https://kolekcije.nub.ba/files/original/336ae95fbd9fca020155379a83150275.pdf 0a9d03bca4ad294490088c8395f32268 PDF Text Text serafinskj P erivoj LIST ZA K A T O L IČ K U P R O S V JE T U ! ZA BA V U BROJ 1. SARAJEVO, 15. SIJEČNJA 1013. GOD. XXVII. Privilegovana zemaljska banka ZA BOSNU I HERUEOOVm uvela je novi način štednje podesan za svakoga! Da uzmogne šteđiti sa uspjehom i u Privilegovana zemni.), banka za mora često ići u banku. je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čunka kutija napuni ili prije u zgod(vidi sliku), koje ona po že'ji ust času, ali svakako svakoga ili svako ivVm jeseca donese se u banku ili na svakome uz uplatu od 6 kruna (tr >jesuma, gdje banka nema podružnice kutije), koji se uložak vraća, kad s odregjeno mjesto, gdje će se kutija tija opet preda zavodu ! o*vori i sa tamo spremljenim ključem, Te kutije može svaki ponijeti k [n /а: iz nje prebrojili i upisati kao ih ima u svako doba pri ^ruci. <g uložnu knjižicu. Ta se pak knjizaključane, i napose uregjene za k ^ičuje vlasniku, koji može po tom i papirni novac, te je vagjenje danje novca zapriječeno paten vilam a, koje su iskazane u knjižici spravom. Kovani se novac ubacuj slobodno raspolagati. prostrani otvor j I. uočim se | ■Tvaj e način štednje prema tome osniva novac savije i utura kroz šupljinu piia lincipi1. ila se jednom spremljena protivnoj strani, ne* može opet olako dignuti, nego se mora donijeti u banku uje, a banka prima kao lovni ulog na ukamaćenje i najmanji iznos. Ovaj način štednje osobi zjjjosobe svakog stalež уле mogu da štede samo u malim *svotama, napose za obrtnike i radnike: uzgojnom џр’ *а djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinosa za razne društvene, osiguravajuće, ■v'nč*r ' јШ зГЈгн- v.đie itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaIjenim mjestima, .e ne ino; niwčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi smisao za štedenje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru pri­ vede ukaniaćenju. I ako se samo na helere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 helera stavi u kutiju, zašteđiće kroz godinu dana 7"> kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u rnaiome stavi u kutiju neće nikomu uzrnanjkati, đočiin će se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doci u banku i javiti adresu i li pisati. Za odmah prodati stoje jedne nove orgulje po pneumatičnom sustavu sa 16 registara, 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara, koja je izložena u trgovačkom muzeumu u Zagrebu. Osim toga preporuča se [potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom. —■ X I. H e f e r e r u a . i S i n . — ' �* * * * * * * * * * * * * * * * * * * Crkveni umjetnički zavod £ Josipa Oblettera 5 = ^ u St. Ulrich, Gradcu Tirol — kraljevske umjetničke akademije počasni član,' nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, :: ( Proizvodi :: propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, križne puteve, betlemske štalice i t. d. ije n k t 1 su zav U p la ć e n a dionička glavn ica 2,000.000 Kruna. C e n tr a la n S a r a je v u . P o d r u ž n i c e : JVtostar i T u z l a . Preuzima uloge na uložne knjižice te uka­ maćuje iste uz 4 1|2° o čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devize i valute. 7 Q 1 Q rra A H 1 P Q £ , a i i t g a U l l l t d Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. lzvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. prima u zalog sve dragocjenosti kao: srebro, zlato. dragulje i ostalo. �SERAFiNSKi P e r iv o j LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 1. SARAJEVO, 15. SIJEČNJA 1913. Urban Tallja: Religijozna skepsa i inosmjerni pravci u kršćanskoj Apologetici,1) Preuzvišena, pres. i preč. gospodo! U času kada se u ovom glavnom austrijskom gradu odrazuje na najblistaviji način vjersko uvje­ renje sa strane čitavoga gotovo svijeta, u času, kada se faktom posvjedočuje, da vjera udovoljuje ljudskoj naravi, nju podiže i vedri joj čelo, jer joj odgovara na pitanja neka, na koja joj znanost sigurno ne može odgovoriti i dijeli joj onaj zadnji r e s i d u u m, koji znanost ne može da razdijeli, a da opet tu ne ostane neki slomak, koji znanost ne može da razdijeli; milo mi je, gdje ću se ja ovom prigodom dotaknuti mekoga vrlo važnoga pitanja. To je pitanje, da li je put, keji vodi k vjeri um ili srce (volja); da se dotaknem dvaju glavnih smje­ rova kršćanske apologetike. GOD. XXVII. Kada se dublje promotre riječi onoga uče­ njaka, pokazuje se da religijozna skepsa nije drugo, već neka vrst duševne boli. Tomu učenjaku, ko­ jemu je religijozna sumnja trovala dušu, kada je on izrekao: »Želio bih vjerovati, kao što vjeruje ona starica«, kazao je tim da mu sama narav ustaje protiv sumnje svojim negodovanjem i ne­ zadovoljstvom, te mu tim očito izjavljuje da takovo njegovo stanje nije naravno, već nenaravno i protunaravno. Stanje i duševno raspoloženje onoga učeпјака, ravno je onomu drugomu, kada naime Z(jrava fizično čovjeka obuhvati bol fizična, on osjeća neku neugodnost, a njegova fizična narav nekako hoće da reagira protiv boli, ne bi li se nje oslobodila. Paralelka izmegju ova dva pojava čini mi se da je dobro povučena. Bol trebuje lijeka, koji će reakciju naravi po­ moći. Pomože Ii lijek uspješno narav, naskoro jc Ako vjera udovoljuje i umiruje ljudsku narav, suzbijena bol, vraća se zdravlje, koje drugo nije kao što ju zbilja i umiruje, ona ne može a da joj već neka normalnost, koja nosi čitavomu organiz­ ne bude nešto naravno, što stvara njeno normalno mu ugodnost, jedrinu, posvemašno zadovoljstvo. stanje. Ako je — kao što jest — religijozna sumnja Ali, kao što u fizičkomu životu opaža se uz neka vrst boli, ona treba i lijeka i trebovala je. normalno stanje tamo, amo po koja abnormalnost, Taj se je lijek upotrebljavao pa se i danas upo­ što se zove fizična bol tako se opaža i u dušev­ trebljava i riječju i pisanjem, ali ne uvijek dobrim i nomu, a izmegju duševnih boli ja ubrajam i reli- najboljim uspjehom, što može dakako stati i do gijoznu skepsu. bolesnika, ali može stati* i do diagnoze, to jest do I ona se mora smatrati takovom. pravoga spoznanja izvora iz kojega protječe bol. Cuo sam govoriti o nekom učenjaku, koji i Pogodi li se pravi izvor boli, moguće je, taj izvor sada žive, da, kada je nekog lijepog dana u začepiti i prisušiti, tim će se i potočić prisušiti, koji društvu svoga prijatelja prolazio nekim dugim odatle protječe. Ne pogodi Ii se izvor, rad nam je šetalištem te opazio katoličkog svećenika i neku staricu, koja se svećeniku približi i pobožno po­ nas neuspješan. Vama je, preuz. gospodo, poznato, da su kr­ ljubi u ruku, okrene se prijatelju te će mu: »Oh, da bih mogao i ja onako vjerovati, kao ona što šćanski apologete taj lijek religijoznoj skepsi pru­ žali pa i sada kušaju pružati. Kroz dugi lanac vijestarica vjeruje!« kova kršćanske ere oni su se redali jedan nakon ]) Ovaj govor imao jc biti izrečen na Euharističnom Kon­ drugoga; oni i sada zauzimJju to Mjesto, ali ovom gresu prošle godine u Beču i lo u hrvatskoj sekciji; no kako su svi razlikom da su neki sa ovoga stanovišta polazili, referenti u hrvatskoj sekciji otpali, tako je i ovaj otpao. Predmet drugi opet sa onoga, premda im je bio jedan te isti mu jc ne manje savremen, koliko važan, stoga ga iznosimo na cilj da postignu, javnost, * �Br. 1. ►SERAFINSKI PERIVOJ« U zadnje vrijeme izbio je na površinu i od­ skočio na vrlo markantni način neki novi smjer u kršćanskoj apologetici. Zovem ga novim, ne jer je zbilja nov, već stoga, što ga drugi tako zovu. Nov nije, jer se je provlačio kroz prošle vijekove i ako ne tako opaženo, kao što se danas opaža kod nekih. Taj pravac, no koji, ja mislim, nije kao sali­ ven od jednoga komada, on ima svojih šarolikih nuanca. Ako pak ja te različite pravce zovem jed­ nim pravcem, zovem ih stoga, što ih smatram da su to različite s p e c i e s, koje pripadaju jednomu g e n u s - u. Taj pravac mogao bi se u njegovim temeljnim načelima formulirati ovako: » A k o k r š ć a n s k i a p o l o g e t a ž e l i d a š t a p o s t i g n e us­ p j e š n o u p o g l e d u v j e r e , ne k o r i s t i mu d a g o v o r i u mu , v a l j a d a g o v o r i s r c u — volji: z n a n o s t nas p r i v e s t i k vjeri.« Ovaj pravac, preuz gospodo, e d i a me t r o o p o n i t u r onom drugor pravcu, kojemu je baza » K r š ć a n s k o m u a p o l o g e t i j e g o v o r i t i u mu , jer vjera jest i mora da bude r a t i o n a b i l e o b s e q u i u m fidei . Koji od ovih dvaju pravaca može uspješnije postići svoju stvrhu? Ovo je pitanje, što ja postavljam i na koje mi je odgovoriti. Granice preuska govora, kratko vrijeme što mi je dozvoljeno, sile me da samo ne­ što, što je najnužnije rečem lapidarnim stilom, ne­ čega se samo letimice dotaknem, a mnogo toga ispustim, što bi bolje objasnilo i moju tezu utvrdilo. Preuz. i presvjetla gospodo! Religiozna je skepsa e r r o r : misli se nešto, što nije ili se o nečemu dvoji, o čemu se ne može dvojiti, jer su motivi tako jaki, da svaku dvojbu potiskuju natrag, a ti se motivi ili ne vide ili im se ne vidi krepčina; zamijeniti svjetlo sa tamom ne može se, a da ne bude to e r r o r. Skepsa je religijozna, tako ju shvataju kršćanski apologeti. A da ne bi bila skepsa e r r o r, oni se ne bi mučili niti kušali da svrate inomišljenika na svoju stranu. Svraćam Vašu pažnju na neku činjenicu, koja je za mene jako interesantna. Religijozna se skepsa — običajno — ne poragja samostalno u pojedin­ cima: ona se začimlje samo u nekim glavnim sre­ dištima, u takovim središtima biva njezina elabo­ racija, odakle & prenosi poput zvučnih valova na druge autoritetom ili tugjiin ugledom ili odgojem i t. d. — Razlika je izmegju skepse u središtima i skepse prenešene u tomu* dok se prenesena skepsa 1913. bazira na nekom vanjskom oslonu, koji može biti primjer tugj ili autoritet ili ambijenat u komu se žive ili što slično. U našemu slučaju zgagja se ne inače, nego se zgagja u znanstvenim otkrićima. Nije svak spo­ soban za znanstvena otkrića, tako nije svak spo­ soban da otkrije zablude. Ali ako jedan dopre do kojega znanstvenoga otkrića, to će se otkriće pro­ tegnuti i na druge, i omjeriti njegovu znanstvenu vrijednost. Je li jedan svojim tobožnjim istraži­ vanjem dosegao do koje zablude, nju usvojio svo­ jim uvjerenjem, on će tu zabludu širiti dalje i na druge, mnogi će pristati uza nju, a da neće ni naj­ manje potražiti za vrijednost njezine baze. Ta­ kovim će biti dosta autoritet deklamatorne tugje riječi, naročito ako im, uslijed pokvarenosti nji­ hove volje te zablude idu u prilog niskim njihovim stMa. Re ^đeset i devet postotaka u praktičnom ži­ votu žive tugjim sudom, a možda i više: tako vam je u pogledu religije, jer je to absolutno potrebno, ako se hoće saznati pravi uzrok religijoznoj skepsi. Preuz. i presvjetla gospodo! Kazao sam, da je religijozna skepsa » e r r o r « . Naravno je, ako se hoćл taj »error« izliječiti, valja mu poznati pravi izvor žilu odakle klija. Tako valja da radi i kršćanski apologeta. Ali ovdje poinanja pitanje na površinu: gdje koja je ta klica religijozne skepse? f Gospodo! Kroz dugi tok vijekova duboko se je umovalo, raspravljalo, pisalo »d e c a u s i s e r r o r um«. Dosta se je doprinijelo, da se ob­ jasni bar koja strana i zakutak toga tmastoga zavijastoga labirinta ljudskoga duha. Nabrojili su se ninogi uzroci i izvori, iz kojih potječe i može po­ teći religiozna skepsa, kao na pr. » ma l a i ns t i t u t i o«, »S u p e r s t i t i o«, »P h i I o s op h i a e m a n e u m s t u d i u m«, »i n o r d i n at u m e s s e n t i a r u m n a t u r a 1i u m s t u ­ đi u m«, »i m o d e s t a l i b i d o s e s e e f f c r e n d i e t a b a 1i i s d i s t i n g u e n d i«, »c or u p t i mo r e s « , » e f f e r e n i s v i t a e de p r a ­ v a t i o« i t. d . . . . Ali bih pitao, jesu li ovo pravi i jedini izvor religiozne skepse u centrima, gdje se ova začinje, pa se na druge pretaka? Ovi nave­ deni izvori mogu biti uzrokom ili bolje povodom, da se religijozna skepsa začeta u centrima presadi na drugo zemljište, jer ti uzroci mogu pripraviti i učiniti zgodnim zemljište za religijoznu skepsu; ali ti svi uzroci gore navedeni ne mogu biti i faktično nijesu — bar u najviše slučajeva — izvor skepsi u centrima. �Religijozna skepsa i inosmjcrni pravci u kršćanskoj Apologetici. Dugim proučavanjem povjesti ljudskih zablu­ da dosegnuo sam do ovoga uvjerenja. Povjest nam potvrgjuje, da bar većini od onih ljudi, koji su stvorili središta ljudskih zabluda, nije falio ni odgoj ni umna oštrina, ni volja za naukom; kod njih nije bio ni m a n c u m p h i 1o s o p h i a e s t u d i u m ni i n n o r d i n a t a l i b i ­ do s e s e e f f e r e n d i e t ab a l i i s d i s t i n g u e n d i, niti su bili c o r u p t i m o r e s , niti su irn p a s s i o n e s d r m a l e d u h o m ; ipak u istraživanju istine zabludiše, postaše centrima za­ blude, iz kojih su se poput kolobara u naokolo ši­ rila i presagjivala. Ako se ispita i istraži za što su zabludili, ja odgovaram: oni su zabludili jer su htjeli istraživati nešto, što nijesu ni mogli ni smjeli; jer su htjeli tražfti temelje temeljima ljudske spo­ znaje, a naravno je, budući da temelji, ako su te­ melji zgrade, ne imadu niti mogu imati drugih, kada se ide tražiti nešto ispod temelja, potkopaju se i Čitava zgrada nužno se ruši. A ovo ja zovem zloporabom dogmatizma. — Zloupotreba dogmatizma izvor je obično skepsi u centrima. Dogmatizma, naime onoga sistema, koji po­ lazi sa stanovišta, da čovjek može doseć do istine, ali valja da nju istražuje polazeći sa nekih principa ili temelja, koji budući principi i temelji, na druge se principe i temelje ne oslanjaju, jer inače pravi principi ne bi mogli biti. Perzonifikacija zlouporabe dogmatizma i znanstvenoga skepticizma dosljedno i religijoznog skepticizma mogla bi se naći u Pascalu, koji je ovako argumentirao: »U istraživanju istine ili nam je pribjegnuti dogmatizmu ili skepticizmu. Obadva su ova puta nesigurna. Um uništuje dogmatizam, jer i razum i osjetila i ljudski autoritet nas mogu zavesti u zabludu; a narav ljudska uništuje skep­ ticizam, jer ona nosi u sebi instinkt ucijepljen, da traži istinu«.-Pascal je odbio dogmatizam stoga, što se dogodi da čovjek kadikad pogriješi; pa je odbio i skepticizam da utvrdi svoj fideizam; ali taj njegov slijepi fideizam koji Pascal hoće da protustavi znanstvenomu skepticizmu uklapa u sebi ne jedan već dvostruki skepticizam, a to su: znan­ stveni i vjerski. (Nastavit ćc se.) (Г30 3 Još o plagijatorstvu Davorina Trstenjaka. Iznosi 0. Pelar Vlašić, Lektor sv. Pisma u Dubrovniku, U raznim našim listovima kazao sam hrvat­ skoj javnosti odakle Davorinu Trstenjaku znanje, da onako lake ruke raspravlja o svemu i svačemu, pa i o biblijskim pitanjima. Dokazao sam naime, da Davorili Trstenjak nije drugo do p r o s t i p l a g i j a t o r i to p l a g i j a t o r n a j n i ž e v r s t i . U knjizi od 167 stranica, koja je prije malo vremena izišla u Zagrebu pod naslovom: » Bi bl i j a u s v i j e t l u i s t i n e i mor al a«, a o kojoj Trstenjak sa svom odlučnošću naglasuje, da ju je on n a p i s a o , da je to plod njegovog višegodišnjeg »kritičkog« proučavanja Biblije, da j to njegovo » n a u č n o u v j e r e n j e « , u cije­ loj toj knjizi od 167 stranica nema ni ciglih 10 (d es e t) s t r a n i c a , o kojima bismo sa sigurnošću mogli kazati, da su izvorno Trstenjakove. Sve je to d o s l o v n i p r i j e v o d iz M. M a u r e n b r e e h e r a »Biblische Geschichten« (Berlin 1910.) i A r t h . D r e w s a : »Die Christmythe« (Jena 1910.), te 0 . P f 1e i d e r e r a: »Das Christusbild der urchristlichen Glaubens«, a da o prije­ vodu nigdje ni spomena nema. Najviše otpada na Maurenbrechera. Iz nje­ gove: »Biblische Geschichten« p r e v e o j e d o ­ s l o v n o Trstenjak p r e k o 70 s t r a n i c a , a dvaestak je slobodno obradio, tako da u Trstenjakovoj knjizi ima blizu 100 (sto) stranica Maurenbreeherovih. U zagrebačkom »Katoličkom Listu« (br. 51. p. g.) iznio sam nekoliko paralelnih mjesta iz Trstenjakove i Maurenbrecherove knjige, koja jasno otkrivaju Trstenjakovo piagijatorstvo. Ovdje iznosim nešto drugo, što baca još ružnije svijetlo ria Trstenjakovo pisanje. Ima članaka u Trstenjakovoj knjizi, u kojima je Trstenjak poskorupio sva tri gore spomenuta auktora, naime Maurenbrechera, Drewsa i Pfleiderera, od svakoga po nešto uzeo, d o s l o v c e p r e v e o i sve pod jedan naslov svrstao; naravski k a o s v o j e, kao rezultat svoga višegodišnjeg proučavanja biblijskih pitanja. Klasičan u tom po­ gledu jest člana < ,,Rogjenje Isusovo" (,,Biblija u svijetlu istine i morala str. 115.— 119.). P o č e ­ t a k t o g a č l a n k a doslovni je prijevod i z M a ii r e b r e c h e r a, п a s t a v та k j e do­ slovni prijevod i z D r c w s a, s v r š e t a k j e doslovni prijevod i z P f l e i d e r e r a . — Iz Maurenbrechera je Trstenjak poskorupio tri član- �4 Br. 1. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« 1913. ka, naime: »Matthiius und Lukas« (Maur. str. 467.— 468.), »Entsprossen aus Davids Stamm...« (Maur. str. 468.—470.), »Geboren zur Zeit des Konigs Herodes« (471.— 472.). Dakako dosta sta je toga Trstenjak mimoišao, ali što je uzeo sve doslovce prevodi, tako da u cijelom ovom članku »Rogjenje Isusovo« nema ni ciglog retka Trstenjakova. Nakon četrnaestog retka ovoga članka stavlja Trstenjak u zaporke »Maurenbrecher«, kao da je samo taj četrnaesti redak ili svih prvih četr­ naest redaka po Maurenbrecheru obradio; a u istinu ih je d o s l o v c e p r e v e o , kao i slijedeće retke: č i t a v e d v i j e s t r a n i c e i po, gdje nema nikakova spomena o Maurenbrecheru, akoprem je sve do cigle riječi prijevod iz Maurenbrechera. Da cijenjeni čitatelji upoznadu tu nenatkriljivu plagijatorsku vještinu našeg slavnog biblicisP iz­ nosim nekoliko redaka iz Trstenjakova članka »Rodjenje Isusovo« i njegovih izvora Maurenbrechera i Drewsa. Gdje postavljam točkice, to je znakom, da u izvorniku njemačkom ima nešto što je Trstenjak mimoišao. 115. ( R o g j e n j e Isu s ovo. Bijaše stara judejska gma, po kojoj će se do­ Mesija, kao sin Davidov, roditi u gra­ du, iz koga potječe i sam Da­ vid. Već prorok Miha reče u početku sedmoga vijeka prije Isusa, da će kralj mira doći iz Betlehem a, i t. d. Str. 117. ( i s t i Petnaesta naslov). godina vladanja Tiberija jeste godina 28. ili 29. po našem računu. Ako je Isus tih godina bio star 30 godina, onda se je možda rodio 2 ili 3 godine onda »prije ne bi on naestoj godini Krista«. Ali imao u pet­ vladanja Tibe- rijeva 30, nego najmanje 34 ili 35 godina, i t. d. Trstenjak S t r. 168. (E n t s i r o s s e u aus D a vi d ' Sta war e ’ altes jiidiscl Dogma, dass Jer M essias als der Se'.n Davids auch in der Stadi gv ooren \verden miisse, der eiiistm als David selber entstammt \var, Schon der Prophet Miclia hai im Anfang des siebenten Jahti.unđerts vor Christus die iioffnuii* ausgesproclien, dass der Friedenskčnig aus L’ctlehcm k’ommcn werde. i t. d. S t r . 471. ( G e b o r e n z u r Z e i t d e s K. He r o d e s . ) Das 15 Jahr des Kaisers Tiberius ist das Jahr 28 oder 29 nach unserer Z eitrechnung. . . Wenu Jesus in diesem Jahre ungcfahr 30 Jahre alt war, so muss er etw a im Jahre 2 oder 3 vor Christi Geburt geboren s e i n. . . Dann vvfire er im 15 Jahre des Kaisers Tiberius nicht ungefahr 30 sondern mindestens schon 34 oder 35 Jahre gew csen. i t. d. Odjednom u ovom istom članku »Rodjenje Isusovo« ostavlja Trstenjak Maurenbrechera, a prihvaća sc A r t h u r a D r e w s a , a d a t o Arth. Drews: »Die Clirlstusmythe« S t r . 117. ( n a s l o v k a o g o ­ S t r . 52. ( D i e G e b u r t re: R o g j e n j e I s u s o v o . ) Me s s i a s . ) des U vijekovima prije kršćan­ Aber nicht bloss die Vorstva i Isusova rogjenja znalo stellung des leidenden Gerechten, des als »K6nig der Juden« se o Mesiji, o mučeniku pra­ und Verbrecher am Martervedniku, »kralju judejskom«, holze sterbenden M essias gehdrt bereits den vorchristlikoji umrije na mučeničkom dr­ chen Jahrhunderts an. Auch vu i uskrsnu. I priče o rogjenju die Erzahlungen, die sich auf Isu so v i i njegovoj ranoj mla­ die wunderbare Geburt des Je­ sus und seine friihesten Lei:ie ti poznate već prije bensschicksale beziehen, reichen gleichfalls in diese Zeit kršćanstva, zurfick. i t. d. S t r . 53. ( i s t i indijskom bogu čovjeku Maurenbrecher Trstenjak Str. n i g d j e n i j e d n o m r i j e č j u ne i s t i č e , te d o s l o v c e p r e v o d i nekoliko redaka iz Drewsova djela »Die Christmythe«. Iznosim i ov­ dje nekoliko paralelnih redaka, da cijenjeni čita­ telji bolje upoznadu plagijatorsku vještinu Davorina Trstenjaka. KriŠni, inkarnaciji Višnu, priča se, kako ga je odmah po nje­ govu rogjenju njegov stric, Kansa, htio da uništi i oji pogubi dječake nje­ tarosti u njegovoj zemlji, no to se dijete spase bijegom k siromašnim pastirima. naslov.) Bekanntlich soli auch dem indischen Gottmenschen Krischпа, einer Inkarnation des Vishnu, gleich nach seiner Geburt 4von seinem Oheim, dem Konige Kansa, nachgestellt sein, der alle Knaben gleichen Alters in seinem Lande tčten liess, und das Kind nur durch die Flucht zu armen Hirten dem gleichen Schicksal entgangen sein. Ovdje Drews u bilješci ispod teksta spominje O. Pfleiderera: »Das Christusbild des urchristlichen Glaubens in religionsyesch. Beleuchtung?, a Trstenjak se požurio da doslovce (u prijevodu) na­ vede Pfleidererove riječi i neposredno ih priključi Drewsovim. Zato u ovom članku »Rodjenje Isu­ sovo« imamo tri različita stila, hrpu neumjesno poredanih redaka, kojima počesto fali megjusobnog spoja, imamo porazbacanih u najvećem ne­ redu nekoliko misli, pa ti se čini, kao da je ovaj članak netko napisao u pijanom stanju. A nije ovo osamljen primjer. » V j e r a u s p a s i t e l j a « (str. 107.— 112.) u tom pogledu natkriljuje članak »Rodjenje Isusovo«, te je od ovoga puno nejasniji i neumjesniji. Tu je u pet stranica Trstenjak iznio u d o s l o v n o m p r i j e v o d u , što Drcws iz­ nosi ništa manje nego na 45 (č e t r d e s e t i p e t) stranica, (većeg oblika nego Ii su Trstenjakove stranice) i pod raznim naslovima: »Der Mesias- �.loš o plagijat ors( vu Davori na Trsi on];ika. ■ glaube unter clem Einflusse cles Parsentums« (str. 5 .- 13.), »Jesus als Kultgott cles jiidischen Sektenglaubens« (str. 17.- 30.), »Das Leiden des Messias« (str. 30.— 52.). Od svakog je Drewsova članka Trstenjak uzeo po nešto, te doslovno pre­ veo i onako bez reda i bez smisla nabacao. U cijelom ovom Trstenjakovom članku »Vjera u spa­ sitelja« iznašao sam da je izvoran samo onaj glupi usklik - o kojemu sam u zadnjem broju »Ser. Perivoja« progovorio — » P e r z i j s k o m i š l j e n j e o M e s i j i s l i č n o je o n o m e u B i b l i j i . U t j e c a j j e o č i t . Sve ostalo je d o s l o v n i p r i j e v o d iz D r e w s a , a n i g d j e ni c i g l o m r i j e č j u d a bi D r e w s b i o u t o m č l a n k u s p o m e n u t . Spominje doduše u tom članku Trstenjak nekoje auktore, navodeć njihova mnijenja, ali bi se varao, tko bi pomislio, da je Trstenjak djela tih auktora prouča­ vao, o tom nema ni govora. Ti auktori nalaze se navedeni i kod Drewsa, pa ih za to i Trstenjak — glupo prevodeć Drewsa — spominje. U opće isporegjujući Trstenjaka sa njegovim izvorima, uvjerio sam se, kako je ovaj čovjek ne­ siguran na peru, kad je pripušten samome sebi. Dok doslovce prevodi svoje izvore ide kako tako, no čim se za redak samo od njih udalji te nešto svoga izreče, izvali takovih ludosti, da se čovjek mora grohotom smijati. Već sam drugdje istaknuo, da ono što Trstenjaku pripada kao njegovo vlasni­ štvo u knjizi »Biblija u svijetlu istine i morala« nije drugo do skup otrcanih fraza i glupih začugjenja, neumjesnih pitanja i tome slično. Evo nekoliko Trstenjakovih izreka, koje nijesam našao ni kod Maurenbrechera, ni kod Drewsa, ш drugdje; a i sumnjam, da li bi Maurenbrecher i Drews sa tako­ vim ludostima pred javnost stupili. »Sve što bog biblijskim piscima tobože ob­ javi, sve što im je diktovao, sve do posljednje ri­ ječi i slova, sve, p a č e i g r a m a t i č k e p o ­ g r j e š k e i p o g r j e š k e p r e v o d a , mora ipak čovjek da vjeruje!« (str. 9.). — Katolička cr­ kva uči: »Vjerovati znači, nešto držati za istinu, o čemu nemamo uvjerenja« (str. 11.). — »Biblija - bajka (str. 58.) — »Klerikalci bijahu vazda jed­ naki, pa bili judejski ili kršćanski« (str. 82.) — »Tako to tumači znanost, a naročito Maurenbre­ cher (str. 77.). Dakle je Maurenbrecher »znanost« ili neka posebna vrst znanosti? Ovakova šta ne bi ni dijete pučke škole napisalo! Inače ne čudim se nimalo, da je Trstenjak sva­ kojakih gluposti o Bibliji izrekao: ta on se u Bi­ bliju ne razumije, ko ni onaj, koji Biblije nikada ni 5 pročitao nije; ali se čudim, i načuditi se ne mogu, kako se Trstenjak usmjelio izići pred hrvatsku jav­ nost sa jednom knjigom o Bibliji; čudim se i na­ čuditi se ne mogu, kako mu je i palo na pamet, da se pokaže biblicistom, a najviše se čudim, što se usudio tugje misli kao sovje prikazati, te onako grubo javnost zavaravati. Ta mogao se bar bojati, da se može stvar otkriti, da može krinka pasti, a onda zlo i naopako. To se eto i dogodilo. Sa umiš­ ljene veličine učenog bibliciste pade Davorin Tr­ stenjak na mizernu nizinu prostog kukavnog pla­ gijatora. Dogodilo mu se što i Ikaru, o kojem Ovidije pjeva, da se na voštanim krilima htjede vi­ soko popeti, ali što se više penjao, to je dolazio bliže žarkom suncu, a žarko sunce rastopilo Ikarova voštana krila i moj ti Ikar pade sunovraticc i razmrksa se. Pridodajem, da sam ovih dana primio sa raz­ nih- strana pisama iz kojih razabirem, da je ovo otkriće o Trstenjaku pobudilo ne malu senzaciju i da se mnogi čudom čude Trstenjakovoj smjelosti i. »bezobraznosti« (kako to neki nazivlju); a iz raz­ govora sa nekojim dosadašnjim pristašama i što­ vateljima Trstenjaka razabrao sam, kako su i oni posvema promijenili mnijenje ob ovom nadrispisatelju, te s nekom odvratnošću spominju ime toga od njih dosada »uvaženoga spisatelja« a odsada omalovaženoga p 1a g i j a t o r a. Fra J. Markušić: Komotin. Po kamenju razrovanu Slavnog mjesta kraljestva nam, Po kamenju u osami Sitan cv’jetak rusomače. Sitan cv’jetak rusomače, Кб bi sn’ježne suze bile; Jsplakane cvatu tako Našem sv’jetu za njedara. Tu još drugi skroman korov Magarcima ispašište; Ljutit stričak boce širi Otimlje-mu snagu lišaj. A boluje bedem lomili Ne imajuć kazat nikom, Kao junak — junak ranjen Na bojištu u tugjini. �Br. 1. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. 6 Ja ne mogu da pripoznam Tu planinske Гјере rute. Komotine, kulo snena, Jesi Г imo care kakve? Svjet se vrti po sistemu: Zlatno tele sunce mu je; Suncu tome planet biti: Zakon teže — Bog ti dao! Imao si lijepe čare . . . A sad gore jarac seta, Jarčija mu narav kr’jepka Demokratskih nazora je. Brbljav čovjek ne zna samo, Da će svemu svrha doći; Crvotoči kamen jedu, Biološki zakon tako — S plemenitom bradom trese Uspomene v r’jedne gazeć, Kud je sjedo, kud je sjedo Ali tepčija kraljev slavan. Slabo daju takim časti I uopće v ’jeku prošlom; 0 vrbama objesismo Povlasticu od gusala. Komotine, kulo snena, Jesi Г imo čare svoje? »Imo sam ih, imo sam ih, Ko pauka ovih sada« Komotine. kulo sn Ne kazuj nam čare svoje; Jer napretkom novog v Ne shvaća te narod više. Nije sanjar, da se p Uzbunjivat lude priče Lude priče — već Ne razbijat o hrid čela A razbivši mnogi tako U javnosti skromniji su; Jezikom se prostog sv’jeta Već i pjesnik mnogi služi. Kulo snena, A mi nismo Narod nam Neg sanjari vrletna si, nagle krvi; je drukči nešto, mnogi misle. Pospana si i ne poznaš: Vjekova je b6na dvajest, Blagokr»vnost krjepost prva, A nas muče više stvari. A nas muče više stvari 1 problemi drugi posve, Novi pogled o slobodi; Vječan pokoj herojima! Po kamenju razrovanu S rusomačom stričak cvate, A u vrhu Iomna kula Pati novi zakon teže. Uz to grinje neće, vele, Od naroda blagodarna; Sirotice — najljepše im, Gdje još muške snage nema. tigjite, čedne grinje, r ste spali na to krpa! Srušili ste, sad je reda, Da se opet drugo ruši. Ideala imam torbu, Svjetina ih krivo gleda; itale silno mrze za vama povodeć se. - oiuaiai; mi mnoge tako, Eto prvi o slobodi: Gdje je zlatna, gdje je zlatna, Je 1’ zamjerno o njoj pjevat? Bujno raste lišaj pusti Paucima trkalište; Na potoku mlini sjede, Promukli su klepećući. Promukli su klepećući Nadmećuć se s jejinama; A inače d r’jema bedem I s njim sela naokolo. Kušao sam budit nešto, O sv’jestiše po prstima; Da bi dalje — prkosi mi U bitnosti zakon teže. �Kritiku. kritika. Sv’jet sc vrti po sistemu; Zlatno tele sunce mu je; Suncu tome planet biti, Praktično je — Bog ti dao! Njih problemi novi pate, Novi pogled o slobodi. Heroji su davno bili, To već djeca pričaju mi. IfS il Dr. Je le n ić: ========== Kritika kritika. (Odgovor dru. A-u. i dru Ritigu.) 7 njemu je prikaz bio okružen modrom olovkom, a pod njim modrom olovkom potpisano: »dr. N. Andrič«. Poslije dvije nedjelje dana isti nam broj šalje i g. Jovanović, vcleći, da je taj prikaz on napisao, te moli brzi honorar, jer: »Qui cito dat, bis dat.« Dakle dva oca, a jedno dijete. Mi za prikaze nijesmo vični davati honorare, ali se ipak obratimo na redakciju za razjašnjenje, nu ne dobijemo nikakova odgovora. Drugi put g. Jovanović opet nas ćirili­ com posjeća na »časnu dužnost«. Pošto mu nijesmo ni odgovorili, izda dr. A. u podlistku »N. N.« u br. 266. i 267. ponovni prikaz. Dr. A. opširno prikazuje našu knjigu, te ju dijelom i hvali, jer se »u njoj nalazi probrana gragja svih'dojakošnjih ra­ dova, a isprepletena je i materijalom još nepozna­ tih ljetopisa, koji se čuvaju u pojedinim samosta­ nima«. Po njegovu sudu: »Djelo se može pročitati s interesom i korišću«, nu ne odobraje nam diobe u dvije periode, jer bo »pogdjekoga će smetati — veli razbacana gragja u dva odlomka (do god. 1463., a onda do 1780.), koji se zabavljaju istim stvarima pod istim natpisima u dvije razne pe­ riode . . . Da je stvar sintetički sažeta u kakvom osobitom poglavlju, bila bi preglednija«. Na ovu opservaciju primjećujemo, da smo mi baš radi prijcglednosti djelo podijelili u epohe, poglavlja i pa­ ragrafe. To je dobro opazio i prof. Milaković, kad u »Hrv. Dnevniku« 5. listopada piše: »Prva sve­ ska podijeljenja je i adi preglednosti na dvije epohe“ i t. d. Dioba u dvije epohe počiva na dobroj bazi, jer druge su bile okolnosti, za djelovanje na kultur­ nome polju u Bosni za kršćanskih, a druge za osmanlijskih vladara. Vazda smo visoko cijenili prave kritičare i sud pravili kritičara. Razloga ima više, ali svakako je najvažniji: njihovo uzvišeno i teško zvanje — prozrijeti u ono, što su učevni muževi kroz godine stvarali, te izreći o tome svoj pravedni i objektivni sud - xplvetv. Oni mora u pohvaliti, što zaslu­ žuje pohvalu, pokuditi i ispraviti što je krivo; oni su pravi sudci, koje još poganski jurista Ulpijan nazivije svećenicima pravde - »Cujus — Justitiae — nos merito quis sacerdotes appellet«. Radi toga kritičari, da savjesno ovrše s^ ju uzvišenu zadaću i da sačuvaju renome, moraju biti nepri­ strani i hladnokrvni; moraju i po dva i po tri puta, otrv dobro naočale, djelo pročitati i odložiti i o njemu meditirati, te istom onda latiti se pera i svoj sud izreći. Da kritike dra. A—a. i dra. Riiiga, što su ih oni objelodanili u » N a r o d n i m N o ­ Dr. A. vrijegja katolički osjećaj i ponos i ka­ v i n a m a « br. 266. i 267. i u 4. svesku »B o g os l o v s k e S m o t r e « prošle godine, te kojim su tolika i katoličkih sjeminaraca, kada piše: »Pogo­ prosudili djelo: »Kultura i bosanski Franjevci«, ne tovo čitalac valja da se pomiri sa zastarjelim flo­ odgovaraju gornjim postulatima, a prema tome i skulama o »jedino spasavajućoj crkvi« i ostalim gore spomenuti kritičari trpe na svome renomeu, izlišnim frazama, koje odaju, da je djelo pisano za to će biti svakome jasno, tko pozorno pročita djelo: pravo za seminarce, koji će iz njega učiti historiju »Kultura i bosanski Franjevci«, te gornje kritike. svojega reda za školsku »notu« . . . « Ako dr. A-u oni floskuli i jesu na žalost zastarjeli, svakome ka­ Kritika dra. A— a. toliku i jesu i bit će vazda svježi. Krsteći pak dr. Malo je čudan i smješan postanak ove kritike. A. naše pisanje protiv grkoistočnih vladika Kada je djelo: »Kultura i Bosanski Franjevci« bilo » o g o r č e n i m i s p a d i m a « sam sebi protu­ gotovo, poslano je na prikaz i ocjenu raznim smo­ slovi. U uvodu bo svoje ocjene dr. A. o grkoistočtrama i novinama, pa i »Narodnim Novinama«. nim vladikama i kleru sam piše: »Unutrašnje pri­ Poslije nekoliko vremena Le Cr. Milan Paul Jo- like ortodoksne crkve kroz dugi niz vijekova pru­ vanović piše nam iz Vukovara, da mu spremimo žale su sliku najvećih nereda i rastrojenosti, čemu koje od svojih djela na prikaz, a naročito djelo: su bez sumnje mnogo doprinijeli Grci, omraženi »Kultura i Bosanski Franjevci«. Deset dana iza Fanarioti, no postepena demoralizacija zahvatala toga izagje u »N. N.« vrio povoljan prikaz našega je odozgor dodolje sav ortodoksni kler, koji je osta­ djela. Iz redakcije »N. N.« dobijemo taj broj. U jao na vrlo niskom stupnju obrazovanosti. Saču- �Br. 1. »SEHAKiNSKI PERIVOJ« — 1913. vana su originalna pisma iz XVII. i XVIII. vijeka, glavnom donosi politička i vjerovjesnička data o u kojima se pojedine općine tuže na crkvenu životu bosanskih Franjevaca, koja su uz to na­ upravu, i po kojima se razabira, da je život sve­ čičkana manje ili više neutvrdjenim anegdotama o ćenstva prolazio u vječitim svagjama, koje su se misionarskom radu pojedinih redovnika i o sudbini kretale oko ličnih kleveta, oko materijalnih doho­ ove ili one slike Majke Božje (u Olovu, u Građodaka, oko povrijegjena častoljublja, oko insubor- vrhu i t. d.). U njegovoj ćeš knjizi naći svaku pro­ dinacije klera, koja je nerijetko svršavala proklet­ mjenu provincijalnoga stanja franjevačkoga reda stvom i izopćenjem. (S. Kosanovič »Srpske Sta­ u toku nekolikih vijekova i savjesno pobrojane sve rine«.) Metropoliti bili su često izvršioci osmanlij- duše, koje su privedene iz Islama ili praovslavlja skog nasilja. 0 tom su poslu najpoznatiji mitropo­ u krilo »jedino spasavajuće vjere«. No to još uvi­ liti Hristifov i Atanasije (iz XVII. vijeka), koji su jek ne odgovara natpisu, što ga je pisac stavio na od oltara odvlačili svećenike janičarskom silom, čelo svoje knjige: »Kultura i bosanski Franjevci«. zatvarali ih i javno šibali. Zato svećnici i nisu iz­ Iz ovo par redaka vidimo da dr. A. u djelovanje vršavali svoje službe u crkvama, nego su obilazili nadnaravnih sila ne polaže ni malo vjere, a misijorad na polju vjerovjesništva i sjedi­ selima, tražeći prilike, da se najeđu na svatovima narski rad krštenjima i pogrebnim daćama. Mladi su se hri- njenja crkava, na polju duhovne pastve, socijalni šćani vjenčavali pred kadijama, a po tri dana hod^ i r olitički rad, te rad u školama, ne smatra kultur­ o m . A da li je to opravdano? Ne! Ta srni-, nisi nailazio na crkvu. Sva se krivnja svali i a. r;a mitropolite — ponajviše Grke —• >koji su narodu jtši.o je Jbacivati a priori sve, što nam historički oduzimali svećenike, ne brinući se, da im pošalju dokumenti vrhunaravna prikazuju, a vjerovati ono, druge. Zato su se za svećenički čin javljali redovno što nan isti dokumenti pripovjedaju, a što ljudi, koji nisu imali pojma o ! urgiji, a nerijetko se je naravnim silama moglo zgoditi. — isto bili i potpuni analfabeti. Još je gore postalo, kad je je tako smiješno kulturno djelovanje ograničiti na pećska patrijaršija ukinuta (i /66.) i združena s samu literaturu, a kulturnu po vješt, na povjest grčkom u Carigradu. Sada su grčki patrijarsi književnosti. K u l t u r n a p o v j e s t — veli upravo tjerali trgovinu s najvišim ćar a srpske dr. Nickel — j e s t p o v j e s t d u h o v n e e v o crkve. Išli su za heleniziranjcm balki: skog Slaven­ 1u č i j e l j u ' s t v a ; o n a o b u h v a ć a odstva. Zato su i mnogi Sroi i Bugari prelazili na n o š a j e č o v j e k a p r e m a B o g u , p r e m a Islam, ne želeći dulje podnosit; samovolju »grčko- b l i ž n j e m n i i n j e g o v o g o s p o d s t v o istočnih« crkvenih poglavara«. Koliko protuslovlje n a d m a t e r i j o m.1) U djelu: »Kultura i Bo­ u par redaka! Mi što smo ukratko prestavili, što su sanski Franjevci« nema ništa, što bi se s ovom sve bosanski Franjevci učinili za obranu slobode i definicijom kosilo. svoje i bosanskih katolika, za obranu zapadne pro­ Kritika dra. Ritiga. svjete; a protiv grkoistočnih vladika, to su dru. I dr. Ritig dijelom hvali naše djelo, a hvali ga A—u. »ogorčeni ispadi«, a što on grkoistočne vla­ zato: jer bo mu je predmet zanimiv; jer bo »u dike, ako ne na gori način slika^to ne treba rttu- knjizi je sabran bogat materijal«, jer bo tu »ima šacije, to je vrijedno — honorara. Ili možda dr. A. dragocjenih podataka, do kojih ini povjesnici ne misli, da je nešto dopušćeno kritiku historije, što, mogu lako doći« i jer bo je pisano s ljubavlju. po njegovu sudu, ne bi bilo nikada dozvoljeno pi­ Nu uza sve to dru. se Kitigu naše djelo ne svigja On scu povjesti? prigovara samome naslovu djela; čini mu se da Kakov je odnošaj našega djela prema djelu djelo ne odgovara naučnim zahtjevima; vidi u nas dra. Prohaske — »Das kroatisch-serbische manjak »oštre historijske intuicije«; nepoznavanje Schrifttum in Bosnien und Hercegovina«, pripu- sve literature, te manjak akribije. Na sve ove pri­ šćamo slobodno sud čitaocima i strukovnjacima. govore mi ćemo odgovoriti »inverso ordine«. Upozorujemo samo na to, da je baš u paragrafu Da se uza svu akribiju i najučevnijemu čo­ o znanostima i umjetnostima prof. Milaković, kom­ vjeku može manja pogrješka potkrasti, to će misli­ petentni sudija u toj stvari, u »Hrv. Dnevniku« mo priznati svak, pa i sam dr. Ritig. Nema Ijudб. studenoga ustvrdio: »Sa mnogo mara obradio je ') „Kulturgcscliiclitc ist die Geschichtc der geisligen EntJelenić svako poglavlje, a lijep je materijal pribrao wickelung dcr Menschheit: dieselbe umfasst die Beziehungen des u posljednjem gdje je govor o književnom radu ..« Mensclien zu Gott, zum Nebenmenschen und die Herrschaft tiber Čudimo se samo uskome pojmu dra. A. o kulturi. die Materie*. Allgemeine Kulturgeschichte. str. 1. Sravni još R. U 267. br. dr. A. piše: »Knjiga dra. Jelenića u von Nortisz-Ricneck: Das Problem der Ctillur i druge, �Kritika kritik! 9 ske stvari pod nebeskim kubetom, kojoj se ne bi smo na tu pogodbu pristali, prvi nam je svezak moglo štogod s većim ili manjim pravom prigo­ ipak šiknuo sa 180 na 256 stranica. Mnoge smo voriti. Na mnogim smo mjestima stare i krive no­ izvore morali mimoići, a u uvodu smo već ozna­ menklature mjesta srećno odgonetnuli. Ta neka se čili. da nas je tijekom pisanja vodilo načelo, d a sravni n. pr. str. 131. i 132. našega djela. Druge, s e č u v a m o o d f a n t a z i r a n j a, d a b u ­ kao: »Verlau« str. 69., »Virben« str. 70., i t. d. li c m o š t o k r a ć i i k r i t i č n i j i « . U istinu još ne može ni najveći učenjak s modernim zamije­ nami nije bilo nužde iz izvora fantazijom puno ci­ niti. Priznajemo, da ima i takovih nomenklatura, jediti, što izvori možda i sadrže, a možda i ne koje smo mogli zamijeniti s modernim, ali nijesmo sadrže, kada nijesmo ni svih izvora mogli upo­ to smatrali nužnim, jer bo djelo je pisano više za trijebiti. Nu ipak sve ono, što nam dr. Ritig ni­ učenjake, koji češće vole izvorni naziv, nego li ječe, u našemu se djelu nalazi dolično prikazano. moderni. Sto to dr. Ritig nije opazio, znak je, da je djelo Na drugom nam mjestu dr. Ritig predbacuje netemeljito i sasvim površno pročitao. Tko pomno nepoznavanje sve literature u svome predmetu. pročita »Kult. i Bos. Franjev.«, taj će iz opisa o „Оп ne pozna — veli nam dr. Ritig — izvrsne liječništvu, o socijalnome i političkome djelovanju, radnje liofferove i Pavićeve o povjesti bosanske o duhovnoj pastvi, imati jasnu sliku o odnošaju bosanskoga Franjevca i raje, taj će jasno vidjeti, biskupije; on ne zna za lijepu Barleovu studiju: da je i kako je bosanski Franjevac raji bio i liječ­ »R a п a r n i c i i l j e k a r n i c i i z f r a n j e ­ nik i svećenik i advokat i član obitelji — »ujak«. v a č k o g a r e d a « . Ovo je malo smjela tvrdnja Tko samo malo pomnije pročita §§ o duh. pastvi, dra. Ritiga. On misli, da mi moramo svu našu bi­ odmah će uvidjeti, da je bos. Franjevac misu i sakra­ blioteku citirati i to izričito citirati u svakome djelu. mente dijelio i hrvatski i latinski, da su ulja u Us­ Ta neka dr. Ritig malo zaviri i našu disertaciju: krsu raznosili lajci u zapečaćenim posudama, da su »De Patarenis Bosnae«, što je 1908. u Sarajevu Franjevci vjernike na čestu pričest nukali, a na us­ objelodanjena i što smo ju češće citirali, pak će krsnu i silili, pripovijedali »ad captum populi«, po­ se osvjedočiti da nam je barem Hofferova radnja poznata, a g. Barle, kako se iz 4. str. njegova djela slije propovijedi molili molitve »de praecepto«, da vidi, uzeo si je za zadaću opisati ranarnike i lje­ se je pod misom obično pjevalo »Zdravo, Tijelo karnike onih samostana, koji su nekoć spadali na Isusovo«, a o Božiću »U se vrime godišta«, da seje misa govorila po grobljima i po šumama i t. d. i t. d. redodržave sv. Križa, sv. Ladislava i sv. Kapitaj će lako dobiti sliku o načinu pastoracije bos. Fra­ strana, a od 1900. na redodržavu sv. Ćirila i Me­ njevaca. Tko barem i osrednje prigleda paragrafe o toda. O bosanskoj redodržavi u tom se djelu go­ evoluciji reda, naći će eminentno opisan način živ­ vori toliko, da ga nije vrijedno ni spomenuti. ljenja bosanskih Franjevaca: kako su držali svoje Još je smjeliji dr. Ritig u poricanju naše kapitale, kako su se od prošnja i župskih dohodaka »oštre historijske intuicije«. Da ovu negaciju uzdržavali, kako su i kada u hor išli, što su u horu opravda, dr. Ritig navagja, da u našemu djelu fale molili, kakovo su odijelo na župama, a kakovo u opisi: »koja li je bila prosječna naobrazba našega samostanu nosili i t d. i t. d. (Sravni osobito str. Fran evaca, koji način njegova života, njegove pas- 130., 131., 144., 145. i 146.) Ko pročita para­ toracije, u kojem se obliku kretala tijesna veza iz- grafe o školama, koje su Franjevci izdržavali, u megju njega i izmegju raje i t. d.« Prije nego li do­ njima podučavali i svoju mladež odgajali, dobit će stojno odgovorimo na ove nepravedne napadaje jasnu sliku prosječne naobrazbe bosanskoga Fra­ dra. Ritiga, pripomenut nam je, da smo mi u obra- njevca. Eh! ali je to dru. Ritigu bilo teško proči­ gjivanju kulturne povjesti bosanskih Franjevaca tati - Franciscana sunt, non Ieguntur! Megjutim se dru. Ritigu ni sama dioba našega bili ograničeni na prostor. I n s t i t u t z a i s ­ t r a ž i v a n j e B a l k a n a , koji nas je pozvao djela ne svigja. »Već njegova dioba epoha — veli nije historijski opravdana. Druga epoha na obradbu spomenutoga djela, ograničio nas je nam prvi put na obradbu čitave kulturne povjesti bo­ završava očevidno godinom 1757., kada se je od sanskih Franjevaca na 18(1 stranica u 8° najviše. bosanske redodržave odcijepila ona sv. Ivana KaKada smo mu obrazložili, da se u 180 stranica ne pistrana, pa se je bosanska provincija stisnula na mogu ni sami kulturni historički čini velezaslužnih političke granice Bosne«. Koliko galirnatijaš! Dr. bosanskih Franjevaca izbrojiti, I n s t i t u t je pri­ Ritig nije ni vidio drugoga sveska, a već njemu stao da se rečena povjest obradi u 2 sveska, od »in praejudicium« osugjuje diobu. Mi se čudimo, kojih će svaki opsezati po 180 stranica u 8°. Prem zašto dr. Ritig nije barem pročitao naš: »Kulturni �10 Rr. 1. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 101«. pokret bosanskili i hercegovačkih Hrvata«, što je u »Seraf. Perivoju« 1909. izlazio, pak bi se orijen­ tirao što nas je na to dovelo, da mi jednu epohu s god. 1780. svršujemo, a drugu počimamo. Nu da se dr. Ritig ne muči tražeći zastarjele revije, evo mu ponavljamo razloge, koji su nas doveli, da svr­ šimo epohu s 1780. godinom. Za evoluciju kulture tamo od pada bosanskoga kraljevstva od 1463. pa do 1780. — u Bosni su i Hercegovini vladale iste okolnosti. Bosanski je Franjevac kulturno na isti način djelovao i poslije 1757. do osmoga decenija XIX. stoljeća kao i prije 1757. God. 1780. na kor­ milo austrijske carevine zasjeda Josip II., koji za­ dojen idejama suvremenih filozofa pokuša čitavu svoju carevinu germanizirati. Tomu se opru razni narodi - osobito Magjari i Hrvati. Ova borba protiv germanizma i dohujale iz Francuske nove ideje, imadnu plod preporoda Hrvatske i Ugarske. Isti Josip II., kada je redodržava Bosne Srebrene bila na rubu propasti, neimajući gdje pudmlatka odgajati, osnuje fundacijr od 107.700 for. za od­ goj bosanskih klerika. Tim je franjev. bos. redo­ država bila spašena, a bosansL klerici razmješćeni po Hrvatskoj i Ugarskoj počnu u se upijati preporodne ideje, te ih vrativ se u Bosnu, realizovati. I tako je u osmome deceniju XIX stoljeća bačeno sjeme novoga kulturnoga rada u Bosni, a po tome i nove epohe kulturne povjesti bosanskih Franjevaca. Sada pitamo dra Ritiga je li već s tim na čisto, da je naša dioba epoha historijski opravdana? A kako će dr. Ritig svoj sud spojiti sa sudom » P r a v e C r v e n e H r v a t s k e « , koja 12. listopada t. g. veli: »Cijelo Jelenićevo prikazi­ vanje temelji se na važnim dokumentima. . Dj e l o je d a k l e s k r o z z n a n s t v e n o 1 k r i t i č n o « , s »Listom Dubrovačke Biskupije« od 1. stud., te s »Domom i Svijetom« od 1. stud., koji veli: » M o ž e m o s l o b o d n o r e ć i , d a j e dr. J e 1e n i ć s j a j n o r i j e š i o s v o j u zadaću...« Nu dru. Ritigu ne svigja se ni naslov, što smo ga metnuli na djelo. »Djelo bi — veli on — ispravnije nosilo naslov: Kulturno djelovanje franjevačke redodržave bosanske, jer se unutra opisuje povi­ jest svih Franjevaca, koji su u staro vrijeme sa­ činjavali bosansku redodržavu.« Na ovu primjedbu odgovaramo samo to, da su svi Franjevci, koji su nekoč spadali na bosansku redodržavu, bili bo­ sanski Franjevci. Bosna po franjevačkoj diviziji bila je sve do 1757. opširnijega opsega, nego li po političkoj diobi. Svaki sin bosanske redodržave i u tugjini i kod kuće vazda se je na kraći način na­ zivao bosanskim Franjevcem, isto onako, kao što se u Rusiji i izvana sinovi poljskih i finskih roditelja, kada su u vojništvu, nazivlju ruskim vojnicima. Isto su tako i stranci nazivali sinove bosanske redodržave. G. 1643. i 1644. Lipanović piše pisma i potpisuje se »fra Pietro Lipanović m i n i s t r o d i B o s n a « . (Acta Bosnae, str. 446. i 453.); God. 1645. kardinal Kornelij iznosi pismo » p r o ­ vi n c i a 1i s B o s n a e « i dekret »p r o p r o ­ v i n c i a 1 i b u s B o s n a e « polag kojih su oni poslije smrti bos. biskupa bili upravitelji i bos. biskupije. Pa ipak ti redodržavnici nijesu bili samo redodržavnici strogo uzete Bosne, nego i Slavonije i Dalmacije. Sličnih primjera ima dosti. Osim toga ima se znati da su bosanski Franjevci sve do 16. stoljeća sačinjavali ne redodržavu nego vikariju, a 1757. kustodiju. Ne bi li onda i to trebalo istak1 uti u naslovu? Ne bi li bez toga pola knjige izgledalo bez naslova, a s tim naslov predug i sa svim nešpreta n? Nego najviše se je čuditi, da dr. Ritig uza svu svoju »akribiju« i »oštru historijsku intuiciju« nije opazio, što smo mi na str. 8. izričito spomenuli, da smo naime č i t a v o d j e l o p o d i j e l i l i n a č e t i r i , a n e n a t r i e p o h e . To je novi dokaz, da je dr. Ritig naše djelo samo površno očima preletio, a onda iz školske knjige uzeo pra­ vila, kako se piše znanstvena povjest i dao se na pisanje ocjene. Na koncu nam svoje kritike dr. Ritig proriče, da naše djelo u naučnim krugovima neće polučiti onoga uvaženja, kojemu smo se nadali. Hvala Bogu, po našem sudu, djelo je svoje uvaženje već postiglo. U 11. i 12. br. »S. P.« iznijeli smo o našemu djelu mnijenje nekih revija i novina. K ovim ispušćajući druge, pridodajemo još samo sud »Dušobrižnika«, br. l. što ga uregjuje na luven­ skoj univerzi naobraženi Franjevac: »O. d r. Jelenić učinio je za hrvatsku stvar, za povijest Bosne i čast zaslužnog franjevačkog reda više nego se od njega mogosmo nadati, daleko više no razni kritičari svi skupa, koji su klimali glavom kritikujući s površnosti dojakošnje naše historijske stečevine a nijedan se nije odvažio da umoči pero u tintu i popuni manjke, što se po­ kazivahu upravo u bosanskoj knjizi. Što je ne­ kada vrijedio slavni naš Homer Fra Martić, što nas je u velike zadužio Fra Batinić. što nas je očarao djelom svojim o. Zlatović, da, još više, ono što su nekada bili jedan Wadding, Farllati, Lastrić, Greiderer, Theiner, Fermendžin, to je da­ nas naš Jelenić. Najteži posao je svladao. Ustra- �11 Kritika krili ka. Jao je, nije se bojao Sisifove sudbine. Poglavlje 0 kulturi, evoluciji franjev. reda, o pastornciji, školi, o stanju Crkve, specialissimo pako modo dva: Socijalno i političko polje (str, 70 i 183) te: znanosti i umjetnosti (str. 101 i 220) pravi su biset u zlatnom prstenu literarnog ovog uresa što ga je darovao bogatoj ali nepoznatoj bosan­ skoj nekadanjoj prosvjeti. Originali, pergameni, što govore o svim važnijim objektima i momen­ tima, otisci ripr. starog hrvatskog koralnog pje­ vanja, djelo su mu potpunoma usavršili. Djelu o. di. Jelenića mi prigovarati ne možemo i ne­ mamo ništa. Kvantitativno, obzirom na vanjštinu raspored i ukus, i kvalitativno, bogatstvom sadr­ žaja i pouke ono spada megju prve najvažnije publikacije zadnjega vremena«. U 11. broju S. P. iznijeli smo i iz nekih pisama pohvalne stavke učevnih muževa: preuzv. Thall6czya, dra. Eterovića, historika Batanića 1 t d. K svim ovim mogli bi nadodati još svu silu priznanja dobivenih od vrlo učevnih i uvaženih muževa; dra. Lulica, hvarskoga biskupa Zaninovića i t. d., nu ograničujemo se samo na dva: na priznanje dmekcije carsko-kraIjevske knjižnice u Beču i sveučilišnoga profesora, te dekana filozofskoga fakulteta u Zagrebu dra. Gjure Arnolda. Ravnateljstvo carsko-kraljevske dvorske biblioteke u Beču, koje je djelo primilo u istu biblioteku 20. prosinca 1912. službeno nam piše: »Dole potpisana direkcija smatra si časnom dužnošću Vašoj se blagorodnosti za ovaj i n t e ­ r e s a n t n i i d o b r o d o š l i d a r takogjer u ime carskoga Instituta najtoplije i najuljudnije zahvaliti.« Dr. Gjuro Arnold 22. prosinca megju inim piše nami: »Vaš mi je rad od uvijek bio drag; ali u Vašem znanstvenom osvijetljenju postaje sva­ komu nužno još dražim; jer nije očito spasao samo katolicizam nego i hrvatstvo Bosne ponosne; pa tako općeno kulturno djelovao. V a š e p a k djelo neće d o b r o doći tek s t r u č ­ n j a c i m a , n e g o će po v r e m e n u s t a l ­ no p o s l u ž i t i i n a š o j b e l e t r i s t i c i . Samo Vam dobr i Bog dao z d r a v ­ lja i s nage, da ga u z m o ž e t e d o t j e ­ r a t i k r a j u — m o n u m e n t um a e r e p e r e п n i u s n e ć e i s o s t a t i « . Uprav, kad su gornji retci bili dotiskani, stidne nam iz Beča » O s t e r r e i c h i s c h e M o n a t s c h r i f t ftir d e n O r i e n t « , što ga izdaje c. kr. austrijski trgov. muzej u Beču i što nam ga je isti institut u službenoj kuverti spremio. U ovome 12. br. nagjemo i recenziju djela »K u 11 i Bo s . F r a ­ n j e v c i « , u kojoj se spumenuto djelo nazivlje remekdjelom, ko,e otkriva mnoge i interesantne detalje bosanske prošlošti, te osobito radi toga zanimivim, što otkriva odnošaje bos. Franjevaca prema bos kraljevskome dvoru: »E i n e s c h б п e L e i s t u n g d e s Ve r f a s s e r s , di e vi e l e i пt e r s s a п t e D e t a i 1s im H i n b 1i c k a u f di e bosnische Ver gagenhei t aufdeckt. . . . Ei n b e s o n d e r e s I n t e r e s s e b i e t e t da s s We r k d a d u r c h , d a s s wii iib e r d ie T atigk e i t d e r F r a n c i s k'a n e 'r am b o s n i s c h e n Кб п Pgsho’f e ji nfo'rjm i’e rt w e r d e n . . . « Ali možda dr. Ritig ovo uvaženje ne broji megju uvaženja naučnih krugova? Gufcnot: ■ Neronove žrtve. (S francuske ga prevodi Pajo Mišura). IX . Smrtne kazne. Odma poslije požara, Neron nametne porez na Italiju i na ostale pokrajine carstva, da na novo sagradi svoj dvor. On je izsisavao narode i gra­ dove, preopterećivao ih globam i bacao u nevolju. I Rimu je našao vrsne graditelje, Severa i Celera, a oni su svojim stvarateljnim i smihonim duhom odgovarali njegovim željama. Ovi su ljudi tražili od umjetnosti, što je priroda kratila i igrali se Neronovim novcima. Ruke na posao staviše nevjero­ jatnom spremom i sa hiljadama radnika. U neko­ liko su mjeseca brdo Palatin, Ćeli i Eskvilin bili rašašćeni i nagizdani zidovima novih gragjevina carskoga dvora; u svomu je nacrtu zapremao prostor od dvije hiljade u duljinu, a u širinu petsto metara po prilici, to jest šesti dio današnjega grada. Zvalo g a s e z l a t n o m k u ć o m , radi iz­ vanrednoga bogatstva u nakitim i u divnom raskošju unutarnjosti. Nikad se što slično ni u Rimu ni na svijetu nije vidjelo. Neron je takov dvor gra­ dio, poslije opće bijede i nevolje, koja je mnoštvo obitelji ostavila bez zakloništa. Pred dvorom je bio izdubio jezero; a oko jezera podigao rasijane zgrade, koje su naličile kakvome zaselku; one su bi e namijenjene rubovima i mnogobronim vlada­ revim oslobogjencim, pa i vojnicima, koji su mu život stražili. Izmegju pročelja i cijele obale jezera bio je neizmjerni trijem, gdje je cesar pričikao svoje štićenike, naime sve narode svijeta. Posred ovoga �12 Br. 1. — »SERA FINSKI PERIVOJ« 191 ll trijema dizao se gorostasni Neronov kip, četerdeset metara visok, odjeven zlatom i srebrom. Podalje na prostoru jedne milje, protegli se hod­ nici sa tri reda stupova u krasnim graditeljskim razmjerima. U unutrašnjosti je sve odsijevalo po­ zlatom, draguljima, školjkama i biserjem; mjed je bila rijetka; a bilo i vezova izvanredne cijene, ri­ jetkosti donešeni sa svi strana svijeta i remek djela najglasovitijih umjetnika, velikim troškom namak­ nutih. Pa i podzemlje je bilo narešeno Amulijevim slikama. Jedna je cijev dovodila u kupalište morsku, a druga sumpornu albursku vodu. Hram Sreće, sagragjen bijelim i prozirnim kamenom nedavno ot­ krivenim, pa i zatvorenim vratima čitav se dan osvijetlivao. Nego graditelji su najveću pažnju posvetili gostinskim dvoranama i u njima su uložili svu svoju darovitost. Neron je litio, da se i nad onako velikim sjajem blagovaonice rimskih bogatih kuća, sjaj u njegovu dvoru istakne. Sagragjene dvorane imale su svodove sadrenim slojevima namazane, koje su se mienjale pri svakoj promjeni jela Sa bjelo­ kosnih stropova bacalo se^cviječe na uzvanike; iz bjelokosnih cijevi vještački raz nještenih mirodije ih natapale Bilo je dvorana, koje su se no^ lan oko sebe poput svijeta okretale. Nego one su ljepote Neronova dkora blijedile pred drugim čudovištem. Oko zgrade su bila raskoš­ na jezera, vinogradi i livade, po kojim su skakala stada; zatim bilo je hladovine i samoće šumske, krasnih pogleda i svih seoskih ljepota udruženih s gradskim udobnostima. Tako, dok bi cesar razma­ trao ovo orijaško djelo, bivao bi skoro zaaovoljan. »Evo dakle, reče pri jednoj gozbi, kod Tigelina priregjenoj, sada ću napokon kao čovjek sianovat«. Dok su se ova ogromna djela izgragjivala, dok je bijedni narod još po gradskim ruševinam logorovao, a pokrajine se crpile, da ugode gospo­ darevim hirima, dotle je on sa svojim prijateljima bez prestanka užitke slavio. Oni se megju sobom natjecali u troškovima za gozbe; oni su nastavljali neuredno živjeti i u rasipnosti ludovati. Pošto je Tigelinova sjajna kuća u požaru propala i pošto mu tadanji stan ne izgledaše dostojan primati vla­ dara,pade mu na um nešto neobična, što je moralo biti po srcu Neronu; on naredi, da se sagradi na Agripinom jezeru splav, na kome su se zgrade kre­ tale. Nad njima je bilo veličanstveno pokrivalo popeto. Tu je bio priredio sjajnu gozbu, na koju je pozvao cesara i nekoliko prijatelja. Lagje su bile iskićene bjelokošču i zlatom. Tigelin je bio nakupio sa svih krajeva svieta ptica, divljači i najrjegjih riba Najljepše grčko i talijansko voće tu je bilo. Na toj je gozbi vladalo raskošje i strahoviti sjaj. Tu se je Neron pustio svim ludim strastima. MegjLitiin iz krila naroda dizale se sumnjive glasine, narod je silno jadikovao nad svojom bi­ jedom. Stao je kriviti Nerona radi javnih nesreća, pa napokon na nj bacati odgovornost radi“požara. Više se je javno govorilo o onim četama poslovača, koji su, u vrijeme velike nesreće, jarili pla­ men, bacali zublje na netaknute kuće i suzbijali ljude, koji su kušali zaustaviti napredovanje ognja. Govorili su, da je ta grozna nesreća bila namije­ njena gradu jedino za to, da se ugodi zvjerskim nagonima jednoga čovjeka, da mu se dade mjesta za dvor. Premda se cesaru^nije moglo približiti, jer ga ' ' г' dvorjanici nijesu puštali s vida; premda ' se . 11,110 sakrivale ove teške tužbe, on je napokon nešto doznao. Više od jednoga su puta na­ rodni poklici vrijegjali njegovo uho. Njegovi su savjetnici mogli opaziti, kako se je počeo straviti pred silom upravljenih tužba proti njemu. Kadikada bi mu se riječ izmakla, koja je odavala od­ luku, e će sa sebe zbacili odgovornost njemu pri­ pisanih djela. U večer na priregjenoj gozbi kod pre­ fekta pretonja, Neron se zaboravi u pustoj govorljivosti, u sredini kruga prijatelja i pouzdanika, u kome je bio i Hermes. Nu, netom mu opet u pamet dogjoše uspomene na požar, posred paratina sve­ čane gozbe, lice mu se namrgodi, a zelenkasto oko zakrijesi i on stade govoriti: »Rimski me narod tuži, da sam grad upalio. — To su lude glasine, cesare, nije ih vrijedno tebi znati, žurno odgovori Tigelin. — Teške su te glasine, prihvati Neron, pa je dobro, da ih znam. Narod je bijesan; on se svojim držanjem grozi. Dok ti, Tigeline, najbolje znaš, kako sam nevin.« Prefekt je pretorija mučao i po prilici mislio, što mu je činiti, da odbije udarac, a vladar mu opet stade živo govoriti. »Zar misliš, da sam ja kriv? zaviče s vikom užasna glasa. Ne, ne, nikako ne, odgovori Tigelin. Jao ti se onomu, tko se drzne cesara okriviti! — - Bilo u sto dobrih časa! U ostalom, ti znaš, ja poznam prave krivce požara. Ja mogu, kad hoću, njih predati narodnoj osveti.« Tigelin i Hermes drhtali su od straha pred ovom pretnjom, izgovorenom nekom strahovitom odlučnošću; znali su oni, da je Neron bio vrijedan �Neronove žrtve. nju izvršiti. Prefektu je uspjelo vješto razgovor skrenuti s ovoga opasnoga predmeta. Bojao se dojma,koji bi mogao megju uzvanicim proizvesti; jer megju njima bilo je više od jednoga, koji se ne bi žalostili, kad bi mogli Tigelina zamijeniti u vla­ darevu srcu. Pitanje je za sada na tome ostalo. Nego, kad je cesar otišao, a to je bilo jednu uru prije noći, Tigelin se je nekoliko časa po splavu motao. Sve je bilo mirno; iskrca se na obalu, ode u grm i ugje u kolibicu, koje je bila na kraju. Kraj svijeće sjedio je starac, oslonjenim laktom o stol, i nešto razmišljao. Bio je to Hermes, prefektov oslobogjenik. Tigelin se mirno primaknu, a onaj ga, uronjen u mislima i ne ču, da dolazi. »Ti spavaš, Hermes?« upita prefekt pod glas. Na te riječi oslobogjenik se trže, naglo digne glavu i upre svoje divlje oči u svoea gospodara, »Poslije prošle večeri, odgovori ogorčeno, bilo bi mi teško zaspati. Ne vidiš li Tigeline, da smo obojica na rubu propasti? — O dakle ti take crne misli? piihvati prefekt sjedajući. 13 —- Z rr ti nisi čuo kao i ja Neronove grožnje? zar ti tomu пе daješ nikakovu važnost? - - Protivno, ja na to mnogo računam ; ali se ne plašim. Možda ti je obećao, da te neće kazniti? — Jednako, kao i tebi; naša je stvar zajed­ nička. Onda ti ne razumiješ, da je Neron, pod uplivom vinskoga dima, odao tajne osnove, što no ih u svojoj duši goji? On je odlučan na nas svaliti krivnju požara, da sebe u očima naroda opravda. Cesar ima razlog, što traži ljude, koji bi ga zamijenili u izljevu općega bijesa. — Ti si Neronova mišljenja? — 1 ter kako; sam položaj govori. Ako vladar ostane pod udarcem tužbe, on je propao. — Tako si ti. Tigeline odlučio platiti za Nerona, zaključi podrugljivim glasom oslobogjenik. • i— Ne, doduše, to nije moja misao; nego ka­ žem, da treba žrtava. (Nastavit će se.) LIST Osvrt na prošlu godinu. U analima i kroničarskim spom enarim a m ože se prošla godina doista zapisati zlatnim slovim a. Historija koli profana toli crkvena mogu si na temelju m inuvših dogogjaja sastaviti p osve novi no prilično odregjeni program. T r i p o l i t a n s k i i b a l k a n s k i rat preobražiše obzorje politike, diploma- zvan neki vojnik da ide u rat. U T im ovi dočeka ga žena sa dvoje malene djece. Kad se vojnici v eć svrstaše u povorku, prije no odmarširaše, pristupi k njemu plačuća mu žena sa dječicom da se još jednom zagrle. U to pri­ skoči i starica majka te mu zaviče: Otac tvoj bijaše kod djenovskog manastira od Turaka ubijen za slobodu do- čije a s tim skopčane industrije i kulture. Religijoznijilt proglasa i letaka rijetko je koja država u ratu izdavala, kao što je to Italija novim svojim podanicima u Tripolitaniji. Dapače povod, i formalni ako ne istiniti, ratu bio je religiozan: da talijanski narod osveti nevino pro­ livenu krv svoga misijonara. Paklenska mržnja i vazda niovine tvoje Bugarske. P a z i , s i n k o, d a u s p o ­ m e n u n j e g o v u n e o k a l j a š . Čini, što za Bugarsku učiniti m ožeš! J a t e b 1 a g o s 1 i v 1j e m; B o g n e k a t e č u v a . « Na ove riječi nadodao je dotičnom ratnom izvjestitelju prisutni bugarski časnik. »I c li g e s t e h e I hnen, mi r t r a t e n be i d i c s e r S z e n e di e T r a n e n i n d i e A u g e n v o n t i e f e rB e \v e g u n g, i c h k ii s s t e d e r a 11 c n B a ii e r i n d i e li a n d. Und ich vveiss, keiner von meiner ganzen Kompagnie bat die W orte dcr miitterlichen Heldin von Bjelina vergessen!« Preznačajne su stoga riječi što ih je taj veliki dnevnik pridodao: »Ist es zu wundern, dass ehie Armee siegt, de- prijeteći kulturni boj proti katolicizmu kao da se je slegao i umirio. Ako pak bude proveden, biti će opet na korist katolicizmu, koji će se, poput u Njemačkoj, ojačati i oživjeti. Za balkanski pak rat nema sumnje da se je vršio iz eminentno religioznih m otiva: promijeniti bijeli polumjesec sa zlatim križem kršćanstva. Balkanski rat doprinesao je puno bistrenju statističkih, političkih i kul­ turnih pojmova. Ideje, kojima je donekada tugja, naročito njemačka štampa karakterizovala jugoslavenske puke, dobrano se promijenile. Dne 29. listop. baš bijah u M o ­ n a k o v u kad je » N e u e s M u n c h e n e r T a g b I a 11« d on esa o dirljivi o p is slijedeće scen e: Iz sela B je lc b ip o - ren Маппег von so heroischen Miittern erzogen wurden?« O vakovu priznanicu publicira list države gdje sam bio više puta pitan da li npr. Srbi nose p e r č i n ! Francuzi, Švicari i Holandezi, mogu reći iz iskustva, imaju o nama Hrvatima m n o g o bolji pojam. �14 Br. 1. »SKRAFIiVSKI PERIVOJ« U Belgiji, gdje se je za vrijeme mog tamošnjeg bo­ ravka pisalo obično krivo i pogrješno o našim prilikama n p r . A g r a m e n H o n g r i e — progjoše slavni i z b o r i . Još nikada nije bilo toliko navala na tamošnju katol. vladu kao u oci 2. lipnja, dana izbora. Gotovo svaku uru gledah po uglovima nove plakate sa najružnijim plaka­ tima proti vladi, katolicizmu, kardinalu Mercieru, gdje su ga naslikali s ogromnim irbuhom a poznato je da je on vrlo m ršav; radnici bi vikali i djeca ista u grupama: A b a s le C o u v e n t s , a b a s I a C a l o t t e — dolje sa samostanima, popovima. Sloga liberalaca sa socijal­ demokratima — c a r t e 1 — prinuždila je katolike na zamjerno idealan rad i pobjedu. U Njemačkoj imamo dvije epizode: borbu za izbora i borbu za prvenstvom izmegju kolnske i berlinske struje. Socijalna demokracija silno ojačana ali nespretna u tak­ tici i razrožna, trula u sebi, pokazala je primjer prave magjarske kortešacije. Katolici negdje sjajno se boreći kao npr. u Diisseldorfu negdje oslabljeni nižim eler.len­ tom stanovništva-radništvom, kao u predgrađim a Kolna, u krajevima rudokopa i Rajne polučiše sjajne rezultate. Berlinski dnevnik »G er m a п i a« i kolnski »K d 1n i s e h e V o l k s z e i t u n g « često se uhvatiše u koštac. Vječna šteta da ovako lijepo uregjivr.ne i tako velike ka­ toličke novine — potonja npr. u Kolnu izlazi t r i na dan — nisu htjele prigorjeti onit: momenata egoizma i subjektivnosti. Ovako i inače lijepi listić P e t r u s B 1fl 11 e r«nemilo je tukao po »K o 1n e r R i c h t u n g«. Kod nas u Hrvatskoj mnogo se je pisalo o tim dvjema strujama, u »H r v. S t r a ž i«, »V r h b o s n i«, »K a t o I. l i s t u«, » H r v a t s k o j«, »D a n u« i »S v e ć . Z a j e d ­ ni ci «. Posta je bilo n e p o z n a v a n j a same stvari a malo i strasti. Onima koji su kao toljagom tukli u obranu »Kdlner Richtung« predbacivahu še organ trierskog biskupa » P e t r u s B I a 11 c r«, pa »Germama« neke novine npr. u Coblenzu, da je ipak s r a m o t a za Njemačku, gdje katolici broje dobru trećinu stanovništva, da nemaju u Reichstagu čisto katoličke stranke. Po sebi svakako dobra i plemenita ideja. Protivnici рак iz Kolna, kojih je broj pristaša znatno veći od onih kod berlinske struje služili su se historičkim i socijalno-praktičnim do­ kazima. Sad pako nakon netom izašle enciklike gdje se iznimno i dozvolom biskupa smiju katol. Gevverkschaften udruživati sa protestanskim socijalnim udrugama imalo bi, i dao Bog, prestati ono nepotrebno i škodljivo glogjenje izmegju katoličkih novina. U Kolnu se je to kod izbora žalosno opazilo. Prije izbora, Koln kao centrum i eminentno katolički grad a kod izbora prolaze socijal­ demokrati. Monarhistički »L’ U n i v e r s«, pa bečki » O s t. S o п n t a g s b 1 a 11« takogjer su nemilo tukli po »Kdlner Richtung«, čestoput ali bez svrhe, bez ikakove koristi za katoličku stvar. Proti taktici griješilo se je i 1913. griješi mnogo. Koliko puta sam ja čitajući novine ber­ linske i kdlnske struje uzdahnuo: o kako krasno bi iz­ gledale te novine i koliko bi vrijedile za katol. stvar, da nema tih nepotrebnih svagja! Ispustiti uvredljivi ton pak ljubazno i s t v a r n o raspravljati i eto, svega bi nestalo. Kod obadvijuh struju ima dobroga. To dobro izvaditi i unificirati. Kod nas npr. tko se ne bi sjećao zasluga jedne »H r v. S t r a ž e« ili spljetskog »D a п a«. Ovi listovi učiniše za organizaciju mladeži, štampe, svećenstva i probugjenje kat. karaktera u naše inteligencije, osobito u Dalmaciji više nego svi njihovi protivnici zajedno. Ali s druge strane zašto opet nestvarno napadati neke ter neke. Ovomu bi imao doskočiti novi katolički dnevnik » R i j e č k e N o v i n e « . Želja i potreba katoličkog dnevnika je opravdana. U Magjarskoj, u Njemačkoj, u Belgiji, u Francuskoj u tom su pogledu katolici daleko nad nama. Ne treba pak s uma smetnuti, da [su ’ od nas u Hrvatskoj posve o seb u jn e i bitno ra zlićn e okolnosti. •'Zar ćemo mi tako dugo čekati dok nam se uvriježi u zemlji liberalizam i socij. demo­ kracija da će katolici (naši) imati samo č e t i r i glasa većine kako je to bilo do prošle godine u Belgiji? Ili ćemo se ugledati u Italiju gdje je toli brojno svećenstvo ostalo bez štampe, izolirano od puka? Istina u Italiji budi se i napreduje kat. stvar, u Bel­ giji pogotovo nakon zadnjih izbora, ali zar ćemo i mi, eminentno kršćanski narod, tako dugo čekati? Kulturkampf, koji je dicimirao sile svećenstva u Njemačkoj i Francuskoj, a sada će možda i u Italiji, raširio je i kod nas grane svoje. Dao stoga Bog da mi ne bi za­ kasnili. Ovom novom godinom neka prestane prijašnje megjusobno trvenje, pružimo si svi ruke, stupimo u za­ jedničko kolp, da poradimo u nas s t v a r n o i iskreno, nesebično, puni pravog žarkog altruizma za sebe i za narod naš te ovako ujedinjene sile pospješe konačne re­ zultate vjerskog života, narodnosnog jedinstva, organi­ zacije, ljubavi, prosvetljenja, složne štampe i sretne cvatuće kulture. Drugih važnijih dogagjaja za katol. stvar doživjesmo prošle godine njem. katol. sastankom u A a c h e n u , kod nas gjačkim u L j u b l j a n i , onda spominjem M a r i j a n s k i k o n g r e s u T r i e r u i napokon velebni e u h a r i s t i č n i k o n g r e s u B e č u . U Zagrebu bio je k o n g r e s za proširenje T r e ć e g R e d a , - onda za S v e ć e n i č k u Z a j e d n i c u i neki drugi. Dao Bog da sve ovo donese plodove svoje osobito u našim hrvatskim zemljama: organizaciju vrijednog svećenstva i mladeži, mladenačkih društava a u puku blagostanje socijalnokulturni procvat i vjerski nepokolebivi katolički život. O. Miroljub Pukler, licencijat filozofije. �15 Vjesnik. VJESNIK. NAŠA DOMOVINA. Na znanje i ravnanje Franjevcima Bosne Srebrene. Mnogi oci htijući kuda putovati, obraćaju se na preč. Redodržavništvo za željezničke certifikate ili brzojavno ili pismeno u zadnje dane, tako, da, kada bi im se do­ tični odmah na visokoj zemaljskoj vladi izvadio i spre­ mio, jedva bi im prije polaska stigao. Buduć po zakonu vis. zemaljske vlade treba najprije za certifikat predati molbu, te istom drugi dan po certifikat doći, to nas je preč. Redodržavništvo ovlastilo, da u »Seraf. Perivoju« svima javimo slijedeće: Svi koji žele željez. certifikat dobiti, treba da svoju molbu za nj na preč. Redodržavni­ štvo tako spreme, kako će preč. Redodržavništvo imati na raspolaganje barem 4—5 dana, dok ga izvadi i na poštu spremi. Svećenički jubilej. Na 21. prosinca 1912. preč. fra Franjo Komadanović navršio je ravnih 50 godina svoga misništva. Jubilarni otac rodio se je u Pogaru kod Vareša 5. travnja 1840. Krsno mu je ime bilo Ivan. Dne 25. rujna 1854. obukao je haljinu sv. Franje, a 6. travnja 1865. položio je svečane zavjete. U redu je vršio razne službe i obnašao razne časti — pa i redodržavničku. Uza sve ostale dužnosti najragje se je zanimao arhitek­ turom, te je u toj struci stekao takov glas, da ga i izvan redodržave poznaju kao izvrsna arhitekta. Ad multos! Umro. U noći izmegju 25. i 26. prosinca blago je u Gospodinu preminuo p. o. Gjuro Tvrtković, župnik u Osovi. Pokojnik je rodom iz Kreševa. Dulje je vremena patio na sušici, kojoj je eto i podlegao. U svemu je bio uzoran, a sa svoje čednosti i blagosti svakomu je bio simpatična osoba. Na času smrti opremio ga je sa sa­ kramentima umirućih kustod p. o. Bonifacij Vidović, a pokopao redodržavnik p. Lovro Mihačević i kustod Vi­ dović. Pokojnika je u župi naslijedio fra Pavao Kolar. NAŠA MONARHIJA. Priznanje islama u Austriji. Tamo od aneksije Bosne i Hercegovine pa do danas u Austriji je aktuelno pitanje bilo, kakovo stanovište da se uzme prema islamu. Re­ zultat svih proučavanja jesu zakoni, što ih je ove godine 15. srpnja cislajtanska vlada objelodanila i o kojima se profesor bogoslovije dr. Alojzij Schmoger u lanjska dva broja salzburškoga »Kat. Kirchenzeitunga« bavi. Polag ovih zakona Muhamedova će se vjera u Austriji zvati islam. Muhamedovi sljedbenici neće se zvati mu­ hamedancu jer to oni iz poštovanja prema Muhamedu, ne trpe, a neće se zvati ni muslimani, nego pristaše is­ lama — »Anhanger des Islams.« U Austriji priznata je samo hanefitiška islamska sljedba, koju je osnovao Hanifo. Hanifo je živio u Mezopotamiji te je bio pristaša i alkorana i predaje, a umro je 766. Ostale se tri islamske sljedbe u Austriji ne priznaju. Obzirom na izvanjske pravne odnošaje islam će biti samostalan. Detaljni za­ koni autonomije još nijesu sastavljeni. Oni će se stvoriti istom onda, kada u Austriji barem jedna islamska op­ ćina bude. 0 unutarnjim stvarima islama novi zakon ništa ne govori, u tome će se pogledu ravnati kao svaka u Austriji priznata konfesija — prema temeljnim zako­ nima od 21. prosinca 1867. Što se u katolika zove župa, kod muslimana će se u Austriji zvati bogoštovna općina. U izvanjsko-pravnim odnošajima uzet će se u ob­ zir i bosansko-hercegovački muslimani. 0 sultanu kao vrhovnom poglavici islama ništa se ne govori. Pobožne zadužbinc moći će se istom onda osnivati, kada se osnuje koja bogoštovna općina. Svećenici će se zvati bogoštovni službenici - Kultusfunktionare, a ne imami. S dozvolom ministarstva bogoštovlja moći će se bogoštovni službenici i iz Bosne i Hercegovine dozivati. U kaznama bogoštovnih službenika novi se zakon podu­ dara s zakonom stvorenim 7. svibnja 1874. za katolike. Nauka, namještanje i uporaba islama u Austriji je do­ zvoljena samo dotle, dok ne dogje u protimbu s državnim zakonima. Prema tome - veli Schmbger — u Austriji pristašama islama neće bit dozvoljeno držati hareme i više ženajerb o je u Austriji javno ćudoregje zakonima zašti­ ćeno, a javnome se ćudoregju protivi držanje više žena. Mogjutim, što sada nije dovzoljeno možda će se vre­ menom za liberalnije vlade i to dozvoliti. O^o-O- K N JIŽ E V N A SMOTRA. PRIKAZI I OCJENE. 2. The Rule of St. Clare. I t s O b s c r v a n c e i м Dvije Robinsonove studije o sv. Klari. 1. The Perso­ n a l^ of St. Clare b у. Fr. Paschal Robinson (Reprinted from T h e C a t h o l i c U n i v e r s i t y B u l l e t i n , Vol. XVIII, No. 6.). W a s h i n g t o n, D. C. 1912. (483— S a i n t's C a 11 b у Fr. P. Robinson, 0 . F. M. — T h e 495), Do I pl i i n P r e s s , P h i l a d c l p l n a t h e I i g h t o f c a r 1у d o k u m c n t s. A C o n t r i b ut i o ii the the s e v c n th c e n t a na rу o f the 1912. (32). �1G Bi. 1. — »SERAF1NSK1 PERIVOJ«,— 1913. To su dvije najnovije studije poznatog franciskologa ot. Robinsona. Prošle godine uprav se je navršila 700godišnjica Klarina pristupa u franjevački red. Stoga razni su se i životopisi sv. Klare prošle godine pojavili. Ali ot. Robinson s tim svojim dvjema radnjama nije nakan dati nam oris Klarina života, pošto bi to još bilo pre­ uranjeno uslijed manjkavosti isprava, nego hoće da slavi na tezulju prvotna vrela, iz kojih mi možemo crpsti po­ datke za njezin životopis. Stoga prva gore navedena knjiga pretresa nazore pojedinih modernih pisaca o pr­ vim vrelima. Za Klarin život mi imamo posve malo su­ vremenih isprava, jer osim nekoliko Klarinih spisa i papinskih isprava nemamo nego jedan posve rani životo­ pis, i to valjda napisan od Tome iz Celano-a. Dakle još smo u nuždi, i mi ne možemo za sada prave slike Klarine osobe uobličiti. Uz gornje stare isprave mi imamo i jednu sliku (portrait) Klarinu, koja se danas čuva u St. Chiara u Asizu, a slikovana je možda od samog Cimahue g. 1283. Ob ovoj slici govore i nekoji današnji pisci, ali ipak i ta slika posve mršave dokaze donosi, oa uzmognemo stvoriti bistri pojam K'arinog nutarnjeg i vanjskog personaliteta, kako to zaključuje Robinson u ovoj svojoj studiji. Sa drugom gore navedenom studijom Father Robinson hvaća se mnogo mučnijeg pitanja. Moderni kritičari ne idući zu istinom, dogjoše do pogubnil rezu za opstojnost drugog Franjinog reda. To ? iajjač zuje u ispitivanju »Pravila« (Regula) sv. Klare, dvojbe, da nije odmah u početku K ^rina nastupa u red opstojalo kakovo pi-ano Pravilo. Sv. Franjo dao je sv Klari »formula-vitae« način življenja, ali ipak nesinijcmo držati, da je to ono »Pravilo« које danas Klarinke iinadu. »Pravilo« u današnjem obliku sastavljeno je g. 1219. od kardinala Ugolino-a prame benediktinskom »Pravilu« a za vrijeme Franjina boravka na Istoku (1219—1221). Zato krivo imadu mnogi novi franciskolozi, dok tvrde bez temelja, da je današnje »Pravilo« Klarinaka učinjeno na jednom prvom Pravilu, koje bi bio sam sv. Franjo g* 1224. sastavio. Dandanas, zaključuje pisac, Klarinke drže sve isto »Pravilo« uz male pre­ inake, prema tome naime, kako se je kojim Papi prama polrebam vremena svidjelo. Što bilo da bilo, današnjem tzv. »Pravilu sv. Klare« podloga je data po uzoru be­ nediktinskih duvna od kardinala Ugolino-a, a kašnje za nekoje samostane preinačena po Papam : Inocentu IV. i Urbanu IV. Ova je knjiga popraćena i sa nekoliko ilu­ stracija. Obje ove studije napisane su sasvijem stručnjački, jer razložitost njihova izbija iz same nutrine na povr- šinu. Veselimo se, što je našem subratu uspjelo, da na­ pokon razbistri mnoge mutne pojmove, koje smo susre­ tali u prvim ispravama o Klarinoj osobi kao i o njezinu utjecaju na potonje naraštaje. Neka primi učeni Robin­ son čestitke i sa hrvatskih strana, uz vruću preporuku, da opet svjetsku javnost obdari sa kakovim svojim stručnjačkim radom. — A. L. Gančević. Primili smo na prikaz i ocjenu. Alban Stolz, Predigten. Erster Band Predigten, Friihreden und Ansprachen. Aus dem Nachlass herausgegeben von Dr. Julius Мауег, Professor an der Universitat zu Freiburg i. Br. Zweite und dritte Auflage mit einem Bildnis von Alban Stolz. Herdersche Verlagshandlung Freiburg in Breisgau—Wien. K 4.56, u platno uvezano K 5.76. Dr. Mifan Prolog, Repetitorij Povijesti Austro-Ugarske Monarhije, Sarajevo, naklada J. Sudničke i Druga. Dragan Dujmušić, Kritična Povijest Svete Kuće Ma­ rijine u Loretu i njezini prenosi, Rijeka, 1912. Tiskarski umjetnički zavod Mirijam«. Čitanje i Evangjelja za sve nedelje i praznike Go­ spodnje i za neke dane svetačke. Prevo Dr. Francisko Iveković, kanonik. Izdao »Zbor Duhovne Mladeži Za6,1 Treće popravljeno izdanje. U Zagrebu, 1912. Štamparija Hrv. Kat. Tisk. Društva. Apostolska konstitucija »Divino Afflatu« o novom rasporedu psaltira u rimskom brevijaru preveo i potumačio s uputstvom, kako se moli brevijar po novom ras­ poredu, i s inim dodacima iz najnovijih odredaba svete Stolice popratio dr.Josip Pazman, kr. sveučilišni profesor u Zagrebu. Tiskara Hrv. Kat. Tisk. Društva, 1912. Sotona i sotonski šegrti. N a p i s a o N. B a t i s t i ć . C i j e n a 2 K. R i j e k a 1912. S osobitom nasladom pročitali smo ovo najnovije djelo N. Batistića. Pisac je svo­ joj preduzetoj zadaći najbolje zadovoljio, a kat. publici pružio ugodno štivo. Tako apstraktne i subtihie mnoge točke on je obradio na pučki način, živo i priprosto, da knjiga zadovoljava i stručnjaka i svakoga, koji je željan i potrebuje Upute u toj stvari. Mi je od srca preporu­ čujemo — Čičić. Dopisnica uredništva. S. F. Bugojno. Stara je povlastica za trećoretce, da Scraf. Perivoj primaju po K 3. A. L. G. Louvain. Vaše krasno pismo dolazi u slijedećem broju. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u шј.; godišnja cijena 5 K, — za gjakc. trećoretce i siromaha 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna. Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julijnn Jelenie, Tiskara »Bosanske Pošle« u Sarajevu. �-« 8 f z Cjubljanska kreditna banka P o d r u ž n ic a u S a r a je v a . C e n tra la u Ljubljani. Is p o s t a v a : G r a đ o . P o d ru žn ice u Spljetu, Trstu, C elo vcu , Gorici i Celju. Dionička glavnica K 8,000.000-— i i \ Pričuve preko K 900.000-— 51 Е З E 2 I Prima uloge na štednju na uložne knjižice \ 1! 01 . .. , ., .... . i tekuće račune i ukamaćuje ih sa- ± |2 |0 bez lkakvih Poreza 1 odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. X O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. & ------------------------------------Sit otrcane crkve imaju ^nataiT popust. Nemojte kupove ; crkvenoga odijeladok — -------------------— ■■ — — ч -10 osviedoau 0 ,zvrsnosl> ---- i jeljBl moći: Misnih odijela, dalmalika. š<o ju pmd .je nJ s ta r ija češka tvornica baldakina. zastava. №^ Н ј Д JOSEF OKOIVAJC, Moravska. fif. Pošiljke se dostavljaju obveze. ■ ^ П ИГ ^ П Г ^ Р lici i ): računi badava! Radi velikog pro- ica izvan grada, cijene*? meta kao i radi toga. i. r/a 20 po sto jeftinije, nego li konkurentnih tvU' Tvrtka je za crk\jjfie navudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i pred. g. Andrije Pređmerskoga. Y Y Sirom ašne crkve imaju znatan popust. XX Л Antun Huber, Bruneck, Tirol d e ko ra tivni slikar i pozlaćivač. — _ Atelier za crkveno slikanje. Preporučujem se velečasnom svećenstvu za slikanje crkava u svakom stilu i izvedenju uz umjerenu cijenu. Preporučujem se takogjer za gradnju i popravljanje oltara, križnih :: puteva i t. d. — Sa nacrtima i cijenom pripravan sam odmah poslužili. = = = = = BRZOJAVNA ADRESA: HUBER, BRUNECK, TIROL. -----= �MODERNO UREĐENO TISKARA I KH3IG0VEZHICA „BOSANSKE POSTE" PREPORUČUJE SE ZA IZRADBU SVIH U TI5H9HSHU I HN31GOVEZAČHU STRURU SPADAJUĆIH P0SL0V9. - SLAGALI STROJEVI ,,LIHOTYPE“ -- STEREDTIPIJR. 1011 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3228a207dd9a565df0100721f2e218cd.pdf fa06aa2f7d159783fe8abc1be9360f52 PDF Text Text serafinski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU ! ZABAVU SARAJEVO, 15. VELJAČE 1913. BROJ 2. GOD. X X V II. Već je vrijeme. Da se „Serafinskom Perivoju" pošalje g§g pretplata, odnosno uplata. ggg , 1 „Serafinski Perivoj' sitiji na godinu 5 K; a siromasi, trećoretci i gjaci primaju ga za 3 КЗ Novci se šalju na „Sere inski Perivoj" Sarajevo, Franjevci. Privilego\ a banka Z A В О Ж Т Ј I H E R C U plaćeni dionički kapital 14 m ilij ша kruna. CENTRALA U SARAJEVU. Redovne rjezerve i fond za sigurnost založnica K 5,300.000. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju, B- Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu :-: Bos Samcu, Travniku, Trebinju i Višegradu. ZASTUPSTVA u Gacku, Goraždi, Sanskoni Mostu, Stocu i Zvorniku. nica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Veleprodaja duhana u svim spomenutim mjestima. Hercegovine, Austro-Lgarske i inozemstva. — Daje zajmove na HIPOTEKARNO ODJELJENJE. vrijednosne papire. — Prima novac uz tekući račun i uz ukaDalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje maćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao .Safe“ — u za tu 4 l/27o založnice i 5°/0 komunalne obligacije. Ove su založnice i svihu uregjenom oklopljenom prostorom — pod zatvorom stranke komuualne obligacije u Bosni i Hercegovini prosti od proveza, i banke. imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamče­ vine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj ODJELJENJE ZA ROBU. austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. Kod banke ustrojeno odjelenje robe, kao što i posebno odjelenje BANKOVNO ODJELJENJE. za zemaljske proizvode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge se sa svijem u trgovačku struku zasjccajućim dobavama, kako u kovine. — Preuzima kupone i vučene srećke. — Eskomptira komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem indu­ strija i javnih poduzeća. mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-kurentu i na mje­ Glavni su predmeti izvoza suhe šljive i žito. nice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mje­ Kod banke opstojeća generalna agentura c. kr. povi. osigurav. „ASSECURAZ10NI GENERALU prima direktno ili putem filijala i ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna^agentura osiguravajućeg društva „PROVIDENCIJA“ prima osiguranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima �fZ Cjubljanska kreditna banka Ispostava: Građo Podružnica n Sarajeva. Centrala u Ljubljani. :! Podružnice u Spljetu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. Pričuve preko K 900.000*— . Dionička glavnica K 8,000.000* ГЕЕЗ ES E5C Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa л 3! 01 “* |4 |o .. . bez ,kakv,h Poreza 1 o v ita k a . Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve % vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. o5 Za odmah prodali stoje jedne nove orgulje po pneumatičnom sustavu sa 16 registara, 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara, koja je izložena u trgovačkom muzeumu u Zagrebu. Osim toga preporuča se [potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom. — : := 1 = M . H e f e r e r u d . i S i n . =■■ .— - -■■■■ = �serafinsri Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 2. Urban T a lija ; =----- SARAJEVO, 15. VELJAČE 1913. :---- — ----------- Religijozna skepsa i inosmjerni pravci u kršćanskoj Apologetici. 2. Kazao sam, da je zloupotreba dogmatizma izvor znanstvenoj skepsi i religijoznoj u središtima gdje se ova začinje, to jest dolazi se do skepse, jer se hoće nešto da istraži, što se ne može pa i ne smije istraživati kao Što se ispod temelja jedne zgrade ne smije kopati, jer će se inače strovaliti čitava zgrada. Isporegjivanjem dogmatizma sa filozofskim skepticizmom, bio onaj koje mu drago šare; sa pozilivizmom i materijalizmom, sa panteizmom ili monizmom, sa kršćanskom skepsom, koja zaba­ cuje natprirodni red, dolazi se do osvjedočenja, da svi oni, koji su pristali i ogrlili bilo pozitivizam i materijalizam, bilo panteizam i skepticizam filo­ zofski, bilo oni, koji nijesu htjeli pristati uz opsta­ nak nekog natprirodnog reda, došli su do toga stoga, što se nijesu zadovoljili dogmatizmom. Žao mi je, da ja ovdje ne mogu potanjom ana­ lizom to vam pokazati, već me sile uske granice ovoga govora, da vam nešto letimice samo na­ pomenem. Pitam, zašto filozof skeptik pristaje uz svoju nauku? Jer on hoće da mu se dokaže njegov opsta­ nak, da mu dokaže da osjetila ne varaju, da induk­ cija ne vara, traži on temelje » p r i n c i p i i c a u sa 1i t a t i s« i mnogim drugim principima, koji dogmatizam postavlja izvan svake prepirke. A ovo se ne može dokazati, niti treba da se dokaže. Za što pozitivista i materijalista stoji uz religijozni skepticizam? Jer argumentacija, koja po­ lazi sa nekih principa i vodi do rezultata da opstoji u čovjeku duh i do drugih rezultata, koji sižu čak i dalje materije, neće da se zadovolji, on tim prin­ cipima hoće da nagje oslon, a ne može ga naći, jer su oni sami oslon. Za što se sumnja o opstanku natprirodnog reda i o Božanstvu kršćanstva? Jer kriterija, kojim GOD. XXVII. kršćanski apologete dokazuju mogućnost i realni opstanak natprirodnog reda kao što su na pr. ču­ desa, skeptici ubrajaju u prirodne zakone nama do sada nepoznate, koji će se tekom vremena možda otkriti, a možda neće se nikada ni otkriti. Skeptici takove pojave isključuju iz broja natprirodnih po­ java stoga samo, što nam nijesu svi prirodni za­ koni poznati. Dogmatizam naprotiv postavlja svoju argu­ mentaciju ovako: »Mi znademo, što priroda ne može počiniti, kao na pr. zacijeliti u čas nezacijelivu ranu, mrtvaca uskrsnuti i t. d. Ali takovih po­ java imade, što priroda ne može počiniti, dakle ti pojavi se moraju svrstati izvan pojava prirodnih. Opstoji dakle neki drugi red: natprirodni red. Skep­ tik uz ovu argumentaciju neće da pristane, jer, kaže, da ga ne može zadovoljiti. — Ali ovakovo postupanje nije ino no zloupotreba dogmatizma. Htjedne li se, Gospodo, uspješno liječiti, bol pa je izliječiti, valja joj upoznati pravi izvor. U sredi­ štima je - kazao sam izvor skepsi u opće i glavno zloupotreba dogmatizma. A tu je glavni izvor, jer se odatle širi i pretaka na druge. Da bi u središtima bila izvor skepsi pokvarcnost volje što je moguće, a što ja g e n c r a 1it e r na bazi povjesti ne priznajem - opet i u tomu slučaju govoriti srcu ili volji izravno bilo bi neuspješno: izvor se ne bi začepio niti presušio, skepsa bi svejedno odatle tekla i poplavljala zem­ ljište na okolo. Starija apologetika govori umu, moderna takozvana hoće da govori srcu (volji). Koja će us­ pješnije djelovati? Odgovor na ovo pitanje ovisi o odgovoru na pitanje: gdje je izvor zabludi. Ako je pitanje o dogmatizmu, ako se pita, da li su ispravni i sigurni principi ili ne, da li nas mogu privesti k poznaji istine ili ne, ovo pitanje spada u područje ljudskoga umovanja. Dosljedno, ako bi se htjelo neke uspješne rezultate postići, to bi se moglo pomoću one metode, koja govori srcu ili volji i nije bo tu pitanje da li je to meni dobro ili zlo, već se pita, da li je to zbilja tako ili ne. �1S Hl-, 2. SERAFINSKl PERIVOJ« 1913. A da hi u centrima bila i pokvarenost volje c r r o r, braniti, zagovarati, širiti. Ali što bi mo­ izvorom rcligijozne skepse, prva metoda je čak rao predočiti neku drugu veću ugodnost, korist, uspješnija od druge. I evo vam, gospodo, razloga. veće neko dobro, koje bi joj nosila kršćanska vjera, Ljudska volja i ako je glavni i prvi dinam u ljud­ nego li joj nosi religijozna skepsa, jer kada ne bi skom duhu, ona je ipak slijepa, hoću reći ona tre- tu bilo neko više dobro, volja se ne bi ni najmanje buje umna svjetla, da joj kaže što je dobro, što li makla, ona bi ostala na starom svomu stanovištu. zlo, koja sredstva vode svrsi, koja ne vode; praNo u ovomu slučaju kako bi apologet i kojim ma rasugjivanju umnomu ona se odlučuje i pri­ putem prikazao to neko veće dobro, veću ugod­ staje tamo ili amo. Ne bude li joj um ništa kazao, nost, veću korist što vuče sobom kršćanska vjera, ona ostaje neodlučna u izbiranju, ona je na ras- nego li kršćanska skepsa? krstnici, ne zna, kuda bi okrenula. Ako je ovo Na prvomu mjestu morao bi imati apologeta ovako, kao što jest, kada bi se htjelo tamo ili amo na umu, da se on suprostavlja ljudima, koji su volju okrenuti, valja to raditi preko uma, to jest stvorili centre zabluda, a takovi nijesu običajni racijonalnim putem, jer drugoga puta nema. ljudi, koji vide samo na blizu, morao bi imati na umu, da to nijesu ljudi, kojim fali nauke, umne ošje možda religija u nekomu slijepomu čuv stvu, to jest u nečemu, što ne ovisi ni o umu ljud- trine, sintetične i analitične duševne moći. Morao skomu niti o volji? To su dakako neki tvrdili pa i bi imati na umu, da ako su se takovi odlučili za onu to sada tvrde oni, koji gledaju da uskrise senti­ stranu, za koju su se odlučili, to jest da šire i zago­ mentalnu školu Jacobija i Schleiermachera. као što varaju zabludu i ako oni nijesu o tomu osvjedo­ su modernisti kojim je religija instinktum neki, uro- čeni, dobro su prije promislili i stvar proračunali. gjena neka težnja k Bogu, potreba ljudske naravi. Oni su postavili na zdjelicu tezulje sve ono što Ali u ovom slučaju nema više mjesta ni apologe- bi im mogao apologeta kazati, a na drugo svoj tici ni pisanju ni ma bilo kakovu raspravljanju. Ako interes, pa im je njihov interes prevagnuo. Kako je religija u nekomu slijepu čuvs.vu, bit će ono gdje bi im mogao apologeta činiti da tu prevagne pro­ bude i možda ostat će, gdje ga pak ne bude, tu tivna strana, to jest, kako bi mogao pokazati, da neće ništa pomoći da ga se uzbudi ili jače ražari, religija nosi neko više dobro, nego Ii religijozna jer nam je laguman i srušen svaki most, koji nas skepsa? može dovesti s njim u doticaj. Mogao bi pokušati; ali bi se oni posve brzo Gospodo! Ona dva razloga, što sarn naveo, trsili s njim jednim samim odgovorom »to s m o dosta su jaka te podupiraju stariju apologetiku, to z n a l i i p r i j e t e b e i b e z t e b e « . Neka pokuša apologeta polaziti sa principa: jest racijonahii put, dosta su jaka bar za one, koji drže da se može nešto postići apologetikom sa » I d e a l i s e o v o g a ž i v o t a n e p o s t i ž u skepsom religijoznom, koja se začinje u centrima b e z r e l i g i j e k r š ć a n s k e . V a l j a d a k l e . Imati će odgovor: » .........** I d e a l i su iI kojoj JV je. uzrok zloporaba dogmatizma. Ali vri- v* ji ewr owv a t i «.......... ~....... jedi i u drugomu slučaju, kada bi naime u centrima r n o j i u g o d n o s t , k o r i s t , j a t o m o g u p o stići i bez religije. bio uzrok skepsi pokvarena volja. Neka apologeta pokuša ovako: » R e l i g i j a Ja načelno ne mogu pristati, da je u opće u središtima pokvarenost volje pravi uzrok religi- j e i n s t i n c t u m n a t u r a e z a n a d n a ­ joznoj skepsi; ali da bih i to pripustio, u tomu slu­ r a v n i m , v a l j a č o v j e k d a b u d e r e l i ­ čaju ako ne bi pomogla prva metoda, ne bi ja­ g i j o z a n«. — Imat će odgovor: »Da je i n s t i n c t u m n a t u r a e , i m a o b i g a i j a, a l i mačno niti druga. Kada bi u središtima bila uzrok skepsi po­ g a u s e b i n e o s j e ć a m«. Neka apologeta pokuša opet ovako: »Z n akvarena volja, takova bi skepsa morala nastati ovim procesom. Volja bi ljudska htjela da nešto n j e je b a n k r o t i r a l o , f i l o z o f i j a ne bude, što inače nije, a htjela bi to da bude stoga, m o ž e r i j e š i t i n e k a p i t a n j a ; t a p i t a ­ što bi joj takovo mišljenje, takova teorija nosila n j a m o ž e s a m o r i j e š i t i r e l i g i j a , neke ili ugodnosti ili koristi ili nešto, što bi ona s t o g a č o v j e k ne m o ž e b i t i b e z r e l i smatrala sebi dobrom. Kretnju volje može samo g i j e«. Imati će odgovor: Ako ih se znanstvenim maknuti neko njoj dobro, ili ako i nije pravo dobro, putem ne može riješiti, manje pak će biti riješeni mora da bude pod obvojem dobra. slijepom i bezumnom vjerom. Neka apologeta pokuša opet ovim drugim na­ Pogledom dakle na neku ugodnost, korist na neko dobro mogao bi se ogrliti u tim središtima činom: » C e m u t r a ž i t i d o k a z e , n e k a p o - �_________R olisijo zn a skepsa i inosmje rn i pravci_u kršćanskoj Apologetici. gleda svak u svoju s u b c o пs c ie u c ij u i tu će n a ć i n a j j a ć i o s l o n i o p s t a n k u Božjemu i religiji uopće i kršćans t v u«. Ali bi imao odgovor: »Da bi opstojala ta s u b c o s c i e п t i a, ona bi se očitovala u nama i govorila nam rječitije, nego li nam vi govorite; ali je ta s u b c o s c i e n t i a kod nas nijema, ona nam se ne očituje, a to mi možemo bolje znati nego li vi, jer se ovdje radi o nutrnjemu našemu aktu (činjenici) koja, ako zbilja ona postoji, nama valja da bude poznata«. Sto bi sada apologeti modernih takozvanih pravaca, koga bi se sredstva sada oni latili? Ovo bi bio bankrot modernih pravaca u apologetici na čitavoj liniji; a bio bi stoga jedinoga razloga, što bi se radilo o nekomu slijepomu čuvstvu i subjek tivnomu, o komu, kako što se ne bi moglo kazati št<f jc, tako se ne bi moglo drugomu dokazati da opstoji ili bio bi ondje, gdje bi bio, ne bi bio ondje gdje nije; bio bi čovjek religijozan onaj, koji bi bio, bio bi nereligijozan onaj, koji ne bi bio i to jedan i drugi bez znanstvenoga osloria, bez apelacije, bez prigovora. Bili bi religijozni i nereligijozni ne usli­ jed moderne apologetike, već jedino uslijed su­ bjektivnog raspoloženja. A ovo znači posve­ mašnja nemoć apologetike, njena smrt, što je sve jedno što i njezin bankrot. Gospodo! moglo bi mi se možda prigovoriti ovako: Ti si proglasio bankrot moderne apologe­ tike stoga, što ona ne bi uspjela ništa kada bi se radilo o religijoznoj skepsi u centrima, a izvor joj bi bio pokvarenost volje . . . ali bi htjeli znati, koliko bi u tomu uspjela starija metoda u apolo­ getici, racijonalna, koja izravno udara na razum. Neuspjeh je u ovomu slučaju siguran i prve metode apologetike, jer ako jedan neće da bude osvjedo­ čen i uvjeren, badava su svi dokazi, pa tekli oni najstrožom logikom sa najsjajnije!] premisa. Odgovaram, gospodo, na ovaj prigovor ovako: Već sam napomenuo, da ako ne bi u našemu slučaju pomogla racijonalna metoda, ne bi ja­ mačno niti druga, to jest tako zvana moderna. Kada stojim uz racijonalnu metodu i nju zagova­ ram, ne kažem tim, da se može svakoga skloniti, 19 da misli, da radi, koji ne će da bude osvjedočen i uvjeren. Poznato je svakomu pa i ja sam za to, da logika vrijedi samo za one, koji su skloni da budu uvjereni, za one, koji to neće, ne vrijedi. Starija metoda udara pravim putem, koji vodi do uspjeha, ako se je moguće nadati kakovu us­ pjehu. Za ovo ja stojim, ovo zagovaram, ovo hoću da utvrdim i ništa drugo: ne govorim, da racijo­ nalna metoda i n f a 11i b i 1i t e r, uvijek i kod svakoga uspješno djeluje. Pred svjetlosti istine neinože i ne smije nitko da zatvori svoje oči: ona ako nije čim zainaglena - skučuje čovjeka. Ovo priznaju i moraju da priznadu svi, pa bili oni najrazmaženiji sentimentaliste. Bude li gdje u kojemu pitanju nesporazunuijenja, tu se iznose principi na srijedu, ispi­ tuje se njiiiova znanstvena vrijednost, gleda se kako teku logične konsekvencije, ako se hoće do­ seći do riješen ja toga pitanja, ri jesenja, koje može zadovoljiti; a ne ističe se svoj sentimentalizam. Ovo je sveopća praksa u svakidašnjemu životu u svakomu, ma bilo kakvomu prijepornomu, sum­ njivu pitanju. A ovim pravcem udara racijonalna apologetika. Ona dakle udara putem, koji vodi do uspjeha, ako se je kakovu uspjehu nadati. Moglo bi biti dakako i u ovomu slučaju neuspjeha, ne bi to bilo do metode niti bi bilo redovito, već u slučaju ili zlouporabe dogmatizma ili mlitavosti i otupljenosti uma, koji ne ima više energije da utječe na volju, nego li niže strasti koje s njom drmaju. Dok u metodi, koja hoće da govori srcu (volji) neuspjeh je redovit. A valja da bude redo­ vit, jer je pogriješila metoda. Razlika u postig­ nuću uspjeha izniegju prve metode i druge, ta je, koja prolazi izniegju ljekarije, koja zbilja običajno djeluje protiv jedne bolesti, ali kadikad radi oso­ bitoga subjektivnog raspoloženja bolesnikova bude neuspješna, i ljekarije, koja nije propisana za do­ tičnu bol i nikada niti bilo kod koga postigla je ka­ kova uspjeha. Ovo isporegjivanje čini ini se da na dlaku odgovara istini. (Nastavit će se.) �LMI Нг. 2. Dr. Gjuro Arnold: = = = = = Eto opet dana . . . Eto opet dana crnili, Noći — zv’jczde i bez jedne . Bože, sada blago svrni Oci svoje na nas b'jedne! Sa duša nam užas snimi, Gr’jelia pun što mrak ga rodi Za ruku nas čvrsto primi Pa ko malu djecu vodi. Mi želimo minut jaze, Koji nama smrću pr’jete; Mi žudimo naći staze Do vječnosti sv'jetle mete. Ur. Gjuro Ani oki: *SKIJA FINSKI PRKIVOJ« 10i:>. Dr. Gjuro Arnold: Gospi neba. Ja sam htio samo tebi Pjevat pjesme Gospo neba; Ali što ćeškad mi srce U grudima svegj koleba. Danas jednu slavi ljepost, Sutra drugu opet ište Ah, uzmi ga već jedared Ti za svoje podnožište! Umiren ću onda pjevat Samo tebi pjesme svoje Ko angjela Božjih čete, Što se oko tebe roje. nsai Tri križa. Tri se križa vrli Golgote Još te koče pod nebesa; A s krvave im strahote Sav se širom sv’jet potresa. Na desnome mrije pravi, Na l’jevom se pati krivi Megju njima sja u slavi Onaj, koj od v’jeka živi K njemu svi nas vode puti U golgotskoj žića gori: I svaki nas mora čuti, Što sa križa trajno zbori. »S vas tu gorku ispili čašu I smrti se o grud privih . . . »Sad ispov’jest čekam vašu: »Jeste Г pravi ili krivi? »Sa mnom samo pravi uć’ će »U kraljevstvo oca moga; »A pravi su, koji vruće »Ljube sina njegovoga.« Lako s križa svegj se glasi Onaj srednji r’ječi mekom Blago onom, koj ne čaši Ispov’jedit: »Tvoj sam v’jekom!« Neronove žrtve. . |l fS francuskoga prevodi Pajo Mišura; Pa koje ćeš druge žrtve naći, da budu kažnjene, viknu Hermes, ljutit na ravnodušnost svoga gospodara, ako ne ljude, koji su uredili i upravljali s požarom? Jesi li zaboravio, da smo mi dvojica sve učinili? - Nisam ništa zaboravio, Herme. Nemam ni na kraj pameti tajati mojih djela. To bi bilo na novo počinjati, kad bih još jednako radio. Dobro, Tigeline, prijeti nam ozbiljna i brza pogibao; ne bi po nas bilo dobro u tome se varati. — Jest, bez sumnje, ja sam tvoga mišljenja. Pa u tom slučaju, odakle osobiti nehaj, što ga na tebi opažam? Nije to nehaj, nego sigurnost. Sigurnost, kako! kad pogibao prijeti, kad cesar s jednom riječju može našu smrt odrediti! — Ja sam miran, Herme, jer imam osnovu, da odvratim pogibelj; ova je osnova od danas, nju sam zrelo proučio. Nikad mi o njoj ništa nisi rekao. Nisam, istina je; nego ti, koji me poznaš, ne bi smio o meni misliti, da sam se ludo i пеsmišljeno upleo u tako teški posao, a da sve nisam predvidio, �Ncrnnnvr /.rivi*. Znani, Tigeliue, da si ti obdaren silnom dosjetljivošću u sredstvima. Nego, trebalo bi znati, more li se zamišljena osnova izvršiti, a da se ne upadne u nikakovu sumnju. Glavno je, da se javnost prevari i da joj se nagju žrtve, koje bi cesar prihvatio. Doista, sve je tu; naš spas i naše potpuno opravdanje. —De, ti sam sudi o mojoj osnovi. Ne dvojim, ona će udovoljiti srcu cesarevu, ako se vještački izvrši; ona će mu dati načina, da se duše u krvi, bude li htio i da steče narodnu ljubav: dvojstruki uspjeh, koji će biti u njegovim očima od velike cijene.« Hermes se je držao ravan Tigelinu, kad se radilo o izmišljanju groznih poslova, a ipak ga je pogledao u velikom čudo. »Ti me ne razumiješ a ja ipak istinu govorim, proslijedi prefekt. Žrtve, što ču ih cesaru prikazati, na hiljade će se brojiti. Kakove će to žrtve biti? Pa ti se ne možeš sjetiti? Ne mogu, zbilja. Žrtve, koje će mjesto nas | latiti i koje će biti kažnjene, kao palikuće, to su ki šćani. Kršćani? ponavljao je ierines zabezeknuto. Jest, oni. Nego svak zna, da ni malo lisu u nesreću ulazili. Što smeta! nemamoli mi na ruku tužitelja? Zar Vcturij i njegova četa, koju si ti tako lijepo uredio, neće biti naši korisni pomagači? Misliš li, da će se narod vladati prama kršćanima, kaono prama robovima Pedanije Sekunda? Ne, stavilo, njih mrze velikaši; mi ćemo uspiriti proti njima pučku mržnju; puk ne umuje, nego prima prvu službu, što mu dogje. Napokon me razumiješ? priuze Tigelin sa pobjedonosnim posmjehom, pa ti vidiš, kako je osnova dobra, pa i nepogrješiva. - Ona može uspjeti, u tome se slažem; nego, što će reći Neron? Cesar će biti sretan, da se oluja obori na kršćane. Znam ja, da on ljubi sama sebe i da mu deveta za ponajboljim prijateljima, nego njemu je u prilog na nas računati; poznato mu je, da imamo mnogobrojne poslovače, koji bi, u slučaju, kad bi se o nas spotakao, mogli stvoriti teških neprilika. Za tim, on mrzi kršćane; on traži pa i samu jednu izliku, da pokuša očistiti i Rim i svijet. Tužba, koju ćemo pred njim podignuti, imatće tri posljedice 21 jednako Ncronu mile: ona će narodu usta začepiti, ona će uništiti Hristove učenike i ona će udovoljiti vladarevim krvoločnim Ilirima. Doista, Tigeline, ti si sposobniji od mene, priznade oslobogjenik. Divna je tvoja osnova; ona ja zamišljena u glavi veleuma. Radostan sam, što imam tvoje priznanje; ono me utvrgjuje u mome osvjedočenju. Moram reći, prihvati Hermes, pouzdano sam se mislio, kako se ostvari od tebe iznesena osnova. Po mojoj naredbi moj pouzdanik Veturij nastavlja svoje odnošaje sa kršćanima. Hotio sam se s njim poslužiti, da uništim njihove poglavice; ovaj će čovjek biti od velike koristi u izdaji žrtava. Sve sudjeluje u uspjehu našega pod liva ta. Nego vrijeme bježi; treba da od sutra počnemo posao i da poduzmemo mjere, kako nam ne bi poglavitiji kršćani izmakli. Veturij će nas na njihov trag dovesti. Malo ih Je,""koji će se njegovim suradnicim izmaknuti. - To je veoma dobro. Zovni ga sutra doveče na sastanak u moju kuću; svakako treba da ga vidim. Veturij je dobar, što i ti znaš, on je po­ hlepan za novcem. Ja ću ga kupiti; on će biti bogat; on će dijeliti dohotke zapljena.« Dva se zločinca sastadoše poslije no su slo­ žili ovu sramotnu osnovu, koja je njihova zlodjela bacila na nevine. Tigelin dopadne u kuću, u kojoj je privre­ meno boravio, blizu pretorijanskog tabora, dok je Hermes sam stanovao u kućici. U osvit dana, koji je na brzo zabijelio, oslobogjenik izagje, da potraži Veturija. Susretavši se s njim u jednoj piv­ nici, gdje je noć proboravio, odvede ga na stranu i zatraži od njega, da se večeras nagje kod '1igelina. »Ti moreš na ine računati, odgovori on. - Budi točan, prihvati Hermes, može se steći novaca.« Cankoliz je blizu potrošio za požara pokra­ deno blago; opet je bijeda stala udarati na njegova vrata. Za to su riječi oslobogjenika duši mu pri­ stajali); on se je sjećao, da se je lijepa prigoda pru­ žila i dogje točno u odregjeno vrijeme prefektu pretorija. Večera je bila gotova; nego na veliko čudo i na veliko razočaranje štićenika, večera je Tigelinova bila umjerena. Kratko se je vrijeme večeravalo; vino se je služilo baš onda, kad se je Veturij pitao, je Ii bo­ gati miljenik pretrpio koju nepogodu sreće ili, kao �fer. L± SKIJA FINSKI PKRIVO.I i on, potrošio svoje posljednje novce. Tigelin je možda razabrao, što se je dogagjalo u čankolizovoj duši, pa će rnu smiješeći se reći: »Veturije, večeras imamo raspravljati o veoma ozbiljnim poslovima. Vidiš, robova nema, rni smo sami; litio sam, da sva trojica, ti, Hermes i ja, budemo vedre pameti.« Štićenik nije odgovorio; digao se je iza stola gladan i za to je bio nekako zlovoljan. Čekao je, da mu gospodar upravi kakov upit. To nije bilo dugo. »Kazali su mi, da ti općiš sa kršćanim! upita Tigelin. Igjem koji put na njihove skupštine,« od­ vrati smeten Veturij. Tigelin ga htjede brzo razabrati. Znam ja, prihvati, da si ti u tome jedino slijedio dobre Hermove savjete. Nema rimskog gragjanina do tebe, koga ne osvojiše ove tugjinske basne.« Cankoliz se stao nadimati i dade znak, da po­ svjedoči, da je prefekt ispravno mislio o njegovom značaju. »Poznaješ li njihove poglavare? zapita Tigelin. — Poznajem dva njihova poglavita učitelja: Petra, Pavla i više drugih. - Dobro, pouzdano ću ti kazati, da su kr­ šćani postali sumnjivi cesaru; do malo će dana, mislim izdati naredbu, da se poglavitije uapsi. No, tvoja će nam usluga biti od koristi, da otkrijemo one, koje treba uhvatiti. -— Hm! učini Veturij, to će možda biti malo pogibeljno. Nisam li ti rekao, da će se sve učiniti po Neronovoj naredbi? —- To je nešto drugoga, odgovori čankoliz nekako sumorno. — To nije sve, prihvati Tigelin: svaki trud zaslužuje plaću; mi ćemo ti pričuvati pošteni dio u zaplijenjenim dobrim. Sto ti je hiljada sestercija osigurano, budeš li nas dobro poslužio. — Oh! tada, uradit ću sve, što zapovijediš, plemeniti Tigeline! kliknu oduševljeni čankoliz. - U ostalom, Veturije, proslijedi prefekt, tvoj je posao u tome, kakovi se koraci imadu proti kršćanim poduzeti. — Kako to ti razumiješ? - Kršćane će se tužiti, kao začetnike rim­ skoga požara. 191.4. Pa, što je meni stalo za razložim i nave­ denim pritužbam proti njima. Od onoga časa, kada zapovjediš, spravan sam slušati. Pusti me, da svršim; ti nisi shvatio moju misao. Narod mrmlja proti palikućama; treba žr­ tava. U oskudici pravih krivaca, okrivit će se kr­ šćane: oni će za te platiti, Veturije.« Ovoga je puta štićenik razumio i nije tražio novoga razjašnjenja. »Netom se naredba izda, proslijedi Tigelin, ti ćeš otići, u društvu vojnika k stanu Petra i Pavla. Petra nema u Rimu od više mjeseci, pa i Pavao je ostavio Rim. Gdje su dakle oni? zapitat će u isti mah Ti­ gelin i Hermes, živo uzrujani. Oni oblijeću po Italiji, šire i propovijedaju oju vjeru. Što mu drago bilo, reče Tigelin, treba da njegova žena Klaudija, kćer mu Amelija i stari Filoksen budu uapšeni sa njihovim robovima. - A što ćeš učiniti s Markom Plaucijom? Jedan će centurijon uhvatiti njega i nje­ govu majku. Još k tomu, Veturije, ti ćeš morati dojaviti cesaru sve tebi poznate kršćane«. Cankoliz obeća, da će vjerno izvršiti svoju sramotnu službu dostavljača. Kad bi se sve poapsilo, Veturij primi naredbu, da dogje slijedećega dana iz jutra na sporazum s Hermom. Dok se je prefekt sa štićenikom razgovarao, smrtna je kazna kršćanima bila odlučena. Tigelin, prama sinoć iznešenoj osnovi oslobogjeniku, dogje k Ncronu obdan i saopći mu svoje misli. Cesar u velike odobri naum, da se svali požar na kršćane, ljude mnogim kivne i mrske. Kad je potpuno odo­ brio profačunavanja svoga savjetnika, dopusti mu, da ih dijelom provede. Mi znademo, da Tigelin u tome ni malo nije oklijevao. U označeno vrijeme, sutradan, Veturij se vrati prefektu pretorija: dalo mu se vojnika na raspolaganje i on s njima pogje u okružje brda Će­ lija. Snabdjeven sa Tigelinovim savjetim i u spo­ razumu sa Pudentovim robom, koji se je iznevjerio gospodaru, bez muke ugje u kuću časnoga sena­ tora. Uapsi Pudenta, ženu mu i kćer, Filoksena i sve njihove robove. Malo prije no što se je nesretni čankoliz pri­ kazao Pudentu, da izvrši svoj sramotni posao, Servilij Tusko unigje u kuću Marka Plaucija i za­ traži s njim odma govoriti. Mladoga svećenika nije bilo kod kuće; on je otišao k Pudentu. Servilij je zaklinjao, da ga se odma upozori, govoreći, da su časovi dragocjeni. Ш 1 �»Treba da s njim govorim, reče on; do jedne ure bit če prekasno.« Kad je Pomponija Grecina doznala za patricijevu molbu, naredi, da mu se željama udovolji. Jedan oslobogjenik poleti k Pudentu i dovede Marka. Onoga časa, kad je on došao u svoju kuću, vojnici su pretorija na čelu sa Veturijem, navalili na stari Pudentov, gdje ne bi stalno bili ni Marka poštedjeli. »Marko, reče mu bez uvoda Servilij, jer je vrijeme izmicalo, dolazim te obznaniti, da je cesar naredio, da te se uapsi. — Zašto? upita mirno svećenik. - Kršćani su osvagjeni, da su grad zapalili; car je zapovjedio, da se njihovi poglavari zatvore, pa da pred njim za ovo nedjelo odgovaraju. Mi, veliki Bože! kliknu Marko, pa mi, palikuće! o tome ne misli. - Ja govorim ozbiljno. U nekoliko časa možda će vojnici ovdje biti; oni će tebe i tvoju majku uhvatiti.« Marko problijcdi na spomen svoje majke i na pomisao, da je plemenita gospogja u prijetećoj po­ gibli. »Držao sam, naglo će nadodati Servilij, ne samo da te na pogibelj upozorim, nego još, da ti dadem pouzdano utočište. Ti znaš, ja imam zaselak u rimskoj okolici, nitko te ondje neće tražiti«. Jedva je mladi patricij svoj govor svršio, ugje Pomponija Grecina. Jednom ju rob izvijestio, da su se vidjeli vojnici kod Aurelija Pudenta. Od­ lična gospogja, saznavši o čemu se radi, nije se za­ tezala; ona se sa svojim sinom povjeri Serviliju, a on s njima obojicom ode s krivudastom ulicom u svoj zaselak i tu ih ostavi sve do noći. On, da ostrani sumnju, a da vidi, što se dogagja, ode u carski dvor. Neron je od veselja prosijevao; kraj njega je bio Tigelin, Hermes i više drugih prija­ telja, koji su odobravali poduzete korake proti kr­ šćanima. Servilij provede jedan dio dana sa vla­ darom, tužno slušajući sve, što se govorilo. U ve­ čer, kad je otišao, već je veliki broj kršćana bio uapšen. Cesar je po gradu oglasio, da su pohvaćani radi zločina požara, pa se izjavi pred svojim dvorjanima, da će kazna, vrijedna spominjanja, dati zadovoljštinu narodu. . Aurelij Pudent, žena mu i kćer bili su s prva dovedeni u tamnicu; ali bilo je takovih zaprijeka, da ih se povelo natrag u njihovu kuću i stavilo pod vojničku stražu. Kad se je smrklo, Neron posla na­ redbu časnomu senatoru, neka umire. Pudent se nasmiješi na ovaj carski nalog, pa odgovori centurijonu, što mu ga saopćio: »Cesar me može ubiti; ali on nema prava, da me sili na neposluh Bogu. Sto hoćeš, da kažeš? Ja te ne razumijem, reče časnik. Bog, komu se ja klanjam brani ini na ži­ vot kidisati. Onda ti se smrti opireš? Ne. Uzrok, s koga sam osugjen, jer je po­ žar samo izlika, i previše je krasan, pa se veselim biti žrtvom; nego ja ne smijem osudu izvršiti.« Videći eenturijoii Pudentovu odluku, svojim mačem vrat mu probode. Klaudija i djevojka Au­ relija, pošto su odma doznale za smrt dičnoga pa­ tricija, dolete k mrtvom tijelu i suzam ga nakvase; nego one se tješile sjećajući se svetoga života onogij, koga su oplakivale i u misli, da ga je Hrist ovjenčao. Njih Neron odpremi u jedan toskanski otok, gdje suN^ivjele sve do carevanja Domicijanova, sretne, što trpe za Isukrsta i željne sretnoga časa, da im se otvore vrata nebeska. Tiloksen, zatvoren sa kršćanskim Pudentovim robovima, jer se ostale pustilo na slobodu, i s velikim brojem vjernika, sokolio ih, da srčano umiru za vjeru. Rimski požar bio je pusta izlika; a u glavnom vjera je bila uzrokom, za što ih se progonilo. To je za to istinito, jer ih se pozivalo, od strane cesara, da se odreku i da će biti pomi­ lovani. Samo nekoliko ih je zanijekalo Isukrsta; veiika je većina ustrajala srčano u ispovjedanju istine. Dva dana poslije uapšenja kršćana Pudentove kuće, narod je bio pozvan u cirkus, da gleda veliki prizor smrtne kazne vjernika. Svjetina je bulju­ kom grnula, pohlepna krvavog mirisa, da napase svoje oči mukama žrtava i da gleda, kako će se pred smrću vladati. Jedva je sunce zasjalo i na obzoru se pomolilo, a nebrojene stepenice već su bile zapremljene. Dizali se križi ispred borilišta, deset vješala posred cirkusa, čekalo najpoglavitije kršćane, koji nijesu bili rimski gragjaiii. Neron dogje u velikom sjaju, da i on sudjeluje užasnom veselju toga dana. On se smjesti, kao po običaju, na carske dušeke, okružen sa oslobogjenicima i prijateljima. Na dati znak dovedu Tiloksena na borilište i još devet kršćana, svećenika kao i on, apostolskim rukam zaregjenih. Premda je starac bio slomljen pod bičirn, što ih je primio, pojavi se svjetlo čela, koje odsijevalo neodoljivim veseljem. Oči mu, u nebo uprte, kao da su unaprijed tražile vijenac i nagradu obećanu onim, koji krvlju vjeru �н III*. 2. >SKnATIMSKI РШ \'0.1< - - 1913. posvjedoče. Kadikada su mu se usta otvarala u molitvi ili sokoljeriju srčanosti svojih drugova. Svojim kletvam narod žrtve pozdravi, okrivljujući ih, po kazivanju Neronovih izaslanika, sa rim­ skoga požara; ali ova bjesomučna vika nije mogla promijeniti vedrinu žrtava. Na križ ih se pribilo; pa kada se gledaoci zasitili gledanja njihovih muka, uda im se lomilo, a oni izdisaji bez jauka i bez plača, mirna lica i očiju u nebo uprtih. Neron i njegovi sramotni pomagači pjenili su od bijesa, što nijesu mogli ni jednog glasa izmamiti od ovih junačkih boraca. Naredi neka se dovedu drugi za drugi prizor. Prvi je broj bio podvostručen i dva­ deset se kršćana u cirkusu pojavi. Na cesarovu zapovijed, koji izgledao kao predsjednik krvnika, obukli ih u zvjerske kože, pa na nje pustili gladne pse i njih huškali. Okrutni je narod dugo vremena pljeskao ovom ogavnom izumu. Mučilo se polako i užasno. Za tri ure veći je dio mučenika bio raz­ derao od živina, pred koje ih baciii izvrgnuti krva­ vim ruganjim svjetine. Kad bi još koji ostao u ži­ votu, zvali krvnika, da ga skonča. To nije sve bilo. Neron je držao u pričuvi treći čin ove krvave i bezbožne igre. Njegovi pro­ш strani vrtovi bili su uz cirkus; tamo je narod za večeras pozvao. Uzduž širokih drvoreda, silnik je razmjestio tri stotine kolaca na vrhu zašiljenih. Kad se je smrklo, na nje nabili tri stotine kršćana, tako da su im kroz grkljane probijali; za tim ih namazali smolom i drugim upaljivim tvarima. Kad je zanoćilo, stave vatru u ove novoizumljene zublje, a one su polako izgarale i služile noćnoj razsvjeti. Tada je Neron, redatelj ovih grdnih igara, slavio u kočijaškom odijelu, kazališne prizore u paklenim dusima, gonio je kola kroz svjetlost pla­ mena, koji je žderao svete žrtve. Ovi pakleni pri­ zori obnavljah se više dana i dirnuli su na koncu dio manje pokvarena naroda. Mnoštvo je kršćana već bilo poginulo, a veliki broj drugih bio je odregjen na divljačku smrt. Glasine se širile, da je ovo mnoštvo nesretnih bilo žrtvovano mnogo manje javnoj koristi nego divljoj zabavi jednog samoga čovjeka. Osim toga, kazali smo, bilo je kršćana u svim redovima društava, tako da su obi­ telji drhtale od straha na pogled neprestanog apšenja, jer su se plašile sumnja na svoje članove i da se ne bi istina otkrila. S S I] Dr. Jozo Dujnuišić i bosanskohercegovački Franjevci. Sv. Jeronim, pišući jednom protiv ljudskih mana, namjeri se na protivnika nekoga Bonasus-a, koji misleći, da sv. Jeronim na nj cilja, poduljom mu replikom odgovori. Jada mu sv. Jeronim po­ šalje savjet, kako će i ljepši i učevniji izgledati: Nos, veli Bonasuse, пек ti se na licu ne vidi, glas nek ti se ne čuje i tako ćeš se pokazati i lijepim i učevnim. - »Babo tamen consilium cjuibus absconditis, possis pulchrior apparere. Nasus non videatur in facie; sonus non sonet ad lopucndum; atque ita et formosus et disertus videri poteris«. Djela smo profesora sarajevske gi­ mnazije dra. Joze Dujmušića čitali, kritike pra­ tili, pa ako je još istina, što svijet govori, da je to čeljade maleno, uboga izgleda i crne boje, onda bi i njemu mogli poručiti, da bi izgledao ljepši i učev­ niji, kada bi čim prikrio, ne samo nos, nego čitavo lice i kada, ne samo ne bi ništa pisao, nego ni govorio. Da, ali je dru. Jozi taj recepis težak njega primiti i njega se držati, to je njemu isto, što si svojom rukom nož zadjeti u grkljan. On ima u sebi neku vašticu, koja mu ne da mira, on mora raditi i on - radi. On izdade nauku o pojetici i samo je peh bio, da ljudi pronagjoše, da to djelo nema ni primitivnih gramatičkih točnosti. 1 on se povuče s tog polja ostavi se haja i belaja i baci se na p r o s t u r e č e n i c u . Poslije du­ goga studiranja, izagje: »Nauka o prostoj reče­ nici«, kad i opet - - malheur! Profesor franjevačke gimnazije iz Visokoga 1908. dokaza u »Seraf. Pe­ rivoju«, da je u čitavome tome djelcu još ponaj­ bolje bijeli papir. On se neke godine obori na neukost i slabo djelovanje učitelja narodnih osnov­ nih škola, a oni nesretni Jurkiću! prorešetaše njegova djela i dokazaše, da bi njihov pisac morao doći k njima makar u četvrti razred narod­ ne osnovne škole. On lani udari na »Napredak«, ali zato nitko puno i ne haje. A svijet? Ko svijet. On puno zna — on je govorio, pa i prstom na bo­ sanske i hercegovačke Franjevce upirao, te doviki­ vao: »Jozo će i proti vama izdati jednu brošuru!« Doduše toga još ne doživismo, nu dočekasmo ne­ što slična. Ove godine u broju od 18. siječnja zagrebač­ ke »Sudslavische Revue« dr. Jozo na drugome mjestu donosi raspravu o bosanskim i hercego­ vačkim Franjevcima: »D i e F r a n z i s k a n e r in B o s n ie n un d d e r Hercegovina« raspravu punu najvećih uvreda za katoličku Crkvu �,lozo Dujmušić i bosansko-lmi-cooovnćki Franjevci. i za franjevački red u Bosni i Hercegovini. Nje­ gova namjera, da puno toga o bosanskim i herce­ govačkim ujacima napiše, datira veli on od više godina, mi manjkala mu je prilika. Ko dozo on sve po planu radi! I prilika mu se pružila s objelodanjenjem djela: »Kultura i Bosan­ ski Franjevci«, što ga je, kao i mnoge druge te­ ško u oko ubolo. Dr. Jozo djelu nema puno šta prigovoriti, a opravdano, možemo mirne duše ka­ zati, ništa. A nije ni čudo. Jozo je filolog, a ne po­ vjesničar. Ali kao univerzalan čovjek, on se i u povjest razumije. On djelu zamjera, da u njemu nije zorno predstavljeno, kako su se Franjevci s »rn r ž n j o m r i m s k e C r k v e« i sa svojim »e g o i z m o m« borili protiv glagolice. On пс zna za kakove dokumente, koji u sebi sadržaju tu borbu, ali on to sa svojom Jules Vcrneovom ma­ štom đokučuje. Ta Jozo je, makar kako kažu, i malen bio, ipak bujne mašte šteta samo po hr­ vatsku literaturu, da se nije bacio na pisanje romana, nego se upleo u povjest kao Pilat u vje­ rovanje. Dr. Jozo djelu predbacuje, da nosi naslov kulturne povjesti, jer po njegovu shvaćanju tu su samo rasprave o školama, o znanostima i umjet­ nostima kulturne, a druge su religijozne. I to Jozi nije zamjeriti. Ta to je samo puki slučaj, da Jozo ne zna, da je religija samo vrst - species kulture; da kultura, kao što dr. Nikel tvrdi, obuhvaća »p o d r u č j a v j e r e , ć u d o r e g j a, p r a v a , dr u š t v e n o g a i g o s p o d a r s t v e n o g a o d п o š a j a, z n a n o s t i i. m j e \ n o s t i, t j e ­ l e s n i h d j e l o v a n j a« i t. d. (Allgerneine Kulturgeschichte str. 2.) Pa i te rasprave o školama, o znanostima i umjetnostima, šta su? Ništa! Tu se govori samo o školama, u kojim su se većinom franjevački kandidati odgajali, o literaturi Franje­ vaca i o crkvenoj muzici. Tu dakle nema govora o bujnim državnim školama, velikim Iajičkim književnostima, o cirkusima i teatrima, koji su u Bosni u srednjem vijeku i za osmanlijske vlade po Jozinu mnijenju cvali. I to je dru. Jozi upalo u oči, da djelo služi na diku i čast redu: »D a s g a n z e B u c h z u m L o b e u n d z u r Eh r e d e s F r a п z i s k a ­ li e r - O r d e n d i e n t«, pa pita čemu, da ga je Franjevac pisao, zašto ne koji lajk? Pa da nije uman taj dr. Jozo? Iznašao je princip, da treba od­ sada paziti, ne što se piše, nego tko piše. Kolikim iznašašćem obogati ljudski rod! 1 ako ne bude skup patent ni Hrvati više neće pisati svoje po­ vjesti, nego će čekati dok ju napiše koji Magjar; ni katolici svoje, nego će čekati, dok ju napiše koji kalvin ili luteran; a Franjevci će čekati na dra. Jozu Dujimišića. Pa zašto ne bi čekali? Dr. Jozo je vrstan pisac. Ako i nije povjesničar, brzo bi po­ vjest svladao. Skoro je pisao u »Sarajevskom Li­ stu« o fra Filipu Laštriću. Fj, da vidite tu divnu raspravu! Ona se proteže kroz br. 269. i 270. »Sa­ rajevskog Lista«. Slučaj je, da se u br. 270. osim nekoliko usklika nalazi samo ono, što se opširnije nalazi u Laštrića »Fpitome«. A u br. 269.? Tu je Dujmušić individualniji. Tu se broji 161. redak. Na dra. Prohasku otpadaju 22., na djelo »Kultura i Bosanski Franjevci« 69., a dru. Diijmušiću svega ostaje 70 redaka! Dujmušić je u kompiliranju i pla­ giranju vješt možda vještiji i od istoga Davorina Trstenjaka. Dr. Jozo će se čuditi, da ima ljudi i tako besposlenih, da u njegovim djelima tra­ že popabirčene retke iz onih djela, što ih je on prozreo i nastojao pred publikom omalovažiti. Ali slijedeća komparacija dokazuje ipak, da takovih ljudi ima. Retke, što ih je dr. Jozo iz djela »Kul­ tura i Bosanski Franjevci« uzeo i necitirao, po­ kazuje slijedeća komparacija. I. »Sarajevski List«, g. 1912. 1. »Kultura i Bos. Franjevci« br. 269.: str. 223.: Iza 1835. Ilirizam zanese i Od svih znanosti Franjevhosanske fratre »dok su naime c‘ Sl1 do najviše njegovali pri* tosui vremena pisali većinom ih katekizme ili molit- moralke. liturgična djela, inolivenike ili nabožiie pjesme ili tvenici. duhovna razmatranja i propovijedi« . . . propovijedi«. 2. »Sarajevski List«, g. 1912. br. 2. »Kultura i Bos. Franjevci« 269. O Laštriću Dujmušić piše: str. 235.: »Latinski je napisao »Fpi»Laštrića Fpitonic brzo se tome vetustatum . . . Venetiis . . 1765. Anconae 1766. Prvo je iz- raspaca’ s t0Ka 0,1 ,,a poM1,kndanje obuhvatalo samo 48 stra- vanjc starijih, djelo od 48 stra­ nica, a drugo naraste na 134 . .... ,,, . velike osmine i izdade na svi- |1л pi0SIM l,a 134 strane i pojet troškom bosanske redodr- novno ga na trošak bosanske žave, kako se vidi iz zapisnika , , . , „ м Bosne Srebrene od god. 1757. redodrzave (| lotocollum I ro1793.« vinciae Bosnae Argentinac, a. Ima se znati, da dr. Duj.... mušić zapisnika Bosne Srebre- ,7^7- ' 77'^ I/7P- objelodani u ne nije ni vidio. .lakinii«. 3. »Sarajevski List«, g. 1912. br. 269.: >Kao drugo važno latinsko djelo spominje se »Philosopliia«. Za ovo kaže tradicija samostana u Kraljevskoj Sutjesci, da ga je napisao Laštrić.« Iza toga Dujmušić citira Jukića, Siifafik MikuljmcH i Matkovića, a ne s kim se goto­ vo doslovno slaže. 4. »Sarajevski List«, g. 1912. br. 269.: »Iz toga slijedi (valjda sli­ jede) ovi radovi im srp.-hrvat. jeziku« ... 3. »Kultura i Bos. Franjevci«, str. 232.: »Osim toga opstoji u franjevačkome samostanu u Su­ tjesci rukopisno filozofično dje­ lo. Tradicija sutjeskoga samo­ stana hoće, da je to djelo napi­ sao fra Filip Laštrić«. 4. »Kultura i Bos. Franjevci«, str. 239.: »Iza toga se je Laštrić ba­ cio na sastavke jedino hrvat­ skih govora ...« �20 Br. 2. SFJUFLVSKi PKUTVOJ 5. »Sarajevski List«, ц. 1912. br. 266.: 5. »Kultura i Bos. Franjevci, str. 240.: »Od’ m u me — iztoimičeпје nauka karstjanskosa kapelanom i missionarom bosanskim. 'Го se dijeli na četiri di­ jela. Izašlo je prvi put u Mleci­ ma god. 1765., drugi put na istom mjestu g. 1796., ali ovaj put povećano s 12 propovijedi ira Grge Varešanina«. »O if U /. a m e. Ovo je Laštrića djelo prvi put tiskano u Mlecima 1765___A dijeli se na četiri d ije la ... O d’ U z a m e je kašnje od fra Grge Varešanina s novih 12 propovijedi po­ većano i 1796. u Mlecima objelodanjeno«. 6. »Sarajevski List«, g. 1912 br. 269.: »Nediljnik dvostruk. Mleci 1766. Tu se nalaze po dvije pro­ povijedi za svaku nedjelju u godini. Zašto je Laštrić ovo iz­ dao, veli sam u predgovoru to ga djela: »U prvome clillu koje sam dao na svitlost g. 1755. pod imenom »Testimonium bilabium«, gdi su nikah Govorenja latinski, pak i Slavobosanski, bio sam pokaran zaradi duxxi ne i ponukovan, pače moglem od Pastirah duhovni puka priprostoga, da učinim jedan Godshgnak cio s’ kratkim govoregni. S ovim dakle otio sam gnima ugoditi. Svetnjak t. j. govorenja za svetkovine. Mleci 1766.« 6. »Kultura i Bos. Franjevci«, str. 240.: »Drugi je svezak Laštrića govora Nedignik dvostruk, što ga je 1766. u Mlecima objeloda­ nio. Nedignik ima u 439 strani­ ca za svaku nedjelju po dvije propovijedi. Povod je ovome djelu kazao sam Laštrić u uvodu. parvome dillu, koje sam veli Laštrić — dao na svitlost 1755. pod imenom Testimo­ nium Bilabium, gdisu nikad Govoregnja latinski, pak ista i Slavo-Bosanski, bio sam pokaran zaradi đuxxine, i ponuko­ van pače moglen od Pastirah duhovni puka priprostoga, da učinim jedan Godishgnak cio s' kratkim govoregni: S’ ovim da­ kle otio sam gnima ugoditi«. Iste je godine Laštrić u Mleci­ ma objelodanio i: Svetnjak, koji sadržaje govorenja za svetkovine.« 7. »Kultura i Bos. Franjevci« 7. »Sarajevski List«, g. 1912. str. 239.: br. 269.: »Plodan je govornik bio i »Iz ovoga razabiremo, da je to bio jako p lo d a n ... pisac«, fra Filip Laštrić« Samo naprijed Jozo! Jedan je kritik doviknuo, da više vrijedi komadić sira nego li sav Puškin. Možda ni tebe današnji svijet ne shvaća, ali tješi se, da će te barem buduća generacija shvatiti! Megjutim dr. Dujmušić ne javlja se samo sav obučen u crninu radi ukinute glagolice; nego i kao advokat katoličke Crkve — Crkve, koja sa svim sredstvima »rimske mržnje« progoni glagolicu i glagolaše. Druga je iza ukinuća glagolice, veli on, pogrješka franjevačkoga reda, što su oni kroz sto­ ljeća nezakonito prisvajali, a i sada prisvajaju po­ kretna i nepokretna dobra katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Katolička je Crkva u Bosni bez sum­ nje najstarija, a za okupacije Bosne i Hercegovine dakle iza 6 stoljeća franjevačke djelatnosti u ovim zemljama — nije brojila ni 6 helera. F ra­ njevci su crkvena dobra ugruntovničili na samo­ stane ili unovčili, te novce ili stavili u svoje kase ili u strane banke. I radi toga su, po Jozinu sudu, grkoistočni svećenici i muslimanski hodže puno zaslužniji, jer oni takih zločina nijesu počinili, a uz to su i djecu hranili. Naravna stvar, kada ovo »advokat katoličke Crkve« u Bosni i Hercegovini govori, on ne pozna Nedića ljetopisa, koji pod god. 1913. 1852. potanko sadržaje: »T r o š a k k o g a u č i ­ ni o b ć i n a R e d o v n i č k a s a m o s t a n a Sv . I v e K r s t i t e 1j a u S u t i n s k o j k u p u ­ jući zeml j u u Nahii D e r v e n t s k o j n a P l e a n u p o č m a v o d g o d . 1852.«; koji na drugome mjestu ima: »O p i s a n j e z e m l j e u Boću župe z o v i č k e koju kupiše F r a t r i S a m o s t a n a S u d i n s k o g na 11. l i s t o p a d a 1851.«; a na trećem kupova­ nja zemalja koja spadaju na franjevački samostan u Tolisi; on ne pozna gučgoranskoga, Ijevanjskoga, fojničkoga, kreševskoga arhiva, iz kojih se uza sve požare može potanko dovesti, kako su za­ konito ti samostani došli do svojih posjeda; on ne pozna Benića ljetopisa, u kome se opisuju kupnje zemalja u Kr. Sutjesci, u Varešu, u Ratnju, u Aljinićima, u Borovici i t. d .; on ne pozna, da su F ra­ njevci za osmanlijske vlade u ime Crkve i Božje službe, koju su svojim dobrim^katolicima činili, pla­ tili preko 100.000 dukata, kojim bi novcem tada mogli gotovo čitavu Bosnu kupiti; on ne pozna da su Franjev^. iza ustanovljenja hijerarhije svjetov­ nome kleru pridali 35 s crkvama i kućama provigjenih župa; on ne pozna da su Franjevci u Docu za sirotište dali 120.000 kruna; on ne pozna, da Franjevci ne mogu ni prisvojiti imanja, jer i F ra­ njevci su eminentno dio Crkve, a prema tome i njihova dobra dio crkvenih dobara, čije je vlas­ ništvo u rukama sv. Stolice. Da, svega toga dr. Jozo nije znao, a odakle bi i znao? On je, kako se je barem čaršiji tužio, obilazio franjevačke arhive, kao što obilazi mačak oko vruće kaše, ali badava, ti mu ih nesretni fratri ne otvoriše — oni su ga pripoznali. . . I mi se ne čudimo dru. Jozi, što on toga ne zna, mi se čudimo, što niče, gdje se ne sije, što se petlja u ono o čemu nema ni pojma. A tko prisvoji, dre. Jozo, franjevačka imanja u Olo­ vu, Zvorniku, Visokome, Gornjoj Tuzli, Gradovrhu i t. d., gdje su se nekoč stršili franjevački sa­ mostani? Kada se neko hoće smiješnim da pokaže, on se namaskari što više može; nu ujedno, da se ne prepozna, on se čim prikrije. Dr. Jozo maškari se, ali se ne krije. Treća je pogrješka franjevačkoga reda - veli on — što su oni bili vazda, a većinom su i sada puni apatije na sve, što je hrvatsko. (!) Velika nam prošlost nažalost ne pokazuje, što su oni za probugjenje hrvatske samosvijesti učinili. Sam Martić nije bio Hrvat, a kamo li Jukić i Šunjić. Mnogi su se Hrvatima istakli istom u borbi izmegju »Udruge« i »Zajednice«. Iz svega nam ovoga dr. Jozo izgleda kao mali Jovo, što skje �Dl-, .lozo DujmuŠić i l)os:insko-li(n,co."ov;ički ITnnjevei. napravio brke i bradu, uzeo čibuk i zapalio, te po­ peo se na stolicu i pokazao se Ijuclcskarom; a ipak bijaše dijete. I naš dozo hoće da se pokaže, da pozna svu prošlost Bosne i Hercegovine, a u istinu izgleda, da ne pozna ni koliko pozna jedno dijete narodne osnovne škole. Jer, dok u jednome članku Franjevcima Bosne Srebrene niječe hrvat­ stvo i ljubav za hrvatstvo, u istome broju u dru­ gome članku ističe Sitovića, valjda ne poznava­ jući, da je bio Franjevac, da je još u početku XVIII. stoljeća, kada narodnost nije bila ni probugjena, na »h a r v a t s k i j e z i k« slagao pjesme. Sto je još više, on ističe i Franjevca Glavinića kao Bo­ sanca, koji prenosi i slaže »Cvit svetih« na »h a rv a t s k i j e z i k « , prem Glavinić nije bio Bosa­ nac, a možda Bosne ni vidio, nego Istranin. Iste dakle pogrješke, u koje je i dr. Prohaska upadao. Dr. Jozo, ta sveznalica stara, ne pozna, da su olovski Franjevci još u 16. stoljeću imali » P i­ s t o 1e p o s f e g o d i s c h i e h a r v a t s e h i m у a z i c Ii o m s t u m a c e n e « ; da Lašvanin sve katolike u Bosni nazivjle H a r v a ć a n i m a (Lašvaninov Ljetopis); da Benić nazivlje Hrvate » n a š i m H r v a t i m a« (Berjića Ljetopis) i t. d. U drugome svesku kulturne povjesti bosan­ skih Franjevaca pokazat ćemo toga dru Jozi pu­ no više. Samo neka se malo strpi i on će vidjeti: da su Franjevci u Bosni još za osmanlijske vlade osnivali narodne osnovne škole; on će saznati iz izvješća tih škola, što su slana austrijskim konzuli­ ma, da se je u tim školama predavala i » H r v a t ­ 27 s k a S 1o v n i c a« (n. pr. Izvješće o školi u Ze­ nici iz 187cS. sada kod pisca ovih redaka); on će saznati koliko su novca bosanski Franjevci skupili za Jugoslavensku Akademiju u Zagrebu; on će moći čitati, da je još Mikić bosančicu nazivao »bosansko-hrvatskom ćirilicom« (dokumenat u pisca ovih redaka); da su bosanski klerici još 18,55. za svoje društvo stavili pravilo, da će kupovati »sam e k n j i g e l a t i n s k i m i h r v a t s k i m j ez i k o m p i s a n e« (Arhiv Bosne Srebrene u Sa­ rajevu); da je hrvatski Homer Martić ostavio u Kreševu i izjavu, da je on »r o d j e п u 2 u p an i j i b i v š o j H r v a t s k o j « i da je » p o r i j e ­ k l o m i r o d o m H r v a t « ; on će saznati, da franjevački klerici još 1878. svome društvu zao­ kružuju svrhu usposobiti se: »u p o t r e b i t i h bogoslovnih i svjetskih znanosti, osobito u hrvatskoj književnosti« (Arhiv Bosne Srebrene u Sarajevu); on će upo­ znati, da su Franjevci bili megju osnivačima prve u Bosni seljačke zadruge u Orašju u Bosni; on će upoznati, što su Franjevci učinili za pjevačka i či­ talačka društva u Tuzli, u Bihaću, u Kreševu, u Jajcu, u Ključu, u Varešu, u Fojnici, u Dolcu, u Lijevnu i t. d.; tko osnova hrvatske seljačke za­ druge na Petrićevcu, u Potočanima, Breškama, Žeravcu i t. d. i t. d. Sve će to, Jozo, opširno vi­ djeti, a vidio bi i da nas nije provocirao u židovskome »Siidslavische Revue«, s tom samo razlikom, što: »Si tacuisset, doctior inansisset«. Dr. Jelenić. L I S T A K. Školstvo u Belgiji. (II. pismo iz Belgije.) Louvain, koncem prosinca 1913. Veleučeni gosp. urednice! U svo­ jem početnom pismu obećao sam čitaocim našeg »Seraf. Perivoja« da ću ovaj put završiti o belgijskom školstvu. Dakle evo me da obećanje ispunim. Strancu, koji promatra amošnje školstvo, izgleda, da je Belgija najbogatija i najsretnija zemlja. Zbilja i jest tako. Dolje nanizane brojke nami će to najizrazitije po­ tvrditi. Sa prvim pismom dotakao sam se letimično samo viših škola, a sada red je da Vam narišem štošta o ni­ žim i srednjim školama. Napredak u školstvu, otkad su katolici na upravi, ogroman je. Pod ovim treba misliti najviše na niže škole, u koje belgijska država najveću brigu ulaže, a i s raz­ logom. pošto su početne, a ne srednje i više, škole te­ meljem narodnog i državnog blagostanja. Povjest bel­ gijskog: naroda ne osvrće se toli na druge škole koli na niže i osnovne. Odatle je razumljivo, zašto mi danas u Belgiji opažamo poglavito zanimanje države za unapregjivanjem prvotnih škola. Dosta je usporediti zadnju godinu liberalne belgijske uprave i koju katoličke vlade. Godine 1884., t. j. kad su liberalei izgubili vrhovnu upravu amošnjeg naroda, bilo je 4.810 početnih škola, koje su slijedile državni program i bile podložne nazoru libe­ ralne vlade, a 324.867 učenika; dok god. 1909. kat. bel­ gijska vlada ima pod sobom čisto 7.435 učiona i 934.924 školarca. Pridodamo li ovoj usporedbi još škole za odrasle i tz. »ecoles gardicnnes«, to ćemo dobiti sli­ jedeće brojke za zavode namijenjene isključivo pučkoj ili maloj pouci pod državnim nazorom: �'28 SKn A FINSKI РКШ\'0.1 God. 188-1. (liberalna vlada) bilo je и sve 7.550 škola, a 472.085 učenika; dok god. 1909. (katolička vlada) bilo je u sve 15.128 škola, a 1,437.597 učenika. Da bolje pojmimo ovu razliku, potrebno je zaći malko u povjest belg. školstva. To će nam onda rasvi­ jetliti i onu tačku, koju sam bio naveo u prvom pismu, kad sam govorio o spoljašnoj nebrizi amošnjih liberalaca u poslu osnivanja slobodnih početnih i srednjih škola. Postanak samostalne belgijske države datira istom od god. 1830. Kako su prvi državnici zbog kratkoće vre­ mena jedino nastojali oko vanjske uredbe države, to im je bilo onemogućeno baviti se podrobnije sa ustanovama državnih škola. Oni su naprosto prepustili pojedincima, neka svatko radi po svojoj miloj volji. Stoga istom god. 1842. pojavljiva se zakon za školstvo, i to povodom raz­ nih zapletaja. Kroz ovu perijodu čedni su napretci kate ličkog školstva, jer 1840. od 5.189 početnih iona, koje su se osnovale u 2.500 belg. općina, katolici su brojili svojih 2.284 t. j. takovih, koje su oni sami vodili i uzdr­ žavali. Ali moramo savjesno reći, da je zakon od 1842. ljuto izigrao katolike. Postupak je bio ovaj. Liberalci još od postanka belg. samosvojnosti gledajući, kako će katolike oslabiti, ugjoše s ovima u pregovore obzirom na školstvo. Prije navedeni članak o slobodi obuke katolike je odmah u početku činio, da se što većma podadu osni­ vanju isključivo kat. škola. Ali liberalci ne mareći, ili bolje nemajući sredstava za svoje škole, usredotočiš« sve sile u državne škole, koje su njih - da pravo ka­ žemo — potpuno zadovoljivale: te bo su škole bile već tada raskužene protuvjerskim nazorima. Katolici dakle s početka zabaciv sve državne škole, kojih su oni stvarno trebovali, lišiše sami sebe svojeg državljanskog prava. Po sebi je razumljivo, da podizanje novih škola na svoj račun mnogo novca zahtijeva. S toga u kratkom razmaku katolici se' osjetiše financijalno iscrpljenim, i napokon gledahu, kako da preuzmu i koju državnu školu. U tu svrhu bili su prisiljeni doći u doticaj sa libe­ ralnim vlastodršcima, koji su im — na žalost samo vanjskim načinom išli na ruku. Iza mnogih dogovora uzajamno stvore god. 1842. jedan organični zakon, kojim se odregjuje, da svaka pojedina općina mora na svoje troškove izdržavati po jednu školu, a da se vjerska obuka kao slobodan predmet uvagja i po državnim ško­ lama. Suviše u zakonu stoji, da ova vjerska obuka po državnim školama isključivo pripada svjetovnjacimučiteljima. H) 1*>. Vjeronauk, budući prepušten na milost i nemilost liberalnih svjetovnjaka, pao je na niske grane, i to je još dalo povoda, da su se liberalci pomoću njega dočepali potpune i neograničene slobode u školstvu i u upravi. Katolici bo misleći naivno nijesu unaprijed posvećivali tolike pažnje vjerskoj obuci po državnim školama kao i po onim svojim, gdje su svetovnjaci zbog nestašice sveć. osoblje vjeronauk naučavali. Plod toga zajednič­ kog zakona vidi se najočitije u glasovitom školskom za­ konu od god. 1879. Taj zakon od 1. srpnja teško je ranio srca kat. vjernika, jer po njemu sve škole državne bivaju lajieizirane. Katolici tim zakonom, koji su prozvali »ne­ sretnim« (la loi de malheur«), izgubiše sve škole. Nego Božja desnica, koja uvijek stoji nad vjernim i dobrim narodom, pomrsila je račune pobjedonosnih — na pre­ varit liberalaca i taj zakon, izvojšten većinom jednog glasa, teško se osveti istim liberalcima. Prvom pojavom toga zakona katolici se dadoše na pasivni otpor. Ali kad vidiše, da to ništa ne pruži, latiše se energičnog otpora, koji će utući sektarce i istim poka­ zati, koliko može savjest prava katolika. Doisto, uspje­ šan je bio rad kat. boraca za svoju savjest. Dobačenu im rukavicu, oni najragje primaju. Pod žestinom progonstva oni se osjetiše slobodnim, jer putem progonstva oni iznesoše pobjedu. U ovoj vatrenoj borbi na prvom mjestu istakoše se visoki crkveni dostojanstvenici. Dični belgijski biskupi zajedno so svojim klerom dadoše znak otpora svojem vjernom a izigranom stadu sa složnim izrijekom, koji brani svim vjernicim pohagjati državne škole. Iz vjer­ nog stada i samoprjegornog svećenstva čuše se sami poklici: »od školž bez Boga i učitelja bez vjere, oslo­ bodi nas Gospodine«. {»Des ecoles sans Dieu et des maitres sans foi, delivrez — nous Seigneurl«) Katol. puk odmah svoju djecu diže iz državnih zavoda, i ako će sad ona ostati bez državne potpore, a 2.500 kršćanskih uči­ telja ončas ostavi državne škole te prijegju u nove kat. škole, koje su sad katolici nanovo počeli osnivati. Svatko, pa bio siromah ili bogat, samo je li se ćutio katolikom, složi se u borbi proti državnim školama. Odmah kroz kratak rok bude stvoreno 4.000 novih učiona, a računa se, da je kat. pučanstvo u ovo žalosno vrijeme izdalo 40 milijuna franaka u svoje nove škole. Takovu gigant­ skom naporu sa strane katolika odgovori lijepi uspjeli: jer četiri mjeseca poslije glasovanja ovog zakona »de malheur«, katolici dobiše 289.152 učenika, dok državne nijesu tada brojite više od 357.123 učenika. Slijedeće godine t. j. 1880. broj katoličkih dječaka poveća se za S jedne strane — materijalne — dobro je došao ka- 75.902, tako da je te iste godine u početnim državnim tolicim ovaj zakon, jer je sada vas novčani teret padao školama bilo 294.3,56 učenika, dočim u katoličkim 455.179. na općinsku zajednicu, ali s druge — glavnije, vjerske — Dakle kroz samu jednu godinu liberalci su bili svladani to ih je izigralo i upropastilo. brojem školaraca. �Borba za školstvo urodi i drugim plodom za kato­ ličku stranku u Belgiji. Šest godina kašnje ove borbe katolici preuzeše u svoje ruke vrhovnu upravu, koju sve do dana današnjeg uzorno uzdrže. Pod katoličkom vladom u mnogočem unapregjeno je u Belgiji školstvo. Za ove periode stvorena su dva za­ kona, koja zaslužuju da ili ovdje razglobimo, pošto će nam to mnogo pomoći za shvatiti današnji položaj amošnjeg školstva. Prvi je zakon od g. 1884., kojim se dozvoljuje op­ ćinama, da mogu slobodno odreći se svojih starih, op­ ćinskih ili državnih škola na uhar slobodnih. Tom odlu­ kom kršćanske se općine okoriste i uzmu 1500 slobod­ nih škola pod svoje okrilje u ime isplaćivanja troškova. Sada liberale! ostadoše na cjedilu, jer se je broj držav­ nih škola vele umanjio, kako nam to službeni podaci iz god. 1884. donose. Ove bo godine trećina belgijskih općina, koje su bile pridržale stare državne škole, nije računala na glavu više od 25 učenika i učenica. I ako se je opažalo mnogo manjaka i u ovomu zakonu, ipak možemo reći, da je barem nekako udovoljeno katolicim. Uslijed sve to češćih nepredvigjenih nedostataka u školstvu nadogje i drugi školski zakon god. 1895. Ovaj je išao za tim da gospodarstvene podigne školstvo. S ovim poslednjim zakonom utanačeno je, da sve početne škole budu jednako potpomagane bilo državnim, bilo po­ krajinskim, bilo općinskim novcem. Unaprijed nema raz­ like izmegju starih općinskih škola i novih slobodnih. Svako belgijsko dijete ima jednako pravo na materi­ jalnu upravnu zaštitu. Prema tomu zašto bi se imala uskratiti potpora slobodnim školama, a jedino podje­ ljivati tz. državnim školama? To svatko znade, da je i dijete slobodne škole državljanin Belgije. Ti kršćanski nazori pravičnosti vodili su zakonodavca ovog novog zakona. Onaj se zakon razlikuje od onog izdata 1884.: prvi stavlja na volju državi, pokrajinama i općinama što se tiče potpomaganja slobodnih kat. učiona, dočim ovaj poslednji zakon nalaže upravi izdavanje posvema jednake potpore. Nego uza sve to materijalno poboljšanje početnih škola u Belgiji, još ostaje dosta toga, da se prama pravilim prirodne pravičnosti uredi amošnje školstvo, na koje se i danas katolici - i to s razlogom - tuže. Iz gor­ njega nami su poznate dvije vrsti pučkih škola: slobodne i državne. Prve su dakako usavršene, ali su druge ne­ potpune sa strane vjerske. Državne škole: to su još ostaci onih liberalnih škola u liberalnim općinama, koje se nijesu nikada htjele odreći svojeg bezvjerskog pro­ grama. Dakako amo vlada u školstvu posvemna sloboda, pa s toga kraja mi nemamo ništa protiv toga. Ali treba znati, da te liberalne škole pohagja i mnogo kat. djece, koju smo mi obvezani udovoljiti. Kršćanski roditelj hoće da njegovo djete uživa jednako pravo kao i ono liberalnog roditelja. I to je skroz razložito. Ipak tomu zahtjevu kršćanskog roditelja mi nemožemo sa sadaš­ njim državnim školama udovoljiti. Još ni danas državne ili bolje liberalne škole starih protukatoličkih općina ne­ maju vjeronauka. Ako to stoji dobro djeci liberalnih ro­ ditelja. to nipošto nije u prilog djeci kat. roditelja. To je što još danas tišti katoličko pučanstvo u liberalnim općinama. Nu vrijeme i kat. pravičnost, nadati se je, da će znati udovoljiti i toj prijekoj potrebi katoličke djece u Belgiji. Već su prvi pokušaji i u tom pogledu učinjeni. God. 1911. ministar Schollaert učinio je nacrt budućeg zakona, koji bi imao odgovoriti potrebama da­ našnjeg vremena. Mi ovdje ne možemo iznijeti toga na­ crta, pošto bi nas to zavelo na dugo. Dosta je ovom pri­ godom reći, da Schollaert-ov nacrt zadovoljuje u svakom pogledu svakog nepristranog čovjeka, a osobito belg. katolika, kojemu bi se doskočilo izvođenjem tog željno iščekivanog školskog zakona. Kako mi se čini, zategoh malko sa povjesnini raz­ vojem belg. školstva. Ali važnost*predmeta izviniće me pred Vašim čitaocim. Ta znamo, da je pitanje školstva i kod nas lirvata jedno od najvažnijih pitanja. Kvol li­ ^Ua amošnjeg školstva nam će mnogo doprinijeti u rijej senju i našeg eventualnog školstva. Pri ovomu bi sigurno mnogi čitaoc zaželio znati, ko­ liko Belgija troši uopće za školstvo? Za to evo mu tačnih podataka. God. 1907. početne općinske škole zapadale su po­ reznike do 34,030.433 franaka i 58 cent. na 509.408 uče­ nika; dakle na svako dijete dolazi po fr. 75:05. Ove pak škole, koje su općine uzele na svoj trošak, dobile su fr. 4,615.270.90 za 218.464 djece; dakle za svako dijete na glavu fr. 21.12. Još ostaju troškovi za onakove škole, koje su javne vlasti potpomogle sa fr. 2.492.754.04, a koje su imale iste god. 1907 učenika: 169.118. Iz ovoga mi razabiremo da sami katolički poreznici izdaju na račun primarnih škola godišnjih fr. 19,238.696. God. 1908. potrošilo se je za sve početne škole 51,713.876 franaka. Cijenim, da će gornje brojke najbolje moći otkriti napredak školstva u jednoj kat. državi. Kad imamo pri pameti još druge vrsti škola, koje niže u obrascu navo­ dimo, možemo stalno kazati, da nikakova civilizovana država ne može u školstvu stati o bok kat. Belgiji. To će suviše dokazati, koliko katolici nastoje oko kulture svo­ jega naroda. Glede pak gimnazija ili srednjih škola samo napominjemo, da ili je jednaka sudba pratila kao i po­ četne škole. Da se vratimo na brojevni prikaz početnih i sred­ njih škola, donosimo slijedeći obrazac raznovrsnih javnih škola sa brojem učenika iz god. 1909; �30 Br oj .š k o la Kraljski atenejini i kolegija . . . . Srednje muške škole ............... Srednje ženske š k o l e ............... Srednje normalne š k o l e ............... SEKA FINSKI PliJllVOJ« 1013. Br. B1 гoj đieee š k o la 7904 Početne normalne š k o l e ............... 89 18660 Pučke škole . . . 35 44 4 8872 Dječje škole . . 54 djece 4.548 7435 923.386 306u 268 803 209 Škole za odrasle . 4628 233.870 Osim gornjih još moramo nadodati: 83 općinskoobrtnih škola sa 24.372 učenika; 71 općinsku a 195 slo­ bodnih profesijonalnih i trgovačkih škola sa 26.083 učenika. Pri nizu ovih brojaka pitanje se nameće, što nam onda ostaje neukih ili nepismenih u Belgiji? Ovdje je zgodno umetnuti da god. 1908. od 1,160.582 djece (u dobi od 6 do 14 godina), bilo je samo 46.381 (iieračunajue anormalne) djece, koja nijesu pohagjali tečajeve bilo koje škole. Prema tome jasan će nam biti maleni broj analfabeta u Belgiji. Po popisu iz god 1900 bilo je osoba, koji su navršili sedmu godinu, a nijesu znali ni čitati ni pisati 22:l°/0; dočim 1890: 28:8%; 1880: 33:2%. God. 1910. od 63.076 mladića pozvanih u vojničku službu 'mlo je 5.663 ili 8.98%, koji nijesu znali ni čitati ni pisati. Iz ovih gore iznesenih podataka mogao se je svatko uvjeriti o kulturnom procvatu Belgije na polju školstva, pa mi se čini suvišnim ovog puta ikakovih posljedaka nizati. Sam će ih čitaoc moći najbolje uokviriti. Gančević. Nekritična kritika. U 4.—5. broju »Luči« ocjenio je V. BI. Cičević, zagrebački bogoslov — pravo ili krivo, cjelovito ili okljaštreno — »Priče« Branislava Nušića, što i!: je izdala Matica Hrvatska. Danas su, rek bi, taka vre­ mena i ukus, da o istoj stvari, o istoj literarnoj produk­ ciji dvojica izreknu oprečne sudove i svak ima pravo; pa stoga ni mi ne prigovaramo Ćičeviću toliko radi zlih strana, što ih on s formalnog gledišta nalazi u »Pri­ čama«, nego samo primjetit nam je nešto na onaj pasus, gdje mladi Cičević jedva počevši iznositi dobre strane Nušićeve upliće mgpšt. Mihačevića, za koga »nije čudo, da je s Nušićem bez naročitog ovlaštenja vrlo uzaja­ man (kako je dokazano u Srpskom Književnom glasniku) u »Putu po Albaniji«. Na stvari je to, što je Nušić bio u svoje vrijeme srpskim konzulom u Macedoniji i Albaniji, pa je napisao pjesnički putopis po ovim zemljama. Za njegov putopis znao je i Lovro Mihačević, pa u brzini vremena u svoju knjigu prenio cijele pjesničke opise albanskih krajeva ...« - Ad notam neka je mladom Č i v e č i ć u : Kada je fra Augustin Cičić zgodom upitao mgpšt. Miha­ čevića, da li mu je poznat N u š i ć i ko je taj? — nit ti ja znam Nušića, niti išta od njega, odvratio je Mihačević. Mi možemo reći o svemu tomu: na stvari je to, da je mgpšt. Mihačević bio u Albaniji punih 14 godina, da je još pred par godina imao gotovo djelo o Albaniji: ona putovanja, pa i povjest, što ju je ove godine, popunivši najnovije zgode, izdao. Mihačević je sve, što je napisao u putopisu, ono i proputovao, a u Matici su mu još izbacili neka mjesta (Kosovo opširnije, jer »da je opisano u Srba«), na što se on malo ljutnuo; isto tako Mihačević se pri obradbi djela poslužio valjda kojim stranim piscom onako samo zaradi lakšega poregjaja, a nije baš imao razloga, da što uči ili pripisuje iz kakvih osobitih knjiga, jer pozna u Albaniji svaki kamečak i svaki list —. možda je po tomu i Nušić na isti način čitao isto moguće kakvo djelo; a najpošlje: daj ti progji istim putem i istim krajem, a ne opazi istih znamenitosti i istih predmeta!! To na znanje najprvo Srpskom knji­ ževnom glasniku, koga mi nijesmo čitali, pa onda Cičeviću, koji je to jednostavno usvojio i na svoj račun opet iznio u »Luči«. Eto to, » što je Mihačević u brzini vremena u svoju knjigu prenio cijele opise albaneskih krajeva.« Pisac ovih redaka prati CiČevića razvoj od njegove pojave u »Luči«. Cičević ne smije da zlo shvati ovu našu primjedbu niti treba da ga ovo pomete kao početnika, koji, bi reći, da osobito voli književnu kritiku. Ali Cičević treba da zna: što je prilično A. G. Matošu, da nije baš najpristalije za bogoslova Cičevića. Ne samo misli, nego ni sam stil ne može biti u njega isti, a on, bit će, da ćoravo hoće da imitira Matoša. Matošev stil ostaje njemu samomu, sa svim. dobrim i zlim svojstvima. Matoš, sve što zna, htio bi metnuti u svaki redak, u svaku riječ, u svako slovo. A uz to je vječno zagrižljiv. — Ćičeviću ostaju na volju njegovi uzori, ali treba da više bude svoj, nu sva­ kako mirniji, obzirmji, pa kad i s pravom nešto prigo­ vara, neka nam više dadne samoga sebe, nego Matoša, na koga se i sam uvijek nabacuje, dok ga se i Matoš jed­ nom, pravo ii kirivo, ne doveže svojom satirom. �Vjesnik. :>1 V J E S N I K. N A Š A D O M O VIN A . Javna zahvala. Nj. Preuzvišenost Dr. Leon von Bilinski, zajednički ministar financija, blagoizvolio je da­ rovati siromašnoj i nedogragjenoj crkvi u Vitezu 1000 K, radi čega potpisani sa svim svojim župljanima najljepše se zahvaljuje Nj. Preuzvišenosti na tomu velikodušnomu daru! Ujedno molimo Boga, da Mu po zagovoru sv. Ante stostruko naplati i pomogne Mu teškoj zadaći lako i slavno udovoljiti! — Takogjer se zahvaljujem visokorodnomu gosp. Klemensu grofu Brandisu, koji na molbu velečas. o. Antuna Puntigama darova ovoj crkvi pre­ krasan kip Srca Isusova i 111 K; vel. o. A. Puntigainu. koji ukupi za ovu crkvu 50 K, jedan kalež i dvije rokete; preč. o. Hormanu, rektoru u Travniku, koji daro-д za crkveni krov 20 K. Svima darovateljima budi ..ajljepša hvala i stostruka plaća od Boga! — Vitez, dne 24. ja­ nuara 1913. Fra Frano Pavlak, župnik. Franjevačka ulica u Sarajevu. Gradsko poglavarstvo grada Sarajeva na zadnjemu zasijedanju zavelo je do 00 novih naziva ulica u Sarajevu, iz kojih se vidi, da je poglavarstvo išlo za tim, da čitavu Bosnu i Hercegovinu usredotoči u Sarajevu. Tu su zavedene: Zvornička ulica, Kupreška ulica, Ljevanjska ulica, Grahovska ulica, Fojnička ulica, Kiseljačka ulica, Tuzlanska ulica, Vareška ulica, Kb’učka ulica, Srebrenička ulica, Trebinjska ulica, Ljubinska ulica, Stolačka ulica, Vrandučka ulica i t. d., a zavedena je i F r a n j e v a č k a u l i c a , koja se pro­ teže od ćilimane do Konak ulice. Prema tomu će se od sada i pisma adresirati: Sarajevo, Franjevačka ulica, Franjevci. Franjevci na Palama. Želja, da čitava gimnazijalna 1 bogosiovno-mudroslovna mladež na jednom mjestu provede praznike, već se realizava. Prema zaključku zadnjega definitorijalnoga kongresa Redodržavništvo je Bosne Srebrene 7. veljače kupilo 47 dunuma šumovite zemlje na vrlo zgodnom mjestu na Palama, gdje će sc sagraditi za ferijajuću franjevačku mladež zgodna vila. Nema sumnje, da će ovaj korak po redodržavu Bosne Srebrene biti od prevelike koristi, a odgovarat će i že­ ljama sv. Stolice, kojoj je u ova pokvarena vremena puno na srcu, da svećenički pomladak i uz praznike ne .bude izvan osobitoga nadzora. Na II. veljače na novo su zemljište sarajevski Franjevci, definitor Corković, pro­ fesori i bogoslovci imali izlet. Riječka biskupija. Davno snovana riječka biskupija, kako novine javljaju, već je ostvarena. Megjutim mi smo s kompententne strane obaviješteni, da je ta vijest skroz ishitrena. Biskup Garić. Na 10. veljače zaputio se je presvj. g. fra Jozo Garić u Rim na regjenje. Biskup Mišić. Na 10. veljače stigao je u Sarajevo biskup Mišić i to u svrhu saborskih konferencija. S bis­ kupom Mišićem u Sarajevo je prispio i hercegovački redodržavnik fra Luka Begić, koji se je 12. vratio u Mostar. Kongres Bosne Srebrene. Na 29. i 30. obdržavao je definitorij Bosne Srebrene u Sarajevu kongres, na kome se je najviše raspravljalo o gragjama u Sarajevu i Viso­ kome, te o drugim potrebama redodržave. SRBIJA. Konkordat sa Sv. Stolicom. Dok ratne trublje na istočnome Balkanu još trube, dok topovi svojim užasnim rikanjem napunjaju brda i doline, novine su učestale do­ nositi razne kombinacije, kako bi se u Srbiji uredilo ka­ toličko pitanje. Poznato je, da je u Srbiji i do pošljednega rata živjelo preko 10.000 katolika, koji nijesu nigdje imali svoje crkve, niti klera ni hijerarhije, ako sc izuzme kapelica austro-ugarskoga konzulata u Beogradu. Sa zadnjim sretno vogjenim ratom katolištvo je u Srbiji ojačalo. Barem će jedna čitava biskupija, te tolike kato­ ličke župe doći pod Srbiju. Ti su katolici pod osmanlijskom vladom uživali barem neku slobodu, a u Srbiji je sve do danas nije bilo nikakove. S toga puno evropsku publiku zanima, kakovo će stanovište Srbija danas za­ uzeti prema novim podanicima, koji se ni pod koju cijenu neće odreći svoje vjere. 1 već novine glasaju, da Srbija sa Sv. Stolicom pregovara o uspostavi konkordata, ko­ jim bi se katoličko pitanje u Srbiji jednom uredilo. Nu, ako se i uspostavi konkordat, pita se, tko će u Srbiji dušobrižničku dužnost na se primiti. Srbija zazire od austro-ugarskoga klera, a Francuzi i Talijani potrošili bi godine, dok bi u Srbiji počeli s uspjehom djelovati. »Katli. Kirchenzeitung« misli, da bi za tu svrhu ipak najzgod­ niji bili Franjevci hrvatskih redodržava. »Ako dakle Srbija ne će primiti Isusovce, kao što se očekuje, veli »Kath. Kirchenzeitung« - imaju ipak izvrsni bo­ sanski i hrvatski Franjevci, koji su kroz stoljeća u Bosni i Hercegovini u tom pogledu svoju vještinu pokazivali, koji su sa Srbima istoga plemena i isti jezik govore. Da ovi redovnici eventualno ne će tjerati austrijske politike, o tome su u Beogradu vrlo dobro upućeni.« I uistinu vrijeme je, da se Franjevci peterijuh hrvatskih redodr­ žava o tom počnu ozbilnije zanimati. �32 B,\ 2. — »SLILA FINSKI FLKIVOJ« - 1013. KNJI ŽEVNA SMOTRA. J. м. Adela Milčinović: »Bez Sreće« (drama u tri čina, na­ građena iz zaklade Dušana Kotura). Ja bih mogao ovoj drami metnuti i drukčiji naslov, n. pr. » Ma t i c a Hr ­ v a t s k a « : »Be z Sr e ć e « , jer ju je Matica izdala i nagradila. Ne zna se naime, za što bi madame Adela bila bez sreće, kad joj se eto drama nagragjuje, pa kakva je da je! Niti je inače u samoj drami jasno označen onaj na­ slov: »Bez Sreće«. Te bi neusporedivo ljepši naslov ovoj drami pristajao — naime »pačavra«, Pokojni Dušan Ko­ tur opet ovamo ne ulazi u račun, jer po svoj prilici nije imao namjere, da se njegovom zakladom ovakove drame nagragjuju. Matica Hrvatska svakako je bez sreće, jer čim se počine podizati, odmah joj se počine i osklizivati » Г r i k o r a č a j a n a p r'j e d. a n a t r a g j e Г š t o ma n j e ? « (rekao bi Silvije). Ja sam ovu dramu svu pročitao, ali doduše ne »na dušak«; megjutim neki vrstan pisac skore poručuje, da se jedno dobro djelo prije kritizovanja pomno pročita, pa onda odloži i razmisli, pa onda opet pročita, i za tim istom da se kritizuje! Priznajem to načelo, ali ga se u ovoj drami nisam mogao ni uz najbolju volju držati (za­ drži naime i umjetničke i etičke kmtrabande, tamo se rado ne vigjam). Dogagjaj ove drame meće se ч neku Slavoniju. Po­ što je dogagjaj vrlo neobičan, a svršetak e samo nevje­ rojatan nego za evropski jedan narod psihološki i ne­ moguć, onda slijedi, da nas zernljopisci makar i neho­ tice varaju stavljajući Slavoniju negda u južnu Evropu, a biti će, da je to nekakva provincija u Kurdistanu; ili imaju dvije Slavonije, pa je madame Milčinović morala onu drugu misliti u Kurdistanu, megju Samojedima, ili gdje?! Mi naime mislimo, da Milčinovićka mora imati neku umjetničku sposobnost, ako je mogla biti nagragjena iz zaklade Dušana Kotura. Ta bi naime sposobnost zahtijevala, da se drama tako izvede, te pisac, koji je na početku pročitao, da se dogagjaj zbiva »u malenom seocu u Slavoniji«, ne mora na svršetku, kad dramu pro­ čita, osupnuto ponovno upitati, a gdje je to sve bilo? Adela Milčinović spada u hrvatsku tako zvanu »mo­ dernu«, a time sam već kazao i sadržaj drame. Moderni se naime obligatno u svim svojim umjetničkim proizvo­ dima bave malne uvijek s nižim čovjekom; naprotiv drže, da viši čovjek i ne opstoji, to da je samo kao neka optička varka razuma. Oni zastupaju teoriju, da je čo­ vjek postao od magarca (ili od majmuna — svejedno), dok mi istina držimo, da magarac može postati od čovjeka, ali da od magarca postane čovjek — vrlo je velika rijetkost i uprav igra prirode (odlika, Spielart), te za to i ne može poslužiti kao učevan podatak za spomenutu njihovu teoriju. Bože moj, koliko je eto puta svaki od nas očekivao, da od magarca postane čovjek, pa ni­ kada! U tom bi slučaju bilo toliko puta na dobitku ne samo društvo, nego i znanost i umjetnost! Spisateljica je nada sve silno naružila i onako slabi ženski svijet. Spisateljica sigurno spada u onu struju za emancipaciju žena, ali ovom dramom nije ni najmanje poslužila toj ideji. Ta za Boga, tko će ono sve prestavIjati? Mislim one u svakom pogledu neoprane djevojčure! Da li kakva ciganska družina? Tko će primiti uloge Franjke, pa Mande Tadine, pa i drugih?! Na primjer Mandti Tadinu baca Mile u ražarenu krečanu! Kako li će se na pozornici inscenirati ražarena krečana, tko li će preuzeti"zadaću Mande Tadine? Ona se uz to neposred­ no pred svojom katastrofom grčevito kao mačka bori s Milom u junačke kosti. Dakle sirota ona, koja bi uzela ulogu Mande Tadine, najprije mora biti pušćenica (ne smije se ovdje sve ono napisati, što je emancipovana gospogja u drami napisala), onda vrag (jer zavagja Milu i Franku), za tim mačka, a onda i »žena u ražarenoj peći«. Zaista uloga teška za kreaciju! Osim ovih spome­ nutih i još nekih drugih, znamenita je i uloga babe Liže, koja po selima pomaže abortiranje. Kako se cijela dra­ ma svršuje bez skladna izmira kao što i bez jedinstvene misli, biti će, da i uloga babe Liže nema drugoga smisla, nego da nagovijesti, kako će ova Matičina drama biti uknjižena megju umjetničke »abortuse«, kojih imade mnogo, a i ovaj se može sa ostalim natjecati za prven­ stvo, jer je osobito krasan primjerak nedonoščeta. Drama nas ostavlja pred upitom, šta će biti s Milom, koji je kriv zasjednog umorstva? Sudsko odaslanstvo dolazi u sela, da istraži stvar, a drama se svršuje. Ili je Milčinovićka zamislila sve o.vo izvesti u obliku trilo­ gije — Šta li?! Gospogjo, ovim Vas najljepše molimo, da poštedite i »Hrv. Maticu« i općinstvo! Sto se tiče toga, kako bi se drama dovela na hr­ vatsku pozornicu, mislimo, da će u upravi zagrebačkog kazališta biti dosta viteškog poštovanja i kavalirstva pre­ ma slabom ženskom svijetu, te će poštedjeti gospogju Milčinović od daljnih neprilika! Eto to vam je (ne budi primijenjeno!) ta drama Adele Milčinović: »Bez Sreće«! »Seralinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 1Г>. u mj.: godišnja cijena b K. za gjake. frećorelce i siromahe 3 K. Jlukopise, prelplale i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna. Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni uroiiik: dr. ». Jiilijiin .Iclcuić, Tiskara »Bosanske Pošle« u Sarajevu, �Josipa Oblettera * u St. Ulrich, Gradcu, Tirol J kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen vise puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, :: џ propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, pnteve, betlem ske štalice i t. d. CIJENItT i NACr Proizvodi su zavoda1svi vb - '■"r. sfiuiw križne :: тт SE Д PLATNO. L S S U C ^ D 'tma na nju se upravno obraća! Ш л н Hrvats ЈРППП m u i H e r c e g o v in u . ^(đ iot.ačšcii ^ Š t v 9 ) . :: Uplaćena dionička glavnica 2,000000 kruna. Centrala n Sarajevu. podružnice: jttostar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne knjižice te uka­ maćuje iste uz 4||2°јо čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devize i valute. 7 o l o n o л п Ј л о L a l d g d U I H L d Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. lzvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. prima u zalog sve dragocjenosti kao: srebro, zlato. dragulje i ostalo. �Hl MODERNO UREGJENO TISKARO I KNJIGOVEŽNICO „BOSANSKE POŠTE" PREPORUČUJE SE ZO IZRADBU SVIH U TISRORSRU I HNJI60VEZUČHU STRUKU SPODAJUĆIH POSLOVA. -- SL 060Ć I STROJEVI „LIN O TV PE". - STEREOTIPI .0 iji � https://kolekcije.nub.ba/files/original/fa11fe4486c5d5c3ad446c93baff033d.pdf 3aec407e7dbb5b2ddc64cb4a5cf4bb78 PDF Text Text serafinskj Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 13. OŽUJKA 1913. BROJ 3. GOD. X X V II. Već je vrijeme. Da se „Serafinskom Perivoju" pošalje ggg pretplata, odnosno uplata. ggg „Serafinski Perivo<^stcr n« Јоодш 5 K; a siromasi, trećoretc? i gja^i primaju ga i u 3 K. Novci se šalju na „Seraf5iski Perivoj" Šaraj* o, Franjevci. Za odmah prodati stoje jedne jjcvg orgi i prijiamatičnom jafltjta£Qi >ш i sa. , и ш i i (i Zu е.ЦCoppelungsregistara. koja je izk r u ■ »vadESLтош^шзч tvrtka za pravljenje novih Tgulj' svakil vrsti. PrMizima i renov: gistara, 11 zvučnih registara i 5 .m loga ........... P rpivpBl.-,, ._ ,------starih orgulja sa jamstvom. ljubljanska kreditna banka Podružnica n Sarajevu. Centrala u Ljubljani. Ispostava: Građo. Podružnice u Spljetu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. Dionička glavnica K 8,000.000’— Pričuve preko K 900.000’—*I :S2 £3 Prima uloge na štednju na uložne knjižice л З \ 01 , .. , .. .... . i tekuće račune i ukamaćuje ih sa ^ |4 |o ^ez lka^vl^ Poreza 1 odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. I O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. �Privilegovana |f zemaljska banka Z A B O SN U I H E R C E G O V IN U . Uplaćeni dionićki kapital 14 milijuna kruna. CENTRALA U SARAJEVU. Redovne rezerve i fond za s igrum o s t z a lo žn im K .».300.000. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju, B-Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu Bos Samcu, Travniku, Trebinju i Višegradu - ZASTUPSTVA u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. nica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Veleprodaja duhana u svim spomenutim mjestima. Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na HIPOTEKARNO ODJELJENJE. vrijednosne papire. — Prima novac uz tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u Dalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje pohranu . upravu, kao otvoren polog ili kao ,Safe“ — u za tu 4, /,w/0 založnicc i 50'„ komunalne obligacije. Ov^ su založnice i svrhu ur:gjenom oklopljenom prostorom — pod zatvorom stranke komuualne obligacije u Bosni i Hercegovini prosti od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamče­ banke. vine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u »jničke ~ I ■ ■ ■ ■ austro u arskoj monarhiji kao vojničke ž a n id b e n ^ T ________v . . . А о ј е п о ^ к п ^ г о ђ ^ а о ^ 1 !’ posebno odjelenje BANKO\NO ODJELJENJE. '‘izvode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave Kupuje, prodaje i izdaje vrijeđnostne рар' uevize i druge se sa sv., >vačku struku zasjecajućim dobavama, kako u kovine. Preuzima kupone ; vučenc w : k e — Eskomptira komisiji tak; •»štiti račun, financiranjem i podizanjem indumjenice i doznačnice, daje zajmove u k o n kurentu i na mje• javnih poduzeća. niče uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate rujeGia »redmeti izvoza suhe šljive i žito. * Kod banke opslojeća generalna itura e. kr. povi. osignrav. „ A S S E G t t s 10NI GENERALI" prima direktno ili putem filijala i ispostava "razn. vi -te osiguranja |Jroli vatre; \era\na'a0entura osiguravajućeg društva ..PROVIDENCIJA" prima osiguran, <, za slučaj nisi ' proti razr ’ šte a i st» lievima i na drugim predmetima Nemojte kupovati crkvenoga odijela dok se niieste osvjedofUi °izvrsnosli — ■■ ■■ i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, baldakina, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornica JOSEF NEŠKUDLA, u Uablonsmu na Orlići Пг. 86. ===== MORAVSKA. Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijenici i proračuni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: :: u konkurentnih tvrtkih! Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. SS Siromašne crkve imaju znatan popust. х х жж £ �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 15. OŽUJKA 1913. BROJ 3. Dr. Jelenić: ------ ■ ■ ■. ■---------.= = K problemu konkordata sa Srbijom. GOD. XXVII. poslanje svećenika odgagjaju do riješenja sv. Sto­ lice ili kako oni rekoše: »dok i naše stvari dozriu i potpuni pravac uzmu«. Dokumenti glase: * * Srpska vlada biskupu Šunjiću. Konkordat Srbije sa Vatikanom jedno je da­ nas od najakutnijih pitanja na katoličkome obzorju. 0 njemu pišu pozvani i nepozvani, a pišu i za i protiv njega. Nu pitanje konkordata Srbije sa sv. Stolicom, ako je nakon sretnoga lanjskoga i ovo­ godišnjega rata saveznih balkanskih država i Osmanlija i izbilo na kulminaciju svoje akutnosti; nije ipak ni ovogodišnje, ni lanjsko ono se po­ put zlatne žice provlači gotovo kroz čitavu povjest mlade kraljevine Srbije. Cim je Srbija postajala samostalnijom, tim je više njezina vlada uvigjala nuždu vjerske tolerancije. Radeći na drugome svesku započeta djela: »Kultura i Bosanski Fra­ njevci«,namjerili se na tri vrlo važna izvora, koji bacaju puno svjetla na povjest ovoga danas toliko akutnoga pitanja i iz kojih saznajemo radi čega Srbija sve do danas nije sklopila konkordata sa sv. Stolicom. Prvi izvornik na papiru sa pozla­ ćenim okrajcima ćirilicom pisan, našao sam u ar­ hivu franjevačkog samostana u Gučoj Gori. Iz njega se vidi, kako 1854. srpska vlada od biskupa Šunjića traži bosanske Franjevce za duhovne pa­ stire u Beogradu, te usput, valjda na molbu fra Blaža Jošića, bosanskim Franjevcima za gradnje crkava u Bosni šalje svotu od 100 carskih dukata. Druga dva dokumenta našao sam u prepisa u: »L i 11 e r a e P a s t o r a I e s R m i P a t r i s A n d r e a e K a r a č i ć P r o V i c a r i i A pi ci in B o s n i a d i e 16 1Obris 1847., e t I l l u s t r i s s i m i a c Rmi Dn i M a r i a n i S u nj ić F p p i P a n a d e n s is e t Vicarii A p 1i c i i n B o s п i a a d i e 17 7brisl854.« U prvom se od ova dva dokumenta sadržaju projekti pogodaba, pod kojim se katolička općina u Beo­ gradu dopušća, a u drugome i novoimenovani bis­ kup Sunjić i redodržavnik bosanskih Franjevaca Nedić srpskoj vladi zahvaljuju na poslanu daru, a Visoko Preosveštenomu Gospodinu Marjanu Šum.iću, dzbrano.m Biskupu Bosanskoim.. Pravitelstvo Srbsko ustanovilo e shodnume zakonome slobodno upražnivairb vkroispovkdania pode lspunivaneiiTk izvkstni pravila, za posl’kdovatekk svi pripoznati Hristianski vkrozakona. Na osnovu toga zakona postoi ovde u Beogradu Protestantska obština koja ima svoju kapelu, i svogrk sveštenika, i sada ima se pristu­ piti uregjenju i katoličke obštine, pa pri svenrk tome, što nema ovde dovolknij broj katolika koi su Srbski sažitelji, ipak'k Pravitelstvo Srbsko, žekći katolicima ovdešnhime nabaviti sveštenika, koi će Portine podanika, a ne stranack biti, i u svinrk gragjanskinrk odnose- ijima saobražavati se naredbama zemalkske vlasti i zakona Srbski, — obraća se nastoićinrk vama Visokopreosveštenij Gospodine, kao novonaimenovanome Biskupu Bosanskome i šiTk vame svoge činovnika Gosp. Tomu Kovačevića zajedno sa Gosp. Blažome Josićeme u toi ž-kli, da vame oni ustmeno u svoi obširnosti razlože, kakvu potrebu Pravitelstvo Srbsko ima, da se naimenuje naročiti za katolike ovdašrvk sveštenike, koi neće stranace biti, kao što e sadašrvk katoličeskij sveštenike Austriiskoge konzulata, koga e po opred-kleniju n-kgovome kruge d'klatelnosti samo za konzulate i za lica istome prinadležeća, a ne izvane toga. Pravitelstvo Srbsko puno pravo ima nedati, da nenadležnij stranij Sveštenike, kao što je više imenovanij konzularnij, a isto tako i stranij bi­ skupe duhovnu vlaste u Srbii ima, kao što ču­ jemo, da Gjakovačkij Biskupe takovu sebi pri­ svaja, jer on je Biskupe Austrijskij, a Srbija nie Austrijska, no Portina Provincija, pa nikoime načinome nemožemo dopustiti, da se strane vlasti i strani sveštenici u vkrozakona d'kla u Srbii protivu svakoge reda mešaju. �:;i Ilr. 3. ►SKKAFINSKI PEHIVdT Naša e želja, da se duhovna vlasK Biskupa Bosanskoga i na katolicima u Srbii rasprostire, i da Biskupa Bosanski, koga Bosna u vašenrk licu srK radošću sada pozdravlja, čemu se i mi poznavajući vasrk za prijatelja i dobroželatelja sveg'k naroda, jako radujemo, — Sveštenika za katolike, Srbske žitel-b, naimenue i pošl-k, koi će mrtvace svoje vkre, po obredima Rimo-Katoličeske Crkve do groblja sprovoditi i sarankivati i domove svoi vkrni po cHdima zakona poseštavati moći. Ona javna činod'kjstvovanja nisu se mogla konzularnomu svešteniku, kao stranome i nenadležnom-k dozvoliti, a nadležnome dozvoliće se, shodno propisanome zakonu Osinvk toga, Pravitelstvo Srbsko opred'kljue svome svešteniku, koga traži; 300, talira godišmk, na izdržanie, osime bezplatnoge obitališta, i osim prihoda, koje će od svoi vkrni imati moći Kad'b vame iošte i naše poslanike želu u reći stoeću stvare podrobno objasni, ja same uvkren, da ćete vi nanrkru Srbskog Pravitelstva u punoj m*kri odobriti i u spor.izumlenju se Gosp Ministrome Provincialnime Otaca reda sv Framk u D . . , 0 ~ n . Bosm, kode Svetoge Oca Pipe naizivMs pod'kj, ,. , *? \ , i . л. stvovati, da se privremeno data Administracija Gjakovarskonrh. Biskupu nadrk katolicima u Srbii oduzme i da se duhovna vlasK Bosanskoga Bi­ skupa, kaošto sanvK malo pre kazao i nadrk kato­ licima u Srbii rasprostre, pa aa bi, kao Bosan­ ski Biskupa blagovremeno jednoga dobrog к Svešte­ nika za katolike ovdešn-k izberete i ovamo pošl'kte, kako bi što pre shodno gore spomenutome zakonu činod'kjstvovati počeo, imajući, kaošto e više navedeno, svoe dobro i izvkstno izdržamk. Ja uzimame časte ovome prilikome po Gosp Tomi Kovačeviću poslati Knezome i ’ Pravitelstvonie SrbskinvK darovati 100 dukata ces. na pomoć к katoličeskime Crkvama, koe se sade u Bosni, kao što name e Gosp Jošiće kazivo po strojavaju i molim vas, da ovu summu po va šeme blagonahogjenju na rečenu c'kk raspoložiti izvolite, a meni će milo biti ako i iz ovoge uvidite, koliko Pravitelstvo Srbsko želi, da se katoličeske Crkve u Bosni podižu, kaošto će ono rado dozvoliti, da se i u Beogradu takova na­ čini, čime broje katolika, ovdešmd žitelja poraste tako, da oni za sebe obštinu sastaviti i sebi Crkvu ili kapelu podići mogu. Nadajući se, da će mi Gosp. Kovačeviće, kada se si. puta vrati, doneti povoknu vkste, da ste više izloženu molbu našu priatekski primili Uli:! i nju gdi nadleži svojski preporučili, polzujeiirk se ovoni'K prilikom^, da vanrk, kao шопгк pozna­ niku i/.javiiivk najotnvknie iivćiženie, srw koinrk jesani'k Vani’k 11, Noembra 1854. u Beogradu. istiniti počitatek Aleksa Simić’k Uvjeti konkordata 1854. Budući da je čislo podanika Serbski, Rimokatoličesku Veru izpovidajući u Beogradu objetavajući već toliko, da oni mogu za sebe jednu Cerkvu obštinsku obrazovat i jednoga svog sve­ štenika uzderžavati, to Praviteljstvo na osnovu Za­ kona od dozvoljava, da ovi u Beogradu jednu ta­ kovu obštinu sastave. Na taj konac sljedujuće se opredjeljuje. U Obštenstvo ovo moćiće imati svoju sobstvenu kapelu, a po vremenu kad mu novčana sredstva dozvole, i svoju Cerkvu, na mestu koje mu se od strani zemaljske vlasti na taj konac na­ znači. ~ , ... , . , 9 Onoce 2. imati jedno odvojeno mesto za sa. . . , ran ivanie svoji mertvacah, gdi se to od mestne Vlasti nadje za shodno opredjeliti. 3. Sveštenik ovog Rimsko-Katoličeskog žiteljstva biti će postavljen crez Knežjesko Serbsku Vlast, i u svim odnošenjima Gradjanskim dužanće biti poviesovati se naredbama Zemaljske Vlasti u Zakoni Serbski, i zavisiće od iste kao i ostali gradjani Serbski. 4. Onće moći Mertvace svoje vere po obre­ dima Rimo-katoličeske Cerkve do groblja spro­ voditi, i saranjivati. 5. On može domove svojih Verni slobodno posještavati, i po djelima zakona, no nikad to neće moći činiti u Cerkvenomu odjeliu. 6. Izvan ograde Kapele ili Cerkve Rimo-Katoličke neće moći nikad litiu svoju nositi. Oniće u Biogradu živeći praznike svoje po starom to jest Julievom Kalendaru sljedovateljno u jedne dane kad i pravoslavni praznovati. Kopia projecta Zakona koićese izdati čim Praviteljstvo sarbsko dobije sveštenika Katoličeskoga za Katolike svoje žitelje. Šunjić i Nedić srpskoj vladi. Visoko Rodni Gospodine! Prijateljsko i preugodno pismo Vaše od 11.23. studenoga t. g. na nas doli potpisane po­ slano, po G. Tomi Kovačeviću primilismo na �K p ro b lem u k o n k o rd a ti *<i Srbijom . 10-/28. Prosinca i razurnili svelikoin radostju iz učinjenog Predloga od Vašeg visokog Gospostva, da ono isto što smo Mi od više godina želili, to nam Vi sada na ime Visoko slavnoga Praviteljstva serbskoga milostivo predstavljate, to jest da naša Redovnička Deržava Bosanska primi na se brigu za providit s’ jednim od svojih sinovah Redovnikah, a podajnike Visoke Porte s’ duhovnom službom Rimo-katolike sažitelje serbske. Što nam je toliko ugodnie, koliko znademo da je znatnih dio tiuli katolika od ovud iz Bosne tamo se nasta­ nio, i nastanjivat slidi. Mi se iz svega serca radujemo Posetrimi Serbii, da su joj tako hrabri, i bistroumni u ovo burno doba upravitelji zapali; da je nesamo svoj visoki položaj znala uzderžat, nego da je se u vrieme obćeg od prosvete u Europi napridka prid licem sveg učenog svieta osvjetlala s’ onim lanske godine Decretom, s’ kojim sva kerstjanska vieroizpoviedanja s’ pravim gradjanskim, i Duhom primernu slobodu takodjer i tuđe uživati mogu; radujemo se suviše, da možemo i mi istom S. 0. Papi sa serčanoni pohvalom Vašeg’ Visokog Rimu učinit, Praviteljstva ugodno upečatljenje Ali ćemo se pobrinuti, da stvar po Vašem predlogu u djelo privedemo dok i naše stvari dozriu i podpuni pravac uzmu, što će te bistrie ustmeno od Gospoda Kovačevića razumit. Milostivo darovanih !()(.< Puk: Cesarski za Cerkve naše, a tako isto i lične za nas dvoicu po­ klone s’ osobitom blagodarnostju primilismo, za koje će шо mi svagda zahvalni ostati, a Protokoli Provincie naše sačuvat će spomen oni Prijateljski, i bratinskih poklonah, takodjer i narod naš u no­ vim svojim Cerkvama koje im sada dobročinioci podpomažu podizati; za iste dobročinioce sve­ srdno će se Bogu molit. Uz ova čuvstva blagodarnosti primite Visoko-rodni Gospodine uvje­ renje našega svagdašnjega štovanja s’ kojem osta­ jemo. Bristovsko dne II. prosinca 1854. Vašega Visoko Rodja Blagodarni O. Martin Nedić v. r., Provincial. O. MariaiifeŠunjić v. г., Naim. Biskup. * *• Bacimo li dakle još jednom pogled na gornje dokumente, to ćemo uvidjeti, da se ipak vlada mlade kraljevine Srbije, ne može skroz osuditi, da nije ništa radila za dobro svojih katoličkih poda­ nika i da je konkordatu izmegju sv. Stolice i srpske vlade vazda bila jedna od glavnih za :15 prijeka manjak uronjenoga klera i bojazan srpske vlade za svoju samostalnost. I dok mi prvi dio zaprijeke manjak autohtonoga klera, oplakujemo; dotle ni drugi u onome stadiju ne mo­ žemo odobriti. U onome, velimo, stadiju; jer »jus cavendi«, kao svakoj državi, tako i Srbiji moramo dopustiti; nu to ne smije ići dotle, da se iz puke bojazni tisuće duša liši njihove utjehe i to tim manje, što je danas vijek slobode i što se pravo tako pojima, da se nitko ne kažnjava, dok ne po­ griješi. Srbija neka prokuša, katolički živalj providjeti ma i s austrijskim klerom, pa će se brzo osvjedočiti, da katolička Crkva svačiju samostal­ nost i slobodu visoko cijeni i da katolički kler u Srbiju ne dolazi, da ruši srpsku, krvlju iskupljenu, slobodu i samostalnost. Ta neka se Srbija samo sjeti, da baš ona ista sv. Stolica, koja je još 1288. redodržavniku dalmatinskih Franjevaca naložila, da na želju srpskoga kralja u njegovu državu izašalje dva Franjevca, da je, velim, baš ta ista sv. Stolica i Stjepana Dragutina i majku mu Jelenu i čitavo njegovo kraljestvo primila pod tada moćnu svoju zaštitu. Anka Topićeva: Sunce mira. Na ognjištu još ugarak tinja, Zaostatak pruća zadnjeg, granja, A na polju cirli ljuta zima; Krov kolibe bura škripom lama I nanaša smetove u selo. Kraj žiške je njih četvero sjelo: Žena mlada, (kmetica je jadna,) Na prsima njiše čedo slatko, Dvoje drugih u lugu se igra. Nit ko zbori. nit ko glasa daje, — Tek kad ikad crvotok se čuje, Ili sinčić veći pita: Šta je? Kad će mamo babo kući doći?! Sa uzdahom bolnim pogledaje Na prag goli hranitelja svoga, Te prošapta: Sada. sada ide, Рпо čujem korake u sn’jegu. I zbilja se otvaraju vrata, Hrastovina od studeni puca: Babo! — Babo! �36 Нг. 3 >SKRAPINSKI I’KRIVO-l« Zar si došo dragi? Uzrujano srce njemu kuca . . . Ženu grli, a dječicu ljubi. »Da došo sam, da vam opet idem!« Sada? — Noć je, vijavica vije. Od milja se čudnovata smije: »Kralj me zove (i drugi su pošli,) Kao junak da za njega ginem I za grudu otadžbine mile!« Casak šutnja, a tad žuljnc ruke Kmetice se oko vrata svile: Hajde, vojno! Bog ti sreću dao! Junak budi poput pradjedova, Ne okaljaj pošteno nam ime! Blago meni, — ponosim se time, Sto sad imam tri sokola mlada Te će jednom kao i ti biti! U torbu mu kruha crna meće, Krišku sira, lulu i duhana; A tad zdrobi gusle javorove, Fa strunama njedra b’jela veže I odreza pletenice duge, Da sa njima opanke priteže. Drhtaj jedan, poljub I škrinuše opet vrata stara Davno sjene ne stalo u sn’jcgu, A kmetica još na vratim’ stoji: Djeca plaču, cvokoću od zime: Gladan mamo! Kud nam ode babo? Ode ginut za našega kralja! Istrgo se lav evropske sile Iz veriga stoljetnoga sana, Fa sad traži sunca i grijanja. Traži рГјепа izgubljenih dana, Da nahrani laviće i tigra. Buka, urlik, - eno sad će skočit Dolje jugu, gdje ’no more vrije Mladenačke krvi prolivene I gdje pjesma slavenska se vije: Za krst časni i slobodu zlatnu! A1 u času zadnjem zdvojnog rika, Fritegnu mu lanac oko vrata Ruka snažna plemenita cara, - Zar ti mene? ne dokrajči dalje, Vladar s’jedi ukreti ga okom, - 1913. A glasnike na sve strane šalje: »Ko je krune moje d’jete vjerno, Neka dogje do pr’jestolja moga!« Narod silni na podnožje kleče: Od Lužičke gore do Dnjestare, Od Oršave stare do Jadrana, Do Bregenca i pitomih Alpa; Fa još usto iz bosanskih polja I iz gola krša Hercegova, Sve to dogje do vladara svoga, Svi do oca, da mu ljubav daju. Mukom jednim uzdisaji staju: »Djeco moja! šta vam srce kaže, Hoćete li ginut, mr’jeti za me I za grudu otadžbine svoje? « Tvoj je život! Tvoja krv je naša! »Ali na krst ne, na polumjesec, Na koji su negda udarali, Velebita najveći junaci, Da obrane život, čast i krunu Kralju svome Hapsburgove loze? Drhtaj, jecaj, — uzdah, šapat dugi. »Megju vama milijuna ima Kojima je lipa drvo sveto; Zar će Slaven na Slavena ići?« Šutnja grobna, tek se dašak čuo, A1 i on je zan’jemio skoro . . . »A šta kaže moj najmlagji biser, Šta Bosanci, moji Hercegovci, Fa sa njima lički hrabri borci, A šta narod s Labe i Vltave?« Usklik jedan, u njem c’jela snaga: »»Ljubav, život, vjernost i junaštvo, Svojina su Tvoja i slobode, Da ograne sunce mira, sreće, Foljanama pradjedovske grude! Sa braćom nas krv i sloga veže; Stari naši učili nas tako, A mi djecu — i tako će dalje. — «« Sve zan’jemi suza carska staje Na grudima da se dalje spusti Do podnožja, gdje ’no srca biju. »Neću smrti, hoću ljubav vašu, Hoću život da životom ragja! Vjera vaša je junaštvo staro, Od krune je sjajne meni slagja! — �K onalitucioni fra ta ra u rećoga red a sv. P ranje. Na Balkanu s Kumanova borci, Sa Cataldže, prizrenski junaci, Slaveni su, - to su braća vaša; Brat na brata nek ne diže ruke Do nevolje ljute sarnrtnice. -« U uzdahu nada, pa tišina . . . »Mir i sreća! ja sam otac svima! Nek kraljevstva sunce dalje grije; Rad bojišta nek ni jedan tužan Na ognjištu pregja svojih nije!« * Ne stalo je inja i vjetrova, Lahor blagi, njiŠe behar b’jcli, Jasmin, ruža u grimizu cvatu, Pred kolibom lipa sva u zlatu, A kmetica muze koze dvije; Maljušni se u naramku smije Babe svoga, koji sretan reče: »Neću smrti, hoću ljubav vašu!« Za planinu sunce mira sjeda, Koje zgrija more sretnih duša; Ognjenu mu pjesmu, milopojnu Lovorika sa maslinom sluša: Gdje se proli krvca slavskog roda, Da iz tmine uskrisi sloboda. Prof. R. Strohal, Z a g re b :- - . — .■ —...................... Konstitucioni fratara trećega reda sv. Franje. Prevedeni na I rv.atski jezik po ocu tra Iva u Grižostomu Kcršiću Oesaninu god. 1734. hrvatski Franjevci trećega reda preuzeše čas­ nu i rodoljubivu zadaću od svoje starije braće Benediktinaca, da njeguju i podržavaju hrvatsku gla­ golsku knjigu, i to ne samo onu strogo crkvenu, već i svjetovnu, poslovnu i umjetnu. Oni su zaista bili osobito u Istri, Dalmaciji, po istarskim i dal­ matinskim otocima najjači stup, o koji se je osla­ njala tečajem nekoliko vijekova hrv. glagolska knjiga. Oni su je njegovali još i onda, kada su ie počeli napuštati gotovo svi njezini pobornici, sve do 19. vijeka. Iz franjevačkih su samostana do­ lazile preko popova glagolaša raznovrsne knjige u narod, koje nijesu samo jačale religijozna čuv­ stva u narodu i naučale ga, kako će bogoljubno, 37 razborito i umjereno živjeti, već su poput ljeko­ vita melema budile u hrv. narodu narodnu svijest i očuvale hrv. narodu narodnje ime hrvatsko i u onim najtmurnijim danima hrv. prošlosti. Ne­ pobitna je istina, da su unutar zidina franjevačkih samostana tečajem više vijekova živjeli i blago­ tvorno radili u korist hrvatskoga naroda ne samo pobožni božji službenici već i ponajbolji hrvatski rodoljubi, koji su svoje rodoljublje dokazali ne nerazložnom vikom već skromnim svojim radom i blagoslovenim svojim djelima. Nije ovdje mjesto, da nabrajam sve zasluge hrvatskih Franjevaca trećega reda za hrv. gla­ golsku knjigu. Ostavljam taj posao za drugu zgodu. Na ovom sam si mjestu odabrao zadaću, da upo­ znam čitatelje sa načinom života hrv. Franjevaca trećega reda. Odakle ćemo moći najpouzdanije doznati za njihov način života? Odakle, ako ne iz njihovih konstitucija ili uredaba. Meni su za sada poznate ove konstitucije glagolicom napisane: 1. U ritualu o. Šimuna Klimantovića (živio od god. 1460. 1520.) » R e g u l a p o k o r n i h « pod naslovom: »V ime b(o)žije, arnen. Počenjet regula bratije i sestar ot kajanija tretoga reda bla­ ženoga Frančiska. ku potvrdi Mikula papa četvrti. Cti pravo” sa tastamentom blaženoga Frančiska, oticijem obučenija i činima profesa pokornih. 2. U istomu ritualu » K u š t a c i o n i p o ­ k o r n i h « pod naslovom: »V ime b(o)žije, amen. Ovo jesu kuštacioni bratije pokornih tretoga reda b(la)ž(e)n(o)ga Frančiska provencije Dalmacije, učinjeni oda vse bratije na kap(i)tu!i na školji Galevci prid Zadrom na let b(o)žjih 1492. na 12. dan miseca aprila«. Ove je konstitucije izdao štampom o. Stjepan Ivančić u svojoj knjizi »Povjestne crte o samostanskom III. redu sv. o. Franje po Dalma­ ciji, Kvarneru i Istri i poraba glagolice u istoj redodržavi«. 3. U ritualu o. Šimuna Glavića Sibeničanina (živio od god. 1490. 1565.) » R e g u l a p o ­ k o r n i h « i » K u š t a c i o n i p o k o r n i h « po prilici isto što i u Klimantovićevu ritualu, odakle je vjerovatno to uzeto. 4. U rukopisu glagolskom, koji se čuva u ar­ hivu Jugoslavenske akademije pod signaturom IV. a. 91. pod naslovom »Isus i Marija. Tu po­ činju naredbe, ke su učinjene va Asiži v k(a)p(itu)li jenerali ot g(ospo)d(i)na Ivana grdinala, ligata apostolskoga stola moćiju s(ve)te crkve rimske pape Martina petoga i Eujenija črtvrtoga, ki je potvrdil to, a te knjige zovu se kušticioni«. Ovaj rukopis priredio sam za štampu, te se može od- �88 Br, 8. SE K A H N S K l PERIVOJ 1918. mah štampati, čim se nakladnik nagje. Rukopis na­ Fr(a)nč(i)ska i tretoga reda i inim redom i inim pisan je po mom mnijenju u 17. vijeku, a ne u 16., Ijudem kumfr(a)trom i prokuraturom i odvitnikom kako tvrdi g. Milčetić u svojoj bibliografiji na redovskim«. Ovo je djelo preveo iz latinskoga na str. 397. hrvatski god. 1511. Fra Šimun, sin Jurja Kleme5. U glagolskom rukopisu, koji se čuva u ar­ novića ( = Klimantovića) z Lukurana sprid Za­ hivu Jugoslavenske akademije pod signaturom dra, te se i u našem rukopisu u prednjem dijelu III. a. 22. pod naslovom: »Konstitucioni fratrov nalazi štampani latinski original od god. 1502. tretoga reda s(veto)ga oca Franč(i)ska redovskoga 2. u glagolskom rukopisu, koji se čuva u ar­ obsluženija, potverjene od prisvetoga gospodina hivu Jugoslavenske akademije pod signaturom našega Klementa dva na destoga pape prevelikoga IV. a. 142., nalazi se prijepis ili preradba Klimanlito 1734., — štampane u Rimu u štampariji poč- tovićeva djela, spomenutoga pod br. 1. Ovaj je tovane kamare apoštolske lito gorinje, — prene­ prijepis ili preradbu učinio Fra Petar Milutinić u sene na hervaski jezik po ocu fra Ivan Grižostomu samostanu na Božjem polju kraj Vižinade u Istri Keršiću Cresaninu isto lito miseca decembra«. god. 1559. Ovaj spomenik evo ovdje niže iznosim cio na javu. 3. u glagolskom rukopisu, koji se čuva u sa­ 6. U glagolskom rukopisu, koji se čuva u g. mostanu Franjevaca III. reda u Zadru i koji po­ prof. Ivana Milčetića i koji je on opisao u svojoj činje: »Počinju prošćenija dopušćena od mnogih bibliografiji od str. 398.— 401., i to u zadnjem s(ve)tih otac papov virriim karšćanom, ki nose dijelu ovoga rukopisa od str. 75.— 103., koji dio kordun s(ve)toga oca (Fran(čis)ka i pohajaju crije preokrenuto prišit prvomu dijelu. Iz nekih bi­ kve njegova reda«. Prof. Milčetić veli za ovaj ru­ lježaka, što ih navodi g. prof. Ivan Milčetić iz kopis, da potječb iz 18. vijeka. Ja ga nijesam vi­ ovoga rukopisa razabirem, da je ovaj rukopis pri­ dio, stoga mu ne mogu odrediti vrijeme postanka. jepis onoga, što sam ga spomenuo pod br. 5. Ovaj Pisac rukopisa, što ga ovdje iznosim pred je prijepis učinio god. 1740. Fra $imun Haržić, svijet, Ivan Hrisostom Keršić nije mnogo pazio na košto pokazuje ova bilješka: »1740. Spisah ovi ispravnost stila i čistoću jezika. Mjestimice osjeća iibar ja Fra Simun Haržić: ki bude štiti, da n(e) se odviše njegov ropski prijevod iz latinskoga je­ zamiri, ako najde kikoli oror unutra. I bog me ve­ zika. Neke posve neznatne rusizme upotrebljava seli, amen«. više od afektacije, da podade svomu jeziku neko Prof. Milčetić spominje jedan prijepis ruko­ ozbiljnije i svetije obilježje, budući da su se poslije pisa pod br. 5. od fratra Stazića sa Raba od djelovanja Rafaela Levakovića (u 17. v.) u hrvat­ ske crkvene knjige uvukli mnogi rusizmi. god. 1803. Za život naših Franjevaca trećega reda zna­ Konstitucioni fratrov tretoga meniti su jošte neki zbornici papinskih bula, ko­ r e d a s (v e t o) g a o c a F r a n č (i) s k a r e ­ jima se njima podjeljuju razne povlastice, tako d o v s k o g a o b s l u ž e n i j a , p o t v e r j e n e osobito ovi: od p r i s v e t o g a g o s p o d i n a n a š e g a I. u glagolskom rukopisu, koji se čuva u Kkr.l i m e n t a d v a n a d e s t o g a p a p e p r i štampane u sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pod signaturom v e l i k o g a l i t o 1734., S. M. 32. F. 20., pod naslovom: »V ime g(ospod)ina R i m u u š t a m p a r i j i p o č t o v a n e k a ­ n(a)š(e)ga Is(u)h(rist)a, amen. Počinjet M a r u m m a r e a p o š t o l s k e l i t o g o r i n j e , m a n j u m ( = mare magnum) induliencije iliti p r e n e s e n e n a h e r v a s k i j a z i k p o reći prošćenija s(ve)toga Dum(i)niga i male bra- o c u f r a I v a n G r i ž o s t o m u K e r š i ć u isto lito mi seca de­ tije i s(ve)te Klare i tretoga reda s(ve)toga Fran- C r e s a n i n u čiska, ko je na kratki zneto iz lejistra ap(usto)lsko- c e m b r a . Fratar Paval Belomo, naučitelj sla(v)noga ga po počtovanom meštru Marku, ki b(i)še t(a)da okolit i slišatelj ap(usto)lskoga dvora, dopuščane bogoslovija reliona tretoga reda svetoga Frančii dane indulijencije iliti reći prošćenija redu s(ve)- ska od pokore, ministar jeneral i sluga, rodom od toga Dum(i)niga i s(ve)toga Fr(a)nčiska po različ- Agrijenta. Svim fratrom istoga reda večno spasenije u nih i po mnozih velikih arhiereih papi. I ako si jesu ova vsa v sekrstiji n(a)š(e)ga kunventa napisana gospodinu! Božanstvenoga lica prijasnu i nedosiženu i sinjana i bila su zadovoljno zapisana ovde, zato punije dajemo na znanije prošćenija niže pisana, svitlost, koja na stvorenju človika bi zlamenovana ka su dana redu svetoga Dum(i)niga i s(ve)toga svarhu nas zrakmi višnjega zakona na priliku bo- �K onsLilucioni frata ra trećega re d a н\\ b ra n je . žanstva i ako li ne posve ugašenu li pomračenu nigda plakaše Mojsij na gori sinajskoj, od ondi izlitiini suzami, postmi, hdenji i molitvami nastojeći za četerdeset dan to samo užganimi obećanji prošase gospodina, da ne bi ugasil sviću u Izrailu nego da bi posvitil svoje lice nad službenici svojimi i vični zakon u suslednike Adama samo ne meždu mertvi kobnom i pukom žudijskim u mramornu kamenu upisan zapovidati račil bi i zaisto molitvam vojvode izraelskoga milostivo svemogući vojinstva go­ spodin povolji. Pločami za to svidočanstva iz verha gore izsiče, rijimi zavet vičnjega zakona slovom zapečati, ke tako pojahu pisane, da od boga jesu bile upisane, svidočanstvo jošće svako­ mu protivećemu se priobilato ostavilo biše. Mno­ go zaisto koristno ima se zakona ispisana od boga za prijeta imiti i sudišća ust njegovih nepristano očima gledati i tančinom pameti poticati. Ke da­ kle hvale, priljubljeni, pridobromu bogu i prive likomu prinesti pristoji se, zato u najzadnjih ovih dnevih po ustih Isukarstova namistnika na zemlji kako no po drugomu Mojsiju nami za živiti na­ redbu i zakoni dosada zapleteni istumači i njih u ovomu malahnomu libriću svitlim načinom upi­ sanih svemu redu podade. ^Nastavi! će se.) pa« Urban T a lija :- .....= = ---------= = ....... = = = = = = Religijozna skepsa i inosmjerni pravci u kršćanskoj Apoiogetici. з. Protiv ovoga što sam dosada dokazivao ne bi nimalo pomoglo pozivati se na neke činjenice, u kojim neki vide i nalaze vanredne i neočekivane uspjehe tako zvane nove apologetike. Možda će mi tkogod pokazati Chateaubriandova djela apologetična naročito na »K r š ć a пs k i Ge n i j « , na njegovu metodu i na uspjeh, koji je postigao naročito izmegju francuskoga naroda, gdje se bijaše rasklimalo kršćanstvo i duhovi utopili do očiju u religijoznoj skepsi. Primjer Chateaubriand-ov, kao što i stotinu drugih ovomu sličnih ne dokazuje ništa. U Chateaubriand-ovim djelima nema tankih dubokih istraživanja, nema metofističkih dokazi­ vanja, tu teče samo živa, poetička, zanosna riječ jednoga kršćanina katolika, koga zanaša ustrajnost, nauka, aktivnost kršćanstva, koji opčaran divi se .‘{9 kršćanstvu. Ovo je, gospodo, istina. Istina je takogjer, da je Chateaubriand postigao neočekivani uspjeh. Izmoreni duhovi u Francuskoj religijoznom skepsom, ogorčeni životom, koji nije smisla više imao niti ga mogao imati bez religije, našli su u » K r š ć a n s k o m u G e n i j u« ono nešto, što irn je srce pitalo, težnje stišavalo. A to jer su vjer­ nici silno osjećali potrebu vjere kršćanske, jako želili utjehu religije, koja su u njima ne bijaše utr­ nula, već im je bila silom suzbijana. To i sam Cha­ teaubriand priznaje, kada piše: »Koliko srdaca po­ deranih, koliko duhova očajanih nijesu čekali i za­ zivali u pomoć, nebesku pomoć, da ih liječi. Oni izmoreni duhovi pohitiše k Crkvi, kao što se za vremena kuge trči liječniku: žrtve našega (fran­ cuskoga) prevrata zatražiše utočišće pred oltarima, kao što se utopljenik hvata hridi, da tu nagje spasa (u predg. sedmomu izdanju). Ovako Chateaubrianth A jah bi se poslužio slikom, koja bi ilustrovala sjajni uspjeh Chateaubriand-ova apologetičnoga pisanja. Preuz. i Presvjetla Gospodo! Uspjeh Chateaubriand-ova pisanja sličan je uspjehu, što po­ stiže jedan oduševljeni i žarki govornik, koji stupa u dvoranu da progovori publici, koja misli i osjeća sve jedno, što je govornik; razlikom tom što pu­ blika, bojažljiva i potištena, ne usugjuje se da prva istupi, već očekuje, da istupi oduševljeni govornik, koji će neustrašivo, jasno i javno uzeti u obranu, što joj je milo, ali utajano u srcu leži. Takova pu­ blika pred neustrašivim govornikom ne može a da se ne upusti u frenetične aklamacije odobravanja i burnim pljeskanjem govornika ne posvjedoči pot­ puni triumf. Takav je bio, ja mislim, i Chateaubriand-ov slučaj. Stoga ne valja pozivati se na Chateaubri­ and-ov vanredni uspjeh da se podupre pravac tako zvane moderne apologetike, jer je svrha apoioge­ tici k sebi privući inomišljenike, a ne osokoliti i oduševiti istomišljenika. Preuz. i Presjetla Gospodo! Do sada sam go­ vorio o religijoznoj skepsi, koja se začinje i razvija u središtima; reda ini je progovoriti o skepsi presagjenoj, to jest vidjeti, bili bila uspješnija starija ili novija apologetika sa onim, koji se u pogledu reli­ gioznog skepticizma poput trabanata okreću okolo nekih središta. Preuzvišena i Presvj. Gospodo! Napomenuo sam na drugomu mjestu činjenicu, da se religijozna skepsa u centrima upire u neko nutarnje osvjedo- �40 fei*. 3. — »SFRA FINSKI PFr i VO.I« čenje, koje potječe odatle, što se neće da pristane uz dogmatizam; dok presagjena skepsa oslanja se ponajviše na neki vanjski upor, koji bude ili auktoritet ili odgoj ili ambijenat ili što slično, a oslanja se stoga, što zaposlenost, kratkovidnost ili drugo što slično tu bude, što ne dopuštava, da se znan­ stveno, trijezno ispita vrijednost takove baze. Ali kao što sam pripustio da u centrima osim zlo­ porabe dogmatizma može biti i strast uzrok religijoznoj skepsi, to može biti izvor skepsi i ondje, gdje je prenešena. Hoću reći, tu pokvarenost ljudske volje otvori vrata skepsi, a to stoga što joj ova ide u susret, pa joj opravdava ono nešto, što joj je milije i ugodnije i ako nedozvoljeno i sugjeno. Morali bi dakle ispitati, koja od dviju apologetika uspješnija bi bila protiv skepsi prenešenoj u navedenim dvjema slučajevima, biva: u slučaju kada je skepsi izvor auktoritet, odgoj, ambijenat, i u slučaju, kada joj je izvor pokvarenost volje (strasti). Gospodo! Odgovaram: ako se je nadati kakovu uspjehu, možemo se nadati satno od starije apologetike, novija je prama tomu nemoćna. Iz onoga, što sam do sada govorio može se ne teško izvesti, što ja tvrdim; ali ću ja ipak nešto dodati, da se tim jasnijom pokaže nr a tvrdnja. Aktoritet, odgoj itd., vanjski r.eki oslon, oslon može biti (ako nije pokvarenost volje) takovoj skepsi. Ali tko hoće da nešto uspješno postigne, njemu je oboriti i potkopati taj temelj. To ne može drugim putem postići, već racijonalnim. Pokaže li se, da je e r r o r držati do toga auktoriteta do takova odgoja, svaki razborit čovjek ako rnu ne budu strasti drmale voljom prignut će glavu i reći: »imaš pravo, ja sam do sada inače mislio, sada vidim, da nije tako, kako sam do sada mislio«, pa će odustati od takova mišljenja, dosljedno i od prakse, koja prima direktivu od mišljenja. Ali pokazati nekomu da je nešto e r r o r, posao je uma, a ne volje: jer je ovdje pitanje: je li, nije li to istina, a nije pitanje: nosi li mi to kakove koristi (dobra) ili ne. Ovo je dosta jasno, da ne bi trebovalo drugo nadodati. Radi li se pak o drugomu slučaju, kada naime neuredne strasti drmaju voljom, te hoće, da bude nešto, što da je tako, nema nikakova temelja apologetika, koja tobože hoće da govori volji ne može se nadati nikakovu uspjehu. Ako bi se i tu moglo nadati kakovomu uspjehu valja se obratiti nacio­ nalnoj apologetičnoj metodi. I evo, Gospodo, razloga, što sam ga već istaknuo na drugom 1013. mjestu. Ako tko hoće da bude nešto, što nije, ne može to htjeti, a da mu to ne donese nešto, što mu se mili, neku korist, neko njemu dobro. Ovo je psihološka nužda. Ako se hoće da taj svoju teo­ riju i teoretički i praktično zabaci, mora mu se pokazati u tomu neko veće dobro, i to je psiholožna nužda. A to dobro može se pokazati rac io ­ nalnim putem i preko uma utjecati na volju. Ovo moje dokazivanje ne udara doduše na sve pravce tako zvane moderne apologetike. Imade ih izmegju njih, koji hoće da tako postupaju. Njihov je pravac ovaj: napredak, materijalno, intektualno i moralno dobrostanje moramo zahva­ liti kršćanstvu. Onaj, komu je do prave kulture, valja da pribjegne kršćanstvu: tu je izvor blago­ stanja. Gospodo! Čini mi se, da je baš u ovomu kardinalna pogrješka takove apologetike. Ta se pogrješka ne opaža na prvi mah, ali je pogreška tu i ako je utajana i obavita neprozirnim velom. Pogrješka je staviti se na stanovište, koje se ozna­ čuje ovako: »Kršćanska religija promiče bez­ uvjetno svegj, u svakomu slučaju i svakomu materijalno dobro. Pogrješno je ovo stanovište, jer kršćanska religija smatra čovjeka opredijeljena dakako za neko dobro, što je njegova konačna svrha, ali ne za neko dobro, koje je u ovoj prirodi. Kršćanska religija ne smatra ovaj život početkom i svrhom svega, već smatra početkom, koji će se nastaviti u drugomu životu, tamo onkraj groba. Kršćanska religija kaže put, pruža sredstva, koja vode čovjeka ravno postignuću njegove konačne svrhe, potpuna dobra tamo u drugomu životu, i to je glavno, a nuzgredno promiče i dobro ovoga života. Put je kršćanska krjepost, koja upravlja čovjeka konačnom njegovu dobru, ali je taj put uzbrdit, trnovit, a to se kosi u najviše slučajeva sa onim dobrom, koje se bude tražilo samo u grani­ cama ove prirode bez obzira na dobro drugoga života. Kršćanska krjepost promiče dakako i materijalno dobro, ali to samo u koliko je u skladu sa vječnim dobrom, jer kršćanska etika ne može a da ne pridigne čovjeka materijalno. Odavle slijedi kada se materijalni probici čovjeka sukobe sa vječnim dobrom, oni moraju popustiti, te čovjek mora materijalno u više slučaja stradati, to jest zahvaliti se materijalnim probicima i ugodnostima. Ovo je šušti kršćanski nauk, kojemu apolo­ geta valja da privuče skeptika. Tko se stavi na stanovište: »kršćanska vjera promiče materijalno dobro narodima, i to u sva­ �R eligijozna s k e p s a i in o sm je rn i komu slučaju, stoga valja da čovjek pribjegne kršćanstvu« ne bude li s druge strane utvrgjene istine kršćanstva o Bogu personalnomu, pra­ vednomu, o drugomu životu, o sankciji dobra i zla etičkog itd., šta će taj kršćanski apologeta postići? Bankrot u apologetici. Skeptik i moralni libertinac, koji ogrljava kršćansku religiju, privučen samo jedinom moti­ vacijom, da će mu biti dobro, jer će mu kršćanska religija promicati materijalno dobro, to jest ono dobro, koje on bude sudio da je njemu dobro, ne obziruć se ni na Boga, ni budući život ni na čisti kršćanski etički zakon, taj će libertinac u kršćanskoj religiji takovo dobro i tražiti. A u slučaju, da on tu ne nagje ono, što on misli da mu je dobro ne obziruć se na dobro neko drugoga života, šta će biti s takovim libertincem? On će se zahvaliti na kršćanskoj religiji, a to stoga, što mu ona nije izvršila obećanja; pa će tražiti na drugomu mjestu, ne bi li našao, što mu ugagja njegovim željama, koje mu nije ispunila kršćanska vjera. A ovaj postupak bio bi logičan, posve logičan. Rečenica » k r j e p o s n i k u m n o g o s l u ­ č a j e v a s t r a d a « , rečenica »v i r t u s i n infirmitate perficitur« poznata je kršćanskim apologetima, pa bili oni ma bilo kojeg mu drago pravca: oni ne poriču te rečenice, a ne smiju ih poreći. Ali stanovište njihovo stoji u najizrazitijoj i najoštrijoj oprečnosti sa ovim reče­ nicama. Ako krjeposnik prema kršćanskoj etici u mnogo slučajeva strada, tada kršćanska religija ne nosi sobom u svakomu slučaju dobra materijal­ nog, dosljedno niti ugodnosti, što odatle proistječe; ako li kršćanska religija u svakomu slučaju nosi materijalno dobro, to jest dobro u granicama ove prirode, tada krjeposnik ne može i ne smije stra­ dati. Ovo je oprečnost, koju apologeti, o kojim govorim, neće svesti u sklad nikada. Ovi apologeti zauzimlju stanovište prema religijoznoj skepsi jednako, koje zauzimlje monistična filozofija prema etičkom libertinizmu. Monistična filozofija htjela bi ocalnim oklopom zaštititi etiku. Da to postigne motivaciju etici polaže u dobro, što je u granicama ove prirode. Drugim riječima: »živi etički, jer ti to nosi dobra«. Buduć da ova istina nije u svakomu slučaju čitava etička zgrada valja da se sruši. Tako biva i s kršćanskom religijom, koja se hoće da upre u neko dobro ove prirode. Ona se ne može održati: ona nužno valja da se sruši. Takovim apologetima ne bi ostajalo ino, već da se dohvate, zadnjega tobože spasa p rav ci u k ršćanskoj Л jtoloizelici. -41 kojega se hvata i monistična filozofija, a taj je » v i r t u s š i bi o p t i m u m et a d e q u a t u m p r a e m i u m«. Ali oni mogu u tomu sebi naći spasa toliko, koliko utopljenik, koji se hvata da se spasi pjene morske, koja nad njim pliva. ( Vi d i moj u radnj u: P a u l s e n m o d e r n i filo­ zof , e t i k a i o d g o j n a r o d a « u H r v a t . S t r a ž i g . 1909.— 1910.— 1911.) Ako ne bude utvrgjeno s druge strane osvje­ dočenje o opstanku personalnoga Boga, neumrlosti duha, drugoga života, o nadnaravnomu redu, o nadnaravnosti kršćanske objave i o drugim kršćan­ skim istinama, ne može pomoći ništa kršćanskomu apologetu motivacija: » k r š ć a n s k a n a u k a v u č e s o b o m d o b r o « valja čovjeku pribjeći kršćanstvu, jer, kao što sam dokazao, kršćanskoj krjeposti nije glavna svrha ovaj svijet, niti dobro u granicama ove prirode; pa niti može pomoći uspješno motivacija, koja apelira na neku ima­ nentnu nuždu i potrebu Božanstva, n a s u b c o s c i e n t i a — u odbijajući filozofske dokaze; jer u tomu slučaju radeći se tu o nečemu, što je subjek­ tivno, toga apologetika ne može unijeti, dosljedno apologetika svovj cilj promašuje, i ona ostaje su­ višnom. Nakon ovoga zaglavka dodati ću nešto, što će bolje objasniti stvar, o kojoj govorim. Ja sam u svome zaglavku kazao, da je tako zvana moderna apologetika neuspješna i nemoćna prema religijoznoj skepsi, tim nijesam kazao, da se ona ne bi mogla upotrijebiti u nekim siučajima. Ti su slučajevi, kada krjeposniku u sukobima života, koji ga češće sretaju, krvavi srce i nabori mu se jada prevlače preko čela, traži nešto okolo sebe, ne bi Ii mu gorčilo donekle umanjilo i čim zasladilo, apologeta može ga umiriti nadom, da kršćanska nauka i njeno prakticiranje ne ostavlja na oseki krjeposnika u sukobima, već mu znade bar u nekim siučajima nagraditi njegovu krjepost i u ovomu životu: nagrada i ako nepotpuna ipak nagrada, koja će se potpunih u drugom životu. Što dakako može biti nekom pobudom da osvjedočeni kršćanin veselije ustraje, i jače ga ovije okolo sebe, kršćan­ ska religija, istinitost koje njemu je inače s druge strane jasno utvrgjena. U ovakovim i sličnim siučajima može pomoći motivacija gore navedena; ali izmegju ovakovih slučajeva i slučaja religijozne skepse i moralnog libertinizma ogromna je razlika. Završujem: budući izvor u opće religijoznoj skepsi u središtima zloupotreba dogmatizma, a ondje, gdje je prenešena uzroci su drugi, koje sam �42 Br. -SER A FIN SK I PE R IV O J« — 1913. ja već napomenuo; ako se dakle želi, da apologetični rad bude uspješan, valja se zauzeti za pravi dogmatizam. Postupak u kratko bio bi ovaj: 1. Utvrditi opstanak trima fundamentalnim istinama (principima) koje se ne oslanjaju na nikakove druge, a to, jer su prve. Ti su principi: a) svoj opstanak, kao fakat, b) vrijednost principa uzročnosti (principium causalitatis), c) sposobnost ljudskoga duha da dopre do spoznanja istine. 2. Utvrditi izvore ljudske izvjesne spoznaje, kojoj se razborit čovjek može povjeriti, a to su: a) c o n s c i e n t i a (samosvijest kao čovječije svojstvo), b) vanjsko iskustvo, c) um (intellectus), koji se odnosi na prve principe, d) razum (ratio) sposobnost razloženja, e) vjera (auctoritas di­ vina et humana). 3. Na bazi ovih premisa utvrditi p r e a m ­ b u l a f i d e i. 4. Utvrditi opstanak natprirodnoga reda i razliku izmegju prirode i natprirode. 5. Mogućnost i faktični opstanak natprirodne objave, u Isusu, začetniku kršćanstva. Ovo bi bile najkrupnije crte, koje izmegju sebe primaju mnoge druge tanje i potanje. Mogućnost i opstanak faktični natprirodnoga reda najači je l a p i s o f f e n s i o n i s religijozojnoj skepsi i ovaj valja odstraniti. Čitavo se nesporazumjenje svagja na jedino pitanje, naime o kriterijama nad­ naravnoga reda: tu je sukob izmegju religijozne skepse i kršćanske apologetike: na tu glavnu operacijonu bazu apologeta valja da svrati svu svoju pažnju, ako mu se je nadati uspjehu, koji valja da poluči kršćanski apologeta. Ovo je jedini naravni put, koji može voditi do nekoga uspjeha. Rekao sam naravni put, jer ne izostavljam niti smijem izostaviti »d i v i n a e g r a t i a e i nf 1 u х u m«. Poznate su riječi, što nam ih je Sv. Luka napisao: » Q u a e d a m m u l i e r n o m i n e L у d i a, p u r p u r a r i a . . . c o l e n s D e u m a u d i v i t (verba Pauli) c u j u s U o mi nus a p e r u i t cor i n t e n d e r e hiis q u a e d i c e b a n t u r a P a u l o (Act. 16. 14.). Pavao je dakako govorio ne samo Lidiji već i drugim, ali je Bog a p e r u i t c o r Lidiji svojom milosti, koja Lijidinu i l l u s t r a v i t m e n t e m , v o l u n t a t e m m o v i t . Apologete mogu go­ voriti, ali i Bog je spravan priskočiti svojom milosti naročito ondje, gdje se ne polažu zapreke. Reče­ nica » F a c i e n t i q u o d e s t i n s e D e u s n o n d e n e g a t g r a t i a m « dobro je poznata kod svetih otaca, ovo što kažem, potvrgjuje. »E i q u i d e s i d e r i o et s t u d i o p l e n u s est , d a b u n t u r a D e o o m n i a ; ei v e r o , qui his v a c u u s e s t , n e c ea, q u a e p e n e s se s u n t , f a c i t , n e q u e a Deo s u n t , d a b u n t u r i l i i. (S. J. C h r i s o s . h o m. 14. i n e p i s. a d R o rn. n. 11.) Neka se ide kršćanski onim putem, koji sam gore označio; neka se uz to vruće moli, da Božja milost ne bude uskraćena, već da budu u b e r i o r e s g r a t i a e podijeljene o b c e c a t i s e t i n d u r a t i s, moći će se tada kršćanski apo­ logeta obilno mnadati uspjehu. Ш Mirko ju rk ić: - - i----- Jedan zaboravljeni odgovor g. dru Jozi Dujmušiću, izazvan najnovijom negovom brošurom. Uvod. Prošle su u siječnju dvije godine, kako je g. dr. Jozo Dujmušić navalio na učitelje pučkih škola. Zgoda mu se je nadala, kad su se saradnicima i uredniku »Učiteljske Zore« otele neke jezične po­ greške. (i. Dujmušić iznio je u »Hrvatskom Dnev­ niku« te pogreške i načinivši od njih vrlo široku osnovu za svoje zaključke obijedio sve učitelje na­ rodnih škola s neznanja materinskog jezika i svalio na njih krivnju za svoj slab uspjeh u najnižem raz­ redu srednje škole. Na ovaj način htjede da se obrani pred višom vlašću, koja ga je kako sam priznade — bila pozvala, da opravda slab uspjeh iz hrvatskog jezika u I. razredu. G. dr. D. učinio se književni daliija pa pita, tereti, sudi i osugjuje, i to sve tako silničkom ge­ stom, kao da pred sobom vidi samo intelektualno roblje. To je bilo u ono vrijeme, kad su učitelji na­ rodnih škola tražili povišenje plaća, kad se je ra­ dilo o njihovom kruhu. Bijaše u njegovoj kritici i jedna primjedba o plaćama. Dakle na sve strane daleki i teški zaključci. Ovo me je sve bilo potaklo, pa se u »Hrvatskoj Zajednici« osvrnuh na ovu kri­ tiku i s kritičarevim književnim djelom u ruci uprijeh prstom u slabu stručnu poziciju njegovu. Na ovo mi g. dr. D. odgovorio mršavom re­ plikom u »Hrv. Dn.«. Htjedoh da stvarno ispravim i ponudih istome listu »odgovor na odgovor«. Uredništvo imajući svoje razloge ne htjede primiti rukopisa, a ja ga onda dadoh »Musavatu«. Tu je izašao samo početak. Kako je u ono vrijeme list morao iznositi opširan izvještaj ankete o reorga­ �.ledan z ab o rav ljen i odgovor. nizaciji medresa i mekteba, a M. je izlazio samo dva puta u sedmici, prošle su i dvije sedmice, a da nije štampan nastavak moga članka. Da pre­ stane cijela polemika, koja je podigla toliko prašine i sa svih strana izazvala odgovore i uzvrate, po­ vučem rukopis i odrečem se zadnje riječi. Primjećujem, da su za cijele prepirke na na­ šoj strani bile simpatije profesora srednjih škola, staleških drugova gospodina Dujmušića. Mislio sam, da će se g. D. razumno snaći i mirno povući pa da će mu iza cijele ove prepirke ostati samo tužna uspomena. Prevarih se. Ispunilo se ono, što sam naslutio u početku svoga odgovora. Tamo sam pisao na jednom mje­ stu: »Sva je prilika, kakav se je sad ukazao g. dr., da ne će ni kasnije ostati nijemi gledalac, nego će i još koji put zagrnuti rukave, da čisti, i otvoriti usta, da opominje nehajno ljudstvo.« Sad navaljuje na naše Franjevce. Brošurom »Očuvaj Bože, fratarske zlobe!«, diže kuku i mo­ tiku na fratre, da raspiri smirene strasti i rasturi otrovni plamen mržnje, unutarnjeg rata i bratskog inada po hrvatskom taboru u Bosni i Hercegovini. Nije moje, da odbijam glavnu navalu g. dr. D. Za to će se naći - bude li vrijedno uzvraćati — vrijednih pera. Mene se tiče samo jedno mjesto u brošuri. Gospodin dr. Julijan Jelenić, prikazujući stručnu sposobnost g. Dujmušića — povodom njegove kritike o radu bosanskih i hercegovačkih Franjevaca u listu »Siidslavische Revue« —- spo­ minje njegovu n a u k u o p j e s n i š t v u , koja, kako dokazaše ljudi, nema ni primitivnih gramatič­ kih točnosti. Dalje piše o p r o s t o j r e č e n i c i dra. D., za koju dokaza profesor franjevačke gim­ nazije u Visokom (Markušić), da je u čitavome djelu ponajbolje bijeli papir. Najposlije — piše g. dr. Jelenić — obori se on na neukost i slabo djelo­ vanje učitelja narodnih osnovnih škola, a oni nesretni Jurkiću! — prorešetaše njegova djela i dokazaše — i t. d. Gosp. Dujmušić osvrće se na ovo u brošuri (str. 22.) i piše: »Sto se pak tiče moje stručne spreme, neka •se g. pisac obrati na dvorskoga savjetnika g. Krcsmarika, pa će saznati, kojim je riječima mene g. dr. Alaupović bio za svog našljednika preporučio kao učitelja hrvatskog jezika na šerijatskoj školi.1) Ч Nije nužde, kada je malo kašnje dr. Alaupović, prof. Tandariću otkrio, da je to učinio prema onoj narodnoj: »Tko tebe Jopatom, ti njega pogačom«. (Op. ured.). 4H Neka sravni taj sud i ono, š t o o m e n i p i š u u p a l j e n e d i l e t a n t s k e g l a v e , pa će možda ipak uvidjeti, da me bosanska vlada ne drži u službi na sramotu zavoda, gdje služim, nego da se nalazim u sredini srednjoškolskih učitelja, što se tiče i stručnoga znanja i savjesnosti, s kojom vršim svoje teške dužnosti.« Ko usporedi citirano mjesto iz osvrta gosp. dra. Jelenića sa ovim odsjekom čudne obrane g. dra. Dujmušića, lako će zamijetiti ljutu žaoku, upe­ renu izmegju ostalih i na mene. Ja i onako već dvije godine dugujem g. Dujmušiću odgovor, pa neka se ne srdi, ako mu ga sad izazvan bez ka­ mata vraćam. Iznosim u cijelosti »odgovor na odgovor«, kako sam ga dovršio 2. siječnja 1911., pa neka či­ taoci razaberu, na čijoj je strani diletantizam. Vrlo cijenjenom uredništvu »Serafinskog Pe­ rivoja« toplo zahvaljujem na susretljivosti. O dgovor na odgovor. g. dra. Joze Dujmušića u »Hrv. Dnevniku«. Uhvatili jednoč Ciganina u selu na zlu poslu, pa mu po običaju odvalili po tabanima dvadeset i pet štapa, a on pretrpje kaznu i kad ga odriješiše, ode svojoj braći pod čergu. »Fj bolan, šta ti bi?« pitaše ga. »Ama sam jim pokaz’o!« odgovoriće po­ nosno cigo. »Be poletješe za mnom, a ja se ne dam, be i stigoše me, ja se ne dam. Uhvatiše me i svezaše, a ja se ne dam. Dovedoše me pred gla­ vara, opet se ja ne dam. Osudiše me, ja se ne dam. Povališe me na dasku, ja se ne dam, - be sve­ zaše mi uz tabane nekoliko špriiJjica, a ja se opet ne dam.« Sjetio sam se ove priče o Ciganinu, pročitavši do kraja odgovor gospodina Dujmušića, koji po­ nosno završuje: »Za sada ovoliko, a ustreba li, iz­ nijet ću više.« G. dr. se ljuti. To mu niko ne može zamjeriti, ali mu se mora zamjeriti, što ide pisati, dok se još nije umirio, dok nemirno i vruće čuvstvo nije sa­ vladao hladan razum. Pogotovo se mora zamje­ riti njemu, o čijoj izobrazbi ni malo ne mogosmo sumnjati, pa se s toga smjedosmo pouzdati u nje­ gov razbor, da će dobro omjeriti svaki razlog i svaku premisu prije, nego što ide izricati sudove. Zamjeramo mu i s toga, jer je on u jednu ruku književni kritičar, pa mu je valjalo dobro pozna­ vati kako pravila ozbiljne kritike tako i običaje pristojne stvarne polemike. Ne znam pravo, koje su čudne i otajne sile odvukle g. dr. D. na vrlo strmu i klizavu stazu �44 Br. 3. — »SERAFINSKI PERIVOJ« 19J3. osobne polemike. Da su te sile bile vrlo zle i opake, razumjeće svako, ko pročita odgovor g. D., a da je taj odgovor vrlo mnogo naškodio glasu njego­ vom, i to će razabrati razuman čitalac. G. D. se je naljutio, pa je možda htio, da i ja osjetim neugodno čuvstvo uvrijegjene samo­ svijesti. To će valjda i biti razlog, za što je nategnuo one intimne žice, koje zadršću na osami, kad se čovjek nagje megju četiri zida, ali koje valja da zašute, kad se pojedinac uputi u svijet, megju ljude, gdje se suspreže srce i ušutkavaju afekti. G. dr. iskazao je i više, nego što je smio, a ako je sve ono, što on blagoglagoljivo iznese pred nas, poredam, pa na tim premisama stvorim svoje su­ dove, onda nek se ne srdi, nego neka posluša glas razbora pa u ovome iskustvu potraži vrijedne po­ uke za budućnost, jer sva je prilika, kakav se je sad ukazao g. dr., da ne će ni kasnije ostati nijemi gledalac, nego će i još koji put zagrnuti rukave, da čisti, i otvoriti usta, da opominje nehajno ljud­ stvo. Priznajem, da ne će ovaj posao g. dra. ostati bez moje štete. Nije me naljutio, ali me je povukao za sobom i svojom metodom, pa mjesto da se ba­ vim samom stvarju, naveo me je evo, da se bavim i njegovom osobom. A to se ne slaže s mojim na­ čelima o stvarnoj kritici. Da li je g. D. imao pravo, kad je onako neduhovito povukao u raspravu i moju osobu i prilike, neka sudi, ko pročita moj osvrt u »Hrv. Zajednici« i onaj njegov odsjek u odgovoru, gdje priča, kako »slabo zna toga go­ spodina,« s kojim se jednoč vidio i samo dvije tri progovorio. I makar da on slabo zna toga gospo­ dina, nije mu mrsko bilo zabaviti se i osobom nje­ govom, počevši čarobnim zrakom bečke pedago­ gije a završivši megalomanijom. U taj posao utroši g. dr. mnogo snage. Cijeli njegov odgovor ima blizu 450 redaka, a od toga je stvarna polemika jedva zauzela 180 redaka. Ostalo su što kojekakve suvišne neduhovite aneg­ dote a što čaršinske priče te študije o megaloma­ niji i profesorskom naslovu. Nije ni čudo, da se je usput g. dru. omakla i koja neozbiljna. Značajne su i puno kazuju o kulturnom odgoju g. Dujmušića ove: »Ovaj pako g. Jurkić pokazao je ovaj put djetinjasti gnjev«; — »Da g. Jurkić ne misli baš ni jedan čas, da se ja igram petljanije kao on, evo mu odma dokaza za ono prvo« — (t. j. da sam mu podvalio rečenicu iz »Zore«); »vidi se, da je taj gospodin posve djetinjskih manira«; »teško jadnoj djeci, ako tome gospodinu stanu na rep« — i slično. Dok je g. dr. D. trošio pero i umnu snagu, nastojeći u rečenice konstruirati ižljeve svojih nabujalih čuvstava, zaboravio je go­ voriti o samoj stvari, te je od 7 pravopisnih po­ grešaka, koje sam mu nabrojio, branio samo 5, dalje se dotakao dviju od 10 sintaktičkih pogre­ šaka, od blizu 50 stilističkih pogrešaka nije se usudio braniti ni jedne, a izmegju 46 barbarizama i neoligizama probrao je 4, da ih brani. Vrlo ugo­ dan posao. I na kraju svoga djela dobacuje: »Za sada ovoliko, a ustreba li, iznijet ću još više.« Neka sada o ozbiljnosti g. Dujmušića sude sami poštovani čitaoci. A da se ipak još dotičem stvari i nakon ovakog odgovora, koji jedva da će biti vri­ jedan, da se čovjek osvrne na nj, navode me па to same naše prilike. Ne prati svak strogo pole­ mike ove ruke. Neko je privirio u »Hrvatsku Za­ jednicu«, a da nije svaku moju riječ pomno raza­ birao i pamtio, poslije toga možda čitao odgovor u »Hrvatskom Dnevniku« i pročitavši razumio, da je g. dr. D. sve odbio i obranio svoju knjigu i kritiku. Eto sam s toga računao, neka se vidi i zna, s koliko ozbiljnosti neki filozofi i slaviste zalaze u književnu prepirku. Pabirci po odgovoru. Jedno ima pravo g. dr. Dujmušić. Veli, da sam otvorio borbu posebne vrste. To priznajem. Ne znam doduše, šta je njemu »posebno« u mojoj borbi, ali ću reći, šta ja mislim. G. dr. je navalio na »Učiteljsku Zoru« i njezine saradnike. Ja se prihvatih obrane, i to ne da branim jezik, kojemu se je prigovorilo, nego da prigovaram jeziku na­ šeg protivnika. To nije čisto stvarna borba, ali tome je kriv sam g. D. Iznijevši pogreške »Uč. Zore« stvorio je vrlo čudan a u našim prilikam i. i zloban zaključak. Učitelji osnovnih škola ne znaju jezika, te s toga prvo: učenici izlaze iz ovih škola nespremljeni, a drugo:valja se pobrinuti za bolji uspjeh, štono ga ne mogu postići sadanji učitelji, koji još hoće i veću plaću! Ja sam htio g. dru. izbiti moralni temelj ispod ovakih nagagjanja. Htio sam dokazati, da i on pati od velike oskudice so­ lidne jezične spreme, te — zaključujući, kako to i on zaključuje — da valja i njemu zanijekati spo­ sobnost sjediti na onako odličnom mjestu i vući plaću VIII. činovnog razreda. Ako ću da ovako zlobno i nehumano sudim, imao bih zato i širi temelj, nego li g. D. On je osudio s neznanja jezika urednika i desetak saradnika »Uč. Zore«, pa na ovoj uskoj osnovci izveo zaključak o sposobnosti svih 700 učitelja i učiteljica. Ja sudim njega sama,, i to s njegovom knjigom u ruci. �Jed a n z a boravljen i odgovor. Da li pak griješim, sve i ako se »podam osvetljivosti, da rne nosi, dokle god uzmogne«, kako mi veli g. dr., neka sudi pravedan čitalac, (i. dr. D. ustao je na sav učiteljski stalež osnovnih škola, namjeravajući, kako pravo u osvrtu naslutili, da na našu savjest svali rgjav uspjeh u nižoj srednjoj školi. To nam i sam priznaje u »Prvoj i zadnjoj g. Lj. Dvoriiikoviću«, gdje veli: »Kad školski nad­ zornici ili n e ć e ili n e z n a j u upozoriti n e k e učitelje (sad uzmiče, prije je govorio općenito) na nedostatke njihova literarnoga rada (Sta se tiče nadzornika literarni rad učitelja?), morao je to uči­ niti neko drugi i to tim prije, š t o j e t o g n j e ­ g o v a v i š a v l a s t b i l a p o z v a l a , da o p r a v d a s l a b u s p j e h i z li r v a t s k o g a j e z i k a u I. r a z r e d u . I da opravda slab uspjeh, morao je tražiti razloga svagdje, samo ne kod kuće. Mislim, da ima dosta drugih, pravili raz­ loga, koji su krivi slabom uspjehu. Mnogo će ih naći g. dr., kad pažljivo pročita članke g. Dlustuša u »lirv. Dnevniku«, a najkašnje neka se obazre po razredima, pa neka prebroji gjake i kao is­ kusan školnik neka reče, može li se nastavnik u onako krcanim razredima nadati čestitom uspjehu! Dalje ne ću ni ja da tražim. Veli g. D., da sam mu podvalio cijelu rečenicu iz »Zore«. Ona rečenica, kako je istom sad vidim, jest iz »Zore«, a ja mu je nisam podvalio, nego sam je našao u njegovom tekstu, gdje se ni čim ne razaznaje od ostalog zadržaja. Ako je slagar izostavio navodnike, za što g. dr. krivi mene, da sam mu nešto podvalio? Moram li ja kontrolirati i ispravljati tekst, g. doktore? Povjerovali, da sa­ vjesno citira, pa mi ne pade na um, da usporegjujem njegove zamjerke i »Zorin« sadržaj. Ne pade mi ni to na um, da je g. dr. možda slab korektor, pa da mu kadikad oku uteku poneki potrebni znaci. Saznajem od g. dra., da nije bio »rezigniran«, kad je izgovorio one riječi, nego nešto više, on je bio »indigniran«! Pa neka mu bude. A ako želi, da mu kažem smisao prvog pridjeva, neka se javi. G. Dujmušić priča, kako je čuo za moju mirnu narav. Da odgoneta i tu zagonetku, gdje eto taj mirni čovjek ide da brani sebe i svoje staleško kolo, dozivlje u pomoć narodnu filozofiju, te veli: Ispod mire devet vire! I razgrijana mašta već mu dočarava konture nekih zlih i opasnih strašila, a on, da se otrese čudnih osjećaja i oslobodi srce, zazivlje opet utjehu narodne riječi. Ovaj put bijaše nesretne pameti, jer zamijeni pojmove, koji su da­ leko jedan od drugoga. Upotrijebio je tugju riječ, a ne zna joj značenja. Veli: »Ko s džinima tikve 4Г> sadi, o glavu mu pucaju«. Narod spominje gjavla, a ne džina. Gjavao, vrag ili arapski šejtan je »satanas«, a džin je takogjer arapska riječ i znači isto što i »geiiius«. Dakle svakako pogolem lapsus za jednog filologa, makar i slavistu. G. dr. Dujmušić »poziva se« na narodni go­ vor proti Maretićevu autoritetu. Pravo ima, kad »se poziva« na narodni govor, ali pitam, odakle ona pravila, koja stvoriše naši najodličniji filolozi? Zar i oni nisu ta pravila izgragjivali na temelju živog narodnog govora, skupljene gragje: zabilje­ žene tradicionalne literature, te knjiga, koje napi­ saše ljudi iz naroda i dobri poznavaoci narodne riječi! Za što g. D. ne zove u pomoć narodni go­ vor, kad ide pisati one nakazne riječi: prouzrokuje, izvanredno, nedogledna, proizlazi, predidući i si.?! Ili misli, da će ovako moći obraniti svaku jezičnu rugobu: Ako ti prigovore jeziku i spomenu pra­ vilo, reci, da si tako čuo u narodu, a ako ti do­ kažu, da narod tako ne govori, reci, da toga ima u tijeli i tijeh pijaca. Hoće da obrani glagol »rabiti« i ružnu kovanicu »zloporaba« spominjući, kako te riječi upotrebljuju zagrebački pisci. Tako će g. dr. moći obraniti i najveće nagrde našega jezika. Neka sam sada rekne, može li se ozbiljno govoriti o nje­ govoj filozofiji. (Nastavit će se.) sa Fra Jozo Zvonigradski: Historičko-geografičko društvo bosanskih Franjevaca. (Jedan podatak iz tajničkoga arhiva.) Prevrćući stare spise ovosamostanske knjiž­ nice zapeli za jedan, ne tolko star kolko važan, spis nekako iz osamnest sto i šezdeset godina. On potvrgjuje ono, što je većkrat u našem »Perivoju« pisano o onim prosvjetnim pokusima bosanskih Franjevaca tamo od Gaja preporoditelja do osvojenja Bosne. Koli je ovaj literarni zamah bio op­ ćenit megju onovremenim mladim Franjevcima, dokazom je to, što su prosvjetni pokreti i pozivi bili višebrojni i od više poletnih Franjevaca, koji su kušali sastaviti književničko kolo kolko za svoju samovježbu, tolko za prosvjetljenje naroda. Na­ stojanje bosanskih Franjevaca, da napred kroče uspored sa braćom prekosavskom, skače u cijeni, kad se uzme u obzir, da su oni to nastojali u da­ nima ropstva i svih mogućih zapreka. �PtiKIVOJ« РШ . Gore spomenuti spis jest vlastoručni poziv darovitog fra Ante Kneževića i fra Jerke Barbarića na zemljopisno-povjesno opisivanje svoje domovine, koji poziv potpisaše svi oni, koji se odazvaše toj suradnji. Ovaj nas poziv mora vrlo zanimati bilo sa svojih rodoljubnih misli, koji nama potomcima mogu biti samo na pobudu i ponos, bilo sa svoga jedrog jezika, koji i opet potvrgjuje ono pohvalno priznanje o jeziku bosanskih Fra­ njevaca. Evo toga poziva s nepromjenjenim pra­ vopisom: Časni Otci i Mila Bratjo! »Cielog svieta u okrugu »Znanstvo napried čim koraca >U neznanstva dubljeg tugu »Tebe Bosno udes baca.' Mar in Neđić Tko iole pozornost svoju obrati na duh, koji je sada u svietu zavladao, i promotri kako svi na­ rodi prosvietljene Europe (pa i drugih krajevah svjeta) sve sile i sve napore ulažu, kako bi veću sreću i blagostanje steko; pak promisli tužno stanje mile domovine naše Bosne, u kojoj niti osjena od prosvjete nejma, doista će se o istinitosti gori na­ vedenih redaka uvjeriti. Jer dočim oko nas sunce od prosvjete sja, i našu domovinu blagodatnimi zrakami sa svih strana obsiže, mi stojimo kao u jednoj sobi usred vedrog pramaljetnog dana za­ tvorenoj kapcim od prozorah i vratim. Dočim drugi narodi, pa i susjedna naša bratja Kniževna Društva sklapaju, sveučilišta ustanovljuju, učione podižu; u nas i ono malo učionicah, koje možeš na prste lako pribroiti, kukavno izgleda, i malo na­ preduje, a korist posve malo doprinosi narodu (osim što je opet bolje, da djeca u učioni ono vre­ mena provedu, u koje bi bezposleni svakako po sokacim skitajuć se proveli). Dočim drugi narodi, i u njima pojedini muževi, koji su i manje učeni, svoju povjestnicu, svoje domovine prirodne pred­ nosti, svoje slavne muževe i njihova slavna za domovinu dielovanja, junačka i dobrotvorna diela znaju, s ponosom pripovjedaju. Koliko ih izmedju nas ima, koi znadu više o Kini, ili kojem drugom udaljenom kraju svjeta nego o Bosni, pače o kojem u njoj okružju, pripovjedati? Gledamo podrtine starih njegda možebit glasovitih gradovah, tvrdjavah, samostanah, crkvih itd. a neznamo ni ko ih je sagradio, pače ni koliko ih i gdje ih imade? Živemo i stanujemo toliko vremena u jednom mjestu, a neznamo koliko kućah, stanovnikah ili žitelja u njemu imade? . . . Ovako od svih nas ukupno reći se nemože, a od koliko ih se može su­ dite — ______ Ovo su Bratjo! samo poglavite točke naših biedah i nevoljah, i stožerni uzroci sjeromaštva, ootištenosti, gluposti i jada miloga nam naroda u Sosni, a koliko ih ima ovim priličnih? Zar nije sra­ motno za nas p e r e g r i n o s n o s e s s e i n 5 a t r i a ? Zar nije sramota za nas da inostranci )o domovini našoj putujući, a za kratko vrieme j njoj boraveći, i negledajući na trud pohlepno ju notre i opisuju? i to kako opisuju? umanjujući, pokrivajući, crneći i ružeći njezine liepote, s kojim u ista nebesa naresiše, i čineći od slavne, od one ponosne i plodne Bosne, da je jedan kraj afrikanske, ali amerikanske pustošine, pune vratolomnih klisurah. Sveta dakle naša dužnost od nas zalitieva, da ju dobro poznamo, i da u trudu tudjince sliedimo, i da njezino slavno poštenje od napadanjah tudjinskih obranimo. Mi smo, koje nas vasione svjet drži za dobrotvore i prosvietitelje na­ roda našega, kako u vjeri tako i drugim znano­ stima, pa zato nas cjene svi inostranci, koji čim malo po našoj domovini prohodaju se, odmah uvide da većinom u našim rukama blagostanje na­ roda stoji. Kad nas dakle tudjini za takove drže i poznaju, ne prestaje nam drugo nego da se takih imena dostojni pokažemo; zato bi griehota bila, kad se ne bi trsili i potrudili, za dobro naroda na­ šega koji je već toliko duhom klonuo, da ako mu rni po mogućnosti ne pomognemo, ostade taki zauviek. Ako li se pak mi toga posla prihvatimo, imati ćemo plaću kod Boga, kod ljudih vjekovitu slavu, potomci pak naroda vječni spomen preda­ vati će. Govorite! istina je to sve, ali šta se može uči­ niti? Može se mlogo, kad se hoće, a i hotili bi po­ jedini, nu sami ne mogu. Zato Bratjo! svi jedino o obćoj sviuh nas stvari radimo, a vidit ćemo da se može mlogo učiniti, kad je sloga. »Samo Bratjo sarno složno; gdje je sloga, sve je možno.« Uztezat će se možebit koji, zašto oli nemože sve, oli nezna, pa se boji poruge, pogrde. Mi samo že­ limo da se učini što se može koliko i kako mu drago ono bilo, pa baš bilo i najgore biti će prim­ ljeno biti će pohvaljeno biti će uzvišeno, buduć kod ljubitelja svoje otačbine nejma stvari, koja se na korist i slavu njezinu čini, da je ružna i ne­ valjala. A baš da bi i bilo što i nevaljalo, biti će prigledatelji i urednici, koji će sve prigledati i ure­ diti. Evo dakle na što pozivljemo sve ljubi­ telje svoje slavne majke otačbine, da se za ljubav njezinu dostoje: 1. Točno opisati na koje okružje (uzmi u ob­ ziru vjerozakonskom i gragjanskom) spada po- �11i^toгiско-^оо,цгаIiCrkn dru šl vo bo sanskih F ranjevaca. glavito mjesto one okolice, u kojoj pribivaš, najme: na koji kajmakanluk, kadiluk, biskupiju, župu patriarku spada? Jeli onde stolica vezira, kajrnakama, kadie, mudira, biskupa, patriarke, metro­ polite, popa, župnika, imama? 2. U onom mjestu, gdi koji rečenih stoluje, oli od koga pišeš, kojega su vjerozakona stanovnici? koliko ima kuća turskih? koliko ima dušah (ako je moguće točno ili od prilike)? koliko ima kato­ ličkih i ristjanskih kućah i dušah itd. Ima li starosjediocah, i ako su imena pridrugojačili, kako su se pria zvali? 3. Koliko onaj kajmakan ima podvrženih si okružjah iliti kadilukah? mudir koliko podvrženih si sela? kud se pruža njegovo okružje (djelokrug) i dokle se pruža? Iz poglavitog mjesta koliko u koje selo ima sahatih? u svakom tom selu koji je broj kućah, stanovnikah po različitosti zakona, kao u broju 2.? 4. Kako u poglavitih mjestih koga okružja, tako i u selih na isto spadajućih, imali kakvih podrtinah i ostanakah od kakvih starih gradovah, tvrdjavah, samostanah, spomenikah? novih kakvih zdanjah ili zgradah od samostanah, crkvih, kršlah, džamiah, učionah, medresah, rnejtefah itd? Zlamenite planine, liekovite vode, proizvode prirodne glede carstva rodnog, rastnog, rudnog i skotnog. Točno opisati odkud dolaze imena poglavitih mjestah, planinah, vodah, ili kakvo je predanje traditio glede istih. Narodne pjesme, pripovietke, zagonetke itd., osobito pak narodne obi­ čaje prigodom mesopusta mesojedje - pokladah, svatbe, ukopa (sedmine), kumovanje itd. Donajposli umoljava se svaki časni rodoljub, da uz rečeni opis pošalje (ako bi imao) kakovih sta­ rih poveljah, listinah, pisamah (docurnenta), ili ako nejma te bi zrlao gdje ih iniade, da ih u opisu uvrsti, ili u posebnom listu urednicima priobći. Takogjer novacah starinskih itd. Kad bi svaki u svom okružju ova popiso, ko­ liko liepa zbirka prednostih narodnih sabrala bi se, i koliko liepa povjestnica i zemljopis iz toga gradiva mnogo bi se sačiniti? Doznao bi tada narod bolje što je bio i što je i u какуи je sada stanju. Poznali bi njegovi dobroželitelji i dobra njegova promicatelji, što ima narod hvale dostoj­ nog, što ukora vrjednog, a dosliedno šta bi se imalo popraviti, šta još većma utvrditi. Ovo jed­ nom, pa i dvojici samim nije moguće učiniti, na­ lazeći se svaki u poslu stališa redovničkog i sve­ ćeničkog zabavljen i primoran kripostju posluha na jednom mjestu stati, te tako nemogući mjesta 47 obilaziti. A svaki žrtvovavši njekoliko vremena od duhovnih poslovah svakako prostog i na tu svrhu upotrebivši lako bi se mogla niloga učiniti. Zato Bratjo! svaki izmedju nas neka dade rodu. Možebit biti će i takih rodoljubah, koji će ovaj naš poziv zanemariti, izsmijati i pogrdi ti; ali ništa zato! neka slobodno pogrde koliko hoće, mi ih ipak uljudno umoljavamo, da ovo pismo posije nego su pročitali i primili ili izsmijali ili odbili da ga opet brez kasnenja opreme na mjesto iz dvora naznačena. Drugače će ovo Društvo imati pravo od Starešinah (kojim je stvar točno po­ znata) tražiti ovo pismo. Medjutirn koji se ovomu glasu hotidne odazvati, učtivo se umoljava 1. Da se na ovo pismo podpiše i obveže da će izpuniti ono, što se u brojevima uzdrži. 2. Da izjavi dvoicu, koje sudi sposobne za rečena urediti, i knjigu iz njih sačiniti, koji će se takodjer pobrinuti za do­ puštenje od Starešinah izposlovati, i to do Uzkrsa neka svaki hotiući učini. Osim toga svaki svoj članak neka podpiše svojim imenom, prezimenom i dužnostju koje obnaša, a to stoga što će spisa­ telja svakog članak posli popravljenja vjerno biti ^ s^an sa imenom ' prezimenom istoga, da tako svakoga trud za milu otačbimi očito se ukaže, 3. Molimo, da svaki drugi, koji se za ljubav otačbine prihvati ovoga posla, članak oli opis kojih stvarih sa svojim imenom pošalje ili na č. o. An­ tuna Kneževića, sad u Livnu stanujućega, ili č. o. Jerki Barbariću-Breši sad u Bojnici prebivajućemu. Donajposlje ovo pismo (jedan do drugoga iz mjesta u mjesto po redu naznačenom) neka po­ šalju, a najposlidnji u mjesto najzadnje neka vrne. Zdravstvujte! 1. Ja brat Jerko Barbarić-Breša, učitelj mla­ deži u samostanu Sv. Duha u Bojnici obvezujem se opisati (ili zato naći drugoga, koji će opisati) mjesta i sela župe Bojničke, Brestovske i Busovačke, i to poleg zahtievanja ovog pisma, a opis poslati na č. o. Antu Kneževića. Sudim pako za najsposobnijega urediti opise istog otca Antu i otca Mariana Markovića. 2. Ja brat Antun Knežević obvezujem se opi­ sati Varcar s okolicom, Jajce sa okolicom ako tko drugi nebi, pa ako drugi nebi i Doljnje Skoplje, Kupres, Livno i sve polje Livanjsko. Za urednike pako držim najsposobnie oo. Jerku BarbarićaBrešu i o. Antu Ćurića. 3. Ja Brat Nikola Lovrić obećajem opisati Travnik i Dolac posebno. Za urednike scinim za najsposobnie otce Antuna Kneževića i Jerku Barbarića-Brešu. �•i* tir. H. - S K K A F I M S K i PLRlV O .l « 191:1 4. Ja brat Marian Marković svjedočim ovim mojim podpisom i obvezujem se na to, da ću opi­ sati župu Pećine, Bučiće i gdjekoju opazku učiniti glede okolice Travanjske, t. j. podpuniti opis re­ čene okolice. Za urednike spisah držim za najsposobnie č. o. Antuna Kneževića i č. o. Jerku Barbarića. 5. Ja Brat Mato Živković obećajem opisati Tolisu, Vidovice, Ulice, Domaljevac. Za Urednike najsposobnie držim č. o. Antuna Kneževića i Jerku Barbarića. 6. Ja Brat Grgo Franić-Franićević, pripovidnik sveti, u Samostanu S. Kate u Kreševu ob­ vezujem se opisati Kreševo i okolo bližnja sela, i to poleg zalitievanja ovog pisma, a opisivanje spremit O. P. Antunu Kneževiću. Za urednike scinim OO. P. P. fra Antu Kneževića i fra Mariana Markovića. 7. Ja Brat Ambroža Radmanović obvezujem se poleg zakonah gori rečenih opisati Banjaluku sa bližnjim selim. Za urednike scienim najspo­ sobnie čč. oo. Antuna Kneževića i Jerku Barbarića-Brešu. 8. Ja Brat Marko Ozimac obvezujem se opi­ sati župu Dobretiće do Vrhovinah i okolo. Za Ured­ nike pako scienim najsposobnije C. O. Antuna Kne­ ževića i C. O. Jerku Barbarića. John Gerard. Tužna srca uzimam pero u ruku, da javim i svomu rodu veliku tugu svega naobraženog svi­ jeta nad gubitkom čuvena učenjaka John-а Gerard-a. Bože dragi, ko bi bio rekao, da ce tako brzo dospjeti onaj čovjek, čija privatna pisma, upravljena mojoj malenkosti, danas rukom prebirem. Sva ova pisma, od početka do kraja, vriju zanosnim žarom za svetinjom istine, puna su žarkih pobuda k mojem mladenačkom radu, željna su štošta čuti i o hrvatskom narodu. Takav muž znanosti, prijatelj mladosti, ljubitelj hr­ vatskog roda zaslužuje, da mu se i ja, kao njegov harni štovatelj, putem ovih par životopisnih crtica odužim, a u isti mah da i hrv. narodu u najkraćim potezim pred­ očim: ko je i što je bio John Gerard. nauka, dovršenih u Stonyhurstu, stupi godine 18,%. u Družbu Isusovaca, gdje odluči posvetiti se Bogu sa zna­ nošću. Sad ode u London, da se na tamošnjem sveuči­ lištu usavrši u svojim zaljubljenim naučim. God. 1873. postavši svećenikom otkrije sebi novo polje rada. Naj­ prije prigrli učiteljsko zvanje, za kojim ukaza izvanrednu sposobnost. Prirodne znanosti bile su mu najomiljeliji predmet; stoga se i primi naturalistične stolice u Stonyhurstu, jednom od najglasovitijih engleskih učilišta. Pri­ rodni njegov poziv, bih rekao, sastojaše se u pomnom ispitivanju naturalistične ili prirodne znanosti. Popis stonyhurstičke cvjetane pruža nam dokaze njegove znan­ stvene vrijednote. Sa tim prvim javnim djelom Gerard stupa u kolo stručnjaka, po priznanju velikih prirodo­ slovaca. Nije lako procijeniti štetu, koju je oćutjela kat. Crkva kao i cjelokupno naobraženo čovječanstvo u opsežnom britanskom carstvu sa smrću Gerard-ovom. Malo ih je, koji su vrijedni postići takovo odlično mjesto u raznim sferama znanstvenog rada, kakovo je postigao Isusovac Gerard. Pojav njegove vanjštine kao i njegovo pronicavo umovanje nalazilo je pristupa megju učenjacim prvoga reda. Mnogi, pa bili to i nekatolici, osjećali su se ugnutim pred tankoćutnim razlaganjem stručnjaka Gerard-a. Naravna darovitost uz obiteljsku imućnost pogodo­ vala je uspjehu Gerard-ovih znanstvenih nauka. U Edinburghu, premda rogjen od nekat. roditelja na 30. svibnja 1840., ipak dopadne ga sreća, da glavni i bitni odgoj dobije od katolika. Njegovi plemićki roditelji, otac i majka, prijegjoše u krilo kat. Crkve god. 1848. Pripovi­ jedanjem irskih Isusovaca cijeloj njegovoj kući Svemo­ gući udijeli, da zamjene krivu episkopalnu sektu sa pra­ vom kršć. vjerom. Nakon svojih prvih mladenačkih Čitamo li Gerardove prve prirodnjačke radove, opa­ žamo, da se je on više zanimao za savršenim pozna­ vanjem sićušnih potankosti iz životinjske i bilinske ana­ tomije, nego li sa općenom spoznajom životinjskog bilinskog područja. Dok je Gerard obnašao učiteljsku službu u Stonyhurstu, muževi daleko poznata glasa nagjoše u njemu još dvije osobne odlike, koje ga čine dostojnijim kola široko naofiraženih ljudi. Te nove dvije odlike pristaju mu kao učitelju i povjesničaru. Kao učitelj pokazao je svoju uzgojnu vještinu u zasnovi krasna časopisa, zvana »Stonyhurst Magazine«, koji je imao zadaću, da potiče mladost na što veću pobudu učenja prirodnih znanosti. Kao povjesničar očituje svoju kritično-povjesnu spremu u djelu »Centenary History of Stonyhurst«, gdje uz kro­ ničarske zgogjaje svoje »Alma Mater« riše mučno stanje katolika za vrijeme zloglasnog engl. progonstva. �Lislak. God. 1893. Gerard bude imenovan upraviteljem izdavalačkog osoblja za kat. smotru »The Month« (»Mjesecnjak«). Valjda je suvišno ovdje iznijeti štošto o gla­ sovitoj reviji, pošto je dobrahno poznata hrv. inteligen­ ciji putem naših hrv. smotara. Uregjivanje čisto znan­ stvenog lista, kao što je »The Month«, Gerard-u podade prigodu, da se još skupljenije posveti književnim pro­ izvodim. Ovo njegovo razdoblje diže ga megju urednike svjetskog glasa. Njegovim radom i pobudom tako je da­ nas zajamčena opstojnost ovog mjesečnog časopisa, da se može držati za najrašireniju i najaktualniju smotru na svijetu. Nego 1897. morade za neko vrijeme prekinuti urednikovanje »The Montha« zbog starešinskog poziva na provincijalnu službu, koju je kroz tri godine samoprije­ gorno i uspješno obnašao na korist svoje družbe. Svojim prevelikim radom teško iznemože svoje naravne sile, da se je morao svojevoljno riješiti uzvišene Družbine časti. Uza svu ljutu bol, »The Month« je vapio za svojim negdašnjim urednikom. Stoga god. 1900. bi mu ponovno dodijeljeno uredništvo toga časopisa, koje je uzdržao sve do prošlog ožujka tek minule godine. Pod drugodobnim uredništvom Gerard-ovim »The Month« je 'шо na onoj istoj visini, na kojoj su ga držali i njegovi slavni predšasnici kao Morris i Colcridge. Ima izgleda, da će i njegov nasljednik Keating nastaviti uregjivanje utrtom stazom po svojem predšasniku. Toliko je toga vrijedna Gerard iznio u »The Month-u«, da, kad on ne bi bio na­ pisao nikakvog drugog djela osim članka u ovoj smotri, već bi bio sebi osigurao mjesto u naučnim krugovim kao veliki prirodoslovac, duboki mislioc, ljubitelj ljepote, dobrote i istuie. Osim gore navedenog književnog rada Gerard je na­ pisao još mnogo znanstvenih djela, kojih mi ne možemo ovdje u omegjašenu prostoru ni pobrojiti, a kamo li po­ tanko njihovu snažnost isticati. Napominjem samo po­ znatija kao: »The Gunpowder Plot« (1897.); » The Churcli versus Science« (1905); »The World and Its Maker« (1902); »Modem Freethought« (1905); »Evolutionary Philosophy aud Common Sense« (1899) etc„ etc. Pri ovomu istaknuti je i njegovo suragjivanje u gla­ sovitom socijalno-kat. društvu »The Cath. Truth Society«, »Journal of Botany« kao i u »The Cath. Епсуclopedia«. Sa svojim djelom »Essays on Un-natural History« (1900) pokazao je, kakovo mjesto u znanosti može zastu­ pati i jedan prožeti katolik. Povod ovoj knjizi bijaše znanstveni spor megju Gerardom i slavnim naturalističnim učenjakom Graut Allen-om. Konačna pobjeda sa Strane Gerard-ove doprinese te njegovo ime bude uvr­ šteno megju članove znanstvenog Linne-ovog društva (»Mcmber of The Linnean Society) u Londonu. Gančević. Dr. Blažević: Kakva sjetva onaka žetva! Ako se je ikada i igdje obistinila ova rečenica, to je sigurno u današnjoj Fran­ cuskoj. Francuska je najmodernija država, ona je duhom pokretačem mnogim i mnogim današnjim običajima. Ona je dobila kao neko pravo da u Evropi pogledom na mnoge stvari diktira. Nu ona je najmodernija i u drugom pogledu, u onomu naime bez koga danas vele, da prave kulture i napretka nema. Francuska se je raskrstila s Bogom, vjerom. Na mjesto toga zavedeno je bezvjerstvo, hezboštvo. Bogu i vjeri kao i vjerskim stvarima u mo­ dernoj Francuskoj nema mjesta. Sve treba da se ravna prema razumu, prema volji onih, kojima je vjera odavno trn u oku bila, koji vjeru besposlicom smatraju. Bezvjer­ stvo treba da sve slojeve zahvati, jer jedino ovim na­ činom mogu narodi sretni i napredni biti. Da ovo provede i postigne, Francuska zasužnji katoličku Crkvu, protjera svećenstvo ili mu ote njegov djelokrug, dobra crkvena zaplijeni, iz škola izbaci Isusa, i ote ih vjerskom uplivu, a predade u- slobodoumnjačke ruke, koje da su jedine kadre da prosvijetle i unaprijede čovječanstvo. Pa i u istinu »divni« su plodovi moderne Francuske. Stara istina nanovo se potvrgjuje. Vjera i moral stupovi su ljudskog društva. Cim ovi propadnu narodu se si­ guran grob sprema. Narod bez Boga i vjere, narod je bez budućnosti. To uvigjaju svi pametniji ljudi, to uvigjaju i zdraviji elementi u Francuskoj, kao što ćemo nižje vidjeti. Otkako izbaciše Isusa iz škole. Boga iz sre­ dine svoje na Francusku pade tama. Franeus Edmond Vi Ile у objektivni posmatrač' pri­ lika u svojoj domovini dolazi do ovih zaključaka, go­ voreći o slobodnoj školi. Najveća je ludorija istisnuti iz škole vjersku obuku i nadomestiti ju samom nekom mo­ ralnom obukom. Ova vodi do toga da se mladež svim svojim nagonima poda i da samo uživa, a to vodi do mo­ ralne i materijalne propasti. £kola prema vjeri indife­ rentna nije drugo do li bezvjerska. Pariški advokat Joly priznaje očito, da je bezvjerska škola promašila svoj cilj i potpuni fiasko doživjela. »Daje li naša osnovna škola moralni uzgoj, čiju potrebu svatko osjeća? Prinuždeni smo. da na to pitanje niječno odgovorimo i to tako, da ona djeca koja ovoga uzgoja nijesu kod kuće dobila, istoga odgoja nikako nemaju.« On dakle pod silom okol­ nosti priznaje da pravog uzgoja bez vjere i Boga nema. Još su znamenitije riječi socijaliste gradskog savjetnika u Parisu M. Failleta: »Mnoge smo milijone izdali za obuku, veličanstvene smo školske zgrade napravili: ali priznati moramo, da smo samo grobove pravili, u ko- �Г)0 Hr -V - » S K 1 L \F IN S K I Р К Ш VO .l« iima nema duše Francuske.« To mu vjerujemo. Jer od kako su redovnici protjerani, mjesto napretka opaža se na svim linijama nazadak. Analfabetizam se širi, školski izdaci se množe, neznanje raste, ćudoredna pokvarenost i zločinstva megju mladeži preotimaju maha. Za analfabetizam svjedoče nam ljudi posve nesumnjivi. God. 1906. zastupnik Buison veli, da je obuka u osnov­ nim školama u 40 departementa nazadovala; a Clemenceau u svom govoru od 9. listopada 1909. kaže, da u francuskoj republici još imade 11.500 analfabeta, dok ih je 1904. bilo 10.600. Kako je stalo sa bižetom nastavnim neka nam govore ovi brojevi: 1872. izdana su 33,782.000 franaka; 1882. 105,826.000; 1892. 168,863.000; 1902. 208,662.781. Ovome nije uzrokom rastući možda broj učenika, jer Lcon de Crouraz-Cretch priznaje, da javne škole 108.000 učenika manje polazi. Kako se neznanje širi neka nam slijedeći brojevi kažu: Nekom prigodom iznašlo se je da se o prvim ljudima francuskim gotovo niti pojma nema. Megju vojništvoni bijaše ih 27%, koji o Ivani d’ Are, 37% o revoluciji, 40% o ratu iz godine 1870., 45% o Elsas-Lotaringiji, 60% o Napoleonu, a 66% o Ljudevitu XIV. niti pojma imali nijesu. O ćudorednom napretku mladeži rekao je spomenuti Joly ove riječi: Nećudoredni čini megju našom mladeži u kratko su se vrijeme početverostručili. God. 1901. bila su 504 slučaja gdje su mladići kažnjeni bili; 1905. bijaše ih 612; 1906.: 924; 1907.: 1122; 1908.: 1836; 1909.: 2026. Godine 1905. megju 180.000 zločinaca bijaše ih 35.000 ispod 20 godina. Možda bi brojevi još i veći bili, kad bi nam se sve ot­ krilo, ali mnogi se slučaj i prikrije. Ovi su nam megjutim brojevi dostatni da potpišemo riječi »Lanterne« od 18. juna 1909.: »iz naše je mladeži postala korporacija zlo­ 1У1‘2. činaca«. Kakova je pokvarenost zavladala u Francusko; u svim slojevima najljepše nam kazuje Vi!ley kad veli: »Jedna me je pojava«, veli on, »kud god sam došao oso­ bito ustrašila, a ta je: tražite li na selu poštena, uljudna, pouzdana, savjesna radnika, koji ne pije i svoj posao i onda vrši, kad ga se ne nadgleda, to će te ga samo još megju starim radnicima naći. Ovo bo je vrsta koja iš­ čezava . . . L' Normandiji čuo sam od sviju, koji gostione drže, da je teško naći sluškinju, koja bi bar donekle čedna bila. Megju činovništvom nestaje sdušnosti; mjesto toga dolazi samoljublje ...« Na kako je niskim granama obiteljski život i kakova budućnost u tome pogledu čeka Francusku, to je naj­ bolje rekao zastupnik Messimy: »Porogjaji u republici na tako strašan način padaju, da ćemo za 10 godina 37—38 regimenata manje imati«, a Moltke je kazao: »Iza go­ dine 1870. gubi Francuska svaki dan jednu bitku«. Samo prošle godine broj umrlih nadmašio je broj rogjenih za ništa manje od 35.000. Teško nam je govoriti ob uzroku ovoga zla, koga brane profesori u školama, koga same novine javno slave, dapače na vladi i megju poslanicima. A kakova budućnost čeka francuski narod kad se u jed­ noj godini (1909.) 12.874 ženitbenih vezova razrješi dok je u prijašnja vremena u tome pogledu mnogo bolje bilo. I tako kud god okom baciš po Francuskoj, svugdje ćeš naći očite tragove kao nekog prokletstva Božjeg. A kukavni narod francuski i preko volić mora danas da tu sramotu i žig pripadajućeg naroda na sebi nosi, koga mu utisnuše oni, koji mu »dobro žele«, koji ga »oslobagjaju iz sužanjstva katoličkog morala«, a dovode ga do »plodova slobode«. Bog neka sačuva naš hrvatski narod od ovakovih plodova! V J E S N I K. NAŠA DOMOVINA. Rad riječkih kapucina. Neumorni rad otaca kapu­ cina na Rijeci u zadnjem katoličkeme pokretu u Hrvat­ skoj svakako zaprema prvo mjesto. Osim mnogobroj­ nih knjiga i knjižica, što ih njihova K u ć a D o b r e Š t a m p e svake godine u svijet šalje, tu se tiskaju i razni listovi: »Naša Gospa Lurdska«, »Hrv. Obitelj«, »Hrvatska Straža«, »II Ouarnero« itd., a pod naslovom » R i j e č k i h N o v i n a« i hrv. katolički dnevnik, kog su Hrvati katolici toliko željeli. Neki su listovi odmah » R i j e č k\e N o v i n e « pohvalili, nu mi toga ne učinismo; a ne učinismo jedino s toga, jer se ne htjedosmo nagliti. Istom sada nakon dugoga iskustva, možemo kazati i svakome otvoreno kažemo, da » R i j e č k e No ­ v i n e « zbilja stoje na zamjeru oj visini; da potpuno zadovoljavaju svakoga katolika. Tu ima: lijepih uvod­ nika, krasnih podlistaka, najnovijih vijesti, a sve je tako ukusno uregjeno, da se ljepše ne može ni poželjet,. » R i j e č k e N o v i n e « već imaju lijep broj predbrojnika, nu s tim neka se Hrvati katolici ne zadovoljavaju! Još ima puno čitaonica, javnih i privatnih osoba itd., koje » R i j e č k e N o v i n e « i mogu držati i trebali bi da drže, te tako riječke poletne oce kapucine u njiho­ vome teškome i herojičnome pothvatu podupru. Vizita i promjena. Naš Redodržaviuk preč. tra Lovro Mihačević odmah iza svoga povratka iz Rima dne 5. ožujka zaputio se je u pratnji fra Augustina Cičića u vizitu: na Plehan, u Guču Goru, Kr. Sutjesku, Fojnicu �Vjosiiik. i Kreševo. S vizite se preč. Redodržavnik misli vra­ titi u Sarajevo istom oko Velikoga Četvrtka, a prvih dana travnja sa p. knstodoni i definitiirima učiniti neke t bične promjene u Bosni Srebrenoj. Prva okružnica biskupa Garića. Skorili je dana banja­ lučki biskup fra Jozo Garić svome pravovjernome stadu razaslao prvu svoju korizmenu okružnicu, u kojoj se bavi 0 psovci. Pun poznavanja sv. Pisma, retoričke vještine 1 obilja retoričkih izraza i prispodoba biskup Garić svo­ jim vjernicima tumači: što je grijeh, odakle on prois­ tječe, koje su njegove teške posljedice i t. d. Podsjeća pravovjerne, kako se je baš megju njima psovka na dugo i široko razgranila, te ih pun očinske zabrinutosti opominje, da se poradi svoje i vječne i vremenite sreće, psovke čim prije okane. Nema sumnje, ova je okružnica, najljepši »Aperi« za ostale okružnice biskupa Garića. Psovka se je u čitavoj Bosni i Hercegovini iza nekoliko godina silno raširila. Psuje veliko, psuje malo, psuje muško, psuje žensko, a psuje se tu tako da ništa ne ostaje što je Božje i što je sveto. Pa se još čudimo nerodnim godinama, raznim bolestima, sušama, tučama i poplavima: milost Božja, da nijesmo propali — Gratia Dei, quia non sumus consumpti. NAŠA MONARHIJA. Svečani d ežen e. Njegova Preuzvišenost zajed­ nički ministar financija vitez Dr. Leon Oilinski dao je u Beču 6. ožujka u počast tamo prispjeloga novoga banjalučkoga biskupa Garića svečani dežene. Na deženeu su se našli odjel ni predstojnik preuzvišeni Dr. ThalloCzy, baron Klinburg, dvorski savjetnici Kuli— Chrobak, Foglar i Krcsmarik i drugi činovnici mini­ starstva, te gvardijan bečki Franjevaca, superijor resurekcionisla i pratioc biskupa Garića msgr. Pajo Pajić. Za deženea Nj. Preuzvišenost ministar vilo se je pri­ jatno s biskupom Garićem razgovarao. Iz Beča je bi­ skup Garić preko Sarajeva krenuo u Banjaluku, gdje će se 30.111. ustoličiti. RiM. Posveta banjalučkoga biskupa Garića. Na 20. veljače biskup Garić bio je posvećen u Rimu u crkvi sv. An­ tuna Paduanskoga za biskupa. Posvetu je obavio Fra­ njevac kardinal Falconio, uz podvorbu dvajuh biskupa Franjevaca: Dobbinga iz Ncpi-Sutri i Ghezzija iz Civita Castellana. Ceremonijarsku su službu pri posveti obav­ ljali moriš. Caposti i Giobbe. Posveti su bili prisutni osim generala franjevačkoga reda fra Pacifika Monzze, te ge­ neralnoga def nitorija i mnogobrojnih drugih Franjevaca, koji stanuju u Rimu: savjetnik austrijskog poslaništva grof Paltv, tajnik grof Thurn, preč. redodržavnik bo­ sanskih Franjevaca fra Lovro Mihačević, general trećoredaea sv. Franje dr. Dujmović s jednim generalnim de- 51 finitorom, preč, nmns. dr. Pajo Pajić, profesor iz Banjcluke, župnik ovčarevski fra Jako Selak i mnogi drugi. Slijedeći dan — dne 21. sv. Otac novoposvećenoga je biskupa s njegovom pratnjom primio u posebnu audi­ jenciju, informirao se o banjalučkoj biskupiji, poslao po njemu svoj banjalučkoj biskupiji posebni blagoslov. Iz Rima se je biskup Garić zaputio u Beč, gdje ga je Nj. Veličanstvo car i apostolski kralj 5. ožujka primio u po­ sebnu audijenciju. P ošljed na „Acta O rdinisM donose vrlo zanimivu okružnicu preč. fra Pacifika Monzc franjevačko­ ga generala, kojom se pozivlju svi redodržavnici, da nastoje u svojim redodržavama šio dostojnije prosla­ viti konac šestnaestoga sto’jeća proglasa milanskoga edikla, kojim je car Konstantin Veliki dopuslio krš­ ćanima slobodu. Prom aknut na čast doktora. Iz Šibenika nam brzojavljaju, da je u Rimu 14. ožujka naš suradnik fra Petar Grabić član redodržave presv. otkupitelja promaknut na čast dokto'a bogoslovije. Bilo na korist i diku redu i domovini! Deklaracija o zavjetnim i mrtvačkim misama. Dese­ tim člankom ustanove » D i v i n o Af f l a t u « provedene su glede zavjetnih i mrtvačkih misa neke preinake. U prakticiranju tih preinaka uopće, a osobito ondje, gdje su, kao i u našoj bosanskoj redodržavi vladale neke petgodišnje povlastice, nastale su neke sumnje. Zbor za sv. obrede sve je ove sumnje riješio na slijedeći način: ln nova Rubrica Constitutioni Pianae Divino afflatu adiecta Tit. X, num. 2 et 5, »prohiheiitur Missae votivae privatae seii lectac pro defimct's, hi feriis Ouadragcsinjae, Ouatuor Temporum, II. Rogatioiium, in vigiliis, et in feria in qua antieipanda vel reponenda est Missa Dominicae: in Guadragesima vero pemiittuntur Missae privatae defunetorum tantiim prima die cuiuscumqiie hebdomadae libera in kalendario ecdesiae in qua Sacrum celebratur«. Nunc vero ad dirhnendas quaestiones nonnullas hitic S. Congregationi propositas circa applicationem praefalac Rubricae quibusdam Missis votivis privilegiatis tuni in Ecclesia universali, tuni certis in locis per Indiiltnm apostolicae Sedis concessis, finiiis inanentibus legibus et privilegiis M'ssas solcinnes sen in cantu respidentibtis, quoad Missas privatas lectas sequentia deceriiuiitiir et declarantur: I. Privilegiuin Missae votivae lectac, de speciali gra­ tia noiinubs Sanctuariis concessuin, ita et celebrari possit in duplicibus I. et II. classis, scu etiam 11. classis tantiim; et privilegiuin Missae votivae Ss. Cordis lesu in prima feria VI cuiusqiie mensis, permanet in suo robore, etiam in feriis et vigiliis per dictam rubricam exclusis. �Л2 i ii-, a S K K A H N S K l P K lilV O .I II. Privilegium Missae votivae lectae aliguihus Sanctuariis aut aliis ecclesiis vel eommuiiitatibus regularibus quocumque modo et titulo eoneessum, ita ut colebrari queat tantummodo in duplieibus maioribus et minoribus, et exdusis feriis, vigiliis et OCctavis privilegiats, sic erlt deinceps applicandum, ut dictae Missae votivae lectae prohibitae sint iu omnibus feriis in praefata rubrica enumeratis. Loco tainen liuiusmodi Missae votivae, extra feriam IV Cinerum, hebdoniadam maiorem et vigilias Nativitatis et Pentecostes, adiungi poterit oratio ipsius Missae votivae, vel ni Missa de die post orationem feriae scu vigilae, vel in Missa de feria se u vigilia aute alias orationes. (Juod si adsit speeialis concursus populi, unica Missa in cantu commodi haberi negueat. III. Privilegium Missae votivae lcctae pro sponsis itaerit applicandum, ut liceat, extra tempus clausiim, liaec 11)12 ut intelligatur tantummodo eoneessum pro diebus iu quibus non occurrat aliqua feria aut vigilia, ut supra. (Juapropter in liuiusmodi feriis vel vigiliis Missae lectae pro defuuctis semper prohibitae sinit, exceptis Missis in die obitus vel pro die obitus, n ecclesiis ubi eelebratur funus alicuius defuncti cum Missa in cantu; item excepta unica Missa quae pro defuncto paupere celebrari potest iuxta decretum 9 ina‘i 1899, n. 4024; item Missis quae in s j pulcretis celebrantur, ad norman decreti 19 maii 189b, mini. 3903; item exceptis Missis lectis in prima die libera uiiiuscuiusque hebdomadae in (Juadragesima iuxta novas rubricas. — Кх indulgentia vero sanctae Sedis habentur adliuc valida, donec expirent, Reseripta quinquennalia, aliquibus dioecesibus et provinciis religiosis exteris nuper concessa, celebran-di bis ni helidomada Missas lectas de Reguie in die obitus seu depositionis, tertio,. septimo, Missa dići etiam in praedictis feriis et vigiliis. IV. Privilegium Missae pro defunctis lectae aliguitrigesimo et anniversario. Contrariis non obstantibus quibusi?unque, die 8 februarii I9I3. Fr. S. Card Martinelli, bus locis v Ordinihus eoneessum ita ut bis vel ter in Praeiectus. Petrus La Fontaine, Fpisc. Charystien., Seliebdomada celebrari possit ctlamsi occurrat a!iquod ducretarius. plex maius vel minus, in posterum ita .'rit applicandum IJIŽEVNA S Književni pupoljci u č i t e l j s k i h p r ii r a v u i k a u S a r a j e v u . 1887.— 19 12. Za tisak uredio i izdao J o s i p M i l a k o v i ć . U Sarajevu 19 12. Tiskara Vogler i drugi XII T- 232. S nekim ugodn'm čuvstvom i hamošćn primili smo ovu knjigu književnika Milakovića. Nije u njoj što literarnoga u velikom stilu; ali isto ono, što je potaklo gosp. izdavatelja da izda ove pupoljke: to je i u nama pobudilo ugodno raspoloženje i simpatije, kako za ovo djelce, tako za njegove suradnike. Čitajući pjesme, pripovijetke i poučne članke uživali silio, jer iz svakoga stiha i retka probija dah ranoga proljeća. He­ lija povjetarac prvoga jutra i izvija se val ideala za­ nosne mladosti. Kroz prošlih 25 godina mnogo je шгаzova palo, naši učitelji osjetili su mnogu gorčinu života, isčezao je san bajne mladost1 — pa već i mnogi, kojih se mena spominju u ovome almanahu, odavna trunu u hladnome grobu: ali su nam ovi pupoljci za to draži i simpatičniji. Pa kako nas u jednu ruku hvata neka sjeta, kad ili čitamo; tako cpet, pomišljajući na uspjehe, što ili postigoše učitelji u narodu našem i pomišljajući na zrele već naše književnike, onda opet oblada u nama ugodno razpoloženje. To je, što osjećamo pri čitanju ovoga ju­ bilarnoga almanaha, a da ne ulazimo u njegove tančine. Imena Ivana Zovke, Jovana Dučića, Ante Jukića, Stojana Rubića, Mirka Jurkića; pa onda Ivana Klarića, Josipa Šebečića, Marka Milinovića; zatim Fdheina Mulabdića i simpatičnoga liamdije Kreševljakovića: ova imena nam preporočuju knjigu, da je uzmemo, čitamo i u čitanju ugodno uživamo, videći njihove skromne po­ četke, pa kako uznapredovaše ti naši simpatični knji­ ževnici i radenici. Tollc, lege. A. C. B. M. Ivanić: »Vade mecum« za Bogu posvećene osobe. Ne velika, ali krasna knjižica, za koju malo ko zna. Izašla je god. 1911. Pisac ju je sastavio za svoje učenice, pripravnice redovničkog stališa. Ali je knjižica takova, da je šteta, ako ostali za nju ne znadnu, i ne n a - . ruče si, barem svećenici i redovnici. To je katehizam o redovničkom stališu i njegovim propisima, a lijep pri­ ručnik novicima i svećenicima, koji rukovode osobe Bogu posvećene. Sve ćemo unutra naći kratko, a jasno obrazloženo o redovničkom stališu i zavjetima. Gosp. B. M. Ivanić duhovnik najvećeg sestarskog samostana u Bosni imao je zgode, da prouči kroz 10 godina težnje pozvanica u red i potrebu kratke jezgovite pouke. To je učinio ovim »Vade mecum«. Na kraju je dodao odluke sv. Stolice o očitovanju savjesti i sv. pričesti. — J. M. »Sonilinski Perivoj izlazi na dva arka svakog 1Г>. u mj.; godišnja cijena 5 K. za gjake. Irećorelee i siromahu 3 K. Иukopi.se, prelplale i reklamacije prima uredništvo u S a r a je v u . (Bosna. S araje v o , franjevački samostan). Odgovorni iircnik <lr. o. .Milijun Jelenu-, Tiskaru »bosanske Pošte« n Sarajevu. �Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu. (dioničko društvo). :: Uplaćena dionička glavnica 2,000.000 Kruna. Centrala n Sarajevu. podružnice: Mostar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne knjižice te uka­ maćuje iste uz 4У јо čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire i valute. I Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima, lzvr isplate i naplate na svim trgovačkim ^tima tu- i inozemstva. Zalagaonic' g j J prima u zalog sve dragoeijmosti kao: srebro, zlato, dragu!./, i stalo. * * * * * * ettera * = u St. Ulrich, Gradcu Tirol = kraljevske umjetničke akademije počasni član. nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, :: ) Proizvodi propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, križne puteve, betleinske štalice i t. d. CUENICI I NACRTI DOBIVAJU SE BESPLATNO. su zavoda svi vlastiti! Pri svim L ^T JL ^T J narudžbama na nju se upravno obraća! �MODERNO 0RE01EN9 TISKARO I HN3IGDVEZNIC9 „BOSANSKE POŠTE" ČUHOVIĆ ULICA BR. 7 S A R A J E V O . ču n om unca в н . i PREPORUČUJE SE Za IZRBDBU SVIH U TISKBHSHU I HHJIG09Espoobjućih p o s l o m . - s ia e a ii str o jevi ,,UHUTVPE“ . - STEREOTIPNU. začK U STHUKO � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4960b609869fa4c8b167d30c4b01d9bd.pdf ef90ab06a66246f4e3d326aebd4eb5d9 PDF Text Text P erivoj s e r a f in s k i LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 4. i 5. SARAJEVO, 15. TRAVNJA—SVIBNJA 1913. GODINA XXVII. Tirolski crkveni umjetnički zavod Ferdinand Stufiesser »rski »av:<Jaž N ' ^ o v e S v e to s ti, 4 , Urođen. Tirol, llustrovani cijenlci s oz­ načenom cijenom badava. Preporučuje oc velečasnom sveće^tvu zđ izradbu kipova, ШЛ žrtver ik., križnih puteva, grobe :slica i t. d. Blagorodni gospodine' Veseo sam, što Van. mogu visoki kipovi za jaslice, koje nam j . za naiiu sv. Ante u Rimu, Vaš najugledniji avod izr? njaka potpuno priznanje, kod vj'-* ia pak udlvljenje naišli, oto osobito nag^v-icni osobito na pobožuost i molitvu ~'*i 1 Rim, 18. veijače 1910. р’ vu klJgll a opče ii kipovi S veleštovi CURIA OENERAL1TIA ORD. F. F. MIN. FR. voijstvom potvrdjuje, da su djela da ! . less л ki; ara u St. Ulrich Grdden za ov----- , ___biguip xu ; menišnu crkvu na opće zadovoljstvo bveć i to: 01: i žrtvenik, koji je veoma jeftino, a uz k sne izvede i (t Uva pokrajna žrtvenika; 8. Ргоpov ( sa iri \ 'a. Vriiedno je da se osobito istakne solidna ii Iha i Г ća. Pozlata je prava i zdušno izvedima. U кгаШ> «dlu< i smo da mu izradbu i dvaju još pokrajnih žrtvtm mjerimo. Prema tome potpisano rav­ nateljstvo gosp r> j.nanda ftuflessera velečasnom dušobriž­ ništvu najtopln. 'oruČLje. Šaraju V ' У svibnja 1897. •••' к? ■ f. FPBljBX. HDOBfFl D. I. ravnatelj bofoil. tjeraeaiitn. rljubljanska . kreditna banka ■— Podružnica a Sarajevu. Centrala u Ljubljani. Ispostava: Građo. Podružnice u Spljetu, Trstu, Celovcu, Gorici I Celju. D io n ič k a g la v n ic a K 8,000.000'- P r ič u v e p rek o K 900.000*— — - ■■ ■ ............. -iga , ., .... , к з ez: Prima uloge na štednju na uložne knjižice A 31 01 . i tekuće račune i ukamaćuje ih sa * |4 |o bez lkakv,h P°reza 1odbltakaKupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. �Privilegovana ft zemaljska banka ZA BOSISTU I HERCEG OVIN U. Uplaćeni dionički kapital 14 milijuna kruna. CENTRALA U SARAJEVU. Bedovne rezerve i fond za sigurnost založnlca K 5,300.000. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju, B. Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu :-: Bos. Samcu, Travniku, Trebinju i ViŠegradu. — ZASTUPSTVA u Gacku, GoraŽdi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvomiku. Veleprodaja duhana u s*im spomenutim mjestim a. nica ' trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i т г т п л г р н т .п а т л а п , гг Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na HIPOTEKARNO ODJELJENJE. vrijednosne papire. — Prima novac uz tekući račun i uz ukaDalje hipotekame i komunalne zajmove do 33godine. Izdaje maćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u 4 !/27 о založnice i 5°/0 komunalne obligacije. Ove suzaložnice i pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao .Safeu — u za tu komuualne obligacije u Bosni i Hercegovini presti od proveze svihu t egjenom oklopljenom prostorom — pod zatvorom stranke imaju pupilarnu sjegumost, te se mogu upotrijebiti kao jamčei banke, vine pri trgovačkim poslovima. Osim tega mogu služiti u Čitavo« OIMFT t f \TIF 7 4 РПШТ austeo ugarskoj monarhiji kao vojničke ienldbene kau^' 1KC• .r.^er o d j ^ r o b T r a o S t o l posebno odjelenje R A M FO V N O ODJELJENJE. ППТР.Т TF.NTF. ~ BANKOVNO u Brčkom sa agencijom F u -Doboju, bave struku zasjecajućim dobavama, kako u se sa u : u Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne'papirr <r/ize i druge komisiji ta.* пГч račun, financiranjem r podizanjem indukovine. — Preužima kupone i vučene sreć »e. — Eskomptira v Tija i javnih poduzeća. mjeniee i doznačnice, daje zajmove u konio 'curentu i na mje­ nice uz dovoljno pokriće ili osiguranje, obavlja naplate '»redn^tl izvoza euhe šljive i žito. Guirni Kod banke opstojeća generalna ag'' иага c* kr; povL putem filijala i ispostava------------- -„PRO V1DENCIJA“ prima TI j ENERALI“ prima direktno ili la^armtura osiguravajućeg društva sivima i na drugim predmetima Nemojte kupovati crkvenoga odijeladok se шЈез1еosvjedočili o izvrsnosti ... .... 1 ......... —...... ........i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, baldakina, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornica [ Г л ■ I A Г 1 ■ i JOSEF NEŠKUDLA, u Dablonemu na Orlići Пг. 86. MORAVSKA. Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijenici i proračuni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: :: u konkurentnih tvrtkih! П XX Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preĆ. g. Andrije Predmerskoga. Siromašne crkve imaju znatan popust. XX I J $ �ser a fin sk i P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 4. i 5. SARAJEVO, 15. TRAVNJA — SVIBNJA 1913. GOD. XXVII. Biskupu Gariću. Nad svježim grobom plakali smo, I gorko, кб se plaće dika, Kad opet evo sokola nam Iz krila starih trudbenika. I pri tom što nam duše ćute, To samo naše duše znaju! Taj soko, znate Г, odnjihan je U Marjanovu zavičaju. Poznavasmo ^ga davno prije, A trud mu Božja knjiga čuva; Uz Vrbanju mu bašče kažu Sve pune cvjetna miloduva, Iz njegova je znoja niko, e narod onaj njim se kiti, Za zdravlje mu se mol’mo Boga Pa i nama će ’nako biti! Tud opet eto Vlašić lomni Niz Vrbas šalje svoje čedo, Sve iste zv’jezde, nebo isto I predšasnik mu dičan giedo Od onoga nam sunce sjalo, Od ovoga nam sjalo jače! I stado hvaleć dragom Bogu, Sto živo plače, isplakat će! . )&, skromna fratra pregaoca Za Boga, narod i slobodu, Preodabrao Vječni Otac Pastirom našem slavnom rodu, I u ruke mu palmu dao, Da svoje stado k sreći puti, 1 tuda ćemo! —jer je snažna I uma, srca i krcljuti. On sustat ne će! — S nove časti I novo će nam sunce sjati, Pod mitrom mira bit će tiaina On dobri otac, slatka mati I vodit će nas k ciljevima Kud i stari nam segli divi. - Pokloni nam ga, Oče, dugo, Pokloni nam ga i poživi!!! Branko Strahimir Škarica, �54 Br.4 . i 5. SERAFINSKI PERIVOJ« Ustoličenje biskupa Garića. Koncem mjeseca ožujka licem na Mali Uskrs u Banjoj Luci ustoličen je novi biskup presvj. gosp. fra Jozo Garić. Ustoličenje biskupa Garića hrvat­ ski je narod počastio takovim slavljem kakova Banja Luka nije zapamtila kroz sve vijekove svoga opstanka. Uz veliki dio katoličkoga pučanstva prostrane banjalučke biskupije, tu su se našli za­ stupnici iz svih krajeva velike Hrvatske: iz kršne Dalmacije, plodne Slavonije i Banovine, te kršne zemlje Hercega Stjepana. Dne 29. i 30. ožujka Banja Luka, a s Banjalukom sav je hrvatski narod progovorio, a progovorio je iz dubina svoga srca i pokazao, kako zna cijeniti i štovati svoje veli­ kane, svoje crkvene knezove i dostojanstvenike, koje je sv. Duh postavio, da vladaju njegovom Crkvom. On je pokazao, da ljubi svoju i hrvatsku i katoličku tradiciju, te da još goji tim toplije sim­ patije prema katoličkoj Crkvi, prema katoličkom svećenstvu i prema velezaslužnome franjevačkome redu, i to ih goji tim pomnjivije, čim više na njih njihovi zakleti neprijatelji svojim otrovnim strjelicama jurišaju. Putne ovacije i doček Banjalučka. Još 20. ožujka biskup je Garić izdao okruž­ nicu, na svoj kler i narod, u kojoj ih pozdravlja i navješćuje svoje ustoličenje, koje će se obaviti u ime Isusovo, u Banjaluci na Mali Uskrs. Sada su nastale u Banjaluci i svuda, kuda je biskup imao proći, počasne priprave. Već na prolasku iz Sarajeva u Guču Goru i iz Guče Gore preko Travnika i Jajca u Banjaluku biskup je Garić bio svuda od svećenstva i naroda pozdrav­ ljan i počašćivan. U rodnome kraju — u Vitezu seljaci mu priprave serenadu, u Travniku ga po­ zdravi podnačelnik gosp. Ivo Gjebić-Marušić, u Donjemu Vakufu prečasni fra Angjeo Franjić, žup­ nik iz Bugojna i njegov duhovni pomoćnik fra Silvije Franjković. U Jajcu ga na željezničkoj po­ staji dočeka gvardijan i dekan fra Jaroslav Jaranović, i zastupstvo grada Jajca, te ga pozdrave. Sa željezničke postaje u pratnji nekoliko fijakera biskup je krenuo k samostanskoj crkvi, gdje je bio vrlo svečano dočekan od Franjevaca, časnih se­ stara Neprocjenjene Krvi Isusove, školske mla­ deži i mnogoga naroda. Pred zastavama, slikama i zelenilom urešenim slavolukom visokoga su gosta pozdravile dvije u bjelini obučene djevojčice iz škole časnih sestara Neprocjenjene Krvi Isusove, te školski upravitelj Debeljak, a dekan Jaranović 19UJ pred samim crkvenim vratima, predao mu tom prigodom u ime dekanije i zlatni prsten. Na po­ zdravima i daru biskup se je Garić najtoplije za­ hvalio i krenuo u crkvu, gdje je svim vjernicima podijelio sv. blagoslov. Kroz sve to vrijeme zvona su zvonila, mužari pucali, a u večer je u po­ čast biskupa Garića priregjena rasvjeta vodopada Plive. Sjutra dan u 8 sati ostavio je biskup Garić Jajce i zaputio se preko Bočca u Banjaluku. Na 29. nekako oko 11 sati prije podne u pratnji mnogih Franjevaca i nekih civila našao se je biskup Garić na središtu romantičnoga puta izmegju Jajca i Banjaluke — u beharom i lišćem iskićenome Bočcu. Tu ga je uz pucnjavu pušaka i klicanje: »Živio!« dočekala deputacija banja­ lučkih gragjana i banjalučkoga klera: banjalučki župnik Curčić, petrićevački gvardijan Loparević, župnik iz Stare Rijeke vel. g. Milorad, župnik iz Sanskoga Mosta fra Anto Jurić i banjalučki trgo­ vac g. Anto Jović stariji. Cim je biskup Garić stao i iz fijakera izišao, banjalučki ga je župnik Curčić kratkim, biranim i zanosnim riječima ispred deputacije oslovio i pozdravio, a njegove su riječi popraćene sa trokratnim: »Živio!« Na ovome se je pozdravu biskup najtoplije zahvalio; ispitao se sa pojedinim deputircima; a onda iza kratkoga od­ mora i okrjepe put je nastavljen niz brzi Vrbas. Žar Banjalučana nad dolaskom novoga pastira, rekao bih, i sama je priroda htjela,- da istakne. Silni Vrbas uz svoj tajinstveni šum i milopojni poj ptica sve je silnom brzinom hrlio k Banjaluci. Njegove su obale kitili čitavi sagovi raznobojnoga cvijeća; starodrevne zidine Hrvojevih gradina bile se zastrte zelenim lišćem kitnjastih lijesaka, krošnjastih lipa, jasenova i sto drugih stabala, a na njihovim čarima počivale su topli sunčani traci. Kod ruševina nekoč nad Vrbasom dominirajućega Zvečaja, biskupa je dočekalo i pozdravilo 5 do 6 naše braće muslimana biciklista. Njima još u srcu živi uspomena na općenito od svih vjera obljublje­ noga biskupa Markovića. To ih je i potaklo, da izagju pred njegova našljednika, od koga punim pravom očekuju, da će krenuti onom stazom kršćanske snošljivosti i ljubavi, koju mu je već utro njegov veliki predšasnik i Čitav franjevački red. Na jedno 2— 3 kilometra pred Novoselijom pratnji se biskupa Garića pridruži do 20 novih fijakera i do 40 konjanika, koji su sa hrvatskim zastavama iz Banjaluke izašli pred svoga novoga biskupa. Do malo biskup je Garić sa svojom pratnjom prispio u Novoseliju, gdje ga je pod hrv. �Ustoličenje biskupa Garića. trobojnicama dočekao nepregledni špalir i gragjanskoga i seoskoga svijeta. U Novoseliji se odi­ gra vrlo ganutljiv prizor. Gradski načelnik Hadži Hifzo Bahtijarević u turskome odijelu s ahmediјош na glavi stupa pred biskupa Garića i uime čitavoga grada Banjaluke bez razlike vjere želi mu dobrodošlicu. On mu želi u njegovomu teško­ mu radu sretan uspjeh, moli, da slijedeći primjer svoga predšasnika, megju svim konfesijama širi snošljivost i ljubav. Govor je načelnika Bahtijarevića vrlo harakterističan, i to tim harakterističniji, što se potekao iz srca i iz usta jednoga musli­ mana. Uprav radi toga ga ovdje na vječnu spo­ men od riječi do riječi i reproduciramo: »Presvjetli gospodine! Gradsko zastupstvo delegiralo je nas trojicu načelnika da na vranići vrada u ime cijelog gragjanstva svijuh kon­ fesija pozdravi­ mo Vašu presvjetlost kao novogBiskupa ka­ toličke Crkve i katoličkog na­ roda našeg okružja. Vršeći tu ugodnu duž­ nost častim se Vama izraziti dobrodošlicu u svoje boravište, preuzimajući te­ šku zadaću kao vrhovni pastir katol. Crkve. Ja Vam u ime svega gragjanstva želim uspješan rad oko vrše­ nja Vaše teške zadaće osobito pri širenju tolerancije i pri sijanju ljubavi megju svim konfe­ sijama slijedeći primjer Vašeg blagopokojnog predšasnika, o čemu smo svi pripravni Vašoj Presvjetlosti u susret doći. Izvolite primiti na znanje naše simpatije u veći znak toga pozivam sve prisutne da kliknemo Presvjetlom gospodinu Biskupu: Ži­ vio!« Na ovaj govor dobroga banjalučkoga na­ čelnika pozdravljen sa praskom pušaka i s urne­ besnim poklicima: »Živio!«, biskup se je Garić toplo zahvalio i izrazio, da je njemu dobro grada Banjaluke vazda bilo na srcu, i da će idući sto­ pama velikoga svoga predšasnika ovo dobro pre­ 55 ma svojim silama nastojati i promaći, a promaći će ga osobito sijući mir, ljubav i slogu megju jednokrvnom braćom svih triju vjera. Dok su se ovi ganutljivi prizori dogagjali vojnički telefon uprav »ad hoc« sve do Karanovca izveden neprestano je obavješćivao odbornike pričeka o svakome ko­ raku biskupa Garića, a fotografi su vršili svoje misije. Pošto se je biskup Garić pozdravio s raznim velikašima, sjeo je u fijaker, te je u pratnji od 70 fijakera i kočija, te kavalerije od 95 konjanika, koji su u rukama hrvatske zastave nosili, krenuo kroz nepregledni špalir prema župskoj crkvi, gdje se je visoko stršio divni slavoluk i gdje ga je do­ čekao: kler, okružnik s činovništvom, časništvo, predstavnici pojedinih konfesija, gragjanstvo, te sva hrv. dru­ štva sa svojim zastavama i emblemima. Kudgod je biskup prolazio vladao je najljepši red, kuće su bile is­ kićene zastava­ ma, a prozori sagovima, mu­ žari su nepre­ stano gruvali, a zvona zvonila. Sve je to mno­ ge tako ushićivalo, da se je, ne jednom, ču­ lo: »Ovako mo­ že učiniti samo narod svome na­ rodnome bisku­ pu!«; »Ovako može učiniti samo Krajina!«; a nas su i nehote salijećale misli, da se nalazimo u onoj slavi, o kojoj naučitelj naroda veli, da ju niti je ljudsko oko vidjelo, niti uho čulo, niti srce osjetilo. Pred crkvom je dekan fra Ambroža Radmanović biskupa Garića nagovorio: kako je danas čitav banjalučki i narod i kler poput djece, koja iz daljine očekuju i primaju svoga oca, razdragan i ushićen, kako je nekoč židovski narod pred Hrista s palmama u ruci izašao i klicao mu: »Hosana, sine Davidov, blagosloven, koji dolaziš u ime Gospodnje!« a banjalučki i narod i kler danas izlazi pred svoga pastira sa željama svojih srdaca, �Sfi Br. 4 i 5. — »SERAF1NSKI PERIVOJ« da ga Bog živi, krjepi i jači na dobro banjalučke biskupije. Iza toga su pred biskupa stupile dvije u bjelini seoski kostimirane djevojčice, te ga s oduIjim govorom pozdravile i predale mu krasni buke. Iza kako se je biskup Garič na pozdravima srčano zahvalio, s crkvenim se i civilnim dostojanstveni­ cima rukovao, krenuo je s klerom u crkvu. Procesija, večernje ovacije, svečana misa i čestitanja. . . . U crkvi vlada grobna tišina . . . Biskup opkoljen i redovnim i svjetovnim klerom pao na koljena i pozdravlja tajstvenoga Isusa . . . Zvona neprestano zvone. Za crkvom pucaju mužari, a na tvrgjavi topovi. . . Pred crkvom svira glazba .. Do malo tišinu zamijeni šušanj. Sve se sprema za svečani ophod. Cas, dva i sve je go­ tovo. Uz pucnjavu topova, uz sviranje vojničke glazbe, uz zvonjavu zvona na svim banjalučkim crkvama nepregledna se procesija razvije Gospod­ skom ulicom i Carskim drumom prema katedralci, gdje se je stršio najveći slavoluk. Procesija se je razvila ovim redom. Sa svih strana seljaci su pravili špalir. Iza križa su išli dječaci narodne osnovne škole sa zastavom BI. Dj. Marije; djevoj­ čice narodne osnovne škole; državna viša djevo­ jačka škola; velika realka sa zastavom Marijine kongregacije; dječaci kat. osnovne škole milosrd­ nih sestara sa zastavom sv, Alojzija; učenici osnovne škole sestara Neprocjenjene Krvi Isu­ sove; djevojčice sestara milosrdnica; Marijina kongregacija iz Nazareta sa svojom zastavom; učenice više djevojačke škole sestara Neprocje­ njene Krvi Isusove; zanatlijski naučnici otaca Trapista; obrtnici sa zastavom sv. Josipa; gragjanstvo; hrv. pjevačko društvo »Nada« sa svo­ jom zastavom; gospojinsko društvo; sestre Nepro­ cjenjene Krvi Isusove; sestre milosrdnice; vojnička glazba; biskupski križ megju svjećonošama; sve­ ćenstvo u roketama; djevojčice u bjelini, koje su činile špalir; biskup Garić pod mitrom s asisten­ cijom; oblasti i ostala gospoda. Čitava je proce­ sija tekla i pred katedralku došla u najboljemu redu, što se mora prepisati odboru »ad hoc«. Pred katedralkom biskupa je dočekao i u crkvu uveo dekan fra Angjeo Ćurić. Dok je biskup u Crkvu ulazio »Nada« je na horu pjevala: »Ecce sacerdos magnus«. U crkvi je biskup podijelio blagoslov. Iza toga mu je banjalučki kler, ljubeći prsten, iska­ zao poslušnost, a drugi poštovanje. Iza svečane procesije uz pratnju klera, zapu­ tio se je biskup Garić u svoju residenciju. Na vratima residencije dočeka ga tajnik p. o. Franjo 1913. V. Štepanek, te ga s oduljim i vatrenim govorom pozdravi i vrata rnu residencije o tv o ri. . . U 8 sati na večer, opet se i crkveno i bisku­ povo dvorište nagje dupkom puno. Gragjanstvo ni u tihoj noći nije htjelo, da poštedi svoga biskupa, nego mu priredilo velebnu serenadu, iza koje je vojnička glazba odsvirala nekoliko komada. Ugod­ na proljetna večer, rasvjetljena uz to s raznim lampionima, napunjena s harmoničnim pjevom i svirkom, svakoga je i nehote povlačila u daleke tajinstvene misli, koje su opet prekidane s nepre­ stanim gruvanjem mužara i bacanjem raketa sve do u kasnu noć, kada se je publika razišla na slatki počinak. Na Mali Uskrs rano iz jutra gradom je ho­ dala vojnička glazba i svirala budilicu. U 83Л svećenstvo i odbor dočekuju pred crkvom Nj. Preuzvišenost Rohonya, zamjenika poglavice zemlje, te ga uvode kroz crkvu u svetište i pokazuje mu tron na desnoj strani velikoga oltara. Iza Nj. Preuzvišenosti stupali su odjelni predstojnik g. Oto Paul, okružnik i vojnički general, te druge vlasti. U 9 sati biskup Garić opkoljen zagrebačkim nad­ biskupom koadjutorom presvj. gosp. dr. Antom Bauerom, mostarskim biskupom presvj. gosp. fra Alojzijem Mišićem, prelatom presvj. gosp. Seigerschmidom, opatom trapista Asfalgom, kanonikom preč. Premušom i ostalim klerom zaputi se u crkvu, gdje se na svome tronu svečano obuče, te uz asistenciju dekana mp. o. fra Angjela Ćurića, župnika p. fra Alfonza Kudrića i fra Franje Čurića, te mnogobrojnoga klera otpočne sv. misu. Pod misom, pod kojom je hrv. pjevačko društvo »Nada« pjevala Soucalovu »Missa brevis«, mo­ gao si vidjeti uz katolike: pravoslavne, muslimane i Židove. Iza otpjevana evangjelja, tajnik je Stepanek sa propovjedaonice svima prisutnim pro­ čitao u latinskome jeziku i u prijevodu papin breve i carski dekret, kojim se Garić stavlja za banja­ lučkoga biskupa. Iza mise biskup je Garić držao slovo, komu je motto uzet iz evangjelja, a glasi: »Mir vami!« Biskup Garić dolazeći prvi put svojim vjernicima, želi im mir i to mir s Bogom, sa samim sobom i sa drugim konfesijama, da tako svi spoznadu, da su oni pravi šljedbenici Isusa Hrista. Iza propovijedi biskup je podijelio pa­ pinski blagoslov, a »Nada« je otpjevala »Tebe Boga hvalimo«. Svečana Božja služba završena je s »Bože, živi!« Iza Božje službe biskup se je opet u pratnji klera povratio u svoju residenciju. Pred residencijom preuzv. Rohony predao je biskupu ključ kao �Ustoličenje biskupa Carića. znak, da ga uvodi u posjede. Za tim su zaredala čestitanja. Ispred poglavice zemlje i zemaljske vlade čestitali su preuzv. Julije pl. Rohony i presvj. odjelni predstojnik Paul. Iza toga je svoje če­ stitke izrazio banjalučki kler, redodržava bosan­ skih Franjevaca, pridav mu tom prigodom i zlatan križ, te svećenstvo drugih konfesija, megju kojima se je vidio i pravoslavni mitropolit Vasilij Popović. Iza svećenstva svoje je čestitke izrazilo činovništvo i časništvo, katolički prosvjetni zavodi, gragjani, saborski poslanici dr. Sunarić i Gjurkovečki, te mnogi drugi. Banket. Točno u PA sata našlo se je u hotelu »Bosni« 130 gosti, koje je biskup Garić pozvao na objed. Hotel je bio urešen zelenjem i zastavama, a pred njim se je visoko dizao okićeni slavoluk. Na ban­ ketu je vojnička glazba svojim uspjelim koncertovanjem u gostima probugjivala najugodnija Banjalučki načelnik u N ovoseliji poz­ dravlja biskupa Garića. čuvstva. Živahni razgovori, veseli podsmjehi, česta gestikuliranja — sve je to odavalo, da su gosti bili vrlo animirani. Konac banketa okruniše razni govori izrečeni u zdravlje Nj. Svetosti Pija X., Nj. Veličanstva Cara i Kralja Franje Jo­ sipa I., Nj. Preuzvišenosti ministra Bilinskoga, Nj. Preuzvišenosti FZM. Potioreka, visoke zemalj. vlade i svečara. Govora je svega bilo 16. Prve je govore držao sami svečar biskup Garić. U svojoj nazdravici Papi Piju X., naglašuje, da je 011 nasljednik sv. Petra i vikar Isusa Hrista. Njegovih vrlina ne će, da ističe — one su poznate svemu svijetu, a najbolje se odrazuju u Njegovu geslu: »Sve obnoviti u Hristu.« U na­ zdravici Caru i Kralju ističe božansko porijeklo 57 njegove vlasti; zagovara vjernost prema dobrome ocu svih podložnika; naglašuje njegove zasluge i za monarhiju i za čitav svijet. Ističe njegovu miroljubivost i rad za očuvanje mira, radi čega će mu povjest monarhije ustupiti posebne odsjeke, a povjest svijeta ime slikati zlatnim slovima. Iza ovih govora dvoranom je odjeknuo gromovni: »Živio!«, a vojnička je glazba odsvirala: »Bože živi!« U trećemu i četvrtome svome govoru biskup Garić ističe sreću Bosne i Hercegovine, koje imaju uzor vladare: ministra Bilinskoga, i FZM. Potioreka. I jedan i drugi ulažu sve svoje sile za dobro ovih pokrajina i naroda. Ističe Nj. Preuzvišenost zastupnika poglavice zemlje Rohonya, Nj. Preuzvišenost Otu Paula, te ostale vrsne sile visoke zemaljske vlade. Milo mu je spomenuti, da visoka zemaljska vlada svoju tešku zadaću na svim prosvjetnim i gospodarstvenim granama najčasnije vrši, te se veseli da ju može pozdraviti. Nj. Preuzv. Rohony diže čašu u ime poglavice zemlje i visoke zemaljske vlade i zahvaljuje se na krasnim riječima presvj. svečara. Naglašuje, kako je Nj. Preuzv. poglavica zemlje ruće želio, da ovoj svečanosti osobno prisustvuje, ali da je bio zapriječen. Čestita mu, da potječe iz velezaslužnoga franjevačkoga reda, da je našao povjerenje i u Rimu i u Beču, te mu želi »felix, faustum et fortunatum regimen«. — Iza toga se diže simpatični i mnogim odlikama urešeni dekan preč. fra Angjeo Ćurić. On u svoja dva govora s mladenačkim zanosom, kao delegat svega klera banjalučke dijeceze svečaru čestita i pozdravlja ga. Želi mu, da ide putem Delivića, Okića, Miletića, Šunjića i Vujičića, koji su kod bosanskih Franjevaca ostali u najljepšoj uspomeni, kao što će ostati i presvj. zagrebački nadbiskup dr. Bauer. (Frenetički poklici: »Živio dr. Bauer!«, dugotrajni aplauzi, topovi pucaju.) Želi slogu svećenstva i preporučuje ga blagodarnosti. - Redodržavnik bosanskih Franjevaca preč. fra Lovro Mihačević aludira na Jeremiju proroka, koji obasut raznim milostima nije znao, da govori. I on gledajući tolika dobročinstva, kojim Gospod vasiona kroz vijekove, a osobito u zadnja vremena obasiplje njegovu redodržavu, zbunjuje se i ne zna, kako da mu se zahvali. Novi biskup potječe iz krila nje­ gove redodržave. I ako mu se pravom vesele težaci, od kojih potječe, gragjani s kojim je toliko radio, čitav banjalučki kler, koliko se više veseli, on sa svom svojom redodržavom. Želi mu, da živi, raste i cvate, da stoji i pase svoje stado onako, kao što će biti što na veću slavu Boga, korist do­ �58 Br. 4. i б. — »SERAFINSKI PERIVOJ« - movine i diku franjevačkoga reda. — Konzistorijalac preč. fra Ambro Miletić prikazuje svečaru ispred hercegovačke redodržave vijenac najljepših želja, koje ciljaju Bogu na slavu, Hrvatskoj i redu na korist i diku. — Redodržavnik sv. Ćirila i Me­ toda fra Rafajel Rodić zastupa svoju redodržavu i redodržavu presv. Otkupitelja. On vidi u franje­ vačkoj prošlosti i sadašnjosti divne tragove specijelne Božje providnosti, vidi realizovanje prije 19. stoljeća izrečenih riječi: »Koji se ponizuje uzvisit će se.« Dokazom su mu toliki Franjevci kroz stoljeća uzvisivani na dostojanstvo biskupa, nad­ biskupa, kardinala i papa, pa i današnji god, koji se slavi u franjevačkoj redodržavi — Bosni Sre­ brenoj. Zna, da se ovomu veselju vesele braća u Bosni, ali s majkom redodržavom združuju se i kćerke — redodržava sv. Ćirila i Metoda i presv. Otkupitelja i već čuje harmoniju složenih žica. — Zastupnik vrhbosanskoga kaptola preč. dr. Košćak sa zanosom promatra čitavu svečanost, u kojoj se nalazi. On motri, kako svečara čitava Crkva pozdravlja i kliče mu: »Ave, legate Christi! ave, antistes!; ave, episcope! zdravo, pastiru stada, ali stada ne moga, nego liristova!« On pro­ matra, kako mu danas Crkva pruža najveću vlast, ali da se s njom služi tako, da što kaže inom i sam svojim potvrdi činom. On baca oko na prirodu, pa vidi, da mu i ona čestita i kliče, alleluja! Sve ga to potiče, da mu zaželi sreću i on mu želi, da mu pero tako piše, da nigdje za papir ne zapne i da do konca svoga života piše i napiše spomenicu dobrih djela, koja će biti svjedok, da je ne samo dostigao, nego i prestigao biskupa Markovića. — Biskup Mišić iza tolikih govora smatra suvišnim, da štogod govori, a još više dulji. Kao ktariji kolega podsjeća ga na tešku dužnost. U Bosni nema velikana do biskupa, pa s toga narod s pu­ nim pravom u svakoj stisci u njih upire oči. Bodri ga, da bude sluga i Božji i narodni; da bude pro­ strana srca, kao što je to jučer brat musliman na granici grada naglasio. Svjetuje ga, da prije sva­ koga čina dobro promisli, a onda, da se prihvati posla. Progonstva neka se ne plaši i Hrist je na Golgoti za svoja dobra djela svršio. Generalni vikar grkokatolika Žuk podsjeća svečara na tra­ diciju blagopokojnoga biskupa Markovića i pre­ poručuje mu siromašne koloniste. — Dr. Sunarić ističe takogjer teški položaj biskupa Garića. On zna, da je njegova služba i na duhovnom polju teška, a smatra, da mu je teža na materijalnom polju. Upozoruje na krajeve njegove biskupije, u kojoj se kroz 30 godina za željeznice nije ništa 1913. uradilo. To će narod od njega više tražiti, nego duševne utjehe — narod je gladan i žedan. Kroz stoljeća bosanski je Franjevac narodu bio i sve­ ćenik i liječnik i advokat i sve. Franjevac nije žalio kupiti jaspru po jaspru, te preko brda i polja hrliti u Stambul i zauzimati se i za jednoga jedincatoga svoga čovjeka — i uspijevao je. Tim je bosanski Franjevac stekao u narodu ugled i taj će mu ugled biti teži od duhovne pastve. I do sada je sa svoga rada trpio, osvagjen je bio i kao kverulantan, ali to neka ga ne zbunjuje. Jednim se trakom sunca sve tmine raspršuju. Neka se sjeti, da se svi biskupi moraju držati principa: »Salus populi suprema lex esto!« (Frenetični po­ klici i dugotrajni aplauz.) — Nadbiskup dr. Bauer dugo je šutio, ali više ne može. On je došao u susjedstvo — u krajeve, koji su nekoć zagrebačkoj nadbiskupiji pripadali. Veseli ga ona odanost prema biskupima, što ju je u susjedstvu vidio i veseo se u Zagreb vraća. Želi svečaru dug život i sreću u radu na prosvjetnome polju. (Govor je dra. Bauera pozdravljen s dugim urnebesnim poklicima: »Živio primas sve Hrvatske!« i s du­ gim aplauzom. Čitav je banket završen oko 5 sati, u 51/a sati gosti ostave hotel »Bosnu«. Brzojavni pozdravi. Prigodom ustoličenja, a osobito svečanoga banketa biskup je Garić primio takogjer puno pismenih i do 150 brzojavnih čestitaka. Mi iz ovih probrasmo samo neke, te ih ovdje donosimo. Ža­ limo, da nam prostor lista ne dozvoljaje sve izni­ jeti. Probrani su brzojavi slijedeći: Beč. Povo­ dom današnjeg svečanog ustoličenja Vaše Presvjetlosti kao biskupa banjalučkoga čast mi je Vas pozdraviti sa najiskrenijom željom, da Svemogući Vašoj Presvjetlosti bude uvijek na pomoći, kako bi mogli što lakše odgovoriti Vašoj uzvišenoj dužnosti u radu za dobro i napredak povjerene Vam dijeceze. Bilinski. Sarajevo. Presvjetli go­ spodine! Današnjoj slavi svečanog ustoličenja Vaše Presvjetlosti najsrdačnije čestitam i želim, da Presvjetlost Vaša na tom uzvišenom i dosto­ janstvenom mjestu ispunjujuć svetu zadaću pa­ stira katoličke Crkve, uzveliča slavu Svemogućnoga. Ja Vas, Presvjetli gospodine, pozdravljam kao biskupa banjalučkog, moleć Svemogućeg, da Vas još mnogo godina uzdrži na korist vjernika, a diku i ponos časnog franjevačkog reda. Potiorek. — Visoko. Inštalacijom Vaše Presvjetlosti na biskupsku stolicu, sviće našem hrvatskom kato­ ličkom narodu zora boljih dana, jer u Vama do­ �Ustoličenje biskupa Garića. biva jako ustrajna, a uz to skromna pobornika svojih duševnih kao i materijalnih interesa. Stoga današnje slavlje Vaše Presvjetlosti smatramo op­ ćim slavljem hrvatskoga katoličkoga naroda. Naše najsmjernije čestitke. Franjevačka gimna­ zija. — Sarajevo. Prigodom Vašega ustoličenja, prosim dobroga pastira, da Vas zadahne velikom pastirskom ljubavlju, ter uzmognete što više raditi njemu na slavu, a na boljak vjere i domovine. Nadbiskup Štadler. Sarajevo. Ad multos felicissimos annos! Milan Crnek. — Sarajevo. Veoma žaleći, da sam zapriječen osobno prisustvo­ vati veoma značajnoj svečanosti ustoličenja Vaše Presvjetlosti, prisustvujem duhom s ushićenim željama, da u potpunom zdravlju i sreći uzvišeno Vaše zvanje dobrog pastira, na sreću Vaše pastve do skrajnjih granica ljudskog života obavljate. Čestitajući Vam svesrdno, gojim nadu, da ćete kao veliki rodoljub i izvrstan Hrvat nastojati da djelo 59 ne mogoh osobno prisustvovati. Pozdrav! Zurunić. — Tuzla. Prigodom današnjeg svečanog ustoliče­ nja Vašoj Presvjetlosti srdačno čestitam na previšnjem imenovanju i ustoličenju sa željom: Ad mul­ tos! Okružnik Baron. — Sarajevo. Pri nastupu Va­ šem na biskupsku stolicu prinosim srdačne i iskrene čestitke. Bilo na slavu Boga, a na korist hrvatskoga naroda! Prof. A. Tandarić. — Jajce. Najsrdačnije čestitamo i kličemo: Živio novi pastir! Sestre Neprocijenjene Krvi. — Mostar. Prigodom Vaše instalacije primite iskrenu čestitku od Va­ šega starog poznanika, koju šalje sa velikim što­ vanjem. , Josip Bač, sudski savjetnik. — Sinj. Pri svečanome ustoličenju Vaše Presvjetlosti uz saučešće svecijele redodržave izvolite primiti i moja najodanija, najsrdačnija čestitanja. Fr. Petar Perković, red. delegat. Lijevno. Radujući se Va­ šem uzdignuću, kličemo Vam: Sretno bilo, mnogo godina živio na spas i radost stada svog! Milo- Seoska k av alerija pred biskupom Garićem. Vašeg blaženo počivajućeg prešasnika dokončate: učvrstite trajnu slogu i ljubav jednokrvne braće Srba i Hrvata u našoj domovini. Vojislav Šola. Mostar. Okružni odbor H. N. Z. visokom do­ stojanstveniku sretno želi: na mnogaja! Fra Ante Majić, predsjednik. — Bos. Novi: Pozdravljamo našeg novog crkvenog pastira i kličemo: Živio! Hrvatska Zajednica. — Bihać. Blagoizvolite pri­ miti prigodom Vašeg današnjeg sretnog ustoliče­ nja moje najodanije i najsrdačnije čestitke. Vla­ dimir Besarović, okružni predstojnik. — Sarajevo. Najsrdačnije čestitam slavi biskupskog ustoličenja Vaše Presvjetlosti želeć, da Vas Svemogući poživi mnogo godina u srećnom zadovoljstvu, a na radost Vaših štovatelja, najodaniji baron Rudt. — Sarajevo. Današnjem ustoličenju primite najsr­ dačnije čestitke. Iskreno žalim, što svečanosti srdnice. — Sanskimost. Prigodom ustoličenja izvolite primiti najsrdačnije čestitke od sve­ ukupnog činovništva kotarskog ureda u Sanskommostu. Kotarski ured. — Sarajevo. Stes et pascas in fortitudine. To od Boga dan&s moli biskup dr. I. Šarić. — Sarajevo. Bilo na diku našeg naroda. Bolešću bratovom zapriječen nijesam mogao doći. Dr. Cabrajić. — Dolac. Da­ našnjem slavlju se od srca pridružuje Hrvatska čitaonica. — Pulj. Tvrdo uvjeren da je izborom Vaše Presvjetlosti postavljen dostojan našljednik našeg velikog biskupa fra Marijana, koji je našoj organizaciji bio jedan od glavnih stupova, česti­ tam Vam u ime hrvatskog naroda u Bosni i Her­ cegovini, želeći, da mognete dugo raditi na korist i sreću njegovu. Zapriječen osobno, zamolio sam, predsjednika okružnog odbora dra. Jelinovića, da �60 Br. 4. i 5. - «SER AFINSKI PERIVOJ« - na proslavi zastupa organizaciju. Košta GjebićMarušić, predsjednik H. N. Z. Sarajevo. Naj­ srdačnije čestita na visokom ustoličenju. Da Vas Bog poživi mnogo ljeta na ponos naroda i domoe vine! Dr. Bašagić. — Lijevno. Dičnog pobor­ nika i radina za sretniju budućnost hrvatskoga naroda pozdravlja prigodom današnjeg slavlja mjesni odbor Zajednice. — Bos. Gradiška. Uz tisuće najsrdačnijih želja hvalimo Svevišnjem, da Vas pozdravljamo kao našeg miloga pastira. Odbor »Posavac«. — Zagreb. Kad ne bi moguće osobno, hoću u duhu prisustvovati velebnoj sve­ čanosti Vašeg ustoličenja. Kršćanskom čednošću, ali sa oduševljenjem pozdravljam Hrvata pastira, branitelja vjere i naroda. Čestitam uzlaz na sto­ licu slavnog fra M. Markovića! Dr. Katičić. — Sarajevo. Pridružujuć se u duhu velebnoj slavi Vašeg biskupskog ustoličenja u naprednoj Banja­ luci, molim Svemožnog, da Vas mnogo godina poživi na korist vjere, te na dobrobit hrvatskog naroda. Dr. Kukrić. - Sarajevo,. Uzoritom sve­ ćeniku, neumornom narodnom poborniku, čelik značaju, svome prijatelju pri nastupu biskupske stolice, smjerno čestita, usrdno od Boga moleći Svečaru dugovječno življenje, sretan i blagoslov­ ljen rad za slavu Božju i dobrobit hrvatskog na­ roda. Središnja uprava >;Napretka Široki Brijeg. Raduju se i s veseljem poklon čine braća i mladež Širokoga Brijega. Biintić. Kakanj. Braća Franjevci iz Kraljevske Sutjeske čestitaju dično slavlje. Biskupovali dugo ljeta! Angjelović. - Odžak. Nemogući osobno, duhom prisu­ stvujem svečanosti ustoličenja Vaše Presvjetlosti, kojom se i red naš proslavijuje, pun veselja kličem vivas Provinciae, Ecclesiae, vivas patriae, vivas nobis ad plurimos annos. Fra Marijan Marić, župnik, definitor. — Kotorvaroš. Čestitam, dovu činim Bog Vas poživio puno godina u naj­ višem veselju, živio! Srdačni pozdrav. Fazlić, na­ čelnik. — Sanskimost. Činovništvo kotarskoga suda Sanskimost sretno je, da je Providnost od­ redila biskupsko ustoličenje Presvjetlog gospodina Garića, pa tom zgodom kliče, živio novi biskup dugo godina na korist i diku sv. vjere, naroda i domovine. Kotarski sud. - Cernik. Dičnoga svečara Bog neka štiti, svakom srećom kiti; ži­ vio svečar, živih gosti, kliče o. Makarije. Beč. Neizmjerno žalim, što moradoh iznenada prekinuti tamo moje putovanje, s toga izvoli, dragi prija­ telju, ovim putem primiti najsrdačnije čestitke današnjem hrvatskom, narodnom blagdanu, kad naš odlični sin sv. Franje zauzima zasluženo od­ 1913. lično mjesto, a sabor dobiva virilnog člana proku­ šanog žarkog rodoljuba. Dr. Nikola Mandić, predsjednik sabora. — Lijevno. Sretan nastup bio na korist i sreću Hrvata i katolika. Zanatlijsko društvo. Beč. Pozdravljam Va^u Presvjetlost prigodom Vašega ustoličenja, želim, da Vaš budući rad prati sreća na korist i slavu Crkve i naroda Vam. Odjelni prestojnik baron Kliinburg. Bihać. Srdačno čestitam, Bog blago­ slovio i poživio novoga biskupa!. Sestre Drago­ cjene Krvi. Gradec. Čestitam na biskupskoj časti, želeći blagoslov Božji. .Sestra Magna, ge­ neralna predstojnica. Mostar. Vašem ustoli­ čenju, veselju Crkve, blagoslovu biskupije, utjehi domovine raduje se dr. Karlo Eterović, redodržavnik. Derventa. Prigodom današnje slave izvo­ lite primiti moje najiskrenije čestitke. Predsjed­ nik Bartasel. Orašje. Biskupu Franjevcu kliču braća toliški Franjevci ad multos annos. Fra Bono Brkić, gvardijan. Sarajevo. Na žalost zapriječen odazvati se časnom pozivu čestitam srdačno Vašoj Presvjetlosti današnjoj svečanosti Vašeg ustoličenja sa vrućom željom, da Vas Bog uzdrži mnogo godina na braniku svete katoličke vjere i mile nam hrvatske domovine. Narodni za­ stupnik Oskar Šomogji. Mostar. Zapriječen nemogoh doći, najsrdačnije čestitam. Upravljao biskupijom zdrav, dugo, sretno, na slavu Boga, korist naroda, čast Hrvatske! Nar. zastupnik Gjuro Džamonja. - Sarajevo. Čestitajuć Vašoj Presvjetlosti najiskrenije želim, da Vam Svevišnji dade snage, da dugi niz godina upravljate svojom biskupijom na slavu Boga a korist naroda. Vama odam Sliek. Lijevno. Srdačno čestitajuć da­ našnju slavu želim Vam Presvjetli dug život na diku i probit našega naroda. Predstojnik Mešeg. Zadar. Čestitam na zasluženom ustoličenju. Živjeli! Nar. zastupnik Mazzi. — Jajce. Braća bratu na ustoličenju crkvene časti srdačno česti­ taju i Svevišnjega mole, da Vam u novoj službi gratiam apostolicae fortitudinis dadne. Fra Jaroslav Jaranović, gvardijan. - Bos. Novi. Povo­ dom ustoličenja pozdravljamo Presvjetlost Vašu želeć, da Vas Bog poživi na čast i korist hrvat­ skog naroda. Živio! Hrvatska čitaonica. Lijevno. Kerub samoprijegorne ljubavi i ustraj­ nosti nek Vas prati iza budućih mnogo sretnih ljeta! Seraf pobjede lovorom nek Vas vjenča! Samostan. — Derventa. Srdačno čestita kličući: Ad multos annos pro Deo, patria et ordine! Fra Anto Tolić, gvardijan. Travnik. Čestitam Vam na današnjem Vašem slavlju! Živili! Ivo �Ustoličenje biskupa Garića._______________ _________________(ii Budimirović. - Lijevno. Vrlom pastiru, ljubitelju stada svog, župljani sa župnikom čestitaju i mole Svevišnjega, da bude sretan na mnogo ljeta. Fra Anto Franjić i župljani. — Travnik. Današnjoj svečanosti duhom prisustvuje kličući: Živio narodni biskup! Okružni odbor Zajednice. — Travnik. Današnjoj Vašoj svečanosti svi se veselimo od srca. Želimo da bude na dobro vjere i hrvatske nam domovine. Živio naš mili biskup Garić! Franjevci iz Guče Gore. — Kreševo. Današnjem slavlju kliče ova redovnička obitelj ad multos annos! Dr. Ban, gvardijan. — Rudolfsthal. Ža­ lim, što nijesam prisustvovao svečanom dolasku. Doživio Vas Bog! Budite pravi natpastir našega naroda i čelik Hrvat kao i do danas. Fra Grgo Došen, dekan. - Vareš. Pridružujuć se veselju cijele redodržave, kličemo bio sretan početak, a još sretniji svršetak! PejčinovićiGrgić. — M o star. Srda­ čno čestitam u ime redodržave hercegovačke, dušom se uje­ dinjujem Vašoj slavi. Prešnim poslovima zapriječen žalim, da osobno nc prisustvujem. Begić redodržavnik. T r a ­ vnik. Srdačno čestitam PresProcesija iz župske vjetlom gospo­ dinu i kličem mu: Živio iDr.Pravdić.— B ihać. Hva­ la lijepa na pozivu svečanom ustoličenju. Objedu ću doći sa pravaške skupštine iz Opatije sa ostalim dru­ govima poslanicima. Želim sretne i ugodne uskrsne praznike. Srdačna i ponizna čestitka Pro­ svjedom biskupu. Dr. Katičić. Sarajevo. Sve­ čanom ustoličenju Vašem prinosim srdačne prija­ teljske čestitke. Doživio Vas dobri Bog mnogo godina, a blagoslov Svevišnjega neka vazda prati vaše pastirsko djelovanje na sve veću slavu naše svete vjere, na korist naroda i naše drage domo­ vine. Košta Hdrmann. Domanović. Naj­ srdačnije čestitke ušljed Vašeg ustoličenja. Bog Vas poživio! Dekan Putića. Sarajevo. Da­ našnjem ustoličenju čestitaju i žele da bude sretno i dugovječno na korist crkve i naroda. Gjuro i Stanka Vrignanin. Tuzla. Svečanom činu ustoličenja prisustvujem u duhu i srdačno česti­ tam. Žalim, što ne mogu prisustvovati. Danas sam se vratio sa povećeg puta. Živio naš na­ rodni biskup Franjevac! Dr. Pilar. Počasne zabave. S banketom i banketskim govorima, s pisme­ nim i brzojavnim čestitkama slavlje se ustoličenja biskupa Garića ne svršava — ono se nastavlja u školama časnih sestara milosrdnica i Neprocje­ njive Krvi Isusove. U zavodu časnih milo­ srdnica zabava je bila dne 30. u 6 sati, a u zavodu sestara Neprocjenjive Krvi Isusove 31. ožujka. Obe su zabave odgovarale pri­ godi i potpuno uspjele. Publika se je s njih sa sveopćim zado­ voljstvom vra­ ćala, što puno služi na diku i revnim učitelji­ cama i mladeži dotičnih zavo­ da. Zabavu kod milosrdnica uprav s pojetičkim zanosom otvara učenica IV. razr. MarijaKrpan sa slijede­ ćim govorom:« crkve u katedralu. »Presvjetli g. biskupe i ostali velikocjenjeni gosti! Prije deset mje­ seci nasta teška tuga u ovim samostanskim zidinama, u cijelome našem gradu, kao i diljem drage nam domaje Bosne Srebrene! Svako katoličko hrvat­ sko srce proplaka prije devet mjeseci, a što da istom reknem za velečasne oce Franjevce? Ah, to nisam kadra izreći koliki je gubitak zadesio taj velezaslužni red u miloj nam domovini! Sjajna zvijezda ugasriu sa plavetnog neba bosanskih nam gora i ode u vječnost. Veliki čovjek prestao ži­ vjeti i nema ga više megju nama. Nema više bi­ skupa Markovića! Takvi i slični uzdasi izvijali se iz svačijih grudi, koji je iole poznavao plemenitog velikana pokojnog biskupa Markovića. Danas �62 Br. 4. i 5. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1915, pako nakon devet mjeseci zasja druga zvijezda na plavetnom nebu bosanskih nam gora; zasja i raz­ draga nam našu milu domaju, obraduje svako kato­ ličko hrvatsko srce, te mami iz srca i duše onu sv. himnu: »Tebe Boga hvalimo!« Jest hvalimo i sla­ vimo ga na vijeke, što nam je poslao muža, koji će moći ravnati lagjicom povjerenog si stada i biti našoj biskupiji ono, što joj je bio blage uspo­ mene presvjetli gosp. biskup Marković. I ove samostanske zidine nekako su danas milije, pri­ jatnije, a stanovnici ovih zidina naše časne sestre sa svojom škol. mladeži pune Božanskoga ushita i zanosa kliču: Banja Luka ima biskupa, ima veli­ kog svećenika, ima vrijednog našljednika pokojnog biskupa Markovića. U to ime ovaj zavod se ne­ izmjerno raduje skupa s nama školskom mladeži, a da dademo svojoj radosti i veselju oduška priredismo u slavu ustoličenja Vaše Presvjetlosti malu zabavicu, te smjerno molimo Vašu Presvjetlost, da blago izvoli prisustvovati našemu umjeću. Vama, pako visokocjenjeni gosti, kličem: Dobro nam došli!« Iza ovoga s aplauzom pozdravljenoga govora ispjevao je zbor učenika i učenica: »Ljubimo Te naša diko«, a tada su se pojavile tri vile, tako odjevene i stale, da sve tri sačinjavaju hrvatsku trobojnicu. Živko Dukanović predstavi ih: prvu kao domovinu, drugu kao ljubav, a treću kao mla­ dež. Prema ovoj predstavi vile i pozdraviše presvj. svečara: prva ispred domovine, druga ispred prijatelja, a treća ispred mladeži. Mali Stjepan Grgić uprav je majstorski krasnoslovio »Svjetlost od Asiza«, a krasno otpjevana pjesma »Sv. Franji« mnoge je duboko ganula. Naj­ uspjelije su se izvela dva dijaloga: »Dva druga« i »Angjeo i dijete«, a žive slike: sv. Franjo i Isus prijatelj malenih stavile su ovoj zabavi krunu uprav majstorske vještine. S ovom se zabavom natječe zabava, što ju je priredila mladež časnih sestara Neprocjenjive Isusove Krvi. Prijatelj nam o njoj piše: »Kod ove zabave sve krasno i prema prigodi uregjeno. Tri žive slike sv. Franje nas opčaraše. Jedna se je morala opetovati — sv. Franjo od­ riče se svijeta. A predstava sv. Cecilije nije mogla ljepša da bude. Svaka je učenica htjela, da odnese vijenac umjeća.« * Isti su se dan gosti biskupa Garića počeli razilaziti. Oni su krenuli na razne strane pro­ strane nam Hrvatske. Tijelom su ostavili roman­ tičnu Banju Luku, ali njihov duh još je u Banjoj Luci. Njihov duh još promatra one zastavama i sagovima iskićene kuće i prozore kuća; on još ćuti pucnjavu topova, zvonjavu zvona, sviranje bande; njega još zanose oni veliki špaliri, što su ih seljaci pravili, one parade kočija i konjanika, oni svečani govori i počasne akademije. On je još opojen naj­ ljepšim utiscima, pun najugodnijih uspomena na Banju Luku i na veliku svečanost i banjalučke biskupije i franjevačkoga rqda uopće i biskupa fra Joze Garića napose, te mu u svome zanosu ne prestaje klicati: »Beatus venter, qui te portavit et ubera, quae suxisti!« — Dr. Jelenić. psa Dr. Blažević: Jubilej. 313.-1913. Kome nije poznato proročanstvo Isusovo, koje je rekao apostolima svojim, da će biti proga­ njani, bacani u tamnice, ismjehivani radi imena Njegova! Ali ove riječi upravljene na apostole, odnose se i na one, koji će po njima vjerovati u Njega; odnose se na sve vjernike, odnose se i na skup vjernika - - sv. Crkvu. Nu dok je On s jedne strane ovo proreko apostolima i svojoj zaručnici Crkvi, dotle ih je opet s druge strane osiguro o svojoj pomoći, i o konačnoj pobjedi nad svima neprijateljima, jer će On biti uz njih do konca svijeta: »Nemojte se bojati, evo Ja sam s vama po sve dane do svrhe svijeta« i »vrata paklena, neće ju nadvladati.«1) I u istinu, jedva što se zrno gorušičino, koga božanski Spasitelj svojom rukom posijo bijaše, podiže iz zemlje, diže se vihor, da ga sruši i u zametku uguši. Progoni za progonima, bura za burom obaraše se na stado Hristovo! Zakoni izagjoše posve oprječni novoj nauci, koja se sma­ traše da je pogubna za društvo, državu, cijeli svi­ jet. Strastima zaslijepljeni razum nije mogo da gleda ni da shvati sjajnu svjetlost, koja je pratila šljedbenike nauke Isusove. A jer su se djela nji­ hova protivila djelima poganskim, pogibelj je pri­ jetila, da se stari bogovi ne zapuste, a novi prizna! Radi toga je trebalo koliko je više moguće da se širenje nove nauke skuči i suži, a to će se postignuti, ako se sloboda ove vjeroispovijesti zabrani. Providnost pak Božja učini drugačije! Ona dopusti da se njezina ustanova progoni, da trpi, da pati do časa, kad je trebalo da se »poglavar ') Mat. 16, л8; 28, 20. �Jubilej, ovoga svijeta van baci«, a sunce slobode i kato­ ličkoj crkvi grane. I čim se je više ovaj čas prikučivo, tim se je žešća bura dizala na Crkvu, te se je činilo kao da će je nestati. Ali Svemogući učini da na carski rimski prijestol sjedne čovjek pravedan, koji će Crkvi pri­ znati prava, koja joj pripadaju! Na carski prijestolj zasjede K o n s t a n t i n V e l i k i 312., te još iste godine dopusti snošljivost sviju vjera, a slijedeće, t. j. 313. takozvanim m i l a n s k i m e d i k t o m posebnu slobodu izdade za kršćane, da slobodno ispovjedaju svoju vjeru, kao i sve bogoštovne čine, riječju dade joj — Crkvi — sva prava koja može jedno moralno i juridično tijelo da posjeduje! Od ovoga sretnog časa do ove godine na­ vrši se 1600 godina, kako Crkva djelotvorne i oživljujuće zrake pruža po cijelom svijetu, i tim načinom pred čitavim svijetom pokazuje, da nije pogibeljna ustanova, nego naprotiv veoma korisna! Kršćanski svijet shvaćajući važnost ove tisućšestogodišnjice, i vanjskim načinom manife­ stira svoje veselje, upriličivši u tu svrhu razne svečanosti. A vrhovna vidljiva glava sv. Crkve, htjede da i oni vjernici, kojima nije bilo moguće da vanjskim načinom ovu slavu proslave, duhov­ nim bar to učine. U tu svrhu vlašću od Boga si danom otvara duhovnu riznicu, da vjernici iz nje crpu snage i okrepe za daljne nepogode i nepri­ like. Pismom od 8. ožujka t. g. dopusti sv. Otac izvanrednu jubilejsku ili svetu godinu, s potre­ bitim naputkom, koga mi u prijevodu evo dono­ simo: Papa Pio X. s v i m p r a v o v j e r n i m k r š ć a n i m a , koj i o v o p i s m o č i t a j u , p o z d r a v i apoštolski blagoslov. Uspomena onoga veseloga dogagjaja, kojim je pred 1600 godina mir napokon Crkvi dopušćen, za sve je kršćanske narode prigodom velikog ve­ selja kao i djelotvorne ljubavi a Nas osobito po­ tiče, da Vam od onih nebeskih darova milosti udi­ jelimo te učinimo da plodove ove svečanosti u što obilnijoj mjeri uživate. Dostojno je bo i oprav­ dano, da uspomenu na onaj milanski edikt cara Konstantina slavimo, čije je proglašenje iza u znaku križa nad Maksencijem odnešene pobjede uslijedilo, a koji je bjesnilu kršćanskih progonitelja konac učinio i koji je naravno cijenom krvi Hristove i Njegovih mučenika kupljen. Onda je voju- 63 juća Crkva prvo svoje slavlje slavila, koja su joj i kašnje, i to iza nekog vremena kušnje odregjena, i od onoga vremena bijaše joj omogućeno, da svoja dobročinstva čitavom ljudstvu u posebnoj mjeri obrati; ljudi napustiše malo po malo štova­ nje poganskih bogova, kršćanstvo dogje do vlasti koli u zakonodavstvu toli u javnom životu te tako mogahu ljubav i pravda da na zemlji procvatu. Zato je posve uputno, da ušljed ove svečane zgode usrdnije nego obično Bogu vapimo, te djevičansku Majku Božiju, sv. apoštole i sve svete zazivamo, da se narodi s obnovljenom ljubavlju i strahopočitanjem Crkvi podaju, da sve zablude, u koje bi ih neprijatelji Crkve zapleli, napuste, rimskog papu časte i u katoličkoj vjeri svoj zadnji cilj i glavnu svrhu upoznaju. Tada smijemo očekivati, da će i ljudi svoje poglede spasonosnom znaku sv. križa upraviti, i da će slavlje slaviti nad prezirateljima kršćanskog imena kao i nad divljim požudama srca. Da pako naša ponizna molba prigodom ove velike svjetske svečanosti čim koristonosnija vjernicima bude, dajemo jubilejski oprost, opo­ minjući ujedno sve sinove sv. Crkve, da svoje mo­ litve kao i druga pobožna djela s Našim sjedine, i ovom se pruženom milošću jubilejskog oprosta na svoju i opću korist što izdašnije posluže. Po­ uzdavajući se u milosrgje Božije i oslanjajući se na auktoritet poglavica apoštolskih, Petra i Pavla, na temelju Nam predane apoštolske punomoći i iza saslušanog savjeta kardinala generalne inkvi­ zicije, podjeljujemo svim pravovjernim kršćanima Rima i izvana, potpuni oprost na način jubilej­ skog, koji u vremenu od bijele nedjelje do začeća Marijina usključivo, bazilike sv. Ivana u Lateranu, S. Petra i Pavla (izvan zidova) dvaputa posjete i ondje neko vrijeme za uspijevanje i uzvišenje Crkve i apoštolske stolice, za iskorjenjenje krivovjerstva te obraćenje grješnika, za slogu kršćan­ skih vladara i za mir sveg pravovjernog puka na Našu odluku mole; osim toga moraju kroz ovo vrijeme jedanput sv. sakramente primiti, te prema svojim srestvima milostinju siromasima ili u po­ božne svrhe dati. Onima pak, koji nemogu u Rim putovati, podjeljujemo isti potpuni oprost, ako u svojoj domovini crkvu ili crkve, koje biskup jedan­ put za uvjek odrediti ima, u istom vremenu u svemu šest puta posjete i rečena djela pobožnosti ovrše. Ovaj se oprost može nadalje i dušama po­ kojnih otprosnim načinom namijeniti. I putnici, koji su na moru ili na kopnu mogu oprost dobiti, ako u svom prebivalištu ili gdje drugdje propisana djela ovrše i šest puta stolnu, glavnu ili župsku �64 Rr. 4 ј 5 _ »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. crkvu svog prebivališta ili gdje se nalaze pohode. Za redovnike obadvoga spola i za one takodjer, koji imadu strogu klauzuru i sve druge, svjetov­ njake kao i sve koji pripadaju redovnom ili svje­ tovnom svećenstvu, koji su utamničenjem, tje­ lesnom bolešću ili drugim kojim načinom zaprije­ čeni, propisana djela ili neka od njih učiniti, dopušćamo, da ih ispovjednik u druga okrene ili nji­ hovo obavljenje u drugo vrijeme odgodi, a medjuto ono propiše, što pokornici izvršiti mogu. Ispovjednici dobivaju takodjer vlast, da djecu, koja još nijesu sv. pričesti pripušćena, od primanja pri­ česti dispenziraju. Osim toga smiju si svi vjer­ nici, laici, svećenici i redovnici, dapače i oni, koje bi trebalo posebno imenovati, u ovu svrhu izmedju ovlaštenih ispovjednika, koga hoće izabrati; ovo isto tako vrijedi za duvne, novakinje kao i druge ženske osobe, koje samostanu pripadaju, u koliko je odnosni ispovjednik i za duvne ovlašten. Ako ovi kroz rečeno vrijeme takovom ispovjedniku na ispovjed idu, s odlukom, Ja dionicima jubileja po­ stanu i zato propisana djela ovrše, to dotični i s p o v j e d n i k slijedeće p u n o v l a s t i ima: On može za o v a j s a m o p u t i s a m o u p o d r u č j u s a v j e s t i odriješiti od ekskomunikacija, suspensija kao i drugih crkvenih sentencija i censura, bile one »a jure« ili mb homine« s koga mu drago razloga izrečene ili ustanovljene, te od onih censura, koje su biskupima ili apoštolskoj stolici pridržane, dapače i u onim slučajevima, koji su ma kome i sv. Ocu i apoštolskoj stolici speci­ jalno (posebno) pridržani, ili koji se inače pri još neznam kako velikim povlasticama ne bi smatrali da su uključeni. Mogu odriješiti od sviju g r i j e h a i pre­ kršaja, ma bili neznam kako veliki i teški, pa bili oni biskupima ili apoštolskoj stolici gore spomenu­ tim načinom pridržani; moraju pak ispovjednici pri tome spasonosnu pokoru naložiti kao i sve drugo, što se de jure traži i ako se radi o krivovjerstvu prije odriješenja prema crkvenom pravu traženu odreku kao i opoziv krivih nauka iziski­ vati. Imaju nadalje ovi ispovjednici punomoć, da sve z a v j e t e , i one dapače, koji su zakletvom potvrgjeni ili apoštolskoj stolici pridržani, u druga dobra i spasonosna djela o k r e n u , uvijek medjutim i z u z e t i ostaju zavjet (potpune vječite) čistoće, ulaska u neki (pravi) red, te obveze, koje su od trećeg primljene ili pri kojima se o pravima drugih radi, kao i zavjete, kojima se je neko obvezo, da će kaznu na se primiti, da se tako od povratka u grijeh sačuva, osim ako bi se ovaj zadnji mogo tako okrenuti, da bi ga i ovo drugo djelo nemanje od počinjanja grijeha (čuvalo) ustezalo. Gledom na pokornike, koji su sv. redove pri­ mili, pa bili ti i redovnici, mogu ispovjednici dispenzirati od takovih t a j n i h n e p r a v i l n o ­ s t i , koje nekoga priječe da vrši dotični red ili da se nemože na više popeti (super occulta irregularitate ad exercitium eorundem — scilicet sacrorum — Ordinum et ad superiorum assecutionem dumtaxat contracta). Ne namjeravamo medjutim ovim pismom dispenzirati od koje druge nepravilnosti, bila ta »ех delicto«, ili »ех defectu«, bila javna ili tajna, ili od koje mu drago druge nesposobnosti, nastala ona kako mu drago kao niti vlast dati, da se u ovom pogledu dispenzira ili pak nesposobnost ma i za samo područje savjesti ukloni; niti da konsti­ tuciju Benedikta XIV. »Sacramentum Poenitentiae« i šnjom izdane odredbe okrnjimo, niti ima ovo pismo onima u prilog biti, koji su od Nas i apoštolske siolice ili prelata ili crkvenog suca p o i m e n c e izopćeni, suspendirani, interdiktom udareni ili su inače javno proglašeni da su pali pod crkvene kazne i censure, osim ako bi kroz odregjeno vrijeme zadovoljili ili se sa sudionicima, ako je potrebito, sdružili. Nemože li se po sudu ispovjednikovu u odregjenom vremenu zadovolj­ ština dati, to dopušćamo, da se ovakovi gledom na savjest (in foro conscientiae) odriješiti mogu, ali u tu jedino svrhu, da jubilejske oproste dobiti mogu, s obvezom pak, da čim prije mognu, zado­ voljštinu dadnu. Krjepošću sv. posluha zapovijedamo svim biskupima, njihovim vikarima i oficijalima, ili u slučaju da ovih nema onima, koji duhovnu pastvu vrše, da- ovo pismo svagdje objelodane i vjerni­ cima, koji se u propovjedima čim bolje na jubilej pripraviti imadu, odrede crkvu ili crkve koje pohagjati imaju. Dano u Rimu kod sv. Petra, pod ribarskim prstenom, dne 8. ožujka 191,?., našega vladanja godine 10. Ovo je pismo ižljev veselja i ljubavi, koja ne pozna granica, i koja bi htjela da se sva srca stope u jedno, te složnim glasom zavape: Slava Ti Hriste kralju, koji si neprijatelje svlado, a isto želiš da i mi učinimo! Ovakovo pismo, i ovakovu povlasticu moglo je samo dati srce vatikanskog sužnja, koji svu svoju djecu jednako ljubi i u za­ grljaju ju Hristovu vidjeti želi! �Poći Vuf-.jakom. Velike zaista milosti i povlastice — velika u istinu ljubav prema povjerenim si dušama! Veliku zahvalnost dugujemo Bogu za ono slavlje, koje je Crkva slavila 313. Tu pak zahvalnost, u koliko slabi stvorovi možemo, pokazati ćemo, ako se ovako ljubeznom pozivu našeg sv. Oca odazo­ vemo, te što bolje udijeljenu nam milost u svoju i bližnjih korist izrabimo. Još nam je u živoj pa­ meti ona oduševljenost i onaj zanos, koji je pri zadnjoj sv. godini 1900. kod katoličkog naroda vlado. Nadamo se, da će se ovaj puta to isto u još većem opsegu kod naroda pokazati, jer slavlje naše Crkve i naša vlastita korist treba na to da nas nukaju! Proslavimo našu ljubeznu majku izrabimo pruženu nam prigodu! \S3& A. Č ičić' Pod Vučjakom, Ko budan stražar kraljici na I vjeran svjedok sreće joj i bola II soko tica sa visina zlatih Kad krilom lama vrh brda i dola: I Vučjak tako Bosni stražu straži Sred posavskijeh strŠeć rnilodraži. 0 sveta goro prošlosti nam krvne, Ti grdan dive, pun osvetnog žara, Na pogledu ti i miso mi trne I mlade grudi mač trobridni para. Pod obroncima tvojim kitnjastijem Zlu sudbu roda mučeničkog zrijem. Ko Sava hladna, što ti temelj plače I gine mutna u nepovrat nijemu: Ti naših suza svjedok si, junače, I krvi, što se proli u bescijenu. Kroz vijekove je raja uzdisala, A1 nikad uskrs svoj ne dočekala. II čeljad vrisni na rodnom ognjištu Za svjetlom znanja, kruha zalogajem, Hajduci u stran, pa da pravdu ištu? Sav pako plani novim usplamsajem. Ti znadeš, goro, muke nam i vaje, Ti spomenik si vrh grobišta raje. Pa danas jošte u osvitku zore — Ej hoće Г skoro da svim sjajem plane? Pa danas jošter s te kitnjastc gore Ja ćutim uvijek žice potrgane. Vilinske kose žice rastrgate, Ne progju lako rane zadavate! Sad ja bih eto da zapjevam skladno, AI još ne mogu, nije doba za to, Od puste zime još je srce hladno I naše carstvo još je pokopato. Kad Vučjak vjerom s Krndijom se sveže, Pa braća budu ko ih srce steže: Ej onda pjesnik brat će ruže svježe! Oj sveta goro prošlosti nam krvne, U proljet vedru ti pupaj i cvati, Već dosta ј’ bilo zla i bijede crne, Sad kolo sreće pod tobom se hvati, Da sunce grane rodu sa visina, Domaja bude sretna i jedina! B ranko S trahim ir Š k a ric a : U čardaku drvenome. Mjesečina biser lije Po čardaku drvenome, I to godi kako kome, АГ ko meni, nikom nije Sred tili časa pjesničkije’ U čardaku drvenome! Biserom me populala Кб i zlatom mjesečina; Bez čemera i bez kina Na karar mi duša stala, Pa u šarne sanje pala Ko i stručak ružmarina . . . Gle! te zv’jezde kako brode U mekanom naručaju; Bajna noćca po svem kraju, B’jcle vile kolo vode — Blago dušam, kojim gode, Koje s njima osjećaju! рри �Вг. 4. i 5. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« 1913. 66 G. Guenot: = = Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). X. Neronov Prijatelj. Servilija Tuska nije bilo na krvavim igrama, o kojim smo pripovijedali. Mladoga patricija nije više srce potezalo na te divljačke i krvave prizore, koji su još prije kratkoga vremena bili njegovom nasladom. Duša mu je bila zaokupljena sa veoma protivnim mislima; on se je sasvim preobrazio. One noći poslije općenja namijenjena proti Marku Plauciju i Pomponiji Grecini, Servilij ih je bio sa­ krio u svome stanu u Rimu i majku i kćerku, pa ih otposlao, u sigurnoj pratnji jednoga vjernoga oslobogjenika, izvan grada. Nešto daleko Rima, na ča­ robnom položaju, imao je raskošni zaselak usred svježega hlada. Tu su prognanici našli utočište i tu ih je velikodušni patricij zaklonio od cesarova prognanstva. Osamljenost mjesta lijepo je prista­ jala dušama kreposnim i željnim pokoja. Tu su u potpunoj sigurnosti mogli čekati dok se užasna vi­ javica, što no bjesnila proti vjernicim, slegne. Nećemo kušati opisivati bijes Tigelinov i Hermov, kad su doznali, da su Marko i majka mu osu­ jetili njihove zlobne namjere. Prefekat pretorija naredi pusta istraživanja po Rimu, pa i po okolici grada; ali to je bilo uzalud i nije se naišlo na nije­ dan trag bjegunaca, ništa nije pokazivalo, kamo su krenuli. Veturij je točno izvršio svoju mrsku službu doušnika i pandura, pa je primio obećanu svotu. Jedne mu stvari samo bilo žao, što nije tu­ žio svoju ženu, gorljivu kršćanku.On je teškom mu­ kom podnosio prigovore, koje mu je opravljala, pa se zakle, da će ju on sam prvom prigodom pre­ dati krvnicim. Više je no ikada posjećivao zlo­ glasne krčme, susjedne drvenom mostu i u njima je, kroz kratko vrijeme, progutao svote na onako nesretni način stečene. Servilij Tusko, da odstrani sumnju i prema mogućnosti još više utvrdi sigurnost svojih ple­ menitih gostova, našao se je na dvoru Neronovu, poslije krvavih igara u cirkusu i cesarovim vrto­ vima. No on nije više bio isti čovjek; njegovi pri­ jatelji u njemu više nijesu pripoznavali onoga vese­ loga epikurejca, koji je onako raskalašeno život pro­ vodio i koji je pjevajući hodio, sa svježim ružama ovjenčanom glavom, po putu naslade. Pripovijeda­ nje o užasim, počinjenim proti kršćanima, za koje je znao, da su nevini, pokvara dvorjanika i carske pijanke napunjale ga nekom odvratnošću, koju uvijek nije mogao zatomiti i ako je to razboritost nalagala.Više je od jednoga puta na sav glas oči­ tovao svoje osjećaje. Rijetko je ostao sve do svrhe onih opisanih večera. Povjest je upisala njihove ljage i sramote i žigosala ih svojim neumoljivim žigom; on je nalazio izlike, da se s njih odaleči. Njegovo čudnovato ponašanje, ozbiljnost njegova držanja i mjerenje riječi otkrivalo je njegove nove osjećaje i pogubljivalo nepovjerenje. Hermes mu je bez prestanka tragove uhodio; pa kad je mislio, da je na putu istine, svoje sumnje oda Tigelinu o odnošajim mladoga patricija sa kršćanima. Oslobogjenik je dobro znao, da je dobar broj vjernika izmakao progonstvu. Bez dvojbe užasni je udarac bio zadan Crkvi Hristovoj; ali su njezini prvi po­ glavari živjeli. Njihova moćna riječ brzo je popra­ vila poraze, što no ih pakleni juriš zadao. Tigelin, osvjedočen, da Servilij nije odobravao poduzete strogosti proti kršćanima, odluči započeti razgo­ vor sa mladim patricijem. Jednoga dakle dana banu njemu iznenada. Rob, na koga se bio obratio, izgledao smeten. Prefekat pretorija zatraži vidjeti Servilija. »Njega nema, odgovori rob. — Gdje je on?« Rob je oklijevao; pa kako ga je Tigelin na­ padao i ljutio se, napokon će reći: »Moj je gospodar na svom zaselku.« Tigelin, bez duge primjedbe, ode onamo sa­ svim žurno. Trebalo je na dolasku žateći Servilija sa plemenitim gostima, kojim je pružio utočište proti Neronovoj mržnji. Na sreću je imao kada jedan oslobogjenik, kršćanin, upozoriti gospodara. Marko i majka mu odma se povukoše u svoje odaje. Tigelin ugje. Njegov radoznali i prodirući po­ gled preleti preko vrtova, sjenovitih drvoreda i okolice zaselka. Odmah je s prva bio opazio neŠta tajinstvena. Cuo je šaptanje pod glas govorenih riječi. Sve mu je to čudnim izgledalo i davalo mu misliti. Po nijedan način nije mogao stati u kraj onomu, što se u kući dogagjalo. Servilij, upozoren, da mu dolazi prefekat pretorija u posjete, poleti, poslije no se osvjedočio, da su u sigurnosti Marko Plaucij i Pomponija Grecina. On dočeka Tigelina vanrednom udvornošću; a ovaj će mu reći, po­ slije no su izmijenili obični pozdrav: »Sada, dragi Servilije, treba trkati izvan Rima, a da te se nagje. Pa jo.š bez muke ne može se k tebi’ doći, �Neronove žrtve. — Žao mi je, Tigeline, što si se mučio dola­ ziti, premda mi je tvoj posjet na osobitu čast. Da budem bio znao, da me želiš vidjeti, bio bih sve ostavio, da ti ne stvaram neprilike. — Ti si najljubezniji čovjek, Servilije, pri­ hvati prefekat. Milo mi je, što sam te vidio, pa i ovdje, budi uvjeren. — - Meni je jednako milo, što te mogu primiti u mome čednom zaselku. - Dakako! Ništa nema dražesnijega od ovoga stana. Krasne li svježine! raskošna li hlada! Razumim, Servilije, za što napuštaš grad kod ovakove oaze. — Ti cijeniš moj stan mnogo više nego zaslu­ žuje. — Ne, doduše; nego, Servilije, ja sam k tebi došao radi velikog prijateljstva, koje prama tebi gojim, da te izvijestim o nekim glasinama, koje se po miloj volji na tvoj račun prosiplju. — Bit će me se bez sumnje oklevetalo, odgo­ vori Servilij nešto porumenivši; to je čast, u kojoj, u naše vrijeme, uživaju mnogi ljudi, vrijedniji od mene. — Ja se nadam s tobom, priuze Tigelin, da te glasine nemaju nikakove osnove. Megjutim moram ti kazati, da kad bi ti bio tužen cesaru, mogao bi možda biti u pogibelji, da izgubiš njegovo prija­ teljstvo. Ja zbilja držim do cesarova prijateljstva; ali ja se nemam strašiti za to, što mi govoriš, jer mislim, da nisam ništa proti vladaru sagriješio. Nisi, ako ne podržaješ kakovih odnošaja sa njegovim neprijateljima, odgovori Tigelin, stri­ jeljajući mladoga patricija svojim otrovnim po­ gledom. — Zar će me se tužiti, da kujem urotu proti Neronovim danim? — Ne baš to; nego se misli, da si u spora­ zumu sa ljudima, koji su predmetom opće mržnje. — O kome hoćeš da govoriš, Tigeline? Jasno kaži! — Ti me moraš razumjeti: radi se o kršća­ nima, ili još bolje o palikućama, koji su od Rima napravili gomilu ruševina. — Kršćani, dostojanstveno odvrati Servilij, nevini su od zločina, koga im se zlobno podmeće. Čitav njihov život, njihovi običaji i njihove nauke protive se i pomisli takova zlodjela. Svi pošteni ljudi koji ih poznaju ovo će nedvojbeno o njima posvjedočiti. Ako je, Tigeline, bilo palikuća, trebalo bi ih drugdje, a ne kod kršćana tražiti. 67 — Onda, reći će mu prefekat s visoka, onda ti okrivljuješ osudu cesarevu, s kojom su bili osugjeni? - Ne govorim o djelima vladarevim. Na me ne spada niti ih odobravati niti ih kuditi; samo ti kažem, kakovo je moje mnijenje o kršćanima. — I suviše vidim, Servilije, tebe su zaveli šljedbenici Hristovi ili si već na pragu, da to od tebe bude. —- Pa što? viknu mladi patricij, zar se ne može braniti nedužne ljude, a da te odma ne tuže, da si njihove vjere? Ne, Tigeline, ja nisam kršća­ nin, to mogu smijelo izjaviti. Bilo sretno! mi možemo još biti prijatelji, prihvati prefekat. - Nego, doda Servilij, znaj dobro, kad bih bio uvjeren o istini nauka, što no ga kršćani pro­ povijedaju, ne bih se ni jednog časa zatezao, da ga priznam, pa me to stalo imanja i istoga ži­ vota.« Tigelin se namrgodi na taj odvažni prosvjed, pa nije zgodnim držao na nj odgovarati. Pošto je doznao malo da ne sve, što mu je trebalo znati, oprosti se sa Servilijem, preporučujući mu razbo­ ritost. Mladi je patricij razumio, da će od danas unaprijed imati u prefektu pretorija smrtnoga ne­ prijatelja, koji će gledati prvu zgodu, da ga upro­ pasti. Megjutim je Servilij istinu kazao. On nije bio kršćanin. On je imao čestih razgovora sa Markom Plaucijom i u njegovim je riječima i naucima uživao. S dana na dan sve je to više kšćanstvu naginjao i izgledalo je, da će u brzo vrijeme svoje ime upi­ sati u knjigu Hristove djece. Velikodušno se bio odrekao većine svojih zlokobnih prijatelja, svojih dosadnih navada i pokvarena življenja; nastojao je, da poboljša svoj život i da vrši uzvišene kreposti, koje je vidio, da cvatu u kršćanskim dušama. Ser­ vilij, pa i prije nego je ušao u božansko stado, bio je prihvatio svete navike. K tomu su se žarke i ne­ prestane molitve za nj dizale pred prijestolje mi­ losti i milosrgja; on je bio primio na svoje gostoljubno ognjište lutajuće i raštrkane poglavare Crkve, a ovi su mu odvraćali zavjetim i moćnim molitvama Božanskom srcu na onome, što je za nje činio. Marko je u njegovoj kući prikazivao bo­ žanska otajstva; u njoj su se držale kršćanske skupštine pod Linovim predsjedništvom. Za svoje odsutnosti njemu je Petar povjerio staranje za rim­ skom Crkvom. Lino, već oštar, ali neobične snage, koja mu duge godine obećavala, rodio se je u Volateri u Etruriji, od drevne obitelji, a vjeru je bio zagrlio još za prvih godina boravka Petra-Simuna �08 Bi. 4. i Г>. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1918. u Rimu. Obnašao je biskupsku čast i svi su ga ča­ stili sa njegovih kreposti, sa njegove srčanosti i mudrosti. Vrhovni je svećenik prama njemu osje­ ćao neku osobitu, skoro bratsku, ljubav; često se je na nj spuštao u najtežim poslovima apostolske službe. Lino se dijelijo s drugim čovjekom svetoga glasa i visokog uma povjerenje namjesnika Hristova; Kleto rogjen u okružju brda Eskvilina,1) bio je mlagji od Lina; i on je bio kršćanin od dav­ nog vremena i jedan od biskupa, kojisu pomagali vrhovnom svećeniku u upravi Crkve i on je našao utočišta kod Servilija. Ova su dva Hristova službe­ nika imali jednom jedan za drugim primiti baštinstvo Šimuna-Petra; oni su bili odregjeni ovjenčati se tijarom vrhovnog svećenstva. U takovu je družtvu Servilij sve više i više mrzio dotada provogjeni život; s nekom je žalošću izgledao, kada se imao pojaviti na Neronovu dvoru ili na svetkovinama, što no se tu slavile; tamo je morao nositi razoča­ rano srce, puno drugojačijih želja nego li su svjet­ ska uživanja. Ipak se ne usudi prekinuti; znao je, da bi to značilo smrt, a za nju još nije ćutio po­ uzdanja, da bi se izložio; sam je sebe ljuto korio, što još ne bio na visini stojičkog života Musonija Rufa i Rubelija Plaucija, koji su odvažno podnijeli smrt i progonstvo prije no su se o svoja načela ogriješili. Servilij je mislio, da mu se je nemoguće odreći vladarova prijateljstva i ljubavi njegovih dvorjanika i poziva u carski dvor. To je bio jedini uzrok, koji ga održao u progonstvu. Žestoka se je borba vodila u njegovoj duši, kršćani njegovi pri­ jatelji, osobito Marko, Lino i Kleto tužni su bili sa otezanja i malodušnosti mladoga patricija, uz koga su bili vezani nekom iskrenom ljubavlju. Nekoliko sedmica poslije razgovora sa Tigelinom, jedan će Neronov oslobogjenik, poslan od gospodara doći i pozvati Servilija na svečano otvorenje Zlatne Kuće. Znao je on kakove će svetkovine biti, na koje se pozivalo, pa se na novo nagje u smetnji. Našao se izmegju savjesti i obzira, koje je mislio, da mora čuvati, nije se mogao na ništa odlučiti. U takovoj smetnji, ode k Marku. »Prijatelju, tužno mu reče, vidiš dobro na kakovim sam mukama: cesar se sjutra svečano smješta u svoj novi dvor; svečana će gozba biti priregjena, on me zove na nju po jednom svome oslobogjeniku i ovaj čeka moj odgovor. —- Sto misliš narediti? upita zabrinuto mladi svećenik. ') Rimski brevijar. — Brdo je Eskvilin davalo ime petom augustalskom okružju. — Ne vidim, prihvati Servilij, drugoga izlaza do poslušnosti: tu se radi o mojoj glavi. Radi se i o nečemu još većemu, radi se o tvome, od sviju vas, mojih prijatelja, i ako smijem reći, moje braće ži­ vota. Ako odbijem, Neron će misliti, da sam ga prezreo i tako ću potvrditi sumnje, koje se već o meni prosule. Vladar će znati dobro naći tužitelja, koji će me tužiti s urote, a onda što će biti od vas? —- Ne boj se ništa za nas, dragi Servilije, od­ vrati Marko s nekom slatkom ozbiljnošću; mi smo u rukama Božjim, on će s nama upraviti po svojoj svetoj volji. Stalan budi, ni jedna dlaka s naše glave bez njegova dopuštenja neće otpasti. U ostalom, ima li slavnije sreće, što se domoći mučeničkog vijenca, koji sada vjenča čelo Pudentovo, Filoksenovo i toliko druge ljubljene braće, junački pogi­ nule u smrtnim mukama!« Servilij je gledao, zapanjen i dirnut, mladoga svećenika, kako mu s nekim neizrecivim odušev­ ljenjem govorio. Marko poslijedi: »Prijatelju, misli na svoju dušu, na pogibelji, na koje ju stavljaš, ako odeš na cesarov dvor. - Jao! odgovori jecajući mladi patricij, ne osjećam se jakim, da odbijem i da se izložim užas­ nom slučaju carske nemilosti. Moli za me, prepo­ ruči me uspomeni vjernika, a osobito Linovoj.« Marko je mučao, živo i nepomično upirući u mladog patricija pogled pun žalosti i smilenja. Ser­ vilij je izgledao, kao da očekuje odgovor; žestoka se je borba razvijala u njegovoj duši. Možda bi se bio dao sklonuti svećenikovim sokolenjem, da ne bude ga jedan rob upozorio, da cesarev oslobo­ gjenik hoće da ode natrag; on se ote, da tako re­ čemo, iz ruku Markovih i obeća, da će se odazvati vladarevu pozivu. Zbilja, sjutra u veće dogje u dvor, a Neron ga primi nekim pričinjenim veseljem. »Sto, Servilije, reče mu, ti si nas dakle htio ostaviti? Mi na to ne bismo bili pristali; mi hoćemo, da ti budeš naš usprkos tebi. Naše bi uživanje danas bilo nepotpuno, kada tebe ne bi bilo.« Premda je Servilij poznavao neiskrenost cesarevu, njegove grozne hire i malu sijenu, u kojoj je držao ponajbolje svoje prijatelje, nije mogao odoljeti, a da ga ova prividna prijaznost ne dirne. Stade vladaru zahvaljivati, uvjeravajući ga, da su njegovi osjećaji i njegova odanost uvijek isti ostali. Tigelin, iz prikrajka okom ga je pratio i zlobno se smješeći izmijenjivao nekoliko opazaka sa Hermom i više drugih prijatelja. Gozba se je slavila u pro­ stranoj blagovaonici Zlatne Kuće. Trebalo bi dugih opisa, koji ne ulaze u okvir ovoga pripoviedanja, a da se steče pojam o blagovaonici. Nikada takova �Konstjtucioni fratara trećega reda sv. Franje. sjaja ne bilo u Rimu, premda su se bogati i izrogjeni Rimljani zanimali sa obožavanjem stola. Ve­ čera je prošla, kao i obično, u istoj raskalašenosti i u istoj neumjerenosti. Servilij je htio veseo biti i izbiti iz glave teške misli, što ga morile; čas je u tome uspio: paretina hrana i vina i neuredna ga­ lama razgovora udarile mu u glavu i od toga je bio u čarovitom pijanstvu. Neron i Tigelin nisu ga s oka puštali. Pa kad su vidjeli kako se podao ludom veselju i stao dražiti uzvanike, nadali se, da će priuzeti stare svoje navike. ESH Prof. R. S tro h al, Z a g re b : ===== = ===== ..= Konstitucioni fratara trećega reda sv. Franje. 2. Prevedeni na hrvatski jezik po ocu tra Ivanu Grižostomu Keršiću Oesaninu god. 1734. Radujte se dakle, poljubljeni, hvale dajući bogu po njemu, zašto naredbe našega reda razlikostiju vrimenov simo tamo meju sobom razlučene i malo pervo pod srićnim spomenutjem Inocencija XII. u pridobar čas ujedno skupljati se počete i pod Klimentom XI. takojer srićnoga uspomenutja prinudjene, vreda vihićene kada koli jošće upušćene, tolikajše napokom pod prisvetim našim Klimentom XII., papom privelikim srićno kraljujućim i našega reda, ako ravno i sveobćinske crikve trudi zabavljenim, priljubeznivim zašćititeljem, jošće na čvarsti sud iznova dozvane, ponapravljene i apostolskoga sidališća ž dibom potrerjene, samim milosti božje blagodarenijem na svitlost srićno ishode. A zato iz oficija našega jeneralstva, na ki ako ravno prez merita neiziskanom boga odlukom uzdvignuti jesmo, još i jošće nagovaramo, da ovo narejenije zakonov i dekretov naših ne samo prid očima smeli budete imati, ma ča držimo je, jest, s prilikovnim gladom da poždrete, kako u pismu Ezekijila šti se na poglavlju 3.: »Poj ij ta svitak i učiniti će se vama jako sat meda (u) ustih!« Kako isti Ezekijel ispovida: »I izjidoh njega i učini se u ustih mojih jako med sladak!« To ča ino skazanijem rečeno, objavljeno bog izdade Jožiju parvomu, da ne udaljit se zakona ovoga svitak od ust tvojih nego rasmatrati ćeš njega dan i noć, da stražiti i činiti budeš svaka, koja u njemu pisana jesu! Zaisto kako no svih nas, ako samo različitih ljudi sini jesmo, jedna jest vira, jedno serce i je­ dan profeš, triba je jošće, da jedan način ima se. 69 Doista u šerafinskoj zastavi reliona našega ako li množi ne jednakim nebom, razlikim jezi­ kom, drugi o(d) drugoga rodom svitliji, nije zato, kako govori apoštol, razlikosti meju žudijem i Gerkom, zač isti gospodin svih, isti svih pokornikov patrijarka Frančisko, ki čini pribivati svih jedinomišljenija u domu. Napokon sve ministre provincij i mostirov starešine tvardo opominjamo i u gospodinu pro­ simo, da ove naredbe, koliko pervo oglasiti na­ stoje svaki u svojoj provinciji i mostiru. I tako oglašene po svaki način od svih podložnikov da se obsluže, prokuraju i zapovidu znajući, da ako kada u vrime našega vižita, od svih ovih nami potanko račun imaju izdati i kaštigi u apostolskih naredbah ustanovićenimi kaštigati se, ako ki neharni i lini u stvari tako vridnoj bude najti se. Neprestanimi dotim toga molitvami boga molimo, da milosti svoje nami svim dari podade, kimi po(du)perti ono, ča zavesti nigda obećasmo, to po harnomu obsluženiju ovih zakoni povratiti bu­ demo nastojali. U Rimu iz mostira svetih Kuzmi i Damijana dan prvi miseca marča 1734. Fratar Paval Belomo, ministar jen(e)ral. Misto t šijila Fratar Antonio Marija Forni, škre(to)rij j(e)n(e)ral. Klement, papa XII. na večno tvari vospominanije! Od naslonjenoga nami božanstvenoga apoštolske službe oficija ona, ka za srićno i prospešno virnih, ki od pogibelji svita u pora(t) redovskoga življeinja ubignuše i zaveti svoje u svitlosti i pravdi povraćati nastoje ustrojenijem i sohranijem i vozrastom reliona i za braniti i utverditi u njih mir, vedrinu razumno i mudro postavljena i razborita biti poznaju se i da stanovita vazda i neprestupIjena sastojati budu apoštolskoga utvarjenija na­ šega stražom, kad to od nas iziskuje se dobro­ voljno ukrepljujemo, da se zato postavi prid nami to malo vrimena hoti poljubljeni sin Bonaventura Jervaži, prokaratur jeneral fratrov 3. reda s(veto)ga Frančiska, tako na svoje kako vozljubljenoga jošće sina Pavla Beloma, ministra jenerala, i drugih redovnici istoga reda ime, da na jednu i stanovitu, ka u rečenomu redu u naprida obslužiti i uzderžati imala bi se življenija, regulu i na­ čin, izvajeno svako smućenje i razlikost zakonov i neskladnost statutov ustanovićene i utverjene na­ redbe zakonov reda imenovanoga zapovidju na­ šom narejene i u jedan librić sakupljene bihu, to jest izvajene iz mnogih i različitih drugih istoga reda štatuti i konstitucionov jošće srićne pametj �70 Br. 4. i 5. - - »SERAFINSKt PERIVOJ« 1913. Urbana VIII. i Inocencija X., rimskih papov, pred­ 3. Strigarije, inkantacioni i šostileji. stojećih naših po njihovoj u prilici furmi dekreta 4. Zakašnjenje ili hudobno zapačenje ali otva­ dan 8. juleja 1639. i dan 27. juna 1650. ogledive ranje listov oca jenerala, komišarija ili prokurašpejene knjige potverjenimi sad od kapituli i defi- tura jenerala od reda, kojemu se hoće i ako ravno iiiturih jeneralih istoga reda, ki od lita 1619. do ne bi fratru ili listov kih se hoće drugih podložnisad jesu celebrani, učinjenih, kojimi svi više toga kov i svitovnih k istim poslanih. dekreti drugda od nas sazdani i u naših u prilič­ 5. Falšefikanje ruke ili Šijala oca jenerala, konoj furme dekreta dan 21. agusta 1730. izasastih mišara njegova aliti prokuratura jenerala. knjig potverjeni pridoše i udiljice sabranje konKazi s a h r a n j e n i p r o v i n c i j a l u . stitucionov priličnih po zapovidi takojer našoj opet 1. Svako udaranje teško fratrov i podložniugledano i pomnjivo razvijeno i u dilku bi ponavkov prelatom i onih imenovanih u drugomu kažu ljeno po načinu, ki slidi, to jest: sahranjenomu ocu jeneralu, ko udaranje hoće biti P o r a d i h o r a i m o l i t v e m i s a l n e ili teško, ako bude s velikim prolitjem od kervi ili m e n t a 1e. smutnjom ljudi svitovnih. P o g l a v l j e pervo. 2. Krivi priseg na svakomu sudu lejitimu to 1. Od recitanija božanstvenoga oficija na pro- jest zakonitu. mence u horu nijedan od naših kakova budi ste3. Prokuranje ili pomaganje ili nagovaranje, pena budi slobodan izvan pripovidavcev tada pri- da koja izverže po začatju oživljeno, ako ravno povidajućih i lektorov štećih dali izvan blagda- ne bi dilo izašlo. nov i nego samo da se nahodi broj zadovoljan u 4. Falšifikanje ruke ili šijila svih šuperijurov horu. i oficijalov mostira izvan jenerala i njegova komi­ 2. Kadi nije običaj govoriti oficij u polu noći, šarija i prokuratura jenerala. da se govori okolu istoka sunca ili kako jurve obi­ 5. Hudobno zapačanje, zakašnjenje ili otva­ čaj nahodi se malo poslije istoka sunca, na komu ranje listov poslanih od svojih šuperijurov izvan da budu u crikvi jošće i laici, ki nisu zakonito za­ jenerala, njegova komišarija i prokuratura jene­ bavljeni. rala k nižim, ako ravno ne budu podložniki, i 3. Oni, komu je hor deržati, da nima na pa­ listi, ki gredu k istim šuperijurom. meti govoriti nego štiti iz brevijala one stvari, ke 6. Lupešćina s(t)vare posvećene, ča bude grih ima sam govoriti u horu, pod penu pitati prošće- smertni. nje očito u refitoriji. K a z i s a h r a n j e n i g (v a) r d i j a n o m. 4. Svaki dan da se čini jedna ura molitve mi­ 1. Izašastje van mostira po noći i ukredosalne, ka ima počati od kakova štenja kavoka libra duhovnoga i dospiti s letenijami velikimi prid vi- mice na taman dospitak. 2. Postajanje protiva zavitu od ubostva, ki čerom, na koju imaju dojti jošće rejenti i lekturi tadašnji kako jošće na dešiplinu obćinsku i poslij bude grih smertni i da valja već od 10 pavlov i prime jošće da se čini po ure molitve misalne, da jošće u pinezih. 3. Kradba stvari, ka valja već od 10 pavlov, li z letanijami prisvete divice Marije. jošće od pinez, ma ne stvare posvećene. Od k a z o v s a h r a n j e n i h u r e d u n a š e ­ 4. Sagrišenije z rodicom i prizali grih somu p o k r i p o s t i o v i h s a d a š n j i h k o n domije. s t i t u c i o n o v. 5. Lagahno udaranje fratra prez prolitja P o g l a v l j e drugo. kervi. 1. Neka svaki od naših šuperijurov spoznade Očitujemo jošće, da 4 puta na godišće, to jest svoju oblast; poradi kazov sahranjenih očitujemo, po svu oktavu vazmenu samo za jedan put, na boda u napridak za vazda zdolu upisani kazi samo u žić, na dan s(veto)ga oca Franč(is)ka i u prošćeredu našemu s oblastjom redovskom sahranjeni nju agušta ispada svako sahranjenje kazov više budu, to jest rečenih, od kih svaki redovnik budući ispovidnik Kazi s a h r a n j e n i j e ne r a l u. može odrišiti. (Nastavit će se.) 1. Ubojstvo ili posičenje uda komu se hoće čioviku. 2. Svako udaranje prelatov, prokaratura i šekretarija jenerala i šekretarija provincijalova. �.Jedan zaboravljeni odgovor. M irko J u rk ić : ■■ Jedan zaboravljeni odgovor g. dru. Jozi Dujmušiću, izazvan najnovijom njegovom brošurom. 2. G. dr. veli, da skrajnje i u I. gl. prilogu odba­ cuje za to, da gjaci mognu razlikovati glagolski adverbij (п. pr. slijedeć) od gl. pridjeva (slijedeći). A zna li g. dr., da u nas ne može glagolski prilog biti pridjevom, te da se ne može deklinirati? Ima toga u njegovoj poetici, recimo: v a p i j u ć e do­ kaze (137. str.), p r e d i d u ć i h soneta (155. str.), s l i j e d e ć e kitice (155. str.), s l i j e d e ć e m činu (188. str.), p r e d i d u ć e g prizora (192. str.), p o s t o j e ć i red (194. i 196. str.), p o ­ s t o j e ć i m redom (200. str.); ali to još ne doka­ zuje, da tako i smije biti, nego da je g. dr. išao pi­ sati priručnu knjigu za škole, a da nije proučio ni najobičnijih pravila brvatskog jezika. Ne znam, šta g. dr. prigovara gl. prilogu z n a j u ć i , kojega slučajno i nema u mome članku Ne da mi se vje­ rovati, da je veznik »kamo b k tiskarska pogreška, jer ga nagjoh na dva mjesta ( k a m o n e bi sla­ vista, k a m o bi postaviti ga za nadzornika). Tako isto i za glagol s t o j a t i, jer sam ga osim kritike našao i u p'oetici na 145. i 201. strani. Kazao sam već, s kakvim oružjem u ruci g. dr. brani glagol r a b i t i i kovanicu z l o p o r a b a . Arhaizmi su riječi r a b i t i i p o r a b a, a ja kudim riječ z l o p o r a b a i radi drugog jednog grijeha proti zakonima hrv. jezika. Hrv. jezik ne trpi, da se pridjev prisloni uz imenicu i s njome načini složenu riječ. Ne smije se reći z l o u p o t r e b a , nego zla ili rgjava upotreba. A ako g. prof. mjesto u p o t r e b a piše p o r a b a, napomenuću mu, da i jezik ima groblje svojih starina i da nikako nije dobro iskapati oblike, kojih nema više u živom narodnom govoru, kojih davno nestade zajedno sa starim koljenima našega plemena. Jezik se mi­ jenja, jer je to živi organizam, on raste i razvija se onako, kako se razvija i njegov nosilac, narod. • Riječ r a b o t a , koju sam upotrijebio, još je u narodnom govoru, a nije zamijenjena novom riječju. Veli g. dr., da u dativu imenice s l i k a može biti k i c. Za dokaz uzimlje neke druge primjere, a megju njima i imenicu b e g o. Pravilo kaže: Glasovi k, g, h prelaze u dativu i lokativu jedine ž e n s k o g a r o d a u c , z, s. A g. dr., da osnaži svoju tvrdnju o imenicama ženskoga roda, uzim­ lje za primjer i imenicu muškoga roda! I ostali 71 su primjeri (sa g i h) nezgodni, jer je g. dru. po­ znato, da nije kod svih glasova jednako strogo pravilo, te da kod glasa k ima vrlo malo izuze­ taka, u kojima ne bi spomenuti padeži mjesto k imali c, i to kad valja čuvati temeljni zvuk i s m is a o riječi. Čudim se, gdje uzimlje za primjer muško ime L u k a . Kod vlastitih imena i nema utvrgjena pravila. Naprotiv opća ženska ime­ nica l u k a ima dativ l u c i . G. dr. svaljuje mnogo svojih grijeha na sla­ garska legja. U toj žurbi zaboravlja i na logiku. Veli: »Što se tiče riječi: urezavati,. . . itd., za to treba dokaza samomu Abderićaninu a Ia g. Jurkić, dasutotiskarskepogreške. Ovase p r i m j e d b a o d n o s i i na s v e ono, š t o d a l j e n a v o d i g. J u r k i ć k a o s i n t a k ­ t i c n e p o g r e š k e . « Piše eto, da se ova pri­ mjedba o tiskarskim pogreškama odnosi i na sve sint. pogreške, koje nabrojih, a malo dalje trudi se da dokaže, kako neke od njih nisu pogreške. Ona­ mo priznaje, aa su pogreške i to tiskarske, a ovamo brani njihovu ispravnost! Nije nikakvo čudo, da nije mogao dalje od dviju. Ostale, i to osam sintaktičnih i blizu 50 stilističnih nije ni dir­ nuo. I sve te i tolike pogreške da skriviše slagari! Da pogledamo i ono dvoje, što g. dr. brani. 1. Veli, da je bolje: napisao epos »J u d i t a«, nego »Juditu« kao što je bolje: podijeliti naslov »profesor«, nego »profesora«. Prispodoba ne valja. U frazi: napisao epos »Judita«. J u d i t a je objekat uz predikat n a p i s a o i odgovara na pitanje 4. padeža, te s toga mora stajati »Juditu«; epos je apozicija uz objekat »Juditu«, te se mora slagati sa svojim objektom, prema tome je i on u akuzativu. Bez apozicije bila bi rečenica: napisao »Juditu«, a ako ćemo da pobliže označimo, onda kažemo i šta je, pridavši joj apoziciju »epos«. U frazi: podijeliti naslov »profesor« ne uzim­ lje se imenica p r o f e s o r sa značenjem pojma, nego samo u verbalnom značenju. To već kaže i sama apozicija n a s l o v . A riječ kao gola izreka ne spada pod pravila deklinacije ni konjugacije ni kongruencije. S toga ne bi valjalo reći, odbi­ jemo li apoziciju: podijeliti »profesora«. $ta je to, što se daje (ili »podjeljuje«), to je ono megju navod­ nicima, naziv »profesor«; da bude logički i sintak­ tički fraza potpuna, mora se tome dodati grama­ tički dodatak, a logička oznaka (naslov). 2. Malo čudnu prispodobu iznosi g. dr., da se naruga mojoj drugoj zamjerci. Veli, da će g. Jurkić kao i Pavao Cuturić reći, da on često misli — na svoj djed! Da li je to srodni je mojoj izreci �72 Вг. 4. i 5. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« 1913. »na važnog čimbenika«, ili izreci g. dra »na važan čimbenik«, neka sude poštovani čitaoci. Prigovara pridjevu b a r b a r i s t i č k o n e o 1o š k i. Molim g. dra., da nam sam načini pridjeve od imenica: barbarizam i neologizam. Biću mu zahvalan. Glagol o t u g j i t i ima uza se povr. zamjenicu s e. Ne može čovjek čovjeka otugjiti, nego se može čovjek sam otugjiti. To je dakle refleksivan glagol, tu radnja ili promjena prelazi na sam subjekat. Nema pasivnog parti­ cipa, kao što ga nemaju ni glagoli n a h o d a t i s e, n a j e s t i s e, jer tu ne prelazi radnja s jednog lica na drugo, pa da bi drugo trpjelo i bilo »o t ug j e n o « (kakvom osobom), »najedeno«, »nahodano« i si. Može biti, da će sada i sam g. dr. pri­ znati, da sam mu pravo prigovorio pridjevu »otugjen«. Brani pridjev p r e t e ž a n i usporegjuje ga s pridjevom p r e d o b a r . Kao što ne može biti p r e b o l j i i p r e n a j b o l j i , tako da ne može biti p r e t e ž n i j i i n a j p r e t e ž n i j i . I to ću rastumačiti. P r e d o b a r je postalo od pre­ fiksa p r e i pridjeva d o b a r ; a od kakvog je, pi­ tamo, pridjeva mogao g. dr. skovati taj »apso­ lutni superlativ« p r e t e ž a n ? Možda od: težan? A komparativ p r e t e ž n i j i postao je od glagola: pretegnuti. Što pretegne, to je pretežnije. Uz ovaj komparativ nema pozitiva ni superlativa. S germanizmima: p o s t e p e n o (o kojemu veli, da je rusizam) i s o b z i r o m svršuje g. dr. svoju obranu. Za padež s o b z i r o m veli, da nije germanizam. Na pitanje g. dra: »Zar je u našem jeziku češći sam instr. modi ili causae nego li instr. s prijedlogom s?« odgovaram, da je u hrvatskom jeziku češći instrumental bez pri­ jedloga s. A za što mnogi naši pisci kvare ovaj padež dodajući mu taj prijedlog, gdje ne treba, neka nam kaže Jovan Bošković. »Oblici se kod imena zovu padeži, a kod glagola načini, vre­ mena, lica. Oblicima se uzimlju u pomoć druge riječi, jer ih nema onoliko, koliko ima sveza, u ko­ jima mogu riječi stajati. Tako se padežima do­ daju prijedlozi, a glagolskim oblicima drugi gla­ goli (pomoćni). U našem jeziku ima dosta pa­ deža (sedam), ali n o v i j i j e z i c i i m a j u ponajvišesamočetiri, pazatomoraju č e š ć e n o mi d a u p o t r e b l j a v a j u p r i ­ j e d l o g e . Što se tiče šestoga padeža na po se, naši stariji pisci u g l e d a l i s u s e v i š e n a l a t i n s k i j e z i k , k o j i t a k o g j e r i m a 6-i p a d e ž b e z p r i j e d l o g a , pa su u t o me m a n j e g r i j e š i l i ; a noviji pisci imaju više posla sa današnjim, istina, naprednijim, uglednim, velikim svjetskim književnostima, ali pisanim na jezicima, koji su oblicima oskudniji, nego što bijahu stari jezici ili što je danas naš: te tako se našem, oblicima izobilnom, jedrom, lijepom jeziku nanosi kvar.« G. dr. D. usporegjuje padeže s o b z i r o m i s a s u z a m a , te pita, da li je i ovaj drugi ger­ manizam. Stvarni instr. s a s u z a m a kazuje zajednicu osobe s nečim, tu mora stajati i prijedlog s. O b z i r je apstr. imenica, koju narod nikad ne kazuje s prijedlogom s. Ima genitiv b e z o fa­ z i r a, a ovaj je instr. čisti germanizam, jer je slo­ žen po njemačkom ugledu, a ne u duhu narod­ noga govora. Evo rečenice, iz koje ga izvadismo: »Prava se poezija razlikuje od prave proze redo­ vito u t r o j a k o m p o g l e d u (germ.!): ponaj­ prije s o b z i r o m n a gragju, za tim . . . « G. dr. zna, da je hrvatski jezik glagolski, a ne imenički, te da ne trpi gomilanja imenica, a ponajmanje apstraktnih. Ova se je rečenica mogla ovako sastaviti: ponajprije ako motrimo gragju, onda .. . Spominje nekakav Broz-Boranićev rječnik. Ja ne znam za takav rječnik, a biće da ne zna ni ko drugi osim jedinog g. dra. Znam za rječnik Broz-Ivekovićev, znam, da rječnik nije potpun, da nema naučnih imena, pa s toga i ne zamijeram g. dru., što na samih 20 prvih strana napisa oko 250 čistih tugjica, od kojih se neke zbilja ne dadu zamijeniti zgodnim hrvatskim riječima; a da bi se mogle izbaciti riječi: momentano, permanen­ tan, proporcionalan, generacija, akcija, materija i mnoge njima slične te namjesto njih pisati hrvat­ ske, to će priznati i sam g. dr: To je valjalo uči­ niti već i s toga, što svaka knjiga, koja se bavi najljepšim oblicima jezika, mora i stilom i čistim jezikom da bude ugledom školskoj mladeži. Nisam zamjerio ovakim tugjicama, ali moradoh zamjeriti onim nagrdama hrvatskog jezika, koje sam ubro­ jio u leksikalne pogreške. Ono nisu nikakva na­ učna imena, nego oznake posve običnih pojmova. Htjede mi g. dr. vratiti milo za drago, pa nagje moju zbirčicu dječijih pričica. Ne mogavši tamo naći, što je tražio, uze kalendar »Napredak« za g. 1911. i pročitavši moju crticu od tri strane »Megju dva svijeta« uze dvostruke naočare, da traži i crta. Mislim, da i u rodnom mjestu g. dra. narod kaže: i z d r e č i t i o č i (sinonimi: izvaliti, izbečiti, izbuljiti). To je narodni izraz, pa makar bio i provincijalizam, narod ga je stvorio. Mnogo je književnih riječi, koje nisu bile nekada opće na­ rodne. S m i j e h j e r a z l o ž i o , ni to se ne �Jedan zaboravljeni odgovor. svigja našem kritičaru. Neka mi vjeruje g. dr., da dobro promislim, prije no što pišem koju frazu. Kad šta pukne i odjekne, naš će čovjek reći: Brate, što razloži! A šta će biti drugo, što razloži, kad se čovjek nasmije, ako ne smijeh? S t r i j a je ikavski, zvuči ugodno, a kad je pišemo ijekavski, izgubi se onaj glas j, koji uz glas i milo zvuči, a dogje prazno h. Ta se ikavska riječ ne može pre­ nijeti u ijekavski po običnom pravilu. A ostavio sam za to i ovu riječ i neke druge, da ne kvarim melodičnosti narodnoga govora iz kraja, iz kojega uzeh ljude za crticu. C j e p a t c i su štamparska pogreška. P r o v r i je 1. pregj. vrijeme, i to ikav­ ski, ko hoće, može uzeti za pogrešku, ne protivim se. U rečenici: S v i j e t j u g l e d a o pisao sam j u mjesto j e, da ne bi ko zamjenicu uzeo za pom. glagol (je — je). P o i t i 1 a je pravo zapisana narodna riječ, h nisam čuo. Ikavska je, ko hoće, nek je zajedno sa spomenutom riječju »provri« nazove pogreškom u ijekavskom pisanju. Kod te se dvije riječi mogaše zaustaviti g. dr., da dalje ne ide. Što prigovara, gdje pišem s a o r a h a , a on bi htio s o r a h a, ne vidim, da ima pravo. Nekome je milije čuti prvo, a nekome drugo. Ako g. dru. smeta zijev ao, neka ga nastoji ukinuti u riječima: bauk, kao, pao, stao itd. Mislim, da je veće zlo, ako se gomilaju suglasnici jedan do dru­ goga, kad se može megju njima ostaviti samo­ glasnik, n. pr.: promatrajuć prilike (poetika str. 204.), prikazivajuć značajeve (178.). Mogaše se na kraju gl. priloga ostaviti i, ako radi ničeg, a ono da se ljepše čuje. G. dr. ne pojmi, kako je na­ stao II. gl. pridj. u g a ž e n a (zemlja). Kad se nešto ugaza, onda je to u g a z a n o, kako on hoće; kad se nešto ugazi, onda je u g a ž e n o , kako ja htjedoh. A da se zemlja može ugaziti, to će poj­ miti i g. dr. Nisu mi ni malo mrski pokušaji, kao što je ovaj g. dra. Dobra je zgoda, da se po malo ras­ pravlja o jeziku, a napose o jeziku bosanskih pi­ saca. Neka mi ne uzme za zlo, što se eto sam megju njih brojim. Jer ima i pisaca svake ruke, a slobodno je d. dru. ubrojiti me, kamo hoće. Upozoriću ga, bilo i nečedno, na moje stvari u »Na­ pretku« od g. 1909. i 1910.1) Tamo će naći pri­ povijetke »Djevojačku ljubav« i »Dva života«, svaka ima više od 30 strana. Eto mu odmah 60 strana, pa ako nije mogao prigovoriti knjizi pri­ čica od 58 strana (koje napisah prije, nego što se »nadisah čarobnog zraka na bečkoj pedago­ giji«), moći će zar ovim pripovijetkama, koje sam, ') 1912. Na sniježnim putevima, 1913. San Vida Vidovića. 73 neka mi vjeruje g. dr., pisao na brzu ruku, svaku napisavši i priredivši za nedjelju dana. Spomenuću mu i radove u »Školskom vjesniku« g. 1907., 1908. i 1909. I tamo će naći blizu 30 strana, tu i tamo izmakla mi se je po koja pogreška, poimence barbarizam, koji sam kasnije upoznao, a g. dr. neka mi slobodno prigovori, ako umije i može, rado ću priznati, gdje ustreba priznanja. Ako imadne kad i ne bude mu mrsko, neka potraži »Hrvatsku smotru« od g. 1908. i 1910., »Domaće ognjište« od g. 1906.— 07. i 1907.- 08., »Behar« g. 1908.— 09. i 1909.— 10., Matično »Hrv. kolo« 1910., te uskrsni i božični pril. »Hrv. Dnev.« 1906. i božični prilog »Hrv. Zaj.« 1910.*) Eto mu sam nudim zgodu, neka mi vrati zajam sa završkom, a usput neka posluži dobroj stvari; jer mislim, da danas treba potaknuti i širu našu javnost, neka malko razmišlja o jeziku, koji je posve zanemarila i zapustila naša štampa. Ovako će se zar navesti i naše poštovano svećenstvo i učiteljstvo, da se pozabavi jezičnim blagom i osobitostima jezika hrvatskog naroda u Bosni i H., za što i napisah za 94. i 95. broj »H. Z.« 1910. članak »O životu i običajima hrvatskog naroda«. Jer mislim, da čišćenje jezika nije suvišan po­ sao, nego jedna narodna potreba u današnjem vre­ menu, kad se u svim jezicima opaža uticaj tugjih idijoma, ne mogu se složiti s primjedbom urednika »Uč. zore«, gdje veli: »Naši ciljevi idu puno dalje od kojekakvih filoloških rasprava, u kojima poje­ dini književni »sitničari« vide početak i završetak ljudskog savršenstva, ne poimajući, da moderni duh vremena ne podnosi kojekakve akademske zastarjele oblike i ne da se više sapeti uzanim veri­ gama formalizma, već slobodan kreće svome cilju.« Kako svaka grana kulture, tako i jezik ima svoje za­ kone, svoja utvrgjena pravila, ta pravila nisu na­ metnuta ovim ili onim filologom, nego su ona izvagjena iz samoga jezika. Ne moraju se ta pravila poznavati, pa da se ispravno govori i piše. Ko je od­ rastao i živi u kraju čistog narodnog govora, taj će se najbolje držati tih pravila, makar ih i ne po­ znavao, jer su pravila samo teorija jezika, a ko go­ vori u duhu narodnog jezika, govor mu ima sve oznake, pravilima iskazane. Ko se je izmakao iz na­ roda i upao u uticaj tugjih jezika i tugje kulture, taj ne mogući se držati naroda mora ili prebirati uspo­ mene govora, čuvena u narodu, ili potražiti pra­ vila, izvagjena iz narodnoga govora. Inače će griješiti, jer će s čistim zrnjem narodnoga govora *) Hrv. Zajedn. 1911. i 1912. Učit. Zora 1911. i 1912. Hrv. Dnevnik 1913. �74 Вг. 4. i 5. — »SERAFINSKI PERIVOJ« - miješati i tugju pljevu. Jezična pravila nisu puki formalizam, a duh novoga vremena može slobo­ dan ići svome cilju, sve i ako se drži pravila. P ra­ vila nisu verige, nego neki red ili poredak. Bez njih bi jezikom obladala anarhija. Prvi ljudi u velikih naroda nastojali su svoja plemena ujediniti stvarajući jedan književni jezik i jedno pismo, a zadnji je korak književnom jedinstvu stvaranje jednog pravopisa. Ovim ne mislim reći, da se i malo može opravdati ova jezična kritika g. dra. Dujmušića. Slobodno mu je kritikovati, ako ne jezik beletrističkih i naučnih listova, kako bi više i dolikovalo, makar eto baš jezik staleškog lista »Uč. zore«. Ama stvarno i bez druge osim stvarne namjere. S malo više razbora a manje logičnih skokova. G. dr. D. slab je gentleman. Piše, kako ga je g. urednik Ilijić molio po nekom gospodinu, da ne piše više proti »Zori«, jer da bi mu moglo ško­ diti. Sve da je tako bilo, to g. dru. nije trebalo iznositi na javu. Mi znamo, da je g. Ilijić molio toga gospodina, koji uživa lijep ugled, da bi pora­ dio kod uredništva »flrv. Dnevnika«, neka pre­ stane štampati Dujmušićevu kritiku. A ako se je taj gospodin obratio piscu, to je uradio jamačno s toga, što kao kulturan čovjek pristaje uza slo­ bodu kritike, pa je htio da samog pisca navede, neka se slobodne volje odrekne riječi, dok bi zna­ čilo uskratiti slobodu, kad bi uredništvo moralo odbiti gotov rukopis. G. Ilijiću ne može niko za­ mjeriti, što je išao moliti prijatelja, da mu tu po­ mogne, gdje se je s onako malo dostojanstva i s onoliko zlobe udarilo i na list i na stalež, i to u novinama, a novine su u narodu sposobne nauditi ugledu narodnih učitelja. G. dr. Dujmušić hoće da i sebe opravda istim razlogom, kojim sam ja pravdao uredništvo »Zore«. Pita: »Da li je meni bilo teže kroz 6 tje­ dana urediti izdanje djelca od 200 strana ili je teže g. Iliću urediti 30 strana »Zore« u 15 dana?« Ne znam, šta misli g. dr., kad govori o uregjenju izdanja. Ako je za 6 tjedana napisao cijelu poe­ tiku, onda se ne mogu dosta načuditi savjesti g. dra., koji ide da za 6 tjedana napiše knjigu, za koju je imao šta da i godina misli i bilježi. Ako je pak napisanu poetiku morao za 6 tjedana dati u štampu te ispraviti, da za toliko vremena mogne gotova izaći, onda mogu mirne savjesti reći, da je bilo dosta dana za taj posao, da se uredno i svrši. G. dr. i ne misleći na vrijeme nije smio usporediti svoju knjigu s jednim .brojem »Zore«. »Nauka o pjesništvu« je posebno izdanje pisca, koji njome 1913. hoće ne samo da dokaže svoje poznavanje samog predmeta i jezika,, nego i da mladeži i izobraženom svijetu pruži knjigu, koja će mu rastumačiti postanak lijepe knjige i misli vodiljice, koje po­ kreću nastojanje literarnih radnika. To bi moralo biti potpuno djelo, knjiga, vrijedna ne od danas do sutra, nego trajne cijene. »Zora« nije toliko stručan list, koliko informativan, ona je staleško glasilo, koje za sada mora ponajprije da organizuje i ujedini učitelje osnovnih škola, te da iznosi mišljenja i mnijenja o ovom i onom dnevnom pi­ tanju. Jer je list malen, ne može da iznosi veće radnje, koje bi se bavile uzgojem i uzgojnom na­ ukom, s toga izdavači lista i ne misle, da će mu sadržaj ostati za vazda aktuelan. Ne možemo dakle jednako strogo mjeriti ovakovo staleško glasilo i jednu knjigu, koja se zove »nauka«. Kori rne g. dr., što ne uzeh za tiskarske po­ greške ni onijeh, koje su jasne i djetetu osnovne škole, nego ih svalih na njegovo neznanje. G. dr. štampao je na kraju knjige ispravke. Za što nije ispravio i one pogreške, koje ja iznesoh, a od kojih za neke reče, da su jasne i djetetu osnovne škole? Ili je tome doista krivo neznanje ili nehaj. Bilo jedno ili drugo, knjiga ne valja, a jasno je, ko za nju mora odgovarati. Pregledao sam i ostali dio knjige od 31. do 206. strane. Na 135 strana (jer je više od 40 strana pjesničkih primjera) piščevog teksta nagjoh osim ostalih 73 neispravljene pravo­ pisne pogreške, za koje bi se sve moglo reći, da su tiskarske. Vjerujem, da bi ih opazio, ko bar nešto zna o hrvatskom pravopisu. Da li je to časno po pisca i izdavača knjige, neka sude čitaoci. Ako i jesu pravopisne pogreške tiskarske, može li g. dr. reći za štil, t. j. upotrebu riječi i sastav reče­ nica, te za barbarizme, da su to sve tiskarske po­ greške? O štilu onih 135 stranica ne ću govoriti, ko je čitao primjere, što sam ih povadio iz 30 prvih strana i iznio u »Osvrtu«, može suditi o štilu cijele knjige. Povadio sam uzorna mjesta, ako zaželi g. pisac poetike, odazvaću mu se, imam sitno ispisanih 16 četvrtinskih strana tih primjera. Zabilježih oko 60 pogrešaka u pismenim znacima, mnoštvo sintaktičnih pogrešaka i oko 400 barbarizama i rgjavih neologizama. Ako je s voljom g. profesoru, pozvaćemo sud prvih naših filologa, neka megju nama raščiste. I u samom odgovoru g. dra. vrve pogreške. Ispisah 25 samih leksikalnih. Ne ću s g. drom. zalaziti u raspravu o pro­ fesorskom naslovu ni o spremi pojedinaca s ovom ili onom kvalifikacijom, samo ću na njegovu �75 Jedan zaboravljeni odgovor. hvalu o naukama kod Jagića, Maretića, Jirečeka i drugih velikih naučenjaka odgovoriti, da ni Jagić ni Jireček ni svi naučenjaci svijeta ne istesaše filo­ loga od čovjeka slabije gragje. A ipak ne rekoh - što mi imputira g. dr. — da mi je sve jedno, učio neko u sarajevskoj preparandiji ili u sve­ učilištu kod prvih ljudi nauke. Završujem. Molim g. dra., neka mi zaboga ne zamjeri, što ću se usloboditi, pa mu dati nekoliko savjeta. Neka se prihvati dobrih knjiga, ponajprije rječ­ nika, i neka posluša Boškovićeve riječi: »Ko s pravom hoće da se zove pisac, dužan je kako valja biti obrazovan i kako valja znati jezik, učiti ga postojano, i n i k a d d a s e n e u s u d i r a ­ d i t i b e z p o m o ć i r j e č n i k a , n i k a d da ga ne m r z i p o r e m e t i t i s v o j e u s h i ć e ­ nj e , z a g l e d a j u ć i u n j e g a . « Eno mu Vu­ kova, Broz-Ivekovićeva i akademijskog rječnika. Da upozna barbarizme, ako nema toliko jezičnog duha, da ih sam opazi, neka prouči »Barbarizme« Vatroslava Rožica, njegove »Nove barbarizme« u XV. godištu »Nastavnog vjesnika«, te Milčetićeve i Benakovićeve »Priloge za čistoću hrv. je­ zika u XIV., XV. i XVI. godištu »Nast. vjesnika«. Za pravopis eno mu Broza, za gramatiku Maretića, a za štil — neka ne zamjeri — valja čitati dobre štiliste. Ako ne će da poput Kurelca zagje u narod, recimo u kršnu Hercegovinu, gdje bi mo­ gao čuti najljepši govor balkanskog poluostrva, naučiti čist jezik i bujnu pučku frazu, neka uzme narodne pjesme i pripovijetke, te spise dobrih pi­ saca iz naroda. To bi morao uraditi, jer je predavač hrvat­ skog jezika u srednjoj školi, a sam reče u svom odgovoru na naš osvrt: »Ko krivo zna, krivo nauči i drugoga.«1) >) Z zadnjem broju »Serafinskog Perivoja« potkrale su nam se slijedeće tiskarske pogriješke: Str. 42. ispod naslova: n e g o v o m treba ispraviti: n j e g o ­ vom ; 7. redak odozgo: o d g o v o r i o treba ispraviti: o d g o v o r i ; str. 44. dasni stupac 22. redak: f il o z o f i treba ispraviti: f i l o l o ­ zi; str. 45. na kraju članka: f i l o z o f i j i treba ispraviti: f i l o ­ l ogi ji. B ranko S trah im ir Š k a ric a : — Pogibija na G lam oč-gradu. (Po narodnoj predaji). U vječit mir i težak jad Uton’o stari Glamoč-grad. Od lovorova prošlih dana Ne osta jedan zelen list; U raju Žunić-kapetana I zadnji slave zamro blist. Tek golo zigje. Bršiv klen U mrtvu pustoš baca sjen; Kroz gole dveri vihar duva, A vrh njih poskok stražu čuva I — to je sve! I to je sve? A ono turbe, onaj grob? Ko sniva ondje? vitez? rob? Ko sniva ondje? Gle, baš sade Na grob mu s kule kamen pade, Kud padalo ga jošte dosti, I gnjelo prah i trio k o sti. . . Stvorenje pakla stigo svako Kog pravda jošte kazni tako! Kog kazni tako? Ko tu spi? To Žunićeva jadna kći. Na grob joj rodni pao krov, To očev joj je blagoslov! * I. Kad klonu ono slava naša Pred noge kanu Carigrada, I nadu Bosne kralja mlada Pod Ključem sveza Mehmed-paša: Silovit vitez silna cara Kulagić rodom, srcem lave, Ne štedeć junak ruse glave Hti u prah Glamoč-grad da sliara. Кб demon da je, eto toli Iz topa bije kamen goli, Uz viti bedem skele penje i baca straži grom i grad. Tu mnogi junak pade mlad I zigje krvlju porumenje. АГ Žunić, stari kapetan, Sve stražu straži noć i dan, I momke bodri, brigu vodi O cjeloj borbi i slobodi. Da Glamoč pane? Ne će, ne! Ta Bog je Žuni sva i sve! Da Glamoč pane? Ali da! �fer. 4. i 5. SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. Dok Žunić živi, nema stra’! Ta kud bi on? a sv’jet? a — kći?! Tu starom srcu uzavri, I srnu u boj triput jači, Pa Kulagića vojsku kvači---------A Гјера kćerka motri ćaka Sa vite kule do oblaka, I mjeri okom ravno polje Kud krvca teče. Eno dolje Kulagić jaši vrana ata, Sve po tri koplja napred hvata, I mačem vitla, okom s’jeva, Kud konja krene, krvcu Pjeva. Rasulo nosi slavnom gradu Junački tugjeg doma sin, I ne zna da ga s vite kule Svud prati pogled djevičin. I u tom oku mržnja li je Ta čudna vatra, čudni sjaj, Junaka starog kćerka to je, A Glamoč mio zavičaj. I šta bi drugo nego mizit Svog dušmanina mogla sada, Ma da je lijep ko i zora Kad s vedra jutra na br’jeg pa Ta gleni samo niz to polje: Junak junaka na tle ruši, I šakom gnjavi, noktom kolje, Iz vrućih rana krv se puši, A stari Žunić brigu vodi 0 c’jeloj borbi i slobodi. 1 kano srce božjeg biča Umara vojsku Kulagića .. . II. 1Г strah je bio, ili Šta? Ko more reći i ko zna?! АГ Kunjagića s četom ne sta, I daljnjoj borbi ne bi mjesta. АГ Kulagića s četom ne sta, Jer presto boj i presto jad; Kapetan Žunić misli kupi I traži uzrok čudnoj zgodi, АГ što ga dalje miso vodi To izmorena jače tupi. Šta više misli — manje zna, No čemu dulje briga ta!? To glavno, da se živu osta Na svome pragu, u slobodi, Pred gradom nema strašna gosta I — dalje račun ko da vodi!? Od milja starac proli suze, Pred vojskom svojom riječ uze: »Vi sinci moji, čujte me! Odbac’te druge misli sve. Je ’1 znate koj’ je sutra god, I što smo toga vikli dana? Svak za mnom svoj će povest rod Do svetog tamo samostana, Gdje dobri oci radašlinski Asižanina stope sl’jede, I služe Bogu po istinski Živkareć posred crne b’jede. Svak tamo Bogu hvalu daj, Кб stari naš je običaj! Obujmi svetom Frani skute Da dalje vodi naše pute; Očuva grad nam, snagu poda Slobodu branit, slavu roda, I trebat bude Г — i mr’jet za nju, Sve pustiv božjem smilovanju! Osvan’o Uskrs. Sunce šija, Iz grada vrve momci, djeca, I starac, kome noga kleca, I žena noseć čedo malo Što juče istom progledalo, I Žunić stari posred čete Ah, svi — tek njeg’vo fali d’jete! — Nju glava boli, tako reče, — I u hram š njima poći ne će, АГ slaba koli, da je rad Namjesto oca čuvat grad! A onaj smješak, slatka mama, Što zatitra joj na usnama Kad gradske ključe rukom uze I silovane one suze!? Je Г mogo babo sumnjat šta? Ta ona mu je nada sva, I mila kano božje slovo I dušu bi joj povjerovč! ------- U crkvu već se sleglo sve I služba poče. Zvone zvona, Nut’ gle! kud žuri četa ona, Što oružana poljem gre? Pred njome junak jaši ata, Sve po tri koplje napred hvata, I mačem vitla, okom s’jeva, Sa bedema ga spazi djeva, I okom oku pozdrav baci Ko srce zv’jezdi za oblaci’. Ah, što će s neba str’jela sić’ U Glamoć ugje Kulagić! �Pogibija na GlamoČ-gradm 77 »Proklestvo povrh tvoga mlada v ’jeka, Ne našla nigdje duši Гјека, Na grob ti rodni pao krov, To očev ti je blagoslov!« I klonu m rtav. Divlja četa, Goloruka se lati sv ’jeta I nešto zgazi, nešto smica, — Od hram a posta mesarnica. * — A zvona zvone. Iz crkvice Izagje svijet. Na slobodi, Gle, stari guslar godi, Oko njega se kolo splelo, I kreće lako i veselo. Kraj Žune starci sjeli niče I guslarevu pjesmu ćute, Veseljem čas im plane lice Cas srdžbom im se oči mute, A mala djeca amo, tamo, Po ledini se cvjetnoj gone; Sav narod plije u veselju I pjesma gori, zvona zvone . . . Najednom zape guslar stari I Žuna skoči posred čete. Ne! ne vara ga bistro oko, To njegovo je, jao! d’jete. Gle, eno mim gradska vrata, Kulagić do nje gurnu ata, A za njim četa oružana Spram mirna grnu .sam ostana . . . G rozovit nasto plač i vika, Ko na oluji šumor val&, Goloruk narod u hram g rn ’o, Tek osta vani četa mala, A pred njom Žunić kano zid, Zakrvio mu bistar vid. Gle, desnom britka mača hvati, Na crkvenih se nagje v rati’, I ulaz brani, mačem kreće, P a Kulagića četu s’ječe. I spaziv u njoj svoju kćer, Кб pogogjena ruknu zv ’jer: U vječit mir i težak jad U ton’o stari Glamoč-grad. Od lovorova prošlih dana Ne osta jedan zelen list; U raju Žunić-kapetana I zadnji slave zamro blist. Tek golo zigje. Bršiv klen U m rtvu pustoš baca sjen, A dolje posred gola griča, Spi jadna ljuba Kulagića. Na grobu gledaj strašna čuda: Obladala je pustoš svuda, A ispod grobne, crne hridi U ponoći se ракб vidi. Pred Uskrs sada svakog ljeta Na tamošnjega užas sv’jeta, Кб huda sablast o ponoći, Iz groba grozna žena skoči Iznakažena bl’jeda lica, I stenje tuđe nesretnica, I kose čupa, suze l’jeva, A prvi p ’jet6 kad zapjeva, U pakleni se vraća rov, — To očev joj je blagoslov!! L I S T A K. Balkan u krvi Franjevca-mučenika. Već sedmi mjesec, balkansko tlo guta ljudsku krv. Nezasitna zemlja, kao da je odavna trebala kiše, potoka, krvi, jer kao da njezinu žedju naravna počela nemogahu ugasiti. Balkanskim poluotokom, morade ljudska krv da proteče, e se tako njegova žegja ugasi. — Strašno! — I padaju nam na pa­ met sve one zgode i krvavi dogagjaji u toku vremena, kadno Balkan pozorište krvavih dana, ljudskom krvlju umivaše svoje lice. S nekom grozom, užasom pomišljamo na one žrtve, koje pod nesmiljenim udarcima padoše, poljane i rijeke se okrvaviše, a konac svega toga, a učinak... Kakav? I padaju nam na pamet oni vjerski vojnici, koji za krst časni, za vjeru Isusovu, rado prigeše vrat svoj pod krvnički mač veseleći se što mogu Isusu onim načinom svoju ljubav i odanost pokazati. Pred očima nam lebdi naša uža domovina, pred očima nam je njezin duhovni vogja, sin asiškoga siromaha. I mi ga gledamo, gdje pod mačem, gdje na kocu,- gdje pod nesmiljenom puškom izdiše, za narod svoj, za vjeru svoju. Ovaj isti sin asiškog siromaha sv. Franje, posveti svojim blagoslov­ ljenim dolaskom i djelovanjem čitavi Balkan, a zemlju natopi svojom rujnom krvcom. Njegova baš krvca, bijaše potrebita da zalije one nasade, koje je on sam s pomoću Božjom zasadio bio. Njegova krv bijaše odregjena da �78 Br. 4. i 5. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 191.3 dadne hrane, života, snage mladom stablu katoličke Crkve na Balkanu! P a što mu je bilo priušteno da kroz tolika stoljeća čini, tu zadaću mora da i nadalje vrši. — On ju je vršio! I u ovo proljetno, krasno doba, kadno zemlja radi ljepote vremena bijaše otvrdnula, te prkosila Sijaču i Njegovom radu, opet se zarumeni krv mučenika-franjevca, natopi suhu zemlju, a Bog će dati ploda, jer »krv mučenika, sjeme je kršćana« zavapio je Tertulijan! To je krv fra Angjela Palića, franjevca, najmlagjeg člana u vijencu franjevačkih mučenika. Za vjeru otaca svojih, za vjeru Hristovu rado žrtvova život svoj, pade pod nesmiljenim udarcima crnogorskih vojnika, izgubi život svoj i nagje ga u stalnoj postojbini — raju — za koji je radio! Njegova krv vapi Svevišnjem, ali ne na osvetu, nego za blagoslov, da sagje vrhu onih, koji nijesu daleko od Njega, ali Ga još kao odbijaju. Groznim načinom umoreni fra Angjeo, rodio se je 12. siječnja 1870. u mjestu Tanjevo, nadbiskupije skopaljske. Otac mu se je zvao Toma, a majka Pavlina Jurić. Na krštenju dobije ime Sebastijan. Kako se je rodio u okolici koja je slavenska, to mu je i materinski jezik slavenski bio. Pobožni njegovi roditelji, koji su veoma cijenili franjevački red, dađoše mladoga Sebastijana, kao i sedam godina mlagjega brata fra Alojziju, franjevcima na nauke. Sebastijan stupi u franje­ vačko dječačko sjemenište u Trošanu, i ostade u njemu sve do 1886. Dok je još u sjemeništu boravio, izmegju drugih, bijaše mu i sadašnji redodržavnik bosanske pro­ vincije mnog. o. fra Lovro Mihačević, učiteljem. Svršivši sjemenišne nauke, prema tadanjem običaju, bijaše sa još nekoliko drugova poslan u Bosnu u novi­ cijat Gučiju goru kao i na daljne filozofske i bogoslovne nauke, koje i svrši 1893. u samostanu Gorici kod Lijevna. 23. lipnja rečene godine ostavi fra Angjeo bolna srca Bosnu kao i svoje odgojitelje kojima je veoma zahvalan bio, da se u domovinu povrati i djelovanje nastavi. Go­ dine 1895. bijaše dodijeljen svome drugu fra Lovri Mitroviću za duhovnog pomoćnika u jednoj izmegju najrašire’ nijih župa, u Ipeku. Obadvojici bijaše glavna briga da se župski stan napravi, te pregnuše svima silama, a to im napokon i uspije god. 1897., akoprem su se sa silnim po­ teškoćama boriti imali. Kad je godine 1904. Mitrović na drugu župu premješten, ostade fra Angjeo u Ipeku žup­ nikom, i thde razvi pravu apoštolsku djelatnost i revnost oko spasa povjerenog si naroda. A narod je znao to i cijeniti, te je samo pun hvale i priznanja bio za svoga pastira, kao i odanost i štovanje istomu iskazivo. Go­ dine 1908. bijaše premješten u samostan sv. Nikole u Prčanju, a odatle 1910. posla ga starješinstvo u Carigrad, gdie ostade Čitavu godinu dana. Godine 1911. dogje ponovno u Ipek, a u Djakovi zateče ga mučenička smrt. Njegovu vanjsku pojavu opisuje jedan očividac ovako: »Fra Angjeo je bio visoka, širokih pleća, imponirajuća pojava. Iz njegovih muževnih krasnih crta, probijala je radinost, odlučnost, ali i osvajajuća dobrota. Ne može se reći koja se je od ovih osebina na njem više isticala.« Na ovo nadovezuje dopisnik lista »Der Tiroler«, od 27. ožujka 1913 str. 3 »Moramo li se žalostiti? Ne, a naj­ manje Albanija njegova domovina, zemlja u kojoj je mučenička krv protekla, najmanje njegov red, kome je pripadao. Ovaj se red ima da ponosi ovim svojim vrijednim sinom, koji je predaje sinova serafskih svetaca visoko držeć, ondje, gdje ga je posluh metnuo, na stratištu svoju krv prolio. Protivnici su ovomu redu pred­ bacivali, da su njegovi članovi u Albaniji kao i u Bosni i Hercegovini, premalo za civilizaciju, za kulturu učinili. Neću megjutim, da se o tome prepirem, ali ću jedno ka­ zati, što neće nitko pokušati, da zaniječe: Franjevci su svagdje i svagda znali umirati, gdje je njihov život bio potrebit, da se dobra spase, koja su veća, svetija od civilizacije i kulture oni su se uvijek žrtvovali za vjeru.« - Dr. Blažević. I Pogledi na Belgijsko Pučanstvo. Pismo iz Belgije. Sa ovim pismom nakan sam iznijeti nekoliko statističnih podataka o Belgiji, koji nam mogu posve lijepo poslužiti, da što stvarnije shvatimo društveni položaj tamošnjeg kraja. Nijesam mislio s ovim potanje se baviti, pošto sam držao, da bi brojevi mogli mnogim čitaocim ne prijati. Ali doživio sam protivno. Prijatelji mi iz domovine ja­ više, da bi bilo dobro, kad bi se u kojem pismu osvrnuo nješto podrobnije i na brojke belgijskog pučanstva. Želji mojih prijatelja udovoljujem odmah sada, a to s najvišeg razloga, što bi mi kašnje moglo smetati u postepenom razvijanju belgijskih socijalnih prilika. Navodno spo­ minjem, da je ta prijateljska želja opravdana osobito u današnje doba, kada je na dnevnom redu pitanje po­ rasta ili pada pučanstva. Slabine raznih naroda ispoljuju u pregledu njihova pučanstva. Naravna je posljedica, da opstanak jednog naroda ovisi o izmjeni pučanstva. Raste li pučanstvo, narodnost jača; pada li prvo, slabi i drugo. Već sami ovi razlozi dovoljni su, da opravdaju niz naših donjih brojaka, koje smo nastojali skrupoloznom tačnosti što novije sakupiti i po prvi put hr­ vatskoj javnosti saopćiti. Površina Belgije iznosi 29.455 km2 ili 11.373 ingleskih četvornih milja. Slijedeći obrazac prikazuje stanje pu­ čanstva u raznim razdobljim: �Listak. Popis iz god. Pučanstvo Ukupni porast Godišnji postotni porast 1856 1866 4,529.461 4,827.833 192.265 298.372 0-44 0-65 1876 1880 5,336.185 5,520.009 508.352 183.824 1-05 0-85 1890 1900 6,069.321 6,693.548 549.312 624.227 0-99 1*03 1910 7,516.730 823.182 1-05 Ovaj nam obrazac pokazuje, kako kat. Belgija cvati u pučanstvu. Nijedna evropejska država ne može se š njom porediti u tom pogledu. Za nas, koji smo sada pri­ lično upućeni u belgijske životne prilike, može biti shvat­ ljivo, prizovnemo li u pamet uzorno u opće življenje starijeg naraštaja u Belgiji kao i njezinu kat. djelotvornu vladavinu. Pregled drugog obrasca, koji dolje navagjamo, stvar bolje razbistruje. Suvišno je valjda kazati, da ni u Belgiji nijesu sve pokrajine jednake u svemu. Razlozi i vanjski i nutarnji tuj vojuju. Povjest Belgije naj­ jasnije to očituje. U prošlosti pokrajine, što danas satvaraju Belgiju, imale su svaka napose svoju samostalnost, dosljedno i svoje posebno živovanje, iz kojega su pro nikle današnje različite gospodarstvene i društvene zgo dovine. Odatle je protumačljiv desetogodišnji zastoj ne­ kih ovdješnjih pokrajina. Belgija po svojem ustavu od 1831. ima devet ujedi­ njenih pokrajina, koje iznašamo u obrascu sa oznakom zemaljske površine i komparativnog broja pučanstva: Puča n s t u0 n a z iu p o k ra jin e pobrojeno pobrojeno 31. pros. 31. pros. 1900. 1910. Površina u ingl. čet­ vornim mi­ ljama Na ingl. čet­ vornoj milji stan 1900. 989.340 1.093 749 1,263.535 1,505.214 805.236 881.033 1.268 1.249 996 644 Istočna Frandrija 1,029.971 1,123.755 Hainaut 1,142.954 1,240.525 1.158 1.437 891 795 Anvers Brabant Zapa­ dna Flandrija 819.153 Liege Limbourg 826.175 240.796 899.423 277.582 1.117 931 734 258 Luxembourg Namur 219.210 346.513 234.252 365.606 1.706 1.414 128 245 6,693.548 7,516.730 11.373 589 Ukupno Iz ovako ugodnih brojaka o općenitom porastu Bel­ gije dade se zaključiti, da će belgijska narodnost do koji desetak godina moći o bok stati sa današnjim najvišim evropskim državama. Na tu nas pomisao sile četiri zanimiva moralna razloga vladajuća u Belgiji, a s kojima pismo zaključujemo: 79 1. 2 e n i t b e u a s t r a n a . Prvi najglavniji bio bi ovaj. Uza sve što je amo Ustavom dozvoljena rastava braka, to ipak ne nailazimo na tako česte slučajeve kao po drugim zemljama. Brojke ovako o tom govore: god. 1900. od 2,677.558 vjenčanih bilo je ukupno rastavljenih bračnih osoba 8.085: muških 3.439, a ženskih 4.646. Postepeni godišnji porast rastave braka bio bi ovaj: g. 1905. : 901; 1906. : 618; 1907. : 841; 1908.: 892; 1909.: 1.039. Doista ovo je mnogo za Bel­ giju, ali sjetimo li se negda navedenog ustavnog članka, lijepog broja socijalista, te 206.061 (iz god. 1900.) stra­ naca, koji se amo najragje tim sredstvom služe, možemo doći do zaključka, da stalni broj belgijskog življa raste i sustavno bježi od takovih pogubnih posljedica za bivovanje jednog naroda. Prigodno napominjem, da od onih 206.061 stranaca (99.119 muških a 106.942 ženskih) iz popisa god. 1900., bile su zastupane tugjc zemlje ovim redom: 63.923 osoba iz Nizozemske, 56.576 iz Franceskc, 53.578 iz Njemačke, 10.417 iz Luksemburške, 5.748 iz sjed. ingl. kraljestva, 3.543 iz Italije, 2.991 iz Austro-Ugarske monarhije, 2.35lNz Ruske, 2.231 iz Švicarske i 4.523 iz raznih drugih zemalja. 2. K o l o n i z a c i j a . Drugi je razlog politično-ekonomske naravi. Velika je rana za jednu zemlju, ako ima ona više i z s e l j i v a n j a nego li u s e 1j i v a n j a. Belgija kao da od te rane i ne trpi, jer ovakova je postepenost u njoj do sada vladala: 1905 1906 1907 1908 1909 Useljenika Izseljenika 36.920 27.963 37.382 32.858 38.921 32.350 38.155 32.234 39.488 35.190 Višak uselj. -f- 8.957 + 4.524 + 6.571 -1- 5.861 + 4.298 Ove brojke znače mnogo. Mi danas opažamo, da je jedan od glavnijih uzroka izseljivanju i useljivanju pu­ čanstva gospodarstvena oskudica na jednom kraju, a protivno stanje u drugomu. Belgija se toga nema bojati, jer ona obećaje mnogo u budućnosti sa gospodarstvenog gledišta. Belgijsko plodno tlo s dana na dan blagodari svoju narodnost sa svakovrsnim proizvodima, kao što su rudnici, šume, livade i t. d. 3. P a u p c r i z a m . Treći se razlog nalazi u odnosno postepenom uma­ njivanju p a u p e r i z m a ili bijede. Pauperizam, i ako nije toli zvučna i ugodna riječ, ona je ipak najčešća. Iz proučavanja društvenih prilika Karlo Магх bio je sub­ jektivno primoran ustvrditi da čovječanstvo sve to više upada u pauperizam, iz kojega je nemoguće izbaviti ga. (»Verelendungstheorie«). Da je i drugi Marxovih načela, morao bi do istog rezultata doći. Na žalost ne samo �so Вг. 4. i 5. — »ŠERAFINSKI PERIVOJ« — 1913- mnogi pojedinci dali i krajevi prisvojiše njegova načela, koja u istinu guše ljudstvo. Bezvjerje Marxovih sljed­ benika logika je pauperizma. Ne bi znao stvarnije riješiti prigovore Магха i Marxista, što, dok sam pri Belgiji, stanje belgijskog pauperizma sa vjerodostojnim državnim brojkama prikazati. Prije svega treba znati, da se u Belgiji ništi pauperizam upravnim (administrativnim) putem. Općine imadu u tom najveću ulogu, u koliko se tiče troškova. Pokra­ jine novčano pripomažu općinama samo za uzdržavanje stanovitih zavoda. Svaka se općina služi trovrsnim sred­ stvom proti mjesnoj bijedi, i to: preko pripomoćnih za­ klada, dobrotvornih zavoda, i milosrdnih hranilišta: Pripomoćne zaklade (»Assistance«) odgovaraju našoj tz. »Javnoj Dobrotvornosti«, a svrha im je, da novčano pomažu potrebne ili onakove, koji nemogu dolično prama svojemu stališu živjeti. Uprava ovih zaklada dodijeljena je petorici osoba odabranoj po općinskom vijeću a povlašćenoj po belgijskoj vladi. Takove zaklade uživaju gragjansku ili moralnu osobnost Dobrotvorni zavodi (»Assistance publique«) ovdje su kao nigdje drugamo uregjeni. Uzdržavani od općine dijele se u zavode: za bolesne (»hopital«), za ostarjele (»hospice«), za lude (»asile«) i za zapuštenu djecu ili siročad (»orphelinat«). Ovakovih raznih zavoda u Belgiji je sva sila, i to na općinske troškove. Milosrdna sahranilišta ili tz. »monti di pieta« nami­ jenjena su samo nekojim mjestima u svrhu da obrane mali puk iz lihvarskih žvala. I ovih shranilišta Belgija danas ima lijepi broj. Osim ovakovih zaštitnih sredstava za umanjivanje pauperizma nalazi se u Belgiji još i drugih privatnih haritativnih udruga, kao što su redovnički samostani i t. d. A da se uvjerimo o posve neznatnoj pošasti paupe­ rizma, evo nas sa brojkama, koje ne samo uključuju obične prosjake dali i skitalice koji ne haju za uboškim domom. Prosjaka i skitalica Zaštićenih u dobrotv. zavod. 1885 3.614 12.267 976.972 1890 4.644 17.124 1,246.004 1895 4.529 4.055 1,248.886 1899 4.248 3.233 1,217.207 1900 4.058 3.800 1902 4.864 4.766 1905 5.450 4.884 Godine: Troška u frankama Pregled gornjih brojaka čini nas naslućivati o skorom uništenju, a nipošto povećanju (po Marx-u) pau­ perizma u Belgiji. Možda je i ovo lijepa stranica kulturne povjesti koja dokazuje kako katolici podižu a ne ruše čovječanstvo. Mislim da svatko znade, ko vrši službu po belg. dobrotvornim zavodima. Ko će, ako ne osobe iz redovničkih krugova? 4. Ć u d o r e d n o s t . Četvrti moralni povod napredku belg. pučanstva jest stanje ćudorednosti. O tom nam zorno mogu govoriti jedino sudišta i tamnice. Kako najvolim sada brojke, to ću se i ovdje š njima poslužiti. Samo upozoriti je, da u pregledavanju brojaka uvijek treba osvrtati se na brojke cijelog pučanstva. To bo tumači i godišnji porast raznih slučajeva. Belgija ima jedan ništovni sud (»Cour de cassation«) uz tri prizivna (»Cour d’appel«) i tri porotna (»Cour d’assises«) za zločinstva. Osim toga broji 26 sudbeni]? okružia, svako sa sudištem prve molbe. Svaki belg. kotar (»canton« na broju ih 222) ima po jedan sud sa tz. mjes­ nim sucem (»juge de paix«). Oružništvo (3.343) i Re­ darstvo (47.307) služe za uzdržavanje nutarnjeg reda. Evo tablice sa osudjenicima zbog zločina: Zločinaca osugj. u g. 1904 1905 1906 1907 1908 1909 po porotnim sudištima 117 97 88 72 60 92 po prijestupnim sudiš. 43.344 43.110 46.806 47.194 45.718 44.712 .. K ovoj skrižaljci pridodajem drugu, koja jasnije prikazuje raznovrsne prekršaje jednog dijela amošnjeg pučanstva. Brojevi pod godinama kazuju, koliko je osoba u različitim tamnicama: Bilo je godine u Središnjim tamn. (»maison cent.«) 1904 1905 1906 1907 806 753 746 745 1908 1909 734 738 u sporednim » (»m. secondaire«) 4.070 3.648 4.009 4.189 4.175 4.165 u popravnič. » (m- reformatoire) 180 184 190 168 142 144 Tim gornjim četverostrukim razlogom možemo do­ voljnu sliku napraviti o moralnosti belg. življa. Premda nas ne susreću na svakom koraku najugodnije vijesti, a ono ipak stičemo dobro zaokružene poglede, sa kojima se smije računati na ne baš neugodne slutnje u doglednoj budućnosti. Gore iznesene kadre su dati lijepih slutnja promatraocu savremenih prilika. Usporedimo li Belgiju sa drugim državama, to ćemo na koncu morati sa Georges Goyau-om ovo ustvrditi: evo zemlje Belgije, gdje katolici već za 28 godina (t. j. od 1884.) gospodare; gdje su oni većina; gdje su oni Država; gdje se naprosto ne obećaje — što je lako —, dali gdje se obećanje izvršuje; gdje se ne sanjari dali gdje se stvarno radi, gdje njihov socijalni program nije fina meka za njihove protivnike koji bi htjeli dobiti pouzdanicu od naroda, dali sama po­ velja njihove stranke koja vlada i koja posjeduje tu po­ uzdanicu, a sa pouzdanicom i snagu. — Anton- Lovre Gančević. �Listak. Protivi li se franjevačka regula kulturi? Malo čudno pitanje, ali ipak barem u toliko aktuelno, u koliko Vrhbosnin kritičar g. I. G. (br. 5—6.) Zastupa jesno mnijenje. U svojoj kritici bez dokumenata veli megju inim i ovo: »Govoreći o »kulturi u Bosni prije dolaska franjevaca« ima naš historik možda tu nakanu, da što sjajnije prikaže preokret, što je dolaskom siromašnih redovnika nastao u svemu pa i u kulturi. Ali ne valja se tu opet odviše zaletjeti: treba imati pred očima glavnu svrhu, za kojom je sv. Franjo Asiški išao osnivajući svoj red; onda ne valja zaboraviti na okolnosti, u kojima su franjevci vazda živjeli, osobito za osmanlijske vlade. Znamo, da je blagostanje ponajglavniji uvjet za prosvjetu, a gdje je neprestana borba za egzistenciju, da se tu nema kada čovjek zabavljati s onih devet muza: dr. J e l e n i ć k a ž e , da su b o s a n s k i f r a n j e v c i s t r o g o regule obdržavali, dakle živjeli pros j a č e ć i i p r o p o v i j e d a j u ć i , po t o m s v e v r g l i na s t r a n u , št o ni j e bi l a n j i h o v a g l a v n a d u ž n o s t ; ne da li nam tako reći, onda ćc sam sebe staviti u nepriliku.« Iz gornjih redaka slijedi vrlo zao zaključak: Ili prvi Franjevci nijesu za kul­ turu ništa učinili, ili, ako su što učinili, onda su se još u početku reda udaljili od svrhe, za koju ih je sv. Franjo ustanovio i od opsluženja regule. Buduć smo za prve bosanske Franjevce ustvrdili, da su bez povlaštenih oblakšica opsluživali regulu, prema tome g. I. G. zaklju­ čuje, da u kulturi nijesu mogli ni preokreta učiniti: da su se bavili jedino p r o s j a č e n j e m i p r o p o v i j e ­ d a n j e m . Da najblaže reknemo, ova je tvrdnja ne­ ispravna. Ta i g. I. G. mora nam ipak dopustiti, da su Franjevci uopće u prvome stoljeću reda strožije, nego li igda opsluživali regulu, pa ipak baš u tome stoljeću 81 Franjevci se na kulturnome polju najviše istakošc. Ta komu nijesu poznate velike Škole: u Bolonji, gdje je sv. Anto Padovanski predavao, u Parizu, gdje je Aleksander Haleški i Bonaventura serafski, te oksonska, gdje je Duns Škot predavao i t. d.? A nije li » p a t r i j a r h a t e o l o g a « Franjevac Aleksandar Haleški u svojim djelima u bogosloviju uveo metodu, koje se je i sv. Toma Akvinski držao; ne izjednačuje li se »s e r a f i n s k i d o k t o r « sv. Bonaventura Platonu, ne diže li ga Gerson radi njegovih djela, koja, dok rasvjetljuju i užižu, nad sve doktore; nije li » s u p t i l n i d o k t o r « Duns Škot bio povodom, da se je prema njegovim mnijenjima oko 2000 djela napisalo; nije li »d o c t o r m i r a b i 1i s« fra Rogcrij Bacon izumio sitnozore, dalekozore, kaustična ogledala, dao nacrte za iste automobile i t. d.; nije li sv. Antun Paduanski sastavio prvu bibličku konkordanciju; ne spjevali i sam sv. Franje neke pjesme, a Toma Celanski: »D i e s 'i r a e«, Jakov Todski: » Š t a b a t M a t e r D o1o r o s a« i t. d. i t. d. A što se tiče svrhe, radi koje je sv. Franjo ustanovio red, ona je najbolje izražena na­ čelom : »Ne s a m o s e b i ž i v j e t i , n e g o i d r u g i m a k o r i s t i t i « . S čega bi se dakle Franjevci morali uda­ ljiti od toga načela, ako hoće, da djeluju na kulturnome polju? Da su bosanske Franjevce, kroz stoljeća u radu na kulturnome polju smetali zulumi, to dopuštamo, ali šta odatle? Bili se s tim htjele poreći, i one kulturne tečevine, što su ih bosanski oci uz zulume proizveli? Ili je netko ustvrdio, da su bosanski Franjevci na kulturnome polju uz zulume Eiffelov toranj napravili? U ostalom savjetujemo g. I. G-u, da se toliko ne razmeće sa svojim hipotezama, kao s gotovim činjenicama. Historička su pravila: Certa, certe; dubia, dubie! ---------OKt V J E S N I K . Promjena. Dne 11. travnja definitorij Bosne Srebrene učinio je neku promjenu osoblja, polag koje ide: fra Anto Cuturić za župnika u Brestovsko, fra Rafo Ostojić za drugoga kapelana u Bugojno, fra Mijo Gujić za kapelana u Busovaču, fra Anto Lapandić za kapelana u Dubrave, fra Mato Vujičić za kapelana u Fojnicu, fra Alojzije Perčinlić za župnika u Ovčarevo, fra Emilij Miličević i Bogumil Zrakić za kapelana u Kr. Sutjesku, fra Jozo Božanović za kapelana u Tremošnicu, fra Jeronim Pavelić za župnika u Sokoline, fra Franjo Stepanek za župnika u Vrbanjce, fra Petar Corković za župnika i fra Miroslav Markanović za kapelana u Bihać, fra Franjo Kljajić za kapelana u Tolisu, fra Franjo Nikolić za drugoga kapelana u Vareš, fra Ilija Gjebić za župnika u Liskovicu, fra Ilija Dražetić za kapelana u Jajce, fra Anto Mačinković i fra Živko Konjević za kapelane na Petrićevac, fra Radoslav Kulijer za ispostavljenoga ka­ pelana u Sasinu, fra Vladimir Matijašević u Kreševo, fra Marijan Lovrić za katehetu u Fojnicu, fra Mato Cosić na Plehan, fra Miron Kozinović za biskupova tajnika u Jajce, fra Alfonz Kudrić za predsjednika u Sarajevo, fra Valerij Filipović, fra Vojslav Blažević i fra Evgenij Matić za profesore u Visoko. Uz to je fra Evgenij Matić ime­ novan urednikom, a fra Alfons Colić upraviteljem »Glas­ nika sv. Ante«. �82 Вг. 4. i f>. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. Izjava glede osnutka »Seljačke zadruge u Orašju«. Najviše poticajem g. Jozipa Kočiša sklonio sam se, da poduzmem korak, da bi se ista zadruga uspostavila na korist mjesnog seljaštva. S toga sam dao nalog mojem bratiću Antunu Oršoliću, koji je tada vodio kancelariju samostana i ovaj je s trudom sastavio pravila, koja smo dali g. Kavahlierskom, činovniku s plantaže, da ih u 4 primjerka pripiše: za nas zadrugare, za kotar, za vladu i ministarstvo. Kad je bilo sve gotovo, sjeo sam u samo­ stanska kola, uzeo s menom Rebbu, i u društvu s njim odnio primjerke na kotar, te smo doduše u društvu za­ molili predstojnika Gjurkovića, da ih preporuči za što skorije potvrgjenje, što je on i obećao. — Megjutim su prošle skoro 2 godine, a mi pravila ne dobismo. Kroz to vrijeme ja sam više puta išao u zvaničnom poslu u Sa­ rajevo, te sam posjećivao Nj. Preuzvišenot Kutscheru, a po njegovu odlasku bar. Benka, te Mikulija, dok nijesmo dobili potvrgjena pravila i tad je »Zadruga« proradila, kojoj sam bio presidentom, dok se je utemeljila i ustalila. Nakon jedne godine njezina rada dao sam pismenu i usmenu ostavku, pošto nijesam mogao odolijevati, premda su me svi skupštinari molili, da još »barem« go­ dinu ustrajem. Pošto nikako nijesam mogao, posve sam istupio iz zadruge. Buduć, da u kasi nije bilo nikakvih novaca osim one upisnine i što smo nas 3—4 uložili cio udio po K 100.—, a malo ih je bilo, koji su osim upisnine od K 2.— uložili po koju krunu, s toga ja sam samostan­ skih uložio K 1.000.— samo neka se mogne kolikogod raditi. Pošto sam iz zadruge istupio potražio sam, da se i samostanu povrati uloženi novac i to jedino iz razloga, da se kašnje ni s kim ne mrazim. Nakon šest mjeseci, kada je zadruga dobila novac od zemaljske banke primio, sam samostanske novce. Tu se nije spo­ minjao ni Papa, ni papina zabrana, kao što neko u svome pamfletu piše. Protivna je tvrdnja neistinita od glave do pete. To će mislim potvrditi svi zadrugari, kojih je tada bilo oko 60. Ako se stvari zadruge točno vode, trebalo bi, da se mogne i to moje pismo naći, pak će se moći ustanoviti, pri komu je istina, a pri komu laž. Toliko istini za ljubav. Tolisa, 10./IV. 1913. Fra Ilija Oršolić. O. fra Ivo Vujičić umro. Evo nam u grob se spusti jedan od najznamenitijih bosanskih Franjevaca, koga su ne samo njegova redovnička braća, nego i najuplivniji krugovi ljubili i veoma cijenili. Rogjen je u Brestovsku dne 22./Х. 1844., stupi u franjevački red 16./IV. 1860. i pokaza vanrednu darovitost u naucima, te je prve od­ like brao u Gjakovu kroz svih šest godina, što se je onamo bavio. Već kao mladomisniku bi mu povjerena uprava župe u Jajcu, buduć mu župnik zaposlen, a zatim namješten bio za lektora bogoslovlja napokon za učitelja novaka, podižući u učenicima i okolici mar za knjigu i nauku, a zato opet i kašnje povjeravana mu bila uprava naših zavoda u Ostrogonu i Pečuhu. Svugdje je zdušno vršio svoju službu, uticao na odgoj i naobrazbu mladeži, koju je znao svojom dobroćudnosti i nepristranošću k sebi privući, a uz to i crkvenih prelata pohvalu steći. I kao svećenik znao se je istaknuti. Pobožan, uman i raz­ borit kako je bio, puk je u Brestovsku, Fojnici, Bugojnu, Gromiljaku i Busovači tako služio, da su ga svi pazili i ljubili. Zapade ga i čast apostolskog upravitelja u Srbiji, ali morade se vratiti u domovinu, ne polučivši svoje za­ daće, sa otpora srpske vlade; posvetio se ondje najviše knjizi i do potrebe dušobrižničkom poslovanju. Poboljavajući od više godina ode u G. Vakuf radi promjene zraka, gdje pobožno preminu 1. travnja o. g. oplakan od braće i brojnih znanaca svake dobi i staleža. Crkva u njem gubi vjerna službenika, redodržava i domovina odlična sina, braća i znanci ugodna prijatelja, čija uspomena ostaje trajna. Mir i pokoj fra Ivinoj duši! Biskup Mišić u krizmi Biskup Mišić već je razaslao okružnicu, u kojoj navješćuje nastavak krizme. Krizma će se obavljati koncem travnja i početkom svibnja i to ovim redom. Gabela, dolazi iz M ostara po podne 24,/4., krizma 23.,'4., Klepci, dolazi iz Gabele po podne 24./4., krizma 25./4. Prenj-Dubrave, dolazi iz Klepaca prije podne 26. 4., krizma 27./4. Stolac, dolazi iz Prenja prije podne 28./4., krizma 29./4. Hrasno, dolazi iz Stoca prije podne 30., 4., krizma 1./5. Gradac, dolazi iz Hrasna prije podne 2./5., krizma 3./5. Trebinje, dolazi iz Graca prije podne 3./5., krizma 4./5. Ravno, dolazi iz Trebinja prije podne 5./5., krizma 6./5. Trebinje, dolazi iz Ravna prije podne 7./5., krizma 8./5. Mostar, krizma dne 11. svibnja na Duhove. Potpuni oprosti za Sarajevo, Podmilačje i Olovo. Redodržavništvo bosanskih Franjevaca isposlovalo isposlovalo je 12. ožujka t. g. od sv. Stolice potpune oproste za crkvu sv. Antuna u Sarajevu, sv. Ive Krstitelja u Podmilačju i BI. Dj. Marije u Olovu. Potpune oproste kroz sedam godina moći će svi kršćani primiti, koji se ispovijede, pričeste, pohode spomenute crkve i na odluku sv. oca Pape štogod izmole. Oprosti se mogu dobiti u spomenutim crkvama samo na zaštitnike crkava, t. j. u S a r a j e v u n a sv. A n t u n a P a d u v a n s k o g a — 13. lipnja; u P o d m i l a č j u n a sv. I v u K r s t i ­ t e l j a — 24. lipnja; u O l o v u n a V e l i k u G o s p u — 15. kolovoza. Molimo sve naše cijenjene čitatelje, koji se nalaze u Bosni, da ovu veliku novu tečevinu narodu razglase i protumače, da se naš dobri narod s njima što više okoristi na spas svojih duša. �Književna smotra. 83 K N J I Ž E V N A S MOT RA. »Mehr Freude.« Von Dr. P. NVilhelm von Keppler, Bischof von Rotterburg. Herder, Freiburg im Breisgau. 4 Mark. Nema sumnje, da je našem životu veselje od velike potrebe. Svaki čovjek ćuti u svojoj duši potrebu pra­ vog i istinitog veselja. Ljudima je veselje nužno i za du­ ševno njihovo življenje i za tjelesni život. Veselje, koje, dakako proistječe iz čistog vrela, iz čiste i mirne savjesti, a ne iz putenosti, to je veselje duhovno, to je melem našem životu. — Veselje je neprocjenjivo sredstvo za uzgoj. Ničim se djeca bolje ili brže ne uzgajaju što ve­ seljem. Čovjek bez veselja ne može živjeti i ako žive, jadan jest život njegov. S toga svaki, koji drugomu prouzroči iskreno veselje, zaslužuje svaku pohvalu. Pravo veselje nalazi se većinom kod vjernika, a kod nevjernika uzalud ćeš tražiti iskrenog veselja. Istina je bezvjerci se često puta pokazuju veselim i zadovoljnim, nu sva ta njihova radost je samo na oku, a unutra tuga i čemer. Nije zaludu rekao hiponski biskup, da je ne­ mirno srce naše sve dokle god u Bogu ne otpočine. — Veselje je potrebno svjetskim poslovima, jer s njim lakše podnosimo trud i muku. Čovjek pun tuge i žalosti nije, niti može biti dobar poslovogja. Ako je tužan, sve mu je teško, sve odurno, sve dosadno, pak mu sve i ide naopako. Tugu nije nitko držao nit drži krepošću. Na mjesto, da nam zaslugu uzmoži, tuga nam je umanjuje. Bog hoće, da mu veselim srcem služimo i darove pri­ kazujemo. Veselje je jedro broda. Tko sa svojim jedrom zna ravnati i upravljati, može ploviti i po velikim vje­ trovima, pače još brže nego li, kad duvaju lagani vihari. — One osobe, koje su vesele te su dika i ures čovječanstva. Kamogod dogju, posvuda ostave trag ve­ selja. Oh! kako je lijepo i uzvišeno, kad tko, inače tužnu osobu, razveseli! Više vrijedi to, nego da ju je oba­ suo, Bog zna, kakvim dobrom zemaljskim. Bog, naš Stvo­ ritelj, tako je satvorio narav, da možemo vazda u njoj naći veselja. Priroda je neumorna u proizvagjanju ve­ selja. Svaka godišnja doba ima svoju vrstu ljepote, koje nas potiče na veselje. Razumni, uredni, čisti kršćanin neće nikad biti bez veselja. U samoći, u društvu, kad radi ili počiva, on će vazda biti veseo. Evo ove i slične misli iznosi auktor u svojoj zlatnoj knjižici. Misli su to dubokog i iskusnog poznavaoca ljudske duše. Zbilja, ovim bi se mislim morali i mi po­ zabaviti. Knjiga je podijeljena u dvadeset i šest poglavlja. Tu se raspravlja o pravu na veselje, o modernoj tuzi, o veselju i uzgoji; iznose se dokazi iz svetog pisma starog i novog zavjeta, gdje se u zvijezde kuje pravo zadovolj­ stvo; napokon i primjeri svetih ljudi. Pisana je lakim stilom, tako, da je može razumjeti i onaj, koji nije čitao duboke knjige njemačkih auktora. Pošto znam, da bi dosta koristi donijela svakom Hr­ vatu, koji bi ju pomnjivo pročitao, to je od srca preporučamo. — Slavić. Rjemek-djelo Dvadesetog Vijeka ili »The Catholic Encyclopedia«. Katolička, a napose englesko-amerikauska književnost dosegla je do vrhunca sa monumentalnim djelom »The Catholic Encyclopedia« tek dovršenim proš­ log mjeseca tek. godine. Hrvati su malo šta o tom naj­ važnijem djelu čuli. Osim »Hrv. Straže« i »Seraf. Peri­ voja« nije se nitko, ako se ne varani, na to djelo osvrnuo. Doduše i ovi su bili škrti u izvješćivanju o napretku toga djela. Sada, kad je to djelo dokončano, red je da upo­ zorim našu inteligenciju na uspjeh zamjernog pothvata američkih katolika. Bilo je to god. 1907. kad vigjeniji američki katolici obratiše se na cijeli naobraženi svijet, e bi se sudjelovalo u njihovom književnom poduzeću. Potreba je bila oče­ vidna. Pošljednji desetci naše savremene dobi dadoše nam po izbor uspjelih svjetskih publikacija. Ovdje nišanim samo na opširnija djela, nego li su to ona pojedinih spisatelja. Da budem izrazitiji, mislim na cnciklopcdičiia izdanja. Moramo priznati, da je nekatolička književnost mnogo prije dobila ovakovih djela, nego li naša katolička. Sjetimo li se njemačke i francuske antikatoličke enciklo­ pedije još za XVIII vijeka, to će nam biti bjelodano, ko je prvi bolje shvatio ulogu jedne enciklopedije. U naše pošljednje vrijeme, s utjehom ističemo, i katolici su se dali oko takova posla. Francuska i španjolska najnovija enciklopedija, kao i njemački »Kirchenlexikon« uz mnoge druge tumače nam korist ovakovih izdanja. Da ne otegnem, reći ću: čast svim dojakošnjim kat. enciklopedičnim redovima, ali za onaj, o kojem mislim ovdje go­ voriti, ne smažem riječi, kojima bih mogao barem pri­ bližno prikazati njegoVu važnost i korist. Pozivu američkih katolika odazvaše se učenjaci pr­ vog reda sa svih strana kruga zemaljskoga. Lijepa kita dičnih kat. velikana okupi se oko najtežeg ali i najblagoslovljcnijeg posla, naime oko izdavanja jedne kat. en­ ciklopedije, koju tim imenom i okrstiše. Svrha ovoj zasnovi bijaše, da se djelovanje kat. Crkve oriše u svim granama znanosti. Odatle je to djelo zahvatilo sve grane ljudskog umjeća, kao: umjetnost, filozofiju, znanost, teo­ logiju, povjest, književnost, uzgojstvo, socijologiju i t* d. Tok rada bio je dugotrajan, ali i blagotvoran, jer mi �84 Вг. 4. i 5. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. danas nakon šest godina imamo pred sobom 15 ogromnih svezaka, koji sačinjavaju potpunu kat. knjižnicu. Sveti Otac Papa, kad mu je prošlog mjeseca siječnja Dr. Pallen donio pošljednji svezak, toplo je blagoslovio cijelo djelo uz želju, da se njegovo stado što češće služi sa ovakovom duševnom i umnom pašom. Da ne umanjimo hvale ovomu djelu, dosta je istaći za sada samo tehničku stranu ove »The Catholic Епсуclopedia«. Čitavo djelo sadržava 15 svezaka, od kojih svaki ima najmanje 800 stranica u 8-ini sa osrednje tiskanim slovima. Svaka stranica nosi na sebi do 1.250 riječi: po tomu skupno djelo uključivalo bi oko 15,000.000 riječi. Pojedini pak svezak ima do 20 umjetnih slika na po­ sebnom papiru uz mnoge kipovne slike i zemljopisne karte. Vez je trovrstan; prema tomu i cijena trovrsna: u Buckram-vezu skupno djelo zapada 96 dolara ili 96X 5 480 K; u Pa-morocco-vezu skupno djelo zapada 126 dolara ili 126 X 5 630 K; u Morocco-vezu skupno djelo zapada 240 dolara ili 240X 5 1.200 K: Nuzgredno spominjem, da dobiva dolični popust onaj, koji unaprijed uloži novčanu svotu. Na prvi mah izgleda nam cijena malko obilata, ali pretresemo li sveske ovog djela i pomislimo li na ogromne troškove izdavača, uvjerićemo se, da cijena i nije baš pretjerana prama koristi, koju iz njeg možemo crpsti, kao i prema vanjskom ukusu, koje djelo očituje. Da je ovo djelo uspjelo, kazuje nam i broj predbrojnika, koji je prekoračio 23 hiljade. Zbilja djelo je spomenik znanostima, kao i požrtvovnosti i snazi onih koji su to djelo pokrenuli i obradili. I mi Hrvati moći ćemo lijepa gradiva u njemu naći za našu katol. enciklopediju, koju ne može nego presvj. Mahnić, preporoditelj kršć. znanosti u našim krajevim, zasnovati i ostvariti. Sa ovom amerikanskom kat. enci­ klopedijom naučni svijet kao da se je preporodio. Kako je prije okuživala našu okolinu britanska enciklopedija, kao i onakove, koje su osnovane na predsudama protiv kat. Crkve, to, danas, kad smo dobili najnoviju kat. enci­ klopediju napisanu na engleskom' jeziku, stvar mnogo drukčije stoji. Sami nekatolici i njihova glasila priznaju, da je ovo djelo od velike koristi ne samo za katolika, nego i za svakog onoga, koji ide pravom nakanom za istinom, budući da mu »The Cath. Encyclopedia« najrazložitije iznaša istine, koje naučava kat. Crkva preko svojih vjernih Sljedbenika. Stoga ovo djelo, kako i gore naglasih, sadržaje sve ono što je u uskom doticaju sa kat. Crkvom. Što pod ovim može doći, očito je svakomu, sjeti li se, da je kat. Crkva bila uvijek nositeljica trajne prosvjete u svim stupnjevim čovječjeg mentaliteta. Suragjivanje pri »The Cath. Encyclopedia« bijaše dosad nečuveno. Kako mi neki dan javlja Dr. Pallen*), suradnika je 43 narodnosti, iz 16 raznih struka, megju kojima je 407 svjetovnih svećenika, a 505 članova iz 104 vjerskog reda, te 331 svjetovnjak i 87 žena uz 151 što prevodioca, što pregledavača i t. d. Iz ovoga lako je upoznati, da su sve grane znanosti kao i pojedine narodnosti lijepo zastupane. Na žalost Hr­ vatska nije ovdje ni na domak zastupana u poredbi sa drugim narodnostima, ali svakako, opravdano je ustvr­ diti, da je ono prva svjetska enciklopedija koja je uložila barem nješto više brige o hrvatskim stvarima. Sa ovog dakle gledišta možemo se nekako umiriti i ako ne po­ svema zadovoljiti. Nego budućnost ide nama Hrvatima u prilog, jer i lugjinci počimaju nas stvarnije prosugjivati. Kako će se Hrvati ponijeti prama ovom najvećem djelu XX. vijeka? Znadem, da mnogi uslijed bilo nepo­ znavanja jezika bilo novčanih prilika ne će biti kadri uza svu svoju najbolju volju nabaviti ovo djelo, ali odgovor ostaje na onima, koje te dvije nezgode ne tište, kao što bi bili naši razni naukovni Zavodi, u kojima bi mogao svatko do potrebe uteći se k djelu, koje su radili ve­ ćinom prvi svjetski stručnjaci. Stoga našim višim Zavo­ dima toplo na srce stavljamo nabavu toga važnog djela, koje će mnogo svijetla unijeti i u našim gdjegdje ne baš kat. krugovima. Imati 15 ogromnih a znanstveno uregjenih svezaka, osim 16tog, što će nositi slike i živote svojih majstora, znači imati savršenu knjižnicu, bez koje iole naobražen čovjek danas ne može opstati. Time svoje mnijenje o »The Cath. Encyclopedia« kao i preporuku završivam. — Gančević. Potankosti i upite šalje izdavalačko društvo pod ovom adresom: Messrs. Robert Appleton Co., 16 East 40 th Stieet, New-York Citv, N. U., U. S. A. D op isn ica uredništva. — Svima, koji od nas naručuju B. M. Ivaniša .Vade mecum za Bogu posvećene osobe* javljamo, da se ta knjiga dobiva kod samoga pisca u Nazaretu z. p. Banja Luka (Bosna). Buduć nam klišeji nijesu stigli na vrijeme, s toga smo ovaj broj spojili sa svibanjskim. Molimo da se primi na znanje. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, za gjake, trećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr, o. Julijan Jelenić. Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu, �Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu. (dioničko društvo). :: Uplaćena dionička glavnica 2,000.000 kruna. :: Centrala n Sarajevu. podružnice: JVhstar i Jazla. Preuzim a uloge na uložne knjižice te uka­ m aćuje iste uz 4r1|a°io čistih. Eskom ptira i reeskom ptira m jenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. K upuje i prodaje vrijednosne papire i valute. 7 о 1 о гто л г1 1 Л л L d l d g d U n n d * * * * * Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. uje svakovrsne depozite i upravlja ima. de isplate i naplate na svim trgovačkim hštim a tu- i inozemstva. prima u zalog sve drug, ijenosti kao: srebro, zlato, ostalo. *Џ ****Џ njčki zavod Josipa Oblettera § u St. Ulrich, Gradcu, Tirol s kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, propovjedaonice, ispovjeđaonice, kipove, križne :: puteve, betlemske štalice i t. d. L"rgg~JI r^",l CIJENICI I NACRTI DOBIVAJU SE BESPLATNO. U S g j j L S č n J Proizvodi su zavoda svi vlastiti! — Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! ^ * * �M ODERNO 0REGJEN9 TISKARO I KNJIGOVEŽNICA „BOSANSKE POŠTE" iUROVIE ULICO ВН. 7 5RB03EVD. ČUROV 1Ć U lic a SR. 7 PREPOHUDU 3E SE ZO IZIODBU SVIH U T 1SH 9RSRD I HH3IGDBEzačRU s t r u k u spouaiućiH postova. - s ta sa ti s t r o j e v i х х „инотурБ". - sTEHEOTim a. х х � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a7aa16a6214fcfd09d3b45b44784bc71.pdf d3af2b16e5d8abb614f5428afd9fb275 PDF Text Text Perivoj serafinski L IS T Z A K A T O L IČ K U P R O S V JE T U I Z A B A V U . BROJ 6. SARAJEVO, 15. LIPNJA 1913. GODINA XXVII. Tirolski crkveni umjetnički zavod Ferdinand Stuflesser dvorski dot>?viia£ Njegove Svetosti, T ir o ! , w '< h , G r o d e n . Priporur^e se velečasnom suećeustvu г а izradbu kipova, križnih pufeva, grobova, jaslica ifd, žrtvenika, Ilustrovani cijeniei s označenom cHenom badava. ________ —_____ H Velel^ovani џг )din Stuflessei Za pokrajnu kapel naše crkve, sretno je amo prisplc Svi koji su ga vii pobožnost pobudjujućtm djelu. Cijena je veliki čudotvorac, pribavim mnogih naručitelj R im , na svctkoviru sv. Ante 1912, u St. Ulri^h, Groduen. Ђ rm. visoki kip sv. Ante umjetnički izvedenom i na veoma niska. Neka Vam ilgi Ini definitor o. o. Kapucina. generalni Ljubljanska kreditna banka Dionička glavnica K 8,000.000*— Centrala u Ljabljani. Podružnica: S arajevo Pričuve K 1,000.000'— Podružnice a Spljetu, Trsta, Celovcu, Gorici i Celju. Ispostava: Grada. Prima uloge na štednju na uložne knji­ žice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa 4 3!Л bez ikakvih poreza i odbitaka. f Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. — O svim osta­ lim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. �Privilegovana $г zemaljska banka ZA B O S N U I H E R C E G (>\rIN CJ. Uplaćeni dionički kapital 14 milijuna kruna. CENTRALA U SARAJEVU. Kcdovne rezerve i fond za sigurnost za lo žn im K 5,300.000. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini. Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju, B. Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu Bos Samcu, Travniku, Trebinju i Višegradu. — ZASTUPSTVA u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. nica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Veleprodaja duhana u svim spomenutim m jestim a. Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na HIPOTEKARNO ODJELJENJE. vrijednosne papire. — Prima novac uz tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u Dalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,Safe“ — u za tu 4' м založnice i 5° u komunalne obligacije. Ove su založnice i svihu 'jregjeuom oklopljenom prostorom — pod zatvorom stranke komuualne obligacije u Bosni i Hercegovini prosti od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamče­ i banke. vine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj ODJELJENJE ZA ROBU. austro ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kau cije ^ T-J ^ * j p ^ o d jelen je robe, kao što i posebno odjelenje BANKOVNO ODJELJENJE. D.oizvode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se ^ jS |v a č k u struku zasjecajućim dobavama, kako u Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire. ... t druge komisiji viastid račun, financiranjem i podizanjem indu­ kovine. — Preuzima kupone i ručene sreć' _. —: Eskomptira strija i javnih poduzeća. mjenice i doznačnice, daje zajme j u ko::-c cur ntu i na mje­ nice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. OVvlja naplate mje0 predmeti izvozn suhe šljive i žito. Kod banke opslojeća generalna putem filijala i ispostava razne .PROVIDENĆIJA11 prima osigui •a c. kr. povi. osigura\ isUuranja na ,ASSEC. i vatre, a , NI GENERALU prima direktno ili iaV \aiagentura osiguravajućeg društva jeviiiia i na drugim predmetima Nemojte kupovati crkvenoga odijela dok se n‘jeste o3viedoWH ° fevrsnosu ■; -----■ ■ ■ i jeftinoći: Misnih odijela, đalmatika. baldakina. zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornicu ■ 1 L J Г I L J Г JOSEF NEŠKUDLA, u Sablonemu na Orlići Пг. 86. MORAVSKA. Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Gijenici i proračuni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego U :: :: u konkurentnih tvrtkih! Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. жк Siromašne crkve imaju znatan popust. L J i 1 L 1 �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 6. SARAJEVO, 15. LIPNJA 1913. 0 . Petar Vlašić, Dubrovnik: ------- --------------= — „Nepoznati bog“ u Apostolskim Djelima. 1. G o v o r P a v l a A p o s t o l a n a A r e o pagu. U Djelima Apostolskim XVII. 22 —32 zabilježio nam je sv. Luka govor Pavla Apostola, što ga je držao na drugom svom putovanju na a t e n ­ s k o m a r e o p a g u1). Govor nije dug, ne obu­ hvaća nego samih deset redaka, ali je radi svog sadržaja i majstorskog uvoda općenito hvaljen i držan megju najljepše dijelove svetog Pisma. Osobito je udivljenja vrijedna Pavlova ideja, da iz opstojanja nekog žrtvenika posvećenog »nepo­ znatom bogu« započne govoriti o pravom, kršćan­ skom Bogu. Cio govor u vjernom prijevodu iz grčkog izvornika glasi ovako: »Ljudi Atenjani! Po svemu vidim, da ste veoma pobožni. Jer kad sam prolazio gradom i gledao vaše svetinje, nagjoh i ž r t v e n i k , n a k o j e m u j e b i l o n a p i s a n o : »Nepoznatomu bogu«. Što dakle ne znajući štujete, to vam ja propovijedam. Bog, koji je stvorio svijet i sve, što je u njemu, On, jer je gospodar neba i zemlje, ne stanuje u hramovima, koji su rukom sagragjeni, niti Njemu služe ruke ljudske, kao da bi što trebao, kad sam daje svima život i disanje i sve. I učinio je, da od jednoga sav rod obitava po svem licu zemlje, označivši unaprijed odregjena vremena i granice njihova obitavanja. Pa traže *) »Areopag je bio kakovih pedeset metara visok kamenit biežuljak na sjevernoj strani atenskoga trga. Na vršku toga br­ dašca ima četverouglasti prostor, na kojemu je sudio najviši aten­ ski sud pod vedrim nebom. I taj sud zvao se po mjestu, gdje je držao svoje sjednice, areopag. Članovi toga suda sjedili su na stolicama uklesanim u kamen, a u sredini sudišta bile su dvije kamenite klupe, jedna za tužitelja, a druga za optuženika. Taj je sud nadzirao glavne atenske učitelje i sudio o najvišim stvarima .. Što je ovaj sud zaključio smatralo se kao da su odredili sami bogovi. Na ovaj dakle brežuljak dovedošc Pavla, da razloži svoju nauku pred najvišim sudištem atenskim«. Tako R. Vimer: Život sv- Pavla (izdanje Društva sv. Jeronima) Zagreb 1907. str. 127. GOD. XXVII. Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga nas, jer u Njemu živemo, mičemo se i jesmo, kao što neki od vaših pjesnika rekoše: jer smo i rod njegov. Kad smo dakle rod Božji, ne treba da mislimo, da je božanstvo kao zlato ili srebro ili kamen umjetno izragjen po domisli ljudskoj. »Ne gledajuć Bog na vremena ovoga nezna­ nja, sada naviješta ljudima, da svi posvuda čine pokotu, jer je postavio dan, u kojemu će suditi svijetu po čovjeku, kojega je odredio, dajući svima vjeru time, što ga je uskrisio od mrtvih.« Ovdje su Atenjani prekinuli Pavla, jer je začudno zazvonilo u njihovim ušima spominjanje uskrsnuća od mrtvih. 1 neki su se počeli smijati, držeći takova šta za nevjerojatno, a drugi su kazali: »O tom ćemo te slušati drugi put.« Razloga nikakova nema, da posumnjamo o vjerodostojnosti teksta. Luka (pisac Dj. Ap.) nije doduše bio prisutan, kad je Pavao govorio, ali je sasvim lasno od istog Pavla kasnije mogao sa­ znati sadržaj govora na areopagu i vjerno ga zabi­ lježiti. A opet, kako dobro opaža filolog i kriti­ čar Blass1), sve je u ovom govoru tako sastav­ ljeno, da potpuno odgovara okolnostima vremena, mjesta i slušateljstva. Nego u novije doba sa strane racijonalističnih kritičara gleda se i ovaj Pavlov govor sumnjivim okom, pa ga se proglasuje više ili manje nevjero­ dostojnim, izmišljenim ili od nekuda plagiranim. Tako sveučilišni profesor u Marburgu dr. Adolf Jiilicher2) uza sve što sa E. Curtijem i Blassom ističe da je govor u onakvim okolnostima m o g a o b i t i i z r e č e n , tvrdi ipak, da govor nije izre­ čen, nego ga je pisac Djela Ap. — a taj je bio »finog ukusa« — izmislio i Pavlu u usta postavio. Nada sve je kod modernih racijonalističnih kritičara predmetom raspravljanja žrtvenik »n ep o z n a t o g b o g a « , koji Pavao opominje i na kojem temelji svoje dokazivanje. O tom je u najnoJ) Actus Apostolorum, Editio philologica. Gbttingen 1895. u kritici pogl. 17 r. 22.—32. -) Einleitung in das Neue Testament. Grundriss der theolggischen Wissenschaften) 6 izd. Tubingen 1906. str. 404. �83 Bi. fi. — »SERAF1NSKI PERIVOJ« — 1913. vije doba — baš ove godine — izišla čitava knjiga, stoicizam i panteizam imade neke — akoprem sa­ i to dosta debela pod naslovom »A g n o s t o s svim slabe i daleke — sličnosti sa monoteizmom T h e o s . U n t e r s u c h u n g e n z u r F o r - kršćanskim. Jer je pak stoicizam i panteizam bio m e n - G e s c h i c h t e r e l i g i o s e r R e d e « . Atenjanima poznat, pače od nekojih i držan, na­ (Leipzig 1913.) Pisac je E d u a r d No r - veo je po mišljenju Nordenovu, Pavao (ili kako d e n, u Njemačkoj poznat zbog drugih svo­ on hoće pisac Dj. Ap.) stoičko-panteistične na­ jih spisa. Nordenova knjiga pozdravljena je sa zore, da slušaoce predobije za kršćanstvo. Stoičko-panteistične nazore u Pavlovom go­ strane modernih kritičara velikim zanosom1) i u glavnom odobravaju se njegovi nazori, koji su u voru vidi Norden poimence u onim riječima: očitoj opreci sa općenitim dosadašnjim tumače­ »(Bog« n i j e d a l e k o ni o d j e d n o g a n a s , njem Pavlova govora. Ja ću se ovdje u kratko j e r u N j e m u ž i v i m o , m i č e m o s e i j e ­ osvrnuti na poglavitije krive Nordenove zaključke. s mo , k a o š t o n e k i od v a š i h p j e s n i k a 2. S t o i č k i i p a n t e i s t i č n i n a z o r i u r e k o š e : j e r s m o i r o d n j e g o v . « Eto dakle: govornik istovjetuje Boga sa ovim svijetom Pav lo v o m govoru. u komu živimo, mičemo se i jesmo, mi smo pače E. Norden analizujući Pavlov govor i isporod Njegov, t. j. i mi smo čestica božanstva. Zar regjujući ga sa drugim starim spisima dolazi do nema dakle stoičko-panteističnog shvaćanja u ovoga zaključka: Govor je sastavljen po onda ovim izrazima? uobičajenoj metodi vjerskog propovijedanja bilo Kad bi se ovi izrazi onako izolirano uzeli, kršćanskoga bilo poganskoga. Osobitu karakte­ kako sann po sebi glase, moglo bi se valjda Norristiku govoru daje okolnost, što je govornik mono­ denu dati pravo, po gotovu, kad bismo onu grčku teist kršćanin, dočim su slušaoci politeiste pogani. česticu ev (аиттј) u (njemu) shvatili materi­ Govornik je shvatio svoj položaj i nije stao onako jalno, kao da u istinu u Bogu kao u kakovoj zgradi iz nebuha naglasivati jednog kršćanskog Boga, živimo. Ali ta čestica - na ovom mjestu nema nego se poslužio stoičko-panteističnim nazorima, značenja »u«, (premda ju tako općenito prevodi) da lakše utre put svojoj ideji. Stoički naime i nego »kroz, pomoću« te izlazi smisao: kroz Boga, panteistični nazori puno su bliži politeističnom po Bogu, pomoću Božjom živimo itd. To se shvaćanju Atenjana nego li kršćanski, a opet za jasno razabire iz čitavog konteksta a baš taj kon­ stoičko-panteističnih nazora lak je prijelaz na tekst sa svom odlučnošću protivi se Nordenovim kršćansku monoteistiČnu nauku; oni su kao most, izvodima. preko kojega se može preći iz politeizma u monoSmisao je Pavlovih riječi ovaj: Bez Boga ne teizam. Preko toga mosta govornik u Dj. Apo­ bismo imali ni života, ni micanja, ni bitnosti. On stolskim hotio je prevesti svoje poganske sluša­ je naš Stvoritelj, mi smo Njegovo stvorenje; ili telje u kršćanstvo. kako su neki grčki pjesnici (Arat, Kleant) pjesnički Da se bolje razumije Nordenovo razlaganje izrazili »mi smo rod Njegov« t. j. od Njega proispripominjem — za one, koji nijesu upućeni u stoi- hodimo. Došljedno tome taj Bog mora biti neko cizam i panteizam — u kratko ovo: Po stoičkom uzvišeno biće, puno uzvišenije, nego li su životinje, shvaćanju Bog bi bio d u š a čitavoga svemira; te zlato, srebo, kamen itd. što su pogani, pa i Atepo tom Bog bi bio nerazdruživ sa svemirom, pače njani za bogove držali.1) Bog mora biti viši od jedno s njime, svejedno kao što je naša duša ne- čovjeka jer eto mi smo kao sinovi Božji; a zar razdruživa od tijela i jedno s njime1). Došljedno nijesu roditelji više od djece? Sigurno ovdje je tome stoicizam mnogo se približuje panteizmu, po Pavao smjerao na atenske bogove Zeusa, Marksa, kojemu sav svemir ne bi bio drugo do bog, koji Pozeidona itd., koje su smatrali u mnogočem slič­ se na razne načine očituje. Stoicizam i pantei­ nim ljudima. zam pretpostavljaju samo jednoga boga, koji se Pavao dakle onim riječima indirektno pobija doduše tijekom vremena mijenja, usavršuje itd,. ali politeizam Atenjana; no nema tu ni traga stoičkou bitnosti ostaje vazda jedan te isti. Po tom i panteističnim nazorima; ta naglasuje sa svom od­ lučnošću, da je Bog nešto višega nego smo mi i ’) Sror. Ran r »Eduard Nordcns Agnostns Theos« u čašo nego je cijeli svemir: On je nad svim tim kao što je pišu »Theologische Rundschau* XVI. (April 1913.) str. 113.—121. ђ Spor. A. Stockl: Lehrbuch der Geschichte der Philosophie. Mainz 1870. str. 160—173. Tu jc sasvim lijepo i jasno prikazana stoička nauka. ’) Sror. J. Knabenbauer: Commenlarius in Actus Apostolorum (Cursus Scripturae sacrae) Parislis 189J str. 306- Isto tako i druge tumače pod ovim retkom. �87 Budućnost jia ro d a moga. umjetnik nad svim djelima svojih ruku. Lijepo veli naš Vimer'): »Budući da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju mogao je svojim razumom lako doći do zaključka, da je i Bog živo biće, da je sve­ moguć, kad je stvorio svijet, da ima razum, kad ga je tako lijepo uredio. Nedostojno je dakle Boga i nedostojno je razuma čovječjega misliti, da je Bog kakav komadić zlata, srebra ili kamena, koji je umjetnik lijepo izradio po svojoj zamisli. Pogani su naime izradili od kamena kakov kip, pa su dr­ žali, da je to njihov bog ili da stanuje u tome kipu. Dokazavši tako, da je pogansko štovanje B o g a p o s v e k r i v o , prelazi Pavao na kršćansku vjeru.« (Svršit će se.) Fra J. Markušlć:: Budućnost naroda m oga. Izdajnik sam, jer da pjevam Za narodna prava tiše. . . No budem li iskren posve, Ni prostit mi ne će više, Jer gle naši napr’jed ne hteć Bundžije su katkad prave, Za nasilje onda mole, Na novine da im jave. Naglo 1’ mi je idol pao, I smijem se sv’jetu takom, Namignuvši amo nekim: Dajte od njih lanac svakom! Za to ovo blaže pjevam; Gdje su moji, da me brane?! Da potražim prava neka, Čudan sv’jet mi na sve strane. Eto vidim: ljepše ići Ko izrazit optimista; Shvate li me krivo gdjekad, Ah nije nam duša ista! Katkad i ja planem tako, Gdje tu cvate svakom sreća; A moj narod, a moj narod Besmislica svegjer veća. Nad kraljestvom jednim pjevam, Gdje izdaju moji snovi; ’) U gore naznačenom djelu str, 130, Zadužena krasna polja Zauzimlje narod novi. Stog ne shvaćam misli svjetskih, A mnogo me u tom pr’ječi! Srce moje sudac dobar Svjedočit će s tihom r’ječi. Do srca te uv’jek nosim, 0 hrvatski l’jepi dome! 1 kad evo gorim ljutit, Prešutjet ću rado svome — Na vratima alkom kucam Kod nečijeg amo dvora; Od milosti ime tajim, Jer svome se tako mora. . . Na vratima alkom kucam, Tašt mi ovdje znanac ima; Ej potomak pregja slavnih S bankama se goni svima! U Mom dvoru napuštenu Javi mi se baba stara; Odbačena glavnja pusta Besmisleno doizgara. A šta znade stara baba, Odbacina tugjeg v’jeka? Vremena su sada drukča: Hotel, karte nužda pr’jeka. I u tome dvoru prije Tražili su savjet ljudi; Po hotelim’ sv’jetlo sad je; Naš to čovjek tvrdo sudi. Prepuni smo želja krasnih, A razvitak naša sreća; Tražit ćemo, tražit ćemo Za taj narod prava veća! Ne će moći vitlat s nama: Ponosit nam narod v’jekom; Malo nas je, аГ smo jaki, — To ističem s tlapnjom nekom. Čelik značaj kamen dragi, Tko bi mogo da to kudi?! Drugdje kože na pazaru, A mogli bi kod nas ljudi. . . Našu robu slabo vole, Jeftinoća za to strašna; Prekupit će gladna čovu Sa pregrštem Гјера brašna, �88 Br. 6. — SERAF1NSKI PERIVOJ* — 1913. Za to ovo alkom kucam Na vratima u to doba; Žurno nosim poruku im Sa očeva vr’jedna groba: Već je vr’jeme proć’ se vraga I shvaćanja, što nas blati; КоГко smijem pjesmom reći, Ovo će nas skupo stati. Gledaj handžar oca tvoga, Stoput bio pobjednikom! Niz ploštice vr’jedne r’ječi: Ne klanjaj se uz njeg nikom! A ti mi se klanjaš sada Smetlju nekom po hotelim’; Ej time se sin kulture S praznim srcem, neveselim! A vremena nekad Гјера, Kad bijahu ljepši dvori! Tu sad gledam - do dva b'jesa: Sa ponosom stid se bori. Staro sljeme prosjak jadan Mnogostruku milost čeka, Kano čedo ćaću mrtva, Kad će doći iz daleka. Negdje sunce darak sprema Djevičansko cvjetno ruho; Tu kopriva rodna raste S Fjepim gljivam’ »babje uho«. Zavičaju skladna slika: Šturci lažu čudne priče; Štenad pište — kuja-mati Niz tugja se sela skiće. Da bi znali kuću ovu, Ko što se je prije znalo! Istinitu pov’jest čitam, АГ sad nije za tim stalo. Već na neki način kunu Tom čovjeku slavna djeda; Ah Što nije junak-otac U sv’jet zagno svojeg čeda! Jer po gredam jedrim nekad Sad mu fosfor krasno sv’jeti. Za ubogim b’jede idu Ko za suncem suncokreti. I pjesma se otud zače, Da opjeva novo doba, Što je ures povjesti nam Ko jadika uvrh groba. Ta jadika često drvo, (Sto strmogled drukče zovu) Ta jadika grobno lista, xNe zna riječ pjesnikovu. Nu ja pazim stojne krši, Od njih suza odziv ište: Je Г de ne će tako prosto Narod drag mi u grobište! — Gdje je, mati, djete tvoje, Baš mi stalo za njeg znati!? Nestati će dvora ovih, Čuješ li me, brižna mati! A kad jurne tugjin amo, Megju ovom pustom dračom Pjesnika će plačna naći Za pijućom mnogom braćom . . . Branko Str. Škarica. jajački stražar. U zimskoj noći, gdje šćene svisnut’ mora, Sokakom našim još stari stražar šeće, To služba mu je a on je vojak bio, Pa vjerno straži i važno glavom kreće .. Na balčaku mu ko prikovana ruka, I sušne Г štogod na pozor čelo mršti, АГ nema ništa! sve živo pozaspalo, Šadrvan jošte tu muklo u noć pršti. Seraskerom na Jajcu pamti kavgu, Sa Švabom bojak na Borcima je bio, АГ zime ’vake ne pamti stražar stari, Da j’ ikad plako, eh, sad bi suze lio! I zadnji bogalj tu dušom otpočiva, I gazdin sluga i čeljad bez zanata, Tek on još mora na crkavici bditi I stražit’ stražu do propisnoga sata. A plemić on je i slavnoga mu djeda Uz hvalu begom za trista zvalo krneta, I dogje zeman i kolo preokrenu: Sad begov unuk na crkavici seta . . . �Konstitucioni fratara trećega reda sv. Franje^ 8<) postaviti će dostojanstva, ako ih je imal, a na drugomu hote se podpisati redovnici, ki budu celebrali za njega i za naših mertvih, neka tako i obligi i njih ispunjenije prikažu se zakonito vižitaturom. Najednom drhtnu! Niz sokak sjena munu, Radi p o s i n o v l j e n i j a izasinolje1 mah mu s mača niz bedro klonu ruka, n i j a. K a p i t u 1 4. Baš кб da vigje svog djeda strogo lice 1. Pohvaljajući i potverjujući običaj usinovI kletvu ču mu na izrod od unuka! Ijenija, jurve od vele vrimena jesmo prijeti od na­ ših fratrov, neka onako se ima misto za moći po­ staviti klavernih, bolestnih bolestjom neiscelnom, starih, ki za stari grihi novu pate pokoru, i prilič­ nih, zapovidamo za to, da nijedan bude postavljen Prof. R. Strohal, Zagreb: u nas abit, ako ne bude imati usinovljenije koga pod penu izgubljenija oficija šuperijuru, Konstitucioni fratara trećega reda kimostira postaviti bude koga u abit prez usinovljenija. Ako li bude najti se koj obučen brez usinovljenija, sv. Franje. imati će kapitul one prov(i)ncije očitovati sina jed­ noga mostira iste provincije berže nego drugoga. Prevedeni na 1 rvalski jezik po ocu t<a Iva u Grižostomu Keršiću C-esaninu god. 1 734. 2. Usinovljenija i zasinovljenija neka budu P o r a d i š u f r a j e v z a n a š i f r a t r i m e r- vridna, iziskuju se jošće u pismu povoljenje pro­ vincijala, ko povoljenje može popraviti ministar t v i. K a p i t u 1 t r e t i. jeneral, kad spoznade uzrok. 1. Za dušu svakoga našega umeršega po svih 3. Prijeto paka i popravljeno povoljenje pro­ mostirih našega reda da se kanta jedna misa mer- vincijala neka usinovljenije bude vridno. Iziskuje tvačka, žakni da reku vas oficij martvački, a laici se jošće povoljenje većega dila sinov mostira, 50 otčenaši i 50 zdravih Marij z onim versom koga se čini sin. 1 ako zgora rečeni glasnici radi »Pokoj večni!« i to jošće blagdanočastnije na toga većega dila okolo budu u provinciji, da se smerti s(veto)ga oca pape i našega protetura od iziskuje s knjigami, ne budući ili u mostiru tada, reda. na to takovo povoljenje. Isto povoljenje iziskuje 2. Odriše za dušu kako zgora svaki redov­ so poradi da zasinovljenija budu vridna, da Ii nik iste prov(i)ncije da reče jednu misu, a svi re­ samo po ta način, da ako prez pravice i izroka dovnici od reda da reku misu za dušu jenerala, ne će pristati veći dil sinov mostira, iz koga bi prokuratura jenerala i šekretarija jenerala koliko še hotil koj diliti i prosi zasinovljenije, da mozi mi­ tadašnjih koliko pasanih. nistar jeneral, budući poznal uzrok, popraviti isto 3. Poradi da smert naših umerših udiljice povoljenje. svemu redu očitovana bude, budi deržan g(va)r4. Razsinovljenije nima se razumiti, da ima d(ija)n mostira, kadi ki umre fratar, avizati рго- ku vridnost, ako prvo ne bude dostignuti usinov­ (vin)c(ija)la, ki udilje tu smert hoće očitovati svih ljenije jednoga drugoga mostira od onoga, ki je g(va)rd(ijano)m provincije i prokuraturu jeneralu imil rasinovljenije. u Rimu, ki imati će avizati drugih provincijalov, 3. Napokon tratenje učinjene za jednu bolest neka isti prokuraju, da po svih mostirih učinjeni neiscelimu ili duga peržuna čekaju se na mostir od budu zgora rečeni šufraji. usinovljenija kako no roba onih, ki umru nego po 4. Odveće više četirih aniveršarijev na godi- način, ki se uzderži u poglavlju 11. šće ustanovićenih od naše regule ma poglavlju 17. P o g 1a v 1j e p e t o: O d n o v i c e v i p r o f e zapovidamo, da se ima celebrati peti na 15. no­ š o v iz nova. vembra ili u drugi dan, budući zapačan isti, za iste 1. Za postaviti novici i činiti profeš i njihovih duše i pod istimi šufraji. 5. Napokom u svakomu našemu mostiru, da meštar, neka se ošerviraju one stvare, ke kaže budu jošće 2 libra, na jednomu g(va)rd(ija)n da regula naša na poglavlju 7. i poglavlju 9. i de­ zapiše fratra mertvoga u onomu mostiru, dan, u kreti pape Klementa Vili. i s(veto)ga zbora sverhu komu umre, bolest i od kih godišć bude umriti i stata redovnikov, dani na svitlo pod Alexandrom Te misli svrće i čvrsto balčak stišće, I sušne Г štogod — na pozor čelo mršti; АГ nema ništa! svak dušom otpočiva, Sadrvan jošte tu muklo u noć pršti. �90 Br. 6. — »ŠERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. VII. dan 18. juna 1659. I odviše pervo nego postave na se sveti abit ili budu činiti profeš, imaju nastojati ezercicijem duhovnim za 10 i svaki od njih ima biti dostigal usinovljenije koga koli mostira, kako se je reklo zgora na poglavlju 4-mu, radi usinovljenija. 2. Tolikajše da nijedan ne bude upeljan u red naš od onih, ki su učinili profeš u drugomu redu, a to ni z licencijom oca jenerala, budući je sebi sahranil ovu oblast kongregacijon jeneral. 3. Laici da mogu pasati na bitje žakanstva i ako budu bili ukredomice ordinani od svetih redov, da budu privani svake časti žakanske niti da im se dopusti recitevati u horu božanstveni oficij s njimi, ma posve da budu postavni na dila od laikov. Više toga nimaju se postaviti na lito od kušanija ali novicijati, ako najmanje za godišće prije ne budu nastojali u kojemu našemu mostiru dilom od laikov u abitu od terciariov, to jest z abitom dugim prez kapuča, da bi mozi pro(vin)c(ija)l u ovomu dispenšati ih radi toga ra­ zumna uzroka. 4. Ako samo usinovljenije i rasinovljenije, kako se je reklo zgora u poglavlju 4., da se imaju činiti samo od većega dila sinov mostira, sasvim tim na posvećenju novicev da imaju glas svi u profešu lejitimu, ki bude biti od familje u mostiru, ako samo budu dospili tri lita profeša i budu bili ondi za 2 miseca pervo redovnici, paka ki ne bi. imali tri lita profeša, da moći bude despenšati to­ liko jeneral koliko provincijal. 5. Oni paka, ki se budu profešati iznova, imaju stati u profešoriju tri lita i veće u volji pro­ vincijala, samo da nisu redovnici, i ovdi da budu učeni onimi nauki na njih pristojećimi; ako li ne budu moći biti spižani od mostira naukov, svaki da spižan od mostira svoga usinovljenija. Koliko se paka ima dati mostiru od naukov; pristati se ima k odluki provinc(ija)la svojimi definituri. 6. Da prokuraju napokom provincijali, da pristanu tratnje savišnje na uliženju novicijata i načinjenju profeša. P o g l a v l j e š e s t o : Od t e r c i j a n o v i r e m i t o v. Nijedan od naših fratrov, koji po kriposti privilejov podanih našemu svetomu redu od privelikih papov imaju oblast prikupljati k našoj zastavi svitovni ljudi i dopustiti patente istim za moći no­ siti abit od remita, nijedan, govoru, ili po sebi istomu ili po drugih pod penu izgubljenja oficija, da može pretenditi od njih ku stvar, ako ne samo jedan julij ili paval munite rimske radi špendije od karte bergamine i ki piše iste patente. Ako li paka bi prinesena njim koja druga stvar slobodno i do­ brovoljno, da udiljice predstavljena bude u kašu pod istu penu i da bude virno napisano u libru posobujnomu i sve to da ima služiti za beneficij crikve ili mostira iliti provincije. P o g l a v l j e s e d m o : Od z a v i t a p o s l u ­ ha, od a p o š t a t o v i b i ž e ć i h . 1. Da ne bude zapovidano od šuperijurev koja stvar podložnikom pod zavet, ako ne bude ma­ terija od griha smertnoga ili da blizu napeljiva na grih smertni. Podložnik paka, ki sardito i ostinano ne bude htil poslušati šuperijura za 2 dneva, da bude privan glasa ativa i pašiva za 3 miseci. Akopriličnim načinom neposlušan bude provinc(ija)lu, da izgublja oba glasa za jedno godišće, ako li ne­ poslušan bude jeneralu, biti će privan istih glasi za 2 lita. 2. Nijedan od naših da ne srni jošće s titu­ lom od predike pojti van mostira prez licencije g(va)rd(ija)na ili njegova vikarija niti prenesti se od jednoga mostira u drugi u nutra provincije prez licencije upisane od provinc(ija)la ni od jedne provincije u drugu prez licencije takojer od jene­ rala u pismu pod penu u volji šuperijura, ki bil bude uvrijen. Moći će zato g(va)rd(i)jan u pri­ godi potribe velike dopustiti svomu podložniku za pojti u jedan drugi mostir provincije za jednu šetimanu, a provincijal za 20 dan u jedan mostir druge provincije, da li ne prez licence u pismu, a to da se znade odšastje lejitimo. 3. Koj bude pošal vani mostira ukredomice po noći na zal fin, da bude privan glasa ativa i pašiva za lito dan i izveržen iz oficija, ako je šuperijur. Napokom obedijence podane od koga se hoće šuperijura, da duraju 3 miseci od dneva, u komu su bile podane, ako li ne budu drugačije stišnjene. 4. G(va)rd(ija)n ima spoznati, da fratar, koj gre iz mostira, biži poradi da nima obedience u karti, koju ima iziskovati od svakoga furešta, našast paka ki bižeći da ga zaderži u tamnici, dokle njegov g(va)rd(ija)n ili provinc(ija)l avizani od istoga znati bude, ča ima činiti od istoga bižećega. 5. Bižeći koji za dan 8 i pribivali su vani mostira, da budu privani glasa ativa i pašiva za 3 miseci, ako li budu pribivali za dan 15, neka budu privani za šest miseci, i ovako koliko veće budu vani pribivati z mostira, neka kreši zgora rečena pena. �Konstitucioni fratara trećega reda sv. Franje. 6. Očitujemo paka, da bude apoštata pravi i da udiljice upada u proklestvo od zakona oni sa­ mo, koj diliti se bude iz reda ili z abitom ili prez njega z animom ne povratiti se veće u red, ‘kako na poglavlju 20. naše regule. 7. Koji bude se našal apoštata iz reda prez abita, odviše budi privan za 2 lita obih glasov, da ima biti jošće postavljen u tamnicu i pri­ van od precedence za 6 miseci. 8. Napokom apoštata ili bižavac, koj bude povratiti se u svoj mostir, moći će biti odrišen od proklestva od g(va)rd(ija)na i to će moći činiti provincijal u svojoj provinciji i jeneral u svemu redu i prokuratur jeneral u dvoru rimskomu. Pogljavljeosmo:Odzavitačistoće. 1. Neka šigurije bude obslužena čistoća od naših fratrov, da bude njima proibljena kumpanija čeljadna i sušpetna od žen poštenja neznanoga pod penu privaciona glasa ativa i pašiva za lito jedno. 2. Ki bude našast pridobiven, da se je smišal bludno, veće zgora rečene pene da se postavi u tamnicu za 3 miseci, ako li ki bude uhićen od dvoranov pravde svitovne u kući žene nepoštene, da bude jošće kaštigan s penom od prognanja ili banda za 3 lita. P o g l j a v l j e d e v e t o : Od z a v i t a od u b o š t v a. 1. U svakomu mostiru da bud(e) škrinja od 3 ključi, od kih ključi jednoga da ima g(va)rd(ija)n, drugi prokuratur, a treti da bude u redovnika iz­ brana od familje. U rečenu škrinju postaviti se ima izvan pinez mostirskih ili pošebujnih fratar jošće š proprije sve familje, u kih aliti svaki u svoju virno da zapiše više kolikosti pinez, jošće stvare, ke s licenciom šuperijura uzderži za svoj už. 2. Pinezi, ke se čekaju na fratar posobojnih da se imaju spendivati od spendidura izabranoga i spendidurov izbranih ma samo u beneficij onoga, ki ih je postavil u škrinju od 3 ključi pod penu glasa ativa i pašiva i veću jošće g(va)rd(ija)nu i komu se hoće drugomu, ki bude spendati dručije s hudobjom i privarom. 3. Nijedan od naših pod penu greduću posujavcem da posudi vani reda pinez prez licencije g(va)rd(ija)na i s penjom na prežencu dvih vridnih 91 redovnikom i vire dostojnih a penj paka i recevuta upisana da bude postavljena u iskrinju od trih ključi. 4. Ki bude pridobiven da je dal ku stvar, ka valja već od 20 pavlov, ako ju bu dal vani ili unutra reda za dostignuti dostojanstva i oficij redovski, više privaciona glasa ativa i pašiva za 2 lita da bude privan dostojanstva, koga bude dostigal, u ku penu da upadaju jošće i superijuri, ki budu prijeli dari na isti ishod. Radi paka drugih darov da se ošerviva privrijena u svemu bula Ur­ bana pape Vili. P o g l j a v l j e d e s e t o : Od n o š e n j a li a 1j u redu. Halja zgorinja budi abit dugi do postolov kako jošće i tabar, koja da bude priličan običaju obćinskomu crikvenjakov, kako se sad obikuje. Kapuč da ima jedno malahno kantuna ili punte tako sprida kako zada i svaki da bude od vune, na černo, klobuk paka kolura černoga, tabar, ki kolura nasedoga, to jest beretina, da berže poteže se nosi u mostiru ili na putu, dopušćamo, da se može nositi od pana černoga. Nijedan zdola ne rnozi hoditi u svili obučen pod penu privaciona glasa ativa i pašiva za 6 miseci svaki put, ki na­ šast bude u neposluhu. Mogu nositi se košulje od lina. Vanka kamare da se ne gre prez halje i kapuča sa svim da prez njih mogu spati. Ne tajimo našim manicu kožnu, ma da bude pokrivena ro­ bom černom od vune ili černim panom. Dopu­ šćamo jošće i rukavice tiha kolura, kada putuju. Kavka u žakni po način krune da ne bude jedan samo šenjal mostirski ili fratarski, ma ni anci da bude takova, da prikažuje gojenje perčina ili peruke. P o g l a v l j e j e d a n a d e s t o : Od b o l e s t nikov i špoljev fratarskih. 1. Kada ki od naših bude oholiti se, udilje g(va)rd(ija)n pod penu izgubljenja oficija pom­ njivo ima prokurati, da u infermariji njemu budu podane i ministrane sve stvari potribne tako za zdravlje duše kako tila i to od dobar istoga mostira od familje. Ako paka bijaše samo putnikom, špendija će biti činjena na konat mostira, ki mu bi ašenjan ili iz koga dilil se bijaše. 2. Ako paka se bude prilučiti, da umre u mostiru, koga sin ne bijaše, tada od špolja nje­ gova, ako ga bude imati, mostir, u komu umre, da uzme, ča bude spendal za najzadnju bolest i �§2 Br. б. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. mortorij istoga, a sve ostalo da se dade mostiru, sto krat je otegean od naših fratar, ki gredu po­ koga sin bijaše. hoditi svetu kuću od Loreta. Nijednomu šuperiju slobodno ne budi uzesti 3. Ako bi ki umra u ospiciju od Loreta, u 4. komu biše od familje, ako bude imati špolja, izra- ku stvar od špoljev fratrov mertvih dali samomu djene od njega spendije za najzadnju bolest i po­ jeneralu budi dopušćeno disponiti od ke koli magreb, budi razdiljeno na pol meju ospicijem i mo- lahne kolikosti i njih za očitu korist reliona. stirom od usinovljenija, a to za rečeni ospicij gu­ (Nastavit će se.) Broj; 583. Redođržavništvo bos. Franjevaca. S v im F r a n j e v c im a B o s n e S r e b r e n e . Poznato vam je, draga braćo, da se ove godine navršuje šesnaest vijekova od proglašenja sretnoga ukaza, kojim je Konstantin Veliki, rimski car dao Hristovoj Crkvi slobodu i nezavisnost, koju je od Božanskoga svoga Utemeljitelja primila. Ovu radosnu uspomenu kršćani cijeloga svijeta na osobiti način slave ove godine; te je u tu svrhu sv. O. Papa i jubilej proglasio za cijeli svijet. Naš preč. general reda fra Pacifik Monza još je na 12. veljače poslao na sve redodržavnike okružnicu, u kojoj traži, da se god što svečanije proslavi. Radi toga vas, braćo, molim i nukam, da si u svrhu ove proslave, odredite jednu mladu nedjelju, kada ćete i prigodnu propovijed održati i pred izloženim presv Sakramentom sa pukom izmoliti 7 Očenaša, 7 Zdr. M., 7 SI. Ocu, ispjevati *Tebe Boga hvalimo” i puku preporučiti, da se u svojim molitvama sjeti sv Majke Crkve i sv. o. Pape. Ovo, dok vam preporučujemo i na srce stavljamo, ne sumnjajuć, da ćete nas poslušati, serafinski vam blagoslov svima podjeljujemo. ne 20. svibnja 1913. Fra Lovro M ih aćević, redodržavnik Broj: 584. avništvo bos. Franjevaca. I ove će godine naša redodržava u Visokom primati one mladiće, koji imadu ozbiljnu volju posvetiti se svećeničkom staležu i u našoj redodržavi biti Franjevci. Ovaj broj ovisi o tome, koliko će mladića moći stali u zavod. Da u prijavi i samom primanju ne bude nikakvih neprilika, neka oo. gvardijani ili oo. župnici u sporazumku sa o. gvar­ dijanom svoga distrikta do 20. s r p n j a o. g. na r e d o đ r ž a v n i š t v o u S a r a j e v u i z r a v n o p o š a l j u o v e s v j e d o d ž b e : 1. Svjedodžbu vladanja dotičnog mladića, koja mora biti potpisana od o. gvardijana ili o. župnika i katehete. 2. Krsni list. 3. Krizmani list (ako je dijete krizmano.) 4. Školsku svjedodžbu barem dobrim uspjehom s v r š e n e osnovne škole, ili svjedodžbu onoga gimnazijalnoga razreda, koji je dječak ove godine svršio. 5. Liječničku svjedodžbu, da je dijete potpuno zdravo. 6. Roditeljsku p i s m e n u izjavu, da dijete rado daju u franjevački red. O p a s k a I. Djeca, koja se prijavljuju iza svršene osnovne škole, n e s m i j u b i t i m l a g j a o d 12 g o d i n e , a starija o d 14 g o d i n a . Koja se ne prime, odmah će im se povratiti sve svjedodžbe. O p a s k a II. Primljena djeca imadu se podvrći prijavnom ispitu; uz to će se još jedanput u Visokom liječnički pregledati. O p a s k a III. Dijete, čije svjedodžbe ne stignu na redodižavništvo do 20. srpnja, ili ako jedna od gore navedenih šest svjedodžaba uzmanjka, smatrati će se kao i ne prijavljeno, odm;ih će se bez daljnjeg obzira svjedodžbe natrag vrnuti. S a r a j e v o , dne 1. lipnja 1913. Fra Lovro Mihačević, redodržavnik. �Listak. 93 L I S T A K . F. Zippra, učitelj: Dujmušićev »goli izvadak«. Kako se često dešava, da se tužitelj u toku rasprave pretvori u optuženika, tako je. to bilo i s drom. D u j m u š i ć e m . Njegove polemike donijele su mu neku vrstu žalosne popular­ nosti. I još se jednim uspjehom može podičiti. Nje­ gova knjiga1), koja je s pravom pala u zaborav, istom što je ugledala svijet, iskrsnula je opet na površinu i opet se o njoj govori. Iskopaše je iz onog velikog ured­ ničkog koša čitalačke publike optuženici, da je stave pred sud kao svjedoka protiv rogjenog joj oca. I boljeg svjedoka za se, a goreg za tužitelja, odista nijesu mogli naći, pa je to svojim ošt-roumljem brzo uvidio i sam gosp. profesor, te se požurio, da svoju knjigu prizna » g o l i m i z v a t k o m iz v r s n i h n j e m a č k i h i d r u g i h dj el a«. Oborivši tako očinstvo na druge, htio se unaprijed oprati od svega, što bi njegovo čedo moglo možda još protiv njega posvjedočiti pred sudom javnosti. To baš nije pohvalan postupak, ali našavši se gosp. dr. u škripcu, nije znao kud ni kamo na drugu stranu. Ali ako i nije vodila Dujmušića poštena namjera pri njegovu priznanju, ipak mu se mora p iznati, da je s onom oznakom »gol i i z v a d a k « prilično pogodio istinu; što više: s onim epitetom »gol i « izrekao je i ne hoteći finu ironiju, s kojom njegovi protivnici mogu biti potpuno sporazumni. Hajde da i ja razmotrim taj izvadak u svoj njego­ voj golotinji, da naročito zavirim u tajnu njegove geneze, pa da tako upotpunim posao drugih, koji su istog svje­ doka prije mene citirali pred sud2). I. U predgovoru kaže nam pisac, da su mu » g l a v n a p o d l o g a « u njegovu radu bila djela: R . G o t t s c h a 1: »P o e t i k«, M. C a r r i e r e : »D i e P o e s i e«, G. G i e t m a n n : »A 11 g e m e i n e A e s t h e t i k« i »P o e t i k u n d M i m i k« i napokon Franje Ma r k o v i ć a »Razvoj i s u s t a v o p ć e n i t e est et i ke«. Markovića citira samo na dva mjesta, ali se njime u ovom poslu nije više služio. Gietmannovih djela nemam pri ruci, te prema tome ne mogu ni reći koliko su mu ona služila, ali biće da ih je nešto upotrebljavao na str. 5.—17. Na tim stranama prikazuje nam se naš 1) Nauka o pjesni štvu. Sastavio dr. fil. Jozo Dujmušić. Sarajevo. Naklada samoga pisca. 1896. 2) Pri usporegjivanju Dujmušićeve knjige sa njemačkim izvornicima dobro su mi došle bilješke jednog našeg stručnjaka, koji ju je kritički proučio, čim je izišla na svijet. pisac prilično samostalnim, jer dotle kao da jc i proučio ono, o čem piše. A ovdje kao da se umorio, kao da mu je proučavanje stvari doteščalo, a uz to mu se valjda i hitjelo, te od 17. strane dalje prevodi od riječi do riječi iz Gottschallove poetike, onda poslije izvjesnog vre­ mena, a bez pravog razloga, prevodi iz Carrierea, pa se opet vraća na Gottschalla. Ima on doduše i kasnije samostalnih sastavaka, no kakvih, vidjećemo kasnije, a sad ćemo najprije razgledati njegove prijevode. Reći ću odmah, da pisac pri tom poslu ispušta često važnije, da nam iznese nešto, što je manje važno; isto tako Gottschallove njemačke metafore prevodi često bez ikakve promjene, ili u brzini prevede netačno ili sasma krivo, a koji put i upravo protivno. Priznati valja, da je Gottschallov jezik većinom apstraktan, i da ga nije lako prevoditi. To je jezik, kojim se služi njemačka filozofija, dakle i estetika kao dio filozofije, i poetika, koja je opet grana estetike. Ova u njemačkom jeziku ima za svaki pojam već gotove izraze, a na njih se njihova čitalačka publika navikla i značenje im naučila. Kod nas toga još nema: estetika je, a s njom i poetika, u nas još u povojima, a naučni se izrazi tek stvaraju. Na apstraktni se filozofski jezik naša publika nije navikla, njoj je takav jezik nerazum­ ljiv. Gottschall je i kao pjesnik i kao estetik napisao svoju poetiku jezikom, koji je potpuno razumljiv isto inteligentnijem Nijemcu ili i drugom čovjeku, koji je pronikao u duh njemačkog jezika. Ako se pak taj jezik prenosi od riječi do riječi na hrvatski ili srpski, je li onda čudo, ako takav prijevod ostane nejasan ili ne­ razumljiv? Ako je Gottschallov jezik teško prevoditi, to nikako ne može opravdati postupak Dujmušićev, jer on je tre­ bao tačno proučiti Gottschalla, trebao je proniknuti u duh njegova prikazivanja, pa nam onda iznijeti stvar preudešenu za naše shvaćanje, trebao je, štono kažu, stvar dobro prokuhati. A za to mu je dato široko polje tim više, što on nije odlučio p r e v o d i t i ni Gott­ schalla, ni Carrierea. Ali na žalost on to nije učinio, zato često ne razumijemo Dujmušićevih riječi, nego nam postaju jasne tek onda, kad dotično mjesto iz Gott­ schalla pročitamo. Tako čitam n. pr. na str. 20. ovo: »Tu p o d v r g n e b r o j h i t r o v r i j e m e u m j e t ­ n i č k o m u z a k o n u . « Ovo je prava zagonetka i ja sam uvjeren, da je bez Gottschalla niko ne će odgonenuti. U G. I. str. 70.1) stoji: »Di e Z a h l b a n n t d i e ’) Kratkoće radi navodiću odsele ovako djelo Gottschallovo (rimska brojka oznaČavaće svezak); isto ću tako Carrierevu knjigu u kratko bilježiti slovom C. �94 Br. 6. — »SERAFINSKI PERIVOJ f o r t e i l e n d e Z c i t i n d a s k i i n s t l e r i s c h e Ge s e tz«, a sad je ono tek jasno. Takih mjesta ima u Đujmušića više, što ćemo kasnije vidjeti. Pa ako čovjek, da zagonetke piščeve odgonene, mora svaki čas dotično mjesto tražiti u o r i g i n a l u , kakva mu je onda korist od p r i j e v o d a ? Ali u G. će moći zaviriti onaj, ko tu knjigu ima, a kako će, koji je nema pri ruci, ili koji ne može da shvati filozofskog jezika njemačkoga? Ovamo ide u prvom redu » n a š š k o l s k i p o d m l a da k« , kome je (vidi predgovor!) ova knjiga naročito namijenjena. 1913. ove poezije bila bi prir da ali sa llandlung sclbst, sondern ilire Gcncsis und ilire F olgin .1) svoii,n mrtvim hk-vima (S 51 ) Lessing hat diesen Unterschied im »Laokoon« srlm f und scldagend auseinandergesetzt. ) Da vidimo sada, kako on crpe svoju poetiku iz G. Da to pokažem, uzeću jedan dio članka » P j e s n i š t v o p r e m a s l i k a r s t v u i g l a z b i « , i to od str. 17. do 19. u svezi s G.-ovim originalom. Cijeli taj članak sa­ stavljen je od Gottschallova dva: » D i e D i c h t k u n s t und d i e M a l e r e i « i »Di e D i c h t k u n s t u nd d i e M u s i k«, sv. I. str. 48.—81. U početku nas D. uvodi u sam članak karakteristič­ nim uvodom od 6V2 redaka a onda počinje prevoditi. Dujmušićeva poetika: (Str. 17.) Dok slikar slici, koja nastane u njegovu duhu, podaje sjetilnu realnost pomoću crta i boja na kakvoj površini, dakle u prostoru te slike stvara tako, da crte i boje meće jednu do druge, pjesnik obavlja istu zadaću jezi­ kom, dakle u vremenu i to nižući riječi jednu za drugom. To je doista bitna razlika, a vuče za sobom još i druge. Ponajprije vidimo, da je područje poezije kud i kamo veće od onoga kod slikarstva! Slikarstvo ne može nikada predočiti kakva razvoja, već samo jedan momenat u raz­ voju, te se ogleda njegova vješ­ tina (St. 18.) u zgodnu izboru o d n o s n i h momenata, da on i prošlost donekle obuhvati i opet nosi na sebi neki o m e n za ka­ rakter skore budućnosti. Poezija je pak u prvo :i redu predočivanje razvoja: u njoj ogledamo nizanje momenata, sav unutarnji i vanjski rad, ne samo radnju već i njezinu genezu i pošljedice. Ovu je bitnu razliku izrazito prikazao Lcssii.g u »Laokoonu<. I pjesnik treba da slika, ali se pita, koliko i kako. Ропајр ije to je izvan svake sum­ nje, da slikanje nije nikada zadnja pjesnikova sviha, pa s toga ne postoji opisna ili deskriptivna poezija k a o t a k o v a . Prijedmet Gottschallova poetika: (S. 49-) Der Maler giebt dem eistigen Bild durch Linien und Farben eine sinnliche Wirk!ichke.t auf der Flache, im Raumc; der Dichter venvirklicht das seine in der Vorstellung, und zwar durch die Sprache, also in der Zeit. Der Maler schafft sein Bild durch das Nebeneinander der Linien und Farben, der Dichter durch das Nacheinander der Worte. Der Unterschied ist so bedeutend, dass er uns auf eine neue wesentliche Bestimmung der Poesie fiihren wird. (S 50.) Zunacl.st eisehen wir srhon daraus, dass der Krtis der Poesie ein unendlich grosserer ist, als derjenige der Malerei! Die Malerei kann niemals eine Entwickelung geben: sie kann immcr nur den Moment darstellcn, und es kommt fur sie wesentlich darauf ап, den s e h l a g e n d e n Moment zu wahlen, dessen Gegenwart eine so vielsagende i s \ dass er zugleich die Vergangenheitzusammenfast und den Wi d e r s e h e i n der nahen Zukunft in sich tragt. Die Poesie aber ist vvesentlich Entwickelung; sie giebt eine Aufeinandeifolge der Momente und dćshalb falit alles innere und aussere Geschehen in ihren Kreis, nicht bloss dic 1 Tako Halkr piše botaniku u verzima i razglaba cvijeće s tačnošću kakvog prirodoslovca i to sv-' osim mirisa, kojega nije mo­ guće rastaviti na čestice, a koji nam je morao dati, no nije mogao to učiniti, kad nije znao šta je miris za poeziju. Treba dakle mrtvoj prirodi podati n e k o gi­ banje, i to tako, da se vidi kako se n ek i o b l i k r a z v i j a . Ta razumije se samo po sebi, da je prijedmetom pjesništva priroda, puna života, uzburkano more, oluja,1) Treba dakle pjes­ niku ove pojave prikazati u nji­ hovoj izmjeni, kako se iagjaju u vremenu. Još se vcćma cijeni ovo pjesništvo, ako se narav рге nese u pjesnikovu dušu, te se izlivaju refleksi na sliku u vanj­ skom svijetu. Tu već prestaje slikar p r i r o d n i h p o j a v a , a z a č mc ( ! ) raditi pjesnik. Kod onog nastaje čuvstvovanje iz slike, a kod ovoga slika iz čuvstvo­ vanja. No opisivanje prirode postaje i onda elemenat poezije, ako u njoj tražimo ujedno paralelnih mjesti za duševni život, ako s i pjesničko m i š l j e n j e neposredno nadoda tomu opisivanju. ‘) Upozorujem naročito na ovo mjesto, te molim, da se usporedi s paralelnim njemačkim tekstom. (S. 52.) Fur die l’oelik gcstaltet sich dic Fragc so: in wiew. it und wie darf der Dichter mallen? Zunachst steht fest, dass das M derische nie der letzte >.weck des DLhtcrs sein kann, und schon dadurch ist die besehreibende Poesie a l s e i n e b e s t i m m t e G a t t u n g verur tcilUj Sein Sioff ist die Natur, aber die tote Natur in ih.en Formen ui.d Gcstalten. Haller bringt die Botanik in Versc und zergliederl uns čine Alpenblume . . .4) mit der Genauigkeit des Naturforschers, d e r s i c u n t e r der Lupe a n g e s e h e n .r>) Was er uns aber nicht zergliedern kann und doch allem a's dichter geben solite, das ist der Duft dieser Blume. Und der Dult uberhaupt fehlt der (5. 53.) besehreibenden Poesie, der hb here Duft der Seele.c) Man kann zunachst der Natur diese1) Eewcgung leihen, in dem man nicht die g e w o r d e n e Gcstalt festhalt, sondern s i e a s im e w i g e n Prozcs s d e s (S 51.) W e r d e n s beg r i f f e n d a r s t e l l t . Schon an u d fii- sich ist die Natur in Bewegung, das aufgeregte Meer, der Stirm, das Gewitter dichterisch *)... der Dichter fuhrt die wechse!nden Erscheinungen ’) Tu treba u G preskočiti 76 reda­ ka, pa nastaviti na str. 51. '■') Ispusti 38 redaka, pa čitaj dalje na sir. 511 f) l'reskoči 9 redaka I ') Ispušteno nešto više od jednog reda. rj Ovo je posljednje u Dujmušićevu prijevodu Ispušteno. ‘) Izostavi iz G. 30 redaka, pa nastavi na istoj strani! 7) G. kaže ,,diese“ zato, šio je prije toga govorio, kako opisivanje postaje pjesničkim po u n u t a r n j e m gibanju *) l’reskoči retka! �Listak. Ali treba i to uvažiti, k a k o se mora pjesnički (str. 19.) slikali, ako se želi postići pravi umjet­ nički efekat. Ovdje je pjesniku mnogo teže polučiti valjan uspjeh, jer pogje li nabrajati sva svojstva kojega objekta jedno za drugim, to lako nastane nejasna slika. S toga treba, da on odabere najmaikantnije svojstvo i n j i m u k r a s i o d n o s n i o b j e k a t 1) Nabrajati pak razna svojstva nije drugo no znanstveno razglabanje, koje rastavlja dijelove nekog prijedmeta bez obzira na nutarnju svezu, a pjesničko poimanje mora da stvori cjelinu; fantazija mora imati cijelu sliku. I pjesnikova slika mora u jedan mah niknuti pred našim očima kao i ona od slikara; no to je moguće samo onda, ako pjesnik pogodi i z r a ­ z i t o s v o j s t v o , koje je kadro odmah stvoriti cijelu sliku u našoj fantaziji. Jedna prava riječ može tu učiniti više nego li cijele reče­ nice v o d e n a s a d r ž a j a . •) Karakterističan dodatak Dujmuiićev. die vvechselnden Erscheinnungen in der Zeitfolge an uns voriiber.1) Nocli berech'.igter aber wird die Beschreibung, wcnn sic die Natur ganz in die Stimmuiig des G onaldes aufldst und mir seinc Reflexe iiber das ausse lichc Bild ausgiesst. Hier hort der L a n d s c h a f t s m a l er au;, wo der Dichter anfSngt. Bei jenem gcht die Stimmung aus dem Bilde, bei diesem das 1 ild aus der Stimmung hervor.2) (S. 56.) Doch die Beschreibung der Natur wird auch dann dichterisch, wenn wir in ilir gleichsam die Paralellstcllen zum Lebj i des Geistes aufsuchen, wenn sich der dichterische G e d a n k e unmittelbar a n d i e S c h i l d e r u n g k n ii pf t.}) tS. 62.) Auf die andere Fragc, w ie der Dichter mallen s o l i ...4) (S. 63.) Der Dichter, der ihm idem Maler) nacheifern will, bringt sich um die Wirkung seiuer Kunst, in dem die Menge von Eigcnschaftcn, die in der Zeit naeheitrnder aufgezahlt werden, kein klares Bild geben kann. Dies errei.cht der Dichter nur in dem er die sehlagendste Eigenschait aufgreift/') Das AufzVihlen der Eigenschaften durch die Sprache gehort der vvissenschaftlichen Zergliederung an, welchc die Teile auseinander nimmt ohne Riicksicht auf das geistige Band; die dichterische Anschauung aber soli das Ganze schaffen; die (S. 64.) Phantasie verlangt stets das ganze Bild. Au h das Bild des Die ters soli, wie das des Malers, mit einem Schlage vor unserer Seele stehen Das ist aber i.ur da;in mčglich, wenn der Dichter die s e h l a g e n d e Bez e i c h n u n g triift, die das Bild plčtzlich in die innere Vorstellung hincinhebt.u) Das einzige rechte Wort schafft auf diesem Bcden besser die Gestalt, als ganze Satze voli b e s e h r e i b e n d e r Phrasen. ’) Sada dolaze u G. dva pjesnička citata koj; D. naravno ispustu, pa onda nas'avlja sv j prijevod. J) Sad valja preskočiti čitave ovije strane, pa nastaviti pri dnu str. 56. 3) Ovdje valja u G. učiniti vcMki skok sve do zadnjega odsjeka na 62. str. 4) Pregji na st. 63., 11. red odozdo! ‘1 Ispuštena jedna rečenica. ') Ispušteno pet redaka. 95 A što sad čini naš pisac, pošto je dovlen osim jednog neznatnog svog dodatka od riječi do riječi prevodio. Citira najednom Gottschalla, kao da sve ovo dosad nije imalo s njim nikakva posla. Čudne zaista književničke manire — da se drugačije ne izrazim! Evo kako na­ stavlja: U ovom pogledu vrlo mnogo griješe osobito romanopisci, pa o njima kaže Gottschall ove pokudne riječi: »Oni predočuju potpunu sliku svojih junaka od glave do pete, od perja na šeširu do mamuza na čizmama. No dogjemo Ii sretno do čizama, već smo davno zaboravili, kako šešir izgleda.« Onda nastavlja svoj posao, i to najprije nešto samo­ stalnije, ali brzo opet prijegje na direktno prevagjanje, pa će i docnije po gdjegdje uplesti koji »citat« i reći iskreno i pošteno: ovako i ovako veli Gottschall ili Carriere, a kad tamo: i sve ostalo (izuzetaka je malo!) veli ili Gottschall ili Carriere. Tako to ide dalje. Članak, što u Dujmušića dolazi iza navedenog, »Razlika izmegju prave p o e z i j e i p ^ a v e p r o z e « , nastao je na isti način od Gottschallova » Di e P o e s i e u n d d i e P r o s a « , str. 81.—96.; čl. 5. »P j e s n i č k a g r a g j a« od G. »D i e d i c h t e r i s c h e S t o f f v v e l t « , str. 97.—124. i tako redom sve do čl. 10. » T r o p i i l i s l i k e i f i g u r e « , u čijem se drugom dijelu, koji govori o figurama, pokazuje naš pisac nešto samostalnijim. Kako? to je drugo pita­ nje, pa će q tom biti niže govora. 1 članak 11. »0 s t i h u « izragjen je samostalno, ali posve površno i bez dublje studije. Tu o ritmu i metru nema ni onoliko, koliko ima u Petračić-Badalićevoj • čitanci. A svakako je trebalo progovoriti koju o kla­ sičnim metrima i stihovima, koje smo primili iz klasičnih literatura, zatim o stihovima našeg umjetnog pjesništva i napokon o strofama. 0 tom svemu ili nema ništa ili je posve neznatno i površno. Čitatelj će nabasati na drugom mjestu na h e k s a m e t a r , d i s t i h itd., ali ako misli, da će u ovom poglavlju naći tumač ovim riječima, ljuto se vara. Preko svega toga prelazi pisac udob­ nom izjavom: »Nas ne treba da ovdje zanima stara klasička metrika do većih ili manjih potankosti...« Članak 12. » N a r o d n o i u m j e t n o p j e s n i ­ š t v o « izragjen je iz početka po Carrieru str. 178., a od str. 74. preveden je na preskok iz C. str. 174.—190.; čl. 13. uzet je iz C. str. 348., a konac mu iz C. str. 436., gdje je u brzini i navodnik, što bi trebao doći na kraju »citata« iz C., pogrješno stavljen iza Dujmušićeve reče­ nice. 1. čl. II. odjela preveden je iz C. str. 193.—220. Ovdje je karakteristično za rad našega pisca, što na str. 83. citira Gottschallove riječi, i to ne iz G., nego iz C., pa kako je u C. pogrješno, tako i u njega. G. naime II. 133. kaže: »Die Technik des n e u e n R om ans...«, �96 Вг. 6. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. a C. to citira ovako: »Die Technik des n e u e r e n Rom ans...«, pa i naš pisac ima: »Tehnika n o v i j e g a rom ana...« Cl. 2. toga odjela preveden je opet iz C. str. 227. do 246.; čl. 3. počet je C.om str. 281., pa nastavlja iz G. 151.—152., a onda je do kraja samostalno izragjen; » J u n a č k a e p i k a « (str. 93. i 94.) počinje piščevim uvodom, nastavlja prijevodom iz C. 281., zatim govori nešto o našoj narodnoj epskoj poeziji; » R o m a n t i č n a e p i k a « prevedena je (izuzevši mali odlomak, koji je slobodno izragjen po C.) iz G. II. 162.—164.; » Re l i ­ g i j o z n a e p i k a « , osim svršetka, iz G. str. 165.—168. i C. 302.; » K o m i č n a e p i k a « iz G. 174. i 169., poče­ tak je uzet iz C. 302., a onaj » n e k i n j e m a č k i e s t e t i č a r« jest Vischer, kako se vidi iz C. 302.; »I d i 1s k a p o e z i j a « iz C. 311. i 312., a onda iz G. 175. i 176., riječ 0 Mickievviczevu »Gos p. T a d i j i « prevedena je iz C. 307., a ostatak je piščev; » E p s k o - l i r s k a p o e z i j a « sastavljena je po G., ali prilično samostalno. Sada dolazi III. glavni odio knjige pod zajedničkim natpisom » Ro ma n « , a razvrstan je na ove odsjeke: 1. I s t o r i j s k i r o m a n , 2. S a v r e m e n i r o m a n , 3. N o v e l a . G a t k a . P r i č a . L e g e n d a , 4. D i d a k t i č n a e p i k a sa člancima: P o u č n a p j e s m a , E p i ­ g r a m , P o s l o v i c e S a t i r a itd. Kako je sve ovo mogao turiti pod istu kapu »r o m a n«, ne mogu se do­ misliti. No to je nuzgredno; glavno je za nas ovdje, da je to sve do str. 127. uzeto iz G. 185—232., str. 128. iz C. 350., a 129. iz C. 311. i 312.; ono o p o s l a n i c i iz G. 236. i 237.; str. 132. i 133. iz G. 178.—180. Cl. 1. odjela IV. (»O l i r i c i u o p ć e « ) uzeo je D. iz G. II. 6.—36., ali da ne osumnjičim Gottschalla, valja rni reći, da je ono u uvodu o lirici kao »Ogranku pjesničtva, koji u p r v o m r e d u s l u ž i z a d u š e v n u o k r e p u r a z n i m p j e v a č k i m društvima«, original Dujmušićev. Ta treba da se gdjekad i on čuje, ali kad prozbori, onda ne može uvijek proći, a da ne bude — humorističan. » R e f l e k s i v n a l i r i k a « sastavljena je po G. 82.-84., ali tu se naš pisac odjednom toliko emancipira od Gottschalla, da ga čak i kritizira, tražeći u njegovu jednom mjestu neku tobožnju kontradikciju, koju osim D. niko ne može da nagje. Baš je gosp. dr. neke hude sreće, kad god pokuša biti originalnim. A onda ne znam, zašto se je i u tom emancipirao od Gottschalla, što je turio u ovaj odsječak i l i r s k e f o r m e ( k a n c o n u , s o n e t , t e r c i n u , s e s t i n u i g a z e l u ) nazivajući ih s t a l n i m k a l u p i m a e l e g i j e ! Ali da idemo dalje! Što D. piše o p o p i j e v c i i l i r i c i o d u š e v l j e n j a to je u glavnom rezultat pabirčenja po G. str. 37.—73.; ono » d i e s i r a e , d i e s 111 a« iz C. 170. Što je pak rečeno o d r a m i (od str. 173. pa do konca knjige) prevedeno je većim dijelom iz G. str. 239.—339., samo je po gdješto prevedeno iz C., tako na str. 174. posljednja rečenica iz C. 452., na str. 176. prevedene su dvije rečenice iz C. 438. i 437., na str. 177., jedan dio iz C. 439.; na str. 179. pošljednji odjeljak iz C. 455. i 456.; na 181. jedan dio iz C. 459.; na str. 189. nešto iz C. 470.; na str. 192. ( » T r a g e d i j a « ) iz C. 497.; str. 194. pošlj. odjeljak, koji prelazi i na str. 195., iz C. 508. i 509.; na str. 195. iz C. 496.; str. 197. — C. 498.; str. 198.-199. ( » Dr a ma u u ž e m s mi s l u « ) sve iz C. 524. i 531. do 533. Osim toga svi citati, bili oni njemački, latinski ili grčki, uzeti su što iz G., što iz C., pa i onaj pošljednji (na str. 205.) preveden je iz C. 475., a ne iz »Hamleta«, kako bi čovjek na prvi mah pomislio. Ko ne žali truda, može sada po ovom da sastavi golemi dio Dujmušićeve poetike. Ima on doduše po gdješto i svoga, ali to je samo ondje, gdje se osvrtao na našu književnost, te mu ni G. ni C. nijesu mogli od pomoći biti. No i neupućen čovjek lako će odmah razabrati razliku izmegju onoga, što je Dujmušićevo, što li njegovih izvora. Ta se razlika vidi ne samo po jeziku, nego i po obliku, kojim obragjuje takav kratki odlomak, a naročito se razlikuje stvarju samom, kako ćemo odmah vidjeti. Da to pokažem, iznijeću pred čitaoce nešto iz najsamostalnijeg sastavka njegovog, a to je čl. I. 10. » T r o p i i li s l i k e i f i g u r e « , i to »B. F i g u r e«, jer tropi su izragjeni po G. I. 153.-156. O » u s k l i k u « veli: »Cesto se nagje osobito u narodnoj poeziji, za koju mnoga stvar izgleda ili od­ više nova ili odviše čudesna ili strahotna, da se to (koje?) momentano uzrujanje očituje u rečenici, koja sadržaje usklik ili poklik.« 1 onda dolaze kao potvrda ovoga tri primjera iz narodne pjesme. A šta je s umjet­ nom poezijom, kojoj valjda ne izgleda mnoga stvar ili odviše nova ili odviše čudesna ili strahotna? Ili je ova figura monopol narodne pjesme, kako će neupućeni za­ ključiti iz Dujmušićeva razlaganja. Za »p it a n j e«(trebalo je dodati » r e t o r i č k o « ) veli: »Ovo je pitanje samo po obliku, a u istinu n e g a ­ t i v n a t v r d n ja, kao što se upotrebljava u retorici«. — Kakva se to negativna tvrdnja upotrebljava u retorici? Htio je reći, da se ova figura naročito upotrebljava u retorici (odatle joj i ime), ali kako je stilistika uopće »Ahilova peta« našega gosp. dra. (o čemu će poslije još biti govora), tako mu se i ovdje dogodilo, da je rekao nešto, što zapravo nije htio reći. — A onda, zar je za­ ista svako takvo pitanje » n e g a t i v n a t v r d n j a « ? » A p o s t r o f u ovako tumači: »Kod ove se figure čovjek r a z g o v a r a s odsutnim osobama ili s dušama milih pokojnika ili s neživim stvorovima, pošto ih per­ �97 Listak. sonifikacijom p o d i g n e d o l j u d s k o g b i ć a « . — Ovo posljednji ima valjda biti: »z u m e n s c h l i h e n W e s en e r h e b e n«, što bi se hrvatski reklo »u č in i t i l j u d s k i m b i ć i m a « . Ako sam dakle pravo shvatio pisca (a pravo ga shvatiti nije uvijek lako!), onda je htio reći, da je apostrofa razgovor s »odsutnim osobama« ili s dušama milih pokojnika ili s neživim stvo­ rovima , ali da se omogući taj razgovor, valja ih najprije personifikacijom podignuti do ljudskog bića, t. j. učiniti ljudskim bićima. Zar je ovo pošljednje nužno i kod »od­ sutnih osoba« ili kod duša pokojnika? Ta to su ljudska bića i bez naročite personifikacije! A onda, šta znači: razgovarati se? Za razgovor ište se, da govori najmanje njih dvoje. A kod apostrofe ne očekuje se odgovor apo­ strofiranog bića ili objekta. Ovdje mu je mogla biti uzo­ rom i naša školska poetika, koja za ovu figuru ima mnogo kraću, ali ipak posve tačnu i svakom razumljivu definiciju. Po njoj je apostrofa figura, »u kojoj se nenazočnome licu g o v o r i , kao da je nazočno, a neživoj stvari, kao da je živa i razumna«. A sad dolazi: » o p e t o v a n j e « , o kojemu veli: »Ova figura dolazi u raznim p o j a v a m a ! ? ) , te mnogo doprinosi epskoj opširnosti. Ona se može naći ili u p rv o m d i j e l u od n e k o l i k o s t i h o v a , pa se onda zove anafora, ili u d r u g o j p o l o v i c i od n e k o l i k o s t i h o v a , d a s e v i d i i n a z a v r š e t k u , — tada se zove epifora, ili n a p o k o n dolaze zadnje riječi iz jednog stiha u početku d o j d u ć e g ( ! ) . Ovakova se zove anadiploza. N a p o k o n dolazi ona i tako, da se kakav nalog da nekomu, pa da onaj odnese dalje i uruči doslovce. Ovoj figuri nema posebnog imena. To ćemo inalo bolje objasniti primjerima: »I sad dolaze primjeri, ali uzalud ćeš tražiti megju njima objašnjenje one četvrte vrste »opetovanja«, za koju ide zasluga našemu uče­ njaku, što ju je otkrio i unio u poetiku, pa tako umnožio broj »pjesničkih figura«, koji i onako ide kod nekih sta­ rijih poetičara u neizmjernost. Ali gle! Makar što je već gore rekao dva puta »n a p o k o n«, ipak je najpokornije našao još i petu vrstu ove figure, a to je » o p e t ov a nj e c i j e l i h o d l o m a k a « , koje »još najviše karakteriše duševni mir, s kojim pjesnik pjevajući uz gusle javorove ili uz tamburu — ovo je mnogo regje ide od jedne faze pjesničke radnje do druge, te izgleda, da je odviše siguran, da ga slušateljstvo ne će iznevjeriti svo­ jom pažljivošću«. Za » k l i m a k s i l i u z 1a z« veli da je to figura sa­ stavljena od više prodočaba, pa se ide od najmanje do najveće ili od najdalje do najbliže«, i onda tumači tu svoju definiciju primjerima, iz kojih (osim trećeg) niko ne će naučiti, što je klimaks, jer ga i nema, a treći je primjer potvrda samo za drugi, u definiciji navedeni slučaj. Evo ću prepisati ovamo prva dva citata, da se usput vidi, kako je i u izboru svojih primjera naš pisac nesretne ruke: Tko će pojest’ trista peći hicba? Tko će platit’ trista jalovica? Tko će platit’ trista kuvačica? Pa sigjoše na Nove Pazare, Pa mu kupi hara četvrtaka, 1 kupi mu on novo odijelo I kupi mu on novo oružje, Nasuo mu džepove cekina. »Antitezu«tumači ovako: »Ova figura po svom eti­ mologijskom značenju kaže, da se dva objekta ili dva pojma stavljaju jedan proti drugome. Ona često karakteristiše ili nestalnosti ljudske sreće(?!), ili čiju nedosljed­ n o st?!) no i to biva, da se na ovaj način ističe opreka izmegju »n e k i h« karaktera u n e k o m pogledu ili opreka izmegju objekata u k o j e m svojstvu«. Na sličan je način obradio i » p a r a d o k s o n « : »Kod ove figure biva nešto neobično, gotovo nelogično, no kad se čovjek zadube u smisao o v i h i l i o n i h ri­ ječi, u kojima se izriče t a j p a r a d o k s o n ( i ) nagje se tajna sveza izmegju njihovih pojmova, koji skupa sači­ njavaju nešto logično, nešto r e a l n o ( J ) . Ovamo spadaju izrazi: draga smrti! - kad je čovjek pun pesimizma zbog raznih nevolja u životu, te nazrijeva u grobu pravu pravu sreću i n j e z i n (čiji?) sjaj, i t. d.« Za » i r o n i j u « skrojio je ovu definiciu: »Ironija je podrugivanje, ali ne očito, tako da ga naivan čovjek ili ko nije upućen u k a k v e ( ! ) prilike, ne može pravo da shvati, jer treba misliti na protivno, a ne na ono, što baš riječi kažu«. — U kakve bi to prilike morao biti čovjek upućen, da mogne podrugivanje u ironiji pravo shvatiti (recimo u onom duhovitom primjeru piščevom »p r a v k o k r i v o d r v o « ) i dokle bi morala dopirati njegova naivnost, pa da mu se otme značenje tih riječi?! Neka kogod, ko nezna, što je » o n o m a t o p o i j a«, pokuša to naučiti iz knjige Dujmušićeve! »Ova je figura«, tako razlaže gosp. profesor, »redovito skup od više iz­ raza, u kojima se nalazi bar jedan glas iz raznih prirod­ nih pojava, a kojima se označuju te pojave«. Sasvim je zamršeno pravilo za » p o l i s i n d e t o n«, koji glasi: Kod ove se figure ističe koji veznik ili konjukcija ispred više r i j e č i iste vrste, koje se meću j e d a n d o d r u g o g a . Ta se zadaća povjeri redovito vezni­ cima: i i ni ili niti, ali dolazi i ili - narodnim pjesmama: jali ili oli. Ovim se budi veća pozornost u slušateljima«. Ništa nije bolje ni razlaganje o » a s i n d e t o n u«. Sto je a s i n d e t o n , ne kaže, kao da svak zna grčki pa mu ne treba ni reći, nego odmah počinje: »Puno je češća ova figura, a osobito se umjetni pjesnici njome �98 Br. (i. SERAFJNSKI PERIVOJ« — 1913. služe, kada nagomilavaju razne pojmove pomoću gla­ gola, imenica ili inače. Njome se izražava kao neka hitnja, da se radnja pospješi bar za toliko vremena, ko­ liko bi trebalo potrošiti na izgovor t i Ii malih riječi«. — Kakve su to male riječi? Misli naravno v e z n i k e , ali ove nije u svom razlaganju ni jednom riječi spomenuo. A sad navodi ovaj primjer: »Po družini tajin pod’jelio: Hljeba, mesa, vina i rakije«. Zar je to asindeton? Kako bi morala ta rečenica glasiti, da ne bude asindeton? V J E S N I K . je biskupskom Ordinarijatu, »da je c. i kr. zajed­ Carski dar crkvi sv. Antuna u Sarajevu. Nj. Veli­ ničko ministarstvo Financija u sporazumu sa c. i k. čanstvo car i apostolski kralj Franjo Josip I. darovao je ratnim ministarstvom, na prijedlog zemaljske vlade u crkvi sv. Antuna u Sarajevu 30.000 K za veliki oltar. § 40. — stavki prvoj — obranbenog zakona za Bosnu i Hercegovinu normiranu ženidbenu zabranu u smislu Bože, živi, čuvaj, Bože, — cara našeg i naš dom! stavke druge istog paragrafa ograničila tako, da oni Kruh sv. Ante. Mladi svećenik vel. gosp. Ivan b. h. pripadnici, koji su 18. godinu života navršili, ne Vlašić. duhovni pomoćnik u Banjoj Luci poslao je preko trebaju do daljne odredbe u svrhu sklapanja braka žeuredništva »Seraf. Perivoja« u kruh sv. Ante K 50-nidbene dozvole pridonijeti. Naprotiv mladići ispod na­ Platio mu veliki sv. Antun! vršenih 18 godina dužni su i nadalje u svrhu sklapanja Fra Anto Ćurić umro. Dne 24. svibnja nakon duge braka u obranbenom zakonu propisanu dozvolu od zem. i teške bolesti umro je u Gučoj Gori preč. fra Anto Ćurić. vlade zamoliti <. Nalaže, da se gornje naredbe veleč. žup­ Pokojnik je za svoga života obnašao više službi. U svima nici strogo drže, te mladiće ispod navršenih 18 godina se je tako odlikovao, da ga je i red i dinastija odlikovala. bez prethodne dozvole v. z. vlade ne pripušćaju ženidbi. Bio je na više mjesta župnik, definitur i redodržavnik Br. 327. Naregjuje slijedeće kolekte, koje se u misi uzeti Bosne Srebrene. Odlikovan je krstom za zasluge i redom moraju, kad to rubrike dopuštaju: 1. ponedjeljkom, utor­ željezne krune III. razreda. Bio je jedan od najnačitani- kom i srijedom za sv. Oca Papu. (pro Papa 4.); 2. čet­ jih ljubitelja knjige. Mrtvi ostanci 74-godišnjega pokoj­ vrtkom i petkom, i to: od 18. listopada do 25. travnja nika sahranjeni su na Gorici u Gučoj Gori. Počivao »Hostium nostrorum« (contra persecutores 11.), od 25. u miru! travnja do 18. listopada »A domo tua« (18.), 3. subotom Preporuka visoke zemaljske vlade. Visoka zemalj­ i nedjeljom za cara i kralja našega apostolskoga. (6.) ska vlada za Bosnu i Hercegovinu izdala je o. g. u IV. Istom je prigodom biskup Garić izdao i drugu tiskanu svesku »Školskoga Glasnika« naredbu od 28. ožujka okružnicu, u kojoj svoj kler upućuje kako, da se narod 1913., kojom je djelo dra. Jelenića: »Kultura i Bos. Fra­ okoristi već proglašenim jubilejom. njevci« preporučila za nabavu učiteljskim knjižnicama Krizma u banjalučkoj biskupiji. Ovoga mjeseca bi­ srednjih škola. skup Garić kreće na sv. potvrdu i kanonički pohod. Naredbe biskupa Garića. Biskup Garić izdao je na Raspored je krizme ovaj: Dne 25. lipnja na večer do­ 28. travnja okružnicu, u kojoj za banjalučku biskupiju lazi presvj. gospodin u Rudolfsthal, a 26. tu će podjeliti dijelom obnavlja, a dijelom ustanovljuje slijedeće na­ sv. krizmu. Djeca iz župe Mahovljani, doći će na krizmu redbe: Broj 323. Sve dijecezanske naredbe, što su do u Rudolfsthal. Istog dana na veče dolazi biskup u danas bile u krijeposti ostaju i nadalje. Broj 324. Casus NVindthorst, gdje će sutradan (27.) podjeliti sv. potvrdu, reservati pro dioecesi banjalucensi manent ut hucusque tc istog dana (27.) na večer dolazi u B. Gradišku. U Gra­ cum iisdem declarationibus. Broj 325. Vlašću danom dišci će držati krizmu 29. lipnja, a 30. po podne polazi od sv. Stolice 31. siječnja 1913. godine podjeljuje mi­ biskup u Dtibicu, gdje će 1. srpnja krizmati, te istog lost svagdanjeg povlašćenog žrtvenika svim župnim dana na večer dolazi u Kostajnicu. Dne 2. srpnja u Docrkvama »pro Missis, quae in eodem celebrentur in suf- berlinu u školi će djeci podjeliti sv. potvrdu i istog dana fragium animae vita functi alicujus Christi fidelis«. Ova (2.) dolazi u Novi. U Novom će držati krizmu 3. srpnja, povlastica vrijedi za 7 godina. Za povlašćeni žrtvenik a na večer toga dana dolazi u Prijedor, gdje će podjeliti odregjuje veliki oltar u spomenutim crkvama i traži da sv. potvrdu 4. srpnja, pa istog na večer (4.) dolazi u se stoga na zgodnu mjestu oltara postavi znak ove po­ Volar. U Volaru će krizmati 6. srpnja , a 9. na večer vlastice. Broj 326. Visoka z. vlada u Sarajevu saopćila dolazi u $t, Rijeku, i tu 13. srpnja držati će biskup N A Š A D O M O V IN A . �99 Vjesnik. krizmu, a 14. prije podne dolazi u Sanski Most, gdje podjeljuje sv. krizmu 16. srpnja, a 17. srpnja prije podne polazi u Stratinsku, i tu drži krizmu 18. srpnja, te isti dan na večer vraća se svojoj rezidenciji u Banju Luku. Statistika redodržave presv. Otkupitelja. Primili smo ovogodišnji shematizam dalmatinske redodržave presv. Otkupitelja. Polag ovoga shematizma spomenuta redodržava ima 301 člana. Od ovih je 95 gimnazijalaca, 2 brata trećoretca, 1 brat lajk novica, 11 zavjetovane braće lajka, 7 klerika novica, 14 filozofa, 18 bogoslova i 153 svećenika. Redodržava broji 12 samostana, no­ vicijat u Visovcu, gimnazij u Sinju filozofski zavod u Zaostrogu i bogoslovski u Makarskoj. Osim toga redodržava broji 91 samostanu utjelovljenu župu, koje broje 181.827 duša. Od ovih župa u 72 du­ hovnu pastvu vode Franjevci, a u 19 su privremeno svjetovni svećenici. Redodržava presv. Otkupitelja pro­ stire se preko 4 biskupije, a njom danas ravna preč. dr. Karlo Eterović. Ima se znati, da uz ovu redodržavu u Dalmaciji opstoji i druga sv. Jeronima. Mise »рго populo«. Zadnja »Vrhbosna« donosi vrlo zanimivu okružnicu nadbiskupa Štadlera, kojom se na temelju dozvole dobivene od sv. Zbora Koncila broj misa »pro populo« u vrhbosanskoj nadbiskupiji steže na 24, te 1 za svu nadbiskupiju — svega 25 na cijelu godinu. Promjena u Hercegovini, Na 5. svibnja obavljena je u Hercegovini pod predsjedanjem dra. Karla Eterovića promjena franjev. starješinstva, na kojoj su izabrani za redodržavnika preč. fra Dujo Ostojić, za kustoda fra Špiro Šimić, za definiture: fra Anto Majić, fra Simun AnČić, fra Vjekoslav Bubalo i fra Ćiril Ivanković. No­ vome starješinstvu od srca čestitamo! Antunovo u Sarajevu i ove je godine proslavljeno na vrlo svečan način. Misu je s propovijegju održao presvj. papin protonotar dr. Ivan Košćak. Isti dan ljubljene su moći sv. Ante, što ih je iz Padove naše redodržavništvo dobavilo za ovomjesnu crkvu. Sastanak hrv. redodržavnika. Na 9. svibnja u Sa­ rajevu su se sastali hrv. franjevački redodržavnici: bo­ sanski preč. fra Lovro Mihačević, hrvatsko-slavonski preč. fra. Rafajel Rodić, dalmatinski preč. dr. fra Karlo Eterović i hrecegovački preč. fra Dujo Ostojić. Zadarskodubrovački je svoju odsutnost ispričao. Prečasni su oci tom prigodom konferirali o internim stvarima reda. Ovaj sastanak mi od srca pozdravljamo i želimo, da ne bude zadnji. Sarajevski trećoretci protiv prof. Dujmušića. Zadnji službeni organ hrv. trećoredaca »Glasnik sv. Franje«, što izlazi u Zagrebu, donosi i prosvjed sarajevskih trećo­ redaca protiv infamne brošure prof. Joze Dujmušića, u kojoj je napao na bosanske i hercegovačke Franjevce. Vareš za crkvu sv. Ante u Sarajevu. Ovo naše ubavo mjestance u srcu Bosne ponosne i od prije, a oso­ bito od novijega vremena, iskazivalo se u štovanju sv. Ante Padovanskoga i u pomaganju za dogradnju veli­ čanstvenoga Svečeva hrama u bijelom šeher-Sarajevu. Naši Varešaci, koji znojem lica svoga, u potpunom smislu, zaragjuju kruh svagdanji, sami su sebi podigli svoju crkvu, lijepu i uglednu: a evo ih odmah iza Sarajlija, gdje daju svim drugijem dobar primjer u darivanju za crkvu sv. Ante, te su do sada u raznim razmacima vre­ mena izdali u to ime preko K 3.500. Navlastito u najno­ vije vrijeme porasli su prihodi, osobitom zaslugom radinog i opće obljubljenog njihova kapelana vlč. o. fra Arhangjela Grgića, u koga se kao i u naše dične Varešake ugledali svi štovatelji velikog Padovanca! Bog im platio! N AŠA M O N A R H IJA . Krvava dvadesetpetgodišnjica »Caroline«. Liberalci svuda jednaki! Kažu, da je katolička Crkva иеsnošljiva, što svojoj djeci rekne, da se čuvaju vukova u ovčijim kožama, koji pod imenom slobode šire barbar­ stvo i pod imenom slobodne znanosti zaglupljuju i poživinčuju mase, a oni bi sami htjeli, da se baše kao je­ dini gospodari i da im se dade pravo ljude po ulicama razgoniti i ubijati bez ikakve odgovornosti. To se lijepo vidi iz svega, šta su učinili o Duhovima u Gracu. Nekoliko dana prije Duhova mogla se je vidjeti i po koja nova gjačka kapa, te je šarenkapo njemačko gjaštvo bilo još šarenije. 0 Duhovima je naime slavilo kat. njem. ak. gjaštvo »C a r o I i n a« svoju 25-godišnjicu, te su na proslavu došli zastupnici gotovo sviju kat. njem. gjačkih društava iz Beča. Praga, Insbruka, Černovica, Mona­ hova, Freiburga, Aachena i dr. U proslavi je učestvo­ valo s gostima 150—200 akademičara i seniora. Za pro­ slave su liberalci počinili takovih izgreda, da ih i sami njihovi listovi osugjuju. Noću uoči Duhova svuda su polijepili uvredljive plakate, gdje su megju inim nazvali proslavu »Vieliassentierung«. Za same blagdane priredili su dvoja pošprdna kola. Jedna su bila puna karikatura s kapama katoličkih akademičara; jedan u potpunoj opravi, gdje ljubi u ruku Isusovca. Druga su bila puna školske djece, koja su imala kape gradačkih katoličkih akademičara društva »Traungaii«. lste su kape imali sluge, koji su volove tjerali, pače su i samim volovima metnuli na ro­ gove i rep obojene kape, taj najčasniji znak njemačkog visokoškolca. Ta su kola prvi i drugi dan Duhova išla javno po gradačkam ulicama. Od formalnih napadaja spomenut ću samo tri. Prvi dan Duhova, kad su išli na misu u uršulinsku crkvu, li­ beralci su im oteli nekoliko kapa i malo se čarkajući �100 Вг. 6. -r »SERAFINSKI PERIVOJ« 1913. zakrče im potpuno put. Policiji je jedva uspjelo, da im prokrči put. Drugi dan, na dan osnutka, imala je biti svečana misa u crkvi Srca Isusova. Iz svoga doma krenu kato­ lici s 32 zastave. Naprijed su išla četiri konjanika, onda jedna četveroprega i 50 kočija sve u gjačkoj opravi. Na ringu im demostranti pokušaju zakrčiti put, nu bez us­ pjeha. Liberalci se opet iskupe na tehnici i ondale pogju pred katolike. Sve su zgodno uredili: najmili su dva automobila, koji su zakrčili put i tada navali nešto preko tisuću momaka sa željeznim štapovima i počnu nemi­ lice lupati konje i ljude, fijakere kvariti i izvrćati. Jedan odvjetnik, dr. Orel, pošto ga je udarilo šest štapova sav krvav pane u nesvjesticu. Drugi su malo bolje prošli, to jest nisu izgubili svijesti. Tu je bilo ozlijegjeno još osam osoba. Narodnog zastupnika dra. Salzmanna udari tintarnica u lice, rani ga i tako je sav bio u krvi i crnilu. Što su se nabacivali smrdljivim jajima i kamenjem, to se broji u male stvari. Uz pomoć policije uspije im doći u crkvu. Cijeli je park oko crkve napunila masa liberalaca, koji su upriličili koncert svcjim zviždanjem i po­ grdama. Tako su zbilja bili opkoljeni i crkvi i niko se nije smio van pomoliti i nije drugo preostalo, nego da vojska posreduje. Najprije je došla pješadija, ali ni ona nije bila u stanju, da uzdrži red. Istom, kad je konjaništvo došlo, uspjelo je vojništvu sa sa'bljama i bajonetama napraviti prolaz iz crkve, da se mognu mirno dovesti na komers. Tolika je bila pogibelj, da se je komers jedino pod za­ štitom vojnika mogao obdržavati. Konac je proslave imao biti u utorak. Za taj je dan urečen izlet u liječilište Radegund. Na mariatrostskoj cesti bili su liberalci sve pripravili, da ih dočekaju. Oko šest stotina visoko i srednjoškolaca upravo je energično radilo: nakupili su mnogo žaka konjskog gjiibreta, više posuda piline, kamenja čitave hrpe, razbijenih boca, mućaka i t. d. Prvi je pošao u automobilu g. Engelhofer sa svojom ženom. Kad je došao blizu, navali rulja na njega i automobil i počne ih mlatiti i raznim smrdežem mrljati. Jedan inu udari ženu štapom u lice (kavalirskil),drugi mu vozaču razbiju očale i tako je vas zainazan morao natrag u Gradac zahvaljujući Bogu, da je iznio živu glavu. Posve naravno, da se akademičari nijesu smjeli ni maknuti prema Radegundu. Gradac ima 454.453 katolika, a 9.277 svih drugih vjeroispovjesti i to se sve u njemu dogodilo. Sramota! J 3ZEVNA SMOTRA. PRIKAZI I OCJENL Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta. Preveo i bilješke prikupio Dr. Valentin Cebušnik. Izdao »Zbor Duhovne Mladeži Zagrebačke«. Svez. II. U Zagrebu, 1913. U polukoži K 3.50, u platnu K 2.50, s poštarinom 30 hel. više. Prevod krasan, oprema dolikujuća knjizi, što nosi naslov sv. Pisma. Do župnika, svećenika i kate­ heta je, da se djelo u narod što više proširi, čime će se i raznim krivim izdanjima sv. Pisma, što ih protestanti u narod šire, zatvoriti vrata i požrtvovni nakladnici pomoći. Život Dominika Savio, gojenca salezijanskog ora­ torija u Turinu. Talijanski napisao don Ivan Bosco. Preveo o. Alfonz Andrašec prefekt franjev. dječ. sje­ meništa u Varaždinu. Izdao knjiž. zbor franj. bogoslova »Dun Scot« u Zagrebu.Pravo ogledalo za školsku mla­ dež, s toga bi ju vjeroučitelji mogli nabavljati kao na­ gradnu knjižicu. Priručnik za Vogje Hrv. Kat. Društava. Napisao Mirko Cunko, izdao »Zbor Duhovne Mladeži Zagre­ bačke«. Ono, što je za mornare magnetska igla, to je za organizatore ovo djelo. Tu se govori o društvima uopće, o osnivanju društava,kako se vode društvene knjige, uzdržaje knjižnica i blagajna, te razni načini dru­ štvenih djelovanja. Svakomu, tko se organizacijama bavi, od srca preporučujemo. Dopisnica uredništva. Zbor. d u h o v . Perivoja« nemamo. ml . u S. Traženih brojeva »Serafinskog »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K. za gjake, trećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julijau Jelenlć. Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �□оааооааооааоаоааааоооааааоааоаоооаоаоаааоаоааааааоаааааооааооааааоооооааоааоааа HRUHTSKH eenTRHtnfl внпкн Zfl BOSIUI 1 HERCEGOVIIUI (dioničko društvo). a a a o o a a o aa oo o aa ao an oa aa oa aa aa aa aa aa ao o na o d o □□□□□□a a o a a o o o a a aa aa oo a ao a □□□□□□□□□□□ Uplaćena dionička gla­ vnica 2,000.000 kruna. [e J B B E I E I Z I Preuzima uloge na ulo­ žne knjižice ie ukama­ ćuje iste uz 4' . čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, de« vize i valute. ; Unovćuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. Pohra­ njuje svakovrsne depo­ zite i upravlja njima. Izvršuje isplate i na­ plate na svim trgovač­ kim središtima tu- i inozemstvu. Centrala u SARAJEVU. Podružnice: mosta/ i Tuzla. lp1T_i lhj leJ LgJ Lgj ‘ Zalagaonica sve , dragulje i os . aDooQoooDaoaaaaDaDoooQC'*aaaoDr dc : n o n o c o a c laoDDDDaooaaaaaD aaDD D aaoD - “ Josipa Oblettera = u St. Ulrich, Gradcu Tirol = : kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, krizne :: putove, betlemske štalice i t. d. :: D ^ D D ^ D Proizvodi ( I.IF.NH I I NACRTI DOBIVAJU SE BESPLATNO. su zavoda svi vlastiti! — Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! �MODERNO иНЕОШ TISKARO I HN3IGOVEZNICB „BOSANSKE POŠTE" ČUKOVfĆ ULICA BR. 7 SARAJEVO. ČUKOVIĆ ULICA BR. 7 PREPORUČUJE SE Z9 IZRADBU SVIH U TISKARSKU I RHJIBOVEZUČKU STRURU SPADAIUĆIH P0SL09A - SLABACI STROJEVI „ШОТУРЕ". - STEREOTIPIMA. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/17c63262cd49114fc71fe72c82c67b37.pdf 484ad0a184aae2c2cb788605ba5e22d1 PDF Text Text serafinsri Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 7. SARAJEVO, 15. SRPNJA 1913. GODINA XXVII. Tirolski crkveni umjetnički zavod Ferdinand Stuflesser dvorski dobavljač Njegove Svetosti, T ir o l, S t Ilustrovani cijinici s oz­ načenom cijenom badava. | l , e 'C h . G r o d e n . Preporučuje г* . jluioho..! fvu za izradbu kipova, ž r t v e k r i ž n i h puteva, gr.obova, jaslica i t. d. " Blagorodni gospodine! Veseo sam, što Vam n..jgu javiti, da su visoki kipovi za jaslice, uoje nam ic za našu gh sv. Anle u Rimu, Vaš najugledni; zavod izrar’ niaka potpuno priznanje, kod vjt'iika pa У udivfjenje паШк Što osobito •lašujen osobito na poboŽnost i п olitvu pm:ču. Rftn, 18. veljače <1910. S veltSto -»nji CURiA GENERAL1TIA ORD. F. F. MIN. B I. F :h u l e r , . reda M. B. V Potnisa sa Mdovoljstvom potvrdjuje, da su djela od Ferdinanda SUijlessera kipara u St. Ulrich Groden za ovišnju nadbiskupsku sjemeuišnu crkvu na opće zadovoljstvo edena, i *0 ' I. Glavni žrtvenik, Roji je veo i a jeftino, a lio ukusno•uveden; 2. Dva pokrajna žrtvenika; 3. Puvsovu d onica sa tri I sta. Vrijedno je da se osobito istakne lidna u radtia i ; oća. I’ozltta je prava i zdušno Jzveпа. U .ratko odlučili smo da mu izradbu i dvaju još flenika povjerimo. Prema tome potpisano ravFer .manda Stutlessera velečasnom dušobrižije preporučuje. 27. svibnja 1897. ?. Franjo X. КОРППЕГ! Л. i. ravnatelj ljubljanska kreditna banka bogosr. sjemeništa. Podružnica: Sarajevo Dionička glavnica K 8,000.000*— Pričuve K 1,000.000'— Centrala u Ljubljani. Podružnice u Gpljetu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. Ispostava: Grada. Prima uloge na štednju na uložne knji­ žice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa 43!Л bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. — O svim osta­ lim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. �Privilegovana $r zemaljska banka ZA BOSNU I HERCEGOVINU. Uplaćeni dionički kapital 14 milijuna kruna. CENTRALA U SARAJEVU. R edovne rezerve i fond za si sru m o s t z a lo žn im K Л.ЗОО.ООО. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju,B Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu Bos Samcu, Travniku, Trebinju i Višegradu •— ZASTUPSTVA u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorni u. Veleprodaja duhana ц s'in i spomenutim m jestim a. nlca * trgovačkih naputnica u svim glavnim mjesima Bosne i H IP O T IT пШ ГГ IFV1E Hercegovme, Austro-Lgarske i inozemstva. — Daje zajmove na л ir U 1 ГЛчАгиМ t U D JL U Jr.i\jn . vrijednosne papiie. — Prima novac uz tekući račun i uz ukaDalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje maćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote s-ake vrsti u 4V.% založnice i 5' komunalne obligaeije. O v . suzaložnice i polira.:- i upravu, kao otvoren polog ili kao „Sate* — u za tu komunalne obligaeije u Bosni i Hercego [0\ ini prosti od proveza, svib enom oklopijenom prostorom — pod zatvorom stranke imaju pupilarnu sjegurnost, 1e se mogu upotrijebiti kao jam i banke. vine pri trgovačkim poslovima. Osim loga mogu služiti u " ELJEN.IE ZA ROBU. austro u arskoj monarhiji kao vojničke ženidbene^au'’ „ „ odjelenje robe. kao što i pos.bno odjelenje BANKOVNO ODJl' vođe м Brčkom sa agencijom u Doboju, bave ovačku struku zasjccajućim dobavama, kako u Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne i druge (evize Krstiti račun, finaneranjem i podizanjem indukovine. — Pieuzima kupone' vučen Eskomptira ' 'ја i javnih poduzeća. mjenice i doznačnice. daje zajmove urentu i na m nlce uz dovoljno pokriće ili osiguranj bavlj i naplate mj G’la чц predmeti Izvoza sohe šljive i žito . 4 Kod banke opstojeća generalna % ntu putem filijala i ispostava razne v. ste .PROV1DENCIJA" prima osiguran i za h l i. !na X X Г ј >i! T 1 šteta i 10,y| \?rn ii GENERALI" prima direktno mtura osiguravajućeg društva st> revima i na drugim predmetima atan popust. Nemojte kupovati crkvenoga odijeladok 86ni-ieste 08vjedo,'ni 0 izvrsnosli - ........i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, baldakina, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija reska tvornica H JOSEF NEŠKUDLA, u Sablonemu na Orlići Пг. 86. ± s = MORAVSKA. Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze, Cijenici i proračuni liadava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga. što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: :: u konkurentnih tvrtkih! :: :: Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. X X Siromašne crkve imaju znatan popust. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 15. SRPNJA 1913. BROJ 7. 0. Petar Vlašić, Dubrovnik:--------- — ...... = = = ----- „N epoznati b o g “ u A p ostolskim D jelim a. 2. 3. Propovijedanje Apolonija tyanskoga. U prvo doba kršćanstva, baš istodobno kad i Pavao Apostol obilazio je svijetom neki čovjek iz Туапе imenom A p o 1o n i j propovijedajući novu nauku. Ta je nauka bila smjera čistog pitagorizma i raznih istočnih i zapadnih filozofičnih sistema. U životopisu Apolonijevu, što ga je na­ pisao govornik F i 1o s t r a t pripovjeda se mnogo lijepa i čudesna o Apolonijevom putovanju po svijetu. Tako se u tom životopisu megju osta­ lim čita i ovo: Jednom je Apolonij došao u Atenu, da propovjeda. Po svom običaju najprije je raz­ gledao grad i gradske hramove. Pri toj šetnji opazi žrtvenik posvećen » n e p o z n a t i m b o g o v i ­ ma«. To ga potaklo, da Atenjanima progovori. U govoru hvali pobožnost Atenjana, koji štuju po­ znate i nepoznate bogove. Jezgra pak Apolonijevog govora jest: potaknuti Atenjane, da vrhov­ nom biću prikazuju duhovne žrtve, a zabace idole djela ruku čovječijih, koji ne mogu vjerno predsta­ viti božje biće1). Kako se vidi imade dosta sličnosti megju Apolonijevim govorom i govorom Pavlovim na areopagu. Razlikost glavna sastoji u tom, što se u Apostolskim Djel. spominje žrtvenik »Nepoznatom bogu« — dakle u jednini; dočim u Apolonijevom životopisu natpis na žrtveniku glasio je u množini: »Nepoznatim bogovima«. Inače u ostalom slič­ nost je očevidna. Radi ove sličnosti požurio se Norden, da na­ glasi ovisnost apostolskog propovjedanja o propo­ vijedanju Apolonijevom. Ili točnije govori Nor­ den i ne drži ovaj govor kao da je izrečen od Pavla 1) Po Euzebiju iPraep.'ev. IV. 13)^Apolonij je držao jednoga velikoga boga, koji je nad svim ostalim bogovima; njemu se nije smjelo prinašati materijalne žrtve, pače ni spominjati ga se nebi smjelo. Zato je možda on/Atenjanima prestavio toga boga kao jednog od nepoznatih bogova. GOD. XXVII. Ap. nego bezobzirno tvrdi, da je pisac Ap. Djela prepisao onu propovijed iz Apolonijevog životo­ pisa i metnuo ju u usta Pavla. Što imade i neke razlikosti tome se — veli Norden — nije čuditi; ta pisac Djela Apost. jest kršćanin, a pisac Apolonijeva životopisa poganin! Začudno je u istinu, da se Norden usudio ta­ kova šta ustvrditi; on, koji je inače poznavalac starine i auktor djela »Die antike Kunstprosa«. Ta, poznato je, i historički dokazano, da je Apolonijev životopis te k svrhom drugoga v i j e k a p o \ s us u, i to od govornika Filostrata, a na poticaj J u l i j e žene rimskog cara S e p t i m i j a S e v e r a (vladao od g. 193. do 211. po Is.)1), dočim su Djela Apošt. s t a 1n o n ap i s a n a o k o g o d i n e 64. po I s.2) Važno je znati i ovo: Životopis Apolonijev napisan je u obliku t e n d e n c i j o z n o g r o ­ m a n a . Bila mu je svrha, da nasuprot kršćan­ stva prikaže i poganstvo u lijčpome i čudesnome ruhu, pače da ovomu (poganstvu) dade prednost nad onim. Kako je pak život utemeljitelja kršćan­ stva i širitelja istog čudesan i nadnaravan, to je Filostrat i na poganskog junaka Apolonija pri­ mijenio sve što se čudesna i lijepa napisalo o Isusu i apostolima1). Doslijedno tome moramo izvrnuti Nordensovu tvrdnju i kazati: Nije pisac Ap. Djela ovisan 4 V. Stčckl u gore naznač. djelu str. 2J5. u bilješci ispod teksta. — Isto tako: J. Мпгх: Lelirbuch der Kirchengeschiclite. 3. izdanje, Trier 1906., strana 71. -) Isti ozbiljniji nacionalistični kritičari znatno se približuju ovom računanju. Julichcr bi doduše htio, da su Ap. Djela napisana negdje oko 100 god, po Is. (u gore naznačenom djelu str. 397.), no čuveni H a r n a c k (Lukas dcr Arzt. 190(1. str. 18.) sa svom odlučnošću naglašuje godinu 80. U ovim pak pitanjima mijenje Hamnckovo kod kritičara većinom prevladava, jer je on od njih cijenjen najboljim iztraživateljem starinske literature. — Da su Ap. Dj. napisana već goT 64. po Is. općenito je mnijenje katol, biblicista, koji to dokazuju na temelju istih Djda. Spor. megju ostalim: J. Belser: Die Apostelgcschichtc (Bibl. Zeiifragen I. 7). Miinster in W. 1910. str. 7. ;i) Stbckl: gore naznač. djelo str. 205. u bilješci ispod teksta. — Spo', takogjcr: Baucr: Apollonius vori Туапа und Christus. Tiibingen 1832. �102 Br. SERAFINSKI PERIVOJ* 1913. poznatog boga; ti su žrtvenici po tom nosili natpis boga mjesta, nepoznatom bogu itd.2) Vjerovatno je dakle, da je Pavao Apostol pre­ gledavajući Atene ugledao jedan takav žrtvenik s 4. Je li bio u Ateni žrtvenik »nepoznatog boga«. natpisom »nepoznatog boga« i taj natpis uzeo za Glavno o čemu raspravlja Norden u svoin podlogu svoga propovijedanja Atenjanima. Naomašnom djelu jest onaj izraz » n e p o z n a t o m ravski ne ima se razumjet, da su Atenjani u istinu bog u « . Što se tiče žrtvenika posvećenog nepo­ podigli žrtvenik kršćanskome Bogu, nazvavši toga znatom bogu, to Norden opaža: onako, kako či­ Boga »nepoznatim«, nego je Pavao finom govor­ tamo u Djelima Ap. 17, 23 ne odgovara posve ničkom majstorijom tako protumačio u prilog kr­ istini, jer u Ateni nije bilo žrtvenika posvećenih šćanskoga Boga, kojega je on došao Atenjanima »nepoznatom bogu« (u jednini) nego »nepoznatim propovijedati, a koji im je doslije bio tugj, ne­ bogovima«, dakle u množini (dfvćcmov t>e©v) poznat. Inače mogao je Pavao govorničkom slobodom Takav jedan žrtvenik bio je u Ateni, a jedan u Rimu. Pavao se poslužio govorničkom slobodom isto tako progovoriti sve i da je našao žrtvenik 1 kazao, kao da je natpis glasio u jednini, da tim s natpisom u množini, t. j. posvećen »nepoznatim sigurnije predobije Atenjane za svoga Boga. Nor­ bogovima«. Množina uključuje jedninu, te megju den navodi i svjedočanstvo sv. Jeronima koji da onim nepoznatim bogovima jest i Onaj, kojega je takogjer tvrdi, da je natpis na žrtveniku giasio u Pavao došao propovijedati, a to je kršćanski. Pače, jer je taj kršćanski Bog, kako je to Pavao tekom množini. To je donekle istina. Istina je naime, da je svoga govora hotio dokazati, to ne smije ni biti kod Grka bilo žrtvenika posvećenih nepoznatim govora o drugim bogovima. Zato je valjda Pavao bogovima. O tom imademo svjedočanstva kod zabacio onaj natpis onako kako je glasio, t. j. u starih grčkih pisaca. Tako Pauzanija spominje množini, te ga pročitao Atenjanima onako kako Žrtvenik O-siov ovo|ia ropevtov dyv6a-a)v »bogova je morao glasiti t. j. u jednini. Tako bi i s ovog gle­ bezimenih i nepoznatih«. Taj je žrtvenik bio dišta otskočila Pavlova govornička duhovitost. podignut u atenskoj luci Faleru. Isti spo­ 5. Odakle potječe izraz »nepoznati bog«? minje, da je i u Olimpu bio žrtvenik dyv6s-o)v Rezultat Nordensovog istraživanja jest ovaj: &гт7 »nepoznatih bogova . Istina je nadalje nepoznati bog) ne i to, da i nekoji sveti oci, poimence Jeronim, drže, Izraz ароатод Јеб; ( da je natpis glasio u množini. Po Jeronimu1) nat­ može biti grčkoga izvora. Agnostos pretpo­ pis je bio ovaj: » B o g o v i m a A z i j e i A f r i k e , stavlja gnozu ili ti poznavanje boga po putu vrhunaravnog objavljenja. Kod Grka nema ni go­ b o g o v i m a n e p o z n a t i m i t u g j i m.« vora o kakovom vrhunaravnom objavljenju; oni su Dok je sve to istina, vjerojatno je ipak da je boga poznavali jedino svojim razumom. Gnoze po u Ateni bilo žrtvenika takegjer s natpisom »ау7оат<р freft nepoznatom bogu« (naime u jednini). Za- tom kod njih nije bilo; nije dakle kod njih ni mogao nimivo je, što Diogenes Laertius pripovijeda u ži­ nastati izraz gnostos odnosno agnostos. Drugčije je kod istočnjaka. Istočnjaci su svoju votopisu Epimenide: Kad je u Ateni zavladala Epimenides uradi ovo: uze ovaca crnih i bijelih, po­ vjeru temeljili većinom na objavi; bog se je ljudima vede ih na areopag a odanle ih pusti da idu kamo očitovao, koji su na taj način stekli spoznavanje hoće. Onima pak (ljudima), koji su ih slijedili, naredi boga. A takovo spoznavanje boga zvalo se (Epanenides), da prikažu žrtve na svakom mjestu, (odatle gnoslici). Odatle potječe i izraz бутоато^ gdje se koja ovca zaustavi. Tu žrtvu neka prikažu D-eic t j. onome, kome se bog nije svojom milosti тб> Tipcarjv.ovTi ew bogu onog nijesa. Zbog objavio, taj bog bijaše nepoznat. Drugim riječim toga još se i danas nalazi u Ateni be z i me - dotičnik nije imao gnoze (poznavanja) o bogu. Norden se trudi, da pokaže kako je u prvo n i h ž r t v e n i k a , t. j. žrtvenika bez imena kojeg doba kršćanstva gnosticizam bio dosta raširen po istoku. To je inače istina, ali nije istina, da je gno1) Com. in Epist. ad Tit. l u. — Spor. Cornelius a Lapidc: stika u pravom smislu riječi, bilo prije Isusa, a Commentarij in Act. Ap. pod ovim retkom. Cornclij navodi mi- 0 Apolonijevom životopisu, nego je Apolonijev životopisac dosta toga prepisao iz Evangjelja i Ap. Djela, napose Pavlov govor na areopagu. j nje Oecumenijevo (ziv. u 10. v.) po kojemu je natpis glasio: »Bogovima Azije i Europe i Libije (Afrike), bogu nepoznatomu i tugjemuc. (»km flfcyv6ox<}> Ssvm). l) Spos. pogl. 17.,.,, Knabenbauer gore naznač. Comment. Act. Ap, �■Nepoznati Bog« u Apostolsk im Цјelima. po gotovu nije istina, da je i naš Učitelj i Spasitelj imao gnostičkih nazora, kako se to Norden usugjuje kazati. Jer je Isus jednom kazao: »Nitko ne pozna Sina nego Otac, niti li tko pozna Oca nego Sin i kome Sin htjedne objaviti« (Mt. 1Ut) zaklju­ čuje Norden, da je i Isus ili bar pisac Matejevog Evangjelja bio gnostik. Smiješno u istinu! Samo zato, što se tu govori o spoznavanju Boga, zaklju­ čuje Norden, da je to rečeno pod utjecajem gno­ stičkih nazora. Ne znam onda, kojega se teološkog pisca u čitavoj povijesti ne bi smjelo gnostikom proglasiti!! Ima ih, koji hoće, da onaj izraz »nepoznati bog« označuje hebrejskog Boga. Tako su nekoji stari pisci (Laurentius Lydos, Livij, Lucan) zvali hebrejskog Boga, a to za to, što Židovi nijesu smjeli svoga Boga imenom zvati, niti li ga u slikama ili kipovima prikazivati. Po tom je bio židovski bog đ ?vootos 8-ećg nepoznati, bezimeni Bog. No više je nego vjerojatno, da onaj žrtvenik »nepoznatom bogu« u Ateni nije bio podignut u po­ čast hebrejskoga Boga; niti bi se taj Bog ima raz­ umjeti pod onim izrazom. Još manje ima se raz­ umjeti I s u k r s t, premda ima egzegeta koji i to drže. Govore naime, da su Atenjani prestrašeni pomrčinom sunca prigodom smrti Isusove pomislili, da se nešto velika dogodilo, da možda koji bog trpi; pa su mu podigli žrtvenik. Držahu naime, da taj bog mora biti velik, kad ista narav učestvuje njegovim bolima. Tako megju inim tumače Hugo, Lyranus, Sanchez i dr.1) No ovakovo tumačenje više je plod pobožne mašte, nego li prave egzegeze. Najvjerovatnije a ujedno i najopćenitije miјепје egzegeta može se sa našim Vimerom’) u kratko ovako prikazati: »Izmegju ovih Grka bili su Atenjani najpobožniji. Pobožnost su svoju poka­ zali time, jer su postavili kipove svim mogućim bogovima, što ih je rodila grčka mašta. B o j e ć i se, da n e m a m o ž d a j o š k a k a v bo g , k o me n i j e s u p o s t a v i l i ki pa, s a z i d a šemužrtvenik, s amodasenebi l j ut i o n a n j i h. I jer nijesu znali, kako bi ga okrstili, na­ pisaše na žrtveniku napis: »Nepoznatomu bogu«. Ne treba dakle sa Nordenom pretraživati istok, da ugjemo u trag izvora ideji o nepoznatom bogu; ko poznaje ćud grčkog naroda, poimence Atenjana, priznati će, da se takva ideja sasvim lasno i naravno mogla poroditi u Ateni. Još je manje od potrebe za Nordenom prelistavati starin’) V. Cornelius a I.apide u gore naznač. Comcntam. 2) Život sv. Pavla str. 128, 103 ske spise, da doznademo odakle je pisac Djela Ap. prepisao divni Pavlov govor na aeropagu. Nije bio Pavao tako kratke pameti i slabog govornič­ kog dara, a da i sam ne bi bio ovakova šta kadar smisliti i izreći. Sav istok i zapad vječitim su svje­ dokom djelatnosti Apoštolove, a njegove uzvišene poslanice sjajnim su dokazom njegovog vanrednog veleuma i govorničke vještine. Dr. Blažević: P o g jim o u O lo v o ! Tko da shvati putevc Vječne Mudrosti! Stvori svijet, i dade mu Čovjeka za gospodara, a zemlju pripusti proučavanju njegovu. Stvorivši Čovjeka pusti da ga prokuša, može li sam hodati, kao što majka pušća svoje dijete. I snagje ga sudbina riijeteta, — pade! Alrse nemogaše sam dignuti, trebalo mu je ruke pomoćnice, koja će ga na noge osoviti, i ne dopustiti ada u zemaljskom prahu leži na radost neprijatelja, koji mu zamku stavi. Tim više. što je čovjek na sliku i priliku Božju stvoren. I zato od­ mah iza neugodnog pada, komu se je neprijatelj veselio, a prijatelj ga sažaljivo, ču se glas o »Sje­ menu« koje će čovjeka pridignuti, pomoći mu da do odregjenog cilja dogje, izgubljeno pravo na baštinu opet dobije, a na ispražnjeno mjesto svoga protivnika od početka, zasjedne! Biljka Stvorcem u srce praoca našega zasagjena, razvijala se je, gojena rukom Vječnog Vrt­ lara, dok nije došao čas da procvate, donese plod, obećano sjeme — Isusa. U tihom gradiću Na?aretu, srcu kršćanskom najmilijem mjestu čitavoga svijeta, odigra se pred 1913 godina prizor nevigjen, nepoznat, čudnovat, komu premca nije bilo, nema, neće ga biti. Tiha, skromna djevica, svijetu nepoznata, Presv. Trojstvu najmiliji stvor, pri­ staje, da u njezinoj prečistoj utrobi Onaj se nagje, koga je svijet toliko željno očekivao. Isus dogje, poduči svijet, otkupi ga svojom smrću, ode na desnu Boga Oca, da nam ondje bude advokatom, a Mariju Majku predade nama braći svojoj, da se na Nju obratimo, kad nam treba pomoći, utjehe, ri­ ječju ma kakove mu drago milosti. I ova naša majka, ne zatvori srca svoga, ne ogluši se molbama djece svoje, nego ih rado usliša. A zahvalna srca djece njezine sve što imadoše ljepšega, prinesoše svojoj ljubljenoj Majci. A ova kako na razne načine, u razno doba pomaže, tako �104 Br. 7. — »SKRAFINSKI PKRIVOJ« — 1913. isto i na raznim mjestima, koja si je kao posebnim načinom odabrala, da će ondje obilatije svoje mi­ losti i nebeske blagodati dijeliti. Takovih mjesta nije manjkalo, a ne manjka ih ni danas. No pošto mi nije namjere, da ih ovdje nabra­ jam, stegnuti ću se ragje samo na užu domovinu* pa i u njoj samo na jedno Marijom posebno oda­ brano mjesto, a narodom toliko čašćeno, na gla­ sovito proštenište stare franjevačke crkve u Olovu. Na ovo nas dva razloga nukaju. Prvi je, što je na ovo proštenište potpuno oprošćenje dobiveno, drugo je što je ovo korak naprijed k ostvarenju opće želje, da se na starim zidinama, novi franje­ vački dom i crkva podignu. U sjeveroistočnom dijelu uže domovine, pod planinom Stoborje zvanom, na rijeci Krivaji, leži od davnina poznato mjesto Olovo. Povjest je nje­ gova, osobito starija, kao na žalost i drugih povjesničkih mjesta, još u povojima, i prilično prikrivena. Nekadanja cvatuća i brojem pučanstva, kao i svo­ jim proizvodima poznatija bosanska varoš, danas je spala na puko selo od muha nedanskih kućica, koje su se s lijevu stranu Krivaje na ostrmici nanizale. Nad njima pod pećinom zvanom »Gospin pozdrav«, onima koji dolaze iz Čemerna i Vareša na putu, opaža se mala trošna kapelica, do koje je stavljen drveni tornjić za zvono. U zgradi, koju je sutješki samostan podigao, a koja je nedaleko od kapelice, pribiva jedina katolička obitelj. S desnu pak stranu Krivaje, tik do kolodvora nanizale su se firmine zgrade, kao i novootvorena škola. Ovako bi se u kratko dala škicirati povjest Olova. Nekad cvatuća industrijalna varoš, danas hrpa trošnih kuća, bez ikakovog daljneg značenja. I Olovo bi s ovu stranu, ako se posmatra, davno spadalo u povjest, megju one koji su nekada bili, a danas im još napisano ime, djela, i slično čitaš. Pa ipak Olovo imade i drugu svoju stranu, koja ga bar dvaputa na godinu i to 15. kolovoza i 8. rujna iz njegove tihoće probudi, i stare uspomene u pamet doziva. To su ruševine stare franjevačke crkve i samo­ stana, koje još iz zemlje vire i kao da mole, da ih se podigne! Da nije velim ovih ruševina, koje svake godine hiljade naroda privlače, Olovo bi bilo bez znamenitosti. Prvi nam počeci franjevačkog samostana kao i ondašnje čudotvorne crkve nijesu poznati. Po narodnoj predaji, sačuvanoj u pjesmi, postanak naše čudotvorne crkvice, imao bi se istom po­ četkom 15. stoljeća iza propasti dakle bosanskog kraljestva, tražiti. Samostan bi megjutim imao biti još megju prvima sagragjen ili bez crkve ili pak bez čudotvorne crkve. Dapače po nekim bi imala najprije crkva sagragjena biti, a tek kašnje samo­ stan franjevački. Ovo nas megjutim pitanje za ovaj put ne zanima,1) nego ćemo samo po narod­ noj pjesmi postanak crkve predstaviti. Djevojka neka imenom Anica, odluči da caru u Stambolu izveze čador. Iza kako je u taj posao devet godinah potrošila, spremi ga na odregjeno mjesto, a car ga prima te hoće da se zahvali, šaljuć razne da­ rove, kao nebrojeno blago, zatim svilu, svog bla­ gajnika sa trinaest robinja. Anica megjutim sve ove darove odbija. Car se tome čudi, te ju pita šta želi, a ona odgovara, da joj dadne dopust da »moliti smidem«. Car joj na to odgovara, da će dati štogod ima u carstvu, a Anica se tim oko­ ristivši zamoli, da smije »u Olovu mjestu pito­ mome« crkvu sagraditi. Car ne samo da to do­ zvoli, nego dapače obeća, da će i sam svoje darove u crkvu dati. Tko veseliji od Anice! S dobivenom dozvolom leti ona »fratru Marijanu«, kazuje mu za dobivenu dozvolu i pita ga kome da ju posveti. Fratar fra Marijan nehtijući stvari odmah riješit;, rečeAnici, neka se pomoli sv.Petru iPavlu, pa će ju oni podučiti. Anica to i učini, a oko pola noći, ukaže joj se BI. Dj. Marija s množinom angjela i reče joj da crkvu njezinu uznešenju« posveti. Ovim vigjcnjem stvar bi riješena, Anica ode Fra Marijanu, i sve mu kaza. U slijedeću nedjelju fra AAarijan navijesti narodu, da će se i gdje će se praviti crkva. Narod oduševljen, skupi sve što je zato potrebito i crkva se za godinu dana zdogotovi. A kad je došao dan, da se u njoj misa reče, naroda se bijaše mnogo iskupilo pred crkvom, koji je jedući ovnovinu, a zalijevajuć »crvenikom vinom« uz prasak pušaka i djevojačko kolo očekivo fratra Marijana, da službu započme. Kad je i ovaj došao, od ra­ dosti tri puta u crkvi poklekne, službu obavi, a na­ rodu protumači sreću, koja ga je zapala, te da na toj milosti zahvali »Bogu velikome i sultanu caru čestitome«. Kad je i ovo narod učinio, razigje se svojim kućama uz pjesmu i puca­ nje, te hvalu Boga i Djevice. A zatim nastavlja pjesma, izrazujuć želju da narod češće Olovu do­ lazi, ondje Boga hvali, a po Djevici pomoć dobiva za kuće, čeljad, polja, njive, livade, stoku, blago, a najpošlje vječno spasenje.1) Glasnik Z. M 1887. III. str. 63 -75.; Glasnik bosanskih i hercegovačkih Franjevaca 1887. str. 150-155; 167—172; 180-182. -) Glasnik Z. M. 1889. str. 66 68. �Pogjmiojii Olovo. 105 Nije nain namjere istraživati da Ii i u koliko obnovit će se s vremenom stara crkva u prvašnjem ova pjesma odgovara činjenici. Mi ćemo ragje obliku, te će se tako obnoviti i taj drevni istorički spomenuti druga dva momenta. Čuvarom čudo­ spomenik iz bosanske prošlosti.«3) Ova je želja tvorne slike u rečenoj crkvi bijaše Franjevac, koji dulje vremena i u srcu Franjevaca tinjala, i u tome je iz svog tihog zaklona žario i njetio plamen prave se pogledu i radilo. A sada nam se čini, kao da ljubavi prema Bogu. Pa i onda, kadno nestade je bliže čas nego ikada da se ostvarenju ove želje njegova obitavališta u Olovu, kadno ono a i milo pristupi. Mi se pouzdano nadamo, da neće mnogo mu Gospino svetište postade plijenom vatre, i vremena proći, a pod stijenom »Gospin pozdrav« onda kad je štrepio za svoj život, dolazio je on i zvanom, na starom će se panju zasjati hram Božji, predvodio svoj narod obljubljenom svetištu. Ali a do njega prebivalište tihog Franjevca, koji će ovo nije bilo samo svetište naroda u Bosni, nego žižak paliti, i molitve Bogu slati, za rod i dom! te to mjesto privlačilo pobožnike iz Bugarske, Bože uspori ovu želju! Srbije, Albanije, a i mnogi su velikaši kao i kraljevi slali svoje darove olovskoj Gospi1). Akoprem nije bar do sada poznato bilo, da je s ovim hodočašćem kamo je narod svake godine hrpimice grnuo, pot­ A. Č ičić: ■ = ................ ~ — puni oprost skopčan bio, šta da sada reknemo! Sada nam je dvostruka dužnost, da ovo svetište U atelieru G abrijela Jurkića. gojimo, jer naš je puk pobožan. Pa kada »niti Je Г čardak ovo za sastanke vila vatra, koja samostan i crkvu u pepeo obrati, niti II tvrda kula, ročište hajduka?*) zaprieke od nevjernika glede osobne sigurnosti, — Mirisni struče smilja i kovilja, niti druge progonstva bure mogahu u srdeih bosan­ Ti neven-grano iz našijeh luga: skih katolika utrnuti onu pobožnost prama I)j. Ma­ Gavrile dični, grano jorgovana riji majki Isusovoj, koja ih svojom ljubavlju nepre­ I mlado sunc^ pramaljetnih dana! stano od onih vremena do današnjega dana u Olovo na pobožnost vuče, gdje ih bosanski Franje­ Ti tako mio, svjestan i poletan, vac po onoj baštini, koju je primio od starih pregjaa U svome carstvu ljubimac si roda, svojih, predvodi, sv. misu im govori, Gospi pre Sa kistom u ruci raskošan i sretan, poruči angjeoskom hranom okrijepi i s blagosovomm p 0 sretna majka, što ti život poda, kući otpravi. Uzalud je dakle, što se je samostan Te i na slici uza te uživa, tamo dokinuo, ipak Gospa narod tamo k sebi na to Tebe i Mirka**) tuder dok cjeliva.. mjesto zove, a ovaj još svake godine onamo hodo­ časti, da na ruševina njezine crkve iskaže joj svoju U tvome carstvu, miljeniče vila, žarku ljubav i pobožnost«/) 1 u meni se novi život budi Zauzetni redodržavnik fra Lovro Mihačević, I mladom orlu s nova rastu krila koji je ove godine u Rimu boraveći potpuni oprost 1 nova vatra bukti mi u grudi. za olovsko proštenište isposlovo, učinio je to u Svu prošlost roda i sadašnjost štijem, svrhu, da narod onamo hodočasteći što više du­ U tvojoj duši dušu našu zrijem. ševne koristi dobije, kao i to da se staro svetište obnovi. Na svećenicima je dakle, da svome puku, Gavrilo dični, care zlatnih sanja, dobivenu milost najave, koji će se sigurno prema Najvećma što me uznosi i diže: svojoj dobroti, njom i poslužiti htjeti. Uz to se Smisao tvog je rodnog osjećanja, sam prečasni redodržavnik sprema da osobno ove Koje kroz tvoje umjetnine diše: godine s nekolicinom još Franjevaca svetište po­ Mi do sad bjesmo roba iz dućana sjeti, te će se tako narodu lijepa zgoda pružiti, da I crte tugjeg kista izlizana. svoju pobožnost obavi. Okolnost, da se je potpuni oprost dobio i ;i) Glasnik Z. M. ondje str. 72. s druge je strane važna. Ta već pred nekoliko *) Za razumijevanje ovijeh dvaju stihova treba znati, da godina izrečena je slijedeća želja: »Ako Bog da, naš umjetnik ima svoj atelier u jednoj sobi u uglu, na tavanu ') Glasu k Z. M. III. 1889. str. 71. *) Glasnik bo anskiti i hercegovačkih str. 181. Franjevaca 1887. starog sarajevskog muzeja, pa njegova radionica po svojoj izvisitosti izgleda kao kakav Čardak ja kula. **) Pjesnikov brat. �Br. 7. 10<> - »SERAFINSKI PERIVOJ« A1 ti nas diže, o ponose roda, Zivotvorni »Fiat!« od tvojega dulia I nama život, nama dušu poda. Po tebi oživje naša prošlost gluha: Hajduci zbore »Hajdučkim sastankom« Sročiv se odsvud Jurjevijem dankom. Tu »Zastupnici roda« će da planu, Dok od tvog duha kist im život daline; »Mirkova Mira« ko zora u danu (o milo lane, liste s naše grane); A »More«, Gavro, sinje puklo tamo I »Šuma u jesen« — o sve naše samo! Da, sve tu naše; i ti naš si samo. O neven cvijete sa majčinih grudi, U tebi svoje mezimče gledamo, Svibanjska zora nama s tobom rudi. Zavjetni pečat ti povijesti naše. O živi dugo ti, naš Orijaše! т i 0У 8 Prof. R. Strohal, Zagreb: — ----- l. Konstitucioni fratara trećega reda sv. Franje. 4. Prevedeni na hrvatski jezik po ocu tia Iva u Grižostomu Kcršiću Cresaninu god. 1734. I1 o g I a v I j e d v a n a d e s t o : Od s t u d i o v skurarskih. 1. Lekturi od filozofije ali s(veto)ga bogoslo­ vija i rejenti da mogu biti odabrani i odverženi od samoga ministra jenerala i takojer njihovi škulari, koji da podložni imaju biti istim u onih stvarah, ke se čekaju na nauki, anci pristoji se, da g(va)rd(ija)n njima ne dopušća izajti van mostira u dnevih od studija prez licence istih lekturi ili rejentov. 2. Studiji skularski da imaju počati po fešti rojstva blažene divice Marije i dospiti za misecem juna. I kadi paka običaj nahodi se počati studij u misecu novembra, tada da imaju dospiti u fešti uzašastija prisvete divice Marije. 3. Kada su počati studiji, študenti da z mostira dva sama puta na šetimanu izvan četertka ma u vrime ako nimaju čuvati lecion, i to vazda z licencom g(va)rd(ija)na. Lekturi paka iz­ van četertka i drugih blagdanov imaju činiti lecion 2 puta na dan, to jest u jutro i po vičernji i naj­ 1913. manje 2 puta na šetimanu po vičernji na rriisto leciona študenti na prežencu lekturov i rejenta da čine konference disputajući od onih stvar, ke budu bili imali u lecionih sve šetimane. 4. Lekturi od filozofije i teolojije da uče svoje škulare nauk Ivana iz Duna Skota, naučitelja pritankoga rada manjih i da brane njega toliko u konklužionih očitih koliko skovitih, kim budu na­ stojali, drugačije da nimaju uživati privileji lektu­ rov. Odviše ako u vrimenih ostanovićenih zgora, iznamši korizmu, u koj pro(vi)nc(ija)li mogu do­ pustiti licencu lekturom i rejentom pripovidati, ne budući lejitimamente zapačani, budu ostaviti či­ niti lecion za jedan misec, udiljice lekturi i rejenti da jesu dignuti od oficija prez ufanja imati ga veće, ako paka ostaviti budu tri puta samo na šetimanu, imaju biti pokarani od g(va)rd(ija)na, ki pod penu izgubljenja oficija ima oznaniti ocu mi­ nistru provinc(ija)lu i jeneralu onih, ki stoje u neharstvi. Tolikajše da nima drugoga oficija, ki se ne može podnesti, na priliku nijedan ne budi ujedno g(va)rd(ija)n i lektur ili rejent. Napokom rejent, ki bude učil naše fratre 14 godišć, da može si izabrati jedan mostir s povoljenjem oca je(ne)rala i u njemu mozi irniti koju sli£hu od laika, koga g(vajrd(ija)n ima izabrati. P o g l a v l j e t r i n a d e s t o 13.: O d ori ih, ki i m a j u d o k t u r a t i se. 1. Budući Inocencio XII. blažene pameti dopustil miništru jeneralu našega tretoga reda, ki bude u napridak, oblast, privivajućih svih ostalih od te oblasti za dati dokturat ili krunu od meštra fratrom profešanim rečenoga reda, ki budu studijati i učiti filozofiju za 3 lita i za druga 2 teolojiju svetu sverhu svih četirih librov šentencijev s pohvalu, kako svitlije viditi se može u rečenomu brevu dneva 17. maja 1692. poradi da ovo bude s harnostiju obsluženo. 2. Zapovidamo, da u prvih 3 litih, koji prez sumnje imaju biti naravski, ditati imaju se stu­ dentom od lekturov filožofije sva lojika, osam libri intitulani »od friška slišanja«, libri od rojenja i oskvernjenja, od neba i svita i od elementov, od duše i metafiziku. Tulikajše u prvomu od 4 lit za s(ve)tu teolojiju da učeni budu od lektura bogoslovca tratati gredu premijalov s(ve)te teolojije, bitja atributov i sveršenostov boga, vidjenja blaženoga znanja volje božje i otajstva prisvetoga trojstva. U drugomu litu od anjelov, od atov čovičaskili, od viciev i grihov, od milosti i od pravič­ nosti. �Konslitucioni fratara trećega reda sv. Franje. U tretomu litu od otajstva upućenja i kripostov bogoslovnih. Napokom u četvertomu da se ima učiti sakramente u obćini, od pokore i od sa­ kramenta eukareštije, i dokle koli od svih zgora rečenih tratatov ne budu učeni studenti, nimaju se zvati sveršeni ali dospiveni. 7 godišć lekturije potribni za prijeti krunu od meštra. 3. Ako li u jednom koleju veće lekturov nahodi se, koji uče iste skulare, kako je podobno svete teolojije po ta način da se dile zgora re­ čeni tratati, da se može reći s pravicom, da svaki rečenih lekturov je stil sverhu 4 librov od šentencij, neka se može podati kruna od meštra, ma ošervane sve stavre, ki je imaju oservati se. 4. Ako uzmankati budu studenti fratarski lek­ turom, d a im s e d o p u s t i n a j m a n j e d v a š k u I a r a s v i t o v n a, ma ne manje od dvih za prijeti krunu, ma za biti dospiii jednu i drugu lekturiju, kako regula ispisana zgora više prisežne vire od g(va)rd(ija)na i dvih redovnikov najpervih mostira. Imaju imati jošće viru s prišegom od provinc(ija)la, ki imaju potribu, oni, ki budu štili fratrom. P o g l a v l j e č e t e r n a ' c l e s t o 14.: Od e žarn i п a d u r o v j e n e r a I i h. 1. Ne imajući se prorniniti na dostojanstvo dunboka nauka nego oni ki su abili za ista, zato odlučujemo, da ežaminaturi imaju biti našega reda, kih da ne bude veće ni manje od 21, to jest izvan rejenta, ki bude u mostim stvetih Kužmi i Damijana od Rima, sedam s provincije rimske od Marke, Abruca, Napulje i Kalabrije, 8 za provin­ cije Milana, Bolonje, Breše i Dalmacije, a pet za provinciju od Sicilije. 2. Zgora rečeni žeminaduri jeiierali imaju biti aprovani od žeminadurov jeneralih i budući aprovani jedan samo put, da ne mogu biti izverženi, dekle živu, ako njim se ne buge provalo, da su bili nevirni, u njihovu oficiju od ežeminanja. Umirajući koj od njih ili renuncivajući, da bude proponjen jedan drugi od jenerala a aprovan od definiciona jenerala radi da izabranije vridno bude. Da imaju jošće glas ativi na kapitulih provincijalskih samo njihove provincije, na ki da pojdu na špendij iste pr(ovin)cije. 107 navlastito jeneralu. Ako toti budu ili kako glas­ nici ili dozvani, da nastoje jošće konklužionom publikim izvan kapitula, samo da ne bude u mostiru rejent pošobojni. 2. Da se izberu za tu prudnost meštri pratiki u filozofiji i teolojiji, niti da se mogu izbrati nego samo dva iz te proivncije. Da se izberu po isti način kako ežamenaturi jenerali i da uživaju isti privileji, anči da ih precede, uzdržeći prvi stepen u knjigah. P o g 1a v 1j e 16.: Z a l e k t u r i mo r a l i , i sp o v e d n i c i i pripo(vi)davci. 1. Nijedan da ne bude učinjen lektur moral, to jest duhovni ili pripovidavac, ako ne bude studijal hvaliteljno i pošteno za 3 lita filozofiju, a 4 svetu teolojiju, ča jest bogoslovlje. 2. Kadi nije lektura morala, redovnici u volji šupenjtira da se okupe 2 puta u šetimani i od jed­ noga od njih na promence da se imaju resolviti kazi od kunsience proponjeni po opinionu jednoga autura aprovanoga u prigovaranju, paka posve da se imaju odiliti brez strepeta i karanja. 3. Redovnici da ne mogu slišat spoved fratrov u nijednoj provinciji ako ne z licencijom naj­ manje upisanom od ministra provinc(ija)la one provincije, ki u svemu varovati se ima za ne prežentati ih biskupu na ežam za ispoivdati svitovnih ljudi, ako prvo nisu bili ežamenani potanku od sebe ili od ežaminaturov jeneralih i da su nasasti na to abili. 4. Akoli pripovidavac u mistu i pripovidajući dade smutnju puku, da bude sušpenjen od pro(vin)c(ija)la za 3 (lita) od licence pripovidanja. P o g l a v l j e 17.: O d l i b r a r i j e v . 1. Kadi librarija nahodi se, da se izbere je­ dan, komu bude izručena od g(va)rd(ija)na kopija od inventarija svih librov s ključem od librarije i inventarij rečeni da se postavi u škrinju od trih ključi. 2. Da prokura oni, komu je izručena librarija pripraviti z urdinom libre, čuvati ih od praha i dati ih štiti onim, ki za to dohode u librariju. 3. Biti slobodno samo rejentem, rekturom i onim, ki budu bili dostignuli licencu od pro(vin)c(ija)la nositi Jibri vanka librarije. Oni paka, ki ponese tja libri, ima zapisati vlašćom rukom na P o g l a vi j e 15.: O d r e j e n t o v j e п e r a 1a. libru za to odlučenomu ovako: Ja fra, ime i ostalo u ta dan miseca i lita iznesoh iz librarije libar ili 1. Da budu takojer u redu 4 rejenti jenerali. Oficih kih da bude asištiti katedram i konklužio- libri imenom toga ili tih i to vazda na prežencu norn, ako koje budu imali deržati se na kapitulu Čuvara od librarije. �108 Bi. 7. »S12RAF1NSKI PERIVOJ« 4. Librarija ninia se umaljati anci berže ako je uzmožno umnožiti. Dakle ki ima kuru od librarije, ako najde libri raskidane, da prokura ujedno z g(va)rd(ija)nom, da povraćeni i popravljeni, a oni ki bi udvojeni bili, budući prez koristi da pro­ kura prodati, ma prodati se ne mogu prez licence od familje, potverjene jošće od provinc(ija)la po ta način, da s pinezi, ki se za ti libri tokaju, kupe se drugi libri, kih nije u librariji. P o g l a v l j e 18.: O d l i m o z i n e . Laici, ki gredu na prošnju i svaki od naših imaju udilje pridati g(va)rđ(ija)nu ili sakristiji svu Iimozinu prijetu na ime mostira. Ako bi danaj obligom od mis, grede sakrištiji. Niti moz(i) g(va)rd(ija)n činiti pati z onimi, koji više jednoga broja ustanovićena za dati mostiru, ostalo sebi uzder™ pod penu izgubljenja oficija. Mozi zato g(va)rd(ija)n darov i njim ku stvar od robe prijete za limozinu p radi truda učinjena. G. Guenot; Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). Jednu uru prije nego će carska gozba početi Hermes se je ozbiljno sa Veturijom razgovarao i to u kući prefekta pretorija. »Ti si sve dosad, Veturije, reče mu, svoju ulogu izveo, pa ja se usugjujem misliti, da se ne­ maš zašto kajati. — Ne, doista, odgovori čankoliz. Ja se mo­ ram s tvojom dobrotom prema meni hvaliti, kao gelina. - Imam još jednu uslugu od tebe zatrai s onom našega zajedničkoga gospodara Tižiti, prihvati oslobogjenik. — Ti znaš, Herme, odgovori štićenik, da sam uvijek na tvoju službu. Još k tomu, ja uživam sva­ gdje u svim svojim poslovima, osim u svojoj obitelji. — Zar nisi sretan sa Koralijom? -— Da istinu kažem, nikada nisam bio. Nego, otkako je kršćanka i otkako mi djecu naučila, za­ jednički se život više ne može podnositi. Promisli, Koralija je toliko luda, da me kori, što vršim 19 Ili. službu doušnika; ona ne odobraje, što ja prodajem ljude, koji mi dobro učinili i s kojim sam prija­ teljevao, pa i onda, kada mi to donosi veliki novac. _ Žalim te, Veturije, odgovori Hermes sa podrugljivim smijehom. Razumijem, ti si žrtva u bračnom životu. Pa ne znaš li lijeka takovom stanju? Lijek sam u rukama imao otrag nekoliko mjeseci, kada se kršćane progonilo; ludo sam ju pustio, da izmakne. Tako je, imaš razlog; to je izvrsna misao, Veturije; treba ju u djelo staviti prvom prigodom, a ona, kako ja predvigjam, neće biti daleko. Zar se pripravljaju novi požari? upita štićenik s nekom krvoločnom priprostitošću. Ne u koliko mi poznato: dosta je toga i Herkula ti! Nego to pustimo. Za sada se samo radi o jednom malom putu. noćas? — Uprav. Sa razumnom čeljadi, kao što si ti, dosta je na рб riječi govoriti.« Štićenik se je od oholosti nadimao nad ovom dvoličnom hvalom, njezin je smisao bez sumnje bio šaljiv. »što treba raditi?« upita odlučnim glasom. Ti poznaš Servilija Tuska? Poznajem li ga! Jupitra ti, to ti znaš do­ bro. Ne sjećaš li se, kako me je više od jedne večeri naš gospodar, Tigelin, pozvao na večeru sa ovim mladim patricijem? Pa dobro, moj dragi, Servilij s tobom ve­ čeras ne večera. Ko mu to kažeš! odvrati Veturij uzdišući, kao čovjek živo podražena želudca. Nego, mjesto toga, proslijedi oslobogjenik, komu je, rekao bi bilo drago stavljati u smetnju svoga netrpljivoga prijatelja, on je na večeri sa cesarom i Tigelinom. Znao sam za to. - Kako! pa nisi kazao? Kad sam k tebi dolazio, kako sam bio dokon, tumarao sam nekoliko časa ispred Zlatne Kuće: vidio sam, gdje ulazi Servilijeva nosiljka. — Dobro. Onda ćeš ti otići k dvoru; čekati ćeš tu, dok Servilij izagje. Razumijem. -— Što ti razumiješ? još ti nisam ništa rekao. — Da moram pred dvorom stati na straži. - Tako je. Pazit ćeš, da te na polasku ni Servilij ni njegovi robovi ne bi opazili. Ići ćeš za nosiljkom po daleko, sve do zaselka mladoga pa­ tricija, kamo će se bez dvojbe povratiti. �N.eronove žrive. Put je veoma dug, znadeš li? Ti ćeš prama tome biti plaćan. Kada dogješ u Servilijev zaselak, s puta ćeš zaći; onda, kad gospodar i robovi ugju, primaknuti ćeš se k vratima i tu zakucati. — Bit će zatvoreno; ako bude po noći. — Neće, rob, koji čuva za to zna; on je potkupljen, čekat će te. Kada ugjem u zaselak, kakovu ću ulogu tu igrati? — Upitat ćeš u roba-vratara, da te smijesti, kako ćeš moći gledati strance, koji stanuju u Servilijevoj kući. Mi obzirom na njih nismo mogli imati tačriih podataka; a megju tim treba nam ih znati. Mi mislimo, da su to kršćani; treba nam naše sumnje izbistriti. Jesi li siguran, da ću ih ja moći poznati? — Tvoji odnošaji sa kršćanim dopustili su ti vidjeti više njihovih poglavara. Ako su oni, na koje mi mislimo, ti ih poznaješ. Hajde dakle; pa netom izvršiš ovaj posao, k meni se povrati.« Pošto je Veturij stao nepomično, Hermes se sjeti, da je ča.nkoliz opet u novčanoj neprilici; baci mu nekoliko stotina kvadranata, još mu obeća i otpusti ga, da sam ode na Neronovu večeru. Bilo je više od ponoći, kada je Servilij izašao iz Zlatne Kuće i pri uzeo put u zaselak. Njegova je nosiljka polako išla preko rimskih ulica. On je bio sumoran. Više su se puta patricijevi robovi, misleći, da čuju nekakav glas, okrenuli, a da ni­ koga nisu vidjeli. Veturij ugje u zaselak, kako mu je bio rekao Hermes. Vratar ga sakri u svoju so­ bicu. Kad se je svanulo, povjeri ga jednom drugu, potkupljenu sa Hermovim novcem. Nisu prošle ni četiri ure, kako uhoda, himbeni brat, došao u Servilijevu kuću, a već je otkrio tajnu i znao, što je želio znati onaj, koji ga poslao. Vješto se je sa zaselka izmakao i svim zorom u Rim se vratio. Kad je bio u Tigelinovoj kući, oslobogjenika u njoj nije bilo; molilo ga se od Hermove strane, da se povrati večeras, kad se smrkne. On nije izostao. »К, dobro? reče Hermes, a na licu mu se čitale divlje strasti, što no mu dušu izjedale. Izvršio sam tvoju naredbu; mislim, da sam ju časno kraju priveo. ■ — Da vidimo. Što si vidio u Servilijevu za­ selku? Servilij Tusko krije u svojoj seoskoj kući kršćane. Koji su to? — Marko Plaucij i Pomponija Grecina. 109 0 tome sam sumnjao. Nego, to nije sve; ima ih i drugih. Nema, vjeruj mi! Doduše kazivalo mi se, da se je ovih posljednih dana bilo skupilo više svećenika; oni su otišli. Ima tu i drugih, kažem ti, ponovi Hermes. Istina je, ti to ne možeš znati, jer su oni došli pošlje tvoga odlaska. Veturij je stao zabezeknut. »Kako ti to znaš?« reče. - Ah, odvrati oslobogjenik smijući se, ja imam sposobnih izaslanika, koji mi divno služe. Petar i Pavao, kršćanski poglavari, povratili su se. Ovoga časa oni su u Servilijevu zaselku. »Jesi Ii stalan o tome?« upita još čankoliz. * »Fotpuno stalan.« Zbilja, dva apostola, upozorena na strašno Neronovo progonstvo, doletjeli su, da utvrde vjer­ nike i^oprave ruševine, koje je već Crkva pre­ trpjela. Uzalud ih se molilo, da odmah ne igju u Rim i da čuvaju svoj život, toli dragocjen kršća­ nim. »Naša krv,« odgovorili su; »utvrdit će zgradu Gospodinovu, kad bi silnik našu smrt odredio. Mi moraibo dati primjer, poput Božanskog Pastira. Kada udare na stado, tada treba da su njegovi poglavari na svome mjestu.« Na dolasku su apostoli doznali za čitav do­ mašaj velike crkvene nesreće, suze im se oteše za poginulim prijateljima, a osobito za Pudentom, koji je bio prvi primio u Rimu namjesnika Isukrstova. Ali su se u isto vrijeme veselili, što ih je Isus našao dostojne, da trpe za njegovo ime. Servilija nije bilo u zaselku, kada su apostoli došli. On se je bio odalečio, pa i prije Veturija, da se vrati u grad. Neronova večera i razgovor sa sta­ rim prijateljima potresli su za zlim hirima njegova srca i u njemu ostavili kobne utiske. Nije se nadao, da će moći razlomiti okove, pa je pobjegao sa zaselka i povukao se u kuću u Rimu, odlučivši s kršćanima se sastajati, što je moguće manje. Jedva je nogom ugazio u svoj patricijski stan, kad mu eto jednoga roba, da mu javi, da stranci traže gostoprimstva u njegovom zaselku. Koji su to ljudi? upita. - Dva su časna starca. Jedan ti je nepo­ znat; a to je vrhovni poglavar kršćana, a drugoga si dva puta vidio pred Cezarovim sudom. Servilij je, na te riječi, raspoznao Petra i Pavla. Usprkos svojim odlukama, mislio je, da ih mora otići primiti. On ode s one stope, u borbi �lio tlr. 7. ► SKRAFINSKI PERIVOJ« — I9i3. sa protivnim osjećajima, srce mu se drmalo na je bio dao kršćanima za obrede njihova bogoštov­ uspomenu Pavlova lica i utiska na njegov pogled lja, primao je iz Pavlovih ruku otajstvo, koje preu Ncronovom dvoru. On je unaprijed u sebi osje­ poragja duše i otvara im vrata Crkve, a za tim ćao, da će veliki apostol dovršiti u njemu početu odmah polaganje ruku, da na nj sagje Duh snage pobjedu, skršiti svu njegovu neodlučnost i koljena i svjetlosti. Marko Plaucij i sva kršćanska općina mu pred Hristom prignuti. Stupao je, kao osugje- veselila se nad ovim dogogjajem i osvojenjem duše nik, kad daje posljednji zbogom ovomu životu; za Hrista, i to na Ncronovu dvoru i megju nje­ on je, mladi patricij, zadnji pogled bacao na lako­ govim prijateljima. Uza sav strah kršćana, apostoli se htjedoše umno svoje uživanje, na raskoš svoga stana i na dobra ovoga svijeta; mislio je na Cezarovo prija­ u Rim vratiti. Gledali su biti u sredini stada, da teljstvo, koje mu žrtvovati trebalo i na smrt, koja osnaže slabe i pospješe širenje vjere i da sami pro­ ga čekala, ako se pokrsti. Sto se je više svomu povijedaju, s novim žarom, Isukrstovo Evangjelje. zaselku primicao, srce mu se sve više stiskalo. Oni dakle ostaviše Servilijev zaselak nakon malo Napokon koraci preko praga svoga svježega i dana; Pavao se povrati u kuću, koju no bio najmio raskošnoga stana; s čudnovatim drhtanjem opazi za svoga prvoga boravka u Rimu, a Simun-Petar, u hladu vrta dva časna starca, od kojih je samo da udovolji željama i molbama Servilija, dogje u jednoga poznavao. Servilij se duboko sagne pred njegovu kuću. Megjutim Hermes saopći Tigelinu, što se je kod Servilija dogagjalo. apostolim, a oni ga prime s nekom slatkom pri sM^lo brže,« odgovori prefekt pretorija, bila jaznošću i nekom uprav Božanskom milotom, zahvaljujući mu, što je njima prognanicima otvo­ bi smrtna osuda Servilijeva. Nego, Neron je rio vrata svoga stana. Odmah, u dodiru ovih smrtnu kazan pokvario: on je ubijao i mučio velikih duša, osjeti mladi patricij, kako mu tuga kršćane takom divljom žestinom, da bi sada bilo iščezaje. Preko dana, kad se je na samu našao opasno nastaviti započeto djelo. Treba čekati. 1 sam će se Servilij pokrstiti, upade oslosa Apostolom naroda, nije mogao odoljeti osjećajima, što ga morili, pa se baci na svoja koljena, bogjenik. To ne mislim, odgovori Tigelin. Ja sam otvori mu svoje srce, stade mu nizati povjest svo­ ga ispipao; vidio sam ga, kao i ti, na gozbi u Zlat­ jih borba i na koncu mu reče: »Poslaniče Hristov, odluči o mojoj sudbini, noj Kući; držim, da se je on rastavio sa kršćanima, s kojim se družio, upliv, što no ga vršili na nje­ ja ju stavljam u tvoje ruke.« Dok je tako govorio, bujne su suze tekle govu duhu imao bi prestati. Možda. Nego, kako da se on rastavi sa s očiju mladoga patricija. Pavao je s njime pla­ kao, uhvatio ga svojim rukama i odgovorio mu: onima, koje je primio? - To je jednostavno sredstvo. Postignut »Pa i tebe je, moj sinko, svladala svemoguća ću od cezara pomilovanje Marka Plaucija i Pomruka Hristova, kao i mene nekoć na putu u ponije Grecine i ostalih kršćana; oni će se svojim Damask. Divna iskra milosti takla je tvoje srce: kućam vratiti i sve će svršiti. neka bude blagoslovljen Bog! Spremaj se, da pri­ Hermes je razumio, kako je ova osnova po­ miš krštenje. desna i potpuno ju odobrio. Tigelin je zbilja stao, A kako! kliknu Servilij, zar sam ja take da ju u djelo provede i javio je Marku i majci mu, milosti dostojan, ja, koji malo časa prije, bio sam da se više ništa nemaju bojati, nego da se mogu neodlučan izmegju Hrista i izmegju svijeta? u Rim vratiti, pošto je Neron htio prošlost zabo­ — Gospodin te pozivlje, Servilije; ponizno raviti. Oni dakle ostave Servilijev zaselak odmah se podloži. malo poslije apostola; nego, oni su prije bili na Mladi čovjek, izvan sebe, srcem prepunim krštenju mladoga patricija. Osnova Tigelinova i veselja, kakovoga nikada ne osjetio i dušom njegova oslobogjenika bila je osujećena. Servilij uzdignutom nad zemaljske stvari, nije mogao od­ je svoje okove skršio i odrekao se svih nada svi­ govoriti, tako je veliko bilo njegovo uzbugjenje. jeta, da zagrli Isukrstov zakon. Od tada unaprijed Suze su mu neprestano pomiješane s apostolovim mladi patricij, oslobogjen svakoga straha i odje­ tekle. Ljubio mu posvećene ruke sa žarkim cjelo- ven nekom Božanskom snagom, neće se bojati vima. Napokon dogje k sebi i izjavi Pavlu, da javno i odvažno izdizati svoje prave osjećaje. je spreman na sve, što on hoće. Tri dana poslije toga, senator Servilij Tusko, u istoj dvorani, koju p s ii �Us lak.______ 111 L I S T A K. F. Zippra, učitelj: Dujmušićev »goli izvadak«. Pošto smo vidjeli, da je čitava ova poetika, s malim izuzecima, prevedena što iz Gottschalla, što iz Carrierea, hajde da vidimo, je li bar valjano prevedena. Ali na žalost ni tu se ne može pohvaliti g. pisac. Ima naime bezbroj mjesta u njegovoj knjizi, gdje je zbog brzine, kojom je radio, svoj original netačno preveo ili ga je krivo shvatio, te tako krivo ili skroz protivno preveo. Evo i za to primjera osim onoga, što se već vidjelo. G. I. str. 69. kaže: »Dass sich Musik und D i c h tk u n s t __ erschlossen«, a u Dujmušića, str. 20., stoji: »Što se pak tiče odnošaja izmegju p r o z e i glazbe...« — u D. str. 22. stoji »o v i s n o«, a u G. I. 75.: »s e I b s ts t a n d i g« — G. I. 97.: »d a s w o r 11o s e W e r k des Musikers«, u D. str. 29.: »muzikalnoj kompoziciji, k o j a ne s 1o v i«(!) — D. str. 34.: » Mi j e š a n j e gatkc je opravdano, ali do izvjesne mjere; j e r i n a č e patvori u k u s«, a to je G. I. 121. ovako rekao: »D i e s e H c r rs c h a f t des Marchenhaften ist berechtigt innerhaib ihrer Grenzen. N u r d a r f s i e ni e i n d a s Ab g e s c h m a c k t e ii b e r g e b c n«.' — D. str. 36.: »Talenat sja i z a s l i j e p i ( l ) pojcdinošću«, a u G. str. 137.: »Das Talent ist glanzend und b l c n d e n d im einzelnen«. Na str. 168. kaže G.: »Was den Dichter aus der Stoffwelt anweht, ist zuniichst das dichterische Mo t i v , der Stoff. insofern cr der Phantasie als geeignet zur kiinstlerischen Darstellung erscheint«, a u D. str. 40.: »Ponajprije vanjski svijet z a d a h n e p j e s n i k a n e k i m s v o j i m f e n o m e n o m 1), pošto se prikaže fantaziji sposobnim, da se umjetnički obradi. To je pjesnički rn o t i v.« Klasičan je upravo primjer, kad D. (str. 46.) kaže, kako je u pjesnika ljepši glagol složen s prijedlogom nego rastavljen: »ide m i k r o z g l a v u , b o l j e : p r o ­ b i j a mi gl a vu«, jer u originalu, G. I. 222. stoji: »Statt zu sagen: »des Sturmes Gesang 16 n t d u r c h die gluhende Wtiste,« ist cs kraftiger mit Lenau zu sagen: Des Sturmes Gesang d u r c h t d n t die gliihende Wiiste.« Ne ide svaka čizma na svaku nogu! — G. I. 247. kaže: »... dessen sich schon d ie W i 1d e n u n d K i n d e r b e d i e n e n , « a u D. str. 53.: »...dolazi rado i kod l j u d i p r a v i h p r i r o d n j a k a . « »Prirodnjak« je po običnom shvaćanju čovjek, koji se bavi ispitivanjem 1) Fenomen je riječ za svašta, kad se dakle nešto ne da lako prevesti, eto ti onda fenomena. Taj se mnogoslrani fenomen može naći u knizi na više mjes!a, tako i na str. 4 3 , gdje stoji »psihologija sa svojim f e n o m e n i m a « za »psychologische Fo l g e r i c h t i g k e i t « , 9. I. ГЛО. prirode. — C. 198.: »...dass in ilir keine Spriinge und keine Li i c k e n entstehen«; D. prevodi na str. 81.: »...ne trpi nikakvih skokova ni 1u k n j i«(!)2). Govoreći na str. 61. o m e t o n i m i j i kaže D. iz­ megju ostaloga ovo: »...nego (proizlazi) i iz energičnije djelatnosti fantazije, koja mećuć d v a p o j ma ili o b j e k t a j e d a n do d r u g o g odmah oba gleda«, a u G. I. 264.: »... sondern sie geht aus der erhohten Tatigkeit der Phantasie hervor, welche, indem sie zwei Bestimmungen f ii r e i n a n d e r sctzt, beide zugleich sehaut.« Ovdje je pisac očito zaboravio, da je na str. 60. kazao: » Me t o n i mi j a me ć e j e d a n o b j e k a t m j e s t o d r u g o g a.« G. kaže II. 114., a C. 194.: »...der episehe (Dichter) verschwindet hinter seinem Objekt«, a D. to prevodi ovako: »... dok se pravi narodni epski pjesnik s a k r i j e za l e g j a s p o rn u d i e 1n«(!!) — C. 190.: »Die Volkspoesie . . . hat ihren G e g e n s a t z in der gelehrten und gelernten Dichtung«, a prevedeno je na str. 77. ovako: »... narodna poezija . . . n a l a z i v e l i k u n e p r i j a t e1j i c u u učenoj ili umjetnoj.« — I. 135. veli: G.: »Hat die Dichterphantasie ihren Stoff e r f a s s t . . . «, a to u D. na str. 35. glasi: »Cim dogje objekat u r u k e p r a v o j f a n t a z i j i « ! Teško i najobičnijem njemačkom izrazu, koji d o g i e u r u k e p r a v o m poznavaocu njemačkog jezika, kao što je veleučeni gosp. prof. df. Diijmušić! 1 taj isti gospodin govori s prijezirom o drugima, koji » s l a b o z n a d u n j e m a č k i i j o š se s l a b i j e s l u ž e n j e m a č k i m dj el i ma«. S kojim pravom? Da je njegovo poznavanje njemačkog jezika - pa i hrvatskog! — tako opsežno i temeljito, kao što se obilno (i preobilno!) služi njemačkim djelima, hajde, hajde ali ovako.---------No hajdino dalje! Na str. 175. piše Dujmušić: »No lirika mora biti nešto latentno, a ne nešto, što odviše udara u oči, mora da djeluje iz nutra prema vani, a ne da je nametne vanjski svijet, mora se pokoravati drami, a ne smije, da njom oblada, jaka, kao koncentrirana, a ne slaba, kao v o d e n a.« Evo tim tajanstvenim rije­ čima tumač iz G. II. 244.: »Doch latent muss die Lyrik im Drama sein, nicht vorlaut, von innen heraus \virkend, nicht von aussen aufgetragen, dein Dramatischen gehorchend, nicht es beherrschend, intensiv, nicht z c r ­ n o s s e n !« Na str. 85. čitam: » ....za središte mnogih z goda , a u C. 213.: »vieler G e s c h i c k e«. — C. 218.: »... wie die Gestalten f r e i f i i r s i c h d a s t e h e n , uD. str. 86.: »... kako se j a s n o i s l o b o d n o i be z i k a k v a ’) Ova se lijepa riječ može naći i na str. 43 �112 Rr. 7. — »StiRAFINSKI RHSr IVOJ« — 1913. s t i s k i v a n j a(!) redaju likovi. — C. 228.: »Soli aber der Dichter in seiner Umgebung heimisch, soli er nur der inelodisehe Mund seines Volkes... sein« glasi u D. str. 88.: »Želi li pak pjesnik d a p o s t a n e p o p u l a r a n , b i t i melodijozna usta svoga naroda ...« O potpunoj ovoj uzornoj rečenici biće u ostalom još i na drugom mjestu govora, da se pokaže, koliko se ona apsurdnom mora činiti čitatelju, koji ne može zaviriti u Carrierea, da iz njega sazna, što se njom htjelo reći. Na str. 246. citira Carriere Steinthala riječima: »Grosse Wanderungen ...« itd., a to D. navodi na str. 90. kao riječi Carriereove. — C. na str. 196. kaže: »der episehe Dichter ist E i n s mit seiner Zeit. . . er ist E i n s mit dem Stoff...«, a D. prevodi na str. 80. i 81.: »Pravi pjesnik tvori j e d i n i c u sa svojim vremenom.. . on je napokon c j e l i n a s gragjom. — G. II. 165.: »... inacht sie zu selbstandigen Helden grosser Dichtungen«, u D. str. 100.: »...prikazuje ih kao junake o d n o s n i h 1) djela.« Majstorski je upravo prijevod ovoga mjesta iz G. II. 226.: »Die orientalischen MJlrchen sind larbenreleh, die deutschen .. t r e u h e r z i g und s i n n i g«, koje glasi u D. str. 123.: »Orijetalne su gatki o d v i š e b o j a d i s a n e ..., a njemačke n i k l e iz s r c a i d u h o vi t e . — G. govori II. 178. i 179. o epigramatičnoj i humorističnoj basni: »Die erste gibt in der Darstellung des besonderen Falles nichts, als \vas zur Anschauung des allgcmeinen Satzes gehort; sie ist pfrazis und von lapidarischer Kiirze. Ihrer objektiven Haltung steht die subjektive der zweiten entgegen, welche mit h e iterer Geschwatzigkeit hi n- u n d he r s c h w e i f e n d e A r a b e s k e n u m deri R a h m e n d e r G e s c h i c h t e f l i c h t . « T o prevodi D. na str. 132.: »Ona prva prikazuje izvjestan slučaj posve precizno i lapidarno, dakle sasma objektivno, a druga sasrna subjektivno p r a v e ć i p r i p o v i j e s t i k a o o k v i r od a r a b e s k a s v o j o m d o s j e t l j i v o m g o v o r I j i v o š ć u . « — Na str. 143. veli D.: »...kao da se lirika ž u r i , n e b i j i š t o p r i j e d o š l a d o s u b j e k t a i p r e d i k a t a , t e n j i h o v i h o z n a k a , da čas prije dogje do gotove slike,« što je u G. II. 23. ovako rečeno: »(Die Lyrik) d r a n g t i m m e r h i n w e g zr nu S u bj e k t un d P r a d i k a t m i t i h r e n s c h mi i c k e n d e n B e i w 6 r t e r u, um rasch ein festes Bild zu gewinnen.« — » G l a n z e n d e r Reichtum« (G. II. 33.) pre­ vodi D. na str. 145.: » t r a j n o bogatstvo.« — G. II. 244.: »dann aber d a r f diese Lyrik (govor je o lirskom ele­ mentu u drami) n i c h t eine bestimmte lyrische Form annehmen, sondern sie m u s s sich der dramatischen Rythmik u n t e r o r d n e n . « Dujmušiću je to pravilo prestrogo, pa ga modificira ovako: »Lirika se n e m o r a ') O ovoj će riječi jo§ posebno biti govora. pojaviti u kakvom posebnom obliku, već se m o ž e p r il a g o d i t i dramatskoj ritmici«, 176. — G. II. 257. ima: » h d c h s t e n s « , a D. je na str. 182. metnuo u hitnji: «n a j m a n j e«, iz čega izlazi u dotičnoj rečenici veliki nesmisao. — D. str. 192.: »Tragedija je prikazivanje radne o z b i l j n e , s a v r š e n e . « a u C. 497.: »... dass sie (die Tragodie) die Darstellung einer b e d e u t e n den, a b g c s c h l o s s e n e n Handlung sei.« — Str. 194.: »Svaki karakter ima svoju posebnu tragiku, a ova se krije u tamnu nepristupnu bezdnu nužde«, G. II. 287.: ». ..Tragik, die in dem dunklen, unuberwundenen U rg r u n d einer Notwendigkeit liegt.« — Str. 195.: »Tu junak oskvrni(!) j e d n u s i l u, ako se pokori drugoj«, a u G. JI. 289.: »Wenn der Held der einen (Macht) gehoreht, verletzt er die andere.« — Str. 198.: »Gdje u drami nema metafora, tu se dovodi do suvišna obilja apstraktnih ozbiljnih izraza i do golih govorničkih figura - a u G. 11. 296.: »Ein Stil, der an Metaphern arm ist, verfiihrt .. . leicht zu einem Uebermass abstrakt niichterner Wendungen und bloss rhetorischer Figuren.« Na str. 199. stoji: »no kako je pjesnik odmah od početka u d a r i o t o n o m d o b r e n a d e « ; to glasi u C. 533.: »... aber der Dichter hat von Anfangan doch e i n e n h e i t e r e n G r u n d t o n angesehlagen.« — Str. 201. »Ovdje se bori junak proti naumljenim ili slu­ čajnim spletkama, a ove napokon i z g l a d i z a g o ­ n e t n a i g r a d o g o g j a j a ili k o m b i n a c i j a n j e ­ go v a i n j e g o v i h l j udi «; G. II. 317.: »Der Held des Lustspiels kampft gegen den Zufall und die Intrigue, __ d ie e in u n b e r e c h e n b a r e s S p i e l d e r E r e i g n i s s e o d e r di e B e r e c h n u n g a n d e r e r e n t b i n d e t . « — Na istoj strani veli D.: » ...p a će ona kao e l e k t r i č n i m i s k r a m a r a s v j e 11j iv a t i atmosferu raznih zapletaja,« prema čemu stoji u п - 318 : »• • • der fortwahrend mit seinen e I e k t r is c h e n S c h l i i g e n die Atmosphare seiner Verwickelungen r e i n i g t.« — Na str. 203.: » ...u kojima je vještački sastavio mitične oblike s tehnikom sadanje po­ zornice«, u G. II. 326.: »___die ihren mythischen Gestalten (ovo znači m i t s k a l i c a ) sogar die Biihnenwirklichkeit zu sichern verstanden,« itd. itd. Takili bih zrnaca mogao još svu silu navesti, ali mislim, da je i ovo dovoljno, da se vidi, kako je D. po­ vršno i nesavjesno radio. Samo još jednu zanimivu ma­ lenkost hoću da nadodam, u kojoj je D. turio Iruda u stari zavjet. Na str. 32. veli: »I davna prošlost jevrejskog naroda, koliko se gleda u s t a r o m z a v j e t u , podala je osobito drami interesantnih lica kao Suzanu, Juditu, Esteru, I r u d a itd.« Tu se htio malo udaljiti od Gottschalla, koji (I. 112.) veli: »Die b i b 1i s c h-o r i e li­ ta li s c h e My t h e , Esther, Susanne, Judith, Herodes« i eto odmah malera! �Listak. 113 U početku sam rekao, da D. prevodeći iz G. često koru«! (G. II. 242., samo što se ovdje ne spominju ispušta znatniju stvar, da nam iznese neznatnu. Evo »odlomci«.) Još nešto. I Gottschallova su i Carrierova pravila samo nekoliko primjera, jer bi preopširno bilo sve na­ voditi. Govoreći »o l i r i c i u opć e « naš pisac kazuje opširna, ali što je glavno, uz njih su dodani zgodni pri­ i kojekakve sitnice, a izostavio je ono, što G. 23. i 24. mjeri iz svjetskih literatura, kojima se pokazuje, u koliko kaže, kako lirika voli asindeton i polisindeton, kako se je koji književnik zadovoljio izloženim pravilima ili kako rado služi apostrofom, uzvikom i pitanjem itd. Isto tako je griješio protivu njih. Taki su kritični dodaci potrebni o p o p i j e v c i nije rekao, kako u njoj topao i iskren svakoj poetici. Pa i s te je strane Dujmušićeva poetika osjećaj treba da bude jasno izražen, ali ipak bez svake slaba, jer i ona ima prilično opširna pravila, pa bi valjalo hladne preciznosti, kako njom zaronimo do dna duše da se pisac kritično ogledao bar po našoj književnosti, pjesnikove, ali ipak valja da je preko svega prevučena ali u tom pogledu jedva da je dvije tri bilješke dodao. prozirna koprena, i to tek da daje pjesmi onu sanjarsku One pak pjesme ili odlomci pjesama, što ih je po gdješto čar. (G. II. 38.) Ovome kao tumač trebalo bi dakako dodavao, većinom ne postizavaju svrhe, za kojom je išao, jer ih nije pomno birao. navesti i kakvu kraću pjesmicu. (Nastavit će se.) Govoreći o o d i i h i m n i htio je pisac da bude što kraći, stoga nije kazao, ni Što je prijedmet odi (G. II. Dr. Blažević: Da se ne bi zaboravilo! Dulje se već vremena 63.), ni što slavi oda u užem smsilu (G. II. 75. i 77.1 bavim povješću rodnog mi mjesta Vareša, i ondašnje Za d i t i r a m b u kaže (jer se htio emancipirati od G.), rimokatoličke župe. Ova je pak pošljedna bila u svom op­ da je z a l u t a l a ( l ) himna, a po čemu je ona zalutala, segu kud i kamo šira nego danas, tako da je na nju spa­ ne kaže. Govoreći o r e f l e k s i o n o j l i r i c i kaže, da se dala današnja župa Vijaka, koja se istom god. 1833. od ona »sastoji iz odlomaka poznatih pod imenom elegije«, matice odijeli i samostalnom župom postade. Prema tome, a to će po svoj prilici biti ono, što G. II. 80. kaže: naravno da me je svaki dokumenat na rečenu se župu od »... (der lyrische Dichter) kann auch sein Denken und noseći, zanimo. I tako sam, kopajući po samostanskom Empfinden in einer Kette zusammenhangender Bilder arhivu Kr. Sutjeske naišo na jednu ispravu odnoseću se ausspinnen.« Ako njegovi- » o d l o me i« nijesu »eine na rodno mjesto našega povjesničara fra Filipa LaštrićaKette zusammenhangender Bilder«, onda neka pokuša Oćevca, na Oćeviju. Isprava se tiče potpunoga oprosta ko razjasniti, kakvi su to odlomci, koji se zovu elegi- podijeljenog 12. srpnja 1778. ondašnjem rimokatoličkom jom! Mnogo je štošta ispričao ovdje pisac prevodeći groblju, i to na svetkovinu Našašća sv. Križa. Istina, gotovo sve iz G., pa ipak ne kaza, što je elegija, premda autentični je izvornik propao, ali je vjerna kopija nje­ je to u G. II. 83., 85. i 92. rečeno, a o kompoziciji njenoj gova sačuvana, i biskupskim pečatom ovjerovljena. Pi­ sana je na prostom, čvrstom papiru, krasnim ruko­ govori G. naročito na str. 86. Na str. 43. kaže dr. D.: »Što se tiče a 1i t e r a c i j e pisom, u 'formatu 28, 20. Da ga dakle prema želji prei a s o n a n c i j e , neki ih navode u ukrase poezije, no pisivača zaboravi otmem, evo ga objelodanjujem: neki opet nalaze u njima tako malo ljepote, te ih s toga Apographon. Ех Audientia SSmi habita per me infrascriptum posvema isključuju iz poetike, pa ih prepuštaju grama­ Sacrae Congnis de Propaganda Fide Secretarium die tici, da ona s njima obračuna.« Čemu ih onda ikako i 12 Juli 1778. spominjati, ako se ne misli kazati, što su? Ni G. ih ne SSmmus Dominus Noster Pius Divina providentia cijeni visoko, ali opet je kazao, što su (I. 318. i 320.). U Dujmušićevoj se knjizi o njima govori kao o nečemu, PP. VI. onmibus, et singulis utriusque sexus Christi fidelibus, qui vere penitentes, confessi, et Sacra Comšto je svakome poznato, a je li tako? D r a mu je u glavnom preveo iz G., pa je opet ispu­ munionc refeeti Coemeterium Ruris Occhjevja nuncupastio ono, što G. kaže na str. 242., da mi u drami pripo­ tum Paroeciae S. Michaelis Arch. de Varesh in Bosna vjedača ne samo slušamo, nego da ujedno svojim očima Turciea. die tertia Maii, qua festum reeolitur Inventionis gledamo i utisak, koji on pobugjuje u onih, kojima pri­ Sac Crucis devote visitaverint, ibique per aliquod tempovijeda. Tako je i iz Aristotelove oznake karaktera, poris spatium pias ad Deum preces offuderint pro Sanešto ima i naša školska poetika (i G. 11. 249.), ispustio, tac Fidei propagatione Plenariam Indulgentiam, incipienda karakteri moraju biti pl e m e n i t i i p o d o b n i (tako do a primiš Vesperis usque ad occasuin solis dići hujusje u Petračić-Badalićevoj Čitanci prevedeno, njemački medi, singulis annis in perpetiium lucrandam, et applicag I e i c h a r t i g), ali nam je na str. 175. naveo ovo: bilem quoque per modum Suffragii animabus in Purga»(Epsko pripovijedanje) ima posebnih o d l o m a k a (opet torio detentis, miscricorditer in Domino concedit, atque odlomci!) kao i lirika u starom tragičnom i komičnom impertitur, �Вг. 7. m »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. Datum Romae, ех aedibus Sacrae Congregationis dc Propaganda Fide, die 13. Julii 1778. L. S. Stephanus Borgia Sac. Congr. de Propaganda fide Secrelarius. , u , Biskupov p c.u. Concordat de verbo ad verbnm cum originali. Alt statur — Fr. Marcus Dobretich Epis. Eretri. . .. . anensis, et Vicar. Aplicus in Bosna. Fojnirzae die 28. Gbris. A p . Đoni 1778. Na legjima isprave čitaju se slijedeće riječi: Apographon Indulgentiae Coemeterii Occhjeviensis. Si successu temporis originalis perderetur Conservetur ћаес transumptio Authentica. 1 ovom kratkom opaskom, koju je stavio kao i čitavu ispravu spomenuti Oćevac prepisao, posvjedočio je isti svoj mar i brigu oko čuvanja starina! Jedno nam se pitanje ipak nameće, koga Šutke mimoići ne možemo. vjJ Prema ispravi, dat je potpuni oprost groblju rečenog mjesta, te je pitanje da li se ovaj oprost može proteg­ nuti na crkvicu, koja je na onome groblju kašnje, oko 1825. sagragjena? Mi smo mnijenja, da može, a razlog nam je ovi: Za turske vlade, malo je u opće mjesta bilo, koja su podignute crkve imala. Vjernici su se nedje­ ljama i svetkovinama, da crkvenoj zapovijedi a i svojoi pobožnosti zadovolje, u koliko tiijesu k matici doći mogli, na grobljima sastajali, na kojima su bile podignute male kolibice, da svećenika žrtvujućega od nepogode vre­ mena zaštite. Ovakovih se kolibica još i danas po nekim mjestima vigja. Sv. je stolica, ovako provigjenim grob­ ljima, dijelila oproste. A pošto su ove kolibice nadomješćale crkvu, po sebi slijedi, da se to pravo i na kašnje sagragjenu crkvu proteže. Dobro bi bilo, kada bi u buduće naš kalendarista ovu stvar uvrstio, da se tako možebitnoj zaboravi otme! E S N I K. Odbor za proslavu milanskoga edikta u Spljetu imao je dne 14. tek. rnj. svoju IV. sjednicu. Uzevši u obzir želje, izražene sa više strana, da bi se ova proslava, utanačena za početak mjeseca srpnja, odgodila zbog ve­ likih vrućina, bilo je zaključeno, da se ista obavi u prvoj polovici rujna. Svečanost bit će držana u Solinu pontifikalnom Misom itd.. a istog dana na večer u Spljetu u općinskom kazalištu dramom u četiri čina » Ca r D i ok 1 ec i j a n«, a napose jednim činom » S mr t D i o k l e ­ c i j a n o v a « , koji će se dati u peristilu Dioklecijanove Palače (Plokata sv. Dujma), električno rasvjetljenom. Predstava koliko u kazalištu, toliko u pristilu, bit će dana prema želji općinstva, više puta. Dr. M. Ogrizović izragjuje i dramu i posebni čin, koje će izvagjati članovi Hrvatskog Narodnog Kazališta u Zagrebu, uz sudjelo­ vanje kazališnog diletantskog društva u Spljetu. Cijela ova proslava, eminentno kulturna, nosi sobom velikih troškova. Stoga odbor ponovno moli općine, društva, župe, korporacije, posebnike, gragjanc, seljake svakog stališa, širom naše domovine i svih hrvatskih zemalja, da bi novčano doprinijeli da se uzmogne ova proslava što dostojnije proslaviti. Milodari se šalju na adresu odbora ili njegova blagajnika Franu Brajevića, trgovca u Spljetu na Plokati sv. Dujma. Zahvala. Potpisani u ime svoje i svojih župljana ovim putem najsmjernije se zahvaljuje v e 1e c i j e n j en o m g o s p. G j u r i V r i n j a п i n u, d i r e k t o r u f i l i j a l e z e m a l j s k e b a n k e u B a n j o j L u c i na njegovom doprinosu od 200 K u popravak ovdješnjc crkve. Dobročinitelju Bog platio, a župnik s narodom sjetiće se dobročinitelja svoga. Jajce, dne 19. lipnja 1913. O. Jaroslav Jaranović, gvardijan i župnik. KNJ I ŽEVNA SMOTRA. Dr. Blažević: Natrag k svetoj crkvi. Doživljaji i spoznaje jednog saobraćenika. Napisao dr. Albert Ruville, svciič. profesor u Halle n. S. S piščevom dozvolom preveo: Zbor du­ hovne mladeži u Senju. 1912. Tiskom Katoličke tiskare u Ljubljani. 8° 193. Cijena broš. 1.20 uvez. K 1.80. S cr­ kvenom dozvolom Hrvatskoj mladosti posvećeno. (Tko naruči 10 komada dobije 1 badava. Pred nama leži ova, odmah kažemo, krasna i svake hvale vrijedna knjižica, zaodjevena hrvatskim ruhom. Zapade nas teška zadaća da o njoj koju progovorimo i tako se odužimo vrijednom »Zboru« za njegov trud i napor, što je uložio prevedeć ovo djelo s njemačkog izvornika. Čitajući djelo uživali smo, iskreno reći moramo. Sa­ držaj mu je takav, da ga ne možeš pustiti iz ruku, a �Vjesnik. da se ne zamisliš, i ne usklikneš: čudnovati su putevi Gospodnji. Da umiri srce čovjeka, koje Ga traži, razne puteve uzima. Nekoga izvanrednim naglim načinom sebi privuče, drugoga polahko, Pavao-Justin. Razni načini, jedna svrha, počivanje u Bogu! Ovim drugim načinom privede Bog još jednu ovčicu megju svoje stado. Godine 1909. 6. ožujka sveučilišni profesor dr. A. Ruville, na silno iznenagjenje svojih nekadanjih istomišljenika, položi katoličku vjeroispovi­ jest, na-gje mir i sreću srcu svomu, za kojima je badava do tada težio. Ovaj preo'kret u duši svojoj kao i njegove uzroke opisao je u gore naznačenom djelu, a mi ćemo ih cijenjenim Čitateljima u kratko prikazati, da se onda na sami prijevod osvrnemo. Iza kratke posvete našega prevoda »Hrvatskoj mla­ dosti«, i piščeva sbijenog životopisa, slijedi »Predgovor« samog pisca, u kome označuje svrhu i razdjelbu djela, da mu je naime, kako sam veli »dužnost izvijestiti kako je do toga došlo«. Već u poglavlju I.: »Moj p o v r a t a k k s v e t o j c r k v i « str. 1—49. upoznajemo taj razlog, d o b r a v o l j a , z d r a v i r a z u m komu je naravno da za istinom teži. Akoprem je 'pisac kao učenjak sve mo­ guće filozofske pravce prošao, ipak mu je srce ost prazno. - Komu da ovdje ne pane na pamet sv. Justin! Ono je vapilo za nečim idealnijim, ljepšim, istinitijim, vapilo je za pravim putem, a taj je Isus Hrist i njegova za­ ručnica Crkva. Srce je htjelo vjerovati, a ne samo znati, iskusiti, a ovoga mu filozofija i dotadanja vjero­ ispovijest nedadoše. Trebalo se je otresti predrasuda o početniku Crkve Isusu. Ovo postignu pročitavši Harnackovo djelo: »Das Wesen des Christenthums«. Hvalo­ spjevi, koje ovaj protestantski učenjak osobi Isusovoj pjeva, bili su našemu obraćeniku povodom da se malo dublje u čitavo djelo zamisli. I došao je do rezultata, da, ako je osoba Isusova onakova, kako ju Harnack opi­ suje, i djelo Njegovo, katolička Crkva mora biti, božan­ stveno, da je prema tome posve nelogično Početnika Crkve drugačije prikazivati, a djelu htjeti naravni, ze­ maljski pečat na čelo udariti. Spoznavši uzvišenu osobu Hristovu, podloživši joj svoj razum, počeše i ljuske s očiju njegovih padati •— Šavao. Pavao —, djelo se Hristovo ukaza onakovim. kakovo je — božansko, uzvišeno, nedokučivo. Iza ovoga prvog koraka, poče se temeljitije baviti katoličkom naukom, o kojoj je »od svoje mladosti bio sasvim krivo podučen«. Najveća njezina otajstva: Trojstvo, oltarski sakramenat, najdivnije njezine usta­ nove: nepogrješivost papina, žrtva sv. mise. zasjaše pred očima, i on upoznade, da nema u njima ništa, što bi se razumu protivilo, nego da se sve u lijepi sklad šnjime svesti dade, da potrebi ljudskog srca potpuno odgovara. I baš ustanova nepogrješivosti papine — na- 115 učavajuće crkve p o g l a v l j e II.: K a m e n i p o t k I a d k a t o l i č k e C r k v e 51—81, članak, na koji se najviše napada, i koji mnoge odalečuje od Crkve, ovaj velim članak, bijaše glavnim razlogom da je prof. Ruville, dne 6. ožujka 1909. katoličku vjeroispovijest položio. Pozna­ tim nam iz sv. Pisma riječima, stavio je Isus Petra »ne­ ograničenim vogjom kršćanstva«. Ovo iziskuje usta­ nova, cilj i svrha Crkve, jer bez ovoga bi, istina, Crkva mogla opstajati, ali bi bila »izložena sudbini zemaljskih tvorbi, postupnom propadanju«. A ovakovo uzvišeno djelo nije se smjelo na pijesku graditi, nego na pećini, a ta je Petar, koji svoju vlast neodvisno vrši, dok drugi apostoli o Petru ovise. Prva katolička vremena rade posve u duhu apoštolskome, kada s raznim pitanjima lete u Rim, da se ondje, gdje je Petar stolovao, riješe. Upravo ova zajednica s glavom Crkve, daje život i snagu čitavoj zgradi, i koji ju zabacuju, naravnim na­ činom malo po malo padaju, razdvajaju se. Uzdržavanju ove zajednice doprinosi na prvom mjestu: H r a n i v a s n a g a k a t o l i č k e c r k v e — poglavlje III. 83—108. presv. oltarski sakramenat, u kome se stvarno i bitno nalazi tijelo i krv Isusova, a u koliko je »žrtveni čin« prava je služba Božija »a ne samo čašćenje Boga«. 0 tome nas nedvoumno uvjeravaju riječi Hristove, kojima je ovu vjersku tajnu ustanovio.Volje nam treba da ju samo priznamo, jer ako je On mogao tisuće ljudi s nekoliko hljebova nahraniti, zašto nebi mogao i nama svoje tijelo za hranu dati? Bez ovoga se otajstva ni pomisliti kato­ lička Crkva ne može, njoj bi manjkao vez izmegju nje i njezina Početnika. Crkve bi izgledale kao i druge zgrade, jer u njima nebi Onoga bilo, koji im posebno značenje daie i nad obične ih stanove uzdiže. Šesnaesti je istom vijek pravi smisao Hristovih riječi zabacio, pa mu nije drugo preostalo nego Isusa iz otajstva, iz Crkve izbaciti, opustošiti ju, On je prema tome mnoge lišio ovoga »najuzvišenijeg dara kršćanstva, pod izlikom da radi u duhu apostola i crkvenih otaca. Šta bi bili rekli ti apoštoli i crkveni oci, da mi je tko htio oteti taj njihov najdragocjeniji dragulj?« U srcu čovječjem drijemlje čuvstvo odanosti, lju­ bavi prema stvarima, prema osobama. Kršćanin, osim ovoga čuvstva prema stvorovima ima i drugo prema Bogu, koga je upoznao po Isusu. Ljubeći Isusa, ljubimo presv. Trojstvo. Nu kako da dogjemo do spoznaje, do ljubavi prema Isusu? Iz samog sv. Pisma? Ovo nije dostatno, jer je na mnogim mjestima nejasno, a nekada nije bilo ni svima pristupačno. Tko nas dakle upoznaje s Isusom — s Trojstvom? Crkva i opet. Radi toga: L j u ­ b a v u k a t o 1i č k o j c r k v i — poglavlje IV. str. 109—147. — cvate, prožima sve članove, obuhvaća nebo i zemlju, oduševljava na velika i zamašita djela. Ljubav je to prema Hristu, koja »katolike drži na okupu« a koja �116 Br. 7. — »SERAFINSKl PERIVOJ« — 1913. i posebno mjesto u srcima njihovim zauzima. Ona im ulijeva duh molitve i razne načine izmišlja, kako da se ovoj potrebi srca udovolji. Ona ravna njegovim drža­ njem prema zakonitoj vlasti, da se ni na jednu ni na drugu stranu stalne, Bogom odregjene granice ne prekorače. Ljubav je rječju ona žila kucavica koja struji katolič­ kom crkvom, bili njezini članovi u nebu, kojima se moli, na zemlji, koji mole, pod zemljom, za koje se moli. Pa i današnjoj krilatici, najčešćoj riječi »sloboda« ima u katoličkoj crkvi najviše mjesta — poglavlje V. str. 149—158. Naravno slobodu treba shvatiti u pravom smislu, jer razuzdanost, prekoračivanje naravnih kao i pozitivnih zakona, nije sloboda, nego znak zapuštenosti. Pravi pak pojam slobode, koji se u tome sastoji da čo­ vjek svoju dužnost prema Bogu i svijetu neprisiljeno vrši, taj velim pojam, koji čovjeka oplemenjuje, u nje­ govu ga dostojanstvu drži i čuva ga da ne zaluta, u potpunoj se rnjeri u katoličkoj Crkvi nalazi. Niti u jednom pogledu nije katolik skučen, i sve što protivnici u tome smjeru govore, ili je neopravdano ili se s krivo shvaće­ nog stanovišta slobode polazh 1 djela, koja je ova sloboda u katoličkoj crkvi stvorila, izgledaju poput velebne pa­ lače, dok su druga — izvan katoličke slobode stvorena, poput sićušnih kolibica, bez sigurnih temelja. Na ovo se poglavlje zgodno nadovezuje i posljednje VI.: N e p r i ­ j a t e l j s t v o p r e m a k a t o l i č k o j c r k v i 169—190. Ovom neprijateljstvu razni su uzroci. Sto ju napadaju nevjernici, tome se ni čuditi nije, jer bi crkvi »zla svje­ dodžba b la, kad b' ju nevjernici š*oval i i ljubil>. Znak bi bio, da je zastranila. Što se kršćana drugih vjeroispo­ vijesti tiče, koji na rimokatoličku Crkvu napadaju, uzrok se u tome tražiti ima, što se je htjelo drugi joj biljeg uda­ riti nego što ga je od svog Utemeljitelja dobila. Mana i pogrješaka bilo je, ima i biće ih, dok ljudi ostaju lju­ dima, ali to nije dostatno da se na čitavu zgradu napada. I naš je obraćenik mnoge osvade proti katoličkoj Crkvi pročitao, ali ga to nije smelo, a da u nju ne stupi, jer je najprije meo ispred svojih vrata, a time mir i pravu sreću srcu svome našao. Iza ovoga kratko prestavljenog sadržaja, dolazi »Do­ datak«, u kome se čitatelji upućuju na stručnija i opšir­ nija djela, u kojima će čitatelji ono obilnije napisano i obragjeno naći, što je pisac u malenom prostoru rekao. Iskreno velimo, da smo zahvalni marnom »Zboru« koji je našu hrvatsku literaturu ovako krasnom knjigom obdario. Dao Bog da se djelo čim više raspa ča, a oso­ bito megju našom mladeži, koja često puta na višim ško­ lama boraveći, čudnovate pojmove o katoličkoj Crkvi iisiše i zadrži. Neka nam se pri koncu dopusti, da nekoliko opasaka učinimo. Prevod je u glavnome dobar i glatko teče. Ovdje, ondje, opazili smo ipak da hramlje, kao i to da neke riječi odviše provincijalnima odišu, koje su se inegjutim drugim zgodnijim zamijeniti mogle. Već u »Pred­ govoru« upada nam u oči takova jedna, kad se mjesto običnijeg i svima poznatog izraza »na temelju iskustva« upotrebljava riječ: na potkladu iskustva. Str. 37. izrazi: »tegnuti« i »napremica« malo nam neobično zvuče. Zašto ne: »nastojati, trsiti se« i »odnošaj« što su svakako zgodniji izrazi. Naslov drugoga poglavlja: »Kameni potklad katoličke Crkve« nije zgodan, te se je ljepšim, op­ ćenitijim zamijeniti mogao: Temeljni kamen i t. d. Izrazi str. 105.: »u nastranim crkvama«, nije po duhu našega jezika, kad imademo zato odgovarajući »zasebnim crk­ vama«; str. 132. stavak kako u prevodu glasi, nejasan je; str. 138. »bez pretrga: bez prestanka; str. 147. »nasprotnost«: opreka; str. 155. »zahiriti: zapustiti, zaboraviti«; »napismice«: pismeno i t. d. Prevod na str. 90. redak 13. odozdol, razlikuje se od izvornika, koji glasi: »Warum stil der Allerhbchste nicht die Gesetze der Zeugung durchbrechen« (str. 65. 10—28. izdanje 1910.). Prevod je velim doslovan i ipak nije. Riječ: »durchbrechen« prevedena je prvim značenjem: probiti, a to je ovdje nezgodno. Riječ: »Zeugung« prevedena je sa: stvorovi, a glasiti bi imalo, prema enome o čemu se radi: »Zašto da nebi Svevišnji zakone ragjanja prekoračio, mimo­ išao«. Str. 31. u retku 16. odozdol, ispušćen je jedan sta­ vak. Prevod na str. 92. pri kraju, nije točan. Izvor­ nik str. 67. glasi: Der Ruhm, den sich der heilige Petrus dabei errungen, indem er den Jiingern und der ganzui Menschheit voran auf Jesu Seite trat, wird in alle Ewigkeit nicht verbleichen«, te se ima prevesti: »Slava, koju si je Petar pri tome steko, što je prije učenika i svega čovječanstva na stranu Isusovu stupio itd.«, dočim pre­ vod Zbora glasi: »Ni do vijeka neće potamnjeti slava, koju je Petar stekao time, što je pred učenicima i pred svekolikim čovječanstvom stupio Isusu uz bok.« Govor je naime o tome kako je Petar prvi prizno da je Isus Sin Božiji, te prema tome, ovaj potonji prevod ne ističe stvari kao što ju je pisac namjeravo istaknuti. Prevod str. 94.: »Ali to najveće« itd. do točke, kako je metnut, mijenja smisao piščevih riječi. Govor je o sakramentu blagovanja tijela i krvi Hristove. U prvoj je točki razlagano, kako se učenjacima može dokazati ta istina. Druga točka radi o »najpriprostitijima«. Zato se mjesto prevoda glasećega: Ali to najveće otajstvo kršćanstva jest i tako udešeno« itd., ima prevesti: »Ali to najveće otajstvo kršćanstva i tako je udešeno« itd. itd. Male ove naše opaske, uz neke druge, ne umanjuju ni u čemu vrijednost djela, te ga mi ponovno čitalačkoj publici najtoplije preporučujemo! Naplatimo našim na­ rudžbama trud marnog Zbora! »Seratinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, za gjake, trećoretcc i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni umnik: đr. o. Julijan Jelenić, Tiskara »Bosanske Pošte« ц Sarajeva. �□ о а а о а а п а а о о о а а о о о а о а о а □□□□aooaaooG D ooaaaaaoooaaouoaDD □ □□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□ с .. j □□□ a □□□□□□! hrvatska оa еегшшћпн i □□□□□□□□ з □□ □ вапка Zfl BOSIUI I HCRCCGOVUUI (dioničko društvo). а□ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ а а о а о а а п □ □ □ □ □ □ о а а п а ап ааап п аааап п ааааоп п п ар ааап аа Uplaćena dionička gla* onica 2,000.000 kruna. Preuzima uloge na ulo­ žne knjižice te ukama­ ćuje iste uz 4 \»% čistih. Cskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devize i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. Pohra­ njuje svakovrsne depo­ zite i upravlja njima. Izvršuje isplate i na­ plate na svim trgovač­ kim središtima tu« i inozemstvu. :«: Centrala u SBRB3CVLI. Podružnice: rflostrir i Cuzla. 0 0 0 0 l£j 0 0 0 0 0 Zalagaonica 000000 sve drag) je- 000000 nosti kao: srebro, zlato, dragulje i ostalo. DDaaDGOPnaoDooDDaoDOG: o □ □ □ i i gogod пa d d a a o п □ a a ] □ p □ c:n d a □ □ a j □□p □□□ □□o □п□пп□□a □p □o c □□ ^veni umjetnički zavod Josipa Oblettera — i u St. Ulrich, Gradcu, Tirol = kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, :: propovjedaonice, ispo vj eda ouice, kipove, križne puteve, betlemske štalice i t. d. :: M JE N IC I I NACRTI DOBIVAJU SE BESPLATNO. U = S L _ l C ^ t I ] Proizvodi su zavoda svi vlastiti! — Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! �0 r r ^ - .r r ^ r ^ c z a c s s s c c a д=з x=sz^ ^ j^ c x x ju £ ^ kz 1 MODERNO UREG3EN9 TISKARO I KN3IG0VEZNIC9 JUSOHSIE POŠTE" ČUKOUIĆ ULICI) BR. 7 S H H B 3E V 0. čuKDVić unca вв. ? PREPORUČUJE SE ZB IZRADBU SVIH U TISKARSKU I HHJIGOVE zaci 5TRURU spauajućm postova. - siasaći s tr o je v i „И Н О ТУР Г - STEHEOTIPIJO. □ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/502f6ac389b34e8f770a540d978bd9aa.pdf 58492342cfb8782de1c76636a30cf251 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 8. SARAJEVO, 15. KOLOVOZA 1913. GODINA XXVII. T irolski crkveni umjetnički zavod StuflessBF Njegove Svetosti, T ir e ? , j s . w : ЧН, G r o d e n . Prepcrrčhfe se velečasnom svećer.sfvu za Izradbu kipova, žrtvenika, križnih pufeva, grobova, Jaslica ifd. Ilustrov ici s označenom cijenom badava« f/tovani gospođin Stui ___________________ јј^ЈЦ St. i , Grčden. Za pokradu kaod .u naše _crkve, pripos’am 170 cm visoki kip sv. Ante sretno je amo prisna Svi koji su ga vidjeli, dive se umjetnički izvedenom i na * pobožnost pobudjujućtm djelu. Cijena je prema izradbi veoma niska. Neka Vam veliki čudotvorac, priKv m mnogih naručitelja naplati. R im , na svetkovinu sv. Ante 1912. s veie5,„,.„jem цШ P. 'ulgens Hinterlechner generalni deflnitor o. o. Kapucina. Ljubljanska kreditna banka s g Dionička glavnica K 8,000.000*— Pričuve K 1,000.000'— Centrala u Ljubljani. Podružnice u Spljetu, Trstu, Celovcu, Boriti i Celju. Ispostava: Brado. Prima uloge na štednju na uložne knji­ žice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa m bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve. vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. — O svim osta­ lim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. �Privilegovana $г zemaljska banka Z A B O S N U I H ER C EG O V IN O . Uplaćeni dionički kapital 14 milijuna k fU iia. CENTRALA U SARAJEVU. Hcdovue rezerve i foud zn sisraruost zitložniea K 5.890.000. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju, B Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu Bos Samcu, Travniku, Trebinju i Višegradu ZASTUPSTVA u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorni<u. Veleprodaja duhana u S'im spomenutim m jestim a. nica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjesima Bosne’ i iiTD rvrizi/ v n \ m r\ гчim п ч ч г Hercegovine, Austro-L garske i inozemstva. — Daje zajmove na HlrUlJ^KAKJNU U D JL lЈ гјЛ Ј гј. vrijednosne papire. — Prima novac uz tekući račun i uz ukaDalje hipotekarne i komunalne zajmove do S9 godine. Izdaje maćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote s ake vrsti u 4: založnice i 5U„ komunalne obligacije. Ove suzaložnice i pohranu I upravu, kao otvoren polog ili kao ,Safe“ — u za tu komunalne obligacije u Bosni i Hercego\ini prosti od proveza, svilu, ari uređenom genom oklop'jertom prostorom - pod zatvorom stranke imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamče­ i banke. vine pri trgovačkim poslovima. Osim roga mogu služiti u č;*ODJELJENJE ZA ROliU. austro u arskoj monarhiji kao vojničke ženidbene ke 'strojeno odjelenjc robe kao što i pos bno odjelenje BANKOVNO ODJELJENJE. iz v o d e u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave ____ sv^ ^ovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u Kupuje, prodaje i izdaje vrijed^ostne papi , oevire i druge komisiji takc 'iSstiti račun, financ ranjem i podizanjem indukovine. Preuzima kupone 1 vučene Зг? tke — Eskomptira t;?ja i javnih poduzeća. mjenice i doznačnice, daje zajmove u korio-kurentu i na mje­ nice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. JbavJj i naplate ('lu redmeti Izvoza suhe šljive i žito. Kod banke opstojeća generalna ar ilura e; kr. povi. osignrav. „ASSEGui . -Л0ЛЧ GENERALU prima direktno ili putem filijala i ispostava raznu vi te osiguranja*^3- ^ o t i proti vatre a f .^га)аажЈЈ|ига osiguravajućeg društva .PRO\lDENCIJA*' prima osiguranja za s učaj aesrećg proti razn s šteta u: st ovima i na drugim predmetima r Siromašne cr*vti- žniaiu znatan popust. ж ззс Nemojte kupovati crkvenoga odijeladok se n|Jesle 05¥ЈеЈ°аи 0 izvrsnosli r 1 Г 1 I I J J Г 1 X ■ i jeftinoći: Misnih odijela, dalmalika, balđakina, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornica JOSEF NEŠKUDLA, u ^ablonemu na Orlići Пг. 86. M ORAVSKA. Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijenici i proračuni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi loga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: :: u konkurentnih tvrtkih! :: :: X r L J Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena ođ preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. 5 3 Siromašne cfkve imaju znat&n popust. i ТГЈПч �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 8. Dr. F. M. Đlažčvić: SARAJEVO, 15. KOLOVOZA 1913. — Jesu li napadaji na privatni posjed opravdani? Čitajući pozorno nauku socijalističku, jedna nam točka u oči upada, na koju se velika krivnja svaljuje. Ta točka jest p r i v a t n i p o s j e d ko li u širem to li u užem smislu. Njega se objegjuje kao da je on uzrokom tolikih bijeda i nevolja na ovome svijetu. Zato ga treba ukloniti i svega toga nestade, kao što tih bijeda i nevolja niti onda nije bilo kad se za privatni posjed na zemlji znalo nije. Kad je ovo vrijeme bilo, nije nam poznato, ali je poznato socijalistima, koji pozivljuć se na povjest tvrde, da je s početka kod sviju naroda komunizam vladao, a tek kašnje n e p r a v e d n i m načinom privatni posjed zaveden bio. Prema tome bi privatni posjed protuzakonit i griješan bio! Protivnici se privatnog posjeda da svoju tvrdnju dokažu pozivaju na povjest ljudskoga roda. Zato nam ne preostaje drugo, nego se baš ovom istom povješću pozabaviti, da vidimo da Ii protiv­ nici imaju pravo ili ne, i da li je privatni posjed griješan i protuzakonit ili da li to sama narav čovječija kao takova iziskuje, da čovjek neku stvar kao svoju isključivo posjeduje i njom po miloj i slo­ bodnoj volji raspolaže. I. S t a g o v o r i p o v j e s t n a j s t a r i j i h i najkulturnijih naroda, o privatn o m p o s j e d u u o p ć e ? Na ovo pitanje odgo­ varam : U k o l i k o n a m j e p o v j e s t n a j s t a r i j i h i n a j k u l t u r n i j i h n a r o d a po­ z n a t a , n i g d j e n e n a l a z i m o d a bi s e onaprivatriomposjeduprotivilaili d o k a z i v a l a da je p r o t i v n i o b l i k n a č i n —- p o s j e d o v a n j a , z a j e d n i č k i bi o, n e g o n a p r o t i v n e p o b i t n o d o k a ­ z u j e , d a j e b i o p r i v a t n i.1) Počnimo od Babilonaca, čija je povjest dugo vremena gustom koprenom prekrivena bila. Ovu ') Upućujem na krasnu raspravu od dra. Johann-a Litschauer-a. Das Privateigentum bei den altesten Kulturvdlkcrn nađi hciligen und profanen Quellen, u: Theologisch-praktisclic Qiiartal-Schrift XVI. god. 1907. str. 779-795. GOD. XXVII. koprenu sačinjavaše s jedne strane i samo tako­ zvano »klinovito pismo«, dok se i ono u novije vrijeme nije odgonetnulo, te time i babilonska po­ vjest svijetu pristupačnom postala. — Za nas ka­ tolike babilonska povjest - u koliko je do danas otkrivena - još i tu važnost ima, što se njom mnoge zgode iz sv. Pisma starog zavjeta potvrgjuju. Dok su neprijatelji katoličke Crkve oči u Ba­ bilon i njegove iskopine upirali, odanle se podat­ cima proti činjenicama sv. Pisma nadajuć, dotle su katolici mirnom savješću i ta otkrića očekivali! Katolici se u svom očekivanju ne prevariše, a pro­ tivnici naprotiVostadoše posramljeni! I zadnje im nade nestade. Ovo isto i za protivnike privatnog posjeda vrijedi, jer baš najstariji pisani spomenici babilon­ ski, koji su do nas došli, bjelodano dokazuju neisti­ nitost tvrdnje, da je s početka komunizam vladao. Najstariji pisani dosada poznati zakonik imademo od Harnmurabija kralja babilonskog, koji je u isto vrijeme, kad i Abraham živio. Pa jer je ovaj zakonik tako star, to je onda i za nas veoma važan. Ovaj je zakonik koji se od 280 paragrafa sastoji privatni posjed kao stvar već poznatu i zako­ nitu pretpostavlja, jer takovih odredaba u sebi sa­ držaje, koje za tim idu, da dobro pojedinaca saču­ vaju ili mu ga pribave. Ovakovi zakoni bijahu tim potrebitiji, čim je Babilon radi svoje trgovine, uvoza i izvoza oso­ bito žita, glasovitijim postajao. Da vlasnici ni na koji način od drugih prevareni nebi bili, Hammurabi u svom zakoniku točno odregjuje, kako se pri pojedinim slučajevima, koji se privatnog posjeda tiču, ima vladati. Osobito su zanirnivi običaji, koji su vladali pri kupovanju i prodavanju koje stvari. Najprije bi se na pločicama —- vlasnici stvari, koja se prodaje sa njihovim pečatima, naveli. Osobe, koje nijesu imale pečata morale su nokte s prstiju u dotični ispravak pločicu mjesto pečata metnuti. Zatim se opisuje stvar, koja se prodaje; tko ju kupuje i po koju cijenu, da li će se odmah platiti ili kašnje. Zabranjuje se sklopljeni ugovor raskinuti ili uništiti; i ako bi tko to hotio učiniti, taj je morao stanovitu svotu novaca — prema vri- �118 Bi. 8. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. jednosti stvari — položiti. Napokon se navode osobe, pred kojima je ugovor sklopljen, a ovo sve završuje potpis samog predsjednika.1) Kako rekoh, Hammurabijev zakonik štiti pri­ vatno vlasništvo. Odmah s početka čitamo opis raznih vrsta kragje, koja se zabranjuje, a kradljiv­ cima se stroge kazne odregjuju. Iza ovoga dolaze na red radnici i nadničari, kojima se stalna plaća propisuje, a koja im se ne u novcu nego u stoci ili žitu daje. Onome, koji sije, veli Hammurabi imade se 8 gura žita na godinu platiti, koji volove goni 6 gura, pastiru 8 gura žita na godinu. Stalni radnik — sluga — za prvih 6 mjeseci rada, dobiva dnevno 6 si-a; slijedećih mjeseci 5 si-a dnevno itd. Zatim slijede točni propisi gledom na njive, polja, livade, te razne poljske štete kako se nado­ mjestiti imadu. Točno se opredjeljuje odnošaj veletršca prema maloobrtniku. Izdaju se zakoni glede prodavanja pića; cijena je točno odregiena; uzme li se preko propisane cijene, dotični se krčmar na taj način kazni, da se u \o d u baci. Novac se pozajmljuje, a Hammurabi propi­ suje, kad i kako se dotični.novac ima povratiti, uje­ dno se nadomeću i kazne onome, koji novca nebi povratio. Babilonci jedan drugomu daju svoje stvari na čuvanje, a zakonik im nalaže, da stvar u tom stanju dotično s možebitnom oštetom na svoje vri­ jeme moraju vlasniku povratiti. Napokon nalazimo zakona tičućih se obitelj­ skog života, pri čemu nas osobite zakon glede ba­ štine i darova zanimaju. Zakon sam propisuje ba­ štinu kćerima, te djeci ropkinje tako, da nijedan svoga zakona prekršiti ne smije. Pokloni li muž ženi njivu bašču ili štogod drugo, to njezina djeca iza smrti muževe nikakova prava ne imaju da joj ovo otmu. Jednom riječju, iz cijelog ovog zakonika pro­ izlazi, da je još za Hammurabija oko godine 2250. prije Isusa privatni posjed opstojao i da je besmi­ sleno i neopravdano tvrditi, kao da se povjest pri­ vatnom posjedu protivi ili obratno. Povjest dru­ gačije govori! Što rekosmo o Babiloniji, to isto i za Asiriju vrijedi. I u njoj ovo isto opažamo, te punim pra­ vom možemo ustvrditi, da je »privatni posjed u istinu onako star kao i ljudsko pleme«2). ’) Sravni: đr. Fr. Kanlen, Assyrien und Babilomcn3 str. 179. (Freiburg, Herder) 1885. 2) Dr. Joli Litschauer u Quartal-Schrift 1907. str. 782, Pogledamo li u Egipat, to isti proces opa­ žamo. Pojedini posjeduju zemljišta, koja iza smrti očeve na najstarijeg sina prelaze. Egipćani trguju s drugim zemljama — kupuju i prodavaju. Uzajmljuju i izdavaju novac. Radnici se za javne i pri­ vatne poslove, upotrebljavaju i za svoj rad dobi­ vaju plaću. Svi posjeduju kućice, vrtove, dapače i vlastita grobišta imaju. Ugovori se pred svjedo­ cima sklapaju, a novac pri ugovoru položen, ču­ vaju svećenici. I na samim slikama opažamo da se je Egipćanin vlasnikom smatrao. Istom za patriarhe Josipa pregje zemlja u ruke Faraonove, tako da nitko, osim svećenika, vlastitog zemljišta imao nije. Ali ni ovaj čin ne govori za protivničko mni­ jenje, jer je posve opravdan bio i jer je Faraon odmah iza kako su gladne godine prošle istu zemlju narodu kao leno povratio, tražeći za se veći porez mjesto desetine — petinu. I egipatska nam dakle povjest potvrgjuje, da je privatni posjed naj­ stariji oblik vlasništva.1) Kad bi komunizam prvotni oblik vlasništva bio, to bi nas o tome bar povjest naroda židov­ skoga ili njihov zakonik morao podučiti. Njihovi zakoni niti bi smjeli, niti mogli u sebi ma išto sadr­ žavati, što bi ma kojim načinom ili odobravalo ili samo štitilo privatno'vlasništvo. Nebi zato smjeli, jer njihovo čitavo državno i socijalno uregjenje od samoga Boga potječe. A Bog kao taki nebi mogao ne samo propisati nego dapače niti odobriti onoga što ma samo sjenku grijeha na sebi nosu Nego na­ protiv, mi bi u njihovom zakoniku morali čitati, da je privatni posjed griješan i protuzakonit. Zavirimo zato u njihov zakonik, da njegovo stanovište prema našoj zadaći upoznamo. I tako dolazimo na svetu povjest starog i no­ vog zavjeta, te ćemo ih strogoj kritici podvrći nebi li gdjegod kakovu »komunističku ideju« otkrili. Pregledajmo najprije onaj dio sv. povjesti, koji je bliže Hammurabiju kralju, t. j. od stvorenja svijeta do Mojsija! Odmah megju prvim stranicama ove povjesti čitamo čudan dogagjaj. Abraham k u p u j e zem­ ljište od nekog Efrona Hetejca i plaća istome 400 sikala. Iz ovoga slijedi, da se je Efron sm atrao do­ tičnoga zemljišta vlasnikom, jer inače ga nebi mo­ gao prodati a niti Abraham kupiti. Sv. povjest ovo pripovijeda bez da ma i jednom riječju ili Abrahama ili Efrona kori, što bi morala učiniti, kad bi privatno vlasništvo grješno i protuzakonito bilo. Abrahamu vraća Abimeleh ženu a uz to mu ’) Opširnije, sravni, dr. Fricdrich Kayser, Agypten einst und jetzt2, str. 137—138. (Freiburg Herder) 1889. �Jesu li napad aji naprivatni posjed opravdani? 119 p o k l a n j a veliki broj, volova, ovaca, sluga i zaštićen. Da izmegju mnogih drugih samo neke sluškinja, te mu još i hiljadu srebrenjaka daje, da glavnije zakone i odredbe navedem. ženi kupi duvak. Zakon zabranjuje Izraelcima p o ž e l j e t i Abraham se boji smrti, a djece neima, zato kuću, ženu, slugu, sluškinju ili koju mu drago drugu prosi od Boga da mu dadne b a š t i n i k a, koji bi stvar svoga bližnjega. Ako dakle nijesu smjeli njegovo bogatstvo naslijedio i time njegovoj po­ samo poželjeti koju stvar svoga bližnjega, mnogo rodici sačuvao. su manje smjeli uzeti ili ju oteti. Zapovijeda se Jakov ide u službu svome ujaku Labanu i s da sve m j e r e imadu jednake biti. Izraelci uzajmnjim se za p l a ć u pogagja. Kad je osim ugovo­ Ijuju megjusobno novac, ali im se zabranjuje ka­ rene plaće još i nagradu od Labana imao primiti, mate uzimati. Megje zemljišta jednom ustanovljene ne smiju on si izmegju stada Labanova izabra koliko je hotio, i to sve sa sobom kao svoje vlasništvo, dijeleć se na štetu drugoga proširivati, šteta drugom bilo u žitu, zemlji, živežu od čovjeka ili njegove živo­ se od Labana, povede. Kragja je bila zabranjena kao što iz slijede­ tinje, nanešena, imade se nadoknaditi. Stvar prim­ ćeg slučaja vidimo. Rahela žena Jakovljeva, pošav ljena na čuvanje imade se na svoje vrijeme povra­ iz kuće oca svoga, uze i bogove sa sobom. Laban titi; je li se što tugjega našlo imade se istomu pa spazivši kragju pohita za Jakovom i okrivi ga da ma i neprijatelj bio, dati i uručiti. Radniku se ima - bez razlike — pravedna je kradljivac. Jakov na to ne pristane, nego mu dopusti, da slobodno sve stvari koje je sa sobom plaća dati i svaki dan isplatiti. Osobito se zakon ponio pregleda i ako išta ukradenog nagje neka ga osvrće na siromahe, koje Zidovima preporučuje, po zasluzi kazni, jer da je on kao i prije, tako i da im od svoga milostinju, ili kao što veli sv. Pi­ sada pripravan svaku štetu njemu nanešenu po­ smo »pravicu« čine. Najbolje jamstvo a ujedno i svjedočanstvo za praviti. Iz dosada rečenoga slijedi da je privatno vla- op.sta,,ak 1 ^povredivost privatnog posjeda, jest ... , .. г___• jedna zapovijed Božja: n e u k r a d i . Osim ove sništvo tisuće godina prije Isusa u istoj onoj formi generalne tako rekuć zabrane, još i drugih poseb­ opstojalo, u kojoj se i danas nalazi! nih zakona proti kradljivcima izdanih u njihovu Što nam u prvom dijelu sv. povjesti manjka, zakoniku nalazimo, tako te reći moramo, da je sam to nam nadopunjuje zakon dani od Boga preko ' Bog čovjeku pravo privatnog vlasništva priznao, Mojsije, u kome j e p r a v o p r i v a t n o g v l a s jer inače onakovih zakona nikada nebi mogao iz­ n i š t v a č o v j e k u s a m i m B o g o m p r i ­ dati. znat o, te p r o t i s v i m n a č i n i m a š t e t e Dapače, ni kašnje, kad se je Izrael odvratio o s i g u r a n o . Da je Bog ma ikome privatni po­ od Boga, nigdje u povjesti njegovoj ne čitamo da sjed hotjeo zabraniti, to bi sigurno bio zabranio je komunizam — izuzev vjerske šljedbe Essena židovskome narodu. Ob ovoj zabrani nigdje u či­ zaveo, nego je stari način vlasništva zadržao, kao tavom njihovom zakoniku nema niti slova, kao što što nam to potvrgjuju djela proroka.1) Ni povjest ćemo odmah vidjeti. dakle židovskoga naroda ne potvrgjuje tvrdnja Prije svega moramo jednu okolnost napome­ protivničkih nego im naprotiv dokazuje da prava nuti. Pravi vlasnik zemlje, u kojoj izraelski narod ne imaju i da neistinu govore kad se na povjest po­ prebiva, jest sam Bog. On je kao taki dotičnu zivaju. zemlju megju izraelska plemena razdijelio, nare­ Ne niječem, da se kod nekih starijih naroda divši im, da ju imaju obragjivati te nikome proda­ komunističke ideje nijesu pokazivale i da se neki vati ne smiju. Radi ovoga uzroka zabranio je Bog filozofi za njih i zagrijavali nijesu. Ali iz ovoga još Izraelcima trgovinu s okolišnim narodima, htijući ne slijedi, da je komunizam bio prvotni oblik po­ tim načinom i zemlju, kojoj je on vlasnik Izraelcima sjeda i vlasništva, nego se naprotiv da zaključiti, sačuvati i ujedno ih očuvati od idolopoklonstva, da su radi stanovitih uzroka dotični nazori mislili, kojim bi poput okolišnih naroda srdžbu Božju na da im je jedini spas i pomoć u komunizmu. Zapam­ se izazvali! Izraelci su pako, da djelima priznaju, timo i to da su drugi filozofi i učenjaci nemoguć­ da je Bog vlasnik one zemlje, u stanovito vrijeme nost komunizma upoznali te ga zato i napadali, petine ili desetine morali davati. braneći privatni posjed i vlasništvo! Privatni posjed u svem svom opsegu bio je, J) Ob ovom vidi: F. Walter, Die Propheten in ihrem soziale velim, novim zakonom proti svima neprijateljima Beruf etc. 1900. (freiburg, Herder). �120 Вг. 8. — »SERAFINSKI PERIVOJ Tako su dakle stvari kod najstarijih a ujedno i najkulturnijih naroda prije dolaska Isusova, sta­ jale. Privatni se posjed kao opravdan pretpo­ stavlja u čiju se zaštitu i nepovredivost razni za­ koni izdavaju. Ovakovi bi zakoni posve besmisleni bili, da je kod dotičnih naroda komunizam vladao ili da je privatni posjed nepravednim načinom za­ veden. U ovom bi potonjem slučaju mjesto nave­ denih zakona, druge ovima i privatnom posjedu posve oprečne i protivne morali čitati. A tih ne nagjosmo, niti će ih itko, koji se objektivno stvarju bavi, naći. Napokon »puninom vremena« dogje na zemlju Isus, taj pravi reform ator bijednog čovje­ čanstva. On mu — čovječanstvu — pravu sreću i Božansku nauku donese, naznačivši mu, šta mu je potrebito, da u nebo dogje a upozorivši ga na ono što ga od neba odvraća. Radi toga je trebalo da i prema privatnom posjedu — u koliko odvodi ili dovodi do Boga — neko stanovište zauzme! Isus je to prigodice i učinio, a da nigdje privatni posjed nije kao takav osudio nit: komunizam pre­ poručivao, a još manje zapovjedao, što bi učiniti morao, kad bi privatni posjed protuzakonit i gnješan bio. Njegovu nauku djelomično nalazimo u Evangjeljima, te je od komunističke pritruhe posve čista. Isus jedino to preporučuje i naglašuje da srca svoga za ovu zemaljštinu ne pnvezujemo i u njoj zadnji svoj cilj ne tražimo. »Jer šta koristi čovjeku, ako sav svijet dobije a dušu svoju izgubi«, veli On. Pošto sam se ovim jednom prigodom opširnije ba­ vio, to ovdje samo jedno napominjem.1) Sedma zapovijed Božja glasi: ne ukradi, kojom se nešto tugjega kao njegovo isključivo vlasništvo pretpo­ stavlja. Ovu istu zapovijed On ponovno izriče i time nam najbolji dokaz ostavlja, da on nikome komunizma ne nalaže! Sto se neprijatelji, nekih Njegovih izreka kao pjan plota drže, to im odvraćamo, da su dotle sli­ jepi te neće da vide, ili bolje rekuć, neće da razu­ miju šta Isus na dotičnim mjestima kaže! Ali da, oni vole proti Isusu ustati i na Njega galamiti i vi­ kati, te zato se tumačenja ovakovih izreka traže, ne s one strane koja jedina imade pravo da tumači, nego s one, koja ni pojma o pravom smislu dotič­ nih izraza nema. Ne samo da nije Isus komunizma širio i ne­ prijateljem se privatnog vlasništva pokazivao nego niti Njegova Crkva od najstarijih vremena ’) Serafinski Perivoj, god. XXIII. (1909.) br. 1. str. 10—15, 1913. pa sve do danas. Koli apoštoli toli sv. Oci i drugi naučitelji crkveni nepovredivost privatnog vlasni­ štva naglasuju i brane! Ne smijemo paziti na one ogranke koji su se od Crkve otcijepili te neke po­ sebne vjerske šljedbe sačinjavali i komunizam za­ veli. Ovakva šta ne smijemo Crkvi predbacivati, jer dotični ogranci čim su se od Crkve otcijepili, odmah su prestali njezina uda biti, niti ona ikakovu odgovornost za njih i njihovo djelovanje na se prima. Pogjimo od apostola. Oni sami o sebi vele, da ono propovijedaju, što su čuli i vidjeli. Iz čega zaključujemo da bi oni, ako se je Isus ma i u pri­ vatnom razgovoru proti privatnom vlasništvu iz­ razio ili ga osudio, da bi to oni, velim, morali nama kazati, da ne griješimo, jer inače krivnja pada na njih, a ne na nas. Ovoga u istinu kod apostola ne nalazimo nego dapače protivno. Apostoli nam kazuju da prvi kršćani kuće po­ sjeduju, a da if> zato ne kore. Čovjek neki, imenom Ananija, prodade svoju njivu, a apostol mu, veli, da ju je mogao i zadržati i ne prodavati ju. Apo­ stoli preporučuju kršćane u Jeruzolimu dobrohot­ nosti drugih kršćana i moli za njih milostinju. P e­ tar veli šta je potrebito da se spasimo, ali ne veli da se posjeda odreći imamo. Pavao neće da od kršćana išće da ga po dužnosti uzdržavaju nego hoće da si vlastitim rukama kruh zaradi. On nije niti poželio tugje stvari, sjećajući se zapovijedi, koju je Bog u starom zavjetu Židovima dao. U kratko, oni se drže nauke svoga božanskog Uči­ telja. Bolje je davati nego uzimati! A odakle da dajemo ako ne od svoga! Jedno je samo mjesto u Djelima Apostolskim, iz koga bi se dalo zaključiti da je megju prvim kršćanima — bar u jeruzolimskoj općini — ko­ munizam vladao. O prvim se naime kršćanima u rečenoj općini pripovijeda, da su im sva dobra za­ jednička bila i da su kršćani njive i druge stvari prodavali te novac u općinu stavljati. Nu na ovo samo to primjećujem — jer ću se posebnim član­ kom na ovo osvrnuti — da se na dotičnom mjestu ne radi o komunizmu u strogom modernom smislu, nego smisao navedenih riječi jest taj: da se prvi kršćani nijesu smatrali vlasnicima nego upravi­ teljima svojih dobara, te su tako primjerom apo­ stola potaknuti bili da su svoja dobra za pomoć ubogih i siromaha rado upotrebljavali, i megju sobom tako živili da su si punim pravom reći mogli: što je moje to je i tvoje! O komunizmu dakle ne može ni govora biti! �121 Jesu li napadaji na privatni posjed opravdani. Nauku apostolsku baštiniše sv. Oci i crkveni pisci te ju čistu sačuvaše i nama predadoše. Dakle su ju i gledom na privatni posjed čistu sa­ čuvati morali. Pak su je u istinu i u ovom pogledu sačuvali. Istina neki bi protestantski učenjaci htjeli da ko li sv. Oce to li samu Crkvu kao neprijatelje privatnog posjeda prikažu. Nu što se sv. Otaca tiče to ne niječem, da koji sv. Otac nema možda ta­ kovih izraza, iz kojih bi se zaključivati dalo kao da je i on za komunizam. Ali pri ovome treba da ne samo na riječi nego i na njihov slovnički, lo­ gički, psihološki savez, te na druga okolnosti, pa­ zimo. Pazimo na vrijeme kad je spis nastao, te kome je upravljen. Ne smetnimo s uma niti kršćan­ skog uprav svetog života, a uz to se i monaha sjetimo. Sve ovo pred očima imajući, prosugjujmo njihove riječi i izraze, te pravi smisao tražimo. Kršćanski učenjaci ne nagjoše ni jednog sv. Oca, koji bi se za komunizam u modernome smislu zagrijavao; dok protivnici sa raznim presudama djela sv. Otaca čitajući, njihove izreke krnjeći i riječi iz saveza trgajući nagjoše da su neki sv. Oci protivnici privatnog vlasništva a zagovornici ko­ munizma! A dokazi? Nema ih! Gledom na katoličku Crkvu, da je ista pri­ vatno vlasništvo osugjivala, to je samo tvrdnja koja se ničim dokazati ne može. Ta kako bi ga osugjivala kad je i njoj samoj privatno vlasništvo za bogoslužne čine neophodno potrebito! Da ga ne osugjuje pokazuje činjenica - da samo jednu navedem - što je crkva od pamtivijeka do danas razne darove pokretne i nepokretne od kršćana primala. A kako bi se to sa njezinom naukom spo­ jiti dalo!? Da katolička crkva nije neprijateljica privatnog vlasništva pokazuju nadalje razni po­ krajinski i općeniti sabori; na kojima se zakoni kuju, a kojima je svrha privatno vlasništvo dru­ goga, netaknuto sačuvati. A ako se ovakovi za­ koni od Crkve izdavaju, onda mislim, da je posve neopravdano katoličku Crkvu neprijateljicom pri­ vatnog vlasništva kao takovog prikazivati. Ta tko više njeguje i preporučuje rad, po kome čovjek razna dobra stječe: radi i moli, veli Crkva! Kato­ lička Crkva vjerna zaručnica svog nebeskog Za­ ručnika samo ono uči, što i On. On je rekao da ne privezujemo srca za ova zemaljska dobra, pa to isto i ona uči. Dok dopušća djeci svojoj da i ze­ maljska dobra posjeduju, dotle im zabranjuje ne­ dopuštenim si načinom ista pribavljati, te im ujedno dovikuje: gori srca! Služite se dobrima ovoga svijeta, posjedujte ih, ali srca za njih ne privezujte, jer će Vas od Boga odvratiti. Ovo je nauka katoličke Crkve! Znači li to privatno vlasni­ štvo osugjivati i griešnim ga proglašivati? Sigurno da ne. Ni povjest katoličke Crkve ne kazuje i ne potvrgjuje protivničkih tvrdnja, kao da je privatni posjed nasilnim načinom proveden, dakle griešan i protuzakonit! Ovakovih svjedočanstva dalo bi se iz povjesti sviju naroda navesti, nu da ne dosagjujem, zaključujem ove retke s generalnom primjedbom: Svi narodi privatno vlasništvo zakonitim sma­ trahu; svi su se narodi ovoga držali te nikome nije na pamet palo da privatno vlasništvo istisne a komunizam zavede male i neznatne iznimke, izuzev, koje se u množini drugih naroda gube tako, te se na njih niti pozivati ne možemo! Do ovog rezultata dogjosmo, povjest najsta­ rijih i najkulturnijih naroda prevrćući te prema tomu i socijalistička tvrdnja, da je s početka ko­ munizam vladao, pada! Veselilo bi nas, kad bi nam oni objektivno i bez predsuda obragjenu povjest našli i pokazali, koja je do protivnog rezultata došla! »Privatni je posjed tako star kao i pleme ljudsko«, to uči povjest, učiteljica života. G. G uenot: -------- -- Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). XI. Apostolsko Nasljedstvo. Blizu godinu dana poslije dogagjaja, imešenih u pregjašnjem poglavlju, jedne večeri mje­ seca lipnja, tri su čovjeka bila na sastanku u jednoj dvorani Zlatne Kuće kraj prostranoga triema, gdje se je čekalo cesarev saslušaj. Dvorana je bila ukrašena nevigjenim sjajem, kao i sve odaje carskoga dvora. Unutar je bilo sami jedan stol umjetnički izragjen i nekoliko sjedalica, bogato urešenih i uz zidove prislonjenih. Pod je bio od mozajika iz skupoga mramora napravljen. Tri čovjeka sjedila su u dnu dvorane i izgledalo je, da su bili zabavljeni nekim najozbiljnijim i naj­ važnijim razgovorom. Dva postarija, čije je drža­ nje odavalo predmet položaja, prelijevala su div­ ljim licem očaj i silovitost hira, koji im dušu mučili; iz crnih im očiju munje su sijevale. Godine, što no im glave obijelile, nisu mogle ovim ljudima dati mira i vedrine, kao što je obično kod staraca. �122 Br. 8. — »SERAFINSKl PERIVOJ« 1913. Treći, mlagji, jer je bio jedva dopr’o polovici svoga života, skrivao je pod prividnom dobroćudnošću dušu, i ako ne opaku, barem ne onoliko podlu i pokvarenu, kao što je bila i ona njegovih drugova. Ova tri čovjeka, koja se često javljala u ovome pripovijedanju, bila su Tigelin, Hermes i Veturij. Dvije su godine, otkako su dva prva išli k istoj svrhi, uništenju kršćana. Neko vrijeme, za smrtnih kazna udarenih kršćanima, pod izli­ kom, da su Rim zapalili, dva su zločinca mislila, da su se domakli ostvarenju svojih želja; nego, mi znademo, kako je cezar bio primoran ustaviti se na putu svojih krvavih osveta. Sto se tiče Veturija, on je na umu imao jedino novac sticati; sva mu sredstva bila dobra: savjest, čast i obi­ teljska ljubav, sve to u njegovim očima ništa nije vrijedilo. Zlatni zveket i nada u dobru večeru bilo je dovoljno, da ga makne bez straha i bez grižnje savjesti u krvavo blato zločina. Ta se tri čovjeka nisu tu slučajem sastala: oni su došli, da se cezaru udvaraju; za tim su ovaj sastanak upri­ ličili, da bace zajednički pogled na prošlost i odatle, da crpaju pouke i da nove osnove izmišljaju. »Sto nam je koristio požar Rima i pogibli, kojim smo se onda bili izvrgli, kad ova neukro­ tiva šljedba iznova se strašno množi?« govorio je ogorčeno Hermes. »Jesmo li se mi dakle mukte u zločin upleli? Jesmo li uzalud raspola­ gali sa Cezarovom moću i javnom mržnjom? — Mi imamo posla, odgovori Tigelin, sa lju­ dima punim obiesti. — Pa i mi, odvrati oslobogjenik, znademo drski biti; mi smo u boljim prilikama od njih, uz nas je prijateljstvo i milost vladareva. — Ti su ljudi jaki, Herme, jači nego ti misliš. Ti vidiš, oni su preuzeli javno propovijedanje; oni nami prkose. — Naopako će biti po njih, nadam se, što nas izazivlju. Dan možda nije daleko, kada ćemo biti u stanju, da ih uništimo. — Oni nas se, na žalost, ne boje. — Kad nam drugi put vide mač i smrtne kazne u ruci, oni će drhtati. —■Bojim se, da se varaš. — Misliš, da muke neće njihova ustrajnost uzdrmati? — Možda će neke oslabiti, kao što se je lani dogodilo; ali će se njihovi poglavari s našim naprezanjem rugati. — Što se njih ne može raniti? - Može doduše; ali oni preziru život: njima smrt ni malo ne izgleda strašnom, pa i onda, kada su. uza nju najstrašnije muke. Vidiš, ja sam ih proučavao, pa me njihovo vladanje posred muka prepadnulp.« Hermes je časkom zamišljen stao, pa je onda rekao: »Kad bi se oni barem zadovoljivali s tim, da svoju prokletu vjeru u srcu čuvaju! nu oni se smatraju nekako dužnim, da nju šire. Oteli su nam Servilija Tuska, uza svu našu hitroliju, što smo ju uložili, da ga zadržimo. —Tko bi ikada bio pomislio, uzdahnu Tigelin, da će taj raskalašeni čovjek, Neronov miljenik i veseli drug naših gozdba, na taj se način pustiti, da ga zavedu? Što se sada s njim dogagja? Više ga ne vidim: rekao bi, e se je iz života ili barem iz Rima iselio. ipak on živi uvijek u svojoj gradskoj kući; a rijetko izlazi. Kada se pojavi na javu, uvijek se drži ozbiljno, kao kakav filozof. — Reklo mi se je, da je još dva ili tri puta bio na dvoru; nego, da se je zadovoljio sa mnoštvom dvorjanika vladaru se pokloniti, a više na njegove gozdbe nije dolazio. — Što govori Neron o toj promjeni? On je bijesan; on se je zakleo, kad bi znao Servilijeva zavodnika, da bi skupo svoju drzovitost platio. Cezar ne može oprostiti kršćanima, što se veru megju njegove robove i prijatelje. Na tu samu pomisao on pobjesni.« Hermes se je podsmjehavao. »Pa je li dakle nemoguće naći krivca? — Ne mogu reći. Što se mene tiče, ne znam, koga bih krivio. — Dobro! ja mogu imenovati dva čovjeka mjesto jednog. Jedan su i drugi mnogo doprinijeli Servilijevu prekovraćenju. O komu hoćeš, da govoriš? — Bit će bolje, pitaj Veturija, on zna o tome na dugo. — Govori, Veturije, reče Tigelin; poznaješ Ii one, koji nam Servilija ugrabili? — Poznam ih, odgovori brzo čankoliz. — Odmah ih imenuj! Marko Plaucij i Pavao uvrstili su Servilija u svoje društvo. Prvi ga je poučavao u kršćan­ skoj vjeri, a drugi ga u otajstva uputio. — Odakle ti ti podatci? - Meni ih je kazao jedan Servilijev rob; on ga je čuo, gdje je sam ove činjenice jednome oslobogjeniku pripovijedao; on je očni svjedok. — Stavno je, da u prošlosti nismo uspjeli, ustvrdi Tigelin. Kako se treba vladati, da se domognemo naše svrhe i da srušimo kršćane?« �Keronove žrtve. Hermes je htio odgovoriti, kad eto ti u dvo­ ranu čovjeka, ovisoka stasa. Tigelin, rfermes i Veturij odma se dignu i pred njim se smjerno poklone. Dolazniku je bilo oko petdeset godina i stasa i hoda je bio udivljenja vrijedna. Na njemu je bilo filozofsko odijelo i kabanica; duga mu se je brada, nešto prosijeda, na prsi spuštala; gusta mu je kosa, posijana srebrnim nitima, dražesno se po ramenima ielijala. Nego, neki je nemirni, čudni i strašni izraz označivao njegovo oduljeno lice; neko je sumorno svjetlo plamtilo u dnu njegovih crnih očiju. Posvemašnost ovoga čovjeka, nje­ govo držanje i njegovi načini zadavali su neki tajni strah. Rekao bih,f e je jedno od onih tajinstvenih bića, stvorenih u pučkoj mašti, koja se ustaju iz groba, da strave žive. To je bio Šimun vrač. S početka se bio nastanio u Samariji, pa je svojim čarolijam tuđe narod varao i prodavao se krepošću Božjom. Kad je bio Filip došao u taj grad, pripovijedao je Isukrsta i tvorio sjajna čudesa. Šimun, svladan snagom riječi i djela apo­ stolskih, povjerova Evangjelju i krsti se s velikim brojem svojih pristaša. Kada su apostoli u Jeru­ zalemu čuli, da je Samarija primila riječ Božju, brzo onamo pošalju Šimuna - Petra i Ivana. Ovi potožiše ruke na novoobraćenike i moliše, da sagje nada nje Duh-Sveti. Šimun Mago, gleda­ jući, kako Duh-Sveti stoji nad glavam onih, na koje su apostoli ruke polagali, ponudi im novaca i reče: »Dajte i meni vlast, da mogu podjeljivati Duha-Svetoga.« Nego, Petar oštro ga pogleda i odma mu od­ govori: »Neka tvoj novac pogine s tobom; jer si dar Božji procijenio cijenom zlata. Tvoje srce nije iskreno pred Gospodinom; čini pokoru, da ti veliki grijeh, što si ga učinio, bude oprošten.« Otkada se je Šimun odmetnuo od Crkve, u koju se bio neko vrijeme zaklonio, otada se podao više no ikada prvo na svoja vračarska djela. Ovih je posljednjih dana došao u Rim i postigao velikog uspjeha na Neronovu dvoru, jer je i Neron bio pohlepan upoznati se s njegovim bezbožnim tajnam. Sretnici grada i bogati patriciji, koji nisu vjerovali ni u krepost ni u budući život, zaljubiše se u Šimuna s nekim neograničenim udivljenjem. Oni mu iskazivali božanske časti i cezar ga smje­ stio u svoj dvor i okružio ga izvanrednim sjajem. Doduše, Šimun je bio prvi čovjek u tajinstvenim znanostima, koje je Neron strastveno ljubio; on je više pokusa učinio u znanostima teurgije (zazi­ vanja duhova), pa i nekromantije (vraćanja po­ 123 moću mrtvih); on je potpuno poznavao tajne Haldejaca i ostalih istočnih astrologa. Kao da se So­ tona uselila u ovoga čovjeka, da lakše svijet vara i uništi čudesa, koja su apostoli za sobom sijali. Tigelin nije mogao odoljeti čuvstvu veselja, a na pogled velikoga vrača. »Božanski veleume, reče mu, u zgodan nam čas dolaziš. - Što od mene želite? upita Šimun ozbilj­ nim glasom. Mi se razgovaramo o onim, tebi pozna­ tim, tugjinskim učiteljima, koji od dugog vremena uznemiruju i grad i svijet. - - Jesu li izvršili koje novo djelo? - Pavao, jedan od njih, zaveo je Servilija Tuska, prijesnoga Cezarova prijatelja. Petar, glavni poglavar šljedbe neprestano propovijeda i k sebi privlači ljude svih redova. Znam, da su ti stranci puni smihonosti. Ništa mi ne kažeš, dok mi pripovijedaš, da oni javno propovijedaju svoje nauke. — Mi tražimo, kako bismo ih mogli na putu f iščupati. Poznam Petra, priuze Šimun, poznam i Pavla. Istina je, moćni su; nego ja ću ih brzo po­ biti, pa ih prisiliti, da priznadu, e je moja znanost njihovu natkrilila, pa i moja moć, da se visoko iz­ diže nad njihovom, s kojom hoće, da je nebo na zemlji. Neću im druge kazne udarati: to će biti dosta«. Tigelin i Hermes nisu ga dobro razumjeli, pa su htjeli dalje govoriti, ali im vrač dade znak, da ga ne prekidaju. »Došao sam u Rim, proslijedi, da se proti njima, kao proti ličnim neprijateljima, borim. Ja ću se poslužiti samo s božanskim oružjem, što ga posjedujem; pokazat ću niskoću čudesa, s kojim zasjenjuju oči naroda, jer ja ću kud i kamo veća učiniti. Ja vam velim, brzo ćete vidjeti njihovo javno poniženje«. To Šimun reče i povuče se. Tada se tri čo­ vjeka, što ga slušali, mukom pogledaše, za tim se složiše, da valja počekati učinak vračarevih rieči. Iste večeri, Tigelin kaza Neronu, više no ikada podatu vračarstvu i zanesenu za tom užasnom znanošću, da se Šimun. sprema, da sazove narod u Veliki Cirkus, da tu javno dokaže svoju nadna­ ravnu moć. »Što će on uraditi? upita prefekt; kakovo je čudo obećao izvršiti? �124 Br. 8. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« — 1913. — Čudo prvoga reda, komu nitko neće moći prigovoriti, jer će ga oči sviju moći lako gledati. On, čovjek tako velik i tako mudar, koga bih ja rado bogom nazvao, on tvrdi, da će se u nebo popeti pred narodom«. Tigelin je, u čudu tražio, ako bi čitao u vla­ darevu pogledu, govori li ozbiljno. Neron će, znadući za prefektovu sumnju: »Evo, što mi je obećao Šimun, i to danas. Nego, tu stavlja jedan uvjet. — Koji? upita Tigelin s nekim nepouzdanim izrazom. — 0 , ne misli, Tigeline, da ga je teško ispu­ niti. Veliki vrač traži samo, da bude u cirkusu vr­ hovni poglavar kršćana. On će tu biti, bude li po­ treba, ja ću ga na silu dati dovesti. — Misliš li, cezare, da taj čovjek, pa ne znam kako moćan bio, sve što obećaje može ispuniti? — Jest, stavno, ja vjerujem. Nisam li ga više od jednog puta vidio, gdje stupa površinom vode i prelazi preko plamena sporim korakom. Tigeline, proslijedi Neron, svršilo je tugjinsko praznovjerje. Ako veliki vrač izvrši najavljeno čudo, a ja u to ne sumnjam, ni riječi ni djela kršćanskih učitelja više nikada neće naći odziva«. Prefekt je pretorija bio uvjeren, da će takove pošljedice biti, ako uspije Šimun. »Kada se je vrijeme utanačilo za taj veliki dogogjaj, reče on. — Kroz tri ću te dana pozvati u cirkus, gdje ću i ja prisustvovati divnom prizoru, koji će krš­ ćane smesti. — Želim, cezare, da se tvoje očekivanje pot­ puno izvrši«. Još u zoru odregjenpga dana, svjetina je po ulicama žuborila i grnula u Veliki Cirkus. Mnogo prije označene ure, kada se je prizor imao odi­ grati, neizbrojne mramorne stepenice iščezle su pod stotinama hiljada gledalaca. Svjetina, pohlep­ na zabave, još je nije takove vrsti imala, kakovu je očekivala. Kazivali joj, da će neki čovjek silno naobražen i koji se proglašuje nadčovječjim bićem letjeti po zračnom carstvu i nebesima se vinuti; za to se je zgrnula da vidi to slavlje veleuma. Osim toga je znala, da se obećano čudo odnosi i na sve­ čani dvoboj dviju nauka, naime: one poganskog svećenstva i one, koju propovijedaju Hristovi apo­ stoli. Pobjeda se imala dodijeliti čovjeku, koji bi izveo djela došle običnim ljudima nemoguća, da s njima potvrdi istinu svoje riječi. Neron je za rana došao u pratnji sa Tigelinom, Otonom, Hermom i više ostalih dostojanstvenika. Na carskom pod­ nožju, uz običajne počasti, mjesto zauze. ŠimunPetar, na silu doveden, bio je tu, u dvorani, koja je cirkusu pripadala, i tu je čekao. Cezar naredi, da ga se izvede na borilište. »Ja hoću, reče on Tigelinu, da bude svjedo­ kom slave svoga neprijatelja, onoga Šimuna, koga je on nekoć u Samariji osudio, isključio sa kršćan­ skih skupština i koga još i danas ozloglasuje«. Apostolski se prvak pojavi svojim običajnim dostojanstvom. Sveti se je starac primicao kraju cirkusa prama carskoj loži. On je išao preko bori­ lišta tako veličanstveno, da ga je narod, koji čas prvo bio spreman rugom ga obsipati, gledao muče s nekim počitanjem. Neron, koji ga prvi put vidio, osjeti neko čuvstvo neopisivoga straha; on je gle­ dao u tome čovjeku neku nadnaravnu moć i uzvi­ šenu krepost, koja je osugjivala njegove zloće i sve strahote njegova života. Petar je stao uspravno, ispod odjeće prekri­ ženih ruku, u sabranom držanju, koje je odavalo mir njegove duše i neodoljivo apostolsko pouz­ danje u sretan izlaz iz Cezarova paklenog izazi­ vanja. Izagje i Šimun na svoj način, u čitavom sjaju vladareva prijateljstva. Bio je bogato odjeven; zlatna mu je kruna vjenčala široko čelo i lijepo uz­ državala njegove duge vlasi. Grimizni se plašt lelijao po njegovim plećima i na pola mu bijelu od­ jeću pokrivao. Na licu je ovoga čovjeka odsijevala neka sumorna ljepota, oznaka propaloga arhangjela, koga je zastupao, Šimun se primače carskom doksatu i pozdravi cezara, a ovaj mu odgovori milosnim prijateljskim kretom. Uzvišeno mjesto sjajno narešeno, namijenjeno velikom vraču, dizalo se je posred cirkusa, u jednakoj odaljenosti od Neronove lože i mjesta, na kom je bio apostol. Šimun krene prama počasnom mjestu i ponosno se uz stube na nj uspe. Odatle svojim dubokim i straš­ nim pogledom preleti redove gledalaca; za tim pod sotonskim uplivom onoga oka, s koga su se otimale paklene rijeke, narod je na svojim neiz­ mjernim stepenicama zadrhtao i snažni je glas odobravanja drmao cirkusom i zrakom; jer gri­ mizni čator, koji je obično suzbijao sunčev žar i nebeski pogled, onoga dana nije se rastegao, da se vrač uzmogne nesmetano kroz obzor penjati. Ce­ zar i narod pozdrave vrača, kao kakovo božan­ stvo. U tom ugodnom času, Šimun baci na Petra pobjedonosni pogled i sjede na podignuti prijesto; a Petar je ponizno stao, plaštem ogrnut, kao da ne čuje viku naroda. �Neronove žrtve. Kad je znak pošao sa carskih dušeka, vrač se diže. 125 Dr. Arnold: = = = = = = = = Kad te god’jer . , . Petar je, kroz to, pameću molio. Molio je Hrista, da ne dopusti slavlja svome neprijatelju; ponizno mu se utjecao, da još jednom smete pak­ lene vlasti i to na mjestu, gdje je njihova kula i pri­ jestolnica njihova carstva. U brzo se Šimun stade polako dizati sa svoga uzvišenoga mjesta i letjeti zrakom povrh cirkusa. Narod udari u bjesomučnu viku i svetogrdno nadijevanje božanskih imena vraču. Obzorje je bilo posve mirno; ni ćuha vjetra ne bih u zraku; sunce jQ neštedice prosipalo svjetlost po cirkusu. Od časa do časa užasna munja zviznu zrakom i zabliešti gledaoce, a oni onoga časa umukoše; Šimun vikom od užasa, strmoglavi se, a noge mu se i rebra o mramorni ugao u cirkusu polomiše; krv je nesret­ nika poprskala i carsko odijelo. Hrist je pobijedio. Narod, trgrtuvši se iz svog snebivanja, sruši na umirućega vrača nemilosrdne pogrde. Kad te god’jer, majko Spasa, Glasnom pjesmom slavit želim — Ona mi se tvoga krasa Zamre već na usnam vrelim. Tako ne znam slasti velje, Sto ju pjesma tebi stvara; Moja grud od puste želje Samo strepi i izgara. Ah, stvori mi dušu lirom, Kojoj strune same zvuče — Da te glasno slavim s mirom Do podnožja stojeć muče! Prof. R. Strohal, Zagreb: — ----- Konstitucioni fratara trećega reda sv. Franje. 5.' vedeni na hrvatski jezik po ocu tra Ivanu Grižostomu Keršiću Oesaninu god. 1734. Dr. Arnold: Da si zdravo . . . (Svršetak.) P o g l a v l j e 19.: O d i n t r a d o v . Da si zdravo, majko Spasa, Ponajljepša žena sviju! Tebi ravna nema krasa, Otkada se v ’jenci viju. U kamu su htjeli čistom Lik ti bajan izvajarit; Na platnu su mnjeli kistom Bojama ga svim ostvarit. Kušali su: ne bi Г pjesma Bila u tom bolje sreće; II zvukova divna česma, Koja istim zvjezdam kreće! Ali zahman. Do tog časa Svaki trud je osto sjena — Da si zdravo, majko Spasa, Ponajljepša sviju žena! 9S3f\ Pinezi, ki se čekaju na mostir, od kud koli dojdu, da se zapišuje na kvateran z istim titulom i u dan ki prijeti budu i da se postave u škrinju trih ključi, iznamši onu tolikost, ka bude potribna spendituru za samu hranu jedne šetimane i pod penu izgubljenja oficija. Ni g(va)rd(ija)n ni prokuratur da mozi prodati koju stvar, ka se čeka na mostir, koja valja već od pet škudi prez povoIjenja i lisence posobojne od familije. P o g l a v l j e 20.: O d š p e n d i j . 1. Na libru više rečenomu, imenovanomu kvaternu, ima biti zapisano od šetimane do šeti­ mane ono, ča je potraćeno u istoj bilo bude. Upišivajuči dan, miru, kakovost i precij robe kupljene pod penu izgubljenja oficija onomu, ki bi uzmankal u onomu budi prokuratur ili spendidur, ako se nahoditi budu u nemalahnoj stvari neharni. 2. G(va)rd(ija)n, prokuratur i spendidur da ne mogu spendati niti duga činiti više pet škudi prez povoljenja familje pod penu istu zgor imeno­ vanu. �126 Нг. 8. - ■SKRAM-VSKI РШ УОЛ 3. Kadi nahodi se koja stv a r za poriapravitl ili iznova sagraditi na spendij mostira, ako ne prehita šumu 10 škudi, mozi to učiniti g(va)rd(ija)n s povoljenjem familje. Ako ariviva do šume 50 škudi, iziskovati se ima licenca od pro(vin)c(ija)la, ako li prehita šumu od 50 škudov, potribuje licenca od jenerala pod penu izgubljenja oficija. 4. Nijedan od naših pod penu izgubljenja ofi­ cija mozi parićevati pašti na postu fureštom, ki nisu fratri naši od dobar mostirskih izvan solenitadov od reda našega, ako nisu dobrotvorci ali rodjaci fratrov, ki su putnici, niti mozi darivati mostirskoga, ako ne čto malahno o božiću, o vazmu i sviću na dan očišćenja blažene dive Marije, i to nego samo onima, ki služe mostirom i vridnim dobrotvorcem. 5. G(va)rd(ija)n budi zadovoljan istimi pijetancami, ke su pripravne za ostale redovnike od familje pod penu u volji pro(vin)c(ija)la, ke pijetance po običaju redovskomu da budu one kakovosti i kolikosti, da nimaju tužiti se fratri vridni, raz(um)ni i kreanti. 6. Šume tako datja kako prijetja imaju se oči­ tovati svaki misec u publikom refitoriju i imaju biti podpisane najmanje od jednoga izbrana od familje pod penu izgubljenja oficija g(va)rd(ija)nu. ako bude našast ne u malahnoj stvari neharan. 7. G(va)rd(ija)n da ne prenaša u druga mista libri od računov, to jest kvaterne neg predade dru­ gomu g(va)rd(ija)nu novomu ili postavi u arkivij, ako puni jesu. Rečeni libri paka ako ravno podpisani o vižiti pro(vin)c(ija)Ia iii jenerala, mogu se jošće razgledati, ne sudeći vižitatur od pravice ma samo od kalkola šumov, ako ni prije opomenjen, ma ovo činiti se ima u nutra 10 godišć po vižiti na istanča najmanje dvih fratrov dostojnih vire. 8. Da g(va)rd(ija)n i prokuratur dadu vižitaturu libri od računov, ki se imaju razviditi, i od­ više tri inventariji, ki ako nisu, budi obligan g(va)rd(ija)n učiniti ih unutra pristojnoga vrimena za odlučiti se od pro(vi)nc(ija)la pod penu izgub­ ljenja oficija. Prvi. inventarij da bude od dobar štabilih i svakojačke oblasti, ke se čeka na mostir, to jest u komu statu mostir nahodi se ili bitju, drugi od mobilov, ke su najprvo od sekreštije, librarije, konobe i robe za uz fratrov, — treti paka po imenu libar od granara, na komu se ispišuju intrade od godišćev ne samo od žita, ma jošće od vina, ulja, sočiva i drugih stvarev blagovanja, ke ishode ili od zemalj nu. drskih ili od prošanj i konšum istih po ta način, da ćaro aparit bude kolikosti svih stvarev blagovanja, ke su u 191.4. mostiru. Da bude jošće u svakomu mostiru jedna karta za pridati vižitaturu, u koj bude upi­ san numer od kreditov i dugov. I ovi tri inventa­ riji i kako jošće karte imaju biti podpisane od dvih redovnikov najvridnijih od mostira, kih ako vižita­ tur bude iznajti, da su dilovali s privarom, ima ih prozvati brez glasa ativa i pašiva za 3 lita. 9. Stvare mobile svete i od velike valje nimaju zapenjivati nego samo na montu od pijetadi i u vrime velike potribe, ka se ima doprovati od sve familje i s licencom apoštolskom pod penu izgubljenja glasa ativa i pašiva za 3 lita. Koju penu podniti hote jošće sakrištan i g(va)rd(ija)n za 6 rniseci, ako budu posuditi ku stvar preciožu prez licence familje. 10. Kadi bude broj zadovoljan fratrov, imaju se izbrat od familje jedan depožitarij, prokuratur i spendidur, koji imaju se z g(va)rd(ija)nom svitovati u aminištracionu dobar mostirskih. i 1 Napokom svaki ili g(va)rd(ija)n ili pro­ kuratur aliti spendidur ako nasašt bude, da je či­ nija šćetu ili privaru u aministranju dobar mostir­ skih, budi udilje izvadjen z oficija, a provinc(ija)l da prokura s harnostiju, da se ponaprave škode mostiru podane. Laici jošće, ki bi posvojali na malan dil limozine prijete na ime mostira, da su privani glasa i precedence na 1 lito. a v l j e d v a d e s e t i p e r v o 21.: O d p e n e o n o g a ki k r e d e . 1. Ako koj od naših, ča jedan bog, ukral bude koju stvar veliku, ka je za už mostirski prez raz­ biti vrata i šalva robe, za prvi put će biti postav­ ljen u tamnicu za 15 dan i u petak blagovati će kruha i vode piti; drugi put stati će u tamnici za jedan misec; treti put godišće, i ako ukrel bude drugi put, budi kaštigan po zlobi i kredbi učinjenoj. 2. Ako lupešćina bude velika i z razbitjem šalvarobov, prvi put hoće biti u tamnici jedno go­ dišće, drugi put 2 godišća. 3. Ako paka bude ukrasti vani z reda i lupešćina bude velika i škandaloža, da bude postavljen u tamnicu za 3 lita, ako bude lahka i škandaloža, da bude u tamnici 6 rniseci, ako brez škandala, miseci tri. P o g l a v l j e d v a d e s e t i d r u g o 22.: O d penemrmoraturov i udaravcev. 1. Ako koj bude govoriti reči, koje teško uvride dobro poštenje kojega fratra, da se postavi u tamnicu za jedan misec, ako protiva g(va)rd(ija)nu, za 3 miseca, ako li proti pr(ovin)c(ija)lu, za �3vkftfctrt«c»(t)d'i fMar.’iJЛгвбчд sv. » a t # 127 6 miseci, ki napokom ispisal bi librić glasnlfi u n u ­ mfr'daf', ndučan ili pratik, jednoga i drugoga za­ tra ili vani reda, budi odviše kaštigan za jedan kona, to jest svitovnoga i duhovnoga. 5. Ne budi našim slobodno apelirati se od pomisec i svaki petak o kruhu i vodi samo i privan karanja neg samo budi slobodno apelati se od tegglasa ativa i pasiva za 3 lita. čine podane po šentenciji. Oni, ki se apeliva, da se 2. Ako bi ki udrija fratra rukom, budi postav­ ljen u tamnicu za 8 dan, ako z drivom i teško, u protešta na prežencu dvih redovnikov, da će poći tamnicu 6 miseci, ako gvoždjem ili oružjem od šuperijuru većemu i od istih dvih redovnikov proognja, za čilo lito. Ako li bi paka uzmankalo koje tešt da bude podpisan. udo radi rane prijete, oni, ki je porazil, budi u tam­ P o g l a v l j e d v a d e s e t i č e t v e r . t o 24.: nici za 3 lita, ako li nadojde smert, da stoji u tam­ Od f u r e š t o v i p e l e g r i n o v . nici za vazda. 1. Udilje čim ki furešt dojde u jedan mostir, Za obignuti dakle ova zla meju nami i nada pokaže g(va)rd(ija)nu knjige od obedience i šimi fratri, proibljivamo svim pod penu tamnice neka mu reče uzroki svoga dosaštja, zač ako za za 6 miseci nositi ili konšervati oružja uvridljiva tratati svoji intereši ali za rekreacion, imal bude ili budu vlašće ili tuje. stati toti mnogo vrimena, pasavši 3 dni, ima se P o g l a v l j e d v a d e s e t i t r e t o 23.: O d vratiti kako drugi od mostira to jest da maši za s u d a c , a k u ž a t o r o v , s v i d o k o v i a p e ­ obligi od crikve one i grede u hor, ako g(va)rd(ija)n ljubeznivo ne bi ga ki put dispenšal. l a c i o n o v. 2. U onih mistih, kadi ima mostir furešt pod 1. Da suci ordinariji ili njihovi namistnicipenu u izgubljenja glasa ativa i pašiva za 6 miseci, redu našemu ne mogu formati pročesa, ako akuža- ne mozi prinoćiti u kućah jošće svojih rodjakov ili turi nisu se podpisali i podložili pod penu taluna, drugih redovnikov prez licence g(va)rd(ija)na 1. л n m i л!и . /4 МЛЛ ^1 л к л МП И /4 U »i П Н л Л /Л / \ 1 /"* \ • / * Ч /** \1 1 * • • koju posve imaju podnesti, ako ne budu zado­ 3. G(va)rd(ija)n i pro(vin)c(ija)l da imaju istu voljno dopravili istinu zlobe prikazane na sudu i oblast narediti sverhu fureštov i pelegrinov, koju to pod.penu nulitadi pročesa i privac(i)ona oficija imaju nad svojimi podložnici. Udiljice zato ako uzza 3 lita sudcu. manjkaju u koj stvari, mogu biti kaštigani z res2. Tolikajše svidoci da se nimaju prijeti, ako petom od jednoga i drugoga u kriposti regule i nisu dostojni vire i ako budu nasašti falši i prido- ovih kuštitucionov. biveni meju dvimi prisegi, da budu kaštigani za 4. Da fratri furešti, ki gredu u mostir svetih 6 miseci s penom rigorože tamnice i u napridak Kuzmi i Damijana od Rima, da su obligani po trih kako ljudi infami prez poštenja nimaju veće ni­ dnevih, ča su došli, celebrat za obligi one crikve i kada imat vire na sudu. odviše platiti libru na dan. Ako li ne reku misu, 3. Krivcem jošće kostitućenim da se dade jed­ budući žakmi ili laici, imaju dati 2 pavla. I.imajući noga fratra naučena, koj u nutra pristojnoga vre­ naši fratri ke se hoće pro(vin)cije, ka nima svoga mena moći bude braniti ih, koga ako sudac ne bude mostira u Rimu, kad gredu u Rim, stati u mostir hotil dopustiti, neka sudac isti ostane privan od svetih Kužmi i Domijana, zapovidamo zato g(vajroficija i glasa ativa i pašiva za 3 lita. d(ija)nu istoga mostira pod penu izgubljenja ofi­ 4. Napokom budi učinjen proces iziskujući cija, da nima prijeti ne samo fratre tretoga reda tako pravica, ma da učinjen bude od fratar u redu od France ma ni naših od sicilijanske pro(vin)cije, toliko za konšervati poštenje istoga reda koliko za imajući ova svoj mostir u Rimu pod imenom s(veubignuti tratnje, neka paka svaka dobro izajdu i to)ga Pavla na Arenali. s pravicom suda. Fratar si mozi uzeti jednoga čo(Nastavit će se). vika svitovnoga, ki ga prinastojati bude i ima biti �128 Br. 8. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. L I S T A K. Književno Društvo Hrvat. Franjevaca. Na 14. i 15. srpnja sastali su se u Sarajevu neki profesori i knji­ ževnici iz svih pet hrvatskih franjevačkih redodržava: ш. p. fra Lovro Mihačević, redodržavnik Bosne Sre­ brene, fra Ante Cikojević, definitor i profesor iz Ma­ karske, fra Anto M ajić.i fra A. Bubalo definitori i pro­ fesori iz Mostara, dr. fra Petar Grabić, profesor iz Zaostroga, fra Didak Buntić, profesor sa Širokoga Brijega, dr. fra Leon Petrović, profesor i tajnik redodržave iz Mostara, generalni lektor fra H. Uskoković i fra Petar Vlašić, profesori iz Dubrovnika, fra Silvij Kutleša, pro­ fesor iz Sinja, dr. fra Franjo Blažević i dr. fra Julijan Jelenić, profesori iz Sarajeva, fra Ferdo Krčmar, urednik »Glasnika sv. Franje« iz Zagreba, generalni lektor fra Teofil Harapin, profesor iz Varaždina, dr. i prof fra Dragutin Ikić i fra Eugenij Matić, profesori iz Visokoga, te fra Augustin Cičić iz Sarajeva, Sastanak je upriličen na inicijativu hrvatskih redodržavnika, a svrha mu je centraliziranje prosvjetnoga, a osobito književnoga rada svih hrvatskih Franjevaca. Skupština je otvorena nakon u kućnoj kapelici ispjevanog »Veni Creator«. Skupštinu je otvorio preč. Mihačević s oduLm govorom, u kome je istakao svrhu sastanka i preporučio ljubav i slogu. Iza toga skupština jednoglasno izabere za predsjednika p. o. Antu Cikojevića, a za tajnika dra. Petrovića. Zauzev predsjednik s tajnikom svoja mjesta, pozdravlja braću i zahvaljuje se na povjerenju, te preporuča složno i brat­ sko raspravljanje. Predlaže za raspravu pitanje literainoga rada i listova hrvatskih Franjevaca. Bilo je mni­ jenja, da se dosadanji franjevački pučki listovi reduci­ raju na jedan religiozni i jedan profani. Stvar se je živo i dugo raspravljala, nu mnijenje je prevladalo, da redu­ ciranje nije shodno ni probitačno. Što se tiče ostaloga književnoga rada, skupština je predložila, da se osnuje »Knj i ž evno D r u š t v o Hrvat . Fr a nj eva ca «. Dr. Leon Petrović predlaže, da se izabere odbor, koji će društvu nacrtati pravila, a kroz to, da se sjednica pre­ kine. Dr. prof. Ikić predlaže, da se u komisiju izaberu odbornici iz svih franjevačkih redodržava. Oba se predIoga jednodušno prime, skupština se prekine, a odbor­ nici krenu na posao. Pošto su pravila sastavljena, skup­ ština je ponovno otvorena. Na skupštini su dva put pravila pročitana, te se iz njih nakon svestranoga ras­ pravljanja o svakoj pojedinoj točci, u glavnome primilo evo ovo: Društvo će se zvati: »Književno Društvo Hrvat. Franjevaca«. Sjedište će mu biti, gdje stanuje pred­ sjednik. Cilj mu je ujedinjenje svih hrvat. Franjevaca u književnom radu, izdavanje znanstvenih i pučkih knjiga, te jednoga znanstveno-beletrističnoga glasila. Društvo se sastoji od upravnoga i nadzornoga odbora, dopisujućih članova, te utemeljitelja i dobročinitelja. Ute­ meljitelji su, koji polože u društveni fond, što će ga redodržave osnovati 100, a dobročinitelji 500 K. Upravni odbor sačinjava 5 odbornika izabranih iz pet redodržava. Od ovih pet odbornika jedan je predsjednik. Upravnome se odboru dodaje tajnik i blagajnik i t. d. Nadalje je skup­ ština izabrala u privremeni odbor: dra. Jelenića, dra. Grabića, dra. Petrovića, Vlašića i Harapina. Odbornici su opet dra. Jelenića izabrali za predsjednika, a fra Eugenija Matića za tajnika. Iza toga je skupština na redodržavništva upravila neke molbe, kao: »da se osnuje jedna smotra, po mogućnosti da se u tu svrhu preuredi »Serafinski Perivoj«, i preda društvu, da se bogoslovije centralizuju i t. d. Na skupštinu je prispjelo i nekoliko pozdravnih brzojava: od presvj, biskupa Mišića, redo­ državnika Rodića, redodržavnika dra. Eterovića, gvar­ dijana Tolića i t. d. i t. d. Bog dao, pa sjeme u Sa­ rajevu bačeno ne uginulo, nego poklijalo, razraslo se i urodilo stostrukim plodom! F. Z ippra, u čitelj: Ditimušićev »goli izvadak«. IV. Ni o jezičnoj strani knjige našega »slaviste« ne mogu na žalost ništa dobra reći. Knjiga je upravo neiscrpiv9 vrelo primjera, » k a k o n e v a l j a p i s a t i « . Neka dakle gosp. profesor potrebnu gragju za svoje gjake mirne duše odatle vadi. U drugu je svrhu i onako ne može upo­ trijebiti pri nastavi. Da mu olakšam posao, povadiću mu najprije jednu pregršt p r a v o p i s n i h i g r a m a ­ t i č k i h p o g r j e š a k a za sasvim male gjake. Neću dirati u takve, kojima već na čelu piše, da su štamparske, ali nagje li gosp. doktor ipak koju, za koju se može za­ kleti, da joj nije on kriv, neka se ne ljuti. Neke je pisac sam ispravio na kraju knjige, ali mora da je bio silno kratkovidan, kad ih nije mogao naći više nego 18. Neću da se hvalim, da sam i ja Bog zna kako pomno pabirčio po knjizi, šio više: rado dopuštam, da će ko drugi, vještiji od mene, još mnogo toga naći, što se otelo mome oku. Tome neka pruže dokaz ovi pri­ mjeri: govoriti ćemo, 13. i navesti ću, 105. »To je«, kako tvrdi gosp. profesor, »baš onaj glagolski oblik, koji bude često nepoznat i mnogome učitelju na definitivi«, p a e to i a k a d e m i č a r u , d o k t o r u f i l o z o f i j e , filologu, s l a v i s t i . . . J a d n a D u j m u š i ć e v a g r a ma t i k a ! — začm e mj. začme, 18. — p očim a mj. po­ činje, 36. — u nijednoj, bolje: ni u jednoj, 36. — korjenom, 38. — razne gragje (pl.) 38., takve imenice nemaju mno­ žine. — desili se mj. desi li se, 46. (kao i ono: govorili se �Lisiak. na str. 29.; u »Zori« je našao: b i l i rnj. bi li. — pojači za 3. 1. sing. prez. glagola p o j a č a t i , 59. — regje, 65. - ko-god mj. kogod, 72. i 177. — iza nekoliko stiha, 71. — živu, 91., 161.; to bi bilo 3. 1. pl. prez. glagola ž i v s t i, koji je u književnom jeziku neobičan; bolje je: ž i v e od ž i v j e t i . — otpočnje, 101. — miljenčem (instr.), 111. — u nami, 113. i svojimi, 122. — od njega se zahtjeva, 120. (vidi ocjenu »Zore«!), ali od toga glagola izvedenu imenucu piše sa ije zahtijevu,dat. sing.., 183. i zah tijevima, instr. pl., 186. — vriednosti, 123. — Miiičevića, 123. — Horaz, 129. (ovako Nijemci pišu to ime). — basni, gen. pl., 132., tako i popijevki, 157., ali na istoj strani piše i: p o p j e v a k a . — sv. Pismo, 133. (tako bi se to pisalo, da je ime kakvog sveca, recimo »s v. P e t a r«, kao naslov knjige ima se pisati » S v e t o p i s mo « ili »Sv. p i s mo « ) nisu, 145., 146., 183. — preživljenoj mj. preživjeloj, oživljeno mj. oživjelo, 34., 136. (ovo pošlj. za njem. b e s e e 11, v. G. II. 8.) — rodoljubia. 135. stojati, 26., 61., 195., 201. — uliva, izliva, 18., 137., 156., 202. — reci, inf., 161..-— iscrpio mj. iscipao (crpsti), 118. — putevima mj. putovima, 137. i na više dr. mj. — upli­ tati mj. upletati, 138. i na dr. mj. - ogjela mj. odjela, 161. (očito štamp. pogrješka i ja je mećem amo samo kao analogan primjer onome iz »Zore«. g j e c i mj. djeci, koji je D. unio u svoj popis »pravopisnih« pogrješaka) pjesničtvo, 173. - osvjetli, 177. svrhi, 177. (s 1i k i, 21.) — vrlo mali sujeta, 187. (pendant uz onaj primjer iz »Zore«: odregjenih n a s t a v n i sati) Njemaca, 191.— primjetbom, 197, — mjestni, 204. rekao bi za 1. lice, 205. — Ovamo ide i pisanje riječi vjerovatan (vjerovatnost), koja u knjizi više puta u ovom obliku dolazi, a Maretić za nju veli: » Ni š t a n e v a l j a oblik v j e r o v a t a n , kako gdje koji pišu misleći, da je to pravi hrvatski ili srpski pridjev...« Treba v j e r o j a t a n . 1) \ Ovdje mi valja spomenuti i nedošljednost gosp. profesora u pisanju nekih, naročito tugjih riječi. Čini se, kao da kadšto koleba, kako bi ovo ili ono pisao, pa mu tako izlaze iz pera razni oblici iste riječi. Ta se po­ java može često vidjeti kod dječice u osnovnoj školi; napišu koju sumnjivu riječ i ovako i onako, pa kalku­ liraju pri tom: »Jedno će valjda valjati, a za drugo ću reći, da sam se prevario.« Ali to se ne bi smjelo dogagjati kod stručnjaka jezikoslovca, u koga bismo, da je sreće, mi laici mogli upirati oči, ne bismo li u sumnjivu slučaju naučili od njega, što je pravo ili što je bolje. Tako on piše: V e r g i l i j e — V e r g i l — Vi r g i l , l i o r a c i j e — H o r a c — H o r a z , bogu B a b u — Ovako u ostalom piše i sam D. tu riječ na jednom mjestu (sir. lO t). Ili je tu možda .šta m p a r s k a p o g r j e š k a slučajno i s p r a v i l a pravopisnu pogrješku? Ima svakakvih zanimivih slučajeva! 129 bogu B a k u , h i s t o r i j a i s t o r i j a, a n a h r o n i ­ zani — a n a k r o n i z a n i , k a n c o n a — k a n z o n a , e p o s — e p (u raznim padežima), d r a m a t s k a tehnika — d r a m s k a tehnika, s t i l — s t i l . Ova nedošljednost opaža se i kod ukidanja zijeva u stranim riječima; dapače i kod jedne te iste riječi koleba gosp. profesor. Tako piše, recimo, i t r i j u m f i ­ r a t i i t r i u m f. Ovu riječ naročito napominjem, jer joj je prigovorio našavši je u »Zori« pisanu bez j. Isto tako nije gosp. doktor na čistu . s glagolskim nastavcima takvih riječi, koje su uzete iz tugjih jezika, pa upotrebljava sad -irati, sad -ovati, a sad opet -iskati. Ovaj posljednji, koji je osobito u srpskih pisaca u običaju, Maretić izrijekom osugjuje, a dr. Dujmušić, za koga će Maretić valjda takogjer biti neki autoritet, to bi morao znati. Strana lična imena piše D. većinom onako, kako se u dotičnom jeziku pišu, a to je posve u redu prema onoj:^Svoje čuvaj, a tugje ne diraj!, koja donekle i u gramatici vrijedi1). Samo valja pri tom i ostati, a ne najednom pisati R a j m u n d ili L u t e r. Na str. 21. piše R i k a r d Wagner, a na str. 24. Vi lim p 1. Humboldt. Čudim se, što ne piše prema tome i M i r o s l a v p 1. Schiller ili možda I v a n V u k pl. Goethe! Padežne i pridjevne nastavke negdje crticom ra­ stavlja od takih imena, a negdje ne rastavlja. Kad se ime svršava samoglasnikom, onda obično rastavlja n. pr. G o e t h e - a, C a r r i e r e - o v a , ali na mnogo mjesta ima i ovako: G o e t h e u, C a r r i e r e o v e i t. d., a kadseime svršava suglasnikom, ondaredovnone rastavlja, ali se ipak — dapače i u istoj rečenici — može naći i jedno i drugo, kao na str. 102.: R a f a e l a i T i z i a n - a . Natpise književnih djela meće megju navodnike ili i ne meće, baš kakve je kad volje. To osobito udara u oči, kad se dogagja u istoj rečenici (vidi n. pr. str. 96.) Ovdje ću usput samo ukratko spomenuti, da u interpunk­ cijama uopće vlada veliki nered u knjizi. Tu možeš vidjeti razne znakove u najneobičnijoj porabi ili ćeš ih uzalud tražiti, gdje bi morali biti. Dopuštam, da se takve pogrješke mogu većinom svaliti slagaru na legja, tek kroz korekturu nijesu smjele proći kod jednog jezi­ koslovca. Za složene priloge nije se D. odlučio, hoće li pristati uz one, koji ih pišu rastavljeno, ili uz one, koji iz važnih razloga preporođuju sastavljeno pisanje. Ali ipak više simpatizira s onim prvima, pa piše recimo: ni po št o, n a i me, n a d a l j e , uz put , s t o g a i t. d. Prilog n a p o s e piše i sastavljeno i rastavljeno (na po se). Još ću spomenuti, da gosp. profesor vrlo rado upo­ trebljava kratke i krnjave oblike, pa mu dikcija na ') Sa latinskim i grčkim imenima Čini hrvatski pravopis izuzetak. �i 80 Br. 8. — »SERAFlNSKl PERIVOJ* — 1913. mnogo mjesta čini utisak kao hitar govor uzrujana Čo­ vjeka, koji nema kad izgovarati riječi potpuno. Osobito mu je drago okrnjiti ono i od glag. priloga sadašnjega; to je u njega gotovo pravilo i samo katkad čini iz­ uzetak pišući taj oblik, kako treba. U drugu opet reku meće na nekim mjestima posve suvišne, pa i pogrješne nastavke. Što se tiče s i n t a k s e , to gospodinu profesoru — kako zaključujem iz njegove famozne ocjene »Zore« — najviše smeta i najviše mu vrijegja fino i za jezičnu eufoniju i kakofoniju osjetljivo uho onaj veznik da u primjerima, kao što su ovi, povagjeni izmegju mnogih iz njegove » N a u k e o p j e s n i š t v u « : ne može da sli­ jedi, da može da prati, otpočinje da gradi, treba da za­ nima, ima da shvati, nije mogao da stvori, može da uči, može da vidi, mora da vidi, mora i tu da prati, treba da dramu odlikuje, valja da vidimo, može da metne, moralo tek da otvori, treba da pravi, treba da se sa­ stavi, želi li pjesnik da postane, treba da se pridruži i t. d. i t. d. Ovake primjere smatra gosp. doktor velikim grijesima, kad ih nagje u kog drugoga, ali ja o tom drugačije mislim, pa velim: nije to pc grješno, dok narod tako govori, a Vuk, Daničić i Maretić tako pišu. (Usp. Maretićevu Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika, naročito str. 637.) Neugodno postaje to da tek kad se u premalenu razmaku ponavlja kao u ovom primjeru: » ... pa se i na njima mora da vidi, da nisu izuzeti,« 183. Tu ne bi škodilo, da je mjesto, »da v i d i « metnut infinitiv. — U rečenici: » . . . nameće dužnost, da gleda, da se ono vri­ je m e ... ne izgubi« (116.), moglo bi se neugodno ponav­ ljanje veznika ukloniti tako, da se kaže: »da gleda, kako se ono vrijeme ne bi izgubilo«. — Ljepše bi bilo čuti infinitiv i na ovom mjestu: »Ako bolesti kojeg doba ne mogu da s e o d s t r a n e « (116.), i to ovako: »Ako se bolesti kojeg vremena ne mogu o d s t r a n i t i . « Ne valja kloneći se odviše bojažljivo ovog ili i kojeg drugog veznika zapasti u protivnu pogrješku, pa ga iz­ ostavljati, gdje bi morao doći. Tako bi n. pr. ova reče­ nica sa str. 78.: »Što pak još neki spominju kao po­ sebnu vrstu neku didaktiku, n e s a m o j e s u v i š n o n e g o i n e o p r a v d a n o « bolje godila uhu u ovom obliku: »Što pak neki još spominju kao posebnu vrstu neku didaktiku, ne samo da je suvišno nego je i ne­ opravdano.« Kad bi se na str. 83. u rečenici: »Da se pak u čita­ telju neprestano podržaje duh u pozornu stanju i zani­ manje dobiva vazda nove, svježe, okrepne hrane, vanredno je sred stv o ...« ponovilo ono da ispred riječi d o b i v a , to ovo ponavljanje ne bi ni najmanje ne­ ugodno bilo, nego bi naprotiv poslužilo jasnoći rečenice, a odgovaralo bi potpuno i dobru narodnu govoru, što će ovaj Vukov primjer posvjedočiti: »Ne mogući sina svoga nagovoriti, da ostanu u Srbiji i s ostalijem naro­ dom Turcima da se p red a d u ...« (Maretić, Gr. i st., str. 432.) Slično bi trebalo da se ovoj rečenici za volju veće jasnoće ponovi glagol može ispred riječi z a s l u ž i t i : »Svaka se od dvih (ovih!) vrsta romana može začiniti s manje ili više humora, te prema toj primjesi zaslužiti pridjevak humorističan«, 121. Još bi bolje bilo reći: » m o ž e r o m a n z a s l u ž i t i . . .« — U ova dva pri­ mjera valjalo bi ponoviti pomoćni glagol: »Ovo je na­ ravno još tačnije provedeno u umjetnoj lirici, a zašlo donekle i u umjetnu epiku«, 71. i »Narodna je poezija, dok živi u kojem narodu, njegovo vlasništvo, no Izvrg­ nuto promjenama, jer ga pismo ne čuva«, 72. U oba slu­ čaja valja izmegju riječi, štampanih kurzivom, umetnuti je, a u ovoj rečenici neka se ispred zadnje riječi ponovi povratna zamjenica s e : » ... kako s e d u š a u z d i g n e u teškim časovima, u boli o č i s t i , dogje do vlastite spoznaje i s Bogom p o m i r i , 195. U Dujmušićevoj knjizi ima dosta primjera, gdje bi mjesto kojeg veznika morao stajati kakav drugi. Evo ih nekoliko: »Ovo biva (govor je o prekoračivanju gra­ nica ljepote) ili tako, da ima u romanu elemenata, koji neestetički djeluju. . . ili tako, da se odviše ističe didaktični elemenat, 114. Tu bi na oba mjesta mjesto da bolje bilo metnuti što. — Što mjesto da treba i u ovoj rečenici: » .. pa je to eto razlog. . . da je Pavić u Gundulićevu »Osmanu« pogrešno tražio dva prvotna epa«, 95. — »Dramatskoj tehnici valja pribrojiti i iznenagjenja t. j. da se nešto dogodi, a da čovjek n e s l u t i , no ipak od nužde, n e p a k slučajno«, 190. Ovdje treba mjesto da reći kad, osim toga mjesto ne pak ljepše bi bilo: a ne, a pred n e s l u t i dobro bi bilo metnuti: i. — Što mjesto ako treba u ovoj rečenici: » ... očituje se tim većma, ako ga prouzrokuje kakav vanredan duševni čin«, 14., a u ova dva primjera mjesto ako bolje bi bilo kad: »(Mu­ zika) bi morala žrtvovati vlastite prednosti, ako bi se htjela pojaviti u zajednici s poezijom«, 22. — »Najveću snagu postizava kontrast, ako okupi protivne razne zna­ čaje«, 42. D. rado upotrebljava neobične ili pogrješne veze odregjenih i neodregjenih pridjeva i pridjevnih zamje­ nica kao: kojeg izvjesna značaja, 35. — nekog jaka va­ lovita čuvstva, 60. — nekom osobitu slučaju, 132. — kojem starom mitu ili kojem na novo i z m i š l j e n u , 133. — pjesnikova ojagjenog srca, 165. — iz nekojeg iz­ vjesna slučaja, 202. i t. d. Ako je, kako kaže Maretić, već i onako dosta zatrto osjećanje za razliku izmegju od­ regjenih i neodregjenih pridjeva, pa se i u Vukovu stilu u tom može naći bujno šarenilo, zašto da to osjećanje stručnjaci jezikoslovci još više zatiru? Zašto je u reče- �Listak. 131 nici na str. 202.: » ... nemaju radnje, koja bi budila prikaza; neka to još bolje pokaže ova zbirčica barbao s o b i t i interes« odregjen pridjev? — Za njem. »d a s rizama: S c h б n e« i » d a s G u t e« uzima D. »lijepo« i »dobro« spadati, str. 4. i poslije više puta; to znači »h e r a bu odregjenom, a za » d a s K o m i s c h e, L a c h e r 1i- f a 11 e n«, »h i e h e r g e h б r e n« valja reći: ovamo c h e« jm a »smiješno« u neodregjenom obliku: »tu ozbiljna p r i p a d a j u ili ovamo i du, v. Maretića Gramatiku i uzvišenost »čudesnih pojava prelazi direktno u područje stilistiku1) str. 696. dorastao zadaći, 4., v. M. 686. — s m i j e š n a « , 34., prema: Pjesnički je dar u opće in­ vrst mj. vrsta, 13., v. M. 699. - podnašati muke, 14., bolje: trpjeti muke. — o b a v l j a t i , obaviti zadaću, stinkt lijepoga, 35., ili »Slično se odnosi ideja l i j e p o g a prema ideji d o b r o g a , 10., ili »jer se u pojmu d o - posao, 17., 119. i inače, v. M. 691. — sravniti mj. porediti, b r o g a ističe moralno moranje«, 10. Za » d o b r o « bar 17., 47. - izgleda prigovarao je »Zori«, a sam upotrebljava nije ni časa trebao biti u sumnji, jer ta se riječ zadr­ vrlo često, n. pr. 19., 62., 65., 70., 71., 82., 89., 114. dva­ žavši oblik n e o d r e g j e n o g pridjeva pretvorila u put, 160. dvaput, 162. i t. d.; v-. M. 686. — opetovati, opetovanje, opetovni dolazi takogjer vrlo često; v. M. pravu imenicu (kao i zlo, blago, glavno, slatko.) Imenice posvema, 20., v. M. 693. velebne, 21., v. M. »lijepo« nema u hrvatskom ali ima »ljepota«, a 692. gdje ne bude ni ona zgodna, ondje valja po­ 682. — potonji, 21. i inače često; to je doduše prava na­ rodna riječ, ali kad se upotrebljava u onom smislu, kako jam opisati ili rečenicu prekrojiti. Tako isto ako ne to čini dr. D., onda je barbarizam, v. M. 693. — pako, ćemo mjesto »s m i j e š n o« da kažemo » s m i j e š 29. i. poslije vrlo često, v. M. 692. — izdašna (ausgiebig) n o s t«, onda nema druge, nego drugačije stilizirati onu rečenicu, pa reći: »tu ozbiljna uzvišenost čudesnih po­ 32., v. M. 686. — prispodoba mj. poredba, mnogo puta, v. M. ($4. — slušateljstvo, 55. i još na jednom ili dva java postoje direktno smiješna«. mjesta; čemu apstraktna imenica, gdje se lijepo i zgodno Pogrješna je kongruencija u ovim rečenicama: može kazati: s l u š a t e l j i . — naglasine, nova riječ za » ... ispred više r i j e č i iste vrste, k o j e se meću j e d a n d o d r u g o g a « 67.; ». . . ne prikazuju dakle u n u t a r ­ naglašene slogove, 70.; ili je to možda samo l a p s u s c a 1a m i ? — provedeno u onom smislu, kako čitam na n j o s t i ili d u š e v n o g ž i v o t a hao takov« 79.; str. 71. germanizam je. — ogromnog; 76., v. M. 691. — »___mjesto toga, da on odlučno svojom subjektivnošću zahvaća u razvoj dpgagjaja i misli, pušta ih, da se po iznimka mj. izuzetak, 44. 78. — kruna mjesto krošnja (B au m -k ro n e) 82.; aferim, to je reći — t a č n o prevo­ strogoj kauzalnosti r a z v i j a j e d n o i z d r u g o g a « 80., a loš red riječi u ovoj: »smisao, koji hoće da pjesnikditi! — bezbrojnim zvijezdama, 82., ovo je prema zahliskaže.« (71.) T reba: » ..., koji hoće pjesnik da iskaže.« los, narod bi u tom slučaju lijepo kazao: n e b r o j e n i m . — Ovamo idu i primjeri, gdje je enklitika nezgodno — predšasnik mj. prethodnik, 82. — čim — tim mj. što — to, koli — toli mj. kako tako. — predstavimo si, v. smještena: »Prava i potpuna ljepota je ideja potpuno M. 694. — vanjsku stranu mj. spoljašnost, 27. podati očitovana u pojavu«, 8. Tu treba pomoćni glagol pre­ nije sama po sebi loša riječ, tek ne treba je svagdje upo­ mjestiti iza riječi » P r a v a « , ili ako hoćemo, da ostane trebljavati mjesto d a t i , kao što je to n. pr. u onoj i na svom mjestu, onda neka glasi: jest. — »Romantika je mnogo slobodnijeg kroja nego li joj pomenuta druga«, inače nezgodno stiliziranoj rečenici na str. 102. — na95. Enklitika neka dogje iza riječi » p o m e n u t a « . — ravskim silama, bolje: p r i r o d n i m , 92. — obljubljena, 107., 115., 118. i još nekoliko puta; o b l j u b i t i (dje­ » ... ali ipak ne možemo je uvrstiti u liriku,« 107.; bolje: »ali je ipak ne možemo« ili ovako: »ali ipak je ne mo­ vojku) ima u narodu sasvim drugo značenje nego li nje­ žemo.« — »Kanzona (chanson — cantare — pjevati) je mačko: I i e b g e v v i n n e n , prema tome ne će valjati ni o b l j u b l j e n , -a, -o za njem. b e l i e b t ; mj. o b ­ provencalskog podrijetla«, 153. Da nije onoga tumača n zagradam a, ne bi s e tu imalo šta piigovarali, ali ovako l j u b l j e n a l e k t i r a može se reći: o m i l j e l a l e k ­ t i r a . — proizvagja, bolje: p r o i z v o d i . — pretpo­ mora pomoćni glagol doći iza riječi » p r o v e n c a l stavljati, 111., v. M. 694. — obražen mj. obrazovan, s k o g«, ili neka glasi jest, pa može ostati na svom naglasiti, na mnogo mjesta; ne valja ^m jestu . — Zlo su poredane riječi i u ovoj, već prije spo­ 129., v. M. 691. menutoj rečenici: »ako okupi p r o t i v n e r a z n e zna­ u smislu: i s t a k n u t i , jer J e to prema njemačkom, v. čaje.« M. 691. predidućih, 155. — megju inima, 200.; arhaJoš ću dodati, da D. bez izuzetka ispušta prijedlog izam ini dolazi i inače često. v. M. 689. — opreka za s u slučajevima, kao što su oni: »pomoću riječi, pomoću njem. G e g e n s a t z , po Maretiću riječ sumnjive vri­ fantazije, pomoću glagola, pomoću crta i boja i t. d. jednosti, bolje: p r o t i v š t i n a — pogibelj mj. pogibao, A sada ćemo se malo pozabaviti jezičnom čistoćom 32. — dozvoljeni mj. dopušteni, 160., v. M. 689. — zlo­ Dujmušićeve knjige. Kako je s njom stalo u tom pogledu, rabi, 97., V. M. 699. — prilagoditi, 72., v. M. 687. — to se moglo razabrati već iz prijašnjih odsjeka ovoga ’) Ovo ću djelo kratkoće radi odsele označavati slovom M, �Ш Br. 8. »SERAFlNSKl REfllVOJ« — Ш З. bilina mi. biljka, gen. pl. biljaka, 138. — zagovara, 178.. njem. b c f f l r w o r t c t , a mi kažemo: preporučuje; za govarati znaci nekoga govorom zadržavati Ijubopitljivost, 126., bolje: radoznalost. Ovamo idu i fraze k ao: »na v i s i n i s v o g a v r e ­ m e n a (auf.der Hohe der Zeit) 145. — »u s m i s l u duha. što vreba« (im Sinne des Geistes) 204. — stoji na r a s p o l a g a n j u (steht zur Verfugung) 55.1) — u p u ć u j e na njega (weist darauf hiri) 58. — k r i ž a j u se sa svrhama (kreuzen sich mit den Zwecken; hrvatski se kaže: kose se) 203. i t. d. Gospodinu dru. vrlo su drage strane riječi, pa se njima u mnogo prilika služi i bez prave potrebe, premda stilistička čistoća zabranjuje porabu n e p o t r e b n i h tugjica, »t. j. onakih, za koje ima u jeziku do­ brih zamjena«; v. M. 681. No to bi se još moglo ne­ kako oprostiti, da ih bar upotrebljava uvijek na pravu mjestu, ali mu se dosta često desi, da ih uzme u krivu značenju. Tako na str. 18. stoji: »........nosi na sebi n e k i omen za karakter skore budućnosti«, dok u G. 1. str. 50. za tu riječ stoji: W i e d e r s c h e i n. — Na str. 36. veli naš pisac: » . . . s toga je od potrebe, da svaki genij ima više trabanta, a u G. I. 140.: » . .. des halb ist notig, dass auf ein Genie viele T a l e n t e kommen«. — Da se g. dr. nije trudio da sazna, što znači riječ d i a 1e k t i k a, to dokazuje G. II. 8.: » Di e D i a l e k t i k d e r Z e i t lasst den Augenblick schon im Entstehen verschwinden«, što naš pisac prevodi na str. 136.: » D i j a l e k ­ t i k a o v r e m e n u kaže, da čas iščezava već u po­ stanku «. — Na str. 123. čitam za p a r a f r a z u ovo: »1 mi imamo ovoga blaga (t. j. gataka), samo se nije dovoljno proučilo, što je čisto slovjensko, a što bi se moglo svesti na p a r a f r a z u orijentalnih originala«. A da li je to baš p a r a f r a z a ? — Na str. 132. ima: » . . . u koje su baze takova pjesnika imale opće poznatu vrijednost«, prema čemu stoji u G. II. 178.: ». . . in welcher die V o r a u s s e t z u n g e n des Fabeldichters selbstverstandliche Geltung hatten«. — Str. 137.: ». . . koji se ugleda(J) u obilju atributa«, a u G.II. 14.: »spiegelt sich in einer Fiille von S t i m u n g e n « . — Str. 138.: ». . . ovdje više r e p r e z e n t i r a pojedina pjesmica, nego pojedini cvijet u vijencu«, G. II. 16.: d e r A c c e n t r u h t weniger auf dem Kranz, als auf der einzelnen Blume«. Str. 29.: elemenat po elemenat, G. I. 105.: Zug auf Zug. — 120.: koncepcija, G. II. 213. I n h a 11. — 131.: psihične fenomene, G. II. 237.: p s y c h o l o g i s c h e E n t w i c k e l u n g e n . — 120.: fenomene, G. II. 213.: A u s s e n w e l t . — 129.: začinjene komikom mj. h u ­ m o r o m . — 138.: onu automatnu igru, G. II. 18. jenes ') Na str. 2г>. ima: stojati na raspolaganje. w i l l k i i r l i c h e Spiel. — 144.: aparati, G. II. 27.: ka­ li a 1e. — 176.: kakav intermezzo bez podloge, G. II. 244.: m i i s s i g e Z w i s c h e п s t a t i o n e n i t. d. Na svim ovim mjestima prevodi D. iz G. od r i j e č i do r i j e č i , samo sa zabilježenim izrazima čini izuzetak. U Dujmušiča ima riječi, koje ništa ne znače, ili znače sve, sto hoćeš. Take su riječi: odnosni, ovaj ili onaj, neki, koji i još neke druge. Str. 29.: » . . . da jasno uoči odnosnu nauku«, u G. I. 104.: » m o r a l i s c h e L e h r e « . — 35.: »koji se dojmi o d n o s n o g pjesnika«, G. I. 134.: das v o m Dichter ergriffene Objekt. — 187.: »predoči kulturno stanje i narodni život o d n o s n e epohe, G. II. 274.: »den Geist der g e s c h i c h t l i c h e n Epoche . . . darstellen. — 190.: »stvar je o d n o s n o g talenta, G. II. 280.: »ist Sache des d r a m a t i s c h e n T alents. — 202.: »Radnja o dn o s n e drame proizlazi iz nekojeg izvjesna slučaja, G. II. 320.: »Die Handlung d e s L u s t s p i e l e s setzt immer den bestinimten Fali voraus«. — Nadalje: nosilac o d n o s n o g značaja, 45. — slika o d n o s n i h lica, 45. — zakrpa o d n o s n o m u stilu, 46. — ritam o d n o s ­ n o g stiha, 69. o d n o s n o g pjesnika, 81., 91. — o d ­ n o s n i h djela, 110. — u o d n o s n o m vremenu, 112. o d n o s n o g jezika, 144., o d n o s n i h duševnih eleme­ nata, 145., o d n o s n i h lica, 200. — o d n o s n e kome­ dije, 201. i t. d. Koliko se obilno služi D. ovom riječi, to najljepše ilustrira prijevod ovoga mjesta iz G. II. 210.: „Der historische Roman soli uns das Kulturgemalde einer v e r g a n g e n e n E p o c h e entrollen und uns am Geschicke s e i n e r H e l d e n zeigen, wie das menschliche Handeln und Empfinden durch die Bedingungen d i e s e r K u l t u r bestimmt wird«, koje glasi u D. str. 118. ovako: »U ovom se romanu mora pred našim očima otkriti cijela kulturna slika o d n o s n e epohe, te na sud­ bini o d n o s n i h lica jasno predočiti, kako ljudsko čuv­ stvovanje, mišljenje i rad stoji u neposrednu savezu s uvjetima, koje pruža kultura o d n o s n o g vremena«. Stilistika zabranjuje ponavljanje manje običnih riječi, koje lako udaraju u oči,1) i u ovećim razmacima, a tu eto ima takav jedan pridjev i t r i p u t u j e d n o j r e ­ č e n i c i ! Još nešto. Na str. 45. »Nauke o pjesništvu« ima nekoliko posve lijepih pravila, kojih se megjutim sam pisac ni najmanje ne drži, i tu megju ostalim piše i ovo: »Jošte više treba paziti na uporabu pridjeva. . . P j e s ­ ni ci s e č e s t o t o l i k o z a l j u b e u n e k e pri ­ d j e v e , da i m s e i njihovo ime nadjene. Dr. Dujmušić doduše nije pjesnik — i sva je sreća, što nije! — ali da je on dotični naslov » o d n o s n i « ipak potpuno zaslužio, o tom valjda ne će niko posumnjati. . . Nego D. upotrebljava tu riječ još i u drugoj službi, t. j. za »b e z i e h u n g s w e i s e«, r e s p e c ’) Pa makar one same po sebi i ne bile loše. �133 Listak. t i v e«, što Maretić osugjuje kao barbarizam. Evo i za to primjera: »neizmjernoj jakoj, o d n o s n o dobrohotnoj volji, 14. — poveća interes u sluša­ telja, o d n o s n o čitatelja, 42. — u eposu, o d n o s n o romanu, 42. — ne spjeva, o d n o s n o ne sastavi, 77. — u njem, o d n o s n o u njegovu narodu, 87. — ve­ liki, o d n o s n o duboki smisao, 89. pjevač, o d n o s n o pjesnik, 112. — dalje prošlosti, o d n o s n o tamne bu­ dućnosti, 136. i t. d. A sad evo primjera za drugu poštapalicu gospodina doktora, odnosno profesora: »stoji u savezu s o v i m ili o n i m organom ljudskoga bića«, 19. — »budeći sad o v o s a d o n o čuvstvo«, 21., u G. 1. 74.: »d i e E mf i n d u n g weckend«. — » o v e i l i o n e znanosti«, 24. — »služi samo kao sredstvo, d a p r i k a ž e z n a č a j o v o g i l i o n o g č o v j e k a « , 29., G. I. 105.: »ist dem Dichter nur Mittel d e r C h a r a k t e r , d a r s t e l 1 u n g«. — »da o n u i l i o v u gragju obradi prema pje­ sničkim zahtjevima, a da pjesnik ne zapane u opširnu mehaničku kulturnu prozu«, 33.; G. 1. 119.: »die S p r o ­ d i g k e i t einer breiten, oft mechanischen Kulturprosa... zu iiberwinden«. — »za koji o v a j i l i o n a j jezik nema podesna izraza«, 44.; dass die d e u t s c h e Sprache keine Worte hat, um sie zu ersetzen«. — »o v i h i 1i o n i h riječi«, 66. — » o v o g i l i o n o g značaja«, 78. » s a d o o v o m , s a d o o n o m junaku«, 80. — »mitska čudesa o v e i l i o n e epopeje«, 112.; G. II. 188.: »die mythischen Wunder in d e r Ерорбе«. — » o v a j ili o n a j roman«, 121. i t. d. Cesto mu tako služi i zamjenica neki ili koji, n. pr.: »n e k i omen« (den VViederschein, G. I. 50.) — » n e k o gibanje« (innere Bewegung, ili: diese Bewegung, G. 1. 53.) - » tu nas upozna s n e k i m l i č n o s t i m a«, 113.; G. II. 195.: »wir orientieren uns iiber u n n b e k a n n t e P h у s i o g n o m i e п«. — » n e k i oblik« — »da se na ovaj način ističe opreka n e k i h karaktera u n e k o m pogledu ili opreka izmegju objekata u k o j e m svoj­ stvu«, 66. — »melodijoznosti k o j e g jezika«, 144.; G. II. 28.: »die Melodie der S p r a c h e « . — i t. d. Vrlo često upotrebljava frazu: »ogleda se«, njem. »s p i e g e 11 s i c h«, i to tako mehanički, da i ne misli više na njeno značenje, nego mirne duše meće koji put na njeno mjesto »ugleda se« ili čak i »ogledamo«. Kako je to smiješno, neka pokaže ovo nekoliko primjera: »I ako se velik polet o g l e d a u alegorijama«, 58. — »da se ta objektivnost najčišće o g l e d a u narodnoj ili pučkoj epici«, 79. — »u kojima se o g l e d a njegovo vanjsko bivstvo«, 79. — »jer se u njoj o g l e d a sad više, sad manje i unutarnji svijet«, 107. — »Na njem se mora o g l e d a t i istorijska vjernost«, 117. — »jer se u pojedinima ne može o g l e d a t i pjesnikovo odušev­ ljenje«, 160. — »već mu se eruptivni značaj o g l e d a u strofi«, 169. — »u kom se ugleda ritam«, 69. — »u ko­ jem se ugleda neka opća istina«, 132. — »koji se ugleda u obilju«, 137. — »u njoj ogledamo nizanje momenata, 18. — »da u narodnoj epskoj poeziji ogledamo zajedničko duševno blago«, 76. — »Talenat pjesnika liričara ogleda estetika u živu i svestranu promatranju s fantazijom«, 144. i t. d. (Svršit će se.) Hrvatski katolički konvikat u Mostaru. Na 1. srpnja razaslao je prcsvj. gospodin fra Alojzije Mišić okružnicu na sve župnike svojih dvijuh biskupija: mostarske i trebinjske, te im javlja veselu vijest, da je u Mostaru otvorio konvikat za katoličke gimnazijalce. Biskup Mišić nije ljubitelj mnogih fraza i idealiziranja, on je prožet jakom i neumornom voljom za rad. Njega u srcu boli, kada posmatra, da je u čitavoj Bosni i Hercegovini broj domaće inteligencije razmjerno vrlo malen. Ne zamjeri braći hrišćanima i muslimanima, što se oni na sve mo­ guće načine t r s \ da steku što veći broj urogjene inteli­ gencije svoje vjere, nu žali, da se baš na strani kato­ lika u tome smjeru vrlo malo radi. Upozoruje podložno si svećenstvo, da je njegova uz mnoge ine i ta zadaća, da se brinu oko uzgoja što većega broja inteligencije i to inteligencije takove, koja će ljubiti uzvišenu nauku Isusa Hrista, katoličku crkvu i svoj hrvatski narod. »U smislu ovoga - veli — Mi smo kano Biskup i Pa­ stir uČinili svoje. Odlučili smo još ove godine u Mostaru osnovati konvikat za katolike gimnazijalce. U ovom kon­ viktu biti će 25 mjesta besplatno popunjeno. U konvikat besplatno primaju se samo djeca siromašnih težačkih obitelji, jer težak nam je najpotrebniji, a na njega se i njegove potrebe razmjerno najmanje obazire. Radi čega saopćujuć Vam ovo veleč. oci duhovne pastve, pozivamo Vas, da ovo oglasite narodu, k tome još svaki Vas neka potraži djecu, koja su odličnim uspjehom pučku školu svršila, zdrava ko kremen i volju imaju posvetiti se dalinim naucima, te u zdogovoru s roditeljima njihovu molbu za stan u konviktu s ostalim nuždnim svjedodžbama Nama osobno spremite i to što prvo. Zavod nadzire i rukovodi uprava od presv. Ordinarija iiregjena. Hrana i opskrba, u koliko ima besplatnih mjesta, ne plaća se. Dok je hrana besplatna, odijelo i to narodno, te knjige roditelji provigjaju, odveć pako siromašnim iznimno i knjige će se besplatno dati. Odijelo naprotiv besplatno nikom se ne daje.«. Osnutak hrvatsko-katoličkoga kon­ vikta u Mostaru bez sumnje je jedna od najvećih steče­ vina. što ih je u zadnje vrijeme na prosvjctnome polju primila hrvatska i katolička Hercegovina, a Mišić si je s tim isklesao »monumentum aere perennius«. �134 Br. 8. — »SERAF1NSKI PERIVOJ« — 1913. V J E S N I K. Primicije. Ovogodišnja svetkovina Ilindana za Kr. Sutjesku imala je dvostruko značenje. Taj se je dan proslavila, ne samo svetkovina moćnoga zaštitnika bo­ sanskoga kraljestva, nego je i mladi Franjevac fra Peregrin Brković rekao svoju prvu sv. misu. Još u večer uoči Ilina zvona navijestiše neobično sutrašnje slavlje, a svijet se je iz daljnjih mjesta, osobito iz Vareša, po­ čeo okupljati oko velebnoga sutješkoga samostana i crkve. Sjutra oko 10 sati na veselo brujanje milozvučnih zvona svijeta se je toliko skupilo, da ga je bilo barem trećina izvan inače velike nove crkve sv. Ivana Krsti­ telja. U 10 sati u pratnji svoga kuma gvardijana fra Joze Andrića, gjakona dra. i prof. fra Karla Ikića, podgjakona fra Augustina Malića, te svečano obučenih gjaka uz zvo­ njavu zvona i sviranje organa unigje mladomisnik s kru­ nom na glavi u crkvu, otpjeva »Veni sancte Spiritus i otpočne misu. Pod misom su pjevali franjevački gjaci iz Guče-Gore, a pjevanjem je ravnao i uz novi organ svirao novički meštar fra Vojislav Ćurić. Skladni gla­ sovi mladih gjaka duboko su ganub prisutni narod, jer takova pjeva nijesu čuli, kako su se iz Sutjeske otselili klerici. Vatreni govor čuvstvenoga vareškoga kapelana fra Arhangjela Grgića, mnoge je a osobito mladomisnikovu rodbinu uprav do suza ganuo. Posliie mise u fra­ njevačkoj je blagovaonici držan svečani objed, na kome je u pozdrav mladomisniku paio više srčanih nazdravica. I naše čestitke! Fra Radoslav Glavaš umro. Uredništvo »K. 0.« u zadnjem broju javlja, da je pri zaključku uredovanja saznalo da je u samostanu na Humcu umro čuveni knji­ ževnik hercegovačkih Franjevaca i naš suradnik fra Radoslav Glavaš. Akoprem potanje o ovome velikanu još mšta više ne faznasm o, ipak Glavaš je svojim knji­ ževnim radom mnogome već dobro poznat Glavaš je prvi pokrenuo » K r š ć a n s k u O b i t e l j « , koju je kroz više godina uprav suvremeno i ukusno uregjivao. Nje­ gova brošura »M a 1o v i š e i s t i n e « pokazuje, kako je žarko poput Serafa ljubio istinu i svoj serafski toliko puta nepravedno napadnuti red; njegova » P o l i t i k a b o s . i h e r c e g o v a č k i h F r a n j e v a c a « u povjesti ga odaje, ne kao prostoga Ijetopisca, nego kao pragma­ tičnoga historičara, koji duboko zalazi u pojedine činje­ nice, traži njihove uzroke, pojedine okolnosti, u kojima su se zbivale i motive, koji su na čimbenike uplivalii, da su baš tako, a ne drukčije radili. U » Ž i v o t u I s u s a K r s t a« Glavaš je otkrio duboko poznavanje prve krš­ ćanske p ošlosti i sv. P ism a; a svojom je » S p o m e n i ­ com p e t d e s e t g o d i š n j i c e hercegovačke f r a n j e v a č k e r e d o d r ž a v e « prilično opširno sa­ brao i sistematizirao povjest svoje redodržave. Glavaš je radoprom atrao i velikane svoga reda,te iz njih ove proš­ losti crpio i pobudu za rad i primjere požrtvovnosti. Uprav iz toga promatianja nikle su mu biograf je biskupa fra Rafe Barišića i Bucoujića, od kojih je u prvotne pokazao, kako se i najškakljivijc stvari dadu mirno, vjerno i nepri­ strano obragjivati, a da se pri tome nikome ništa ne učini na žao. Uz to je Glavaš još puno pisao u »Osvitu« i drugim hrvatskim listovima, a radio je i na socijalnome polju, ni malo ne pazeći na to, što mu sadašnjost dostojno ne uvažuje njegova rada. Počivao u miru dobri Radoslave! Velika manifestacija prigodom katoličkoga sastanka u Ljubljani. Pišu nam iz Ljubljane: Katolički će se sa­ stanak u Ljubljani otvoriti dne 24. augusta s velikom manifestacijom- posvećenjem hrvatsko-slovenskoga na­ roda Bez Grijeha Začetoj. U svim se slovenskim kraje­ vima diže puk, da pohrli taj dan u Ljubljanu. Ne će biti slovenskoga sela, koje ne će taj dan poslati u Ljubljanu svoje kćeri i sinove. Posvud je najveće zanimanje za katolički sastanak. Slovenska raja na skrajnjem sjeveru naše domovine, slovenski Korušci, doći će u svojim ka­ rakterističnim narodnim nošnjama s posebnim vlakom u Ljubljanu. Iz daleke Njemačke, iz Vestfalskoga, dohrlit će slovenska radnička društva sa svojim zastavama. Odlično će biti zastupana slovenska Štajerska, isto tako Ist a i Primorje, od kuda je već prijavljeno mnogo puka u narodnim nošnjama. Osobito čarovit će biti u sveča­ nom ophodu pogled na kranjsku skupinu: sve će doline poslati na manifestaciju najstarije i najljepše narodne nošnje. U svečanom će ophodu igrati mnogo glazbi. Pred skupinama će se nositi nebrojene društvene zastave iz svih slovenskih krajeva, na čelu stare zastave, pod ko­ jim su se Slovenci i Hrvati zajednički borili i pobjegjivali. Ophodu će učestvovati i nježna mladež, dječki 1 djevojčice u narodnim nošnjama, što će biti osobito ljubezan prizor. U ophodu će koracati 2.500 slovenskih Orlova. Prijavljen je dohod posebnog vlaka s 500 Ceha, megju kojim 300 čeških Orlova i mnogo narodnih nošnja. Poljaci imaju u Krakovu posebni odbor, te je već pri­ javljeno brojno učestvovanje. Poljački radnici će doći sa vlastitom glazbom. Iz krakovske okolice će stići ve­ lika skupina poljačkih seljaka u svojim narodnim noš­ njama. Braćo Hrvati, i vi se maknite iz svih krajeva naše zajedničke domovine, hrvatska društva uzmite u ruke svoje barjake i pohrlite s njima 24. augusta na za­ jedničku hrvatsko-slovensku manifestaciju u bijelu Ljub­ ljanu. Neka svijet vidi naše jedinstvo za naše zajedničke ideale! �Vjesnik. Imendan presv. biskupa Mišića u Mostaru. Iz Mo­ stara nam pišu: Hercegovački puk i svećenstvo traže zgoda i prilika i u tima se natječu, tko će bolje i do­ stojnije iskazati čustva odanosti, privrženosti i ljubavi napram svom natpastiru. Dvadesetprvoga lipnja naime, kada njegova Presvjetlost slavi svoj visokostojanstveni imendan oko natpastira kao djeca oko milog oca okopilo se stado i svećenstvo, da po prvi put proslave željno očekivani god. Od poslije podne 20. te do poslije podne 22. lipnja neprestano su se izmjenjivala svakovrsna čestitanja u domu svečarevu, od društava otpjevale se prigodne pjesme, od učeće po zavodima mladeži nizale se dekla­ macije i druge svake ruke čestitke. Njegova Presvjetlost odlučila je bila posve skromno svoj imendan proslaviti, ali punina srca pravih sinovskih osjećaja njegova puka i vjernog svećenstva to nije do­ zvolila. Tako pošto znatan broj svećenstva iz mjesta i okolice bijaše se sabrao toga dana u svečarevu domu, držan je zajednički objed, kod koga su se razne zdravice u čast svečarevu izrekle. Prvu zdravicu izrekao je bisk. konsistorijalac preč. Don Lazar Lazarević. Iza toga je njegovu Presvjetlost ispred stada pozdravio njegov tajnik vel. o. fra Jerko Boraš, zahvaliv mu se na usta istoga na njegovu zauzimanju oko usrećenja hercegovač­ koga dobroga naroda u materijalnom i duhovnom smislu. Bosansku je redodržavu zastupao vel. o. fra Velimir Martinčević, tajnik redodržave, koji je u ime iste lijepo presv. gospodina kao negdašnjega člana njihove redo­ države pozdravio i zaželio mu u radu od Boga svako dobro i blagoslov. Ispred hercegovačkih Franjevaca svečara je poz-dravio kustod o. fra Spiro Šimić. U svoj­ stvu narodnog načelnika i ispred franjev. gimnazije od Širokoga-brijega presv. gospodina uz izraz dubokih osje­ ćaja pozdravio je direktor gimnazije vel. o. fra Didak Buntić. Na koncu se je presv. gospodin toplo zahvalio svim gostima i tako je svaki od prisutnih primio lijepih pobuda od svoga pastira za dobar i plemenit rad. Ž eli se k o m e n ta r. Do koji dan i eto ti katoličkog sa­ stanka u Ljubljani. Kako se vidi i iz samoga proglasa, što smo ga iz Ljubljane primili i evo objelodanili, sa­ stanak će biti sjajan, a bez sumnje ne tako, da ne bi mogao biti još sjajniji i korisniji. Nećemo ovdje nikako objegjivati, da se je bilo pozitivno, bilo negativno nasto­ jalo osujetiti taj sv. pothvat, n u u o č i su nam upala dva manjka, koja su možda sasvim nevino počinjena. Svi su drugi lisovi o organizaciji spomenutoga sastanka više manje obavješćivani, a »Seraf. Perivoj« je min oilažen. Iz sasvim pouzdanih izvora saznajemo, da su i redodržavnici peterijuh hrvatskih franjevačkih redodržava htjeli sastanku prisustvovati, ali im se, uza sve dugo vrijeme pripravka, niko ne udostoja ni saopćiti želju, da bi i 1-15 oni prisustvovali. Ima se znati, da su i redodržavnici prelati i to »cum jurisdictione quasi episcopali«, koji, imaju podložne tolike sile, koje se i dan i noć trude na socijalnome i prosvjetnome polju u Hrvatskoj, pa bi moglo vrijediti pri ostvarenju rezolucija ljubljan­ skoga stastanka, a onako? Sv. Anto izabrao muslimana za načelnika! Preko jednoga Franjevca primili smo K 50 i to 40 za gradnju crkve sv. Antona u Sarajevu, a 10 u kruh sv. Ante. Ovu je svotu poslao jedan musliman, čije nam ime priječi diskrecija na javu iznositi. Spomenuti musliman više godina čita »Glasnik sv. Ante«, te je tu vidio više za­ hvala za primljena dobročinstva po zagovoru velikoga sveca. U njegovi općini dogju općinski izbori i on kan­ didira za načelnika. Protivna i katolicima neprijajuća stranka raspolagala je s hiljadama, da osujeti izbor za načelnika štovatelja sv. Ante, nu on seuteče svecu svega svijeta i obeća mu u crkvu i kruh K 50 ako pobjedi. Uspjeh zavjeta bude okrunjen s njegovim izborom. Mi hvalimo sv. Antuna, da je i narodima pokazao milost. Statistika redodržave sv. Ćirila i Metoda. Najnoviji Shematizam sv. Ćirila i Metoda objavljuje, da ova mlada redodržava, broji svega 199 članova. Od ovih je 21 trećoredac, 41 lajk, 4 novaka, 47 klerika studenata, te 86 sve­ ćenika. Osam je članova — 3 oca, 3 studenta i 2 trećoretca izvan redodržave, a ostali su u redodržavi. Redodržava broji što samostana, što rezidencija 22, a prostire se po svoj Hrvatskoj i Slavoniji preko zagre­ bačke nadbiskupije, bosanske ili ti gjakovačke i srijem­ ske, te senjske, modruške ili krbavske i katoličke grkoistočne križevačke biskupije. Ginmazijalno i filozofično sjemenište ima u Varaždinu, a bogoslovno u Zagrebu. Gimnazijalci pohode javnu varaždinsku gimnaziju, a bogoslovi bogoslovni fakultet sveučilišta Franje Jo­ sipa I. u Zagrebu. Od 25. srpnja 1912. rcdodržavom ravna preč. fra Rafael Rodić. Naše gragje. Kao svake tako i ove godine u franje­ vačkoj se bosanskoj redodržavi živo radi. U Fojnici se i u Gučoj-Gori, kao što smo već javili, obnavlja samostan, a u Kreševu se pripravlja materijal za gragju nove samostanske crkve. Mnogo se zamašnije gragje franjevačke crkve sv Antuna u Sarajevu i novoga krila franjevačke gimnazije u Visokome, te preuredba bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu. I crkva sv. Antuna i gimnazija u toliko su napredo­ vale, da su već obadva poduzeća izvana gotovo sasvim gotova — dapače i toranj sv. Ante, koji uprav ponosno dominira s desnu strane Miljacke. već dolazi pod krov. I u bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu i u gimna­ ziju u Visokome ove se godine zavagja i središnje loženje, čim će ovi zavodi postati potpuno moderno svim unutarnjim potrebama obezbijegjeni. �136 Вг. 8. SERAF1NSKI PERIVOJ« — 1913. KNJIŽEVNA SMOTRA. PRIKAZ! I OCJENE. Dr. fra Julijan Jelenić, »Izvori Za Kulturnu Povjest Bos. Franjevaca«. Sa 6 faksimila. Cijena K 3. U djelu od 200 stranica objelodanjeno je 140 povjesničkih doku­ menata, što se nalaze u arhivima Bosne Srebrene. Naj­ stariji je dokumcnat iz 1532 godine, a najmlagji iz 1850. Dokumenti su pisani hrvatski, latinski, talijanski i nje­ mački, a pisani su bosančicom, latinicom i srpskom gragjanskom ćirilicom. P i s a c j e n e k i m p r i j a t e ­ l j i m a p o j e d a n k o m a d v e ć r a za s l a o , t e s e n a d a , d a ć e mu s e z a i s t i p l a ć a b r z o s p r e ­ mi t i , d a t a k o m o g n e č i m p r i j e d r u g i s v e ­ za k z a p o č e t o g a d j e l a „ Ku l t u r a i bos. F r a ­ nj evci « da t i pod ti sak. Izvrsna moderna apologetika. Velezaslu^na na­ kladna knjižara Herder objelodanila je treće izdanje znamenitog djela čuvenog apologete Fr. Hettingera: »Lehrbuch der Fundamentaltheologie o d e r A p o l o g e t i k« Freiburg 19 ?3. Nanovo ga je preradio sveučilišni profesor dr. S. Weber. Mirne duše možemo kazati, da djelo o d g" o v a r• a” .......... s v i m "p o~ t r e" b a m a s a d a š n j e g v r e m e n a . da je megm drugim izvrsnim apologetikama, ova Hettmgerova najizvrsnija. Tu dolaze u pretres sva moguća pitanja stara, nova i najnovija (ova najviše), koj zasjecaju u područje religije naravne i vrhunaravne, poganske i kršćanske, a napose katoličke. A raspravljaju se ta teška pitanja potpunom temeljitošću, vještinom strukovnjaka, a ipak bistro i jasno; sve odlike, koje je teško naći u djelima o sličnom predmetu. Izneseni su u obilju doslovni navodi svetih Otaca i sholasiika i to na laimskoui jeziku, što dj Iu dava osobitu važnost, jer time može biti od koristi onima, koji inače nijesu posve vješti njemačkom jeziku. Pri početku svakog važnijeg poglavlja istaknuta je bo­ gata literatura, koja služi za orijentaciju svakome onome, koji bi se htio potanje pozabaviti dotičnim pitanjem. Riječ u jednu: upotrijebljen je sav znanstveni aparat u potkrepu temeljnih istina naše vjere i ne možemo, a da ovo epohalno djelo svakome toplo ne preporučimo. Do­ duše cijena je visoka: nevezano stoji K 16.80 a vezano K 18.60, ali valja se sjetiti da djelo obuhvaća ravno 860 stranica ovećeg formata i da je ovdje u jedno iz­ vrstan materijal, koji se inače tek u različitim posebnim knjigama maže naći. Nabavlja se kod nakladnika Her­ der u F r e i b u r g u (Breisgau) ili u Beču I Wollzeile 33.*3 Dr. Otto VVillmann: Aus der Werkstatt der Philosophia perennis. Freiburg im Bresgau 1912. Herder$che Verlagshandlung. S. 312 u 8. Cijena 5.04 K, uvezana u kožu 6.24 K. Jedna od najvećih katoličkih nakladnih knjižara na cijelom svijetu, jest bez sumnje Čuvena H e r d e r o v a knjižara u Freiburgu sa podružnicom istog imena u Beču. Njezinom zaslugom imamo sijaset znanstvenih i zabav­ nih knjiga na svakom području ljudskog umnog rada, a evo i u najnovije doba podala nam je ista knjižara krasno djelo dvorskog savjetnika i sveučilišnog profe­ sora u m. dra NVillmanna, pod gore naznačenim naslo­ vom. Prikupljeni su ovdje raznovrsni članci uvaženog pisca, koje je on objelodanio u raznim njemačkim znan­ stvenim časopisima. Pretresaju se tu pitanja, koja već sama po sebi bude opće zanimanje, a način kojim ih pisac prikazuje, onaj njegov poetični stil, te opet filo­ zofska stalnost u pisanju povećava zanimanje za ista. Vidi se, da je vrsni pisac duboko proniknuo u bit tih pitanja i da ih je temeljito shvatio, pa ih temeljito i stručnjački prikazuje. Tu megju inim pitanjima nalazimo ova: Reiigijozni temelj znanosti. Katolička istina kao ključ za povjest filozofije. - Slobodoumnjak 16. stoljeća. — Reforma kalendara i obnova nauka. Papa Lav XIII. obnovitelj nauke. - Stanovište okružnice »Aeterni Patris« prema filozofskim savremenim smjerovima. — Ka­ rakteristika 19. stoljeća. — Kršćanska filozofija i mo­ derno filozofiranje. — Istina je od Boga. — Svijetlo sa istoka. Samome Bogu (Soli Deo). — O obraćenju oso­ bitim obzirom na Ruvillesov spis: »Natrag k sv. Crkvi«. Analiza i sinteza u duševnom životu sadašnjosti. Vrijeme i vječnost. — O pedagoškoj psihologiji. — Kul­ tura i katolicizam. — Sodjologija kao socijal ia etika. Socijalno pitanje obzirom na uvjete njegovog riješenja i t d Može se naručiti i kod Herdcrove podružnice u B e č u (I. Wo!lzeile 33). - P. V. Dopisnica uredništva. N a u v a ž e ii je! Zidnji jc broj »Serafmskog Perivoja« šiovanc či'afeijc ma'o iznenadio: vjesnik šušas‘, pngrješaka puno. Uzrok je, što su slagar i u odsustnosti urednika bez revizije i bez uredničkoga »imprimator« spomenuti broj otisnuli. »Seralinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u inj.; godišnja cijena 5 K. - za gjake, treeoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julijan Jelenić, Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu, �8 аааооооаооооааоаооооаоаоаоаоааапааоаооаооопаоаааоаооааооооаааоаоооаастааааоаааоо! H R V A TSK A ZQ e e n T R A tn A 3 ВАП КА Bosnu I H£Ree®OVinU (dioničko drušioo). аооаоаооааааоааооооооаааооапаааааоаааооааааооаоаоапаоооооаоааопаааоаоаппаапоаоао Uplaćena dionička glapnica 2,000.000 kruna. 0 0 0000 Preuzima uloge na ulo­ žne knjižice te ukama­ ćuje iste uz 4 V'/n čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući raćuri. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devize i valute. Unovćuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. Pohra­ njuje svakovrsne depo­ zite i upravlja njima. Izvršuje Isplate 1 na­ plate na svim trgovač­ kim središtima tu- i Inozemstvu. Centrala н SflRHSCVU. Podružnice : niostar i ^uzla. 007 М °1 0 1 Л 0 0 Sulagaonica sve lag o cijenosti kao: srebro, zlato, dragulje i v o DDooaoPDOoooaaooGJPoao o o o o o o a r т о с о и о в д В а д о г "o a o a u . j d : 000000 : i □ □ q п □ □ v. o □ o □ o a c □ao g a - — JrKveni umjetn čHi zavod Josipa Oblettera = u St. Ulrich, Gradcu Tirol kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen \ ’ a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. klera: oltare, propovjedaonice, ispovjeđaonice, kipove, :: puteve, betleniske fclalice i t. d. -» ' 1 — K kn/n ~ CIJEN1CI I NACKTI DOBIVAJU SE BESPLATNO. C §LT Proizvodi su zavoda svi vlastiti! — Pri svim narudžbama na rju se ur i.. ićal и ^л'. ! i . jSj �PREPORUČUJE SE ZA IZRADBU SVIH U TISKARSKU I HHJIGOVEZACKU STRUKU SPADAJUĆ1H POSLOVA. - SLAGAĆI STROJEVI „LIHOTVPE". - STEREOTIPIJA. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e560f21bceb254a8d777a8258bcbbe8c.pdf c9c9e378ab1c0a0b9d48a77f0c1956fa PDF Text Text \ SERAFiNSKi Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 9. SARAJEVO, 15. RUJNA 1913. GODINA XXVII. Ljubljanska kreditna banka S a n je « P r ir a i ii c a : D io n iik a g la v n ic a K M Entrala u Ljubljani. M J N 1— P riž u v a K 1 , 0 0 0 . 0 0 0 '— Pudradsla u ^jitr, ?ntu, Muscu, Iriti i [ulju. Ispuštan: Brida. Prima uloge na štednju na пг uložne knji­ knji žice i tekuće račune i ukamaćuje ih fl ■ 1 bez ikakvih poreza i oo( Z ' Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. — O svim osta­ lim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. n ič k i z a v o d Tirol. St. Ulrich, Grčden. Ilustrovani cijenio s oz­ načenom cijenom badava. Preporučuje se velečasnom svećenstvu za izradbu kipova žrtvenika, križnih puteva, grobova, jaslica i t. d. Blagorodni gospodine! Veseo sam, Sto Vam mogu javiti, da su L20 cm. visoki kipovi za jaslice, koje nam je za našu glavnu crkvu sv. Ante u Rimu, Vaš najugledniji zavod izradio, kod struč­ njaka potpuno priznanje, kod vjernika pak rimskih na opće udivljenje naišli. Što osobito naglašujem jest, da kipovi osobito na pobožnost i molitvu potiču. Rim, 18. veljače 1910. S veloštovanjem CURIA GENERALITIA ORD. F. F. MIN. FR. DIONIZIJ SGHULER, General reda M. B. Potpisani sa zadovoljstvom potvrdjuje, da su djela od Ferdriiaada Stufiessera kipara u St. Ulrich Grodcn za ov­ dašnju nadbiskupsku sjemenišnu crkvu na opće zadovoljstvo izvedena, i to: 1. Glavni žrtvenik, koji je veoma jeftino, a uz to ukusno izveden; 2. Dva pokrajna žrtvenika; 3 Pro­ povjedaonica sa tri relisfa Vrijedno je da »c osobito istakne solidna izndba i jeftinoća Pozlata je prava i zdušno izve­ dena. U kratko odlučili smo da mu izradbu i dvaju još pokrajath žrtvenika povjerimo. Prema tome potpisano rav­ nateljstvo goep. Ferdinaada Stufiessera velečasnom dušobriž­ ništvu najtoplije preporučuje. Sarajevo, 27. svibnja 1*97. f. ГП1Ј1 X. iMUtrl 1.1. ravnatelj bngosl sjemeništa. �ш ^ ж о ж о ж (ж а Ш № 5* Ш ж о 1 Crkveni umjetnički zavod Josipa Oblettera u St. Ulrich, Gradcu Tirol kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. ,n. kleru: oltare, □35X 32553 propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, puteve, betlem ske štalice i t. d. CUKMCI I VUfff'I !*'ltn \ PLATNO. I I iU- o 1 na nju se upravno obraća! □□□□□□□□□□□□□□□□□□□a HRVATSKI :hi za Bosnu i Heuee&ovi ,НПКН mičko društvo). Л ,Q D CC □ C;O n a ]a □ □ □ □ O □ D □ □ I 000000 Preuzima uloge na ulo« žne knjižice le ukama« čuje iste uz čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire. de« vize i valute. :«; 0 0 0 0 0 0 □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ o □ □ □ □ □ D □ □ □ a □ □ □ □ a □ o □;:; i>П □ O U □ D ГЗ O □ □ P D a U p la ć e n a d io n ič k a glap nica 2 ,000.000 kruna. C e n t r a la u S f lR f lS E V U . P o d ru žn ic e : ITlostar i C u zla. 0000000000 Zalagaonica 52*^32 nosti k a o : srebro, z la to , d ra g u lje i ostalo. ■□□ a a □ □ □ a □ □ □ □ □ □ □ □ a □ □ □ □ a □ □ □ □ D □ □ П □ □ aoaaaooaaooQoooaoooDODDaoaoooaoDoaaoDaGDaDQDoaaoQDODDD □□nnanonoDanoaaaaPPoaoQoaDDaaoooooooaaoopnoooaaaDaDaoD Proizvodi su zavoda svi križne :: 1□ 000000 Unovčuje mjenice, iz« žrijebane, vrijednosne papire i kupone. Pohra­ njuje svakovrsne depo­ zite i upravlja njima. Izvršuje isplate i na­ plate na svim trgovač­ kim središtima tu- i inozemstvu. 000000 □□□□□□rnaoDooooaaooaoooaaaooDaDaouoouooouonoaoaoaooaonaoaaaaaoDDaooDoooDoaaciaa �serafinsri Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 9. SARAJEVO, 15. RUJNA 1913. Fra Dane Zubac, M ostar: Moderni svetac. Čudan naslov! Frazerim a s površnom na­ obrazbom pričinio bi se sigurno kao neki paradokson, a tjeskobnim dušicama možda bi mirišio po modernizmu! P a i mirni posm ratrač ne će ostati posve miran. Priznati moram, da sam i sam ne­ kako čudno osjećao, kada sam pročitao gornji naslov u naslovu jedne njemačke knjižice: »D e r m o d e r n e H e ilig e « od dra. K W ilk-a1). »Moderni svetac, tko bi to mogao biti? Moguće kakov velikan iz 20. vijeka? Ne, to je jedan sredovječni velikan iz 13. vijeka, veliki Asižanin sv. Franjo. On, onaj umbrijski »poverello$<, da se nazove u našemu 20. modernom vijeku modernim svecom. Ali ipak je tako. Dr. Wilk ne žaca se ni malo dati mu ovaj naslov, jer je on bio siguran, da će to moći u svomu djelcu dokazati. S pravom reče jedan ugledni visoki crkveni dostojanstvenik u Miinchen-u, prigodom 700-godišnjice osnutka franjev. reda: »Tko bi rekao, da će on (sv. Franjo) postati genij i ljubimac 20. modernoga vijeka?« Zbilja tko bi rekao, da će on steći u našoj dobi toliko uvaženih, uvjerenih štovatelja, osobito kod akatolika napose protestanata, dok se Luter u svoje doba nije žacao najniže pisati o sv. Franji i 0 »Speculum perfectionis«. Ali od Hase-a ovamo okrenulo se protivno. Muževi prvi od protestant­ ske strane, kojima se ne može zanijekati učenosti 1 iskrenog štovanja, klanjaju se i obožavaju sv. Franju, kao što su: Hase, H. Thode, P. Sabatier, Adolf Harnack. Dapače fi. Thode nazivlje sv. Franju glasnikom novoga pomlagjenoga svijeta2). Mi katolici morali bi se ipak malo zacrvenjeti pred ovakovim akatolicim, da se veoma malo za­ nimamo i posvećujemo pažnje pojavi ovoga v až­ noga reformatora socijalnoga života. Vrsni pro­ učavatelj i poznavalac franjevačkog pokreta dr. G. Schniirer u svomu djelu: »Franz von Asisi« tuži se takogjer na slabo zanimanje sa strane katoličke, za sv. Franju i onaj pokret, što je nastao s njime, osobito se tuži na naše katoličke učenjake u prvom ') Djelo opseže 136. str. u 8°. -) »Herold einer neuen jungen WelU. GOD. XXVII. redu profesore bogoslovije. Dr. G. Schniirer svodi tu našu indiferentnost u prvom redu na to — a možda i s pravom -— jer se mi obično bojaž­ ljivo i hladno držimo prema svemu onomu, što dolazi od strane naših protivnika protestanata i drugih akatolika, dok bi nas naprotiv to još više moralo zanimati i potaći na proučavanje. No ipak u zadnje doba, njemačka se je katolička literatura obogatila za nekoliko djela i umnih rasprava. Kako je pak s našom hrv. literaturom u tomu po­ gledu?^ Osim nekoliko možda uspjelih, prevede­ nih životopisa sv. Franje, nemamo gotovo ništa. A kako je s onima, koji se zanimaju socialnim zna­ čenjem sv. Franje? Neću reći, da mnogi ne prate sa zanimanjem pisanje o sv. Franji, ali od starijih napose našega katol. laikata jedini je dr. T. Kršnjavi, koji se je pokazao u svojim sveučilišnim pre­ davanjima i u nekim raspravam a izvrsnim pozna­ vaocem sv. Franje i njegova pokreta. Njegova su sveuč. predavanja bila u početku dobro posje­ ćena od svih sveučilišnih grupa, bila su dapače i četiri muslimana, ali kako je mlagji svijet danas neustrajan, to je sveuč. dvorana bila brzo pusta. Dr. Kršnjavi, ovaj naš uvaženi filozof-estetičar upoznao se je, držim, sa sv. Franjom u prouča­ vanju povjesti talijanske umjetnosti, u kojoj po­ java sv. Franje igra veliku ulogu i on se je njim stalno sprijateljio. Naprotiv slabomu zanimanju za sv. Franju kod naših starijih, opažamo kod mlagje generacije, osobito kod naših zborova, puno življe zanimanje za ovoga reformatora društve­ nog života. Mi se od toga puno imamo nadati i očekujemo, da će »glasonoša novoga pomlagjenoga svijeta« biti glasonošom nove pomlagjene H rvat­ ske. Sada da ogledamo djelo dra. Wilk-a: »D e r m o d e r n e H e i l i g e « i vidimo u kome smislu pisac naziva sv. Franju modernim svecem. Prije svega pita dr. Wilk: »Sto je moderno?«1) Pisac nam daje i odgovor: »Najmlagji i najnoviji smjer u umjetnosti, književnosti i socialnom životu«, a ovaj smjer jest — franjevački.2) ') >Was ist niodern?*. J »Die jewcils jTmgste und neuesle Richtung in Kunst und Literatur und sozialem Leben. — Die jiingste und neueste Gcistesrichtung der Gegenwart ist — franziskanisch«. �138 Br. 0. — »SER AFINSKI PERIVOJ« — 1913- Za tim pošto nas pisac upozoruje na živo zanimajne savremenoga svijeta za sv. Franju, pita odakle to i ukoliko zaslužuje sv. Franjo, da se na­ zove modernim svecem. Pisac stavlja zadaću svome djelu, da odgovori na ova pitanja i da istraži i upozori odnošaj sveca prema savremenim stru­ jama, osobito da upozori na neke dosada slabo opažene dodirne točke izmegju sv. Franje i težnje duševnih našega doba. Prem a tomu pisac neće pisati obični životopis sv. Franje. To je dakle u uvodu naznačena svrha knjige. Iza uvoda govori pisac o novom vremenu i novom vjerovanju. » N e u e Z e i t u n d n e u e r G l a u b e . « Pošto tu igra veliku ulogu u naše doba sloboda mišlje­ nja, to pisac govori o dva različna pojimanja slo­ bode, naime o kršćanskom pojmu i onomu slo­ bodnih mislilaca. Po nauci pošljednih sloboda znači toliko, koliko neodvisnost od svih ograda*« od svakog auktoriteta. Temelj ovako^i pnmanju slobode udario je Kant ( t 1804), ali ovo poimanje slobode nije ostalo same neškodljivom ideom uče­ njaka, već primjenjeno na vjeru i ćudorednost pro­ izvelo je pravu revoluciju u duševnom životu, revoluciju proti Crkvi i kpzanstvu. Sloboda bez ikakovih ograda u mišljenju i bež ikakova aukton teta, postigla je svoj vrhunac u ludosti Mi tzsche-a, koji je proglasio čovjeka noevisnim i od Boga, a na njegovo mjesto postavio »nadčovjeka«. Ali i mnogi slobodni mislioci straše *e toga Nietzscheovog bogohulstva. Idea o Bogu, čovjeku je prirogjena i ne može ju iz srca istisnuti ništa. S toga si je i kod mnogih slobodnih mislioca počela utirati put ideja o Bogu i vjerskom osjećanju. Ali vjera slobodnih mislioca nije stvar razuma, nego stvar nekoga neopisivoga čuvstva, što se u čovjeku krije (»Gefuhlsreligion«). Za ovom teorijom poveli su se i m o d e r n i s t i Loisy i njegovi isto­ mišljenici, shvaćajući na svoj način nauk i dogme katoličke Crkve. Ovoj školi, koja uči nekakovu besmislenu vjeru čuvstva, ima po sudu nekih pri­ padati ne samo Kant, Nietzsche i modernisti, nego kao predteča sv. Franjo Asiški. Ovakovu drsku tvrdnju pobija dr. Wilk u slijedećem odsjeku pod naslovom: » A u t o r i t a t u n d F r e i h e i t . « Auktoritet i sloboda kako su se očitovali kod sv. Franje pokazuju nam jasno, da li je sv. Franjo bio predteča one nauke, koja temelji vjeru na čuvstvu. Više je nego jasno, da je to presmjelo i drsko tv r­ diti, jer ova nauka ne priznaje auktoriteta nikakova a najmanje crkvenoga u vjerskim stvarim a; dok naprotiv sv. Franjo izričito priznaje vrhovni Crkveni auktoritet i njemu se podvrgava, priznaje i podlaže se svećenstvu rimske Crkve. Pisac citira riječi iz prvog poglavlja uprave i testam enta sv. Franje a zatim pita, »da li uza sve to ostaje sv. Franjo moderan, zaslužuje li on još naslov moder­ nog sveca«. Dr. Wilk odgovara, da sv. Franjo uza sve to ostaje ipak moderan, jer se danas sve više ispostavlja, da je današnje primanje slobode bez auktoriteta vrsta mode i jeftina dnevna mudrost, koja si je put tako brzo utrla jedino, jer čovjeku laska1). To priznaju i uvigjavni učenjaci sa akatoličke strane, napose Fr. W . Foerster u svomu djelu: »Autoritat und Freiheit«. Dr. Wilk upozoruje na nedosljednost, da se auktoriteta ne trpi u vjerskim stvarim a, dočim se u svim drugim znanostima daje samo pravo riječi vještacima i stručnjacima, a onda navodi argumentacije Foersterove o potrebi auktoriteta u vjeri i moralu. Ali oripada to auktoritativno vodstvo? Znan o sti^ e može nikako pripadati to vodstvo, jer se je znanost pokazala nesigurnom i nesposobnom i pogibeljnom. Sjetimo se samo Oswalda, Forela i famoznoga Hekela, koji su kompromitirali zna­ nost. Dakl auktoritet u vjeri može biti jedino vjerski genij, koji pozna svestrano zbiljski ljudski ivot i objektivno ga posmatra, a to je sam I s u s J ri б/t , odnosno njegova Crkva. To je priznanje dokaz jeTinoga protestanta, učenoga Foerstera. Dakle crkveni je^a iktoritet nuždan to priznaje m< derni učenjak Foerster, isto kao što je to u svoje doba priznavao moderni svetac sv. Franjo. Tako eto opet postaje katolička Crkva i njezino shvaćanje moderno. To se isto može reći i o nje­ zinim svecima, osobito sv. Franji. Pisac se osvrće ovdje na držanje sv. Franje prema znanosti. Dokazuje, da on nije ni najmanje protivan bio znanosti. On je bio jedino proti obožavanju znanosti vanjske, koja i danas jedino imponira isto kao što je to bilo u 13. vijeku. U tomu su 13. i 20. vijek slični. S toga je sv. Franjo morao više naglašivati i isticati unutrašnju znanost, t. j. unutrašnje ople­ menjivanje srca i duše (»Die Jnnenkultur«). Pogriješno je, današnje poimanje i obožavanje zna­ nosti, jer ona nije kadra riješiti sva pitanja i zago­ netke, osobito koja se vjere i morala tiču. S toga natrag k crkvenom auktoritetu. Primjerom nam je ovdje moderni svetac sv. Franjo. Pisac na­ vodi neke utješljive pojave približavanja crkve­ nom auktoritetu, zatim pita, da li uz priznavanje *) »Ncue Anfassung der Freilict ist cinc blosse Modesachc, cinc bllligc Tageswcisl)eit, dic mir deswcgen so grosse Bcdeutung gevnnncn komite, wcil sie dcr Ikquemliclikcit des Mcnsclicn schmeichelt«, �Moderni svetac. crkv. auktoriteta ostaje čovjek još slobodan? Na­ ravno, da je čovjek još uvjek slobodan, jer sloboda i priznavanje auktoriteta nikako se ne isključuju. Dr. Wilk to sve dokazuje navodima Foerstera. S priznavanjem auktoriteta čovjek ne postaje du­ ševni rob, niti je spriječen u svom djelovanju. Primjerom su nam apostoli, koji su se stavili pod auktoritet i vodstvo Isusovo, a ipak su izveli djelo, kojemu se mora diviti i najzagriženiji slobodni mislioc. Primjerom je sv. Franjo, koji je uz pošto­ vanje crkvenog auktoriteta proveo najuspjeliju reformaciju do našega doba, i to on jedan lajik. Pisac upozoruje ovdje umjesno na lajički apostolat u naše doba i na suglasno djelovanje laikata i klera. Poduku možemo crpsti iz djelovanja i života sv. Franje. U narednom odsjeku pod naslovom: »G ef ii h 1 s r e 1 i g i o n« bavi se pisac obširnije već spomenutom vjerom čuvstva. Čovjek je danas puno toga obreo i skoro čitavu narav sebi podlo­ žio, stoga je postao ponosan, da zabacuje svaki auktoritet Božji i crkveni, makar da se ne ima pravo ponositi jer je u unutrašnjoj naobrazbi i oplemenjenju srca i duše vrlo zaostao. Ali ipak najveći duhovi današnjega vremena priznaju, da nigda nije čovječanstvo trebalo toliko vjere i Boga kao danas. Nu ova vjera jest kod nekih samo stvar čuvstva i Bog je samo čeznuće unutrašnje za ne­ kim božanstvom i unutrašnje doživljenje toga bo­ žanstva (»inneres Erleben Gcttes«). Je li sv. F ra­ njo bio pristaša toga vjerovanja? Mnogi slobodni mislioci po svojoj slobodi to tvrde. Istina mora se priznati, da je vjersko čuvstvovanje kod sv. Frane bilo puno jače, nego kod ostalih svetaca i da su njegov vjerski život i pobožnost imali nešto osob­ noga, nešto individualnoga. Ali to nije ništa proti nauci Crkve. Crkva je uvjek naglasivala važnost unutrašnjega vjerskoga osjećaja i kad je sv. Franjo u 13. stoljeću istupio i proveo reformu za kultiviranje vjersko unutrašnjega čovjeka a proti izrogjenju vjerskoga života u puku vajnštinu, Crkva je tu reformu dragovoljno poprimila. Ali vjera nije is­ ključivo samo predmet osjećaja, nego i razuma. To je nauka Crkve i mnogo spominjana enciklika o modernizmu nije izdana, da religiozno osjećanje omalovaži, nego proti modernističkomu besmis­ lenom pojmu, koji religiozno čuvstvo stavlja kao temelj i novinu vjere. Sv. Franjo, i ako je više čuvstvovao, ipak nije zanemario dokaze razuma. Pomislimo na dokaz za ekzistenciju Božju uzet iz prirode, kojim se toliko današnji bogoslovi služe. On je u prirodi gledao Boga, njegovu svemoć, do­ 139 brotu i kfasotu. Dr. Wilk nastavlja dalje neke iz­ vode o vjeri čuvstva i na koncu upozoruje na slič­ nost 13. i 20 vijeka. Pozivlje na naslijedovanje sv. Franje, koji je dao ovome vijeku duh i život. Ali odakle je crpio sv. Franjo ovaj duh i život? Sa podnožja križa. S toga neka ne sustane savremeni čovjek i štovatelj sv. Franje na po puta, nego neka ga slijedi do križa i onda će pravo razumjeti modernoga sveca. » H e i d e n m i s s i on.« O misijama megju nevjernicim raspravlja pisac u daljnem odsjeku. Osvrće se na 13. i 20. vijek i nalazi neku sličnost. Kao što je danas spojena Evropa sa svim kontinen­ tima uslijed modernoga brodarstva, trgovine i ko­ lonizacije tako je u 13. vijeku bila spojena sa osta­ lim svijetom osobito sa istokom uslijed križarskih vojna Pisac broji sv. Franju megju najglasovitije misionare toga doba5). Istina ne toliko radi svoga uspjeha, koliko što je sv. Franjo svojim primje­ rom dao snažrii^poziv čitavom misionskom djelo­ vanju svih stoljeća i u svim krajevima. Dapače kada se je i možni kardinal Hugo izrazio proti mi­ sionskom pothvatu sv. Franje, on mu pun žara i energije odgovara: »Gospodine, držite li, da je Gospodin braću poslao samo za ove provincije (evropske)? U istinu kažem Vam, da je Bog braću izabrao i poslao . za koristi i spas čitavom svi­ jeta . I..« Pisac u ostalom u ovom odsjeku posve­ ćuje nekoliko žarkih riječi važnosti katol. misija i svršava sa apelom generalnoga sinoda prote­ stantske pruske crkve na svoje vjernike: »Vor\v8rts zur friedlichen Welteroberung auf dem Wege der Weltmission.« (Nastavit će se.) m 0 . F. K. ■ ■ ----------- ----------- = Dojam s trsatskoga i ljubljan­ skoga kongresa. Srce mi titra od radosti, što mogu da zabi­ lježim mnoge utješne pojave a samo u nekoliko dana. Više sam se put već bio zamislio u naše prilike — s katoličkog gledišta, pak sam bio žalostan. Vidio sam, da imamo znatan broj rad­ nika, koji bi imali raditi za katolički pokret, ali da mnogi od njih niti ne uvigjaju potrebu toga pokreta, pak s toga i drijemaju. r) »Der bedeutcnste Missioniir dcr Krcuzzugsepoche ist d<jr hl. Franziskus von Assisi«, �140 Br. Ч — »SERAF1NSKI PERIVOJ* — 1913. Prisustvujući u kolovozu đvijern sastancima potpuno sam utješen. Sad znam uz koga nam je pristati; uz koga nam je raditi. Dne 21. i 22. održali su akademičari i senijori sastanak na Trsatu. Svaka im čast. To je čeljad bistra. Rasprav­ ljali su o aktuelnim gjačkim i socijalnim pita­ njima. Raspravljalo se tako trijezno i promišljeno, da bi se mnogi od starijih naših mogli ugledati u njih. Disciplina im je uzorna. I u stvarima, gdje su se diametralno razilazili, nije se nitko razljutio i otišao s nakanama, da škodi protivnom naziranju, nego je svaki svoje razložio i doka­ zima nastojao utvrditi, a onda se glasovalo. Tko je dobio manjinu, skida kapu. Izgubio je, ali dalje ostaju prijatelji. Kod slijedeće se točke ne pozna ništa. Utješno je, kad ih čovjek čuje, kako čiste i ispravne imadu nazore o svim vjerskim stvarima. Evo skice iz referata, koji me se osobito dojmio. Referat je to c socijalnom radu. Rekao ga Pero Rogulja, senior »Domagoja« i redaktor »Riječkih Novina«. Razdijelio ga u tri točke: religijozne organizacije; obrazovne organizacije i gospodarstvene organizacije. a) Najprije valja da je kler organizovan. Svećenici su upravitelji raznih religijoznih insti­ tucija, s toga moraju imati organizatornog duha. Dobit će ga u svećeničkim organizacijama (zajedni­ cama). Kongregacije su vrlo zgodne za današnje liberalno vrijeme jer se dijele po staležima individualizme. — Za III. se red zahtijeva veću savršenost. On nivelira. U njem su jednaki gospo­ din i seljak. — Karakter religijoznih organizacija nije nacijonalan. b) Prosvjetne organizacije su nacionalnog karaktera. Najzgodnija forma kod nas je prema uzoru Slovenaca: Obrazovna društva, jer je naša zemlja agrarna kao i Slovenija. c) Gospodarske organizacije. Tu se sve točno dijeli po staležima. Društvo za potporu činovnika ne ide zajedno sa seljačkim ili radničkim ili obrtni­ čkim. — Seljak mora najprije doći do kredita. Za seljake je uz kredit potrebno osnovati pro­ duktivne udruge. Da se u pojedinim krajevima osnuju udruge, koje će odgovarati prilikama i da se postU ne svrha, predlaže Dr. Ekert posebne ankete, koje će proučiti svaka svoj kraj — u dušu i onda raditi prema njegovim potrebama. Još se mnogo lijepa i korisna vijećalo na Trsatu. To će nam sigurno potanje opisati ugledna i ponosna »Luč«. O Ljubljani malo mogu pisat prema onome, koliko se tamo važna i korisna dogodilo; raspra­ vilo, a dosad već i opisalo. Došao sam u Ljubljanu u nadjelju 24./VIII. u 11. sati do podne. Odložio sam kovčeg i pošao kroz Marijin trg prema gradskoj vijećnici. Iz da­ leka sam vidio mnogo svijeta, kako jedni stoje drugi prolaze sa zastavama i čuju se bezbrojni poklici: živio, prema povorci. Prikučim se, a to Slovenke u narodnom odijelu. Prolaze i prolaze i ne mogu proći toliko ih je bilo. Za njima su išla razna društva: Marijine kongregacije, Bogomile i slično. Poslije opet izmjenično sad muška društva sad ženska; Slovenci i Hrvati, a bilo je Čeha (orli) i Poljaka s originalnim kapicama i velikim paunovim perjanicama. Tek sedam minula iza 12 sati došli su na red vatrogasci, koji završiše povorku. Godilo mi je srcu gledati ovoliki svijet, a sve složno sve jedinstveno u borbi za vjeru nam svetu, i domovinu milu, ispaćenu. Nekoliko sam puta radosno uskliknuo na glas: neka sad dogju naši neprijatelji, pa neka vide, koliko nas ima neka nas unište ako mogu! Poslije ophoda su se pojavili na ulicama liberalni sokoli ljubljanski. Bilo ih je oko pedeset. Udesili su sprovod nekome od svojih upravo u takvo doba, da bi pokvarili slavu katoličkog kongresa, ali su zakasnili. Demonstrativni njihov povratak s groblja. (Nijesu išli ravnim, kraćim putem, nego okolo naokolo, pače po dvaput su prošli nekim ulicama) pokazao je: prvo, da ih je veoma malo; drugo, da imadu malo pristaša; treće, da su veoma neuglagjeni i poput kakvih fanatičnih Talijana preslobodni. Pozdravljao ih mlagji svijet većinom ispod 16 godina, i to mislim poradi lijepe odore i neki stranci, koji ne poznaju ljubljanskih prilika. Ti su mislili, da i ,,črnuhi“ 1) svojim ophodom pripadaju i-atol. kongresu. Svijet ih je mirno gledao. Ništa im se nije dogodilo, premda su izazivali. Kad su ogladnjeli, odoše kući i viš 1se nijesu pojavili. Ovo sam uočio i upamtio od glavne sve­ čanosti 24 kolovoza. Poslije je bilo sjednica, vijećanja, koncerata i izleta na sve strane. To će podrobno opisati izvještaj što ga priregju je odbor. Ja ću spomenuti samo neke dijelove daljnjega kongresa, koji me više kosnuše. Nešto neobična i nesvagdanje bijaše govor dra. Janka Brejca, odvjetnika, vogja koruških ’) Tako LjubJjančani nazivaju sokole, poradi crnog tjemena na kapicama. — Katol. orli imadu modro ili crveno tjeme. �Ш Dojam s Irsatskoga i ljubljanskoga kongresa. Slovenaca. Govorio je na svečanoj sjednici u hotelu ,,Union“ u ponedjeljak 25. VIII. Sluša­ telja bijaše nekoliko hiljada, jer je dvorana go­ lema, a bilo je sve natrpano Dr. Brejc je govorio o borbi izmegju katolicizma i liberalizma, poganizma, nihilizma, ateizma i sličnih pojava; onda 0 narodnoj borbi Slovenaca i Hrvata, gdje se brane i čuvaju od nasrtaja susjednih rasa. Vjerujte mi, da je bilo malo rečenica, što ih je cijele izre­ kao na dušak a da ne bi bio prekinut plijeskom. Misli su sve tako jedre i aktuelne, a dikcija tako mislima primjerena, da je odmah prvom rečenicom predobio slušateljstvo. Misli ovgje ne navodim. To će cijelo biti otisnuto u izvještaju. Utješno je nadalje za svakoga katolika i za svakoga Hrvata, što se hrvatski odbor pobri­ nuo za sve potrebe naših zemalja. Posavjetovaše se o potrebama radništva, obrtnika, seljaka, gjaka, svećenika, pače i paroplovstvo naše, koje ima ljutu borbu s tugjinskim društvima poradi bezdušne konkurence, nije zanemareno. Sve je po našoj domovini ogledano i gdjegod je trebalo pomoći ili savjeta, za sve se pobrinulo. Još je utiešnije to, što na javu izašli mladi, žilavi, po ietni, radini i radikalni duhovi — seniori naših akademskih društava. Niihova nam energija jamči, da će biti uspjeha, da će biti ploda. Pojedinac je mogao prisustvovati samo nekom dijelu rasprava, jer se u isto vrijeme vijećalo na više strana. Tako sam i ja mogao ćuti samo nešto. Zato Vam ne mogu opisati sve, a i gdje bi. Ističem još iz svečanih sjednica u ,,Unionu“ našega dra. Markulina, dra. Lovrenčića, a najviše presvj biskupa dra. Napotnika. Ovi i drugi go­ vornici kao da su pokupili iz srdaca sviju Hrvata 1 Slovenaca čuvstva i osjećaje i želje te ih ondje pred mnoštvom iznesli finom ciceronskom govor­ ničkom vještinom, da ih oduševe za vjerske i domovinske ideale. Na koncu spominjem još jedan novi pojav, a to je zanimanje za III. red sv. Franje Ljetos je prvi put i on dobio svoje mjesto u javnosti. K tome su upravitelji III. reda održali svoju po­ sebnu sjednicu, čime će se opet ili. red pomak­ nuti naprijed Ljubljanski kongres uopće sve katolike zadovoljuje. Mnoge je ogrijao i oduševio. Mnogo više im je koristio, nego su se nadali. Mnoge je utvrdio i ojačao za daljnju borbu i rad socijalni na svim poljima, a mnogima je pokazao, kako je i kod nas jaka i katolička i narodna misao, pak će morati opreznije postupati s nama (Slovenima i Hrvatima), i poštivati naše vjerske svetinje i narodne pravice. Stjepko Ilijić = —.. = ■- Iz „Religijoznih harmonija". Zlatom je drhtala ravan rujnim obasuta sjajem. Sunce se tamo daleko u krilu paoma vitih Dizalo bistro кб oko u kojemu ljubav otsjeva I bujna prol’jet života. Golemo čarobno cv’jeće Raskošno dizalo čelo tamo spram rodnog Istoka, Strastvenom opojnom žegjom sunčane upijajuć zrake. Bistro je svitalo jutro, svečana vedra tišina Golema sterala krila i ljudsku njihala dušu Slagjenim čuvstvima mira, spokoja, bratimstva, sreće. Slegla se borba za hljebom, mlade su cv’jetale nade, Rajsko je milinje neko drhtalo čovječjim srcem, Novim je drhtalo sjajem velebno svodovlje Blago se smješkajuć zemlji. Preli se naroda četa tamo sa drevnog Siona, Sa galilejskijeh ravni iz sudbonosne Judeje, Ispreko svetog Jordana: Tihim pred daškom života Novog, što strujio zrakom, kolijevka vjere se prene. Tamnim i nad čelima, koja ropska je glogjala avet Mračne kroz vjekove duge, tračak je mladoga sunca Veselim drhtao sjajem, novu navještajuć zoru. S milja su šaptale usne, ^srca su kucala snažnim Kucajem novog života. Željne su čekale duše R’ječ što no tvori čudesa, tvrdo što savija gvožgje. I On se pope na goru: Mirisni lahor Mu lakmi Na sn’ježnom licu Mu sjao tračak ljubavi žarke I odraz ljudskijeh bola, zjenam Mu žario plamen Ljudska što užiže prsa, tajstvena budeći čuvstva. Ljiljan u jutrenjem ruju sn’ježna Mu odora sjala. Sjedne. Glas Mu zastruji romonom jutrnjeg daška, Naroda val se ustalaša, ko zlaćeno klasje na polju: Moć ga osvajala duha. Glas je romonio dalje: »Blaženi siromašni duhom Njihovo carstvo je neba; �Br. 9 _ 142 »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. Zanesene i nadute. Dizao si barjak sveti Budio si ponos stari, U bratsko si zvao kolo, Gdje se naša zv ’jezda žari. Sretni oni što plaču Utjehu naći će skoru; Blago krotkima blago Oni će vladati zemljom; Sretni čistoga srca Oni će vidjeti Boga; Onima blago što pate Poradi pravde Svevišnje Njihovo carstvo je neba«. Pogledajmo sada plode Tvoga truda'nesebična, Jer u radu za domaju Teško ti je naći slična. Te vijemo gizdav v ’jenac Zelen-lista lovorova. Da vjenčamo živu sliku Nekadanjih naših snova. R ’ječi su letjele zrakom кб pregršti sjemena čistog I plodnu sijali njivu. Strunama ljudskoga srca Prostruje ahordi novi, u duši prene se himna Ljubavi, bratimstva, sreće... Nova je svitala zora! Procvalo je oštro trnje, Što ti skoro bolo grudi, Zarasle su ljute rane, Novi nam se život budi. Gutali smo suze tvoje Jer i naše to su bile, A sad su se slavom tvojom U biserje pretočile. Fra Nedjeljko Dugonjić-Vrhovčić: i Tugomiru Alaupoviću. (Prigodom promaknuća). Čekali smo vedra da Iza burne grmljavine, Pjesma slavlja i veselja Urnebesno da se vine Tebi u čast, diko naša, O pjesniče ljepor’j Zvuci su joj ko i tvoji Slatki, nujni, topli Ljubili smo suze tvoje Ko majčino slatko ml’jeko, Dok je s teške ljudske zlobe Bol ti rajsku dušu peko. Graktale su crne vrane A na tebe, na sokola, Slavila je gr’ješno slavlje Zavist žuta i ohola. A znamo te, suzo naša, Plemenita da si duša, Te s nebratske klike nekoć Još i sad nam krv se gruša. Svakoga si milo svijo Na ranjave, bolne grudi, Val te slave ne nosio Ni laskavi pljesak ljudi. Jedinstvu i bratskoj sjozi Utiro si teške pute, Na pir sreće pozivao G . G u e n o t:: Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). Neron, ponižen i bijesan, naglo se izmače, a da se nije ljutio na čovjeka, koga čas prvo kao boga štovao i koji je,dospio malo časa poslije užas­ noga pada. Zakle se, da će na kršćanima osvetiti pred narodom doživljenu sramotu. S druge su strane kršćani s pravom pripisivali Šimunov poraz mol­ bama svećenika Isukrstova namjesnika na zemlji. Kad dozna Neron, da se je još podvostručilo ot­ kriće mnogih obraćenja, pa i u njegovom dvoru, izmegju najtjesnijih oslobogjenika i drugova u pi­ jankama: pusti se zanosu srdžbe. Očita vračeva kazna odluči s mnogim drugim dušama, koje su kolebale, bi li vjeru zagrlile. Još k tomu Neron nije bio zaboravio preokret Servilija Tuska. Sutra dan poslije krvavog prizora, neki krš­ ćanin sa dvora doleti u stan apostolski. Javi im, da bijes Neronov više ne poznaje granica i da se pripravlja kršćane u krvi potopiti. Nadoda, da za­ povijed mora brzo izaći i uapšen biti vrhovni sve­ ćenik, pa ga stade zaklinjati, da ode iz Rima, ba­ rem za neko vrijeme. �Neronove žrlve. P etar to odbi. »Pastir ne smije, reče, zapustiti svoga stada. Po uzoru božanskog Učitelja, on mora, ako treba, i život dati za svoje ovce«. Vjerni, koji se tu prigodiše, sa suzama su ga molili i zaklinjali, da se spasi radi Crkve, kojoj još jednom prijeti užasna oluja. Pavao je svoje molbe združivao sa vjernicima. Na koncu dobri, pastir od svoga nauma odstupi. On ode iz Rima, poslije ganutljivog rastanka, lijući suze; toliko je ljubio svoje stado, koje je u vjeri preporodio, s tolikim teš­ kim naporom i uz cijenu svoga života! Jedva je izašao na ostijska vrata, kad eto preda nj čovjeka, uzvišene pojave i lica posjana Božanskom ljepo­ tom. Apostol prepozna Isusa u njegovom hodu, netom mu ugleda Božanstveno lice. Ustavi se iz­ van sebe i kliknu od srca ljubavlju ožarena: »Kamo ideš, Gospodine? Šimune-Petre, odgovori Spasitelj s nekom neodoljivom milinom, s kojom zađrma sa svim osjećajem apostolova srca, idem u Rim, da tu bu­ dem na novo propet na križu« Istodobno Božanski Učitelj ustavi na svome učeniku divni pogled, prepun svih nebeskih m ženstva. »Razumijem, Gospodine, odgovr ri veliki sve­ ćenik, padnuvši na zemlju. Došlo vrijeme, kad me drugi mora lancima pasati. Tvoj je sluga spreman«. — Isus iščezne, a Petar se žurno vrati u Rim, da dovrši svoju zadnju žrtvi. Vjernici su bili zabezeknuti i žalosni, što su ga opet vidjeli usred opasnosti, pa ga smjerno zapitaše za uzrok nje­ govog naglog povratka. »Primio sam naredbu odozgor, reče, da se vratim na moje mjesto i tu s mojom krvlju istinu zapečatim.« Zbilja, malo dana poslije, Petar i Pavao bili su po Neronovoj zapovijedi uapšeni i bačeni u mamertinsku tamnicu, iskopanu pod tarpejskom pećinom. U toj tamnici, u kojoj su nekoliko mje­ seci bili, nisu apostoli besposleni stajali; nego su stražarima propovijedali kršćansku vjeru i dva su obratili, naime Procesa i Marcijana. Kada su dva vojnika dovoljno poučena bila, zatražiše kršte­ nje; apostoli udovoljiše njihovim željama, pa da ih utvrde u ispovijedanju svetoga Isukrstova nauka, učine, da iz pećine njihove tamnice provre divno vrelo, koje i danas teče; ono je poslužilo s vodom pri krštenju katehumena. Dva vojnika, puna veselja i srčanosti ponude apostolima Hristovim, da ostave tamnicu. 143 »Na vami je, rekoše, svemogućstvo Božje; mi vas ne smijemo ovdje držati. —. Naš je čas blizu, odgovoriše apostoli, mi ne smijemo kidati naših okova.« Paulin, zapovjednik straže u mamertinskoj tamnici, doznavši, da su se dva vojnika pokrstila, onoga ih časa premjesti; za tim ih prizva k sebi i uznastoja skloniti ih, da se odreku Hrista. Nje­ govi pokušaji bili su uzaludni: novi vjernici ple­ menito ustrajaše. Tada bijesan Paulin, naredi, da im se zubi polome udarcima stijene. Videći, da se nimalo nisu uskolebali, dade ih na Kapitol odvući pred Jupitrov kip; oni se ne htjedoše idolu pokloniti. Razžešćen zapovjednik zapovijedi, da ih se na mučila stavi, pa da ih se prži usijanim željezom i šibami bije. U najvećoj žestini groznih muka, sa osušenih ustana jedini im se usklik izvi: »Neka bude blagoslovljeno ime GospodinovcrU Na novo bačeni u tamnicu, brzo su iz nje izašli, da sjekira svrši njihove' muke. Kad je Neron saznao, da apostoli i u krilu svoga robo­ vanja mnoge obraćaju i kao da su žar podvostru­ čili, da dostojno ovjenčaju svoj slavni život, od­ luči ih s nogu maknuti. Proglasi dakle njihovu smrtnu kaznu, odredivši, da Pavao, kao rimski gragjanin pogine od mača a Petar na križu. Na tu vijest vjernici su bili poraženi; bulju­ kom zgrnuše se oko tamnice, da dadu posljednji žalosni s Bogom vrhovnom svešteniku i Apostolu narodi. One noći prije mučeništva, toga rogjendana onih, koji prolijevaju krv za Isukrsta, bio je svečani sastanak u tamnici. Tu, u tom mjestu tužnih uspomena, gdje su nekoć kralji i poglavari pobijegjenih naroda ginuli, kada bi slavodobnik na Kapitol izašao, urediše se udesi svijeta i ne­ umrle Crkve. Šimun-Petar imao je prenijeti svetu i neumrlu baštinu, od Hrista primljenu. On pre­ poruči biskupima, svećenicima i nazočnim vjerni­ cima, da ga se nadomjesti na stolici, koju u Rimu ostavlja, netom njega više ne bude. »Punina moje vlasti, reče, vrhovno svećen­ stvo, pripada punim pravom mome nasljedniku«. Uno i Marko bili su tu i govorili, da je još u životu apostol Ivan, miljenik Hristov, koji je na posljednjoj večeri dugo ljubav ispijao na svetim Učiteljevim prsima. Šimun-Petar odma odgo­ vori: »Apostoli su primili osobitu službu, neku isključivu vlast, koja s njima umire; nego je po­ trebno, da se nešto stalno učini za buduće vje­ kove. Poglavar Crkve, da utvrdi našljedstvo, �144 Br. 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« 1913. mora biti biran izmegju onih, koje su naše ruke posvetile. Taj ima prvenstvo: Hrist je tako od­ redio.« Riječi velikog svećenika s počitanejm bile su primljene i svi obećaše, da im se podlažu. U osta­ lom, one su se podudarale sa onima, što no su ih u ovom smislu hiljadu puta rekli, Petar, Pavao i drugi apostoli. Ostali se je dio noći proveo u molitvi i po­ božnom razgovoru. Kada su se apostoli primakli svrbi časnoga života i pragu neumrlosti, u oči sastanka sa Gospodinom i pobjedonosnog za­ uzimanja nebeskih prijestolja, bili su oduševljeni nekim Božanskim žarom. Trag nebrojenih radova plemenitoga im života gubio se u veselju, s kojim im lice odsijevalo. Kada se je svanulo, posljednji se put pozdrave sa učenicima i vjernicima, a oni su svi u plač briznuli. Marko i Servilij, koji su ih u ropstvu često pohagjali, nisu se mogli od njih otrgnuti; ljubili su i suzom natapali ruke radi Isukrsta okovane: molili su ove Božanske ljude, da dostignu, e se brzo njima pridruže. Napokon dogje čas žalosnog rastanka. Vrata se tamnice otvore; Petar i P avao nisu imali istim putem na smrt ići. »Brate, reče Petar svom e slavnome drugu, s Bogom do brzog sastanka u slavi nebeskoj, pred prijestoljem milosrgja! S Bogom , do kratkog vigjenja u zagrljalju Božanskog Učitelja!« Zagrliše se u zanosu i u svetom e čuvstvo­ vanju; za tim se prvak apostola uputi prema Vati­ kanu, gdje mu se imao grob izdubiti: on je htio umrijeti na križu strmoglavce. Sveti su ostanci bili pokopani kod mjesta njegovom krvlju nakvašena. Sa Petrovim smrtnim ostancima pobožne ruke vjernika zakopaše u ovoj od tad unaprijed svetoj zemlji, nepomičnu stijenu, taj stožer svi­ jeta i neumrle Crkve. Nad ovim slavnim grobom, koji je vidio, kako se ruše vlast i cesarovi dvori, kao i demonski žrtvenici, danas se diže najsjajniji hram na svijetu: Sveti Petar Rimski. Orijaški kip osugjenika Neronova tu prima, kroz devet­ naest vijekova, zemaljske poklone. Pavao odve­ den ostijskim putem kod salvijskoga kupališta d o ­ vrši svoju žrtvu i dogje do rastanka sa svojim tije­ lom, za kojim toliko čeznuo, i do sastanka sa Isukrstom. Njegovi posvećeni ostanci na istom su mjestu bili pokopani. Sveto je mjesto pokriveno bazilikom. F ra Jozo Z vonigrađski: S ovim katoličkim sastankom zgodno je udesilo vrhovno vodstvo III. reda takogjer II. sastanak hrvatskih trećoređskih upravitelja. To su isto obdržavala braća Slovenci. Kako ovome katoličkome sastanku pripisujem u svem najveću korist za Hrvate u tome, što će vidjeti primjer naprednijih Slovenaca: tuko i u pogledu III. reda. Pomisao, da sama Ljubljana broji do 10.000 trećoredaca, a ljubljanska trećoredska općina 40.000 članova, neće li nas potaknuti na djelotvorno revnovanje za III. red? Hrvatskom sastanku upravitelja pred­ sjedao je predsjednik vrhovnog vodstva III. reda mp. o. Rafo Rodić, zagrebački redodržavnik. Megju mno­ gobrojnim upraviteljima redovnog i svjetovnog sve­ ćenstva spominjem kanonika senjskog preč. Vidasa, koji upravlja sa dvije trećoredskv općine. On odgaja čitavu četu mladih aposlola III. reda — bogoslove u Senju, koji su gotovo svi upisani u III red sv. Franje. Nakon pozdrava predsjednikova izvjestio je tajnik vr­ hovnog vodstva o. Ferdo o životu III. reda kod nas od lanjskog sastanka trećoređskih upravitelja. Iz izvje­ štaja smo se mogli osvjedočiti, da je lanjskim sastankom počelo novo razdoblje za III. red kod nas. Ne samo, Treći red na ljubljanskom k ongresu. Veli­ čajni dani katoličkog sastanka u Ljubljani ne mogu ostati bez utješnih pošljeđica po hrvatsko-slovenski narod, koji se je tuđe bio sastao kao jedno srce. Ta, kroz četiri dana se je raspravljalo o vjerskom pitanju, a usput se svejednako pritresale i narodno-gospodarske stvari za ove zemlje. Naći će se umnije pero, koje će općenitim pogledom te dane prikazati u »S. Pe­ rivoju«, a ja sam slobodan nekoliko riječi zabilježiti o radu za III. red na tom kongresu. Hrvatska religiozna sekcija imala je referat uz ostala naša religiozna društva i o III. redu jedan. To je ipak dobar korak naprijed stupila ova divna soci­ jalna ustanova, kad je priregjivački odbor kongresa svojom pobudom i njoj ustupio mjesta na sastanku. Lijepo je bilo slušati, gdje pred hrvatskom inteligen­ cijom duhovnom i svjetovnom uzveličava III. red mladi Franjevac o. Ferdo Krčmari On je izjavama i primjerom velikih muževa (Jergenson, Tode, Etinger) mogao uvjeriti svakoga, kako III. red sv. Franje ima velebnu reformatorsku misiju, kao nijedno ino crkveno društvo. �Listak. da su se osnovale nove općine IH. reda (250 ih dosad), nego počelo za njega pravo shvaćanje i aktivni život. Na ovome su sastanku bila dva referata, O. Leonard Čuturić referirao je o temi; » O r g a n i z a c i j a Ш. r e d a n a s e l i m ; « . Dotičnik je najprije predstavio, kako je bezazleni duh sv. Franje i dobroćudni duh sela nešta istovjetno, te kako je dosljedno najprikladnije tlo III. redu po selima. Zatim je iznio svoje mišljenje o orga­ nizaciji III. reda po selima. Za to je dao zgodne na­ putke prema seoskim prilikama. Drugi je referent bio O. Gjuro Bencetić o » O r g a n i z a c i j i III. r e d a p o g r a d o v i m a « . On je prije svega istaknuo, kako valja da prvi upravitelji shvate duh III. reda, pa će ga tek onda znati organizovat prema raznim okolnostima mjesta. Po tom je govorio većinom o praktičnom vogjenju trećoredske općine. Na koncu je stvorio rezo­ luciju, da se u našim bogoslovskim sjemeništima drže klericima predavanja o III. redu i praktički se upućuju u upravljanje trećoredske općine, — što se već na mnogim mjestima i čini. Iza svakog se je referata razvijala živahna i brat­ ska debata, kojom su se prisutni upravitelji sve više oduševljavali za III. red i sporazurnjevali o jedinstvenom vogjenju istoga. Od mnogih lijepih zaključaka ovoga sastanka smatram najvažnijim taj, da se zamole oci redodržavnici neka sazovu jednoč svaki u svojoj redodržavi pokrajinski sastanak trećoredskih upravitelja, čim će se oni još više zainteresovat za uzvišenu ideju III. reda i zdogovoriti, kako će ga svi jednako uprav­ ljati. Ovi bi sastanci bili nadopunjnk općeg sastanka, na koji svakako ne mogu svi upravitelji. Započeti pokret za III. red neka ne sustane! Neka ga blagoslovi sv. o. Franjo, s čijim sinovima jest usko skopčana povjest naroda hrvatskoga! Sa skupštine ,,M artića“ u Sarajevu. Kaka je već u novinama nagoviještano, da će se održati ove godine dne 8. 9. i 10. kolovoza sastanak hrvatskog katol. narodnog gjaštva Bosne i Hercegovine: to seje zbilja i obistinilo. Do 150 gjaka iz cijele provincije pohrlilo je u bijelo šeher Sarajevo, da se porazgovore o svome napretku i svojim potrebama, da se megju se učvrste i obodre, pa da u buduće budu još jači i sigurniji proti najezdi liberalizma i anacijonalnosti, a gorljivi i vjernici i domoljubi. Referate su držali Daniel Pušić, bogosl. V j e r a i z n a n o s t , Ambroža pl. Premužić, jur.: S o c i j a l n i o d g o j i g j a š t v a , Ivan Fleger, vet.: M i i s e l j a ­ š t v o . mi i r a d n i š t v o ; Zvonimir Sprajcer, j_r. O m l a d i n s k i p o k r e t u B o s n i i He r c e govi ni . Referenti su pojedine točke izvodili upravo sjajno, a glavno je, da je u svemu bilo opaziti smisao za praktični rad, bilo oko unapregjenja gjaštva megju se, bilo oko podizanja našega, osobito mlagjega, svjeta. 145 Nakon dvodnevnog zasijedanja gaštvo je upri­ ličilo svečani komers u „Društvenom Domua i održalo jednu pučku, dobro posjećenu zabavu u Koševi kod Lacha. Komers je tako sjajno uspio, da je bilo čudo, kako su naši gjaci u brzo osvojili sarajevsku kat. pu­ bliku. Gg. dr. Šarić, Vancaš, Veseličić, urednik H. Z. dr. Perišić, Tadin, dr. Premužić pl., zastupnici oo. Franjevaca, zastupnici oo. Isusovaca, profesor Tandarić. Vučak, g. Kurtović, zastupnice „Saveza hrvat, katol. učiteljica... elita sarajevskog gragjanstva pohr­ lila je u susret svojoj uzdanici i pokazala, da joj godi njezin rad i njezino unapregjenje, da se uzda od .Martićau sjajnoj budućnosti po katoličku i narodnu stvar u Bosni i Hercegovini. * Tri godine ima da se osnovao „Martić". Ovo društvo ima zadaću, da članovi njegovi iz Bosne i Hercegovine još od gjaštva odgajaju se u katoličkom i narodnom duhu, jednako kao što to čine i slična društva: „Pavlinović“ za Dalmaciju, „Dobrila" za Istru nKačić“ za Banovinu, jer sva ova društva jesu pošljedak hrvat. kat. gjačkog pokreta u opće, a svaka provincija za se opet razvija se prema svojim prilikama. Martićevci uzev ime prvog i najvećeg dojako sina Herceg-Bosne vjere se na primjer njegov, da slijede njegove misli i izvode njegove osnove, srca svoja dare na oltar vjere i domovine. Nije svrha „Martiću" da bistri savremenu poli­ tiku Bosne i Hercegovine; ali se gjaštvo odgaja za bu­ dućnost. Prilike naše naime sada kakve su, takve su, u nas još ima smisla i potrebe za čisto nacionalnu politiku, naši ljudi i političari u Bosni i Hercegovini osjećaju za svoju vjeru i njezine svetinje, radikalni narodnjaci i vjernici: Sunarić, Gjurkovečki, Džamonja, Tandarić i Čabrajić... da svećenstva i ne brojimo na braniku su za prava i vjere i naroda — ali mlagja naša generacija zauzima drugi kulturni pravac, naše škole sve to više produciraju dobar postotak indiferentista i liberalaca: vrijeme je dakle, da se svi, koji osjećamo za vjersku i narodnu stvar okrenemo, da pogledamo, kuda bi došli, ne osigurav se na vrijeme i što bi nam donijela bliza budućnost, de nejmamo Martića u Bosni i Hercegovini. Prema suvremenim političkim strujama u pro­ vinciji naše je gjaštvo samo u svojstvu „motrivca“, Bog će dati, da se i ovo izvede na čistac, ali je sva­ kako to glavno, da ćemo u Bosni i Hercegovini kroz 10— 15 godina imati lijepu kitu svijesne katoličke i narodne inteligencije prilike naše biti će sve to sregjenije i krv i suze starih narodnih junaka i patenika Franjevaca, ne će biti, kako je naglasio teol. Daniel Pušić, bez obilna ploda. Bog poživio našu svijesnu uzdanicu! A. Č. �146 Br. 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. F. Zippra, učitelj: D u jttiu šić e v » g o li iz v a d a k « . IV. Iz svega, što je dosad rečeno i nabrojeno m oglo se je dosta jasno razabrati, kakav je s t i l dra. Dujmušića, pa ne bi gotovo bilo ni potrebno o tom više govoriti; ali ću ipak, da slika bude potpunija, nanizati još nekoliko stilističkih cvjetova iz njegove korovom obrasle bašče. Tu će se ujedno moći navesti i kojekakve druge zanimive sitnice, za koje dosad nije bilo zgode ili koje su se mogle spomenuti u kojem prijašnjem odsjeku, ali su po­ radi velikog obilja gragje izostale. »To biva ili tako, da se ili više raznih zvukova ili više šara sastavi«, 12. — »To je ljubav spolna sv e od nagnuća ili simpatije pa sv e do strasti«, 30. — »jer tim p r e l a z i i z v a n uskog kruga«, 33. Zašto n e : i z l a z i i z uskog kruga? — »ali su joj elementi ostali p r i klici«, 40.; u klici! — »mora se pokoravati i l o g i c i prirodnog zakona i onoj ljudskoga srca«, 43. Hrvatske riječi, ali njemački stil! — »Druga personifikacija pretvara ap­ straktne pojmove u osobe, te k a o t a k o v a (čemu ovo?) dolazi rado i u s l i k a r s t v u još i k i p a r s t v u « , 55. Ono » k a o t a k o v a « kao i » o n o u u prijašnjoj reče­ nici zvuči previše njemački; njemački jezik to podnosi, ali ni isti Gotschall ne veli u ovom slučaju: » a l s s o l c h e « , nego naprosto: »und gehdrt w e srntlich der Skulptur und Malerei an«, I. 250. — »s uzbugjenjem duše rastu i dimenzije njezinih s -лка, a to p o v e ć a l o oduševljenja u strasti pokazuje istu sliku svakom, koji unutra gleda«, 59. Da saznamo, stu mu je ovo » p o v e ­ ć a l o « i kakav smisao ima »unutra g l e d a « , valja nam zaviriti u G., u koga (1.256.) stoji: »und der V e r g r б ss e r u n g s s p i e g e l der Begeisterung und der Leidenschaft zeigt jedem , der h i u e i n s i e h f , dasselbe Bild«. Evo kako umije naš poetičar bistro i jasno protu­ mačiti, što je stih: »U pjesmi se ogleda duševna harmo­ nija i to pokazuje njezina sadržina i vanjština. Vanjšti­ nom predočuje izvjesnu cjelinu, a ova se opet sastoji od ovećih dijelova, ako je govora o kiticama, ili o d m an j i h , a k o s e p j e s m a ne d i j e l i na k i t i c e , p a i h z o v e m o s t i h o v i m « , 69. Ako se pjesma dijeli na kitice, onda dakle i nema stihova?! Ali valjda je gosp. i sam uvidio, da iz ovog neće niko postati pametniji, stoga pokušava malo poslije, da se jasnije izrazi, pa definira stih ovako: » S t i h je izvjestan broj slogova poredanih ili nanizanih po n e k o m p r a v i l u , u kom se u g l e d a ritam o d n o s n o g s t i h a . (!) — »Najsavršeniji oblik ovoga stiha (deseterca) bio bi onda, kad bi -bili slogovi naglašeni, a taki nenaglašeni«, 70. Tu je valjda ispala riječ »l i hi «. — Na istoj strani go­ vori nešto o » k o n c e s i j a m a « , koje » u ž i v a « narodni deseterac, i o takim narodnim stihovima, »u kojima vlada previše slobode«, a navodi i nekoliko primjera, koji se više ili manje udaljuju od stroge sheme deseterca, onda nadovezuje: »I naše se umjetno pjesništvo drži obično o v o g a p r i n c i p a , no može ga zamijeniti i to, da mjesto — (trohej) dogje — (jamb)«. O kakvom principu prije toga nije bilo ni spomena, osim ako se imadu one nepravilnosti smatrati principom. — A ovaj je nesm isao ujedno s v e , što se u svoj knjizi može naći 0 u m j e t n o m s t i h u , o kojemu govori Gottschall na 40 strana i više, a i ista školska poetika poklonila rnu je pune dvije strane! — » . . .sama o p r e k a i z m e g j u izgovora riječi u stihu o d o b i č n o g (?) tvori ugodnu izmjenu«, 72. — »12. N a r o d n o i u m j e t n o p j e s n i š t v o « . To je natpis. A sad počinje Članak: »Tu razlikujemo n a r o d n o 1 u m j e t n o p j e s n i š t v o « . Valja mi reći, da ni u pregjašr.jem članku nema ništa, na što bi se moglo ovo »Tu« nadovezati. — »Za izraze se (narodni pjevač) ne mora toliko truditi, p o š t o poezija nešto poodmakne od kolijevke, j e r će naći sve u pripremi, samo mu ih treba p r i l a g o d i t i p r e m a n a r a v i g r a g j e « , 72. Ko da ovo razumije? »Tako se eto širi pjesma o d u s t a j e d n i h do d r u g i h , od d r u g i h do t r e ć i h , j e d ­ n o m r i j e č j u : o d u s t a d o u s t a , a da se gotovo uvijek nešto mijenja , 7 3 . — a dr. D. prevodi od riječi jedne do druge, od druge do treće, jednom riječju: od riječi do riječi, gdje pak nešto mijenja, ondje nastane gotovo uvijek kakva nagrda. — »Promatrajuć njihova mjerila d o g j e s e do interesantna zaključka«, 73., bolje: dolazimo. - »za to svi primaju o d u š e v l j e n o n j e ­ g o v o č e d o , « 77. Je li čedo oduševljeno ili oni, koji ga primaju? — »ne zaslužuje, da ga priznaje k a o s v o j e č e a o « , 78. To je njemački, hrvatski se kaže: »prizna s v o j i m č e d o m . « — »Istina, je, da svaki pjesnik živi u svojoj sadašnjosti, no dok lirski pjesnik, kako ćemo to kasnije prikazati u više riječi, slijedi časoviti val, koji njima udara sad ovamo, sad onamo, i živi i uživa samo u čuvstvu, što mu ga ragja sadašnjost, a dramatski iz sadašnjosti gleda u budućnosti, svoj pogled upravlja na ono, što se još mora dogoditi, što treba da kao konačna svrha iskrsne iz procesa stvari, epski pjesnik gleda u prošlost, na život, koji je već gotov, dovršen«, 80. Ko pročita ovu rečenicu na dušak, evo mu groš, a ko je na prvi mah razumije, dobiće dva. — Nego jeste li kad što čuli za kakva prezentna čuvstva? Eno na istoj strani ima »r ij e k a prezentnih č u v s t a v a « ! A za životinjsku poe­ ziju? Eno se nabraja na str. 92. uz religijoznu, idilsku itd. — A o savremenu vremenu? Eno na str. 92. priča se o Virgilu, koji je »morao iz savremenog doba duhom zaći u prastare, tamne početke svoga naroda«! — Kad pjesnik k aže: »Gdje ptičice m i 1o g 1a s n i m g l a s o m �Listak. 147 pjevaju«, lo mu takav pleoazam dopušta »licentia poeo v o m e . Tako i u ovom primjeru: »N a o v o mi je jošte tica«, ali u prozi to ne valja, baš ni kao kad bi se reklo: dodati«, 57. — »to se n a r o m a n o p i s c a nameće istovrsna vrsta, pravokutan kut ili što slično. — dužnost«, 116., bolje: r o m a n o p i s c u . — »Tako je Homer iz deset godina trojanskog rata » R o m a n t i k a je mnogo slobodnijeg kroja nego li p r o b r a o samo 50 dana«, 82. Nije Homer ovdlen ondlen joj pom enuta druga«, ,95. Ova »joj p o m e n u t a p r o b r a o , nego je on o d a b r a o pošljednjih 50 dana d r u g a « jest j u n a č k a e p i k a , a »romantika« znači toga rata. — »Kao nov dokaz njegova (pjesnikova) ta ­ u Dujmušića » r o m a n t i č n a e p i k a « . U ovom se lenta služi i to, ako on obzirući se zgodimice na čine, značenju ta riječ do njega nije upotrebljavala. — »U što su se zbili prije nego li onaj, kojim je on otpočeo takvoj pjesmi, koja je i e p s k a i 1i r s k a, stoji naravno svoju pjesan, mjestimice, no vrlo podesno, u m e t n e, gragja na prvom mjestu, po tomu je u prvom redu kako to vještački Čini Homer i u Ilijadi i u Odiseji«, 83. e p s k a , ali jer se u njoj ogleda sad više, sad manje Šta um etne? —‘ »radnja (epskoga junaka) ne izvire iz i unutarnji svijet, nužno je reći, da je i l i r s k a , te se vlastite mu volje, n e g o s v o j k o r i j e n , s v o j u s toga zove e p s k o - l i r s k a ili romanca«, 107. Sto k l i c u v u č i (!) iz sudbine«, 83. — »Tu moć sudbine se taka pjesma, koja j e i e p s k a i l i r s k a , — baš zato, vidim o jasno u riječima . . . D a n te o v a p r o v o d ič a što je i e p s k a i l i r s k a — zove e p s k o - l i r s k a , V e r g e 1 i j a, kad v e li: Arma virumque cano . . . i t. d.«, to je posve u redu, ali da se ona s istoga razloga zove 84. Čovjek bi iza onog » D a n t e o v o g p r o v o d i č a « r o m a n c a , to će mnogima biti nešto novo! — » N o ­ očekivao, da će tu naći riječi D anteove, koje je izreka^ v e l a je nastala kod romanskih naroda, k a k o j o j na usta svoga Virgila, a kad tamo, to su riječi pravog kaže s a m a struktura, jer je to deminutivum od Virgila, koji ih je napisao 13. stolieća prije Dantea. Zvati n o v a .. < 122. Tu gosp. doktor miješa ime i stvar. toga Virgila D a n t e o v i m p r o v o d i č e m , to je ana»Napo4ons i treće je doba p o d a l o religijozni ep hronizam, posebne vrste! u P rerarovićevu djelu »Prvi ljudi« — p r i j e d m e t kao » . . . rom an, m oderni ep, pa i v r z i f i c i r a n i ep«, 84. u Miltona«, 102. - »Njegovi uzori idu svojom sadržinom Čemu za Boga verzificirani ep, gdje se može lijepo reći: u srednji vijek, d o b a , kad su triumfirali fantastički prie p u s t i h o v i m a ? — »:er ovo znatno napreže lju d s k u 11Л r . . . . . . r 1 r cUvišna \п а z o n *’ 11е- ' Njegova je važnost kud i kamo veća i pažnju«, 86. Ovdje je riječ »ljudsku« posve još primjera ove ruke: »time zatire poeziji n jezin karakter«. zamašnija od one, k o j a o d l i k u j e istorijski roman«, 120., bolji: k o j o m s,e o d l i k u j e ; tako i ovdje: » k o j a — »te ovoj (lirici) donekle pokvari njezf u čistoću«, 127. o d l i k u j e roman«, 122., »treba da dramu o d l i k u j e « , — »do skorašnjih im dana njihova života-, 73. — »pošto 179., »ali ih n j o r a o d l i k o v a t i lakomičnost«, 161. — on svoju pogrešku plati sv o jim životom«, 194. - »Ova »ne može lako umaći v e ć i n i i l i m a n j i n i anahrohiperbola služi u p o m o ć slikanju«, 60. U zadnjih nizma«, 118.; slično je i ono na str. 69.: »do v e ć i h i l i pet rečenica suvišne su kurzivom štampane riječi. ». . . no srednji je vijek uveo s r o k o v a n j e , koje m a n j i h potankosti«. Ovakih primjera ima još, a u blizu su rodu s onim poštapalicama, o kojima je prije bilo je za pravo karakteristikom (!) lirske poezije, jer o v a govora. i u t o m i z r a z u j e l j u d s k u u n u t a r n j o s t t. j. »Njim narod najprije izreče svoje biće, a pojedinac čuvstvo ugodnosti«, 87. Šta? Lirska poezija izrazuje srokom ljudsku unutarnjost, a ova da je istovjetna s prikaže nazore, koji u njem, odnosno u njegovu narodu, č u v s t v o m u g o d n o s t i ? Šta li je gosp. dr. htio s kojim, kako smo već vidjeli, čini nerazdruživu cjelinu, •da kaže tom — r e č e n i c o m k o n f u z n o s t i ? — vladaju o Bogu i svijetu«, 87. Uzoran primjer stilističke »(Drama je) kod nekih naroda u g i n u l a k a o z a m e ­ lakoće! Tu se smisao u zamršenoj mreži umetnutih re ­ čenica mora upravo zadaviti. — »Ona je donekle slična t a k, a kod nekih n i j e d o ž i v j e l a ni t e n e z n a t n e s r e ć e « , 91. Čudne sreće uginuti kao zametak! A onda: idili, j e r b o ni ova ne trpi odviše bučnoga kulturnoga kod ovih drugih naroda nije bilo drame ni u zametku, života, j e r b o se bar u klasičnoj literaturi javlja u istom t. j. nije je nikako ni bilo; kako bi dakle moglo d o ­ obliku«, 129. — Ako se nešto satirično ili jednostavno ž i v j e t i i najneznatniju sreću, što nije nikad ni šaljivo spjeva z a k a k v u p j e s m u o m a n j u i l i o v e ć u , zove se p a r o d i j a ili t r a v e s t i j a « , 129. živjelo? ! »što se tiče inače ove epike s obzirom na tehniku, P a da nije naš gosp. dr. majstor u formuliranju definicija! »U njima se ogleda ne samo to, s kakvim okom gleda o s t a j e kao i kod narodne epopeje«, 93. Šta ostaje? — »ma da je ovo djelo opsežno, te bi se u tom pogledu primitivan — mislim na narodne — čovjek p r i r o d n o moglo nazvati epom, ipak n e z a s l u ž u j e , jer t r o s t r u k o c a r s t v o « , 128. Tri su prirodna carstva nema . . .«, 101. Šta ne zaslužuje? — »Mnogo je bolje i dosad bila, ali još nije. nikom na um palo ujediniti ih, po tu himnu n a s t a l o u novom vijeku«, 162. Šta je kako je to dr. D. ovdje učinio. — »obično dolazi u kiti­ nastalo? — N a o v o se još može dodati«, 15.; bolje: cama, s a s t a v l j e n i m n e o d m n o g o r a z n i h me - �148 Br. 9. SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. f t a r a«,165.; bolje bi bilo: »u kiticama, koje nijesu sastav­ ljene od mnogo raznih metara. — »zbog bujna i duboka ili duhovita humora, koji se i z l i v a p r e k o rasklimana lika ove umjetnine«, 202. Ovome valja komentar tražiti u G., koji je to ovako rekao: »die Fille und Tiefe des Humors, der sich iiber die gelockerte Form a u sg i e s s t«, II. 322. Govor je o idealističnoj komediji. Prevodeći iz G. odsječak o hiperboli mislio je D., da mu valja svakako štogod osobito mudro dodati, pa je stoga rekao: »Ona je t r a b a n t svakomu objektu, za kojim je oduševljeno nečije srce«, 59. — Ni s ovom re­ čenicom G ottschallovom : »Wie die Komposition, wird auch der sprachlicbe Ausdruck der Ode von grosser Ktihnheit und oft sturmischer Bewegtheit sein« (II. 66.) nije D. nikako mogao biti zadovoljan, nego ju je proširio svojim ženijalnim dodacima ovako: »Kao što je kompo­ zicija smjela i n a p r v i p o g l e d konglomerat, a n e h a r m o n i j s k a c j e l i n a , tako je i dikcija o b i l n a u z v u k o v i m a , š t o s e d a l e k o r a z l i j e ž u, i p u n a s n a g e , da b u d e š t o v j e r n i j i o t i s a k o n o g d u š e v n o g s t a n j a , k o j e je p r o u z r o k o ­ v a l o t o v r u ć e o d u š e v l j e n j e « 160. »Orijentalna lirika buji od metafora«, 157. (Die orientalische Lyrik enthalt durch die Cberfiille der Metaphern...) mj. b u j a m e t a f o r a m a , a b u j i z spava. — G. spominje na str. 287. (II.), a D. po njemu na str. 193.. i 194. dva oblika dramatske tragičnosti; nadovezujući na to, a prevodeći iz G. veli D.: »Tu dvoličnost tragičnog elementa nalazimo i u antiknoj tragediji«, (Auch die antike Tragodie kannte bereits b e i d e f o rme n ) . Trebalo je dakle reći: »I stara je tragedija po­ znavala o b a o b l i k a « , a d v o l i č n o s t je riječ nači­ njena od d v o l i č a n , što znači Čovjeka s dva lica (u prenesenom značenju) t. j. koji je svaki čas drukčiji, umišljenom, bajnom, rajskom životu da zavisi pjesnička popularnost? Ako je tako, onda, pjesniče, koji snivaš o slavi i popularnosti, objesi slobodno liru na klin ili je prodaj u staro gvožgje, jer ti se san nikada ispuniti neće! Ili napiši kakav » g o l i i z v a d a k « , kao što je ovaj, pa ti onda slava ne gine! » . . .osobitu slast osjećamo, kad u p r o s t o r i j e n a š e g u n u t a r n j e g s v i j e t a primamo i Matamorfoze i »Bijesnog Rolanda« od Arivsta«, 96. — »Ova či­ njenica stoji u potpunom skladu s razvojem ljudskoga duha, jer se on ne može preko noći usposobiti, da pro­ matra svoju unutrinu, nego mu se malo po malo otva­ raju vrata na zgradi unutarnjeg života, pa samo ono malo, što m ože da uči (valjda u o č i ? ) kroz ta odškri­ nuta vrata i razabire svojim naivnim pogledom, spoji s epikom, koja mu je još glavna struka višeg duševnog užitka«, 107. Ganutljiva slika! Pomislite samo! Pomislite samo: jadan duh ljudski provirkuje kroz odškrinuta vrata u zgradu unutarnjeg života, ne bi li ono malo, sto tu svojim naivnim pogledom može noćiti, spojio s epikom, tom glavnom strukom njegovog višeg dušev­ nog užitka! - Ne znam, na koliko se s t r u k a osim te glavne dijeli viši duševni užitak, ali ako je i to jedna od njih, gnjaviti čitatelje ovakim bombastičkiim stilom, onda je naš gosp. dr. u tom s t r u č n j a k prve vrste. Konac m oga pabirč^nja po tom g o l o m s a k a t o m i i z m r c v a r e n o m i z v a t k u neka začini jedna zanimiva stvarca, od koje gosp. dr., ako hoće, može na­ činiti anegdotu, a nama će ona pokazati, kako on po­ znaje njemačku književnost. Na str. 148. veli gosp. D . : »Nijemci imadu jedan (ciklus elegijaj pod imenom »Totenkranze« od Zedlitza, od A n a s t a z i j a G r i i n a (Grillparzera) pod naslovom »Schutt« . . .« Lijepo je, kad se pisac obazire i na slabije upućene čitaoce, pa im zgodimice štogod rastumači, što nije na . v . . « ... jc. . . . л /lm o f л io П r ,r lio n o l i n i o .tio ie lo c in c odmet znati. TTo je D. i i movdje učinio; kako je AAnastasius АГ čujmo dalje uzornog našeg stilistu: »Želi li pak Griin pseudonim, nije mogao propustiti priliku, a da ne pjesnik da postane popularan, biti melodijozna usta svoga rekne usput, kako se taj čovjek pravim imenom zvao. naroda, vjerno ogledalo svoga doba, kako to zahtjeva I eto sad znamo: zvao se — G r i l l p a r z e r ! A ko je epska objektivnost, to mora i sam život biti pun pri­ rodne harmonije, pun snage i sjaja, mora biti idejal u doslije mislio, da je A. G r ii n pjesničko ime g r o f a A u e r s p e r g a , neka se požuri da to svoje krivo mi­ faktičnosti, te se fantazija mora pokazati kao neka moć, šljenje što prije promjeni. što dominira u radu«, 88. Ovo je pravo stilističko remekIli je to možda k a o i s v e o s t a l o t i s k a r s k a , djelo gospodina D. Iz kaosa ove rečenice može od nosn o s l a g a r s k a p o g r e š k a , gosp. profe­ se ipak dvoje razabrati. Prvo: epska objektivnost zahti­ jeva, da pjesnik bude vjerno ogledalo svoga doba. A sore ? !*) *) Ova je radnja bila napisana još za borbe učitelja narodne zar to odista zahtijeva? Pjesnik sam bio ili ne bio vjerno osnovne škole s drom. D., te je neotiskana ležala kod prof. Milaogledalo svoga doba, samo ako je njegovo d j e l o vjerno kovića. Kada sm o u članku: ,D r. Jozo Dujmušić i bosanskoogledalo o n o g a vremena, iz kojega mu je uzeo gragju. hercegovački Franjevci* na temelju objelodanjenih i neobjcloda— A drugo: uvjet za pjesničku popularnost jest život ' njenih recenzija ustvrdili, da djela dra. D. nijesu uspjela, on se pun prirodne harmonije, pun snage i sjaja, jednom riječi: je veoma rasrdio, a prof. Milaković nas je upozorio na čitav denjak » i d e j a l u f a k t i č n o s t i « . Lijepo bi odista bilo, kad novih recenzija D. djela. Iz početka sm o se radi prcopširnosti ustručavali od tih uzeti 1 publicirati gornju, nu kašnjc, saznav, da bi mogao život biti takav » i d e j a l u f a k t i č n o s t i « , D. ide dalje i na to se s privolom pisca odvažismo. Želi Ji dr. D. ali to ne vjeruje ni najoduševljeniji optimista. Pa o tom još dokaza, torba je odrješena. Ured. �Vjesnik, U9 V J E S N I K . NAŠA DOMOVINA. prve seoske banke u Orašju. Pokojnik je, u prisutnosti svoje duhovne braće i mnogobrojnoga puka, na 18. Franjevačka gim nazija u V isokom e otvorit kolovoza pokopan na Karauli u Tolisi. Počivao u miru! će se istom 1. listopada, kada će u glavnom nova B anjalučki k o n zisto rij. Kako nam iz Banje gragja biti golova. Budućje definitorij Bosne Srebrene Luke javljaju tamo je konzistorij za katolički biskupat zaključio da se gimnazija digne na 8 razreda, to će već osnovan, te su i dva konzistorijalci imenovana. se 1. listopada ujedno otvoriti i 7. razred. Pošto Od ovih je jedan Franjevac: dr. fra Vid Miljan, barvisočka gimnazija već ima dovoljan broj kvalificiranih lovački župnik, a drugi svjetovni svećenik, vel. gosp. sila, to će brzo steći i pravo javnosti, a ima nade, da Antun Ćurčić, banjalučki župnik. Tko će na njihove će se do koju godinu uz gimnaziju podići izaeksteržupe doći, još nam nije poznato. niste posebni konvikat. Profesorski se zbor ove go­ F ran jev ačk e ulice u f3anjoj Luci. Kako nam dine povećaje s dvije nove sile: s fra Vojislavom Čuse iz Banje Luke’ javlja tamošnje je općinsko vijeće rićem i s fra Krunom Brkićem. na prijedlog svoga načelnika jednoglasno odobrilo, da Franjevačka bogoslovija u Sarajevu opet je se jedna banjalučka ulica prozove imenom fra Ivana iza dvomjesečnoga praznikovanja oživjela. Bogoslovija Franje Jukića, a druga, pokojnoga biskupa Markovića. ove godine broji 20 bogoslovaca, koji su se još 6. -Visoki gost. Dne 9. o. m. u Sarajevo je prispio o. m. u Sarajevu sabrali, a 9., iza svečano otpjevanoga banjalučki biskup presvj. gosp. fra Josip Garić, te je „Veni Creator“, započeli školu. Osim ovih bogoslo­ odsjeo kod otac^ Franjevaca. 12. se je biskup Garić vaca bosanska redodržava ima još petoricu na sveu­ zaputio u Mostar. čilištu u Budimpešti. Do sada su u Budimpeštu slata D ar Pijevu d ru štv u . Prečasni gospodin Stjepan samo po tri, nu ove je godine jedan kanonik preuzeo B i ć a n i ć , nadarbenik prvostolne crkve zagrebačke i uzdržavanje još dvojice naših bogoslovaca. začasni prisjednik nadbiskupskog duhovnog stola uručio Prvi utem eljitelj „K njiževnoga D ruštva Hrv. je ovih dana odbori Pijeva društva svotu od 100 K, Franjevaca". Osnutak Književnog i Društva Hrvatskih koju je društvu darovao za promicanje katoličke štampe Franjevaca" svuda je naišao na velike simpatije — g. J. M. svećenik. Na plemenitom ovom daru odbor svako ga s ushitom pozdravlja, te u njemu nazrijeva se Pijeva društva najtoplije zahvaljuje, M olba n a katoličku štam p u . Pijevo društvo novu epohu kulturnoga rada hrvatskih Franjevaca. Već r su mnogi pripravni u spomenuto društvo stupiti kao za promicanje katoličke štampe megju Hrvatima moli poslujući članovi, a javio nam se je i jedan za člana sva uredništva i uprave svih katoličkih časopisa i novina, utemeljitelja. Taj je: naš obljubljeni misijonar fra Leon da bi mu besplatno šiljali po jedan primjerak svakoga Josip Medić, župnik u Čikagu u Americi. „Radosnim broja svoga lista, da ono uzmogne na vrijeme imati srcem čitah u „Riječkim Novinama" — piše on sve potrebne informacije o katoličkoj štampi. Ujedno Pijevo društvo moli sva uredništva i uprave da ste utemeljili „Književno Društvo Hrvatskih Franjevaca", pa Vam se radujem, što ste bratski katoličkih listova, da bi mu po mogućnosti besplatno svi uspjeli, da se naši franjevački književnici ujedine priposlala i prošle i ovogodišnje brojeve cijenjenih svojih u svom radu za Boga, Red i Hrvatsku. Ta namisao, listova. Neka se sve dobrostivo šalje na adresu: Taj­ već otrag dvije godine, lebdjela je pri umu svih nas ništvo Pijeva društva u Zagrebu, Kurelčeva ulica br. 3. dobro mislećih, pa sam potpuno zadovoljan, da se je II. kat. NAŠA MONARHIJA. i ostvarila. Čim stvar bude sa svim riješena, odmah ja stupam kao utemeljitelj društva sa HO kruna, šio P ok ret za proslavu 500-godišnjice smrti Ivana Husa. molim da me izvolite izvjestiti i pravila poslali “ Glasilo mladih Čeha »M 1a d у K r e s t a n« od nekog F ra Ilija OrŠolić na 17. kolovoza nakon duge vremena živo radi oko toga, kako bi čitavu Češku pro­ i teške bolesti umro je u franjevačkome samostanu u budio na što svečaniju proslavu petstogodišnjice smrti Tolisi. Oršolić se je rodio u Tolisi i. studenoga 1855. Češkoga odmetnika od katoličke Crkve Ivana Husa, koji U redu je vršio razne službe: kapelana učitelja žup­ je 6. srpnja 1415. u Konstancu spaljen. » Ml a d y nika, gvardijana, definitura i kustoda. Vazda je bio K f e s t a n« u 7. broju navješćuje, da se u tu svrhu već stroga života i prema sebi i prema drugim. Uz svoje radi, kako bi se na 6. srpnja 1915. u Pragu podigao redovničke i svećeničke dužnosti isticao se je i na so­ Ivanu Husu veleban spomenik; kako bi slobodoumnici cijalnom polju, te je bio i megju prvim osnivačima osnovali jedan fond za potporu svećenika, koji bi istupili �Br. 0. 150 SER A FINSKI PERIVOJ- — 1913. iz katoličke Crkve, te kako bi se za nagradu, što će ju grad Prag dati, napisao najbolji životopis Ivana Husa. Uza sve to odbor od četiri lica skuplja nagradu za naj­ bolji roman iz dobe »češke braće« (Husovih privrženika); kritično biblijsko društvo sprema na poklon češkim Husovcima novo izdanje „Kralske biblije , a škotsko biblij­ sko društvo, Novoga Zavjeta. » V o l n a m y š t e n k a « dotle će se truditi, da iz krila katoličke Crkve prevede na Husovu stranku do 50.000 Ceha, a češka je akademija već raspisala natječaj za najbolji opis života i rada Ivana Husa. I tako se dakle neprijatelji katoličke Crkve na svim linijama dižu, organizuju i rade, nu ne bojmo se, Hrist je rekao, da ju ni vrata paklena neće nadvladati. AMERIKA. Kulturni rad hrvatskoga Franjevca u Ame­ rici. Na 10. studenoga 1911. na prijedlog papinoga tajnika kardinala Мегу Del Vala posla franjevački ge­ neral vel. oca fra Leona Medica, člana redodržave sv. Jeronima u Ameriku u misije. Vel. otac odsjeo je u Čikagu, te je tu megju hrvatskim narodom razvio svut svoju djelatnost. Čikaški ga nadbiskup preuzvišeni g. Jakov Edvard Onigley imenuje hrvatskim čikaškim župnikom, te mu dozvoli, da s pomoću tamošnjih Hr­ vata podigne još jednu crkvu, budać je ona u šesdesetoj ulici i Markchfieldu bila Hrvatima, koji su novali u istočnoj strani grada, pre iše udaljena, a drugoj nijesu mogli čuti Božje riječi u S’ ome materinskome jeziku. Nova je crkva jos lani bila gotova. Prigodom njene posvete „Hrvatska Zastava“,što izlazi п Čikagu, posvetila je više stupaca u čast neumor­ noga radiše oca Medica, donesav tom prigodom i njegov klišej s biografijom. Župlj2n: oca Medica di­ jelom su iz spljetske a dijelom iz vrhbosanske, mo­ starske, krčke, senjske i gjakovačke biskupije 'čudno­ vato je, da se svi neće da priznavaju Hrvatima, nego se neki nazivlju Austrijancima, drugi Dalmantinđma, a neki i Istrijancima, što se je osobito prigodom po­ svete nove crkve pokazalo. O. Medić prema želji čikaškoga nadbiskupa misli sa svojim drugom fra Lukom Feržićem, župnikom u Gary, Indiana. zasnovati u Ame­ rici i hrvatski samostan, te se u toj ideji nada naći pomoći i u novim misionarima: vel. ocu Placidu Belaviću i Ireniju Petrčku, kao i u Slovencu o. Kažimiru Zakrajčeku. Nami ovom prigodom pada na pamet, da su baš iz Dalmacije — iz „slovinske redodržave" i k nami u Bosnu došli prvi Franjevci, te ovdje bacili sjeme, iz koga je nikla Bosna Srebrena, majka tolikih hrvatskih za prosvjetu velezaslužnih redodržava. Bilo tako i u Am erici! Franjevac sveučilišni profesor. Taj se Franjevac zove Father Paschal Robinson, rogjeni Irac, a odgojeni Amerikanac. Sva engleska javnost vesela je nad tim no­ vim imenovanjem, jer znade, koliko će joj taj skromni Franjevac vrijediti na kulturnom polju. Veseli smo i mi Franjevci, jer je to jedini prvi Franjevac na svijetu, koji će početkom ove školske godine zaposjesti katedru na sveučilištu u Washington-u (Savezne Države) kao pro­ fesor sredovječne povjesti. Otac Robinson dobrahno je poznat cijelom naobraženom svijetu, kao jedan od najviših auktoriteta u po­ vjesti franjevačkog reda. Njegova istraživanja upoznala su ga sa životom, književnosti, običajima i ustanovama srednjega vijeka. On je napisao par povjesnih djela, megju kojima ističemo »The Golden Sayings of Brother Giles«, »Life of St. Clare of Assisi«, »The Real St. Francis«, »Some Pages of Franciscan History« i »Short Introduetion to Franciscan Literature«, a o kojim je bilo govora i po našim hrvat, časopisima. Osim ovih knji­ ževnih proizvoda, moramo još nadodati njegovu plodnu suradnju u »The Catholic Encyclopedia« i u »Archivum Franciscano-Historicum«. Time'Se Father Robinson svoju učenjačku vrijednost dovoljno pokazao, da dostojno i koristonosno zasjedne kao prvi sav.emeni Franjevac na sveučilišnoj stolici, koju su nekoć poraznim mjestima zamjernom sposob­ nosti resili glave franjevačkih velikana, kao: Haleški, Duns Scot, sv. Bonaventura i mnogi drugi. S naše strane srdačno čestitamo našem subratu na toli visokom odlikovanju i opravdano se nadamo, da će njegov novi položaj unijeti još više svijetla u sredovječnu povjesnu književnost,' kojom se dandanas pretjerano raz­ meću svjetski stručnjaci. ALBANIJA. Povratak Albanaca u katoličku Crkvu. Kako salzburški »Katbolische Kirchenzeitung« javlja svi Albanezi, koji su za vrijeme zadnjega balkanskoga rata nasilno prešli na raskol, ponovno su se povratili u katoličku Crkvu. Svečanost sjedinjenja s katoličkom Crkvom obavio je sam prizrenski nadbiskup i to prema želji Au­ strije u prisutnosti zastupnika Crne Gore. ITALIJA. Franjevac postao vitez. Talijanska vlada odlikovala je vojničkoga kapelana oca Montinija viteštvom talijanske krune i to radi zasluga stečenih u tripolskom ratu. U dekretu, u kome se otac Montini proglašuje vitezom, naglašuje se, da mu je kugla probušila habit, kada je on na libijskim poljanama, bez straha za svoj život, ra­ njenim dijelio zadnju utjehu. K a rd in a l V v es у T u to u m ro . Kako iz Rima javljaju, dne 7. rujna ušljed operacije slijepoga crijeva umro je čuveni kardinal Vives у Tuto. Kardinal se Vives у Tuto rodio 25. veljače 1854., u Levarnerasu. On je stupio u franjevački red te posvećen za sveće- �Književna Sm otra. nika 1876. Služio je kao redovnik u Guatemali, Fran­ cuskoj i Španjolskoj. 1885. vratio se u Rim, 1887. p o ­ stao je konzultor sv. redoslovlja, 1893. konzultor Pro­ pagande, a 1896. generalnim definitorom svojega reda. 1899. bio je u posebnoj misiji u Tesinu. Iste je g o ­ 151 dine postao kardinal-gjakon. Kardinal je Vives у Tuto bio znamenit teolog, a njegove kompendije moralne teologije kanonskoga prava, dogmatike i druga mnoga djela pokazuju ga kao vrsnog učenjaka i pisca. Pokoj mu duši! KNJIŽEVNA SMOTRA. PRIKAZI I OCJENE. Prof. W. Baron Ljubibratić, Z adar: P. S alvatore U rbanaz, Am aranti. Pred nama leži zbirka pjesama mladoga Franjevca Salvatora Urbanza. Zbirka je prilično bogata, jer sadržava 100, š'o većih što manjih izvornih pjesama, i tri prijevoda. I ako sam već otprije poznavao mladog i darovitog Franjevca, jer sam njegovih pjesama čitao u »Euharističnom Glasniku« i u »Amico del Pargoli«, ipak moram priznati, da sam sa nekim nepovjerenjem uzeo u ruke spomenutu zbirku njegovih pje saipa. Uzrok tome nepo­ vjerenju bijaše neobični naslov: \maranti. Odgojen na klasičnoj knjizi Italije, te koljevke svih najveuh pjesnika, naviknuo sam na jednostavnost i priprr titost naslova baš kod onih pjesnika, o kojima je javno mnijenje jedno­ dušno izreklo svoj sud, proglasivši ih velikim. Dante, Petrarca, Tasso, Parini, Leopardi, Monti, Manzoni, pak i najveći klasični pjesnik moderne Italije, Carducci, na zivali su svoje zbirke pjesama: Rim e,'Canzoni, Poesie Naprotiv su svi pjesnički mediokriteti davali svojim pjesmama najneobičnije i najegzotičnije naslove, možda da pod takovim neobičnim plaštem sakriju siromaštvo svojih duševnih produkata. Ali sam se kod Franjevca Urbanza u tom pogledu prevario. Kakova da mu bude pjesma, čemu da služi, to je pjesnik sasvim lijepo iznio u prvoj pjesmi čitave zbirke: La mia poesia. Ljubav, krasote naše prirode, boli i nevolje čitavog čovječanstva, nade i čežnje ljud­ skog roda, evo to pjesnik želi da bude predmetom nje­ gove poezije. A kad pjesnik ima takovih plemenitih želja, kad je on u svojim stihovima zaista glasnik i predstavnik svega onoga što čovječje srce uzrujava i zanaša, ople­ menjuje i od gliba i muteža ove zemlje uzdiže do vedrili nebeskih visina, onda se sa punim pravom može reći, da takav pjesnik potpuno shvaća svoju uzvišenu zadaću. Salvator je Urbanaz pjesnik svih najplemenitijih čuvstava i osjećaja, on ljubi sve što je lijepo i plemenito, on razumije nevolje i patnje ljudi i prama tome iskreno dijeli njihovu bol, on je tužan radi nestalnosti ljudske sreće i to mu iz grudi izmamljuje duboke uzdisaje. Ove karakteristične crte njegove lire navedoše ga na taj izbor naslova: Amaranti. U ovom leži takogjer i uzrok njegovog pesimizma, jer, i ako se na prvi mah čini nevjerojatnim, Urbanaz je pesimista. Ali njegov pesimizam nije pun očaja i zdvaj­ am ;ti kao kod Leopardija, koji ništa ne vjeruje, niti je Onako ciničan kao kod Heinea, koji se svemu ruga. Ur­ banaz je pesimista, jer ljubi sve ljude, pak bi htio da budu sretni, ali sreće na zemlji nema; on je pesimista, jer i najljepši ideali moraju propasti, jer za čovjeka nema u opće niti stalne sreće niti nepomućena užitka. A da Urbanaz nije zapao u očaj Leopardija, u cinizam Heinea ima da zahvali svojoj vjeri u bolji, sretniji život preko groba. Baš posljednja pjesma zbirke: II v a t e d e g l i a m a r a n t i veoma lijepo izražuje našu tvrdnju: Sono up vate! Chiedi ai vivi perehe piu gli estinti am ai___ lascia, Iascia; delle tombe sopra ii gelo riposai e al morir degl’ ideali scrissi i versi miei piu belli. Ma non giA, che i vivi odiai brancolando tra gli avelli. Nel romio dei loro giorni ventilai la pače eterna e la luče della vita, ch' oltretomba s’ ineterna. Lor mostrai gli angiolini, che coltivano le aiuole d' amarilli, dove eterno e piu mite splende ii sole. Ed or pure fui nel mondo, dei mortali offrendo ai pianti questi tenui crisantemi, questi miseri amaranti. Kad čovjek pročita* ove nježne stihove, pune ipak neke jake i nepokolebive nade u bolju sudbinu ljudi, �152 Вг. 0. SER A FINSKI PERIVOJ« 1913. gotovo bi posumnjao, da ih je napisao onaj isti pjesnik, koji u »Preghiera« pjeva: Ah non rientrare, o giorno, nella mia stanza piu; nera cosi, piu bella ne! sole mai non fu. Via meditante vita, via tormentosi di, ecco pietoso ii sonno gia s’ avvicina qui. Con la fiorita mano asconde egli ii mio cuor, asconde ii mondo ed ogni memoria del dolor. Čar asiske poezije nije mogao a da ne djeluje na onako osjetljivu dušu, na onako nježno srce kako je u Salvatora Urbanza, i tako nalazimo u njegovoj zbirci mnogo pjesama, u kojim je baš savršeno opjevao krasote prirode i razne prirodne pojave. Neka se pročitaju pjesme: Mentre piove, Mattino nordico, Stella mattutina, II tramonto, da samo spomenemo neke od ovih dragulja u zbirci »Amaranti«, pak ćemo morati priznati, da je u Urbanza veoma razvijeno shvaćanje prirodnih ljepota i pojava. Rekli smo, da je srce mladog Franjevca pristupačno svim najplemenitijim osjećajima, te je po tom shvatljivo, da je ljubav majčina, koja u svojoj požrtvovnosti ne p o­ znaje nikakovih granica, da je čuvstvo prijateljstva na­ dahnuto Urbanza nekoliko lijepih pjesama. Koliko je nježnosti u krasnoj onoj pjesmi: A mia madre! Samo što bismo željili, da je Urbanaz drukčije zaključio svoju pjesmu nego li sa onim onako mračnim stihovima: Tu sei, o madre mia, mio ben giocondo, la donna sola amar che voglio al mondo e ch’ amero, come t’ amai cotanto, benche tu rn abbia generato al pianto. Gotovo bismo htjeli reći mladom Franjevcu: Za Boga, brate, nije te majka dala na svijet jedino da plačeš, ta ima čovjek drugu plemenitiju, uzvišeniju misiju, da se bori za svoja načela, za njih da trpi, pak da i umre. Samo slabi karakteri, mekušci uvijek plaču. Manzoni bijaše u svoje doba napisao svoje »Inni s a c r i“, da pokaže, kako jc k'šćanska vjera nepresušivo vrelo uzvišene poezije, tako da poslije njega lijepi broj glasovitih pjesnika, ne samo u talijanskom, već i u osta­ lim svjetskim književnostima opjevaše u uzvišenim sti­ hovima najdublje tajne naše vjere. I Urbanaz je’ uzeo za nekoliko pjesama kao predmet nauke i tajne naše vjere, te je u tim sastavcima potpuno uspio i izborom predmeta i stiha i prostog jednostavnog načina obradbe. Kako je nježna i uzvišena pjesma: »Tra gli angeli del tabernacolo«, da spomenemo samo jednu, osobito u nje­ zinom zaključku. U zbirci ima takogjer i tri prijevoda. Za pravo ni­ kako nam ne može ući u glavu s kojeg je uzroka Urba­ naz svojoj zbirci dodao ta tri prijevoda, a osobito prije­ vode triju pjesama, koje lijepe u originalu, u prijevodu izgledaju veoma jadne. Niko, rna koliko god puta pro­ čitao prijevod sa naslovom: »Cheta«, »Chetati«, »Mio cuore«; neće ni u snu pomisliti, da je to prijevod one onako čuvstvene Preradovićeve pjesme: »Miruj, miruj srce mole«. Ne mislimo, da je Urbanaz te prijevode dodao svojoj zbirci, da talijanske čitatelje upozori na ljepotu hrvatskih pjesama, jer u tom bismo slučaju mo­ rali i s k r i o reći, da Urbanaz uz najbolju volju nije po­ stigao svoj cilj. Ako u kratko skupimo svoj sud o pjesmama Salva­ tora Urbanza, moramo priznati, da je njegova zbirka dostojna svakog priznanja, te je željeti, da revni mladi Franjevac nastavi dalje započetom stazom i da nas ob­ dari što prije novom zbirkom isto tako uspjelih pjesama. ■ Prim ili sm o na prikaz i ocjenu. Don Fr. B u lić i dr. J. B erv a ld i: K ronotaksa solin sk ih bisku p a uz d odatak K ronotaksa sp ljetskih n adb isk up a. P r e š t a m p a n o i z » B o g o s l o v s k e S m o t r e « g o d . 1912. I.— IV. s v . g o d . 1913. I.— II. s v . Z a g r e b , 1 9 1 2 .-1 9 1 3 . C i j e n a K 3. Izv ješće 1. sa sta n k a hrvatskih u p ra v itelja tr e ć e g a reda, o d r ž a n o g u Z a g r e b u , 4., 5. i 6. r u j n a 1912. I z d a l o » v r h o v n o v o d s t v o t r e ć o r e d s k o g savesa« u Zagrebu. U Zagrebu, 1913. C i j e n a K P40, s p o š t o m K 1 *50. O. A nte M ajić, Sv. E liza b eta , i g r o k a z u p e t č i n o v a . ( P o n j e m a č k o m e.) P r e š t a m ­ p a n o i z » Kr š e . O b i t e l j i « . C i j e n a 40 h e l e r a . S v e z a k VI. M o s t a r 1813. Alm anak G osp e Lurdske z a h r v a t s k i k a ­ tolički narod izdala Kuća Dobre Š ta mp e n a R i j e c i ( O c i K a p u c i n i ) 1914. R i j e k a. C i j e n a K P20. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, - z a gjako, Irećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu . (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julljan Jelenić, Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �m r Sirom ašne crkve imaju znafan p o p u st Nemojte kupovati crkvenoga odijeladok se niieste °^edočiti 0izVKnosti |М | ------- I baldak.ina, zastava, crkvenoga riiblja i kovne rpbe, £to ju prodaje najstarija češka tvornica J i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, JOSEF NESKUDLA, Г "1 Pošiljke 'se dostavljaju na ogled bez obveze. M u Uablonemn na Orlići Пг. 86. MORAVSKA. Gijenici i proračuni badava! Radi velikog pro- meta kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: « U konkurentnih tvrtkih! :: :: Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč, g. Andrije Predmerskoga. Sirom ašne crkve imaju popust banka V II4U . Uplaćeni dionički kapital 14 mi CENTRALA U SARAJEVU. R edovne rezerve i fond za s ig u r n o st z a lo žn io ii FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli Bos Samcu, Travniku, Trebinju i Višegradu Veleprodaja duhana u s*im spom enutim m jestim a. H1POTEKARNO ()DJEIJENJE. Dalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 41/..u/0 založnice i 5% komunalne obligacije. Ove su založnice i komunalne obligacije u Bosni i Hercegovini prosti od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, 1e se mogu upotrijebiti kao jamče­ vine pri trgovačkim poslovima Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-u^arskoj monarhiji kao vojničke ženidbenc kaucije. BANKOVNO ODJELJENJE. Kupuje, kovine. mjenice nice uz prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge — Preuzima kupone i vučene srećke. — Eskomptira i doznačnice, daje zajmove u konto-kurentu i na mje­ dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mje- liaću, Derventi, Doboju, B. Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-lgarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac uz tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom oklopljenom prostorom pod zatvorom stranke i banke ODJELJENJE ZA ROBI'. Kod banke ustrojeno odjelenje robe. kao što i posebno odjelenje za zemaljske proizvode u Brčkom sa agencijom ц Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem indu­ strija i javnih poduzeća. (d a v n i su predm eti izvoza suhe š ljiv e i ž ito . Kod banke opslojeća generalna agentura c. kr. povi. osigurav. ..ASSECURAZIONI GENERALI" prima direktno ili putem filijala i ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalnatagenlura osiguravajućeg društva ,PRO\ 1DKNCIJA prima osiguranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predm etima �PREPORUČUJE SE Z1 IZRRORU SVIH U TISKARSKU I RRJI60VEZflČKU STRUKU SPODOJUĆIH POSLOVA. X „LIROTTPE". - SLAGAO STROJEVI STEKEOTIPIJO. х X � https://kolekcije.nub.ba/files/original/47efe9889f3822618aaa5b16925d9b5c.pdf cd4eda0e582cd7679c290a2abed74383 PDF Text Text se r a fi Nski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. B R O J 10. S A R A JE V O , 15. L IS T O P A D A 1913. GODINA X XV II. LjubljanshahreditnaMa Dionička glavnica K 8,000.000'— Centrala ti Ljubljani. Podružnica u Sniii Sarajevo Pričuve K 1,000.000 - Celorea. Borici i Celju. Ispostava: Brado. •— Prima uloge na štednju na uložne knji­ žice i tekuće račune i uk '.načuje ih sa i 43 bez ikakvih роп Kupu, i prodaje sve vrste papira od vrijedn po najpovoljnijim cijenama, isto taKt /е vrste domaćeg i stranog kovanog i irnog novca. — 0 svim ostaрт-.т! pošlo ima daje na zahtjev n i ismena obavještenja. tii ir etnički zavod Ituflesser dvorski dobavljač Njegove Svetosti, Tirol, St. Ulrich, Groden. Preporučuje se velečasnom svećenstvu za izradbu kipova, žrtvenika, križnih puteva, grobova, jaslica itd. Hustrovani cijenici s označenom cijenom badava. Veleštovani gospodin Stuflesser u St. Ulrich, Grčden. Za pokrajnu kapelicu naše crkve, priposlani 1 7 0 cm visoki kip sv. Ante sretno je amo prispio. Svi koji su ga vidjeli, dive se umjetnički izvedenom i na pobožnost -.pobudjujućem djelu. Cijena je prema izradbi veoma niska. Neka Vam veliki, čudotvorac^pribavom mnogih naručitelja naplati. R i m , ™ svetkovinu sv. Ante 1912. s veidto.Mjon, .Г 4 P. Fulgens Hinterlechner generalni deflnltor o. o. Kapucina. �SF** Siromašne crkve imaju znatan popust. Nemojte kupovati crkvenoga odijeladok se nijeste osvjedoMli 0 ,zvrsnosl1 — i jeftinoći: Misnih odijela, dalmalika, baldakina, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornica х JOSEF NEŠKUDLA, u Sablonemu na Orlići Пг. 86. ■-------MORAVSKA. = Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijenici i proračuni badava! Radi velikog pro­ :: :: u konkurentnih tvrtkih! :: :: Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. т — - М И , .ш . esM ii^ka ;a . ш n u i Uplaćeni dionički kapital 14 п п гж meta kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego Ц banka ^ 1ГС С Ј. CENTRALA U SARAJEVU. Redovite rezerve i fond za sigurnost založ F IL IJA L E : u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Bos Sđmcu, Travniku, Trebinju i Vit igradu - Veleprodaja duhana u s*lm spomenutim mjestima h ip o t e k a r n o o d j e l j e n j e . Dalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 4Vi0/o založnice i 5°/0 komunalne obligacije. Ove su založnice i komuualne obligacije u Bosni i Hercegovini prosti od proveza, imaju pupilamu sjegurnost, 1e se mogu upotrijebiti kao jamče­ vine pri trgovačkim poslovima. Osim roga mogu služiti u čitavoj austro ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. BANKOVNO ODJELJENJE. Kupuje> kovine. mjenice nice uz prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge — Preuzima kupone i vučene srećke. — Eskomptira i doznačnice, daje zajmove u konto-kurentu i na m je­ dovoljno pokriće ili osiguranje. O bavlji naplate mje- . _.uacu, Derventi, Doboju, B. Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu C -dtu, Ooraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorni‘<u. >: pića i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne Hercegovine, Austro-Lgarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papiie. — Prima novac uz tekući raćun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog 111 kao .S a fe “ — u za tu svibu uregjenom oklopljenom prostorom — pod zatvorom stranke i banke. ODJELJENJE ZA ROBU. Kod banke ustrojeno odjelenje robe. kao što 1 pos.bno odjelenje za zemaljske proizvode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financ.ranjem i podizanjem indu­ strija i javnih poduzeća. (ilavni su predmeti izvoza suhe šljive 1 žito. Kod banke opetojeća generalna agentura c. kr. povi. osigurav. „ASSEGURAZIONl GENERALI'4 prima direktno ili putem filijala i ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna:agentura osiguravajućeg društva ,PROYIDENCIJA“ prima osiguranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima �P erivoj sera fin ski LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 1 0. S A R A JE V O , 15. L IS T O P A D A Branko Strahimir Škarica — Bosančeva osveta. Kud će Luka, selska glava, U to doba u planinu, Kad već zadnji traci ginu Da i danak popospava, A ustaju noćni ćuci I sovure i vukovi I — kog mati jadno povi Da se skiće po hajduci’? Kud će Luka? U hajduke!? Ali mani! to mu treba Kod kućarka puna I obilja svake ru U hajduke?! Pa gdje su mu do dv’je ma Gdje tančica, smrtni nozi, Kojim hajduk žrtvu složi Kad su puške polagane? fU žlb neko V a k rnof&L Kurjački mu oko sv’jeti, Nekom pr’jeti da će umr’jeti Bez dugačka razgovora. Ide Luka . . . Ide tiho . . . kuda? kamo? To će mjesec istom znati, Kad se višeg neba hvati; Bog i Luka znadu samo! Ide Luka . . časom stane, Gnjevno šane: »Ne ima ga! Šta uradi koga vraga? Čekat ću ga dok se svane!« Pred njim st’jena, u njoj ždr’jelo Ko bi ludo noktom mako Upravo bi dol u pako Vragoviću na sijelo. AF je Lukan spretna oka: U ždrijelo — pa izigje; Mjesec s neba sa visoka. Uzbaci je, pa se vinu K glavnom drumu, što se mota Ko i r’jeka od života Amo tamo kroz planinu. 1913. G O D . X X V II. Kad je upo gdje je htio, Za panj legja, a po krilu V rg’o šarku, pušku milu, P a se teško zamislio. »Još ga nema, mora skoro! Pokasno su zvali njega Bolnu starcu iza br’jega. Bi pokasno — аГ je т о гб !« U te misli pušku uze I zalogaj njojzi dade, AF što ruka drhtat stade I u grlu škakljit suze? Dob^r fratar! to vjerujem. 1 moja je stara nena Kričala mi iz malena, Da te Božje sluge štujem. Dobar fratar! — Nije meni! Lvo ihfa spola ljeta Da se stidim c ’jelog sv’jeta, e fs Marom da me ženi. je« — veli. Ра šta zato? Ljubimo-se, šta bLviše, Zašto srce da izdiše Gledeć zlato nevjenčato?« 1 mišljaše grješno dalje . . . Iznad njega mjesec šija, Vjetrić nosi i ćarlija S gora priče u zavalje. Najednom se naglo trže, Zgrabi pušku nape oko, Cu, gdje gore povisoko Kasajući gjogin hrže. »On je!« šanič Dah mu stade. 1 bFjedilo obraz zali, Diže pušku da je pali, AF ko ono ruknu sade? »Sjahuj, fratre! skidaj ruho!« I pred gjogom mah se stvori. »Bacaj kesu! hajduk zbori, Hajduk Divljan, jesi F čuo?!« Buknuv grko, ciknuv ljuto, Sa ramena pušku trže, Na nišan mu srce vrže, Srce dobro, prepanuto. Gleda Luka. Dva angjela �154 Br. 0. — »SERAF1NSK1 PERIVOJ« Za dušu se u njem bore, Hoće prsi da razore: Angjeo tmine i vidjela. I u tome teškom trenu, Gdje s’ protivne misli pletu 1Г za ljubav ii’ osvetu, U nebesa Luka glenu I — zadrhta. Кб da zgleda Kroz nebesa sveta troja Gdje ga moli majka svoja, Da se ne da, da se ne da. U duši mu sunce sinu. Nape pušku i u času, P a otišće niz planinu . . . - 1 umro je fratar stari, I umro je, nije znao, Mjesto njega da je pao M rtav Divljan u guštari. Fra J. Markušić: Sa kvarnerskih ža 'УЗ, Пa hrvate U n - « 1 n v P t l < jl f i SK O M O V enS>K l tra tn ltfk i A d lO < t K l k n n fffP « K 'i n g r c a u Ljubljani. Lijepi kvarnerski zaljev, gdje ano da izvire more adrijansko, koje je »nekdaj, nekdaj bilo slovansko«, sili na mnoge refleksije, čemu se ni ja ni­ sam ni mogao ni htjeo oteti, makar da Svojim ča­ rima za H rvata čovjeka sadrži više melanholije, nego li zanosnoga optimizma. Slikoviti i svegjer nemirni Kvarner, koji bi svojim nemirom htjeo kazati, da je to prag, preko kojega su Hrvati uvijek od svoga doselenja stajali izmegju blagodarne za­ padne civilizacije i nasrtljivoga Istoka, te su za to i plaćali mnogo, jer im bijaše povjeren mač, da brane radnike evropskih hramova kulture, što su oni ne samo dragovoljno nego i spremno i uspješno kroz čitava stoljeća izvršivali, očekujući s pravom, da će u te hramove prosvjete i mira uvedeni biti, kao što i jesu zaslužniji od svih drugih. Da, ali od toga ne bijaše ploda, te Hrvati i uz te svoje tisućgodišnje zasluge ne imadoše sreće, da budu pri­ pušteni dalje od predvorja hrama. Šta više: oni na razmegju dvaju zavagjenih svjetova Istoka i Zapada bijahu biljegom, preko kojega se konji tuku, pa je lako shvatljivo, da je najviše udaraca baš na njih palo, te.su i danas sitan novac, kojima narodi 1913. jedan drugome kusur plaćaju, pa taj kusurni novac od neprestane uporabe već je izlizan postao. Divni K varner! Katkad sam stajao tamo na kamenoj stijeni i gledao raspojasi nemir njegov, i pomislio sam : K varner je svjestan nezahvalnosti, koja se nanosi hrvatskome narodu, on nije zamro, već je voljan za oteta prava gnjevno protestovati, dapače on odaje sve znakove, da se u narodu, što je naseljen izmegju Triglava, Soče i Bojane, Du­ nava i Jadrana krije neka neiscrpiva energija, ko­ joj mora biti dosugjena ne samo sloboda i ujedi­ njenje, već joj se mora dati i zadaća, da Hrvati preuzmu časno mjesto u vijeku kulture, koje su imali i u vjekovima herojske borbe i junaštva. P a ­ zio sam tamo, kako se valovi zalijeću u kamenite hridi i nemoćno odbijaju: onako su se kroz vjekove navale narodnih potlačitelja odbijale o naše nepomanjkavo pouzdanje u Boga, o našu ljubav za odom : o intenzivnu svijest narodnoga jedin­ stva. Tako se Taš na kvarnerskim otocim a (u krčo n m r r o m m c i f A /'n i t n koj biskupiji) i nna njegovim sitočnim žalovima (senjsko-modruškoj biskupiji) najčišće sačuvala gla£°Iska služba B ožja. Vrlo zanimivo, da se je narodna snaga naičv r?ćom najustrajnijom pokazala upravo na megjašima izmegju naše narodne kulture i one latinske, koja i jest najvećm a glagolicu potiskivala. T a je baš glagolica jedina mogućna bila sačuvati nam narodnost u sjevero-zapadnim stranama naših zemalja. Da nije bilo glagolice, čini se, da se na kvarnerskim otocima i u Istri danas ne bi više znalo za narodno ime. Glagolica se dakle sačuvala ondje, gdje je morala trpjeti najviše borbe, dok je iščezla u nutrini naših zemalja. B og bi znao, što je tome razlog?! Svakako i za to, što je ta borba sa hrvatske strane bila postulat narodnog opstanka, a nije bila luksus niti izumijeće narod­ noga šovinizma. U nutrini našega kopna bilo je i drugih sredstava, da se sačuva narodna individu­ alnost, makar da danas više našu ljubav za glagolicom ne potiče toliko strah za narodni opstanak, koliko svijest odlikovanja, što se ubrajamo megju velike narode, koji slave Boga u službi B ožjoj svo­ jim jezikom, i veliki ideali, da bi Hrvati sa svojom glagolicom mogli biti most za sjedinjenje crkva, a poticaj za ovu misao dao nam je sam veliki papa Lav XIII. Ne smijem ovdje mimoići, da su najhrab­ riji borioci za glagolicu u ovim stranam a velezaslužna redodržava dalmatinskih oo. trećoredaca, koji su najvažniju značajku svoje redodržave usko spojili sa glagolicom. Kako je jedna redodržava trećega franjevačkoga reda na našem sjevero- �Sa kvarnerskih žalova na hrvatsko-slovenski katolički kongres_u Ljubljani. zapadu bila kroz vjekove bedemom za očuvanje narodne individualnosti, dok je druga, jedna redodržava prvoga reda na jugoistoku hrvatskih ze­ malja, u Bosni čuvala kroz vjekove uz katoličku vjeru i narodno ime naše. Istra je dakle naša, kvarnerski su otoci naši, pak će i Rijeka biti sigurno naša. U Krku je kobno po talijansku iredentu, što na istočnim vratima stoji mletački lav s glavom odbijenom, a ispod njega ponosno prolaze nekada prezreni »šćavi«. Rijeka je opet toliko m agjarska, koliko je i D rač srpski, dapače još manje. 1 kao prometna luka za Magjarsku imade veliku vrijednost samo dotle, dok Hrvatska nema financijalne samostalnosti; čim bi Hrvatska dobila financjialnu samostalnost, onda bi i Sušak mogao uz dobru volju dobiti istu vrijednost a uregjeni Sušak sa drugim hrvatskim (mislim i dalmatinskim) krasnim i naravnim lukam a:'Šibenikom, Spljetom i Gružom mogli b; Rijeci oduzeti važnost, jer se Rijeka kao luka дш га umjetno sa velikim žrtvama uzdržavati, dok tih žrtava za hrvatske luke ne bi trebalo. Kad bi pak Hrvatska bila ujedinjena i neovisna, onda bi Rijeka Hrvatskoj sama po sebi pripala kao zrela jabuka; jer se Magjarima borba za Rijeku-isplaćuje, dok im je još u11 rukama sva željeznička tarifalna politika — razu­ mije se i ona, u koliko se Hrvatske tiče. Putnik, koji putuje Kvarnerom, hrvatskim primorjem i Dal­ macijom, opazi odmah nesretnu ovisnost i zapuštenost naših zemalja. Ugledavši naime Rijeku svak vidi, da je tu luka umjetno uz prevelike žrtve na­ pravljena, skoro može se reći na otvorenom moru, dok druge mnogo ljepše i naravne luke na začugjenje stranaca leže odnemarene, koje bi mogle po­ stati trgovačkim emporijima uz relativno neznatne žrtve. Kako se svuda zatire Hrvatska i hrvatska poduzeća, vidi se odatle, što magjarsko društvo »Ungaro - Croata« za 40 helera vozi iz Rijeke u Senj putnike tamo i ovamo (5 6 sati), samo da ubije hrvatsko pomorsko društvo u Senju. Kad sam spomenuo Senj, da i 0 njemu nešto reknem. Danas zapušteni grad. a nekad se ozna­ čivalo na pošti: Rijeka kraj Senja, dok se sada može vrlo zgodno pisati: Senj kraj Rijeke. Vuklo me je srce u taj uskočki grad, da vidim dvore Lenkovića, Ive Senjanina i drugih junaka, koji sada u grobovima vijećaju, je li bilo smišljeno ili nesmišljeno, što su onolike žrtve doprinosili?! I da vidim Vratnik poviše Senja, otklen su udbinski i kladuški junaci vrebali 11a uskočke glave; Buda­ lina-Tale izmučeno društvo zabavlja kapom jazvetinom urešenom sa trista praporaca, dok mu se je 15Г. bagavi kulaš ovuda lijeno promuhavao. Divio sam se »Senju na kamenu« i u njemu crkvi svetog Franje, koja je sva popločana nadgrobnim pločama slavnih uskoka! Danas su mnogim njihovim po­ tomcima sve te pripovijetke trice i lude stvari; te ragje traže motiva svome poletu po pariškim apaškim skloništima nazivajući se time naprednim i modernim; dok na ove, koji po narodnim ognji­ štima vatru pretražuju ili potiču, bacaju manu nesavremenosti i zastarjelosti misleći, da Hrvat može postati Francezom proživjevši koju godinu u Parizu; ili da su Francuzi postali slavni, šta su svoju domovinu i svoju prošlost omalovažavali; a ne za to, što su ju nada sve ljubili. 1 to je znak naše nemoći. Mogli bi se ugledati u Silvija, koji je u toliko velik i majstor, u koliko mu je jezik, način izrazivanja 1 stih hrvatski, a etika barem većim dijelom prilično ispravna; i naprotiv toliko je krila polomljenih i nestalne vrijednosti, u koliko su mu filozofski nazori nastrani i oprečni kršćanskoj zdravoj filozofiji. I očevidno se vidi, da je Silvije samo za to u svojim pjesmama zabludio, što je živio u nepročišćenom slobodoumnom ambijentu; živic a u toliko je velik postao kasnije, u koliko je bio sretan, da dobar dio svoje mladosti proboravi u pravim kršćanskim odgojnim zavodima. Svakako on sa našom modernom nema ništa zajedničkoga, jer što je velika i simpatična kod Silvija, to je hrvatsko i kršćansko; a što čini bitnu oznaku naše moderne, to je. ono nehrvatsko, tugje-neprobavljeno, naduto, hipokondrično i pogansko obilježje; čega ćeš zaludu kod Silvija tražiti. Ali bacimo na stranu sve to, jer oni će i nadalje Kranjčevića svo­ jatati za sebe, ne mogući drukčije pokrivati jalo­ vosti svojih umjetničkih nazora; a Silvija sam ovdje spomenuo, jer je Senj ognjište njegovo; ovdje mu je vila narodnih junaka i pjesme u čelo cjelov tisnula »otevši ga tako njegovu kolu«, gdje je mogao ko »bršiv panj« mirno provoditi život »uz Čašu piva«, čemu se danas mnogi kod nas posve­ ćuju, a Silvije ih jetkom ironijom dohvaća. Propali geniji! 1 danas »crkvica cjelova« Silvijevih stoji u Senju, a njegov duh kao da još tamo »ko oganj divlji s trula mrča« luta tražeći mira i pokoja, što je mnogo puta »srnuo ljutit s utrte ceste«. Bog mu bio milostiv, jer njegova vatrena uskočka krv ne znadijaše, što čini! Ostavljam uskočki Senj i grad Lenkovića Nehaj slavni, što opustošen i gromom udaren lijepo predstavlja rastrganu Hrvatsku. Vraćam se opet Frankopanovu trsatskome gradu, kojega razhlagjuje vjetar sa Grobničkoga polja, te su tako i on �156 Вг. 10. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. pokolebivo stojimo za oslobogjenje i ujedinjenje i Grobničko polje živi svjedoci stare hrvatske slave našega naroda u okviru jake carevine, 'lak o su i vjernosti, a današnje svjetske nezahvalnosti, gdje neki umovali, ali su ipak, kako rekoh, bili u ne­ na oči ovih dvaju slavnih spomenika nepravedno ugodnu položaju. »Riječke Novine« jednim smjelim otimlje Rijeku, taj biser iz hrvatske krune; kojega zamahom presjekoše uzlove, koje su u tome smislu ini pregorjeti ^е možemo. O stavljajući i Rijeku bilo bi nezahvalno, da ne spomenemo i riječke kapu­ sputavale mnoge radikalne katolike Hrvate, te danas više H rvat, koji bi u pitanju srpstva bio cine, štono tamo kao mrtva straža stoje na bra­ ekskluzivistom, nema monopola katoličke pravo­ niku hrvatskih prava predstavljajući neku nevivjernosti, a niti protivno; isto je tako i glede lo­ gjenu smjelost i energiju, koja će donijeti slom tujalnog patriotizma. Otvoreni su dakle široki pugjinskome duhu, ako ih samo Hrvati pripomognu. tevi političkoga takta: jedan može imati ove na­ Ali dok kapucinski redodržavnik sve svoje uzdanje meće u Gospu razvijajući pri tome zatnjerno djelo­ zore, a drugi one, ali nas sve mora ujedinjivati uvjerenje katoličkoga radikalizma. I ovo treba vanje i ulivajući svima neograničeno pouzdanje; dok »mali« M iroslav svegjerno nove smjele i spomenuti, da oo. Kapucini sa svojim »Riječkim Novinama« i baš s ovim smjerom politike upravo uspješne nacrte smišlja, kako bi raširio »N. G. L .«, trijebe slobodoumno trnje i divljač, što ih zasija učvrstio tiskaru, osigurao »Riječke Novine« i na po Kvarneru, hrvatskome primorju i Dalmaciji okupu držao četu našega katoličkoga narodnoga gjaštva, dok se o. Grga pod širim narodnim i ka-Rijtećki Novi L ist«; a time učiniše ne samo relitoličkim pogledima bavi organiziranjem Hrvatskih gioznfr djelo već i patriotsko, jer se »R. N. L.« više poklonstva na sv. mjesta* dotle im većina H rvata bavio sirenjem^poganskih nazora, nego li narodnim »čestita« na radu i dalje ih još potiče, ali ne pitaju bugjenjem i osvješćivanjem, mnogo, kako bi trebalo oo. Ka* ucinima pomoći, Kako к tpucini na Rijeci stoje više u književda ne budu sami u žrtvam a Svatko uvigja, da su norn smjeru na braniku vjere i narodnosti, tako i nam baš »Riječke Novine« potrebite — a potreFranjevci, čuvari trsatskoga Gospina svetišta i bite najviše za to, što su to jedine naše novine s i'rankopanskih katoličkih tradicija isto tako stoje onim smijerom politike. Dok ne dogi še »Riječke na mrtvoj točki i rade za vjeru i narod, ali više u duhovnoj pastvi. Novine«, prije se u nas ona politika krstila napređBog im platio, Gospa i sv. Franjo, a u narodu njaštvom, jer su naprednjaci svom političkom djelotvorno uvaženje! programu nešto slična imali, aok im je kulturni II. program bio antiklerikalan i slobodouman; a ipak su s obzirom na našu narodnu politiku imali nešto Putujem na katolički kongres u Ljubljanu. simpatična za mnoge Hrvate. Sve su više dobi­ Nalazio sam se u Kvarneru slučajno, pa onako vali i takovih istomišljenika, koji baš nisu odo­ pogjoh usput. I n a č e i u z n a j v e ć u ž e l j u bravali kulturnoga njihova programa. Katolik ne b i h d o š a o , j e r n a š e s t a r j e š i n Hrvat, koji u srpskom pitanju nije bio ekskluzivista, stvo nije dobilo poziva; a u n a s j e jer je u tome eksklusivizmu vidio slom naših i u v i j e k p r a v i l o , d a u o v a k o v i m z g o ­ čisto hrvatskih nacijonalnih težnja, bio je time u d a m a s v i č e k a j u m i g o d s t a r j e š i n nečemu sličan liberalnoj naprednjačkoj stranci, a s t v a. Kako razabirem, ni drugi faktori nisu time se nalazio u vrlo neugodnu položaju; jer se dobivali poziva ne znam, s kojih razloga? našlo kratkovidnih ljudi, koji su bezazleno pro­ Bit će, da odbori za priredbu kongresa nisu gutali udicu tugjinske doktrine, kao da bi ideja o dobro funkcionirali. To se opazilo jasno, jer iz plemenskoj jedinstvenosti H rvata i Srba bila ne Bosne, Dalmacije, pa još iz drugih hrvatskih samo štetna hrvatstvu, već i katoličanstvu, ne pokrajina nije bilo učesnika ni izdaleka razm jerno osjećajući se pri tome, da bi mi katolici Hrvati prema Slovencim a. Megjutim ja putujem na kon­ najlakše mogli biti most jedinstvu crkava. Ne da gres u Ljubljanu, a o tom zastupanju H rvata na se u drugu ruku potrpati istina, da su Hrvati i kongresu nešto i kasnije. Putujem u trećem razredu, jer treći razredi u Srbi dva plemena a jedan narod; makar da s ovim niti se može, niti treba niti je patriotski izvoditi Austriji nisu loši, a tako je napokon htjela većina. vrtoglavih konzekvencija, jer nam državne težnje Na postajama jeftinih krušaka carevki. Kuda pro­ lazimo, svuda lijepe crkve po brežuljcima. Slove­ nisu identične, u sadašnjosti nam je kulturni odgoj prilično različit, a uz to su Srbi i u vjeri i u po­ nija u vegetaciji slična Bosni, samo je sve bolje litici još netolerantni. Mi Hrvati neumoljivo i ne­ obragjeno. Vidi se jedinstvenost vjere. Narod vrlo �157 Sa kvarnerskih žalova mi hrvatsko-slovenski katolički kongres u Ljubljani. pobožan i darovit. Na svako] postaji ulaze »orlovi«. Dolazimo i u Postojnu. Put sa postaje do pećine 2 K tamo i natrag u omnibusu. Dosta skupo. Kad stigosmo pred pećinu, kasirica traži 5 K za ulaz­ nicu. To me se vrlo neugodno dojmilo. Zar 5 K dati za razgledanje kakve razbojničke špilje ili vučije jam e?! Tako sam mislio. Megjutim smo se predstavili kao putnici na kongres, ali nema niti legitimacija niti svjedoka aranžera, koji je bio si­ romašan gjak, pa volio ići pješke, nego sjesti u omnibus za 2 K. Nekako se legitimirasmo i do­ bismo ulaznice po 2 K. Kad zagjosmo u pećinu 3— 4 časa, udarismo na čitavu rijeku, preko koje vogjaše most. Cesta kroz pećinu uregjena, može se ići i terezinom. Put je kroz pećinu dug 21 kilo­ metar ne brojeći amo dakako još pokrajnih pećina, čiji putevi još nisu uregjeni. Sve rasvijetljeno obil­ nom elektrikom, ali na mahove po 2— 3 kilometra. Bilo je vrlo hladno u zemlji dubokoj, vele, 60 me­ tara. Voda je kapanjem napravila čudesnih podoba: čovjek, životinja, orgulje, zavjesa, kalvarija, grob Isusov i slično. S v e u raznolikim na­ ravnim bojama. Svak je zaresen veličajnošću dimenzija i čudesnim krasotama. Dogjosmo do restauracije (ali se nije pilo) i do c. k^ pošte u pećini. Spomenuvši joa, da sam vidio i jezerce puno »čovječjih ribica«, ne peuzdajem se pisati o krasotama Postojne. Sjeo sam kod c. kr. pošte i poslao sam prijateljima dvije kkne »iz pravog pod­ zemnog svijeta i jednog izmegju najvećih čudo­ višta prirode na svijetu«. Mene se tako dojmilo. Ako su grčki pjesnici nešto slična vidjeli, onda im razumijem one legende o Hadu, Aherontu i Kerberu. Na izlasku iz pećine sjetio sam se plaćene ulaznine, te sam uvjeren, da nije skupa ni 20 K, tko može platiti. Moram ovdje još spomenuti, da je pećina zatvorena jakim gvozdenim pregradama. Tako i treba, jer inače zlo. Jedan Hercegovac reče: Sreća po državni monopol duhana, što P ostojna nije u Hercegovini, jer bi vlada u tom slu­ čaju ili silnu štetu trpjela, ili bi bila prisiljena okolo same pećine trajno razmjestiti toliko momaka fi­ nancijske straže, koliko ih sada imade u cijeloj Hercegovini. Lijepo bi se tamo dala ukonačiti »milica« Ise Boljeitnca, a moguće s njome i ostanci Lsadpašine vojske. Polazimo sa Postojne u bijelu Ljubljanu. Do vigjenja tamo! esg Prof. R. Strohal, Zagreb: — ----- = Konstitucioni fratara trećega reda sv. Franje. 6. Prevedeni na hrvatski jezik po ocu fra Ivanu Grlžostomu Keršiću Cresaninu god. 1734. P o g l a v l j e 25 .: O d v i ž i t a t u r o v k o m i š a r i j e v. i 1. Miništar jeneral ne može niti ima oda­ brati komišarija jenerala za jednu provinciju ili mostir za jedno vrime ustanovićeno ili neustanovićeno rad uzroka ili uzrokov, ki mogu zgoditi se, ni anci jednoga od onih, ki su bili jenerali, ako ne samo kada oni pojde vanka Italije i za ono vrime, ča stoji vanka Italije; koju neuzmnoznost ima jošće i provincijal, dočim nahodi se u svojoj provinciji. "2. Moći hoće jeneral, dočim pribiva u Italiji, odabrati jednpga komišarija jenerala u prigodah pošobojnih, to jest za vratiti jednu pravdu od ci­ vila ili kriminala za vižitati i predsiditi jednom u kapitulu provincijalskomu i tada da izbere fratri vridni i častni i ako je uzmožno meštri s(veto)ga bogoslovija, koji budu imati one provincije, u koju poslani jesu. 3. Prokuratur jeneral u Rimu ne može biti odabran za vižitatura koga mostira ili pro(vin)cije izvan Rima, ne mogući isti nastojati jedan i drugi oficij. 4. Komišarij, vižitatur i president kapitulov i kongregacionov provincijalskih ne mogu biti oda­ brani na nijedan oficij u rečenih kapitulih i kongregacionih, u kih služe za komešarija ili prešidenta pod penu nulitadi izbranja i izbranje grede tada jeneralu i koga odabrati bude jeneral, da ima biti spoznan kako da bi od kapitula ili kongregaciona. 5. Ako koji od jenerala bude postavljen za komišara u koju provinciju, za onu prigodu da ima misto dostojnije više g(va)rd(ija)na i pro(vin)c(ija)la, ako li bude odabran za jedan mostir pošobojni da dade misto pro(vin)c(ija)lu one pro­ vincije. 6. Napokom pro(vin)c(ija)l od provincije rim­ ske poviše vižite jeneralove mozi i da ima vižitati jedan put na godišće i veće ako potriba pristupi svojom oblastjom od pro(vin)c(ija)la mostir s(ve)tih Kužmi i Damijana od Rima. Cića ovoga ne čini se nikakova prejudicija, koju jeneral pretendi porad apartenence istoga mostira, ma pravice da budu sahranjene za jednu i drugu stran. �Br. 10. — »SERAFINSKI PERIVOJ« 158 P o g la v lje 26.: P o r a d i p r o v i п c i j a 1o v t i t u 1 a r e v. 1. Dostojanstva titularska provincijalov da se ispeljaju na dvojicu, to jest patrimonija i montefestra. No ova dostojanstva da budu izbrani za 3 lita od ministra jenerala oni, ki budu bili prez pristanka truditi se za relion ili s narnostiju od študijov ili zapačali se poradi interesa od reliona. dijov ili zapačali se poradi interesa od reliona. 2. Provincijali od titula da budu za vazda otci one provincije, koje sini jesu, durajući njihova 3 lita, da imaju glas u kapitulih i kongregacionih jošće jeneralih, ma samo oni, ki bude rojen u onoj provinciji i od familje u mostiru, kadi se celebra kongregacion jeneral. Potla trih godišć paka da i,™ glas samo u kapitulih p ro v in cijsk ih njegove к ^ pro(vin)cije. Poradi precedence da se obsluži kapitul 31. P o g la v lje 27.: O d kapitula jeneral 1. Kapitul jeneral da se čini svako 6 godišć u mostiru, ki bude šujen koristniji vd glasnikov kon­ gregaciona jenerala prošastnoga. U njemu da ima glas jeneral, prokuratur i šekretarij jeneral, ki su bili jenerali, provincijali od oblasti i od Jitula, šekretariji provincijali i kuštodi po naredbi pO' glavlja 32. 2. Imaju se na njemu odabrati za 6 godišć novi miništar jeneral i 4 defii i t i jenerali. Jeneral ima biti meštar s(veto)ga bogoslovija i može biti odabran sasvim da nije u kapitrlu dah ne od onih provincij, od kojih bili jesu dva najzadnia jenerala. 3. Definituri jenerali odabrati imaju se 4 pro­ vincijev po okolišu, to jest za prvoga od pro(vin)cije Milana, Sicilije, Breše i Bnetak, za drugoga od provincije rimske, Bolonje, Markijane i Delmatinske, za tretoga od provincijev Napulje, Abruca, Kalabrije i Fijandre. 4. Tratuje za kapitul jeneral da su tansane na rečenom kapitulu od glasnikov provincijev, poradi tratnje putovanja, da se stoji na običaju provincijev. Pripovidavci i oni, ki nastoje katedram, da gredu na kapitul na tratnjah svoje pro­ vincije. Od svih stvarih imati će se haran i razabran račun u definicionu. 5. Dospivena pako rečena odabranja ima se sakupiti definic(i)on jeneral, u ki da gredu kako glasnici jeneral pasani, jenerali, prokurator jene­ ral, 4 definitur(i) jenerali, šekretarij jeneral, provinc(ija)! i prijur od mostira odlučenog za celebracion rečenoga definiciona ili kongregaciona 2 uarejenjem postavljenim na poglavlju 32. 1913. 6. U rečenomu kongregaciomi ponapuiiiti se ima broj ežaminaturov jeneralih ili rejentov je­ neralih, ako koj od njih mej prvim i drugim копgregacionom umerl bude ali renuncijal. Odviše odabrati se ima prokuratur jeneral, ki budi meštar niti budi onih provincijev, od kih jesu jenerali ta­ dašnji i jeneral najzadnji, ki pokle bude odabran, pasavši van iz kongregaciona prokuratur pasani, uiisti hoće novi s pravicami, ko se čekaju na prokuratura jenerala, ni dura već od 3 godišć po na­ čin, ki bude bil u oficiju prokuratura jenerala 3 godišća. Ne mozi biti iznova odabran na oficij ili potverjen, ako ne bude bil godišće prez rečenoga oficija. 7. Na istomu kongregacionu ima se od sa- ienerala mo? ‘ . mif tra konfe™ ati fk re ta rij jeneral ili izabrati se jedan novi sekretari] za 3 lita, koga izbranja odhodi šekretarij pasani i ulize -ио^ i u definicion, kako se je reklo od proku­ ratura j merala. 8. Budući2345slobodno jeneralu z glasnici onoga novoga kungregaciona tumačiti regulu i koštitucioni u svih stvarah šumnjivih ma po pravom čuvstviju i misli istih a ne drugačije prez činiti nikakovu prominu, kako jošće zdignuti z oficija svakoga i jošće prb(vin)c(ija)la, ako tako stiskati bude potriba velika i pravica anci jošće privati ih ma po zakonu i s punim poznanjem uzroka, shranjena vazda oblast kapitula jenerala. 9. Glasnici ovoga kongregaciona da odluče, kadi ima deržati se kongregacion jeneral, ki će se imati dilovati na dospitku trih godišć, na ki da dojdu respetinamente glasnici pervoga i u komu se budu činiti ista odabranja z ovom samom razlikostiju, da prokuratur jeneral na ovomu kongre­ gacionu moz(i) obrati se one pro(vin)cije, koje nahodi se najzadnji jeneral pasani. 10. Napokom kada se odluči dilovati ku stvar z vičem i povoljenjem definiturov toliko jeneralih koliko provincijalih, ima razumiti se, do to se diluje z definituri sakupljenimi u jedno, drugačije povoljenje po knjigah ili po dan pošobujno jednomu na volju da bude od nijedne kriposti i svaka prudnost, ka od toga izajde, budi anulana. P o g l a v l j e 28.: O d k a p i t u l a p r o v i nc(i j a)l a i n j e g o v i h k o n g r e g a c i o n i. 1. Kapitul prov(in)c(ija)l se čini svako tri lita u onomu mostiru i dnevu, ki bude odlučen od miništra jenerala ili svoga komišara. U njemu imaju glas jeneral ili njegov komišarij, ki su bili jenerali, prokuratur, definituri, šekretariji jenerali tako ta- �Konslifučioni fratara trećega reda sv. Pranje. 150 r dašnji kako prošastni, provincijal oblastni ili od G. G u e n o t:titula ili tadašnji ili prošastni, ma u kapitulu svoje prov(i)ncije, u koj usinovljeni jesu, šekretarij (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). prov(i)nc(ija)l tadašnji, g(va)rd(ija)ni svojimi diškreti, rejenti, ežaminaturi jenerali i kuštod tadašnji 3. provincije po narejenju postavljenomu na po­ U veče toga tužnoga i u isti mah slavnoga glavlju 32. dana, poslije no se dala apostolim pošljednja po­ 2. U njemu ima se odabrati novi miništar čast, vjernici, Lino, Kleto i Marko im na čelu, pro(vin)c(ija)l, 4 definituri i kuštod, a zatim da se sastadoše se u kući, u kojoj je stanovao Šimunčini prvi kongregacion prov(i)nc(ija)l, na ki ima Petar. Lino, kao najstariji u svećenstvu, pred­ dojti oni, ki je bil prešident od kapitula, jenerali sjedao je skupštini. Dozva im u pamet pošljednje pasani, pro(vin)c(ija)l tadašnji od oblasti ili titula, savjete pokojnoga velikoga svećenika i potrebu, šekretarij, prokuratur i definituri jenerali ako jesu, da mu se našljednik imenuje. i 4 definituri prov(i)nc(ija)li znovic odabrani po Tada s jednodušnim, svečanim i punim što­ narejenju poglavlja 32. vanja klicajnem Lino bude odregjen za najvišu 3. Na ovomu prvomu kongregacionu pročast. Kraj svega plača i odricanja, bio je primov(i)nc(ija)lu ima odabrati se od svega definiciona rah popustiti. šekretarij prov(i)nc(ijal) za 3 lita, ma isti nima Kad je zasio na papinsku stolicu, još vlažnu imati glasa u njemu. od Petrove krvi, primao je poklone biskupa, sve­ 4. Imaju se jošće u njern.i izabrati g(va)rdićenika i vjernika: veliki prizor, koji se mora po­ jani mostirov za jedrio lito, kih nijedan ne mozi biti navljati sve do svrhe vijekova. Lino s čelom tijaujedno g(va)rd(ija)n i šekretarij ili definitur pro- rom ovjenčanim javi se u Petrovu veličanstvu; on v(i)nc(ija)l, ako ne samo u provincijah malahnih jednako primi moćne ključe, koji otvaraju i zatva­ iziskujući to velika potriba i tada definitur raju nebesa. Naredi, da se listovi, s Ribarovim ponjen na g(va)rd(ija)nstvo rim a imati glasa u iz- prstenom pečaćeni. nose raznim crkvam i da ih se branju. Pasavši godišće s povoljenjem miništra obznani, kako je prešlo apostolsko našljedstvo. jenerala činiti će prov(i)nc(ija)l drugi kongre- P a i on će, časni starac, poslije jedanaest godina gacion i pasavši 2 lita treti kongregacion, na ki napornoga vladanja papinsko odijelo svojom krvlju dojti te isti glasnici pervoga i u njih više šekretarij nakvasiti. prov(i)nc(ija)Ia. Ako oni, ki bi izbran na pervomu, Neron, malo zadovoljen smrću apostola, od­ bude mertav ili renuncijal, imaju takojer činiti se luči, da i Servilij napokon osjeti težinu njegove obranja g(va)rd(ija)nov kako na pervomu. srdžbe; nego prvo htjede ga prevariti i posla mu б. Na rečenih trih kongregacioni imaju oda­ Tigelina. Kad je prefekt pretorija došao k mla­ brati se ili potvrditi meštri od novicev i profešov domu patriciju, bez okolišanja kaza, za što je i onih, kojih svitom poslati se mogu van reda onih, došao. ki se ne te poboljšati. »Cezar živo žali, poče on, što si ti mislio, 6. Ki bude izbran za g(va)rd(ija)na u trih da možeš s njim tako naglo prekinuti. Servilije, kongregacionih zasobice i bude imil takovo do­ što ti je vladar učinio, da mu se tako zlo uzaimstojanstvo za 3 lita, ne će moći biti odabran ni za lješ? g(va)rd(ija)na ni za prešidenta, dokle ne projde — Ja se na cezara ne mogu tužiti, odgovori jedno godišće. Oni paka, kij bil prešident veći dil Servilij: od toga sam daleko. Molim te, Tigeline, godišća, ne mozi biti odabran za g(va)rd(ija)na, da mu prikažeš moje smjerne poklone i da mu nego za 2 lita po način da vrime svoga presiden- izraziš svu moju zahvalnost za dobra, s kojim me stva ima se komputati za vakancu, kako jedno je obasuo. lito, ko čini tri lita sv(eto)ga g(o)rverna. — Bolje bi, Servilije, učinio, kada bi s njim 7. G(va)rd(ija)ni da se izbrat imaju za jedno obnovio vaše staro prijateljstvo. lito po način, da pasavši ono, ako se ne izbere za — Nemoguće je. g(va)rd(ija)na oni prvi, ne čini mu se nikakova Kakovu zapreku u tome vidiš, kad sam krivica sa svim da ni dospil sva 3 lita, u ko vrime priznaješ, da ti je Neron samo dobro činio? moga se bi potverjen. — Zabitni život, što no ga provodim i načela, (Nastavit će se). što no ih ispovijedam, duže me, da bježim pred dvorskim uživanjem. Neronove žrtve. �100 Br. 10. — »SRBAFINSKI PERIVOJ« 1913. Pa pruži vrat centurijonovu maču, svršava­ — Razumiješ li s tim kršćanstvo, koje si pri­ jući one riječi. grlio? »Sam se moraš ubiti, odvrati on, moja duž­ — Pogodio si. — Vjeruj mi, Servilije, ti srćeš u svoju pro­ nost nije, da te ubijam. — Kad je tako, hajde i pitaj novu Cezarovu past; barem stavljaš u pogibelj svoju sreću i rušiš naredbu: kršćani ne smije života ukidati.« svoju budućnost. Časnik se vrati u dvor. Neron mu tada na­ — Na sve sam to mislio prije no sam se redi, da sam žrtvu smakne. Kada se eenturijon odlučio. — Cezar me je opunovlastio, da ti obećam vrati u kuću Servilijevu, Marko Plaucij dogje veliko bogatstvo i konzulsku čast za buduću go­ svome prijatelju. Svetomu je svećeniku grozna dinu, ako pristaneš i odrečeš se svojih novih pri­ bol bila, kad je razumio, da mu je izgubiti onoga, koga je kao brata milovao. Megjutim nije mogao, jatelja. — Hvala cezaru na njegovoj visokoj ljubavi, a da mu na sreći ne čestita. Čas su se razgova­ nego, Tigeline, ja ne mogu njegovih ponuda pri­ rali s nebeskim radostima, u koje je bilo Serviliju miti. Pokrstivši se, odrekao sam se dobara ze- ulaziti; za tim se dva mladića nježno zagrle. Sermaljskih, nada ovoga svijeta i vremenite sreće, vilijevo je srce bilo prepuno veselja; Marko je — Je li to odgovor, Servilije, što mi ga je plakao. Dostojni sin Pomponije Grecine gledao vladaru odnijeti? je - зје najmilije, kako mu jedan za drugim gine; zemlja mu je progonstvom izgledala. Poslije — Drugoga nemam. — Tvoj će odpor podražiti njegovu srdžbu; kratke molitve u nebo uzdignutih ušiju, Servilij pruži vrat centurijonu, a ovaj ga s jednim udarom a, ti znaš, ona je užasna. — Cezar, odgovori mladi patricij s nekim ubi. ČasnApatricij ode u društvo apostola. Marko Plaucij poštara se za pogreb svoga divnim mirom, na samo tijelo iria pravo; duša je izvan njegove vlasti: prosto im dakle moje tijelo prijatelja; on sam pokopa u obiteljski grob muče­ nika, koga je svojim naukom i plemenitim i moj život. — Pazi, nesretniče! kajat ćeš se sa svoga izgledom za Isukrsta preporodio. vladanja. XII. — Nikada, odvrati živo Servilij Smrt Progonitelja. — Još pomisli i dopusti n ; da odnesem daru ne tako odlučan odgovor. Neronov je bies uvijek sve više proti kršća­ — Moja je odluka stalna, Tigeline; nema nina rastao; gledao ih kao smrtne neprijatelje; koristi više govoriti.« progonstvo je protegao i na pokrajine, a stari nat­ Tigelin izagje grozeći se i vrati se k Zlatnoj pisi pripovijedaju u njihovom vjerodostojnom go­ Kući, da položi račun o svome poslu. voru, kako se je silnik hvalisao, kad bi mislio, da »E dobro, Tigeline, upita Neron, jesi Ii uspio? je u kome kraju iskorenio, što on nazivao novini Je li se Servilij povratio k zdravoj svijesti? praznovjerjem. Ukazi podignuti proti vjernicim — Nije bilo razloga ni obećanja, koje je vrhuncu su dospjeli; jer njegovi nasljednici kroz moglo slomiti onu tvrdokornu dušu. tri vijeka, svaki put kad su htjeli proti kršćanima — Jesi li mu kazao pošljedice njegove tvrdo­ bjesniti, nije im trebalo, nego ih na novo potvr­ kornosti? Znade li on, da se smrti izlaže? diti. U ostalom, on je imao dostojne savjetnike u Ništa mu nisam tajao; on smrt prezire, Tigelinu i Hermu i u sramotnom mnoštvu osloeezare, i prkosi obijesno tvojoj vlasti.« bogjenika, koji su povlagjivali njegovim grozoNa te riječi Neron od bijesa problijedi. tam, veselili se u učestvovanju njegovih zlodjela »Neka dakle umre, viknu on, kad tako hoće!« i opijali se krvlju njegovih žrtava. U isti mah zovnu centurijona i naredi mu, da ode Marko Plaucij nije se mogao nadati, e će iz­ saopćiti Serviliju pošljednju nuždu, naime, da mu maknuti rasplamsanoj i svemogućoj mržnji, koja kaže, e mu se je s životom oprostiti. mu braću progonila. I onako je mladi svećenik, Centurijon nagje mladoga kršćanina, gdje se uzgajan u apastolskoj školi i u njezi plemenite seta mirno i smiješeći se po trjemovima svoje majke, čeznuo za mučeništvom; više je izgarao kuće. Kada mu časnik kaza, zašto je poslan, Ser­ željom za Isukrsta svoju krv proljeti, nego li ju je Neron tražio. Od dugoga vremena poznat kao vilij prostodušno odgovori: kršćanin, kao takov hiljadu puta cesaru prikazan, »Ja sam spreman ginuti, vrši svoju dužnost.« �Noronove žrtve. 161 Veturij je znao, iz iskustva, da neprijateljstvo nje­ počašćen neumoljivim Tigelinovim i Hermovim bijesom i đo tada je pravim čudom bio poštegjen. gova gospodara jednako je kao i osuda na smrt. Nitko se manje od njega nije starao, da se oslobodi Stao je prebirati po svom životu, je li koju cesarovih poslovača, tužitelja i himbene braće. krepost vršio, je li kakvo dobro učinio, pa nije On je postao siromahom, da svojim imetkom primogao otkriti, koje je dobro djelo učinio. Sasvim tekne u pomoć patnim i siromašnim članovima tim prikaza se drhćući pred strahovitog Neronova Crkve; on je sama sebe bez prestanka trošio, da miljenika; jer je bio kukavica pred moćnijim, kao dobije duša za Isukrsta. Lino ga je brojio megju što nesmiljen prama slabijim. najkorisnije i najčasnije pomagače. Vrhovni sveće­ »Što sam čuo govoriti, Veturije? reče prenik, našljednik Šim una-Petra, videći, kako pro­ fekat turobnim glasom; tvoja je kuća okaljana s gonstvo ne popušta, odredi, da se Crkva spusti u kršćanstvom, a ti se usugjuješ druge na sud pri­ katakombe, prostrana podzemlja, koja su se ste- javljivati, dok mučiš o onima, koji s tobom živu?« rala pod rimskim poljem. Mnogobrojnim meanČankoliz je bio kao ukopan na ovu naglu ne­ drim ispremiešanim izlazim moglo se je lako iz­ zgodu. Više je puta kazao Hermu, da je Koralija maknuti pri istraživanjima. Više osamljenih kuća kršćanka; ali oslobogjenik nije tomu davao važ­ po predgragjim, s onu stranu Tibera, bilo je takonosti. Vidjevši Tigelin, da ne odgovara, neustrpgjer odregjeno za sastanke. Časni starac, koji je IjiVo priuze: predsjedao udesim Crkve, proračunavao je s rijet­ »Što imaš odgovoriti na opravdanje? Go­ kom razboritošću sve potrebe položaja; bdio je vori,'nem oj da čekam«. s nježnom brigom nad stadom, koje rnu Gospodin > Nesretnik, više mrtav nego živ, stade navo­ povjerio u tako teškim danima. diti, kako on živi rijetko u svojoj kući, pošto je Veturij, nevoljni čankoliz, tužitelj kršćana, u često zabavljen oko vladareve službe. Ali Tigelin, godinu dana izgubio svoje dvoje mlagje djece. j er g a je ^ ђе7 sumnje? htio s a m o prepadnuti, proJednome bile tri godine, drugome četiri. Ovi 8рјесрobiteljski udarci njega nimalo nisu s m u ć iv a li;» a ' 'Је и ш nije istina da je tvoja žena dva grla manje, kako se on nije sramio govoriti; ^fšćanka?« jer, kraj zlata u vrijeme požara pokradena i kraj ' ' ‘ Na ovaj jasni upR Veturij se je sve više j više velikih svota, koji se domagao u više navrataka plašio i pao na koljena pred divljega starca i za nagradu svoga doušivanja, Tigelinov štićenik grleći mu noge, vikao; bio je uvijek siromašan, a kuća mu u bijedi. Go­ »Oprosti, Tigeline, mojoj grješnoj nepomlji stione su mu u malo vremena progutale plod zlo­ glede Koralije. Nego, tužiti je, kao što je bila moja djela; Veturij je sve dublje i dublje propadao. dužnost, priznajem, da bih se našao u smrtnoj Srećom su djeca, što no mu ih Bog uzeo, primila neprilici. krštenje nastojanjem Koralije. Nesretnica bez nade, Poslušnost cesaru ne trpi takovih računa, e bi svoga muža na bolje osjećaje navela, a i posebni obziri moraju uvijek uzmaknuti pred vla­ onako je ponešto znala za sramotni njegov posao, darevom voljom. pa se je zadovoljavala prikazivati Nebesima svoje Znadem, ali još imam nejake djece. patnje i mučeći je podnosila zlostavljanja, a kad­ . — Kakovi su odnošaji izmegju tvoje djece i što i udarce, što no joj ih zadavao. On ju korio s njezine kršćanske vjere, često joj se grozio, da zločina tvoje žene? - Moja djeca još nisu u dobi, da mogu sebi će ju pod sud odvesti i tu činiti, da bude sugjena; pomagati; oni imaju potrebu od svoje majke. ali ona je bila nećutljiva na ove prijetnje. Veturij Zar si u bijedi? zar ne uživaš lijepo bo­ je slijedio svoju službu tužitelja i tužio kao vlada­ reva neprijatelja i predao na smrt starijega sina gatstvo? Jao ! kad bi tomu tako bilo, uzdahnu Ve­ nekoga bogatoga pučanina, a ovaj, da se osveti čankolizu, tuži njegovu ženu, da je kršćanka. Do­ turij. Nevolja, po običaju, sjedi na mome ognjištu. — Ja mislim, da ti ne govoriš ozbiljno; ti se duše, da bude bio znao za nutarnje osjećaje štiće­ nika, bio bi se latio drugoga načina, da mu se slabo opravdavaš. Pazi, moja strpljivost ima svoje osveti. Kako mu drago bilo, ovaj posao zadade granice. časoviti strah staromu suburskom stanovniku. Kad Kunem ti se, Tigeline, istinu govorim. je bio prizvan pred prefekta pretorija, prikaza se Sto si dakle učinio od ogromnih svota, na sudu uzrujan. Tigelin ga primi strogim licem, a koje si primio? Obilato ti se je plaćalo svaki put, �Br. 10. — »SER AFINSKI PERIVOJ« 1G2 kad se tvoja služba tražila, a ti se danas tužiš na siromaštvo! Nisam sposoban upraviti s dobrim, štono mi ih sreća od vremena do vremena blagodari. Prefektu pretorija nije bilo mučno razumjeti, da ga čankoliz ne vara; u ostalom, on ga je po­ znavao kao posjetioca najzloglasnijih gostiona. Nije mu ni na kraj pameti bilo koriti ga sa sramot­ nog mu življenja. U ovim je stanovima Veturij sa­ kupio čete palikuća, pa tu je nalazio i pomagače u lovu na kršćane. Megjutim Tigelin prihvati: »Ne smeta, treba, da ovaj sablažnjivi položaj svrši, što moguće prvo. — Kad je tomu tako, odgovori štićenik, na­ redi, da se moja žena prikaže na sud. — Sretno. Vidim, da se na te može računati. — Na život i na smrt, priuze zanosno Ve turij. Na život, slažem se; ali na s m r, dvojim, Hajde dakle, budi vjeran: ja ću paziti, da se sve to najbolje ovrsi«. Fra Dane Zubac, Mostar: Moderni svetac. 2. Dovlen je pisac promatra^ sv .Franju u ko­ liko stoji u savezu sa vjerskim pitanjima našega doba. U daljim odsjecima dr. Wilk bavio se odnošajem sv. Franje prema svojim savremenicima i njegovim uplivom na njih, što on naziva socijal­ nim odnošajima. Počima s počasnim naslovom sv. Franje: »Der liebenswiirdigste aller Mbnche« — najljubezniji od svih redovnika. Ovaj počasni naslov nije mu dao nijedan od njegovih redovnika ili redovnica niti koji katolik, nego poznati slobodo­ umni, protestantski teolog A. Harnack. Da je ovaj naslov opravdan nastoji dr. Wilk u ovom odsjeku dokazati logičnim redom mislih iz poznatih činje­ nica. Pisac osobito slavi Ijubežljivost, uljudnost i prijaznost sv. Franje onako, kako to on u istinu zaslužuje. Ali to je ona nepatvorena, naravna uljudnost i prijaznost, koja se ne rasplinjuje u pu­ kim izvanjskim formama i ne odnosi se samo prema mogućnicima, prema gore, nego isto tako i prema dolje, prema siromahu i svakom bez raz­ like.1) Pogrješka je našega vremena tvrdi dr. Wilk*) *) »Es ist eine Liebenswtirdigkeit und Hdflichkeit.. . nicht bloss nach oben, sogar auch nach unten, sogar gcgcn einen Bcttler«. - 1913. sa Foerstoroin, da se upravo fini takt i velikodušje zapostavlja poticajnoj strogosti, jer je uljudni ton i prijaznost osobito kod predpostavljenih veoma važni socijalni faktor društva u kojem god obliku.') Pisac navodi doslovce Foerstera, koji kaže, da veliki dio ogorčenja prema predpostavljenim, ne dolazi odatle, što predpostavljeni zapovjedajući oduzima podložnom slobodu, nego što predpostav­ ljeni svojim brutalnim postupkom onemogućuje poslušnost podložnomu, koji bi se inače rado po­ koravao, i što predpostavljeni ne uvigja, da se podložni želi pokoravati kao razumni čovjek a ne kao nijema životinja. S toga samo i jedna narodna riječ, ne priznanje ili omalovaženje sa strane predpostavljenoga, može imati i kod pojedinca i kod čitavih grupa kobnih posljedica, dočim naprotiv, jed^a samo riječ ili sami respektirajući ton može prava črdesa odanosti i povjerenja prema predpostavljenim. »L i п R i 11 e r d e r F r a u e n e h r e « takov naslo\ daje ж . Wilk slijedećem odsjeku. Sv. Franjo dakle vitez, zaštitnik i branitelj ženske časti i dostojanstva. On, jedan monah! Makar se to i činilo neki Daradokson dr. Wilk, koji kao malo tko poznaje psihu sv., Franje, ne boji se to ustvrditi i jasno reći. A čemu da se i boji? On se poziva na izvore i tradiciju. Na pitanje kako je sv. Franjo mislio o ženi dr. /Wilk odgovara pozivajući se na iz\ode, da je sv. Franjo visoko cijenio ženu i nje­ zin položaj već od svoje mladosti. Makar da je on kao mladić bio neobično žihvan i pun mladenačkog veselja i životne radosti (»Lebensfreude«), ipak je u ćudorednom pogledu bio vitez bez prijekora (»ein Ritter ohne Tadel«). Franjo je u saobraćaju sa ženama bio uvijek prijazan i srdačan, ali je ovu prijaznost spajao sa ozbiljnošću, ne jer bi on pre­ zirao ženu i zazirao od nje, nego naprotiv, jer ju je cijenio i štovao kao zaručnicu Hristovu, kako se je on jednom izrazio. On se ne usugjuje ovu zaručnicu Hristovu niti pogledati, ne toliko po­ gibelji radi, što bi mogla odatle nastati, koliko radi poštovanja ženskoga spola, dočim današnji muška­ rac, koji bi često htjeo da vrijedi kao gentlemen, ne žaca se žensku osobito mlagju fiksirati i drzo­ vito očima slijediti. Ali upravo radi toga mora se povoditi odvratnost i prezir kod svake ćudoredne žene i djevojke prema takovim ljudima. Pozivajući se na Foerstera smatra pisac pravim plemenitašom (»ein Kdelmann«) svakoga čovjeka, koji se znade 2) »Es ist eigentlich franziskanisch, wenn Foerster. . . dic Hoflichkeit inbensonderc der Vorgesetzten gegen ihre Untergebciicn, geradezu a!s einen sozialen Faktor bezeiclmet«. �Moderni svetac. vlastitim odgojeni (»Selbstcrzieliung«) popeti do one unutrašnje slobode, da bude potpuni gospodar svojih nagnuća. Takov plemenitaš, takov EdeliTiann bio je sv. Franjo. Upravo s toga uživao je on privrženost i simpatije žena i djevojaka svoga doba, ne samo radi same stvari, koju je on pro­ pagirao, nego i poradi njegove ličnosti, radi nje­ gove plernenštine i ljepote ne tjelesne nego du­ ševne. To vidimo kod sv. Klare, sv. Elizabete i ugledne rimske dame Settesoli, gdje ne može niti najviši protivnik nikakove neurednosti predbaciti. Tisuće i tisuće ženskih, koje su bile prožete duhom sv. Franje bile su dobre majke i gospodarice. Kao uzor svih jest sv. Elizabeta, koja je pojam pravog kršćanskog braka realizirala, koja je čovječju lju­ bav oplemenila i posvetila. Što je sv. Elizabeta ostvarila, to je bila svrha sv. Franje kod osni­ vanja trećeg reda, što ga je osobito za muževe i žene osnovao, e bi se tako ono naravno nagnuće i ljubav srca spajalo sa pobožnošću i odanošću nebeskom Ocu. »E i n f a c h h e i t« jedno tavnost to je bila značajka sv. Franje i sa ovom značajkom njego­ vom bavi se pisac u ovomu odsjeku i to ne samo u koliko se ona očituje u životnim potrebama sveca, nego na čitavoj njegovoj pojavi. Težnja za jednostavnošću opaža se već u staro doba, a kašnji njezini propovjednici jesu Rousseau i L. Tolstoj. U srednjem vijeku njezin apostol jest sv. Franjo. Težnja za jednostvanošću jest stara, ali je ipak nova i moderna. Dalje se pisac bavi razvojem stvari, kako je sv. Franjo došao do jednostavnosti i zadovoljstva ili takozvanoga potpunoga siro­ maštva, koje je kulminiralo u poznatoj sceni izmegju sv. Franje i njegova oca. »I od toga doba« veli pisac »slijedili su u tomu njega njegovi učenici i čine to i danas još uz neke promjene nametnute ušljed okolnosti mjesta i vremena«. Ali ova težnja za jednostavnošću zahvatila je ne samo njegove učenike, nego i čitavo ljudsko biće. Dr. Wilk se sada obraća na naše doba, koje nazivlje doba hiperkulture, u kojem je u životnim potrebama pre­ vladao neki rafinirani luksus i nenaravnost kao i čitavom ljudskom životu, tako da je čitavi da­ našnji čovjek patvoren. Proti ovoj pogubnoj po javi po socijalni život opaža se danas neka геакcija i poklik za jednostavnošću u životu. Pisac želi, da bi sv. Franjo bio putokazom čovjeku i da bi njegov duh reformirao čovjeka kao što je to bilo u 13. stoljeću te veli doslovce: »Istina, mi ga ljudi ne možemo u svim pojedinostima našlje- 103 dovati, kao što to ne mogu niti njegova braća . . . . ali možemo njegov duh i osjećaj, duh čednosti i umjerenosti«. A to je u bitnosti duh naše katoličke vjere. S toga jedino na vjerskom temelju dade se provesti ideja jednostavnosti, a ne po teorijama novih i najnovijih učitelja kao smušenoga Rousseau-a ili pesimiste Tolstoja. » L e b e n s f r e u d e « veselje života prati čitavi život sv. Franje. Pisac nam pripovjeda po­ znatu legendu o razgovoru sv. Franje sa bratom Leonom na putu izmegju Perugje i Porciunkule u čemu sastoji pravo veselje. Po sudu sv. Franje najviše bi bilo veselje, kada bi ih samostanski vratar onako mokre dočekao, izgrdio i pograbio za kapuč te ih ljudski izmlatio, a to sve, kada bi oni dragovoljno podnijeli. Tako je asiški patriarha ili filozof razumio veselje, koji se može s pravom razumjeti filozof veselja, koje on naučaje ne stručnjačkim izrazima, nego zornim slikama. Pisac veli dalje, da ima danas vrlo malo potpunog ili pravog v e se lja .) Pravo se veselje stiče s trudom a korjen veselju je nadvladanje samoga sebe. Iz ovoga korjena igraste krasan cvijet, što ga nazivamo ve­ selje. Pisac nadalje pita, da li mi živimo u vijeku oskudnom ili bogitom sa veseljem. On pušta da odgovore na to, nitko drugi, nego ljudi, što ih mo­ derni vijek slavi kao svoje proroke kao: Chamberlain, Rud. Encken, Fr. Paulsen i Fr. W. Foerster. Svi se oni tuže na manjak prave radosti i veselja u našemu vijeku usprkos svih stečevina u znanosti, tehnici i t. d. Manjak radosti svodi se općenito na manjak unutrašnje naobrazbe ili kul­ ture (»Innenkultur«), na manjak naobrazbe ka­ raktera, a osobito na manjak smisla za nadvladanje samoga sebe (»Selbstiiberwindung«). To nije ništa drugo, nego misli sv. Franje, koje u ovom slučaju ovi moderni filozofi opetuju i potvrgjuju im važ­ nost. »Biti veseo i druge veseliti to je bila deviza sv. Franje«, drži dr. Wilk. On je sam bio veseo i pjevao kao što je to svojina i njegova reda.2) Turobnih lica sv. Franje nije uza se trpio. Samu smrt on je dočekao veselo pjevajući kako to piše Toma celanski: »mortem cantando suscepit«. Po­ znata je njegova pjesma suncu, koju dr. Wilk na kraju knjige donosi u njem. prijevodu. ') »Es gibt viel Freuden, das heisst vie! Vcrgniigcn, aber wenig Freude*. -) »Und wie er sich freute und sang, so sangen seine Briider, so hat der ganze Orden gesimgen und mit dieser Frdliliclikeit das anseheinend und wohl aucli wirklich scliwere und miihscligcs. Leben ubcrwunden und crtragen«. �161 Вг. lo. - »s e r a e i n s k i p e r iv o j« — 19 13 . L I S Т A К. D r. B l a ž e v i ć : N ajnovija „U niverzalna b ib lio tek a". Napokon i ta vremena dogjošel Za jedan smo korak naprijed! Kako živimo u dobi čitanja, nikad nam toga dosti nije. Novine, knjige, časopisi, sve nam je to dobro došlo, te jedva očekujemo da nam ih se u ruke dadne, da ih prolistamo, pročitamo, njegdi se nasmijemo, negdi klimnemo glavom u znak odobravanja, ovdje se u riječi zamislimo, ondje površno očima preletimo, a tamo s negodovanjem knjigu na stranu metnemo, jer ili se s izvodima ne slažemo ili nas i naše osjećaje duboko vrijegja. Punim pravom, kao nešto značajno po naše doba, možemo staviti pohlepu za čitanjem! Sve hoće da čita i samo čita, da se rastrese, zabavi ili oplemeni A književna trgovišta brinu se, da se toj pohlepi 1 žudnji udovolji, te se knjige na sve strane pojavljuju. A da se do njih doći mogne, neznatna im se cijena udara. Kulturniji i piscima obilatiji narodi Jedaju, da svoje sunarodnjake, svoju čitalačku publiku, užim krugom domovinskih prilika i dogagjaja ^ozabave. Gdj nije ma s kojega mu drago uzroka moguće li gaje se širi pogled hoće da publici dadne, tu >e rado i za stranim djelom segne i u narodni jezik preodjene. Ovako nastaju takozvane: Universal ili Redam knjižnice, u kojima ćeš naći svjetske pisce zastupane raznim svojim djelima, koji već prema svojoj sadržini na razni način na dobrostanie i kulturu čitalaca utječu! Ni naše Sarajevo neće, da za drugim zaostane. I mi u Sarajevu, evo, nazad nekoliko dana douismo univerzalnu biblioteku, u kojoj ćemo uz neznatni trošak od nekoliko helera, doći do duševne hrane; u kojoj ćemo se upoznavati s velikim stranim piscima, s nji­ hovim djelima, kao i sa idejama, koje zastupaju! Iskreno velimo, da nam se ideja u sebi veoma svigja, te je hvale vrijedna, a i svaki bi je rodoljub najiz­ dašnije potpomagati morao, jer joj je zadaća uzvišena, da podiže narodnu prosvjetu, oplemenjuje mu duh! Ostvarenje ove ideje, velim, prije nekog vremena preuzeo je na se g. J. Šmitran, te je pod naslovom: Univerzalna biblioteka, do sada izdao pet brošurica, većim dijelom od 48 stranica, uz neznatnu cijenu od 30 helera. U prvoj od ovih, i to na kraju, označio je rečeni izdavač, koji mu je cilj pred očima lebdio, kad se je na ovako tešku zadaću odvažio. Mi ćemo čitav dotični stavak ispisati, jer nam se znamenitim čini, da prema njemu znadnemo prosuditi u koliko je izdavač uspio i u koliko ga u njegovom pothvatu potpoma­ gati treba. U spomenutoj knjizi, iza stranice 45., pod na­ slovom: „Čitaocima"1) slijedeće čitamo: „Pokretanjem ove biblioteke želimo, da udovo­ ljimo jednoj velikoj potrebi, koju smo naročito mi u Bosni i Hercegovini u zadnje doba počeli vrlo jako da osjećamo. T o j e p o t r e b a d o b r e i z d r a v e l e k t i r e . (Mi podcrtasmo). Ova se potreba javlja obično u periodima naglog napredovanja kulture u narodu. I radi toga treba ovu potrebu što prije zadovoljiti. — Kod naroda sa slabijom književnosti, toj se potrebi udovoljava prevagjanjem probranih djela iz stranih boljih književnosti. 'elika je šteta što mi često nemamo prevedena ii a djela svjetskog glasa, koja su prevedena na sve ostale jezike, na kojima se bar nešto piše. — Koliko vrijede /riiede prevodi boljih djela iz stranih književnosti najbolje su to uviejili Nijemci, koji pored svoje velike originalne književnosti imaju vrlo bogatu prevodnu književnosti. Čitanjem dobrih knjiga ne samo da se čovjek ugodno zabavlja, nego mu se još oblagorogjava duša i oplemenjuje srce. A koliko vrijedi popularisanje širenje nauke knjigama, najbolje se vidi iz riječi velikog Karlajla, koji je rekao da se iz knjige bolje uči nege u najboljoj školi. Osim toga je naša književnost, siromašna dobrim prevodima, jedan od glavnih raz­ loga što do sada nijesmo dali pisaca svjetskog glasa. I ako maleni, mi smo mogli obrazovati takve pisce koje su dali neki daleko manji naroai od nas. — I tako književnost utiče kako na život pojedinaca tako i na život čitavog naroga. Pošt o hr gj ave k n j i g e utiču štetno, n a m a n e smi j e radi t oga b i t i s v e j e d n o k a k v a s e d j e l a p r e v o d e . M o r a m o pr už a t i , naš oj j oš n e o b r a z o v a n o j publici, samo d o br u l e k t i r u , na l i j e p o m k n j i ž e v n o m j e ­ z i ku. (Mi podcrtasamo). To je naš cilj." Ovako izdavač univerzalne biblioteke! Iskreno velimo, da nam se je ovaj program svidio! Mi tre­ bamo dobre i zdrave lektire, i mi smo osvjedočeni, da hrgjavo štivo štetno utječe na narod, te nam je uvjek pred očima lebdjela misao, kako i na koji način da mu se priskrbi jake duševne hrane! Mi se najposlije nijesmo drugim riječima niti nadali od onoga, koji hoće da svojim radom doprinese moralnom na­ pretku i podizanju naroda! Prva je knjiga ćirilicom liskana, da navesti. prema tomu i ovo što �165 Listak. Program jc dobar, li vale vrijedan, a kakova su djela, da ih ogledamo! Čitajući navedeni program upravo smo se vese­ lili, i pripravnim se izjavili, da započeto djelo poma­ žemo! Ali naša pripravnost ohladni, kada smo spazili, da su djela različita od riječi. Obećaje se zdrava jaka lektira, upozoruje se na štetnost hrgjavih djela, a kad tamo, mjesto zdrave pruža se bolesna, mjesto dobrih daju se hrgjava dapače najhrdjavija djela. Izdavač rečene biblioteke napunio je ispražnjene knjižarske izloge i stelaže sa pet publikacija, i to: Maksim Gorki: Priče i legende: Jedne jeseni, Plameno srce, Pozdrav oslobogjena čovječanstva, Razrušen bedem; zatim: Andrejev Leonid: Pripovijetke: U tamnu daljinu, Zemlja, Kralj, Knjiga; S. Stepnjak: Kuća kraj Volge 3. i 4. sveska; a peta je Niče Fridrih: Vjer­ ski život. Ne bi imali ništa proti tome, da nam se i^nnbc strani pisci. Nemamo ni proti tome, da nam se u književnom lijepom jeziku, prevede Gorki, andrejev, Stepnjak (S. Mihajilović, Kravčinsky). Ali nam je žao da se od ovih pisaca izabiru najneznatnije, dapače ništetne i štetne stvari. »Jedne jeseni« treba pročitati, pak je dosta. Čemu one pohvale Andrejeva i Stepnjaka revolucionara, koji se nazivaju »veliki idealiste, apo­ stoli slobode«. (Knjiga 2. str. II.) ili da će njihovo ime »zlatnim slovima ostati zapisano« u analima revo­ lucije«. (Knjiga 3 —4. str. I.), a da čitatelji što bolje proniknu u dušu ovoga »velikoga revolucionera« iznosi se njegov gore spomenuti roman, u duhu revolucije pioti vlastima pisani. Šta se je ovim postići htjelo? Narod oplemenit, očuvati ga od stranputica! Naprotiv. Negodovanje naše, postiglo je svoj vrhunac, kad smo megju publikacijama zvučne univerzalne biblio­ teke i Ničeo-ovo djelo Vjerski život, opazili. Nije nam namjere, da se s njim podrobnije bavimo, jer tvrdnje bez dokaza iznešene, abnormalno raspoloženih duhova ne treba pobijati! Ali pošto smo djelo još od prije poznavali, oko srca nas je zazeblo, kad smo ga opa­ zili. I pitali smo se: šta nam se je ovim djelom dati htjelo? Duševni užitak? — nemoguće; oplemenjujuće štivo? — nikako; duboke misli? — najmanje; lijepi jezik? — isključeno; dobri prijevod? Dapače mi bi se usudili ustvrditi, da sami prijevod nije uspio, jer mjestimice na takove izraze i rečenice nailazimo, da ih niti shvatiti u stanju nijesmo! Drugom ćemo se megjutim zgodom na ovo opširnije osvrnuti, dok izvornik u ruke dobijemo! Zar da ne dignemo svoj glas proti ovakovoj pu­ blikaciji, koja nam obećaje »zdravu i jaku lektiru koja veli, da »hrgjave knjige veliku štetu nanose«, a sama ide za tim, da ubijajuću hranu, najhrgjaviju knjigu narodu u ruke poda. Sveta nam je dužnost, da odlučujuće faktore, na najnoviji -književni« proizvod upozorimo, koji potkopava temelj društva, vjeru; koji ga vodi u bezboštvo, da tako onda pogazi svaki ugled i vlast. Jer čime se čovjek više odaljuje od vjere tim je pripravniji spremniji na otpor svakoj vlasti. A ova brošura već na str. 3. izričito veli: »Čim više nestaje religija i umjetne narkoze svake ruke, tim ozbiljnije radi ljudstvo na istinskom odstranjenju zla!« Čovjek koji ima vjeru, »taj kalja svoju intelektualnu savjest i izvrgava sebe i ostale smijehu« (str. 5.). Ta ni naj­ primitivnijoj istrni da opstoji neko vrhovno biće Bog, — nema u ovoj brošuri mjesta jer to je »lažna tvrdnja sveštenika«. Dapače ne samo, da nije dostojno za jednog čovjeka da kršćansku vjeru ispovijeda, nego ače niti onu nauku o vjeri, koju je Šopenhauer učio - moralnu; nego treba uzeti onu, koju je isti pod konac učio, , da je religija plod »zablude ra­ zuma . Ne možemo da sve iznesemo, što je u brošuri napisano, jer znamo, da bi time povrijedili sveta i nježna, na istini osnovana čuvstva svojih čitatelja. Ali zato s druge strane velimo: da najstrožije osugjujemo ovakovu misiju prosvjetitelja našeg naroda. Bolje da prestane sa svojim radom, nego da ovakovim djelima bez ikakove znansivene vrijednosti, vrijegja čuvstva tolikih pripadnika i ispovjedalaca Isusa Hrista Sina Boga živoga, za koga veli brošura »da je pred dvije hiljade godina pokršteni Židov bio, koji se je sinom božjim nazivo, čemu dokaza nema«, (str. 16.)! Kolera jenjava, ali mjesto nje nastupa kuga, te bi poželjno bilo da naša visoka vlada shodne korake za suzbijanje ovog zla poduzme, jer bi inače moglo kasno biti! Upozorujem na prijeteću pogibelj, a do pozvanih stoji da ju zapriječe. V J E S N I K . NAŠA DOMOVINA. Afera Gjurgjinke P avlović. Zadnjih dana u Sarajevu i po provinciji vodila se je čudnovata afera. Sazivale su se prosvjedne skupštine, bacale su se na katoličku Crkvu »anaćenic«, hrvatski i srpski dnevnici plijenili se, pa i globilo se a radi čega, radi prijelaza jedne Gjurgjinke Pavlović s »pravoslavlja« na katoličku vjeru. I to se dogagja u XX. vijeku, kada �166 Br. 10. ■SERAFINSKI PERIVOJ« 1913. se toliko naglašuje sloboda savjesti, kada se katoli­ čkoj Crkvi predbacuju sredovječne inkvizicije i neka mračnjaštva. Čovjek XX. vijeka, kada prvi put čita staru povjest katoličke Crkve, živote svetih i svetica i nehote ga salijeću napasti: nije li i dokle li je u tim opisima igrala ulogu bujna kršćanska mašta, a afera Gjurgjinke Pavlovića najbolja je rasvjeta prošlosti vojujuće Crkve uopće, a na Balkanu napose. Prije pada srpskoga i bosanskoga kraljevstva, jedan nam historički dokumenat svjedoči, da su grkoistočni sve­ ćenici na ispovijedi za ubijenu mačku naregjivali post od 70 petaka, za ubijena psa 36, a za katolika samo 12; biskup Dobretić 1777. piše, da »panjkaju na nas po tribunali ono što nebi vragovi izmislili«; biskup Ilijić 1806., da vole, da od njih tko prijegje na mu­ slimansku vjeru, nego li na katoličku. Sada neka se sravni bilansa prošlosti sa bilansom sadašnjosti! Vei, Г, . , . . zeihen, aber mcht vergessen! I mi ne iznos>mg ovo, iz mržnje na našu braću to neka bude daleko, daleko od nas. Na poziciji smo, koja :as obvezuje, da prosudimo javne čine i da upozorimo, na velike pošljedice, što su izvirale i izviru г tolikoga antago. . , . . . . . . ... mzma, a koje ne donose ružico m zlatnih brda ni Hrл .. . . , . vatima ni Srbima. Čemu prot nicima opravdava!: poklike: »Propast tvoja iz tebe Izrajele!« S bosanskih i h ercegovačk ih ku'.urnih p в' Od zadnjega objelodanjenja Serafinskc Perivoja Bosni i Hercegovini na površinu je izbilo više pojava, koje i najvećemu pesimisti naviješćuju dan bolje bu­ dućnosti. Bosansko-hercegovački episkopat sa zastup­ nicima redovničkih pokrajina na konferencijama drža­ nim 15. i 16. rujna, baciše profil za autonomiju kato­ ličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Ova se činjenica i radi toga ima pozdraviti, što pravoslavni i muslimani svoje autonomije već imaju, a da je i nama katolicima nužna, najbolje nam dokazuju Magjari, koji su i sami u okviru katoličke monarhije, pa ipak već više godina rade za osnutak autonomije. — Na 28. istoga mjeseca, otvoren je u Sarajevu » N a p r e t k o v d o m« i otkriven spomenik pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića, a 4. listopada javnosti predan novi zemaljski muzej. Ako zemaljski muzej i jest plod službene Bosne i Hercegovine, on se ipak ne smije promatrati, kao što se običaju promatrati okružni i kotarski uredi, kasarne i druge slične institucije. Bosansko-hercegovački muzej sahranište je naše zorne prošlosti i to tim zanimivije, što su Bosna i Hercego­ vina vazda bile točke, koje su spajale istočnu i zapa­ dnu kulturu. S toga će ne samo Bosanac i Herce­ govac, nego i stranac sa simpatijama zalaziti u ove naše prošlosti dostojne palače, sa zanosom će proma­ trat ostatke bosansko-hercegovačke kulture i milo se sjećati onih muževa, koji su se najviše trudili za podignuće ovih historijskih hramova. Sa posebnim će se simpatijama bosanski Hrvat-katolik sjećati dobročini­ telja »Napretkovoga doma«: nadbiskupa dra. Bauera, dra. Mandića i drugih, koji svojom moćnom desnicom bosanske Hrvate pogajretiše u ovome plemenitome pothvatu, kao i prof. Tandarića zasnivača i ostvaritelja ovoga pothvata; a svečano otvorenje spomenutoga doma najbolji nam je svjedok, da Hrvati-katolici pot­ puno shvaćaju njegovu važnost. Požar u franjevačkom samostanu u Dubrovniku. U noći izmegju 16. i 17. rujna t. g. buknuo je žestoki požar u dubrovačkom samostanu Male Braće. Bilo je potresno čuti u ono gluho doba noći zvonjavu zvona sa zvonika, trublje vatrogasaca i žurno alarmiranje vojske. Skoro q ^jnstvo grada i predgragja ustade i potrča na . .. . , . . , . , " так se srebio, kad je opazio, da gori onaj drevni sambsta-n, kome se nalazi glasovita biblioteka, golema riznica rukopisa starih dubrovačkih književnika. Nastane prava žurba i natjecanje, ko da bolje pomogne gašenju nemile vatre. Na licu mjesta nagjoše se general pl. Weber, kotarski poglavar Renkin, donačelnik dr. Puglien, VA .. . . mnoštvo of'Cira gragjana. Vatra se je bila tako razmahala, da je bio strašan prizor gledati, kako suču pla­ menovi i dim preko gradskih zidina. Taj strašni prizor mogao se je i iz daleka motriti, a kako je bio jaki vjetar izgledalo je, da će ' sav ovaj veliki samostan postati žrtvom nemile vatre. Ali hvala općem nastojanju, nada sve vojništvu, a najviše hvala sv. Antunu, kojemu su se redovnici za vremena požara neprestano utjecali, oko 5 sati u iutro požar je bio ugušen i zapriječeno daljnje širenje istog. Biblioteka, sjemenište i veći dio samostana sretno je spašen. Šteta je ipak od požara velika. Izgorio jje sav sjeverozapadni dio samostana, u kome je bilo spremište robe, knjigovežnica itd. i ništa se od toga nije moglo spasiti. Taj dio obuhvaćao je 14 soba. Sagragjen je godine 1420., a dogragjen 1748. U prizemlju nalazila se nekoč l j e k a r n a , glasovita s toga, što je jedna od najstarijih u Evropi. Otrag nekoliko godina premještena je ta ljekarna na drugo mjesto. — P. V. G eneralov kom isar u redodržavi p resv. Ot­ k u p itelja.-Kako saznajemo generalovim je komisarom za redodržavu presv. Otkupitelja u Dalmaciji imenovan redodržavnik sv. Jeronima preč. fra Augustin Juničić. Novi je komisar već započeo svoj kanonički pohod, te će ga u brzo s izborom novoga starješinstva i svršiti. Ad limina apostolorum . Dne 19. o. m. zaputit će se Nj. Preuzvišenost nadbiskup Dr. Štadler u Rim „ad limina apostolorum*. Na putu će ga pratiti Nj. Presvj. Dr. Ivan Šarić, biskup koadjutor. �Vjesnik, 11)7 F ra Mato Ćosić, profesor visočke gimnazije obilatiji, za pokriće vanrednih troškova ove kulturne i nakon dulje bolesti dne 20. IX. blago je u Gospodinu za Dalmaciju dične svečanosti. preminuo na Plehanu. Zadnji mjesec tako je od suhe P ovlastica svih F ran jevaca. Zadnja „Acta Orbio klonuo, da se na krevetu ni okrenuti nije mogao. dinis“ donose zaFranjevce slijedeću povlasticu : >ProcuUza sve boli sve do smrti bio je veseo i raspoložen, rator Generalis O. F. M., praevio SS. Pedum osculo, a od kako nije mogao sv. mise govoriti svaki se je humillime implorat benignam prorogationem Indulti, dan pričesćivao. Pokojnik je preminuo u cvijetu svoje elapso anno 1912. die 18 Octobris a S. Congr. Negotiis mladosti — od nepunih 29 godina, nu pravom se o Religiosorum Sodalium praeposita concessi, quo Franjemu može reći: „In brevi explevit tempora multau. res ac Moniales sub iurisdictione Ministri Generalis Jav n a zah vala. Za našu novu crkvu naručili totius Ordinis FF. MM. viventes possint in proximo smo u ljevaonici gosp. Jakova Cukrova u Spljetu dva Adventus ieiunio per Regulam Franciscanam imposito, nova zvona, koja su ovih dana već postavljena na carnes edere primiš quinque infra quamlibet hebdosvoja mjesta, te, u čast istini, moramo javno pripoz- madam diebus, atque feria sexta et sabbato ova saltem nati, da su ista posve fino izragjena, u glazbenom et lacticinia manducare, necnon in refectione princislogu, zvukom jasnim i glasnim na daleko se čujuć pali et in refectiuncula condimenta non stricte esurialia svakome se dopadaju. S čega se ova ljevaonica mir1 adhibere, exclusis ab exposito Indulto diebus, qui in nom savješću najvruće preporučuje svim crkvenjacima novis dispositionibus S. Officii comprehenduntur, i to tim više, što je ova ljevaonica prva domaća tvorsque prcut beatitudini Tuae congruum fore videatur. nica hrvatskog sina. Svoj k svomu! Odličnim štoyanjem Et.Deus etc. Vigore specialium facultatum a SS. D. od crkvinarstva sv. Roka Udovičića kod Sinja, dne N. concessarum, S, Congr. Negotiis Religiosorum So­ 12. kolovoza 1913. Predsjednik - Župnik fra Miho dalium praeposita, benigne annuit pro gratia proroKotoraš. Crkvinari: Juro Bilokapič pok. Petra. Juro gationis pro proximi Adventus ieiunio in forma et terminis prioris Rescripti. Datum Romae, die 8 SepBašić pok. Ante. Odbor m ilanskog ed ik ta u S p ljetu . Kako nam tembris 1913. O. Card. Cagian©, Pro-Praef. F. Cheruiz Spljeta pišu, odbor za proslavu milanskoga edik*a bini, Substit . P ro m jen e u B osni. Ušljed ustanovljenja kondržao je dne 6. t. m. svoju VII. redovitu sjednicu. Megju ostalim pitanjima o kojima se je na sjednici zistorija u Banjoj Luci uslijedile su ove promjene. raspravljalo, bijaše takogjer i konačno utanačenje dana Preč. dr. Vid Miljan otišao je za konzistorijalca na proslave. Obzirom na okolnost da je općinsko kaza­ Petrićevac, a na njegovo je mjesto došao vel. fra Ашlište zapremljeno od 11. listopada do 19. uključivo broža Radmanović, koji ujedno obnaša službu dekana predstavama jednog talijanskog diuštva, a da spljetsko i prisjednika ženidbenoga suda. Mjesto preč. Antuna diletantsko društvo, uz članove narodnog kazališta Ćurčića, koji je takogjer postao konzistorijalcem, za u Zagrebu mora da drže zadnje pokuse tri-četiri župnika u Banju Luku došao je vel. g. Josip Milorad. puta u samom kazalištu, predstave su bile za Tko će njegovo mjesto u Staroj Rijeci popuniti, još nevolju odgogjene i u tanačene za 25., 26., se ne zna. Najviše ima izgleda vel. fra Anto Babić, član jajačkoga samostana. Iz Sarajeva je otišao na 27., 28. listopada. Usljed loga svečanost će u Solinu bogoslovni fakultet bečkoga sveučilišta fra Augustin biti u nedjelju dne 26. listopada, u sred predstava Potonji program bit će objelodanjen na svoje vrijeme. Čičić, bivši vikar u Sarajevu i upravitelj trećega reda. I ovom prigodom mole se župnički uredi, društva i Mjesto njega vodstvo trećega reda u Sarajevu preuzeo ostali rodoljubi, da pošalju svoj novčani prilog, što je tajnik vel. fra Velimir Martinčević. KNJIŽEVNA SMOTRA. Mali vogja hodočasnika. K r a t k i o p i s n a j v a ž ­ n i j i h s v. p a l e s t i n s k i h m j e s t a s v i š e r a z ­ m a t r a n j a i mo l i t a v a . N a p i s a o f ra F e r d i ­ n a n d K a j z e r, s n i a g j a r s k o g p r e v e o d г. f r a .1 u 1 i j a n J e I e ni ć. Ima tome više godina, da se u Evropi opaža neki pokret na razna hodočašća: Lurcl, Rim. Asiz, Sv. Zemlju itd. Taj pokret zahvatio je već i Hrvatsku. Već se je iz Hrvatske hodočastilo u Lurd, Asiz i Rim, a skoro su otišla u Sv. Zemlju dva Franjevca, da i tamo priprave sve, što će hiti nužno za hrvatsko hodočašće, koje se na ljeto kani dati na put. Razni na­ rodi, putujući u i kroz Sv. Zemlju, puno se okoriste s ma- �16 8 Вг. 10. — »S E R AFINSKI PE R IV O J« — lim knjižicama, u kojima su ukratko opisana sva zname­ nitija svetišta Sv. Zemlje, kratka razm atranja i molitve, što se tom prigodom mogu obavljati. Jedna od najljepših te vrsti prevedena je i dotiskana, te će onim, koji pogju u Sv. Zemlju biti pravim malim i pobožnim vogjom po Sv. Zemlji, a koji ne pogju u Sv. Zemlju bit će vogja njihovih misli po onim sv. krajevim a, po kojim su stu­ pale, stope našega Spasitelja i Njegove Majke Marije. Već iz samoga sadržaja vidi se prevelika zanimivost ovoga maloga, i ukusno opremljenoga djelca. Tu je go­ vor o Jeruzalemu, o sv. Grobu, o putnome Križu, o brdu Sionu, o brdu Moriji, o crkvi sv. Ane, o Jozafatskoj Do­ lini, o Maslinom Brdu, o Betaniji, o Betlemu, o P astirskome Polju, o Jerihu, Jordanu, Mrtvomu Moru, Nazaretu itd., itd. Iza svakoga opisa nalazi se kratka molitvica ili mali uzdah. Djelce stoji 40 h., s poštom 50 h. Tko naruči 10 komada 1 dobije na dar. Najbolje je, da ih se više zdogovori i skupa naruče barem po 10 komada Naručuje se k o d u r e d n i š t v a »Serafinskog P e r i v o j a « u S a r a j e v u (Bosna). в Izvješće I. sastanka hrv. upravitelja treće« .eda, o d r ž a n o g ili Z a g r e b u 4, 5. 'i b. r , jr . a 1912. I zdalo »Vrhovno v o d s t v o treće r e d s k o g sa­ veza« u Zagrebu. Lanjski sas anak trećoredskih upravitelja, koji je bio ujedno i prvi, s /акако ima izmegju ostalih svojih znamenitosti, i to, da ,d njega datira doba u pogledu rada oko trećeg .ed a; od m iga red počima preporogjen živjeti, dobiva p r^ v )јц o rg a­ nizacionog reda, jer s njim i po njem if ima i dajse liječe skrovite i javne rane hrvatskoga naroda, ijedno s njim i po njemu imaju da procvatu v jerske socijaln e krjeposti u našem puku. Ovo »Izvješće« jest uputa u III. red, pro­ matran sa svakog gledišta; ono je i Apologetska III. reda; iz njega doznajemo sadašnje stanje III. reda*, a k tomu znamo ili možemo barem nagoviještati. kako će i po kojoj osnovi će se razviti III. red u budućnosti. Nije knjiga izvještaj kakvih animiranih pozdrava i vica, .izrečenih prigodom jednostavnog sastanka, nego donosi u potankosti dobro rasporegjene studije i rasprave o III. redu, koje su mozgali prvi poznavaoci trećega reda u našim krajevim a i uvijek govorili u gore spome­ nutoj zgodi, tako te je svaka rasprava jedna studija za se, a opet sve skupa sačinjavaju, kako spomenuh, jednu zaoblenu cjelinu studija o 111. redu. Prem a ovom »Izvješću« de statu quo III. reda retcrisali su za redodržavu sv. Cirila i Metoda o. B. B r i x y ; za redodržavu sv. Je rk a o. T. T o m a š i ć ; za redodržavu presv. oskupitelja o. P. B a č i ć ; za Bosnu o. L. C u t u r i ć ; za Hercegovinu o. P. D r a g i ć e v i ć ; za redodržavu sv. Je rk a Franjev aca konven­ tualaca o. F. M i o l i n ; za redodržavu hrv. kapucina o. M. S k r i v a n i ć ; za redodržavu samostanskih trećoredaca o. C. S t u d e n č i ć . 1913. Pošto je izloženo stanje III. reda u svim hrv. redodržavama prešlo se na aktuelne rasprave o III. redu. Moderna kultura i njezin upliv — o. V. Š a 1 i ć. Reformna moć III. reda — o. Gj. U s k o k o v i ć. Kako se ima shvaćati III. red — o. J. T i n o d i. Savrem enost III. reda — o. B. B u r i ć. Zadaća franjevaca oko III. reda — o. D. Z u b a c . Treba uskrisiti djelotvornost III. reda — o. V. B i1 u š i ć. Naše glasilo — o. A. P a v e 1 i n. Kanonsko osnivanje zadruga, i duhovne povlastice III. reda — o. Ć. J u z b a š i ć . Pučke misije zgodno sredstvo za procvat III. reda — o. A. C i č i ć. Duhovna mladež i III. red — o. S. B o 1 i ć. T reći red kod svjetovnog klera — vlč. g. J a k u p e k. To sve nalazimo u ovome »Izvješću«, koje je ujedno i najtačuije, pa se prema njemu mogu popraviti i neke pogrješke glede referenata, koje su lani izašle (usljed ? ) u časopisima. — Ovdje ipak ne mogu, a da ne sporne i kako u ovome izvješću fali članak o. M. J ak o v 1j c v i č a?b o r g a n i z a c i j i III. r e d a , koji bi bio duša ove k. ige. Mi istina već imamo »Savez III. reda«, koji je iinac t iti stvoren logičnom nuždom iz govora o. Jakovljevića, a da : ne bi sve bilo prema njegovim nazorima, nije ipak smio faliti njegov članak,1da se vide i njegove misli:; pa da tako i »Izvješće« bude pravo potpuno. ' D le je inače vrsno sa svakog gled išta,"a od v e­ like je vrijednosti u njemu, što su u posebninrrubrikam a označena trećorpdslca glasila, literatura za upravitelje i trećorodci i brzojavni pozdravi od prvih crkvenih dosto­ janstvenika. Cijena je djelu K 1.40, s poštom K 1.50. Dobiva se kod franjevaca u Zagrebu. — C. Herderova knjižnica. Zaslužna kat. nakladna knji­ žara Herder u Freiburgu objelodanila je za njemačke škole nekoliko zgodnih knjižica, kojima se i naši katehiste mogu puno okoristiti. T a k o : »K 1 e i n e r K a t eh i s m u s« (cijena vez. 30 hel.) — »K a t h o 1 i s c h e s R e 1 i g i o п s b u c h 1 e i n« (vez. 54 hel.) — » M i t t l e r e r K a t e h i s m u s « (vez. 60 hel.). Sve tri knjižice veoma lijepo predočuju kršćanske istine i biblijsku povjest, a urešene su sa mnogim ukusnim slikami. Da se te slike bolje utisnu u dječiju pamet, izdala je ista knji­ žara tumačenje istih u posebnoj knjižici pod naslovom »Frklarung der Katehismusbilder« (cijena K 2.16, vez. K 2.64). Zanimanicima sve knjižice toplo preporučamo, a napose omašno znamenito djelo dr. Friedricha Knechta pod naslovom » P r a k t i s c h e r K o m ш e n t a r z u r B i bi i s e l i e n G e s c hi e l i t e « (K 9.60, vez. K 12.- ), djelo je eto doživjelo 24 izdanja: očiti znak, da je u svakom pogledu dobro. Mi smo isto djelo na duže ocjeuili u »Ser. Perivoju« god. 1911., kad je bilo izašlo 22. iz­ danje ovog djela. — P. V. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u m j.; godišnja cijena 5 K, za gjake, trećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklam acijo prima uredništvo u S arajevu . (Bosna, S arajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: d r . o. Ju lija n Je le n ić . Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �Crkveni umjetnički zavod Josipa Oblettera u St. Ulrich, Gradcu, Tirol ehz o 'ЕЗ? kraljevske umjetničke akademije počasni Član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, :: O '^ JU Proizvodi 'ć b ^ J C IJE N IC I I N A C RTI su zavoda _ □aooooooDoooooaaoooocoooooooooooooonaoonooooooooooooooi propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, puteve, betlemske štalice i t. d. svi vlastiK — Г . J E SE BESPLA TN O . -vii.- ' ibama --------- križne :: )Ж ( L fe lJC ^ S U na nju se upravno obraća! — » ......................... inantiDDOc odiз а о г г ш Ј с а п о а п с и х uar Јп п и п аоо п о оо ап о п и ааап ^зп HRVHTS fH L R fl za Bosnu in u (roničko društvo). 0000E S H R H 9 E У ti, 0 ВНПКВ 0 0 0 0 0 □□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□.шасш gdod и е с и а 1 3 и г !Ј с:гопп с«аа апо папо стпп [Ј 13п сшп, а:'..ог?:1оаоас Preuzima uloge na ulo­ žne knjižice uz najpo­ voljnije ukamaćenje. Cskomptira i reeskomptira mjenice. Daje zaj­ move na tekući račun, naredbom zem aljske vlade za Bosnu i Herce­ govinu označena je Hr­ vatska Centralna Banka pupilarno sigurnim z a ­ vodom u koji se mogu ulagati pupilarni novci (m ase malodobnika i slično). Ovo je najbolja preporuka i za ostale ulagatelje. viiHSTiTH р н ћ н е н тзепзеегмен- Potpuno uplaćena dionička glavnica 2,0 0 0 .0 0 0 kruna Kupuje i prodcje vrijed­ nosne papire, devise i valute. Unovčile mje­ nice, izžrljebane vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja nji­ ma. Izvršuje isplate i naplate na svim trgo­ vačkim središtima tu i inozemstva. Izdaje kre* dima pisma. PRIČUVNIH ZHKLHDH 270.000 K OKO 3,000.000 K Iznajmljuje SflFCS DCPOSITS uz najamninu počevši odi K mjesečna. u ulici ншпзе 30SIPH. PODRUŽniCE: u mosfaru i Tuzli. икирш ULOŠCI зап ао аап аааао аааааоааоаааоаао аоаааааааоааааоп оо ааааааааааааааааааоаааасаи аааоаа ■ �MODERNO ОНЕВШ TISKARA I KN3IG0IIEZNICA „BOSANSKE POŠTE" GUKDUIG ULIGfl ВП. 7 SARAJEVO. GUHOVIG ULIGfl UH. 7 PREPORUČUJE SE ZR IZRADBU SVIH U TISKARSKU I HUDISOVEZflČKU STRUKU SPflDAJUGIH POSLOBfl. - SLflEflČI STROJEVI ,,LIUOT¥PE“ . - STEHEOTIPIH. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c13e9406f21d56642fa59be407fa1396.pdf a17d76b2b545a42771e9fcff9422fd37 PDF Text Text SERAFfNSKj P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 11. SARAJEVO, 15. STUDENOGA 1913. GODINA XXVII. Ljubljanska kreditna banka Sarajevo Dionička glavnica K 8,000.000*— Pričuve K 1,000.000*— Centrala u Ljubljani. Podružnice u Spljetu, Trstu, Gelovcii, Gorici i Celju. Ispostava: Građo. Prima uloge na štednj tekuće rac une кш ије orođaje sve vrste papira od vrijedi' sti \ o najpovoljnijim cijenama, isto шко sve1 vrste domaćeg i stranog kovanoga t pirnog novca. — O svim osta­ lim bankov m oslovima daje na zahtjev pismera i usmena obavještenja. bez ikakvih i m i t n i č k i zavod dvorski dobavljač Njegove Svetosti, Tirol, St. Ulrich, Groden. Preporučuje se velečasnom svećenstvu za Izradbu kipova, žrtvenika, križnih pufeva, grobova, jaslica ifd. Ilustrovani cijenici s označenom cijenom badava. Veleštovani gospodin Stuflesser u St. Ulrich, Groden. Za pokrajnu kapelicu naše crkve, priposlani 1*70 сш visoki kip sv. Ante sretno je amo prispio. Svi koji su ga vidjeli, dive se umjetnički izvedenom i na > pobožnost pobudjujućem djelu. Cijena je prema izradbi veoma niska. Neka Vam veliki čudotvorac, pribavom mnogih naručitelja naplati. R im , na svetkovinu sv. Ante 1912. S veleštovanjem P . F u lg e n s H in terlechn er generalni definitor o. o. Kapucina. �©^gj ВХеЈ В^е} В^§) В ^ ? ŠIRIMO DORBU ŠTAMPU. Četvrta je ovo godina, šio izlazi u Zadru jedanput mjesečno list »Mladost«, s ciljem da okupi našu omladinu u društvu, te da ih tu pripravi kako će biti čelik značajevi, dobri Hrvati i pravi Kršćani. — I zbilja rad na tom polju pokazao n a D D a n a a o o c D D a se plodonosan, jer već sada imamo preko 3000 organiziranih mladića. □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ □ Ali kako je naš omladinski pokret ovako napredovao i razgrano grane, to se oćutjela potreba, da i »Mladost« češće izlazi, jer je našim mladićima predugo čekati od broja do broja cio mjesec dana. Stoga odlučismo izdavati je svako 1б dana na 8 sbanica. Po sebi se razumije, da ćc na ovaj način i troškovi znatno poskočiti, pa baš stoga se i obra­ ćamo svim onima, kojim na srcu naš mladi katolički pokret, da porade oko toga, da skupe čim viši broj novih pred brojuika. Tim će »Mlado t« moći redov to izlazili, i donositi zdrave pouke i lijepe zabave našim mladićima, a k tomu ćc >c širiti ш е.јц narodom ideja organizacijo omladine, te uzdanice naše. Cijena je listu za omladinu 2 K, a za druge ■ . " ■... ■ 3 K godišnje. N a r u č u j e s e k o d : =--------- --------------------- ------- — banka Privilegc Uplaćeni dionički kapital 14 n u lu UIIii C E N T R A L A U S A R A JE V U . R pdovue rezPrv" i fond za sr«rurn<»t za lo ćn ica FILIJALE: u Banjalmi, Bjelini. Brčkom, Mosuru i Tuzli Bos Samcu, Travniku, Trcbinju i Višegradu Veleprodaja duhana u S 'im sp om en u tim m jestim a. HIPOTKKARNO ODJEIJEX.il', Dalje hipotekarne i komunalne zajmove do ‘гЗ godine. Izdaje 4, /Ј% založnicc i 5% komunalni obiigacijc. Ove su založnice i komunalne obiigacijc u Bosni i Hcrcego ini prosti od proveza, imaju pupilarnu sjegurnbst, 1c se mogu upotrijebiti kao jamče­ vine pri trgovačkim poslovima. Osim roga mogu služiti u čitavoj austro u arskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaudje. BANKOVNO ODJELJENJE. Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine. — Preuzima kupone i vučene srećke. — Eskomptira m jenice i doznačnice, daje zajmove u konto-kurenlu i na m je­ nice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mje- 'Aerventi, Doboju, B Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu ч Gacku, Gor. ždi, Sanskom Mostu. Stocu i Zvorni u. nica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjesnima Bosne i Hercegov.ne, Austro-^ garske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papiic. Prima novac uz tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote s-ak e vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao .Sate* — u za tu svrhu urcgjenom oklopljenom prostorom — pod zatvorom stranke i banke. o d je l je n je z a r o b u . Kod banke ustrojeno odjelenje robe kao što i pos bno odjeienje za zemaljske proizvode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financ ranjem i podizanjem indu­ strija i javnih poduzeća. Plavni su predmeti izvozu suhe šljive i žito. Kod banke opstojeća generalna agentura c. kr. povi. osigurav. „ASSECURAZIONI GENERALI" prima direkl.no ili putem filijala i ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna agentura osiguravajućeg društva ,,PROYIDF^NCIJA‘; prima osiguranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima �SERAFiNSKi P eriv o j LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 11. Fra J. Markušlć: — . SARAJEVO , 15. STU D E N O G A 1913. - ------- ------ ---- ---- Sa kvarnerskih žalova na hrvatsko-slovenski katolički k ongres u Ljubljani. Dočekani smo na ljubljanskom kolodvoru u velikom slavlju i stisci. Izmijenila se dva govora. Praćeni smo u hotel »Union«, gdje smo primali legitimacije za kongres. Svaki je ponugjen besplatnim konakom što u Ljubljani što izvan Ljubhuhe. Budući pak svi nisu mogli dobiti besplatna konaka u Ljubljani, ako nisu htjeli ići izvan I jubljane, dobili su konačište u Ljubljani uza sniženu cijenu. Ja sam u zadnji skoro dan pisao ljubljanskom gvardijanu ne za jednu sobu već za je'ian krevet — pisao sam sa vrlo malo nade. Spomenuo sam u pismu, kako znam. da su po svoj prilici sve raspoložive prostorije i kreveti već zauzeti, ali dr se uslobogjujem ipak uteći sv. Anti za izvanrednu milost. Zbilja su svi kreveti bili zauzeti, ali je moje pismo uza sve to imalo uspjeha. Kgd sam došao, našao sam ne samo krevet, nego i svoju posebnu sobu. Prva mi je dužnost bila, da odmah u sobi kleknem i izmolim zavjetovane molitve sv. Anti. Molio sam i za onog člana samostana, koji je otišao u drugi samostan za vrijeme kongresa, samo da mi ustupi sobu. Na sve nas goste gostoljubivost ljubljanskih oo. Franjevaca učinio je vanredan utisak. Koliko je tu bilo gostiju, koliko li smetnje, pa su se ipak svi članovi, a osobito o. gvardijan i redodržavnik natjecali, kako će nam iskazati ljubav i biti uzi svu našu smetnju kroz sva četiri dana najugodnijeg raspoloženja. Svaki je od nas ponio kući živu želju, da bi dobio priliku: »osvetiti se«, ljubljanskoj braći na gostoljubivosti: Bože ih amo! Dne 24. kolovoza bila je divna povorka od Alojzišća do Kongresnoga trga, a poslije sv. mise od Kongresnog trga do domobranske ^ s a rn e , gdje je bilo veličnstveno zborovanje. Kako sam već u početku svoga prikazivanja odlučio ne pisati po­ tankog svome putovanju i o k a to lič k i kongresu, već više istaknuti svoje dojmove, tako ću i ovdje biti kratak. Ljubljana valjda nije^nikada doživjela ovakoga slavlja. Vele, da je bilo samih stranaca GOD. XXVII. 25.000, a Ljubljana ima sama oko 50.000 stanov­ nika. Bilo je do 12 samih biskupa. Pa onda šaranilo krasnih slovenskih i hrvatskih narodnih i orlovskih (3— 4000 orlova) nošnja. Samo se čuli povici: Živio! Ali to je bilo, kao da čuješ urnebes uzburkana mora, ili kao što kaže sv. Pismo »sicut voces aqunrum multarum«. Uzoran red, povorka kao triumfi rimskih imperatora, more cvijeća. LibeirJci se povukli kao žohari u rupe. Poslije podne izašli njihovi tobožnji sokolovi, u Ljubljani nare' »črnuhil, obučeni kao vrane, pa htjeli sa crnim ^ к ц г п а demonstrirati, ali su u istinu lijepo poslužili. jer ie Ljubljana shvatila, kao da oni to prate na spro >d moralnu misao. U to ime živjeli »črnuhi«, jer mi sami ne bi znali ljepše izraziti značenje hrva >ko-slovenskog katol. kongresa u LjubIjani! Falilo je samo, što to isto nijesu činili i naši »črnuhi« u Z* grebu, Spljetu i na Rijeci, Sutradan sr počele rasprave u raznim hrvatskim i slovensk’m odsjecima. Sve će te rasprave biti tiskane, i tk,o ih želi čitati, neka naruči! Ja ću esti naslove samo nekih hrvatskih referata.: učka Knjiga i društvo sv. Jeronima« (F. Rožić), »Katolička beletristika i hrvat, literarne organi­ zacije« (Dgželić star.), »Religiozno jedinstvo Sla­ vena« (dr. Šimrak), »Znanstvene organizacije, Leonovo društvo, Enciklopedija« (dr. Binički), »Seljački stalež« (dr. Trbuha), »Iseljeničko pi­ tanje« (dr. Janda), »Radnički stalež« (dr. Eckert), »Omladinska društva« (Cunko), »Djetićka dru­ štva« (Rihtarić) i t. d, Ja ću još nešto opširnije spomenuti o refera­ tima, na kojima sam bio prisutan. Dne 25. kolo­ voza Matija Rihtarić drži važno predavanje o »Djetićkim društvima«. Referent upozoruje na ve­ liku važnost obrtničkih kalfa, koji skoro redom za­ padaju u socijalnu demokraciju. Trebalo bi za njih osnovati domove, a zagrebački djetićki dom, koji je prezadužen, treba otkupiti: » I m a m o (reče re­ ferent), n o v a c a , s a m o i h t r e b a d a t i ! « Ja bih na ovo pripomenuo, da ih treba ne samo dati, nego i znati dati. Koliko je pusta svećeničkoga novca (a osobito u Zagrebu) otišlo u svrhe, koje idealima katol. kongresa ne će toliko nikada po­ služiti. Jer ne bih rekao, da nisu mnogi ti novci �170 Вг. 12. »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. uloženi u dobre svrhe, ali nisu u najbolje. Referent dalje misli, da bi trebalo u Zagrebu postaviti dva svećenika, koji će se baviti prikupljanjem kalfa i šegrta (naučnika) u kotaličke djetićke organizacije. Takovim dvama svećenicima treba davati i plaću, ali otklen? Na ovo ustaje nadbiskup zagrebački dr. Ante Bauer i nudi od sebe plaću, samo neka se nagju zgodni organizatori za tu stvar. Rihtarićev zahtjev važan je za naše zemlje. Poznato je, da je kod nas gragjanski stalež slabo razvijen. Osobito mi u Bosni zapravo i nemamo pravoga gragjanstva u većini naših gradova. Uza svećenike, koji ne mogu svagdje prispjeti; i uči­ telje, koji su takogjer najviše mita preopterećeni, obrtnici su glavni predstavnici p r gjanske inteli­ gencije. Trgovci bi takogjer mogli biti važan menat u narodnom radu, kad ne bi bih* bezbojni zaradi trgovačkih intei razvijena i premalena trgovina previše je ovisna. Dakle kakvi budu obrtnici, takav će biti i narodni rad. A kakvi budu kalfe i naučnici, takvi će biti kašnje i majstori. Ako budu cortnici zadojeni ra­ dikalnim kršćanskim duhom, bit će nam olakšan vjerski rad u narodu; inače ’ rio oteščar. Mi snio se za ovu stvar vrlo sjabo Brinuli, v nda nema čuda, da naši kalfe i naučnu ! grm love soci­ jalne demokracije i njihova slobocl mlja, i za to u gradovima pomalo jenjav Kršćanski život, a utjecajem gradova i po selima. Kako pak obrtnici naših gradova u našim prilikama, postaju osobito važan faktor u svim narodnim pitanjima, onda je važnost Rihtarićeva referata pojmlji Kapelan Cunko referira o »Omladinsl štvima«. Počima sa devizom: »Čija je mladež, onoga je budućnost«. Deviza posve istinita! Naša mladost i po gradovima i po selima svršivši neke škole, zakržljaie u duševnom životu. Ne spada svo­ jim godinama kao što ni odgojem megju stare; ako ju pak tkogod ne okupi i ne vodi, onda se ona sama sabire po kafanama i po noćnim zabavištima či­ tajući, čega se prije dohvati. Na prekretu mladosti obično je liberalno štivo uvodi u ozbiljni život. Ako se pak dogodi, da baš ništa ne čita, onda joj dim i alkohol oduzimlje snagu, smisao, a često puta i volju za život; od nadobudne mladosti postaju mrtvi kapitali i za sebe i za ljudsko društvo. Kad bi pak našu mladost organizirali u katolička omla­ dinska družtva i vodili brigu nad razvitkom nje­ zina idejnog svijeta, imali bi mnogostruku korist, pa i tu, da naša »omladinska društva« budu na­ stavkom ne samo vjerskog već i nacijonalnog od­ goja. Sta nam pometaju i u našem vjerskom od­ gajanju i u narodnom naše interkonfesijonalne i anacijonalne škole, to bi mogli postizavati u vjer­ skom i u nacijonalnom pogledu u »omladinskim društvima« okupljajući ih i odgajuć ih zgodnim predavanjima i osnivanjem omladinskih knjižnica. Eto ozbiljna i nikad iscrpiva rada za naše mlade svećenike, a osobito kapelane! Neka se dobro za­ pamti, da je onoga budućnost, čija je mladost! Velimir Deželić iun. referira o »narodnom savezu«. Referat ide za tim, da sve naše katoličke organizacije stoje u dodiru, što je i pravo. Pri tome su referatu kapucinima učinjene ovacije, a osobito provincijalu Škrivaniću i Miroslavu. Re­ ferent ne odobrava Manjariću, kako piše o »RiNovinama«, jer da »ne smije biti kritizobez srca«. Dr. Barac ulazi po svršenom reS u JS b rav u spominjući, da bi trebalo dovesti ličkog rada »stare« i »mlade«, koji imaju jedna;. . alp, ali se možda gdješto u taktici razi­ laze; m s \ za to, reče dr. Barac, ustanovi »vrhovnu đište«, koje bi rasugiivalo sve pre­ pirke, što se eventualno porode u našim redovima. U posebnoj sadnici gjačkih seniora izabrani su u to v>hovn ’.diš e^ Dr. Baron (predsjednik), Dek> nadalje slijedeći: dr. Simrak, želi« jun. ( r. Markulin (za Hrvatsku); P. Rebac P. Roguljj za Bosni , r. Sokol za Dalmaciju; dr. Mahnić, biskup za I: •u. To je dakako izabrano privremeno, a da bud( to vrhovno sudište imalo i ugleda, a i z b o r i b u d u p r o v e d e n i na t r e ba d e m o k r a t s k i j o j š i r o j p o d l o z i i na »č ni j e m r a z m j e r u p o k r a j i n i , da suci mo g n u i ma t i o p ć e n i t i ugled i povjerenje. 0 »Djačkim organizacijama« raspravlja Gr­ geč. Spominje na početku referata, kako je »malo neobično i čudno, ali za naše prilike opravdano, da se djaci miješaju u javni život«; jer da su »stranke prije izrabljivale djaštvo, koje se je sada emancipovalo«. »Naprednjaci su aristokratska (!) importirana struja«. »Svaka je protukatolička akcija borba proti hrvatskoj narodnoj snazi. »Mi moramo dobiti svoju (t. j. katoličku) literaturu«. »N a z agrebačkoj univerzi treba osnovati s t o l i c u s k o 1a s t i č n e f i l o z o f i j e « . »Mi i Slovenci moramo postati jedan narod«. Iza veoma lijepog i poučnog referata Vilović upozoruje, da Grgčev »program« potpisuje 2000 hrvat­ skih djaka; a Babić i Varga traže dom u Zagrebu za tako organizirano katoličko djaštvo. Grgčeva misao, da je makar i »za naše pri­ like« opravdano, što se djaci miješaju u javni život, �Sa kvarnerskih žalova na hrvatsko-slovenski katolički kongres u Ljubljani. 171 nesigurne je vrijednosti — razumijem, ako se po­ rijetkim bolestima više podliježe, nego li čovjek jam javnog života uzimlje u širokom smislu, ako svojim mnogobrojnim. Isto tako nije bolji kukurijek li se pak taj javni život razumije samo ono orga­ od vinove loze, niti primitivan život od kulturna. niziranje naših katoličkih djaka, to je opravdan > Kultura će uvijek znati naći sredstava proti bo­ ne samo za »naše prilike«, već i za svačije druge; lesnim pojavama svoga vremena. I naši su libejer se ovim organiziranjem jača vjersko čuvstvo, a ralci ta bolesna pojava našega vremena, a mi se to je prva duševna briga svakoga čovjeka, koji je sastasmo u Ljubljani, da pronagjemo baš najdošao do samosvijesti. Da se pak djaci miješaju i odličnija kulturna sredstva proti ovim bolestima u druge poslove javnoga života, n. pr. u politiku nastojeći ujedno da imuniziramo i ojačimo našu i t. d., to i po sveučilištima stvara vječne trzavice kršćansku prosvjetu. Ako budemo ono i radili, što i rastresenost; što smeta glavnu svrhu djačkoga smo zaključili, mi ćemo bez sumnje naskoro i poziva: ozbiljno učenje i spremanje za javni život, uspjeti da pročistimo našu atmosferu. a donosi sumnjive uspjehe. Domovina i narod, koga (Nastavit će se.) svi pozvani ostave i zanemare, a spane jedino na milost djačkoga spašavanja, nisu vrijedni ni da psa opstoje. Uz to takav narod nije došao dotlen za­ radi toga, Što bi se njegovi patrioti klonili poe­ F 'i Dane Zubac, Mostar: tičkoga rada, već za to, što mu fali neokaljanih i čvrstih značajeva; dakle, ako ćemo narodu po­ •Modsrni svetac. moći, moramo stvarati čvrste značajeve, što se postizuje na sasma drugom mjestu, nego Što je »E i z i e h u n g u n d U n t e r i c h t«. Od­ trzavi politički život. To vehm za sveučilišno djaštvo, što se pak tiče djaštva srednjih škola, ono goj i p o d u k , to je važna tema današnje pedagogije ko se je potanko ttpoznao sa sv. Franjom i uživio mora biti od javnoga političkoga života posve na strani, jer bi inače činili atentat na našu narodnu u njegov duh. ta i mora nuždno doživjeti onaj silni budućnost. Ali rad i srednjoškolskih djaka na reli­ tltisai šte ga čit na njega pojava sv. Franje. On gioznom temelju, makar to išlo dotlen, da donekle djeluje na miškerje i na čitavi karakter čovjeka. posiže i u javni život, opravdano je sa razloga, Bez} siimijije velika se odgojna snaga krije u zna­ koga sam već gore spomenuo. Istina, ako se i gdje čaju sv. Franje, kao što je to i kod svih velikih se može postignuti jačanje religioznoga čuvstva duhova. Ali pošto on svojom osebujnošću i primegju srednjoškolskim djaštvom, a đa ne posižu u kladnošćv za naše doba nadilazi sve velikane, to izvanškolski život ni ukoliko, slobodno mi je misliti, on osobito privlači. Tu se, držim, ima svesti razlog da ih treba kloniti i od toga. Megjutim to u da­ one socijalne reformacije, što ju je u svoje doba našnjim državnim školama čini se da nije moguće proizveo i što ju je proučavanje njegova značaja i danas kadro proizvesti. To nije moglo ostati nena drugi način dovoljno postizavati. Grgeč nadalje reče, da su »naprednjaci aristo­ opaženo oštroumnim promatraocima socijalnoga kratska importirana struja« — ja te stavke ne života, s toga se i upozoruje sa najviše crkvene shvaćam. Za što baš »aristokratska struja«? Čini strane kao i sa strane uglednih sociologa na ovoga se, da naši aristokrati niti šta importiraju niti što sveca. Naravno da ni pisac ove knjige nije mogao eksportiraju, već kao razbacane glavnje životare a da nas na to ne upozori u ovom poglavlju, koji još jedino zaslugom svojih pregja — a to je gnjio, nije ništa drugo, nego zaokruženje onoga, što je neaktivan život. Ja bih ragje rekao, da su naši Ii- prije rekao. Uzgoi i poduka kako se imadu ruko­ beralci jedna bolesna kulturna pojava, ali nešto voditi u školi i kod kuće kod mladeži, puno od­ niže vrste, nego što je kod drugih naroda. Iskustvo lučuje sudbinom pojedinca i čitavoga društva. dokazuje, da kulturan život nosi sobom uvijek Pisac naglašuje, da je dosadašnja pedagogija pre­ mnogo gnjileža. Vidite n. pr. i biljka što je kultur­ cjenjivala strogu znanost ili znanje. »Znanje je nija, to ima više bolesti. Tako kukurijek jedva će naobrazba« to je sve do najnovijega doba bila koju bolest imati, a vinova loza mnogo. I čovjek dogma pedagogije. Sto više pružiti učeniku zna­ više ima bolesti, nego životinja. Iz toga ipak ne nosti to je bila jedina svrha pedagogije i smatralo slijedi, da je bolje biti životinja nego čovjek; jer se pravom naobrazbom. Učeničkom dužnosti sma­ čovjek uz napredak bolesti uvijek pronagje i su- tralo se učiti ili bolje nabubati a učiteljevom ispi­ višak obrambenih sredstava, dok životinja i onim tati. Dakle pravi sistem učenja i ispitivanja (»ein �172 Вг. 11. — »SERAFINSKI PERIVOJ* — 1913. walires Lern- und Prufungssystem«). Tako se je ljude nervoza. Mnogi dapače, koji si prisvaja kod samog učenja i ispitavanja zaboravilo na uz­ pravo riječi u ovom pitanju, ima često kriv, po­ gajanje. Na taj je način megju današnjom mladeži vršan ili jednostavan pojam u ovom pitanju za­ preuzelo mali neko podivljanje. S toga je danas mjenjujući ga sa ekonomskim, radničkim, razred­ općeniti poklik za reformiranjem uzgoja mladeži nim ili sličnim pitanjima mjesto pitanja čitavog i to ne samo sa strane katoličkih nego i sa strane društvenoga života. S toga i ne može mnogi, da vrlo uglednih nekatoličkih pedagoga (Foerster). pojmi tu socialnu važnost sv. Franje i njegovih »Tko poznaje život, taj će uvidjeti, kako je pre­ institucija. Drukčije je to kod dra. Wilka. U ovom malo uzgojne snage u samom znanju« tvrdi Fr. kratkom odsjeku pokazao je pisac, da znade cije­ Foerster. Više se mora posvetiti brige njezi i ople­ niti i shvatiti svu socijalnu važnost sv. Franje. menjivanju unutrašnjeg čovjeka, da se na taj način Spomenuv kratko važnost socijalnog pitanja, pri­ razviju dostatno sva duševna svojstva čovjeka, a znaje pisac, da je ovo pitanje u prvom redu go­ to upravo čini dublju naobrazbu. Upravo je za tim spodarstveno pitanje, kako je držao i sv. Franjo išao sv. Franjo. Njemu nije toliko bilo do nauke i njegovi učenici, te su oni u tomu smjeru i djelo­ i znanja, koliko do cjelokupnog uzgoja. U tomu vali. Primjer je sv. Anto i kamatnici kao i uplivom pogledu bio je on nešto i strog, г.Г: tkc razumi ono sv. Ante publicirani gragjanski zakon od 17. ožujka doba i pedagoški motiv sv. F ani° tomu ne će to 1231. Pisac spominje još socijalno-politički zakon 1 Dod imenom »Magna eharta libertatis«, koji biti ništa začudno. Motiv i temelj nedagoš flnć-- ;• tike sv. Franje jest poduka u svladani1.: j? ^ ^ p rip js u je socijalnom uplivu sv. Franje. Ovaj zakon g ka- osim e. ’gih sloboština daje pravo proletarijatu sebe, oplemenjivanju i učvršćen raktera mora nižim klasama, i oni sudjeluju kod uprave grad raktera. Ovomu opleme diva se sve drugo podvrći. Priznati ;ozi Pestalozzi ske. To je zaista nešto čudna u ono doba. Ali so­ i Foerster istoga su mnijenja, pedagogija ne cijalno pitanje nije samo gospodarsko-ekonomsko skrene ovim smjerom n nigda toli po­ pitanje, to je ftakogjeiv ćudoredno i vjersko pitanje, trebite našoj dobi energično lje, koja ге strepi jer makar se po noglo nižim klasama težaku, rad­ pred zaprekom. Ali sv. Franj »lagao ; /ažnost niku, obrtniku пе ,2п n koliko, bez kršćanske vjere, i njezi tijela. I ako je on seb bii» strog, koja oslobigja čovjeka od strasti i pohlepe i čini “ " ц ј |Ј :i dr ust enim, bez Hrista, koji uči čoa prijaznim opominjao je braću, da ne ire * i da se j~~ čuvaju prevelikog posla. D maFjivosti, čednosti, štednji i u svemu po- vjeka radu, s kazuje njegov način odgajanja to razvikano pridizanje nižih ivremenijim od strpljivosti, čita modernih pedagoga. Modern uspjeha za socijalno pitanje. odgojili su klasa ostati će nam slabiće bez energije, je Sv. Franje podučio nas je, kako se radi na socisvojim učenicima smisao nadvladanja tpomaže rješavanju zamršenog gospodarenja svGjim nagnućima, što u socijalnog pitanja, jer dok je on nastojao oko gočovječju volju otpornom proti poteškoća -eKonomskog pridizana siromaha, dotle života. Treba nam jedinstvenog programa kod uz- je opet nastojao, da što više vjeru i moral podigne goja a ovaj program ne može biti drugi nego u narodu i usadi mu dublje u srce vjerski život. kršćanski. Hristov život i njegovih svetih putokaz Franjo nije bio jednostran te se zanimao samo za nam je u današnjem vremenu. Taj život jest rad siromašne slojeve pučanstva, nego je on širio brat­ i zatajanje samog sebe onoga pogubnoga »ego«. stvo, budio i utvrgjivao socijalne osjećaje i kod Podizanje smisla za rad i discipliniranje samog bogataša i dobro stojećih, jer je on uvigjao, da su sebe mora biti program današnjeg odgoja. Takov baš ovi u prvom redu pozvani, ušljed svoga po­ program mora još isključivati onu neumoljivost i ložaja k praktičnom rješavanju socijalnog pitanja. mračnu ozbiljnost kod učitelja. Franjo je oduravao Na taj način Franjo je nastojao spojiti bogataša i kod vodstva svoje braće svaku vanjsku silu. On siromaha, da bi se u radu našli zajedno i podignu nije poznavao ni vikanja, već je nastojao svakim ti onaj most, što se je već dugo izmegju obojice bio drugim putem svoi cilj postići. I u tom približuje porušio. Osnovanje trećega reda činilo mu se naj­ se sv. Franjo modernom vremenu, koje s pravom zgodnije za to. Ovaj red utro si je brzo put u kra­ zahtjeva u školi ograničenje tjelesnih kazni. ljevske palače i gospodske salone kao i u radničku » Di e s o z i a l e F r a g e « . Socialno pi­ i težačku potleušicu. Pisac naglašuje, da ni danas tanje jest doista goreće pitanje današnjega doba. nije ovaj red izgubio značenje i važnost usprkos Već kada se spomene ovo pitanje obuzme neke svih mnogobrojnih bratovština, jer je ovaj red naj- �Moderni svetac. prikladniji, da promiče solidarnost i bratstvo izmegju bogataša i siromaha, posjednika i radnika kao što u opće za socijalno odgajanje. Ovo od­ gajanje mora započeti već kod mladeži, osobito kod naobražene akademske mladeži. »Više kršćan­ stva« mora nam biti lozinkom pri rješavanju soci­ jalnog pitanja. Gdje kršćanstvo i socijalni rad budu ići ruku o ruku tu će opet nastati ona pobjedna snaga s pomoću, koje su Hrist i sv. Franjo svijet osvojili. Zaključujući ovo poglavlje, veli dr. Wilk: »Sv. Franjo jest zaista vjerski i socijalni refor­ mator. Ali s tim nije njegovo značenje za naše doba iscrpljeno«. U dva zaključna poglavlja pod naslovom: »N a t u r g e f ii h 1 u п d N a t u r f r c u d e« i »D i c h t u n g u n d b i 1d e n d e K u n s t« pisac svrće pozornost na sv. Franju kao prijatelja i ljubitelja prirode, prijatelja i reforma­ tora pjesme i umjetnosti. Sv. Franjo ljubio je ori rodu i životinje što se slobodno kreću u рг;- : On nije trpio, da se i životinjama oduzima uživanje prirode s toga on ljubi i brine se za ptice, uhva­ ćenu ribu pušta opet u vodu i nalaže joj, da se više ne da hvatati, zeca pušta takcgjer na slobodu, janje otkupljuje za svoj plašt s mo, da ga ne za</oga izbija d^fSnjkolie mesar. Zaista iz sve; nitko se rak. može ska naivnost i veselje, ali žda 1 v zasuovoj naivnosti rugati, esirn toj i losti vidi kani, smušeni filozof, jer 1nešto plemenitoga, a to je o j sažal v,, ona- -ple­ sim a nego i prema menština srca ne samo pren svakom stvoru. Tu je sv. Franjo prava opozicija modernomu filozofu Nietzsche-u ili'•njegovu »nad­ čovjeku«, kojega je glavno obilježje nejnilosrdno svakog drugoga rušiti, svladati i učiniti svojim robom. Nietzsche-ov je nadčovjek potpuni egoist. Ali plemeniti čovjek ili nadčovjek u pravom smislu riječi nije nigda egoist. Naprotiv on zaboravlja posve na svoj »ja« u skrbi za drugoga, on stavlja sve svoje sile u službu drugoga i općeg dobra, osjeća sažaljenje i odatle ljubav prema ljudima i svim stvorovima. »Takov nadčovjek bio je sv. Franjo asiški«.1) Kad promislimo ljubav Franjinu k prirodi i k životinjama odmah se i nehotice sje­ ćamo na moderne turističke klubove i društva za zaštitu životinja. Ali ova ljubav prirode bila je kod sv. Franje ipak nešto drukčija, nego kod modernog današnjeg gospodskog svijeta, gdje se pod ime­ nom ljubavi prema prirodi vide često znakovi nemilosrgja i barbarstva. Možemo se o tomu osvje­ ]) »Ein derart edler Menscli, ein solcher ’0bermcnsch< war Franz von Assisi«. ra dočiti na vlastite oči, ako proljećem promatramo gradski i gospodski svijet, kad se vraća svetko­ vinom po podne ili kojim drugim danom iz okolice u grad. Tu nose gospoda čitave snopiće cvijeća, procvjetanog granja i lišća. To je pravo pljačkanje i pustošenje prirodnih krasota. Hvala Bogu opaža se i u tomu neki protupokret. Ljubav i smisao za prirodu puno bi moglo pomoći i našoj dobi.1) U prvom redu odgajanjem i bugjenjem smisla ljubavi k prirodi i njenim krasotama kod mladeži osobito seoske zapriječilo bi se ono po gospodarstvo po­ gubno bježanje seoske radne snage u gradove. Pisac završujući ovo poglavlje donosi u izvrsnom njemačkom prijevodu pjesmu sv. Franje suncu, koja je pravi izljev Franjine duše i himna prirodi i njenim silama. Takogjer umjetnost osobito pjes­ ništvo* slikarstvo i kiparstvo dobilo je u sv. Franji p r voga reformatora. Ma koliko se god rasprav" odnoŠaju sv. Franje prema renesansi, to sc 't.o n /е nikako zanijekati da je s njime nastao preporod u kućanskoj umjetnosti osobito pjesni­ štvu, slik . stvu; kiparstvu i arhitekturi. Mi ne mo­ žemo tvrditi, da je sv. Franjo išao svjesno za tim, ali sama njegova pojava i novi način života1) njegovo novo osjećanje i poimanje, njegov i njegove braće novi n ičin propovjedanja sve je to izvelo pr okret u u uetnosti i umjetničkom shvaćanju. Šti a, da ;e ’iaš pisac u ovom poglavlju osobito kratak^ gdj^ >[ se imalo puno toga još reći. Pisac spominje najprije, da je sv. Franjo bio sam pjesnik a njegov čitavi život jest poezija. On je ispjevao po svoj prilici više pjesama, ali se je jedna sačuvala, a ло je pjesma suncu, kojoj pripada sva­ kako mjesto u svjetskoj literaturi. Franjo se je otresao zemaljskoga a s time pjesma dobiva krila, da se još više uzvine. S toga i vidimo kod njega kao i kod njegovih učenika (Toma celanski, Giacopone di Todi i t. d.) onu uzvišenost i onu pla­ stičnu zornost, što je dr. Wilk zove: »die franziskanische Anschaulichkeit«. Isti se upliv opaža i kod likovne umjetnosti u slikarstva i kiparstvu. Od dobe sv. Franje nestaje onoga pukoga opona­ šanja staroklasične umjetnosti, one ukočenosti u slikama i kipovima, a predvlagjuje život i izražaj čuvstva. Slikarstvo je na žalost u kašnje doba pošlo stramputicom, kao što je to i danas, ali se opet s druge strane opaža reakcija. S čeznućem ’) K. Woermann piše o. sv. Franji: »Die riihrcndste, opfcrfrendigste, umerlichste allcr Manchsgestalten! zuglcich eine der reinsten nnd poetisclisten Verkorperungen des mittel.ilterlichen Christentums!« (Karl Woermann: »Geschichtc der Kunst« wez. 2. str. 147.). �174 Вг. i i . — »SERAFINSRI PERIVOJ« — 1913. gleda danas u umjetničkom shvaćanju izobraženi davna pri rješavanju problema modernoga soci­ svijet na sv. Franju toga modernoga sveca i teži jalnog života. Naglasiti moram i to, da dr. Wilk opet za onom franjevačkom jednostavnošću i na- sa svojim djelom nije ni blizu iscrpio socijalnu • /nosti u umjetnosti. Kada jednom dogje ona važnost sv. Franje za naše moderno doba, ali on . ja do izražaja u umjetnosti, onda će ta umjet- nam je pokazao put, kojim imamo poći. Njegovo ^ s t dati narodu mogućnost, da se iz običnog djelo nije obični životopis sa navagjanjem datuma mišljenja i življenja podigne do idealnoga svijeta i godina nego više karakteristika sv. Franje u jasnim konturama. Njegovo djelo nije ni nena­ i da se veseli ljepoti. Na koncu svoga djela pita dr. Wilk, kako je ravno natezanje sv. Franje prema modernoj dobi, bilo moguće sv. Franji tu opsežnu reformaciju na nego sve naravno i logički slijedi, iz čega jasno iz­ svim skoro područjima izvesti i u čemu leži oso­ bija da je takogjer daleko bila namjera od njega bito njegovo značenje kao modernoga sveca za sv. Franje ili možda njegovim današnjim učeni­ naše doba. Pisac odgovara i to sve svodi na Fra- cima pribaviti mjesto u modernom današnjem njino kršćanstvo. On je ozbiljno shvatio kršćan­ svijetu. Daljnji razvoj stvari i zanimanje za mo­ stvo i našljedovanje Hrista i to je praktično pro- dernoga sveca sv. Franju pokazati će, da li smo vagjao. »Natrag ka Hristu!« to mora biti lozinka istinu rekli. koju mora poslušati moderni svijet, kojemu treba reformacije. »Više kršćanstva u javnom i pri vat Zagreb: : nom životu« onda će se izliječiti nezdrav' današnji društveni odnošaji. KonsL, icioni fratara trećega reda S ovim držim, da sam dostatno prikazao sa­ držaj i namjeru pisca krasne knjižice: »D e r m o- sv. Frar»ječ 7d e r n e H e i 1i g e«, ali svakako poznavaocu nje­ Prevedeni na hrvatski jezik po ocu fra Ivanu Grižostomu Koršiću mačkog jezika isplati se naiučfa ju C'esaninu god. <734. To bi osobito preporučio naše; laičkoj Da ne budu admećeni na nijedan oficij u čiji osobito našim višeškolcim i, koji :nite nijedloj p )vinciji nego samo sini ove pro(vin)cije sociologijom i apologetikom, jer oj vrijednosti knjige upoznati će se sa jednin uzor- pod lenu ulitadi odabranja a na kapitulih i kon­ nim kršćanskim reformatorom no ime sv. Franjom. gregacionih provincije rimske za uzroci pošobojni, Osim toga djelo može služiti i različitim preda­ ke konkure u ovu provinciju mozi i imaju imati vanjima i sastavcima kao podloga, kako to sam glas dečiživ i konsultiju samo o(ta)c jeneral ta­ pisac kaže. Moderna oprema knjige čini je još mi­ dašnji izvan svih drugih šuperijurov i oficijali jelijom. Istina današnji sociolog neće naći tu iskle­ neralih da Dudu ke se hoće pro(vin)cije i kakovosti. 9. U kapitulu takojer pro(vin)c(ija)lu provinsani sistem sociologije, organizacije i agitacije, kao što je to bez smisla tražiti kod sv. Franje, jer■ čije rimske rejent svetih Kužmi i Damijana od on nije bio nikakav učitelj sociologije niti svjesni; Rima da nima glasa, ako ni sin one pro(vin)cije, reorganizator. Sv. Franji bila je u prvom redu đopušćajući se pravica glasa ežamirsaturu jeneralu glavnim predmetom vjera i spas duševni čovje­ samo na kapitulu svoje prov(i)ncije, ke sin nahodi čanstva, ali rad u tom smjeru donio je nuzgrednih se, kako se je reklo na poglavlju 14. 10. Na kapitulih prov(i)nc(ija)lih, ako veći đil produkata, koji nijesu možda primarno namjera­ vam. Nu zgodno kaže Fr. G. Peabodyx): »Katkada glasnikov ne bi bilo za jednoga, učinjen prija prosu ovi nuzgredni produkti od izvanredne vrijed­ tešt i učinjen prvi skrutinij, durajući ista ncskladnosti«. Hoćemo li da znamo nauk i socijalna na­ iiost, čeka se na jenerala budi blizu ili ne kapitala. čela sv. Franje, to moramo u obzir uzeti prilike ili Ako bi paka to se dogodilo na kongregacionih pro­ motiv, koji su ga potaknuli da ovo ili ono uči ili vincijalni, ako toti bude jeneral, odabranje njemu da zauzme ovo ili ono stanovište u kojem kon­ da grede, ako li nije, provincijalu grede. Poradi kretnom slučaju a onda odatle, da stvorimo opće­ drugoga odabranja sva učinjena ili u kapitulih iliti nita socijalna načela, koja nam imadu biti mjero- kongregacionih provincijalskih neka budu oblast ili juš odabranim, imaju biti potverjena od preši’) Adnsa za narudžbu i-njige: »Verlag vo i Fredcbeul i;nd denta, kapitula ili kongreghciona. Koenen, Essen — Rulir^, cijena *50 M. 11. Oni napokom, koji izajdu prez uzroka le’) F. G. Р aU dy- ulknhoF: »Jcsus Christus und dic sozialc jitima, koga ima izviditi prešident i veći dil glasniFragc« itr. 6 i. �Konslitucioni fratara trećega reda sv. Franje. kov, imaju ostati prez glasa ativa i pasiva za 3 lita i ako izajdu vanka s pogledom, za 10 godišć, a glasnik, od koga se bude imala kakova sumnja, ima li glas ali ne, da se udalji od davanja glasa. 175 ministra jenerala, definitura jenerala, ministra prov(in)c(ija)la i g(va)rd(ija)na mostir(s)ka. Jurve ako bi pomankal miništar jeneral pervo nego bi dospil 6 godišć svoga guverna, šijili i one stvare, ke se čekaju na njegov oficij, da budu od šekreP o g l a v l j e 29.: O d i z b r a n j a d e š k r e t a tarija jenerala i provincijala one prov(i)ncije, u m o s t i r s k o g a za p o j t i na k a p i t u l kojoj je uinerl jeneral, izručeni onomu, ki bi jeneral provincijal. pervo od svih onih, ki su živi, ki da čini na misto 1. Izbraniju deškreta mostirskoga kako ravno mertvoga, dokle od stola apoštolskoga providjeno u svakomu a tu, na ki se iziskuje povoljenje od bude za jednoga vikarija jenerala. Ako nijednoga familje, da imaju glas svi oni, ki lejitimo profešani nije, ki bi jeneral, da se izruče onomu, ki je tada jesu postavljeni od familje u mostiru, ma ako dodostojniji u redu, — nahodi se radi dostojanstva, spili su 3 lita po profešu i budu postavljeni u re­ koga je imal. čeno misto 2 miseca pervo. Za izvaditi dakle svaku 2. Uzmanjkajući za ki se hoće uzrok unutra privaru u takovih izbranjih od diškretov, ne mozi 3 godišć prokuratur jeneral, da bude izbran jedan provincijal 3 miseci pervo kapitul? removiti iz novi gd jenerala s povoljenjem stola apoštolskoga mostira nijednoga onih, ki su od familje nego samo do' kapitula jenerala ili kongregaciona posridnja, poradi toga težka zablujenja i očita, ako li se Hncle bad(rl|erže činiti ma po način da isti prokuCiniio protivno prez uzroka. Oni, ki je тШ L ајсп' ratinvjp ;ral nc može moj biti odabran od one da ni ma glasa u mostiru, kadi se nahoui, ma radi pro(vin)cije, od ke jeneral nahodi se. itati, da se poda ne izgubi svoju pravicu 3. I _ nanjfcajući za volja ki uzrok koji definikadi prija bijaše vrati u mostir z g(l)ascm, to tur tadašnji ili jeneral ili prov(in)c(ija)l, da bude prvo, svamo postavljen bil od familje, postavljenim misto mertvoga od jenerala oni, ki ako ne bi cedii slobodno i\ži prvo rr.istp u bnoj provinciji, od ke biše oda­ 2. Deškreta mostir: bran mertvi, i dru д о је da nima glasa u rečenomu mostiru, kadi su najmanje kor; regacionu jeriAr.alu ili pro(vi)nc(ija)lu respetia pet aktivi, meju kimi t>r ente. ШШ у :? česani, koji prije nego nji 4. Upimnjkc ući za volja ki uzrok miništar nimaju glasa pasiva. Kad u: vin)c(ija)i, Aiokle providjeno bude od jenerala kov, mogu ujediniti se fami; dan konjišarij prd(vin)c(ija)l, ki do kapitula proodabrati jednoga samoga v(i)nc(ija)la b^de na misto mertvoga sa svom pu­ činjeni tri skrutiniji ne os(t) nom obhstjii od provinc(ija)la oni, ki bude stariji kr(e)ta i bude preže(n)t jeneral od-provincijalov pasanih, činiti će se na misto meršarij, njemu da grede izbranje, drugačije da u rvoga, ako li nijedan ne bude od pasanih provincičini drugi škrutinij, rna g(va)rd(ija)n da grede jalov, da postupi na ta oficij šekretarij pro(vin)cijal kapitul prez diškreta. tadašnji. 3. Udilje čim miništar jeneral ili njegov ko3. Komišarij provincijal odabran kako zgora mišarij ulize u koju provinciju za vižitati ju, budi u od jenerala za uzmanjkanje miništra pro(vin)c(ivolji i slobošćini kapitula mostirska svih mostirov ja)la, ako bude bil guvernal provinciju za 2 čila goone provincije dojti na obranje deškreta mostir­ dišća, ima se brojiti meju pro(vi)nc(ija)Ii pasanimi skoga po način, da vižitatur ne mozi zabraniti, da 1 da uživa svi beneficiji i privileji njih po način, da se ne čini odabranje nego u vrime svoga vizita. na kapituli dohodećemu ne mozi biti odabran za Ako li vižitatur najde se u mostiru u vrime reče­ prov(i)nc(ija)la ni dilovati oni oficij, ako najmanje noga odabranja, moći će meju nje ulisti i biti preza jedno lito ne bude bil prez rečenoga dostojan­ šideut istoga odabranja. stva. Ako Ii paka пе bude bil u onomu oficiju za P o g l a v l j e 30.: O d o f i c i o v p o d a n i h 2 lita čila, da ne uživa nikakva privileja onih, ki su na k a p i t u l i h ili k o n g r e g a c i o n i h , bili pro(vin)c(ija)li, i tada na kapitulu bliz dohoden a k o j i s e i m a j u r e n o v a t i o n d a , ćeniu moči će biti odabran za miništra provincijala. k a d a b u d u p r a z d n i r a d i s m e r t i ili 6. Uzmanjkajući za ki ta uzrok g(va)rd(ija)n radi renuncije. pervo nego od miništra pro(vin)c(ija)la izbran biti bude drugi, ki bude nastojati mostir do kongrega­ 1. Prez šumnje jesu niki oficiji, ki najmanje za dugo vrime ne mogu biti prazdni, kako štepeni ciona, ki se ima celebrati, najdostojnije da nastoji �176 Br. 11. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« 1913. za g(va)rd(ija)na. Oni paka, ki bude izbran kako zgora od pro(vin)c(ija)la, da se zove prešident, ma imajući istu oblast, pravice i glas, ki imaše on spridnji. Ako potla i kada rečeni prešident može biti odabran za g(va)rd(ija)na, reklo se je u po­ glavlju 28. 7. Napokom oni, ki ne renuncijaju oficij i do­ stojanstva, ka daruju tri lita, prvo nego bi dospil 2 lita, da ne uživaju privileji ni preeminence, ke u naših koštitucionih dopušćaju se onim, ki su imali rečena dostojanstva i oficiji, ma ako je puste po 2 leteh i za lejitim uzrok, ča ima pahvaliti mini­ star jeneral, mogu uživati ih, zač tada se imaju konšiderati, kako da bi ih bili uzderžali za sva 3 lita. P o g la v lje 31.: O d t r o j e š o r t e o t o č a r s t v a i o d p r e c e d e n c e i z v a n k * \ " tv. o n . ■. lo v i k o n g r e g a 1. Očanstvo u našemu redu nahodi se od 3 šorte, prvo od reda ili reliona ki imaju jenerali toliko sadašnji koliko prošastni, prokuraturi, definituri i šekretariji jenerali tadašnji i prošastni. Drugo je od provincijev, ’.cja imaju provinci­ jali ili od oblasti ili od titula toliko tad^ ji koliko prošastnih, definituri, šekretm* ii i kuš' di prov(i)nc(ija)li tadašnji samo i meštar rejen ki bude bil učinil 3 puta korš od teoloije. Treto je od mostira, koga imaju g(va)rd(ija)ni i meštri svete teoloije. 2. Poradi paka precedence izvan kapitulov i kongregacionov da se obsluži narejenja slideća: Je­ neral tadašnji u svakomu mistu i vazda u komu se hoće a tu da se prednosi pod svimi ostalimi, jeneral(i) prošastni da ošervaju na promence vrime njihova promovljenja, poradi drugih paka u mostiru da budu podložni jednomu samomu, a to jest, ako loti nahodi se leiural: jeneralu samomu da su podložni; ne budući jeneral, ako bude pro(vin)c(ija)I, provinc(ija)lu samomu, ne budući paka ni jed­ noga ni drugoga, tada da su podložni samomu g(va)rd(ija)nu. 3. r rokuratur jeneral tadašnji da ima misto od definiturov jeneralih tadašnjih, a ovi da imaju misto šekretarija jenerala tadašnjega, koji zato svi imaju imati misto prid svimi ostalimi, ma da dadu misto provinc(ija)lu od oblasti u svojoj provinciji i g(va)rdijani samo u njegovu mostiru. 4. Za prokuraturom jeneralim definituri jene­ rali i šekretariji jenerali tadašnji šegvitaju po ovomu istomu narejenju prokuratur i definituri i šekreta­ riji jenerali prošastni i provinc(ija)! oblastni, pro- šastni provinc(ija)l, titular prošastni, a paka definituri provinc(ija)li tadašnji, za kimi šegvita šekretarij provinc(ija)l tadašnji, ki paka u vrime vižite ima imati misto od definiturov provinc(ija)lih, a za njim kuštod tadašnji takojer od provincije. 5. Za više rečenimi da imaju prvo misto rejenti jenerali, drugo ežaminaturi jenerali, treto rejenti, ki tada štiju, četvrti meštri, ki su bili definituri provinc(ija)li, peto oni, koji su akvistali koj inostir, šesto meštri, sedmo redovnici simplici, ki pašivaju dvajset godišć profeša, deveto lekturi ta­ dašnji tako od spekulative kako od moralitadi, ki zato još nisu meštri, deseto ostali redovnici šimplici, jedanajsto žakni, a najzadnje budi misto od laikom 6. Postavljeni na stran jenerali prošastni radi ecedence, kako se oserviraju^meju sobom vrime svo(ga) odabranja na jenera U svih drugih paka jošće oficijahh ili jeneralih ' prbvincijalih tadašnjih ili prošastnih ima oservuti se u jednakosti štepena vrime profeša, ako protiviti se ne bude titul od meštra, zač meštri vazda imaju biti prvi onih, ki nisu meštri, sasvim da su stariji od istih po profešu, a ča su na štepenu istomu kako na priliku od definitura. Ovo dosto­ janstvo paka od precedence da ga ne dade titul od ežaminaduri ili rejenta jenerala u rigvard pero ohcijalov jeneralih tako sadašnjih kako prošastnih i miništrov provincijalih ili oblastnih ili od titula tako tadašnji kako prošastni. 7. NapoKom provincijal vani svoje prov(i)ncije da ninia nikakove precedence radi provincijalstva ni g(va)rd(ija)n radi g(va)rd(ija)nstva vani svoga mostira. Poglavlje glasnikov 32.: C i ć a precedence n a k a p i t(u)i ih i k o n g r(eg a)c i o n i h. .1. Na kapitulih jeneralih jeneral tadašnji da ima misto najdosojnije, koga udilj šegvita jeneral prošasti z drugimi prošastnimi jenerali po vrimenu njihova odabranja, zatim prokuratur jeneral i šekretarij, provincijal od mostira, kadi se čini kapitul, paka ostali provinc(ija)li od oblasti po štepenu kako ka je starija provincija, zatim provinc(ija)li titulari napokon šekretariji i najzadnji kuštodi pro­ vincijali po načinu zgor rečenomu. 2. Na kongregacionih jeneralih jeneral ta­ dašnji, a jenerali pasani da s(l)idu kako zgora na kapitulu je narejeno jeneralu, zatim prokuratur i šekretariji jenerali paka provinc(ija)l od mostira, kadi se čini kongregacion, za kim šegvitaju defi- �Konslitucioni fratara trećega reda sv. Franje. nituri jenerali i g(va)rd(ija)n mostira, kadi se čini kongregacion. 3. Na kapitulih provincijalih da ima prešident njihov najdostojnije misto, za kim slide jenerali prošastni, provincijal tadašnji, prokuratur, definitur i šekretarij jenerali tadašnji, a paka prošastni, g(va)rd(ija)ni po spridnjemu bitju mostirov, rejenti i ežimenaturi jenerali, diškreti mostirov po spridnjemu bitju istih, napokom kuštod tadašnji od provincije, kako na poglavlju 28. 4. Na kongregacionih provinc(ija)lih da ima misto najdostojnije prešident od njih, to jest jeneral tadašnji ili njegov komiŠarij, a u mankanci ovih provinc(ija)l oblastni tadašnji, koj ako ni glava od kongregaciona, neka stoji zada jeneralov prošastnih ma sprida prokuratura jenerala i ovako da slide definituri i šekretarij jeneral tadašnji prov(i)nc(ija)l titular tadašnji, a napokom 4 defi­ nituri. 5. Ako li kada na kapitulih ili kongregacionih ne bi se oservalo rečeno narejenje za neharnost ili nerasmantranje ili začto se zovu pomućenim načinom, nima se zato razunriti da se čini komu prejudicij. P o g 1a v 1j e 33.: C i č a p r i v , o d n i k i h. 1. Samo jeneral tadašnji i oni prošastni da uzdarže titul od pripoštovaaoga, dočim živu. Mogu jošće jenerali prošastni odabrati si jedan mostir, kadi mozi stati za života i od koga primu sve stvare potribne toliko za življenje koliko za odiću i stvare, ke se čekaju na njihovo bitje re dovsko, i šuperijur, ki deputati se ima za oni mostir, da bude postavljen od kongregaciona pro­ v in c ija la jedan redovnik baš vridni, dobrohotan istomu prošastnomu jeneralu. Mostir paka, koga mogu odabrati si, takojer jedan, ki bude bil 14 godišć za rejenta ima biti one provincije, od ke sin nahodi se. 2. Jeneral prošastni, prokuratur i šekretarij(i) jenerali tadašnji ne samo da imaju glas u ka­ pitulih i kongregacionih toliko jeneralih koliko provinc(ija)lih ma kadi budu i deliberacion ima biti po glasih ili po mahanjih. 3. Prokuraturi prošastni, definituri, šekretariji jenerali i provincijali oblastni ili od titula ne mogu biti zvadjeni od provincijalov tadašnjih s kim se hoće preteštom ili koturom iz mostira nji­ hova usinovljenija ili od onoga, u komu jesu, nego samo s povoljenjem istih ili prišadši urdin pošobojni miništra jenerala ili za jedan veliki i očiti 177 skandal da li od koga ima vazda biti opomenjen miništar jeneral i da se čeka na njegovu zapoved, s kojimi jošće i šuperijuri tadašnji poradi činov obćinskih da tratuju z rišpetom, koj grede, i reverencom. 4. Napokom starci od 60 godišć jošće prez njihova povoljenja da nisu izvadjeni od provin­ cijalov iz mostira njihova usinovljenja nego samo za kakovo zablujenje težko i skandal očiti ili po urdinu oca jenerala. 5. Dićarivamo napokom, da zgora rečeni de­ kreti i naredbe ne obligivaju na nikakov grili ma samo na penu, neg samo kada se pristupi koja zapovid božja ili crikvena ili suštanca trih zavetov budučijih, ako ne bi drugačije narejeno u istih konštitucionih. S 1i d i d e k r e t i p o t v e r j e n i j e i s t i h k oš i i4^u c i o n o v od p r i s v e t o g a o t c a p a p e K l i m e n t a XII., p r o t e t u r a n a ­ šega srićno kraljujućega. Kad dakle kako no isto predstavijenje pridavaše tako-isti Bonaventura, prokuratur jeneral, kako rečeni PaVal' ministar jeneral i ostali redov­ nici reda imenovanoga naredbe ovako sabrane i narejene neka stanovitije podstojati i po sve ф služiti se budu našega apostolskoga potverjenja go­ spodarstvom rhnogo žele, da ukripljene budu. Ma dokle častju kardinalstva nastojasmo dilu zašćićitelja istoga reda pri stolu apoštolskomu, mnogo vrimeua ućaržasmo i jošće sada po voznesenju našemu na varh privisokoga apoštolstva uzdaržujemo i ravno njega nastojanije i srića napridovanja čistom serca Ijubavijom želimo onih prošnjam u ovoj stvari, koliko u gospodinu možemo dobrostivo pristati hoteći i svih od koga se hoće proklestva, šušpensiona i interdita i drugih crikvenih šentencij i zavez i pene od zakona ili od človika, kojim se hoće okažionom ili uzrokom prinesenih ako po koj se hoće način kimi zavezami zave­ zani jesu na ishod od sadašnjih samo dostigajemih sprave, odrišujući i odrišenih biti misleći, rnolbam od strane rečenoga Bonaventure prokuratura jeneralu, kim zgora imenom nam i sverhu ovoga umiijeno podanim naklonjeni sve i svakih konstitucioni predpostavljene i u njih uzde(r)žeća se koja se hoće obJastjom apošto(l)skom činom sadašnjih potverjujemo i pohvalivamo i njim nepristupnu apoštolske stalnosti kripost prilažemo i za sve i svake zakona i dila trohe, ako koj zgora po se hoće način unesle bi se, ponapunjujemo, ustanovitujući iste sadašnje knjige i koštitucioni sprid postavne �178 Вг. 11. — >SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. za vazda stalne, vridne i sveršene sastojati i imati budu i njihove ponapune i čile prudnosti isteći i dostignuti i onim, na kih se čeka i za vrime svakojačko čekati se bude u svih i poprinapuno pomoći se i od njih ogledivo neprestupno obslužiti se i tako u pridpostavljenih od kih se hoće sudac za­ konitih i namistnikov, jošće pravde kuće apoštolske slišavcev suditi se i odlučiti se imalo bi i odverženo i prazno, ako drugačije sverhu ovih od koga kom se hoće oblastju znajuć ili ne znajuć prigoditi se bude napastovati. Ne protivećimi se konštitucioni i narejenji apoštolskimi i dokle potrib(n)o bude rečenoga reda i drugih kih se hoće jošće s prisegom potverjenjem apostolskim ili kom se hoće kriposijom drugom ukripljenimi odlukami i običaji, privileji ta(ko)jer, opušćenji i knjigami apošto(l)skimi protiva predstavljenim kim se hoće načinom dopušćenim, potverjenim i povoljenim. Ka sva i svaka njih čini bližnja za парчпо i, zadovoljno prikazana i od riči du riči u n ra po- stavljenih imajućih nama drugoč u svakoj kripost imijućim zaderžati se k prestavnim izašastju ov put samo posobojno i otvrstno mećemo doli druge suprotivne ke se hoće. Hoćemo dakle, da istih sadašnjih knjig prenaš(a)njem i kopijami jošće štam panim rukom koga koli naroda očita podpisanim i šijilom človika u crikvenoj časti postavljena ukripljenim ista posve virna tako na sudu kako vani njega vazda da se ima, ka imala bi se istim bliz budućim, ako bi bile ponujene ili prikazane. Dano u Rimu pri svetoj Mariji velike pod prstenom ribara dan 26. jenara 1734., p apastva našega lito četvrto. F ratar kardinal Olieri. 1 hvala bogu budi trojemu i jedinomu z diviMarijom Frančisku mojemu. ispisano po mene fra Agustinu Keršiću Cresaninu. V V Sv. Franjo kod O zanam a. Ostaviš li P kreneš li prama sjeveru, eto te u bujne poljane ri iske. Zaputiš li se dalje i prijegješ li žutkasti Tiber, evo te pre“d kosoviti Apenin. Ova udaljena, čarobna i zdrava okolica zove se Umbrija. Njezina ljepota priliči onoj Alpa. Njezine šumice pune mirisa i pjesme. Njezina brddšea ko krunica sve uzduž se suču naokolo, a mali potočići iz,njih izvirući žubore i svojim šumom pune otajstveni kraj. Njezino podneblje ne zna za vječni snijeg. Sva priroda u zuje ti se slatka, nevina i mila. Njezina krasota udahniva ti udivljenje bez bojazni. Sve ti priča svemogućstvo Stvoritelja; sve veliča njegovu dobrotu. I ljudska ruka ne pokvari ovu sliku. Stari gradovi: Nari, Ferni, Amelia, Spoleto ili se koče na kucima ili leže ispod šiljastih brdašca u čarobnoj d61i. Amo se dušo velebna, evo ti sijajest lijepih i nezaboravljivih, klasičnih i religioznih uspomena. Ugji u srce ove doline. Obzorje je široko, brda te okružuju. Ne ćeš umrijet od žegje; vode ima dosta. Dva puta te vode u ovaj zemaljski raj sa podneva iz Foligna, a sa sjevera iz Perugje. Na zapadu priječi ti ulaz malen grad.ć Bevanja, gdje se rodi P r o p e r t i u s , pjesnik raskalašene ljubavi; na istoku koči se gorski lanac i ne da ti na­ prijed. Na njegovoj strani prostire se bijeli Asiz, gdje se rodi veliki Frano, pjesnik prave, nadnaravne i nenadkriljive ljubavi. Petar Bernardone zvaše se njegov otac, a Pika, njegova majka. Bernardone trgovao je sa suknom u Francusl'oj. Nakon svog'povratka 1182., žena mu već porodi sina, koga nazva Ivanom, a on u spomen onih mjesta, gdje se on obogaćivaše, Franom. (Vita a tribus sociis, cap. II.) Kad mali Frano podraste, njegov ga otac dade svećenicima crkve sv. Jurja, neka ga štogod pouče. Kod njih nije učio dugo, ipak razumio je latinski čitajući sv. Pismo. Frano nadasve ljubljaše francuski jezik. On često govoraše ovim jezikom, pjevaše pjesme, prosaše milo­ stinju u Rimu, pitaše potporu za popravak crkve sv. Damjana. (Vita a tribus sociis, I., 10.; II. Vita a s. Bonaventura, cap. II. Thomas de Celano, cap. III.) Lijep i pristao u stasu, vitak u pojasu, veseljak i privlačiv u držanju, mek i ugodan na riječi, ćudi rimsko-francuske namećavaše se po sebi svojim drugovima tako, da ga izabraše za poglavicu njihovoga društva, poznata pod imenom c o r t i. Ova vesela družina veselo sprovagjaše svoje dane. Svake večeri Frano bi se našao posred njih na gosposku i vlastelsku obučen sa štapićem u ruci. Oni sa bakljama obilazaše grad pjevajući pjesme, a Frano im udaraše vrijeme. Svjetina, koja ih je rado gledala, divila im se je, a Franu nazvala: cvijetom asiške mla­ dosti! (Vita a tribus sociis, cap. I. NVadding, Annal. 1.). Svak se je nadao, da će Frano postati veliki knez. Kada se je Guallier Brienski digao proti Fridriku II., �Listak. da na novo zadobije siciljsko kraljestvo, u toj nadi Frano pohiti da ga slijedi, ne bi li, po miloj sreći, krilaticu nadu ostvario. Ovaj korak bijaše posljedica jednog Franjina otajstvenog sna. U snu jednoć on sebe vidi u jednoj veli­ čanstvenoj zgradi, koja je bila okićena krasnim sago­ vima, slikama i svakovrsnim oružjem. U to ču glas, koji mu govori: ovo tebi i tvojim drugovima. Vidi se, Frano nije bio razumio volju Božju iz po­ četka. On je sve svodio na vrem enitost, dok Providnost njega je vodila na nadvremenitost. (Vita tribus sociis, cap. II. Vita a s. Bonaventura, cap. I.). Kao valjani vitez na poziv križara on se je morao odazvati. Godine 1220. priveze se u Egipat, te se pridruži kršćanskoj vojski kod Damiate. Najsokoliji od svih vi­ tezova prodre do samog dvora sultanova i tu pripovjedaše tvangjeljv', ookazujuć njegovu istinitost s.i p u la ženjem, preko vatre. Napokon sa počašću otposlan, он nastani naseobinu svojih učenika u sv. Zemlji, koji ov*ekovičiše svoje ime sa naslovom : Oci sv. Zemlje, . ^ sv. Groba i mača Godtridova. Ah kako nema pravog viteštva b ezdvorenja dam e, Frano izabra svoju. Malo prije svojega obraćenja Frano bijaše sav zamišljen. Dolazeći k njemu njegovi stari pri­ jatelji pitahu ga, za što je zamišljeu?, ne misli li na svoji zaručnicu? Ne znate li, odgovori im Frano, da ci uzesti najdivniju, najljepšu, najbolju i najbogatiju, što ih je ikada bilo. (Vita a tribits sociis, cap. I. S. Bon. VII. On označivaše s ovim svoj ideal moralne ljepote i savršenosti — sveto Sirom aštvo. O tvorite sve pjesnike srednjega vijeka, i ne ćete naći jačega lirika od svetoga Frane. Isu Dantfe zaostaje zapokornikuni Asišk rn. U čovječanstvu nalazim o ova čo vjeka, koji su najvećma približili svojim životom i dje­ lima Isusu-Krstu, nedostiživom uzoru ljepote i sa v rše ­ nosti: a to su Sv. P avao i Frano. Trebalo bi imati Fra njino srce, Franjinu svetu dušu, Franiine heroične kre­ posti, njegovu ljubav pram a Bogu, sebi, bližnjemu i pri­ rodi za dostojno slijediti njegovu liriku u pjesmi i prozi. Dokle god se ne dostigne njegova moralna jakost duše, ne može se onako visoko, i priprostito misliti i jako sa osjećajima izrazivati. Nadnaravna snaga njegovoga duha u čarobnoj dolini Umbrije ne mogaše dovoljno izrazivati svoje misli bez figura svoje dobe. Mi ne nalazimo u kršćanstvu knjigu, koja se više približava Evangjelju sa svojom visinom i priprostitošću nego li Fioretti, iz riječi i nadahnuća Franjinih poteklih. Čujte samo kako njegov prejaki, simbolični genij moli za svoju damu — sirom aštvo sveto: »Gospode, pogledaj na me i na moju gospogju Sirom aštvo. T a evo, ona je zasjela na kućni prag i to ona, koja je kraljica kreposti. Jadna tuži se, što su je njezine prijateljice osta­ 179 vile i postale joj neprijateljicama . . . Sjeti se, Gospode, da si ti sišao sa neba e da se njom zaručiš, neka ti po­ rodi lijepu kitu s in o v a ... Oh! tko te ne bi ljubio, moja gospogjo Sirom aštvo nada sve stvari?« (Fioretti, cap. XIII.). Njegov duh svegjcr uzdignut k Bogu, tako prodiraše u slatkost ovih lirskih akorda i simfonija, da je više puta mislio, da su došli glazbari pod njegov prozor. (Vita a s. Bonaventura, c. V.). Frano ipak bio je naobražen onom naobrazbom, koja mu je služila kao pjesniku za svoju dobu. U dvadeset i četvrtoj godini svojega života Franu teško zaboli. Nakon dugog bolovanja jedva osta živ. Sav ocijegjen i slab izlazak malko na zrak, da se oporavi. Čudnovato! sva čarobna, umbrijska priroda i sve ze­ maljske stvari, kojima se je prije divio postaše mu odurne i mrske. On se opet stao približavati starim svojim znan­ ja, mješati u ratove i borbe, a noćni sni ga vazda zvahu na neki drugi život, koji on ne razumjevaše. Cesto neTtfg^: nagon potiskao u samoću. Više puta on bi ostavio svoje d ru g o v c\n asred ulice pjevajuće i krenuo sam u bližnju pećinu poa izlikom, da traži tamo sakriveno blago. Tu bi Frano proboravio po više sati u nekoj agoniji duha, koju ne mogaše izraziti nikomu. Njegovo srce osjećaše, ne može naći mira dok ne ispuni neku nepoznatu stvar. Od sada Frai^o poče moliti, neka mu Providnost otkrije pute svoje i njegovo srce poče se sm ekšavati ko ugrijani v isa k , a duša nježiti ko čisti med pred raz­ mišljanjem muke Spasiteljeve. Pitahu ga jednoć njegovi prijatelji: što ti je pranjo? zar ie boli? »Oh!«, poviče -9 iV » ja plačem Muku Isusa-Krsta, mog Učitelja, za koju ja se ne bih stidio ići oplakivajući je po cijelom svijetu na vaš glas«. (Vita a S. Bonav., cap. IX.). Sada ustaje Ozanam i prekida svoju misao pred svojim učenicima sa običnom svojom pauzom, te obazi­ rući se na svoju dobu i prošlost daje im važnu opomenu: Vidite stari su pogani mogli upoznati Boga, ali oni ga nijesu nikada ljubili ko Frano. Pogledajte na kršćan­ sko doba i uvjeriti ćete se, da kršćanska ljubav postaje gospodaricom svijeta. (Ozanam, Oeuvres, t. V., p. 60 et suiv.). Od sada u razmatranju križa Frano nauči ljubiti Boga nadnaravnom ljubavi, zatim njegovo čovječanstvo, čovječanstvo raspeto, raskrito i na križu u sirom aštvu pribijeno. Evo uzroka zašto Frano poče ljubiti i njegovati gubave i sve jadnike, koje svijet preziraše. U prisutnosti svojega biskupa baci svoje stare halje i zagrne se pro­ sjačkim plaštem, te na pola go i bos pognute otkrivene glave prolazaše ulicama Asiza. Svijet, koji ga je gledao, m gao mu se ; použući ga za kukuljicu, bacao se na nj sa blatom i kamenčićima. A on jurio naprijed pripovijedajući svijetu ljepotu kreposti i križa i odsugjujući puteni život. �180 Br. 11. — »SERAFINSKT PERIVOJ« — 1913. Vidite, moja mladosti, ovdje susretate opreku dvaju svijetova. Uzmite Franjin put, i on će vas dovesti k miru i blaženstvu. Njega su smatrali za luda u ovim časo­ vima, ali taj sud bijaše sud svijeta! Ne znate li, da je Frano sa ovim korakom učinio nečuveni u povjesti čo­ vječanstva s o c i j a l n i k o r a k ; oborio je i porušio mržnju izmegju nižih klasa i gospodara, umirio stari rat izmegju posjednika i neposjednika, učvrstio na novo po­ pucale sveze kršćanskoga društva. Ja nijesam vidio dublje politike, — kliče Ozanam, do ove onoga l u d o g a . Nije li se pravom očekivalo, da će Frano postati velik knez? Platon za ostvarenje svoje r e p u b l i k e nije mogao naći kroz cio svoj život pedeset obitelji, a Frano, poslije jedanaest godina, brojaše pet tisuća svojih uče­ nika. Ovaj stalež života što izgleda najstrožiji i najtvrgji, on je najslobodniji i najljepši. J e d n a s a m a s t v a r m u č i l j u d s k u s l o b o d u , a t o j e s t r a h i sav se taj s t r a h s v o d i n a o n a j : t r r ч. i je, s v i j e t e mi o ! Tko je pak izabrao >voju trpnju na ovomu svijetu za svoje veselje i slava, roga ništa ne ustavlja i on je najslobodniji; čovjek misli i ideala, genij uzvišenosti pjesme, učitelj prave fil ?ofije, bogoslov du boke teologije, uzor, koji se najviše f«: ibi iza je golgot Mučeniku. (Ozanam, Oeuvres, t. V. p. 62.). U ovomu, otkrijevamo, da je Ozanam u t* shvatio duh sv. Frane i da je ono istinite, š fo smo e o njer rekli, da mu je taj isti duh bio formom ži ota u mi Hristovoj pri svojemu radu i življenju. Frano prožet ovakvim duhom slobode u svojim trpnjama, uživaše živući po uzorcima vječnih ideja. On igjaše, pripovjedaše i jegjaše kruh siromašni i aprošenš žuljima ruku svojih ili zaslugom, kao Homer, njegov/ uče­ nik Dante, Tasso, Camoens, Ozanam, Finelli i drugi slavni siromašci, kojima Bog nije dao na ovom svijetuu ni krova ni počinka, nego htjeo ih je vigjeti u svojoj službi strancima i putnicima, samo neka pohode puke i narode svijeta, njih liječe i pouče. (Ozanam, Oeuvres, p. 62.). Frano lišen svih zemaljskih spletaka, poslije nego je uredio svoju ljubav, ugje u odnošaj sa stvorenjima, priprostitim i malenim. Kršćanstvo je više puta optuženo bilo da prezire i gazi prirodu, ali ta optužba bijaše samo onih, koji nijesu razumili kršćanstvo, niti njegovu nauku ob odnošaju čovjeka prama inim stvorenjima. Gledajte Franu, primjećuje Ozanam, i u njemu ćete naći kršćan­ sku nauku ob odnošaju čovjeka prama stvorenjima. Asiški pokornik i trubadur obilazaše prirodu i u njoj tražio je slike svojega Boga. On nalazaše u lijepim stvorenjima Onoga, koji je nada sve Izvor svake ljepote. On se nije stidio najmanjih i najpotlačenijih, jer je znao, da ih je sve dobri Bog stvorio; on ih je nazivao svojom braćom i sestrama. Da, sv. Frano, po svojom nadnaravnom lju­ bavi, bezazlenosti, nevinosti i jednostavnosti, bijaše se povratio, da tako rečemo na stanje prvoga Adama, k<?ji, kao prvi otac gledaše sva stvorenja u svijetlu božan­ skomu i nadnaravnomu i ljubljaše ih bratskom ljubavi. Dok stvorenja njemu, kao sv. Frani pokazivala su svoju odanost i posluh, što drugima kao i Adamu poslije istoč­ noga grijeha uskraćivahu. Ovaj pojav, zapaža Ozanam, kao veliki i izvorni katolički apologeta, nalazi se jedino u kršćanstvu. Život asiškog uložara prepun je sličnih činjenica, za koje nam svjedoče mnogi svjedoci-očevidci. (Ozanam, Oeuvres, t. V., p. 66.). Na moje sam uši slušao od ljudi tobož naobraženih, , ^ovaraju ovoj djetinjoj ljubavi sv. Frane, ali ja oc slažem sa Ozariom u ovom pogledu i odgo­ varam na takovo zamiranje. U svetom Frani treba gledati nadnar čovjeka, kojega je P r o v i d n o s t za svoju osobitu s rhu opredijelila. Valja poznavati okoliš i prilike, u kojima se je Frano nalazio i zašto je bio po­ slan i onda naš sud. sasvim ćemo izmijeniti. Italija u srednje! u vijeku ..riješila je protiva ljubavi usred borba svih protiva svima. L rbav bila je podivljala. Guelfi sa ibelini vazda se grizli i tukli. Trebalo je ovaj klin dru­ gim klinom izbiti naime izvanrednom ljubavlju. Provid­ nost je izabrala -sv. Franu: »In foco Г amor mi mise«. Ko Orfej srednjega vijeka on kroijaše okrutnost životinju i tvrdoću ljudi. Na javnim mjestima Padove, Brescie, Cremone, Bologne л t. d. on okupljaše gragjane i propovjedaše im mir i ljubav. Frano sav izgaraše od ljubavi: »Ja umirem od slatkosti i vi mi se ne čudite«. Moje se srce rastapa, a tijelo u zemlju igje«. »Ja umirem od slatkosti«. Vrhunac svoje ljubavi pokaza sv. Frano na Alverni kada primi od Isusa rane. Poslije toga sv. Frano nije živio više od dvije go­ dine. Napokon, uz poj pjesme bratu Suncu, usnu u Go­ spodu, dne 4. listopada, 1226. Njegove riječi i njegovi pri­ mjeri ostaše svijetu, koji vazda potiču njegove sljedbenike i učenike, kao Ozanama na svetost života i dubinu ozbilj­ nog i pravog nauka. Hladni su krajevi odakle ti pišem, ali vruća je ljubav, koja ti ovo šalje, Hrvatska zemljo, primi ovaj cvijet sinka svoga i daj mu mjesta na prsima tvojima. Primi suzu moju s njim i sahrani ih u srce tvoje. S e n i o r »M i l o v a na«. �Vjesnik. 181 V J E S N I K . Izjave. U 3. broju trećogodišnje »Siidslavische Revu« napisao je dr. Dujmušić jedan članak pod naslovom: »Die Franciskaner in Bosnien und der Hercegovina«. Na ovaj je članak urednik »Serafinskog Perivoja« reagirao u 2. broju »Serafinskog Perivoja« pod naslovom: »Dr. Jozo Dujmušić i bosansko-hercegovački Franjevci«. Radi ovoga članka dr. Dujmušić izdao je brošuru: »Očuvaj Bože fratarske zlobe« i dra. Jelenića tužio na ovdješnji okružni sud. Nu sada radi spomenute brošure i redodržavništvo Bosne Srebrene, te urednik »Serafin. Perivoja« dignu parnicu protiv dra. Dujmušića. Parnice su se imale voditi 16. listopada, megjutim prije rasprave još 15. listopada stranke su se nagodile i 16. listopada sudu očitovale slijedeće izjave: »Ja, Jozo dr. Dujmušić, žalim, što sam u svojoj bro­ šuri »Očuvaj, Bože, fratarske zlobe« uvrijedio b;._.anskohercegovački franjevački red, te povlačim te uvrede. Ja, fra Lovro Mihačević, kao provincijal bosanske franjevačke redodržave, primam to ifa znanje i odustajem od moje kaznene prijave protiv d, . Joze Dujmušića od 20. svibnja 1913. broj 3741 kz. Nadalje povlačim ja, dr. Julija Jelenić svoju kaznenu nu ci prijavu protiv dra. Joze Dujmušića od 20. svibnja 1913. broj 3741 kz., jer istodobno povlači i dr Jozo Dujmušić, svoju prijavu protiv mene. ........................ . 11 . . Ja, dr. Jozo Dujmušić, povlačim svoju kaznenu prijavu protiv dra. Julijana Jelenića od^ 2. svibnja 1913. broj 3360 kz., jer istodobno povlači i dr. Julijan Jelenić ‘svoju prijavu protiv mene. Ove izjave imadu se štampati u Hrvatskom Dne\ nikli« i »Serafinskom Perivoju«. U Sarajevu, dne 15. listopada 1913. — Dr. Ivan Pavičić, kao branitelj i zastupnik dra. Joze Dujmušića. Dr. Konstantin pl. Premužić, kao zastupnik bosanske franjevačke redodržave i ujedno branitelj dra. Julijana Jelenića«. Obnova franjevačkog samostana i crkve u Fojnici. U srcu bosanskog ruđogorja, pod visokim planinama pukla je pitoma dolina, u kojoj počiva gradić Fojnica. Nad njim visoko strši kao budni stražar stoljetni franje­ vački samostan sa ponositom crkvom. Na 16. prošlog mjeseca slavila su u tom samostanu mjesna braća F ra­ njevci sa okolišnjom braćom župnicima važno slavlje, slavlje kulturno: dovršenje rada oko renovacijc samo­ stana i jubilej samostana. Premda je sadašnji samostan tek pred 50 godina sagragjen, ipak je kroz to vrijeme dobio trošan izgled, pa se- je odavna pomišljalo na rcnovaciju i melioraciju zgrade. Na taj se posao lani odlučilo, i pripravivši gra­ divo po zimi od ranog proljeća do mrtve jeseni radilo se bez prestanka na tom zamašnom djelu. Po nacrtima graditelja izvodili se popravci od tala do krova, ali tako generalno, da su malne samo stari zidovi ostali. Neki pak dijelovi samostana iz temelja su nanovo sazidani i po zahtjevima moderne higijene i estetike uregjeni. Po­ gleda li se obnovljeni samostan izvana, pogleda li iz­ nutra, izgleda kao novonikla gragjevina. Najviše se je pažnje posvetilo čuvenoj samostanskoj knjižnici, koja je sa znatnim žrtvama tako raširena i uregjena, da sada sliči jednom velikom, izglednom salonu, u kojem je usred onog blaga knjiga ugodan boravak. Ovaj drevni samo­ stan posjedovao je tolike važne starine i dragocjenosti, 1 se je od njih mogao formirati čitav muzej, što je ove godine ' učinjeno. Jedna posebna prostorija uz knjižnicu adaptirana je za muzej, kqji je tako nakrcan muzejalnim vrijednostima, da svaki posjetioc ostane zabezeknut, kad u ovom planinskom kraju nagje ovakove tragove kul­ ture. U ovom samostanskom muzeju nalaze se tako važni spomenici za domaću povjest, da se takvima ne može podičiti ni zemaljsk muzej. U muzeju je uz 10 Sistemati­ V _ ....... ziranih kolekcija .važna numizmatika, arhiv i bosanska literatura (bosnensia). Uz reparaciju samostana braća se nijesu zaboravila ш crkve svoje premda je ova svojom opremom spadala i prije megjuprve udomovini. Falilo joj jenešta — šarenjkeramitni pod. Za ovogarada potaracana jecrkva krasnim keramitom »Zagorka«, što ju je nagizdalo osohitim čarom. I vanjština je crkve od tala do na vrh križa kupole popravljena i preličena, te ona ovaka sa restau­ riranim samostanom čini upravo veličanstvenu impre­ siju na gledaoce. Braća Franjevci u ovom samostanu i u okolici shva­ ćali su važnost ovoga dovršenog rada, s kojim je u isto doba padala pedesetgodišnjica sadašnje zgrade, a ne­ kako u ovo vrijeme i 600-godišnjica opstanka samostana, i to su sve spomenutog dana skromno i u užem krugu proslavili, prvo kolaudacijom, drugo spomen-slavom. Svečanom službom Božjom i pjesmom zahvalnicom pri­ kazali su Svevišnjemu čustva harnosti za darove i za­ štitu, koju je očevidno dijelio ovome »bedemu vjere« kroz stoljeća krvave, nezasluženog ropstva i kroz godine izvojštene slobode. Uspomena na prepaćene dane i časovite tračke užitka napunjahu sabranoj braći grudi najrazličitijim čustvima. Kruna i pečat ovoga tihoga, ali značajnog slavlja bila je ugodna improvizacija, koju je o. gvardijan priredio. Poznato je bilo i široj javnosti, da se sprema opširna povjest fojničkog samostana, sastav- �182 Br. 11. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. Ijena od uvaženog povjesničara fra Mije Batiniča; ali kad će ugledati svjetlo, nije bilo nikom poznato. Kad je na večer toga dana o. gvardijan pokazao dovršenu i baš taj dan prispjelu rečenu knjigu, a zaslužnom piscu za­ nosno čestitao: nije bilo konca oduševljenju i radosti. U ovoj je knjizi sadržano sve od postanka samostana do tog časa, kad su braća slavila reminiscenciju svega toga, pa je publicirana takva knjiga uistinu bila pečat ovog slavlja. Nije svrha ovih redaka išto govoriti o novoizašlom djelu, nego zgodno pristaju za zaključak ovoga dopisa riječi iz te knjige, koje se baš odnose na opisani predmet: »U ovim obnovljenim zdanjima (crkvi i samo­ stanu) dizat će se i nadalje molitve naroda i molitve za narod; i nadalje će pod ovim krovom franjevci, vjerni tradicijama mukotrpnih pregja, djelovati svim srcem za Boga i svoj mili narod; i nadalje će oni biti vjerni čuvari onih svetih starina, koje su kroz krvava stoljeća znali očuvati ovom starodrevnom domu«, (str. 128.) — 1 7 Almanak. Godine 1915. navršuje se : godiš­ njica, da je osnovan zbor franjev. bogoslova »Jukić«, koji se je prije zvao: »Zbor redovničke mladeži bosan­ ske«. Prigodom ove šezdeset-godiš ijice izdat će zbor »Almanak«, u kom će biti zastupan: eniori zbora »Jukić«. Do sada su se javili: dr. Bar., dr Blažević, dr. Jele Markušić, Cuturić, Škarica, Curić, Matić, Cič:ć i Dugonjić. Almanak će izaći najdulje u listopadu 1 4. i eventualni upiti neka se šalju* odboru ca« danje »Almanaka«. Jukića slika. Buduć, da se 'sii II. svezak djela »Kultura i bosanski Franjevci« uresili, sa raznim slikama, KNJIZ P R IK A Z I I O C J E N E . Franjevački samostan u Fojnici od stoljeća XIV.—XX. S a b r a o f r a M i j o B a t i n i ć, b o s a n s k i F r a n j e ­ v a c , Z a g r e b , 1913. Na pisaćem stolu leži mi nova knjiga: » F r a n j e ­ v a č k i s a m o s t a n u F o j n i c i « . Već sam ju una­ prijed pravo procjenio, dok sam joj pročitao ime pisca — fra Mije Batinića, priznatog povjesničarskog struč­ njaka. Prolistavši knjigu do kraja potencirala mi se je njena vrijednost velevažnim sadržajem, te rado donosim letimični prikaz knjige štiocima »Seraf. Perivoja«. Knjiga broji 194 strane u oktav-form atu; oprema joj upravo elegantna: papir, tisak, brojne ilustracije, omot — sve ukusno, originalno. Pisac je pregledno razdijelio djelo na 10 poglavlja. U prvih 5 razvija podrobno povjest fojničkog samostana, od kojega je nerazdruživa povjest pa i s fra Franje Jukića, to uredništvo »Serafinskog Peri­ voja« najljepše moli, da mu se javi, da li igdje opstoji kakova fotografija ili slika fra I. Franje Jukića, prema kojoj bi se mogao snimiti klišej. Na znanje. Od sada svi naši cijenjeni čitatelji neka šalju novce i reklame za nedobivene brojeve na upravu »Serafinskog Perivoja«, koja je ovih dana postala sasvim neovisna od uredništva. Duns Skotova akademija. Bogoslovna franjevačka mladež u Sarajevu obdržavala je dne 7. studenoga kućnu svečanu zabavu u počast pokrovitelja svoga društva »Jukića« bi. Ivana Duns Škota. Akademiji su prisustvo­ vali osim profesora i tajnika: m. p. redodržavnik Mihačević i predsjednik Kudrić. Na akademiji su osim pro­ loga i epiloga, što ga je držao predsjednik »Jukića« Ević, čitane i dvije znanstvene radnje: »Crkva, majka kulture« i -Religija i narodno blagostanje«. U prvoj je č. brat Šereme+, bogoslov II. godine na temelju historićkih w ienica vrlo kratko i jezgrovito katoličku Crkvu prikazao ka«, najveću ljubiteljicu kulture i pobijo ne­ prijateljski ^apaoaie te boje, a u drugoj je č. fra J. Vuletić prikazao kako je blagostanje bez religije slično apstraktnoj imenici, kojoj fali konkretni subjekat. Na jednici je bilo i deklamacija. Ć. fra A. Briševac krasnolovic ’e Dugonj ća Doktor Marijanita«, a č. fra Gavranić Vrazovu »Hrvat pred otvorenim nebom«. Osobito na pjevanju Zajčeve: »Nčk se diže!«, »Predobri Bože!« i Ferjančića »Sijaj solnčice!« izrazito se je poznalo poja­ čanje zbora jelenskim dolaskom prvoga godišta. Neka živi i cvate naš Jukić«! OTRA. mjesta Fojnice; a to je povjest od šest vijekova. Zna­ čajno je, da je za cijelu povjesnicu glavni izvor obilni domaći arhiv, iz kojega su ovdje objelodanjene mnoge stvari, kojih dojako nigdje ne čitah. Dok u I. poglavlju crta ukratko postanak franjevačkih samostana u Bosni, prikazuje opširnije početak fojničkoga samostana, koji pada u prvu polovicu XIV. vijeka. Površno je spomenuto djelovanje fojničkih Franjevaca za samostalnosti Bosne, osobito historičnog blaženika Zvjezdovića. U daljnja če­ tiri poglavlja vrijedni je pisac tako zgodno u zanimivim činjenicama, hronološki redanim, nanizao dugu povjesnicu samostana i njegov široki djelokrug. Čitanje ovih po­ glavlja uvjerilo me je, o čemu nijesam ni slutio za Fojnicu: da je ova kroz nekoliko stoljeća bila središte i srce katolicizmu u Bosni, residencija svećeničkih i vjer­ ničkih poglavica, dom i rasadište duhovnih pastira za �Književna smotra. 183 dobru polovicu Bosne. Drugo, što kao najdeblja nit kroz Bosanski su Franjevci uopće bili dobili od rimske kurije cijelu povjest teče, jesu nevjerojatni zulumi istorodne dozvolu akvirirati posjed ne samo radi sebe, što siro­ braće, samo vjerom različite: muslimana i pravoslavnih mašni megju siromasima nijesu mogli živjeti od mendi(vladika). Prebirući očima kritički potvrgjeno opisivanje kacije, nego više radi dobro povjerenog si naroda, koji onih groznih dana navire čovjeku krv k srcu, a ujedno su morali braniti, pa da mogu iz svojih zemalja izmoći pla­ mu neodoljivo imponira ono samoodržanje u gigantskoj ćanje onih nevjerojatnih globa, što su ih snosili za se i borbi tih neslomljivih junaka — bosanskih Franjevaca. za narod. Interesantna je činjenica, da znatan dio u ovoj Svi oni barbarski atentati za uništenjem fojničkoga samo­ knjizi spomenutog samostanskog posjeda danas je vla­ stana, ali konačna pobjeda njegova, pobugjuje u čitaocu sništvo muslimana, kojima to nijesu Franjevci nikad ni osvjedočujuće mnijenje, da je Providnost očitim čudom prodali, ni dali. Iz ostatka nekadašnjeg zemljišta sigurno uzgor uzdržavala ovo zatišje svojih trpećih službenika. danas fojnički samostan — kao svi u redodržavi — Otvoreno je u ovoj knjizi priznan velik udio fojničkog teškom mukom izdržaju one velike materijalne žrtve za samostana za oslobogjenje tužne domovine ispod azijskog podgajanje svoga redovničkog potomstva, budućeg na­ jga, a na koncu povjesnog dijela nadovezuje pisac bujno rodnog svećenstva. djelovanje samostanske braće u eri slobode. Zadnje poglavlje »Samostanske zbirke« jest dostojan U VI. poglavlju opisan je u kratkim potezima životo­ epilog knjizi. Materijal, u dotičnom poglavlju opisani, e samo svjedočiti za vjerodostojnost svega, što je pis i rad istaknutije braće iz ovog samostana, megju ko­ to. rn cijele knjige spomenuto. Kad sam čitao opis onih jima kao historijske ličnosti odskaču: Margetić ■ historičkih znamenitosti, što ovaj samostan nin, Dragićević, Dobretić, Vicić. Miletić, Jakovljević, kulturnih Jukić, Pašalić, Perišić itd. Svakako je ovim, makar i kao najveći amanet čuva, prenosio me je duh u kakov krupnim, orisom pisac učinio lijepu uslugu pokojnoj velegradski prosvjetni institut, a ne u skromne prostorije braći, da im se ne bace u zabora* djela za red i rod. zabitnog samostana u Fojnici. Moram iskreno reći, da VII. poglavlje »O samostanskim školama«, koliko je me je u sretr obradovalo onako napredno shvaćanje ргоjetnih vrjedm ta tamošnje braće, koja takove zbirke god zanimivo, toliko je i p o u č n o Djelovanje fojiiić . stvo/iše i podržaju ia diku svoje redodržavc, te me je Franjevaca na prosvjetnoj njivi od postanka samosta potelgla želja da što prije posjetim opisane im zbirke, do okupacije bilo je zamjerho. Iz voga orisa razabiren Ovo je dakle pregled sadržaja spomenute knjige. da su braća fojničkog samostana ne samo sudjelovala Uoala mi je u oči (i pisivanju vlastite povjesti ona objek­ općoj hrvatskoj knjizi — ilirskom pokretu, nego njim za nešena htjeli su i svoj, premda robujući, narod prosvjet- tivnost i nepristranost, što resi i prijašnju povjest Batiliti. Po većini župa samostanskoga područja osnovaše nića »Djelovanje Franjevaca«, o kojoj su rekli, da je tako pučke škole, gdje su kao pučki učitelji i poslije okupacije objektivno pisana, kao da ju nije pisao jedan Franjevac. sustavno podučavali i odgajali mladež. Na, čelu svima Smatram, da je ovo knjiga sa svakoga gledišta dotjerana tim školama bila je ona u Fojnici, na kojoj su djelovala i od ove vrste monografija najuspjelije djelo. Jezik u knjizi tri Franjevca učitelja, a svojim naukovnim materijalom jest onaj jedri jezik bosanskoga Franjevca, što ga crpa vrlo je sličila današnjim realkama. Pisac dokazuje broj­ iz narodne riznice. Takogjer mi se dopala veza gradiva kama, da se je pučko školstvo najviše gojilo u okružju i uzročni savez Činjenica, što se sve zgodno ispunja jedno drugim. Neću zanijekati, da nijesam zamijetio po koju fojničkoga samostana. U VIII. poglavlju sa važnim arhivskim izvadcima ilu­ manjkavost; ali ta ni iz daleka ne može umanjili cijene strira se stanje župa, koje su pripadale, ili sad pripadaju knjizi. Mislim, da će svaki proučavatelj povjesti bosan­ fojuičkom samostanu. Iz toga se razabire, da je sam ovaj ske, a franjevačke napose, radosno pozdraviti ovu novu samostan administrirao sve one župe, koje danas admi­ publikaciju, kao bogati doprinos toj povjesti. Knjiga se naručuje samo kod pisca u Fojnici. Cijena nistrira pet franjevačkih samostana i svjetovno svećen­ stvo; njegove bo granice protezale su se do obala Ne­ broširanoj 2 K, tvrdo vezanoj 2.60 K; za svaki komad retve do ušća Une, od toka Save do blizu izvora Bosne. po 10 h više u ime poštarine. — Y. Jean-Pierre Bock S. J.: Le pain quotidien du Pater. Čitaocu se i nehotice nametne na um: s kolikim je štrapacima bilo skopčano pastoriranjc misijonskog područja Production frangaise par V. Villien. Pariš 1913. Ovo je djelo najprije izašlo na njemačkom jeziku, a od tolikih dimenzija, a uz onovremene komunikacije i sada eto prevedeno na francuski. Auktor istog — pro­ sigurnost glave! Pišući u IX. poglavlju nije tuđe dakako govor o ka­ fesor bogoslovije u nadbiskupskom sjemeništu u Sara­ kovom veleposjedu, nego o nekoliko parČeta zemlje, kao jevu — hoće da dokaže, da se četvrta prošnja »Očenaša«: historičkih uspomena, koje su tome starodrevnom samo­ » Kr u h n a š s v a g d a š n j i d a j n a m i d a n a s « ima stanu došle u ruke bilo zadužbinom, bilo inim putem. razumjeti p o g l a v i t o o P r e s v e t o j E u h a r i s t i j i ; �1841 Вг. 11. SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. t. j. Isus nam je onom prošnjom naredio, da molimo za proširenje s v a g d a š n j e s v e t e P r i č e s t i toga za pravo potrebitoga nam kruha. U istinu krasno tumačenje: tim krasnije, jer ga je auktor potkrijepio mnoštvom dokaza, pa mi je uprav milo bilo pratiti ovako ozbiljnu, egzagezu, izragjenu po svim pravilima zdrave kritike. Imamo tu kritiku teksta, prvo­ bitno znučenje grčkih riječi агто^ (kruh) i етгсouacc; (supersubstantialis, guotidianus?), realno tumačenje iz­ raza »K r u h n a š « — »s v a g d a š n j i« — te »d a j n a m i d a n a s«. Isti se izrazi prosugjuju obzirom na kontekst, iznosi se u obilju tumačenje svetih Otaca sve od prvih vremena kršćanstva do desetoga stoljeća, zatim suglasno mijenje skolastika i novijih egzegeta. Zanimivi su navodi raznih liturgija, crkvenih sveopćih sabora istoč­ nih i zapadnih, napose tridentinskoga: spominju se i razne izjave rimskih papa, napose zadnje odredbe Pija X. o svagdašnjoj Pričesti. Suviše auktor pobija nekoje prigovore i dokaze onih, koji brane drugo mijenje (megji: kojima je poimence čuveni kat. egzeget Knabenba' c. ( ta kogjer Isusovac). P. Bock ne isključuje dakiko iz ove četvrte prošnje »Očenaša« materijalni kruh, t. j. uopće sve, što je čovjeku potrebito za uzdržavanje tijela, ali - kako već spome­ nuh — on u ovoj prošnji — tumače, ju svejedno u literalnom (doslovnom) smislu vidi p o g ^ ito molitvu za milost što češćeg — svagdanjega — primanja Trn Gospo­ dinova. No baš za to čini mi se, da cijenje auktor od­ više nateže literalni smisao četvrte prošnja u »Očenašu« ili točnije govoreći on drži literalm' smisao ovog teksta d v o s t r u k i m ; tako naime, da se u uvim iječima »Kruh naš« itd. sadrži molitva za tjelesni k uhi i za duševni (Presv. Euharistija). Taj dvostruki literalni .misao kojeg mu drago biblijskoga teksta teško je dokazati, jer kao što u ljudskom govoru pojedini izrazi imadu samo jđan smisao, to isto moramo ustvrditi i o Sv. Pismu, koje je po ljudsku i za ljude pisano, akoprem imade Boga za auktora. Cijenim za to, da bi dokazivanje P. Bocka imalo u sebi puno više krjepčine, da je razlučio u ovoj prošnji duhovni od literalnoga smisla; te dosljedno dokazao, da je literalni smisao one prošnje samo jedan: naime molba za materijalni kruh; što se ipak u duhovnom smislu može i smije shvatiti takogjer o euharističnom kruhu i to ne samo kao »pia verbi accomodatio«, kako to Knabenbauer (Com. in Mt. = Cursus Scr. S. = Parisiis 1903. str. 272) tvrdi, nego u pravom — dakako duhovnom (tipičnom) — smislu. Ta, poznato je, da više teksta Sv. Pisma imade osim literalnog još i duhovno (tipično, spiritualno) zna­ čenje. — O. P. V. Tajne svete Mise d u h o v n a i g r a p o K a l d e - r o n u o d d r a . R i k a r d a pl. K r a l i k a . Prevela i predgovorom p o p r a t i l a s e s t r a J o s i p a S o š t a r i ć, m i l o s r d n i c a . I z d a l a l i t e r a r n a s e k c i j a Ma r i j i n e k o n g r e g a c i j e u č i t e l j i c a u Za­ g r e b u . P r e š t a m p a n o i z l i s t a »Za V j e r u i D o гп«. U Z a g r e b u , 1913. T i s k a r a » H r v a t s k o g K a t o l i č k o g T i s k o v n o g D r u š t v a « . Već sama oprema ovoga veledragocjenoga priloga lijepoj hrvat­ skoj literaturi čovjeka pobugjuje na ono, na što ga i sam naslov podsjeća — na tajne i to ne na ne znani kakove tajne, nego baš na tajne sv. Mise. Pogješ li dalje, zaviriš li u nutrinu, počneš li čitati, to ćeš se malo po malo sve više uvjeravati, da i sadržaj potpuno odgovara i naslovu i dostojnoj opremi djela. Mislimo, da č. pre­ voditeljica nije mogla biti srećnija, nego li je u izboru za prijevoda ovoea Kalderon-Krah'kovih »Tajna sv. Mise koje mjesu ništa drugo do jedno od onih znamenitih »Autos Sacramentaies«, a baš o ovim jedan je Španjolac ->anu piscu doviknuo, da je tu natkrilio i sam sebe. Prijevod i sasvim uspio, a uzmemo li još k tomu odulji uvod, >coji nas biranim jezikom uvodi u prošlost i špa­ njolske knj vncsti i pisaca: Kalerona i Kralika, to ne možemo, da o ovom djelu sa ženijalnom prevoditeljicom i spisateljicom ne završimo: »Dao Bog, te se ovo du­ hovno djelo kao dobro došlo nagje u svakoj obitelji naše lT1j|c o+adžbme, gdje se širi »Za vjeru i dom«. Streit: Missio \ »predigten. I. Teil: D i e B e r u d e r H e i d e n Freiburg, 1913. Ova kn iga jest neka novost u propovjedničkoj lite rat iri. Auktor Ijoće da izradi ciklus propovijedi preko cijele godine, kojih bi glavni predmet svegjerno bio obra­ ćenje pogana izravno ili neizravno. Propovjedi su u sebi lijepo izragjene, a mislim, da bi i za naše prilike, osobito po Bosni i Heicegovini, gdje se je u doticaju s inovjercima, mogla dosta poslužiti našim dušobrižnicima. Nabavlja se kod nakladnika Herdera kako gore. Cijena K 1.92, vez. к 2.64. _ O. P. V. -------------------------Dopisnica uredništva. S e n io r » M ilo v a n a « . Kada Vam je Višnji poklonio tako zlatno pero, ne odlažite ga, nego nastavite za Boga, red i domo­ vinu. Tako što kratko, a uspjelo od Vas i dalje očekujemo. S. u S. »Spasi rod mi, Bože moj!« nije za višu reviju k^mo spada »S. Perivoj«, nego za kakov pučki ili gjački list. Inače us­ pjela. Separatne otiske samo na nakladu pisca dajemo, Spilmannov roman: »Lucius Flavus« ili »Zadnji dani Jeruzalema« bit će prevelik za »Serafinski Perivoj«. Ako nemate kraćega tako lijepa o novoj bi godini s njim počeli. Svakako nas se sjećajte, nu vazda volimo kraće i savremenije članke. T u g o m ii. »Mrtvom drugu « dala bi se tiskati, ali stihovi: Gdje nam ne bi sudba milostiva? I grob jedan nije dosudila! bezuvjetno stavljeni teološki zlo zvone. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, za gjake, trećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julijan Jeleoić. Tiskara. »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �Crkveni umjetnički zavod u St. UIrich, Gradcu Tirol kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, :: propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, puteve, betlemske štalice i t. d. CIJENICI I NAi’H"”' Proizvodi su zavoda svi vlas+' . U --' ^ f * FftiPLATNO. ^ križne :: U^UC ima na nju se upravno obrača! □□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□□г Hi--------------------------------------- внпкн Zfl Bosnu člto društvo). 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 аапопопоапааоааппоопооппоаааоапааооиап^опеоппа^ппоаааппппапопоааас : : 'Oucl: o'. occl а Preuzima uloge na ulo­ žne knjižice uz najpo­ voljnije ukamaćenje. Gskomptira i reeskomplira mjenice. Daje zaj­ move na tekući račun, flaredbom zemaljske vlade za Bosnu i Herce­ govinu označena je HrvatskaCentralna Banka pupilarno sigurnim za­ vodom u koji se mogu ulagati pupilarni novci (mase malodobnika i slično). Ovo je najbolja preporuka i za ostale ulagatelje. vkH STiTfl р н ћ н е н u u l i c i шшзе 30S I P H . PO D RUŽniCG: u ITlosfaru i Tuzli. 0000000000 Potpuno uplaćena dionička glavnica 2,000.000 kruna PR IČ U VnS ZflKLH D fl 270.000 K U Kiipm u iio š e i о к о з.ооо.ооо к аапоаааоаааааоооаооаааоаоопааоаао тзеп зн еш ен ; Kupuje i prodaje vrijed­ nosne papire, devise 1 valute, Uuovčuje mje* niče, izžrijebane vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposlfe i upravlja nji­ ma. Izvršuje isplate i naplate na svim trgo­ vačkim središtima tu i inozemstva. Izdaje kreditna pisma. Iznajmljuje SflFES D6PO SITS uz najamninu počevšiod 1 Kmjesečno. аооаааааоооааооаоаапоаопааосапапопааааоаоааа �MODERNO О Н Е В Ш TISKARO I KNJIGOVEŽNICO „BOSANSKE POŠTE" � https://kolekcije.nub.ba/files/original/04e5edcb86b17dd9ef5efa88a9e53691.pdf c2e7254bcb12f2392e017578ba82acb7 PDF Text Text P erivoj serafinski LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 12. SARAJEVO, 15. PROSINCA 1913. GODINA XXVI'. Ljubljansha kreditna kanila 5S Dionička glavnica K 8,000.000*— Pričuve K 1,000.000 — Centrala u Ljubljani. Podružnice u Spljetu, ta tu , Ceiosc", Gorici i Celju, ispostava: Orado. Prima uloge na štednj žice i tekuće račune Ш Ш ^ bez ikakvih p o rez. i odbitaka. i prodaje sve vrste papira od vrijev )sff\ po najpovoljnijim cijenama, isto s i -5 vrste domaćeg i šfrat og kovano. rnog novca. — 0 svim osta}jm banko'Viim poslovima daje na zahtjev uisme ia usmena obavještenju. v F Iski crkveni umjeti* Л zavod Ш јЦ Ш .n i dvorski dobrvliae Ngegove Svetosti, Tirol, St. Ulrich, Groden. Ilustrovani cijenici s oz­ načenom cijenom badava. Preporučuje se velečasnom svećenstvu za izradbu kipova, žrtvenika, križnih puteva, grobova, jaslica i t. d. Blagorodni gospodine! V eseo sam, što Vam mogu javiti, da su 1'20 cm. visoki kipovi za Jaslice, koje nam je za našu glavnu crkvu sv. Ante u Rirmi^ Vaš najugledniji zavod izradio, kod struč­ njaka potpuno priznanje, kod vjernika pak rimskih na opće udivljeiije naišli. Što osobito naglašujem jest, da kipovi osobito na pobožnost i molitvu potiču. Rim, 18. veljače 1910. S veleštovanjem CURIA GENERAL1TIA ORD. F. F. MIN. FR. DION1ZIJ SCHULER, General red i M. B. Potpisani sa zadovoljstvom potvrdjuje, da su djela od Ferdinanda Stuflessera kipara u St. Ulrich Grbdcn za ov­ dašnju nadbiskupsku sjemenišnu crkvu na opće zadovoljstvo izvedena, i to: 1. Glavni žrtvenik, koji je veoma jeftino, a uz to ukusno izveden; 2. Dva pokrajna žrtvenika; 3. Pro­ povjedaonica sa tri relisfa. Vrijedno je da se osobito istakne solidna izradba i jeftinoća. Pozlata je prava i zdušno izve­ dena, U kratko odlučili smo da mu izradbu i dvaju još pokrajnih žrtvenika povjerimo. Prema tome potpisano rav­ nateljstvo gosp. Ferdinanda Stuflessera Velečasnom dušobriž­ ništvu najtoplije preporučuje. Sarajevo, 27. svibnja 1897. P. Franjo X. Hommerl 9.1. ravnatelj boeosl sjemenišla. �Književna objava. Tekom ovoga mjeseca, možda već o Božiću bit će dotiskano moje djelo, koje se sa raznih strana napose gjačkih krugova odavna očekuje. Djelu je naslov »Savremena biblijska pitanja«, a sadržaj je slijedeći: Predgovor i literatura. I. d i o : B i b l i j a u o p ć e. Sto je Biblija. Biblija u izvorniku i u prije­ vodima. Sta se sve sadrži u Bibliji. Vjerodostojnost Biblije. Nadahnuće Biblije pri svijetlu vjere i razuma. Nepogrešivost Biblije. Suglasje megju Biblijom i zna­ nosti. Sloboda znanstvenoga prosugjivanja Biblije. Bi­ blija i povijest. Hronologija Biblije isporegjena sa hronologijom istočnih naroda. Protivuriječja u Bibliji. Nedo­ sljednosti i besmislenosti u Bibliji. Ćudorednosti i reli­ gija Biblije. Starinsko shvaćanje božanstva i Bog Bi­ blije. Utjecaj babilonske kulture na izraelsku povjest i religiju. Asirske, babilonske, egipatske, grčke i rimske priče u Bibliji. Biblija pri svijetlu moderni] otkrića. A) Otkrića na istoku. B) Egipatska otkrića. I!, d i o : O n e k o j i m k n j i g a m a n a p o s e . Mojsijcv Pentateuh. Pentateuh pod nožem moderne racijonalistič kritike. Kritika hiperkritike. Pjesma nad pjesni blem zla u Jobovoj knjizi. Mate rua Privile Uplaćeni dionički kapital 14 i epikureizam u knjizi Propovjednika. Autencija, povjesr.ost, istinitost Evangjelja. Sindptičko pitanje. Četvrto Evangjelje. Onostički nazori u četvrtom Evangjelju. Nauka o Logosu u Četvrtom Evangjelju. Istočne priče u Evangjelju. Evangjelje i kulturni napredak. Evangjelje i budhizam. Jedno poregjenje. III. d i o : N o v o v j e k i n a z o r i o I s u s u H r i s t u. Pojava Isusa Hrista. Naj­ novija prepirka o Isusu. Pretkršćanski Isus. Isukrst i Budila. Isus — »Sin Božji«. Isus — »Sin čovječji«. Isus — »sin Josipov«. Prvorogjeni Sin Marijin i braća Isu­ sova. Djevičansko rogjenje u istočnim pričama i u Evangjelju. Proročanstva o Mesiji. Božična vijest pod nožem racij. kritike. Isusovo Uskrsnuće. Nauka Isusova. Čudesa Isusova. Pravi Bog i pravi čovjek. Djelu je glavna svrha, da pobije krive moderne nazore o Bi­ blijskim pitanjima; napose one nazore iznesene u Trstenjakovom plagijatu. Tko želi, može djelo već sada na­ niže potpisanoga ili tiskarskog zavoda »MaRijeka, te će mu se djelo, čim se dotiska, Cijena K 2 ; za gjake 1 K 50. Fra Franjevac u Dubrovniku. ;Л i ka banka CENTRALA U SARAJEVU. Redovne rezerve i fond za sig u rn o st z: FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru Bos Šamcu, Travniku, Trebinju, Višegradu, Z e-id i Veleprodaja duhana u s vim spom enutim m jestim a HIPOTEKARNO ODJELJENJE. Dalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 5 w/0 založnice i komunalne obligacije. Ove su založnice i komu­ nalne obligacije u Bosni i Hercegovini proste od poreza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u Čitavoj austro­ ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbenc kauč je. BANKOVNO ODJELJENJE. Kupuje, kovine. mjenice nice uz prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge — Preuzima kupone i vučene srećke. — EsknmpUra i doznačnice, daje zajmove u konto-kurentu i na mje­ dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mje- /enti, Doboju, B. Gradiški, Bos. Novom. Lijevnu u Gacku, Gor.iždi, Sanskom Mostu. Stocu i Zvorniku. trgovačkih naputnica u svim gl ivnim mjes ima B«sne i Hercegov.ne, Austrougarske i inozemstva. — Daje zajmove na viijcdiiosnc papiie. - Prima novac uz tekući n.čun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote s ake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao .Safe“ — u za tu svrhu uregjenom okiopljenom prostorom — pod zatvorom stranke i banke. ODJELJENJE ZA ROBU. Kod banke ustrojeno odjelenje robe kao šro i pos bno odjeienje za zemaljske proizvode u Bičkom sa agencijom u Doboju^ bave se sa svijem u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, Ппапс ranjem i podizanjem indu­ strija i javnih poduzeća. Glavni su predmeti izvoza snlie šljive i žito. Kod banke opstojeća generalna agentura c. kr. povi. osigurav. „ASSECURAZIONI GENERALI" prima sve vrsti osiguranja. Kod banke opstoji i Glavno zastupstvo za Bosnu i Harcegovinu prvoga austr. općega društva za osigu­ ranje, koje prima osiguranja svake vrsti, kao n. pr.: osiguranje protiv nezgoda pojedinaca, radnika, društva i t. d. proti zakonite dužnosti jamstva, protiv provalne kragje i vodovodnih šteta; preuzima osiguranje djece protiv nezgoda sa povratkom premije. �SERAFINSKI PERIVOJ LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. ZA GODINU 1913. S DOZVOLOM CRKVENE I REDOVNIČKE VLASTI UREDIO: D R F R A jU L I J A N . T E L E N IĆ . SARAJEVO. 1913. TISKARA^ BOSANSKE POŠTE , SARAJEVO. �Sadržaj „Serafinskog Perivoja*4 za godinu 1913. PJESME. Strana Biskupu Gariću. (Branko Strahimir Š k a r ic a ) .................. 53 Bosančeva osveta. (Branko Strahimir Škarica) . . . . 153 Budućnost roda moga. (Fr. J. M arkušić)........................... 87 Da si zdravo . . . (Dr. Gjuro A rn o ld ) ................................125 Fto opet dana . . . (Dr. Gjuro A rnold)................................20 Gospi neba. (Dr. Gjuro Arnold)............................................. 20 Iz »Religijoznih harmonija«. (Stjepko Ilijić ).......................140 Jajački stražar. (Branko Str. Š k arica)................................88 Kad te god’jer . . . (Dr. Gjuro A rnold)................................125 Komotin. (Fr. Jozo Markušić) . . .................................... 5 Na Badnjak. (Dr. Gjuro Arnold) . . . . I8ij Pod Vučjakom. (A. Cičić) .................................................. Pogibija na Glamoč-gradu. (Branko Str. Škarica) Sunce mira. (Anka Topićeva) Tri križa. (Dr. Gjuro Arnold) Tugomiru Alaupoviću. (Fra N. Dugonjići U atelijeru Gabrijela Jurkića. (A. Cićić U čardaku drvenome. (Branko Str. Škt ica) ј . Cl a > л Božić u Zloselima (Fra S. Šeremct) . Dojam sa trsatskog i ljubljanskog кот: ^resa. 0 Dr. Jozo Dujmušić i bosansko-hercegovač Franjevci. (Dr. J e le n i ć ) ..................................... . . . . 24 Historičko-geografičko društvo bosans. . Fra jevaca (Fr. J. Zvonigradski) Jedan zaboravljeni odgovor. (Mirko Jurkić Jesu li napadaji na privatni posjed opravdani (Dr. Bla­ žević) ......................................................................... 117 Još o plagijatorstvu Davorina Trstenjaka. (O. P. Vl^šić) 3 Jubilej 313.—1913. (Dr. B lažević)......................................... 62 Konstitucioni fratara trećeg reda sv. Franje. (Profesor A. S trohal)..................................... 37, 69, 98, 106, 125, 157, 174 K probelmu konkordata sa Srbijom. (Dr. Jelenić) . . . . 33 Kritika kritika. (Dr. Jelen ić)........................................................ 7 Moderni svetac. (Fra D. Z ubac)............................ 137, 162, 171 »Nepoznati bog« u Apostolskim Djelima. (O. P. Vlašić) 85, 101 Neronove žrtve. Guenot Mišura) 11, žf\ 66, Ш8, 121, ! 42, 159, 188 Pogjimo u Olovo. (Dr. B lažević)............................................103 Redodržavništvo Bosne Srebrene .........................................92 Religijozna skepsa i inosmjerni pravci u kršćanskoj Apologetici. (Urban T a lija ).............................................. 1, 17, 39 Sa kvarnerskih žalova na hrvatsko-slovenski katolički kon »res u Ljubljani. (Fra J. Markušići . . . 154, 169, 185 Ustoličenje biskupa Garića. (Dr. J e le n i ć ) ..............................54 LISTAK. Balkan u krvi Franjevca-mučenika. (Dr. Blažević) . . . 77 Da se ne bi zaboravilo. (Dr. B lažević)................................ Ш Dujmušićev »goli izvadak«. (F. Zippra) . . . 93, 111, 128, 146 Strana Hrvatski katolički konvikat u M ostaru.................................. 133 John Gerard. (G ančević)...........................................................48 Kakva sjetva, onaka žetva. (Dr. B lažević)...........................49 Književno Društvo Hrvatskih Franjevaca..............................128 Najnovija »Univerzalna biblioteka«. (Dr. Blažević) . . .164 Nekritična kritika ....................................................................30 Osvrt na prošlu godinu. (Miroljub P u k le r).......................13 Pogledi na belgijsko Pučanstvo. (G ančević)........................... 78 Pogled na historijsku evoluciju albaneške prosvjete . . 103 Protivi" li se iranievačka regula k u ltu ri?............................... 81 skupštine »Martića« u Sarajevu. (A. C .) .......................145 -Sa - — .----■' u (G ančević)..............................................27 od Ozaiiama. (Senior »M ilovana).................. 178 i reci 4 . ibljanskom sastanku (Fra J. Zvonigradski) 144 VJESNIK. NAŠA DOMOVINA. Ad limina apostoiorum ..............................................................166 iera Gjurgji.ike P vlo\ i ć .....................................................165 Almana’ .................................................................................... 182 'Antuno Sarajevu ...........................................................99 Banjalučki nzistorii ......................................................... 149 Eiskup Q a r i ć ................................................................................ 31 Bis; up — Carski dar crkvi s> Antuna u S a r a j e v u ......................................98 Dar Pijevu d r u š t v u ................................................................................149 Duns Š k otov ..a d e m ija ....................................................................... 182 Fra Anto Ćurić u m r o ...................................................................... 98 Fra Ilija O r š o l i ć ................................................................................ 149 Fra M aio C o s i ć ................................................................................ 167 F ranjevačka bogoslovija u S a r a j e v u ..............................................149 F ranjevačka gim nazija u V is o k o m ................................................... 149 Franjevačka ulica u S a r a j e v u ............................................................31 Franjevačke ulice u Banjoj L u c i .................................................... 149 Franjevci na P a l a m a ............................................................................ 31 Fra R adoslav G lavaš u m r o ................................................................134 G eneralov kom isar u redodržavi presv. Otkupitelja . . . 166 Hrvatsko katoličko akad. društvo „Hrvatska* . . . • . 196 Imendan p resv. biskupa M išića u M o s t a r u .........................135 Izjava gled e osnutka »Seljačke zadruge u Orašju« . . . 82 I z j a v e ..................................................................................................... 181 J z tabora katoličkih H r v a t a * .......................................................196 Javna z a h v a l a .............................................................................31, 167 Jukića s l i k a .......................................................................................... 182 Konferencija „Društva franjevačkih književnika" . . . . 19(1 Kongres B osne S r e b r e n e ............................................................... 31 Krizma u banjalučkoj b is k u p iji.................................................... 98 Kruh sv . A n t e ..................................................................................... 98 M ise »pro p o p u l o « ..........................................................................99 Molba na katoličku š t a m p u .........................................................149 �serafinskj Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. BROJ 12. SARAJEVO, 15. PROSINCA 1913. Dr. Gjuro A rnold: Na badnjak, Jesenski su čari pali Zimskom snu na krilo; A da toga sn’jega nema Sve bi mrtvo bilo. Ali sn’jeg se vije, mota U čudesnom visu: Ko svatova pari b’jeli Na veselom piru Sjutra svi će puti Puni b’jela cv’jeta Da si noške ne uprlja Otkupitelj sv’jeta. (2Х9Л Fra J. Markušić: ; _ = = = Sa kvarnerskih žalova na hrvatsko-slovenski katolički kongres u Ljubljani. 3. »Svaka je protukatolička akcija borba proti hrvatskoj narodnoj snazi« — ovo bi morala biti prva tačka političkoga programa naših patriotskih stranaka. Jer lako shvaćam pojave kulturne borbe u slobodnim narodima i u narodima, koji su poli­ tički smireni, ali za nas je ta kulturna borba ne samo atentat na vjeru, to najveće blago čovjeka, već je i atentat na hrvatsku narodnu snagu i tko tu borbu unosi ili vodi, lako je shvatljivo, da je prvi neprijatelj naših prava, naše slobode i na­ rodne individualnosti. Borba proti takovim stran­ kama jest borba za narod. U nas u Bosni takovih stranaka nema; u sa­ dašnjosti dapače nisu ni moguće, ali iz toga ne bi smjeli reći, da nema ni pojava takovih; nije rano, da se već sada pripravljamo na burniju budućnost zauzimajući pozicije u č i t a o n i c a m a , u p j e vač kim d r u š t v i m a , g d j e s e v e ć s a d a m o ž e č u t i n e z d r a v i h n a z o r a , a po­ GOD. XXVII. znato je, da su baš te institucije duševna središta našega svijeta. Da moramo te pozicije još čvršće zauzeti u političkim klubovima, koji se budu osni­ vali, ne treba ni dokazivati; a najviše se treba pri­ pravljati na pojave liberalizma odgajući sebi u školama i u omladinskim društvima radikalan kršćanski podmladak, koji će se ili kao umnici u školama ili kao organizatori i birači ili kao budući političari i zastupnici boriti za našu svetu stvar. U tu nam svrhu osobito mora poslužiti naš »Naeda^«, koji je k a t o l i č k o p o t p o r n o d r u š t v o , te kao takovo ima pravo i dužnost, da od svojih štićenika iziskuje vladanje u kato­ ličkom duhu, u koliko je to moguće — kod srednjo­ školaca i naučnika moguć je strog nadzor, a k o d i š e š k o l a c a kao n a j m a n j a s t v a r m o r a s e t o z a p j e v a t i , da ne s m i j u p r i p a d a t i d j a č k i m ili p o l i t i č k i m antiklerikalnim organizacijama. Ovaj se zahtjev ne postavlja u ime kakve umišljene klerikalne najezde, već u ime vjere, djačkoga zdravlja, narodne budućnosti — i našega novca. Mi se ne smijemo obazirati na eventualnu viku, da bi ovaj zahtjev bio nesavremen, jer je novac naš, te imamo pravo dijeleći svoj novac držati se nazorS, da se savremenost ne zastoji u zanema­ rivanju knjige, u klatarenju, u podivljanju vjer­ skoga čuvstva i t. d. Budući pak imademo djačkih kandidata za štipendije i potpore daleko više, nego što »Napredak« ima raspoloživih novaca, razumivo je i to, da nije dobro davati štipendije ili pot­ pore onim djacima i naučnicima, koji su to drugdje uživali, pa se pokazali nevrijednim toga; jer bi time odgajali inteligetni proletarijat. Bogu hvala, dosadanja je uprava »Napretka« uvijek nastojala biti na svome mjestu! Megjutim sve, što sam rekao u cijelom ovom odsjeku, nije ništa novo; s v e samja ovenazorejošopširnijeraz1 o ž i o u »S e r a f. P e r i v o j u«, g o d. 1906. (str. 26.) p o d n a s l o v o m : » H r v a t s k e č i t a o n i c e u B o s n i i g . 1908. (str. 124.) p o d n a s l o v o m : »Nešt o o n a š e m r a d u u B o s n i«. »Mi moramo dobiti svoju literaturu«. Cim potisnemo »Groš« liberalni iz javnoga života, dobit �186 Вг. 12. — »SERAFINSKl PERIVOJ« 1913. ćemo i svoju literaturu; ali ćemo teško moći pro­ biti liberalne redove, dok ne dobijemo jaka utje­ caja u javnom duševnom životu —- t. j. u knji­ ževnosti. Dobiti jaki utjecaj u književnosti i svoju literaturu imati, to nije jedno. Jaki utjecaj samo je put do svoje literature. A kolikogod mi imali snažne literalne mladosti, dok je ona razasuta, dok nema svog književnog središta, svog jakog knji­ ževnog časopisa, koji će primati samo dotjerane književne stvari i primjerene nagrade dijeliti, naš se literarni rad ne će vidjeti i utjecaj će nam u javnom duševnom životu biti slab, pa nam ne će mnogo koristiti ni političke novine, jer nemamo svoje literature, Što je duševna hrana i srednjo­ školskoj i visokoškolskoj mladeži; dosljedno ne ćemo imati ni svoje mladosti, jer će se ona opajati duševnim proizvodima naše antireligiozne k-1;: ževnosti, a tko nema svoje mladosti, nem • ' budućnosti: dakle mi bi prije sveg? morali nasto­ jati, da dobijemo svoju Hteratuni, i to najprije svoj jaki književni časopis kao nužđ'm preduvjet naše literature. Tako je i stari »Vi najprije postao a oko njega su se kupili ici, koji su kasnije evnost. Takav bi stvorili hrvatsku modernu ne polih 2 novine, časopis bio potrebitiji nego Neki to poimaju, ali vele, mi jo? nemamo dovoljan broj katoličkih knj a će katolički književnici padati dblak^, a ne da naše radnike oko ih treba odgojiti kupeći du jednog jakog književnog časopha^ koji bi mogao dijeliti honorare dajući tako trajna pbticaja za in­ tenzivni književni rad i osiguravši tafro možda gdjekojeg našeg književnika, da se ne mora baš prebijati u službi od »nemila do nedraga«, već da se mogne prihvatiti i laganijega posla nalazeći u honorarima dovoljno nadoknade — ili možda posvetivši se kod uredništva naših časopisa ili kao feljtonista kod naših političkih novina posve samo književnome radu, kao što takovih primjera vi­ dimo na strani naših liberalaca. Trebamo dakle jedan naš osigurani književni časopis, koji bi svoju čvrstoću temeljio više na snažnu ugledu, nego li na našoj samilo.snoj zaljubljenosti! Takav bi nam časopis dapače bio daleko potrebitiji, nego li za­ snovana naša enciklopedija, koja je uistinu potre­ bita, ali za naše današnje okolnosti, gdje ni beletrističkog časopisa nemamo, čini se više zamišljaj idealizma, nego li osjetljive nužde. Neka se ta en­ ciklopedija izda sutra, ona će ipak unići u malo naših kuća, jer smo siromašni, i za tako skupu knjigu još slabašne uvigjavnosti. Mi hoćemo da počnemo polagati temelje radikalnih kršćanskih nazora najprije od mladosti — toga temelja naše budućnosti, a baš je ta mladost najsiromašnija; i daleko bi više uspjeli osnutkom ugledna beletrističnog Časopisa, nego li enciklopedijama. Da. ali kao da se čini, da je naša glavna sila, naš generalni stop, okrenut na drugu stranu, a uspjeh neprija­ teljske baterije počiva na tome, što je zauzela po­ zicije {ako je slobodno vojnički se izraziti) naše beletristike, i pokriva zalegje svoje tim snažnim kascmatama. Još su daleko od pomisli, da uzmaknu, jer mi pretražujemo po okolici, gdje nije moguće otkriti neprijateljskih glavnih pozicija. Re­ flektori naši s toga razloga ne uspijevaju, a ja bih veoma sretan bio, da kao prosti infanterist, u imetku baš nikakva šarža, mognem steći priznanje, kako sam otkrio neprijateljske pozicije, pokazao :or našim redovima, kuda će jurišati — ili moviše: da sam i paklenim strojevima libe­ rala^ ' Je povadio na taj način, što bi ovim re­ cima uvj rio rfcše mogućnike, da davaju za naš beletristični , isopis, t. j. za one, koji su željni pravih kršćanskih iazora u hrvatskoj književnosti — za tu najdražu djecu i siromahe cijele kraljevine tske, ne 1 lanie dražu biskupima hrvatskim od grada Zagreba, kojima pred 2— 3 godine od šale pade 109.000 K, da i nama dakle daruju barem n manji <ar, Čini se mnogo novca, ali o pravo iskati, jer se sa našim kršćanskim lima držimo ravnopravnom djecom naših bi­ skupa, punih apostolskoga duha i ljubavi! »Mi i Slovenci moramo postati jedan narod« (reče Grgeč). Mi smo uistinu jedan narod, ali naša stara i nikad oplakana psiha ne da nam toga pri­ znati. Mi smo jedan narod, te bi otale morali po­ vući i konzekvencije, da učinimo, neka nam je i jedan književni jezik, bez čega je ideja našega je­ dinstva samo zveka praporca. Megjutim to naše jedinstvo ne bi služilo interesima nijemstva, pa će austrijski Pangermani uvijek naći sredstava, da taj naš rad ometu. Kod nas će uvijek biti robe na prodaju. Eto već naši liberalci za tu ideju hrvatskoslovenskog jedinstva slabo mare, jer da se u tome krije »klerikalna pogibelj«. Kao da bi ta »kleri­ kalna pogibelj« bila ne znam kakva ogromna kola, te bi na prolazu iz Ljubljane, kroz Zagreb na Sa­ rajevo i Spljet mogla nekome satrti mile i nježne papčiće. A takve će se robe naći i kod Slovenaca. Jedno samo stoji, da smo mi i Slovenci jedan narod -- još za sada samo sa jednim jezikom i рб (lV* jezika). Slovenci naime malo imadu srednjih škola ša svojim nastavnim jezikom — sve njemački. 1 u nadbiskupovoj gimnaziji u Gorici njemački je �Sa kvarnerskih žalova na hrvatsko-slovenski katolički kongres u Ljubijani. 187 jezik nastavni. Šteta i nešto začudno! Očevidno, stva! O sveta, o lijepa i tajinstvena noći, o blago­ da se Slovenci mogu odhrvati njemačkoj nasilnoj slovljena noći! Mir, zadovoljstvo, sreća i utjeha zavlada kulturi samo pomoću Hrvata i hrvatskog jezika. Oni nemaju ni školskih knjiga na slovenskom je­ svijetom. Ljudstvo zahvaljuje Bogu Ocu na tako ziku, te sve da hoće, ne mogu svojih srednjih velikom i neprocjenivom daru: na Božanskom škola slavizirati, dok ne prime hrvatsk-i jezik i Spasitelja, što mu je poslan, da ga spasi i usreći. hrvatske školske knjige. Oni već tih knjiga nešto S velikim ushićenjem i dubokim strahopočitanjem upotrebljuju; tako čitaju u školama narodne pjesme hvali Boga i onaj sretni čas; onu svetu noć, kad na hrvatskom jeziku. Za njihovu djecu hrvatski se je rodio — ------nastavni jezik u školama ne bi bio nimalo teži, nego što je našim kajkavcima taj isti književni jezik. — Došao Božić . . . Na Kupresu snijeg Lijepo je ideju toga hrvatsko-slovenskog jedinstva u jeziku provodila hrvatska franjevačka provincija, zapao velik, kako zna samo tamo pasti. Zima že­ kad je bila zajedno sa slovenskom franjevačkom stoka, buri za čudo ni traga, samo hladni vjetrić provincijom. Oni su imali dva novicijata, te su malo lahori. Drvlje puca od studeni. Nebo je za­ hrvatske novake slali u Sloveniju, a slovenski su strto maglom, pa se ne vide sjajne zvijezde. novaci dolazili na Trsat. Tako sam vidio, da svi v > m e je tako tmurno i žalosno, da čovjek osjeća stariji slovenski Franjevci znadu dobro hrvatski, neki dosadu. Svuda vlada mir, a tiha noć je razaTrebalo bi dakle raditi, da se provede prva tacKa strfa ^Voje velo po svoj zemlji. Na jednom se oćuti tamo u selu vesela četa hrvatsko-slovenskog jedinstva, t. j. jedinstvo je­ zika; inače je postavljeno sve na labave noge. Ta, pobožnih \ršćaha: spremaju se na polnoćku . . . eto Dalmacija i Bosna sa Hrvatskom imadu isti Pomisao, da se je ove noći Spasitelj rodio, najezik i posve istovjetne državre težnje, imaju da- punjuje svako srce veseljem i radošću. Polnočka! pače i kraljevu zavjernicu, pa ipak sve teško ide! . . . pa Božić! Го su mile, to su slatke riječi. Manimo se ideala, koji nemaju makar kozjih nogu! Pobožni sv ije^ ide u grupama po ovoj stu­ denoj noćL po smrzlom s gu. Studen ih ne smeta. U rukama Iržc baklje, da vide, inače — zlo: svi i zalutali. Čuješ ih, govore o Bogu i Božiću. Katkada se i zapjeva, a veseli se glas razFra Stanko Šerem et: liježe po toi tmurnoj i mukloj okolici. Na licima čitaš blagi smiješak, a na usnama titra blaženi Božić u Zloselima 1803.*) smijeh. Studen ih ne pometa ni najmanje; oni gore, a gore vrućom ljubavlju prema Novorogjenom. Vjekovi su i vjekovi očekivan. ш Crkve nijesu imali, nijesu je smjeli ni graditi: nog i od Boga obećanog S pasiH h . Ljudstvo čeznulo za Njim; zemlja Ga uz/Pala i plakala. U branili im Turci. Sakupili su se u štalu nekog po­ Njem gledali svoga Otkupitelja i Soasitelja, koji će božnog seljaka: prava slika one štale, u kojoj se ih izbaviti iz okova njihovih grijeha; koji će ih je Spasitelj rodio. Misa je započela. Štalom se ori ona stara: podignuti iz dubokog pada i pokvarenosti, u koje »U se vri me godišta«. Pa, Bože moj, da nije nje, su pali. I osvanu jednom toli željeni dan! Svijetu za­ kakova bi bila misa, kakov Božić? Po starom blista novo svjetlo. Ono prosipaše svoje zrake po običaju drže se u rukama goruće svijeće. Toliki svoj zemlji, prodiraše i u ljudsko srce. Dan sinu ih je broj, da bi rekao: štala gori . . . Župnik propovijeda o rogjenju Isusovu, o s bajnog i čar nog Istoka. Iz Betlema dogje, za Božanskom Djetetu, o nedokučivom i velikom kim su ljudi toliko čeznuli, a proroci ga proricali. Rodio se je u Betlemu, u siromašnoj štali, u stu­ Otajstvu. U srcu slušatelja bude se sve jače i jače pobožna i sveta čustva. Lijevaju se radosnice suze denoj, mrzloj noći. ч - »Slava Bogu na visini, a mir lju­ od velikog ganuća. Sluša se i razmatra veliko Otajstvo. Sve se u duhu zanijelo u onu sretnu, dima na zemlji!« zvuče i šire se po svoj zemlji ove mile popjevke nebeskih duhova. O veselih, o utje­ blagoslovljenu i svetu noć, kada se Spasitelj rodio. ši vih glasova! O sretnih ljudi, o nedokučivog otaj- Na licu svih izgledalo kao da Ga tu prisutna gle­ daju. Njihove misli, njihova čustva bave se samo *) Istinitost dogagjaja Jamči izvješće fra Grge llijića poslano sa Spasiteljem. Srca njihova dršću, a usta šapću ц Rim. Vidi dra. Jelenića Izvori za kulturnu povj st, str. 94. �188 Br. 12. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1913. tihe i slatke molitve. Stajali kao izvan sebe, kao, da nijesu na zemlji, nego na nebu. Zaboravili na sve svoje bijede, muke i nevolje i na strah, koji im Turci zadavahu. Svjetlo mnogobrojnih svijeća bacalo je otsjev gore na slamom pokriveni k ro v .----------------------- »Jao nama izgorismo; štala se je zapalila, a krov već gori!«, povika s dvora jedna starica, koju je odsjev prevario i mislila da u istinu štala g o ri. . . Na krik i zapomaganje nastane velika zabuna. Sve se stiska na dvor. »Zatvorite vrata, da vjetar ne prouzrokuje veći požar« — povikaše oni, koji su izašli. A kada se zatvoriše »nastane još veći nemir, zabuna, vapaj i jadikovanje«. »Turci su krivi, da su se vrata zatvorila; oni su podmetnuli vatru, da mi poginemo!«-----------Ni kada su se potušile svijeće, nijesu mogli upoznati, da vatre nema. Svatko bio pri prijašnjem strahu. Silom se navaljivalo na vrata. Kada nijesu mogli izaći i otvoriti vrata, noktima kopali zemlju. Drugi razvale krov i iza ju. Napokon se i vrata otvore, a tada nasta јо^ veća stiska. Svatko želio, da čim prije izagje. Kad izašli, imali su što vidjeti. Dva dječaka od 12 godina, dvije djevojke od 15 godina i dvije mlade žene (od 1 jih je jedna bila noseća), satrte i zgnječene. ppštp ih župnik odrešio od grijeha, poslije pola sata umrli. Brzo se ovaj žalosni dogagjaj raširio. Tur­ cima došla lijepa prigoda, da oglobe bijednu raju. Ne tražeći ništa, kako se dogodilo, krivnju svale na misnika. To su već predvidjeli dobri Zloseljani, pa misnika na vrijeme najprije sakrili, a onda ga turili u samostan. I ragje su plahti 4600 tor., a mnogi se i raskućili, nego li svoga »ujaka« izdali. Tolika je bila ljubav Zloseljana prema Djetešcu Isusu i Njegovu namjesniku. Djetešce im je tu po­ stojanost platilo. — ------Tmurna i tužna bila vremena, u kojima su živjeli — naši stari . . . Živjeli su u vremenima, kada je najveći neprijatelj kršćanstva vladao, kada je ugnjetavao i gnječio bijednu raju. Živjeli u bijedi, siromaštvu, strahu i bojazni za svoj život. Pa ipak opažamo u njima nešto, što nas zadivljuje, što nas veseli i tješi. Mi se divimo njihovoj ne­ ustrašivoj i nepokolebivoj vjeri, koja ih tješila, hrabrila i jačila u njihovim patnjama, bijedama i nevoljama. Njihova stalna i čvrsta vjera činila njih najvećim junacima u vjeri; činila, da su svi bili zadovoljni i da su imali mir i utjehu svoga srca. G. G uenot: = Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). (Svršetak.) U večer poslije ovoga razgovora, otrgoše Koraliju od njezina siromašnoga stana i nesretne joj i očajane djece. Kad su ju na sud dovukli, tu odvažno prizna Isukrstovu vjeru; bila je na smrt sugjena, poslije no je, bez da se tužila, prošla kroz užasne muke. Ona umrije, moleći se Bogu, da joj mužu bude milostiv i da ne dopusti, e joj djeca budu žrtvom svjetske pokvare. Želje su mučenice bile dijelom uslišane. Djecu joj primila jedna kršćanska obitelj, kojoj ih povjerila jedna robinja Marka Plaucija, a da Veturij ni znao nije. On ni­ malo nije žalio, što ih ponestalo. Brzo su zemlju vila i otišla svojoj majci u slavu nebesku. ^Kršćani su, pod udarcem neprestanih pro­ gonstva, tražili, kako bi se krvnicima i potpunom uništenji. zmakli. Jedni su ostavljali Rim; drugi tražili utočišta po oredgragjim i po skrajnim okruž­ jima grada; a treći su napokon živih u katakom­ bama. Savjetnici su cesarevi, s druge strane, na ove opreznost odgovarali uregjujući uhodarenje i dostavljanje na najrazgranjenijim osnovama. Na zapovijed je Tigelinovu Veturij trkao po pivni­ cama, njemu dobro poznatima i kupio najnižu če­ ljad Rima: propale oslobogjenike, gragjane, po­ dane svakome zlu, tugjinske skitalice, izmet ljud­ stva, koji su pribjegli u prijestolnicu svijeta, da se tu puste po miloj volji zloći i pokvari. Sa zlatom prefekta pretorija kupi čankoliz mnoge radnike, a ovi se prihvate jedinoga im posla, progonjenja kršćana. Veturij, prama Hermovim naputima, pokuša iz nova zaigrati ulogu himbenoga brata uvlačeći se u kršćanske skupštine. To nije bilo lahko; nego nesretnjaku, sredstvom prevejanosti uspjie doći do obavijesti; znao je, da su kadikad založili kršćani i njihovi poglavari u jednu osamljenu kuću, na drugoj obali Tibera sagragjenu. To je njemu bilo dosta. On je noću i danju ovaj stan uhodio i napokon jedne večeri bude u nj uveden. Tu nagje mnoge stare znance, izmegju ostalih Marka Plau­ cija i Pomponiju Grecinu. Marko je prilično poznavao prokletu ulogu Veturijevu; znao je, kako nikad nije imao namjere postati kršćaninom, kako je zlorabio Filoksena, pa ga onda prevario, pa kako je bio odurni poslovač Tigelinov i Hermov. Mladi svećenik više nije mo­ gao sumnjati u vjerodostojnost točnih kazivanja, �Neronove žrtve. 189 Uzmaknu korak i htjede uteći Marku; ali, on da čankoliz nije bio jedan od najopasnijih neprija­ telja vjernika. Videći ga nenadano u jednoj tajnoj ga na njegovome mjestu pričavla dodajući: »Još se čas ustavi, nesretniče; jer svega ni­ kršćanskoj skupštini bio je na čistu, pa je nekako siguran bio, e je došao samo radi izdaje. Prije sam rekao. Što ćeš sa mnom?, upita čankoliz, krještećim nego je Veturij mogao upoznati nazočna lica i dok je još na pragu dvorane stao, čekajući, da ga se, glasom. kao i nekoć pusti, Marko je dao nekakav znak. Ovoga časa iznosim dio optužbi, koje će Onoga časa vjernici se raspršaju, dvorana opusti, proti tebi odlijegati na sudu Božjem, ako se ne a čankoliz ostade sam pred mladim svećenikom. pokaješ i ne učiniš pokoru. Nečovječni oče, svojim Ovaj se odlučno primaknu himbenomu bratu, upre si opakim životom prije vremena otvorio grob ne­ u nj oštri pogled, s kojim kao da mu je u dušu pro­ jakoj djeci; ona su od bijede pomrla. Kreposnu si dirao i reče mu: Koraliju, svoju ženu, predao krvnicima; ona sada »Što dolaziš ovamo, Veturije? Tko te šalje na nebesima uživa pravednu nagradu, zasluženu svojim zaslugama. Zatim si zapustio i ostalu djecu, megju nas? — Ja sam sam po sebi dočuo, odgovori ne­ koju je jedan od nas radi milosrgja primio. Što se je s mojom djecom dogodilo? upita sretnik; htio bih se sa svojom braćom moliti. Mi, tvoja braća! viknu Marko, ne mogavši Cv. Bog ih je odalečio od tvojih hrgjavih iz­ pridušiti svoga ogorčenja. Nego, on se naglo zaustavi, pusti bolni uzdah gleda 'Гtvojih^ bjesnila; on ih je k sebi pozvao. Sade ie nastao muk. Kroz to se je na čankoi prihvati: »Jest, mi ćemo se s tobom kao s bratom vla­ lizu mogao opaziti neki nemir; ali to je bilo u času dati i mi ćemo ti oprostiti, jer .ako Gospodin na- njegova zaborava: on upre u Marka smihoni po­ regjuje, premda tebe vodi svtna, da nam daruješ gled, kao da mu prkosi. Judin cjelov i da nas na smrt predaš«. »Još posljednju riječ, reče mladi svećenik Čankoliz je htio prosvjedovati i kazati, da štićeniku ustavljajuci ga, dok se okretao, da ode. Danas, Veturije, ti tražiš pustošiti vinograd Go­ ga mladi svećenik vrijegja: Marko ga prekide. »Ja te poznam, proslijedi. Ti si po Rimu vo­ spodinov; nego, mi te se ne bojimo. Dan će Bo­ dio čete palikuća. Tebe je za .to Tigelin platio. Od­ žanske osvete tebi zazvoniti; po tvojim djelima plaću ćeš primiti. Sada možeš ići, puštam te slo­ govaraj: je li istina?« Veturij je mučao i objesio glavu pod težinom bodna«. ove izrične optužbe. Nije to trebalo dva puta Veturiju reći; on »Ti si još tužio Pavla, onoga velikoga prija­ odatle ode, ne znajući od ljutine sobom vladati. telja Kretova, kao da je ulazio u Pisonovu urotu. Prvi je to put bio, što se je osjećao plijenom strasti Cesar mu je, uvjeren plemenitom i rječitom apo- žešće od one za pijankom i za novcem. Zakle se, stolovom obranom, onoga dana oprostio. Što da će Marku skupo platiti gorki nauk, što no mu govorim izraz je najtočnije istine. Moreš li opro- ga upravio. vrgnuti moju tvrdnju?« »Sve sam dosad radio, mrmljao je on vi­ Čankoliz je još mučao, svladan i poražen sokim glasom, na račun drugih; od danas ću unapred na svoj raditi. Osvetit ću se na sjajni način«. ozbiljnim Markovim glasom. Poleti Tigelinu, gdje nagje i lierma. Oslo»Tvoj muk, priuze svećenik, potvrgjuje moje tužbe. Ovo nije sve; nisam svršio. Nezadovoljan, bogjenik, videći ga tupa pogleda, blijeda i izvan što si se sa zlodjelima okaljao, još si ruke kvasio svijesti nije na prvi mah znao ni misliti. Pa, pošto u krvi naše braće i njih tužio, kao krivce požara, je čankoliz stao bez glasa: koga ste ti i tebi dorasli upalili. Skupo se je tvoje »Što ti je, Veturije?, upita ga. Odakle sada tužbe platilo, to znam. Ako si se prodao, uvjeren dolaziš? sam, da se radi o velikoj nagradi. Sada lako raJedan sam posao opremio pri nastupu zumiš, za što me je začudila tvoja pojava na našoj noći, pa se žurim, da ti ga saopćim. skupštini i za što te ne možemo na nju primiti«. — Sudim po tvom izgledu i po tvom glasu, Tigelinov je štićenik ublijedio pod upaljenim da si bio u pogibelji. — Nije to, što hoću, da kažem; namjerio sam Markovim pogledom. Upalo mu lice i skrajna sme­ tenost u držanju odavalo je njegovo poniženje. se na jedno znamenito otkriće. M �190 Вг. 12. — »SERAF1NSKI PERIVOJ« — 1913. — Radi li se o kršćanima? — Da, poznajem jedno njihovo skrovište, jer sam sam u njemu bio. — Gdje je to zaklonište? Brzo govori, da po­ šaljemo vojnike! — Najprije čuj me; nisam svršio. — Što još ima? Kaži bez razvlačenja; vri­ jeme je dragocjeno. — Otkrio sam, kako ti kažem, kuću, gdje se sakupljaju kršćani; nego mene su prepoznali prije nego sam mogao znati, koji su stvorovi tu bili, osim samo jednoga. — Bit će, da nijesi bio oprezan. — Protivno; mislim, da sam bio spojio raz­ boritost sa sposobnošću. — Ostavi sitnice, reče nestrp'jiv Hermes; dogji na čin i pripovijedaj mi, što si opremio. — Prikazao sam se, kao kršćanin; uvo^jH«; me je odmah bez poteškoće pustio. Onda si uspio? — Ne, ja sam se nasukao. Ov )ga sam ti časa rekao, da nisam mogao upoznati tko je u toj kući bio, osim samo jednoga, s којил sam i govorio. — To mi izgleda čudnovato. Tko ti je mogao smetati, da gledaš, kad ti je uspjelo imut?1* ući — Ustavilo me se na pragu dv ne, kao himbenoga brata i kao uhcdu«. н Na te riječi Hermes udari u kr teći smijeh i s njim pomete čankoliza. »Ne znam, prihvati, što je moglo biti smiješna u mome neuspjehu. — Varaš se, Veturije, priuze Hermes sve jednako se cereći i ispitujući uvrijegjeni izgled svoga druga. Kad te ne bih poznavao, rekao bih, da nisi duhovit. -— Kako to? zar se nemam razloga ljutiti na tvoje šale? — Što! nećeš, da se nasmijem tvojoj neču­ venoj priprostitosti! Zar ne znaš, da se dva puta ista zvijerka ne lovi u istoj stupici? Kad se ne­ oprezno obuče janjeće runo, da se ugje u tor, onda je pogibelj, da te raspoznadu. — Ele megjutim ti si me svjetovao, da radim, kao što sam i radio. — Jest, priznajem to. Nego tvoj je posao bio, prije no si se prikazao, izvijestiti se, ima li u skup­ štini lica, kojim si poznat. Nisi mi kazao ime čo­ vjeka* što no je tvoje osnove osujetio. — To je Marko Plaucij. — Na to sam mislio. —- Pa, ja sam se zakleo i opet se kunem, treba pod svaku cijenu, da on moju ruku osjeti. Neću mira imati, dok ne bude uhvaćen. Veoma dobro. Osvjedočen sam, da će ti naš gospodar Tigelin skupo platiti takov lov. — Ovoga puta, bio plaćen ili ne, radit ću, što budem bolje mogao, ja ti obećajem. — Ja te ne mogu no sokoliti u takovome poduzeću. Kako ćeš raditi, da se nesmetano Marka dočepaš? — Pridružit ću mojoj osveti mnoge moje su­ radnike. Nećemo se posla ostaviti dokle ne uspi­ jemo. — Onda, priuze Hermes nekako u šali, s bo­ gom za sada pivnice i vesele noći sa veselim druvr.v im r! Kad bih morao, ne kao do sada, živjeti cijela godinu dana o crnom kruhu smočenu u kva­ sim, ja ci uspjeti. — J .- ačkrdakle, Veturije; dobra sreća! Ja te neću smetati. Hermes se je mogao osloniti na čankoliza, e će nanjušili kal ov trag. Veturij je bio izvrstan lo­ vački pas pušten- u potragu za kršćanima. Uboden doživljenim poniženjem i zaoštren strogim Marko­ vim govorom, stup u borbu; za to upotrebi svoje sramotne suradnike. Dan i noć, bez odmora i bez sastajanja s njima je oblijećao po ulicama Rima, pretraživao sumnjive stanove, pa pohagjao kuće i po samim pregragjima, pa napokon i one seljačke po okolici. Napokon, poslije dvije sedmice ne­ umornog istraživanja, Veturij uskliknu u divljem veselju, kao tigar, kad zaskoči na dugo vremena željeni plijen. U jednoj kolibi, što no gledala na Sveti put, otkri Marka Plaucija, koji je tu došao, da utješi na smrti jednoga nevoljnika. Premda je mladi svećenik u drugom odijelu došao, jedan ga je rob prepoznao i požurio se dojaviti ga Veturiju. Majka mu, Pomponija Grecina, bila se povukla u Tuskulum u nepristupačno skrovište. Plemenita i odvažna gospogja ljubila je svoga sina u Hristu i njemu ga velikodušno darovala, pa se nije otezala s njim rastati. Znala je ona, da Marko, svećenik Gospodnji mora za svoju braću živjeti. Kad se je imao u Rim vratiti, rekla mu je s Bogom, osjeća­ jući unapred, da ga više neće na ovome svijetu vidjeti. Pomponija je bujne suze prolijevala i dugo ga u svome zagrljaju držala; ali nije ova časna kršćanka htjela slabiti srčanost svoga sina. Da­ leko od toga, ona ga sokolila na polasku, da veliko- �Neronove žrtve. đušno i bez straha vrsi svoju svećeničku dužnost, pa ga i glave stala. Marko Plaucij uhvaćen, bi u vojničkoj pratnji najprije doveden k Tigelinu, koji je obnašao službu sudca ili pretora, kao i onu prefekta pretorija i za­ povjednika noćnih straža. Veturij je bio tu, da se naužije svoje osvete znajući dobro, da će Tigelin predati na muke kršćanskoga svećenika. Nego, Neron, čuvši često pripovijedati o mladom patri­ ciju, ovu je žrtvu po izbor za se pričuvao. Tigelin zato naredi, da se Marka vodi pred cesara, stalno s nekom žalošću; jer zvjerski starac uživao je u stavljanju žrtava na muke. Kad bi drugi kazne odregjivali ili ih ublaživao, gubile su cijenu u nje­ govim očima. Kad je Marko došao, Neron je bio u sjajnoj dvorani, koja je gledala na trijemove Zlatne Kuće; više mu prijatelja bilo oko njega, pohlepni željom da vide mladoga patricija, kao svećenika Hristova, naime svećenika one je osugjivala zloće, sramote i p onoga doba. Tigelin dogje. 1 sje ovaj je upirao svoj divlji pogle veselja, na Marka: »Napokon smo, reče, skrovište, neprijatelju Rima i rati Ja nijesam neprija Marko s plemenitim uvjeren se mora domovina ljubiti. J krijepost procvate. . Prva je krijepost si Neron. To nas, cesare, naša vjera uć zapovijeda pokoravati se vladaru s se naredbe ne kose sa savješću. — Ne poznaš li sami zakon savjesti? kriknu Tigelin, on je volja cesarova. Mladi se svećenik ne udostoji odgovoriti pre­ fektu pretorija; pače ni očima ga ne pogleda. »Marko, prihvati Neron s nekom proračunanom slatkoćom, koja je bila u opreci sa izrazom njegova lica, odreci se kršćanstva, progji se tugjinskih praznovjerja, pa ću te obasuti častima i bogatstvom i udijelit ću ti odlično mjesto inegju najboljim mojim prijateljima. Slabo se brinem za častima, cesare! od­ govori mladi svećenik dostojanstveno, a još manje za bogatstvom, koje nam život izmiče. Ne ćutim ni malo sposobnosti za odlike carskog dvora. Sto se moje vjere tiče, ona mi draža od svih dobara; volim joj nego ičemu na svijetu, više nego životu. 101 — Mlad si, Marko. U tvojim godinama, pro­ misli, budućnost je daleka, a tvoja može biti sjajna; ne žrtvuj je sanjarijama. — Cesare, ovdje sam pred tobom kao branič istine. Ja čeznem za neumrlom srećom, uzvišenijom i sjajnijom od one, o kojoj mi govoriš. Smrt nema ništa, s čim bi me uplašila; ona je dobitak učenicima Hristovim; ona ih stavlja u posjed neuvehle krune. Neron, ne uzdajući se slomiti ovu visinu go­ vora, izreče smrtnu osudu i naredi, da mladić od mača pogine. Nego, prije no će iz dvora izaći, Marko dade znak, e želi govoriti. »Cesare, reče sa nadahnutim glasom, ti si <jao pogubiti poglavare Crkve i odabranike Gospoti si skvasio tvoje ruke u krvi vjernika, , . 7 - aya, ' ojih Kim nije bio dostojan; mjera e je' ’V prevršila. Svijet, poslije no te je četr­ naest goe., trpio, od tebe će se odmetnuti. Dan je blizu i п, ćeiJožja osvetiti tvome životu zlo­ djela, s kojini si se okaljao . . .« Nisu -ga^pustili da svrši, nego su ga vukli i avljali. Kac’ su ^а doveli izvan grada, ne­ daleko i m est: je sv. Pavao primio mučenički vijenac tu- Mi 'о junački svrši svoju žrtvu. Njegova je potoerna majka, poput one Mahabejpca veselila, f/au je čula za njegovu drago­ cjenu smrt. Om je sama htjela pokupiti svete ostanke svoga plemenitoga Marka i stavila ih je kod svoga m užari grob Plaucija. Junačka "je žena deset godina živjela poslije svoga sina, koga je toliko ljubila i koga je dva puta vidjela gdje se ragja, prvi put svijetu, a drugi nebu. U svojoj samoći, mogla je vidjeti strašnu kaznu, kojom je Bog udario prve progonitelje svetaca. Neron je. doista, bio na svrhi svoga groznoga života. U trideset i drugoj godini života obišao je čitavi krug zloće i djelom proveo strahote, što no ih grčke basne pripisuju nakaznim licima. Dok je u Rimu razmišljao o mnogobrojnim zločinima, iz­ nenada doču, kako su Sulpicija Galba, prokonsula u Hispaniji, pozvale u Galiju odmetiiute legije i tu ga carem proglasile. Neron se je bio toliko s vlašću istovjetovao, toliko drzovit bio i toliko se sve do tada sa nevjerovatnom bezobraznošću igrao ži­ votom gragjana, a da mu se ugled ni malo ne drmao, niti se je s početka moglo misliti, da bi bio moguć sličan pokus. Senat ga smjerno molio, da dogje u Rim i tu uredi obranu, rugajući se od- �192 fe. 12. — »SERAFINSKI PERIVOJ* — 1913. govorio, da ne može u grad doći, jer ga boli grlo, pa da bi put mogao nahuditi njegovom lijepom glasu. S dana na dan vijesti su sve teže bile, pa inu trebalo na v rat na nos odlaziti. Kad je došao u Zlatnu Kuću, okružio se sa svojim prijateljima, a megju njima bio Tigelin u prvom redu. Nerona, onoga časa, kada mu carstvo i život bilo na ža­ losnoj kocki, bila strahota pogledati; svi pakleni bjesovi bili su na njegovu licu uslikani i davali mu grozni izraz. Iznijevši ozbiljnost položaja, obrati se pre­ fektu pretorija: »Koje je tvoje mnijenje, Tigeline?« zapita. Prefekat, u strahu jednako, da ne omrzne sa­ dašnjem gospodaru i da se ne zamjeri onome, što je mogao Nerona zamijeniti, odgovori nekako bez okolišavanja: da je visoka cesareva mudrost do­ voljna naći način spasa. »E, dobro! evo moje osnove, priuze Neron sa paklenim posmjehom. Poslat ću, da se pogube svi zapovjednici, jer su oni sukrivci sa Galbom ili mogu biti«. Tigelin ih je htio više opra/dati, za koje je znao, da su vjerni. Neron g? neustrpljivo prekine: »Imadeš li što drugoga predložiti? upita ga suhoparno. — Nemam. — Onda, pusti me, da proslijedim. Treba da svi prognanici ginu; stalno je, oni su moji nepri­ jatelji i žele mi nesreću. Za tim ću izdati naredbu, da svi Galji u Rimu, budu podavljeni; jer je nji­ hova zemlja ognjište pobune, bojati se, e s njom ne budu u sporazumu. Napokon će Hermes opet grad upaliti, dok ću ja s pomoću Lokuste na ve­ likoj gozbi senat otrovati. - Narod će možda mrmljati, plaho će Ti­ gelin. — Ako se narodu prohtije mojim djelima pri­ govarati, priuze Neron sa glasom, koji je drmao sa svim nazočnim, na nj ću nagnati divlje zvijeri u cirkusu«. Neron nije imao vremena, da izvrši svoje strahovite osnove, vjerne slike grozne mu duše. Jedva je sjeo za stol, u veče ovoga razgovora, sa svojim prijateljima, kad mu jave, da Galba ide na Rim. Odmah se diže, izvrne stol i razbi dvije ljubljene kristalne čaše: mislio je o bijegu; ali ga časnici i vojnici pretorija ne htjedoše slijediti. Po­ slije duge borbe, leže u postelju i zaspi. O ponoći se probudi ustravljen zlokobnim sanjama. Pretorijanci nisu više na svome mjestu; pa i sami ga Tigelin ostavio. U društvu s nekoliko oslobogje- nika išao je i kucao od vrata do vrata: nigdje pri­ jatelja vidjeti. Povrati se u svoju sobu: robovi i časnici odmaglili; postelja mu okradena; nisu mu ostavili ni zlatne kutije, u kojoj je bio od Lokusta pripravljeni otrov. Poludio od očaja, pa šalje po gladijatora Spilicija, da ga ubije; gladijator neće ni da se s mjesta makne. Ovdje ćemo pustiti, neka govori hladni ljetopisac Svetonij, jer je on opisao od same mržnje okrutnijim nehajem pošljednje Neronove časove. Pripovijedanje poganskoga povjesničara može stati bez tumača; ono osvjetljuje s nekim groznim svjet­ lom strašnu Božju osvetu proti prvome progoni­ telju svoje Crkve i ubojici svojih apostola i svojih svetaca. »Neron, veli, htjede se u Tiber utopiti, ali se ustavi; pa, pošto je želio nešto zabitnije mjesto, da se sabere, njegov mu oslobogjenik Faon ponudi svoju kuću izvan grada, oko četiri milje udaljenu, lzmegju salarijske i nomentomske ceste. Bio je bosonog u tunici; ogrnuo se s p e n u 1 o m za­ gasite boje (kabanica sa kukuljicom), stavi rubac na lice i uzjaši na konja. Pratila ga samo četiri čovjeka, a izmegju njih bio Sporo. Već ustravljen zemljotresom i munjom, što pred njim sinula, ču, poljem prolazeći, viku vojnika. Oni njega prokli­ njali, a Galbi klicali. Pače neki će prolaznik reći: »Evo ovaj svijet ide u potjeru za Neronom«. EPugi će ih upitati: »Kakovih vijesti ima u Rimu o Neronu?« Smrad na put bačene lješine prestraši mu konja; u tome skoku otkri mu se lice; jedan ga stari vojnik pretorija prepozna i pozdravi. Kad je bio na mjestu, gdje je trebalo s puta skrenuti, ostave konje u šikarju i u trnju, pa s putem na­ sutim trstikom sterući odjeću pod noge, Neron je teškom mukom dospio zidu iza zaselka. Faon ga svjetova, da se sakrije u jednu pješčaru, pa da čeka dok mu se priprave sredstva, da tajno u kuću ugje; on odgovori, da živ pod zemlju neće, ostade ondje neko vrijeme i s rukom se napi malo vode iz bližnjega mora. »Evo napokon, reče, Neronova pića!« Zatim baci svoju penulu, razderanu kroz šikarje i trnje, i povlačeći se i nogama i ru­ kama s tijesnom stazom, što no ju ispod zemlje proveli i dovuče se u najbližu sobicu i tu leže na postelju s jednim slabim dušekom i starim pokri­ vačem. I ako ga glad i žegja morili, ipak nije htio crnoga kruha, kad su mu ga nudili; ali napio se malo vruće vode. Svak zatim na nj navalio, da se što prvo izmakne zlostavljanjima, koja su mu pri­ jetila, a on dade, da se pred njim iskopa jama prama njegovoj veličini, naredi, da se, prama mo- �Neronove žrtve. gućnosti, priljubi nešto m ram ornih ulomaka i da se donese vode i drva, e se posljednja počast iskaže njegovim ostancima plačući na svaku riječ i po­ navljajući: »Kako velikoga umjetnika gubi svijet!« »Kroz to dogje jedan Faonov glasnik i zgrabi mu pismo; on pročita, da ga je senat proglasio držav­ nim neprijateljem i osudio na kaznu starih zakona. Zapita, kakova je to kazna? odgovorili mu, da osugjenik bez odijela mora staviti glavu u rašlje, pa da ga se tako bije sa šibama dokle ne umre. Prestravljen, zgrabi dva bodeža, što no ih uza se imao, ogleda im oštricu, pa ih opet sakri, pošto, govorio je on, zloudesni čas još nije bio došao; zatim je govorio Sporu, da jadikuje pogrebne na­ ricaljke, pa da prsa probode. Smjerno je molio jednog druga, da ga osokoli ginuti svojim primje­ rom; sam se je korio sa svoga kukavičluka. »Ali konjanici su već bili tu s naredbp.;!, da ga živa uhvate. Kad je čuo tapati nogu, viknu dršćući: »Konjski trk u propanj iznenada udari u moje uho«. »Napokon, s pomoću svoga tajnika Epafrodita, probode svoje grlo. Još je bio živ, kad Ш je došao centurijon, koji mu stade svojom odjećom ranu začipati i tako hiniti, kao da mu je došao u pomoć. Sve, što je Neron rekao, bilo je: »P re­ kasno je!« i »To je dakle prisegnuta vjernost!« U ovoj je riječi umro: oči su mu bile iz očnica iskočile i nepomično gledale, a to učinilo, da su kroz sve prisutne srsi prolazili«. M arkovo se je proročanstvo ispunilo; Bog je počeo Crkvu osvećivati. Sofonij Tigelin, zločinac, koji, poslije nego je Nerona naučio sve sitnice zloća i nedjela, izdao ga, pa bio malo kasnije primoran u šinueskom ku­ palištu samu sebi sm rt zadati. Sram otni Hermes i Veturij po naredbi Otona, cara od nekoliko mje­ seca, bili su ubijeni. P rav d a Božja u svoje je ruke uzela stvari istine; o n a s e j e s a m a o p r a v d a l a , kako b f s e “C rkva izrazila. Bog se je svijetu smilovao, veli jedan pisac; cesari i njihovi sukrivci umirali su, poput nemani, bez potom stva! rl L SS 0 . fra Lovro Mihačević: Pogled na historijsku evoluciju albaneske pro­ svjete. Prije 4 —500 god., kakovo je bijo u Evropi uopće zanimanje za knjigom, perom i naobrazbom, to znamo iz povjesti, a kakovu istom da zamislimo u Albaniji, koja je bila uprav onoga vijeka junačko lazbojište, ognjište, na komu je samo vatra gorila rata i krvarenja. 1 to je tako žalosno stanje trajalo sve do skorih vremena, da­ pače do jučer. Pa zato političke i vjerske borbe ometoše u prošlosti svaki rad, te nam iz onoga vremena ne preosta drugo, do koja rijetka starina. I ako se je Što našlo od književnog rada ili pokreta u Albaniji za ovaj rad, sve to ima se zahvaliti albaneskim iseljenicima u Italiji, koji se tamo ožariše za rodnu slavu te uz blagostanje, u kome se nalažahu, nastojaše probuditi svoj narod za prosvjetni rad i napredak. Njima bijaše sklona rimska propaganda, koja iz­ dašno pomagala Albaneze u njihovu književnom radu, štampajuć im knjige u albaneskom jeziku, da tako raširi i učvrsti katolicizam u Albaniji. I doista prve knjige štampane u albaneškom jeziku većinom su za crkvenu uporabu. Godina šezdesetih prošloga stoljeća, došavši mnogi talijanski fratri u Albaniju, nijesu imali gotovih knjiga iz kojih bi naučHi albaneski jezik. S toga su počeli stariji misionari pisati slovnice i male rječnike za nove svoje sudrugove u vinogradu Gospodnjem. Tako je o. Fr. Rossi da Montalto izdao opsežnu slovnicu i rječnik talijanskoepfrotski. I prija je bilo učevni i marni ljudi za albanesku književnost, ali su ti gotovo svi emigranti — Talijanci, Sicilijanci —, koji su po koje djelo u prozi ili poeziji iz­ dali, od talijanskih misionara žvući u Albaniji sa svojim djelima istakoše se oo. Toma Marcoz i Leonardo de Martino. Razvitku književnosti albaneške bile su na putu dvije velike zapreke, dva ogromna kamena smutnje, a ti su: zabrana turske vlade o uporabi albaneškog jezika, na kom se nijesu smjele ni novine štampati ni knjige; drugi je, nesregjenost njihova pravopisa, u kome je vla­ dala velika anarhija. Njeki pisci služili su se latinskim, a drugi grčkim slovima, što je dakako ne povoljno dje­ lovalo na razvitak same književnosti. U sjevernoj Alba­ niji upotrebljavao se je latinski alfabet, a u južnoj grčki. Očevidno je, da uz ovakovu nejednakost u pismu nije moguć nikakav sustavan književni rad, pa zato se i kod Albanaca radilo oko jedinstva alfabeta i pravopisa, oso­ bito u najnovije doba. Godine 1908. nakon proglašenja ustava i slobode u Turskoj carevini, pregnuli su ozbiljno svi učeniji Albanci, da se slože u pravopisu. Do tada �m Вг. 12. — »SERAFlNSRI PERIVOJ« — 1913. imali su od nazad desetak godina dva pravopisa, zvana: Aghimi i Bashkimi: prvi je naginjao na hrvatski pravo­ pis, držeći se diakritičkih znakova, a drugi je ostao kod samih latinskih slova. Pomenute godine, u gradu BitoljuMonastiru, u Macedoniji, mjeseca studenoga, imali su u tu svrhu sastanak naučenjaci albanski Ghege i Točke, zastupnici sjeverne i južne Albanije, da vijećaju i da se sporazume o jedinstvenom pravopisu za čitavu Albaniju, a složili su se u toliko, da su ostavili za sjevernu Alba­ niju alfabet Bashkimi, a za južnu Frašeri. Do godine 1908., kada je u turskoj carevini ustav proglašen i u Albaniji sa velikim ushitom i veseljem oglašen, jer se pod imenom ustava razumije prava slo­ boda narodna: do te godine u Albaniji nije se smjelo ne samo unutra kakove novine izdavati u albaneškom je­ ziku, nego niti iz vana primati, premda su izilazile novine u tom jeziku u Siciliji, gdje živu albaneški uskoci, pa u Bruselju, Bukareštu i Njujorku u Americi. Primale su se i potpomagale ove novine tajno uz veliki rizik svoje osobne slobode, ako vlast saznade, za taj posao. Nu nakon rečene godine, s ono malo slobode što ustav do­ nese albaneškom narodu, upotrebiše Albanezi ovaj čas na korist svoga naroda, i osnovaše pokrajne listove: tako je u Skadru otvorio tiskaru i počeo tiskati »Novinu« za Skadar i njegovu okolicu učeni i poduzetni svećenik don Antun Nikai, koju još i danas izdaje. I Franjevci u to vrijeme mislili su pokrenuti list »Glasnik sv. Ante« ali promjene nutarnje i političke pometoše ovaj posao. Za dobru štampu, »»Možete g rad iti,škole i crkve, nu ipak sve to neće donijeti prave koristi ne budete li širili štampu«. Ove značajne riječi potekle su od danas srećno vladajućega Pape Pija X., a njegov sad mora biti mj< davan, jerbo ga je sam Hrist stav; o na visoke pe< da sve prom atra i ravna. S ponosom možemr sati, da je »SerafinSiki Perivoj« već 27 godina ra suzvuično ovim skoro izušoenim riječima našega ve koga Pape Pija X. Donosio je učevne i poučne r. prave, milozvučne pjesme, zabavne i poučne članke, vijesti, prikaze i ocjene, a uza sve to, kadgod je bila nužda, ustaiap je na obranu naše vjere, domovine i reda. To nam, mislimo, ne treba ni najmanje dokazivati, to su priznale tolike druge no­ vine i tolike uvažene ličnosti, a to najsjajnije ističu i sami »Serafinski Perivoji« kao ii potpisi saradnika »Serafvnskoga Perivoja«. U zadnje vrijeme na hrvatskom e katoličkome obzorju pojavilo se je više i znanstvenih i puč­ kih i religijoznilh i političkih novina, pa pošto neke tek životare, to nije ni čudo, da se je megju hrvatskim ured­ nicima osjetila nužda reduciranja ili unificiranje nekih li­ stova. Tu su nuždu isticale: »Hrvatska Straža«, »Dan«, »Riječke Novilne« itd. Malo je izgledalo čudnovato i ten­ denciozno, da se je većinom isticala nužda unifikacije »Serafinskoga Perivoja« i »Vrhbosne«, a ne — prema principu: »Qui prior in tem.pore potior in jure« — kojih mlagjih revija. »Serafinski Perivoj« živio je s »Vrhbosnom« 27 go­ dina, pa nijesu nigda osjetili te nužde, a nije postao ni konkurentom, nego je stekao .konkurente. Dapače je »Vrhbosna« još 1908. u 9. br. megju inim pisala: »Zadnji broj »Serafinskog Perivoja« od 15. rujna izašao je pod osadamji rad novog urednika jamči, da će »Seraf. Perivoj« kao glasilo hrvatskih franjevaca i nadalje donosu! pred čitalačku svoju publiku c v j ev e r a d a n a š i h f r a n j e v a c a iz s v i h h r v a t ­ s k i h p o v i n c i a, n a p o s e i z p r o v i n c i j e b o ­ s a n s k e i h e r c e g o v a č k e , da će »Seraf. P e r i ­ v o j « i n a d l j e z,,v je š - ć i v a t i o r a d u f r a n j e ­ v a c a š i r o m s v i j ,e a, a u z t o d a v a t i p o g l e d po r a z v o j u k a t o l i č k e C r k v e u opće«. A i »Mrv. Straža« u VI. svesku iste goidine pisala je: » Ž a o n a m j e s a m o , š t o »S. P.« n e i z l a z i u - Za­ g r e b u , gd i e se j oš u v i j e k n a v l a č e do s e t e r e rukavice, kad treba o b rač u n ati s groba­ rima katoličke vjere i Hrvatske. Želimo od s r c a d a s e o v o g l a s i l o z a s l u ž n i h b o s a n ­ skih ujaka što više proširi i procvate«. Tako onda, a danas? Danas se traži, da se »Serafinsiki Perivoj« s »Vrhbosnom« ujedini — odnosno da prestane. . . . Pijevo društvo, prema zaključku ljubljanskoga hrv.slov. kongresa, sazvalo je na 19. studenoga katoličke urednike u Zagreb i pokušalo unifikaciju nekih listova, pa i »Seraf. Perivoja« te »Vrhbosne«. Iza kongresa ured­ nika neke su novine rast rubile »urbi et orbi«, da je kon­ gres katoličkih novinara u Zagrebu megju inim zaključio i to: da se »Seraf. Perivoj« sjedini s »Vrhbosnom«. T a je vijest na čitaoce »Seraf. Perivoja« u opće, a Franjevce napose zlo djelovala, te smo obzirom na tu rezoluciju primili više upita, pače i oštrih istupa, koji se u glav­ nome slažu s ovim, što smo ga iz Dalmacije primili: »Veleučeni! nije mi poznato, kakovo ste Vi stanovište zauzeli prama toj rezoluciji, ali čini mi se, da »S. Peri- �Vjesnik. voj« podmpošto ne smije prestati ili stopiti se sa »Vrfob.« Nama Franjevcima treba dati jednu znanstvenu reviju, jer da nije naših pisaca, ko bi ispunjavao »Stražu«, »Bo­ goslovnu Smotru« itd. Spasiti onake zaključke u Zagrebu, a udovoljiti i priznati rad Franjevaca dalo bi se najbolje tim putem, da »Perivoj« primi u se »Vrhbosnu« i oko te revije sa naročitim programom da se okupe Franjevci, kao u svoje službeno glasilo, i ako im je slobodno suragjivati u inim časopisima. (To ćemo učiniti vrlo rado, ako dopusti preČ. vrhbos. kaptol. Op. lit.). — Možda je ovako i zaključeno. Takogjer sa onim zaključkom o fu­ ziji »S. P.« i »Vrhb.«, kako će se složiti onaj zaključak oo. lektura u Sarajevu, da se »S. Perivoj« proširi i okupi franjevačke pisce?« . . . Na utjehu cijenjenih čitatelja »Seraf. Perivoja« možemo izjaviti, da uredništvo »Seraf. Perivoja« ne zna za nikakvu rezoluciju o unifikaciji »Seraf. Perivoja« i »Vrhbosne«. Na kongresu je samo idr. Barac spomenutu unifikaciju predložio, a iza toga je da. Buljan izjavio, da on u sporazumu sa urednikom »Seraf. Perivoja« izjavljuje, da danas nije zrelo pitanje o unifi­ kaciji. Urednik je »Seraf. Perivoja« izjavio, da o unifika­ ciji mogu odlučivati jedino hrvatski franjev. redodržav nici, a ne urednici. U koliko mu je stvar poznata fikacije ne može doći, jer i čita.elji i izdavači »Seraf. Perivoja« hoće baš jedan list onoga smjer - u kome se zrcali duh sv. Franje. O s i тг) to g. a u z a d n j e j-.e v r i j e m e » S e r a f i n s k i P e r i v o j « p o s t a o g l a s i l o m s v i h -ne s a m o hrvatskih, nego i slovenskih Franjevaca. Na to je jedan učesnik kongresa upitao,- kako je financijalno stao »Seraf. Perivoj«? Urednik »S. P.« odgovo­ rio je, da je »Seraf. Perivoj« do sada i financijalno dobro stajao, nu dogje li i do defidita, red je pripravan i na žrtve. Iza toga se je čuo glas, da nije razborito list uki­ dati, kada je materijalno obezbijegjen. I to je sve što je na kongresu katoličkih novinara zaključeno. Prema tome »Seraf. Perivoj« i dalje će izlaziti, a l j e t o s u č i n j e n a o r g a n i z a c i j a f r a n j e v a č k i h i 1 e k t u-r a i pi ­ s a c a p o t p u n o j a mč i , da će i z l a z i t i i ki ć eni ji i u k u s n i j i n e g o li i g d a d o s a d a . Oko njega će se i 'dalje kupiti elita franjevačkih pisaca svih šest i hrvatskih i slovenskih ređodržava kao i učevni lajci. Os i m t o g a će s l i j e d e ć e g o d i n e »Serafins k i Perivoj« češće donosi t i i priloge, te ć e b i t i p u n o v e ć i , n e g o Ii j e d o s a d a b i o . Uza sve to cijena će mu i dalje biti ista — na godinu K 5, za gjake i trećoretce K 3. Molimo toplo sve naše predbrojnike, da svoje pretplate — odnosno i uplate čim prije po­ šalju na upravu »Seraf. Perivoja« u Sarajevu. Vašom pretplatom širite dobru štampu, a: »možete graditi škole i crkve, nu ipak sve to neće donijeti prave koristi, ne 195 budete li širili štampu«. Na koncu svima p. n. čitateljima, prijateljima i dobročiniteljima želimo čestit Božić i Novu godinu! — Uredništvo. Promjene u franjevačkoj redodržavi presv. Otkupi­ telja u Dalmaciji. Na 26. XI. 1913. u Spljetu birano je novo starješinstvo redodržave: o. Mate Kardum, redodržavnik; o. Kosto Krelja, kustod, defmituri: o. Franjo Ravlić, o. Dominik Labor, o. Silvestar Kutleša, o. Petar d r. Gra­ bić; tajnik: o. Pajo Mišura. Novo je starješinstvo učinilo slijedeću izmjenu osob­ lja: gvardijanom u Spljetu izabran je o. Stjepan Bosainčić; u Šibeniku o. Mato Stošić; u Sinju o. Dominik Labor; starješinom u Živogošću o. Konrad Rudan; u Imockoj o .Stjepan Šulenta. Promjene na župama: u Plinu dolazi o. B^nedikt Olujić, na Gradac o. David Brbić, u Podacu o. Ignjacije Malić, u Slivno o. Ivan Peko, u Velikobrdo u. Konrad Odak, u Grab o. Sebastijan Latinac, na Cvrlievo^o. Vugustin Škomrlj, na Dubravice o. Luigji Doiielli, u Sumartin o. Andrija Rajković. U dušobrižničkoj pomoćničkoj službi imenovani su: za Drniš o. Božo Milošević, za Prominu o. Vladimir Krolo, za Šibenik o. Pavao Silov, za Imocki o. Ivan Vukušić u svojstvu vjern­ ija na gragjamskoj školi i o. Stjepan Pilipić. Upraivisjemeništa u Sinju izabran je o. Franjo Lulić, bivši generalni đefimitor. Bog dao, pa ove promjene urodile obilnim plodom po red i narod! Posveta zastave svih Marijinih kongregacija. Na zadnji dan Kčnstantinova jubileja, dne 8. prosinca po­ svećena je u Sarajevu na svečani način zastava svih pet gjačkih Marijinih kongregacija. Posvetu je obavio pomoćni biskup dr. Šarić, a zastavi je kumovala Njez. Višost prejasna ggja. Sofija vojvotkinja Hohenberg, su­ pruga prijestolonasljednika nadvojvode Franje Ferdi­ nanda od Este, a zastupala ju je preuzvišena gospogja Augusta pl. Appel. Kao ouvertura posveti služila je ge­ neralna pričest svih 18 sarajevskih Marijinih kongre­ gacija, a kao zaključak, svečana akademija u dvorani »Napretkova Doma«, na kojoj je uz razne deklamacije i pjesme, krasni govor presvj. g. Koste Hčrmanna na prisutne ugodno djelovao. Prisutne je preko presvj. dra. Šarića pozdravio i sam Papa Pijo X. Sveta Zemlja. Svakom su kršćaninu najmilija i naj­ svetija ona mjesta, gdje nam se predragi Spasitelj rodio, gdje je živio i umro. Nazaret, Betlehem, Jeruzalem, pa Getsemani, križni put, Kalvarija -- ta su mjesta poznata svakom kršćaninu već od najmlagje dobi. No ta su mjesta u turskim rukama, Turci su tamo gospodari. Već 700 godina čuvaju ta sveta mjesta sinovi sv. Franje - oci Franjevci, oni ih uzdržavaju, oni tamo sv. mise služe i molitve obavljaju, oni potištene katolike tješe, riječ Božju propovijedaju, škole uzdržavaju, siromašne �19C 6r. 12. — »SERAFIttSKl PERIVOJ« — 191.1 i zapuštene potpomažu, hodočasnike primaju i dvore. — A otkuda? Od milodara, što se sakupljaju po svemu svijetu. — Zato su na mnogim mjestima po naredbi svete Stolice postavljeni Franjevci t. zv. komisari sv. Zemlje. Njihova je dužnost širiti pobožnost spram onim sv. mjestima, te sabirati milodare i slati ih u Jeruzalem Čuvaru sv. Groba. Takvog komisara sv. Zemlje imamo mi Hrvati u Zagrebu u franjevačkom samostanu. Sv. oci Pape su uvijek vjernicima po svemu širokomu svijetu stavljali na srce, da ne prestaju m i l o s t i n j o m i dru­ gim sredstvima pružati pomoć za uzdržavanje svetog mjesta. Tako je blage uspomene Leo XIII. toplo prepo­ ručio vjernicima potrebe sv. Zemlje, biskupima je pak n a l o ž i o , neka se brinu, da se milostinja sakupljena u svim crkvama pred sv. Grobom na Veliki Petak, šalje u Jeruzalem za uzdržavanje pravog sv. Groba i drugih Svetišta u sv. Zemlji. I ta naredba Leona XIII. na nekim se je mjestima zaboravila, te ju je slavno vlada "ići Pijo X. 23. listopada 1913. obnovio i ponovno naiožio, da se obdržaje. — Nu ne samo na VeliKi Petak, već i inače, kadgod tko može, treba da daruje za sv. Zemlju, jer je to najsvetija zemlja na svijetu, a veoma treba naše pomoći. Tkogod ma što daruje, postaje dionik svih sv. misa, molitava i dobrih djeia, što se na onim naj­ svetijim mjestima vrše. Osim toea ima potp' ni oprost na Božić, Uskrs i na smrtnoj uri. Dragi Spasitelj je rekao, da preobilna plaća Ček^ onoga,мkoji dade siro­ mahu čašu hladne vode, koliko veća čeka onoga, koji nešto dade za domovinu samog .ni’og Spasitelja. Zato pobožni čitatelju, otvori svoje srce dragom Spasitelju, te od onoga, što je on Tebi dao. podaj ti za njegovu domovinu. Najbolje bi bilo, da se u svakom selu nagje koja pobožna osoba, koja bi sakupljala milodare za sv. Zemlju. Potrebne upute daje: Komisarijat sv. Zemlje, Zagreb, franjevački samostan. Ako zaboravim tebe Jeruzaleme, neka bude zaboravljena desnica moja. Konferencija »Društva franjevačkih književnika«. Na 30. prosnica t. g. održat će se u Mostaru konferen­ cija »Društva franjevačkih književnika«, šesteriju hrvat­ skih i slovenskih franjevačkih redodržava, na koju sc pp. oci: dr. fra Petar Grabić, o. fra Petar Vlašić, o. fra Teofil Iiarapin, dr. fra Leon Petrović, kao odbornici, te fra Fugenij Matić, tajnik, najuljudnije pozivaju. Sara­ jevo, 9. prosinca 1913. Dr. fra Julijan Jelenić, predsjednik »Društva franjevačkih književnika«. ► »Iz tabora katoličkih Hrvata«. Pod tim milozvučnim naslovom donijele su » N o v o s t i « u broju od 16. stude­ noga iz Sarajeva dopis o socijalno-političkim prilikama u Bosni. Cirn smo doznali, da su to donijele » N o v o s t i « odmah smo posumnjali, da li taj dopis u istinu potiče od sarajevskih katolika. Pročitavši uvjerili smo se, da od katolika potječe, ali ne praktičnih, nego liberalnih. Ta, da dopisnik u istinu potječe iz tabora praktičnih katolika, zašto bi potvarao Franjevce, da su oni iza dolaska pa­ pinoga delegata preč. Bastiena nastavili borbu protiv nadbiskupa Štadlera, a nadbiskup Stadler protiv njih? Odakle on to zna? Kojom savješću može jedan katolik tolike podvale bez ikakvih podataka svaliti, ne recimo na jedan crkveni red, nego na bližnjega svoga? Na te ­ melju koga je morala mogao ustvrditi, da su se, iza kako je »nadbiskup Stadler izašao kao pobjednik« »odnošaji izmegju sarajevskog kaptola i franjevaca opet zaoštrili«? G. dopisnice, nije li baš predzadnji franjevački »Seraf. Perivoj« u aferi Gjurgjmke Pavlović harmonično s orga­ nima nadbiskupa Stadlera za pravdu koplje lomio? Nije li pri polasku u Beč i Rim prečasni franjevački ređodrž чк Mrhačević nadbiskupa i na željezničku postaju prijateljski otprauo i pri dolasku dopratio? Kojom du­ šom možeš izazivati publiku protiv Nj. Prečasnosti pa­ pinoga delegata? Je U on bez dozvole sv. Stolice u Bosni? Pa ako nije, onda će mu svaki katolik izrazivati čast, barem zato, što on tu reprezentira Nj. Svetost Papu Pija X. Hi ti je možda on u oku, što ne možeš za­ početi onoga raskola, čije ti »konture« već lebde pred očima. Donekle je istina, da »naš narod ovdje skapava u neznanju, nigdje nikakva kultivisanja, nikada prosvjetIjenja. Nigdje nikada ozbiljp^ rada, da se seljak pouči, prosvjetu, uputi, nigdje se ne drže pučka predavanja, nigdje analfabetski tečajevi«, a šta ti učini, da to pre­ stane? U ostalome ostavi se ti franjevačke politike. Dok si ti još bio sauno u Božjoj ideji, oni su radili s narodom i za narod, a radit će i u buduće. Oni ne traže za svoj rad aplauza — u svemu im je mjerodavna savjest. Hrvatske katoličko akad. društvo »Hrvatska« uvi­ djelo je potrebu, da se mladom katoličkom književnom pokretu podade novi, snažni impulz i nadalo se, da će se toj potrebi udovoljiti izdanjem almanaka »Naše Kolo«. Nije »Hrvatsku« od tog nauma mogla odvratiti nikakva poteškoća kao ni sigurna vjerojatnost, da će se taj čitav pothvat svršiti sa materijalnim deficitom. »Hrvatska« je učinila svoju dužnost i sa zadovoljstvom je konStatovala, da je katolička štampa bez iznimke najsrdačnije pozdra­ vila taj korak i shvatila njegovu zamašnu važnost. Da spomenemo samo neke važnije: H r v a t s k a S t r a ž a « »Preporučujemo svesrdno«. R i j e č k e N o v i n e : »Ono mnogo obećaje, a po­ dosta i podaje skroz uspjelih stv a ri... Hvala Bogu, ima u »Našem Kolu« jakih sila, ima duša što osjećaju i fino i duboko, ima pravih pjesnika«. L u č : »Prvi svezak bijaše zora novog doba, novog kat. pokreta. �Vjesnik. 197 S e r a f i n s k i p e r i v o j : »Ono je klica i malo, h o d o č a s n i k a ili k r a t k i o p i s n a j v a ž n i j i h čedno gorušično zrno prvi put bačeno na plodno tlo ka­ s v e t i h p a l e s t i n s k i h m j e s t a s v i š e r a z ­ toličkog idealizma u Hrvatskoj, iz kojeg će u kratko vri­ m a t r a n j a i m o l i t a v a « . Narudžbe se mogu naj­ lakše obaviti s obnovom pretplate za »Seraf. Perivoj«. jeme izrasti veliko i snažno stablo katoličke i jedino prave umjetnosti«. BUGARSKA. K a t o l i č k i L i s t : »Književnost, koju nadahnjuje Pokret za sjedinjenje Crkava. Iza zadnjih nedaća, Trojedni Bog, mora naprijed«. što su Bugarsku od njezinih saveznica: Grčke, Srbije »Moramo naprijed« zvonilo nam je u ušima. I »Hr­ i Crne Gore zadesile, u njoj se sve više širi ideja za vatska« se opet odlučila, da prinese tu žrtvu , koju mogu sjedinjenje bugarske crkve s rimskom. Ni katoličke se samo oni pravo ocijeniti, koji su s takvim pothvatima novine ne slažu u promatranju toga pokreta, a kamo Ii imali posla. Osobito nas je osokolilo, gdje su »Naše Kolo« liberalne. Neke katoličke novine u tome ne vide pravih pozdravili naši najbolji i od protivnika visoko cijenjeni i čistih motiva, koji su nužni za sjedinjenje, druge opet i priznati pjesnici Pavelić, Poljak i Kostelnik, a i svi ostali pokret hvale i ne ispitujući motive, a »Obzor« i »Hrv. »mladi« i »najmlagji« od Ljube Ivica pa do Nonce, te su Pokret« već su iz principa oštro istupili protiv spome­ priposlali obilje lijepih radnja, da »Našem Kolu« omoguće nutoga pokreta. Vrijedno je čuti, šta o tome 27. stude­ istup u javnost. noga donosi »K a t h. K i r c h e n z e i t u n g« od svoga Naš marni starješina dr. Ljuba Maraković velikon dopisnika iz Rima. Dopisnik je svoje retke napisao na­ je ljubavlju i pažnjom uredio i drugu knjigu »Našeg Kola« kon <aznih intervjua, što ih je u Rimu imao s nekim i već su prvi arci prispjeli u tisak, a sredinom prosinca redovnicima, koji su u Bugarskoj više godina služili kao 1913. biti će cijeli almanak doštampan. »Naše Kolo« biti misijonari, a i ScKJa su u pismenome saobraćaju s braćom će najljepša božićnica i ures katoličkog doma, zato je u Bugarskoj. Moram prije svega — veli dopisnik dužnost svakoga inteligentnog Hrvata katolika, da ga priznati, da_ pokret obuhvaća sve veće dimenzije. Ponabavi! . kret datira od nacijonalnoga kongresa, što se je neCijena je .Našeg Kola« 2 krune (za gjake Ш И Ц - f davno održao u Sofiji. Cim su neki govornici istakli, poštarine. Narudžbe i novac prima: Hrvatsko katoličko da Papa neće dopustiti, da se prava macedonskih bu­ akad. društvo »Hrvatska« u Beču VIII. Schonborngasse garskih katolika pogaze, na svijetlo su izbili i motivi 9/4. Za Hrv. kat. driišFvo »Hrvaiska« cand~ med. Imbro čitavoga pokreta. Drugo je pitanje, bili se ove nade Botkovac, Dragutin Bašić, cand ехр. bugarskih pokretaša za uniju i ostvarile. Ta, na koji Novicijat redodržave Bosne Srebrene prenesen je način Papa Srbiju i Grčku prisilio, da siromašne Bu4. prosinca iz Guče Gore u Kr. Sutjesku. U Kr. Sutjesci, gare ostave u miru? Osobe, koje su se u Rimu imale kao što je već poznato, nedavno je sagfagjena i nova baviti s unijom, uočile su, da čitav pokret za uniju nosi crkva i prostran samostan. Uz to je sadanji gvardijan na sebi boju prijetnja naperenih protiv Rusije, što je do­ fra Jozo Andrić uprav ljetos samostan providio s novini pustila, da Srbija, Grčka i Crna Gora u zadnjemu ratu vodovodom, centralnim loženjem i rasvjetom. Isti dan Bugarsku onako ponize. Bugari, koji su u zadnjemu p. o. fra Stjepo Ikić imenovan je za drugoga novičkoga ratu pripali Grčkoj i Bugarskoj na silu se odnarogjuju. meštra, a fra Tugomir Marković premješten iz Guče Bugarski su biskupi protjerani, svećenici i lajci prisiljeni Gore u Jajce. na srpsko odnosno grčko bogoslužje, škole i nacijonalna prava, što su ih Bugari za Turaka uživali, dokinuta: U sv. Zemlju. Dva hrvatska Franjevca, koji su skoro riječju Bugari se moraju posrbiti i pogrčiti. U tome su otišli u sv. Zemlju, da tamo priprave sve, što će biti posredovanjem Rumunja puno srećniji Kucovlasi: nji­ nužno za prvo hrvatsko hodočašće, već su se vratili. Sada se u samome Zagrebu za hodočašće prave po­ hova su i školska i crkvena prava zaštićena, prem su u bliže priprave. Hodočašće će se voditi pod pokrovi­ manjemu broju. Vae victis! Tome je svemu kriva Ru­ sija, kojoj je velika Bugarska bila uvijek trn u oku. P ri­ teljstvom samoga hrvatskoga primasa nadbiskupa dra. Ante Bauera, a vodit će ga redodržavnik sv. Cirila i jetnjom s unijom misli se na Rusiju učiniti presija, jer je poznato, koliko se Rusija plaši proširenja rimskoga A^letoda preč. fra Rafajel Rodić. Koliki će trošak za put upliva megju pravoslavljem. Rusija dakle mora kod tamo i amo pojedinoga hodočasnika zapasti još se za Srba i Grka u prilog Bugara posredovati, da im se ba­ sigurno ne zna — objavit će se naknadno. Drži se ipak, rem jezik, crkve i škole zajamče. Takova je prijetnja da prvi razred neće biti skuplji od 500, drugi od 400, jednoč svoj učinak već proizvela. Godine 1860. počeo a treći od 300 K. Tko se želi sa sv. Zemljom ukratko je megju Bugarima pokret za uniju, a to s toga, što im je unaprijed upoznati, neka si od uredništva »Serafinskog bila dodijala ovisnost o ekumeničnom patrijarhatu. Oni Perivoja« naruči za 50 helera djelce: » Ma l i v o g j a �198 Вг. 12. — »SERAF1NSKI PERIVOJ* — 1913. su htjeli kao posebna nacija, da imaju i vlastitu auto­ kefalnu crkvu. S unijom se srećno počne. Iz početka ju provagjahu samo latinski misijonari, a tada se umiješa i sv. Stolica. Rusija je za sve to slabo marila, a patri­ jarha se držao nepopustljivim. Napokon Rusija se pro­ budi, biskupa Sokolskoga, koga je Pijo IX. tamo stavio, strpa u lagju i odveze u Odesu. Od tada pa sve do danas o Sokolskome ni glasa. Drži se, da su ga Rusi negdje strpali u samostan i da tu čami. Pokret je trajao sve do 1870. Broj sjedinjenih u Macedoniji poraste na 80.000, u Traciji i Rumeliji na 50.000. Na koncu 1870. Rusija isposluje od Porte Bugarima neovisnost od grčkoga patrijarhe. Patrijarha ni sada ne popusti, nego Bugare izopći. Od tada pa do danas Bugarska crkva stoji raskoljena i od Carigrada i od Rima. Od uspostave neovisne hijerarhije počne u Bugarskoj pokret za uniju jenjavati. I šta je još više, stvar krene na gore. Od 80.000 sjedinjenih macedonskih Bugara zadnji balF :зКi rat zatekao ih je samo 10.000, a od 50.000 a^kih, i rumelskih samo 5000. Megju onima, koji su se na raskol povratili bio je jedan biskup s više svećenika, općina i časnih sestara. Mnogi mladi ljudi, koji su odgojeni u katoličkim zavodima ili za svećenike ili inače, pali su u raskol s nadom, da će dobiti unosnije službe. Sve­ ćenstvo prelazi na raskol i za same ukore, što mu ih biskupi podijele. Jednom radi sukoba sa svojim bisku­ pom čitavo selo prijegje na katoličku vjeru, nu kašnje, kad im raskolili biskup popusti, opet se vrate natrag. Osobito šu mnogi od naobraženih pa i mlagjih kato­ ličkih svećenika u početku rata prešli na raskol. Iz jednoga rimskoga samostana istupila su i dva bogoslova, te prešli na raskol, držeći, da je došlo vrijeme, da svo­ jim znanjem megju Bugarima otvore karijeru. S toga poznavaocima istočnih duhova nije zamjeriti, što čitav ovaj pokret za uniju sa skepsom promatraju. Čini se dapače, da se je nakon oslobogjenja ispod turskoga iga, stanje katoličke Crkve u Bugarskoj pogoršalo, a ne 'čšalc'. 2 a turskoga gospodstva misije su vogjene pod t'c«u iskim pokroviteljstvom, a sada narod hoće da bude jedinstven. \ I PRIKAZI I OCJENE., Dr. Blažević: Karlo M. Vfglietti: Izgubljeno zvanja P< 25. talijanskom izdanju preveo o. Apolinar Braničković, Franjevac. Izdao književni zbor frarpevačkih bogoslova »Duns Scot« u Zagrebu. Tiskara hrvat, katol. tiskovnog društva. Zagreb, 1913. —8", str. 131. Cijena broš. 60 fii.; uvezana 1 K. Nema možda staleša. o kojem bi se tako čudnovato i različito sudilo i mislilo, kao što ređovničkom. Katolička ga Crkva cijeni, štuje, za vjeru, zna nost, najzaslužnijim smatra! Protivnici ga preziru, iz smijavaju, omalovažavaju, potvaraju, zasluge mu ili po­ sve niječu ili umanjuju. Današnji ga svijet besmislenim i suvišnim smatra! Prema ovim načelima, uregjeno je i djelovanje. Je li se u kome probudila želja za ovim sta­ lišem, sve se moguće čini, da se ta želja uguši. Je li se želji odazvalo, sm atra ga se čudakom, i kuša se, kako bi se dotični egipatskim loncima povratio. Pa često puta i sami roditelji, svojim nerazboritim postupkom ili uguše ovaj poziv ili dotle muče svoje dijete, kojemu Bog bi­ jaše uzvišeni redovnički stališ označio, dok se pod te•retom njihovih »suza«, ne slomi »oporo i neposlušno« dječinje srce i ne okrene legja Bogu i pozivu! Koji puta i sami uzvanici, nestalni, nepromišljeni, neodlučni, lahko zaborave »da se treba više Bogu pokoravati, nego lju­ dima«, ostavljaju započeti put, na kome su se bili već prilično snašli, a bace se na drugi, kojim ići ne znaju! Koje :udo ako nast. ac da im se onda ali prekasno otvore oči! . . . Takovu jednu »bolnu i poetičnu povijest« nesmotrenesti, roditeljske majčine napose, neodlučnosti uzvanika, prikazuje nam navedeno djelo, a mi ćemo tu povjest u kratko ocrtati. Mladi;, ugledna roda, od naravi dobrim svojstvima nadaren, nestašan, živahne ćudi, u roditeljskoj je kući češće uzrokom tuge i plača. Svakovrsne igre glavno su niu, hi reć zanimanje. — Dolazi ozbiljno vrijeme nauka i naš Hinko — tako mu bijaše ime — ode u Italiju u neki zavod. Majka je — koja inače glavnu ulogu u ovoj povjesti igra — radi njegova odlaska neutješljiva. Hinko si bijaše u zavodu, mjesto odsutne tjelesne majke, izabrao BI. Djevicu Mariju, da mu ona bude majkom, što Ona i učini, davši mu za druga mladića pobožna, dobra i krjeposna, koji se bijaše odlučio redovnički stališ prigrliti. Kako je Hinko pod osobitom zaštitom Božjom još u roditeljskoj kući bio, a uz to druga pobožna našao, koje čudo da i Hinko osjeti glas Božji, koji ga u redov­ nički stališ pozivaše. On posluša mili poziv, odluči čvrsto, usprkos svim poteškoćama redovnikom postati, te o tom i svoje roditelje obavijesti. Otac se ne protivi, ali majka ni da čuje o tome! Dogjoše praznici, a Hinko proti volji ostavlja zavod da na praznike kući krene, niti ne sluteći kakove ga kušnje čekaju, i da će se drugačiji neg što �Književna smotra. bijaše otišao vratiti. Tekom praznika Hinko popusti u revnosti, a nakon svršenih praznika majka ga osobno prati u zavod, zabranjuje mu druženje s prijateljem Karlom, jer da je on uzrokom što Hinko hoće da u redovnički stališ stupi, a upravitelju zavoda »odlučno« veli: » ... znajte ipak, da ja neću od mog Hinka imati fratra, to je ozbiljna s tv a r . . . u kratko, ravnatelju moj se sin ne mora baš uspeti u nebo. . . a ti Hinko, misli na svoje dužnosti, a ne na zvanje«. . . str. 36., 37. Praz­ nici bijahu ostavili svoje tragove u Hinku, ali ipak Bog nagje načina, da ga na pokazani i odregjeni mu put svede. Napokon iza mnogih kušnja zaogrnu se u prisuću očevu redovničkom haljom, nagje se u tihoj samo­ stanskoj sobici, u kojoj se ugodnije osjećaše nego u bo­ gatoj roditeljskoj kući. Hinka je megjutim još jedna kušnja čekala i to upravo onda i onakova kakovoj se niti nadao nije. Otac umrije, Hinko dogjc da ga sahrani, a majk? vjerna svojim načelima, suzama i nagovaranjima n-r. na sina, koji radi nestalnosti posluša glas njuzmr, ostavi od Boga si odregjeni stališ, izgubi mir i zadovoljstvo srca. Baci se u vrtlog i naručaj svijetu, a plod toga bi­ jaše tamnica i neizlječiva bolest, ’ oja ga još u cvijetu mladosti iz naručaja ljubeće majke istrgnu. Majka ovim udarcima pogogjena, upozna k riv ju, htjede Hink; povratiti odakle ga bijaše »izbavila«, ali - prekasno. Vjerni mu ipak prijatelj Karlo isposlova tr je na času smrti položio zavjete redovničkog str sa, i u redov­ ničkoj halji, za kojom je težio, pokopai bio. Ovo je ta »bolna i poetična ovjest« str. 131., koja je za roditelje kao i mladiće veoma poučna. Nerazumna ljubav roditelja križa češće puta osnove^ Gospodnje, te si mjesto umišljene sreće, nesreću djeci pribavlja, a neodlučnost mladića dovodi ih do koraka dr kušnje u a podlegnu. Zahvalni smo zato koli prevodiocu, toli dičnom zboru da je u izboru bio sretan, a u prevodu još sret­ niji, pak dok ga zato svima najtoplije preporučujemo, posebno velimo roditeljima i mladićima: tolle, lege: uzmi, čitaj. — Naručuje se u Zagrebu, franjevački sa­ mostan. O. fra Lovro MHiačević: »Zvijezda jutarnja« albaneškth F ran jevaca. Čovjek je stvoren na rad, za posao, a taj rad treba da je primjeren vremenu i osobi. U doba ropstva i ratovanja, ragjaju se narodu junaci, hrabri smjeli, jakih mišica i pleća, da mogu nepogode vremena snositi, pušku nositi i dobro u cilj gagjati. U vrijeme mira i pokoja, slobode i blagostanja, ragjaju se opet umnici, umjetnici, koji će svojim umom, svojom pameću i opet narodu svomu ko­ ristiti, te mjesto puške i handžara ili ljuta jatagana, pri­ hvatiti za knjigu i za pero, da napišu ono, što drže da 100 su dužni narodu svomu napisati i uputiti ga u svem, što je dobro i plemenito. Ima u Evropi i to baš u blizini našoj narod, istina, brojem malen, ali srcem i junaštvom svojim velik, koga nijesu mogli ni Rimljani, a niti iza njih srpska ni bugarska najezda uništiti i ostao je čvrst kao ona klisura, na kojoj živi i radi koje se je i prozvao »orlovi sinovi«, »Scypetari« a to su junački Albanezi ili Arbanasi. Netom se oslobodiše četiristoljetnog ropstva i to baš istom ove godine, a evo već danas sinovi tih hrabrih junaka, sinovi sv. patrijarhe Franje Asiškoga, Franjevci - pokrenuše list mjesečnik — prava revija, pun duševne hrane. Oko lista okupili su se svi uinniji i peru vještiji fratri, a na čelu im veleč. o. fra Juro Fišta, koji list i uregjtije. . F'rvi broj ovoga lista — mjesečnika — izišao je u listopadu a drugi u studenom. Kad bi htio i u kratkim tama ocrtali sadržaj ovih dvaju brojeva, daleko bi me zay trebalo bi mi puno prostora, a to ne smijem ražib od ašega »$. P.« tim manje, šio istom ovom pri­ godom nešto aonosim i o prosvjeti albaneskoj u opće. Uvodnik lista kaže, kako su Franjevci došli na misao s izdavanjem n sečnika, kako su imali od svoga redovičkog stM ešine poticaj i odobrenje, a od preč. o. geneala reda odob enjt i blagoslov. Urednik zaključuje uvod pvim riječima: »Ohrabreni, dakle, savjetom i blago­ slovom naših redovničkih starješina, Franjevci Albanije danas počimaju sa zdavanjem mjesečnika, komu dadose мш, »Zvijezda jutarnja -. Prvi članak, što'ga uredništvo piše, kaže nam svrhu, radi koje su Franjevci pregli na izdavanje lista, a ta je trojaka: prvo, da rade za Boga, za svetu vjeru; druga, da oni sami porade, i to čim prije, za svoj narod; treća, da ovaj svoj narod prosvjetle i k naobrazbi privedu. Drugi članak govori, kako je vjera temelj svake pro­ svjete i naobrazbe. Ovaj članak piše učeni Franjevac o. Paško Bardhi. Treći članak piše vrlo učeno, njeki Taik Konitra: Veliki problem riješen, gdje se navagja, kako je istočno pitanje za Albaniju riješeno i kako valja sada Albaniju moralno i materijalno pridignuti. Dalje piše marljivi i vješti pisac veleč. o. fra Stjepo Gečov, te iznosi stari zakonik »Lek Dukagjinit« ovaj zakonit slijedi i u drugom broju a slijediti će i dalje, te bi ga vrijedno bilo prevesti na hrvatski, da se i mi s njim upoznamo. Zatim dolazi pjesma posvećena novom listu, od mladoga i da­ rovitoga pjesnika veleč. o. fra Vinka Prenušia. U članku: »Krvave suze«, što piše sam urednik, crta nam dogagjaje albaneske u godinama 1910., 1911. i 1912., te veli, kako su »mladoturci« nastojali iskorijeniti jadne Albaneze, a sve pod raznim izlikama: navodi ustav turske carevine proglašen godine 1908., te šta su se sve od toga ustava Albanezi nadali, ali u svojoj nadi i prevareni bili, �200 Br. 12. — »SERAFItfSKI PERIVOJ« — 1913. Onda dolazi vjesnik, u kome se nalaze vijesti iz Skadra, Malisora, iz Lesa, Drača, Dibr.e, Valone i Elbasana, a zatim govori o komisiji za razgraničenje Albanije. Zatim dolaze »razne stvari« i »književnost«, a na koncu tri lista su posvećena trećem redu sv. o. Franje. Piše vrlo zgodno za puk mladi Franjevac o. fra Marjan Prella. Zaključak je listu mjesečni kalendar. Tako drugi broj mjesečnika na prvoj strani donosi vrlo krasno pismo presvj. g. 1. Seregjia, nadbiskupa ska­ darskoga, koji se veseli i raduje koraku, što su ga pod­ uzeli marni sinovi sv. Franje, idući stopama svojih pregja s ovim toli potrebitim djelom dolaze u susret i brinu se za vjeru i rod svoj, pa zato sa svom dušom svojom obilno blagosiva sve one, koji će svojini trudom i perom doprinijeti napretku ovoga lista. Zatim se redaju članci sve ljepši i učeniji jedan od drugoga. Netzhammer Ra.vmuiid: Aus Ruinaiiien: Streifzfige dureli das Land und seine GeschicMe. Pod ovim naslovom dobili smo dva oveća svcs^ koje nam pruža bukareštanski kat, nađuiskuo presvj. Netz­ hammer. Značajno biva za nrše doba i to, da nam češće pruža bukareštanski kat, nadbiskrp presvj. Netz. osvježivati sa uspomenama iz prirr.c a i povjesti. Nego čini mi se još značajnijim to, š+o s< je jedan kat. nad­ biskup latio takova predmeta, koji mora svakoga zanimati, pošto se tuj radi o zemlji, koja je ovo 7 lje doba bila pozornicom svjetske povjesti. Salkansl rat i bukareštanski mir dvije su najvažnije oznake n; i političkog doba. Odatle može nam biti jas r kolikim veseljem treba da pozdravimo putopisno djeio presvj. Netzhammera u dva sveska. Prvi svezak sa slikom presvj. pisca epsiže 432 strane i •pripovjeda piščev dolazak u Rumunjsku, zemlju daleke prošlosti i drevne kulture. Karpati i Moldavska predvorje su Rumunjske, pa nije čudo, da se je presvj. pisac s ovim na dulje pozabavio. U prvom kao i u drugom svesku, koje obuhvaća 330 strana, slijedi opis rumunjske zemlje sa poljoprivrednog, socijalnog i kulturnog gledišta tako, da ne osjećamo ništa manjkava u prikazanom opisu Ru­ munjske. Lakoća pri opisu prirodnih ljepoia spojena sa dubokim poznavanjem prošlosti čini djelo izvanredno zanimivim. Oba su sveska ukrašena sa divnim slikama, i to: u prvomu se nalazi preko 108 ilustracija sa jednom zemljovidnom kartom, dok u drugomu ima 115 slika. Oprema je ovih obiju svezaka posvema zamamljiva, pa služi na čast i zasluženom kat. Benzigerovu nakladnom Zavodu, zašto je knjigu ovako fino uredio i u zgodni nam ju čas ove godine po drugi put objelodanio. S ovih se razloga djelo samo po sebi najbolje preporučuje. Cijena objema svescima iznosi: broširano 14.50 ili ukoričeno 16.75 franaka. Svesci se mogu i napose do­ bivati, a cijena je: I. svesku 7.50 fr. (ukoričeno 8.75 fr.), II. sveska 7 fr. (ukoričeno 8 fr.). Dobavlja se preko adrese: Verlagsanstalt Benzlger et Co. — E i n s i e d e l n (S c h w e i z.) — A. Lav. Cengić. Raiimberger Georg. Im Baime niginiien. U d v a s v e s k a : I. sv. уоп drei Кб- Palestina s a 122 s l i k e i t r i p l a n a ; u 8 i n i ; 480 s t r . ; b r o š . 7.50 fr., uk. 8.75 fr.); II. s v. Aegypten und Tiirkei (sa 77 s l i k a , s a d v a p l a n a i s a j e d n o m z e m l j o ­ p i s n o m k a r t o m ; u 8 i n i ; 352 s t r . ; b r o š . 5 f r., u k o r i č e n o 6.25 f r.) loš se nikada u životu na namjerih na ovako ugodne i zanimive putopise o Palestini, Egiptu i Turskoj. Baumbcrger, jedan od najboljih svjetskih putopisaca, sa zano­ som svoje osjetne duše uvodi nas tamo u zemlje što pos prošlost i.nadu. U prvom se svesku pisac isključivo b a v is a ^ r -о ш Palestine. Ko da se ne nasladi čitajući ovu knjigu, koja mu pripovjeda o zemlji našega Spasitelja, koja mu uzh ijuje^uvstva pobožnog kušćanina, koja mu priča zgode i nezgode izrajelskog odabranog naroda? Preko Švicarske, Italije i Loreta, Jadranskog Mora i Grčke putopisac nas vodi u Jeruzalem, slavu kat. svijeta. Jeruzalem, Bethlehem i Jericho pune nam srce i dušu najslagjahnijim čuvstvima naših svetinja. Sva mjesta i sve zgode Palestine orisane su vjerno u najjasnijem svijetlu tako da je onomu, koji misli tamo hodočastiti, ovo djelo švicarskog književnika Baumbergera najpotrebnije. To napominjemo osobito sada onima, koji kane pridru­ žiti se dogodišnjem hrv. hodočašću u sv. Zemlju. Drugi se svezak bavi sa Egiptom i Turskom. Koju i kakovu su ulogu u prošlosti igrale ove dvije stare zemlje, Bauberger nam sa svojom velikom povjesnom spremom riše. Svako je pojedino važnije mjesto opisano prema najsavremenijem ukusu. Preko ove knjige mi se upozna­ jemo sa ćudoregjem, običajim, folkloristikom i ostalim znamenitostima raznog življa po ovim zemljama. Iz či­ tanja ovog putopisa doznajemo i o postojećim prilikama ovih zemalja, koje zbog svojih osebujnosti i danas vabe učene ljude, da ih obilaze. Obadva sveska ukupno uzeta isprepletena su razno­ likim slikama, koje je nakladni Benzigerov Zavod u tu svrhu unio, da Čitaoc uzmogne još bolje pratiti zabavne misli učenog pisca. Slike su pune bistrine i jasnoće, što ide u pohvalu istom Zavodu, koji neutrudivo nastoji, da kat. publikacije što djelotvornije koriste kat. publici. Svesci se naručuju kod: Verlagsanstalt Benziger & Co. — E i e n s i e d e l n ( Š v i c a r s k a ) . — A. Lav. Cengić. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, — za gjake, trećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julijan Jelenić, Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu, �Sirana Strana "Naredbe biskupa G a r i ć a ..............................................................98 AMERIKA. Naše g r a g j c ....................................................................................135 K u ltu ^ ^ ^ P H fv a tsk o g Franjevca u A m e r ic i.................. 150 Na z n a n je .........................................................................................182 Na znanje i ravnanje Franjevcima Bosne Srebrene . . . 15 BUGARSKA. Novicijat . , ................................................................................ 197 Pokret za sjedinjenje....................................................................i<J7 Obnova franjevačkog samostana i crkve u Fojnici . . . .181 Odbor milanskog edikta u S p l j e t u .........................................167 SRBIJA. Odbor za proslavu milanskog edikta uS p ljetu ........................ 114 Konkordat sa sv. S to lic o m ....................................................31 O. fra Ivo Vujičić u m r o ............................................................. 82 Potpuni oprost za Sarajevo, Podmilačje iOlovo . . . . 82 Posveta zastave . . . . . . ............................. 195 ALBANIJA. Povlastica svih Franjevaca ....................................................... 167 150 Povratak Albanaca u katoličku Crkvu Požar u franjevačkom samostanu u D ubrovniku......................166 Preporuka visoke zemaljske v l a d e .......................................... 98 KNJIŽEVNA SMOTRA. Primicije ....................................................................................134 P r o m je n a .......................................................................................... SI . . Adela Milčinović: »Bez Sreće«. (j. U. мM.) . ) ................................. 32 Promjena u H erce g o v in i............................................................. 99 Alban Stoz, P re d ig te n ................... ................... , . 16 Promjena u B o s n i ..................................................................... 167 Almanak Gospe L u rd s k e ........................................................... 152 Promjene u franjevačkoj ledodržavi presvetogotkupitelja . 19-' Apostol-ka konstitucija: »Divino a iila tu « ................................ 16 Prva okružnica biskupa G a r i ć a ............................................... 51 Baumbergčr Gecrg: Im Banne vondrci Koniginnen . . . .200 Prvi utemeljitelj »Književnog Društva Hrvat. Franjevaca« 149 0 м Ivmiš: »Vade mecum« za Bogu posvećene osobe Rad riječkih kapucina ....................................... ... ....................... 52 Riječka biskupija čitanje ^ J iv a n g je l ja ...................................................................... 16 Sarajevski trećoretci protiv prof. Dmrrušić« Don Fr. Bulić i dr. J. Bervaldi: Kronotaksa solinskih bi­ Sastanak hrvat, redodržavnika skupa uz dodatak Kronotaksa spljetskih biskupa . . 152 S bosanskih i hercegovačkih kulturnih Dragan Dujm . KAPična Povijest Svete Kuće Marijine Statistika redodržave presv. Otkupitelji u Loretu« 16 Statistika redodržave sv. Cirila i Met( Dr. Fra Julijan e 1 ić: Izvori Za Kulturnu Povjest Bos. Svećenički ju b ile j................... 136 Franjevaca« ............................ Sv. Anto izabrao muslimana Mi lan Pielog: 'Repetitorij Povjesti Austro-Ugarske Sveta zemlja 16 Mo arhije Umro Dr. Oti' \Villmanh: Aus Vj r \\e rk statt der Philosophia U svetu zemlju f99 perennis (ЈР. V.) ................................................... 136 Vareš crkvi sv. Ante u Sarajevu a u’’ Dvije Robinsonove štuc’i 0 sv. K la ri.................................15 Velika manifestacija prigodom katoličkoga 134 F rr-ljevački samostan u Fojnici od stoljeća XIV.—XX. . . 182 Ljubljani He;'derova knjižnica r . V .) ......................................................los Visoki gost Izvješće 1. sastanka irvatških upravitelja trećeg reda 152, 168 Vizita i promjena Izvrsna moderna a p o lo g e tik a ................................................. 136 Za dobru štampu Zahvala Jean Picre Bock S. 3.: »Le pain guotidien du Pater«. (P.V.) 183 Karlo M. "VigliettT Izgubljenozvanje (Dr. Blažević)................... Г»К Želi se komentar Književni pupoljci. (A. C . ) ....................................................... 52 Mali vogja hodočasnika...............................................................167 NAŠA MONARHIJA. Melir Freude. (S la v ić )................................................................ 83 Krvava dvadesetpetgodišnjica »C aroline«................................99 Natrag k svetoj Crkvi. (Dr. B lažević)................................ 114 Netzhammirr Raymuud : Aus Rumiin en Sueifziige durch dns Pokret za proslavu 500-godišnjice smrti Ivana Husa . . . 149 Land und seine G e s c h ic h te ................................ . . . . 2 0 Priznanje islama u A u s t r i j i .................................................... . 1 5 O. Ante Majić, Sveta E lizabeta.................................................152 Svečani dežene ........................................................................ 51 Priručnik za Vogje Hrvat. Katol. D ruštava.............................. 100 P. Salvatore Urbanaz. Amaranti. (Proi. W. Baron LjubiRIM. b r a tić ) ...................................................................................15 Remek-djelo Dvadesetog Vijeka ili: »The Catholic ЕпсуDeklaracija 0 zavjetnim i mrtvačkim misama . . . . . 51 clopedia« ........................................................, . . . 83 Posveta banjalučkog biskupa G a r i ć a ............................. . 51 R. Streit: M issionspredigten..................................................... 1S4 Pošljedna »Acta O rd in is« .................................................... . 51 Sotona i sotonski š e g r t i ............................................................16 Promaknut na čast d o k to ra ................................................ . 51 Sveto Pismo Staroga i Novoga Z av jeta...................................100 Tajne svete M is e ........................................................................184 ITALIJA. Život Dominika S a v io ...............................................................100 rZvijezda jutarnja* albaneskih Franjevaca • ..............................Is9 Franjevac postao v i t e z ......................................................... 150 Kardinal Vives у Tuto u m ro ................................................ Dopisnica u re d n ištv a ................................ 16, 84, 100, 136, 184 150 ��Crkveni umjetnički zavo Josipa Obletter ® u St. Ulrich, Gradcu, Tirol kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, križne :: puteve, foetlemske štalice i t. d. :: L r S 3 J d r S S ] C IJE N I« I NA Proizvodi su zavoda svi vlas,! ' ' PE p e s p e a t .n o . C ^ S D C ^ s D ■■a. *bama na nju se upravno obraća! DDDDDQDnDDGQOQGDauaaoQE iDDDtiDUD ci a о uli а e o c a a o r. 'o aaau' JOI ic iD aajaoaoD Daoa aoaaaa aao□ HRVHT r e n T R t fc n a za Bosnu i в и п к н VIRU ^dioničko društvo). Д RД 3 1U. ’ € 0 0 0 0 0 0 □ □□OQOOGDODQaOQQOGOOQOQOnOOOODaDGatlDnntlODODOOQDDQOOOOQQOOQGOQDOGDOOOGOOOQDQnODGO — Preuzima uloge na ulo­ žne knjižice uz najpo­ voljnije ukamaćenje. Cskomptira i reeskomptira mjenice. Daje zaj­ move na tekući račun, naredbom zemaljske vlade za Bosnu i Herce­ govinu označena je Hr­ vatska Centralna Banka pupilarno sigurnim za­ vodom u koji se mogu ulagati pupilarni novci (mase malodobnika i slično). Ovo je najbolja preporuka i za ostale ulagatelje. VkHSTiTH PHliHČB u ulici FRHirce 30SIPH. тзепзнешеа: Potpuno uplaćena dionička glavnica 2,000.000 kruna Kupuje i prodaje vrijed­ nosne papire, devise i valute. Unovčuje mje­ nice, izžrijebane vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja nji­ ma. Izuršuje isplate i naplate na svim trgo­ vačkim središtima tu i inozemstva, izdaje kredima pisma. PRićuvnfl ZflKittma 270.000 к UKUPni ulošci око 3,000.000к Iznajmljuje SflFCS DEPOSITS uz najamninu počevši od 1Kmjesečno. PODRUŽniCE: u ITlosfaru I Tuzli. aooaaaoooaaoaaaaaDaaaaaooaauaar oogogoggggggdgggggdgogggggdgoggdgogogdogddgoggggg �TISKARU I KNJIGOVEŽNICU V „BOSANSKE POSTE" immi ulica вк.i SARAJEVO. CUKOVIĆUlicaEU. 7 PREPORUČUJE SE Z8 IZHSOBO SVIH U TISKARSKU I HHZIG09EzačHU sthuhu spaoamiH poslom. - sloooCi strojevi х X ..LIROTVPE" - STEHEOTIPIJO. х � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj 1913 Description An account of the resource Br. 1-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1913 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438