čitam je. Čitam i naše književne listove, a rijetko ću koju i političku novinu izostaviti u čita­ onici. — Eto, to mi se svigja! — kliknuh ja, tapšajući ga rukom po ramenu. Krasni su proljetni dani prolazili jedan za dru­ gim u nepovratak, a meni se s Mehmedom pričinjali u razgovoru kratki i ugodni. Prošla su i. dva mjeseca kako smo se sprijateljili. Sada mi je još: miliji. Raz­ govora je bilo na pretek. Bože moj, ja omladina ima o čemu promijeniti riječ, ja iko. Što ima u mojoj biblioteci knjiga, redom ih Mehmed čita. Dan, dva čita jednu knjižicu, onako, kad je dokon, a ko u našoj kasabi, nije Bog zna kakvog trgovačkog rada, da mušterije smetaju, a sjutra već on meni polaže račun, šta je čitao. Tu se sad zapodjene o piščevoj pripovijesti: šta pisac misli, o čemu govori, kako riješava ovu ili onu svoju zadaću. — Autorove misli primijenimo uvijek današnjem našem životu... Jednoga lijepoga dana mjeseca jula, a oko ićindije, sjedim ja na našoj „Vardi", pa čekajući svoga Mehmeda, gledam u vazda zelenu Neretvu, kako li­ jepo niz bukove pjenuša. Tu su naše vardoljanske dječurlije teferiči. Za čas, poput mornara ratne mor­ narice, svuku ono malo gornjih haljinica, pa lup, u vir! Tu se kupaju i pračkaju po vodi, da im čisto čovjek zavidi bezazlenosti, slatkoj sreći i zadovolj­ stvu. Taman ja u fim mislima, a Mehmed me izne­ nada prenu: — Esalamu alejkum! — — Alejkumu-selam! Hodi, jesi li turčin, jedva te eto dočekah. Cinjaše mi se, da ne ćeš danas u razgovor sa mnom. Šta je, da te šta ne pometa? — Nije, brate, ništa. Kazaću ti drugi put, kad gdje bili na samu, ovdje će uvijek biti u ovo doba neko, pa ne ću da nas smeta. — A mi hajdemo u šetnju. Taman je lijepo za­ hladilo! — Peke! Ustadosmo i okrenusmo obalom Neretve, prema zapadu sunca. — Dakle? — potsjetih ga ja, kada smo poodmakli iz kasabe. — Mnogo ti imam pripovijedati. Evo smo mi od nekoliko vremena uvijek zajedno; uvijek govorimo o onome i o ovome u naprednom duhu današnjega vremena. Nema fajde, ja osjećam, da nama musli­ manima treba mnogo nauke, rada, organizacije i bratske ljubavi, da krenemo naprijed. Svima nam je dužnost raditi koliko ko može za narodno dobro. Kad ja kome o tom pripovijedam, odmah mi otresito dobaci: „Deder, šta si ti napredovao!** —'N e znaju oni cijeniti moje misli, nego odmah hoće da vide, šta sam time stekao, ili se i materijalno obogatio, — Ima narod potpuno pravo — rekoh ja. Ama da. Nego da ja pregjem odmah na stvar. Ti znaš kakav j ' „ćesatluk" u staroj čaršiji. Sjede trgovci po vas dan gotovo džaba. — Imadern komšija, koji više kahve popiju i popuše duhana, nego što zarade u dućana. Meni je ovaj „ćesatluk1* dodijao: sjedi danas, sjedi sjutra, uvijek gotovo džaba, a vrijeme je novac. Nešto mi se juče uvrtjelo u glavu, da ja za uvijek „zamandalim“ dućan, to jest, ako otac dao... — Pa šta je onda s tim? Šta će reći otac? — ozbiljno ću ja. — Čekaj, duše ti! I lebi je poznato, gdje u našoj kasabi ima rada. Na Varoši, je li u novim uli­ cama, gdje ima prometa. Tu bih ja trebao otvoriti dućan, magazu, Što bilo, pa onako prema toj mušte­ riji udesiti i robu. Eno, nema pet-šest godina tu se dovukao onaj Šprung stranac, pa gledaj sad: od sto­ tine kruna kapitala, stekao danas hiljade... — Hoće li otac, Mehmede, pristati na to? — Kakva ti je namisao lijepa! Baš mi se svigja, ali... — Znadem, šta ćeš primijetiti. Hoće li mi otac, stari konzervativac pristati, odreći se našega ćefenka, terezija i aršina, a preći onamo u „švapsku" ulicu, gdje će se svakako prodavati švapske haljine, čipke, suncobrani, igračke itd. Eto, to je mene i potaklo, da dogjem s ovim tebi, te da zajednički potražimo na­ čina, kojim ćemo sklonuti moga oca na tu pro­ mjenu... — Ako je to i poteško, ipak se ' može nešto učiniti. Ko upliva ima najviše kod tvog oca? — upi­ tam ga. — Znaš, ko? Muderis ef. Njega bi sigurno po-^ slušao. — Pa to je lahko. Ja ću sjutra govoriti i ras­ tumačiti muderisu ovu stvar. On je čovjek bistar, a dobar je prijatelj islamskog napretka... Tako smo mi izmjenjivali misli o tom, kako će Mehmed najlakše oca sklonuti, pa da se otvori jedna moderna radnja u našemu mjestu. Dan je bio na izmaku. Morali smo natrag, po lagano šetajući, a naslagjujući se divnim ljepotama i čistim zrakom našega ubavog zavičaja... II. U našoj mahali na izbor djevojaka kao ni u jednoj drugoj. Svakoga petka ori se tuda pjesma ve­ sele omladine muške i ženske. Danju se po vratima kupe djevojke, a tu bogme dogju odmah momci. — Sada se šale, otimajući čevrice ili kitice cvijeća iz domaćih saksija, sada šalu sviju s dobričinom arnautom i njegovim gurabijama. U veče nastaju pravi ašikluci i sevdisanje. Ti­ šina, koja obično noću po našim mahalama upravo i godi zaljubljenim dušicama. �133 ...„Pa šta ćeš im d e , — govorili su stari naši ljudi, neka ih dok su mladi, nek’ i provedu, a i mi smo tako radili, dok smo bili mlagji". U ta doba, u koja je ova naša pripovijest, do­ lazila su i dva mladića inteligentna u našu mahalu u ašikovanje. Jedan je bio tada u nas učitelj, a drugi je višeškolac na odmoru. Kako njiha dvojica prošetaše našom mahalom, drukčije okrenu ašikovanje. Gdje su oni na vratima, tu [nema niko drugi. A o čemu govore? Pričaju djevojkama kako su i one ljudi, stvorovi kao i mi, kako je i njih dragi Allah darovao pameću i ćutilima kao i nas j, kako je i njima, kao muslimankama nauka „farz". — Ah, a kako ćemo mi učiti čitave djevojke! — začugjeno će im neka Habiba. — A gdje ćemo učiti i pred kim? — opet će druga mudruša. Višeškolac im je tumačio, da trebaju one učiti s braćom ili s rogjacima koji znadu islamsku jaziju, te i latinicu i ćirilicu, koji su učili u školi. — Jest, jest, — veli im učitelj — to je lahka stvar. Eto imamo gjaka sve vaše braće, pa eto s njima po malo učite. Dan po dan, naučićete sve lahko. Ja vam poslije mogu poslati koju knjižicu od islamskih pisaca o našim prilikama ili o Islamu pa polagano čitajte. Bogme, čvrsta volja može mnogo učiniti... Dan po dan prolazili, a naša se mahala čisto promijenila. Nema više uobičajenih kola s momcima, nema ni one, više puta nelijepe, šale, — djevojke se po baščama ili u kućama kupile, pisale po tabli­ cama i pc tekama i čitale „početnice" kao školska djeca. U nas nema valjanije djevojke nego je Almasa Junuzage Beširovića. Njezin ručni rad - priča. Kad kakva žena hoće da pohvali koju bošču ili mahramu, veli: „Kao da ju je Almasa tkala". Djevojka, kao što je Almasa, nije ni čudo, što je bila na n&mu. Naši momci, većinom stidni, što je tobož Almasa od njih učenija, nijesu se ni usugjivali doći joj pod pendžer. Pa kad bi ko i došao, ne da mu se siromahu ni „ogrijati na suncu". Jest, naša se mahala čisto preporodila. Novu vrst razgovaranja „kod kanala" ili „pod pendžerom" odobravaše i stariji, koji su za to s vremenom jedva neki čuli i shvatili, a većina naših otaca o tom ašikovanju u opće ne vodi baš ni malo brige... Moguće radi te obiteljske nepažnje, da često osjeti čitava- po­ rodica nesreću u kući, a naš svijet to prepušta sud­ bini i njezinom usudu... III. , Čim se u Sabah izagje iz džamije, valja ti po našem starom običaju Hasi u kahvu. Tu ćeš u »da: gari« malo ogrijati ruke, a onda uživati u mirisu istom „pečene" kahve... Žasjeli ahbabi pa razgovaraju. Neki ekmekčija bacio riječ o mlivu, pa se o tome i progovori, a pregje li trgovac slučajno na kakvu vrst robe, bogme onda razgovor o robi. Pa, Bože moj, valja o svojim potrebama o halu i ahvalu progovoriti. U tom živom razgovoru slučajno se neki Mehaga Dizdarević malo oslonio o pendžer, a ugleda kako hamali nose i vuku robu iz dućana Mehmedova. — Ama, šta ono ljudi? — u čudu će Mehaga, a ostali se malo podigoše, da i oni vide, šta je to Mehaga ugledao. — A eno, oni srććo Mulagin, hoće da bude švapski trgovac — veli Hamšo Mujić. Nu, nu! — ironički će stari Dervišaga, otpuhu­ jući na čibuk. —t Be, hoće, — vele, — da otvori magazu prema „konaku“,-pa da drži svašta. Kažu on će sad držati i s6, japiju, gaz i šećer i ne znam šta još sve na veliko... — Vidi, vidi! — opet će neki iz prikrajka u čudu. — Pa kako mu je na to Mulaga izun dao, evo to mi je za čudo? — istom će kahvedžija. — On ga je na to i navratio. Dao mu, kažu, preko 40 kesa para — veli Huseinbeg. — Nije, efendum. Ovaico je to bilo. Kanderisao ga sin, a on opet pitao muderis efendiju, je li to munasib, a muderis mu reko: „Radi u vremenu kako prilike toga vremena iziskuju" — mudro tumačio mladi mualim Šakir efendija, „samo čisto i pošteno". Elem, ga, gQ, k6 naš svijet, govorilo se o tome dan-dva, a Mehmed bogme smjestio krasnu magazu na moderan način, da ga je milina bilo vidjeti u njoj.. Ne progje nekoliko vremena, a on ne budi lijen, pa čak štampane ponude razaslao mjesnim činovni­ cima, časnicima i svakome, da trguje svakovrsnom robom, a da su mu cijene vrlo umjerene. Nije ni čudo, da je namamio mnogo mušterije. Šta više, sami su ga naši neki napredniji pomagali, od njega kupujući i navraćajući u njegovu radnju seoski svijet iz okolice. Smirio se Mehmed u radnji kao niko drugi u našoj kasabi. S uživanjem ga gledam kako marljivo, trčeći sad amo sad tamo, posao svigja. Ne mogavši sSm svemu doskočiti, uzeo k sebi jednog još dječaka, koji je svršio osnovnu školu, da mu pomaže omanje poslove. — Daj, majka mu stara, sjedi da progovorimo. Čisto sam Te željan, kako si u ovu radnju šijo. — velim mu ja onako u šali. — E, mogu sad, hvala Bogu, dobro sam se namirio, posao ide u redu, mušterije plaćaju dobro, hele, zadovoljan sam. — Govorio Mehmed smiješeći se i vidjelo mu se na veselom licu, da je potpuno zadovoljan i sretan. „Radi, pa će ti Bog pom agati!“ — rekli su davno, a to je naš Mehned dobro shvatio... �134 IV, ' • Bilo je to na Kurban-Bajram. Sastalo nas se nekoliko pa zašli po zijaretu, po kućama. To toliko danas megju nama ima običaja' zgodna, pa da se kao braća sastanemo, rukujemo i porazgovorimo. Pa ko Bajram: u šetnji, u veselju pfogju tri-četiri dana za čas. Bude tada i ozbiljna razgovora. Mlagji i osobito inteligentniji zapodjenu o nauci, o radu, o kulturi uopće, pa tu se sad izmijeni'vrlo lijepih misli. Kada sam Mehmeda posjetio kod kuće, bi­ jaše sam. — Ha, veli, baš mi 'je drago, što se ovako dogo d i!... — Šta je, br’te, sigurno opet nekakva „novo­ tarija" iz Hasine kahve (u Hašinoj bi kahvi nikli mnogi havadisi što ih nigdje niko ne čuje na dru­ gom mjestu), ili si me se zaželio? — upitah ga veselo. — Nije ništa neveselo; Bujrum! — Bajram mubareć olsunl -— kliknuh mu i ogrlim ga. — Allah raži olsun! I Tebi, brate, bajram mu­ bareć olsun!... Sjedosmo po minderima i zagjosmo u razgovor. — Ovo, o čemu ću ti sad govoriti, ne zna niko, osim mati moja, ja, i ti sad ćeš čuti i još jedna osoba. Ti znaš da u nas nema više čeljadi osim evo oca mi, matere i mene u kući. Mati me, kako je Rama­ zan nastao, uvijek navraća na ženidbu: »Hoćeš li ovu hoćeš li onu?« uvijek pita k6 mati. Hele, brate, ja sam odlučio, a Ti znaš i koju, da bude sa srećom... — Večeras? — ja ću u čudu. — Večeras. — — Da Bog da s hajrom! — — Kažem joj sinoć: „Almasa! Ja i Ti ašikujemo odavno. Slušaš me što ti god do sad rekoh. Ti si se meni vrlo svidjela, materi mi takogjer, a otac i jest naš. Već, dina ti, bi li ti odmah sutra, da te zaprosim?1* — pitam je. — Neka je sa srećom! — reče mi djevojka, a ja brate, sinoć odmah roditeljima sve kazah. Otac malo popošutio, pa i dao mi izun, a mati, ko dobra mati, jedva dočekala... U prvi petak po Bajramu bio je u Mulagina Mehmeda pir i veliki mubareć... Šemsudidn Sarajlić: Ko harfa sam . . . K6 harfa sam razbijena, Čiji akord jošte rida, K6 stablo sam u jeseni, Kad mu vjetar lišće kida. Nijesam više, što Sam bio U proljeću svojih ljeta; Trne vatra mlađenaštva, U duši se krade sjeta. Radio sam za svoj narod, Trudio se pomoći ga — Morao sam, jer me majka Naučila ljubiti ga. A1 me zlobom svijet skrši; Tek u srcu nešto osta Što na zanos kadkad sjeća, A1 to samo nije dosta . . . Ko harfa sam razbijena, Čiji akord jošte rida, Ko stablo sam u jeseni, Kad mu vjetar lišće kida —•— ■ 9 *. ; Nekolike o zaključcima prosvjetne ankete u pogledu reforme naše početne nastave. -— ----— Piše slušalac bečkoga univerziteta. — U B e č u ll./IV . 1911. Ovih dana mi je došao u ruke izvještaj naše prosvjetne ankete koja je raspravljala o početnoj. na­ stavi i stvorila u tom pogledu zaključke. I ako bi prema ovim zaključcima naša početna nastava mnogo odvojila od dosadanjih naših početnih prosvjetnih za­ voda, to ipak ti zaključci bijesu ispali tako, da im se ozbiljno ne bi moglo prigovoriti i osuditi ih. S jedne strane m oraju'se gotovo svi zaključci o početnoj na­ stavi osuditi zato, što veliki dio gg. članova ankete nije pri tom pazio na to, da je država dužna' nama dati početnu nastavu, a samo je mali dio gg. članova ja­ sno istakao tu njezinu dužnost; s druge strane, što neka gg. članovi, pozivajući se posve neopravdano na ra­ spoloženje mase, nijesu htjeli usvojiti posve opravdanih i matematski razloženih, a s vjerskoga gledišta posve dopuštenih, predloga naprednije gg. članova. Tako je početna nastava naša u jednu ruku ostala dobrim di­ jelom na legjima vakufskim, a u drugu ruku nam uopće neće pružati onoga, što početna nastava mora da pruža jednom elementu, ako neće da posve zaostane za kulturnim svijetom. Zadaća naših vakufa jest, doduše, ta, da naš elemenat u islamskom duhu prosvjetno podiže, nu u prvom redu ta zadaća pripada državi. To jest samo je slučaj, da mi imamo vakufe, koji nam u ovom �135 bijednom stanju mogu dobro pomoći, nu i bez toga oblast može svagdje i uvijek da se uvjeri o pošti' bi država kao takva bila dužna voditi brigu o našoj .vanju vjerskih zahtjeva u državnim zavodima. prosvjeti i štititi nam vjeru. Ne samo da mi trebamo Držeći se čvrsto toga, da moramo nastojati, da i moramo primiti, što nam država nudi, nego mora­ nam država, koliko je dužna, osigura početnu nastavu, mo odlučno i neustrašivo zahtijevati od nje, da svoju morali su gg. članovi anketo pri zaključcima o na­ pažnju svrati i na nas bar razmjerno, koliko i na stavi u svjetskim predmetima u našim autonomnim druge konfesije. Ne samo da država ne treba da, ob­ školama bezuvjetno, ostati pri gradivu i nastavnom zirom na naše vakufe, uskrati nama ono, što nas ide, planu drž. osnovnih škola; morali su svi u tom biti nego ona uopće pri tom ne smije da računa s njima, složni, da se provede potpuna jedinstvenost megju jer u ovom slučaju država mora da vakufska dobra našim autonomnim početnim zavodima i drž. osn. smatra posve kao privatno vlasništvo. Na uživanje školama, jer bi ovi svi naši početni zavodi imali biti ploda s vakufskih dobara imaju pravo samo musli­ provizornima; čim država otvori jedan takav zavod, mani B. i H., a drugi državljani ne, isto tako kao što odmah bi naš morao da prestane. Samo onda, kada na vlasništvo jedne familije imaju pravo samo pri­ bismo htjeli nešto više imati, nego nam je država znati članovi njezini. Zadaća vakufa počinje tek ondje, dužna dati; možemo se na sebe (vakufe) pozvati [kao gdje dužnost države prestaje, upravo kao što je to na pr. ihtijat-sunuf.] Kako bi dakle drž. osn. zavod slučaj kod jedne familije. Tek ondje gdje počinju pri­ imao početi ondje, gdje je naš prestao, da so pri tom vatne stvari i zadaće familijarne, prestaje briga i duž­ ništa ne izgubi, da i ovaj zavod i učenici njegovi, nost države oko članova te familije. Tako je s našim bude u svem jednak drugom zavodu i učenicima, vakufima. Tek u onim pitanjima i prilikama, koje su koji je oduvijek u državnim rukama i pod državnim samo naše, mora da nam priskoči vakuf u pomoć, nadzorom, to je naravno, da je to samo onda moguće tu tek počinje zadaća ujegova. Nu kao što jedan bo­ kada u gradivu i nastavnom planu svjetskih pred­ gataš može da otvori privatnu školu za svoju djecu i meta ne bi bilo nikakve razlike megju ta oba zavoda. Nu kada nijedan od gg. članova ankete ne bi tim skine državi dužnost s vrata, tako bismo mogli 'y mi učiniti pomoću vakufskih sredstava, kada bismo bio računao s ovim, što smo gore rekli, kada bi dakle ih dovoljno imali. Budući pak da ih sada nemamo, svi bili mislili, da je vakuf pozvan pružiti nam osn. ni koliko ih trebamo, to ne smijemo toga učiniti, mo­ nastavu, to su har u tom morali biti složni, da jednako ramo od -države tražiti, da nam naknadi ono, što je uzimaju obzir na svotu, koju vakuf ima pri ruci i drugima dala, a nama uskratila; tek, gdje toga dr­ koju može staviti na raspolaganje ili je prosvijetli g. žava za sada ne može nikako da učini, smjeli bismo Reis morao dopustiti vakufu, da može uzeti zajam i njezinu dužnost za neko vrijeme preuzeli na sebe. pokriti sve tražbine i da pri svakom zaključku imadu Sve kada bi nam država odmah dala sve, što nam je na umu broj muslimanskih sila i njihovo nevjerojatno dužna, ipak bi naši vakufi imali pune ruke posla, jer slabo materijalno stanje. Neka gg. članovi nijesu u opće vodili o tom računa. Bez ikakva opravdana raz­ mi imamo mnogo svojih specijalnih zahtjeva. Naša je anketa, doduše, morala stvoriti općenite loga za to, a proti stotinu nepobitnih razloga, koji su zaključke, jer nije znala, gdje će država ubrzo osno­ govorili protiv toga, i proti onomu glavnomu mate­ vati svoje zavode, nu ti bi zaključci imali vrijediti rijalnomu razlogu i nadalje će vakuf uzalud prosipati kao uvjetovani; tek ondje, gdje država ne će nikako novac u trorazredne iptidaije, gdje ima i državna moći otvoriti svojih zavoda,, odmah, ili, recimo, za osnovna škola, pa bi se posve opravdano mogao i 2 godine, morali bismo njezinu zadaću neko vrijeme morao i ovdje osnovati ihtijat'sunuf, a one novce, preu eti na sebe, jer nam je mnogo čekati dulje. koje će vakuf bez ikakve koristi i značenja trošiti na Dvije godine bismo ipak mogli u takvim mjestima suvišna dva razreda, upotrijebiti u mjestima, gdje ostaviti početne zavode pri starom, preudesivši, po nema nikakva zavoda i gdje ne će uskoro država mogućnosti, samo nastavno gradivo, jer ćemo fak­ otvoriti svoj. Ne samo da nam onih 300 mualima ne će udo­ tično više izgubiti, ako počnemo osnivati svoje za­ voljiti broju mualima, koje bismo po zaključcima mo­ vode. Ti državni zavodi mogli bi biti dakako i konfe­ rali imati, nego bismo ih trebali i više puta toliko, a sionalni, samo za muslimane, nu to nipošto ne mora posve je puštena iz vida briga o tom, da se naša djeca biti. Tvrdnje, da naša vjera gubi tim, što naša djeca i nastavnici u našim aut. osn. zavodima ne preopte­ pohode drž. zavode, jesu tako neosnovane i besmi­ rete i da se-jednom bar imalo uredi makar i nekomu slene, da se na njih ne bi trebali ni obazirati. Moram dijelu tih nastavnika nečuveno nisko berivo. I u ovom iskreno priznati, da se u zgradama drž. prosvjetnih je trebalo slijediti ' prim jer države, ali je od toga zavoda vjera uvijek štovala. Ako se je uvuklo nešto mnogo gg. članova bilo daleko. Naši se mualimi ni u udžbenike, što bi moglo povrijediti vjerske osjećaje u kojem pogledu ne mogu isporediti sa učiteljima pojedinca, to je bez prigovora ostranjeno. Osobito drž. osn. škola, jedino ih u to m ' nadmašuju, da danas nema govora o tom, kada naša vrhovna vjerska će morati sedmično predavati po 34 sata. Toga nema �136 nigdje. Naši će mualimi i nadalje dobivati 20 60 Kr. mjesečno, a moraće predavati dva puta onoliko, koliko drugi, koji imadu bar pet puta toliko dohodaka. Gimnazijski profesori na pr. koji imadu po­ sla sa odraslijima, sa zrelim ljudima, a ne sa sitnom dječicom i koji imadu 200—500 K mjesečnih doho­ daka, predaju po 18 sati nedjeljno, višak im se po­ sebno plati, a vidjeli smo, šta će biti s našim mualimima. To je nepravda, koja se ne može oprostiti! Ako naši mualimi nijesu obrazovani kao učitelji drž. osn. škola i profesori, (lomu smo krivi mi svi, a ne oni, ipak su i oni ljudi kao i ovi, a posao im je teži, nego njihov. K ada bi samo od ovoga patili zaključci naše prosvjetne ankete, to bi ona gg. pod čijim pritiskom su ti zaključci stvoreni, imali za što odgovarati i pred Bogom i pred robom. Nu nijesu samo ovo nedostaci anketarnih zaključaka, nego takvih i sličnih pogre­ šaka im aju oni još mnogo, pa ću nastojati u glavnom ih istaći. (Nastaviće se). A.. . ‘ Ljubavne iskrice. Pa mahmuran ja sam sada: Srce boli, glava gori — O, daj poljub’, curo mlada, Da žegj mene ne u m o r i! ------- Hafiz R . : ----- -------- Ah, tu tugu miso ragja: Da ćeš mene ostaviti I drugome ljuba biti, Oj, od svega sv’jeta slagja! . . . II. Po stazici žića moga Nekada su ruže cvale, I tajno mi šaputale Priču milja ljubavnoga. A sada je viš te staze Inje palo, ruže sve’le, Jer ne gledan, slatka sele, Tvoje oči i obraze. III. Vrč sevdaha ja sam pio Iz ruku ti mirisavi' I pijan sam, dušo, bio Od zanosa i ljubavi! - E čisto čovjek nezna, čemu bi se divio: ili ča­ robnoj prirodi i romantičnoj okolici, ili divnoj pano­ rami bijeloga šeher Sarajeva, ili zlatnom bljesku zapadajućeg proljetnog sunašca, ama hajran, pa eto. Doduše, malo se valja ugrijati, dok se uzigje, ali belli se isplati. Još nisam bio lijepo ni odahnuo, kad me prija­ telj upozori: — O, vidi, vidi i „oni" počeli naše običaje poprimljavati. Pa i v?tru naložili, pa džezva i šerbetnjak i findžani i sve kd u nas — ala turka! Okrenem se i opazim kraj plamsajuće vatre ostarijeg gospodina i gospogju sa četvero djece. Upravo u tome momentu namješta ona najstarija im kći — lijepo djevojče Od 16—17 godina — fotografski apa­ rat. Sad ga makne tamo, sad ovamo, sad opet nabije na glavu onaj crni bez, pa će nestašno: „Mama, je li sad dobro?" — Tamo, zlato, još malo desno, u taj hlad. Ha, tako, tako, dobro je. Sad: jedan, dva, tri — trAk — bravo! — A otac, sav sretan, milo ih gleda i smiješi se, ali doskora morade i on na posao. Dvoje najmlagje im djece — dva sinčića — doskakutaše i navale s pitanjima: „Tata, kakove su ono zidine? pri tom upirahu prstićima preko Bendbaše na grad. — Ono je sarajevski grad, koga je — po narod­ noj predaji — sazidao prije 400 godina Gazi Husrev beg za vrijeme svoga namjesnikovanja u Bosni. Dotle je srednja kćerka, kao da i ne pripada toj veseloj družini, marljivo crtala po nekakovom de­ belom papiru. Po nošnji i po svemu ostalom zaključih, da su iz otmenih krugova. To je isto primijetio i moj pri­ jatelj, pa ga je stoga toliko i začudio taj skromni ali uzoriti teferič uz crnu kahvu. — To nije ništa jenji — odgovorim mu — još dosta koješta „oni" su našega poprimali. Doduše i mi smo njihovoga ali ne dobroga ništa. Eto, vidiš, zar to nije lijepo: mjesto što biše potrošili za pivo nekoliko kruna, ovo ih neće stajati ni nekoliko seksera. Mjesto da im se djeca sama kojekuda skitaju i bezobraze kao naša ovako su uvijek pod budnim roditeljskim okom. Pa još ovako na prirodi na čistom zraku, eh I r \ / \ l' -1.4* ■ \ it*kuti 11 tiillUu’ ' ’111(111 11 Ne čudi se, milo lane, Kad me vidiš nevesela, 1 što katkad viš mog čela Kao oblak tuga pane. ' ' Sličica s Trčivode. �137 Opojen milinom te porodične sreće, ne znam sam dokle bi ih promatrao, da me ne trgnu hra­ pava i isprekidana pjesma: „Eeee. Sa-ra-jevo, što si po -tam n ilo------- — — Koraknemo na jedan brežuljak, kad — druga slika, drugi svijet i sve drugo. Malo društvance od pet-šest »akšamdžija« zasjelo. Bardak u sredini po malo pripušća, a čašica redom ide. Kad je pjesma prestala, primaknemo se malo pobliže. — Vidite braćo, da još nije ovoga, čovjek bi po­ ludio gledajući kako se „vlasi" šire na sve strane. Eto ih i po turskim mahalama, ama čisto ne možeš koračiti od njih. Ko ima ikoliko turske vjere u sebi dužan je hidžretiti onamo, gdje turska sablja sudi. A ko ne drži ništa do dina, do rza i obraza, taj će ostati i nadalje ovdje, megju njima. Ja belli neću dugo. Ovo još što imam, prodaću, ali ne „turčinu", da me pošlje kune, nego „vlahu“, pa dovale Bosno, — go­ voraše jedan izmegju njih, a oči mu svijetljahu kao žeravke i svaki čas pogledaše u čašicu, koju je u ruci držao. — E, tako je, tako, samo Ji okasni, govoreći: Deder aškunal — drugi ce, žure# .ga da čašicu ispije. — Živili braćo! — osmjehnu se govornik i nagne. I čaša opet krenu, a kad dogje sada ponova na onoga oduševljenog „pravog turčina", držeći punu čašicu u ruci, on ponova nastavi o hidžretu: „Jest, jest, ah brate, u lijepu Tursku! Neki dan mi baš piše Ragib Saliha'gin, kako je tamo lijepo, kako je svaki ganiluk. Kaže flaša grčkog konjaka „čejrek bijele".1) Dva put potegni, pa veli, odmah da zapjevaš. A mi ovdje ljuštri ovu „špiru". Ali neka je jma, pa makar kaka bila, što se rekne, neka samo rosu šćera. E ,,muhabetumuze“, braćo, sad ovdje, a u ovo doba godine u lijepoj Turskoj, pa grčkog konjaka. Grc — i čaša opet zaplovi sve onako po tertibu — s u rajle.-----------* Tiho huji proljetni lahor, još tiše se se spušta večernji suton nad ,,potamnjelo“ šeher-Sarajevo, po­ lagano se kreće domu sretna porodica, noseći u svom krilu ugodnost i zadovoljstvo s današnjeg teferiča, a naše ,,hidžretlije“ sve jedan preko drugog naniže hidžrete, hidžrete i — „čuvaju" rz i obraz, din i iman. y cpuy eau ocjehao neauKe 6oJiOBe. Eno caia y6ajeljeH, Aa C0 OBora TpeHyTica 6bjj&yAy6jbeHa y ropice mh'vih . •. cj>aHTa3Bje. ^oroA AHmka Huje HecTa^o^ tu cu HeBece.io, mcjiaHKoau^HO hyTa^ia, ne M0jeH>ajyhn hhth H3rjieA hhth no-noHcaj. A.10 nocjr.eAH.0 ahct Hapyui0o th je OBy mohoTOHnjy. Ha jeaaH nyT o6jibji& cu ce cy3a«a. ET.iaKajia cu; TBoja cy3a, Koja je ca^a y 3eMa.11, OTKOTp^aaa ce je Ha Moja npca H th ch Ta^a raacHo jegaaa. H ja eaw naawao, ajin s6or Tora iuto ch th to HHHHJia. TBoje ohh npecTaAouie, a*iH Moje HacTaBHiiie 0 Aaa>e. OTa^a He boahm bhahth *yTC pywe — jep cam HajAparonjeHiijy 3aKonao y rpo6 . . . C TypCKor T. II. MM T.vjna n;nBHjiH3aii,nja. KaA ce je Aonpunuia MopcKa 60Tica koa HaBapnHa, y Kojoj je CKopo nujeuia TypcKa (ji-ioTa , 6iuia yH0uiTeHa, nomade eHrAecnn aAMHpaji H3acjaHiiica Ha TypcKH samhpaACKH 6poA, A» noĆHjeljeHHMa noHyAH jr.eKapcKy noMoh, h Aa hx no30BC Ha npeAajy. H3acjiaHHK, AoniaBuiH Ha TypcKH 6poA, 3aT6Kao je MyxapeM Eeja — rjaBHor koMaHAaHTa — Meby paH»eHBM n mptbhm, iyi,je nnje KaxBy 0 nymn gnrapy. KaA je eHrAecKH o^Himp Hcnopynro nopyKy cBora aAMHpaJia u noHyAHo ji>eKapcKy noMoh, Apwny r^iaBOM TypcKH aAMHpa.i n oAroBopH paBHOAyuiHo, a® H»eroBH paH.CHHg0 He ipe6ajy HnKaKOBe homoHii, jep he ycKopo yMpHjeTH. 3a Aa^>e nperoBapaH.e c JI opaom K oaphhftom eurjiecKii »AMHpa^ nocAao je jeAHor oa CBojnx o<Jmnnpa. KaA je MaMau npo.iasno Kpo3 ocTaTKe oa SpoAOBa, K o jn cy y naoKOAo njiHBaan, npHMnjeTii EHrJie3 Heico►iHKo TypcKHX MopHapa, Kojn ce caMo Mymo AP*axy 3a KaTapKy, Aa He noTOHy y MopcKC Tarace, h 0AMax ce OKpeHy eHr^ecKH naMag y nOMok thm MopnapiiMa. „He 3aycTaB.’B.ajTe ce a6or tbx hokojiiiko A.yAHl IIycTHTe hx HeK mhpho yMpy!" peie TypcKH ofjmgnp. EHrAecKH oc[)0g 0p Heje Morao nojMHTH Te paBHoAyniHe 0KpyTH0CTH, h 3anoBjeAH, Aa cc ii3Byicy HecpeTHHgn Ha noA.e, jep to 3axTHjeBa eBponcKa gHBHAiisagnja. Typ c.KH otjm gep CM iijame ce h k y T a m e . A j ih k s a je BHAHO, KaKO o a uaMga, h c y ĆpHJK.t.IIBO HO^yMpTBC MeTHyJ10 H a nOA kuko c y CBa cpecTBa ynoTpe6HJiH, Aa h x y iicHBOT noBpaTe, HacMHja ee o h rjia c n o . yiIIilKH 8BflC XjUH A-3H ja: J lijT a PJVKU. O hh cy th 60Jte ynpTe y pyacy, Koja to je y pygn 6vuia. IIoJiaxKo, no.iaxKO troju cy npcTn oTicu^a^iu h>6ho JiHinhe 0 nyniTaJi0 r a njeTpy. J l f l r a R caM Te nocMaTpao ‘) turski novac, u vrijednosti od jedne krune. ,ZI,y6oieo yBpHjel)eH EHrjiea, noAH*e o n i cBoje, h ynuTa ra, noHoeeha ce, uito je maH nHBHA03OB3He Haguje: inTa hmb Ty CMnjenma, na a» ce Mopa CMnjaTH? „TaKo MH Bora", peie TypcKii otjmgHp, ,,bh c/re EHrjie3ii HajiyAHOBaTnjii A>yA0 Ha CBiijeTy! Jyne ere nygajiH HCMnAOCTHBO Ha Hac, y6ujajni 0 pamiAH ..ii.i.aAaMa HaiiiHx A>yA0, a caA Mca.iHTe hu Baiuy oKpyTHOCT, �138 h npaBHTG ce, a * cTe MonjeTOH to jecT, hb MOMceTe r.ieAaTH r^je ywapy Tpa npoc.Ta MopHapa. Ila KOMe hb 6h 6iuia HyAHOBaTa Ta Bauia HyA«a HiiBHAH3au0ja! E hiviockh otjjBUnp yh y ia nocpaMA>eH, jep je TypcKH otjiamip 6110. y noTnyHOM npaBy. li o ifceMa'iKOM M. II. K a ran fila g a: Cvijeće. L Gledaj šarno u dolini cvjeće, Kako milo u slobodi cvate, Dok sunčani cjeluju ga traci, To me cvijeće opominje na te. A ja sam ti kao vjetrić laki, Kojeg udes svijetom proganja, Sa mnom trese o krši, o kame Danju, noću — a bez smilovanja. Duž i širotp bijeloga svijeta Neka sila naprijed"mo kreće, Sad me baca u ponore mračne, Sad se sa mnom u vis zalijeće. Ali ja bih, da mi je u vlasti, U do čarni do cvijeća pao, Grlio ga, tino cjeijvao I svježa ga strasno mirisao; Čuvao ga žege i oluje, Uza nj slatko dane noći snivo U večer mu lahorio blago, U jutro ga suzama umivo. II. Gledaj šarno u dolini cvijeće, Kako milo u slobodi cvate — Takova je moja mladost svježa, Kad se nagjem, plavojko, uza te. Ja sam cvijet, ti si sunce moje, S kojeg cvjetić u život proklija, Ti si proljet, rosa, lahor blagi, S kog se behar na c’ jetu razvija. Nasmij mi se, toplo progovori, Tvog proljeća nek mi sunce grane, Nek mi srce u život probudi, Nek ogrije moje mlade dane. Pa kad ovaj c’vjetić razvije se, Prva ćeš ga moći mirisati, Jer za tebe samo cvate, zlato, Da mu možeš milo bigljisati. — fiena .1 3aA« A.iH-EupcM i J b jA n . M a cmo jtyAH Taica, a » nenpecTarro roHHMO A>yAe Ha uneTy. Mn ceKiipaMo u OHora Koju Hac pa 3Bece.’baBa. HHKora He bojiiimo, a.iH h nopeA Tora ceaKOMe noKa3yjeuo Mimo . . . .i,y6a3HO .ume . . . Kawy, ce Hernije cpge h no Angy no3Haje, a a n to h oa csmhx Hac KpnjeMO... Kao ni to b^Bo Tpyje uoBjeunjn icapaicTep hcto tbko ii mii paAHMo cnpeMajyhH 3a TiipaHe Hamy Ajeuy* KOi a cy Kao AHbeAn . . . Mu cmo .T>yAH tskh , a* ynponamhanaH.eM uonjenaHCTBa npeTBapaMO y KpBHHHKy many Hamy pyKy, Koja je AOdojHa nacTii. . . Oa Hac He Tpne csmo A>yA11 Hero CBe mTO toa nocTojn. IIlT a Biime, n nojLHMa n njiaHimaMa 3aAajeM0 xajba.fl,Y MyKa . . . H 3 ounjy HaM cana acecTOKa, CTpaoHa BaTpa n caMO jcAHHM nor^eAOM totobh cmo ynBiivinTH h nTHgy y cbom AHjeTy. . . H aKo HeMaMo oim pe 3y6e h hoktb Kao Tnrap, mh Kpo3 nAaHHHCRe cTHjeee npocBiipaBaMo sypmyM . . . ,H,a 6 h cmo yHHHHJiH KaKito 3jio mh keMo hhHh XHJi>aAy Bpcia yo6paaceHHx haoab, Koje 6h cmo ynoTpe6HJiii Kao cpecTBO 3a to. IIlT a Biiiue, oapuhomo ce n TBopga Koju Hac ycpefeaBa. KaA 611 cmo oTHtnjia h y paj — tbpao caM yBjepeH, a ^ 6n npeoKpcnyAH, uito toa iiMa Bu.ia h AH^e-na... JeAHOM pnjeua, cbc hhhhmo caMo a * H3ivieAaMo Aoćpn, na Maicap 6hjih h rta HajropeM MjecTy. . . Ma koahko Aa cmo orpe3AH y HeBajLa^icTBy HnaK HnicaKo He nonyniTaMO. . . 3 a no6o^tmaH>e Ayme HHKaKo n He MapHMo a obo noTBpbyjeMo ca xnjE.aAy AjeAa, Koja TeKy jeAHo 3a APycnM . . . C kodao. C T jpcK o r: T. II. it. H igijena. Slatkiši i djeca. - D r. J . „Dva dijela tu bijaSe puka, Joštc mlado, a obezubilo, Sve ližući one poslastice. P. P. Njegoš. Šećer je ne samo prijatna začina, nego i lahka, dobra i snažna hrana. Odlikuje se naročito time, što se brzo rastopi — i u vodi i u pljuvačci i u sokovima našega želuca. U tom rastvoru se onda odmah — bez ikakve dalje pripomoći ili probave — u krv prima, po tijelu raznese, i tjelesne ćelije potrebnom gragjom namiruje. Mnogo čini što je pored toga još i veoma prijatna kusa — naročito u voću i biljnim sokovima — pa stoga zaslužuje jedno od prvih mjesta u ishrani čovjekovoj. Naročito se to može reći za ishranu djece, jer je baš njima veoma potreban. Zato mu je valjda, priroda i dala slast, te je time djeci neobično mio. �133 Ali baš zato, sto je sladak, i što ga djeca tako rado jedu, može za njih šećer biti opasan. Da im ga uvijek samo damo, kadgod bi ga htjeli, ne bi — čini mi se — nikad drugog čega ni tražili, do šećera „slatkoga”, šećerleme, čokolade, bonbona i drugih slatkiša, pa u tome i jeste i opasnost za njih. Šećer je doduše lahka hrana, ali čim ga dijete i suviše u svoj želudac unese, izazove on i u njemu i u crijevima ne­ obične, po gd ekada baš i ozbiljne pojave. Pregje u želucu u vrenje, a to vrenje stvara gasove i kiseline, koje smetaju pravilnom varenju druge hrane. Od sil­ nih slatkiša dijete se onda napinje, pa počne podrigi­ vati; mori ga ljutina („ljućavina-), ili mu se penje gorušica; dah mu se iz usta osjeća kao neka sladunjavo nakisela zapa ha, po gdjekada i proliva;. . . a dešava • se, da i ozbiljnije oboli. Tako biva kad se djetetu suviše daje ma i naj­ čistija šećera, a još gore je, kad mu se daju naročito pravljeni slatkiši. Industrija se postarala, da djeci šećer još više omili, gradeći od njega raznolike alve, šećerlame, „prominclea, bontone itd. Tim fabričkim proizvo­ dima dodaju se obično (oblika, izgleda, ukusa i mi­ risa radi): guma, razne boje, razni etiri, esencije i jačine, a to su mahom jedinjenja, 'kojn još gore kvare u dječjem osjetljivom želucu. Naročito poremete radnju želuca i crijeva neke izvjesne bojo i mirisi u bonbonima, a ima u njima po gdjekada i takih, koji su otrovni. Najposlije ima i bonbona, punjenih raznim li­ kerima, dakle, alkoholom, a^ alkohol je baš za djecu pravi otrov, ma i u maDjoj količini. Slatkiši škode djeci naročito i stoga, što se njima baš u ishrani upravo razmaze, te ih u svako doba traže — i ne pitajuči za mjeru i odregjeno vrijeme. A kad se dijete jednako slatkišima tovari i na njih . nauči, ono izgubi prohtjev i volju za svaku drugu vrst hrane, koja bi mu bila potrebna. Stoga je česta pojava, da taka djeca o obroku ništa i ne okuse, nego se „s trpeze gladna dignu- — da odmah poslije toga opet kakav slatkiš traže. Aeće n. pr. mlijeka, sira, zelja variva, hljeba itd., a sve je to za njihov uzrast i za njihov napredak neophodno potrebno. Sam šećer ih ne može ishraniti, pa zato i jesu taka djeca obično »neješna« blijeda, pođbuhla, meka i troma. Iz istih razloga opasni su slatkiši i za slučaj kakve bolesti kod djeteta, a mi baš onda u tome najviše •griješimo, čim je dijete malo »kiselo® i »kenjkavo”, eto ih svih redom, da se utrkuju, ko će mu veću radost učiniti, i što više raznih slatkiša donijeti. Gdje­ kada se to čini tek „mila radi«, ali ima i slučajeva, da djetetu ti slatkiši pružaju kao mito, da samo lijek uzima. Dijete, zapravo, sve to rado prima, pa baš i jede kad nije gladno.. . ili kad bi bilo veoma pot­ rebno, da uzme što snažniju hranu — n. pr. mlijeka jaja, mesa itd. Pored slatkiša ono se dakle, odbilo baš od hrane, koja bi mu u bolesti pomogla, koja bi ga odr­ žala i ukrijcpila. Neki ljekari vele, da djeca, koja su navikla na slatkiš, češće imaju gliste, nego druga; a neki opet dokazuju, da se šećerna bolest lakše razvije, ako se u tijelo hranom ili prislačkama unosi toliko šećera, da se u ćelijama ne može potrošiti. Najposlije staro je iskustvo, da šećer i slatkiš kvare i zube, a to je pjesnik u onom stihu lijepo naglasio. Šećer se nahvata oko zuba, ili im zaigje u kakve začkoljice, pa tu onda Jasno pregje u vrenje. Kao što već spomenuh, pri vrenju šećera izvode se kiseline, a kako opet kiseline nagrizavaju glegj zuba, — dakle, baš onaj dio, koji ga zaštićava od spoljašnih povreda, a brani od zaraznih klica — to se onda zubi od šećera prije počnu kvariti. Naročito su u tome pogledu opasne razne vrsti čokolada. Ne tope se u ustima tako lahko, nego se, kao neko tijesto, pripiju baš uza same zube, te tako dogje do vrenja i daljeg raspadanja. Stoga jako griješe matere, koje svoju djecu čokoladom kljukaju (ma da i ona dobro hrani), a još više ono, koje čokoladom djecu uspavljuju. Kad dijete zaspi punih usta čokolade, ^onda su najpovoljnije prilike, da se ta čokolada dugo oko zubft zadrži, pa od one vlage i toplote počne previrati, te glegj nagrizati. „Zdravlje". Narodne umotvorine. Osman-beg i vila. ' Gorom jaše, beže Osman-beže, Gorom jaše a Kunaru kune: »O Kunaro, listom ne rodila! Kad u tebi vode hladne nema«. Iz gore ga vila dozivala: »Ne kun’ gore, beže Osman-beže, Ne kun’ gore, nije gora kriva, Ti se vrni s’ desna na lijevo, Pa ćeš naći bunar vodu hladnu, Na bunaru Jasačkinju vilu, Što uzima jasak od bunara: Od konjika, oba crna oka, Od pješaka, ruku iz ramena.« Kad to čuo beže Osman-beže, On okrenu doru na kajasu, Doćera ga do bunara hladna, ’ Pa on sebe i doru napoji. Opazi ga, Jasačkinja vila. Govorila Jasačkinja vila: »Daj, Osman-beg, oba crna oka! Daj, Osman-beg, ruka iz ramena!« Govorio beže Osman-beže: »Nedam, bogme, Jasačkinjo vilo!® Na to se je vila razljutila, Uhvati ga za pleća junačka, Nosila ga puna dva sahata; �140 ltcTopuja Cp6a. H3AaBanKa KH>u»capHHua l*ege Kad je begu vila dodijala, Govorio beže Osman-beže, Govorio Jasačkinji vili: »Vide, vilo, kako sunce hoda!« Prevari se Jasačkinja vila. Pa pogleda nebu pod oblake. Mahnu sabljom, beže Osman-beže, Mahnu sabljom, odsječe joj glavu; Lgteći joj glava govorila: »Kuku meni, moja mila majko! Varaše me Turci i Kauri, Niko mene prevarit’ ne može, Nego samo beže Osman-beže.« KoHa — EeorpaA, (KHe3 MaxaiiAOBa y.iHu;a 34.) oćjaBJbyje, Aa je Aana y niTaMny h 6hth fee HajAaA>e noveTKOM Maja roTOBa, ob& HCTopaja HyBCHor Fay^apa ^ p a KoHCTaHTHHa Joc. Japuneica, upoijiecopa ćenrcor yHHBep3HTeTa, y npeBOAy ^ p a JoBaHa PaAOHnha, npo(J)ecopa ćiiorpaACKor ynnBep3HTeTa. Kifciira H3HOCH 27—28 iuTaMnaHHX Taćaica Be.inice 8° Ha Aajenoj xapTnjn. — I^njeHa he 6 hth 3 50 AHHapa (npyHa.) CKynA>avHMa u npenpoAaBgiiMa 20% nonycTa hah CBaKy mecTy icH,nry 6ev,n.iaTHo, a KH>n»capnMa 25% . Oganj gori. Oganj gori u jelovoj gori, Ko 1’ ga loži ko 1’ se kod njeg grije? Vile lože, a Ibro se grije, Jer su Ibru rane savladale. Brzo mu se ljekari nagjoše, Sve ljekari, vile zagorkinje. čudo vile za l’jek zaiskale: Od babe “ibu ćurak sa ramena, A od majke ruku iz ramena, A od brata konja sa jasala, A od sestre sadžbak joj iz kosa, A od ljube gjerdan od dukata. Dade babo ćurak sa ramena, Dade majka ruku iz ramena, Dade bratac konja sa jasala, Dade sestra sadžbak joj iz kosa, Ne da ljuba gjerdan od dukata. Na to su se razljutile vile, Pa su Ibri rane povr’jedile, I umrije, žalosna mu majka! K. Vakuf. Zabilježio: Mulin ein Hilnii Knrtngić, L ista k . Književne i kulturne bilješke. CTorOAHiuiT>iii!,u AocHTHja ObpaAORiilia. Oise roAHHe cc je Hanpujir.TO CTOTiiny roAHHa oa cmptii cpncKor npoCBjeTHTe.’ba ^ocnTnje OćpaAOBiiha, kojh je y Ao6a yMiie TaMe h KyjiTypHor Mpaaa cBora HapoAa ca CBnjeTjiom 3y6.T.oM npocBjeTe aaiuao y HapoAHe Mace ii npBn nx noneo npocnjehHBaTH h ocBjeinhaBaTH. ^ocnrnje OopaAobhH ce Moace naanaTn npBiiM n npaBHM ysuTeA»eM CBora HapoAa, icojn je yA»pno npBC TeMe.T>e HapoAHoj npocBjeTti h icy.iTypH. CToroAHiiiH>nga OBora BejniKaHa HapoAHor npocAaB.A,eHa je Mcl>y noTOMmiMu «niTaBora fteroBa HapoAa, a napoBUTo Mcl>y iiucoackom om.ioahhom cpne.KOM. Gajretov g la sn ik Društvene vijesti. Ružan običaj. Urednik našeg lista i poslovogja društva, gosp. Osman Gjikić stoji u političkim suprotnostima sa pojedinim našim strankama i politič­ kim ljudima. Radi toga on biva često napadan od štampe svojih protivnika. „Gajret«, kao list, koji se drži izvan političkih i stranačkih uticaja i kojemu je svrha kulturni rad u muslimanskom elementu bez razlike stranaka, ne bi nikada u svojim stupcima reagirao protiv napadaja na njegova urednika, kao političkog čovjeka. Ali protivnička štampa u napadajima na našeg urednika ne ostaje sama na tome, da kritikuje njegov rad i držanje u politici, nego ide i i dalje, napadajući ga u Gajretovom poslu. Ovo se, naročito u zadnje vrijeme, upravo uobi­ čajilo i protivnička štampa je gotovo sve . napadaje prenijela sa Osmana Gjikića, kao svoga političkog protivnika, na Osmana Gjikića kao urednika lista i poslovogju društva »Gajreta«. Ovaj ružni običaj pojedinih naših listova dakako da može „Gajretu« donijeti samo štetu, jer kada se objavi, da Osman Gjikić prim a džaba 300 K plate od »Gajreta« i si., to mora da proizvede megju narodom neraspoloženje ne samo prem a Gajretovom poslovogji, nego i prema odboru društva, pa i prema samom društvu. A da su takovi napadaji na našeg urednika bez ikakva osnova lahko je dokazati. Dovoljno bi bilo s m o upozoriti na list »Gajret«, koji se štampa na dva štampana tabaka, izlazi svakih petnaest dana, a rastura se u malo manje nego 3000 primjeraka, pa da to samo odgovori na sve takove napadaje protiv našeg urednika, koji nema nijednoga pomoć­ nika u redakciji. A gdje su drugi Gajretovi poslovi: rješavanje sjedničkih zaključaka, knjigovodstvo, kores­ pondencija itd. itd? �141 Nu da bi se ovaki napadaji jednom za uvijek jer u arapskom datumu stoji 10. mjesto 15. Rebiulobesnažili, društveni je odbor zaključio, da, po naročito aliar. (>VI \ *) za to izabranom užem odboru, ispita i ustanovi pravo Molimo, da se ova ispravka uzme na znanje za stanje društvenog poslovodstva, pa da o rezultatu toga ispitivanja našu javnost naj meritorni je obavijesti. koju redakcije ne nosi nikakve krivice. A da če time svima i svakome, koji protiv na­ šeg urednika, kao Gajretova poslovogje, pišu i govore, biti za svagda zapušena usta, o tome smo mi više Javne potvrde i darovt. nego uvjereni. „Zrno po zrno pogača14. Zabava u korist „Gajreta«. Prvi islamski »Soko“ Kasim Mahić iz Ljubuškog poslao je K 5'61, u Tuzli priredio je dne 22. aprila o. g. zabavu, čiji Gajretu, koju je svotu sakupio na mevludu kod Muje čist prihod bio namijenjen Gajretovoj blagajni. hamedage Kadragića tam. Ova zabava je ispala na opće zadovoljstvo po­ Hazim ef. Ribić iz Sarajeva darovao je K 1*— sjetilaca, a donijela je „Gajretu" znatnu svotu prihoda Gajretu mjesto čestitke Mehmedbegu Zečeviću prili­ od 88 K. kom promoviranja mu za doktora medicine. Upravnom odboru ovoga našega mladoga druš­ Iz kašice, koja se nalazi u upravi Gazi Husreftva, kao i svima njegovim članovima najtoplije za­ begovoga vakufa br. 440, izvagjeno je K 13'50 i po­ hvaljujemo na patriotskom zauzimanju za naš Gajret loženo Giajretu. i kličemo im: Živili! Učenice muslimanske ženske ruždije — produžni tečaj — u Sarajevu, priložile su, istharati ruhićun svojoj Hrvatska centralna banka u Sarajevu „Gajretu“. Ovdašnja „Hrvatska centralna banka« da­ učiteljici pok. Eli Kranjčević, K 22'— Gajretu. Pri­ rovala je iz svoje prošlogodišnje čiste dobiti K 100'— loge dadoše ove učenice: Po 2 K; Hasnija Berberonašemu dvuštvu čime nas je zadužila, da joj ovim vić, Ševka Suljić, Šemsa Krvarac, Razija Sefić, Fehma Gaćanović i N. Akšinagić; po 1 K: Munira Mutevelić, izrečemo javnu blagodarnost i priznanje. Nov pododbor „Gajreta«. U svjesnu i ro­ Razija Zaimović, Rasema Atagić, Rasema Bisić, Ča­ doljubivu braću drugih mjesta, koja osnovaše Gaj- mila Gabela, Zehra Kadić, Zilkida Berberović i Sejda retove pododbore i time udariše jače temelje radu Ćajo; N. Vranić 80 h; po 60 h: Almasa lblizović, na unapregjenju mšega društva, ugledali su se i ro­ Hajrija lblizović; Sadika Korjenović 50 hel.; Rasema doljubivi muslimani u ^ajcu, gdje je takodjer ovih Numanović 40 h i Masija Ahbabović 30 h. Činovnici iz Varcar Vakufa poslali su Gajretu dana osnovan pododbor „Gajreta". U upravu ovoga novog pododbora izabrana su K 5'— mjesto vijenca na odar pok. Ljudevita Filiova lica: Mahdžub beg Kulenović za predsjednika; čića umirovljenog kancelista u Varcar Vakufu. Pri­ Saljaga Sarač za L revizora i zamjenika predsjednika, loge darovaše: po 2 K: g. Ago Cerić gradonačelnik; Ahmed Škrgo za tajnika; Ruhija H. Osmanović (do­ po 1 K: Ivan A. Milićević kot. predstojnik, Dr. Gjoko sadašnji povjerenik) za blagajnika i H. Ibrahim ef. Cvijić i nadgeometar Tamsche. Islamska čitaonica iz Bileća poslala je K 34'66, Fazlić za II. revizora. Pozdravljamo nove naše satrudbenike na kultur­ koja je svota sakupljena prigodom zabave pri igranju tombole. Priloge darovaše: Bušaga Avdić iz Plane nom podizanju našega milleta i želimo novom pod­ odboru našega društva uspjeha u blagotvornom radu! (kod Bileća) K 5'20, Selimbeg Bušatlija iz Bileća K Novi pododbor u Čapljini. Na 28. pr. mj. 5'—, Lutfaga Pitić iz Stoca K 410, Mustafa Širkić održana je u Čapljini skupština Gajretovih članova, na K 4 '- -, Ibrahimaga HadŽić iz Bileće K 3'02, Salih ef kojoj je obrazovan društveni pododbor za Čapljinu. U Udovičić iz Bileće K 3'50; po 2 K: Arifaga Hadžić i upravu pododbora ušla su ova lica: Ali ef. Mumi- Husejin Kusturina iz Bileća; po K P50: Alija Hadžić i nagić, z a p r e d s j e d n i k a ; Ahmed Kapetanović, za N. N. iz Bileća; Gospogja Kiraly K 1'04, Hamdija t a j n i k a ; Muhamedaga Muminagić, za b l a g a j n i k a ; Drljević K l '— i Alija Kreso 80 helera, svi iz Bileća. Ahmed ef. Gjikić, učitelj i blagajnik Gajretova Bećiraga Kudra, z a I. r e v i z o r a i Mustafa Malohodžić, za II. r e v i z o r a . Članova se dosada upisalo pododbora u Mostaru, poslao je K 6 7 — dobrovolj­ 87, a ima izgleda da će se taj broj znatno povećati. nih priloga Gajretu, koje mu priložiše: Muhamed ef. Mi pozdravljamo naše nove satrudbenike na Momić sakupio pred džamijom u Bijelom Polju (na kulturnom podizanju našega elementa gojeći toplu bajram) K 29'—, Muhamed ef. Dizdar profesor gim­ nadu, da će obrazovanjem pododbora, Gajretova ideja nazije u Mostaru darovao je K 10'—; mjesto odgo­ u Čapljini i okolini steći veliki broj pristaša, pa u to vora na čestitke prijatelja prilikom njegova unapreime kličemo: Živili svjesni Čapljinjani i bili primjerom gjenja, Jefto Gjaić darovao je K 5'—, mjesto čestitke B. Mehmedbašiću i Š. Gluhiću piilikom izbora i i drugim mjestima u našoj domovini. Neka se ispravi. Krivicom korektora u štam­ ženidbe, sakupio je Ali ef. Alajbegović megju ahbapariji u zadnjem broju lista je učinjena pogrješka, bima K 10'—, Alija Alajbegović darovao je mjesto \ �142 čestitke S. Telalbašiću K l ' — Gajretu i mjesto bajramske čestitke K 2 —, Sulejman Kajtaz H. Gjulbegov sakupio u društvu K 8*— i Ibrahim ef. Kajtaz darovao je mjesto bajramskih čestitka K 2'— Ukupno iznosi K 67. Nadalje je A. Gjikić poslao K 4499 iz kašica, koje se nalaze kod slijedećih: broj 45 u dućanu kod Čemalovića i Balića K 12'20, br. 466 kod braće Ri­ bica K 7'50. br. 43 kod Kotle i Čemalovića K 16’— br. 75 kod braće Alikalfića K 439, te u Grebe u svatovima sakupljeno u kašicu br. 44 K 5 — Mullah ef. Hadžalić vakuf, blagajnik položio je iz kašice br. 440, koja se nalazi kod vakufske bla­ gajne K 43'80. Manojlo Bošković iz Trnova darovao je pri­ likom posjete društvene kancelarije K 2'— Gajretu. Šalim ef. Muftić muderis položio je K 10'— za račun Salemage Džine ovd. veleposjednika dobivenih od jedne opklade. Jovanka Vidaković iz Sarajeva položila je iz kašice br. 468, koja se nalazi u njezinoj gostioni, K 2'90. Činovnici zemaljske banke priložili su K 15‘— Gajretu od ostatka prinosa za vijenac svom pokoj­ nom drugu Maksi Deutschu. Islamska štamparija u Sarajevu darovala je prilikom isplate jednoga računa za list Gajret K 6‘— Gajretu. Asirn beg Mytevelić položio je K 3'—, koje je jednim povodom darovao Edhem ef. Mulabdić prof. Osman ef. Drljević poreznik iz Bileća poslao je K 10‘— sakupljenih priloga Gajretu. Priloge da ■ rovaše ovi tam. gragjani: Arifaga Babović, Mahmutaga Avdić, Mehmed ef. Hadžić, Ibrahim ef. Hadžić, Hasan ef. Fazlagić, Muhamed ef. Ljubović, Karl Bohm, Otto Karmalina, Franc Parliček i Osman ef. Drljević svi po 1 K. Prilikom održavanja godišnje skupštine musli­ manskog uzajamnog potpomagajućeg društva „Džemijetul-Hajrije" u Los Angelosu u Americi, sakupili su braća skupštinari izmegju sebe svotu od 30 do­ lara i 25 centima (K 148'29) i poslali Gajretu. Pri­ loge darovaše ova rodoljubna braća: Mujo Gerin iz Stoca 5 Doli., Ibro Mulac iz Stoca 2 Doli. i 50 ct. po 2 Doli.: Alija Premilovac, Mujo Šarić, Alija Vujinović, Hasan Dizdar — svi iz Stoca, Omer Burina iz Ljubina i Halil Bijedić iz Trebinja; Alija Udović iz Ljubinja 1 Doli. 50 ct.; po 1 Doli. i 25 ct.: Smail Sadžak, Hasan Zelenterović i Mujkan Salman — svi iz Ljubinja; po 1 Doli.: Ahmed Golubić i Meho Tu­ ka, oba iz Stoca; Halil Gajić i Mujo Greba iz Lju­ binja, Harno Pašić iz Nevesinja, te Avdo Trtak iz Ljubinja 50 centima. Hamid ef. Fazlagić iz Čapljine poslao je K 9'— Gajretu, koju je svotu sakupio na sijelu u tam. isl. kiraethani. Priloge darovaše: po 2 K: H. Fazlagić i Ahmed ef. Kapetanović; po 1 K: Halil ef. Muratagić, Mahmutaga Metilj, Ahmedaga Fazlagić— svi izČapljine, Muhamedaga Rizvanović iz Stoca i Selimaga Ljuta iz Mostara. Hadži Salihaga Latifić predsjednik kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva i povjerenik Gajretov u Livnu poslao je K 2590, koja je svota s a ­ kupljena za ^Gajretovu sofru". Priloge darovaše: H. S. Latifić K 10—, Abdullah Dizdarević iz Ljubuškog K 5.— ; po K 3.—: Mujaga Dizdar i Mustafa ef. La­ tifić; Ago Duran K 2 '—; Omer ef. Čehić K 1*20; Mahmutaga Latifić K 1.—, Hafiz Salih ef. Delalić cO hel., Hafiz Salih ef. Duran 25 h, Sulejman Halepić 10 h i Ibrahim Gjozbeg 20 helera svi iz Livna. Neka je čast, hvala i,'priznanje svima rodoljubi­ vim prilagačima. Živili! Majm rjiacHiiK. Ho6yiia Apnayia. TypryT-uama je npeAy3eo HajeHeprn««mjy aicn;Hjy 3a yrymeH>e ycTaHKa KaTo^iHiiKHx ApHayia. OBaj eaeprHHHH BojcKOBolja y CBojnM oneparmjaMa uMa^e Be.30KHx ycnjexa, na ce HHTaBa cBjeTCKa jaBHOCT (•jiaace y tojihko, a * ke ii OBaj yciaHaK KamziHUKiix ApnayTa, Kao h OHaj aatbCKii ApnayTa Myc.niMaHa, 6 hth 3a KpaTKO BpajeMe yryineH. KaKO jaBA>ajy H3 MiiTpoBHge, TypryT-nauia je obhx Aana CBojnM onepaunjaMa Aao Apym npaBag. Taj njiaH TypryT-name cacTojn ce y tomo, Aa ca bojckom, KojoM c;»Aa pacnojaace 3anocjeAHe mrje.iy n;pHoropcKy rpaHau,y, KaKo 6n Ha Taj hbuhh ycnao, Aa CMnrpaHTe apHayTCK0 H3 HjpHe Tope cnpHje^H, a » ynaAajy y Ma^ecajy. Ty CBojy HaMjepy oh je rioneo Aa npiiBOAH y Aje-io. O chm Tora HaMjepa je TypryT-nauie, Aa oambx, no­ ćenje nocjeAaaa gpHoropcKe rpaHHge, caueKa ocTajm aojxa3aK BojcKe n Aa OTnorae eHeprHiay aKimjy npoxuB ApHayTa. KaKo noMofe, Kojy cy ApHayTH oueicHBa^iH ca MHoro CTpaea, HHKaico He AQJia3H, to je Bpjio BjepojaTHo, Aa he no6yHa y Hajapaheu BpejieHy ohtii yryiueHa. ApHayTH cy ce 3a caA noByKJiH u 6op6a Hcua hiiK a K B iix , caino cy OTnoieJin oa jy iieAa KaMen>eM 3acanajy CB6 npoA..3e, KaKO 6n npoAupaifce Typcxe BojcKe CBe Biiuie OMOTaJIH. HpOBOŠ Tpyna na K ocobo. B o-ibich npeHocn Tpyna Ha K ocobo OTaoieke 6. Maja. KaKo je BJiaAa TpaacHJia, Aa ce tu npeHOCH ihto 6pace H3Bpiue, ace.’LesHH'iKa ynpaBa je HapeAH^a, Aa ce 3a BpnjeMe npeHoca Tpyna o6ycTaBH cnaKii npeHoc poče. — /[o^a3aK Cy^xaHOB oApeljCH je 3a 30. Maja (a. ct.) P eopram naniija rp'iice Mopiiapime. EHr-iecKa mhcnja 3a peopraHH3au;njy rpuKC paTHe MopHapmje, CTurjia je y ATiiHy. HviaHOBH obo Mncnje cy aAMnpa.i Taytjmep H TpH BHUia ’iaCHHKa. �143 poroiiH 5Kn,iona. y pjchhckom cejiy Ka30R aano- TjiaBHn KOMaHAaHT onepaipioHe bojcko y JeueHjr nocjiao **ejia cy oniUTu nporoHH JKe^oBa. Hapn^ ee no6yHiio je p.iaAn y Hap«rpaAy To.ierpacJieKo ii3rtHjeiuhe, y KojeMy pa^H AaacHe 3atwieTRe je^Hora JKiiAOBa, sfior ie ra je y ce n.iaaa nsajfiiikaBa, a» cy cea Mjcraa ii no3BijHje, Koje jeflHOM MOHCTpe-npope“.y ocyljeHo MHoro ce.taKa. MHoro c y . 6im h ycTammn 3ay3Cjin, oa CTpaHe BojcKO noHOBa JKiiAOBa HanaAHyTo je na y.iBHn, a Bnme Kyha je o n .ta l- nonpakeHn u Aa je y iiiTaBOM BnjiajeTy Mnp nornyHo k*ho ii nopymeifo. noBpakeH. AycTpiijcKa ecKUApa ua Kp<|>y. Onnx AaHa npncP y c u ja ii K hiih. Ako ce cyA« no niican.y cTpaHBx njejia je aycTpoyprapcKa ecKa^pa y Kp<j). — Afliuiipaji jncTOBa, B3Me^y Pycnje a Knnc paT je Hen36jeacaH. Y KyHCTH OAMax je yiBHno nocjeT H»cMaiKOM uapy Bn.i>cMy. K iihh jo paTofiopHocT TojiiKo Hapao.ia, Aa je roTOBa 3a o(|)niinpe Mopnapape 6ao je nocviaje noAHe npnpebcH CBJKor TpeHynca. a » yxB am 3a rojili hobc h Aa ce ca five o'-clock-tea, a Ha Beiep cy 6n.aa oijnmnpn n oko PycnjoM onpo6a. KuTaj ce acypn. ypel>yje orpoMHy BojAPyrnx ioiu 100 oco6a tocth papeBH Ha papuKoj jaxTH CKy no OBponcKii B3Bjeac6aHy, rpaA» paT»y (})AOTy, Kojy „H ohenzolleru“. m ije Ao caAa BMao, cacrap.’ba EojHy nornopy. Y MaHK yra u KO.iepa. TpaA BaiaBiija je cacna 3apaweHOA ko- ^ypnjii yiHTP.’Ln AH»y kaK® 113 "Hiuux p»3p?Aa B3 uiKo.ia •repe. CiiaKH a »h nonpiijeHHo učojju oa KO^epe oko 30 oco6a. ii yoykyjy, Aa ce jaBe 3a Ao6poBO^bite nponiBy P ycnje. KanecKa BAHAa B3A&Aa je eAHKT, y kojcm HajaBA>yje, a» KnTajcicii rproB iin y BAHAHB0CT0icy aoohah oy u3BjeuiTajo je Kyra cacMa npeoTa.ia. yKynHH 6poj Hcpiana oa Kyre ii3 oravfiiiiie, a » kc 6pio A °kn A^ P&Ta c PycBjo»r, Te Aa citpnie cBoje noc.ioBe n Aa ce BpaTe aomobumr cboj hm. 0 3 Haqyje ce ca 60.000 ocotfa. Kao iiito ce bhah, ii3Mel)y. obo ABiije AP^aBe 6n CyaranOR n y i. OBora jbera ce cy«iTan Kpehe Ha nyT no Crapoj Cp6njH h MaheAOHiijn, tajc he Mor.io Bp.io ,iaxKo b BeoMa cKopo Aa njiane. očuhu Hei;a Beha njecTa. 3a oBaj Cy.rraHOB nyT no Crapoj Cp6njii h MakeAOHnju j Tispljeii je Beh Kona'iBH nporpaM h npcna TOMe nporpawy npeAy3eie cy y nojeAiiHiiM Mjecmna Mjepe h npHnpcMe 3a a<-"I0k Cy.iT3H0B. šale i dosjefKe. Cy«iraH he noc.nije TpoAHeBHor oopaBKa y Co.iyny noO t a c : Ja čovjeka cijenim po utisku, koji sam dobio, ceoHiiH bo30m crnku y Ciio'njhe, Ty ke octrth le n ip n AaHa. ETeror A*Ha cy.naH ke 0TayT0BaTn y IIpHiiiTHHy kam sam ga prvi puta vidio S in : A kakav ste utisak dobili, kada ste mene prvi put h y H>oj ke ocTam Aua u uo A“Ha, na ke ohar B3akn vidili? na K ocobo, a% nocjeTH MypaT0B0 Typ6e. OAMax cyTpaAaH ke n3 ETprnuniHe oTnyroBaTH y CoAyn, na ke — Šta je uzrok, da se nijedan Vaš komad nije igrao? OAaTAe, n o š n je AROAHeBiior oAMopa, OTaka y B htojb. — Jer ja pišem samo komade u jednom činu, a direktor PaHeje je 6hjio npojeKTOBaHo, Aa cy.iTaH noAy3Me nyT mi uvijek prebriše — jedan čin. !> no Aji6aHnjH u nocjern rp « HajBeka rpaAa, a.m ce 3*5or Poznavalac žena: no6yHe, Koja je caAa y cjeBepHoj A.i6aHiijir, Mopajio „ . . . Vjerujte mi, da jedna žena može da podnese i naj­ 0AycTaTH oa to HaMjepe. Ha OBaj nyT no Crapoj Cponjn teže udare sudbine izvanrednom snagom, ali samo.ne — šuteći!. . . “ cyATaH ke nokn ca MHoro6pojHOM cbhtom. Ilp a m k e ra : Ana H>eroBa cnua, Be.iiiKH Be3iip XaKii-nanic, BojHH miiHHCTap Max»iyT HlecJiKeT-nama, MiinncTap yHyrpaniH.HX nocjiona n MUFHCTap Mopnapnue, npnn cehpcrap cyjiTaHOB, npBII ABopCKH Mapiua.l H joiu MHOrn APyfHOcraBica U Iejxy.i-Ilc.iaH a. IlaparpaACKii .niciOBH Poruke i odgovori uredništva. jaB.’bajj, Aa je lHejxy.i-IIc.iaM hoahuo CyjTaHy CBojy N a im , T. — Primili sm o poslate nam tri pje­ ooTaBKy, a Aa H MHHncrap (JjaiiaHitaja HaBa.t\jc Aa *>y ce ocTaBKa yBaacH. XaKB nama ke cacraBiiru hobo mh- sme, ali nam je nemoguće ni jednu uvrstiti. Č itajte nekolike godine marljivo druge pjesnike, p a tek onda HHCTapCTBO. K om pec ii upa. TpekH HapoAHH KOHrpee Mnpa kušajte da Vi sami što napišete -— m ožda ćete imati uspjeha. OTBopeH je. HpeAcjeAHBK CjeA- AMepniKnx /JpacaBa Ta4>T je H3jaBno, Aa yroBop o b36uphom cyAy» Koja cy 3aK.r.yCjeAHH>eHO AsiepniKe ^lpacaBe h Enr.iecKa, npeA CTaB.i>a 3iiaTaH Kopan y HanpnjeA 3a o6e3oiijeken>e CBjeT CKora MHpa. CjeA0H>eHe ^lpacaBe He reace 3a repBTopuja.iHBM yBekaH>eM. HapoA CjeAHH>eniix ^Tpacana 3Ha 3a cb6 rpoaoTe paTOBa, h sa to He ace^n Aa ce ohh ag10.16 maBajy. y cthhhk y Apa6iiCTaHy. npeMa 3B8hhihiim ii3BjeiHTajBMa Typei«e B^aAe, ycT8HaK A pana je cac.BBM yryuieH. A. A. Š. - - Vrlo je slaba rab o ta, p a nije za javnost. Ali ipak se iz ovoga, prv o g Vam pokušaja može vidjeti, da Vaš tru d i n a sto ja n je ne bi ostalo bez uspjeha. Stoga, dakle, tru d ite se i radite, a neka Vas ništa ne buni, što Vam je ovaj, prvi rad, otišao u koš, je r su prvi radovi i n ajslavnijih svjetskih pisaca bili take sudbine. — Selam ! A. M u h a m e d . — Biće m nogo bolje, d a svojoj „Dragoj u tugjini- pišete pism o i p o šaljete joj ga poštom �144 p o č n e š.... biće iste sudbine, jer će i ona otići u koš. A. Gj. K-V. — Za Vas vrijedi ona poruka, koju smo mnogima poručili: više čitajte, a manje pišite. Selam! jer kad bismo ove stihove iznijeli u „Gajretu" obru­ kali biste se i pred svojom dragom i pred nekolike hiljade čitalaca. Dakle, u interesu Vas samoga pjesma je otišla u — koš. H. N. i S. P. T. — Poslati nam sastav „Poplava" je veoma slab, pa ga ne možemo uvrstiti. Zagonetke za sad ne donosimo, no možda ćemo i to docnjje uvesti, pa ćemo onda i ove vaše upotrijebiti. Selam! H. R. I. M. — Preporučili bismo Vam, da „jednog divnog majskog jutra", više ne šetate „pokraj vrta , da ne biste ponovno dobili volju za pisanje stihova, koji su Vam veoma rgjavi i ne mogu ući u naš list. Uostalom čitajte valjane stvari, pa ćete docnije i sami možda dati štogod valjanije. M. K. S. — Pjesmom ,,U Premaljeće" je slabo opjevano i proljeće i Vaš sevdah, pa stoga ne očekujte njezino objclodanjenje u našem listu. Pjesma „Kad Azbuka (abeceda) arapski ćirilicom i latinicom ( ,) 1 .1 (V) .* . . ! (.•) y , ; Ć ir ilic o m : a A, 6 B, b b L a tin ic o m : a A, b B, v v, ( l i 1) ii ( d S lJ ; Ć ir ilic o m : L a tin ic o m : 11 0 , ( ji " i M Ć irilic o m : o 0, L a tin ic o m ; o 0, K K, j J, i i , ' \ j J, •; •; •» -n n, r P, ( g.) ? ‘ r ( s ) t ć irilic o m : n U,, i 0, L atin ico m : c C, č C, <3 a i 1 ‘f 0 K, j (* ) £ 4 fr J 5K 2K, 8 G, d D, e E, ž Ž, (J) 1 J ji JL, 1 L, (u r) J) I J ' Jb - 8 S, * 8 3: .0 r I\ c C, m, 0 e E, r R, m “*■ A A, p (j) i ( J) (* f ) : . . M M, p ) •: , i •i ( jO T T, y y, t T, u U, •) f - ‘r H H, m M, lj L j, ( j) ; * i n N, j j 33 z Z to) * lb It> nj N J ) 'i > ( c ) - cj> d>, f P, x X, h E. (e ) t ’T h Ta, ¥ y, j> rB. ć Ć, dž Dž, gj Gj- Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lam becka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog G ajretova cigar-ćageta ide 10% u korist „G ajreta" zar nije i sram ota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i sto ga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo G ajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite sam o G ajretovo cigar-ćage! Z a u r e d n i š t v u o d g o v a r a : O s n i a u G j i k i e . - Is la m s k a d io n . š ta m p a r ija . - 3a y p e A H n u iT B o o A r o B a p a : O c n a i i 'l i m e n i , . � https://kolekcije.nub.ba/files/original/570d41725b7e03fe578e8852a34b7147.pdf 29c9d04b29029fefc388381d02a4ced5 PDF Text Text UPO.J 10. BROJ rajpeT J r rOAHHA IV. GODINA ♦♦ iP i ____ > ♦ HC , ^ JU1CT 3A 4 PyniTBEHE nOO/IOBE M 3A HAPO 4110 IIPOCBJETi HBAHjE. M3JLA3M CBAKOT 1. h 15. ------- y MJECEIjy.--------B^acume: a pj ' ihtbo Gairet LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. IZLAZI SVAKOG 1. i 15. ------- U MJESECU.--------- „Tiijpei”. - ypezFHinc: Ocinan T>hkii1i . — Vlasnik: Društvo ,,Gajret“. - Urednik: Osman Gj’ikić CAPAJEBO , 15. Maju 1911. — ' rvr 'i — SARAJKVO, 15. maja 1911 Ifnjena je ^incTy: sa Bochj h Xepi(oroBnHy h AycTpoyrapcKy MOHapxnjy, sa H-haitOBC, Tadie6y, yieHnKe n TeacaKO 2 K, sa HĐHJianoBo 4 K ro,mnn&e. 3a cbb ocTajie 8CM,i>e 10 (JtpanaKa. Iloje,iiiHn GpojeBH CTajy 20 xeji. ITenjiaheHa ce mjesta ne npnMajy, pyKonncn ce He Bpahajy. — IIpeTUjiaTa u pyKonnca maji>y ce ua aApecy: „I'ajpeTu — CapajeBO. Cijena je listu: za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e čla n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Jedan predlogGajretovim stipen­ distima i ostaloj škol. omladini. A osim toga Gajretov lis t ! . . • Ko bi još mogao biti tako neuvigjavan, pa da ne uvidi one velike koristi, koje se nama muslimanima pružaju ovim lijepim i valjanim narodnim listom! Za ovu godinu i po dana njegova izlaženja u reformisanom ruhu, list — „Gajret" je učinio više na polju narodnog prosvjećivanja nego li je sav dosadašnji rad u ovome pravcu. U najzabitnijem selu naše domovine možeš naći ovaj naš list i on je, može se reći, prva lektira, koju je naš seljak počeo čitati. Isto tako je on prodro i u naše porodice. Svaki prijatelj na­ šega napretka mora se od srca radovati, kada čuje iz usta kakva našega dede, da mu treba poslati forintu ili dvije forinte na »Gajret« u Sarajevo, da mu šalje onu svoju „gjeridu, jer mu „ženskadija razbiše glavu, da im je na­ bavi". Zar je još potrebno isticati ogromne ko­ risti, koje pruža „Gajret" muslimanskom ele­ mentu u ovim zemljama! Preko dvije stotine naše mladeži, koja uči u visokim i srednjim školama ovdje i na strani i koja izučava mo­ derne zanate svake vrste, danas bi se nalazilo megju onom besposlenom dječurlijom, koja krstari ulicama i krade bogu dane, spremajući se za buduće besposlenjake, hamale pa i pros­ jake. Jer i pri najboljoj volji njihovih roditelja, da ih pošalju na škole ili na moderne zanate, to bi bilo za njih nemoguće, pošto za to ne bi imali potrebnih sredstava i njihova djeca bi morala ostati hoćeš — nećeš ista onakova kao Pa tek naša školska omladina! . . Ona je, i djeca onih, koji bi mogli, ali neće, da je daju u školu ili na moderan zanat, slijepo se držeći može se reći, listom prionula za list „Gajret" i sva ga bez, izuzetka, čita i prati, a imade one: „Pleti kotac ko i otac!“ A li je naš „Gajret" pritekao tim ljudima omladinaca, koji u njemu i saragjuju. Pa zar ovi primjeri jasno ne govore o u pomoć, i davši njihovoj djeci Stipendije, omo­ gućio im, da od njih naprave ljude i korisne ogromnoj koristi od lista »Gajreta«, koji je članove društva i naše islamske zajednice. upravo megju naš elemenat došao kao kakav „Gajret" je tim siromašnim očevima i ma­ vid.r, da nas vida i iscjeljuje od grdnih rana terama priskočio u pomoć, da oni danas-sutra — od neznanja i mračnjaštva. dobiju orakove sinove, koji će i umjeti da Nu ovo su samo letimično bačeni primjeri, zarade lijep prihod i imati srca, da svoje bliž­ koji govore o ogromnoj koristi ove naše hu­ nje potpomognu i u njihovoj starosti im olak­ mane narodne ustanove, koja zaslužuje naj­ šaju životne brige. topliju ljubav nas svih bez razlike i koju bi �146 trebali potpomoći svi: od najbogatijega do najsiromšnijega, dakako svaki prema svojoj mo­ gućnosti. Jest, svi, svi bez razlike bi tre b ali, — da prema svojoj mogućnosti doprinosimo ovoj našoj najkoristnijoj ustanovi, pa neko hi­ ljadom, neko stotinom, neko deseticom, neko forintom, a neko bogme i krajcarom — koliko ko može. M i podvukosmo navlaš riječ trebali, jer, na žalost, i ako bi trebalo tako da bude, to tako nije, jer za »Gajret« ne doprinosi ni ne­ koliko procenta našega milleta. Često se puta sa izvjesnih strana čuje, da su tome negajretluku prema „Gajretu" krivi ovi ili oni politički, lični ili drugi momenti, ali po mom mišljenju, to ne može biti istina. Jer uzmimo za primjer Mostar: Tu je u prvim početcima društvenog opstajanja bilo prilično rada za »Gajret«, pa je iz Mostara — i ako mjesta, gdje je u to doba bilo, može se reći, najviše protivnika tadašnjoj upravi „Gajreta" — imalo društvo znatnoga prihoda godišnje. Poslije toga su na čelo ,,Gajreta“ došli ljudi, koji su bili poćudni mostarcima i „Gajret" je neko vrijeme imao mnogo više članova nego dotlen. A li, i ako se stanje u upravi „Gajreta" nije promijenilo, ipak su Gajretovi poslovi u Mostaru zapuštavani, dok su napokon potpuno zapušteni bili i gotovo čitavu godinu dana nije Mostar ništa doprinosio „Gajretu". God. 1908. je opet oživio rad u Mostaru i danas se, valjda, Mostar broji u najbolja mjesta Gajretova rada i prihoda. A šta je uzrok ovakovom padanju i d i­ zanju Gajretovih poslova? Nikakvi, ni politički ni lični ni ikakvi drugi momenti, nego taj uzrok treba tražiti jedino u agitaciji i radu pojedinih ljudi, koji su kao povjerenici društva htjeli da se za društvene poslove toplo i srdačno za­ uzmu. I kad je god takove volje zauzimanja i rada bilo, Gajretovi poslovi su uspijevali. pozvanijom, da u svoje ruke uzme ove poslove i na njima poradi. Ja mislim, da je i naša školska omladina pozvana, da se u svakoj prilici zauzima za „Gajret11. Naročito bi trebala omladina da se toga posla lati o školskim ferijama, kada se razigje svojim kućama, jer zbilja je sramota, da i u jednom mjestu, iz kojega se nalazi makar jedan učenik na kojoj srednjoj ili višoj školi — da u takovom mjestu nema, makar i najmanjega, rada za „Gajret". Naročito je sramota, ako je još takav učenik Gajretov štipendista, jer to dokazuje, da on, kada dogje kući, ne potroši ni jedne cigle riječi u tome pravcu. Istina, mora se priznati, da megju našom školskom omladinom imade izuzetaka, te imade i takovih omladinaca, koji- se za „Gajret" za­ uzimaju i preko ferija mu ponešto privrede. Naročito je u tome za istaknuti i za pohvaliti školska omladina iz Gacka, Stoca, Foče i još nekih mjesta, koji priregjuju svakih ferija za­ bave u korist „Gajreta" — ali to nije n i, iz bliza onako, kako bi trebalo da bude, jer, po mome mišljenju, svaki omladinac, bez izuzetka, a naročito Gajretovi stipendisti, trebao bi preko ferija, da smatra svojom obaveznom dužnošću, da za „Gajret", koliko mu je moguće, radi i uradi. Sa takvim ubjegjenjem ja i nagjoh za shodno, da napišem ove redove i da iznesem našoj školskoj omladini, a u prvom redu Gajretovim stipendistima, ovaj predlog: D a svaki omladinac srednje i visoke škole se obveže, da će za vrijeme školskih ferija u svome mjestu propagirati Gajretove ideje i da će za to vrijeme sakupiti „Gajretu“ barem 10 kruna priloga. A da ovu malu svoticu može svaki nas sakupiti o tome ne treba ni govoriti, jer niko, ni najkonzervativniji naš čaršilija; neće nas odbiti, kada mu dogjemo i zamolimo ga A kao god što je Mostaru tako je i u za nekoliko krajcara priloga. A za šezdeset drugim mjestima, a o tome nam je i glavni od­ dana sakupljanja, ma i najmanjih priložića, bor društveni u svome lanjskom izvještaju p o­ može se sakupiti spomenuta svota. tvrdio, utvrgjujući činjenicu, da stagnaciji Gaj­ Na taj način bi mi mogli da na jesen doretovih poslova nije kriv narod, nego njegova prinesemo „Gajretu" koju hiljadu kruna priho­ inteligecija, koja bi trebala, da se osjeća naj­ da i time potpomognemo njegovo blagotvorno �147 djelovanje, koje bar za nas — omladinu — treba da bude stvar naših najvećih ideala. Stoga apelujem na svu braću omladince, da ovaj moj predlog prihvate i da svi listom pristupe ovome kolu, koje, evo ja povedoh, izjavljujući, da ću jesenas prilikom upisa u malo tačaka. 0 količini vjerskoga gradiva treba samo da odlučuju pedagozi, a ne mišljenje neobrazovanih pojedinaca, koji ne će i ne znaju da shvate, da upravo u onim godinama, u kojima naša djeca moraju svr­ šiti to gradivo, treba djeci dopustiti mnogo slobodna vremena za tjelesni razvoj. Zaključak, da se vjeronaučne knjige napišu školu, poslati „Gajretu“ najmanje 10 K pri­ našim jezikom, rado pozdravljam, nu s tim više osuloga, što ću ih, ako Bog da, sakupiti megju gjujem onaj, - da Jse one napišu arapskim pismenim prijateljima našega napretka u našem mjestu. znacima, preudešenim prema našem jeziku. Zašto su neka gg. onako oduševljeno branila to no$o izmišljeno, (Ime i prezime šaljem zasebno glav. odboru). za naš jezik posve nepraktično i nespretno, pismo, Ovakove od prilike prijave bi trebali od­ toga ne razumijem. Napredni svijet danas traži, da se boru uputiti i svi drugi, koji se ovome apelu više obligatno ne predaju po školama mrtvi jezici, jer budu odazvali, da bi se u upravi društva nemaju praktične vrijednosti, a mi moramo da gubimo mogla voditi evidencija o tome i — ako ured­ tako dragocjeno vrijeme u besmislice. Svrha naša jest ništvo ,,Gajreta“ pristaje — objaviti imena onih što bolja pouka u vjeri, a način, kako ćemo to postići i ruho, u kom ćemo to našoj djeci prikazati, jest spo­ omladinaca, koji će se ovoga rodoljubivog redna stvar; koji nam je način i ruho bolje za to, rada prihvatiti. da u što manje vremena sa što manje muke i napre­ U to ime neka bude srećno! Bil-hair! zanja i sa što manje materijalnih sredstava postignemo tu svrhu u vjerskoj obuci, posve je naravno, da bismo Mostar, 1 0 /V. 1911. tp morali upotrebitj pri tom. Neka nama jedan najveći . Sedmoškolac. bezbožnik i nemusliman kaže pravu istinu naše vjere, to ćemo rado primiti; ako nam to još učini, recimo, besplatno, bićemo mu samo zahvalni. Isticanje, da mi to pismo moramo zadržati radi arapskoga pisma, jest Nekolike o zaključcima prosvjetne posve neosnovano. Mi arapsko pismo i jezik već učimo i upotrebljavamo pri učenju Kur’ani (a. š.), ali i to či­ ankete u pogledu reforme naše nimo radi vjere. Nama je vjera i Kur’an svet, a ne ar. jezik i ar. pismo; mi ga trpimo i učimo radi Kupočetne nastave. 1 11 r’ana. Kada bi i to bilo, onda bismo se teško ogrije­ — Piše slušalac bečkoga univerziteta. — šili o tu svetost, kada je po volji udešavamo. Ar. pis­ Nastavak. meni znaci, preudešeni prema našem jeziku, jesu uovo pismo za nas bos. herc. muslimane. Ne samo, da nas I. Zaključak, da svako naše dijete mora učiti vje­ to pismo neće održavati u nekoj vezi sa ostalim isl. ronauku od 6 —7 godine jest posve opravdati, nu samo narodima, nego će nas naprotiv udaljivati od njih. Nas bi trebalo da, u slučaju [tjelesne ili duševne bolesti veže i mora da nas veže vjera, pa zato moramo upo­ kod djece, vrijedi sud liječnički, a ne da to biide pre­ trebljavati sva vjerom i zakonom dopuštena sredstva, pušteno roditeljima ili dotičnom nastavniku, jer se da što bolje a lakše naučimo. Ako se uopće može go­ može dogoditi, da mnogi to zloupotrebe, da dijete voriti o pismu kao vezi megju nama, to mi već imamo ustavi od škole (mekteba). Gradivo vjeronauČno moralo ar. pismo i jezik u Kur’ani (a. š.). Pismo je samo for­ bi biti što kraće, a djeci razumljivije, jer se istom malnost. Kada bi pismo i jezik bili usko skopčani tada može postići željena svrha u tom pravcu. Oso­ s vjerom, onda ne bi vrijedilo za nju ni ar. pismo ni bito bi trebalo u početnim zavodima uzeti vrlo ukratko jezik, jer se njima služe i najviši zlikovci i bezvjergradivo o mezhebima i isl. povijesti, jer to ne spada nici u stvarima i djelima najstrožije zabranjenim od u vjerske dogme i obrede, nego u povijest vjere, a to vjere. Nema ničega, što bi nam imalo smetalo, da svoju moramo tačno razlikovati; naša djeca trebaju znati vjeronauku pišemo pismom, koje se slaže s duhom na­ glavne osnove vjerske, a daljnje učenje ’mogu nasta­ šega jezika. Resul (s. a. v.) rekao je : viti oni, kojj će pohoditi druge srednje i više zavode. (lju b iti sv o ju ro d n u g ru d u ta k o g je r je vjera). O p r a v d a n j e v j e r s k i h u s t a n o v a , d o k a z i­ Zar nije tim indirektno st.ogo uputio isl. narode, da v a n j e B o ž j e g a b ić a i m o ć i, r a s p r a v l j a n j e čuvaju, štite Islam na način, kako je njima najlakše i o v j e r i i n je z in i m d o g m a m a , p o z n a v a n j e najbolje, da se pri tom drže svoga jezika, svojih obi­ š e r . p r a v a , p o v i j e s t I s la m a i r a z v o j v j e r e čaja i da upotrebljavaju sredstva, kojima se služe drugi pripada višoj vjerskoj naobrazbi, a nijesu vjera ni nje­ narodi, s kojima oni žive, a da Islam, vjeru kao takvu zini osnovi. Vjera i njezini osnovi sastoje se iz vrlo ne napuštaju. �148 Ovo će pismo našoj djeci činiti velike poteškoće i zbrku, jer se u mnogo čemu drukčije piše i izgo­ vara, nego arapsko i tursko pismo. Dijete će teško shvatiti prelaz s ar. pisma i jezika na drugo, po is­ pisivanju, slično pismo i na sasvim novi jezik, na svoj; ono će pri tom svratiti pažnju na ruho, na pismo, a ne na predmet, pa ćemo onda postići protivno onomu, što smo htjeli. Kada bi vjer. knjige bile pisane lati nicom, koje pismo svakako naša djeca moraju učiti radi svjetskih predmeta, to pored toga, što bismo pri tom ušteđili mnogo skupocjenoga vremena, novaca i radne energije, ne bi pri tom nastalo ove zbrke u duši dječijoj. Ovo pismo bi bilo za dijete nešto posve novo, i pošto ga je ono jednom naučilo, ne bi više pri učenju vjeronauke svraćalo pažnje na pismo. Na taj način ne bismo pravili nikakvih nepotrebnih zastoja, nego bismo u pravcu išli meti, tim prije, što nam se posve hiti. — U principu s-* je dakle bezu­ vjetno moralo biti za latinicu, a tek radi nedostatka obrazovanih nastavnika, mogao se je iznimno i' pri­ vremeno primiti predlog dra. Hamdije Karamehmeđovića, da se nešto knjiga oštampa i ar. pismenima. Na­ glašavalo se je doduše, da bi u. narodu latinica izaz­ vala nezadovoljstvo, nu tomu nije "tako; naša je ulema dužna našemu narodu početi tumačiti već jednom pravu istinu naše uzvišene vjere, ne smatrati vjerom razli­ čite poganske običaje, i individualne subjektivne na­ zadne nazore. Ulema je dužna narodu reći, da vjera ne pozna razlike u pismu i jeziku, da smo je dužni onako učiti, kako nam je najlakše i najzgodnije. Naša je ulema dužna poučiti narod, da kulturni zahtjevi i tekovine nijesu »švapska naklapanja«, nego da je pod okriljem Islama evala visoka kultura u doba, kada se je za »Švabe« malo znalo. To je dužnost naše uleme, a ne to, da nas dijeli u feslije i saruklije. II. Zaključak, da se u mjestima, gdje ima samo dr­ žavna osn. škola, osnivaju ih ti. j a t - s u n u f i, je posve umjestan i dobar, nu posve je loš onaj, da se u svim razredima osn. škole predaje vjeronauka po 4 sata sedmično. Za to, što dijete ne shvata zbilje života i što se ne zna natjerati samo na rad, moramo djetetu od­ rediti vrijeme za rad, nu ako u tom pregjemo gra­ nice, postigli smo protivno; ako našu djecu preopte retimo vjeronaučnim gradivom, omrznuće im, pa će uspjeh biti gori nego do sada. Bolje je ukratko, rjegje ali sigurno. Da se ono, što naša djeca kao muslimani bezuvjetno moraju poznavati, dade uspješnije obraditi za mnogo manje vremena, nema sumnje. Kada to znamo, zašto da onda naša djeca troše šest puta to­ liko vrem ena na vjeronauku u početnim zavodima, koliko druga potroše? Bog nas nije za to zadužio. On traži od pravovjernih, da dobro poznaju vjerske duž­ nosti u najkraćem obliku, što može biti, i da ih ne­ prekidno obavljaju, a ako neko znade više, naravno da nije zgorega. Sav svijet nastoji, da svoju djecu što manje optereti, a mi svoju bez potrebe teretimo što jače i mimo druge. To može svakako zlo uticati na djecu. Dijete je dijete. — Kada naša djeca moradnu mnogo više vremena trošiti na vjeronauku nego druga djeca i pohoditi vjeronaučuo predavanje na praznike, počeće varati i hodžu i roditelje. Zaključak, da še pri namještanju muallima uzima obzir u prvom redu na d a r u l - m u a l l i m n c e , ne čini mi se posve opravdanim. Pri tom bi, mislim, bilo nabolje svjedočanstvo dosadanji rad u praksi; ima naime mnogo muallima, koji nisu svršili daru’-muallimina, a ipak su u praksi uz dobra upravitelja toliko postigli, da su sposobniji predavati dječici, nego mnogi darulmualliminac iz sadanjega darul-muallimina. Kada se đarul-muallimin reformira onda će taj zaključak biti. na mjestu. 0 preopterećenju nastavnika i djece već smo go­ vorili. Najviše, što se smije zaključiti o tom broju sati sedmično bilo bi za muallima 26, a za djecu 21—25, a ne 34 i 24—30. Da nije. zaključeno, da se vjeronaučka knjiga mora napisati ar. pismenim znacima, to onda ne bismo trebali posebne sufare za tu alfabetu, nego bi nam služile knjige drž. osnov. škola, koje su vrlo dobre, a samo bi nas malo stajalo i truda i novaca, da se zgodno priredi obuka arapske aflbatete za Kur’ani (a. š.). III. Petorazredne iptidaije u mjestima, gdje nema drž. osn. škole, moramo da osnivamo, nu samo dotle, dok nam država ne dadne svojih škola, ali zaključak, da se u trorazrednim ibtidajima, koje 5e ostati ondje, gdje se ne mognu osnovati petorazredne, svrši sve vjeronaučno gradivo, nije nimalo promišljen. Tim ne ćemo u vjeronauci gotovo ništa dobiti, ali ćemo izgu­ biti mnogo u svjetovnim predmetima, jer se u tim mektebima ne će moći svršiti niti gradivo I. razreda drž. osn. škola s minimalnim nastavnim programom. Vjeronaučno će gradivo biti obragjeno u koncentričnim krugovima, svake će se godine ponavljati isto gradivo, samo opširnije tako, da će nam jedno dijete, koje svrši sva četiri sveska vjeronaučno knjige samo znati malo više pričati n. pr. o melekima i drugim stva­ rima, a osnove vjere ne će možda znati kao ono, koje je dobro svršilo 2 sveska. Pored toga, što naša djeca iz takvih m ekteba neće moći bez ispita prelaziti u do­ tični razred drž. osn. škole, ne će moći do konca 12. godine svršili više od polovice gradiva drž. osn. škola iz svjetskih predmeta, pa je tim sama anketa oborila svoj prvi glavni zaključak. Osim toga su ovi mektebi provizorni i mogu se uvijek pretvoriti ili u aut. peto­ razredne ili državne osn. škole, pa bi pri tom nastala velika zbrka — iz svjetskih predmeta bi ta djeca sv r­ šila premalo ili nimalo, a iz vjerskih previše. Neugodno posljedice bi mogle nastati iz a djecu,.koja bi slučajno �149 došla Iz mjesta, gdje ima drž. ili aut. ošn. škola, u jedno takvo mjesto. Broj sahata na sedmicu trebalo je svakako tako urediti, da bar u tom kod svjetskih predmeta nema razlike megju drž. i aut. osn. školama, nije se tre balo onako od prilike uzeti. Kao što u drž. školama ima razlika u broju sahata u pojedinim razredima, upravo je bilo zgodno i nama to učiniti. Moglo se je uzeti za ih t i j a t- s u n u f 18 sati, nu u II. razr. = I. razr. drž. osn. škole trebalo je uzeti 20 s vjeronaukom tako, da bismo imali 16 sahata za svjetovne predmete, a ostala bi puna 4 sata za vjeronauku. U ostala tri razreda trebalo je odrediti broj sahata iz drž. osnovnih škola t. j. 19. Ako bi se napokon nekomu činilo pre­ malo, što je posve dosta, ako i nije previše, onda se je moglo uzeti po 22 sahata, 3 sahata za vjeronauku. Tako bi i.aša djeca iz aut. zavoda mogla, ništa ne iz­ gubivši, produživati nauke u drž. osn. školama i pre­ laziti iz jednih u druge, makar za sada općenito i ne bila u svem sposobna kao ona iz drž. škola. Ne vjerujem, da če to sada biti tako. Ne mogu se s tim složiti, da se za našu djecu iz­ daju posebne čitanke. Ni u tom ne smijemo nipošto praviti razlike megjn. našim aut. i drž. osn. zavodima i našom djecom, koja pohode te zavode tim prije ne( što s u 'čitanke u osu. drž. školama posve dobre za svako dijete. Ako hočemo našoj djeci posebno dati nešto štiva, to se može na nekoliko stranica posve maloga for­ mata za malo novaca oštampati, pa dijeliti djeci kao dodatak čitanci. To bi se moralo dijeliti dakako i djeci, koja po­ hode drž. osn. škole. — Tome se, mislim, ne bi niko protivio. Nu ne bi napokon ni toga trebalo. Preinake, što bi razlikovale naše čitanke od čitanaka drž. osnov. škola, bila bi sigurno štiva iz isl. povi­ jesti, iz života isl. velikana i slične stvari, a to bismo mi mogli dati svojoj djeci i ondje, gdje će se obragjivati pojedina poglavlja islamske povijesti. Najbolje bi još bilo, kada bi se, kratka lahko razumljiva obrada svega toga dijelila djeci, koja su svršila treći razred koje bilo škole kao nagradne knjižice, pa bi to djeca mogla kod kuće čitati, odnosno učiti, ako dalje pohode školu, jer bi se, po mom mišljenju, to i moglo istom iza svršena trećega razreda djeci predavati. Kako neka gospoda nije pri raspravi o poč. na­ stavi imala pred očima glavne svoje zadaće i duž­ nosti, prirodno je, da se pri debati o otvaranju mekteba u mjestima, gdje nema nikakva prosvjetnoga po­ četnoga zavoda, moralo doći na pomisao o novom prirezu i iani. Nu o tom se nije smjelo ni pomisliti, jer je svi­ jetu dosta prireza i drž. poreza. Zato nam država i mora osnivati škole, koje pohodi samo 5000 naše djece, a druge pet puta toliko. Osobito se pri tom nije smjelo niti govoriti o tom, koliko koje mjesto ili općina daje prireza. Državni porezi i slični prirezi ne vraćaju se onomu pojedincu, koji ih je dao, nego se upotreblja­ vaju u različite svrhe onih, koji to najviše potrebuju. .Drukčije ih ne bi trebalo ni davati. Porezi i prirezi nijesu i ne mogu biti svojina pojedinca, nego su po­ trebna imovina cjeline. F. Ncdžati: Pjesniku. Kad ti se srce uzburka ko more, U kome čisti, drobni biser vrije; Kad ti velika, vječna duša smije Da jiad svijetom smjelo lebdi gore. Nevolje, strasti kad te ljuto more, I ljudska zloba kad te muči, bije, A slatka Nada od tebe se krije, I njena zlatna usta ti ne zbore. — Ah! tad nek pero uzmu ruke tvoje, A krasna Muza nek ti njima piše! Na srce vruće privini je svoje, Nek njen nebeski dah pjesmom ti dišel 0 ne, ne ima, nema bića, koje Od nje bi moglo da ti dade više !! Hazini Muftlć, — Tuzla: Abdest i namaz. ,,U Kur-anu imade mnogo ideja, koje mi nijesmo još doživili, nego će ih istom buduća pokoljenja doživiti.“ Prof. Miler, sveučilišni prof. u Beču. Prije trinaest vjekova došao je od Boga-Džellešanuhu Kur-ani azimuššan, u kojem je Muslimanima naregjeno, da po pet puta na dan klanjaju i da, kad htjednu na namaz stati, operu lice, ruke do iza laktova, noge do iza članaka i da otaru glavu čistom vodom, a u izvjesnim slučajevima, da se kupaju. Božiji Poslanik, Alejhisselam, poučio je svoje sljedbenike kako i na koji način trebaju klanjati i abdest uzimati. Kazao je, kad se abdest uzima, da treba najprije oprati šake istrljavši pri tom dobro izmegju prsta i za nokata, koji treba da su redovito lijepo obrezani; za tim treba tako opratim šakama tri puta izaprati usta i nos istrljavši pri tom dobro zube i meso oko njih i to upotrebivši misvać (keficu), a ako ovoga nema, onda se zubi mogu istrljati i prstima. �150 da je nabave-i svu nekoliko puta pročitaju, a preIza toga treba se lijepo tri puta umiti po cijelom nijećemo za sada samo, — kako smo već rekli, licu, utrvši dobro vodom sve udubine lica, te ko još nekoliko redaka iz gosp. Lobmayerova knjige i to iz imade bradu, treba da i na to pazi, da i ispod nje kožu dobro opere. Za tim će opet skvasiti ruku, te članka „Njegovanje mišica i kože . Na strani 144. veli gospodin Doklor: s njom prevući preko glave, a onda ponovno oprati „Tijelo biva tjelesnim vježbanjem mnogo jače, ruke, oprati s njima uši i vrat, a najkašnje oprati te može da podnese napor mnogo laglje, nego kad noge do iza članaka. S tim su oprati svi oni dijelovi tijela, koji su ili se mišići ne vježbaju; tijelo se spretnije, pravilnije, djelimično ili sasvim izvrgnuti prama vani, jer ih ne vještije i sigurnije kreće pa je ojačano i okrijepljeno tako, da se neće toli lahko prehladiti itd., a onda pokriva odijelo. Osim toga Pejgamber (a. s.) je kazao, da treba na str. 145. nadodaje: „Govoreći o gimnastici ne mi­ i da je veoma korisno barem jednom u hefti i bez slimo tjelovježbu na onim čudnim aparatima, koji namještaju gimnastičke prostorije podavaju vid stanužde okupati cijelo tijelo. Namaz se klanja ovako: stavši okrenut prema rovjećnih mučila, već mislimo tjelovježbu slobodnim kibli (a to je Kabi u Meki) i preporučivši se Svemo­ kretanjem tijela, u kojem se raznovrsne mišice tijela, gućem Bogu, treba odignuti obje ruke izravnavši naravnim,, shodnim i pravilnim stezanjem vježbaju i opružene prste sa ušima, pa ih onda spustiti i sasta­ jačaju..." Na strani 147. veli: viti ih oko pojasa pokrivši desnom lijevu. Za tim „Koža se čisti pranjem, kupanjem i izmjenom eš stojati potpuno uspravljen i učiti što treba; kad preučiš što treba, onda ćeš se sagnuti, odnosno rublja. Kožu, naime onaj dio, koji odijelom pokrit nije, nakloniti, praveći od sebe pravi kut odbočivši se rukama od koljena. Tako ne ćeš dugo stajati i opet . valja nekoliko puta na dan prati čistom vodom i sa­ ćeš še uspraviti, pa se onda dva puta pogeti sasvim punom, a barem jedan put na tjedan (na heftu) va­ do zemlje tako, da ti čglo,. nos, dlanovi, koljena i lja cijelo tijelo okupati". Pogledajmo sada još jednu korist od urednog nožni prsti budu na tlima. Na kraju klanjanja imade sjegjenje na koljenima, klanjanja. a izlaženje iz namaza se vrši obaziranjem, okrenuvši Ostavimo na stranu ono vjersko pravilo, koje glavu najprije na desnu, pa na lijevu stranu. glasi: — „namaz je direk, na koji se vjera oslanja", Klanjavšj jedan rećat u namazu, imadeš prilike, — a koje pravilo tumačeći mnogi vaizi se toliko za­ da ti se na mnogo načina tijelo giba, a svaki dan griju, da one koji propuštaju namaz, nazivaju nevjer­ imade pet namaza, koji svi skupa sačinjavaju četrde­ nicima itd., — ostavićemo dakle to pravilo, pa ćemo set rećata. malo kao odrasli ljudi ozbiljno i hladno progovoriti Klanjanje, dakle, ne samo, da je korisno stoga, o namazu. što te uvijek podsjeća na Boga, koji je sve stvorio, Čovjek, koji uredno i redovito klanja svaki na­ koji sve zna i vidi, koji sve uzdržava, svim ravna i maz, on uredilo provodi i svoj život. upravlja, kazni i nagragjuje, te kojeg kad se redovno Ko s računom klanja, s računom su mu i ostali sjećaš, bojiš ga se i moliš mu se, uzgajaš svoju dušu, poslovi, jer svaki dan u životu jednog čestitog nada bude uredna, stalna i čovječna, — nego ti pro­ maščije imade svoju značajnost, osobitost (individual­ pisano gibanje u namazu krijepi i jača tvoje tijelo, nost), a ta značajnost jest izvršivanje dužnosti, a po­ koje bi inača moglo zakržljaviti. slije izvršenja dužnosti je svaki savjestan čovjek za­ Za sad ćemo izostaviti nabrajanje koristi, koje dovoljan i spokojno prospava noć. Ako sa duševnim može čovjek postignuti vršeći redovito ove dvije za­ zadovoljstvom sprovede jedan dan života on ga se povijedi Božije, — uzimanje abdesta i klanjanja pet ugodno, sjeća i nastoji, da takih dana imade što v iše. vaktova namaza na dan,— pa ćemo pročitati ne­ Pa pošto se nijedan minuli dan ne može više ni­ koliko redaka iz knjig' „Čovjek i njegovo zdravlje" kada povratiti, to uredan čovjek nastoji, da ni jadnoga od profesora Dra Antuna Lobmayera, koju je nagra­ dana svoga života ne zabaci za legja uprljavši ga dila „Matica Hrvatska", za godinu 1897. sa neurednostima i neizvršenjem dužnosti. Doktor Lobmayer bio je kršćanin i nije se čulo, Ko bude sretan, pa sve dane svoga života pro­ da se je bavio proučavanjem Islama i njegovih pro­ vede savjesno i u izvršivanju dnevnih dužnosti, taj pisa, a napisao je ovu svoju knjigu o čovječijem slobodno, mirne savjesti i svijetla obraza očekuje zdravlju, s obzirom na način čuvanja zdravlja či­ svoju smrt, koja neće nikoga poštediti. A biti uvijek stoćom, gimnastikom i ustezanjem od alkoholnih pripreman, — i to pripreman u pravom smislu, — pića i t. d., kao da ju je napisao kakav muslimanski svojoj smrti, to je prava svrha od ovoga života! liječnik. Pogledajmo život jednog binamaza. On je svijeNe ćemo ovdje mnogo vaditi iz njegove knjige, stan odnosno on zna, da je klanjanje dužnost, koju je nego ćemo je čitateljima „Gajreta" usput preporučiti, Bog dž. š. zapovijedio nama, a za našu korist. I on I �151 tu dužnost za malenkost proptisti i na to Se prćpuštanje privikne tako, da mu je onda lahko i druge dužnosti propuštati. Dani života takog čovjeka postanu bespred­ metni, jer im je sadržina neodregjena i nerasporegjena. Njegovo jutro je samo oblačenje, cifranje i li­ ječenje; podne mu je samo briga šta će ručati i u što će potrošiti dosadno popodne, a večer mu je briga, huja i nervoza, jer su ljudi, koji o ahiretu ne vode brige, po noći strašljivi i ljuti, za to se žaba šuruju kartanjem, pijančarenjem ili političkim i drugim prljavim' špekulacijama. Taki život je dosadan i bez svrhe. Namaz je još moderan i kulturan, jer je on gi­ banje po propisu i taktu u stanovitom rasporegjeiiom vremenu, a da gibanje po propisu i taktu u odregjeno vrijeme nije potrebno, ne bi se u civilizovanoj Evropi osjećala potreba obrazovanja pnolikih sokolskih društava! KiA cpMaH i cvilite •f.iHe Me^y Ta.naCiina ocBjeT.n»aBajyku HajBmua MimapeTa IJapnrpaAa cboJom Me.iaHxo;niHHPM CBjeTJiorahy, iicro TaKO jeARa jinjena aceHa npoBOAnJia je CBoje nocjieATto MnnyTe Ha nocTe.’t.a. Ha rpaHH joproBaHa, Koja ce npyacame npeMa npo3opy, 3aqBpKyTa jeAHa n rnna ca KpnjmMa TaMHe 6oje. JeAan .nenTnp .ieTiio je H3 MpAajykn Kpn.iiiMa, na ce sa thm 3aycTasH Ha jeAHoj .n^čnmmH. 3By« HaBaJie, Koju je B3 Aa.T>iiHe Aonnpao, nopaMek mao je RJUAajyky CKjiaAHy TmmiHy. Iloc.nnje orot 3Ry-ca u i čo.iecHHHHHiiM ycHana nojaBH ce n '(vteAJfcH ocMejaK — u >c.t>e.i,H>H 3paun H.eHO"’ Ayxa. 3 i tbm je nocTeneno nmne3J0. ^ y 6oKa, MOHOTOHa HohHa lamima. Eo.necHHnnHe pyKe nauoine nopeA H>e, 3a tbm none jane Aa au'11®Jlnjena npca jano cy es AH3a.na h cnymTa.na. KaApn Koju je Ty 6iio, rjieAao je y caojy aceHy jeARiiM pacnjaHBM ni'fvieAOM. noc-iaje ce 3any jeAHO Kp.n>aH>e. Ax, j?AaH HeoneicHBaHH yAap!... JTajene pyice n Hore cx^aARiue ce, ARcarae npeciaAe. KaApH ce CMp3ao npeMa MpxBauy, ocjeTH a » My ce mo3bk 3aHocn. JKeHa yMp.na a Myac He Moaca hh a» MpAHe!... O h je AP^Tao a norjieAR cy My 6ujin ynpaB.,i>eHn Ha h>oho aca.iocHO ^nine. Ha jeAaH nyT Aanje pyn0qe o6aBHine ny ce oko pyKy. MexM6A Menaji-Oej. Hor.neAa: jeAHO 6Hjaiue chh a Apyro AjeBoj^RUa- C bh, CnaBa jih >iarn ? KCMe je 60.no OA npn.nnKe neTHajecr roAHHa, Henpec.TaHO je njiaKao. TiepuHua, oa ocaur roABHa, 6n^a je y nyAy. CnpoMax BiiHorpa^ap npeTpnno je^an acajioiTuH H He 3HajyfeB 3a oueBy Hca.nocT, hbth 3 a 6paT0Be cy3e, yA»Pnorjieja y Majrey jeAHirM 6e3a3JieHHM norjieAOM. Ho&niije JeAHor nece.ior n npnjaTHor A»na pa3unuiJtao je Tora py«e Koje cy ce 3aBpmaBa^e h oa pyMeHor ceAe$a o neueMjr, HacAOHHB ee Ha je&aJSj nan> A03e. J'Iaa ARa 1’senmBM hoktrmb, cnycTBine na 3ew.n>y nyHy TecTBjy. jijeeena KaKo My je iteroBa jmjena scena 6oinecHa y jeAHoj 3a thm ce OKpeHy ou;v: KOJIHOH. Ca CBOjOM HSAHHUOM H JljeCeUHOM, naCTHpCKOM — One! n-iaTOM iteroBor chhb jeARa je Morao OBoj capoTima cnpe— HTra je, cnue? peue oTau; yryineHnM r^iacoM. MiiTii Majio nop6e n Meča. E to, npora.no je Tanao ab& wje^njeTe npyHcu CBoj npcTBk npeMa Majun, 3a tbm, ceqa. Ajih Aauac joj je jom rope. CTpenekn, yaiiTa thxbm r^acoM: JaAHH BHHorpaAap Ha jeAaH nyT npeKHiiy pa3Mnra— CnaBa jih mbtb?... •Zbarae, na ce 6p30 ycnpaBH. JeAaa jaytc — H3 Te jaAHe C TypoKor: T. II. Ko.ne6e — Koja cpqe napa, pAjefcay y cpqy oBora jaAHHKa. OBaj MsaaocTan jayre oAjeKHyo je y HajAy6j&oj, HajifcesKHHjoj Tanga raeroBe Ayme a cpga. IIlTa je 6a.no? BaHorpaAap KaApaja, nojypn mnHČif. KaA je ymao Fatime Alijje hanum: yHyTpa Hy.no ce je caMo jenaae. Ha 3aracnToj nocTe.Tjir, Ha B.iaacHoj 3eM.ia, JieacaJia je y36yljeHa, Jinjcna u Maja Neke evropske novine, a baš pošljednih dana, raeroBa aceHa. I\naBy, yicpameHy 3JaTH0M koćom, 3aTypn.na je Ha- kao po dogovoru, bacaju se na nas raznim pogrdama, Tpar; yCHe a o6pa3n 6hjjB cy joj cacBBM 6JiHjeAU. zbog čega se i u našoj štampi mogu često čuti tužaljke na ovaj tiranski postupak evropske štampe. Naša štampa ILeHo hhcto, ne.no 6m o je oivieAa.no cbbx ocjekaja H>CHor cpna; njiaBe o6pBe y o6jjnKy JiyKa 6a^a cy odbija od nas sve ono o čem u evropska štampa trubi, A.Ba no3.nakeHa no^yMjeceqa.. KaApa ocTaAe' Ha hctom kao da smo mi krivi svima onim nasiljima, kojim^ je MjecTy. BeaHKe, nnaBe ohh, Koje oy a cyBnme 6ajie uzrok bio samo apsolutizam. »Vremena križarskih ratova su prošla« — govore oTBopeHe, noneme ce no.naxKo, no,naxKO 3aTBapaTH. T a­ njima... X.iaA«a pyKa cmpth no.naxKo, no«naxKO, aaTBa- evropski naučenjaci, te se sada ne pristoji onako mi­ sliti i pisati o Islamu i Muslimanima kao u vrijeme pajia je obo .mjene ohh... Ha boaii CpeA036MHor Mopa Taao AaaeKO... A^JieKo križarskih ratova, .ali, i ako se takovi glasovi po gdje­ rAje ce BeaiiKo jeApa.io biiac Kao nTannja Kpn.na; Kao kad čuju, ipak mi vrlo često budemo od strane nji- Islam i civilizacija. �15Ž hove štampe napadnuti. Što je počelo u vrijeme kri­ skim učenjacima i diplomatama u tu svrhu, da im U žarskih vojni, to se i danas još u gorem obliku na­ još boljem svjetlu prikaže, kako Islam nije vjera, koja kulturi stoji na putu; u svrhu da svoju domovinu stavlja. Jedan od najvećih uzroka ovim napadajima je bolje sa Evropom upoznadu, te najzad da od tog puta taj, što se u Evropi sve one podvale na nas uzimaju pribave korist svojoj otadžbini. Na žalost, ovaj se njegov naum ne ispuni, jer za isitnu, a nikad se ne ispituje njihova osnovanost. Davno je već bivši vezir Rešid paša najbolje kruta ruka nesmiljene smrti ugrabi toga ženijalnog muža i ne izvede onu svetu zadaću, kojoj se žrtvo­ prozreo, kakvim će sve zlim posljedicama uroditi, ako bi i nadalje šutke prelazili preso takova p'sanja, pa vao bio. Ali sjeme, koje je on posijao — palo je na plodno je zato pozvao sebi tadanjeg velikog učenjaka Dževdet efendiju, da zajedno porade na tom, da Evropi prikažu tlo. Ideja napretka zavlada umovima i pored svih za­ Islam u pravom njegovom svjetlu, te da tako poprave preka i neprilika tu ideju nije moglo ništa suzbiti niti krivo mišljenje o njemu. To im je donekle i pošlo za želju za napretkom iz srdaca iščupati. Izučavanje rukom. Potkrijepivši svoje navode nepobitnim doka­ evropskih jezika dade našem narodu sasma drugi po­ zima, oni su dokazali da Islam nije neprijatelj civili­ gled na svijet. Naš narod ne imagjaše pojma o tom, da je sazacije, nego da je naprotiv zagovara, te na taj način pridobiše simpatije mnogih Evropejaca. Taj veliki vremena kultura istovjetna nekadanjoj kulturi islam­ čovjek je od onih ljudi, koji su ustali da nas iz tri- skoj, kao što ne znagjaše o svojoj sjajnoj prošlosti. stogodišnjeg mrtvila probude i njegov put, koji nam Kakogod su nekad evropejci dolazili u Bagdad i Enje pokazao, učinio bi od nas najnapredniji narod, da dolos na nauke, mi počesmo slati svoju mladež u iza krimskog rata ne naigjosmo na onolike zapreke i Evropu na studije. I da toga vremena bijaše vlada pokazala volje i žrtava, kako je to kod naroda bilo, poteškoće. Kad se je na ratištu, zajedno- sa turskom, prolila mi se ne bi podijelili u dva tabora: na jednoj strani engleska i francuska krv, *znf(čilo je — kao što sada inteligencija, na drugoj skrajnji nazadnjaci, koji su evropejci kažu — da je prestalo vrijeme križarskih jedni druge prijekim okom gledali. Da Islam ne priječi kulturu, nego da je još za­ ratova. Evropejci kažu, da je civilizacija toliko napre­ dovala, pa je prestala borba za vjeru, a nadošla borba govara, najbolje nam svjedoči sjajna prošlost, koja bi­ za kulturu. Najveći evropski učenjaci upoznavši islam­ jaše našem narodu jedna tajna i o kojoj su samo ske istine i vrline .turskog naroda, danas već ne na­ učen aci znali i svoje misli o tome megju se izmje­ njivali. Proučavajući našu teologiju naićićemo na više padaju ni Islam ni Turke. Sjajne stranice islamske povijesti nam najbolje mjesta, da se je tu uvuklo mnogo kojekakvog perzij­ svjedoče, kako smo nekad bili kulturni i napredni, skog misticizma i praznovjerja te fantastičnih priča, o kako smo razvili sve grane znanja i umjetnosti, kojima čemu se pripovjedalo kao o kakvoj vjerskoj istini, a se je i Evropa mnogo okoristila prilikom samih kri­ naši učenjaci, koji su znali za to, šutjeli su. Prilikom žarskih ratova. Mi imagjasmo najbolje oružje i prve naših osvajanja mi smo kojekakvih običaja i navada topove, a danas ne poznajući ni svoje ni islamske po- od d ugih naroda poprimili, te se je to u našem na­ vjesti, a ni suštine islamske nauke, ogrezli smo u ne­ rodu tako ugnijezdio, da i sama povjest govori o tom, znanje i lijenost, pa nam zato i dovikuju: „Kultivirajte kao o osebinama našeg naroda. Ugledajući se u p er­ zijske Darije dadosmo se raskoši i to naš narod do­ se i pogjite putem napretka” ! * Jednoga vremena htjeli su naši učenjaci da pre­ vede do skrajnjeg siromaštva. Naši državnici i ostale birokrate dobro su zhali, vode povjest glasovitog arapskog historičara Ibni Haldona na turski, te kad su za to dozvolu iskali, sam da nije lahko od prosvijećene mase otimati krvavim padišah je rekao: »0 tome više ni riječi, jer se oštra znojem zaragjeni novac i imetak i nastojali su, da što britva ne daje djetetu u ruke«. Baš u vrijeme kad se više zadrže naš narod u neznanju. U zadnje dana o nama se mnogo neistino piše je naš narod počeo buditi Dževdet efendija je uzeo tu opasnu britvu u svoje ruke i predao je tome, dje­ i govori, u čemu se ide tako dalekp, da se i na naše tetom nazvanom., narodu. pregje napada. Naši napadači vele, da smo mi isti Rešid paša je tadanjem sultanu Abdul-Medžidu barbari kao i prije, te da nismo nikada kulturi pristu­ predočio neophodnu potrebu napretka i civilizovanja pačni. Koji i u najmanjoj mjeri poznaju našu histo­ narodnog, a Sultan se tomu nije ni najmanje protivio. riju ne bj smjeli tako govoriti o nama. 'Narodi, koji On ne strahovaše pred prosvjećivanjem ljudskoga danas stoje na najvišem stepenu kulture, pišu u svojoj uma. Samo je tada bilo po srijedi to, da su vladale historiji, sve pogreške njihove prošlosti i ja mislim, velike opreke izmegju znanja i konzervatizma, tako da je to baš znak savršenosti. Kad se govori o proš­ losti uopće, mislim, da i Turci imadu pravu, da se i’ da je sam ltešid paša bio u opasnosti. Rešid paša bijaše naumio, da zajedno sa Dževdet o njima bar štogod reče. Gak ni povjesti, koje su stra­ efendijom pogje u Evropu, da se’ sastanu sa evrop­ nim jezicima pisane, nisu nas mogle baš sasma obići. �153 Prva osmanlijska država osnovana je na visokim i čistim temeljima. Svakome je poznata blaga dud, krijepost i naobrazba sultana Osirana, prvog osnova telja naše države. 1 strane povjesti pišu, da je sultan Orhan jedan put sazvao vijeće učenjaka, te na pod­ lozi šeriata izdao nove zakone. Posljednih dana vlade sultan Jildirim-Bajazida, a uzrokom tadanjeg vezira Ali paše Osmanlijska je dr­ žava zbog raskošnosti počela naginjati propasti i to trajaše pet godina. Pošto je Mehmed I., prozvan dru­ gim osnovateljera, došao na prijestolje, znao je svojom ženijalnosti i mudrim upravljanjem ukloniti i vanjske i unutarnje neprilike svoje države i spasiti svoje car­ stvo iz onako kritična položaja. Toliko je bio stekao glasa i štovanja, da ga je car Emanuel 11. pos'avio skrbnikom njegove djece. Sami prinčevi toga vremena polagali su najviše važnosti, da se naobraze, te je sul­ tan Mehmed II. Fatih govorio pet jezika: turski, arap­ ski, perziski, latinski i grčki. Strane povjesti, prenoseći iz Kućibegove histo­ rije, koja je ćagatajski pisana, pišu o napretku i sjaju tadanje turske države čiji. se glas bijaše čitavim svi­ jetom pronio, te o sultanu Sulejmanu, čiji su neki po­ stupci u pošljednje vrijeme njegove vlade bili uzroci naginjanju propasti turske države. 0 ovom navode slijedeće uzroke: Što se on, osim u najkritičnijim ča­ sovima, kao pri navješćivanju rata, nije nalazio u vi­ jeću; što se samo iza žara brinuo državnim poslo­ vima, što je, naimenovavši svog vrhovnog dvorskog lovca velikim vezirom, otvorio pute nesposobnima u državničke službe; što se je tako odao svojoj ženi, te se je i harem počeo miješati u državničke poslove; što se je razvila takova korupcija, da su se sve državne službe za skup novac kupovale; najzad što se je prin­ čevima zabranilo službovanje u civilnim i vojnim služ­ bama, te njihovo zatvaranje megju dvorske zidine. Povjest nam svjedoči, da svi narodi u svojoj proš­ losti imađu različita razdoblja svoje evolucije, svaki narod, dok je došao do civilizacije i napretka, preživio je iste stadije: barbarstvo, nomadstvo i civilizaciju. I ako su posljednji naši sultani vladali apsolutistički, zar imade nekoji narod koji nije imao takovih kraljeva i vladalaca? Da nije toga bilo zar bi povjest zabilježila onolike revolucije i krvoprolića? Mi želimo ljubav i prijateljstvo Evrope. Kad je naša apsolutistička vladavina bila zatvorila svakolika vrata civilizovanja, Evropa nam je otvorila svoja na­ ukom bogata učilišta. 1 samu Kućibegovu ćagatajsku povjest na evropskim smo jezicima proučavali. Zadnji reakcionistićki dogagjaj u Turskoj, nastao je od strane nekoliko apsolutista i egoista, nahuškavši neobaviještenu masu, pa mislim, da nije pravedno za to objegjivati jedan čitavi narod. S turskog preveo: Alnneđ Rašidkađić, Foča. Cazim Ćntić: Kao što ljubice cvatu... Kao što ljubice cvatu, ljubav je procvala tako U gaju života moga, što noć ga spokojstvom puni — I rosa drobnije’ suza, koje sam za tobom plako, Rujnu joj glavicu kruni.. . Ah, tvoja ljubav, Nigjar, proljetnom mladošću diše 1 mraz mi sa srca b riš e !------ Od mene nekada, Nigjar, ti si daleko bila Ko rumen večernji oblak, kada viš jezera plovi; AP tvoja magijska slika u grud’ma mi se je krila, A sa. njom pjesme i snovi. DA, ja te u misli nosih ko ćafir kumira svoga I čeznuh cjelova tvoga. Na nepoznatome drumu, što svojom prazninom sliči Pustoši, zakopanoj megj moga čela bore; Na drumu, gdje vjetra nema, osjetih — ko u priči — Mirise aprilske zore: Osjetih disaje tvoje, — pa ja sam strasno ih pio I pjan sam, o Nigjar, bio. -U-jednoIiČnoj noći, kad tek se mraci krile 1 pune blijedim strahom koridor duše moje, Ja nagjoh svijetle lampe, pokrite štitom od svile, Ja nagjoh oči tvoje.. . I nagjoh, o lijepa Nigjar, mirisne meke lale: Te tvoje ručice m a le.-----------I vigjoh tebe, Nigjar, i vigjoh, gdje poput sjene Na suncu osmjeha tvoga tuga se rastapa m oja-----I ko što saginje vrba glavu viš rijeke snene. Da lica ogleda svoja, Nad tvoje oči tako ja sam se saginjo ti’o I tako sebe sam zrio.......... EpHecT ,U,ecnpe H o bm jn y u J T e p n ja . ToenoflHH nerpaiumr, je_a.au CTapiiHc.KH ► iohaohckh ČH.’BeacHHK, CTporax KOFi3epBaxnBHHx notvieA* n cxBaTaita, icojn je yBnjeic paa;no ca Bp.no nouiieHHM h yr\neAHjm KaBjeHTHMa, noc.Maxpao je ca H3RjecHHM HenoBjepemeM HOBora KJinjeRTa, Koja My je 6ao Aouiao. A.na IJoh ^ayHBHr, Taico cc 3 Bao hobh Mjnrrepnja AOHHo je 6iio caM cočom npenopyKe icojo CyAe y tiOBjeKy noB.jepeH>e. H 3 axim, oh je imao noHamaite, icoje je yHaHH.ao Bp.no noBO.’t.aH yxacafc Ha CTapor JiOHAOHCKor 6a jLesKHHKa. P oh ^IayHHHr 6ao je noeT ap n ju n houito čoaeiuA.HB rocnoAHH, aaje je AocTojaHCTBeHo noHamaae tobo- �154 p n j o , A a je t o HOBjeK, k o ju uMa B p jo BeJinKy peHTy h H ap o H iiT y HaKJioHOCT npeMa x a p T n ja jia c-a T pn npoueHTa. rocnoAHH ^ayHHHr noBeo je pa3 roBope THMe, h it o 6h jio je n3M eijy ce II3BHHHO 36o r CBoje naim e nocjeire — m e c i rt ce^a« caTn yBeue. — je H>eroBo jm p e Je^Ha MapaMa 3 aK^aH>a^ia OHajy; o h ao r.iacoM, Kao Aa 6 o.iyje je roBopao xpanaBHM KaKBe rpyAHe 6 oJiecTH, TaKo oa Aa ce ĆHjseacHHK H iije Morao y 3 AP5KaTHi a Aa m7 He CKpeHe naMvH.y Ha H>eroBy Heo5 pa3 pnBOCT, Koja ce cacToja^ia y TOMe iu t o o b b k o KacHo H3 ^a3 B, Ka^a je Ba3 A yx nyH Benepite Baare a 3 aryuiJBtiBe Marjie. H a T y npnivijeA6y 6n.,£>eHCHHKOBy, U o h ^ a y H iiH r o a * ro B o p a CBojnM xpana.BHM r.ia c o M : — C T B ap je y obom c . ^ oJiasaM K o ja 3ax T iijeB a , Ba® h oc .io m , ao A a b u k o He 3Ha, Aa caM caA a H3araao. M o j a Miic.’ie, A a caM ja y oBOMe T peHyTKy 6 p o h x i i t h h h h m K aTapoM nptJBe3aH 3a c c 6y. T y ce — Cbo Moje BMaH.e ja 3aBjeuiTaBaM EAeapAy Aji-, A y ro o h t c iiik o h 3aKauiJi>a, n a h o ih to ce M ajio npaM npBO , HacTaBa Aa^>e Aa r o B o p n : — J a caM saMOJino, ro cn o /iB iie fiiiJ te jK im ie , H am e r 066c.TpaHor đa.itesKHiiKa, -Baiuer A o 6p o r no3HaHnKa reHepa^ia T y p H 6ej)a, Aa m h np en o p y tiH T eH o r npaBH BKa, Ha H eKor' A a p o e a T o r a nom- 6a 1 ce ABCKpepnjjf a no3aa- iia jy Ban.e n p a B H a x C T B sp ii Morao noTnyBO noy3AaTii. T eH ep aJi je 6110 ^ yoa3aH , Aa M n .^ a jeAHO ihicm o na Bac a ja caM npBOM npn.inKOM Aom ao OBAje. hob TecTaMeHT. H m s m Ja H-ce^aM A a naMjepy, Aa H a T 8KHB HaHilH paĆHOpeAHM, B3BjecH0 He he o a o 6p h t h . m ije n o npaBHM jeAaH Moje aM aae KaKO MH Moja ep o A H ap a H 3aTo 6am ace.iaM, A a H3- p a A y OBe Moje noc.T>eAH>e B o jte noBjepaM na a a rocnoAUH e, K o ja 3ay3BMaTe t b k o b iia b h h n y H no iiiTO B afta no.ioasaj Met,y npaBHBniiMa. — HaMeraa onpe3 HOCT, npnMjeTH 6 nj£.ejKHHK cacBnM xJiaAiio n oneBiiAHo He paAyjyha ce noxBa^a, K o jy je Ma.ao Hac a o 6 ho . I J o h ^ayHBHr, A H iu y h a TeniKo, o cT aAe HOTnyHO M apaH n A°CTojaHCTBeHO Jty6a3aH. O h caMO A9AaA e CBojaM x p a n a B iiM r.ia c o M : — Ja Bac y h cto BpajeMe .-beHCHHHe, A a 6yAeTe jeAaH MeHTa. H p e M a TOMe, oa Baraa h e m o jih m , rocnoAH H e 6a- H3B p in n jiap a M ora TecTaA y * H o cT 6h t h , A a mom T ecTaMeHTH ouyBaTe CBy b 83k h o c t , y c.ay< ia jy aK o 6a ce K o ro A Bam ao A a no n y m a ocnopaBaTa H>eroBy BasKHocT. Ba.’i.e3KHHKy Haje a 3r.5eAa.zro hh Majio npajaTHo, A a ce MoatAa 3 6 o r hyA^>HBocTa jeAHora oABuuie HenpaBeAHor a HacTpaHor pacnopeAa HacjseACTBa, H3 .iaace p a 3 BKy ii pa3 HaM HeHpnja3 H0 CTBM8 . H He H3 jia 3 eha h h k b k o H 3 CBoje npeTjepano x.iaAHe y«iTBB0 CTH a 3 aHaTCKe ywiyjKh o c t b , oh OAroBopa r^iacoM, y KOMe ce anaw ocjeTHJio HeuiTo Mp3 0 B0 j&e: J a TeuiK o BjepyjeM, A a he Ma M oja M H oro 6pojHH a pa3HOBpcHB nocJiOBH A aTH BpeMena, Aa T y A y * H o c T n p iiM a M H a ce 6e. I I o h r^ a y iiB H r noacypao ce 0AM ax A a CBoj n p e A .io r iu t o đo.’&e o 6p a 3^oiKH: — HapaBHo, ja HHKaKO He 3axTajeBaM oa Bac, a & 3a6aAaBa yiHHHTe — pene oh. J a hy bhm 3a Bain xpyA n^aTaTa ABaHaecT xa.T>aAa AHHapa, a ocbm Tora he bhm joui HemTO hob na npanacTH npnjniKOM npoAajo Mora HMaa.a. — Moja 0 A*iyKa, rocnoAHHe, oAroBopa fiajbesBHHic y3Apac.’i>nB0, saBacnhe oa Tora, KaKBa he 6hth Bama 3aBjetnTaH>a. — Ja HeMaM Aa hhhhm MHora 3aBjauiTaH>a, jep cbokojihko CBoje nMaae HaMjepaBaM, Aa ocTaBHM jeAHOM jeA0HOM jnmy. Ja caM Heaceifca, a hmhm caMO jeAHora jeAHHor čđiiacer po^area, jeAHora cHHOBpa, Koja ce je npeMa MeHii noeauiao tbko pljaBO a ca tojiiiko mhopo 6e3o63aphoctb a HenoniTOBa&a, *Aa caM ce Haj3aA hbpcto pajenino, Aa ra cacBHM HCK^byHHM H3 HacJBeACTBa. EajBeMCHiiK y3e nepo a 3aMO^a IJoHa ,ZJayHHHra 3a 6aaace noAaTKe. OBaj My OAroBopa: mh b h t o tppeay HIe^eHy a BMeHyjeM r a ca BaMa 3ajeAHO, 3a 113Bpiiiaopa Mora TecTaMeHTa. — A KO je Taj Hle^ieH, aKo Bac cMajeM 3am naTa? ynafle %y 6iKT«eaBHHK paAOBHajio y pajen. — Moj c.iyra. Ba^beacHiiK je CMaTpao 3 a HOTpe6 HO, Aa My ynyTii jora jeAHO nHTaifce: — Jecie jib ce npBo A"6po npoMacaajiH 0 kopaKy Kojn HaMjepaBaTe Aa yHHHHTe. jJayHBHr oAroBopa cacBHM mhpho a Kao uoBjeK, Koju ce Beh OAaBHo noTnyHO pajem ao uiTa he paAHTii: — TocnoAiiHe HepraMBHe, Taj H le jie n je jeAaH Ao6po BacnaTaH uoBje«, nanie yeHT^iMeH Hero khkbb CJiyra, komo ja AyryjeM s p jo BejinKy 3 axBajiH 0 CT. O h he Moje HMaae Moha MHoro đo^&e Aa ynoTpe6a, Hero ihto 6a to ynaHiio Moj pacnycHa a 6e3o63apHa caHOBau;. ,Zl|pyro Bene AO^e rocnoAHH ^[ayHBHr noHOBa y 6ajF.e5KHHKOBy KaHii;ejiapHjy, Aa noTnarae Beh totob aKT. TecTaMeHT je 3a tbm 6ao npeAaT Ha HyBan.e 6ajE.eacHiiKy IIepraMHHy. H ohito je to 60.50 ii3Bpnieno IJ oh H,ayHBHr acn^aTa, kojihko ce o6bhho njiaha 3a hocjiobo to BpcTe, a 3aTBM Mapao oAe. HeKOJiiiKo HeAjejba nocJiaje Tora yMpe BaBjeniTa^an; TecTaMeHTa. H bm je 3a to A03Hao CajbessnaK UepraMHH, oh ce 0AMax y n y ia cpehHOMe Hac.T>eAHHKy. On y H>eMy Ha^e jeAHy Bp^o jiajeno o6pajaHy, $Hiry a mhphjt ^ a i hoct, cpeAH>era pacTa a CTapocTa, Koja je noTnyHO oaroBapaaa onncy, Kaicas je H»eH rocnoAap 6ao Aao sa H>y. U p a H3HeHaAHoj BajecTii, Kojy My je 6ii.5>eacHBK AOH0O, Hle-zieH ce caao mbjio 3aayAH, a^ia HBKaKBo HapoHHTO BejiaKo, BJiii Bp^o paAOCHo, y3oyheH>e. CaHOBau noKojHBKOB, ApTyp ^IayHHHr 6ao je Aoniao y J I ohaoh Ha norpeđ cbomo CTpayy. KaAa ra je 6aA>ewiiHK HBBajecTHO 0 caApacHHH TecTaMeHTa, oh je to caomuTeite npiiMiio 6es HMa^o 3^;e bojec a ^ a pljaBora pacnojio5KeH.a. 3 a thm je aajaBHo 6ajLeMCHHKy IIepraMBHy, icaico ce 01K6HH0 npoT0By Bojte CBora cip n u a 11 6e3 o63apaH.a Ha H>eroBe Bpjio »ciiBe npoTecTe. H aaTO, peue oii, ibera Hiije �155 MHMajio. ft3 H6 HaA0 Ao, juto ]e ocTao 6 e3 Hacj&eACTBa. A jih nouiTO My je, 6aia npeA c-Bojy c&ipT, CTpun; 6ho Hanneao je^HO nncMo, y komo My paHnje H3 roBopeHy npH,jeTH>y Huje hh’ihm A^Bao Ha 3 Haa>e, Aa ke H3 BpuiHT0 , to je oh 600 Aoiuao y JIohaoh y oueKHBaH>y, Aa ke 6hth jeAHHH HaCJ&eAHHK UOBojHHKOB. HeAjej&y AaHa nocjte caxpaHe IJona ^ayHHHra, Ao^c Hac.'teArmK koa 6 hjb0 okhiik3 , n 3a mojih ra, Aa wy Aa Ha sajaM cyMy oa ABnje ctothhc SHJtaAa Aunapa ao BpeMeHa KaAa TecTaMeHT 6yAe h cj' ackhm nyieM noTBpkeH npH3HaT Kao nyHOBaHcaH. EHJbeacH0K HepraMiiH My OA»ax H3AaAe jeAaH ueK h HapeAH CBoue nneapy Aa enpeHH np03HaH0H;y h noAHece je IIIejieHy Ha uothhc. IIoejJHje Tora ĆHJbeacHiiK OAe H3 CBoje KaHpe.iapHje, jep je Hiiao HeKaKBor nocjia H3BaH Kyhe. h Benepa KaAa je o6yKaO x a.’bHHe n aiu e ra rocnoA apa 11 Ha » e r a tojihko mhcto jihhho , a » caM 'n ja ca n a y npBOM TpeHyTKy oa H>era noiincJiiuia, Aa je to rocnoASH, h ano caM Bpjio Aoćpo 3Hajia, Aa jc rocnoAH h ,ZtayHHHr jieacao đojiecTaH h 6ho noTnyno neMokaH, Aa yiHHii Ma h HajM aitn noKpeT pyKOM hjiii Horon. — MoaceTe jih HaM Ka3 HTH, Aa »tiii je noKojHH IJuH /l|ayHHHr HMao 0HaKBy HCTy 6paAaBHny Ha AecHoj pyn;0 , icaKBy 0 Ma h a e ro B c.Jtyra H le a e H ? — Mory ce 3aKjieT0, y^ ihto xnkeTe, Aa Haje nnao HHK8KBy 6paAaBimy na Aecnoj pyun. Ja to Bp.io Ao6po 3H3M, jep caM IJoHa ^ayHHHra H.eroBajia 3a ( ne BpHjenie H>eroBe 6ojiecTH, h M.ory pekn, Aa caM ra iterocajia ncKpeno 0 OAaHO. Buj&eacHHR Hnje peicao h ii pnjeHH, caMO Ay6oico y3AaxHe H noivieAa ce aHanajno ca cnojHM nncapoM, Kojn je 0AMax y3eo jeAaH 4*HjaKeP H O T H ra a o Aa 3one no.inH0jy y noMok. Ca« 6ir.T,e3KHnfc je 3a to BpnjeMe 6p30 nocjiao jeAaH KpaTaK TejierpaM noKojmiKOBOM ciiHOBuy, ApTypy ^TayHHHry, y KOMe ra je ofiaBiijecTBO Ha 6p3y pyny 0 npaBOM CTan>y CToapn, h 0 cpeliHHM c.Jiy>iajeM, ocyjekeHoj Bpjio BjeuiToj h Bpjio npenpeAeiioj hhtph30. IHTa je CBe nocjinje Tora 6hjio, — Hnje noTpeđHO CyTpa a :*h, KaAa ce noHOBa caeiao ca CBojnM nncape&i, oBaj My peue, Aa je OHaj CHHokn.0 qeK oa Aanje CTOTHHe xnjtaAa A^Hapa jeAHHM TajHHM aKTOM orjiacuo .koa 6aHKe Kao HCBa*cekH. BHJte5KHHKy je 6bjio to Bp.io HenpejaTHo h oh Ji>yTHTo 3 anaTa: — A jih Kako ct6 TaKo uiTo cmjcjih n Morjni yuHHHTH npnje nero ihto CTe MeHe 3anHTaJiH? ITncap My yHTHBO oAroBopn: KaAa je noKojHH IJ oh ,ZtayH0Hr noTnncHBao koa npniaTn. C (}>paHnyCKor : H. Hac CBoj TecTasieHaT, ja caM 600 npiiMjeTHo, Aa oh Ha AecHoj pyun nma jeAHy 6paAaBHn;y. — ,^o6po; a niTa Bac će to Morjio thi^bth ? — HeTepecaHTHa je cjtyHajHocT, Aa n OBaj HacjbeAHHK HlejieH nsia TaKBy iicTy 6paAaB0uy Ha AecHoj pypn, 0 to nas H Ha hctom . Mjec.Ty. Ja eau to 6ho jy iie npnujeTHO, h ’ to mh ce yiHHHJio Bpjio cyMH>0BO. y tom TpeHyTicy yl)e y 60j&e»CHHKOBy KaHii;eaapnjy - Dr. J HenpujaB.’LeHO jeAHa aceHCKa. O hb je onJia n cyBHine y 3 Taman ja hoću u bolnicu, da obigjem svog bo­ 6yJjeHa, a y pynH je AP®aJia OHaj SaHicapcKn neK, koj' h je nponuie Beqepn 600 0 3 AaT. OHa ce 0AMax oćpaTH 6a- lesnog druga, a na glavnoj kapiji čitava gom ila naroda. Ulaze i g raje... a vode nekog čudnovatog bolesnika. jt.eHceuKy: Po izgledu zdrav-čitav momak, ali razjario usta koliko — HLra t o 3Han0? Menn je 6 hjio Ka3aTo, Aa ke igda može, pa s vremena na vrijeme odaje od .sebe neke m h ce 3a oBaj ueK y ćaHUH OAMax HcmiaTHTH ABnje c t o THHe xHJtaAa AUHapa. Y MjecTO Tora ca m h o m ce y ćaHgH čudnovate zvuke. Aače i gagače nešto, a li iako neobičnim noc.Tjnajio Kao ca KaKBOM noojteAiBOM KpaA^>0B0poM. Ha čisto životinjskim glasom, da ga ja nisam mogao razu­ mjeti. Meni čudno, šta mu bi, pa pitam, a oni oko nocj&eTKy cy Me ynyTHJiH oBAje Ha Bac. Ja caM ca t h m HOBpeM XTjejia Aa °AeM Y XoJiaHA0jy, h Aa ra TaMo neKan njega pričaju, kako je maločas jeo kruške, pa u jedan mah tako čudnovato dreknuo, da su se svi prepali. A o k o h He Ao^e a o CBor BejiHKOr HMasta, h Aa ce 3 aTHM Od toga doba nije više ni sklapao usta, i eto ga tako 3 ajeAHO BpaTHMO HaTpar y EnrjiecKy. A x ! ja ra caAa C.Kp03 BHAHM H HOTnyHO 0 pO3 0 peM. O h je XT0O CaMO Aa jednako mrmlja i viče. Sve razumije što m u se kaže, a htio bi i sam da govori, ali ne m ože. Kao da mu Me ce OTpece, Ma no kojihko CKyny UHjeHy, jep caM ja ycnjejia Aa yxBaTHM kohuo CBiijy H>eroBHx npenpeAeHHX ’ je donja „vilica spala", pa nikako usta da sklopi. Radoznao, šta će s njim biti, pogjoh i ja za H H T p n ra n 3 Jio< iHHaiiKHX cmieTKH. njima u bolnicu. Kad ugjosm o u dvorište, nagjosmo EHJi>eHCHnKy ce, kba to 3 auy, Ha6pa uejio, a.10 oh H ig ije n a . Kad iskoči donja vilica iz zgloba. nnaK Bp.io ĆJiaro 3 anina MjaAy MceHy : — Ta o komo bh to roBopHTe, Aparo A^jeTe? — 3 ap Me He Moaceie HHicaKO A8- nosHaTe, rocnoAHHe fiiiJbeHCHHHe ? Ja caM BaM ĆHJia oTBopHJia BpaTa KaAa CTe OHO 6hjih Aom^H. Aa wy KaseeTe, Aa je oh noc'rao yHHBep3 ajiH0 Hacj&eAHiiK noKojHora rocnOAapa IJoHa ^ayH0iira. B h cto ra MorjiH b 0A]cth caMora OHora ljekara gdje nešto bolničaru naregjuje. č im ga ugle­ dasmo, bolesnik kao da se uznem iri i jače zamrmlja. Ljekar mu odmah prigje. Uhvati ga malo za donju vilicu kao da pokuša, bi li je mogao zaklopiti; opipa ga dva tri puta vrhom od prstiju ispod ušiju, gdje se vilica uzglobljava: pa će onda bolničaru na­ rediti, da mu donese stolicu i neke poveze. Dok je �156 čekao, da se bolničar vrati, jedna žena mu je ispričala, kako se to dogodilo, a on je mirno slušao. Bolesnik joj je živo upadao mrmljanjem u riječ, ali ga je ljekar sam o stišavao. ' Čim je bolničar stolicu na zgodno mjesto na mjestio i na nju bolesnika posadio, ljekar obavi oba svoja palca na rukama onim povezama; prisoje prema bolesniku s lica; z&gje mu zavijenim 'palcima duboko u usta; i položi ih i s desna i s lijeva duž zadnjih do­ njih kutnjaka. Druga četiri prsta ostadoše mu s polja na licu tako, da. su s obje sirane obuhvatili donji rub »spale vilice«. Kad se još jednom uvjerio, da je ukočenu vilicu dobro obuhvatio, pri tište je snažno —\ najprije naniže, a odmah za tim malo nazad — prema zatiljku — pa je onda m alo pusti. Vilica kao pero skoči i škljocnu, kao ono šip u bravi — i to tako brzo i snažno, da je ljekar jedva imao vremena, da svoje palce iz usta izvu če i od ujeda saču va... Vratila se, dakle, na Svoje m jesto i sve je bilo u svom redu. Bolesnik je već m ogao usta otvarati i zatvarati kao i prije, a,m ogao je odmah i razgovijetno izgovarati. Sad je već s;\m pričao kako mu se to pogodilo, i "Šta je sve pretrpio. Mi svi začugjeni gledamo, Ifako u čas sve progje, a ljekar bolesnika blago kara, što je tako halapljivo krušku obzinuo, kao da će j e cijelu-da proguta. Sa­ vjetuje mu, da drugi put ur tdkim prilikama bude pa­ žljiviji, i da nikad više na silu i naglo ne otvara usta preko mjere. Meni i drugima, koji su ga radoznalo još i dalje zapitkivali, tumačio je taj — za nas tako ču­ dnovati slučaj — sasvim prosto na ovaj način: „Kao što znate, donja je vilica pokretljiva, a kreće se u zglobu — u svojoj čašici ispod uha — od prilike isto tako, kao ono krila od vrata u svojoj šarci. Dok su ti pokreti prirodni i odmjereni, dotle i vilica ostaje u svom zglobu i vrši pravilno svoju zadaću — otvara i zatvara usta prema potrebi — a čim se u tome pretjera, može se desiti ono što ste maločas vidjeli. Iskoči iz svoga zgloba i svoje čašice — iščaši se, ugane se — pa je onda nepokretna, dok se i opet naročito u zglob ne vrati — ne »namjesti«. A kako obično iskoči prema licu — dakle ne nazad, nego naprijed i na više — to se pri »namještanju« mora onako raditi, kao što sam ja maločas radio. Mora se vilica prstima na niže potegnuti, p a odmah za lim prema patiljku jako i snažno pritisnuli. A to je tako prost po­ kret, da ga m ožete i vi izvršiti. Tek ako ne bi ni na taj način bolesniku pomogli, ma i svaku stranu poje­ dince »nam ještali«, tražite ljekarske pomoći. Sve drugo ništa vam ne vrijedi, a može pogdjekada i da škodi. N e gubite, dakle, u takim prilikama glavel Jeste, da se od takog bolesnika neuk narod prepadne i zbuni, ali tr.ezveniji m egju vam a valja uvijek da su prisebni. Još i to da vam spomenem. Donja vilica m ože iz svoga zgloba iskočiti, kadgod se naglo i jako otvori, a takih slučajeva ima dosta. Eto je n. pr. ovaj momak stradao za to, što je naglo i jako obzinuo veliku krušku, a drugi m ože isto tako stradati, kad n. pr. naglo i duboko zijevne; kad žestoko bljuje ili kašlje; kad »razjapi ralje«, pa iz svega glasa viče, pjeva ili plače; kad ga ko po donjoj vilici snažno udari i t. d. I to valja zapamtiti, da oni, koji su već jednom išča­ šili donju vilicu, m ogu lasno i po drugi i po treći put od toga stradati: — da su dakle, na to već nekako skloni. S toga se njima valja naročito čuvati. Ja se n. pr. sjećam jedne .sv o je bolesnice, koja je počešće patila od glavobolje s povraćanjem (bljuvanjem). Njoj se, jadnici, pored te nevolje, pogdjekada dešavalo i to, da pri povraćanju iščaši donju vilicu*. Nama čisto lakše, što to nije tako strašno, kao što na prvi mah izgleda. Meni baš milo, što sam i tom prilikom od doktora nešto korisno naučio. „Zdralje“. Narodne umotvorine. BncejiOei’omma. Encep imaše EacepćeroBnga, Biicep HHHce c h>hm ce pa3roBapa: ,,Pa36epn ce, moj flpoĆHH ćncepe, Ja Te HnsKeji Kao h fljeBojrea, C 6eroM cnaBaM 6ani ko h cecTpaga! OHa MHC.m to hhko H6 iiyje, K a to uyje Encepćera Majica; Ona TpuH cnHy y OAajy, ^AP** HoroM y oflajHa Bpava, CaMa joj ce OTBopima Bpaia. ITpenafle ce 6eace Encepćeace, y crpaxy je Ha Hore ckohho, I la je CBojoj Majga roBopno: „Xajnp o.ia, Moja MiKia Majico, 3aiuT0 ch ce Tano pacpAH.ua?* „K sko Heky, upH tu o6pa3 6ho, Je ji’ HCTHHa, inTo th A>y6a Kaace?“ „A mTa Kaace, Moja Mirna Majno?* D a My Ka3a m io je h icaKO je, III to je HyA& oa HeBjecTe CBoje. „JecT, HCTHHa, MHJia MajKO Moja — Ka;t,a M6H6 MajKO oaceHHCTe, JIyAy MeHn xaHKy aobcaocto. Ka# yHH^ox y ^epACK ajeBojgH, OHa CTaiue y 6yjjaicy, MajKO, IIOKpHBeHa CTaMČO.ICKOM UaTHJOM. Doboš H>oj3H nyp.iH AynaK CKU^aT1, Ona MeHe touiko 3aKAHH>ame: „EncepćesKe, Moj no Eory 6paTe, HeMOj MCHH nyp,7H AyB£UC CKHAaT’, HeMoj Me ce hh npcTOM aoahp&t ’, Jep caM ja^Ha AyAa ii HejaKa!" �Ja joj no'iex heniep OToaciiBaT*, Ofia MCHe TGHte 3aK.inH.anie: „Encepfieace, Moj no Bory 6paT0, HeMoj mchh hejiep oinacaBaT’, HeMoj mg ce hh npcTov A°AHpaT\ Jep caM j»Ana Jiyw h Hejaica!“ KaA ce BHt,ex jjmaK y HeBji.ii, JaMiix c pa$a hHTađ 6epbnBajy. KaA je B0A]ex mio mit haTać Kaace: He Aa HnTafi J£>y6aT nocecTpaMjr!44 KaA to qyjia Eiieepćera MajKa, OHa jaMH ahbht h ica.ieua, Ona nnme KH>wry inapoBHTy, Ila je majBe 6paTy Jby6oBnhy. CBe My Kaace KfbiirOM mapoBHToM, Ctie My Kaace, ihto je n icatco je: ,,Kynn ceaTe, majbH no AjoBojav! Kynn CBaTe MJiaAe, HeaceTteHe, Ha TH Aoljif 6’jejiy Aeopy jioiie, CecTpa tu je sanura jayiMnjy!“ KaA to nyo 6eace JE>yooBnhy, CBaTe icynn MJiaAe HeaceH>eHe, A AjeBojne M.iaAe jeHljujime, Ila OH noljo Eacepćera1- Adbpy. Bacep6eace Ha KyjiH eje^ame, JJ3 (Jia.n^aHa KaxBy ncnnjaino, A jty6a My 'nr6yK'^Aaeaine. yr.ieAa.ia y3 Bojte AYHAapa, Ila ynaTa Eac§p6era MJiaAa: „TEiija j’ OHO y3 nojbe. AYHAap ITporOBapa 6eace Bacepćeace: „Haje OHO y 3 nojte AyHAapa, Her’ cBaTOBH Aaje Jby6oBafca, Ohii HAy 6’jejiy A«opy MOMe. Te6e MajKa MOMe Aaja Aa^ia . y to Ao6a KaheHn cBaTOBn. O hh .i’jeno CBaTe AoieKauie, JIo aAeTy nlipaM ynemirne. KaA novome Kahean cbstobh, UoBeAome Jinjeny Aie»ojKy — IVieAao ax 6eaee Bacep6eace, r.ieAao nx ca bhcokb icyji% TjieAao nx Te je roBopao: ,,Jby6o Moja, Tpoja Mojn jaAH, Koja cy ce caA h i cpne CBHJin — JeAHH jaAH uiTO Te He o6.i>y6n’, ^ pyra jaah hito Te caA VAajev, Tpeha jaAH 3a Aajnyy CBora“! KaA to qyjia Encepćeroeima, Oa KOita ce M.iaAa yKiiHyjia, Oa jaAa je y H>oj cpno nyKjio. KaA to Ba^e 6eaee Eacepćeace, O h c’ yKiiAe ca AeMHP neHi?epa. Ohh MHCJie, a& ce npeHeMoacc, A ji’ h y h.gm’ jaAHO cppe nync. 3 a 6 n jb ew n o : Xycejan III,i|>iil., Sirota djevojka. Djevovala sirota djevojka, Sedamdeset i sedam godina. Sedam puta Cabi odlazila, 1 na ćabu ruku naslanjala; »ćabo majko, hoću 1 se udati?« A iz Cabe nešto progovara: „Udaćeš se i pokajaćeš se, Dosta puta sjesti zaplakati, Požaliti svoje djevovanje, Djevovanje mala carovanje!“ Ljeto projde!.. Ljeto projde, medna jesen dojde, Ko se ženi a uzimlje dragu, Onome je medna i šećerna; Ko s’ udaje, ne ide za draga, Onome je grka i čemerna. Mene majka za nemila daje, Za nemila, za gorskog hajduka; Kad mi sinoć na kenake dojde, Krvava mu ruka do ramena, A dolama krvcora nalivena. Mene hajduk na vodicu šalje, Da mu perem zelenu dolamu, Ja se fati’ rukom u džepove, I izvadi’ ruku brata moga. Po burmi sam ruku upoznala, Pa se opet fati’ u džepove, I izvadi’ kosa sestre moje, Po sadžbaku kosu sam poznala. Pa se vrati’ dvoru bijelome, Susrete me iz gore hajduče, Pa mi’ vako stade govoriti: „Hajde, draga, tebe zove majka! Dva veselja majaa ti provodi, Sina ženi a kćerku udaje?“ Kad ja odo’ svojoj miloj majci, Kad li majka sina oplakuje, Hadžinica kćerku joj oprema!44 Deli-Hclimcd i čisto zlato. M ocrap. Zaprosio deli-Meho sa Bosne, Cisto zlato, neobrato u majke. Knjigu piše, čisto zlato, u majke: »Vodi mene, deli-Meho, sa Bosne!« Otpisuje deli-Meho, sa Bosne: »Ja ću tebe, čisto zlato, voditi, Ako znadeš po mom dvoru hoditi, Ako znadeš moju majku dvoriti, Ako hoćeš moju braću slušati, I ako ćeš moje sestre učiti, Te ako ćeš moje ate zobiti, I s’ izvora bistrom vodom pojiti, �\ 158 Onda ću te čisto zlato voditi.® Otpisuje čisto zlato u majke: „Poturico, đeli-Meho sa Bosne! Da ti vidiš moje majke saraja S kraja na kraj sve halije prostrte, Po halijam rumena je kadifa! Da ti vidiš moje majke hanume, Bez robinja nikad dvorom ne šeće! Da ti vidiš moje braće spaliija, Bez momaka po čaršiji ne idu! Da ti vidiš moje braće atove, Bez seiza u podrumu ne stoje! Da ti vidiš moje sestre nauke, Sultan caru sofrabošču navezla, 1 u njojzi gjul-baklovu spremila. Neću, bogme, deli-Meho, sa Bosne!« Kulen Vakuf. Zabilježio: Mnharcm Kurtagič. da kupe što više ovakovih knjižica te ih razdijele u velikom broju megju naš narod. Knjižnica proti alkohola izlazi sada i ćirilicom. Cijena joj je: pojedini svezak 10 fil. 10 primjeraka 80 fil. 50 primjeiaka 3 K. a 100 primjeraka 5 K. Pisma, novac i narudžbine sa odgovarajućom pošta­ rinom, šalju se za izdanje ćirilicom na dr. Milana Kostića, Mitrovica, zemaljska kazniona, a za izdanje latinicom na Ivana Ištvanovića, Zagreb, Jurjevska ulica 14. Ova knjižnica je izdala ranije još dvije knjižice i to: K a k o d j e l u j e a l k o h o l n a č o v j e k a ? i Al ­ k o h o l i n a š e z d r a v l j e , koje su takogjer iste ci­ jene i mogu se dobiti kod istih adresata. Definitivni popis naroda od 10. X. 1910. Kako smo saznali, načinjen je na vladi defini­ tivni popis naroda od 10./X. 1910. i poslan na mi­ nistarstvo, da se oprobuje. Za neke cifre mogli smo već doznati. Ukupan broj naroda je bio 1,898.044 i to muški 994.852 Književne i kulturne bilješke. (52-41%), ženskih 903.192 (4759%), Po vjeri bilo je: pravoslavnih 825.338 (4348% ) Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini. Niz članaka, koji su pod goriijim naslovom izišli u muslimana 612.090 (32'25%), katolika 434 190 (22 88%). Saznali smo takogjer i za brojeve aga. slobodni te­ ovd. listu „Hrvat. Zajednici11, a koje je napisao Vojislav Hranić (pseudonim), preštampan je u zasebnu žaka i kmetova. Aga je bilo : muslimana 35.719 (88-28%), pravoslavnih 3.227 (7'98%), katolika 1.399 knjižicu, koja se prorjaje po 1 K; za seljake 50 hel. U čiteljska Zora. Izašli su zajedno 3. i 4. broj (3.40 posto), vlasnika sa zemljom bez kmeloprave: ovoga učiteljskog glasila sa bogatim i biranim sa­ muslimana 11.005 (68. 01 posto), pravoslavnih 3 234 (19'99 posto) i katolika 1.777 (10'98 posto). Slobdni držajem. „Učiteljska Zora", koja je već u sedmoj godini seljak je bilo: pravoslavnih 183.268 (28 87 posto), mu­ svoga izlaženja,‘dosta je poslužila namijenjenoj svrsi: slimana 334.813 (5274 posto), katolika 111.905 stručnom obrazovanju svojih čitalaca, a da će ona (17*63 posto). Kmetova sa dosta svoje zemlje bilo je: u tome unaprijed imati i još boljega uspjeha o tome pravoslavnih 51.309 (53’84 posto), muslimana 8.010 najbolje svjedoče imena saradnika, koje je redakcija (8’41 posto), katolika 35.977 (37 75 posto); kmetova sa malo svoje zemlje: pravoslavnih 63.825 (5779 posto), umjela oko lista sakupiti. A n a npeA3BaH>a. — Tarco ce 30Be KffciiacHga, muzlimana 6.585 (5*96 posto), katolika 40.039 (36'25 Kojy je ii3i,ajio flpyuiTBO „Oćnjmh" y M oeiapj, a y posto). Kmetova bez imalo svoje zemlje: pravoslavnih Kojoj cy ca^parana ^Ba upe^aBarfea noflCTapjemnHO 333.714 (7101 posto), katolika 94.991 (2135 posto), cnoMeHjTor APyuiTBa: Mapna 0. IIonoBaka. EfajeHa je muslimana 16.127 (3*63 posto). U privremenom rezultatu popisa stanovništva je KK.H3H 20 xejiepa, a noace ce aoćiith y KrtiisKapn TpnrjiKa po vjerama bilo: pravoslavnih 824.021 (43'47 posto), J\yA0 ba y Moc'rapy. • K njižnica proti alkoholu. (Uredjuje A. Štampar). muslimana 611.884 (32'28 posto,) katolika 433.480 Izašao je 3. svezak ove knjižnice pod naslovom „A 1- (22‘87 posto). k o h o l i zlo čin ". Napisao ju je poznati stručnjak d r. Mi l a n K o s tić , upravitelj kaznione u Mitrovici. Ovo je jedno tužno izviješće još tužnijega doma. Po njemu vidimo, kako u kaznionu trpa ljude prokleti demon — alkohol. On nam nanaša teške moralne i Društvene vijesti. materijalne žrtve. Dr. Kostić napisao je ovu knjižicu s velikom NAŠIM PRETPLATNICIMA. I ako je pretplata na­ ljubavi, vještim narodnim perom. Ovako aktuelne i šega lista tako neznatna, da je svaki, I najsirom ašniji, korisne pučke knjižice nije kod nas još bilo. Za to može uplatiti, ipak smo. pregledajući našu knjigu bi bila upravo dužnost svih društava i korporacija, pretplatnika, naišli na veliki broj onih, koji nam pret- ( t L is ta k . G ajretov g la sn ik . �159 platu jo šte ne izmiriše za ovu godinu, a ima ih i ta ­ kovih, koji nam i lanjsku pretplatu jo š duguju. Da je ovo skrajn ja nemarnost ne treba ni da go­ vorimo, kada se zna, da list staje samo 2 K (odnosno 4 K) na godinu, pa bi tako malu svoticu mogao svako pribaviti i poslati a da niukoliko ne osjeti. Mi ovim stoga pozivamo dužnike, da pretplatu odmah izm ire, je r ćemo svima onima obustaviti list. koji nam pretplatu u najkraćem roku ne pošalju. Članovima „Lige hiljade". Napokon smo mo­ rali, da se odazovemo zahtjevu listova „Musavata" i »Samouprave« i predamo imena svih onih, koji svoje prinose »Lige hiljade« ne uplatiše i time pogaziše javno zadatu riječ. Ti listovi su Već počeli da ta imena iznose, pa stoga u posljednjem času pozivamo one, koji svoje prinose ne uplatiše, da pohitaju sa uplatama, kako bi izbjegli javnoj bruci i sramoti. P o d o d b o rim a i povjerenicim a. Molimo pod­ odbore i povjerenike društvene, da nam šalju novac i iskaze, jer je mnogima već davno prošlo vrijeme kada su trebali to učiniti. Ružan običaj. Pod ovim naslovom smo u pro­ šlom broju imali povoda da se osvrnemo na pisanje pojedinih naših listova i da, u interesu društva, od­ bijemo napadaje tih listova na našega urednika, kao poslovogju društva. Nu, na žalost, mi imamo ponova povoda, da se tom istom temom zabavimo, jer dotično pisanje tih listova ne prestaje, nego se uporno produžava. Tako je nekidan jedan ovdašnji list objavio, kako su ove godine prihodi društva u velike pod­ bacili, jer svijet neće tobože da daje za to, što je g. Osman Gjikić društveni poslovogja. Ovo je neistina potpuno neosnovana i mi mo­ žemo najmeritorniie da konstatujemo, da prihodi' društva ni^u prema lanjskima podbacili, nego su od lanjskih znatno veći. A dg bi mogli biti i još mnogo veći u to mi i ne sumnjamo, ali bi u tome slučaju i oni, koji kriti-kuju, trebali da štogod za „Gajret" privrijede, a ne kao što je slučaj danas, da urednik toga istog lista, koji tako piše, nije ni član „Gajreta" i ako mu je društvo potpore davalo. Zbilja ružno i nedostojno! P o d o d b o ri d. uštva. Do sada su osnovani podod­ bori našega društva u ovim mjestima naše domovine; M ostar, Tuzla, Graćanica, Gacko, Zenica, Stolac, Trebinje, Konjic, Jajce i Čapljina — - s v e g a o s n o v a n ih 10 p o d o d b o ra . U osnutku su pododbori u ovim mjestima: Ljubuški, Bos. Krupa, Cazin, Bileć'a i Vlasenica. Pozdravljamo srdačno već osnovane pododbore, očekujemo s veseljem što skorije obrazovanje onih koji su u osnutku i apelujemo na svjesnu braću mus­ limane ostalih mjesta naše domovine, da bi što prije takogjer poradili na osnivanju pododbora ove -opće i najkorisnije narodne ustanove. „G ajretov safun" u Bijeljini može se dobiti kod Mehmed Alije H. Salihovića trg. tam., pa preporuču­ jemo tam. braći i sestrana, da sve potrebe toga ar­ tikla nabavljaju samo sa Gajretovom markom. Gajretov safun je i po kvalitetu i po cijeni za naj­ topliju preporuku, a kad se još tome doda, da od svakog prodanog komada ovoga safuna imade naš „Gajret" izvjesnu korist, onda je za tim veću prepo­ ruku našoj braći. Muslimani, trošite samo „Gajretov safun"! Iz red ak cije. Kao što smo izvijestili, radi štrajka u štampariji, zakasnili smo sa pretprošlim i prošlim brojem našega lista, pa nam ni ovaj broj nije mogao izići bez nekog zadoenjenja. Ali idući broj će izaći sasvim na vrijeme t. j. na 1. juna, poslije čega će izlaziti uvijek redovno i bez zadoenjavanja. S arad n ik „G ajreta" - lista, g. Ibrahim Edhem Džafčić trg. iz Bos. Krupe oženio se je ovih dana, te mu srdačno čestitamo! M a .™ r jia c H i T K . Henanoiuicaibe ciapor n nocTaiu>aibe noBor noivmnapa Harne uejiAe. EberoBo aap. h Kpajb. Auoctcvicko Be.in4aHCTBo obo IIpeBiiiuiie pvano nacao ii3AaTH: 6aaroH3Bo.,r>ejio je HajRHbaoCTHBiije „ ^ p a m 6apoHe EypajaHe! P a 3 pjemaBaM reHepa.ua njema^aje MapnjaHa 6apoira B a p e m a n n u a oa B a p e m a, HaA3opa0ica Bojcice a nor.iaBapa 3 eMaJbcice Bja^e 3 a Eoc.Hy a Xepn;eroBnHy Ha B>eroBy no j6 y oa obhx cJiyacoe- Mjecia. PlMPHyjeM reHepaaa ToaHamTBa Ocreapa I I ot a o p e k a HaA3opHHKOM Bojcae y CapajcBy a nor.iaRimoM 30Ma.?beKe B^a^e 3a Bocny a Xepn;eroBHHy. hhx T e A e jie , 27. anpajia 1911. •Ppanv, Jocucfj, c. p. Eypujau, c p. ycTanaic y A.iGaiiaj ii. I I ateo ce He momo jouiTe o6aBnjecTHTH o HOTtiyHOM yrytiiCH>y ouora ycTamca, nnaK ce Moace to yncopo oneKUBaTii. Jep npe,wa BajecTUMa B3 ao6yH>eHHX KpajeBa, nsivieAa, Aa cy ce ycTaHHna Bek u cyBHiae yMopa.ia a H3 ry 6 ir.ia cnaKy H3Ay 3 a ycnjex. HaAy y ycnjex cy n 3 ry 6 a.ii a y tojihko Bame, iuto cy OMeKnBa.ia MHoro 3 aaTHuje n »toka oa CTpaHe a 3 BjecHax ApwaBa, a Koja »u ce HaA«x p^A1* H3 BjecHnx y 3 poKa, Haje HcnyHH.’ia, �160 Ocbm Tora TypryT-nama onepnrae HajeHeprHHHnje. MHTii AenyTannje pa 3 HHx KpajeBa BiiJiajeTa h K0Hcyjie Ch je obhx AaHa noHOBa no3Bao ycTaHHKe, Aa ce yMnpe CTpaHHX ApacaBa. OAaTJie ke ce CyjiTaH BpaTHTH y CojiyH npaBo Ha KpcTapimy Ei.p6apoc-XajpeA0H. h BjiacTHMa noKopo. To je H>eroB noc.T>eAH>H yjiTHM8THyM, Ilp n noBpaTKy y IlapnrpaA AenyTapnja rpaACKHx nocanje Kojera he c BojcKOM HanacTH Ha no6yH>eHHice h oA6opmiKa, jniHHCTapa h bhhihx o^mnipa H3akn ke My 6e3 ooBnpa h oajivhho hx npHCH^iHTii Ba noKope&e. Je^aH Tejierpau, Kojn je obhx AaHa CTHrao H3 Ha cycpeT ao A ja Cie^aHoca. 3ApaBA>e A6Ay.i [XaaiHA&. SApaB^e 6uBmer CyACojiyHa jaBj&a: y CTaHHHKa ieTa oa 400 A»yAH noKymaaa je Ha TaHa A6AyA XaMHAa oKpeHy^o je Ha rope. A6p,yn XaMiiA je y 3aAH>e Ao6a nemke Tpe6ao jmjcHHHKa. BeJie, Aa ie BiicoBHMa n ia .ia Aa HaBavin Ha 0£jeji>eH>e TypcKnx bojHHica, a.iH je tohobckom naJ£»f>0M ca bcjihkhm ry6uTU0Ma noKyuiaBao, Aa ckohh c npo3opa. M hcjih ce, Aa ra je OA6ujt Ha. BojHnmi cy H3ry6HA0 15 JbfRB, je^aH je otjm- yacacHO y3pyjao CKopaman AOAa3aK 6paxa My CyATaHa u;np CMpTHo paiten. H koa IIyKe je nopaaa apTHA>epuja MexMeAa y CoAyH, 0 KojeM je Aoanao. BojeBii y Apa6H ju. OmonejiH cy 6ojeBH H3 Meky Aa ce yMHjeraa ii Aa pacijepa ycTaHHtce. H H3 oBora Tejierpaua ce bhah Heuok h CMajiai«- Bc.iuKor IIIepHcjja oa Mene h 6yHTOBHHKa y Ac«py. lio Aenernn b c a . Ille p n ^ a paTHOM MHHHCTpy 6jeme koa T y 3 a cajiocT ycTaHiiKa. Uyx CyATana MexnieAa 06jaB.i.eH je nporpaM ny- 6oja ca 3000 6yHTOBHUKa noA boactbom E6y XapacaHa. TOBaH>a CyAT8HOBor no Mah^AOBiijn. T.iaBHe Taise y EyHTOBHHHH cy HMa.TH AOCeT MpTBHX H HCT paH>eH0X. BojeBH y Mapoicy (<Dacy). Agence Havas jaB.x,a H>6My cy OBe: CyjiTaH ke cTiikn y CoayH Ha tcpcTapana Bap6a- 03 <Peca oa 6. o. Mj. : 3a BpojeMe HaBaae ycTama Ha rpaA noKymajia je CBjeTHHa y rpaAy HHcpeHnpaTH nopoc-XajpeAHH npakeH CBojoM cbiitom. 6yHy. Bome je AykaHa opo6A>eHO, a HeKOAHKO ocofia IIoTpe6aH 6poj »lalja 6 poAapcKor APy™TBa onke oa peljeH sa npeaoc npTA>ara h KOH>a noTpeoHHx 3a CyA- yCMpkeH0. ycTauiH cy nocAaaH rAacHiiKe y rpaA, Koju cy 3axTHjeBa.m, Aa ce Myjiej-Xaij)HA 3<ixBa.iH, a cTpaH' TaHOBy npaTH>y. OpnecTap ca jaxTe ApTOfpyji 6nhe cjeAniteH ca PHMa cy o6eka.iH noAnyHy cnrypHocT. opKecipoM KpcTapnne h cTaB.’i.eH doa ynpaBy AnpHreHTa - šale i dosjeiKe. JlaH ra. ^ a c nojacKa U3 IJapnrpaAa 6nke OApe^CH xaKo Aa Cy-iTaH crarHe.no noAHe. ^[enyTanHja Bapomn CojiyHa H3afcn ke cyATaHy y cpeTaae ao TBpbaAe'Kapa-Eypy h. CyjiTaH ke a° cjyTpa a »h ocTaTii Ha KpcTapHiin n npn nOAacKy c H>e 6ake no3ApaBjbeH nonacHOM na.x»6oM H3 TODOBa. Cy.,iTaH ke oAcjecTii y 3rpaAH, Kojy cy B.iacTn pe3epBnpajie 3a H»era. Iloc.’te KpaTKor BpeineHa npiiMiike AenyTapnje H3 coJiyncKor BH.iajeTa. CjyTpa a&h ke 6hth npnMA.eHa AonyTau;0 ja H3 jan>0 HCKor BHaajeTa. y neTa«, noe.T>eAH.er AaHa Cy^TaHOBor 6aBA>eH»a y CojyHy, 6nke ceaaMJiyK. CjyTpa arh CyATaH ke 0TnyT0BaTii ■3a Ctconjbe. 5Ke.,Le3HHHKy npyry nyBake AeTaTamoBaHn OApeAn KOH>uu,e. ^l,enyTannja CKonj&a Aonenake Cy,iTaHa Ban Bapornn. y CKon.,by CyđTaH ke npnuHTH AenyTannje pa 3Hnx e.ieM6HaTa, noćite nera ke nocjeTHTH yaMnje cyATaHa MypaTa h Hca. CjyTpa arh ke Cy»iTaH OTnyTOBaTH 3a IIpHuiTiiHy. IlAyker AaHa, no cbom AoaacKy, npHMBke AOiiyTamije Ilek n h MnTpoBHu;e, a no tom ke nocjeTHTH ijaMnje CyATaHa MypaTa h MexMeA». IlAyber neTica Cy,iTaH ke 6hth na rpo6y CyjiTaHa MypaTa aa KocoBy, rAje ke 6hth ccjiaMJiyn. y cy6oiy CyjiTaH ke ce bpbtuth npaeo y CoAyH, h oAaT.ie ke othIih y B hto.t». Ba.’inja h npeAcjeAHHK 6HT0A.CKe omuTHHe, Kao h BojHH H HHBHAHM 'IHHOBHHUII, M3akH C6 CyjlT8Hy y CycpeT AO CTannue BoA<?na. y EnTo.i>y CyjiTaH ke npii3 a ypeAHHiuTBO OAroBapa: O c n a u 'iin H iik . U d ro g eriji. — Molim Vas, dajte mi praška za bube Švabe! — Evo. Tim praškom pospite samo te bube, pa će svaka da crkne. — Pa šta trebam da ih posipljem kad ih vidim. Tada ih mogu i papučom potući. — Eto vidite, i to je veoma dobro sredstvo. M ali k r itič a r . „Mama, onaj naš učitelj mora da je plaho glup čovjek. Jačer nam je dokazivao, da su 1 i 3 tačno četiri, a danas opet da su dva puta dva — tačno četeri. Poruke i odgovori uredništva. A. M. B. — Ne možemo uvrstiti nijednu Vašu pjesmu; ali Vam možemo reći, da su Vaši stihovi lahki i da biste možda jedanput dali i štogod valjano, ali je za to potrebno mnogo čitanja dobrih pjesnika. H u s e i n — Predmet je vrlo lijep, ali je obrada sasvim slada. Primijetiti nam je, da je stvar pisana na brzu ruku i bez imalo zagrijanosti. A tako ne bi smjeli da čine — naročito — početnici. H a z i m u . Primili smo sve pošiljke. Hvala Vam. Učinićemo sve kako želite. Mahsus selam! F. K. — Pjesma nije hrgjava, ali nije za „Gajret". Pošaljite što drugo prikladnije za Gajretove čitatelje. Selam! D. D. — Vaš je prevod tako hrgjav, da i sama stvar postaje slaba. Gledaćemo, ako se ikako moglo, da stvar unekoliko popravimo i donesemo, jer je tema inače veoma zanimljiva Selam. M. B. T; — Iz Vaših stihova smo upoznali, da je ljubav, koja Vam u srcu plamti, veoma vrela i silna. Ali ona ipak nije toliko silna, da Vam izdiktira bolje stihove, koji bi bili za štampu — barem ne u našem listu. Čitajte najprije" druge valjane i priznate pjesnike, pa tek onda pokušajte, da i Vi što dadete drugome da čita. - Islamska dion. Štamparija. - Za uredništvo odgovara: O sm an G jik ić. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/48d287f8a42272afae8fb70a03198b32.pdf 60bc5499b4309877c7e9bb798ca2f1b8 PDF Text Text liPO J 11. BROJ TOAHHA IT . GODINA r ajpeT G a jre t $ C > jk i "1 AMCT 3A £PyiH TBEH E nOOAOBE II 3A HAPO AHO IIPOOBJEliHBAItE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H3JIA3H CBAKOr 1. u 15. -------y MJECEIfF. — — IZLAZI SVAKOG l . i 15. ------- U M JESECU.--------- BjiacHHK: ApjuiTBO „Pajpei" -TpezrmnctOcuaH T>hkh1i . — Vlasnik: Društvo „G ajret“. - Urednik: Osman Gjikić C A P A J E B O , 1 j.viiii 1911~ — \r^ r ^ — S A R A J E V O , t . j u n a 1911. H n je n a j e jih c t j : sa Bochjt ii Xepi;eroBnHy u AjcTpoy rapcKy MOHapxnjy, sa HjiaHOBe, Tajie6y, yM6Hnite a Teataice 2 K, s a BsuiaHOBe 4 K ro/inniH>e. 3a cbb ocTajie somab 10 4>paaaKa. IIojeflUHH 6pojeBH cTajy 20 zeji. HenjiaKoHa ce nncua ne npnuajy, pyKonncn ce ne Bpakajy. — IIpemnaTa n pyKonncn aaubj ce Ha aflpecy: „rajpeT14 — CapajeBo. C ije n a j e l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za Članove, talebu, učenike i težake 2 K, z a n e č l a n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne prim aju rukopisi se ne vraćaju. — P retplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret44— Sarajevo. Predstavka vakuf-mearif. sabora. j J jfrl Donosimo ovu predstavku našega vrhov­ nog autonomnog tijela, poslanu Visokom cari­ gradskom Mešihatu, u kojoj se traži mišljenje toga našeg vrhovnog vjerskog starješništva u pojedinim šeriatskim mes'elama, a poglavito glede sklapanja vakufskih zajmova. Ova prestavka je poslana Visokom Meši­ hatu još prije nekoliko mjeseca, pa se nadamo, da će odgovor Visokog Mešihata uskoro doći čime će biti riješena sva ova sporna pitanja, a naročito pitanje zajma, koje je za našu vjerskoprosvjetnu autonomiju od agrarne važnos.ti. Mi u današnjem broju iznosimo samo ovu predstavku, a za idući broj ostavljamo, da se ovim pitanjima pozabavimo opširno i naše čitatelje upoznamo savršnošću njihovom, a osobito savršnošću pitanja o zajmu. j i C-'U 3 • j D j ' jL J^ -l 4-ai* dlfi”I-^JL- lS •aII c j i d Li« j » j j ^ i - d J {_£J-»llCA l!i iiUlfc, j Y J d*l«U« 4 U fj —Ij j y » - l KS* j • jJ« jLc L? * j)jl ) K Pji> o*-^' dlA-faj l i j W» L-4} jV j i ^ l a J U U vfA* jy \ d ili tik-'**-}*} <£-*>♦ ^ ^ y ^ 1_J* \ ^ 3 J 0^ <1y o - U :— -I i s \ j * j 1 dić-1 li j£- 3 \ip \ jj»j Ia « j •j^l 3 <-io J » l—* ji l i k Jf-lc jii> j <«jV C j U » t l i r - l CJ j Jl^?* 3 »J»- £*1-* ' 1^-'} 3 j — ' ii I JI** j £•!.*?■ jU ly JjX."l» j \ j oM -1 iU j- iJ S jl if V i r * - * 4M Ij»*l C -jl 4 - » - » A i - J i l 'j 3 (^l tiAi4— u « j » j j jtA j ,/Aj djlcj ji*j 3 kift' } dol*—< Ol-r4 ćr.,s lj —>~ »a }y ° j %t3*l>* ^*-*^- *l J A1?’ j f J a« 4lT«i aX^P3 jju 1J^t«lj d^Uj'j) 3 J»- j**- (jJ k k j t_>l) (.Xi\ jli-lf- Jd_)-> j <i.L- »jC io <«jV diL» 4^ j T * * -} j} j Oy y ^ IJIJ JL a J jl j V j l (SJ *le d ^ - l ^ 3 je y S .jA Alo.l>jlx.l j r 3 klJJ Ja) ajjj* C-y jlA i« llj« > t — 3.3 j l >mj 3 j A i j t (^•Al iJjlAi 3 A)jlr jAI^Lici jA i I d»*U»l OUli« 3 ^ »Aj j Zs (JlAlU •JL'ftI Ja) jl* j 3 -• jljl £ 4l«M }y&J' tik, j ^ - - » j ' A l d»LaA-ai^ -l Jd?- jU - df»<Jlcj o ^ -tJ jl j l T C - ^ t£jjO.£»-l j l * j ^ lA^lrAžij' i^>-yA3 t J jJ « (J}|£L« J j i j J a^U-M-»I — -I vj" J a «j w »I^* j V j l jIS jj } ’J �162 Mi-I I JU- j _ - ^j0 y^a»- I • )***£^t} £* jV jl i)ja.-L i J*u»- liv. j*^J jl*Jul jlloi. | j}j*~ j\ju»y *J>&* •■*!•**» ‘-llllif" OCT jj.5 vili jjA Jtiu ) ^ iJjUj* J j l jT ^ »j IU -^ d o luU . o J ^ d li' Jl^'j i l j J;l» l' - 15^1* J vilil-*A-*j^_/ <il» j j |j _ ^ l j U j ' jl^, v£Jj« ) sJ&» •*J.'**> J ^ -V j* * o j f ) f J v / y j vinu ji_ ^ j / . <^»l • ja ^ : - 4 jjn‘U j ^ J<l ^j-u_i (jL*ui^ iljl'j ' vIiIa J^A* v3iv" J^!f jjljjl J J d»jy»4 o L -l . jV j l jj<Jl—4 j._U>- ^ j lllj l viU‘l—« S * * j.j jji_l C-L aj Ai^ttJ jj» jJa.* **——*J »juUj! O ^ U j j V j l c k jUi J U -^ 4 ? -^ jl j j j i ' jj L — ^ ^»J ČJ^l* d V - ^ vjU"! j»- 4*U-js—I *X^_I <~U® . j A Ž = l-_ » i» J S jl e l - j . j O j. J> <-»l t f j - - • ^ l^jlj »ili—*jljl U^J>i Ctj*** jL^-l_j ^_iUj j t * j j £ = > J t j \ * » ) ^jSjl <!-» c - l j ej oO-Jj' j j s l i iJ«/ vi*-4^ ' «5~4’*T J-*U- ^4U^d*l** cSr*L"*^ U . Jjj-Jli_l JnJV^. ^Jr J tŽ’i^ »4» t-4 š » * j j j j ^ J ^jlj' j U / t/*.^" j. j j ^ I ■ t il j- ^ J * j j l « - 3 JL*»«-—1 vilr I j.ljlL-1 ^J y ^j j U » (jAii- £ i j ^ . j J •->'■>' > 0 * tJj / * vilitajlj •^V- * -J jr * J. v* ‘ j-^ viiilijl—aa •J/ , -1*' <Li j) »t --M . j-Alaj I J^V- | ^Jr <_• I v l^ C A^- J -»-I6 ^ — • Jtj. J < - ~ ^ JU- j j* - vili » * JjmJ»/*i i)1j J j / i ! l . jjJSi j l J *iii j - d f j j j — - •jl-'tl jlai j U jj j u j jo i j j _ l J viL ^ y »x £A£ j j!“ 4 V ^.»jU ’—I J j v i l . <~4^l—--I vj^5jl <ilrl JuU jV^I OjUoa •J ^jiijJ Ijf-\ <*jV OlLijuj vlilaJu 4»«i-CA»^ ijljl j ij l i) • _j vjlsjl a o*lj >Sy^“<3j^ljl v5 "^?t*v vil. li* Jtf j C iU ^UJuI 1j>-\ ^jJ I j > 1 ajlifrl J*» v i j* y * ^*U* J, (»‘l®6’ ^-*1^ • j -^ajV ^-t>-l ii JI ji j j f I -lU* jiU* j ^J-a* j j x L*» JV aiL—> j j l o j^ 1 j j ^ I t-i^l^* ^i—• cjl*> U-j i5*>-4)j I *^jij j« d J jlUi VU ^jLK^ ^x»c viUI^i:——I j f.— j u*i^ t*1— 1 ifLi. ■V.J v^»j U*j ls *-d • j l y .A, j j j l J i •tS 'I »JSjl ^ i -ua!j \ j & tllč \ jl^ —• jJ» ^*oU:-l jj) jjal OUU« jV jl J.L A.^vt-I vJ j Uay d C j' ii\— .j'^ . j w*‘& j f ^ < 4 jV jl i, • Aw| <-lX« ^jUl Ji»- j U cjV »jJU^ j j / - \ f j j J U » i L I j< !.'/ o - > u l JilV ^-ai C-»l OLai-a^ jV jl x\c *J*—j IJaj A jlj l-Vf.U-C^=^Ja^r j'*^* J jV j l J ’ji j J t ^ jJ U •■> . j-C .6 *-J?^ J*1 -1S ji*U v»J>-^ ČjjJa.4 -jlj . jAjl_) j -j '-U j w?i^» jV jl j - d -i O kaI# j ^j *. jJ ljJ vil. a. lil^=^4 J :^ j b l U^Ui4 J b j l j iljli j . (.j JI čjj Jia v iU - ^ l *Jj ^JU Jlll^l j l j J j O ^ jl |i|j«*»’^ - l #Jl/ J j iJj»Jl_l J J l ij T Jj*'j£s=» J#ly4 i)^» 0 ^*-ja ^ (j®**. ■‘»U « lšjl . — ^i-a (^ti^Tl • j IU- ^ j J . 1 j»!j L .^ 4 J* 1 Oul» 5>i j j _ ^ j » . jX -l‘ Al<jl^-" jl».J»»_l lj>-l • J->c / j ' j j ' J>- C-Aift vil-a I^il- l jl» J L - ^ ! L - « <iU-^»^l j^lr l5-*j #.»I ^.1 JUI - ^ 1 jU'^l j L j 4 V * f J - ' j a - i jV jl ■Aivl* *Jil«i jli*_J v_ii”i^ UAia jL»-lj j ^ — - £ j »jo^i £ j£X»l . jOjJjl •■5J’.a*1"Ji-J jX ' J aIj AI-*® jj« j l •^ jj’, *il»»jl"J <J»I vil*-^ JuI lii' d ttjl « U ? - j j ) >>*1 JU jl c - t l i < f s . ć-==> ' j j f •■»jj ^U?-^ <i^l» vi-*. \liy O^U-a J E j X» ,/! x ) | *jl;‘ftl jU* J j.U*-j 1 j ^ .J-^-Ju ^ jlij lj l J* } vili'ydajt l u J v il^ lji--- 1 U i y AlaJlji j U j l .j^L-a • }\ #<> <yji j £l—a c« oj* �163 ji:iy j U j jjl J)X } \ .jL ^ I jUi j L ) j Ju ) j V j l O jL c j />■ Am a . . . _ ^ l -4 <!_.-«.L. U> vilTj-k* ,3 -b -l viUjlji, j #i)^i j ) T ” ^i \ & V i**£-k iljfc / j j - ^ J i> » y ^ ^ j'j* VI j lijS jl <».<*• <iSjlj j U t i liljiL -l j v-iS^i o 3 '^ )j> jj ^i_ijl»*4j y gJ» j x - ' , j ^ f jC J t j - U j J, OaLalrJ gjk 3’^ - jj' JU tl J j< iy A.U.I *jlilU_^ j a j J f Z~a*-j <*Ijj c3Sj *j _)>-[!_> jljJ aš-1 ;J!C»-»JdI U I <1— < jY jl -X,W 3 ^ iJ_/li« jl_ju_l • J j J V j 'j ' j j 3 *A -■j ' )* ■ ć j'a jij 15-1-4** jV y jj 4*ay» • - <Ji~4 t}^'3>^* j»1 <3 U- tilp ILli l<>Al i »Ju j j j j ^ llj< ^Jul ^ '~ f j f y o f.y . $ -<-.13 d * J i!JL y* <l'>"jj* <I—^L _ijl li)|<..A|l •J»jl_})jl 4il>-4Ju I JJ-4li *S»-» j-Alijl>w4j£»- ( j l š»±\> y & •}“* $ jj< iji cAi^lr ^j'-k i« jlil^ l £ i~ y i š ^ j ^ ^4 OUllaj . — 4-~* fjf" dll—. s (_5** ( J j l ) j#i <lil»- j& k t j j 'j J '—•' 4;!"/^ ^ y 4 ^ 1 jU > l j L ^ .a jL j j 1,>=. 3 j\ U <1j^2Ia lita I ^Jr Js-C lT A-----j jJ jl ^JU» J j l z l <P'U» j Č1- S * r“ ■- yi Nekolike 0 zaključci nm prosvjetne ankete u pogledu reforme naše početne nastave. ■■ ■;■--------- ■ ,. . <1"«^j j»ap & •_)£ JU ^ — Pišo slušalac bečkoga univerziteta. — J i « ^liy tiX| ^I^L# ^ j j * ^ j-r . £ $ jf-& y - y*y* <»U«llai Ol llil , ) p _/ •! J Y ^aiA-AO U l£ • j j j j i l eJt j - C - ^ J u li )U<,Ul _/ » .jljjl Uij> <I^-4p yx"? ***!/* y. ^ 4*l® S y \— - ' J ^ 1 . j ■»»/-**.' ,3><^*^1j J < j ^ ' •J !j^ tš**y* <S"*~^iS j J p jU jl aja?t^ iiJ>-» /^-'To'j jl j j ^ I <v» ^*»<il| < -jli> - W!U» )ij>- <I_»tl-» v!i»<-»^ a jx i_ ji» ‘c/^. j jilc <ilijl •—. <J.t—4 w»i j ^»- <)Ja* <^- •)> < J J j ' ^ I »jlil—I J a ._ —i.al5^' <). IjU’9-1 jJu t) ) ;j*+ j S , l L»^ Bljuje (5*^^*"^ Ž f* y il/.j' ___ .j-U *<.^J *^*U jj< ~ a i. « i l . £ } y * \ j ^jli y c^-* ^ ^*3 J J ..--* (J^1 ‘-*l“ «ry ^ ^ o jl*Ul--* •j 'j T j i j Y ^kia.’>»al ^■jjr j 'J j l ^ L * * ! j ^ I |»)r 0ijjj> d X \.4jS Z^~H* j £ <p*lj • U»j»" iJjJ*-*! > cr^J- ju -J j^ * J » i«-** («*-• ^*1 5 c jJ C -a ^ -j Svršetak. IV. Najpotresniji zaključak uopće jest onaj,da u mje­ stima, gdje ima i iptidaija i drž. osn. škola, ostane i na dalje iptidaija. Nedostatke toga zaključka sam već istakao. Tim je otvoreno rečeno državi, da ne ćemo ni onoga, što nam ona nudi. Naš se svijet nije protivio, kad su mu date trogodišnje iptidaije mjesto prijašnjih, mnogo gorih, mekteba, koji su trajali po više godina, nego ie pohvalno isticao u m: ogo mjesta, da dijete više nauči za godinu, nego prije za tri; šta će tek reći otac, kada mu dijete već u osmoj godini počne čitati pozivke i junačke pjesme, a u 12-toj godini bude sposobno, da ga otac opremi, da mu uči da bude kadija ili doktor ? Naglašavanje, da se naša djeca ne mi­ ješaju po mogućnosti s djecom drugih vjera, jest ljaga na Islam; 0 tom se stidim govoriti. Našu djecu kvari n ihov slab odgoj, a upravo zadaća svake škole jest u prvom redu odgoj. 0 kojekakvim skokovima nije. smjelo uopće biti govora. Narod je svojim najpouzdanijima dao svoju volju u ruke, pa kako god daleko oni skoče u pro­ svjetnoj reformi, to dopušta vjera, narod ih sigurno neće zaustavljati. Pri tom se samo ne smiju praviti �164 djeca imati posebne čitanke za svjetske predmete pisane arap. pismenim znacima. Tim je učinjena razlika megju našom muškom i ženskom djecom i megju našom ženskom djecom i onom iz drž. osn. škola, lo g a upravo ne bi treblo bar dotle, dok se naša ženska djeca ne počnu kriti. Našoj bi ženskoj djeci morale biti otvorene bar . početne državne ženske škole, jer zaista nema ničeg-, što bi govorilo protiv toga To bi nama morala biti sreća, da možemo bar u nekim mjestima i bar do neke dobi i svoju žensau djecu obrazovati na državni ra­ čun; država je dužna brinuti se za žensku našu djecu isto kao i za mušku. Potrebe naše ženske djece u svjetovnim predmetima ni u čem se ne razlikuju od potreba drugih konfesija; zato nema ni smisla praviti posebne čitanke za našu žensku djecu. Razlika je . u vjerskom gradivu, zato i imaju svaka svoje vjeronaučne knjige. U ostalom i u ovom bi se slučaju moglo učiniti, što i kod muške djece. Kako se bojim, da većina zaključaka naše pro­ svjetne ankete ne ostane na papiru, osobito onih o V. ženskim mektebima, to bismo, mislim, morali najprije Prijašnje pogreške pri zaključivanju su uzrokom, početi upravo s osnivanjem ženskih zavoda. da se nijesu mogli stvoriti, po,voljni zaključci za mje­ Ako je pak tomu tako, da ona gg. članovi ankete, sta, gdje se sada nalaze samo sibjan-mektebi7^~gdjex koji su bili uzrokom, da se stvore nedostatni zaključci, vlada za kratko neće otvoriti svojih škola. Nu siimjam, imadu kakvu kaznu, pa misle u hajir dati, kada se da će moći provesti i'ono, što je zaključeno; svakako pregje k osnivanju počet, zavoda i tim iznenaditi svu bi se to prije moglo provesti, da se je ostalo pri tom braću muslimane, ouda se ne bojim, da se zaključci da nastava traje 2 godine. U ovim se mjestima sva­ ne će provesti; onda ćemo svi molti Boga, da im kako moraju osnivati što prije drž. osn. škole ili aut. laj hajir kabul učini i da im oprosti pogreške, koje škole, a dotle ćemo od sibjan-mekteba imati uopće su počinili. malo koristi; prištedili bismo dosta novaca, kada bi Nu kako ne znam, da li kazna postoji, to na nastava trajala 2 godine, a vjeronauka ne bi ni malo koncu želim, da naša prosvjetna anketa bude srećnije patila. Za te novce bismo mogli osnovati nekoliko ruke pri izgradnji plana za srednje i više prosvjetne petorazrednih škola ili osnivati analfabetske kurzove, zavode. Nek se svi štovani članovi čuvaja pogre­ kako je zaključeno, gdje toga vlada ne mogne uči­ šaka, osobito takvih, koje bi bile uzrokom, da nam , niti. srednji zavodi dadnu ikakva povoda, da se ne koris­ Po mom mišljenju ne bi uopće od sada trebalo timo državnim zavodima, ali naravno od sada u većoj dopuštati, da se osnivaju privatni mektebi, ili bar ne mjeri, nego dosada. Ako zaključci o tim zavodima u mjestima, gdje ima ikakav drž. ili autonom. zavod, budu promišljeni, to će se naravno moći lakše i pro­ jer svakako mora da sve školstvo stoji ili pod upra­ vesti. Što nam mogu dati drž. zavodi, za to ne tre­ vom državnom ili vakufskom, pa bi se tim u nekoliko bamo svojih. Bešir. snaga toga prava pogdjekada mogla slabiti, a ravno­ pravnost bi se djece iz takih mekteba sa djecom iz drž. ili aut. škola smanjila, ili bi je posve nestalo. H Gondže. Ako ko hoće da učini hajir, neka dotična sredstva Sjećanje. dade vakufskoj upravi na raspolaganje, pa u kakvu god ih musi. svrhu uprava upotrebi, otišla su u hajir. Sjećaš li se, dušo mila,1 preveliki skokovi u iscrpljivanju narodnoga kapitala, je r kada čovjek ne imadne šta večerati, svratiće svu brigu na zalogaj hljeba, pa će preći i vjerske i zakon­ ske granice. Vjera s oji na njezinim sljedbenicima, a ne visi megju nebom i zemljom. Alo se ti njezini sljedbenici ne late onih sredstava, pomoću kojih se mogu održati na životu i izdržali pritisak drugih, propašće oni, pa će s njima nestati i vjere. Tim se i nehotice stvara razlika megju našom djecom. Već sama posve opravdana interpretacija 162. aut. stat. jest uputa roditeljima, bar uvigjavnijima, da dijete nauče kod kuće iz vjeronauke, što se traži, i odmah pogje u drž. osnov. školu. Ti će mektebi ukratko iz­ gubiti značenje, nu vakuf će pored toga hiljade tro­ šiti na njih. Naravna posljedica prijašnjeg zaključka je pređlog dra Hamdije Karamehmedovića o držanju kurzova za apsolvente iptidaija, premda ga u drugom slučaju ne bismo trebali, nu uostalom pao je, jer je bio opravdan. VI. Veseli me, da je naša prosvjetna anketa povela ozbiljnu riječ i o počet, prosvjetnim zavodima našega ženskinja i da se već uvidila potreba toga. Nu ono malo zaključaka o ženskim mektebima boluje od istih pogrešaka kao i oni o muškim mektebima, a te su pogreške pojačane još tim, što će naša ženska Kako zanos srce grije, Kad se prvo cv’jeće bere Usred bašta mirisnije’ Sjećaš li se, kad smo poljem Brali gjule, ljube mave I sanjali meko, slatko Uz sumbule one plave? �165 Zefir nam je šaputao Priču meku . . . i po travi Milo nježno i strastveno Zborio nam o ljubavi. . . Hazim Muftić, T uzla: Muharemagino brvno. Sjela hrpa ljudi na obali male rijeke na zeleni, pa- se uz crnu kahvu i duhan razgovaraju i sejre kako s onu stranu rijeke Muharemagini momci zaljevaju ra­ sude po lijepo obragjenoj njivi. Megju njima je Muharemaga, sredovječan čovjek, crne kao zift brade, osmjehnuta i vedra lica sa ko­ jega čitaš zadovoljstvo. Družina se o svačemu razgovarala, dok će ti jedan upitati Muharemagu: kada je ono opet poprav ljao pomosnicu — a to je uski od 2—8 brvna sastav­ ljeni most, koji vodi preko rijeke onamo u njivu? Muharemagi se zasvijetli lice,v nasmija se, kao da mu nešto zanimljivo i novo pade na pamet, pa poče kazivati; — "Baš sam neki dan, kadno voda bila vrlo nadošla, doživio smiješan slučaj sa agjuntom i to sasvim sličan onome, kad je Nasrudin ef. bio kadija, pa mu se nekakav čovjek došao potužisla »Efendija, tvoja krava ubola moju kravu!® — „E, pa šta ćemo dragi, ko bi još hajvanima stidio?!« — »Ali nije nego: moja krava ubola tvoju kravu P — »Ehe !« — razljuti se Nasrudin ef., pa poče dofaćati nekakav ćitab. Vidiš li ti njega, čekaj ti, dok ja nagjem u kanunu, koliko moraš pla­ titi globe, jer si ti dužan svoju kravu čuvati, da ne napada tugjeg blaga P — Isto se tako — nastavljao je Muharemaga — i meni potrefilo. — Odnijela voda moje jedno brvno od ove ću­ prije zajedno sa lancem, kojim je bilo privezano za direk, pa ga dolje ufatio Mujo Fatušić. Ali prije nego što sam ja otišao, da zaištem svoje brvno, ufatili su opet moji momci jedan direk, kojega je voda odozgor nanijela. — Kad evo li ti onoga Švabe, što’no drži gore na Ježevici onu nekakvu ledaru. Čim ugleda onaj direk, zaiska ga od mojih momaka. Momci kažu: „Daj dva forinta pa ćemo datP. — „Nedam'J — veli Švabo — ,jer je to moje". — „Ali ako je tvoje, mi smo ga ufatili, pa nam treba trud platiti1* — odgovore moji momci. — ,,A znate li vi sigurno, da taj direk nije vaš?" — upita ih Švabo. — „Znamo". — „E, onda ga nijeste trebali nikako ni hvatati, jer kad je moj, onda je on moja briga i ja ga trebam uhvatiti, pa gdje dospio da dospio . — Kad moji momci Čuše, kako Švabo razlaže svoje pravo, osjetiše, da su se nezvani miješali u tugje po­ slove, pa povrate direk Švabi i ne dobiše ni krajcara za svoju muku, nego se još pobojaše,' da ne će biti što i oglobljeni. — Iza toga dogju i meni i kažu sve, što im se je dogodilo, a i ja se onda uputim Muji Fatušiću, da ištem od njega svoje brvno. — Kada ja tamo, a Mujo neda ni progovoriti, nego ište pet kruna, jer veli „da ti ga ja nisam zaustavio, Bog zna, dokle bi ga voda odnijela". — Ja, pošto me švabin postupak poučio, ne dam što Mujo ište, ali opet kad pomislih, da se je i on namučio i da mi Mujo nije brvna kod sebe za­ ustavio, morao bih puno dalje hodati i tražiti, — nema fajde ničijeg .haka kriti — ponudim mu sedam seksera, a da mi brvno povrati. Mujo ne da, pa ne da, bez dva i po forinta. — Ma daj, Mujo bolan, tužiću te agjuntu, pa ćeš' mi ga dati đžaba! — ,,Aa, nedam !** — Daj! — opet ću ja, a on opet neda1. — A ja hos, bos pa agjuntu. — Kažem mu tako i tako: odnila mi voda brvno, pa ufatio Mujo Fatušić, pa mi sad hoće za njega da naplati dva i po forinta. — „Pa ima pravo. Podaj mu, koliko ište" — sasu agjunt na me hršum. — Ama kako ću, gospodine, kad je i onoga Švabe d ire k ,------- — pa mu pripovjedim, kako je bilo s mojim momcima i s onim Švabom. — Agjunt se malo promisli, pa me opet priupita za Mujino im e: — „Idi" — veli — „pa reci, nek ti direk vrati ba­ dava, pa ako ne htjedne, dogji pa ću ja poslati stražara po njega". — Ja odem Muji, a on opet neda. Ne vjeruje se meni, da me je agjunkt poslao. — Onda ja odem agjuntu, pa kažem, kako Mujo neda •— a nije mi meram tužiti ga, nego ja svakako mislim njemu dati, ono sedam seksera, što sam mu obećao — ali hoću da ga uvjerim, da mi direk mora vratiti džaba, kad se toliko zainadio. — Agjunt pošalje stražara po Muju, pa kad on dogje, a on na njeg sasu vatru, prijeteći mu, da će ga još oglobiti, ako mi brvno ne povrati džaba, a moj ti Mujo izagje, pa veli : „Daj mi barem ono sedam sek­ sera, što si mi nudio, a evo ti brvno pa vuci!“ — Ja Muju razgovorim, dam mu sedam seksera i kažem mu, kako sam ovo od Švabe naučio i kako mi je eto kod agjunta valjalo. �166 Gazanfer: Vox. . Strah me je! Kud pogledam svud kosturi i grobovi leđni I tužne vrbe nad njima stoje. Očajno trepti trava i glavu savio cvjetak medni, Disharmonija neka turobno ječi — zemlju potresa, Kao Demoni da pjesme poje. Bijednu Geju u blatu smrknuto gledaju nebesa: E, rek’ bi nebo se ljuti i krati joj svoj pogled sjajni, Što drži na sebi zlobu — ljude. Pakao zija. Iz grobova čuje se krik ljudski vajni: Pregji nam plaču gledajuć domaju, ko žrtvenik, gdje Ares ždere svoje žrtve huđe. Ja sam plač slušo, jeco, a plakalo je i srce moje. Kada grobovi leđni šapću, zbore i plaču i ječe Ko kip boli stojim i slušam glas: „Oj, plači čedo sudbe krute, nek potok suza ti teče! Boli srca l’ječi! Prije neg ćeš mr’jeti, sve suze proli I poput zimskog sunca skršen vas, Poćeš. Zadnji pogled Zemlji.ćpš slati pun ja đ a ib o li“ ! O .m an A. V.: Savremeni džihad (borba). M otto: Iza kjane f i ahiriz-zemani, la budde Un-nasi fih a mined-derahimi veddenaniri, jukimur-redžulu biha dihehu ve dunjahu. (Hadisi-šerif). Kako se sve mijenja na ovom svijetu, tako se je promijenio i nekadašnji stari način ratovanja (džihada), o kome mi ne kanimo ovdje govoriti, jer je to za nas manje važno, nego mi ćemo pokušati, da iznesemo ovdje jednu sasvim novu vrst džihada — rata, koji se i bez „ultimatuma" svaki dan vodi izmegju pojedinih naroda, a ta se vrst džihada na­ ziva „ m o d e r n i i l i s a v r e m e n i d ž i h a d „ , koji se razlikuje od pravog džihada jedino oružjem, pošto za ovo današnje ratovanje treba, d a je oružje: znanje, nauka i prosvjeta, bez kojih se sredstava ne može napredovati, pa čak ni opstojati u današnje doba. Najprije ćemo ustanoviti šta je svrha i maksad dži­ hada, pa ćemo onda pokušati, služeći se onim po­ znatim šeriatskim načelom: „ t e b e d d u l i e z m a n i l e t e b e d d u l i a h k j a m i n k j a r o l u n a m a z 1*, da nabrojimo bar neke važnije momente, kojima se postizava danas, ili bi se mogla postignuti spomenuta svrha. Džihad je jedna ( t a r i f bi i t i b a r i g a j e ) šeriatska ustanova, koja obvezuje Muslimane, da moraju za opstanak i očuvanje Islama i svoj život žrtovati — da moraju dakle ratovati u slučaju opasnosti i pogibelji po Islam. Prema tome svrha i glavna za­ daća džihada jest održanje Islama, a nije š i r i t i ga u ruci sa golom sabljom, kako to neki islamski ne­ prijatelji tumače i podmeću. Na koji način i kojim sredstvima se je ta svrha džihada prije postizavala, ni to nas puno ne interesira jer — el mazi la juzkjeru — stoga se ni time ne ćemo baviti, nego ćemo odmah preći na predmet ovog članka, naime kako i na koji način danas da čuvamo svoj uzvišeni Islam i pomoću kojih sredstava. Moramo prije nego li pregjemo na stvar , reći onako općenito (mudžmelen), koje se vrste džihada trebamo prihvatiti specijalno mi bos.-h. Muslimani, pa da udovoljivamo toj islamskoj zapovijedi i da se održimo u današnjem vijeku borbe i utakmice, a dosljedno tomu i da očuvamo svoj Islam, koji o nama zavisi. Hoćemo li se latiti puške, oštre bajunete, topa i mašinske puške? Ne, toga nećemo niti mo­ žemo. Mi moramo posegnuti, kao i svi drugi narodi, za moderno oružje i povesti savremeni džihad, koji 'se sastoji, ne u proljevanju krvi i rušenju gradova, nego u u s t r a j n o m r a d u i b o r b i za što većim ojačanjem u prosvjetnom, kulturnom, političkom i ekonomskom pogledu, jer su baš danas to bojna polja, gdje se vode ljuti okršaji i dijele mejd^ni. Ko imade hrabriju i moderniju vojsku, taj i vlada, on je gospodar položaja, a to će reći, ko imade veći broj i jaču falangu spremnih i valjanih radnika na tim poljima, taj i pobjegjuje, svak ga rešpektira i klanja mu se. Ovo bi bilo općenito i ukratko istaknuto, na kojim poljima moramo voditi rat i mi Muslimani, ako želimo ikako egzistirati u ovoj napaćenoj nam grudi i ako nijesmo radi počiniti i nehotice samoubijstvo, to grozno djelo, koje naš uzvišeni Šeriat, najstrožije zabranjuje svojim Sljedbenicima, prijeteći im se vje­ čitim patnjam a na onom svijetu. A sad ćemo navesti koji primjer, kako pojedinac, kao član islamske za­ jednice, vrši taj džihad i kako bi ga morao vršiti. Odmah naglašujemo, da je svaki postupak, čin ili propuštaj, koji vuče za sobom štetu Islamu — zločin (džinajet) protiv te gornje šer. obranbene usta­ nove, zbog čega bi trebalo odmah primjerenom ka­ znom opomenuti počinitelja i to, ne oduzimanjem slobode ni tamnicom, nego ga kazniti m o r a l n o : žigosati, izolirati i bojkotirati ga materijalno i dru­ štveno, dok god se ne popravi i ne okaje svoj gri­ jeh, koji se tiče svih Muslimana kao- jedne cjeline. (Ovdje dakako mislimo javni grijeh). A šta je s hidžretom u tom pogledu? Možda će kogod postaviti i ovo pitanje. Odgovaramo, da je hidžret u današnjem vremenu pravi zločin protiv Islama, to je atentat na Islam. Svaki onaj tutkun, koji se odluči da počini taj gjunah, indireictni je neprijatelj Islama, jer ga sužuje i šteti mu, pa makar on ne znam kakvu namjeru imao. On je nesvjestan, �167 on nema islamskih osjećaja, a još manje domovin­ skih, on je kao i obični hajvan. Velikodušnosti i pouzdanja u se on nikako nema; on nema one ot­ pornosti u svojoj duši, da hladno dočekuje neugodne udarce, nego zbog dreke jednog žandara ili zbog krivog pogleda od strane jednog gosp. stražara, on je već klonuo i odlučio odmah „osvćtiti" mu se i to nesretnim hidžretom. Žalosno! Mjesto da se zakonitim putem bori protiv onoga, koji mu možda čini krivo i napada ga nepravedno i da traži svoje pravo, ako ga je svjestan — on bježi u Tursku I Kamo Hadisi-šerif: „El-Islamu ja’lu ve la ju’la alej i"? Bori se i vojuj, jer je to danas džihad, pa ako pobijediš, postaješ gazija, a ako podlegneš, po­ staješ šehid, jer nisi htio uzmaknuti iz bojnih redova svoje jednovjerne braće u obrani Islama i voje domovinel U moderni džihad spada i to, boriti se na svaki način, da pošteno zaslužiš svoj kruh i da uzdržaješ svoje nemoćne, da učiš zanate, trgovinu, da svoju mladež prosvjećuješ i za život osposobiš. Na­ p o k o n da po mogućnosti iz svojih prihoda doprinosiš vazda po nešto islamskoj stvari, da se izmiriš sa svojim bratom Muslimanom, ako si u zavagji, pa ga u nevolji i tuzi razgovoriš i pomogneš mu bilo dje­ lom ili govorom, jer kako ono veli Alejhisselam: „Naj­ bolje djelo jest razveseliti i obradovati srce jednom Muslimanu11. Zaslužne ljude za Islam i narod priznavati i štovati, čime ćeš ih više oduševiti u njihovu radu. Bez svake sumnje, čeka obilata nagrada od Svemo­ gućeg one muževe, koji rade za Islam, pa smo ih dužni i mi štovati ma kojem staležu oni pripadali, jer su danas to naše moderne vojskovogje i javni radnici, što mi svaki ne bi mogli tu časnu i tešku zadaću vršiti, jer nam nekim ne dopušta borba za zalogaj kruha, a drugi opet ne bi znali ni umjeli. Stoga braćo, osvijestimo se i prihvatimo i mi kao i naši sugragjani drugih vjera, za rad, prosvjetu i nauku. Stupimo svi zajedno u borbu i osigurajmo sebi i svojoj djeci čvršću budućnost, da nas kašnje ne uznemiruju njihova prokletstva u našim grobovima. Ako hoćemo živjeti i opstojati na ovom svijetu, mo­ ramo se borjti i brže kretati, nego li dosad, jer ćemo inače iščeznuti kao da nas nije nikako ni bilo u današnjim jakim valovima sveopćeg napretka. Do­ sadašnju pasivnost i antipatiju prema svakodnevnim pojavama, koje se zbivaju oko nas, ako bi i dalje produžili, to bi značilo obaranje Islama i rušenje svoje egzistencije. Hadisi-šerif, što ga stavismo kao motto ovomu članku, znači u slobodnom prevodu ovo: „Moj ummet doživiće jedan vakat, u kom će morati sticati i namicati novčanih sredstava, ako žeH održati 1 očuvati svoju vjeru i svoju egzistenciju . Kako se vidi, to je doba danas i nastupilo, jer je materijalna snaga danas najveća snaga svakog po­ jedinca i naroda. Završujući ove retke, upravljam skromnu molbu na naše vaize po selima i gradovima, da što češće sa ćursa o ovoj temi progovore, a uvjeren sam, da neće biti badihava, jer naš svijet najviše polaže na ono što mu hodže kažu i riječi, koje dolaze s te strane, najbolje se slušaju i mogu da imadu željenog uspjeha. lzuddin: Vodonoša. (Sličica.) Ta svako ga u čaršiji pozna. Istom je preturio četrdeset i nekolike, a čovjek bi i nehotice rekao, da mu hoda barem šeždeseta. Eto, takav on izgleda. Kosa mu što obijelila, a što opala, lice upalo, da mu jagodične kosti gotovo vire na polje, a stas mu poguren. Odjeća mu pohabana i raznolika: kao ječerma mu služi nečiji stari i iznošeni prsluk, ispod kog se vidi pocrnila košulja, a starinski mu silah spaja prsluk sa čakširama, na kojima je sijaset zakrpa; napokon na nogama su mu opanci, iz kojih mu vire prsti. Uvijek ga možeš naći pred Osmanovom pekarom, gdje sjedi i bulji preda se. U mjestu je nestašica vode, te su je morali do­ nositi za svagdašnju potrebu ili sa Bosne, ili sa že­ ljezničke stanice, kamo je takogjer sa Bosne dovedena. A ljudi se naučili na njega, na Muju, da im on do­ nosi vodu, te je to bila sva njegova životna zadaća. Eno ga i danas, gdje je sio pred pekarom, da se malo odmori. U to se začu glas iz pekare: — Mujo! — Evo me, evo,— izusti Mujo kao preko volje. — Vode nestalo, uzmi kante. — Eto, sad ću, — reče Mujo, uze kante i pogje na vođu. A kad se vraćao s vode, koračao je sporo i pogurivši se, a svaki se čas odmarao. A kako i ne će? Dugo već on nosi vodu, a drvena mu poluga gotovo i u meso zašla. 1 tako on provodi zadnje dane života noseći svijetu vodu i krvavo zaslužujući koricu kruha. A nije on iz malena naučen na taj teški posao. U svilenu ga je dušeku majka rodila. Bio je u rodi­ telja jedinak. Mazili su oni svoga Mujagu i nijesu mu se dali ni za kakav posao prihvaćati. Kad bi mu bilo štogod krivo, oni bi ga parama utješili. A on se bogme naučio na trošenje. A kad je odrastao, imao je silu svojih akrana, koji su se na njegov račun veselili i krali Bogu dane. �168 Jednom su pravili teferić na obali Bosne. Tu ti se, Bože moj, veselilo i zabavljalo, kako to samo mlagjarija znade. Na kraju će teferiča reći jedan izmegju njih: — Dete, junaci, da vidimo, ko će dalje škrljom prebaciti pi-eko Bosne! — Hajdemo baš da okušamo, odgovore ostali. I svaki izabere sebi u pijesku škrlju i to što plosnatiju, te njom stadoše kušati svoju vještinu. Počeše se viti škrlje iznad Bosne, gdjekoja padne u Bosnu, a gdjekoja na drugu obalu. Gleda to i Mujaga, a kad dogje na njega red, maši se kese, izvadi zlatnu madžariju, s velikim je zamahom ispusti, a ona iščeznu iz vida i nestade je u svemiru. — Aferim, Mujaga, to mi je nešto, sa ushiće­ njem mu odobravaju drugovi. A sličnih se slučajeva vrlo često dešavalo, u ko­ jima je Mujo pokazivao svoju obijest Ali ide vrijeme, nosi breme. Otac umrije, a za neko vrijeme i mati, a naš Mujo nastavi svoj stari zanat. Živio sve raskalašnije. Sa svojim akrani.ma i ahbabima tratio je vrijeme po smrdljivim, birtijama, gdje se opajao zvucima ciganske muzike i slatkim riječima kelnerica i kasirica prosipajući novac nemi­ lice i nepromišljeno, kao da ga je na ulici nalazio. Ali dakako da to takvo življenje nije moglo vje­ čito trajati. Mujo je prodavao njivu po njivu, sad ovu sad, onu stvar, dok se nije najposlije morao rastati i sa kućom, u kojoj se rodio i na pošljetku ostati bez igdje ičega a uz to, po našem običaju, i bez ikakva znanja i zanata. I bezbeli, kao što i uvijek: nesta para, nesta pri' jatelja. Ostaviše Muju svi njegovi ahbabi, jer nijesu više imali šta, da od njega muzu. I evo, na što je sad Mujo spao. Ali to ne će za dugo trajati. I on sam osjeća, da mu je svakim da­ nom sve teže i teže rabotati. Zna, da će ga smrt riješiti tih muka. * Jednom sam s ocem išao uz rijeku Bosnu. Poljem se zelenio kukuruz kao more. — Vidiš, sinko — reče mi otac označujući rukom povelik komad polja — ova je zemlja bila nekada onog Muje, što nama vodu nanosi. A luda pamet sve upropasti. Nemoj, da budeš onaki! * A koliko ih kod nas ima kao M u jo !.... Šem suddin S arajlić: —. Slomljeno srce. Svud okolo svijet se veseli,, Srce moje veselja ne želi, Srce moje tugom otrovano. Srce moje u bol zakopano .. . Pustoš mi se pred očima stvara, Na spomenu duša se odmara, S tuge velje moje srce pati, Ne može ga svijet utišati — Onaj svijet što mi radost uze Ostaviv’ mi samo bol i suze, Da ih lijem za životom svojim, Duge dane i sedmice brojim, Čekajući kad će opet doći Stari dani, stare tople noći — Kad sam svoju mladost provodio, Kad sam pjevS i kad sam ljubio, Dok me ljudska ne otrže zloba Od tog slatkog mladenačkog doba, Srce tugom i otrovom preli, Ubi život — da se ne v e s e li.------- v R ifat S urejja: Kako je umoren Midhad paša i Damad-Mahmud paša. Midhat paša je poznat kao vrlo uman čovjek, koji je bio tvorac turskog ustava. On je bio nadah­ nut savremenim i naprednim idejama, koje je nasto­ jao u svome narodu nakalemiti, te je u tome mnogo i marljivo radio, težeći za reformom turske države, potpuno uvjeren, da se ona samo tako može spasiti od svoga rasula i propasti. Poslije neumornog rada i velikog napora na­ pokon mu je uspjelo, da ostvari carsko obećanje i da godine 1875. proglasi ustav i otvori prvi parlamenat. Ali baš kada se je parlamenat otvorio i narodni zastupnici otpočeli raditi, planuo je zlokobni turskoruski rat. Parlam enatf se je zatvorio, narodni zastupnici su se razišli kućama, da se više i ne povrate. Tadašnji vladar, Sultan Abdul Hamid dozvolio je proglašenje ustava s tom namjerom, da ga opet prvom zgodom ukine. Ali to ukidanje ustava nije bilo moguće izvesti, dok se ne ukloni i ustavodavac, Midhat. 1 usljed toga su se protivnici ustavnog uregjenja najprije požurili, da unište ovog narodnog ro ­ doljuba. �i 69 bvor je za to našao sredstva i za tili čas biše: jadnoga pouzdanika s misijom, da to mrsko djelo pribavljeni lažljivi svjedoci,, bezdiišnj i nesavjesni suci izvrši,, ali,, su opet s nekakvog razloga od tog odur i državni tužioci, te se u Yildjzu sastayi vanredno., stali, i zapovijed, oppzvali, Iza toga .su zaključili, da sudište, koje će suditi okrivljenom Midhat paši .i ga„otruju, no ni to im. nije uspjelo i tako su prošle drugovima. dyije gpdine, koje su,.bile pune bojazni i strahovanja Pa i ako se u toku rasprave jasno i otvoreno za apsolutiste. Toga vremena , bijaše, se Midhat paša raznolio i vidjela nevinost Midhat paše, Mahmud paše,. Nuri , paše, Šejhul-Islama Hajrullah efendije i ostalih, op­ dao prosjeći.. crni prišt, što mu je,bio skočio na ti­ tuženika, ipak su svi biji na smrt odsugjeni, jer se. jelu, koji je slučaj njegove neprijatelje veoma obve­ selio. Oni su se radi toga tako radovali,.da su sla­ tako želilp od strane dvora. Nu izvršenje te presude nad ovim nevinim,ror, vili najveće slavlje. Jer ako Mihat paša umre u što doljubima’ nisu silnici smjeli da odmah, izvedu, jer su bili više nego sigurni — njihova bi se želja ostva­ da su ih poubijali ili povješali u onaj čas, moglo s e ; rila i riješili se bojazni od toga, njima se -: pričinja je očekivati, da to proizvede nezadovoljstvo, pa i kr­ vajućeg, najvećeg bauka, koji, i ako je bio na hi­ vavu bunu megju narodom. Radi tega su im kaznu ljade milja od njih udaljen, ipak -je za .njih bio naj­ pretvorili u vječni progon i otpremili ih u Hidžns, u veći £trah. mjesto Taif, koje leži na sjevero-istočnom kraju.od Kad se razbolio oni su mu poslali jednog. ne­ Mekje i koje je od iste udaljeno oko devedeset kilo­ sposobnog liječnika, koji je valjda bio dužan, da mu metara. smrt pospiješi. Ali prognanicima nisu ni ovdje dopustili, slo-, Bolesnikovi drugovi, pošto su vidjeli doktorovu bodno kretanje, već su ih uhapsili u vojničku kasarnu*, nesposobnost, obratili su se Hidžaskom nam jesniku. u jedan, posebni odjel. i zahtijevali, da. im . dobavi . sposobnog . liječnika, ali Do tada u Mekji nije, bilo brzojava, no, malo carigradska vlada nije našla za potrebno ni da im poslije nego što su spomenuti prognanici tamo,do­ odgovori na tu .njihovu želju, budući joj je bilo sva^ tjerani, vlada je uspostavila sa Mekjpm brzojavnu " kako više stalo do Midhatove smrti nego do ozdrav­ žicu, da bi tim mogla što brže i što češće o njima . ljenja.,. Izvještaje dobivati, te im je za nadziratelje postavila,, No, gle čuda Božijega! Bolesnik se počeo opo­ najbesvjesnije ljude, kojima je bila zadaća, da im za-;. ravljati i prišt mu se zamlagjivati, premda mu se priječe bijeg i osujete im svaki sastanak spolja. skoro ..nikakva njega ni pažnja . njegovom liječenju Pa i ako su sve te najstrašnije mjere predu- nije obraćala. I tako se Midhat paša .spasi bolesti, čiju su zete, ipak je carigradske apsolutiste neprestano uz­ nemirivala misao, da ne bi Midhat paša pobjegao u smrt carigradski, apsolutiste svaki čas očekivali. Kada je u Carigrad stigla vijest o poboljšanju Evropu, i ta im bojazan nikako nije dala mira ni pokoja, jer ako bi slučajno Midhat paša pobjegao u Midhat pašina zdravlja, ona je silno sneveselila njiEvropu, tada bi im se planovi poremetili, koji su u gove protivnike, te su se oni odlučno riješili, da se . naprijed bili zasnovani, pa bi se možda ponovno ovaj po njih strašni čovjek na -koji bilo način sma­ mogao otvoriti parlamenat, te narod državnu upravu kne. U tu su svrhu odredili najbiranije ubojice i kr­ u svoje ruke uzeti i time dokončati njihov apsolu­ voloke, koje su našli u osobama pukovnika (miralaja) Lut.fi. i majora (binbaše) Bećira. tistički režim. Bećir se je najprije poslužio varkom, davši U tome vječitom strahu oni su bili dobili tvrdo .1 ubjegjenje,. da je opstanak ustavnog, režima skopčan prognanicima otrovno mlijeko; ali se je za to sa­ znalo,) time je zločin osujećen... Iza toga im je mes Midhat pašinim flbiti“, pošto je on u ono vrijem?,;I bio od svih pristaša ustavnog režima najmoćniji i u . ćano'otrova u jelo, ali je i to izašlo na vidjelo. Po-» narodu najuplivniji. Stoga su uzeli za svoj glavni za­ slije toga su svim silama radili na tome, da prido­ datak,. da rade na tome, kako. bi se taj, po njih , biju njihove poslužitelje,: kako bi mogli izvršiti svoje opasni, čovjek smaknuo i time uklonio za uvijek: zlpčinsko djelo — da uhapšenike otruju, No poslu­ žitelji su im otvoreno kazali, da na to oni ne mogu,, s puta. Ali je bilo, veoma teško to krvavo djelo izvesti, pristati, govoreći, da se oni boje Boga i njegove kazne. Siroti prognanici* pošto su saznali za ove svajer je ovaj veliki čovjek bio veoma vigjena ličnost i n Evropi, a naročito mu je bila prijateljski naklo­ kidanje urote protiv njihovih života, poduzeli su sva sredstva, da .se što bolje uzmognu držati na oprezu. njena Engleska, kao što su uz njega odlučno stajale i sve pristaše ustavnog režima i reforama u Otoman- Od tada nisu više htjeli da piju mlijeko ni kahvu, niti su htjeli da jedu ono jelo, koje bi im se s polja skoj Carevini. Dvije su godine carigradske apsolutiste krojile . donosilo, te, koliko je bilo moguće, svi bi zajednički planove, kako će ga umoriti, a da bi od sebe od- obnoć na izmjenice spavali, da bi tako mogli da bu­ straanili svaku sumnju. Jedan put su čak bili posla du na oprezu od potajnog noćnog nasrtaja. �170 Iz Carigrada su svaki čas dolazili brzojavni se vidjeti, da je Midhat paša pogodio pravu istinu. nalozi na Hidžaskog valiju, da se što prije naumTada Midhad paša dade pozvati džellada, krv­ Ijeni zločin ima izvršiti, a ovi ih u najvećoj tajnosti nika majora Bećira, na kojega, kada dogje, stavi isto u Taif naručenim za to ubojicama saopštavao, čime pitanje: je u njima sve to više potstrekavana misao ovoga S kakvim pravom hoćete, da nas rastavite gnjusnoga zločina. jednoga od drugog? Ili hoćete, da nas rastavite, te Bilo je to godine 1301. dvadesetog Redžepa, u onda poubijate! srijedu na veče. Midhat paša, pošto je klanjao jaciju, Bećir, koji se nije nadao ovakom pitanju, te sio je u jedan zakutak sobe, te se duboko zamislio. koji je mislio, da su zatočenici štogod doznali o Gledajući ga tako zamišljena i duboko zabrinuta njihovim paklenim namjerama, preplašeno i zbunjeno odgovori: njegov drug Mahmud paša ga zapita: — Šta ste se zamislili paša-efendi? — Ne, gospodine, ne, sačuvaj nas Bože od ta­ — Ništa! Mislim na smrt! — odgovori Mid­ kove misli! hat paša. ‘— Ima nečega podmukloga u tom vašem „ue“ — Kakvu smrt? — reče Midhat — mi sumnjamo. Nego nam tačno i — Da, na smrt mislim. Smrt je jedna gorčina, otvoreno recite istinu i ništa ne krijte! Jeste ii dobili koja traje pet minuta, ali kojom je smrću bolje i kakav sličan nalog? lakše umrijeti? Ili je lakše umrijeti, da me objese ili — Za sada nemamo još takve zapovijedi — od­ strijeljaju, ili razboljeti se, pa onda umrijeti prirod­ govori krvnik, a u očima mu zasvijetli divljačka podnom smrću — o tome mislim — jer moje je tijelo muklost — no svakako vojnik mora izvršavati što oslabilo, iznemoglo, moja je starost već dostigla šes- mu se zapovjedi! — završi cinički i zlurado. deset petu godinu. .Više nije tfobro za mene živiti. Ove posljednje Bećirove riječi tako su jako Da više nisam ni ^astao iza one bolesti najbolje bi djelovale na sve nemoćne zatočenike, da im se je tilo . Ali šta da činim,c kaVia smrtni čas jgš_niie dlaka od užasa ježila. došao. Pošto su Midhat pašina poslužitelja Arif agu Ovdje su zbog nas uhapslfll još nekoliko bi­ na drugo mjesto zatvorili — to je on ostao u sobi samo sa Namik paša zađe Ali bejom, sa kojim se je jednika, pa bar da stt""se oni spasili. Ove su se Midhat pašine riječi jako kosnule u tri sahata a la turka u svoju sobu zatvorio. (Svršiče se). srca nevinih osugienika, koji su svaki čas očekivali svoju smrt. U to doba podzapovjednik čuvara MemiŠ upade u sobu, te krupnim glasom progovori: — Naredio mi je gospodin zapovjednik, da vam kažem, da vam je svaki sastanak zabranjen. Dakle, Mišljenje Roberta Kocha o suzbi­ izvolite svaki u svoju sobu Na ove Memiševe riječi, Midhat paša i Da- janju tuberkuloze. , .tttt mat Mahmud paša odgovoriše: - Dr R. V-ć. — Mi ne ćemo nikud odavle maknuti, već ako nas vi s bajunetama na to prisilite. Radite kako Jedan od najvećih radenika na ispitivanju tuber­ znate! kuloze bio je Robert Koch. On je prvi pronašao i prvi Memiš ih zapita: uzrok te teške bolesti i tim se pitanjem pored ostalih — Hoću li ja tako kazati gospodinu zapovjed­ naučnih pitanja cijeloga vijeka bavio. Razumije se po sebi, da se slavni Koch nije bavio samo ispitivanjem niku ? # — Da, tako mu kaži! — odgovoriše zatočenici. bolesti kao strogi nauče nj ak, no je uvijek, kao veliki Midhat pašu je ovaj dogagjaj bacio u sumnju, humanista, najviše i na to mislio, na koji bi se način te pozva poručnika Ibrahima, koji za kratko dogje mogla ta po čovječanstvo opasna bolest suzbiti, pa naposljetku i sasvim uništiti. Svojim epohalnim rado­ zajedno s Memišem. — S kojim nam pravom hoćete da sprječavate vima on je dokazao, da je glavni izvor zaraze sam sastajanja? — zapita Midhat paša oštrim glasom, na bolesnik koji ima tuberkulozu, i da se jektikom tako produži bez okolišanja: zarazimo, ako uzđišemo vazduh, u kom se nalaze tu­ — Ako vam je namjera, da nas najprije rasta­ berkulozni bacili bolesnika. Gdje nema tuberkuloznih vite a onda ubijete — kažite nam! T a od onog smo bacila nem a ni tuberkuloze. Mnogo manja opasnost mlijeka saznali, da se nešto takova namjerava i od tuberkuloze p ri’eti od mlijeka bolesnih krava.Ako hoćemo, dakle, da zdravo stvorenje sačuvamo od tuber­ plete. Ibrahim i Memiš počeše na ovo pitanje nešto kuloze, stoje nam dva puta: ili treba učiniti neškod­ m ucati i zbunjeno odgovarati, a baš iz toga moglo ljivim zarazan otrov (bacile), koji se u,ispljuvku bo- H ig ije n a . �171 tesnikovom nalazi, ili samog nosioca zaraze, to jest tuberkuloznog bolesnika, od dodira sa zdravim odvo­ jiti. Pitanje je sada, koji je način bolji i kojim se može više postidi; da li da se ide zatim , da se ispljuvak bolesnikov koji nosi zarazu, odmah uništi, ili bi trebalo pristupiti mnogo sigurnijem sredstvu, a taj je da se što više bolesnika, koji raznose zarazu — odvoje (izoliraju). Posljednjih dvadeset godina, prvi naučenjaci su to pitanje proučavali i bilo je mnogih koji su za tu­ berkulozu predlagali onaj prvi ptit, da se radi svima sredstvima na tome, da se ispljuvak bolesnikov učini bezopasnim za okolinu, a mnogo ih je više bilo, koji su mislili, da će energičnim mjerama, a to je ovaj drugi put, odvajanjem samoga tuberkuloznog bolesnika, biti mnogo više koristi, i da će se time tuberkuloza prije i jače suzbiti. Za onaj prvi put, da se na ispljuvak bolesnički pazi, da se on uništava i da se bolesnik ne mora od kuće odvajati, bila je glavna škola Fran­ cuska sa svojim čuvenim Ijekarima, Kalmetom i osta­ lim, a za ovaj drugi put, izoliranjem bolesnika po bol­ nicama itd. bilo je isto tako vrlo mnogo pristalica, naročito u Njemačkoj. (Ovo važi razumije se sve za one teže bolesnike sa otvorenom tuberkulozom a ue lake i početne slučajeve, koji se s uspjehom mogu da liječe i kod kuće i po bolnicama).'NNo što je za borbu protiv tuberkuloze vrlo karakteristično i što je za slavnoga Kocha vrlo važno, te je'preokret, koji je na­ stupio u Kochovom mišljenju o suzbijanju tuberkuloze. Poslije tolikogodišnjeg rada na suzbijanju tuberkuloze, dvije tri godine prije svoje smrti, sam je iskreno i otvoreno kazao, da misli da je u suzbijanju tuber­ kuloze izoliranjem danas nemoguće postići potpun uspjeh, no da se mora raditi što više na onom prvom načinu: učiniti bezopasnim ispljuvak samog bolesnika, ali u samom domu bolesnikovom. Na konferenciji internacionalnoga društva za su­ zbijanje tuberkuloze u Filadelfiji, septembra 1908. godine, držao je profesor Lajbe iz Vircburga vrlo duhovito predavanje o tome, kako bi trebalo mnogo energičnije raditi na tome putu, odvajanju bolesnika, i kako bi time mnogo više i mnogo prije postigli, da se tuberkuloza u čovječanstvu smanji i uništi. Poslije predavanje još nekoliko ljekara koji su u istom pravcu govorili, u diskusiji je uzeo prvu riječ Koch. U svome govoru je sam priznao, da više ne vjeruje u to, da će se moći tuberkuloza tim načinom uništiti, no da će se, pored toga načina, morati mnogo više pažnja obraćati baš na one, koji ostaju kod svojih kuća, i tamo ih učinimo bezopasnim za okolinu. Tim svojim govorom Koch je otvoreno i javno priznao veliku važnost po suzbijanje tuberkuloze po francuskom načinu tako zvanim dispanzerima, ali i time je kao naučenjak pokazao i opet koliko je bio velik i kako je svoje ideje smjelo mijenjao, ako bi se uvjerio, da će time više čovječanstvu koristiti. Govor Kochov držan u Filadelfiji je ovo: „Gospodo, Pošto bih htio, da se i ja o ovako važnim pita­ njima, o kojima smo sada čuli ovako odlična preda­ vanja, izjasnim, to bih vas molio, da mi ne uskratite vrijeme za to.*) Ćuli ste, da je osnovna ideja sviju mjera, koje su ovdje sada spomenule ta, da se tuberkulozni bo­ lesnik izoluje (odvoji). Ta osnovna zamisao je, bez sumnje, najtačnija. Mi smo odvajanjem zaraznog bole­ snika, i to u sasvim prvom stadijumu, imali najveće uspjehe u onim bolestima, koje smo prije bili sma­ trali za naj zarazo ije, kao što je kuga i kolera. Kuga je baš slučajno sada rasprostranjena skoro po cijelom svijetu. Vi imate sada ovdje u Sjedinjenim Državama, koliko, ja znam, jedno veliko pristanište, koje je zara­ ženo kugom. Može biti da to mnogi od vas i ne zna, jer se to tako u tišini radi, da se jedva može što primijetiti. U pregjašnja vremena, ne bi to lako išlo, tada*bi iz tih nekoliko slučajeva, koji su se u pri­ staništu pojavili, proizišla čitava morija kužna i na­ stupilo bi stanje, koje smo u Indiji vidjeli, da godišnje umiru na sto hiljada bolesnika od nje. Ali tako što ne može da se dogodi u civilizovan'm zemljama, koje se koristiše novim uspjesima naučnim. Sada je to samo za to, što se prvi slučajevi, kako se poznadu, a možemo ih sada, bakteriološki vrlo brzo poznati, odmah izdvajaju i time se učine bez­ opasnim. To isto vrijedi i za koleru. Prije smo rri na primjer u Njemačkoj, uvijek kad god je u Rusiji zaraza kolere vladala i mi zarazu dobijali i uvijek smo gubili u njoj mnogo hiljada ljudi. Sad je to sve drukčije. Za posljednih deset do dvadeset godina imala je Rusija četiri do pet zaraza kolere, od kojih smo i mi nekoliko slučajeva kod nas dobili. U pregjašnja vremena je redovno od tih slučajeva, koji su nama pre­ neseni, buknula epidemija kolere. To više nije danas. U svih ovih pet epidemija, pošlo je nama za rukom, da zaustavimo bolest, ne time, što smo na granicu postavili karantin, ili što smo putnike sprječavali, da iz Rusije dolaze u Njemačku, ili što bi im robu za­ državali. Mi puštamo putnike slobodno, svu robu koja nam dolazi primamo i dozvoljavamo slobodan sao" braćaj i lagjom i željeznicom. Samo se pazi na to, da se svaki prvi slučaj, ma gdje došao, odmah uhvati, odvoji i time učini bezopasnim. Ali to smo mi u stanju učiniti tek od onog doba, od kad smo u stanju pojedinačne slučajeve azijatske kolere sigurno, bakteriološkom diagnozom, da poznamo. I sada vlada opet dosta jaka zaraza kolere u Rusiji, i, kao što iz novina vidimo, već su se i nekoliko su­ mnjivih slučajeva u Njemačkoj pojavili, koji su iz Rusije do li, i sada će se opet pokazati, da li će se ’) Pošto je to bila diskusija, to je bio svakom ograničen broj minuta, koliko može govoriti. �172 ono, sto sam sada spomenuo i u što ja dobro vjeru­ ne bi nikoga mogli inficirati, da bi time opet znatan jem, doista i ispuniti. Eto, tako stoji sa uspjesima uspjeh postigli; Sto manji broj bolestnika uzmemo, to koje dobijamo, kada kod zaraznih bolesnika prve slu­ će lakše ići smanjivanje, ali sam se nadao da će broj izoliranih -biti sve veći i da će se tim načinom uspjeti' čajeve odvojimo (izoliramo). Ali ako kakva zaraza uzme takve razmjere kao da se jektična zaraza smanji. Ali sam ~ja u pošljednje vrijeme stekao iskustvo, što je uzela epidemija kolere u Hamburgu (1892 g.1), to se onda na izoliranje ne može ni misliti, to se koje mi je moju iluziju ne samo pokolebalo, no mislim onda mora gledati kao u kakvom velikom požaru, da sasvim razorilo. Ja sam imao prilike da upoznam jednu zemlju3) gdje ima vrlo mnogo lepre, i gdje se se spase ono, što se još spasti može. Skoro tako isto stoji i sa tuberkulozom. Tu mi već od 40 godina svaki leprozni, kako se nagje, izo­ ne stojimo pred jednom zaraznom bolešću, koja nam liranjem učini bezopasnim. Ja sam znao još od prije,' se pojavljuje u pojedinim slučajevima, nego tu već da se tako radi u toj zemlji i mislio sam, da će s e 'i gori, tu stoji već cijela zgrada u plamenu, tu već ne tu isti uspjesi postići, kao i u Norveškoj. Kad sam ja sam u tu zemlju otišao, ja sam "se možemo na to misliti, da odvojimo sve bolesnike. I pored svega toga moram priznati, da ne smijemo pre- na moje veliko iznenagjenje uvjerio, da te m jere1 nebregnuti sve te mjere, ma da nam neće biti mo­ tamo nisu imale nikakvog uspjeha. Lepra je po sta- • gućno, sve tuberkulozne da izoliramo i da ih napra­ tistici ostala na istom niveau-u kao i prije 40 godina, vimo bezopasnim. Teoretski bilo bi to najbolje. To bi ili je čak i nešto narasla, kada se uzme u obzir broj bilo najprostije sredstvo, da se tuberkuloza brzo uništi, priraštaja stanovništva. Tada sam se ja zapitao, kako ali je to praktički sasvim.neizvodljivo. Kada već ne se to može protumačiti? I ja sam sepotčudio, da to sebi možemo misliti na to idealno stanje, to držim ipak, objasnim 1mislim da sam objašnjenje u ovome našao. da je vrlo važno, da m i,u ako ne sve, a ono bar Poznato je, da je lepra vrlo dugotrajna bolest, i da toliko tuberkuloznih, koliko je moguće, izoliramo, i smo dugo vremena u sumnji, da li je j dan čovjek da ih, izvinite mi oštriji izraz, učinimo neškodljivim. bolestan od lepre ili ne, i prije no što se klinički Ne mislim ja tim, da bolestnika sasvim otstranimo, bolest nesumnjivo utvrdi, progju kadgod i godine. nego da ga dovedemo u takve prilike, da nije više Leprozni osim toga imaju računa da svoju bolest što više prikriju, jer čim se dozna za njih, čeka ih teška • štetan, da ne može više nikoga zaraz'ti. Ali moram priznati, da sam se ja od ovih mjera sudbina; i tako je došlo, da se leprozni izoliraju tek izoliranja tuberkuloznih, "-prije više nadao, no što se • pošto je bolest već postojala godinu, a negda i tri sada poslije ovih mnogih iskustva, mogu da nadam. do četiri godine. Ja sam jedan broj tih leproznih bo­ Ja sam prije mislio, da ako uspijemo samo jedan lesnika sam ispitivao i pitao ih, koliko su se dugo srazmjerno veći dio tuberkuloznih da izoliramo, — osjećeli bolesni, prije no što su bili izolirani ? Tada (ja pod tim uvijek razumijem samo one, koji su je jedan izjavio jednu, a drugi dvije do četiri godine. opasni), da će se tada uspjeti, da se polagano broj Mi pak možemo, sa sigurnošću reći, da je taj čovjek novih infekcija smanji. Ja sam ovo uvjerenje stvorio još duže bio bolestan, samo nije znao. Možemo dakle na osnovu iskustva, koje se leprom (gubom) učinilo*). uzeti, da su se ti sada izolirani leprozni 2 do 3 godine Ona je vladala u Norveškoj do skora vremena u dosta prije toga bavili u svojoj porodici, sa mnogim ljudima velikom obimu, a tada se počela tim načinom suzbijati, u dodir dolazili i njih zarazili. Iz toga izlazi, da kako mi sada zamišljamo sa tuberkulozom da činimo. su bolesnici docno izolirani. Time ja mislim, da Ali se tačno odmah uvidilo, da nije mogućno sve se može protumačiti, što se lepra u zemlji nije sm a­ leprozne u sklonište dovesti. Ali se ipak dovelo toliko njila. Ja se bojim, da i kod tuberkuloze ne bude tako koliko se moglo. Isprva ih je bilo malo a poslije je isto. Ja sam već toliko puta čuo mišljenje, da je već bila četvrtina gubavih u skloništima. I ta mjera sraz­ velika dobit to, ako se tuberkuloza zadrži u sanatoriji mjerno nepotpuna, jer je samo. jedan dio bolestnika tri mjeseca. Sanatorijama se to upisuje u zaslugu, bio izoliran, imala je toliko uspjeha, da je lepra u što tuberkulozne,, istina, ne zadržajavaju cijeloga života, Norveškoj postepeno opadala. Ja sam sebi predstavio, ali su ipak privremeno bolesnici izolirani; Po iskustvu da mi možemo nešto sličnog i sa tuberkulozom da na lepri, ja se ne bih ničemu dobrome mogao nadati učinimo, kao sa leprom, i da bi, kada bi bar dvanaje- od takvog privremenog izoliranja. Ja mislim, da je dotični bolesnik već prije • no stinu tuberkuloznih mogli poslati u zavode, odakle što je došao u sanatoriju, sve inficirao, koje je infici­ *) U Hamburgu je bila 1892, augusta m jeseca velika epi­ rati mogao. Ako se iz zavoda vrati,' i ako još u is­ dem ija kolere. Za kratko vrijeme od dva mjeseca obolilo je u pljuvku ima bacila, tada će zaraziti ove, do kojih sam om Hamburgu oko 18000 bolesnika. *) Lepra (guba, prokaza) je zarazna priljepčiva bolest, koja se prenosi bacilima, koji su vrlo slični tuberkuloznim. Lepra se prenosi dodirom, bilo neposredno sbolenika, bilo po­ sre d n o preko njegovih stvari. *) U originalnom govoru, koji je štam pan na njemačkom jeziku, ne stoji koja je to zemlja, ali u izvodima francuskom i engleskom u istoj knjizi - o tom govoru stoji, da je to Japan'. �r 1 ■173 dospije. Osubitu to važi za bolesnike u posljednjem stadijumu bolesti, koji masama bacile izbacuju i zbog svoje slabosti, upućeni na tugju njegu, te su zbog toga još .opasniji. Ako oni ne budu za cijelo vrijeme te perijode izolirani, ništa nam neće pomoći. Ja bih, dakle, na osnovu toga iskustva došao do zaključka, da bi izoliranje trebalo samo tamo upotrebiti, gdje bi moglo biti trajno primljeno. Ja mislim da i ako ne bi mogli sve izolirati, da bi ipak bilo koristi ako i jedan dio izoliramo, ali nam samo mora biti jasno, da izoliranje na kratko vrijeme neće skoro ništa koristiti. Pošto se izoliranje (pod prilikama, koje ste iz prošlih predavanja čuli), može samo u skromnoj mjeri izvesti, to ćemo mi neškodljivost bolesnika da gleda­ mo u stanu da provedemo, ma da onda više nije pravo izoliranje. Izoliranje u stanu zahtijeva mnogo drugih sredstava, u koje ja sada ne mogu da ulazim. Ja sam samo htio da svoje gledište u tome pitanju iskažem, koje se dakle u tome sastoji, da mi treba što je moguće više po bolnicama itd. da izoliramo, ali tada što je moguće duže, a gdje to ne možemo da učinimo, moramo pokušali da izvedemo izoliranje u samom stanu bolesnikovu (metoda s dispanzerima). * Ove iste misli, koje je Robert Koch iznio na konferenciji u Filadelfiji, iznio je i u svome govoru u Štokholmu, prigodom podarene mu Nobelove na­ grade za radove na medicini. I tu je Koch izrazio mišljenje, da će dispanzeri biti najbolje sredstvo pro­ tiv tuberkuloze i poželio, da se takve ustanove rasprostru po cijelom svijetu. „Zdravi cw. Rr form a m edresa' u Buhari. Da stane na put užasnom zastoju, koji vlada u buharanskim medre­ sama, izdao je novi Emir, Sejjid Mir-alem džan Ture na sve muftije jedan ferman, čija se suština sastoji iz ove zapovjedi: »Svake godine u Buhari ,,svrši“ nauku na hiljade talebe, nu megju njima ne bude ni pet pravih alema. Ovom neuspjehu talebe najviše je kriva okolnost, da se softama kazuju kojekakve nepotrebne ,,hašije“. 1 da nije ovih besmislenih hašija, kojima se ubija drago­ cjeni umur talebe, naučili biše gjaci bar šeriatske mes’ele. Za to nalažem, da se od sad ove nepotrebne »hašije« izbace iz predavanja i neka se kao obligatni dersovi predaju hadis i tefsir!" Ovaj je ferman naišao na silno odobravanje i zahvalnost talebe, koja je još odavno tražila reformu. Mjesto nepotrebnih kjitaba i hašija u mnogim su me­ dresama započeta predavanja iz „fikha" i „usuli — fikha“. U Buhari ima dvadeset i pet hiljada talebe. * * * Prenoseći ove radosne vijesti iz uvaženog cari­ gradskog lista „Sirati Mustekima“, ne mogu da ne upozorim na jadno stanje naše nastave u medresama, darul mualliminu i mektebi ibtldaijama'.i da ne konstatujem t u ž n u č i n j e n i c u , da je samo n a p a ­ p i r u o s t a o zaključak naše prosvjetne ankete, kojinrv je završen zapisnik zadnje njezine sjednice. Ovaj zaključak glasi: „Reisul-ulema Hafiz S. ef. Šarac veli, d a će sazvati anketu n ajk asn ije mjesec d an a iza rasp u sta sad an je saborske sesije, a ako vidi da se može raditi, zasijedaće anketa u isto vrijeme sa lemaljskim saborom14. Reisul-ulema veli!... Završujem....... — ib. — i kulturne bilješke. L istak. Književne XacaHariiHiiu;a, ApaMCKa e,imca y CTiisoBHMa c njeIz ielamsKog svijeta. Radi reform e nastave sastavio je perzijski mi­ nistar prosvjete, Hakjimul-Melik, naročito povjerenstvo (anketu). Nadzor nad „ilmijje“-mektebom u Teheranu povjeren je jednom franceskom profesoru, koji je dobio nalog, da ovaj mekteb reformira kako bi služio kao uzor ostalim mektebima. U medresi koja nosi ime „darul-funun“, a u istinu je zanatlijska škola, zaključeno je otvoriti posebne sunufe za odgajanje učiteljskog podmlatka. Ujedno je odregjeno, da se dvadesetorici svršenika ovog mekteba dadnu državne Stipendije, da mognu otići na evropske škole. Čine se priprave za otvorenje pravnog fakulteta u Tehcranu i podignuće nekoliko ženskih mekteba. BaiteM. Jlo6\um cmo Ha npHKa3 obo hobo AjwK> Aaefcce IIIaHTBha njerHHKa, Koje je n3Aa.na n HarpaAH.ia ,,MaTnga epncKa'. OBa ApaMc-sa cjintca npmca3&Ha je npBii nyT jeceHac y CpneKOM HapoAnoM II 03 :>piiinTy y BnorpaAy, na je BMajia Beoina ^ajen ycnjex. IIpenopy,jyjeMo je Hamhm uiiTaTejbUMa. �G ajretov g la sn ik . Javne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno pogača". Hasan Hadžalić iz Sarajeva darovao je prilikom otvo­ renja bakalskoga dućana K 2‘50 „Gajretu" radi ikbala i sreće u poslu. Avdaga Kulović, berber iz Sarajeva položio je iz kašice broj 16, koja se nalazi u njegovom dućanu, K 410. Ljubo Janković iz Medriče darovao ie prilikom posjete društvenih prostorija K l '— „Gajretu". Muhamed Džabija položio je iz kašice broj 440 K 16'50, koja se nalazi u upravi Gazi Husrefbegova vakufa u Sarajevu. Muhamed ef. Prpzarac, činovnik »Madžarske banke" priložio je „Gajretu" 10 K dobrovoljnog priloga. Alija Muranović povjerenik »Gajretov" u Kulen Vakufu poslao je iz kašice broj 212, koja se nalazi u tamošnjoj Islam, kiraethani, K 4T2, a iz kašice br. 216, što se nalazi kod Muharemage Sehovića u du­ ćanu 66 helera. Hasan Omanović iz Trebinja darovao je Gajretu K l '— a Živojin Kujin, nadcestar 'takOgjer iz Trebinja K 1 —. Suljaga Šehović iz Trebinja sakupio je za „Firdusov mearifski fond« K 16. Priloge darovaše: S. Sehović K 5.—; Mihajlo Duvnjak K 2: po 1 K : Mahmud Arnautović, Ahmed Jakubović, Suljo Kapičić, Hasan Mujičić, Hadžo Kovač, N. Avdić, Arif Volić, Ramo Jahić i Ahmed Avdić. Avdaga Dizdar povjerenik društva u Kotor Va­ roši sakupio je prilikom otvorenja tam. islamske kiraethane, na glavnoj skupštini K 2190 »Gajretu«. Pri­ loge dadoše : Halilaga Salihagić K 4; Avdaga Dizdar, K 3; po 2 K: Hasanbeg Dedić Salihaga Salihagić, i H. Muharemaga Karaselimović; po 1 K: Husaga Zajmović, Mustafa Dizdar Hafiz Jusuf Fazlić i Kasim Karić; po 60 h e l: Husein Hadžić i Hasan Dizdar; po 50 hel.: Ahmedaga Plićanić i Mustafa Smajlović; po 40 hel.: Husein H. Horak i Salih Pličanić; Haki ef. Hagjagić 30 hel.; Derviš ef. Gjikić 20 hel. Povodom proslave desetgodišnjice službovanja sudca u Kotor Varoši sakupljeno je na sijelu K 2'30 »Gajretu". Prilikom sijela u činovničkoj čitaonici u Kotor Varoši sakupljeno je K l '— „Gajretu". ..Prvi islamski soko“ u Tuzli priredio je 22. pr. mj. zabavu, te je od čistog prihoda iste dobio »Gaj­ ret" jedan dio u iznosu od K 88' — Priv. zem. banka u Sarajevu, prilikom zaključka poslovne godine i podjele čiste dobiti poslala je .,Gaj­ retu11 *000 kruna dobrovoljnog priloga. Nikifor Dučić, trg. iz Tesnja priložio je prilikom posjete Gajretove kancelarije 3 K. Omer ef. Udovičić I. muallim iz Prusca (kod D. Vakufa) sakupio je prilikom Hatme u tam. „Mektebiiptidaiju K 5 0 8 dobrovoljnih priloga za »Gajret«. Svima plemenitim darovateljima kao i sakuplja­ čima ovih humanih priloga čast, hvala i priznanje. — Zivili! — Nastaviće se. — Društvene vijesti. Z e m a ljsk a b a n k a — „G ajretu". Kao i ra­ nije nekolike godine, sjetila se ova velika i ugledna banka i ove godine našega društva, pa mu je iz svoje prošlogodišnje čiste dobiti darovala znatnu svotu od K 1000'— (hiljadu kruna). Ovom obilnom potporom je zemaljska banka znatno pomogla „Gajret" u njegovom blagotvornom djelovanju na kulturnom podizanju našega elementa, radi čega joj ovim izričemo javnu hvalu i priznanje, nadajući se, da će naše društvo biti s te strane u buduće potpomagano! P r c r e d e n a n a tu r sk i. U posljednjem broju (141.-om) najuglednijeg turskog književno-kulturnog časopisa, carigradskog „S i r a ti M u s t e k i m a", izišla je u turskom prevodu pripovijetka našega odličnog saradnika Hazima Muftića „ P o d i v l j a l e o v c e " , koja je štam pana u 7. broju ovogodišnjeg „Gajreta". Prevodilac, „Bosnali-Hidajet" (pseudonim) je tim povodom posvetio simpatičan članak piscu ove lijepe stvari i dotakao se je i naših prilika u medresamu i Šeriatskoj školi. Taj članak našega odličnog turskog druga, „Sirati M ustekima" donijećemo u narednom broju u našem prevodu. Z a b a v a u k o r is t „G ajreta". Islam ska čita­ onica u Gacku priredila'je 25. aprila o. g. zabavu, čiji je čist prihod bio namijenjen u humanitarne svrhe i to: V* u korist društvene blagajne, */« u korist „Gajreta" i V* u korist društvene knjižnice. Ova dobrotvorna zabava imala je veoma dobar uspjeh, te je donijela K 385 34 čista prihoda, od čega je pripalo K 96*35 „Gajretu". Rodoljubivi Muslimani maloga Gacka, u kojemu „Gajretovi" poslovi imadu jedno od prvih svojih središta, mogu da budu primjerom mnogim mjestima naše domovine. Živili rodoljubivi članovi uprave islamske či­ taonice u Gacku, koji u svakoj prilici dokazuju, koliko im leži na srcu kulturni napredak nas muslimana u ovim zemljama! Skupština „Gajretova". IX. redovita glavna skupština Muslimanskog potpornog društva »Gajret« u Sarajevu obdržavaće se u subotu dne 4. Redžeba 1329. (1. jula 1911.) u prostorijama društva „Gajreta" u Sarajevu u l'U a la turca (u 3 sata po podne). �175 Dnevni red skupštine je: 1. Izvještaj tajnika o dje­ lovanju odbora. 2. Izvještaj blagajnika i revizora. 3. Predlaganje proračuna; 4. Interpelacije; 5. Podjeljerje apsolutorija odboru; 6. Izbor novog odbora; 7. Pred­ loži; 8. Evenlualije. P r i m j e d b a . Ne uzmogne Ii skupština zbog ne­ dostatnog broja članova stvarati zaključaka, sazvaće predsjednik usmeno drugu do 8 dana, koja bez ob­ zira na broj prisutnih članova može zaključivati. (§ 23. Gajretovih pravila). Odbor društva »Gajreta«. N asrtaj n a ,,G ajret“ . Na žalost, i u današ­ njem broju se moramo baviti istom onom temom, kojom smo se u posljednja dva broja bavili. Moramo naime odbijati nasrtaje, što se vrše na naše društvo, društveni odbor, a naročito na društvenog poslovogju i urednika našega lista. Ovdašnji „Musavat" se je u svome 30. broju od 24. o. mj. ponova pozabavio „Gajretom" i to ovoga puta čitavim uvodnim člankom, koji je pun nepravednih i neopravdanih napadaja i optužaba, koje nisu ničim dokumento.vane. Mi smo u predprošlom broju u bilješci „Ružan običaj" odgovorili na napadaje na liašega urednika g. Gjikića, kao poslovogju društva „Gajreta" i oči­ glednim primjerom oborili tvrdnje, napadača*, da on tobože dobiva džaba i nezasluženo svoju platu. Mi kod toga odgovora ostajemo i da ias, nadopunjujući ga u toliko, da je neki dan provedena naročita re­ vizija društvenih knjiga i ostalih poslova, pa je ustanovljeno, da su sve stvari društvenog poslovod­ stva u potpunom redu i tačnosti. U prošlom broju, a u bilješci pod istim naslo­ vom, odgovorili smo pak na drugi nasrtaj, kojim se nastojalo Gajretuvo stanje predstaviti u žalosnoj slici, jer da su ovogodišnji prihodi prema lanjskima tobože u velike podbacili U tom odgovoru smo oborili i ovu tvrdnju i utvrdili, da prihodi ovogodišnji ne samo da nisu od lanjskih manji, nego su ih znatno nadvisili. Ali i ako smo mi spomenute tvrdnje napadača oborili, ipak se „Musavat" nije time zadovoljio, nego je izišao ponova sa istim neosnovanim tvrdnjama, čime je nesumnjivo dokumentirao izvjesnu tendenciju, koju imade to njegovo pisanje. A u takvom slučaju mi mu nismo kadri naodgovarati. Naše bijelo za njega će uvijek biti crno, pa makar mi naše tvrdnje sa hiljadama dokaza pot­ krijepili, a to za to, jer njemu tako treba. Stoga mi više nećemo na takovo pisanje odgovarati, nego ćemo sve takove pisce jednostavno uputiti na glavnu skup­ štinu, gdje će se vidjeti tačni raćuni o čitavom ovo­ godišnjem radu „Gajreta". Pisanje „Musavatovo" dakako da će donijeli Štete „Gajretu", ali za to ne možemo biti krivi mi, nego oni, koji izvršavaju te nasrtaje na „Gajret" i koji naš neobaviješteni svijet krivo informišu i time očigledno raspaljuju duhove protiv društvu. Nu ima ipak jedna činjenica, koja nas tješi i koja nam daje povoda da vjerujemo, da ti nasrtaji na „Gajret" neće dugo trajati. Jer, kao što je stajalo u jednom onomadašnjem broju „Musavata", sve što se u tome listu piše, izlazi iz pera Ahmeda Hadžialijagića, Musavatova saradnika „pod ajlukom", pa su prema tome i svi napadaji na. „Gajret" izišli iz toga pera i to u vremenu, kada se ne .nalazi u Sarajevu nijedan od ljudi, koji daju direktivu tome listu. Stoga se, dakle, mi i nadamo, da će ti napadaji prestati, a što se tiče spomenutog Hadžialijagića, njemu je vrlo lahko odgovoriti. Jer dovoljno je reći, da taj čovjek, koji ima 300 K mjesečne plaće, neće da odvoji ni 20 hejera, da bi se upisao za člana, ma i posljednjega reda „Gajreta" i ako je od društva primao novčane potpore, pa da svak uvidi, kakav ie to prijatelj, i dobroželitelj „Gajreta". G ajretov safun u M ostaru može se dobiti u novootvorenoj radnji Braće Ćišića — trgovina brijačkih parfimerija — Priječka čaršija br. 31., pa obraća­ mo pažnju mostarskom gragjanstvu, da potrebe safuna (za pranje i umivanje) i p.irfimerije kupuju u spome­ nutoj trgovini i to samo pod markom Gaj atovom. Kupujući ove artikle, sa GajretoVom markom, potrošači će ne samo dobiti dobru robu, nego će na taj način potpomoći i našu najkorisniju narodnu usta novu „Gajret", kojemu od svakoga prodanog kalufa safuna pripada izvjesni dio. Ma.in rjiacHHK. Hecpeha y IIa p n .iy. O bhx AaHa ce je agchjih y IIapH 3 y iie.inKa Hecpeha, Koja je npoy 3 poueHa dbaom jeAHora aepon.iana (Ba3 Aynme .iabe), a koa nera je uajio acpTBOM HCKo.iHKO .7byAn, iieljy icojnMa n <4 >paHuycKH mhHiicTap paTa, Koju je tcuiko paaen, paHaiua ycKopo doajerao h MimncTap npeAejeAHBK, Koju je TeniKO u no HcnBOT onacHO noBpnjeljeii. Hecpeka ce Aeca.ia npn.imcoM yTaiCMnne Ba3Ayxon.ionaua.Kojace Taj a »h »Maaa H3 BpiniiTii .leToni oa IIapH 3 a ao MaapHA*. K oa y 3AeTa aepon.iaHOBa y H ch Jle My.iHHO (koa I I apii3 a) npncycTBOBao je bcahkh 6 poj rjieAaAaga, a Mel)y ocTajiHMa on.in cy n h6ku 'uianoBH BjiaAe. JeAaH aepo' naair je, AnrHyBnm ce hckoauko MeTapa, najeAaHnyT noneo a » naAa h to tako ear.io, a » je HajeA&HnyT nao na jeAHy rpyuy r»ieAa.iana, Mei>y icojuMa cy 6 h .i ii CnOM0 HyTII MHHHCTpH. �OBaj ^oral)»i Baa3Bao je Be.iBKy acaAoCT y ‘I’pdHUycKoj, na je pa/ia Tora oAro^eHa b nocjeTa cpčajaHCKor K pa.ta IleTpa, Koja je tbx AaHa 3aKa3aHa npeAcjeAHnKy 4>paHuycKe peny6^BKe. Ajih ko.ibko roA Aa je Be.mKa Hecpeha h acaJioo.T B ez p o s l a : — Udijelite sirbmahu, koji je bez posla? — A od kada ste bez posla ? — Ima već devet godina. OBaj A ora^aj 3a «J>paHuycKy APwaBy> I,naK T0 HHJe **n yKoaBKo AeKypaacHpa.io <})paHuycKe aBajaTanape. 3aKa3aHa yTaKMBija, Koja Taj AaH HBje MorAa Aa ce naripimi. B3BpiueHa je Aoimaje, urine ce Haj6o.i>e A°Ka3yie>Aa bayny HiiniTa He mojko npeAynpBjeAHTH. IIo6yna A pnajTa. VcTaHaK apnayTCKax KaTO.iBKa joni Tpaje, a ^ a je y 3aAH>e BpnjeMe Ha cBBMa .uiHnjaMa 8HaTHo ocjiačao. TypryT naiua je npeniao Ha HajeHeprn*irtB]y 8Kuajy npoTBB no6yH>eHiiKa. BojcKa HenpecTaHO HanpeAyje a 3ayanua nojeAHHe jMaHge a bhcobo oa ycTania. JeAHa HeKHAaom>a ,/ieneaia TypryT-nainHHa IJaparpaACKoj bjisah caODhaBa Aa je TypryT IIIetJjKeT-nama, Hanao ea npBMM ahbb3uohom cBojnx rpyna jeAaH noBeka oApeA ycTaBBKa, noja ce Ha.iajKaxy Ha BBcoBHMa IDia* HHHiine 6^H3y Mii^e3Ha, cjeBepHo oa Tyaa-a. Ve/ranima 6jexy npHHyl}PHH Aa ce noByky, ndniTo čy ocTaBHja Ha 6ojHoa nojby 30 mptpiix a sHine pan.eHBx. I I otom Tpyne aay3eme Ma^iean, Cea.a Kao a cerade HajBame a Haj- Poruke i odgovori uredništva. Iz u d d in . — Kao Što vidite, ovu sm o Vam stvar u vrstili. Produžite i dalje i nadajte se uspjehu. P re ­ p o ručujem o Vam, da č itate što više; a naročito bi Vam preporučili L azarevićeve pripovijetke. S e la m ! U. R. T. Mi Vam Vjerujem o, da ljubite, ali to nije ‘dosta, p a d a m o že te i dobre stihove da pišete. Od toga je, po n ašem m išljenju, m nogo potrebnije, da či , tate d o b re pjesnike. M ožda biste dugim tru d o m velikom voljom i ipak uspjeli, d a i vi napišete štogod, 3roAHaje no3HUHje 6pAa n.iaHHHHge. što bi TypryT IIIe(})KeT-nama BMa^e CBaKH ash TaKBax ycnjexa, na je onhe MHin;i>eH>e Kaao y^TypcKoj TaKO a y Eepona, he OBaj ycTaHaK 6hth ycKopo yryiueH, ynpKoc B3jaBe apHayTCKBx npBaKa, Koja TypryTy nopyaanie, »a he ce 6qphth aok hx Ten.'. m jesto je — koš. m oglo štam pati. Ovakovim CyAiaHOB nyT OAro^ea. Kano jaB.7i.ajy hobhhc, nyT CyjiTaHa MexMCAa V. y MaheAOHajy a Ha K oCobo, Koja je Tpe6ao Aa 6yAe obbx AaHa, OAroljĆH je ao 14. jyHa o. r. jniKe , hh „ D je c M a pak stv arim a H. G. M. — Sam o sm o onu jed n u m ogli d a upotreb im o za naš list; one d ru g e nisu za nas. 3. JI. M. — H a „IljecMa o m"ah “ hh „CBaree npaAMepnKaHaij" Hacy aa jaBHocT, a npeMa obiim CTBapaMa HaM ce hhhh, Aa 6a a CBarca Apyra OTBap, Kojy čacTe HaaacaAa, 6ajia hcto BpajeAhocth. C io ra B aa npenopyayjeMo, Aa nepo cviOMiijeTe a Aa ocTaHeTe caMO n p a cbomo aeKahy a hivih, ca KojnMa anaK MoaceTe Aa CTBopaTe HeoiTo m io je sa jaBHOCT — ^ajene a Aočpe nanese. Bale i dosjetke. N. K. T. — Im ali ste p rav o što ste p rešli s a p o ezije na p ro zu , ali n iste im ali pfavo, što ste odm ah, — U m je s n o p i t a n j e . — A šta ste Vi, molim Vas? — Ja sam književnik. — A od čega živite? čim ste p rv u stv a r sastavili, p ožurili d a nam je poša­ ljete na štam p an je. U ostalom m o ra nešto d a ode i u — koš! M y x aM eA , M. — 3auiTO c a yuiyTao? 04eKyjeMO S a i s p i t a u o f i c i r s k o j Š k o li : P r o f e s o r : Šta treba oficir raditi, kada dogje u kritičan položaj? K a d e t : Treba da se oženi djevojkom sa dobrim mi­ razom 1 mToroA oa Teče aa HapeAHH 6 p o j! Cejiasi! ć . 6 . T. R e z e rv a tvojih stv a r je iscrpljena. P o ­ šalji što novo, a svakako ćem o gledati, da i m i Tebi „štogod" pošaljem o. Dakle, očekujem o ! Zdravo ! P o s l j e d n j a ž e lja : — ,mate >1 Prije izvršenja smrtne kazne Još kakvu želju? — Htio bih da blombiran jedan šupalj zub? 3 a ypeAHHiuTBo oAroBapa: OcnaH 'L hkh K. - Islamska diOll, Štamparija, - Za u red n ištv o o d govara: O sjnan Gjlklć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/df8cdb6968c40f6079cba74e5ce6eeac.pdf 2b12827ca2693f38092af774ef346af7 PDF Text Text u r o j 12. BROJ r0 4 .IIHA IY. GODINA r ajpeT Gajret JU1CT 3A 4P yniT B E H E HOCJIOBE JI 3A HAPO £110 nPOCBJEJiJIBAHjE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. JI3JLA3M CBAKOT 1. n 15. -------y M jE C E ijy .-------- IZLAZI SVAKOG 1. i 15. ------- U MJESECU.--------- B.iacmiK: Apj iiiTiio „l’ajper" - ype .mnc: Ocjian T»uiciiti. — Vlasnik: Društvo „Gajret*. - Urednik: Osman G.jikić CAPAJEBO, 15. jyHa 1911. — \r™ nv ^ — SARAJEVO, 15. ju n a 1911. I f n j e i t a j e ji n c T y : a a B o c b j n X epneroB iw y n A ycTpoy rap c K y MOHapxujy, s a H.ianoBC, Tajie6y, y«ieHnKe h tokrko 2 K, s a H e i j i a u o B e 4 K ro;mnjH,e. 3a CBe o c ra jie seMJbe 10 (fcpaHaKa. rio je ^ n u n 6pojeBn CTajy 20 xeji. H e n jiah e iia ce nnCMa n e n p n u a jy , pjK o n n c n ce ne B p ah ajy . — llp e T iu ia ra n pyKoiincu aia.i>y ee hu aflp ecy : „1’ajpeT " —• CapajeB o. C ijena je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju so na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Gajretova skupština. Ali. mi nećemo kao, što rekosmo, ulaziti u prepiranje sa tim listovima, nego ćemo se pridružiti njihovom apelu, upućenom članovima „Gajreta", da na skupštinu dogju u što većem broju, pa da se pred tim, najkompetentnijim forumom raspravi o .;Gajretu“ i njegovim stva­ rima, gdje će se najbolje moći vidjeti, u koliko su osnovani oni napadaji, koji su od strane tih listova upravljani na Gajretov odbor i nje­ gova poslovogju. Gajretov odbor, kao ni njegov poslovogja, nemaju nimalo razloga, da se boje skupštine. Oni su učinili koliko god su mogli za društvo i društvene interese i savjest im je potpuno čista — a u toliko čistija, što će pred skup­ štinu moći da iznesu i čist račun o svima svo­ jim poslovima. Mi apelujemo takogjer na članove „Gajreta“ , da u što većem broju dogju na glavnu društvenu skupštinu, koja će se održati 1. od­ nosno 8. jula o. g. Kako je u prošlom broju ,,Gajreta“ , kao i u drugim listovima, objavljeno, ovogodišnja glavna skupština našega društva je zakazana za 1. jula odnosno za 8. istoga mjeseca — ako se na 1. jula ne bude mogla održati. Povodom odborove objave o držanju skup­ štine izišli su u nekim-ovdašnjim našim listo­ vima članci, u kojima se oštro kritikuje rad sadašnje uprave društva, a naročito društvenog poslovogje i urednika našega lista, g. Gjikića, pa se apeluje na Gajretove članove, da u što većem broju dogju na skupštinu, pa da sruše današnju upravu i izaberu na čelo ove naše važne inštitucije bolje ljude. Mi nemamo namjeru, da ulazimo u pole­ miku sa tim listovima niti da obaramo neoprav­ dane zamjerke i nepravedne tužbe, kojima ti listovi napadoše na društveni odbor i poslovogju g. Gjikića, jer samo konstatovati to, da je to pisanje nepotkrijepljeno nikakvima argu­ mentima, dovoljno je, pa da se ustanovi, da je ono vogjeno subjekbtivnošću i ličnim ili stranačkim neraspoloženjem. Jer govoriti o podbacivanju ovogodišnjih prihoda prema lanj­ skoj i drugim godinama, a o tome ne znati ništa; tvrditi o nazadovanju društva, a tu tvrd­ nju ničim ne potkrijepiti; govoriti o zanemari­ vanju poslova u društvenoj kancelariji a «e znati gotovo ni gdje se nalazi kancelarija — to je, da se najblaže izrazimo, kleveta. Onima, koji namjeravaju seliti! Ovdašnji turski konzulat je izdao ovo služ­ beno saopštenje : lz K rajeva Alžira, T u n u sa, K afkazije, Dagistana, Bosne i H ercegovine, odakle u m asam a u T u rsk u dolaze m us. m uhadžiri, i koji se na­ laze u slanju kao m usafiri, za naseljavanje �178 istih k ra je v a od države opredijeljena je godišnja sv o ta od 2 0 0 .0 0 0 osm an. lira. Is ta sv o ta za ovu godinu pokazuje se ne­ d o statn om , s to g a od sad a dolazećim nnihadžirin ia, od države neće se davati ni kuće, ni m arv e, niti potrebni h alat z a obragjivanje zemlje. Od držav e će se sam o m uhadžirim a o p re ­ dijeliti zem ljište, te oni koji seliti hoće, n a prvom mjcslu moraju ispred sebe jednog zastupnika izaslati, koji će pregledati zem­ ljište, i pismeno se obvezati, da osim tog zemljišta od države drugo ništa neće tra­ žiti; i poslije te primljene obveze mogu seliti. Ovim se daje na sveopće znanje, da muhadžiri koji dolaze u Tursku, bez ispunjenja gornjih uslova neće se primali. * .Ovo saopštenja ovd. tur* konzulata objav­ ljujem o svim a oniHia kojj nam jćravaju, d a sele, d a bi se znali upravljati i prem a ovom naregjen ju tu rsk e vlade postupati, i e t b i inače naši ljudi bili izloženi ogromnim neprilikam a i ne­ voljam a. A pelujem o pak na sve rodoljube, d a o ovom e obavijeste široke slojeve našega elem enta, a n aročito braću u K rajini, gdje fse ova g rd n a ra n a narodna, sve to više pnžlijegjuje i n a ša b raća neprestano napuštaju svoja ognjišta. drži toga principa. Ideja „Gajreta“, kao naše najglavnije prosvjetne institucije, mora biti dijelom naše nu­ trine, našim uvjerenjem, neprolaznim osjećajem, a posljedica toga bio bi svakako srdačan rad, rad s nasladom za „Gajret“ i njegovo dobro. Prema tom bi predlog i poziv prijatelja sred­ njoškolca, da se pismeno obvežemo na rad, bio su­ višan. Nu kako naš dosadašnji način držanja nije uro­ dio osobito unosnim radom za „Gajret", pa se či­ nilo, da nemamo ili jaka osjećaja za nj, ili imamo osjećaj, a ne možemo ga iz neke slabosti da pre­ tvorimo u djela, to se slažem sa onako strogo ogra­ ničeno formuliranim prcdlogom prijatelja srednjo­ školca, da bismo tim mogli pokazati, da imamo i i osjećaja i da taj osjećaj možemo pretvoriti u plo­ dan rad. Kako bi nam se moglo prigovoriti, da nas treba uhvatiti za riječ, ako hoćemo da nešto učinimo, to bih ja želio, da tomu prigovoru ne damo megju nas. To možemo učiniti ovako: Da uporedo s radom za „Gajret" radimo oko osnivanja seljačkih zadruga (musi.) i da potičemo na osnutak novčanoga zavoda, gdje bi eventualno bio ukamaćen nakit našega ženskinja. Tim ćemo dokazati, da možemo, kada hoćemo, a da hoćemo, jar osjećamo. Za ovo ne trebamo obveza, jer upravo bismo ovim trebali dokazati, da smo i u onom, za što se nijesmo obvezali, učinili koliko i u onom, za što smo založili riječ. Vidjećemo se iza ferija. V iš e š k o la c . ii. Školskoj omladini. B e č 26. V. 1911. U zadnjem broju „Gajreta" poziva jedan sred­ njoškolac sve srednjoškolce i višeškolce, da za škol­ skih ferija propagiraju ,,Gajretove“ ideje i da se ob­ vežu, da će za to vrijeme sakupiti najmanje po 10 K u korist „Gajreta'1. Tom prilikom tumači dotični sedmoškolac od kolike je koristi po nas ,,Gajret“ i.kako treba da shva­ ćamo njegovu ideju. S tim njegovim Jizvodima pot­ puno se slažem te i ja naglašavam, da ,,Gajret“ jest i mora da bude za svakoga bos. muslimana jedna najznatnija ustanova, što je u opće mi imamo; svi moramo, da shvatimo njegovu zadaću i da zajednički poradimo oko njegova dobra otstranivši sve ono, što bi nas moglo priječiti na tom putu. Naročito naša inteligencija, a u prvom redu školska omladina, mora da se strogo i nepristrano Predstavka vakuf.-mearif. sabora Mešihatu. U zadnjem broju našeg lista donesosmo original predstavke v.-m. sabora, upućene visokom Carigrad. Mešihatu glede vakufskog zajma i drugih pitanja, a danas je donosimo u našem prevodu, da se i oni či­ tatelji, koji ne znaju turski, upute u ovu važnu stvar. Nakon kićenog uvoda veli se u ovoj predstavci po prilici slijedeće: Kao što je poznato Visokom Mešihatu — prva i najglavnija dužnost naroda, koji želi svoj spas na oba svijeta, jest to, da svoje vjerske ustanove i objekte održaje u stanju, koje će odgovarati ugledu i polo žaju uzvišenog Islama i da posveti pažnju i upregne sve sile, kako bi mladeži, toj svojoj uzdanici, pružio valjan vjerski i moralni odgoj. Da se ova svrha m ogu: postignuti potrebno je, da se za to namaknu nužna sredstva. Mi sve potrebe svojih džamija, tekija, me- �179 kteba i medresa, podmirujemo prihodima pojedinih P rv o p i t a n j e : U gotovo svima našim mjes­ vakufa, 10%-tnim prirezom i državnom subvencijom. tima i varošima ima praznih vak. gradilišta na naj­ Nu ova raspoloživa sredstva nijesu ni u koliko do­ boljim i najprikladnijim položajima. I premda ima statna za valjano i pristojno uzdržavanje naših vjer­ ovakih gradilišta oko hiljadu i petstotina ipak skih institucija, te ova skučenost, osim što zadaje vakuf'od njiha ima vrlo malu korist. Da se od ovih centralnoj vakufskoj upravi silnih neprilika, ujedno gradilišta rnogne okoristiti — treba ih eksploatisati, je i uzrokom, da se ne mogu provesti nikakve ozbilj­ a za to se hoće jedna oveća svota novaca. Na te­ nije i važnije reforme. melju provedenih izviđa ustanovljeno je, da bi se Uzevši u obzir džehalet, koji vlada u cijeloj našoj mogao podignuti jedan veći zajam, čiji su uvjeti po­ domovini i zabrinjuje sve naše trezvenijc elemente, bliže označeni u trećem pitanju, čija amortizacija kao i činjenicu, da naše postojeće medrese i mektebi zajedno sa kamatama ne bi prekoračila 5% glavnice, ne mogu ni iz daleka udovoljiti našim kulturnim po­ dočim je kako na temelju vještačkih izjava tako i na trebama — došli smo do osvjedočenja, da nam je temelju dosad stečenog iskustva kod zajmova poje­ prva i najpreča dužnost poraditi na reformi naših dinim manjim vakufima — tvrdo ustanovljeno, da prosvjetnih zavoda. Megjutim, kako gore istakosmo, biše zgrade na ovim gradilištima mogle nositi i više naša raspoloživa sredstva nijesu dostatna ni za o- od 10%. Može li se stoga u ovu svrhu sklopiti jedan državanje sadanjeg stanja ovih zavoda i mi se radi •ovakav za'jam ? toga nalazimo u silnoj neprilici i naš centralni pro­ D ru g o p i t a n j e : Ima nekih malih vak. arsi, račun iz godine u godinu pokazuje znatan deficit. koje nose vrlo malen prihod, kojim se ne mogu pod­ Da se pak ovaj deficit otkloni i uspostavi pro­ miriti ni stalne sve veće i veće daće i porezi. I računska ravnoteža ne preostaje nam drugo, nego ili ostave li se ove arse u sadanjem stanju, onda će biti umanjiti izdatke ili nastojati, da povećamo prihod, jer samo na teret vak. upravi. Je Ii dozvoljeno, da se bismo inače centralu . doveli do*, potpuna bankrota. ovake arse iskoriste pomoću zajma, opisana u prvom Ako se uzmu u obzir prilike i vrijeme, u kojemu i trećem pitanju? T r e ć e p i t a n j e : U svrhu, da se otklone štete živimo, nije moguće ni pomišljati na sniženje izdataka i stoga moramo nastojati, da povećamo vakufske označene u gornjim pitanjima i namaknu sredstva za prihode. Polazeći sa ovog stanovišta, i uzevši u, obzir uzdržavanje i uregjivanje mekteba i medresa, koje siromaštvo vašeg naroda, radi kojeg se ne može ni su nam od prijeke potrebe, je li vakufu dozvoljeno misliti na povišenje vakuf.-mearif. prireza, došao je sklopiti zajam uz 5% amortizaciju i kamate za koje vak. mearif. sabor do osvjedočenja, da nema drugog se ne traži niti zalog vakufskih nekretnina niti inače načina za povećanje vak. prihoda, nego li se uteći kakva obveza, kojom će biti u opasnost stavljeno načinu, za koji smo slobodni zaiskati fetvu Visokog vakufsko vlasništvo — nego je za valjanost ovakvog zajma dovoljno jamstvo centrale i zaključak v. mj. Mešihata. Bude li Visoki Mešihat dao povoljan odgovor sabora? Jamstvo centrale sačinjavali bi u ovom slu­ na dolje postavljena pitanja i dozvolio, da se mo- čaju 10% prirez i državna subvencija. Č e t v r t o p i t a n j e : Ima malih vakufskih zem­ gnemo koristiti na način označen u tim pitanjima — ne samo da ćemo moći održati postojeće institucije, ljišta, koja nose vrlo malen prihod i nemaju faktične vrijednosti, nu u takvom su položaju, da su susjedu nego će nam se pružiti prilika, i da ih usavršimo i apsolutno potrebna za raširenje njegova posjeda i reformiramo u duhu vremena i naših potreba. Nama je danas potrebno da otvorimo najmanje radi toga bi za ovako zemljište platio mnogo veću sto i pedeset novih mekteba, dočim nam sadanja svotu, nego Ii to zemljište u istinu vrijedi i na taj bi sredstva ni u koliko ne dostaju i usljed toga smo se način mogao vakufu namaknuti objekat, koji bi izvrženi prijetnji muderrisa i muallima, da će radi nosio nekoliko puta veći prihod. Je li pod opisanim slabih plaća napustiti svoja zvanja. In e bude li omo­ uvjetima dozvoljena prodaja ovakvog vakufskog gućeno da se pomognemo na dolje’izloženi način, mi zemljišta? P e to p it a n je : Ako se jedna mala vakuf, arsa ne ćemo moći drukčije povećati vak. prihoda i usljed toga ćemo morati zatvoriti i one mektebe, koje da­ ušljed propisa gragjevnog reda ne može upotrijebiti za gradilište, te je osugjena da stoji prazna i da se nas imamo. A koliko bi to bilo opasno za nas i našu bu­ na nju uzalud plaćaju daće i porezi — potrebna su­ sjedu te isti traži da mu se arsa proda, moželi se dućnost ne treba ni dokazivati. S loga se usugjujemo zamoliti, da nam se donja ovaka arsa prodati pod uslovom, da se za dobiveni pitanja riješe osobitim obzirom na istaknute činjenice novac namakne drugi kakav objekat? Š e s to p i t a n j e : Može li se dobrovoljno prodati i u duhu šer’i-šerifa koji, strogo luči istinu i ne­ vak. zemljište, koji će država ili općina eksproprirati pravdu i štiti interese opće i pojedinčeve. pod lošijim uslovima nego li su usloyi dobrovoljne U Sarajevu 6 safera 1329. prodaje? V. m. direktor: M. Šerif, �180 S e d m o p i t a n j e : Mogu li se prodati ili upotrebiti za gradilište zemljišta na kojima se nalaze ru­ ševine ili oharabljene džamije, tekije, medrese i mektebi u mjestima, čija se je islamska ehalija pot­ puno ili u ogromnoj većini raselila po drugim ma­ halama ili mjestima pa nema potrebe, da se iste zgrade ponovno podižu? O sm o p i t a n j e : Mogu li se prodati ili za koristonosne gradnje upotrebiti stara vakufu pripa­ dajuća groblja, u kojima se ušljed zakonskih propisa ne kopa od nazad 20—30 godina? D e v e to p it a n je : Može li se koristiti grobljima što ih je država ili općina pretvorila u park i povra­ tila bi ih vakufu samo pod uvjetom, da se ista upo­ trebe za gradilišta? * Ovo je ta predstavka vakufsko-meariskog sabora, k o ja je tre b ala, da bude poslana visokom cari­ g rad skom Mešihatu. Podvukosmo riječi: koja je trebala da bude po­ slana, jer je, na žalost, naše obavještenje, koje smo u prošlom broju učinili i javili, da je pretstavka Meši­ hatu poslana, netačno. Ta predstavka se već puna četiri mjeseca nalazi u Rijaseli-ilmiji, koja ju je trebala poslati u Carigrad, ali koja ju, kako smo izviješteni, još nije poslala. Mi ne znamo, šfa je razlog, da naš Rijaset ovu stvar odugovlači i ako ona nije ni najmanje za odu­ govlačenje. Iz izložene predstavke se može najbolje vidjeti, od kolike je ona važnosti za naše vjerskoprosvjetne stvari i kulturni napredak nas muslimana u ovim zemljama. Stoga i držimo, da taj postupak naše Rijaseti ilmijje mora imati nekih jakih razloga, koji bi svakako trebali da budu poznati i široj jav­ nosti, koja se time opravdano veoma interesuje. Uredništvo „Gajreta" je preduzelo korake, da bi privatnim putem od pojedinih carigradskih alima dobilo mišljenja o mes’elama, koje ova predstavka sadrži, pa će ta mišljenja u listu po mogućnosti što skorije saopćiti. Ćnzim <M!ć: -- Pred očinskim domom. Ko slaba sjena na tvoj prag sam stao Nijemo, na grud privinuvši liru. Na dušu moju težak led je pao Ko tvrde sante po duboku viru. Kroz suze gledam trošne ziđe tvoje 1 krov prokisli, s kojeg strašne zube S m rt mrka kesi. — 0 ognjište moje, 0 dragi raju, gdjeno mi se gube Zlaćani snovi mladenačkih dana 1 zvuci prve bogodane pjesm e!... U tebi su me ko sred gjulistana Pojile vile s abu-hajat česme Medenom kapljom raskošnoga milja. Što zanos budi u ljiljanskoj duši. Ah, tada gorka i cinička zbilja, Ko vihor b’jesni štono život ruši, Nije se mene dotaknula bila; Nit crna briga o svakdanjo.r. kruhu Mir mi mutila. Kao glazba mila I bura u mom zvonila je uhu. — -— Ej, ja sam kao golušavo ptiče U *vome krilu prva krila steko; S majčinih usni slušao sam priče Tople i slatke ko i njeno m l’jeko. I letao sam ja i druzi mali Po tvome vrtu, beruć cv’jelke čarne; I igrasmo se u nevinoj šali, Hvatajuč kapom leptiriće š a rn e __ 0 drago gn’j ezdo moje davne sreće! Marljiva ruka mrtvog babe moga U tebi nekad sadila je cv’jeće Radosti vedre. Sa krova se tvoga Blagodat svaka tad sm’ješila milo; > Na tvom ognjištu teko m ed i ml’je k o .... A sad gle, regbi: nikad nije bilo Iskre života. Ko strašilo neko Ti stršiš u vis. Udes ti je hudi Krvavom pandžom porušio čare, Baš ko što sada tvog pjesnika grudi Nevolja gorka obara i tare. Te tvoje puste zidine mi sada Pričaju patnju sirotinje crne, Što zadnju iskru veselja i nada Leđnim ti dahom na ognjištu trne. S v e ... sve je mrtvo; tek rujine stoje. A s moje lire bono zvuci ječe: 0 dragi dome, zadnji akord to je Prošlosti naše — naše mrtve sreće! Hazim Muftić — Tuzla: = = = = = Pojasevi i medrese. Nekako iza okupacije, kadno se prvi asker po Bosni pokupio, odvedeno je nekoliko stotina novih vojnika u Grac. Megju momcima je bilo gragjana a i seljaka, iz bogatijih, a i siromašnih kuća. �181 Momci došli u Grac, počeli se talumiti, a svi redom obukli jednake askerske haljine: pantole, l^Juze, jeleke bez pojaseva i drugo. Talumili se u kasarnama, po dvorištu istih, a išli su i po okolici grada u polja i po brdima i morali su biti uvijek — bilo u noći bilo u dani — pripravni ustati, obući se, potpuno se naoružati, pa ići kud ih stariji povedu. Vojnicima bosancima bilo neko vrijeme lijepo, obikli se sa različitim društvom, dobro se hranili, u čistoći i urednosti se gojili, pa im zdravlju godilo, ali od nekog vremena zavlada na jedan put skoro kod svih bosanca — ishal. Ishal danas, ishal sutra, svaki se dan po bukadar njih na „raportu11 prijavljivalo kod starijih, da imadu ishal, da im se treba liječiti i da ne mogu ići na muštru. Liječnici se zabrinuli, upotrebljavali sva ljeko­ vita sredstva, sastavljali čitave konferencije u kojima su sudjelovali i oni, što no im zlatne zvijezde i zlatni širiti po crnoj čohi oko vrata, ali ishala iz bosanskih trupa nijesu mogli protjerati. U tome bude premješten iz Bosne u Grac jedan iskusan vojnički liječnik, koji je u Bosni već neko­ liko godina služio i megju tim proučio bosanski način življenja, običaje i narodnu nošnju. Čim je-stigao u Grac, odmah se nagie sa svo­ jim kolegama i pričaše im o zanimljivosti Bosne i onoga, što je sve u njoj doživio i vidio. — Ali — Herr Kolega — šta biste vi rekli, pa je toliko hhal zavladao megju bosanskim vojnicima? To je škandal! — A, to je sasvim lahko; prepišite, da svaki bosanac dobije uz odijelo još po jedan pojas, koji će pasati ispod bluze i tako moći čuvati nožnu toplinu želudca, pošto je to u Bosni navika, pa se je teško najednom od toga odučiti! — poučio je iskusni liječnik svoje gradačke kolege. Do tri dana su se iza „befela“ svima bosan­ skim momcima podijelili pasovi sa nalogom, da ih svaki mora nositi pod prijetnjom „ajncela" ili Bkasarnarešta“, ako bi se koji bez te dugačke trbuhhaljine uhvatio. A da ie to koristilo, vidilo se je po tome, što su se bosanski cugovi svakim danom počeli poveća­ vati, jer su oni iz špitalja i raznih „cimera" počeli zdravi i čili ustajati i pridruživati se svojim zdravim „kamaratima" i „lacmanima" na vježbalištu. I tako je iskustvo dopunilo i ispravilo ono, što teorija nije mogla sama postignuti. Na isti se način pred kratko vrijeme nametnuo nama i dovezao se, da samo na temelju svoga shva­ ćanja liječi jednu našu bolest, jedan mladi, učeni ali neiskusni doktor. Ta bolest je pitanje uvedenja više predhodne naobrazbe za stupanje u Šeriatsku Sudačku Školu, koja je prednaobrazba, bez sumnje, vrlo potrebna, ali tu svakako trebaju, iskusni ljudi, koji će tome lijeka naći. Našem doktoru je palo u oči, što je u nekoliko pojedinih slučajeva uvidio, kako neki absolventi Mektebi-Nuvaba iz sasvim prozirnih razloga zastu­ paju natražnjačko stanovište u pitanju prevagjanja vjeronaučnih knjiga sa stranih na naš jezik; u pi­ tanju obučavanja u mekteb-ibtidaijama na materinjem jeziku i tome slično, pa po tim iznimkama sudi, da su sve Nuvablije zaražene istom bolešću, a da je tome lijek jedina „aqua gymnasica“ i to samo 0'500. — I on je za to sve sile upregao, držao dugačke govorancije, pisao nepregledne članke i oblijetao na sve strane, dok je. što svojim položajem i ugledom, a što vještinom, zabašurio stanovite krugove, te is­ poslovao nekakvu rezoluciju, kojom se traži od vlade, da ova više u Mekteb-Nuvab ne prima nikoga, ko nije svršio četiri razreda gimnazije, ili ko ne svrši naročiti kurz, iza kojega će moći položiti prijamni ispit, s kojim će dokazati, da posjeduje okrugao po­ jam naobrazbe, koja se stiče sa četiri gimnazijska razreda. Ova briga i nastojanje gospodina doktora za našu prosvjetu je svake hvale vrijedna, jer se vidi, da želi na koji bilo način pomoći svome narodu — a puno ih imamo, koji su pozvani, pa se ne će da brinu — ali mu možemo u ovom slučaju prigovoriti, da mu rečeni lijek proti navedenoj bolesti neće koristiti. Gjak, koji svrši samo četiri razreda gimnazije, a uz to ne bude pohagjao i medrese, ne može us­ pješno nastavljati nauke u Šeriat. sud. školi već iz toga razloga, što nema okruglog pojma o predme­ tima, koji se u medresama uče, a koje predmete svakako mora u Nuvabu nastaviti, ako se želi, da nam Nuvab priprema sposobne kadije, pa po tom bi ista sposobnost manjkala i onome, koji je svršio i cijelu gimnaziju, ako uz obilne gimnazijske pred­ mete ne bi postigao stanovitog znanja u fikhu i arapskom i turskom jeziku. Osim toga medresom i njezinim uzgojem — pa makar i današnjim nereformiranim — mladić upije u se neku nepojmljivu, nerazdruživu privrženost istoku, islamskim ustanovama i tradicijama, a uz to dobije nekakvu čudnovatu žudnju za arapskom kulturom i arapskom knjigom, što je neophodno nužno, da se na prvom mjestu nalazi kod jednog hodže i kadije, dočim je to sve kod jednog gimnazijalca iz poznatih razloga danas manjkavo. Gimnazijalac i u višim razredima gimnazije ne­ kako nespretno, tugjeći se, nesigurno i bez imalo samooprodjeljenja gleda u mektebe, hodže, arapske i turske ćitabe; govori o njima kao o nečem tugjem i nepoznatom. �182 Mi doduše iz današnjih medresa, u kojima nijesu još uvedene svjetske nauke, koje bi talebi mnogo pomogle pri razumijevanju vjerskih i vjersko-pravnih nauka — dobivamo samo neotesane „softurine", ali kad bi se medrese potpuno reformirale, te se sof tama otvorile oči za korisnom svjetskom naobrazbom, onda bi mi bili na konju, jer bi taki mladići naj­ bolje vrijedili za Nuvaba i jer bi kao takovi svršivši Nuvab, bili potpuno naobraženi i sposobni za svako islamsko zvanje, bili bi svjesni svoga zvanja i smjeli bi svakome svijetla obraza smjelo odbrusiti: „ovako je' po Šeriatu, ovo je za narod nužno i korisno i ovako se mora stanoviti posao izvoditi". Da se je u navedenoj rezoluciji ostalo pri dru­ goj polovici tačke, koja se reforme Mektebi-Nuvaba tiče, na ime, da softe iz medrese moraju pohagjati posebni kurs, u kojemu će postići okrugao pojam nužne svjetske naobrazbe četirirazredne gimnazije — a to dok se medrese ne reformiraju — onda bi taj lijek bio mnogo uspješniji, jer bi samo nadopunio medresi ono, što njoj sad za sad u istinu manjka. I u Statutu za ustrojstvo Šerjatske škole stoji, d a se u istu trebaju primati svršenici 4. razreda gimnazije, ali su još davno pozvani opazili, da bi to bilo vrlo nepraktično, jer 4akav gjak tieba najmanje 2—3 razreda Šeriat. sud. škole da progje, dok dogje u sferu jednog medresanca, a ostale bi mu dvije godine bile vrlo kratak rok, da se usposobi za kadinsko zvanje, pa su tu odredbu štatuta redovito mimoišli, da barem sa onim „softurinama" postignu što se postignuti može, a za to su u Nuvab uveli strožije prijamne ispite i više svjetskih predmeta. Prije nekoliko godina nagovarale su kolege jednog svog druga gimnazijalca, — ako se ne varam iz' šestog razreda — da pregje u Mektebi-Nuvab. Ovaj se tom mišlju od neko doba bio počeo oz­ biljno baviti, pa se obrati nekim prijateljima i znan­ cima za savjet. Izmegju ostalih upita za savjet i profesora Lileka. Gospodin Lilek ga je odmah od te namisli od­ vratio, razjasnivši mu, da njemu kao gimnazijalcu, još puno uvjeta fali, pa da bi se mogao porediti sa učenicima Šeriatske sudačke škole, koji su većinom već odrasli ljudi i koji se ozbiljno i sa nekim svoj stvenim samopouznanjem, uprav stručnjački spremaju svom budućem zvanju. Ovim nam nije namjera reći, da današnja Šeriatska škola odgovara potpuno svojoj svrsi; tu da­ kako treba reforme, ali reforme zdrave i temeljite. Kod reforme Mektebi-Nuvaba treba najveću brigu posvetiti prednaobrazbi, jer u njoj leži uvjet o uspjehu onoga, što će se učiti u njemu. Ta prednauka svakako mora u sebi sadržavati pregledno okruglo poznavanje arapskog i turskog jezika sa sarfom i nahvom, fikha, barem u užem sm islu riječi, a uz to bezbeli i nužne svjetske pred­ mete, koji se moraju učiti u medresi uporedo sa onim vjerskim i drugim predmetima. * Medrese se za to mogu pretvoriti u islamske gimnazije, u kojima bi se učilo ono, što je nama potrebno i korisno i uspjeh će u takim gimnazijama biti valjan opet samo onda, ako one zadrže karakter medrese, a to za to, što i mi trebamo paziti — kao što i ostali svijet čuva svoje — formalnosti 1 Još upada u oči i to, što je pri propisivanju lijeka za prednaobrazbu Nuvaba zatražen onako mali „postotak gimnazije" — premda današnja gimnazija ni cijela, kako sm o-već istakli, nije prikladna kao predspremište za Šeriat. sud. školu — jer ako se želi dobiti savremeno „svećenstvo" onda treba sva­ kako da kandidati imadu maturu. Šta imamo sa četiri razreda gimnazije? U ovome imade još jedna tendenciozna nokta. Kažu, da vjerske poglavice drugih vjere neće ni svakog maturanta da prime u više vjerske zavode — razne bogoslovije i tome slično — nego ih probiraju kao mehka kruške, a sve u namjeri, da im vjerski pastiri budu što učeniji i sposobniji. A kad znamo da ni mi u Bosni nemamo veće vjerske škole od Mektebi-Nuvaba, onda su oni, koji su stvorili onu rezoluciju, na Nuvab gledali sa vrlo visokih stolica, ili su držali, da Nuvab, kadije i Šeriatski sudovi, nijesu toliko važne ustanove za bosansko-hercegovačke muslimane ! Zagjimo po svim mjestima Bosne i Hercegovine u kojima su Nuvablije služili kao kadije i ujedno funkcionirali kao predsjednici kotarskih vakufskih povjerenstava, pa ćemo vidjeti na koji su stepon uz­ digli vakufska dobra, džamije, mektebe i druge islamske ustanove, što bi sve skupa danas prikazi­ valo vrlo žalosnu sliku, da nije bilo Nuvablija. A da su se u Šeriat. Sud. Školu primali isključivo iz IV. razr. gimnazije, ovi bi od nastavljene nauke u Nuvabu imali vrlo malu korist, ne bi je poslije kao kadije umjeli upotrebiti na blagotvorni rad za Islam i muslimane, nego bi imali kadije sve same kicoše i nedozrele fićfiriće. A da su naprotiv još i medrese bile u pravom smislu reformirane - - kao što će imšallah biti — onda bi mi još bolje stajali nego što danas stojimo, jer bi Šerijatlije bile puno podesnije i ne bi se dali ponizivati, kao što su ponižene poznatom rezoluci­ jom i još na mnogo drugih načina. Radi toga poručujemo dobrodušnom, vrijednom ali neiskusnom doktoru, da svoj propisani i već iz­ dati lijek proglasi nevaljalim, a da — uzevši sve gornje navode u obzir — skuha sasvim novi, prak­ tičniji i korišniji, ako iskreno ž.eli pomoći svome n a­ rodu, jer bosanac ne može bez pojasa, a ni u Nuvab se ne ide bez m ed rese! �183 j’ui.iKn-:iii,u‘ Xiuha *3 hJh. VIurBOT jih je? ll3.ia3iiTii np n ja c jm c n o r im acK a a yjia3iiTn nocJiHj'e 3a.iao<a; TpyArrrn ce, mjt^ hth ce, icoMa,n,aTii ce! 3aiDTo? 3 a je^aH 3ajjoraj x.T>e6a!.. Cvip3aBaTii oc Ha Jc.iaAKohH, KncHyTH Ha kiuiiii , jiejKaTii Ha 3eM.tH, ApxraTir, Mp3HyTii ce! 3auiTo? 3aTo, Aa 6a cmo ApyriiMa yAecH.,in cnoKojcTBo!... EIpiiBOAHTH 3KHBOT HOA 36M.T.OM, yAHCaTII OTpOBaH B a3;yx, skiibhth y B.ia3H, He bhahtii cym ia. 6yAyhn hobjeK, hchbiith Kao 3H iija.. . . eyuinTii ce . . . yMpiijeTH ! . . . 3aiiiTo? ,/(* ce He yMpe!. . . C T jp cK o r: T . 1I-K. Hamdija Mulić — Hrasnica: Pravi hidžret. has o tome naša vjera poučaje: Hadisi šerif glasi: j« J ll Ol ^ j4 j il itd. a našim jezikom: „Mumiu je muminu ogledalo"— mumin je muminu b r a t , jedan drugog treba da pomaže, u osiguranju života i da ga čuva od napadaja, koji mu s legja prijeti. Nesloga je kriva našoj neprosvjećenosti, nesloga nas sprečava u radu, ona ubija i u onoga prve želje, koji bi danas nešto htio i umio učiniti za dobro miileta. Ama da, nesloga nas mnogo goni, da učinimo p r a v i h i d ž r e t , t. j. iz nesloge u slogu, da se sdružimo u jedno tijelo, u jednu falangu, pa da krećemo naprijed! . P i t r e ć o j ćemo se tačci osvrnuti na naš javni život. U javnom životu jednoga naroda glavnu ulogu igra onaj faktor, koji narod vodi, uzgaja —prosvjeduje. Jedan od najvažnijih faktora u odgoju naroda, svakako je javna štampa. Kakav je rad naše javne štampe na prosvjećivanju masa? Neću reći da je ni­ kakav, tu je, postoji, ma kakav da je, ali budimo iskreni, i ako je želja naše javne štampe plemenita i lijepa po naš narod, ne drži se naša štampa pravoga puta, kojii^se narod odgaja, da u svojoj otadžbini realnim pravim radom i, što je najpreče, svojom vla­ stitom inicijativom, ostane u borbi za rad i život. Ne, n a š a je j a v n a š ta m p a , (naša glasila) zab r a z d i l a k r iv o m b r a z d o m p o k o jo j s e j a s n o v id e p o g r j e š k e k a o l i č n e z a d je v ic e , . . . . . . . i n t e r e s i p o j e d i n a c a i t. d. ^ životna pitanja našega naroda ostadoše u toj gunguli kao sasvim sporedna stvar. Željeti je, da ta mana naše štampe otseli gdje ma gdje bilo, a neka pregne svim silama, da narod uputi u istiniti život... Prenemo li se i u ovom p r a v o m h i d ž r e t u , ne će nam trebati tražiti hljeba nad pogačom i, mo­ guće prebijati se tamo daleko od nemila do nedraga. Inače u interesu je same štampe, da krene pravim putem, jer bdije i nad njom kontrola. A onda?... Najaktuelnije pitanje nas muslimana u HercegBosni svakako je hidžret (seoba). Kada se jedan narod odluči na ovaj ozbiljni korak, mora da ga na to gone nelci jaki razlozi, kojimu sprečavaju živjeti i raditi na svojoj rogjenoj grudi zemlje. Uoitamo li mi u .ovome smislu naše r. . . . . . . . . . ljude, koji se odlučuju na seobu, odgovaraju nam: „Goni nas slabo stanje (ovo je s nerada ili za pravo, što nemaju savrem ena^rada: ekonomije i zanata), goni nas komšiluk, jer smo nesložni, goni nas svaka novotarija (za to, što je ne razumiju) itd.“ Elem, kad o tome trijezno promislimo, tu su razlozi naši, tmgjusobni, koji svjedoče, da ima megju nama nešto vrlo truhla. Mi nemamo razloga seobi, kao nekad drugi narodi, da nas goni neka neodo­ ljiva sila, da moramo seliti, tražiti s.lameta Naš je uzrok dakle u nama, u našem truležu i mi ga mo­ ramo za ranije ozbiljno ostranjivati. Prvo nam je na redu, da vidimo, šta o seobi veli naša vjera, Islam. Svršetak jednoga had:si-šerifa Fadil Kurlagić: po Imami Hakemu glasi: < r>y^ llki-ij*> a znači: „Muhadžir je samo onaj, koji odstrani od Ja snatrili, da sam umjetnik, sebe grijehe i nevaljaištine1. Da je nama muslima­ Kog narav obdari veljA, — nima hidžret ove vrsti vrlo potreban i najpreči, o I risah tvoj junonski lik tome ne trebamo dvoumiti. Dakle, u prvom bi redu Na platnu jasminskih željA.. bio naš p r a v i h i d ž r e t seliti u svojoj duši t. j. proći se nevaljalih djela, a prihvatiti za ona djela, Sa srca tvoga pustare koja su Islamom preporučena. Platna je vihor se tako, Pregjimo na d r u g u tačku. Kad promatramo Pa poput razbite gitare naš javni život, u oči nam upada najistaknutija rana Promuklim jecajem plako. na našem tijelu: n e s r e t n a n e s lo g a . I suze su mu popile U našoj neslozi leži naš sveopći .zastoj u svim Tvoj lik i moje sanje — redovima kulturnog rada. Gospoda, koja su na kor­ Asketski tada. šu gušile milu, trn se za ovo i za ono, narod povlagjuje, a ne­ Dušu mi i vjerovanje . . . sloga, naš najveći dušmanin, sl^vi pobjede. A divno Ja snatrili. .. r �184 M. Ferid: Auđiatur et altera pors! Za posljednju godinu dana se u n; šim listovima pretresalo nekoliko naših životnih pitanja, koja su u toliko veće važnosti i značaja, jer su mogla služiti za dokaz vrijednosti Islama onim inovjercima, koji Islam proučavaju po djelima njegovih sljedbenika. Ja ću se ukratko dotaknuti samo nekih od tih pitanja: »Anketa za reorganizaciju mekjteba i medresa" započela je svoj rad, i došlo je do nekog sporazuma u pitanju osnovne nastave". U našoj javnosti je pi­ sano, a i sad se piše u našim »Gajretu« o toj nastavi, ali se za čudo sve to pisanje svodi na to, da se upo­ trebe državne osnovne škole, dok je vrlo slabo zastu­ pano mišljenje, koje bi zagovaralo, makar i posve mi­ nimalni broj autonomnih osnovnih škola (reformiranih mektebi- iptidaijja). Doduše sva gospoda, koja pišu o ovom- važnom pitanju, uzimaju u obzir financijalno stanje naših va­ kufa, ali sam ja toga uvjerenja, da to linancijalno stanje nije toliko slabo, da mi ne bi mogli izdržavati za sad nekolike au tonom ne josp. .škole. 0 so b i to k a d s e u z m e u o b z i r — a s v a k i n a r o d to i-nr*rxr~ v i d u — d a se ne m o ž e im a ti p r a v o g podm la tk a , dok se n e bjj.de’ im a lo a u t o n o m n i h š k o la , pa makar nas ne znam kakovih žrtava stalo, mi bi ih morali imati. Ovo podvukoh za to, jer je ovo najglavniji uvjet- za naš opstanak. Pravi borci za svoja prava uzgajaju se samo u svojim vlastitim ško­ lama. I baš radi ovog mnogi se svjesni omladinac ne će složiti s onim zaključkom, da se još i naši muallimi uzgajaju pod direktnim pokroviteljstvom naše vlade. »Uvažavam razlog«, zašto se ovako učinilo, ali če budućnost pokazati, da smo izgubili, a nipošto do­ bili. Ali nikakovo čudo ! Sva naša pitanja, pa i ovo prosvjetno, kreću se ,u vrlo uskim granicama, jer u njima ne sudjeluju — ni direktno ni indirektno — oni, koji su pozvani, da o tom reknu svoju, a tome su opet uzrok one podvučene riječi, a i samoj našoj javnosti nema mjesta; odakle bi se moglo čuti i drugo mišljenje! Biće nešto bolje, ako se skoro provede u praksu i ono što se zaključilo u anketi glede mekteba. A medrese? Sam Bog zna, kad će to pitanje doći na red, ali po svoj prilici tek onda, kad naše solite dogju do potpunog uvjerenja, da je nužna reorganizacija me­ dresa. Ne može se reći, da megju današnjim sohtama vlada analfabetizam, te da oni ne znaju, šta se je sve do danas napisalo u javnosti o njima i njihovom stanju. Io oni znaju, a i djelom su pokazali, da znaju. Ali .što se tiče reorganizacije nastave i reforme zavoda, t u p o t r e b u j o š n i j e s u s v o j s k i o s j e t i l i , ali će ih skora budućnost osvijestiti 1 Javnost naša, a osobito »Gajret«, se zagrijava za »žensko pitanje", nu pozvani za ovo n a j v a ž n i j e , p i t a n j e ostali su gluhi i nijemi. Svjestan čovjek koji poznaje u kakovu je džehaletu naše ženskinje, mora se kameniti skrajnosti našeg indiferentizma u ovom pitanju. U ovim prilikama za nas je f a r z imati, pored dobro uregjenih ženskih mekteba i ž e n ­ s k o s i r o t i š t e . I dok god ne imadneir.o ovo sirotište uzalud su nam sva kukanja o pokvarenosti. o ne­ radu, o neuzgoju i o svemu drugom. Naša bi jav­ nost trebala, da mnogo više piše o ovim pitanjima, ali bi se o tome trebalo još više raspravljati u svim našim čitaonicama, na sastancima i t. d . . . yiuaKH-3 ftAe XiuiHA-3nja. IIp o jije H a . HpHO, mjecHO o/mje-io 6 hvio joj je CTer.no Tamco, Tnje.io. Koca joj je on.ia noicpiiBena uphhm TyjoM... Bn.ia je na je/moM ćiijeCHOM... tiomskihom icon,y, Koju je noKopHO, no(yiyniHO nuiao. Ca CHaKou meroauM noKpetom BHflao ce je h Ha AjeBoja'iKOM Taje.iy Jinjen, 3aHocan noKpeT... Harač... IIoBjeTapan, Kojra je no-naraHo nnpKao, n o t ir a o joj je Tyji h Ta^a ce nemnaKO A^aKa Koce noMnjemaoie ca TpenaBHgaMa. Bek je none.ia Kon>a hrvohuth. Ha je^aH nyT koh> je noBekao 6p3tiHy. KoH>aHiitc je ocTaBiio H3Čop 5K0bothh>h n a Bojby, Koja HaTOBapeHa č.iaroM, cpekHo h Bece.no npoA y*n 6jecoMyqmi xoa ... hhtko C TjrpcKor: T. H-l. Hafiz R.: Iz sabiraka „Oko Drine i Lima". Zanemareno blago. i. Mjesto, na kojemu se ovaj dogagjaj odigrava, zove se Turbe. Po ostancima nadgrobnih spomenika (nišana što se tuda još pogdjekoji pomiču, vidi se, da je ne­ kad bilo groblje, pa otuda mu možda i tako ime. U narodu se drži, da je još od „fethau, pa daj ti to znaj! Sada je tu najmilije dječje igralište, a često puta bude i zaklonište kojekakvih noćnih „ćor-poslova". Ta kako i neće, takog m jesta nem a u čitavoj kasabi: prostrano, obraslo drvećem, u centru mu grada a što je najglavnije, niko ne brani, niko ne vodi brigu o njemu — ta vakufsko je — e pa ja kud ćeš neg6 otud, odovud, pa na — Turbe. I taki je to stajalo od vajkada — od kako pa­ m etan pamte, ali mijenjaju se vremena, pa i mi u �185 njima. Jednog proljetnog dana puče — . ko iz vedra( neba grom — glas po čitavoj kasabi, da će novi ka­ dija podizati nekakovu vakufsku zgradu na Turbetu. Na tu vijest uskomeša se elahija, uznemiriše se du­ hovi, zaredaše sijela i sastanci, da se stane na put tom zlu, da se štiti dini-mubin. šta, zar po mezaristanu, gdje počivaju kosti naših pregja bine podizati? Jazuk mu bilo, u što je pamet sabro, zar mi je to kadija! — Zar će nam taki vjeru čuvati? Ta znao sam ja, da će to tako biti, čim sam čuo, da je on bio u onoj švapskoj školi, ali .svejedno neće mu to beli ovdje upaliti, dok nas traje i jednoga u našoj kasabi. — Da Bog da mu zemlja kosti isturala, ko što on misli naših starih! Ovakove i slične grožnje i kletve čule su se na sve strane protiv mladog i zauzetnog kadije. I za kratko vrijeme stvori se proti njemu žestoka opozi­ cija, kojoj se na čelo stavi „najgorljiviji rodoljub" imam. efendija, jer je to zemljište i pripadalo njegovoj dža­ miji. Ali mladi kadija — čovjek naprednih misli, svje­ stan svoga zvanja — nije mario za to, nije računao na temenate čaršije, nego uvjeren u svoje plemenite i koristonosne osnove, vjerno je vršio svoju časnu zadaću. II. Preko sve te huke i buke gradnja otpoče. Temelj se iskopao i ko sutra imalo se početi sa zidanjem. Ali gledaj sada jada iznenada. Upravo toga jutra osvanu u jednom kutu iskopanog temelja svježi i po svim uvjetima napravljeni grob. Sad tek nastade pravi metež, strah i užas. Svjetina se iskupila, pa izbuljenih očiju nijemo gleda u tu hrpu zemlje, a niko ni riječi •ne umije. Svak sa nekim strahopočitanjem strepi i kameni se. Dok će imam ef.: „Vidite, braćo, ovo nam je Allah (dž. š.) po svojim melećima išaret učinio, što smo pustili, da se dira u naš lijepi din, da nam se ovako mezarluci prekopavaju. Ovo još alamet čini, da je na ovom mjestu bio ukopan nekakav evlija, pa sad pošto je bihuzur učinjen, došli su meleći i po Božijem emeru napravili mu iznova kabur. I ako ćete, da se sačuva od Božijeg gadaba, nedajte ovdje ništa pravit, nego lijepo ćemo ovo ograditi,' pa nek stoji kao što je i prije bilo.“ — Hoćemo, hoćemo, tako je hodžaef. i mi smo uza te, zagrmi sa sviju strana. Na to se uspravi Hasan beg, ljudina starog kova, ali — družeći se uvijek sa učenim i pametnim ljudima — dosta svjestan i raz­ borit čovjek: „Manite se, dobri ljudi, nekakovih bes­ poslica. Šta mi — džahili — u tome znamo. Stanite, da vidimo, šta će reći hakjim efendija i ostali učeni i pametni ljudi". — Vidi ga, vidi, i on eno kreno za njima — oču se izmegju svjetine.------------ Dok su se oni tako prepirali, prispije i kadija i ostala vukjela iz suda i sve, ama što se rekne „ko se je mogao puškom zametnuti", došao je, da vidi to „Božije čudo". Sve uprlo pogled u kadiju i gleda šta će biti. A on ozbiljnim pogledom promotri cijelu stvar, malo se osmjehnu, pa se primače predstojniku i šapnu mu nekolike. Za tim se okrenu sakupljenoj svjetini: „Dobri ljudi, umirite se, to nije ništa nepri­ rodno kako vi mislile. Jednostavno došao je noćas neko, čiji se interesi, ili nazori ne slažu s ovom grad­ njom, ili je možda nekog drugog potplatio, pa je to napravio. Ali to nas ne smije ništa smetati, jer šteta bi bila velika, a i grehota pustiti, da ovako zemljište besplodno stoji. A uz to još, vjerujte mi, da nam ni naš uzvišeni šeriat toga ne zabranjuje. Da smo mi svjesni muslimani, to bismo i davno učinili, a ne bismo skrštenih ruku gledali, da nam milijuni i milijuni propadaju širom naše mile domo­ vine«. . ' *- -Jok, jok, mi toga ne moremo kabul učiniti. Ta i do sad je bilo hodža, pa još i poboljih, nego sada, pa nisu nikad ovako radili. Zato i pogje sve na­ opako, otkako vi počeste nekaku novu vjeru idžad činiti.— uspravi se opet. imam ef. A- E dobro — nastavi kadija razjaren. — Ja se s vama ne mogu vazdan ovdje natezati, ovo vam je moja zadnja: „Ja sam ovdje postavljen, da bdijem, kako nad svim šerijatskim poslovima, tako i nad va­ kufskim. Radim po čistoj savjesti, ne pazeći ni na čiji hator i čvrsto sam uvjeren, da ovim vršim svoju zadaću, da radim za svoj narod. Za to sam ja odgo­ voran pred Bogom, pred svojom savješću i pred sva­ kim, a kome je krivo, bujrum,eto mu što hoće. — Za tim se opet prikuči nešto predstojniku i izmijenivši s njime nekolike, dade se na posao. On sobom uze m o­ tiku i još s dva-tri radnika poče otkopavati svježi humak, koji je imao — po imam ef. navodima — sakrivati tijelo »nekakvog dobrog«. Sve napeto išče­ kivaše šta će koptisati, kad — šta mislite, da se je našlo? Zbilja nekoliko kosti. To osokoli patriotu imam ef. i njegove pristaše, pa su opet zagalamili, ali se do skora umiriše. Liječnik i ostala komisija ustanovi, da ujpće nisu ljudske, nego konjske. 0 tom se uvjeriše i ostali prisutni, osim imam ef. I na temelju svega toga bi zaključeno, da je istinito bilo mišljenje i razlaganje kadino. Ali, što će mu kosti pa još konjske? K, to je dotični, koji je to sve uredio negdje ih usput našao i metnuo, računa­ jući — po svojoj pameti — da bi moglo doći u pri­ log njegovoj osjovi, ako bi se kojim slučajem počelo otkopavati. Naravski pri tom nije ni pomišljao na liječnika, na komisiju, niti ni na što. Šta veli, čim se kosti počnu ukazivali — otkopavanjem — prisutni će se prepaliti i zagalamiti i eto ti uspjeha, ali — slab hesab . .. �l&G ni. Zgrada se već napravila, i to vrlo lijepa, »podplan«. Na donjem spratu prostran i dobar magazin za kakove velike radnje, a gore opet čitava kuća za stanovanje.Ono miljća, što je ostalo (a ima ga još tri četvrtine) lijepo se uredilo i zagradilo. E čisto ne bi čovjek vjerovao, da je to nekadanje Turbe. Ali, eto ti opet jednog belaja. Odnekle se proturilo u svijet, da je ta kuća tuhmetli — pošto je na groblju —, da će se u njoj prikazivati, da će biti nesretan ko je uzme pod kiriju i Bog te veselio šta se sve o njoj nije govorilo. Dok su besposleni „rodoljubi" o tom razbijali glavu, već je Hasanbeg — po kadinu savjetu — sa svojim sinom, koji mu je te godine svršio trgovačku školu, bio napravio cijeli plan. I do nekoliko dana — na njihovo veliko razočaranje — uzeo je on pod ki­ riju na javnoj licitaciji. (Šta mislite cijenjeni čitatelji pošto je otišla. Ništa manje od 1000 K — slovpm: hiljadu kruna — na godinu, a to je plaća dvojice muallima, ili stipendija jednog sveučilištarca, ili — — —) Ne prošlo od toga ni mjesec dana, a pa novoj vakuf­ skoj zgradi zablistala je zlatnim slovi ma napisana firma: „Hasanbeg i sin, prva muslimanska pomodna radnja na malo i veliko". A unutra, Bože dragi, ervahi kao vašar. I Hasanbeg i sin mu i još dvojica pomoćnika, pa to opet u svakog punU-Tuke posla. Ta kako i neće, kad je onaka uredba: čistoća, cijene umjerene, po­ sluga solidna, a još k tome šta ti duša zaželi možeš naći. Osim vojništva i činpvništva vidiš tu, megju mušterijama i našeg svijeta, pa čak i onih nekadanjih protivnika i »proroka«. Doduše s početka malo zazirahu i nekako nesigurno ulažahu bojeći se, da im se štogod ne prikaže, ali malo pomalo, pa se i oni obikoše. Nakon godine dana dokazalo se sve. Doznalo se na ime, da »meleć, koji je po Božijem emeru napra­ vio onaj grob«, ne bijaše niko drugi, nego glavom — imam efendija — u društvu sa još jednim prijateljem. Svak se tome čudio, a neki ga i sažaljevali. Mnogo se pitalo i za razlog, koji je imam ef. pri tom vod o, ali niko ništa, osim što neko šanu, da je imam ef. prije podignuća zgrade pobirao plod sa ono nekoliko šljiva i krušaka, što su tu b.ile, a sada-toga više nema. I kadije više nema — premješten je u drugo mjesto, ali ostavio je iza sebe mnoga dobra djela i lijepe uspomene, koje, kadgod te sjete na njega, ne možeš, a da ne uzdahneš: „Ovakovih kadija, ovakovih rodoljuba nama treba!« sreći. Mnogi uživaju u tugjoj nesreći kao u svojoj Svako ne može biti veliki, ali može biti uzvišen, a uzvišenost nije daleko od veličine. Ništa tako ne ubija kao dosada. Lukavost nije porok, ali je preteča mnogim po­ rocima. Mnogi misle, da se uzvisuju kad padaju pred većom ličnošću. * Zla riječ nema krila, ali je brža od svake krilatice. • * Svako ne može biti stvaralačkog duha, ali svako može biti vrijedan i rađen. Ništa nije teže nego se privići, da mislimo lijepo o drugima, bar u onolikoj mjeri kao što mislimo o sebi. * Istinu svako štuje, ali je slabo ko ispovijeda. * • Prave ideje vodilje su one, koje potiču iz čo­ vjekova osjećanja. Za njih se mre onako isto kao što se za njih i živi. * Ko povlači ruku od rada, prema tugjoj svojini. rado će je pružiti Valsi. Rifat Surejja: Kako je umoren Midhad paša i Damad-Mahtnud paša. Svršetak. Taj dan se je u kasarni nešto pripravljalo i za to su uhapšenici doznali. Na veče u Četiri sahata, a la turca, smještena je jedna četa vojnika pod vod­ stvom jednog poručnika i trojice potporučnika u odjelenje, gdje su se prognanici nalazili, a oko pe­ deset njih iz vana sa sviju strana je opkolilo ka­ sarnu. U to se doba pred vratima kasarne krvnici, pukovnik Lutfi i major Bećir počeše o nečem sašaptavati... Na zapovijed Bećirovu u pet sahata noći probudiše Mahniud pašina poslužitelja, te ga odvedoše u drugu sobu. Pred vrata njegove i Midhat pašine sobe postaviše po dva vojnika sa nataknutim bajonetama na puškama. Iza toga odvojiše nekoliko po Ko se uzda i oslanja na drugoga, da za njega izbor vojnika te ih dovedoše pred vrata soba te dvo­ šio uradi, dočekaće da živi od mrvica što sa tugjeg jice mučenika, kojima su izdate paklene zločinačke stola padnu. zapovijesti o izvršenja umorstva. Misli. �187 f o je bilo u noći oko šest saliata a la turća — upravo oko pola noći. Mjesec je sijao nad Taifom i izgledalo je, kao da i on bježi, samo da ne vidi grozni zločin, koji se je imao za nekoliko časaka u taifskoj kasarni izvršiti. Paše su tu noć kao i svakad — preporučivši svaki svoju sudbinu Svemogućemu — legli i spo­ kojno zaspali. Kada je vojnicima dat nalog, da ovaj gnjusni posao otpočnu, oni divljački navale na vrata zato­ čenika i obiju ih. Ali beja, koji je zajedno u sobi s Midhat pašom spavao, šćepaše i onako, još pola u snu, ga izbaciše napolje. Midhat pašu razbudi tutnjava i lupanje vojnika kada su obijali vrata i odmah je bio na čisto, šta se namjerava. Ali on sa velikom i rijetkom prisebnošću i hladnokrvnosću ustade ‘ iz postelje, te dirljivim gla­ som opomenu vojnike na Boga i prouči nekoliko ajeta iz Kur’ana (a. z. š.) Ali se vojnici ne smilovaše na njegovu starost niti su njegove dirljive riječi i milozvučni glas, kojim su izgovorene blage Božije riječi iz Kur’ana, mogle da dimu njihova tvrdokorna srca. Kao divlje zvijeri navale oni na njega i za tren dva je njegovo sla=račko tijelo ležalo bez svijesti i nepomično, jer je pod čvrstim rukama ubojica, koji su ga stisnuli za vrat, ubrzo prestao dah ovoga velikog čovjeka i time presječena nit njegova života. Midhat paša se od krvničkog nasrtaja nije ni najmanje branio. Preporu­ čivši se Bogu, predao se je krutoj sudbini svojoj. Kada su obijana vrata na Mahmud pašinoj sobi on se je probudio i skočivši s postelje, on se počne braniti od navale i velikom snagom se je hrvao s ubojicama. Ali to je trajalo tek nekolike minute, jer su mu sile ubrzo smalaksale, pa je na posljetku bio savladan i na vrat mu bi nataknut nasafunjen ko­ nopac, kojim ga krvnici udaviše. Taifsko pučanstvo, koje je čulo viku i zapoma­ ganje iz kasarne, istrčalo je iz kuća :ia ulice i poju- . rilo kasarni, gdje su bili prognanici uhapšeni i grom­ kim glasom je negodovalo radi ovih zločina vičući: „Ejjuhel-muslimun! Ubijaju paše, zločin se izvršuje, prokleti bili nasilnici!" Ali je vojska bila u priprav­ nosti, da svaki napadaj svjetine odbije i da prolije potocima krvi. Čim se je ovaj zločin izvršio brže bolje prenesoše šehidska tijela u mrtvačku kupaonicu vojničke bolnice. U pola noći im iskopaše grobove, te ih za­ kopaše pokraj vojničkog groblja. Na mrtvima se nije lijepo ni pranje izvršilo, kako to šeriatski propisi iziskuju. Šest je vojnika ču­ valo stražu u mrtvačkoj kupaonici kod mrtvih tijela ove dvojice umorenih i tada se desio jedan slučaj, koji je ove vojnike — čuvare silno prestrašio. Nakon jedan i po sahata poče se nešto micati na teneširu. Vojnici počeše drščati od straha, gledajući to nevi- gjeno čudo, dok najednom jedan od umorenih ne ustade na noge. Vojnici počeše od straha zapoma­ gati te stadoše bez obzirce bježati. Taj mrtvac, što se je podigao, hio je Mahmud paša, koji ne bijaše potpuno udavljen, te mu je nadošla krv počela kolati i ponovno mu se utajali život povratio. Ali pošto je koračio nekoliko koraka — opet je pao na tle i onesvijestio se. Oko dvadeset vojnika sa pukovnikom i majo­ rom dotrčaše na to, te navališe na onesviješteno ti­ jelo i opet ga ponovno udaviše. Sutradan rano u jutro odpremiše jedan brzojav sa šifrom u Carigrad, u kome je saopćeno o izvr­ šenju ovoga gnjusnog zločina. Nu ipak u Carigradu nije prestala sumnja i bo­ jazan, da ne bi Midhat paša ponovno uskrsnuo, jer u ono .doba se je pronosila vijest, da je on živ i da je pobjegao u Evropu. To je veoma mučilo protivnike ustavnog režima, te su najzad zaključili, da se Midhat pašina glava otsiječe i donese u Carigrad. Jedan i po mjesec dana poslije izvršenja ovog zločina, prolazio je kroz Suecki Kanal jedan brod, na kojemu se je izmegju ostalih stvari, nalazio i je­ dan sanduk. Kanalski nadzornik, koji je stvari na brodu pregledavao, pročitao je na tom sanduku ovaj natpis: „Izragjevine od slonove kosti iz Japana" i dozvolio je provoz sanduka kroz kanal. U tom je sanduku bila Midhat-pašina glava. S turskog: Derviš Dreca. Al»«luI-II.ik Hnmid: Kći Indije,*) ; Drama u 5 činova (8 slika). —.Prevodi Šemsuddiii Sarajlić. — L I CA: Mr. Tom son, engleski časn k S urudži (kći Indije), djevojka iz Gudžerata S ir B urtel, engleski namjesnik E lizab eta, Madaine Burtel Dyxon, pobočnik Torom to r, starac | glavari Bedr-Japom, Suruđžin tetak I sela Dželaludin. „uhoda" j Gotalve Nana-Bibi, Bedr-Japoinova žena, Surudžina tetka llainija i , S te lin a .. . . . Sum ri ' T eliža I žcne Behav-Punekcr, sluga Engleski časnici i vojnici — Indijske seoske starješine — Branmanci — strijelci — nosioci mašala nosioci tahterevana — siromasi — derviši — mektehska djeca — svirači-pjevači seoski muški i ženski svijet i t. d. Dogagja se u indijskoj provinciji Gudžeratu. *) U oskudici dobre dom aće dram atike odlučili se na težak posao, da presadim u sirotu i vrt naše književnosti ovo glasovito djelo velikog turskog pjes- �188 Prizor prvi. T o m so n i S urudži. Tomson, odjeven u crvenoj vojničkoj uniformi, na glayi bijela kapa, na nogama bijele pantole sa sabljom o bedru, stoji na obali uz jedno drvo. S u­ rudži je pak zabavljena oko cvijeća u njivi. Crne kose nakićene crvenim vrpcama prosule joj se niz ramena do pasa; na malim grudim a i slabašnim m i­ šicama crn koparan; crven fistan, a tijelo izmegju koparana i fistana — po mjesnom običaju — o tkri­ veno i laktovi goli. Na ramenu joj je obješena zelena hamajlija, a na laktovima, na šakama, na nogama, na vratu, oko ušiju, iznad čela i oko pasa od sadefa i kovina dizije, gjerdani, halke, belenzuke, mengjuše, halhale, čemeri, na prstim a od merdžana prstenje i iz kosa do na grudi pala jedna plava traka. T o m s o n : Hodi ovamo, dogji. . . Ne sakupljaj cvijeća, gdje se zmije legu. Ne treba se varati na vanjske oblike u svijetu, Nježni bjelkasti oblačići, kako po nekad znaju biti leglo gromova. nika Abdul-Hak Hamidbega. Težak posao, velim, jer šala nije prevoditi jednog glasovitog književnika široke koncepcije, kakav je A. H. H. beg (u svojim dramama naročito). Tim teži je to posao, ako se uzme u obzir, da mi u svom jeziku nemamo onoga bogat­ stva riječi, kojim bi se A. H. H. zamisli mogle pot­ puno iskazati; pa se bojati, da jedno njegovo glaso­ vito djelo, kao što je ovo, ne bh ostalo mršavo i pod najvještijim perom naših prevagjača. S toga neka mi se ne zamjeri — meni laiku — ako tu i tamo ne dadnem A.-H. živim slikama dovoljno io je i potrebite živahnosti. A da će biti Uusura, to ne niječem, jer za d o b a r prijevod traži se isto toliko snage od čovjeka, koliko što bi mogao i sam napisati prikladan rad, traži se duša s temeljjtim pogledima na život, u kojoj se najprije trebaju prekaliti sve slike i ideje rada, da se tek onda mogu valjano ilustrirati javno, traži se čovjek, koji bi u dobar prijevod sam utrošio jedan komad svoje duše — traži se mnogo više, nego što mi se čini da sam imadem. Ali opet — pored svega toga — ne mogu se odhrvati, a da ne pretočim ovaj rad u naš jezik iz razloga, što vidim da je u svoj svojoj cjelini od po­ četka do kraja jedna velebna pjesma, krcata finom tankoćutnošću, ljepotom i bogatim čuvstvima, a svo­ jim idejama uzdignut do najviše visine ljudskog po­ ziva. Jer sadrži u sebi nešto, što . . . Ali neću da oslabljavam unaprijed dojma kod čitatelja, pa ću prešut­ jeti sve, što u detalje zasijeca. Jedino ću reći, da je mene »K. I.« više zanijela — i to istom nakon dugog razmišljanja o njoj iza pročitanja — nego li i jedna od najglasovitijih svjetskih drama. Čitajući Sekspirova »Hamleta® zanosio sam se u carstvo duhova i začepljao uši, da mi iz mraka što tajnim glasom ne progovori; uz Moliereva »Tartifa i tvrdicuMiroz suze sam se smijao; s*a Gogoljevim „Re­ vizorom kao da sam gledao razvaline u životu ruskoga puka; u Namikovoj »Domovini« osjećao Islambegovu hrabrost u sebi; u Gorkijevom „Na dnu“ stupao za­ jedno sa glumcem do vješala; u Ernstovom »Školnjku Haksmanu« zanosio se idealima pravog nastav­ nika; u Meterlinkovoj „Monna Vanniu ljutio se na Guidu što ne pojmi Vannine žrtve za spas čitava grada; u Hayermansovoj »Nadi« htio sam pucati na brodovlasnika, koji na truhlom brodu sprema nade života u propast, da tek bogato zaradi; u »Zvonaru« ćutio glad i plakao sa očajnom pariškom sirotinjom; sa Schillerovim „Razbojnicima44 radosno u duhu hrlio u dubine kule, da se dobri starac spase i t. d. i t. d. Ali nikad nijesam osjećao u duši i u srcu onolike slasti, kao kod ovog djela. Je li tome uzrok nježni turski jezik,— koji svojom ljepotom kano da pozlaćuje predmete — ne znam. Ali jedno jest: ko je inače čitao A. H. H. druge drame („Tarika“, „Ešbera44, „Tezera", „Nazife“, „Sabrusebat“ i t. d. — mnogo toga ima), neće mu nikad poreći visok pjesnički talenat i majstorluk, da je sve ono, što perom izbrusi, samo krupno, čisto zrnje bi­ sera. Da je i ovaj rad takav bez svake je sumnje. I ja ga iznosim u oporom ruhu našeg jezika u želji, da se više izmegju redaka — kroz ruho — prozre, nego li što same riječi kažu, riječi, koje i onako pjesnik uzima za sredstvo, da pomoću njih ljudstvu rasvi­ jetli bogato mistično carstvo svoje unutrine, svoje duše i da zagrije za visoke ideale. Ovaj rad iznosim pred naš svijet još iz jednog razloga: Po onom, što A. H. H. oslika u ovom radu, simbolirajući u pojedinim licima čitave društvene klase, jasno se vidi, kako je dobar poznavalac života indi­ janskog naroda pod engleskim jarmom — kao što mu se i iz drugih radova vidi dobro poznavanje života arapskog, alžirskog, perzijskog, ruskog, poljskog, ta­ tarskog, španjolskog, grčkog naroda i si. Proučavao ih je. Proučavao i pisao o njima u Carigradu i Evropi (Parizu, Londonu, Genovi). Bio je mnogo dalje od onih, čije je običaje, težnje, tradicije i t. d. svijetu vjerno prikazivao, — nego li bi bio naš jedan čovjek od n a š e g n a ro d a . Hoću reći: u nas je vrlo malo dubokoronaca, koji bi trebali najprije dobro zagaziti u zbilju života i prožeti se njom, pa tek onda raditi. Nema kod nas dubokoronaca ni u naš život, a kamo li u život drugih naroda. S toga bi bilo poželjno, da ovaj rad posluži za primjer nama, naročito našem mlagjem naraštaju: u prvom redu, s kolikom dubljinom treba nešto raditi, a u drugom redu, koliko sve treba proučavanja za koji intenzivniji rad. Onda ne bi bilo površnosti. 1, kako svi narodi za svoj napredak imaju zahvaliti je d in o svojoj dobroj književnosti, tako bi onda i naša knjiga bila pravi vogja u kulturnom osvješćivanju i pridizanju našeg naroda. Na koncu spominjem, da pisac ne dozvoljava prestavljanje ove drame; što je pak za nas svejedno, jer mi niti bi mogli niti je umjeli izvesti na našim zabavama, a da se ne bi ogriješili o umjetnost. — Dosta je da se^čita. P re v o d io c . PRVI CIN. — S lik a prva. — U Gurdžeratu, u blizini sela Gotalve, na obali rijeke, prostire se bujna priroda: narandže, ananas, smokve, kaktus, sladori, limuni, manijole, ruže, šemboji, karanfili; onda nasadi, cvijetinjaci, tamo amo burme, orasi, palade, bademi, tenboli-funduci, kakole, pa dalje palme i masline koje se u daljini u čitave gajeve pretvaraju, ispod njih se vide pšenice i kuku­ ruzi itd. te po koja kućica, kao bijele tačke ovdje ondje prosute. Pred večer je. �189 S u r u d ž i : Tomson! Gledaj šta je cvijeća na njivi, al ni jedan na te ne priliči. Ni u jednoga nema one svježine i ljepote, kao na tvom licu. I kad pro­ matram ovo cvijeće, kao da vidim u njemu samo neke dijelove tvoje ljepote. Pa. ga veselo gojim i berem. T o m s o n : To je laskanje, sa malo ironije. Ali ti si milija od ovog laskanja, a . . . S u r u d ž i (izvadivši iz kosa parče ćageta): Ne, Tomson! Slušaj što sam ti jutros napisala. (Čita): Osmješljivo lice zemlje, cvijetnjaci bujni, Puni ruža i pupova, milog cvijeća puni, Ne imaju onog sjaja i svježine iica, Kao što su čari tvojih usni, jagodica. Ko što sunce o izlasku suši drobnu rosu Na cvijeću, što je zora po prirodi prosu, Tako suze na mom licu izginu netragom, Kad nenadno ti obasjaš mene — sunce drago! T o m s o n : Bez sum nje... Ja sam jedan cvijetnjak ljubavi. Ti si mi sunce, a tvoja mi je bujr.a fan­ tazija hlad. S u r u d ž i (čita dalje): Kako oblak, svojom suzom, u proljeće čamo Osvježuje cvijetnjake u prozorje rano, Tako u mom uzdisanju — od sveg svijeta draži! Moć ljepote tvoje mene osvježuje snaži. T o m s o n : Izgubili se. Tiče li se to u istinumene, što čitaš? S u r u d ž i (zadivši pouovno ćage u kose): Tom­ son! Ja tebi svako jutro ovako što napišem, kad se trgnem iz kratkoga sna, na koji mi se oči sa zadnjim zvijezdama u zoru zaklapaju. T o m s o n : To za tvoju narav nije ćage. To je cvijet, rascvaten cvijet, pa ga zato za glavu zadijevaš. A kad bi to opijevali vaši indijski pjesnici, rekli bi da to nije samo cvijet, već dragocjen biser, koji bi pristajao okrunjenim glavama. S u r u d ž i : Ne! — Za glavu ga mećem, jer se riječi u njemu tiču ljubavi; za glavu ga mećem, jer je u njemu pisano o ljubavi Tomsona, koji je sa mnom srastao; za glavu ga mećem i metaću, jer se izljev ljubavi u pismu potpuno slaže s mojim mislima. (Pri­ lazi Tomsonu sa dva. cvijeta u ruci). Kako bilo.. . . Gledaj Tomsone, šta ću učiniti. T o m s o n : Da vidim. Svačijem radu treba paž­ nje posvetiti; ali sve ne treba pređusretati. Nego neka čovjek sve sam nauči, pa dobrotu cijeni a zlo tamani. S u r u d ž i : Naravno. T o m s o n : A što se zna, treba i drugog naučiti. Jer čovjek koji se sam koristi od svog znanja, sliči životinji, koja svoje mlade jede. S u r u d ž i : Tako je. T o m s o n : Megjutim, koliko je na svijetu ne­ znalica, koji nijemo vape da im obrazovani-savršeni pokažu svoje umijeće. S u r u d ž i : Da. T o m s o n : P a ovi trebaju da poduče svoje sla­ bije iz onoga što znaju. S u r u d ž i : Bez sumnje. .'. Je li svršeno?. . . T o m s o n : Što pitaš? S u r u d ž i : Tvoje su riječi, Tomsone, vrlo pa­ metne. Ali svaki pam etan čovjek na to tvojim očima ne gleda. Riječi nijesu vazda m jerilo ljudske valja­ nosti. T o m s o n : Imaš pravo. Ja znam jednog pam et­ nog čovjeka, koji kaže: Prim ajte m oje savjete, a ne pazite na moj postupak! Osim to g a .. . (Prišapće joj nešto na uho). Dakle glasovit sa svog m udrog zbora, pred kojim pam et stajaše, nije li eto prava luda, kad m u se ovamo u postupili pogleda. S u r u d ž i (smijući se): Čudno, kako zavijeno go­ voriš o.jednoj, svakome poznatoj stvari. T o m s o n : Svako zna, a niko ne govori. Ali će doći vrijem e, kad će to svako i pisati i čitati. (Nastaviće se.) Xnrajciia. JBpum mi npnjejic. — Dr. B. — 1. Xpana ce y asejiyuy, npnjeBiiua u hejnijaua npepabyjy: — Bapn n caropnjeBa. IH to je oa h>c ynoTpe6jbiibo. oho y THje«iy ooiaHe, a mro mije, oa oHora ce Tnjejio Mopa owio6cahth. To cy H3MeTHHe, jep ce c BpeMOHa H a Bpnjeue H3uehy. 2. Tnje-ao — y r.iaBHo&ie — HSMehe ahbj® pa3He Bpcie H3ueTHHa: hbpcto (noraH) ii Tenne (Moicpaby). M jeAHa h APyra oćaBa cayacH 3ApaB.i>y h HanpeTicy Hamera Tnjeaa. 3. H3M6TaH>e norami h siotcpahe jaBjta ce Kao h umora APyre BaiKHe noipeće Hamera rajev a — hckhm ocoćhthk ocjekajeM. 3a Taj ocjehaj mh bc.ihmo: „Tjepa Hac Ha no.T>e“ („Ha ABop“ ), hjih : tohh Hac (HaBa.i>yjo Hae) „Aa bpihhmo HyacAy“ h t . a 4. Majia Ajeua jom HHcy Hay*m.aa, Taj ocjehaj caB^ahyjy, a OApatvmii «ioBjeKy je (6am h y CHy) acbck.ic y B.iacTii. Aa ra — no no’r pećn — cy36njc, h U3Mcmanc 3a neno epujm e 3aflpMU. Casio He cunje y Toue npeTjepnBaTH. To 6n 6tuio nponiBHo aeroBoj npnpoAH h H>erobom 3ApaB.i>y. 5. A ko voejen ca^prnuHij ceojux upujeoa cujiom y ceou 3aflpjKaea, npBO je, Aa ce OHa y H>euy „3aneue“, na nocJinje TemKo H3Mehe. 6. ,ZIy»ce BaApacaHa ca^pacima npnjeBa npe.ia3H hocto n y Bpeme, a BpeH>eu ce H3boa6 racoBii („BjeTpoBii ) u aanoHii. 7. Oa 3aAp»aHe „CTOjnmeu HanHy ce n npomnpe npnjeBa, na ano to yiecTa, xohe oa Tora a » ii3ry6e « �190 CBojy ejacTii’iHocT b 6aApnHy. C Tora no&anje cnopnje pa^e, a noo.'beAnua Tora je „aaTBop . 8. C haom 3aApwana „eT0.um a“ uowe a * u3B30Be 6aiu H aana.LeniC upnjcBa — oa npojUBOM im b 3aTBopoM, a 'jccto ii ca 03un.’biinjiivi nojaBaua. 9. 3aApacaBan>c „CTO«iHue“ ycnopaBa h npbotok y AoibiiM oAje.TiHBMa npnjesa, u Dpom0pyje kpbho cyAOBe y »»ima — HapouHTo bcho. Momc, Aaiwe, 6hth u yspoK ruyjbCtiUMa. 10. Ko ce ijemcnte fla mokjm kua za „naeajiu , tomb ce Tatco npenyHu iicicpahna 6eimiua, Aa „xokc a * npcHe . A ko to ynecTa, npoiuiipeHU 3haobh MOKpaliHe đeiuauc oa oHor Hanona TaKO oc.ia6e h oAaoaBe, a * 0HAa He Mory Aoopo Aa ce cTe»y. A hhm cc SeiiiHKa He MOHce npaBH.iHO Aa CTeace, He mojko hii CBy M0Kpahy H3 ceoe Aa Hcapa3HH. 11. I I oa npiiTiicKOM npenyHe MOKpaliHe 6euniKe o.ia6ane u nonycTe miiuihHh OHe ne'jvbP, icoja 6eoniKy 3aTBapa, A» H3 H>e MOKpaha ne 0AH.ia3ii. A hhm Ta neT.ta nonycTii, ooaecHUK ne Monce ceojy MOKj)afiy hu saflpmamu nu v j ­ ernomu Kaj on xofie, nezo ona ncnpccmano comci oa ccoc h-arr.'bc („ne AP^U noAya)- A mo je ecMiha ncaojba. 12. 3aApacaHa u yc‘rojaHa MOKpaha xohe y 6eunmii u a * ce yKBapn, a yKBapeHa MOKpaha onacHa je He caMo 3a oeiniiKy, Hero b 3a 6y6pere. 13. IIpenyHa 6eiiiHKa 3ay3ima HHoro MjecTa y Tp6yxy, na cMeTa no.ioacajy APyrax oycjeAHnx opraHa. A mojkc CBojoM TeacHHOM h o6aBe A» hm nopesieTn. 14. JKeHCKe oa Tora joui Binne cTpaAajy — Hapo•JMTO naA iijwajy MjeceiHO npaH.c h.ih kha cy TpyAHe. 15. IIpeMa TOMe je Bpjio Baucno 3ApaBeTBeao npaetuio, Aa ce — no MOzyficmey — u „MaJia u scjiuko HyncAa ‘ ep mu na epujcMe — m. j . ohao koa ce nompeoa jaeu. 16. Ha aeajiocT, mh pmo no rAjcuaAa chaom okoahoctb cnpnjeieHii, Aa TasHO BpuiHMo to BaacHo npaBHJio' Ha^eMo ce h. np. y npeniHOM noč.iy, y APy»'TBy, na ace. .T i>e3Himn, y no3opHuiTy, y meTH>n, Ha otbopchom no.T>y n t. a -, taje 3aTo micy aroAHe npn.iBKe, iiah HfheMo H3 Tonae nocTe.te a * ycTajeMO, h.ih ce 6ojiiMO Hoky Ha no.T>e ii3Aa3HTn h T. a., na nponycTiiMo iiiBjecHo BpnjeMe aok Ao ii3Bpmea.a Ao^e. C Tora y TaKHM npHAHKawa Ba^a j’HanpiijeA Ha to noMHin.’baTii, h CBe yHHHHTn, Aa ce He MopaMO 3aKacHHTn. 17. II Kagana, a Hapo*niTo KapTaumnaa, cy MjecTa, rAje noBjeK na Te Tjc-iecne noTpede .iacHO 3a6opaBii, bau rAje nx CHAOM caB.ia^yje. 18. y TaKHM npHAiiKaMa nocraje onacHOCT oa y3Ap5Kana«.a thm Beka, mTO ce o6hhho bhuic nuje — Hapo'MTo Hinio h.ih Koja „Kiice.ia BOAa“ — AaK,ie nuka, Koja 6aiu „Ha MOKpeube Tjepajy“. 19. II lUKOACKa. Ajeua Mory oa Tora CTpaAaTH — HacTaBHiiKa, Koju nepaAO CBoje ^ane „Hanove nyniTa“. 20. Tpiijeiue hpothr csora 3Apan.La u ohh, koju Ma trs koz ynpoKa npu epmen,y nyncAe xw n ajy. koa 21. Mnoro muhu y TOMe u HannKa. C Tora Ba.i>a Ajeuy aapaiia iiai;iiKUHaTH, Aa Te ni>Tpc6e caora Tiije.ia 3aAoBo.,b aBajy Aa to ohab, icha to caMa npnpoAa biuto, u TaK<\ OAi’OBapa 3ApaB.i>y. 22. HaBRKOM ce Mory Te o6aBe peA AOBeciH. Ko ypeAHo j k i i b h , n a me ceoje mjejiecne nompeoe UM a h y hckh ii3BjccTaH ce Hay>iH, a » u na OAprfcno epujcMe, Taj ke pnjeTKo Aokn y npiiAHKe, Aa y TOMe n o rp n jeim i npoTiiB CBora 3ApaBA>a iiah npoTHB npucTojHocTH. n3ApaBA>eu. Narodne umotvorine. Koliki je javor na planini . . . Koliki je javor na planini Ni ptica ga preletit’ ne može. Sinoć su ga sokolovi prešli I pren’jeli ranjena junaka, Hamajlića, od petnest godina. Na njemu je sedam naest rana — Sedam rana od sedam pušaka, Osam rana od osam sabalja, Dvije rane od dva džeferdara. Sve bi rane lahko prebolio, A1 je njemu teško preboljeti Gdje se vlasi prstena igraju, Hasanaga kuca uz tamburu Sitno kuca, tanko pripijeva: „A Boga ti, zlatan Hamajliću, Kud će tvoji dvori i ahari ? Kud će tvoja ostarila m ajka? Kud će tvoja seka na udaju ? Kud će tvoja vjerenica ljuba? Kud će tvoji kmeti i timari ? “ Govorio ranjen Hamajliću: „Moji dvori prahu i pepelu, Moja majka jadu i čemeru, Moja seka kud je njojzi drago. Moja ljuba tebi, Hasanaga, Moji kmeti ljubi od miraza, Kad s’ udade nek ih tebi dade.I umrije žalosna mu majka. Zabilježio: Behluli Mustafa, Tuzla. Kad umrije Srma-Ibrahime. Kad umrije Srma Ibrahime, Njega žali i staro i mlado, I sokaci kud je prolazio, 1 prozori gdje je dolazio, Ponajviše njegova dragana. Od žalosti kose odrezala, Pa ih šalje dajdži u Budimu: „Eto, dajdža, moje ruse kose, Okuj mi ih, i pozlati mi ih! Pa ih metni na B udim -kapiju! Kogod vidi, nek s’ u čudu čudi, U kakvom su devletu gojene, �191 U kakvom su jadu odrezane: H* je majka žalila junaka, ll’ sestrica brata rogjenoga, IP djevojka svog prvog ašika 1 Nije m ajka žalila junaka, Ni sestrica brata rogjenoga, Već djevojka svog prvog ašika!" Zabilježio Alija Medinić, Bijcljina. ke y H»RMy aooiith jeAny oa Haj6o.i>ux KH>ura 3a cBoje KH>B/KHIII(b. »Ilpetvieft1* H3.ia3ii CBaiea Tpa ujecega Ana nyTa, Ha roAHHy ocat« nyTa, a uiTaMna ce y CBCCKaMa oa ’ieTiipu iuTana. Ta6aKa. HtijoHa cBaKoj CBecga no K 1‘20, a roAHinn>e CTaje K 8. AApeca: nIIpcr.icAU CapajeBo. G ajretov glasn ik . L ista k . Književne i kulturne bilješke. CpiicicH UifcHMeemiH L’.iaciiaic. Haaui.ia je a noc.iaTa npeTnjiaTHHmiua CBecna 3a 16 uaj 1911. roAOHe, ca ohhm caApwajesi: 1. PaAocT O iiep a T p 6 e. HpniioueTKa. CB6T03ap K o p o B iih; 2. Hyi«a PyMeHCTaH. PowaH. (XI.) A^kJ)5hc ^O ap; 3. y ha u na. IlecMa. Mupreo Kopo^iija; 4. Pal,aH»e c y m ja . IlecM n, Mnpico KopoJinja; 5. P i a D e s id e r ia . Maptco Ilap; 6 . JcAH a earjie cK a noceT a H>eroiiiy. (1) Bojne.iaR M. JoBaHOBnh; 7 B o p o a 3 a hchbot ii y3ajaMHOCT ko^ skhbot HH>a(II). JoBaH M. rKyjoBHh. — 8 K h, kxcobhh n p e r.ie A : XpBaTCKo cpncica nacMenocT y Boemi 11 XepneroBBHH, OA ^lp. ^IparyTHHa IIpozacKe. ^lp. B.iaAHMiip 'RopoBBh. — 9. U o 3opnuiH ii n p e r^ e A : .Hesnue, oa Mapica Uparc. BpaHKo -laaapeBnh. —«■ 10. y MeTHHSKH nperJieA : yHyTpauiite npuumice y eBponcKoj TypcKoj. Ha<WfpaTO12. B e^ eu iK e: Kit>BJKeBHOCT: »XaeaHarBHnua« A-mcce IIIaHTHha; „EacHe“ — „ J ic T o p n ja C p 6 a “ K. Japaneica; »4>pa3e h tjiaKTa«. ITpocaane: ^ncuTeja 06paAO* Buka; ^,pyuiTBa h ycTanoBe: roAHiuH>a CKynniTHHa CpnCB6 KffcHJKeBHe 3aApyre. 3ace6Ha CBecKa eraje l ';— Aimap (Kpyna). „C jhickh Kfbn:i;e>iiiii l'.iaciiHK1' n 3.ia 3a 1 u 16 CBaKora Mjecega y CBecKaiia oa neT TaoaTa h CTaje: Ha Tpa Mjeceua 4'50 a**h. (KpyHa) Ha nojia roAHHe 9'— „ „ Ha imjejiy roAHH.v 18'— „ „ Upen^aTa ce ma.’be ynanpnjeA. Kopnge3a nojeAUHe KH,arecTajy 1 A^nap (icpyHa). ITacga ce Moje Aa pyKonace, nncwa hta. ynyheHa ypeAHHuiTBy n)a.i>y Ha aApecy: CKon.T>8HCKa y j i . 6p. 9. IIpcTnJiaTy Ba^sa cjiaTa AAMiiHBCTpagaja .iHCTa: CKon^baHCKa yjiHHa, 6p. 9. IIper.ieA. 1., 2. a 3. 6poj oBora oajihhho ype^enor HayHHO-icy^TypHora uaconaca b3hoi;iii cy o b h x a ^hb 3ajeAHO ii paaac.iami npeTn^aHauaMa. Kao h o6hhho, „Uper.ieA '1 je a OBora nyTa nyH đoraTe caApJKaae H3 pa3Hiix o(wiacTB Hayne 11 comija.iHora jKHBOTa, na ke naTaopa y H.eay Haka 3ApaBe AymeBHe xpaHe a A°6pe noyKe. Ma OBaj Ba.'LaHii a icopacna ahct toh.io npenopy«iyjeMO iiHTe.iereHTHiijiiM cjiojeBHMa iiamera HapoAa, a HaponiiTO ra npenopyqyjeno Harnim ‘iiiTaoHBnaiia, Koje 611 ce TpeCa.ic peroni Ha „IIperjeA® npemjraTHTii, jep ■Društvene vijesti. PRETPLATNICIMA LISTA. Ovim ponovno pozivamo prclplalnikc lisla, da nam šio prije izmire dužnu prelplalu, jer ćemo inače, bez obzira, obusta­ viti svakome dužniku šiljanje lista Osim toga stavlja se do znanja onima, koji se na novo javljaju za pretplatnike lista, da ee im se list slali samo u lom slučaju, ako pošalju pretplatu unaprijed. H ob i.’iaH-j'TCMe.ba'i. Kao ti.iaH-yTeMe.,ba4 npucTynao je Hameu ApyuiTBy CBjecaii u poA<vby6aHii om^ ah AHHau, r. MyxanieA X. CMaiMOBiih Tpronag ii3 Bajuana, HBMe je y Tejie.T>e APyu*TBeHe 3rpaAe y Aapno jaw TeMC.T>ag. Koja ke ie joiu 6o^.e y4BpcTHTH. JK bbuo cBjecHB a poAo.T»y6Hnu r. X. GuaiiJiOBak a 6ao npaMjepoM a ApyraM HMykHim Myc.imiaHnMa, Koju jom He npncTynHine no^y rajpeTOBBX noMarana u npn- jaTe.ba. K a d .,C »ajretova‘ p o d o d b o ra u S to c u . — Mi smo imali više puta povoda, da sa zadovoljstvom istaknemo rad za naše društvo u Stocu, u Hercego­ vini. Raniji rad povjerenika stolačkog g. Mustafe Asima Šaraj lica priznavan je in a društvenim skupšti­ nama i na ovom e m jestu i on je bio prvi povjerenik, koji je za svoj rad i nastojanje na unapregjenju »Gajreta« dobio diplom u priznanja i blagođarnosti. Osnivanjem pododbora u Stocu je taj rad postao još jači i uspješniji i mi sa zadovoljstvom ističem o, da tam. društveni pododbor zauzim a isto onako m jesto m egju prvim društvenim pododborima, je kao što i ranije povjerenstvo zauzimalo m egju povjerenstvim a. Da bi poslove društva što bolje raširio i Gajretovu ideju popularisao u najširim slojevim a naroda, stolački pododbor je tražio i našao ljude i po okolnim selima, koji će raditi za „G ajret“ i nastojati, da mu što više doprinesu. U tu Jsvrhu je pododbor p red lo ­ žio glavnom odboru, da postavi za društvene povjere­ nike ova lica, u okolnim selim a Sloca: Gamil ef. Arnautovića, vjeroučitelja u B erkovićim a Alaga cunju, trg. u Crnićim a i A hm etagu B ehram a u Rotim lji, koje je glavni odbor za povjerenike odm ah naim enovao. Ovaj rodoljubivi rad društvenog pododbora u Stocu je za svaku pohvalu i mi g a ističem o kao pri­ m jer ostalim m jestim a naše dom ovine i apelujem o na �192 braću, da se zauzimaju za ovu našu najkorisniju hu­ a-iii je y noc.’beAH.eM TpeHyTKy oa.ioskho nyT 3a AOgHnje. J I bctobh BSHoee noAHTHHKy BaHtHocT OBora nyxa n ooiimanu ustanovu. N e u re d n o s t p o š te . Imali smo do sada preko jbeiKaBajy r a Kao H3pa3 npecopoljaja xypcKe napeanHe. Aonnsaic CyjiTaiiOB y C<Myn. CyaTaH je Aonydeset slučajeva tužbi od strane pretplatnika iz Janje (kod Bijeljine), koji se tuže, da pojedine brojeve lista Tonao y 3 c a ia no noAne n a 6poAy ,,XajpeAHH Eap6apoca“ npalu’H gnjevom ecKaAr om. O rpcim a »raca CBnjeTa nisu dobili. v Mi’stoga obraćamo ovim pažnju poštanskoj upravi no3ApaBn.ia je 0AyuieB.T>eH0 yjia38K »Bapčapoce« y npncTaHmn're. CyaTaH je Ty Hok npeHohno Ha paTiioj jialjw, na područni joj poštanski ured u Janji, jer upada u oči, da takve tužbe stižu najviše i gotovo izklju- a cyTp8AaH je H3nuiao n a cyxo h OARe3ao ce y BamijiiH čivo iz spomenutog mjesta, a to opet daje mjesta KoHaK. IJpn npozia3y Cy.niaHOBy H3 npncTaHmuTa y Ba-imopravdanoj sumnji, da se te neurednosti ne dešavaju jiiH K ohak Kp0 3 ncKBkeiie yABne orpoMHe nače eunjera nehotično. . . . . Našim pretplatnicima u Janji javljamo, da im cy 0 Ayniep.T>eH0 no 3ApaB.,BP.ie eyBepeHa. y*ieHBUii cbhx mi šaljemo redovno i u redu svaki broj i da im, u co.ivhckiix iDKOjia y«iecTBOBa.in cy AoieKy h no 3ApaBy. slučaju nedobivanja kojega broja, ne možemo odsele Oamsx no AO-ia CKy, Cy.ixaH je nocjiao CBora npBor ceslati nakna’ne brojeve. Neka se prituže poštanskoj Kpexapa a » čiiBuieM Cy»ixaHy A 6 Ay.a-XaMHAy B3 pyun n,e upravi u Sarajevu na tam. poštanski ured, jer on je rone ce.iaMe. Hocjmje npnjeMa pa 3 HBX Aenyxaunja, CyjixaH je npHMHo cxpane KOHcy.ie, a saxiiM ce OAMapao. kriv. 3 a BpnjeMe oAMopa CyjnanoBa npHHieBii cy očnom u O b v e z a li s e s a k u p iti p o 1 0 K „ G a 'rc tu " . Apel mostarskog »sedmoškolca®, koji je izišao u pred- Bapom, npakeHH CByAa 0AymeB.,i>eHnM no3ApaBiiMa cBiijexa. pro lom našem broju, našao je odziva megju našom IIpeA Bone, Cy^xaH je B3jaBno sceA>y Aa bbah CBoj HapoA, školskom omladinom. Već se je prijavio priličan broj ycA>eA nera je ciaHOBHHiniBo y MacaMa npn.ia3HA0 Aeopy omladinaca iz raznih naših srednjih škola, koji se obve­ u nopeA CyjixaHa A ^ ^ o B a jio . y Bene je 6nuo ocBjei.x>eH>e nnxaBe Baponin. zuju, da će preko ferija svim silama raditi na propa­ giranju Gajretove ideje u svojim mjestima i ,da će CyaiaH y CKOnJty. Y CKon.,by je Cy.ixaH AoneKan početkom iduće školske godine svaki poslali „Gajretu" npesia yxBp^eH0M nporpaMy, TpaljaHCiBo cbo 6e3 pa3viiiKe najmanje po 10 K priloga, što će ih sakupiti megju Bjepe y3e^o je yuemha y Ao,ieKy. Bapoui jo ncicnkeHa svojim sugragjanima. Ovome kolu rodoljubivih1' orhladinaca — obvez^ 3acxaBaMa, a iiaponnio yjiene, KyAa Cy^TaH npo^asn, nika, najprvi su pristupili učenici „Mektebi nuvaba", AeKopncaHe cy cjajHO. IIoAHrHyxe cy Ha cbo cxpaHe kojih se je 28 prijavilo, a čija imena donosimo u da­ xpayMiJ)anHe Kanoje. našnjem broju: Husein Kadic, 'H. Mehmed Jakić, AbR aiaB a Bapoui ce a »h , hoH opa ycKAiiaHMa rpadulali Zečević. Adil Galijašević, Mehmed Ali Kapetanović, Sinan Branković, Osman Sikirić, Derviš Hati' ^aHCXBa, Koje 0 AymeBjbeH0 no3ApaBjta CBora BAaAaoaa. bović, Derviš Baturović* Salili H. Begić, Derviš Kor- Hoky ce npnpel)yjy BeunnaHCXBeHa BaxpoMexn Ha CBe kut Jusufov, H. Rašid Tvrtkovjć, H. Ahmed Zahirović, expaHC, a nnxaBa Bapom Kao Aa ro p a y nj]aMeny. H. Hilmija Numić, H. Ismail Serdarević, Mehmed H. CpOHjaiicKa n a c ilja y CKOu.ty. y CKon.te cy aoOmerović, Asim Džino, Husejn Mašić, Naših Repovac, Ejub Ademović, Fehim Skalić, Ibrahim Gojačić, Ismet nyxoBaua Haponnxn nsacnaHnan cpncKor icpaA>a IIexpa Muftić, Alija Dautbegović, Šaćir Sikirić. Abdulah Kri- a epncKe B^iaAe, Aa no3ApaBe BAaAapa cycjeAHe nxnepaje. vošič, H. Hamdija Berberović i Omer Kulenović. y H3ac.iaHCXBy oa cxpaHe Kpa.x>ene cy: ^H ep aji JleoHBAa Živile svjesne i rodoljubive šeriatlije i bili pri­ Co.iapeBnk ca ABojaaoM aajopa, a oa cipaH e BAaAe Hamjerom i ostaloj omladini, koja još nije ovome brat­ nejiBHK MBHncTapexBa BHoexpaHBx Aje.ia rocn. J obbh skom kolu pristupila! JOBaHOBBli. M a.in r.iacniiK. Poruke i odgovori uredništva. Cy.iTan na K ocobj’. Cy.axaH ce je H3 IJaparpa^a KpeHyo na nyT Ha oKnonunim „XajpyflHH Eap6apoca“. IIo^acKy cy npncycxBOBa.in gapcKn npiiHneBn, mhchpckh KeAllB, AHD.lOMaTCKH Kop, BjepCKH nOIViaBapH, BCABKOAocTojmiuH n orpoMHa Maca cBnjexa. Tsagu ea bojhom MJ3HKOM npBpeAiUH cy Cy.xraHy 0AyuieB.i,eHH ncnpahaj. y npaxH>n CyjixaHa na.ia3e e,e h o6a enHa CyjixaHOBa, bp.uikii Be3iip, MiiHncTpii Mapime, yHyTpamH>nx Ajfi^a u nporBjeie u ćhbiiih MHHiicTap (JjjiHaHcnja Kao h abopckh bbuih HacHiiuu. OiwoiiH.aue nTypryx“, „Taj({)u, „MecyAlije , KpcTapBpa „MeyHA»jau, jeAHa OK.iouHa Kopnexa h ABa xopnno>epa, npaTe Cy.axaHa. Otaiorntana „AcapH TeR(J)HK , ABnje oK.ionue KopBeTc, neTiipu KOHTpa-Topnn.^epa h BHine Topmi.’Lepa, oxnyxoBajiH cy lanove 3a CoAyH. lipnje AO^iaeKa y Co.iyH, Cy.nxaH je naBpiuno CMOTpy hba 4>.iotom y 6.1B3BHH KacaiiApe. 3a npnjoMe Cy.nxaHOBa nyTa, IIleHx y.i Ile.iau npeAcjeAanahe MBiincTapeicnu cjeAHiinaua, a mhhhctup npaBAe npuinhe a s '^ hoct Bc^iHKor Be.inpa. MimncTap nojnu je xpe(5ao /ia npaxn Cy.ixaii8, 3a ypeAHHuiTBO oAroBapa: Ocaaii DhkhI., A. S. A. St. M. — Gledaćemo da uvrstim o u idućem broju. Selam ! M . . . m. — Donijećemo u jećLom od idućih brojeva! B. B., — Ono drugo nije zgodno za naš list. — Nadamo se da ćete nas se češće sjetiti. Selam ! A l i - F u a d — Hvala na savjetu, ali mi imamo sasvim suprotno mišljenje o onome svemu. Najbolje bi ste učinili, kada čiste pokrenuli svoj vlastiti list, u kojemu biste mogli dati izraza svojim »silnim osje­ ćajima« ! A s i m I sa, — Nijedna stvar nije za štampanje, a zagonetke, kao što vidite, ne donosimo uopće. Nu iz ovih, prvih Vam stvari, dobivamo dosta razloga, da Vas osokolimo na daljnji red, ali svakako prije toga da Vas uputimo na čitanje dobrih knjiga. M. G. — Ne dobismo još ništa. S ta je s tobom? II boluješ ili . . . Očekujemo svakako za ovaj broj. - Islamska dion. štamparija. - Za uredništvo odgovara: Osman Gjikić � https://kolekcije.nub.ba/files/original/764818a3d8c6628cc6806faef7aa6b95.pdf bd7437d8d01c8cb02b388e7f572c9c27 PDF Text Text BPOJ 1 3 .-1 4 . BROJ rOAIIHA 1T. GODINA ♦♦ rajpeT « Gairet K JH1CT 3A 4PyinTBEHE II0C./10BE H 3A HAPO £110 UPOCBJE'KHBAHjE. M3JLA3H CBAKOT 1. n 15. ----- y MJECEuy. — — B.iaciiHK: Apj'inTBO „rajper* - ype hhk: OcMan LIST ZA DRUŠTVENE POSLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. IZLAZI SVAKOG 1. i 15. ----- U MJESECU.------- T>hkiiL. — Vlasnik: Društvo „Gajret“. - Urednik: Osman Gjikić CA PA JEBO , 1 jy jia 1911. t jj — SARAJEVO, 1. ju hi 1911. H o j e i i a j e ^i h c t j : aa Bocny n XepneroBDHy n AycTpoyrapcKy MOiiapxnjy, 8a HjiaHOBe, Tajie6y, y'ienHKe n TOKatte 2 K, a a H o a a a H o s e 4 K ro/tmnK>e. 3a cbo ocTajie aeM*e 10 ^panaica. nojevim a 6pojeBB cTajy 20 xeji. Henjiaheua ce nncMa se npnMajy, I’yKonocB ce ne Bpafcajy- — IIpeTnjiaTa u pyKonncH ma.T>y ce ua a/tpecy: „l’ajpeT* — CapajeBO. C ije n a je l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, z a n e č l a n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Još nekolike našoj školskoj omladini. sama diskusija o tome ne bi spadala u ovaj predmet. Tek tu je jedan psihički momenat našega elementa, o kojemu bi se teško dao stvoriti objektivan sud. Ali je svakom jasno, da se mora savladati jak i žilav neprijatelj na­ šega napredka, a to je zastarjelo shvatanje i čvrsto uvriježen konzervatizam u našem ele­ mentu. Za „Gajret" bi se već dalo agilnim i in­ tenzivnim radom mnogo učiniti, jer je već na tom polju, može se reći, bolje utrt put, po kojem bi se Iako postigao potpuni uspjeh u pogledu materijalnog stanja ove naše kulturne institucije. Ali na drugom kojem području mo­ ramo imati uvijek na umu loše praktične na­ zore i nizak nivoau duševne kulture našeg svijeta, pa ne smijemo onda poduzimati akcije bez nekog opće odregjenog pravila, izuzev slučajeve, gdje same okolnosti pružaju dobar teren za napredak i kulturu i u većem stilu. Dakle, onaj jaz megju konzervatizmom i modernom evolucijom treba premostiti, a stu­ povi toga mosta moraju biti naša mlada ge­ neracija i njezino spretno, sistematsko, aktivno učešće u narodu, jer to bi bio jedini način, da se mase akomodiraiu duhu vremena Inače bi veliki skokovi mogli — ne samo Ne znam može li se išta svesti na tako jednostavan i shvatljiv pojam, kao zadaća i poziv, što ga inteligencija, i gjaštvo, ima vršiti u narodu, a osobito naše gjaštvo i inteligencija u našem narodu, gdje im se pruža preveliko polje na kome mogu kulturno dje­ lovati, a gdje opet ima i nekog izgleda, da će taj rad donijeti i željenog ploda. Ali taj rad naše omladine i njezino dje­ lovanje u narodu ne bi smjeli biti opet bez nekog naročitog pravca, bez nekog odregjenog kompasa, po kojemu bi naš omladinac mogao zaći sa većom spretnošću i većom nadom u šire mase naroda, jer propagirati u narodu jednu ideju, skroz oprečnu njegovom dojakošnjem shvatanju, bilo bi opet bez smisla. Drugim riječima trebalo bi ovdje nekog sistematskog i sporazumnog rada. U nastojanju oko kulturnog podizanja na­ šeg naroda ili općenitije u provagjanju jedne izvjesne ideje u našem narodu, treba biti opre­ zan, jer narod često puta ne će onoga, što mu se nameće, pa baš kad dogje i do uvigjavnosti, da to znači za njega korist i nepro­ cjenjiv dobitak, on ostaje pri svom starom ne postići nikakva uspjeha, — nego još možda izazvati reakciju. ubjegjenju. Članak u prošlom broju „Gajreta" o ovom Zašto je tako neću isticati ovdje, jer možda bi to bio previše subjektivan sud, a osim toga predmetu odiše prevelikim idealizmom, koji se �194 u našim prilikama ne da realizovati. Po tom mi izgleda, da prijatelj višeškolac i ne sluti, koliko bi mu zaprjeka i koliko nerazumijevanja izašlo u susret, kad bi još htio na prečac po­ duzeti kakav rad u onom pravcu, jer se ne bi absolutno dalo izvesti ono što on preporučuje u pogledu novčanih zavoda i nakita našeg Bilo bi korisno, da se je bar ove godine pred ferije održao jedan sastanak gjaka mu­ slimana, makar iz viših razreda srednjih škola, na kome bi se o tom diskutovalo, onda gdje bi trebao prisustvovati koji narodni prvak, pa da se da neki impuls i, kako već prije rekoh, neki kompas u tom pogledu. I već kad se je jednom povela ozbiljna riječ o toj našoj školskoj omladini i njezinim dužnostima u svome narodu, onda bi bio prvi uslov za njezin eventualni uspjeh za to naro­ čito ustrojena organizacija. Osobito bi organizacije bile potrebne u pogledu osnivanja seljačkih zadruga, jer sam interes te stvari zahtijeva što više spremnosti i upute, pa onda sredstava za eventualna pu­ tovanja radi što više doticaja sa seljačkim staležom. A da bi u tim organizacijama morali biti zastupani svi gjaci muslimani, bez razlike svo­ ga političkog ubjegjenja, bez obzira na nacio­ nalni karakter, ne trebam ni spominjati, jer tu se radi o nama, o našem muslimanskom ele­ mentu, kojemu uvjet života, uvjet njegove eg­ zistencije leži u što skorijoj kulturnoj ekspanziji. Pri koncu naglašujem, da mi trebamo sa­ mo trezvena rada. Realne idealiste možemo biti, ali zanositi se idejama, koje se ne dadu ostvariti, ne smijemo. Ne završujem ovdje usklikom, u kojem se obično oduška daje skrajnjem entuzijazmu, s razloga, što se bojim, da se u praznu odu­ ševljenju ne uguši pozitivan rad. ženskinja. Ono se idealisanje udaljuje od zbilje t. j. od pravoga poimanja stvari, jer je još žalostan fakat, da u narodu vlada neraspoloženje prema ovakim korisnim ustanovama kao što su ban­ kovni zavodi, pošto se ukamaćivanje glavnice još neprestano smatra Šeriatom nedozvoljenom rabotom. I ovo je primjer gdje treba opreznog i strogo sistematskog rada, a ne odmah sa ukamaćivanjem nakita početi (na što se još daje neki zećat), ako baš iznimni slučajevi ne idu tome u prilog. Uvjeren sam, da bi še moglo rijetko gdje i u kulturnom svijetu prstom pokazati na ova­ kav slučaj i to zbog jednostavnog i jasnog razloga — poradi same ženske sujete. Dakle, mi lporamo zlatnom sredinom, a ovdje opet trebamo izabrati jedan zgodan pra­ vac našemu radu, koji će po mogućnosti paralelizirati sa dosadašnjom trezvenošću na­ roda i s njegovom asimilacionom sposobnošću za kulturom uopće. Pogreška je naša, što se mi utapamo u neizvedivim idejama, previše snujemo, na ve­ liko mislimo, a najmanje radimo i tako, što je najgore, ništa čestito i ne počinjemo. F e r i ja l n i g ja k u T r a v n i k u . Onda je naš neoprostivi grijeh i to, što smo svojim djelovanjem (u koliko se o njem može govoriti) ili možda i drugim nekim čud­ nim držanjem i u privatnom životu, stvorili nehotice veliku diferenciju megju inteligencijom M h c j i h . i starijim elementima, a to je i sasvim na­ A akoxo.i Aajo 5KHI50T casio omi u a, Koja ra npo6ajy, ravno, kad se je izlazilo pred. narod sa vrlo a CBHMa koju r a n a jy — cap i’. Tn-IIaTO H. modernim nazorima i njemu posve neshvatlji­ * vim idejama. Tim on drži, da smo se mi od njega otugjili i kako još misli iščahurili se u posve nešto treće. On počima zazirati od nas i čim ga još učinimo nepovjerljivim (ako već nije), onda je time i svaki naš rad onemogućen. Ko jo nao npeico H>era ra3H CBnjeT. * H ckh 5KHBH lipnje ctioje cupTa a Heicn noćenje. BcKhhu A>yAH H0 hchbh hh npnjc HII nocJinje — yl>y y CBajeT ii H3nljy a s H»era 6ajeAHif. l i l a a ep. �195 kakva drugova pomoć, kako im idu poslovi i tome slično, Tako se nizao dan za danom, mjesec za mje­ * secom, godina za godinom, dok dogje vrijeme, te se jedan od drugova razbolje i nakon nekoliko hefti bo­ M n o rm ia HapoA c.iy*H 3a 6yowjy 3a Kojou upincpuHajy ceoje .u rin e cBpxe.. lovanja umre. * Drugi ga je za vrijeme bolesti često obilazio, brinuo se za njegovo zdravlje, donosio mu ljekove, T e m ico .T>yAHMa( k o ju «Majy orni, a ne anajy niTa a kad je umro, pomagao oko opremanja, išao mu na BDAe, n Koju nniajy Hore a ne 3najy na *icMy CToje. dženazu i pratio njegovo tijelo do mezara. * Živi žalio i plakao za svojim izgubljenim drugom. H ilja d i a je Hec.pcha, k b a neico n o u n e , a * ce 6 o in Onaj dan, kad je druga u zemlju spustio, nije skoro ncTiiHe, Aa r a Ta iicthhu n e on o'ncpa.ia. ništa ni jeo ni pio, nego neprestano o njemu mislio. * Kako je bio vrlo umoran i satrven od prevelike O rp c c H ce jeAHe mane n a lio Tn A*ceT A pyrnx cane tuge za drugom, bolila ga je glava, pa čim je onoga n o ce o« u'm acTH . dana klanjao jaciju, legao je da spava i da se odmori. * Nije se bio dobro ni u snu utvrdio, a pred oči 3anuMTu: TBoja . u m a KopacT hg aaxTiijeBa, Aa mu dogje njegov umrli, drug, osmjehnuta lica, vesela yunjeK paAuui 113 .u r m e kopiicth . izgleda, zdrav i krepak kao kad ja bio u najljepšoj dobi svoga života. Nazove drugu selam, sjedne kraj njega i reče mu: — Sjećaš li se, druže, da srao obećali, koji od nas prije umre, da će doći, te živom drugu kazati, Hazim Muftić — Tuzla: kako mu je bilo kad je umro ? — Sjećam, brate, — odgovori živi malo u strahu. Dva druga. — Zato sam ja evo došao, da tebi pričam kako Bila dva druga, koji su se toliko volili, da jedan mi je bilo : od drugog nije nikad ništa krio ni tajio. Megjusobno Znaš da sam bio bolestan i da sam se za vri­ su se uvijek u svačem potpomagali. Svaki se je ve­ jeme bolesti gjahkad zanosio, pa nijesam s tobom selio sreći drugoga, a lako isto i žalost jednoga bila ni sa ostalima mogao ništa razgovarati, ali ja sam i je i žalost drugoga. Zajedno su hodali i razgovarali onda na neki način znao za se i za vas i živio sam se, a kad bi se rastajali, uvijek bi se sporazumljivali sa nekim posebnim životom. Sve mi se čini, da sam kada i gdje će se opet sastati. Toliko su se družili i onda nekud išao, nekakve poslove svršavao, sve kao tako su mnogo svoga života u zajednici proveli, da da sam sasvim zdrav, a vidio sam i to, kako se vi ih njihova okolica nije mogla zamisliti jednog bez u takom slučaju po najviše za me brinete. Tako sam drugoga. se prometao sve do jutros. Jutros, eno znaš, kako sam Oni su se megjusobno pazili i . slagali tako, da bio kao najbolesniji, pa se iskupili u sobi oko mene se nikad nijesu posvadili i nikada jedan drugom nije svi rogjaci, nekoliko komšija, a i ti si kraj moje bio mrzak j dosadan. glave sjedio. Vi svi sjedite oko mene, zabrinutih lica, nešto Jednog se dana drugovi po svom običaju sa­ stali, pa nemajući se o čem novom razgovarati, okrenu šapćete, išaretite, pipate moje tijelo sad po nogama, pretresati svoje drugovanje : od kada se poznaju, kako sad po glavi, pa kadkad što god učite, ja to sve se paze i vole i kako će se, ako Bog da i u buduće osjećam, Čujem i znam, ali ne mogu da sa vama raz­ govaram. sve do smrti paziti i voliti. Ja ležim i šutim, vi svi nešto očekujete, a i ja — Ali ako bi jedan prije drugog umro, šta ćemo kao da nešto očekujem. onda? — upita jedan od drugova. Tako smo prometnuli neko vrijeme, u tom oče­ — Onda onaj što je umro, ako bude pravi drug, treba da dogje onome koji je ostao, te da mu kaže kivanju, kad Ii se otvoriše sobna vrata, a u sobu i opiše, kako je umro i kako mu je poslije smrti bilo! ugje čovjek lijep, zdrav, vrlo fine vanjštine, umiljat i vesela izgleda, sasvim sličan tebi, kad si bio mlad — predloži drugi. i u najboljoj svojoj dobi, kakvog te se ja sjećam, — Hoćemo baš ta k o ! eto kad si mi najljepše izgledao. — Hoćemo! Čim ugje u sobu, meni kao da nešto olakša i Iza toga su drugovi još dugo živili, pazili se lijepo i drugovali. Ni jedan dan nije mogao proći, a kao da sam ja baš njega očekivao. On sjede kraj mene, nazva mi selam i upita me da se oni ne bi sastali, ispitali se za zdravlje, da Ii u kojeg imade kakvih novosti, je li kojem potrebna jesam li spremljen, da idemo. Ja velim da jesam, pa ,3jenn iiito rone koh>h jamyhu Ha mTanjr a Tpiehu OBojiiM Horaua, cjiiihhh cy omi .i>yAH, Koju caMii ce6e o6»iait>yjy. �196 odm ah ustadoh i s njim pogjoh vratima, kao da nikad ni ležao nijesam i čim ja ustadoh, vi neki viknuste: „Ina lillahi . . . ! “ a neki: „Allah rahmet ejle !“ Ja se više na vas i ne obazreh, nego krenuh za svojim drugom, novim znancem, koji mi postade ne­ kako vrlo drag, eto kao da sam s njime cijeli vijek drugovao. Kud god on meni rekne da idemo, ja ga sve slušam. Pa to nije, da mi samo po tlima hodamo, nego istom ako hoćemo po zraku, ili preko kuća, on ide, a i ja ga sasvim lahko slijedim i sve mi nešto ugodno što je on po mene došao. Malo smo tako prohodali po gradu i njegovoj okolici, a onda mi drug reče, da se sad moramo po­ vratiti kući. Kad smo se povratili kući, vi ste moje tijelo već bili opremili i već ste se pripremali, da ga odnesete.. Vi tijelo ponesoste, a i mi krenusmo za vama. Kad ste klanjali dženazu i mi smo sa vama u saf stali i klanjali. Kad dogjosmo svi skupa u mezurluke, ja vidjeh svoj istom iskopani mezar. Vidim sve šta ko radi i 0 svemu razgovaram1 sa onim svojim drugom. Moje tijelo vi spustiste u meza^ i počešte se spremati, da redate daske, pa da zemljom zagrčete, a meni se moj drug približi i reče mi, da i ja sigjem dole u zemlju, pa da kod tijela čekam, a da će i on doći. Ja ga po­ slušam, spustim se u mezar, a poslije toga sam čuo, kako zemlja, kojom ste me zasipali, lupa u daske više moje glave. Iza toga sam čuo, kako ste gore kraj mezara učili i dovu činili i napošljetku sam čuo, kako me imam ef. po imenu zove i napominje mi, kako trebam odgovarati kad me meleći dogju is­ pitivati, šta i kako vjerujem. Kad je i imam otišao, zavladala je tišina, ali vrlo kratko vrijeme, jer se preda mnom ukazaše lijepa dva prijazna meleća u insamskom obliku, pa me stadoše ispitivati: — „Ko je tvoj B og?“ — Moj je Bog, Allah Dželle-šanuhu, koji je sve stvorio! — odgovorih ja bez ikakva straha i pometanja. — „Ko ti je Pejgamber?" — Muhammed, alejhisselam! — „Šta je tvoja vjera?" — Moja je vjera Dini-Islam! I tako su mi još nekoliko pitanja stavili, a ja sam im na sve lijepo i jasno odgovorio, što me je osobito veselilo i razgovaralo, jer sam znao, da pravo 1 jasno u tome slučaju odgovaraju samo oni, koji su svojim dobrim djelima zavrijedili, da im se Bog smiluje. Kad me ova dva meleća sve lijepo ispitaše, udaljiše se, a ja opet ostadoh sam očekujući svoga druga. Nijesam dugo čekao, a na jednom se moj mezar rasvijetli i raširi tako, da se preda mnom mjesto uske i tijesne rake ukaza velika i prostrana bašča, kakvu sam ja još za zemaljskog života sebi želio i od Boga iskao. U toj bašči imadem na raspolaganju svakakvih ugodnosti i ljepota : raznog voća i mirisavog cvijeća, žuborećih slatkih potoka i ptica pjevica. Tu mi je i moj novi znanac došao i kazao mi, da mi je sve to Bog Dželle-šanuhu, dao iz svoga merhameta, jer sam svoj život proveo u iskrenom ibadetu, u poštenom radu i čovječnom postupanju sa onima sa kojima sam u odnošaj dolazio. Meni je u tom mom novom zavičaju vrlo ugodno i ne bih se više u prvašnji život nipošto povratio, jer mi se čini, da bi mi tu bilo tjeskobno, a ovo malo, što sam se od svog mjesta udaljio, to sam se od svog mjesta udaljio, to sam učinio iz dužnosti naprama tebi, jer smo se, — kako već znaš — ja i ti obvezali jedan drugom doći i kazati, kako mu je bilo za vrijeme umiranja. A sa d : Allah emanet! — Allah em anet! — reče živi sasvim glasno tako, da ga je njegov glas iza sna probudio, te je poslije toga znancima i rogjacima pripovijedao, kako je ugo­ dan san o svom drugu sanjao i nastojao je, da i nje­ govo življenje bude slično življenju njegovog dobrog druga. Ćazim Ćatić: Proljetni soneti, Osmanu Gjikiću. I. Vihra i leda minulo je doba:' S boštvom života, boreć se, je pala Kraljica smrti, što je zemlji slala Sablasti, bijese i mrtvilo groba. Sad svuda život elizejski huji: Stabla šumore ko strune na liri I zefir, cv’jeću popjevajuć, piri I cvrčak cvrči i roj pčela zuji. Potoci glasom metalnim žubore; Pjesnik — slavuju sa drobnoga kljuna Pjesmice kaplju. RazFježu se gore. Hej, c’jela Narav zapeta je struna, Na kojoj Sunce veiičajno sklada Himnu ljubavi: veselja i n a d a !... II. Daj, dušo, ruku, da te vodim sada Kroz naše šume, livade i gaje: U slici raja tu proljeće sjaje, A proljeću si ti sestrica mlada! �197 Prašina gradska debela je mrena, Što našem oku sve ljepote skriva.... A Priroda je slobodna i živa: Slobodni budimo i mi, djeca njena. Ko slatka pjesma sa kićenih grana, Štono ju poju umilni slavuji. I u mom srcu slavuji se roje__ 0 pogledaj me, savdisanje moje, Očima svojim cjelivaj mi oči! Pogjimo tamo na one vrhunce, Što ravnice ih zasijane kruže; Usnom i okom srkaćemo sunce. Ah! tvoje oči jezerca su blaga, Puna svjetlosti, života i moći — U njima s’ kupa moja ljubav naga... Nek svojom krvlju mladu krv nam pali 1 tad će naše okrilatit’ duše U r$ju plovit ko od sv’jetla vali. — — - VI. Divan je život, u slobodi kada Zagrije plamen ljubavi nas sv ete!... Gle, tamo pastir; pastirica mlada Kraj njega sjela i čarape plete. III. Listići šumni na granju se njišu, . Ambra se širi s orošene. trave, Kaloper, gjurgjic i ljubice plave Mlodošću bujnom na sve strane dišu, Vidiš li njene bokove i grudi, Vidiš li, kakva on je jedra stasa!?... Krv im i zdravlje licem se talasa, Bezbrižan pogled po sv’jetu im bludi. Mladošću tvojom. U zelenoj gori Cvijetno gn’jezdo zagrljaj nam nudi, Gdjeno kroz grmlje skače Satir ludi, A pjev se Nimfa na daleko ori. & ^ > i o, Pogjimo, ja ću tam te rtosft sada Na svome krilu kao vihor jaki — Ah, tamo, dušo, mitsko doba vlada 1 Tu ćemo pir i-svadbu slavit svoju 1 ja ću cjelivat rubin —f usnu tvoju, Ko ružu lahor što cjeliva laki. Oko njih stado pase sred rudine 1 janjci trče i majkama hrle — A njiha dvoje ljube se i grle. Katkada zvuk se tanke frule vine, Pa od tog zvuka sav vazduh zamiri — Oj, bud’mo i mi mlagjani pastiri! ti>lp IV. Od šumskog cv’jeća i od svojih sanja Splesti ću tebi dijadem na glavu I zakititi tvoju kosu plavu Krvavim lišćem svoga uzdisanja. Na gorskom vrelu n6ne ću ti prati,1 A svježom rošom umivati lica — Vesela glazba nestašnije’ ptica Na svakom će te koraku da prati. Po tvojoj suncem obasjanoj stazi U zanosu će padat ruže divlje, ćeznuć, da tvoja nožica ih gazi. A grane će se prigibati življe, Da poklone se tvom vilinskom čaru I svoje suze o kose ti taru. V. Sjedimo ovdje u zelenu travu Pod bagren, med što struji mu s behara; Na moja prsa sad nasloni glavu — Uživaj usred ovog bajnog čara. Ruku ini pruži, nek iz njena dlana U žile moje tvoja mladost struji, ll U li VII. S proplanka ovog vidik na sve strane Puca niz luge, pašnjake i polja — Daleko tamo u ogradi kolja Vide se selske kuće zaštrkane. Nad njima lebdi tanana munara I svojom alemom k nebu molbe šilja: — Nek Vječni ove strane blagosilja, Od rada težak gdje se ne umara! Na r’jeci selske žene rublje peru, U šumu kosom drvari se veru I svako radi, pjevajuć s veselja — Živjet u radu najveća im želja.... Ah, zašto i nas majčica ne rodi, U ovom selu, u ovoj slobodi!?... Alta Nerćes: Iz sličica ,Sa Nereve“ Herina osveta. Kad ’no god. 1892. prvi put zazvižgja vatrenjača obalom Neretve, dogje u našu kasabu dosta i nepo­ znata i nepozvata svijeta. Došljaci, ne bogenisavši našu staru čaršiju, odmah se počeše naseljavati u novim ulicama, koje se pro- �198 sjekoše uzduž i poprijeko. Tu su sad razne manje i veće zgrade. Megju tim svijetom došao je i Niko Dundžer, otuda od bilećkog kraja. — A, da, veli Niko našim ljudima , u vas evo rađa* a u nas ga nema. Ja pečem kahvu, umijem bri­ jati i, što je najpreče, umijem sa svijetom ... Tako je baš i bilo. Otvorio Niko nešto kahvice, te se otada uz njegov odžak na stotine ljudi sgrijalo i omeračilo s crnom kahvom. Niko nosi vazda svoje hercegovačke šalvare stozlucima, pa ga naši prozvali „Herom“, kao da treba razlikovati HercegoVca od Here. U Herinoj kahvi uvijek džumbus. Ako si biva što kaharli ili onako nešto zamišljen, otigji u Herinu kahvu. Tu je publika, što ’no naši pametari vele »bez razlike vjere i narodnosti«, sve mirno, sve u redu i, kao dogovorom, svi navaljuju dan na dan na Heru, Došao n. pr. Mehmed Talir, pa priča, kako je šuštao idući čak iz Bjelimića, pa veli, gladan ko vuk prijonuo kod kuće, da jede i pojeo je ko ,Hero. Oni svi u smijeh, a Hero namršti malko ćelo i skupi ne­ poćudno obrve i — /mir. Gazda Stanko Zubatf ofiet zapodjenuo razgovor o svome „konkurentu" gazdi Ljubi, što je dobio pasoš na livor, pa ga veli zadio za sila’, baš ko... eh, baš je prostak, baš je pravi E ra ... Opet svi u smijeh, a Hero malko nepoćudno namršti se i, ko da nije ništa ni bilo. Pa i »Švabama® duša Hero. I oni dolazili na džezvu kahve a bogme i na džumbus. A nije to biva »od trehe« ili ne daj Bože od pakosti, nije, no čisto omilio Hero ljudima, a valja se i nasmijati m a lo ... U ovo nekoliko godina, kako se počelo u našim krajevima što-šta raditi „po modi" i u nas se omla­ dina odlučila, da otvori čilaonicu. E, ali valja u to ime načiniti zabavu, da se steče štogogj i para, a stara je riječ: temelj kuću drži. I zbilja se održala zabava. Poslije zabave je tom­ bola, pa kako je naravno došao i Hero na tu našu zabavu, valja ja i ovom prilikom malo prodžumbusati Neki- ga od omladinaca bajagi naputi, da kupi pet-šest karti, pa će, veli, na tomboli dobiti jednu kutiju u Vrijednosti od 10 K. — A nalet vas, djeco, bilo, ’ajde nek i tu ode pet groša... Nestrpljivo se očekivala tombula. »Temo«, »kvate rn o « ... dogjoše i progjoše,pa »činkvina« ništa, a po dogovoru za njom »tombola«. „Hero dobio!" — povikaše svi u jedan glas. — Otvaraj Hero! — zavikaše dječaci. Hero polagano, tobož s velikom voljom, odmo­ tavaše veliki paket. Mnogi mu pomogoše. Odviše neku silu papira, napokon otvoriše kutiju, kad imaš šta vidjeti?! — u kutiji jedna stara, otrcana Herina tabla od fildžana. — Pa lijepo braćo ! — istom će Hero, baš smo, bogu hvala, odjumbusali, a da i drugi svijet čuje za naš džumbus, deder štogogj za našu gjačku sokolčad. H«\, kome šta od srca ide: Za „Gajret"! U tome se svi iznenadiše. Neki se počeše spre­ mati i na vrata, a Hero zavika: »Nes, duše mi, bježati, i ti si se, b’rte, smijao!« Naravno, da je sva publika bila- vesela i u tom džumbusu Hero oblijećao od osobe do osobe, a novac sipaše u njegovu odrpanu tablicu. Za to ono onomadne stajaše: „Na islamskoj za­ bavi sakupio Hero u društvu za »Gajret« K 48'48“. Mncjin. H I t o je ko noHOCHnjn Ha 0 OHH3Hnjn 6 h t h Ha ohom CBHjeTy. orom cBnjeTy, tiim hc * He cp^n ee KaA cjmjenag Kaace hh th KaA T_e rpAH oHaj, ko a» Te He no3Haje. hhc.ii jmjen, Hena CBaKH do ^ h c th np6A CBojou KyhoM, na yjinna 6 h t h n a d a . he * L o jta je KOJiiifia y Kojoj ce cunjy, Hero najiaTa, y Kojoj n.iany. * B o .te je cnacHTH OHora, Kojw je Ha caiapTH, Hero CTOTHHjr MpTBHX CaxpaHHTH. * Ko He Hana/ta syKa, iu k o a h uBgaMa. * tHonO BH MHCJie ---- CBH K p a A y . * Ko ce 05K6HH caiio H3 nycT6 .i>y()aBH, uua npnjaTHe Hohll, aJIH 3A6 A^HP. * Bo.’i.e je MpmaRa cJioCoAa, Hero A^Ce-io poncTBo. Hafia R .: D va pisma. i. Draga Remzija, Evo sedmi dan otkako dogjoh u svoj novi za­ vičaj — u ovo malo ubavo mjestance. Moram pri­ znati, da mi je u prvi mah bilo malo neobično iza našeg bijelog šeher-Sarajeva, ali sada — sada sam posve zadovoljna, posve obična kao kod svoje kuće, Za sad sam na stanu kod tetke, a po svoj prilici ostaću i nadalje, jer ne mogu ti reći koliko su sc �199 obeselili mojim dolaskom, a i inače mi je lijepo i ugodno kod njih. Kazivala sam ti još i tamo, da sam najviše zauzimanjem moga dobrog tetka i imenovana u ovo mjesto. Što se tiče ostalog svijeta, veoma sam zadovoljna. Da vidiš samo koliko me paze, kako mi „ićram" čine, ama što se rekne drže me k& malo vode na dlanu. Eto, ja dogjem iz škole, a njih vazda puna kuća: došle, da vide „sv o j u mladu bulu“ (tako me zo v u ).---------- -----Vjeruj mi, plemenite su to duše, ugodno je to društvo, gdje te ne sputavaju „pravila etikecijeu, gdje nema zlobe i pakosti — gdje caruje ljubav i iskre­ nost. Doduše ima ih nekoliko, kojima to još ne ide u glavu — da ja „turkinja" budem učiteljica, ali i to će iščeznuti. Dakle sve je u redu — sve ono, što smo još u školskim klupama željeli, o čemu smo sanjali. Jest, mila moja, samo još, da započnem — da pokažem svome narodu, da i on ima kćeri, koje se brinu za njega, za njegov napredak. Doduše uvjgjam još od sad, da neće hiti baš tako jahak posao tim više, što se ova škola tek osnovala, pa valja ppsve na novu početi, ali ništa za to; rada se ne bojim, hvala Bogu, zdrava sam i ustrajna, žilava i odlučna. Stoga lijepa moja garavušo, budi posve si­ gurna (a i „onaj") u moj uspjeh, u moju zadanu riječ. Znam, Ijutićeš se,-što ti nisam sve potanko ocr­ tala: moje putovanje, prve susretaje, pa položaj mjesta i uopće o ovdašnjem svijetu — a naročito ženskom — kao i svojim utiscima o svemu, ali zadovolji se za sada s ovim. Čim dovedem malo stvari u red, eto me odmah s čitavim romanom. Zato opet nemoj, da to tebe smeta, a da mi opširno ne ispričaš o svemu, što se dogodilo, iza moga odlazka, a naročito u našem „malom kru­ žiću." Poselami sve naše, pa možeš ako hočeš i „ono­ ga" — i ako sam mu pisala, — a tebi vrući sestrinski* poljubac! Tvoja Habiba. II. Draga Habiba, Tvoje pismo, i ako me nije zadovoljilo, ipak ti moram uvažiti ispriku, naslagjujuči se još od sad čitanjem onog „zanimivog romana". Ovamo upravo sve pusto, sve mrtvo, jer tebe nema! Ali se ipak tje­ šimo čvrstim uvjerenjem, da će to naše željkovanje za tobom uroditi korisnim plodom kako za nas tako i za .cijeli naš narod. Da udovoljim bar donekle tvojoj želji, evo d ati rečem nešto o „najmarkantnijoj" novosti iza tvoga odlaska. Ono još pri tebi oženio se je Ešrefbeg K., a sada se provodi veselje, kakovom — kažu — nema pametara. E hajde — velim — da i ja vidim to čudo, dosad nevigjeno. Tako i bi — odem. Ne znam upravo odakle bih počela. U kratko mogla bih ti reći, vidjela sam svega i svašta i opet — ništa. Velim ništa, jest, ništa dobra i plemenita, korisna i hvalevrijedna. Neise, da započnem, pa makar kako i odakle bilo^Provukavši se kroz onu silnu svjetinu, izmegju fijakera i drugih zavrzlama, eto me nekako jedva unutra. Ja lijepa moja, da ti je bilo samo stati, pa pogledati, šta se sve čini, ama pro­ lomi se, pa eto. Dvije velike kuće (muška i ženska), pa konak i dvorište, bašča i sve je to puno ko tuljak. Vjeruj mi, u prvi mah nisam se znala ,’snaći usred te huke i buke, vreve i galame. Nije šala dvije su same sviračke družine, osim drugih pojedinih svirača i sviračica, pjevača i pjevačica — e čisto da ti uši zagluhnu. U muškom odjelu muški za se i na svoj način veseie se i zabavljaju, a ovamo opet u ženskom isku­ pile se po izbor hanume i begovice, efendinice i aginice sve u svili i kadifi, pupelinu i baršunu, kumašu i džanfezu. A onaj pusti nakit! — to nema treperi, bljeska se i grohoće, kao da se sam nečemu čudi, smije. Pa još da vidiš mladu! — E tu čisto moj razum staje. Tu bi i pero kakva velikog maj­ stora bilo nemoćno, pa da to sve opiše i predstavi. Na prvi mi se pogled mlada pričinila kao kakav model ukrašen najdragocjenijim uresima ovog svijeta. Žalila sam je, ali šta ćemo, nesretna moda — „po starom običaju". Ta neskladna vreva i beskorisno naklapanje, ukočenost i nadutost, pa svakovrsni mirisovi pomada i parfumerija ubrzo mi dosadiše. Za­ virim u drugu sobu ne bi li našla bar malo odmora, ali uzaman — i tamo žurba i žamor, smijeh i galama. Ondje se opet jede i pije, onamo razbija i proljeva. I to sve ide bez reda i mjere, bez koristi i potrebe. Promatrajući ovaj cijeli vrtlog zaprije mi oko za nekoliko siromašne dječice u dvorištu. Došla i ona na '„veselje", ne bi li i na njih kanula koja kapljica milostinje iz tog ogromnog oceana. Ali za njih nema mjesta tu — u domu sjaja i bogatstva, u leglu raskoši i luksuza. Ta čemu, oni su — siro­ tinja! — Zadrhtah — a neki tajni glas kao da mi progovori: „U kakovu svrhu, šta je sve ovo?" Zve­ ket dragulja, Sušanj svilenih haljina, cilik ćemaneta i tambura odgovaraše mi: „Ništa, propast!" Pa zbilja, evo i sama se promislih čemu sve ovo? Eto, na pr. sami svirači — kako pričaju — stajali su osam stotina kruna, pa na desetke se buradi tu razbilo i još mnogo i mnogo koješta, ne bih ti mogla vazdan ispričati. A čemu sve to? Odgovoriće s e : „Eee, nek svak zapamti kad se je beg koljenović oženio". Dobro, pa nek se zapamti, samo ja tvrdim, da smo mi to i davno zapamtili, pamtimo i sada, a pamtićemo i u buduće gorko i žalosno ako bude ovako trajalo. A čemu onaj silni nakit i onoliko skupocjeno odijelo? Na to je još lakše od­ govoriti: „E moja draga, valja se pokazati — megju svojim drugama — koja ima više nakita, ljepših odi­ �200 jela, pa bogme koja se bolje istakne, ta naravno slavi pobjedu — bere „lovor vijence". Jest, to je ono, sram ota je nemati ništa na sebi, ostati megju najzadnjima. „Za što da ja nemam ovo i ono ko što je u one, zašto da ona ima više od mene, ta šta mi je još ona, a ima to i to“. I to se tako ugleda jedno u drugo, a pošljedica toga jest: „ P r o p a s t , n a z a ­ d o v a n je ! Ja šta će onda siromašniji, kad vide ovaj saltanet ? Ništa, rečiće kad i mi ne možemo ovako, ili kad je ovoliki trošak, nećemo se nikako ni ženiti (uda­ vati), i iz toga opet slijedi — nazadak, propast. A sad pomisli šta bi se sve dalo učiniti s tim , u besposlicu potrošenim blagom, s onim ogromnim svotama, koje se širom naše domovine na ovakva veselja potroše? 0 , mnogo, mnogo! Osnovati banku, kakovu fabriku, humanitarno društvo i šta ti volja. Pa ako je stalo i do slave — nama — na ovaj bi se način ona najlakše postigla, jer kad bi čitava javnost zatrubila: bosanske muslimanke osnovale to. i to poduzeće, ova toliko i toliko uložila, ona onoliko dio­ nica uzela, eto tek onda prave slave i velike časti a uz to još i koristi kako sebi tako i cijelom ovome narodu. Ali one neće na Jaj 'hačin slave, oni još Jie uvigjaju potrebe niti toliko, da bi koja (a koliko ih je bilo na okupu) progovorila za svoj narod, za svoju sirotinju, da bi se štogod sakupilo za naš „Gajret", „Sirotište", i slične ustanove. Jest, one još nehajno drijemaju, dok kćerke drugih vjera i naroda davno su se već probudile, gibaju se, pomažu svome narodu. Što je jos žalosnije, ne brinu se niti za svoju rogjenu djecu, nego su ih prepustili na m ilost' sud­ bine, da ih ona — odgaja. Ja pak držim, da su oni — bogataši — na prvom redu dužni školovati svoju djecu, uzgajati ih u duhu vremena i pripremati za vrijedne članove i dobre borce svoga roda, jer baš ovakovi mogu najviše da koriste. Ali na žalost i u tome kod nas stoji obratno, naime i što imamo ovo malo inteligencije i gjaštva (muškog i ženskog), ja ima jedna četvrtina iz bogataško-plemićkih krugova, ja nema. Ne misli, lijepa moja „bulo", da se ovim oba­ ram u opće na provagjanje svadbe. Ne, i ona imade — što niko zanijekati neće — svoju svrhu, svoju neku zadaću i značaj. Samo treba da je — kao i sve ostalo — u svojim granicama, prema prilikama. Dok današnje svadbe, kako i sama vidiš, nišu saču­ vale u sebi ništa od svog prvobitnog karaktera, od svojih vrlina. Jedno je samo što se može izvjesno za njih reći, a to je, da su dobar most do ponora, je­ dan veliki uzrok našem nazadovanju. Eto, to je, što ti u kratko imadoh reći o svadbi, a ti sad sama prosugjuj kako h o ć e š ------- --------Što se tiče „našeg malog kružića", jedine naše utjehe i nade, vesela srca kličem: „Ipak se kreće", polagano se napreduje. Kao i pri tebi, redovito se sastajemo u svoje „velike prostorije", u naš mili za­ kutak. Samo s tom razlikom, što nas je sada dvo­ struko više, jer svaki dan dogje pokoja na novo. Šta više, „ulovili smo u svoje mreže" i jednu iz v e l i k e k u ć e , koja će nam dovoljno moći doprini­ jeti materijalne pomoći za izvedenje naše osnove. Da vidiš samo — ama milina pogledati kako se to mar­ ljivo čita, živo raspravlja o svemu i svačemu, a na­ ročito o našem — ženskom — pitanju, pa čak imali smo ovih dana i jedno veoma poučno predavanje. U kratko mogu ti reći, sve je pripremno i — mislim — još u ovoj hefti imaćemo širi sastanak, na kom će se definitivno zaključiti o svemu. Samo da si nam još ti — eh, ali za to si opet tamo .dobro došla, pa svejedno. „Onog" često vigjam. Skoro svaki dan donese nam pokoju knjigu, ili list, i inače štogod ustreba, nagje se na ruci. —• Da mu Svevišnji p la ti.-----------1 (eto, ti ispuni prazninu). Ala, da si • čula koliko smo se smijale čitajući tvoje pismo za onaj naslov: „naša mlada bula" — pa neka, baš to tebi lijepo ujiše, a — znaj — i mi te više drukčije ne zovemo. Neise, javiću ti se opet na skoro, a tebe potsjećam na onu: „Obećanje teško dugovanje". Želeči ti svaku sreću i dobar uspjeh, selam ti šalje tvoja sestra — Remzija*. K aranf i l a g a : Na postelji. — Iz „Sabah-zorskih vjetrova." — Sumbul mavi U zelenoj travi, Ruža miri, Bude se leptiri, Zora zori — A u mome dvoru Jošte gori Svjeća na umoru. Na postelji, U samrtnoj želji, Ja bolujem. Mladost oplakujem, Glava gori, Srce bije jako, Grudi mori Leđna sm rt polako. Otvoreni Prozori stakleni, P a se čuju Ptice gdje klikuju, I na jazu Hukom šumi rijeka, Ko na oazu Krupnih žica jeka. Kraj uzglavlja Ona se pojavlja, Rukom gladi Kosu, čelo hladi, Oštre oči Upire u lice, I krv toči Iz svake žilice. * Ove sam podatke sabrao u našim mahaoskim zakutcim a — razgovarajući sa jednom znankom . �201 S druge strane Blaži smrtne rane Mila dika, £to je mašta slika, Da kraj mene Uz postelju stoji, I čemerno Zadnje dane broji. I*a mi ’nako Umirati lako, Ko da mi je Smrt nešto milije Od života, Puna kobnog vaja, Bez ljepota Onog vječnog raja. Gdje mi draga Vječno mila, blaga Živjet ode, A ja ostah ovdje, Da me hara Za njom bolja žuta, I obara U grob samrt kruta. Dok se čuju Ptice gdje klikuju, Zora sviće, I zeleni lišće, Na cvijeće Rosica se svija, I proljeće Goricu razvija. Sejlii-Sadl: Ljubljenom biću. Ljubljena! Ima li na svijetu čovjeka, kojemu uzvišeni ljubavni sastanak ne bi zatitrao strunama njegove pameti? Ako ima, onda ili si Ti umakla nje­ govu pogledu, ili mu se na oči navukao zastor za­ slijepljenosti. Svako, a naročito nečisti, ne usugjuju se i haram im je pogledati Tvoje svijetlo lice. I kad se preda mnom ukazuje veličanstvena ljubav, u taj časak mi se porodi želja, da joj ja jedini budem motriocem. Dan ukida noć sa zemlje i svega nestaje, ali naš ljubav ne poznaje zadnjega časa. Koga god resi proziran pogled, pa makar do­ tični bio i pod teretom, opojen je ljubavlju. Prožeži mi tijelo pogledom, nek mi svi atomi njegovi odišu sjećanjem na Tvoju veličinu. Sav svijet zna, da je za nesretnog ljubavnika strpljenje jedini lijek; ali šta će biti, ako taj nesret­ nik ne mogne više trpiti ljubavnih muka? Koji bi vidio Tvoju oknivenu ruku, rekao bi: za ovom rukom umrtvljeni, ne treba da je pohlepan. Sadija, okrenuvši glavu od svega svijeta, samo Tebi svoj pogled obraća. Svu pažnju Tebi posvećuju i nema ništa, što bi Ti uskratio. A ne može ni uskratiti, kad-rob-ništa i nema. S perzijskog preveo: M# $. S arajllć. Ćazim Ćatić: „Halukov dnevnik“. Pod tim je naslovom prije mjesec dana ugle­ dala svijetlo druga knjiga pjesama glasovitog turskog pjesnika Teufik Fikreta, koju je pjesnik posvetio svom sinu Haluku. Veliki autor „Razbijenih gusala11 i obnovitelj osmanlijskog pjesništva u ovoj nam se zbirci pjesama prikazuje kao umjetnik na kulmenu svoje stvaralačke snage; on nam je u ovoj knjizi dao potpunu sliku svoje i individualne i kolektivne duše, s toga ne će biti s goreg, ako ovdje dvije-tri progo­ vorimo o ovoj novoj knjizi i uopšte o Fikretu kao pjesniku i umjetniku. Govori li se o Teufik Fikretu, odmah nam pred oči dolazi jedan plemenit i odličan čovjek, jedan ra­ din i ustrajan socijalni elemenat, jedan kulturni po kretač, koji je u zastarjeloj i obljutaviloj turskoj pje­ smi proizveo revoluciju i stvorio cijelu mlagju pje­ sničku generaciju, čijim dušama i danas vlada. Istina, u zadnje vrijeme — poslije proglašenja ustava u Turskoj — pojavila se je jedna grupa mlagjih pjesnika „simbolista" — članova književničkog društva „Zora budućnosti" i'..>» — koji prigovaraju Fikretu zastarjelost pjesničkih izraza i slika, te nevaljalost tehnike, mi ti su prigovori posve neoprav­ dani. Pjesniku „Razbijenih gusala" — i._sd J , . — niko ne može poreći savršenstvo artizma; on je jedan od najzaslužnijih i najmarkantnijih radenika na polju lijepe turske knjige. Kolikogod je Fikret uopće obnovitelj osman­ lijskog pjesničkog jezika, forme i tehnike, toliko je on obnovitelj osjećanja, mišljenja i refleksije u tur­ skoj pjesmi. Fikretova je vila unijela u tursku pjesmu nove elemente, nove ideje i nove poglede na život i svijet. U mlijeku njegove poezije okupale su se i oči­ stile misli i osjećaji današnje osmanlijske pjesničke generacije, koja ga smatia svojim duhovnim vogjom i utemeljiteljem moderne pjesme. Redžai-zade Ekrem je uske granice turske po­ ezije malko proširio, unesavši u nju neke elemente, koji bijahu nepoznati; on je dokazao, da i svježi cvijetak i sušičava mlada djevojka mogu biti pred­ metom pjesme; ali Teufik Fikret je prvi kod Osmanlija pokazao, da je pjesma velika bujica riječna, koja poplavljuje cijeli svemir, cijelu vasionu. I baš zato se Fikret mora smatrati preporoditeljem osmanlijskog pjesništva. Teufik Fikret nije čisti liričar; kod njeg se lirska žica teško osjeća. Njegova nam lirika izgleda kao žubor malene rječice, koja se pričinja veća nego što je u istinu, jer je najprije prošla kroz suhe i puste predjele, pa onda protekla mekim i vlažnim zemljištem. �202 U „Razbijenim guslama" jedva osjećamo liriku, pa i ako je tu katkad vidimo, ona je manjkava i ne­ potpuna. Fikret u sebi, u svojoj nutarnjosti vrlo malo nalazi pjesme; s toga se obraća na vanjski svijet više, nego što treba i tamo traži ljepote. U njegovim grudima ne ključa neobuzdana divlja strast i mi kod njeg nikad ne vidimo onog nervoznog osjećanja, što «a vidimo n. pr. kod našeg Kranjčevića u „Trzajima". Jedino se tako dade protumačiti često pomanjkanje fantazije i čuvstva u mnogim njegovim pjesmama. Umjetnik Fikret je neumoran radenik na polju lijepe literature; on je ponosan pjesnik, koji je dobro shvatio svoj poziv i koji visoko drži stijeg pjesničke slobode i svoje individualnosti. To se vidi u „Halukovu dnevniku", koji sam pročitao nekoliko puta od početka do kraja s najvećom nasladom i uživanjem. U ovoj knjizi pjesnik iznosi pjesme, koje je — i ako nijesu Štampane bile — cijeli osmanlijski na­ rod nosio u duši, u srcu. Pjesma „Pred slikom" i „Crveni polumjesec" pisane su krvavim plamenom patriotskog oduševljenja, koje ispunja grudi ovog bogodanog pjesnika. Veći dio ove knjige pjesama sačinjavaju hrnnusi i ditirambi domovini, radu i životnoj borbi. U njoj Fikret otresao se jć>onog Schopenchauerskog pesimizma, koji provejava skoro cijele „Razbijene gusle", pa sada titanskim glasom poziva cijelo čo­ vječanstvo, a poglavito novi turski naraštaj, na put slobode, života, rada, veličine, prosvjete i napretka. Pjesnik sada slavi sunce, snagu, energiju, pobjedu; on je sada buntovan džin, koji bi htio jednim ma­ hom srušiti sindžire, što stežu duh njihovih saplemenika i sviju ljudi. Dok je prije u „Razbijenim gu­ slam a" risignirano gledao na ljude i svijet, danas on slavi život i svoje saplemenike uči životu, borbi i pobjedi; današnja je njegova poezija zdrava i sna­ žna, poezija divskog Prometeja, koja bukti poput pla­ mene lave. Fikret je pjesnik slobode pojedinaca i skupina; on nikomu ne zna laskati, pa ma to bio i sam ti­ ranin Abdul Hamid; on poput velikog Kranjčevića, koji ,,rce zna puzit a u prahu" s ponosom dovikuje: „Puzavost i laskanje mom su duhu Sto puta teži od ropskih sindžira — Slobode savjesti i slobode misli Pjesnik sam — moja slobodna je lira". Mi ćemo ovdje navesti jednu u cijelosti pjesmu, koju pjesnik upravlja na svog sina.Haluka, koji sada u maglovitoj i kišovitoj Škotskoj Studira elektroteh­ niku, pa da imademo približnu sliku drugih pjesama ove nove Fikretove zbirke: Prometej. U svom srcu vazda ćuti Kljun vatreni svete čežnje Za saznanjem. Vazda misli Na velebnost ove težnje: Što su oni goF na nebu, A ja ovdje u dolini? Što da sv’jet se meni smije, A da plačem ja u tm ini? Kako se je l’jepo nebu Uzvinuti, pa s visine Smijati se!... Ah, kada će Duh oživjet o ta d žb in e? !------0 neznan električaru, Budućnosti roda moga, Koji čezne blagoslova 1 svijetla ognjenoga! Iz te zemlje udaljene, Kolijevke novog duha, Donesi nam snažnog ploda — Trebamo ga kao kruha. Donesi nam zrelog ploda, Um i ,,ego" štono hrani!... Nek ti ruke ne zastaju, Uvjek radi, vjek se brani. Pred očima vazda drži Drevnog mita div-junaka, Što je ukro oganj s neba, Uzvinuv se viš oblaka. Ko Prometej srčan budi: Jake volje, divske glave — Ma ne znao nikad niko Tvog imena, tvoje slave. Eto, ovoj su pjesmi slične sve druge pjesme nove Fikretove zbirke, a da ovake pjesme djeluju, osvježuju, hrabre i dižu — o tom nema sumnje. Od kolike su pak važnosti po mladi naraštaj one, ne da se ni procijeniti, jer ovake pjesme mladeži ulijevaju u srce hrabrost, samosvijest i težnju za slobodom i samostalnošću u životu i nadahnjuju je otpornom snagom proti svakom neprijatelju; — dakle jednom riječi ovake pjesme stvaraju čelične karaktere, zdrave pobjedničke individualnosti i vrijedne članove ljud­ skoga društva. Veći dio pjesama u „Halukovom dnevniku" je bez ikakve manjkavosti i pogreške, a s gledišta ob­ �203 lika, tehnike 1 dikcije one su upravo nenatkriljive. Fikret je ovom knjigom postigao uspjeh, kakav do sad — po mom mišljenju — nijedan turski pjesnik nije postigao. Ljubiteljima lijepe knjige,. koji poznaju turski jezik, najtoplje pieporučujemo ovu zbirku Fikretova alemlja, jer će u njoj naći najljepšeg duševnog uživanja i slasti. J. J. Koussean: Noć pod vedrim nebom. Sjećam se i sada, kako sam jednom proveo krasnu noć izvan grada, pod vedrim nebom, ha jed­ nom putu, koji ide kraj Rh6ne ili SaOtie, jer se sad baš ne sjećam, kraj koje od njih. Na drugoj strani na terasi, protezahu se bašče. Onoga je dana, bila velika vrućina, noć je bila upravo krasna, rosa je nakvasila uvelu travu; noć tiha, bez vjetra; zrak je bio svjež, a ipak ne hladan; sunce zašavši ostavilo je iza sebe na nebu crvenih para, a od njihova re­ fleksa je voda porumenila; na drveću na terasama je bilo puno slavulja, koji su jedan drugom pjesmom odgovarali. Šetao sam se u nekoj vrsti ekstaze, predavši se dušom i srcem uživanju svega ovoga. Posve zadubljen u slatku sanjariju produžio sam dalje u noć svoju šetnju, a da nijesam ni osjetio da sam umoran, ali napokon osjetih umor. S uživanjem legoh na nekakav ravan izdubak u jednom zidu te­ rase. Mjesto baldahina nad krevetom bilo mi je dr­ veće sa svojim glavama; jedan slavulj je upravo bio nada umnom i dok je on pjevao, ja sam zaspao: spavao sam slatko, a još se slagje probudjo. Tada se već bilo lijepo razdanilo; otvorivši oči ugledah sunce, vodu, zelenilo, prekrasan predjel. Dignem se i protresem, te osjetih glad, a onda se uputih veselo prema gradu. ' S francuskog: F. Nedžati. U balonu. 1. Juna, u 9 sati izjutra, naš okrugli zrakoplov „le Santor“, stajao je spreman za polazak. Brižno smo ga promatrali, jer bješe pravi bezdan; njihao se na konopima poput kakve nemani, a mjerio je ko­ jih hiljadu i šest stotina kubičnih metara. Tihi lahor tresao je s njime lagano, kao listićem na tanahnoj grančici, sunce je sporo provaljivalo, ispod mliječnih oblakova koji neprestano prolažahu plavim nebom, i prosipalo svoje zlatne zrake. Po zadnji put pregle­ damo sve stvari, koje smo nosili sobom. Ništa nam ne manjkaše: Instrumenti, pokrivači, jelo, piće i ostale stvari, sve bješe u potpunom redu, pa čak nije manj­ kalo ni nekoliko boca šampanjca. Po svagdašnjem običaju uzmem jednu bocu u počast mome prijatelju i saputniku, podignem je u zrak i glava poleti . . . Pružim je zatim prijatelju da malo gucne u ime sretnog polazka . . . On je stajao kraj mene rastresenih živaca, ali ipak veseo i odlu­ čan. Kad-kad bih mu se duboko zagledao u plamteće oči, htijući mu pročitati s blijedoga lica kratkotrajno uzbugjenje, koje ga često spopadaše. Napokon pri­ mijeti on moju zabrinutost i smijući se reče m i: — Budi bez brige, prijatelju, držaču se hrabro* u koliko mi budu sile dopuštale. Vi zvonite! Bio je došao ustanovljeni rok za polazak . . . — Mi dakle polazimo? — pitaše me drug zbunjeno. * — Da, polazimo, odgovorim oštro i bez okoli­ šanja. — Je si Ii se odlučio? — Što? Ali da, jesam, . . . mrmljao j e kroz zube, u velikoj neprilici. Tihim i blagim glasom rečem svom drugu, a da od prisutne svjetine, koja se u velikim masama bješe iskupila, da osejiri naše pokuse, nije niko ni riječi čuo, jer inače sam se bojao, da kogod od pri­ sutnih ne bi mog strašivog i neiskusnog saputnika odvratio od ove namjerne plovidbe zrakom, na koju se s teškom mukom bješe odlučio: — Ti možda i ne slutiš, da ću ovaj put pokus praviti, te nije isključeno da dospijemo i do najviših nebeskih visina? Dakako, da ovaj izlet ne će biti lagan i bez mnogobrojnih zapreka, nego naprotiv, možda i sa najvećim neproračunatim poteškoćama. Zatim se okrenem ne čekajući odgovora i počmem lagano drmati konopima: Ti se možda, prijatelju, ne osjećaš najbolje u ovakom položaju? U ostalom, uvjeravalo si me i tvrdio, da ti je savršeno zdravo srce i solidna pluća? — I opet te uvjeravam. Onda je s.ve dobro i u redu . . . Nu alaj sam ti i ja zaboravan, ne imadeš li moguće prijatelju, u džepovima žigica ili kakovih drugih upaljivih pred­ meta? pogledaj. — Ništa. — Tada na puti Prekoračimo u gondolu. Moj saputnik bješe iz­ van sebe od radosti, mahao je šeširom i pozdravljao svjetinu dobacujući: — Do vigjenja! do vigjenja! Pošto je sve bilo pripravno za polazak, zapo­ vjedim nadničarim a! — Pustite svel �204 Čim se balon oslobodi svojih okova, poleti nad prirodnom brzinom k nebu ; u isti čas aklamirala je i pozdravljala nas prisutna svjetina. Moj drug stajao je duboko nagnut nad gondolom, dobačujući zadnje: — Au revoir! A bientdt! Huka i buka postajaše sve to slabijom, vika žamor bivahu sve nejasniji, a klicanje se pretvaraše u nejasno mrmljanje, koje se malo po malo gubljaše vazduhu; mi se penjasmo. Zaglušna buka, koja ostajaše pod našim sto­ pama, sasvim se umiri, grobna tišina vladaše . . . a tada? Ništa veličanstvenije ni divnije kao tada ne bijaše. A h! i sada se toga momenta sjećam. Plovili smo neprimjetno prema beskrajnom obzorj ; u car­ stvu mira, gutali smo pohlepno svježi i mirisavi vazduh, tihi lahor osvježavao nas je i ugodno okrepljivao, divili se veličanstvenoj prirodi, gledali kako se ptičice veselo lepršaju i kupaju u zlatnim zrakama blistajućeg se sunca . . . Potapšem prijatelja po plećima. Stajao je nepomično, gledao uporno u zemlju, koja se svakim časom sve više i više gubljaše iz našega'vida, kao u kakav magjijski. decor. — Dakle! kako vidim,' ugodno te se je dojmilo ovo plovljenje zrakom? On se okrene meni, pogleda nte zabliještenim očima i progungja skoronerazumljivo: — To je ogromno . . . izvanredno . . . Prizna­ jem da me se u mome životu nije nikakva stvar ugodnije dojmila, osjećam se najsretnijim, najzado­ voljnijim. — Ovo je tek početak. Pričekaj malko, strpi se! — Ah! Ne! ne! Ovo je san, ljudska mašta iz bajoslovnih priča hiljadu i jedne noći . . . — Tako, tako, veoma mi je milo da te vidim raspoložna i vesela. — Nikada ni slutiti mogao nisam, da ću do­ spjeti na ovoliki stepen uživanja, osjećam se kao u raju, moja mišićna snaga, moja fizična ravnoteža ra­ zvijaju se . . . A h! udišem svježi zrak . . . srčem ga pohlepno . . . nezasitno, kao ogladnjeli vuk . . . gle­ dam . . . divim s e ! . . . . . . Gradovi ne bjehu viši od pjega, ulice, trgovi, parkovi, rijeke sličahu ravnim crtama geometrične širine. Bajna i slikovita simetrija davaše ljudskom oku divan pogled. Naša gondola plovila je neprim­ jetno i uzdizala se u nebeske visine, iznad gustih šuma i gorostasnih planina. Udaljeni od cijeloga svi­ jeta, gdje žive duše ne bijaše, motrili smo sjajne strijele kako brzo prolaze: ptice, koje ostavljasmo daleko ispod naših nogu, ne usugjivahu se sljediti nam trag . . . Penjali smo se postepeno u ažurne visine dok napokon ne dospjesmo u nepomičnu atmos­ feru, na koju smo stalno računali, tekući zrak ne prolazi ovuda više, a vjetra po gotovo nikako ne bješe. U moru tame, lutao je naš balon bez svrhe i cilja. Moj saputnik se tek istom sada osvijesti i poče ga zanimati tok našeg putovanja. Upravi tužne i ne­ jasne poglede na mene, i upita: — Penjemo li se ovoga časa dalje? — Da, prijatelju. Zar ne primjećuješ plovitbom okomite crte i plamteće plamenove, približujuće se kraju, mi se uvijek uspinjemo. — A na kojoj smo visini sada? — Dvije hiljade i osam stotina metara. On je ponovio moje riječi u po glasa sa oprav­ danim strahom, kao da sam sebi govori: — Dvije hiljade osam stotina metara! Užasne brojke! A još kad pomislim da... ah! sgražam se, lu­ dilo me spopada... Naš balon... nesreća... užasno!... Je li moguće... ‘— Da, moguće je sve, odgovorim bez razjaš­ njavanja, ali ipak rijetko se kada dogodi katastrofa, ako plin ne izduši. Dakle, umiri se, prijatelju. Mi smo kao kod kuće, ne prijeti nam nikakva opasnost bar za sada. — Da, tako je, odgovori on sa nervoznim smi­ ješkom... Utjeha bez razjašnjavanja!... Zar misliš, da ja ne slutim, da se sada nalazimo u kritičnom polo­ žaju? Mi idemo u susret groznoj smrti... a ti! Ti valjada ne sanjaš o onome, što će ti brzo biti jasno, naime o zračnom mjehuriću, kojem se neizbježno približujemo? — Peh! tričarije, to ćemo brzo doživiti... A bojiš li se ti toga?... — Ja! Ti se izmijavaš! A mi se penjemo, uz­ dižemo! lebdimo megju gustom i mutnom tamom, idemo u neizvjesnost, u propast!... — Mi se uspinjemo a to ne znači bog zna šta. — Da, da, tebi je do šale u ovako kritičnom stanju, a ni na kraj pameti ti nije, da baciš koju šaku pijeska. Ja postajem bivati nestrpljiv, dvojim!.. — Ne hasni više bacati. Mi smo u vrućoj po­ ljani. Naš plin automatično se rasteže, balon se u svome opsegu razmjerno sve više i više, svake se­ kunde podiže. Mi se uzdižemo. Penjemo se... Ponovno se počne moj drug uznemirivati, cvokotao je zubima i buncao nerazumljive riječi kao u vrućici. Sunce se visoko na horizontu pojavljivaše i nad našim glavama zadržavaše. Bješe podne, žestoka vrućina bješe nam sveosve dotužila. A naš balon? On je lebdio strelovitom brzinom izvijajući se poput gušterice. Sunce zadrža svoj tok utonuvši u guste oblakove magle, te se opet pojavi. Nebo postade sivo, naličilo je kakvom drugome nebu, možda naj­ žalosnijem ili najtajinstvenijem. — Plovili smo kao preko tihog oceana, izmegju gustih i tamnih valova magle, gubili se u nepreglednoj pustoši: okolo nas ispod nas, iznad nas, svukuda bješe sama pustoš bez kraja i konca... �205 Moj drug me upita: — Gdje smo sad? —: U moru oblakova. — Ah! lijepe riječi! Lijepe fraze!... Koliko je sali?... — Tri sata. — Mi se penjemo? — Svakako. Uzdigli smo se došle od prilike kojih četiri hiljade metara. Ti ne osjećaš valjda pri­ jatelju tegobu u glavi ? Ne spopada li te nesvjestica? Ne zuji li ti u ušima? — Ne, ne... — Mi se uspinjemo jošte! Zatim bacim dvije šake pijeska. Balon nas po­ nese zvijezdama. Plin se brzo zgusnu, grčevito po­ grabimo šake s pijeskom i bacasmo ih bez prestanka. Nebo se ponovno izbistri, a balon se poče iznova sa višom brzinom uspinjati. Oči moga suputnika bjehu uprte u žarke pla­ menove; bulaznio je u groznici: — Mi se uspinjemo.. Mi se uspinjemo... Plin iz balona sukljati je zviždeći. Pogledam u viscmjer: — ■ Koliko je? upita me prijatelj. — Oko četiri hiljade i devet stotina metara... Jesi li žedan? Gucni malo šampanjca. On mahaše negativno glavom: — Neću šampanjca, uzeću malo vode... žegja me odviše mori... On uze veliku bocu vode i ispije je na dušak: — Oh, ovo je dobro! Njegove oči sjajile su se kao u mačke, usne i jabučice bjehu crvene kao krv, lice mu pomodrilo. Više je bio sličan kakovoj prikazi nego li ljudskoj spodobi. Pomislim, da i ja ovako izgledam, ali ne, ja sam bio običan ovakovim pustolovinama, i najpošlje ne moram računati nikoga pod svojom kožom, a oso­ bito njega... Osjetih neku nemoć u cijelom tijelu, sanjarije me počeše savlagjivati, na nogama se nisam mogao više suzdržati... Sjednem, bio sam savladan. Po glavi rojile su mi se razne misli, bilo mi je teško, žao... kajao sam se ljuto što sam uzeo sobom prijatelja za saputnika. Znao sam, doduše, da ćemo udariti na mnoge poteškoće i zapreke, ali da ćemo doći u ovaku opasnost, ni slutiti mogao nijesam... letili smo u zagrljaj gorkoj smrti... Pomislim: ovo je i na mene reda došla. Uzmem bocu vode i saljevao sam gutljaj po gutljaj kao sulud, zatim se okrenem svome drugu: — Kako se sada osjećaš ? — Dobro! Dobro! govorio je više u ludilu nego u čistoj savjesti: penjemo se, penjemo se jošte... Njegov glas — bješe iluzija? — pričinjao mi se kao da dolazi iz velike dubine, odjekivao je mo­ notono, kao glas vapijućega iz pustinje, kao glas iz podzemlja. Posadim se u dno gondole kraj moga druga, koji ležaše na podu ispružen i na pola onesviješten. Počne mi se u glavi vrtjeti; spopadala me vr­ toglavica, udovi mi se počeše stezati; osjećao sam se nemoćan, nesposoban za svrku borbu, smrt se pri­ bližavala... Za jedan trenutak prikupim svu snagu, ispra­ vim se na koljena i pogledam u visomjer; oči mi se pomutiše, glava mi oteža, zvoii'lo mi je u ušima ne­ svjestica me poče spopadati; pred očima mi postade sve tamno, s teškom mukom sam čitao brojke na bubnjiću. Moj drug bješe objesio glavu na prsa, usne mu bjehu uvehle a oči isbuljene i iskrvavljene. Mr­ mljao je ’hropčući: — Dak...le..e? — Mi se penjemo, šest hilja...da ...tr...i... Dalje nisam mogao govoriti, riječ nii zapne u grlu, jezik mi se valjao po ustima kao po praznoj pećini, neko mrtvilo obuze mi cijelo tijelo, ničim ni­ sam mogao maknuti. Krv mi se obledeni u žilama, mozak mi se pomuti, snaga me ostavljaše... Borio sam se nekoliko časaka s mrtvim polusnom, i na­ pokon mi uspije otvoriti oči. Vidio sam jošte svjetlo dana, čuo sam hrapavo disanje moga saputnika i štropot svojih noga, koje su nemoćno strugale podom. Studen me obuze, tijelo mi se ukoči, prsti mi se zgrčiše, a u glavi mi žestoko vrćaše, mrtvački me znoj bješe oblio... Bacim pogled na prijatelja; on je čučio na jednoj vreći pijeska, gledao je u me nepo­ mično izbuljenim očima; njegovo disanje postajaše brže; neprestano je giiskao usne zubima, tanki mla­ zovi krvi tekli su mu burkom iz usta. Moje čelo postajaše svaki čas nesnusnije, bješe mi, kao da mi je neko natovario golemo kamenje na lubanju, u ušima razlijegalo mi se nejasno brujanje zvona, u glavi mi pjevaše, plesaše, fućkaše. Imao sam snage još samo da mislim. — Mora da.r. se... spu...š...t..a...m...o... Nijesam imao snage da podignem ruku do ventilja, koji stajaše pričvršćen megju konopima. Neizkazani antagonizam me obuzimaše... oči mi se zatvoriše, usta zapjeniše krvavim pjenama... disanja mi nestajaše... Pričini mi se kao da dvije koštunjave ruke stiskaju mi grlo... nekakvi vrući predmeti prolijetahu mi ispred očiju... čuo sam još i zadnje misli: „Ovo je svršetak... izgubijeni smo...“ ja se onesvijestim... Kad sam se osvijestio bio je još dan. Otvorim oči; buljio sam neko vrijeme glupo preda se, ne zna­ jući se snaći, ničega se nijesam sjećao, bio sam sam, napušten, izložen svakim nevoljama. Malo po malo povraćao mi se razum, —neki jasan utisak bješe sa čuvan u meni. — Bilo mi je, kao da sam se nanovo �2Ć6 preporodio; neko čuvstvo se bugjaŠe u meni, osjećao sam se svakoga časa lakšim i svježijim. Glava mi bješe još teška kao kaciga; pregjem rtlkom preko čela i opazim, da mi je krv tekla. Izvadim rubac iz džepa i obrišem nos, zatim ga povratim; bješe crven... Krv mi je curila iz nosa i usta... Na jednom mi zapeše oči o ntoga saputnika; ležao je izvrnut na legjima, tijelo mu bijaše zgrčeno, a glava priklonjena izvirivaše ispod pokrivača. Dopužem teškom mukom do njega; prodrmam ga i počnem ga dozivati: Petre!.. Petre!... Ne bješe odgovora, zbacim pokrivač i nagnem glavu nadanj, ali na jedanput mi se oči razrogačiše od užasa, krik koji mi bješe poletio iz grudi, zaustavi se u grlu, imao sam šta i vidjeti. Lice mu bješe iznakaženo zeleno-modre boje, oči iskočile iz očnica, usta se grčevito skupila, a zubi stisnuti i porazbijani. Ne imagjaše više na sebi nikakvog čovječijeg znaka, životinjski mu bješe izraz lica. Zgrozim se . . . Haljine mu bjehu poderane i poškrapane krvlju, brkovi mu bjehu ulij«pljeni od krvi koja mu je istekla iz ušiju, usta i nosa, činio je strašan izgled jedne grozne maske . . . Ponovno sagnem glavu nada nj, metnern mu ruku na prsa; prisluškivao šani' časak; ali badaw*_ ne disaše više. Dozivao sam ga, derao se: „Petre! . . . Petre!14 — Metnern uho.na sfd T ^ v . prislušku­ jem . . . Ništa . . . ovoTSješe kraj njegova jadnog života . . . ništa m une odavaše da živi, bješe hladan . . . mrtav . . . i Tada ti nebeskoj pustinji, spopade me neki ne obuzdani strah, činilo mi se kao da ću poluditi, neke crne prikaze lebdile su više moje glave, prijetile mi . . . Srsi me progjoše tijelom. Bio sam sam. udaljen od svake žive duše, megju nebom i zemljom. Sam sa jednim mrtvacem, kojega staklene oči nepomično buljahu u mene . . . Osamljen! . . . Napušten! . . . Pokrijem lice rukama i počnem gorko plakati, Ne znam koliko sam dugo plakao i naricao tuđe, jedino znam to, da me je neki šum avertio. Nehotice, mi se ote poglet k nebu; posmatrao sam, skoro po­ ložite plamenove, oči mi se svrate na visomjer, i primjetim da se spuštamo . . . Silazio sam s kukavnim teretom i približavao se svakoga časa žugjenom kopnu i miloj mi domo­ vini. Tužno sam gledao u iznakaženo tijelo moga prijatelja, koje skupljeno ležaše u dnu gondole, kao kakova strahovita prikaža, iz grudi mi se izvi dubok uzdah; dignem oči k nebu i zavapim molećim gla ­ som: — Bože! Ti si svemogućan! Spasi mi prija­ telja . . . moga druga . . . Pogledaj na njegovu ženu, i njegove m ališane! . . . to je strašno . . . užasno .. . Svakoga časa spuštao se naš balon ogromnom brzinom k zemlji. Neke mračne slutnje oblijetali su me i dovikivale mi: „Tvoje veselje za zamljim, ugušiće ti gorka i čemerna smrt pri povratku . . . Ledeni drhat progje mi tjelom; bojao sam se. Po­ gledam ponovilo u barom etar; nisam vjerovao svo jim rogjenim očima: brojke pokazivahu devet hiljada i sedam stotina metara . . . Kojeg li iznenagjenja . . . Dakle, t6 je onaj moj negda žugjeni cilj! . . . Devet hiljada i sedam stotina metara nad zemljom, biće zabilježeno u svima svjetskim novinama, moje će se ime slaviti, kojega li veselja . . . uspjeh je po­ stignut, ali, na žalost, nakon nenaknadivog gu bitka . . . Ja sam se spuštao . . . plam enovi.se bjehu na­ jednom podigli iznad horizonta; osjetim svježi vje­ trić, koji me poče rashlagjivati, brada mi se nakostruši od zahlade, gledao sam u more oblakova, u koje i oči moga siromašnog prijatelja bjehu uprte . . . U beskrajnoj nebeskoj tišini, izmegju gustih oblakova, najednom zamnije bljesak, iz daljine čula se tutnjava izmiješana ša grmljavinom. Bura se spre­ maše . . . Mi smo se spuštali nevjerovatnom brzinom sve niže i niže . . . Žestoka oluja je bjesnila. Buka se povećavala, grmljelo je . . . tntnjilo . . . Strijele su neprestano po kraj mene prolijetale, kiša je žestoko pljuštala . .. Sjedio sam nepomično, oči sam pokrio rukama, a noge su mi klecale. Bljeskalo je i grmilo sve jed­ nako, mrak se bio uhvatio, da se nije ni prst pred očima vidio; na jedan put bljesne, strijele se saviše oko mene, iz očiju mi sinuše varnice, užasan prasak zamnije zrakom, uši mi zagluhnuše a balon se že­ stoko zaljulja . . . neznadoh više što se okolo mene zbiva. Ponovno se on esv jiestim ................................... Pošto sam se opet osvjestio, ne bješe više bure, gusti se oblakovi bjehu razmaknuli. Tamne pjege sastavljahu se . . . Tada ugledam na desnoj strani neku nejasnu tačku, koja se svaki čas povećavaše ; strma morska obala . . . more . . . Spuštao sam se s vrtoglavom brzinom. Vjetar je okrenuo jače d u h ati; gonio me neprestano prema morskim valovima . . . Jedan časak razmišljao sam e ću se zbilja strovaliti u ponor, letio sam brzo, brzo poput svjetiljke zele­ nome ostrvu. — Prekasno! . . . bjeh već preletio crte strmenih morskih obala; u isti čas lebdio sam iznad dubokih pećina . . . ovo bješe konac . . . neizbježivi pad . . . smrt megju pećinama . . . U strašnoj ironiji, prikazivaše mi se slika pre­ krasnog zelenog i cvjetnatog otoka na kome se odrazivaše sunčani sjaj. Dospjeti do njega . . . opirati se nadmoćnom neprijatelju . . . zadržati se u zraku pet minuta . . . bila je moja lozinka, ali nije bilo moguće suzdržati balona, nije te sile bilo koja bi ga ma jedan čas obustavila . . . Neki unutarnji tajinstveni glas zapovjedaše mi: — Budi miran! Ti gubiš glavu, izrekao si svoju zadnju riječ . . . Balasta! . . . bacaj balasta . . . U vis! u vis! Uzmem jednu šaku pijeska i prospem. Balon se ispravi i za nekoliko časaka počne se opet spuštati. �207 Večernja studen na tihom oceanu zgusnu mi plin, balon se zaljulja, skoro mlitavo je padao kao ranjena ptica . . . Još samo jedna vreća . . . još je­ dan skok . . . 1? . . . ja ću b'iti za svagda izgubljen, prepušten na milost i nemilost morskim psima. Vjetar je bio popustio i nije me više onako brzo tjerao morskim valovima. Približavao sam se obali, ali sporo . . . lagano . . . Balasta! . . . balasta! . . . Skokovi bivahu kraći, padanje brže . . . Tri četiri milje jedino me rastavljahu od obale, i tu mi je bio jedini spas. Dostajalo mi je još deset minuta biti u zraku . . . a tada? . . . Ne dospijem li do obale . . . zbogom svijete! . . . Nijesam imao više od nekoliko kila pijeska; Ščepam grčevito pokrivače, orugje, sve što sam imao bacao sam preko ruba gondole. Balon se na čas podiže i opet spusti . . . očajavao sam . . . počnem bacati haljine sa sebe, kaput, kapu sat, — bacao sam . . . mahao rukama po zraku . . . Bio sam lud. More ne bješe udaljeno od mene više od četiri stotine me­ tara . . . ja padah . . . More žestoko urlaše podamnom. Valovi su bjesnili kao pomamni, prevrtali se,c uzdizali i opet spu­ štali, kao da ih furije gone, do ušiju mi je dopiralo bijesno urlanje, kao da je poticalo od gladnih zvje­ radi, koje lete za svojim plijenom . . . Gledao sam nervozno oko sebe, okrećao se na svaku stranu, tražio sam kakav predmet da ga izbacim, da se olakšam, da ustrajem, da produljim život bar za nekoliko Časaka. Smrtni me strah obuze, krupne kaplje znoja cijedile su mi se niz lice, moja nada, moj spas . . . sve, sve propade . . . smrt se nepredbježno približavaše . . . Sretna misao projuri mi glavom, iskra nade pojavi mi se, oči mi zapriješe na tijelo moga kukavnog prija­ telja, — Ova iznakažena Iješina, ova žalosna čovječija podoba — svakako ne pripada više posvećenim stvarima . . . ona pripada meni, da meni — jer kao ogroman i bezkoristan teret, kao osamdeset kila ba­ lasta . . . značilo je u ovakovom kritičnom položaju puno. Neka neodoljiva sila gonila me, dovikala m i: osamdeset kila balasta . . . Valovi bjehu udaljeni od mene samo deset me­ tara, čuo sam im ljuljanje, osjećao sam ih kraj sebe . . . Jeza me obuze. Kao izvan sebe s’grabim tijelo svoga suputnika; sgražajući držao sam ga čvrsto u šakama, podignem ga u vis i donesem do ruba gondole . . . jedan zamah . . . užasan krik izvije mi se iz grudi . . . tijelo $e sunovrati . . . Balon se podiže i silnom brzinom poleti k’nebu Žalostan vapaj izmiješan s’urlanjem bijesnih valovat zamnije tužno zrakom. Krik životinjski, kojega ne bi niko umio opisati, zaori se zrakom po drugi put( još jače . . . Moj prijatelj nije bio m rtav! A ja, ja mu bijah ubojica . . . Ščepam sc za glavu rukama, mrak mi se uhvati pred očima . . . ja ne znadoh više ništa . . . onesvjestih se . . . Da sam bio u svjesti, vidio bih možda i svoje tijelo kako leti strmoglavce . . . kako se bori s oce­ anskim valovima . . . kako se topi . . . možda i ne bih . . . Ali ja nisam znao ništa . . . Pričini mi se kao da me neke mehke ruke spustiše tiho na morsku obalu, u zelenu travu . . . kao da me neko budi . . . njeguje . . . Podnio sam muku . . . stradao . . . stidio se . . . bojao . . . Sve je prošlo . . . za­ boravljeno . . . S francuskog preveo: D že m a lu dd in . Mnc.ni. Te m ico je n a h u lo B je ica , K oju Mo»ce u y A p o A» canjeT yje , a a n jo jo m Teace n a k n HOBjetca, n o jii MyApe caBjeTe C4yiua. JK e-M M o A a ocTapuMo n rra soheMO ynpaBO ?l cp p a * n d o jim o ce A a y»ipeMo. I l a I^ B n jo T je caMo jeA aH a s h .m je n . Casio BpujeAH ocT A P a ro r KaMeifca ce p e Miijca>a. h * jo B o r xtuo p uo —* upBe. a« ny3HM ", O h 6 h oa Hac c tb o - * HapaB noajeKOBa noHajueinhe oApebyje cyAĆUHy a>eroBy. Abdul-Uuk Hamid: Kći Indije. Drama u 5 činova (8 slikaj. — Prevodi Šemsuddin Sarajlić. — (Nastavak.) S u r u d ž i : Tako je. Pogreške velikih ljudi ve­ ćinom se spominju iza njihove smrti. T o m so n : Ali ovako nije svagdje na svijetu. Ovo se odnosi samo na narode, koji žive u neznanju a pod vladavinom su drugoga. Jer kažu, da je s ne­ znalicama lakše deverati . . . Ali šta mi I . .. čega da se onda bojimo ? . . . S u r u d ž i : Šta nam je stalo I Pusti to, da gle­ damo svog posla. T o m s o n : Kako? Nijesmo izdajice, ali nijesmo ni odvažni, strašivice smo. b u r u đ ž i : Što rekoh? Da. čovjek! U riječi nije sklon hrgjavim djelima. Ali eto svojim mudrim zborom ni sam na se ne utječe,sam sobom ne vlada... Diže se na govorničku stolicu, svjetuje, opominje na �208 pravednost, govori o štetnim posljedicama nasilja — a ne kaže da je sam nasilnik i dogje doba, kad ćeš kod njega najviše nepravde vidjeti. Čovjek je knjiga, pisana u jednom nepojmljivom dobu, koju vješto oko s uživaujem čita. Ovim hodu reći, da i ja tebe pro­ učavah, ali te još ne proučih. I ako su ti riječi po­ mirljive i pravdoljubive, mene ipak ne uvjeravaju u tvoju stalnost i ljubav, niti mi jamče za tvoje preg­ nuće i požrtvovnost. Radi toga ću eto ova dva cvi­ jeta baciti u rijeku, da vidimo, koji će brže otploviti. Jedan je tvoj, jedan moj. Ako tvoj cvijet prestigne, ja ću tvoju vjeru primiti; a ako moj, ti ćeš preći u našu vjeru. T o m s o n : ota ti, dijete, miješaš vjeru u t o ? ... Eto, mi jedno drugo ljubimo, neka nas ljubav grije u našim vjeram a; pa kako nam zapovijedi onako da i radimo. Svakako, zar nije tvoja vjera na zemlji radi mira i ljubavi — kako mi govoraše? S u r u d ž i : JesL T o m s o n : Zar nije radi bratstva megju ljudima i radi skladna, etična života? S u r u d ž i : Bez sumnje; T o m s o n : Dobro je. Samo zqaj, da kako god si ti stvorenje, tako sam i ja. S u r u d ž i : Sigurno. T o m s o i .: Ne zaboravi ni to, da su izmišljotine većina naših vjerskih propisa, koji se ne slažu sa zdra­ vim razumom, filozofijom i naravim, koje KcfPnas haši redovnici a kod cvas vaši brahmanci nadovezašo na pravo stanje vjera, promičući tim svoj ugled, svoju vlast i svoje koristi. S u r u d ž i : Jedna ustanova, bila pravedna ili izmišljena, ako nije uzrokom, da so u narodu mržnja i nevaljalstvo širi i ako ne zapriječuje blagostanja, zašlo se ne bi primila i kakvu korist postižemo, ako je odbijamo od sebe kao nevaljalu? Megjutim neva­ ljala nije. T o m s o n : Nije to ujdurma? S u r u d ž i : Nije zaista. T o m s o n : Ujedinjenju nije zaprjeka? S u r u d ž i : Ne može biti. T o m s o n (sam sebi): Da, — teško je kratko­ vidnu istinu prikazati, kao i pametna s lažima pre­ variti. S u r u d ž i (zamišljeno): Dakle dozvoli mi, da iz ljubavi prema tebi bacim u vodu ove cvjetove. Ako ne zapnu za onu šašu dolje, već sretno progju, znak je, da me ljubiš. T o m s o n : Baci. Ne sumnjaj više u moju lju­ bav, pa što god hoćeš baci. S u r u d ž i (hita cvijeće u vodu): Evo, bacili. Ha, ode pravo ! . . . T o m s o n : Pravo ode — ja. Dosta ima sluča­ jeva na svijetu, pa bolje ispanu, nego li proračunate namjere. S u r u d ž i , : Ode. A li,. . . zapeće . . . za šašu će zapeti. T o m s o n : Neće. Što pravo ide ni gjavo no smeta. S u r u d ž i : Ha — progie! Cvijeće progje šašu, Tom sone,. . . progje — ode. T o m s o n : Progje, da šta. Ta zar ga nijesi ba­ cila u vodu iz ljubavi? A što ljubav vodi, ono pravo ide i preći će da je Sirat-ćiiprija, a ne samo jedna voda. S u r u d ž i: Ne vide se više — odoše . . . Sad ću planuti s ljubavi. Tomsone, radi tvoje ljubavi do­ lazi mi, da se sada i sama u vodu bacim. Dakle ti mene ljubiš — je li? T o m s o n : Zar ti ne paziš na ponašanje čo­ vjeka, da tako o njemu istinu spoznaš, već se utjećeš gatkam a?! Zar si još djetinasta, da vjeruješ-u nevri- • jednć varke, kao što su sihiri i gatanje? — a kako si malo prije učeno govorila ! . . . Odkud ta brza pro­ mjena ? S u r u d ž i : Što sam tvoju ljubav okušala gutkom, to ne kaže, da u gatke vjerujem. Možda je baš iz nevjerovanja. Pa je posvo prirodno, da sam proku­ šala jedno u što ne vjerujem sa drugim, u što takogjer ne vjerujem. (Rastrešeno:) Ali ne, ti mene lju­ b iš. . . zaista ljubiš! . .. (Raširivši ruke, poleti prema Tomsonu). Dolazim eto na tvoj poziv, dolazim . . . Ti si sunce moje ljubavi! . . . T o m s o n : Kako si mila taka, — kao kakva sve­ tinja Dolazi mi, da ti se poklonim, da te obožavam, velim t i ! . . . (poteće prema Surudžiji). S u r u d ž i (zagrlivši Tomsona): Hodi, h o d i . . . dogji prije poklona. Tomson, ti si moja duša, t i ! T o m s o n (sam za se): Ovoj nešla im a . . . S u r u d ž i (upirući angjeoski pogled u Tom soua): Ti mene ljubiš, Tomsone. je li? Ah! Gdje god me so dodirneš, moje srce onamo leti, Uzavre. Evo gledaj. Dok tvoja ruka loži na mom ramenu, meni se čini kao da mi je srce u rame došlo. Tuđi mi so život s k u p io ... Ovo pak ja ne govorim, Tomsone. Ove riječi nijesu moje, ovo su riječi srca moga . . . Slu­ š a j. . . čuješ li, što ti ono govori?... Gledaj mi u lice — Tomsone, ti mene ljubiš, je li? T o m s o n : Oh, moja obožavana lju b av i... moja! Kad bi se ljepota mogla utjeloviti, znaj da bi se u te zaljubila, — tebe voljela. Najveći pobožnik leb'i bi taptisao i bio tvoj rob. S u r u d ž i: Ljubiš li li mene onoliko, koliko ljube ovi cvjetovi u plićini rijeke jedan drugoga, koji se vječito priklanjaju, da se u godini možda samo jedan put poljube? T o m so n : Ljubim te do smrt'. Pa i poslije iz čestica mOga bića stvoriće se u zraku jedno srce, koje će te i dalje-ljubiti. S tebe mi živa duša će kao ptica letjeti po ovim čarnim gorama, po ovom giz davom drveću i dozivati te: Surudži, S u ru d ži!.,. �209 S u ru d ž i: Kako si dobar, kako lijep !... (U ve­ likoj uzbugjenosti spušta glavu na Tomsonova prsa i pokazuje na nebeski svod): Ta zvjezdana, velja, svijetla nebesa Gledaju nas spremna, da svjedoče smjelo, Da ne stvori Tvorac, poput tvoga bića, Još do sada jedno besprimjerno tijelo. Ali, oči moje, moje jagodice, ljubljeni Tomsone ... ja ću biti nesretna. (Stuži se). T o m so n (pažljivo): Plače! S u ru d ž i (u velikoj uzbugjenosti): Tomsone, Tom sone!... (Prelomljenim glasom); Moja vjera ne da mi tebe; jer biće, koje na svijetu najviše poštujemjest — veliki Brahma!. . . On ti je takmac. — A ti si čovjek koga na svijetu najviše ljubim. T o m so n : Veliš?! S u ru d ž i: Pa zar ne vidiš Tomsone kako si sam velik, kada ti je takmac onako golem ? I znaj, da je u mojoj duši najviša borba za to, šla da žrtvujem: ljubav za vjeru ili vjeru za ljubav, Brahmu ili tebe? — a preteško se i s jednim rastati, jer je oboje za srce priraslo. T om son: Ja i da umrem od tebe se ije dijelim, niti tebe od mene, ne Brahma, već^ n asm rt ne ras­ tavlja. Mi smo jedno tijelo. Stvoreni smo, da jedno drugo ljubimo, pa bi zajedno i umrli. Ali ( p- Usud je mene radi tebe iz Engleske u Indiju spremio, a Bog je tebe iz dženeta radi mene na ovaj svijet poslao. Pa gdje si ti — gdje smrt, gdje ja — gdje rastanak?! Gledajući tebe, ja proživljavam uzvišene časove iznad života. Čini mi se, gledajući to tvoje milo lice i svi­ lene pramenove kose u svom naručaju, kao da mi je poklonjen život sviju bića na zemlji, da mi je u vlasti. Okušao sam, što će reći biti gospodar nekoliko na­ roda, ali kad tebi zrijem u oči, zasjenjene gustim tre­ pavicama kao u Venere, ja sebi uobražavam, da sam gospodar čitavog svijeta. Razumiješ li? .. Kad slušam iz tvojih usta da me ljubiš, toliko sam sretan, da mi se čini, da mi moj prošli život ne gine, već se bu­ dućem pribija, da ga povećava. Jučerašnje me blažen­ stvo ne ostavlja, već se sa sutrašnjim veže i m iješa.. Pa gdje si ti — gdje rastanak, gdje ja — gdje sm rt? !.. S u ru d ž i: Za mene su, Tomsone, tvoje riječi svete kao molitva u našim bogomoljama. Menije tvoj glas napitak . . . I ja ti se kunem valima svetoga Gangesa, da je u mojim očima ovaj mjesec naše ljubavi živ i svet kao i naš klasični hram Ćagrna. Sjećam se, danas je upravo' mjesec dana, kada je ono na me u šumi Gandovani svom silom navalila jedna zmijurina, kao aždaha. Ti si mi pritekao u pomoć . . . 1 meni se u jedan tren pojavi i smrt i život. Kao da mi je s jedne strane dobri duh poslao angjela da mi život udahne, a s druge strane zloduh poslao zebaniju, da me s džanom rastavi. Stojala sam izmegju smrti i života. Ali kad si ti došao, smrti je nestalo. Ti si me spasio — život mi poklonio . . . I ja, kad sam promo­ trila tvoj umiljati stas, kao da vidjeh pred sobom utjelovljen svoj proživljeli život. Sebe sam vidjela u tebi i — čuješ li — zavoljela te. Ljubim te — ljubim!.. Znaš li' to ? .. Gledaj. Ovo ja ne pitam, — moje oči pitaju . . . Ti to vidiš — svakako vidiš . . . Odgovori Tomsone, još jedan put reci, vazda kaži . . . Pogledaj me. Ti mene ljubiš, je li? .. . T o m s o n : Ti si jedan cvijetak iz Gotalve, na rosi odrastao. Miris ti se na sve strane rasipa. Tako si lijep cvijetak, da ti drugo cvijeće ni služiti ne može, da te se je nemoguće nagledati. Samo šteta je, što se na tvom busu nalazi jedna zmija, koja — po tvom sudu — ne da, ne samo ubrati te, nego ni mirisati, ni sastaviti sa mnom. A to je tvoja vjera. S u ru d ž i (uplašeno): Šuti. zastrašuješ me..f T o m so n : Dozvoli mi, da tu zmiju zgazim i usmrtim, koja sikćući otrov, baca se silom na našu ljubav, da je uništi. Da te izbavim iz ovih divljih predjela i odnesem u engleske bašče, neka reče ko te vidi, da je ljepota visoko napredovala. Neka ljudi misle, da je angjeo sišao s nebesa, da promatra kul­ turu i uredbe Engleske i neka znadu — koji ne znaju — šta Englezi u svojoj pravednoj vladavini prenose iz indijskog podneblja u Englesku. S u ru d ž i (za se): Englez!— svoj kahpiluk prav­ dom naziva.. . (usiljeno): Veliš li tim, da odavle po­ bjegnemo? T o m so n : Svakako, treba da pobjegnemo. Odhkuj me, da se s tobom vratim sretan u svoju domo­ vinu, kao vladar sa svojom ljubljenom vojskom u osvojeni n8prijateljski grad, ja, koji sam nesretan otišao iz Londona i lutao iz grada u grad, iz jedne zemlje u diugu, dok sam tebe našao. S u r u d ž i: Šta, zar vladar ide zajedno s vojskom u rat? T o m s o n ’ Bez sumnje — ide. U vojsci je vlada­ reva pojava kao tvrgjava. Vojska je odana svom vla­ daru; uvijek se snjim ponosi. Snaga vojske s njim se povećava, gajret joj je veći. Da, veledušan vladar ide zajedno s vojskom u rat. S u r u d ž i: Kod mene je vrjedniji vladar, koji provodi svoj život zagovarajući svojim vještim perom pravdu i mir, nego onaj, koji ide s vojskom u rato­ vanje. T o m so n : Naravno. Ali ako neprijatelj najavi rat ne treba ni vladar da stane postrance, pa da promatra. A? . . . Odlučismo li mi pobjeći? S u ru d ž i: Neka bude, Tomsone; neka bude kako god ti hoćeš. Samo ja opet ne mogu svoje vjere osta­ viti. . . Šta veliš? . . . (uzme ga za ruku.) Ljubiš li me do smrti ? T o m s o n : Koliko ću puta obećati?... S u ru d ž i: Jesi li stalan u svom obećanju? Jesi li vjeran? T o m s o n : Dok god moj život meni bude vje ran, i ja ću biti svome obećanju. �S u r u d ž i: Ja ti vjerujem. Neka bude sve što želiš. Ali na putu ima mnogo razbojnika, u našim planinama, u komšiluku, po svemu Gudžeratu. Kako ćemo izmegju njih proći ? T o m s o n (smijući se s visoka): Ludo dijete! Zar ti ne znaš da su se sve opasnosti ovdje u selamet pretvorile, otkako je Engleska izbavila Iindiju iz zu lumčarskih šaka Brahmanaca, opakih i divljih pleme­ na. Sada niti ima traga od razbojnika u planinama, niti lopovi na planine misle. Sada je posao onih ne­ kadašnjih pljačkadžija bdijenje nad domovinom. P ut­ nike napućuju oni, koji su ih prije napadali", ne pre­ sijecaju puta, već ga pokazuju. Lijepi podvizi sve tegobe olakšaju. Pa kad ovako ne bi ni bilo, gdje su razbojnici na našem putu?! Mi idemo odavle u Bombaj — a to traje samo tri dana — iz Bombaja ćemo pak parobrodom ravno u London. S u r u d ž i: S parobrodom, veliš? Obadvoje za­ jedno? . . . Koja blagodat!.. . Idemo Tomson idemo! — a kad ćemo poći? Danas jo š ? ... Ali, sunce već zalazi.. . Gledaj, Tomsoue, u zalazeće sunce. Upravo sliči mojoi mašti pred spavanje, kad mi gine tvoja slika iz mističnih jnisli. Gle, Tomsone — zapad, za­ pad! . . T o m so n : Šta je to ? '... Četiri ženske dolaze, — gledaj! S u r u d ž i (zap.'epašćeno): Bježi, Tomsone, tamo megju orahovo drveće, bježi. T o m so n (uplašeno). Amo ću za ovo šuplje drvo. Sjutra opet — rgno. S u r u d ž i: B ježim dolaze. Mrak će sad. Sjutra. Rano dogji. (u prepasti kao da im je dah stao; brzo 'se rukuju.) T o m so n : I ti rano dogji. Zorom; prije sunca. Da pobjegnemo. S u ru d ž i: Ti prije svega dogji. A sad bježi, dolaze. Tomsone! T o m s o n : Ah, Surudži! Idem, idem. (Pustivši joj ruku). Odoh. Ah, ne će me vidjeti. (Polazi). S u r u d ž i (rastuženo): Nestaje ga. T o m s o n (povrativši se): Rastajemo se, odlazim... (Uhvativši još jedanput Surudžinu ruku, odhrli) Odoh, najzad odoh. S u r u d ž i : Ah, ode... Ne vidim ga više... Tom­ son!... Zaista ode... (Sjede slomljeno uz deblo drveta, savlagjujući unutarnje uzbugjenje). Namjera nevaljala! Vrlo loša... Ali šta?! Ljubim — ljubi. (Nastaviće se.) mm ir t , . H ig ije n a . Kako se kolera širi. — Dr. J. — Kad zapitate Ijckara, kako može čovjek koleru dobiti, mahom će vam reći: ili zaraženom vodom tili zaraženim jelom; ii, dodirom sa zaraženim oeobama; ili dodirom sa zaraženim stvarima. ') Da sve to još bolje razumjete i zapamtite, objasniću vam primjerima iz samoga života. Po njima ćete se onda vladati i od zaraze čuvati. 1. Voda je najčešće leglo zaraznoj klici kolere, i njom se ponajviše raznosi. A što je još mnogo opa­ snije, zaraza vodom bukne gdjekada u jedan mah kao kakav strašan požar, t. j. zahvati za vrlo kratko vri­ jem e veliki broj ljudi. Naročito se to može desiti, ako se n, pr. čitavo selo ili koja velika varoš služe jed­ nim, t. j. zajedničkim i javnim bunarom ili vodovodom pa se voda u njima kolerom zarazi. Tako je n. pr. u Hamburgu god. 1892. buknula kolera tolikom silinom da je za dva mjeseca od nje od 600.000 stanovnika oboljelo njih 18.000, a umrlo 8.200 — jedino za to, što je Hamburg imao tada vodovod sa nefillrovanom vodom iz zaražene rijeke Labe (Elbe.) 2. I hrana se može kolerom zaraziti (n. pr. sa zemlje, vodom, rukama, sudovima i t. d.), pa onda zarazu i na čovjeka prenijeti. Kao što je poznato, u većim varošima podmiruju se gragjani potrebnim namirnacima (mlijekom, sirom, maslom, mesom, ribom , zeljem, povrćem itd.) sa pijace ili iz zajedničkih većih radnja — n. pr, iz velikih mljekarnica — pa ako se ti izvori kolerom zaraze, mogu tu bolest u jedan mah raznijeti po svima onim kućama i dijelovima varoši, gdje se te namirnice nepažljivo troše. Sem toga može se zaraženom hranom kolera prenijeti i u poveće zajednice ljudske — n. pr. u vojne kasarne, u zavode s internatima, u gostionice, u poveće 'porodice i t. d. Najpo8lije može se hranom zaraziti i svaki pojedinac, ako na to ne pazi. 3. Kolera se češće prenosi i s osobe na osobu, l a vrsta širenja nije tako nagla, tako eksplozivna kao n. pr. zaraza vodom, nego raste polako i postepeno — naročito u početku. Osoba se zarazi od osobe od pri­ like isto onako kao što se pali svijeća na svijeći — a zato treba vrem ena i prilika. S toga se tok te zaraze može lijepo pratiti, naročito u malim mjestima. Javlja se kao neki neprekidan niz, gdje se niže slučaj za slučajem. Evo nekoliko poučnih prim jera te vrste: U selu Kinbergu (u Njemačkoj) vladala je 1854. god. kolera. Iz toga sela putovao je 16. okt. jedan radnik svom bratu u Hanau, ali je već na putu od kolere obolio i u Hanau 21. okt. umro. Odmah za tim (23. okt.) razboli se od kolere i taj brat nje­ gov. Za njim se opet 31. okt. razboli njegov susjed, a 1. nov. i žena susjedova — te oboje (za 36 sahala) um ru. Inače ni prije ni poslije toga doba nije bilo kolere u tom mjestu. Prof. Prust navodi ovaj slučaj: U franc. varoši Turv (depart. Var) prispije 18. aug. 1884. god. jedan bolesnik sa znacima kolere i već sutra-dan umre. Odmah za njim razboli mu se i žena, pa i ona brzo ’) 1 životinje, a naročito muhe, mogu koleru prenositi. �211 (22. aug.) umre. Naj poslije dobiju koleru i sva tri njih 15 od kolere oboljelo, a 10 i umrlo. Svi su bili brata njegova, ali ostanu u životu. — Ni tu nije bilo iz porodica tih pralja. ni prije ni poslije ni jednog slučaja kolere; God. 1866. otputuje jedna porodica iz njemačke Duž francuskog primorja, a naročito u selu La- varoši Hale u Ilmenau. Tu umre jedna djevojka iz sabl, vladala je 1886. god. kolera. Neki Dan. Bernard, te porodice od kolere. Prljave košulje pokojničine ribar, sa nekog obližnjeg ostrva, bavio se 15. jan. u zatvore u zaključaju u jedan prostor, i tek .ih docnije tom mjestu. Tu se kolerom zarazi i već se od nje u pošlju na pranje. Pralja ih primi i opere, ali ubrzo povratku kudi na pulu razboli, čim je stigao na ostrvo za tim i ona oboli od kolere. prenesu ga odmah njegovoj kući u selu Sent-Sover, Iste te godine dogje jedan putnik sa sumnjivim gdje je već 16. jan. i umro. Poslije nekoliko dana prolivom iz Štetina u Glauhau svojoj rodbini, tu se — 21. jan. — razboli se od kolere i njegova tetka, kratko vrijeme zadrži, pa onda opet otputuje ostaviv svoje udovica Bilje, i umre 24. jan. Za njom (26. jan.) prljave košulje kod njih.Srodnici mu košulje operu, ali um re od kolere .i njena susjetka, neka g-gja Stjeve, se od njih tom prilikom dvoje kolerom zaraze i obole. koja je Bernarda u bolesti dvorila, a megjutim se već Mogao bih još dugo nizati takih ili sličnih veoma razboli i njena mati, udovica Padu, i umre 27. jan. odmah za svojom ćerkom. Poslije njih 29. jan. razboli ubjedljivih primjera, ali je za razumne čitaoce i ovo se od kolere i kći g gje Stjeve, a 'l . febr. i kći udo­ dosta. Njima će već i po ovima biti jasno, kako se vice Bilje. — Ni tu nije bilo ni prije ni poslije ni kolera širi i kako se od nje mogu sačuvati. ,,Z drarljo.'( jednog slučaja kolere. Staro je iskustvo, da se bolničari i bolničarke lahko kolerom zaraze, ako ne paze. U Kobleneu (u Njemačkoj) razbole se 29. aug. 1892. od kolere jedan putnik, koji je iz zaražena Hamburga stigao. Odmah ga prenesu u baraku za zarazne bolesti, gdje 31. aug. i Narodne umotvorine. umre. Tri dana kasnije, a ubrzo jedan za drugim (od 1.—4. sept.) razboli se od kolere: 1., njegov bolničar; Murtezalagić i vila. 2., njegova bolničarka; 3., prajja, koja mu je košulje Vilu ljubi Murtezalagiću prala; 4., jedna djevojka, koja je u toj baraci bila Vilu ljubi deset godin dana, dodijeljena; i 5., njena sestra. — Ni prije ni poslije Kad deseta godina nastala, toga. nije bilo kolere u Kobleneu. Progovara Murtezalagiću: Početkom oktobra 1886-. god. prešao je neki »0, Boga ti, prebijela vilo, Petar M. iz pograničnog kranjskog sela Griblja u hr­ Evo danas deseta godina, vatsko mjesto Veliku Paku kraj rijeke Kulpe, gdje Kako ljubim tvoje bjelo lice, je kolera vladala, i vratio se 8. okt. kući. čim je Još se nisi mlada nasmijala !“ stigao, razbole se od kolere, a odmah za njim (10. Odgovara prebijela vila: okt.) i sinčić mu, dječko od 9 god. Pored njih razbole „Kako ću se mlada nasmijati, se do 17. okt. od kolere još i drugo troje njegove Kad ja nemam krila i košulja". djece, njegova žena i. tri druge osobe, koje su bole­ Prevari se Murtezalagiću, snicima dolazile. Od njih je troje i umrlo. Na kranjskoj Pa joj dade krila i košulje. obali Kulpe nije bilo ni prije ni poslije toga slučajeva Kad se vila dograbila krila, kolere. Izvila se nebu pod oblake. 4. Na stvarima — naročito nečistim košuljama Osta aga za njom gledajući. i posteljskim haljinama — može se klica kolere dugo Progovara vila iz oblaka : držati, pa onda u zgodnoj prilici (ako nije izložena „Ako hoćeš da ti se povratim, suncu, a ima dovoljno vlage) koleru i dalje prenositi. Izvedi mi mog jedinka sina, Šta više, na taj način može se kolera prenijeti i po­ Izvedi ga na mermer-avliju". slije nekoliko mjeseci i na velike daljine. Prof. GriPrevari se ujede ga guja, zinger spominje ovaj slučaj te vrste. Neki Minhenac Pa izvede svog jedinka sina, razboli se u Štuttgartu od kolere i zarazi tamo tri Izvede ga na mermer avliju. osobe, megju kojima je bila i jedna žena. Ta žena Kad to vigje vila iz oblaka, nije ,ni dolazila bolesniku; nije čak u Stutgartu ni Ona sleti ozgor iz oblaka, stanovala, nego u selu — ali se k'io. pralja zarazila Metnu sina pod bijela krila. bolesnikovim prljavim košuljama. Pa odleti nebu pjevajući, Selo Kapron kraj Liona naseljeno je gotovo Osta tužan aga plakajući. isključivo praljama. U to selo unesena je kolera pr­ Pribilježiia: Aiša M uharem agić, Bijeljina, ljavim košuljama koleričnih bolesnika tako, da je �flh m el-p aša i Livankinja Fala. Stalo sunce čuda gledajući Gdje um rije Herceg-Hasanaga, Ostalo m u dvoje siročadi : Sinak Ahmo od devet godina, šćerca Fata od sedam godina. "Njih je majka po hizmetu dala Sina Ahmu u Stambol spremila, Da se uči knjizi i jaziji. Šćercu Fatu u Livno dajidži, Da se uči vezu i pameti. Ahmet paša knjigu naučio. Ahmet paši mansib Bosna data, Da on ide u Bosnu ponosnu. U Livnu je konak učinio. Tu livanjke vodu naljevale, Megju njima sirotica Fata. Vidio je paša Ahmet-paša • Vidio je i begenis’o je, Zaprosio paša Ahmet-paša Zaprosio, pa je isprosio. Pilav čini za pun mjesec dana, Kad je proso pilav i veselje!, Svedoše se mlaci u.odajii, Kad je bilo oko pola noći, Vedro bilo, pa se naoblači. . Iz oblaka liha;kiša ide, A sa kišpm krupna krupa pada, Kroz bijelu kulu propadala, Ahmet paši na dušek padala, Skoči paša na ndge lagane, Pa uzima turski abdest na se, Te on pita sirote djevojke: „0 Bogati, Fato Livankinjo! Odakle si, čijega si soja?” „0 Bogami, paša Ahmet paša, Ja sam šćerka Herceg-Hasanage, Ostalo nas dvoje siročadi. Nas je majka po hizmetu dala — Brata Ahmu u Stambcl spremila, Mene mladu dajidžama dalau. Govorio paša Ahmet paša: „0 Bogami, glavita djevojko”, Ti si moja rogjena sestrica! Što sam seku jednom poljubio, . Napraviću kamenu ćupriju. Što sam seku dvaput poljubio, Napraviću na moru gjemiju. Što sam seku triput poljubio, Iskopaću bunar na jaliji”. Pribilježio: Alija Medinlć, Bijeljina. Srma-Ibrahim. Ibrahim se po jezeru str’jela Da ubije utvu zlatnih krila. Iz jezera nešto progovara: »Ne str’jelaj se, - - srma Ibrahime, Ovde nema utve zlatnih* krila, Već je ovde sirota djevojka — Pobjegla je od grada od jada. Od velika straha maćehina Od bijenja ostarjela babe.« Govorio srma Ibrahime: »Haj, djevojko, jezeru na kraja, Da te vodim svome bjelu dvoru!« Govorila sirota djevojka: »Haj, otalen srma-Ibrahime, • A ja volim u jezeru biti Nego tvome bjelu dvoru ići, . Tvoja bi me prekorila majka: Da s’ valjala ne bi došla sama!« Zabilježio: MuUarem Hllm i K u rta jle , Kulen-Vakuf. L is ta k . Iz islamskog svijeta. „M ed resetu d d a’veti vel ir š a d u u M isiru. Poznato je, da kršćani imaju u nekršćanskim zem­ ljama za širenje svoje vjere mnoge više i niže, tako zvane misionerske škole. Od nekog vremena počelo se je i u nekim islamskim krajevima pripremati tlo za ovaka poduzeća, i ovih je dana prva takva islamska škola osnovana u Kairu sa zadaćom, da širi Islam. Ova se škola zove-„Davet ve iršad” medresa, a stoji pod upravom istoimenog društva, koje se neće ni u koliko baviti politikom, nego će se njegovo dje­ lovanje kretati samo u kulturnom i prosvjetnom pravcu. U ovoj medresi predavače se osim vjerskih znanosti još i potrebni svjetski predmeti. Začetnik i glavni pokretač ovog društva jest učenik merhum bivšeg misirskog muftije, Šejha Abduhu i vlasnik poznate smotre „EI-M enar-a”, čuveni alim Šejh-Muhamed Rešid Riza. Hiddivov mlagji brat Emir Mehmed Ali paša . primio se je pokroviteljstva i začasnog predsjedništva ovog društva. Mehmed Ali paša, koji je nauke svršio u bečkom „Terezijanumu” i obašao više puta za­ padnu Evropu te Rusiju, Sibiriju, Kinu i Japan vrlo je darovit i spreman čovjek i dao je za ročerju medresu hiljadu misirskih dukata. Šejhul-Kasim bin Muhamed, porijeklom Arap i jedan od najuglednijih trgovaca u Bombaju (Indija) čuvši za osnivanje ove medrese darovao je iznos od dvadeset hiljada misirskih dukata i ujedno obećao, da će u tu svrhu svake godine davati potporu od hiljadu dukata. Za ovu obilnu pripomoć izabran je Šejh El-Kasim počasnim članom društva. Pozdravljajući ovaj pothvat „Sirati Mustekim”, po kojem donosimo ovu vijest, žali, da se ova škola �213 fiije osnovala u Carigradu, kao Što je to bila i želja njezina začetnika, koji je lani u tu svrhu dulje vre­ mena boravio u Carigradu. M alo statistike o ruskim muslimanima. Po službenoj ruskoj statistici u god. 1910. živi pod Ru­ sijom 18,307.000 muslimana i to u evropskoj Rusiji 4.250.000, u Sibiriji 150.000, u Turkestanu i Kirgiskoj 5.000. 000 a ostalo u Kavkazu. Po ovoj službenoj tistici pripadaju Krimski i Litvanski (poljski) musli­ mani krimskoj duhovnoj oblasti; sibirski i ostali evropsko-ruski muslimani pod orenburšku mehkjemeišer’ijju' dočim turkestanski nemaju posebne svoje duhovne oblasti za sunnije i šiije. U god. 1910. bilo je u oblasti orenburške mehkjeme 6090 džamija; u Kavkazu 878 sunijskih i 751 šiijskih; u Turkestanu 11.064 a u ostalim kraje­ vima 363. Mekteba je bilo u evrop. Rusiji 3549, u Aziji 7.383 a u Kavkazu 1.866. „Sirati-Mustekim" primjećuje, da je ova stati­ stika netačna i veli, da po mnijenju nepristranih poznavalaca ima u Rusiji 20—25 miliona muslimana. Književne i kulturne bilješke. Školski izvještaji za god. 1910/11. — Dobili smo izvještaje nekih naših srednjih škola iz kojih vadimo ove podatke: U velikoj gimnaziji u Mostaru bilo je na- kraju školske godine svega 385 učenika, izmegju kojih je 119 muslimana. Maturi je pripušteno 23 učenika, od kojih je bilo 6 muslimana i sva šestorica su maturu položila. — 135 učenika ovoga zavoda uživalo je Sti­ pendije od zemaljske vlade, gradskih općina i huma­ nitarnih društava. Te stipendije iznosile su svotu od 32.340"—. Najviše stipendija je davao „Gajret", koji je davao stipendije 51 učeniku u iznosu od K 11.860’—. „Prosvjeta14je davala 7 Stipendija u iznosu od K 1380"—, a „Napredak* 6 stipendija u iznosu od K 1020"—. Ostale stipendije bile su zemaljske vlade i raznih gradskih općina. U velikoj gimnaziji u Sarajevu bilo je na kraju školske godine 531 učenik. Na ovoj gimnaziji je mu­ slimana bio mnogo manji broj nego u Mostaru, tek 76 učenika, a izmegju 39 maturanata muslimana je bilo ,5 , (i jedan privatista), koji su svi položili maturu. — U ovoj gimnaziji je dobivalo stipendije 215 učenika, od kojih je 21 davao „G ajret“, a izno­ sile su svotu od K 5120. „Napredak.44je na ovoj školi davao stipendije 28 učenika (ukupno K 8885"—), a »Prosvjeta« davala je 15 orici (ukupno • K 1855'—.) U stručnoj trgovačkoj školi u Mostaru bilo je na kraju školske godine 163 učenika. Od ovih je bilo 37 muslimana, od kojih su petorica svršila III. stručni razred. — U ovoj školi su davate Stipendije 29 učenika, izmegju kojih su jedanaestorica uživala Stipendije hu­ manih društava. Od ovih jedanaest posljednjih, davao je „Gajret" pet, u cjelokupnom iznosu svote od K 1120—. Izvještaj stručne trgovačke škole sarajevske iska­ zuje na kraju školske godine broj od 236 učenika. Od toga broja je bilo samo 24 muslimaua, od kojih su sta­ dvojica svršila III. stručni razred. — l) ovoj školi je bilo stipendista 27, od kojih je 18 stipendija od gjačkih potpornih društava. „Gajret“ je i u ovcj školi da­ vao najviše Stipendije — 11 u iznosu od K 1840"—. G ajretov g la sn ik . Izvještaj tajnika o djelovanju odbora. Slavna skupštino! Evo nas opet, poslije godinu dana, na ovome bratskome sastanku, na kujemu ćemo da pregledamo rad odbora za ovu godinu dana i da se bratski posavjetujemo o budućem radu ove naše korisne narodne ustanove. Odbor, kojemu je povjerena uprava društva za minulu društvenu godinu, izlazi pred glavnu skupštinu sa ovim izvještajem, u kojemu se je nastojala izni­ jeti, barem u krupnijim potezima, slika ćitavog poslo­ vanja. Velim u krupnim potezima, ier za detaljan iz vještaj o svima društvenima stvarima, koje se svake godine sve to više razgranjavaju, bilo bi potrebno mnogo više vremena od ovo nekoliko časova. Nu po­ štovana gospoda skupštinari imaju pravo, da, služeći se pravom interpeliranja, traže od odbora obavještenja u onome, u čemu ne budu ovim izvještajem dovoljno obaviješteni. Odbor, koji je na lanjskoj glavnoj skupštini sa predsjednikom Hilmi ef. Hatibovićem na čelu |izabran, konstituisao se je na 1. odborskoj sjednici od 16. jula 1910. god. ovako: potpredsjednik: Dr. Hamdija Karamehmedović, I. tajnik: Asimbeg Mutevelić, II. tajnik: Mustafa ef. Islamović, I. blagajnik: Ibrahim ef. Sarić, II. blagajnik: Rifat ef. Tatarević, a članovi odbora bez naročite funncije: Šalim ef. Muftić, Ahmed ef. Burek, Alija Lutvo, Šefkija Gluhić i Muhamedaga Madžarević. Radi preseljenja iz Sarajeva u Tuzlu ostalo je mjesto člana odbora Šefkije Gluhića upražnjeno, pa je na njegovo mjesto pozvan Mujstajbeg Mutevelić, a na mjesto Ali ef. Lutve, koji je duže vremena od sjed­ nica izostao, pozvao je predsjednik, na osnovu pravila društvenih, zamjenika Muhamedagu Salića. Ovaj društveni odbor je u prošloj društvenoj go­ dini držao 12 sjednica i 47 konferencija. Na tim sjed­ nicama i konferencijama riješeno je 1048 komada, od kojih je bilo 522 molbe.za Stipendije, potpore i zajmove. Od ovih molba povoljno su riješene 304 za Stipendije, za potpore i za zajmove, dok je ostalih 218 odbijeno ve­ likom većinom radi toga, što se je-odbor osvjedočio, �214 da imovno stanje molitelja ne iziskuje potrebe za društvenu pomoć a i zato, naročito u posljednje vri­ jeme, što su društvena sredstva bila iscrpljena. Na Stipendije i potpore izdato je u minuloj go dini društvenoj K 48.118— prema čemu je kod ove stavke izdato oko 200 kruna manje, nego što je pro­ računom predvigjeno, no ipak za čitavih 8000 kruna više nego li je u tu svrhu lanjske godine izdano. Društvene Stipendije dobivali su u minuloj škol­ skoj godini ovi učenici: a) n a v e l. g im n a z i ji u S a r a j e v u : Dizdarević Kasim, 10 mj. po 30 kr., 300 kr.. Spahić Hadžo 6 mj. po 30 kr. 180 kr., Repovac Šalim 10 mi. po 20 kr. 200 kr., Redžić Smail 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Hadžić Omer 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Skoro Mehmed 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Uzun Hamdija 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Duran Derviš 6 mj. po 30 kr. 180 kr., Abdukić Esad 6 mj. po 10 kr. 60 kr., Balagić Bećo 10 mj. po 3U kr. 300 kr., čelik Bego 10 mj. po 30 kr. 300 K., Džemidžić Tajib 10 mj. po 30 kr. 300 kr., H. Halilović Smajo 10 mj. po 30 kr. 30d kr. Lemo Meh­ med 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Numanagić Muhamed 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Mulaomerovič Derviš 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Delić Smail 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Handanović Avdo 10' mj. po 30 kr. 300 kr. Gavranović Adem 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Ahić Husejn 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Terzim^hić Ibrahim 9 mj. po 10 kr. 90 kr., Zečević Safet 10 mj. po 10 kc/'lOO kr. — Svega 22 štipendije — 5460 kiv b) n a v e l. g i m n a z i j i u M o s ta ru : Hurić Aziz 9 mj. po 30 kr. 270 kr., Kurtović Alija 6 mj. po 15 kr. 90 kr., Zametica Huso 5 mj. po 30 kr. 150 kr., Hadžić Muhamed 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Begović Hamza 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Buzaljko Avdo 10 mj. po 20 kr. 200 kr., Čampara Sabit 5 mj. po 15 kr. i 5 mj. po 30 kr. 225 kr., Hasanbegović Husnija 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Kurtović Husnija 7 mj. po 30 kr. 210 kr., Šarac Zaim 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Tanović Jusuf 10 mj. po 20 kr. 200 kr., Tanović Muha­ med 2 mj. po 30 kr. 60 kr., Tanović Salih 2 mj. po 30 kr. 60 kr., Ćišić Mustafa 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Dilberović Kasim 10 mj. po 20 kr. 200 kr., Rizvanbegović Avdo 7 mj. po 30 kr. 210 kr.. Sefo Riz van 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Salčić Alija 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Behmen Mahmud 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Metilj Husein 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Češko Mustafa 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Behmen Husein 5 mj. po 15 kr. i 5 mj. po 30 kr. 225 kr., Dalipagić Muhamed 4 mj. po 30 kr. 120 kr, Glavović Avdija 10 mj. po 20 kr. 200 kr., Hadžić Sukrija 10 mj. po 30 kr. 300 kr.. Krvavac Bećir 5 mj. po 20 kr. i 5 mj. po 30 kr. 250 kr., Konjhodžić Abdullah 6 mj. po 30 kr. 180 kr., Orman Osman 10 mj. po 30 kr. 300 kr, Salihamidžić Asim 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Rizvanbegović Hifzija 5 mj. po 20 kr. i 5 mj. po 30 kr. 250 kr., Rizvanbegović Murat 4. mj. po 20 kr. 80 kr, Omerhodžić Salih 10 mj. po30kr. 300 kr.^ Fazlinović Salih 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Bubić Su­ lejman 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Mahić Sulejman 10 mj po 30 kr. 300 kr, Demirović Hasan 10 mj. po 30 300 kr., Tančica Sulejman 10 mj. po 30 kr. 300 kr Mulahasanović Mustafa 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Avdić Ćamil 10 mj. po 15 kr. 150 kr, Avdić Bajro 10 - mj. po 30 kr. 300 kr., Custović Zaim 10 mj. po30kr. 300 kr., Duraković Atif 10 mj.po 30 kr.300 kr., Hadžić Mehmed 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Muminagić Gašif 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Mahinić Ahmet 10 mj. po 10 kr. 100 kr., Tatarević Salih 10 mj; po 30 kr. 300 kr., Malphodžić Tahir 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Konj­ hodžić Musafa 8 mj. po 30 kr. 240 kr., Loknić Bešir 10 mj, po 30 kr. 300 k r, Mahmutćehajić Šerif 0 mj. po 30 kr. 180 kr., Kulaglić Rasim 10 mj. po 30 kr. 300 kr. Svega 51 S tipen d ija — 11.500 k ru n a c) n a v e l. g i m n a z i j i u T u z l i : Sahinović Jakub 5 mj. po 20 kr. 100 kr-, Alikadić Salih 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Nurkić Hasan 10 mj. p j 30 kr. 300 kr., Žunić Ibrahim 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Bitevija Hasan 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Brodlić Rašid 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Galijašević Muhamed 10 mj. po [30 kr. 300 kr., Cilinković Mehmed 10 mj. po 15 kr. L50 kr., Džinić Mehmed Alija 10 mj. po 30 kr. 300 kr, Kušljugić Zejnil 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Hasić Mustafa 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Gačo Abduselam 3 mj. po 30 kr. 90 kr., Stlihodžić Nazif 10 mj. po 30 kr. 300 kr. — S vega 13 S tipendija — 3340 kr. d) na v e lik o j r e a l c i u S a r a j e v u : čelić Mu­ stafa 10 mj. po 30 K 300 K, Metilj Šalim 10 mj. po 10 K, 100 K; Šehić Emin 10 mj. po 30 K 300 K, Ćatović Mustafa 10 mj. po 30 K 300 K, Gjogić Alaga 10 mj. po 30 K 300 K, Šehić Ibrahim 10 mj. po 30 K 300 K, Sarajlić Bećir 10 mj. po 30 K 300 K, Bašić Mehmed 9 mj. po 30 K 270 K, Čepić Mu­ stafa 10 mj. po 15 K 150 K Gjogić Abdulah 10 mj. po 30 K 300 K, Filipović Sulejman 6 mj. po 20 K 120 K, Tirić Bećir 10 mj. 30 K 300, Mulabećirović Hasan 10 mj. po 30 K 300 K, Tafro Sulejman 4 mj. po 30 K 120 K, Bisić Hamdija 10 mj. po 15 K 150 K, Hadžić Salih 10 mj. po 30 K 800, Šabanović Salih 10 mj. po 30 K 300 K, Trampa Muharem 6 mj. po 10 K 60 K, Bilal S»lih 10 mi. po 15 K 150 K, Bakšić Hasan 10 mj. po 30 K 300 K, šaćiragić Nazim 10 mj. po 30. K 300 K Pobrić Mujo 1 mj. po 30 K i 9 mj. po 15 K 165 K, Ibrahimkadić Edhem 10 mj. po 30 K 300 K, Šerifović Mustafa 10 mj. po 30 K 300 K, Sa lihagić Behaija 10 mj. po 30 K 300 K, Huseinbegović Muharem 10 mj. po 15 K 150 K, Salih Tuzla 10 mj. po 30 K 300 K.. S veg a 37 S tip en d ija — 6.535 K e) n a v e l i k o j r e a l c i u B a n j o j L u c i : Sadiković Ahmed 5 mj. po 30 K 150 K, Alić Husein 10 mj. po 30 K 300 K, Kahvedžić Derviš 10 mj. po 30 K 300; Mulalić Edhem 10 mj. 30 K 300 K, Muranović Bećir 10 mj. po 30 K 300, Muftić Muhamed 10 mj. po 10 K 100 K. Hrnčić Jusuf 10 mj. po 30 K 300 K, Smailbegović Sulejman 10 mj. po 30 K 300 K, Mulaosmanović Muharem 10 mj. po 30 K 300 K, Šeremet Salih 10 mj. po 30 K, 300 K; Abasbegović Sedad 10 mj. po 30 K 3u0 K, Hali'ović Šaćir 10 mj. po 30 K 300 K, Bišćević Hajdar 10 mj. po 15 K 150 K, Hadž alijagić Abdullah 10 mj. po 30 K 300 K. — S v eg a 14 S tipendija — 3700. fj n a tr g . š k o l i u S a r a j e v u : Mešić Mustafa 10 mj. po 20 K 200 K, Zeljković Smail 5 mj. po 30 K 150 K, Ibrahimkadić Teofik 6 mj. po 15 K 90 K, Tafro Hilmo i.0 mj. po 30 K 300 K, Zlatarević Hifzo 10 mj. po 30 K 300 K. Cerić Ibrahim 5 mj. po 30 K 150 K, Kukić Hamid 10 mj. po 30 K 3o0 K, Ragib Sedlarević 10 mj. po 10 K 100 K, Krvavac ćam il 10 mj. po 15 K 150 K. Imamović Alija 6 mj. po 10 K 60 K, Ćećo Sulejman 4 mj. po 10 K 40 K. — S vega 11 S tipend ija — 1840 K. g) n a trg . š k o l i u M o s t a r u : Bilal Šerif l0 mj. po 30 K 300 K, Maslo Osman 7 rhj. po 10 K. 70 �216 K, Sulejman Beširović 10 mj. po 30 K 300 K, Kopčić ve uz obveze, koje će oni sa malim kamatama druš­ Hamdija 10 mj. po 15 K 150 K. Drače Ismet 10 mi. tvu povratiti. Na taj način je društvu data mogućnost po 30 K 300 K. — Svega 5 Stipendija — 1120 K. da dade što više Stipendija na srednje, zanatlijske i h) na tr g . š k o l i u T u z l i : Šuman Sulejman stručne škole i na razne moderne zanate i time što 5 mj. po 30 K 150 K, Galijašević Bedir 10 mj. po 30 bolje pomogne onaj utješljivi pokret, koji se u zadnje dvije godine jako osjeća, pokret za davanjem djece u K 300 K. — Svega 2 Stipendije - 450 K. školu. i) 'n a tr g . š k o li u T ra v n ik u: Mutevelid JusufNaši visokoškolci su, kako rekosmo, sami svojom 10 mj. po 30 K 300 K, Ćizmid Muharem 10 mj. po inicijativom ove gjačke zajmove stvorili i za to im se 30 K 300 K, Mutevelid Mehmed 10 mj. po 15 K 150 dakako mora priznati i javno ih pohvaliti što odbor K, Hamidovid Izet 10 mj. po 30 K 300 K, Ćepalo ovim i č'ni. Nu kada je to ved uobičajeno, i to uz Osman 10 mj. po 30 K 300 K, Kurić Mulo 10 mj. po dobru volju naše akademsko omladine, odbor je 30 K 300 K, Kurić Naim 10 mj. po 30 K 300 K. mišljenja, da bi taj običaj trebalo principijelno i za Svega 7 Stipendija — 1950 K. svakoga visokoškolca uvesti, pa stoga bi odbor prepo­ • j) na tr g . šk o li u B ih a d u : Hadžid Mehmed ručio, da skupština stvori zaključak, po kojemu bi svi 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Badnjevid Salih 3 mj. i o visokoškolci dobivali samo zajmove iz društvenog ka­ 20 kr. 60 kr., Sedić Mehmed 10 mj. po 30 kr. 300 pitala a uz sigurnu garanciju — uz obveznice. kr., Sarić Husein 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Hadžić Osim spomenutih Stipendija i zajmova, koji su Omer 4 mj. po 10 kr. 40 kr. - - Svega 5 Stipendija davani učenicima na srednjim i visokim školama, — 1000 K. odbor je i ove godine davao i Stipendije šegrtima na k) n a s tr u č . te h n . š k o li u S a r a j e v u : Je- raznim modernim zanatima. Taj broj šegrta — Sti­ senković Hajrudin 6 mj. po 30 kr. 180 kr., Bukovac pendista se je ove godine početverostručio, te ih je bilo ' Gjulaga 8 mj. po 30 kr. 240 kr. — Svega 2 Stipen­ 29, na koje je utrošena svota od 4046 kruna. Zanatlijske štipendije primali su ovi šegrti na d ije — 420 K. razn-m zanatima. l) n a z a n a ti, š k o li u S a r a j e v u : Mujkid Kadrija Šišid. tipogr. šegrt 240 K, Avdid Omer, Osman 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Mjzraković Šaban 10 tipogr. šegrt 36 K; Celar Alija, mašinski šegrt 60 K; mj. po 30 K 300 K, Lojo Arif 10 mj. po 20 K 200 K, Pamuk Husejn, sedlarski šegrt 100 K; Tukulija Mušan, Tekovid Mustafa 10 mj. po 18 kr. 180 kr., Sehid Os­ šegrt 100 K; Fehim Grošo, knjigovez. šegrt 120 K; man 4 mj. po 30 kr., 120 kr., Dedić_ Pašaga 10 mj. Šurković Alija, knjigovez. šegrt 120 K; Dedid Derviš po 30 kr. 300 kr., ćemo Jusuf 10 mj. po 10 kr.. 100 kovački šegrt 180 K; Bedir Sarajlija, krojački šegrt kr., Avdid Mehmed 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Begta- 80 K; Ramić Eršef, krojački šegrt 360 K; Parić Ramiz, šević Hakija 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Zaimović Mu­ kroj. šegrt 90 K; Opijač Smajo, kroj. šegrt 180 K; Alajhamed 8 mj. po 20 kr. 160 kr. Svega 10 Stipendija begovid Mehmed, kroj. šegrt 30 K; Smajlbašić Avdo, — 2110 K. kroj. šegrt 120 K; Gribajčevid Abdullah, krojački še­ ,m) n a z a n a ti, š k o li u M o s t a r u : Imamović grt 180 K; Lončarevid Idriš, krojački šegrt 180 K; Hakija 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Mahid Salih 10 mj. Čamo Ibrahim Dabranin, krojački šegrt 30J K; Šahnid po 10 kr. 100 kr. — Svega 2 Stipendije — 400 kr. Asim 90 K; Topić Halil, krojački šegrt 180 K; Reza□) n a š e r i a t s k o j s u d a č k o j š k o l i : Pašalić kovid Ismet, krojački šegrt 360 K; Biogradlid Adem, Bedir 8 mj. po 20 kr. 160 kr., Pašić Alija 3 mj. po krojački šegrt 285., K; Jerlagid Salih, krojački šegrt 100 K; Alajbegovid Asim, krojački šegrt 120 K; Kad* 20 kr. 60 kr. — Svega 2 Stipendije — 220 kr. rović Alija 105 K; Grozdanić-Karahodžić 40 K; Mačo) n a » D a ru l-F u n u n u“ u C a r i g r a d u : Hub- kić Avdo 60 K; Hadžid Muharem 120 K; Zeljković jarević Omer Fevzi 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Muha Jusuf 90 K; Krhatlid Salih, Tuzla 20 K. Svega 29 medagić Hilmija 10 mj. po 60 kr. 600 kr., Nezir H[ štipenđista — 4046K. Omerović 10 mj. po 30 kr. 300 kr. — Svega 3 Sti­ Pribroje li se ove zanatlijske štipendije gjačkima, pendije — 1200 kr. onda broj svih Gajretovih štipenđista za minulu škol­ sku godinu izlazi na 208, što pokazuje, da je ove go­ p) n a u n i v e r z i t e t u u B e č u : Zečevid Mehmedbeg med. 6 m j. po 80 kr. 480 kr., Kajtaz Omer dine broj Stipendista porastao za 59 prema lanjskome koji je iznosio 149. aga 10 mj. po 80 kr. 800 kr. — Svega 2 Stipendije — 1280 kr. Osim toga davane su i ove godine potpore za r) n a o b rtn ič k o j šk o li u Z a g re b u : Kondžić upisnine, putne potpore i druge potrebe, no kod ovih izdataka je odbor ove godine bio mnogo manje otvo­ Šukrija 10 mj. po 60 kr. 600 kr. Dakle, bilo je 179 Stipendista na raznim visokim, rene ruke nego je to ranijih godina praktikovana. P a je ipak na potpore potrošeno 956 K. srednjim, stručnim i zanatlijskim školama, na koje se Potpore su dobili u minuloj školskoj godini ovi izdalo oko 43 hiljade kruna, što je svakako za naše učenici i zanatlije. prilike znantna svota. Abdullah Delić, Darul-muall. 10 K; Fazlić Ibra­ Gospodi 8kupštinarima će upasti u oči, da je izmegju ovih 179 Stipendista veoma mali broj gjaka him, muallim 40 K; Avdagid Sulejman, pravnik Beč visokih škola. No ako gospoda malo bolje pogledaju 160 K; Trampa Muharem, uč. realke Sar. 6 K; Hau bilanciju vidide svotu od blizu 8000 kruna u stavci džalić Eijub, uč. realke Sar. 13 K; Kulenović Haf. zajmova, a ta svota zajmova je uzrok spomenutom Mustafa, uč. Darul Fun. 40 K; Mustafa Maunid uč. re­ slučaju manjkanja visokoškolaca megju Stipendistima. alke 20 K; Mustafa Golubić, uč. realke 30 K; Pašalić Naši visokoškolci su naime dragovoljno prihvatili ideju Mehmed, prav. Zagreb 21 K; Nezir H. Omerovid, koja je ved na nekoliko društvenih skupština zagova­ Darul Fun. 50 K; Sulejman Agić, trg. šk. Travnik 30 K; rana, da mjesto Stipendija uzimaju od društva zajmo­ Ibrahim Imamović, zanatlija 15 K; Demirović Muha­ �216 med, trg. šk. Mostar 20 K; Cerić Ibrahim, trg. šk. Šaraj. 5 K; Osman Mujkić, zanati, šk. Šaraj. 20 K; Haf. Agan Mesihović, Darul mual. Carigrad 60 K; Derviš Tafro, gimn. Sar. 50 K; Avdija Vrebao, gimn. Mostar 20 K, Hajdar Cekro, tehnič. Beč 100 K; Kjazirn Hadžimejlid, Darul Fun. Carigrad 100 K; Saćir Hadžić, r e a l. B. Luka 20 K; Camil Krvavac, trg. šk. Šaraj. 20 K; Osman Šehić, zanatlija Koštaj. 20 K;Sahimović Jakub, gimn. Mostar 6 K; Smail Hasid, realka Šaraj. 20 K; Ćizmić Muharem K 20; Miljković Hasan 20 K. S v eg a 956. Školske knjige, kojih je preklanjske godine od­ bor nabavio blizu 800 kruna, a koje je trebalo lani još nadokupljivati, nisu nam ni ove godine dostajale da podmirimo sve potrebe učenika. Stoga smo mo­ rali i ove godine nadokupiti školskih udžbenika, pa je u tu svrhu nepredvigjeno potrošeno oko 150 K. Isto tako je nepredvigjen bio i izdatak štampariji za diplome utemeljačke kojih je bilo nestalo i za štam ­ panje pravila glavnog odbora i pododbora, pa se stoga i pokazuju stavke „Sitni troškovi i »tiskanice« veće nogo štojsu predvigjene u proračunu na prošlogodišnjoj skupštini. Na Gajretov list je prošlogodišnja skupština odo­ brila izdatak od 2000 K. Taj odobreni izdatak je. takogjer morao da bude prekoračen, te ova stavka, po­ kazuje rashod od 4485 25 K. Istina, ako se od ove svote rashoda odbije prihod od K 1411*61, onda se suma umanjuje na K 3073'64, a to znači, da je prelirrinirana svota od 2000 K prekoračena samo za nešto više od 1000 K. A to prekoračenje nije ni u koliko veliko, kada se uzme u obzir jeftinoća lista i veliki troškovi oko štampanja i razašiljanja. Ali se je nadati, da će iduća godina u ovome pogledu biti mnogo bolja, jer će broj pretplatnika, koji svaki dan raste, još znatno porasti. Da bi narodni novac, koji »Gajret« daje na Sti­ pendije i potpore školskoj i zanatlijskoj mladeži, bio što plodonosnije uložen, odbor je nastojao, da Gajretovi Stipendisti budu što bolji u nauci i što uljudniji u društvenom ponašanju. Blagotvoran je bio zaključak prošlogodišnje skupštine, kojim su Gajretovi Stipen­ disti morali stanovati u konviktu, gdje toga ima, jer je ogromna većina Stipendista u konviktima i stano­ vala i pekazivala veoma lijep uspjeh kako u nauci tako i u vladanju. Da su u konviktima učenici naj­ bolje nadzirani o tome ne treba ni govoriti, a odbor je obraćao pažnju ina one, koji su morali stanovati iz­ van konvikta, pa su od školskih uprava povjerenika i prijatelja ..Gajreta tražene informacije o napretku i vladanju Stipendista. Školske uprave srednjih škola slale su odboru semestralne svjedodžbe društvenih Stipendista na uvid, dok su Stipendisti visokih učitelja sami slali kolokvijalne i ispitne svjedodžbe. Uspjeh stipendista je u svakom pogledu zado­ voljavajući, što odbor društveni sa zadovoljstvom ističe uvjeren, da će i slavna skupštinu ovo saopćenje sa ugodnošću saslušati. Nu dok odbor može s pohvalom da govori o uspjesima društvenog djelovanja, on na žalost, i ove godine mora da izagje sa onom istom konstatacijom sa kojom su i dosadašnji odbori svake godine izlazili, a ta je , da »Gajret« u materijalnom pogledu ne na­ preduje onako i onoliko kako bi to trebalo i kako bi f° m o g l o d a b u d e . Naglašavam riječi »moglo da bude«, jer je zbilja nepobitna istina, da Gajretovom slabom napredovanju nije kriv naš r.arod. Ovo isto je i lanjske godine na ovome mjestu rečeno, a to isto i današnji odbor veli i tvrdi, da tome stanju nije kriv narod, nego su krivi oni, koji su pozvani da porade za Gajret. Odbor naće označavati, ko je taj pozvani ni isticati imena pojedinaca ni pojedinih grupa kao takovih, ali može slobodno utvrditi toliko, da tih po­ zvanih imade dosta i u svima mjestima naše domo­ vine. I lanjski je odbor na glavnoj Skupštini, govoreći o,ovome, istaknuo pojedina mjesta, u kojima je rad za Gajret najljepše razvijen. Ta činjenica daje najbo­ ljega dokaza, da svuda, gdje ima rada, imade i uspjeha. Izgovor: »u nas je svijet drukčiji nego li u tom i tom mjestu« ne vrijedi apsolutno, jer kad se uzme u obzir, da su mjesta gdje imade dosta rada, za Gaj­ ret kao: Gacko na jednoj, Cazin na drugoj, Tuzla na trećoj, a Livno na četvrtoj strani, koji se nalaze po krajnjim periferijama naše zemlje, ćnđa je potpuno opravdan zaključak, da je naš elemenat u svima kra­ ljevim a i mjestima isti i da nema izmegju njega raz­ like. I kada može toga rada da bude u Livno, pri­ rodno je, da bi ga moglo biti i u Glamoču, kad ga ima u Gacku moglo bi ga biti i u Nevesinju itd. Uzrok što u jednome mjestu imade rada za Gajret jeste taj što su oni, koji su pozvani taj rad prihvatili, love godine nam je istaći neka mjesta, gdje je rad za Gajret imao lijepa uspjeha. Ta mjesta su: Mostar, Tuzla, Stolac, Gacko, Konjic, Cazin, Livno, Kotor Varoš, Čapljina, Ljubuški i u zadnje vrijeme Trebinje i Jajce. Ali koliko god se odbor ne može pohvaliti ra­ dom za Gajret, ipak se može reći, da Gajret iz dana u dan i ako polagano, ipak primjetno napreduje. Ove godine su prihodi društveni dostigli svotu od 63,620.47 koja je svota prema lanjskoj svoti prihodi oko dvije i po hiljade kruna veća, a prema preklanjskoj je veća sa više od 17.000 kru..a, što svakako dokazuje napre­ dovanje društva. Ova razlika izmegju lanjske i ove godine može se uzeti za još tri i po hiljada kruna većom, ako se uzm e u obzir, da je lanjsko godine društvo dobilo carski dar od 2000 kruna, koji je bio izvanredan prihod kao i to, da je u lanjskoj bilanciji bila unesena svota od 1547 kruna, koja je dobivena od fabri kanta Gajretove cikorije, sa kojim je, kako je poznato, vogjen spor i učinjena nagodba 8 time, da plati navedenu svotu Gajretu. Prema tome je ove godine bilo za 6 hiljada kruna prihoda više, a uzme li se tome još i „Gjačka sofra“ čiji je prihod takogjer ušao u blagajnicu Gajretovi, a koji znosi K 2529 37. onda s e ta svota povisuje za još dvije i p6 hiljade kruna. Iz. svega se navedenog vidi, da Gajret ipak iz godine u godinu napraduje, pa se može mirne duše reći, da je uspjeh napokon siguran. Naročito se nadati napredovanju društva osnivanjem društvenih podod­ bora. Do sada je osnovano 10 pododbora i nekoliko ih se n ilazi u osnivanju. I već s ovim što je do sada osnovano, može se zaključiti, da će te ustanove biti od velike koriste za unapregjenje Gajreta. Osnivanjem ovih nekoliko pododbora odmah je poskočio broj društvenih članova i danas se taj broj može ustano­ viti sa 2089 članova. Stoga se odbor i nada, da će pododbori donijeti velike koristi Gajretu, jer će na­ damo se sva mjesta pristupiti kolu Gajretovih tru d ­ benika i pododbore obrazovati, a uzme li se u obzir da je muslimanske ehalije po gradovima ogromna većina, onda se može zaključili, da bi i najmanjim radom — kada bi se on rasprotro po svima našim mjestima — broj članova bio peterostruko veći, a �217 prema tome bi se uvećao i prihod od Članarine i od ostalih radova. Odbor apeluje na gg. skupštinare, da ponastoje u svojim mjestima na tome, da se pod­ odbori osnivaju. Sakupljena članarina nije mogla dostići u pro­ računu predvigjenu svotu, ali je ona lanjsku članarinu znatno premašila, jer ta stavka pokazuje svotu od K 7810.96, dok je lanjske godine ukupljeno svega K 6939.48 — dakle za malo manje od hiljadu kruna sakupljeno je ove godine više. Ovo nepostignuće uspjeha u ovoj stavci dade se objasniti time, što je stvar pododbora čitavo prvo polugogje ove poslovne godine bila neriješena, pa je baš to bio uzrok, da je u mnogim mjestima rad za Gajret, naročito članarinski posao, bio zanemaren. Povjerenici su nadali da će uskoro biti zamijenjeni pododborima, pa su osla­ njajući se na to, u radu slabili. Stoga i jesu sve do mjeseca aprila računi članarina bili veoma slabi i da je tako bilo do kraja godine, ova stavka ne bi pokazivala sada ni 5000 kruna. Ali kada su pododbori počeli da rade taj posao je odmah otskočio i društvo je za zadnja 3 mjeseca dobilo preko 3000 kruna od članarina. To i daje povoda odboru, da u proračunu za iduću godinu ovu stavku ponuva povisi, jer se potpuno uzda, da će članarina za sigurno poskočiti. Stavka dobrotvora i utemeliača iskazuje K 3100, a to su uplatili većinom na novo. upisani utemeljači i dobrotvori društva. Ovo »na novo upisani« napomenjemo za to, jer imade veliki broj starih Članova utemeljača i dobrotvora, koji svoje prinose još nisu izravnali. Odbor se istina, ima pravo poslužili sa pro­ pisom pravila i one, koji su zanemarili uplate, ispisati i njihove dotašanje uplate smatrati dobrovoljnim pri logom. Ali je odbor mišljenja, da je se svaki takav član, pristupajući društvu u neku ruku obvezao, da će čitav prinos uplatiti, pa stoga je mišljenja, da prema ovim članovima treba preduzeti i druge mjere — trebalo bi sve te iznijeti u Gajretovom listu i u drugim društvu prijateljskim listovima i time poka­ zati drugima kakvi ne treba da budu. To je oprav­ dano u tolike više, što je svaki ovaj član, upisujućbse u društvo, objavljen u javnosti i time može biti ne­ prestano držan dobrotvorom ili utemeljačem društva i ako nije obaveze ispunio. Stavka »Lige hiljade«, koja je lanjske godine pokazala svotu od K 1745.50, pokazuje ove godine K 3046.10, što znači da je ova lijepa ideja Gajretov fond povećala do sada za K 4791.60. Istina i ovdje bi se mogla konstatovati neugodna činjenica, koja go­ vori, da je polovica onih, koji se obvezaše, svoju za­ datu riječ pogazila, ali se u našim prilikama mora i sa ovim zadovoljiti. Mora u toliko više, što ni ovdje ne leži krivica na svijetu, nego opet na pozvanima, o čemu smo se takogjer osvjedočili. Jer imade mjesta, gdje je upisano nekoliko desetina ljudi u »Ligu« i koji su i u stanju i voljni i mogu taj mali prinos u svako doba platiti, pa ipak nisu uplatili, dok imade opet takovih malih seoceta, gdje su upisnici, svi ko­ liko ih je, prinose potpuno izmirili. Ovaj posljednji primjer nalazimo sa munasib i da istaknemo, jer je zbilja za istaknuti i može primjerom služiti malo posav­ sko selo Brka kod Brčkog, gdje je upisano 11 čla nova u »Ligu hiljadu«, a koji su svi uplatili svoje prinose. Ovdje dakle treba opet tražiti uzroka u po­ zvanima,! koji su u nekim mjestima radili a u nekim nisu. Prihodi od artikala, a naročito od šibica i cigarpapira, rastu .iz godine u godinu. Prema lanjskih K 24,726.42, koju je svota društvo dobilo od ta dva artikla, ove godine se pokazuje svota od 25,907.31, dakle, za jednu i po h ljadu kruna više, pa se kod ove stavke može sa potpunim zadovoljstvom konsta­ tovati, da napreduje. To uostalom dokazuje i jednu utješljivu činjenicu, da naš svijet 'u širokim masama sve to više prihvaća Gajretove ideje, pa je i to jedan dokaz, da narod nije kriv što Gajret ne uspijeva onako kako bi trebalo, da bude. — Bez i pamak su paušalovani artikli, koji donose godišnje 1000 kruna prihoda, no kako smo informisani i ovi artikli imadu sve to bolju progju, pa će se pri sklapanju novog ugovora koji će se sklopiti 1. januara iduće godine, sigurno moći još veća svota paušala dobiti. — Safun se tek uvodi i kako smo izviješteni neide najbolje tako, da fabrikant minimalnu svotu od 1000 kruna nije ni u pola zaradio, ali se je nadati, da će i taj artikal naš svijet sve to više tražiti i trošiti i time Gajretove prihode povećati. Odbor apeluje na gg. skapštinare, da porade, da se megju naš elemenat Gajretovi artikli što bolje uvedu, jer otuda Gajret dobiva svoje naj­ veće prihode, a ti prihodi su bez imalo materijalnih žrtava pojedinaca. Od nove 1912. godine uvešće se još jedan arti­ kal, a to je pržena i mljevena kahva, koju proizvo­ diti ugledna tuzlanski firma Jove R. Jovanovića. Od toga artikla je Gajretu zajamčen minimalni prihod takogjer od 1000 kruna godišnje, koji će se isplaćivati prema ugovoru, koji je obostrano potpisan početkom januara i početkom jula svake godine. Svota od 500 kruna, koja će se isplatiti početkom iduće godine stav­ ljena je u proračun za iduću godinu. Ovaj artikal bi se takogjer mogao dobro uvesti, a naročito kod kahvedžija, pa bi svaki rodoljubivi brat trebao, da zago­ vara trošenje ovoga Gajretova artikla. Stavke raznih priloga iznose K 8507.45. te je prema proračunu ovdje postignut višak od preko K 1500. Najviše su donijeli darovi (6218.03), pa zabave, (K 1411.61) te kašice (K 924.78). Prva i treća su manje od lanjskih stavaka, dok je druga (kašice) veća. Ali prva (darovi) manja je za to, što je lanjske godine ta stavka sadržavala carski dar od 2000 kruna, te dar članova vakufsko-mearif• skog sabora od blizu 1000 kruna, kao i dobrovoljne priloge sakupljene pri izborima i drugim. Kad se to uzme u obzir onda ovogodišnja svota izlazi prema lanjskoj jača. Ovogodišnje darove ojačali su naročito pokloni kurbanskih kožica, koji su lanjske godine prvi put uvedeni i počeli se propagirati. Ove godine je u tome bilo mnogo više uspjeha, jer je svota od kurb. kožica dostigla lijepu svotu od K 8o5.46 što znači, da se prema lanjskoj godini potrostručila. A to je tako gjer radosna pojava, koja nam daje povoda uvjerenju, da će Gajret od kurbanskih kožica imati svake go­ dine sve to više prihoda, a svima nam je dobro po­ znato kolike bi ogromne svote taj prihod mogao dostići kada bi se u svima krajevima i mjestima barem neki dio kožica poklonio Gajretu. Odbor apeluje na gg. skupštinare, da na propagiranju ove ideje što usrdnje porade. Zabave su ove godine znatno podbacile i prema lani, pa i prema ranijim godinama, ali u ovoj stvari odbor neće da se izražava, da ne bi dao povoda, da se pozlijegjuju stare naše rane. Kašice su uspjele �Blagajnički izvještaj i proračun za iduću godinu. Pregled o gospodarenju u 1910.111. Primitak Kruna I. II. III. IV. ! v. VI. VII. Stanje blagajnice na dan 30./VI. 1910. 1. osnovna glavnica (fond) . . . . 2. raspoloživa g o to v in a .................... Prinosi članova : 1. dobrotvora i ut emel j ača. . . . 2. prinosnika I.—IV. reda . . . »Liga h ilja d e « ........................................ Firdusov mearifski f o n d .................... Prihodi od artikala: 1. od cigar-ćageta i šibica . . . . 2. od pamuka i b e z a ......................... 3. od s a f u n a ......................... ..... . . Kamate na u lošcim a.............................. 1. d a r o v i ............................................. 3. zabave ............................................. h Kruna U 65.781 13.334 51 34 79.115 . 85 11. 3.100 7.810 3.046 6.151 25.907 1000 1000 31 — — 6.218 924 1.364 03 78 64 1.411 431 61 16 27.907 — 46 10 52 IX. X. Ukupno Pripomoći: L -S tip e n d ije ........................................ 2. “p o tp o re............................................ Upravni troškovi: 1. plaća i (figuracija poslovogje 2. plaća pisara ................................... 4. k i r i j a ............................................. 5. p o š ta r i n e ........................................ 6. ogrijev i rasvjeta ......................... 31 % Kruna h 47.162 956 — — 4.505 458 18 34 960 361 258 592 523 — 96 22 86 8.507 45 IV. V. VI. 1.842 1.976 7.840 77 — 150.576 32 Za školske k n jig e ................................... Podijeljeni z a j m o v i .............................. Predujmovi uz povrat . . . . . . K tome: Osnovna glavnica (fond) koncem g. 1910./ (1.............................................. Raspoloživa svota koja će se potrou 19U./12....................................... Ukupno Kruna h 48.118 — 8 399 18 56 111. 3.278 VIII. 1. list »Gajret« . . . • .................... 2. razglednice, kuponi i marke . . Otplate zajmova i predujmova . . . Podijeljeni zajmovi uz obveznice . . Izdatak. h 4.485 25 205 26.. 7 840 — 160 . — i 79.715 13 1.653 50 81.368 150.576 U SARAJEVU, 30. juna 1911. Predsjednik H. H atibović, s. r. Ispitano i u redu pronagjeno: Revizori: I. P ertev . s. r. M. B erb ero v lć, s. r. Blagajnik I. Sarić, s. r. 63 j 32 �Proračun za društvenu god. 1911.|12. Prim itak Kruna | I. od od od od darova, kašica i zabava . . k a m a t a .................................. članarina . . . . . . . . Gajretova lista ......................... Ukupno 81.368 3.100 1.636 3 046 63 51 52 ! r Jjj 10 79.715 ! 13 1.653 | 50 III. IV. Upravni troškovi: 1. plata i osigur. poslovogje . . . 2. „ pisara . .............................. 3. „ podvorniku . . . . . . 4. k i r i j a ............................. .... 5. ogrijev i rasvjeta . . . . . . 6. pisaći pribor . . . . . . . . 7. poštarina ........................................ 8. ^epredvigjeno . . . . . . . Uajrejov list . . . . . . . . . Stipendije, potpore i dr......................... 4.500 720 840 960 200 150 300 i30 h 1.1 2. 3. 4. 5. Kruna I. 65.781 6.151 Izdatak Kruna | h Kruna h 1 7.800 3.200 44.000 —I I I ,1 f l i i II. Ukupni primitak na: koncu godine 1910./11. . ....................................... Odbivši: a) osnovnu glavnicu (fond) od god. 1909./IO...................................... b) Firdusov mearifeki fond . . . c) prirast od: 1. članarine dobrotvora i utemeljača 2. otplatom z a jm o v a ........................ 3. prinosom »Lige hiljade« . . Ostaje raspoloživa svota za g. 1911./12. K tome: 1. prihod od cigar-papira i šibica, h X 30.000 8 500 3.500 9.346 2.000 — — — 50 — - % : X Ukupno 55.000 | — U SARAJEVU. 1, jula 1911. 55.000 ; Tajnik A sim beg M utevelić, s. r. Predsjednik H. Hatibović, s. r. Ukupno Gajretovo imanje na 30.|6. 1911. Kruna | h ! j ! i ! 1. 2. 3. 4. 5. I 6. U gotovom novcu u novčanim zavodima i obveznicama . . 44 komada dionica Musi. štamparije u Sarajevu po K 50 5 komada dionica I. Musi. kred. zadruge u Tešnju po K 200 10 komada lozova Senatorija carice Jelisavete po K 12 . . Školske knjige po odbitku 10% o tp is a ....................................... Inventar po odbitku 10% o tp is n in e ............................................ Ukupno imanje 87.426 2.200 1.000 120 864 2.057 03 — — —. 53 93.667 56 219 Poslovogja društva »Gajreta« : Osm an Gjikić s. r. �2Ž0 bolje nego li lanjske godine, a tome je sebeb to, što Fojnica 69‘40 kr., BusovaČa 19‘80 kr., Foča 39776 kr. je poslano nekoliko kašica u neka sela u Posavini, koje Gacko 849 37 kr., Gradačac 396’20 kr., Gračanica 419 61 su tamošnji imami i muallimi pribili na zid pred kr., Goražda 75‘69 kr., Glamoč 99 kr., Gračanica kod Gacka dlamijama, te u njih kupe redovno male priloge od naše 55‘50 kr., G. Vakuf 19 30 kr., Jajce 142 93 kr., Jezero seoske braće, a naročito petkom i bajramima. Ovaj kod Jajca 6 kr., Janja kod Bijeljina 22 80 kr.. Jeleče bi običaj trebalo uvesti u svima našim selima i on kod Foče 17'50 kr., Konjic 975'33 kr., Jakeš kod Modriče 1'20 kr., B. Kostajnica 18'69 kr., Kladanj 14577 kr., bi sigurno imao znatna uspjeha. Pretplata Gajretova lista donijela svotu od 1411.61 Kupres 14'4l kr., Kula Fazlagić kod Gacka 15'89 kr., prihoda, koja se prema lanjskoj pokazuje za 1300 K Kakanj kod Visokog 2 kr., Kulen Vakuf 90'99 kr., Ko­ veća. Na ovoj stavci odbor istina ne gleda kakav pri­ tor Varoš 498 43 kr., Ključ 75‘40 kr., Livno 132777 kr., hod, koji bi bio kao neka čista zarada. Naprotiv, od­ Ljubuški 47571 kr., Ljubinje 40 kr., Ljubija kod P ri­ bor bi se zadovoljio, kada list ne bi imao deficita i jedora 30 kr., Lokve kod Stoca 40'02 kr., Los Angekada bi mogao samo da pokriva svoje izdatke. To los (Amerika) 148'29 kr., Mostar 2380’37 kr., Modriče dosada ni e još postignuto, ali se je nadati, da će na­ 174 kr., Maglaj 158 20 kr., Nevesinje 25‘66 kr., Odžak pokon u tome uspjeti, jer se list sve to više raširuje 44 kr.. Ostrožac kod Konjica 5 kr., Orašje 4 kr., Ora­ hovo 5'40 kr., Prača 38'40 kr., Prijedor 33'20 kr., P ro­ i broj pretplatnika raste iz dana u dan. Razglednice, kuponi i marke donijele su K 431.16 zor 39‘62 kr., Puračić 25 40 kr., Podlugovi 10'80 kr., P r­ njavor 10 kr., Rogatica 347'26kr., Sarajevo 45.03208* kr., prihoda. Stolac 983'41 kr., Srebrenica 155'68 kr., Stari Majdan -Stavka otplate zajmova pokazuje svotu od K 1876. 80'04 kr., Seonica 26 kr., Skender Vakuf 40 kr., Tuzla Ta svota pripada društvenom kapitalu, te je je odbor 2077'20 kr., Trebinje 552‘36 kr., Travnik 175 kr., Tekapitalizovao s ostalim prihodima, koji idu naglavmcu. šenj 514‘84 kr., T rst 10 kr., Trnovo kod Sarajeva 12 Kod ove stavke nam je primijetiti, da su mnogi duž­ kr., Ustikolina kod Višegrada 14 kr., Vitina kod Ljunici nemarni sa otplaćivanjem svojih dugova, pa bi buškog 4870 kr., Visoko 147 18 kr., Varcar Vakuf odbor veoma želio, da slavna skupština stvori kakav 71'84 kr., Višegrad 10 kr., V. Kladuša 5 kr., Vmograč zaključak u tome pogledu, da bi odbor pri istupanju 34'25 kr., Vlasenica 139'60 kr., Beč 67 70 kr., Vareš protiv ovih dužnika bio što pokriveniji. 8 kr., Zvornik 170'80 kr., Zenica 32772 k r. Žepče Kao što lani „Liga hilja<}e“, tako je i ove godine 125'47 kr., Zavidović 670 kr., Zagreb 82 kr., Brizbone ustanovljen nov prihod Gajretu. To je Firdusov mea' rifski fond“, koji je osnovala naša sarajevska omladina (Australija) 38 kr., Budimpešta 20 kr., Biograd 19578 s tom pobudom, da na taj jiačin bviekovječi ime na* kr., Stijena kod razina 15 kr., Ilidže kod Sarajeva rodnog prvaka merhurti' Alibega Firdusa. Ova ideja 4 kr. — U kupan prih o d 63.62047 kruna. je imala odziva u čitavoj našoj zemlji, pa su prilozi Time sam, poštovana gospodo skupštinari, završio za taj fond dostigli svotu od K 6151.51. Ova svota ovaj kratki izvještaj o radu društvenoga odbora za mi­ ide takogjer u kapital društva, pa će se njezini inte­ nulu poslovnu godinu 1910/1911., pa se nadam, da taj resi uputrebiti u svrhe Gajretove. izvještaj nije neugodno djelovao na vas, pa ćete prema Napokon nam je spomenuti, da se u Gajretovoj tome iz ovoga najbolje moći vidjeti, u koliko su oprav­ dani i pravedni oni napadaji i optužbe društvenog od­ kašici nalazi svota od K 2529.37 koja je sakupljena za „Gjačku sofru“, koja se je zimus namjeravala osno­ bora i poslovodstva, koje su se u zadnje doba u našoj javnosti čuli. vati, ali koja nije osnovana radi toga što je ova svota i suviše neznatna za jednu takovu ustanovu. Osnivači Zahvaljujem vam, poštovana gospodo, na pažnji, ove sofre su na svome sastanku zaključili, da sakup­ s kojom ste ovaj izvještaj saslušali i kličem v a m : ljeni novac pripane Gajretu, ako se sofra ne ostvari, Zivili! pa se prema tome i ova stavka može računati u pri­ hod Gajreta, no koji odbor prenosi kao takav i u iduću godinu s nadom, ne će li se sofra do godinu osnovati, u kojem će slučaju ovu svotu na spome­ Javne potvrde. — Darovi. nutu cilj predati. „Zrno po zrno pogača". Ovim smo obavijestili slavnu skupštinu o svima stavkama prihoda za minulu društvenu godinu, iznose Omer ef. Udovičić iz Prusca (kod D. Vakufa) K 63,620.47 i »Gjačka sofra« K 2529.37 a sada ćemo poslao je K 3‘08 Gajretu, koju je svotu sakupio pri­ još označiti iz kojega je mjesta kolika svota došla, da likom hatme u tamošnjoj mektebi-iptidaiji. se vidi, gdje je kako rad Gajretov razvijen, odnosno Nikifor Dučić iz Tešnja, prilikom posjete druš­ gdje toga rada ima slabo ili nikako: ..._n ,Avt° vac k°d Gacka 97‘29 kr., Aladinići kod Stoca tvenih prostorija darovao je Gajretu 3 krune. 4 50 kr., Banjaluka 88‘60 kr., Bijeljina 17879 kr Br­ Ali ef. Muminagić iz Čapljine poslao je K 2 — čka 498 90 kr., Brka kod Brčkog 115 kr. Bihać 579 Gajretu, koje darovaše mjesto čestitke H. Muhamed f 1 , kr;- BuB°ino 2b2'i3 kr., B. Krupa ef. Behliloviću prilikom položenog profesorskog is­ 121 40 k r, Breža kod Visokcg 18 kr. Bradina kod Konj.oa 4 kr, Bjelmući kod Konjica 5 kr, Blagaj kod pita A. Muminagić i Ahmed ef. Kapetanović po 1 K. Fejzaga H. Šabanović položio je 17 K iz kašice Mostara , kr, B Gradi-dra 9518 kr. Brezovo Polje kod Brčkog 12401 kr, Bileće 36510 kr, B. Novi 93 90 br. 436, koja se nalazi na Palima u pilani Braće H. kr. B. Petrovac 33 21 kr, B. Šamac 67 74 kr Cazin Šabanovića. 429 42 kr, čapljina 22136 kr, Carigrad 227 70 k'r Chikago Amerika) lo kr, Ćajniće 67 80 kr, Derventu 43071, ov°j 8Vot' su uračunati prihodi od artikala u iznosu kr. Drežnica kod Mostara 47 kr, Damanoviči kod Stoca od 27.90731 kr., uplaćeni zajmovi u iznosu od 1976 — k r , ka­ ate na uloške 327886 kr., te svota od 27S6‘&4 kr, Firdusova 75 85 kr,D . Vakuf 76 24 kr, Dubrovnik 14 kr;D oboj 2 kr. m mearifskog fonda. �221 Zatim je položeno iz kašice 475, koja se nalazi u kancelariji na stolu poslovogje Gajreta K 740, te iz kašice br. 1, koja se nalazi na vratima društvene kancelarije K 292. Nadalje je izvagjeno iz kašica nalazećih se kod raznih u Sarajevu i to: u knjižari Braće Bašagića br. 5, K 9'50; kod braće Hadži Šabanovića u kancelariji, K 6’—; kod Braće Magjarevića u dućanu, br. 13, K 514; kod Ahmedage Ramića u dućanu, br. 8, K 317; kod Ejubage Sokolije u dućanu, br. 7, K 215; kod Ahmedage Novalije, br. U , K 276; kod Braće H. Jusufagića, br. 664, K 2'22; kod Akifage Čurekovića, br. 410, K 1*80; u lsi. štampariji K 0 85; kod Braće Džulijara, br. 414, K 0;93. Joco Mitrović, knjigovogja Srpske banke u Mo­ staru, darovao je prilikom posjete društvene kance­ larije K 3*— Gajretu. Ibrahimbeg Gradaščević iz Gradačca poslao je 130 K, koju je svotu za Gajret sakupio prilikom svadbe Hajrudinbega Gradaščevića. Ibrahimbeg Kulenović Šenigdžić iz B. Petrovca, poslao je od prodatih kurb. kožica K 15 — Kožice su darovali: Husejnbeg Hadži Kadibegović, Mustajbeg Šenigdžić, Džaferbeg Šenigdžić, Ibrahimbeg Šenigdžić i. Alibeg Kulenović. Prilikom ženidbe Alije Pitića iz Stoca, te mjesto čestitke istome, sakupio je Lutfija Pitić K 710 pri­ loga Gajretu. . Osim toga je Lutfija Pitić poslao K 37 60, koju je svotu sakupio mjesto brzojavnih čestitki Hajdar ef. Čekri prigodom dovršenja njegovih studija u Beču i osposobljenja za inžinjersko zvanje. Priloge darovaše: Po K 3 '- : N. N. iz Stoca; po K 2 - : Hasan ef. Šehić, Mehmed ef. Šarić, Mahmud ef. Mehmedbašić, Osmanbeg Rizvanbegović, Mehmed ef. Salčić, Junuz ef. Mehmedbašić, Sulejman ef. Behmen i Mu­ hamed ef. Bukić; po K 1*20: Hasan ef. Mehmedba­ šić; po K l '—: Šaćir ef. Grebig’ela, Smail ef. Meh­ medbašić, Smail ef. Buzaljko, Ahmedaga Burina, Rašid Burina, Ibrahim ef. Vrebac, Ibraga Turković, Mahmud Alihodžić, Halilaga Buzaljko i Lutfija Pitić; po 60 hel.: Abdaga Pužić i Mehmedaga Jašarbegović; po 50 hel.: Ibrahim Čekro; pi 40 hol.: Ibrahim ef. Pitić, Ahmedaga Kadribegović, Ibrahim ef. H. S. Mehhmedbašić, Sulejmanbeg Rizvanbegović, Mehmed ef. Pitić i Salkan Turković; po 30 hel.: Mustafa Asim ef. Sarajlić, Zaimaga Pužić i Ahmedaga Mehmedba­ šić; po 20 hel.: Jusufaga Mehmedbašić, Abdija Zekić, Alibeg Ljubović, Ćamil Pitić, Dervišaga Mehmedbašić, Muhamed A. Mehmedbašić i Sulejman Nikšić — sv' iz Stoca. Mustafa Asim ef. Sarajlić iz Stoca sakupio je prilikom skupštine Gajretva pododbora K 5'80 Garetu. Isti je darovao prigodom predavanja Gajretovih stvari novom pododboru K l '— Lutfija Pitić sakupio je prigodom mevludi-še- rifa u H. Alijinoj džamiji dobr. priloga Gajretu K 410. Ćamil ef. Arnautović sakupio je prilikom mevludi šerifa u Dabar-Polju kod džamije K 8'30. Mahmud Alihodžić sakupio je prilikom zabave musi. zanati, udruženja u Stocu K 4'34. Učenici narodne osnovne škole u Stocu daro­ vali su K 1*21 Gajretu. Ahmedaga Burina sakupio je prigodom glavne skupštine musi. zanatlijskog udruženja u Stocu K 3'— Gajretu. Prilikom koncerta, koji je priredio pododbor u Stocu, sakupljeno je K 3820 dobrovoljnih priloga Gajretu. Mahmud ef. Mehmedbašić sakupio je prilikom glavne skupštine musi. štedionice u Stocu K 10’20, te Mehmed ef. Basarić sakupio u Carevoj džamij ui Stocu prilikom ženskog mevludi šerifa K 13 32. Pododbor društva u Konjicu poslao je K 2070 dobrovoljnih priloga Gajretu. Od naznačene svote sakupljeno je jednom prilikom u Musi. čitao­ nici K. 1*20; Ibrahimbe’g Begtašević sakupio na sijelu kod svoga brata H. Alibega K 4'—, zatim je na teferiču kod Salihage Prohića sakupljeno K 15'—, a Hasan Arapović iz Ostrošca darovao 50 hel. Isti je pododbor poslao iz kašica K 15'63, koje se nalaze: kod Islambega Agića u Konjicu, broj 54, K 10*43; kod Muharemage Hrnjice, broj 53 K I *83; kod Hamida Lugića br. 5! K 0'52, kod Muharema Sofe broj 122, K 115; kod Salihage Prohića, broj 330, K 170. Ahmed ' Gjikić, blagajnik Gajretova podod­ bora u Mostaru poslao je K 39'60 dobrovoljnih pri­ loga Gajretu. Od te svote darovao je g. Makso pl. Gjurković, okružni predstojnik prilikom premještenja u Sarajevu i naimenovanja za odjelnog predstojnika zem. vlade K 30'—; Sulejman Efica sakupio u vese­ lom društvu K 960. a H. Muhamed ef. Behlilović darovao je mjesto odgovora na čestitke prilikom položenja profesorskog ispita K 5'— Ahmed Gjikić poslao je iz kašica K 8113, koje se nalaze kod ovih u Mostaru: kod Hasan Ćemalovića, br. 45, K 2894; kod Kotle i Čiinalovića, br. 43, K 3325; kod Braće Alikaflića, br. 473, 303; kod Se­ lima Bajrića, br. 42, K 150; kod H. Saliha Ribice br. 466, K 705; kod Musi. čitaonice, br. 41, K 4'96, te kod Musi. čitaonice u Blagaju, br. 42, K 240. Ibrahimaga Hodžić, povjerenik Gajretov u Bre­ zovom Polju poslao je iz kašica nalazećih se: kod Muje Rašidovića u kafani, br. 435 K 273; kod Braće H. Egrića, br. 434, K 108,. i u radnji Ruždijage H. Egrića, br. 433, 30 hel. Hakibeg Bušatlija poslao K 100 —, koja je svota sakupljena prilikom 'Ajvatovice megju posjetiocima. �222 Pododbor društva ,,Gajreta“ u Gacku poslao je od raznih priloga K 15941. Od te svote je sakupljeno prilikom skupštine tam. musi. čitaonice K 9'20; Alija hanuma Sarić sakupila je na sijelu megju ženskinjem K 1140; Ćamil Sarić sakupio u svatovima K 3 — Osman ef. Zametica sakupio takogjer u svatovima K 6'—. Od prodatih kurb. kožica, koje darovaše ta­ mošnji gragjani dobivena je svota od K 14'40. Hamdija Pašić sakupio je na svadbi K 9'70. Hamid Čampara sakupio u svatovima K 7'—. Zatim je izvagjeno iz kašica broj 24.. K 6'—, broj 456 K 115, broj 343 K r 0 9 te od zabave je palo '»635. Muslimanska kiraethana u Vriiograču (Vel. Kladuša) poslala ie iz kašice broj 301 K 3'20 koja se kod iste nalazi. Nikodije Stefanović general -iz Biograda poslao je „Gajretu" prilog od K 4'—. Ljubomir Gnjato iz Ljubuškog poslao je „Gajretu“ K 32‘30, koju je svotu sakupio na teferiču kod Sadik ef. Sadikovića. Priloge darovaše: Sado Sadiković K 5'— ; Nazibeg Gjumišić, Memišaga Mesihović, gradonačelnik K 2'- - j Memišaga Mahić K 2'— ; Dervišaga Mahić K 1*50; po K 1 — : Himzibeg Gju­ mišić, Ilija Stanišić, oficijal Mustafa ef. Sadiković, Zaimaga Mahić, Džemal ef. Muminagić, Halid Mahić, Ivo Lučić podnačelnik, Hasanaga Dizdarević, Fajik ef. Sadiković, Abdullah ef. Muminagić, Ljubomir Gujato, Hafiz ef. Nović i Muhamed M uminagić; po 50 h el: Šeriatski sudac Ragib ef. Kosović, Mirko Berberić i Abdullah Nović; po 40 hel.: Mujaga Kadragić, Mustafa Hrnčević, Marko Dževlan, Salihaga Konjhodžić, Šućrija Osmić, Jdrizaga Lalić i Salko M ahi; po 30 h el: Saćiraga Dalipagić i Hasan ef. Sadiković; po 20 hel: Halid Lalić, Tahir Dizdarević, Kasim ef. Sadiković i Kasim Mahić. ({lupino y Ty8Jia ,,J obo P . JoBaHOBnku h yn jiatho i^njejiH ^ođpoTBopcKH npuHOC 0,0, K 5 00*— . O bhm xyMaHHM atcTOM je r . JoBaHOBiik 3acbj’paohho, ^ a My HanpeAaK 6 p ak e MycjinuaHCKe BjepoHcnoBiijecTH hcto TaKO Jieaca Ha c p ijy Kao h CBoje BCTOBj'epHe 6 k a k e npaB 0 CJiaBHHx C p 6 a, p a a« u e ra je oBaj npnM jep poAOJby6jba joni Burne 3a ncTaKiiyT0 h noxBajiHTn. JK hbho hobh AođpoTBop ,,ra jp e T a u h 6 ho npuMjepoM h oCTajiHM HMyknnM Ham hm jbyAHMa, a HapoHiiTO MycjiHMaHCKHM B8JIHKHM nocjeAHHHHMa h TproBi^HMa, ■Kojnx riMaAC OTOTHHaMa n a 6n TO MOrJIH y^HHHTH! Iz ured n ištv a lista. Brojeve 13. i 14. od 1. i 15. jula izdajemo danas zajedno, a isto tako će zajedno izaći i brojevi 15. i 16. od 1. i 15. augusta, koji će biti štampani oko 20. augusta. Ova promjena izdanja ovih brojeva Gajretova lista bila je potrebna radi prilika u redakciji i odboru dru­ štvenom. Od 1. septembra će list ponova izlaziti re­ dovno: svakog 1. i 15. u mjesecu. G ajreto v a skup štin a, koja se nije mogla odr­ žati u subotu, dne 1. o. mj. održaće se naknadno u su­ botu, dne 8. jula u 3 sata po podne u »Društvenom Domu«. M oliteljim a Stipendija. Molbe za stipendije za iduću školsku godinu moraju biti snabdjevene škol­ skom svjedodžbom, svjedodžbom s'romaštva i liječ­ ničkim uvjerenjem kao i odbijenicom od zemaljske vlade osim onih učenika koji idu tek u prvi razred srednje škole, te učenika proširenih osnovnih i trgovačkih škola, kojima vlada ne daje Stipendije. Ovi učenici, neka prilože odbijenicu od svojih gradskih općina. Hakibeg Bušatlija iz Bugojna poslao je K 100'— Molbe trebaju po mogućnosti da stignu što prije „Gajretu", koja je svota sakupljena prilikom dove upravi društva, a najdalje do 20. augusta, kako bi so Ajvatovice. mogle blagovremeno riješiti. Avdibeg Salihbegović iz Bijeljine poslao je 100 K „G ajre tu 14 — sakupljeno je u Pruscu (kod K H ’40 „Gajretu", koju je svotu sakupio na teferiću D. Vakufa) prilikom zijareta tzv. „Ajvatovice" megju kod Avdibega Rifatbegovića. posjetiocima. Osim toga je sakupljeno još 71 K za Ibrahim ef. Hodžić šeriatski sudac i povjerenik Gajretov u Prozoru poslao je K 919, od koje svote je isti sakupio K 485 prilikom kurban bajrama, a K 4'34 izvagjeno iz kašice broj 490 nalazeće se kod istog. (Ova je svota već jednom oglašena u 4. broju lista „Gajret" ali pošto nije tačno zato je danas po­ novno iznosimo). Društvene vijesti. Hoim AOtipoTBop „FajpcTa44. 3 a TajpeTOBa ’uiaHa-^otjpoTnopa y n n c a o co je r . la o p ^ e JoBaHOBak, meč]) noajjaTe Tprona^iee vodu i put. Ove humane priloge treba tim više istaknuti, što su ih dala većinom naša braća iz sela, čime se pruža najveći dokaz, da i naš seljak shvaća znaćaj našega kulturnoga podizanja. Imena prilagača donijećemo u našem listu, a za sada neka je ovim svoj plemenitoj braći darovaoćima srdačna hvala i priznanje. Živilf'. Svi Gajretovi a rtik li mogu se dobiti u trgovini braće H. Siručića u Srebrenici, pa skrećemo na to pažnju tam. prijateljima „Gajreta44 i našega kulturnog podizanja, apelujući, da svoje potrebe u cigar-papiru, šibici, safunu, bezu i pamuku podmiruju samo arti­ klima sa Gajretovom markom. �223 G ajretovim članovima utem eljačim a. — Druš­ Ma.ni r.iiicmiK. tvena knjiga utemeljača pokazuje broj cd 400 članova y CTan&K y A.ićaHHjH. y A.i6aHHjn cTBapu CToje ovoga reda i taj broj je prilično znatan i mogao bi cacBHM pbaBo. IIopeA cbhx Biijecm o To6oacn>eM yMiinas prilično zadovoljavati, Velimo, m o g a o b i n a s z a d o v o l j a v a t i , jer peifcy Apćatiaca, Majincopn h ho nouiiai.i>ajy na iwnp. AycTpnjcKH AOMapoi 6ho je (JiaTa^iaH 3a no^iiTHKy nas on, na žalost, ne zadovoljava, a ne zadovoljava nas zbog toga, što je taj broj tek, što no se kaže, na pa­ MjiaAOTypaKa npeMa ApćaHacima. Oh je yqnHno, a» piru, dok je u stvari mnogo manji. Prebrajajuči dru­ Ma.iHCopn Hehe hb a& nyiy hh 3a kbkbo yMiipeH>e. O hh štvene članove u ovoj godini mi smo ustanovili ža­ HAy TaKo Aaaetco, a» natc ho npa&iajy hh noAapeHy hm losnu činjenicu, da je od 400 upisanih utemeljača tek aMHeernjy. Ha mviaratfae opywja mije hb mhcjhtb, a 3a npaoko 250 njih sa članskim pravima, koja propisuje § 13. pravila i koji su uplatili svoje prinose odnosno u redu jeTH»e IIIeijiKbT-nainnHe, Ma-meopn CJiaćo Mape. Ctb&p jaKO KOMU«iHKyjy b npn.iBKe y JeM6Hy. položili svoje dospjele obroke. Ostali su, bilo ništa bilo samo jedan obrok uplatili i onda svoje članarine Apanu cy yBHHH.ni He::ojm;co ycujexa, na cy Ma-mcopHMa noc.iaJiH nopyKy, a» ce Aoćpo Apace, jep 3ajeAHHHtea sasvim zanemarili i na sve opomene od strane društva aKitnja Apana n Majmcopa Moace oćojnua AomijeTH Be* ostaju nehajni. Osim toga imade i takvih slučajeva, gdje je član ABKHX KOPHCTH. MiiHncTapcKH caBjeT ce je obh^ Aana 6bbho aaxTjeumro i ostao dužan cijeli ili jedan dio članarino, pa i ako je dotični ostavio svome sinu ili drugom na­ BiiMa ApHayTa h pnjemno, a* y CB6My, KoAHKoroA je Moryhe, naa^e Ha cycpeT thm 3axTjeBHMa, na nare n sljedniku u nasljegje sav svoj imetak, ipak nasljed­ nici neće da dugove ovih merhuma podmire i time 3axTjeBy Hoine&a opywja. IIopTa he nooyoTHTH Aa-te ApHayTima y miTaH>y BojHHHKe c.nysK6e y toabko, y ih riješe onih obaveza, kojima su se obvezali. A da su ovo veoma ružni primjeri, koji ne mogu koahko he A03BOABTH MaAHCopHMa, a* CAy»ce Bojc«y y služiti na čast i ponos pravih ljudini rodoljuba, o tome CBojllM r.Kpy3HMa. HnHOBHHgH y apHayTCKBM KpajeBHMa ne treba ni govoriti, pa se stoga i nadamo, da će o v r he MopaTH 3HarH apHayrcKH jesmc. IIpBanu Ma.incopcicH redovi imati utjecaja na one, kojih se tiču. Uostalom cy TpaaciiAH BpeMeHa, a* ce opornic-tic, a* •'i h a* npnlo bi bilo u interesu samih njih, jer je odbor društva xBaT0 Te ycTynKe h a * ce nocaBjeTyjy ca octbjihm zaključio, da se svi oni, koji kao članovi utemeljači, npBauiiMa. noAoacaj je Bp.io 3aMpineH h onacan. BjiaAa je 3a uplaćivanje prinosa zanemariše, iznesu u Gajretovu listu, a to je uostalom i- potpuno opravdano, jer svi &ayqaj a» MajincopH y oApeljCHOM poi«y He hoaohco opyacje, roTOBa Ha Hajomrpuje ujepe, na naic n Ha to, su ti jedanput bili objavljeni kao rodoljubi i prijatelji naroda, kada su se u utemeljače upisali, pa neka se Aa y CJiyiajy noTpeće 3ara3H ii y paT ca U phom TopoM ne mogu prodavati pod cijenu, koliku nisu vrijedni. Koja ycTaHBKe noMasce. Be.inicn iioncap y CoAyny. OaoMaAHe je 036110 y Obraćamo ponova pažnju utemeljačima na ovu Hohu B6AHKH noacap y C0JiyHPK0MKBapTy „Xa;iH-Co(J)Hje . najozbiljniju opomenu. G ajretova zabava u Cazinu. — Na 24. juna je IIoHcap je yHHinT0o Beho amo Tora KBapTa 0 yracneH je priregjena zabava u korist ,,Gajreta“ u Cazinu, koja Tete cyTpaAaH. IIlTeTa h 3hocu Ha Ana MHJinjyHa KpyHa. BehnHOM cy CTpaAa-an Jespejn. je imala lijepa moralnog i materijalnog uspjeha. Ko.iepa y H a p u rp a jj-. y IJapnrpaAy je KOJiepa Gragjani muslimani u Cazinu su često puta do­ kazali, da im leži na srcu napredak ove naše korisne OTejia Maxa. H htsb jeAaH oaTa.toH BojcKe je cT&B.i>eH narodne ustanove, pa je i ova zabava jedan primjer, noA npncMOTpy 0 noTnyHo je n30A0BaH. Ko.iepa y TpcTy. Ha MopcKoj .laljii OueaHHjn, koji je vrijedan, da se istakne i da se javno pohvali. Živili rodoljubivi cazinjani i bili primjerom i ostaloj Koja je y30Ta noA 3a6paHy, jyne ce nočojno oa KOJiepe joui jeAaH nyTHHK. Y TpcT.v je He6pojeHo CAyqajeBa braći širom naše domovine! KOJiepe. BjiacTH ynoTpe6ji>aBajy najcTpoHcnje njepe. Obvezali se sakupiti po 10 K. Osim ranije TypcKH HpecTO.ioiiac.i»eAHiiK y PiiMy. TypcBii objavljenih učenika, koji. su se obvezali preko ferija sakupiti najmanje 10 K »Gajretu«, obvezali su se još npecTo.ioHac.T>eAmiK Jycy<J> MareAHH nj), crarao je y P hm . Ha KOAOABopy ra je AoneKao Kpa.t, MiinacTap i ovi svjesni i rodoljubivi omladinci: Hamid Gjulbegović uč. realke u Sarajevu, Sulejman Akšamija uč. npeAcjcAHHK ca MHHUCTpHJia H APyCHM AOCTOjaHCTBetrg. škole u Sarajevu, Salko Šahinagić uč. vel. gimna­ HHgHMa, zije u Sarajevu i Mahmud Behmen uč vel. gimnazije u Mostaru, te Sulejman Haznadarević uč. „Darulšale i dosjetke. muallimina1* U Sarajevu. Živili svjesni omladinci i bili primjerom i ostalima. Iskren odgovor. —- Gospodine doktore, kažite Vi meni kao čovjek od nauke iskreno, šta Vi radite, kada dobijete kihavicu? — Tada obično kiham!' �224 U k a s a p n i c i . - Kasapin: „Zašto Vi neprestano mirišete u u tu anjetinu?“ M u š t e r i j a : „Zato što smrdi“. K a s a p i n : „Pa baš stoga ne treba da je mirišete . — Vidite onoga gospodina! Onaj vam piše budalaštine kakvima je teško naći primjera. ' A ko je taj? Opet valjda kakav nadri-književmk? — Ne, on je stenograf u saboru I Poruke i odgovori uredništva. A. R. — Ovaj prevod nije za naš list. Pošaljite što drugo. Šelam! H ajrudin. — Nama je iskreno drago, što je naš list u Vama „pobudio čuvstvo mišljenja , pa nam nije neugodno ni to. da ste se „počeli baviti i malim do­ pisivanjem". Ali nam svakako nije drago i mora nam biti neugodno što Vam moramo javiti, da Vaše „čuvstvo mišljenja" nije izmislilo ništa dobro, što bi bilo za javnost. Poruka: „najprije mnogo čitajte dobre pisce, pa onda tek kušajte što napisati!", koju smo mnogima poručili, vrijedi i za vas. H . F. G. — Vaš prevod (s kojega jezika?) ne nalazimo, da je bio vrijedan truda oko prevogjenja na naš jezik. M a i d a: Slv.»ri bez potpisa ne uvrštavamo načelno u list, a ovo vaše »Leglo ideala« ne možemo pogo­ tovo uvrstiti, jer je stvar veoma slaba. Dobrovoljne priloge dadoše: Po 10 kruna: J. M. Salom iz Sarajeva; po 5 kruna: Hasanaga Muštović iz Bileće, Dr. Sekora, Lindes von Lindenheim, Stanislav Sirupi, Risto Bilič, Arif ef. Sarić, Emil Koukal svi iz Gacka, Jovan Cvijič iz Beča, Gjuro Vukanović, Prokes i Halil Zvizdić — svi iz Gacka; Islamska či­ taonica iz Blagaja 4 K 70 h; Simo Pajič 4 K ; po 3 krune: Mihajlo Repović, Bećifaga Hrustanović, Szekelj Horvath; po 2 krune: Jovo Maljević, Sulejman ef. Berberović, Gjorgjo Govedarica, Ćosaga Pašić, Mehmed ef. Ugljen, Božo Tadić, Salko Hidović, Šerif Hasanbegović, Avdaga Krvavac, Hasanaga Sarić, Stevo Dobrilović, Marko Pekić, Adem Bijedić, Bečir Pašić, Hrusto Bijedić, Omeraga Pašić, Mehmed Hrustanović, Svetozar ćuković, Jovo Blonarević, Ilija Popović, Mile Kekić, Milan Varoščić, Arif Begović, Lazar Pičeta, Spasoje Bukvić, Abdullah ef. Kurtspahić, Vojislav Grgjić, Abdullah ef. Berberović, Murad Dž?ko; po 1 krunu: Alija Čustović, Bečir Zvizdić, Avdaga Custović, Jusuf Habul, Salihaga Tanović, Obren Starović, Šaćir Custović, Muharem Sarić, Omer Sarić, Salko Hengo, Avdo Skaljić, Hamid Dilić, Osman Lu­ kavac. Hamid Lukavac, Adem Logo, Zejnil Pašić, Alihodža Colpa, Ahmed ef. Lučarević, Zulfo Kalaba, Ahmed Muhović, Avdo Kalaba, Omeraga Drndo, Salko Drndo, Agan Drndo, Salko Osmanković. Omer Hasan­ begović, Mušan Bauk, Ragib ef. Hasanbegović, Bešir Krvavac, Džafer Talovlć, Šaćir Lukovac, Ahmed Campara, Salih ef. Dilberović, Ibro Hajdarović, Ahmed Hebib, Mustafa Saković, Lazar Kosavica, Zejnil Pašić, Sajto Pašić, Džafer Musić, Boško Albijanić, AdemPošković, Sajtaga Kurtović, Boriša Bilić, Suljaga Hrustanović, Katarina Stauber, Osman ef. Zametica, O caan ' T ajnik: Predsjednik u. z. Mehmed Duraković. Osmanaga Zvizdić. , Raspis natječaja. Izkaz dobrovoljnih priloga i prihoda i rashoda zabave obdržavane •25. aprila 1911. u Gacku u korist: >/a društ. blagajne, 'L društva „Gajreta" i '/, društv. knjižnice. 3a vpeflBnuiTBo oAroBapa: Arif Tanović, Zejnil Tanović, Halil Baković, Ahmedaga Begović, Mehmed Džubur, Uroš Kovačević, Hadžo Talović, Hasan Čorbo, Adem Bauk. Vule Zelenović, Boško Repović, Hasan Tanović, Hajro Dilberović, Hajdaraga Tanović, Osman Škobalj, Hamid Čustović, Omer Škobalj, Adem Bašić i Hamid Brković; po 80 h e l: Milan S rdić, po 50 hel: Risto Samardžić; po 40 h e l: Ajdin Džaferović, Bešir Šaković, Šaćir Zvizdić; Nikola Bratić 30 hel; H. Mehmed ef. Tano­ vić 70 hel; Suljo Tanović 20 h e l; Gjurica Slijepčević 10 hel. i Smajo Demić 40 heleia — svi iz Gacka. Ulaznica bilo j e ......................... K 283 24 Dobrovoljnih priloga . . . . K 215'30 Svega K 498'54 Troškova je bilo oko zabave . K 113 20 č ist prihod . . . K 3 i5 ‘34 Od toga pripada ,/2 društ. blag. K 192'G6 . „ „ „ V< »Gajretu« K 96'35 „ „ „ Vi knjižnicu .K 96 33 K 385 34 Svima darovateljima i posjetiocima neka je srdačna hvala. Živili! Islamska čitaonica u Gacku. U Gacku, 25. maja 1911. i j Kod ovogradskog poglavarstva popuniti će se dva mjesta perovodnih vježbenika sa adjutumom od 2000 K godišnje. Natjecatelji mo­ raju biti ovozemaljski pripadnici ili austrijski ili ugarski državljani, srpsko-hrvatskom jeziku u govoru i pismu potpuno vješti i trebaju doka­ zati, da su položili najmanje dva teoritička pravna državna ispita na kojem sveučilištu austro-ugarske monarhije, te se moraju obvezati, treći ispit u roku od jedne godine položiti. Propisano biljegovane molbe valja do 20. jula 1911. po novom kalendaru amo predložiti, te istima osim svjedodžaba o položenim ispi­ tima jo š . priklopiti rodni odnosno krsni list, svjedodžbe o tjelesnoj sposobnosti, dosadanjem moralnom i političkom ponašanju, o udovo­ ljenoj vojnoj dužnosti i konačno domovnicu. Imenovanje biti će privremeno i tek nakon jedne godine izvrstne i. uspješne službe i položenja trećeg državnog ispita slijediti će definitivno imenovanje. Definitivni općinski činovnici uživaju pravo na mirovinu. Pri jednakoj kvalifikaciji imati će domaći molitelji prvenstvo. Natjecatelji, koji se nalaze u javnoj službi trebaju predložiti svoje molbe službenim putem. S a r a je v o , dne 17. juna 1911. - Islam ska dion, Š tam parija. Gradsko poglavarstvo: F. Ćurčić, - Za uredništvo odgovara: v. r. O sm a n G jlk lć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0ffca84445e7237abe0612adec56a3fa.pdf 3a4061e4a3d5d0441605fae0311351f5 PDF Text Text BPOJ 1 8 -1 6 . BROJ raiJoeT r ^ JIH C T 3 A 4 P y m T B E H E n O C JIO B E H 3 A HA P O £ H O I I P O C B J E 'R M B A H j E . rOJIlHA IV. OODIKA ♦ ♦ / (p ♦ vic, ii lf \ /^ = f\ H 3 J L A 3 M C B A K O r 1. h 15. --------- y M J E C E D ; y . ----------- Gajret 1 on LIST ZA DRUŠTVENE POjr 11 1 S L O V E I ZA N A R O D N O P R O S V J E Ć IV A N J E . IZ L A Z I ------- U S V A K O G 1. i 15. M J E S E C U . ------------ RiacBHK: ApyniTBO „rajpex“ - y penniiK: Ocrnim Tminih. — Vlasnik: Društvo „Gajret*. - Urednik: Osman Gjlklć CAPAJEBO, 15. ajrj'cia 1911. — — SARAJEVO, 15. augusta 1911. I f n j e a a j e jiB C T y : s a B o c h j b Xepi;eroaD B y a A jcT p o yrap c K y M oaapxnjy, s a hjibbobc , Tajtc6y, ^ te a n a e b TeacaKe 2 K, s a B e ^ jia H O B e 4 K rojiti iiiilo . 3a cbo octojio bovac 1 0 $paHaica. noje^B UB 6pojcBn cTajy 2 0 seji. H enjiaheH a ce nncMa Be npHMajy, PyKonBCB ce ne Bpafcajj. — IlpeTOjiaTa n p y koiihch m a.i.y ce u a a flp ecy : „TajpeT" — CapajeBO. C ijena je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju, -r- Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Izjava glavnog odbora. 3. Izuzam društvene vijesti i objave, koje će se saopštavati u službenoj formi — bilo putem društvenog organa bilo putem ostalih islamskih novina, — glavni odbor već unapri­ jed otklanja svaku odgovornost za eventualno pisanje pojedinih listova i j e d n o m za u v i ­ j e k izjavljuje, da neće biti u posebnom odnošaju ni sa jednim našim strančarskim listom. 4. Glavni se odbor nada, da će se i nemuslimanski domaći listovi držati granica stroge objektivnosti, te prema ,,Gajretu“ postupati isto onako, kako postupaju prema svojim pot­ pornim društvima. Iz sjednice ,,Gajretova“ glavnog odbora od 15./VII. 1911. Na sjednici od 15. jula o. g. zaključio je glavni odbor društva „Gajreta", da izda slije­ deću izjavu. Pobugjen pisanjem nekih domaćih listova, od kojih su neki izboru ovog odbora dali čisto politički karakter, glavni odbor isl. potp. druš­ tva „G ajret" nalazi za potiebu, da izjavi sli­ jedeće: 1. Glavni odbor društva gleda u „Gajretu“ i g l e d a ć e u v i j e k sa mo i s l a m s k o h u m a n i t a r n o d r u š t v o , u kojemu nema mjesta nikakvoj političko-stančarskoj natruhi i koje ima biti z a j e d n i č k o s v i ma muslima­ nima Bosne i Hercegovine i njihovim prijate­ ljima. Došljedan ovom stanovištu glavni će dru­ štveni odbor uložiti sve sile da ukloni sve, am a sve, povode, kakovim konfliktima i ne­ sporazumima i biće zadovoljan istom onda, ako mu uspije oko „Gajreta" okupiti sve mu­ slimane i prijatelje njihova kulturnoga napretka. 2. Stoga glavni društveni odbor apeluje na sve muslimane i prijatelje našeg napretka, da ga podupru u ovom nastojanju, a naročito apeluje na naše islamsko novinstvo, da bar ,,Gajret" poštede od navala i strančarskih po­ lemika. Prijateljski savjet i objektivna kritika od­ boru će uvijek dobro doći. Predsjednik: Korkut, s. r. Tajnik: Dr. Murad Sarić, s. r. Ova izjava glavnog odbora društva naj­ bolji je dokaz, da se u ,,Gajretu“ ne strančari i ne politizira, pa je čitavo pisanje pojedinih novina u tom pravcu potpuno neopravdano. Uostalom o nepartaičnosti društvene uprave se je mogao svako uvjeriti iz mnogih primjera, a najbalji primjer pruža za to dijeljenje Stipen­ dija, kod čega se ne može odboru nijednim primjerom predbaciti, da pravi razliku izmegju ovoga ili onoga molitelja. Mi i ovim povodom apelujemo na braću muslimane, da se u svakoj zgodi sjećaju ove naše humame ustanove i potpomognu je što obilnije u njezinom blagotvornom djelovanju. �226 Nijazi: Brate m uslim e! P ruži mi svoju bratsku ruku, kroz koju teče islamska krv, koja mi je najmilija na svijetu, jer je ona moga brata, da je stisnem i iz sve svoje duše reknem : Ramazani šerif tebrik ti činim i molim Allaha ♦ lAJ? da ti dade, da ga puno godina u zdravlju i rahatluku i potpunom zadovoljstvu sviju Muslimana uzdočekuješ! Evo je prošlo 8 mjeseci kako je nastala naša godina 1328 godina i 8 mjeseci, kako je naš đevletlija, najhajirniji i pošljedni pejgamber Muhamed Mustafa Apred bijesnom ruljom mušrićkom iz Mekke u Medinu preselio. On je ljubio Mekku, ali je iz nje iselio, jer je to Svemogući htio, jer je to bilo za korist uzvišene vjere . . . . Islama. Dragi b ra te ! Ti si se preko njega upoznao sa svojom uzvišenom vjerom; on te je izbavio iz krivo­ vjerja i naputio te pravom stazom, kojom idući ćeš biti najsretniji i si njegov pristaša, njega s pošto­ vanjem voliš i držiš S6l njegovih zapovijedi. Evo je dakle došao, brate, onaj mjesec, u kojem se neizmjerno mnogo Božije milosti na zemlju prospe, u kojem ima najviše berićeta, mjesec, kad se grijesi opraštaju, mjesec u kome si ti najzadovoljniji . . . . Ramazan. U ovom mjesecu je preko Džibrili-EminajKur-an nazil bio i u njemu ajeti š e rif.................... .. t/O h if (Muslimani su samo braća . . . . . ) kojeg se mi svi Muslimani trebamo držati, jer to traži o'd nas, jer je to za našu korist. Za to, dragi brate, izmiri se sa svakim bratom Muslimom i Ramazinišerif mu tebrik učini, pa ćeš biti sretan i na ovom i na onom svijetu, udovoljićeš Kur-ani fj*® Ne če­ kaj, da ti on pruži prvi ruku, nemoj biti inačija i iz­ miri se sa svojim bratom! Tvoji te dušmani s njime zavagjaju, jer je to njima korist a tebi i cijelom ehli Islamu šteta. Odbaci dušmane, ne slušaj ih i prigrli svoga brata! On je tvoj brat, jer te s njim veže nešto više nego krv, veže te vjera . . . Islam. Izmiri se ti sa onim, sa kojim si zavagjen, pa smo svi izmireni i, izdajući se u Božiju pomoć, mi ćemo napredovati, jer ćemo udovoljiti Božijoj zapovijedi i jer nam se neće onda snaga na više dijelova cijepati. U jU l j l j i ,u 8t0jj ajeti žerif.. .jJlJc (Potpomažite se na dobrotu........... ) a ti kao Muslim trebaš udovoljiti tome ajeti-šerifu i svoga brata — kad mogneš i kad mu bude trebalo — potpomagati. Ne puštaj brata tugjinu, da od njega traži pomoći, dokle god mu je ti pružiti možeš. Njegov napredak jc tvoj napredak, a njegovo propadanje je tvoje i cijelog ehli Islama propadanje. Trebamo potpomagati svoju braću, je r to i izreka našeg pejgambera JL ‘«i (Bog će potpomagati svoga roba dotle, dok se on bude nalazio u pomoći svome bratu Muslimu) zahtijeva. Brate, prikučuj Se svome bratu, potpomaži ga, združuj se sa njim te 0s. nivaj korisna društva i zadruge, je r je ^ J-i Hazreti pejgamber je za svoga života štitio '[ širio Islam. Ti si njegov pristaša i trebaš ga slijediti. Za njegova vremena to se je postizavalo ratovima. On je imao za oružje strjelicu, i t. d., a već tvoji očevi su imali drukčije oružje, jer u ono vrijeme nijesu mogle služiti strjelice, kao pobjedonosno oružje, i to su ih tvoji očevi ostavili i primili onda savremeno oružje . . . . barut. Promijenilo se je dakle vrijeme od hazreti Pejgambera pa do tvojih otaca i s njime oružje, a promijenilo se je vrijeme takogjer od tvojih otaca do tebe, a s njime i oružje. Ne igra više ulogu puška i sablja, nego kalem i pero. Ti trebaš prihvatiti za kalem i pero, ako hoćeš da pobijediš. To ti je oružje trebalo već odavna prigrliti, ali su te odvraćali od njeg i ti si u tom mnogo izgubio. Tvoja djeca nijesu išla u mekteb, medresu, školu i t. d., nego su se skitala po sokacima i postala hile, pa pala na teret tebi u najgorem vaktu. Podaj dijete neka uči, jer ćeš se samo tako moći spasiti pred bujicom drugih vjera i naroda. Bez znanja nema ti ništa ko­ risti od tvog imetka, a naš hazreti Pejgam ber veli: (Tražite nauke pa makar u Kini!) i •) J ( T r a ž i t i nauku je dužnost svakom Muslimu i Muslimki). Tvoja djeca su po mektebima, medresama, ško­ lama, raznim korisnim zanatima za tvoju korist, a pošto ih imade i siromašnih, koji se ne mogu sami uzdržavati, trebao je i njih neko da podpomogne. Tvoja pametna braća osjetila su tu potrebu i osnovala »Gajret«, koji će tu tvoju siromašnu djecu uzdržavati, a ti opet trebaš koliko god možeš potpomagati »Gajrei.«, a s tim ćeš potpomagati sebe i svoju siromašnu djecu na naukama. Trebaš.biti član »Gajreta« pa kojeg bilo reda! Trebaš trošiti »Gajretovo« cigar ćage, šibice i safun, a čuvati se tugjinskih. Sve svoje potrebe namiruj kod svog brata Muslima i nemoj nipošto kupiti ništa u dućanu tugjina, dok toga ima u tvog brata, je r ćeš time sebi veliku štetu nanijeti. Tvoji su djedovi ovdje živjeli i ti trebaš čuvati ovu grudu. Oni su na njoj dosta krvi prolili, dok se je počelo po njoj oriti: Oni su na njoj sagradili mnoge džamije, mektebe i medrese, a sve je to tebi svetinja i moraš ih do pošljednjeg doba od dušmanskog napadaja braniti! Ne smiješ dopustiti, da po kostima tvojih djedova dušmanska noga gazi! Ako ti iseliš sa ove slatke grude, prestaće se na njoj oriti tvoje džamije biće pre­ okrenute u nešto drugOj u mektebima i medresama neće se učiti: jl j \ a p0 grobovima tvojih �227 djedova dušmanska će noga gaziti. Svaki kamen, svaka tahta, svaka greda, svaki klinac, zakucan u te naše svete zgrade, proklinjaće tebe. Svaka stopa oye zemlje proklinjaće te, j r ćeš ti biti uzrok, da se neće više u njoj Allahovo ime spominjati. Tebe varaju tvoji dušmani i kazuju ti, da ti sad moraš seliti, jer da se nakon tri godine iza anek­ sije iseliti ne ćeš moći, a onda da će doći najgore vrijeme za te kao Muslima. Kp god ti tako rekne ili ti počne dokazivati potrebu seobe pa s kojeg bilo gledišta, taj ne zna ništa i ne vidi dalje od nosa. Ti trebaš ostati u svom vatanu i ljubiti ga, jer hazreti Pejgamber veli: jkJV j* (Ljubiti domovinu je od imana). A sada ti još na pošljetku, dragi brate, ponovno kličem: M. Ć. Ćatić: Ljubavni akordi. Muniri. Ko biser-harfa mlagjanog Hola Duša je moja. Eros prstom dira ­ li žice njene i u glasu ,,mola“ Sevdaha himnu veličajnu svira — 1 svakog dana, svake noći bira Sve nove kajde u čast mog Idola... S harfinih žica ko jato leptira Akordi lete radosti i bola. ini Taj svaki akord — jedna pjesma to je, Što kao odjek uzvišene strasti Čezne ljepote, mladosti i slasti — Taj svaki akord - dah je čežnje moje: On traži usne tople i rumene, Ko cv’jet na suncu da na njima svene. ( t Hazim Muftić, — Tuzla. Japanske ideje. .— i SĆ j !j JJI Traži znanja, makar u Kini! = Hadis-šerif. I. Obično se ljudi jagme za sjeme krupne voćke, da siju, pa da mogu pobirati krupne plodove. Prije rusko-japanskog rata bilo je negdje vrlo teško, a negdje i nemoguće uvesti kakvu korisnu novost, pretvoriti zastarjeli zanat u moderni ili nago­ voriti izvjesni stalež, da osnuje svoje staleško udru­ ženje, porfioću kojega bi svi skupa kao cjelina, a i svaki pojedinac za se osjetio napredovanje u svom podhvatu. To je bilo vrlo teško, rekosmo, a to za to, jer se naš svijet držao zasebničkog življenja i rada; svak bio sebi i predlagaČ i savjetnik i odlučujući faktor, svak krio svoje stanje i svoje namjere, svak držao, ako bi okrenuo u zajednici živiti i raditi, da bi slabo napredovao, da se ne bi znalo ni ko pije ni ko plaća, već da bi sve jedan drugoga varao. A kako se i ne bi bojao: cal trgovac ili zanatlija nenaučan na velika poduzeća, držao je, da se rad sa­ stoji samo iz držanja robe u dućanu, koja treba od danas do sutra i kojom može podmiriti najbližu oko­ licu ili iz pripremanja i izragjivanja onoliko materi­ jala, koliko može na najbliže sajmište na vlastitim legjima ponijeti. Oni su to doduše činili u dobroj vjeri, u poštonoj namjeri i bez ikakvog razmetanja i nijesu bili zapetljani u dugove,.ali nijesu ni sermije povećavali niti radnje proširivali. Naš trgovac i zanatlija, ako bi prije mušterija zatražio nešto, što on u dućanu nema, ili kakav drugi kroj njegova rada, kakvog on nije običavao izragjivati, odgovorio bi jednostavno, da toga nema i opet bi dalje nastavio svoj obični život, bez ikakve brige i nastoja­ nja, da zatraženu robu naknadno pribavi, svoj rad preudesi prama zahtjevima mušterije, a ipak ga je peklo i tišalo pri du$i kad vidi mnogobrojne strance, koji su iz bijela svijeta amo dohrlili — nit ih je kad čuo ni vidio, — jedni sa čekićem i trnokopom na ramenu a jedni na jednoj im nozi opanak, a na drugoj pođrta cipela, ili su došli sasvim bosi i poderani pa se**sad koče lijepo odjeveni, ugojeni, probirani u raznim od­ borima, općinskim vijećima, komorama, a vlasnici su velikih kapitala, poduzeća, palaća, magazina, lagera fabrika i ostalog. Kako to može biti? Ta ja sam ovdje rogjen, otac, djed i pradjed i sve mi je odavle, moja je ovo * starina, ja ovdje poznam i najmanji kamenčić, potpuno sam i tjelesno i duševno razvijen, vidim, čujem, osje­ ćam, umijem brojiti i ječuniti pa od kuda to, da onome Šternu, — odonud čak iz Moravske — zapane u dio prije mene otvoriti onu fabriku kreča u kam e­ nolomu onoga mog tetića? Eto kažu, platio mu ga je dobro, ali što moj tetić to sam nije učinio, ili ako nije imao novaca, što meni nije ponudio, ili kojem drugom svome jerliji? Sada ja i moj tetić kupujemo kreč od Šterna! Tako jadikuje naš krpedžija, Osman Sarač u svom malom dućančiću, a kod njega sjedi njegov davnašnji ahbab, mektebhodža i imam iz čaršijskog džemata. Osman Sarač bio je nekad prvi opančar u svom mjestu, radio je dobro i njegovi se opanci u svim okolnim selima hvalili, a to je bilo onda, kad su se najviše opanci nosili i kad nije bilo mnogo opančara �226 NJJazl: Brate muslime! Pruži mi svoju bratsku ruku, kroz koju teče islamska krv, koja mi je najmilija na svijetu, jer je ona moga brata, da je stisnem i iz sve svoje duše reknem : Ramazani šerif tebrik ti činim i molim Allaha *l~Jf da ti dade, da ga puno godina u zdravlju i rahatluku i potpunom zadovoljstvu sviju Muslimana uzdočekuješ! Evo je prošlo 8 mjeseci kako je nastala naša godina 1328 godina i 8 mjeseci, kako je naš đevletlija, najhajirniji i pošljedni pejgamber Muhamed Mustafa j - jcU jUuiilJ-* pred bijesnom ruljom mušrićkom iz Mekke u Medinu preselio. On je ljubio Mekku, ali je iz nje iselio, jer je to Svemogući htio, je r je to bilo za korist uzvišene vjere . . . . Islama. Dragi b ra te ! Ti si se preko njega upoznao sa svojom uzvišenom vjerom; on te je izbavio iz krivo­ vjerja i naputio te pravom stazom, kojom idući ćeš biti najsretniji i ti si njegov pristaša, njega s pošto­ vanjem voliš i držiš se njegpvih zapovijedi. Evo je dakle došao, brate, onaj mjesec, u kojem se neizmjerno mnogo Božije milosti na zemlju prospe, u kojem ima najviše' ben'ćeta, mjesec, kad se grijesi opraštaju, mjesec u kome si ti najzadovoljniji . . . . Ramazan. U ovom mjesecu je preko Džibrili-EminajKur-an JLili,Jk« nazil bio i u njemu ajeti š e rif .................... .. 1 (Muslimani su samo braća . . . . . ) kojeg se mi svi Muslimani trebamo držati, jer to traži oci nas, jer je to za našu korist. Za to, dragi brate, izmiri se sa svakim bratom Muslimom i Ramazinišerif mu tebrik učini, pa ćeš biti sretan i na ovom i na onom svijetu, udovoljićeš Kur-ani f&z Ne če­ kaj, da ti on pruži prvi ruku, nemoj biti inačija i iz­ miri se sa svojim bratom! Tvoji te dušmani s njime zavagjaju, jer je to njima korist a tebi i cijelom ehli Islamu šteta. Odbaci dušmane, ne slušaj ih i prigrli svoga brata! On je tvoj brat, jer te s njim veže nešto više nego krv, veže te vjera . . . Islam. Izmiri se ti sa onim, sa kojim si zavagjen, pa smo svi izmireni i, izdajući se u Božiju pomoć, mi ćemo napredovati, jer ćemo udovoljiti Božijoj zapovijedi i jer nam se neće onda snaga na više dijelova cijepati. U jLi-ll |J»* jTj* ,u stoji ajeti šerif.. .jiI (Potpomažite se na dobrotu........... ) a ti kao Muslim trebaš udovoljiti tome ajeti-šerifu i svoga brata — kad mogneš i kad mu bude trebalo — potpomagati. Ne puštaj brata tugjinu, da od njega traži pomoći, dokle god mu je ti pružiti možeš. Njegov napredak je tvoj napredak, a njegovo propadanje je tvoje i cijelog ehli Islama propadanje. Trebamo potpomagati svoju braću, jer to i izreka našeg pejgambera (I (Bog će potpomagati svoga roba dotle, dok se on bude nalazio u pomoći svome bratu Muslimu) zahtijeva. Brate, prikučuj se svome bratu, potpomaži ga, združuj se sa njim te os­ nivaj korisna društva i zadruge, jer je Hazreti pejgamber je za svoga života štitio 'i širio Islam. Ti si njegov pristaša i trebaš ga slijediti. Za njegova vremena to se je postizavalo ratovima. On je imao za oružje strjelicu, i t. d., a već tvoji očevi su imali đrukč'je oružje, jer u ono vrijeme nijesu mogle služiti strjelice, kao pobjedonosno oružje, i za to su ih tvoji očevi ostavili i primili onda savremeno oružje . . . . barut. Promijenilo se je dakle vrijeme od hazreti Pejgam bera pa do tvojih otaca i s njime oružje, a promijenilo se je vrijeme takogjer od tvojih otaca do tebe, a s njime i oružje. Ne igra više ulogu puška i sablja, nego kalem i pero. Ti trebaš prihvatiti za kalem i pero, ako hoćeš da pobijediš. To ti je oružje trebalo već odavna prigrliti, ali su te odvraćali od njeg i ti si u tom mnogo izgubio. Tvoja djeca nijesu išla u mekteb, medresu, školu i t. d., nego su se skitala po sokacima i postala Iole, pa pala na teret tebi u najgorem vaktu. Podaj dijete neka uči, jer ćeš se samo tako moći spasiti pred bujicom drugih vjera i naroda. Bez znanja nema ti ništa ko­ risti od tvog imetka, a naš hazreti Pejgamber veli: J JljJl»' (Tražite nauke pa makar u Kini!) i **!—*.> i- * j (Tražiti nauku je dužnost svakom Muslimu i Muslimki). Tvoja djeca su po mektebima, medresama, ško­ lama, raznim korisnim zanatima za tvoju korist, a pošto ih imade i siromašnih, koji se ne mogu sami uzdržavati, trebao je i njih neko da podpomogne. Tvoja pam etna braća osjetila su tu potrebu i osnovala »Gajret«, koji će tu tvoju siromašnu djecu uzdržavati, a ti opet trebaš koliko god možeš potpomagati »Gajrei«, a s tim ćeš potpomagati sebe i svoju siromašnu djecu na naukama. T rebaš.biti član »Gajreta« pa kojeg bilo reda! Trebaš trošiti »Gajretovo® cigar ćage, šibice i safun, a čuvati se tugjinskih. Sve svoje potrebe namiruj kod svog brata Muslima i nemoj nipošto kupiti ništa u dućanu tugjina, dok toga ima u tvog brata, je r ćeš time sebi veliku štetu nanijeti. Tvoji su djedovi ovdje živjeli i ti trebaš čuvati ovu grudu. Oni su na njoj dosta krvi prolili, dok se je počelo po njoj oriti: <«'J>-j-*^<i)'Vl^llN Oni su na njoj sagradili mnoge džamije, mektebe i medrese, a sve je to tebi svetinja i moraš ih do pošljednjeg doba od dušmanskog napadaja braniti! Ne smiješ dopustiti, da po kostima tvojih djedova dušmanska noga gazi! Ako ti iseliš sa ove slatke grude, prestaće se na njoj oriti :uilj_»— J'VI tvoje džamije biće pre­ okrenute u nešto drugog u mektebima i medresama neće se učiti: jLdl^li* JI J\ a p0 grobovima tvojih �227 djedova dušmanska će noga gaziti. Svaki kamen, svaka tahta, svaka greda, svaki klinac, zakucan u te naše svete zgrade, proklinjaće tebe. Svaka stopa oye zemlje proklinjaće te, j r ćeš ti biti uzrok, da se neće više u njoj Allahovo ime spominjati. Tebe varaju tvoji dušmani i kazuju ti, da ti sad moraš seliti, jer da se nakon tri godine iza anek­ sije iseliti ne ćes moći, a onda da će doći najgore vrijeme za te kao Muslima. Ko god ti tako rekne ili ti počne dokazivati potrebu seobe pa s kojeg bilo gledišta, taj ne zna ništa i ne vidi dalje od nosa. Ti trebaš ostati u svom vatanu i ljubiti ga, jer hazreti Pejgamber veli: (Ljubiti domovinu je od imana). A sada ti još na pošljetku, dragi brate, ponovno kličem: * * " * -* ■ M. Ć. Ćatić: Ljubavni akordi. c * . Muniri. Ko biser-harfa mlagjanog Eola Duša je moja. Eros prstom dira^ U žice njene i u glasu',,mola“ Sevdaha himnu veličajnu svira — I svakog dana.'-svake noći bira Sve nove kajde u čast mog Idola... S harfinih žica ko jato leptira Akordi lete radosti i bola, Taj svaki akord — jedna pjesma to je, Što kao odjek uzvišene strasti Čezne ljepote, mladosti i slasti — Taj svaki akord - dah je čežnje moje: On traži usne tople i rumene, Ko cv’jet na suncu da na njima svene. ( t Hazim Muftić, — Tuzla. Japanske ideje. Traži znanja, makar u Kini! = Hadis-šerif. I. Obično se ljudi jagme za sjeme krupne voćke, da siju, pa da mogu pobirati krupne plodove. Prije rusko-japanskog rata bilo je negdje vrlo teško, a negdje i nemoguće uvesti kakvu korisnu novost, pretvoriti zastarjeli zanat u moderni ili nago­ voriti izvjesni stalež, da osnuje svoje staleško udru­ ženje, ponfioću kojega bi svi skupa kao cjelina, a i svaki pojedinac za se osjetio napredovanje u svom podhvatu. To je bilo vrlo teško, rekosmo, a to za to, jer se naš svijet držao zasebničkog življenja i rada; svak bio sebi i predlagač i savjetnik i odlučujući faktor, svak krio svoje stanje i svoje namjere, svak držao, ako bi okrenuo u zajednici živiti i raditi, da bi slabo napredovao, da se ne bi znalo ni ko pije ni ko plaća, već da bi sve jedan drugoga varao. A kako se i ne bi bojao: caš trgovac ili zanatlija nenaučan na velika poduzeća, držao je, da se rad sa­ stoji samo iz držanja robe u dućanu, koja treba od danas do sutra i kojom može podmiriti najbližu oko­ licu ili iz pripremanja i izragjivanja onoliko materi­ jala, koliko može na najbliže sajmište na vlastitim legjima ponijeti. Oni su to doduše činili u dobroj vjeri, u poš­ tenoj namjeri i bez ikakvog razmetanja i nijesu bili zapetljani u dugove,.ali nijesu ni sermije povećavali niti radnje proširivali. Naš trgovac i zanatlija, ako bi prije mušterija zatražio nešto, što on u dućanu nema, ili kakav drugi kroj njegova rada, kakvog on nije običavao izragjivati, odgovorio bi jednostavno, da toga nema i opet bi dalje nastavio svoj obični život, bez ikakve brige i nastoja­ nja, da zatraženu robu naknadno pribavi, svoj rad preudesi prama zahtjevima mušterije, a ipak g a je peklo i tišalo pri du§i kad vidi mnogobrojne strance, koji su iz bijela svijeta amo dohrlili — nit ih je kad čuo ni vidio, — jedni sa Čekićem i trnokopom na ramenu a jedni na jednoj im nozi opanak, a na drugoj podrta cipela, ili su došli sasvim bosi i poderani pa se-*sad koče lijepo odjeveni, ugojeni, probirani u raznim od­ borima, općinskim vijećima, komorama, a vlasnici su velikih kapitala, poduzeća, palaća, magazina, lagera fabrika i ostalog. Kako to može biti? Ta ja sam ovdje rogjen, otac, djed i pradjed i sve mi je odavle, moja je ovo * starina, ja ovdje poznam i najmanji kamenčić, potpuno sam i tjelesno i duševno razvijen, vidim, čujem, osje­ ćam, umijem brojiti i ječuniti pa od kuda to, da onome Šternu, — odonud čak iz Moravske — zapane u dio prije mene otvoriti onu fabriku kreča u kam e­ nolomu onoga mog tetića? Eto kažu, platio mu ga je dobro, ali što moj tetić to sam nije učinio, ili ako nije imao novaca, što meni nije ponudio, ili kojem drugom svome jerliji? Sada ja i moj tetić kupujemo kreč od Šterna! Tako jadikuje naš krpedžija, Osman Sarač u svom malom dućančiću, a kod njega sjedi njegov davnašnji ahbab, mektebhodža i imam iz čaršijskog džemata. Osman Sarač bio je nekad prvi opančar u svom mjestu, radio je dobro i Djegovi se opanci u svim okolnim selima hvalili, a to je bilo onda, kad su se najviše opanci nosili i kad nije bilo mnogo opančara �228 a ni željeznica, koje bi bile vagonima dovažale jefti­ niju obuću iz drugih udaljenih mjesta. Nu danas i seljaci hoće promjene. Ovaj hoće opanke sa malo višim topucima, onaj sa nekakvim kljunovima, a drugi hoće, da su mu izbocane ili sa nekakvim ventilacijama i tako se sama ta grana rada raširila i razvila, da joj je trebalo više pažnje posve­ titi. Osman Sarač nije htio novotarija, pa nije htio ni mušterijama da udovoljava, te je tako počeo svijet od sebe odbijati. U novije vrijeme, pošto se o svemu opširno piše, to se neko nagje, te u nekakvom stra­ nom glasilu iznese sve prilike i neprilike bosanskog obućarstva, a taman odmah se iza toga doseli u Saračevu blizinu nekakav Madžar po zanatu obućar. Ovaj Madžar je sprva samo krpio svijetu obuću i često po­ sjećivao svog kolegu Sarača. Neko vrijeme bio Sarač opančar, a Madžar krpedžija, a do podrugu godinu dana su im se uloge iz­ mijenile, jer bi se Sarač i pred Madžarom vazda tu­ žio na čudnovate nove ćejfove svojih mušterija, koji će ga, — znao bi Osmanaga često u huji reći, otjerati iz rogjene grude, a Madžar se samo smijao i potvrgjivao Saraču njegove originalne izjave, a uz to udešavao svoj rad naprama potrebama svijeta i za­ htjevima vremena. Sarač je cijeli tok mijenjanja svoje uloge sa dose­ ljenim Madžarom živo osjećao. Svojim je očima gle­ dao sve uzroke i posljedice svoga stanja i rada, ali je bio uvijek toga uvjerenja, da on imade sve potpuno pravo, a to što se dogagja, da je to njemu neko iz mržnje potkopao, da ga neko mrzi, te ga hoće da upropasti, a pošto nije mogao opredijeliti pravog uzroka svoje propasti, to je zaključio, da mu je sve što je novo, što je nastalo od dana početka njegovog nazadovanja: ljudi, djeca, nove »pod plan kuće,« nove ustanove, nošnja, način življenja, sve, sve je to uzrok njegovom nazadku, sve je njegov dušman i on to sve treba da mrzi i prezire. Sad su po njegovom sudu i ona djeca, onaj novi naraštaj, koji ne pamti, kada je Švabo u Bosnu došao, za to što kao takav pripada onoj grupi, koju Osman Sarač mrzi, taj novi naraštaj je doveo Švabu u Bosnu da upropasti Osmana Sarača. — »Jest, to je aš'ćare, oni su švabinovci, oni, što nose švapske kundure, neće da se briče, počeli su i haljine njihove nositi i sa Švabama se druže, oni su ih i doveli ovamo, nijesam ja. Ja ih ne sevdišem, ovo je sve skočilo na zlo.« Tako je sudio i zaključivao na' siroti Osman Sarač, a i tada ga je slušao njegov prijatelj Mektebhodža, pijući crnu kahvu i smišljajući način, kako bi Sarača umirio i razgovorio. »Nemoj brate, Osmanaga« — odgovorio bi hodža — »ti si Čovjek ljut, pa ako ćeš i inadžija. Od kud će Švabu dovesti oni, koji se nijesu bili ni rodili, kad je Švabo došao!? Nego ti traži sebepa na drugom mjestu. Zar ne vidiš kako u Madžara ima pun dućan svakog kroja opanaka: i sa topucima i sa kljunovima i ventilacijama. Tako je sada adet, pa svijet mijenja ćejfove u nošnji i obući, pa naprama tome si trebao i ti krojiti, kad su ti to i same tvoje mušterije tražile. Ti oijesi htio da svojim mušterijama udovoljiš, a Madžar jest, pa eto za to je on postao čitav aga, a ti se sada baviš samo krpljenjem. Zar ne znaš, da si i meni više puta činio preko moje želje, ja velim: udri mi zakrpu na firale tanku i malenu, nek mi se plaho ne vidi, a ti me uzmeš na smijeh, ružiš me i veliš mi, da sam počeo živiti po njakoj modi i udariš mi uz inad golemu zakrpu. Ti hoćeš da si pametniji od svakoga, bilesi hoćeš da mene poučavaš, šta je po Šeriatu džaiz, a šta nije. A od kud brate, Osmanaga, da tj bolje od mene poznaš, šta je džaiz, kad ti nijesi ni jednog ćitaba proučio. U tebe nije n išti džaiz, što god t: ne razumiješ i ne begenišeš. A ja sam ti sto puta kazivao, da je džaiz naučiti i raditi svaki zanat, a osobito da je dužnost Turčinu čovjeku paziti pa raditi ono, sa čim će sebe i svoj evlad ihja učiniti i unaprijediti. Ti veliš: nije džaiz da Turčin za đunjalukom hlepi i da se obogaćuje. To, brate, nema ni u jednom ćitabu. Znam ja, da ne valja gramziti za sa­ mim zengjilukom a zaboravljati pri tome svoju dušu i svoj ahirot, am a odmah zatim veli, da ahiretski čovjek može biti i onaj u koga su halke na avlinskim vratima i uzengjije od samog zlata, a opet se muže biti dunjalučki čovjek, a da se od siromaštva nema čime odjeti. Ja beli neznam od kud tebi, Osmanaga, take mesele!« — »Ja ni vama hodžama ne mogu u kraj stati« — otpoče Osman Sarač razjaren i iskrivljenih očiju, naprama Hodži. — »Ti, jeli de, sam kažeš, da se treba bidata klonuti, a sada iz tvog eglena razumih, da bi mi bilo džaiz krojiti opanke i s topucima i po onoj novoj modi?!« — »Eto vidiš, da nijesi do kraja zapamtio: bidat se dijeli na dvoje: bidati hasenu i bidati-sejin. Ja sam kazivao, da se treba kloniti onih zlih novotarija, koje su štetne i po vjeru opasne, dočim bidati-hasenu, no­ vost koja je lijepa i korisna i koja za din nema ni­ kakvog hrgjavog pošljedka, treba i slobodno je primiti«. Osman Sarač se malo u svog hodžu zagledao, smotao novu cigaru i neko vrijeme zašutio razmišlja­ jući o pošljednjem hodžinom tumačenju bid ata. Ali se i poslije toga nije mogao nakaniti, da za­ počne graditi svakovrsne opanke, jer je držao, da se zanadžija, koji je kao on spao sa majstora na krpedžiju, ne može više ni pridignuti, a svakako mu je eto onaj doseljenik preoteo zanat i primio mušterije, pa je zato počeo smišljati, kako da se sadašnjeg hala na kakav jednostavniji način riješi. �229 Smišljao na sve načine, dok mit na jedanput ne pade sretna misao hidžret! Jest, hidžret je najmubarećniji izlaz, ovdje se svakako ne može živiti, jer eto se sve izmijenilo: stranci zauzimaju naša mjesta, a njima i jest dunja luk poklonjen, njima se svukud ide na ruku, pa nama nije ni moguće ovdje ostati. Šta ja znam — razmiš­ ljao je očajavaj ućr majstor, — kako to i ove sadašnje hodže uče i kazuju. Prije su hodže bile siromašne i nijesu se na svoje stanje tužili, a danas i oni hoće više imetka, a i svijetu kazuju, da se treba što više obogaćivati. Ima ih pa po gdje što govore o ovim novim zanatima i o trgovini isto kao i same Švabe. Vele, da se je lijepo udruživati i u zajednici raditi, a to se, vira je, nije moglo čuti od prijašnjih hodža, koji nisu bili švabinovci. Nema druge nego seliti u Tursku a neka kauri ovdje rade i nek se šire koliko im je volja. Osman Sarač je do nekoliko dana svoj naum kazao i Hodži i zamolio ga je, da o tome još nikome ne kazuje, jer da on ne kani još seliti, dok ne proda čitavog svog imetka, a "to da njemu kazuje samo onako kao svome ahbabu, neka znaHodža je Osmana Sarača na sve načine odvraćao od seobe dokazujući mu, kako je to grijeh, ostaviti svoj vatan i smanjiti broj nufusa svoje braće po dinu i s time im štetu nanijeti, ali ga nije mogao odvra­ titi od njegove odluke, jer tvrdoglavost kad ugazi u ludi inadčiluk, ne može da čuje savjeta razborita čo­ vjeka. I Sarač hoće hidžretiti, pa svršen gjon. Naš se Sarač potajno spremao i već bio skontao do jedno dva tri mjeseca ići, kad na jednom novine počeše donositi vijesti, kako se zaratio nekakav Japan sa silnom Rusijom. znanje o stranim narodima, ipak se nije imalo prilike više o Japanu i Japancima doznati dok nije započeo japanski rat sa Rusijom. Osim toga naš svijet vrlo voli slušati i razgo­ varati o svjetskim novostima, a osobito ako gdje puca, ako se je koja država s drugom zaratila, eto ti mate­ rijala za ugodnog razgovora. Najmanja novost sa ra-_ tišta može prouzrokovati, da se nebrojeno gjezvi kahve popije po kahvama i dućanima, a ako se još radi o uspjehu one vojske, kojoj je narod svoje simpatije poklonio, onda trošenje same kahve nije dosta, to treba teferičom i mladom janjetmom proslaviti. Kako obično za vrijeme rata svijet svrati pažnju na ratujuće stranke, tako sebi izmegju njih odabere jednu, kojoj poklanja svoju naklonost, a protivnu mrzi i u duši šalje proti njoj nebrojenu vojsku, da je što više tuče. Lahko je pogoditi neprijateljsku vojsku, ako se s kim Turska bije, ali je pitanje, kad se biju dvije neislamske države. Rus j'e poznat kao zakleti turski neprijatelj, pa je za to, — ako se za Japan nije prije nikad čulo, — opet naš svijet pozdravio Japance, kao neke nove prijatelje, makar što ni oni nijesu Turci, veleći: čim on bije Rusa, starog turskog dušmanina, to znači, da je turska stranka. I tako najednom zavlada veliko interesovanje za Japan i Japance. Pitalo se: ko su, šta su, gdje su, koliko ih ima, kako žive, šta vjeruju? A novina se nijedna — koja piše o ru8ko-japanskom ratu — nije smjela propustiti a da se od kraja do konca ne pročita. Izvanredni uspjesi japanske vojske slavili su se kao uspjesi islamske vojske nad neislamskom, a vrline i osobitosti japanskog načina života se počele primje­ II. njivati u najobičnijim domaćim stvarima. Od velike Grupa ljudi, kojoj Osman-Sarač po obrazova­ naklonosti naprama Japancima, nazivao je svijet svoje najmilije stvari — japanskim. Japanski halat, japanska nosti pripada, imade vrlo zanimljive, uprav bojoslovne pojmove o državama, državnoj upravi, carevima, kra­ kuća, japanska voda, japansko maslo; ako je ko nešto dobro i majstorski izveo i dovršio, to se odmah na­ ljevima i pojedinim narodima. Na primjer vrlo je zanimljivo slušati o »Ara­ zvalo, da je — japanski! U tu bujicu novosti, u neopisivo zanimanje za pima iz kuma<(, o „Milijun suvarije iz Hindistana« itd. Oni u glavnom poznaju Arape, Turke, Latine, Japancima i njihovim uspjesima na ratištu, zapao je Švabe i Ruse; od država: Tursku, Rusiju, Inglesku, iznenada i naš krpedžija Osman Sarač. Nije — na svoju sreću — bio još prodao glavnog Francesku, Alamaniju, Švedsku i Italiju, a od vladara poznaju svoro sve, ali se najviše poznaje turski i dijela svoga imetka, a niti je bio svog posla posve ruski, jer se oni, — po narodnoj predaji, — od dav­ napustio, nego je u svoj dućančić redovito dolazio, pa nina takme i natječu, koji će na dunjaluku imati je imao gdje svraćati one, koji znadu čitati novine i prvenstvo. To se malo znanja u narodu osniva na pripovijedati zanimljive novosti o porazu Rusije i napričama, junačkim pjesmama i omanjim, kad i kad predku Japanaca. Ni same novine nijesu se zadovoljavale sa vije­ pogrešno, a nekad i pravo shvaćenim, izjavama čuve­ stima o samom ratovanju, nego su donosile kilomenim od obrazovanijih ljudi. Nešto se u tom pogledu dozna još u djetinjstvu trične članke u kojima se obširno opisuje japanski kod kuće, nešto po sijelima i kahvama i na duća­ narod. Opisivalo se, kako je Japan mnogo manji od nima. Ko se više o tome razgovara, taj imade prilike više i doznati, ali i pored tolikog interesovanja za Rusije, kako su Japanci mali, ali vrlo hrabar, žilav i �230 istrajan narod, koji svoju domovinu ljubi i cijeni i koji je za vrlo malo godina, sa svojim neumornim radom i nastojanjem postao napredniji od sviju evrop­ skih naroda. U Japanu — pisa'e su novine — vrlo je teško naći odrasla čovjeka, a da ne zna pisati i čitati; skoro •svako njihovo oveće selo imade svoju štampariju, pošte i druga saobraćajna sredstva su im tako dobro uregjena, da za dvadeset i četiri sahata može sva Japanska znati, šta se u državi novo dogodilo. Sve im se radi na mašinu, sve ide brzo i lahko, bogatstva i blagostanja je u njih mnogo, a siromaštva skoro i nemaju. A kakav je opet način življenja u Japanaca. Cisto se drže, kupaju se hladnom vodom svaki dan, preoblače se često, štede na svačem, rano ustaju, kasno liježu, puno rade i megjusobno se slažu i potpomažu. Djeci nikako svojoj ne daju, da im besposlena po sokaku hodaju i klatare se, nego svak mora svoje dijete nadzirati i brinuti se, da mu svrši početne osnovne škole, a poslije toga mora ga slati na kakav bilo zanat, u trgovinu ili ako hoće na više nauke. Sve im je to nekako kao u pravih Turaka! Tako je narod po novinama imao prilike Japance upoznati, kao najbliže komšije i uzroke velikog na­ pretka malog Japana nad puno većom Rusijom, po­ čeo je svaki pojedinac prozirati i shvaćati i po tom brzo usporegjivati prama svome stanju. Osman Sarač jd-svaki dan slušao novosti o ruskojapanskom ratu i o Japancima. Slušao, o njima puno razmišljao i s drugima raspravljao, te je u tome svoj naum o hidžetu bio skoro zaboravio. Saračev je dućan bio postao kao kakva mala či­ taonica. Svijet je tu dolazio i donosio novine, te čitao novosti, što je majstoru Osmanu godilu, jer su so­ bom nije znao čitati, pa bi inače morao svoj posao ostaviti tražeći one koji čitaju, a ovako mu sve go­ tovo na noge dolazilo i obavješćivalo ga, a svijet opet iz zahvalnosti na ustupljenim prostorijama krpedžinog dućana naručivao tuđe nužnu obuću sebi i svojima, te se tako našem Saraču od jednom dva čara sastala. Donosili su se i ilustrovani listovi, te je svijet • imao prilike gledati mnogo opisa iz Japana i sa rati­ šta naslikane, te bi se to za dugo pregledalo i uspo* regjivalo sa onim, što se je pročitalo. Slike je umio i Osman-Sarač razgledati, (on bi u šali rekao, da iz slika »čita«), pa se za njih najviše jagmio, te bi slike, koje bi mu se najviše dopale, radi svoje osobite za­ nimljivosti, kupovao, lijepio ih po svojoj radionici i drugima, koji su manje o Japancima znali i čuli, tumačio i držao čitava predavanja. Ovo čitanje novina o rusko-japanskom ratu, a osobito oposivanje, kano i sa čim su Japanci napre­ dovali i stekli svjetski glas, bilo je od neprocjenjive koristi za svijet. Ljudi su se uvjerili, da je način življenja Japa nača kc ristonosan, da je ustrajnost i marljivost, rad i štednja, sloga i megjusobno potpomaganje sila, koja podiže i male narode, a da se s tim svojstvima isto može podići i jedan grad, stalež, društvo, porodica, pa i pojedinac. Ovi uvjeti za napredovanje bili su svijetu i prije poznati, ali su radi jednoličnog života narodnog i naj­ više radi nebrige, nemarnosti i mrtvila same mrodne inteligencije bili u masi zakržljali, za to je trebalo, da se nešto golemo i izvanredno dogodi, pa da pro* uzrokuje, da se u duši narodnoj ponovno pretresu i ožive! III. Do dva-tri mjeseca iza rusko-japanskog rata, ugje Mektebhodža i Imam čaršijskog džemata zabri­ nut u dućan Osmanage Sarača i nagje majstora gdje veselo i sa nekom odlučnošću kroji jedne nove opanke i to baš sa ventilacijama. U dućanu osim majstora nagje još šest dječaka, koji su u jednom kutu radionice na niskim tronošcima takogjer nešto šili, krojili i če­ kićima tucukali. Na jednom zidu Saračeva dućana bio je prili­ jepljen izrezak iz neke ilustrovane novine sa slikom, koja prikazuje, kako Japanci iz balona sa električnim lampama osvjetljuju tvrgjavu Port-Artura po noći, a odozdo sa mora drugi opet Japanci bombarduju to­ povima iz ratnih brodova grad i to po onim mjestima kuda im drugovi iz zrakoplova osvjetljuju. — „Kako si Osmanaga?" — upita Hodža na­ kon selama, sjedajući na jednu stolicu naprama m aj­ storu Saraču. — „Dobro, elhamdu lillah! Uvijek na boIje„. — odgovori Sarač. „Ma ja opet došo, da te od onog razbijam1*, — nastavi Hodža — „a vidim, izgledaš mi nekako veseliji, nego ikad. Hajir ola!?“ — — „Hajir, inšallah! — ----- K o je?____ Aha, ono sam ja davno, moj slatki efendija, zabacio. Zar ne vidiš, da sam započeo raditi, — tešbih annasu, kao Japanac! Turčin se, jel’ de, može biti svagdje, samo nek je srce čisto. A bogme, svakoj je biljci Bog odredio mjesto gdje će rasti i zresti. Bosna je naša saksija, pa tr.-bamo da u njoj bujamn i cvatimo. Zar nije lijepo čuti, da Islama imade i po ostalim zemljama, osim Turske! A nisam ja opet kader s Božjjom pomoči, sa svojim radom i ustalaštvom postignuti mnogo. Vidi onu sliku i one Japance u havi nad Port-Artur o m ------------ !“ i pri tom upozori Sarač Hodžu, ga­ nutog do suza, na sliku prilijepljenu na zidu. Hodža prigje slici bliže, ali preokret i odušev­ ljenje, koje je njime bilo ovladalo slušajući Saračeve riječi, baci ga najprije u zagrljaj preporogjenog opan­ čara, a onda kao kroz plač reče: �— „Misli, radi i živi islamski, pa m akar to i preko Japanaca naučavao!" — . Iza toga na jedno po godine osnovalo se je u m jestu »M uslimansko zanatlijsko udruženje« u kojem je O sm anaga Sarač, kao najzauzetniji" promicatelj na­ prednih ideja u kasabi m egju Muslimanima, izabran za predsjednika. U pravila »M uslimanskog zanatlijskog društva« n a predlog predsjednikov unešen je jedan paragraf, koji glasi: „Pravi članovi društva ne sm iju piti alko­ holnih piča i m oraju biti. oženjeni, (neoženjom članu daje se rok od šest mjeseci od dana stupanja u d ru ­ štvo, da se oženi); svaki se član m ora baviti kakvim bilo unosnim radom ili zanatom, a slobodno vrijem e im ade upotrebljavati u čitanje korisnih knjiga. D ruštvo će nastojati, da u m jestu M uslimani budu imali za svaki potrebni zanat svoga m ajstora — M uslimana. — CajiKo: Ecjna. „Kaico ča ? H yx yMH.n>aT iviacah. 0(cpeHyx ce h BHljex, fla je CTaB.n>eHO nnTafte Ha Me. „^o6po, Kaico ch th “, OArOBopux. BKy^a ch nomao?“. Hexornue ce 3arjieAax y H»y. 3aHHMaja Me je čajarae .ii>enyinKaoTo AjeRojie oa 7—8 roA. „H acm y meTH>yl“ OneT joj oAroBopax cMjeuiKajyhn ce. „Ja, naMa je jiaxKO iucTaTH r ,,IIa xajA e h t h ca mhom “ . „He Mory octbbhth Majwy. JTeaca Ha3e6.na“. „Kora imam jorn koa Kyhe‘|’ „HnKora. llMa.ia csm 6a6y h AxMera, na cy yMpjiH. Ea6o je yMpo hms nyHo, a A xmct cKopo. Ea6o je aohoceo CBamTa Kyhn. Kaace Majna, Aa je AxMeTy 6ruio 2 roAHHe KaAa je yMpo. E ho je jmjen. CMnja^iH cmo ce KaA cmo ce aačaBjbajtH. Jora je MajKa poAH.ra ajci;c, a.in hx ja ne shbm. C bh cy noMpjin." „Ka&o je tc6h hmb" ? „E cms, O bo je Hama Kyha, a HMauo a K03y. Huje Aoinjia oa jynep. H acm, Aa je noTpaacnM. MajKa je rA&A' Ha, na xohe, a» ce Hannje M.injeica. A h ja caM rjiaAna . „Ilira th je paAHo 6a6o?“ „E ho je Tep3iija koa Mexare. yBHjeK je paAHo koa H>era. KaAa je 6 ho čo.iecTaH, aohocho je Kyhn, na je mHo. Yx, Kano je Kaui,T>aol“ „.ZJaje jih Ban m ia a ra ? „He, Ka»<e Aa My He MoaceMO n.naTHrn, na HCMa Ha mTO. KaAa Moace Majica paAHTH, oBAa hsm je jiaxKO. Ilepe xajbHHe koa rocnoje, a mohh rocnoja AaJ®: xjte6a, Meča h oneT MajKH napa. E ksko je mchc bo.iho 6a6o 1 CaMO Me jeAHOM Hrančao niTO caM aancKa^a npajuap oa HeKaiCBora e<j)6HAHje. PeKao mh je, Aa HHKaAa He cMnjeM HCKaTH hh oa Kora." IIor^eAaJia M® HenoBjepA>iiBo, Kao Aa ce Kaje, hito mu je peiuia, Aa j® raBAHa 11 3amyTa. ttlyTiio caM h ja, cTe3a.no Me oko cpua. JKajino caM je. 3arp^Hx je h AaAox joj rpoui, CBy CBojy roToBHHy. ycTpyqaBaja ce, Aa y3Me, a pytmue joj AP*Taxy oa paAocTH. PeKox joj Aa Hehy hhkomc Ka3aTH, na eBo He 0Apwax pejen. 3axBa^Ho Me je nor.neAaJia h OTnra^a KykH. Joui ce OKpeHy«na KaAa je y.ia3H.na y BpaTa. I3ol)Ox ii pa3MHnijbax o E cmh. E hctpo, pa36opHTO, naMBTHo AejeTe. 3HaAe 3a HeBCA>e jom oa caAa. K ojirko č^iaro y oHoj Aaninapn. IIpenaAe Me H>€3HHa 6yAyhHocT. BiiAjex je y hcKora are. C.aysKH . .. Cbc nocJiOBe paah. PacTe Be.iHKa AjeBojKa. Tajejio joj je cnocoČHo, a» npo6yAH noacyAy. AniH chh, Jiujeno OAjeBeH, HaMa3aH. Očjinjefce KpaAOMHne oko H>e. IIpBa 3roAa h EcMa u3ry6'.n>eHa. B ha®ce nocjbeA0ne. Ara y HenpiuinpH. ILnaha HeaoMe npoTyxH, Aa je y3Me. OBaj norpomu HOBau;, EcMy OTjepa, a ona oAHece »H>eroBO« A«jeTC. CaAa je oneT y OHoj AanmapH. Hepe h ohs xa,r>HHe. HajCo.i>e joj n.iaka ecjieHAHja, cyAaU- CaMau je. CnaBa 8aAyro ii3jyTpa. EcMa Aoni.na Aa y3Me xa.r>HHe. EifieHAnja je noacyAHO r.ieAa- Ckomh. IlaBa.m Kao 3Bnjep. EcMa noAJieace. T sko ce BHme nyTa Aora^a. EcMa oneT noHece. C khm? Ksko? H hko »ne 3Ha«. Ca CBaKHM. „UpoCTHTyTKa, pn3Jiii jau. PoAHaa oneT. Eojn ce CBnjeTa. yAaBH^a AnjeTe. 3aKonaaa ra y aB^Hjn. Hyo CBHjeT. JaBHo cyAy. EcMy ocykyjy 3a »3jio<ihh«. CyAaU, e^eHAnja o36H.r>aH. HnTa ocyAy. Kopn je, ksko je Mor.ia yiHHHTH, mro 3a6paa.yjy 3aK0HH, uiepnaT. E cms cxpBaHa, jom 6ojieCHa cayma. Ocjeka ce kphbom. CyAaU no X naparpa<j>y oeybyje EcMy na y roAHHa 3a 3jiobuh. Je3a Me opo^e HHTaBHM Tnje^oM, rpo3ekn ce oBe CTpamHe (vihko, Kojnx je y *HBOTy Taico mhoto. .. 9 F. Nedžati: Ruža i sunce. Sjajno sunce kad za gore Visoke se tiho skloni, Od večeri pa do zore, Ruža biser-suze roni: Ona čezne c'jele noći Za sunčevim zagrljajem, Jedva čeka, kad će doći Da je ljubi alem-sjajem. U zoru se sunce javlja, I svud zrake sipa bajne, Nježno ružu on pozdravlja, Pa joj suze pije sjajne. A ruža se sretnom snije, Sva od milja divno šija, Spram sunca se tiho smije I u miris čuvstva svijal �232 Ko je najveći čovjek na svijetu? Ovo pitanje izlazilo je na dnevni red više puta kod slobodoumnih raspravljala, a i neke evropske novine su ga iznosile, da javnost odgovori na nj. One su uvijek dobivale odgovor, da je najveći čovjek na svijetu Muhamed fjUIUc U posljednje vrijeme je takogjer iznio to pitanje kršćanski list u Bejrutu ,,V a ta n “ i uz njega još jedno pitanje, koje glasi: Ko je najveći čovjek u Siriji? Spomenuti list dobio je od jednog kršćanskog pisca ovaj odgovor: »U opće na svijetu najveći je čovjek onaj, koji je za 10 godina utvrdio jednu vjeru, uspostavio jednu filozofiju, zakon druževnosti, preobratio zakon rato­ vanja, dao civilizovane zakone i koji je uspostavio jedan narod i jednu državu, koja kroz vijekove traje, a on je bio ummija (analfabeta) Muhamed ibni Abdullah ibni Abdul-Muttalib el-Kurejšij-el-arebij, Pejgamber Muslimana. On je pribavio svojim sljedbenicima sve, što im je nužno za razvijanje, a kao obratište, gdje se mogu u svim vjerskim i svjetskim stvarima pri potrebi obraćati, upozorio ih je na Kur-an i Hadis. On je dao svojim pristašama jedan kongres, na kojem će se svake godine sastajati, a to je hadž. Pošto je po šeriatu dužan ići na hadž onaj, koji ima nužnu opskrbu za taj put, to se vidi, da je taj hadž (kongres) za to, da se bogati i ugledni Muslimani iz svih krajeva svijeta jednom u godini sastanu i zajed­ nički porazgovore o svima stvarima njihove (islamske) zajednice, o političkim i društvenim stvarima i njiho; vom megjusobnom potpomaganju. On je pomogao svojim pristašama siromasima sa zekjatom tako, da megju Muslimanima ne bi mo­ gao naći siromaha, ako bi se zekjat po propisima davao1). Zasagjena je klica vječitosti Islama tim, što je Kur-an na arapskom jeziku, a što je dužnost na sva­ kog islamskog učenjaka i vogju, da ga na arapskom jeziku razumije." I kad ne bude u tom ništa drugo, samo je to dosta, da bude jezična zajednica sviju Muslimana. ovoga propisa neko vrijeme držali, a i današnja je mu bajea*) neki znak toga izbora. On je omogućio život i onima, koji nijesu njegove pristaše, a žive u islamskim mjestima, rekavši: sM j*«"! <JI ^-»>1* t. j. cio svijet je Božija obitelj. Najmiliji je Bogu onaj, koji njegovoj obitelji najviše koristi doprinosi. On je za obitelj učinio to, da je postavio nenatkriljiv bračni zakon i zakonski uredio sve, što iz braka proizlazi. On se je za znanost mnogo zauzimao. Sa mnogo hadisa je svojim pristašama zapovjedio, da traže na­ uku pa gdje bilo na svijetu. Ova njegova preporuka mnogo je doprinijela, da su Muslimani za svoje moći primali od svakle znanost, i da je ona megju njima evala. Pa zar ne će biti najveći čovjek na svijetu onaj, koji je ovo sve učinio? Na pitanje: ko je najveći čovjek u Siriji, odgo­ vorio je isti kršćanski pisac ovo: »Da povijest pozna ime onog slavnog Peničanina koji je izumio pismo slovima, moj bi odgovor glasio: On je najveći čovjek u Siriji. Ako možemo u sirijance ubrojiti Salahuddini Ejjubiju za to što je umro u Siriji i što mu je otac u njoj stanovao, onda je on taj najveći čovjek u Siriji, jer je on neprijatelje u 90 bitaka porazio, a uz to bio najpravedniji vladar. Kada je umro, nije ostavio iza sebe imetka kao ostali vladari, nego se je sva njegova ostavština sastojala od 48 dirhema. Ali pošto nije utvrgjeno, da je on sirijanac, onda će po mom mišljenu biti taj najveći čovjek u Siriji Ebul-Ala el Meari. Ja u njemu vidim velikog pjesnika i filozofa, rječitog pisca, m udra čovjeka i slobodna, koji je dostojan da se nazove najvećim čovjekom u Siriji1*. Iz » E l-M en a r« -a preveo Nijazi. * * * Ovaj je odgovor pisao jedan kršćanin i u kršćan­ skom duhu, pa se na nekoliko m jesta ne slaže sa Islamom, ali ja se nadam, da će p. n. čitatelji to uočiti i onako, kako treba sebi ispraviti. P r im je d b a p re v o d io c a . On je omogućio napredovanje svakom svom sljedbeniku s tim, što u Islamu nema klasa i što Muslim Muslima ne može nadmašiti ni čim osim pobožnošću. Islamska je država u početku bila prava republika, te su Muslimani izmegju sebe po sposob­ nosti birali svog poglavicu, a to je Halifa. Oni su se (* ^ va Prva stoljeća su se Muslimani držali strogo pro­ pisa Kur-ana i nije se imala sadaka (milostinja) i kefaret kome dati. -v t jUi-V l^LU Prim. preV. *) Mubajea ili bej-at je običaj kod Osmanlija, po kojem dogju slobodno na poklonstvo novom halifi osim velikaša i drugi državljani prilikom njegova zasijedanja na prijesto. Prim. prev. �233 Fadil Kurtagić: Abdul-Huk Hainld: Spleen. Kći Indije. — Mehi Memiševiću. Ja voljeh nekad cio ovaj svijet Ko pjesmu, proljet, ko Slobode sjaj! Kroz sanje gledah gdje Ljubavi cvijet Čaške mu pruža u vruć zagrljaj. Drama u 5 činova (8 slika). — Prevodi Šeiusuddin Sarajltć. — (Nastavak.) P r iz o r d ru g i. S u ru d ž i, S telin a, Ila m ija, S u m ry i T eliža. Za nade tronom čeznuo mi lijet, Gdje ideali blješte u beskraj; — Dugine zrake dijamantne snijet I prosut htjedoh na taj zemski raj. Nadošle su u narodnom odijelu, kao i Surudži, samo s manje nakita. Iza odijela biju im zagasite, više garave, masne puti, kao dukat iza tanke hartije. Iz očiju im plamenja nešto vjeveričko, a u ušima su im oveće okrugle mengjuše.. Nešta žvaču. Kuda to tapa Misteriji hod? — I la m ij a : Gle — S urudži. . . Ti ovdje? Teliža Što drhtnu svemir nadom obasjan?... šta ona sama ovdje radi? To tone mojih Ideala brod S u m ry : Č u d o ,... zar se ne bojiš Engleza? U ljudske zlobe nirvanu i mrak — S t e l i n a : Za mladu djevojku je i opasno i sra­ Ko mladih dana mirisavi san, mota, da tako sama hoda. Kad s bližnjih srca brije ledenjak... S u r u d ž i : Ja, bivši čudnovata, — sama hodam. S toga moj samotni hod neka vam nije začudan. — Odakle vi dolazite? T e l i ž a : Bile smo u polju; nosile ljudima jelo. Sadi . . . . S t e l i n a : Sad idemo u selo. S u m r y : Pa smo dobile od gospodara temboPred olujom. lova lišća i košpica; zar ne vidiš da žvačemo? Debeli oblaci, teški i crni;.gomilali su se na je­ I l a mi j a : Da; megju mužem i ženom se pove­ senjem nebu, a bijesni vihor gonio je pred sobom to svoje jato, a kako ih je više gonio — oblaci su deblji ćava ljubav, ako ovda onda jedno drugom što poklone. S u r u d ž i : Stoga su u tebe crveni zubi i usne bivali. mavene. Kakva korist od toga? Kad bi izmakli svome neprijatelju — viliru — I l a m i j a : Uh, misliš nema koristi? Ovo nam onda bi se zaustavili — a iz njih bi onda munjevnom brzinom padala debela kiša po šumama, livadama i zube u jakut pretvara, a usne oboji kao crni dud. Dah iz tvojih usta miriše na san tvoje duše, dok se naš poljima. dah od cvijeća i ne razlikuje. No vihor je našao drugo jato oblakova i potje­ S t e l i n a . I Misliš nema koristi — nije lijepo?! rao bi ga još većom brzinom, još jaćom snagom. Sumry: j Kiša je padala na me velikom žestinom, a još I l a m i j a : Ti, dok nama sramote predbacuješ, sama većom snagom me je vihor preko polja gonio. si pala. Dorasla si eto do sedamnaeste godine. Vrijeme Ali moje misli nije mogao vihor isprekidati, nije je već prošlo, preevala si, a još sebi nijesi našla muža. mogla crna noć potamniti, niti grdna kiša nakvasiti, Meni je šesnaesta, a već je sedam godina, kako sam i kao što je snaga vihra, noći i kiše sve veća bivala, se udala. Udala sam se upravo, kad mi je bilo devet tako su razmjerno i moje misli jaće postajale. godina. I ja sam odvažno išao naprijed preko polja. T e l i ž a : I ja sam se od deset godina udala. Oluja je bjesnila i jaki vihor je počeo kršiti S u r u d ž i : Lijepo; udale ste se. Od tad je mnogo grane sa stoljetnih hrastova, a tužna jeka sovina mi­ ješala se je sa cičanjem vjetra, a ja sam se samo godina prošlo. Dakle šutite. Još vam nije dodijalo?. . Dokle ćete ženstvo muškim ispunjavati ? smijao plaču sovinu. S u m r y : Mi radi tebe gpvorimo. Žalimo te, pa Ljudi su u svojim sobama slatko spavali i nijesu osjetili ništa — samo je nekoliko staraca sjedilo kod kažemo, da se višo ne mučiš. Ko će tebe iza ovih go­ dina uzeti? Po našem zakonu, djevojka od sedam­ prozora i prisluškivalo igru vihra i oluje. Ja sam se idući dalje preko polja pitao: da li naest godina, kao ti, ne pitajući roditelja može poći ima još ko od ljudi u ovo doba na otvorenom polju. za onog, koga ljubi. Tako u »Veda-u<( piše, da jedna Činilo mi se da ima, ali da su taki vrlo rijetki. djevojka, nakon što se osjeti djevojkom, treba još tri I oluja je dalje bijesnila, a ja sam je samo slu­ godine biti poslušna roditeljima, pa ako je oni ne usreće, u pravu je, da se uda sama za koga hoće. šao i odvažpo dalje koracao---T e l i ž a : Ali treba otići za istovjerca od našeg plemena i naroda. �234 H a m i ja : Ne može pak otići za čovjeka iz bliž­ njeg rodbinstva, niti ako nije lijepa prilika. Ti ovo trebaš znati, što ti kažem (za se): Htjela bih, da je ovim odvratim od ljubljenog Engleza. S u r u d ž i : Kako ste lijepo zapamtile što piše u „Veda-u“. I l a m i j a : »Veda« je vjerska knjiga. Naravno, pamtimo šta u njoj piše. Pa kako je pisana na našem jeziku, razumijemo je potpuno, ma šta da u njoj či­ tamo. Hoću reći, da znamo svoju vjeru i svoj zakon. A koja god ie vjerska knjiga u narodu pribrana, valja je i pisati u narodnom jeziku. Bude li na kom bilo stranom jeziku, niko joj smisla ne shvaća. Ne shva­ ćajući — ne zna vjere. S u m r y : Sve zaludu, od sada više niko Surudžije neće uzeti. S u r u d ž i : Sum ry! Imam li ja roditelje kao ti? Jesam li bogata kao Ilamija? Imam li ja čifluke kao Stelina i Teliža? Imam li slonova ili volova? Imam li tigrova krzna? . . . Ne! Ništa. Ja na svijetu nemam nikoga osim tetke Nana Bibije i njezinog muža BedrJapoma. Po našem zakonu uzeli su me sebi kao rogjaci. Vole me, vole, ali opet materinstva ne nadomješćuju; kao majka ne mogu voljeti. Jedan slatki materin osmjeh više usrećuje od svega na svijetu. Ja niti sam obasjana ljubeznim očevim pogledom, niti sam bila sretna vidjeti najslagji osmjeh, osmjeh ma­ terin. Ne znadoh što je bratsko voljenje, niti što je porodica! Ne naučih to. Sirota sam djevojka, nikog ne­ mam da me popazi na zemaljskom licu. — Moj hrabri otac umro je dan prije, nego što sam se rodila. Požrtvovnu majku mi odvukoše sutradan — po običaju - - na lo­ maču, da je s ocem spale. Ja sam joj ležala na srcu. Nesretnica, rodila me je, kada su je spaljivali!. . . I, megju hiljadama ljudi, koji su to promatrali, ne nagje se ni jedan, koji bi se smilovao na rogjenog jetima — kćer svoga roda i domovine — da je pridigne majci u zagrlaj, neka je poljubi, neka je umije suzama, što joj vrele na lomaču padahu i rek bi još više oganj raspaljivahu ma da je nemoćno za svojim djetetom pištala vriskom, koji se je do neba čuo. — Onda me je tetka uzela sebi. I ti, Sumry, imaš pravo. Djevojku, u vatri rogjenu i u suzama odraslu — niko ne prima. S u m ry : Budući ti je volja u ruci ud ovih go­ dina, po našoj vjeri, potrudi se da sebi muža nagješ. T e l i ž a : Ali ne zaboravi uvjeta, koji ti ja rekoh. S t e l i n a : Surudži, želim od tebe, da ti se sveto vjersko drvo ne udalji od svoga hlada. Neka ti veliki Brahma dadne ustrpljenja kao jednonogoj školjki, i tvoju zatvorenu sreću otvori. Okagjuj se, uspaljuj se, drži se obožavanog majmuna, umiljavaj se, trpi, pod­ nosi, moli.. . . I sve. Samo iza ovih godina.-ne Mi mužu. Sa drugim, sa strancem, bićeš nesretna... . (Sibrudži uzdiše). I l a m i j a : Ha, sjećam se nečega, kad Stelina kaže: stranac. Slušaj me Surudži! Tako prije petnaest dana na »Havli« zabavi ti stajaše pokraj jedne mašale. Upravo se djeca započeše igrati topa. Baciše top, varnice se prosuše, rasvijetliše s mašalama sve do neba u raznim bojama, kao duga. Bilo je iza pola noći.'... S u r u d ž i (flegmatično): Ne sjećam se. I l a m i j a : Kad je jedan došao u pometnji i u lice ti žabo štrcaljku. S u r u d ž i : Ne sjećam se. I l a m i j a : Kad ti je pomavenilo lice od žute vode u štrcaljki i od straha. Ti si zaplakala, a onaj je odmah pobjegao. Tvoj tetak i tetka su gledali igru; nijesu opazili šta se tebi desilo. Onda je došao jedan kaurin. S u r u d ž i : Ne sjećam se. I l a m i j a : Tebi je prišao. U bijeloj kapi, crvenoj bluzi; lice mu kao ljiljan, kose kao suučane trake, oči kao nebeska vedrina. S u r u d ž i (za se): Tom son!... I tako da se pri­ tajim, kad o tebi g o v o ri? !... I l a m i j a : Dao ti je svoj rubac. Onda ste se oboje zajedno povukli iza nas. S u r u d ž i : Ne sjećam se. I la n i ja : Mi smo gledale. Ti *si njegovim ru p ­ cem otrala lice. D r u g a r i c e : Da, mi smo gledale. S u r u d ž i : Kako ste sve od jedau put mogle vidjeti jedan san? I l a m i j a : Niječi koliko hoćeš, ja više vjerujem svojim očima. S u r u d ž i : Ne sjećam se. I l a m i j a s a d r u g a r i c a m a (na-po-nase): Zar nijesi promišljala, djevojko, pristaje li to tvojoj vjeri ? Zar ne znaš, da naša ruka nije čista, kad je se kaurin samo dotakne, dok se nekoliko puta ne opere u sve­ toj rijeci (Gangesu)? Zar ne znaš, da u brahmanskoj vjeri za djevojkom, koja se s nevjernikom združi, plaču u skupu brahmanci, ne bi li se grijeha izbavila? — A ti? Otrala si lice rupcem svoga dilbera, našega dušmana, i od tada si u našim očima plaho ružna, prljava. S u r u d ž i : Ja usluge ni od koga ne odbijam. Primam je sa zahvalom. Pa ko god mi je činio, i u kojoj god se vjeri nalazio — za me je svejedno. (Ilamija joj se sa drugaricama smjehulji sa omalova­ žavanjem.) I l a m i j a : S urudži!/.. Smijem se zakleti, da ti ne bi dala svoje kćeri, kada bi je imala, čovjeku koji ne pripada tvojoj vjeri. Znam dobro, da ti savjest ne potvrgjuje ono, što govoriš. Ljubav je samo došla na tvoj jezik i zavela te. Čovjek ne može dopustiti, da se tako radi; ne da savjest. S u r u d ž i : Ova moja misao eto neka nije ni savjesna ni naravan i. Došlo tako. S t e l i n a i T e l i ž a : Hajdemo Ilamija! Hoćeš li u grijeh zaga iti s njom? �235 H a m i j a: Tako je, nek radi šta hode. Da mi idemo praviti jelo za svoje ljude, S u m r y : Da jatake napravimo. U banje naložimo. Vodu za kupanje umlačimo. H ajde... 1 znate li, da je večeras u nas gozba. Sve ću susjede pozvati. I l a m i j a i S t e l i n a : Hoćeš li pozvati i nas? S u mr y* Svakako će te se i vi naći. (Odlaze neprestano žvačući, gledajući Surudžiju, pritajeno se smijući, namještajući svijetle hamajlije na bijeloj odjeći i ispravljajući glave i grudi.) P r i z o r tre ć i. Surudži i Toromtor. sve zakone. Pa te razumijem, kadTomsona ljubiš. On kod mene ne zaslužuje ni mržnje ni prezira. Ja kad prezirem čovjeka, koliko sftm vrijedi, ne pitam za nje­ govu vjeru. Već nastojim, da mu upoznam ćud i vrline. Istina — Tomson mi je mrzak. Ali ne stoga što je protestant. Neka ispovjeda što god hoće. Već mi je mrzak, što je nečovjek.. . Da. A šta sam s&m? Sebe mrzim, što tebe — ljubim. Svako me u selu poznaje i štuje kao starca. I ja, od sedamdeset ljeta, da ljubim tebe — istom procvalu djevojku?! R, ako ovo nije nepravo, ja šta je ? . . . Ali da vidimo, kako će se to sve svršiti... (Glasno): Hajde da idemo, dok se nije smrklo! (Primi Surudžiju za ruku; odlaze. Surudži se osvrće prema skrovištu, gdje je Tomson, očima se oprašta i sporo, teško odlazi.) S u r u d ž i (plače u stranu; sumrak se povlači). T o r o m t o r (spaziv Surudžiju zastane, pa će sam sebi): Opet ovdje.. . Ne mogu a da ne zastanem, kad je vidim. Kad bi svi haramije imali ovakva lica, po­ Prizor četvrti. stali bi pod engleskom upravom — časnici. A li... Tomson, poslije Elizabeta i nosioci tahterevana. nevolja na svašta natjera. (Glasno): Surudži! (za s e ): Kad njezino ime izgovaram, drhću mi i noge i roke. T o m s o n (izagje 'z drveća): Ode!... Do sjutra (Glasno): Surudži! . . . (Surudži podigla glavu i gleda jad i muka. A od sutra će se naći lijeka ovom željga). Ne plači.. . Hajde da idemo. Kasno je — mrak kovanju. Ova mila djevojka pristaje na sve, što ja pada. Gledaj, prostor se puni brižnim sutonom, kao i želim. S Ijubvi se sve postiže. Ljubav srce stvara. Srce je zgrada, zidar joj je ljubav. Još ako je u ruci tvoje lice i moje srce. Ustani, da idemo u .selo. zidara umjetno orugje, onda je iz temelja sve tvrgje, S u r u d ž i : U selo velite? T o r o m t o r ; Velim, da ne ideš sama, ja ću i solidnije. Ali ne! Čvrsto ne može biti. Izgleda samo s tobom. Hajde (za se):Ti si sa mnom u mojim mislima da je čvrsto. — — Ko je ono ? Neko dolazi u tahterevanu; — ženska. Biće familija kojeg indijskog svaki dan, da jednog dana i ja s tobom idem. S u r u d ž i (prema skrovištu gdje je Tomson, za velikaša... Baš ću stati da vidim... A gle čuda, ova je se): Ah,. . . kao od uhvaćena mjeseca zauzela mi je ženska evropejka! (Tahterevan [nosila], u njemu Elizabeta.' Nose lice jedna sjetna boja. T o r o m t o r : Nemoj tako. Nego ja ovamo - na ga po trojica matroza za ručicu t. j. po šestorica na putu vidjeh jednog kaurskog konja. Svezan za drvo, sprijeda i od zada. — S prijeda i sa strana po dvo­ a uza nj sluga. Gospodar mora da mu je negdje ovdje. jica s mašalama. — Dolaze. — Na Elizabetinu za­ povijed spuste tahterevan. Elizabeta iskorači i ide Jesi li koga vidjela? S u r u d ž i : Ja nisarp vidjela nikoga!-.. Megju- pravo k Tomsonu. Nosioci mašala i tahterevana uljudno stoje i čekaju.) tim, kakva posla imaju kauri u našem selu ? E l i z a b e t a (iza pozdrava): Oprostite, gospo­ T o r o m t o r : Dolaze, Surudži. Arsuzi!.. . Dan-noć dine majore! Slučajno vas nagjoh. Dozvolite, da vas dolaze, da dodijaviiju seoskim curama. S u r u d ž i : Nevinu djevojku neće niko napasti. nešto upitam. T o m s o n (otmeno): Izgledam vašu zapovijed! Ako je za muške snaga i hrabrost obrana, djevojački štit je nevino:t. Nevinost je tako siguran štit, da mu (za se): Kako je lijepa, kao sunce.. Ma da je ne vi­ dim dobro, ne pitam ko je. ne može nauditi ni mač prevare niti nož nasilja! E l i z a b e t a : Gospodine,-ja,;,dolazim iz Sir-GotT o r o m t o r : Ti tako misliš. Ali ljubav poveže oči čovjeku. Pa ne znaš što radiš. Nemaš pojma, da Iije. Muž mi je u Gudžeratu-,; T o m s o n (za se): Biv^,je.udata. ćeš poslije svojim krvnim suzama pokapati nož neE l i z a b e t a (za se): Tjek: kako je lijep ovaj vjerstva, od kojeg misliš da te tvoja nevinost zaklanja. Ne vidiš često, da je krvolok onaj, koga smatraš čis­ major! (glasno): I ja idem u Gudžerat. Samo, čini mi se, to ovim indijancima ne mogu dokazati. Kažem: tim kao kaplju rose. „Gudžerat1*, — oni kimaju glavama. Zapovijedam: S u r u d ž i : Ne razumijem te. T o r o m t o r (za se, ali kao da Surudžiji govori): „lijevo!"* — legja okreću. Idemo, ali puteve vidim Ludo dijete! Ko zna, ne smatraš li me od onih, koji (j-rugačlje. Pa stadoh, da vas upitam, ne nose li me su popuzli u vjerskom držanju ? A ne znaš da sam u zabludi, u koje drugo mjesto. Ide li se ovuda u ja Brahmanac. Znadem jednog stvaratelja, kojemu grad? .T . T o m s o n (za se): Kako umiljato govori!... podvrgavam svoj prirodni život. U mome je zakonu Bvako ravnopravan. Jednako gledam na sve vjere, na (Glasno): Ovo što se vidi, madam, selo je Gotalva. �236 A vi će te u Gudžerat, je li?... Nijeste zašli; ovaj vas put vodi vašem cilju. — A zar ne znate gudžeratskoga jezika? E l i z a b e t a : Istom je godina, što sam došla u Indiju. Kako da naučim? Nijesam papiga, da upam­ tim što čujem. Treba malo učiti, je li?... A vi? Vi znate?... T o m s o n (za se): Zavrtjeće mi mozgom. Kako je sladak ovaj razgovor... (Glasno): Ja sam ovdje već šest godina, madam! Poznajem indijske jezike, kao i običaje i mišljenje... — A smijem li pitati, čijoj gospogji odgovaram? E l i z a b e t a (za se): Ne ide, da kažem, ko sam... (Glasno): Ja sam žena trgovca Henrika. T o m s o n (udvorno): Veseli me, madam, da sam vas upoznao... (za se): A niti ne poznam trgovca imenom Henrika. E l i z a b e t a : Blagodarim na usrdnoj susret­ ljivosti. (Polazeći sa zahvalnim osmjehom): Adieu!... T o m s o n : Samo... izgleda mi malo opasno, da sa ovim alčacima gospogja Henrik sama ide. E l i z a b e t a : Jedan put već pošla — pošla. Valja ići, pa kako bilo. t T o m s o n : Ali možete i sjutra rano otići. E l i z a b e t a : Pa ako ne ću u Gudžerat, moram se onda vratiti u Sir-G;ottiju. A zar ne valja i ta­ mo ići? T o m s o n : Ne biste li dozvolila, da ove noći budete moj gost?...c E l i z a b e t a (za se): Da sada rečem, da sam gospogja namjesnika Burtela, pratio bi me sam do Gudžerata... A gle, ovako me zove. Ne znam ni sama za što?... Ali, hoću mu primiti poziv. (Glasno): Ne! Da vam smetam. T o m s o n : Što ne bi bilo nikada moguće, neka bude sada, s toga, što sam ja Englez, a vi Engles­ kinja. Još ste poslije mene, nedavno u Indiju došla. Videći vas, ja sam ushićen od vaše povjerljivosti. Pa se sjećam svoje domovine. Vi svakako imate više is­ tinitih i potpunih vijesti o Engleskoj, nego što sam ja ovdje čuo. A znate, da su vijesti iz domovine vrlo vesele za jednog njezinog sina u tugjini. Čovjek se opaja njima kao da od majke pozdrave prima. Ras­ tvaraju mu se mračni kutovi u razumu i oživljuju zamrzli dijelovi srca..>S toga primite moj poziv, da budem počašćen?... E l i z a b e t a : Zagovaranje vam je vrlo prija­ teljsko... blagodarim vam. (Za se): Čudnovato! Već hoću k njemu otići!... Sada u mraku ne vidi ko sam. Ali, šta ću onda, ako me prepozna, kad me vidi kod kuće ?... T o m s o n : Ovi predjeli su vrlo lijepi. Na sve strane bostani i baščeluci. A pola sata odavle, tamo na obali jezera, moja je vila u talijanskom štilu. Da vidite, vrlo bi vam se dopalo. Megjutim, da veliki ljudi spoznadnu vrijednost svoga blaženog života u u svojim bogatim palačama, trebaju ponekad od­ sjesti i kod nižih, da prožive malo bez rahatluka. Treba svojim očima da vide oni, koji u elegantnim svilenim odijelima sjede na kadifeli stolicam a, kakvo je stanje onih nesretnika, koji leže uvrnuti na hasurama kao robovi — pa da im razumiju... Dakle?! Mene moj konj odmah ovdje čeka. Vi se uspnite u tahterevan, pa izvolite... Tek znajte još i to, da se u ovim krajevima noću često puta bura pojavi. Bojati se, da ne biste bila šibana žestokim kišama i vjetro­ vima... Ukratko, vrlo vam je opasno, da putujete da­ lje. Na svaki način vas molim, da budete moj gost. E l i z a b e t a : Dobro; primam poziv, kao od jed­ nog Engleza, ma da znam, da ću smetati. Izvolite — idemo... Na ovu stranu je li?... (pohita u tahterevan). T o m s o n : Mene ste oživjela. I vi, ne dajući čovjeku ništa do li radosti, kako da mi smetate?... E l i z a b e t a (popevši se u tahterevan): Čekam vas... T o m s o n (izhitrenom vještinom): Mene?... Zar ja ne ću na svom konju?... E l i z a b e t a : Zajedno ćemo - - zajedno!... T o m s o n (za se): Kakova ljubaznost!... Pamet će mi odnijeti! (Glasno): Ja mislim, madam, kako ću poslije sići, ako se uspnem na ovaki jedan bogat tahterevan. E l i z a b e t a (za se): Idem, ne pokazujući se... (Glasno): Unigjite — slobodno!... (Tomson se uspne u tahterevan i sjeda do Eli­ zabete. Indijanci ga dignu na ramena, nosioci maŠala poteku naprijed i tahterevan brzo krene za nji­ ma. Na odlasku se čuje, kako se Tomson i Elizabeta lahko, kroz smijeh razgovaraju.) (Nastaviće se.) Zapisnik X. redovne glavne skupštine društva „Gajreta* držane dne 8. jula 1911. god u sporednim prosto­ rijama „Društv. Doma“ u Sarajevu. U 3 sahata i 10 minuta poslije podne predsjed­ nik g. Hilmi ef. Hatibović otvara skupšt'nu sa slije­ dećim dnevnim redom: . 1. Izvještaj tajnika o djelovanju odbora; 2. Izvještaj blagajnika i revizora; 3. Predlaganje proračuna; 4. Interpelacije; 5. Podijeljenje apsolutorija odboru; 6. Izbor novog odbora i revizora; 7. Predloži; 8. Eventualije, te nakon pozdrava skupštinara izvješćuje, da je zem. vlada odobrila izmijenjena pravila društva, te pita skupštinu: prima li na znanje odobrena pravila i da li će se današnja skupština voditi po starim ili novim pravilima? �Skupština jednoglasno zaključuje, da pravila prima i da de se prilikom današnjeg zasijedanja rav­ nati po novim društvenim pravilima. 1. Asimbeg Mutevelić . . . . 80 glasova 2. Ibrahim ef. Sarić .......................76 » 3. Sakib ef. K o r k u t .............. 54 » Za tim predsjednik poziva skupštinu, da u smislu 4. Mustafa ef. Islamović . . . . 53 » § 49 novih pravila izabere 3 skupštinska Člana za 5. Šalim ef. M u f t i ć .............. 51 » ovjerovljenje zapisnika današnje skupštine. Jednoglas­ 6. Dr. Murat Sarić .......................50 » nim z&ključkom budu izabrani za verifikatore zapis­ 7. Izet Pertev ................................ 49 » nika gg. Mustafabeg Halilbašić, Muhamedaga Salić i 8. Rifat ef. T a t a r e v i ć ......... 46 » Fuadbeg Abdulahefendić, sva tri iz Sarajeva, 9. Ahmed ef. Burek . . . . . . 46 » 10. Alija K u rto v ić ...................42 » Zatim predsjednik poziva tajnika, g. Asimbega 11. Salih T a f r o ........................38 » Mutevelića, da izvijesti o radu odbora za prošlu 1910. 12. Osmanbeg B a š a g i ć ......... Ž7 » U. godinu, na što spomenuti čita izvještaj tajnika 13. Dr. Mehmed S p a h o ......... 37 » 0 djelovanju odbora. (Ovaj izvještaj objavljen je u 14. Dr. H. Karamehmedović . . . 32 » prošlom broju »Gajreta«). 15. Dr. Ejub Mujezinović . . . . 32 » Pošto je skupština primila izvještaj tajnikov na 16. Edhem ef. M ulabdić..........31 » znanje, predsjednik poziva blagajnika, g. Ibrahim ef. 1-7. Ahmedaga R am ić.............. 30 » Sarića, da izvijesti o blagajničkom stanju za prošlu te još neki drugi sa neznatnim brojem glasova. godinu. Blagajnik g. S?rić čita izvještaj (ovai je iz­ Prema tome su za članove odbora izabrani: vještaj donešen takogjer u prošlom broju), koji skupština 1. Asim beg Mutevelić; 2. Ibrahim ef. Sarić; prima jednoglasno. 3. Sakib ef. Korkut; 4. Mustafa ef. Islamović; 5. Šalim Pošto je skupština primila i ovaj izvještaj ef. Muftić; 6. Dr. Murat Sarić; 7. Ahmed ef. Burek; na znanje, blagajnik g. Sarić čita proračun, koji odbor 8. Rifat ef. Tatarević; 9. Izet Pertev; 10. Alija Kurtović. predlaže za 1910./1911. godinu.''(I ovaj proračun je__ Glede jedanaestog člana, primjećuje predsjednik, objavljen u prošlom broju Gajretova lista). da su iza gore navedenih članova najviše glasova Sa ki b ef. K o r k u t predlaže, da se u izdatku dobili i to: Salih ef. Tafro 38 elasova, a Dr. Mehmed proračuna iz stavke „Stipendije i potpore" predvidi još ef. Spaho 37 glasova, pa pošto ni jedan od ove dvo­ svota od 200 K u svrhu nabave pisaćeg stroja za jice nema apsolutne većine glasova, pita predsjednik društvenu kancelariju, jer da će se pomoću ove sprave prisutne skupštinare: hoće li skupština kojega od ove znatno olakšati posao društvene kancelarije. dvojice primiti za člana odbora, na što skupština jed­ Ovaj predlog sbupština jednoglasno usvaja i pri­ noglasno aklamacijom prima za člana S. Tafru. Za tim se prešlo na izbor zamjenika, te poštoma predloženi proračun. Zatim skupština jednoglasno podijeljuje odboru su predane glasovnice i izvršen skrutinij proglašuje predsjednik slijedeći rezultat: apsolutorij. 1. Mustafa ef. Fočo . . . . 47 glasova P r e d s j e d n i k stavlja na dnevni red interpelacije 2. Jusuf D ž e b o ........................ 46 » 1 pita skupštinu ima li štogod interpelirati. 3. Dr. Mustafa Kadić . . . , . 45 » Pošto od g. g. skupštinara niko se nije prijavio, 4. Husein ef. T u r a n č ić ..........44 » proglašuje predsjednik ovu tačku dnevnoga reda is­ 5. Sulejman ef. S u l j i ć .......... 42 » crpljenom i stavlja na dnevni red izbor novog odbora. » S. Ko r k u t primjećuje, da treba zamjenike po­ 6. Hasan ef. H o d ž ić ...............30 7. Mehmed ef. Berberović . . . . 30 » sebno bi.'«ati. 8. Muhamed ef. Hadžalić . . . . 28 » Dr. M e h m e d S paho predlaže, da se izbor iz­ 9. Mustajbeg H alilbašić.......... 27 » vrši aklamacijom i veli, da će g. Mahmudbeg Fadilpašić i još neki drugi sa neznatnim brojem glasova, te su predložiti novi odbor. Pošto neki od skupštinara traže, da se izbor prema tome izabrani za zamjenike odbora većinom obavi glasovnicama, odredjuje predsjednik, da se raz­ glasova: 1. Mustafa ef. Fočo; 2. Jusuf Džebo; 3. Dr. dijele izborne glasovnice i imenuje skrutatorima: S. Korkuta, M. Halilbašića, Dr. Murata Sarića i Dr. M. Mustafa Kadić; 4. Husein ef. Turančić; 5. Sulejman ef. Suljić. Spahu. Zatim predsjednik stavlja na dnevni red predloge U svrhu popunjenja glasovnica, odregjuje pred­ i eventualije. sjednik odmor od 10 minuta. Saki b ef. Ko r k u t predlaže, da se dosadanjem Nakon što su pregledane 84 glasovnice pristupa predsjedniku »Gajreta« g. Hilmi ef. Hatiboviću izrazi se skrutiniranju, koje se svršilo oko 6 sati u večer. Nakon obavljenog skrutiranja proglašuje pred­ zapisnička zahvala i priznanje za njegov rad i nasto­ sjednik rezultat izbora članova odbora, koji se pokazuje janje oko unapregjenja »Gajreta«. Ovaj predlog skupština jennoglasno prima. kako slijedi: , �23Ž H a f iz A b d u s e l a m se u ona m jesta, gdje je izašalje jed an od članova dotičnih m jesta pobudi ef. D ž u m h u r predlaže, da »Gajret® slabo odziva našao, odbora, da megju ehalijom što više intere30vanje oko »Gajreta®. Dr. M u r a t S a r i ć misli, da je ovaj predlog ne­ izvediv, jer skupština ne može prisiliti ni jednoga člana odbora da besplatno u Gajretovim poslovima putuje, stoga skupština ovaj predlog ne usvaja. P r e d s j e d n i k pita, ima li još kogod od skupštinara štogod predlagati, ali pošto se niko ne javlja, zaključuje predsjednik skupštinu u 6'/« sati na večer i izrazuje nadu, da će novi odbor svesrdno poraditi oko unapregjenja „Gajreta", Predsjednik: Tajnik: H. Hatibović, s. r. M. Islamović, s. r. Verifikatori:' M. Salić, s. r. F- Abdulahefenđič, s. r. Ramazansko pismo Gajretova glavnog odbora. Glavni odbor je, povodom Ramazani-šerifa, razaslao na neke poznatije aderese naših ljudi pisma, u kojima je apelovao na njihov patriotizam, da se što jače zauzmu za ovu našu opću narodnu ustanovu, te da sada, o ramazanskim sijelima i sastancima, porade na osnivanju pododbora i popularisanju Gajretove ideje megju muslimanskim svijetom. Da bi ovo pismo glavnog odbora došlo i u šire narodne slojeve, mi ga donosimo i u listu „Gajretu" s nadom, da će ono uticati na braću muslimane, bez razlike staleža. Eyo toga pisma: Dragi brate! Evo nam opet mubarekj-Ramazani-šerifa. Ovaj svijetli mjesec radosno dočekuju muslimani čitavoga svijeta, pa i mi Sljedbenici Dini-mubini-Muhamedijje u Bosni i Hercegovini. A i jeste, ovaj mjesec pun blagotvornih momenata, koji moraju svakoga muslimana ispunjavati radošću i zadovoljstvom. Jer ovaj mjesec donosi nam one svete dane, u kojima se muslimani više predaju Svevišnjem Tvorcu Zemlje i Neba, u kojima se manje bave dunjalučkim poslovima. U tim danima svaki i najslabiji vjernik osjeti u svojoj duši, neki tajinstveni osjećaj, koji mu srce i misli odvodi Bogu (dž. š.). Ramazani-šerif je mjesec opće pobožnosti svih muslimana i kao takav nam, on mora biti svima najdraži mjesec u godini. Nu osim naprijed istaknutih svojstava ovoga svijetlog mjeseca, Ramazani-šerif ima i drugih momenata, koji su nam takogjer mili i dragi. On nam donosi svoje blage Ramazanske noći sa sijelima i sastancima, na kojima se braća sastaju i bratski razgovaraju. T a sijela i sastanci imadu veoma blago­ tvornog djelovanja, jer se na njima braća bolje upoznaju i tješnje sprijateljuju, a to može donijeti samo haira i sreće za muslimanski millet. Na žalost, ima nekoliko godina, od kako se je u naš elemenat uvukla bolest partizanstva, koja pomućuje megjusobne odnošaje, pa ta bolest i Ramazanskim noćima oduzima od njihova značaja u istaknutom pravcu. Često puta na tim sijelima izbije na tapet kakva politička tema, koja donese ne­ suglasice, prepirke pa i žestoke svagje megju braću. Tako se onaj blagodarni momenat — bratstva — sve to više gubi, a to dakako, da škodi i onom prvom momentu — pobožnosti —, jer svagje i prepirke dakako da se ne mogu ubrajati u dobra djela nego u poroke, koji su mrski i Bogu i ljudima. Stoga bi bilo neophodno potrebno, da ova sijela i sastanci u Ramazanskim noćima imadu za predmet svoga razgovora takve teme, koje nas ne mogu dovesti do nesporazuma i zavade, na tim sas­ tancima bi trebalo razgovoriti o stvarima u kojima mi svi imamo jednako mišljenje, u kojima se svi slažemo. A takovu temu je veoma lahko naći, ona je postala već svakome muslimanu poznata — to je „Gajret1*. Jest, „Gajret bi trebao, da bude najglavniji predmet razgovora na sastancima Ramazanskih noći, pa da ti sastanci budu blagotvorni i korisni i da oni budu ugodni i Bogu i ljudima. A ovaj predmet daje mnogo i različite teme za razgovor tako, da može da ispuni čitave časove Ramazanskih noći, a našem milletu da donese nesumnjive koristi. Tako se n. pr. otvori jedno večer, iz teravije razgovor o tome, koliko „Gajret" doprinosi kul­ turnom podizanju našega elementa. U tom slučaju uzme jedan od prisutnih Gajretov list od 1. jula o. g. i pročita izvještaj odborov o djelovanju društva za minulu godinu. Svota od preko 60.000 kruna, 'koja je utrošena na Stipendije, potpore i zajmove učenicima i šegrtima i na Gajretov list, najbolji će biti dokaz o ozbiljnosti i zamašnosti ovoga rada i svako će morati da prizna, da je „Gajret" ustanova od koje naš elemenat imade mnogo koristi. �239 A kada se u tome svi složimo, onda će nam se samo od sebe nametnuti pitanje: da li bi ova ustavna mogla još više doprinositi i biti nam od još veće koristi? Odgovor na to pitanje će opet najbolje dati odborov izvještaj, jer će se iz njega vidjeti, koliko je iz kojega mjesta naše domovine „Gajret" dobio prihoda. Tamo će se vidjeti, da je iz nekih mjesta „Gajretu" došlo preko 1000 kruna; iz nekih opet tek nekolike, krune a poneka mjesta je uzaludno i tražiti, jer nisu za čitavu godinu dala na ovu cilj ni jednoga helera. A kada se to vidi, odmah je lahko stvoriti zaključak, koji glasi, da se za „Gajret" na svima stranama ne daje podjednako. Ako se pak prihod iz jednoga mjesta, koje je dosta doprinosilo, (n. pr. Mostar koji je doprinio na K 2000,) uzme kao minimum koji bi se mogao ubrati na svakih 7000 stanovnika muslimana, — koliki ih je broj u Mostaru — onda bi se u čitavoj zemlji trebalo da sakupi za „Gajret" od članarina priloga, zabava i dr. prihoda, osim artikala, na 180.000 kruna, dok ta svota danas iznosi tek nešto preko 30.000 kruna. I konstatovavsi ove činjenice samo po sebi nam se govori, šta nam treba raditi. Troba rad za ,,Gajret“ ondje gdje ga već ima, nastojati što bolje unaprijediti, a ondje gdje toga rada nema nikako (a takovih mjesta imade na žalost, vrlo mnogo), što prije ga stvoriti i otpočeti. Pri tome bi se mogao uzeti najprije navedeni primjer prihoda u Mostaru kao ugled, pri čemu bi svako mjesto radilo i nastojalo, da prema razmjeru svoga stanovništva doprinese toliki prihod „Gajretu". Ovakovi eto razgovori bili bi najprikladniji prilikom sijela i sastanaka u Ramazanskim noćima, pa se ovim obraćamo na Vas, kao svjesna i rodoljubiva brata, s molbom, da se zauzmete i što više poradite na tome, da Ramazanske' noći u Vašem mjestu budu ovakve i da se na sijelima i sastancima njihovim povedu razgovori o našem „Gajretu", o toj zajedničkoj i najkorisnijoj ustanovi nas muslimana u ovim zemljama, kako bi se blagotvorni rad za ovu ideju raširio i učvrstio u svima slojevima naroda i u svima krajevima naše Otadžbine. Dragi brate, mi u Vas i u Vaše svjesno društvo polažemo velike nade i uzdamo se, da će ovaj mubarekj mjesec donijeti i Vašem mjestu pododbor Gajretov, koji će taj rad uzeti u svoje ruke i na njemu sistematski djelovati tako, da Vaše mjesto na kraju ove škol. godine pokaže prema svome broju stanovništva srazmjerno onakav prihod kakav je u.Tuzli, Mostaru, Stocu, Konjicu i drugim mjestima, gdje su Gajretovi poslovi razvijeni onako kako treba i valja. Ako budete riješili, da u Vašem mjestu osnujete pododbor, izvolite se obratiti Glavnom odboru, pa će Vam se odmah poslati uputstvo za to, pravila i sve što je potrebno. Mi ponovo izričemo nadu u Vaše rodoljublje i šaljući Vama i ostaloj tamošnjoj braći bratski mahsus selam kličemo Vam: Ramazani-šerif mubarekj olsun! Glavni Odbor društva ,,Gajreta“. P rim jedba. Radovi za „Gajiet" i njegove ideje su mnogobrojni. Napominjemo Vam nekoliko vrsta s molbom, da u tome poučite tam. našu braću, kako bi u svakoj prilici mogli da koriste našoj, opštoj stvari. a) Č l a n a r i n e . Treba nastojati, da u svakom mjestu bude što veći broj članova društva, koji će redovno, svakog mjeseca, doprinositi svoj obol na ovu blagotvornu cilj. Članom može biti i najsiro­ mašniji kao i najbogatiji, jer osim dobrotvora, koji ulažu 500 K i utemeljača sa ulogom od 200 K, imade još četiri reda članova sa mjesečnim prinosima od 2 K, 1 K, 50 h i 20 h tako, da svako može, prema svome materijalnom stanju, biti član „Gajreta". Treba nastojati, da broj članova uvijek biva sve to veći, čime će se i prihodi uvećavati. b) D o b r o v o l j n i p r i l o z i . Dobrovoljni prilozi skupljaju se u raznim prigodama: iza Bajramnamaza, na mevludima, na hadžinskim dovama, prilikom kakvih skupština i izbora, povodom svadbi, suneta, raznih teferiča i drugih sličnih prigoda. Prijatelji Gajretove ideje neka ne propuste nijednu ovaku zgodu, a da ne porade na prikupljanju kojega priloga za „Gajret". c) K a š i c e . Na darovima ove vrste najbolje mogu da porade naši trgovci, zanatlije, kahvedžije i drugi čaršinski ljudi, koji imaju ališ-veriša sa publikom. Oni trebaju u svojim radnjama da imadu Gajretove kašice i da prilikom boljih pazarija i sami što metnu u kašicu i porade, da to i mušterija učini. Naročito bi mogli dosta takovih priloga dobiti u kašice oni naši trgovci, koji rade sa stranim kućama, jer bi svaki trg. putnik, koji dogje radi prodaje svoje robe, vrlo rado priložio koju krunu u kašicu. Stoga bi bila dužnost Gajretovih prijatelja, da nastoje da svaka muslimanska radnja ima Gajretovu kašicu i da svaki naš trgovac, zanatlija i drugi ljudi iz Čaršije u tome pogledu rade i zauzimaju se. d) Z a b a v e . Zabave u korist „Gajreta" počele su sve to više uobičajavati. Za te zabave je najprikladnija školska omladina, koja bi svakih ferija po čitavoj zemlji trebala ovakve zabave prirediti. �240 Ali osim toga moglo bi se prirediti još takovih zabava, a naročito u većim mjestima, gdje ima čitaom ća i drugih naših ustanova. Stoga Vam stavljamo na srce ovaj rad koji može donijeti velike koristi. e) K u r b a n s k e k o ž i c e . Preklanjske godine je uprava društva prvi put apelovala na braću muslimane, da kožice od svojih kurbana daju „Gajretu". Taj apel nije prošao bez odziva: krekiani je od kožica društvo dobilo oko 300, a lani blizu 1000 kruna. A to je najbolji dokaz, da bi od toga „Gajret" mogao da dobije velike prihode samo kada bi se prijatelji „G ajreta“ što jače zauzeli. Mnoge hiljade kurbana se zakolju svakoga Kurban-bajrama, pa kada bi se od toga broja ma i jedan mali dio dao „Gajretu", moglo bi se računati sa znatnim prihodima. Za to bi se skupljanju kurbanskih kožica trebala obratiti osobita pažnja, kako bi se svuda megju našim svijetom poklanjanje kurbannskih kožica „Gajretu" uobičajilo. f) D r u š t v e n i a r t i k l i . Ova vrsta Gajretovih prihoda donijela je ove godine znatnu svotu od 28000 kruna prihoda. Ta svota prihoda, koju je naš elemenat doprinio indirektno, kupujući Gajretove artikle mjesto kakvih drugih, mogla bi da bude mnogo veća, kada bi se u svima slojevima našega elementa nabavljali samo i isključivo Gajretovi artikli. Cigar-ćage, šibica, safun i bez i pamuk — ovih artikala imade sa Gajretovom markom i svaki musliman bi trebao da svoje potrebe u ovim artiklima namiruje samo onim sa Gajretovim znakom. Mi stoga apelujemo na Vas i ostale tamošnje rodoljube, da u tome pravcu što bolje poradite, a naročito bi trebalo poraditi megju našom seoskom braćom i siromašnijim staležom, koji bi na taj potpomognu ovu nasu najkorisniju ustanovu. način, bez ikakvih materijalnih žrtava, mogli da Xnrn,jena. ();; 'i e r a c e movkc o iv iy x H ,v n i. — Dr. M. — „Tjiyx Kao u — B e .ia napoj, a to je cTpaiuHa pajeq. Ca c-iyxoM H3ry6nTn h PBje*nHy AVxa — to je Aoarvra j^a^an y^ap. - CjeTHTe ce caao, kojihko je rviyx qoBjeK H3.ioxceH cypoBOtf 3anocTaBA>aH>y, noACMj‘exy, noABaJHi h ApyriiH HenpnjaTnocTnMa... a ko.ihko &iy je nyTa 3oor a>eroBe Mase n skhbot y ouacnocTu! 3 aTO cy r^yxH .T>yAH m&xom cynopHn, noByqeHH, Hecopjep.'bHBn n oojaac.’biiBii, a qecTO n Bp io caMojKUBn h .iyKaBir. r .iy xofia je, A’ K-ie, jefina 04 najmenciuc mjejiecuux Mana, n Ay^OKO 3acajem y uho ikhbot HOBjeKa. nopoAime n ApyniTBa. Hie ce Ba.’sa qyBaTa. A.iri a » ce r«iyxohe mojkpmo caqyBaTH, Ba^ta HaM noHajnpuje 3HaTa, oa qera ce ona MosKe pasBnTii. O hb, nt-TUHa, qe^TO Aoaa3n Beh 04 potjen.a, itjih ce jaBKao nacjbe4cmeo 04 upe4ana — Hap thbto y CTapajnM roAHHa — ajin je MHoro BHiue c^yqajeBa, rAje ce rJiyxoha noKaace Kao noc-fceAnna Koje npojijeHe y đoJiecTH y KacRnjeM A°6y acuBOTa. A KaKo ce 6ain Ta BpcTa r»iyxohe sioace B36jehH, Ba.i»a Aa cmo Ha hhcto, oa qera ce y onniTe mohco or.iyxHyTH. Jep kba Beh to ao3hi»mo, jiaKaie heMo ce oa Te Hono.ie ctqyBaT0. ’ioBjeK- Moace orjiyxHyTn, ano uy ce PAjeroA y ™,WujeJiy, epjiy n-nu 6am u y comom y x y nojaBe kbkbc uupacjiune. Ako ce y 5KApnie.ny, aaTHCHe y^aa y ony UHjeB, Koja OTyAa boah y yHyTpaiUH>Ocr caMora yxa, a Kp 33 Kojy CTpyjn B%3Ayx, Aa Ta.iacaiben iisiaoBe ;iayK. A ko cy y caMOM yxy — HapoHHTo y 6jih;ihhh one onHe, Koja npiiMa noTpcc, Aa H3a30Be 3Byic, 6aiu Kao ona Konca Ha 6y6fby ( ,6y6pa omia ) — ohah joj unry cMeTaTH y TpeaepeH.y, a to he pehn: y a ^ cm cnpoi'ol)eH>y Tora noTpeca a H3a3nBaH>y 3ByKa. O chm Tora Mory rane 113pac.inue n y caMOM yxy H393BaTii Apaxc 11 3'ina.T.eH.e (KaTape), a bpcmchom a rHojea>e (,,npouypa y x o “). Ko, AatcJie, ocjeTn h Hajua&e TparoBe Tanax Hapac-aana, Taj Ba^ta OA«ax Aa noTpaacn erpyqHor .teK^pa. Bp.io >iecTO ocTane lOBjeK Har.iyx u sa Koje memne đoAecmu — napoKumo sapasne. T otobo cbo Aj'enje 3apa3e, a a HeKe 3apa3He 6o.iecTH spe iajcr.i Ao6a, 3aajia 3e necTO h y HyTpama,ocT yxa, Te H3a3HBajy TaMo Taice npoMjeHe, Aa 6o.i 6Chhk no HeKaAa a c jy x H3ry 6a, 6aiu a axo 3apa3y npe6o^a. HaponaTo cy 3a yom onacHe: Mpace. AH(})repuja, an(j)ziyeHua, »mapjax«, (J>pyc, 3ana.T>eH>e M03ra, na najnoc-naje Ta^) (Bpyhaq;a) a 3ayuiH.aua. C Tora Ba.T.a y cbbm thm 6o.iecTaMa oco6aTy naac«.y 06paTHTH Ha pjiyx đo.iecHHKOB n.ia ea APyr c Koje nojaBe y yxy — HapoqnTo koa Ajene. O TOsie jo Beh 6ha0 pajena, a * 11 y ja u o j Kiixaeui{u iiJiu y KamapojiHOM 3anajben>y 2K4puje.jia y zpjiy (»cnao BpaT, npoMyiwocT, oTe^eaa KpajHaun, Ae6e^a pecana a t . a .“) yxo Moae ooo^ bth a npoTonaTa, na no TAjeKaAa a orjiyxiiTa. H cto to mohco 6 nTii a y caj 'iajeBHjia, rAje ce y 3KapHje.iy, rp.iy a ^ a Hocy 3a.ieace Ty6epKy.io3a, na CBojnM npuijenaMa aaxR ith h otbop najcen, Kojn boaii as HCApajejia y yxo. A ko, A»KJie, TaKn 6ojiscHaua ocjeTe a Hajviibe upoMj^He y yxy (aa np. ntitnraH>e, 3yjaH»e, 6pyjaH»e, cajeBaftc, CTa.iaii 6ojj, aanriiBaH>e, Har.iyxoCT hta.', HCKa oAMax Tpaaco ,i>cKapcKy noaoh. UlKpo(/}yjbaeocm u myoepKyjiosa Mory 6aiu a caMo yxo 3axBaTHTa, na y H»eMy i«pjio oaSa.isHe nojaBe 03a3BaTH, a Aa ce h i ApyniM AnjejioBHMa Taje^ia a He jaBe. TaKo h. np. uiKpo(J)y^,aBa Ajcita npvio aecTO 6oA.vjy oa UVpeH>9 yxa (»to' ih hm yxo«), a 11 OApac.ia Hiicpo(j)y^.aBnH n jeKTn'iaPiin 'icmhc niTe oa yxofi‘).’be. Jora ncuiho ce jaB.-bi yxo6oA»a koa ocj6», Koje 60 iyjy inih cy 6o.ioBa.ie �OJ jfipama ( o $ u n a ) '. — Crh tu Cojecanjii aajba, Aatuie, h Ha yxo Aa npnnaae. H to Bek 3HaTe, Aa ce o% ymne Macmu, nepymu, arnja u apyee MMucmofie yqnHH Kao neicn nen y yBy, Te ra no rAjenaAa TaKo 3aTHCHe, Aa ce HeKo BpnjeMe 3ar.iyxHe. ULra BHiue, He caMO Aa oa Tora mojkc npiiBpeucHo 3aiviyxHyTH, Aa y6p3o h oneT npOHyje, nero Moace 6am h o3ohji>ho očojihth, na <yiyx n cbcbhm 03 ry 6iiTn. Ko, Aatuie, He Tpaacn noMokn, hhm ce y yxy HiU'OMH.ia toahko HennCToke, Aa My oa Tora orjiyxHe Taj ce MOHce .i>yTo KajaTn: — uoaee oa Tora n cacBiiu or.:yxHyTn. Ciapo je ncKycTBO, a » h y x o Mome ua3encmu, na oa Tora 060.11010. HMa BeoMa ocjeTJLHBHx ocofia, Koje h . up. OAMax Ao6njy 6o.ione h ciijeBan>e y ymmia, hhm nx Majio ja ie yxBaTH x.iaAHoja CTpyja Ba3Ayxa, BjeTap hjih KaKBa npoMaxa. A hito je jom oaoii.tnuje: — necTo He npo^e caMO Ha TOMe, Hero ce y 3 ciijcBaite n 6o.ioBe pa3Bnje y Ha3e6jioM yxy n Koja 0360.,’bHHja đo^ecT — TaKO, Aa oa H>e Moace n orjiyxHTa. HapoiiiTo ce mojkc tq aotoahth ocjeT.T>HBHM H pa3H>e»ceH0M ocoSaMa, Koje ce u HajMaH>er Bjerpuha 4ypajy, na Tora paAti 0 cyBHine Ton.ie — Aaiue, oco6asia Koje h. np. 3hmh yin0 noBe3yjy ii Ae6ejjbm my6apaMa noKpiiBajy, n.ia y H>oMa y sarpnjaHiiM npocTopojaMa cjeAe; Koje h .^oth yuia naMyKOM 3aTHCKyjy; Koje ce jaKO 3Hoje htaH eofla Moace y yxy u3<i3BaTn Tane npoMjeHe, Aa 3ar^yxHe, h.ih 6am h 0360^.110 060.10, aKo y a e ra 3a^e — h. np. npH yM0 Baay, Kynaay, 3an.T.ycKHBaK.y 0 t . a M0 Ty BOAy y yxy, bctbhb , oAMax ocjeiBMo, na ce TpyAHMO, Aa ce noAecHBM nOKpeTHMa (h . np. noACKaKHBaiteM Ha jeAHoj ho3h ) oito npnje n>e onpocTHMo, a.10 no rAjeKaAa y tomo He ycnHjeMo. Y Tanoj npu.uin0 ocTane oHa y yHyTpanift0CTH yxa no hcko^hko AaHa, Aa Han Aocatjyje u3a3BBajykH 3yjaH>e, nnniTaH.e, 6pyjaae h t . a -, a no HCKaA 6am 0 r.iaBo6o.’i>y. lio TAjeKaAa Aolje n fl° o360A>H0j 0 x nojaBa, a no HeKaA 6am h ao ynopHax yuiH0 X 6ojiecT0, oa KojHx ce Moace 0 orjiyxHTH, ano ce 3a BpeMCHa He noTpaaca jteKapcKa noMok. y tbkhm npn.iHKaua Moace ce 0 to acchth, Aa BOAa CBojoM CHaroM hito y yxy noBpnjeA0 — pennMO kba ko He3roAHo ca BHC0H6 y pnjeKV r.iaBaiKe ckohb, HA0 KaA Kora koJ h cHaacaH Ta.iac acecTOKo 3anA>ycHe h t. a - Hajnoe.inje Moace BOAa 6htb h HenocTa, na cbo] om HeiHCTokoM n KJini^aMa y H>oj H3a3BaT0 y yHyTpaniH>ocTH yxa npoMjeHe 036hji>HHje npnpoAe. C ia p o je 0CKycTBo, Aa ce y x o Mome noepuje^umu u y fla p o M , nompecoM tu iu flpyzoM kojom epcmoM ja u e ciuie. 3aHaHHje ohhx 3aH aia, rAj© ce Jiyna h . np. KasaBi/aje, 4>a6pBHK0 paAHHnn, Kojo cy HenpeciaHo y ne.uiKoj h.10 jiapMH, nerake o r^ y x e Hero x p y n i. H cto Tano Moace ce r.iy x o k e nem ke Hakn koa Tonvnje Hero koa A pyrnx BojHHica. — H 3ayuiKa hah kyuiKa Moace 6hto tbko cHaacna, Aa oa h>o yxo ho caMO „3aminiTH“ n 3aMyxHe, n ero 6am H 0360a ,ho 060.1U 0 cacBHM or.nyxHe. — Y n rp n 0 HecTam^iyKy 3aA0icnajy Ajena ce60 0.10 CBojHM APyro- BHMa CBaKojaKe uiH.taTe npeAMde y yxo (ycyKaHy xapTHjy, nepo, Apaca.’Le, o.ioBKy 0 t. a ), na h Ha raj naiHH Mory yxo TaKo noBpnjeAHTH, Aa Hajnocjinje nponaAHe. — H cto TaKo AemaBa ce, Aa Ajena ce6a chaom h.ih caylajHO ykyuiBy y yxo KanaB CHTan npeAMOT — h. np. l)0HkyBy, cjPM6HKy, Kyr^iHny h t. a* — 0.10 Aa cbomo Apyry 3acny yxo 3eMA«oM, npanmnoM, nnjecKou, nenejioM 0 t. A- — Tano, Aa My y yHyTpauiH>0CTH yuiHor Kanada ocTaHe OHO CTpaHo mje.io, Te ra Bpnjeka. — lio rAjeKaAe yke 0.111 y.ieTii uito hciibo *ioBjeKy y yxo (h. np. yxo.iaMsa, 6yxa, 6y6nna, Myxa), na 0 to Moace 6hth 3a c.iyx onacHO, aico ce 3a BpeMeHa He H3BaA0. Hajnocjmje ce Moace acchth, a» Ma i’Aje y cnojbamifceM yxy mmo „na 3flpaeo“ saMemne u paszHoju, na Aa oHAa Ta rnojHHua y yHyTpaniH.ocT yxa npo6nje. THoj, HapaBHo, pasjega oko ce6e, na ano 3axBaTii 6aui OHe AHje^ioRe yxa, kojh cy aa c.iyx HajnoTpe6HiijH, eTO Hecpeke. M y tbkhm c.iyiajeBHMa mojse HOBje« orjiyxHyTH, axo 3apaHa ne cnpnjeHH, a» ce THoj y yxo He 03^ nje. n3ApaBA>e . Narodne umotvorine. Mujasa i njegova ljuba. Muji mila sa sela djevojka, Muji mila, a! rodu nemila. Sam je prosi, sam je dvoru vodi, Sam je knije, sam je prstenuje. Nije prošla ni godina dana, Razboli se mlada nevjestica, Razboli se čedo ragjajući. Od svekrve vode zaiskala: „Svekrvice, po Bogu majčice, Daj mi kapcu studene vodice! Ne bih li se s čedom rastavila!" „Ne dam, bogme, moja nevjestice, Ko te vodi, nek te vodom poji!" Od zaove vode zaiskala: „Zaovice, po Bogu sestrice, Daj mi kapcu studene vodice!" „Ne dam, bogme, mlada nevjestice, Ko te vodi, nek te vodom poji!" Od djevera vode zaiskala: „Moj djevere, moj almas-prstene, Daj mi ka^cu studene vodice!" To je djever nevu poslušao, Pa uzeo srebrenu maštrafu I on ode u drugu odaju, Da nalije studene vodice. A1 za njime ostarjela majka: »Prolij vodu, moj premili sine! Umrije ti mlada nevjestica!« �I on proli studena vodicu, Pa se vrati nevi u odaju. U to doba Muio u odaju, Kad ga vidje sa dušeka ljuba, Ona njemu tiho govorila: „Srce, dušo, moj mladi Mujaga, Daj mi kapcu studne vodice! Kad Mujaga r’ječi razabrao, I on uze srebrenu maštrafu, Pa on ode u drugu odaju, A1 za njime ostarjela majka: „Prolij vodu, moj premili sine, Umrije ti tvoja mila ljuba!“ Kad to čuo mladi Mustafaga, Baci na tle srebrenu maštrafu, Pa se vrati ljubi u odaju, Al’ mu ljuba s dušom se rastala. Kad to vigje mladi Mustafaga, U njemu je živo srce puklo, I umrije žalosna mu majka. Zabilježio: Mustafa Sadiković, Janja. Salko Dolanđžlja i sirotan Alija. Knjigu piše Salko Dolandžija, A na ruke svom rogjenom babi: „Čuješ mene, moj rogjeni babo, Zaprosi mi Avdagino zlato!“ To je babo jedva dočekao, Pa on ode kuli Avdaginoj I isprosi Avdagino zlato. Svadbu čini tri nedjelje dana, A1 mu nema Salke iz Doljana. Naturi se sirotan Alija, Pa isprosi Avdagino zlato. Svadbu čini tri nedjelje dana, U ta doba Salko iz Doljana. Kol’ko ga je majka poželjela, Na vrata je pred njeg išetala, Ne pita je Salko Dolandžija, Ne pita je: šta mi radiš majko? Već on pita: šta mi radi zlato? Odgovara ostarjela majka: »Zdravo j’ zlato, al je u drugoga, U drugoga, pobratima tvoga, Pobratima sirotan Alije« To je Salki vrlo teško bilo, Pa s’ udara rukom po koljenu, Pukoše mu mor dolam čakšire. Pa on ode u šikli-odaje, Pa uzima nože okovane, A na rame pušku granaliju, Pa on ode svome pobratimu, Pobratimu sirotan Aliji. Kad je došo kuli Alijinoj, Meće stublu uz visoku kulu, Pa se penje do džamli penđžera. U odaji gori vidjelica, Pred njom pobro zlato milovaše, A to Salko i gleda i sluša. Progovara sirotan Alija, Progovara Avdaginom zlatu: „Šta je tebi, Avdagino zlato, Pa si tako nujna, nevesela? Odgovara Avdagino zlato: »Ja sam mlada davno isprošena, Za dragana Salku Dolandžiju, Zato sam ti nujna, nevesela. To je Alji vrlo mučno bilo, Pa udara Avdagino zlato, Udara je rukom po obrazu. Kako ju je lasno udario, Dva joj zuba mladoj pokrenuo, Padoše joj u mehkano krilo, Ciknu, vrisnu Avdagino zlato, A spominje Salku Dolandžiju. A to Salko i gleda i sluša. Pa on skida svoju granaliju, Pa on pušci ’vako progovara: »Šarko puško i otac i majko, Nemoj mene vatrom prevariti, Za oko te ni moliti neću!“ Puče puška ne ostala pusta, Ne pogodi sirotan Aliju, Već pokraj njeg Avdagino zlato, Megju oči, gje joj dukat stoji. Pade zlato u mehke dušeke. Kad to vigje Salko Dolandžija, On udara rukom u džamove, Sasuše se sićahni džamovi, A ulazi Salko u odaje, Pa se maša noža okovana, I udara svoga pobratima. Kako ga je lasno udario, Na nožu mu srce izvadio, Na kamzama bijele džigare. Pade Aljo u mehke dušeke. Kad to Salko l’jepo razgledao, On govori mrtvoj zlati svojoj: »Zlato dušo, slagja od šećera, Zar je ’vako od Boga sugjeno?« To izusti pade na odaju, Od jada mu srce prepuknulo. Kad je sutra b'jeli danak svano, Tri dženaze iz kuće izašle: Jedno bješe Avdagino zlato, Drugo bješe Salko Dolandžija, Treće bješe sirotan Alija. Prihilježio: Ahmed H. Alijagić, Gračanica. �243- L istak. Književne i kulturne bilješke. K n již n ic a p r o ti alkoholu« (uregjuje A. Štam­ par) Primili smo 4. svezak ove korisne knjižice pod nas­ lovom »Al kohol i dijete®, koju je napisao poznati stručnjak i pisac mnogih popularnih rasprava o higi­ jeni dr. Fran S. Gundrun. U ovom svesku je iznesen gotovo sav znanstveni materijal o tom predmetu. Uz to. je sve pisano popularno i razgovijetno, da će i ovaj svezak upravo dobro doći našem narodu. S obzirom na njegovu važnost, ne bi smjelo biti škole, koja ovoga sveska ne bi imala, a i naši učitelji trebali bi, da ga pomno pročitaju i djeci u pamet usade. Svezak opsiže 64 strane, a stoji samo 10 filira, 100 komada stoji 5 K, 50 komada 3 K, a 10 komada se dobije za 80 filira. Naručbe, pisma, te novac sa odgovarajućom poštarinom šalje se na Ivana Ištvanovića, Zagreb, Jurjevska ul. 14. i to za izdanje latinicom, a za iz­ danje čirilicom na dr. Milana Kostića, Mitruvica, zemaljska kazniona. P is m a n o d b ra n u m u slim an sk o g že n sk in ja . Tako se zove knjižica, koju je izdalo uredništvo lista »Muallima«, a koja nosi ime autorice Safije-hanume, u našoj javnosti do sada nepoznate spisateljice. Mi ćemo se po mogućnosti malo opširnije po­ zabaviti ovom knjižicom. mjK Gajretov glasnik. Društuene vijesti. I r t i h a l i d a ri- b e k a . Iz Tešnja smo dobili tužnu vijest, da je naš prijatelj i saradnik Adil ef. Galijašević, svršeni učenik šeriatske sudačke škole na 12. o. mjes. ispustio svoju plemenitu dušu. Merhum Adil je bio u cvijetu mladosti i tek što je završio svoje nauke i spremio se da ugje u život, ali ga teška i neizlječiva bolest -- zapaljenje mozga — zapriječi, uništivši njegovu snagu i pretrgnuvši niti njegova života. Neumitna smrt oborila je sve one ideale, koje je merhum zidao i porušila lijepe nade njegovih srodnika, prijatelja i poznanika, koje su od njega očekivane. »Gajret« je u merhumu izgubio svoga vrijedna saradnika i iskrena prijatelja Gajretovih ideja, pa se ovim iskreno pridružujemo njegovim srodnicima, pri­ jateljima i poznanicima, koji ga oplakuju i molimo Svevišnjega, da podijeli rahmet njegovoj dobroj duši. Rahmetullahi alejhi, rahmeten vasiahl P o s ta o č la n iitem eljaČ . G. Vasifbeg Bišćević, poznati narodni prvak sa Krajine i narodni poslanik u zemaljskom i vakufsko-mearifskom saboru pristupio je »Gajretu« kao član utemeljač i položio utemeljački prinos od 200 kruna. Živio svjesni i rodoljubivi Vasifbeg, koji neka bi poslužio primjerom i ostaloj rodoljubivoj i imućnoj braći muslimanima. H obu BAanoBK yTeMeji»a,iH. 3a TajpeTOBe vjiaHOBe yTeMej£,ave npiijaBH.ia cy ce: Myxaiie,a, X. CMaii.ionuh H3 HajHmia n Mexo ^pKah, veMaTČaraa 03 yMoji>aHa KO# K ottim a, JKhbimh cBjecHH poAo.'£>y60, icojn yMejy unjemiTii 3Banaj OBe Harne KopncHe Hapo^He ycTaHOBe. y npnMjep obhx po^oJi>y6a 6h ce Tpeća^a yivieflam h octbjih nMykHii Hauin J&yAH- HapovuTO je 3a HCTaKHyTH Kao yrjieA h npnMjep mue CBjecHora TeacaKa Mexe TIpKuka, kojh je r&mko y CBOMe 3a6iiTHOM Ma^ioM cejiy npnje ocjeTno jby6aB npeMa narneM KyjnypHOM noAH3aH>y n e ro .iu MHore inexep.mje, Koju ce KO'ie po^oJBy6jL6M H HCJraMiijeTOM. JKhbho Mexo /[pKnk! Nadalje je odbor „Islamske kiraethane" u Gradačcu upisao za člana utemeljača spomenutu kiraethanu i položio prvi obrok članarine od 25 K. Živili svjesni članovi odbora ove naše čitaonice i bili pri­ mjerom i ostalim upravama čitaonica i drugih islam­ skih ustanova u našoj zemlji. Isto tako je pristupio „Gajretu" kao član ute­ meljač H. Salih ef. Hadžiegrić član vakuf, mearif. sah. odbora i šerijatski sudac u Vlasenici, ■položivši odmah dva obroka članarine. Živio prijatelj narodnog napretka! G ja č k e z a b a v e u k o r is t „ G a jre ta " . Ove godine je naša školska omladina pokazala više interesovanja za naš »Gajret« nego li inače. I to je dakako donijelo dobre rezultate. Zabave, koje je omladina priredila u pojedinim mjestima naše otadž­ bine u korist »Gajreta«, donijele su do sada lijepa prihoda našem društvu, a nadati se je, da će ti prihodi do kraja ferija, biti još veći, jer će se još nekoliko ovakovih zabava održati. Do sada je naša školska omladina priredila Gajretove zabave u ovim mjestima: u Mostaru, Konjicu, Stocu, Gacku, i Livnu, a ovih dana su zakazane za­ bave u čapljini i Derventi, a za izvjesno će biti za vrijeme Ramazani-šerifa priregjene zabave još u ko­ jem mjestu. Tako će, nadamo se, ove omladinske zabave donijeti znatna prihoda našem „Gajretu", a taj prihod će biti u toliko značajniji što on dolazi od rada i nastojanja naše svjesne omladine. N ove p o tv rd e . Glavni odbor društva je zaključio, da dosa­ dašnje potvrde članarinske ukine, a da na njihovo mjesto uvede druge, praktičnije. Te nove potvrde imaće tri primjerka. (Prvi će se ispunjavati, a druga \ �dva će izlaziti kao kopije ispod inđigo-papira), od kojih 440 K l lO, broj 226 K 1, broj 450 K 140, broj 223 će prvi ostajati kod pododbora (povjerenika), drugi će K — 58, broj 217 K 140, broj 451 K 1’43, broj 218 se izdavati članu, a treći se slati prilikom obračuna K 1*80. Hasan ef. Omanović bankovni činovnik u Trezajedno sa novcima glavnom odboru. Ove nove potvrde su praktične naročito radi binju poslao je K 8'60, koju je svotu sakupio prili­ kom prvog sokolskog sleta u Trebinju. toga, što će one moći pododborima i povjerenicima služiti kao knjiga članarina, a osim toga će otpasti i Ibrahim Otočanin bilježnik u Višegradu poslao dosadašnje ispunjavanje iskaza, za glavni odbor, jer je K 70'— (V* za Gajret a */s za Gajretovu sofru) koju je svotu sakupio prigodom konstituisanja novog će mjesto toga slati potvrde. Ove potvrde će imati četiri vrste, prema vrstama gradskog vijeća. Priloge darovžše: Alibeg Teskeredžić društvenih članova, a u tekstu će im biti označen K 20, Leopold Flambah K 5, Pavle Branisavljević K 10, Ragibeg Borovac K 10, Salamon Baruch K 10, prinos i red. Kao primjer kakve će biti potvrde iznosimo ovu Bogdanović Pero K 5, Šećeraga Mezildžić K 5, Čen gić Dervišbeg K 5, od koje svote pripada za Gajret jednu II. reda. K 35 a za Gajretovu sofru K 35. -g Islamsko društvo „Ihvet" u Vitini poslao je je­ Br.___________ ra jpeT — Gajret. dan dio prihoda od zabave u iznosu K 10-—. Gosp. Pododbor društva Gajreta u Čapljini poslao je platio je 1 K kao članarinu drugog reda za mjesec K 36'94 i to: K 3'50 sakupljenih na glavnoj skupštini tam. muslimanskog zanatlijskog udruženja a ostalih K 3320 darovali su članovi „Gajreta" mjesto posjete Blagajnik: Povjerenik: zabave. Hamid ef. Fazlagić iz Čapljine položio je GajČ e k o v r a v e z a s a „P o št. Š ted io n ico m * . »Gajret« je stupio u fcekbvrtu vezu sa »Poštan­ retu K 7698 od zabave priregjivane u Čapljini ('/, prihoda/ skom štedionicom«, pa se stoga obraća pažnja po­ Ahmedaga Novalija trg. iz Sarajeva darovao je vjerenicima i pododborima društva, da će se uplate za „Gajret14 odsele vršiti tim putem mjesto đasadaš- K 1. mjesto brzojavne čestitke Mehagi Kučukaliću iz njim uputnicama. Pododbor i povjerenici će dobiti t. Brčkog prilikom imenovanja mu za načelnika. Zuhdija Hasanefendić iz Vlasenica poslao je K zv. uplatne listove (Erlagscheine), koji će im služiti mjesto dasadašnjih uputnica i polag kojih će polagati 5, mjesto odgovora prijateljima koji mu čestitaše novac kod mjesne pošte. Ove uplate će biti bez ika­ ženidbu. Hafiz Mehmed ef. Jakić apsolvent šer. sudučke kvih troškova i njima će biti veoma olakšano šiljanje škole (sada u B. Dubici) poslao je K 1210, koju je novaca na glavni odbor. Nu glavni odbor će, prilikom razaŠiljanja spo­ svotu sakupio na izvanrednoj skupštini tam. islam, menutih »uplatnih listova« dati povjerenicima i pod­ kiraethane održavanoj 28. o. mj. Salih Šahinagić uč. vel. gim. u Sarajevu (sada odborima detaljnija uputstva o manipulisanju ovom na Kiseljaku) obećao je sakupiti K 10, te je svoje vrstom novčanih pošiljaka. obećanje ispunio i prilikom zabave muslimanske na Kiseljaku sakupio K 12. Muharem ef. Midžić, učitelj u Banjoj Luci po­ Javne potvrde. — Darovi. slao je K 10 60, koju je svotu sakupio prilikom suneta „Zrno po zrno pogača". kod Ahmed Hafiz ef. Beglerbegovića. Priloge daroHamidbeg Herenda poslao je K 5*10, koju je vaše: Salihaga Karahasanovič K 3, Hamdijaga Afgan svotu sakupio prilikom održavanja glavne skupštine K 2, po K 1: Muharem Midžić, Ago Sezanić, Husein tam. musi. čitaonice. aga Horozozić, Salih ef. Bajagilović, po 50 hel: Mujo Odbor muslimanskog sokolskog društva u Ne- Ključanin, Ahmed Beglerbegović i Muhamed ef. Alivesinju poslao je K 7'30 od dobrovoljnih priloga, koje hodžić 60 hel. dadoše po K 1: Mehmed beg Bašagić i Ismetaga Nail ef. Trepić iz Konjica poslao je K 14 32, Šišić; Abas ef. Salahović l ' K; po 40 hel: Muhamed koju su svotu sakupili N. Trepić, Hasanaga Pirko i ef. Muftić i Muharem Konjalija; po 30 hel: Džemil Salihaga Drače prilikom održavanja dječijeg imtihana ef. Kolaković, Arif ef. Tanović, S. Čelebić i A. Tre- Priloge darovaše: Familija Mujage Drače K 3'20, po bović; po 20 hel: Muharem Handžar i Husein Gruda. K 1: N. Trepić, H. Pirko, Bego H. Alagić, Mujaga Alija Čelar tipografski mašinista u Mostaru da­ Drače i Mujo Čepić, Smailbeg H. Huseinovič 52 hel. po 50 hel: Salihaga Drače, Omeraga Čorović, Dervišrovao je K 1. Ćašif ef. Mulahusić povjerenik Gajretov u Brč­ aga Ljubušić, Suljaga Nuhanović, Ali ef. Salihkadić, kom poslao je iz tam. kašica: broj 222 K 225, broj Šukrija Repovac, Emim Begtašević Hasan ef. Džebo �i N. N. po 40 hel. Hafiz Abduselam, po 30 h: Suljo Omer ef. Udovičić muallim u Podlugovima sa­ Jugo, po 20 hel. Abdaga Arnaut i Ahmed Kadić. kupio je za Gajret i Muallimsko društvo K 13.66, od Salih ef. Tomić brico u Sarajevu darovao je K koje svote je poslao V* „Gajretu" 6.33 K. Ista je svota 3‘— „Gajretu" mjesto brzojavne čestitke M. Uvejsu, S. sakupljena prilikom dove na Hrasnu (kod Visokog). Alečkoviću i I. Hadžiomeroviću prilikom položenja Avdaga Dizdar povjerenik Gajretov u Kotor-Vaispita. roši poslao je kod sakupljenih prilikom činovničkog Asim ef. Hafizović šer. vjež. u Mostaru položio teferiča K 8.86. Priloge darovaše: Omer ef. Suša šeje „Gajretu" K 370 koju je svotu sakupio prilikom bo­ riatski sudac K 6.66, te Adem Šehović K 2.20. ravka u Siebrenici (u veselom društvu). Priloge daMahmut Alihodžić iz Stoca poslao je K 10.— rovaše: po K 1: Bećir ef. Ibrahimagić veleposjednik Gajretu, koju je dobio od jedne oklade. i Hasanaga Efendić veleposjednik oba iz Srebrenice, Metilj Mehmed Alija iz Čapljine poslao je Gaj­ H. Abdaga Nalić iz Srebrenice 40 h., Hasan ef. Efen­ retu K 14.87 koju je svotu sakupio prilikom svadbe dić trg. iz Srebrenice 50 h. J u su f Abdurahmanović Ibrahima Fazlagića. iz Srebrenice 40 h. Milutin Vujadinović trg. iz Sre­ M. Ibrahimpašić iz Bileća poslao je K 2.33, koju je svotu sakupio prilikom konjske trke. brenice 20 h. i Salih Saltović brico 20 h. Muharem Huseinbegović iz Kupresa (uč. velike Mahmutaga Mulalić trg. iz Livna poslao je K 311'— koja je svota sakupljena u svatovima za realke u Sarajevu) obećao je sakupiti K 10.— priloga „Firdusov mearif. fond* prigodom udaje Sabrihanu- te je svoje obećanje ispunio i naznačenu svotu poslao. Salih Alikadić iz Kladnja (uč. vel. gimnazije u me Firdus, kćeri rahmetli Alibega za Osmanbega Tuzli) sakupio je prilikom ferija na dovi u Pećini Gradaščevića iz Gradačca. (kot. Kladnja) K 17.83 i K 4.20 sakupio u Kladnju. Alija Muranović povjerenik Gajretov iz KulenPriloge u Kladnju darovaše ova gg. po 1 K: N. N. Vakufa poslao je Gajretu K 11.—, koju je svotu sa­ kupio prigodom svadbe Hasanage Saračevića. Priloge S. Alikadić i Mujo Aličević; Suljo Ćato 40 h; po 20 h: Abdullah ef.Abdibegović, Uzeir Čandžić, V.Savić i N.N. darovaše po 2 K: Dervišaga Saračevića, Alija Burzić Sulejman Čečo iz Foče (uč. trg. škole u Sara­ i Mujaga Duraković; po 1 K: Muharem Šehović, Ahjevu) poslao je K 23.21 Gajretu, koju su svotu saku­ medaga Muzur i Omer Beganović; po 40 h: N. N. i pili gjaci: S. Ćećo, Rasim Kršlak i Osmo Rašidkadić N. N.; N. N. 20 h. megju muškenjem i ženskinjem na svadbi Ahmed ef. Salih Borovac činpv. položio je 450 K dobr. Rašidkadića pravnika u Foči. priloga, koje darovaše po 1 K: Aleksander Kostić, Mehmed ef. KozarČanin povjerenik Gajretov u Mihajlo Rašić, Zijabeg Krupić, H. Hamdija lsakagić Cazinu poslao je K 58 67 od zabave priregjivane dne i sakupljač 50 h. 24. pr. mj. u Cazinu. Asmibeg Paloš veleposj. iz Sarajeva poklonio Dobrovoljne priloge su darovali ovi prijatelji je Gajretu jedan dio kamata što je dobio na uložnu našega napretka: Ispostava privilegovane zemaljske glavnicu u iznosu od 38.50 K. banke iz Bihaća K 2 0 .- ; Adolf Chlonpek gruntovIzet ef. Sarajlić, upravitelj osn. šk. u Ustikolini nićar u Cazinu K 5.—; po 2 K: Arop Lidjan iz Lid(kot. Foča) poslao je K 18.75, za „Firdusov fond" koju jana, Alaga Muhamedagić iz Skokova, N. Sudčević, je svotu sakupio prigodom godišnjice smrti merhum Nazif ef. Topić, Mehmed ef. Topić> N. N. Aleksander Alibega Firdusa. Priloge darovaše: I. Sarajlić K 3.30, Todorović kancelist, Murataga Alagić podnačelnik, Mustafa ef. Rahmanović K 3.—; po 2 K: Azizbeg Meho Badić cipelar, Jovan Bilbija, Miloš Grgić ausČengić i Dervišbeg Čengić; po 1 K: Huseinaga Baj- kujtant, N. N., svi iz Cazina. Mehmed Dželalagić te­ raktarević, Ahmed ef. Mulabdić, Hrustanaga Muković, žak iz Ostrožca, Alaga Badić iz Gnjilovca, Mile BoHadžanaga Džano i Nikola Mazić; po 60 h: Smail- gunović iz Vrela K 1.20; po 1 K: Hasanaga Sulejbeg Čengić i Ahmed spahija Borovina; po 40 h:Su- managić trg. iz Velike Kladuše, Ćamil Zarifović, Veljko Ijaga Omerbašić, Avdaga Šukalo, Mujaga Kunovac, Avramović porez, oficijal, svi iz Cazina, Marko N. Ahmedaga Gradišić i Salihaga Delahmetović; Zulfibeg Ilija Ingjić porezni vježbenik u Cazinu, Osman Hadžalić iz Slatine, Ibrahim Džaferović iz Glogovca. Čengić 30 h i Murataga Kunovac 20 h. Mahmut Avdić iz Plane kod Bileće poslao je K 7.50 Ibro Aličajić iz Tržca, te Hasan Bašagić cO h. Hafiz Abduselam ef. Džumhur predsjednik pod­ koju je svotu sakupio prilikom ženidbe sina mu Osmana. Priloge darovaše po 1 K: Bušaga Avdić trg., Mah­ odbora Gajretova u Konjicu položio je Gajretu K 183.92 I to: od zabave priregjivane dne 5. o. mj. u mut Avdić, Osmanaga Avdić. svi iz Plane i Mehmedaga Bžubur iz Gacka; Bećiraga Avdić iz Plane 83 h- Konjicu K 171.32 te K 12.60, koju je svotu sakupio Avdaga Gjapo iz Plane 60 h; Arifaga Gjapo 50 h. Islambeg Agić u Bjelimićima. Salihaga Šehaganović iz Travnika darovao je po 40 h: Hanuma Ibre Avdića, Hanuma Osmana Avdića, Sejda Avdića i Suljaga Avdić Mujagin; svi iz Gajretu K 3'— povodom postignutog sporazuma izmegju muslimanskih stranaka i Salihaga Prušćo K 3 Plane. �246 Na svršetku sjednica vakufsko-mearifskog sa­ bora, položila su ova gospoda kao svoje dnevnice Gajretu: Hafiz Sulejman ef. Šarac reis K 69.74 Mahmutbeg Fadilpašić K 39.86, Dervišbeg Miralem 10— Hamdibeg Džinić K 29.86. Hamid ef. Svrzo pravnik položio je K 5.10, koju je svotu sakupio Dervišbeg Čengić megju prijateljima na Kiseljaku. Salih ef. Tomić berber u Sarajevu položio je je K 2.60 koju je svotu sakupio u veselom društvu u Visokom. Sakib ef. Korkut položio je iz kašice br. 478, koja se nalazi u vakufskom ravnateljstvu, K 31.06. Ćašif ef. Mulahusić povjerenik Gajretov u Brč­ kom poslao je K 100, koju je svotu darovao Mehmedaga Kučukalić povodom zasijedanja na načelničku stolicu u Brčkom. U Livnu je održala srednjoškolska omladina muslimanska i katolička „Pučku svečanost", od koje Vs čistog prihoda lula namijenjena Gajretu pa je do­ nijela K 109— prihoda. Neka je čast, hvala i priznanje svima prilagačima ovih humanih priloga. Natječaj. Glavni odbbor-»Gajreta« objavljuje, da će za ove škol. god. (1911/12.) podijeliti jednu stipendiju iz »Firdusova mearif. fonda«, na koju mogu kompetovati oni valjani a siromašni učenici, koji će pohagjati Šer. sudačku školu u Sarajevu i obvezati se, da će po svršenoj nauci nastaviti studije na »Darul-fununu« — »Dinijje-šubesi« u Carigradu. Izabrani Gajretov štipendist biće smješten u in­ ternat spomenute škole, gdje će mu se plaćati čitava opskrba. Molbe treba poslati do konca Ramazani'šerifa na glavni odbor. U h v a tio g a z a r i j e č : — Bankir (novomknjigovogji): — Iskreno da Vam kažem, milije mi je, kad su moji Činovnici oženjeni. — Tako, pa onda molim vas, dajte mi važu kćer. Iz škole. U čitelj: — Koliko Je u jednome danu sati? U čenik: — Dvadeset 1 pet. U čitelj: — Kako dvadeset i pet? Zar si zaboravio, da sam jučer o tome govorio i kazao, da jedan dan imade 24 sabata ? U čenik: — Jest, to ste jučer kazali, ali ste danas rekli, da je dan postao duži za čitav jedan sahat. O z b ilja n čovjek. G im n asista : — Gospodjice, zašto vi nećete, da saslušate moje ljubavne izjave? Ta ja sam ozbiljan čovjek . . . jučer sam počeo da pušim kroz nos. Poruke i odgovori uredništva. S a l k o M u l a h a s a n o v i ć , B. B r o d . — Želji Vam ne možemo udovoljiti, jer ovo je nov prevod, koji šš prvi put štam pa — odlomak po odlomak — u „Gajretu". Kad stvar bude potpuno prevedena i otštampana, možda ćemo je izdati zasebno — na za­ htjev čitalaca. Selam! M. G. — „Stara priča" i ako je dosta zgodna stvar, nije za naš list. Uzrok ćemo Vam reći us­ meno, kad se navratite u našu redakciju. Pošaljite što drugo! Selam! A. B-ć. — Ova stvar Vam nije ni za štampanje, a kamoli još za honorisanje. X. — Bpjio kejio pa^o uphmhtii aothuhu upoBo^. I l3Bo»mTe naH ra caiio aocjiaTH. Ce^an! I. Ed. — Ne možemo prihvatiti Vašega predloga u pogledu otvorenja one nove rubrike u našem listu. Ovakve stvari mogu da se uvrste kao članci lista i mi ćemo rada uvrstiti svaku stvar, koja bude zgodna i prikladna za naš list. Ovo što ste nam poslali ne svigja nam se. Selam! K broju 164./142. i. H. Sale i dosjetke. S i g u r n o s r e d s t v o : — Strogi profesor pitao na ispitu medicinara: — Koji su lijekovi da se čovjek dobro oznoji? Kandidat izregja sve što je znao, a na to ćc reći pro­ fesor: — Ako ne pomogne to, šta ćete onda? — Onda ću ga poslati vama na ispit, — odgovori gjak — budite sigurni, da će se oznojiti. To z a Bj u t r a . — U jednom puku narednik izdao zapo­ vijest, da svaki onaj ko se opije, ima sjutra dan doći na raport. Poslije nekog vremena javi se kaplar: — Gospodine naredniće, javljam vam, da sam juće bio pijan. — Ali ti si i danas pijan, reče narednik. To ću vam sutra javiti — odvrati nato kaplar. Sarajevo, dne 28. jula 1911. Natječaj. Školska godina 1911./I912. počinje na ovdašnjoj šeriatskoj sudačkoj školi na 7. oktobra 1911. godine. Za rečenu će se školu podijeliti nekoliko bes­ platnih mjesta, i to u prvom redu onim aspirantima, koji su svršili najmanje I. godište šerijatske sudačke škole o svom trošku. Besplatna mjesta, koja iza ovakovih aspiranata preostanu, podijeliće se onim kandi­ datima, koji steku na prijamnom ispitu za I. godište najbolju ocjenu, a uz to budu siromašni. Ostali pitomci, koji možda budu primljeni u I. godište, mogu �247 dobiti ovakva mjesta istom nakon jedne godine, pošto Iskaz dokažu, da su u nauci dobro napredovali, dakle počet­ dobrovoljnih priloga na Gajretovoj zabavi u Mostaru, koju kom II. godišta. je priredila muslimanska srednjoškolska omladina na dan 1. augusta 1911. godine. Ostali kandidati, koji udovolje na prijamnom ispi­ tu, primaće se kao takovi pitomci, koji će za opskrbu Dobrovoljne priloge darovaše: Po 10 K: Musli­ (odijelo se isključuje) plaćati mjesečno od prilike 50 mansko trgovačko udruženje u Mostaru, Filijala Ze­ (pedeset) kruna. Takogjer mogu biti primljeni u zavod maljske banke u Mostaru, Hrvatska centralna banka, i vanjski pitomci, koji će se brinuti za svoju opskrbu Srpska banka u Mostaru, Srpska banka Sarajevo, Diz­ dar Muhamed eff. profesor gimnazije, Ljuta H. Derviš, izvan zavoda. Kakvo je osposobljen je potrebno za primanje u eff. vjeroučitelj gimnazije, Marczel Artur pl. okružnik, gornji zavod, to sadržava § 6. štatuta šerijatske su­ Deftedarević lbrahimbeg kotarski predstojnik, Bockendačke škole (Glasnik zakona i naredaba od godine heim divizioner, General-Festungskommandant Mauder, 1887. str. 60.) pri čemu se primjećuje, da će se oni Drače Ibraga trgovac, Haramy hotelir, Mandelbaum molitelji, koji su svršili donju gimnaziju, pri primanju Josef, Rosenfeld Moritz, Budimir Ilija, Papo I. Daniel, Braća Kajtaz, — svi iz Mostara; Braća Mrčić, čap­ u prvom redu u obzir uzeti. Naročito se upozoruje na to, da će se na pri­ ljina. Po 9 K: Ribica et Efica; po 6 K: Arpadžić Mujamnom ispitu zahtijevati od kandidata znanje iz ovih stajbeg i Bajrović Mahmutaga; po 5 K: Ridžanović predmeta: H. Abdulah eff. muftija, Lemeš Ibrahim ef. šerijatski 1. arapska gramatika i sintaksa. sudac, Hadžiomerović Muhamedbeg, Braća Kajtaz H. 2. arapsko pismo i to husni hat i imla (lijepo Ragib eff., Araća Velić, Spahić Mehmed eff., Hakalo pismo i pravopis). Ibrahim, Berberac Memišaga — svi iz Mostara; Bah8. (za one kandidate, koji nijesu svršili donju gim­ tijarević Hifzi eff,, Banjaluka, Krulj dr. Uroš, Šola naziju, najmanje) iz srpsko-hrvatskog jezika: glatko Uroš, Šahin i Milićović, Peško Miho, Šantić Pero, čitanje i razumijevanje pročitanog, čisto pismo, zna­ Perin i Milićević, Brstina Lazar, Hrvatsko pjevačko nje gramatičkih dodataka III. i IV. čitanke za osnov­ društvo „Hrvoje“, Dragojilo, Foderer, Schneider, BOhm Max, Sadik Danon, Max Vregg, — svi iz Mo­ ne škole u Bosni i Hercegovini. 4. iz računstva: četiri vrste računanja cijelim bro­ stara. M. Frisch et SOhne iz Beča. Po 4 K: Bakamojevima i'desetičnim razlomcima, te usmeno računa­ vić, H. Jusufbeg, Alajbegović Ali eff. Dokić Špiro, nje manjih običnih razlomaka. M. Blažević, apotekar — svi iz Mostara. Po 2 K: Molitelji imadu svoje obrazložene molbe putem Handać Salihaga, Muslibegović Hafiz eff., Šaban-čauš nadležnog kotarskog ureda, odnosno vladinog povjere­ Arnaut, Kafana Bristol, Grebo Derviš eff. Hasanefendić, nika za zemaljski glavni grad Sarajevo tako otpre­ Salihbeg, Braća Pužić Hasanagina, Ibrulj Salih, Orumiti, da najdulje do 15. septembra ove godine ze­ čević Ibrahim eff. Duranović Ahmetaga, Hadžiomero­ maljskoj vladi prispiju. Pri tome treba osobito paziti, vić Memišaga, Pužić Hafiz Husein eff., Kević i dru' da prilozi, kao liječnička svjedodžba, izvadak iz po­ govi, Buljević Husaga, Kurtović Alaga stolar, Ćemalopisa žiteljstva, svjedodžbe o pohagjanju škole i dobrom vić Salihaga, Efica Nazif, Hadžiomerović Alaga, Ug­ vladanju; kod onih pak koji mole besplatno mjesto, ljen Omer ef., Rašid H. Hafiz, Hasanefendić Mujaga, takogjer i svjedodžba o imućtvenim prilikama, molbi Džidić Muharemaga, Efica Šaćir, Mezić Šukri eff., Milavić Hamid, Koluder Avdija, čišić Avdaga, Kotlo priloženi budu. Izuzeti su od doprinašanja ovih svjedodžaba oni Omeraga, Muštović Omeraga, Kudin Omeraga, Jahić molitelji, koji su već pitomci šerijatske sudačke škole, Ibrahimaga, Mrkonjić Ibraga, Mujić Ibrahim eff, Hin’ pa sada mole samo za besplatno mjesto. Oni treba do Muhamedaga, Behmen Mustafa eff., Avdija Bašić, da prilože samo pošljednju svjedodžbu šerijatske su­ Sabit Gačanica, Pop Vlado Gvozdenović, Popo Salih, dačke škole i svjedodžbu o imućstvenim piilikama. Obit. Bornen, Kurtović Milan, Jovo Jelić, Milušić MiOni kandidati, kojih osposobljenje propisanim za­ lisav, Jovo Jović, S. ćorović, Jurković Ljubo, Madžar­ htjevima bude odgovaralo, biće pozvani za 2. oktobra ska banka i trgovačko udruženje, Gajger Anton, Butove godine i slijedećih dana na prijamni ispit, koji je tazzoni i Venturini, Pacher i Kisić, Anna Bria, Grgjić u § 6. spomenutog štatuta odregjen. Luka, Zadro Petar, Bjelobrk Hadžija, Šandrk Ivica, Zemaljska vlada za Bos. i Herceg. Isuffi Ivan, Pero Kisić, Milić Mihajlo, Komad Dušan, Kovačević Nikola, Kvesić Anto, Hordić Simo, Knežić, * Lazar, Zubac Boško, Arnelli Ljubomir, Miljević Jovo, Odbor »Gajreta« takogjer je zaključio podijeliti Smoljan Ivan i Bilić Milan. — Po 3 K: Hadžiosman na Stipendije u ovoj školi K 1.500. Molbe za ove Sti­ Salih, Fazil Mehmed eff., Vilogorac i Pala, Rajković pendije treba poslati do 20. septembra o. g. Drago, Zdunić Josip, Odiseus Mavrakis, Oborina Ljubo Milošević Mojo, Peško i Samardžič, Jelačić Gjorgjo i Risto, D. V. Petrović, Vuksan Petar, Šotrić Pero. — �248 Po 1 K 50 hl: Šahin Ljubomir. Po 1 K 40 hl: Hrvić Muhamed. Po 1 K: Terzić Dimitrije, Misita Uroš, Skočajić Branko, Pero Milićević, Jovo Buha, Ašik Ahmed, Vujičić Risto, Bubić Mehmed, Krpo Sulejman, Komad Božidar, V. i B Kosjerina, Ćemalović Hasan, ćišić Jusuf eff, Balić Avdo, Gjugja Smailaga, Dizdar Avdaga, Giovani & Comar, Mikić Nikola, Hajon David, Kajtaz Lebibbeg, Halilović Frano, Aničić Krešimir, Bošnjak Dušan, Ajkić Hasan, Malenica Andrija, ćorović Risto, Simo M. Kovačević, Ramić Hasan, Ridžanović Dervišaga Deronja Alija, Pužić Muhamedaga, Karadža Hasan, Jerem ić Risto, Pavić Risto, Pop Dučić, Samardžić Tane, Velagić Omerbeg, Brajilović Osmanaga, Dursum Risto, Ugaš Nikola, Precca Andjelko, Torlo Mujaga, Kalajdžić H. Salihaga, Popović Lucija, Dreč Jeremije, Njunjić Jovo, Ivanišević i Mihajlović, Fazlinović Alaga, Erić Ivan, Blanić Jovo, Grković Dušan, Bajgorić Memišaga, Tuta Jovo, Pejović Tošo, Slišković Ivan, Braća Bebek, Potur Osmanaga, Humo Ahmetaga, Velić Husaga, Pala Zulfaga, Velić Hrnjica, Vukičević Omeraga Kovač Toma, Beklija Hakija, Čatrnja Omeraga, Voljevica Vejsilaga, Brajilović Halil, Sefić Mujaga, Gjukić Mehmedaga, Hadžiselimović Sabitaga, Orio Salihaga, Kalajdžić H. Bećir, Grga M. Smoljan, Trebinjac H. Mujaga, Milavić Muhamedaga, Jonjić Memišaga, Tik vina S. Muhamedaga, Muhamed Hadžić Mujagin, Aleksić Milan, Braća Balić, N. Zukanović, Slipičević Mu­ hamed eff., Šehušić Salih, M. Hadžajlić, Torgul Aleksa, Stanić Ivan, Tikvina Avdaga, Vučijaković Hafiz Hasan eff., Kurtaga Stjepan, Mujić Ali eff., Suton Martin, Butum Hafiz Muhamed eff, Benco Ivan, Ćemalović Ibra' himaga, Ćemalović Husaga, Arapović Mato, Duranović Alaga, Mahtnutaga Brkan, Gollmitzer Filip, Gostiona „Mirko14, Balić Avdaga, Karabeg Salihbeg, Sefo Seferaga, Blagajac Mujaga, Hadžimehmedagić Hafiz eff., Vujović Simo sudac, Ivanišević Dr. Dušan, Ćerny Josef, Sinovi R. Sajin — svi iz Mostara, Zećo Ibraga Jablanica. Po 80 helera: Čatrnja Husaga. Po 70 helera: Mi* jatović Ljubo; po 60 helera: Fazlagić Omer, Sarač Džafer, Pužić Mujaga, Drljević Avdaga, Ilić Jozo,Šunje Avdaga, lbrulj Hasanaga, Kotlo Omeraga, Šešelj Leo, Šemić Avdaga. — Po 50 helera: Karahodžić Latif, N. N., Milićević Juraj, Kiihn Berta, Gospojica N. N., Demirović Salihaga. — Po 40 helera: Drljević Hamidaga, Imamović Hifzo, N. N., Milićević Ivan, Kašiković Branko, Avdić Hamzo, N. N., Bajrić Selim, Doko Blaž, Karačić Jozo, Ciglić Frano, Bajgorić Husaga, Šašić Omeraga, Novo Ibraga, Smoljan Stjepan, Boraš Ivan, Mačkić Meho, Taso Omeraga, Spahić Memišaga, Vila Hasanaga, Ćenanović Ibrahimaga, Burynyk Nikola. — P o 30 helera: Raljević Mehmed, Topuzović Muhamed, ć ib e r Osman. — Po 20 helera: N. N., Jakirlić Omer, 3a ypeflHniuTBo OAroBapa: Ocaan T>mkhI.. Braća Bajrić, Kurt Ahmed, Čupina Alija, N. N., Tuponja Giorgjo, Vuković Todor, Bukovac Zajko; Po 10 helera: Oručević Jusuf, Drinović Andrija, Siše Omer. Suton Ante i Dragnić Omeraga. — Ukupno 657 kruna i 40 hl. Potpisani pododbor svima posjetiocima i darovateljima najsrdačnije se zahvaljuje. Pododbor „Gajreta44 u Mostaru: Revizor: A l a j b e g o v i ć Ali eff. Predsjednik: K a j t a z Ibrahim eff. Izkaz dobrovoljnih priloga „Gajrctove" predstave, koju je pozorišna družina Gj. Protića priredila u Brčkom u korist „Gajreta." Dobrovoljne priloge darovaše ova gospoda: Dr. Haršani odvjetnik K 5.90, Dr. Ilija Vidović župnik $ K; Gjorgjo Bobarević trg. 5 K; Filijala agrar­ ne banke 5 K; po 4 K: Gustav Proche, Ignjo Jova' nović trg. i Klimpel trg; po 3 K: Dr. Abdullah beg Bukvica liječnik, Mehaga Mahmutagić trg, Šefko Mulaibrahimović i Savo Ćelović; po 2.50 K: N. N. Husembeg Salihbegović veleposjednik i Finci; po 2 K: Dr. A. Goldfinger sudac, Mato Boškić, Franjo Mihajlinović sudac, H. Abdaga Kučukalić trg , H. Fehimaga Kučukalić trg; M. Zsitter trg., Marko Brandais trg., Vojko Kolaković direktor, Josef Veil trgovac, Josef Baner hotelier, Jusuf M. Zejčinović trg., Isak Alkalay trg. Stevo Gvjetković, H. Mehmed Mušanović, Hasan Dautović pekar, Mitar Kolaković, Dr. A. Babić liječnik, H. Fehim Salihodžić posjednik i Miško Jovanović trg. Ibrahim ef. Edhemović bankovni knjigovogja K 1.50; po 1 K: Bego Dervišević trg., Maksud ef Trabozanli, Savo Angjić, Avdo Imamović trg., Josef Polak trg., Mujaga Pa.šalić, direktor islamske banke, Ibrahim Omerović trg , Braća Mulaosmanović trg., Mehaga K antar džić, Salihbeg Zaimović posjednik, Meho Glinac po­ sjednik, H. Hasan Novalija trg., Teofik ef. Sulejmanović trg., Omer ef. Kapić učitelj i Omer Mehic učitelj svi iz Brčkog. Omer Sprečić mesar, 60 hel; po 50 h: Tajnik Bosanac, Mehmed Novalija, Kasim H. ibrahimović trg., Jovo Jojić, H. Mustafa Mujanović, Avdo Džindić, Omer Pinjo cipelar; po 40 hel: Ibrahimaga H. Sadiković trg., H. Hasan Hasanefendić i Ali Riza čaušević činovnik islamske banke; po 20 hel: Mujo Ajanović činovnik islamske banke, Alija Begić činov. isl. banke, Mahmud Husić trg. Omer Klebić berber i Said štetić i N. N. K 1.70. Ukupno K 157.50. - Islamska dion. Štam parija. - Za uredništvo odgovara: Osman Gjlklć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/54a2793779fad6f734d70a31d8aa3caa.pdf 61fd373bef1a3b49981d0ae324bff094 PDF Text Text BPOJ 17. BROJ rOAHHA IY. GODINA T ajpeT JIHCT 3A £PyfflTBEH E DOCJIOBE M 3 A HA PO AHO IIPOCBJE'RMBAHjE. H3JIA3H CBAKOr 1. h 15. -------y M jEC E ii;y.-------B^acmnc: apjhitbo „r.ijpeTu - ypeziHHK: Ocaan 'iiHKiih. — Vlasnik: Društvo „Gajret“. - Urednik: Osman Gjikić C A P A J E B O , 1 ceirreiHipn 1911. — \r i\ j U .j I^ojeHa je jibctj : sa Eocay h XepneroBBHy n AycTpoyrapcKjr jioaapiajj, sa HJiaaoBe, Tajiefiy, yweHHKe b Tesane 2 K, sa sesjian oB e 4 K roflnmH.e. 3a cbb ocTajie seM.te 10 ijipaBaKa. HojeflHHH ćpojeBH cTajy 20 xe.n. ilen.iaf,eiia ce nnCMa ne npHMajy, I’yKonncB ce He apafeajy. — IlpeTnjiaTa h pyKonncH maji>y ce Ha »ffpecy: „FajpeT 11 — Capajeso. a j \j . — S A R A JE V O , 1. septembra 1911. C ije n a je l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, z a n e č l a n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Ove godine je ta slika pred školskom zgradom naročito krasna oku, naročito draga Svršio se dvomjesečni raspust, istekao srcu, jer u njoj, više nego ikada do sada, je osmonedjeljni odmor školske omladine i vidimo naše, islamske mladeži, koja je takogje nastupila nova školska godina 1911./12. Naša dohrlila na vrelo nauke. Jest, ove godine je školska mladež ostavila je vesele i bezbrižne više nego li ijedne godine do sada upisano zabave i slatka omladinska veselja; ostavila je muslimanskih učenika u srednje škole, što nam mili krug svoje braće, sestara i rogjaka, njež­ dokazuje, da se i muslimanski elemenat pre­ nu ljubav svoje drage majke i miloga oca i nuo iz dubokog sna i progledao bistrim, ne­ pohitala natrag u školu, povratila se natrag pomućenim okom oko sebe i upoznao svoj knjizi i nauci, da produži odanle, gdje je prije položaj. Nauka je jedino oružje, s kojim se može u današnjem vaktu vojevati i izvojevati dva mjeseca presjekla. I kaoono marljive pčele kadalijepog prolje­ pobjeda svojim ličnim i svoga naroda intere­ tnog dana izagju pred svoju košnicu, pa oko sima. To je napokon uvidio i naš millet, pa nje lagano oblijeću lepršajući tiho i mekano eto sada i naša mladež nije kao nekada u žuboreći, onako se i naši omladinci skupljaju rijetkim pojedinim slučajevima, nego u velikom oko školskih zgrada, gdje se vrše upisivanje broju zastupana po svima srednim zavodima i i prijamni ispiti. Na onim svježim obrazima zanatlijskim i stručnim školama. Ali, avaj,',koliko god nas mora ispunjavati ogleda se slika zadovoljstva, u živim i bistrim pogledima zrca se radost i sreća! O, kako je radošću i veseljem, što naprijed istaknute či­ lijepo pogledati ovu krasnu sliku! Kako je njenice možemo konstatovati, ipak nam mora ugodno svakom rodoljubivom srcu kada vidi, teško pasti činjenica, da je broj ovogodišnje kako se naša mladež okuplja oko škole, toga djece, koja se upisaše u srednje škole, za preko živog vrela znanja i umijenja, gdje će svoju 100 manji, nego što je mogao biti. Manji je dušu oplemeniti, svoj um prosvijetliti i svoju zato, što nam je falilo sredstava, da bi se sva volju i karakter učvrstiti i očeličiti tako, da ona siromašna djeca opskrbila, koja su želila poslije nekoliko godina, stanuvši na fizičku produžiti nauku na srednjim školama. Stotina snagu, stane i na snagu moralnu i intelektu­ bogoštovnih državnih štipendija, nekoliko de­ alnu i da postane u svakom pogledu sposobna setina Gajretovih, a osim toga štipendije grad­ za život, rad i borbu u novom modernom skih općina i drugih ustanova, koje su date učenicima, što se nanovo upisaše — sve to vremenu. Na početku školske godine. �250 nije bilo dovoljno, da bi se podmirili svi oni koji su želili, da nastave nauke, ali kojima to siromašno stanje njihovo nije dozvoljavalo. A da ove konstatacije moraju zaboljeti svakoga rodoljuba i prijatelja svoga naroda d tome i ne sumnjamo i mi baš stoga i pišemo ove redove, da bi rodoljubi i prijatelji svoga naroda i njegova napretka u što većem broju pohitali u pomoć „Gajretu“ i svojom materi­ jalnom i moralnom potporom ojačali ga i osnažili tako, da od sada ne budemo imali povoda uzdisati i teškim srcem javljati o tome, da se ijedno naše dijete moralo vratiti iz škole kući, jer se nije moglo izdržavati. Treba svi da se prihvatimo blagotvornog posla na Gajretovim poslovima, kako bi ga postavili na onu visinu, gdje bi trebao da bude i kako bi mogao, da svima molbama valjane a siromašne djece udovolji. Gajret, braćo, ako boga znate! Hazim MuftiĆ. Važenje o islamskim šartovima ilVI «|IYjl Jf Ovo o čemu ćemo sada gdvoriti u prvi mah iz­ gleda, da je za djecu, ali kad se malo bolje promi­ slimo o važnosti same stvari i kad promotrimo veliki naš džehalet, onda ćemo se osvjedočiti, da u nas imade djece i od šesdeset godina. Ko je imao prilike ispi­ tivati vjersko znanje našeg naroda, taj je mogao vidjet1 vrlo žalosnih primjera. Svrha života jednog Muslimana jest, upoznati svoju uzvišenu vjeru, po njoj se vladati, te biti u svako doba pripravan svijetlo obraza i čiste savjesti preći na onaj svijet. Dakle, svako bez razlike, od cara do prosjaka, dužan je naučiti trideset i tri islamska šarta i po njima se vladati, a uz to još upoznati u koji red spada koj1 posao, od ono osam efžlimukjellefina (farz, vadžib' s u n e t. , .) Svaki otac kako je dužan svoje dijete do buluga hraniti tjelesno, tako je dužan naučiti ga u vjeri, jer kad postane balig, padaju i sve dužnosti na čovjeka, pa ako ne budemo dijete za rana navijali, neće ići, kao ni sabat, koji nije navijen. Os-m zajednička 33 šarta, svak je još dužan svoga zvanja (zanata) znanje naučiti. Čovjek najprije počne sticali znanje u svom domu od roditelja i druge rodbine; zato roditelji, ako su svjesni, nastojaće, da to znanje, koje njihovo dijete u kući dobiva, bude vrijedno i korisno i da ne bude natrunjono kakvim besmislicama. Poslije, kada dijete odraste, šalju ga roditelji u mekteb i u školu, da tamo postigne vjersko i svjetsko znanje u većoj mjeri, koje mu roditelji nijesu bili u stanju kod kuće predati, a koje je svakome nužno postići, ako želi sa svijetom ljudski živiti. Nu valjani i razumni roditelji ne će i tada napustiti brige i nad­ ziranja oko svoga evlada, nego će dijete kod kuće ispitivati i ponavljati s njime ono, što mu je hodža ili učitelj u pmktebu zadao. Stečeno znanje u mektebu i u školi, kao i ono u kući, razborit čovjek neće za­ boraviti, nego će se s njime u životu pomagati i ko­ ristiti, a trajno razmišljajući o svojoj vjeri i životu, ako vidi, da mu je što nejasno i nerazumljivo, pitaće nekoga, da mu to rastumači. Ko nauči vjeronauku i onoliko svjetskog znanja, koliko mu je kao Muslimanu farz naučiti, pa to bez­ razložno zaboravi i zabaci, sličan je ćoravoj, nezahval­ noj mački, koju ljudi obično bacaju u duboku vodu, svezavši joj za vrat težak kamen, da se ne bi opet plivanjem spasila. Jer ono, koliko je Bog Džellešanuhu odredio da treba naučiti, jest vrlo malo tako, da se može sa vrlo malo truda postići, a vršenje vjerskih dužnosti na te­ melju postignutog znanja je takogjer lahko, a pored toga još i vrlo korisno. Kada na prama tim dužno­ stima, kojima je Bog nas zadužio, izmjerimo i uspore­ dimo samo jedan dar, koji nam je Bog darovao — a nije bio na to prisiljen — na prim jer oči, onda mo­ žemo reći, da nijesmo u stanju Bogu zahvalnosti is­ kazati ni hiljaditi dio, pa kad bi stostruko vršili ono, koliko nam je naregjeno. Jedno oko, kakvo je Bog darovao čovjeku, nije u stanju načiniti cijeli svijet, a ni jedan čovjek ne bi dozvolio, da mu se oko iskopa, pa kad bi mu za njeg nudili sve što na zemlji imade zlata, srebra i dragog kamenja. Osim očiju, još je nebrojeno darova Božijih, koji su ljudima poklonjeni, da ih uživaju, samo o njima treba razmišljati, pa ko o tome računa vodi, ne će propuštati vjerskih dužnosti i ne će nikada s uma smećati, da treba trajno misliti na Boga (dž. š.) i uvijek mu zahvalan biti. U nas u Bosni s kraja do na kraj, uzduž i po­ prijeko — ne zna se od kada — zavladala je velika nezahvalnost naprama Bogu, zavladao je strašan dže­ halet. Toliko je neznanje zavladalo, da bi trebali svi odrasli ljudi ustati, te svakoga bez razlike tjerali u mekteb na nauku, a neposlušne bi trebali žandari sa bajunetama nagoniti! Pitaš stara čovjeka od pedeset i više godina : šta su islamski šarti, ili koje je prvi islamski šart, a on se nagje u neprilici i na sve se načine izmotava, da �251 li dokaže kakvi su »važni« uzroci po srijedi bili, pa on to ne zna, ili je nekada znao pa zaboravio: »Ostao sam iza oca nejačak!« — »To sam ja davno učio!« — »To se u nas nije tako učilo! — »Hodao sam po najmu«. — »Nije me imao ko naganati«. — »Ja se bavim o težakluku«'. — »K6 sirotinja! — »Ja znam samo ovo oko namaza«. — »Ne znam, pa da glava ide!“ — i tome sličnih odgovora ćeš na hiljade dobiti na najjednostavnije pitanje, a da i ne govorimo o pi­ tanjima: šta je to redi farz, haram, sunet; gdje je kibla i t. d., jer ovaka su pitanja u narodu već po­ stala visoka akademska pitanja. Osim novog naraštaja, koji pohagja mektebi-ibtidaije, .megju ostalima je iznimka, ako ko znade u Kur-anu učiti ili pomagati se za kitabima prevedenim na naš jezik, a pisanim arapskim pismom. Pokušaš li ispitivati našeg seljaka, ili običnog gragjanina, da li umije misliti i da li se ikako brine za svoju dušu, tu ćeš se još više iznenaditi, jer ćeš se osvjedočiti, da naš narod živi u nekakvoj tmini u nekom vrlo dubokom snu, a ono što se m iči i po nešto radi, to je samo mehanično kretanje živih i još neutrnulih mišića. član koji ne poznaje pravila'drlištva, kojem pri­ pada, smatra se, da se ni ne drži istih, nu ipak se ne poznavanje pravila jednog običnog društva pojedinom članu može nekako ispričati, jer postoji odbor sa predsjednikom na čelu, koji nad društvom bdije, ali ne poznavati pravila svoje-vjere, za koja je svak za se odgovoran, ne može se nikako ispričati, jer vjeru mora svak za se imati i što ko zaradi, sam će na prama svojoj zasluzi nagradu dobiti, isto kao kad Mujo metne sebi komad šećera na jezik, on sam osjeća šećerovu slast, dočim Hasan te slasti ne može osjetiti, dok i on sebi ne metne drugi komad šećera u usta. Naša vjerska pravila su vrlo kratka, jednostavna i razumljiva, te je osim grjehote, još i velika sramota ne poznavati ih. Da to dokažemo, mi ćemo ovdje izbrojiti to ne­ koliko paragrafa, a to su 33 šarta, koja mora svako znati i po njima se vladati. • Svi mi bez razlike staleža (Šejhul-islam, car, ka­ dija, muftija, hodža, hadžija, trgovac, težak, zanačija, muško, žensko, malešan, velik, bogat, siromah) mo­ ramo poznavati 33 šarta. Ta 33 šarta dijele se na šest hrpa: 1. Islamski, 2. Imanski, 3. Abdeski, 4. Gusulski, 5. Teiemumski i 6. Namaski-šarti. Islamskih je pet —: 1. Kjelimei-šehadet donijeti ovako: < b U < # W I M i)l ■Vil, to znači: Ja svjedočim da je Bog jedan i da je Muhamed pejgamber božiji poslanik. 2. Pet vaktova namaza klanjati, 3. Ramazan postiti. 4. Zećat dijeliti i 5. Ko je mogu­ ćan na Kjabu ot'ći. Imanskih je šest: 1. Ja Boga vjerujem. 2. Ja božije Meleće vjerujem. 3. Ja božije Kjitabe vjerujem. 4. Ja božije Pejgambere vjerujem. 5. Ja vjerujem, da će doći kijametski dan i 6. Ja vjerujem da je sve, što se god dogodi, s božijom odredbom. Abdeskih je 5: 1. Lice umiti. 2. Ruke do iza laktova oprati. 3. Četvrti dio glave mesh učiniti i 4. Noge do iza članaka oprati. Gusulskih je tr i: Usta izaprati. 2. Nos izaprali i 3. Sve svoje tijelo oprati. Tejemumskih je tri: 1. Nijet učiniti. 2. Udarili dlanovima po čistoi, suhoj zemlji, pa s njima mesh učiniti lice i 3. Udariti dlanovima po čistoj zemlji pa s njima mesh učiniti ruke do iza laktova, a tejemum se uzima kad nema vode, ili je ima, ali se ne može upotrebiti. Namaskih je dvanaest i to šest prije namaza i šest u namazu: 1. Abdest, gusul ili tejemmum uzeti. 2. Očistiti tijelo, odijelo i ono mjesto gdje će se kla­ njati, ako su zanečišćeni. 3. Pokriti tijelo, kuda ne valja da drugi vidi. 4. U pravo vrijeme klanjati. 5. Kibli se okrenuti. 5. Nijet učiniti za namaz, koji se kani klanjati. 7. Pri ulazu u namaz iftitahi-tekjbir donijeti, a to je dići ruke naprama ušima i reći: Allahu-ekber! 8. Stajati na namazu. 9. Učiti Kur-an. 10. Na ruću’ se sageti. 11. Na sedždu pasti i 12. sjediti na kraju zad­ njega rećata. Ko bi prije brojenja ovih šartova pogledao u sahat, uvidio bi da se ono što se mora naučiti, može za dvije dekike izbrojiti! Najviše upada u oči to, što narod ne poznaje značenja Kjelimei-šehadeta. Imade svijeta, koji je nekako nabubao 33 šarta, te ih znade izbrojiti, ali značenja Kjelimei-šehadetova nikako ne zna, nego veli: »To se tako uči!« i to je najveći znak, da je šartove samo nabubao, a da o vjeri nikada ništa ne razmišlja. Najveći uzrok nepoznavanju značenja Kjelimeišehadeta jest taj, što se kod nas uvijek nespretno pre­ davalo u sibjan-mektebima. Da čujemo svakdanji način prevagjanja te naj­ važnije rečenice: »Ešhedu, ja šehadetluk činim (ja ispatluk činim), srcem vjerujem, a jezikom ikrar činim ; en lailahe, da nema nikoga za ibadeta laik i musteh ik ; illallah osim jedan veliki Allah; ve ešhedu, ja opet šehadetluk činim, srcem vjerujem a jezikom go­ vorim, enne Muhammeden, da je doista (tahkika) Muhammed, abduhu, Božiji najpribraniji rob, ve resuluhu i božiji hak poslanik«. (Još se negdje ovoj dugačkoj i za djecu nepojmljivoj formuli dodaje: »Bog nam ga je poslao, da nam kaže Dini-hak i ahkjami šerijju!“). Kako se vidi, to je tako oduljena formula i tako isprepletena mnogim važnim pojmovima, a opet toliko nepraktično izmijeJana arapskim i turskim riječima, da je djetetu nije nikako moguće u razum usvojiti, a ni odrastao, ako se ne bude bavio daljnom naukom, ne može nikad pojmiti prave svrhe Kelimei-šehadetove. Opet bi nekako veći postotak naroda to vreme­ nom lakše zapamtio i razumio, da se je prakticiralo, �252 onaj pravi provod, odstranjen ^od onih nepoznatih ri­ ječi, naučavati,, premda se je i ova strana naučavanja prvog islamskog šarta u mektebima previše rastegla, jor u samom Kelimeišehađatu imade trinaest arapskih riječi, dočim se za prevod upotrebljuje što arapskih, što turskih i naših oko četrdeset, ili sa onim dodat­ kom : pedeset i tri riječi! Kjelimei-šehadet (riječ svjedočanstva) je vrlo važan šart u Islamu. Svaki Musliman i Muslimanka moli Boga, da nam to na smrtnom času bude poslje­ dnja riječ. I sretan je onaj, kome to nasib bude! Pa kad je to tako važna stvar, onda se mora dobro poznavati i razumjeti. Kjelimei-šehadet u Islamu slična je, tešpih olmasun, vojničkoj zakletvi, pa kako svaki vojnik prilikom unovačenja mora položiti propisanu zakletvu, tako svaki Musliman i Muslimanka mora u životu jednom izgovoriti tu »Riječ svjedočanstva®, s kojom svak za svjedočava, da je Bog samo jedan i da je Muhamed a. s. božiji rob i pravi božiji poslanik. Pravi prijevod od riječi,do riječi Kjelimei-šehadeta glasi: „Ja svjedočim, da neina bogova, osim sa­ mo jedan Bog i ja svjedočiVn, da je Muhamed njegov rob i njegov poslanik!1* i to je u dubu arapskog je­ zika sasvim dobro rečeno, nu za naš je jezik običnije u mektebima to prevagjati slobodnim prevodom, a to ovako: Ja svjedočim, -da je Bog jedan i da je Muha­ med pejgamaer božiji rob i pravi božiji poslanik! Jednak je sevap:- ili ga izgovarao arapski ili u prevodu kojeg bilo jezika, samo ako razumiješ što govoriš, jer Bog dž. š. znade sve jezike, dočim mi svakako moramo svoju vjeru poznavati na svom jeziku. Svaki otac i majka trebaju svoje dijete, — čim počme progovarati, — poučavati ga, da izgovara Kjelimei-šehadet kako na arapskom, tako i na našem jeziku, a onda mu to tumačiti i razjašnjavati, neka mu to budu prve riječi i prvi ders u životu. Kjelimei-šehadet sadrži u sebi dvije najglavnije tačke Islama, sa kojima se Islam u načelu odlikuje i razlikuje od drugih vjera. U prvoj polovici se svje­ doči, da je Stvoritelj i Gospodar svijeta samo jedan, dočim druge vjere premda ističu, da vjeruju u Boga one uz jednog i pravog Boga pridodaju božanstvo i nekim drugim bićima. U drugoj polovici Šehadetkjelime mi posvjedočavamo, da je Muhamed Alejhisselam istiniti božiji poslanik, koji je poslat, da svijet nauči pravu božiju vjeru, dočim druge vjere našeg Devletlije alejhisselama ne priznaju, premda u neke svece vjeruju — i s tim se navedenim dvjema raz­ likama najviše od Islama odalečuju. Izbrojena 33 islamska šarta kad se razumjednu, mogu se radi lakšeg zapamćenja skratiti na broj je­ danaest i to: pet Islamskih i šest Imanskih, jer se ona dvadeset i dva sadrže u drugom Islamskom (u pet vaktova namaza) a to su: abdest, gusul i tejemmum, jer su to pripreme za namaz, a ono dvanaest iiamaskih svakako naučavaju, kako treba klanjati. Osim toga može se i to još sve skratiti na broj pet, da se vidi, kako su islamski uvjeti razumljivi, praktični i jednostavni, a to je na ono pet Islamskih šarta, jer se ono pet Imanskih sadrži u prvom Islam­ skom, u Kjelimei-šehadetu, gdje se očituje: „Ja svje­ dočim i vjerujem, da je Bog džellešanuhu jedan!" — jer ko Boga dž. š. vjeruje onako kako to Islam pro­ pisuje, onda on svakako kao Musliman vjeruje i ono, što je Bog dž. š. zapovjedio da treba vjerovati, a to je: Meleće, Kitabe, Pejgembere, Kijametski Dan i da se sve dogagja sa božijom odredbom. Za to je i Pejgamber alejhisselam kazao: »Islam je osnovom na pet temelja: na svjedočanstvu da je Bog jedan i da je Muhamed Njegov poslanik; klanjanju pet vaktova namaza, poštenju ramazana, davanju zećata i hadžu\ Svak je obvezan Islamske šartove dobro naučiti i o. njima kao programu svoje uzvišene vjere uvijek razmišljati, te ako kogod nešto u vjeri ne razumije treba da se što prije pobrine, pa traži nekoga, ko će mu rastumačiti. (Ako u selu nema hodže, pritegni opanke pa hajde u grad; ako ne nagješ u gradu ni­ koga, ko će te naučiti, traži po cijelom svijetu!) Kako se treba brinuti za naučavanje vjere za se, tako se isto treba pobrinuti i za one, koji su o tebi zavisni: žena, djeca i služinčad. Život je kratak, treba ga mudro upotrebiti. Svaki minuli čas, više 3e nikada ne povraća. A vjera i do­ bra djela, jedini su imetak, koji se na onaj svijet nosi. Za to se treba gledati s tim imetkom čim prije obskrbiti, da te ne bi sm rt zatekla nepripravna, pošlo niko nema seneta, dokle će živjeti i kada će umrijeti. Život je sličan željezničkim tračnicama, a čovjek lokomotivi, koja tim tračnicama neprestano juri i ostavlja iza sebe trag megju šinama, natrag se ni­ kada ne povraća. Ove šinje će se svakome na koncu njegovog putovanja u obliku smotuljka urućiti, da požen^e šta je posijao! S. Sadi: S mojom ljubavi. Stajala je kraj prozora naslonjena na jastuk, a on je sa štapićem u ruci stajao kraj ograde i gledao pre­ ma prozoru — sav opojen nekim zagonetnim zado­ voljstvom i slašću. I ona ga je kroz »demirli pendžere« promatrala i osjećala je žarku ljubav, koja joj je grudi sve jače i jače nadimala. Razgovarala je o svim krasotama i sreći, što njih dvoje čeka — vidjela je, tako rekući, pred sobom put �253 posut najljepšim cvijećem — sanjala je, kako njih dvoje idu preko cvijetne poljane, saginju se i trgaju najmilije cvjetove, da njima okite grudi i mehke uvojke. Vidjela je, kako joj se krasni cvjetovi klanjaju, zavideći sreći njihovoj, a ona je onda pomišljala na one nezaboravne i slatke dane, kad je to cvijeće sa svojom bijelom i nježnom rukom sadila i zaljevala. On je eto stajao pred njom kod ogrdde i kao stijena šutio, samo da lakše može čuti svaku riječ njezinu, da mogne brže pogoditi svaku željicu njezinu, a ona je mjerila snagu i sreću svoju samo snagom i srećom onoga, koga eto neizmjerno, strastno, žudno i jako ljubi. Neka tajinstvena moć zametavala je ttag svakoj zloj pomisli, čak svakom atomu sebičnosti i ona bi najsretnija bila, kad bi se kao meka magla mogla ras plinuti i stopiti se s njim dati mu srce, dušu, dati mu samu sebe. Svaka riječ, koja bi se otrgla s njegovih rumenusana, padala bi na njezimo djevojačko srce — kao kaplja rose po rumenoj ruži. Zivila tako iz dana u dan kao ^u nekom čarob­ nom snu, a taj san je neizmjeran, neograničen, velik i snažan. Osjećala je puno i vidila ga je, kako mu u srcu gori neka sveta, velika ideja, kojom se misli odužiti domovini i narodu. No on je predvigjao, da je put k cilju trnovit, velik i nepristupačan. Osjećao je, da mora preživjeti samoprijegore, brige, žrtve, poniženje, razočaranja i patnje. Ona je sve to čitala na njegovom licu i učila se toj svetoj ideji, da mu bude pratilicom i pomoćnicom, u tome svetom i časnom pothvatu. Htjela bi biti drvetom, u čijoj bi se sjeni njezin ljubljenik poslije teških napora mogao odmoriti, iz­ vorom, gdje bi se mogao napiti hladne vodice i umiti svoje znojno čelo, povjetarcem, koji bi mu znoj s lica rastjerivao, glasom, koji bi mu kazivao: »Budi junak i ustraj«! . I tako se je njihova čista ljubav, koja ih je ve­ zala, pretapala u onu veliku, svetu, domovinsku ljubav. Uzeo je sjekiru na svoje rame — zaputio se je od svoje kolibice i koracao prema šumi. Zlatne zrake proljetnog sunašca odsjevale su na vrhu sjekire — a mila pjesma slavujeva prekidala je jutarnju, svježu tišinu. Lutao je po šumi od jednog do drugog drveta i tražio suharaka cijeli dan, a kad je sunce pozlaćivalo vrške gora i već htjelo zaći i počinuti — vraćao se je sa teškim teretom kući. Njemu je dan brzo prošao kao u snu — jer slatka uspomena na svoju vjernu pratilicu olakšala mu je trud — kratila vrijeme, i ono je brzo — naglo prolazilo. Znao je, da ne radi samo za se, uego i za nju kod kuće, te mu je sjekira letila kao perce, kao da mu je pomisao na svoju ženu davala neku višu snagu, nego što je inače imao. A ona je kod kuće prala, spremala po kući, plijevila bašču, okopavala mršavu zemljicu i posao je bio dosta težak, no ljubav joj davala snage, moći volje i ustrajnosti i ona je to sve lako, brzo i tačno sradila, a onda sjela kod kolijevke, kod svog čeda i veselo mu pjevala, kao da se je htjela natjecati sa pojem ševinim, koja je ponosno negdje u zraku kružila i milo cvrkutala. Ta ona ima muža, koji je ljubi i svoje dvije zdrave i pune ruke — a više ona ne želi. Njezino blago, njezino zadovoljstvo, utjeha sve je to ono čedo, što nevino i spokojno u kolijevci spava i ne odjeća, kakve ga dužnosti doma i roda čekaju. Gledajući svoje čedo, osjećala je i dužnost, da ga što ljepše odgoji — da ga nauči boriti se sa životom i njegovim potrebama. Dan za danom, dijete je raslo i lijepo se razvi­ jalo — a roditelji *e brižno trudili, da mu budućnost, što ljepšom naprave, sva nada — sav trud bio je u što ljepšem uzganju djeteta. I kad su već vidjeli, da im dijete lijepo napre­ duje, baš tad ga snagje boljetica, a brižna je majka često dane i noći prebdila kod kolijevke, a kad bi je teški san svladao, onda nesvjesno i nehotice zaklopila oči, ali najedanput se probudila, poljubila svoje čedo, gledala ga i gledala — a onda tiho zaplakala — a u grudima osjećala teške brige, šta će s njom biti, ako svog jedinka izgubi. Muž bi ju u tako gorkim časo­ vima samo tješio, premda ga je isto toliko srce bolilo i brige morile. I izgubili su za uvijek svoje čedo — a još jača postala je njihova ljubav, još nježnija ona spona, ko­ jom su za uvijek svezani. I ljubili su se iz dana u dan — vršeći svoje dužnosti — muž na polju a žena kod kuće — a lju­ bav im je davala snage, moći — okrijepe i užitka. Salahudin A sim : Islam sa socijalnog gledišta. . Svi današnji psiholozi tvrde, da ljudsko društvo još nije došlo do svoga savršenstva, jer još stenje pod pritiskom životinjskih nagona. Čovječnost, ljubav, uza­ jamna pomoć, potčinjene su sebičnosti, grabežljivosti i životinjskim strastima. Kad se ovo sve u obzir uzme dolazimo do zaključka, da u ljudskom društvu još i danas pretežno vladaju životinjski nagoni više nego li čovječanske krijeposti. �254 Kad su ljudi došli na jednake ideje i misli, nego li korisno, jer je ženskoj, prije svega najpotreb­ onda su oni, u kojih su zajednički interesi, da postignu niji valjan i dobar odgoj. Gdje nema čudoregja, tu nema sreće u životu. Eno, u Francuskoj. . ! Kolikogod svoju materijalnu korist, osnovali svoje države. Kod ljudi, kod kojih su iz osnova različite misli je u njoj kultura napredovala i kcračila unaprijed, i interesi društva, koja oni osnivaju, naravno da su toliko je moral i čudoregje otišlo u nazad, a samo jedna drugim a sasvim oprečna, šta više, ljudi, kojima zato što su slijedili način, koji je skroz prirodi i soci­ su misli i interesi u osnovi isti, ako se u pojedinos­ jalnim zakonima oprečan. Na primjer: ženska tamo tima ne slažu, cijepaju se u razne stranke i frakcije. biva advokat, doktor i t. d. Zaposlena je u bankama Na temelju toga svi zločini, sva ubistva i prestupci, trgovinama, pa čak i u teškim poslovima nađničarskim koji se u jednom društvu dogagjaju nastaju ponajviše pa šta više, kadgod dobivaju posebna prava, kao pravo zbog toga, što megju pojedincima toga društva manjka izbora itd. zajednička ideja, koja bi ih zajedničkom cilju vodila. Sada promislimo: Zar neće biti zanemarena najDakle, ovim ljudima manjka jedan zakon, koji u sebi glavnija zadaća žene: ragjanje djece i njihov odgoj, ako sadrži sve socijalne probleme, te koji je kadar pre- se žena dadne na gore navedene i slične poslove? Da dupresti te žalosne činove. li se može jedan vrlo važan posao, kao što je uzga­ Pijanstvo, prostitucija, kragje, ubijstva i ovima janje djece, valjano i potpuno obavljati pored drugog slični ružni činovi megju ljudima, kako rekosmo, na­ £>osla, koji je ženska sebi u zadaću stavila? Za tim staju ponajviše poradi manjkavosti jedvog zakona, koji da li se ženske, gdje to i kada one hoće, mogu uvijek bi ljude uzdržavao na čovječanskom stepenu morala, s muškima miješati i družiti? Ja držim d aše to ne bi te koji bi se u takim slučajevima savjesno primjenji­ smjelo dozvoliti. Doduše, lijepo je i.korisno, da žen­ vao; za to i jest ovo nezakonje uzrokom sve to većem ske prisustvuju naučnim zborovima i predavanjima, opadanju čovječijeg morala. ali pokrite i čuvajući svoju žensku čast i dostojanstvo. Evropski učenjaci dpkapuju, da današnji moderni Sve se to može dozvoliti u onakom društvu i zboru gdje zakoni nisu kadri i ne imaju u sebi onog glavnog, da se uistinu ženi čast odaje -i štuje se njena uistinu ljudski moral uzmu u zaštitu, te da će to u buduć­ sveta individualnost. nosti prouzročiti veliku- katastrofu modernog društva. Ali se nikad ne bi smjelo dozvoliti ni dopustiti, Evropejci još uvijek uporno stoje pri svom i da žene zajedno s muškima posjećuju balove, koncerte, neće da napuste svoj protuprirodni život. Muški i teatre itd. ženske, nalazeći najveću nasladu u miješanju i sasta­ Ruku na srce i savjesno promislimo! Dva svježa janju jednih s drugima, zaboravljaju na svoj poziv i i mlada života, obuzeta svom vatrom i strastima mla­ zadaću, te ne rade ono što su najviše dužni i što bi denačke dobi. Da ovo dvoje mladih, zagrljeni jedno s morali kao ljudi činiti. Ovakav život i postupak, na­ drugim plešu i igraju, s kakvim moralnim i socijal ravna stvar, da dovodi ljude do zlih pošljedica i nji­ nim zakonima se to dade u sklad dovesti? Da li su hove demoralizacije, što je poslije jako teško preduto dvoje angjeli ili možda nemaju apsolutno životinj­ sresti, jerbo se prirodi može suprotstaviti tek onda skih nagona? Na koncertima kao što su n. pr. kafanski, kad se svi zakoni, koje ona zahtijeva u cijelosti vrše. gdje je alkohol zapalio i razigrao ljudski um, gdje su Ovaj protuprirodni život modernog društva najviše se se strasti uzbibale do svog vrhunca, gdje pred ljud­ očituje kod njihovih žena, jer napuštaju svoje naj­ skim pohotama nema ni traga kakvom čudoregju, gdje svetije zadaće kao matere, odgojiteljice i domaćice, te se na žensku čast i nevinost, kao na svetinju i ne se podaju vanjskim, skroz muškim poslovima, što na­ misli, tuđe ženske na pola nage plešu da i onako ra s ravno dovodi do nesregjenosti u ljudskom društvu. Već se uvigja, da je ovakav život modernog društva paljene strasti još više podraže, te da padne žrtvom skroz oprečan socijalnim principima. I ako je ova sveta nevinost koje djevojčice. Pitam sada: s kojim i oprečnost u pojedinostima ipak se ona tako dobro kakvim moralnim i socijalnim zakonima se to slaže očituje. Ovakav očevidno pogrešni postupak ne dovodi i da li koji zakoni to dozvoljavaju? Nad ovakim pokvarenim i propalipn1 društvom društvo ni čemu drugom nego li njegovoj pokvarenosti. Ako žena napusti svoj pravi po prirodi joj pri­ cvile danas veliki umovi, koji uistinu 'ljube čitavo padajući položaj i svoj individualitet, pošljedica je čovječanstvo, a ja da ne gazim dalje kroz blato tak­ vog života, odabrao sam da više 'rii jednog lista te toga uvijek više štetna nego korisna. Istina, potreba je, te još velika potreba, pružiti žalosne knjige ne prevrnem, te da u tom pogledu više ženi naobrazbu i dati joj prilike, da se uputi u sve ništa ne konstatujem. grane znanja i umjeća, ali pored toga treba đa ona Sada nam jasno i u potpunoj slici izlazi pred nauči najbolje ono što njenom položaju najviše iireba oči, šta sve čovječanstvo trpi od tak ih zabava i na­ i odgovara, te Sto je glavno, da ona nauči kako će/ to, čina života, te kolika je to rana na njegovu tiielu. i valjano u praksi provoditi. Ako ona to u praksi’‘pro­ Nezabranjivanje alkohola, kojemu' su Arapi punim vodila ne bude, njeno stečeno znanje biće više1štetno pravom dali ime „mati zloča“, uzrokom je nečudoregju �256 zločinima, materijalnom padanju, u kratko potiskuje čovječanstvo do najnižeg stepena propalosti. Evropejci zastupaju to krivo mišljenje, da su alkohol, prostitucija, koncerti i t. d. osobne stvari ljudi, te ako bi zakon to zabranjivao — dirao bi u osobnu slobodu ljudi. Oni zlorabe pravilo: »Čovjek se može slobodno kretati u svojoj pravnoj sferi sve dotle dok ne posegne u tugju pravnu sferu« i time doprinose opadanju i demoralizaciji ljudskog društva. Veliko je pitanje, da li su čini kao što je alkohol, prostitucija i t. d. od onih čina, koji spadaju skroz u slobodu čovječije savjesti, te koji ne presižu u pravnu sferu trećega. Posmatrajući ove činove s polja, moglo bi se reći, da su samo lične naravi, ali je stvar u istinu skroz obratna! Danas je već psihološki doka­ zano, da kod ljudi nadvlagjuju potrebe i pohote zdravo prosugjivanje i krepost, te da se ljudi osobito u pohotama najragje jedni za drugima povode i jedni druge oponašaju. Od sviju duševnih momenata najviše se ističe onaj povogjenja i oponašanja jedni drugih. Ovoj sili se čovjek, pa ma on veleum bio, ne može oteti i oprijeti. Kod sviju nas, u svim našim kretanjima i poslu, ističe se manje više oponašanje i neko po vogjenje za drugim. A zar nije čovjek prisiljen, da udešava svoje kretanje i izvršuje svoje potrebe onako, kako to njegova okolica čini?'To je jedna velika ri­ jeka pred čijim se velikim tokom ljudski život kao mala slamka koleba. A psobito ovo je momenat, koji je — može se reći — mati svima drugima momen­ tima. Najvećim dijelom iz njega se vidi, da ovakove činjenice ne daju se svrstati pod one, koje skroz spadaju u slobodu savjesti. Nemoral ne očituje se uvijek u fizičnom činu, nego je katkad apstraktan. Po prirodnom zakonu usavršavanja, sve, bilo to dobro ili zlo, ide svom savršenstvu ili dalje napreduje. Jedan cigli član u jednom društvu, ako bude počeo činiti nemoralna djela, ne spriječi li se u početku, može biti uzrokom demoralizacija čitava društva. Ako jedan pijančari, drugi se za njim povode i njegova okolica već se demoralizuje. Tako sve to dalje ide, dok ne postane općenitom stvari. Tako su isto balovi i koncerti kafanski. U kratko, pošto je čovjek podvrg­ nut sili oponašanja i povogjenja, zla i nemoralna djela, koje jedan čovjek počini, ne mogu se smatrati kao specijalno njegovom osobnom pogreškom, jer to imade svoj zli upliv na čitave klase ljudi. Dakle, ako jedan pijančari, tjera prostituciju i t d. nije on sam tim oštećen, nego i čovječanstvo od toga trpi. Kako vi­ dimo, ova strana slobode savjesti, pošto je štetna po društvo, ne može se ubrojiti u prava, koja su skroz osobna, jer kad im dobro prozremo u njihovu suštinu, uvidjećemo, da se ona pogrešno svrstavaju u prava slobode savjesti, pošto sama savjest ne dozvoljava ne­ moralna djela činiti i čovjek to preko savjesti čini. Neke koji čine nečovječna djela, ni najmanje savjest ne grize, a to nastaje otud što uu u zloćama i ne­ valjalu životu ogrezli. Inače, kad im se počne govo­ riti i potsjećati ih na čudoregje, polako polako, po­ činju se opet obraćati svojoj savjesti. Ovu stranu slo­ bode umjesnije je nazvati slobodom pohota nego li slobodom savjesti. Sloboda savjesti očituje se jedino u moralnim i plemenitim činima, a slobodu pohota nazivati slobodom savjesti nije ništa drugo nego li atentat na čistoću savjesti. Slobodu pohota, kad se njihova suština prozre, najzgodnije je nazvati živo­ tinjskim ropstvom, jer čovjek kad izvršuje čine, kao pijanstvo, prostituciju i t. d. više je u ropstvu živo­ tinjskih nagona, nego li je slobodan, kako bi to čovjeku pristojalo. Pošto se to u modernom društvu ubraja u čine slobode svjesti pr žaju se ljudima sva sredstva pokvarenosti: koncerti, balovi, pijanke i t. d.; za to ljudi, zaboravivši svoj čovječans'« poziv, povode se za ži­ votinjskim strastima i brzim koracima hrle svojoj propasti. Sirotno čovječanstvo svakim danom drugčiju žalosnu sliku pokazuje, sve to više gubi sreću u svom životu, nad svojom sudbinom motri samo crne oblake, kroz koje ne možj svoje nesretne budućnosti prozreti. U nekoj neizvjesnosti gube pravu sreću života te i sami uvigjaju, da svakim danom se primiču konačnoj propasti. Na temelju gore rečenog, moderni zakoni, koji ni najmanji moral ne uzimaju u zaštitu, krivi su ovoj nesregjenosti u modernom društvu, a to previgjeti i ne nastojati u zakonima nešto izmijeniti i dodati, ne znači ništa drugo nego počinjati zločin protiv ljudskog društva. Kako smo gore razložili u kratko, a takogjer logički slijedi i da sve one žalosne činjenice nastaju ili iz nezakonja, ili što je taj zakon manjkav, da do­ skoči tim nezgodama. Dakle, veoma je potreban jedan zakon, koji bi se u takim slučajevima valjano primjsnjivao. Doduše, mi smo potrebni, a i dužni primati evropsku civilizaciju i njenu umjetnost, ali njihovim običajima, njihovu načinu života moramo zatvoriti vrata u našu domovinu. Ne budemo li se strogo držali propisa uzvišenog šeriata, a budemo li nastojali pri­ miti evropsku civilizaciju, sa njenim ružnim stranama, zavladaće našim društvom svi oni ružni običaji i po­ kvareni život. Naš današnji položaj tomu je živa slika. Jedina sila, koja se može suprotstaviti onom neprija­ telju morala, jest naš šeriat. Na drugi način apsolutno se ne može imati uspjeha. Zato, primjenjujući strogo šeriat, nastojmo razumjeti Evropu i mi ćemo za kratko vrijeme postići svoj cilj. 1 dan danas je šerijat jedan blagi i napredni zakon za društvo, jer je to zakonik, koji obiluje Božanskim zapovjeđima i naputcima. Današnji evropejski učenjaci strepe nad zbrkom modernog društva i traže načina, da mu pomognu, a mi imajući u ruci Božanski zakonik, koji sve ljudske potrebe u sebi sadrži, kao da kolebamo u tom, da li ćemo ga primjenjivati. �256 Jedna je vječita istina to, da naš šeriat ne stoji ljudima na putu, da se late sviju sredstava, koja če ih dovesti do sreće i napretka. One strane, koje on ne dopušta, sastoje se samo u tom, da čovjek ne čini nečovječna djela, da ne poseže za prljavim sredstvima, koja idu na pokvarenost ljudi i koja ih vode propasti. Pošto je to tako, ja bez imalo sumnje, tvrdim, da nas neće naš šerijat nikad voditi propasti, nego naprotiv baš on će pripraviti kad ga budemo kako treba ra­ zumjeli, zoru našeg preporoda i naše sreće. Moj se sviježi pogled veće gasi, Miran san me davno odbjego. je; Vilovnjaka, što nije za ljude, Za moj pogled lice skriveno je. Rastanak me priviknu na stanje Životinje u pustolinima, Žalosno je, da ne vidim mira Kod gragjana, što ga pastir ima. Rastanak je za me noć, u kojoj Moje suze kao zvijezde sjaju, I čestice moga tijela gore, Na tvog lica sunce me sjećaju. Ahdnl-Hak Hamid: Plamne riječi ljubavne drmaju Zaljubljenog ružičasto tijelo, Ko što trese sabah — zorski vjetrić Ružičino nježno lišće bijelo. Kći Indije. Drama u 5 činova (8 slika). — Prevodi Šemsuddin Sarnjlić. — (Nastavak.) DRUGI ČIN. —4Slika druga. - Iznad rijeke, koja odsijeva na mjesečini, palahko se u dalj uzdiže gora, puna raznovrsnog drveća. Izmegju drveća se na pola vidi Surudžin stan — bijela koliba. Iz odžaka joj se vije tanak dim. S u ru dž i sama, u bijeloj dugoj košulji, sa crnom hamajlijom. razasutih kosa po ramenima, melankolična lica, sjedi na maloj uzvišici kraj vode, odakle se otvara širok pogled — i pjeva tiho, dosta tankim, kao iz dubina prodirućim glasom: Kako krasno opijeva ljubav Mali slavulj u skrovitom gnijezdu, Tako nekad pjevala sam i ja, Gledajući svoju sretnu zvijezdu. 4 Moje duše u očnim suzama Odraz tvoga sunca svjetluca se; »Tebe ljubim!« odjek moga plača Od planina meni ponavlja se. Na snijegu visokih planina Gledeć sunca trake razasute, Ko da gledam svilen — pramenove Tvojih kesa, viš čelo spuznute. A taj bijeli, pamučni oblačak Na postelju bračnu potsjeća me, Puni mjesec u srebrnom svijetlu Tvoju sliku, Tomson, stvara za me. 0 nebesa, zrcalo svemira, Taj tvoj ures, mjesec, zaista je Odraz lica moga Ijubeznika. — Gdje moj dragi, recte, gdje sada je? Ova pustoš stanom postade mi, Osamljena lutam tamo — amo, Na što oko bacim, sve što ljubim, Tvoje lice kazuje mi samo. Od svakog je meni žića slagja Bol rastanka, briga čežnje s gleda. A slast velja radosna sastanka Riječima opisat se ne da. Hodajući posred cvijetnjaka, Miris me je na te podsjećao, I kano da tvojim mehkim glasom Zefir puho, cvijeće ljuljao. , Kakvu gatku pokazuje vrijeme, Da moj mjesec — dragi put odbire? Prhnut hoće, ko Danica — zvjezda Što pred licem sunašca umire. Ko drvo sam pokriveno snijegom, Dok ne grane sunce tvoga lica, Tad s’otkrije bolnog srca b rig a .. . . 0 , šta, da me prekrije zem ljica? ! s Ko ta rijeka srce mi je čisto, U njem brige — gladni krokodili — Proždiru mi snagu, dušu piju. , . . Šta od mene biće?! Kom da cvilim? Bono pismo, koje mi se piše, U nesnosnu tugu me zavija, Zaista će uništiti mene, Ma za vječit spomen će da šija. (Duboko urone pogledom u ved.’a, zvijezdama pokovata nebesa) I najzad dogje vrijeme, da ovaj li­ jepi svijet ostavim i odem. -Iza nekoliko dana neću �257 više gledati u to uzvišeno lice nebesa, u to čarobno more mjesečina, u te ljupke, čiste zvijezde. Niti mi je sugjeno. da promatram više rujnu zoru zlatnih ple­ tenica, krvavi zapad tuzi naginjajući i amahne oblačiće ozorene zadnjim poljupcima od stožera života. Neću vidjeti, neću čuti šumor lišća na drveću ni lahorenje” zefira preko cvijeća. Ostaću željna svojih voda, bujnog mirišljivog rastlinja i cvrkutanja ptica. Nestaće me. Neću više biti sretna da slušam, kad horozi pred zoru selo razbugjuju, neću vidjeti iz ovih koliba kako se vidi bijeli dim. Niti ću više sa dragim ići na sa­ stanke, niti ću slatko sanjariti o njemu, lutajući sama kroz poljane. Neće mi ostati znaka od života, poleta mladosti; ni u zdravlje nade, ni u nadi blaženstva! Ah, Tomson. . . . koji si ljepši od svega na svijetu! Zbog tebe će me nestati. (Dugo, teško plače): Što su jadi nijesam znala, niti sam slutila da ču ikad znati. Tomsonova naklonost za me je bila trajna, ali ne vje­ čita. Smatrah ga angjelom, a on smrtnin bijaše. .Tom­ son je kod mene beztjelesan duh, slatka mašta, pa zar da čitam u njegovim očima, gleda li u mene samo na moje tijelo? Ah, Tomsone, Tomsone! Želiš li me vidjeti i doznati za moje stanje?! Pogle­ daj na zemlju, koju gaziš, i znaj d a je ta zemlja moja — kud god ideš ja sam tK^od nogama. Na tom šetalištu prolazna života Ima li ko, rec'te. potišten, ko ja, Koji na zemlju je pao ko sirota, Pun žalosti velje i neuspjeha?! Ne — i prijatelja ja sam pokušala, Patenika slična meni ne ma; Ni u koga lijeka za rane ne nagjoh, Ma da teške jade ja otkrivah svima. . . . Što god pogledam, srce mi rastužuje. Postala sam takva da me ništa ne veseli. A kod svakoga vi­ dim na licu osmjeh, u očima sjaj i kretnje m ilečuv stvene. Sve me opominje na prohujalo časove u ko­ jima sam ljubila sve oko sebe. U riječi, u razgovoru odsijeva s lica u ljudi vedrima misli i tajanstvene sla­ sti. — Šta je očaj? U duši ga nikad ne osjetiše. Šta beznagje? Ne doživješe još! Svaka riječ, kretnja, svako popuzeće pokazuje čvrstu nadu u siguran uspjeh, u boljitak. Srete se jedan žalostan. .. Manje više. Jedan plače.. . Kakvo čudo! Neko je od prošlosti zadovoljan, neko sadanjem stanju zahvalan, neko sretan od budućnosti. Svako je siguran, zadovoljan, veseo. Ja, — j sam uvijek ojagjena. (Izgubi se iza drveća i opet se povraća, sjeda na obalu rijeke i pjeva — tuži dalje zadirući, raski­ dano. . .) — Slika treća. — Veliko, dugoljasto groblje, mramorovi. Okolo visoke topole, orasi, hurme; pa kaktusi i gorovite palme. A u daljini megju zagasitim drvećem bijeli se veliki hram. Na prednjem zidu mu je izvajan slabu­ njav derviš i skelet velike ljudeskare; mišići im na brekli, tegle galiju sa mora. P riz o r prvi. Ljudi sa bijelim, plavim, crvenim i žutim pokrivačima na glavi. Neko gologlav ili go, neko na pola obučen. Žene i djevojke sa crvenim, zelenim i šarenim hamajlijama. Djeca s mačevima oko pojasa. Narodni vojnici i spahije sa lukovima i strelicama o ramenu. Bengalski putnici, crnci. Holandezi (samo onom svijetu posvećeni) sa ranjavim glavama na pola......... i još mnogo svijeta u raznoj šarolikosti, zagazite, masne puti. Sve izdaleka, izmegju drveća, sporo stupa prema hramu. Muškarci kucaju neko uz tamburu, neko uz daulbaz, gajde, naj, bubanj. Mlagje ženske pak stupa­ jući odmah iza instrumenata, po mjesnom običaju tiho pjevuše pobožne stihove i prate sviranje udaranjem topuka o zemlju. A ostali svijet grče za njima prema hramu, dozivajući na naročite naglaske glazbe od čas do čas: Višno, Siva, Brahma, Anasa, Varona, Kiršna, Mano, Veda, Ganga!.. . I tako ulaze u hram. Čitav hod traje koje desetak minuta. — Megju hodjčasnicima vide se i Surudži i Toromtor kako polaze i ulaze u hram. Tomson i Elizabeta stoje podalje na jednoj megji i promatraju hodočasnike. * E l iz a b e ta (kao da ne čuje u hram ulazeće i postepeno jenjavajuće glasove, na čas se Ijubezno smiješi, pa će Tomsonu): Idu u hram da se Brahmi poklone? T om son: Da. U nekim svečanim danima dohode stanovnici Gotavle ovome hramu. (Za se): Surudži je megju njima!... (Glasno): Neka! povratimo se mi na naš razgovor. Šta ste rekla mužu, pa da vam je do­ zvolio, da odete. E l i z a b e t a : Šta da rečem?... Idem da vidim sestru u Sir-Gottiji. Što govorim već tri mjeseca, to mu i sada rekoh. (Žestoko): Slagala sam, da odoh vidjeti sestru. A ovamo dogjoh da tebe vidim!... T o m s o n : Ponosim se vašom naklonošću. Samo... što se toliko žestite? Ne kažem da je to srditost, ali jest nemir — za što?... E1 i ž a b e ta: Zar ću tajiti, kako sam slagala mužu? Znaj da je za žemu najveći grijeh, ako je nevjerna svome drugu. A ja činim nevjeru svome mužu, voleći tebe. Pa zar sam se previše uznemirila, kad sam se ovog spomenula? T o m s o n : Budući je naše poznanstvo čisto, ne kaže mi ništa, da ovim mužu nevjeru činite. E l i z a b e t a : Uzrok naših sastanaka je moja ljubav prema tebi. Pa koliko god naše općenje čisto bilo, — budući sam udata — ipak dira u dobar glas moga muža. Stoga, zar nemam pravo, ako se kajem? T o m s o n : I ako bi bilo, ipak ne velim da imate pravo. Jer ja sada ni na što ne mislim. Samo vas �258 ljubim. Znam da od mene nije lijepo što vas ljubim, jer sam hiljadu puta niži od vas. Čovjeka je lijepo vidjeti samo sa prilikom. Ali... E l i z a b e t a : Pa šta treba ljudima, da budu budu jedni za druge?... ako postoji gdje razlika, ta je ili u godinama, ili u naravi. Kod ove dolazi u obzir samo razum i znanje. Osim duševnih vrlina i sposob­ nosti, ništa drugo više. T o m s o n : Tamo se mogu ubrojiti još i u časti postignuta odlikovanja i bolji položaj. E l i z a b e t a : Bez sumnje. Samo ja ih dosta po­ znajem, koji, ne zaslužujući da budu poslužitelji, u zdravlju časti sjede u pročelju salona, kao n. pr. kod Sir Burtela. Zašto da ja nijesam tebi prilika? To nije za me odlikovanje što sam Madame Burtel, pa da rečem, d a’stojim više iznad tebe. Tomson! Ja tebe ljubim. Samo znaj, da se ne sastajem s tobom što te ljubim, već baš naprotiv, što ne ljubim svoga muža. Jer njegov je postupak tako nasilan, surov i ponizujući, da ga ko drugi na mom mjestu ne bi mogao izdržati. — čovjek pak, ako vidi kod svoje žene nevaljao postupak, treba je lijepom knjigom popravljati. Pogaziti je i u ruglu od sebe čdbaciti, ne koristi, već štetiti. Već ako se ne opameti žena učeći, od kazne teško da svoj poatupak pronjijeni. f~~ oABojuTii h jiujenHTii. H cto Taso 3Ha ce, Aa ce mhohi OA jeicTHKc 3a to pa3oo.T>eBa inTO Ty 3apa3y Ao6njy oa fiojieeHHKa, Kojn c H>iiMa aajeAHo hciihh ii Koju 36or He3Han>a a h a6p r MaTepitja;iHHX H63roAa 3apaan CBojnM Hcn.i>yBKOM CBoje Hajpobennje. KaA ce Beh He Mory cbh jeKTiinaBH ynyTHTH y 6oaHHny Ha Jinjeneite, oHAa nx Tpeća ^njeiHTH koa Kyhe, ajni nopeA anjenefta, Tpefa hx ynHTH Ha Kojn he HaHHH o*iyBaTH CBe CBoje oa CBora 3apa3Hor ncn.i>yBica — Tpeča hx , Aa ce iiapa3HM ,T>eKapcKH, xiirnjeHCKH o6pa30Bara. TanaB HaniiH .injenefta, Kojn je npBn npHMjeHiio .T>eicap Ka.iM6T y J l 0.iy Ha3Bao r a je d isp en saire — AiicnaHcep, a HujeMirn r a 30By F iirso rg estelle. Ja He 3HaM 3a 3roAHy Hamy pnjen, jep je jom HHjecMo HamjiH, ajui 6hcmo r a momu Ha3BaTH CiaH ana 3a rpyAo6o^He. Xohy Aa HHTaouHMa pa3jacHim, a » Jinjenefte no AncnaH3epnMa 3Haqa: jnijenefte He caMo .injeKOM Hero h caBjeTOM u noTnopoM h Bol>eH>eM 6p n re He cauo 0 6o^ecHHKy h H>eroBoj cyAĆnHn, ho h 0 cyA6HHH CBHjy H>eroBHx, Koja ca iLHMe aajeAHo CTaHyjy. ^ a 611 Hama HHTaonH 6o^»e pa3yMje^H OBaj jianHH .uijeneifea MopaM noKa3aTH Ha jeAHOM npHMjepy. OmnTHHa BworpaACKa noAnace obo roAHHe 0 CBOMe TpomKy 6ojiHnuy 3a jeKTHnaBe h to ca 80 nocTejta. To je h Bp.io jinjeno h Bpao noxBa.iHo oa onmTnue. To je h Bp.io noTpeĆHo, jep cmo to Tpećajin Beh AaBno HMaTH. A jih 3anuTajMo ce caAa, kojihko he to icophcthth rpal>aHCTBy BaorpaACKOM? XoheMo jih tom 6o«ihiui;om Xnrnjena. cy36nTH Ty TeinKy 3apa3y, ano nopeA H»e jom MHoro ihto Apyro 3a jeKTHnaBe He y«niHHMo? Ja mhcjihm Aa HeheMo, a obo 3a mio. y EeorpaAy yMiipe CBane roAHHe, no noAau;HMa .le.ian KopucTau H.a>mH JUijcHeiT.a u cjafinjiiH.il jeKTiuce (Ty0 cpi;y.io 3e). — A.P- P- ByKaAHHBBh.}— Mii cmo y anpHJiCKoj CBecgH »3ApaBjH>a(< inTaMnajm Mnm.’beifee cjiaBHora Hayiien.aKa aeMamcor ,5,-p PoćepTa Koxa o Tone KaKo 60 TpeĆajio cy36njaTH jeKTBKy (iy6epKy^o3y). (OBaj H.iaHaK je npennaMnaH y TajpeTOBOM jiacTy, y 6p. 12. — IIpHM. ypeA.) Kox je Te CBoje mhcjih h3hho y je^HOM roBopy APacaHOM Ha KomjiepeHnHjH MehyHapoAHor (Zl1pymTBa npothb Ty6epKyjio3e y 4>HJiaAeji4>HjH, a y npeAaBaH>y, Koje je APJKao y IIlTOKxojiMy npmiHKOM AooHBeHe Ho6e;ioBe HarpaAe. Po6epT .K ox je 03hho MHinjbeite, Aa ce Ty6epKyji03a Hehe moHh cy36HTii caMo noAH3aH>eu ćo.iHHua h caHaTopiija 3a ćojiecHe, ho Aa ce Mopa y nnjejioM cbhjeTy paAHTH CMHniH>eHo na Tome, Aa ce 6o.’iecHHKy npyace y caMoj Kylui, rAje oh cTaHyje ihto 3ApaBiije npnjiHKe, Aa ce TaMo Moace .mjeBUTu, a.in h a » ce cTporo na3H Ha to, A» HHKora y cbomc A°My tom onacHOM 6ojieinhy H6 3 apa3 H . Taj hbhhh jmje'ieH.a jeKTH*iaBHX ćojiecHHKa yBeo je npBii y 4>paHirycicoj «iyBeHH jteKap K sjimct y JlHJiy. Taj AyxoBHTii .TiCKap yBHAHO je Bpjio Aoćpo, Aa hh jeAHa ApjJcaBa Hehe 6hth y MoryhnocTH noAnhu h HaApacaBaTH i.i u ko 60^1mina, Aa 6h ce moivih cbii ćojicciiHipi Ty JI,-p M. HBKOBHha, Koja ce napoHHTO 6aBao roAiiHaMa thm niiTaiteM, 600 AVraa oa jeKTHKe n^yha. IIomTo ce paiyH a Aa jeKTHKa n,iyha Tpaje oćhhho Aeiije Ao Tpn roAHHe, to 3HaHH, Aa je AaHao y BeorpaAy jom HajMaae Aaa nyT no mecT CTOTHHa ćo^ecHO oa jeKTHKe, a to je ABaHajecT ctothhb. y3MHMo Aa heMo Kpoa 6ojiHHuy nponycTHTH leTiipit nyTa no 80 ćo^ecHHKa roAHmH>e, paHyHajyhn 3 Mjecepa ^ewan.a Ha jeAHor So.iecnnKa — oha® Han HnaK ocTaje HeKo.iiiKo CTOTHHa ćo.iecHHKa y BnorpaAy H636pnHyTHX, Kojn, He 3Hajyhn ce nyBaTH, 3apaacyjy CBoje yKyhaHe. Moace ^ih onmTHHa iiomhc.ihth , a * he hkba Mohn hoahHh tojihko oo.iHHua, Aa CBe jeicTiiiaBe CMjecTH y h>hx , Te Aa hx TUMe OABojn oa 3ApaBHX. He. To He Mory hh mhopo Beha hh ć o ra in ja MjecTa. A MOHce jih onmTHHa mhpho r^eAaTH, a» ce 3Ćor He3Haa,a h a6or MaTepnjaJiHHX Henpn^HKa CBaKHM AaH0M KyjKH no CTaHOBHMa jeicTHHaBHx tojihko oco6a — a Ha poHHTo — Ajena?! H to hc mohco n ho Tpeća Aa 6yA0M 3aTO je jteKap Ka^MeT jkhbo nponarapao, Aa ce ćojiecT jeKTHKa nopeA ćojiHHpa no’ine JinjeHHTH h no CTaHOBHMa, rAje roA hmb jeKTHHaBHx, a » ce 6o;iecHHKy He Aa caMo npocT anjcK, ho a » ce h MaTepnja^Ho y 60jiccth, no MoryhcTBy, noMorne, h ah ce ofiaHHjccTH oa �Kanue (JojiecTH 6ojiyje. 5 3 ce joni naacitc rocnolja a rocnoAe, Kojax, no.ioiiHHy 611pa rpaACico 3ApaBBnjeke a nojiOBHHy ynpaBa oiipoTiimcKa. IIoTDopa ce cacTojn h jii 113 roTOBor hobu«, KojHM ce OMorykaBa Aa 6o.iecHHK npoBeAe B3BjecHo BpnjeMe y hhctom Ba3Ayxy Ha ce.iy ajia 6aa>H, a a a My npywe MorykHOCTH, a » aa.io 6o.t>h CTaH APiKH, aJia ce nomopa Aajo y jkhbothbm 11aMBpHBuaMa (MJinjeKO, Meco) a.ia y ropiiBy, hjih OAajejiy a o6ykn. Eo^ec-tBUH A° ^ a3<3 y AHcnaH3ep o6h' iho jeAHOM M oto tsko ama A0cnaH3epa y 4>paHuycKoj, Eeji- MjecenHO paAH nperjieAr. CBaKOM ce caBje'ryje npeaa r a ja , UlBajuapcKoj, — a a a hx h y cbbmb KyjrrypHHM CTeneHy 6ojiecTH. Ohh Ao6BBajy y AncnaH3epy mTaMnaHa 3eM.taMa. Y Y rapcKoj, y IleraTH je ochobbh A0 cnaH3ep ynycTBa o jeKTBun, Koje je H3Aa;io ^pyiuTBO npoTBB no yrjieAy Ha 4>paHuycKa n p aje Tpp roA0 He a paAH ca Ty6epi«y^03e, aHane hm ce Aajy BaacHaje xarajeHCKe Be^HKBM ycnjexoM. 3 ax B a.ty iy k a npeAycpeTJLHBocTB a noyKe. IIoTpe6Ho jiHjeieH>e m6acubhcko ce npeAy3BMa jby6a3HOCTH rpaACKora c{)B3HKyca IleraTaHCKor, r. Jlp. Ako 6oaecoHK Hena 3ace6Hor KpeBeTa, Aa My ce nocTejBa M^iaAeHa M a^apeB aha a r. JIp. KoBana, A0 peKTopa a0 - a KpeBeT Aa 3ace6Ho cnaBa. Ako je Aoaakaua 6oaecaa, cnaH3epa, ja caM ce noApo6Haje yno3Hao c a yHyTapa.BM □aaka ce »ceHa y Kyka, Koja ce 6paHe 0 uncTokn a Kyxa paAOM Tora AHcnaH3epa, Koja je Bpao canim.T>eHo opra- je.10. Cbbkom ce Aaje n.i>yBaoH0ua, ncTKuua a npaiuaK HH30BaH. 3a 3y6e a caBjeTyje khko Aa ce acn.i>yBaK hbuitii ... y H3 BjeniTajy ce AaJte omuBpHo h3hoch, Kano ce T a a o r AHcnaH3epa mh joni HeaaMo, a HeMa r a hh nocTyna y K y k a , ra je »Ma Ajeue, A a ce 0Ha oa to 603arpe6, hh CapajeBo, hb H obh CaA/l,acnaH3epa im a pa3HBX a pa/i,e n p ea a ujecHiiu jiecTH canyBajy, hcto Tano, Kano ce Ać 3 HH<j)iiuiipa ctbh KaA ce 6ojiecH iiK ynyTH y 6o^HHuy a t . a-, h H a rjia u iy je npajiHKaMa. HMa Aacnaa3epa, icoja' caMO n p a nperjieAy 6o^ecHiiKa Aajy My caBjeTa a MaTepaja.iHe noMoha, a ce HapoBiiTo, Aa je zjiaenu yspOK sapasu jeKvmue y mojne, uimo cy cmanoeu pfjaou u uimo cupomnuju cmajiem SKuen ynykyjy r a onhaHCKaM a .ia APvuiTBeHHM jteKapaMa Ha ^ajeneH>e. IIopeA casjeTa a MaTepajajme noMoha A75KHOCT no MdJiuM u MpaunuM cmanoeuMa y jeAHoj co 6a 3ajeAHO je AacnaH3epa Aa nperjieAa a ctbh 6ojiecH0KOB, a » ce c 6ojiecHHKOM. ^ a ajie, hctc n p a.iaK e Kao koa Hac. Ja caM HaMjepHo h 3h k o Taico onuiBpHaje Taj H3Bjcyno3Ha c H>eroBHM HanaHoM acHBOTa, a » hbbhah, npajeTa niTaj, Aa Ham CBajei 3 aiiHTepecyjeM 3a Ty ycTaHoay, a jih HeKOM onaceocT y cTaBy oa 3apa3e a Aa cxoahhm nyieM otkjiohh CBe, idto 6b 6a.ao n n e m o 6o.iecHHKy a Aa noKaaceM, Aa je Taj paA a A°5Ta TeacaK a MHorocTpyK, Ho OH AOHoca anaK ycnjexa, jora BBtre a>eroBoj okoahhh. A ko je komo noTpe6Ha Taica ycTaHOBa, to je HaMa ^ ac n aH 3 e p a cy none-na a » AjeJiyjy, acnpBa Kao iipaBaTHa xyaaH a yApysceH>a, a.ia ce 6p3o yBBAjeJio, Aa y EaorpaAy Bajt>Aa Hajnorpe6Hnja. Mucao 0 ocHHBanć>y A0cnaH3epa y EaorpaAy Haje icao TaKBa He pacno.iaacy ca ohojihko cpeACTaBa, ko.ibko je noTpe6no. 3 a to ce y HOBaje BpajeMe 3a noAH3aH>e HOBa. Jfcy cy onniTBHCKH .T.eKapa noKpeHyjiH joru npajc AacnaH3epa 6paHy Beke onkim e, ajia a x nojeAHHa xy- 3 roAHHe, ocHOBaBma ^pyraTBo npoTBB Ty6epKyjio3e. MaHa ApyniTBa noiaaacy a MaTepnjajiHO a MopajHO. I^aje Ham yBaacena jteKap Jby6a CmjaHOBak, Koja je npoy<nio ce nojaBa npaeaTHu ApyuiTBO, TaA npajia3a o6bhho on- Ty HHCTHTyuBjy, Apacao je hckojihko nyTa acupnHa npekflHa ca acbo^lhhm npaao3HMa rpai>aHCTBy Ha Aočpoj AaBan>a 0 noTpe6a A0cnaH3epa. Ho CBe to Haje noMorjio. Ma Aa je a ochobsho APymTB0 0 H3a6paHa ynpaBa — BO.T.B, Aa ce 0 jeKTniaBHMa cTapa. JJ& 6hx to cb6 niTO caM peKao dotbpaho, ja ky mh jom A0cnaH3epa HeMaMO. Hama mapa HHTe.mreHunja ho noKa3yje jom iih03HiijeTH OBAje jeAaH aho a3BjeiDTaja 0 paAy AHcnaH3epa K3KB6 Bojte, Aa na tomo no.lty no'iac paA0TH. H Ham y apem pornjioj roAam i y IIlBeACKoj y IIlT0KX0JiMy onmTBHCKH cyA 0 Ham onmTMHCKH oa6op Bpjio je Koja je Ha Me^yHapoAHoj KOH<j>epeHUBja hoahho npeAMajio o6paTHO naacH>y OBOMe BaacHOM nuTan.y, Koje ce y cjeAHHK AHcnaH3epa, r. CyHAe-&y UlToKxo^My HMa Asa A0cnaH3epa 3a jeKTauaBe KyjiTypHOM C B ajeT y CMaTpa Kao jeA0o oa HajnpaKTH’iHiia uho TponiaK 8a OAP*aBaH>e h>hxobo naAa Ha onkaHy. jax y cy36ajaH>y Te onacHe 6o;iecTH. ^I,HcnaH3ep 3a jeKTanaBe Tpe6a Aa ce OTBopu y roAama>H 6ypeT 3a H3APHcaBatbe AncnaHsepa je npeAEaorpary mm npaje. OnuiTBHa EaorpaACKa Tpc6a Aa bb 1)Ch 6y?eTOM y 42.000 oiBeACK0x Kpyea. A 0 cnaH3epa CMaTpa Kao ao6ht, mTo ce o6pa30Bajio /I^pymTB0 npoTHB cy noA ynpaBo»i rjiaBHor caHHTeTCKor caBjeia. C hctom AHcnaH3epa je KOM6aeauaia meMa'iKor a (j>paHuycKo- Ty6epKy.io3e, Koje ke tbm paAOM pyKOBOAHTa a HOBnapo 6ejirnjcKor. EojiecHHKa a a>eroBy nopoAauy nperJieAa noMaraTH. OnmTHHa Tpe6a Aa yMOJia Te .T>yA6 Aa paA® Ha tom njieMeHHTOM nocjiy a Aa hm Aa A0B0-’BHy MaTejteK ap, cTaH » hxob npeivieAa hcto Tano Jbeaap, a a cnpeMHa 3a to HyAa.T>a, a 'iecTo a ročnoga, Koja je y pajajiHy noMok 3a Taj uhjb. HoMok Kojy je omuinHa Ha to OApeAH-na, TaKo je HaiiiTaBHa, a& je ja H eky hh Aa oflfiupj 3a AftBaH>e nom ope. ^aje^tefte nomope noBjepeHo je jeAHOM oA6opy cnoMeneM y obom jiacTy. to bhiiio o6paTn H»CBe yKyhaHO, ce ohh tom 6oJiemky He 3apa3e. E to, to je y(cpaTKo n^ eja Jiajenema A0caaH3epBMa. A Aa cy TaKBe ycTaHOBe 11 noTpe6ne a 6.iaroTBopHe AOK83yje Hajčo^te h>hxobo Harjio mnpeme y CBBMa ayjiTypnnM 3eM^.aMa. 3 a HenyHnx AeceT roA0 Ha HajeMua cy noA ar.ia y CBojoj 3eMJt>a 525 TaKBax A0 cnaHcepa a CBakhm a x AaHOM CBe Burne au a , a to H tijeu aa , Koja BMajy TBKO Be.'iiiKB 6poj 6oAHHua a caHaTopaja 3a Tv6epKyjio3He. ctbcho �260 Cpćnja ce yr.aeAa.na Ha BnorpaA. KaA BnorpaA no’me, oHAa ke ee Taj uho noKpeT npeHnjeTH h y Harne ocTa.ie rpaAOBe h y Hama ce.ua. A Ko je y yHyTpamnbocTH jkhbho, Taj 3Ha, Aa 0 TaMo BJiaAa y mhothm MjecJiHMa onjeAa, He Mama Hero y T>norpaAy. (A KaKO je tok y Harnoj aomobhhh? — IIpoM. ypeAH.) „3ApaBJte . Zapamti o koleri! Lahko razum ljiva pouka o koleri i naputak kako ćem o se za vrijem e kolere vladati. Iz d ao zdravstveni odjel zem aljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. Azijatska kolera priljepčiva je bolest. Ona se pojavljuje, malo dana od časa, kad je čovjek zaražen sa jakim pljuvanjem i proljevom. Proljev se sve više i češće ponavlja. Izm etine (nečist, pogan) postaju sve rjegje i izgledaju kao surutka (mlaćenica) ili voda u kojoj se kuha pirinač. Ušljed čestoga proljeva gubi čovjek puno od svojS teku^in^ i s toga 'bolesnik mokri vrlo malo ili ništa, i biva sve slabiji. U z-tcr pojavljuju se grčevi u m išicam a, osobito u nogama (listovima), koji zadaju bpjesniku velike bolove. Oči i obrazi upadnu, koža ohladni, prsti i usnice pomodre, glas promukne i postane hrapav. Bolesnici bi­ vaju brzo nehajni za csve, što se oko njih zbiva i često nastupi smrt već iza malo sati poslije oboljenja. 1. Osim ovih naprasnih slučajeva ima takovih, gdje kolera sasvim lahko prolazi, gdje osim neznat­ noga katara crijeva drugih znakova i nema. Ovi su slučajevi za daljnje širenje bolesti još opasniji nego teški. Jer lahko oboljeli često ne miruju već idu za svojim poslom, pa tako svojim izmetinama (pogani, nečisti, mokraćom, pljuvankom) bolest raznašaju. 1 osobe, za koje se misli da su zdrave, mogu svojim izmetinama prouzrokovati koleru. Isto tako ima još za dugo otrova u izmetinama (nečisti) i onih ljudi, koji su koleru preboljeli. 2. Otrov kolere je u izmetinama bolesnika, te se njima može i druga osoba okužiti. Isto su tako mogu izmetine i na razne pred­ mete prenijeti, te se može s ovima otrov razvući. Takvi su predmeti n. pr. rublje, haljine, hrana, voda, mlijeko i druga pića. Svim ovijem stvarima, ako su okaljane i najsit­ nijim tragovima otrova, koji se prostim okom ne može ni vidjeti, lako se širi kolera. 3. Koleru šire i oni ljudi, koji su već bolesni od kolere ili koji su prije kratkog vremena od nje ozdravili, pa druga mjesta od opasnosti bježe. Od toga treba ljude odvraćati, jer je moguće, da je osoba već zaražena. Taka se osoba može mnogo lakše i i bolje u svojoj vlastitoj kući čuvati i njegovati, nego li u tugjini i na putu, gdje je prisiljena drukčije živjeti nego što je navikla. • 4. U doba, gdje kolera vlada treba u m jereno živjeti. Iskustvo uči, d a p o rem ećen a p ro b a v a lak še zarazi čovjeka kole.om . S toga ne treba više jesti i piti nego koliko je potrebno, a osobito ne smiju se jesti jela, koja su tešto probavljiva, jer se time probava poremećuje. Osobito se treba od svega čuvati, što prouzrokuje proljev, ili stomak kvari. Razboliš li se ipak od pro­ ljeva, to zatraži što prije liječnika. 5. Čuvaj se jela, k o ja p o tječu iz kuće, g d je v la d a kolera. Takva jela, kojima se može kolera prenijeti n. pr. taze voće, taze povrće, mlijeko smiju se jesti u mjestima gdje ima kolere, samo ako se prije skuhaju (svare), ili se mora barem biti siouran, da nijesu ni najmanje sumnjiva porijekla. To isto vrijedi za jela, koja su iz mjesta gdje vlada kolera. A osobito se čuvaj od mlijeka, koje nije vareno. 6. Čuvaj se d o b ro vode, k o ja j e o k a lja n a blatom , m okraćom , o tp a cim a iz kuhinje, ili d ru k ­ čije onečišćena. Sumnjiva je voda iz običnih bunara, koji nisu odozgo dovoljno zaštićeni (poklopljeni), dalje iz moč­ vara, riječnih jezera, rijeka, u koliko se njihova voda prije dobro ne filtrira (procijedi); a vrlo opasna je voda, koja je izmetinama bolesnika od kolere ma na koji način onečišćena. Što se toga tiče, valja osobito na to paziti, da voda kojom se pere sugje i prljavo rublje i t. d. ne može doći u bunare i vode tekućice, pa ni u njihovu blizinu. 7; Ako ni je si siguran , d a voda, k o ja ti j e pri ruci, n ije ni n ajm an je su m n jiv a, o n d a tre b a tu vodu d a v a riš i d a sam o v aren u vodu piješ. 8. To što je rečeno o vodi za piće, vrijedi i za vodu, koju trebaš za kućni posao uopće, jer otrov kolere može doći u tijelo i vodom, kojom se pere kuhinjsko sugje i kojom se kuha ručak, vodom ko­ jom se pereš i kupaš itd. U opće se misli, da se možeš otrovati samo vo­ dom, koju piješ i da si se već dosta sačuvao, ako dobru ili samo kuhanu vodu piješ. 9. Svaki od kolere oboljeli može biti vrelo za da daljne širenje ove bolesti; s toga je nužno, da se bolesnici, ako je to ikako moguće, ne liječe kod kuće, nego da se spreme u bolnicu. Za slučaj, da je to nemoguće, neka se bar pazi, da se što m anje d o la zi u d o d ir s bolesnikom . 10. Neka niko ne ide u zaraženu kuću od kolere ako ga dužnost tamo ne zove. Isto tako ne treba za vrijeme kolere pohagjati �mjesta, gdje se mnogo ljudi sliježe, kao n. pr. na sajmove, velike vašare itd. 11. U bolesničkim prostorijam a ne smije se ni jesti, ni piti, ni pušiti. 12. Izmetine bolesnika u koleri osobito su opa­ sne i stoga treba haljine i rublje, koje je s njim u dodir dolazilo odmah raskužiti. 13. Treba najstrožije paziti, da nečistoća od ko­ lere ne dogje u blizinu bunara i voda tekućica itd. iz kojih se voda troši. 14. Stvari, koje su došle u dodir s bolesnikom i koje se ne mogu uništiti ili prostim načinom ras*kužiti, valja raskužiti u zavodima gdje se raskužava vodenom parom, ili se ne smije njima bar šest dana služiti, već ih treba ostaviti na suho, što više sun­ čano i provjetreno mjesto. 15. Osobe, koje su došle u dodir sa bolesni­ kom od kolere, njegovim krevetom ili haljinam a, tre b a ju d a ruke i možda okaljane svoje haljine s m jesta raskuže. To je naročito nužno, ako su se okaljale izmetinama bolesnika. Ne dodiruj nipošto jela neumivenim rukama i ne rneći stvari u usta, koje su možda u sobi bole­ snikovoj okaljane, kao n. pr. ‘posude iz kojih se jedei pije, cigare i drugo koješta. 16. Za slučaj da je bolesnik ijmibOK nužno }e da se mrtvac što prije iz ^ ić e ukloni i u mrtvačnicu prenese. Bolje je da mrtvaca ne okupaš. Sprovod neka bude što prostiji. Pratioci neka ne ulaze u kuću, gdje je dotični umro. Nipošto neka se ne ide na koje­ kakve mrtvačke svečanosti. 17. Haljine, rublje i drugi predmeti od osoba, koje su od kolere oboljele ili umrle, ne smiju se ni pod kakav način upotrebljavati ilt drugima davati, prije nego su raskužene. Naročito se nikako ne smiju te svari šiljati u druga mjesta. Ko dobije pošiljku (paket) sa stvarima iz mjesta kolere, neka ih na svaki način preda zavodu za desinfekciju (raskuživanje), ili ako to nije moguće, neka ih s najvećom opreznošću sam raskužuje. Rublje od kolere uzmi samo onda na čišćenje, ako je ono prije raskuženo. 18. Nemoj upotrebljavati ona razna sredstva koja se za vrem ena kolere hvale i preporučuju i za k oja se čuje, da su ljekovita (kao rakija protiv kolere itd.). IfapoAHe y M O T B o p im e . A r a X a c a n a r a n c c c r p a n y A.ji;a. BpaTan MiiJiy ceicy MH-ioBame, T rje roA nyje y Boemi KOBaie, Gse joj Kyje cpMajm-^epAaHe. Aa’ to .’i»y6a r-aeAaT hc Moraiue, Bek My no'rpa imiuiuiip^ii-Kaniince, Te npeA ary Ha Apy“ H3.ia30.iia: ,,rK>yBerBjo, Aro XaeaHaro, ITjiaxo ch th ceicy y 6jiyA0o, riOTp^a TH IIIHMUIHpjIH-KaUIHKe . A.i to ara xaje n He xaje, Bek OH HAe y horo AykaHe, CecTpn Kyje cpMa.in-kepAaHe. OneT .i>y6a rjieAaT He Morame, Bek My nycTH acbct BpaHHX KOH>a, Te npeA ary na Apy“ ii3.ia 3HJia: ,,T>yRerHjo, aro XacaHaro, ILiaxo ch th ceKy y6jiyAMo — IIyCTHja TH A6B6T BpaHIIX K04»a . O nei ara xaje h He xaje, Bek on HAe y hobb AykaHe, CecTpn Kyje cpMa.in-l)epAaHe. OneT .i>y6a r.ieAaT He Morame, Bek y3Hjia Hoace oKOBaHe, I la My 3aK^a abb cima jeAHHa — MyxaMeAa oa ceAaM roAima, M6paxtiMa oa AeseT roiiHHa. Te npeA ary Ha APy« H3.ia3H.ia: „T>yBerHjo, aro XacaHaro, ILiaxo ch th ceKy y 6.iyAHo — 3ai«ia.ia th Aea cHHa jeAHHa . KaA to 3any ara Xacanara, To je H.eiiy Bp.io MyiHo 6h;io, H OH OAe y3a Sacasiaice, Ila yHHlje cecTpn y oAaje: „CecTpo AjKO, aKO Bora 3HaAcm, He« Mii noTpa uiuMuinp.iH-KaiiiHKe, HeK MH nycTii AeBeT BpaHiix koh>b, I II to mh 3aiwia ab» CHHa jeAHHa MyxaMeAa h c h>bm M6paxHMa ! OAroBapa AjKyHa AjenojKa: „HncaM, 6paTo, Taieo mh Kypa.Ha, H Harnera mexpH-paMa3aHa, Ako mh ce, 6paTo, He Bjepyjem, y 3MH MeHe 3a 6iije.iy pyicy, Te Me boah y 3ejieHy 6amuy, Iloc’jemi Me, TaKO th HMaHa, He 6h .ih th Jty6a BjepHa 6n.iau ! A y are noroBopa HeMa, Bek npinjjaTH Hoace OKOBaHe, y3e ceicy 3a 6nje„iy pyKy, Te je boah y 3e.aeHy 6am>iy. H 3ansaxHy — He oc’jene rjiaBe — 3aKBamime cpMa^H-kepAaHH. UporoBopa AjicyHa AjeBojna: „CTaHH, 6paie, ano B ora 3HaAeiu, ^Iok OAP’jemnM cpMajin-kepAaHe, Te hx hoch CBojoj BjepHoj ,T.y6H, HeK hx hoch, He HanocHJia ce!“ Ara y3e cpMa.in-^epAaHe, �Ž62 CnyeTU H.nxa ceon y ijenonc. H 3aMaxHy — oc’jeue joj r.iaBy. TAje je na^a icoja Kanua kpbh, Ty^e UBaTy pywCHe pyacime, Tuje je naaa AjayHa A.ieBOiKa> Ty H3Bnpe CTyAeHa boahu®OTJieH OA© ara Ha napAaKe, ^aAe jby6a cpuauH-feepAaHe, HeK hx hoch HeHaHOcn^a ce. Pa36o.ibe ce XacaHariiHHna, H 6oaob& AeBeT toahh AaHa> KaA cy H,oj3H &iyKe AOTyreii.ie, 3 a M o .m ce aru XacaHarn, ^ a je hoch AjKH Ha Me3apc: „He 6n a’ mchh Ajna xa.iajui.aa! Ja ca»i AjKy npaBy noTBopHJia! OABeA© j© ara XacaHara, OAReAe je Ajkh Ha MC3ape. H hm je Aoui.ia XacaHarnHnna IJyAO Eoucje oambx ce BHAje.no ycaxHyuie pyMCHe pyacHu,e, IIpecTa Tehn cTjAeHa BOAHga. KaA je ara 'Vf&' yivieAao, CBojy Jby6n c r-aaBOM paćTaBHo. IlpHon.T.ewno: Axmca X. A.injarnl., TpaiiUiBua. L ista k . U v eden j e m e trič k ih m je r a . Pošto se u na­ šoj zemlji uvagjaju obligatno ^metričke mjere počam od 1. septembra 1912., to je interesantno viditi, kojim redom su ove mjere u državama u Evropi uvedene: F r a n c u s k a je uvela metričke mjere god. 1799; B e l g i j a i G r č k a u godini 1836; S p a n i j a i P o r t u g a l s k a god. 1859. 11 a 1i j a god. 1862. R u m u n i j a god. 1866; N i z o z e m s k a god. 1870; N j e m a č k a u god. 1872; T u r s k a, obligatno od 1. marta 1874., zakonom od 14. septembra 1869. A u s t r o - U g a r s k a od 1. januara 1876. S r b i j a i B u g a r s k a od god. 1882. B o s n a i H e r c e g o v i n a od 1. septembra 1912 Dakle, posljednja u Evropi. vjća, koji se je oženio sa kćerkom merhum Alibega Firdusa, narodnoga vogje, sakupljeno je K 562'02 do­ brovoljnih priloga u korist »Firdusova mearifskog fonda.11 Ove humane priloge darovali su ovi prijatelji našega narodnog napretka: Mahmudbeg Fadilpašić veleposjednik i narod, poslanik K 60'—, Bećirbeg |H. Ibrahimbegovići—Gradaščević, veleposjednik i narod, poslanik K 50'— Faikbeg Hasibpašić veleposjednik K 30'—; po 20 K: Alibeg H. Alibegoyić veleposjednik, Ferhadbeg Porobić veleposjednik i trg., Smailbeg Salihbegović veleposjed. Izetheg Jahić veleposjed., Asimbeg Alibegović velepos. Muratbeg Zaimović velepos., Zijabeg Salihbegović v e­ leposjednik, Hajrudinbeg Gradaščević i Osmanbeg Gradaščević Bećirbegović, po 10 K: H. Ahmed ef. Muftić muderis i Sulejmanbeg H. Ibrahimbegović— Gradaščević; po 5 K: Mehmedbeg Zaimović, H. Mustafa Duraković načelnik i Alija Poturić handžija. Svega dobrovoljnih priloga sakupljenih megju svatovima K 355'—. Osim toga su sakupile hanume u harem u megju sobom K 207.02 u istu svrhu, prema čemu je ova svadba ovoga rodoljubivog i svjesnog plemića donijela K 562'02 ovome fondu našega »Gajreta«. Neka je čast, hvala i priznanje svima plemenitim prilagačima i prilagačicama ovih humanih darova, a mladencima neka bude sretna bračna veza. Amin! Iz e k s p e d i c ij e l i s t a . Cesto se pojedini pret­ platnici tuže, da im nije stigao poneki broj lista. P re t­ platnici drže, da smo za to krivi mi, mi držimo da je krivica do pošte, dok pošta sm atra krivima i nas i pret­ platnike. Mi ne odričemo da možemo i mi pogriješiti, ali da tako isto mogu biti krivima i pošta i pretplatnici takogjer o tome nem a sumnje. Ali da bi se moglo uspostaviti: ko je krivac za pojedine slučajeve neurednosti, mi ćemo u ovoj ru b ­ rici stalno izvještavati o svakom povraćenom broju i uzroku njegova povraćanja. Na ovaj način ćemo u isto vrijeme uštediti korespondenciju, koju bismo inače morali voditi sa pretplatnicima. Stoga upozorujemo pretplatnike na ovu rubriku, na koju bi mogla i pošta da obrati malo pažnje u svome interesu. U današnjem povodu nam je zabilježiti, da su nam se povratili brojevi upravljeni na ove adrese: 1. M a h m u t B u k v a r e v i ć u č . osn. škole, Tuzla, s primjedbom »Unbekannt«, što znači »nepoznat«. 2. A . i e K c a H A a p C a B H h MaTypaHT Tpr. Gajretov glasnik. Društvene vijesti. O b ila n p rilo ji „ F ird iis o v u n ie a rif. .fondu* Prilikom svadbe Osmanbega Gradaščevića, sina narod, poslanika Bećirbega Gradaščeviča — U. Ibrahimbego- iuko.i 6, Ty3^a, s primjedbom »Nepoznat«. 3. Hasan ef. Zeničanin, Bos. Gradiška, s primjed­ bom „Unbekannt"; 4. Ibrahim Agić, Rogatica, s primjedbom ,;Unbekannt“ ; 5. Alija Smajić, Odžak, koji je broj slat i u GraČanicu — s primjedbom „U nbekannt4, �263 Molimo spom enulo, ito nam jave svoju točnu adresu. P o d o d b o rim a i p ovjeren icim a. U prošlom broju smo javili, da će dosadašnje članarinske potvrde biti zam ijenjene novim i praktičnijim potvrdama. Da­ nas možemo izvijestiti, da su to nove potvrde gotove, te pozivam o povjerenike i pododbore društva, da nas što prije izvijeste, koliki ćemo im broj potvrda poslati. Osim toga molimo povjerenike i pododbore društva, da sve dosadašnje potvrde povrate natrag glavnom odboru radi poništenja. Ma.ni rjiaciHiK. Ko.iep a. O bs onacHa čo-necT y3iiMa no Binue Masa. y Harnoj 3euvbu je jom HeMa, a.ia je nnaAe y 'iuTaBOM HauieM cycjeACTBy, na je onpaBAaHa 6oja3aH Aa 6h Moraa h Hac nocjeTHTH. cbc HapoiHTo je y3c.ia Ko.iepa BCtimcor Maxa y TypCKoj, 0AaK.ie Aovia3e CBaanM AaHOM BajecTu o hobhm no6i>vbeBaH,HMa ii cjiy*iajeBBMa cmpth. Oa Ha3aA hcko^ hko AaHa ce uyje, Aa je Koviepa noaevia xapara h y Cp6aja, rije je y Bapouiana Pamicoj yTBpl>eHo HeKo.uiKo cjiynajeBa. IIocji>eAH>e BiijecTn jau.Lajy h o Koviepa y Ee«iy n ApyrnM MjecTHMa Aycipnje h yrap cee, a iiMa je h y HauieM HajčviHMceM cycjeAČTBy y ^aviMannjn. KOHrpec M.niAOTypaKn. KaK) jaB.,i>aiy u3 Cnon^a, 3a ABJije Hebe.’£*e he ce cacTaTH v C/Konp>y ppaobhu roAHiun>ii KOHrpec M.iaAOTypcKe CTpaiiKe. O ko 70 Ae.ieraTa H3 cbhx KpajeBa TypcKor napcTBa Aohahe Ha oBaj KOH­ rpec, Aa pjeuiaBajy o cTBapnMa, Kojć cy oa b6.hikg BaacHOCTH 3a 6yAyky h B3BaH>y Kao n yHyTpaum.y no- Typcica Mopiiapnua. y TypcKoj ce je 3a no<vbCAH>e ABnje roAUHe nocBeTavia bc.iii Ka naacH>a paTiioj MopHapnUH, Koja je noBeheHa 3a hckojihko hobhx. moagphhx paTHiix aalja h KpcTapiina. K bko jaBVbajy naparpaACKii VUICTOBH, MHHHCTapCTBO MOpHapHUC OBHX AaHa BOAH UperoBope ca nepyaHCKOM B.iaAOM, Aa oa obo aMepBicaHCKO ApacaBe OTicyna A»a roTOBa MOAepHa icpcTama. Hem ipa y ITepsujn. y oBoj iKviaMCsoj AP*aBii Bek oa AY*e BpeaeHa n.iaMTH rpaljaHCKH paT. CBprHyTH IIIax, Koja je, Kano je noaHaTO, npoTjepan H3 aeM.ne, Te KOJH skiibh y PycBja, npeAy3eo je KpBaBy aKi;njy, a» oneT noBpa’r a 0Ay3eiy My BjacT a rocnoACTBO, na je y tomc cBOMe HacTojaH>y nauiao aoctb npncTama tsko, Aa H>eroBe ueTe BMajy AOCTa ycnjexa. TaKO ce obbx Aana npoHOcu eRponcKOM urraMnoM BnjecT, Aa cy B.iaAiine Tpyne HMa.ie noHOBaa cyKoo ca r pynaMa oiib. IIIaxa 11 Taj cyKo6 6ho je neona KpnaB. Tpyne cKc-masa 6ajie cy noTyueHe u U3ry6ime cy oko 300 ,T>yAn Mel>y Kojana 11 HPKaAauiu>er CepAapa-EcaAa. Mhoi’u npncTama eicc-uiaxoBn cy 3apo6.i>eHii 11 0Ay3e'ra cy hm ueTBpa Tona. K sko jaB.’bajy eBponcKHM .mCTouHMa 03 l^aparpaAa, Typcica BvraAa je CK.ionajia ca nepcucKOM b.isaom TajHii yroBop, y Kojeay ce TypcKa o6Be3yje, a» He B^aAHHC Tpyne noTuoMokn, 3a iuto He IIep3Hja a»th TypcKoj KOMneH3anajy y TepiiTopajn. cpiiCKe npiinue3e. CpncKa npiiHueca .le.icna ce je obhx Aana BjcHuavia ca BejHKUM KHe30M J obskom KoHCTaHTiiHOBiiHvM, CHHOBneM pycKora napa Hhkojo. Ha CBaAoii, Kojoj je npncycTBOBao h Kpa.-b Uerap ca npeCTOVIOHaCVbCAHIIKOM II B6VIHK0M CBHTOM, y Kojoj C6 Ha^aano bc.ihkii 6poj cpncKax AP^BHHKa a no^am napa, H3MnjeH.eHC cy cpAaunc ii3jane, Kojima ce A«je Be.iaKa no.niTUHKa bbmchoct y enponcKOM jaBHOM MHinvbeH>y. ,inTHKy Typcice. M^aAOTypnH HMajy Aa pnjeme ueTiipa 3HauajHa HHTaaa Ha obom KOHrpecy: Aea hhcto CBoja yHyrpauiH>a nirraH>e o noB.iaueH>y KOMHTeTa H3 Covij'Ha y CKon.te ii npounuihnBaH>e pauyHa ca aucha^htom nyK0BHHK0M CaAiiK-6ejoM h ABa AP®aBHa: pajemeH>e Kpii3e XaKii-naiuiiHor KaonHe'ra h 0A-iyKe o Kopanana Ha ckohomckom n npocBjeTHOM no.’sy. CBe Te uenipn 0A^iyKe MJiaAOTypcKor KOHrpeca oueKyjy ce ca boji0kom Hecrpnvi>HBOuihy. Mel>yTHM, join caAa ce 3Ha, Aa He Ha Kom’pecy aoHh ao cyno6a. TypcKH iipeciOAOHacA»6Anhk n a nyTOBaH»y. HaOVLCAHHK ocMaH^njcKor npecTo.ia jycy4> H scahh EtfieHAHja Havia3H ce iiOHOBa Ha nyTOBaa>y no eBponcKHM ApasaBCMa. HeAaBHO je nocje-rao Kpa.i»eBBHy PyMyH»oKy, rije je 6110 rocT pyMyH>CKor Kpa.ta Kapoaa, a OAar.ie je oTHinao y EepviHH h Eeu, rl,e je 6ao BeoMa a ^ P « npnMvbCH. Hapo'iBTO je 6ho cpAauaH npnjaM npHjecTo.ioHac,-beAHBKOB y EepvinHy, rl>e je 6110 toct napa Bu.tCMa. Iskaz dobrovoljnih priloga na zabavi, koju je priredila novoosnova­ na „Muslim. čitaonica" u Gožulu (Ljubuški) u korist „Gajrcta" i svoje blagajnice. Priloge dadoše gg- Braća Mrčić trg. iz Čapljine 20.— K; H ajrudinbeg Kapetanović veleposjed, iz Viti ne 16,— ; Miho Peško trg. iz Mostara K 15; N. beg Bušatlija veleposjed, iz Vitine K 12.—; po 10 K: Lazar Brstina trg. Mostar, Risto Spahić trg. iz Čapljine, An. Gavro, Ljubuška; po 6 K: Nazif Mesihović, G. Knežek, Hasanaga Dizdarević, Jahja Cerić svi iz Ljubuškog i Harno Fazlagić iz Čapljine, uprav, banke i Safet Dizdarević iz Ljubuškoga po 7 K; po 5 K: An­ drija Pehar, Sinovi B. Šahina i Peško i Samardžić trg. iz Mostara, Anto Babić, D.Mahić, Hamid ef. Fazla- �264 gić Iz Čapljine, Melimed ef. Mahić, Klemento Vali,Ali ef, Ćerimovid, Hasan ef. Hromič, Ljubomir Gnjato, Gjul-Emin Mesihović, Ali ef. Mesihović, Rezak Dizda­ rević, Omeraga Dizdarević, Mujaga Mesihovid, Feto Dizdarević, Dr. Bulat, i N. N. — svi iz Ljubuškoga; po 4 K: Ismet ef. Stočanin kadija, N. Papo, Alaga Terzid, Šadiraga Maksid, Gjemal Muminagid, N. Tesker, Pop Modiraszi, Salihaga Konjhodžid, Marto, Salihaga V. Dizdarevid, Huseinaga Čekrs, Halilaga Nikšid, Arif aga Omerhodžić, Ahmed ef. Kapetanovid iz Čapljine, Alaga Mahić sa fam., Vahmajstor Bošnjak, Mustafa ef, Krulj, Abdulah i Adem Kapetanovid i Memišaga Me­ sihovid — iz Ljubuškog; po 3 K. Ahmed ef. Fazlagid iz Čapljine, H. M. Mahida, Hasan Lalić, Ahmetaga Pavlović, Birko Bogid, Hajro Kadragić, Suljaga Mesi­ hović, Hasanaga Dizdarevid, Salihaga Dizdarevid, N. Vukobrat, Alaga Jakid, Šudraga Osmić, Harno Lalić, Dervo Terzid, Vlado Dragidević, Mitar Brstina iz Mo­ stara, Ante Milovanovid, Aleksa Jelid, Sadik ef. Sađikovid, Sabitaga Mesihovid, JukoTomid, Dervišaga Diz­ darević, Vrećo, Žušić, Berberovid, Tusil, G. Kvacinski, Muhamed Muminagić,ćamil Beda, K 2.60, Selim Mek* sumič K 2.50. Mumin Elezović Salihaga Mahid po K 2.20 — svi iz Ljubuškog; po 2 K: Risto Pudar trg. iz Čapljine, Lazar Gnjato, Osman Poćijak, Monolo, Obergeometar, Kasim ef. Dizoarevid, Alaga Mujezino* vid- Nefiz H. Mahid, Omeraga Fazlinović, Memišaga Mahić Ibr, Osman Orman, Ibrahimaga Dizdarevid, Sa­ lihaga Mahid, Ivan Paradžik, Tahiraga Dizdar, Ahmed ef. Kadragić, Huso Kadragić, Fevzo Komić, Ahmed Ferković, Ahmed Fazlinović, Mehmed Fazlagid, Ab­ dulah Fazlagid, Muhamed Čućuković, Šućrija Hadžiomerovid, Smail Sukalid, Asim Musid, Hasan Ibrulj, Edhem Dabjajid, Alaga Osmić, Sabitaga Fazlinović, Hasan Prolid, Mula Šaćir Cerid, Mujaga Dabjajid, Me* mišaga A. Mahid, Memišaga Mujagid, Hadžo Bedar, Muharemaga Mahić, Hafiz ef. Fazlinović, Mehmed Bilid, Osman Bilić, Šerfo Dizdarević, Hasanaga Alagid, Hasan Mesihović, Ibrahim Maksumić, Salko V. Lalić, Šaćir Kručević, Ahmed Dizdarevid, Gjorgjo Lopur, Zenda Livnjak. Josef Tombid, Blaž Veber, Avdulah Prolić, Ahmed Doročid, Hasan Bilal, Šulja Dizdarević, Šudrija Krulj, Izet Mahid, Hasan Fazlagid, Salihaga Mesihovid, Mehmed Dizdarević, Ahmetaga Dizdarević. Šerif Rupid, Imširaga Dizdarevid, Alija Zuhrić, Omer­ aga Gjid, Hasanaga Bilid, Rašid Dizdarevid, Alaga Ma­ hid, Halilaga Laksić, Mehica Alendar, Adem ef Kosovid, Halid Konjhodžid, Muhamed Zagić, Muhamed Selimić, Bajro Pašalid, Sabitaga Mesihovid, Zaimaga Kručerić, Suljaga Konjhodžid, Abdulah ef. Muminagid, Hu­ so Sukalid, Ibraga Muminagid. Lizder, Tulučić, Šud­ raga Mahić, Angja Anid, Sabitaga Kadragić, Osman Mehičević, Ahmed Sadikovid, Alija Mahid, Ibrahim Tekić, Halil Jakid, Šudraga Osmić, Avdaga Bilid, Mu- jaga Kadragić, Ahmetaga Lalić, Ahmed Gujić, Muhamedaga Ćerimovid, Muharem Mesihovid, Ahmed Diz­ darevid, Salko Dizdarevid, Sabitaga Dizdarević, Hasan ef. Sadikovid, Šadiraga Ćerimovid, Agan Dizdarević, Mehmed ef. Bilal, Kasim ef. Sadikovid, Hafiz Nović, JunuzagaHajdarovid, Muharemaga Alendar, Jusuf Konj­ hodžid, Bedir Hafizovid, Durek, Avdulah ef. Sadikovid, Avdaga Mehičević, Hasanaga Gujid, G. Valenta, A v­ dulah Novid, Jusufaga Vudnjak, Salihaga Lalić, Ah­ metaga Mujkid, Ahmet Dizdarevid, Nikola Džamonja, Mustafa Češko, Tahiraga Hadžialid, Halidaga Lalić, Damo Dizdarević, G. Solaj i Mustafa ef. Mušić: Ibra­ him Gujić K 320; Halil Fazlinović K 2.50; po 1 K: Avdo Mujanović, Gj. hanum a ud. Fazlinović, A. Mahid, Gjevahira Mahid, Alaginica Mahid, Mujaginica Kadra­ gić Gjemal Cerić, Avdulah Hadžalid, Osman Hadžić, Salko Delalid i Mustafa ef. Blagajac — svi iz Lju­ buškog; 3 gjaka iz čapljine K 1.50. Ukupni iznos zabave bio je K 708.96 Rashod oko zabave je iznio „ 299.64 č ist prihod: K 409.32 od čega je pripala „Gajretu" 7s Cista prihoda u iznosu od K 137.44. Srdačna hvala svima posjetiocima zabave i prilagačima dobrovoljnih priloga. P r i r e g j ivački odbor. Poruke i odgovori uredništva. I.Ar., Tuzla. — I ako Vam ove dvije pjesmico neće biti uvrštene u list, neka Vas to ipak ne obes­ hrabruje. čitajte mnogo dobre pjesnike, pa ćete. i Vi jedanput modi da napišete koju dobru stvar. M. H., S« — Veoma slaba robota, tako, da bi Vam se i Vaša „milija od očiju", kojoj ste ovu pjesmu napisali, nasmijala; jer: „Ruža plava a zelena trava". »Vidi s’ dike na pendžeri glavi« — ne znači ništa drugo, nego da je takvim stihovima mjesto u košu. Ć. — Primili smo a i ti si primo. Sjeti nas se češće, pa da ni mi tebe ne zaboravimo. Selam ! X. — IIpBCTajcMo; nomajbHTe 3a ype^HnniTBo oAroBapa: Ocsian 'L hkhIi . - Islamska dion. Štamparija. - cbo Tpojc. 3ApaBo! Za uredništvo odgovara: O sm an G jik lć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/688f972a46ce6aa3f621dc0dc093e828.pdf 0e50a454535da27e895b7aad9701dfa1 PDF Text Text li POJ 18. BROJ I r04.llHA IV. GODINA ♦♦ a j p e ♦ i u JIHCT 3A /LPyiUTBEIlE IIOCJIOBE M 3A HAPO J\\\0 IIPOCBJE'RHBAHdE. I13JLA3M CBAKOT 1. h 15. ------y MjECEijy.------- a j r e t LIST ZA DRUŠTVENE POSLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. IZLAZI SVAKOG 1. i 15. ------U MJESECU.------- B^iacHHK: apjuitbo „rajpex“ - ypeamiic: Ocmaii 'ioninili. — Vlasnik: Društvo ,,Gajret“. - Urednik: Osman Gjiklć CAPAJEBO, 15. ceirreMOpsi 1911. — srn jU j H t i j c u a j e ^ n c T y : s a Bocny h X ep 4erOBnHy u AycTpoy rap c K y MOHapxnjy, 8a H.naHOBe, Tajie6y, yne 11mre u reiKaKe 2 K, g a lie iJ i a H O B e 4 K ro/unnifee. 3 a CBe ocTajie aeM.te 10 ([ipauaKa. Ilo je fln in i 6pojeBB c ra jy 2 0 xe.n. H en.iaheH a ce niicma no n p u u a jy , I*y koiiucii ce ue Bpafcajv. — IIpern-iaT a b pyKonnCB a iajby ce n a a ^ p e c j: „l'a jp eT u — CapajeBo. t\ ^ — SARAJEVO, 15. sep tem b ra 1911. C ije n a je l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č l a n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemljo 10 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi.se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Gajretovi pitaju, na koji će način osnovati društveni pododbor u svome mjestu. Kada se prijatelji ,,Gajreta“ i narodnog napretka slože u ideji, da se u jednom mjestu osnuje pododbor društva, potrebno je prije svega za tu ideju pridobiti barem 50 lica, koji će se prijaviti za članove „G ajreta". Tada će se sazvati skupština Gajretovih članova sa dnevnim redom, da se izabere 5 časnika pod­ odbora. (Ovu skupštinu saziva društveni po­ vjerenik u mjestu, gdje taj postoji, a inače ma koji ugledniji gragjanin). Skupština se prijavi i mjesnoj političkoj oblasti, koja ima prava po­ slati svoga izaslanika- Na toj skupštini će se pročitati i primiti pravila pododborska (koja će megjutim glavni odbor na zahtjev osnivača poslati), i izabrati pododbor, koji se sastoji iz odbora. 5 lica. A ovi glasovi moraju da razvesele svako Kad bude pododbor obrazovan, poslaće 5 rodoljubivo srce, oni moraju obradovati sva­ primjeraka pravila preko mjesne političke ob­ kog prijatelja našega kulturnog unapregjenja, lasti zemaljskoj vladi na odobrenje; ari pod­ pa smo uvjereni, da cvim dijelimo radost ta odbor ne treba, da čeka na odobrenje pravila mnogobrojnom našom braćom, ako ih o ovoj od strane zemaljske vlade, jer je zem. vlada utješljivoj pojavi izvijeitimo i s puno nade u ova pravila u principu već odobrila, a for­ koristi i uspjehe, koje ie nam novi pododbori malno odobrenje slijediće odmah, čim se pošalju društveni donijeli, kriknemo: s hairom! na vladu. * Kao što se vidi, osnivanje pododbora ne Ovom prilikom nim je ponova iznijeti povlači za sobom nikakvih teškoća, a teškoće kratku uputu o osnivaiju Gajretovih podod­ su u toliko manje, š t o je uprava društva uvi­ bora, jer i ako smo tu uputu u jednom lanj­ jek pripravna, da u svakoj stvari pruži sva­ skom broju donijeli, ipdc nas mnogi prijatelji kome dužno uputstvo i obavijest. S hairom!.. U zadnje vrijeme nam stižu iz mnogih mjesta naše domovine radosni glasi, koji jav­ ljaju, da se Gajreiova ideja rtiegju našim ele­ mentom sve to više širi i da naš, do sada indiferentan i nehajni svijet sve to više uvigja potrebu našeg kulturnog napretka. Iz Ljubuškog, Brčkog, Zenice i Visokog dobili smo prošle hefte izvješća, da su tamo­ šnji rodoljubivi muslimani osnovali Gajretove pododbore, koji će se prihvatiti korisnoga i blagotvornog djelovmja na Gajretovim poslo­ vima. Osim toga izvješteni smo iz Maglaja, D. Vakufa, Kotor Varoii i drugih nekih mjesta naše zemlje, da se i tamo osjeća živi pokret za ,,G ajret" i za osnivanje Gajretova pod­ �266 Merhum Šejh Muhamed Abduhu. Slava. Razni narodi, koji Čovječanstvo sačinjavaju, go­ vore o toj riječi, a mnogi joj ne shvaćaju pravog značenja. Neki misle, da je slava u tom, ako sebi podignu velike i sjajne palače sa nagizdanim zidovima i ša­ renim tavanima, ako se okruže mnogim slugama, te se voze u četveroprežnim sjajnim kočijama. Drugi opet misle, da će slavni postati, ako se lijepo i giz­ davo oblače, te se načičkaju smaragdima, almasima i raznim dragocjenostima. Jedni opet misle, da se slave onda, kada steku neke časti i titule, kao begluk, pašaluk i t. d., te ako svoja prsa mogu zalijepiti raznim nišanima i odlikovanjima. Katkada po koji izdajica otima od svog brata, od svog bližnjeg, ruši narodnu sirotinju i sebi podiže sjajne palače. Poslije u te palače pribavi sluge, luksuz, udobnost i siromah misli, da je već postigao vječitu slavu i blagostanje. Jedna opet sorta ljudi po čitave noći sprovodi u nesanici, po čitave dane nema mira i trčkara, a samo za to, ne bi li dobio koju od onih laživih titula i ne bi li kakogod bar jedan nišan prišio na svoja prsa. Ovakav kukavac, samo da dogje do svoje želje, ne bira sredstava, bila ona dobra ili prljava, kod njeg je svejedno. Ako ćeš, ta sredstva mogu biti i takova, da njegovoj domovini propast spremaju, da njegov čitav narod uništuju. Kod njega je to sve sporedna stvar; glavno je, da Hm do cilja dogje. Mi vidimo da mnogi ljudi ovu bludnju smatraju kao nekom istinom i opravdanom stvari, ali opet ne mislimo, da su toliko oćoravili, da ne mogu razabrati ljepotu istine, te da ne uvigjaju, da su zabludili i skre­ nuli s pravoga puta. Jedan čovjek, koji se ponosi sa svojim palačama, slugama i t. d., kad dobro pretraži samog sebe, šta li će naći? Sam će u sebi osjećati, da sve ono, pa ma koliko tog bilo, što je on stekao, te kolikogod to u njegovim očima bilo golemo, ne čini njega savršenim čovjekom. Osjetiće, da je to sve njemu nekako tugje. Ovdje mislim one, koji se nasil­ nim načinom dograbiše sjaja i tobožnje slave. Zar ne vidimo, da je vrijeme, sa svojom promjenom mnogima onima, koji se na lahak način dograbiše položaja, oduzelo sve i ostavilo ih pri onom na čemu su i bili. Ovaki stradalnici, pošto nisu ni imali pri sebi ništa čovječnog, a izgube položaj, panu u očima svijeta na najniži stepen. Čovjek, koji sam u sebi ne osjeća ni­ kakva savršenstva niti čovječnosti, u kakav položaj, dolazi onda, kad sa sebe skine one lažive i vanjske naravi stvari, kojima se on ponosi i koje ga tobože slavnim čine? Zar on nije potpuno jednak onom go­ lom i poderanom proletarcu? Zar ovakovi, koji se na takav način ponose, nijesu ženama jednaki? Jedan čovjek, koji hoće da s nišanom ili titulom imponira, pošto on sam po sebi ne vrijedi ništa, šta je on onda> kad to skine sa sebe? Zar on ne zna, da on, pošto nišan ili titulu sa sebe skine, pada opet u svoj pravi položaj ništice. Ako mu se od strane nekih zelenaša i odaje čast zbog odlikovanja i titule, zar on ne zna, da se ta čast ne odaje njemu, nego njegovoj tituli? Ovo odavanje časti, pošto je bezražlozno i nije sa srca, očituje se samo u vanjskim formalnostima, to je sasma brzo prolazne naravi. Ali jest, ovakove slavne titule, koje se priznaju od strane čitava svijeta, a kojima je podloga nekakvo veliko djelo i ljudi se preko njih sjećaju dobročinstva, zaista su slavne i velikog značenja. Dočim titule i odlikovanja, koja su stečena na način, od svih pa­ metnih ljudi prezren, ne pribavljaju svom vlasniku nikakove časti, nego ga čak ponizuju, te ne imaju nikakove vrijednosti. Narode, otvori dobro oči, progledaj dobro u situaciju i ne padaj u bludnju! Istina nije tako da­ leko od tebe: Gazi Osman paša, koji je od strane svojih neprijatelja prozvan „Lavom od Plevne", svoju titulu, čast i visoki položaj napravio je samo time, Što je sebe žrtvovao za obranu svoje vjere, naroda i domovine, te na taj način postao slavan. Mi vidimo opet kod islamskih naroda i takvih „velikana14, koji se na čelo dušmanske vojske staviše i Englezima prvi otvoriše vrata u naše krajeve. En­ gleska vlada ih je za njihova .plem enita14 djela obasula raznim častima i odlikovanjima. U tim krajevima danas Englezi tako dobro stoj?, da su jadni Musli­ mani udarili na hiljade muka, radeći na tom, kako će ih potisnuti iz svoje domorine. Sad neka se pro­ sudi o onim nišanima, koji rese junačke grudi Gazi Osman paše i o onim, koji vise na prljavim prsima, spomenutih „velikana14. Mislin, da su ova dva pri­ mjera dostatna, da nam prikažu, kako sve titule i časti treba mjeriti onakvom mjerom, kakav je bio način njihove tekovine. Čudnovato, zašto tolike klase ljudi ne pojme pravo značenje slave i onako se grdno v araju ! Zar ne znaju, da odjeća i gizda, koje čovjeku pribavljaju lijepu i nikad nezaboravnu uspomenu, samo je ona haljina, koja je obojena krv ju domoljublja, a čistom dušom oprana? Samo onakima, koji cbojiše svoje tijelo krvlju, da svom narodu pribave čast i sreću ; za uspomen njihovih junačkih djela, kiču narodna grla u njihovu slavu, a narodna srca za ijima tako jako udaraju. Zar još ni danas ljidi nisu shvatili, da, ako imade onih, čiju slavu trela do neba uzvisivati, to su samo takovi ljudi, koji zj narodna prava i dobro sprovedoše svoj život na patnjama ili u tamnicama? Po mom mišljenju judi, koji su sebi podigli tako sjajne palače, koji fcko okolo šetaju po bujnim vrtovima nad svojim kućima, te onako s visoka pro­ matraju kukavnu svjetini] koja ispred tih sretnih dvorava prolazi, sasvim tiij bogatstvom i sjajem, ti Ijud �267 neće iza sebe ostaviti nikakovu lijepu spomenu, pošto imao i po gori se korjenjem hranio. Čovjek, kojemu su čitav svoj život posvetili samo nasladama i uži­ je u dio prava slava pala, u potpunom je smislu sre­ vanju. Cijelo njihovo bogastvo ostaće ograničeno u tan. Svjetlo, koje na njegovu čelu sja, može svima onim zidinama, sve one svilene, zlatne i srebrene ljudima biti ogledalo. Očajni pogledi, porušeni ideali oprave otićiće netragom, a njihovi gospodari pomri- hrle tome svjetlu. Vanjština takova čovjeka, kolikogod jeće isto onako, kao i oni, koji nikad ništa ne ima- slaba bila, čovjek ne može odoljeti svojoj savjesti, a doše, ne umješe niti što znadoše da ne cijeni njegovu nutarnju vrijednost; njegov iz­ Jesi li u prošlosti naišao igdje na primjer, da gled, koliko god bio osobenjački čista srca ne mogu se neko slavi, zato što je to i to odlikovanje ili tu i da se od njeg odvoje. Šta vrijede kod oyakog čo­ tu čast posjedovao? Ali bio je učenjak, bio je marljiv, vjeka sjajni dvori i palače, kad njegov duševni svijet bio je darežljiv, ovo je učinio, ovako je nastojao, ovo obiluje najljepšim ćošcima, najljepšim panoramama, je podigao, ono je srušio, — ovakove titule samo pun je svjetla i najljepših lica. spomen ostavljaju. Kakav uzvišen život, živjeti u ljudskim srci­ Pošto je Skender Veliki umro, da li je ikom preko ma! Kakova čast vijekovima sjati svojim svjetlom uma prešlo to, je li on imao sjajne palače? Kakav dlllj j j ) lugjak imade, da Napoleonovu prošlost traži u nje­ Jest, dogagja se, da neke kukavice iz tabora govim palačama i opravama? Da li su svi oni veli­ kani, koji biše i progjoše, pribavljali sebi slavu, gra­ pokvarenih ljudi jurišaju na ovake slavne osobe i ne deći sjajne palače i udobno živeći, ili su to oni stekli ustručavaju se sasuti sve svoje pogane i otrovne mudrošću, slobodom i svojim uspjesima? Jedan na­ strjelice na njih. Ovakvi kukavci uvigjaju, da njihova rod, koji padne u bludnju, te svoje svetinje prepusti djela, koja oni u ime svoje slave poduzimaju, sasma same sebi, koji svoju staru slavu zamijeni sa neko­ utrnjuju pred uspjesima čestitih ljudi. Ti pokvarenjaci liko, bez ikakva značenja, riječi, — takav narod se, slični su crvima, koji bježe od ružina mirisa i traže makar i preko svoje savjesti, zadovoljava ovakim poznati njima ugodni smrad. Velikome čovjeku, koji je mnoga i mnoga plepraznim častima i odlikovanjima. Kad bi ovakav narod poslušao onu istinu, koja njegove grudi na- ^menita djela učinio, svejedno je za to, što će ga ne­ čovječni ljudi ponižavati, njihovi napadaji ne će njega dimlje, kad bi čuo glasove prezira, koji rse-u njegovu srcu ragjaju, kad bi malo bolje otvorio oči i progle­ smesti u njegovom plemenitom radu. Ali, kad se bude dao oko sebe, uvidio bi, da je zabludio i da se ne istina ispitivala, nitkovi će se tada osvjedočiti, da su nalazi ni na kakvom step^nu slave nego poniženja, samo sami sebi škodili. Sami oni ne mogu tako dugo te bi upoznao, da onaj put, kpjim on ide, ne vodi ostati u svojoj zalutalosti. Sa drveta, koje je usadila niti može voditi do narodne slave, sreće i blago­ ruka čovjeka, koga oni toliko grdiše i zlostavljaše, prvi plod će oni, zrio ili nedozrio, ubrati i prvi oku­ stanja. Članovi toga naroda, kad bi se sjetili kakovu siti, te im neće drugo preostati, nego da zahvale će zlu uspomenu i kukavno stanje ostaviti svome onom, koji ga je usadio i čuvao, pa makar on, po potomstvu, potrgali bi i pobacali sve one nišane sa njihovom mišljenju, i niži od njih bio. Kazna, koja će ih poslije sretati, je kajanje i svojih prsa i krenuli pravim putem, koji uistinu vodi žaljenje. do narodne slave i blagostanja. Slava, to je takva jedna, svoje vrsti istina, čiju Dakle, čovjek, koji čini plemenita djela, koja sadržinu su i sami božanski zakoni razjasnili i pri- mu istinsku slavu pribavljaju, on je i od Božije strane kovali je za čovječije srce. Danas nema čovjeka, čija odlikovan, te je-za čitava života častan, njegovo ti­ savjest i srce je ne bi poznavalo, osim ako je do jelo, ako se i izgubi, ostaje ono svjetlo, koji ni pred kraja ograničen. suncem, mjesecem i svima zvjezdama potamniti neće. Slava je za čovjeka takvo jedno svjetlo duše, Jest, i on će umrijeti, njegovo tijelo će zemlja po­ koje privlači i oči i misli, ona je takva jedna lje­ stati, ali on nije umro u ljudskim srcima, njegov pota, pred kojom ljudsko srce ostaje zapanjeno. Iz­ spomen u potomstvu nikad se ne briše. Kod svemo­ vor ovog svjetla je ono plemenito djelo, koje je gućeg je zaslužio vječno blaženstvo! upravljeno, da jedan narod ili spasi, ili da ga iz ne­ li* Jiij) . znanja izvuče, ili da mu oteta prava povrati, ili da ga podigne iz neprilike, u koju je zapao, ili da ga S turskog preveo: privede pravom pfltu, ili da mu ćudoregje popravi, Alimed Kaši'lkadič — Foča. ili da ga iz nesloge u slogu dovede, ili da mu nje­ gove zamrle osjećaje na novo probudi. Kogod učini bar jedno od gore navedenih djela, punim pravom mu se može reći, da je slavan, pa makar on najveći siromah bio, makar on ni kuće ni prebivališta ne �268 Nezadovoljstvo se ponajprije ragja besprimjerno zaoštrenom »borbom za opstanak«, dakle socijalnim pitanjem, ali mu uzroka treba tražiti i u neuđovoljenoj potrebi naobrazbe kod širokih masa naroda. Duboka vječita ponoć. Pokrito tminom sve je, Čitanjem, pisanjem, računom, crtanjem i drugim Svemirom širokim svuda magle se natisle, guste temeljnim znanostima, probudi se u narodnoj duši i Ko apsolutne ideje — želja za višom naobrazbom, bez da se države o tom I nigdje tračka, da bi obasj’o prostor puste. dovoljno brinu, kako bi se toj čežnji zadovoljilo. Tišina strašna, štono sumnju u Život budi, Makar da za pohagjanje državnih, srednjih i viših Slegla se na sve kraje — škola ima svako pravo, ipak se u praksi tim pravom I u tom beskrajnom mraku cijelo ljudstvo bludi, samo imućniji svijet može služiti. Čovjek bez sred­ Tek iskra vjere svete u duši njegovoj sjaje. stava, obuzet željom za učenjem, obično je osugjen na Tantalove muke: uvijek mu je pred očima cilj Da, vjera u ljudstvu živi i duh mu nadom snaži njegovih želja, ali se uzalud za njim pruža; on ne A ljudski život je cio tek sivog dima pramen, može nikako da svoju žegju za naobrazbom ugasi. Tek malo krvi i — laži; Pokret za narodno "obrazovanje brine se dosta V a j! cjelog našega bića simbol je nadgrobni kamen ! o potrebi naobrazbe onih, koji sami nemaju za to sredstava; on ima veliku i plemenitu zadaću, da izvrši, 1 kad nam svesilna težnja nemoćnu ruku diže, pa'm akar da mora svoj cilj kad li tad li i postidi, Da s tajni koprenu skida, ipak će još mnogi i mnogi osjećati muke radi neis­ U našu dušu tada sumnja polako gmiže punjene želje za naobrazbom. I svojom otrovnom rukom vjeru nam truje i kida. Da se te muke ublaže, šta više i posve umire, ima jedan lijek, koji se zove »obrazovanje samoga 0 zašto, veliki Tvorbe, s našim/životom skupa sebe(<, a način, kako se do tog dolazi, neka ovaj članak 1 samrt našu ragja .vječne ti volje vrutak? pokaže. I zašto s nama stupa Sulejnian N a z i f : = = Um i objava. Prolaznost i vječnost naša u isti, ah, trenutak? I zašto dade nam maštu, da kao leptirNlaki ! Prostorom svemirskim bludi, Kad tvrdim zakonopi tvojim privezan čovjek je svaki Uz ovu mrvicu — zemlju, gdje Um vlada i sudi? — Al, neka!... Mudrosti tvoje najveći dokaz to je, Jer da je uvijek ljudstvo po nebu mašte se vilo, Slijedeć objave tvoje, Danas bi ljudsko ime tek „Fata morgana“ bilo. Ah, Um kulturu stvori i žića našega niti, On luč je je svijetu svemu — Ej; Um je boštvo naše i vazda boštvo će biti I mi se klanjamo njemu !... Preveo: M. Ć. Ćatić. Obrazovanje samoga sebe, — Po njemačkom: 0 . S—ć. — U vod. Vrijeme u kome živimo, moglo bi se s pravom nazvati »doba nezadovoljstva«. U svakom je doduše vijeku bilo pokreta, kojima se je osjećanje nevolje ispoljavalo, ali ni u kojem ne bijaše nezadovoljstvo tako golemo i tako općenito, kao u ovom, našem stoljeću. Š ta je to n a o b r a z b a ? Skoro ni jedna riječ u našem jeziku nije mno­ gome tako nejasna, kao što je izraz »naobrazba«Ako stotinu ljudi pitamo, šta oni pod tim razumiju, koga oni naobraženim drže, svaki će nam drukčije odgovoriti. Kod većine ne znači naobrazba bog zna šta vi­ soko. Kod njih je i onaj čovjek naobražer, koji je to­ liko sposoban, da može čitati novine i napisati pismo, nabadajući govoriti stranim jezikom u svim m ogu­ ćim pogreškama, da se zna u društvu kretati i da umije koju progovoriti, kad je riječ o politici, muzici, pozorištu, literaturi i t. d. i t. d. Sa ne mnogo više opravdanja puno ih drži sva­ koga, koji nosi doktorski ili profeski naslov, da je potpuno naobražen čovjek. A neka mu se štogod zada, što slučajno u okvir njegova znanja ne spada, uhvatiće se u neprilici taj »naobraženi« isto’tako, kao jedan običan nadničar — neznalica. — To nije dakle naobraženost. — Ja šta je onda? N a o b r a ž e n o s t je o n a j v is o k i s te p e n z n a ­ n ja i is k u s tv a , k o ji č in i č o v je k a s p o so b n im , d a je u s ta n ju sve, š to m o g u lj u d s k a o s j e t i l a s h v a t i t i , p ra v o i ja s n o r a s t u m a č i t i . Neki profesor na bečkoj univerzi rekao je prili­ kom jednog predavanja publici, koja se iz neukih ljudi sastojala: »Ja sebe držim nenaobraženim, je r ja znam samo svoju struku i dalje ništa. Vi se pak možete sretni osjećati, da nijeste samo za to svezani. — Vi ćete za �nekoliko godina kao slušatelji ove kuće mnogo naoJoš se nalaze u velegradima: a k a d e m i j e braženiji od mene postati. S naobrazbom Vam je isto u m j e t n o s t i , g l a z b e n e i g l u m a č k e š k o le , što i sa željeznicom: gdje se jedna velika pruga pro­ t r g o v a č k e , z a n a t l i j s k e i p o l j o p r i v r e d n e teže s kraja na kraj jednog carstva, bez da je druge š k o le , u č i t e l j s k e p r e p a r a n d i j e itd. pruge sijeku, ta je željeznica jednaka običnoj lokal­ Samo su svi ti zavodi zatvoreni svakome, ko je noj željeznici. Ali, ako mnogo manjih pruga poput u slabom stanju, a život ga nagoni, da se kakovog sunčanih zraka vode iz jednog centruma i čine vezu bilo posla primi. na razne načine mogućom, onda ta željeznica odgo­ P o k r e t za n a r o d n o o b r a z o v a n j e . vara svojoj svrsi i od velike je koristi za državu. Svaki napredak ima čovječanstvo zahvaliti na­ Može se tia'kle samo onaj nazvati naobraženim, stojanju, da se potrebama udovolji. Čežnja za nao­ koji je sposoban, da se svojom duševnom snagom u brazbom provlači se u našem vremenu kao kakva svakom pravcu djelom pokaže, i što su ti pravci razcrvena nit, a to nam dokazuje i pokret za narodno ličitiji, tim je i stepen naobrazbe viši. obrazovanje, koji je u svim civilizovanim državama velikog maha zauzeo. M jesta, iz kojih se n a o b ra z b a u v e le ­ Naobrazba u narodu širi se pomoću raznih in­ g r a d u širi. stituta. N aro d n e i g r a g ja n s k e o s n o v n e šk o le prva D r u š t v a za n a r o d n o o b r a z o v a n je , u kosu mjesta za širenje naobrazbe u narodu. Njih pojima se drže znanstvena predavanja, priregjuju na­ hagjaju djeca, kojoj se tumači temeljno znanje: čitanje, rodni koncerti i prave izleti. Pristup je svakome bes­ pisanje, račun, crtanje, pjevanje, vjera.; uz to još nešto platan. Izbor predavanja ovisi o sklonosti predavača, zemljopisa, povjesti, prirođopisa, prirodoslovlja, geo­ te o savremenosti i potrebama slušatelja. metrije i t. d. D r u š t v a za o b r a z o v a n j e r a d n i k a izvr­ Vrijednost osnovne škole neprocjenjiva je. On.r nuta su društva za narodno izobražavanje; i u njima je bez razlike za svako, obično dijete dovoljna, i ko se doduše, drže predavanja, daju predstave, ali se u nju ma s kakim uspjehom' svrsi, može kasnije da svima nagje manje-više političke primjese. Ko ima za najviši stepen naobrazbe postigne. cilj nešto uzvišenijeg od tjeranja strančarstva, taj će Za djecu siromašnih roditelja osnovnom je ško­ se slabo zadovoljiti radničkim društvima, u kojima se lom svršeno daljnje naobražavanje. Ne pohagjaju li može biti, predavaju isti predmeti iz društva za na­ takova djeca još trgovačkih, zanatlijskih ili poljopriv­ rodno izobražavanje. rednih škola, to je njihovo učenje sasvim završeno. Na najvišem su stepenu s v e u č i l i š n i t e č a ­ Kad odrastu postade zanačije, fabrički radnici ili te­ j e v i (k u rs e v i) za n a r o d . Obdržavaju se u večer žaci — u kratko — primaće se posla, za koji ne i svakome je pristup uz neznatnu ulazninu dopušten. treba visoki stepen naobrazbe. Ti tečajevi obuhvaćaju predmete, koji se uče na gim­ Iza osnovnih škola na redu su g i m n a z i j e i nazijama i osnovnim školama, a pogdjekad i one, koji r e a 1 k e, ili tako zvane srednje škole, iz kojih mla­ se na sveučilištu predavaju. N a r o d n e v is o k e š k o le (narodna sveučilišta, dići ili prelaze na visoke škole, ili stupaju u službu kao poštanski, željeznički, bankovni činovnici, geometri, narodni domovi) nijesu ništa drugo, nego usavršeni sveučilišni tečajevi za narod. Izdržavaju se prilozima graditelji itd. Raspored je srednjih škola u teoriji ta i poklonima slušatelja. Svrha im je, da se do u tan­ kav, da bi iz njih svaki gjak morao izići s potpunom općom naobrazbom, ali sastav knjiga i nastava uči­ čine rastumače znanosti, u koliko se to sveučilišnim teljeva često puta, na žalost, probude u gjacima tečajevima ne može postići. N a r o d n e b i b l i o t e k e trebale bi da budu prije odvratnost, nego li zanimanje za stanovite glavno polje, na kome će svijet tražiti naobrazbe, jer predmete. se pomoću njih m ogj za kratko vrijeme i uz malena U srednjim, kao i u svim drugim, školama ci­ jeni se, na žalost, više obrazovanje pamćenja, nego li sredstva veliki uspjesi postići. Pa mi i vidimo, da se razuma i tako su srednje škole više zavodi za ispite, u zemljama, koje su uzor u pogledu izobražavanja svoga naroda — u Engleskoj i Sjev. Americi — baš nego mjesta za širenje naobrazbe. Ko je toliko imućan, da se može samo uče­ za narodne knjižnice nebrojeno blago troši. Kako se može narodnim knjižnicama pametno njem baviti, nalazi na s v e u č i l i š t i m a i v i s o ­ kim t e h n i č k i m š k o la m a svega, za čim čezne služiti, neka nam to daljnja poglavlja pokažu. čovjek nauke željan. Ipak mnogi gjaci radi svoje mlitavosti, taštine i lakomstva zapadaju u pandže „učenja za trbuh"; ideal, koji im lebdi pred očima nije naobraženost, nego ispitna diploma, pomoću koje može manje-više masno mjesto dobiti. (Nastaviće se.) �270 XaM3a: CTapn ja^n. y AaHe jeeeHH jaAHe, y 0acy oecfepajHor 6ojia ^ym a ce pacTyac0 Moja h Bpara y npom.no fl,o6&, r ^ je CBe^iH cnoMeHH CTOje ko CMp3Jia c0po*iaA roAa H cpehe yupjie Moje HHHce ce rpo6aK a° rpoća... Cy3aMa saji'jeBaM TaAa KHTiiu,y yBejia gBjeha, y MPAH Mopnc ce 6yA0- AaJieKO, Aa-'ieKo mnpn. „HHKaAa Hehe th Biinie cTapa ce npo6yA0T cpeka H hth ke Becejia aKopA OAjeKHyT Ha TBojoj Jiupn ... MeHH ce npHiHfta TaAa Kao Aa roBopn oHa... PbeaHHe cjialjane pnjemi ca Aa.n>H0x A0i,ia3e Kpaja K’o caM0 6oaobh cppa... k’o KaKBa TyMca.i>Ka 6oHa. IIpenyHa onaja, iyre, »ca^ocTH, cjeTe 0 saja... Cy3e H0 jaraHo TeKy... moj norjieA He6y ce AH5ice' ^ ok MoacAa AParaHa Moja c AParHieu CBojnM ce cunje H BjeTap ca Mojnx cTpaHa c jayKou HaAa H>y CTHace. Ila npnna y3Aaxe Moje h n^anyk 0 rpame ćnje... «• Hazim MnftiO, Tuzla: = — r ‘t - \ 5b 3 * ? i Put u naše mezarluke. Put u naše mezarluke je vrlo zapušten, a i sami mezarluci su vrlo neuregjeni. Prije nekoliko godina, kako knjige kazuju, to je sasvim drukčije bilo. Put je bio ozidan od tvrdog ka­ mena, sveden nekako kao na kube, te se je voda, kad bi kiša padala, odmah ocjegjivala u duguljaste i plitke parkove, na kojima je opet bila na više mjesta gvozdena rešetka, te bi se kroz ove voda saljevala u kanale. Sav je sokak bio nekako svugdje došao pod liniju i bilo je svukuda nasuto i uravnato tako, da se čovjek i kad bi brzo išao, nije imao u što podbiti. Sve do samih mezarluka bile su u vrlo malim razmacima postavljene mnoge lampe, pa bi čovjek, kad bi ga i u noći tuda put nanio, bio siguran, da neće 0 što udariti glavom. Kad bi ko umro, nije se niko mogao, ispričavati, pa ne ići za dženazom u kabristan govoreći, da mu je nezgodno ići, jer da ne valja put, nego je za dže­ nazom išao i bogat i siromah i star i mlad, jer svako voli, kad ima prilike gdje zaraditi sevapa. Ma onda se nikako svijet nije strašio ni um ri­ jeti, jer osim sokaka i sami mezarluci su bili lijepo uregjeni, pa je živima milina bila zijaretiti svoje mrt­ ve i tu im učiti, a to i mrtvim kao i živim koristi. Ograda oko mezarluka bila je dobra i tvrda i čim bi se gdje malo pokvarila, postojao je za to na­ ročiti odbor, koji bi se brinuo, te to popravio. A sada toga svega nema. Mezarluci su na više mjesta odgragjeni, te svijetski hajvan po mezarovima serbes gazi i pase travu. Put, koji vodi do kabristana, ne naliči više na put, nego na provaliju. Duž cijeloga sokaka su sve same dumače i lokve tako, da je teško po njemu hodati, te sad, kada ko umre, do mezarluka ga prati samo naj­ bliža rodbina i oni, koji moraju. Svijet se neprestano ljuti i grdi narodne prvake, što se ne brinu, te to ne popravljaju, a ovi se opet od svijeta kriju, a krivnju svaljuju na one još starije, svoje prednje prvake. Prije nekog vremena dozlogrdile tužbe onim velikim prvacima, pa sazvali jedan medžlis po izbor viših i nižih prvaka, da vijećaju, kako bi se put u mezarluke mogao popraviti. U tom se medžlisu pretresalo to pitanje na dugo i široko, izgovorilo se nekoliko mnijenja i zabilježilo se nekoliko zaključaka, ali se nikako ne mogoše pot­ puno složiti, kako da se uradi. Jedni govorili, da put u mezarluke i treba da bude handrljav, pošto je i čovječiji život handrljav. D rugi su sa vrlo dugačkim i opširnim govorima dokazivali, da se taj put svakako mora popraviti, jer da sve što imamo, jest nevaljasto i nesavremeno. Treći u nekakvom strahu govorili, da se taj put ne smije nikako popravljati, jer da to narod može biti i ne traži. I tako je taj medžlis vijećao i vijećao, a kad je vidio, da mu se ne da lijepo izvijećati, sjetio se neko izmegju njih sretna izlaza: odgode, do bolje zgode! Vijeće se odgodilo na neizvjesno vrijeme, a d aše ipak može osvjedočiti, da ie medžlis nešto radio, članovi istoga se zdogovore, te ono sve, što je koji u vijeću izgovorio, ispišu u jednu knjigu, pa to u svijet ra­ sture, neka ljudi čitaju i sude, koji vijećnik umije bolje i dulje govoriti. Svijet knjigu čitao i čitao i nikako nije mogao u njoj naći, hoće li i kada će se put do mezarluka urediti. Skoro, prije nekoliko dana izvede naš I&dži Tahiraga momke, naredi im pa navukoše nekoliko kola pijeska, te one lokve i dumače po putu zasuše. Svezaše s kraja do na kraj ceste s obje strane nekakve kanafe, pa naprama njima put ulinijaše. Dovukoše nekoliko kola letava, dva tri paketa eksera, testeru i sikiru, p?. ogradu oko mezarluka obnoviše. A kad sve kroz dva tri dana dovršiše, odvede momke Hadži Tahiraga u svoju magazu, pa im trud isplati, a momci se veseli i zadovoljni razigjoše svo­ jim kućama. Poslije toga pitali Hadži Tahiragu, što nije čekao dok medžlis zaključi, hoće li se put popravljati i m e­ zarluci ogragjivati, a Hadži Tahiraga odgovori: - - „Ako ja budem čekao, dok se medžlisaši zbire i odluče, da nam kakav hajir naprave, mogao �271 bi ne dočekati, a ovako sam unaprijed izbjegao grd* njam a i suzam a naše sirotinje, koja od nas zgodnih izgleda pomoći. Ako mi svaki napose, koliko je koji kader ne počnemo već jednom raditi, propašćem o sa­ svim očekivajući zajednički rad, je r ini izgleda, d a je našim prvacim a danas stalo više do nam a i slave, nego do narodnog napretka. Nem aju, brate, pravog halis-nijjeta, pa im ni Bog ne da odvažnosti ni snage!« I tako naš Hadži T ahiraga pobra ovog svijeta narodnu zahvalnost, a onog od Boga nagradu. Ovako je mogao učiniti i onaj veliki medžlis. Ama m u nije bilo nasib. X iuha 3nja Gej: TToc.i.o,xii.a ;ijena. y<vbeA Heicnx Hy,a,Hnx, Han3MjeHJLHB0x yAapa eyA* 6nHe HujeAHO h.hxobo AHi eTe nnje hchbhao. IIpomAO je raecHaecT roAHHa, oa kbko cy ce y3e.in ; 3a to mecHaecT roAHna H3ry6nJiH cy neTBepo Ajege. H Bek ey HMa.in jeAHO t 3 kbo AHBjbe yBjepen>e y to, a® hm Ajega Hehe SKHBjeTH, Aa cy ce 6hah nporaAH 6hth OTag h Majna, caMo Aa He AOAaAy jom jeAaH rpo6. Kao Aa je 36or ohhx yacacHHx B apHgaita poAHTeA>CKH ocjekaj y h>bxobom cpuy yBeo, HCKHAao c e . . . H hokthms cmpth , Koja hm je Hemhaocthbo oTHMa.ia H3 pyny CBe oho, mio cy ohh boahah , 6ho je HCKonaH jeAaH rpo6 h y h>hxobhm cpgHMa. A noMaAo cy h mpshah Ajegy. y h>hxobhm oacajiomkeHHM AyuiaMi HMa^ame HeKa TajHa A»yTH>a h Ayčdko npe3peH>e npeMa oaoj AjegH, Koja cy ce Kao CAoacnAa npoTHB h>hxobhx jaAH»x cpAaga, ace.If)HHx A>y6aBH, na Hek-.* Aa Hcnoe, Hero Mpy, Kao a » ce 6oje Aa hx o6paAyjy. ^ a , 3aniTO HHcy acuBti.ia ? 3amT0 oto CByAa HaoKo.io, roTOBO y CBHMa KykaMa h>hxobc Maxa.ie, acHBe inTaB a jaTa Ajege? . . . H H>nxoBa 6h Kyka 6bji& y MaxaAH Kyka ca ajpuom, niTa BHme, 6bjisl 6b jeAHa Kyka H»j6oraTHja AjegoM. Ho, eTO, OHa cy xTjejia Aa ne sKHBe. CBaKe Beuepn, kš'a H3 cbhx Kanuja nojype Ma.ia h ne.! tuca Ajega Ha coKaK, H>HxoBa Kannja ocTaje 3aTBopeHa. Kao Aa ApaiK acHBOTa g n je v e Maxa.ie A°be ®to ca T0M AjegoM h H>nxoBy TyacHy Kyky onam e nocMjecHMa y3aBpe.nor B ecejta, a OHa, jaAHa, CTOjK ca otpobhhm ocMjexoM, y o6.iHKy MpTBaiKor caHAyKa, nyH or 6o.ia, aok joj ce rpyAH HaAHMajy ouajaH>eM noc,i>eAH>er Aa x a H ohh 6h HMajH OBaKBy Ajeuy: no peAy. • ■OcMaHa, y ABaHajecToj. sstbh npBo acencKo A0jeTe HxcaHy y AeeeToj, cJ,epxaea y leTBpToj h Hajnoc-inje noc.T>eAH>y kepKy BH?AaHy y APyroj toahhh. bijega cy hm ce paljajia no peAy, MyniKa h aeeHCKa. 6h hmsjio Me.ioAnje 6hah cy hm HaAjeHyAH HMeHa ca phmom. Ho Hnje 6hao Moryke oApacaTH xapMOHHjy thx jaAHHx puMa: yBHjeK, ksa 6h HainjiH jeAHy, APyr a 6h ce ii36pHcaAa, na 6h ocTajajin CaKaTH H H3AOMA>eHH CTHXOBH. H HajnOCAHje je CMpT nocjB6AH>HM noTeaoM cBor HeMHAocTHBor nepa npegpTajia nocjbeAH>y pnMy h Ha tom MjecTy ocTaBH.ia neTnpn Ty»sHe h Hepa3yM.i>BBe Mpjse. Join HeuiTa hm je 6hao oa Ajege ocTaAO. ycnoMeHe, saBnjeHe y OcMaHOBoj 6om«iH: H3Meky Tora jeAHa H xcaHHHa Hokna K annga, HaqnH>eHa oa n-naBor a u a c a h npaMeH jom acyTe Koce; jeAHa jom HenpaHa, ouyBaHa <J)epxaHOBa Komyjba h chmo jeAHOM o6yneHa xapMaHiija oa pyacHHacTe ByHe h HanocA,eTKy noc.i>eAH>e la p a n o CKHHyTe ca MaAHX BHgAaHHHiix HOSKHga. KaA 6b norAjenaA caMa caMgHTa cjeAHJia y MaJioj KykngH, n a Ha upnMjep nyjia rvi&c KaKBor AjeTOTa ca coKaKa, OHcajioiuheHa Majica 6n oAjeAHOM 3aApxTaJia. 3aCTajia 6 h ocTaBHBmn nocao hs pyKy, 3aAy6n.ia ohh y HeKy Heno3HaTy TaHKy — caMo Aa noHOBa qyje OHaj rjiac. T aj iviac je Ao^iaano Kao jayK H>eHe AieUe> koJh A0Jia3H ca OHa neTnpH rpo6a, m io Aeace y peAy, Ha jeAHoj CTpaHH E jy 6oBa Bpxa. ^ y r o , Ayro 60 &ayma^a. H tsa 6h iy jia THmHHy obo Kyke, 0Hy Ay6ony h x^iaAHy th mHHy, y Kojoj jieaca HCKaKaB Aax cmpth . H 3 oja^eHe Aym e OBe XwiaAHe THmHHe h ycaMJj>eHe Kyke Ha h >6ho cpge 6 h nao CHnjer. ^ p x T a a a 6 h , ca 3c6h. om ApxTajia h Bek He 6h Mor^ia paAHTH, Hero 6h xTjejia n aa k n hs obo caMoke. H leT ajia 6h no Kykn, cnJia3H.ia y KyxHH»y, rAOAaAa eyejeAOBy MaHKy, Koja ctoJh Ha 6amT6HCK0M AyBaPy h MpAajykH SpKOBHMa npeAe, H3.ia3ii.ia y 6am uy h 6ea no tp eć e BaAHJia BOAy, n a ho M orykn ce Ha A pyrn HaunH yrpHjaTH, Ha APyr a HaiHH 3a6opaBHTH CBojy caMoky, T pua^a 6h 03a Ajeu,0 npeocTaAHM cTBapHMa. OHe cy 6njie y cnaBakoj co6h, y Hajropmoj nperpaAH AOJiacfta. H 3AnrAa 6b ce n noAaKo noTerAH^a 6o m iy, y3APx Ta.in m pyKaMa, Kao Aa XBaTa 6o.iecHO A0jeTe n a ce 6ojn Aa r a He nOBpnjeAH — cnycTHAa je, MeTa-aa Ha MHHAep h no.iaxKO oTBapa.ia, Kao Aa ce kaohh Aa He h npo6yAH ycnaBaHy Aymy CBoje Ajehe- H Te jaAHe CTBapn 6h ce npocTpae t .v, iiAaiHe h TyaBHe, Kao Aa cy Ha H>HMa ocTa.iH nocA>eAH>H ouajHH norJieAH mbahx MpTBaga. HxcaHHHa Ma.ia HokHa Kamiga oa m iaBor aT.iaca ca jeAHHM KOMaAnkeM n^aBe naHT.bHKe, c.iHiHe yBexAoj khth gBnjeka, Ha Bpxy — c uesKmoM je r.ieA aAa; Ma.ie BugAaHHHe HapanHge Kao a » Tpaacaxy n ap pyM6Hitx h nyHaqKHX Hoacnga; tbmo oneT <JJepxaHOBa KomyA>a, ca jom to ha hm AaxoM JKHBOTa, Kao Aa jom He aceAH yMpnjeTH. H 03 obhx CTBapn npeA awam e y H>eHy ocjeT.i.HBy Aymy jeAaH Aa x Kojn joj HaroBjemTaBame Ajeu,y. ho a » x noMHjeraaH ca mhphcom aeMJte, n a je yjeAHo h 3arpHjaBame h Ael^ame. ^OK 6h hba tom 6omqoM pa3MHmA.ajia, H ajnpnje hh pyKOM He AHpajykn, a nocAHje, oxpa6pHBmn ce Aa je □OAaxKO A0XBaTH 3a KpajeBe, o n a M njemame CBoja neTHpn AjeTeTa jeAHO c APyrnM. OHa HHcy 6HAa yBnjeK jeAHa CTaAHa CAHKa y meHHM ycnoMeHaMa. TAjeKaA je OABojeHo BH^avia oCMjex jeAHor, rnaan A P yror, nor^eA T peker hah Konpuam e leTB pTor; npecTaBjtaAa je Ajemije cahkb noMoky obhx nojeAHHHX ycnoM6Ha. H o nocjm je ce obo ycno- �272 sieHe MHj’em axy jepHa c ppyroM, pjepnja «®Hka ce y00jaxy y MjemaBiiey aeHe Manrre h cma 6h BHpHAa caMo jepHo pnjeie. H Kap 6h xTjepa pa 0X CBe 3aM0CAH jep0o no jepHO, Aa hx 6ajarn no nM6Hy 3obho npeA CBojy yo6pa3HjBy — yBHjeK je Aona3HJio oho sajepaniKo .i0pe, tonyTa noHOBjbeHo. Ona ra oHAa y 3au0CA0 ypecn, o6yne My napane, MeTHe My Ha maBy aTAacny HohHy Kannpy, Ha jeAHy CTpaay npnAjeHe jeAaH npaneH Koce ca KOMapnkeM nnaBe naHivBHKe, orpHe My paneHa xapMaHnjoM oa pyacnn a d e ByHe n y cbom yo6paacea.y bha0 jeA00 ^ 0Ae» ea" CTaB.iiCHo oa OHa neTnpn pjeTeTa. O0Aa 60 Bek no5Ke‘ AH^ia Aa ra pyKaMa 3arpn0, npHTiicHe Ha japne ncynieHe MaTepiiHCKe rpyp0, .i»y60, A>y6a — ann He ManiTOM Hero ycHaMa; Mce.iH.ia je Aa ra. .iy6a, jep je To6nAaHepB03Ha noTpe6a H>eHor 6nka, najn CBaK0 pjepnk TnmTarae MaTePHHCK0 6oji. Ax! Taj yoopaaceHH 3arp.i>aj Haje joj pymy 3aAOBOA>aeao. Ha H>eH0M ycHaMa ppxTanie no.i>y6an, MaTePhhckii noA>y6’an, koj’h Tpe6ame 60M ncTpomea u OHa Kao Aa yMupame oa yHyTpama>er .60.1a. M Tap 60 nnaHyAa, 3a6opaBn.ia Ha CBe, ryina.ia ce 0 n.iaKapa, y3ppxTa.iHM pynaMa y3HMana oho jaAHe cTeapH, cTe3ana, npnTBCKajia, yjepa.ia, Mapacana.... XTje.ia je, Aa 0X 3aByne y pymy, Aa H»HMa HcnyHn 0Hy npa3HHHy CBoje pyme. A na ce Ta npa3HHHa Hnje nyHima: y H>eHoj pyaiH nocTojajia je HeaaKBa m ap, Koja ce Haje Moma yTOAHTH. U Hajnomnje 6a ca orpoMHOM TpoMoniky scHBapa najia hhphpo Ty, Ha MHHpep, Bpx 6oraie 0 Bek unpHaM cy3aMa THxo, thxo n pyro, pyro n^raKana. .. H3r.1eAa.ao 6a Kao Aa ce OHa H>eHa HeHcnyH>HBa pymeBHa npa3HHHa acnyHa OBHMa cy3ana. Y cpny joj Bek a 6oji yMpe HepjejbaMa joj H3 oanjy He KaHe hh jeAHa cy3a, rpyA0 joj ce He HaA0Majy paxon cnaja&a, uiTa Bame, Barae caCBHM H Ha pjepy 3a6opBHB, OHa nocTaje ctbop HeMapaH h 6e3 ocjekaja. JeAHor n p o jte m er paHa MyjK h aceHa 6ajaxy 3ajejcAHO OTHHIA0 Ha Ejy6. JepHOM y ropnHH cy 001.10 Taao Aa nocjeTe pjepy. H3HeHaAa jeAHor AaHa peKHe hckhm HaroHOM HyacAe jepHo oa bhx ppyroM: .,Xokewo jia cyTpa a kn Ajen,0? h Bek ce HAyker AaHa H3Bpmyje nyioBaH>e AO Ejy6a, Kao Aa ce HAe Ajenu y rocTe. Obh AaHa no­ cjeTe cy hx npocTo pa3Beee.naBa.10, Kao paAomky paHa cacTaHKa, Koju po.aa3H noc.inje pyror ogeKHBan>a. H AaHnc ny3K H acena npo^ome Kpo3 ”aB.iHjy paMaje ca hctom oHaKOM naKomky h nocyme 3060 mapaMa; noMo-iunie ce Eory y KyTy CB6THH>e „Typ6ea HIep0(j)u ca orpoMHOM paAomky yTjexe, Aa 0Ay pjepn — y ohhm h>hxobhm ca^ioM^BeHHM cppaua. HocJinje 03apoene Ha OHa Apyra BpaTa, 0KpeHyrae Ha .injeBO h novome... y xoAy hm đnjarne Heae xHTH>e, Kao Aa Heke pocTHkn. y cppHMa hm B^apame HeuiTO pypHOBaTo, Hena nypHa y36yi>eHOCT, hhahk Ha noMHcao: „Kap Hac pjepa BHpe 3apypHke ce.<l Bek cy ao' h.th Ha ycaMji,CHa MjecTa MpTBanKor cTaHa h no^axKO ce ycnna.a.iH npena Bpxy. Ohh cy 6ajia nare ropn, Ha jeAHOM HajvcaMjLCHHjeM MjecTy. JIeacaxy ahko HcnpyaceH0, no peAy, jeAHo nopep Apyror, kio 6einnKe Koje ke ce caA 3 ajty.7baTH. To je MjecTO 6hao rojio; or^ie' Aauie ce Aa^eKO hcooa TpmnaHiiKa 3aTBopeHO n^aBHx BOAa h 0MjexKiiBauie (?e Ha cynpoTHa rpo6^i>a. HaA rpo6oBiiMa oBa H6T0PH AjeTeTa y 3A03 aAo ce caMo jeAHo bcahko KeCTeHOBo APB° 0 TAeAaAO Aa-aeKo y Mope; uoAjeicaA je AaxKO 3aApxTaBano h noipecajio AiimkeM, Kao pa iim y h>hxobom BjeiHOM cHy njeBa njecMy ycnaBaHKy. A Ajepa Aeace jeAHo Kpaj APyrora, Kao Aa xoke Aa ce y OBoj caMokn 3 rpne jeAHo y 3 Apyro, cnaeajy y 3 MOHOTOHy njec.My ycnaBaHKy OBor MnnocpAHor ApneTa h rpnjy ce npena npo.i>eTH>eM cyHpy. KaA roA cy OBAje aohiah noMHtn.i>anH cy, Aa ke ce KaMeae 0AMax noKpeHyTH, noTpnaTH H>HMa h nocAHje MpacH>eH>a pnjone 3HMe npy«CHTH CBoje ycHe npeMa ycHaMa opa h Majice. Ho KaMeBe je mptbo, 603 noKpeia... rAeAa bx npespiiBHM nor^iepoM, saTo uito cy hx OBAje 3a6opaBirjin h ocTaBimn caMe, 0 CTojc jpyTHTO, Kao pa hx npeaopaBa. ^aHac je o6aABoje cjejo Kpaj rpoooBa, Kao Aa He 3Ha jeAHo 3a Apyro. Orap y 30 Maine Maj:e icaMH^ice ca OcMaHOBa rpo6a h 6apanie nx AOA>e; Majpa HynKame TpaBy HcnoA BHpAaHHHa HaArpođnor KaMeHa, CBe jeAHHM HCTHM noKpeTOM H c jepHor ncTor MjecTa. To je caxaTHMa TpajaAO. H0TaBe caxaie cy m0c^0ah , pyKaMa 6apajykn KaMniKe, nah pynajykn TpaBy, 6e3 n jeAHe pnjenn, aok cy hm ce norAeAH ry6nAii Aa^eico, y n^aBeTHHHy cyHpeM o6acjaHnx ropa. Bek je 60.10 HecTajio OHe paAocTH, Kojy cy ocjeka^in aok HHty OBAje A0Iu-7>y- OneT je H3HUIAO Ha npa3Ho oho oneKHBan.e, oho uito ce oneKHBa.10, He cM0jykn HaAaTH ce: oneT cy HaniAH Ajepy rAje cnaBajy. CaA HHcy HMa.10 CHare Aa Bia 4 y, o6aABoje je 6ajio 3aMyKAo. ^aicne, ohh ke BjeBHo, c.Be ao cmpth no jeAHOM y toahhh A°na3HTH OBAje a 3aTnpaTH Ajepy oBaKO, rAje cnaBajy. Je jih Tano? 3 ap ce ohh 6am hhKaKo Heke npo6yA0TH? O iap oa jeAHOM ycTaHe a He rAeAajykn y MC6Hy pene: ,,xajAeMo! OHa neKarae He OAroBapajykn h Kao Aa HeinTO CM0iHA>auie. 3 »thm peie MysKy: „HeuiTO mh naAe Ha naMeT. TjieAsj, Kano cy pj^ka OBpje: ...hh pBHjera, HH TpaBKB — HH — UIT8. JepHHO OBO ICeCTeHOBO APBO. He MOHce hh cjeHKy p a npysKH. Kap 6h hm n p yker n y ia poHiijejiH no jepHy MjrapHpy, Ha npnMjep no jeAH.v py5KHpy — cBHMa noce6no ppyre 6oje... Ha npnMjep jepny ppBeHy, jepHy pyMC0qacTy, p pyre ABiije »cyTy h 6hjejiy?“... Myac He oproBopH. PasMHm.iiauie, pa3MHiuA>auie na Haj noćenje pene: ,,^a, ho npyker paHa ke hx yKpacTHl‘. 3 ancTa! OHa to Hnje npoMHcviHja. Ax! pa je Mo­ m a oBe rpo6oBe CBoje pjepe HCKonaTH y Ma^ioj 6ainini CBoje Kyknpe! OHpa He 60 6n.ia TaKO pa^eKo op h>hx, h He 6h ocjekaja 0Hy yacaeH.y caMoky. 3 aTHM 3 hmh, Kap napa cHHjer, pjepa ce He 6h to^ihko Mp3Hy.ia... M3mepauie, pa cy ce nponiJiH Te npeje. Ho noniTo cy ce BpaTHJin, oaa hm cKpnBeHo noprpH3aino cppo. ^ a , �273 pyacime pa3Hiix 6oja, 3a CBaKoje no jeAHy, pyjKe iipBeHe, py3KHnacTe, acyTe, čujete... JeAHor AaHa Mywc joj ce sparn 3ajeAHo ea jeAHHM xaM8JiHB0u. Ha xaMajinHOBiiM jieljHMa ćiijame jeAHa koinapupa h y H>oj neTHpn Majre pyiKe: „A ko hx He MoaceMo npecaAHTH TaMo, 3ap ho. 6 h Mor.in y 6ainqo? H oh8ko OHa CTojn npa3Ha. E to th jeAHe (jiiiHe 3a6 aBe...“ pene oh aceHH. „Ox! Aai Te koahko ^njena 3 a 6 a B a ! . H oh« ce 3apaA0Ba Kao AnjeTC, na nojby6ii Myaca y pyKy. M icaico Aa hm Ta MHcao ao caA He Aoije na na&ieT? — OBe 6 h pyace 6ajiQ n>BX0Ba Aiega, 3ap He? OA<»ax cy hm h BMeHa OApeAH^n: IJpBeHa h pyacaqacTa — Ocmbh h <£>epxaH, McyTa a 6njeja — HxeaHa a BnmaHa. HaK HacpeA 6ainqe HagpTuiue jeAaH Kpyr, hckonaiue neTnpn Ma.ie pyne, iisfiapnnie icaMeite, npocnjauie 3eu.T>y, a oa jeAHor KOMnmje y3eme l>y6peTa a HaqnHnuie caA He neTiipn rpoća, Beh neTHpn KOJinjeBRe. OHe cy nocatjeHe jeAHa nopeA APyre, no peAy, hcto Kao Ajen;a, Koja cnaBajy y Bpxy Ejy 6 a, noA KecTeHOBHjr' ap _ neTOM. Uo;iHUie no nojoBnny kobc boap, 3aTHM ce noivieAaiDe ca pyKaMa 3ap0 B.7teHHM y 3eu.TE>y n JinueM 03HojennM oa yMopa. Ocjehaxy npoo'fo hcko 6jia»eHCTBo. OcMjexyjykn ce H3Ji>y6nrae Te MJiaAnue rroJi>ynnHMa cbojnx noivieAa. E to, to cy H>HX0Ba nocjieAita Ajepa. ^ a , FfcHxcBa nocjeAH.a Ajepa!... CBaKor jyTpa, hum ce npo6yAe h jom hh KaxBy He E cnnjy, ohji H3&l>y y 6amqy. Myac joj bbah ao^y H3 6yHapa; OHa je npecne y KaHTy 3a 3ajiaBaFBe n noAaKo 3a./rnjc MJiaAHge. KaA ce CBpiun 3a.iHBaH.e, om i KJieKHy nopeA pysKima h bhcth hx oa naJinx .incTnka, Ma;inx KaMHHaica, CJiaMe, Kao Aa He CBaKe 6oje, na ke noHOBa oTiikn TaMO, k AjenH, Koja jieacc y Bpxy Ejyoa, noA KecieHOBHM apbctom h M6THyTH hm Ha L'pofjoee noKjione OBe nocjbeAH>e AiePe- C Typcicor: T. 1*. S. Sadi: S mojom ljubavi. Stajala je ona — ljubav, preda mnom. Bojala se je, a i boljelo ju, što se svi ljudi ne laćaju jednako dužnosti — koje su im potrebite, ako hoće da u opće kao ljudi eksistiraju. Nastojala je, da svakog pojedinog sklone i pouči, što mu treba činiti; no ljudi opet ne čeznu da je poznadu, da, a to je i težak posao — jer zbilja, kad bi te — o ljubavi — oni imali u srcu — onda bi ja mogao uskbknuti — 0 čovječanstvo, izvršilo si najsve­ tiju misiju! Ti eto stojiš još uvijek preda mnom — a ja ti se evo zavjetujem, da ću, dok kao čovjek budem eksistirao, uvijek nastojati, da ti se više ljudskih srca otvori, gdje bi se mogla nastaniti. Moje ti-je-]srce bilo uvijek otvoreno — i ja se evo mogu smatrati sretnim - da sam takav. Ta zašto da živim, kad ne bih bio svjestan svoje dužnosti, šta bi onda čovjek pojedinac, domovina, narod i cijelo čovječanstvo od mene koristi imalo? Ja odgovaram: ništa, a i ti ćeš mi o ljubavk vjerna pratilicu moga života, to potvrditi. Digni se, dakle, čovječanstvo i stupaj sa mnom zajedno, nek reprezentiraš ono, što si. acejie ocTaBHTH HHiiiTa, mTo 6a oiijio Kao jeAaH Mami Tosap ocjeuBnBoj AyniH MjiaAnga — ne, Hero Ay™0 Ajepe y oHoj MexKoj h iteacHoj 3eM.T>n. H HajnocJinje, noimo ce oBa najKen.a cBpme, aceHa I tako, kad je ona već sa mnom, krenuo sam AOHece H3 ijyx 0 H>e Apsese CTOJiHge, Hcnene My»cy icaxBy, cjeAHy oHAje Kpaj M.iaABpa, jeAHo npeMa ApyroM h icao s njome u onaj krasni perivoj — onaj vječni vrt -— prirodu, da se naužijem svega — svega. Sjeo sam Aa rjieAajy MHHyTHo pacTeH>e H>nxoBe Ajepe. Majio no Majio h koa h>hx ce none npojaBJbiiBaTii kraj bujnih izvora, koji su — bar po mom mišljenju HacAa]jHBaH,e obom 6e36pH5KHomhy. CBe itnxoBe HaAe, — ljudskim dušama isto ono — što je rosa cvijeću. j&y6aB npeMa a ^Rh, ropqima cmpth, ycnoMeHe Ha OHa ’ Slušao sam poj ptičica u šikarju, i pomišljao sam, da nerapn rpooa, cbh ohh nopymeHH a B3JioM.T>eHH ocje- su isto one prirodi, što su zvijezde noćnom nebu. Taj poj je davao meni, a i cijeloj prirodi neku fcajii 6 njaxy ce cFcynn-n na jeAHo MjecTo, a jeAHa AymeBHa Be3a, cacTaBj&eHa oa CKyna obhx, 6njaine CBe- snagu, život i ukrašavalo je — kao što zvijezde ukra­ šavaju ono vedro — proljetno nebo. Napajao sam se sajia iB0XOBy HAeHTH'mocT 3a obb mJiaahpe. • Ca bojihkhm HecTpnjbeffceM cy HeKajiH, Aa MJiaAHpe krasote vječne i osjećao sam u duši neku harmoniju onynoA>ajy. To 6a 3a n.nx 6ho jeAaH Aoraljaj, bojiiikii — uzvišenu — stalnu i prostu — jednostavnu ljepotu. Kao KaA 6a Ajepa npoxoAaJia 0.1a nporoBopHJia h otboLjubav me je gonila, da se što jače zadubim u kra­ pmia 6a hm cyHne y h>hxobhm onycTouieHHM cppnMa. sote prirode, da odgonetavam tajne njene, da učim i proučavam u krilu njenu čitavu Vječnu knjigu H caA ce eTo neicajy th nynojbnn. H oiiito ce no- prirode. jaBe cna hc ke hh jeAntv OTKHHyTH. A oa py3Ka, Koje Nijesam već bio sam. Vidio sam pred sobom ke y npBeHiiM, py3cnqacTiui, sKyTiiM h 6 ajejiHM rpo3AO- ljude, koji su me s nekom znatiželjnošću promatrali i. BHMa CTajaTH Ha M.iaAnnaMa, ohh ke, KaA Hajnocjinje valjda su me htjeli pitati, kako mi ide posao? c.Kyne ohojlhko, kojiiiko hm TpeSa, MaKariana ocjekn CBe No ja sam onda pomislio, davši ujedno tim ljuoAICAHOM, HanpnnTH noTHpn pa3He kuto, no jeAHy oa bopitnim dušama odgovor; �274 „Posao dobro ide“, a oni su me razumili i za­ dovoljna se srca udaljili. Ja sam odmah znao, da su to bili, koji su razumjevali tajnu prirode, kao što sam je i ja razumjevao — samo su im zvanja bila različita. Bili šuto: kipari, slikari, glazbenici, pjesnici i t. d. Svaki je bio zamiš­ ljen, ozbiljna lica. Nastojali eto, da posluže čovječanstvu što koris­ nije, i da svoje umotvorine zaodjenu u što krasnije ruho. Kad bi dakle svako od čovječanstva samo jedno zrno istine iznio, bio bi krasan uspjeh ljudskog nastojanja. Dakle vi koji hoćete da čitate vječnu knjigu prirode, i koji se time zanimate uhvatite se sa srcem punim ljubavi sa mnom zajedno u kolo, te igrajmo to kolo. Dok nam i zadnji dah iz prsiju struji, dok nam i u najmanjem krvnom sudu bude krv tekla igrajmo, dok opstojimo! A sad, ljubavi moja, pogji dalje sa mnom, da još zadnju misiju obaviš. A vi, koje napredak čovječanstva ni najmanje ne interesira, ostajte kako jeste, a znam, da vam ljubav u srce ne će. Vi ne ćete, da stradate za svoja načela, kao što su mnogi slavni — muževi učinili i svoju plemenitu dušu ispustili u borbi za istinom, a ljubav ih je tje­ šila, obećavajući im nagrade, koje ih na drugom svi­ jetu čekaju. No ti ljudi, koji su za ljubav svoje istine dušu ispustili, te iste su potomci štovali i sjećali se sa suzom u oku tih mučenika. Ljubav im je pokazivala, slavu i sjaj domovine, prošlost i sadašnjost, milovanje i zlobu, dobro i zlo, pošteno i podlo; pokazala im je sve — što su htjeli i oni su sve dobro i pošteno prigrlili. Da, prirodo, krasna si veličanstvena, ali i u tebi se krije bijeda, nevolja, muka, siromaštvo, zloba, ne­ prijateljstvo — dakle uza sve dobro još i zlo. Ljubavi, kad si me tako vjerno pratila — dovedi me i do onog ponora, što se dolje u nekakoj zlo­ glasnoj dolini krije. Pomozi mi, da mognem gledati sve one nesret­ nike, što prispješe tamo još pri porodu, jedni opet nekim nezgodama, drugi zbog nepravde. Valja im pomoći. Čujem plač, jauk, jecanje, tužbe, molbe, kletve, naricanja. 0 ljubavi, prodiri i prokrči put do ljudskih srdaca, neka ih taj bijedni prizor gane. Spasi ih, o ljubavi! I ljudi su se skupljali i gle­ dali sirote — promatrali ostavljenu siročad. Ja sam im pošto je moja ljubav bila jača, nego njihova, bio vodičem i pokazivao sam im bo­ lesnike, gladne kao s'ene siromake i otrcane kao sto­ godišnja haljina. Oni su sa mnom zajedno sa suzama u očima gledali onu sirotu majku ostavljenu, samu sa svojim bolesnim sinčićem. I to je dijete raslo i molilo onda nas za milostinju, no mi smo mu pomagali, koliko smo mogli — ali drugi su ravnodušno gledali taj jadni prizor. Gledali smo one zločince, koji su postali žrtvom, jer nijesu imali ljubavi, te su počinili gadno djelo — zločin najgađnije vrsli — ali srca su im ipak kao i naša, samo što su oni eto zločinci, a mi ne. Pomozimo im — možda će se popraviti. Ta znajte, ljudi i moji vjerni pratioci, da se svijet uvijek popravlja i usav ršu je... Abdnl-llnk Hamid: Kći Indije. Drama u 5 činova (8 slika). — Prevodi Šemsudđin Sarajlić. — (Nastavak.) T o m s o n : A ako žena ne zna čitati? E l i z a b e t a : Ja zborim o ljudima, dočim ženu, koja ništa ne zna i nije pametna, i ne ubrajam ovamo. Da za čovjeka je tako sramotno, da svoju ženu ponizuje, koliko da bi se — bivši oženjen — zaljubio u drugu. A mene Sir Burtel i ponizuje i uza me druge ljubi. Danas je na kormilu ove zemlje, pa ne smije niko da m u se protivi. Tako sam nemoćna i ja. Ali, ako sam podložna Burtelu, budući je glavar zemlje, ne moram ga to od srca ljubiti. Ne, ne moram. 1 ja ga ne ljubim, već ga možda — mrzim. Tek ne smi­ jem mu mržnju iskazivati. Jer dobro znam, da čovjek, koji me ovoliko pomizuje, mogao bi me i ubiti, čim bi mu se i malim znakom odala, da ga ne ljubim. — Da sam ti istom nedavno rekla da sam Sir Burtelova žena uzrok je taj, što nisam imala u te povjerenja. Bojala sam se, da nijesi i ti jedan od njegovih mno­ gih špijuna. Jer Burtel drži špijune, da mu život ču­ vaju. Lopovluk mu je do tog stepena dosegao! — Da bojala sam se, da me u došaptavanju ne odaš mužu. Oprezan sumnjiči, dok je čovjek čista srca rado po­ vjerljiv. Istina, sumnjičenje nije dobro, ali se po nekad ubraja u pametan postupak. Jer šta puta nas u opas­ nosti dovedu povjerenje, srčanost i odvažnost, makar koliko 'da su to pohvalna svojstva! A kako god se treba pokazati srčanim pred kakvom opasnošću, tako isto čovjek mora biti odvažan i kad padne u nju. Ali... da se ja ne udaljim od svoje riječi. Hoću da kažem: žena koja trpi zlo od svog muža, koliko god da je nemoćna, spremna je ipak da mu vrati šilo za ognjilo, čim joj pane šaka. Stoga, Tomsone, naše poznanstvo i moja ljubav prema tebi, potječe iz mržnje prema Burtelu. Gledajući u te, srce mi daje pravo da te ljubim. I ti kad promozgaš moje riječi, priznaješ da sam u pravu, kad ga mrzim. l o m s o n (razmišljeno): Mene opčaravate. �E l i z a b e t a : Kad bi Burte grdila jedino radi mene, bila bi to za njega samo jedna sramota. Megjutim sramotno mu je svako djelo. Nema broja njego­ vim zlodjelima, koja narodu čini. Nikoga drugoga osim sebe ne vidi. Na sirotinju nikada ne misli. Ovu zem­ lju ni malo ne ljubi. Izdajica je. Egoista, u službi gjavola — svakome je neprijatelj. T o m s o n : (sjećajući se): Ovo sam prije tri mje­ seca u Bagavalijoru Surudžiji' šapnuo na uho!... (Glas­ no): Madame, mislim da bi nas ovaj čovjek satrao, ako bi doznao, za naše sastanke. E l i z a b e t a : Od koga će čuti? Ko će mu to ka­ zati? Svako zna njegovu narav. Nas bi mislim ubio, ako bi doznao, ali ne bi zdrava ostavio ni onoga, ko bi mu to javio. T o m s o n : Za što ni onoga? E l i z a b e t a : U bojazni, da drugom ne kaže. Vazda se naljuti na one, koji mu zla glasa donesu, pa ih makne sa svijeta — kako bilo. T o m s o n : Svako mu naravi ne zna. Pa će mu ko možda reći za nas. E liz a b e ta : Makar. Samo ko zna za naše sa­ stanke? T o m so n : Na primjer koji nosilac vašeg tahteterevana. E l iz a b e ta : Hindi su vjerni u službi i robova­ nju. A uza me su sve moje sluge. Moje tajne nikome ne otkrivaju, već šta vjfe, za nagradu mi najveće usluge čine. •T o m so n : Da nas ko slučajno ovdje u razgovoru vidi i oda? E l iz a b e ta : Ne. Ja čim izagjem iz Gudžerata promijenim .odjeću i ovamo preobučena dolazim. Gle' daj u kako jednostavnoj sam opravi. U njoj me ni jedan Englez ne bi mogao poznati, kamo li Hind. Šta ko zna, ko sam? T o m so n: Ali, ako bi vas ko poznao i kazao Sir Burtelu, šta bi činili? čovjek mora biti spreman da dočeka svaki dan koju nezgodu u životu. Još ako sam Burtel dogje ovamo i vidi nas — šta onda? Treba na sve da mislimo, jer ko ne misli o'onom u što gazi sličan je čovjeku, koji izlazi na put, a ne zna, kud bi išao. Moguće je, da put izagje u cvijetinjake, ali treba biti oprezan, kao da će navesti na hajdučko leglo. E liz a b e ta (polazeći): Ako nas Sir Burtel gdje zajedno vidi, ubiće nas... Dobro... Ali ja znam način, kako da nas izbavim. Poslije ću ti reći. Vjeruj mi. T o m so n : Kuda ćete? Hoću li vas slijediti? E liz a b e ta (odlazeći): Sada ću ja doći. (Ode), T o m so n (opazi Surudžiju gdje dolazi s protivne strane, pa će prigušeno): Aoh. dolazi!... Vidjela me je pa dolazi. P r i z o r d r u g i. (Tomson, Surudži i poslije Elizabeta), S u r u d ž i (oči joj nabrekle od plača, zakrvarile se. Usne modre, jagodice dršću. Obrve joj se nabrale, lice puno teške trpeljivosti. Mučno se približuje Tomsonu; stane i dostojanstveno, ukočeno ga gleda). T o m s o n (čim je opazi, u izvještačenoj zabuni će): Ah! . . . Ti . . . ti si došla — je li ? . . ■ S u r u d ž i (još uvijek ga strogo gleda). T o m s o n : Surudži! Odakle ti dogje? Gdje si b ila ? .. . Ma da ja ne sanjam. Pogledaj me. Nijesi ti utvara? Ti si moja ljubljena S u r u d ž i? ... S u r u d ž i (prelomljenim glasom): Vi buncate. Da vas ne prepadoh? T o m s o n (dok ju je zovnuo imenom, pohiti da ju zagrli). S u r u d ž i (povlaši se nazad i označuje mu ru­ kom, da joj se ne približi): Strpite se! T o m s o n : Za što me odbijaš? Veliš, da se str­ pim ? . ^ Dobro. S u r u d ž i : Ja vas čuvam, da mi ne iskazujete svoje ljubaznosti, jer biste tim postao nevjeran svojoj dragani. T 'o m s o n : Ko, — ko mi je dragana? S u r u d ž i (pokazujući mu put, kuda je Elizabeta otišla): Ona! T o m s o n (kao ne razumijući): Ona zar? S u r u d ž i (a dršću joj i ruke i noge): Da, on a !... (Strastveno): Ona! . . (Još većom razdraženošću): Ona, — o n a !. . . T o m s o n : Ona, ona je moja sestra. S u r u d ž i (žestoko): Vaša sestra?..'. (Sabirući se): Da, da, sestra . . . (Nastavićc se.) Anrnjena. fljOoKO .incaiiiC je n o p n c n o n o o^pan.i.c. — Xp&H. M. J ok. — BehuHa Hamer HapoAa nara oa He3Has.a. He3Han.e ra npaTn y CBBMa rpaHana meroBor pa^a. He3Haae »iy je CTa*iHH npaTHJiau y CBaua ohbm nocjoBUMa, Koja cy y HenocpeAHoj b 63j i 3a H>eroisnM 3ApaB.T>eM. Jbera Tpeća yuHTH CBeMy, H>esry je npeKO noTpeĆHa noyKa y tom, KaKO he hchbh na A» ocTaHe ihto Ay*e 3AP8B a icaKo ke Aa Bpuia ii oćaB.ta uojeAUHe TjejiecHe paAH>e, na j\a. HMa KopacTB OA h>hx no CBoje SApaB.T&e. HajoonuHajy Tje.iecHy paAH>y, a to je a h c a h>e, npaTa Taico^e He3Haa>e. HoBje« He Moace Aa skhbb 6e3 jeAHor cacTojica Ba3Ayxa, a to je KaceoHHK. HoBjeK he ce yryuiBTH, ano ce paAH>OM H>eroBHx Anje^oBa r a je v a a pa3MjeHOM MaTepaje y KpBH iteroBoj caK yna mhoto yivbeHe Kaceziage. Y rje e u a Kiice.iBua Mopa ii3ahn Ha no.’&e, KaceoHBK Tpeća yHnjeTH y T ajeao. T o B p ra a Ancan»e. Y apea, Koja CTpyja y m b jiajyHHMa chthhx M jexypaha, 113 K ojax cy cacTaB.teHa Hama n^iyha, Bpma ce oBa pa3MjeHa. H 3 yHemeHor BasAyxa yAHcan>eM, KpBHa 3pHga y3My KaceoHHK a pa3Hecy �276 ra no najo.ioM Tiijćjy, OAHecy ra a° CBaKe hejiajnije, ns Kojax je Tiijeao cacTaBJteHo, a yrvbeHy Knce.iaHy u ocTajie netcopncHe OTnaTree, Koja ey nocTaJia pa3 Mj’eaoM MaTepnje y heaajaMa Kpnua 3pHna npeAajy cnTHHM MjexypaMa, n3 ieojnx ce Mory acTjepaTa Hano.i>e cbmo nowohy cHaacHor n3AircaH.a. yAiican.e Kao a ii3AncaH>e cy BaacHe Tje.iecne paAH>e 33 acoBor u oa jeAHe Kao n oa APYre SApaB.’te naTn, aKo ce He o6aB.T>ajy KaKo Tpe6a. EI^yha ce npn yAiicaH>y pamupyjy Burne naeaBHo. rpyAHH Kora cacTaB.’teii n3 noKpeTHnx a eAacTaHHiix peoapa, Mamaha a jeAHor Anje.ia pnTen>ane ce paranpa, a n.ayha 0Auax Teace Aa ncnyHe ijao npasaH npocrop y rpyAnna, Te ce pa mapyjy. y Ko.inKO cy pe6pa noiipeTJbnBaja y cboJhm 3r.ioooBiiMa a BHTKaja, e.iacTunH0ja y cbom cacT8By y To.iiiKO he ce 6o.T>e rpyAHn Kom pamapaTB n cKynJtaTB. Pe6pa cana no ce6n ce He Mory ncnpyjKaTa hdtb ahsaTH. To paAe Mninahn. 3 r ko.hiko cy Mamahn, KojH cy npnneTH H3Me^y pe6apa bah B3Mehy nojeADHBX npuiJteHOBa, ii.in noja cy npnnnra 3a rpyAHy koct h Apyre koctii, Koje AO^aae y «pyr paAa rpyAHor Koraa jana, cHaacHiijo, KpenKBja pa3BH'jeHnjH y tc« iiko he ce rpyAHH Kom 6o.T>e mnpnTH n CKyn.T>aTnv l&rkiikiiMa ynpaB.Tiajy SKiiBUii oa Kojnx BehiiHa npiiMH 3anoBiijecT oa Hauie bojsGI y tom n .ncacn cMncao Bjeac6aH>a. | BnjtojLJCoheMO i a HaTjepaMO Hene Mniunhe Aa Pa#e. PaAehn Bnme a jane onn he n Bnme xpa«TA>HBe MaTepnje 3aApacaTH 3 a ce6e, ohii he ce 6o.Be xpamiT0, a thm he ce 6o.Be c-Hajkhtii n HBpmhaTn. Y mhotom 3aBncn oa Hanie Bcvbe. KaKBO he Ancan.e 6nTn. Ma»io A^jeTe HeMa cBoje BOA>e, Te a He Moace no bo.bh n Mce.Bii cBojoj yT0i^aTH Ha pa3 B0 he cbhx cacTaBH0x AnjeAOBa rpyAHor Koma, noMohy Kojnx ce Bpnin ahcarae. IIpHpoAa je y 3aMjeHy A ^ a Ajemi MaAoj HaroH, Aa ce HenpecTaHo 6au;aKajy n necTO n.iaqy, a thm ce pa3BHjajy HAyha a janajy Mauieha. PnjeTKO he ce naha AnjeTe, Koje aaa Anjeno pa3BajeHa rpyAHB Kora. a a & je Ma.io HAaKaAo, aok je 6a.io Ma.io. Una** je noTpe6Ha paAH»a n crora Majne rpajerae, Koje, hhm ce AnjeTe sa­ njane, Tpaace a » ra aa hhm uito cKopaje yMnpe. O bbm ce He Kaace, Aa Tpe6a nycTaTa Aajeie a» njiane AOKJie Moace Aa 03AP5KH. Ha npoTiiB. H n^anarae Tpeoa a » ce Kpehe y iraBjecHUM rpaHBijaMa, ako ce oa raera xohe as 6yAe caMo KopncTH no 3ApaB.Be. MaAo AnjeTe Tpe6a Aa caca. CHcaffeeM H3BAana MJiajeKO H3 MaTepaHax Aojana a Kano MJinjeKo necto nyTa Hehe TaKo »iaico as no^e, to Mopa AnjeTe Ao6po 3annH>aTH, a obo je Ao6po no raeroB rpyAHa Kora. CacaaeM Ao6aja AnjeTe a y koahhhhh a y Ka,CBoha Haj6o.By xpaHy, Te ce a Haj6oA,e pa3Bajajy CBH AHjeAOBB raeroiin, na a rpyAHa kobi. CacaH>eM ce AHjeie npHMopaBa, Amne Ha hoc h Tano cs hosapbc mnpe, Te Kpo3 h>hx AaKrae npo/ia3a Ba3Ayx, a A& 6a uehy KOjiiraeHj aaaAyi!a Mor.io Sa m ie Kpo3 hoc, Amjeie Mopa 6o.m m ce Hanpence. CBe ono ncEo.Mo y u n e Ha Ay6()K0 ancan.c, a a j 6oko Anearae noitojoHo ce OAaanua do pejeHO TiijeAo. ^ jopj najiy Tpe6a ihto nornke H3Hocnrn B3 H cofia, jep cnje* » h « „a3Ayx ApaJKD u.iyka na jacu u Ayć.i>n paA. V obom cHHc.iy ooFinjait,e Ajepe Haje A°^pa paAH>a, HaponaTO aKo ce nOBojeM Ajeija c.Teacy jaKo a noBajarae 3axeaTa a rpyAHa kohi. PaBaH rpyAHB Kora n n.TBTKa rpyAHa rayn.BHHa cy He3ApaBH n nocA>eAai;e Hepa3yMHor pa3BajaH.a rpyAHor Koma. 3 a BpajeMe ^annor Ao6a paBaH rpyAHii kohi nocTaje jora paBHnjn a o6ab h Aajeno acnynHeHH nocTaHe paBHaju, aKo ^aita cjeAe y ycKBM a Tajecnau a hhckiim K.iynaMa, ano paAe MHoro eaBnjeHO npa nncan>y, npTaH.y BTA-, ano cjeAe Ayro y uikoah y 3aryra^biiB0 M a noKBapeHOM Ba3Ayxy. TaKBa ^aua He yHoce aobojbho KaceoHHKa, nocTaHy 6AnjeAH, acnajeHH, HMajy necTo rAaBo6oA>y, HeMajy aneTHTa a nocTaHy MajiaKca^a a H3HypeHB. O hh He HanpeAyjy aobo.bho yMHO a uito ce a y HauiHM uiko,iaMa ochobhhm a y raMHa3ajaMa cpe nerahe nyjy a:aA6e Ha cjia6 ycnjex, Tone ce HeheMo hh MaAo 3 anyAHTH, KaA 0M8.MO Ha yay a Apyry yTBp^eHy HaaeHany, Aa n naraa uiKo.iCKa OMAaAnaa TjeAecHO CBe Barae onaAa, a jora CTapa n naMeTHH PaM.BaHn cy peKJin: Aa je eaao y 3AP&B0 M Tajeay a 3ApaBa Ayma. ^y6oKo Ancafte hithtb a 6paHa Hac oa jercTiiKe. JeKTBKa ce o6bhho 3aiHe y n.iyhHiiM BpxoBBMa. H ctb cy CMjeniTeHn TaKo y rpyAH0M Koray, Aa a He ynecTByjy npa Ancaa>y, ano je obo noBpniHO. IIoinTO He paAe, a ° itBx a He A0 JI83H aoboajHO KpBH na hh aoboa.ho xpaHe. OHn Kp;K.T>aBe n nocTajy 6e30TnopHH. JeKTanaBe kabuo Hal)y noroAHo 3eM.T,araTe 3a pa3Bahe. H hito jeKTiiKe iiMa AocTa koa Ajeue, iuto jeKTUKe BMa CBe bbhio koa Hac, TOMe je y mhotom y 3poK, uito ce niMHacTHKa n^yha cne BHrae 3aHeMapyje. Hnje aoboa>ho caMo Ay6oKo yA0caTH, Beh Tpe6a cHaacHo n H3AHcaTa. A ko cnaacHo y3AnraeMo a cjia6nje H3AHiueM0 , OHAa CHTHa Mjcxypaha, Kojn ce yAncan>eM paraape, npa B3AncaH>y He Aoi)y J npBo6aTaH noAoacaj CBoj, Beh 0CTaHy CTa^iHO Baiue pacTerHyTa. OcTajyhn TaKo Ay»ce BpajeMe ohh a B3i’y 6e choco6hoct 3a jaKaa c,Kyn.BaraeM, n^yha ociajy ctsaho y pacTerHyTOM noAoacajy a obo a3a3BBa canH>y. Haj6ojbe cppactbo 3a cHaacHo Ancarae je: noAahn rjiaBy a AncaTa cnaHCHO. CHaacHOM Ancaay noMaacy a H3BjecHH noKpeTn pyKy Kao caBajaae HanpajeA a Ha3 aA a Apyre raMHacTHHKe paAH.e. ^J,y6oKOM Ancaay noaaace, aKo ce Jie^a acnpaBe hab ce raian npoByhe B3Me^y Jie^a a pyay 3aBajeHax no3aAii. ^y6oKOM A«caay noMance Ancaae Kpo3 hoc. Tano hcto Tpe6a hochth komotho oAajeAO, Koje He CTeace a upnTacica rpyAHa koiu Kao niTO to paAa Kop3eT, MBAep, HapaM0ii;e, TiijecHC 6Ay3e a Kan/Tii, TajecHa oicoBpaTHai;H. Tpe6a nerahe asAaaaTa y nojta a 6pAa, nerahe npaBBTH meTH>y a B3JieT6 y noA>y, a HaponaTO B3jyTpa a nocAaje Kame, KaAa je Ba3Ayx nacT, MMa A>yAH ca HeKau MaHaMa y DAyhaMa, KojaMa 6a uikoabao cHaatHo Ancarae. CHasKHo Ancarae a 3asaHa HaBaAy Kpaa y nAyha, to TpouiHO kpbhb hcbao Mory a » npcHy a Aa ce Ao6aje KpB0AHQT0H>e. Ko ocjeha Aa HMa icpaTKo Ancarae, Aa HMa 6oAone, Aa nerahe Karajte hta -. �277 Taj 6h npBo Tpe6ao na ce .TieKapcKH nperjie^a ii Aa My ce AaAy Ta'JHa ynycTBa 3a CBe rmiHacTU'itce njiyliHe paAH>e. n3ApaB.i.e“. Narodne umotvorine. Nesretna ženidba dcli-IIuscina. Zaprosio deli Huseine čak iz Tešnja tešanjku djevojku, Prsten dao i ugovorio, Rok ostavi za godinu dana, Dok sagradi svoje b’jele dvore. Kad je Huse dvore sagradio, Razboli se deli-Huseine. Knjigu piše majka i djevojka. Pa je šalju deli Hu?einu: „Eto knjiga, deli-Huseine, Kupi svate, hajde po djevojku! Već su nama druge dodijale, Sve dvi a dvi kad na vodu pojdu Vidi, vidi pometkihje Ajke Isprošena pacoslavIjena Kao i livada pokošena Pokošena, pa ne pokupjjena". Kad je Huse kpjigu pregledao On je svqjo,| sestri govorio: „Sestro moja poslušaj de brajla, Pa đdnesi divit i kalema, I tagdije knjige bez jazije Da napravim knjigu šarovitu, I šaljem svome pobratimu, Pobratimu Viholić Osmanu“. Sta j’ u knjizi Huse napravio: „Eto knjiga Viholić Osmane; Na poklon ti od mene djevojka, Ti je vodi i ženi se njome, Jer sam brate vrlo obolio". Opet Huse sestri govorio: „Uzmi mene moja sestro draga, Pa me nosi u gjul-bašću našu — U gjul-bašću pod žutu naranču, Da ja vidim kićene svatove". To je sestra brata poslušala, I uze ga na pleća junačka,' Pa ga pusti u zelenu bašču. Malo vrjeme a dugo ne projde, Pomoli se prva kita svata, U njojzi je kume i djevere. Govorio kume i djevere: „Salam aleć deli-Huseine"! Govorio deli-Huseine: „Aleć salam kume i djevere!" Govorio kume i djevere: „Što si tako Huse obolio"? lilllLL > Govorio deli-Huseine: „Da ja njesam braćo obolio, Ne bi tebi drage drugom poklonuo". Pomoli se druga kita svata, U njojzi je Viholić Osmane. Govorio Viholić Osmane: „Salam aleć deli-Huseine!" Govorio deli-Huseine: „Aleć salam Viholić Osmane!" Govorio Viholić Osmane: „Što si tako kurvo obolio?" Govorio deli Huseine: „Da ja n’jesam brate obolio, Ne bi tebi drage poklonuo". Pomoli se treća kita svata, U njojzi je jengja i djevojka. Govorila kićena djevojka: „Jengjice po Bogu sestrice, Jeli izum malo prozboriti". Govorila mlada jengjica: „Izun tebi koliko ti drago". s Govorila kićena djevojka; „Salam aleć deli-Huseine!“ Govorio deli Huseine: „Aleć salam kićena djevojko!" Govorila kićena djevojka: „Što si tako dragi obolio?" Govorio deli-Huseine: »Da ja n’jesam draga obolio, Nebi tebe drugom poklonuo". Pa se fati rukom u džepove, I izvadi od zlata prstenje, Pa ih daje kićenoj djevojci: „Uzmi ovo moje milovanje, Tebi kov’o tebi naminuo". Patila se kićena djevojka, Fatila se rukom u džepove. Pa izvadi zlatne boščaluke, Nit su tkati nit su pritkivati, Već od čista zlata salivati. Pa ih daje deli-Huseinu: „Uzmi ovo draga dušo moja, Tebi vezla tebi naminula". Kad to vidi Viholić Osmane, On pogrmi do svojeg dorata, I udari kićenu djevojku Kako ju je lako udario, Tri joj b’jela zuba poletiše; Tri joj mlaza krvi udariše. Kad to vidi deli-Huseine, On povadi noža okovana, I udari sebi u srdašce; Kako se je iako udario — Na nožu je srce izvadio. Kad to vidi kićena djevojka Ona uze od zlata čakiju �278 I udari sebi u srdašce Kako se je lako udarila Načakij’ je srce izvadila Zajedno im mezar iskopaše A kroz mezar ruke sastaviše A u ruke crvene jabuke Kad s prenu nek se poigraju A oko njih turbe ozidaše Kraj turbeta klupe sagradiše Pokraj klupa voća posadiše Pokraj voća vodu navratiše Pokraj vode ružu posadiše Ko je grješan, nek u turbe dogje, Ivo je susto, nek na klupts sjeda Ko je gladan, neka voće jede Ko je žedan, neka vodu pije Ko je željan, nek’ ružu miriše. Više Huse zelen bor usade V’še Ajke vinovu lozicu Nek se vije vinova lozica Oko onog bora zelenoga Kao draga oko dragog svoga. Kulen Vakuf: Muharem Hllmi Kurtagić. Gajretov glasnik. Društvene vijesti. Pretplatnicima lista. Umoljavamo pretplatnike lista, da nam što prije izmire dužue pretplate, jer se dug od pretplate u velike nagomilao, a nagomilalo se i naše dugovanje štampariji, koja traži svoje. U isto vrijeme javljamo onima, koji se javljaju na novo kao pretplatnici, da ćemo njihove naredbe samo onda uzeti u obzir, kada nam budu uz naredbe poslali i pretlatu unaprijed. Na veresiju lista nećemo davati više nikome. Novi pododbori „Gajretau. Ramazanska pisma upućena prijateljima našega kulturnog unapregjenja nisu prošla bez uspjeha. Na ovogodišnjim sijelima Ramazani-šerifa vodila se ćešće i ozbiljna riječ u na­ šem „Gajretu“ i to je donijelo društvu koristi. Tako smo dobili izvješće o osnivanju novih pododbora društvenih u Ljubuškom i Zenici (ovdje je ranije po­ stojao pododbor, ali je prestao funkcionirati), a u osnutku se jošte nalazi šest pododbora. Pododbor u Ljubuškom sastavljen je od ovih lica: Mustafa ef. Konjhodžića, učitelja i dosadašnjeg povjerenika društvenog kao i predsjednika; Ahmed ef. Fazlinovića tajnika; Zajimage Mulahića blagajnika; Abdulah ef. Mujagića I. revizora i Sadik ef. Sadikovića IJ, revizora. U pododbor društveni u Zenici izabrana su ova gg. Osman Divdžić za predsjednika ;. Vejsil Mutapčić za tajnika, Ibrahim Redžebašić za blagajnika; Mujaga Čolaković za I. revizora i Akif ef. Hercegovac za II. revizora. Naknadno smo izviješteni, da su osnovani još pododbori društva u Brčkom i Visokom. U brčanski pododbor izabrata su ova lica: Dr. Avdulahbeg Buk­ vica, ljekar — za predsjednika: Abdulah Berberović učitelj — za tajnika: Salihaga Novalić trg. — za bla­ gajnika: Rasim ef. Dubravić por. ofic. za I. revizora i Fehimbeg Zaimović veleposj. za II. revizora. Pododbor u Visokom konstituisao se je ovako: P r e d s j e d n i k : Sabri ef. Limić učitelj; t a j n i k : Mustafa ef. Aluć, dosadaš. povjerenik društva; b l a ­ g a j n i k : Rašidaga Handžič; I. r e v i z o r : Enes ef. Hašimefendić i II. r e v i z o r : H. Salih ef. H. Ibrahimovio. Mi pozdravljamo nove naše satrudbenike na unapregjenju Gajretovih blagotvornih ideja i kličemo im : .Živih! Ispravak. U 13. i 14. broju „G ajreta1* štampan je tajnički izvještaj o poslovanju odbora za godinu 1910./11., u kojima nam se je potkrala jedna štam ­ parska pogreška, pa stoji, da je Muharem Čizmić do­ bio 20 K potpore od društva. Ta pogreška je u bez­ imenu, jer nije potporii dobio Muharem Čizmić, nego Muharem Čimić. Zajednička dobrotvorna svečanost ,,Gajretau, „Prosvjete* i „Napretka". Sva tri naša domaća na­ rodna humanitarna društva održaće početkom mjeseca oktobra dobrotvornu svečanost u korist svojih hum a­ nih ciljeva. Ta svečanost prirediće se na Franje Josipa ulici. Detalji ove svečanosti objaviče se naknadno kroz naše novinstvo i zasebnim plakatima. Mi se nadamo, da će ova zajednička svečanost imati u svakom pogledu najboljega uspjeha, pa srdačno pozdravljamo ovaj zajednički korak naših kulturnih društava, koji će time pružiti najbolji primjer, da ima polja na kojemu mi svi, sinovi ove grude, možemo zajedno i bratshi raditi. Javne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno pogača". Hasanbeg Salihbegović iz Bijelijne poslao je iz kašice, koje se nalazi u islamskoj kiraethani, K 27.21. Hasan Baktić uč. vel. realke u Sarajevu, obve­ zao se je sakupiti K 10 — Gajretu, te je svoje obe­ ćanje i ispunio i ovih dana položio svotu, na koju se je obvezao. Isto tako se je obvezao sakupiti K 1 0 . Sulejman Tafro uč. realke u Sarajevu, koji je takogjer �279 obvezu ispunio i položio K 10'— Dotični je ovu svotu sakupio u Foči, a priloge darovaše; po 1 K: Muratbeg čengić, Edhemaga Kadribegović, Edhemaga Šiljak, lbrahim ef. Čedo, Hasan ef. Hasić, Derviš ef. Plevljak, Abid ef. Iković, Sulejman ef. Tata:agić, Hasan ef. Kasić. Derviš ef. Plevljak, Sulejman ef. Tataragić, Džaer Sadik i S. Tafro — svi iz Foče. Uprava trke u Sarajevu položila je Gajretu kao dar 200 K. Alija Drače gimnazijalac u Mostaru sakupio je K 5.50 dobrovoljnih priloga Gajretu. Hamid Gjulbegović uč. realke u Sarajevu i Su lejman Aksamija uč. trg. škole u Sarajevo obvezali su se sakupiti po 10 K Gajretu, te su istu svotu sakupili za vrijeme ferija i položili po 10 K. Ibrahimbeg Gradaščević iz Gradačca poslao je Gajretu K 562.02, koja je svota sakupljena prilikom svadbe Osmanbega Gradaščevida, sina Bećirbeaova. Priloge darovaše: Mahmutbeg Fadilpašid veleposjednik K 60, Faik beg Hasibpašid 30 K, Bedirbeg H. lbrahimbegovid Gradaščević veleposjednik K 50; po 20 K: Alibeg H. Alibegović, Ferhatbeg Porobić, Smailbeg Salihbegovid, lzetbeg Jahid, Asimbeg Alibegović, Muratbeg Zaimović, Zijabeg Salihbegovid, Hajrudin Gra­ daščević i Osmanbeg Gradaščević Bećirbegov; po 10 K: Sulejmanbeg Ibrahimbegović-Gradaščević i Mehmed ef Muftid muderiz; po 5. K: »Mehmedbeg Zaimović i Alija Poturid, što iznosi K 355. — Osim toga su sa­ kupile hanume megju sobom iznos od K 277.02, — ukupno 562.02. Nurudnibeg Alajbegović povjerenik Gajretov u Kupresu poslao je iz kašica br. 150 K 0.32, br. 145 K 0.84, a Halil ef. Redžić i Mehmed ef. Mandžuka darovali su po 10 helera svega K 1.36. Ahmedbeg Husejnbegovid iz Kupresa darovao je Gajretu K 10 prilikom svoje žinidbe. čašif ef. Mulahusid povjerenik, Gajretov u Brč* kom poslao je Gajretu K 13.20, koju je svotu sakupio na sijelu u tam. musi. kiraethani. Sulejman Saridžid iz Bijeline poslao je od za­ bave, koju je priredila vesela družina Gavrilovida u korist Gajreta (jedan dio) u iznosu od K 25. Mehmed ef. Kozarčanin, povjerenik Gajretov u Cazinu, poslao je K 35 20, koju je svotu sakupio Ibra' him ef. Mulić, školski upravitelj, u tamošnjoj činov­ ničkoj kasini. Salih Baljid, stud. phil. iz Stoca, poslao je K 9, Gajretu, koju je svotu sakupio u veselom društvu, koju svotu darovaše mjesto brzojavnoga pozdrava radi sloge dviju muslimanskih stranaka. Mujagid Muharem, realac u Banjaluci, poslao je K 19.90 Gajretu, ‘koju je svotu sakupio za vrijeme ferija u Bos. Petrovcu. Sejfudin Muftid, maturant realke u Banjaluci, poslao je K 15.20, koju je svotu sakupio megju gja- cima na iftaru kod uglednog gragjanina H. Abdage Hadži Halilovida. Ali Riza Šunje iz Crnice (kod Stoca) poslao je iz kašice br. 120 K 4.20. Abdurahmanaga Čehović darovao Gajretu prili­ kom posjete društvenih prostorija K 3.— lbrahim Durid, opć. bilježnik u Cazinu, poslao je Gajretu K 2J.47 kao priradajući dio prihoda od za­ bave, održane u korist dobrovoljnog vatrogasnog društva (neki dio u korist Gajreta). Mustafa Hilmi H. Kadid iz Foče poslao je K 7., koju je svotu sakupio megju svojim prijateljima. P ri­ loge darovaše: H. lbrahim ef. Mulabdić K 3.—; dvije hanume po K 1.— N. Kapon 1 K i M. Hilmi H. Kadid K 1 — Omer Husagić, cipelar iz Blagaja (kod Mostara) poslao je kao prilog Gajretu K 1.— Mjesto brzojavne čestitke Hašimbegu I'ašaliću Badnjevidu prilikom njegova unapregjenja za sud. tajnika darovali su Gajretu po K 1: Dr. M. Sarid, Alija Kurtović i Osman Gjikid. lbrahim Redžebašić, bankovni činovnik u Zenici poslao je Gajretu K 15.90 koja je svota sakupljena prilikom izabiranja Gajretova pododbora. Priloge da­ rovaše: N; N. K 3.— po K 2.10: lbrahim Redžebašić; po K 1: Vejsil Mutapčid, Mehmed Kuvalid i Sadik ef. Arnautović; po 0.60: Omeraga Mutapčid i SuljagaDervenčid; po 0.50: Tahir ef. Osmanid, Ahmed Mutapčid, Mustafa ef. Čaušević i Gjulaga Hadžić; po 40 hel.: Smajo Vražić, Salihaga Omerspahid i M. Čaušević; po 0.30 hel: Muhamed ef. Ekinović, Pašo Panjević, Ibrahimaga Kratina i Salihaga Sarajlić; pv 0.20 hel: Salihaga Hamzić. Omerbeg Čolakovid, Mehaga Vojvodić, Akif ef. Hercegovac, Atifaga Saračevid, Omer Hadžić, Mehaga Džampo, .Suljaga Karić, Asim Uzuno* vid, Alija Džampo, i Husein ef. Džampo. Ali ef. Abdurezak, član rijaseta darovao je mjesto bajramskih čestitki prijateljima, Gajretu K 3.— Sulejman Tafro i Hamid Gjulbegović uč. vel. realke te Sulejman Akšamija uč. trg. škole i Mustafa Tolid uč. stručne tehničke škole u Sarajevu, obvezali su se za vrijeme šk. ferija sakupiti Gajretu po 10 K, te su svoje obećanje ispunili i naznačenu svotu položili. M a .in rjiacH H K . EjrapcKH aTeiiTaTH y M ahejoiinju. Ha Co.iyHa nocaaT je y U)apnrpaA 3BaHHiHii H3Bjemraj, Aa ce yuj.no y Tpar Bejuncoj 6yrapcKoj 3aBjepn, Koja iiMa 3a mj.t a* n3Bej,e UHTaB hh3 aroHTaTa y eBponcKoj TypcKoj. Do noAaTgHMa,. Koje cojiyHCKH Badnja tbpah a& HMa y py«aMa 3aBjepa noTHue oa 6yrapctce yHyTpamH>e 0praHH3agnje. ATeHTaTopa ce Bp6yjy 03 peAOBa u.ianoBa �280 OpraHH3jmnje h a ii oa ohux, Kojn cc TeK cnpeMajy 3a HjiaHone opraHii3auiije, a npBH aTCHTaTH l’peoa Aa cTBope HecHrypHocT ace.?be3HH0Kor cao6pakaja. 3aT0M 6 a aoihjih aieHTaTH Ha Kacapere n Apyre a P5k»bh6 srpaAe. CojiyHCKH Ba.iHja ciiaTpa, Aa 60 BaA>a*io ćagBTH MHoro HOBaga h oopasoBaTu bcabich mnHjyHCKH KaAap, na Aa 6 a ce ca3Ha^e cBe 6yr.apcice aTemaTopeKe Haiijepe. H3 Typcice. y KpyroBHMa MAaAOT.vpcieor KOMHTeia paenpaB^a ce Mncao, Aa ce Tjpcicu npiiHii;, Aćgv.i MegiiA nocTaBH HaMjecBHKOM Tponojinca. Ta flaaijepa HAe 3a thm , A» ce tbm nocTaBA>aH>eM ncTaKHe npaBĆ Typcice AHHacTuje h KaamJiaTa HaA obom aijipmiKOM npoBiiHgHjoM. 0 TOMe ce BOAe caAa nperOBopa H3Meljy Ko&niTeTa 11 BAaAe. IIpiiHA A6Ayji je Apym chh cy.tr.raHa AoAyA A3ixca, a MiicjiHJio ce Aa ce nocTaBH u ryBepiaepa A«i6aHnje, icaA jc apHayTCK0 ycTaHaK 6jecHHo. MjiaAOTypcKn KOHrpec y Co.nyHy 6aB0ke ce, kbko HOBBHe jaB.-i.ajy MHoriiM CTpaHa«iK0M, yHyTpauiH>HM 11 cno.T i>HnM nBTaH.0wa, Me^y Kojimia cy HajiviaBHHje Tavice: peB03nje ycTaBa, d r a p a l e HOBor MiiHncTapcTBa X n r 0 jeHC, Hecyr.iacimc y cTpaHgn, 0CM>aBaBbe Myc.aiiMaHa, nojniTH*iicii nporpaM 3a i^0By cicyniiiTHHCKy ćecnjy u noA»3aH>e npocBjeTe, a cco6hto MycAnsiaHCKiix ochobhhx uiKOJia. reuo.iynH .ja y Hepaojii. 0 3 TexepaHa noTBp^yjy BiijccT, Aa je 6hbibh uiax MyxaMeA Ajjh noćjerao y TaMecTene, rpaA Ha icacnujcKOM je3epy. Eop6a ii3sie^y B.iaA0hhx rpyna n inaxoBiix Tpaja^ia je Tpn Aana., HIaxoBe cy Tpyne cacBnni noTyifeHe h oeTaTaK ce p;i36jerao ocTab u nm u ii npTVsar 11 TonoBe Ha ćojHoiu noA>y. BaaAn je na.io y pyae Bnme BaacHnx AOKyiieHaTa. KpiiT. Ca^e 3 amTHTHime K paT a npeA a^e cy rpuKpa.x.y, Koja ce caAa Haaa30 y KoneHxareHy, HOTy, KojoM ra B3 BjeniTaBajy, Aa cy c hc pnjeuiH.ie, Aa Ha yupasKH.eHO Mjecio BpxOBHor KOMecapa Ha KpnTy no oA.iacKj’ 3 ajaMiica He smcjie HiiKora nocTaB^LaTa. CaonihtchjC oBe HOTinpHKagaje H3 BpineH0 je rpnicom MiiHHCTpy cno.,bH0x noc^oBa npeico eHiMiecKor nocjiaHiiKa y Athhh. Baj rak tare vić, politički pristav Šimek, Idrizbeg H. Huseinović, Junuzbeg Repovac, Petar Dicca i Sabitaga Sokolović. Po K 1 50: Sulejmanbeg H. Huseinović. Po K 140: Alaga Softić. Po 1 K: Mato Ulanić, Mustajbeg Ibrahimbegović, Eminbeg Begtašević, Smailbeg Ljubović, Martin Budimac, Jusuf Dženetić, Salihaga H. Zukić, ćam ilaga Prohić, Aron Altarac, Mijo Bakula, Dušan Radoš, Hamzaga H. Zukić, Abdulah Prohić, Halil Gogić, lbrahimaga Džumhur, Nikola Arapović i Mahmud Ćosić. Po 60 hel.: Andro Božić i Šimun Božić. Po 50 hel.: N. N., M. Šušić, Blaž Stanić, Jozo Boraš, Salihaga Tičić, Šćepo Baketić, Suljaga Nuhanović i Sulejman H. Zukić. Po 40 hel.: Muhamed ef. Fejzagić i Alija Fejzagić. P o 20 hel.: Mujo Šabanović. Svega od priloga . . . K 9410 Od to m b o le .................... 27.22 Od u la zn ica.................... „ 253 — Ukupno . . K 37432 ođbiv rashoda . . „ 203 — Ostaje čistih . K 17T32 Potpisani pododbor svima posjetiocima i daro­ vateljima najsrdačnije se zahvaljuje. Pododbor „Gajreta" u Konjicu Tajnik: F. B e g t a š e v i ć . Predsjednik: Džumhur. Sale i dosjetke. kom J e v r e j s k a lo g ik a . — Skloni se. Jakove, tu je jedan opak pas, koji bibijesno laje. — P a ti znaš, psi koji laju n e ujedaju. — No, znam ja, ali, da li on zna? L o v a č k a p o sla , iskaz dobrovoljnih priloga na Gajretovoj zabavi u Konjicu, koju je priredila muslimanska srednjoškolska omladina, iz Mostara na dan 5. augusta 1911. Priloge darovaše: Po 5 K: Muharemaga Alikadić Ragibaga Alikadić, Nađgeomelar Zaruba, Mehmed ef. Ribica i Jovo Zotović. Po 4 K : Pop Joyo Guzina. .Po 3 K: Risto Terzić, Milan Drekalović i proto Dimitrije Jovanović. Po 2 K: H. Alibeg Begtašević, Nadšumar Spievak, Adem ef. Sokolović, Mehaga Džumhur, Mehmed-Alija Hadžić,Mehaga Drače, Osman ef. Mehmedbašić kadija, Branko Ivanišević, Spekija Menoti, Zulfaga — Priča, koju sam Vam sad ispričao, istinita je, jer sam je sam doživio. — Tako! Ali znate, da jc niste Vi doživili, m nogo bih Vam prije vjerovao. O d o b ra v a n je . O n: Baš čitam , kako je ljubljenje opasna stvar! O na: Može b i t i... Ali ja cijenim baš one ljude, koji naprezaju od opasnosti. 3 a ypeAH0iiiTBo oAroRapa: Ocjian T>HKHh. - Islamska diotl. Štamparija. - Za uredništvo odgovara: Osman Gjikfć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/77d5df6f12f753b43b5979f5db901276.pdf d78e1b1c54549033f5f9992dfa0f0a53 PDF Text Text BPOJ 1«. BROJ rOAHHA IY. GODINA Fajpei Gajret JIMCT 3A ^P^UITBEHE HOCJIOBE H 3A HA PO­ KRIO IIPOCBJE'RMBAHjE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H3JIA3M CBAKOr 1. h 15. IZLAZI SVAKOG 1. i 15. ------- U MJESECU.--------- ---- y MJECEuy.----- B.iacHHK: Ai>yinTBO „I'ajper" - ypeflniiK: Očna« ’L hkmIi . — Vlasnik: Društvo „Gajret“. - Urednik: Osman Gjlklć CAPAJEBO, 1. OKToftp« 1911. — \ tt^ jiji a j i j - j * — I f n j e H a j e . i e c T y : s a E ociiy n Xopn,eroBiiHj n Ayc’rpoyrap c K y M onapxnjy, s a HjiaHOBe, Tajic 6y , y 'ieiinite b tokbko 2 K, s a H 6 > u » H O B e 4 K ro^naiH ,e. 3 a cbo o cra.io seMji>e 10 $paHaKa. I lo jo jm in 6pojeBH CTajy 20 x m . Hen.naKcHa ce nncMa s e n p n a a jj', PyK onncB ce ae Bpafcajy. — Ilp ern .ia T a a pyKonnCH Bia.iy ce a a »Apecy: „I'ajpe-r" — Capajeao. Ha/im Muftić. Nešto o nierhametu. Jednom naš dragi Pejgamber, alejhisselam, došao sa nekim svojim Ashabima na zirajet jednoj staroj neni. ,. > . On je ove zijarete obavljao po svojoj poslaničkoj dužnosti, jer je osobno svijet pozivao u svetu vjeru, a i tumačio uzvišenu islamsku nauku. Kod starice se uz ognjište, na kojemu je gorila velika vatra, zapovrgao eglefi o božijem merhametu. — »Ja Resulallah!« — reče starica — „Razjasni mi, kako to može biti: Islam kaže, da je Bog, Džellešanuhu, mnogo i mnogo milostiviji naprama svome robu, nego majka na prama svome djetetu; jer moje srce ne bi moglo pregoriti svoje dijete evo na ovoj vatri pržiti, pa da mi ne znam što skrivi, a znamo, da će Bog Džellešanuhu, svoje robove kazniti u džehenemskoj vatri, koja će biti mnogo žešća od ove, naše dunjalučke vatre i to za različite grijehe i po­ greške ?«. Ovo nenino pitanje bilo je dosta teško i zago­ netno za ograničeni čovječiji um, a neni, koja je bila vrlo pobožna, te je htjela, da svaku svoju misao do­ vede u sklad sa naukom Islama, zadavalo je dosta brige, pošto je svoj evlad vrlo ljubila, a na svoje se je oči svaki čas esvjedočavala, kako je Bog milostiv i dobar, kako svojim robovima dijeli nebrojeno udob­ nosti, pa kako dobro dijeli na ovome svijetu i onima, koji ga ne vjeruju. Pa za to je uvidila zgodnu priliku, kad je Pejgamber (a. s.). sjedio u njezinoj kući kraj ognjišta, da može doznati o tome pravu istinu. Na staričino pitanje Pejgamberu (a. s.) su zasuzile mubareć oči valjda od ganuća što se ovako stara Muslimanka brine i interesuje, da u tančine shvati Islam, a moguće i od neugodnosti, što je mogao pred­ SARAJEVO, 1. oktobra 1911. C ije n a je l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, z a n e č l a n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. vidjeti, da "Će biti mnogo njegovih sljedbenika, koj ćo dosta vjerskih ustanova krivo i pogrešno shvaćati, pa se po tome i vladati. Na to je Pejgamberu (a. s.) došao vahj i uputa, kako će starici to pitanje rastumačiti, a to je, da je pravi merhamet u istinu samo božiji merhamet, dočim da ljudi više puta svoje tako zvano milosrgje upotrebljuju na nemjestu, pa da trpe štetne i neugodne pošljedice. Majka ne će da kazni svoje dijete, kad što god pogriješi i tim misli, da mu je dobro učinila, a na­ protiv, ona ga je time strašno i nepravedno kaznila, jer dijete," ako za svoje pogreške no dobije osjetljive opomene, ono će misliti, da je dotični posao dozvoljeno raditi, te će u tom uvjerenju uzgojiti se i odrasti a neće znati razlikovati dobro od zla. A kad takog po­ kvarenog mišljenja odraste, neće mu uzgojeni i čestiti ljudi dozvoliti pristupa u svoje društvo, te će biti prisiljen družiti se sa nevaljalim i zlim društvom, a to je velika nesreća za čovjeka. Nu kad neko osjeti kaznu za počinjeni grijeh, on će se u buduće znati čuvati od nevaljastih poslova. Dakle, umjesna kazna je koris.ia i blagoslovljena Tako i Bog Džellešanuhu, za neke grijehe kazni još na ovome svijetu, a za neke je zaprijetio mnogo težom kaznom na budućem svijetu. A da je opravdana kazna i na budućem svijetu, vidi se i po tome, što mnogi griješnik ne okaje svo­ jih'grijeha za života. Da je opet vatra- dobro sredstvo za čišćenje čovjeka od grijeha, nože se ustanoviti po zahrgjalom željezu, koje kad baciš u vatru ova hrgju spali a željezo ostane čisto i sjajno. Nu kazniti s vatrom Bog nije nikome dozvolio, nego je mjesto toga ljudima dozvolio lakša sredstva, kao ukor, opomene, savjete, zatvore pa i šipku. �282 Mnogo majki i očeva ne može da pregori poslati svoje dijete na nauku, bajagi iz nekog milosrgja, ali s tim neumjesnim milosrgjem nanosi i sebi i djetetu samo štetu. Puno roditelja imade, koji žale da im se djeca iz malena priučavaju kakvom radu ili zanatu, misleći da im time koriste, a naprotiv, oni tako uzgajaju samo dembele i lijenčine. Ima roditelja, koji se naslagjuju, kad im dijete u prvim godinama, istom progovarajući, izgovara razne proste psovke i ne će da dijete radi psovke izruže ili išibaju, ali kad tako dijete odraste, pa stane i njima govoriti proste i nepristojne riječi, onda se kaju, ali to kajanje obično bude kasno, jer kazna merham et nije upotrebljena u pravo vrijeme. A ko pomogneš siromaha, podvoriš bolesnika, razgovoriš ožalošćena, pritećeš u pomoć bijednome, nasvjetuješ neupućena, onda pokazuješ milosrgje i merhametli si, a i umjesna kazna, može se ubrojiti u merhamet, jer su iza nje posljedice korisne. noBjeTapau ao ho ch o h s m je m ipnc ganjeka, KojnM je npo ^ e h e yKpacnJio no.i»a. Bcce,io UBpKyT8H»e nTHga npeMa Mjece^eBoj cBjeii jKy6operac noTOKa, Koje naw je CBojniu KpacaiiM to ko m nojauaBa.10 <J)aHTa3ejy, h h h h .i h cy TaKBy npnpoAHy t .io c t h xapMOHnjy, Aa cmo MopajiH hyTaTn, jep cmo fla Hara rviac He nopeMeTH 0By .ibenoTy... ce ćoja.ia O m i cy m e ce Haupe3ajie, KaKo 6n Te Morvie nocMaTpaTH Kpo3 noAyTaMy, Koja je BAaAajia. M ravinca ch nporoBopHTH, ajui Ta pnjeu Kao a * je Grana canpuBeHa i i t'fl 3BHje3Aa h o a Apseka, 3aTo ce nasKAtiiBo carae Haa Moje y x o u Te!“ ... th xh m r.iacoM peue: „bo - jih m * * * 3 Bnje3Ae cy 3acjajie Biirae nojaua^e gBpKyTaH>e... Hero npiije, nTHge cy C T jp c K o r: T. II—k. Obrazovanje samoga sebe. — Po njem ačkom : 0 . S —ć . — J'inaKH 3afle X a .n u -3 n ia c r\ , IljeCHBB. njecHHK je joAaH jjBHincH ctbo p — oahuoh ocje- — Kojn ee cMnje ca ocMjecHMa, Koje Heoo pacnpocTape, a raaane ca cy3aMa, icoje ce Jinjy H3 TaMe n o6.iaKa; onnja ce MHpncHMa Koje pacnpocTHpe UBnjeke u TpaBa, a ahbh ce npnpoAHHM .beuoTaMa h KpacoTaMa. UjecHHK je JienTnp no3„iakeHHX KpHAa, Kora je npnpoAa nycTH^a HećecnMa HAeja, xopH30HTy o jekaja. ,/IaxKHM noicpeTHMa H>eroBiix Kpn^a pa3Bece.i,aBa u;bhjeke u pyace a pacima CMnjeniKe h cBjeTJiocT y Kpyry kaj cpora ^HjeTa. IljccHHK je cTBopeH a* onjeBa npiipoAHe A,enoTe: cyTOH Koju ce ry6n npeA CBjeTJioraky; Hećeca ocBHjeT* a»eHa 3BnjesAaMa h Me.iaBxo,iHHHe 3aAacKe cymia; oh je CTBopeH, a» 6yAe TyMaq th x o noe3aje nBujeka h 3Bnje3Aa O h je ctbop , Kojn je nyraT6H y ApyniTBo, rayMy h no.T.6, a* A& roBop .tenoTaMa auiBOTa. Aah njecHHKOBe cy crn ynepeHe y rpyro jeA«o y3BiiraeHo He6o; ynpaB.beHe y rpyrn CBHjeT. ✓ Khbot Kora je OTnjeBao, jeAHor AaHa ke My H3iiku npeA OHHMa y o6.iHKy yTBape. IljecHHK ke TaAa, Tpecykn KpHAHMa, oa^ cthth Ka y3BHiueH0M He6y Kora je 3aMHinA>ao. C TjpcKor: T. n —k. J'inaKH 3a,ie Xfi.iHA-3Hj*. IU tb ch K a s a j ia ? KopncTekii cc AjCUotom Hokn otbophjih cmo npoaope h 3aHnjeAH cmo ce ijocMaTpajykH3Bje3AaHo He6o. JlaK Ima li dakle ikakva škola, koja odgovara svima zahtjevima, a koja je uz to svaki čas i najsiromašni­ jim otvorena? Odgovaramo da ima: Ona je otvorena, bilo bogatašu, bilo siromahu vazda otvorena, zimi u ugodnoj dobi, ljeti na zeleni, ona može najskromnije, kao i najviše zahtjeve zado­ voljiti. Ta se škola zove: škola za obrazovanje sa­ moga sebe. Ako smo u prošlim poglavljima opširnije opisali razne zavode, iz kojih še širi naobrazba, to smo uči­ nili radi toga, da mnogome, koji je željan nauke, učuvamo vrijeme, koje bi u njima izgubio i da spoljašnje prigovore, kad je govor o obrazovanju samoga sebe, valjanim odgovorima predusretnemo. Od tih pri­ govora najčešći su: 1. Profesorovo i učiteljevo predavanje je jasnije, razum nije i očiglednije, nego što su same knjige. 2. Predavanje ili lekcije (učenje) mora se tačno održati, dok se kod učenja samoga sebe ne drži ras­ poreda. 3. Učitelj ispituje i zna koliko je čije znanje dok je koil učenja samoga sebe čovjek obično u magli. 4. Svi su veliki ljudi svršili visoke škole; za to ih mora svršiti i svaki onaj, koji želi naobražen biti. Na to ja mogu odvratiti: 1. U prijašnja vremena, kad je učenjacima bilo ispod časti, da svoje knjigo pišu tako razgovijetno, kako bi ih svako razumio, bio bi opravdan prigovor, da se učenjem samog sebe ne može do zdravog rarum ijevanja doći. Ali danas, kad se radi na tom, da se znanosti omile u narodu, kad je prikazivanje do �283 •brim slikama na veoma visokome stepenu, nasješće samo onaj, koji nema ni toliko mozga, da shvati stvari radi toga, jer nema prethodnog znanja. 2. Ko nije oduševljen i ne zanima ga nauka, nego ga na to vežu samo odregjeni sati, taj će se i pred profesorom i pred samim sobom lažnim izgovo­ rima ispričati. U koga ima duha, može biti na hiljadu strana rasut, taj neće na silu svršenim učenjem ni blizu onoliko biti na dobiti, koliko onaj, što vrijeme upotrebljuje u važnije stvari, ali se zato ipak prihvaća učenja s pravim zanimanjem. 3. Položeni ispiti ne dokazuju još, da se neko potpuno razumije u jednu struku. Za polaganje jed­ noga ispita potrebno je samo dobro pamćenje i hladnokrvnost. Ima ljudi, koji su vrlo ograničeni, a ipak polože ispite s odlikom; ima opet genija, koji ih jedva do­ vrše, ili nikako ni dovršiti ne mogu. Dobrih primjera, za prvi dio naše tvrdnje imamo u svagdanjem životu, a za drugi dio naći ćemo ih u životopisima mnogih velikih ljudi. Uvijek je bilo ljudi, koji su se neumornim ra­ dom iz „mšta“ duševno visoko uagligji. Osobe, koje su s početka imale slabu ili skoro nikakvu naobrazbu, postadoše poslije finansijeri, državnici, književnici, pjes­ nici i najglasovitiji pronalazaču Ti su ljudi svakako morali imati svojstva, po kojima su bili sposobni, da svoj cilj postignu. Svakako, ko zna pisati, čitali i računati — do­ davši naravno još tome prirodni razum — može, i sam se učeći, vrlo visoki stepen naobrazbe dostići. Samo kako treba stvar udesiti, pa da se za kratko vrijeme i s malim troškom postignu sjajni uspjesi, to ih vrlo malo znade, oni to iskuse istom poslije mno­ gih neuspjelih pokušaja. Za to ću ja u daljnim poglavljima pokazati, kako će samouci uštedjeti sebi i vremena i novaca. K ak o t r e b a r a d i t i , d a b u d e u s p j e h d o b a r? Kad se jedan rat svrši s potpunim porazom za jedan narod, tome su krive: manjkave pripreme, rgjave i površne ratne osnove, promašena mjesta za napa­ daje, precjenjivanje vlastite snage, klonulost i t. d. Ali ta zla ne donose kobnih pošljedica samo ratnim nego i svim drugim poduzećima, koja su s ne­ promišljenim i slabim sredstvima započela. Kod učenja samoga sebe — kao i kod svakog zdravog preduzeća — traži se svjesno poznavanje na­ kane i sredstava, koja će nam pomagati. Jedan sahat trijeznog i mirnog razmišljanja često puta učuva či­ tavu godinu dana vremena. Da postignemo dobar uspjeh kod učenja samog sebe, treba nam: 1. Držati se strogo metode, koju nam propisuje; 2. Pouzdati se sam u se; 3. Strpljenje i ustrajnost samoukog, koji se niti prigovorima niti čim drugim ne da od svoje čvrste namjere odvratiti; 4. Zdrav ljudski razum ; 5. Čvrst i jasan cilj, poslije svih, zrelo promišIjenih poteškoća dostiživ; 6. Imati sav potrebni pribor i sredstva. Prema tome valja da se svaki autodidakt (t. j. onaj, koji uči bez učitelja) najprije zapita: 1. Šta ga je potaklo na učenje ? 2. Šta mu je cilj, šta misli time postići ? 3. Da li je u takim prilikama, da može svoj cilj postići? 4. Koliko ima dnevno vremena za učenje? 5. Koliko mu je potrebno vremena za dovršenje svoje zadaćo? 6. Ima li dosta strpljenja, da se korak po korak približuje cilju? -s 7. Je li mu potrebno opće ili stručno znanje? 8. Kojih mu se mahana valja otresti, a koje vrline tražiti, da ih zadobije? 9. Kakva sredstva i koji putevi vode njegovom cilju? 10. Koje od njih može upotrebiti? Pošto je autodidakt odgovorio na sva ta, kao i na druga, pitanja, koja pristaju njegovim željama i namjerama, nek onda pregjo na sastavljanje osnove za rad. Ona će mu dugo vremena biti vjeran prijatelj dobar savjetnik, pokazivač i opominjaš, koji ga „preko trnja i kamenja putem do slavi" vodi. O s n o v a z a rad . Pošto smo je na komadiću papira olovkom u kratko sastavili, neka se za tim unese u „dnevnik", o kome će kasnije biti govora. Najglavnije je kod osnove za rad, da bude kratka i pregledna, a ipak da u njoj ne manjka ništa, što se u bitnosti naše nakane tiče. Osnova treba da sadrži: 1. Svrhu učenja; 2. Cilj; 3. Sredstva, kojima ćemo se pri učenju služiti knjižnice, razni tečajevi itd.); 4. Svotu za trošak; b. Ustanovljeno vrijeme, koje nam treba za po­ stignuće našeg cilja; 6. Gradivo, što nam ga valja učili, razdijeljeno u godišnje, sedmične i sahatne rasporede; 7. Popis znanosti, koje mislimo postići; 8. Popis knjiga, iz kojih ćemo učiti; 9. Ostala sredstva, koja nas svrsi približuju (po­ znanstva, savjeti iskusnih ljudi itd.); 10. Nekoje poslovice koje nas bodre ili opominju. S ovim pravilima treba se osobito onda posavjepisac tovati, kad nam prijeti opasnost, da bi mogli u svojoj* istrajnosti klonuti, ili s pravog puta skrenuti. �284 P r i b o r p r i u č e n ju . Autodidakt treba da ima nešto učila od kojih se nekoja dobivaju badava, a nekoje uz neznatnu cijenu. Ta su učila: 1. Popis knjiga nekojih većih knjižara; 2. Iskaz knjiga za koje se od prijatelja čuje, da su dobre; 3. Za one koje znaju njemački, jedan veliki lek­ sikon (Meyer ili Brokhaus), kome to ne podnosi, mali Meyerov leksikon ili jedan dobar rječnik stranih riječi; 4. Za učenje jezika — potrebne riječnike; 5. Ormarić sa razdjelama za cedulje; 6. Dnevnik; 7. Teke, pera, običnu i jednu plavu ili crvenu olovku; 8. Nekoliko araka običnog papira; 9. Pribor za crtanje. Ko je svim snabdjeven a ima još na raspolaga­ nju 2—3 K mjesečno, može se s vremenom upravo visoko naobraziti. *“P o 1je z a ra d . Kad nekoga, ko se već bavi nekakvim poslom, obuzme želja za učenje, pa ako točnija iz proste taš­ tine i djetinjastog majmuni sanja, ima se tad ovaj slu­ čaj pripisati idealnim (uzvišenim) ili realnim (stvarnim) poticajima. Idealne su namjere, ako dotičnoga, koji poznaje svoje sposobnosti, oduševi želja, da te sposobnosti upotrebi na dobro čovječanstva, ne tražeći tu ni malo koristi za sebe, nego samo za cjelinu. Realna je namjera, ako je nekoga potakla na učenje želja, da poboljša svoje materijalno stanje. U prvom slučaju potrebna je bar opća naobrazba, u drugom obično stručno znanje, samo se od sebe razumije, da ima slučajeva, gdje treba i jedan drugi način naobrazbe. Sta je sve u pojedinim slučajevima potrebno, ne da se u ovako malom članku kazati. Ipak ćemo ovdje nabrojiti za nekoja glavnija zvanja nekoliko znanosti i umjetnosti, koje treba u obzir uzeti. Unaprijed isti­ čemo, da donji iskazi niti su potpuni, niti imaju bez­ uvjetnu vrijednost, Samouki će ih moći samo s opre­ zom upotrebiti, pošto je prema svojoj svrsi i svom predznanju izabrao znanosti, koje će učiti. On će — ovo je osobito važno — s početka čitati lakše knjige a poslije će pomoću opširnijih knjiga sve dublje i dublje zalaziti u pojedine struke. Ko se s p r v a n a ­ je d a n p u t poduzm e n e č e g a g o le m o g a i p re ­ te š k o g , n i k a d a s e s m je s t a n e m a k n e . — Po* la g a n o , a li s ig u rn o , — n e k a s v a k o m a u t o d i d a k tu b u d e lo z in k a. (Svršiće se). Teufik Fikret: Iz „Razbijenih gusala". Zeleni kutak. S lica se prašnog polja zelena radost smije, Slična proljeću mladom. Njišu se trave meke. Uvijen u plašt m ira duboki sanak snije Sav život malog sela na žalu tihe r’jeke. Priroda raskošna, sjajna s daleka i s bliza sipa Obzorjem mirise svoje i čarne intimne boje, A ruke zanosno širi ponosni hrast i lipa Ko da bi predjele htjeli pritisnut na grudi svoje. U ovom malenom selu ja svaku zastanem veče. Nekol’ko časaka, kada slijedeć maštu svoju Lutam kroz labirinte tamnih vremena ovih. 1 na ćas tuga me mine i dušu ostavi moju — Pa tada osjećam, tiho gdje zvuci frule ječe S bolesnih mojih struna, a pjesm a plovi. . . plovi. Sam sebi. Već sahat i po, sahat i po evo, Zbog jedne pjesme male i bez duha Mučim se, znojim, ne bih li ju spjevo — A ova pjesma sitna je i suha. Nemirni vali, ispred mene štono Bježite brzo u nepovrat tamo, Gasovi dragi, ja osjećam bono, Kako vas gubim. Ah, kud ćete, kamo ? ! .. Ja znam, u jednom disaju da znade Svemira c’jelog stvorili se gragja I u tren jedan da se život ragja. U sv’jetu bića takovih imade, Sto u po sata rode se i žiju I — Božjeg čuda! — izdišu i mriju. Pred pijanicom. »Pusti ga — velite — ; njega kazna će stići stroga; Kazna je zbog pića teška: mahmurluk i b’jeda veća®. ....P u s ti ga — i ja velim —; možda je za njeg sreća To, što mi zovemo kaznom samo s neznanja svoga. Kukavno ovo stanje, ma da je kazna mu velja, On joj se pijan ipak grohotom u oči smije — Stid je izgubio davno, jer nikad trijezan nije; Mejhansko prljavo ćoše hram je njegovih želja. Gledajte oči mu mutne bez izražaja i boje! Kakav mu izgleda svijet? Praznina puna tmuše. Na um mu zamagljen nikad ne pada žena i d’jete; Najveća kazna su njemu tih tužnih bića dvoje: Otrovni vjetri b’jede od njega bježe i lete, Nedužnu obitelj da mu razore i u prah sruše. �285 Mala porodica. Zadnja gonđže svog: sevdaha drhtava je stresla grana, Zadnjom kapljom alem —rose trava se je okitila . . . . Kad je ovo golo čedo rodilo se, onog dana I zim a je s najgorčijim potrebam a nahrupila I toj maloj porodici tugom srce opojila. T a bijednoj porodici novi član je težak bio — : Jedan samo sahan više sofru joj je razdrobio Ko planina. — Ali oče, čem u briga, čemu mora? Zar u srcu ne budi ti čedo čuvstva očinskoga? Zar ručica m ala ova ne potiče duha tvoga, Pa da snagu podvostručiš i d i radiš bez odm ora? Pun očinskog osjećaja dobri otac radio je Sa veseljem , da prehrani korom hljeba ptiće svoje. Zadnje gondže svog sevdaha drhtava je stresla grana, Zadnjom kapljom alem —rose lišće se je o k i ti lo .... A1 ovaj je puta zima — goot studenih leđnih strana Porodicu m alu našla u veselju. T u je bilo Uz nju g03ta nekoliko. Za sofrom se veselilo. Razmišljanje. Ima katkad trenutaka, pa se bojirn, misli svake I bolesnoj grani tada moj sanjarski razum sliči, Grani goloj bez listova, što na zimskoj dršće Pa bi lahko slomila se pod dodirom malog krila; 1 tog dana — ako pjevam — sve su m oje pjesme lake Tužne slike, pune suza, pune teških uzdisaja. Iz njihovih bl’jedih boja, što su suzom izaprane Ja se trudim c’jele sate, da izvadim kakvu miso — 1 tad sam se sebe stidim, šta sam sliko, šta sam piso, Pa se korim : „Bijedniče, m ašta te je prevarila; Zar iz sjene sanja može da istine svjetlo grane?« — . . . . Gle, na oko ova riječ im a smisla i značaja I . . . . 0 ne, miso ne pomaže pri pjevanju srcu mome; Duh pjesam a mojih sviju pun je tuge, pun je vaja, Sto ga svakog časa ćutim u tom pustom srcu svome. 8 turskog: Ćaziin Ćatić. Mapa Tbph : 0 Eepdepjofa. Obo ce Ha CBnjeTy MHjeaa, caMo pe 6ep6epa, MaHHpH Cepčepd h oKo.niHa 6ep6ep&. O bh ce HHKaA He-uujea»ajy. I II to uoBjeic aohcubb y gepčepuima, ksa npBH nyT CTynn y a>y, a03KUBH H AOgHiije y 6ep6epogn, n to A® Kpaja cBora » hbots. . JyTpoc caM ce, Kao očbbho, a »o oSpnjaTH. ^ ok caM ce ja npnčjmHraBao BpaTnua oepčepHBne H3 jeAHo y«iHUC, npiio.niMcaBao iim ce hcko APyrn H3 Apyra yJiHge, a to ce očhmho Aoral)®- J a yčp3aM Kopane; a.ia mu y3ajiyA 6jexy TpyAu; noejeK yHuh® y 6ep6epHHgy chmo 3a je^aH KopaK npuje MeHe, a ja caM nuiao 3a h,hm y3acTonge 11 mi/ijex ra, rAje cjeAe na jcAHy npa3Hy cTOJnmy, u to Ha OHy, 3a KojoM je 6pajao Hajčo.’nu momhk. T o finsa yBnjeK. Ja cjeAox, y HaAii, Aa hy nacTH mana Haj6o.T>eM oA ocTaanx MOMaKa, jep oh 6jeme Beh uomco a & ueui.i,a Kocy CBora nanujeHTa, a Kofera My join Hiije 6uo totob hh Ma3an>eM cojiy<J>a CBoje MyuiTepHje. J a caM mchbhm bhto pecoM nocMaTpao cue, uito ce 36BBa.io. KaA caM bhaho, Aa 6poj 2. xohe a » CTiirHe 6poj 1., npeTBopn ce Moja iiavKH.a y 6pnry. KaAa ce 6poj 1. aa TpeHyTaK 3aycTaBB, Aa npBAOuijHgH BSAa KapTy 3a KynaH>e, 11 Tano 3aocTaHe npa yTaKMBu|0, upeoopaTii ce Moja čpnra y CTpax. KaAa 6poj 1. onei noue Aa paAH cboj nocao b , Kano oh Tauo u Kofera My, yKAOHe y6pyce h CBojnM MyniTepHjaMa ubuihaxy npax ca o6pa3a, to je Moryi\HOCT, Aa .ih he 6poj 1. bjib 6poj 2. npBO peha: ,,ko je Ha peAy! , čujia hoajeAHaica, TaAa mu aacTaAe Aax oa 0HcicBBaH>a. A.ih KaAa Ha BpxyHgy CBora nocaa 6poj 1. 3ae.TaAe, Aa CBojoj MyuiTepajH oMeiiKta očpBe, TaAa BHAjex, Aa je H3ry6Ho ouK.iaAy caMo 3a jeAan jeAHHH TpeHyTaK, u ja oropueHo ycTaAox ii oeTaBHX 6ep6epHHuy, Aa ce cnaceM, Te Aa He naAHeu mana 6pojy 2, jep ja HeMaM huksko oHy 3aBHAHy cuocočhoct, Koja uoBjeKa mbhh icsaphm, a» MnpHO nor.ieAa y o'ih 6ep6epy, Koja lena, u a» My Kasce, Aa xohe Aa H6Ka Ha CTOJiHgy aeroBa KOAere. J a ociaAox neTHaecT MunyTa Ha noA>y n yijox onei yHyTpa, HaAajyhn ce 6oji>oj cpehn. ^lačorMe, Aa cy caA 6u.ie aay3eTe CBe CTOjinge, a 'ieTHpn MyuiTepHje, hyTajyhB, pacnjaHO ocjehajy AocaAy, Kao uito ce yBujeK Moace npHMujeTUTH Ha .T>yAUMa, Kojn y 6ep6epHuun cjeAe u >!CKajy. Ja 3ay3ex MjecTO Ha AHBaHy, y jeAHOM OAje.T>eay, Koje je 6u.io rBoađjeM orpaljeHO, npoBOAeku BpnjeMe y upoyuaBaay yoKBupeHBx peic-iaMa Ha30BU-.M>eKapa CBnjy HapoAa, o h>hxobbm cpeACTBiiMa 3a čojaAUcaae Koce. TaA» caM hhtso iiMeHa pa3Hiix npoAaBa^aga, Koja cy 6bji a Ha gpBeHBM (Jt.iaiiiaMa c pyMOM, uHTao cau HMeHa H uaMTHo čpojeBe Ha 6epčepcKBM jiebeHHMa; npoyuaBao caM neo p ran e u oraTehene jet{>THHe cviHKe Ha 3HA0BiiMa, 6ojeBe, HeuaAaae npeAcjeAHince, 3aBa.T>eHe noxoT.i>HBe u,ype H AocaAHy, BjeniTo MjiaAy AjcBojKy, Koja Mehe Ha omu AeAHHe Haoiapn; npoKJinaao cau y ce6a Becejie KaHapiiiiKe u oiajHor nanaraja, Koju ce Ha.ia3u cKOpo y CBaKoj 6ep6epHHUB. Hajnocanje H3HabeM jeAHy oa HajMaHiC noAepaHux CBe3aiC4 HJiycTpoBaiinx HOBima, icoju noKpuBaxy np.i>aBB cto HacpeA co6e, na cTaHeM upoy«iaBaTH HeočuuHo pijane npuKi3e AaBHO MiiHy^nx Aoraljaja. JeABa jeAHOM A<>hox ja Ha peA. JeAaH r.iac uoBime: „ko je Ha peAy? H ja ce Aačorue npeAaAox — 6pojy 2. To je yBiijeK Taico. J a peKox 6jiaro, a ® ce MopaM «cypiiTB, a ob6 ra p ajeiu Tano Ay6oKo A0pHyuie, Kao a & hx jom HHKaAa Huje uyo. O h mu AnrHe rAaBy 11 Bewe �1 286 Mn nenjKnp oko BpaTa. TaAa mh 3a6arA>a npcie y jaKy H DpaHBpCTH MH T3M0 y6pyC. CBojHM KaHJTaMa HCBHTa mh Kocy, Be.’i ehu Aa mh Mopa noTcjehn. Ja peKox, Aa He h y ^ a mh noTcjena. O h je jom jeAaHnyT pa3rjeAa na pe ie : „C o63iipoM Ha ^aHauiH>y MOAy, npH.iHHHo je Ayra>iKa, Haj6oj>e je, Aaicje, Aa ce Majo noKpaTii; oco6 hto je Hy»cHo OA ocrpar!" Ja peKox, Aa caM ce npnje ocaM Aana mninao. 3aMnra.'LeHo Me je nocMaTpao sa TpeHyTaK; TaAa Me samiTa npe3pHBo: „Ko Bac je mninao? Ja oAroBopnx 0AMax: „B h cemh! A ja caM r a yxBaTiio. O ha® npe^e Ha to, Aa canyHHHy MHjcraa h a * ce orjeAa y orjeAaJV, npeKHAajyhn uac no CBojy paAs>y, CTynajyhn cacBHM 6jH3y, pa3rjieAajyhn icpnTH'iKH CBojy 6paAy h <iynajyhH CBojy 6y6yj>Hny. TaAa mh HacanyHii noAo6po jeAHy cTpaHy jH pa h cnpeMao ce, Aa h APycy HacanyHn, KaAa npnMnjeTH, Aa ce Ha yjHipi ncH KOJ>y, npiiTpun npo3opy h Tano sacTaHe na rjeAam e p,o Kpaja, npn *ieMy K-iajehn ce ca ocTaJimi 6ep6epHMa o hckoaf 6op6e, n3ry6n Ana niHJHHra, a ja caM ce tom« oco6hto paAOBao. CaAa Me npecTaHe p,&Jbe cauyHHTH no JHny, npn «ieMy mh je caMo ABaP@A neiierav y y c ia Typno; na 3anoue oHAa Aa canyH pyKOM‘Tape; h A°KJie ce» 0KpeHyBuiH rjaB y, ca APyniM 6ep6epnMa pa3roBapao o 6op6n u&cA, yTHCHe mh, pa3yMnje :*e, mhoto njene y ycTa; oh AaCorMe Hnje HiiuiTa npirMnjcTHO, a jn y tojhko Bauie ja. CaAa noHHe Aa ouiTpn 6pnjaunny o CTap HapaMeaaK • a npn TOMe ce HeKojjiKO nyTa npeKHAao npennpKOM o jecjiTHHoj 3a6aBH y uyBHAaMa, Ha Kojoj je y jaacHOM xepue.iHHy Heicy BpcTy Kpa.i>a npnKasnBao. E ho je Bpjo 3aAOBO.’&aH, niTo cy r a nenicaAH ca jeAHOM rocnoljimoM, Kojy je CBojHM APaacHMa otapao, Te ynoTpe6no cbb cpeA“ CTBa, KaKO 6h npoAyacao npenapKy, TBpAehH Aa My je AocaAHJo 33AHpKHBaH>e H>eroBnx ApyroBa. noc.i>eAHna Tora 6 n ja je, Aa ce jom jeAannyT or.ieAao y o rjeA ajy h ocTaBoo 6pnjaHnny na noueo 6phhc.t>hbo Aa nem ^a ti: \jy Kocy, a npn tom je npnjHjenno HenocjyuiHy Birniny ceCii Ha nejo, 6am v cpeAUHH jc c/rpaacFbH pa3Ajej>aK HannHHo h bcjhkom TauHomhy o6a Kpnja HaA yranMa HUineTKaBao. MeljyTHM ce ocyoiHJia canyHHna Ha mom jHny h y n n jaja ce ounrjeAHo y Moje HajyHyTaptt>Hje AnjejoBe. CaAa je noueo Aa Me 6pHje, Te je CBoje npcTe Typao y Moje JHpe, Aa 6h KOHcy 3aTerao, npaeehH oa Mora Hoca uac no n ojyry, 0KpehyhH Mojy rjaB y uac OBaMO nac OHaMo, Kano je 3axTHjeBaja yAo6HOCT npn upnjaH>y, npiijaTHHM HaMBHOM, uac xpauyhn, nac Hcnj>y«ajyhH njbyBatiKy. ^o iu ie ce Ha m.ei;aBHM AnjeJOBiiMa Mora j a ija 6abho, HHcaM HHuiTa naTHo. KaA mh je noueo npcTe sa6aA&th , 6paAy mh Byhn h AP“ ycaTH, TaAa mh HaBpnjeine cy3e Ha onu. HucaM naano Ha to, iuto je oh mchh cacBHM 6jnay Aomao; hhcum Aa.i>e naano hh Ha H>eroB 6iije.iu ,iyKan, jep icaHAa cna 6ep6epa paAo »Majy 6njejH jy n ai;; Ho oh je ocjiM Tora HMao iieuiTo ua ce6n, uito mo je 6a- n a jo y 6pnry, Aa He nopeA c.Bera c.Bora cnoA>anm>er 3ApaBj»a yHyTpa opoHHTH, h to mh 3aAaBajo BejHKy 6pnry. TaAa mh Typn npcT y ycTa, Aa 6h My ('Baj 6110 Ha noMohn npn 6pnjaH>y yrjOBa Moje ropn,e ycHe, n obhm cjynajHUM AoicasHiiM opyl)eM yBjepex ce ja, Aa y joAan Aeo H>eroBHx Ay»cB(iCTM y 6ep6epHHi;H cnaAa h to, Aa ' ihcth h nexpojejcKe jaMrie. ^IecTo caM ce naTao paAo3H8jo, Aa to ’iHHe 6ep6epCKe KajcJie, hjih caM Bjachhk 6ep6epHHne. y OBaj Max 3a6aB.i,ao caM ce tiimo, iiito caM ce TpyAHO, Aa A03HaM, rAje he Me ouora nyTa Hajnpiije nocjehn; a.in oh Me npeBapn u 3acjene Me na Kpajy 6paAe, npnje Hero iuto cum Morao a°Hh Hauncvro ca CTBapn. O h OAMax HaoiiiTpn 6puja«iHUv, a to je Tpe6ao jom npnje yiiHHHTH. J a HiieaM npnjaTCJj oniTpora 6pajaH»a, Te c Tora HajecaM xtho A°nycTHTH, Aa ce jom jeAaHnyT hh MeHe HaK.iaTH. IIoKymaBao caM r a Aa HaBeAen, Aa oc.TaBH 6pBjaHiiny, jep caM ce 6ojao, Aa h e caAa ii36pnjaBaTn oHy cTpaHy Moje 6paAe, Koja je koa ueHe ocoohto H>eacHo MjecTo, MjecTo, Koje 6pHja>iHna He CMnie A«anyT AOA*»pHyTH, aKo He he Aa HanpaBH mTeTy. Aon oh peue, Aa he caMo jeAHo panaBo MjecTo Aa H3paBHa, h y hctom TpeHyTicy npeK.iii3H 6pHjauHi;a npeKO 3a6paH>eHor Mjecia h 6p3iiM 6pnjaH>eM 6nuie npoy3poKOBaHH MjexypHhu h y3a h>hx ce nojaBHme 6 oaobh, Kao nocjbeAHHa TaKBy noc(rynKy. CaAa yMoqn netuKHp y npBeiiKacT pyM n kbscho je h>iiu n n jejo Moje J a n e Ha>iHH0M Bpjo HejaroAHiiM, KBacno ra je TaKO, Kao mTO huku a hiiko Haje npao i>yACKo jn n e . TaAa r a je oneT 6pncao, Tapyhn ra cyxHM A^jcAOM y6pyca, Kao mTO nunaA Huje j&yACKo ju n e TpaHO. Ajih 6ep6epHH pnjeiKO KaA Tape Kao m io Tpe6a. OAMax 3a thm HaTamca mh CBojHM y6pycoM upneHKacTa pyMa Ha pacjeueHO MjecTo, 3anymn mh paHy npaiuKOM oa inTHpKe, HaKBaCH je HOHOBO npBeHKaCTHM pyMOM, H HaCTaBHO 6h 3annjejo y HeAorjeA to HaTanKaBan.e h 3anymaBaH>e, Aa ce ja HHcaM npoTHB Tora no6yHHo ii 3aMOjno ra, Aa ce jejapeA eeh oicaHH. CaAa mh HanyApyje u n je jo .inne, noAiirne mh rja B y a noune Aa mh, yAy6.T>eH y mhc.ih , pynaMa ope no Mojoj koch, ncnnT\jyhii npn Tone icpnthhkh caoje npcTe. TaAa mh npeAJoacH, Aa Kocy ohucth, TBpAehn, Aa j® to Bpjo HyacHo. J a lipHMjeTHM, Aa caM je jyue y KynaTH.iy Bpjo Ao^po ohhctho. TaAa caM ra oneT Ao6po yxBaTHO. Ha to mh oh npenopy»iH IIlMiiTOBy MacT 3a KOcy, HyAehn mh Ha npoAaiy jeAHo cTaKjenne. J a oa6hx noHyAyO h mh OHAa noHyAH IJ ohob peneK CBHjy napiJuiMa, npHBo.TbeBajyhH Me, Aa HemTO oa Tora h KynnM. J a oneT He npncTaAOx Ha noHyAy. O h mh npy»H CTpauiHO Heno cpeACTBo aa uHiuheme ay6a, — H>eroB concTiieHH npoHaja3aK. M icaAa ja o nei oa6hx npeAAor My, nsjaBH, Aa 6h xtho Aa mh upoAa Hene HOHceBe. EIoihto My hu obo HC HcnaAO aa pyKOM, BpaTH ce CBOMe no3HBy, HanyAepnme u n jejo Moje Tnjejo, ne H3y3HMajyliH hh Hore, miMa3a mh icocy 3ejTHHOM, ynpicoc MOMe npoTec.Ty, npoTpe h Hm>iyna hc Majen 6poj npa- �‘287 MeHona aaje^Ho ca KopjeHOBHMa, HinneTKa h liui'iom.'ha ocTaTHK, npanehu pa3Aje.T>aK ’iaK ao BpaTa ti npn.T.en^>yjyhH Ha hbjio BjennTO nonoKnpne cojiy(j)e. mh je aa thm neni.'bao TaHKe oćppe h domsaom hx uaaao, Apacao uh je npeAaBaB>e o TOMe inTa je cee nomiRii.m fteroBO nceTO, a° k ja Hncau «iyo 3 bhjk;uih>(.' Hce.’besnu'iKor B03a, Te ce yBjepno, Aa Hy sa neT MiiHyTa 3aicacHHTii 3 a oBaj bo3. Ta^a mh 3Aepe y6pyc ca Bpaia, npeBy«ic mh mbao h>umo npeKO ah na, npeljc cbojhm Hem.’LeM joui jeAaP®A Moje o6pBe h 3anjeBa BeceAo: — *Ko je Ha peAy?“ ^B a cax&Ta 3a thm naAHe OBaj 6ep6epnH Ha 36M.i»y h yMpe OA Kan.i.e. Ja hy 'ieicaTH jom jeAan a^ h na hy My ce OHAa ocbcthth. U hu fcy My Ha norpe6. T h Me TaAa cjeTHo* rA6AHy... XTjeAa ch mh HeniTO pehu, Aa’ He peie p’jen HiijeAHy A cyae th cTame tcKh... A na 3eM.T>y KaAa cAehe JeceH TysKHa, neBeceAa H yBene CByAa ua’jche, H TBoja je A>y6 aB cbcau... \ S. Sadi... Kod zadnjeg oproštaja. Xausa: .LjOiiim Hejia. Ha MBpHOH uopy 6ecKpajHe Tyre ^yraa mh mabaa He«iyjHo jjjts ,' y a npaTH>y Aiipe — joAinie APy>’® Ha tom6 nyiy — nyTy. 6e3 nyTa. H CB8KU y3Aax Aym® mh cjeTHe Ha Ty«cHoj Aepii OAjeKHe BajHO, M Ayma oneT taj OAjeK cperae H OH ce y H»oj H3ry6n TajHo... y rAyxo-Ao6a, kba Ay™a KAOHe, Oa 6oAa KaAa 3ajepa acapica, 3aApxTe c AHpe pnje'iii ooHe: „^byoaBH H6M8... A»y6aB je Bapica! ... XaMsa: Cjehaui Jin ce? IIpo.i>ehe je Ohao 6ajHo ^ A MH CT8AH y .IHBaAH, TAje j® BjeTpnh nupKo TajHo H HBHjeUH 3B8.1H MA8AH— „Ja Te Jby6tmu, th mh pene y 3aHocy Tora AaHa, ,,A A>y6aB mh pacie, Tene Kao Mupnc HBjeTa paHa! ... 3anHTax Te, Aa TaK0 Be3 npecTaHKa yB’jeK 6hth H ah fae ce A>y6aB abko Kao MHpUC MBjeTHH ckphth! Jutarnje sunašce prosipalo je svoje blage, meke, ugodne i zlatne zrake kroz malena okanca njene ma­ lene i skromne sobice. Meke poput magle, sjajne i čiste poput zlata pa­ dale su zrake vječnog i blaženog izvora po njenom blijedom licu, koje je bilo strašno iznakaženo, tako, da je napunjalo svačije srce nekom tajinstvenom stravom od toga vječnog, stalnog zakona — smrti. Ja sam sjedio za stolom u svojoj sobici. Usne su mi bile blijede, oči pune gorkih suza, srce se je stezalo u grudima kao da će pući, a misao mi je bila sve crnja i crnja, kao da će za uvijek po­ tamniti. Crne misli, kao crne vrane kljuvale su u moj mozak, htijući mi i zadnji atom veselja i radosti oteti. Krvnici moje nekadašnje sreće i veselja tištali su poput more moje bolne grudi. Moje su umorne ruke pale po golom i tvrdom stolu, glavu sam nesvjesno naslonio na ledeni sto, oči su mi se sklapale, misli se samo oko njezine sobe vrzle, a suze su tekle iz mojih umornih očiju. Ah, one njene rumene usne, sad su blijede poput mramora i ne mogu niti jedne riječi da mi zbore! One su se njene crne oči za uvijek zaklopile, koje su rne znale nekad poput strijela šinuti! Zar se je zbilja rasplinuo onaj njen ljupki, nježni, mekani i slatki osmjeh sa njenog rumenog lica? 1 ti si se eto za uvijek od mene rastavila, a ja nemam ništa više, što bih* mogao ljubiti. Ali ja još samo ljubim slatku uspomenu na one sretne dane i mile razgovore, ljubim i ono sveto mjesto, kuda bi najviše hodila, ljubim onaj mali i skromni humak, što tvoje umorno, blijedo i ledeno tijelo pokriva, lju­ bim ona mjesta, gdje je tvoja sjena padala, ljubim sve, što je s tobom živjelo, radilo, mislilo, osjećalo, čeznulo, trpilo, pregaralo, sanjalo zdvajalo, venulo i — uvelo. Jedino još što žalim, to su moje mladenačke sanjarije, to je sve ono, što je ma i jedan atom pri- �288 donijelo za zgradu moje srede, ali koja se je eto na­ skoro srušila, a na čijim razvalinama sad teku gorke suze toga „sretnika". Ahdlil-Hak Humili: Kći Indije. Dram a u 5 činova (8 slika). — Prevodi Šeiusuddin S arajlić. — (Nastavak.) Karanfilaga: Pusto s e lo .. . Ono selo neveselo, Kud sam prolazio, Oni dvori opustjeli, Gdje sam dolazio. Ono vrelo presahnulo, Gdje sam ljubljen bio; Ono luče udalo se, Koje sam ljubio. Da Ne Da Ne me nije ostavilo, bih ni žalio; me nije prevarilo, bi hatario. A1 na vjeri kad prevari, Bog joj. .sudac bio, A1 opet joj — srce moli — Strogo ne sudio!... Šemsudin Sarajlić: Noć caruje. Noć caruje, vjetar popuhuje, Dršću grane, žuto lišće pada, Voće zrije, usjevi se dižu, Plodna jesen u prirodi vlada. Za oblake zvijezde se kriju, Sve je tiho, samo iz daljine Jedva - čujno sjetni glasi bruje I umiru u krilu tišine. Ko da neko tu uzaman zove Sretne čaše, koje- se ne vrate, Ili vjetri kroz poljane puste, Tople dane na počinak prate. . . Noć caruje, žuto Vehne narav, ko Glas se čuje, ko „Piano bije vrh lišće pada, i mladost moja; da moje srce svoga pokoja... T o m s o n : Zar ne vjeruješ? , S u r u d ž i : S toga zar na vas puno nalikuje. Eto toliko nalikuje, da se odmah sjetim vas, dok nju vidim. T o m so n : Šta ti je Surudži?. Srdiš se na m e?... S u r u d ž i: Zar ja? T o m so n : Zar ja nijesam tvoj Tomson, zar ti nijesi više moja draga?... S u r u d ž i (munje\ito uzdršća): Draga — reko­ ste? (za se) ah, i sa svojom laži na me djeluje' . . . T o m s o n : Odveć hladno mi zboriš. Studen me hvata. S u r u d ž i : Ne škodi. Moguće, da će vam moje hladne riječi utišati vatru u srcu. k S [ p m s o n : Ne v je r u je š ? .,. (Za se): A sada će i ona doći. (Glasno) Ona je došla iz Londona. Istom došla. Moja sestra, koju sam šest godina željkovao. S u r u d ž i : Biva ste puna tri mjeseca zabavljen sa blaženjem svoga šestgodišnjeg željkovanja za se­ strom! Za to me zar nijeste niput potražio ni upitao za m e .. . Š ta?. . . T o m s o n : Ja sam se razbolio od prije tri m je­ seca. Malo J e falilo da u m r e m ! ... S u r u d ž i (približivši mu se, značajno): Ona je dakle vaša sestra? T o m s o n : Jest. S u r u d ž i (kao gore, radosno): a ja sam ona, koju ljubite ? . . . T o m s o n : Bez sumnje! S u r u d ž i (gorko): I tri mjeseca ste bolovali? T o m s o n : Tako je. S u r u d ž i (uhvativši g a z a ruku): I za malo nijeste umrli? T o m s o n : Došao bijah do umiranja. S u r u d ž i (zagledavši se pronicavo neko vrijeme u Tomsona, vikne mu u uho oštrim glasom): Ti lažeš! (odbaci Tomsonovu ruku i povuče se natrag. Tomson je začudno gleda. jSurudži se prezrivo osmjehuje). T o m s o n (u ljutnji za se,): Ja sam poludio! Što da se pritajavam? Zar to nije poniženje za čovjeka, kad mu se reče: ti la ž e š!.. . Stoga da se bojim i za š to ? ..; (Glasno): No, pa šta ti hoćeš od mene? Došla si, da me ispituješ, da me uzimaš na odgovornost?! Dobro. Eto: ljubim je. Šta moreš protiv toga, da vi­ dim?! S u r u d ž i (u velikoj ogorčenosti): Ah, na po­ sljetku čujem i od njega sama! T o m s o n : Ja sam tebe ostavio. S u r u d ž i : A h !... T o m s o n - Odbacio sam te, od tebe bježim. �289 S u r u d ž i (praznim grlom, kao da joj duša staje): Ah!... T o m s o i i : Ljubim je, jer je od tebe ljepša! Pa Šta ćeš mi? S u r u d ž i (odlučno): Zvijer! Zvijer koliko god da se pripitomi, opet je zvijer! T o m s o n : Šuti! S u r u d ž i : Nadati se od tebe milosti, isto je, što i slonovu kožu prati, da se ubijeli. T o m s o n : Šuti, velim ti. S u r u d ž i : Ja ti rekoh što htjedoh. Sada znaš koliko vrijediiš. T o m s o n (ćušne je rukom): Šuti, velim ti, šuti! S u r u d ž i (ne može se više suzdržati — zaplače.) T o m s o n : Ti ne smiješ protusloviti jednom engleskom oficiru! — E l i z a b e t a (dolazeći): Šta je to?... Ko je ova djevojka? T o m s o n (pretvarajući se): Ova?. .. ova,. . . da to je. . . E l i z a b e t a : Što plače?... Zbilja, zašto plače? T o m s o n : Ko zna što joj j e ! Z a r mi nećemo ići? Vrijeme je da idemp!. . . , S u r u d ž i (pohrli pred Elizabetu): Što me gle­ daš, ženo?. . . Hoćeš da znaš ko sam?.. . Ja — bijah" sirota. Nadah se, da ću njegovom pomoći nekad ra­ dosno poživjeti. . . Robinja bijah, koja željah da nie njegova ruka iz ropstva izbavi. A on? Razbi sve moje nade, pogazi me i odbježe i surva me u propast! . . . Pitaj, pitaj, za uzrok ga pitaj! Šta sam skrivila, šta sam zgriješila, da me ostavi? E l i z a b e t a : Ne razumijem te ... Šta govori, Tomsone? To ms o n : Šta ja znam? . .. (Hoće da odvede Elizabetu): Da mi idemo, madarh! S u r u d ž i (bacivši se preda nj): Odlaziš! Hoćeš otići, je li? A h!. .. čekaj gospodaru, šta sam ti uči­ nila, šta sam skrivila, pa da me ostaviš?.. . Ja sam bila samo jedna nesretnica, svoju sam sreću od tebe izgledala. A ti si mi mjesto pomoći dao otrov! . . . Bijah sirota, kojoj ti bijaše i otac i majka. A ti me još više ucvili!.. . Pa reci, da čujem, kaži šta sam skrivila, pa da me ostaviš?.. T o m s o n : Zar nećemo joč ići, madam? E l i z a b e t a : Ne, ne. Ova me djevojka zanima. Pitati za stanje bijednika, osobina je velikih ljudi. S u r u d ž i : Ti si zasadio u srce ljubav djevojci, koja nije imala pojma o svijetu i ljudskim nevoljama, I dok za me nevinu, bez grijeha, bijaše najveća bla­ godat ljubiti tebe, ti si me kao djevojku strovalio u najveći grijeh. Ne mogoh ti izbjeći, ljubav mi nije dala! — — Ah, . .. kako me sada nepoznato gleda!.. Zar me sada ne poznaješ, gospodaru?.. . Nijesi li ti onaj, koji si mi u mom neznanju, pri jednom vigjenju uzeo nevino srce zauvijek?.. . Zar si zaboravio ono doba tvoga nečovječnoga postupka, kada si mi lažno sve obećavao za naših sastanaka — plačući obećavao. Zar ja ne bijah ona, kojoj si u krilu govorio: „Ja ne­ mam druge želje, već umrijeti u tvom zagrljaju!11 Zar prije tri mjeseca ne bijaše ti ja a i ja ti? A sada si zar pristao da u groblje bjegaš od one Surudžije, u čijem zagrljaju željaše umrijeti?.. . (Tomson se sve više razdražuje, Elizabeta se čudi, a Surudži jetko dalje govori): Zar me sada ne poznajaš, gospodaru?. . A ne bijaše li ti onaj, koji si strepio u danima naših sastanaka, videći iz daleka koju našu seosku djevojku, pa misleći da sam ja, tiho me dozivao: Surudži! . . . A sada, kad Surudžiju vidiš pred sobom, čini ti se zar da je neka tugjinka, tebi posve nepoznata. . . Ah, go­ spodaru! Ako sam se promijenila i došla u ovo ne­ sretno stanje, ti si kriv; ako sam ogrubila, to sam za tobom uzdišući! . . A o n e noći sam za te lijepa bila. Za što si me onda primio? Za što me se sada otre­ saš?. . . Moja sadašnja ružnoća, tvoje je djelo. Pa zašto da ti se ono, kao tvoje, ne dopada?. . . — Istina jest, da ljudi poslije osugjuju svoja prvašnja nevaljala djela. Što čovjek radi u osamnaestim godinama, u dvade­ setim mu se već ne dopada. A za tri četiri godine najmanje, osugjuje ono, što je u dvadesetim godinama radio. Ali kao tebe ne vigjeh stvora, da bi umrtvio danas kao najveći neprijatelj djevojku, koja je već prije tri mjeseca u svojoj sreći umrla. To ne dolikuje čovjeku. Pripitomljena životinja, po mom sudu, od takvog čovjeka ima više ljudstva u sebi, viši je čovjek od njega. Ja ljude znam kao životinje — ravne svemu drugom — koje se s vremenom usavršuju. Tek ne znam, kakva si ti životinja, da nekada savršen, eto si sada podivljao. (Tomson povlači Elizabetu za ruku da idu.) Daj, gospodaru!.. . Povrati mi moju nevi­ nost, koju si mi oduzeo kao savršen čovjek, pa onda hajde. Daj mi natrag moje srce, koje si mi onda istrgao iz grudi, obećavajući mi, da ćeš me uzeti Povrati mi djevojaštvo moje!.. . Kad me nijesi poveo sa sobom, povrati mi moje srce, pa onda hajde! Ah, gospodaru!.. . Niti ja mogu više ikada uzeti svoje srce od tebe natrag, niti ti fmožeš meni moj namus povratiti.. . Sve je propalo!.. . (Gorko zaplače). E l i z a b e t a : Tomsone, ova djevojka ima odnošaja s tobom. Ne razumijem šta govori, ali ćutim da je tako nešto. T ć m s o n : Kakvih odnošaja?. . . Šta bi on mogla imati zajedničkog sa mnom?. . . E l i z a b e t a : Ti si mi kazivao, da poznaješ gudžeratski jezik. Dakle, razumiješ je? Šta govori? T o m s om: Da idemo. Molim, da idemo! (Za se): čudnovato! Toliko puta polazih, a upet ne mogu da odem. Kao da me je što sapelo. Ništa ne činim, ništa ne kažem? Ah! (Nervozno se kreće prema Elizabeti i uzima je za ruku): Zar mi nećemo još ići madam? E l i z a b e t a : Doznajemo dert ove djevojke! T o m s o n (smeteno): Poslije, poslije ću vam reći. Da idemo. Šta još stojimo. Zar nećemo ići? �288 donijelo za zgradu moje sreće, ali koja se je eto na­ skoro srušila, a na čijim razvalinama sad teku gorke suze toga „sretnika". Ahdnl-Hak Hamid: J £ ($ | l l l d i j © . D ram a u 5 činova (8 slika). — Prevodi Šem suddln S arajlić. — (Nastavak.) K aranfilaga: Pusto s e l o .. . Ono selo neveselo, Kud sam prolazio, Oni dvori opustjeli, Gdje sam dolazio. Ono vrelo presahnulo, Gdje sam ljubljen bio; Ono luče udalo se, Koje sam ljubio. Da Ne Da Ne me nije ostavilo, bih ni žalio; me nije prevarilo, t bi liatario. A1 na vjeri kad prevari, Bog joj sudac bio, A1 opet joif — srce moli — Strogo ne sudio!... Šem sudin S ara jlić : Noć caruje. Noć caruje, vjetar popuhuje, Dršću grane, žuto lišće pada. Voće zrije, usjevi se dižu, Plodna jesen u prirodi vlada. Za oblake zvijezde se kriju, Sve je tiho, samo iz daljine Jedva - čujno sjetni glasi bruje I umiru u krilu tišine. Ko da neko tu uzaman zove Sretne čaše, koje- se ne vrate, Ili vjetri kroz poljane puste, Tople dane na počinak prate. . . Noć caruje, žuto lišće pada, Vehne narav, ko i mladost moja; Glas se čuje, ko da moje srce „Piano“ bije vrh svoga pokoja... T o m s o n : Zar ne vjeruješ? , S u r u d ž i : S toga zar na vas puno nalikuje. Eto toliko nalikuje, da se odmah sjetim vas, dok nju vidim. T o m so n : Šta ti je Surudži«!. Srdiš se na m e?... S u r u d ž i : Zar ja? T o m s o n : Zar ja nijesam tvoj Tomson, zar ti nijesi više moja draga?... S u r u d ž i (munjevito uzdršća): Draga — reko­ ste? (za se) ah, i sa svojom laži na me djeluje' . . . T o m s o n : Odveć hladno mi zboriš. Studen me hvata. S u r u d ž i : Ne škodi. Moguće, da će vam moje hladne riječi utišati vatru u srcu. ~ T o m s o n : Ne vjeruješ?. ,. (Za se): A sada će i ona doći. (Glasno) Ona je došla iz Londona. Istom došla. Moja sestra, koju sam šest godina željkovao. S u r u d ž i : Biva ste puna tri mjeseca zabavljen sa blaženjem svoga šestgodišnjeg željkovanja za se­ strom! Za to me zar nijeste niput potražio ni upitao za me. . . Šta ?. . . T o m s o n : Ja sam se razbolio od pri|e tri m je­ seca. Malo je falilo da umrem! .. . S u r u d ž i (približivši mu se, značajno): Ona je dakle vaša sestra? T o m s o n : Jest. S u r u d ž i (kao gore, radosno): a ja sam ona, koju ljubite ? . . . T o m s o n : Bez sumnje! S u r u d ž i (gorko): 1 tri mjeseca ste bolovali ? T o m s o n : Tako je. S u r u d ž i (uhvativši g a z a ruku): I za malo nijeste umrli? T o m s o n : Došao bijah do umiranja. S u r u d ž i (zagledavši se pronicavo neko vrijeme u Tomsona, vikne mu u uho oštrim glasom): Ti lažeš! (odbaci Tomsonovu ruku i povuče se natrag. Tomscn je začudno gleda. jSurudži se prezrivo osmjehuje). T o m s o n (u ljutnji za se): Ja sam poludio! Što da se pritajavam? Zar to nije poniženje za čovjeka, kad mu se reče: ti la ž e š!.. . Stoga da se bojim i za š to ? ..; (Glasno): No, pa šta ti hoćeš od mene? Došla si, da me ispituješ, da me uzimaš na odgovornost?! Dobro. Eto: ljubim je. Šta moreš protiv toga, da vi­ dim?! S u r u d ž i (u velikoj ogorčenosti): Ah, na po­ sljetku čujem i od njega sama! T o m s o n : Ja sam tebe ostavio. S u r u d ž i : A h!... T o m s o n - Odbacio sam te, od tebe bježim. �289 S u r u d ž i (praznim grlom, kao da joj duša staje): sve obećavao za naših sastanaka — plačući obećavao. Zar ja ne bijah ona, kojoj si u krilu govorio: „Ja ne­ A h!... T o m s o n : Ljubim je, jer je od tebe ljepša! Pa mam druge želje, već umrijeti u tvom zagrljaju!14 Zar Šta ćeš mi? prije tri mjeseca ne bijaše ti ja a i ja ti? A sada si S u r u d ž i (odlučno): Zvijer! Zvijer koliko god zar pristao da u groblje bjegaš od one Surudžije, u da se pripitomi, opet je zvijer! čijem zagrljaju željaše um rijeti?.. . (Tomson se sve T o m s o n : Š uti! više razdiažuje, Elizabeta se čudi, a Surudži jetko S u r u d ž i : Nadati se od tebe milosti, isto je, dalje govori): Zar me sada ne poznajaš, gospodaru?. . što i slonovu kožu prati, da se ubijeli. A ne bijaše li ti onaj, koji si strepio u danima naših T o m s o n : Šuti, velim ti. sastanaka, videći iz daleka koju našu seosku djevojku, S u r u d ž i : Ja ti rekoh što htjedoh. Sada znaš pa misleći da sam ja, tiho me dozivao: S urudži!. . . koliko vrijediiš. A sada, kad Surudžiju vidiš pred sobom, čini ti se zar T o m s o n (ćušne je rukom): Šuti, velim ti, š u ti! da je neka tugjinka, tebi posve nepoznata. . . Ah, go­ S u r u d ž i (ne može se više suzdržati — zaplače.) spodaru! Ako sam se promijenila i došla u ovo ne­ T o m s o n : Ti ne smiješ protusloviti jednom sretno stanje, ti si kriv; ako sam ogrubila, to sam za engleskom oficiru! — tobom uzdišući! . . A o n e noći sam za te lijepa bila. E l i z a b e t a (dolazeći): Šta je to ? ... Ko je ova Za što si me onda primio? Za što me se sada otre­ djevojka? saš?. . . .Moja sadašnja ružnoća, tvoje je djelo. Pa zašto T o m s o n (pretvarajući se): Ova?. .. ova, . . . da da ti se ono, kao tvoje, ne dopada?.. . — Istina jest, to je. . . da ljudi poslije osugjuju svoja prvašnja nevaljala djela. E l i z a b e t a : Što plače?.. . Zbilja, zašto plače ? Sto čovjek radi u osamnaestim godinama, u dvade­ T o m s o n : Ko zna što joj je! . . Zar rni nećemo setim miP se već ne dopada. A za tri četiri godine ići? Vrijeme je da idem o!. . . najmanje, osugjuje ono, što je u dvadesetim godinama S u r u d ž i (pohrli pred Elizabetu): Što me gle­ radio. Ali kao tebe ne vigjeh stvora, da bi umrtvio daš, ženo?. . . Hoćeš da znaš ko sam ?.. . Ja — bijah danas kao najveći neprijatelj djevojku, koja je već sirota. Nadah se, da ću njegovom pomoći nekad ra­ prije tri mjeseca u svojoj sreći umrla. To ne dolikuje dosno poživjeti. . . Robinja bijah, koja željah da me čovjeku. Pripitomljena životinja, po mom sudu, od njegova ruka iz ropstva izbavi. A on? Razbi sve moje takvog čovjeka ima više ljudstva u sebi, viši je čovjek nade, pogazi me i odbježe i surva me u propast! . . . od njega. Ja ljude znam kao životinje — ravne svemu Pitaj, p ita j,. za uzrok ‘ga pitaj! Šta sam skrivila, drugom — koje se s vremenom usavršuju. Tek ne šta sam zgriješila, da me ostavi? znam, kakva si ti životinja, da nekada savršen, eto E l i z a b e t a : Ne razumijem t e . . . Šta govori, si sada podivljao. (Tomson povlači Elizabetu za ruku da idu.) Daj, gospodaru!.. . Povrati mi moju nevi­ Tomsone? T o m s o n : Šta ja z n a m ? . . . (Hoće da odvede nost, koju si mi oduzeo kao savršen čovjek, pa onda hajde. Daj mi natrag moje srce, koje si mi onda Elizabetu): Da mi idemo, madarh! S u r u d ž i (bacivši se preda nj): Odlaziš! Hoćeš istrgao iz grudi, obećavajući mi, da ćeš me uzeti otići, je li? Ah! . . . čekaj gospodaru, šta sam ti uči­ Povrati mi djevojaštvo m ojel.. . Kad me nijesi poveo nila, šta sam skrivila, pa da me ostaviš?.. . Ja sam sa sobom, povrati mi moje srce, pa onda hajde! Ah, bila samo jedna nesretnica, svoju sam sreću od tebe gospodaru!. . . Niti ja mogu više ikada uzeti svoje izgledala. A li si mi mjesto pomoći dao otrov! . . . srce od tebe natrag, niti ti fmožeš meni moj namus Bijah sirota, kojoj ti bijaše i otac i majka. A ti me povratiti.. . Sve je propalo!.. . (Gorko zaplače). E l i z a b e t a : Tomsone, ova^djevojka im a odnojoš više u cvili!.. . Pa reci, da čujem, kaži šta sam šaja s tobom, Ne razum ijem šta govori, ali ćutim da skrivila, pa da me ostaviš?. . je tako nešto. T o m s o n : Zar nećemo joč ići, madam? T d m so n : Kakvih odnošaja?. . . Šta bi on mogla E l i z a b e t a : Ne, ne. Ova me djevojka zanima. imati zajedničkog sa mnom?. . . Pitati za stanje bijednika, osobina je velikih ljudi. E l i z a b e t a : Ti si mi kazivao, da poznaješ gu. S u r u d ž i : Ti si zasadio u srce ljubav djevojci, koja nije imala pojma o svijetu i ljudskim nevoljama, džeratski jezik. Dakle, razumiješ je? Šta govori? T o m s om: Da idemo. Molim, da idemo! (Za se): 1 dok za me nevinu, bez grijeha, bijaše najveća bla­ godat ljubiti tebe, ti si me kao djevojku strovalio u Čudnovato! Toliko puta polazih, a opet ne m ogu da najveći grijeh. Ne mogoh ti izbjeći, ljubav mi nije odem. Kao da me je što sapelo. Ništa ne činim, ništa dala! — — Ah, . . . kako me sada nepoznato gleda!. . ne kažem? Ah! (Nervozno se kreće prem a Elizabeti i Zar me sada ne poznaješ, gospodaru?.. . Nijesi li ti uzima je za ruku): Zar mi nećemo još ići madam? E l i z a b e t a : Doznajemo dert ove djevojke! onaj, koji si mi u mom neznanju, pri jednom vigjenju T o m s o n (smeteno): Poslije, poslije ću vam reći. uzeo nevino srce zauvijek?.. . Zar si zaboravio ono doba tvoga nečovječnoga postupka, kada si mi lažno Da idemo. Šta još stojimo. Zar nećemo ići? �290 E l i z a b e t a (pozorno): Šta ti je Tomson, tebi nešto ima!. . . T o m s o n (još uvijek kao izgubljen): Da idemo kući, hajde; kući, kući . . . (Na jedanput se trgne): Pa neka crkne, šta ću joj ja?!.. . (Tomson i Elizabeta polaze). S u r u d ž i (poteče za Tomsonom): Najprije mene ubij, pa onda hajde, gospodaru! Gospodaru!... (Prihvati se Tomsonu za nogu). T o m s o n (silovito tresne nogom): Nosi s e ! .... Sad ću te smrviti! . . (Pregazi Surudžiju nogom). S u r u d ž i : AI!. . . Nogom me goni od sebe, kao pseto što se goni! Ah! (Prostre se na zemlju i plaće). E l i z a b e t a (kao da se srdi): što napadaš sirotu djevojku? T o m s o n (idući, na pola se okrene Elizabeti): Ah! Kad vas uzmem pod ruku ovako i s vama na­ prijed stupam, čini mi se, da nam iza legja ostaju sve naše brige, da nas sejire, a veselje da ide pred nama, da nam pute pokazuje. Sretan sam. Sretan!. . . E l i z a b e t a (okrenuta, gleda Surudžiju):*Ova mi se djevojka dopada. t T o m s o n (kuša da je odvede): Šta vi toliko? Čovjek na ovom svijetu treba •''biti bezbrižan, pa da rahat poživi. Šta mislite da bi ona za vaše stanje pi­ tala, kad bi ste vi plakpja?!-« E l i z a b e t a : Al meni se ne dopada, kako se ti ponese prema ovoj djevojci. (Ponovno polaze). S u r u d ž i (hoćocda se digne, ali nema snage): Tomsone! Gospodin Tomson! E l i z a b e t a (iznenagjeno): Kaže: Tomson! l i me ti zna?? S u r u d ž i : Koliko što znaš. da je Bog jedan, ubij me, gospodaru, ubij me! Ubij, da umrem pod tvojim nogama. Ubij me, tako ti zdravlja one koju ljubiš, tako ti ljubavi te pored tebe, zdravu me ne ostavi. (Videći Tomsonov nehaj, skoči, poteče i kuša da mu istrgne mač iz korica): Daj, izvadi mač, gospodaru, i s njime umrtvi! Ubi me saovim mačem, što si ga opasao radi svojih najvećih neprijatelja. Udri s njim djevojku, koja ti je najveći prijatelj na zemlji i koja bi u smrti od tvoje ruke osjećala svu slast života. Ubij me! . . . T o m s o n (Otima je joj mać, odgurne žestoko Surudžiju i obori je): Napasna djevojko ! S u r u d ž i (padajući): Ah! Da me još jedan put udari, sretno bih um rla!... Ali — odoše, odlaze!. .. (Diže se, da poteče za njima): Ode, odbježe me! . . . Bježi. . - Idem i ja za tobom i ja — Tomsone! A h!.. (Odjedanput se sruši na zemlju i gorko, zdvojno za­ plače. . . .) (Nastaviće se.) Pjesma od Voltaire-a. Radost i tuga. Kadkada jutrom uznemiren ustanem i preplaše­ nim pogledom promatram gujusnu sliku ljudske po kvarenosti, koja prirodu rasplakuje. Pratim stanje ljudstva, koje je palo u hiljadu rrznih zabluda i mu­ čila; pratim tiranije toga prljavog (nečistog) rada, kojim se u šali titra Satana. I pitam goru Etnu: „Čemu to tvoje toliko ha­ ranje i šta su ti izvori oko tebe, što oganj prosiplju? 1 pitam mora: „Gdje su one razrovane obale, koje su ostale pokrivene zapjenjenim tvojim valima?" Tada se obrnem izdajicama i sebičnjacima i velim im: „Vi ovaj svijet više pretvarate u zbrku i kaos od bijesnih morskih valova i od strašnih vulkanskih plamenova (lave).“ / U ovom tužnom i beznadnom stanju ispitujem kakav je i šta je strašni dio svake stvari na svijetu; kada na koncu ustanovim da je potreba prirodnog zakona „patiti se i umrijeti", ja se tada rastužim i — plačem. Ali kad sjedim za stolom na soirće-u s neko­ liko prijatnih i umiljatih gospogja i vesele gospode, te jedem jarebice, što ih je gosp. Arandć pripravio i pijem vina; vesele pjesme, šale i lijepe riječi ukrašuju pauze ovog ugodnog soirće-a; ja tada — ne žaleći svojih prošlih dana — pozdravljam ljubav i milo­ vanje Kleo-a i njegove gospogje. Ugodno prijateljstvo mi uz njih srce veže, baci u zaborav moju starost i hiljadama novih užitaka radosti, harmonija moju mi­ sao obasjava i dušu mi osvjetljuje; ja se tada veselim i — smijem. Kadgod — ma da iz daljine — gledam kakva sve zla i opačine čine strančari i rovari u Parizu, koji izdajničkim neprijateljstvom potiču svijet na pok''arenost i megjusobnu mržnju i time ga demoralizuju, pa kad saznam da se sjever u krvi guši — ja se tada rastužim i plačem. No kad mi gosp. Tčrzć novčarku napuni, kad se moji vrtovi, moje bašče i moje gore okite cvijećem i poput sm aragda zazelene; kad moji plemeniti pri­ jatelji s veseljem pod drvećem plešu; kada — da odmorim svoju umorenu misao — po nekoliko puta pročitam djela ili riječi Ariosta,1) vazda istinitog T6sela ili djela drugih kojekakvih brbljavaca; — ja se tada veselim i smijem. Eto mora se priznati, da je taki ćovječiji život; svako imade po jednu ludoriju, da sam sebe baca iz tuge u radost i iz radosti u tugu. *) L u d v i k o A r i o s t o — poznati talijanski-epski pjesnik rogjen 1474., a umro 1533. Njegov „Rolando Furioso” (Bijesni Rolando) najveći je epos u svjetskoj literaturi, a imade 4000 stihova. �291 Znam da je čovjek nadaren božanskim svoj­ stvima i jednog dana mi ćemo biti pobjednički uz­ višeni duhovi. Ali ja priznajem, da je čovjek malko lud. Priroda se svaki čas pred našim očima mijenja i probraća. Najtužniji, najbrižniji rteroklit"-) po­ stane Demokrit *), ako mu posao u redu ide. — XnrnjeHa. 3 (i h i i j c h .(! c j iH je n o r upii.jom i*) — ,ZJp. C. Pn6HHKap. — Oa HeKOAHKO roAHHa Ha oBaMO qyje ce h koa Hac Kao h y APyi'«“ CBHjeTy, CBe nem he Kano H>yAH 6ojiyjy oA 3ana.>beH>a cjiajenor npajeBa. To MeI,yTnM, He Aona3yje, Aa j e caiia 6o„iecT AaHac necTa; npaje he 6btb , Aa je AaHaiun.n jn eica p a JiaKine h enrypHaje pacno3Hajy oa Apy rn x cahhhhx 6oji6cth, Hero iuto cy to CTapajn jte ' icapu ynjeJiH. A jib KaKo 6hjio a» 6 bjio, jeAHo je asBjecHo: s a n a jte f te cvnijenor npnjeBa aoctb je necTa CojiecT, a y3 to Bpjio 036w.’bHa h ouaCHa, n a 3aTo h x o h y , Ma u yicpaTKO, A» o6aBnjocTHM poAHTejte n e>oj. lip n je CBera MopaM Aa oCjacHiiM, uiTa je to „ cjih- Ilp a je CBera hmum a ** KasceM, Aa iena3HB „3anajbe*e caajenor npajeBa" y caMoj CTBapa norpemaH. T a 6ojiecT Haje 8ana.i.eH>e (vmjeaor npajeBa, boH totobo yBiijeic y npBOM peAy 3anajbeH.e oHor noByjbKa, aneHAHKca, Te je jbenapa 3aTo a 3oiiy' „aneHAnnaTiic". A cyniT0Ha je 6o,iecTii y TOMe, uito ce y cJiajenoM npajeBy Kao y aeKoj Keca, a y ohom oOjeuieHOM aneHAHKcy Bp.io JiaxKO 3aAp»caBa xpaHa, Koja us TaHicor npajeBa npejia3ii y Ae6ejio, na 3aAp5KaBajyha ce Ty, pacnaAa ce, Tpyne u Apaaca CAy30KOHcy y cviajenoM i;pajeBy a y npBy.’bicy, CTBapajy h a a a Taj namiH Bpjio noAecao 3eM.ijiiuiTe 3a cnaKy APyry Oo.iecT. H ohab. kba Ha to MjecTo Haal>y, Ma oa KyAa, ncBjeciie KysKHe Kjiane, oHe Ty Bpjio jiaxico ii3a30By 3anaA>eH>e, Koje ce, Kao iuto pexox, aoBe norpemHO 3aoa.T>eH»e cvrajenor npajeBa. Te KAane Mory ar Aoby y aneHAHKc npaje caera H3 caMor npajeBa, 38to ce Bp^o hbcto a biia «, Aa ce 3anaA>6H>e c.iajenor npajeBa HaAOBeace Ha kbkbv Apyry 6o6ecT y npajeBHMa, HanpaMjep Ha KanaB o6anaH npojniB. AJia ao npByjbKa Mory KyacHe KJiane Aa Aohy h ca KpBjby; KpeHyBiua ce c h>om ca KaicBor AaJieKor MjecTa y th jejiy; Ha Taj Hanaa nocTaje 3anajbeH>e cvnijenor npajeBa Kao noe.i>eAana KpajHaKa, HH(j)JiyeHne a t . a - MehyTna, Kao mTO peKox. Ta Harjia npajeica, aKyTHa 6o;iecT pa3Baja ce BehaaOM caMO ohas, kha je 3a H»y Beh npanpeMjbeHO aeM.tauiTe npeTXOAHHM nopeMehajeM aneHABKca. IIpeMa TOMe ce sanajbe&e cviajenor upnjeBa AajeJia H onjenja npajeBa HMajy y rjiaBHOM ARa Aiije^a: y Aaaje pa3JianaTe BpcTe: y noTajHy, noTMy.iy, xpoHHHHy TaHKO u AeSejio upajeBo.^TaHKo npajeBO uojia3H oa ace- BpcTy a y npajeKy, aKyTHy. jiyAna h npanehn pa3Ho.iHKe HenpaBajme Biijyre ncnyOHy noTajHy TeniKo je no3HaTH koa AjcTeTa. TaH>aBa noTayHO aoh>h aho Tp6yinn>e Aynjbe. y AecHOM AOH>eM kbo ce A^jeTe acTBHa aecTO »cajia Ha 6oaob6 a cjeBoKpajy Tp6ynme pjajbe yjia8a ce oho HajnocAAje y Ae6ejio THHe y ACCHoj CTpaHB Tp6yxa, HapoiHTo npa xoAy, ajia UpnjeBo. ,Zfe6ejio je npajeBO Kpahe aJia m ape oa TaHKor**); cy Ta 6o.iobb MaxoM Taao He3HaTHa n tbko HeoApebeHa, noneTaK My je je Ty, y acchom aoh>cm Kpajy Tp6yxa, Aa ce a6o r h»hx a He noMiiniJba Ha 3ana.T>eH>e cjiajenor oAaT.ie ce oho nen>e HaBarne, ao AecHiix BiiTnx pe6apa, npajeBa, thm npaje, uito ce jaB.i.ajy 06HHHO nocviaje Kana oHAa canaja Ha JiajeBO, HAe nonpeuHo Kpo3 Tp6yx KBe rpeniKe y jejiy. 3aTo ce hoa 3anaji.en.eM c-iajenor h cnyniTa ce OHAa oneT HaHBHce, y jiajeBB a ° h>h Kpaj npajeBa y o6 bhhom roBopy a noApa3yMiijeBa tck ona Tp6yxa, OAaTJe Kpo3 Kapjiany npo.ia3B noA BMeHOM ryacApyra, aKyTHa, upajena BpcTa, Koja ce jeAHor A»Ha inn»er npajeBa, Koje ce cBpmaBa HMapoM. Ha Taj HanuH iieHaAa pa3Baje B3 Te npBe. Biicii iicnoA Tor yuiha cau noneTaK Aečejior npajeBa Kao TaAa AnjeTe Ao6aje cacBBM B3HCHaAa jaK, cajiaH HeKa iceca, n Kao aho aeroB, Ta Keoa 30Be ce cjnijeno UpnjeBo. Ca cvnijenaM npajeBOM cToju y Be3n jom a je- 6oji y AOH»eM, agchom Kpajv Tp6yxa, Ao6aje y3 T o aje3 y , AaH 3aKpHcjLajia aho npajeBa, TaK03BaHH npByjbaK, hjih MaxoM a noBpahafte, a jayne a aaTeace Tp6yx HaponBTo aneHAHKc, Koja Baca o A»*^eM Kpajy cvnijenor npajeBa KaA My ce nHna AecHa cipaH a Tp6yxa, OHAje rAje My ce Kao icaKOBa rjiacTa a Koja naBjeKy hh Ha mTa He cJiyaca. Hajia3a cjiajeno npajeBO, oa npajiHKe Ha cpeAHHa ii3Mehy nynaa a A^cHor Kyaa. C bh th 3aana 6o.iecTa Mory A caA Aa oniiineu caay 6ojiecT. TaKO Aa noTpajy hckcjibko Aana, na Aa ce oneT nocTe*) H e r a k l i t : Grčki filozof, pesimista, koji je živio 500 neHO H3ry6e; A^jeTe TaAa 03ApaBa oa OBor aKyTHor 3agodina prije Isa (al. sel.) najteH.a cjiajenor npajeBa, a jia My H3a a e r a 3aocTaHe, *) D e m o k r i t : Grčki filozof, optimista, rogjen 470. god cacBHM npapoAHo, joui Beha ckjiohoct Ka Toj 6ojiecTH. pr. Is., a umro 360. A y ApycaM acTo TaKO necTiiM, cjiynajeBaMa 6oji6ct ce * ) IIpBB jyroc.ia«eH C K B xnpypuiK H K o u rp ec aaHnMao ce obhx AaHa b 8an a.te n .eM c -ia je n o r u p n je B a . H s hobo omTaMnaiie KH.nre pa3Baja CBe jane, a 6oa y Tp6yxy a noBpahaH>e a 3aneA’pa C. PB6uuKapa: 3,ipaBo h fio^iecHO flnjeTe, .teKapCKu caBjeTB toct Tp6yxa a onha MajiaacajiocT 6ojiecHBKOBa 6aBajy poABTeABMa, aoiiocbmo T aj O A je.taK y liameM jiHCTy. cb6 to Beha, aok He HacTyna a cmpt, a to Bp.10 neCTO **) U je jio K y n u o u p n je u o OApacjior MOBjena, oa JK6JiyAHa A° cacBHM 6p30, 3a HeKo.niKo AaHa: to cy ohb cAynajeBa, HMapa, pyro je np m iu K o 8 MOTapa; oa Tora A°J,a8B Ha TaHK0 KaA npey.T.aK nonae Aa ce rHoja a Aa TpyHe, na ce h UpnjeBo BemTo bbiub oa 6 MOTapa, a ua Ae6e»io Henyiia 2 MSTpa. �292 npoBajm h M3a30Be T6111K0 aana.’te&e n rHojeH>e Tp6yniHe uapaMBpe. 3ana.,i>eH>e CAajenor upajeBa, npeina tomb, BpJio je onaKa đojiecT. y Behnmi cJty*iajeBa jeAnna joj ie Jinjes onepaTopcKii hosk, Koja he SoaecHii upBy.i>aK sa Bpe&ieHa oAcjehu h H3BaAHTH, a ip6yx ohbctbth oa rHoja. 3aTo je h poAHTe.MiMa AysKHOCT, Aa iuto npnje 30By .H>6Kapa y noMoh, KaA toa Ha AjeTeiy ona3e 3aaKe KojH Jiane Ha 3HaKe y 3ana.i>eH>y cjinjenor upajeBa, HapoHHTO KaA ce AnjeTe aca^H Ha 6o.ioBe y AO&en, agchom Kpajy ip6yxa. A AOKJie AeKap He Aol>e, HeKa He npo6ajy HiiKaKBe A°" Mahe . i.eKOBe, Hero HeKa caMo ocTaBe A0ieTe Ha M0Py 0 HeKa My He AaAy HaniTa Aa jeA© h naje. Kao KaKBa-TaKBa npeAoxpaHa oa sana.tefta cahjea o r ppajeBa Moace, Me^yTiiM, Aa noc^yacH jeAHHO npaBH.iHa nexpaHa AjeTeTa u cTajiHO e.Tapa&e Aa AnjeTe HMa ypeAHy CTOJiBHy. v3flpaejbe . Narodne umotvorine. Gorom jaše,'... Gorom jaše čelebija Maše Gorom jaše, gori govoraše: „Goro moja, mene boli glava!" A iz gore nešto progovara: Ne boli tec s mene, Maše, glava, Već sa triju l’jepih djevojaka — Ti si jednoj tvrdu vjeru dao Vjeru dao da ćeš je uzeti. A drugoj si zlatan lanac dao, Trećoj dao burme sve od zlata. Pa te kunu i noćom i danom — Što si onoj tvrdu vjeru dao Vjeru dao da ćeš je uzeti, Tavna noćca kad na zemlju pane Vazda ona tebe kune Maše: „Gdje si Maše, boljela te glava!" Što si onoj zlatan lanac dao Kad god vidi onaj zlatni lanac Vazda ona tebe kune Maše: „Hajduci te po gori vezali!" Što si onoj zlatne burme dao Kad god makne burma na rukama, Vazda ona tebe kune Maše: „Ti se smako sa ovog svijeta!" Eto, stog te Maše, boli glava!" San UHiiila. . . San usnila jedinica Fata, U snu se je vrlo prepanula, Pa je majci rano uranila, Na Odžaku kahvu pristavila, Pa je milu majku probudila. Pitala je ostarjela majka: „Mila ’ćeri, što si podranila, Na ^)džaku kahvu pristavila. Kad od zore ni habera nema?" Fata majci tiho odgovara: „Čudan sam ti san usnila, majko, Pa se jesam vrlo prepanula — Star mi mjesec preko neba pregje, A dva mlada u krilo padoše." Govori joj ostarjela majka: „Hairli ti, ’ćeri, sanak bio! Što star mjesec preko neba pregje, To će tebe staro zaprositi, Što dva mlada u krilo padoše, To će t’ biti dva mlada pastorka". Molila je jedinica Fata : „Majko moja, ne daj me za stara, Volim s mladim po gori hoditi, Neg sa starim na šiljti sjediti." Malo vr’jeme za dugo ne bilo, Dvoji Fatu prosci zaprosiše — Star je prosi, a mlad je kupuje, Staru daše, mladu ne prodaše. Cvili, plače jedinica Fata: „Mila majko, što me staru dade, Što me majko, mladu ne prodate!" Zabilježio: M. Hilm i K urtagić, D. Vakuf. Momak i djevojka. „ 0 djevojko, ljepotice, Ne uzvijaj obrvama, Ne namiguj trepavicam! Ja sam momče neženjeno, A ti zlato neudato, Da te prosim ne daju te, Da te teglim sam ne mogu". Njemu djeva odgovara: „Nit me prosi, nit me dadu, Nit me tegli niti moreš, Ja imadem devet braće, I deseto čedo-bratac. Kad pojašu dobre konje A opašu oštre sablje Strahota te pogledati Ja kamoli dočekati!" Zabilježio: Falk. Mori(5 Mustnfaga i Odundžina Hata. Podigli se mladi vratničani Na Bjelave Odundžinoj Hati 1 pred njima Morić M ustafaga. Ali Hate doma ne bijaše, U mahali kolo okretaše. Nju mi nagje Morić Mustafaga, �29B Pa je njojzi tiho govorio: „Srce, dušo, Odundžina Hato, Digni skute bejaz-anterije, D ajaprogjem i čibuk pronesem!" Njemu veli Odundžina Hata: „Srce, dušo, Morić Mustafaga, Ti podigni samur-ćurku skute, Da ja progjem i kolo provedem!" Zabilježio: Faik. G ajretov glasn ik . Društvene vijesti. H ob MJiaH-yTeMejbaM. — 3 a PajperoBa HaaHajTeMejbrna ynacao ce je r. Cjr.iejMan Capmjak, KOHgeciioHiipaHH rpaljeBHHap h npoAy3UMaH n3 Bajc-time. Kao npBa Hempu oćpoisa n.iaHapime nocviao je APyuiTBy 2 KOMa^a fluoHuga „Myc.uiMaHCKe iUTaMnapnje" no 50 K. JKhbho CBjecHH TajpeTOB npnjaTe.i> h 6no npiiMjepoM h ocTavioj 6pahn mapoM Harne flOMOBHHe! L ista k . Književne i kulturne bilješke. Javan račun mojim biračima. Zove se brošura, koju je ovih dana izdao g. Dervišbeg Miralem, nar. poslanik. Brošura dr. Hamdije Karamehmedovića. — Gosp. dr. Hamdija Karamehmedović ljekar i nar. po­ slanik izdao je jednu brošuru, kojom se odgovara na poznatu brošuru „Safije hanujne", koju je izdalo ured­ ništvo ovd. lista »Mualima«. Mi je nismo dobili. Zajednička zabava „Gajreta", „Prosvjete" i „Napretka". Ova dobrotvorna zabava naših humanih društava, za koju smo u prošlom broju javili, održana je ovih dana u ulicam a sarajevskog „korza". Zabava je imala najboljeg uspjeha u svakom pogledu a ina terijalna strana njezina je prevazišla i očekivanje priregjivača, jer je donijela znatnu svotu od blizu t r i i po h i l j a d e k r u n a . Ovo je bio prvi put da su sva tri kullurno-prosvjetna društva našega naroda prtduzela zajedničku akciju u korist svojih humanih ciljeva, pa je ovaj prvi pokušaj zajednice pokazao radostan znak, koji dokazuje, da imade poslova, u kojima je mogućan sporazum na i jednodušna akcija čitavoga našega na­ roda bez razlike na vjeru, narodnost i političko m iš­ ljenje. Ova zabava je stoga u toliko više za pozdraviti, te će svaki pravi i iskreni rodoljub i prijatelj našega naroda od srca zaželiti, da ova zabava ne bude osanr Ijena, nego da se ta lijepa ideja proširi i u sva druga mjesta naše domovine, a naročito ona, gdje su sva tri elementa zastupana. Uprave svih triju društava su se obratile na neke svoje pododbore i povjerenike s apelom, da se i u njihovim područjima slične zabave prirede, pa se nadamo, da ti apeli društvenih uprava neće ostati bez uspjeha. Zabava u korist „Gajreta" Muslimani akade­ mičari u Banjoj Luci priredili su ovih dana zabavu, od koje je jedan dio čista prihoda bio namijenjen na­ šem društvu. Ta zabava je imala vrlo lijepa materijalnog uspjeha, te je našem društvu poslata svota od 400 kruna, kao otpadajući dio čista dobita čime je „Gajret" obilno potpomognut. Zivili svjesni omladenci, koji ovu humanu za­ bavu prirediše, kao i svi oni rodoljubi i prijatelji našega napretka, koji je svojom potporom potpomogoše. Ispravi. U predzadnjem (17) broju „Gajreta" u „Kći Indije" na str. 257., redak 11., krivo je složeno „lio* landezi", a treba da stoji „Kalenderi". Članarinske potvrde. — Radi nepredvigjenih tehničkih zapreka u štampariji nove potvrde nisu mogle biti gotove na vrijeme — kada smo to objavili, Nu danas smo u stanju javiti, da su one konačno dogotovljene, te ih možemo na zahtjev odmah razašiljati. Stoga molimo pododbore i povjerenike društvene, da nam što prije pošalju sve dosadašnje potvrde radi poništenja i da nam jave, koliko ćemo im, i kojega reda, novih potvrda poslati. Moliteljima zajmova. — Društveni zajmovi davače se samo siromašnim visokoškolcima, osim I. i III. godišta prava. Zajmovi će se davati uz obaveznice, koje moraju biti snabdjevene sa potpisom duž­ nika i dvojice sigurnih jamaca, a imena svih potpisnika obveznice trebaju se legalizovati kod suda. Interes na ove zajmove teče od dana isplate, a računa se po kamatnoj stopi od 5%. Obraćamo pažnju moliteljima društvenih zajmova na ove uslove, kojima moraju biti svi zajmovi uvje­ tovani. Ispravi. U prošlom broju našega lista u rubrici „Društv. vijesti", a u bilješci „Novi pododbor Gajreta" potkrala nam se je pogreška kod imena Osman ef. Daidžića, predsjednika pododbora u Zenici, jer stoji Dirdžić mjesto D a i d ž i ć. Iz administracije. Povraćen nam je broj 18 „Gaj­ reta«, upućen na ove adrese: A h m e d K a d r a g i ć , L j u b u š k i , s primjetbom: „naslovnik se nalazi kod vojništva — unbekannt L jubuški"; �294 Mustafa ef. Konjhodžić povjerenik Gajretov u Ljubuškom poslao je K 3216, od koje svote je 7 K sakupljeno prilikom ženidbe Ali Riza ef. Mušića na večeri kod istoga; K 9‘80 na iftaru kod Ali Riza ef. A.ieK caH A ap CaBHh, MaTypaHT j r p r . Ormana davanu u počast nar. poslanika čam il ef. T y 3 Jia, c npiiMjeAĆoiu: „adresat neprim a ; R a s i m a g a S u š i ć , B a n j a l u k a , s primjed­ Karamehmeđovića i K 15'36 sakupljenih u Gožuljskoj bom : „Abgereist nach Tiirkei" (znači otputovao u kiraethani prilikom posjete Ćamil ef. Karamehmeđovića. Husein ef. Ruždić iz Bihaća darovao je Gajretu Tursku); M a h m u d B u k a r e v i ć u 6. osn. škol e, Tuzl a 6 K u čast sloge braće muslimana. Gradsko poglavarstvo u Bugojnu darovalo je s primjedbom: „u Tuzli nije Bukvarić natrag Sara­ »Gajretu« 30 K. jevo G ajret«; Fuadbeg Abdullahefendić činovnik vakufa darovao I b r a h i m a g a K a t i l o v i ć , B a n j a l u k a s prim­ je mjesto bajramskih čestitki prijateljima, G ajretu jedbom : „otputovao u Tursku“; O m e r b e g l b r a h i m p a š i ć , T r a v n i k , s prim ­ 2 K 20 hel. Muslimansko zanatlijsko udruženje „Adalet u jedbom ! »Adressat gestorben« (znači adresat umro). Da li su ove primjedbe pismonoša tačne molimo Čapljini priredilo je u prošlom mjesecu zabavu, te je adresate, odnosno njihove poznanike, da nas jednom od čistog prihoda poslata Vi „Gajretu", u iznosu od 62 K. 90 hel. kartom obavijeste. Mjesto bajramskih čestitki prijateljim a darovali su »Gajretu«: Hilmi ef. Hatibović šer. sudac 3 K. Šemsudin ef. Sarajlić asistent gradske blagajne 3 K, Javne potvrde. — Darovi. Hamidbeg Herenda iz Goražda 2 K, Sakib ef. Korkut „Zrno po zrno pogača". mufetiš vakufa 2 K i Ahmetaga Novalija trgovac iz Sarajeva 1 K. Derviš ef. Hatibović svrš. uč. šer. sud. škole ob­ Mustafa Vehabović pravnik iz Zepča sakupio je vezao se je sakupiti 10 K „Gajretu44 te je obećanje ispunio i položio K 1110 Gajretovoj blagajni. Ove 14 K, koje darovaše mjesto bajram skih čestitki prija­ priloge mu dadoše: Mehmed Hamdi ef. Hasić učitelj teljim a: Po 2 K: Hasan ef. Kadić, H. Hasaga Calić i K 1'50, po 1 K: Ibrahimbeg Aganović, Dervišbeg Fi- Nuraga H asagić; po 1 K : Mula Rašid ef. Hadžispahić, lipović, Smailbeg Kulenović, Fahribeg Filipović, hanu Nazif Resić, Abdullah ef. Pašić, Ali ef. Hercegovac, mica N. C. i Muharerri'ef. Nuhefendić; po 60 helera: Fuadbeg Engjurlija, Fehim ef. Osmanefendić i Mu­ Muslafa Ibrahimhodžić; po 50 hel: Smail ef. Hatibo­ stafa V ehabović; po 50 h e l: H urmuz Malićbegović i vić, Mujaga Hadžić, Milan J. Vujanović i Saćiraga Agabeg Zaimbegović. P erp er; po 40 hel: Mujaga Ribić i Osman Sarajlić i Dervišaga Bakšić i Haliz Serdarević uč. šer. sud. H. Hajrudin Ribić 20 hel. škole iz Ljubinja sakupili su prilikom skupštine, koju Avdo Berberović tajnik pododbora »Gajretova« je održavao ćam il ef. Karamehmeđović nar. posl. u u Brčkom poslao je K 2240, koja je svota sakupljena Ljubinju K 22‘32. Od naznačene svote je K 7'80 sa­ na predlog Omer ef. Mulića prilikom skupštine za kupio Hafiz ef. Serdarević. Priloge dadoše ovk g. g . : osnivanje „Gajretova“ pododbora. Ali ef. Grebo 2 K, Sulejmanbeg Sarić, Husein ef. Ser­ Muhamed ef. Tufo muderiz sakupio je prilikom darević I K, Jusufaga Grebo 1 K, Mustafa Asim Gludržanja vaza u Begovoj džamiji (uz ramazan) K 3615 hić 62 hel, Smailaga Serdarević 60 hel, Jusufbeg Ša„Gajretu". rić 50 hel, Hafiz Smail Serdarević 40 hel, Ibrahimbeg Karl Verner iz Brčkog obećao je sakupiti za Ljubović 40 hel. a ostatak sakupljen od raznih skupvrijeme ramazani šerifa 10 K »Gajretu«', te je obe­ štinara na rečenoj skupštini. ćanje ispunio i spomenutu svotu poslao. Milan J. Maksimović advokat u Tuzli darevao Osmanbeg Pašić nar. poslanik iz Bijeljine, darovao je „Gajretu« 10 K. je »Gajretu« mjesto bajramskih čestitki prijateljima Svima prilagačima neka je čast, hvala i priznanje! K 1 0 —. Ahmed H. Smajlović trg. iz Cajniča darovao je „Gajretu" 10 K mjesto odgovora na čestitke, prija­ M a ja rjiacHHK. teljima, koji mu čestitaše ženidbu. Huseinbeg Hadžić dnevničar kod kot. suda u TypcKO-xaJiHjancKH paT. — „Ca6ax“ jaB.T>a, a& Kotor-Varoši poslao je 1 K mjesto bajramskih čestitki je KO# Hana^aja Ha jeAaH 6pe5Ky^baic koa TpiinoJinca, prijateljima. TajinjaHCKa BojcKa cy36njeHa, B3ry6nBmH 1600 BojHiitca. Husein ef. Huršidić sakupio je prilikom bajrama »AreHgnja CTe4>aHH« jaBjba H3 T p u n o A H c a , ^a te u isto doba prilikom izbora načelnika u G. Rahiću je Hohy y ohh 27. np. Mj. oa Typaica HanaAHyTa jeAHa K 61'32, koja je svota poslata „Gajretu4*. TajiajaHCKa cTpaaca, Koja jc qyBa^ia poBOBe EoMejrajaHa. R e d ž e p S a l i h a j-ić , B a n j a L u k a — pr eko V r b a s a , s primjedbom »Tursku u Karamurzeli nalaži se retur«; �295 Hom -te noJiacarae nynH>aBe noByKome ce HanaAann Haxpar, oCTaBHBmn Ha MjecTy BHine mptbhx ii paH>eHnx. y 6iiTUn cyAi(,^ 0BaJI0 i6 H P» tho 6poAoRjLe. »Mecahepo« o6japjbyje aAMnpajia < £apaB e.;inja n poK^aManBjy CTaHOBHnniTBy Tpnnojmca, y Kojoj ce 06jaB *yie BanocjeflHyhe Tpunojinca, h n3jaB.i,yje, Aa he Ao6hth oAniTeTy cbh ohh, Kojn cy ouiTehcHn npnjuKOM nyuH>aBe n3 TonoBa. HoBaqen.e he ce yKHHyTn, npoBemhe ce npnBpeAHe petjiopMe, a oouiTOBahe ce c.ro6oAa, Bjepa Ila p u rp a ACKii jihctobu jaBJbajy Aa je H mbu Ja x aja noHyAHo CyjnaHy 100.000 jbyAH a CenA H Apnc 30.000 3a CBeTH paT npoTHBy IlTaroje. CyATaH je — Bero — H3jaBuo HMauy CBoje 3aA0B0.b?TB0, a bcjihkh Be3ap je 3a 6.iaroAapHo HMaMy AoAajyhn Aa je 3a caAa Ta noHyAa HenoTpeSHa. J I bctobh jaB^>ajy, Aa je ycTaHOB.beH komhtbt 3a pyKOBohen.e 6ojKOTOM npoTUBy H rarojaH a. HMafte h »ceHe. TypcKH npeAcjeAHBK onuiTHHe T punoroca — Kojn » ^a j^a Te^erpat})« jae.ba H3 Tpnno.iHca: Jyqep y ce noByKao ca boJckom h3 T panoroca — Terorpaijrame hoHh noicyinaBa.ro je BHine xB^>aAa Tjpana HaBajiy Ha Aa je CBe CTaHOBHiiuiTBo npoBnHunja T punoroca u BeHrpaA, a^n cy y npaBO BpnjeMe oTKpHBeBii. IIocaAa u .na^e ra 3uja totobo Aa nolje y cbcth paT npoTiiBy H rarojaH a. nyau>aBOM cy b x noTHC.ro HaTpar. * Typc«a BroAa je 3a6paHnjia HOBaqeH>e Ao6poBo.bai;a, IIIeaK PerHycH Kojn jkhbh y 3arohy TpanoroTajep je 36or Tora Ha mhothm MjecTBMa Haeia.ro y3oy^eH,e. Haje, o6jaBiio je cbcth paT HTajmjaHBMa. O h HacTyna y »HKAaM« yBjepaBa, Ha TeMejby ayTeHTHHHnx ph - npaBny BeHra3H-a. Ap6aHacn B3 ByquTpHa h npamTHHe jecTH, Aa cy tohobh TypcKe očaroe 6aTepnje noTonnjiH 3aK.ie^n cy ce Aa ce 6ope npoTHBy HTa^ajaHa. * npeA TpnnojiHCOM Tpn BeroKa TarojaHCKa paTHa 6poAa. XHJiMH-naraa o paiy. CaAamH>n Bcjihkh Be3ap, * y TypcKHM HOJIHTHHKHM KpyroBHMa ce HoroBapa, KynyK CanA nama, h ABa aeroB a npeTxoAHHKa: 6hbiuh Aa he BJiaAa oAMax pacnycTP.Tii KOMopy, ^ hm ce OTBopa Be^HKii Be3np CTapn rliaMH.i-nama, *iyBeHH aHmioijiHJi h H Aa he npoBecTH HOBe ii36opc Ha ocHOBy HOBor B36op X h*imh nama, repMaHotjiH^ cnaAajy y Hajc^aBHHje a HajyMHBje ApacaBHHKe TypCKe, Koju yacHBajy HenoAHje.T>eHO Hor peAa. TerorpaM u ca oToKa M aroe jap.bajy oA 12. oKTo6pa: nomTOBaae CBHjy cTpaHana y TypcKoj. CBa Tpojnija cy y 10 caxaTH npnje noAHe npomjiH cy OByAa: Tpn Taro- KOHsepBaTiiBHu h npoTHBHHHii MjiaAOTypaKa, na nnaK jaHCKe OKronaane, jeAaH KpcTani, ocaM TopneAH>ana h cy hx obh Mojiii.iH 3a noMoh y caAaiun>oj TemKoj Kpimii. AeBeTHaecT nTa;rajaHCKnx BojHnx TpaHcnopTHiix 6poAOBa 0 A Te Tpojnpe, h aKO He 3ay3HMa HHKaKaB 3R3HH*iaH nojioacaj, HajBehH yTHn;aj Ha ApacaBHe nocjiOBe BMa X hjmh y npaBuy npeua TpnnojiHcy. narna, h oh ra noraaBiiTO Bpmn npeuo CBor oAyineB.beK ano »A ren u n ja CtecjiaHB® jaB.b», jju e p npnje noAHe ce 6e3 ynaAHue Taino HCKpija.ro y Tpim oroc oAa- Hor h 3axBajmor nomioBaoi^a MaxMyA IIIeBKeT narne, Kojn BMa H>eMy Aa 3axBajiH 3a CBojy Kapnjepy. croHo npBO oAjejLeibe Bojcne. 3aTO je Bp.ro BaiKHa H3jaBa X h^imh namuHa o paTy * H3M6hy HTa.auje h TypcKe. T a H3jaBa, AaTa napnrpaA3aK.by«ieH je MroAOTypcKn Konrpec, a Bpnjeue HOBor ckom AonncHHKy napncKora „MaTeHa“, H3paacaBa bhdicacTaHKa Hiije 3aKa3aHO. l io HCKa3BMa cay«iecHHKa 6no .beH.e orpoMHe BehHHe OiojiaHa. XnjiMH-nama peuao je: je KOHrpec oA ycnjexa. UHTaH>e Apyrnx HapoAHOCTH Hnje »PaTHe onepapnje 3ai;Hje^io he Ayro TpajaTn. Hhii3HeiueHo Ha Ahcbhh peA. H cto TaKo HBjeey AoHemeHn jeAna oTouaHCKa B^aAa He cunje iih noMiim.T>aTn Ha moHBKaKBH 3aK^>y*mii 36or ApacaH>a y no rro Ay iiHocTpaHe ryhnocT Aa CTymi y nperoBope c HTa^njoM o ycTynaH>y □ojiHTBKe. 0 A6op je 3aK.a>yuHo, Aa onyHOMohn cBora noTpuno^Hca 3a H3BjecHy HanaaAy y HOBii;y. MuHHCTapcTBO, BjepeHiiKa y U[apHrpaAy Aa koA B„iaAe H3jaBii, KaKo Koje 6h ce ycyAH^o Aa noTname TaKaB yroBop o MHpy, mjiaA0Typckh KJiy6 naHOBO 3axTHjeBa, Aa ce cbh TarojaHH 60.ro oh oAMax oTjepaHO y3 rHymaH.e ujeaoKynHor jaBnpoTjepajy H3 TypcKe. Hor MHHjema. C bh mh, 6es pa3.iBKe, Ay6oKO n jacno oc* •'»AreHrpijH CTe<j)aHH« iaB.bajy B3 CicaApa, Aa cy jehaMO, Aa 6h TaKBO nonymTaH>e oA Harne CTpaHe otboCBH TaHOUKbH HTa.’IHjaHCKH HOAaHHIQI H03BaHH y nojin pHJio nyT pa3HHM (uhhhhm ancTHTHMa h oABe^o Hac AemijcKu ypeA, r Aje hm je noA TeiuicnM npujem aM a Ka3aHo, ijiHTHBHoj nponacTn. »EBpona uopa boAuth panyHa 0 Be.iBKoj MohH peAa ce CMaTpajy Kao TypcKH noAaHHHB, na, aKO He 6yAy jmrH03HHX Be3a, Koje cnajajy CBe HCJiaMCKe HapoAe, anje (WiyuiajiH H3AaT6 hh nagore, Aa noTnaAajy noA paTHH cyA. Mace Beh BHAe, y caAauiH>HM AorahajaMa, CBeTH BjepcKH * paT. EBpona Mopa nocpeAoBaTH h Hahu kbkbo npaBeAHo I^eHTpa^iHH oA6op MAaAoTypcKH y CojiyHy Ao6ho oA oA6opa y Tpnno^Hcy 6p3ojaB, KojHM ce TpasKH uito pnjememe OBora cyKo6a. »Jom Haje BpBjeMc, Aa Ka3yjeu KaicBO 6h to pnjeCKopnja noMoh. A pann ce Ao caAa Hajecy noKasaro Kao noy3AaHH, a T ypm i Bojnu mi ce xpa6po 6ope b oAorojeBajy. me&e Tpc6a^o Aa 6yAe ca Hainer^rjieAnmTa. Mn ocTaIteHTpa^HH oA6op o6ehao je 6p3y noMoh ii no3HBa oA6op jeMo Ha onpe3H h oneKyjeMO Aora^aje totobh, Aa ce oAyy TpnnojiHcy, Aa AoTroH nponoBnjeAa cbcth paT. npeMO Ao Kpa]H>nx rpaHima. y ocTajiOM, MTa^iijaHun OTKaKo je H36ho paT Me^y HTarojoM h TypcKOM, npeHaM He Mory HHUiTa HayAHTH, Hapo’iHTo caAa, kbA je CTajio je cacBHM neTOBaibe y AA6aHnjH, a oco6bto y Hama (jiJiOTa y CHrypH0CTH. Mn cmo y CTaH»y Aa oA6hMaHacTnpcKOM BHJiajeTy. �296 jeMo cb6 H>HXOBe Hana^e. ochu y Tp0no«iHL*y. H a u Ty he oncpaimje h>hxobc uhtk Bp.io Teimce h ip ajah e Bpjio Ayro. MehyTHM bcjhkom 6pojy HTa.uijaHa y TypcKoj h H’raniijaHCKoj TproBHHB, MH M0SK6M0 «naxKO HaHBjeTH orpoMHC HeHaKHa,T,HBC ry6nTKe. TaKBO CT8H.e Moace a &Tpaje đeoKpajHO Ayro, aKO Eepona hc noxiiTa ca jeAHHM npaBPAHiiM pnjeiueH>eM, h M05K6 a » H3a30Be HajBehe onacHOCTH 3a OnUlTH MIip.« Iskaz dobrovoljnih priloga na zabavi, koju su priredili „Muslimani akademičari* u Banjoj Luci, u korist „Cajreta“ i m uslimanskog gjaštva na ovdašnjoj velikoj realci. Priloge clarovaše gg: Gjuro Vrignanin dir. zem. banke 40 K; Ragibeg Džinić sab. poslanik i velepo­ sjednik 30 K; po 20: M. Almoslino dir. I. banj. štedio­ nice, N. Somogy dir. banke za trg. i obrt, Dr.^ Zaloscer odvjetnik. Osmanbeg Pašić sab. poslanik, Košta Milić odvjetnik: 16 K Pavo Grgić knjižar; po 12 K: Hadži Mahmudbeg Džinić veleposjednik. Gdja Končar; po 10 K: Hamdija Afgan trgovac, Atif ef. Bahtijarević kot. predstojnik u miru, Hadži Hifzi ef. Bahtijarević gradonačelnik, Mehmćđbeg Džinić veleposjednik Ahmedbeg Džinić veleposjednik, Hamdibeg Džinić veleposjednik, Franjo pl. Jakubovvski okružni pred­ stojnik, Anton Miirzl, Ademaga Mešić veletržac, Paša beg Kulenović sab. poslanik i veleposjednik; po 8 K: Omer ef. Čirkinagić sab. poslanik, Josip pl. KOrtvelyessy financ. savjetnik; K 7.50 K Hamzaga Husedjinović veletržac; po 6 K: Osmanbeg Ibrahimbegović posjednik, Hadži Isak Poljokan veletržac, Faikbeg Džinić veleposjednik, Smailaga Dabulhanić posjednik, Huseinaga Horozović posjednik, Mehmedbeg Ibrahim­ begović posjednik; po 5 K: Salihaga Karahasanović posjednik, Omerbeg Džinić realac, Ćamilaga Gušić posjednik, Hakibeg Džinić stud. tech., Vukosav Gru* berović trgovac, Hafiz Bekjir ef. Fejzagić profesor, Tomo Vlahović, August pl. Kvvassay kot. predstojnik, Muharemaga Ibrišagić posjednik, Dr. Grossmann pol. pristav, Dr. Sigfrid pl. Umlauf kot. predstojnik, A v daga Ibrišagić- posjednik, Hilmija Afgan trgovac; po 4 K: Ibrahimaga Bahtijarević posjednik, Alois Fischer vet. nadzornik, Ahmed ef. Šćeta nad. pristav, Muhamedaga Bešlagić posjednik: 3.50 Muhamed Alihodžić; po 3 K: Salih ef. Bajagilović trgovac, N. Sukal sudac; po 2.50 K: Faik ef. Bahtijarević, Mahmut Sejdinović trgovac, Mustafa Skorup por. vjež., Smail Burić; po 2 K: Muharem ef. Midžić učitelj, Esad ef. Omerspabić trgovac, M. Tefmczyszyn stud., N. N. putnik, Der­ viš ef. Haznadar posjednik, Alija Bahtijarević realac, 3a ypcAHHiiiTBO oAroBapa: Ocinaii 'LiiKnh. - Smail Bahtijarević realac, Dr. Jelinović odvjednik, H. Avdaga H. Halilović posjednik, Eđhembeg Beglerović posjednik; po 1.50 K: Omer Vehabović, Ahmedaga H. Kadić posjednik; 1.10 K: Sejdaga ćejvan posjed­ nik; po 1 K: Muhamed ef. Maglajlić šer. vj., N. ef. Gjumrukčić profesor, Hadži Smail Hafiz Smajić, Mujaga Jašarević, Adam Jakubowski sud., Gdja Reich, Ćurčić svećenik, Vladislav W oIf knjižar, Rupčić nadporučnik, Dr. Hussein liječnik, Mirko Markezić stud. Muhamedbeg Ibrahimbegović posjed. Ćamilaga Ibriš­ agić posjednik, Gradski veterinar, Ž. Mustajbašić, Ljubomir Pezelj učitelj, Muhamed Demirović trg., Ahmed Redžepović; po 60 h: N. Tibold stud., Koloman pl. Milet stud., Milenko Kopri vica stud.; po 50 h: Zaim Rajić, Ali ef. Karahasanović, Omerbeg Omerbegović, Muharem Bosnić, Rušidaga Ćejvan, Hasan Skorup. Ukupni iznos zabave bio je K 1051.20 Rashod oko zabave___________ K 237.19 č ist prihod K 81401 Od Čega je poslato: „Gajretu" K 400, m usli­ manskim ■'gjacima na vel. gimnaziji u Sarajevu za nabavak knjiga K 50, za muslimansku gjačku biblio­ teku u Banjoj Luci K 50, a ostatak muslimanskim siromašnim gjacim a u Banjoj Luci. Najsrdačnija hvala svima prilagačima dobrovolj­ nih priloga i posjetiocima zabave. P r i r e g j i v a č k i odbor. Poruke i odgovori uredništva. E. B. — Ima i narodnih umotvorina, koje nisu dobre i ne zaslužuju da se objelodane. Megju takove, po našem nahogjenju, spada i ova pjesma što ste nam je Vi poslali, gdje se ljudi tako lako rješavaju na samo­ ubojstvo kao na kakav pilav. Akif. — Vaši „dobrotvori” i ako su učinili dobro djelo prema onoj siročadi, ipak ne zaslužuju da budu štampani, a zbog toga ne, što su slabo napisani. P o­ kušajte, da tu temu ponova i sa više pažnje i razmiš­ ljanja, napišete, pa ćete možda uspjeti, da tim „dobro­ tvorima" osigurate trajniji spomen. S a d i... — Sastav ,,U aleji" ne možemo donijeti. P redm et nam se ne svigja, a i obrada je dosta slaba. Pošaljite što drugo! Islamska dion. Štam parija. - Za uredništvo odgovara: Osman Gjlklć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7b9e7ce2b38617f43476977d0417edcc.pdf 6ae2eb98079aa42cfc4672615de1193b PDF Text Text BPOJ 20— 21. BROJ IM A H H A I V . G O D IN A T a jp e T Gajret jtjiCT 3 A ^ p y iIIT B E H E nOCJIOBE H 3A HAPO^H O II PO C B JE'E HBAIhE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H 3 JIA 3 H OBAKOr 1. 1 15. IZLAZI SVAKOG 1. i 15. --------- U M J E S E C U .----------- ____ y M JE C E E (y.--------- Baacmnc: flpymTBO „ r a jp o T " - y PeanHK: Ocmhh T>hkhL. — V la sn ik: D ru š tv o „ G a jr e t“ . - U re d n ik : Osraan G jik ić CAPAJEBO, 1. HOBCMOpa 1911. n* j* — SARAJEVO, 1. novem bra 1911. IJ n j e H a j e ^iHCTjr: sa B o c h j b X e p i^ ro B n n y h A ycT po y r a p c K y MOHapxBjy, s a MJiaHOBe, Ta^ic6y, yM6HHKo h Teataice 2 K, 8 a H 0 HJ1 8 H O B 6 4 K roannnfce. 3a cbo ocrajie aeMae 10 ^ipaaaKa. IIojeflHHH 6pojeBH CTajy 20 xeji. H enjiahena ce nncaia ne npHMajy, P yK o n uc H co H 6 Bp ah ajy. — IIpe Tn jia ra n pyicon0cn m a a y ce Ha aflpecy: „ fa jp e T " — CapajeBo. C ije n a je l is tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Kurbanske kožice za ,,Gajret“. bi se što većem broju molbi za Stipendije, pot­ pore i zajmove udovoljilo. Na preklanjskoj glavnoj skupštini ,,Gajreta“ prvi put se u izvještaju odbora čulo o društve­ nom prihodu, koji je dobiven od k u r b a n s k i l r k o ž ic a , koje su rodoljubiva braća i sestre poklanjali ,,Gajretu“. U tome, prvom izvještaju o spomenutom prihodu iskazano je tek nešto više od stotinu kruna, što predstavlja vrlo malu i neznatnu svoticu, o kojoj, radi njezine stvarne vrijednosti, nije bilo potrebno mnogo govoriti ni komentarisati je. Ali je ipak o tome prihodu govoreno sa naročitim isticanjem, jer je tadašnji odbor polagao osobitu nadu u prihode od kurbanskih kožica, za koje je tada učinjen tek prvi pokušaj., A ta nada tadašnjeg odbora društvenog bila je i opravdana, jer je već druge (lanjske) godine ta svota prihoda od kurbanskih kožica znatno porasla, donijevši društvenoj blagajnici nekoliko stotina kruna i pojačavši upravi društva još više nadu u velike koristi, koje će društvu taj prihod u buduće donositi. Ovogodišnji glavni odbor društva je, ima­ jući u vidu preklanjski i lanjski prihod od kur­ banskih kožica i obzirom na razmjer povišenja toga prihoda za jednu godinu dana, takogjer položio dosta nade u ovaj prihod, pa ga je, izmegju ostaloga, i to dosta osokolilo, da učini prekoračenje u ovogodišnjem proračunu, kako Sadašnjem odboru društvenom je ta nada u toliko više osnažena, što je namjeran naro­ čito apelovati na onu braću, čiji su sinovi, skrbnici ili rogjaci stipendisti Gajretovi, a da će ti ljudi drage volje svoje kurbanske kožice pokloniti društvu, kao i poraditi, da njihovi prijatelji i bližnji tako učine, to je više nego sigurno. Stoga je odbor, uzevši u obzir, da društvo imade oko 300 stipendista, čiji rodi­ telji, staratelji i prijatelji mogu u najmanju ruku po 2— 3 kožice pribaviti društvu, i dobio miš­ ljenje, da će ovogodišnji ,,Kurban-Bajram“ do­ nijeti društvu u najmanju ruku oko 800 kur­ banskih kožica, koje predstavljaju vrijednost oko 2000 kruna. Odbor društveni će se u svoje vrijeme obratiti naročitim pismom svima spomenutim ljudima, a u isto će doba apelovati i na pod­ odbore, povjerenike i prijatelje ,,Gajreta“, da u tome pravcu za „Gajret" porade, pa se na­ damo, da će ti apeli odborovi imati uspjeha. M i i ovom prilikom takogjer apelujemo na svu braću i sestre, da svoje kurbanske kožice poklanjaju „Gajretu", jer će tim poklonom uči­ niti najljepše patriotsko i sevabli djelo. •V �298 XfiM8& : ]}nxop. Huko ne 3Ha Mojy Tyry, Moje 6o.ie, Moje Baje, Moje cy3e, nyAHy neacH»y, Moje TajHe y3AHcaje... H uko He 3Ha, huko, hhko, Hht’ to uurm Ka3aT Kojue... C Tor cau Haui’o n«iauuApyra y Buxopy jeceHcicoMe... Hyj ra, ksko TywHO n.iaie, Kpo3 no.T>aHe onycTje.ne, "lIyi uiTO gBH.nii u mio jeua, A CB6 c Moje cpehe r-B&ne---- Hamdij.i Mulić — Hrasnica . 0 narodnom štivu. (Odlomak iz oveće radnje „Narodno prosvjećiyanje“). \ ir * Najlakše i najuspješnije prosvjećivanje širokih narodnih masa čini se knjigom — štivom. U neprosvjećenu narodu prva ti je zadaća naučiti ga pisme­ nosti u čitanju, a to>dafbude s uspjehom, daj mu knjigu u ruke. Ovako rade svi narodni prosvjetitelji. Novoga alfabeta nije lahko priučiti, da čita knjige. Po gotovo, kada narodni prosvjetitelji, radi neoprez­ nosti, pružaju odmah nerazumljiva štiva novim alfa­ betima, eto sto muka! „Dao si mi, — veli on, — knjigu, a ja je ne znam učiti!" Ako želimo postići željeni uspjeh od svoga prosvjećivanja knjigom, mo­ ramo birati što zabavnije i što lakše pisano štivo, čim si jednog analfabeta naučio čitati, pruži mu u ruke koju našu narodnu pjesmaricu. Da čuješ od miline, kako je sigurno kroz dva-tri dana čita. Proberi mu tih pjesmarica, neka ih se sit načita. Došle bi sad na red pripovijetke. Najprvo treba pružiti mu šalu. Čov­ jek voli šalu, i novi alfabeta rado će čitati primjerice šale o Nasrudinu i od srca se smijati. Poslije mu pru­ žaj narodne pripovijetke, priče, kraće poilčne članke iz listova, kratke knjige, a onda istom će sam priu­ čiti se većoj knjizi i to samo onda s uspjehom, ako smo ga naučili kako će č i ta t i knige. Pri čitanju knjige valja paziti: 1. Čitati polako rečenicu po rečenicu, nepoznatu riječ podvući, pa upitati koga, da ti je protumači; 2. Onvj kratki od­ lomak kad pročitaš, prekini na jedan čas i promisli š ta si p r o č ita o ; 3. Ako si čitajući nabasao na reče. niču, da ti se svigja i da te poučaje, odmah je pod­ vući kalemcm, neka ti je poslije, kad sve pročitaš, go­ tova naći je i zapamtiti je; 4. Koja ti sc knjiga svigja jednoć pročitati, pročitaj je i tri puta; 5. 0 onom što si pročitao, povedi kadgod razgovor s kime ko te ra" žurnije, pa ćeš tako bolje upamtiti pouku, i nešto ljepše raščistili pojmove. Samo ovako čitanje koristi, a ostalo je čitanje kao ona, što veli naša: »Trla baba lan, da joj progje dan«. Naši narodni dobroželitelji trebali bi raditi što prije na tome, da se za naše šire mase naruda napišu knjige sa zabavnim i poučnim sadržajem. To bi mogao učiniti „Gajret", ili pak koja islamska knjižara i udesiti narodnu biblioteku. II. II nas su do sada širile knjige megju narod či­ taonice. U svakoj čitaonici »ima« knjižnica, ali samo na žalost u pravilima — na papiru. 1 sad se sjećam neke glavne skupštine jedne naše kiraethane. Birali tu odbor, pa dogje reda na nekog Mustafu ef., da bude knjižničar. Ovaj se otimao da ne može, da nema kada, a na to će mu neki ironički iz skupštine: „Pa, brate, to je barem lahko, svakako nemamo knjižnice, pa ćeš biti knjižničar samo na papiru«. Ko je iole hodajući po našim kasabama proma­ trao naše čitaonice opaziće, da i nemaju onog ormara što se zove »knjižnica". Ili ima tu nekakva škrabija a u njoj tefterina i dvije tri plisnave brošure. To je žalosnoga istinito! Knjižnica je u čitaonici ogledalo svijesti njezinih članova. Nikakva čitaonica nema ljepšeg pokućstva od dobro uregjene knjižnice. Nepoznatu čovjeku najvjer­ nije je mjerilo za prosvjećenost članova jedne čitao­ nice, ako vidi lijepu knjižnicu i knjigu o čitanju knjig^ koja je puna raznih imena marljivih čitatelja, koji pozajimaju knjige, čitaju i vraćaju u redu. Našem svi­ jetu neka ima 2—3 stola sa stolicama, dvije tri poli­ tičke novine, dvije-tri „lehve" o zidu i to je sve. Eto, tu se vidi naša nemarnost za sve što je lijepo i što v alja! Čitaonice! Ispunjajte svoju dužnost i uredite svoje knjižnice sa mnogo lijepih knjiga. Knjižničar neka je u v ij e k ne ,,ko mu drago", nego od vas najprosvjećeniji: koji sam znade, a zna vas, koji zna Sta­ je knjiga. Pustite uvijek dobru knjižničaru neka narod odgaja sftm štivom, kojega probere. Čitaonice su bez knjižnice (naravno pune knjiga a koje se knjige čitaju) — proste kahve. •III. I razlike u pismu nama smetaju pri prosvjeći­ vanju naroda. Pred nama su dva pisma na našemu jeziku: latinica i ćirilica. Pogrešno su se uvukla megju nas ovaka mišljenja: Ne čitaj ćirilice, to nije naše! Ne čitaj latinice, to nije naše pismo! To uvukošo megju naš narod mlagji „političari". A čemu to vodi? Zar ima kakva razlika našemu čovjeku izmegju knjige „U radu je spasenje" (latinicom) i izmegju one n. pr. „U uslovima uspjeha" od Čede Mijatovića (ćirilicom)? Narode! nauči oba pisma i čitaj sye korisne knjige, �299 pa ih napisao ovaj ili onaj. Naravno, sve što je za nas i što je naše najprvo uzmi i čitaj. A mi smo muslimani dužni tražiti nauku od koga bilo, samo neka je korisna po nas. U našim knjižnicama valjano je vidjeti knjige „Hrvatske Matice14, „Srpske Književne Zadruge44, i sve ostale knjige, koje se bave uzgojem, poljoprivredom, trgovinom i t. d., pa one bile pisane latinicom ili ćirilicom. Ne mogu prešutjeti, a da ovdje ne pokudim one pogubne običaje, što naši neki omladinci šire megju narod naš, šta više i megju malu djecu u normalkama: nekakve brošure sa političkom tendencijom. To je eto šteta 1 Šteta je golema što se naši srednjoškolci bave politikom, a nijesu još ni sami sigurni sa svo­ jom egsistencijom, šteta je još veća sijati razdor megju narod, a napokon koja je fajda našemu Mehi koji još nije na čisto koje mu je otadžbina i šta je otadžbina, pričati kojekake sanjarije izvjesnih politi­ čara. Ako si, omladinče, mladi patriota, pruži Mehi u ruke djela koja će ga poučiti o radu, uzgoju djece, o čuvanju zdravlja, obragjivanju zemlje i t. đ.! Širi knjige ovakog sadržaja, a time si učinio sigurno jedno p a t r io ti č n o d je lo . tografija nekakve stare žene, koja sjedi, a pred njom gjezva s kahvom, findžani i u ruci joj se dimi cigara. Žena izgleda stara preko pedeset godina, crna, izgor­ jela i smežurana lica, debelih osmjehnutih usnica, na glavi joj šamija stavljena kao lahka kapica, ispod koje se vide debeli uvojci prosijede kose. Obučena je u starinski kuparan, a po ovome je opet libada. Sjedi ala turka, nogu preko noge, puši i gleda kao muš­ karac. Ahmet se je karti vrlo obradovao, jer se uprav djetinjski smijao kao da mu se predočile sve ugodne uspomene iz djetinjstva, kad je kartu sa fotografijom pregledao. — „Ko je to Ahmete? — upitah prijatelja, kad je i meni potkučio sliku da vidim. — „To je stara Hata. Eto obeselio sam joj se, kao da sam rogjenu majku vidio44, — otpoče Ahmet sjedajući,’ a i meni pokazujući jednu stoliću da sjed­ nem, kao da je naumio meni čitavo predavanje držati 0 svojoj staroj Hati. Ja sjednem, a on je nastavljao: •— a^o ti je jedna žena, cijela je kasaba, i staro 1 mlado, poznaje. Od kako je ja znam, uvijek je stara i vazda je zdrava i u snazi. Najprije sam je kao dijede upoznao, kao strašilo za neposlušnu djecu. Ako 7 čije dijete neće da sluša roditelja, ovi odmah prijete Hatom. A ona opet umije vrlo dobro svoju ulogu fl f. igrati: zavrati nekako kapke u očiju, pa joj oči izgle­ daju kao krvave, onda opet imade nekakav krupan M. Ć. Ćatić. muškarački glas, pa kad se taka prikaže pred djecom Moje pjesme. nema toga, koje neće pobjeći od nje, a iza toga, bogme šuti i sluša. A h ! duša moja harfa je Eola, Poslije sam je dobro upoznno jer je bila kod U čije žice Sevdah prstom dira naše kuće nekoliko godina i radila je sve i vanjske I tiho u zanosu, a u glasu „mola' i unutrašnje kućne poslove: kuhala, mela, prala, kravu Velebnu ariju svete čežnje svira — muzla, vodu donosila, donosila iz čaršije živež u kratko: ° ® W .* sve je o njoj u kući zavisilo. Kad pomislim, koliko i I svakog dana, svake noći bira kakvih poslova je ona na svojim staračkim legjima Sve nove kajde u čast mog Idola. — snosila, čudim se, kako je mogla sve to podnijeti i Sa žica harfe ko jato lepira svladati, a opet iz jednu ruku iz toga uzimam kao Viju se akordi radosti i bola. neki ibret i čini mi se, da joj taj neprestani i vječiti Taj svaki akord - - jedna pjesma to je, rad, — a ona mi je kazivala da je od postanja uvijek Što kao odjek uzvišene Strasti radila, — samo koristio te je s Božijom pomoći mogla če zn e Ljepote, Ljubavi i — slasti. . . doživiti ovako lijepu i krepku starost. Hata uvijek radi i kad radi onda je vesela i ra­ Taj svaki akord — glas je duše moje; deći zadovoljno pjeva. On traži usne tople i rumene, U društvu je vrlo razgovorna i zanimljiva, — Na njima da ko cv’jet mirisni svene. — — treba da znaš, da se ona druži sa svakim: sa ženama razgovara o njihovim ženskim poslovima, a sa muš­ karcima znade raspravljati o težakluku, baščovanluku, trgovini, a drago joj je po koju i o politici čuti i razgovarati se. Hazim MufttO — Tuzla: Kad Hata sjedne ovako, kao što je ova slika prikazuje, uz ibrik kahve, a zapali cigaru i počne pri­ povijedati o starom vaktu i zemanu, nema fajde, ugoduo Neki dan stiže mome prijatelju Ahmetu s poš­ tom karta iz njegovog rodnog mjesta od druga mu, se toga sjećam. Šta misliš, ona je zapamtila mnogo — kako on reče iz djetinjstva — i na istoj karti fo- koješta, bila je na svadbi Hifzibega Gjumišića u Ba- D Stara Hata. �800 njoj Luci, a pošto se nije krila ni sakrivala (ovdje mi je Ahmet prišapnuo kojega je Hata plemena, pa se za to ne krije, ali toga iz naklonosti prama toj nepoznatoj starici neću ovdje kazivati!), to je imala prilike svukud doći i mnogo koješta viditi i zapam­ titi. Znade o svemu, kao kakav povjesničar pripovije­ dati iz vremena prije i poslije okupacije, što se je u našem mjestu zbilo. Radi toga, što se svijet s njom mnogo šali i džumbuša, i prozvali.su je »Alajbegom«, ona se pravi još smješnijom,’ pa mnogo riječi, osobito novijih, koje ona prije nije imala prilike čuti, naopako i iskrivljeno izgovara, n. pr.: ona nikad neće izgovoriti Sarajevo, nego »Savajero«, gimnazijalcu kaže „gimazac , dok­ toru »aotkur«, na mašinu »prid mašinu« i t. d. Opet ovaj novi naraštaj, a osobito koji se bavi naukom, Hati se je plaho svidjao, jer je uvidila, da svi pomoću svoje nauke umiju nekako razgovjetnije go­ voriti i iskazivati svoje misli, lakše se brane, kada raspravljaju,, ne svagjaju se nego mirnim putem đogju do sporazuma, i megjusobno se potpomažu, za to ih ona cijeni i brani. A pošto je u prvo vrijeme najviše djece išlo u gimnazije, pa je to ona zapamtila, poslije samo ako koji mladić ide nekucj. na nauku, pa bilo to u medresu, nuvab, realku ili zanatlijsku školu, Hata kaže, on ide u „gimlaziju" i on- je „gimazac", pa ga zato treba paziti i volit:. — „Hm, ovigimasci! Vire r i su oni ljudi. Znadu, bolan, svašta!" — Oni će ovaj „dunajluk" učvrstiti! Znala bi Hata često reći. Nu i ako je Hata toliko svoje „gimasce" cijenila i pazila, ima nešto radi čega se je na njih ljutila. Ali opet ne na sviju, nego samo na onoga koji bi joj se istakao sa nekim stanovištem, koje ona ne bi nikako mogla shvatiti, a prije toga nije >imala prilike o tome što čuti. Ona, na primjer, ne može nikako mirno slušati kad se govori o zemljinom kretanju i okretanju, zato ako se koji gjak pred njom istakne, pa to stane opi­ sivati i dokazivati, ona ga odmah ruži govoreći, da to ne može biti, da to nije tursko, jer kad bi se zemlja okretala, da bi se to osjetilo i t. d. Jednom moj stariji brat Hasan došao na ferije kući, pa pošto je bio nešto slab, pošalje mene da mu zovnem doktora. Doktor odmah dogje, a bijaše veliki dobričina, a b rat poruči Hati, da donese kahvu i doktora počasti. Hata se još od prije poznavala sa doktorom, donese odmah gotovu kahvu, ispita se sa liječnikom, pohvali mu njegovu staru punicu, za koju je Hata znala, da vodi doktorovo kućanstvo, pa veli: »Neka, starih insana, neka. Plaho tebi ona tvoja punica valja,gospodine!« Gospodin doktor je katolik rodom iz Hrvatske i vrlo lijepe blage ćudi, te voli sa svakim razgovarati, a i Hata, mu se dopadala radi njezinih originalnih misli. Moj br^t, pošto nije bio teško bolestan, uhvati priliku, kad se Hata onliko sa doktorom razrakolila hvaleći mu punicu, te namignuvši na liječnika, okrenu s njime raspravljati o suncu i zemlji i njihovom kretanju. Hata — isto ovako, kao na ovoj slici, bila poravnila, pušila i kahvu pila, a kad Hasan s doktorom poče o ovome razgovarati, zagleda se ona, sad u ovog sad u onog, a usvijetlila očima. — »Ma zbilja, gospodine, zar i ti vjeruješ, da se zemlia okreće ?« — na jednom upita Hata doktora. — »Pa da, draga Hato, jer kad se zemlja ne bi okretalo, ne bi mi imali ovih promjena: dan, noć, proljeće, ljeto, jesen i zimu i drugo koješta!® — od­ govori liječnik blago. — „Manite se, molim vas. Da se ona okreće, ja bih do sad, makar jedan p u t došla u Stam bol! — »E, jest, Hato, ti bi mogla doći kad se u isti mah ne bi i Stambol okretao® — tumačio je doktor tresući se od smijeha.« — „Daj, doktore, nemoj ti biti budala, tebi se barem more dokazati, Hasan je svakako u ono njihovo zagazio!" — dokazivala je dalje Hata, kao malo kroz huju, a ovo je onda izazvalo veliki smjeh megju nama, jer je Hatina zanimljivost sa ovim riječima postigla svoj vrhunac. Ne može se čovjek na ovake riječi ljutiti, prem da po svome značenju izgledaju grube i neotesane, jer. je s tim Hata pokazala, da ona drži, da je ovaj dok­ tor od svoga rogjenja doktor, a da nije morao, isto kao i Hasan, učiti, da postigne svoje znanje. Ovo opet što reče,'da je Hasan zagazio u »nji hovo®, to ni ona sama ne bi znala rastumačiti i doka­ zati, ko su joj »oni«, pošto je inače uvijek isticala, da je ovo školsko učenje „švapsko", da se isto smije učiti, ali se pri tome i čuvati, da ne bi zašao i u kakvo zlo zagazio, a i doktora je smatrala Švabom, nu ovim riječima, kao da je htjela doktoru veći turkovanluk priznati, nego Hasanu, kojega je znala, da je dobar Musliman. Kad Hata vidje, da su njezine riječi proizvele veliki smijeh, to se onda i ona opet udobrovolji, pa poče drugo koješta razgovarati, a najviše se je vidilo što je nastojala svoje riječi nasprama doktoru ispra­ viti, bojeći se, da ovaj ne bi uzeo za zlo, što mu jo malo prije rekla, da ne bude budala, pa mu okrenu govoriti kao sažaljevajući ga. — »Kukavče kukavi, ne daju ti sjesti pa s mi­ rom, sa svojom ženom to ajluka pojesti, već koga god šta zaboli, leti po doktora, a ti ko budala: letiš odmah svakom!« Kada Hata ovo izgovori, onda su nam još i suzo udarile od silnoga smijeha, a doktor joj je na to više puta kroz smijeh samo odgovarao: »Jest, draga Hato, tako je. Uprav jo tako.® Ovakih i sličnih uspomena iz mojih mladih go­ dina imade puno, na koje me podsjetila stara Hata, �_ nastavljao je moj prijatelj Ahmet svoje pripovjeđanje, — ali osobito, što je vrijedno o njoj zapamtiti i čim se Hata može ubrojiti u red plemenitih žena, jest to, što je ona odhranila i odgojila, dvoje djece, brata i sestru, koji su danas već odrasli, te je muš­ karac oženjen i imade svoju djecu i bavi se trgovi­ nom, a ženska je udata. Hata je naime bila kod jedne ugledne aginske familije u kojoj je domaćica rano preminula i ostavila iza sebe dvoje nejake djece: sinčića i jedno žensko. Po smrti majčinoj preuzela je dobra Hata svu materinsku brigu nad ovo dvoje nejačadi: čuvala ih, pitala, odijevala, nosala i na sve načine njegovala. Uvijek se za njih brinula, a i danas se brine, kao da im je rogjena majka. Kad su ova djeca odrasla i što no riječ, opasala se svojom snagom, nijesu smetnuli sum a, koliko im je Hata valjala, te joj iskazuju doličnu harnost i zah­ valnost ugledajući je i potpomažući na sve načine i ona sada, pod svoje stare dane, nije potrebna, da traži zarade po svijetu, jer joj je eto Bog platio njezinu dobrotu i trud, pa danas imade dvije kuće u kojima se za nju jagme, kao za pravom majkom. Hata se je jednom i udavala^ alh joj se je u braku nekakva valjda nepravda dogodila od strane muža, pa ga je ona napustila i okrenula samostalno živjeti, zaragjujući pošteno svoj kruh na svojih deset nokata i njegujući tugju djecu. 1 mene je kao dječaka, — kad je našoj kući došla, — zatekla, pazila me je lijepo, hranila me ma­ terinski i često mi lijepe savjete davala, a kad sam pošao u medresu, ubrojila je i mene u svoje flgimasce“. — »E beli je zanimljiva ta tvoja Hata!« rekoh ja Ahmetu. — Osobito meni, jer sam ja uz nju svoje tljetinstvo proveo, a ona sa svojim načinom življenja puno utjecala na moj uzgoj, pošto je bila vesela i razgo­ vorna, te je u kuću unosila mnogo života. Za to ću pisati prijatelju i moliti ga, neka mi pošalje uslikanu Hatu u većem formatu. — Završi moj prijatelj Ahmet. iM. Ćnziiu Ćatić. Koje i mirisi. A ljubičice same od sebeka Za zidom grmlja cvatu sakrivene I usudi 1’ se drska ruka neka. Da ustrgne ih, trn — što grmlje kiti Ubosti nju će i krv joj proliti . . . Hej, ljubice su ko haremske žene! Zašto me pitaš, koje volim bojo I kakav miris najviše mi prija? Ti znadeš, Nigjar, miris duše tvoje, Da moju dušu nektarom opija. On nevinošću b’jelog lijera diše, Najljepše pjesme u mom srcu budi I g’rješne misli iz duše mi briše Ko sveti dašak hurijskije, grudi. A boja rujna i blijedo — oujna Najdraža mi je. Ti znaš, zašto, je li? Jer lice moje bl’jed je listak sveli, Sto jesenska ga ispi magla siva — "'A tvoje lice — ružica je rujna, Sto proljeće je i mladost cjeliva . . . III. Sada me pitaš, kakove su kose Najmilije mi. Ah! davno je bilo . . . Ti djetešce si tada bila milo, Djetešce čisto kao kaplja rose. Košića tvoja kovrdžasta, plava Niz ljiljanska ti padala je pleća, Ko snop mirisni ljubičastog cv’jeća, Na kojem Ljubav i Ljepota spava. Ja tada često kosu ti cjelivah I često u snu i na javi snivah, Gdje uvijam se u prame joj snene, Pijući pjesmu s vlasi svake njene — — Ah, zato i sad usred sna i jave Ja sanjam kose kovrdžaste, plave! IV. i. Ah, ti me pitaš, koje ljubim cv’je će!?. Ja ljubim plave ljubice i rosu, A hrizantem e, l’jepa Nigjar, to su Razbludni cv’jeci, vrlo hude sreće. Ti želiš sada znati, kakve voli Tvoj pjesnik zvuke: s harfe ii s klavira, I da li glazba moju dušu dira Zvukom veselja ii akordom b o li? . . . Baščovan lakomi goji ih i P a onda za novac prodaje Koketna gospa nosi ih na A posl’je nogom u prahu Slušaj, o Nigjar! Od djetinjstva moga Udes je meni zao očuh bio 1 ja sam vazda, vazda tužan bio: Pjesnik — sirota, bez ikoga svoga. pazi. ih ljud’ma — grud’ma, ih gazi . . . �302 A ti si rasla u kraljevstvu srede, Sudba ti stazom sadila je cv’je ć e : Smijeh i radost — dari su ti njeni . . . Stog, eto, glazba najdraža je meni: Kristalni akord dragog sm’jeha tvoga 1 rastrgani zvuk uzdaha moga. turgija, uputa u razne narodne nošnje, opća i domaća povjest književnosti, povjest novinstva i teatera, psi­ hologija, pjesništvo. Za s tr u č n o z n a n je p r o n a la z a č a : Kemija, fizika, elektrotehnika, geometrija, račun, mehanika (nauka o strojevima), uputa u patente, crta­ nje i fotografiranje. Za tr g o v a č k o s tr u č n o z n a n je : Obrazovanje samoga sebe. — Fo njemačkom: 0. S—ć. — Znanje o bankama i burzama, knjigovodstvo, do­ pisivanje, računanje, veresija kako se dobiva, uputa u vozarski posao, nauka o novcima, mjerama i utezima, trgovački i mjenični zakon, poznavanje kartela, stenografija, strani jezici. K ako tr e b a č ita ti? Za o p ć e n itu n a o b ra z b u : Kod učenja je najglavniji način, kako se čita i Arheologija (nauka o starinama), anatomija, antro­ šta se čita. Govoriti o vrijednosti toga, držim, da je pologija (nauka o čovjeku), graditeljstvo, estetika, (na­ suvišno; ipak izmegju čitanja i čitanja ima razlike. uka o ljepoti), astronomija (nauka o svemiru], biologija Izmegju svagdašnjeg romana i romana jednog klasi­ (nauka o . razvitku života), prirodopis, kemija, fizika, čara, pikantnog šaljivog lista i kakve vjerske knjige, zemljopis, etnografiji (nauka o' narodima), geologija svagdašnje novine i ’ znanstvenog djela — kolike li (nauka o ispitivanju zemljjne,kore), svjetska povjest, razlike! Skoro svako čita, a ipak se jedva jedan od kulturna povjest znamenitih naroda, najglasovitije hiljade razumije u način, kako treba čitati. Bez osnove pjesništvo tih naroda, osobito svog naroda, životopisi i cilja prihvaća se mnogi knjige, koju im je slučaj velikih ljudi, higijena (nadka o zdravlju), trgovačke u kuću donio, i da li sad oni iz nje manje ili više znanosti, povjest umjetnosti, meteorologija, muzika, prokuhaju u svojoj svijesti, ipak ne imaju od toga n i­ povjest muzike, mitologija (bogoslovlje), vjerske zna­ kakve koristi. Kao i svako čovječje djelovanje, tako nosti, pedagogija (nauka o uzgoju), filozofija, fiziologija isto i čitanje treba po nekom temelju obavljati. (nauka o životu), psihologija (nauka o duši), kulturni Ko želi s uspjehom čitati, treba da se nekojih jezici, crtanje. pravila drži. Naravno, da valja ta pravila prem a pri­ likama čitaočevim udesiti, a što budem ja ovdje, Za s t r u č n u n a o b r a z b u n a r o d n i h naveo, nije ništa drugo, nego dobro promišljeni savjeti, z a s tu p n ik a : koje može svaki čitatelj za se prikladnijim nadomje­ Agrarne znanosti, alkoholno pitanje, spisi, koji stiti. govore o „radu", nauka o iseljivanju i naseljivanju, Pravila za čitanje: 0 bankama i burzama, o općinama, rudokopima, kul­ 1. Autodidakt nek nikad ne čita brzo bez 03nove turna povjest raznih naroda, narav bračnog i porodič­ i cilja, nego uvijek s nekom stalnom namjerom. U tu nog života, opće narodno gospodarstvo, poljodjelstvo, svrhu neka napiše jedan iskaz knjiga, koje misli čitati. šumarstvo, fabrikarstvo, financijalna znanost, nauka o 2. Nek samo čita ona djela, koja su mu s pouz­ zdravlju i njegovom liječenju, pitanje ishranjivanja, dane strane preporučena. način vaspitanja i nastave, žensko pitanje, pravničke 3. Od znanstvenih djela nek čita samo ona, koja znanosti, osobito domaće zakone, nauka o trgovini su savremena. obrtu, općoj i domaćoj industriji, nauka o novcu, 4. Od zabavnih djela samo takova, koja imaju mjerama i utezima, zadrugarstvo, nauka o Vojništvu veću vrijednost. 1 ratovanju, kapitalu, karteliranju (neka vrsta trgovač­ 5. Da se uvede u jednu znanost, treba početi kih ugovora) i zadrugama za nabavljanje životnih po­ lakšim, kraćim i razumljivijim knjigama, a onda se treba, povjest, parlamentarstvo, logika, govorništvo, sve malo po malo služiti težim i težim knjigama — državništvo, školstvo, vjerske znanosti, socijalna zna- nipošto naopako! znanost, jezici, načini dobrotvornih zavoda i utočišta. 6. Neka dnevno čita stanovito vrijeme, pa makar to i po sahata bilo; za godiuu dana narašće ipak Z a s t r u č n o z n a n j e n o v in a r a , p is a c a lijepa hrpa znanja, samo ako se posao valjano obavlja. i p je s n i k a . 7. Ako se slaže sa slobodnim vremenom čitateUputa u općenitu naobrazbu, vogjenje knjižica, ljevim, neka izjutra uzima težu lektiru, a u večer štam parstvo i knjigoveštvo, uputa u pozorišta, dram a­ lakšu. �303 Nek čita polahko i pažljivo. 9. Komadić papira ili notes i olovka neka su mu uvijek pri ruci. 10. Da se dugo ne zadržaje, neka zabilježi stranu i prvu riječ odsjeka, u kome je našao: o) stranih riječi, b) nešto nerazumljivog, c) nešto noVo, d) pozive na druge knjige, e) razjašnjenje onoga, što mu je odavna nejasno bilo. — 11. Istom poslije svršene lektire nek otvori rječ­ nik ili leksikon, a za tim nek u dnevnik upiše, što je vrijedno, da se zapamti. 12. Svaki čitatelj nek ima veliku neispisanu knjigu (dnevnik), u koju će sve zabilježiti, što mu za oko zapne, u koju će on u opće svako pročitanu knjigu zavesti po njezinom naslovu i autoru, dan, kad je je čitao, a po mogućnosti i dojmove, koje je po­ jedina knjiga na njega učinila. 13. Želi li opširnija mjesta kakve knjige zapam­ titi, ili nešto važnog poslije brzo naći, neka ta mjesta crvenom olovkom podvuče. 14. Uz dnevnik je potreban registar (kazalo), gdje će se pojedine billeške po strukama upisivati. 15 Nek svaku knjigu makar 2 puta pročita, a kod drugog čitanja nek se posluži i bilješkama iz prvog čitanja. 16. Mjesto dnevnika,^ ili uz dnevnik, može čita­ telj udesiti i takozvani »ormarić za cedulje«, u koji će metati po azbučnom redu bilješke, ispisane na listićima od debelog papira (kartona). Ormarić za cedulje ima pred dnevnikom tu pred­ nost, što se pojedini članci mogu sistematičnije (zgod­ nije) poredati, i nepotrebne cedulje kasnije izbaciti, a da se ništa u njemu ne pobrče. 2. Što u bitnostnosti ne spada u temu njegove radnje, nek sasvim odstrani. 3. Nek promisli, kako bi trebalo temu obraditi, a za tim nek pregje na sastayljanje dispozicije. 4. Dispozicija mora u kratko sadržavati sve, što u sastavku treba, da bude navedeno. Ona se mora sastojati iz uvoda, izvoda i završetka. 5. Pošto je napisana dispozicija pročitana i dobro promozgana, neka se onda pregje na sam sastavak. To biva, ako tačku po tačku, od dispozicije napišemo u potpunim rečenicama, ne obazirući se na manje pogreške. 6 Kad je to gotovo, treba sastavak pročitati, pa­ ziti, da li su rečenice megjusobno u lijepom savezu, razgovjetnije i kraće kazati, i popraviti, što je pogrešno. 7. Kad je na taj način dospio sastavak „za pro­ daju", neka se još-jednom pročita i za tim u čisto prepiše. U č e nj e j e z i k a . Najviše se prigovara učenju samoga sebe u stra­ nim jezicima; ipak taj prigovor nije opravdan. Siro­ mašnim rijetko podnosi učiti jezik kod učitelja, koji svoj materinji jezik naučaje. Još je rjegje, da jedan gramatik (slovničar) umije udesiti obuku prema svakoj pojedinoj osobi. Potrebe svih učenika nijesu jednake, pa ako se oni po jednom kalufu podučavaju, jedni će učiti, što je za njih suvišno, a drugi će ispustiti baš ono, što bi trebali da nauče. 1 ovdje škola učenja samoga sebe" djeluje s potpunim usjehom. Autodidakt poznaje svoje potrebe i umjeće prema tome učenje udesiti. Većinom je dovoljno, ako se uzmu lahko shvatljive knjige, pomoću kojih se može takogjer lijep uspjeh postići, samo ako 3e kod čitanja, pisanja i izgovora kojeg stranog jezika metode tih knjiga valjano drži. U svakom slučaju treba se prije P is m e n e ra d n je . nabave knjiga raspitati kod pouzdana čovjeka za nji­ Pored čitanja ne pomaže kod učenja ništa tako hovu vrijednost. Pa kojoj god medoti bude učio, svako će dobro dobro, kao nastojanje, da se pročitano gradivo pi­ smeno obradi, odnosno svoje misli u pismenim sastav­ uraditi, ako se bude ovih pravila držao: 1. Što god on na tugjem jeziku čita, govori i cima na javnost iznesu. Tim se tako raščisti mišljenje samoukog, kako se to ne bi moglo ni na kakav drugi piše, ne smije biti prevod s m aterinjeg mu jezika, nego iskazivanje misli u duhu tugjeg jezika, treba da način postići. Ko želi da bude vješt u iskazivanju svojih misli, bilo to u govoru ili pismu, treba da se u mu bude odmah jasno. Da se nauči jedan tugji jezik tom s dana na dan vazda vježba. Mnogima je teško neophodno je potrebno „misliti" u tom jeziku. Što se napisati jedno pismo radi toga, jer ne znaju, kako bi to „zamišljenje" više vježba, tim će biti veći uspjeh. 2. Što god stranim jezikom čita i piše, nek stvar započeli. Obično zapnu oni već kod prve riječi, glasno izgovara. a tako i kod svake nove rečenice. 3. Pošto je s najvažnijim gramatikalnim pravilima Kao što uspjeh svakog čovječjeg rada, tako isto i valjanost piščevog proizvoda ovisi jedino o tom, ako gotov, nek najveću pažnju obrati čitanju. 4. Nek nikad ne ide bez rječnika ili notesa, da se radi na dobrom temelju. Za to se kod takih radnja treba držati ovih pra' mu se čestim traženjem i blago riječi poveća. 5. Nek nikad ne propusti razgovarati s poznani­ vila: cima jezikom, koji uči — osobito ako je to materinji 1. Autodidakt neka dobro promisli o predmetu, što ga želi obraditi i neka se u svoju nakanu pouzda. jezik tih poznanika. �304 J o š n e k o l i k o r a z n i h u p u ta . Koliko bi još trebalo o izobražavanju samoga sebe govoriti, ne može u ovako mali članak stati. Još bi se mnogo koješta moglo reći o pojedinim znano­ stima, ali bismo otišli na dugo i široko. S toga ćemo završiti ovaj članak sa još nekoliko uputa: 1. Jeftine knjige neka se nikad ne uzajmljuju, osobito ako se za to neka taksa plaća. Svoja se knjiga čita polaganije i češće — uzajmljena samo jedanput i to površno. 2. Neka se uzajmljuju samo knjige, koje su od­ više skupe, ili koje se ne mogu više dobiti. 3. Prije, nego što se kupi kakvo skupo djelo, treba ga najprije pregledati i njegovu valjanost ispitali. 4. Neka se u knjižicu meću samo uvezane knjige. Uvezane mogu čitave decenije trajati, dok broširane za nekoliko mjeseci propanu. 5. Treba često razgledati izloge raznih knjižara, ili redovito čitati u noviiama rubriku »Nove knjige« ’ i t. d. Time se naigje na knjige, koje nam odavna trebaju. Često je i prelistavanje kataloga raznih knjiž­ nica i knjižara od velike koristi. G. Autodidakt neka se vazda druži s naobraženim ljudima, koji će mu u svakoj prilici na ruci hitfc 7. Dobro je pretplatiti se i na kakav popularn' (u narodu obljubljeni) ljt#. U takim se listovima nagje lijepih rasprava, zabavnih članaka, a što je najglavnije, u njima ce iznosi kratak sadržaj i kritika o novim knjigama. lje.ia.i C axnp: Ha „Upire KH>nre“. Kibiira VKiiBoTa. Kao KaicaB jinjeH baK, npuMopaH Aa chjiom uaTa Heicy Kif>ary, y Kojoj He Hajia3H nmcaKBe c.nacTH, ja MpcKo h 6e3 BOA>e, npaTHM Mpa*iHy KH>nry Mora acuBOTa. H HHKano ce He CBpmaBa OBa KH>nra, Ha# HnjuM Hepa3y»i.1,11BIIM H ČeCMHCVieHHU peTgHMa CBaKOAHeiiHO HOBHX CTpaHa ja snjeBaM. JbyTekn ce Kao oho AnjeTe, Koje H3 co6e 3a paA y Kojy ce 3aTBopnjio, ca čecKpajHou 3aBHmhy h uesKttOM nocjiaTpa cjiočoAHe e.ieMeHTe npnpoAHHe: UTuge, BjeTpoBe h Mope, sura He Moryha ce yAOCTojnTn hh 6«naaceHCTBa p,& Kao oh, 6ap 3a HeKOJiiiKO MCHyTa HanycTHM aaHiiMaibe — ja 3ajeBaM Ha^ JipaHHiiM cTpaHaina, icoje ce caMe npeBphy, Ha Hepa3yujbHBHM h čecMHCJieHHM pcTgiiMa t i i x CTpaHa. Kaacy, Aa je OBa KH>nra je^Ha Ma.na h čnje^Ha CBOCica one orpoMHe KH>nre, Koja, Kao HajBjepiiuja ncTopnja, 6n.T»eacii Aoraljaje HHTaBor CBujeTa; a HamicaHa je icao h cbo ocia.ie cbccko MacTii.ioM, Koje ce He Moace H3(jpncaTu. H ja 3a BpnjeMe oBora nowiyniHor h noKopnor, Ayfor niTaH.a HesiaM Mohn nonpamiM hh jeAHy jeAHHy pnjci, Koja Mii ce He AonaAa. HiiuiTa He 0Ay3eTii, hiiiutu ho AOAaTii!.. E to, HajBeher poncTBa. JI aancTa, Kaa,a mh rAjeicHA koa HeKor peTKa naAue HeniTO na naMeT, na xohy Aa A°AaM, ja 0AMax hhahm to hcto join y aoh>cm peAy. H ja oBano josuM, He Moryhn 6iith hh icopeKTop oBe Kfture Ha »uije caM Bje«iHO HHTaibC ocyl)eH. H K aacy, Aa je OHaj Ayra y3A »x M npa h otuohhbkc, hito kein nycTiiTH kba b h a h u i no(VbeAity c T p a n y , Koja HaronjciiiTaBa, fl,& ce Bek CBpmaBa OBa AYr& 11 AOca^Ha KH>nra — Aa je Taj y3Aax TBoj noc.’beAH'« Aax. C TJPCKOI' r . P -li. Xn.iHA 3 a ja 6 e j: Ha „Iljecaiua y iip03n“. lli.VTil py3Kft. Ohh cy th 6hji6 ynpaB.i>eHe Ha py«y, y TBojoj pygH. TBoju cy npcTH nojaico kha»jih AHCTiike h noKJiaH>aviH hx BjeTpy. OK caM Te nocMaTpao ja caM ocjekao Tyry y cbom cpgy. Eno caM yBjepeH, Aa th je y tom TpeHyTKy yM 6ho o6y3eT ropKiiM MiicJUiMa. TyacHO ch kyTa.aa He MHjeH>ajykn CTaB hh nojioscaj, Aok roA AHCTuka Haje HecTa.no. A^ h noc.’teAH.H jmcTHk yHHuiTH TBojy noc.T.eAH.y CHary. I43HenaAa HacTa h3jihb cy3a. — ILaaKajia ch . . . HacAOHiuia ch na Moje rpyAH i\naBy, Koja je caAa y 3cma,h — h ropico ch njiana^ia.. . M ja caM n .n a K a o . TBoj n^iau caM omiaKHBao. TBoje cy ohh ykyTajie, ajm Moje h Aa.T>e njiany. II OA oHAa ja He hccjihm Aa bbaum acyTe pyacc. Jep caM HajAparoiyeHHjy y rpo6 3aKonao. C TjrpCKOi’ r . P —li Tcb$ hk 4>HKpcT 6ej: Tajna Tyra. JeceH, jeceHl.. OneT th o u.iauiJbHBO h MpmaBo Ao6a! — jfia. 3Ham kbko noKa3yjy 6oji h n^a«iy one — necnocoČHe aa skhbot — ocjeTjbHBe h icpsicjbane rpaHe, Koje th jioMnm, — obo jaAHo, jeKTH'iano aniuke, Koje npocunaui! ^aHac ke ce, kbko tbko, tboJhm cyMopHHM Maivrnia ii.iaHUHe — a cyTpa THjejio npupoAe noicpHTii cunjeroM, �305 yMpHjeTH OBaj H3IViefl, CMp3HyTH OBH nOTOgH. — QMp3HyT0, ajra Baj! CBe he oneT ropKO n-nanaTn yHy- kad si ih čitala? Zar ne izagje pravo sve, što ti navijestih? Treba poslušati savjete staraca! TpaiilftH M 6 o^OM. C TypcKor T. P —k. S u r u d ž i (tužno): Ja bih poslušala tvoj savjet, da bijaše moja volja u mene u ruci. Ti si starac, obijelio si i možda ti je više godina, nego ikome u selu. P a za što da ne razumiješ jednoj ludoj djevojci? Abdnl-Hak Ham ld: ------— Zar i ti nijesi bio m lad? Razumi stanje m lagjih! Kći Indije. T o r o m t o r : Znao sam tvoje stanje, pa tužih li Drama u 5 ćinova (8 slika). te tvojoj rodbini, da ljubiš jednog Engleza? Je li te — Prevodi Šemsuddin Sarajlić. — prezreh kao odpadnicu od vjere4 poput kakva mrač­ (Nastavak.) njaka? Zar to ne vidjeh kao slabost mladosti? Rekoh li ti što ru ž n o ? ----------- Istina, pisah ti, da je Tomson P rizo r treći. arsuz, ali ti eto i izagje, kako rekoh. — Dijete, ljubav (Toromtor i Surudži.) je magjija. Čovjeku pakao u raj pretvara. Ovaj prolazni T o r o m t o r (polahko prilazi Surudžiji, pa će svijet vječitim prikazuje, nada sve drugo odabire. Za­ nježno): Surudži, mila S u ru d ži!-----------vara čovjeka, u letargiju baci. Pa kao u snu život S u r u d ž i (sabire se, prividno mirno): a , ------- teče, da ne poznaš ovog svijeta. — To traje neko vi ste to Torom tor? vrijeme, a onda ti se oči otvore, dogješ k sebi i vidiš T o r o m t o r : Ne plači, Surudži, ne plači. Slušaj onaj koga angjelom smatraše kao Don Jean, kao me, govorićn ti! aždaha mori te, kao krvnik život mori. I ti počinješ S u r u d ž i : Vi, kadgod dogjete, uvijek mi kažete: uvigjati, da je onaj tvoj raj strašan, gori od pakla »Ne plači«, a zar me ne ćete nikad upitati »Za što ------------ Ljubav sve u ružičastom svjetlu prikazuje, plačeš?« čitav svijet vidiš, kao da je sazidan iz duginih boja... T o r o m t o r : Pošto mi je tvoj dert poznat, za Ah, ljubav je slatka voćka. to te ne pitam. Oni su bez karaktera. Da smo Bog A1 puna otrova, do, zaglavili u risovim pandžama, a da nijesmo pali A dibleri žrtva su joj, pod njihovo gospodstvo. Ja vas oboje držah davno na Na v’jeke v’jekova. oku. Zar si Ti mogla vjerovati u njegovu stalnost? S u r u d ž i : Kako se upuri pšenično zrno, kad Šta .si mogla izgledati otl čovjeka, koji je najveći ne­ se baci na vreo sač, na vatru postavljen, tako se svi prijatelj tvoj i tvoga naroda, ti sirotna, neudata dje­ savjeti izgube u srcu, koje je s ljubavi zaždiveno. vojka, za čiji dobar glas je on najmanje m ario?------T o r o m t o r : Dijete! Ako je ljudsko ljubiti, ljud­ Progji se, molim te! On nije vrijedan, da mu ti po­ sko je i odreći se! Danas ljubiš, a jednog dana se kloniš svoje srce, dragulj, koje se više ne nagje u progješ. Ljubav je kao i srdnja: koliko bude žestoka, riznici čudoregja. Ne vjeruj onom bezdušniku, već ga toliko kajanja traži. Jednog dana ćeš se i ti pokajati kao oštar mač pazi kad govori. I bjegaj od njega kao i proći Tomsona. Šta je bile vječito na svijetu, pa da kad bi htjela utrgnuti rukovijet cvijeća na polju, pa i tvoja ljubav ne bude prolazna? Kad je nestalan sav ti se zmija iza cvijeća pokaže! — ------- Bježi kao taj veliki, neizmjerni svemir, zar ti sama stalna da od krokodila, sa kojim bi se srela gdje na obali rijeke! budeš?! Spomeni se talasanja Atlanskog Oceana! Vidiš, Vidiš li g a,'d a te gdje, u drvo sakriven, čeka, bježi jedne večeri zaljulja se more, zazviždi bura, zemlja i od onog đrveta, kao d a je u nj grom unišao.----------- nebo se smiješaju. Podignu se valovi kao brda, zalete Vidiš li ga gdje u šumi, da ti što išareti, pomisli, da se mračni i silni, e, čini ti se, s oblacima se sastave. je zvijer, pa m u ne idi bliže. Dolazi li iza tebe, znaj, Gromovi zaore, a pljusak šikče u nebo, u zemlju. da te za svoju korist pušta naprijed, da mu put po­ Tutanj, huka i praskanje — aždahe otvorile usta i kazuješ. Stane li odakle preda te, ne sumnjaj, da ti sipaju vatromete kroz mračnu vodenu silu na sve ne želi put presjeći. Dolazi li prema tebi, znaj, da bi strane. Kao da su zemaljski stanovnici otvorili rat sa ti najragje grudi i srce razderao. Dade li ti hljeba, ni onim sa nebesa. Oči ti zabliješte, strah te hvata i ti tada mu ne vjeruj, jer hljeb ti daje, što računa, da si se potežeš u kut svoga suhoga stana, liježeš i zaspiš, pseto; a kao pseto hraniti te, može samo za svoju od straha sva izmučena, iz lo m lje n a ---------- — A u korist — da ga čuvaš. jutru te istom probudi jedan slavulj. Otvoriš oči i S u r u d ž i : Vaj, poludiću! — ------- Prije tri gledaš: od sinočnjeg groznog nevrem ena nije ni traga mjeseca sam čitala te tvoje riječi na komadiću papira, ostalo. Grmljavina se pretvorila u ptičije pjevanje na koji nagjoh pod jastukom u svojoj postelji. sabahu, a jeka od kiše u žuborenje nabujalih potoka. T o r o m t o r (smiješeći se): Da, ja sam bio onaj, Mjesto mraka u prirodi svjetlost i svježina, sunce po­ koji ti je onaj papirić u postelju ostavio. I one riječi zlatilo vrhove drveća i mokre brežuljke. Svjež lahorak na papiriću ja sam pisao; za što nijesi povjerovala, potresa lišće na drveću i raznosi miris cvijeća. A �306 more je tako mirno i glatko, — ogledati bi se u njemu da mislim, nego iko drugi. Narodnih velikaša i zadaće mogla. I gore su tako tihe i spokojne, da i najmanji su velike. Sa Dželaluddinom i Bedr-Japomom ja sam glasak u njima odzvanja. Ukratko, vidiš tolike pro­ kod države odabran, a za narod smo staratelji. Istina, mjene, da ti se čini, e si svu onu sinoćnju grozotu vlada nas nije postavila ni u kakovu službu, ali mi od nevrem ena samo u snu vidjela i proživjela. Dakle, sebe znamo, da smo službenici naroda u nastojanju hoću da rečem, da u svačem promjene ima. I ljudi za njegovo dobro. Zvanja i odlikovanja ne trebamo, se mijenjaju i ova zemlja sad živi, sad zamire, pa zar dosta nam je iskreno priznanje od naroda za naša ne­ tvoja ljubav da ostane nepromijenjena? Budi uvjerena, sebična djela. Nijesmo strukovnjaci, ali dosta znademo, da će doći jedan d&n, kada će i u tebe ta rana pre­ da se nikome ne molimo. Pozvani smo, da pomognemo onima, koji su potrebni pomoći. Svijet nas zna za boljeti, pa ili da umreš ili da ozdraviš! S u r u d ž i : Čujem od tebe riječi, koje ne od­ svoje velikaše. I da ne zna, mi ćemo u radu svoje govaraju tvojoj starosti. Evo, uzmimo, da se progjem prvenstvo pokazati. Dužni smo, da se staramo za Tomsona. Ali ko će mi od sada u lice pogledali ? — narodno dobro. Naša je zadaća misliti na narodnu budućnost i to od svakoga više misliti. Svaki spreman Ko će me od sada begenisati i uzeti? — Sedam nestu navrših — progje me vrijeme. Od seljana čovjek zadužen je služiti narodu, azvaničnik po gotovu. mi ne ginuše i do sada kletve za moju ljubav sa Ko pako računa, da se preko narodne grbače vine do Tomsonom. Ostaje mi smrt. Pa makar, barem ću svojih egoističnih ciljeva, a iskrene ljubavj nema za um rijeti za Tomsona. Smrt je utjeha za djevojku, koja narod i njegovo dobro — on je nizak, podao. I koliko svoj glas pod noge baci, jer od stida ne može pod­ god nije ljudski i plemenito, da se zahvali od službova­ nositi, da se šapuće za njom, kako je poklekla u nja jedan sposoban činovnik i da se da samo uživa­ nju i lijenost1, toliko je još više nevaljalo, da od na­ nevinosti. roda okrene glavu onaj, ko mu može pomagati, na­ T o r o m t o r (silovito): S urudži!------- *— Hoćeš ročito, koji narodni prvak, kojega narod ljubi i predaje ti poći za me? mu svoju sudbinu u šake u nadi, da će ga iz nevolje S u r u d ž i (sa strahom): Št? rekoste? T o r o m t o r : Slušaj, što^ću' ti reći. Da ja tebe izbaviti. 1 on mora, kao čovjek, za narodno dobro raditi, pa makar kolike žrtve doprinosio. Starati se uzmem. Pred svijetom neka bi pošla za me. moraju znani za neznane, sigurni i bogati za ubogare. S u r u d ž i : Govoriš .li od zbiljje?"'’š - — — T o r o m to r - f)a stečeš muža i začepiš svijetu Narod je porodica, u kojoj su svi ljudi braća, rogjeni od jedne majke — domovine. Za dobro jednih i usta. (za se): Burtel, spremi se! S u r u d ž i: Ludb-starče! — — — Zar ti mene drugih moraju da služe i veliki i mali. Ovaj svijet, sada ne savjetova?! 1 ja te pitah, zar ti ne bijaše i ako je za me prolazan, za čovječanstvo je stalan. mlad, ali tim ne rekoh: provodi opet mladost nakon Naši djedovi nijesu na nas mislili, pa nam je za to osamdeset godina! Hoćeš zar reći, da si mi srce dao Engleska domovinu uzela. A ako mi ne budemo na svoje unuke mislili i za njih se starali, sa njima će savjetujući me ? T o ro m to r (smijući se): Ti se ljutiš, a nijesi me naša narodnost propasti, propasti ćemo mi, propasli razumila. Zar dolikuje reći starcu, koji bi ti mogao Indija. djedom biti da je lud? S u r u d ž i : Za što mi to sve govoriš ovdje, kad S u r u d ž i: Vi hoćete da uzmete djevojku, koja je riječ o.tom e, da ćeš me uzeti? vam je na mjestu unuke; a zar je za tako dijete T o r o m t o r (smijući se): Ne rekoh li ti, da će sramota, ako djedu reče, da je lud? namjera poslije na javu izići, pošto te uzmem? Svrha T o r o m t o r : Razumi moju namjeru: Neka te ovih riječi razum iće se istom onda, pošto moja na­ svako zna, kao moju ženu i neka kažu: „Toromtor mjera na javu izagje. je Surudžijin muž!“ Ali ti ne budi moja žena u istinu. S u r u d ž i : Dobro, a hoće li se on ljutiti, da ti Budi mi kćer. Budi mi sestra i šta god hoćeš budi, mene uzmeš? budući je svrha života na ovom svijetu: čast. Ja samo T o r o m t o r : Ko je — on? hoću da sačuvam tvoj ugled! S u r u d ž i : Tomson. S u r u d ž i : I ako bi ovaj brak bio za me od T o r o m t o r : Kad ne bi za me pošla, a zar bi koristi, tebi bi štetio. Mene bi poštovali oni, koji me te onaj prokletnik uzeo? sada grde, a tebe bi grdili tvoji štovatelji. Šta te pri­ S u r u d ž i : Šuti! — — — ■ morava, da dadneš svoje ugledno ime jednoj sramot T o r o m t o r : Za što da šutim ? noj djevojci i da je tako iz blata podigneš do slave S u r u d ž i : Ne reci Tomsonu, da je prokletnik! u Gudžeratu? T o r o m t o r : Ni ti onoj hulji ne reci Tomson! T o r o m t o r : Svoju namjeru rekoh. Ima još S u r u d ž i (mučno): Toromtor! Tako ti velikog jedna svrha, koja će izaći na javu, pošto te uzmem. »Veda-at, poreci to! (za se): Drži se Burtel!-------(Glasno): Budući da sam T o r o m t o r : Zar ti još uvijek računaš, da ti je ja jedan prvak u ovom kraju, moram više o svakome ono pseto vjerno? �307 S u r u d ž i (kao gore): CJospodarti! — — Takb ti svetog Gangesa, poreci to ! — — — T o r o m t o r : Zar ti misliš, da ću ja ostaviti Tomsona zdrava, pošto tebe uzmem?! S u r u d ž i (očajno): Toromtor! Torom t o r ! ------T o r o m t o r (Ijutito): Zar ću ga zdrava ostaviti!! S u r u d ž i : Tako ti ovih svetinja, ili te riječi odbaci, ili mene I (mučno se trza i poče plakati). T o r o m t o r (promatra neko vrijeme Surudži ju pozorno, a onda prigje i položi joj ruku na rame, umiljato): Dobro, daj ruku, - - ti plaha srno! S u r u d ž i (jecajući): Obećaj mi, zakuni se, da mi Tomsona ne ćeš ubiti!? T o r o m t o r (usrdno): Dosta, dosta — ti pitoma vilo! S u r u d ž i (gorko): Toromtor! Tako ti „Svetog drveta“, zajamči mi, da mi Tomsona ne ćeš ubiti! T o r o m t o r : Daj mi ruku, velim, i umiri se, ti mili papagaju, što su ti slagje riječi od kandaharskog šećera! S u r u d ž i: Tako ti »siročadi«, ne prosipaj mi suza! Ne ubij m i Tomsona! — —— *■ T o r o m t o r : Dosta, rekoh — ^ i 'milija od plemkastih kašmirskih koza! Ne boj se! S u r u d ž i : Ja, ako se na svij'etu usmijem, s nje­ gova ću se lica smijati! T o r o m t o r : Ne plači, ti svježa ružo, ne plači! S u r u .d ž i: Ako osim -tebe nem a više nikoga, da mene požali, i ja ne žalim više nikoga, osim Tomsona! T o r o m t o r (ganutljivo): Ljepušno dijete! Meni nije dosta da te samo sažaljevam, budući da tvoga hrabroga oca ne m ogu nikada zaboraviti. I zar je mo­ gućan jedan slab starac zabraniti tebi, da ne radiš što te je volja, starac, kojega tvoj lijep odgoj i tvoja plemenitost ushićuje?! Ti si jedna nježna narav, mekša od najfinije kineske svile; ti si jedno nježno biće skladna i dostojanstvena ponašanja, smjela ali i stidna pogleda, vedra čela, a sva kao tankovijast struk mirišljive ruže... Tebe požaliti znači pridići nježnost na dostojno mjesto. Od Tomsonove zlobe te sačuvati to je kao pobrinuti se, da jedan mladi fidem ne opaše otrovna zmija. Za to ga eto htjedoh kazniti. Ali sad svoju odluku promjenjenjujem. Za neko vrijeme neka bude sve onako, kako ti želiš. Samo — za neko vrijeme!... A sada budi mirna! Ti, angjelče malo! S u r u d ž i : Ako je tako, onda se ni malo neću kolebati, da tvoju ponudu primim. T o r o m t o r : Samo, ne zaboravi, da je Tomsonov život u mojoj ruci. U stanju sam ga uništiti sa jednom riječi. S u r u d ž i : Zar ćeš me opet ogorčavati?... Šta je ta jedna riječ? T o r o m t o r : Znaš li ko je ona ženska što se sa Tomsonom vigja? S u r u d ž i: To je žena jednog engleskog trgovca. T o r o m t o r : Nije. Nije tako... Kazaću ti poslije, (za se): Stvar je u tom, da ako je dojavim Sir Burtelu, Tomson će zaglaviti istoga dana. Tek, Sir Burtel i opet ostaje zdrav. A moja je nam jera i Burtela i Tom­ sona maknuti s ovoga zemaljskog lica. Šta ću: radi Burtelove zgibije mora Tomson živjeti. On je naše oružje, koje ćemo proti Burtelu upotrebiti. Nema drugog izlaza! Za sada ćemo ga čuvati. A poslije ćemo i njega zdrobiti... Spremi se, Burtel, drži se!... (Glasno): Budući da moj poziv primaš?... Više nijesi tetkina. Ja ću joj otići i kazati. Hvala Bogu, su dosta sam no­ vaca, ni na jednu zapreku udariti neću. Već ću doći sa svim našim prvacima i uzeti te. Primiču te sebi sa takvim šenlukom, da će od njegova bučnog u rn e­ besa potresti dvorovi Sir Burtelovi, kao da se zemlja zaljuljala, S u j u d ž i : Veliš: Sir Burtelovi? Zašto da njega ovdje spominješ? T o r o m t o r (sabirući se) Ništa, ništa — krivo rekoh. (Za se): Bi haber čodžuk! Rad šta te uzimam?.. (Glasno): Daj ruku, da idemo. S u r u d ž i (pruži ruku, uhvati se Toromtoru za ruku): Toromtor! Ja osjećam, da je u tebe jedna že­ stoka misao. . . T o r o m t o r (pogledavši je pozorno): Ti nalikuješ na djevojku, koja će naslijediti očevu narav. Tvoj je otac bio požrtvovan i vrlo hrabar čovjek. Da pomogne domovini, žrtvovao joj je sav svoj imetak i posvetio je sve svoj« težnje, sve misli u svrhu narodne dobro­ biti i blagostanja. Ja sam mu u to .doba bio drug. Da spasi svoju zajednicu od jedne napasti, predao je na­ šim glavarima svoju milosnicu u zinet zasutu a sam se je žrtvovao za svoju jedinu veliku ideju: za s p a s d o m o v in e . Tvoj je otac bio savjestan, da, stvoren za to, da posluži domovini i narodu. A za tu ideju je i umrijeti poželio! Svrhu je polučio, koliko je sam mogao. N eise.. . Da ti još jedino ovo ponovim: Ti pri­ ličiš na djevojku, koja očeve vrline naslegjuje! S u r u d ž i (sakrivši se za Toromtorovu ruku): Toromtor! Ja se plašim od tebe! . . Šta je tebi?! . . T o r o m t o r (razdraženo,): Sinovima ove domo* v ine nacilja se prave, velim ti! . . . (Došavši malo k sebi): Ne, ništa nije, n išta .. . Daj ruku, da idemo! S u r u d ž i (bojažljivo): Slušaj me! Je li, da ti nećeš ubiti Tomsona? .. T o r o m t o r (jednim čudnovatim osmjehom): Ne boj se. (Pogju malo). S u r u d ž i (na jednom stane): Zakuni se, da ga nećeš ubiti! T o r o m t o r : Čovjek-karakter ne treba svoje ri­ ječi da zaklinjanjem potkriepljuje. Dosta je samo riječ. (Odlaze). (Nastaviće se.) �308 Dazanfer: Dvije barke. Bože m o j! .. Gdje sam ?.. Strašno! .. Užasno! .. Crna noć, strahovita bura, nepregledno sinje more, a na moru plove dvije slabe barke; na jednoj vješti mornari, ali čemu? Nemadu vesalft, ne mogu ploviti obali — cilju! A na drugoj? I sićušne ribice digle svoje glave, da vide čudo — žalosno čudo još ne vidjeno! Na lagji vesla; ali brodari? Ljudi nevješti brodarenju, na kormilu sjede skrštenih ruku, gledaju svoju propast u morskim valovima, kunjaju i zijev aju .------- — Šta je? 6ta ti ljudi r a d e ? ... Jedni gledaju visoko u nebeske sfere, traže za tmastnim oblacima svoju zlatnu prošlost; a drugi gledaju du­ boko u nemirne valove oceana i na dnu u mor­ skom blatu traže svoju budućnost! — Visoko nad njima pokaza se jedno božansko biće. Izmegju crnih oblakS moglo joj se raspoznati samo rumeno lice i zlatne duge kose. Usne su joj d rh tale! — — Laki povjetarac donosio je dolje nama sit­ nim patuljcima u zemaljskoj prašini miomiris raj­ skog cvijeća i tihe riječi božanske vile — 0 ljudi božji! — — Ostavite prošlost, manite se budućnosti; pogledajte svoj kukavni položaj! Gdje ste sada? — Budućnost-će• sama doći, a čemu vrijegjati sadanje rane rane sa prošlosti?!! Stanite i pogle­ dajte vaše očajne časove! Nad vama crni oblaci gro­ move pucaju, hoće cla vas utam ane! A pod vama, uz­ burkano bezdano sinje more hoće da vas poždere; pa onda; o džaba vam prošlost, a kukavna budućnost! — Ali u z a lu d !------------Zlobni se Ares gosti svo­ jim žrtvama. — Ljudi vješti mornari bacaju svojim istobijednicima duge konopce; kako bi se skupa — kad bi vješti mornari imali vesla u rukama — spa­ sili. Konopci su dugo i dugo plivali po površini oceana, a onda ih oni povukoše i nastaviše premišljati o bi­ jedi svoje lagje — bez vesalA Grozota! ....... Nastaje propast.......... Gusti i crni oblaci se prolomili, a bezdano more raširilo svoje žvalje, hoće sve da p ro žd ere .------- — --------- — —: Munja sin u !---- Grom p u č e !.,.. A obje su se lagje vidjele u velikom plamenu ognjenog požara. . . More zatvori svoje žvalje i nastade potpuni m i r . ------------ — Gnijezdite se i živite — slobodno je Njih nema! Propali s u ! ------- Iz svemira dopirao je neki tajinstveni g la s .----------------- Razija: Pismo drugarici. Mila Sejdo! Prolaze čaši, prolaze dani, a ja još uvijek ostajem dužnicom odgovora na tvoje premilo pismo. Ti znaš, mila prijateljice, da sam svršila s Tobom zajedno osnovnu školu, te se posvetila učiteljskom zvanju, jer je ovo zvanje najljepše i najplemenitije, ali kad se uzme u pravom smislu, jer da nema odgoja, ovaj bi svijet izgledao kao šuma, u kojoj stabla vehnu. A ko uzgaja djecu odnosno narod? Niko drugi nego učiteljica. Da može pak učiteljica odgajati djecu treba i sama naobrazbe. To su bili moje misli vodilje, to sam sve imala pred očima, kada sam se s Tobom, mila sestro, oprostila suznih očiju. Je li, da si ti pla­ kala više nego ja? Ja sam ostavljala svoj zavičaj, svoju rodbinu i Tebe, mila i draga, pohitivši, dok još nije kasno, u šeher Sarajevo, da stečem znanja u školi i društvu, a iskustva u tugjem kraju. Da sam bila od­ važila i čvrste volje, to m i nećeš porteći, dok nisam toliko plakala za kućom i Vama drugama mojim, ko­ liko Ti, koja si gubila iz svoje sredine samo jednu prijateljicu? A zašto? To ćeš razumjeti kad pročitaš čitavo ovo pismo. U prvom redu Ti moram priznati, da je i meni teško bilo ostaviti svoje roditelje, Vas moje drugarice i moje rodno mjesto. A to je sasvim i naravno. Od malih nogu sam obikla na Vas, na roditelje i moj rogjeni kraj. S tim sam se, tako rekući, srasla, te nijesam prije mogla ni pomisliti, da bih bez tog mogla živjeti. Ali ona narodna poslovica veli: »Zeman kule niz Kotare gradi, zeman gradi, zeman razgragjuje.« Tako je bilo i sa mojim mišljenjem. Kad sam se u u osnovnoj školi bar, u nekoliko, upoznala sa prilika­ ma našega naroda, odnosno, ja sam ih i prije pozna­ vala, ali nijesam znala za bolje, mislila sam da tako mora biti. Nu kad sam vidjela, da bi se one mogle — ----------------------------------------Nestade bure, okrenuti i na bolje — dakako teškim i ustrajnim ra­ nebo se razvedri, a morski volovi bivali su sve manji dom — ja sam čvrsto odlučila, da ću sve svoje, m akar i manji, napokon more je izgledalo potpuno ravno — i preslabe, sile posvetiti poboljšanju toga stanja. tiho — mirno — ! Tople zrake žarkoga sunca obasja­ Možeš misliti, kako mi je bilo! Na jednoj je vale su morsku pučinu po kojoj su plovili skršeni ostatci, strani bilo rogjeno ognjište, rodbina i moje drugarice. dviju'lagjft sa bijelim morskim pjenama. — -----------Na drugoj sam zamišljala svoj narod kao neki stroj Ptice selice padaju na istrošene ostatke potonulih u kome svi organi moraju funkcionirati ako hoće da lagja i odmaraju svoje iznemogle udove. — Htjele bi nešto izradi — da kao organ toga stroja, član ljudske i gnijezda sviti — — neće — — plaše se — ------- zajednice, makar u koliko doprinesem poboljšanju nje­ odle t j e š e ! -----------gova stanja, Čvrsta odluka za ovo drugo, koju je osim �309 toga i ogromna žegja 2a naukom poticala, pobije­ Čitava Četa mladih ljudi, koji će — ako Bog da — naš narod preporoditi. dila jeSeko! Daleko sam otišla nabrajajući naše mahne Sve prijašnje sanjarije o mom budućem životu, ž a lo st što ostavljam Vas i sve ostalo, zamaglili su — da se vratim natrag. Jest, kako rekoh, učiteljeca će ih učiti naobrazbi, koja će preporoditi naš svijet, se pri pomisli na ovakav plemeniti pothvat. Zaista, mila prijateljice, teško je toliko godina upoznaće ih sa pozivom na onom, a dužnostima na­ uz knjigu provesti, ali pomisao na ono uzvišeno zva­ prama ovome svijetu, jer je ovaj svijet prolazan a nje i na onu nevinu dječicu, koju na vakom ćošku onaj drugi vječno traje. Učiteljica treba da je kao dobra vrtlarica, koja sretamo, sve to potamnjuje i pričinja neznatnim. Makar, da nijesam bogzna kako iskusna, ipak svako dijete smatra nježnim cvijetom, kojemu može sam došla do uvjereuja, da jedino pravi odgoj našem nauditi i najmanji vjetrić. Mala ljubica cvate u travi narodu može pomoći. Neću da ti pišem, kako je stalo mirno i ponizno, ali ako dogje mraz, teško njoj, je r će se smrznuti i uvenuti. Tako je i sa djetetom. Ono s našim odgojem. Ta on je Tebi dobro poznat. je nepokvareno, ponizno i milo, ali jedna nepromišljena Današnji naraštaj treba napustiti, nek ide kako je riječ, jedna mala pogreška naša, može ga pokvariti. pošao, jer teško je staro drvo savijati. Nu zato mo­ Ako njoj povjereno dijete sretno dovede cilju, u ramo sve sile upotrebiti na mladi naraštaj, koji se luku prave sreće, tada će i ona primiti zasluženu istom razvija. Mi smo pozvane u prvom redu, da u plaću, biće joj mirna savjest, da je ispunila svoju duž­ svakom biću, ma kojeg spola, ravijemo one sile, koje nost i učinila jedno plemenito djelo. miruju, da ih pokrenemo na djelovanje i gibanje, da­ Mila Sejdo! Sad sama reci, zar nijesam imala jući im sm jer dobrog i pravog odgoja. To možeme pravo, kad sam se s tobom vesela l.’ca rastala. Ne lako učiniti, to nije bogzna kako teško, jer đ:jete domisli, da mi nije bilo teško pri rastanku. Jest, bilo gje na ovaj svijet kao izbrisana tabla, koju treba is­ mi je vrlo teško. Ali, ta se je tuga gubila kao atom puniti, t. j. ono dolazi bez oplemenjen?* i naobražena u ovim mojim idealima. uma, te naginje ua dobro i zlo. Ako je samo sebi Drugo! Mislim, da si me razumjela, jer ćeš i prepušteno, te nema nikoga, koji bi mu milim riječi­ sama reći, da imam pravo što sam odabrala tako uz­ ma i dobrim primjerom pokazao, štorje dobro, a što višeno zvanje, bez kojega bi zaista bio svijet još gori je zlo, onda zaista djetetu će više goditi ono što je i pokvareniji, nego što je sada. zlo, nego li što je dobro. Na to ga sili i prirodni na­ Nemoj mi se možda narugati, što ovako pišem gon. Ako li pako dijete, imade koju dobru dušu, koja i začuditi se, da ja o svemu tome govorim. Mene ovo ga upućuje, njem u pomaže, da svlada sve zle strasti, odveć zanima, ja u ovom radu uživam. onda će zaista dijete postati plemenito i dobro. Ova Uz nebrojeno mnogo selama grli Te i ljubi Tvoja dobra duša, mila seko, biću, ako Bog da, ja — budu­ vjerna drugarica ća učiteljica u svom zavičaju. Razija. Učiteljica treba, da djecu vodi pravom stazom, ona ih treba učiti, ne samo za onaj svijet, nego i za ovaj. Ona ih neće učiti, kao što je to danas kod nas običaj, da se nabijele i narumene, obuku svilene di­ Šemsuddin Sarajlić: mije, nadžidžaju se po rukama i glavi, privežu koju struku dukata, pa na kanate s muzi kama: ha hi-ha-hi, otegni, povuci. 0 , kako je tužan jesenski dan!... To ih neće učiteljica učiti, nego nešto svetije, Išetah rano blijeda lica, uzvišenije i Bogu draže, a to je nauka u odgoju. Usjana čela, bl’jedih usnica, Dobro odgojenoj i naobraženoj djevojci ne treba miraz, Ta svu noć nisam slatko zaspao, ona će se svakad prije moći udati za valjana i čestita Svu noć sam nešto strašno sanjao, muža. Ona istina ide, što no bi stara nena rekla: »Što Pri srcu meni teško je bilo, je ruha na meni je, što je kruha u meni je«, ali u Čemera kanda u njeg se slilo nje su svi oni dukati i ostali nakiti drugih cura, što Što god ga ima u pelin-cvijetu. ih nose kao miraz, u malom prstu. Pitaš, šta nosi Ko da mi mora srce davila svome čovjeku? Nosi mu sreću i mir u kuća, seko! 1 na nj se ljuta zmija savila! Pravo su rekli, da je muž ponos kuće, a razborita žena njen najljepši ures; muž je glava, a žena srce 0 , kako je lijep jesenski dan!... kuće. Svu noć sam u snu — ko sad — hodio, Ovakova dobra kućanica i odgojiteljica poslaće Dolom i gorom nekud brodio, opet svoje dijete, dobro odgojeno u kući, na ruke I slušo jeku planina tavnih, učiteljici, i tako će to ići redom, dok se ne stvori 0 , kako je tužan jesenski dan!... �U srcu jačeg zloba je strla; O robe gladni, ne žali krvi, A zlobno srce tirana smrvi! Slušao pjesmu davnina davnih: zl jakih grla poklič orio, Sa bratom brat je tu se borio I sipo vatru, sipo džebhanu, Gazio, sjeko, zadavo ranu; Jači je mrsku pjesmu pjevao, Slabiji kad je u borbi pao! Karanfilaga: 0 , kako je tužan jesenski dan!... Ostavljena. Krv mi se i sad u žilam gruša, Boli me srce, boli me duša, Kad se spomenem jeke planina Od strašne pjesme davnih davnina, Gdje puška puca, topovi ruču, Zvekeću sablje — ljudi jauču, A zrnje sipa, život tamani I krv se p u ši... lete gavrani Na strv, na gozbu... — sudbina stara Jednoga diže, drugog o b a ra ... 0 , kako je lijep jesenski dan!... t fr I sunce zlatno već se pomalja, Rijeka s jaza šumom se javlja; Meni se čini: ne šumi rijek^,— Već bolnog srca :da j£ to jeka, Kad stara majka, ljuba il’ sćka S bojišta sina i vojna čeka, Pa ne bude 1’ ga, a već svi dogju, Na bojno polje da same pogju, Cvileći grozno prevrću pale, Ne bi P junaka gdje svog poznale.. 0 , kako je tužan jesenski dan!... U plavi azur diže se magla; Al ne, to dim je požara nagla Koji sve krši, koji sve prži, A što je jači, to je sve brži; Gradove, sela na plamu hara I jedne zemlje narod obara Na štap prosjački... 0 pravdo sveta, II je to sudba ii igra svijeta: Slabijeg jači da vječno tišti, Slabi pod jarmom ropstva da pišti?!... 0 , kako je lijep jesenski dan !... A ja sam svu noć strahotno snivo I s groze kanda suze prolivo, Pa i sad jecam sred tih dubrava, Ne znajuć: je li san ili java Što me sad prati, život mi p ije ... 0 , da znam samo to san da nije, Klikno bih gorko: Pravda j’ umrla, Sumrak j e . . . Sama kod prozora sjedim, U tamnoj sobi caruje tišina. S polja mi zvuci dopiru do sluha, Zvuci, što slušat mi ih je g rčin a... Sjelo je tamo na zeleni čistoj. Pod vedrim nebom, bez mjeseca blijeda. Kroz guste krošnje lisnatoga drvlja Plam asa vatra oko mi dogleda. Bukti vatra i smiju se djeca, A iz tame ko da nešto jeca... Lahori vjetrić i treperi lišće. S lica mi zefir vrele suze suši. Da, kažem: suze. A zar ih imadem? Ne, teć im ne dam, pa sve nek se sruši Dopiru zvuci do mene iz prela; Dave me, guše. Al ne, krijepe me! Razb’jeno srce kidaju i truju, Ne, teško s njega odvaljuju breme! Zloban smijeh iz prćla se čuje, Kao da sikću iz sutona g u je ... A čiji smijeh to bi mogo biti? Njegov? Da, on se tamo slatko smiješi I druge gleda, ne sjeća se mene, S drugim se šali. Ne, samo griješi! Meni je slatko tepo, milovo me, Vjernost je lažnu meni iskazivo, A sad me samu ostavi na svijetu, Kao stvorenje živo i neživo. Niti vidim svjetla niti mraka, Samo gledam: ko da puca ra k a ... M račna je, hladna, tijesna, duboka, A na dno ko da spuštaju meneka, Promrzlom zemljom pokrivaju srce, Koje pokrenu u grob sudba prijeka. A kad svi odu, kao da se neko Do groba šulja i humku cjeliva... Tad uspravi se, nijemo šuti, misli, A oko kao u suzi da pliva — Plače, što me ljuto prevario, Ostavio, mladu sahranio. A ja ga motrim, ali ne iz groba, Na humku kako spušća se i pada I jeca, tuži i bašluke ljubi: »Zaboraviti neću te nikada! �311 Skrivih, o p ro sti..." a ja iza legja Tiho mu ruke na ramena stavljam: „Kaješ se?“ — ,,Živa?!...“ I na pogled žarki Za sve mu praštam, na sve zaboravljam. Ja njegova, on moj dovijeka, Duša tijelu za srčana lijeka. ----------- Dunuid: Gospodin britveger. — Doživljaj iz nedavne prošlosti. — — Ma turske ti vjere, zar i tebe rezil učinio i — Jest, turske mi vjere, — veli kadija. — Ih, ja kamo onaj vaš onoliki' ahbabluk, što ulijepiste hvaleći jedan drugog, i ti njega, i on tebe, i gdje dogjoste i gdje ne dogjoste? — Eh, eto, a niko ne zna, kako me je uvrijedio i kako me boli. — Znam, znam, samo, makar ti bilo malo i pokrivo, meni je sad u pola lakše, što. je i tebe tako dočekao kao i ono neki dan mqne, kad mi, kod či­ tava vola i jedne ovce. ne htjede ni drama da osiječe. — Pa ja sam ovdje barem evo tri godine, gdje sam mu — recimo — mogao možda što god i na hater doći, pa htio zar da mi se na taj način osveti, ali da i tebe, koji si, projiesabivši, jučer došao, tako prosto odbije, baš je i pretjerano i bezobrazno. u nas pare iste kao i u njih, a da i ne spominjem onog nekidašnjeg slučaja, gdje mu i željeznica čitavu Donju Luku htjede za bagatelu da oduzme, a kad mu ja pritekoh u pomoć, pare zgrnu. Ja uopće ne znam, nit bih mogao odgonetnuti, otkle je ovaj ovo­ liki ugursuzluk megju nama i otkle je ovo, što se mi ovako megju se mrzimo? — Šta ćeš, prostota, prokletstvo, najbolje onu sortu bojkotovati. — Ma dobro, bojkotovati, al šta ćeš onda jesti, ako si po Bogu brat, kad niko drugi ne kolje osim njega? — A klati, brate, kokoši, eto šta ćeš, a kad Selim, ponedjeljkom i četvrtkom, pogje u duhan, dati njemu, nek nam on usput kupi tamo, pa svršen račun. I tako ti mi — makar nas ine bilo više i ma­ kar on i ne izgubio mnogo s nama dvojicom — principa radi zaključimo, da svog Avdagu svečano bojkotujemo. Jedne , večeri ovako uoči četvrtka začitao se ja, te čitaj, čitaj, sve do iza ponoći. Kad bi u jutru, a sunce išikalo, ima i dva konopca iznad horizonta. Kakav Selim, kakvo l f meso, nigdje mu ni traga nema. Šta ću sad? Hajde, rekoh, pretrpiću se, ima ih, pa ga ni po godinu ne vide, pa opet žive, pa ne ću ni ja zar propasti bez njega. Jedno sahat, dva pred podne, stiže mi telegram — E, jest, na moju dušu i nikom kazati ne od burazera, s kojim se nijesam vidio ima četiri, pet mogu, kako me bi stid pred nekakvom kuharicom, godina, gdje mi javlja, da je krenuo i da će stići šta li je. — „Daj mi, molim te, Avdaga, — velim mu prvim popodnevnim vozom. Šta ću sad ovako nepri­ ja — ev’ ovdale malo mesa"! — „Prodato je gospo­ pravan i gdje je ponedjeljak? Da reknem — mišljah dinu bakm ajstoru" — kaže smrknuvši se, a onu — da posijeku što god od peradi, znam, da on ne švabicu sve pita, hoće li još šta. — „Pa osijeci mi, će i da u životu svom nije 'okusio pernate životinje. b r’te, ovdale, ako je ono prodato"! — uprem mu pr­ Nema druge care, već baš opet Avdagi. Ama kako? stom u drugi komad. ,,I to je prodato gospodinu Bile su sada taman tri zapreke po srijedi: Prvo, što rešcipentu," opet će zlovoljno — „već ako ćeš ev’ sam se ja zarekao, da više njemu ne ću, pa kad ovdale" — tresnuvši jednim komadom nekakve tog mesa nikad vidio ne bih. Drugo, što sam se sousmrdjele krepašćm e odnekle ispod klupe, — „jer lidarisao s kadijom, da ga bojkotujemo. Treće, što mi ovo drugo neću do sutra sjeć". ni Avdaga ni sin mu — otkad znaju, da nama Selim A ja, zacrvenivši se, i izagjoh iz kasapnice i u donosi meso — ne bi [prodali jednog jeditog drama zemlju hoću da propanem od stida. za sto groša. Bilo je već blizi^ podne, a ja jednako premiš— Jest, jest, još ti ne znaš, koja je ono sorta, jam, šta ću. Gledam u kasapnicu, već zatvorena. a i sin mu je isti onaki kao i on, osim ako ga malo Upravo otišli na ručak, a čim ručaju, odmah će po podigneš i ako ga mjesto „Kasime!" vikneš: „Kasimaga!" Onda će ti se možda malo prije okrenuti i — običaju obojica leći da spavaju. Šta da radim? U to kao naručeno udari odnekle mog komšije ako ti htjedne kakve žlipe prodati — malo više bi­ Sezaije unuče Hakija. Nije se ni približilo, a ja vadim jele džigeretine, nego glavuče nametnuti. — Ja ne znam, a ima osamnest godina, kako forintu. — Hakija! sam u hizmetu, a još onakog mileta vidio nijesam, — Ha? — priživi Hakija k meni. nit mi može leći u pamet, kako naš obični čaršijski — Znaš li ti, gdje je Avdage kasapa kuća? čovjek može onako zabasati i ašićare voliti svom — Znam . din-dušmaninu, nego meni i tebi, svejedno, što su i �312 — Eh, evo ti ova forinta, pa idi časom te koga bilo izviči i upitaj, je li doma Kasim. Ako ti reknu, da jest, a ti reci: „Nek odmah ide u kasapnicu, zove ga nekakav Švabo!" pa onda što možeš bolje, poteci i pričekaj ga onde pred kasapnicom. A kad Kasim stigne i upitate te: „Kamo ga?u, a ti se sve bajagi okreći dolje, gore, a onda odjednoč izvadi forintu i reci, da je on ostavio pare, da Kasim samo osiječe i izmjeri meso i da ne čeka, da će on malo kasnije doći, a da ćeš mu ga ti dotle čuvati, a onda ćemo već lahko, ja ću te sve evo ovdje u gazde Stanoja čekati, a kad to sve izvedeš i obaviš, sekser ti je od mene bez pogovora. A sad da te vidim? Puče mali i dok bi dlan o dlan, evo ti ga na­ trag, te stade pred kasapnicom i poče se obzirati dolje i gore. — Šta je? — ja ću odovuda. — Šuti — kaže — eto ga! 1 zbilja, kad ja nešto pogledah, a Kasim sav zapaljen leti naprama kasapnici, a kako je zar iza ručka džipio, popružio mu se jedan konac jerišteva pilava preko ječerme, da ga je tutkalom lijepio, ne bi čvršće stajao. — Kamo ga? — Hakiji će, kad stiže, -T- Ma ne znam — čini mali — sad ode nekud, a ostavi ovu forintu, da fci>njemu samo izmjeriš i daš meni, a on će — kaže — malo poslije doći, da ga ti ne čekaš, ako nemaš kad. Kasim nije čestito bio počeo ni da siječe, a Avdaga — kako se bio zar raspremio da legne — sav rastrbuhan i kao bez duše u kasapnicu: — Ko je? Šta je? Kamo ga? Mali nema kad ljucki ni da mu kaže, a on kao lud nastavlja: — To je gospodin britveger! To je gospodin britveger! Jest, jest gospodin britveger. Znam ja, znam — a zapuhao se kao gusak i nema kad da pridahne koliko je zasuo. — Lijepa mu mesa osijeci, lijepa! Ev’, ev’, ovdale, ovdale od ovog buta mu osijeci, od buta, od buta! — a ono stilo, pa je F ti Bog dao kao sir. — Otale, otale ti osijeci gospodinu britvegeru! — sipa Avdaga ne odumljujući, a jednako pogleda na vrata, kad će se listonoša pomoliti. Ja. kad vidjeh, da se je flakija napokon doče­ pao mesa, iskočih iz Stanojeva dućana i upravih kući, ali nijesam odmakao ni sto koraka, a mali s mesom k meni, gdje mi ga smijući se na očigled njih obadvojice predade. Natrag s tim mesom — zagalamiše za nama — zar u varanciju udarili!? Šta buncate vi, šta natrag? Platio sam ja ovo i što vi mene napadate na carskoj džadi? — ja ću okrenuvši se, pa opletem kući, a oni se obadvojica pohlibiše, pa umjedoše li riječ progovoriti, ne umjedoše. P a sam istom poslije n ešto mislio. Bože, dragi, — rek o h — kak o sm o uslijed ove n ek akve nep o j­ m ljive i tajinst.vene m ržnje n isk o pali i š ta li bi ra h m etli Fejzaga, o tac A vdagin, onaj uzor — k a ra k te r s čijom sm rću i on o m alo sta rin sk o g b erić e ta u k a ­ sab i bi zak o p an o , šta li bi — velim — kad bi vidio, kakvi sm o mi s a d i ko njeg o v u jed in k u A vdagi im ­ ponira. Xnrnjenii. fljcTJHba xpaua. H oflpaeTao noBjeK Mopa Aa iiMa ncnpaBH/ n aoBO.’bHy xpaHy, aKO xoke Aa ocTaire 3ApaB h CHaacaH; jKHBeha h paAefea, oh HenpecTaao Tporna CBoje Tnjejio, ii CB6 niTO noTpouiH, Mopa Aa HaKHaAii Ać^pOM xpaHon, im a ie ke ocaboeth _n Ma.iaKcaTH. K oa AjeTeTa je Ta noTpeoa joni mgoro Beka. O ho, He caMO mTo Mopa Aa HaKHakyje CBe oho, mTo Tponin skhbotom h paAOM, Hero Mopa Aa HMa jom h jeAaH BHiuaK y xpaHH, 3aTO hito Tpeća Aa pacie. B ek n Ta jeAHa HiimeHima noica3yje jacHo, Aa je 3a A^jeTe join oa mhoto Beke BaacHocTu nHTaH>e, xoke ah iimste ncnpaBHy xpaHy, Hero 3a oApacjior. A ah ochm Tora Tpeća HMaTn Ha yMy jom h jeAHy Apyry okoahoct. ,ZI,jeT0H>H anapaT 3a Bapen>e, Hamie, MHoro je CAaćnjn, H>e3KHnjn, h ecaepiue hhj u , Hero hito cy opraHn 3a Bapeme koa OApaeAor HOBjeica; koa AjeTeTa cy Bek h 3y6n CAaĆHjn h Mame n x je Ha 6pojy, a hcto cy My tako h HceAyAair h irpnjeBa join HecaBpmeHn h ocjeTA>HBH. 36or cBera Tora Mopa A^jeTe, c jeAHe CTpaHe, Aa A°^Hja cpa3MjepHo BHiue xpane Hero OApacTao HOBjeK, a c Apyre cipaH e, ohbt, Mopa xpaHa HapoiHTO Aa My ee 6npa h noAemaBa npeMa meroBHM, jom Hepa3BnjeHHM, opraHHMa 3a Bapeae. OiyAa je ncxpaHa AjeTHH>a y onke Teacaic 3aAaTaK 3a poAHT6A>e, h OTyAa ce h BH^ajy CBanor AaHa cium e norpemKe y tom npaBi;y. Te norpemKe, Mel>yT0M, HaHoce 3ApaBA.y AjeTnmeM necTo BpAO BeAiiKy mTeTy. CBaKOMe je no3HaTo, Kano ce y(Wb6A pa3HHX norpemaica y xpaH>en.y Ajeue jaBA>ajy koa h>hx pa3He 6oAecTH y »cejiyAiry h y npiijeBHMa, Koje Mory He ćaMo Aa hx ocjiaće, Hero h Aa hm skhbot AOBeAy y onacHOCT. A ah Hnje to jeAHHa h HajrAaBnaja iuTeTa, Kojy Ajeira 0TyAa HMajy. HanpoTHB, Te norpemKe y ncxpaHH necTo cy y3poK, r.ianHii hah cnopcAHHjii, h mhoi' h m apf thm ćoAecTHMa, noicBiiiH oa emviecKe ćoaccth koa Mame Ajeire, n a ao Temne MaAOKpBHocTii, B3iiypcH0CTH h cKpo(J)yA03e koa OApacAnje. 3 ato je jeAHa oa iviaBHHx Ayachocth CBanor poAHTeA.a, a» npaBHJiHO xpaHH CBojy Ajeny. IIorperaKe, Koje ce y tom norjieAy TaKO hocto hhhc, He AOAa3e caMO OTyAa mTO ce HeMa, nero h OTyAa, h to hcto TaKo necTo, mTo ce He yMiije. 3aTO ky ja omimp’ Huje H TOBOpHTH O TOM TaKO BaVKHOM DHTaH>y. �31B Ka3ao ca*l neh, fla je Kt>a ajeTeia anapaT 3a n ap ate MHoro BecaBpuiemijn Hero koa oApaejor lOBjeKa. Ta HecanpineHocT, Ta ajia6ocT aajneka je, pa3yunje ce, aok je ^njeTe jom cacBOH mojo, ^aKjie y npBoj roAiinn acHBOTa. 3aTO ce HCxpaHa Ajene y to Ao6a 6hthc h paajnKyje oa Hcxpane Beke Aicn®. n 3aTo ce norpenme y ncxp&HH rano Maje Ajene Hajj>yhe h CBeie 3ApaBj,y h>hxobom. JeA«Ha npnpoAHa xpaHa TaKor Major Ajeieia, Aanje xpaHa oAojueTa, jecTe MaTepimo MjnjeKO. Ta je xpana y3 to jom n HajcnrypHHja, HajnpocTiija n HajjeBTiiHHja. Cbo 6ojecra, Koje ce jaBj,ajy Kao noc BeAnna norpemaKa y HCxpaHH, HaponnTO CBe oHe Koje cy TeuiKe h onacHe, MHoro cy pe^e koa Ajene, Koja ce xpaHe MaTepnHiiM M.injeKOM, Hero koa Ajene icoja ce Ha APvrn KojH HauHH xpaHe. 3auiT0 je to Tano, Heky oBAje HaAyranKO Aa o6jaiun.aBaM, aoboj.ho he 6hth Aa noAcjeTHM Ha jeAHo npaKTHHHo HCKycTBo: y CBHMa BeknM BapomHMa cmpthoct je koa Ajene y npBoj roAHHii acnBOTa orpoMHa, aok je no ceJHMa Bpjo Maja — jeAHHo 3aTo, iuto ce y Baponin MHora Aie« a oixpaH»yjy KpaBjjiM MjnjeKOM (nnynjoMu), Aok "y c e jy totobo CBana MaTH caMa aojh CBoje jnjeTe. 3aTo je n Ay*HOCT cBane MaTepe, a » caMa Aojn AnjeTe; Taj HamiH xpan>eH>a, Kao urro peKox, jeAHHo je npapoA- h, cbh Apyrn cy h HenpnpoAHH (ynpae nporaBnpnpoAHH) ii onacHH no 3jpaBj>e A je r a m e . Ela He cano to, Hero je h 3a caMy MaTep Bpjo kophcho, j a čama Aojn AnjeTe: sKGHa, Koja aoJh , onopaBn ce yBiijeK 6pace oa nopol)aja h y onuiTe je nocjnje jana, cHaacHnja, Hero 5KeHa Koja He Aojn — to je jeAHO CTapo hckyctbo. Met>yTiiM, h aKO je Tano, nnaK ce n koa Hac Bek, HaponiiTo no BapoiuHMa, cae nerake BBjja, Aa MaTepe hb Aoje Ajeny. y3ponii cy TOMe pasjHHiiTii, n n o v j ce noAnjejnra y Tpn rpyne: jeAHa Mara Heke Aa Aojn AHjeTe, APyra ne CMnje, Tpeka He Moace. I I I to ce npBe rpyne ran e , Ty Heky a » tpouiem mhoto pnjenH. T o cy OHe MaTepe, Koje ynpaeo n neMajy npaBa Aa ce Ha3HBajy MaTepoM — 3a j>yoaB cBojnx yacnBaH>a, 3a jh y6aB 6ajoB a u 3a j>yđaB CBoje „j>enoTe , oho Heke A» Bpme CBojy ocHOBHy MaTepHHCKy Ay®HocT. TaKBnx MaTepa hmb koa Bac Majo, a j n bx , Ha acajocT, nnaK hm a. U 3aTO, iuto hx HMa, xoky Aa KaaceM 6ap obo jejHo: H nje HCTHHa, a » ce oa Aojen>a ry6n „JbenoTa Aa oa Aojeita 5K6na Ao6eja bcjiikh Tp6yx h MJHTaBe AojKe; BejHicn ce Tp6yx Moace ao6hth caMo oa TpyAHoke, a ju je n e rpyAH HeMajy A»Hac aceHe 6am 3aT0, dito ce TaKo necTo KjoHe Aojeiia, h rAje HeMa jH jen n x AojKn, Ty o6hhho HeMa u MHoror n e ra APyroI\ 11110 ce TPaMCH na Aa »ceHa 6yAe jn je n a . MHoro Bniue iiMa koa Hac aceHa, Koje He CMojy Aa Aoje. T o cy MaTepe, Koje 6o jy jy oa Ty6epKyJ03e u j h oa Apyre Koje icpoHUHHe (AyroTpajHe) 6ojecTn oa JaKe MajoKpBHocTH, oa 6ojecTii y 6y6pe3HMa, oa cpnaHnx, HepBHHx, AyiiiCBHiix 6ojecTii. CBaKOM TaKOM cjynajy, Mel>yTHM, Moace caMo j>eicap Aa oApeA0* CMnje jh Mara Aa A°ju hjh ne CMnje. Ja ky sara OBAje caMo Ha ABHj®' y Tpn CTBapn j a ce ocepneM: 1. M nora MaTH mhcjh, j a 3aTo He CMHje j a jo jn , iu to je ,,cjaoa“. To je oHa cja6oct, Kojoj Huje y3poK nnKaicua HaponuTa Teiuna 6ojec,T; to cy one MjaAe MaTepe, icoje cy caMo y onuiTe H>ewne, jom Hepa3BnjeHe, n a ce 6oje ( h j h na ce H>HXuBe MaTepe 6oje), j a He ke H3Ap3KaTii Aojeae. To je, MekyraM, norpeumo. Tpe6a npo6ara! A ko raKa ncja 6 a “ MaTH na3H na CBojy xpany h Ha ocTaje xiirnjeHCKe nponHce, H.y ke 6am Aojeme pac.Kpynn.aTH h ojanara. — 2 . H n a aceHa, Koje n 3a BpirjeMe Aojcna Ao6njajy nepiioA?, na Mncje, Aa 3oor Tora He CMnjy AojnTH. To Hnje HCTima; h TaKise aceiie HeKa cacniiM cjo6oaho npoA yace jojcme. — 3. Kpa-rKe 6ojecTH, MaKap h y3 BejiiKy BaTpy, Hucy pa3Jor, Aa ce npecTaHe c AojemeM. — 4. OHa acena, Koja nocTaHe noHOBo CpeMeHHTa, Tpe6a Aa npecTane ca AojeH>eM. y Tpeky rpyny AOJa3e MaTepe, icoje hc Mory Aa Aoje. OHe ce ahjej e y jBiije BpcTe: jejHe He Mory Aa Aoje 3aTO, mTo hm to ApyuiTBeHe npiuiiKe He AonymTajy, a APyre erara, mTo HeMajy aoboj.ho MJiijeKa. Y npBy BpcTy cnaAajy ohb HecpekHc MaTepe, Koje hav Ha paA hjh y cjyHc6y, na hm 36or Tora Huje Moryke AojnTH AHjeTe; oHe He AOja3e y okbbp OBe Kmnre — to naTame cnaAa y connjaJHy (ApyinTBeHy) xnrnjeHy. IIIto ce MekyTHM, OHe APyre BpcTe Tnne, Ty HMaM Aa Kancen yicpaTKO obo: Bpjo, Bpjo necTo Hanja3H CBaKii .ijeKap Ha MaTepe, Koje TBpAC, Aa 3aTO ne Mory Aa Aoje AnjeTe, uito hjh HeMajy aobo^ ho MJHjesa, hjh hm MJiijeKO Hnje A°6po. 06a cy Ta cjynaja ojucTa h Moryka. Pača Hama, eapohhto BapouiKa, AereHepnme BeoMa 6p30, ii 3ara Hnje hh nyAO, mTo ce Ha TaKBe nojase AOCTa necTo Haiua3n. A jh nnaK, hh y jejHOM TaKOM cjynajy He Tpe6a ce ojaKo pemaBaTH Ha Bn y n jy “. H MaTH, Koja Majo MjnjeKa nMa, Tpe6a Aa Aojn AnjcTe, na MaKap ce oho Mopajo h upnxpan>HBaTH; to je 6oj>e h 3a Anjeie n 3a H>y, jep ke AHjeTe TaKo nnaK 6hth cnrypHiije, Aa ce He ho6ojh, a oho 3a HAyke. III to ce naK Tune ®eHa, KojnMa MjnjeKO ,,ee Baj>a“, Ty BjaAajy jom Beke 3a6jyAe: jecT HCTnna, Aa MHoro AiijeTe He HanpeAyje KaKO Tpe6a h aico je Ha MaTepnHoj chch, a jn TOMe Hnje y3poK mTo MaTepuHo MjnjeKO He Baj>a, Hero BeknHOM Hemio cacBHM Apyro — Hajnemke to, uito ce He Aojn aoboj.ho ypeAH0. He Tpe6a, AaKJe, HnKaA ojaxKo oa6hth A0jeTe 3aT0, uito MaTepn H3rjeAat Aa joj MjnjeKO Hnje A°6po. CBaKa TaKBa muth HeKa ce npBo nocTapa, Aa ypeA«o, npaBHJHo aojh AnjeTe n Aa ra ii HHane upaBH.iHo HaMnpyje, na ke BHAjera, Aa ke oho y6p30 nonein nnaK n A°6po BapnTn n jnjeno HanpeAOBara. A Ha 0A6njan.e Heica ce He pernaBa, aok h CBor j,eKapa He npnnnTa 3a caBjeT. (Us 0AJIH8H6 Kanre APa Cjo6oAana Pa6HHKapa: 3ApaB0 H 6().ieCH0 AHjeTe. IIpBH ^ao oAjo.i.Ka XpaHa, CTp. 3 0 —35.) �314 Narodne umotvorine. Ženidba mlagjahnoga Rama. Udala se nana za Rahmana, Rahmo bio od sedam godina, N ana bila od sto i četiri, Kada Rami Nanu dovedoše, Večeraše i akšam klanjaše, I sićahne mrve pometoše I njih dvoje u gjerdek svedoše Sjede nana u mehke dušeke, Sjede Ramo na sepet sanduke. Govorila iz dušeka nana: „Ah, moj Ramo, primakni se amo!“ „Neću, bogme, ostarjela nano!“ O pet zbori iz dušeka nana: „Ah, moj Ramo, primakni se amo Na poklon ti svi moji čitluci, Na poklon ti svi moji dukati, Na poklon ti svi sepet sanduci!" Ode Ramo pred bijelu kulu, Pa zavika iz‘ grla bijela: „Ču li te me, svi dobfi junaci, Ova nana baš k’o moja majka, Ja ću nani bešiku kupiti, Uz bešiku tanahnu'robinju, Nek je ljulja, uz bešiku pjeva, A ja ću se mladom oženiti." Molilii se Ajka Salihagi... Ako draga drugom i dopane Budi, dušo, srca junačkoga, Nedaj Ajke, bez golema jada, Jal’ bez jada, jal’ bez ljutih rana! Bolje ti je rane bolovati, Nego dragu drugom pokloniti!« Dvoje mi se drago zagledalo... Dvoje mi se drago zagledalo, Od godine u najljepše doba: Kada cvate šeboj i ljubica, A miješa katmer i ružica. Dragi dragoj almagane šalje, Almagane jednu turu zlata, 1 turnudžu s listom ukinutu, I jabuku zubom zagriznutu, 1 mahramu suzom pokapanu U mahrami listak knjige b’jele U toj knjizi nekolike r’ječi: Jedna riječ: „kako li je tamo?" Druga riječ: „et’ i mene tamo!" Treća riječ: „kako je bez mene?" J a d n o moje zdravlje i veselje Kada nema tebe pokraj mene! Evo mene tri bijela dana Niti jedem nit’ vodice pijem, Već u gori k’o pomamljen bdijem Tražeć mira do našega pira!" Zabilježio: Avdlljuca, — Sarajevo. Molila se Ajka Salihagi: „Salihaga od zelena Luga, Zovi mene, da ti budem sluga, Ili sluga ili vjerna ljuba. Da ti nosim vodu u gjugumu, Da ti perem noge u legjenu, Da te čuvam od noćnoga mraka, Da te vuče u mrak ne odvuče. Ako li te u mrak i odvuče Vjera ti je, naćiću te, Salko, Nisam tunja da ću istruhnuti, Ni turundža da ću uvehnuti, Već djevojka, ja se sreći nadam. A sve Salko tebi prigovaram — Ja sam Salko diba u ćagetu, Nisam diba k’o što no su dibe, Već sam diba biserom kićena. Kupuj, dušo, dibu u ćagetu, Dok se nije diba rasprodala, Dok se nisam ja mlada udala! Salko srce, sapni šećer puce, Sapni puce, stegni pašom srce, D a ti stručak ruže ne propane, Da ti draga drugom ne dopane! Smrt Gondže-Sulejmana. Gorom jaše aga Hasanaga, Gorom jaše, goru rasplakuje; Gledala ga seka Umihana, Sa visoke kule sa pendžera, Na bliže je preda nj’ išetala, Išetala na avlinska vrata: „Šta je tebi, brate Hasanga?" »nProgji me se, seko Umihano, Ubio sam careva sestrića, Moju glavu ištu za njegovu. U tebe je do devet sinova, Podaj jednog, zam’jeni mi glavu!“ Reče seka zam’jeniti glavu. Ode aga dvoru pjevajući, A seka mu u dvor plakajući. Kad je došla u visoku kulu, Ona gleda do devet sinova: Jedni uče, jedni sitno pišu, Gondže-Suljo sjedi na minderu. Niti uči, niti sitno piše. �315 Gondže-Sulji govorila majka: „A moj Suljo.moje d’jete drago, Ženi nam se dajo Hasanaga. Men’ i tebe zove u svatove. Već ti hajde u nove podrume, 1 opremaj do dva dobra konja: Sebi vilu, majki Lastavicu!“ To je Suljo teško dočekao, I opremi do dva dobra konja: Sebi Vilu, majki Lastavicu, I pogjoše dajdži na veselje. Kad su bili niz polje zeleno: „Kamo, majko, duvak na djevojku?" „„Nosim, sine, žalosna ti majka." “ „Nosiš, majko, zlatne prstenove?" „„Nosim, sine, žalosna ti majka.““ Kad su došli dajidžinu dvoru Gondže-Suljo govorio majci: „Kamo, majko, bubnji i svirale? Što ne igra kolo na livadi?" „„Bubnji bili, pa se udramili Kolo bilo, pa se rastrgnulo"" Kad su bili na avlinska vrata, Ugledaše tri hitra dželata, Jedan veli: „ja harna junaka!" Drugi veli: „žalosna mu majka!" Treći mahnu, odsječe mu glavu, Leteći mu govorila glava: „Bog ubio svakoga junaka, Koji drži vjeru u materi, Koja voli bratu nego sinu!" a u nutrašnjosti arapski Beduini, Berberi i Crnci. U gradovima ima oko 10.000 duša. Osim običnog orijentalskog izvoza Tripolis najviše trguje sa Sudanom. Kultura u zemlji je zaostaja, trgovina i promet jedva u povojima, nu tlo je prilično obraslo i računa se, da ima preko dva milijona stabala plodonosne datule; rode još osobito masline. Prem a najnovijim iztraživanjima izgleda, da ova zemlja obiluje bogatim rudama. Tripolis se tako zvao i kao starogrčka kolonija sastojeća od Oie, Sabrata i Velike Lepte. Kasnije osvojiše Tripolis Rimljani i združiše ga sa afričkom pro­ vincijom. Poslije osvojenja Maura padne u ruke Špa­ njolaca, a onda malteških vitezova, te konačno Francuza. Godine 1551. osvojiše Tripolis opet Turci, s kojima su sve do Ljudevita XIV. Francuzi vodili teške ratove radi gusara. 1714. proglasi se turski paša Hamid-bej samostalan a gusarstvo je bilo na dnevnom redu, tim više, što je dinastija pod imenom Karamandi što p o ­ tiče od Hamid-beja imala od gusarstva najljepše pri­ hode. Na intervenciju vlasti Turska g. 1857. učini kraj gospodarstvu dinastije Karamandi i učini Tripolis svo­ jim vilajetom. U tvrgjenje D ard an ela.P o mišljenju vojnih struč­ njaka nije danas moguće neprijateljskom ratnom brodov­ lju prolaz kroz Dardanele, sve kad bi i turska flota bila potučena u Jegejskom moru. Prije svega je sama pri­ roda utvrdila Dardanele, a za tim su Turci podigli jaka utvrgjenja, te postavili ogromne moderne topove osobito u utvrgjenjima, koji čuvaju najuži dio kanala. Kanal je dug oko sedam deset kilometara, a širok oko 1800 metara na najužoj tačci, dok je na najširoj sedam Zabilježio: Fchim Nedžati. kilometara. Pomorske karte označuju neke plićake, ali prosječno je kanal dubok oko 50 metara. Plovidbi smeta, naročito ljeti i u proljeću, kad duhaju sjeverni vjetrovi, jaka struja od sjevera na jug. Ulaz kanala u J egejsko more, širok oko 4 kilometra brane dva jaka utvrgjenja: Sedil Bar na evropskoj obali i Kum Kale na azijskoj obali. Ta je utvrgjenja podigao god. 1658. Sultan Mehmed IV., da se odbrani od mletačkog bro­ dovlja, koja su docnije renovirana. Oko 20 kilometara Iz islamskog svijeta. daleko od ulaza, prem a sjeveru, kanal je najuži i tu 0 T rip o lisu . Tripolis je turski posjed uz sje- su najjača utvrgjenja, koja onemogućuju svakom, pa vernoafričku obalu izmegju 8° i 5 0 'i 25° 2 0 'ist. dalj. i najjačem ratnom brodovlju prolaz kroz Dardanele. o. G. Na istoku graniči se sa Egiptom a na zapadu Jedno se utvrgjenje zove Kilit'Bar ili „tjesnac mora", Tunisom. Na jugu gra;:iči se sa pustarom Saharom. i to na azijskoj obali, a na evropskoj je strani utvrgje­ Uračunavši Fizan i Barku (ćireneiku) obuhvaća 799.040 nje Kale Sultanije. Opasna su to utvrgjenja i radi toga, kvad. kilometara i oko jedan milijon duša. Obala koja što radi podmorskih hridina moraju brodovi da plove se prostire u duljini od 1100 km. je pješčana, jer uz samu evropsku obalu. Prvi put je prošlo kroz kanal rusko ratno bro­ gdjegdje dopire pustara sve do mora. Prema istoku Tri­ polis se uzdiže do visine od 300 pa sve do 600 m. dovlje g. 1770. pod zapovjedništvom adm irala ElphinOva potonja visina Džebeli Gurjan je na jugo-istoku, stone i to radi toga, što eu utvrgjenja bila zanema­ te je presječena plodnim dolinama. Na jugu nalazi se rena, a topovi nijesu imali municije. G. 1807. prošle 100.000 kv. kim. velika visočina Hamada el Hamra, su kroz Dardanele 24 engleske lagje pod zapovjed­ te dijeli pravi Tunis od Fizana. Vode je malo, a ništvom admirala Dukvorta, jer je Engleska htjela da klima je kontinentalna. Stanovnici su u gradu Arapi demonstrira protiv sultana Selima, koji je odveć bio L ista k . �816 sklon Napoleonu. A’i pod pritiskom i nagovora fransuskog poklisara u Carigradu, Sebastijana, podigli su Turci nove baterije i svojim ratnim pripremama tako prestrašili Engleze, da je engleska flota nakon malo dana otplovila iz Carigrada. Nakon toga su Turci g. 1809., 1841. i 1856. do­ bili izjavu evropskih velevlasti, da je prolaz kroz Dardanele i kroz Bosfor zabranjen ratnim lagjama. Književne i kufturne bilješke. CpncKH ICiMKiceBiin l'jiacnnic, 3a 1. oKToSap. CaApacaj: JI. M 0 xaHAOBHk: EoAHHHapKa. A a $ ohc ^loA e: Hy»ia PyMecTaH. — BeA>KO Ile T p o B n k : PenaTBga. — Bej&KO Ile T p o B n k : IIayK. IIp o K a J o r k 0 k : CpncKoj noe30j0. — ,Hp- T hx . P. T aopkeB ak: BjiamicH unraHO y Cpćiijn. — JIp- B e c e ^ n a H a j a a HOBiik: 0 »ceHii y T psa u PaM.’biHa. AHaTOA cJjpaHc; 0 cTyACHT0Ma. — BpanKO JIa 3 a p e B n k : lio* 3opnniHH npervieA: „BmaHra, oa H. H. IIoTaneHKa . yiieTH iiHK H I I p e r ^ e A : M ii.io je M iiA ojeB nk: lioboaom jeAHor roeroBaifca. BpaHKo JIa 3 a p fiB n k : M3jioac6a cjiHKa r. Mbasi A. MapiiHKOBiika yEeorpaAy. I ln o c T p a H n : IIoAnTU'Hca nperAeA: (il'ypcKo-Ta»i0jaHCKH paT.) — B e^ eu iK e: KitnHseBHocT: „Mjeka“. „Taico je roBopno 3apaTycTpa". „ycoojiieHe PeHepaja CTpaTiiMnpoBnka". IIpnuoBeTKa o A^e«caHApy B cabkom y pyMyHCKoj ji 0Tepa'rypn. — H0TyA>a: Mac A. n . Hpon. AHApnja 4>HjaH. Sličice i profili. Tako se zove zbirka crtica iz života, koje je napisao A. Hifzi Bjelevac i koje je ne­ davno izdao u zasebnoj knjizi. Cijena je ovoj knjizi K 1‘20, a može se dobiti kod pisca u Mostaru kao i u svima knjižarama. U idućem broju ćemo donijeti prikaz ove prinove naše siromašne književnosti. Bočna. TaKo ce30Be HAvcTpoBaH Mjece^Hu naconnc aa KH>njKeBHocT H caBpe>ieH0 hcbbot, kojh H3Aa3H Bek neTBpTy roAnHy y EeorpaAy, a noA ypeAHBniTBOM JoBe T&. KoBakeBnka. — 3aAH>0, 31. 6poj oBora Aacra n3imiao je ca OB0 U caApacajeM: Ham HepaA — Hama np o nacT; n o^ H T aiK a cMOTpa; 3aiiHCHimH k eHePa Aa KyponaTK0Ha o pycKo-j]anaHCKOM paTy; CTeBaH G. Eo6«ieB (ca cabkom) B očna h XepgeroBH H a, oa Aa. Xapy3HHa; CMOTpa AOMake m Tanne; Pa3BaJIHH6 n ah pa3MHmA>an>a o CBjeTCKiiM peBOAygHjaMa; JHCptbchhk H3BopHHKa (ca cahkom); ,Z(oMakn ^&eicap 3a cBaKora, oa npoij). ^oćpoKJioHCKora; TypcK e anerAOTe, oa Mnxaj.ia HajKOBCKor-CaAUK name; SKeHCKa paB H onpa bhoct ; M3 BCTopnje h hchbotb cpncKor HapoAa, oa Byica Ct. Kapaijmka; B o p a oa A. KynpHHa; I fa p n u a JeAeHa, oa ^pararaeBiika; HaBHKa Harne HnTaAaHKe ny6AHKe Aa i m a 6ecnAaTHo HOBHHe; H 3 KH>nra 11 hobhh a ; Be3 aomobhhb oa J obo Ti. KoBaueBuka; KyATypHo-noAHTHHKH npe- r ^ e ^ ; K y^iTypH e h npocB jeT H e ycTaHOBe y B o e m i n X e p u e ro B iiH H ; B o caH C K O -x ep u ero B a b ic h r .a a c " 3 a n n e n ; ^ h c b h h k ; BpaTCTBO, oa JlaMapTOHa; I ln T a o caM; njeCMa oa C bot. J. JKuBaHOBnka; Mhcah n Bspeice MyApnx A,yAn; KpaTBKa n ćiiČAHorpaijmja. hhk; IIpeTnjaTa s a OBaj ahct h3hoch roAunia.e 10 KpyHa, a rpe6a je c.iaTii Ha aApecy: y p 6Ahhuitbo „B ocho BeorpaA, Ba6a BairntoHa yji. 6poj 68. Ko ce npeTMaTH 3a roAHHy AaHa Ao6nje 0AMax đecn^iaTH o Bp.io Anjene Kopnge, Koje Mory c.iy3K0TH Kao yicpae y A°Myi KaHgejiapnjii hah 6n6A00Tegn, TproBa'iicii-aanaTAiijcKH rjiacm iK 3a BocHy n Xepn;eroB0 Hy. — I \ Taopljo A. H okophao, capaAHHK „Be«i. Capaj. JlHCTa“ oTnoneo je H3AaBaTH oa 1. cenTGMĆpa AHCT ca HCTaKHyTHM HMeHOM, Koju k e H3Aa3UTH noneTKOM CBaKor Mjecega! J\o caAa cy ii3HinJia ABa Spoja OBora AHCTa ca očhahhm h bpao AoSpim rpaAHBOM TaKO, Aa ce ahct Moaee CBHMa Hamnji TproBgHMa h 3aHaT.injajia Ton.io npenopyiHTH. IlnjeHa je osoMe AHCTy 3a Hamy AOMOBUHy 11 AycTpo-yrarcKy MOHapxnjy 6 K Ha roA0Hy, a 3a ocTa^e 3eMA,e CTaje 8 A^Hapa (c[)paHaKa) roAiiinifee. G ajretov g la sn ik . Društvene vijesti. tVovi č la n o v i — u te m e lja c i. Za Gaj re tove članove utemeljače upisali su se nadalje ovi rodolju­ bivi muslimani i prijatelji našega napretka u Vlasenicam: Mustajbeg Tihić, posjednik i član vak.-mearif. kot. povjerenstva, koji je uplatio dva obroka — K 50; Avdaga Tihić posjednik, Zuhdija Hasanefendić trgovac, Mujaga Topčić posjed., Hašimaga Kurtagić, posjed, i Mehaga Sarajlić-Gjugumija posjed, iz sela Knežina (kod Vlasenice) — svi uplatili po jedan obrok — 25 K. U Vlasenici se je u posljednje doba razvio živ pokret na proširenju Gajretove blagotvorne ideje, pa je osim ovih rodoljuba, koji se javiše za utemeljače, pri­ stupilo još mnogo gragjana u druge redove članske tako, da će se družtveni pododbor u Vlasenicama na­ skoro moći osnovati. Mi pozdravljamo ovaj korisni pokret za naš Gajret za koji ima najviše zasluga Gajretov prijatelj H. Salih ef. H. Egrić šeriatski sudac. P o d o d b o r im a i p o v je r e n ic im a d ru štv a . Pošto su se završila prva tri mjeseca ove školske godina, to ovim pozivamo gg. povjerenike i bratske pododbore društva u zemlji, da pohitaju sa šiljanjem obračuna 0 ubranim prihodima kao i novca, koji se kod njih nalazi. �317 U isto vrijeme ponovno apelujemo na svu braću muslimane, da svojim potporama potpomognu ovu našu korisnu narodnu ustanovu u njezinom blagotvor­ nom djelovanja za dobro naroda i otadžbine. G a jr eto v im d u žn icim a . Ovih dana su poslate opomene dužnicima Gajretovih zajmova, koji svojim obvezama ne udovoljiše. Isto tako su opomenuti jamci ovih obveznica, čiji obveznici potpuno zanemariše svoja dugovanja i na opomene odbora društvenog i ne odgovoriše. Upozorujemo dužnike zajmova odnosno njihove jamce, da ove opomene ne zanemaruju, jer ćemo biti primorani predati sudu svakoga bez razlike, koji svo­ jim obvezama ne budu udovoljili. I z e k s p e d ic ije lis ta . Kod zadnje ekspedicije lista povratili su nam se brojevi upućeni na ove adrese: Mi lan Ko v a č e v ić ,N o v i S ad — U jvidek,Ć určinska ulica br. 16., s primjedbom: „ElkOltozott — Parti" (što znači otputovao). S a lih H o d ž ić , financ G la m o č , s primjetbom: „Naslovnik od financije odpušten, služi kao vojnik, gdje nepoznato. A.a I s h a k ef. S m a ilb e g o V ić, Tešanj, s primjed­ bom: Angeblich am Gymnasium oder Realschule Sa* rajevo“ (u Sarajevu na grp^fiziji ili realci). / H a d ž i L u f l i gf. Ila dži ah m eto vi ć, G. Vakuf s primjedbom: „neprimam H. Lufti Hadžiahinetović". H. A v d ija H. J u s u f a g ić , G. Vakuf, s primjed­ bom: Adressat gestorben. Dblić“ (Znači adresat umro). Molimo adresate odnosno njihove prijatelje, da nas izvijeste, d ah o v e primjedbe pismonoša odgovaraju istini? Davne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno pogača". Abdulah Demirović gimnazijalac sakupio je pri­ likom bajrama u Vlasenicama K 3310 Gajretu. Priloge darovaše: H. Guć 10 K, Hamdija Hasanefendić 3 K Sadik H. Sadiković K 2, Zuhdija Hasanefendić 1’60 K; po 1 K: Mustajbeg Tihić, Ragib Kadić, Omeraga Buljugić, Alija Kurtagić, Abdulah Klempić, Abdulah Saračević i Mujaga Topčić; po 60 hel: Husein ef. Demirović i I. Dautović; po 50 hel: Fehim Hasanbegović, H. Beganović, Esad Kurtagić, Osman Klempić, Emin Hasanbegović, Ahmed Buljugić; po 40 hel: Ab­ dulah Demirović, Ševkija Kadić, Ahmo Salihbegović, Salko Kurtagić Gjulić, Hasan Arifhođžić, Hamdija Be­ ganović i Akif Karavđić; po 30 hel: Mchmed H. Omerović, Sulejman Alispahić, Hasib Alispahić, Jusuf Hadž’omerović, Sadija Ahmetagić, Sejfo Taljić i Ibrahim Hadžić; po 20 hel: Hasan Durmić i Salih Hasanefendić svi iz Vlasenica, Alija Medinić uč. trg. škole u Bijeljini, Jusuf I. H. Salihović, Ahmed Mulamehmedović i Asim Muharemagić iz Bjeline sakupili su prilikom ramazanskog bajrama za Gajret K 8870. Priloge darovaše po 5 K: Abdibeg Rifatbegović Gradašćević veleposjednik; po 3 -K: Jusuf I. H. Salihović uč. trg. škole, Mustajbeg Sa­ lihbegović veleposjednik, Jusuf beg A. Pašić veleposj, Teufikbeg Pašadamadi trgovac; po 2 K: Ibrahimbeg Zulfikarpašić veleposjednik. Osmanbeg Pašić veleposj. i narodni poslanik, Mehmedbeg O. Pašić veleposj., Mu­ ra tbeg Ljubović posjednik, Hedija Pašadamdi, učenica žen. mekteba, Alibeg Ajanović veleposj., Atifbeg Ljubović posjednik, Adolf W interfeld fotograf; po K 1'20: Mumin Mujkanović buzadžija; po 1 K: Salihaga H. Salihović trg. Zija beg J. Salihbegović posj., Mustafa šabić piljar, Avdo Alijagić stolar, Hifzibeg Zulfikar­ pašić veleposjednik, P. Gs. J., H, M. Pašić peleposj., N. Hanuma Saridžić, Mubera Saridžić, Karl Kohr trg., Izet beg Salihbegović veleposjednik, Šalim Muharemagić posjednik, ćerm ibeg Preljubović veleposjednik, Hakija Saračević trg., Riza Sulejmanović trg. Omerbeg A. Salihbegović, knjigovogja musi. banke, Hasanbeg Salihbegović veleposjednik, Halil Odžačković trgovac, Hafiz ćamil Jahić sohta, N. N., N. N , Mahmud Juruk trg. putnik, Sadik Pazarčević trg. pomoćnik, Risto Milošević trg. pomoćnik, Zadik Levi trg. putnik, Sulej­ man M. Imamović posjednik, Husein H. Salihović uč. trg. škole, Hasan H. Salihović trgovac, Jusuf Vodeničarević trgovac, Abdulah Pjanić uč. trg. škole, Hamdibeg Pašić uč. trg. škole, Mehmedalibeg Pašić uč. trg. škole, Omer Klaj'ć subaša, Mićo Gjokić knjigovogja, Jusuf Abdulahagić ekonom, Mustafa Novalija trgovac, Eminaga Hamzić posjednik, N. N., Halil Ademović mesar, Salih Turić ekonom; Ibrahimbeg Muratbegović veleposjednik, Avdo Isabegović posjednik; po 80 hel: Zekija Saridžić; po 70 hel: Asimbeg Fidahić uč. trg. škole; po 60 hel: Hafiz Mehmed Jusić mualim, Mehmed Alimanović revizor marve, Mehmed H. Salihović posjednik, Haliz Hajdar Tešnjaković imam, Musa Hećimović terzija, Marko Jurčević pegler; po 50 hei: Juso Hamzić težak, Ahmed Mulamehmedović đnevničar kot. suda (sakupljač), Hamza Brkić težak, Hasan Krajnović kafedžija, Sadik Imamović uč. trg. škole, M. Todorović uč. trg. škole; po 40 hel: Bego Hasić ka­ fedžija, Salko Ibrahimović kučeber, Jelena Sch\varz krojačica, Asim Muharemagić uč. trg. škole (sakupljač) Mehmed R. Muslimović trg. pomećn k; po 30 hel: Su­ lejman Memić piljar, Ibrahim Memić težak; po 20 hel: Hulusi Halil sohta, Meho Šabić piljar, Ajiša Mulameh­ medović, Ruvejda Mehanović, Ahmed Mešković trg. pomoćnik; po 10 hel: Risto Stanković uč. trg. škole, Haso Prho nadničar; Haso Ibilija nadničar, Ahmed Husejnović svirač, Rašela Maester krojačica, Milka Mladenović krojačica, Sofija Mladenović krojačica i Abdulaziz Medinić uč. os. škole. Hasib ef. Imamović učitelj osnovne škole u Bre­ �318 zovu P olju (kod Brćkog) poslao je K 19*80 „Gajretu" koju je svotu sakupio prilikom ženidbe Hajrullah Husića na večeri u Hotel „Loydu“. Priloge darovaše: Pavao Grumić 3 K ; po 2 K : Ibruhimaga Selimagić, Marijan Gjorgjević i Mehaga Azapagić; po 1 K: Nikola Jovanović, Hasib ef. Imamović, Ahmedaga Hadži Egrić, Drago Dragić, Blagoje Vuković, Jovo Mičiđ, gospogja Grumić, Stevo Papak, Gavro Ristić i Ibrahimaga Hodžić; Tane Vasilić 60 hel. i Ahmed Turkušić 20 hel. Muslimani akademičari u Banjoj Luci priredili su 26. pr. mj. zabavu, te od čistog prihoda dobio je ,,Gajret“ jedan dio u iznosu od 400 K. Asim ef. Džinić svrš. uč. šer. sud. škole obvezao se je za vrijeme šk. ferija sakupiti 10 K „Gajretu , kojo je obećanje ispunio i naznačenu svotu položio. Isto tako se je obvezao i Ibrahim ef. Gajačić uč. šer. sud. škole za vrijeme ferije sakupiti 10 K „Gajretu1*, te je obećanje ispunio i položio K 32'63, koju je svotu sakupio prilikom dove u Kladnju. Od naznačene svote darovao je ćazim ef. Ruščuklija po vjerenik Gajretov 2 K. lsmail Kemal Filipović iz Glamoča poslao je „Gajretu** 15 K, koju je svotu sakupio prilikom za­ bave tam. isl. kiraethane. t Hafiz Rašid Mesihović trg. iz Vitine poslao je „Gajretu** 18 K. Priloge darovaše: Braća Kapetanović 5 K, Omer Dizdarević 3 K, po 2 K: Mehmeđbeg Bušatlija, Salih Dizdarević Hadži lbragin i Rešid Alagić; po 1 K: Tahirbeg Kapetanović, Mustafa M. Mesiho­ vić, Dervo Ključanin i H. Rašid Mesihović. Iz kašice, koja se nalaze u društvenim prostori­ jama izvagjeno je K 279. Svoje obaveze, da će sakupiti »Gajretu« za vri­ jeme školskih ferija 10 K, ispunili su nadalje ovi uče­ nici šer. sud. škole: Naših Repovac 'z Sarajeva 10 K, Omer ef. Buturović iz Seonice 10 K, Ahmed ef. Zahirović iz Odžaka 10 K, Mehmed ef. Hadžiomerović iz Vlasenica K 10'50 i Hilmi ef. Numić iz Županjca K 1 0 -. H. Serdarević uč. šer. sud. škole položio je 10 K Gajretu, koju je svotu sakupio mjesto čestitke Sulejman ef. Murselu prilikom položenja mu gradjanskog ispita u Zagrebu. Priloge darovaše: Tomo Ratković trgovac 2 K; po 1 K: Ali ef. Čerimović šer. sudac, Dr. Pero Spitznagel kot. liječnik, Husein ef. Serdare vić, Mahmud Burina, Kristifor Kristović, Stjepan Šarenac, Petar Knjego trgovac, Kristina Gjorgjević uči­ teljice, svi iz Ljubinja. Za tim je sakupio K 370, koje darovaše razne prijatelji g. Mursola takogjer u mjesto čestitke istome. Nadalje je H. Serdarević položio za Ibrahima Čoketa iz Ljubinje, koji se obvezao sakupiti 10 K »Gajretu«, te je svoje obećanje ispunio i naznačenu svotu položio. Sirać i Munib Husejnbegović uč. mektebi-ibtidaije u Kupresu poslali su K 4'60 »Gajretu«, koju su svotu sakupili prilikom Bajram-namaza. Isto je tako sakupio i Galib Sulejmanović uč. trg. škole u Bijeljini K 34'60. Hašimbeg Badnjević sud. tajnik iz Bihaća poslao je „Gajretu** 5 K mjesto odgovora na mnogobrojne čestitke prilikom njegovo unapregjenja za sud. tajnika. H. Hadžimujagić iz Doboja poslao je za „Gajret" dobrovoljnih priloga K 31*50. Priloge darovaše: po 2 K : Hafiz O. Rudanović, H. Hadžimujagić, Ahmed­ aga Mulalić i Smail K okeš; po l K: Mula Hasan Ali jić, Ganibeg Kapetanović, Emin ml. Mulalić, Mahmut Turkić, Malić Mulalić, Hasan Dizdarević, Omer Dautbegović, Salih Vehabović, Smail Turalić, Ahmed Memišević, Ferhatbeg Dautbegović, Šerif Berberović. Neđžib ef. Ćardžić, Salih ml. Bešlagić, Mullaga Mula­ lić, Salih Memagić i Mustafa Aldobašić; po 60 h e l: Mehmed Didić i Hasan Hrnjadović; po 50 hel: Meh­ med ef. Begunić, Mesud ef. Saračević i Osmanaga M ehm eđagić; po 40 hel: A. Gani Bešlagić, N. H. Numanbegović i N. N.; po b0 hel: Hasan Mutić, Adem Spahić i Ejub Spahić i Muharem Salibašić 20 helera. Isti je sakupio za F i r d u s o v m e a r i f s k i f o n d 16 K. Priloge darovaše: Ibrahimaga Ustavdić 5 K i Ahmedaga Mulalić 5 K ; Hasib ef. Džanović 3 K ; po 1 K: Mulaga Mulalić, Mustafa Salibašić i Hasan Dobrić. Ibrahim ef. Hadžić povjerenik »Gajretov« u P ro ­ zoru poslao je iz kašica br 490 K 1*28 i br. 491 0*90 ukupno 2*18. Aydaga Karamehić iz Vareša položio je „Gaj­ retu" K 24*50, koju je svotu sakupio Muhamed Čajić i Husaga Sušić prilikom otvorenja čitaonice u Varešu. Osman ef. Sikirić uč. šer. sudske škole obvezao se je sakupiti za vrijem e školskih ferija 10 K „Gajretu “, koje je obećanje ispunio i naznačenu svotu položio. Muliaremaga Alikadić iz Ostrošca poslao je 8 K 69 hel., koja je svota sakupljena u radnji istoga. Muslimansko zanatlijsko udruženje »Ittifak« u Trebinju priredilo je zabavu, te je od čistog prihoda dobio i G ajret V* u iznosu od 50 K. Kasim Mahić iz Ljubuškog sakupio je prilikom Bajram nam aza pred Gožuljskom džamijom 12 K, koja je svota poslata „Gjretovoj“ blagajni. Salih ef. Siručić povjerenik »Gajretov« u Sre­ brenici, poslao je »Gajretu« K 12*50. Od naznačene svote sakupio je Abdurahmanaga Begović prilikom bajram namaza pred Bijelom dža­ mijom K 8*30 a K 4'20 sakupio istodobno Abid ef. Klanjčević pred džamijom „Crvena Rijeka", dakle ukupno K 12 50. �819 M a * in r jia c H H K . Typcico THJin jaH CK H paT. Ta^ajaHe je nonejia 03AaBaTH PaTHa cpeha. HajnoBnje BajecTH ca 6ojHora n o .ta rOBope o CBaKHAaitnM ry6nTitfraa TsjiajaHCKe bojckp, K oja je y nojeAHHHM cyKo6aMa ynpaBO ao Hory noTyqeHa. CTora je HapeljeHa AaJbfta Mo6H,ia3ai;Hja TajiajaHCKe BojcKC, Koja Haj6o.i>e noKa3yje, a » Ta.iBjaHCKa aiujnja y Tpuno^iHcy, Haa,ia3H Ha CBe to Behe noTeuiKoke. HCTOKy, Aa c noMoky HCTa H3 Tpnno.iaca noTHCHy TypKe Ao Mopa. * MHHiicTap npcAcjeAHHK P hojihth pa3roBapao je jyne ( 27. o. Mj.) Ayro c ine(j)OM reHepajaor uiTona Hojiho. PaAu-io ce o nouiH.i,aH>y hobhx aeTa y Tpanojiac. Hla^am e je Bek 3aK.T>yqeHo. BaaAa Ha6aB.i>a TonoBe n MHTpa.i,e3a. * BajecTH TypcitHX iiOBana o paTy. I ^ a p a r p a A , 30. Aeueii6pa. Typcwa niTaMHa caaBH TypcKe ycnjexe y Tpanojincy. ,,Ca6ax“ se.in, Aa je OBaj paT otkpho Be.niKy caary oTOMaBCTBa, HaaMe BjepHOCT Apana npeMa ixaAH<l>aTy. „ J ohh T a 3eTa“ aohoch: Ha 24. ob. Mj. 6ajia je koa A rauae, y 6a 03 hhh Tpnnojiaca, 6uTKa jeAHe Typcae nyKOBHnje, Koja je 6ajia nojanaHa ApanaMa, c Ta.injaHCKiiM 6epcar.iaepaMa. TaanjaHii cy mi&jin 300 mptbiix ii 60 3apo 6.,beHnKa. r y 6 nTi;H cy TypaKa He3HaTHii. „H kasm" jaB/ba: TajiajaHa cy noAy3ejia, aoGhbuih nojaMame, nyT y yHyTpamH>ocT seM.T>e. KpeTa&e 'rajiajaHCKBX H6Ta npecTaAO je, Ha neMy ce nMa 3axBa.niTH yuiaHHHBaH.y TypaKa. T ajjajam i cy UMa.m 3HaTHax ry60xaKa. y IIapH3 jaBJtajy na I^aparpaAa oa 27. ob. mj.: UopTa Ao^HBa H3 Tpnnojm ca yiiapjbHBe BajecTH. TypcKe n apancKe motc, ko; c cy Aouuie npeA EeHra3H, oncKp6,i>eHe cy MyHHnHjoM, hohucm a acaBeacuna noTpefiana, Te cy Ao6po pacno-ioaceHe. ApancKH mejxoBn ce CMpenajy Ha repiiJicKe paTOBe (qeTOBaa>e). „JeHH ra3eTa“ jaBjba, p,& je Ha 24. ob. Mj. 6uJia nonoBHa 6 iitkh Meljv jeAHHM Typckbm oAje.ioM a Ta^ajaHHMa.- II ouito cy TypijH ao6h,10 nojaqaH>e Barne oa 800 KOftanaica Apana, TajiujaHii cy ce noByK,iH. ICO je Ta.nijaHa y6ajeHo. Ha TypcKoj cy cTpaHa y6ajeHa A«a ApanifHa n jeAan HapeAHHK, a paaeHo je 12 BojHHKa h 4 Apannaa. * HopTa je npiiMHJia HH({)opMaijnje, Aa je TajiajaHCKH aanoBjeAHHK reH epa^ KaHeBa 3aTpajKiio, a* My 6e30AB.ia'iHO noma.T^ nojaqaH>a, jep a& je 0Haqe no-noacaj Bp.io TexcaK 3a Ta.iajaHe. T bpah ce, a » cy Ta.mjaH 0 AocaAa H3ry 6o ,i 0 3000 .n>yAH y Tpnno;mey h BeHra3H-jy. * HoBHHCTBy je 3a6pan>eHO AOHOCIITn enjecTB o nponyTOBaH»y TypcKBx nacHBKa Kpo3 EninaT y BeHra3n h iuHJtaH.0 HOBana u ac0Bexca npeKO ErnnTa. * CoHajajiHCTii ke tokom Mjecena HOBeM6pa oApiKaTii BHine npoTecTHHx CKyninTnHa npoTMB paTa, Ha itaMa ke ce cbom OAJiyHHomky npOTecTOBaTB npoTHB uia^baH>a Aa.i>H>Bx qeTa y Tpano.iac. Be.ia ce, Aa ke BjiaAa A03BojinT0 cKyniHTHHe. Ho H3a npBor cyKo6a H3Meky HannOHa.mcTa H conaja.niCTa Hahii ke ce pa3aor, Aa ce H3Aa onka 3a6paHa 3a o6ApacaBaH>e CKynuiTiiHa. C0rypHo je a» HopTa join yBajeK CToja y caBe3y c TpnnoAacoM h to c ABuje paAHOTe^erpacJjeice d a Hane. BajecTH hito hx je HopTa H3Aa;ia o 6aTn;0 koa EeHra3ii, 6a.ie cy TaKO AeTa.’tapaHe, Aa cy 6njie hocbo y CKJiaAy c OHUMa, m io ux je notviaje o6jejiOAaH0jio TaAajaHCKO B3njeuike. BajecTH, uito cmacy y IJaparpaA, Mory ce AP*aTH nocBe TanHHMa. HajnoBnje nujecTU ca Oojuuua rjiace: I ( a p a r p a A ,3 1 . oKTo6pa. „TaHBH* o6jaB.i>yje jeAHy Aeneuiy h3 Tpano^aca, y Kojoj ce Be»ia, Aa ce BTaJinjaHCKa BojcKa, HeMoraBniH oa6hth HaBaay TypaKa, noByi«ia y rpaA- Ty cy ce ymaHqH^H y ABHje yTBpAe, a^a cy o6je Typij 0 3ay3eA0. Jom caMo Tpa yTBpAe Ha^a3e ce y pyKana Ta^njaHCKe BojcKe. Ta^njaHH cy npmiiiKOM noB.iaHeaa ocTaBH.10 Be.iHKy MHoac0Hy MyHHnaje h mciibothhx HaMapnnua Kao h ne.uiKH 6poj TonoBa 0 nymaKa. Apana cy y oBOMe HanaAajy noKa3a»iH nyAO oa xpa6pOCTH. B e n , 31 . OKTo6pa. „N eue Freie Presse“ jaBA.a 03 HaparpaAa, a » ce noTBpljvje Aeneuia y ,,Ca6axy“ U3 MaATe, Aa Ta^ajaHCKo 6poAOBA>e Haje novjio noMokn TpynaMa 36or ojiyje na Mopy. TypcKe neie cy oneT 3anocje.ie Ka6e.i y 6.i 03hhu i-paAa. B e p .iH H , 31 . oKTo6pa. HapnrpaACKu 03Bjec.Tn.ian „B erliner T a g b latt“-a jaB.i>a, a » je A°3Hao oa jeA«ora BepaapaHor BacoKor AnnJionaTe, Aa My je mhhhctbp hhoCTpaHBx AjeAa caonkno, Aa cy y Tpim o^ 0 cy onKo.’beHH Ta^njaHH, H3BjecHJiH 6njejiy 3acTaBy y 3HaK npeAaje. JI 0 H a 0 H, 31. oKTo6pa. 0 BAauJH>n Benepn.0 aiictobh B a jecT , a » j e Tpnno.inc nao y pyne TypuHMa. yoHjeHO je 5000 Ta.injaHa. Bop6a je 3anoqejia jom 3a Hokn n jo m T e Tpaje. IIoroBapa ce, Aa je IIopTa 6p3ojaBHo o6aBajecTiMa ceoje noc.iaHHKe koa Be.iuKnx cu.ia, Aa ne acejm Bauie HBKaKOBa nocpeAOBaa.a, Bek a * ce je OA-^n.ia 3a PaT- AOHoce * H 3 TpnnoAHca ce jaBjba, Aa cy TajiajaHB jeAaH Ano nojcKe HCKpija.in 03Meby TpnncviHoa 0 TyHimiK6 rpaHune, Koja he — y3 3auiTHTy MopHapnuc — nohH npeaa P hm, 31. oKToSpa. „ABaHTa“ jaBA>a 03 TpnnoAHca, Aa je oa Tpn KoanaHaje Bbresa^liera“ cano 125 A>yAH oc.TaAo Ha »c0BOTy, a oa Anajo njciuanKe pernMeHTe caMo 60 MOMaKa. �o20 I ^ a p n r p a A - — OBAaiua.ii .thct „CepBeTii <hyHyHU ii3Aao je npor.iac, KojiiM no3UBa TypKe Aa Ha Eaja3iiT0By Tpry y IJapnrpaAy noAnrHy cnoMemiK, Kao ycnoMeHy Ha noca>eAH>y cja]Hy no6jeAy TypaKa y TpHno.iHcy. AeceT 3aiioiijeAn npoTun T a .m jaiia. y IJapnrpaAy jo oa6op „3a jeARHCTBo h HanpeAa« n3Aao oćjaBS u pa3acJiao ux no cbiim Behnu TypcKHM rpaAOBUMa. OojaBe caApace accct 3anoBnjeAn 3a CBaKor Typi0Ha, KaKo ce HMa ApatdTn npeiaa Ta-rnjaHima: 1. TajajaHnua ce hg CMiije HHuiTa npoAara. 2. Hn jeA»H TypuuH He CMiije Ta.iHjaHCKe po6e KynoBaTH. 3. Cbh Ta.nijaHCKH ćpoAOBH M°pajy ce 6ojKOTOBaTH. 4. y Typcicoj ce He CMiije tobopuTii Ta.iHjaHCKn. 5. ^jega TypcKiix noAaHnica Mopajy noxa^aT0 ca»io TypcKe, a hg TaJUijaHCKe iuKOAe. 6. Ta.iHjaHCKe nouiTe Bajta ćojKOTOBam. 7. HujeAau TypuuH He CMHje y3eT0 Ta^njaHa y c.iy3Koy. 8. Cbbkh je caoopahaj c Ta.injaHHMa CTporo 3aopaH>eH. 9. Typgn uopajy CBe cu.ie ynoTpe6nTH, Aa eeaisoM Ta.iojaHy, l’Aje ce 3a to eaiuo npujiHKa npy5KH, imeTe naHoce n 10. Mp5Kity npothb Ta.injaHa Tppća y Ajc^ja cpna Ay6oKO y^opHjeHHTii, Aa HnKaA He saćopaBe, bgH a * ce cjekajy Kairnte, KaA Aoljy AO CBnjecTH, oBpr Kopaica H ia^oje npoTUB TypcKe. Se ,> y c T anai; y KnnecKOj, y obom orpoMHOM uapcTBy 6jecHH Bek hcico.hiko ijpaje.fca ycxaHaK, Koju y3Hitra CBe to Behe pa3MjcpHe n npnjeTH onacHoiuky BaaAaBHHH icaHecKux uapeBa EyHT0BHHn,n, Kojima CToje Ha ue.iy y EBponn BacnnTaiin ti JiH6epy.iHH .T>yAii, xoke a ^ AaHauiH.y B.iaAaBHHy anco.TyTHe MOHapxnje nopyuie h Ha H.P3nno MjecTo ycnocTaBe peny6.mKaHCKy F^iaAaBiiHy ca iimpoKHM c.io6oAaMa h MOAepHOM ycTaBHomky. H peBO^ynnja Ha.ia3H CBe to BHine npHCTa.Tupa, n a ce Bek uyje o ne.iiiKHM ycnjec0Ma peBo.iyunoHapaga, Kojn cy ao caAa y nocjeAy uiiTaBim npoBnHUHja, Koje 6poje 6^in3y 100 jr a .i0 jy n a Tri zanatlijske stipendije. Trgovačka i obrtnička komora '/a Bosnu i Hercogovinu raspisuje iz „zaklada na uspomenu posjeta austrijskih trgovačkih i obrtničkih komora za^ promi­ canje trgovine i obrta u Bosni i Hercegovini 3 Sti­ pendije za pohagjanje uzornih zanallijskih tečajeva u Beču i Pragu u god. 1912. Stipendija će se sastojati iz naknade putnih tro­ škova u Beč odnosno u Prag i natrag, te iz pripo­ moći za svaku sedmicu, provedenu u pohagjanju te­ čajeva. Pripomoć iznosi za majstore K 20 a za kalfe K 17 — Tečajevi traju 6—8 sedmica. Upute, koje se odnose na početak tečaja i na ostale “potankoće dobivaju se u komori. Molitelji treba, da u svojoj molbi dokažu: a) da su bos. herc. zemaljski pripadnici; b) da su samostalni majstori ili kalfe u jednom od ovih zanata: kovački, bojadžijski i lakirerski, kro­ jački, galvanotehnički, instalaterski za plin i vodovod, limarski za gradnju ili galanteriju, stolarski, cipelarski, knjigovežački, instalaterski za elektriku, kolarski, tapetarski, sedlarski i rem enarski; c) da su navršili 21 odnosno da nijesu preko­ račili 45 godinu života. Molitelji, koji kane u Beču pohagjati tečaj, m oraju donijeti potvrdu o tom, da su u toliko vješti njemač­ kom jeziku, da mogu pratiti stručna predavanja. Reflektanti treba da podnesu svoje sa 1 K obiljegovane molbe sa dokumentima trgovačkoj i obrtntčkoj komori najdulje do 1. decembra 1911. Kasnije prispjele molbe neće se uzeti u obrir. Trgovačka i obrtnička komora za Bosnu i Hercegovinu. Predsjednik: Tajnik: B e r k 0 v i ć. Dr. Besarović. CTaH OBHH K a. ycnjec0Ma oBe peisojiyniije HapouiiTO noMauce Ta oko.t hoct, iiiTo je AHHacTHja, Koja y K iihii B.iaAa, Tyl;HHCKa, MaHpycKa, na ce y HapoAy JiaxKO npoBOAH ai’nTagHjanpoTHB tc AiiHacTnje h H.e3DHe B.iaAaBHHe. ycTaH0n,HMa ce npnApyacyje uaK n BojcKa, .Koja ce HenpecTaHo 6yHH. Taico cy y CeH3njy BojHnnu jćhah ciiora reHepa.ia.Ta n Bmne Hero xn.T.aAy MaHgypaua, Mđjy M>aua h ryuepHepa ii H.eroBy nopoAnny. H 3 napcKor Acopa H3nui.ia je o6jaBa, Aa ke ce AaTH yc.TaB. a.m huko hc Bjepyje, Ma Aa je no3BaTa HapoAHa cKyniUTHHa, Aa H3paAn ycTaB. y Ee>i cy CTnrjie BiijecTu, Aa ce H3Meljy Bojcicc y ycTaiua pa3Biio npaBii paT, na je noc.iaT Tasio aycTpnjcKH nom yKOBHiiK Jlepx. y IIeKHnry cy naK y«iHH>cne npnnpeMe, Aa M^iaAH (nenyHo.,E.eTHii) nap I lj 'ja nalje yTo,miiiTa y aMepiiKaHCKOM nocJiancTBy. IbcroB yja», naMjecnuK naaicao jo npcA MumicTpiiMa; To.iiiKo je noTpeecH ycnjecHMa ycTama. 3a ypeAHHiiiTBo oAroBapa: Ocuiaii Tnnciih. Traže se 3 pomoćnika i Z šegrta Jedna velika islamska firma u Posavini treba za svoju špecerajsku i kolonijalnu trgo­ vinu dva ili tri muslimana trgovačka pomoć­ nika, koji su u toj struci sposobni, valjani oz­ biljni i koji imaju volje za rad. Prvenstvo imaju oni, koji su vjŠe godina u sličnim trgovinama poslovali. Nadalje su za istu trgovinu potrebna dva šegrta od bolje kuće, koji su svršili koji raz­ red osnovne škole. Ponude sa prepisom svjedodžbi i dozna­ kom plate, treba slati na upravu društva »Gajreta« Sarajevo. - Islamska din. štamparija. - U ' uredništvo odgovara: Osmim Gjikić � https://kolekcije.nub.ba/files/original/ec64054613f8f2da30cf227c6fe6eeac.pdf 0998b023c1909339850d9e32e0a87184 PDF Text Text BPOJ 22. BROJ T ajpeT JLHCT 3A ^ P y n iT B E H E HOCJIOBE H 3A HAPO £H O nPO C BJEliH BA IB E. H3JIA3H CBAKOT 1. h 15. ____ y M JE C E ii;y .-------- rOAIIHA IV. GODINA Gajret LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. IZLAZI SVAKOG 1. i 15. ------- U M JESECU.--------- B,i 8chhk: APi niTBO „PajpeT11- y pe hhk: Ocm;ih Tjiikh!,. — Vlasnik: Društvo „Gajret“. - Urednik: Osman Gjikić. . C A P A JE B O , 15. HOBCMOpn 1911. r r &\ - SARAJEVO, 15. novembra 1911. I^njeHa je j i h c t j : aa B o c h j ii XepijeroBBHy n AycrpoyrapcKy MOHapmjy, aa HjiaHOBe, Ta^ie6y, ys6HHKe b TeacaKe 2 K sa HeiJiaHOBe 4 K rodinuH>e. 3a cbo ocTajie bomao 10 tfipaHaKa'. floje/^HHB 6 pojeBB c T a jy 20 xeji. Hen.iaheHa ce nncMa Be npnMajy| PyKonBCH ce H6 B p a h a jy . — IlpeTiuaTa a py koijbcb uaAy ce u a aApecy: „rajpe-r" — CapajeBo. C ije n a je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje lOfranaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Poklanjajmo kurbanske kožice Gajretu! mnogo i mnogo više učiniti u pogl.edu poklanjanja kurbansklh kožica za „Gajret". Razmišljajući o tome, kako bi se mnogo moglo privrijediti našem Gajretu na taj način, izračunao sam, da bi ove kožice, kada bi ih se i deseti dio poklonio „Gajretu" mogle do­ nijeti na 20.000 kruna „Gajretu", a to znači godišnja obskrba 2 5 —30 omladinaca, koji uče recimo ilmijanske nauke u Carigrad ili Misiru. A zar se mogu kožice pokloniti u bolju svrhu nego li je ova? Zar može biti sevabnijeg i ljepšeg cilja od toga, da odgojimo što sposob­ nije učitelje vjere, koji će narodu uzvišene is­ lamske istine umjeti pravilno da protumače i koji će ga duševno prosvijetliti i kulturno po­ dići na onaj stepen, na kojem mi muslimani trebamo da se nalazimo, ako želimo da živi­ mo i napredujemo. Jest, to je najljepša i najhumanija cilj, u korst koje bi sve kurbanske kožice braća i sestre u našoj zemlji trebali da redovno svake godine poklanjaju, te da se na taj način stvori stalan godišnji prihod našem „Gajretu". A taj će se običaj nišallah i uvesti. Lanj­ ska i preklanska godina dokazuju nam, da se u tom pogledu može r.diti i uraditi i stoga je na nama, da se što bolje zauzmemo, da svaka daljnja godina bude što plodonosnija. Lani je iskazano od kurbanskih kožica oko 800 a preklani oko 300 kruna prihoda. Nastoj­ imo, da ovogodišnji prihodi budu prema lanj- Povodom našega članka u prošlom broju, u kojemu smo apelovali na rodoljubivu braću" i sestre, da svoje kurbanske kožice poklanjaju .,Gajretu'1, dobili smo od jednoga prijatelja iz provincije ove redove: Uvodnik našega „G ajreta" u zadnjem broju dade mi povoda, da i ja nekolike vrste napišem i pridružim svoj glas Vašem rodoljubivom apelu na muslimanski elemenat, da bi se povodom nastupajućega „Kurban-bajrama" sjetio našega „G ajreta" i poklonio mu što veći broj kurbanskih kožica. Odlična je ideja bila društvene uprave, kada je preklanjske godine prvi put apelovala na muslimane i muslimanke, da kožice od svo­ jih kurbana poklanjaju „Gajretu". Istina, po­ znata je stvar, da u svakome mjestu postoje od ranije običaji, prema kojima se kurbanske kožice poklanjaju u razne svrhe, ili se daju pojedinim siromasima, pa je te običaje, kod našega konzervativnoga svijeta teško bilo od jedanput izobičajiti. Ali pri svemn tome, kako se i iz Vašega članka vidi, našlo se je nešto rodoljubiva svijeta, koji se je apelu Gajretove uprave odmah odazvao, a broj takovih se je iduće godine već znatno povisio. A iz toga se svega vidi, da je Gajretova ideja prodrla u mase narodne i da bi se za „Gajret" moglo �322 skima u jednakoj razmjeri kao lanjski prema preklanjskim, pa smo za ovu godinu dosta po­ stigli. Pridružujem se Vašem apelu i pozivam svu rodoljubivu i svjesnu braću, da na ovoj stvari porade, a naročito bi se trebali za to zauzeti roditelji, staratelji i rogjaci Gajretovih stipendista, koji mogu najbolje pojmiti kako je blagotvorna ova ideja i od kakove koristi je „Gajret“ po naš narod. Dakle, još jednom, braćo, poklanjajmo kurbanske kožice samo na­ šem ,,Gajretu“ ! Hafiz XaTHyn: Ax, OA onor KOČHor qaca. . . Ax, op, onor Kofinor Maca TaMUH JUL jc^CBiijcT guo — ^tyuiy'Mii jc oo.iaK cjt'TC Ten iKlni ne.igM 'bdiRiio! Ax, orT, onor noouor Maca ■rKiiBOT iviii jeuTepcT ICilMH, lIacu cy mu — Tempa Tym C ropKIDI ĆO.IOM II35I C J, Ax, Ofl OHOI\'KOOHOr Maca ilK illL L Cpehe Moje 3rs’je3/m Jcp 3a HanjcK HiiDiešome Ha^e epga Mor jiajcaa^e! tim " ! Ax, oiior ko6hob Maca Cppe Moje Tyra 3rapa, r7tymy .ij'Tii tiiuitc 6o.ui Ko yooAii ofl xamjapa! h S. Sukejnn, — Žepći. ■ Obrazujmo same sebe! Kako je poznato, današnji vijek ide zatim, da se žene naobraze toliko, koliko i ljudi, te da se izjednače u svemu s muževima. Dok bi mi mullimanke bile i previše sretne, kad bi dobile sva ona prava što nam ih uzvišeni Islam daje, mi smo na žalost u vrlo bi­ jednom stanju, jer se u nas, mjesto Šeriata, gleda na razne običaje, koji su se u Islam uvukli, te se o njima vodi mnogo više računa nego o šerijatskim propisima, koji su temelji Islama. Običaji i razne druge okol­ nosti učiniše, da mi muslimanko danas zaostajemo u naobrazbi, da je upravo slrahula, a naročito je laj slučaj kod nas u Bosni. Mi nemamo skoro nikakove vjerske naobrazbe, a o svjetkoj ne treba ni govoriti. Ovome strašnome džehaletu, koji je ubaviu nas kao tamna noć, mora se pomoći i to čim prije. Žalosna je činjenica i to, da se baš i muškarci puno ne razlikuju u naobrazbi od nas, te ih ne mo­ žemo u potpunoj mjeri ni kriviti za ovako našo ku­ kavno slanje, nego nam je dužnost, da i mi same sebi pomognemo koliko nam to ide od ruke. Kako bi se ovome našem slanju p »moglo, pi­ sano je u našoj javnosti, pa su se iznosile naše po­ trebe i načini kako da nam se pomogne, ali se do danas ništa ne promijeni, većosta sve po starom. U zadnje doba pisano je u ,,Gajretu“: „0 emancipaciji muslimanske žene“. Tu se navode znamenite žene iz raznih krajeva svijeta i to iz prvog doba Islama, da se vidi njihova djelatnost za napredak Islama kao i naobrazba, a da im niko kod tolikih ashaba i islamskih alima ne stade na put, nego su ih šta više i potpomagali, jer su bili pravi mus'imani, koji su poznavali pravu bitifost Islama. Na žalost, mi u Bosni nemamo svojih znamenitih žena, jer nam ih nije povješt zabilježila, da nam danas budu putokazom u našem životu. Bio bi grijeh ne zabilježiti u našem „Gajretu", douekle ženskom listu, jednu vrijednu i znamenitu ženu, za naš rezvitak, te nam može u mnogo koječemu služiti za primjer: Rogjena je Žepču, odmah iza burnih vremena Husejin-kapetana, avaj tugo, nesugjenog našeg vezira, domaćega sina, te još živi u potpunom zdravlju, či­ taj uć razne knjige, da naobrazi svoj razum, da može koristiti sebi i drugom. Zbog velike popularnosti u narodu, njezinom imenu Ajiša dodade narod još »Mulla«, te je danas zovu Mulla-Ajiša — hanum H. Abdić. Njezin otac Salih ef., koji je bio muderris u Zepču, vidio je potrebu, još prije toliko godina, da treba naobražavati ženskinje, te poče svoju malu kćer Ajišu učiti pisati i čitati. Zatim je poče podučavali arapsku i tursku gramatiku ali rana njegova smrt spriječi joj te ne mogaše naučiti arapski. Danas poznaje toliko turski da može prevagjati. Ona vrlo cijeni nauku, pa traži na koji bilo način, da je dobije. U svojoj starosti, u sedamdesetim godinamasvoga života nauči čitati latinicu, da donaknadi bar nešto što je u mladosti propustila. Često se sjeti vrlo poučne kitice Dr. Safvet bega Bašagića: »Za mladosti vatrene i žive, Ko svoj razum znanjem ne ukrasi, Zitplakaćc na grobu prošlosti, Kad mu slanu beharati vlasi«. Dok nije bila naučila čitati, imala je vazda ne­ koga ko bi joj čitao razne knjige, od kojih su danas �neki učitelji na gimnaziji kao Enver ef. Muftić, do- Karanfilaga: čim Hifzi ef. Muftić prof. arap. jezika koji joj je čitao, Gdje si? . . . davna je ispustio svoju plemenitu dušu. Još i danas Hazim ef- Muftić mladi i vrlo daroviti pisac, kada dogje Ponoć je prošla davno, u Žepče nju posjeti i štogod joj pročita. Hulusi grunA ja još vazda šetam, tovničar, puno je od nje pribilježio narodnog blaga. Korakom teška bola, Hilmi ef. Muftić kadija, koji je davno umro čitao joj Po svojoj sobi maloj, je i pokušavao je da je nauči čitati, ali mu ne podje Srce mi steže zima, za rukom pošto je nju bio zadesio tada strašan udarac, U glavi oganj gori, jer joj umrije kći jedino dijete u cvijetu mladosti. Misli se krše, mašta Tone u nadi paloj. Imade izvanredno pamćenje; sve što je čula i vidila, to je potpuno zapamtila, te se može nazvati Na moru burnom kano živom historijom. Lagjica da sam mala, Ona čita knjigu po više puta, samo ako joj se Vihor me ljuto šiba, dopane. Dramski spjev od Dr. Safvetbega Bašagića: Talas me valu daje, „Abdullah pašutt pročitala je možda više od stotinu Na vjetru kao grana puta, te ga znade skoro napamet. Tu dramu zove: Njišem se, kao oblak „Moj Abdullah". Suze je vazda obliju kada čita AbU neznan plovim mračnu dullah pašu kako umire za svoju napaćenu i potla­ Sve nekud dalje, dalje. .. čenu domovinu. Tada ona teško uzdahne nad tužnom sudbinom našega naroda. Ljubljena dušo, gdje si 1 Ona se drži potpuno tačnosti i reda te sve svoje Za tobom teže misli, poslove obavlja u stanovito odregjeno vrijeme. Osobito Rade dokučit tajnu se ističe u tome što može nadčovjeka uplivisati svojim čarobne moći tvoje. mudrim savjetama, jer je puna iskustva i znanja. Ona Kojom mi grlo sape, je shvatila doba u kojem živi, a topje. sve postigla Kojom mi um pomuti, sama sobom s velikim trudom i ustrajnošću. Skameni srce mlado, Danas živi sama u svojoj kući koristeći svakome Oduže oku boje. samo ako joj se pružLprilika. Doživila je da danas imade svoje praunuče. Za one koji sele u Tursku veli, Nehajna dušo, gdje si, da nijesu pravi muslimani kakovi bi trebali da budu Što vidiš moju tugu, i da nijesu potomci svojih slavnih djedova, jer su Što čuješ uzdah teški kukavice pa ostavljaju svoje dobro, svoju domovinu Preda me kada staneš, natopljenu krvlju svojih djedova i njihove kosti da U oku čitaš: srce ih gazi tugja noga. Da se sa boli krši, Evo, ovo je u kratkim potezima životopis sijede Očaj u duši vlada — Mulla-Ajiše hanume, is koga se vidi, kako se i mi Musli­ A nećeš da se ganeš! manke možemo bar u nekoliko naobraziti. Ne treba da čekamo na otvaranje ženskih škola, jer nas ljudi, Okrutno srce, gdje si ? ! koji time upravljaju, smatraju, da mi i nijesmo ljudi. Zar te ne dira tuga, Zar te ne boli očaj Zato mile seje, širom Herceg-Bosne, učimo same I suhe oči moje? po sebi i tražimo znanje koliko možemo! Ne čekajmo Zar zbilja mrziš biće, od drugog pomoći, jer smo i onako zakasnile. Ugle­ Koje te žarko ljubi dajmo se u sijedu i vrijednu Mulla-Ajiše hanum H. Abdić, I ljubeć vehne, za te neka nam ona bude sjaj na zvijezda, koja će nam ozna­ Žrtvujuć dobro svoje?! čavati put na našem tamnom obzorju. Još doviknimo našim ljudima, a naročito onima koje su na vrhovima Mrzi me, dušo, mrzi! naše samouprave (autonomije): »U rukama matera Oholo silno stupaj, je budućnost naroda« — kao što veli Tolstoj. Traži da nogom zgaziš Komade srca moga, Izvrgni mene ruglu, Braćo muslimani! Pohlanjajte hurbanshe Ponizuj moju ljubav — Kožice ,,Ga|refu", čime ćete učiniti najljepše Ja opet rob ću biti čarobnog bića tvoga! patriotsko djelo i najsevabniji čini �324 Mrzi me, prezri, muči I smrtne rane zadaj! Za tvoju nadmoć silnu Srdit se, plakat neću; Tebe ću ljubit vazda. Ne mareć: da 1’ ti ljubiš, S ljubavi svoj§ blažen I smrt ću podnijet’ lahko! Šemsuddin: Voće. Pada voće, vjetrom obarato, Kao misli željama trgane; Na tle tvrdo pada, ko ideje Samovolji ljudstva istresane. Vjetar puše, a s voćem i lišće Otkida se i na zemlju stresa; Noć jesenska bezmjesečna šumi, Dršću zvijezde sred modrih nebesa. Ja ne spavam. Drago mi je bditi, Gledat zvijezde kroz granje drveća, Tople noći harrriOni)u slušat, Na šum morskih talasa što sjeća. Pri tom mislim na to ljudstvo hudo I na sudbu, koja njime vlada, Da je sudba — vihor, ljudstvo — voće Pred zanfahom vihora što pada. Pa čemu se tim mislima peći: Šta je bitnost našega življenja? Zar da voće na grančici znade: Odkud niče, kad dogje do zrenja? Zar'da shvati: šta je za njeg grana, Stablo, korjen, zemlja, sok, toplota?! Pa i čovjek! — koristit se može, — Nikad pako shvatiti života. Ahdnt-Hak Hamid: Kći Indije. Drama u 5 činova (8 slika). — Prevodi Šemsuddin Sarajllć. — (Nastavak.) Treći čin. — Slika četvrta. — P r i z o r prvi. Sir Burtel — Engleski časnici i vojnici — Postrance čemerno stoji četiri-pet indijanskih seoskih glavara — Megju oviin se osobito ističe jedan obijelio starac svo­ jom oronulošću od drugih starješina. S ir B u r t e l (seoskim poglavicama): I ako se yećinom neposlušnost upokorava s pravednošću, po nekad je valja ugušiti i nasiljem. D a! Pošto vaši seljani ne podmiruju državnih daća, to će reći da su nepo­ slušni, da su buntovnici. Budući su neposlušni, ja se smatram primoran silu upotrijebiti. P r v i č a s n i k : Sire! Vaš pravedni postuptk ne može se nikako ubrojiti u nasilje. Vaša mudra uprava zaslužuje najljepše priznanje. Ne trebate se osvrtati na buncanje naroda. Niko nije dorastao, da vaš rad i postupak može valjano ocijeniti. P r v i s t a r a c (za se): I ako se može Burtel za svoju oholost donekle ispričati pored laskanja i ulizi­ vanja svojih činovnika, koji su za nj jedini savjetnici, ipak se mora osuditi, zašto ovakve ulizice drži oko sebe. (Glasno, molećim glasom): Sir Burtel! U zemlji vlada glad. A zar ne znate, što će reći: glad? . S ir B u r t e l (časnicima): Šta kaže ovaj starac? D r u g i č a s n i k : Sire, on laže... Nijednom nije vjfejrovati. Ne od gladi, nego sa svoje laži oni pro­ padaju. S ir B u r t e l : Neka, pa bilo od laži ili od čega god bilo! T r e ć i s t a r a c : Seljak ne nagje žita za jelo, kamo li još za usjev. Kao životinje pasu ljudi travu, utrobe im nabreknu i tako uginjavaju. Doćeralo se do gola džana, da više ništa ne mogu dati... Zar ne znate šta će reći: glad? P r v i s t a r a c : Ja sam eto seoski poglavica, a ima tri dana da nijesam ništa okusio. Ni zalogaja! Ah... Oči mi se mrače, u glavi muti!... Sire! Vama kažemo: zar ne znate, šta će reći: glad? S ir B u r t e l (pogledavši na sat): Neću da znam za mnogo riječi. Narod mora ove godine da ispašta za svoja prošlogodišnje ljenčarenje. Šta je moja za­ daća?... Evo vam rok od četvrt sata... Ili obećajte, da ćete od naroda pokupiti dužne daće, ili će te iza četvrt sata, kako rekoh, izpaštati za grijeh svoga naroda. T r e ć i s t a r a c (ponizno moleći): Smilujte se, Sire!... Šta možemo mi? Šta nam od ruke ide? Zar mi nagovaramo seljake, d.-: ne daju državnih daća i poreza? Nužda ih prisiljava. Zar vaši eksekutori ne dolaze u sela i ne traže daće? Zar ne vidješe naše stanje? Zar ne oduzeše svakome i zadnji bakreni nov­ čić iz ruke?... Kome ne skidoše kapu s glave, ko ne pa.9 ne otpasašo? U kojoj kući nagjoše da se ljudi brane čim drugim, osim mrcina? Koga vidješe da je obukao što drugo, osim mrtvačkih čaršafa? Kažu li vama za naše pravo bijedno stanje? Ili vi ne znate, što će reći: glad? S i r B u r t e l : Ako nema narod novaca, da dužne daće podmiri, platite za nj vi, njegove poglavice! S t a r c i : Mi — šta da mi damo?... Šta mi imamo svoje, pa da damo? Zar da džan dademo? S i r B u r t e l (pogledavši na sat, oporo): Još dvanaest minuta. Porez ili kazna!... Šta velite? �325 Č e t v r t i s t a r a c (bez obzira, ogorčeno): Ah!... krvlju boje lice.*)... Neko zemlju jede, neko se vazduVi ste za nas viša napast od gladi! Glad može da hom prehranjuje. Neko ubija mušice, neko se hrani uništi imanje, ali ne može biti napast za narod, kao mravijim jajima — selo je poklopila nevolja, smrt što ste v i! Vi hoćete da iz neimanja mogućstvo istje­ Osim „ah“, „uh“, nikakav se drugi glas ne čuje. Ne rate. Glad pritisne jednu zemlju, poništi joj rod, a vi vidi se što drugo, već da su domovi u grobnice pre­ hoćete da pljačkate pustu zemlju. Mjesto da nama tvoreni, a ljudi u mrtva tjelesa. Majke jauču, dječica pritečete u pomoć, tražite potpore ol nas, A za što?.. plaču, brat se preko brata previja, očevi um iru! Za S ir Bu r t e l : Zemlja je zadužena; vaše daće su komad suha kruha čovjek dušu zalaže i nekoliko ljudi za kamate. krv poljeva, da ugrabi kost od orlovske lešine! Mrtvi T r e ć i s t a r a c : Sire! Zemaljske prihode vi sam ne ostaju u grobnicama, ljudi ih rove kao hijene. Otvo­ za svoje potrebo uzimate. Mi ne vidimo da od nas rena su im usta prema zraku, da kiša udari, ni kap plijenjene daće trošiti u što drugo, do li na svoj ras­ je na zemlju ne bi p đo — sve bi progutali. Na sre­ košan život! Mogućan ste, da sA,m deset puta dadnete dini se vreo dim puši, sunce zastire... Iditi dalje i državi, koliko mi dugujemo Jedna plemenitost, jedan unigjite još u jednu kuću. Vidjećete mladoženju, u veledušan korak, i šta čini, da nas duga riješite? kojeg se je od gladi krv sledila, nastoji da položi Ostavili bi ste lijep spomen u svijetu. Ali vi... da ne svoju studenu, polumrtvu ruku na čelo svoje vječne spominjemo eto, kako bi ste mogli zemaljski dug pod drugarice. Svrnite u susjednu kuću, naći ćete lamo miriti... Vi eto s druge strane zadužujete zemlju i višu istom udatu ženu, kojoj se je od žegji — u bezvogju polovicu tih novaca trošite na luksus, rasipate ih. Vaši — tijelo zaždilo, trči da svoja vrela prsa podnese časnici su u srebro okovati, a vi nemate pojma, da mužu pod usne. Neko se trudi da utrne vatru kod ljudi pet sati t.daljeni od vaših dvorova, mjesto kopita djece svojim suzama, neko opet nastoji da roditeljske nose žake od pirinča, a mjesto samur-kapa ni ćullaha suze vaffibm svoga srca osuši. Mjesto kiše padaju na glavi!... Sjedite na pozlaćenim stolicama, ležite na gromovi, nepogoda na selo kao gromovi obara se na svilenim krevetima, vozite se na gizdavim tahtere- narod kamenje zle sudbine. Pogeti vratovi, pored zi­ vanima... A i ne mislite na narod, žilav, veledušan na­ dova uvrnuta tjelesa, na suncu ispucale usne, od parod, koii se megjutim od gladi pati i na tvrdoj zemlji senja trave nabrekli jezici, u nebesa uprte oči, kratko ležeći, broji ispod oborenih ;kućnih krovova zvijezde dihanje, požutjela lica, zamrla srca, zgrčeni prsti, očaj, na nebesima! Kakva potreba — da tuđi ljenčarite?... bijeda, piska, vrisak, ječanje, glad, smrt i . na stotine Bar da napraviste utvrde na granicama?... Crni ruski nesreća pritisle su svaki komad zemlje, svaku kolibu orao rastvorio je krila,' leti ovamo da n»s ugrabi. svakog čovjeka, svako srce! Žalost na žalost dolazi, Doći će jednog dana, zgrabiti u svoje pandže i zdro­ nesreća na nesreću... 1 vi, ne obazirući se na taj ža­ biti krunu ove zemlje, koja je na vašu ^lavu postav­ lostan, očajan položaj naroda, kojeg mu usud daje, ljena! Vi na ovo nikako ne pomišljate... Ah, Sire! Ne nemajući nad narodnim nevoljama smilovanja, dolazite vidite li, kolika ste nesreća za ovu zemlju, koliki iz­ sada s bičem nasilja u ruci, da i zadnju kap krvi iz srca istjerate!... A šta koristi, ako se jedna ruševina dajnik za narod?,.. S ir B u r t e l (ponovno gledajući na sat, oporo:) obori? Uzima li se duša od mrtvaca? Zabada li se nož u otvorenu ranu? Zaždijeva li se lug da gori? Još deset minuta. Porez ili kaznu?... Sta velite? J e d a n č a s n i k (za se): Dobro je da ne planu, Zar vi na nevolju gledate nasilnim pogledom? Zar vi čuvši ovolike oštre. Nemoguće mu je razumiti narav... kažete da potreba i siromaštvo znače neposlušnost? Šta vi činite? Šta hoćete, šta da uzmete od nas, šta Svaki dan je drugačiji. P e t i s t a r a c (Sir Burtelu): Sire! Vi ste naš tražite? Vi nemate očiju nikako, ako prema narodu poglavar; treba da znadete naše stanje prije svakog nemate obzira! Zar ne vidite naše nevoljno stanje? drugoga. Oligjite jedan put i u naše selo. Otigjite Imate li pravo postupati tako sa narodom, makar da osobno i pogledajte svojim očima bijedno stanje na­ nad njim imate svoju upravu? Ne obazirete li se na roda. Gledajte, hoćete li moći vidjeti i jednog čo­ prošlost? Je li vi takvu mržnju smatrate dostojnom za vjeka, koji ima snage da na nogama stoji?... Unigjite čovjeka? Kažete li za nasilje i barbarstvo da su pravda u jednu kolibu i pogledajte jednu mladu mater, koja i uživanje reda i mira? Zar vi brojite proljevanje krvi mjesto da dijete zadoji mlijekom — ne mogavši iz­ u zakonito djelo?... Insaf, insaf — vi tirani jedni! S i r B u r t e l (pogledavši opet na sat): Još pe'. držati njegove gladi — stišće prsa i ni sisu kapi krvi nagoni, da njima nadoji svoje čedo. Na drugoj strani minuta. Porez ili kaznd!... Šta velite? P r v i s t a r a c (kao da gubi svijest): Ah!... Ne legao je njen muž, nema snage da ustane, da joj za­ brani to upropašćivanje sebe i djeteta. Da mu ko pruži — nesta — ne .-taje... mi... sna — ge... Tri... da — dana... ruku, da ga pridigne, on bi od gladi zagrizao prije u ni... žalo — gaja... (Jekne): Ah!... Jela!.. Je — la !... nju... U. jednoj porodici umire staratelj ka žena u bašči. (Zaljulja se i sruši na tle). Nema ljudi da je mrtva odnesu i ukopaju. Nesretne *) Običaj je kod idolopoklonika, da lice umrlog, prije kćeri je suzama kupaju, a snahe joj ubogoj sa svojom ukopa, naboje crvenom bojom. �326 S ir B u r t e l (vojnicima): Uzmite ovoga lopova starce, nosite ga, pa mu stucite sve zube u glavi. Ne ostavite ni jednoga, da ne bi poslije mogao ništa više izjesti! (Nekoliko vojnika odvuku prvoga starca). č e t v r t i s t a r a c ! Ah, Sire, Sire! Ne vjerujete li? Ako ne vjerujete njegovim riječima, pogledajte mu u lice! Bijednik je pao, ne mogavši više gladi izdurati. Ah, sasućete mu staračke mehke zube u glavi! A nama kažete da smo divlji narod. Nečete li za to, što nas divljim smatrate, jesti naše meso? Vi kul­ turni razbojnici!... S ir B u r t e l (smijući se): Ludi ćovječe!... Žar i ti žegjaš za smrću?... T r e ć i s t a r a c : Šta bi imao posla pred tobom čovjek, koji glavu u torbi ne nosi, alcače ! S ir B u r t e l : Ko si ti ? T r e ć i s t a r a c : Ja?... Ja sam brat trgovca Vajsija Bedr-Japoma. Ja sam čovjek, koji tebi ne bi nikada bio sklon, da si ne samo prvak, nego i glava svih prvaka. Kad bi za našu nepokornost tebi tražio ti svom silom samo od mene naknadu za sviju, nijesi u stanju ništa više učiniti, već da mi džan uzmeš. Kod mene nećeš naći ništa drugo. Da me okuješ u lance, ipak mi ne možeš objesiti na vrat halku prokletstva! Mo­ žeš mi obući mrtvačke haljine, ali ne možeš okaljati mog domovinskog čuvstva i ponosa!... Ja imam sa­ kriveno blago. Ali ne bih tebi kazao za nj, kad bih znao da ću do smrti u tamnici čamiti. Umrijeću, žrtva ću biti, ali ne dam više ni novčića poreza, nego što spada na s&ma mene. Jesi li me sada upoznao? Znadeš li sada, ko sam? — ti nezasitna zvijeri u ruhu civilizacije! Ako hoćeš, da ti još jedan put kažem : Ja sam brat trgovca lepeza Vajsija Bedr-Japoma! S ir B u r t e l : Dakle i ti si došao, da prikloniš šiju pod mač kazne? Hajde, prelomite život i ovoga buntovnika !... T r e ć i s t a r a c (odlazeći za vojnicima, klikne jakim glasom): Burtele!... Naći će se neko, ko će ovo sve od tebe naplatiti!... (Nastaviće se.) P r i z o r d r ugi . Pregjašni, osim prvog starca i dvojice vojnika. P e t i s t a r a c : Krivo smo mislili, da tebe Sire, ne izvješćuju tačno o našemu stanju. A megjer si ti sam po sebi jedno nisko i barbarsko stvorenje!... Tvoji službenici, da ne nastraduju sa tvoga brutalnog gnjeva, ne znaju šta bi radili. Ne preostaje im drugo, nego da ti laskaju, da špijune i da te sve više uzoholjuju. Ti hoćeš da od mrtvih ljudskih tjelesa praviš merđevine, uz koje ćes se uspeti do više časli, da te tuđe zabavlja vriska i jauk naroda, pored žuborenja potoka od narodne krvi i suza !... Ne npisli, nasilniče, ne misli, da ćeš ostati vječito vladar na svijetu! Doći će ipak jedan dan, kada će i tvome zlu biti kraj, kada ćeš pod vlast onih, koje danas tPačiš!... Šta je takvih na­ silnika ova crna zemlja požderala — pa će i tebe. A ti, koliko god bio silan, koliko god snažan, ipak ove zemlje s njezina puta povratiti ne možeš 1 Doći će vrijeme, kad će i tvoja grobnica stajati pusta — bez spomena, a tebe zmije i akrepi razderati u njoj! Tvoji dvorovi, ove denbelhane, sirotinjskim novcem podignute, ostaće puste iza tebe. Osim proklete grob­ XnrnjeHa. nice, na kojoj će narod — kamen po kamen bacajući — mogilu podići, neće ti nikakva traga više ostati ’IyBaj ce Ty<SepKyji03e! na svijetu!... noyu e h caujeTH S ir B u r t e l (vojnicima): Uzmite toga neposluš­ 1. HI t a je T y 6 e p K y j i 0 3 a ? nog lopova, vodite ga! Zgulite mu odijelo, na drvo ga za kose objesite i štipalima mu kožu otkidajte! 1. Ty6epicyjio3a je HajpacnpocTpaaeHHja đojiecT Ha Neka vidi, neka na smrti vidi, šta je kazna za onoga, CBHjeTy; nua je CTByAa Ha 3eM^>n n Moace CBaicor Aa 3ako se meni protivi i ko našoj vladi nije odan!... pa3H. Oa Ty6epKy^03e 6oayjy u h AO«ahe acaP e t i s t a r a c (vojnicima, koji mu priletješe): A BOTHH>6. poslije mi odnesite kosti i bacite pred to pomamno 2. CBaKH amo Haiuer Tnjejia Moace a» gćojih oa pseto!... (Burtelu): Kad mi je svakako od gladi umri­ Ty6epicyjio3e, a^iH Hajneiuhe h HajpaAnje Ty6epicy.i03a Hajeti, da bar ovako umrfem, tebe nahranivši — tebe, naAa Hama n.iyha h OHAa ce OHa 30Be jom u jeicTHKa, nezasitna zvijeri!... (Dva vojnika ga odvuku, šćepavši HJiH cymnga. ga ispod pazuha). 4. Ty6epKyjio3a je HajcupTOHocHHja ćojiecT Ha 3CM.ibii; T r e ć i s t a r a c (u uzrujanosti). Gle, poglavaru, oa H>e yinHpe CBHjeT BHiue Hero na oa Koje Apyre 6ojier ja nijesam gladan kao oni! Niti sam u oskudici. Sit cth, BHiue Hero h oa Kojiepe. CaMo oa Ty6epicyjiose sam do vrata, imam novaca više nego što mi treba. yM0 pe y Cpćajn oBaice roAime upocjeHHo 10.000, a ycaAli ne mislite, da ću pored toga iz svog džepa nami­ mom BaorpaAy oko 800 JiHga; a 6poj o6ojbejiHX oa Tyriti vam tražene daće za svoje seljane. N e! Ja ne 6epKyjioae paqyHa ce o6u«mo 10 nyTa Burne. dam svojih novaca čovjeku kao što si ti, koji ljude za 4. Oa nje-noKjnHor fipoja yMpji0 x ii3 Mel>y 15 h G0 novce ubijaš, daću ih djeci onih, koji u bijedi i osku­ roAHHc CBaKH Tpehn, oa npn./iHKe, yMpo je oA TyCepdici um iru! Kyjioae. �5. Ty6epKyao8a je 3apa3Ha 6oaecT h npon3Bo.-.tt je jeAHa Bp*io Ma.ia Kanua (r.M Ba n an 6aKuna), Koja ce caMO Kpo3 yBeanuaBajyke CTanao Moace Aa bhah . OBe Kanue »HBe n MHonce ce čamo y Tnjeay 6o.iecH»x anua; H3BaH h>iix Kanue Ty6epicyao3e Haaa3e ce noHajBniue y Bca.i»y3«nMa (h H3MernMa) Ty6epKyao3Hnx (jeKTHHaBnx) pajy. CnaKn Ajcank npamHHC, Koja ce nocanje TaicBOr paAa o6hhho CBaicn a »h no HaimiM KyhaMa Bnka, Mowe Aa hoch cooom h noH6Ky Kanuy TyoepKyao3e cumo bko je y Kykn 6nao jeKTnuaBnx ncno>yBaKa. 6oaecHBKa. KaAa ce obh Hcna,yBun Haaa3e Ha BaaacHHM nan oa cyHua 3a:caoH>eHHu MjocTHMa (sup. y CTaHOBHMa), 0HA» icanue Ty6epKyao3e Mory y muMa Aa name mecT »ijeceua oa npnaeKe; aan, KaAa ce ncno>yBun ocyme h y npax npeTBope, Ty6epKyao3He Kanue Mory joui AoCTa Ayro Aa ocTaHy y SKHBOTy n c npamnHOM a* aeTe no Ba3Ayxy. CaMO KaAa cy ncaa>yBun H3a '»ceHii cynHaHoj TonaoTH, oHAa Kanue TyđepKyao3e 6p3o yrnHy, jep ce Hcna>yBun Ha cyHuy 6p3o cyme. ^.anae cyHue y6eja Kanue Ty6cpKyao3e. Ceu cyHU* y6njajy Kanue TyđepKyao3e jom KO^naaa BOAa, jaK ue^, cbo icnceaime n Apyra Ae3 HH(j)eKunoHa cpeACTBa (KapSo.iHa KnceanHa, an3oa, cy6anMaT hta«) Kanue Ty6epKyao3e Mory ce Hahn join y ManjeKy (n oa Manjcica cnpaBO>eHit: cnp, KajMaK, 6yTep hta.) h »iecy Ty6epicyao3Hnx roBeAH^ Kojn hsm cay»ce 3a xpaHy. Bnao a» yAnmeMo Ba3Ayx, koju caApacn y ce6n Kanue Ty6epKyao3e, 6nao Aa ce xpamiMo nanjeKOMii Mecom Ty6epKyao3HHx HcnBOTnma, mii ce MonceMo 3apa3iiTn xy6epicyao30M. IIpeMa TOMy cbmkh oa Hac H3aoaceH je 3apa3H Ty6epKyao3e. J^TBpkeHO je, Aa cbbko hctbpto anue Ha cBnjeTy Hocn, n He cyMmajykn, y hckom cbom opraay Behn nan Man>n 6poj Ty6epKyao3Hiix Kanua; OBe Kanue y BekiiHH cayuajeBa He mine totobo HnuiTa CBOMe aoMakiiHy, aan koa MHornx oHe neKajy caMO 3roAHy npnanny Aa H3a30By 6oaecT. Ha Taj HannH o6janiH>aBa ce nojaBa Ty6epKyao3e koa H3BjecHnx anua, Koja cy aotab naraeAa-’ia cacBHM 3ApaBa. C Tora je aV^khoct cBaKor oa Hac Aa CTynn y OTBopeHy 6op6y c obhm HeBHAamiscM a Tano onacHHM HenpnjaTC.-beM. Ako je CBnjecT nojeAnHaua o uno>y n Ay3KH0CTHMa y MCHBOTy aoboo>ho pa3BnjeHa, oHAa ce OBa 6op6a MoiKe aaKo n 6p3o CBpmuTH y Hauiy icopncT, jep Ty6epicyao3a je jeAHHa 6oaecT, Koja ce Aaje aaxKO H36jekn. II. K a K o n o c T a j e t y 6 e p k y a o 3 aV a Ty6epKyao3a nocTaHe noTpebao je, npBO, a? Kanua Ty6epKya<.3Ha npoApe y Harne Tnjeao, Ty a» ce npnMH h nouHe Aa Kaaja. ^ e a cy raaBHa nj Ta, KojnM Kanue Ty6epKyao3c »iory a» npoApy y Harne T n je a o , a to cy: opraHU 3a Aucame (Hama nayka) u opraHH 3a na­ pere (cTOMaK n upnjcBa). 1. Kpo3 nayka Kanue Ty6epKyao3e npbAnpy y Tnjeao noMoky Ba3Ayxa Koju yAHmeMo. J' Ba3Ayx AocnnjeBajy Kanue Ty6epKyao3e o6hhho H3 ocymeHnx ncna>yBana, Kojn ce npnanKOM paAa nan KpeTa&a no noAy (Hnp. unuikema, noMCTama, Tpemema, najama, Tpuama, cKaicama, nrparna n y onmTe KaKBor janer noTpeca y icykn) Tpoino, y npax npeTBapajy h no Ba3Ayxy pacTy- K anue Ty6epKyao3e Mory Aa atTO no Ba3Ayxy n 6e3 npauiiiHe. KaAa 6oaecHBK Kamo>e nan kbab jacHo roBopn n an ce CMiije, oh Moace ca ciithhm KanomuaMa no>yBaiiKe, Koje o6anHo tom npnannoM ii3 H>r roBnx ycTa H3.iehy, Aa H36aun n Kanue cBoje 6o.nec.TH. C bbko, ko ce Ae on 6aii3y TaKBor 6oaecHHKa nan y co6n y Kojoj c npauiiiHOM nan 6e3 me a e re Kanue Ty6epKyao3e, Taj ke cnrypno Dpn A«caH>y Aa yHece y CBoje oprane 3a Ancame, nopeA Ba3Ayxa, jom n Kanue Ty6epKyao3e. M33dH Kyke Ty6epKyaoja ce He BpeHocn Ba3AyxoM. 2. Kp03 oprane 3a Bipeme (crojuic u upajeBa) Kanue TyoepKyaoi3 yaa3e y Harne Tnje io no«oky xpiHe. XpaHa Moace caMO cno.T>a Aa ce ynp.i>a Kanuaaa Ty6epKyao3e, 6nao oa nena>yBaKi 6aao oa pyKy jetCTHuaBinc anua, a Moace 6nTn 3apa»eHa, KaAa aponcTune oa 6oaecHnx auiBOTiifta, Kao Manjeno n Meco. E nao a& xpaHa Hnje HHCTa, finao Aa Haje Ao6po ncKyxaHa n an nencHa, MH MoaceMo c h>om n Kanue Ty6epKyao3e a» yHece.Mo y Ham CTonaic n upnjeBa. Oa sapaaceHor MaojeKa cTpaAajy noHajBame Ajeua. 3. Ma ce mo« 3 mo 3apa3HTn Ty6epKyao30M n 6es nocpeAHHKa. Ma HaimiM npcTnma AOAnpyjeMo CBaKOAHeBHo pa3He npeAMBTe, Kojn Mory 6nTn ynpa>aHii Ty6epKyao3HnM KanuaMa, (npeaucTaBame cTapnx KBbnra HapoiHTo je onacHo) n a n ce pyKyjeMo c 6oaecHHM anunMa, u OHAa Te HCTe mpcTe, He nepvkn u s, yH)cnMi y Hama ycTa h hoc (paAa nauKa&a Hoca n 3y6a, cncaa.a bpcrujv, rpiiAcema HOKTnjy hta); nan, ano ce c.iyacnMo CTBapmia Ty6epKyao3Hnx 6oaecHHKa (Kao: Mapana, nama, uauKaanua n APyro nocyije, MymTmcaa, unrapa, cbupaaa hta.) mh MoaseMO, ano Hncy npeAX0AH0 onpaHe nan ncKyxaHe, Aa npeHeceno Ha Hac u Kanue čoaecin. Jby6a>eH>e c đoaecHiiunMa je noHajonacHnje; npu .’by6.A>eH>y HajaaKme ce Ajeua 3apawvjy Ty6epKyao30M. obux 4. K anue TyđepKyao3e Mory Aa npoApy y Harne Tnjeao jom n Kpo3 Hamy Koacy: CBaica paHa n an y6oA Ha Harnoj koskh Moace a » nocayacn icanuaMa Ty6epKyao3e Kao oTBop 3a yaa3aK y Harne Tnjeao. H cto TaKO u myn.i.n 3y6n. O bo ce pje^e AemaBa. Bnao Ma KojnM HannHOM Aa itin u e n p o jp y y Harne Tnjeao, ano 0CTaHy y 3KHB0Ty, OHe ce HacTaHe y npBii HajbanMcn n a n 3a h.hx HajnoBO.T.Hiijn opraH n Ty ce nouHy Aa MHoace Ha panyn Tora opraHa, Kora nocTeneHo Harpn3aBajy n yHnmTaBajy. K oa Aieue Kanue TyHarne 6epKyao3e HanaAajy Hajuemke, npBO, Haanje3Ae oko BpaTa n n ay k a n an y Tp6yxy, a oAaTae nocanje hay y ociaae AnjeaoBe m je a a (nayka, kocth, upnjeBa, mo3bk hta .); koa OApacanx, HanpoTHB, oho ce HacTane OAMax y nayknua, a tck npn Kpajy aciiBOTa npeljy n y oc-Taae opraHe. 5. Ty6cpKyao3a ce pa3Biija o6huho aaraHO n Tpaje �328 Bpjio Ayro; 3a to BpnjeMe cbbkh Ty6epKyjo3Hii (JojecHBK mhoto Jana H3 CBoje OKOjnae. 6. CBaren OA Hac Moace ce 3apa3HTH Ty6epKyjo30M y CBaKO Ao6a crapocTH; a jn AaHac je yTBp^eHO, Aa ce 3apa3a Ty6epKyjo30M Bpinn o6uhho joni y A.ieTHH>cTBy. ^I ok je A0jeTe jom Majo, oho npoBOA0 Behii A0o epeMCHa Ha Kpo.iy CBOj’e Majne ( ujib AojKaae), Koja r a npn AHcaa»y ctbjho 3aAaxH>yje cboi' bm H3A0caHHM Ba3AyxoM, a aKo je đo.iecHa, h KJBpaMa CBoje đojecTB. ,iIon;flnje, KaAa noHHe Aa ny30, A0ieTe ce BP'10 Jano ynpj>a h CBoje npj>aBe npcie, Kao h cbo cTBapn Koje Ha^e Ha npj>aBOM noAy, yHOcn y CBoja ycTa; Ha Taj hbhhh Moace Aa yHece, 6ecBjecHO, h KJime pa3H0x 6ojecTH, na h Ty6epKyj03e. Haj3aA KaA noije y mKCjy AHieTe ce 0 Ty Moace 3apa3hth Ty6epKyji030M OA CBojnx ApyroBa. Hocunje Ajeiie HajjaKine A°60jajy Ty6epKyJ03e cja 6ya>aBH h Hepa3BiijeHH MjaAnka, a Hajnocjaje n cbh j.yAH kojh HeypeAHo acHBe. 7. Ty6epKy.io3a ce He Hacj>eljyje oa Ty6epKyjo3HBx poAHiej>a; Ty6epyjo3a ce A°60ja jbhho h CBaicn je 3a CBojy Ty6epKyj03y kphb caM, H3j3eBnin A.tenyi 3a yn.iy cy Ty6epKyjo3y kpbbji poABTejbH n 6ojecHBu;H, Kojn KJHije CBoje oojecTH pa36an;yjy CByAa oko ce6e. 4. rfe ryTaj CBoj Bcnj>yBaK, jep Moacein KyacHe kAbiIc npeHBjeiH n y npajeBa. 5. y3A P*aBaj ce oa Kauu>aH>a b KnxaH>a, n o rja bhto KaAa c kum roBopBui, a aKo ce He Moaceni y3Ap~ acaTB, a th mcthh npeA CBoja ycTa u hoc MapaMy h jh pyny h jh oKpeHB rja B y Ha Apycy cTpaHy. H cto to hbhb ii npB CMajaa>y h roBopy. K ju p e Ty6epKyjo3e He J d Aa*®CKO oa SojeoHBKa. 6. He j.y6B hhkot y ycTa, norjaBBTo AjeAy. 7. CnaBaj yBajeK caM y nocTej.B h He AonymTaj, aKo th je HKaKo Moryke, Aa y TBojoj co6u cTaHyje joni HeKo, norjUBBTO Ajen;a. 8. JeAH jBHjeK caM n He Aai Aa ce joni Beico tbojnM nocyi)CM h y6pycoM cjya«H. . 9. ^pacB ce hbcto (Tnjejo h OAje^o) H TBojc CTBapn He noKjan>aj hhkomc, npaje Hero hx Aof>po BCKyxam h onepein. Co6y TBojy He hhcth mctjom Bek BjancHOM KpnoM HaioajteHOM y n;eky h jh pa36j83KeHoj Kap6oJiioj khcojh h b . y co6h He a 0* 0 upainHHy, hhth Kpne ii CTBapn TpeCH Kp03 np030p. 10. He cTynaj y 6paK aok He 03ApaBinn. III. 1. ^TpMvH ce hhcto. PyKe, jn n e h ycTa nepn yBHjeK lipnje je ja ; He 3aBjaiH npcTe y hoc h ycTa; He rpB3H HOKTe jep hchoa HOKaTa HMa yBnjeK npj>aBmTHHe, Koja ce He CKHAa jaxKO o6hhhhm npa&eM. 2. He cjyw«H ce HiiKaAa c.TBapnMa Ty6epKyj03Hnx 6ojecHHKa; He 3aAp;«aBaj ce Ayro koa 6ojecHHKa hhth c h>hm jcAH, a KaA H3akeiu 113 itcroBe co6e a th OAuax onepn p’’ne. 3. PaAeHHi^H He Tpe6a HHKaAa Aa jcAy Y paAnoHHijaMa h npnje j e j a Tpe6a yBujeK Aa onepy c.Boje pyne h ycT». 4. XpaHa Tpe6a Aa je yBnjeK HHCTa n onpaHa (Boke h noBpke). Meco h MjnjeKO Tpe6a caMo KyxaHo jeCTH. 5. He ycej>aBaj ce y hob ctah, npnje Hero uito ra OKpenHiii h onepein. 6. H36jeraBaj CBa MjecTa rAje ce CBnjeT CKyn.T>a h rAje HMa npauiBHe, norjaBHTo KaijiaHe, MejxaHe h t . a - Moace A& sapa3H Bpjo y n y T C T B a 3a n y b a e oa t y 6 e p k j a o a e , Oa Ty6ep«yj03e MoaceMo ce oiyBaTii Ha ABa naHHHa: h jh Aa ce kjohbmo Ty6epKyjo3HBx KjHija, h jh Aa ceoe ocHrypaMo oa itnxoBor HanaAa. A. K johbmo ce Ty6epKyj03Hiix KJHija. IIomTO Ty6epKy,io3Hnx KJiiu;a iiMa noHajBHiue y Hcnj>yBijHMa, to je Ay*HOCT CBanor oa aac, 6ho 3APa« oho 6ojecTaH, Aa na3B Aa thx Bcnj>yBaKa niTO npnje HecTaHe H3 Hamer ApyuiTBa. ITj>yBaH>e no noAy Ha jaBhhm MjeCTHMa h Ma rAje HHjy npBCTojHO n jn je n o , a KaAa to nnHH Ty6epKyjo3HH 6ojecHBK, OHAa je to jeAaH 3johhh , jep OH thmo čuje OTpoB 3a c,Bojy nopoA0uy, CBoje npnjaTej>e h paje-io ApyinTBo. a. CaĐjeiB 3a Ty6epKyj03He 6ojecHBKe: 1. He iK&yj HHKaA Ha noA, HapoiHTo He j CTaHy h y onniTe rAje ce cbhjct CKynj>a. 2. K oa Kyhe n j.yj caMO y nj>yBaoBBity, y Kojoj ce Haja3H p336jaHceea Kap6ojHa h jh Koja Apyr a KHcejHHa (j h 30j ), Koja y6nja Kj0u,e Ty6epKyjo3e; a KaA nošeni oa Kyke, th noHecB M ajy i?enHy nj>yBaoHimy (noja TaKolje caApsKB KaKBy KHce.inHy) h caMo y a>y n.i>yj. n.T.yBaoHime Tpe6a npaTu CBaKii AaH, noniTO ce npeTXOAHo Ao6po acKyxajy y ue^y h jh khcc.iiihh ; a aKo Haje 3roAHO Aa ce Kyxajy, OHAa ce caApacaj nj>yBaoHiipe npocne y HyacHHK, a nj»yBaoHBija ce n p e jn je BpejoM boaom HJH pa36jaHceHOM Kućejuhom h onepe. 3. He n j.yj y MapaMy, a aKo to nonenaA ynHHiiui, OHAa niTO npnje oaun MapaMy y acI) Aa ce npoKyxa h jh je HaTonn pacTuopeHOM khcojiihom, na ohas h jh Hena ce OA»iax h onepe hah je ocTaBH y 3aceuan caAiiyK a ° n p a a a . Taoje pyoj.e Tpe6a Aa ce aaceCHO nepe. 6. CaBjeTH 3a 3ApaBe: B. KpnjenHMo c.Boje Tnjejo. Ma Kano 6p0acj>HBO rpyAc6ojHH yHHiirraBajh c.Boje Hcnj>yBKe, nnaK HekeMo huksa A'^CKaTH Aa kjhho Ty6epKyjo3e HiuHe3Hy cacBiiM ca j u pa aeM»i.c. 3 ato keMo MopaTH Harne Tnjeao HenpecTaHo Aa KpnjenHMo h oHBpmkyjeMo, Kano 6hcmo motjh y cb3ko A°6a AaTH aoboj >ho oTnopa HanaAHMa obiix KJima. To keMo nocTBkn: 1. A ko ypeAHo n yMjepeHo HvHbumo. 2. A ko ce xpaHBMo npocTo a j n aoboj>ho (xpana Aa je MjenioBHTa oa Meča, MjnjeKa h noBpka). 3. A ko ii36jeraBaMo ajKoxo.iHa nu k a (wu jkoxoj cTepe nocTej>y Ty6epKyjo3iiu). 4. A ko HMaMo 3Apan ctah. Co6a 3a cnanaH>e TpefJa Aa je n a j^ e n in a h HajnpocTpaHiija cTany. y » o j He �829 »peija A« 8yAe hh aanjeca, a , aacT npan nojn cano A paaaajs co6ny npam 0Hy a cnpjcHaBajj oyH»e u „a w x A» yby y co6y. C tbh Koja ce upe™ MHoro je a jp a s u ja oA cran a Koju ce B6 KpeBH. 5. A ko ce o6 m h < ,» „ upoero aM yr0AH0: HB cyBHuie jiaito, hb cyBHiue topao, hh cyamne nijeoHo oAnjeAo. M>WP * noAnecKe Koje cTeacy Tnjejo bPao ey loKOA.tnae sa 3ApaB^e. 6. A ko paHo AiijesceMo h pano yciajeMo. CaH Tpe6a Aa je MHpan b aoboa>ho Ayr, Aa 6bcmo y jyTpy, KaAa ycTaHeMO, 6bah oamophb, KpenKii b 3a paA cnoco6»n. 3 bto y Beqe mbao h paHo Reuepaj, onepu ce b npecevna py6.’be. H nocTeA.* hck * th je yBejeK qacTa. 7. CBaao jyTpo upu ymiibh H>y ncTpA,aj rpyAn CBje3KOM BOAOM H HeKOAĐKO nyTa Ay60K0 y8AaXHH Kpo3 HOC ubct Ii cejeac B83Ayx, Aa 6a npoBjeTpao cBoja nayha. 8. Ile p a paje.io Taje.io a ,6th BHiue nyTa a 3bmh 6ap jeAaH nyT HeAjeA>Ho. 9. f a l i l a catio Kpo3 hoc; aao je hoc 3anyiueH, oHAa ce Anjeun a» 6a r a oTnym0o. 10. PaA je Bpjio KopncTaH 3a pApaake, caMo aKO je oAMjepeH, Tanaa h ncnpeKBAaH mbaiih oamopom nor.iaBiiTo 3a BpajeMe jeAa. H o c ja je AHeBH^r paAa noMBui.taj Ha ho Hhu oamop H CBojy nocreA,y. U pa paAy He ah* b npauiBHy; aAH bko je paA Tanae Aa ce Mopa pbahtb y npaiuBHB, cHAa a p * h na Anuy Mapaay (a b nocAOAaBUH Tpe6a Aa ce CTapajy, a & ce npaiHHHa y paABOHBi^aua cuaH>n). c HHX KJBUa ti 3aT0 oBa JJBii;a jiaKme h qemhe Ac6njajy T.v6epKyjio3y. T \ 6epKy.io30 Hah-.iofteHa ,inua Tpe6a joui CTpoucnje Aa ce npuAP'i«aBajy ropH,Bx ynyTCTaBa a ceM Tora Tpe6a Aa HHae joui opo : Ajeuv Ty6epKy.i03HHX poABTe.ta Tpeoa OAMax no pob?H>y oABojaTB oa h>bxobbx poA0To.i.a u npeAaTn b x Ha H>eroHaH>e, bah icojoj sApaBoj nopoAiiuB, no MoryhcTBy Koja hcmkii na cc«iy, h,ih y noA>y, b .ib icaKBOM Hapo^HTOM 3aBOAy; Ajeua Tpe6a a « cy oABojeHa 6ap Ao CBoje Tpehe toabhc, jcp nocABje nocTajy jaqa n Mory 6o^te Aa ce 6paHe oa 6onecTH. TaKBa Ajeua Tpe6a Aa ey BHiue Ha noA>y Hero koa Kyhe; Tpc6a nx j* m oa paHC MnaAOCTii HnnnKaRiiTii Ha n p aae rpvAH x«iaAHOM boaom b TjejiecH j Bji5KoaH,e paAB onRpmhaBaita Tnje.ia. IIoinTo cy osa Ajepa qecTo ymho pa3BiijeHiija Hero o6 H«ma Ajeua, to bx Tpe6a pa 3yMHo o6y3AaBaTB y h>hxobhm TewH>a»ia a» iuto Binne 3najy b Hayqe (aHaqe TaKBa Ajeua n"AJie3»e o6nqHo 3ana.teH>y M03ra, Ty6epKyj03ii M03ra); y iiikojih Tpe6a, Man.e 5 mho a BBiue TjejiecHO, Aa paAe. 3 a OBaiCHy Ajeuy najnoAecHBje oy uiKo.ie y n«»A»y n.m iuyMii. yqiiTe.T, cBaKojaKo Tpe6a Aa je yBHjeK noTuyBo 3ApaB. ^ouHaje npH OApebnBaH>y npanua y »CHBOTy n 1136opy CTaJHor 3aHiiMaH.a poAHTe^bii b.iii TyTopB Taicne Aieue Tpe 6a a » boac paqyHa 0 u.HxoBoj caoco 6HoeTii b Aa um B36epy tukbo nocviOBe, koju ce Rpiue Binne Ban Kyke, Ha cjio6oahomc Ea3Ayxy, Hero y Kyku u 3aTBopeH0M njecTnMa; b .tb nocao r^je hcmb hh npaUniHe, hh AHMa, Bn B»iarr, hh xJiaAHohe, hh Be.tHKor APyuiTBa; nocao upu KOMe ce ne Ranpe;Ky nuyha ( hup . A(,xaTB, njeBaTa) hjib rAje ce 3 Hojn (Kpaj Baipe) b .iii rAje ce 11. PaAeHHUB, KOja cjeAckn paAe, Tpe6a nocAnje paAa a npnje coaBa&a yBBjeK a * ce npouieTajy hjib Aa ce Tje^ecHo Bjeac6ajy (6auaH>e KaiieHa, xpBaH>e, CKaKaae, Moace naKo HaaencTii (no boau , Ha npoMaxn). Tp«iaH>e, A naaae TepeTa, Becjiafte, jaxan>e b t . a )PaA Tpe6a Aa 6yAe TauaB Koju he KpnjemiTH a He Ty6epKyA03H HaK.ioiteHa Auua Tpe6a obo Aa 3Hajy, Aa TyđepKy«io3a Hiije HacA>eAHa 6oJiecf. Ty6epicy.io3HB TpomBTH THjejIO. Ty6epKy.no3u HaK.iOH>eHa ,inua ne Tpeoa Aa nocjepoAHTe.Tjii Mory Aa poAe cacBBM 3ApaBy Ajeuy; oHa ©y H3.io3KeHa 3apa3H a nocTajy Ty6epKy.i03Ha uemke n Aauiue hyjy Hii KaijjaHP, hh MejxaBe, hhth y onuiTe 36opoBe h caM o 3a to , idto acBBe y 6ah 3BBB b .ib Ha Kpu.iy CBojnx ApyniTBU hhth y3HMaTU yqemha y Becc.'biiMa 11 yjKHBa6oJiecHBx poAHTe.i>a. OAeoje ah ce oa CBojBx poAHTeA>a, H>HMa nor^iaBiiTo Hohy. O H a Mory u n je ^ o r BnjeKa ocTaTH 3ApaBa. IV. Jr n y c T B a 3 a a đ j e q e h>e i y 6 e p K y A 0 3 e . Ty6epKy*io3H oy HaK.ioH>ena yoniUTe Ajeua 6o^6 chhx CBaKy 6oAec.T UAyha Tpe6a 03011.1.H0 Anjenirni a» poAHTP.T>a: to cy o6nqHO c.ia6yH>aBa, BiicoKa, č^njeAa, TiijecHHx rpyAH Ajeua h M.iaAuhn; a s a © CKpotj)y^o3HB; He 6b upeui.ia y Ty6epKyA03y; to Tpc6a hbhiith norAaBnTO koa Aieue. 3a THM .inua Koja cy npe.ie»ca.ia Kojv TeuiKy 6o.iecT, a Ty6epKyA03a nAyka lio ^e bpao Ao6po au ce ii 3aii* HHcy ce aoboa>ho .injeuH^ia h aeroB a^a (nocunje BeuHKor Kam.’ba, Ma.mx 6orHH>a, aaua.’beiba n^yha h MapaMHue, jeun caMo aKo ce uouHe Ha Bpujeue h Kaico Tpe6a Aa TB(t)yca h t . A-)'» A8.T>ei AHua Koja ce 6aBe oko Ty6epKy- AHjeUH. 1. CBaKn Kauia.t, 6bo eyx bah BAaacaH, CAa6 bah JIO3H0X 6o^eCHHKa BAH C H.BMa 3ajeAHO 5KBBe (cpOAHHUB, jan, Koja Tpaje nsBjecHo RpnjeMO, e npeKHA°M bah 6e3 npnjaTe.T>H, ApyroBn, 6o.iHuqapH), bah ohh Kojn paAe npeKiiAa, cyMH.HB je; aKo ce H»csiy npnApy3Ke joui: 60TeiUKe nocAOBe y He3ApaBiiM arpaAaiia u npauiHHB, bah AOBB y rpyA»Ma, MaAaKcaAocT b bcabku yMop npeKO ohh Koja aciiBe y babskhum h MpaHHHM KyhaMa, Haj38A A»Ha, oABpaTHocT 3a jeAO, MpmaB.’bCH.e, AaxKa BaTpa cbu ohh kojh HeypeAHO jKHBe a koJb ce 0Aajy nnhy h npeA Bene, 3HojeH>e Hohy, bah aKo ce 6e3 HKaKBor noBOAa pa3BpaTy. nojaBU npn Kaiu.T»aH>y ham 6e3 H>era 11 no mhao K p im Ha 0praHii3aM obbx A0ua 0Aa6 je 11 Tpouiaa 11 Hnje ycTHMa: oam»x niiTaj .-ueKapa 3a caBjeT, jep ce cupeua y CTaH.y a» yBHjeK Aaie OTnopa HanaAHMa Ty6epKyA03- �330 h.ih je Bek Ty. je.iha 036n.i>Ha ćojecT ujyka (Ty6epKyjio3a). A ko .i>eKap He Ha^e HHUiTa eywn>nBO, oneT CMaTpaj, A» je CTaH>e TBora 3ApaB.ta HecHrypHO h onaceo, Te ce npiiApKeaBdj ropjiiix yuyTCTaBa. A ko jih naic HaljC a* cy th n.iyha HaneTa (ćo-necna), cha » HeMoj ryđiiTH npncye.TBo A yxa, jep 6yAU yBj'cpeH, a « ee Moacem H3AHje«jiiT0 . C^yiuaj caMo .teKapa, a 3Haj A°6po Aa Ty6epKyjo3y He .Hijene cauro „injeKOBU na anoTCKe; Hero hem Ty6cpKy.i03y jaKuie H3.iHjeniiT0 aKo ce 6yAem npnApasaBao u obhx ynyTCTaBa, Koje he joui AonyHimi TBoj .teKap 3a CBaKfi cjiynaj noHaocođ. ^pyniM pujennMa: CBaKii Tpe6a CBojy Ty6epKyjio3y caM A» .lajenu. Ha Taj HannH ćo.iecHHK hhhii AeojaKy A.V5khoct: npBO, CBojiiM npaBiuiHHM .injeneaeM oh cnrypHo rpeAH 03ApaB.iieH>y, tsko Aa ce 6p3o moace noBpaTHTii CBojnua paAH ncnyH>aBaK>a nopoAHH«nx h rpai)aHCKiix Aya«HOCTH, a, APyro: cbojhm pa3yMHHM noHainaH>eM 3a Bpnjeiue ćo.iecTH, oh uithth oa 3apa3e CBojy nopoAimy, npiijaTe.’be n ueje.no aPJuitbo. yTBp^eHo je Aanac, Aa oe Ty6epKy.no3a Haj-naKine n Hajopsce .mjerni y HaponuTHM 3aBOAHMa (đo^Heae, crna Topeje, no.’tCKe KOJioHnje, AiicneHcepa u t. a-), ko]iix AaHac uua totobo y cbbub APSKaBaMa Ha CBHjeTy y bc.iiikom 6pojy (y Hac y Eochu, Ha aca.iocT, HeMa hhjeAHora. — ypeAH. TajpeTa). Opn 3aBOA0 cy AP»«aBHe, onuiTiiHCKe H npHBaTHe ycTapoBe. y cBHua 3eMjbaMa nocToje jom h pa3Ha APyniTBa aa cy360jaH>e Ty6epKy.no3e y HapoAy, n oje cy m.ihhobh o6 ii 9ho cbh rpa^aHH, h PAPaBii ii ooAecHii. H koa Hac nocTojn oa crcopa ^pknnTBO 3a cya6njaH>e Ty6epKyji03e y BeorpaAy, c Tora je Ay*HocT CB0jy Heorpa^aHa, Kao h ocTa.inx cpnc.KHx rpaljaHa, a & 6yAy n.iaHOBH OBor ApyiuTBa, jep nOMaacyfcH ^iHjeneae 6o.iecHHX, uh iiithtiimo ii ce6e n 3ApaBC. „3A paB.i»e . Stiže haber Hasanaginici: „Vrat’ se natrag, Hasanaginice! U dvor ti sc kuga ugplila, Umoriia dvije kćeri tvoje!" Govorila Hasanaginica: „Bogami se povratiti neću, Da umori i obadva sina." Kad je bila na drugom konaku, Stiže haber Hasanaginici: „Vrat’ se natrag, Hasanaginice! U dvor ti se kuga uselila, Umorila oba sina tvoja!" Govorila Hasanaginica: „Bogami se povratiti neću, Da umori agu Hasanagu," Kad je bila na trećem konaku. Stiže haber Hasanaginici: „Vrat’ se natrag, Hasanaginice! U dvor ti se kuga uselila, Umorila agu Hasanagu!" Povrati se Hasanaginica. Kad je bila blizu b’jela dvora, Al’ iz dvora hodže i hadžije. Oni nose petero mejita. Najnaprijed agu Hasanagu, Pa za njime do dva mila sina, A za njima do dv’je miie kćeri. Kad to vidje Hasanaginica, Ona kuka kao kukavica: „Moji dvori, vi ostaste pusti, Nema jako age Hssanage, Ko će meni u dvore unići. Do dva sina dva moja sokola. Ko će majci jasin proučiti; Dvije kćeri dvije b’jele vile, Ko će sada majci zapjevati!" Pribilježio: Alija Med i tiić, Bijcljina. Narodne umotvorine. Hasanaginica. Dvore mela Hasanaginica, Dvore mela. dvor’ma govorila: „Moji dvori, vi ostali pusti! Evo danas devet godin’ dana, Kako nisam miloj majci osla." To govori, da niko ne čuje, Al’ to sluša aga Hasanaga, Pa govori svojoj vjernoj ljubi: „Opremi se, moja vjerna ljubo! Pa ti hajde svojoj miloj majci!“ Opremi se Hasanaginica, Ona ode svojo; miloj majci. Kad je bila na prvom komiku, 1 \ \ Vezak vezla. . . Vezak vezla l’jepa Hatka Usred čardaka, Vezak veze, suze roni, Platno poljeva. Ulazi joj Mehemede Djever najmlagji: „Šta je tebi, l’jepa Halka, Prve godine?" „Projdi me se, Mehemede, Djever najmlagji, Tvoja majka gr'ješna duša, 0 zlu besjedi — Da me ljubiš, Mehemede, Djever najmlagji 1“ �33 J Neva zaova. Vezak vezla neva i zaova Pod ružicom na zelenoj travi, Zaovica nevi govorila: „Nevjestice, biser-sevlijice, II’ si rasla bora gledajući, IP jablana drva visokoga, Ili vite jele plemenite, Ili majke njegu njegujući?’* Govorila neva zaovici: „Zaovice jorgovan-grančice, Nisam rasla bora gledajući, Ni jablana drva visokoga, Niti vite jele plemenite, Već u majke njegu njegujući — Rano me je u postelju slala, Rano me je na uranku zvala, Ne zove me grlom ni avazom, Već me budi feslidžana granom: Ustaj srce, rodilo se sunce, Oči moje, poiskočilo je!“ Pribilježio: Helimed Hodžić, učenje trg. škole, Bihać. \ L ista k . Književne i kulturne bilješke. Iz „Zvijezde". Na glavnoj skupštini islamskog akademskog društva „Zvijezde" u Beču, obdržavanoj 3. novembra 1911. izabran je slijedeći odbor: pred­ sjednik: Ahmelbeg Salihbegović, st. med; potpredsjed­ nik: Akif Muftić, cand. forest; tajnik: Murat Kapidžić, st. juriš; blagajnik: Osman Mehmedbašić, cand. juriš; odbornik: Pehim Baj rak tare vić, st. phil., a revizori: Omer Kajtaz, cand. forest. i Šukrija Kurtović, st. juriš. P rva m uslim anska nakladna knjižara. Ovih dana je agilni omladinac i Gajretov prijatelj Bećir Kalajdžić preuzeo knjižaru Gjure Džamonje u Mostaru, pa će je voditi pod istaknutom firmom. Knji­ žara se nalazi u Ričini ulici prema Stefanijinom šeta­ lištu, koja je snabdjevena novim knjigama i ostalim artiklima ove vrste. Mi ovu novu muslimansku usta­ novu preporučujemo mostarskom gragjanstvu, kao i svoj braći muslimanima u našoj domovini. D ruštvo napr. isl. akad. omladine u Beču „Svijest" obdržavalo je 27. oktobra t. g. svoju go­ dišnju glavnu skupštinu, na kojoj se je konstituirao novi odbor za škol. g. 1911./12. i to: predsjednik: Mu­ hamed Bajraktarević, cand ing.; podpredsjednik Alibeg Bašagić, cand. jur.; tajnik: Salih H. Baljić, stud. phil.; blagajnik Džaferbeg Dautbegović, cand. med. vet.; od­ bornik:.Hakibeg Džinić, cand. ing.; revizori: Ibrahim Pajazetović, stud. med. vet. i Hašim Šerić, st. med. vet. Irttihali dari-beka. Crna i nemilostima smrt kao da se je urotila protiv našega društva, te nam svake godine otima po jednu mladu silu. Tako nam je kroz zadnje tri godine ugrabila tri člana: rahmetli Kurta gića, Salihbegovića i najzad evo Hamdiju Salkovića. Prije nekoliko dana umro je naš drug Hamdija Salković u cvijetu svoje mladosti. U njemu je izgu­ bila „Zvijezda" jednog od najvrednijih i najsposobnr jih svojih drugova, a naš narod iskrenog patriotu i jednu silu, koja mu je mogla mnogo koristiti i od koje je imao mnogo da očekuje. Svršio je gimnaziju u Mostaru i otišao na poljoprivrednu školu, gdje se je živo i neumorno pripravljao, da jedanput ozbiljnim radom doprinese sreći i blagostanju svog naroda. Koliki nas je gubitak zadesio smrću našeg Hanrr dije, mogu najbolje uvigjati oni, koji su ga najbolje poznavali, a to su članovi našeg akademskog društva »Zvijezde«. Oni su ga poznavali kao pravi uzor vri­ jedna akademičara. Odlikovala ga je besprimjerna agilnost i energija i čvrsta volja za onakim ozbiljnim radom, od kojeg bi narod dočekao neke pozitivne re­ zultate, što bržu i što izdašniju pomoć. S toga »Zvijezda«, duboko ožalošćena nesmiljenim udarcem, ucvi­ ljenoj rodbini želi utjehu u nenaknadivom gubitku, a Hamdiji neka je laka crna zemlja! „Zvijezda". „Sličice i profili" od A., Hifzi Bjelevca; cijena 80 helera. Na osmini, 12o str., 14 crtica. Abdurezak Bjelevac je moj prijatelj. Ovo napo­ minjem obzirom na polemiku u javnosti za njegove „SI. i pr.“, koja se povela u nekim našim listovima. Ali ipak ne mislim ovdje prikazati njegovo djelo iz p r i j a t e l j s k i h obzira, već što držim, da je potrebno prikazati „Si. i pr.“ našoj čitalačkoj publici s gledišta i iz obzira naše književnosti. Naravno, dok kažem na š e , jasno je, da je tu govora o početcima prave književnosti. Takve vrste je i knjiga „SI. i pr.“ — me­ zimče naših dosadašnjih knjiga. U 15 crtica „SI. i pr.“ ugodno se čitaju „Po­ sljednji junak", „Povratak" i „U besanoj noći", malo težeg su štila „Njegova ispovjest", „Karanfil s njezina prozora" i „Put u budućnost", a najljepša novela je megiu njima „Amor". 1 druge su simpatične. Jer sve su protkane svilenom niti ljubavi, one uzvišenije i čiste ljubavi, za koju mudraci kažu, da je svjetlost i sunce u našem životu. Braća muslimani! Poklanjajte kiirbanske kožice „Gajrefu", čime ćete učiniti najljepše patriotsko djelo i najsevabniji čin! �Staništa ljubavi su u „SI. i pr.“ dvojaka. U je­ dan red pada prikazivanje čedne ali i iskrene ljubavi u osobama Fahre, Selme, Raife, Rebije i Sabihe, a u drugi red prikazivanje čarobne, silne i prisvajajuće ljubavi u osobama Iffete, Renee, Bisere. Sve su čestite, sve su uzorite; pisac ih crta s jednakom voljom, je­ dnakom simpatijom, kao da su mu vrline svake po­ jedine za srce prirasle. A u njega je src? toplo, veliko, „on je sve ljubio, src: njegovo nije niko mogao za­ sititi14 (str. b3.). I baš za to, što je kod Abdurezaka duša razvi­ jena i srce tako čuvstveno, meni izgleda, da nam je mogao pružiti par svijetlih, poetičnih stranica iz svoga života. Kod njega nema mračnih stranica, on ne voli govoriti i drugima o tegobama života, kojih svak i previše ima. On pruža čitatelju djelo, s čije svake stranice odsijeva lagodan pjesnički zanos, intimnost, puno srce čiste, bratske ljubavi za svakoga. Ja sam svakoj — uzbudljivoj strani književnosti, sklon, pa mi se s toga „SI. i pr.“ dopadaju. Nu kod „SI. pr.“ nije samo o tome govora. Kroz njih provejavaju i drugi životni potezi, tako, da nam se po nekad pričinja, da na tim lijepim slikama vidimo brižne crte po licu, Sjetne poglede, grčevite pesnice, na prokletstvo otvorene usne, s&milosne kretnje, snažne odluke — vatrene oči. Zadovoljstva u životu ne po­ kazuju se kao p o t p u n a zadovoljstva na svijetu, ona su tek časovita za uzorita lica Ahdurezakova, koja su čista, koja istinski ljube sve. Neuspjesi svode se na tihu rezignaciji^ znak mehke, poetične autorove duše, koja se u svima licima odražava... „Ona se tužila na svijet, na sudbinu" (str. 11) Samo tužila! Ovo je subjektivno crtanje. Dakle u „Si. i pr.“ nema općenitog prikazivanja karaktera. To je mana. Ali piscu, koji se prvi put predstavlja javnosti, dade se oprostiti. Šta više ugodnije je čitati retke, u ko­ jima pisac iskreno izlaže svoju poetičnu dušu, svoje veliko srce. Upoznamo ga, njegovi liniji osjećaji su nam simpatični — i mi ga zavolimo, jer vidimo, da nam je prijatelj svima, svakoga bi nas bratski pri­ grlio, sviju nas jednako na srcu nosi. „Pomoći bratu treba!" kaže na 77. str. Uzvišenija forma ljudskih osjećaja, kojima je čitava knjiga prepletena, nagnala bi me inače, kad ne bih poznavao Abdurezaka Bjelevca, da njegovo djelo, tu prinovu za našu književnost, prikažem s puno sim­ patija. Tako bih, da mi on nije lični prijatelj, prika­ zao „SI. i pr.“ s mnogo više hvale. Jer to zaslužuju obzirom na svoje uzvišenije forme ljudskih osjećaja, makar da oni osjećaji nijesu dovoljno mjestimice izo­ štreni. Ali im se temelj svukud nazire. U trećem redu je djelo „Sl' i pr.“ prepleteno žicama socijalnog života. Kao i drugi pisci, u kojih su pred očima veći ideali, visoki, veći od „svačijeg" poimanja, tako se i A. B. zanosi za idealnije forme života, a osugjuje mnoge predrasude, mnoge stege, koje potječu iz nerazvijene rutine duša, iz neoplemenjenih srca. Udara na njih, ne žestoko, jer to njegova mehkana duša ne podnosi, već u tihoj rezignaciji. Pri tom obraća najveću pažnju na nas omladinu — nadu našu. „Zar mi nemamo sve sposobnosti, da po­ stanemo veliki, da postanemo ljudi?" kaže na str. 41. a na str. 96. elegično rida: „Prolaze lijepi dani naše mladosti puni snage, samo na žalost bez cilja i svrhe!..." Socijalni položaj žene, jedno je od glavnijih pitanja, koja obragjuje. Obragjuje ga idealno, s mnogo sklo­ nosti. Tuži često na kukavne prilike, pored kojih još uvijek ostaju zatvorene duševne oči naše žene. 1 dok s jedne strane u tome pate, proživljujući ovaj svijet zaklopljenih očiju i s umjetničkog gledišta, prazna srca, dotle im se u okrutnim verigama tradicija za­ branjuje više puta ono, što ih iz budnog drijemeža potrese, zagrijavši im srce, otimaju se miljenici, više puta uzorni, koji bijahu tek navijestili svojim svijet­ lim pojavama dobra odgoja, što je i kako je lijep život duša, u koji bi rado svoje drugarice uveli. „Njega mi sudba bijaše odredila, a ljudi mi nudiš časti T velika imena" (str. 32). Pa kad se žensko za volju starijih sdruži s čovjekom koga po srcu ne osjeća blizu i tako se žrtvuje, a u drugu ne nagje priznanja, ne nagje ni razumijevanja, već nehaj i ponižavanje, onda nastupa katastrofa, ogorčenje, čemerni dani... „»Ti njemu pripadaš, a on tebi« On me ponizuje! 1 mi žene znamo ljubiti, znamo se žrtvovati, ali, se ne damo poniziti!" (str. 84) Teže psihologije malo se nagje u „SI. i pr.“.Tek tu i tamo se nazire. Političke tendencije nema, reli­ giozne ima na jednom mjestu, (koja je mogla i iz­ ostati, pa da ne bude — kao što je bilo — polemike i prigovaranja, možda najviše baš s toga). Abdurrezak Bje'evec mi je prijatelj! Ali ko god čita njegove pričice, lako prozre da je prijatelj i či­ tava našeg naroda, da mu ovaj na srcu leži, da za nj ima puno ljubavi, puno osjećaja. Osjetiće ga dakle i čitatelj da mu je prijatelj: intiman, odan — makar ga lično i ne poznavao. A sa prijateljem se intimno razgovoriti, držim, da nije skupo za par seksera, tim više, što s novcem — za koji se knjiga kupi — ne pomaže se pisac, već se izlazi u susret dobroj volji naših književnih radenika, da se obodre i da ustraju na korist svog što boljeg razvitka, a naročito na korist naroda, koji žegja za lijepom, naročito doma­ ćom, knjigom. U početcima smo još, ali bude li do­ prinosio svak ono, što ga spada, nadati se je boljem, Abdurazakova knjiga „Sličice i profili" toplo se preporučuje. U Sarajevu se dobije u svim knjižarama. JI Š. S a ra jli.. Braćo muslimani! Poklanjajte kurbanske kožice „Dajrefu", Cime ćete učiniti najljepše patriotsko djelo i najseuabniji čin! �333 G ajretov g lasn ik . Društvene vijesti. PRETPLATNICIMA USTA. Molimo pretplatnike, koji nam pretplatu još ne izmiriše, da to što prije učine, jer ćemo biti prisiljeni, da svima dužnicima obustavimo list. Onoj gospodi, koja poručuju na novo list, a ne pošalju pretplate, javljamo, da njihove porudžbine nećemo uzimati u obzir, jer lista više nećemo davati nikome na veresiju. Još jednom molimo, da nam se pretplata što prije pošalje, jer je ona tako neznatna, da je može i najsiromašniji platiti. P reseljen je društvenih prostorija. Od 1. novembra se je Gajret preselio iz svoga dosadašnjeg stana u Koturovoj ulici u novu kuću Gazi-Husrevbegova vakufa u Ćemaluši ulici kod hotel „Sarajeva11. Stan Gajretov se nalazi u Parterru kuće, a ulaz je iz Hadži Durakove ulice br. 2. Obnovljen ugovor za bez i pamuk. Koncem decembra o .. g. navršiće se tri godine odkako je „Gajret“ sklopio ugovor sa lifm^m „Haidenschafter Baumu'ollspinnerei und W eberei. u Trstu, kuj iip. Je spomenuta firma dobila pravo za proizvodnju beza i pamuka sa Gajretovom markom, a za koje pravo je firma plaćala „Gajretu* godišnji paušal od K 1000 (hiljadu kruna). Ugovor je bio sklopljen na tri godine, pa je prema tome isticao koncem ove godine. Taj ugovor je uprava društva ovih dana obno­ vila i produžila ga na daljnje tri godine, pri čemu se firma obvezala dosadašnji paušal od 1000 K povisiti za još 200 K, pa će prema tome društvo od ovoga artikla imati godišnji prihod od 1200 K (hiljadu i dvije stotine kruna), čime će ova naša narodna usta­ nova biti znatno potpomognuta. Javljajući ovo prijateljima društva mi apelujemo na muslimanske trgovce i potrošače, da ovu vezu spomenute firme sa Gajretom imadu u obziru, te da svoje potrebe u ovoj robi nabavljuju samo od firme: » H a i d e n s c h a f t e r B a u m \ v o l l s p i n n e r e i u nd W e b e r e i « T r i e s t , koja imadu najbolju rubu i veoma umjerene cijene. Braćo muslimeni, kupujte bez i pamuk samo sa Gajretovom markom ! Onim«, koji poručuju Gajretove bajramsk e r azgled n ice. Gg. koja nam poručiše Gajretove bajramske razglednice javljamo, da društvo nema više na zalihi ovih razglednica, a odbor društveni je za­ ključio, da ih više i ne nabavlja. Da donese taj zaklju­ čak odbor je rukovogjen time, što društvo ima vrlo malo — gotovo nimalo — koristi od razglednica, koje mora za gotove novce nabavljati, a prodavati ih na veresiju, koja se, na žalost, vrlo teško utjeruje. Tako je i danas mnogo njih, koji društvu od razglednica duguju prilične svote, a koje dugovanje ni kraj svih opomena ne htjedoše izmiriti. Tako je nastao vrlo hrgjav račun, koji pokazuje, da su ove razglednice koristile samo pojedinim »poštenim mušterijama" Gajretuvim i bečkim trgovcima, kod kojih su kupovane, a društvo je samo za badava radilo. Nu mi mislimo, da ove razglednice nisu ni po­ trebne, jer ima načina, da se i bez njih mogu udesiti bajramske tebrikjname koje bi donosile koristi Gajretu. To bi se moglo učiniti na taj način, da se na obične dopisne karte izlijepe Gajretove marke, od kojih dru­ štvo imade mnogo veće koristi. Takve čestitke ne bi bile ništa skuplje, nego bi mogle biti i jeftinije od razglednica, jer dopisna karta stoji samo 5 hel., a to je toliko koliko stoji marka, koja se mora na razgled­ nice prilijepiti. Razglednicu, pak koja je stajala 10 i 6 helera, zamjenile bi marke, kojih se može po volji, koliko se hoće, prilijepiti. Mi se nadamo, da će Gajretovi prijatelji, uvidivši da se na ovaj način može mnogo više koristiti našem Gajretu,-bez prigovora zamijeniti dosadašnje razgled­ nice ovakvim kartama sa markama Gajretovim. Osim toga mislimo, da se naši prijatelji neće naći uvrijegjeni radi toga, što je odbor društveni od­ lučio, da marke ne da nikom bez razlike na veresiju, nego samo za gotov novac, koji treba poslati odmah kod porudžbine. Gajretove marke staju samo 1 heler od komada, a knjižarama, i papirnicama — koje budu zahtjevale — daće se 20% rabata. Ova bilješka vrijedi kao odgovor onima, koji nam ovih dana poručiše razglednice za nastupajući Kurban bajram ! Novi pododbor ,,Gajreta“. Ovih dana je osnovan nov Gajretov pododbor u vezirskom gradu Travniku, na čelu kojemu je izabrana uprava od ovih lica: Muhamed ef. Kurt, muderis, — predsjednik; Salihbeg Idrizbegović, veleposjednik — tajnik; Mustafa ef. Kartal, imam — blagajnik; Hafiz ef. Begović — I. revizor i Mehaga Ćalić II. revizor. Srdačno pozdravljamo nove satrudbenike na pro­ širenju i ojačanju blagotvornih ideja Gajretovih, koje dobivaju sve to više pristalica u našem elementu. Gajretovi kalendari u pola cijene. ,,Gajret“ imade još znatan broj nerasprodanih svojih kalendara iz obje godine, pa se ovim javlja, da se ti kalendari mogu dobiti u pola cijene i to: po 75 helera u tvr­ dom povezu (prije K 1‘50) i 50 hel. u mehkom po­ vezu (prije 1 K). U ovim kalendarima može čitalac naći dosta lijepa, poučna i interesantna štiva, pa neće niko za­ žaliti ko bude ove kalendare kupio. A kada se zna, da će se i tim pomoći našem »Gajretu«, onda se nadamo tim većem odzivu kupaca. Porudžbine će se uzeti u obzir samo onda, ako �334 se novac pošalje unaprijed, jer na veresiju se neće kalendari nikome šiljali. D ion ice „Islam ske štamparije". Na pitanje nekih Gajretovih članova-utemeljača: da li bi društvo primilo dionice »Islamske štamparije« kao uplatu utemeljačine, odgovaramo, da te dionice primamo mjesto novčane uplate i da ih računamo po njihovoj nomi­ nalnoj vrijednosti — 50 K po komadu. Zabava u korist Gajreta. Novoosnovani pod­ odbor Gajreta u Travniku odlučio je, da priredi za­ bavu u korist Gajreta, pa se već u velike čine pri­ preme, da bi ova zabava ispala što ljepše i donijela što više koristi svojoj humanoj svrsi. Na zabayi će se predstavljati Bašagićeva drama »Pod Ozijom« za koju se već čine probe. Kad bude izišao detaljan program zabava mi ćemo se ponova osvrnuti, a za sada preporučujemo rodoljubivoj braći muslimanima i prijateljima musli­ manskog kulturnog unapregjenja, da ovu zabavu po­ sjetom i dobrovoljnim prilozima što obilnije potpo­ mognu. Iz adm inistracije lista. Pošta nam je još povra tila brojeve lista, kojUsu bili upućeni na ove adrese: L u t f i b e g S i j ^ r č i ć —Ahmedbegovgjak T u z l a , s primjedbom „unbekannt" (znači nepoznat) i ako se broj redovno do sada na tu adresu spremao i adresat bio dakle poznat. Me ha g a H. S e l i m o vić, V r b a n j a , K o t o r Va r o š , s primjedbom „bez broja ulice nepoznat. Na ovu adresu list se šžrlje od početka njegova izlaženja, i nikad se nije vraćao. Komična je primjedba g. pi­ smonoše, koji traži i u selu Vrbanji broj ulice. H a m z a Cor a bdi ć , Janj a , B i j e l j i n a , s pri* mjedbom: „Adr. befindet sich in Sarajevo Hanikah medresa" (znači adresat se nalazi u Sarajevu u Ha* nikah medresi). Pa i ako je pošta ovdje znala tačnu drugu adresu adresatovu, ipak nije broj njemu uru­ čila, nego ga vratila uredništvu. To joj je bilo lakše. M e h m e d a g a Alić, K u l e n Va k u f , s pri­ mjedbom: »Adresat in Kulen Vakuf unbekannt«, što znači, da je isti nepoznat u Kulen Vakufu. Kod ove adrese je naša administracija pogriješila u jednom slovu, jer je napisano Alić, mjesto Altić, ali je u jed­ nome malom Kulen Vakufu svaka' o moglo biti pošti jasno, da je ovo samo omaška, jer na adresu Mehmedage Altića list ide od početka sve ga izlaženja. Zato se jasno vidi, da »gosp. britveger« ima neki pik ili na dotičnog adresata ili na naš list. Molimo pretplatnike, čije smo adrese ovdje na* pomenuli, da nas izvijeste o svojim tačnim adresama, a apelujemo na poštansku direkciju, da područnim poštama, a naročito gospodi pismonošama, narede, da budu tačniji u svojoj dužnosti, jer nam je već do­ dijalo pisati u svakom broju ovu, nepotrebnu rubriku. Hloliteljinm stipendija. Još jednako stižu na društvo molbe pojedinih učenika, kojima mole Stipen­ dije. Mi ovim javljamo svima moliteljima, daje stavka za stipendije, predvigjena u proračunu, već odavno is­ crpljena, pa se ne može više nikome društvena Stipen­ dija podijeliti. Stoga su bezuspješne i sve molbe, koje se društvu šalju, jer se ove neće uzimati u obzir. Davne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno pogača". G. Svetozar Zrnić saradnik „Srpske Riječi1* po­ ložio je mjesto brzojavnog saučešća porodici rahmetli Suljage Sarača 2 K Gajretu. Družina Gjoke Protića priredila je zabavu od koje je 30% išlo u korist Gajreta. Ta zabava je do* nijela svotu od K 36.59 Gajretu. Prilikom ove zabave sakupio je Osman Gjikić poslovogja, dobrovoljnih pri­ loga koje darovaše gg: Dr. Mehmed beg Zečević 5 K, Jeft’an Hadži Lelečić 2 K, Izahar Z. Danon trg. 2 K, J. Neuer trg. 2 K; po 1 K: Risto Radulović urednik, »Pregleda«, Mihajlo Gjukić činovnik ljubljanske banke i Marko Grgjić činovnik »Herceg-Bosne«. Osman Asaf Sokolović, svršeni pravnik obvezao se je, da će nakon položenog ispita sakupiti za »Gajret« K 50‘— što je i učinio, sabrayši 58 K. Ove pri­ loge darovaše slijedeća gospoda i hanume. po 10 K.: Mahmutbeg Fadilpašić veleposj. i nar. poslanik iz Sa­ rajeva i hanuma Mahmubega Fadilpašića; po 5 K: g. Gjuro Gojaković činovnik zemaljske banke, Asimaga Hadžišabanović industrijalac, Mehaga Gigović trgovac i Muhamed ef. Mujagić šer. sudac — svi iz Sarajeva; po 1 K: Mehmed ef. Pašalić svršeni pravnik, Rasim ef. Čohadžić iz B. Broda, Omer Lutfi ef. Kapić iz B. Broda, Hafiz Muharem ef. Cirkinagić, iz B. Broda, Ismetaga Gigović, Jusufbeg Babić, Muhamedaga Salić trg., — svi iz Sarajeva. Za tim Ivan Jošić, Risto Vasiljević,Patrikije Rabren Karlo Romanić, Fritz Seichert, svi činovnici zem. banke, Hilmi ef. Hatibović šerijatski sudac, Haki ef. Ćurčić pravnik i Hafiz Ajni ef. Bušatlić kadija u Foči. Nurudinbeg Alajbegović povjerenik Gajretov u Kupresu položio je 1.80, koju je svotu sakupila Subha Huseinbegović megju ženjskinjama na krni mlade nje* zina brata Ahmedbega Huseinbegovića. Šaćir Sikirić, Abdullah Krivošić i Hafiz Hamdija Berberović učenici šer. sud. škole, obvezali su se sa* kupiti za vrijeme školskih ferija po lo K Gajretu, što su i učinili položivši Gajretovoj blagajni po 10 K. Huseinbeg Hadžić dnevničar kod kot. suda u Kotor Varoši sakupio je prilikom Ramazan-bajrama megju prijateljima i ahbabima u Skender Vakufu Braćo muslimani! Poklanjajte kurbanske kožice „Gajretu", Cime ćete učiniti najljepše patriotsko djelo i najseuabniji bini �335 K 18.50 Gajretu. Priloge darivaše: Huseinbeg Iladžić 2 K, Muharembeg Imamović K 1.50; po 1 K: Husein beg Dedić, Dervišbeg Šaćirbegović, Abdul-Azis Salibović, Muhamedbeg Imamović, Hasanbeg Rizvanbe' gović i Simo Celić; po 0.50: Derviš ef. Imamović, Derviš ef. Zukanović, Mustajbeg Hadžić, Hakija Ima­ mović i Gjuro Miljković; po 0.40 hel: Šaćir beg Ima­ mović, Mahdžub beg Ferhatbegović, Rešidbegović i Mustafa Pedić; po 0.30 hel: Ćamilbeg Aganbegovič i Ibrahim čorbić; po 0.20 hel: Hasan beg Imamović Bećir Pedić, Sulejman Aganbegovič, Hrustan Imamo­ vić, Šemso Imamović, Osman Pedić kovač, Adem SaIihovič, Merdan Begić, Husein Krkić, Derviš Hadžić, Ibrahim Julardžić, Husein Hadžić. Abdullatif ef. Mušanović, Šaban ćeleš i Ahmed Begić. G. Ilija Popović trg. iz Stoca darovao je prilikom posjete društvene kancelarije K 5. Islamska čitaonica u Bileći poslala je iz kašice koja se u istoj nalazi K 6. Salihaga Prohić trg. iz Konjica darovao je Gaj­ retu mjesto brzojavne čestitke Hašimbegu Badpjeviću prilikom njegovo unapregjenja za sud. tajnika svotu od 2 K. ćarriil el. KaramehmeđoVić narodni poslanik položio je 2 K, koje darovaše: Košta Gjebić-Marušić 1 K i jedna muslimanka iz Gorice kod Trebinja 1 K. Muharem Kulenović uč. šer. sud. škole obvezao se je sakupiti za vrijeme ferija škloskih 10 K Gajretu, što je i učioio položivši istu svotu Gajretovuj blagajnici. Ibrahim H. Jusufović iz Bos. Gradiške sakupio je prigodom sunečenja djece kod Ibrahim ef. Kjzarčanina K 6.90. Priloge darovaše po 1 K: Hadži Mehmed Sokol M.uharemaga Vehabović; Husejnaga Catić 0.50 bel; po 40 hel: Mehaga Mulalić, Mehmed Mulalić i Mahmut Softić; po 0.30 hel: Ibrahim Šapčanin i Hasan Hadžibahtić; po 0.20 hel: Mustafa Hadžibahtić, Muhamed Šabič, Ibrahim Hadžijusufović, Haoan Isaković, Osman Šiljak, Mujaga Herceg, Alija Džaferović, Muharem Ljubijanac, Zaim Šiljak, Hasan Mahić, Osman Bejtović i Alija Teljigović. Zulfaga Mrzić kondukter tramvaja sakupio je na sijelu kod Mujage Imamovića K 6, koju svotu je po* ložio Gajretovoj blagajnici. Neka je čast, hvala i priznanje svima plemenitim prilagačima kao i sakupljačima ovih humanih priloga. M a .™ iv ia c H JiJK . TypcKH 6yjpeT. Typcna B ja^a je no^Haje.ia nap.ianeHTy 6yyeT 3a HAyky roAUHy, icnja h3Hocii 34,111.361 .iapa pacxoAa a 30,452.604 Anpe npaxoAa. IIpeMa -rone ke oBoroAiiuiH,H 6yyeT TypcKe uapenime nMaTH npeKO 3 '/ 2 MiiAiijyHa Aepa AC<J)HHHTa, iuto noica3yje 3 a npeico 4 M0.mjyna Ae^muiTa Maite nero y Aan/'Koj toauhu. O a pacsoAa y 6yyeTy o r n a ta 8 MimnjyHa .m pa KpyHa) Ha BojcKy, a VI j MH.injyHa Aiipa na iiapHHy. (160 mha. PaT y TpHiio.iiicy. C bc BajecTH 0 TamijaHCKoj 4).ioth h aKunjn TaAHjaHCKe (}).ioTe y ErejcKOM Mopy i’Aacc joui yBHjeic, KaKo ce toahico u to.hiko Ta.mjaHCKiix Aalja buahao H3we^y Tora u Tora ocTpBa h Kaico ao caA Hnje y ErejcicoM Mopy OTno'ie^a HimaKua aicunja. OHaj aho TaAnjaHCKor jaBHor MuuiA>eH>a, Koju je 3a 6e3oo3upaH paT c TypcKo»x, Bek je He3aA0B0Ji>aH, h y hckhm Ta.a0jaHC.KHM AiiCTOBHMa Bek ce no«HiH>y Aa AH»y npoTecm npoTH heoaayhhocth TajiHjaHCKe BJiaAe y norjieAy aicgnje Ta.aiijaHCKe paTHe MopHapeue y ErejcKOM Mopy. O nocpeAOBaH>y BeAJiKiix eBponcKux cn-aa 3a ycnoCTaB.a>an>e Mnpa H3Meky IPraAnje u TypcKe, Ha Koje H3r.aeAa Aa acyAHo neKa TaAiijaHCKa BAaAa, roBopn ce Aa* Hac MHoro MaH>e, Hero ihto ce roBopiiAo obux AaHa. O OBaKBOM nocpeAOBaH>y He roBopn ce, AOAynie, y ajBHOCTH MHoro, aok ce [6apeM He ctboph KaiCBa no3iiTHBiia ocHOBa, Ha Kojoj 6h ce nperoBopn 3a Miip MorAH noBecTH; aa h 6ara to , ihto ce jcAHor AaHa nojaBA,yjy najo3điiAHiije BHjecTii 3a nperoBope o TypcKO-T8A0jaHCKOM Miipy, Aa Apyror A0Ha CBn noTnyHo 3a6opaBe Ha h>h x , CBjeAOHii, Kano nene BeAHKe cn.ie y EBponH HMajy pauyH8, Aa ce TypcKo-Ta.7mjaHCKii paT o'ierHe mhao fflnse Hero mTo je to npeico noTpeČHo. Hene ApacaBe, Koje npiibhaho Hiicy hh Hajinaifce 3iiiHTepecoBaHe y obom paTy, xTjeAe 6 h TaKoljep Aa 03ByKy H3 H>era h 6khx ho3h t h b HHx KopiicTn 3a ce6e. lip n je KpaTicor BpeMeHa paiuiipnAH cy ce 6 h .h i r.iacoBe, Kano EHr.iecKa Tpaacn oa MraAnje jeAaH aho Tpnno.iHca, Kojn rpamiHii ea EnmTOM. C ah^ hb 3axTjeBe nocTaR.ta caAa h cI)pam ycK a 3a jeAaH aho TpnnoAHCa, Koja rpaHnHii c TyHncoM. ^ p y r e Hene AP^aBe paqyHajy oneT Aa ke Henrro aočiith, aKO TypcKO-TaAHjaHCKu paT noTpaje uito AyJKe, h aKO ce JTraAnja y H>eMy HCTpomn. BeAHKe eBponcKc AP’KaBe AP3*^ ce, AaKAe, nepcjmAHo y obom paTy. OHe cy ce ApraaAe h npeMa TypcKoj KaA je y TpimoAHcy 6yKHyo paT; ohg ce TaKo AP»ie caAa npeMa IlTaAuja, KaA 6n Hia.mja 11 Te Kaico aceAHAa, Aa ce paT CBpniH 11 Aa joj H6 upnn h A a^e BojHy h (|)HHaHcnjcKy CHary; Be.mKe eBponcKe cn.ie AP^a-^e cy ce, y ocTBAOM, c.inHHo y CBHMa cahhhhm npiiAHKaua! OHe, AaK.ie, HacTaB.i>ajy CBojy TpaAHgnoHaAHy noAUTOKy. Eop6e y TpnnoAncy ce npoAyacaBajy, aah y nomA.eA«>e BpiijeMe Hnje 6hao hh jeAHe OAAyHHe 6iiTKe. To cy ČHAa MaxoM napicaite ca npoMjeH.'bHBOM cpekoM. JeAaH THAHjaHCKH aepouAaH, Kojn je CAy5Kiio Kao H3BHAHima, nao je y pyKe TypaKa. H 3 II^apnrpaAa AeMaHTyjy BnjecTH, Aa jaHCKH ćpOAOBH n an aan n a ApxnneAar. cy TaAH- roBopn ce, Aa ke TaAiijaHCKa bahah npuje Hero noHHe aKiuijy y JerejcKOT Mopy, jh jt h t h yATHMaTyM TypcKoj paAii npii3iiaH,a aneiccMje TpnnoAiica. �336 G ja k : Mast. U č ite lj: I još šta? Gjak se misli U č ite lj: No, pa šta je ono u jastucima kod kuće? G ja k : Stjenice, gospodine. yBjepaBajy, Aa he TaAujaHCice B.iacrn yKAOH0Taa3 TpanoAiica cbb ohc hobhhbpp, Koju ho DHiuy BBMa no BOA>n. JaB.*ajy 03 Bepnm : Ha MuJiana ftosase obb bh- jecm : OA-iaaaK Tpyna y TpnaoAac HenpecTaHO Tpaje. TaKo cy HeAaBHo otkidao njeuiaaKe perKJieHTe 03 A ackcaHApnje h TypcKe. TaAHjaai kh ahctobh jaBA>ajy 0 ca3HRy pe 3epBHCTa 03 roA- 1887. 0 1888. a * 60 ce Ta.mjaucKa Bojna cHara nojasana aa eBeHTyaAHy aKgHjy H3BaH TpinoAiica. Y TonyncKOM apceH8Jiy y Hany.T>y je, KaKO jaB.ija akct nSecol9 a, uipaljeHO x 0A>aAy KOMaAa rBO3A6H0x nocyAa 3a BOAy, y Kojima 611 ce HOCHAa boas 3a BojcKy npn Aa.’t.n>eM npoA0paH>y y yHyTpauiH>ocT Tpa noAoca. K hko je orpaHaseHa ca >6 »Aa uiTaMne y HTaA0ja y nor.ieAy nacaH>a 0 paxy, Haj6oA>e rcapanrepKUie okoahoct, uiTo je no/miuija y <J>AopeHH0 3anA0jeH0Aa naTaBy Haiv.i«Ay Ancia „Nacione", Koja je aohbo jeAHy Ma.iy HeaoBo.7bHy 3a TaaajaHe BajecT ca paTuuiTa. 0,ipei;ao ce npHjecTOAa. H3 JIoaAOHa cthsko bhjccT, Aa ce cyATaH oa 3aH3a6apa oApercao npnjecioAa n Aa he ra HacA0jeA0Tn a.croB cTpan. EnrAecKH Kpa.i, y HHAnjn. EHrAecun icpa.i. KpeHyo ce c Kpa.’LBiioM 3a HHAajy p»An KpyHHcan»a. O h nyiyje Ha napo6poAy ,,MeA0Ha • 3ji Bpajesie H>eroBa OA' cycTBa 3aMjeH>0Bahe ra y BAaAapcicoj AyatH0CT|1 H8P°“ MHTH oa6«»P, y KOBe ce HaAa3e HaA6acKyn KaHTep6np0a, AopA KaHneAap, aopA npeAcjeAHfiK Tajaor BHjeha a BojBo^a oa KoHayna. Bale i dosjetke. U kupeu. Ć e rk a : Pomisli, mama, onaj nepoznati gospodin, koji je bio s nama u kupeu, poljubio me je kad smo bili u tunelu. M ati: Ali, djete, zašto mi to nisi odmah rekla, ja bih ga zbog takve drskosti tužila. Ć erka: Ja sam mislila, da će doći još jedan tunel. Čista kuća. U č ite lje : Kakve koristi imamo od guske? G ja k : Pečenje, džigericu itd. U č itelj: I? Pogodio. Mikoš sretne svoga prijatelja Janoša i reče mu radosno: — Treba da mi čestitaš, dragi prijatelju: postao sam otacl — Je li muško? — Nije. — Onda je kćer! — Jest, kćer je — ali odkuda ti to znaš? Poruke i odgovori uredništva. J. B e ć i r o v T. La l i ć . Vaša „Maštovna idila** dokazuje, da Vam pri stvaranju stihova sve više radi nego-ii m a š t a . Gdjica Š. K., kojoj ste ovu 'pjesmu posvet'li, imaće o Vašem pjesničkom geniju mnogo bolje mišljenje, ako stvar ne objelodanimo. Sloga ovu »Maštovnu idilu« i strpasmo u koš ko i svaki d r u g i sastav loš. A. I. T. Ni ljubav prema domovini ni prema drugu nije Vam uspjelo opjevati onako, kako bi tre­ balo, pa da se ti izražaji ljubavi mogu preko javnosti saopćiti. Stoga Vi te osjećaje izrazite usmeno: drugu, lično, a domovini, možete preko tam. muhtara. N. H. T. — Od poslatih nam stvari nije nijedna za javnost. I Vama moramo napomenuti onu raniju našu primjedbu, da nisu ni sve narodne umotvorine. N. — Želite, da Vam se opširnije odgovori, za­ što se Vaši radovi ne štampaju. Mi smo Vam jedan­ put na ovome mjestu javili, da su Vam one dvije pjesme otišle u koš, a sigurno ne radi toga što su bile dobre. Sudbina onih dviju pjesama postigla je i sve ostale radove t. j. o t i š l i su u koš. Toliko Vam mi možemo odgovoriti, a ako želite još opširniji odgovor, a Vi one riječi „otišli su u koš“ ispišite više puta i čitajte ih kao odgovor. r -\ Prva m u s l i m a n s k a n a k l a d n a k n j i ž a r a M uham ed A K a lajd ž ića snabdjevena je sa svima knjižarskim i papirničnim artiklima. Parudžbine se izvrSuju brza i tačno, a cijene se računaju umjereno. 1 M o sta ru f ----------- -----C> St 3a ypcAnmniBu OArouap«: Ucaan 'L iikhI,. - Islamska dion. Štamparija. - V v_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ r ■ ■ ■ (S, A B ek ira Za uredništvu odgovara: Usman (ijlklć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e493a241958cb08958fdd4a47dd38ce9.pdf a71cac1ad199ab3e29b3d19426989293 PDF Text Text BPOJ 23.-24. BROJ I M lll H A I T . P O P I S A T a jp e T Gajret jm C T 3A ^PyinTBEHE nO CJIO BE H 3A HAPO ^H O IIPO CBJE'RH BA IBE. L IST ZA DRUŠTVENE PO ­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H 3JIA 3H CBAKOT 1. h 15. _ — y M JE C E D ,y .------- IZLAZI SVAKOG 1. i 15. -------- U M JE S E C U .---------- B.gacHHre: flpyinTBO »P ajp et - ypeztHHK: Ocuian 'Lnicnh. — Vlasnik: Društvo „G ajret“. - Urednik: Osman G jikić. CAPAJEBO,l i 15. AeipKtipa 1911. H b j e h a j e .n n c T y : aa Bocny h Xepi;eroBHHy a AycTpoy r a p c « y MOHapxnjy, aa HJiaHOBe, Tajie6y, yMeHBKe u T e s a n e 2 K , 8 a H e a ^ a H O B e 4 K roflnniH>e. 3 a CBe o cra jie seuA e 1 0 ^panaKa. IIoje^BHH 6pojeBB CTajy 2 0 xeji. HenjiaheHa ; e iihcmu ne npnMajy, PyKonuca ce B6 B pah ajy . - IIpeTnjiaTa h pyKonBca maji.y ce Ha a ;ip e cy: „ r a jp e r " — CapajeBo. Na završetku godine. Današnjim dvostrukim brojem (za 1. i 15. decembar) šaljemo našim post. pretplatnicima posljednji broj za ovu godinu. Qyjm brojem „Gajret" navršava drugu -godinu svoga izlaženja u reformisanom izdanju i svoga rada na prosvjećivanju naroda. Pa da Ii je za ovo kratko vrijeme svoga djelovanja „Gajret" imao uspjeha? Mi ćemo na to pitanje odgovoriti ovim kratkim podatcima: Početkom godine 1910., kada je izišao prvi broj reformisanog lista, „Gajret" je štampan u 1500 primjeraka. Odmah u polovici iste godine broj primjeraka se je morao povećati na 2000, a početkom ove, 1911. godine, izdanje lista je ponova po­ većana na 3000 primjeraka, koliko se i danas štampa. Ovo povećanje broja primjeraka, najbolje svjedoči, kako je list „Gajret" svojim pisanjem pogodio prave potrebe našega ele­ menta, koji ga je toplo i objeručke prihvatio, našavši u njemu ono što je našem svijetu po­ trebno: lijepe i zanimljive lektire, dobre pouke i zdrave duševne' hrane, koja oplemenjuje. Stoga „Gajret" i jeste najrasprostranjeniji list od svih dosadašnjih i sadašnjih naših listova ma kojega pravca tako, da se on može na­ zvati narodnim listom u pravom smislu te ri­ ječi. Jer „Gajret se čita u svima slojevima na­ šega elementa i on je prvi uspio, da postane list naše porodice, u kojem je naše ženskinje j» SARAJEVO, I h 15. decembra 1911. C ije n a je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi še ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. našlo za sebe zanimljive lektire i valjane pouke; „Gajret" je prvi uspio da postane list naše školske omladine, koja ga listom čita i koja u njemu pokušava svoju literarnu snagu; on je prvi list, koji je uspio da prodre megju naš seoski živalj, koji je takogjer u njemu našaozdrave duševne hrane i sve to više ga pri­ hvaća i čita. Jednom riječi „Gajret" je postaoopći naš list, koji je pogodio prave potrebe našega naroda. Društvo „Gajret", koje se brine za kulturno podizanje našega elementa može sa ovim konstatacijama biti potpuno zadovolj­ no i list „Gajret" uračunati u jedan od naj­ većih svojih uspjeha. S Božijom pomoći mi ćemo izdavanje lista i nadalje produžiti, te ulazimo u treću go­ dinu s velikim pouzdanjem i čvrstom vjerom, da nas u njoj čekaju novi uspjesi, te da ćemo broj pretplatnika i čitalaca Gajretovih još više povećati tako, da zbilja ne bude nijedne mu­ slimanske porodice, koja nema Gajretova lista. Društveni odbor je pak sa svoje strane učinio sve, da list može i najsiromašniji dobivati, jer cijena od 4 K (za nečlanove i ustanove) od­ nosno 2 K (za članove, težake, talebu i uče­ nike), tako je neznatna, da je pružena moguć­ nost svakom muslimanu, da postane pretplat­ nikom lista. Neprijatno nam je, što govoreći s pohva­ lom o uspjesima lista, moramo da pokudimo, makar i onaj mali broj naših pretplatnika, koji �838 pri svemu tome, što je cijena listu tako nez­ natna, svoje pretplate ipak zanemariše. Mi stoga ovim ponovno pozivamo dužnike, da svoje dugovanje podmire. Osim toga pozivamo sve pretplatnike, da nam unaprijed pošalju pretplatu za 1912. godinu, jer smo odlučili, da poslije drugog broja iduće godine šiljanje lista obustavimo svima onima, koji pretplatu ne pošalju. Završujući ove redove mi ovim srdačno zahvaljujemo svoj braći i sestrama, koji su nas svojom saradnjom potpomagali, pa se na­ damo, da nam se ta pomot neće ni u idućoj godini odreći, nego će se, naprotiv, broj saradnika još više povećati. Saradnicima i pret­ platnicima naš bratski mahsus selam! Ur e dni š t vo. Ne zaboravite ,,Gajret“. Rat u Tripolisu, koji je kraljevina Italija na podmukli i hajdučki način izazvala, probu­ dio je interesovanje u čitavom islamskom svi­ jetu, pa je prirodno, da i muslimani Bosne i Hercegovine sa najvećim interesovanjem prate dogagjaje u toj islamskoj zemlji i turskoj po­ krajini. Isto tako je i pojmljivo i prirodno, što su se bosansko-hercegovački muslimani pri­ družili ostalim muslimanima u svijetu, pa ma­ terijalnim prinosom priskočili svojoj braći u pomoć i potpomogli humano i rodoljubivo društvo „Crvenog polumjeseca", koje se stara za ranjenike i sirotinju poginulih boraca. Lije­ pom svotom od blizu 200.000 kruna, potpo­ mogli su bosansko-hercegovački muslimani svoju braču u nevolji i to humanitarno djelo može našem elementu da služi na čast i po­ nos i da prilagačima bude u sevab upisano! * Katastrofalni požar u varoši Visokom, koji je ovih dana bjesnio i preko 200 porodica s kućom rastavio, pobudio je u srcu čitavoga našeg naroda tešku tugu i ožalostio svakoga sina ove zemlje i naroda. Stoga je i prirodno što su bratska srca toplo zakucala i što su braća sa svih strana priskočila svojoj postradaloj i nevoljnoj braći u Visokom u pomoć. Odbori za prikupljanje sredstava za pomoć pogorelcima visočkim obrazovani su na svima stranama i braća daju izdašne priloge na ovu humanu cilj, a to može našem narodu da služi samo na čast i ponos i da plemenitim prila­ gačima ovih humanih priloga bude u sevab upisano! * Mi dakle, nemamo ništa protiv davanja ovakih humanih priloga, nego naprotiv možemo takve činove samo pozdraviti i radovati im se. Ali pri svemu tome je namjera ovim re­ dovima, da povodom sakupljanja ovih priloga izraze žaljenje na jednu činjenicu, koja nas ne može da ostavi hladnima. Naime, naše društvo je u posljednje vrijeme, baš odkako su se po­ čeli sakupljati ovi prilozi, počelo da osjetno trpi na svojim prihodima tako, da se uprava mora opravdano da brine za izdržanje društva za ovu školsku godinu. A ta briga i plašnja uprave društvene je sasvim opravdana, jer „Gajret“ je, kako je poznato, upućen najviše na milost dobrih ljudi i rodoljuba i na tim idealnim podlogama društvo pravi i svoj godiš­ nji proračun, koji za ovu godinu predvigja oko 50.000 kruna izdataka na stipendije i druge potrebe. Tu svotu je društvena uprava ove godine čak i prekoračila, da bi mogla što bolje izaći na susret molbama siromašne naše omladine u školi i na zanatu, a osim toga je dala nekoliko hiljada kruna zajmova visokoškolcima iz društvenog kapitala samo da . bi mogla što većem broju molbi udovoljiti i što veći broj naše omladine poslati na izvore nauke. Stoga je sasvim pojmljiva zabrinutost dru­ štvenog odbora, koji se naravno mora plašiti deficita. A taj deficit bi bio neizbježiv, ako bi društveni prihodi i nadalje bili ovako slabi kao što su za posljednjih mjesec i po dana, jer bi bilo nemoguće pokriti sve društvene rashode. Radi toga se u upravi društva i jeste porodila jedna misao, koja bi imala vrlo štetnih poslje­ dica, a ta misao je, da se na koncu prvog semestra oduzme izvjesni broj Stipendija i even­ tualno privremeno obustavi Gajretov list, kako bi se na taj način rashodi umanjili i time se �339 izbjeglo deficitu, koji inače neminovno pred­ stoji. Nama je veoma neugodno, što moramo sa ovim žalosnim konstatacijama da izagjemo pred javnost, ali držimo, da je mnogo bolje reći otvoreno istinu, nego li je prošućivati. Uosta­ lom mi se nadamo da će ove izložene činje­ nice imati uticaja, pa da će prijatelji Gajretovi priskočiti društvu u pomoć, zauzevši se svim silama, da se prihodi društveni ponova dovedu u normalan kolosjek. Po našem mišljenju bi bilo najbolje, kada bi se priregjivale Gajretove zabave, koje bi društvu donijele onoliko prihoda za koliko su redovni prihodi društveni podbacili. Pododbor društva u Travniku je ovih dana priredio jednu takovu zabavu, koja je donijela preko hiljadu kruna „Gajretu", pa neka ovaj primjer travanjskog pododbora služi kao ugled i ostalim pododborima, povjereni­ cima i prijateljima ,,Gajreta“. Mi ponova izražavamo nadu, da će ovaj apel imati uspjeha, pa u to ime dovikujemo braći: Ne zaboravite, braćo, „Gajreta"! Po turskom Mehraed Behdžet: Akjaš bin llansur. U Tripolisu življaše jedan vrlo siromah i s ve­ likom zadrugom devedžija, Akjaš. Desetak godina je, kako on hrani i uzdržaje tu svoju veliku zadrugu samo od kirije, što je zaradi jednim hedžinom (vrsta deve, koja brzo prevaljuje put). Idući jednom hurmaluku, u maloj od dvije sobice kućici, živjela je — posve zadovoljno — ova porodica. B ijaše mrak. Onamo daleko pieko pijeska i k r ševa prelijevale su se zadnje zrake žarkog sunca i kupale se u valovima Sredozemnog mora, kao da su nastojale sa sebe skinuti dnevni prah, te se noću putujući — presušiti i sutra se još sjajnijim i blagotvornijim u Trabolosu pokazati. Sako je sunce radilo svaki dan, pa i danas se to isto sunce na tom istom m jestu kupa, ali mu manjka ono staro veselje, onaj stari sjaj i veličina. Onaj zapad, koji je do jučer s ve­ likom željom i veseliem iščekivao sunce, danas je žut poput kakova mrtvaca i kao kakav veliki žalosnik iščekiva današnje sunce. Akjaš bin Mausur dogje pred svoju malu kućicu, podiže svoju bijelu i zbog znoja za čelo prelijepljenu kapicu i malo razgrnu svoj tanki ogrtač, ispod kojeg se ukazaše mrka i dlakova prsa. S velikim rukavima na tankim podlakticama svoje krupne pesti raširi, kao kakav spomenik stade i zagleda se onamo daleko preko srebrenog pijeska i pustih krševa, preko Sredo­ zemnog mora do zapada sunca. Stao je i zamislio se. Za njegovim legjima, a na kućnom pragu u jednu se hrpu zbila žena, djeca i svast njegova. Djeca golih nogu i tankih ruku, a glave im bobeima nagjigjane; Žena u mavi ogrtaču i svast puna i zdrava djevojka, surmali očiju stajali su iza njega takogjer zamišljeni i njega promatrali. Kad god je Akjaš bio neveseo, uvaki hi okrenut prema zapadu sunca, ukočen i do članaka u pijesak utonulih nogu upro zamišljen po­ gled negdje u daljim i tako bi stajao. Pa i danas pred qoć, baš kad su Talijani nakon bombardovanja Tripolisa na kopno izašli, mrkih i ču­ pavih prsa, raskriljenih ruku i izbuljdnih očiju za­ m išljeno je stajao. Na jednom ču se iza njega glas, sličan tužnom jecanju vjetra. To bijaše glas njegovih kućana, koji su za njegovim legjima na kućnom pragu stojeći počeli učiti jednu tužnu kasidu: * 0 Bože! 0 Stvoritelju! 0 Svemogući! Okrenuti zapadu sunca, gdje se odrazuje Tvoja velika moć, Tebi ruke đigosmo i Tebi svoja srca svezasmo; Tebi naša srca plaču! Jecaji našeg mora tužniji su od ovih Tvojih poti-nih robova! Ove pustinje šute, samo ko plače?!! Ah! — 0 Bože! 0 Svemogući! 0 Stvoritelju! Evo nas! Na glavi nam Tvoj kur-an, u srcu Tvoj iman, a u pameti Tvoj dični milosnik Muhamed a. s.! Pa zar će nam glava na zemlju pasti! Zar će se naše srce rasprsnuti! Zar će se naša pamet upropastiti! Sjajno sunce ovog svijeta z a la z i----------------------- noć se sprema! Pomrčina! Ah, zar će pom rčati?!--------— Iz pustinje jedan vjetar puše, da li će pred njim zadrhtati ono sjeverno strašilo? S juga iz pješčanih krajeva jedna pjesma kola, da li je to beduinska bojna pjesma? Mi čujemo rzanje konja, siktanje sabalja i opažamo, da se grane hurmi ljuljaju. 0 Bože! 0 stvo­ ritelju! 0 Svemogući! Okrenuti sunčanom zapadu, gdje se odrazuje Tvoja neizmjerna moć Tebi ruke digosmo i Tebi srca svezasmo! Mnogo plakosmo! Pomozi! Pomozi! 0 P a v ed n iče !-------- — -----------------------------------U taj čas se iza mezaristana pokaza jedan odjel talijanskih vojnika. Žena i djeca Akjaševa, koja su do sad kasidu učila, zašutješe. Akjaš spusti ruke, okrenu se i kroči, da u kuću unigje. — »Stoj!« Akjaš stade. Ovaj jaki povik, ovaj zapovijedajući glas kao da mu uši raspori. Odjel Talijana stiže i pred njeg se postavi. Uz zapovjednika odjela bijaše jedan tumač — tardžuman (urogjenik Tripolitanije), koji Akjašu reče: „Doznali su — Talijani — da si ti devedžija i da imaš jednog hedžina, pa ti ga ištu“. �340 Akjaš zadrhta; okrenu glavu i pogleda svoje kućane, koji su na kućnom pragu šutke stajali. Usne mu se počeše micati i reče: „Moja deva to jo moj kruh, pa ako još i nju dadnem — — — (Drhtavom rukom i ukonim prstom pokaza na svoje kućane) Oni će gladni ostati . Zapovjednik sleže ramenima. Tumač — platiće ti je više nego li vrijedi. Akjaš ušuti i malo se promisli, još jednom po­ gleda na kućni prag i progovori: — Što će od deve? — Za prenašanje vojničkih stvari. — Kuda? Zapita Akjaš. — Na jug (t. j. u unutrašnjost Tripolitanije). — Za koga? Tumač ušuče. Iz njegovih malih očiju dvije suze potekoše i niz obraz se skotrljaše, a s tim kao da mu je sve odgovorio pogleda preda se. Akjaš još jednom zadrhta i reče: „Zar da im ja dam svoju devu, pa da s njom prenose svoje sablje, puške i barut, da nas s tim ubijaju! Zar da ja dam moju devu,, da oni na njoj prenose svoj erzak, da nas mogu gore klati i više ubijati!14 Zar da dam moju dpVu, da za svoje vojništvo potrebitu opskrbu- prenesu, da se bolje hrane, da budu čiliji i zdraviji, pa da nas — — ' — — ^ i tu mu se glas uhvati. Grlo nm-... se osušilo i kao suha drvena borija postalo, stište desnu pesnicu i dreknu: — Deve ne^dam! — Za što? — Je r nije moja. — Ja čija je? — Halife Sultan Mehmeda! Zapovjednik otrese ramenima i osmjehnu se. •Tumač što je čuo od Akjaša to mu je i kazao — Na silu će ti je oteti — reče Akjašu. — Ne dam je! — Ubiće te. Neka Svemogući pomogne Islamu, odgo­ vori Akjaš. Zapovjednik podiže malo ramenima i naredniku znak dade. Narednik sa dva vojnika nasrnu na Akjaša. U taj čas nastade na kućnom pragu jauk ženskinja i povik: — Stoj! prokletniče! I izmegju nabora mavi ogrtača pruži se puščana cijev. Tumač se okrenu zapovjedniku i reče: „Žena Akjaševa veli, ako se samo još jedan korak makne da će vas — zapovjednika — ubiti. “ Zapovjednik požuti i njegovi se zasukani brci sljuhnuše. Akjaš jednako šuti, a ispod oka pogleda svoju ženu. Puščana cijev jednako se sja. Djeca se uhvatiše za majčine skute i zavikaše; udri, ubij, majko! Akjaš koraci i tumaču reče; — Reci zapovjedniku, sad ću devu dovesti. — Sada ne daju para, već je na silu hoće. — A glad i moja djeca? — Ne znam. — Dobro, sad ću devu dovesti. Akjaš ode za kuću, odriješi devu, pa se na nju baci i porugljivo reče: — E j vala — u zdravlju! Zapovjednik je od ovog čina ostao neko vrijeme zabezeknut i dok se je on snašao, Akjaš je bio preko 300 metara odmakao i kao ptica dalje jurio. Talijan­ ski odjel sasu vatru za njim i nekolike salve opali. Jureći Hedžim kao vjetar sa njega frci jedan osjen i zakotrlja se preko pijeska. Dva Talijana pole­ tješe i nakon pet časova nosili su izmegju sebe smiju ćeg se Akjaša. Njegov bijeli ogrtač bio je sav'crven; iz legja su mu frcali mlazovi krvi. Na kućnom pragu nastade jauk. Zapovjednik prisamiti ruke, zasmija se porugljivo i reče. Kako je ? Akjaš se još smijaše, pruži prst i odgovori: Hedžim ode — — — onamo — — onamo — — — — ode — — — — Zapovjednik srdito upita: Kuda? Akjaš uprije oči u kuću, usta mu se napuniše krvavom pjenom, oči mu se skružiše i pošto jednim dubokim dahom iz usta izbaci usirenu krv, opet prst podiže r još osmjehnutije roče: Je li ono onamo šta je? — ;-------- Onamo je — —-------------- — osmanlijska vojska — — — — — Halifina vojska — — — — — i zatvarajući oči, njegovo ukočene tijelo na pijesak se prevali. Hedžim se sastade sa turskom vojskom, a Ak­ ja š o d e -------- — — Bogu milostivom. — — — — Ćazim Ćatić: Tri gazela. M irz i S a fv e tu . I. Kad sam sinoć vidio te, o gazelo — dušo moja, Na izvoru, gdje umivaš lice b’jelo — dušo moja, U čas prvi nisam znao, da P si vila. ii’ hurija: Tako me je tvoje čarno oko smelo — dušo moja. Pramenje ti crne kose na lahoru njihalo se, Poljupcem ti milovalo mramor-čelo — dušo moja. Kroz košu se nadizale dvije tople sn’jega grude i ognjem mi opijale biće c’jelo — dušo moja. Pa goreći silnim žarom, hotio sam tebi prići, Razuzdano da obujmim tvoje t’jelo — dušo moja. �Al' ti si to opazila, pa ko srna odbjegniila-, A s tobom je moje srce odletjelo — dušo moja. 0 vrati mi srce, vrati! Tvoj te tužni Ćazim moli, Jer moje je poezije srce vrelo — dušo moja. II. Sabah zora. Nježni Zefir krila kreće — po hasbašti, 1 iz sanka tiho budi amber-cv’jeće — po hasbašti. Po čimenu i po lišću propadala bistra rosa: T o je biser, što ga truni pramaljeće — po hasbašti. Mlado jutro zdravljem miri kao grudi zdrave mome; S cv’jeć a poput zlatne pare pelud liječe — po hasbašti. A u ljiljan-haljinam a kroz bokore rujnih ruža Ko carica sv’jetlog dana Lejla šeće — po hasbašti. S mirisavih tankih grana bulbuli je pozdravljaju I pjevaju u zanosu pjesmu sreće — po hasbašti. 0 Ćazime, al’ je divno gledat kad se jutrom šeće Djevojačka bujna mladost i proljeće — po hasbašti!.. , c , Da I si čula, kad u gori zažubori — pjesma Ko da s harfe sevdisanja čežnju j zbori — pjesma?... Tu se dižu od smaragda začarani dvori, A iz njiha valom struji po svoj gori — pjesma. Tik dvorova stupovi su čempresi i bori, A prostirka zelen čimen, s kog šumori — pjesma. U dvorima ljubav spava pokrivena cv’jećem, Na usni jo j netaknutoj osmjeh gori: — pjesma. Ah, pogjimo, Lejlo, tamo, tu nas život čeka; Tam o vjernim ašicim a carstvo stvori — pjesma. Ćazim će ti na usnice izlit dušu svoju, Nek se s njiha po toj gori vječno ori — pjesma. (t Hamdija Mulić — Hrnsnicn: O kragjama kod djece. (Iz radnje „Narodno presvjećivanje)“. Megju uzrocima, koji zadržavaju pravilno napre' dovanje u prosvjeti naroda, jest na vrlo znatnom mjestu — kragja. Ovdje ćemo se osvrnuti na kragju u djece, gdje jo j je pravi početak o kojemu se posvećuje vrlo mala pažnja. Veliki klipani, •kada ukradu, za čas su u rukama reda i mira, da im se udreže kazna, a ma­ lim zlikovcima se obično oprašta s »opravdanjem«: »KA dijete, ludo je još, popraviće se!« Kragja je najopasnija posljedica zanemarenoga uzgoja. A koji su uzroci naveli gojenčad na ovaku ružnu posljedicu? Učeni se svijet odavna trudi, da bude na čistu, s kakvim se tečevinama čovjek r£.gja, kakve su mu sposobnosti. Jodni vele, čovjek je od prirode dobar, a do odgoja stoji, kakav će posije u životu biti, drugi tvrde, čovjek je od prirode rgjav; a neki su, biva treći, našli zlatnu sredinu: da se je čovjek rodio na svijet sa sposobnostima za dobro i zlo. Do domaćega je i školskog odgoja, da dobre sklonosti razvija kod djece a suzbija zle. Ovamo opet neki učenjaci tvrde, da dijete hrgjavih ljudi naslegjuje mane svojih roditelja. Sa statiskama u ruci, kazuju nam, da su danas opasni krad­ ljivci na svijetu djeca opasnih kraljivaca svojih otaca, a često i matera. Tu sad za dobro djeteta igra naj­ veću ulogu država, odnosno njezina briga, škola, da ovake mane kod djece liječi umjetnim odgojnim sredstvima. Za take bijednike imadu prosvjećeniji narodi posebne odgojne zavode i škole, a mi mali mije­ šamo s njima i onu dobru djecu, a tu jadni učitelj otvorio »četiri oka«, da odgaja i uči. »Kakav otac, takav sin«, »vidi majku pa joj uzmi ćerku«, itd. — vele naše narodne poslovice. Sklonosti na kragju su u mnogo slučajava nasljedne. U kotaru n-skom uhvatili nekoga mladića, da je robio kuću jednoga gragjanina. Na to će neki dobaciti: »I babo mu je bio hajduk«. Ne preostaje drugo nego djecu kradljivaca imati na umu i oprezno s njima vladati, odgajajući ih, da budu srećni ljudi, odgojeni dobro i pošteno. Kako rekosmo, to uspješno čine popravilišta ili odgojni zavodi. Da vidimo sada drugi primjer: — Dokazalo se je u čaršiji, u kući, školi i gdje na drugom mjestu, da je ukrao mali Osman, inače sin mirnoga i pošte* n oja gragjan na Salihage. Salihagaje i pametan čovjek: želi, da mu budu djeca uljudna, poštena, »čistih prsta«, ama pravi muslimani. Nu, kako je to kod nas običaj, on ode u čaršiji ili na posao, a prepusti materi dječijuj neka ona vodi »brigu«, lsada eto po srijedi je mehko majčino srce. »Evo ti sine, Osmo, petak, pa sakri, da ne vidi babo!« »Uzmi dušo, Habiba, petak, pa kupi šećera kad išla u mejtef, ama čuvaj da ne vidi hodža!« itd. Nije li tako često u kući?! Nekoga dana eto ti Osmana a za njim i Habibe gmazeći oko matere: »Dina ti, mati, daj mi petak!« »Nemam sada dušo, dina mi ni krajcara; daće tebi mati«. Osmo naučio i zapaliti, pa ga sve »grize u duši«, da makar »jednoć puhne«. Mati nema ili ne da, otac naravno za to ne vodi brige, a moj ti Osmo okrene ma gdje? Gleda, gleda priliku, pa ti lijepo »pehne« koji krajcar dok je mali, a kasnije »odulje mu se prsti«. Osmi se »osladilo« pehnuti, pa je produljio »rad« i dalje od kuće. Na jednoć ga kao klipana sve­ zana vode u zatvor. Mati kuka: “Jadna ti sam ja i žalosna, da sam Bog d6 studen kamen rodila, a da �342 nijesam njega«. A otac pružio ruke pa će očajno: »Na let se rodilo«! Roditelji djece! Svaki čas budnim okom pratite svoju djecu. Ne dajte im prilike baratati s novcima bez potrebe, a već kad to i činite, pazite, da ih upu­ tite, gdje će korisno potrošiti svoj novac i to uvijek, da ga potroše na Vaše oči. U v i je k p r e g l e d a j t e s v o j u d je c u , k a d d o g ju k u ć i iz č a r š i j e , š k o l e i l i iz m a h a le , j e s u l i š t a u n i j e l i t u g j e u ku ću , pa ć e t e u h v a titi k r a d ljiv c a , a li ga t a k o i s p r i j e č i t e s a v je t o m i l i j e p o m . r i j e č i da u t u g je ne d ir a ! Ima primjera najčešćih, da djeca siromašnih a inače poštenih, roditelja, rado kradu. Tu su ovaki razlozi dječijoj kragji. U školi i na sokaku m iješaju se djeca siromašnih roditelja s onom bogatijih. Mali Huso vidio u lbrahimbega recimo sada lijep nož, novčarku, sat, knjigu itd. I u njemu se napokon pobu­ dila želja, da ima koji taki predmet. Jest, ali Husm babo siromah, pa nema novaca da mu da. Tako jednoga dana čuje učitelj (hodža) ili rodi­ telji, da je nestalo u lbrahimbega igračke. P a gdje je? Ko ju je odni^? Da ko <3rqgi nego mali Huso! Radi ovakih primjera dužnost je bogatijih rodi­ telja, da djeci svojoj ako će im već dati kaku igračkiN, iz dućana, uputiti djecu, da se igraju njome u kući, a ne na ulici ili čak da je nose u školu. U školi (mektebu) neka s'e odmah oduzme svaka stvar koja ne spada u učila. Roditelji siromašnjjL neka lijepom riječi svoj evlad upućuju samo na onakav život, kakav su oni kader proživjeti. Neka se pruža onoliko, koliko je jorgan dug. Život čovječiji neka je pošten i dobar, glavna je stvar i kod siromaha kao i kod bogataša. Iz svih gore navednih uzroka kragje vidimo: da se sklonosti za kragju nasljegjuju ili se zadobivaju radi zanemarenog odgoja u kući, na ulici ili u školi (mektebu). Nasljednu kragju, koja je najopasnija, sprečava od djece jedino odgojna briga svega naroda i to u posebnom popravilištu, o kojemu je u I. god. a u 2. broju »Gajreta« bilo već govora. 0 drugim vrstama kragje, koje neposredno po­ tječu u kući, neka vodi brigu, otac, mati i učitelj. Zanemari li od njiha samo jedno, eto onda od jadnoga djeteta nesrećna muža, koji je na teret sebi, narodu i državi. Pod lahorom puno povija se klasje, Narav svježe miri, rano voće zrije, Ratar slatko pjeva, pastir kajde bira, Predvečerje ljetno veselo se smije. Sve je svježe, živo i milo i krasno, Pod poljupcem sunca bujna narav cvate, Krvavi se zapad, sunce tiho pada, Ja iz dalji gledam tvoj dom, mislim na te. Preda mnom se steru zeleni brežuljci, Desno zapad zlatni, l’jevo šuma mlada, Ispod gaja rijeka zelena, duboka, Puno rodno polje čarovitog hlada, Ti pred domom stojiš sa vrčem u ruci, Gledaš amo, gledaš, onda hodiš k vrelu Lice ti rumeni, od’jelo leprša, Oživljuješ sobom ljupku narav cijelu. J a te gledam, pa mi pri srcu je toplo, U meni se bude češnje, o s je ć a ji... Kao modro nebo, što se zvjezdam kiti, G le! tako se život moj nutarnji sjaji. U okolo mene, po prirodi bajnoj, Kao da su ruže mirisne prosute, Kao da su zv’jezde popale s nebesa, Pa sve tebi služi, samo gleda u te. A ti kao vila, kao Nimfa čarna, Vrh svega u zlatu, s gitarom u ruci, O ljubavi pjevaš, a idilom bajnom Rasiplju se, drhte i umiru zvuci. 0 ljubavi pjevaš uzvišenoj, čistoj, Drhtajima duše zoveš ime neko 1 „ljubim te !“ kažeš jednu riječcu malu, Riječ koju dugo od tebe sam čeko. A ja klonem niče, s previšeg blaženstva, Pred podnožjem vile, što je s neba pala I srce mi u nov probudila život A dušu mi rajskim svjetlom obasjala. _LL_yelikome gradu (Crtica). Šemsudin S arajllć: Na busu ljubavi. — Zumreti. — Ko mekahna svila, prepletena zlatom, Ili kao prami zlatokose vile, Zlaćani su traci zalazećeg sunca Pali po površju mirisne idile. i? S napetom radoznalošću obijao sam gotovo č i­ tav dan ispremiješane velegradske ulice. Radi tjeskobe u duši i neke nesigurnosti u .silnoj smjesi na­ roda, naravno šuštao sam, jedva očekujući, da nagjem m jesta za otpočinka. Mi smo malogragjani svikli na tihi, komodni odmor, odpočivališta. Vrludam, tražim ko muha bez glave. Otuda vidim, kako hitro jure �343 električna kola, ocionuda se Čuje tutanj automobila, a od svih strana kočije, kola veća i manja i silni narod. M etež... Na raskršću nekih dugih ulica vidim svratište. Poput radoznala stranca i ja dignem glavu gore i čitam natpis: „Svratište zlatnoj kruni"! Malo mi je odlahnulo. Tu ću barem u perivoju, koji je lijepo smješten pred samom zgradum, pa ti izgleda tu, kao oaza. Na krajna vrata perivoja jurnem i, pazeći što udobnijega zakloništa, brzo se sklonim u kutu i pod nekakvo grm lje sjednem za osamljen sto.Onamo, prema meni je, odaklen sam ja zaklonjen zasadima drveća, glavni smještaj stolova, gdje svakog popodneva svira ciganska muzika. Smirio sam s e ... Poslije uobičajenog razgovora i narudžaba sa poslužiteljem, komodno sam razgledao okolicu. Začudih se! U mojoj blizini sjegjaše za kli­ mavim i starim stočićem žena i dijete. Žena je u crnini, slabim haljinama, a dijete u svojim plisnavim haljidama i pregačom, samo ti odaje ime i stalež u jednoj riječi: „Piccolo!u Radoznalo promatrajući kako njih d voje, jedu razna jela, ostatke u tanjirima i kako im slatko pu­ caju usnice jedući s kostiju masno pečenje. Za čas je tu pred nama i debeli čovjek u obilnim nadkelnerskim haljinama s debelim glasom: ,,A s kim to jedeš mali?" Mali se nesigurno podiže, zaplamtiše mu obrazi, pa će drhćućim glasom: .M olim , ovo je moja mama!" „Jest, je s t", — pučme zaplakana žena - r „ja sam siromašna udova, bolesna sam, pa nemam zarade. Moj mali što dobije od Vas, sa mpom evo ovdje d ije li... Molim! m olim !...« „No, no, dobro, a za što „piccolo" nije već meni kazao ?!“ .„...m olim !, m o lim !..." čuli su se tanki, drhtavi i promukli glasovi. „No, »piccolo« ti si dobar dječko! Ti imaš svaki dan pravo dovesti svoju mamu, a ja ću već narediti da vam se obrok poveća!" — reče važno debeli gospodin i okrenu fićukajući u svratište. Dok su se sirote mile u radosnim suzama, ja sam bilježio u svoj dnevnik: „I u velegradu ima milosrgja!" Taj sam čas bio neobično zadovoljan... \ Kara Osman Zađe J . Kadri : Pisma jednog umrloga. Princeza Bejza-hanum efendi donese pred nas pisma, o kojima je za ručkom pričala. Bile su to lju­ bavne izjave njoj od jednoga mladića, koji je prije dvadeset godina princezu silno, ali i beznadno, ljubio, pa na posljetku, ubijen svojom previšom ljubavi, završio svoj život na tragičan način, objesivši se o jedno drvo u El-Džize parku. Princeza, kojoj su ova pisma budila na usnama četrdesetih godina čudnovat smiješak, iza kojega kao da su se krili lagodni, proživjeli dani sretne mladosti, pažljivo položi pisma ukraj sebe i reče nam sm ije­ šeći se : — Da vam ih čitam. Hoćete l i ? . . . Hodite b liž e! Svi se okupismo oko nje. Bijaše tiha večer. Najbliži prozor u sobi, ukraj koga smo stajali, bijaše otvoren. Kroz njega je strujio s polja, iz bašče sa nekog visokog drveta strašiv šumor grana, koje su se tresle u noćnoj pomrčini i šuštale, kao da kroz njih nevidljivi duhovi prolaze. Ženskinje se smijale, a muškarci su se vidili ozbiljni, zamišljeni. Bejzahanum' efendi razastrije tanki svileni omot i poče nam čitati pisma, naglašajući po negdje slabo, a po negdje zastavši, da bi nas upitala za značenje po neke joj nepoznate turske riječi. Pisma su tekla ovim redom : 1. »Hanum efen di! Vozeći se jučer kroz El-Džize drvored, zašto ste se osmjehnuli na me, pozorno -m e pogled avši?... Vi mene ne poznavaste, ne znate me nikako. Da vam se ne d op ad oh ?... Ali to ne vjerujem. Možda sam vam sm iješan? M ogu će... Ali smiješak, koji je Vaše usne okružio, nije ni malo sličio osmjehu, kojim se neko omalovažava. U njemu — zar n e ? — nije bilo ni malo ironije, ni malo! Vi ste smiješeći se, bila jedino ljupka i . . . žensko. — Oprostite mi ovaj izraz ! — Da, i jedino žensko. Samo, znate lij koliko je zla za jednog muškarca u jednom tako slatkom osmjehu mile žene? Znate li, kolike bure u muškom srcu uzvitla svijetao osmjeh sa krasnih ženskih usana? Naročito, ako je žensko — žensko poput Vas, ako je bezgranično lijepo kao Vi, ako je visoko, ako je — princeza. Vi ste princeza. T o sam najprije o Vama do­ znao. I tek što sam ovo čuo, slomila su se krila moje nade, moje hude sreće. Vi ste princeza, a mene baš to nagoni, da Vam pišem ove redke. Zašto da se jedna princeza osmjehuje iz svojih gizdavih kola nepoznatom mladiću dvadesetih godina, kojega su­ sreće na putu potištena, nevrijedna, zaprašena od pješačenja. 1 šta će reći, da se na njeg sm ije ? Pravo da rečem, visoka princezo, Vaš osmjeh je za me zagonetka. Molim Vas, riješite mi je ! Kad se sutra opet izvezete i u El-Džize drvoredu mene sretnete, pokažite ovom ludom, bijednom mladiću mrzovolju i dostojanstvenu hladnoću. Pokažite, da na taj način razumijem, da je, ne samo meni, već i svakome Vaš jučerašnji osmjeh bio namijenjen. Da to bijaše Vaša obična milost, Vaše ženstvo. T o učinite i mene ćete umiriti. D obrotom ... Kako ću vam ovo pismo dati, hoću li Vam ga smjeti baciti u kola? — sam ne znam. Znajte, da �344 sam ga jedino pod silom dojma napisao. Tek da doznam tu zagon etku ... Opasnu zagonetku Vaših u san a.. .* 2. »Hanum efendi! Jučer ste mi se opet nasmije­ šili. Vaše su usne jučer opet istu komediju odigrale. Ja se već počinjem bojati, od Vas. Vaša milost za mene poprima opasnu formu. Slutim, da će konac ove igre, ovoga smijeha jbiti gorka tragedija. Pored toga ja ipak čitavom dušom želim, da ova zabava ovako vječito potraje. Da ja vazda prolazim pored Vaših kola, a Vi se uvijek osmjehujete ! Da obadvoje ostanemo vješti aktovi u ovoj osvajajućoj melodrami, u ovoj čuvstvenoj komediji. S a m o ... Samo, ko nam može zajamčiti, da se jednog dana neće izobličiti iz umijeća ovih dvaju aktova dva čovjeka, muško i žensko, sa svim svojim tež­ njama, ludostima i uzavrelim srcima, koji se tek po­ gledaju u svojoj golotinji oko u oko, a iz duša gube daleke čežnje i svijetle osjećaje, koji napajaše, bodriše? ! . . . Hanum efendi, ljudi .ne poznaju dobro sami sebe i zato su uvijek" uvijek nesretni. U Vašoj i u mojoj duši ima iza zatvorenih, vrata toliko mračnih dubina. Niko ne zna, šta u njima leži,- šta se sakriva. Istom nekad jedna ruka, jedan vjetrhMli jedno ništa skrha jednu od tih kapija; f Vi se s groze stresete pred strahotama, koje zastruje iza vrata. Znate li šta poteče tada iz onih mračnih duševnih dubina, iz onih skrivenih Skladišta? J^ito suludih, neobuzdanih, pomamnih težnja životinjskih! Eto, one su nama u lagodnom životu nepoznate, spavaju u nama. A kad se probude, igraju se’egoistično s nama, vladaju, neobuzdane su, neumoljive! Ja se toga bojim, hanum efendi! Jer, ja sam vrlo osjetljiv, a Vi ste odveć lijepa! Ja imam bolesno, rlabunjavo srce, a Vaš je osmjeh jak i vrlo gizdav... Ja sam pjesnik, a Vi imate crne, duboke božanstvene oči, pune p o e z ije ... Molim Vas, hanum efendi, mo­ lim Vas svijetla princezo, pazite se!« 3. »Hanum efendi! Jučer, istom što sam Vaša kola zapazio, osjetih, da mi srce poče silovito kucati. Ovo se meni prvi put dogagja. Dakle, Vaša su kola uhva­ tila duboka korjena u mom biću. Dok se ne susretoh s Vama, nijesam svake večeri običavao izaći u ElDžize. A sada, je li pet sati, ja već trčim tamo, da sjedim u kojoj kafani kraj puta i da Vas čekam. To ne samo da uobičajih, već to kod mene u krv pregje, u djelo, u uvjerenje. Vi polagahno počinjete bivati za moj bijedni život sve i sva. Izpred očiju mi se, neprestano vrze Vaše tanko, svileno velo. Noću, u gluhoj tišini svoga stana, kao da čujem šuštanje jednoga svilenog žen­ skoga zavitka. Miris ljubica, koji me zapahne iz Vaših kola, dok hitro mimo njih prolazim, nikako me poslije ne ostavlja. Iz svega ovoga se razumije, da ste Vi počeli buditi u meni nepoznate, silne osjećaje, koji iz tiha bujaju . . . Bojim se . . . Ne, ne! Koliko sam lud, koliko rasijan - - zar n e ? ...« 4. »Princezo! Vi ste jučer bila više smjela, £ ja više neuljudan. Da ne bi strogih »harem-aginih» po­ gleda, ko zna, kakve bi smo još ludosti učinili — pardon, izvinite! - - kakvu bih ja ludost učinio, i žena pored Vas, kako je bila č u d n o v a ta !... Ona Vas dobro razgovara — zar n e? . . . Prolazeći ispred Vaših kola, čini mi se, da Vam je o meni nešto vrlo smi­ ješno kazivala. Pa ste i Vi, isprekidano se smijući, isturila glavu na prozor i neko me vrijeme s legja promatrala. Ko zna, nijeste li nie ism ijavali? To je meni n e p o jm ljiv o !... Šaliti se, sa mnom se šaliti! Pa šta f a li. . . I ko Vam može zabraniti, da se meni ne p o d sm jeh u jete?...« Ah, neću ipak da ovom crnom sumnjom zablatim ljupke zrake sunca, koje mi se s jučerašnje sreće u duši porodi i obasja moj unutarnji život. Da znate samo, hanum efendi, koliko ste me jučer usre­ ćili ! Ovako velike sreće i slasti, kao što mi je pruži jučer osmjeh sa Vaših usana, ne bi mogle dati mojoj duši sve lijepe žene cijelog svijeta, sa svim svojim čarima, poljupcima i sa svim svojim ženstvom kad bi došle i šapnule mi »Mi smo tvoje!« Oh, Bože m o j! Onaj Vaš osmjeh, koji Vam je pozlatio usnice, kad ste uzimali moje pismo iz moje ruke Vi, Vi s o b o m !... Uvjeren sam, da Vi u onom trenu nijeste bili tek dražestni. Nijeste bili koketni, nijeste ukočeni. Meni se čini, hanum etendi, da ste u tom trenu, u tom trenu da st? bili srdačni, dobri koliko jedna majka, a vreli kao jedna ljubeznica . . . U blizini nikoga ne bijaše. K očijaš se zabavio oko konja. Harem-aga kao da drijemaše na boku. Ja polahko, dršćući izvadih pismo iz džepa. A Vi, istom što opaziste pismo u mojoj ruci, pružiste svoju punu ruku iz kola, pa uzimajući pismo i ja Vam ga pre­ dajući — ‘ ah, onaj ć a s ! — znate Ii šta se je desilo? Možda Vi to nijeste primijetila. Moji su se prsti do­ takli Vaših prsta. U vrŠcima mojih prsla ostala je toplota Vaše ruke, koju i sad osjećam . Svu noć, do sabaha sam vrške svojih prsta, snatreći, da je u njima ostalo nešto Vaše — oh, ovo je vrlo smiješno, hanum e fen d i! — ljubio ih i mirisao.« 5. »Princezo! Dani moga života ugjoše u novu kolotečinu i mene zaokupljaju novi, nepoznati dogodjaji. Niti kod kuće, niti igdje mira ne nalazim. Niti što raditi, niti da me što zan im a. . . Ja sada jedino tumaram po El-Džize parku od jutra do mraka, mi­ �345 sleći jedino o Vama i izgledajući kada ćete izaći na šetn ju . . . Za me više nema ni mjesta, ni vremena. Znam samo uz ono vrijeme, kad se vi izvozite i za ono mjesto, gdje prolazim pored vaših kola. Sva druga mjesta, gdje Vas nema, za me su prazna i pusta. Ah, kako su lijepi oni, Vašim osmjehom po­ zlaćeni časovi od pet do sedam sati, kada ste Vi u š e tn ji! Da li Vi šta ostavljate u zraku od svog bića u El-E)žize parku? Ostaje Ii tamo koji dio Vašeg ljubi­ častog m irisa? Ja n e znam. Tek, ima tamo nešta, što moju dušu. . . Ali ne, hanum efendi, ne! Ja neću nikako da Vas ljubim, š ta ? T o bi od mene bilo vrlo smiješno, vrlo s m ije šn o ...« * * * Princeza baci nekoliko pisama na strahu : — Ova su sva skoro slična. Poezija, ljubav, snatrenje i šta ja znam! reče i produži: Da vam ova druga, najvažnija čitam : 6. »Jučer kao da se u Vašem adgjeoskom biću, punom pjesme i ljepote probudila, jedna z v ije r !... J u č e r ... Bože m oj! Kad se spomenem ! . . . T o »jučer®, onaj belaj, ona n o ć ! T o »jučer« hanum^efendi, taj sudbonosni p onedjeljak! . . . Đafi, kada ste Vi bili zločinac, u b o jic a ... da, »ubojica ! . . . Jer, Vi ste jučer počinili jedno zločinstvo. Oboružana gizdavim kolima, raskošnim sarajima, zlatom, draguljima i svim mo­ gućim bogatstvom, pa onda ljepotom, svježinom i mladosti u svemu svomu čaru i sili, Vi ste jučer počinili zločin, ružan, običan zločin. Velim : običan zločin, jer zločin neki može biti i plemenit; tek Vaš bijaše nizak i prost. Jer Vaše oružje je usmrtilo, ne probivši ni jedne kapi krvi. A ubiti a ne proliti krvi, to je najobičniji zločin. Kao što je najbijednija s m rt. . . Ovako zločinstvo čine samo žene, žene kao što ste Vi, Ovo samo Vi možete učiniti. Samo Vi, sa prohtjevima razmažena djeteta, samo Vi ovo možete učiniti. A zašto to činite? Zašto neke žene takovu prostotu čine, ja ne znam. Nevinim osmjesima, nevi­ nim kretnjama, nevinim pogledima ići u lov na muš­ karce, pa kad ih nekoliko ima u ruci, onda ih sa životinjskom nasladom lukava djeteta trehati, bockati, u b ija t i... Zašto ovo, lan e? Čemu to s l u ž i ? ... Za­ bava? Zabava bez značaja? Ili je užitak? Najprostiji užitak. Koketarija ili vragolija? Najbedastije od svih koketarija, od svih v r a g o lija ? ... Uz to, zar vi mislite, da sam i ja od onih, da sam poput njih? Da sam i ja običan čovjek, običan kao i svako drugi? Ljuto se varate, ako tako mis­ lite. Budile uvjereni, da ja nijesam od njih, ja sam rastavio od te sorte običnih ljudi. Vjerujte mi, hanum etendi, vjerujte, Vi — ženo! Ja pljujem na zlato i na dragulje, a ustreba li, i ženskičarima pred sobom, okrenuću legja. Ja sam toliko snažan, visok, toliko od Vaših saraja viši, toliko od Vas viši, posjednik sam tako veličanstvene duše i toliko sam ustrajan, da . . . . Ako ima na svijetu najsvetija i najuzvišenija stvar, koju poznajem iz spomena na ovih proživljelih slatkih petnaest dana u Vašoj blizini, to je moja gordost i ponos moje duše! Moj duševni ponos . . . njega ne može niko skršiti! ne treba da mu iko naudi. On stoji iznad svega na više. Ima svoj priesto. ima svoj tadž! On je vladar jednim slobodnim, svijetlim car­ stvom duše, on je čist od zlobe i svih niskih strasti. I Vi, nedavna kraljica mog duševnog života, eto ste navalili na nj i njega . . . njega ste ranili — mene ubili! Luda ja, luda ja . . . Već dvadeset i četiri sata u suludom kajanju lupam se u glavu šakama, tučem ^se . . . at, zašto sam se poveo za Vama, zašto? . . . Kasno u noći na Ezbekjijje trgu, jedno žensko, koje podizaše svoje skutove, da prolaznicima pokaže punu jed in u svojih nogu, koje se obziraše iza svaka dva koračaja, pitajući se „Dolaze li v eć?“ a u mrač­ nijim mjestima bijaše jo š slobodnije, pa hvataše pod ruku neke zadoenjenike, moleći ih „Idimo zajedno. . . “, jedno žensko me je svojim prljavim ponašanjem bacijo u ludu pogrešku: zašto u ovom bezumlju sli­ jedili Vaše dvolične oči, zašto izgarah tiho i mučno za čitavom Vašom dvoličnom pojavom. Eto, to je je ­ dina velika pogreška u mom ži\ otu, koju sam učinio. Kužna, duboka, mračna, vječita pogreška! . . . Takova pogreška, takva ljaga . . . Ljaga, koja ukazujući čas po čas na svilenu nit moje nevine duševnosti, sve više širi svoj prljavi krug . . . Jedina ljaga moje mladosti. •Kada ste mi kazala „D ogji!“, zar nijesam trebao razumjeti, da ste i Vi kao one druge. Da ste i V i... Oh! Molim Vas, razjasnite mi o v o . . . Ovo mi razjasnite! Zovnuti me pred kućna vrata, i to opetovno, ponizno, a otud me onda sa služinčadi oda­ gnati . . . “ „Mene, koji ne nalazim na svijetu ništa niti svoga, ko bi imao ovako uzvišene osjećaje, a da je ovako čista i nježna života, mene, jako osjetljiva mla­ dića toliko poniziti i sa služinčadima blam irati!. . . Šta to znači? Zašto to, zašto to, lane? . . . Zbogom vi kratkotrajni moji sretni dani — pet­ naest Vas je samo u čitavom životu! — koji se u jučerašnjem ponedjeljku tako tragično završiste . . . Ostaćete kao zatvorena stvarčica u mom životu. Neće je niko čitati, niti će ko znati: kako brzo bijah oži­ vio, a kako jo š brže umrijeh u životu duže — pra­ vom životu! . . . Zbogom i ti, prljava vizijo, koju tje­ ram za vazda iz svojih misli, ti lažljiva prikazo, — prljava ženska prikazo . . . — 0 , o ! A! . . . Kakva luda, koliki bezobrazluk je to! . . . zaoriše glasovi uz podsmjehivanje. — Čekajte, istom poslije ćete razumiti koliko �346 pisma? oca u naslegje dobio gjavolskog sjem ena! ja sam bolestan. Liječnici mi savjetuju da vazda putujem da se u izletima veselim i da se banjam. Ovo je uzrok, da se sada ovdje u Misiru nalazim. Sjutra Bog zna kuda ću otići — bolestan sam. Vidite, a ? .. Bolestan sam . . . sažaljujte me . . „Proklinjem prirodu, koja Vam je dala uz tako „Ako se Vi jo š samo jedanput na mene osm jehnete, ja ću ozdraviti." bijaše lud — reče princeza i poče čitati daljna pisma, uprav papiriće, koja skoro i ne sličiše više pismima, na gdjekome su tek po dvije — tri riječi bile na­ pisane. Mi smo se svi čudili: — Šta, zar je opet pisao iza ovoga Kakva smjelost! Kakva kuraž! lijepe oči, tako opako srce." 8. „Nastojim, da Vas zaboravljam. 9. „Svršeno je." 10. Je d n a me stvar ponovno uzbugjuje. Moje papi­ riće neprestano primate. Kao da se megju nama nije ništa desilo . . . Dakle, pokajali ste se? 11. „Ne! Jučer pogrešno napisali zadnje riječi. Htio sam upitati: jeste li ožteni opro,stjili? Bez svake sum­ nje, Vi ste mi oprostili. Tah> zašto su vam ^usne uvijek bez osmjeha, oči bez živa pogleda? Zašto nijeste apsolutista, kao phičt;o? Zašto^ste tek bezp^ čajno prpošna? Čemu dćf se samo ravnodušno podsm jehivate? Čemu podsmjeh, koji mene nagoni da ( na smrt pomišljam,c vraćajući se pred vtačfit*! kroz žagor i gužvu svjetine preko ćuprije i gledajući u u mutne, nabujale valove Nila . . . čemu ? “ 12i Moja pisma, koja padaju u vaša kola kao ymoreni lepirovi, više ne uzimate u ruke. Vaši prsti više moje hartijice ne ljube, one ne ćute više toplote vaših ruku. Moja pisamca zebu, dršću, hanum efendi, i ja strepim. Svaki dan se sve više uznemirujem, približujući se vašim kolima skučenih ramena pod teietom grijeha, potavnjela lica, videći mirnoću na vašim usnama, zapažajući, da vaši pogledi lete uvijek dalje od mene, na drugu stranu. Kad bih mogao pročitati šta se krije pod ledenom vanjštinom vašeg lica: je li mržnja, prezir, ljubavna rana, šta li je ? — ' kad bih mogao doznati i kad bih mogao oćutjeti da vi u istinu nijeste prema meni ravnodušni, onda — onda bih mogao rahat umrijeti. Čujete li ovo, onda ću lahko umrijeti, vrlo lahko! . . .“ 13. „Nešto sam zaboravio, hanum efendi, nešto, što sam vam trebao kazati u prvim pismima. Vrlo po­ griješili, što ovo do sada ne istakoh. Ali to, što treba da kažem, samog me zastrušuje, strepim, čuvam se, da to sam sebi bile ne reknem. Znate li, šta je to, hanum efendi? . . . T o je: „luda" . . . Da, ja sam jedna luda! U mozgu sam od 14. 15. „Ah, molim V as; molim te ženo! Ti jedina ženo, koju ljubim ! Još koji od onih tvojih prijašnjih osmjeha, jo š koji — šta bi b ilo? . . . Tako ti Boga, još k o ji ! . . . Šta bi bilo, pa da me tim spasiš, lijek daš i zdravlje povratiš, . . . lijek . . . zdravlje . . 16. „Još jedan put se nasmijte, još jedanput osmjehnite — i ja vam više neću izlaziti na put, neću dosagjivati. Jo š jedan osmjeh, jo š zadnji osmjeh . . . 1 ja ću onda za vazda otići, udaljiti se iz Misira, od vaše blizine, od vas, od El-Džiza. Otići ću u svoj zavičaj, u Carigrad i tamo — u jednom od njegovih nečistih, blatnih i upalih predgragja kao budhistički svećenik, indijanski fakir ili gladno stambolsko pseto — priviknuću se na lagano, sporo umiranje. Osmjeh nite mi se još jedan put. Samo još zadnji osmjeh, i ja ću se, ogrijan tim zadnjim osmjehom kao suncem, udaljiti od vas, s vašeg puta. Sakrivajući u duši svijetle trake toga zadnjeg osmjeha i vama vrlo za­ hvalan, poći ću mirno upravo u grob, pod crnu zemlju i više nikad vas neću uznemirivati, nikad više nikada." 17. „Nesretna ženo; — . bićeš ubojica. Jer, bacivši se jednog dana pod vaša kola . . .« — Što koji dan, oči su mu sve više suludo si­ jevale i mene su počele tako zastrašivati, da više nijesam izlazila u šetnju — reče princesa i produži: Nakon petnaest dana dobila sam od njeg ovo pismo; 18. „Hanum e fen d i! Sjutra dobrotom žrtvujte sabahski počinak i izvezite se u zoru, dok još dan ne zabijeli i dok još ne pogje svijet za radom, u n a j­ mirnije zakutke El-Džire parka. Kunem vam se, od tog ćete izleta biti vrlo zadovoljni. Jer ćete vidjeti nešto, što do sad ne vidjeste niti ćete možda više ikada vidjeti u svom životu, nešto začudno, nešto nerazumljivo i smiješno. Upravo kraj puta, na jednom drvetu . . . ali nešto začudno, vrlo smiješno . . . Mo­ žete sobom uzeti, ako hoćete, više svojih ljudi — �347 robinja, robova . . . Zar ne, da ćele doći? Samo me ne odajte .. — Te noći sam mnogo razmišljala, strahovala, kolebala se — reče princeza. Šta, velim, napraviće kakvu ludost, prouzrokovaće kakvu sramotu . . . Ali mi je interes bio veći od ovih svih briga. Ne mogoh se uzdržati. U odregjeno vrijeme pred sabah uzela sam sobom nekoliko služinčadi i, pošto nas je bilo puna dvoja kola, izagjosmo na ulicu. Do tada nijesam znala, kako izgledaju ulice u prozorje. Vrlo čudno­ vato. Na sve strane praznoća, tišana . . . Sve kuće i drveće u drijemežu, u snu. Pregjosmo ćupriju. Piramide u daljini jedva su se zapažale. Na putu se više ni jedna kola nijesu vidjela. Upravo kad smo došli do El-Džire, šta mi­ slite da sam uradila? Proturila sam naprijed kola sa služinčadi. Mišljah — za svaki slučaj, svašta bi moglo biti . . . Dosta smo obilazili izmegju drveća. Iz lišća s drveća čuo se neki cvrkut. Inače, ja sam se stra­ šila od praznoće parka. Šta će biti, šta li će ovaj luda učiniti? pitala sam se, mučila se i drhtala. Istom čujem iz prvih kola viku i Vriškanje. »Šta li j £2«. protrnuh i izbacih glavu kroz prozor . . . Vidjeli ste, dolazeći, dolje ostariju visoku djevojku — zar ne? Eto ona, bijaše pružila ruku iz kola i pokazujući na jedno drvo, vikaše: — Ah, Bože m oji . . . Vratimo se, vratimo s e ! Pogledala sam onamo, kuda je pokazivala rukom. Na grani jednog velikog drveta nešto se je njihalo. Nešto, nalik na staro haljinče . . . Pozorno pogledah: bio je čovjek. To bijaše — on. Više ne mogoh gle­ dati. Prepadoh se. Samo da znate, koliko se prepadoh. Na pola bez svijesti pala sam u fotelj u kolima. I kad god se od tada ovog spomenem, uvijek mi se kosa naježi. — Svi smo šutjeli. Pazili smo razvučenim pogle­ dima po žućkastim pismima na stolu pred prince­ zom . . . Dok će neko izmegju nas: — U ovom' čitavom pitanju nije se obratila pažnja na jednu stvar, jednu važnu tačku . . . — Sjećate li se, kak oovaj čovjek u jednom svome pismu naglasi, da su najobičniji oni smrtni udarci, koji su bez krvi. Pogledajte najzad i sam . . . Mi svi na to zapanjeni, počesmo klicati u čudu: — Da, d a ! . . . Vaj, jeste li vidjeli ? I princeza Bejza-hanum efendi, koja kroz dva­ deset godina nije na to pažnje obratila, na jedan put klonu i preblijedi . . . Preveo: Karanfilaga. F. Nedžati: Noćna fantazija. Kad se nebom ospu zv’jezde sjajne, Ja se mlagjan dižem tamo gore, U nebesne vise one bajne, Gdje zvjezdice o ljubavi zbore. . . Vidim jedne, gdje se sretne ljube, Gdje u obje jedno srce kuca; Vidim druge, gdje se tužne gube Od žalosti gdje im srce puca . . . K. Sussheim : Ahnied Ihsan. Ahmed Ihsan pripada onoj maloj grupi ljudi, koja nosi zastavu trenutačnoga literarnog pokreta u Turškoj: Rogjen je 24. zu’l-hidžeta 1285. (7. aprila 1869.) u Carigradu kao sin nižega financijskog či­ novnika. Već u 17. godini dovrši upravnu škoju. Tek što je kao tumač kod artiljerije stupio, spopade ga neodoljiva želja za nezavisnim zvanjem i baci se, usprkos teške borbe sa svojom vlastitom porodicom, novinarstvu u naručje. Kao cijeli mladi turski knji­ ževni naraštaj i on se razvio pod okriljem Ahmed Midhatovim. U 18. godini osnova list »’Umran“, koji je dva put u mjesecu izlazio, ali domalo prestao 1303/4 = 1885 - 87). U isto doba započe — u tom Je njegovo glavno djelovanje — prevoditi velike franceske romanopisce (Juleesa Verne-a, Alphonse-a Daudet-a, Bourget-a, Octave-a Feuillet-a i druge) i time otvori istočnim krugovima, koji su još slabo bili priviknuti lektiri (čitanju) i zapadnom shvaćanju života, najrafiniranije tvorevine zapadne evropske književnosti. Broj Ahmed Ihsanovih prevoda iznosi sada oko 50 djela, a u tome su od samog Jules-a Verne-a 24 djela. Namjeravajući svojim zemljacima, mjesto dota­ dašnjih staromodnih časopisa, jedan moderni i to ilustrovani dati, osnuje 1307. (1891.) „Servet-i funun", a odmah zatim poduze još od djetinstva toliko željkovano putovanje po Evropi, da što bolje prouči uredbu evropskih revue-ja (časopisa) i njihovih štam­ parija. Za 3 mjeseca, u kojima je i obilno radio, Droputova, izuzevši Španiju, Skandinaviju i Rusiju; Jfjelo evropsko kopno. Svoje doživljaje na ovome putovanju je ocrtao na izvanredno lijep način u de­ beloj, ilustrovanoj knjizi, koja je još 1891. d v a p u t štampana, ali opet jednakom brzinom razgrab­ ljena bila. Ovo je putovanje zbilja koristilo »Servet-i funOn-u*, te se njegovo prvo godište može slobodno �348 usporediti sa svakim evropskim porodičnim listom. Tu glavom stupaju pred nas veličine tadanje: Gladstone, Renan, Crispi. Osmanlijske (domaće) prilike zauzimaju samo čedno, gotovo i suviše čedno, mjesto; čovjek se osjeća, kao da je gurnut usred svjetske vreve. — »Servet i funfln" postade središte turskoga duševnoga pokreta i neophodno je potreban pri prou­ čavanju u nekoliko osobenog literarnog pokreta no­ vijeg doba. Svi se mladi talenti javljaju kao saradnici: Ekrem bej („Strast u kolima"), Halid Zij§ (»Spriječena ljubav". „Plav i crn"), Ahmed Rasim i prije svega 1896. umrli Nabizade Nžzim, koji je svojim „Grijehom nemarnosti" najviše maha uzeo, — Svjetska izložba u Chicagu 1893. odlikova civilizatorsko djelovanje Ahmed lhsana, a i turska se vlada povede za ovim pohvalnim primjerom. Ali doskora prevlada u Cari­ gradu druga struja- i time dogje do sudbonosne izmjene saradnika. Još se javiše Tevfik Fikret, talenat plemenita misaonog poleta, koji ie izgledao za najviše sposoban, Dženab Šihabuddin, laka i vedra pjesnička priroda, što svakoj naciji na diku služi. Ali 1900. dogje radi jednog »revolucionarnog« članka do uplitanja vlasti. Tek izđ istrage od 7 hefti obustavi se postupak; opstanak oi listu dpUuš'e osiguran, ali saradnici otpadoše, te Ahmed ihsan osta prepušten samo svojoj snazi. To je treća perioda »Servet i fununa«. Samostalni književni rad Ihsanov nije tako znatan, kako bi se od njegova talenta moglo očekivati. Uvijek se spotiče o stanovite domaće prilike; one su jezgra sujet-a u dva mala, ali dobro izragjena ro­ mana: »Havar« (u „Servet-i fdhflnu" 1308.) i »Ulfet« (1309.). Što jo š od njega imamo, to su više skice: „Tragedija" i „Zločinac« (1308., oboje sprva za pozorište odregjeno), »Žene i tajne« (1308.), „Pismonoša" (1308). U područje lijepe literature ne spadaju mu ova djela: »Fotografija novoga sistema« (1306.) i jasno i valjano napisana »Nacionalna ekonomija« (1309.). S njemačkog: F. Nedžati. Ahdnl-Hak Hamid: Kći Indije. Drama u 5 činova (8 slika). — Prevodi Šemsuddin Sarajlić. — (Nastavak.) P r iz o r tr e ć i. - S ir Burtel, dvojica časnika, vojnici, četvrti i drugi starac. S i r B u r t e l : Starci! Hoćete li i vi slijediti svoje drugove? Četvrt sata evo progje. Znajte samo, da ka­ kav odgovor dadete, bićete prema tome ili spašeni ili usm rćeni! S t a r c i (ponizno): Ah Sire! Šta da mi damo:1. . . Šta da rečemo? Šta ćemo — nemamo ni pare? Tako nam onoga, koji svijet hrani, već dva dana obojica žudimo za zalogajem! . . . S i r B u r t e l (pokazujući na četvrtog starca): Vo­ dite i toga edepsuza! Č e t v r t i s t a r a c : A h !... (krikne): Siva, S iv a !.. Kome ostavljaš, da mu se osveti?! Ja ništa ne tražim Burtel! Ništa ne želim više! Samo, neka ti se na glavu obori taj nebeski sv o d !. . S i r B u r t e l (vojnicima): Prerežite mu damare na rukama, krv mu pustite! Stojte mu više glave. Ako obeća da će dati .novce, stegnite mu ruke i zavežite mu ranu. Ali ako i dalje usprkosi, pustite ga tako, neka mu krv odi laži a s njom i duša izagje! V o j n i c i (odvode četvrtog starca, koji probada svojim plahovitim pogledom Burtela, mrko i prezirno. S i r B u r t e l (pokazujući na drugog starca): I ovog uzmite i vodite! Gladan je, — dajte mu jela. Ali neka je pravo indijsko, kruto i žestoko jelo. Poslije mu nedajte ni iednog gutljaja vode. Podajte istom onda, ako obeća, da će daće od naroda ukupiti, ili ih sam podmiriti. Ne obeća li, neka i on od žegji skapa! Hajde, vodite ga, velim! D r u g i s t a r a c (približivši se): Sire! Iman bih prije toga da li nešto saopćim. B u r t e l (vojnicima): Pustite, da vidimo šta će reći? (Starcu): Govori brzo! D r u g i s t a r a c : Moje saopćenje je jedna tajna. Saopćiću je , ako se zakunete, da će te me pustiti slobodna. S i r B u r t e l (prisutnim): Ostavite nas jedan čas na samu. (Svi odu. Starcu): Kakva tajna? D r u g i s t a r a c : Vas se t i č e ... S i r B u r t e l : Dobro, kazuj sam o! D r u g i s t a r a c : Hoću ako se za k u n ete ... S i r B u r t e l : Kakvu tražiš zakletvu? D r u g i s t a r a c : Da će će te m e slobodno pu­ stiti. S i r B u r t e l : Zaklinjem se, tako mi moga do­ broga glasa, ja. . . ako. . . D r u g i s t a r a c : Ne, n e .. . Polahko gospodine Sire! S i r B u r t e l : Zašto? D r u g i s t a r a c : Dok vidimo, priznajem li ja d a ste vi na dobrom glasu, pa da se njim kunete? S i r B u r t e l (gutajući ljutnju): Zašto da ne bi priznao? D r u g i s t a r a c : Razum ićete poslije, pošto vam tajnu saopćim. S i r B u r t e l (za se): Kakva smjelost?! Puknuću I (Glasno): Kad je tako, onda se Bogom zaklinjem. D r u g i s t a r a c : Vi nijeste Bogu poslušan, ne znate za nj. S i r B u r t e l (za se:) Sad ću posrn u til.. . Kakva drskost!. . . (glasno): Bre, oslobodiću te, pa mi kakvu �349 tajnu iskazao ili ne! . . .•J e li što dobro za me? . . . . Govori brzo, ili ću te sada. . . Ne, ne boj se — velim — opraštam ti. D r u g i s t a r a c (približivši mu se, lukavo): Poašite konja i id'te pravo u selo Gotalvu. Tamo ima jedno veliko groblje »Sutti«, Ostarite danas do mraka u tom groblju. Sigurno će te vidjeti tamo jednog engleskog časnika sa jednom preobučenom engleskom damom. Onaj Englez je major Tomson, a žena uz njega je — Elizabeta, ljubljena dama našag milostivog gospodina Sir B u rte la!. . . S i r B u r t e l (jasno, kao da svijest gubi): beta. . . Elizabeta — reče? . . . Eliza­ D r u g i s t a r a c (jetko se smijući): Vidjeste li dakle? Nijesam li imao pravo, kad ne mogoh vjero­ vati u vašu zakletvu na poštenje i na dobar glas?! A? S in B u r t e l (za se, kao u ludilu): E lizabeta.^ E liz a b e ta !... Ona je otišla sestri u Sir Gottiju. . Ah, ovaj lopov!... Ovaj lopov okalja moj dobar glas. Herif (ubio me! Moj dom potpali, moj položaj poništi!... V iče): Dogjite, gdje ste vi psetanja jed na!... Zar tu nikoga nema? Dogjite, dogjite ovamo' (Svi prisutni uplašeni dojure). Gdje ste? pjtaip vas. Ko vam reče, da me sama ostavite ? Ko vam naredi da se pod zetn\]u zavlačite? Kažem vam: Ko reče, ko-jram naredi?... Držite ovoga lopova, ubite-gaf... Još stojite? Još gle­ date u m e?! Sviju ću vas proćerati, sviju povješati!... Ovaj lopov je mene ubio, ranio me, prsa mi raskinug, srce mi zdrobio. Ovaj lopov mi je mozak prolio, oči iskopao, kosti prebio dušu jsčupao! Kažem vam: vucite toga lopova, uhite ga, neka ga nije, neka vas ni jednog nije! Sviju ću vas poubijati, velim vam! (Zatrese se i pada na naslonjaču). D r u g i s t a r a c (dok ga vojnici odvode): Znao sam da ti izbjeći ne mogu. Ali se ja smrti ne plašim, tek kad tebe vidim poništena!... (Smiješi se): Zulum­ ćaru sramotna glasa!... S i r B u r t e l (skoči, kao izvan sebe): Zar još govoriš? Sad ću zemlju zažditi i sve smrviti! J e d a n č a s n i k (drugome): Opet ga je ludilo zgrabilo. S ir B u r te l dajte! (odlazeći): Konja! Brže mi konja (Nekoliko vojnika odleti). P r v i č a s n i k : Kakvo je ovo poniženje?... Zar smo mi ovdje njegove sluge? Ili smo luda paščad? što koji dan, sve je gori. Dokle ćemo evo trpjeti? D r u g i č a s n i k : Od njeg mi mnogo dobra vi­ dimo- Pa zašto da ne trpimo?... Pravo da kažem, ja više volim novac od pravednosti. J e d a n v o j n i k (za se): Lopov! P r v i č a s n i k (drugome): Tako je, ali treba malo misliti i na svijet! A on se sve više goropadi! V o j n i k (opet za se): Kad bi ste se složili u 4ume, pa da drugoga zatražite na njegovo mjesto a? P r v i č a s n i k : Nema druge: lijek treba prama bolesti dati. Oteta lugjaka ne ukroti s lancima, već na umjetan način. (Pozornica se mijenja). S lik a peta. Groblje iz drugog čina. P r i z o r p r v i. Toromtor, poslije Surudži, onda Sir Burtel i najzad Tomsoni Elizabeta. T o r o m t o r (dolazi, pa kao da će proći, gleda tamo-amo): Nijo ni ovdje. Čudnovato! Kud je otišla ova djevojka? Kao vizija sad se prikaže sad se izgubi. (Odlazi na desno). S u r u d ž i (dolazi s druge strane, zastane na j e ­ danput i s jednim sjetnim pogledom će): Vidjeh ga, dolazi. Opet su zajedno, kao i prije. Ali već znam: ona je dakle namjesnikova gospogja?... Svrnuli su tamo, kuda li ć e ?... Ali o v a j? ... Ko je ovaj što dolazi?... Sdj* B u r t e l (dolazeći rasijano i gnjevno): Nema ih! Ni ovdje ih nema! Naćiću ja njih, svakako naći!.. Oboje ću ih satrati. Oboje ću ubiti!... Djevojko, je si li vidjela ovdje neku ženu sa jednim engleskim časnikom? S u r u d ž i (zbunjeno): Ko?... Ja?... iS/fr B u r t e l : Da. Ti, ti. Govori brzo! S u r u d ž i : Ja. O v a j. . . ne. Nijesam vidjela, go­ spodaru. Nikoga nijesam vidjela! S i r B u r t e l (odjuri): Ipak ću ih uhvatiti! S u r u d ž i (slijedeći ga malo): Od ljutnje mu munje sijevaju iz očiju! U srdžbi mu gromovi sipaju iz u sta!... Ode. Odletje kao kugla sipajući vatru! Svakako ima nekakvu zlu namjeru. Slijediću ga. (Od­ lazi za Burtelom. Tomson i Elizabeta se vide, da s protivne strane dolaze). T o m s o n (Dolazeći, za se) Hvala Bogu, Surudži nije ovdje. (Glasno): Biva, vi ćete sada ići u Gudžerat. Opet vas neću vidjeti za nekoliko dana, šta?... Ajvah! E l i z a b e t a : Zar i od sada tako misliš? T o m s o n : Ah, madam! Ja sam ljubomoran na vašeg muža. A li... nije ni moguće, d a ... Srce me boli! Mislim, kako ćeš noćas biti daleko od mene. Ja ću opet biti sam. A to vaše ružičasto tijelo biće u vlasti Sir Burtelovoj. U glavi mi šumi, snaga me ostavlja. Kosa mi se ježi i dogje mi, da bih vikao, zvao u pomoć. E l i z a b e t a : Jedno drugome smo u mislim a; i ja ne vidim nikakve razlike u našim osjećajima. Ali, koja korist!... Ja d a n a s... Ali, prekini, presijeci. Presijeci ovu moju r ije č !... Mi treba dam islim on a sastanak, kad smo udaljeni jedno od drugog. Kad smo zajedno da ne zborimo ništa o rastanku. Zar ćeš i m ene zaplakivati i gaziti, kao ono prije indijansku djevojku? — Ima četiri mjeseca, kako ni jedne noći ne prospavah mirno, sve misleći na te. Zar misliš da m e je i jed n i zora �350 našla u snu, a ne budnu zaplakanu?... 0 ponoći svak mirno spava. Samo moja dva oka, kao dvije zvijezde sjaju se i gore. I što dublje u noć, sve se više smra­ čuje. Strašiv vjetar puše, a u šumoru visokih vršika hurmi i kavaka kao da neki čudnovati zvuci zanose moje misli i maštanje na poseban put, u osamu. San me odbjegne i ja mislim na budućnost, mislim na sadašnjost, o tebi i o sebi m islim ... Pa ožalošćena, ne mogu ništa drugo već samo plači. Koliko se usi­ ljeno sm ijem , toliko se opet uzdržavam. A h :... Zar mi još ne vjeruješ, da te više ljubim od svoga muža?... Zar nijesu sto puta bolji razgovori i sastanci s tobom, nego sve časti što mi ih svak iskazuje u zdravlju muža?! Držeći \e potajno u svojim mislima, zar nijesam hi­ ljadu puta zaokupljena tihom radosti, nego od svega njegova sjaja i slave?... Kod mene je tako, da vidim da je bolje biti u tvome ropstvu, u tvojoj vlasti, nego li gospodovati svijetovima. Bolje je pored tebe, pa j •pod tvojim nogama zgažen umrijeti, nego živjeti hi­ ljadu godina. On je ružan, zle naravi, tlačitelj je; ti si lijep kao i tvoja narav, karakter si. On je i/dajiea naroda, neprijatelj je domovine. Ti nijesi takov. Ja o tebi lijepo mislim! J^ zbog tvoje ljubavi na svoga muža odvratno gledam !... Pa- t(>još jednako sumnjaš, da li te ljubim od svakoga više? T o m s o n : O slanjam .se na ttfojuv dobrotu, d^ posve ostaviš Sir Burtela i da kod mene ostaneš. Ili tvoje riječi nijesu dovoljne, da me uvjere i umire. E l i z a b e t a : Torinson, zar nemaš ni malo smilovanja prema meni? .. . Kako dopušta tvoja ljubav, da se ja obrukam? T om s o n : Dakle je nemoguće da se rastaviš od S ir Burtela? Bojiš se, ne? E liz a b e t a : 8rce me ne zapriječuje, da bih se rastavila od muža; to i ti znaš. Jedina ljubav pak ne drži potpuno mene, već donekle i namus, moj dobar glas. Evo, da se danas hoću rastaviti od muža. Ne mogu se ipak rastaviti od njega, ne mogu radi svog namusa. Jer svako bi htio da zna uzrok našega raz­ voda u braku, pa ako se razlog doznadne, onda smo oboje u opasnosti. Jednu pogrješku, koju samo Bog zna, ne treba da svijetu odamo. Moj muž mene voli, a ja iz ljubavi se s tobom družim. I, ljubeći tebe, muža nikako ne v o lim !... T o m s o n : Kad bi napustila Sir Burtela, ko bi znao da si ga ostavila zbog mene? A poslije, ko će znati, ko će vidjeti, da si se sa mnom sdružila? Mi možemo odavle pobjeći u Ameriku. Ko od nasilja bježi, u Ameriku ide, ko slobodu želi, u Ameriku se kreće. U Americi je pravda, sloboda i jednakost, tamo je svak ravnopravan. E l i z a b e t : Zar mi nijesmo p rotestan ti?... A po ustanovama naše vjere, ja se ne mogu rastaviti od muža do smrti. Pa kad se i rastavim, ne mogu za drugog poći. S ir Burtel pak neće me ostaviti sve dotle, dok ne bi razumio, da sam odveć sramotna glasa. T o m s o n : Rekoh da u Americi sloboda vlada, nema ovih stega, nema ovoga ropstva. Da pobjegnemo u Ameriku, da živimo megju divljacima, da ne bu­ demo vezani ni za kakve ustanove! Da ne znamo ni za kakav zakon, ni za kakve propise; jedino za Boga i sami za se! Da živimo prirodno, da budemo ljudi! Da obigjemo u zajednici čitav svijet, do polova da idemo, a na posljetku da se nastanimo u Americi. Da odatle, kao iz novoga svijeta sudimo i rešetamo vi­ jesti iz ovoga lažljivog svijeta. Da se zabavljamo megju divljacima, spominjući se života kulturnih ljudi. Gle, kolikih razlika i preokreta ima u raznim vjerama narodima, običajim a i raznim zemljama! Tek ljudsvo svukud jednako nagjemo. Ne videći svetijeg zakona za ljude ud prirode, počećemo u njoj živeći s draga srca moliti Bogu, da nas čuva jedno za drugo. Svijet je knjiga, koji putujući proučavamo. I kao što se god ne može shvatiti namjera piščeva, dok mu se knjiga potpuno ne pročita, tako ne možemo znati ni što je prava istina, dok . ne progjemo i ne vidimo čitav svi­ jet! — Većina ljudi je u svom vjerovanjUj'ubijegjena u dobra obećanja i strahote od kazne, što ih proriču vjersko knjige, stučeno no je na jednostavno silovito ali i nepojmljivo vjerovanje, da se pored njega puno i ne stara za dobro ovoga svijeta. Ne može čovjek raditi za dobro drugoga na ovom svijetu, kada u opće ne pozna svijeta, a ne poznajući svijeta, ne pozna potpuno ni vjere, koja ga zadužuje, da radi za dobro čitave svjetske porodice. Priključiti se u jednu akciju znači i voljeti njezinoga pokretača. Šta hoću da kažem : Pravo vjerovanje može da potječe samo iz čista srca, puna ljubavi za sve, koje pojima, koje ćuti, svemoć jednog tvorca u svemu, što nas svojim skladnim poregjajem presenećuje. Ono se pak s putovanjem po­ stiže. Istina, samo putovanje je sredstvo, a ovim sred­ stvom se svrha postizava. — Uz to, mi smo Englezi, a Englezi su stvorena za putovanja.. . (Za se): Ovako 3am nagovarao i sirotu Surudžiju. Ali ako ova pogje za me, neću se ni malo sustezati, da je odmah uzmem Jer — previše je žarko ljubim! E l i z a b e t a (u velikim mislima): Tomson. Ja sam dosta srčana! T o m s on (nadobudno): Bez su m n je !. . . Tek šta hoćeš da rekneš? . .. E l i z a b e t a : Ja ću biti uzrok jednom velikom dogagjaju! Ali neću biti uzrokom samo radi moje lju­ bavi prema tebi, već što ljubim ovaj narod i želim mu pomoći. T o m s o n : Što je taj dogagjaj? . . . (U taj mah doleti sluga Behav-Puneker, vičući pre­ strašeno: Madam! . . Mađam!. . .) T o m s o n i E1 i z a b e t a (trgnu še se). B e h a v - P u n e k e r : Madam!... Namjesnik dolazi! Ovamo id e .. . Bježite brzo! �851 T o m s o m (udarivši se rukom u čelo): A oh !. . . Š to bi, bi! . . E l i z a b e t a (dostojanstveno Tomsonu): Zar si zaboravio svoju utanačenu ulogu? Šta ti je, Tomson?! B e h o v - P u n e k e r : Vas traži m adam !. . Sad će izbiti ovamo. E l i z a b e t a (Tomsonu): Ako uzgovoriš, kako sam ti rekla, niti će sta učiniti tebi ni meni, radi svoga g lasa.. . T o m s o n : Odosmo, odosmo. Evo sad baš odosmo u Ameriku.. . E l i z a b e t a (slugi): Dakle da čujemo, što je bilo, Behov? B e h o v - P u n e k e r : Eno gdje vi izagjoste iz tah tarevana, pa smo mi sve stajali tamo uz tahtarevan. Pogledasmo nešto, kad gospodin namjesnik uzjahao na ata, pa leti ovamo kao strijela. Poletje upravo k nam . čim dogje, pita za vašu visost? Mi se pak prije zdo govorisiro, videći ga izdaleka gdje dolazi, da mu re­ čemo ako za vašu visost upita, da ste otišli na drugu stranu ovoga groblja. Tako mu i kazasmo. »S kim je otišla? — pita. Kad je otišla? Zašto je otišla?« A mi mu uzdurisasmo: da ste otišla pogledati hram i re­ kosmo, da nije dugo tome što ste otišla i da je jedan sluga uz vas. Pa da ne slažemo, Aro ja dogjoh neka sam uz vašu visost. Da, još mu kazasmo, da više ni koga ne uzeste sobom. On .ne odvrati IniSta, već od-v' juri upravo prema označenom mjestu. E l i z a b e t a : Kad je tako, čega se bojiš? B e h o v : Bojim se,Siko dogje i vas ovdje vidi, sviju će nas ubiti. Što bi ubio nas, nema štete. Samo da vašoj visosti što ne dokuniše! Za sigurno će sad doći. Tamo. . . (najedanput zadrhće): Tamo . . ta m o !. . ah, tam o .. . T o m s o n i E l i z a b e t a : Šta ti ie? . . B e h o v (padne na legja i koprca se): Dolazi. . . . Eto dolazi! . . . T o m s o n (drhturi). E l i z a b e t a (pogledavši): Istina, veže konja. Ne boj se, Tomsone! Brzo mi govori o ljubavi. Znadeš, šta ćeš govoriti, a? (Slugi): ti na noge, zvekane jedan! (Sluga ustane.) Okreni legja! Gledaj preda se i ne zbori ništa. Kao da ništa ne vidiš. Tuđi stoj! Ti se ne boj, Tomsone, već da mi počmemo svoju ulogu. (Dolazi S ir Burtel i stane iza jednog drveta. U ruci mu je mač. Promatra Elizabetu i Tomsna podledom punim srdžbe.) T o m s o n : Srce ne zna velikih i malih ljudi, slo­ bodno je, madam! Ko mu se dopadne, voli ga, koga voli, želi da mu se dopadne. Kud hoće ide, što hoće razgleda; a traži priliku, domišljavase načinu kako da se vidi s onim, koga želi, za kim teži. Ljubav donekle zaslužuje samilost, je r je bijedna, ako je beznadna. I vi meni trebate oprostiti, madam! E l i z a b e t a : Ja ću tebe kazniti, sagnjiću te u tamnici! Zabranjujem dalje govoriti. Mjesto oprosta, daću te pogubiti! . . T o m s o n : Učinite, što god hoćete; zapovjed je vazda u rukama velikih ljudi. Svaku ću vašu zapovjed poslušati, samo mi ne zabranite da vas ljubim. Sve mogu podnijeti, samo nisam u stanju ne ljubiti vas. Nemoguće mi je srce povratiti niti utišati ga od uzavrelosti kad vas vidim. Ah, madam, madam! (Spustiv se na koljena): Ne zamjerite mojoj sm jelosti!. . . E l i z a b e t a : Ludi čovječe! Zar tebi nije poznato ko sam ja i kako sam silna? Zar nemaš pojma, šta ti sve mogu učiniti, kad hoću?... Zar ti ne znaš da sam ja gospogja prvoga čovjeka u ovoi zemlji? ... Ako me nijesi mogao poznati u mom jednostavnom odijelu ko sam, zar ne znaš bar da sam »ngleskinja? T o m s o n : Znam, madam. Vi ste druga druga­ rica S ir Burtelova. Nema ni dvije godine, kako vas je uzeo. A ja vas ljubim otprije, kad no sam vas jed­ nog dana vidio na grobu vašeg poštovano oca u Sir Gottiji. O J onda ja krijem svoju ljubav, ali mi je više nemoguće izdržati, a da je ne kažem. Svaki ,dan sam čekao, kada ćete ovuda proći, da vas vidim. To me je veselilo. Danas se usudib, da vam svoju ljubav ot­ krijem, Nemam ovim nikakve zle namjere prema vama. Jedino žalostan bih bio, da vam ne kažem svo­ jih osjećaja, je r bi tim krivo učinio sebi, krivo jednom Članu ljudske porodice, koju za sigurno i vi na srcu imate. Da, ljubim vas, madam, ljubim. . . Ja vas lju­ bim! . . . (Spusti se opet na koljena): Oprostite mi moju pogrešku! . . . E l i z a b e t a : Dijete, slaba srca. Ovaj put ću te opomenuti samo: Nemoj više nikad da ponoviš te ri­ ječi, je r će zlo biti s tobom. Korim te. Ukor od sta­ rijega je pak dostatna kazna za dobra činovnika. I za tebe je ova kazna dosta. (Hoće da ode. U ovaj tren iskoči Sir Burtel pred njih.) S i r B u r t e l : Nije d osta!. . . Nije dosta ovolika E l i z a b e t a (Tomsonu): Kakvo si ti pseto, da se kazna!. . . Malo je i dušu mu u pakao poslati! . . . . usugjujš mene voljeti? S kakvom smielošću se usu- Stani, da ga ja pitam: Šta veliš, gospodine majore, na gjuješ govoriti o ljubavi, ženi, koja od tebe hiljadu koji način želiš umrijeti? T o m s o n : Šta z n a m ? ... Ja bih prije htio sto puta na više stoji? T o m s o n (ponizno, moleći): Pogriješih oprostite godina života! E l i z a b e t a : Znadeš li, ko je to pred tobom madam! Ispričajte me, je r znate, da ljubav puno za­ edepsuze!? ludi čovjeka. S i r B u r t e 1: Znam da ne znaš, bezobrazniče, ko te E l i z a b e t a (mrzovoljno): I još govori, ne zastiđjujući se. Da li ja pokazujem naklonost prema ovdje pita: na koji način želiš umrijeti!? T o m s o n : Vi? Ja vas danas ovdje prvi put vidim. tebi? Luda! Zar sam ja tvoja prilika? Bezobraznik! �352 Ko ste vi? . . Ako ja očitujem gospogji, šta se to vas tiče? ljubav Sir Burtelovoj S i r B u r t e l : Pitam te zar ti ne znaš svoga upra­ vitelja, čijim se zapovjedima svaki dan pokoravaš? Zar ti mene nijesi nikad vidio? T o m s o n : Ja vas nikako ne poznajem. Znate li vi šta zajedničkog sa Sir Burtelom? S i r B u r t e l (cikne ljutito): I još g o v o ri!.. . (Su­ zdržavajući se): Da, u blizu misliš. Ja sam Sir Burtelov rudjak. T i se brukaš s njegovom gospogjom, a ja ću da te ubijem i tako i se osvetim. T o m s o n : Mene ne smije ubiti ni Sir Burtel, kamo li ti. S i r B u r t e l : Koga se boji Sir Burtel ovdje? On je neodgovoran; sve što hoće može da čini. T o m s o n : Čini sve što hoće, samo mene ne ubi. S i r B u r t e l : Zašto da ne ubije? T o m s o n : Radi svoga dobrog glasa, da se^ ne osramoti. S i r B u r t e l : Sta 'o znači? T o m s o n : Jer, ako mene Sir Bprtel ubije, svako će stvar doznati. G o^jriće se na sve strane, da me je ubio, što sam se sa njegovoi.n ženom volio. A ovo tiče u njegov namus, tiče u /jegov u veličinu a možda bi mu i pameti dokunisalo. S i r B u r t e l (za'šć): Gjavo! . . . I nan z n a je ! . .. (Glasno)Ć'Ti Sir Burtelovoj gospogji samo ljubav očitova. Šta ^i još učinio, što bi njegovom nainusu škodilo, pa da bi ^ p o š te d io , ne želeći da to svijet doznadne? T o m s o n : Ništa! I budući da nijesam ništa više učinio, što bi štetilo njegovom dobrom glasu, on nema prava ni ubiti me. S i r B u r t e l : I nepravde kod zapovjednika u pravo se ubrajaju. Megju tim, ko će doznati poslije, pošto bi tebe ubio, za što te je ubio?! Tebe može nestati, a da ni on sam ne znidne za to. T o m s o n : Sir Burtel mene ne može ioak ubiti. Neka mi je Bog svjedok, da bih na sve strane raz­ glasio, da je Sir Burtel ubio Tomsona, što mu se je sa gospogjom volio. E l i z a b e t a : Š u t i ! . . . Zar se usugjuješ i objegjivati? Čapkun! S i r B u r t e l: Ja ako tebe ovdje ubijem, kome bi onda mogao kazati? T om s o m : Pa ima ljudi, kojima je stvar već poznata. Dok bi čuli za moju smrt, uzrok bi jo j svi­ jetu objavili. Tim e bi ubili i Sir Burtelov dobar glas. Megjutim, zar mislite, da bih ja mirno stajao, ako bi vi na me navalili? Ko u smrt gleda, zar da se boji i ubiti nekoga? Podanika nema, koji ne bi ubio svog dušmana, kad na njeg navali. Što — i ja ću se braniti. S i r B u r t e l (za se): Gle, nesreće, nemam volje ni kazati im šta me nagna da dogjem amo. Odam li se, znaće sve. . . Ne! (glasno): Ja ako pred tobom stoji S ir Burtel? . . . Ubiće te, a? . . . T o m s o n (smijući se): Bez sumnje! . . . Samo . .. doznače se, velim vam. Megjutim, nije moguće da on ovamo dogje! . . . . S i r B u r t e l (potegavši mač): Evo, dolazi S ir Bur­ tel, da tebe ubije! . . . (Navali na Tomsona). S u r u d ž i (doleti brzo i ugje m egju njih): Naj­ prije ubij mene! E l i z a b e t a (strahovito krikne). S i r B u r t e l i E l i z a b e t a : Ko je? . . . Ko je o v o ?. . . S u r u d ž i (stojeći jednako pred Tomsonom): Ja zar? Ja sam Tomsonov hlad, dok god uzživi, vazda ga slijedim. U opasnim časovima sam mn štit, uvijek pred njim stojim. S i r B u r t e l (u čudu): Ovu djevojku sam malo prije v id io .. . Idi odatle, šta hoćeš? 'S u r u d ž i: Tomsonov štit ne otkida se od njego­ vih prsa. N ajprije štit razbi! . . . Gledaj, kako ću lahko da umrem! . . S i r B u r t e l (još više začugjen): Šta ova govori? Šta govori sve? . . . E l i z a b e t a (za se): Dakle, ova djevojka Tom ­ sona ljubi! S u r u d ž i (Sir Burtelu): Ja ništa ne govorim, gopoduru! . . . Ja molim. Molim radi Tomsonove smrti. !, ne. Ne molim, čisto ti zabranjujem. Velim ti, da ne ubiješ Tomsona! . . . (Jecaju ći): Nećeš ga ubiti! . . . Da ga ne ubiješ, ja ti eto zapovjedam! . . . S i r B u r t e l (za se): Nikad ovo ne vidjeh. Pla­ čući zapovijeda! . . . Makar to, ali šta m ene smeta? (Glasno, pokazujući na Tomsona): Ali gle, td je moj neprijatelj, svakako ću ga ubiti! . . . S u r u d ž i (uhvativši se za Tomsona): Ovo je moj milosnik, ti ga nećeš ubiti! E l i z a b e t a (za se): Kaže m ilo s n ik ? ... S i r B u r t e l (odvažno): On je u namjeri, da osramoti porodicu jednog prvaka! . . . Čovjek je u pravu, da ubije napasnika, koji mu pa kuću udara. S u r u d ž i : Tomsonov je dom ovdje; on nije ninikako udario na tvoju kuću. Danas se s gospogjom razgovarao. Ja sam Tom sonova milosnica, on mene ljubi. (Tomsonu): N ije li? T o m s o n (u velikom strahu): Bez sumnje, bez su m n je !. . . S u r u d ž i (za se, radosno): A h !... Priznade, ma­ kar i lažno! (Burtelu): Je li de, ti nećeš ubiti Tom ­ sona? . . S i r B u r t e l (za se): Je li ova djevojka andjeo? S igje li iz carstva duša, što li? Ne znam, tek njezine me se riječi teško d o jim a ju !... Do danas ne znadoh da mi se ovako lahko može umiriti srdžba, pred ko­ jem svijet strepi! Šta je ovo? Ruke mi i noge kao otsječsne, snaga me ostavlja! . . . Šta biva sa mnom? Meni ima nešto! (Najedanput juriša na Tomsona): �353 Tomson! (Sustegne se, prijeteći): Zahvali se ovoj nevinoj djevojci, inače bih ja odavde danas otišao tek pošto bi tvoju zvijezdu ugasio. (Malo odmakne, Eliza­ beta ga slijedi. Ponovno zastavši Tomsonu): Danas si se spasio. Tebe od smrti, a mene od krvoprolića spa­ sio je jedan augjelak, koji s neba pade megju nas. Ali ne zaboravi! . . . Za tebe nema spasa u mojim si pandžam a!. . . (Odjuri, a za njim odlazi i Elizabeta.) P r i z o r d r u g i. Tomson, Surudži, poslije Toromtor. T o m s o n (kao da je stresao tovar sa sebe, za se): Ah! Od smrti se spasih! Bijah u škripcu; malo je falilo, da svršim s ovim svijetom. Ali „U mojim si pandžama!" Tako mi reče. Moram bježati, nema mi drugog spasa. Maleni se ne mogu iznijeti sa velikašima. Tek, ja bih, da se okušam. . . Ali šta je taj veliki dogagjaj, -kojemu reče Elizabeta, da će uzrok biti? S u r u d ž i [pažljivo, za se): Gle neće mi ni hvale po običaju da reče. Drži, da nijesam dostojna ni toga. T o m s o n (za se): Ova je djevojka još uvijek ovdje, gleda me oči u oči. Luda izlijeće preda me, kao majmun. Zar od danas nema za me spasa? Meni se više nikud ne hiti. Idem lagahpo,,odbacivši sve brige o poslu, o životu . . (Polazi). S u r u d ž i (prebuljelim glasom): Gospodin Tomson! T o m s o n (hladno): Šta>hoČeš? S u r u d ž i (teško mu prilazeći): Nećeš li me već odsad voljeti? T o m s o n (opet hladno): Sta veliš? Ne razumih? S u r u d ž i (uzevši ga za ruku): Razumio si; vrlo dobro si razumio. Vidim, žališ me. Smilovaćeš mi se to vrlo dobro vidim. Ti si moj lijepi Tomson, T i si moje milovanjel . . . T o m so n : Luda djevojko! Sta ti z b o riš... S u r u d ž i: Svakako, ti ćeš se smilovati na me... Uvjerena sam, da ćeš me zaista ljubiti! T o m s o n : Budi uvjerena da te ne ljubim nikako. S u r u d ž i (vrisne) Ah! . . T o m so n : To znaj i ne napastuj me više, ne nameći se; pusti me u miru! (Pogje). S u r u d ž i (pohiti, zadrži ga, molećim glasom): Tomson!T o m so n : Ne slušam! S u r u d ž i (kao gore): Gospodaru! T o m s o n : Zar me još slijediš? S u r u d ž i: Odlaziš zar opet me ostavivši? T o m s o n (viče): Zapovjedam ti, ne idi za mnom! S u r u d ž i (plačući): Molim te ne odlazi! T o m s o n : Na silu se ne može voljeti. S u r u d ž i (strašivo): Gospodaru! Reci mi makar jedan put, da me ljubiš, — ma jedan put. Makar mi lagao, da to samo čujem od tebe; a h !... (padne pred Tomsona): Gospodaru, gospodaru! Ja te lju b im !... (Bijedno obujmi Tomsonova koljena i gleda mu u lice). T o m s o n (odmičući je rukom): Djevojko, ja sam Englez, ti si Indijanka. Moguće je , da se angjeo s gjavolom voli, ali ja s tobom ni opet ne! Moguće je, da ce ovaj svijet sa onim spoji, da se sluči vječ­ nost i prolaznost, ali Tomson i Surudži nikad a!... S u r u d ž i (ustane): Zar si zaboravio svoja obe­ ćanja, Tomsone! Zar mi nijesi govorio, da ćeš me do smrti ljubiti? Ti si mi to govorio, ti, koji kršiš svoje obećanje! (Maša se Tomsonove ruke). Tomson! Ja sam sad opet raži, opet, ljubi me makar čas, makar m i­ nutu, makar tren! Ili, ne voli me, nikako me ne lju­ bivši, reci mi makar lažno „ljubim te!" jedan put reci, za jedan t r e n ! ... (Ponovno padne preda nj). Tomson, gospodin Tomson! Ljubim t e ! . . . T o m s o n (povlačeći se): J a sada nju ljubim, je r je moja lstovjerka, a tebe ne ljubim, je r si idolopoklonka!. .. S u r u d ž i : Ja sam ti kazala, da ću žrtvovati za ljubav i vjeru, kao što sam i srce žrtv o v a la ... I sad mi zapovjedi, slušam te; tvoja je zapovijed za me jača od moje vjere: ti si za me veći zapovjednik od vjerskog glavara! T o m s o n : Zar može djevojku ljubav natjerati, da ostavi svoju vjeru? S u r u d ž i : Ja kakva uvjerenja imaš u ženi, koja je nevjerna mužu? T o m s o n (jetko): Ja nju sada ljubim, je r je li­ jep a; tebe ne ljubim, je r si ružna! S u r u d ž i (skrivajući uzbugjenost): Ah, šta ču­ jem ? Tomsone, zar ti nemaš ni malo smilovanja? Zar ne znaš, koliko je nevaljalo reći djevojci na udaju, da je r u ž n a ? ... Ah! Ubi me bar! T o m s o n : Meni je slagje spomenuti se Elizabetina imena u našem kratkom voljenju, nego li tebe uvijek gledati. Znaj, tebe ne volim, pa mi je tvoja ljubav na te re tu ... S u r u d ž i (gleda pažljivo Tom soca): Ah, moj mili ljubazniče, — čarobni, kao puna bašča na m je­ sečini, — privlačivi, kao gorski vrhunac, obasjan pr­ vim tracima jutarnjeg su n ca!... Oslonih s e ... T o m s o n (upada jo j u riječ): Poput prirode, riječi su ti d iv lje !... Samo Elizabetino ime mene od tebe daleko rastavlja. S u r u d ž i : Znam, koliko ste jedno drugom vjerni u ljubavi; vidjeh, kako se p a z ite ... T o m s o n : Ne, opreznost je iziskivala, da smo se sada morali ovako ponašati; i mi se ponesosmo kako trebaše. To je bio jedan korak, da zabacimo trag: da razuvjerimo Sir-Burtela, a da sebe spasimo. Djelatnost toga mi znamo; i vidjela si, kako nam je uspjela varka, a? S u r u d ž i : Samo kad žena naumi, vrlo lahko prevari muža. T o m s o n (za se): Gle, od danas za me nema više spasa! I ja još jednako stojim ovdje?! �354 B e h a v P u n e k e r (izvuče se prikriveno izm egju drveća): Gospodin Tomson! Hoćete li primiti ovaj p a p ir? ... Poderite ga, kad pročitale! (Tomson poteče i primi pismo. Behav ode). T o m s o n (čita uzbugjeno): „ . . . Dogagjaj, kome ću ja biti uzrokom, jest taj, da ću ja svoga muža otrovati. Noćas idem ponovno u Sir-Gottiju. Ti se sakrij za nekoliko dana. Elizabeta11, (za se): Ona će otrovati svoga m u ž a ? !... Dakle sam spašen?!.. (Hoće žurno da ode). S u r u d ž i (slijedi ga): Kuda ćeš, Tomsone i . . . T o m s o n (ostavljajući pismo u džep): A kuda ti ideš? S u r u d ž i: Zar ja ne znam, kuda idem? T o m s o n : Znaš da; ali to je mučenje. S u r u d ž i: A zar se može osuditi moj po­ stupak? T o m s o n : Idi od mene! S u r u d ž i: Neću Tomsone, — ne mogu. Nije mi dosta, da te iz daleka motrim. Jer, ljubim te — ljubim ! Čuješ li? T o m s o n (pohiti): Nećeš me lju b iti!... S u r u d ž i (poleti pred Tdmsona): Ubij me, pa onda hajde. c oj . T o m s o n (udari Sarudžiju u lice): Hoćeš li ići za mnom ? S u r u d ž i (od udarca joj navru suze na oči): A h !... Kako je sladak ovaj šamar! Štip ne znadoh p r ije ... Udri još, udri ono lice, kojemu si, kako ka­ zivaše, prije bio rob, pa onda idi! T o m s o n : Ti valjda hoćeš, da sam ti blagodaran, što si me od smrti’ spasila? Ali sam i ja tebe spasio prije 4 mjeseca u Gondova planini, ako si ti mene danas. S u r u d ž i : Zar to niječem ? Ne! Onda si me spasio od smrti, a danas me riješi zdravlja! . . . T o m s o n (za se, polazeći): Tako! Ona će muža o tro v a ti? ... (Glasno): Ne idi za mnom, djevojko! Mogu časom smrviti to srce, koje me ljubi, u hiljadu komada! S u r u d ž i : Hiljadu puta bi ti bila zahvalna. T o m s o n (uhvati Surudžiju za ruku, prodrma je žestoko): Stoj, čuješ . . . S u r u d ž i : Ahl . . . T o m s o n (obori Surudžiju na tle i sjede na nju; stisne je jednom rukom za vrat, a drugom zamahne sa mačem, da će je udariti u prsa): Hoćeš li me dalje slijediti? S u r u d ž i : Kakvo odlikovanje! Kakvo odlikovanje, da umrem pod tvojim nogama! Mene ubija moja duša, moj život! Mene će da satare moja radost, moja nada! Ljubim te, lju b im !. . . T o m s o n : Gle, vidiš li ovaj mač? Istom što bi rekla, da me ljubiš, proći će ti ovaj mač kroz pluća! P a reci, hoćeš li me opet ljubiti? S u r u d ž i (sa smrtnim osmjehom): Uvijek, Tomson, — u v ije k !. . . T o m s o n (ljutito skoči, pa će okolo hodeći): Oh, puknuću! V jeruješ li? . . . (Sune opet na djevojku i zamahne, da će je probosti): Vjeruješ li, da ću te ubiti? T o r o m t o r (pojavi se iza drveća, zapne stri­ jelu i nanišani na Tomsona): A vjeruješ li ti, da ćeš ti onda os'.ati zdrav? T o m s o n (preplašeno skoči): Ko je ovo? . . . (Zakloni lice rukom.) S u r u d ž i (podigne se od pasa); Toromtor! . . . Tako ti Vede a, ne naškodi m u !. . . T o r o m t o r (neprestano nišaneći): Ostavi mač u korice! . . . T o m s o n (posluša ga). S u r u d ž i (ustane): Toromtor, zar si zaboravio uVjet? T o r o m t o r (Tomsonu): Pokreneš li jo j samo vlas s glave, smrviću te, neka znaš. Ub'ću te, zmijo krokodilskih usta! (Ponovno nišani): Ubiću te, hijeno, pa se sam svojom krvlju nahrani. (Tomson pobježe, Surudži se postavi izm egju njih). S u r u d ž i : Ludo! Zar si zaboravio svoju za­ kletvu?. . . (U ovaj čas Torom tor pogrešno odapne luk na striieli, a strjelica pogodi Surudžiju u rame. ( 0 va padne): Ah! . . . (Tomson je već pobjegao). T o r o m t o r (baci strijelu i poleti Surudžiji): Šta uradih, ah, šta uradih! . . . (Vadeći strjelicu iz njezina ramena): Surudži, mila Surudži! . . . S u r u d ž i (pritisne ranu rukom i zaustavlja krv): Toromtor! Vjerskih ti svetinja, pusti me da umrem!... Nijesi dokunisao Tomsonu . . . Toromtor: uradih? Da vidim ranu Surudži. Ah, šta S u r u d ž i (nemoćno): Toromtor! Tako ti mrtvih, ne naškodi Tomsonu . . . T o r o m t o r (pregledpjući ranu): Hvala budi, rana nije opasna! . . . S u r u d ž i (podine glavu): T o m s o n ! ... T o r o m t o r (uzme je za ruku i diže je): Ustani, Surudži, da idemo, da viđamo ranu; ah, šta ja uradih? Nesretna srdžba! Skršismo buduću sreću. S u r u d ž i (polahko ustane): Ah . . . otišao je . . . T o r o m t o r (držeći Surudžiju ispod ruke, teško polazi i govori): Zar još uvijek njega tražiš? Oboje si' ih od smrti spasila, pa ti se i ne zahvali . . . I zar da se sažali na tvoju ranu? (Nagje neku hartijicu): Šta je ovo? Nešto engleski! . . . S u r u d ž i (pogledavši u papir): To sad donesoše Tomsonu . . . Ispalo mu je iz džepa. Daj mi to. T o r o m t o r (ostavivši papir u džep): I ja ću ga ostaviti u džep! Ti od ljubavi sipaš za njim suze, kao kišu, a on od mržnje na tebe se kao grom obara1 prevejanac! �355 S u ru đ ži (klonulom giavom na Torom torovo BeCTH a B3 HajnpuUHTQBHBjlIX ,T>yACKHX' APyiUTaBa, — ram e): T o ro m to r! Idirno onamo, kuda je otišao To m son. J a želim na njegovom putu u m rijeti, na n jeg o ­ jacHo noKa3yje, Kano je vom putu! . . . (P odlaze polagano i izgube se m eg ju drvećem ). OA BHCOKO KyATypHHX nojBiuama Jbeaapa, Hayhhbks, ApHcaRHHKa u yMjeTHBKa y npocBjekeHBX HapoAa, na ao u cxBaTaH>a 3ApaB.ta — K onac trećeg čina. — bbcok cTeneH HOBjeKOBe najeHe Ha CBHMa CKa.iaiaa unBBjia3auaje naTpajapxapHe cpeAHHe noAycAo6oAHiix u cao6oahhx CHHoBa npapoAe. To nope^eme, icoje A»je Tatco oneBiiAHy (Nastaviće se). CAHKy rvieAamTa aoBjeaaHCTBa Ha BpxyHny a OHora Ha noc.i>eAHoj CTeneHnua ‘HanpeTica, Ha MebyHapoAHoj X a - XnrnjeHa. Ca xHrnjeHCKe H3jioat6e y Jtpeaju. — ,3,p. T . JiopijeBuk. — Ma ca Koje cTpaHe ce OBora jt e i a huijio y ^pe3Ay, nyTHHKy ce jom H3 A».neKa, hhk H3 Bena h Xaiđ6ypra, o6paha nawB>a: n.iaKaTana, očjaBana pasjm inTe Bpcie, KH.H3KHuaMa h CBHM MoryhnM APyrHM cpecTBBMa, A& je rajeHCKoj H3.iohc6 h y ^.peaAii Aočaja crnoj nyHa a pea.iHn pe.T.e(J): H3AOHceHaM ce npcAucTaua noTBp^vje 6para o 3ApaB.T>y u koa AHG^aKa Kao a jeBa AaHamH>nx HapamTaja. Ha M3aohc6h cy koa npocBiijekeHax npeACTaBA.eHe bpao cao" pa3AiiHHTe xarajeHCKe KyAType, oa HajHaacax ao HajBiimHx, KaKo 6a ce Ao6ao nperjieA aoBjeaaHCTBa, H>eroB hchbot, 3ApaBA.e, nojaoBH o 3ApaB.T>y, 6o.iecTa, npeAoxpaaa a 6op6a npoTHBy H>ax. BLinaBa naBiubOHH nocBekeHa cy cnenaja.iHO 6a.io nojeABHau HapoAaua, 6 bao nojeAHHaM rpa- y ^(pe3An B e sa n a MebyHapoAHa XarnjeHCKa HiJiosKoa.' HaMa HanpeTKa HOBjenaHCTBa y Kojy He Tpe6a MHMoaka. A b BOTa, oTKAaaaaa mTeTHora y yHanpe^eH>a KopacHora. Ha Taj HanaH ETHO.iomKa OAje^baK upeACiaB^a jkhbot Aa yayT0 Ha H3Aoac6y: jKeHe a ,7i>yAii, Koja ii3Aajy CTa- MHomix caAamn>ax npaMHTBBHax HapoAa a Aaje Moryk- HOBe u naHcnoHe Ha KpaTico Bpajeqie, n.iaKaTe, HaTnaea Ha TpaMBajp.KHM CTaHHgaMa, Koja 03Haqyjy, kojbm ce ko- hocth, AiiMa pan>a a c.iasHe CTBapa, ce CTHme y ksa ^pe3Ay, CBe je Bek yAemeHo, Aa CKpeHe na3«H>y, Aa acTaKHe hag Ha H3Ao»c6y, KH>ii3Kime no Ka4>aHaua J1BM8, HapOHHTH „BoljH , „KaTaA03H a h xoTe- peiCASMe naj- paa.iaHHTaje Bpcie. IIyTHnK n He caH>a, Aa je CBe npeMa orpoMHOcTH uho H3.ioHc6e to jom Bp.io Ma.io a npeMa 3Ha«iajy oHora, oHa npeACTaBA>a. OHa je Mel}yTBM orpoMHa, Ha se- .inKOMe orpai^eHOMe npocTopy, y Koja ce yjia3a Be.ia- naHCTBeHHM KanHjaMa, CMjeaiTOHa y BeAiuce rpakeBni e a CMawiy oaaKmama aca- Aa ce 3arvieAa y H>axoBa cxBaTan>a o čojiecTHMa T y cy CTauoBii, xpaHa, OAajejio, Bpaaama, na- cmpth. H>y 3aBBca hchbot a oa KOjax, no H>axoBOMe cxBaTa* 3ApaB.i.e. Y hcth 0Aje.T>aK cnaAa a HBTaB HH3 KyjiTypHiix HapoAa, koa Kojax ce jom a AaHac pacno3Hajy npauaTnBHH ocTaua cxBaTan.a o 3ApaB' .i,y a aciiBOTy. T y cy: IIpeAH>a a 3aAH>a MHARja, IJejAOH, J a s a , acT0HH0-a3ajcKH KyjiTypHa cBajeT (Kana, Kopeja a JanaH), AnepaKa (M ckchko, IIepy, Epa3ii.iHja) a t . a . T y ce Mory ypaayHaTa a nojeAHHe uoAepHe AP*aBe a ca nyno CTB.ia, apxHTeKType a yKyca. Ona je OKakcHa HapoAH, Koja HMajy CBoje 3ace6He naBBJbOHe, ca H yKpameHa, xarajeHCKBU cpecTBaua a c.Bojau HanpeTKOM CBera oHora Typa h ksko eanio to mokcc yqaHBTH BHCOKa Kyji- 6oraTCTBO. OHa je ypel>eHa cacTeiiaTCKa ca Be- AHKHM no3HaBaa>eM c.TBapa CBnjeTAa, HHCTa h b oTMeHa. OHa OHaj KO MHC.1H, Aa My je mhoto TpyAa. OHa je je nyHa hckoahko je nperjieAa, A»yTO ce Bapa. MHoro Burne ca caTH h pacKomHa. aobo.m o , a» 3 a H»y je noTpeČHO MHoro, iuto c.iyaca ja i a a y 3ApaBA>a a OAP»aH.y vKiiBOTa: oo.iHBue, 6aH>e, MBHepa.me BOAe, ca' HaTopnje a cbo Moryke APyre TOKOBiiHe Koje CAywe xa- rajeHH a 3ApaBjby. T y cy P y caja, Enr.iecKa, 4 JpaHnycua (Bapom IIapH3 je y 3ace6HOM naBHA>OHy), AycTpaja, yrapcKa, IIlBajnapcKa, lIInaH aja, H ia ^ a ja a BpeMCHa. * y qyBan>y, H>eroBaH>y a Cnenaja^HH naBiiJbOHa hah y H>aua, nocBekeHa cy: pa3BiiTKy BeAHKoue naBBA>0Hy ca HaTnncoM. „D er Mensch cbojhm t. a - cnenaja^Ha OAjejbe&a hab AaHammeM CTaH>y: (aoBjeK), Hajia3H ce, Ha r.iaBHOM y.nacKy, BejniKa ca^a, y OAaje^a, jejia, n ak a, rp ajam t, H>eHOM A**y orpoMHa, *yMjeTHWKii B3pal)eHa . ^ BOTa, 6op6e npoTHB 6oAecTB, norpeča, xarajeHCKax a rypa, Koja npeACTaBA>a CHary 3ApaBa HOBjena a bchoa tum g le ich t dir, o G esu n d h eit“ (HnKaKBO Haje paBHo, o tb (J>hh čoraTCTBO 3ApaBA>e). OBaj caM6o.iaaKB H3pa3 caAp- 3KHHe Me^yHapoAHe XurajeHCKe Il3Jioac6e y Koja je y acko KpenKOCT Hopua^Ha b H>e je HauHcaHo: „K ein R e ich - hcto Bpajeiue a ^l,pe3AH, H3pa3 ivieAHniTa AaHaiutte BUC0K6 Ky^Type HajflanpeAHojera A^je-aa aoBjeaaHCTBa Ha 3ApaBA>e, ynope^eH ca HapoAHBM 3ApaB.i>y npaMBTHBHHX cpeAHHa, Kao pjioBHue: „SA paB^e je HajBehe nocAOBauaM.a o iuto cy Harne no- ČJiaro OBora CBnjeTa" „3ApaBA»e je najBeke 6oraTCTBo“, b h KaKBe ce Mory Ha- ocBjeT.’bea.a, noAHor aca- HexarajeHCKHx o čaaaja, caoopakaja, raMHac.TnKe, arpe a mnopTa, 3en.i>opaAH>e, .TOBa, pačo.TOBa, CTonapciBa, 6aa»a, caHaTopaja, mKOAa, BojcKe a t . a- 3a tbm : xeMaje, iih - AycTpaje, HayaHax HHCTpyueHaTa, ocarypaH>a paAHHKa, oo.iecTH 3y6a, noAHax čoaccth, TponcKax čoAecTB, bh 4)eKUB03HHX ČOJieCTH, CTaTBCTBKe B T. A- n T- A. IIonyAapHa xarajeH a je sacećno npeACTaBA>6Ha a Bp.io npeivieAHO a jacHo noKa3yje a Hajmapoj ny6A0na ckaoh ce H aoBjeajer Tajejia, paA&e H»eroBux opraHa, ksko Tpe6a HyBaTH, oa HeAOCTana, čojiecTH n nera* t. T u je jio je no B jeije no cK»iony TaKo npeACTaB.i>eHO, Aa a �356 Jiajfmn Mory BHAjeTB Kano je opraHHaan racTaB.T>eH, KaKo pa3B»ja Tajejio, a HapoHnTO kodit&hh chctcm, KaKBa je pasAHica H3Me^y A»yACKor n *BBOTHH»CKor opraHH3Ma. MacoM oaahhhhx npenapaTB, cahk«, Ta6e.ia h MOAMa, AjeJHMHBHo npjio yBehaHHX, npeACTaB.’beHH ey noAosaj a janHHa KOCTajy h BpcTe h>bxobc noKpeTA,nbocth; a Ha MHoraM BjemTO yAemeHHM anapaTHMa Mcace ce BBAl’eTH Kano m11ni ii ti u oMoryfeaBajy noKpeTVbiiBocT KocTnjy, a tbm6 h HHTasora rajev a. BpAO omnepHO, npervieAHO h jacHo cy npeACTaB.’beHH: cacTaB Koace, kpb , n a jn x BpeMbHa .i,yACKora 6 o p aB A .eaa h A pyro, c oe to B3.iosceHO c a xn ru jeH C K or rAeAnm Ta. Ha Ciapor HcTopucKor CBiijeTa: Ha EycJ>paTy u Ha Tiirpy, y Ila.iecTBHU u ErunTy (KaHaJiB3auBja, KynaTHJia, HyjKHima, 3aK0HCKH nponHCH, ca x p aaiiB aae koa KjiacHHBiix HapoAa: Tpna u PnM.i>aHa hta .) (Tje.ieeuo CH3HC6H e, I'BMHaCTBKa, CTHHOBH, XpaHa, nfljaHCTBO, oppjeB h 0CBjeT.i,eH>e, KynaTH^a, BOAa 3a n u h e, oAajeJio, H>eroBarne Koce, 6paAe, 3y6a, juijeKOBH, H>eroBaH.e A;eue n AHcaae, paAH>a M03ra MHore Apyre CTBapu, Koje ce OAHOce na totobo ujeAO' KynHH SKiiBOT ii Ha 3ApaB.i>e OBa Aea BHCOKOKy«iTypHa noyiHO HSAOJKeHn: xpaHa, HapoAa, y MHOniM HHCTpyKTHBHBM B neAarOIBKHM HH- OAHje.io, cTaHOBii (rpnja&e, ocBjeTA>eH>e, HamkeH>e, BjeTpeme, MOAe.in Kyha, niKo.ia, paAHOHima pa3He BpcTe), jaHcaMa, Koje ca nyHo jacHoke o<;pjeT.i>yjy ncTopHjy pa3- OA Kojnx cy BOTy H>eHB cacToji^e, b kpbotok; sa HepaBa. Oco6 hto cy .m jeno hckii a» h y MOAe.inMa, a Heicn naK carpa^eHB y npopoAHoj Be.iuMBHn Tpe6ao, thm : nocJiyace CHaSAjeBeHB h kco h Apyro, cbb .tBMa noTpe6Ho). TAje roA je 6 hao h je no- ca h>bxobiim H3 CpeAH»era Bujena: c-TanoBii y tbesiaHKoj u y noipe6Ho očpaheHa ypel)eH>e, JeBpeju, itpHa Kyra, mera 6 ojieeHBKa, 6o.iHime mkozoa , cae.TaBHHM AnjeAOBnna bhcokc HTa.injB, OABjeAo u xpaHa, KynaH>e, AiijeTeTHKa, ApsKaBHO Ha HCTopnjcKH pa3BiiTaK 0 na pa3HcuHrcocT nocjiacTHuana: Tej, Ka({>a, AyxaH, y Kojn.Ma cy KAHi;e Aanarame npenopokeHe je Hace- bito koa nojeAnH0X HapoAa, oa HajnpHMHTHBHiijnx AO HajKyjiTypHH]Bx. HapoBHTa je ua»H>a o6paheHa 3annHBMa h h KBBHAH3aUH]e). o6pa3ai; Hacejća ( boaOboah, Ka- Hajin3aijnje, a3Bjia, 6oAHHije je naacH>a cbbm, bito BBTKa M H m.tem a HOBjeKOBa 0 3ApaB.i>y h yroAHOMe » b - h ca onByM, iita . h>hjiobhm jt h ” h t. a- H 3 HoBora ^ o 6 a : 6o^HHue h AyAHHue, pa3BHTaK rpa^en.a Kyha h Bapoma, ocBjeT.i»eH>a u o rpjesa, naniheH>e, CHa6AiijeBan.e boaom, caxpaH>BB8H.e, mK0.iCKa, Boj HUHKa, 3aHaTcica, pođajaraKa u t . a - xarBjeH a, xpaHa, jiajeM Ha JLyACKn opraHB3aM. Oco6 hto je aoy<iHo noKa- oAHje.io, napama paAB npeAoxpaHe 3aHo KaKBe inTOTe .TjCKapn, meroRafte ćo^ecHBica, Hana3e, oAojnaA, cao6pahaj (sKe^>e3HBua, .ia^e), paAHBi^B kojh ey npnnoMara.iu aohoch APymTBy ajucoxo«i h h3ao- aceHa cy cpeeTBa, KojuMa oe boab 6op6a npoTHBy a.ncoxo.iB3ua. Bp.10 je BaacaH 0AjeA.aK, y KOMe je npeAdaB- h oHiiMa, Kojn iix bhiuo hah Mame, aohoco mTeTe paAe. Kao niTO cy 3aKpHc.T>aAOCT n pa3He 6ojiecTH. ,ZIa He pe^aM iioabhocth, noMH&eM, Aa je o6pa‘ 6o.iecTH, HapoAHii yHanpeAHAH pa3BirraK xnrnjeH e. .teHo, Kano je xunijeHa ođpaTHAa najKH>y Ha nojeAHHa ji»yACKa 3aHBMaH>a, Koja oa O b b KpaTKH a Mpmaim npeACTaBA>ajy M H oro6pojny poAHe XBrH jeH C K e iio m cbii Maey Ila Jio a cS a y CKp03 CMBUI.TjeH H CHCTCMaTCKII hh ii3 Aa^ieKa He npeAMeTa c a M e^yH a^pe3A 0, Koja hh jeAaH B3BCAeH HaHBH, II3H0CM heHa oco6BTa nawma Ha uiKOje H KacapHe n na mKo.iCKy Kano n BojHBHKy XHrajeHy, Ha DojeABHe 6ojiecTH, Ha mery ApymTBa, 6o.iecHBKa, Ha OAojiaA, CTappe n 6a6e, Ha paT; Aa.teHa Kyname, rnMHacTHKy, moroBame Taje.ia h jom MHoro, .leKBM noKpajuHaMa C BujeTa, ao H ajcaB p in H ajn x Rp.io MHoro npynHHx pa3i<iiTaK MHCJiH JbyACK6 0 3ApaB.-by u H,eroBy nyBaH,y, h chthhx rj'hoo noMHH>aTH y jeAHOM cTBapu, Koje Hnje MO- jicthmb^hom onacy. ^eTajbHo y aaceđHBM naBBjbOHHMa npeACTaB.T>eHn cy: 6poAapcTBo, aeponavTiiKa n aBnjaTBKa, Co.iHHpe, jiyAHime, a3B.iH, caHUTopaje; AaA>e: 3aHaTB, HHAycTpuje, HasijeiuTajn co6a, pa3.nnaT ii anapam n MaraBne iita ., jeAHOM pajena ese, m io HOBjeK ip e 6a Aa 3Ha, 6hjio y paaHBM n03BBBHa h Ha pa3HBM ujecTHua, 6ii.io iiHane, aKo je paA Aa ce6e oApac«, ojana 11 yHanpeAH. A.in Me^yHapoAHa XnrajeHCKa H 3.ioac6a y ^peaAH He npeACTaB.’ba cauo caAammocT. Be.iHKH aho H>e3HH nocBekeH je HCTopejcKOMe pa3BHTKy cxBaTan>a .T>yACKora o BApaBA>y h aeroBojie nyBaay b aeroB aay. xIyB aae 3ApaB.i>a je npnpoAHa Teacaa noBjeKOBa jom oa nojaBe aeroB e Kao 6aha Ha noMOAy aeroBe CBajecTH, Koja ra je u s ijapcTBa Apyrax nčuBOTHaa B3ABojB.ia, n Ha Ha^ioac6n je OBa 6B0AyitHja Bpjio ciicTeiiaTCKB npeACTaB^.ena, oa pa3Hnx npeAHCTopnjcKHx BpeMeHa, na ao AaHac. T y cy na hmo npeAMeTH: u H a UpeAHCTopuje, Koju npeACTaBA>ajy hchbot Hajpa- A enam m e oa c ra m e x a n ije H C K a x H ajnpo cT H j h x HanpeAHiijH x cu h o be oa a n pu .iiiK a .%yACKora H ajupnjiiiT iiB H iijn x y a ®‘ noBjenancT K a, teko ii 11 n a j- iie.TopnjcKH H a jc T a p a ja x BpeMeHa ao A *n a A»HamH.era. n3ApaB4>eu. H a [)O jiie jMOTBOpime. Oj, 'ioja p ja to ----„Oj Moja pyjKO pyMeHa,‘ „ IH to oh ce paHo pa3BH.ia, „HeuaM Te KOMe npeAaTH, „Moje je Aparo asjicko : „IIpeKo Tpn 6pAa Rc.iBKa, „Ilpeico Tpn no.i,a innpoKa, „IIpeKo Tpn Mopa Ay6oKa!“ A.iiifioi'oinina. K ojio boab A^o6ei'OBBua, K oao boab , Ko.iy njecMy icaace: �357 Ccaaji fljeBojaua. „Moje Apyre, He xoA».ie xy^e, ,,He aP-KHTe Bjepy y jyHaKy, „Myraica r.ia B a k ’ o inynjH>acTa rpaHa: „yApn rpaHOM no 3e.ieHoj TpaBH, „JI hct ona^e, a rjiaBa ocia^e, „E Tawa je Bjepa y jyHaKa. IIoineTajio ceAaM Ajesojaica, lio »iHBaAH no 3ejienoj TpaBH, H npeA H>nMa A3H3-6era Maj Ka. Mcjihjio ce ceAaM AJeBojaica: „XaHyM xaHKo, A 3B3-6era Majico, „II ok.ihh HaM 6era A3H3-6era!“ „Kaico hy bbm 6era iiok.iohmth. „Bac je ceAaM, a A3H3 6er jeAaH?“ i, XaHyM-xaHKo, A3H3-6era Majico, „JlacHO heMO 6era Anje-iHTe: „Heicoj ne.no, HeKoj Jioue 6’je.no, „KaA no a npo3op: „ y 3ehy Te Apara.“ „H hm c npo3opa: „JJ o k ynnTa« Majicy.1 „Majica Be.in : „ J [ o k poAa ynnTaM.u „A poA Be.in: ^ ok poAii meHHga!** 'BeROjKa ra Ji>yTO KyHHjame: „„H ht ' poAH.ia, hht’ 3eM^be npoćnjia, „„Behe .T,yjbeM h uphhm KyKoji>eM, „HeKoj ycHe, HeKoj HaycHHge, „„Jbyjba..ia Te TpojseTHa rpo3HHga, „Heicoj ohh , HeKoj oopBnne, „Heicoj ycTa, Heicoj 3y6n 6’jejiH!“ „„O a JypjeBa ao MnTpOBa Aa«a, „„EoJiecHa Te upeBpTa.ia Majica, 3a6n.T>eauio: Ce.iMiui. „„CBa m AecHa yBexHyjia CTpaHa, „„Kpoš ,iHjeBy npoHHpa.’ia TpaBal* Nurbeg i Alibeg. CyjrOyji-ysoBiiu,a. IIpe.no Kynn /I,03Aap-arHHni;a, CaB, je MocTap Ha npe.no ca3Ba.na. IIoHajnoTJte 0 yM6yji-yAOBHiiy. Cnaica hoch nnTy a norany, yAOB0n;a ja ae h 6aKAaBy. Mrpajin oe Hrpe- cfiaKojaice, Ho Hajnotube Byica 0 oeana, ByK je 600 ara JnfsAap-ara, B ’je^a OBna CyM6y.n-yAOMma: UoMaMH ce ara ^H3Aap-ara, A Ha MJiaAy a3r0H-yAOBHuy: 3a rp.no je 3y6oM ytjiaTHO o, K ojibko je JiaKO ytj»aTHO, I I oa rp.ioM jo j nyny npeK0Hyo, Ha rp.ny joj paHy otbopho, Bumorne ce H>eHe 6’je.ne A°iKeKa a to ny.na (Zl03Ai‘ p-at'HH0ii,a, T p n AeM0pa pyKOM* ca„noMn.na, T p n TaBaHa hotom’ ca.noMii.na, ABJi0jy je 6oca npera3H.na, ^I ok je AOinjia arn ^T03Aap-ara: „IIT ra yn0H0, a r a ^03A ap ara, „U lT a y'iHH0, a » oa B o ra Habeui, tuli:I m umu h Zavadi se Nurbeg i Alibeg, Da je za što ne bih ni žalio Već za jednu lijepu djevojku Nurbeg veli: »Moja je djevojka«, A Alibeg: »Nije već je moja!« . Poručuje Nurbegova majka: » 0 bora ti, lijepa djevojko, Il’, ti vuliš gola Alibfcga, II’ Nurbega sveg u suhu zlatu? Alibega dvori oboreni, A Nurbega skoro načinjeni, Alibega konji bosi hode, A Nurbega srmom potkovani. Alibega čoha poderana, A Nurbega skoro porezana!1* Poručuje lijepa djevojka: »Volim mlada golog Alibega, Neg Nurbega sveg u suhu zlatu. Ako s’ u njeg dvori oboreni, Ja ću njemu dvore načiniti; Ako j ’ u njeg čoha poderana, Kupovaću dibu i kadifu, Pa ću begu dvore zastirati. Ako u njeg bosi konji hode Ja ću svoje pafte raskovati, Pa ću begu konje potkovati!** Zabilježio: Haiuiđ Knkić. „IH to cpaMOTy Ha o6pas HaHece, „ U lio orpjeuiH CBojy, oojiaH, Aymy?“ OAroBapa a r a 7I,03Aap-ara: „Moja, .i,y6o, ^H3Aap-arHHHAe, Listak. „ J a HHjecaM uniuTa carpjenm o, „H ht’ cpaMOTe KaKBe noniiHuo: „Mene ApyuiTBO ByKOM H3a6paAO, „yA<iBimy 3a 6nje.ny OBgy, „Bygn OBuy 3a rp.no HajBo.ne, „H ja, .ty 6 o , M.naAy yAOBHgy: „yAOBimy Ma.no homh.io b ’o. „yAOBHi;a 3«e.T>Ha MH,ioBaH>a.“ Iz islamsKog svijeta. En gleski lis t 0 napretku i m oći Islam a, jedan od najvećih engleskih listova, „ T h e l l l u s t r a t e d L o n d o n N e w s “, donosi u svom broju od 4. novem­ bra ove godine interesantan članak 0 napretku i moći Islama („The Progress and Povver of Islam1*, strana �358 724.) iz pera dra D. S. Margolioutha, profesora arap­ skoga, jezika u Oxfordu, iz kojega ćemo mi neke misli prenijeti. Pisac najprije ističe, kako je vrlo teško, upravo nemoguće, reći, koliko ima Muslimana na svijetu. Mu­ slimani žive većinom u takvim zemljama, gdje je po­ pis stanovništva slabo uobičajen i rijetko kada tačan. T o i nastojanje, da se brojevi zaokruže, dakako na račun tačnosti, zavelo je već mnoge statističare i otuda megju njima ima vrlo velikih, upravo nevjerovatnih razlika. Dok jedni računaju sveukupni broj Muslimana na svijetu na 200 milijuna, drugi opet povisuju taj broj za malenkost od 100 milijuna. Ki­ neskih Muslimana jedni broje 30 milijuna, a drugi ne drže, da ih ima i šestina od toga. Ali i po najmanjim brojevima, nastavlja spomenuti profesor, Muslimani su važan faktor ljudske rase. Islam su mnogi opisi­ vali kao misionarsku vjeru, a često se čulo i takvih mišljenja i izjava, da je svaki Muslimaa misionar. Mi ćemo to pustiti na stranu, samo ćemo reći, da je nepobitan fakat, da oni (Muslimani) najbolje, uspije­ vaju i u najviše slučajeva' ostvare ,svoje osnove. Kršćanski propagatori prevagjaju uz neizmjeran trud i novac Bibliju u svaki poznati, ijezik, dialekt i patois i s veseljem je dijele svakome, ko je samo primiti hoće, a Musliman drži, da je' njegova.. Sveta Knjiga omalovažena, ako je nemušliman sa.no dotakne. Osim toga se u crkve i k&pele drage volje primaju »Jevreji, Turci, nevjernici i jecetici«, a džamija se može po­ laziti uz rizik, da budeš napadnut, a negdje i ubijen. Pa usprkos svemu tome šta vidimo? Veliku razliku u uspjehu, koja nas u čudo baca, jer dok glavne sekte zapadnog kršćanstva silan novac troše, teško je reći, da je Islam i jednog jedinog apostola u tu svrhu opremio. Ali Muslimani ipak uspijevaju. Uz­ mimo samo jedan primjer! Dogje Musliman u koje mjesto ili selo, gdje je Islam vrlo slabo ili gotovo nikako poznat i tu se oženi od uplivne familije i tako osnuje svoju familiju, koja je nadmoćna nad susje­ dima. Njezinom uticaju podlegne postepeno sva oko­ lina i tako se cijela sela islamiziraju. Islam se na taj način vrlo brzo raširio u mnogim dijelovima Afrike, oko Donjeg Nigera, gdje su od 1898.— 1910. mnogi krajevi postali posve islamski, i u Sudanu. Na koncu se pisac dotiče i bratstva Muslimana širom svijeta bez razlike plemena i veli, da je to bratstvo više teoretske nego praktične naravi. Koliko j e kršćana bilo u M eki? Isti list do­ nosi u istom broju više lijepo izragjenih slika, koje prikazuju pojedine prizore kod obavljanja hadža, grad Meku i t. d., te tom prilikom veli, da je dosad po­ znato šesnaest kršćana, koji su bili u Meki, i navodi im imena i godinu, koje su bili u M ek i: 1. Ludovico Bartema iz Rima (1503.); 2. Vincent Le Blanc iz Marseillea, koji veli, da je bio u Meki 1568., ali se u to često sum nja; 4. 3. Johann W ild iz Nurnberga (1607.); 4. Joseph Pltts (1680), prvi Englez, koji je po­ sjetio M eku; 5. Badia y Leblich iz Biscaya (1807.); 6. Ullrich Jasp er Seetzen iz Sophiengrodena ( 1 8 0 9 - 1 0 .) ; 7. Johann Ludvvig Burckhardt iz Kirchgartena1) ( 1 8 1 4 .- 1 5 .) ; 8. Giovanni Finati iz Ferrare (1814.); 9. Leon Roches iz Grenoble-a (1841.—42.); 10. George Augustus Wallin iz Alanda (1845.); 11. Sir Richard Burton iz H ertshire-a2) (1853.); 12. Heinrich von Maltzan iz Dresdena3) (1860.); 13. Herman Bicknell (1862.), za kojega se veli, da je jedini Englez, koji se nije tajio, nego kao Mu­ sliman išao na Meku; 14. John Fryer Keane iz W hitby-a (1877.— 7 8 ); 15. Christian Snouck Hurgronje iz Sjev. Brabanta4) (1885.); i napokon Francez 16. Gervais-Coutellement (1894). F. N. Književne i kulturne bilješke. Muslim ansko akadem sko društvo »Firdus«. u Zagrebu održalo je na 4. o. mj. svoju II. glavnu godišnju skupštinu, na kojoj je izabrana ova uprava: Predsjednik: Husejin beg H. S e l i mb e g o v i ć , cand. iur.; Potpredsjednik: Abdulah H a sa n b e g o v ić , cand. iur.; Tajnik: Ibrahim beg H a fiz a d ić , cand iur.; Bla­ gajnik: Sniajil beg G r a d a š č e v ić , cand. iur.; Odbor­ nici: Hilmija Š e h ić . cand. iur.; Hamdija B e r b ič , cand. iur.; Revizori: Salih K a r a me h me do v i ć , stud iur. i Sulejman A le č k o v ić , stud. iur. Pošto je ovo društvo još pos\e mlado, nova uprava moli naše prvake i rodoljube, kojima je medjutim i posebno pisano, da društvo materijalno pot­ pomognu, što se sa naše strane srdačno preporučuje. K n jiževn i oglas. Muslimansko napredno i do­ brotvorno društvo »Medenijjet« u Travniku javlja, da je uprava društva preuzela na se raspačavanje jednog vrlo dobro uspjelog pozorišnog noviteta pod naslovom » O b a g l u h a « , šala sa pjevanjem u 3 čina iz bosan­ skog života prije okupacije, od Saliha Kazazovića. Ovo >) Burckhardt, rodom iz Lausanne (1784); putovao je po Istoku, Egiptu, Nubiji i Arabiji i umro je u Kairu 1817. *) Burton je poznati engleski putnik (Island, Afrika), a bio je u Trstu engleski konzul (1874.Ž 3) Maltzan je bio 1852. u Alžiru i Maroku, 1853. u Tunisu, Tripolisu, Maloj Aziji, zatim u Egiptu, Palestini i Siriji, 1860. u Meki, a 1870. u južnoj Arabiji, o čem je izdao i knjigu: ,Reise in SUd-Arabien“, 1872. 4) Snouck je nizozemski orijentalista i putnik- o svom putu na Meku izdao je knjigu: „Meka“ 1808—09. �859 djelo je nedavno otštampano u veoma lijepoj opremi u »Islamskoj dioničkoj štampariji« u Sarajevu i to u piščevoj nakladi, a pisac je 25% čistog prihoda nami­ jenio rečenom dobrotvornom društvu »Međenijjet«-u, u svrhu raspačavanja spomenutog djela. Uprava društva »Medenijjet« zaključkom odredila je od gornjih 25% čistog prihoda, 10% Muslimanskom potpornom društvu »Gajret-u« u Sarajevu. Pošto je rečeno društvo otpočelo sa raspačavanjem spomenutog djela već od 25. pr. mj. to se ovim preporučuje p. n. općinstvu, a sva muslimanska druš­ tva širom Bosne i Hercegovine umoljavaju se, da mu pri rasprodaji pomognu. Novi pododbor. Gajretovi prijatelji u Vlasenicama obrazavali su takogjer pododbor društva u svo­ me mjestu i predali pravila vladi na odobrenje. Mi pozdravljamo nove naše satrudbenike na kul­ turnom podizanju našega elementa nadajući se, da će ovaj pododbor mnogo doprinijeti unapregienju našega društva. Živila svjesna i rodoljubiva braća u Vlasenicama, u koju bi se trebala ugledati i ostala naša mjesta i osnovati pododbore. Ovih će dana biti sabirni arci za pretplatu te knjige na sva muslimanska društva rasposlani. Knjiga iznaša do 9 štampanih araka, a cijena joj je K 1*50. Uprava društva »Medenijjet«. Gajretov glasnik. Društvene vijesti. P re tp la tn icim a lista. Današnjim brojem zavr­ šavamo ovu godini^ pa molimo ponova dužnike, da nam dužne pretplate izmire kao i da nam se šalje pret­ plata za iduću godinih Mi ovim ponovo i odlučno javljamo čitateljima, da ćemo svima onima list obustaviti, koji nam staro dugo­ vanje ne podmire kao i onima, koji nam do konca mjesnea januara ne obnove pretplatu za iduću godinu. Pododborim a i povjerenicim a „Gajreta*. Pozivamo bratske pododbore i povjerenike našega društva u zemlji, da nam što prije, a najdalje do 25. decem bra o. g., pošalju iskaze o prihodima i ubrani novac, da bismo mogli upoznati društveno stanje za prvo polugodište rada i prema torr.e se upravljati za drugo polugogje društvene godine. Stanje prihoda za prvih šest m jeseci će odlučiti da li će uprava društva morati da upotrebi one krajnje mjere, koje su u našem današnjem članku: „Ne zaboravite G ajret" nagoviješ­ tene. Dužnicim a' društvenih zajm ova. Mi ponova opominjemo dužnike kojima je rok isplate zajmova istekao, da svoja dugovanja što prije podmire, jer ćem o biti primorani sve tražbine predati advokatu, čim e će se napraviti uzaludni advokatski i sudski troškovi. Ova opom eni vrijedi i za jam ce ovih zaj­ mova, koji su se obvezali Solidarno dug isplatiti, ako ga dužnik ne isplati. Mi smo nedavno poslali i pismene opomene svima dužnicima i njihovim jamcima. G ajretova zab a va u Travniku. Zabava, koju je ovih dana priredio Gajretov pododbor u Travniku u korist „Gajreta", ispala je, kako doznajemo, u sva­ kom pogledu najbolje. Zabava je imala bruto-prihoda na 1700 kruna, čime će naše društvo biti obilno pot­ pomognuto. U ovaj primjer društvenog pododbora u Trav­ niku trebali bi se ugledati i ostali pododbori i povje­ renici društva, pa u svojim mjestima prirediti Gajretove zab.ve, što je ove godine u toliko više potrebno, je r su Gajretovi prihodi radi davanja priloge za „Hilali ahmer“ i Visočane znatno podbacili. Rezimenom piscu dopisnice iz Banje Luke u stvari Gajretovih šibica odgovaramo, da firma Alkalay & Cie i ne izdaje Prosvjetine šibice, te prema tome i ne može praviti razliku izmegju jedne i druge marke. Što se tiče prebacivanja Gajretovoj upravi i poslovogji društva držimo ih običnim pamfletskim ispadima, je r da je ono što se u karti veli iskreno, ne bi se pisac kukavički krio, nego bi izišao s punim ime­ nom i učinio nam primjedbe, koje misli da su po­ trebne. Uostalom Gajretova šibica je danas raširenija od svih drugih koje se u našoj zemlji troše i muslimani će je kupovati usprkos svih ovakovih i sličnih »pri­ jateljskih« primjedaba pojedinih bezimenih bukača. Ispravak. U broju 20.— 21. Gajretova lista izi­ šao je iskaz dobrovoljnih priloga iz Doboja, u kojem su nehotično izostala imena Humse Halilbegovića 1 K i Mehmeda Mehmedagića 50 hel, pa molimo da nam se ova pogreška izvine. Novi član -u tem eljač „G ajreta". Za Gajre­ tova člana utem eljača upisao se je Pašabeg Biogradlija iz Brčkoga i položio dva obroka članarine u izno­ su od 50 K. Živio plemeniti Pašabeg, koji zna cijeniti značaj našega kulturnog podizanja i bio primjerom i ostaloj imućnoj braći i sestrama širom naše domovine! Davne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno pogača". Mahmud Avdić iz Plane (kod Bileća) poslao je K 13.90 dobrovoljnih priloga „G ajretu", koju je svotu sakupio prilikom ženidbe Tahira G jape (sina Salih- �360 Hamdija G jonlagić gruntovni vježbenik iz B a­ njaluke poslao je K 21 „Gajretu", koju je svotu sa­ kupio od prijatelja Gajretovih, a darovaše: Braća Litrić 5 K; Salihaga Bahtijarević 5 K; Sulejmanbeg Ibrahimbegović ii K; po 2 K: Sakupljač Hamdija Gjonlagić, Ali ef. Lagjarević i Salihaga Blekić; po 1 K: Šalim Hafiz Kazaz, Eminaga Nalbant i Hamid Mešinović. Mustajbeg Halilbašić narodni poslanik poklonio Bileća). je svoje kurbanske kožice „Gajretu" u vrijednosti od Kasim Karić iz Kotoi Varoši poslao je 15 K 6 Kr. „Gajretu", koju je svotu sakupio na veselju kod Bege Hilmi ef. Hatibović šer. sudac položio je 2 K Špice u Skender-Vakufu prilikom ženidbe sina dotič „Gajretu" mjesto bajramskih čestitki prijateljim a i noga. Priloge darovaše: Bego Špica K 3; po 1 K: ahbabima povodom »Kurban-bajram a". Alibeg Dedić, Kasim Karić, Adem Špica, Derviš ef. Mustafa ef. Spaho stud. agr. u Beču sakupio je Imamović, Suljaga Litrić, Šaćirbeg Šaćirbegović i Hana bajramskom sastanku Studenata muslimana koji sanbeg Dedić; Derviš ef. Zukanović 60 hel; po 50 študiraju u Beču K 20 80. hel: Muharembeg Imamović i Mustafa Spahić; po 40 Iskreni rodoljub i prijatelj našega napretka gosp. hel: Mahdžo Ferhatović, Derviš Ribić, Huso MešanoIslambeg Agić trg. iz Konjica sakupio je megju bra­ vić i Muharembeg Imamović; Ćamil Čahno 30 hel; ćom muslimanima u Bjelimićima (kod Konjica) 2 3 5 5 po 20 hel: Hifzibeg Imamović i Haso Imamović, AvđiK priloga za „G ajret". Priloge darovaše: H. M. Ć. 5 beg Šaćirbegović 10 hel; i Husein Hadžić 1 K. K; Ćamil Fejzagić K 1 5 0 ; po 1 K: Ferhadbeg, HamAh med Rizvanbegović darovao je , „Gajretu" 5 dibeg i Hadžibeg Šurkovići, Osmanaga, Alija i Halil K dobrovoljnih priloggy Daut, Omerhodža Kadić trg. (iz Rakitnice,), N. N , N. Mjesto bajramskih čestitki’* prijateljima i ahba-N., Hasan Razić, Mujo i Hajdo Tabaković i Salko bima povodom „Kurban-bajrama" darovaše „Gajretu" Tucaković; Ćamilbeg Šurković, 50 hel; po 40 hel: ova gospoda: po 2 K: Šemsuđin ef. jSarajlić, Asim — Huso Daut, Mumin Tucaković, J. M. i_L. L.; po 30 Ismet Kurt, Alija Kurtovič^lbrahim ef. Sarić, Osman hel: Osman Kurtović, Alija Kutinčič i B ešir Tu cako­ G jikić, Ahmed ef. Burek i Sakib ef. Korkut, te Izet vić; Alihodža Kerić 25 hel; po 20 hel: Mušan Ibrimić, ef. Pertef 1 K. c Alija Habibović i Selim M oro; po 10 hel: Hadžo . Sulejman Berberović poreznik u Gacku poslao Plavčić i Hurem Moro. je „Gajretu« mjesto bajramskih čestitki prijateljima i Vrijedni omladinac i agilni prijatelj G ajretov Ahmed ahbabima 3 K. Tatarević apotekar u Prnjavoru sakupio je u tam. hotelu S. H. Poljakan veletržac iz Banjaluke darovao kod Pavića K 55'36 dobrovoljnih priloga za naš „G aj­ je „Gajretu14 20 K. ret". Priloge darovaše: tvrtka Hadži Sm ailović i drug K 23 — ; Ahmed Tatarević K 5 3 6 ; po 5 K: Hasib ef. Osman ef. Drljević, poreznik iz Bileća poslao je 31 K »Gajretu«, koju je svotu sakupio Ali ef. Kapi- Softić gradonačelnik i Sulejm anaga Imamović posjed­ nik; po 2 K: Alijaga Odobašić, Mujaga Odobašić, čić prigodom zaruke Hamdije Drljevića sa Azom SeAndrija Kovačević trg. i Šaćir Bajram ović; Hasanbeg limovića kćeri, Camilaginom odnosno unukom Avdage Selimovića. Priloge darovaše sljedeća gospoda: po 5 Ibrahimpašić učitelj K '40; po 1 K: Osman Imamo­ K: Avdaga Selimović, Osman ef. Drljević i Ćamilaga vić, Dedaga Hadži Selim ović, Ragibbeg Kapetanovič, Selim ović; Bajramaga Bijedić i Dervišaga Kapičić po Latif ef. Mešić, Adem ef Bakalbašić, Ram o M ujkić i 1 K; Ali ef. Kapičić, Fehim ef. Avdović, Sejdaga S e ­ kočijaš, Alije Odobašića, te Ćamil ef. B akalbašić 6 0 h. limović, Zaimaga Hadžić, te hanume: Avdagina, ĆaOsim toga je u Prnjavoru sakupljeno 2 J komada milagina, Hamzagina i H. S ab itag in a— po 2 K. kurbanskih kožica cd čega jedna polovica pripada Ahmed Sadiković realac sakupio je u Ljubuškom „G ajretu" u vrijednosti od K 3 3 6 0 . K 4 1 2 dobrovoljnih priloga „Gajretu" pred džamijom Kurbanske kožice pokloniše nadalje „G ajretu" povodom „Kurban bajram" namaza. Numan i Šerif Bajrić iz Stijene (kod Cazina) u vrije­ Asim beg Mutevelić učitelj položio je 17 K dnosti K 12'— ; a darovaše: Numan B ajrić 3 K; Šerif „G ajretu" od kurbanskih kožica što ih je sakupio B ajrić 3 K. Spomenuti Numan B ajrić sakupio je osim od svojih prijatelja i sam jednu poklonio. toga na sergiji pred džamijom na bajram 6 K; što Mjesto bajramskih čestitki prijateljima, darovali iznosi ukupno 12 K. su „G ajretu" po 2 K dobrovoljnih priloga ovi prija­ Nazif ef. Topić pisar kod vakufskog povjeren­ telji našega napretka: H. Sulejman ef. Smajilbegović stva u Cazinu sakupio je za „Firdusov mearifski kadija, Mustafa ef. Islamović šer. vježbenik i M ustaj- fond" 4 K; priloge darovaše: po 1 K; Redžo Č akić beg Kapetanovič politički pristav svi Iz Dervente. težak, Murataga Kopić i Osmanaga Hadžalić; Hasan agina). Priloge darovaše: po I K: Osmanaga Gjapo, Bušaga Avdić, Ahmetaga Gjapo, Mušanaga Gjapo, Hadžaga Gjapo, Bećiraga Gjapo, T a lrr Gjapo (mla­ doženja), Mahmud Avdić svi iz Plane (kod Bileća), Lutfaga Pitić i Ramadan Bajramović iz Fatnice; po 60 hel: Mašaga Avdić i Mehaga Gjapo iz Plane (kod Bileća), Alaga Gjapo iz Plane 50 hel; po 40 hel: Saćiraga Gjapo, lbraga i Musa Gjapo svi iz Plane (kod �361 Mahmutović 40 hel; po 20 hel: Sulejman Zećirović, Hasan Mahmutović i Mehmed ef. Kurt. Alija Dautbegović obvezao se je sakupiti za vrieme ferija 10 K; te je svoje obećanje ispunio i sa­ kupio 16 K; i to u konaku Hadži Mustejbega Muratbegovića u Kopčićima, kod Prozara 10 K; priloge darovaše: po 2 K : Ahmedaga Ćališić; po 1 K: Ibrahim ef. Hadžić šeriatski sudac, Hafiz Mustafa ef. 3uturović, Hamdi beg Buturović, Hadži Mustajbeg Muratbegović, Bećir beg Muratbegović, Ćamil beg Muratbegović, Salih beg Kadrić i Salih Talić. Isti je sakupio na Dugama kod Prozora 6 K; a darovaše: po 1 K; Abdibeg Dautbegović, Mehmed beg Dautbegović, Numan beg Dautbegovići Mehmed Kubasić. dakle kako gore spomenusmo ukupno 16 K. Ahmed M. Šarić težak i agilni prijatelj Gajretov iz Starog Majdana sakupio je povodom Kurban bajrama u tamošnjoj muslimanskoj čitanici 21 K do­ brovoljnih priloga za naš „Gajref'. Povodom unapregjenja g. M iloša'Grgića sa sud. pristava sakupili su njegovi prijatelji i poštovaocT u Cazinu K 4 7 4 priloga za naš ,,Gajret“. Ismet ef. Ajanović uč. šer. sud. škole sakupio je pred džamijom u mahali u Rogatici iza bajram-namaza K 17 priloga za „Gajret". Ma.ra rnacmiK. yxitpl;iiBiiH>e AapAane.ia. Ite I4,apnrpaAa ce jHB.’r.a TypCK0M noejiHHCTBy y BepnnHy, Aa ce ^apAaHenn Map.ijHi’o yTBpbyjyjy» EBponcKa o6ana aoh>hx ^l.apAaHe.ia je BejiHKUM 6pojeM 6a'repnja nojauaiia, a A°6po je opraHiijoBaHa caysK6a 3a ciirna.ie h Biijecm. Mjepe 3a noc'raBtame nflABOAHiix Mirna ycKopo he 6hth AOBpuieiie. Typcico-Ta^iijaiicK H par. UapurpaA . O bsmo jo crn r.ia BnjecT us Tpnnonnca, Aa je 6i*na CTpaiUHa oiiTKa koa Byue.inaHe l i . Aeueaćpa, y icnjoj ey TypcKii boj hhmi usBojeBaan cjajHy no6jeAy HaA HenpnjaTe.’beM. 8000 JbyAn oa tvp '-khx xpyna Hananii cy Ha TanujancKe no3imnje, rAje ce oTBopao ace ctokh 6oj Ha aciiBi T ii CMpT. Typun u Apaim cy ce6oPHJ1H HeycTpamnBO u uoKasaAM ćecupuMjepHo jyHauiTBo. TaanjaHH ey 113ry 60.n1 1000 Bojmuca, Heiuio Tonoea ii mhouitbo 6apyxa a nyiiian:a. TypcKn cy BojHiiu,ii 3ay3eJiu Ta,iiijanoke no3nmije n pasminu T.vpcice sac.TaBe. P u n . 3 BaHnnHe BiijecTii pa3Hiix uo.ih tuikh k areHTypa jam tajv , a » je 6 uo acectoKii ooj koa Cyn-en-TayHa. Vrijedni omladinac i prijatelj našega napretka T ajm jam i cy ii 3ry 6 unii 800 .t. vau ii BeniiKii 6p- j paH>eHnx. Mustafa Hilmi H. Kadić trg. iz Foće, poslao je „GajU apiM paj,. Bujer-Tii c M ajrre, j»B.bajy Aa ce ohhx retu“ 5 K; od kurb. kožica1^ a 2 K mjesto čgstttki- AaHa BOAH.ia CTpaiuna 6htkb ABa KiinoMeipa hctohho oa ^.eprie, y Kojoj cy TanujaHii nonnernn, octbbhb pijateljima povodom Kurban-bajrama. mH B3a ce 6e mhopo m ptbhx h pan>eH0 X. Typu,u cy HMami Osman beg Pašić naredni poslani i osvjedočeni caMO 124 MprBa. Y obom paTy ocBojuna cy Typu;H 2 rodoljub priložio je 20 K ; „Firdusovom fondu" u Tona ii 52 caHAy«a wyHimnje. H ap n i paA. C bii 0BAaiuH.ii jiuctobh . y noceSmiM mjesto bajramshih čestitki i odgovora na čestitke pri­ H3AaH>HRia AOHOce pa.aocHe B u je cm o 6ojeBiiua y Tpnjateljim a i ahbabimat nojiiiTaHiijn n cnaBe rso6jeAy TypcKor opysKja. Poznati prijetelj „Gajretov" Nedžibaga Bekić iz Tuzle poslao je 5 K dobrovoljnih priloga „Gaj­ retu" u m jesto čestitki znancima i prijateljima povo­ dom „Kurban-bajram a". Istim povodom poslao je Hasan ef. Kadić šer. sudac 2 K dobrovoljnih priloga »Gajretu«. Sinovi H. Bećirbega Kapetanovića iz Vitine po­ slali su K 17'30 „G ajretu" od svojih kurbanskih ko­ žica koje su poslali »Gajretu«. Naš odlični prijatelj H. Hasaga Ćatić gradona­ čelnik u Žepču darovao je 5 K »Gajretu« mjesto čes­ titki i odgovora na čestitke prijateljima povodom »Kurban-bajrama«. Aleksa Gjurović sveštenik iz Dabrina kod Višegrada poslao je 1.1 K „G ajretu", koja je svota s a ­ kupljena prilikom vjenčanja Lazara Zarića iz Dobrina sa Stojom Tasićevom iz Bijele. Svatovi muslimani i pravoslavni Srbi dali su tim povodom dobroljne pri­ loge u korist »Gajreta« i „Prosvjete", te su oba dru­ štva dobila po 11 K priloga. O a 3aoaBe, jcojy cy npeTnpouuior Mjecena npnpeAhjib 3ajeAHimKH „TajpeT", »IIpocBjeTa« n »HanpeAaK« Ao6hjlo ie cBaKo APynITB0 nncTa npnxoA no K 816'98 umne cy H am a xyMaHa ApyniTBa o6haho doto ’MorHyTa y cbom 6,’iaroTBopHOM paAy 3a A°6po HapoAa. \ UapurpaA. y ErnaTy opraHiraoBaHa caHHTeTCna itijeceua" npncnje.ia je y EeHra 3ii. „MivAaM" u „TamiH“ jaB^tajv na Tpiinonuca, Aaje cTnrna paTHOM MiiHii(’Tap(*.TBy jeAHa Aeneuia. no Kojoj ey Apann B3Bemx jypmii Ha BeHra 3ii. O hh cy 3ayaejiH totobo CBa* TanujaHCKa yTBpbeaa a ® BnpKe. y<vb 8A BaTpe TannjaH CKBX oKJionH.aqa nonyKnii cy ce Typun h Apaim n3BaH AOMamaja touobckoi’. Typu;0Ma cy nane pyxy nemirne ko- KjjAoaa „IlpBeHor nn'iBHe Myimnnje u HeKomiKo TonoBa. Poruke i odgovori uredništva. B. H. J.’ — 1 za Vas vrijedi ona poruka, koju smo već više puta uputili šiljaocim a »narodnih umo­ tvorina«, a koja kaže, da nisu ni sve narodne umotvo­ rine dobre. O tome pruža osobito dokaza ova pjesma, koju nam Vi poslaste. A. G. ©i. J. — Gornja poruka vrijedi i za Vas, pa je i Vaša pošiljka našla m jesta u košu. Su kcjua. — Kao što ste vidjeli, donijeli smo u prošlom broju. Nadamo se, da ćete nas se i u buduće češće sjetiti. Bratski sela m ! M. S. — Stvar je otišla u koš, pa stoga je bespredmetna ona Vaša poruka o potpisu. H a fiz — Šta je stobom ? Mi smo se nadali, da ćeš se u Stambolu tek proraditi, a ti naorotiv, baš tamo zaćuta kao zaliven. Daj, sjeti se koji put i »Gajreta« ! � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1911 Description An account of the resource Br. 2-24 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1911 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862