https://kolekcije.nub.ba/files/original/6cfa6169a6097d2ec431c889c4f7a292.pdf dcae1e00869a1da3fd63741c960755ba PDF Text Text SERAFiNSKi Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, BROJ 1. 15. SIJEĆNJA 1912. GOD. XXVI. SADRŽAJ: A) PJESME 1 ČLANCI: 1. 2. 3. 4. 5. Dr. Gjuro Arnold: Zvijezda mora G. Guenot: Neronove žrtve P. Senjić-Tvrtković: Genij Hrvatstva Pjesnik i pravnik b. Jakopone da Todi Dr. Gjuro Arnold: Što se više bližim . . j B) LISTAK .............................................. 1. Dr. Jelenić: Sraz kršćanstva i islama pod P' gradoi^ 1456 . . . . 2. F. A. G .: Socijologija u Špar;jolsk; .■ oeiuinarima 12 C) VJESNIK . . Ж Д р Г .............................. 13 Naša domovi л. Zahvala franjevačkoj gim.i .ziji п Visokome — Skupština za gradnju crkvo гл. Antuna u Sarajev — Obnova crkve u Tolisi. - 'romjene..— U — Kužan vjetar s mora. — i postolski d gat ItaMj.i Deficit jubilarne godine. — Žrt Čudan način propovijedanja . . Švicarska. Borba proti spaljivanju tje le sa............... 15 Engleska. Značajni govor kardinala Bourne . . . . 15 uiturni boj N Njemačka. ...................................................15 r ’— 'ka Joahima III............................................. 15 D) Kiv : NA SMCTRA . • ..............................15 Prikazi i ocjene. Dr. Bl\ v : L>atka povjest glazbe.................15 'rum!i smo na prikaz i ocjenu. Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta. — Kine­ ske oitanje ц fiosn i Hercegovini. — Der Rosenkranzf de> Priesters Erklarung des kleinen De^H|tjschen Katechizmus. — Aiban Stolz, ErzidiuMg u n s t ............................................................................... .... . . . 14 ______________________ Podrnžnice д Spljetn, Trstu, Celovca, Gorici i Celje, Dionička glavnica K 8,000.000. ■■Pričuve preko K 900.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa 4 V lo čisto bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog k o v a n o g i pap irn og novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i nsmena obavještenja & 16 “ opisnica uredn s t v a ......................................16 �ANTUN HUBER, Bruneck, Tirol dekoratorni slikar i pozlaćivač. Atelier za crkveno slikanje. PREPORUČUJEM SE VELEČASNOM SVEĆENSTVU ZA SLIKANJE CRKAVA U SVAKOM ŠTILU I IZVEDENJU UZ UMJERENU CIJENU. ISTO SE PREPORUČUJEM ZA GRADNJU I POPRAVLJANJE OLTARA, KRIŽNIH PUTEVA I T. D. -------SA NACRTIMA I CIJENOM PRIPRAVAN SAM ODMAH POSLUŽITI.-------Brzojavna adresa: HUBER, BRUNECK, TIROL. Privilegovana iska banka novi n i Da uzmogne štediti sa б K Privilegovana zemaljska akoga! di iaba a često ići u banku. . jt zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz če ка (v sliku), koje ona po želji ustupa sve. (om e :e kut.ja otvoriti sa tamo spremi j e \ kl. em, n^vac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), kop se u kćo шо i uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet pred:, zavodu, žica , vlasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki svoJ »л које su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. Iste su zt ključan raspolagati. i napose uregjene za kovani i papirni u m e , s način štednje prema tom e osniva je vagjenje i ispadanje novca z a p r v з P , r ipu, da se jednom sprem ljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ,'a г može opet olako dignuti, nego se kroz prostrani otvor I I. dočim Snijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupijinu ma prima kau štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani i najmanji iznos. Kad se kutija napuni ili prije u >vaj način štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva mje osobe svak og staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na m jestim a, gdj samo u malim svotam a, napose za obrtnike i banka nema podružnice, na odregjeno m ^ sto, radnike; za domaćice i u uzgojnom sm islu za djecu; za stoln a udruženja i sabiranje za . prinosa . društvene, osiguravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim mjestima, te ne mogu svaki uštegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi sm isao za štednje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru privede ukam aćenju. I ako se samo na helere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz go ­ dinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, d osta je doći u banku i javiti adresu ili pisati. -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO - - G R A G J E V N O D IO N IČ K O D R U ŠTV O U SA R A JEV U Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 — MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 - Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu Direktor: gragjevni savjetnik Josip pl. Vancaš. najboljeg materijala za pokrivanje krovova. TVORNICE ETERNITA �serafinsri Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ l. SARAJEVO, Dr. Gjuro Arnold: 15. SIJEČNJA ■ Z v ie zd a m ora. Noć i mrak; a tamno more Vrije opet srcu u mom — Diže vale poput gore 1 gromotnim šumi šumom. Lagje mnogih nada mojih Kroz valovje mutno jure Svaki čas se druga znoji U mukama skrajnje ure. A1 meni je tek do one, Što rio moju krije vjeru Ole, kako je vihri gone I po virim’ b’jesno deru. Mislim, da je sada stala Blistat nad njom blijeda zora . . . Ne, ne! — Ti si! Tebi hvala. Majko Spasa, zvijezdo mora! G. Guenot: --------------------- N e r o n o v e ž rtv e. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura.) 1. Subura. Pod Aventinom, na Tiberovim obalama, u carskome Rimu, vijuga se poput zmije nečista, smrd­ ljiva, kriva ulica, imenom Subura. Tuda vrvi ne­ voljno, besposleno, prljavo stanovništvo, koje se uzdržaje državnom blagajnom na troškove svijeta, koji je plaćao čast, što je rimskim postao. Ova svjetina prognana s Foruma od pada republike, nije održala od svoje stare moći, do prava na kruh i kazališta. Povjest pripovijeda, kako su cezari za to veliko­ dušno doprinosili terete prvoga reda: cirkusi i amfi­ teatri rijetko su praznikovali. Jednoga jutra 64. g. Isukrstove, mnogo prije dana, sve je bilo u vrtnji u jednoj od ogromnih 1912. GOD. XXVI. zgrada na osam podova, koje su se nalazile s jedne strane uzduž ulice, a s druge uzduž rijeke. U jednoj najubožnijoj sobici otoka — ovako su se zvale ove prostrane zgrade radi njihova osamljena položaja, — stanovalo je šest ljudskih stvorenja: čovjek, žena i četvero djece, od koje najstarijemu bilo jedva osam godina. Čovjek, gospodar stana, glavar obi­ telji, bio je u naponu dobe; potezi su pokazivali rimsko lice, preinačeno smjesom tugjinske krvi, ka­ kovo se je pojavljivalo u one dane propadanja; na njemu se je čitao ponos zajedno sa potištenošću, uspomena na staru slobodu i osjećaj sramotnog rop­ stva. Obučen u vunenu togu, suburski stanovnik dostojanstveno je navlačio na se kabanicu od kostrijeti; noge su mu bile obuvene u sandale, zakop­ čane sa četiri vezane steznice. On se je spremao na dvor, premda se još nije bilo svanulo. Žena mu, otmena stasa, visoka, stajala je kraj njega. I ako joj je bijeda, a možda i glad, lice ispio, još je bila lijepa. Oči su joj imale neku značajnu nježnost: one su odrazivale ustrpljivu mirnoću, koju je kršćan­ stvo, od tog doba, onako divno udahnjivalo siroma­ štvu. Ovoj ženi bilo je jedino odijelo i nakit jedno­ stavna crna tunika. Četvero djece bez reda se pru­ žilo po vremenom izjedenom prostiraču i mirno je spavalo. U jednom zakutku sobe ležala je malena mjedena cijev pod utisnutim imenom vlasnika na zidu i označenom kolikoćom žita, koju mu se da­ valo svakoga mjeseca iz državnih žitnica. Još su se u sobici opažala dva kamena, koja su služila za mljeti žito; jedna klupa i jedan stol sačinjavali su ostalo pokućstvo. Rimski gragjanin živući ob dan pod trjemovima hramova, bazilika, u atriju veli­ kaša, kojim se je udvarao, u kupalištima ili termama, prostranim dvorovima, koji su bili za nj sagragjeni s nekim kraljskim sjajem, prezirao je ugodnost do­ maćega krova; to je raskošje bilo pričuvano oda­ branim obiteljima, koju je obogatio i ugojio plijen svijeta. Što se tiče njegove žene, malo je glavu raz­ bijao: željezni zakon činio ju prvom robinjicom čo­ vjeka; pa i djeca bila su podvržena neograničenoj vlasti poglavice obitelji. Unutrašnjost onoga, što smo opisali, koju je �2 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1912. rasvjetljivala zadimljena svijeća postavljena na ka­ men, koji je bio u zid zabijen, vjerno se odrazivala sa svim sitnicam golotinje i skrajne bijede u hilja­ dama stanova, odregjenih rimskom puku. Čovjek i žena, čiju smo sliku digli, mukom su se gledali za nekoliko časa. Zora je počela bijeliti daleke sabinske planine, kad je prvi koracao prama vratima; jednim kretom žena ga ustavi, govoreći mu uzru­ jano: — Gdje ćeš tako rano, Veturije? Gradske su ulice još puste; sve počiva u stanu bogatih patricija. — Siromašni štićenik ne smje, da ga čekaju u trijemu velikaša. Ti znaš, Koralijo, rimskim se sret­ nicima mili brojiti dugi niz dvorjanika na vratima nji­ hovih prekrasnih dvorova. — Koga ideš danas pozdraviti? prihvati Rimljanka. — Namjeravam se prikazati Pedaniju Sekundu, prefektu grada. — Mogu li znati uzrok ovoga izbora? Mislila sam, da si imao druge osnove. — Pedanij Sekund večeras prregjuje sjajnu ve­ čeru; možda će i mene na nju pozvati i posaditi me na klupicu kraj njegovoga bogatoga stola. Ovaj odgovor smrači lice bijedne majke; jedna suza poput bisera zasja na kraju njezim crnih tre­ pavica. — A nama, reče ona sa bolnim uzdisajem, ko će nama priskrbiti večeru? Veturij saže ramenima s nekim nestrpljivim iz­ gledom. Ipak Koralija proslijedi: — Ne ćeš li imati milosrgja na ovu nevoljnu djecu? Već su se juče morala zadovoljiti s kruhom i s kašom skuhanom na vodi, megjutim ti si primio dar od sto kvadranta1), svotu, koja ti se nije činila zgodnom, da se i mi s njom okoristimo. — Sastao sam se sa Hermom, Tigelinovim oslobogjenikom, odgovori Veturij, u smetnji; on me je odvukao u p o p i n u2). Nisam se mogao oprijeti čo­ vjeku, čiji gospodar zaprema tako važno mjesto u Rimu. — Tu si, bez sumnje, potrošio novac, koji je bio dovoljan, da ti se djeca za dva dana prehrane. Onoga časa, kada si ti jeo ovnovu glavu s lukom i kada si pio pečeno vino, pitali su me, hoćeš li im povećati njihovu mršavu hranu. — Stvar je učinjena, više o tomu ne govorimo, odvrati Veturij, više ponižen, nego rasrgjen prigo­ vorima svoje žene. Taj izljev riječi ne će izliječiti zlo, na koje se tužiš. ‘) Franak i dvadeset i pet centima. *) Tamna i gnjusna krčma. — Lako bih se utješila s neprestanih oskudica, koje podnosimo, kad bih imala nadu, Veturije, da ćeš u buduće više misliti na svoju obitelj. - Za našu djecu i za te, Koralijo, žurim se kući Pedanija Sekunda; ja držim do toga, da me tu nitko ne preteče: rimski je prefekt veledušan; on me po­ znaje, neće me zaboraviti pri diobi svojih dobročin­ stva. — Još ćeš novca primiti, s kojim ćeš, bojim se, kao jučer upraviti. — Gdje ćeš dakle, da se prikažem? upita Rim­ ljanin zlovoljno. Treba li, da se odem udvarati ko­ mu strancu, ili komu od onih poreznika, koji, iza kako su se natrpali državnog imanja; zvjerski odbi­ jaju siromašne gragjane? — Nije pitanje o tomu, Veturije, ti zlo tumačiš moje riječi. Ja bih voljela, da se ti jutros pokloniš Aulu Plauciju. Za što ragje Plauciju, nego Pedaniju? Megjutim rimski prefekat pFolazi kao velikodušan čovjek, on nam je o tome često dao dokaza. — To ja ne niječem; ali, po mome mnijenju, skuplje su darežljivosti bivšega konzula Plaucija. — Vrlo bi' mi drago bilo znati, koja je razlika izmegju aša1) jednoga i drugoga. — Ja ću ti to kazati: kod Plaucija uvijek se puni košarica siromašnog štićenika s mesom i vo­ ćem, diobe se obavljaju razborito. Tu se dijele do­ bročinstva onim, koji ih traže, ne radi samoga hvastanja; računa se, da ima iza gragjanina, lišena sre­ će, obitelj, žena, djeca, koji u njihovoj uzanoj so­ bici rijetko imaju prigodu, da se dobro nahrane. Tu je nježnosti i osjetljivoga načina u postupanju, na koji nas nisu privikli ostali patriciji. Eto, za što bih željela, da kreneš jutros Plaucijevoj kući. — Ići ću drugi put, možda sjutra, k bogatomu konzularcu Plauciju, odgovori Veturij, koji nije lako žrtvovao nadu u izvrsnu večeru. U ostalom bo­ gati patricij, prama kome imam osobitu čast, često ima dobru misao, da priskoči u pomoć na domu si­ romašnih gragjana. To je zbilja, nešto nova u Ri­ mu, što se razno tumači. — Imamo li se mi na to tužiti? prihvati živo Koralija. Morali bismo se držati presretnim, kad bi slična dobrohotnost tako često dolazila u pomoć našoj bijedi. — Pa i ja štujem Aula Plaucija. — Vjerujem u to dobro; svakako dužnost je pokloniti se onomu, koji ima pravo na to. Ima u kući Plaucijevoj čestita žena, dika rimskih gospogja; nje­ zino je življenje čisto, njezine krjeposti divne. Pom’) Rimski novac. �Neronove Žrtve 3 ponija Grecina, žena konzularca ima jedinoga sina; mramora i u zid zamjerne jednostavnosti, jedina su nego, ona ga je odgojila, kaže se, u strogim običaji­ se vrata ovoga pročelja otvarala na dva krila, a ma; ona ga je, da sve u kratko rečem, na svoju sliku svako je bilo sastavljeno od dvije pregrade mjedotjerala. Ovo je plemenita gospogja, koja bdije nad dom optočene, prekrivene s velikim čavlima sa po­ dijeljenjem mesa, ulja, voća, pa i novca, što nas je zlaćenim glavama. Na njima je bila dvostruka brava više puta iznenadilo po našim nevoljnim otocima. umjetnički izragjena, dotjerana oblika. Na ta se je Ona ima požrtvovnih robova, njezinim duhom za­ vrata ulazilo u četvorni dvor, nazvan a t r i u m. grijanih, punih samilosti prama stradajućim stvoro­ Štićenici, na svoje veliko razočaranje, još su bili vima; ovi izvrsni službenici znadu dobro naći put nekoliko časova zadržani ispred ovih vrata; oni do naših sobica; ne boje se unutar ući, sisati smrdljivi su pod glas saopćivali svoje misli, ne znadući druk­ zrak naših stanova. Čovjek bi malo sumnjao, kad čije, no nagagjanjem tumačiti ovo neobično zakaš­ ih vidi, jesu li rogjeni pod pozlaćenim krovovima njenje. Pa, kad su se dva krila krenula na svojim koje palače, stanuju li u mramornim stanovima, gdje šarkama, nestrpljivo je ljudstvo naprijed poletjelo; su se nagomilale sve slasti, koje mogu život uljepšati. nego, od jednom je uzmaklo u čudu, kao prestrašeno Koralija je govorila sa oduševljenjem i zano­ od prizora, koji mu se ukazao. Vojnici, sa mačem som o dobročinstvima Pomponije Grecine. Veturij u ruci, ispunjali su dvorište opkoljavajući prefektove je mislio, da se mora pridružiti harnosti svoje žene, robove. Pas iz Epira, privezan s jedne strane, suče­ pa će reći: l e prama vratarevoj sobi, kadšto bi turobno za­ — 1 ja priznajem plemenitoj Plaucijevoj ženi, vijao. Pa i vratar inače oštar u traženju koga asa premda mi njezino ponašanje izgleda čudnovato; a i komu se je obično malo htjelo, da odbije dosadne ima ih, koji to nazivlju i ludošću. štićenike sa udarcima štapa, poniknuo je glavom i — Veturije, prekinje Rimljanka, ne ponavljajmo bio je tužan i očajan; očito se je dogodila nesreća u nikada takovih nesmišljenih brbljanja; bilo bi po nas ovoj patricijskoj kući. Posjetnike obuze muk zloružno grditi pomoćnicu ruku. udesna proricanja; nitko, ni vojnici, ni robovi riječi Veturij strese glavom šuteći i mahom otvori vra­ im ne progovori, tako da su stali nepomični, ne zna­ ta, bez ikakova odgovora. Dostojanstveno sagje, dući, šta će činiti. Veturij nije bio čovjek da gubi kako je dolikovalo rimskom gragjaninu, sto i pedeset svoje jutro u nijemom očekivanju. Budući došao stepenica stuba od svoga stana i dogje na ulicu ono­ megju poslijednjim i ne videći no djelomično, što se ga časa, kada je sunce pozlaćivalo svojim prvim je dogagjalo, stade mahati rukama, napravi prolaz zrakam vrhunce kapitolske tvrgjave. Grad se je kroz svoje takmace i dokopa se prvoga reda. Kad stao buditi; robovi i pučki ljudi obilazili su ulice, hi­ se je primakao robu, upitat će ga bez oklijevanja: ljadu nejasnih glasova dizalo se s raznih krajeva. — Što to znači? Je li tvoj gospodar upao u ne­ Stanovnik Subure išao je uzduž bjelušastog Tibera milost? Da mu nije cezar svoju milost ukratio? prama brdu Palatinu i njega ostavi na desnu. Kad Jao! odgovori plačnim glasom vratar, koji je došo podno brda Kapitolina, pogje lijevo jednom je bio u svojoj sobici svezan, kao kakov epirski pas, prostranom ulicom, za tim se ustave pred jednim hiljadu bi puta bilo bolje, da je tako. sjajnim dvorom: bio je rimskog prefekta, Pedanija — Kako! misliš li ti, da je ništa carska milost? Sekunda. Već je mnoštvo štićenika čekalo u po­ Upasti u nemilost Neronovu, nije Ii najveće zlo? vorci na vratima; ovliki broj nije se milio Veturiju, — Ovo, barem, zlo tišti samo jednoga čovjeka; jer je osjetio dobro, kako su njegovi izgledi u večeru što se tiče našega gospodara, on se više neće ništa s patricijem, bili silno pali. Zaglušni šapat išao je ni bojati pi nadati. ovom svjetinom, koja se je snebivala nad okašnje— Govori jasnije. Zar je dakle mrtav Pedanij njem vratara. Napokon se prva vrata stana otvore. Sekund? Štićenici ugju u vestibul ili čekaonicu, prostrani peri­ —Pogodio si; noćas ga je ubio rob, priregjivač voj posagjen lovorikom, javorom i brižno pošišanim gosdba. šikarjem. Tu se je opažao kip rimskoga prefekta, Na ovu kobnu vijest, štićenici poraženi većinom vodometi, okruženi cvijećem, koje je saginjalo svoje se povukoše; Veturij i neki drugi, srčaniji ili pozna­ miomirisne vjenčiće nad mramornim jezercima. Na tiji, ugjoše polako u atrij. Ovaj dio stana, uz koji dnu pored zida, koji je prolazio kroz vrata ulaza, su bili prostrani trijemovi, bio je pokriven grimiz­ dizalo se je glavno pročelje, koje je u stupovlju pro­ nim zastorima i osvježen oširokim jezercem okru­ zora, u dražesnim crtama korniža s dlijetom naprav­ ženim rijetkim cvijećem. Pošto su Veturij i nje­ ljenih i u raznolikim uresima, pružalo sve krasote govi drugovi prešli preko jednoga hodnika, došli su staroga graditeljstva. Umetnuta u stupove bijeloga do peristila, urešena sa stupovima od karitskog mra- �4 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1912. mora; stropovi su bili umjetno izragjeni, zidovi oblo­ ženi krasnim pločicama, sve se je prelijevalo bijelim sjajem. U etrurskim posudam, koje su resile mjesto izmegju stupova, sjalo se je cvijeće najugodnijeg mi­ risa; sve što je izumjelo raskošje onoga doba, sve je tu bilo sabrano. Ali žalostan prizor bio je u opreci sa ovim raskošnim sjajem: na zemlji, ili bolje, na mozajičnom pločniku peristila, ležalo je tijelo Pedanija Sekunda. Oko njega je bila rodbina i nešto prijatelja. Prefektovo je lice, blijedo poput slonove kosti, nosilo tragove smrtne trzavice; grimizni sag, na komu je ležao, bio je krvlju nakvašen. Vidjela se je na njegovim otvorenim i krvavim prsima brit­ kim bodežem zadana rana. Oružje, s fcojim se zlo­ čin izveo, crveno do ručice, bilo je tu blizu postav­ ljeno na mramorni stočić, kao dokaz. Pedanijev li­ ječnik stao je uz glavu lješine i turobno motrio ranu i već pomodrene usnice: znanost je bila nemoćna, a da povrati život bogatome patriciju. Dva koraka odalje tri su vojnika, s mačem u ruci, čuvali uuojicu, izvaljena na uznak i čvrsto svezana. Na sve je strane prevrćao divljim očima, u kojima je još bio uslikan bijes, strast i osveta; skučeno mu i krvavo lice svjedočilo je o borbi, koju je održo prije no se je pustio uhvatiti. Nesretnik je od n uke i ognjice di ri­ tao; jer saponi, koji su ga sapinjali, stegnuti skrajnim divljaštvom, meso su mu bili zaparali; on se megjutim nimalo nije tužio. Kad Veturij prepozna izmegju prisutnih oslobogjenikp Aurelija Pudenta, imenom Filoksena, primače mu se i propita se o okolnostima, koje su zločin popratile. p — Koji je povod, reče, s koga ]e ovaj nesretnjak, pokazujući roba, tako udario svoga gospodara? Filoksen povuče Veturija na stranu u jedan za­ kutak atrija i niskim glasom mu odgovori: — Ako je istina ono, što se pripovijeda, Pedanij Sekund je teško skrivio onome čovjeKu. — Gospodar ne smije voditi računa o svome robu, prekine Veturij. — Slažem se u tome, prihvati Filoksen; megju­ tim kršenje besjede nikad nije dopušteno, pa ni go­ spodaru prama robu: dakle, Pedanij Sekund poka­ zao se je nepošten. Ubojica je, na silu štednja, oskur dica i truda, u znoju svoga tijela skucao nešto ma­ loga imetka, s namjerom, da kupi svoju slobodu. Kad je mislio, da je dosta bogat, prikaza se gospo­ daru: ima od toga dva dana; zapitao ga je, pod kojim bi uvjetom pristao, da se otkupi. Pedanij zatraži osam hiljada sesteraca1) Rob se je čas otimao ci­ jeni, koju je prefekt udario, napokon je primio. Sutra dan opet se prikaza Pedaniju Sekundu sa za‘) Šesnaest hiljada franaka. traženom svotom, moleći gospodara, da ispuni za­ htjeve oslobogjenja; ali Pedanij promijeni mnijenje i ne htjede više ni riječi čuti o oslobogjenju. Uzalud je rob spominjao sinošnju pogodbu, prefekt je bio neumoljiv: pače, on se je stao rugati nevoljniku, iz­ javljujući mu, da mu je u ropstvu umrijeti, da bude spravan. Rob se povuče sav bijesan i očajan. U to mu se ote nekoliko nejasnih prijetnja, za koje ga go­ spodar oštro kazni. Srdžba robova nije više pozna­ vala granica: u nerazboritosti zače strašnu osnovu osvete: cijelu je noć vrebao zgodan čas, pa jutros, dva sata prije svanuća, uspije mu da unigje u sobu Pedanijevu, pripravan, da izvrši svoj zločin. Gospo­ dar, koji je sinoć obilato večerao, prama svome obi­ čaju, kasno je legao, u dubokom je snu spavao; rob oružan s bodežom, udari ga pouzdanom rukom. Eto, kako se je izvršilo ubojstvo rimskoga prefekta. — Je li onoga časa ostao mrtav Pedanij Se­ kund? upita Veturij. Kad je vidio, da je ranjen, još je imao snage, da zaviče, što je činilo, da se njegov sin i više vjer­ nih robova sleti. Oni su teškom mukom svladali ubojicu, jer se je bjesomučno sa svojim bodežom branio. Kad su ga oborili, svezali su ga i bacili ovdje u peristil, pa čekaju, da ga stave na mučilo, e bi doznali, je li imao sukrivaca. — Pa zašto to, kad zakon bez razlike sve ro­ bove osugjuje, pa i onda, kad ni malo nisu u zločinu sudjelovali? — Istina, tako se je nekoč radilo; nego sam do­ znao, da će se o pitanju u senatu raspravljati. — Tako, prihvati Veturij, prefekt je na mjestu poginuo. On je izdahnuo uprav onoga časa, kad je sin k njemu doletio; bodež je bio pogodio u izvore ži­ vota. — Znade li vladar za dogagjaj? — Cezara se je obznanilo; on je odredio da se odmah pravda otkroji, jer je Pedanij Sekund bio jedan od ponajboljih njegovih prijatelja, ako se ipak može ovaj naziv dati vladarevim miljenicima. Kad je Veturij svoju radoznalost zadovoljio, pri­ mače se skupu, koji je bio oko lješine. Sin pokoj­ nikov tada se obraćao Štićenicima i zahvalio im sa jednim migom očiju na posjetu; za tim naredi, da im se udijeli nagrada od sto kvadranta, pa ih zamoli, da ostanu kraj mrtvaca sve do pogreba, koji se je imao još ove večeri obaviti, o zapadu sunca. — Idem narediti, doda, da vam priprave užinu. Štićenici zahvališe mladiću na njegovoj brizi i izjaviše, da su sretni, što su mu ugodni. —- Moje robove, prihvati on, pošto su pod udarcom zakona, u nijednu službu ne smijem upotrebiti; �Neronove Žrtve. usljed počinjene nasilne smrti njihova gospodara, moraju ostati pod vojničkom paskom, sve do onoga časa, kada senat proglasi osudu. Ja bih bio sam sve dotle, dok bih druge namakao. — Ti možeš računati na nas, prihvati Veturij, u ime svoje i svojih drugova. — Dobro je, na to će mladi Pedanij, vi nećete žaliti svoga truda. Veturij se iznova rastapao u obećanjima samo­ prijegora. Ovaj poziv za nj je bio krasna sreća; misilo je, da ga je zapao masni zalogaj u ovom bo­ gatom dvoru, pa se je nadao novom dobročinstvu. Sin Pedanija Sekunda, rodbina i prijatelji, iza kako su čuvanje mrtvaca povjerili štićenicima, udaljiše se; za tim poduzetnik pogrebnih obreda ugje sa svojim robovima. Ovi ljudi uzmu mrtvaca, pom­ njivo ga operu, oškrope ga miomirisnom vodom, obuku ga u časno odijelo njegova dostojanstva, pa mu prama običaju, pokriju lice s nekakovom obo­ jenom tjesteninom. Za tim posade pred kućom čempres, nakite pročelje znakovima žalosti i ispune ostale zahtjeve, koje je tražio običaj, kad se je radilo 0 bogatim gragjanima. Povrativši se tijelu mrtvaca, dignu ga sa saga, na kome je ležalo, prenesu ga u atrij i tu ga polože na mrtvački odar, okrenuvši mu noge prama vratima. Zidovi su bili obučeni u crne pokrove. Robovi, koje su vojnici s početka čuvali u atriju, bili su odvedeni u državnu tamnicu, isko­ panu u samom podnožju Tarpejske pećine, i bačeni pod zemlju, mjesto nazvano T u 11 i a n u m, po imenu kralja, koji ga je dao iskopati. Kad je to bilo uči­ njeno, poduzetnikov glasonoša obleti rimske ulice javljajući zvukom trube smrt Pedanija Sekunda i utanačeno vrijeme svečanih zadušnica i pozivajući na njih narod. Već je kobna vijest o prefektovu umorstvu kolala po gradu i s gradom potresla. Dva oprečna dijela rimskoga društva, koje se razlikovalo od našega življenjem i običajima, bavila se zločinom 1 njegovim posljedicama. Patriciji i bogataši su se sa visine zgražali nad drzovitošću jednoga roba i većim dijelom bili su mnijenja, da se zakon izvrši sa svom svojom strogošću. Robovi, čepani nogam rim­ skih sretnika, držani, kao prosta marva, drhtali su od straha i užasa na pomisao, da je njihov život predan na milost i nemilost radi jednoga bjesomučnika, čijim su ih se sukrivcima smatrali, što su na svoju nesreću pripadali ubijenom gospodaru. Na­ rod, koji je bio, kao srednja ruka, i koji je brojio u svojim redovima mnoge oslobogjenike, naginjao je na milosrgje i prijekim okom gledao raspoloženje velikaša. U večer, redatelj pogrebnih obreda dogje s tuž­ nom povorkom svojih crnih liktora, sa plaćenim 5 trubljačima i narikušama. Kad je tijelo bilo polo­ ženo u lijes od cedrova drveta sa osam ploha, naj­ bliži rogjaci pokojnikovi uzmu ga i stave na ramena, pa ga ponesu gologlavi grobu, koji mu je bio priregjen na Apijevoj cesti. Tu je bila podignuta i lo­ mača. Iza mrtvaca dolazile su voštane slike nje­ govih pregja, oznake dostojanstva, koje je obnašao i isluženih časti; ove posljednje oznake ljudske ispraznosti nosile su se na nosiljkama za to odregjenim. Veliki broj patricija išao je u sprovodu, pa su svojim držanjem pokazivali, kako su jednodušni u osveti i kako nisu voljni popustiti u staroj stro­ gosti. Za cijeloga su puta od mrtvačke kuće do lo­ mače, rogjaci, prijatelji i štićenici, megju kojim se isticao Veturij, svi sa zubljom, jaukali i spominjali vrline pokojnikove. Narikuše su se derale, čupale kosu, noktima grebale jagodice, okolicu ispunjale vikom i jaukom i svjesno vršile svoju plaćeničku službu. Svjetina je grnula, kuda je povorka prola­ zila, iz radoznalosti, a ne iz ljubavi. Kad se je došlo k pozorištu turobnog obreda, sprovod se ustavi. Lijes postave na zemlju, a rogjaci, prijatelji i štiće­ nici poredaše se oko njega u redu uobičajenom i pro­ pisanom samim prilikama. Grob, koji je imao za­ tvarati Pedanijeve ostanke, dizao se je nedaleko Scipijonova; bio je sagragjen prama naredbama sa­ moga prefekta, pa je divnim svojim razmjerima po­ davao veličanstvenu sliku. Lomača, nakladana bo­ rovim drvljem, bila je odmah po strani smještena. Kada su imali početi pogrebni obredi, opazilo se je, gdje nadolaze mnogi ljubimci Cezarovi, kojim je još jučer prefekt bio drug po izbor: bili su to Tigelin, Servilij Tusko. Senecij i neki drugi, kojim je Neron bio naredio, da budu na Pedanijevu pogrebu. S nji­ ma su bili došli Marko Plaucij, sin konsularca i Pomponije Grecine i oslobogjenik Filoksen. Po običaju velikih obitelji, prije no se je prešlo na spaljivanje tijela, najbliži rogjak uze riječ, da proslavi pokoj­ nika. Kad je u zanosu pripovjedio glavna djela nje­ gova života, dostojanstva, koja je imao, časti, koje su uzdigle sjaj njegova plemena, prijatelji i štićenici pokojnikovi odgovoriše laskavim odobravanjem, običajnim izrazima, u kojim se nitko nije varao. Po­ što je bilo vrijeme, stavilo se je tijelo na lomaču, koju su dva gragjanina zapalila. Kad je meso izgor­ jelo, pokupiše pomnjivo kosti, u vinu ih upraše i onda ih zatvoriše u srebrnu žaru. Toga časa po­ duzetnik mrtvačkih obreda, koji je upravljao službom u svim prostorijama, umoči maslinovu granu u po­ sudu punu čiste vode, tri puta poškropi prisutne i otpusti ih izgovarajući tajinstvenu besjedu: »11ic e t ! « »Možete otići!« Ovi okrećući se prama žari, u kojoj je bio pepeo pokojnikov, zavikaše, što �6 Вг. 1. Serafinski Perivoj — 1912. ih grlo nosilo: »Zbogom, zbogom! zbogom!« Primakoše se sinu Pedanija Sekunda, opet mu iskazaše svoju žalost i pustiše ga, da sakrije u grob ostanke svoga oca. Kod mladića ostadoše samo dva prija­ telja, Veturij i još štiećnik. Kad je sve svršilo, mla­ di se Pedanije tužan kući vrati u društvu četiriju spo­ menutih lica. Na povratku kući, naredi nastojniku, da obilato nagradi njegove štićenike, a osobito Veturija. Moramo priznati, na njegovu čast, da se je danas čankoliz sjetio Koralijinih preporuka; dosta se je rano povratio pod bračni krov i sa svojom obitelju podijelio izvanrednu nagradu, što ju zaslužio. Obilje je vladalo jednu sedmicu u siromašnom stanu; Ve­ turij je živo žalio, što nije katkad otišao u krčmu, da potroši jedan dio svoga dobitka; nego ovo kajanje bilo je kratka vijeka. Dok je sin Pedanija Sekunda ispunjao posljed­ nje dužnosti prama nesretnome rimskom prefektu, turobna se je povorka raštrkala u mnoštvu skupova i u grad se vraćala. Jedra od tih skupina, u kojoj je bio Marko Plaucij, oslobogjemk Filoksen, i Servij Tusko, šuteći je stupala, zadubljena u teške misli. Napokon, Servilij, koji je možda prvi put u životu razmišljao, reći će svojim suputnicima; »Prijatelji, kako li su žalosni ovi pogrebni obredi! S tim dakle svršava naš život? Jeli grob .krajna granica ljud­ skoga života? Tako je nekoliko trudnih godina, u kojima je smiješano više zla, nego dobra, cijela naša baština. Čas se pojavimo na pozornici svijeta, a za tim nam vječni san vjegje zaklopim Ove je riječi izgovorio klonulim glasom i poka­ zao dušu, koja je počela hladnjeti u tjelesnim nasla­ dama i odvratnost je bila blizu. Servilij, Neronov prijatelj, bio je učesnik njegovih pijanaka i raskalašenosti; ali već se je osjećalo sito srce mladoga čo­ vjeka; on je kušao tajinstvena nadahnuća, žegju sre­ će, koju se nije nadao, da će moći zadovoljiti. On je bio iscrpio naslade ove zemlje; na dnu čaše, koju je bio pomamno zgrabio, našao je samu gorčinu. Nego, on je znao, da kraj njegove patricijske kuće ima ljudi, koji su poznavali put neumrlih sreća. — Možeš li ti ozbiljno vjerovati, Silvije, da nam u grobu sve svršava? — odgovori oslobogjenik. — Jao! ne znam. Naša je sudbina nerazrješljiva zagonetka. — Nisi li pohagjao škole filozofa? Pa još i danas nisi li u općenju sa učiteljima znanja? — Jest, bez sumnje, ja se družim sa Senekom, najslavnijim od njih. Nego, ja kažem na žalost, ovaj čovjek tako velikoga glasa, nije me ništa naučio. Čitanje me je njegovih spisa utvrdilo u svim mojim sumnjama. Megjutim je filozof, učitelj i prijatelj vlada­ rev, napisao veličanstvenih stranica o neumrlosti, koja čeka krjeposne duše. — To je istina; ali inače on veli, da je njegovo vjerovanje pjesnička šala i da smrću sve svršava. Seneka je, molim te, prosti skeptik i glumac. Kad on, čovjek takvoga znanja, nema osvjedočenja, ka­ ko ćeš, da ja vjerujem, ja, čovjek uživanja, kao što svak zna? Za što bih ja posmatrao život sa ozbilj­ ne strane, kad se ljudi, koje se drži ozbiljnim, malo bave s takovim stvarima? Mislim, da ti ne držiš, Filoksene, e ja vjerujem u stare basne, koje bajaju o Stiksu, Karonu i njegovom čamcu, o mirijadama bogova, kojim se svjetina klanja? — Ne, doduše, pa ni ja u to ne vjerujem. O vjerskom sustavu, koji se još megju nami podrži, nema ni govora. -- Koje su dakle tvoje misli u poslu vjere? Što ti misliš o našoj sudbini? U času, kad je Servilij upravljao ovaj upit sta­ romu oslobogjeniku, tri su čovjeka bila na domak brdu Ćeliju, na čijem je obronku bila sagragjena ku­ ća Aula Plaucija, gdje je Marko stanovao. Oslobo­ gjenik, jer nije htio stavljati ova visoka pitanja, i jer je mače znao, kako je Servilij Tusko slabo pri­ pravan slušati ozbiljan razgovor, zadovolji se s od­ govorom : — Bilo bi nemoguće, Silvije, da se danas ovaj predmet duboko pretresa. Biti će možda vremena ili podesnije prigode. Kako mu drago bilo, ja ću ti iskreno reći: što se mene tiče, ja tražim sudbinu drukčiju od sudbine ovoga svijeta; jer sam uvjeren, da duše ne mogu umrijeti. Sretan sam, da s tobom u to vjerujem, Filoksene, — odvrati Servilij. I oni se rastadoše. (Nastavit će se.) ЈШ L j P. Senjić-Tvrtković: Genij Hrvatstva. Gdje svemir grle krši Velebita, gdje strašnog vihra bjesni grozan huj, megj’ klisurama — zora gdje ne svita, strahovit, kažu, ponor zjeva tuj. Za vedrih noći, kad no viš Jadrana svud svemirom se širi blažen raj, tad muklo, tromo, puže s onih strana pučinom mora, bolan uzdisaj. �Genij Hrvatstva. Tad zdvojan urlik moru iz dubina uz šum se vala gromko ori svud, i opet zamre; — zavlada tišina, za novi urlik nadimljući grud. U crnog zjala strašnoj raspuklini tajnovit neki tu se priča dvor, gdje stoljet mnogu čami u dubini, hrvatstva silnog pobornika zbor. Uz hladne hridi tri su spete vile, simboli slave: — megj’ njih roda spoj simboli vječni: — slobodne su bile, dok rod im i dom negda bio svoj. I dizali se gordi gorski dvori, što sad ih puste krije mašak siv, na Kapeli, na Zagrebačkoj gori i gdje se koči Vlašić kršni div. Tu pjevale su rodu pjesme svete, slobode dične dok još blista trak, dok dušman stenjo još mu ispod pete visoko bljesko pobjede se znak. A burni vihor kršnih sa p:anina raznosio je svemirom taj poj, navještajući narodima svima, da Hrvat još je u svom domu svoj. Sad mjesto pjesme teške negve zvuče, (— zar sam ih rod baš imao im dat? —) kad sloge bratske zagrljaj im puče: kad bratu nogom na vrat stade brat. Sad kletvu Pravde zalud blaži uza i zdvojan jauk, — zubi mukli škrip, zaludu potok gorkih teče suza; ti vitki stasi koče se ko kip. U moru suza čudna neman reži i strašno sikće, hropće, riga jed sa strave vlas se uznicima ježi, na oku suza kruti se u led. U drhtu strave usnice se kupe i sv’jetli nekad ukoči se gled, uz stanca tvrdog orijaške stupe, gdje kostura se čudan koči red. Tek kosti suhe, — zgin’o pepel slave i desnica im zgin’o udar čvrst, bez lovora su okrunjene glave, tek gdjekom čelo prazno resi krst. Pod nogom leže žezla polomljena i krune puste — davni ponos taj, već rosna hrgja s vlažnih prekri st’jena, pod maškom sivim zginu divni sjaj. Dok orijaške strše kosti one; što jedin ostan divske snage jest, i šuplje oči katkad suze rone, i suha katkad grči im se pest. — Na škripu kosti junačkoga stasa u ponor sagje čudan sjene lik, a neman suza more ustalasa, iz divljih ralja vine joj se rik. To navještaj je borbe divske davne, već stoljet mnogu što ju krije jaz od doba onog, kada krvi slavne na pokolj braće prvi brižnu mlaz. Gromoviti se odjek borbe gubi kroz raspukline u tugaljiv muk, u suzno lice vila vilu ljubi, аГ zalud kostur kuša napet luk i neman zgodit: sputane su kosti, a sjen već mine, divski pušta boj kroz ponor zgine, zboreć: »Prosti, prosti ah, Bože, prosti, rod što zgr’ješi moj!« Strahota briše uznicama s lica i zadnje nade prosinuli pram, a šuplje oči golih okosnica po suzu spuste studeni na kam. Tek jedan kostur stišće luk u šaki i trga uze, kao sputan lav, јеГ Tvrtko silni, Ljudevit li jaki, јеГ kralj nam prvi slavni Tomislav? To tajne vječne mračno velo krije za domovinu sluti pjesnik njen: T& nesloga je neman boj što bije, Hrvatska genij ona čudna sjen! — U crnog zjala strašnoj raspuklini tajnovit neki tu se priča dvor, gdje stoljet mnogu čami u dubini hrvatstva silnog pobornika zbor. �Br. \. — Serafinski Perivoj. — 1912. Tu borba strašna v’jekom vodit će se i vječni bjesnit s netnanim će boj, dok rod za gr’jehe svoje pokaje se, dok suza s krvlju zbriše gr’jeha broj. Hrvatstva tad će genij neman b’jesnu u borbi svladat, uze skršit jak i zapjevat će vile, rodu pjesmu, slobode sinut izgubljeni trak. — Duh pomlagjeni junački nam pregja uz davne slave vratit će se glas, glas slave, za kom Slaven v’jekom žegja u bratskoj slozi podignut će nas. I viti će se kolo, košto davno brat, bratu past’ će u zagrljaj čvrst, na glavi lovor dizat će se slavno, a snažne grudi kitit će nam k r s t ! — Pjesnik i pravnik b. Jakopone da Todi. BI. Jakopone, rodio se je g. 1240. u Todi, u uba­ vom gradiću Umbrije od plemićkih roditelja. Na kr­ štenju mu nadjenuše ime Jakov, a od miiinja ga prozvaše Jakopone. Mlade je dane svoga života sproveo pod strogim nadzorom svojih rodnelja, dok se u nje­ mu ne porodi želja za naukama; čemu roditelji i udovoljiše, poslavši ga u osnovnu škoiu, koju svrši s od­ likom. Nakon toga Jakoponu sinu zora bolje buduć­ nosti, jer on ode na sveučilište u Bolonju; tu svrši nauke sa općim priznanjem, te zadobije lovor-vijenac, postade doktor prava. Otalem se povrati kao odvjetnik u svoju domovinu, gdje ga je čekala vi­ soka služba. Po želji svojih roditelja, zagleda se u lijepo djevojče imenom Vannu Koldimezzo, grofovske poro­ dice, veoma bogatu i krjeposnu. Ali ona nije bila prava njegova zaručnica, nego samo uzor njegovu pjesnikovanju, namjesto muze. Jedne večeri g. 1268. kuća Jakoponova blistaše od narodnoga slavlja. Sla­ vila se je jedna stara svečanost, koja se danas ne slavi, nego se samo spominje. Tu se bjehu skupile odlične i dragocjeno obučene rimske matrone, naj­ veći bogataši i plemići, kao i prosti narod. Megju ovima nije smjela faliti ni mlada Vanna, buduća za­ ručnica našeg odvjetnika. 1 ona je, vragoljasto djevojče, megju vršnjakinjama svojim i odličnim ma­ tronama na pozornici mjesto zauzela. Kod prisutnika vladalo je neopisivo veselje i raspoloženost, a na sve strane brujilo je neodoljivo odobravanje prestavljačima, poput šumećeg vjetra u atmosferi. 1 u najvećem trenutku živatnosti i veselja, do­ godi se rijedak i koban slučaj: Pozornica se sruši! Ah! B o ž e !... strašna prizora! Ranjeni jadikuju, satrveni izdišu, oholi su zastrašen i!... Jakopone kao gromom ošinut radi strašne katastrofe, poleti na lice mjesta, te napokon pane megju ruševine od sla­ bosti . . . pita . . . viče, traži, gdje je moja vila? . . . Oči su mu bile pune suza, a glas iznemogo i u grlu zapinjao. Jao! strašna prizora, žalosna iznenagjenja! Napokon megju ležećim mrtvacima, pod ru­ ševinama raspozna svoju vilu po haljinama i zlat­ nom ovratniku. Jakopone sav preneražen od ža­ losti odmah rastrgne zlatni ovratnik na nevinom angjelu, sagne se k nevinoj žrtvi i stane prisluškivati, da !i još diše; ali nenadano opazi pod sjajnim odije­ lom strogu pokorničku haljinu; zbog toga mu se strašna borba u duši porodi. To je bilo za našeg mladog odvjetnika gorka čaša mučeništva — trenu­ tak u pravome smislu tragičan. Smrt njegove mlade zaručnice, bješe poziv ne­ beski i krasan primjer njegova obraćenja. Bog nje­ ga tim ganu na obraćenje, a on sav izmučen svjet­ skim ispraznostima i prolaznim užitcima, ču glas svoje savjesti, i osjeti gdje mu dovikuje: bježi i plači! Jakopone prezrevši prolazne stvari ovoga svijeta, obrati se i poče uzdisati prema svomu Spa­ sitelju na križu, moleći ga, da mu oprosti. Razdijelivši sve svoje bogatstvo siromasima, ži­ vio je sam u žalosti punih deset godina po zabit­ nim mjestima, ili je putovao tražeći ukor, prezir i poniženje od ljudi. Tako sprovede naš Jakopone svoj svjetski ži­ vot, a g. 1278. potraži — kao i pjesnik Dante Aleghieri — samoću u franjevačkom redu. U jednom apokrifnom životopisu, kaže se pogrješno, da je bi. Jakopone obukao franjevačku haljinu g. 1296. Jakopone ostavivši svijet, a stupivši u franje­ vački red, tu u samoći ispjeva svoje pjesme, koje su slavne u književnoj povjesti, kao što su važne i radi poznavanja prilika, u kojima vladaše papa Bonifacij VIII. Najvažnije su mu pjesme: »S t a b a t m' a t e r« (Stala majka) i »C u m m u n d u s m i 1it a t s u b v a n a g 1o r i a«. Da se je potpuno bi. Jakopone Bogu obratio, najbolji su nam dokaz dva njegova hvalospjeva: »A m o r d e c h a r it a t e« i »A m o r m e i n p u l v e r e m сопv e r t i t«. No svaki čovjek, pa i izvanrednih kreposti, kat­ kada pogriješi. Naš bi. Jakopone kao vatreni pri­ staša Gibelina, pristade uz nasilne političare i tako �Pjesnik i pravnik b. Jakopone da Todi. se uplete u akciju proti Bonifaciju VIII., koji sumnjiv bijaše radi izbora s obzirom na zakonitost. Papa braneći svoj zakoniti izbor i čast, izopći iz Crkve Jakopona i sve njegove pristaše. Jakopone bude još osugjen na zatvor u samostanu u Palestrini, i tu živući, o suhu kruhu i vodi, promišljaše zloće ovoga svijeta. Vatreno je ljubio svoje pristaše Gibeline, pa mu je zato i misao na papin izbor još uvijek lebdjela pred očima, izopćenje mu se je gore činilo od paklenih muka. A energična izjava sa strane zbora stožernika: da je valjan izbor Bonifacija VIII., palilo ga je u srcu kao munja. Napokon Jakopone priznade svoju krivnju, te spjeva i posla Papi Bonifaciju VIII. pjesmu pri­ znanja: 0 papa Bonifacije Evo moja duša stenje Radi riječi, kojom na me Baci prokletstvo 1 izopćenje.------ A po Bogu Tebe molim Otpusti mi prekršaje I sve druge kazne jošte Dok ovoga sv’jeta traje. Ova nam pjesma otkriva svu njegovu duševnu žalost, što je od ostalih kršćana, braće svoje, bio odijeljen, ali ovu poniznu molbu na prvi mah ne usliša namjesnik Hristov. Jakopone opet spjeva pjesmu, u kojoj moli svetog oca da ga odriješi, te ju godine 1300. po hodočasnicima pošalje Papi u Rim. Ćuj pastiru glas barem sada, Ne daj da sam izvan stada, O pastiru Ti se još ne budiš, Nit’ za ovcu hoćeš da se trudiš! Megjutim Papa nije ni ove druge molbe našega žalosnoga i neustrpljivoga pjesnika htio da primi, nego i tom prilikom ostade neumoljan, a naš starac Jakopone pjesnik ostade i nadalje u izopćenju. Zašto je Bonifacije odbio tu Jakoponovu molbu, drži se da su tomu bili uzrokom stanovnici vatreni Gibelini, koje je Jakopone volio, i koji su čeznuli za gospostvom u Rimu. Bonifacije VIII. ožalošćen radi strašnoga vjerskoga • svetogrgja, što ga počiniše francuski vojnici pod vojskovogjom Julijanom Nogaretom umrije god. 1303. Poslije Bonifacija izabran 9 je za papu Benedikt XI. Ovaj iste godine 1303. 23. prosinca izdade bulu, kojom ukidaše sve cenzure svoga predšasnika. Tom bulom bješe i Jakopone oslobogjen tamnice i izopćenja, te se povuče u samo­ ću u samostan u Kolaču u Kampaniji i ovdje je sav blažen u miru posvetio se pjesništvu. Živio je tri godine u pripravljanju na bolji život i sretnu smrt, u najstrožijoj pokori, sastavljajući pjesme i revnujući za slavu Božju, obranu Crkve i korist domo­ vine. Iza burnih dana prošlosti pokazaše se' našem Jakoponu vedri dani života, kao što se običaju po­ kazati poslije silne bure. Ali Jakopone je bio već veoma slab nešto radi starosti, nešto opet radi pre­ trpljenih suprotivština. Osjećajući da su mu dani već izbrojeni, a smrt blizu, primi zadnju utjehu svetih sakramenata. No Jakopone iznemogavši od goruće ljubavi napram Bogu očekuje, dok mu dogje " jerni duhovni prijatelj Ivan od Verne, koji ga je u slabosti višeputa svojim milozvučnim pjesmama tješio. No to se upravo činilo nemoeuće da će njegov prijateljv prije doći nego što će Jakopone do­ vršiti svoje odiseiske dane. Napokon Jakopone na rukama svojih ljubitelja i svoje braće u zadnjem času srmtnc borbe sa slijedećom pjesmom opraštaše nepi ijateljirna svojim: Dušo blagoslovljena Od stvoritelja sv’jeta Gledaj na Gospodina, Na križu razap eta!. . . Ta je pjesma slična ostalim pjesmama, koje su nam do danas od nje.ga preostale. A prestao je pje­ vati ovu divnu pjesmu onda, kad mu je došao nje­ gov vjerni prijatelj od Verne. Jakopone kao po­ kornik okrijepljen sa sakramentima, veseo videći slavu nebesku blaženo uzdahnu u naručaju svoje braće, na Božić ob noć god. 1306. Ostanci su mu prenešeni s velikim slavljem u njeeovo rodno mje­ sto, a pokopan je u samostanu Klarisa, zatim je bio prenešen u samostan sv. Fortunata, i pokopan u grobnicu, koju je po svoj prilici kao spomenik digo njegov strić, biskup Angjeo Cesi (Todi), na kojoj stoji napisano: Ossa Beati Jacoponis de Benedictis Tudertini, fratris Ordinis minorum, qui stultus propter Christum nova mundum arte delusit, et coelum rapuit1). Narod ga je odmah poslije njegove smrti štovao i držao blaženim, a i njegovi ostanci, pokazuju nam znak svetosti i neumrlosti njegove. Dvostruku slavu postiže, jer je svijetu poznat kao pjesnik, kao ‘) Kosti blaženoga Jakopana „de Benedictis", Tudertinca, brata reda manje braće, koji lud za Isusa novim načinom sv i­ jet prevari i nebo zadobi. �10 Br. 1. — Serafinski Perivoj 1912. Blaž. Jakopone ostavio nam je sto i jedanaest pjesama porazdijeljenih u sedam svezaka, a sadržaj im je: epski, lirski, satiričan i dramatičan; namjera im je uništivati zablude svijeta. Uz ove pjesme imade i čisto duhovnih pjesama, kao što i prigodnica: prijateljima, prigodnim svečanostima itd. Te pjesme obiluju čistim stilom, vjerskom isti­ nom, dirljive su čuvstvene i uzvišene, misli su i osje­ ćaji čisti kao kristal, a proistječu iz duše pune suza pokornica; duboki su glasovi molitve, nose znak negdašnje duševne krize, koja poslije tolike bure, Žalosti se Crkvo, plači i jadikuj. (tuge) žalosti i progonstva, nagje sebi izvor mira i Snosi sudbinu, žalosnog stanja svog. utjehe, obrativši se Bogu i stupivši u franjevački red. Ovaj sin sv. Franje Aziskoga pozdravljen je kao Druga glasi: pjesnik Pindar i Anakreont, i steko je sebi neumrlu O Papa Bonifacije, slavu. Mnogo li se sa sv’jetom igrao?! Njegove su se pjesme pjevale na njegovim mrt­ vim ostaneima »Dies irae«, a pjevo ih je i prosti puk Zato je bi. Jakopone doživio sudbinu, manje po ulicama i šumama, kao što se dandanas Danteove više kao i ostali glasoviti ljudi, koji podnesoše mrž­ rime »Božanske Komedije« pjevaju. Talijanski su nju, zavist i progon. To *u velike kušnje u povje- se pjesnici Dante, Petrarka, Tasso, Manzzoni, na­ sti života, i povlastica su onih ljud;, koji putuju pu­ tjecali da prestignu bi. Jakopona u duhovitim inspi­ tem krjeposti u slavu nebesku Bez tih kušnji racijama, kao Vircril Eneju. Promjenljive okolnosti nema pobjede. I Jakopone je :'mo povlasticu i u vremenu mogu katkad iskorjeniti u narodu lijepu kušnje i prezira; pa buduć da ou se napokon tmasti uspomenu na pjesnika, kao i na vojskovogju, umjet­ oblaci kritike smirili, ponosno smijemo reći: n a š nika, učenjaka itd. Ali što se tiče Jakopona — veli je J a k o p o n e ! Prva pjesma satiričnoga sadržaja Fridrik Ozanam proučavanje i poštovanje nje­ nije bila naperena protiv Bonifaciju VIII. Nema tu gove poezije moramo sada uskrisiti. On je u Х1ТТ. ni jedne protivne riječi, koja bi aludirala proti papi; vijeku zatekao tlo talijansko napunjeno samo primi­ nego tuđe izrugiva Jakopone one ljude, koji se pre- tivnim pjesmama, koje su iz Sicilije proizlazile, a već brinu za zemaljske stvari. Tim se je pokazao pjevao ih je narod. To su većim dijelom bile pokra­ Jakopone gorljivim za slavu Božju i crkvu nje­ jinske pjesme, a složio ih je prosti narod po predaji govu. u formi: zvonjelicćl (sonetta), popjevaka (Canzone) Druga pjesma takogjer sadržajem je satirična, ili poskočica (balada). Pjesnik iz Todija promjenio a napada Papu Bonifacija VIII. Megjutim je ona je ukus i sadržaja i čuvstva i forme. apokrifna, jer je nemamo nikako u kodeksu JakoRadi toga se je činilo u to vrijeme, da je kla­ ponovih pjesama iz XIV. vijeka; ne nalazimo je ni sično taliiansko pjesništvo dosta pretrpjelo i uzmaklo u prvim izdanjima tih pjesama, koje svjetlo ugle­ pred bi. Jakoponom sa prvacima, koji su bili preteče daše: jedno u Florenciji god. 1490., a drugo u Ve­ florentinskoga pjesništva i novoga i slatkoga stila, neciji god. 1617. kao što ga zovu: »đ o 1c e s t i 1 n o v o«. Ti su pr­ Ta pjesma — pravo veli Ozanam — ne odiše vaci bili Enzo, Petar od Vigne, Jakov od Leutine, svetošću Jakoponovom, stil i fantazija ne slaže se Arrigo Testa di Arezzo, Gvido od Kolone, Bonagisa štilom i fantazijom drugih njegovih pjesama. unto Orlicciani, Gvido Arezzo, Gvido Gvinicelli. Kontradikcije i anahronizmi najbolje nam svjedoče f^onone je daleko nadvisio svoje savremene da ta pjesma nije djelo Jakoponovo. Tu je dakle pjesnike, a nije mnogo zaostao ni za kasnijim pjesni­ konkluziju stavio Ozanam nakon strogog istraživa­ cima, zato ga punim pravom možemo ubrojiti u red nja i proučavanja Jakoponova kodeksa. i kasnijih velikih pjesnika. Opisavši ovdje ukratko javni i privatni život Dante je poznavao i žarko ljubio našeg pjesnika bi. Jakopona, povratimo se sada na njegov rad, na Franjevca; jer je Dante kao poslanik u dvoru mnoge njegove pjesme, i na harakter njegovih pjesama. verze citirao kralju Filipu Lijepome, iz pjesama Jakoponovih. Pa ne samo to, nego Dante još i pred ‘) Neokaljanu krjepost mrzimo, a kada uteče od očiju tražimo ju zavidno. cijelim naraštajem sviju vremena naglasuje, da je svetac. Katolička ga crkva štuje kao blažena, radi njegovih izvrsnih krjeposti, o kojim pripjeva uzvi­ šeni pjesnik Horac (III. Od. XXIV, 31—32.) »Virtutem incolumen odimus: Sublatam oculis, quaerimus invidi.1) Neprijatelji su rimske stolice svojim klevetama bili okrivili našega pjesnika kod naroda radi dviju satiričnih pjesama, koje su po njihovom mišljenju bile naperene proti Papi Bonifaciju VIII. Jedna glasi: �Listak bi. Jakopone kao pjesnik bogoslov, satirik i narod­ njak epik, prije svih drugih, svojom pjesmom narod zadahnuo. BI. Jakopone kao uzvišeni pjesnik bogoslov raspravlja u svojim pjesmama o metafizici, o kršćan­ skim načelima na laki način, pa nas ne samo poučaje o uzvišenim stvarima, nego nas i zamamljuje pjesničkom ljepotom. On je opjevao svu mističnu teologiju; prestavlja nam strahovit prizor o osudi grješne duše, crta nam u mističnom duhu kraljestvo nebesko, poučaje nas zornim primjerima, kako se moramo poniziti pred Svemogućim Bogom; to je sve poslužilo Danteu pjesniku, kad je sastavljao svoju pjesmu »Raj i Pakao«. Jakopone se je prvi poput orla digao u visine, te nam pjesničkim poletom rje­ šavao vjerska pitanja. Kao pjesnik satirik — prije Dantea — strogo kori naraštaj svoga vremena i zle običaje svojih zemljaka. Neustrašivo se bori kao lav, te šiba i obara nemoralnost sjedeći kao Židov svrhu Jeruzolima, a tugaljivo vičuč" Teško domo­ vini! Jao se ovom naraštaju! Kao pjesnik narodnjak pjeva narječjem, koje se govorilo u Umbriji. Znamenito je osobito to u nje­ govim pjesmama, što često upotrebljuje izmjene sad iz sv. Pisma sad opet doživljaje iz svoga ži­ vota, zorno nam crta i opisuje dušu svoga naraštaja, krjeposti i surovost svojih zemljaka Pjesničkim zanosom opjevao ljepotu svoga rodnoga mjesta, te se čini kad ili čitaš da pred očima gledaš te lijepe gorovite i romantične predjele Umbrije. Dante je zato najviše imao sebi za uzor bi. Jakopona i držao ga plodnim i rječitim pjesnikom. Jakopone se je mnogo trudio i učio ne samo kod kuće, u školi i samoći, nego je marljivo i često putovao kroz Umbriju i druga mjesta Italije, pa tako je marljivo sabirao gradivo svojoj liri. Dante uznešen prirodnim ljepotama Mantove i Solmone, a marljivo proučavajući Lukana i Stazia odluči oponašati bi. Jakopona, opjevajući te krasne predjele jezikom i verzom Virgilovim: Ultima regna canam fluido contermina tnundo:1) Megjutim Dante nije s tim toliko zainteresovao 11 publiku, jer su učenjaci kao i prosti puk više se za­ ljubili u lirsko pjevanje svog narodnog jezika. I to je bilo uzrokom da je Dante napustio latinski eksametar, a priuzeo narodni jezik i oblike, kao što je to davno učinio Jakopone. Kao pjesnik mističan pjeva čistim i uzvišenim štilom o putujućoj kršćan­ skoj duši po trima putevima, i to putem: pomirenja, rasvijetljena i sjedinjena s Bogom u nebu; a kao apostol revan za slavu Božju i spas ljudi, pjeva du­ hovne pjesme o stožernim krjepostima. Kao pjesnik dramatik i tragik, prije Dantea, penje se daleko u visinu sa svojom dubokom »trilogijom«, te otalen upravo divno i zamamljivo crta i mjeri pogrješke svoga vijeka. Osim spomenutoga on je još spjevao pjesme: »Otkupljenje roda ljudskoga«, »Neopisiva radost u Nazaretu«, »Utjeha u Ebronu«, »Božić i ljubav Bo­ žja u Betlehemu«, »Žalost i radost u hramu jerusalemskomu«, »Bijeg u Egipat«, »Bijeg, žalost i suprotivštine u progonstvu«, »Veliki petak«, »Duhovi«, »Muka i krvna žrtva na Kalvariji«. —ć. Dr. Gjuro Arno! — ------------------------- Što se v iš e bližim . . . Što se više bližim žića svrsi, To se, Bože, više mrače puti U daljini samo sjaju vrsi, Za kojima srce Tebe sluti. • I po mraku ja se mukom vijern Kroz kamenje i kroz trnje gusto, S rana mnogu gorku suzu slijem Na to svoje živovanje pusto. Potraje li dugo kušnja ova. Strah me ipak: jošte da ne zagjern Ne daj, Oče. nakon zimskih snova, Da ti barem sveti prag ne nagjem! LISTA K. Dr. Jelenić : Sraz kršćanstva i islama pod Biogradom, 1456. Srednji vijek sačinjava drugu heroičnu periodu kr­ šćanstva. U njoj nailazimo na neprestane sukobe *) Pošljedna ću kraljevstva pjevat, s tekućim, koja gra­ niče svj’etom. sljedbenika Hrista i Evangjelja sa Sljedbenicima Mu­ hameda i alkorana. Ne samo u Maloj Aziji, Africi i Španjolskoj; nego i na samome Balkanu, vode se lju­ ti bojevi. Od balkanskih krvavih okršaja, puno se u kršćanstvu slavi pobjeda križara pod Biogradom, koju su ovi nad Turcima izvojštili na sv. Magdalenu �12 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1912 — 22. srpnja 1456. BI. Bernardin ab Aquila, koji je iza 7 godina iza ove bitke pod Biogradom, postao vi­ karom franjevačke bosanske vikarije, opisuje u svo­ me ljetopisu ovu pobjedu i pripisuje ju zaslugama Franjevca sv. Ivana Kapistrana i Imena Isusova. Buduć se Ime Isusovo baš ovoga mjeseca slavi, to od­ nosni ulomak donosimo iz ljetopisa bi. Bernardina, što ga je u Rimu 1902. objelodanio fra L. Lemmens pod imenom: »B. Bernardini Aquilani Chronica Fratrum Minorum observantiae«. Taj ulomak glasi: »Čuvši otac fra Ivan, da se je Turčin puno protiv kršćana spremao, da im oduzme neku zemlju na Dunavu1), koja je Turčinu puno smetala, a kr­ šćanima — osobito u Ugarskoj puno pomagala, prohtjedne mu se, da se Turčinu opre kao lav, koji trči ža plijenom. I buduć je već bio silu kiižara skupio, i svejednako skupljao, najednoč ostavi Njemačku i prijegje u Ugarsku, gdje se predstavi kardinalu sv. Angjela, preč. gospodinu poslaniku Gospodina Na­ šega2). Očev je glas tako rastao kod onoga naroda, da je izgledalo, da je na poslanika Apostolske Stolice zaboravio i samo s Kapistranom govorio. Otac ga je pak, kao što mi njegovi drugovi kazaše, svakom zgodom častio i nukao druge, da ga časte; ali bu­ duć je puk njega obožavao, jedva je mogao kako je želio svoje dužnosti da obavi. On je uvijek običa­ vao i najmanjim crkvenim prelatima najveće časti iskazivati. Nu nije bilo moguće, da toliku silu sklo­ ne, da preč. gospodinu poslaniku iskaže čast, jer nije poznavao jezika — činio je ipak, što je mogao. Napokon je Turčin s velikom vojskom prispio. Otac je pak, prema mogućnosti, danju i noću bdijući, upregao sve moguće sile, da s pomoću pisama i poslanika potakne na obranu vjere. Na koncu Tur­ čin, da tvrgjavu dobije, razašalje Dunavom mnoge zastave, utvrgjene, kako se je bolje i znalo i moglo. Vidjevši to kršćani, rasporede se, da turske zasta­ ve opkole. To se uistinu i dogodi.. Sve turske lagje budu kršćanskim lagjama opkoljene. Vidjevši pak Turci, da neće izbjeći, sve svoje lagje potope, a sami pobjegnu na kopno. Turci su, izuzev četiri, sve lagje potopili, bojeći se, da se njima ne bi kr­ šćani poslužili. Takogjer su rasporedili po kopnu veliku vojsku, te su mislili, da će izgubiv lagje, kopno osvojiti. Rasporede strojeve za rušenje bedema. Pripreme vojsku, koja će, kada se bedemi poruše, zemlju pri­ svajati, ljude tući i zarobljavati i prodavati, i koja će, kada postanu gospodari grada, pokazati prema kr>) Bolje grad Biograd.3, *) Papinim je poslanikom tada u Ugarskoj bio Ivan Carvajal. šćanima veliki ponos. Svojim strojevima poruše veliki dio grada. Tada Turci unigju unutra i u ve­ likoj preuzetnosti, te u velikoj moći i oduševljenju pomisliše, da su gospodari. Zaposjedaju zemlju, dok kršćani još jedinu tvrgjavu drže. Otac stoji na tvrgjavi sa drugovima, te u koliko može molitvama i savjetima hrabri. Križare je pak opomenuo, da, ka­ da on velikim glasom vikne: »Isuse!«, svi odgovore: »Isuse!«, da se u ime Isusovo svako koljeno pokloni. Suprot bedemima tvrgjave stavljaju se stroje­ vi. Strojevi se pritegnu, a veliki se dio bedema ospe. 500 ili oko 500 Turaka unigje u tvrgju i po­ kažu se kao gospodari. Dobri Gospodin, da pokaže, da će radi zasluga svoga sluge udijeliti pobjedu, mjesto, na kome je on stajao, na čudan je način hotio da brani. Bijahu bo u tvrgji trstike smolom na­ mazane ili oblijepljene, koje kršćani uzmu i upale i ne s malim nego s velikim oduševljenjem stanu na Turke bacati. Poviče otac: »Isuse!«, a sva kršćan­ ska vojska odgovori: »Isuse!« I porodi se veliki ža­ mor i veliki strah megju Turcima, a megju kršća­ nima užganost, što su Turci na bacanje nasmbljenih trstika i na poklik: »Isuse!«, počeli malaksati i bje­ žati. Najveća ih je pak množina u opkopima grada sa zapaljenim smolama izgorjelo i u gradu od kršćana pogubljeno. A samih je pet (hiljada) 0 kri­ žara, kao što su pripovijedali drugovi očevi, koji su bili prisutni, svu tursku vojsku nagnalo u bijeg. Ta­ da ohrabeni kršćani, dugo su ih gonili, a i otac je skupa s kršćanskom vojskom gonio Turke. I prem­ da je gotovo neprestano u sredini strijelica stajao, ipak ga za čudo nije nijedna ranila — što su kr­ šćani za čudo držali. Čuo sam, da je kršćana 60.000 mučeno. Turci su pak ostavili sve strojeve, i više ih je hiljada ubijeno. A čuo sam, da su Turci pri­ povijedali: Kada su kršćani počeli vikati :~»Isuse!«, da su izgubili duh i tjelesnu snagu; da su, dok ih nije niko progonio, bježali, i da su im sulice i ostalo oružje iz ruku ispadalo, kao da su bez udova ili bo­ lesni. I pošto su Turke dugo progonili, ostaviv ih, vrate se u grad, (zahvaljujući se )2) Gospodinu naše­ mu Isusu Hristu, u čije su ime postali pobjednici i bi. Mariji Magdaleni, na čiju se je svetkovinu vodio rat i izvojštila pobjeda« . . . F. A. G.: Socijologija u španjolskim seminarima. Socijal­ no pitanje sve više uzrujava svijet. To je već ta­ ko jasna činjenica, da bi u najboljem slučaju nazvali slijepcem, ako ne i neznalicom onoga, koji bi to nije‘) Zagragiene riječ u izvorniku fali. s) Zagragjene riječi fale u izvorniku. �Listak. kao. Krvavi štrajkovi, barcelonske barikade, pa i nedavni bečki nemiri, odveć jasno govore. No što nam kod svega toga ovaj čas najviše u oči upada jest to, da su bezdušni agitatori crvene internacijonale znali gotovo uvijek tu borbu izglad­ njelih masa svrnuti proti »omraženom klerikalizmu«, te da su se ti nemiri redovito svršavali ubijanjem svećenika i rušenjem crkava i samostana. Stoga su katolici ozbiljno stali pomišljati na to, da tome na put stanu. Znajući, da se klin jedino klinom izbija, pohrlili su megju radnike i stavili su se na čelo sva­ koj pravednoj stvari bijednih proletaraca. Po Au­ striji, Njemačkoj Belgiji, već je sva sila bogoslovskih seminara sa socijologijom kao obligatnim pred­ metom. No katolička je Španija u tome košiju od­ nijela. Godine 1901. ustanovljena je u toledskom sje­ meništu prva stolica za socijologiju. Iza burnih rad­ ničkih nemira, koji su podrmali i prijestoljem mlagjanog kralja Alfonza, uprli su katolici još življe na rad u tome smijeru. Zaslugom španjolskog prima­ sa, toledskog nadbiskupa, kardinala Franjevca Aguirre-a Španjolska danas broji preko 50 takovih semi­ nara. Po nalogu istoga kardinala imadu se u bu­ duće u svim španjolskim sjemeništima podizati ta­ kove katedre. U uvaženom »Kirch. Zeitung«-u upoznaje nas dr. Schreyer malo pobliže s tim seminarima. Socijologija se u tim sjemeništima predaje pod raznim imenima. U većini se seminara ustanovljuju »katedre za socijologiju«, no dolaze takogjer i ime­ na »katedra za etiku i socijologiju«, »katedra za so­ cijalne probleme«, »za socijalni moral« i t. d. 13 Ni broj učevnih sati nije takogjer svuda jednak. U Madridu traje socijalni tečaj četiri godine sa dva sata predavanja nedjeljno; u Toledu i Bilbao-u tri, a u Valenciji dvije godine sa tri sata nedjeljno. U samom predavanju nema još svuda jedinstve­ ne podloge. Na nekim se mjestima teoriji posveću­ je veća pažnja, dočim na drugim prevlagjuje prak­ tična poduka. Energičnom primasu španjolskom, koji je cijelu stvar u svoje ruke uzeo i zauzetnim biskupima španjolskim, od kojih su neki pravi ka­ paciteti u socijalnoj struci, poći će sigurno za rukom, stvar i s toga gledišta jedinstveno urediti. Kod predavanja dolaze u obzir španjolski i stra­ ni auktori, u koliko su na španjolski jezik prevedeni. Od stranih auktora i profesori i slušatelji najragje posežu za Biederlackom i simpatičnim Hitze-om. Kraj tih dolaze još u obzir i Toniolo, Turmann, Goijau, Antoine, Pottier i Garriguet; od domaćih najviše se rabi kao priručnik »Soziologia cristiana« od P. Slovere, no ne zanemaruje se ni Cartrovigo, Vicent, Sanz Escartim Innocencio Gimenez i ostali. I već se opažaju krasni plodovi toga rada. Iz tih seminara potekoše dva vrsna socijalna časopisa »Revista Social« i »Paz Social«. Uregjuju ih sveće­ nici, nekadanji slušaoci socijalnih predavanja u tim seminarima. Gotovo svako socijalno poduzeće špa­ njolskih katolika ima svoj početak u redakciji tih dvaju listova. Preko tih časopisa dobivaju španjol­ ski katolici vjernu sliku o kulturnom i socijalnom djelovanju katolika po Njemačkoj, Austriji, Francus­ koj, Engleskoj, Italiji. Svako plemenito poduzeće nalazi u tim središtima socijalnog života u Španjol­ skoj vjerne zagovornike i očinske prijatelje. Tako u Španjolskoj. A kod nas? VJESNIK. NAŠA DOMOVINA. Zahvala franjevačkoj gimnaziji u Visokome. »Sarajevski List« u broju od 16. prosinca objelodanio je pod naslovom »Javna zahvala« slijedeću zahvalu višoj franjevačkoj gimnaziji u Visokome: »Potpisani odbor cijeneći primjerno i požrtvovno djelo mladeži i gg. proferskog zbora, ovdašnje franjevačke gimna­ zije, oko spašavanja pojedinih porodica, izišavši na dan katastrofe dne 24. (11,) t. g. sa svom gimnazij­ skom omladinom i tako spasiše, što se je spasiti dalo, imetak pojedinih familija; kao i stoga, da je školska omladina i pri samom gašenju učestvovala potpi­ sani odbor ovim putem izražava slavnom predsjed­ ništvu rečene gimnazije svoju najtopliju blagodarnost. Odbor za pogorelce grada Visokog. Predsjed­ nik: Salihaga Sehović, gradonačelnik.« Skupština za gradnju crkve sv. Antuna u Sa­ rajevu. Redovita glavna skupština za gradnju nove zavjetne crkve sv. Ante Paduanskoga u Sarajevu, držana je dne 28. prosinca 1911. Prisutni su bili potpisani članovi. Na skupštini: 1. Blagajnik izvješćuje o stanju blagajne do kon­ ca godine 1911. — U gotovu novca K 48.63; Uloženo na knjižice K 95,170.51; Ukupno K 95.219.14. �14 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1912. 2. U ime revizora izvješćuje g. profesor I. Krč­ mar, da je blagajnu sa g. prof. N. Sambrailom pre­ gledao, i da je koli gotovi novac, toli onaj uloženi na knjižice u redu pronagejn. 3. U ime odsutnoga tajnika društva g. M. Premužića (otsutan radi bolesti), izvješćuje blagajnik o predradnjama za gradnju crkve. Predradnje su po­ čele od dne 28. rujna, te neke poteškoće do danas lijepo napredovale. Preporučuje društvu, da izgrad­ nju crkve primi prema učinjenom proračunu u vla­ stitu režiju uz sudjelovanje graditelja gosp. Franje Holza. Sve tri se gornje točke primaju jednoglasno. Zaključeno i potpisano. Sarajevo, dne 28. prosinca 1911. Predsjednik: Perovogja: 0. Alojzije Mišić. Nikola Sambrailo. Ostali članovi odbora: Ivan Strauss, vi. savjetnik, Ladislav Schuller, Ivan Krčmar, revizor, Tomo Igre, potpredsjednik, Josip Brogjanac, Antun Peršić, Eduard Sokolić 'Jr. Luka Čabrajić, 0. fra Petar Ćorković, blagajnik. Obnova crkve u Tolisi. Iz Tolise dne 19. XII. p. g. piše nam prijatelj: Naša je crkva izvana već davno gotova, a i iznutra je u glavnome već namaljana, te su skele danas iz nje izbačene. Još nije do kraja, popločana — mogla bi biti do nove godine gotova, ali nijesu još stigle sve pločice, te će si­ gurno biti gotova do 15. siječnja. Novo veliko zvono — od 1050 kila — dignuto je dne 19. X., te sada imamo 4 zvona. Veliki novi oltar biti će gotov slijedećeg mjeseca, a propovjedaonica je već go­ tova. Trsi se, da se barem i 2 pobočna oltara nabave. Tornjevi su pokriveni bakrom, a crkva, sakristija i trijem eternitom. Crkvu slika g. Antun Huber iz Tirola, i to sa sveopćim zadovoljstvom. Četiri Evangjelista, mislim, da ovakova uopće na Balkanu nema. Promjene. Vel. o. Tugomir Marković premješćen je iz Gučegore u Vitez za duhovnoga pomoć­ nika, a fra Jozo Vukadin otišao je u Gučugoru. Isto tako fra Stanko Marinović otišao je iz Tuzle za du­ hovnoga pomoćnika u Jajce, a fra Nedjeljko Dugonjić iz Jajca u Tuzlu. Umrli. Na 26. prosinca umro je na Plehanu fra Petar Arelijić, rodom iz Bukovice; a u Derventi 1. siječnja 1912. vel. prof. Nikola Odić, brusnički župnik. Počivali u miru! Kužan vjetar s mora. Dopala nam je ruku brošura: »Trijalizam i hrvatska država«, što ju je neki N. B. objelodanio u Dubrovniku, 1911. N. B. sliči onome, što je pravio ražanj, dok je bio zec u šumi ili onome, što je pravio račun bez krčmara. On u za­ mišljenoj ujedinjenoj Hrvatskoj, ne samo, da svojom voljom uregjuje liturgična i hijerarhična pitanja, nego dokida i sve pučke konfesionalne škole. Na str. 14. veli: »Nu s v e p u č k e š k o l e m o r a l e bi b i t i d r ž a v n e . P r i v a t n i h li k o n f e ­ s i o n a l n i h ___š k o l a n e bi s m j e l o bi t i . « Na str. 19.: » P u č k e š k o l e s u s v e d r ž a v n e . N e m a n i p r i v a t n i h ni k o n f e s i o n a l n i h š k o l a . . . n e bi s m j e l a b i t i n. pr. k a t o l i ­ č k a p u č k a š k o l a ---- « Apostolski delegat, kako se čuje, ovih će se dana zaputiti iz Sarajeva u Banjaluku, k presvj. biskupu Markoviću. ITALIJA. Deficit jubilarne godine. Lani je sv. Otac Papa u Italiji proglasio žalobnu godinu, jer se je navršilo ravnih 50 godina, da mu je silom oduzeto kraljev­ stvo. Talijanska vlada naprotiv proglasi tu godinu jubilarnom godinom, otvori izložbu i s raznim rekla­ mama pozva sav svijet u Rim. Da talijansku oho­ lost i prkos skrši, posla Bog na Italiju koleru, koja je po čitavoj Italiji harala i tako oni, koji su mislili pohoditi Italiju i njezinu izložbu, od namisli odusta­ nu. S toga, kako novine danas glasaju, Italija na iz­ ložbi ne samo da nije ništa dobila, nego je štetovala 2 milijuna lira. Žrtva klevete. Prije dvije godine bude sveće­ nik don Riva, ispovjednik u zavodu P. Fumigalli na potvore neke petnaestgodišnje djevojke osugjen na 16 godina tamnice. Pred nekoliko dana spomenuta je djevojka dala izjavu, da njezine osvade ne odgo­ varaju istini, da su potvore, koje je ona na nagovor drugih iznijela. Kako socijalistični list »Avanti« tvr­ di, do skora će se povesti istraga, koje tu djevojku nagovorio na one klevete. Ćudan način propovijedanja riječi Božje. U ne­ kim talijanskim mjestima vlada čudan način propo­ vijedanja riječi Božje — sličan raspravama, što se u bogoslovnim i filozofičnim zavodima drže. U spo­ menutim mjestima ne drži jedan, nego dva svećenika propovijed. Prvi se popne na propovijedaonicu i is­ postavi temu. Kada ovi svrši, drugi se svećenik izmegju puka digne i napane nekoliko tačaka prvoga govornika. Na to prvi govornik ustane i svoga pro­ tivnika dokaze pobije. Take predike traju češće i više od sata, a narod ih vrlo rado sluša. * �Književna smotra. ŠVICARSKA. Borba proti spaljivanju tjelesa. Na 7. o. inj. dr­ žalo je veliko vijeće u Bazelu svoju izvanrednu sjed­ nicu. Na sjednici ustao je slobodoumni Gehrig i predložio, da se zakon o pokapanju mrtvih revidira i da se za buduće uzakoni, da se tjelesa mrtvih spa­ ljuju, a samo ne izričitu molbu pokapaju. Na to se je razvila debata, u kojoj su se liberalci i katolici našli proti prijedloga slobodoumnoga Gehriga, dok su Gehrigov prijedlog branili slobodoumnici i soci­ jalisti. S 49 proti 42 glasa potisnu katolici i liberalci Gehrigovo mnijenje u kut. Pitat bi se moglo: zašto slobodoumnici toliko ustaju proti pokapanju tjelesa? Odgovor je jednostavan i jasan. Nijesu tu po srijedi ni higijenični, ni ekonomični, ni estetični, ni ikakvi drugi razlozi, nego, mržnja na sve što je katoličko i što potječe od katolika. Istina je, spaljivanje se tje­ lesa ne protivi nijednome članku katoličke vjere, ali protivi se obredima katoličke Crkve i njezinoj stezi. Uz to spaljivanje tjelesa pobugjuje ljude na poganske obrede i na njihovu vjeru, da s tijelom prestaje i ljudska duša bitisati. 1 to je onaj glavni i pravi mo­ tiv, koji vodi protivnike katoličke Crkve, da se to liko angažuju za spaljivanje tjelesa. ENGLESKA. Značajni govor kardinala Bourne. Ovih je da­ na kardinal Bourne bio ustoličen u svojoj crkvi sv. Pudencijane. Pri ustoličenju Bourne je držao vrlo značajan govor, koji nam razjasnjuje odnošaj angli­ kanske crkve prema katoličkoj Crkvi. »Misli mno­ gih — veli Bourne - u Engleskoj sa žarom su na to upravljene, da se opet uspostavi onaj vez, koji je prije 300 godina pukao. Ali većinom se traži po­ stignuće cilja ondje, gdje se nikada neće naći — u kompromisu vjerskih istina. Raznovrsni su planovi, koji su na površinu izbili, nu svi su jednako neutješIjivi radi nemoći napora, koji su tako dobro zasno­ K N J IŽ E V N A PRIKAZI I OCJENE. Dr. Blažević: Kratka povjest glazbe, po Bernardu Kotheu i Fr. X. Kuhaču, priredio Stjepan Hadrović, kanonik vrh­ bosanski. Vlastita naklada, Zagreb. Tisak A. Scholza. 1911. 8". Cijena 1 K. Str. 144. Prijateljima glazbe sigurno je davna želja bila, 15 vani. Uspjeh može imati samo jedna shema — Bo­ ga Isusa Hrista, koji je iz Petra i njegovih našljednika načinio stup svoje Crkve i njima dao vlast, da svoju braću u vjeri potvrgjujii. To je ona velika činjenica, o kojoj mi tako ozbiljno želimo osvjedo­ čiti naše zemljake i tako stvoriti opet zajednicu vje­ re, koja je dugo bila jakost Engleske, koja je ostavila tako duboke tragove u vjerskome značaju puka tragove, koji u svojim učincima preživljuju uzroke, ali koja je na žalost davno usahnula.« NJEMAČKA. Kulturni boj. U Bavarskoj dulje vremena vodi se žestoki kulturni boj. Sama vlada upregla je sve moguće 4sile, da sačuva većinu protivnu centrumu. Nedavno je ministar prosvjete Wehner obnovio pro­ tiv Isusovaca stvoreni zakon — da se Isusovci iz­ bace iz svih aktivnih društava. Po dosadanjem obi­ čaju —v veli zakon — Isusovci mogu samo tihu misu govoriti. U crkvi ne smiju držati predavanja niti o znanstvenim nitr o vjerskim pitanjima. U duhovnu se pastvu ne smiju miješati, a osobito sv. vježbe držati. TURSKA. Ostavka Joahima III. Na 26. prosinca grčki je patrijarha dao ostavku na patrijarskoj časti. Kao uzroke ovoga koraka patrijarha navodi teški polo­ žaj patrijaršije i ino. Ima se znati, da je ovo treći puta, kako patrijarha Joahim daje ostavku, a kako brzojavi iz Carigrada stižu, on ju je i opet povukao natrag. Patrijarha Joahim, kadgod je ostavku davao - veli se — da je s njom htio, da učini presiju na vladu, za podijeljenje raznih milosti. Slično se je i sada dogodilo. Patrijarha je zahtijevao za kršćane, da se stvari kršćanskih vojnika u Turskoj dostojno urede, da vlada ne progoni kršćanskih škola i t. d. S toga, što je patrijarha ostavku opozvao, dovode ne­ ki, da mu je vlada pošla u susret. SM O TRA. da im se dadne u ruke kakova knjižica, koja će im biti putokazom, na širokom glazbenom polju, napose na njezinoj povjesti. U istinu, za glazbenika nema veće slasti, nego kada se može zadubiti u svu onu raznolikost, koja se je tečajem vremena na glazbe­ nom polju ragjala. Prvi početci kao i daljni razvi­ tak glazbe zanimaju ga i on u tu svrhu poteže za �16 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1912. ^zgodnim djelcem. I našim hrvatskim glazbenicima, kao i prijateljima glazbe, evo je takovo djelce pru­ ženo, na koje ćemo se kratkim potezima osvrnuti, kao što su to već neke hrvatske novine učinile. Sadržaj djela u glavnom je slijedeći: Grčku gla­ zbu za temelj uzevši, i njezine osebujnosti navedavši, prelazi pisac na crkvenu, za koju veli, da se teme­ lji na grčkom načinu i pravilima, ali ne na duhu i melodiji«. Prvi početci crkvene muzike bili su pro­ sti, a kašnje su usavršavani po sv. Ambroži i Grguru Velikom, koji se punim pravom ocem liturgijskog horalnog pjeva nazvati može. Što je još iza Grgu­ ra manjkavo ostalo, to su kažnje drugi učenjaci na tom polju, kao Guido od Arezza, Hucbald i drugi po­ punili, i time vrata višeglasnoj glazbi otvorili, koja se tijekom vremena po raznim pjevačima — truba­ duri, Minnesangeri, — a napose nizozemskoj školi razvija. Za ovima dolaze Palestrina i Orlando Lasso reformatori glazbe. Zatim se prikazuje azvitak muzikalne drame« — oratorija — i opere u Italiji. Crkvena glazba u 17. i 18. vijeku pada, a opera se, nastojanjem Handela, Bacna, Glucka, Haydna, Mozarta i drugih, diže. Ovime se za\ ršuje povjest gla­ zbe, ako izuzmemo još nadometak o ilirskim glazbe­ nicima, kao i nekim — u svemu b — novijim hrvat­ skim. Neki kao prilog, moglo bi se reći, knjizi, sači­ njava povjest razvitka gradnje gusala i guslanja, gla­ sovira i glasoviranja, i napokon povjest orgulja, nji­ hov sastav, povjest gradnje orguija i sviranja na or­ guljama. S »kazalom imena« zavr.šuje se ovo djelo. Što se našega suda o djelu tiče, to ćemo ga ovako izraziti: Djelo imade svoju vrijednost u toliko u koliko je prikladno da početnicima glavne upute u razvoj glazbe pruži. Nu opet s druge strane imade i nekih manjaka, koji se mjestimice bolno osjećaju, te djelu namijenjenu vrijednost umanjuju. Ona mje­ stimična zbijenost, kratkoća, te prosto nabrajanje imena raznih glazbenika, piščeva mjestimična neiz­ vjesnost; ispušćanje stalnih faza crkvenog pjevanja — canto fratto, koji je podloga našeg uobičajenog pjevanja — kao i slabi obzir na novije glazbenike, neugodno nas se dojima. Poželjno bi bilo, da nam je pisac opširniju sliku rada tridentskog sabora, kao i Palestrine na polju reforme crkvenog pjevanja dao. Za povjest crkvene glazbe od važnosti je i Motu proprio Pija X., koji je ispušćen. — Djelo preporuču­ jemo! Primili smo na prikaz i ocjenu. Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta. P re­ veo i bilješke prikupio dr. Valentin Cebušnik. Iz­ dao Zbor Duhovne Mladeži Zagrebačke. Svezak I. U Zagrebu, 1911. Štamparija Hrv. Kat. Tiskov­ noga Društva. Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini. Na­ pisao Vojislav Hranić. Preštampano iz »Hrvatske Zajednice«. Cijena 1 K, za seljake 50 h. Sarajevo, Tiskara i Litografija Vogler i Drugovi, 1911. Fra Andrija Matutinović, Rukovet cvijeća, 1911. Tisk. umj. zavod »Miriaum«, Rijeka. Cijena 30 hel. De» Rosenkranz des Priesters, ein Mittel zu seiner fieiligung, geistliche Lesung von Dr. Fer­ dinand Rudolf, papstl. Hauspralat und Domkapitular in Freiburg i. Br. Mit Approbation des hochw. Herrn Erzbischofs von Freiburg. Freiburg im Breisgau, Herdersche Verlagshandlung, 1911. K 3.60; geb. in Leinwand K 4.56. Erklarung des kleinen Deharbeschen Katechismus von Dr. Jakob Schmitt, pdpstl. Hauspralat und Domkapitular zu Freiburg i. Br. Mit Approbation des hochw. Herrn Bischofs in Meinz. Zehnte Auflage. Freiburg im Breisgau, Herdersche Verlags­ handlung, 1911. K 3.12; geb. in Leinwand K 4.08. Alban Stolz, Erziehungskunst, mit einer Einfiihrung von Dr. Julius Мауег, Prolessor an der Universitat i. Br. Achte Auflage. Herdersche Ver­ lagshandlung, Freiburg im Breisgau und Wien. Geb. in Leinwand K 2.88. Dopisnica uredništva. — Upozorujemo, da smo u „Seraf. Perivoj" neke preinake zaveli radi lakšega prijegleda. — Na neka djela, koja su ogla­ šena i koja budu oglašena pod rubrikom: „Primili smo", svoje­ dobno ćemo se opširnije obazrijeti. — Sve naše prijatelje mo­ limo, da nam barem na dopisnici jave svaki znamenitiji pokret, da nam „Vjesnik" bude Što puniji, biraniji i originalniji. Koji još ne platiše „Seraf. Perivoja" lijepo ih molimo, da se požure. „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �M I L O D A R I : za gradnju crkve sv. Ante Paduanskoga u Sarajevu. (U mjesecu prosincu 1911.) Anton Hanyš 1 K, Marko Cović 1 K, Ana Gašić Osova 2 K, Anka Lučić 10 K, Mijo Mijatović 10 K, 1 K, sakupio g. Sokolić 10 K, N. N. Sarajevo 5 K, N. N. iz Vareša K 3.20, članovi iz Jajca K 18.30, N. Š. Sarajevo 65 K, N. N. Banjaluka 5 K, obitelj Mijo i Ana Pavlović 50 K, Vilim Servis 5 K, presvj. Marušić 60 h, Suzana Ruppert K 2.50, sakupila Ivka g. o. Marijan Marković biskup 500 K. Davidović K 4.90, Marko Gavranić K 11.20, Marija Sv. Anto Paduanski isprosio svima dobročini­ Lisac 30 K, sakupio Zlović 11 K, sakupila ggja Kateljima i sabiračima milodara obilje blagoslova! talinić (Novo-Sarajevo) K 26.90, Mara StojanovićPreporučamo i dalje svima štovateljima velikog Vešarić K 4.87, ggja Zwiefelhofer 3 K, sakupila Katica .lović K 29.10, župa Osova od članova 8 K, N. N. Čudotvorca njegovu zavjetnu crkvu u Sarajevu. P retplatiše i uplatiše „Serafinski P erivoj1*. N. N. Sarajevo (K 70); biskup Marković, Banja­ luka, za 1912.; Fra Franjo Stepanek, Banjaluka, za 1912.; O. Bernardo Brlić, Drvenik, za 1911.; Franjev. samostan, Knin, za 1911.; Župa Podhum 1912.; Fra Juro Tvrtković, Osova, (10 K, i to 5 za 1912., a 5 K milodar za dobru štampu); l)r Karaman, Krilo-Jasenice, za 1911.; Ft kovljević (2 primjerka) za 1912.; Dubrovnik, za 1912.; Dc л ^foite ić, Dragove, za 1912.; vel. Ivan Kozhiović, 5 K za »S. P.«, a 10 K u Pletikosić, Sarajevo, za 1' Leber, Zagreb, za 1912.; za 1912.; Fra David Brlić, 7л O. Leonarđ Radoš, Goranci, M. Glavina, Šibenik, (za 1911. i 1912.; Fra Ciril Sti g. Josip pl. Ivanišević pok. 1912. ; o. Augustin Pavlić, SI nica rad. Hrvata, Vareš, za 1912., рг L Stepinec, Varaždin, za 1912.; Franjev. samoštan, Osijek Ц za 1912.; Zemalj. Vlada I. Bureau H. Sarajevu, z 1912.; Župnički ured, Dubrave, za 1912.; vel. gosp. Ivan Crnić žup., Piškorevci, za 1912.; Župa, Barlov ci, za 1912.; Župa, Petrićevac, za 1912.; Biskup dr. Krapac, Gjakovo, za 1912.; Fra Jure Samac, Stankovci, za 1912.; Franjev. samostan, Petrićevac, za 1912.; vel. g. Stjepan Bojanić, bog. Zadar, za 1911.; č. sestra Dionisija Basilijanka, Lavov, za 1912.; Hrv. društvo Zvijezda, Vareš, za 1912.; vel. g. Matija Dolenec u Pozgi za 1912.; vel. g. Nikola Gjebić, Sarajevo, za 1912.; Franjev. samostan Imocki za 1912.; Župa, Varcar, za 1908., 1909. i 1910.; o. P. Strukan, Petravlje, za 1912.; Samostan sv. Dujma, Pašman, za 1912.; Biskup Marčelić, Dubrovnik, za 1912.; Biskup dr. Voršak, Gjakovo, za 1912.; nad­ biskup dr. Bauer (za Kat. djet. društvo, Varaždin), za 1912.; Franjev. samostan, Kr. Sutjeska, za 1912.; Franjevci u Šarengradu za 1912.; Župa, Sanskimost, za 1912.; g. Marija Singer, Sarajevo, za 1912.; o. Tomo Brbić, Plima, za 1912.; Franjev. filozofsko učilište u Zaostrogu, za 1912.; Župa, Domaljevac, za 1912.; o. Ambroz Živković, Domaljevac, za 1912.; ggja Barbara pl. Drugčević, Bihać, za 1912.; Fra Angjeo Nuić, Megjugorje, za 1912.; Župa, Prijedor, za 1°12.; Župa, Bugojno, za 1912.; Biskup Roko enj, za 1912.; o. Makarij Križan, Cernik, za ' • pr^č, ćr. Gustav Baron, Zagreb, za 1912.; vel. Milorad, Stara Rijeka (10 K, i to 5 K za za dotru štampu); Fra Ante Gojak, žup. Nevesta, 1912.; g. Emanuel Fialka, Sarajevo za 1912.; prc v Suk, Zagreb, za 1912.; Franjev. samostan, 1 n, za 1911.; Fra Rafael Babić, Ulice K, i to 5 k pretplata za 1912., a 10 K kao čestitku jubilarcu »S. P *); ^upa, Zelinovac, za 1910. i 1911.; pres Svindcrnii i, Zagreb, za 1912.; Fra Andrija Buzuk, ILmbrdo (10 K, i to 5 K pretplata za 1912., a 5 K za dobi u t ipu) ; ggjica Brigita T. Lenz, Glo­ g o v a, za 191 ; ra Bonifacij Vidović 21 K (10 K za primejr! a S. p .«, za 1912., a 11 K za gradnju crkve sv. A nte u Sarajevu, dar L. Lisice i Mate S. Kaića); Jozo Garić, Vrbanjci (za 2 primjerka), za 1912.; preč. Milan Strahinšćak, Zagreb, za 1912.; Presvj. Milko Cepelić, Gjakovo, za 1912.; vel. gosp. Stjep. Zorac, Podgorac, za 1912.; Župa, Dobretić, za 1912.; Župa, Dolac, za 1912.; Samostan »Marija Po­ moćnica«, Banjaluka, za 1912.; Župa, Trernošnica, za 1912.; vel. g. Kraljević, žup. Oriovac, za 1912.; vel. g. Ivan.Kristić, žup. Novigrad podravski, za 1912.; Franjevački Bogoslovi u Gyongyošu, za 1910., 1911. i 1912. Preko bivšega našega povjerenika u Zenici, vel. o. Tugomira Markovića osim prije oglašenih platili su još »Seraf. Perivoj« za 1911.: Ivan Radoslav Palinić, asistent. Nemila; Matija Dević, strojovogja, Ze­ nica; Franjo Smole, bank. činovnik »Hrvatske šte­ dionice«, Zenica; Sofija Podmenik, trgovkinja, Ze­ nica; Stipo Jozić, radnik u željezari, Zenica; Nikola Hellmann, financ. respicient, Zenica; Hrvatsko pje­ vačko i tamburaško društvo »Zvečaj«, Zenica; Anto Strepački, upravitelj postaje, Nemila; Ivan Novaković, gruntovničar, Zenica, za 1910.; »Organizacija radnika Hrvata«, Zenica, za 1910. �—I ® I Tiskara i lito g rafija I^ N VOGLERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (K o m a n d itn o d r u štv o ) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica. - kao: matica krštenih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, prot^' ' raci na i exhibita, krstnih, vjenčarl^ . »mrtnih listo* d. r pojedinim arcima ima ili u solidnom uvezu, u v la j^ o ^ n jig o v e z n ic i. Službe ih kuverata u sviin \^Hči^ema. s i Prva hrvatska parna tvornica voštenib в н » н и i в i i i i i svieća i roedičarskih proizvoda М. LUKINIĆ KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničkima za nabavu pravih i nepatvorenih vostanica stearinskih svijeća, crkvenog nija za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dnšica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama. Za olakšati naručbu, valja tražiti cienik, koji se franko dostavlja, - p j . i � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3c61c3f61693f1fd3ca005df80b966ff.pdf 177a349b432f52d036849f3de075cc4b PDF Text Text Ovaj broj ima 4 strane priloga. serafinski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, IS. VELJAČE 1912. BROJ 2. GOD. XXVI. Pretplatiše i uplatiše „Serafinski Perivoj U Fra Augustin Cičić za trećoredsku općinu u Kreševu za 1911.; Župski ured Bos. Gradiška za 1912.; o. Ambroza Radmanović za 1912.; Župski ured Ivanjska za 1912.; don Kleme Sumić-Klajić, Klepci za 1912.; g. Nikola Tajić, Peći za 1912.; Redodržavništvo sv. Jeronima 10 K, i to 5 K kao pretplatu za 1912., a 5 K za dobru štampu; g. J. Matić, Županjac za 1912.; vel. A. Švarić, Odra za 1911. i 1912.; Fra­ njevci, Šarengrad za dobru štampu 5 K ; o. J. Tomaš, Prgomet za 1911.; Franj. samostan. Kreševo 1911. ; Župa Gornji Vakuf, za 1912.; Franj. Otok, Korčula za 1912.; don Vid L 1912. ; Franj. samostan, Kostajnica /.a 1912.; Župa Kr. Sutjeska za 1912.; Preć. Antun Kotlarski, Zagreb za 1912.; Fra Josip Andrić, Vareš a 1912.; Žu reš za 1912.; Župna ekspositi ranl i 1912.; Vlč. g. Ivo Cvrkc vlč. g. Petar Hrga, Zemun za eo gimn. Sarajevo za 1912.; fr£ Arli Tuzla za 1912.; Župa Tuzla B 1pa Г12.; F 1912.; Franj. samostan Subotk L Kora]; ran c, Mat mostan Trsat za 1912.; vlč. g. čević za 1912.; Župa Ovčarevo Košta lidrmann, Sarajevo za 1912., 1r Josip Lang, kan., Zagreb za 1912.; Franj. sam ostan Čakovac za 1912.;' Župa Bučići, za 1912.; Župa Spiv. 1912.; Župa Tolisa za 1912.; Fra Bona Brkić Tolisa za 1912.; Franj. samostan, Tolisa za (1912.; fra Ivo Maretić, Ilok za 1912.; Kat. brv. prAsvj. društvo -Rodoljub«, Fojnica za 1912.; Franj. samostan, Ko- privnica za 1912.; ggjica Milka Mostarčić, Sarajevo za 1911.; »Cvjetje«, Gorica za 1912.; vlč. g. Silvestar Turzan, Mihovijani za 1912.; Franj. samostan Živogošće za 1912.; fra Angjeo Ikić, Zovik za 1912.; Ćč. Sestre sv. Križa, Djakovo za 1912.; Samost. III. Reda sv. Franje, Preko za 1912.; fra Mijo Kotaraš, Otok za 1911. (za godinu 1912. prije plaćeno); Župa Potočani za 1912.; fra Marijan Marić, Poticani za 1912.; fra Milivoj Mijatović, Vi1912.; preč. don Milio Pavlinović, Makarska г. Ravlić, Zavojane za 1912.; preč. DiijW' у, Zagreb za 1912.; g. Stjep. Vuković, Sa­ rajevo , .5. veljače 1911.—15. veljače 1912.); vlč. g. Alojzij ovk\ Kunić, za 1912.; fra Marijan LoBresti sko nj K, Sto: 5 K za pretplatu, a 5 K ra Marijan Sirca, sv. Gora za rv. o Miličić,- ž. Krapanj za 1912.; fra L. rišić ^а б. gfr.m. Visokom) za 1911.; Župa Zenica za 1p 1_ ®Ш^Зо1 ’ iblanović, Zenica 10 K, i to: 5 K 1912 a ¥ u -dobru štampu; gosp. Ivo ović, Сјч :i\-< ora za 1912.; vlč. gosp. Stjep. rniet, H e l., Otinovci za 1911.; Franj. residenllR aj^a za 191^.; g. Josip Mikić, Kostrč za 1912.; vlč. g K. Moaričin, žup. Hol (Hrv.) za 1912.; vel. M. Bozo r o, Nazaret (Banjaluka) za 1912.; v. g. Gu­ stav Lapušić, Rameta za 1911.; v. g. Franjo Horvat, za 1911.; fra Altonz Kudrić, Binać 10 K, i to: 5 K za pretplatu 1912., a 5 K za dobru štampu; Msgr. dr. Pajić Pavao, Banjaluka za 1912. Podiuiniia u Sarajem. Podružnice u Spljetu, Trstu, Celovcu, Gorici i Cel|e, Dionička glavnica K 8,000.000. ■■ Pričuve preko K 900.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 41h0lo čisto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog I papirnog novca. svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i nsmena obavještenja. Л �B o s n u i HCercegovirru.. za, Uplaćeni dionički kapital 10 milijuna kruna. —= — CENTRALA U SARAJEVU. F IL IJ A L E : u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — IS P O S T A V E : u Bihaću, Derventi, Doboju B. Gra­ diški, Lijevnu, B. Šamcu Travniku, Trebinju i Višegradu. — Z A ST U PST V A : u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. V e lep ro d a ja duhana u svim spomenutim mjestima. T T in r d 'A lr n r n D п ^ 1 а Н р п 1л Daje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 4*/,% založnice X lip U tt? K d r i lU U U J c lj c I J j^ . 5° 0 komunalne obligacije. Ove su založnice i komunalne obligacije u Bosni Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. R ankovno n H ip lip n ip Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima U .... ~ ~ UJ UAJ CAJJ ' ; ’ kupone i vučene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. O d i e l i e n i e Z ft r o b u banke ustroieno odjeienje robe, као što i posebno odjelenje za zemaljske proizJ J J * vode u Brčkom sa Doboju bave se sa svijem u trgovačku struku za sjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vi•> ; podizanjem industrija i javnih poduzeća r. Kod banke opstojeća generalna „dm etl iz v o z a suhe" s i v „ASSECURAZIO* .entura i. k«- po prima direktno ili putem filijala tii ispostava razne vrste osiguranja na život • рпЛЈ vatre, a generalna »gentura osigurav . guranja za r D R U ŠT V A ZA >a aj nesreće proti raznih šteta na itrojeviffla i n. O S If .U R A l Г ЈЕ r O PĆ E G A 1 je d in a c a . r a d e n ik a , d r u š ta v a i t. п ., — p , tiv z a k o ii ’ V ] » C V riir Ј И Д т l l t U j M M v a . p r o tiv р к : p ie c e рг<ЈI H s r povrati« ' koje р п k r a g je ijj* f ,,P R O V ID E N C IJA “ prima osi­ cdrnetima. ''s i • n ije s v a k e v rs ti o r o tiv n e z g o d a m a po 1’ ih š t e t a ; — n a d a lje p r im a o s ig u r a n ja 1 Hrvatsl za Bosnu i Hercegovinu (dioničko društvo). Z = Uplaćena dionička glavnica 2.000.000 kruna, u z : Centrala u Sarajevu. Podružnice: Mostar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 47*% čistih. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. Zalagaonica prima u zalog sve dragocjenosti dragulje i ostalo. kao: srebro, zlato �serafinski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 2. Dr. B lažević: " SARAJEVO, 15. VELJAČE 1912. OOD. XXVI. Koje čudo, ako katolici otajstvenog Isusa, ovako svečanim načinom štuju? Nije li On središte, nije K budućem euharističnom li žarište, nije li os, gdje se sve usredotočuje, na kongresu u Beču. kome se sve grije, oko koje se u katoličkoj nauci sve vrti! Nek nam se otajstveni Isus uzme, naše će Mi živimo u vremenima sastanaka, koji našoj crkve puste, naša vjera suhoparna izgledati! Nek dobi neko posebno obilježje daju. Malo koja godina nam se uzme otajstveni Isus, i naše će crkve izgle­ progje, a da nas bar kojim — većim, manjim — sa­ dati kao i svaka druga zgrada, koju možemo kititi stankom ne usreći. A to je posve i opravdano, da * resiti, al kojoj ipak nešto manjka, nešto što ju oživ­ čovjek kao društveno biće, na druge upućen s njima ljava, što ju milom i ugodnom čini. Naše će srce 0 svom boljku i napretku radi, da načine traži, kako ostatDbijedno i prevareno u svojim težnjama. »Kako će možebitno svoje ugroženo stanje održati i saču­ su sjeromašni oni, koji nikakovog više oltara nemaju, vati ili svoju misao i osvjedočenje u društvu s dru­ pred kojim bi moliti mogli. Srce hoće, srce mora, gima sjajnije manifestirati. Prema naravi stvari rav­ da se klanja, ono hoće da sve svoje moći utopi u naju se i sastanci, te su ili socijalni ili samo vjerski. rijeku Božanstva, hoće da se opoji, hoće da se oboNas zanimaju u ovaj čas samo vjerski, napose žanstveni.«*1) Da bez otajstvenoga Isusa, srce bi nam katolički sastanci, koji za tim idu, da vjersku stvar prevareno bilo, a crkve naše bile kao kakovi uredi, pospješe, na pogibelji upozore, na zgodna sredstva koji se samo otvore kad činovnici dogju, a zatvore za-očuvanje vjerskih svetinja upozoie! Ovakovih čim isti izagju! katoličkih sastanaka, Bogu hvala, mogli bi više na­ I evo gdje nakon dvije godine katolici sveg svi­ brojiti, na plodove njihove upozoriti, ali to nije svrha jeta ponovno hrle, da svoje štovanje i svoju vjeru u ovim retcima. Želimo samo, da se ovakovi sastanci otajstvenog Isusa, javnim načinom iskažu! Da, hrle što češće opetuju, jer im je svrha spasonosna i Bogu i pripravljaju se, da, ne na drugom mjestu, nego u ugodna! srcu katoličke Austrije, u carskom gradu Beču od Ali bili ovi sastanci socijalni ili katolički, u smi­ 12. do 15. rujna svoje osvjedočenje i vjeru mani­ slu u kome se obično to uzima, kad se ovaki sasta­ festiraju. Ako nas sve ne vara veličanstven će biti nak drži — ipak im nešto manjka! Oni su naime taj brojem 23. megjunarodni kongres. Sudeći po ograničeni ili na jedan stališ, ili na jednu pokrajinu, pripravama, koje se već sada čine, biti Ce to nešto zemlju, i time u svojim učincima za dotični stališ, velebnoga, tako, da bi već unaprijed mogli reći »da«, pokrajinu ili zemlju privezani. Kolikogod su ovakovi ako je po riječima kardinala Vanuteli-ja »londonski sastanci dobri, plemeniti, dotle su ipak manjkavi i euharistični kongres historičnu razvojnu točku zna­ stegnuti. čio; Kolu svojom impozantnom procesijom vrhunac Ovim nasuprot stoje u novije doba sastanci, vjere u euharističnog Isusa postigao, a Montreal koji nijesu privezani za jedan stališ, pokrajinu, zem­ amerikansku velebnost pokazao«1’), da će se u Beču lju, nego koji sve stališe svega svijeta u svoje kolo p r a v a k a t o l i č k a velebnost pokazati. Za ovo svode, koji su megjunarodni. Ovamo spadaju euhanam donekle jamče austrijski katolički sastanci, u ristični megjunarodni kongresi, koji se dosta često 1 veličanstveno obdržavaju. Svojom svrhom i ciljem ovom nas ukrijepljuje živi interes megju katoličkim za kim idu — iskazati štovanje otajstvenom Isusu, pučanstvom za ovaj kongres. Sve se uprav natječe, koji nam se ovdje ne prikazuje u svojoj slavi i veli­ da kongres što velebnije ispane, da se slava uzčanstvu, nego u neizrecivom poniženju; probuditi i množa! oiačati vjeru u Njegovu prisutnost, rasplamtjeti srca ‘) V. F. Hettinger: Apologie des Christenthums 6. II. 2. ljudi ljubavlju prema Neizmjernomu — nadmašuju str. 256. Freiburg 1887. oni sve druge sastanke! ž) V. Serafinski Perivoj 1910. str. 183. �18 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1912. Kardinal-nadbiskup u prvom svom pastirskom pismu od 25. prosinca 1911. opširno govori ob ovom sastanku i poziva sve vjernike »da zajedno s vrhov­ nim pastirom sve upotrebe, da ovu svjetsku sveča­ nost, na koju će i sv. Otac svog zastupnika poslati, načinom dostojnim Beča proslave...« Na ovaj po­ ziv odazvaše se bečki katolici, te se u tu svrhu osnovaše odbori, koji neumorno na pripremama rade, a interes općinstva sve to više raste, što se najbolje vidi iz raznih i mnogobrojnih upita, savjeta, sve više rastućeg broja pomagača, i to ko li iz svećeničkih, to li svjetovnih krugova. Već je i program za pro­ cesiju ustanovljen, kao i crkva, u kojoj će se kongres obdržavati. Po sebi se razumije da je za to najzgod­ nija crkva sv. Stjepana. Ulazne, dotično učesničke karte, kao i učesnički znakovi već su odregjeni. Protektorat nad kongresom primila je posve­ ćena osoba Njegova Veličanstva. Pa tko bi • bio zgodniji za toga! Ta poznato je, da je uprav štova­ nje otajstvenog Isusa, svetkovina, i to par excellence habsburške kuće. Dosta nam je u tom pogledu spo­ menuti veličanstvenu procesiju n Tijelovo, gdje se sav sjaj prejasne carske kuće razvije i zablista u počast Kralju kraljeva! I drugi članovi previšnje kuće rado su se odazvali pozivu. Tako je nadvojvotkinja Anunciata preuzela protektorat nad sudjelova­ njem gospogja u pripravama za kongres, a Isabela je obećala, da će megju magjarskim gospogjama u istom smjeru akciju pokrenuti, dok su druge nadvojvotkinje svoje sudjelovanje najpripravnije obrekle. I tako vidimo da su glavne uloge u prvim rukama. Koliku djelatnost razvija pripravljajući odbor, neka nam svjedoči ovo pismo koga je upravio na češki narod: »Cesi, katolici! Veliki i slavni dani po austrij­ ske katolike eto se približuju. Glavni i stolni grad naše države zapast će velika čast, jer će se u njemu od 12. do 15. rujna ove god. obdržavati svjetski kon­ gres u čast Presv. Oltarskog Sakramenta — svjetski Euharistični kongres. Nakon slavnih svjetskih euharističnih kongresa u Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj, Americi i Špa­ njolskoj — dolazi na red katolička Austrija. Zastupnici svih staleža i naroda katol. svijeta dohrlit će u Beč, da dadnu čast presv. Euharistiji, koja je izvor svake jakosti i središte svake snage katoličkog života. Na tome kongresu, čiji protektorat uze Nj. Veli­ čanstvo, učestvovat će na osobiti način svi katolički narodi Austrije; pa i katolički narod češki ne smije zaostati,a da kao narod, koji časti Euharističnog Spa­ sitelja, ne učestvuje i on u velikom broju u tomu svetomu činu. Česi, katolici! Sijači sjemena nevjere i zavisti proti Hristu u narodu našemu zameću borbu, da bi ga odvratili od vjere u Boga Spasitelja: ne dopusti­ mo, da bi se ti dušmani pred svijetom ponosili s пеdična uspjeha u toj mrskoj borbi. Narod sv. muče­ nika Vojtjeha, Vaclava i Nepomuka, neka se ne iz­ nevjeri svojim svetiteljima, vjeri svojih otaca, nego neka pred čitavim svijetom na tom svjetskom euhar. kongresu u velikom broju učestvuje i svoju vjeru u Boga jakoga glasno ispovjedi. Česi, katolici! Iz svih strana svijeta, gdje se božanski naš Spasitelj časti, dohrlit će prestavnici katoličkih naroda, da čast iskažu Isusu Hristu, te da zajedno s drugima iz toga crpe snage i zanosa, i da u srcu uzbude duboko čuvstvo vjere i poKlona Bogu, da bi otvorenije ispovijedali svoju vjeru. Megju tima ne smiju izostati ni prestavnici češkoga naroda. Zato se već sada pripravljajmo. Neka se već sada za to spremaju sva društva, sve organizacije i sve korporacije. Neka ne bude nikakva društva, koje ne bi poslalo svoje predstavnike na taj veličan­ stveni kongues. U tu je svrhu i god. 1912. od austrij­ skog episkopata proglašena euharističnom u mjesecu studenom minule godine. Na posao dakle!« Katoličko novinstvo, s osobitim zanimanjem prati akciju i rad odbora u tome pogledu, te o tome od vreVnena do vremena i općinstvo izvješćuje. 1 mi ćemo s naše strane to isto činiti, a sada velimo: Dogjite, poklonimo se! O. P etar Vlašić: ~ ~ - = Pretkršćanski Isus. 1. Nastavak prepirke o Isusu. Najnovija prepirka o Isusu, o kojoj sam opeto­ vano progovorio u »Serafinskom Perivoju« prošle godine, kao takogjer u prvom ovogodišnjem broju »Hrvatske Straže«1), neće da prestane, nego se još i dandanas nastavlja većom ili manjom žestinom ras­ pravljanja. Doduše, smatra se općenito posve izjalovljenim pokušaj dra. Arthura Drevvsa, koji je hotio prikazati presvetu osobu Gospodina našega Isusa Hrista nepovjesnom, ali pojedine točke Drewsovog dokazivanja, još se i sada sa stanovite strane nje­ govih privrženika ističu kao istinite ili bar vjero­ jatne, pa se o njma i nadalje raspravlja u krugovima modernih kritičara. Jedna od takovih točaka i to bez sumnje poglavita — kojoj je Drews posvetio či‘) Pod naslovom: Osvrt na prošlogodišnju prepirku o Isusu. »Hrv. Straža« g. X. (1911.—1912.) br. 1. �Pretkršćanski Isus. tav prvi dio svog bezočnog djela »Die Christusmythe« — jest pitanje o p r e t k r š ć a n s k o m I s u s u . Drews se naime napreže, da dokaže, da je i prije kršćanstva opstojalo štovanje nekog Boga imenom Isus (Jehošua, Bog Spasitelj), te je to štovanje prihvaćeno i od kršćana, s tom razlikom, da su kršćani tog Isusa umišljali povjesnom osobom i utemeljiteljem svoje vjere. Pravo govoreć nije Drews začetnik ove drske izmišljotine o pretkršćanskom Isusu, nego su i prije njega nekoji to isto tvrdili i uporno branili, a na čelu im W i 11 i a m B e n j a m i n S m i t h , profesor ma­ tematike u tulanskom sveučilištu u New-Orleansu. Ovaj je u svom djelu pod naslovom » De r v o rc h r i s t l i c h e J e s u s « — pretkršćanski Isus (Giessen, 1906.) na temelju nekoliko zlo shvaćenih i krivo tumačenih mjesta u »Djelima Apostolskim«, kao i spisima svetih Otaca, pokušao da dokaže od­ stojanje štovanja nekog Boga Spasitelja imenom »Isus« i prije ere kršćanske; dosljedno tome ustvrdio je Smith, da Isus kršćanski nije naziv povjesne oso­ be, nego naprosto naziv nekog umišlejnog boga Isu­ sa, koji je kao takav bio poznat i štovan prije po­ stanka kršćanstva. Drews sa svojim pristašama, rado je i veselo prihvatio ovu Smithovu tvrdnju, jer je veoma u pri­ log njegovom nijekanju povjesnosti Isusove; kad bi naime bilo istinito ono, što su Smith i njegovi isto­ mišljenici ustvrdili o pretkršćanskom Isusu, povjesnost Isusova bila bi bez sumnje, ako ne nužno obo­ rena, ali svakako jako uzdrmana. Nego takova tvrd­ nja, tako je drska i na tako slabim dokazima osno­ vana, da su je sa negodovanjem odbili golemom veći­ nom moderni kritičari, pa i oni najradikalnije racio nalistične struje, koji inače nijesu baš nježne savjesti u vjersko-biblijskim pitanjima, pa i u njhovim spisi­ ma nalazimo na izobilj pogrješaka povjesnih, filo­ zofskih i teoloških. No zato je baš začudnije, da su oni u velikom broju ustali protiv Smitha, Drewsa i njihove družine upiruć prstom u ništetnost njihovog dokazivanja i nazivajuć njihove dokaze nedostoj­ nim naziva znanstvenih dokaza. Nadasve oštro i temeljito ustao je protiv pomenute dvojice čuveni mo­ derni kritičar Heinrich W e i n e 1, profesor bogoslov­ lja (protest.) na sveučilištu u Jeni1), koji je završio pobijanje Smithovih tvrdnja sa ovim značajnim rije­ čima; »U čitavom Smithovom dokazivanju nema ni mrve istine. Smith ne bi bez sumnje bio izišao pred*) *) U opširnoj raspravi pod naslovom »Ist d a s l i b e ­ r a l e J e s u s b i l d w i d e r l e g t ? — Eine Antvort an seine positiven und seine radikalen Gegner, mit besonderer Rucksicht auf A. Drevvs: Die Christusmythe. - Tubingen, 1910. 19 javnost sa onakovom knjigom, da poznaje malo te­ meljitije vrela starokršćanske povjesti i da znade, kako se pametan čovjek mora služiti tim starim vre­ lima.«1) Uza sve to W. B. Smith smatra se nepobjegjenim, te je svoje nazore o pretkršćanskom Isusu obje­ lodanio nepromjenjeno, pače upotpunjeno, u drugom izdanju svog djela, i to otrag malo mjeseci"). Tu on odmah pri početku naglasuje, da ga sva pobijanja bogoslova nijesu mogla o protivnom uvjeriti i da je s toga on primoran ostati pri svojoj tvrdnji o pret­ kršćanskom Isusu i novim ju dokazima potkrijepiti. Dakako da ni na ovo drugo izdanje Smithovog djela nijesu kritičari umukli, nego su po raznim časopisi­ ma nemilice otkrili svu golotinju i plitkost Smithovog dokazivanja. Poimenice je to uradio profesor u Gdttingenu dr. W. Bousset u raspravi »N o c h e i n m a 1 d e r v o r c h r i s t t l i c h e J e s u s « (Još jednom o pretkršćanskom Isus), što je otisnuta u protestant­ skom racionalističnom časopisu »Theologische Rund­ schau« mjeseca listopada netom minule godine 1911. Pri svrsi te rasprave Bousset je primjetio: »Smith se hvali, da on uza sva pobijanja svojih protivnika može otisnuti u drugom izdanju svoje nazore (o pret­ kršćanskom Isusu) bez bitne promjene. No mora znati, da time njegovi nazori ne dobivaju pečat isti­ nitosti, jer zaoluda ne može postati istinom kolikogod se puta ona (zabluda) opetovala. Čudna je u istinu Smithova tvrdnja; još su čud­ niji dokazi, koje on iznosi u potvrdu te tvrdnje, a najčudnije je to, Sto on drži, aa u tim dokazima imade nešto što uvjerava. Da li je on o tom u duši svojoj osvjedočen ne znam ; znam samo to, da će svaki raz­ boriti čovjek kad samo malo pomnjivije prosudi te aoKaze, morati kazati sa Weineiom, da u njima nema ni mrve istine; ih sa Boussetom, da oni ne postaju istinitim uza sve što ih Smith opetovano naglasuje. Cijenjeni će čitatelj i sam sasvim lako razabrati иеosnovanost Smtihove tvrdnje i ništetnost njegovih dokaza iz nekojih niže navedenih primjera, uzetih iz bezočnog Smithovog djela »Der vorchristliehe Jesus«. 2. Poglavitiji Smithovi dokazi. Na što temelji Smith svoju tvrdnju, da je opstajalo i prije kršćanstva štovanje (kult) nekog boga imenom Isus? Dokazi, koje navodi, jesu povjesne i filološke naravi, no koji na koncu konca ne doka­ zuju a ma baš ništa, te je red priznati, da je Smith ') U naznačenoj raspravi str. 103. 2) Pod cjelovitim naslovom: W. B. Smith: Der vorchristliche Jesus. 2. Aufl. Vorwort von P. W . Schmiedel. — Jena, 1911. �20 Br.'2. — Serafinski Perivoj. — 1912. u istinu smion preko reda, kad se usudio — on sve­ učilišni profesor — pred javnost ili iznijeti. Ponajprije naglasuje Smith, a za njim i Drews sa družinom, nekako apodiktički i auktoritativno, da »Isus« nije vlastito ime, nego je to ime općenito, ko­ jim se označuje Boga spasitelja ili pomoćnika: jer je ta riječ semitskog porijetla (>12ПГР čitaj Jeliošuah), a znači doslovce »pomoz Bog« (Gotthilf) i uslijed toga nije to ime kakove povjesne osobe, nego ime božanstva; a božanstvo pod tim imenom bilo je po­ znato prije kršćana. To Smith zaključuje na temelju istog sv. Pisma Novoga Zavjeta, i to knjige »Djela Apoštolskih«, jer da tu imade spomena o nekojim ljudima, koji su obožavali Isusa, a da nijesu znali za kršćanskog Isusa. Tako n. pr. čitamo u »Djelima Apošt.« gl. 18, 24 i d. slijedeće: »A dogje u Efez jedan Židov po imenu Apolon, rodom iz Aleksandrije, čovjek rječit i silan u knji gama. Ovaj bijaše upućen na put Gospoomov i goreći duhom govoraše i н č a š e p o s t o j a n o o Isusu, a z n a d i j a š e s a mo k r š t e n j e I va ­ n o v o « 1). Smith tumači ovaj zadnji redaK ovako: Glavni predmet Apolonova propovijedanja bijaše o Isusu, (xi ттер? хоо Tr^ooO — om , što se odnosilo na Isusa), a uza sve to poznavao je samo Ivanovo kršćenje. Apolon dakle nije propovijedao kršćan­ skog Isusa, jer bi u tom slučaju bio morao znati za Njegovu glavnu nauku o krštenju, nego je propovije­ dao drugog nekog Isusa, pretkršćanskog, koji nije krštenje naučavao, koji u opće nije ni opstojao, neg'o se naprosto štovao kao vrhunaravno biće. Isto tako — ide dalje Smith — čitamo u slijede­ ćoj 19.glavi »Djela Apošt.« ovo: »Dogodi se pak, kad bijaše Apolon u Korintu, da Pavao prolažaše gornje zemlje i dogje u Efez i našavši nekoje učenike reče im: jeste li primili Duha Svetoga? A oni mu re­ koše: nijesmo ni čuli, da ima Duh Sveti. A on im reče: na što se dakle krstiste? A oni rekoše: na krštenje Ivanovo. A Pavao reče: Ivan krsti kršte­ njem pokajanja, govoreći narodu, da vjeruju u Ono­ ga, koji će za njim doći, to jest u Isusa«**). Smith pri­ dodaje: što Pavao kaže, da vjeruju u Onoga, koji će za Ivanom doći, ne slijedi, da je taj već došao, nego, da Onaj, koji ima doći jest »Isus (6 ’ir^co; = der Jesus = ille Jesus), a to znači Spasitelj; ovdje je dakle ime općenito, a ne vlastito i odnosi se na pret­ kršćanskog Isusa. U istinu od potrebe je silnog naprezanja i po­ tezanja i rastezanja teksta »Djela Apošt.«, da se izaxa ‘) Grčki tekst veli doslovce ovako: Kal eSćSaaxev ахрф т? хоО Tr/aoO, Ž7Uoxa|xevo? |jlovov х4 рагсхсзра Ttodvou. Tiepl г) Grčki te k s t: тоОх’ eaxtv eč$ x4v 'lija&Ov. žme onaj smisao, koji Smith u njemu nalazi. Ili go­ voreći točnije moramo se slagati sa dr. Weinelom, koji ob ovakom tumačenju veli1): Čovjek se mora ovdje zapitati proizlazi li takovo tumačenje iz ne­ znanja grčkog jezika ili iz hotimičnog iskrivljivanja teksta? Jer i početnik u grčkoj gramatici mora znati, kad se u grčkom jeziku stavlja spolnik pred kakovu imenicu, da se u tom slučaju hoće pokazati, da nam je ta osoba već poznata. Ovdje je pak jasno, da je auktor »Djela Apošt.« (dotično govornik sv. Pavao) s onim spolnikom ispred imenice Isus liotio naznačiti čitaocima osobu već svima poznatu, Isusa Hrista, jer sigurno ni sv. Luka ni sv. Pavao nijesu obožavali drugog Isusa do li našeg kršćanskog Isusa. A ni Apolon nije drugoga obožavao, jer ako i nije znao za krštenje Isusovo ne slijedi da nije znao za istog Isusa, utemeljitelja kršć. vjere. Do istine dandanas nije moguće naći kršćanina, koji ne bi znao za krštenje, ali u prva vremena kršćanstva, nepo­ sredno nakon smrti i uskrsnuća Isusova, takovih je moglo biti, a u istinu ih je i bilo, megju tima i Apo­ lon, koji su Isusa poznavali kao povjesnu osobu, pri­ znavali Ga Bogom i Njegovo čudesno djelovanje razglasivali, a ipak ne znali, da je Isus ustanovio krštenje posebno od Ivanova krštenja. Što se pak tiče onog Smithovog dokaza, uzetog iz etimologije Isusovog imena, to i taj dokaz ništa ne vrijedi; odatle bi se mogla zaključiti naprosto mo­ gućnost, da se je kakovo božanstvo nazivalo opće­ nitim imenom Jehošua Bog pomoćnik, kao što ga se moglo nazivati i »Emanuel« = »Bog s nami« i drugim mnogim sličnim nazivima. Pače baš iz eti­ mologije Isusovog imena možemo zaključiti na nevjerojatnost Smithove tvrdnje; jer Jehošua ne znači naprosto »Bog pomoćnik« nego » J a h v e pomoć­ nik«, te su pod nazivom »Jahve« ( m n 1) samo liebrejci Boga nazivali; »Jahve« je bio specifično samo njihov Bog. Jasno je pak da kod Hebrejaca nema ni traga kakovom obožavanju nekog Jehošua, ako ne da kažemo sa istomišljenikom Smithovim — R o b e r t s o n o т г)(> da su Isus i starozavjetni Jozue, jedno te isto. No takova šta ustvrditi toli je očita besmislenost, da ni isti Smith nije se usudio opetovati ju. Nego Smith misli, da imade pozitivnijih dokaza u prilog svoje tvrdnje. Megju takovima jest i ovaj dokaz: U jednom psalmu gnostičke šljedbe — Naassenske — nalazimo spomenuta i Isusa. Čitamo na­ ime u tom Psalmu, kako nam ga je ITippolyth') po­ četkom trećeg stoljeća po Isusu, zabilježio: »Na to ') U gori naznač. raspravi str. 92. *) H. Weinel: Ist das liberale Jesusbild widerlegt. Str. 91. *) Philosophumena, V. 10. �Pretkršćanski Isus. 21 reče Isus: Gle! Oče, pošlji mene, ja ću se na jedrima opet sebi u prilog. Tako on iznosi u svom djelu je­ spustiti dolje na zemlju« (da ljude spasim/. Nije nam dan starinski natpis, koji je prvi pronašao C. Wespoznato — veli Smith — kad je ovaj psalam sastav­ sely na komadu papira, a potječe valjda iz četvrtog ljen, ali po onome, što sude Harnack i Preuschen, vijeka po Isusu, te glasi na grčkom izvornom jeziku ovako: mora da je veoma starinski. брхс Е;о> ae хата тои = Zaklinjem te . .. U istinu i jest ovaj psalam u davno doba sastav­ |i,ap7rapxoupt0- vaaaa marpakurit nasaa ljen, ali je starodrevan samo u kršćanskom smislu, pt vatqiap3 ran racpt ri naiemare pai pari pripada naime prvim vijekovima kršćanstva, kad su A na drugom mjestu istog papira čitamo: po istoku bile razgranjene gnostičke sljedbe. Sa­ бру.i^w as хата хои freou tcov 'E[3paiwv Trjaoou = stavljen je kako Harnack, uvaženi poznavalac kršć. starine, tvrdi u II. ili III. vijeku po Isusu. Smith zaklinjem te hebrejskim Bogom Isusom. Smith, a po njemu i Drews, priznaju, da je ovaj pako čitajuć na jednom mjestu u Harnackovoj ras­ pravi, da je ovaj psalam veoma starinski, pridodao natpis zabilježen u kršćansko doba, ali da mu je sa­ je odmah, da je sastavljen prije kršćanstva i da je držaj pretkršćanski; ovdje bi naime bila sadržana za­ s toga prije kršćanstva opstojala neka sljedba — kletva starih pretkršćanskih čarobnjaka, koji su znali Naasena —, koja je Isusa štovala. Može Ii se naći za neku šljedbu »nazarejsku« ili za nekog boga »Naveće zablude od ovakove? U sebi nije isključena zarećanina«, dakle Isusa, jer se i u Novom Zavjetu mogućnost, da je prije Isusa opstojala šljedba Naa­ na više mjesta utemeljitelja kršćanske vjere zove sena, obožavatelja zmije — jer to znači hebrejska »Isusom Nazarećaninom«. Pače to je izvan svake riječ !*ТП (č. nahaš) — ali je izvan svake sumnje, sumje, jer eto ti čarobnjaci u svoioj zakletvi izričito da je ovaj psalam proizvod jedne gnostičke sljedbe, spominju Isusa kao hebrejskog Boga. Ne znam koiim nravom i po kojoj egzegesi može koja se za vremena prvih vijekova kršćanstva u Egiptu pojavila, te je po tom kriva kršćanska sljedba, se takova Šta zaključiti. Ponajprije onaj prvi tekst koja je za Isusa znala i na svoi Ga način obožavala1). skroz i skroz ie nejasan: razumljive su nam samo zakliniem te: druge To je jasno već odatle, što ti Nanseni. o kojima Hip- dvije prve riječi• opxi£w oe po!yth piše, priznavahu Evanejelje Ivanovo i pa- riječi uzalud ćemo tražiti pod rječnicima grčkim, ili slanicu sv. Pavla k Efežanom, kao svete knjige, očito kojeg drugog jezika. Tu su, kako je dobro opazio je dakle, da su to kršćanski Naaseni Ili će valjda Wern!e (str. 102.) naprosto nagomilane tamne riječi Smith ustvrditi, da su i te novozavjetne knjige na­ bez ijednog značenja i kad čovjek hoće da time pot­ pisane koji vijek prije kršćanstva? Ne bi bilo čuda, krijepi svoju tvrdniu o opstojanju pretkršćanske kad bi on i takova šta ustvrdio, no onda bismo mi sljedbe nazarenske ili o pretkršćanskom štovanju s naše strane mogli mirne duše kazati, da tom sve­ Isusa, tad se zazbilj s tim čovjekom ne može ozbilj­ učilišnom profesoru matematike fali bez sumnje koji no raspravljati, pa taman on bio profesor matematike na jednom sveučilištu. One druge riječi: »Zaklinjem broj u moždanima___ te hebrejskim Bogom Isusom mogle bi se onako na­ prosto uzete nekako shvatiti u Smithovom smislu, 3. Što da sudimo o Smithovim dokazima. ali tekar onda, kad bi bila istinita nieeova pretpo­ Čitavo Smithovo razlaganje pokazuje čovjeka, stavka, da su to riieči izrečene prije kršćanstva; što koji ili nije pri zdravoj pameti ili hoće da sve zlobno Smiht niti je dokazao niti može dokazati. Kao što na svoju izvrne. U starinskim povjesnim vijestima, je papir, na kom je zakletva zabilježena, trećeg ili koje su svakome jasne, nalazi on nejasnoće, pa iz četvrtog vijeka po Isusu, tako je i zakletva iste dobe; nejasnosti iznosi na vidjelo zaključke, koji su u pri­ a što se Isusa nazivlje hebrejskim Bogom, lasno se log njegovoj tvrdnji, ali koji se protive znanstvenom tumači tako, da je koji poganski vračar ili pisac za­ zaključivanju i u opće zdravom razumu. Vidjeli smo, mjenjivao židovsku sa kršćanskom vjerom držeći kako Smith tumači ona dva jasna mjesta »Djela Apo- obe jednom te istom; te je po tom kazao, da je Isus štolskih« i onaj gnostični psalam i na kako čudni na­ hebrejski Bog. U povjesti u istinu imade slučajeva, čin izvodi on odatle svoje zaključke. No Smith da se kršćane držalo Židovima i obratno Židove znade ne samo jasno izvrnuti u nejasno, nego i obrat­ kršćanima. To mislim, da i Smith i Pre\vs znadu ili no: ono, što je nejasno prikazati jasnim, i to naravski bi bar morali znati. To bi bili eto ti neoborivi Smithovi dokazi usli­ ’) O toj sljedbi čitat će cijenjeni čitatelji potanje u „Роjed kojih je on primoran — »uza sva pobijanja pro­ vjesti crkvenoj" od raznih auktora. V. napose: J. Магх: Lehrtivnika« — pridržati svoje mnijenje, da je i prije buch der Kirchengeschichte, 2. i 3. izd. Trier, 1906. str. 83. �Br. 2. — Serafinski Perivoj. 22 1912. kršćanstva opstojalo štovanje nekog Isusa i da kršćanski Isus nije povjesna osoba, nego onaj pret­ kršćanski umišljeni Isus1). Pripominjem, što sam već jednom spomenuo: ne možemo zaviriti u dušu Smithovu i saznati, da Ii je on u duši uvjeren ob onome, što je eto ponovno pred svijet iznio; no da to cijelo njegovo dokazivanje ne dokazuje a ma baš ništa, jasno je, da jasnije ne može biti. Te Smithove do­ kaze, koje on nazivlje »neoborivim, nepobijenim« možemo prispodobiti onim malim kućicama ili ku­ lama, štono ih malo dijete napravi: ludom djetetu čine se te igračke neoborivim, ali odrasli čovjek smije se toj djetinjskoj naivnosti i sa jednim lakim udarcem noge ili štapa, dokaže djetetu koliko su čvrste njegove gragjevine. Razlika je ipak velika megju Smithovim dokazima i djetinjim igračkama: jer dijete je dijete: to svak znade, pa se njegovo? naivnosti nitko ne će čuditi; ali se je u velike čuditi jednom sveučilišnom profesoru matematike, što iz­ lazi pred svijet sa onako neosnovanom tvrdnjom, sa onako djetinjastim, smiješnim, ništetnim dokazima. I to u dvadesetom vijeku, pod plaštem znanstvenog istraživanja!. . . Kamenovat divlju dušu, Sto zborove tajne kupi! Tako mišljah, a to upro Svatko u me pogled tupi. Uzaludna borba sva je, Makar divskom snagom segli! Ja sam kući čaman pošo: Odžaci su glavni legli. B. M arkušić: КоГко puta i sad gledam Kršne momke po sokacim’, A kunem se: uv’jek moram, Da se na njih okom bacim: Ej vi »Turad« Гјера stasa, Hrvatsko ste stablo mlado; Kad nam na dar sv’jetla puste, To ćete nam priznat rado. Iz „Pjesam a Ruši (Visoko u po: 1Г čaršiju plamen ništi, Da otjera na štap ljude, IГ to neki osvetnici U krivom se v ’jeku bude? Od Lužnice samostana Prostili su valjda s v e ti. . . Već rgja se s gradom prila, Sad im sudi oganj kleti. Gle Šadrvan-sokak planu, A do njeg je grada pola; Sad tu vrište po sokacim’ Sa ženama djeca gola. To i džini vatrom pljujuć Pale skakom napopr’jekom, Sazivlje ih vještac zloban U poslanju g r’ješnom nekom. ’)ЛО svjedočanstvu sv. Epifanija, kog navodi Smith sebi u prilog progovoriti ću napose drugom zgodom u poseb­ noj raspravi, jer je i tom e dandanas u krugu modernih kriti­ čara živahna prepirka. Nadahni me, vilo, sada, Da zaplačem nad tim gradom, Od ćuprije nad prosjacim’, Nad hadžijam’ s Гјерот bradom! Nek me zovnu na sud zato, Tamo ću im grgje reći. Na nekog sam ljutit nešto: Kroz srce mi bura ječi. Krvno li se nekad kolo Po garištim’ ovim v'ilo; АГ Visoko od sad više eće biti, što je bilo: jezdo krvnih od junaka, (Bar moje je tako mn’jenje); duše im ode spomen ožjom voljom u bescjenje. A gle nije tlapnja luda, Da nejačke kuga voli; Vjetar ragje suhar krši, Neg stoljetni hrast oholi. Gledajući momke take Zanos mi se srca prima, Jer pod gladnim kapam’ tijem Ja tu gledam: vatre ima. АГ da prošlost! — Bješe (rekoh) I pametnih i budala, S neopranom ćulah-kapom Od Orašca harsuz-Tala. I kulaš mu pogan jedna Htjeo stoput smetat redu, Bagav parip manu krijuć Za čestitog Čejvan-dedu, �Neronove žrtve. I Kostreši tu se legli Hodeć putem više pr’jekim. Pokoj svima! — ljudi bjehu, Tek falio ukus nekim. Nu sad nema takog sv’jeta, АГ ni Hrnja slavnih' više; Izrode će (strah me) ragjat, Tko i sobom jedva diše. Nekad grad je Nadu imo, Kašnje su se razvjenčali. Naglost moja! - - stihom pitam, Па Г ga moma danas žali? Zvanično će pisat mislim, Što baš nije pov’jest c’jela; Po jeziku grč mi šeta: Istina mu na vrh sjela. Gledao sam zadnje sljeme Ponajvećim plamom planu, Ko narodu pozdrav da je Pri pr’jetećem nekom danu . . . Smije Г i moj grad ga čekat? Rekoše mi, da se sprema. Bez takta sam u r ’ječ upo: U prosjacim’ kruha nema. Sa Kraljevca čujte, bezi, (Ma da sumnjam - to se znade) Pregorit se mnogo može, Nu Šadrvan što nam p ad e !. . . Ovud bilo Гјеро proći Sa pjesničkim zamišljajem; АГ obrast će trnjem sada П’ još gore — tugjim sjajem. Kad nam neki dogju, grade, Htjet ćeš konak da im dariš; Šadrvan će posjest za tim I zagrmit: deutsch-ungarisch. Ah, onda ću mrzit tebe I bogznade dokle s tije m !... Prostit će se dašto meni, Jer se nemaš branit s kijem. Eto pjesma, »Rušigrade«, A u njoj su dv’je-tri suze; Mogo sam ti alem dati, АГ nema ga — netko uze. Ja tu sanjam noći l’jepih Od junaka naše krvi; Htjedoh slavan epos spjevat, Nu zape mi o stih prvi. c> o 23 G. G uenot: ■ Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura.) II. Hostilijska Vijećnica. Sutradan po pogrebu Pedanija Sekunda, u osvit dana, pojavila se neobična graja u okolici Foruma. Senatori, odjeveni u grimizom obrubljene tunike, počasni znak, osnovan na predaji njihova dostojan­ stva, grnuli su ovome središtu staroga Rima, posred koga se dizao zlatni stupac, točka, s koje su pola­ zili divni putevi, koji su rodili legije sve do granica svijeta. Odabrani oci prolazili su kroz dvostruki trijem napravljen od dva reda stupova korintskoga sloga, koji su bili na kraju trga sa četiri strane. Na dnu se je dizala govornica; ali oni su išli dalje, svrha njihovoga jutrošnjega puta bila je drugamo. Iza go­ vornice nalazila se je zgrada jednako kao i ona zna­ menita, bila je toliko puta svjedokom oluja slobode, tu su se nekoč pretresali udesi naroda — kraljeva: bila je ovo hostilijska vijećnica, redovito mjesto senatskih sjednica. Tu su se često, u doba republike, izdavale odredbe, koje su zbacivale kraljeve i narode strahom napunjale. Osmera vrata zgrade razvaljena izmegju devet stupova divskoga sloga, da­ vala su lak pristup pozvanim patricijima, da vije­ ćaju u njezinim prostorijama. Pod kubetom dizao se je žrtvenik Pobjede, Čiji kip ponosno je širio zlatna krila. Doista, ovo je mjesto bilo znamenito i sa uspomena, koje je u pamet dozivalo i sa svoga graditeljstva. Dok su se vijećnici žurili, da unigju u vijećnicu, da drže sjednicu, molimo čitaoca, da se prenese u bogati dom brata Ćelija, uprav u onaj, gdje smo vi­ djeli, da je sinoć ušao Marko Plaucij, na povratku s pogreba. Tu se odigravao prizor, koji moramo pripovijediti. Aulo Plaucij, plemeniti konzularac, koji je nekoč pod Kaligulinom vladom vodio uspješ­ ni rat proti Bretoncima, spremao se, da ostavi svoju kuću i da se pridruži svojim drugovima u senatu. Plaucij je bio u tablinumu, sobi spisa. U već poodmakloj dobi, slavni je patricij, komu je vrijeme i bojni napori glavu pobijelili, odavao svojim licem i svojim držanjem onu kiparsku ljepotu, često otisnutu u stare spomenike i novce. Neka muževna odvaž­ nost. ublažena izrazom velike dobrohotnosti blistala je u njegovom sjajnom pogledu; on je ustezao svoju dušu od onih pogubnih dojmova, koji pretvoriše Rim­ ljane u najkukavnije robove. Nije ga bilo megju ovim ljudima, koji se nije, po snažnom izrazu Teutovu, strmoglavio u ropstvo. Njegov dugi boravak �24 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1912. u pokrajinama, na čelu vojska, bez sumnje ga je sa­ čuvao od progonstva, koje je udaralo tako često pod sramotnim gospodarima bjelodanu krjepost, koja je bila kao najveći zločin. To znači, da je Aulo Plaucij imao malo prijatelja, osobito na carskom dvoru. Ozbiljnost njegova vladanja i njegovi poznati osje­ ćaji nisu imali prava na povjerenje. Plemeniti konzularac malo je za to glavu razbijao. Zadovoljan s ljubavlju, koju mu je obitelj posvjedočavala, pa i njegovi robovi, nije ništa drugo tražio. Poslije rat­ nih trzavica, mir domaćeg ognjišta lijepo je pristajao njegovoj duši. Uz Plaucija bila je njegova žena, Pomponija Grecina, još lijepa, kraj svojih četrdeset i osam godina i mnogih kušnji, koje su joj prešle preko glave. Časna gospogja kroz trideset godina bila je dika svoga muža, njemu je bila ravna u srča­ nosti i u dostojanstvu. Marko, sin Plaucijev, komu je bilo oko dvadeset i pet godina, izgledao je izmegju oca i majke, kao draga veza njihova jedinstva .! t o bavi, koju nikad nikakov oblak nne notammo. Ušavši u život kroz zlatna vrata sreće, odgojen u ozbiljnim načelima stroge filozofije, rekao bn da Će se posvetiti zanimanju časti. Vidjeti ga u njegovom otmenom i plemićkom držanju, narešena najsjajnijim svojstvima, proricalo mu se sjajni uspjeh u napred govorilo, da će dostojno održati slavu svoga plemena. Ali mladi patricij slatko bi se smijao ovim laskavim pro­ ricanjima svjetskoga veličanstva. On je gajio druge misli, kako ćemo kašnje vidjeti. Ispraznosti vremena slabo su ga dirale, ili bolje, on ih je živo prezirao. Njegove težnje, njegovi ukusi i njegovo ponašanje stvaralo je izmegju njega i mladića njegove dobe i njegova stališa veliku opreku. Opažalo se. da je ne­ premostivi jaz izmegju njegovih i njihovih želja. Tri opisana lica, rekao bi, da su, onoga časa, kad smo čitatelja k njima uveli, zaokupljena veoma ozbilj­ nim razgovorom, koji je bio od velike važnosti. — Budi milostiv, Aulo, — govorila je gospogja tronutim glasom. — Promisli, da su ljudi, kao i ti oni, o Čijoj sudbini imaš glasovati i jedina je razlika izmegju njih i nas, što su oni u ropstvu rogjeni, pa trpe, pa su nesretni; dvostruki razlog, s koga su do­ stojniji naše ljubavi, jer ih je priroda s nama izjed­ načila. — Naši pregji, Pomponijo, nisu nikada pripuštali tih čudnih nazora, odgovori senator. — Ako su naši pregji bili prestrogi, ako su se va­ rali, je li to razlog za nas, da počinjamo iste po­ greške? Ne, sigurno, ali je zakon jasan; božanski ga je August iznova potvrdio. — Pa, što veli taj strašni zakon? — On proglasuje smrtnu kaznu svima robovima, od njih ubijenoga gospodara. — To je krvnički zakon. — Slažem se u tome; ali on postoji. — Megjutim, Aulo, ja se usugjujem nadati, da ćeš se danas s ugledom, koji dolikuje tvome imenu, tvomu značaju, tvomu neokaljanomu glasu boriti proti izvršenju. Molim te za ovu milost. - Hoćeš li ti, moja draga, da još sumnji iza­ zovem? Znadeš, malo je vremena, kad si bila tu­ žena, da slijediš tugjinska praznovjerja, bila si do­ vedena pred kućni sud. Ja sam, istina, izrekao osudu, s kojom sam te nevinom proglasio; ali ova je parnica zabavila općinstvo i ono je sačuvalo nepo­ vjerenje1). Pa što je stalo za narodnim sudom, moj oče, kad se radi o pravici? odvrati Marko u zanosu. Li­ jepo je i plemenito uzeti u obranu stvar nesretnih, potlačenih i nevinih, pa i onda, kad bi se izvrgao po­ gibelji klevetanja tvojih namjera. Na te riječi Plaucij u čudu pogleda svoga s-ina; slavni je patricij nastojao čitati iz mladićevih očiju, prozrijeti u njegovu dušu, da otkrije razloge, s kojih je onako govorio. Napokon duboko uzdahnu i tre­ sući glavom tužno reče: — Pa i ti, sinko, zar si i ti pohagjao kuću Aurelija Pudenta? — Kad bi to i bilo, zar bi zlo bio učinio, moj oče! Držiš li zločinom općenje sa ovim strogim sena­ torom? — Ne, ne, ja neću, da to rečem. Aurelij Pudent mudrac je i pametan; on pripada, mislim strogoj stojičkoj družbi, koja nam je dala Musonija Rufa2), najkreposnijega Rimljanina. Nego, od nekoga vre­ mena, reklo mi se je, on prima u svoju kuću strance, ljude, koji su sa Istoka došli, da propovijedaju novi nauk i da uče ćudoregje nama do sada nepoznato. Ovi strani učitelji zabacuju naša božanstva i bogo­ štovlje naših pregja. — To je istina, nisu te prevarili, moj oče. Ovi čudni ljudi propovijedaju samu krjepost; oni uče svoje učenike, da provode savršeniji život; otkrivaju im otajstvo ljudske sudbine; njihovo je znanje veliko, a njihovo požrtvovanje zamjerno. Na prvi mah Plaucij ne odgovori, neko vrijeme osta zamišljen, poniknutom glavom k prsima; kad ju podiže, zadovolji se sa ovim riječima: — Vrijeme bježi, čekaju me u senatu. — Ti ćeš biti milostiv; ti ne ćeš osuditi nevinih, još zamoli Pomponija. *) Tacit, A n n a l e s . 3) Filozof, koji je Živio za Nerona, koga je, kako veli jedan Otac, Sotona progonila radi krjeposti. �Neronove žrtve. 25 — Ja ću učiniti, kako želiš, odgovori Plaucij. Cezareje, donijelo je u skutovima kabanica uzvišenu Rekavši ove riječi zaputi se k vijećnici. Senat filozofiju, odakle je imao poteći preporod svijeta. je bio dupkom pun. Ovo društvo, nekoć toli moćno, Miješali se oni megju robove, pučane i sve razbaštikoje je kroz vjekove namećalo zakone čitavome svi­ njenike svijeta; udahnjivali su im ne bunu, ne mržnju jetu, pod Neronom drugo ništa nije bilo do sjena nje­ proti gospodarima i tiranima, nego ustrpljivost, gova. Carska je vlast od Augusta oteta svaki ugled oprost, junačke krjeposti, meleme bačene usred i narodu i patricijskom stališu. Cezar, koji je u svo­ strašne pokvarenosti, što je moralo nabrzo ustaviti joj gvozdenoj ruci usredotočio sve snažne sile vlasti, haranja. Ovi ljudi, koji su imali Božansko poslan­ bio je više nego smrtnik u očima odrogjenih Rimlja­ stvo, ulazili su u boljarske dvorove, nalazili su pri­ na; bio strasniji bog, no onaj na Kapitolu. Za života staša pa i u carskim dvorovima, pa i megju carskim su mu podizali hramove i žrtvenike; poslije smrti ga prijateljima. Oni su malo po malo ulijevali u život je javno ulagivanje, nezasitne podlosti stavljalo na ugodnije i čovječnije težnje. Za carevanja Klaudinebesa megju zvijezde, odakle je još rukovodio jeva došli su u prijestolnicu svijeta, njihovo djelo­ udese svijeta. Cesarova volja bila je vrhovni za­ vanje već je bilo u jeku i oni su znali za otpor, koji kon; najponosniji značajevi, brzo ubijeni, saginjali su ih je čekao u senatu i narodu grozni kazneni za­ glavu pred nakaznim idolom. Megjutim, još i u ove kon, što je na smrt osugjivao robove Pedanija Se­ žalosne dane, neki ostatak staroga veličanstva ostao kunda. je u rimskom senatu, koji su sačinjavali poglavice Aulo Plaucij, došavši u hostilijsku vijećnicu, velikih i bogatih obitelji. Cezar mu je kadšto do­ sjede megju svoje drugove, nedaleko Aurelija Pudenpuštao, da neograničeno sudi u nekim pitanjima, u ta, Sofonija Tigelina, prefekta pretorija i Servilija kojim ne bi bilo ni zere političke važnosti. U dobi, Tuska, prijatelja Tigelinova, koji je kao i on bio pri­ u kojoj počinje ovo pripovijedanje, senat je mnogo jatelj Neronov. Servilij je pripadao onomu društvu više drhtao, nego pod Tiberijem, čiju je uspomenu mladih raskalašenika, kao i Oton i Senecijon, vični slavni povjesničar Tacit, žigosao, barem u onome, s vladarom provoditi g r i j e Š n e п o ć i, o kojim Što se odnosi na općenitost uprave. Neron je bio ^ govori sv. Pismo. Oni su pokvareno živjeli i tu su onaj okrutni lav, o kome govori sv. Pavao1); u nje­ sjedili cvijećem ovjenčani, kao da su na kakvoj mu je bila paklena naslada zla, znanje i moć u izvr­ gozbi; uživanje pod svaku cijenu, izbjegavanje pat­ šenju sotonskih osnova grozne mu duše. nje; u tome je, po njihovu mnijenju, sastojala čovje­ Onoga dana, koga smo početak pripovjedili, čja svrha, ovo im se jedino činilo pametno tražiti. Neron je bio pozvao u vijeće izabrane oce, da iznova Servilij Tusko, kao i Tigelin, bio je zakleti neprija­ posvete barbarski zakonik o ropstvu. Pošto je Pe- telj novih misli, donesenih sa Istoka, jer je znao, da danij Sekund poginuo zločinom jednoga svoga roba, one udaraju proti njegovim epikurejskirn navadama. zakon je sve ostale na smrt osugjivao. No njih je On je bio zaboravio sinoćnju sjetu, koja mu se bila bilo četiri stotine; okolnosti ubojstva rješavale su ih žalosno u srce zasjekla povodom pogreba rimskoga svakoga sudjelovanja; okrivljenik stavljen na mu­ pret kta; on je došao u senat, odlučan boriti se proti čila uvijek je govorio, da je sam ubojstvo zamislio; svakome prijedlogu, koji bi išao za pomilovanjem. da je onoga istoga dana, da tako reče, ugledao prvu Kad su izabrani oci zasjeli, zavlada duboki muk misao zločina. S druge strane bilo se je bojati, da u dvorani. Tada konzul, koji je predsjedao, stavi ne bi kazna tolikoga nesretnoga mnoštva pobudila narodni bijes; ne, što bi proljevana krv bila na užas pitanje umorstva Pedanija Sekunda. Aulo Plaucij, rimskih gragjana; njima se je naprotiv mililo gledati komu je položaj i časti, što ih obnašao i njegov upis ju teći na potoke u borbama cirkusa; nego, kad bi na ploči, davao pravo, da glasuje prvi, odvažno se uzeli u obranu nesretnike, čiju je sudbinu veliki dio izjavi za dokinuće staroga zakona, koji on nazva oslobogjenika dijelio, oni bi bez sumnje držali, e je okrutnim, i ztraži, da samo ubojica bude kažnjen suvišno ovo krvoproliće, da se sačuva život patri­ skrajnom kaznom. S velikim začugjenjem slušali su cija. Ovi su ini bili mrski do skrajnosti, radi svoga njegove riječi. Odmah u istom smislu glasova Auredrzovitoga razmećanja, radi svoga neizmjernoga bo- lij Pudent; on još s većom žestinom udari na ne­ gastva, plijena čitavoga svijeta, stečena lupeštinom, pravdu, koja bi imala obuhvatiti u smrtnoj osudi to­ pronevjerenjem i kamatima. Treba spomenuti, da je like nevine. Govorio je na dugo s rijetkom rječitošću onda neki novi duh, neki tajinstveni dah prolazio usprkos žamora s jedne strane vijeća. Kad je Pudent Rimom. Nekoliko ribara, što se zaputilo sa obala svršio, Sofonij Tigelin baci na nj užasni pogled. Ovaj sramotni starac bio je svemoguć nad Neronovim duhom; on je izgledao kao zloduh vladarev. ‘) Poslanica na Timoteja. �Br. 2. 26 Serafinski Perivoj. — 1912. Neprijateljstvo prijatelja bilo je užasnije, što je ono bilo skoro uvijek smrtonosno. Na sami mig čovjeka po njegovu srcu, cezar bi na smrt osugjivao. Servilij Tusko bio je jednako ljut kao i Tigelin na Pudentov govor; ali, kako ćemo kašnje kazati, on je imao razloga, da se obzirno vlada prama časnom senatoru, pa zatvori svoje nutarnje osjećaje. Jasno je, jedan je dio senata bio protivan popuštanju, koje je pripisivao kukavičluku. Kajo Kasij, okrutni starac, diže se, da protumači svoje misli. — Senatori, reče on, zar ćemo mi tražiti raz­ loge, kad su naši pregji, pametniji od nas, tako od­ redili? Od četiri stotine robova nijedan dakle nije posumnjao, nijedan čuo, nijedan vidio zločinca; ni­ jedan ga ni zaustavio, ni izdao? Reklo vam se, da su nevini; a vi vidite, da su sukrivci. Usugjuje se tomu nadodati, da se je ubojica osvetio na nepravici; u ovome slučaju proglasimo, da je umorstvo gospo­ dara pravedno bilo. Naši pregji nisu se u robove pouzdali, pa ni onda, kad su se na našim imanjima i u našim kućama ragjali i sa životom pnmali osjećaj ljubavi prama gospodarima. Danas, kad su od hi­ ljadu raznih naroda, tugje vjere ih' bez vjere, strah je jedina uzda za ovaj izrod čovječanstva. Nu, mi ćemo činiti, da nevini poginu! Kad u vojsci pone­ stane odvažnosti i kad se desetkuje i juna i se i ku­ kavice sudbini predaju. U velikom djel i ima uvijek nešto nepravedna; ali se pojedine nesreće nadoknagjuju općim dobrom1). Ovo mnijenje, poduprto Tigelinom, Servilijem Tuskom i s njihovim prijateljima, nadvlada. Smrtna kazna bila je odlučena četirima stotinam nesretnih robova Pedanija Sekunda: morali su se na križu po­ gubiti. Kada im je bila ova grozna osuda saopćena tamnici, u koju su bili strpani, megju ovim nesretni­ cima nastade silno jadikovanje, vika i urlikanje. Svodovi su Tulijanuma odlijegali iznemoglim klet­ vama i proklestvima, kojim su zvali nebesku osvetu proti nemilosnim gospodarima, začetnicima ovoga užasnoga pokolja. Bilo je robova svake dobe i obojega spola. Jedni su pokazivali svoje sijede vlase i naborane poteze na svome licu, tragove truda muko­ trpnoga života, što no im čitav protekao u vjernoj službi njihovih gospodara. Drugi su, u cvijetu mla­ dosti, ponizno molili, da ih još puste uživati ugodnu svjetlost dana; žene su dojile svoju djecu i molile krvnike, da se smiluju ovim nevinim žrtvam a; dje­ vojke su pružale svoje slabašne ruke prama vojni­ cima i povjerenicima senata. Ali to je bio uzaludan trud i ove jadikovke, molbe, suze i žalosni povici bili su upravljeni tvrdokornim i okrutnim srcima, duJ) Tacit, An п a l e s , XIV. šama odgojenim s uvjerenjem, da je rob neka stvar, a ne čeljade, s kojim se može gospodar služiti po mi­ loj volji, bilo da utovi ribu u svojim ribnjacima ba­ civši joj ga za hranu, bilo da se bori u krvavoj borbi u gostinskog dvorani. Netom osuda bi doznačena osugjenim, liktori spopadoše robove, koji su osim žena bili svezani. Iza kako su ih iz podzemlja izvukli, poredaše ih u dva duga reda, da ih povedu preko Tibera, kraj Neronova cirkusa, gdje se priregjivalo četiri stotine križeva. Po prilici tri sata prije zahoda sunca, za­ puti se tužna povorka, a pratili su ju liktori i neko­ liko vojnika. Trebalo joj proći jednim dijelom grada, da dogje do stratišta; ali jedan neočekivani slučaj ustavi odmah na početku puta osugjene. Otkako je bila proglašena osuda, strašna pobuna buknula je u gladu, narod je bio uzrujan. Guste rulje pod vod­ stvom usijanih glava sukale se brdu Kapitolinu, očito prijeteći. Mnoštvo, u kome je bilo oslobogjenika i siromašnih gragjana, planu bijesnom rikom, kad ugleda dva dva povezane robove i većinu u mu­ kama groznoga očaja. Ovo mnoštvo bez prestanka potiskivano prijetnjama patricija, odlučilo je sprije­ čiti izvršenje nepravedne osude. Na pogled ove bu­ jice naroda, koja se valjala prama Kapitolu poput olu­ jom uzburkanih morskih valova, straže osugjenih zadrhtaše; robovi začmu slabu nadu spasa, pa sta­ doše zvati u pomoć trčeću svjetinu i vikati na ne­ pravdu. Megjutim su liktori vojnici gledali prodri­ jeti kroz zbijenu svjetinu, koje je bila puna ulica; ali su bili žestoko suzbijeni. Svjetina zgrabi kamenje i sve što joj pod ruku došlo i stade se hitati na oru­ žanu pratnju, što no osugjene okružila. Vojnički vogja stade govoriti i tumačiti narodu, kako se od senata izdana i od vladara potvrgjena osuda ne mo­ že opozvati; novi poklici i užasne grožnje prikriše njegov glas. On dade zapovijed na uzmak i da se na v rat na nos unigje u utvrgjenu ogradu m amertinske tamnice. Bilo je vremena, jer istoga časa v rata su se teškom mukom zatvarala i narod navalio. Još su tu bili povjerenici senata; vojnički se vogja s nji­ ma posavjetova i bi uglavljeno, da valja cara odmah obavijestiti o narodnoj pobuni. Odmah bi poslan jedan stražar tamnice u carski dvor, da javi cezaru, e se ne može osuda senata izvršiti. Neron se spre­ mao na večeru sa svojim običnim uzvanicima; bili su kod njega Tigelin i Servilij Tusko i gledali su za­ čarati njegove dosade sa pokvarenim razgovorom. Poslani iz tamnice drhćući provali u carski stan. Odmah doveden pred vladara pripovijedi, što se do­ godilo i kako je sm rt robova bila na silu obustav­ ljena. �Neronove žrtve. Neron problijedi od bijesa slušajući ovu vijest. Još mu nije bila misao na pamet pala, njemu, koji ie, da tako reknem, od djetinjih nogu uživao neogra­ ničenu vlast, pa da su mogli rimski gragjani i naj­ manje pokušati njegovoj se volji oprijeti. Kad je po­ slanik svršio, vladar se okrene prama Tigelinu: — Što veliš ti? zapita ga izobličenim glasom. Ti ne ćeš dopustiti, cezare, da se tvoja vlast ne poznaje, odgovori prefekt pretorija. — Ne, tako mi bogova! Ako se narod nastavi opirati, ja ću ga znati dovesti k dužnosti. — Svjetina je, na mome odlasku, stajala pred tamnicom, prihvati poslanik; njezino je držanje iz­ gledalo sve više i više prijeteće. — Onda nam, reče Neron, treba vojnika, da suz­ bijemo drzovitost naroda; nekoliko Iješina opruženih po javnom trgu, biti će lijepim primjerom i strah će zadavati onim kukavnim prosjacima, koji nisu za­ dovoljni s kruhom i s igrama, što no im se daje. Neka više četa ode tarpej^koj pećini, da otprati osugjene na stratište. Tigelin, s privolom Cezarovom, naredi Serviiiju, da on sam preuzme zapovjedništvo vojske, pa da žurno krene u pomoć onima, što su čuvali robove. Mladi patricij ništa bolieea niie tražio do izvršenja ovoera naloga: njegovi okrutni osjećaji, njeeove misli, koje je jutros pri glasovanju u senatu otkrio, pot­ puno su se slagale sa Cezarovim naredbama. Zakle se Cezarovom glavom, da će narod biti kažnjen i da će na brzo osugjenici na smrt stupati. Kad je Servilij Tusko otišao, Neron reče Tige­ linu: — Odakle ovo naglo narodno smiljenje nad tom šakom robova? To me tim većma u čudo stavlja, što sam hiljadu puta vidio, kako se svjetina opija s mirisom krvi, kako odreejuje smrt gladijatorima i kako u ludilu s pljeskanjem odobrava, kad zub lava ili tigra kida po pijesku drhćuća uda žrtava ili drobi njihove kosti. Ja tu više ne raspoznajem naroda rimskoga; mora, da su me prevarili. Možda je, cezare, više istine u tvojim rije­ čima, nego u tvojim mislima. — Pa dobro! kakov može biti uzrok ovom čud­ novatom pojavu? - Ne treba ga dugo otkrivati, odgovori Tige­ lin s nekim opakim posmjehom. Nu, napokon koji je? zapita neustrpljivo Neron. — Cezare, treba da znaš za silni preokret, koji je na putu k ostvarenju i s koga sam ja nemiran. Od nekoliko godina jedna opaka šljedba, kivna na obi­ 27 čaje naših pregja, propovijeda narodu nekakov opas­ ni način življenja, a robu ljubav za slobodu. — Više sam puta čuo govoriti o toj sljedbi, pre­ kine vladar; nije li to ona, o kojoj se radilo u tužbi proti Pomponiji Grecini? Upravo! Njezin muž Aulo Plaucij, bio je predsjednikom u domaćem sudištu, na kome je ona bila riješena. Aulo Plaucij, sjećam se, bio ju oslobodio i izjavio, da nije kriva. Jest, takva je bila osuda Plaucijeva, prihvati Tigelin; ali ja mislim, da je on u sporazumu sa ženom. — Što! Aulo Plaucij, bivši konzul! Teško je vjerovati, da se takov stari borac daje na lijepak smiješnim majkama. Ne mislim, da se je on potpuno predao prazno­ vjerju, koje je stalo poganiti grad i carstvo; ali ja se bojim; inače mogao bih iznijeti časnih lica, koja su zaljubljena u ove pogubne nauke. Cezare. biti će mi dosta jednu riječ nadodati: po mome mnijenju, ako nova sljedba bude slavlje slaviti, već je odzvonjelo carskoj vlasti. — Koji su to ljudi, koja čeljad, o kojoj govoriš? — Senator Aurelij Pudent. - Nije li nakanio Servilij Tusko zaprositi ruku kćeri ovoga patricija? Doduše, Servilij se želi združiti s kćerkom Pudentovora; on ljubi Aureliju, jedinu senatorovu baŠtinicu, ali se bojim, da se njegove osnove neće ispuniti. — Za što neće? Servilij je bogat i plemenit, on uživa naše prijateljstvo. Pudent ne bi mogao že­ ljeti bolje sreće svojoj kćeri. - Možda; megjutim ja ostajem pri mome miš­ ljenju, jer ga. držim, osnovanim. — Na kakovim se razlozima osniva to mišlljenje? - Aurelija, kći Pudentova, zavedena, kao i mnoge naše gospogje, živi u tuzi i samoći; nikada je nije vidjeti u društvima ni na vjerskim svetkovi­ nama rimskih gospogja: ona će odbiti Servilija. — Mislio sam, da ti sokoliš Servilija u njegovim nadama. — Zbilja, tomu je tako; ali ja imam sasvim drugu svrhu nego se misli, odgovori T igelin prasnuvši u divlji smjieh, koji je uvijek naviještao grozne naume. — Koja je to svrha? upita Neron postajući sve pomnjiviji. — Ja bih htjeo upropastiti Pudenta i njegovu kuću; njegova zaplijenjena dobra tebe bi zapala: ona bi obogatila tvoju blagajnu. — Tigeline, ta je misao izvrsna! zaviče Neron, ganut do suza; s tvojom pomoću, ja mogu živjeti, �28 Br. 2. — Serafinski Perivoj — 1912. kako se dolikuje jednome caru. Ti si mi već priskr­ bio baštinu mnogih patricija, koji su s raskošjem i bogatstvom vrijegjali moje veličanstvo. Tigelin se nakloni cezaru, govoreći, da je vladar punim pravom gospodar života i imanja stanovnika svoga carstva. Za vrijeme ovoga razgovora izmegju Nerona i zloglasnog Tigelina, Servilij je Tusko digao više četa u pretorijanskom taboru, pa je njima na čelu išao na sav mah mamertinskoj tamnici. Dolaskom pretorijanaca najedanput se sleže narodni bijes; pogled na vojnike i na oružje, što no se sjalo u posljednjim zrakama sunca, utjera svjetini spasonosni strah i nauči ju, da se cezar ne šali sa pobunom. Robovi strpani u ogradi tamnice, ne čujući više ni graje ni vike svjetine, razumješe, da je svaka nada izgubljena i nanova stadoše plakati i jaukati. U taj čas, Servilij Tusko, u društvu sa poglavicam vojske, unigje u ogradu, naredi, da se zublje zapale, jer se je smrkavalo, pa da se krene na put, koji je vodio na stratište: liktori brzo poslušaše. Nesretni osugjenici, koji su za nekoliko sati očekivali drugi izlaz, dušili su se pritisnuti očajem. Iznova se o tv iše vrata tamnice, osugjeni kroz njih izagjoše i nagioše se izmegju dva reda vojnika, koji su potiskivali svjetinu i nemilo ju grdili. Servilij Tusko, kad su posljednji * bovi izašli iz mamertinske tamnice, naredi, da se 'tane. Zatim cbrativši se svjetini, pročita cezarov ukaz, koji ih je opoininjao oštrim izrazima radi njezine drzovitosti i grozio joj se strašnim ustukom u slučaju, kad bi se unapred usudila prkositi izvršenju osude senatove. Veliki broj gragjana, od straha pred vojni­ cima, a možda i Neronovim hirima, jer se je znalo, da je spreman hladnokrvno pokolj narediti, povuče se i ostavj puste ulice, kuda su imali proći osugj nici. Stalo se je dakle bez zaprijeke ići u turobnom svijetlu zubalja. Tužna povorka pregje preko Tibera drvenim mostom i polako je išla prama Neronovu cirkusu, gdje su podignuti križevi od više sati čekali žrtve. Više je krvnika tu bilo i nestrpljivo čekalo da izvrše svoju službu. Napokon robovi dogjoše na mjesto, gdje su morali poginuti. Servilij zapovjedi, da se ustavi; naredi, da se smjeste voj­ nici iza svakoga reda križeva i ostavi liktore, da iz­ vrše jutros izdanu osudu. Mjesto, gdje su se križevi dizali, nije bilo pusto; osim krvnika, opažalo se je razne skupine, koje su šuteći čekale dolazak mučenika. Kad se ovi ustaviše pod svojim mučilima, opaziše se dva čovjeka, kako se dijele od jedne nejasne skupine, koja je bila nabaška, i kako se primiču napravljenim redovima robova. Jedan od njih, u koliko se je moglo raza­ birati u svijetlu zvijezda i zubalja, bio je još mlad: lice mu je bilo na pola sakriveno u kabanici; njegov drug sa sijedom glavom i bradom pokazivao je, da je prekoračio granice zrele dobe. Ova se dva čo­ vjeka šuteći došuljaše do stisnutih redova osugjenika, a da vojnici ni vremena nisu imali, da ih spri­ ječe; oni polako obigju dva reda posred liktora i posred krvnika. Ustavili bi se kod gdjekoga roba i pod glas im nešto rekli; za tim bi starac učinio neki tajinstveni znak, dizao ruke nad njihove glave, a oči u nebesa i odmah ih ostavio. Nejasno svijetlo zubalja, pometnja, koja je morala vladati u tolikom mnoštvu, hitnja, s kojom su ljudi izvršivali svoju službu, ne dopusti ni vojnicima ni njihovim poglavarim: da ih odbiju prije no su dovršili. Osugjenici, kojim je starac govorio, u kome je broju bilo više ženski! ustrajno su mirovali i čekali svoje muke. Kad ih staviše na mučilo, mjesto da se, kao i nji­ hovi drugovi, tuže na muke, oni se zadubiše u du­ boko razmišljanje i zanesoše se nekom ushićenom pobožnošću; kadšto bi se njihove oči dizale prama nebu s nekim neopisivim izrazom nade i veselja: njihove duše, odcijepljene od zemlje, već su gledale u bolji svijet, u kome nije ni nepravda, ni patnja, ni suza. Krvnici se zapanjiše nad ovim junačkim dr­ žanjem mučenika i uzalud su tražili uzrok strpljivo­ sti, koje nijesu razumijevali. Servilij, primakavši se slučajno mučilima, na kojim su bile smiješeće se žrtve u zagrljaju smrti, opazi opreku, u kojoj su bile s drugim osugjenicima. U isto doba opazi starca i mladića, koji ga je pratio, pa će kroz zube promrmljati: Zar ću se svagdje na njih namjeravati; na ove proklete ljude. Zatim ih časom poprati rasrgjenim pogledom, pa doda: — Nisam se prevario, ono su kršćani; oni imaju bez sumnje pristaša megju ovim nevoljnicima; nego, strpi se! skupo će platiti svoju smionost. Jedva su svi robovi bili na križ dignuti, a na­ redba bi izdana, da se brzo pošalju na drugi svijet, to jest, da im se ruke i noge prelome i da ih smaknu, . ako su još na životu ostali poslije te strašne muke. Za nekoliko časova potraja užasna glazba urlika­ nja, jaukanja i smrtnoga hripanja; za tim grobni muk obavi mučila i poginule. Divljačka se osuda senata ovršila; četiri stotine robova Pedanija Se­ kunda podnijelo je svoju kaznu. �Listak. 29 L15 TAK. Proto Ilić o sadanjoj crkvi neujedinjenih Srba. U Beogradu već je s malim prekidom 30 godina, da izlazi »Н r i š ć a n s k i V e s n i k«. Urednikom mu je kroz sve to vrijeme bio sadanji mu vlasnik proto Aleksa Ilić, koji je te, inače dobro uregjevane smotre, uredništvo u dvobroju od listopada i studenoga pro­ šle godine predao profesoru A. Obradoviću. U isto­ me dvobroju riše proto Ilić tužno stanje crkve neujedinjenili Srba izvan i u Srbiji. Izvan Srbije u Staroj Srbiji i Macedoniji srpski se narod bori sa carigradskom patrijaršijom, koja hoće, da ospori pravo Srba stavljati za kandidate ispražnjenih eparhija Srbe. Borba se je u toliko raz­ vila, da su neki listovi u Srbiji - » P o l i t i k a « — počeli širiti devizu: ili stara prava ili prelom s pa­ trijaršijom. U Bosni i Hercegovini Ilić opaža još »onaj duh udvorništva i despotije kao i za vreme vladika i nji­ hovih sledbenika«; jer »nekoji crkveni predstavnici ne samo što ne obraćaju dovoljno pažnje na opasno­ sti, koje prijete crkvi i narodu, nego se više brinu kako bi uslugama i udvaranjem vlastima, došli do najvišeg blagovolenja.« Čudi se, da jedan arhipastir za jedne narodne svečanosti ostavlja svećenstvo i duhovnu pastvu, te ide u posjet oficirima; da drugi metropolit za posvete crkve sv. Konstantina i sv. Jelene sjedi »megju dva Latina sa žalosnim sveće­ nikom g. S. P., dok se drugo zaslužno svećenstvo zapostavlja. Svećenstvo mu je u Bosni malobrojno, nezaštićeno i neosigurano. To je uzrok da su, kako ga iz Bosne krivo izvješćuju, učestali u Bosni i Her­ cegovini napadaji na srpsku crkvu(I), a svećenstvo mu se ne može, da opre. »Ovo se ponajbolje opaža u zahumsko-hercegovačkoj eparhiji, gdje se pravo­ slavlje danas nalazi u najvećoj pogibelji(I). Rimski misionari svojim sistematskim i potajnim radom po­ stigli su najveći uspjeh u Bosni i Hercegovini, a to im ne može nitko osporavati. Pored bosansko-hercegovačke vlasti njima su uvjek na usluzi katolici činovnici, učitelji, pa i sami poslanici katolici(l). . . Katolički klosteri i kapele nalaze se u mnogim srp­ skim selima, u kojima nije bilo do sada ni jednoga katolika osim žandara, cestara i upravitelja ispo­ stave.« U karlovačkoj mitropoliji »ne stoje stvari nimalo utešno«. Tu se je u sinodi stvorio tajni statut, u komu se osobito dvoje protupravno uvodi: isklju­ čenje svećenika u disciplinarnim sporovima i neke preinake na uštrb autonomije. Proti ovih preinaka srpska je zagrebačka omladina izdala »jednu žučnu rezoluciju, kojom osugjuje taj korak sinoda mimo sabora crkvenoga«. Najcrnijim bojama riše Ilić stanje crkve, koje on najbolje pozna u Srbiji. »Crkva naša — veli on — daje nam neutešnu sliku . . . Crkva naša bo­ luje, boluje opasno, boluje onu dugu hroničku boljku, kojoj nikakovi palijativi ne pomažu. Očevidno njoj su potrebna radikalna sredstva, potrebne su snažne doze, od kojih se ili umire, ili odlučno ozdravljava. . . sa svih strana čuju se vapaji: dajte nam kiseonika, dajte nam svetlosti, dajte nam novih životnih sokova, inače ćemo se ugušiti u ovoj strašnoj atmosferi! . . . Ali to su sve glasovi vapijućih u pustinji.« Jedan prosvjećeni i u crkvene stvari u Srbiji upućeni Englez »jamačno bi ovako — veli Ilić — stilizovao svoje utiske iz Srbije: U istoriji hrišćanske crKve mučno da bi se našao ma i jedan momenat, Koji bi se po ružnoći svojoj mogao uporediti sa momentom, koji se danas preživljuje u crkvi srpskoj. Bilo je veoma teških i surovih trenutaka u životu Hristove crkve; bilo je nesumnjivo mnogo gorkih iskušenja i velikih uniženja, ali ove sramote, ovoga razorenja verovatno nigde i nikada nije bilo, otkako je Spasitelj raspet na Golgoti. Od onoga dana, kad je Hristos darovao Apostolima vlast da vezuju i dreše na zem­ lji, nikada se ni u jednom delu Hristove crkve nije ovako vavilonski i smetenjački vezivalo i drešilo, kao što se vezuje i dreši u srpskoj crkvi! Otkako je postalo na zemlji slovesno stado Hristovo, nikad i nigde nisu pastiri ovako kurjački pasli svoja stada, kao kod nas, niti se stado tako besomučno džilitalo na svoje duhovne pastire, kao što se džilita pravo­ slavna pastva kraljevine Srbije . . .« — Dr. J. Vindthorstova stogodišnjica. Usred ratne vreve saborskih izbora proslavili su njemački katolici 17. prošlog mjeseca stoti rogjendan svoga velikana, Ludviga Vindthorsta. Sta je za Njemačku ime Vindhorstovo, nama je tek malo poznato; bolje to znadu njemački katolici, koji upravo u znaku njegove organizacije već dece­ nije izdržaju divsku borbu sa udruženim protivni­ cima. Potekav 17. siječnja 1812. iz Caldenhofa blizu Osnabriicka u Hannoveranskoj od oca advokata, po­ sveti se javnom životu. Kao zastupnik meppenskog kotara sjedio je sve do smrti u njemačkom saboru i tu se istom pokaza sva veličina njegova genija. Već 1870. vidimo ga megju prvim osnivačima njemačkog Centruma, te danas nepobjedive kule nje­ mačkih katolika. Kao skroz moderni političar neu- �30 Br. 2. — Serafinski Perivoj — 1912. moljivom je logikom rušio državni i privatni apsolu­ tizam. Na socijalnom si je polju stekao neprocjenji­ vih zasluga. Na čelu snažnog Centruma grmio je proti raznim državnim i privatnim monopolima, a dušu je dao za stare i nemoćne radnike. U povjesti katoličke Crkve ostat će mu trajna spomen, jer joj je upravo Vindthorst izvojštio ko­ načnu pobjedu u famoznom »Kulturkampfu«. Nje­ gova je zasluga, da je pobjednik kod Sadove i Kralji­ čina Graca išao ipak u Kanosu. Mislimo na sveinožnog »željeznog kancelara«, koji se malog Vindtliorsta bojao ko žive vatre. Svoje pobjede sticao je svojom nenatkriljivom taktikom. U debatiranju nije mu bilo premca, a kao stranački pročelnik znao je držati takovu disciplinu, da su ga njegovi stranački drugovi slušali kao oca, a protivnici ga se bojali ko groma. Ponugjene časti, koje su mu obećavale najsjajniju budućnost, kao karakter odbi, voleći kao slobodni političar raditi za dobro svoga naroda. Njemaekoj za baštinu ostavi ponosni Volksverein, zadnje djelo svoga veleuma, koje mu i danas raznosi slavu po svem svijetu. Braneći kršćanski značaj njemafikih škola domogne se upale pluća i kao časn: starac blago u tjospodinu preminu 14. ožujka 1891. Uz saučešće cijelog svijeta pokopan je u Mari­ jinoj crkvi u Hannoveru, a zahvalni mu katolici nje­ mački još i danas grob suzama oplakuju. 0. A. G. Ijuju sve nemoralnosti kat. svećenika i redovnika. I nije bilo broja, u kojemu se ne bi kat. kleru pripisi­ vale opačine svake vrsti. A dok su se ti »branitelji« morala zgražali nad najmanjom pogrješkom kojega svećenika, dotle se u miru »čiste savjesti« nisu žaeali počinjati najgnjusnije opačine, na koje katolički svećenik ni pomisliti ne bi smio. Zaista krasan pri­ mjer framažunske iskrenosti. Vrijedno je, da se i ovo uzme na raboš za zgode, kad nam »Pokret« i slična mu čeljad stane puniti uši o tobožnjim nemoralnostima katoličkog svećenstva. - O. F. G. Javna sablazan. Socijal-demokrati optužiše svećenika Deziderija Samberga, vjeroučitelja na ka­ toličkoj samostanskoj učioni u Temešvaru, da je nečuvene sramote na školskoj djeci činio, Slobodnjačke su novine, kao »Volkswi!le«, u taJambase udarile, da dokažu, kako je katoličko svećenstvo nemoralno i pogibeljno, Bijedni Uesiderijo dosta je pripatio! Proti njemu je sudbena parnica vogjena, te je na 8. prosinca, na Qospu od Začeća, sudbeno n e v i n i m p r og 1a š e n. gt0 mislite: je su ц libera|na gospođa j njihove n o v jne povukle natrag ono, što su proti nevinom svećeniku onake sramote iznosili? Liberalci su dav­ no zaboravili na kršćansku zapovijed; Ne reci krivo svjedočanstvo, i na onu drugu: Tugje nevraćeno, griieh ne oprošten! — O. P. Framažunsko licumjerstvo. Prije nekoliko vre­ mena iznenadilo je čitavu francusku javnost uhapšenje g. Plachona, urednika lista »Lanterne« sa više odličnih drugova. Pošto je dotični gospodin stajao u tijesnim vezama sa najodličnijim krugovima u Francuskoj, njegovo je uhapšenje pobudilo veliku senzaciju. Nu napokon je stvar izašla na vidjelo. Na kaznenom sudu dokazano je g. Plachonu, da je sa svojini društvom počinjao najogavnija nedjela na maloj djeci, da je dapače i djecu, vraćajuću se u bije­ loj haljini sa pričesti, upotrebljavao za svoje živinske nagone. Optuženi je u liberalnoj Francuskoj osugjen na godinu dana teške tamnice, a njegovi drugovi na nekoliko mjeseci. To je zgoljna činjenica, a mi ćemo sa svoje strane nadodati samo nekoliko redaka, da cijelu stvar malo ilustriramo. List »Lanterne« poznat je daleko izvan granica Francuske. Poznat je barem po tome, što su svi bezvjerski listovi iz njega, kao nepresušivog vrela crpili informacije o moralnom, dotično nemoralnom životu katoličkih svećenika. Sa strane spomenutog lista postavljeni su bili dapače i špijuni, da dojav- Za kulturni program. Sve pravaške pokrajinske stranke izjavile su se, da stoje u religijoznim pitanji­ ma i u onim mješovite naravi na stanovištu pozi­ tivnog kršćanstva. Vrhovna pak uprava stranke prava šuti ko zalivena o kršćanskom kulturnom pi­ tanju! Kako to!? Ako se prestavnici pravaške mi­ sli u svim pokrajinama iskazuju za kršćansku ideju, ne znam, što može priječiti, da se vrhovna uprava stranke na isto stanovište postavi? Mi svećenicižupnici u ovom pitanju morali bi biti na čistu. Starčevićeva nam je politička nauka draga, ali religijozno pitanje u vijeku razvratnog liberalizma ne smi­ jemo s vida puštati. Naša je dužnost, da narod u svakom pogledu odvažno, ustrajno odgajamo za Bo­ ga i Hrvatsku. Iznevjerili bi se našoj najsvetijoj dužnosti, kad u današnje doba nebi zahtjevali od stranke, kojoj pripadamo, da. se izričito postavi na solidnu bazu kršćanske prosvjete i pravog patrio­ tizma. Nije nam dozvoljeno ničije vjersko uvjere­ nje vrijegjati, ali ne zahtjevati, da se naša religijozna čuvstva od samih katolika u javnosti, a osobito u politici pozitivno štuju, to bi bila skrajna malo­ dušnost i mladenačka kratkovidnost. — Svećenikpravaš. �Vjesnik. Malikov predlog. Prošlog zasjedanja našeg par­ lamenta u Beču, zastupnik Malik iznio je prijedlog za reformu ženidbenog prava u zemljama, zastupa­ nim na carevinskom vijeću. Liberalna reforma igje za tim, kako da sruši nerazrješivost sakramenta že­ nidbe. Dakle pitanje kulturno, katoličko. Što mislite: kako su se naši dalmatinski zastup­ nici u ovom poslu ponijeli? Čast zastupnicima stran­ ke prava i Biankiniju, jer su oni, glasujuć proti Malikovu prijedlogu, svoju dužnost, kao prestavnici ka­ toličkih izbornika, savjesno ispunili. Mi imamo još četiri zastupnika tobože katolika: Ivčevića, Smodlaku, Tresića i Čingriju. Je su li oni svoj glas digli na obranu katoličke ženidbe? Oni su kroz to vrijeme, da ne glasuju ni za ni proti predlogu, iz sabornice pobjegli. Ovo je kukavičluk i farizejština prvoga reda! Pred svojim izbornicima zaklinju se, da oni nijesu proti vjeri, a kad tamo u 31 Beču, kad se vjera sa bezbožnim predlozima napa­ da, bježe i neće da je uzmu u zaštitu!?! Ivčević se pred nadbiskupom jada, što svećen­ stvo proti njemu kao poznatom katoliku u izborima kortešira; Smodlaka donapokon ide na poklon bi­ skupu dru. Gjivoji; Tresić nosi svijeću pri crkvenim obredima za vrijeme izborne bitke; Čingrija se jav­ no, da posvjedoči svoje kršćanstvo, križa pred vrligorskim i neretvanskim biračima. Kad se oni pri­ znaju katolicima? Kad hodočaste katoličkim bisku­ pima? Onda, kad im je u pogibelji saborski mandat. Kad budu raspisani ponovni izbori, opet će oni steći kršćansko uvjerenje pred narodom, ali će duž­ nost biti svakog pravog rodoljuba, a osobito sve­ ćenika, da te farizeje raskrinka pred zavedenim bi­ račima. Volimo očite neprijatelje, nego farizeje: Ivče­ vića, Smodlaku, Tresića i Čingriju! Dalmatinac. VJESNIK. NAŠA DOMOVINA. Dr. Ritig o tonu našega novinstva. S trećim brojem ove godine primio je uredništvo »Kat. Lista« dr. Svetozar Ritig. Novi je urednik tom prigodom mjesto svoga programa u urednikovanju na uvod­ nome mjestu iznio vrlo krasan članak o tonu našega novinstva. I dr. Ritig polaže u novinstvo veliku važnost, pa s toga i zaključuje, da novinari moraju imati i veliku spremu, »da predvode javno mnijenje u narodu«. Neće, da rešeta novinare, da li su oni za svoju zadaću dostojni, nego naglasuje da način pisanja naše publicistike i metoda njezine borbe ni­ jesu dostojni i da vrše vrlo pogubni upliv na naš puk i i a same naše izobražene slojeve. »Većina« naše publicistike »živi od neprestanoga ratovanja«. U nas svako si prisvaja monopol na istinu i pravicu, a dru­ goga opada i slabi. »Naša borba redovno nije stvar­ na, nego osobna. Mnogi misle, da braneći nepogrje­ šivu nauku Crkve, i sami ju brane — nepogrješivo. Dr. Ritig drži, da bi u naše vrijeme više uspio sv. Ivan Evangjelist i sv. Franjo Saleški, nego li sv. Pavao i sv. Jeronim. U članku ima i gorkih po ured­ nike katoličkih novina, ali držimo, da je sve potaklo »ех bona fide«. Mlada misa. Na 4. veljače otčitao je v. o. Arhangjeo Grgić u svome rodnome mjestu u Kr. Visokome prvu sv. misu. Na mladu je misu svijet dohrlio iz Sarajeva, Vareša, Kr. Sutjeske, Kiseljaka, Brestovskoga itd. Na misi su o. Grgića dvorili kolege: o. Cičić iz Kreševa i o. Franjković iz Fojnice, a ruko­ vodio p. o. Stjepan Ikić, predsjednik gimnazije, istaknuti govornik fra Leonard Cuturić svojim je cr­ tanjem svećeničke djelatnosti u puku mnoge pod misom do suza ganuo. Skladni poj i svirka visočkih činovnika na prisutne je vrio ugodno Gjelovao, te su se kućama razdragana srca povratili. Iza mise je predsjednik ikić dao bogat objed, na kome su se našli uz visočke činovnike i zastupnici Franjevaca: iz Sarajeva: predsjednik o. Čorković, protesori Jelenić, Ivandić i Blažević; iz Kr. Sutjeske o. Aug. Pejčinović; iz Fojnice o. Silvije Franjković; iz Kreševa o. Aug. Čičić; iz Zenice o. Miron Kozinović, te za­ stupnice čč. sestara Božanske Ljubavi: sestra Nada i sestra Amanda, koje su inladomisniku napravile i poklonile vrlo krasan vijenac i jastučić. Na ručku je o. Ikić kao kum mladog Grgića nazdravio najprije inladomisniku i svećenstvu, zatim redodržavniku bos. Franjevaca, a onda visočkome činovništvu, dok je Čičić čestitao ispred kolega. Mladoinisnik se je u duljem govoru zahvalio svima, koji su što dopri­ nijeli, da se je on popeo na tako uzvišen svećenički stališ i da se je tako krasno proslavila njegova mlada misa. Pogl. predstojnik Zimonjić zahvalio se je is­ pred činovništva na nazdravici o. Ikića. Čitava je proslava u sve prisutne utisla mio i dubok dojam . . . �32 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1912. Okružnica biskupa dra. Marčelića. »List Dubro­ vačke Biskupije« u 2. br. donosi na uvodnome mje­ stu okružnicu bisk. Marčelića, koja se bavi s školama. Biskup Marčelić najprije ističe važnost škola, o ko­ jim ovisi budućnost, a za tim navodi dvostruku vrst protivnika katoličke Crkve, koji nastoje, da ugrabe prevlast u školama: »Prvi su na redu današnji bez­ vjerci, koji brane tako zvanu beskonfesionalnu školu, ili kako kažu, da bolje prevare nevješte, školu indi­ ferentnu . . . Drugi, u načelu jednaki s prvim, hoće tako zvanu slobodnu školu, slobodnu od Crkve i dr­ žave«. Upozoruje na prvome mjestu svećenike, te učitelje i učiteljice, »napose one, kojim je povjerio nauk vjere radi nestašice svećenika«, da budu oprezni i za Crkvu složni. Zemaljska vlada visočkoj gimnaziji. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu upravila je na o. Stje­ pana Ikića, kao predsjednika franjevačke gimnazije u Visokome priznanje i zahvalu, uad požrtvovnošću prigodom prošloga požara. Priznanica i zahvala gla­ se: »Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. Ad broj 6372 Prez. ех 1911. Sarajevo; dne 24. januara 1912. Prečasni gospodin o. Stjepan lkić, predsjednik franjevačke gimnazije u Visokom. Prigodom poža­ ra u Visokom u noći od 23. na. 24. riovernbra 1911. Vaša je prečasnost megju prvima pritekla u pomoć i požrtvovno sudjelovala kod spašavanja. Na ovom plemenitom činu čast mi je ispred zemaljske vlade izraziti Vašoj prečasnosti moje priznanje i zahvalu. Za poglavara zemaljske vlade, gragjanski doglavnik Benko.« — Visočka je gimnazija što skupila što od sebe dala za pogorelce u Visokome preko 1500 K. Matura. Iz Tuzle nam se javlja, da je na tamoš­ njoj velikoj gimnaziji fra Kazimir Ivić, bogoslov III. godine, član bosanske redodržave s vrlo lijepim us­ pjehom položio maturu. Čestitamo! Prelaz na islam. Kako neke novine donašahu, prešao je prošle godine jedan austrijski državljaninkatolik u Sarajevu na islam. Prema propisima naše svete vjere to nije moguće, jer sakramenat krsta utiskuje duši našoj neizbrisivi biljeg; samo državni zakon priznaje — odnosno dopušta taki prelaz ili bolje reći otpad. Spomenuti je samo na papiru mu­ sliman, dočim je u istinu i nadalje kršćanin. Isti je otpadnik oženjen. Muslimanski »rijaset« u Sarajevu razriješio je njegovu po katoličkom obredu sa katolikinjom valjano sklopljenu ženidbu (po svoj prilici za to, da novi brak može sklopiti). Zajedničko mi­ nistarstvo financija proglasilo je dotičnu odluku »rijaseta« ništetnom, budući da se po austrijskomu ženidbenomu zakonu ženidba (katol. sklopljena) otpadom jedne stranke od kršćanstva nikako ne razrješuje. Uz to bosanski šerijatski zakoni imadu valjanost ne za Austrijance, nego samo za muslimane nadležne u Bosni i Hercegovini. Veći pape od Pape! Na 21. siječnja proglašena je po Bosni ustanova Pape Pija X. o ukinuću nekih svetkovina. Tom je zgodom radi ukinuća spomenu­ tih blagdana u nekim mjestima, pa i u Sarajevu, došlo do izgreda. Naravno, da su se u tome najviše istakli socijal-demokrati, jer kada je njima u prilog, oni se znaju pokazati većim papom i od samoga Pape. Devedeset-godišnjica rogjenja. Na 5. veljače navršilo se je punih 90 godina, da je u Posušju u Her­ cegovini prvo svjetlo ugledao neprežaljeni hrvatski Homer fra Grga Martić, čije kosti počivaju u staro­ drevnome Kreševu. Profesorski ispiti. Iz Graca nam pišu, da je ta­ mo na 6. veljače dr. fra Dragutin lkić položio i pro­ fesorske ispite i bio promoviran na čast profensora. Uvo je za našu redodržavu i za našu visočku gimna­ ziju monumentalan čin; jer je novi profesor prvi, koji je na filozofskome fakultetu postigao eto najviši akadem. stupanj, s koga će resiti našu gimnaziju u Visokome, nasu redodržavu Bosnu srebrenu, pa i čitav red. Bilo na slavu Bogu, korist narodu i redu! Papin delegat. Preč. Petar Bastien delegat sv. Stolice povratio se je 31. siječnja iz Banjaluke u Sarajevo. Antunovo u Docu. Ubavi Dolac kod Travnika proslavio je i ovaj put sv. Antuna Pustinjaka na vrlo svečan način. Narod svjestan predaje svojih pregja skupio se je 17. siječnja iz čitave travničke okolice u Dolac. S narodom su se našli redodržavnik fra A. Mišić i okolišni župnici, te gučgoranski gvardijan fra Marijan Duić. Svi su ovi svijet ispovjedali i pričešćivali, a uz to je svečanu misu i svečani prigodni govor držao sam redodržavnik preč. Mišić. NAŠA MONARHIJA. Skupština Marijine kongregacije u Beču obavila se je prošle godine na 10. prosinca u velikoj pučkoj dvorani vijećnice. Prije podne skupštinu su držale gospogje, a poslije podne gospoda. Obadve su skup­ štine brojile preko 6000 članova. Na večernjoj se je skupštini uz mnoge druge odličnjake našao i kardinal-knez-biskup dr. Nagi. Velika skupština štampe u Budimpešti. Magjarski su katolici upoznali važnost štampe, pak često o tome misle i rade, kako bi s jedne strane osigurali štampi opstanak, a s druge ju što više raširili. Na to je ciljala i velika skupština katoličke štampe, što �Vjesnik. su ju magjarski katolici 7. siječnja obavili. Na skup­ štini su govorili 3 izvrsna magjarska govornika prof. Stjepan Miklosy, dr. Kriiger i gvardijan peštanskih Franjevaca fra Anto Buttkay. Prof. Miklosy govo­ rio je o duhu slobodnozidarske štampe, dr. Kriiger, velikovaradinski odvjetnik podvrgao je oštroj kri­ tici nemoralni rad zle štampe, a gvardijan I3uttkay raspravljao je o načinu, kako bi se štampa iz sve­ ćeničkih krugova što više u puk proširila. Poslije smrti bečkoga nuncija Bavone. Na 20. si­ ječnja umro je u Beču apoštolski nuncij Bavona. Dok se je u nuncija na smrtnoj postelji borio duh s tije­ lom, raznijeli su neprijatelji senzacije, đa je Bavona išao za tim, da uništi trojni savez, da potakne Au­ striju i Njemačku na rat s Italijom i tako uskrisi pa­ pinu državu. Katoličke novine danas na sav mah pobijaju te izmišljotine. Nasljednik nuncija Bavone. Za našljednika nun­ cija Bavone sv. Stolica imenovala je Mons. Rafaela Scapinelli-a, koji je u Rimu poznat kao čuveni diplo­ mata. Mons. Scapinelli rodio se je 1866. u ReggioEmiliji. Nauke je svršio na rimskoj akademiji, gdje je kašnje profesorovao. Za Leona XIII. bio je komornik, za Pija X. od 1905. prefekat vatikanske pa­ lače, a od 1907. tajnik kongregacije za izvanredne crkvene stvari. U isto je vrijeme Mons. Scapinelli postao apostolskim protonotarom. RIM. Reforme redovničkih škola. Obnovitelj crkvene stege Papa Pijo X. poduzeo se je i reforme redovnič­ kih škola, koje su u nekim pokrajinama i u nekim redovima na vrlo nisku stepenu. Kako budimpeštan­ ski » E g y h a z y K 6 z 16 n у« donosi, sv. Otac za­ tražio je u toj stvari savjet i od franjevačkoga gene­ rala preč. fra Pacifika Monze,* koji mu je sa svojim vijećnicima u tu svrhu dao praktične nacrte. Muzej za kršćanske starine. Na 20. siječnja za svečane proslave sv. Sebastijana, osnovan je u Rimu na Apijevoj cesti kod bazilike spomenutoga sveca muzej za kršćanske starine. Ima se znati, da je tu uprav i kolijevka kršćanske arheologije, jer tu su u 15. i 16. stoljeću kršćanski učenjaci počeli najprije proučavati kršćanske starodrevne katakombe. Reforme rimskoga vikarijata. Rimska je bisku­ pija papina biskupija. Ali buduć papa ne može smoći da osobno sve biskupske dužnosti izvrši, to je od davnina ustanovljen vikar, koji mjesto sv. Oca vrši biskupske dužnosti u toj biskupiji. Na 1. siječnja 1912. izdao je sv. Otac novu ustanovu, kojom uvodi neke reforme u svojoj biskupiji. Polag ove ustanove bi­ skupiji će i dalje na čelu stajati jedan kardinal kao 33 vikar. Uz njega će biti tajnik, ali u svojstvu biskupa. Čitava uprava dijeceze dijelit će se na 4 sekcije: 1. na sekciju kulta i vizitacije, 2. na sekciju stege, 3. na sudačku sekciju i 4. na sekciju uprave vremenitih dobara. Na čelu prve sekcije stajat će jedan k om i s a r — sada Mons. Ceppetelli, carigradski patri­ jarha; na čelu druge sekcije a s s e s s o r ; na čelu treće a u d i t o r, koji će s kardinal-vikarom činiti jednu osobu; na čelu četvrte p r e f e k a t . Druga se sekcija opet cijepa na 4 dijela. Prvi će se brinuti za stegu svjetovnoga i redovnoga klera; drugi za ženske kongregacije; treći za škole, kolegija, kon­ vikte itd.; a četvrti za razne pobožne zadruge. U čitavoj se ustanovi vidi neka centralizacija i decen­ tralizacija biskupske vlasti. Mnogi drže, da je ova ustanova pokus, pa ako bude praktična, da će se protegnuti na sav katolički svijet i tim će se ukinuti eksemcije redovnika. ITALIJA. Vjeronauk opet ulazi u škole. Kako je poznato, državno je vijeće u Italiji vjeronauk izbacilo iz re­ dovitih predmeta. Proti tome su se u mnogim po­ krajinama, a osobito u Mletcima katolički roditelji listom digli. Duge je borbe uspjeh bio taj, da je pri­ siljeno općinsko vijeće u Mletcima dozvolilo, da se vjeronauk u školama neposredno iza drugih pred­ meta predaje, i to od 2 do 2 i pol sata. Od 10. siječ­ nja u mletačkim se školama ova dozvola već prakti­ cira. Vijest o pobjedi katoličkih otaca i matera, te da se je u mletačke škole vjeronauk već zaveo, naj­ više je obveselila Nj. Svetost Papu Pija X.. koji je tu radost i svome nasljedniku kardinalu patrijarhi Cavallari-u pismeno izrazio. ENG LESKA. Godišnji napredak katoličke Crkve. Koliko je katolička Crkva u Engleskoj kroz prošlu godinu na­ predovala, to pokazuje i najnoviji engleski »Catholic Directory«. Polag ovoga sama Velika Britanija sada broji 4549 svećenika, dok je prije godinu dana bro­ jila ih 4302. Od ovo 4549 svećenika otpada na re­ dovnike 1709, a ostalo na svjetovni kler. Što se tiče crkava i kapelica i tu je lijep prirast. Ove se go­ dine u Velikoj Britaniji broji 2182 što crkve što ka­ pele, dok ih se je lani brojilo samo 2167. Westminsterska nadbiskupija broji 1776 svećenika i 666 cr­ kava; livrpulska (Liverpool) 1379 svećenika , i 642 crkve; birminghamska pokrajina 835 svećenika i 478 crkava. Osim toga katolištvo je u lijepu broju prodrlo i u zakonodavne odsjeke i u viteštvo. Megju 90 katoličkih vitezova kao najnoviji ističu se: Вугпе, Dempser, Redmond, Coghlan, Lincli i Hane. �34 Вг. 2. - Serafinski Perivoj. 1912. KNJIŽEVNA SMOTRA. PRIKAZI I OCJENE. A. Č ičić: Ivan Ev. Šarić, Pjesme. Uredništvo »Seraf. Perivoja« predalo mi je prvu knjigu pjesama presvj. g. biskupa Sarića, s opaskom, da što o njoj napi­ šem. — Vanjska njezina elegantna oprema i čisto pjes­ nička fotografija pjesnikova, učinile su na me vanredno ugodan utisak, pa sam zato s ne malom znatiželjnošću zavirio u njezinu unutarnjost, a to i jest prava vrijednost ove edicije. Pravo govoreći, ja sam prije vrlo malo čitao Šarićeve pjesme; ne radi toga, što me poezija ne zanima, nego zato, pošto je u biskupa Šarića druga narav i umjetnički nazori, nego u mene. Ali je drukčije, kad se mora izreći javni sud o njegovoj poeziji, jer niti su sada niti su ikada bile sve jednake naravi i umjetnički nazori svih, pa i najboljih pjesnika: a ipak njihova djela mo­ gu biti u svojoj vrsti lijepa i dotjerana. Pročitavši dakle cjelokupnu zbirku Šarićevih pjesama, prizna­ jem, da su njegove pjesme općenito lijepe, a pos na vrijednost im stoji u originalnosti, jasnoc i nekoj psalamskoj veličajnosti. Zbirka je razdijeljena u 4 skupine D e o m e o — S a l v e R e g i n a — P r o p a t r i a — Gl or i o 1 e. Spomenuo sam pjesnikovu originalnost. Ta se sastoji ne u tome, kao da bi nam Šarić iznio neke nove ideje o Bogu, svetijem . . . ili nas zagrijavao za posebni sistem u radu za domovinu; sve je to u nje­ ga tradicijonalno, ali se njegova originalnost sastoji u skladu pjesničkih produkata sa njegovim životom i praktičnim manirima, a to bi običnije rekli: iskre­ nost — što je vjerni odraz piščeva srca. Jer ko pročita njegovu zbirku, vidjet će u njoj njega onako religijozna, srdačna, na riječi slatka, odana svojim učiteljima, pa nije ni ovdje izašao bez svojih običnih latinizma. — Druga odlika njegove poezije jest jas­ noća. Pjesnik je na čistu sa svojim nazorima i po­ imanjem života, pa nam je jasan i u stihovima. Mo­ derni parnasovci češće su puta nejasni, a to je nužna pošljedica njihove idejne nesregjenosti, jer »moderni vijek boluje od čežnje i tuge za božanstvom« (Jules Simon). Šarić dobro pozna Boga svoga i on je kao drijemajuć na evangjeljima pjevao pjesme svoje, pa odatle u njega jasnoća i obilje teoloških nazora, — odatle i najveličanstvenija oda V j e č n o m u , iz koje spominjem samo prvu kiticu: Gospodu mojemu, Bogu svemogućem. Ljubavi mojoj Želim siroče da podignem srce i uzdahe svoje. O Jaki, Pravedni i Blagi! Pogledaj na me sirotu, Roba nedostojnog svoga udostoj da preda Te pane, Žeravom ko Isaiji očisti usta i meni! Gospode, dika Ti, hvala na Ijubeznom Tvome pogledu, Hvala i dika Ti i slava, o Jaki, Pravedni, Blagi! Treća osebina Šarićeve poezije jest: psalamska veličajnost. Ovo i jest, rek bi, naravni dojam, što ga mogu pobuditi u nama ideje, koje su nadahnjivale starozavjetne proroke i bogadahnog sionskog pjesni­ ka. Tomu je uzeo i pristalo ruho: klasični m etar i pogdješto slobodni metar na način Davidovih psalama. Л Nego ću nešto spomenuti, glede ovoga slobod­ nog meira u njegovim pjesmama, a to je, da je Šarić uspio s ovim metrom najbolje ondje, gdje direkt­ no veliča Božju dobrotu, milosrgje . . . ili gdje di­ rektno slavi koga ( R e g i n a c o e l o r u m , V i v a t R e х), naprotiv pada u malo slabiju prozu. Ja ću za primjer ove druge tvrdnje uzeti neke stihove iz sredine pjesmotvora P e r M a r i a m a d J e s u m : i mi se ko budali Narugali ni mi se grotko nasmijali Ko dječaci na slobodi I prstom mi pokazali Širok ravan, a kriv put. Ja se tužan namučio Hodajući, Lutajući* Sav se sav izmorio, Tijelo i dušu umorio. I ko vatra bio sam ljut, Dok srećom ne opazili sjaj, Sjaj ko zvijezde Danice Na čistoj kruni Tvojoj, O Kraljice pomoćnice — 0 Imakulata! 1 meni se odmah ukazo kraj Pjesme presvj. gosp. Šarića jesu lirske naravi; u njima opet prevladava ideja. Religijozna poezija Šarićeva u nas je do u najnovije doba bila osamljena, �35 Književna smotra, jer pravo nijesmo se susretali sa stihovima ove ruke listajući stranice naših literarnih časopisa. Od zna­ menitijih parnasovaca u novije vrijeme najbolje kod nas uspijeva u toj struci Sabić, pjesnik rijetkog talen­ ta u religijoznoj poeziji. Šarić je kao svezao Martića Posvetnike sa savremenim religijoznim pjesničkim jedinicama, i zato je on u tome pogledu karakteri­ stičan. Popunio je jednu vremešnu prazninu i pre­ dao novim kršćanskim parnasovcima taj amanet sta­ rih naših pjesnika, ter nije duh paganizma, koji se od dva decenija duboko uvriježio u hrvatskoj lite­ raturi, posve prekinuo ove od sebe pjesničke niti. Vrijedno je stoga iznijeti nekoliko stihova iz njegove pjesme 0 r 1e! Drago mi te vidjet, orle, Kad se vijaš I Iako uzvijaš Pod visoka Božija nebesa! Makar si se vjerio s pećinom, Krilo ti se lako nje otresa; Mrsko tebi lebdit nad planinom Pa gledati divlju trku zvijeri Od uranka do večeri; Gledat crve gladne, svakojake, Mrke vuke I ljute hajduke I oduške brda ognjevitih I puzanje zmija Šarovitih I gudure krivudaste, blatne. Tebi duša ronit u oblake, U oblake nedohvatne Kad ih sunce jarko poljubilo Poljubilo pa i pozlatilo Tad se dižeš ko nebesnik jedan I ljepote i svjetlosti žedan Letiš ravno k njihovom vrhuncu Zarkovitom suncu. Orle, U plave vedrine Zamako si u najdalje . . . Srce moje žudi još i dalje. Za serafinskim krilima uzdišem Danju i noću uzdišem Da poletim Nebesima svetim — Svetotajstvu Najvišem. Pa mi duša praha se otresa, I drago mi gledat u nebesa, Drago mi te tamo vidjet, orle! * Najljepše Šarićeve pjesme jesu: Orle!, Vječno­ mu, Ubi majestas, Pastor bonus, Pod stablom, Coram Sanctissimo, Vrati se odmetnice, U Gjakovačkom hramu, Hrvatskim mladomisnicima, Samaritanka, Asperges me, Marijin pjesnik, divna pjesma Regina coelorum, Pred Gospom u Lurdu, Dukatu, Na vodama Babilonskim, Travniku, U šeher-Sarajevu, Vivat Rex, Fra Grgi Martiću, i njegovi sonetti. P r i a m o v plač pr ed Aki l om i Fo r u m R o m a n u m , pjesme su posebne hvale vrijedne. Osobito parafraza P r i a m o v p l a č , umjetnina je svoje vrsti i idejom i vanjskom formom. Tu je kon­ centrirana jedrina, kratkoća, jedinstvenost i savrše­ nost sa puninom psihologije, a sve promatrano u svijetlu kršćanskog osjećaja, i to je primjer, kako kršćanski pjesnici mogu se zanositi za stari kulturni svijet i na koji način. Kad ja ne pročitam nikoje Šarićeve pjesme, naučit ću (i već je znam) njegovu ovu klasičnu umjetninu na pamet, pa ću je recitirati uvijek s nasladom i užitkom. U ovoj ediciji ima i nekoliko loših pjesmica, gdje pjesnik iz istančanog čuvstva prelazi u preveliku naivnost, koja ne stoji ni u kakvoj proporciji sa onim stojnim klasičnim duhom mnogih mu pjesama (pr. P r o s j a k , Uz d a h , Go s p i , D a r a k Go s p i , Sa Ma r i j o m, Mo j e sr ce) . N e d u ž n o m o k u slučajno te sjeti Gregorčićeve P o g l e d v n e d o l ž n o o k o ! Kolika diferencija u uspjehu! — : Nikar, nikar se me ne boj, Nedolžni nežni angel moj, Le semkaj k meni sedi, Oko v окб mi gledi! Kad mi na srce tuga pane ili kad zloba na me ustane, Ili kad zvijer ljuta Stane mi nasred puta Početak sam u Gregorčića koliko je naravniji, muzikalniji i bez naučenosti i natege. I još se opazi tu i tamo po koja osjetljivija mana i nedostatnost u pjesmama presvj. gosp. Šarića, oso­ bito ako uzmemo, da bi se mnoga mjesta dala za­ mijeniti sa boljim — a ovo je prva norma za pjesni­ ka, koje nikako s uma ne smije smetnuti, hoće li da mu umjetnina bude savršena. Jezik je u Šarićevim pjesmama čist i izbrušen, kakav je uopće kod bosanskih pisaca i pjesnika. On ga je usisao s mlijekom od matere, pa mu se ne treba mnogo mučiti ni za naglasak, u čemu prekosavski pjesnici mnogo fale. To je kratki prikaz ove pjesničke edicije presvjetlog pjesnika. Što će nam njegova Vila donijeti u buduće, vrlo je zanimivo, jer je naš pjesnik jako u naponu snage i u najboljim godinama za stvaranje. Primili smo na prikaz i ocjenu. Srpsko-hrvatski Almanah za godinu 1911. iza­ šao je koncem prošle godine u Biogradu pod redak- �36 Вг. 2. — Serafinski Perivoj. — 1912. čijom dra. Milana Ćurčina, a posvećen je uspomeni Dositija Obrađovića, prvog velikog borca narodnog jedinstva. Sto se tiče vrste sadržaja, promijenjen je u toliko, što su u ovogodišnji Almanah ušli knji­ ževni kritičari mjesto pripovjedača, a ostalo je sve isto kao i lani. U uvodnom su dijelu, koji je posvećen ideji na­ rodnog jedinstva Hrvata i Srba, radovi od: V. Jagića, S. Novakovića, Matije Murka i .1. Cvijića. Iza ovoga su pjesnici i njihovi kritičari. Pjesama ima 33 od 20 pjesnika i 11 kritičkih članaka od 10 autora. U jednom od ovih kritičkih članaka prikazuje dr. Dragutin Prohaska pjesnički rad naših pjesnika Ška­ rice i Markušića, koji su još i davno zaslužili, da se o njima braća preko Save makar malo zabave. U predgovoru ovog Almanaha poručuje urednik, da Hrvati pišu svoje članke za Almanah ćirilskim, a Srbi latinskim pismom!? , . Knjigu bi sa zanosom pohvalili, kad bi a n bilo toliko etike, koliko artistike, ali io je ono, što fali. Nikako se načuditi ne možemo, da ima ljudi, koji su dotle pali, da sve svoje s ihove posvećuju lascivnosti — da slavu poje prolaznosti. Godine 1908. bijaše u senjskoj okolici od 30, što Franjevaca, što svjetovnih svećeniki-dušobnznika, N 't k d samo 8 unešeno u izbornu listinu, a РП UZ U O c. k. kotarskoga poglavarstva, dosudi se, da se u izbornu listinu unesu svi župnici » o s i m F r a n j e ­ v a c a ž u p n i k a , k o j i ni j e s u u o p ć i n i r og j e n i « . Godine 1910. fra Mijo Kotaraš na čelu u općini neurogjenih Franjevaca, potraži svoja prava. Odbijen kod općine i kot. poglavarstva, dadne žaobu na c. k. upravno sudište, koje čitavu borbu dovrši s predsudom u prilog o. Kotaraša. Da u sličnim slu- čajevima i u buduće župnici pred očima imadnu ka­ kav kompas, o. Kotaraš iznio je čitavu ovu borbu u brošuri od 32 strane u 8n. Mi od srca preporučamo ovu brošuru. U njoj će svi redovnici, a osobito F ra­ njevci naći lijepih temelja, na kojim počivaju njihova redovnička prava, i pomoću koji se je o. Kotaraš branio. Malta ili Mljet? Napisao dr. Rudolf Vimer, sve­ učilišni profesor, Zagreb, 1911. Tisak Hrv. Katol. Tiskovnog Društva. Zbirka pučkih predstava po slovenskoj Zbirka ljudskih iger. Priredio o. Ivan Vuković. Svezak I. Naklada knjižare sjemeništa, Split, 1912. Istočno crkveno pitanje. Napisao dr. Fran Grivec profesor bogoslovlja u Ljubljani. Izdao »Apo­ stola! sv. Ćirila i Metoda pod zaštitom BI. Djevice Marije«. 'Cijena knjižici 50 helera, Zagreb, 1911. Tiskpra^HiV. Kat. Tiskovnoga Društva. Naručuje se na adresu: ^postolat sv. Ćirila i Metodija«, Zagreb, Kaptol 29. Dr. Franjo Novak* Pogledi u Svećenički i Bogoslovski Život. (Aforizmi.) Zagreb, 1911. Tiskara primili ovoga ili onoga broja. Upozorujemo svakoga, da odmah još onoga istoga mjeseca reklamira za neprimljeni broj. Da znam0 * oqmah potražiti čijom se je krivnjom to dogodilo, Reklame nijesu težak posao. Na komadiću papira napiše se: „ R e k l a m a novj na. U r e d n i š t v o Serf. P e r i v o j a , S a r a ­ j e v o , F r a n j e v c i . " Unutra se napiše: „Nijesam primio taj ili taj broj Seraf. Perivoja." Zatim ime, prezime i zadnju poštu. Za reklame se ne plaća ništa, niti se stavlja marka, biljeg, pula. B. u M. I drugi su nam kao i Vi predbacivali, da se u „Seraf. Perivoju- „Eccelsior" i ne oglasi. Ali imate znati, da se i mi kao i svi urednici držimo načela, ništa ne oglašivači što barem ne vidim o, a spomenute brošure niti sm o kad pri­ mili ni vidjeli. Ergo! „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, — za gjake, trećoredce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u S a ra jev u . (Bosna, S a r a je v o , franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julijan Jelenić. Tiskara V ogler i drugovi u Sarajevu. �MILODARI: za gradnju crkve sv. Ant e Paduanskoga u Sarajevu, (U mjesecu siječnju 1911.) Obitelj Sturnpfegger 60 K, g. Som ogyi 35 K, Ruža Franjić K 2.60, Emil Zorić K 4.80, sakupila ggja Sczen sen K 56.90, ggja Franz 5 K, Anton Hanyš 1 K, župa P etrićev a c 43 K, Marija Lisac 30 K, župa Jajce K 17.40, preko »Ql. sv. Ante« 110 K (isto za zvono) K 50.20, sakupio g. Sokolić 8 K, župa L ivno 11 K, sakupila ggja D avidović K 7.50, sakupila ggja Katalinić K 31.90, Hrobaček 5 K, Krpan 2 K, sa- rajevski trećoreci K 32.40, Mato Čalušić 10 K, župa Potočani K 17.90, sakupio Zlović K 15.90, Gregurić 3 K, g. Schon 25 K, župa Ivanjska 100 K, sakupila K. Jović K 29.90, N. N. 2 K, Tomić 3 K, g. Vidmar 20 K, kanonik Pavlinović K 3.40, župa Tolisa 28 K, ostali članovi iz Sarajeva K 27.60, sakupio fra Ma­ rijan K 260.36, N. N. Vareš K 1.20. eporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim uredima svoje obilata snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, protokola, crkvenih računa i exhibita, krstnih, vjenčanih i smrtnih listova i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, u vlastitoj knjigovežnici. Službenih kuverata u svim veličinama. Posluga brza. : Cijene umjerene. Skladište uredovnih stvari, kao papira i svih pisaćih polrebštioa. �ЏШ p m ANTUN HUBER, Bruneck, Tirol m ш Atelier za crkveno slikanje. m ш Ш Ш IH ш ш ш vk > k )'/у>4' Л"^'V''г< ?£*4 Y^ тжћч^ У->. .Ov .O . s O / v—V V -<1X- s —v v-v- <\ —r v~w M pf 'fШ a? d e k o r a t o r n i s lik a r i p o z la ć iv a č . ш w a m « m PREPORUČUJEM SE VELEČASNOM SVEĆENSTVU ZA SLIKANJE CRKAVA U SVAKOM ŠTILU I IZVEDENJU UZ UMJERENU CIJENU. ISTO SE PREPORUČUJEM ZA GRADNJU I POPRAVLJANJE OLTARA, KRIŽNIH PUTEVA I T. D. ------- SA NACRTIMA I CIJENOM PRIPRAVAN SAM ODMAH POSLUŽITI, RrTniavna arfrpsa • HITRFR RRIINFCK TIROI. 'vfs’ -- 'у BOSANSKO-HF-RCEOO /AĆKO -■ GRAGJEVNO D'ONIČKO DRUŠTVO U tj tRAJFV; DIONIČKA GLAVNICA I 00 j f i O Č s**c> Ereikfa* .snivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privati 'a, drumova, betonskih radnja, vodovoda1 ;dm\ u vodi, elektrana, tvornica iid., te pruiz . financiranje gradnja uz povoljne uvjfetepnro^vgja vakovrsne cigle u vlastitoj :: I inoj ciglani, :: Glar 50( MOŽE SE POVISITI NA K 2,0 Vr° ’lA m c tv n J z a Bosnu i Hercegovinu E TER N ITA Direktor: gragjevni savjetnik o is lb p l. Vancaš. Prva hrvatska parna tvornica voštenib в и н и н i i i i B i i svieća i medicarskib proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničtvima za nabavu pravih i nepatvorenih voštanica, stearinskih svijeća, crkvenog ulja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dušica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. — Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama, рцр" Za olakšati naručbu, valja tražiti clenlk, koji se franko dostavlja. - ф | i � https://kolekcije.nub.ba/files/original/23b2867fb8c18c4b95042976662d2f4d.pdf 8eba668e236b315a7195e01d09f39aa5 PDF Text Text SERAfiNSKi Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU �38 Br.-З. — Serafinski Perivoj Мр. o. fra Alojzij Mišić, mostarski biskup! Godine 1891. u pramaljeće nazdravljajući presvj. g. o. fra Marijan Marković, biskup u Banjaluci, o. fra Alojziji Mišiću, gvardijanu na Petrićevcu, svome nekadanjemu tajniku, reče: neće te obaći biskupska čast! I što proreče, to dočeka. Njegov bivši tajnik postaje eto Božjom providnošćii drug mu u apoštolskoj časti! Jer dne 11. o. mj. stiže u našu residenciju u Sarajevu vijest: Mp. o. fra Alojzij Mišić imenovan je za biskupa u Mostaru! A njegova se djeca u sv. Franji obveseliše, ali odmah se i rastužiše. Radost ih obuze, jer Hercegovina dobiva bi­ skupa vrijedna, radina, Ijubezna i ne krijemo! sveta. Žalost nam srce obuze, jer u njemu gubimo starje­ šinu, koji je, a nek nam svak oprosti, što moramo reći, u preteškim vremenima za nas po'agaH svoju. . . Zaista će svak na ovu vijest reći: i zaslužio je da bude biskupom! Istina, crk-ene časti nijesu plaće za krjeposti, ali se hoće krjeposti za dosto­ janstva. I po tome možemo reći, krjeposnici mo­ raju dobivati te časti, da svijetle svijetu svojim ži­ votom. A takav je, velimo bez laskanja i mp. o. fra Alojzij Mišić. Ko je on, i kakav je, to zna i svako dijete u većini Bosne. Mp. o. fra Alojzije Mišić rodio se je u Bos. Gradiški g. 1859. 11. studenog od bogobojaznih rodi­ telja Mate i Marije. Majka mu je i sada u životu, krjepka i brižna starica za svako dobro Na kršte­ nju je dobio ime Stjepan. Osnovne je nauke svršio u Gradiški pod paskom i podukom o. Marka Dulibića. Videći ovaj otac darovitost njegovu i pobožnost, preporuči ga za »ujaka«. Latinsku slovnicu po ondašnjem običaju svrši u Fojnici, gdje g. 1874. obuče habit, a 1875. položi proste zavjete. U Gučoj gori svrši s odlikom filozofske nauke, a u Ostrogonu bogoslovske. Svak je opazio darovitost, mar i pobožnost mladoga Franjevca i ko predvigjao da će ga stići velike časti u Crkvi. Samo je on do sebe malo držao. G. 1883. 6. srpnja prikaza prvi put žrtvu neokaljanog Jaganjca, a zatim odmah bi poslat u S a r a j e v o za duhovnoga pomoćnika. Tu je pokazao pravi apostolski duh. Svjedokom je tomu preuzv. g. Nadbiskup dr. Stadler, koji se je često divio njegovoj revnosti za spas duša. Ko što sv. Pavao apoštol veli za se, da je svima sve postao, isto je činio i mladi »fra Alojzija«, kako ga obično zovu. Nije on pazio ni na vrijeme i ne­ vrijeme, ni na zdravlje ili slabost, kad se je radilo 1912. 0 spasu koje duše. Dogagjalo se je, da su ga mo­ rali dizati iznemogla od napora. Iza dvije godine imenova ga naše starješinstvo, na želju presvj. g. 6. fra Marijana Markovića, za tajnika biskupova u Banjaluci. Pa je ušao u volju 1 presvj. gospodinu i svemu gragjanstvu sa svoje revnosti i pobožnosti. Sedam je godina bio tajni­ kom i pošljednih godina još i njegovim vikarom. G. 1891. bi imenovan za gvardijana na Petrićevcu kod Banjaluke. Tom mu je zgodom rekao one riječi presvj. g. o. biskup. Mudrom upravom i pra­ vom apoštolskom revnošću pridiže onaj samostan. G. 1894. bi imenovat za župnika u Bihaću. Tu mu se otvori široko polje radu. Župa ogromna. Škole mnoge. Na sve stiže »fra Alojzija«. Župa procva, gragjanstvo i seljaštvo se poče pridizati. Svak je štovo svoga župnika, svak ga cijenio. U to doba posta i definitorom po smrti o. fra Joze Curića g. 1898. G. 1903, bi ponovno izabrat za gvardijana na Petrićevcu. Iste je godine posto kustodom redodržave. Presvj. g. o. fra M. Marković ga takogjer imenova za svoga vikara u to doba. G. 1907. bi odregien za predsjednika u našoj gimnaziji u Visokome. Svagdje pokaza svoj neumorni duh i redovnički život. Na kapitulu g. 1909. bi izabrat za Redodržavnika. Kakova su vremena bila, svak zna. Kako je bio miroljubiv, ali i odvažan, svak je uvidio. Kako­ god je umio i prije progutavati gorke, samo da po­ stigne, neka budu svi jedno u Isusu, znati će i sada u časti uz pijev i hvalu držati se jednako u revnosti za spas povjerenog si stada. Svome milom ocu čitava Redodržava in »S. P.« od srca čestitaju, i žele, da upravlja stadom onako, kako traži sv. Pavo apoštol u svojim poslanicama na Tita i Timoteja. »Stet — AIoysius noster — et pascat in forti tuđine tua Domine, in sablimitate nominis tui« — oves Hercegovinae Tuae! HDH O. P. O. r. М.: Borba za moral. U Njemačkoj opstoji udruženje pod naslovom »Verband der Mannervereine zur Bekampfung der offentlichen Unsittlichkeit«, što bi u hrvatskom prevodu glasilo: »Savez muževa za pobijanje javnoga nećudoregja«. Savez je nastao iz skrajnje nužde, da se ujedi­ njenim silama opru zatornom uplivu pokvarenosti. �Borba za moral. koja ugrožava opstanak moćnog njemačkog carstva. Svi su se uplivni i pametni ljudi sastali, izradili pra­ vila, izdaju svoje posebno glasilo »Volkswort«, koje se neustrašvo bori proti sramotnim sastancima, gad­ noj književnosti, nepristojnim riječima i t. d. U savez su stupili ljudi, koji pošteno misle, bez razlike vjere i stranaka. Njihove su namjere svete. Mnogo je potrebitija ova borba, nego li borba proti koleri ili kugi, jer one ne traže toliko žrtava, koliko nesretni nemoral. Brojke su po srijedi! Sudbeno osugjene mladosti od 12—18 godina bilo je godine 1905. 51.498, a u godini 1906. taj je broj poskočio na 55.270. Na hiljadu vojnika bolovalo je od sramotnih bo­ lesti 413. Broj nesretnih učenika u godini 1894—95., koji su bolovali od istih sramota iznosio do 69 na sto. U javnim bolnicama ležalo je godine 1900. bo­ lesno radi nećudoregja 196.008 čeljadi. Godine 1906. iznosio je broj nepoštenih ženskinja u Njemačkoj ništa manje 1,500.000, Pruska je imala u godini 1904. 36.657 manje porogjaja, nego u godini 1901. Broj nezakonite djece u Berlinu iznosi na godinu do 18.000. Bračnih rastava Pruska je vidjela u godini 1909. 9070. Gdje nemoral vlada, tu nema zdravlja, kao ni duševnog ni moralnog napretka. On narode u sva­ kom pogledu natrag baca. Računa se, da Njemačka za veneričke bolesti godišnje potroši 90,000.0000 maraka; a zapadaju je sramotni romani, nepristojne slike, razglednice, ki­ nematografi do 50,000.000 maraka! Pa da ovo nije užasno!? Pred ovakim žalosnim činjenicama strepi nje­ mački moćni narod i svim se mogućim sredstvima hoće, da odupre kužnim efektima nemorala. Kako stojimo u našoj kući? Nemojmo se zavaravati! Kod nas, ako nije go­ re, ništa nije bolje nego u Njemačkoj. Nemoral je u nekim krajevima zafatio (Slavonija) i široke mase našega hrvatskoga naroda. Vojništvo nam s dana u dan propada i na povratku kućama nemoral i psov­ ku bezobzirno širi. Iseljenici sve mane stranog svi­ jeta u našoj domovini presagjuju, a časne su iznimke, ako je ko štogod dobra i plemenita u tugjem svijetu naučio i u rodnim ga krajevima širio. Mladež nam na srednjim i visokim školama fizično i moralno pro­ pada, tako da se javno govori i piše, da »Potporno sveuč. društvo u Zagrebu« troši 90% svojih prihoda 39 za bolesti, u koje je mladost s nemoralnog ponaša­ nja upala. Naši se brojniji gradovi mogu u nećudoregju na­ tjecati sa Parizom i Budimpeštom. Žalosna je činje­ nica, da u Zagrebu broj nezakonite djece iznosi 29%. Sarajevo malo zaostaje za glavnim gradom Hrvat­ ske. Njegove je moralne prilike vješto ocrtao fra Franjo dr. Blažević u »Serafinskom Perivoju« pod naslovom »Iz sarajevske tržnice«. Zaslužuje čuti, što kaže dobri poznavaoc tamošnjih prilika dr. Bla­ žević: »Naša sarajevska tržnica, puna je takovih stvari, koje su podobne, da vjeru potkopaju, ćudorednost ili unište ili oslabe... Pružaju nam se proizvo­ di uma ljudskog, i to pod pokrovom zdravog i snaž­ nog štiva, okrijepljujuće hrane, ali ako odgrireš po­ krov, mjesto hrane nagješ otrov, koji ubija, koji svo­ jim zadahom prekrije čisto i nepokvareno zrcalo u dušu čovječju Bogom stavljeno.« Nami je Dalmatin­ cima svima poznato, da je Spljet sa svoje neuglagjenosti, divljaštva, nemorala, najprvi grad u Dalmaciji. Ne ćemo reći, da u Spljetu nema čestitih ljudi, ali su oni u zatišju. Ne smiju se niti da pokažu pred zanešenom svjetinom demokrata, koju je dr. Smodlaka za svoje osobne hire odveć vješto znao da izrabi. Nekoć bogoljubni spljetski težak svoje je kr­ šćanske dužnosti marno ispunjao, a sada, možemo bez i malo pretjerivanja reći, otkad je Smodlaka svoju pogubnu sektu razvio, da je izvršivanje kr­ šćanskih zapovjedi spalo barem za 70%. Pojmljivo je, što je kadra ta masa počiniti, kad se Boga ne boji, a u crkvu ne ide. U nas nije nikakvo čudo, da se spljetski težak kamenjem nabaciva ne samo na svećenika, nego i na sama biskupa (Presvj. Palunka). Uličarsko pisanje »Pučke Slobode«, »Slobode«, »Pučkoga Lista«, »Na­ šega Jedinstva«, sve je ugledne svećenike oblatilo. Imadu srca, da blate ugled jednoga don Franje Bulića, učenjaka na glasu i marljivog, na ekonomskom polju prezaslužnog don Franju Ivaniševića, dva od stari­ jih najpriznatijih svećenika spljetske biskupije. Ko­ liko su podvala učinili dru. Alfireviću! ? Sreća Bož­ ja, da je to čovjek od rada i eneržije, inače bi davno klonio pod udarcima spljetske klike. Nadamo se, da će taj neustrašivi borac i nadalje u Spljetu djelovati na zator neprijatelja vjere i doma. a uz njega će se vjerno boriti mirsko i redovno svećenstvo. * Letimično sam iznio žalosne prilike, koje i u Hr­ vatskoj u pogledu morala vladaju, sa svrhom, da po­ gibelj uočimo, i da joj se suprotstavimo. Ovo je dužnost svakog pojedinca, ma kojoj vjeri ili stranci pripadao. �40 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1912. Bi li se moglo i kod nas štogod slična osnovati? Mi mislimo, da bi to dapače bila skrajna nužda. Isti­ na, da mi imademo udruga, redova, organizacija, ko­ je se bore proti razvratnosti i nemoralu. To je dje­ lovanje raspršeno, nesustavno i ne zahvaća cijelu našu domovinu. Mislimo, da nepovoljne moralne pri­ like u domovini, nužno nameću dužnost, da osnujemo jedno udruženje ad hoc, koje će imati zadaću, da u svim područjima progoni kužne pojave moderne razvraćenosti. Gdje da bude sijelo ovoga saveza? Najnaravnije je, da to bude u Zagrebu. Manja mjesta s mnogo razloga ne mogu da budu uspješna za slična podu­ zeća. Ovo pitanje stavljamo na srce svim rodoljubima u našim glavnim gradovima: Zagrel.u. Sarajevu i ------oa Spljetu, da se s ovim pitanjem, ozbiljno pozabave, za konkretne upute spravno je, da bude svakomu pri ruci upraviteljstvo gore spomenutog njemačko; veza Coln, Triererstrasse 11. Ii jm * Svećenički sastanak U Spljetu« Takovo je bilo učestvovanje da1ma+' >koga mirskog i redovnog svećenstva na skupštini (19. velja­ če) u Spljetu, da se ni najveći optimista onako im­ pozantnom broju (preko 250 svećenika) ni iz daleka nije nadao. Demokratska je i liberalna štampa pro­ ricala, da će priregjivači ovoga zbilja u povjesti neupamćenog sastanka, doživjeti grozno razočaranje. Po njihovom nagovještanju sastanak je morao da bude zadnje pomazanje katoličkoj miagjoj generaciji, koju kod nas u glavnom predvodi veliki biskup dr. Mahnić i neumorni radiša dr. Alfirević. Liberalci sviju dlaka, nadali su se, da će ovom prigodom puk­ nuti jaz izmegju episkopata i nižega svećenstva; da će uspjeti nekolicini zabludjele braće svećenika ome­ sti rad za ideale vjere i doma, za koje se najodriješitije bore prvaci mirskog svećenstva: dr. Alfirević, don Franjo Bulić, don Franjo Ivanišević uz brojnu falangu neustrašivih boraca, kojima se franjevačka redodržava Presv. Otkupitelja punim pravom može da ponosi. Protivnici nijesu uspjeli! Oni su ostali pora­ ženi! Episkopat ne crpi svoje informacije o socijal­ nim, kulturnim, političkim, ekonomskim prilikama Dalmacije iz mutnog vrela liberalnog i antireligijoznog novinstva, kao što je »Sloboda« i »Naše Jedin­ stvo«. Naši biskupi visoko drže stijeg propetog Nazarenca i nesebičnog patriotizma, te je nemoguće da do naših dostojanstvenika dopre licumjerno, sebično udvaranje jednoga Smodlake, a još manje poznatog vrtikape Antonija Stražičića. Naš je sastanak doka­ zao, da megju svećenstvom ne može da bude raz­ dora. Isus je vogja mira, kralj ljubavi! Mi se pri­ znajemo njegovim našljednicima i učenicima. Sve naše osobne nazore Njemu žrtvujemo. Isusova nas nauka tako ujedinjuje, da je za istu svaki od nas i krv svoju proliti pripravan. Liberalci Ga napadaju. On je za njih signum cui contradicetur. No, neka znadu, da je nami Isus, Njegov sveti križ, zalog po­ bjede i našeg vječnog jedinstva. Sastanku je učestvovalo šest hrvatskih biskupa: An' e Ma1hnić,' ^ J; dr. A. Gjivoja, L. Pappafava, dr. J. Сапс, V. Palunko uz mnogobroj­ no mirsko i redovno svećenstvo. Iz provincije Presv. Otkupitelja sastanku je prisustvovalo 55 Franje­ vaca sa mnogopošt redodržavnikom drom. Karlom Eterovićem. Prije zborovania prigodom sv. mise, koju je presvj. dubrov. biskup dr. J. Marcelić za sretan uspjeh sastanka čitao, sam je presvijetli par riječi sakupljenom svećenstvu u starodrevnoj bazilici sv. Duje na srce stavio. Dr. je Marcelić sa svojom poznatom intuicijom sakupljeno svećenstvo upozorio, da se ne možemo nadati restauraciji društva u Isusovu duhu, ako mi svećenici sami sebe u tom duhu najprije ne obnovimo. Po sv. misi svećenstvo je korporativno s epi­ skopatom otišlo u prostorije »Kršćanskog radničkog društva«, gdje je na prijedlog našeg opće ljubljenog predsjednika središnje spljetske organizacije, dr. Alfirevića izabrano per acclamationem vodstvo našega sastanka: pokrovitelj dr. Ante Gjivoje, predsjednik dr. Ante Mahnić, potpredsjednik dr. Karlo Eterović, redodržavnik, tajnici: dr. Bervaldi, prof. fra Ante Cikojević. Vodstvo zauzimlje svoja mjesta. Presvjetli se Mahnić na povjerenju zahvaljuje, te ističe modernu nuždu, da episkopat po ovakovim sastanci­ ma dogje u povjerljiv doticaj sa svojim dušobriž­ ništvom. Ovakovi sastanci, kaže, da su imperativ modernog doba. Upravlja prorokove riječi na naše javne prilike: liaereditas nostra versa est ad alienos, domus nostrae ad extraneos; servi dominati sunt nostri. Ovi pojavi nas sile na ustrajnost, kompakt­ nost u radu. Osugjiva popustljivost, stari naš konzervatizam proti liberalnim strujama. U našem reformatornom radu stavlja nam pred oči askezu, ob­ novu nas istih, a preko nas preporod naroda. Spo­ minje zlatne riječi, koje je Pio X. hrvatskim bisku­ pima upravio: fuori dalla sacristia! �Neke misli o trećoredskom pokretu u Hrvatskoj. Na do podnevnoj i po podnevnoj sjednici četiri važna socijalna pitanja bila su predmetom opće paž­ nje i zanimanja. Prof. 1. Butković referirao je o svećeničkim organizacijama; vlč. Pušić o novinstvu; vlč. don Niko Gamulin o zadrugarstvu; vlč. o. fra Ante prof. Cikojević o omladinskim društvima. Re­ ferenti su svoja temata na općenito zadovoljstvo is­ crpivo, svestrano, praktično izradili i pred uglednim općinstvom živom intonacijom svoje razlaganje raz­ vili. Treba priznati, da je dr. Alfirević kao pred­ sjednik središnje svećeničke organizacije bio sretan u izboru gg. predavača. Referenti ne samo da su pokazali teoretičnu naobrazbu u svojim referatima, nego, što je glavno u ovakim raspravama, oni su svo­ jim praktičnim iskustvom sve svoje nazore u životu vagnuli. Kao plod našega razlaganja i svestranog deba tiranja, pri komu su sudjelovali mnogobrojni govor­ nici uz izrazitije, kao što su: dr. Juraj Carić, dr. Marcelić, dr. Gjivoje, don Franjo IvaniševK, don Franjo Bulić, dr. Carević, dr. Alfirević, prof. Truta i t. d., stvoreno je nekoliko praktičnih rezolucija, od kojih se spominjemo: 1. Da se pod nadzorom diecezanskih biskupa čim prije po svim dekanatima provede svećenička orga­ nizacija u smislu pravila pod naslovom svećenička zajednica«. 2. Neka se glasilom svećeničkih organizija pri­ zna časopis »Svećenička Zajednica«, koja izlazi na Krku. 3. Nijedan svećenik ne smije podupirati onu stranku, koja direktno ili indirektno napada vjerske svetinje. 4. Neka se osnuje dioničko društvo, u koje mogu stupiti i dobri katolici svjetovnjaci, za otkup knjižare sjemeništa i Leonove tiskare, kojima će zavodima upravljati odbor, od dioničara za to uoblašten. (Dio­ nica K 50.—.) 5. Neka se svećenstvo što energičnije zauzme za procvat našega katoličkog novinstva osobito »Da­ na«, »Mladosti« i »Pučkih Novina«. 6. Neka dalmatinsko tiskovno društvo bude u što tjesnijem odnošaju sa svim katoličkim društvima ovoga smjera u Dalmaciji i izvan nje. 7. Neka se, po mogućnosti, u svim selima uvede seoska blagajna, a po većim varošima štediona. 8. Neka se osnuje za Dalmaciju jedna potrošna centrala, koja će opskrbljivati seoske blagajne i ine institucije potrošnim potrepštinama. 9. Neka se u svakom mjestu, prema prilikama, osnuje Marijina družba ili omladinsko katoličko pro­ svjetno društvo. 41 10. Neka upraviteljstva omladinskih društava nastoje, da ona budu žarištem gospodarskog, soci­ jalnog i kulturnog života. 11. Neka se ove godine u Dalmaciji priredi omla­ dinski slovensko-hrvatski sastanak. * Ovo su tekar važnije rezolucije, pri kojima je osobito sudjelovao poznati svjetski socijolog dr. Krek. Kada bi se htjelo doznati za sve one praktič­ ne izvode gg. referenata, a osobito dra. Kreka i prof. Cikojevića, trebalo bi opširnu brošuru napisati. U ostalom, to za naš »Seraf. Perivoj« *) nije potrebito. Ko se sa ovim sastankom želi opširnije baviti, pre­ poručujemo mu izvješće, koje izlazi u spljetskom »Danu«. — Učesnik P. 0 . A. Čičić: - Neke misli o trećoredskom pokretu u Hrvatskoj. (S osobitim obzirom na 11. kat. sastanak u Zagrebu.) Ajde, Franjo, popravi kuću moju, koja se ruši. Imam pred soborfi okružnicu o. Raiaela Rodića, franjevačkog gvardijana u Zagrebu, što ju je 15. siječnja o. g. poslao na upravitelje 111. reda širom hrvatskih zemalja, a radi o organizaciji Ш. reda u našim krajevima. Pri ruci su mi i 2 broja ovo­ godišnjeg »Glasnika sv. Franje«, koji je do lani bio tek provincijalno glasilo za trećoredce hrv. redodržave, a ove godine priuzeo je zadaću da sakupi oko sebe svu trećoredsku vojsku po svim hrvatskim pokrajinama. Ovo dvoje: okružnica o. Rodića i reformacija »Glasnika sv. Franje« udarit će osnov jednoj velikoj zgradi — udruženju, oživljenju i javnom djelovanju III. reda; tim više, što je ovaj jasni istupak za trećo­ redsku organizaciju prispio u najzgodniji čas; a odzivi iz Bosne, Hercegovine i Dalmacije, sudeći po izašlim brojevima »Glasnika«, srdačni su i zanosni. Brez svake bo je sumnje, da je u ovo nekoliko zadnjih godišta neki novi duh unišao u hrvatski svijet. Nove aspiracije i težnje, koje svakako imaju najmarkantniju notu s o c i j a l i z m a , provejavaju *) O paska. — Vaša se je brzojavna čestitka, g. uredniče, skupštinara ugodno dojmila. Ne bi li se i kod vas u Bosni, gdje je povoljnije tlo za katoličku akciju dalo poraditi u smislu gornjih rezolucija? (Držjmo, da nijesmo od toga da­ leko; jer nakon već minulih bura i oluje sviću i u nas dani rada, — Dodatak ured.) �42 Br. 3. — Serafinski Perivoj. našim životom. Lokalne i provincijalne prilike; pri­ vatni razgovori i govori na sastancima; političke, gospodarstvene i druge okolnosti odišu novim duhom; a o novom smjeru i pisanju u našem no­ vinstvu ne treba ni govoriti. Socijalizam je duboko uhvatio korijen u našoj javnosti. Hrvatska se je ne prikučila, nego utonula posvema u evropejskom životu 1 to već nije sudbina naših glavnih gradova ili sudbina Banovine ili obala Dalmacije: svi mi s kraja na kraj velike Hrvatske osjećamo ovu struju. Novi ovaj duh, koji je zavladao u našem svijetu, koliko je neumoljiva potreba vremena, i kao taki skroz indiferentna, pače u mnogom i dobra stvar: toliko opet s druge strane donio je sa sobom i ne male rane razvratnog europejskog svijeta: indiferentizam i liberalizam u vjerskom pogledu, ekonom­ sku krizu na socijalnom polju i druge neke ne naj­ bolje stvari. Već u našem životu opaža se gubitak mnogih krjeposti: vjere, pravednosti, milosrgja, č nosti; javno mnijenje osvajaju novine i knjižice ne vjerničke boje; na sastancima se vode svakakvi razgovori; u društvima se pjevaju nečedne pjesme, na pozornicama i u kazalištima se daju bestidni ko­ madi. Sve su ovo zle strane novoga života u vatskoj, koje valja liječiti i odst aniti. I baš s ovoga razloga velim, da je istup za orga­ nizaciju III. reda u našim zemljama došao u naj­ bolju oru. Organizaciji prija duh vremena; a i nužna je organizacija, hoćemo li popraviti javne rane i zlo vjersko i socijalno stanje Hrvatske. U katoličkom životu u Hrvatskoj opažaju se tu i tamo razna udruženja za iskorjeienje gore spome­ nutih zala: ali organizacija III. reda, koji je kod nas najbrojnije društvo, prožeto duhom evangjelja i po svojoj naravi skroz organizovano, samo ga eto treba, da tako reknem, sklopiti: o v a o r g a n i za č i j a je n a j s h o d n i j a , da i z l i j e č i j a v n e rane. To je uvidio i veliki papa L a v XIII., koji je, sam bivši trećoredac, uvijek preporučivao III. red kao najshodnije sredstvo za melioraciju vjerskih i socijalnih trzavica u Europi. Misao velikog Lava i druge dobre socijalne strane III. reda iznio je lani u »Serafinskom Peri­ voju« (br. 8—9) vrijedni fra E. Matić; a ja i inače ne sumnjam ni najmanje, da će našoj publici biti po­ znata narav III. reda barem u krupnijim potezima. * Iznijet ću tada neke konkretnije misli o trećoredskoj organizaciji kod nas, gdje ću se dotaći i II. kat. kongresa u Zagrebu, jer će u njemu hrv. trećoredci igrati ne malu ulogu, a i oni će tom zgodom 1912. megju se vijećat o čim boljem uspjehu III. reda u Hrvatskoj. Prije svega da ove nade, koje polažemo u III. red, ne budu puke obsjene, prvi i najnužniji uvjet jest, da se drže u redu lokalne trećoredske organi­ zacije: moraju se obdržavati mjesečne skupštine, trećoredci neka se upućuju u svoje vjerske, obitelj­ ske i socijalne dužnosti itd. — sve u duhu sv. o. Franje i na temelju kršćanskih krjeposti. Glede opće opet organizacije III. reda u hrvat­ skim zemljama, najprije treba »placet« hrvatskih redodržavnika i valja održat još ove godine jedan sa­ stanak trećoredskih vogja, na kome će se napraviti plan za čim solidniju organizaciju III. reda po cijeloj Hrvatskoj. S ovim planom i u smislu rezolucija stvorenih na sastanku vogja poradit će dalje trećoredski upravitelji — a onda do godine se mora sa­ zvati I. opći sastanak hrvatskih trećoredaca. Obzirom na postignuće »placeta« to će biti si­ gurno već gotova stvar, jer će hrvatski redodržavnici svjesni važnosti III. reda i njegova poziva u da­ našnje doba dragovoljno ne samo odobrit, nego da­ pače pohvalit i preporučit istup o. Rodića za ujedi­ njenje III. reda. Više treba pažnje posvetiti sastanku vogja. O. Rodić znati će jamačno udesiti ovaj sastanak i naći zgodna temata za pretresanje, iz kojih će se onda izvući zgodne rezolucije, koje će biti norma daljnjem djelovanju trećoredskih upravitelja. Ob ovome sastanku vogja piše mi o. Rodić u pismu od 15. II. t. g. slijedeće: »Sastanak, što ga ove godine sredinom srpnja kanim sazvati, ograničuje se lih na vogje, dočim drugi na njega ne bi imali pristupa. Za ovaj sastanak izradit ćemo točan pro­ gram, temata i referente naći, koji bi ova temata obradili. Ujedno ćemo točno fiksirati mjesto i dane vijećanja. Sve ovo bit će posebice svim vogjama još svhkako do Uskrsa javljeno radi znanja i ravnanja.« Ovako ustaljen III. red moći će onda da ne­ smetano dalje uspijeva i s ovim pretpostavkama go­ tova je daljnja njegova organizacija, samo ne treba gubiti dalje volje i ljubavi; a blagoslovljeni njegovi plodovi pokazat će se brez svake sumnje. Jasno je dakle da ne treba mnogo riječi trošiti u to. da trećoredski vogje shvate svoju zadaću u ovim časovima, kada dolazi fdra, da se III. red po­ kaže u sadanjim prilikama, koje su mu tako povoljne, u svojoj pravoj jakosti i veličini. S ovim nacrtom nastavit će trećoredski upra­ vitelji daljnje svoje djelovanje. »Glasnik sv. Franje« stati će na sigurne noge i onda eto ti serafinske �Noćno spominjanje. vojske u našim krajevima probugjene i s novim po­ gledom u život, da onda serafinskom ljubavlju i gorIjivošću razasiju sjeme kršćanskih krijeposti širom hrvatske domovine. Pa onda do godine, kada se sastane II. kato­ lički kongres u bijelu Zagrebu, hrvatski trećoreci biti će najpouzdaniji pobornici rezolucija, koje će se stvoriti na tome kongresu; širiti će njegove ideje s onom voljom i požrtvovnošću, kako to mogu sa­ mo serafinski sinovi Asiškog Patrijarhe. Na II. k a t o l i č k i k o n g r e s p o h r l i t i će i o g r o mn a voj s ka f r a n j e v a č i k i h trećor e d a c a t i m r agj e, š t o će t om z g o d o m b i t i i I. s v e o p ć i t r e ć o r e d s k i k o n g r e s . Razlog tome jest: pošto sva sila franjevačkih trećoredaca rado bi prisustvovati II. katoličkom kon­ gresu, koji će uprav u trećorecima imati najpouzda­ nije pobornike svojih rezolucija: a jedino ovako može se trećorecima pružiti prigoda učestvovati kod II. katoličkog kongresa i opet održati svoj apso­ lutno potrebiti I. kongres: a obadvoje s Jednom dan­ gubom i jednim troškom. Osim toga i o. Rodić mi javlja, da je to takogjer njihova (u Zagrebu) namisao i želja, »da se I. trećoredski kongres održi za­ jedno s II. katoličkim kongresom; a to je vruća želja samih priregjivača katoličkog kongresa. Ovo bi bilo istom u kolovozu g. 1913. Do tr a vremena nada se, da ćemo se moći lijepo i jezgrovito pripra­ viti i našu vojsku, dobro uregjenu na taj kongres dovesti«. Da priregjivači II. katoličkog kongresa u Za­ grebu shvate dostojno ulogu III. reda u preporodu Hrvatske, za kojim ide i ovaj II. kongres: to će biti briga o. Rodića, koji će poznatom okretnošću znati ishoditi dostojno mjesto trećoredskoj ideji na II. kat. kongresu — volja ga je, da I. trećoredski kon­ gres bude održan kao posebna sekcija II. kat. kon­ gresa ili neodvisno od ovoga pod neposrednim vod­ stvom i nadzorom franjevačkog starješinstva, ko­ jemu III. red juridično potpada. * S III. franjevačkim redom, odnosno njegovim udruženjem katolička stvar u Hrvatskoj postići će ne mali uspjeh, jer je to jaka disciplinovana vojska, osnovana na evangjeoskoj i demokratskoj podlozi, a samo kao ovaka može da donese blagosovljeni plod evangjeoskog života, i to u svim slojevima društva, ponajpače u puku, koji i jest srčika naroda. Demokratizam franjevačkog III. reda to je eminentna njegova odlika, i taj demokratizam daje ovomu redu opću vrijednost, jer su u III. redu svi braća, bez ob­ zira na staleške povlastice: svi smo braća i svi se 43 moramo megju se ljubiti i štovati, pravični biti jedni prema drugom — a manjak baš ovih krjeposti i jest stvorio današnje zlo i razrovanost u društvu ljud­ skomu. Kada se pokaže u hrvatskoj javnosti jaka voj­ ska serafinske braće, okupljena sa svili strana: sa obala mutnog Dunava i Jadranskog mora, od neho­ tičnog Triglava pa preko Banovine, Bosne i kršne Hercegovine: onda će cjelokupna Hrvatska dahnuti novim životom; životom vjere, pravde, ljubavi i čistoće; jer je III. red uspješni lijek proti indiferentizmu, egoizmu i sensualizmu našega vremena (Dr. L. Dehon). U to ime ponovno moramo pozdraviti istup za­ grebačkih Franjevaca za trećoredsku organizaciju; a svi, koji smo na to zvani: ponajprije braća I. reda sv. Franje, koji su se zavjetovali na ideale; ponajprije, ve' n, Franjevci valja da se zagriju i zauzmu za ovaj trećoredski pokret, da budu na ruku o. Rodiću, i onda na skoro eto nas u eri boljih i sretnijih dana! •--------P. Senjić-Tvrtković: = Noćno spominjanje. 0 noći n’jema, tihi raju žića, Gdje kr’jepost svaka svojim sv’jetlom kr’jesi, Kad zemnik kuša zaboravi pića Dok danju trudan vapi: »Gdje si! — gdje si! 1 meni raj si, аГ već n’jesi tako Ko nekad davno; — n’jesi mi ni pako АГ mene boli, kad mi šaneš tio: »Ah, ti si kerub bio!« Da, bio ja sam; — čemu spomen ovi? — Ukorit želiš zar me s prošle sreće 1Г otkrit ponor, gdje mi truhnu snovi: Na prvoj zraci utrgnuto cvjeće; ЈГ misliš, da je utjehe to znamen; — Ne, nije, noći; — tvrd sam kao kamen I sve što ćutim, što bi reći htio: »Ah, ja sam kerub bio.« Nek bruji spomen, nek me njiha samo U besvjesnici pobrkanih slika; — АГ što me kružiš, pamučna ti tamo, Još n’jesam dahno dahom očajnika. Nek bruji spomen, uv’jek nek mi zbori O zv’jezdi sitnoj, štono nekad zgori Na čelu tvome, dok sam — dijete - snio; »Još, kad sam kerub bio!« �44 Вг. 3. — Serafinski Perivoj. — 1912. Jest, ja sam kerub bio; — v’jek mi šanu U polnoć dusi dobri, — ne znam, — zli li; Ja stisnem oči, kad mi suze kanu I pitam noćcu: »Gdje su, gdje su bili Ti dusi, kad sam bio malo d’jete, Čuvari one žarke luči svete, Sto trepetala noćnim nebom tio, • »Još dok sam kerub bio!« I šapću dusi, ko da pčele zuje I pričaju mi o zlatnom lepiru, O cvjetnom grmu, gdje se krile guje, „ 0 mnogom prošlom lakomlju i hiru. A ja ih slušam, pa im reknem: »Pravo, Da, napast sv’jet je i lepir je gjavo, A ja to Ijubljah, o tom sam i snio »Ah, kad sam kerub bio.« Znam, onog doba ruže mirile su 1 da sam s trnja njinog plako često A1 neznah jošte objestan na plesu Kud gazi noga, nit bi ples^t presto, Kad ubod trnja ragjo kapkom krvi, Sve bilo jedno, samo da sam prvi I onda, kad čuh prvi puta »Jest, ti si kerub bio!« Svejedno, — rekoh, — polje cv’jeta o Leptiri l’jeću,------ sv’jedno, život ovi U danu zgara. АГ kad zjene sklope Na počin blagi svemu ljudstvu snovi, Tad spazih nebo čara i milote АГ jedna zv’jezda oku mi se ote, U koju v’jek sam ponajragje zrio — »Ah, kad sam kerub bio.« A noći n’jema, tihi raju žica, Gdje kr’jepost svaka svojim sv'jetlom kr’jesi, Kad zemnik kuša zaboravi pića Dok danju trudan vapi: »Gdje si? — gdje si?« I meni raj si, аГ već n’jesi tako, Ko nekad davno; — n’jesi mi ni pako, АГ mene boli, kad mi šaneš tio: »Ah, ti si kerub bio!« Da, bio ja sam; — čemu spomen ovi? — Ukorit želiš zar me s prošle sreće 1Г otkrit ponor, gdje mi truhnu snovi: Na prvoj zraci utrgnuto cv’jeće? IP misliš, da je utjehe to znamen —? — Ne, nije, noći, — nego zlatni pramen Od zv’jezde one moja nosi lira, Pa s nje me uzdah dira; — A šušt tvog perja uz nju šapće tio: »Ah, ti si kerub bio!« — G. Guenot: ■ Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura.) III. Večera. Sofonij Tigelin, postavši prefektom pretorija i pouzdanim savjetnikom Neronovim, pokvari, razvrati i raskalaši mladoga vladara. On je stanovao u okružju Flaminijeva cirkusa izmegju Panteona i Augustova mauzoleja. Njegova je zgrada bila sagragjena skoro po istom nacrtu, kao i ona Pedanija Sekunda, a bila je snabdjevena još sjajnijim pokuć­ stvom. Kada bi kamenje ove krasne i raskošne kuće imalo glas, ono bi pripovjedalo, koliko je zapljena, nepravdi i ljudskih života zapalo bogatstvo, koje ona krije. Rijetki mramor, kipovi, mjed, djela naj­ glasovitijih umjetnika, bila su krvna nagrada, za koju se nije nikada Neron pogagjao sa svojim miljenicim. Ovi su se zlotvori igrali sa sudbinom, sa čašću i sa životom gragjana. Nitko nije mogao misliti, e je zaklonjen od njihovih namjera, pa da je pobjegao na kraj svijeta. Bio je dosta jedan centurijon, kad bi se iz Rima zaputio sa cesarovom na:dbom; on bi im naredio, da se priprave na smrt. A oni otvaraj žile ili zapovijedaj oslobogjeniku, da ih smakne, pa ostavljaj jedan dio imanja Neronu i njegovim prijateljima, a ostalo svojoj obitelji. Tri dana poslije smrtne kazne četiri stotine Pedanijevih robova, okupljalo se u večer po izbor društvo kod Tigelina. Uzvanici prefekta pretorija, čekali su večeru i sjedjeli u eksedri, u dvorani za razgovor prostrtoj sjajnim sagovima. Tu je bio Servilij Tusko, s kojim smo se imali prigodu već više puta upoznati, za tim Aulo Plaucij. Premda bivši konsul nije imao nikakove naklonosti prama Tigelinu, mi­ slio je, da je dužan na neke obzire: ne, što bi se za se bojao; nego jer je nježno ljubio svoju obitelj, pa se je nadao, da će ga mržnja proći, kad mu nešto popusti. Tu se je izmegju uzvanika vidjelo i Otona, Neronova prijatelja, koji se je kašnje zacario. Malo dana od kako se popeo na carsko prijestolje, rekao bi, e je htio zabašuriti svoju osamotnu prošlost i pokazati se dostojnim najviše časti. Za tim tu su bili i Senecijon i Veturij u svojstvu štićenika i čankoliza, pa napokon i oslobogjenik Tigelinov, još gori i još grozniji od gospodara, ako je moguće. Ovaj čovjek, po imenu Hermes, u već poodmakloj dobi podržavao je strasti mladosti; on je bio zloduh svoga gospodara, on je bio ogrezao u sva nedjela. Nešto podalje vidjelo se tri druga čovjeka ogrnuta u vu­ nene toge. Oni su mučali. Bili su to štićenici pre- �Neronove žrtve, fektovi, panduri uvijek spravni, da izvrše i najmanji njegov mig. Onoga časa, kada smo čitaoca uveli u sjajnu kuću tijesnoga Neronova prijatelja, Tigelin je izlazio iz kupelji i rukom popravljao svoje odijelo. Dok se je oblačio u svečanu bijelu tuniku, rob odregjen za pozivanje, kazivao mu je broj i ime pozvanika. Kad je ovaj svoj posao svršio, drugi je rob dao gospodaru po običaju popis jela. Tigelin pregledavši ga, udo­ stoji se s jednim znakom glave posvjedočiti svoje zadovoljstvo. Tada stavi na svoje čelo vijenac ruža i bio je spreman, da časti svoje goste. Kad je pošljednji pogled bacio na srebreno ogledalo ispred sebe obješeno, ugje u eksedru. Tigelinu je bilo oko šestdeset godina. Posijeda mu kosa sa gustim i oštrim pramenima prikrivala glavu. Njegov sitni i inače lijep struk, bio je malo debelinom nagrgjen. Lice mu je bilo otegnuto, boja živahna, oko crno; ono je upadnuto u očnicu sijevalo mutnim svjetlom; nos mu je bio savijen, kao u kakove ptice grabilice. Himbeni je posmijeh vječno titrao na nje­ govim tankim usnicama. Sve je to podavalo izrazu njegova lica divlju sliku; pa i njegovi ponajbolji prija­ telji kadšto su jedva mogli odoljeti njegovu oštru pogledu. Netom se pojavi u eksedri, svi se uzva­ nici naglo ustanu, on pozdravi poglavitije, s njima se izljubi, a Veturiju i ostalim štićenicima samo pruži ruku. Jedva je Tigelin imao vremena, da sjedne izmegju Servilija Tuska i Otona, kad rob, koji je vrijeme pokazivao, zaviče u eksedri. Na taj znak, koji je javljao, da je gotova večera, Tigelin i uzvanici se digoše. Veturij je pošto mu je napo­ kon uspjelo dokopati se dobre gozbe, sa nasladom udisao miris hrana, koji je prodirao u eksedru kroz na pola otvorena vrata. Gospodar povede uzva­ nike i oni ugju dostojanstveno u t r i c 1i n i u m, bla­ govaonicu, koja je bila tek do razgovaraonice. Triklinijarh ili glavni sluga pri stolu, u kratkoj tunici bez rukava, kao i svi ostali robovi, koji su stajali blizu stola, dade znak i u bijelo obučeni dječaci primakoše se uzvanicima. Jer im je bilo zabranjeno usta otvarati, pružiše im mučeći srebrene vrčeve, pune miomirisne vode, da operu ruke i nekakovu rubeninu da ih otaru. Kad je ovaj uvod svršio, Tigelinovi gosti legoše tri po tri na oniske postelje, na­ pravljene kraj stola i pokrivene grimiznim pokri­ vačima. Na desnu prefekta pretorija bio je Aulo Plaucij, a na lijevu Servilij Tusko. Bili su na istoj postelji Oton, Senecijon i Veturij; a tri se štićenika smjestiše na treću. Zidovi su dvorane bili ukrašeni bogatim slikama, koje su prikazivale bahovske pri­ zore i lovačke zgode i nekoliko erotičnih predmeta. Dragocjeno mrainorje okružavalo je slike ili ono je 45 bilo uklesano u korniže koje su držale bjelokosni štrop. Raskošje je bilo prosulo sva sredstva, da uresi ovu gostinsku dvoranu, u koju je svake sed­ mice dolazio Neron i prve ličnosti carstva. Tigelinovu je duhu bilo prirogjeno lagodno živovanje jed­ nako, kao i spletka i osvagjanje; u ovim posljed­ njim poslovima bio je majstor. Ovi su poslovi za apsolutizma postali umjetnošću. Podno postelja bili su nožni robovi, kako ili se nazivalo. Njihova je služba stala u tome, što bi uzvanicim izuvali obuću i za gozbe nijemo stajali i vršili njihove naredbe. Stol je bio od dragocjenog drveta, obložen sedefom i srebrom. Na njemu je bila samo jedna kristalna amfora, kroz koju se je iskrilo neko piće rubinove boje; to je bilo vino odregjeno za žrtve. Tigelin uze amforu i poli po stolu nekoliko kapi skupocjenog vina, sa uobičajenim ob­ redima, koje rob mahom otare. Za tim bi prostrt po stolu stolnjak, bjelji od snijega, a naokolo vijenci od lovorike, bršljana i zelenkastog lozovog lišća. Veturijevo se je oko od nestrpljivosti krjesilo; ova se je predigra gladnomu čankolizu bez sumnje su­ višnom činila, njegov je glad bio nezasitljiv; on je od čežnje umirao. U to doba pojave se robovi sa hranom na sre­ brenom spremniku, koji je bio velik kao stol. To je bila prva služba. Svi uzvanici s veseljem po­ zdrave ovu ugodnu pojavu. Tu je bilo jaja, obične salate, maslina, voća i jetara od bijelih gusaka, na smokvam othranjenih. Takav je bio uvod obilatih i beskrajnih gozba u doba rimskoga carstva. Jedva bi mig redateljeva oka dao odstraniti ovu prvu službu, druga bi se primicala, ili da se poslužim su­ vremenim govorom, drugi se je stol donosio. Tu se je izvalilo trojansko prase, tri pijevca utovljena sa tijestom umiješanim u mlijeku, volići, slavujevi jezici, kampanski golubovi i rode. Cim se je ova hrana stolu pokazala, odmah se našla u rukama razdirača, koji se brzo oslobodiše svoga posla; a za tim se prihvatiše razdavači, da s njom ponude uzvanike. Tigelin osokoli uzvanike, da počaste gozbu i u tome im dade primjer. Veturija nije tre­ balo podbadati. On je prionuo, bez ikakova him­ benoga srama, oko ogromnih komada preda nj po­ stavljenih. Ovi su pred njim sa čudnom brzinom iščezavali u dubine njegova želudca. Ipak rekao bi, e mu sve nije bilo na mjestu i njegov se pogled nemirno gubio po robovima i po vratima blagovao­ nice. Napokon, poslije nekoliko časa, diže se vratarica blagovaonice i ugju robovi, koji su imali vino točiti. Odmah donesu kristalnu amforu, kroz koju se blistalo staro vino iz Falerna. Prije no će se uzvanici služiti, jedan će ga rob okušati: potrebiti �46 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1912, oprez glede života gospodara u tolikom svijetu ro­ bova, s kojim su bili okruženi. Poslije falernskog točilo se je cekubsko i masičko, obljubljeno Vergilovo vino, pa onda sve ponajbolje italske kapljice. Kad i kada se je častilo i Neronovirn izumljenim pićem: s vrelom vodom u snijegu razlilagjenom. Gozba je sve dotle bila mukla, svaki je uzvanik bio zabavljen, kako da zatomi svoju prvu želju za hranom s pohlepom, s koje se je ponosio onaj ža­ losni vijek. Vino otvori usta, razveza jezike i raz­ govor proključa. »Ti se, Tigeline, razumiš u uredbu goz'oe, reče Oton. Jela su bez prigovora, podvorba najboljega ukusa, večera najtočnija; ipak mi dopusti, da izra­ zim jedno žalovanje. — Koje? upita Tigelin u čudu. Njegovo je samoljublje grozno trpjelo i s najmanjeg kugjenja. — To je, što večeras nije megju nami cesara. Osim neizmjerne časti, s kojom bi nas njegova pri sutnost odlikovala, on bi stavr.o svoje hvale mojim pridružio, jer, ti znaš, vladar se razumi u krasne večere; on svagdje pokaziva svoj dar umjetnika. — Božanski cezarov glas, odgovori Tigelin, treba pažnje. Neron se pripravlja, da skoro u kaza lištu zapjeva. — Ako se cezar uplete u borbu sa naši ličnijim glazbarim, opazi Plaueij, teško ć slavlje slaviti. Srdit Tigelin baci pogled na konzularca, što se je usudio u sumnju staviti Neronovu prednost u pje­ vanju. — Aulo, prihvati on osorno, nije dopušteno po­ ricati divni cezarov talenat. Zar ne znaš, kako je otrag malo mjeseci platio sa životom neki nesretni glumac Parid, što se je objesno drznuo vladara u glazbi natkriliti? Ova je kazna bila pravedna; jer ,. svagdje, gdje se udostoji vladar na natjecanje izaći, treba mu prvo mjesto ustupiti. Plaueij umuča pred tim podlim načelima. Se­ necijon, koji je bio odregjen na skoru smrt, stade natkriljivati u laskanju prefekta pretorija. Imaš hiljadu razloga, Tigeline, zaviče. Neron je najveći umrlik, nedostiživi genij; što velim, cezar je bog! — Da, ponovi Veturij, koji je sve do ovoga časa više žderao, no jeo; da, ja to potvrgjivam i kunem se, cezar je bog! A ti, slavni Tigeline, blagoslov­ ljena zvijezdo, što no ju nebo nad carstvo stavilo, ti si njegov dostojni doglavnik. — Potomstvo će tvoj genij slaviti, doda Sene­ cijon, kao što i mi to danas radimo. — Potomstvo će te slaviti, Tigeline, opet će čankoliz ponoviti; ja se kunem, tako će biti. Dok su se Senecijon i Veturij takmili u podlim laskanjima, Tigelin će ravnodušno čašu masičkoga vina ustima primaknuti, pa ju iskapiti. Kad se je s pićem nasladio, s jednim će pogledom omjeriti za stolom sjedeće uzvanike, pa će im reći s nekim zlob­ nim posmjehom: - Priznajte, moji prijatelji, Neron je navijestio novu dobu; on je smrt preobrazio. A pošto su ga uzvanici gledali, bez da su ga razumjeli, doda: Danas se više ne oprašta zločin, kad koga cezar zamrzi; gragjanin, koga je ova nesreća za­ letjela, hiti, da izagje iz života. Danas se ide na smrt, ko na kakovu svečanost; rekao bi, da ona nije drugo no neka igra; a ja mislim, da je ona za neke neka promjena uživanja. U isto doba, kad je dovršivao ove grobne riječi, Tigelin osinu Plaucija s otrovnim pogledom, u kome su bile strašne prijetnje; ali konzularac ne pokaza, da je to opazio. — Treba, prijatelji moji, proslijedi Tigelin sa svojim užasnim posmjehom, treba prije no robovi donesu treći stol, da vam pripovjedim, kako je Petronij platio prirodi svoj posljednji dug. Što, Petronija više nema? viknu Plaueij. On je živio, odgovori nehajno Tigelin. Svoj je život svršio najvišom otmenošću, s kojom se slu­ žio u svim svojim djelima. Htio je po tenanu kušati opore i tajinstvene užitke smrti. Neki neosjetljivi posmjeh otvori na pola nježne Otonove usnice. On je megjutim mučao. Senecijon, pošto ni malo nije znao za smrt svoga prijatelja Pe­ tronija, oćuti pusti strah na prefektovo pripovije­ danje; strah, koji je osjećao, odrazivao se je u blijedilu njegova lica. — Pa je li umro hotimice? upita on zabrinuto. — Pod slatkom Cezarovom vladom, prihvati Tigelin, sretna smrt uvijek zapada onoga, koga se božanska vladareva usta udostoje osudjeti. - Megjutim, proslijedi Senecijon, Petronij je bio neograničeni gospodar Neronovih svečanosti. Ništa, po Neronovu mnijenju, ne bi bilo ukusno uregjeno, ako Petronij ne bi dao savjeta. —To je istina, na njegovu nesreću, odvrati gorko Tigelin; on je bio nevješt u osvajanju vladareva srca. Jer njemu ništa nije bilo velebno, prijatno i divno, nego ono, što bi se njemu svidjelo. On se je razmećao, da me natkriljuje u znanju naslade i Neron je neprestano izdizao njegove zasluge. To je bilo preveć; Petronija je moralo nestati. Dva su tome dana, bio je u Kumama, u Kampaniji sa nekoliko prijatelja. Opremao se, da dogje u Rim: ja sam ga iščikao. Dra­ goga su Petronija tužili, kao krivca neke urote, �Neronove žrtve. vladar mu odma naredi, da stoji daleko od grada. Neodlučan u dugomu izboru nade i straha, nespo­ soban živjeti daleko od Rima, znajući dobro, da uda­ ljen od dvora, ne može više ni malo upliva imati na Nerona i da je njegova sudbina predana na milost i nemilost neprijatelja, Petronij stade snovati o smrti. Megjutim nije htio nagliti ni nenadano život ostaviti; odluči mu izvore kap po kap izcrpsti. 'Гако, poslije no je žile otvorio, zatvori ih, pa ih opet otvori, a tricam se je zabavljao sa svojim pri­ jateljima, slušao njihove razgovore, ne o besmrtno­ sti duše ili o filisofskim načelima, nego o pokvare­ nim pjesmama i popjevkama. Nadari pogdjekoga roba, a druge kazni i stade za stol, pa se najede, zatim leže i zaspa, da mu smrt, premda nagla, bude izgledala kao naravna. Kad se probudi, opet žile otvori; krv mu poteče nanovo i on mirno izdahnu. Ja velim, dovrši Tigelin, da je bilo lijepoga načina i umjetnosti u takovoj svrhi. Oton se po drugi put nasmije ovom nesmilje­ nom pripovijedanju. Neki nejasni strah harao je uzvanike. Senecijon i Servilij, premda su odavno bili u vladarevoj milosti, nisu mogli sakriti nutarnjih osjećaja. Sami je Oton vedra lica i stalna pogleda slušao i nije blijedio. U njegovim se je očima neko čudnovato udivljenje prelijevalo. Njemu se je činilo, da je divno žrtva odigrala svoju posljednju ulogu. — Eto, reče on, kad je Tigelin dovršio, kako mora čovjek dobro uzgojen život ostavljati. Petro­ nij je dao izgled, koji će, nadam se, naći šljedbenika. — Ja sam tvoga mnijenja, odgovori Tigelin sa svojim zvjerskim posmjehom. — Radostan sam, Tigeline, da smo u ovoi. pred­ metu istih misli. Jest, Petronij je svoje poslove uvi­ jek ukusno opremao; ali u pošljednjem času sama je sebe natkrilio. Pravi mudrac mora iz života izla­ ziti, kao što izlazi uzvanik iza stola, gdje se je obi­ lato gostio. Oton je tako govorio s uvjerenjem i zanosom. On će jednoga dana, još u cvijetu svoga života, mjesto da se bori za posjed carstva, spokojno u po­ stelju leći i mirno spavati, a kad se probudi, rinuti će u se bodež s nekim strašnim nehajem. U duši ovih odrodnih Rimljana, bila je sasvim iitrnuta vjera u drugi život; njima su bile naslade cijelom ljud­ skom srećom. - Ja moram ipak nadodati, prihvati Tigelin. da Petronij nije bio na smrti okretan. — Sto dakle? upita Oton, zar on nije umro lijepo, sve divno proračunavši? Ja toga ne niječem, nego ostajem pri mome mnijenju. 47 - Možemo li znati, s kojih razloga? Dakako. U ostalom, što ću kazati, biti će brzo razglašeno: Petronij je uvrijedio cezara. - Vladar je, reče Servilij, bez sumnje požalio svoga staroga i duhovitoga dvorjanika? — Ti se varaš; Neron je htio, da on pogine. Nego, Petronij nije ništa namro cezaru; on nije slije­ dio pametni primjer tolikih drugih, kojim je vladar dopustio sa životom se rastati. Oni su ga, da iskažu duboko štovanje njegovoj blagosti, učinili baštinikom jednog dijela svoga imanja, onoga časa, kad su bili slobodni predusresti krvnički mač, oni su se poka­ zali opreznim; jer se je vladar u svojoj dobroti dostojao ostaviti njihovoj djeci ostatak imetka. Onoga časa, kada je Tigelin svoj govor dovršio, zvuk truba oglasi treći stol. Lice se je uzvanika, a osobito Veturija razvedrilo. Zbilja, ovaj je glas obe­ ćavao po izbor jelo, kao kitu večere. Nije ju se če­ kalo. Robovi se pojave sa ogromnom jesetrom, lo­ vorom okrunjenom i opruženom na velikom srebre­ nom pladnju. Nju su pratile morune iz Pesinonta, čančice iz Hija, kamenice iz lukrinskog jezera, svježa tunjevina iz Halcedonije i na brašnu i peče­ nom vinu othranjeni spuževi, po propisu, glasovitoga sladokusca Fulvija Herpina. Ova je pošljednja služba zapala silnu svotu. Ine su strane svijeta ne­ kako doprinijele, da ju se priredi; Tigelinovi su ih uzvanici, kraj sumornih misli, koje im pobudilo maloprvašnje pripovijedanje, dočekali pljeskanjem ruku. Svi do nebesa pohvališe izbor jela, njihovu spremu, njihov vještački razmještaj po srebrenom pladnju. Prefekat pretorija sa očitom hladnoćom primi ove jednodušne čestitke, taj je čovjek bio vičan često sličnih primati. Netom se uzvanici okusiše ovih krasnih i izabranih jela, robovi u cvijetu mladosti, obučeni na žensku, u tunike od tanke vu­ nene tkanine, izvezene sa biserjem, a stegnute sa grimiznim pojasom, primakoše se sa namirisanom glavom, pa stadoše svojim bijelim rukama neštedice nalijevati čaše, iskreće se s dragim kamenjem, kras­ nim vinom iz Krete i Cipra. Nalijevanje je učestalo; i Aulo Plaucij, kraj sve svoje opreznosti, umjere­ nosti i strogosti življenja, podleže općem veselju. Primoran odgovarati na nazdravice, koje su mu na­ pijali prisiljeno Tigelin i Servilij, na brzo oćuti, kako mu glava pada i požali, što je s pravoga puta skre­ nuo u ovom epikurejskom društvu. Gostovima rimskoga prefekta lijepo je ovo ime pristajalo, jer jedino njihovo zanimanje i njihove najživlje želje odnosile se na nasladu i na tjelesna uživanja i na življenje u nepristojnoj pokvari. Oni su svi bili od­ gojeni u takovoj razuzdanosti i u takovom sibari- �48 Br. 3. Serafinski Perivoj. — 1912. tišmu, da bi im najmanja neurednost ruku njihovih robova pobugjivala gagjenje. Sami su se sebi, da se tako reče, gadili i na zemlju prolijevali vino, što bi im u čašam ostajalo, poslije no su ga pili. Pa, pri svrhi gozbe, mozajični je pločnik dvorane pli­ vao i stapao svoju paretinu sa zadahom hrane i vrućim disanjem u zakutak zbijene vojske robova. Bilo je to, kazali smo, u puklo doba mjeseca srpnja. U trikliniju je bila nesnosna sparina, jer su svi pro­ zori bili zatvoreni i mnoštvo svijeća gorjelo. Nego, duhovita raskoš onoga vremena, predvigjala je te neugodnosti i izumjela sredstvo, kako da se ostrane. Na mig gospodarev bjelokosni se strop naglo otvori; divni ustroj, dok je uvodio vanjski zrak, od­ stranjivao je iz dvorane smradni zadah; zatim je s nekim novim djelovanjem pao nekakov oblak, iz koga se je miomirisna kiša proljela po čelu uzva nika. Ugodna svježina zamijeni nesnosljivu vrućinu, što je čas prvo vladala; uzvanici stadoše kliktali od udivljenja osim Otona, koji se nježno smiješio, bez da je odao ikakova začugjenja. — Vidiš, reći će mu 1 lgelin, mi se znademo oko­ ristiti s tvojim divnim izumom. — Cezaru treba pripisati s\ u zaslugu u ovome poslu. — Neka bude i cezaru i tebi, priuze Tigelm. Izmegju tebe i vladara ima neka plemenita takma u ukrasivanju naših gozba, u umnažt iju naših uži­ vanja i u uljepšavanju našega života. Tebi dakle i njemu naša vječna hvala! — Ti mi laskaš, Tigeline, odgovori nehajno Oton. - Ne, doduše; ja nisam zaboravio, e si ti na­ učio cezara, kako da namiriše tabane na nogama. — Ne protivim se; ali to nije oogzna što. — Ja se sjećam i onoga dana, kad sam se s to­ bom kod Nerona gostio u nedostiživom trikliniju nje­ gova dvora, pri svrhi gozbe naše su glave bile poIjevene dragocjenim miomirisim. - To su one ljubljene usluge, na koje nas je vladar priučio. Jest, bez sumnje; ali sutra dan bio je na tebi red. Cezar je bio tvojim uzvanikom sa više svojih pouzdanih službenika. Ništa nije nedostajalo uredbi gozbe. Mi smo te svi jednodušno proglasili kraljem lijepoga ukusa i otmenosti; ali, kakovo je bilo naše začugjenje, kad na tvoj znak, vidjesmo gdje sa svih strana bjelokosne i zlatne cijevi na vladara, na uzva­ nike, pa i na robove prosiplju onu maglovitu i mi­ risnu rosu! Mi ne možemo biti nego tvoji oponašatelji i tvoji našljednici. Aulo Plaucij za ovih više no djetinjastih razgo­ vora, izgledao je silno zlovoljan. Kraj dima vina i dobre hrane, što mu se je po malo dizao u moždane, bio je potpuno pri sebi i svrši sa nekoliko riječi pro­ svjedom proti neobuzdanom raskošju vremena. Ali Servilij Tusko, rekao bi, e je preuzeo ulogu u iza­ zivanju konzularca, neprestano odapinjući na nj ljute i otrovne strijele. Njega bi kađikad Tigelin zlobno podbadao, da se oštrica još dublje zabode u srce časnoga patricija. Opazivši, da se je ovaj po­ čeo grijati i da mu se malo hoće do srdžbe, prefekat mu reče: - Ne slušaj Servilija, blagorodni Plaucije: on je zloban na tvoga sina i zato večeras on se tebi nevinu osvećuje. — Zašto on može biti zloban na Marka? živo upita Plaucij; on je bogat, plemenit i on sjedi u se­ natu, a, što je još više, njega vladar ljubi. - Ja ću ti tajnu otkriti, primjenu Tigelin baca|ur licumjerski pogled na svoga oslobogjenika Herma. Marko, kaže se, snuje o ženidbi sa Aurelijom, kćeri Pudentovom. Naš prijatelj Servilij, sa svoje strane, silno bi se zadovoljio sa bogatim mira­ zom, koji je djevojci odregjen. Bogatstvo, što no bi Aurelija donijela u kuću svoga muža, sjaj bi joj uzveličao. Razumiješ li sada? dovrši opako Tigelin. - Izvrsno, odvrati Plaucij nešto zamišljen, nisam poznavao Servilijeve osnove. - Megjutim, doda prefekat pretorija, ono, što ćii ti kazati, još će te možda više uvjeriti, što se tiče Markovih nazora. Nisam Servilijev pouzdanik, jer, u ostalom, rek bi, da nije sklon upoznati nas sa svo­ jim nutarnjim osnovama. Kako mu drago bilo, ja mogu izjaviti, da će takov brak teško postići Ceza­ rovu privolu. Radi koga će mi razloga, zapita Servilij, od­ biti svoju privolu, kad bih se htio vjenčati sa Aurelijom? - Jer se drži, da su Pudent i njegova obitelj prožeti tugjinskim praznovjerjem, koje je nedavno rnegiu nas unešeno. Oni su primili kao goste ljude, koji su došli iz neke proklete židovske zemlje; oni su ih nevjerni učitelji zaveli. Zato, ja se usugjujem ustvrditi, da cezar neće nikada dopustiti, e mu se, da tako rečem, kućno čeljade, vjenča sa pristašom nove vjere. - Aurelij Pudent je krepostan čovjek, prekine Plaucij; a to mu ni naši pregji ne bi porekli. - Je li to, što se ti usugjuješ činiti, proti mojih riječi? srdito odvrati Tigelin; zar si me naumio u laž natjerat. - Ne, doduše, mirno odgovori Plaucij. Moja namjera nije ovdje nikoga vrijegjati, a tebe najmanje Tigeline, u času, kad si me častio s tvojim stolom; nego ja sasvim slobodno iznosim moje mišljenje o �Neronove žrtve. Pudentu; k tomu ću nadodati, da je ovaj senator moj prijatelj. Bio bili dakle kukavica, kad ga ne bih u obranu uzeo. — Aurelij Pudent, sa svoje strane, priuze Tigelin s nekom smjesom ogorčenosti i ruganja, Aurelij Pudent prijatelj je jedne slavne gospogje, koju ti po­ znaješ i koja se zove Pomponija Grecina. Ova je gospogja, ti znaš, digla glasine po Rimu, a to se ima zahvaliti naučim Pudentovih učenjaka. — Pomponija Grecina je, odvrati Plaucij, ple­ menita žena, ponos moje obitelji. — Megjutim, bila je nedavno pred cezarom tu­ žena, a on ju otposlao pred domaće sudište. — Ona je bila riješena s privolom svih članova moje obitelji, mi ju nismo našli u ničemu krivu, od­ govori snažno Plaucij. — Kako mu drago bilo, proslijedi Tigelin, in te opominjem na razboritost; ja svjetujem tebe i tvoje, da ne zlorabite vladarevu blagost. I aucij se muče nakloni; ali je sama sebe živo korio, što je primio poziv prefekta pretorija. On je bio čudnovato izgubljen posred ovih raskalašenika; on, koji još vjeruje u krepost i božju pravdu, nagra diteljicu dobrih djela, a osvetnicu zloće i nedjela. On se je spominjao čistoće svoje žene i tim mogao prkositi svakom sumnjičenju; spominjao se je i nevi­ nosti i čednosti svoga sina i zato je mnogo trpio, što je bio osugjen na slušanje takovih kleveta. Ti­ gelin svrši sa napadajem, prepunim mržnje na kršćane. — Prokleta šljedba, štono nam sa Istoka došla, reče on, već je prekovratila veliki broj pučanskih kuća; ona se je podlo obratila na naše robove i oni ju rado slušaju. Cezar ih je više u svojoj kući otkrio, oni su puni tugjinskog praznovjerja. Ja se ne bih čudio, kad bi bilo megju onima, što nas okru­ žuju, i pristaša i učitelja židovskih, jer se ovi stranci znadu svagdje s nekom osobitom vještinom uvlačiti. Žalosno je gledati, kako se Rimljani zaboraviše svoga plemenitog postanka, pa se bez stida združiše sa smrtnim neprijateljima naših drevnih predaja i našega bogoštovlja. Gozba se je nastavljala; robovi su iznova obila­ zili s vinom. Flabeliferi su, u mirtinu granju, mahali oko postelja sa lepezam paunova perja. Kad bi koji uzvanik klonuo, robovi bi preda nj stavili ga r um, silno namirisanu začinu, napravljenu sa tekućinom, štono teče iz usmrgjene ribe. Ova je stvar bila na­ mijenjena oživljivanju teka, koji bi se dugom gozbom gubio, i bugjenju želudačnih snaga. Ove sitnice, koje nam se danas čine nevjerojatnim megjutim su sasvim točne. Tacit, Suetonij i Juvenal, svi savre- 49 meni pisci dugih carskih pijanaka, vjerno ih pripo­ vijedaju. Vjerodostojnost se ovim spisateljima ne može poreći. Oni su u svojim spisima žigosali sra­ motno življenje, štono je ponizivalo čovječanstvo, strašnu pokvaru, u kojoj se je društvo bez spaso­ nosnoga križa, koji je bio s Kalvarije još vlažan s bo­ žanskom krvlju, u Rim donesen, kao u jazu sramote topilo. Kad je gozba svršila, glazbari se oglasiše; za tim Tigelin naredi, da ugju gladijatori, da pobude u uzvanicim posljednju radost. Ovi grozni ljudi ćutjeli su Dotrebu udisati oštri vonj krvi. Njihovo uživanje nije bilo potpuno, kad ne bi vidjeli koga nesretnika, gdje se bori u smrtnim trzavicam. Ali Aulo Plaucij, sjećajući se savjeta svoje plemenite žene, pokaza svoju zlovolju prama ovoj vrsti zabave. - Pa što? reče mu Hermes, odabrani Tigelinov oslobogjenik, ti stari borac, pa ti se bojiš gledati, kako se mačevi križaju! Herme, priuze dostojanstveno konzularac, kad bismo bili pred neprijateljim Rima, ja bih te naučio, kako se ničega ne bojim. Moji su dokazi od davnog vremena, pa neće uspjeti tebi, koji si se cio život hranio u velikaškim dvorovima, tebi ipak neće uspjeti, da me prikažeš kukavicom. Nego, ja pitam, čemu ovo beskorisno profjevanje krvi ljudske? Zar mi ne možemo jedan dan provesti, a da ne gledamo, kako se u divljem prizoru nesretnjaci megju sobom kolju! - Evo ti mišljenja ljudi, koji su otrag tri dana hotjeli u senatu, da slavlje slave nauci milosrgja, da preinače kaznen zakone i oslobode robove Pedanija Sekunda! odgovori bolno prefekat. — Ja sam odlučan u mome mišljenju, Tigeline, na to će, jako Plaucij. Otkako sam ga s visine bra­ nio, pa sve do danas ga ne bi opozvao. U sličnoj prigodi, izjavljujem, da bih jednako činio. Cezar nije bio uz tvoje mnijenje, doda Servilij. — Cezar je gospodar raditi i misliti, kako hoće; a ja, kad je pitanje glasovanja u senatu, ispitujem jedino moju savjest. Ja mislim, da svaki pošteni čovjek mora ovako raditi. Na te riječi grozni posmijeh zadrhta na Tigelinovim usnama. Njemu se nije činilo umjesno odgo­ varati. On opozva gladijatore na osjetljivo razoča­ ranje svih uzvanika. Napokon rob, koji je stao kraj klepsidre, upozori uzvanike na prolaženje vremena i na.primicanje dana. To je bio znak za odlazak. (Nastavit će se.) O ® 0 �50 A. L. Gančević, O. F. M.: Br. 3. — Serafinski Perivoj ■ ....... — = Savremeno Robinsonovo preda­ vanje o sv. Franji Asiškome. Gospodo!*) Mislim, da nema na svijetu onoga, koji ide za pravcem novog povjesnog proučavanja i ispitivanja, a da ne priznaje onu činjenicu, koja pred svačijim očima dandanas lebdi, naime, da se kroz ovo par posljednjih godina opaža zamjerili porast općenog zanimanja za život i rad Sv. Franje Asiškog. Ovo zanimanje ponajviše se pojavljuje u književničkim i akademskim krugovima. Književ­ nici i akademičari usredotočiše svoj rad najprije u proučavanju prvotnih isprava, što se tiču osobe sv. Franje i početaka redova, koje je isti Svetac utemeljio. Priznati će mi svatko, da nam sredo­ vječna vremena ne ostaviše izglednijeg životopisa sa brojnijim ispravama nego li je životopis asijicog Poverello-a. Na prvom mjestu nalazimo spise — barem nekoje — umbrijskcg domorolca. Iz ovih smo kadri najmjerodavnije podatke crpsti za oznaku zna­ čaja i važnosti Bernardonova sina, Nakon tih spisa susrećemo razne životopisce, koji su živovali sa našim Svecem sve do njegova zadnjeg ovozemnog časa. Bijografi Franjini bili su — smijem ustvrditi ljudi neporočna življenja kao što i ljudi željni ostaviti potomstvu vjernu sliku svjetskog Ubogara. Ljudska nesavršenost očitovana i kod ovakovih životopisaca umanjuje se sa ondašnjim do nas ne­ cjelovito doprlim — ljetopisima franjevačkog reda. Tim dobismo tri vrste najboljih Vieia, koja nam naj­ izdašnije pripomažu za točno karakterisanje djelat­ nosti i života sv. Franje. Nego, gospodo, čini mi se, da mi danas odosmo korak naprijed. Ispitivanje tih istom navedenih iz­ vora načinilo je u naše vrijeme potpunu prijepornu književnost. Odatle svatko, pa i ne bio posve — što *) Vrsni predavač i književnik Father Paschal Robinson poslao je piscu ovih redaka nekoje podatke iz svojega preda­ vanja, koje je držao na zamolbu corkičkih učenjaka u St. Anthony's Hall-Corc-u dne 12. studenoga prošle godine. Dakako da je pišući bio primoran zbog malena prostora u listu pokratiti i preudesiti svoje predavanje. O vrijednosti i zanimivosti predavanja irske novine sa zadovoljstvom su istaknule uspjeh predavačev. S naše strane biti će dovoljno ako samo napomenomo, da je Robinson jedan od najuvaženijih amerikanskih franciskologa. Svoju vrijednost i prednost pokazao je svojim dosad objelodanjenim djelima, kao: T h e W ritin g s of S t F r a n c is of A ssisi-Pp. XXXII. 208 (1906.); T he Go l d e n S a y i n g s o f B l e s s e d B r o t h e r Giles-Pp. LXIII + 140 (1907.); A I hor t I n t r o d u c t i o n to F r a n c i s c a n L i t e r a t u r e Pp. 55 (1907.) i T h e Li f e of Sa i n t Cl ai re-Pp. XLIll + 169 (1910.) O ovim dvama potonjim vrlo se laskavo izrazio i kri­ tičar naše dične »Hrvatske Straže«. 1912. no riječ — domaći sa zamršenim pitanjima i stručnjačkim nazivima, koje vidimo u pretraživanju prvih franjevačkih isprava, primoran je, da se upozna s tom najnovijom granom povjesne znanosti. Ali, časni prisutnici, izvinite, što ja u ovaj čas1) nijesam nakan o tom na dugo zboriti. Ipak da izmaknem vašoj možebitnoj upadici pri ovim riječima, sma­ tram dovoljnim dozvati vam u pamet svu onu lju­ baznu i gorljivu skrb, s kojom u naše doba potvrgjeni učenjaci, bez razlike vjere i narodnosti, pre­ tražuju i prebiru svaku i najmanju sitnicu, samo nek se odnosi na Franjin život. Povjesnoj znanosti na­ nijeli bi štetu, kad bi zanijekali takovu skrb i pri­ jašnjim vremenima. Zbilja priznati nam je, da je svaki viiek - počam od XIII. ostavio tragove bes­ primjerna zanosa za Poverello-vu osobu. Ali opet - istini u čast — moramo istaknuti, da je sadašnji pokret za proučavanje i ispitivanje Franjine djelat­ nosti potekao u ili oko godine 1894. U razmaku od 17 godina ovaj pokret tako je brzo napredovao i za­ hvatio tako znatne proporcije, e se može s punim pravom reći. franjevački pokret danas sačinjava po­ sebni odio povjesne stručne nauke. To se tim jače potkrepljiva, što se za promicanje te nauke u raznim pokrajinama s dana u dan osnivaju mnoga dru­ štva; otvaraju se serije čisto znanstvenih djela; iz­ daju se časopisi sa obilnim gradivom; nižu se ras­ prave i knjige; a brošire i članci sve to brojniji po­ staju. Dok smo, gospodo, pri tomu, moje je mnijenje, da je još prerano izreći ikakov sud vrhu dojakošnjeg uspjeha u pokretu franjevačke književnosti2), jer ako nas činjenice ne varaju — ovaj pokret sa svojim nepristranim i kritičnim nazorom obećava mnogo, što će najpovoljnije doprinijeti za što iskreniji oris sredovječnog reformatora. Svakako u opće se drži, da mi do današnjega dana još ništa nova ne prikučismo onomu, što je poznato i nekolicini marnih trud­ benika, koji nam životopise o sv. Franji otkriše u nečitljivim sredovječnim manuskriptima i premetnuše one na po zaboravljene knjige, što se najvećma bave sa franjevačkom literaturom. Iz ovoga, gospodo, kao da izbija suvislost na­ šega franjevačkog pokreta. Nipošto, dragi! Bilo bi skroz kratkovidno i nerazborito htjeti umanjiti važ­ nost zanosnog istraživanja i književnog rada na *) Kako u početnoj bilješci natuknusmo, ovo predavanje u hrvatskom ruhu u mnogočem je okrnjeno. Tako n. pr. učeni predavač na dugo je besjedio o glavnijim dogogjajima iz Svečeva žića kao i o markantnijim crtama njegova karaktera i utjecaja. 2) Pod imenom franjevačke književnosti dolaze svi oni književni sastavci, koji se bave sa ispiiivanjem i proučavanjem života i djelatnosti sv. Franje. I ako naziv nije baš pogogjen, ipak dandas mora se uzeti u smislu napomenutom. �Jedan prinos kulturnoj povjesti bos. Franjevaca. ovom polju kroz mali broj potonjih godina. Jer taj pokret nije nam samo iznio nekoliko važnih tekstova iz prve dobe spadajućih na početak franjevačkog re­ da, niti se je on odlikovao jedino u brižnom preizdavanju i prevagjanju svih - - ili blizu svih -- savremenih svjedočanstva, koja se tiču franjevačkog pred­ meta, nego taj pokret izazvao je — a i danas izazivlje — od najvrijednijih učenjaka najfinije kritične studije. Sigurno, gospodo, nije baš loša imovina franje­ vačke književnosti, ako se sjetimo, da je naš pokret proizveo mnogo lijepih teorija, da je on iznio na površinu razne manuskripte zatrpane u zaboravi, i da je isti ponovno objelodanio ona stara djela, koja nam donose najsvježijih podataka za savršeniju i toč­ niju povjest djelotvornog žica sv. Franje. Ovo po­ sljednje cijenim, da je nami upravo najpotrebnije. Stoga sa najvećom slobodom tvrdim, štovani sluša­ telji, da mi danas još nemamo pravo realnog životo­ pisa sv. Franje, i da je to još nenapisana knjiga koJ svih naroda. Donoseći Vam, gospodo, to na um, držim, da će biti dobro, ako navedem, da se život asiškog sv. Franje ne može odijeliti od vremena i zemlje, u ko­ joj je Svetac živio. Zato je prvi uvjet onima, koji se kane posvetiti temeljitom proučavanju njegova žića, da se ponajradije zaustave na ispitivanju Svečeve dobi i okoline. Svima nam je, cijenjeni poznato, da je sv. Franjo živio pošljednjih dvaju desetaka dvanestog vijeka i za prve četvrtine trinestog stoljeća. Takogjer nam je u uspomeni, da ono zadnjih dvadeset godina dvanestog vijeka sa ono prvih dvadeset i četeri godine trinestog sačinjava — kako to struč­ njaci prikazuju - najzapletenije poglavlje u sredo­ vječnoj povjesti, koje zahvaća periodu promjena i nemira. Koje povjesne zgode u ovoj perijodi igraju najzamršeniju ulogu, kazuje nam najbolje kritički obragjena povjest. Ova nam znade lijepo pripovije­ dati: o feudalnom sustavu kao i o zloporabama, koje je takav sustav prouzrokovao. Upravo u ovoj dobi prelazi granice pravičnosti borba njemačkog carstva proti rimskom papinstvu. Pošljedice, što su nužno slijedile iz križarskih vojna, započirnaju djelovati na duhove baš za vrijeme Svečeva življenja. U ovo doba pojavljuju se čudnovati duhovi, koji nastoje, da uspostave evangjeosku priprostitost po nazoru tako­ zvanih bonskih siromaha i njihovih nepoznatih sljed­ benika. Množenje gradova u početku XIII. vijeka privlačilo je piičane, da se otmu skromnom življenju zabitnih monaha i da se smiješaju svi zajedno po prljavim kućercima. Općinska lena nigdje se broj­ nija ne ukazuju kao u Umbriji, domovini sv. Franje. Sredovječno velelijeplje i raskošnost kod viših kru­ 51 gova, cvalo je i sada — možda kao nikada — uspo­ redo sa siromaštvom i gubom kod nižih slojeva. Su­ višno bi bilo nabrajati potanko sve one momente, koji se sa svojim posljedicama očituju za vrijeme Franjina živovanja. Ta dosta nam zlogubih uspome­ na donosi sami spomen sredovječnih viteških borba kao i onih famoznih pjesnika-trubadura! Sa ovim samim brojenjem raznovrsnih epizoda, hotio sam vam, gospodo, predočiti, o kakvom se ov­ dje poslu radi, dok se mi mislimo baviti sa preciz­ nim ispitivanjem žića sv. Franje asiškoga. Vrijeme nam u tom najbolju nadu pruža. Stoga, gospodo, ovo par gornjih stavaka mogu zaključiti sa jednom jedinom, a ta je, da čim više mi upoznavamo okoliš života sv. Franje, koji je na njega djelovao, tim bolje mi napredujemo u pojimanju Poverello-vih idejala i u prosugjivanju njegove veličine. Fra Eugen Matić ------- Jedan prinos kulturnoj povjesti bos. Franjevaca. Bosanski su Franjevci svini silama radili oko prosvjetljivanja sebi povjerenog naroda. 0 tom nema sumnje! Svaki se dan otkrivaju dokumenti, koji to bjelodano pokazuju. Evo jednoga! On nam detaljno iznosi mišljenje Franjevaca u predokupacijonom vremenu, a uz to sadržaje nacrt pravila za književno društvo, koje su mislili osnovati g. 1868. Zamisao se nije doduše ostvarila, ali time stvar ne gubi svoje vrijednosti: ako igdje može imati smisla latinska poslovica: sat est voluisse, može sigurno u ovom slučaju. Jer koji je glavni uzrok, da se dru­ štvo nije dalo na rad po zamišljenoj osnovi, na koju su pristali veoma uplivni Franjevci, a na čelu im sam apostolski vikar Vujičić? Dr. Jelenić s pravom drži osnutak slične institucije u Zagrebu svetojeronimskog društva1). Franjevci dakle nisu htjeli da čine konkurencije, e ne bi uništili i jedno i drugo poduzeće, do čega obično dolazi kod malih naroda, ako opstoje dva društva sa istim glavnini ciljem. Za to: dosta je da su htjeli. Takim svojim nastojanjem oni su dobro dokumentirali shvaćanje svoje kulturne misije. Ovom zgodom ne možemo, a da ne istakne­ mo, e bi društvo najljepše uplivisalo na kulturni raz­ vitak naše pokrajine Bosne, da se je ostvarilo. Jer društvu nije bio samo cilj okupiti bosanske književnike-Franjevce u jedno kolo, da bi tako bilo sposob') V. dr. Jelenić: Pokus književnoga društva u Bosni, g. 1868. S. Perivoj Br. 2. g. XXV. �52 Br. 3. — Serafinski Perivoj. no izvršavati svoju glavnu zadaću: publikaciju pučkih knjiga, nego takogjer dati prilike samim Fra­ njevcima, da se čim temeljitije naobraze, a uz to sku­ piti sve kulturne spomenike naše Bosne u jednom centrumu — da ih vrijeme i nemarnost ne unište. Prvo se vidi iz tačke, koja stavlja, da se osnuje — središnja knjižnica, a uregjuju samostanske knjižnice, a drugo iz stavke da se sabiru knjige, listine, nat­ pisi, novci, prstenje, prilike, kipovi, posugje itd. No nije potrebe, da dalje razvijam samo će to upasti u oči, kad se bude čitao predlog i nacrt, koji doslovno s nepromijenjenim pravopisom glasi ovako: »Od kako je postao naš red u Bosni, još odtada nalaze se tragovi u književnosti svakoga gotov pismenoga vieka, da se je po gdjekoji od redovnikah naših marljiviji za znanosti kojom bilo na tom polju rada pojavljivao, osobito od šestnaestoga vieka ima mo njihovih i ovećih djelah, koja su iz tminah tiskom spašena, a može se misliti, da su mnogo veća u tiem poginula. Tiem nam fali povjestnica va’jastinu sta­ rih. Malo s’ manjom dikom smjeli bi se i u našemu književnomu vieku iz djela našega slavnoga Šunjića i vriednoga Jukića takom klicom i a polju književno­ sti ponieti, nu ta se s’ gubitkom rečenih vrlih muževah i s’ nepogodom udesa pričepi i njihov1' početci ostadoše glas vapijući u pustinji. Tomu pak svemu osta vjekovita uspomena kod onih, koji će znati za­ sluge njekoč procieniti. Nego jurve kamo nas?; ja scienim da jako i kod kuće početne nauke štogod obilatije prifaćamo, i u inozemska učilišta puno razgranitijih naukah prilazimo, i tečaje umjetstvah dovrŠujemo, nego li su naši predci, a živemo u vieku, koji gotov i čobane na štivenje nuka i u poznanje 0 smenosti dovodi, ter iz svake struke čovječanskih družbah književnici niču, a u našoj nebogoj državi bi već ohladili dusi od ljubavi za znanostima, utrnula se iskra gorućnosti spram rodom, baš ni ćuha na tom polju kriepostnoga poslovanja, kano da nas je tama nevjetstva ili nehajstva obujala većma negoli naše u trudnoj prošlosti! Šteta je to za naš har, još veća za dobro ime, s kojim su naše stare zabilježili pisaoci inostrani u povjestnici, a najveći kvar i gubitak za našu budućnost, jer tko ne sije i ne niče mu, rusticus expectat dum defluat annis — ako čuješ inostrance, prigovaraju nam, kore nas, i malo ostaje, da nas jav­ nim putem niesu počeli osvadjati, mnijući da bi mi mnoga i mnoga mogli, ako ne sva ona što učeni do­ morodci u svojim otačbinam, u koja i nas tobože po izvršenju naukah brojiti imadu — činiti mogli, nu valja da mi njima prostimo, jer neznaju da mi, ako 1 jesmo učili, niesmo učenjaci, ako i jesmo rodoljubi i domorodci, da mi niesmo u onakoj ugodnoj srećom i načinima državi kao ini; ipak ima nješto zašto mi 1912 nikad oproštenja ni od njih, tako neizvjestno sudećih, niti od domaćih, kad se osvieste imati nećemo moći; reći hoće nam sluge bezkoristne bijaste, njivu gospodnju težiliste vrstno, i plodove daste š’ nje, a jedali i oko te blagosovljene njive nebijaše moguće još koju voćku po divjim stabalcima navrnuti i uploditi? Mučno će nam biti na ovo razlog dati; naši predci pokazaše, da mogoše, a mi istor da se prav­ damo nemogućnostju, osramotili bi se; radi toga vrieme je po čemu bi se i kod sadašnjosti u lice, i kod potomstva u nadi, sramu i priekoru ugeli, pričeti i izvan ogradah njive potezati se što je mo­ guće, i što nam snaga daje u dio krčevine zaraliti, i tiem bezukorne viesti naše naraštaju ostaviti, rekli biše bo, dasnio u svoje vrieme i priko izvršenja dužne zadužbine sjetili se osim hljebca svagda­ njega, još koju mrvu blage hrane nudjati stadu svo­ jemu, šte će mu srce užgati, ćut pitomiti i um kojom / iše iskricom žara prosvietljujućega žarnuti, a to je Poštovani Otci! knjiga književnost! Ona božja neizmjerne cijene blagodatnost, bez koje zna se očito niti sami Mojsia nije mogao prostnomu na­ rodu volje božje istine božanstvene priobćiti, niti isti neznabožački mudroznanci i zakonodavaoci svietini zakona predavati, a tako ni isti Spasitelj svieta svjetlosti nebeske za spasenje narodah po zemlji razglasiti; sve je knjigom bilo, knjiga je sliepim vidjenje, gluhim čuvenje podjelila, ona je odkrila neizmjerne svijeta širine, ona je upoznala medju se ljudska razsijana plemena, ona je stekla Ijudma i iz gore i iz vodah, ta je otvorila put svakomu svakuda, a svakom na pose da teče k’ svomu cilju i usrećenju - ta knjiga je i nas pastire puku našemu dala, i ono čim njih duhovno pitamo iz nje imademo, knji­ gom se uzdržaju i u podpunost dovode krieposti, i one koji njih djeluju pridaje vječnosti s dobrim spo­ minjanjem da su se te vrle duše za svoje dobi tru­ dile, da su put svoj blaženo putovale, i svomu iz­ voru brez duga blaženo odputovale. Braćo, ja niesam toj časti ni naukom ni dostojanstvom dora­ stao da bi smio i umje(o) ovoj družbi redovničkoj u tomu zadatku početnikom biti, ili u toj kakvo vriedno kolo povesti, nu usudio samo se na toliko da Vam na dobro počtikač budem, i to ne svojim, nego imenom Prisvietloga našega Pastira fra Paškala. kojino iz prirodne ljubavi spram nas svo­ jih pastirskih drugovah i stada svoga pozivlj(e) na njivu teženja književnoga u dičnu tu vršitbu, kojano će našemu bratstvu blagosivljanje zadobiti. — On dade svoju častnu rieč, a evo je ja vama dodajem da će k’ toj svrhi i novcem i svakim načinima po­ magati, a želi od nas da se najdemo u dobroj volji �Jedan prinos kulturnoj povjesti bos. Franjevaca. i skladnosti, ter da protražimo i proberemo izmedju nas, jednu kitu, jedan odbor Bratje, koja bi se od­ redila za početak i unapredjenje književnoga djelo­ vanja u Državi. Mi ovomu čestitu glasu našega Natpastira treba da se i dragovoljnim posluhom odzovemo, a kad ne bi tako učinili i s’ riešenjem pri­ stali, ostali bi prezreni i ukleti od Ijubiocah prosvietljenja. Držeći indi i poznajući da u našoj bratskoj državi ima srčanih knjige ljubiteljah, marljivih štiocah, i vještih pismenu sastavljanju, a drugi, koji ovim načinom niesu vriedni u kolo pristati, ali su vrući za podpore i pomoći ovako dobroj svrhi; za to ja bi se usudio pouzdati i u jedne i u druge toliko, da se mo­ žemo u Ime Božie upustiti u zdogovor, na koji način da zavedemo i osnujemo jedno malahno književnosto Družtvo, koje da baci zrno gorušice u pustu zemlju, i po tomu da ubrusimo i u djelovanje, čim bi ono izniklo i hlada dalo po vriemenu dušama za naukom čeznućim. Mi veliko štogod u istinu početi nem^ žemo, a još manje velika ploda obećavati, parvos parva decent, dosta će biti da ono blago nauke što imamo, i ono dobre volje, što pojtdini kod sebe goji, u jednu torbu saberemo, pak istiem na vidik izi­ šavši u starijim utinjami iskricu poživimo, a rnladjc s’ izgledom na usavršenje svojih darovah podjarimo. Početak od svakog rada trudan je, a ovaki osobito nezgodan; sredstvah slabo, učenjaka oskudnost, a ni vriemena obilnost ne godi, buduć smo svaki službom zvaničnom naprtjeni, ni zgode za viećanje, jerbo smo raštrkani; ali sve ove nezgode moći će se olahkotiti, ako se skladno riješimo i slatko posla latimo, dimidium facti qui bene cepit habebit — niesu ni drugi mahom se na krila digli pod oblake, nego pješke pogamzili fatajući se drva i kamena, kriepkoj volji, počinimo. Bog će dati pak će dobro uroditi, i naš zadatak može steći prijateljah pomoćnikah i tako okrilatiti, ter po vriemenu r o d u s l a d k i i d r a g i u h a r d o n i e t i . Hic labor, hoc opus! Parvi properemus et ampli, si patriae volumus, si nobis vivere čari!! — Kako pak da mognemo ovo blago djelo započeti valjati će: 53 a tako i sabjerači starinah, gdjegod se nalazili, da posluju i svoja djela Zboru Upravljajućern predaju. 3" Pomagači mogu biti svi koji novčanom podporom ili stalnom ili izvanrednom na korist i uzdržanje družtva pristati budu. 4“ Ako kada ovo družtvo u red dojde i ugled svoj dobije, neka se neuskrati ni inostranim književnicim i knjige prijateljima u naše kolo stupiti i u prilog našeg posla djelovati. 5WOdbor upravljajući imati će vlast članove odabirati, promjeniti, zakone iliti uprave sastavljati, članovima poslujućim književne predmete predlagati, njihove spise pretresati, ocienjivati, popravljati, lak o isto i pomagajućim kolikoću podpore odregjivati, inostranim, ako bi koji u družtvo stupio, po­ velje izdavati, dopisivanja držati, vrieme sastanka na viećanje opredjeljivati — dohodke i troškove upravljati i za sve štogod bude Družtva se ticalo na se odgovornost uzeti. 6U Ovi isti odbor kad bude odobren i uredjen u sporazumljenju * Prisvietlim G. Biskupom, Držav­ nikom i drugim otcima od Države, koji nebudu u ovom kolu, da odredi u jednomu od središnjih naših Samostanah, kao: u Gučogorskomu ili Fojničkomu pristojnu stanicu jednu, ili ako bi se moglo dvie, u kojoj da se smjesti osobna Družtvena Knjižnica, pridielci za stvarih drugih, koje budu družtvenom poslu potrebite prostor za viećanja, pisanja itd. U tomu mjestu da stanuje uviek jedan od oda­ branih viećnjikah, ili bilježnik za držati stvari u redu. T Ima se zavesti kassa, u tu polaže Prisv. G. Biskup fra Paškal grošah 5000. — Za njim nek po­ loži svaki član i upravljajući i poslujući a tako i pomagajući za prvi mah svaki koliko koji mogne, a poslie da se odredi svota godišbenoga stalna pri­ loga, s’ razlikom dokle je koji na župi i u Samostanu. Glavnica kase ako bi bila znatna, mogla bi se dati na tvrdo mjesto da plodi, sa zakonitom Kaniatom. 8° Odbora upravljajućega Članovi, a tako ako bude moguće — i glavniji od poslujućih da se I. sastanu u godini barem jedanred ako ne više na vie­ Probrati iz sve Države Redovničke koji su što ćanje u mjestu, koje jim bude za poslovanje odrejezgrovitie u književnosti upućeni, i u štivenju mar- gjeno, ili u koje drugo koje im predsjednik naznačiti ljiviji, pak iz ovih izabrati zbor upravljajući, Članove razlog imadne. U tomu sastanku svjetovati se o svemu što je potrebito za uzdržanje Družtva i što­ poslujuće i pomagajuće i tako: Г U zboru Upravljajućern da bude glava i pre- god se tuđe predloži i odredi, da se kako državnom sjednik Prisvietli Gosp. Biskup ili Državnik, jedan upraviteljstvu, tako i svakomu članu objavi. podpresjednik i jedan Bilježnik. Ovi da se bave 9° Svi članovi Družtva valja za sada da žrtvuju uredbom i upravom, Članovah koliko treba da im i trud i nastojanje za poštenje Države i ljubav roda, se dade. a ako bi Bog dao zavodu mogućan uspjeh, tada bi 2” Članovi poslujući biti će koji su vriedni pisati se moglo onim redovnicim koji izminivo oko posla bilo izvorna djela, bilo privode iz drugih jezikah, Družtvenoga budu trudili i plaća kojagod opredie- �54 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1912. liti, kano n. pr. uredniku spisah, Bilježniku i pripisivačima... II. Rad cieloga u obće Družtva da bude: Г Brinuti se za promicanje knjige u puku, za tu svrhu u koliko novčana snaga dopustila, da se prištampava koja knjižica od onih, koje su u našem puku obljubljene, ili koje iznova, pak da se o jeftinu cienu razdavaju, i vrlo učećoj se djeci u vrieme ispi­ tah za uzdarje poklanjaju. 2° Da se knjižnice Samostanske u dobar red dovedu (a sva) ki član književni u svom području da na se uzme brigu. 3° Nabavljati knjige ako ne svekolike koje u na­ šemu jeziku izlaze na svietlost bilo latinicom, bilo ćirilicom, a ono barem koje su vriednije i koristnije po jedan iztisak za svaku knjižnicu Samostanah; ako se to nemoglo, da je Družtvo za svoju knjižnicu dužno znatnija djela pribavljati sva kolika, radi toga valja se sporazumjeti s Matičnim Družtvima, koja se nalaze odavna u Jugoslavenskom Narodu za iz­ davanje knjigah, ta su u Zagrebu, u Biogradu, u Zadru, Pešti, Novom Sadu i Ljut ijani. 4" Truditi se oko književne radnje, svaki Što po svojoj darovitosti unjeo, koji bude vriedan izvor­ na djelca, koji za privadjanja iz drugih jezikah, koji za sabjeranje narodnih pjesama! , pripovjedakah, poslovicah, pričanjah. — Odbor upravljajući da pred­ laže predmete radnje svakom koji zašto vješt se pokaže. 5° Kad ove spise i zbirke odbor pregleda i ocieni tada se proberu vriednije i koristnije vrste djelca, pak da se čine tiskati u jednoj svezei pod naslovom: » B o s a n s k a k n j i ž e v n o s t « od oo. Franjevc-.cah. A za knjigu bili bi predmeti kanoti: Pouke za puk duhovne i ćudoredne, istomačenje jasno i pro- sto članakah vjere, — jezgrovita i Iahka govorenja pastirska, naših izvrstnih govornikah, ćudoredne pripoviedke bilo pučke, bilo iz knjigah izvadjene — istomačenje stvarih narodnih po pravilima zdravoga razuma naravoslovacah, ukori i opomene svrhu hrdjavih običajah puka, kano pjanstva, lienosti i rasipnosti od kojih prirodjenih pomanjkanjah gube se; svjetovanja na družtvo trizmenosti i štedljivosti napućenja u težačtvu, stočarstvu i pčelarstvu početne crtice zemljopisne za upoznanje svieta — tako povjestnice obćenite, osobito mjestne iz pro­ šlosti i sadašnjosti — bilježbe dogadjajah u našoj otačbini, stanje puka, učilištah, Crkavah, godine, plo­ dine itd. 6° Nebi zgoreg bilo, kad osnaži kassa, da se odredi i uzdarje, kao nagrada za najbolje djelo u pogledu sadržaja i jezika. 7° Sabjerati starine, kano: a) knjige, listine, nadpise, novce, prstenje, prilike, kipove, posudje i ostalo, b) vrste rudah, spužalinah, okamenjenih stvarih, izvanrednih plodinah naravnih kostih itd. c) Biljah iliti travah od svake vrste iz svake pokra­ jine s’ korjenjem, s tabarikam, i cvietjem — koje sve da se u liep red ponamješćuju i učuvaju. Daljne odredbe u Skupštini, u Sarajevu, dne 17. Rujna 1868. Poslano iz Sarajeva na Lučindan godine 1868. Fra G. M a r t i ć. Taj dokumenat našao sam u knjižnici samo­ stana Gorice kod Lijevna. Poslan je pako »Mnogopoštovanom Ocu fra Lovri Karauli Članu III. Od­ bora Upravljajućega književnosti Bosanske«, a pi­ sala ga je nepoznata ruka. Martić je pako domet­ nuo datum, uz ono »Poslano iz Sarajeva«, sebe vla­ storučno potpisao — i stavio gore spomenutu adresu. LI S TAK. Mladohrvatstvo. Megju hrvatskim gjaštvom izbila je na površinu ideja »mladohrvatstva«. Za­ stupa ju ona skupina bivšeg starčevićanskog gjaštva, koja je za fuzije stranke prava sa. kršć. socijalima samostalno istupila kao odijeljena organiza­ cija na pravaškom programu. Glavni razlog toga »exodusa« bilo je, kao što sami rekoše, navodno klerikaliziranje stranke prava pristupom kršć. socijala. Pobijanje klerikalizma u pravaškim redovima jest raison d’ etre mladohrvat­ stva i u tom smjeru kreću se sve točke mladohrvatskog programa. Da je vjera privatna stvar svakog pojedinca, naučni smo slušati od socijalne demokracije, a ne od jedne grupe, !y na se razmeće pravim libera­ lizmom, dakle objektivnim posmatranjem svačijeg vjerskog uvjerenja. Princip Slobode savjesti mogu mladohrvatska gospoda sugerirati drugim konfesi­ jama, kojim to kanonske dispozicije dopušćaju, no za katolike ne može vrijediti, jer se diametralno protivi nauci katoličke Crkve, da je na Božjem auktoritetu osnovan infalibilitet rimskog Pape ob­ vezatna norma za sve pripadnike te Crkve u kon­ fesionalnim stvarima. Dakle pada taj glavni princip mladohrvatskog programa, »sloboda savjesti«. 1 ko se prema tome principu smatra dotle slobodnim, �Listak. taj se već ne može brojiti megju katolike, jer negira jednu od glavnih nauka kat. Crkve. A na to se svodi liberalizam mladohrvatstva. Tako je isto i princip »slobodnog kulturno-prosvjetnog naziranja u naučnim i kulturnim stvarima« u protimbi sa naukom kat. Crkve, koja u dispozici­ jama kanonskog prava od svakog katolika traži, da se i u j a v n o m i u privatnom djelovanju ravna pre­ ma normama kat. vjere. Ni u politici nije slobodnih ruku, jer ga i tamo prate načela katoličkog morala i prava. Za katolike ne smije vjera biti kaputom, kojim će se ogrnuti možda jedino, kad u izbore pogju. Napokon ne znamo, šta mladohrvatski program razumjeva pod sebi toli mrskim klerikalizmom, ko­ jem u 2. broju »Mlade Hrvatske« navješćuje naj­ žešću borbu. Ne tumače nam toga izraza, no na­ pokon nije ni nužno. Ta »Pokret« nas je sa osta­ lom braćom već dovoljno o tom podučio. Notorna je naime činjenica, da se napredna gospoda služe tim izrazom, kadgod na prekriven način hoće, da izvrgnu ruglu katoličku vjeru. Posta je pročitati nekoliko brojeva tih listova, da se o tom osjedočimo. To je značenje tako ustaljeno, da se danas pod »klerikalizmom« i ne razumijeva drugo, nego kršćan­ ski život. O nekoj suptilnoj distinkciji, iznešenoj sa strane nekih pravaša, prema kojoj se pod ime­ nom »klerikalizma« ima razumijevati nekompetentno presizanje svećenstva u svjetovne, osobito poli­ tične stvari, kod nas je apsurdno govoriti, kad znamo, da je upravo naše svećenstvo danas glavni nosioc pravaštva po svim hrv. zemljama. Baš sa strane pravaša nesmisao je i ludorija danas govo­ riti o najezdi i pobijanju klerikalizma (u tome smislu), kad se sve političke stranke otimaju za pomoć sve­ ćenstva, a pravaštvo i svoj opstanak u svim burnim vremenima zahvaljuje katoličkom svećenstvu. Bit će dakle nešto drugo, što gospoda razumi­ jevaju pod imenom »klerikalizma«, no zato ćemo se iz svih sila boriti proti takim idejama, pa ma ne znam odakle dolazile. Ne može nas zanijeti ni tobožnji pravaški pro­ gram mladohrvatstva, jer je poznato, da bez čvrste religijozne podloge nema pravog patriotizma. Ideju ovakoga mladohrvatstva ne možemo nazvati jedi­ nim prirodnim putem, kojim je našoj mladeži udariti. Svoj braći i svim pravim prijateljima našeg naroda preporučamo, da se ne dadnu zavarati. Zalog naše sretnije budućnosti vidimo jedino u krasnim organi­ zacijama našeg »hrv. kat. narodnog gjaštva«. Svaka druga struja, koja reflektira na našu mla­ dost, naći će u nama nepomirljive protivnike. — F. A. G. 55 Dominikanac ubijen pri kragji. »Jedne noći, dok je stražar bdio nad zaplijenjenim dobrim domini­ kanskog samostana u Portugalskoj, nenadano ugleda pred sobom noćnu avet, koja ga napade i s hitcem rani. Stražaru pogje za rukom, da toga nepoznatog gosta sa smrću sastavi. Pri razgledavanju usta­ novilo se je, da je to bio redovnik sv. Dominika. Koja je sreća tog nevoljnog Dominikanca na noćnu pustolovinu natjerala? Red je,posjedovao samo­ stan Barro, koga su revolucijonarci oduzeli. Lu­ kavi redovnici sve dragocjenosti, prvo nego su bili protjerani, u okolišu samostana zakopaše. Zako­ pano blago iznosilo je više od 5 milijuna kruna. Dominikanci su više puta pokušali, da dogju do tih milijuna, dok evo nije jedan njihov član na nečuven način životom platio.« Znate Ii, ko je ovu gatku izmislio? Framasunsko glasilo »Liegnitzer Tgbl.« br. 264. Šta je pak na stvari? Dominikanci u cijeloj Portugalskoj nemaju nego samo jedan jedini samostan, koga portugalska vlada nije mogla zaplijeniti, niti ga je zaplijenila, jer u njemu stanuju redovnici iz Trske, a samostan je pod protektoratom Engleske. Sve da je samo­ stan i imao blaga, nije ga trebalo zakopavati, niti ga noći s pogibelji života otkopavati. Čudimo se, kako ovu bajku nijesu prodale naše hrvatske novine: Sloboda, Novi List, Pokret pod gotov groš? Liberalcim je sviju dlaka laž u krv prešla! - O. P. Mladenačke organizacije u Dalmaciji. Jedna od najljepših točaka u programu kat. pokreta za Dalmaciju zaista su organizacije seoske, varoške i gragjanske mladeži. Tako se one brižno šire, da imaju i svoje uprav krasno uregjivano glasilo »Mla­ dost«, (urednik prof. Butković u Zadru). Na dnevnom je redu za diskusije na skupštinama »svećeničkih organizacija«, o njima još referirao na sastanku od 19. veljače vrsni dalm. organizator profesor fra Ante Cikojević upravitelj omladinskoga društva u Makarskoj. Tek su u početcima, a već ih ima do 30—40. Naravski da su gotovo uvijek svećenici za­ četnici i rukovoditelji ovih mlad. društava, a svrha im, da svojim članovima pribave solidnu i savremenu kršćansku naobrazbu u svemu, što se na njih može odnositi. Glavna su im sredstva: društvene sjednice, poučna predavanja, izleti, javne zabave, a gdje je zgodno i tjelovježbe. Da li ova omladinska društva pokazuju kakvu praktičnu korist? Da, i to veliku! Pisac se je ovih redaka više puta na svoje oči osvjedočio, kako je ova mladost poučena u kršćanski život i kako čisto �56 Вг. 3. — Serafinski Perivoj. — 1912. i bistro shvaća prilike Vremena, te korist hrvat, kat. pokreta. 1 starije ona umije sebi privući, a proslijedi li ovako, obilne će plodove brati kršna Dalmacija na religioznom, kulturnom i ekonomskom polju od ovakih omlad. organizacija. 1 svjetovno i redovno dušobrižništvo svojski se je zauzelo za propagiranje ove spasonosne ustanove, a dosada je najbolje uspjelo u makarskom primorju brigom i marom fra A. Cikojevića. Zaslužni ovaj otac za svoj okoliš već je osnovao i »savez hrvat. kat. omlad. društava«, a po svoj prilici, dojdućeg će ljeta sazvati i njihov kongres. Zivila, evala i na­ predovala ova omladinska društva, te se što više razgranala po svoj našoj široj domovini!! — L. B. VJESNIK. NAŠA DOMOVINA. Redodržavnik Mišić — mostarski biskup. Na 11. ožujka stigla je u franjevačko bogoslovno sjemenište u Sarajevu vesela vijest, da je redodržavnik bos. Franjevaca fra Alojzije Mišić imenovan rnostarskim biskupom. »Seraf. Perivoj« na prvim stranicama donosi imenovanoga biskupa klise i kratku ; grafiju, a ovdje originalno navještenje imenovanja, što mu ga je ministarstvo Onancija spremilo. »Presidium des K. u. k. Gemeinsamen FinanzMinisteriums in Angelegenheiten Bosniens und der Hercegovina Z. 365. Pr. B. Reverendissime D( Maiestati Suae Imperiali et Regiae A istolicae, _________ ± 1 ____* ______ О _____ __ vi conventionis cum Sancta Sede Apos*j ac_ ПBeatissimi Patris consensu, suprema resol tione die 14. februarii a. h. data Domination n Vestram Reverendissimam episeopum Mandetriensem On Mostar) benignissime nominare placuit. De quibus Dominationem Vestram Reverendissimam certiorem facio providendo simul, quo necessaria Suprema Praesentatio ad Sanctnm Sedem Apostolicam prosequatur. Praeconisatione dein secuta Dominationi Vestrae Reverendissimae notum facere non omittam, quid Maiestati Suae Imperiali et Regiae Apostolicae quoad locum et tempus iusiurandi a Dominatione Vestra Reverendissima praestandi statuere placuerit. Vindobonae, die 5. Martii 1912. Imperialis ac Regius minister financiarum communium: B i 1i n s k i.« Novoimenovani biskup dolazi u Sarajevo. Na 11. ožujka nalazio se je redodržavnik Mišić u službe­ nom poslu u franjevačkoj gimnaziji u Visokome. — Iza dobivene vijesti o imenovanju za mostarskoga biskupa, Mišić se je zaputio u Sarajevo. U Sarajevo su ga dopratili predsjednik visočke gimnazije fra Stjepo Ikić, direktor Markušić, te profesori oo.: Martinčević, Marković, Sarić, Cuturić, dr. prof. lkić, Ćubelić, Džaja i Cosić. a Na sarajevskoj je štaciji dočekan i pozdravljen od tajnika redodržave i predsjednika bogoslov, sjemeništa Ćorkovića, direktora bogoslovije Jelenića i prof. Ivandića. Sa štacije novoimenovani je biskup dopraćen u fijakerima u svoju rezidenciju. Pred bogoslovnim sjemeništem dočekan je od dra. Blaževića, o. Jakovljevića i bogoslova. Predsjednik »Jukića«, Tvić, zanosno je pozdravio novoga biskupa, zatim je . Jukić« iza urnebesnoga trokratnoga »Živio!« otpjevao »Ljubimo T e ...«. Rušenje crkve sv. Antuna u Sarajevu. Već golovo nedjelju dana visi oglas na vratima crkve sv. Antuna u Sarajevu, kojim se štovateljima sv. Antuna navješćuje, da će u petak dne 15. o. mj.j. biti u spom oM iif, » n i n rl- -г n n r lin rln ii cir in i menutoj sta~oj crkvi pošljednji sv. nčini. Poslije po­ dne spomenutoga dana iza put križa svečano će se prenijeti Presveto i kip sv. Antuna u proširenu kućnu kapelicu, a onda će se odmah iza toga početi s ru­ šenjem stare crkve i kopanjem temelja za novu. Prof. Perić o Franjevcima u carskome vijeću. Zagrebački »Neues Tagblatt« u svome broju od 25. veljače donosi govor, što ga je narodni zastupnik prof. Josip Virgil Perić držao o hrvatskome muzeju u Kninu i o dalmatinskim, te bosanskim i hercego­ vačkim Franjevcima. U raspravi o hrvatskome mu­ zeju u Kninu, hvali marni rad fra Alojzija Maruna. U daljnjoj raspravi o Franjevcima, ističe, da su oni po predaji došli u Dalmaciju još 1212., kada je vjetar sv. Franju putujućega iz Jakina u Egipat bacio u Dalmaciju. Polag historičkih izvora pak došli su u Dalmaciju iz Bosne, gdje su se još u vrijeme sv. Franje borili protiva patarena. U 15. stoljeću oni broje mnoge samostane izmegju Drine, Drave, Ja­ dranskoga mora i Bojane kod Skutarija. 1463. Mehmed II. ulazi s 150.000 vojnika u Bosnu, osvoji ju i 32 franjevačka samostana poruši. Ispred bjesnih Azijata narod bježi u gore, sakriva se u pećine, dok mu fra A. Zvijezdović ne isposlova slobodu vjere. U to se je vrijeme svjetovno svećenstvo za uvijeke razbjeglo, a Franjevci mu ostaše jedini dušobrižnici kroz 3 stoljeća, boreći se za egzistenciju i svoju �57 Vjesnik, i svoga naroda. To priznaje i Farbati, koji je 1620. obašao Ilirik. Oni se istakoše u Dalmaciji u ratu s Mlečanima protiv Turaka, kako to i papin legat 1708. priznaje. Ali ne samo, da se oni istakoše kao vojskovogje, nego i kao duhovni pastiri, te književ­ nici. Da to potkrijepi uz ostala citira dva Marmontova izvješća poslana Napoleonu, u kojima Napoleona nuka, da ili u ratu s Austrijom sebi privuče, jer inače, da ne će uspjeti. Suprot tome Franjevci ne bijahu uz Francusku, nego uz Austriju, kao što su kroz stoljeća bili. Kroz stoljeća su Franjevci mučeni za Austriju, a najnovija kruna toga njihova djelovanja jest osvojenje Bosne i Hercegovine. Obara se na dra. Hiptmaira, koji ih je onako nepra­ vedno napao u jednome znanstvenome i bogoslovnome časopisu, te pozivlje da se u buduće posvećuje više obzira naprama toliko zaslužnu redu. Novi šibenski biskup. Na 11. i 12. prošlo? mje­ seca bilo je svečano posvećenje i ustoličen] novog šibenskog biskupa presvj, Luke Panpafave. Presv biskup poznat je čitavoj Dalmaciji sa svoga oso­ bitoga rodoljublja, te apoštolskoga žara, a nada sve vesele mu se pristaše kat. pokreta, jer mu on pri­ pada još od njegova početka. Bilo sretno i blago­ slovljeno! Svečana akademija franjevačkih bogoslova u Makarskoj. Pišu nam odatle: Na l 1 veljače zbor franj. bogoslova »Milovan« iznenadio je naše gragjanstvo sa javnom koncertnom akademijom u čast N a š e G o s p e k u r d s k e . Nije to bila kakva obična zabava, nego se je zbor marno pobrinuo, da uz najraznovrsniju glazbu, pjevanje i deklamaciju, održi svojim gostim i dvije kratke konference. l Tz obljubljenog pomoćnog biskupa dra. Carića, gosp. po­ glavara i općinskog načelnika, prisustvovalo je aka­ demiji više i niže činovništvo, sokolaši, kot. omla­ dinsko društvo i veliki broj graejanstva. U I. dijelu fra Božo Milošević bogoslov III. teč. čitao je svoju raspravu: L u r d s k a o z d r a v l j e n j a i l i j e č ­ n i č k a z n a n o s t . Mladi konferencijer svakog je iznenadio i na koncu dobio silni aplauz, kao što i bogoslov I. teč. fra Bono Radonić, koji je u II. dijelu raspravljao o t r i u m f u kat . C r k v e : svi su proti Njoj, a Ona stoji nepomična, što joj dokaziva Bo­ žansku ustanovu. Deklamatori fra Franjo Alfonz Klarić I. teč. i fra Juro Božitković III. teč. pokazali su osobitu naravnost i uspjelu mimiku. Na izvan­ rednom uspjehu u glazbenom dijelu zahvaliti je vri­ jednom glazbeniku i suradniku »sv. Cecilije« fra Konradu Odaku III. teč. Na opću želju morao je opetovati neke partije na violinu, flautu i glasoviru. 1 pjesma »Laku noć« dvaput je ispjevana kao i na tamburicama komad »Savski valovi«. U pjevanju istakao se je mješćanin fra Gabro Žarnić I. tečaja i kolega mu fra Franjo Klarić: prvi tenor-solo, a drugi bas-solo. Izgleda kao da smo samo htjeli hvaliti, ali je tako bilo i svaka čast i priznanje nadobudnim članovim zbora »Milovan«. Na ovake poučne i za­ bavne akademije vrijedi poći kao i sa više kraja po­ trebno je, da se češće drže. »Bogoslovska Smotra«. Godište III. izlazit će i odsele u Zagrebu, četiri puta na godinu, a opseg biti će joj najmanje 6 do 7 araka u svakoj svesci. »B. S.« izdaje profesorski zbor bogoslovnoga fakulteta kr. sveučilišta Franje Josipa T. u Zagrebu uz sudjelo­ vanje ostalih prof. zborova bogoslovskih svjetovnih i redovnih, u Hrvatskoj, Slavoniji. Dalmaciji, Bos­ ni, Hercegovini i Istri, ter uz sudjelovanje dosadanjih mnogobrojnih suradnika. Po ovom sudeći bit će »B. S.« na visini svoje zadaće. Urednici »B. S.« jesu vrsne, prokušane na peru sile. sveučilišni pro­ fesori : đr. Josip P a z m a n i dr. Fran B a r a c, koji takogjer jamče, da će ovaj jedini bogoslovski na hrvatskom jeziku časopis biti dobro uregjivan. Za to preporučujemo i pozivamo dosadanje pretplatnike i one, koji se kane u buduće predbrojiti na »B. S.«, neka se izvole bezodvlačno pretplatiti, ili barem predbrojiti, da se uzmogne udariti naklada. Cijena »B. S. neznatna je, K 4 na godinu; bo­ goslovi i gjaci dobivaju jc za K 2, a za inozemstvo iznosi pretplata K 5 na godinu. — Pretplata neka se Šalje na: Upravu »Bogoslovne Smotre«, Zagreb, Kaptol 29. RIM. Skotova beatifikaciia. Franjev. general preč. fra Picifik Monza skoro je razaslao okružnicu na svu braću, u kojoj im megju inim javlja i to, da je Papa Pijo X. vrlo rado primio memorandum za što skorije proglašenje blaženim suptilnoga dra. bi. Ivana Den Skota i da je obećao takovo pospješenje, kako bi se ta stvar još ove godine svršila. S toga preč. general naregjuje, da se kroz svu godinu za što srećniji svršetak procesa svake subote moli iza otpjevanja: »T o t a p u I c li r a . . .« » Z d r a v o K r a ­ l j i ć e«, te savjetuje svećenicima, da subotom go­ vore zavjetne mise Bezgrješnoga Začeća. Nove reforme klera. U Rimu se sve ozbiljnije govori o novim reformama, što ih kani sv. Otac pro­ vesti u klerikalnome stališu uopće, a napose u svećeničkome. »Corriere della Sera«, kako »Egyhazi Kdzlony« javlja, prema vijestima dobivenim iz Va­ tikana tvrdi, da će se te reforme sadržavati u do­ kumentu »De vita et honestate Ciericorum«, što ga više godina sprema glasoviti jurista Gasparri. Bečka pak »Reichspost« u broju od 7. ožujka prema vijesti- �58 Br. 3. Serafinski Perivoj. ma dobivenim iz Rima priopćuje neke točke nove ustanove, koju bi Papa imao oko Uskrsa objelodaniti, a odnosila bi se na preustrojstvo bogoslovnih nauka i regjenje svećeničkih kandidata. Prema ovoj bi se ustanovi klerici za svećenike mogli rediti istom 28. godine. Bogoslovija bi trajala 6 godina. Prve bi se godine proučavala biblija, a drugih 5 godina druge struke. Koji bi klerik svoje nauke svršio prije 28. godine, redio bi se za gjakona, te bi kao gjakon pomagao koga župnika u funkcijama, koje ne traže svećeničkoga haraktera. Ovi bi dekret po vijestima iz Rima imao stupiti u krjepost 1913. NJEMAČKA. Glasoviti učenjak postao Franjevcem. Rašireni njemački list »Germania« donosi iz Breslave vrlo interesantnu vijest, a ta je: da je Franjevac Lamberto, koga je skoro kardinal Kopp redio, onaj isti glasoviti povjesničar i tajni vladin savjetnik dr Vilelm Schulte, bivši direktor kr katoličke gimnazije u Glatzu. On je kao povjesničar stekao velike zasluge za Šlesku. Kao učenjak upoznao je ništetnost ovoga svijeta, odrekao se njego’* h časti i lasti, te početkom 1909. stupio u franjevački red uzev ime fra Lamberto. Fra Lamberto Schulte broji 68 godina. ŠPANJOLSKA. Čuveni učenjak Casanova umro. Kako pošljednja »Ac t a O r d i n i s« donose na 8. siječnja umro je u Guadalajari čuveni učenjak Uabniel Casanova, redodržavnik redodržave sv. Grgura Velikoga na Filipinima. Ovaj glasoviti Franjevac rogjen je u Consaburonu, 18. ožujka 1860. od Petra Casanove 1912. i Julijane Amaro-e. U red su ga primili sadanji: kardinal toledski nadbiskup Aguirre i biskup fra Martin Garcia Alocer. 8 je godina iza novici­ jata učio filozofiju, filologiju, matematiku, fiziku i bogosloviju. U 24. godini postane lektorom u Manili i cenzor »casuum moralium parochorum«. 1886. postane profesorom filozofije i teologije u Passrani. Tu ga kardinal Monescillo, toledski nadbiskup ubroji megju doktore katoličkog sveučilišta. 1898. postane profesorom u centralnom kolegiju reda u Rimu, gdje je 4 godine predavao fundamentalnu dogmatiku i socijologiju. Povrativ se u Španjolsku postane prosinodalnim egsaminatorom više biskupija, a 1908. redodržavnikom spomenute redodržave' sv. Grgura Velikoga. Spisao je više djela u latinskome i španjolskome jeziku, koja se odnose na filozofiju, dogтпа^ 11\ socijologiju, povjest itd. Uza sve to Casanova J e • izvrstan govornik, te je za svoga živ )ta 0(^ ' а0 3700 propovjedi. 1ТД1 IIA ' * Kako talijanski katolici poštuju sv. Franju. Od 25.—30. rujna 1911. obdržavala se je u Asizu VI. socijalna nedjelja talijanskih organiziranih katolika. Časopis »L’O r i e n t e S e r a f i c o « donosi, »da je sve govore, koji su imali socijalni predmet, provejavao i prožimao duh franjevački«. Na večer dru­ gog dana g. De Simone držao je konferencu »Demo­ kratične organizacije i sv. Franjo«. Zadnjeg dana imali su trećoreci svoj kongres, gdje je bio i referat: » Tr e ć i Re d i P u č k o U j e d i n j e n j e K a t o ­ l i ka u I t al i j i «. Sastanak je svršio sa hodo­ čašćem na Svečev grob. KNJIŽEVNA SMOTRA. PRIKAZI I OCJENE. O. Petar Vlaiić: Malta ili Mljet? N a p i s a o dr. R u d o l f V i ­ me r, sveučilišni profesor. Zagreb 1911. Tisak hrv. kat. tiskovnog društva. Poznati biblicista, sadašnji rektor biblijskog za­ voda u Rimu, dr. L e o p o l d F o n c k , dok je još u Innsbrucku bio profesorom biblijskih znanosti, do­ taknuo se je jednom preko svojih predavanja pitanja, da ii je sv. Pavao bio na Malti ili na Mljetu. Odmah na početku tog predavanja istaknuo je Fonck, da ih imade, koji iz patriotskih razloga hoće po što po to, da dokažu, da je sv. Pavao bio na dalmatinskom Mljetu, pa je pridodao, da i ako je taj njihov patrio­ tizam pohvalan, nijesu pohvalni razlozi, koje oni iz­ nose u potvrdu svog mnijenja. Meni, rogjenom Dal­ matincu i to baš susjedu Mljeta, bilo je nekako ne­ ugodno čuti takovu izjavu iz ustiju uvaženog sveu­ čilišnog profesora i to pred onolikim brojem sluša­ telja raznih narodnosti — bilo nas je u prostranoj sveučilišnoj dvorani preko 200 : no kad je Fonck obrazložio svoju izjavu, u meni je svijest istine pre­ vladala nad patriotskim čuvstvom. U istinu dokazi, koje se obično iznosi u potvrdu mnijenja, da je sv. Pavao bio na našem Mljetu, rek bi na očigled, da uvjeravaju, ali pri dubljem promatranju u brzo se uvidi njihova nestalnost i netemeljitost, te je red pri­ znati, da zaostaju za dokazima, koje se iznosi u po­ tvrdu drugog mnijenja, naime, da je sv. Pavao bio na Malti. U zadnje doba izišle su kod nas dvije rasprave, �Književna smotra. koje se bave ovim pitanjem, a odgovor je jedne u opreci sa odgovorom druge. Prva je rasprava presvj. pomoćnog biskupa u Spljetu don Vi č e P a ­ lu n k a i to na talijanskom jeziku pod naslovom: Me l i t a de l n a u f r a g i o di S. P a o l o e Г i s o l a M e l e d a in P a l m a z i a. Spalato 1910. Tu se, kako već sam naslov kaže, dokazuje, da je sv. Pavao bio na našem Mljetu. Tome nasu­ prot objedanio je naš zaslužni sveuč. profesor u Za­ grebu dr. R u d o l f V i m e r, ponajprije u »Bog. Smotri« (br. 3. i 4. prošle god.), pa i napose otisnuo raspravu pod naslovom »Malta ili Mljet«, gdje doka­ zuje, da se je sv. Pavao iskrcao na Maltu, a nipošto na naš Mljet. Znatna je razlika megju dokazivanjem ove dvo­ jice naših pisaca. Presvj. Palunko dao se zanijeti od patriotskog čuvstva, pa se poslužio i takovim do­ kazima, koji su sumnjivi, n. pr. odmah na početku zabacujuć puno običnije čitanje eupaxuXu>v sjeveroistočnjak«, a prihvativši veoma rijetko čitanje еирохлиXu)v, što on tumači: scirocco — južnjak; ili do­ kazima, koji se moraju prije dokazati, n. pr. da na Malti nije nikada bilo zmija otrovnica (str. 37. i d.) ili opet dokazima, koji ništa ne dokazuju, n. pr. što se je sv. Pavao grijao pri ognju, zaključuje presvj. Palunko, da je to moralo biti na našem Mljetu, a nipošto na Malti, jer na Malti, da nema svrhom li­ stopada ili početkom studenoga zime (str. 37.). Sta­ vimo, i da nije bilo zime, svejedno ljudi mokri morali su se naime putnici, kad se lagja nasukala, baciti u more i do kraja preplivati, — potrebovali su vatre da se ogriju i osuše bila zima ili ne. bilo na Mljetu ili na Malti ili gdje mu drago. Druga, naime Vimerova rasprava, odaje objek­ tivnog istraživaoca istine, koji je pomnjivo i svestra­ no proučio svaku okolnost ovog pitanja, a dokaze protivnika podvrgao savjesnoj kritici. Vimer se nije zadovoljio sa jednim ili drugim dokazom, nego ih iznosi na izobil i to jakih temeljnih dokaza, protiv kojih malo se što stvarna može iznijeti. I da nema drugih dokaza, već onaj prvi, što ga Vimer na po­ četku svoje rasprave spominje i o njemu od str. 5. do 13. razlaže, naime, koji je vjetar gonio lagju na kojoj je bio sv. Pavao, već sami taj dokaz dostatan je, da stavi u sumnju, pače do pokaže naprosto uza­ ludnim svako dokazivanje, da se je sv. Pavao is­ krcao na naš Mljet. Jer, ako je u istinu duvao £'jpaxuXo)v — sjeverozapadnjak, — a to je više nego vjerojatno tad je izvan svake sumnje, da lagja nije mogla zabasati na dalmatinski Mljet. Zanimivo je, kako dr. Vimer usporegjuje na str. 12. kazivanje pisca Djela Apoštolskih, sa kazivanjem dvojice pro­ kušanih engleskih kapetana, odnosno na put, koji je 59 lagja prevalila, tako da bi se kazivanje te dvojice kapetana potpunoma slagalo sa kazivanjem sv. Luke, u pretpostavci, da je lagja prispjela na Maltu. U opće cijela Vimerova rasprava odlikuje se te­ meljitošću, pisana je lijepim jezikom, lakim stilom, razumljivim razlaganjem: odlike, koje rese sva Vi­ merova pisana djela. Preporučujemo od srca svakom stručnjaku ovu krasnu raspravu, a željeti je, da veleučeni pisac obradi, onako lijepo, kako on znade, još koje biblij­ sko pitanje i time pripomogne našu dosta mršavu bogoslovsku književnost. Herbert Vaughan: Der junge Priester, Konferenzen iiber das apostolisehe Leben. Njemački pri­ redio dr. Mathias liohler. Drugo izdanje. (Str. 345 XII.) Iskreno priznajemo: Otkako su »Ka­ toličkom Listu« prestali krasni članci o životu mla­ dog svećenika »Mlado vino«, »Neobragjene njive« itd., nismo ljepše knjige za mlagje svećenike čitali, nego što je ova. Sijedi kardinal engleski govori u njoj zjenici oka svoga, mlagjem svećenstvu svome, za koje je i cijeli život radio. Kao što sam kaže, nije mu bila namjera pisati za one, koji se još u seminaru nalaze, niti za već osjedjele pastire duša; pozornost svoju svratio je na one svećenike, koji se još nalaze u pogibelji punom prelaznom stadiju iza regjenja, kod kojih duh i harakter nisu još uzeli stalnog oblika, ni čvrstog pravca. U devetnaest konferencija nakrcano je nepro­ cjenjivo blago za svakog, a osobito mlagjeg sveće­ nika. Počima sa svećenikom kao »drugim Hristom, te govori o svetosti svećeničkog života. L krasnim člancima nastavlja o odnošaju njegovu prama Bogu, sebi i bližnjemu. Jedre konferencije o »apostolskom duhu«, o »apostolskom djelovanju«, o »svećeniku u raznim prigodama života« u ovo razvratno doba općeg meteža na dušu mladog svećenika kao blagi melem. To je najljepša baština, koju taj dobri pastir na koncu života svoga ostavlja djeci svojoj. Dr. liohler priredio je to djelo vrlo zgodno za svećen­ stvo, a vrijedna ga je Herderova knjižara u lijepom ruhu izdala na svijet. Nijedan mladi svećenik ne bi smio bez nje biti. Naručuje se: Merder, Freiburg im Breisgati, ili Wien, I., Wollzeile 33. Broširana stoji K 2.88, a u platnenom uvezu K 3.84. - (). A. G. Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini. Na­ pisao Vojislav Hranić. Preštampano iz »Hrvatske Zajednice«. Cijena 1 K, za seljake^ 50 lielera. Sa­ rajevo, 1911. 4°, str. 56. U zadnje vrijeme pisalo se je kod nas, a još �Br. 3. — Serafinski Perivoj. 1912. 60 više kod Srba o agrarnom pitanju u Bosni i Herce­ govini. Većina pisaca, koji su o ovomu pisali, kako se iz njihovih radnja vidi, bili su slabo upućeni u naše agrarne odnošaje. Drugi su opet pisali u prilog zemljovlasnika, a protiv kmetova i obratno. Mnogo su objektivnije radnje, što ih napisaše o ovom pi­ tanju neki stranci1). Djelo našeg Hranića jest jedno od najuspjelijih djela, što su do sad ugledala svjetlo, a bave se ovim pitanjem. On kao dobar poznavalac bosanske pro­ šlosti, kao sin seljačkih roditelja i kao svećenik, koji uvijek ima posla sa seljacima, proučio je posve do­ bro agrarne prilike u našoj domovini, i onda nam to obradio posve temeljito s historijskog i pravnog gledišta. Hranić počinje ovu brošuru sa tumačenjem rije­ či »kmet«, a onda govori o kmetstvu prije i poslije kobne 1463. godine, a onda o najzanimljivijem pita­ nju u cijelomu kmetovskomu pitanju Bosn*r otkit,.. toliki kršćanski kmetovi u Bosni. Na ovo jc pitanje odgovorio pisac držeći se strogo faktičnih podata­ ka. Dalje slijede članci c ukmećivanju kršćanskih zemljišta i kolonizaciji Bosne posli e kosovske bitke 1389. i za dobe otomanske vlade, te o nesregjenosti kmetovskih odnošaja za turske vade i o pokušanim reformama u turskoj državi. Brošuru završuje član­ cima, koji govore o kmetovskom pitanju »oslije 1878. godine. U zadnjem članku (»Na koji način, da se riješi agrarno pitanje u Bosni?«), koji je pisac obra­ dio uprav prema onoj: »i vuk Su, i ovca čitava«, iznio je vrlo lijep i podesan način, kako bi se imalo riješiti pitanje. Pri izragjivanju ove brošure služio se je autor sa vrlo malo priznatih djela, te da nije inače u stvari bio upućen, bilo bi djelo male vrijednosti. I ovako ne možemo mu oprostiti, što nije rabio pomenuto djelo dra. K. Kadleca i njegove članke u »Oesterreichisches Staatsw6rterbuch«r-u, te djelo St. Novakovića »Glasnik zem. muzeja« i t. d. Ovo djelo našeg Vojislava najtoplije preporučamo svakom, ko se za kmetovsko pitanje iole interesuje. — H. K. Jesu li naprednjaci-demokrati bezvjerci? Jedna senzacijonalna rasprava u Vrlici 5. rujna 1911. — Mislite da nisu? Izvolite samo pogledati ovu foto­ grafiju, koju im je izradio kotarski sud u Vrlici, a dobri ljudi reproducirali u tisuće primjeraka. Zanimivo je zbilja, kako su se ta »nevina janjad« mogla dotle »zaboraviti«, pa o Isusu pisati kao o najgorem lopovu, a našoj dragoj Gospi, kao o kakovoj blud­ nici. Ide, da budemo tako uslužni, pa da po cijeloj Bosni raširimo tu njihovu fotografiju, za slučaj kad nas gosp. Lorković ili koji od slične gospode izvole posjetiti, - da ih odmah po fotografiji prepoznamo. Ta se zanimiva brošurica dobiva: 1. Kod Sjemenišne knjižare u Spljetu, 2. Kod »Hrvatske Rije­ či« u Šibeniku, 3. Kod O. Mije Kotoraša, župnika u Otoku kod Sinja (Dalmacija). — Cijena 15 helera. Primili smo na prikaz i ocjenu. Povjest Bosne od najstarijih vremena do pro­ pasti kraljestva. Sastavio dr. Milan Prelog. Sarajev Naklada J. Studničke i Druga. Dobiva se kod J. Studničke i Dr. Sarajevo. Cijena K 1.50. Marinko Lacković, Dojmovi s istoka. Djakovo, 1912. Vlastita naklada. Dobiva se kod Marinka Lackovića prebendara stolne crkve u Djakovu ili u biskupskoj tiskari u Djakovu. Broširano K l — po­ štom 10 helera više. Katehetična obućna i uzgojna metodika za bogoslovske i učiteljske škole napisao prof. Ferdo Heffler. Cijena K 2. U Zagrebu, 1912. Naklada ka­ tehetske knjižnice. Anieitung zur IZrteilung des ErstkomunikantenUnterrichtes von dr. Jakob Schmitt Pralat und Domkapitular zu Freiburg im Breisgau, zwolfte Auflage mit Approbation des hochw. Herrn Erzbischofs von Freiburg. Freiburg im Breisgau. 1911. Dobiva se : Herdersche Verlagshandlung, Freiburg im Breis­ gau — Wien. K 3.60; u platno uvezano K 4.80. Alban Stolz, Predigten. Dritter Band Fest- und Gelegenheitspredigten K 5.52; u platno uvezano K 6.72. Dobiva se u: Herdersche Verlagshandlung, Freiburg im Breisgau — Wien. ■ Josip Milaković, Jedan naš prosvjetni jubilej. (Sarajevska učiteljska škola na književnom polju.) Sarajevo. Zemaljska štamparija, 1912. Mala Biblijska Povjest satroga i novoga zavjeta za niže razrede katoličkih učiona. Sa 46 slika. Nje­ mački napisao dr. F. J. Knecht, preveo Vladimir Bakotić, svećenik. Izdala knjižara Herder, Feiburg ') A. Karsznievicz, Das bauerliche Recht in Bosnien und der Hercegovina, D. Tuzla, 1909.; K. Kadlec, Agrarni pravo v im Breisgau — Wien I., VVohlzeile 33. Uvezana stoji 44 helera. Bosne a Hercegovine, Praha, 1903. ,Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, - za gjake, trećoredce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Jnlijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu (dioničko društvo). = Uplaćena dionička glavnica 2.000.000 kruna, Centrala u Sarajevu. Podružnice: Mostar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 Vt®/* čistih. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inounstv*. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zai ia o n alog svv drag — Privi ^ocijrnosti kao: ostalo. 1ka banka L, . svakoga! novi Da uzmogne štediti sa uspj Privilegovana zemaljska ban^a za srebro, zlato fim' . ^ itelm ora često ići u banku. 'mi nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika (vidi gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremlje­ sliku), koje ona po želji ustupa svakome uz nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa svotama, koje su iskazane u knjižici sobođno Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih ima u svako doba pri ruci. lste su zaključane, raspolagati. i napose uregjene za kovani i papirni novac, te Ovaj se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ na principu, da se jednom spremljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje nja ne može opet olako dignuti, nego se uSS kroz prostrani otvor I 1. dočim se papirni mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a Bosnu! Hercegovinu banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje novac savije i utura kroz šupijinu tivnoj strani. i najmanji iznos. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom Ovaj način štednje osobito je podesan za osobe svakog staleža, koje mogu da štede času, ali svakako svakoga ili svako dva mje­ samo u malim svotama, napose za obrtnike i seca donese se u banku ili na mjestima, gdje banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, radnike; za domaćice i u uzgojnom smislu za djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinosa za razne društvene, osiguravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim mjestima, te ne mogu svaki uštegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi smisao za štednje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru privede ukamaćenju. I ako se samo na helere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz go­ dinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u Kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doći u banku i javiti adresu ili pisati. �UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 18M . Tiskara i litografija » Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 113. (Komanditno društvo) Ćemaluša ulici 172. ^~4«!M i Hercegovini Preporučuje molitvenika, pcs, poslova, što ukusnom Moderno uregjena djela, brošura, kao i svih asjecaju sa ije cijene. knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papini, platnu i koži. Vanjske погаае obavljale se brzo I tofno. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6b421e0d85ede396a0ce6214ab6ae3b7.pdf af820ad6264bb00991d0e0bed114c110 PDF Text Text SERAFINSRl PERlV' LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 4. SARAJEVO, 15. TRAVNJA 1912. GOD. XXVI. Privilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu uvela je v. novi način Štednje podesan za svakoga! Da uzmogne štediti sa uspjehom i u najmanjim svotama, a da ne mora često ići u banku. P rivileg ov an a zem aljska banka za Bosnu i Hercegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika (vidi gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremlje­ sliku), koje ona po želji ustupa svakome uz nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ ka ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po .om sa Te kutije može svaki ponijeti kuć', da svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci.' Iste ~u zaključa raspolagati. i napose uregjene za kovani i .pirni novsr. Ovaj. se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječen pa­ n . p incipu, da se jednom spremljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac i acuje nja ne može opet olako dignuti, ..ego se kroz prostrani otvor |___ Ј, dočim se >apirni mira donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupijinu C a p 'anka p !ma kao štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani. i najmanji iznos. Kad se kutija napuni ili pri i jodnom vaj i ačin štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako l « mje­ osobe akog staleža, koje mogu da Štede siur : ;а!кп napoce za obrtnike i seca donese se u banku ili na ’ uat gdje banka nema podružnice, na odregr" mjest radnikf ; za domaćice i u uzgojnom smislu za itur.uc đ u i u s tvene, ucuc, u s i g u i .у в ј г t , dobrotvorne u djecu; za stolna udruženja i cMriranič prin oa i a razne osiguravajuće, i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanujr < rdalienim mjestima, te n° mogu svaki u teg ni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da tedl smisao za štednje i d?. uštednje, koje ко cuće leže u ormaru privede ukamaćenju. I ako se samo na helere štedi, mogu na +aj i ačin postati stotine ko dnevno san. - heiera stavi u kutiju, zaštediće kroz go­ dinu dana 75 kruna, za pet godinaT’ks.4 Л k-una, a za 10 godina oko 900 krun to se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će s_ BVak iznenaditi i poradovati uspjeR gV'nici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, osta ie doći u banku i javiti adresu ili pisati, :■ PoliužBica i Ssiajm . Podružnice u Spljetu, Trsta, Celovcu, Gorici Ttfelje, Dionička glavnica K 8,000.000. ■■Pričuve preko K 900.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 4 1|2°! o čisto Kupuje i prodaje sve vrste p apira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovan og i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja € Л �yt ш m ц u ш Ш v-je> to?* -A - ^0'„ lolrcO;. ч<-4> ш A N TU N H U B E R , B ru n e c k , T ir o l dekoratorni slikar i pozlaćivač. Atelier za crkveno slikanje. шшт Ж ш i IH ™ PREPORUČUJEM SE VELEČASNOM SVEĆENSTVU ZA SUKANJE CRKAVA U SVAKOM ŠTILU I IZVEDENJU UZ UMJERENU CIJENU. ISTO SE PREPORUČUJEM ZA GRADNJU I POPRAVLJANJE OLTARA, KRIŽNIH PUTEVA I T. D. --------SA NACRTIMA I CIJENOM PRIPRAVAN SAM ODMAH POSLUŽITI.--------. . ----- = Rrvniavna adrpsa- HIIRFI? RPITNFPK- ТИ?П1. m 'Л 0 n e, 'S•:: C' *£ £: a &У ®@£■ ~""^'V’&* £5Ш?. i ■ : u. St/ (Jlrich, u Tircl, kraljevske umjetničke aka­ demije počasni čla 4agjen više puta, a dvaput i na i veleč. p. n, kleru: oltare, tspovjedaonice, ki□ M t b e t l e m s k e stalice i svjetkim izložbama pi * acr ti л m svi vlastiti! Ns :: olvaju tH i se b 1 ovim narudčbama na nju se upravno obraća! Nemojte kupovati crkvenoga odijela dok se nijeste osvjedočili o izvrnosti i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, baldakina, zastava = crkvenoga rublja i kovne robe, što ju pi odaje — ■. J o s eOLOMUC, f NMORAVSKA. eškudla Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijenici i proračuni badava! Radi velikog prometa kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li u konkurrentih tvrtkih ! Siromašne crkve dobivaju znatan popust. Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nad— biskupa Štadlera i preč. g. Andrij Predmerskoga. — м. HEFERER - ud. i Sin.- Za odmah prodati stoje jedne nove orgulje po pneumatičnom sustavu sa 16 registara, 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara, koja je izložena u trgovačkom muzeumu u Zagrebu. Osim toga preporuča se potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom :: :: :: :: �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 4 SARAJEVO, 15. TRAVNJA 1912. 0 . P e ta r V lašić, D ub rovnik: Dvije okolnosti snuća. Isusovoga Uskr­ Napadaji moderne kritike. Isusovo uskrsnuće bilo je u svako doba izvrg­ nuto žestokim napadajima protivnika kršćanstva. Ti napadaji sasvim su shvatljivi. Uskrsno čudo je­ dan je od najjačih dokaza istinitosti kršćanstva i kad bi se dokazalo lažnim uskrsnuće Isusovo uza­ ludna bi bila vjera naša, kako to ističe prvi kršćan­ ski apologeta sv. Pavao (I. Kor. XV. 17.). Zato nije nikakovo čudo, što protivnici kršćanstva nastoje na sve moguće načine kako da oslabe apologetičnu vri­ jednost ovog dogagjaja prikazujuč isti dogagjaj ne­ istinitim ili ga tumačeći posve naravski. Moderni kri­ tičari — najnoviji protivnici kršćanstva - ne napa­ daju ipak odjednom sav uskrsni Jogogjaj, nego se postepeno obaraju na pojedine okolnosti ovoga ve­ likog čuda, krivo ih tumačeći i prikazujuć ih u protusovlju sa cijelim dogogjajem. Oni misle, da će na taj način uspješnije dokazati neistinitost Isusovog uskrsnuća, jer je lakše otkriti megju pojedinim okol­ nostima uskrsnog dogagjaja, kako nam ga Evangjeliste prikazuju, bar prividno nesuglasje, nego Ii od­ jednom dokazati lažnim cio dogogjaj. A kad bi im uspjelo, da dokažu samo jednu okolnost neistinitom, imali bi u ruci jaki dokaz, da stave u sumnju, pače da i zaniječu istinitost čitave uskrsne vijesti. Dvije su osobito okolnosti uskrsnog čuda, s ko­ jima u novije doba raspravljaju moderni kritičari, okolnost t r e ć e g d a n a i p r a z n o g g r o b a . Tu­ mačeći na svoj način i jednu i drugu okolnost naglasuju moderni kritičari, da temeljito proučavanje tih dviju okolnosti dovodi do zaključka, da je uskrsna vijest neistinita i da ne može biti govora o kakovom uskrsnom čudu. Kojim pravom to oni naglasuju ra­ zabrat će cijenjeni čitatelji iz ove kratke rasprave. 1. »Treći dan«. Da je Gospodin naš Isukrst treći dan uskrsnuo od mrtvih članak je naše vjere, koji katolik izrazuje u apostolskom vjerovanju, kad ispovjeda: »Vjeru­ g o d . x x v i. jem -------i u Isusa Hrista, Gospodina našega, koji — u s k r s n u t r e ć i d a n od m r t v i h«. Ta okolnost »trećeg dana«, jasno se razabire iz čitavog kaziva­ nja uskrsnog dogagjaja kod sve četvorice Evangjelista, a očito ju je naglasio i sveti Pavao u I. poslanici Korinćanima XV. З1. kad ono veli: »J e r v a m p r e d a d o h , š t o i p r i m i li, da H r i s t u m i r e z a g r i j e d i e n a š e , po p i s m u : i da bi u k o p a n i da u s k r s n u »treći dan« po p i s mu « . Riječi su svetog Apostola jasne, da jasnije ne mogu biti, a i kazivanje Evangjelista ne sadrži nikakove nejasnosti ili protuslovlja, te je izvan svake sumnje, da je okolnost »trećeg dana« u nerazriješivom spoju sa čitavim uskrsnim dogagjajem. Baš zato moderni kritičari ustali su svom žesti­ nom protiv ove okolnosti i pokušali su, da ju na svoj način protumače, kako bi uspješnije pobili istinitost uskrsnuća Gospodinova. Tri su poglavita mnijenja modernih kritičara ob ovoj okolnosti. Prvo je onih, koji govore, da broj t r i ne treba uzeti kao matematičnu vrijednost, nego naprosto kao općenitu oznaku vremena. »Treći dan« naime bilo bi isto, što i »po­ slije kratkog vremena. To oni zaključuju na temelju Starog Zavjeta, gdje dolazi isti izraz »treći dan«, a značio bi »kratko doba«. Гако poimence Ozeja VI. 1.—2. Hodite, da se vratimo Gospodinu, jer on razdrije i iscjelit će nas; rani i zaviti će nas. P o v r a t i t ć e n a m ž i v o t do d v a d a n a , treći dan p odignut ć e na s , i ž i v j e t ćemo pred u j i m«. Ili II. Kralj XX. 5: (I dogje riječ Gospodinova Izaiji govoreći): »Vrati se i reci Ezehiji, vogji naroda mojega: ovako veli Gospodin Bog Davida oca tvoga: č u o s a m m o l i t v u t v o j u i v i d i o s a m s u z e t v o j e ; e v o i s c i j e l i t ć u t e ; do tri dana i ć i ć e š u d o m G o s p o d i n o v « . Mo­ derni kritičari na to pridodavaju: »treći dan« ili »do tri dana« znači, »kroz kratko doba,« ili »do malo vremena«; u tom smislu govorio je Isus, kad je za života kazivao svojim učenicima, da će treći dan ustati od mrtvih, a tako su učenici i shvatili, pa su u istinu držali, da će im se njihov Učitelj malo poslije smrti živ prikazati. Tom mišlju bili su zaokupljeni, �62 Br. 4. — Serafinski Perivoj. — 19 l2. da su ga malo poslije smrti pred sobom ugledali; ali objekat njihovog gledanja nije zazbilj bio uskrsnuti Spasitelj, nego im se tako u njihovoj razgrijanoj ma­ šti pričinjalo.J) Drugi su kritičari mnijenja, da su ovu okolnost novozavjetni pisci istaknuli, jer je Isus u više na­ vrata za svojega života naglasivao, da će »trećeg dana« uskrsnuti. Tako n. pr. Mt. XVI. 21. »Od t a d a poče Isus k a z i v a t i u č e n i c i m a svoj i m, da n j e m u v a l j a i ć i u J e r u z a l e m i m n o ­ g o p o s t r a d a t i od s t a r j e š i n a i od g l a ­ v a r a s v e ć e n i č k i h i k n j i ž e v n i k a i (La ć e g a u b i t i i treći dan d a ć e u s t a t i . « Spor. Mr. VIII., 31; IX. 31.; X. 34.; L. IX., 22.; XVIII. 33.; Iv. II. 21. i d. A jer t3 Isusova proročanstva nijesu povjesna to je naravna stvar, da okolnost »trećeg člana« nema šta činit sa pravim shvaćanjem uskrsnog dogagjaja. Začudno mi je, da uvaženi profesor crkvene povjesti na sveučilištu u Kalle-Wittenberg dr. Friedrich Loofs,2) koji inače brani povjesnost uskrsnog dogagjaja protiv napadaja moderne kritike, slaže se u ovoj točki sa onima, koje pobija. I Loofs naime dr­ ži, da proročanstva Isusova o uskrsnuću trećeg dana nijesu povjesne i stoga, da se ne smije na nijh raču­ nati pri dokazivanju istinitosti uskrsnuća Gospodi­ nova. To Loofs tvrdi ponajviše na temelju onoga, što četvrti Evangjelista naglasuje, da Apostoli nijesu razumjeli Gospodina, kad im je za života govorio o uskrsnuću trećeg dana, nego, da su to shvatili tek poslije Njegove smrti. Evo duhovne riječi Evarigjeliste: »Isus reče: razvalite ovu kuću i za tri dana ću je podignuti. A Židovi rekoše: četerdeset i šest godina gragjena je ova crkva, a ti za tri dana, da je podigneš? A on govoraše za crkvu tijela svojega. A kad u s t a i z m r t v i j e h , o p o m e n u š e s e u č e n i c i n j e g o v i , da o v o g o v o r a š e i v j e ­ r o v a š e p i s m u i r i j e č i , k o j u r e č e I s us . « (Iv. II., 19.—22.) Ne znam po kojem egzegetičnom pravilu slijedi, da je nepovjesno Isusovo proročan­ stvo o Njegovom uskrsnuću zato, što to Židovi i ,učenici nijesu dobro razumjeli. Svako proročanstvo više je ili manje nejasno prije nego li se zbude ono, što je prorečeno; nije stoga nikakovo čudo, niti je to kakav dokaz neistinitosti ovg proročanstva o uskrsnuću, ako su. ga učenici Isusovi pravo razum­ jeli tek kad je Isukrst u istinu uskrsnuo. Treće je mnijenje onih modernih kritičara, koji ‘) Spor F. Loofs: Die Auferstchungsbericlite und ihrW ehrt 3. izd. Tubingen, 1908., str. 13. *) U gore naznačenome djelu. u onoj okolnosti »trećeg dana« ne vide drugo do be­ smisleni prijepis nekih starozavjetnih proročanstva, poimence gore navedenih riječi Ozeje proroka. ApoŠtoli su — vele ti kritičari — poznavali prilično do­ bro. Stari Zavjet; tu su našli govora o n e k o m 0 ž i v I j e n j u » t r e ć e g d a n a « (Oz. VI., 2.) pa jer su bili uvjerenja, da se mnogo toga u Starom Zavjetu opisanog odnosi na Mesiju, primjenili su oni 1 to oživljenje trećeg dana na svog Učitelja, koga su Mesijom smatrali, te su za to kazali, da je on ustao treći dan iz groba. Potvrdu tom svom mnije­ nju nalaze moderni kritičari u Pavlovim riječima, koji izričito veli: »u s kr s n u tr e ć i d a n po pismu.« Ovog je mnijenja megju ostalima i H. Windisch, u časopisu »Theolcgische Rundschau«1) Sva^tri rfmijenja podvrgao je oštroj kritici dr. Loofs u opetovano spomenutoj raspravi »Die Aufersteliungsbericht und ihr Wert« (Uskrsna vijest i njezina vrijednost), gdje dokazuje na temelju Pav­ lova razlaganja I. Kor. 15, da je okolnost trećeg dana posve istinita i da potječe od neposredne apo­ stolske predaje, kao što to sam Pavao ističe: »A ja v a m p r e d a d o h š t o i p r i m i h« itd. Pavao se je obratio treće ili četvrte godine poslije Isusove smrti; a možda kako Harnack tvrdi, iste godine muke Gospodinove ili godinu kasnije; u svakom slu­ čaju dakle vjerodostojni svjedok predaje apoštolske, te mu možemo vjerovati, kad nam kaže, da je Isus treći dan uskrsnuo. On je to mogao sasvim točno saznati od Apoštola očevidaca dogagjaja na Golgoti, koji su se vlastitim očima uvjerili trećeg dana po pokopanju, da Isusova tijela nema u grobu. Tako dr. Loofs. Njegovim lijepim opaskama dodajem i ja sa­ mo tri, kao odgovor na trostruki napadaj modernih kritičara protiv okolnosti trećeg dana. Pravo govo­ reći moglo bi se iznijet na izobil umjesnih primjed­ ba, ali su dostatne i tri same, a da cijenjeni čitatelj upozna, kako su uprav nespretni moderni kriti­ čari pri pobijanju istinitosti bilo kojeg biblijskog dogagjaja. Ponajprije, Što se tiče prvog mnijenja, nije isti­ na, da onaj hebrejski izraz kEP'T’ZfT! □'ОГЗ (Č. bajom hašelišij) = № (>* = tertia die trećeg dana, znači u opće neko kratko doba, nego zapravo označuje ono, što glasi, naime r o k od t r i d a n a , ni više ni manje. A sve i kad bi taj izraz označivao neko kratko vrijeme u opće, a ne samo tri dana, opet se u našem slučaju, naime u uskrsnoj vijesti, ne može uzeti nego u prvobitnom značenju ') XII. (Tubingen, 1909.) str. 182. �63 Lipa. od sama tri dana. To se jasno razabire iz kazivanja Evangelista. Ovi naime jednoglasno svjedoče, da je Isus umro na križu u petak (Parasceve Sabbati priprava subote - petak) isti dan bio pokopan, sta­ jao u grobu cijelu subotu, a u osvitu prvog dana po suboti, dakle u nedjelju, nestalo ga iz groba. »Us­ krsnuo je« kako reče angjeo ženama. Petak, subota, nedjelja: tri su dana, mora se dakle kazati, da je Isukrst uskrsnuo trećeg dana, a ne kako bi moderni kritičari lukavo ili zlobno htjeli tumačiti: nakon kratkog vremena. šaj, da se izrazu »treći dan« dade drugi smisao, nego li to općenita katolička predaja uči. Objektivno pro­ matranje uskrsnog dogagjaja dovodi svakog nepri­ stranog mislioca do bezodvlačnog priznanja, da je Gospodin naš Isukrst ustao treći dan slavodobitan iz groba. (Svršit će se.) Moderni kritičari (oni, koji zastupaju drugo mni­ jenje) nadalje umuju: Kad je Isukrst za života go­ vorio svojim učenicima, da će treći dan uskrsnuti, ovi ga nijesu razumjeli, kako su dakle mogli kasnije ustvrditi, da je treći dan uskrsnuo? Začudno je u istinu, da moderni kritičari postavljaju ovakovo pi­ tanje. Ta zar ne vide, da se na taj način sami zapliću u mrežu, koju razastiru katoličkoj egzegezi. Jer baš zato, što učenici nijesu razumjeli svojega Učitelja, kad im je on za života govorio o svom budućem uskrsnuću, a tri dana poslije Isusove smrti to razumješe očito je, da se je moralo nešto dogoditi, uslijed česa postadoše im jasne nekada nejasne riječi nji­ hova Učitelja. A to nešto, što se dogodilo mora da ima odnošaja sa nekadašnjim Isusovim govorom; drugim riječima: Isukrst je morao trećeg dana us­ krsnuti; inače bi bio Apoštolima na vijeke nerazum­ ljivim ostao govor Isusov o Njegovom Uskrsnuću. Anka T o p iće v a : Što pak zastupnici trećeg mnijenja tvrde, da je okolnost trećeg dana u uskrsnom dogagjaju izvagjena iz Starog Zavjeta, to ćemo priznati, da sv. Pavao u svojoj poslanici (I. Kor. 15.) kaže, da je Isukrst » u s k r s n u o t r e ć i d a n po p i s rn u«, ali ne kaže sveti Apostol, da je ta okolnost izmiš­ ljena u interesu Starog Zavjeta, nego, da je okolnost istinita, predvigjena i prije navještena već u St. Za­ vjetu. Apoštol je otprije spomenuo, da je po predaji čuo da je Isukrst uskrsnuo trećeg dana; on tome svjedočanstvu neposredne predaje pridodaje i svje­ dočanstvo sv. Pisma, da bolje uvjeri svoje čitaoce ob onome, što im piše. To pak proročanstvo, da će Isukrst uskrsnuti treći dan, nije uzeto iz nejasnog proročanstva Ozeja, kako to moderni kritičari iz­ vode, nego poglavito iz života Jone proroka, koji bijaše u ovom pogledu slika (tip) Isusa, kako to sam božanski Spasitelj izričito tvrdi: » J e r k a o š t o j e J o n a bio u t r b u h u r i b l j e m tri da na i tri noći: t a k o će bi t i i Si n č o v j e č j i u sr c u z e m l j e t r i d a n a i t r i noć i « . Mt. XII. 40. Uzaludno je dakle svako izvraćanje sa strane modernih kritičara, uzaludan je svaki njihov poku­ Lipa. Zar da pjesma pjesmom bude Kad je duša raskidana? Zar je ikad prolistala Maslinova sv’ježa grana Iz grobišta okosnica ? Čimpresa se tamo vije A na njojzi skoro nikad Slavujeva — glasa — nije . . Stog ne traži pjesme moje, Jer je bolju satrvena, A čemera suzom gorkom Nakvašena, — ojagjena Već u gluho, noćno doba, Kad mrtvaci kolo vode, Tada pitaj: Što cvjetovi Lipe naše već ne rode? ( !) Jer dok stenje granje suho I zamre lišće svelo; Sve dok bura grozničavo Zviždi, vije njoj op’jelo, — Dotle neće prelistati, Nit u cvatu cvatom biti! Zaludu je tugja ruka Krasotama svojim kiti . . A kad opet pomladi se Ko u davno, davno doba, Onda, dogji da ti pjevam, Jer će ne stat moga groba,— Ne stat boli otadžbine; Slobodan će narod biti, Da u sjaju pramaljeća Sjcn’ djedova lipom kiti. [7 4 �64 G. Guenot: Br. 4. — Šerafinski Perivoj. — 1912. " Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo MiSura.) Igre u Velikom Cirkusu. Nema ništa u našim savremenim društvima, kršćanstvom uljugjenim, njegovim duhom zadajenirn, što bi nam moglo dati i malo pojma o preziru, što ga je stari Rim nosio prema ljudskom životu. Da se steče potpuna slika rimskoga svijeta za prvoga vijeka naše dobe, treba se čitaocu časkom prenijeti u Veliki Cirkus. Tu će se slijedeći nit povjesti, koju smo preuzeli opisati, potpuno upoznati skupa s groz­ nim življenjem, što no ga je Hristova nauka za uvijek uništila. Poslije toga on će bolje otkriti ve­ ličinu djela, što no ga apostoli ovršiše, divotu svjet­ skoga preporoda i čudo ustanove golgotske vjere. Po ljudsku sudeći, pravo se je opetovalo mnogo puta, uspjeh je bio nemoguć; filosofija je propala, genij je bio nemoćan: sami Boe mogao je, u krilu neiz­ mjernih ruševina i neograničene pokvare, uraditi, da proklija, za tim, da uzraste i razvije se krjepost i svetost. U svojim bezbožnim rukama držao je cesar žezlo sramote; ali i veći je dio svijeta bio njegovim suradnikom. Hajdemo dakle u Veliki Cirkus, gdje ćemo proučiti i pošljednje poteze, slike, kakovu je onda prikazivalo društvo i gdje ćemo se namjeriti na više lica spomenutih u ovome pripovijedanju. Bilo je u Rimu više cirkusa. Gospodari su svijeta umnožavali mjesta odreg;ena za kazališta; ovo je u njihovim rukama bilo neko sredstvo vla­ danja. Narod je bio pohlepan za užasnim igrama borilišta. S toga je odstranjivao pogled od ostalih djela carske samovolje, a da se samo naužije, gle­ dajući, kako teče krv, kako se motaju žrtve u smrt­ nim trzajima i u bolnom urlikanju, što se izvijalo nesretnicim, dok ih je lav ili tigar svojim zubom raskidivao. — Najstariji cirkus, s koga je i deseto augustovo okružje svoje ime dobilo, nalazio se je na brdu Palatinu, okrunjenu sa Neronovim dvo­ rom i na Aventinu, glasovitu u burnim danim re­ publike. Ovu je orijašku zgradu, imenom Veliki Cir­ kus, sagradio Tarkvinij Stariji, rimski kralj za tim ga poljepšaše i obnoviše Julij Cesar i Klaudij, predšasnik Neronov. Osam dana poslije Tigelinove večere, još u zoru, svjetina je hrlila iz ovih kotara rimskih u okružje Velikog Cirkusa. Ona je po ulicama žuborila poput valova uzburkanog mora. Dok je letjela u grozničavoj brzini okolicom borilišta, već se je poštara robinjica spuštala niz obronke brda Ćelija i mučke se je šuljala kroz mahnito valovlje svjetine, pa je, nakon nekoliko časova, došla do podnožja spomenika osobitoga oblika, što se tužno i žalosno kočio ne daleko zelenoga trga. Robinjica se ustavi ispod ovoga okrnjenoga stupa, što se je zvao mliječ­ nim stupom; jer su tu i patriciji i pučani bez srca i duše ostavljali djecu, kad ih ne bi htjeli hraniti. Katkada bi koja pučka žena davala svoje prsi po gdjekomu od tih nesretnika, koji čim su progledali, na smrt osugjeni; ali takovo smilovanje bilo bi nešto rijetka. Veći dio bačene djece ispod krova odrodne obitelji, ginuo bi u ponoru blizu grada. Robinjica kad je došla pod stup, prignu se, uze neki ružni predmet, umotani tanki omot i stavi ga pod svoje odijelo. Odma se vrati i dogje u okolicu brda Ćelija, pa ugje u kuću Aula Plaucija. Stara je robinjica pripadala slavnom konsularcu. Ona ode ravno u odaje, koje su bile s protivne strane peristila sa za­ padne strane, uz triklinij, a pred knjižnicom i dvo­ ranom slika. Tu nagje svoju gospodaricu, Pomponiju Grecinu, koja nije bila zaokupljena podrobnim regjenjem same sebe, nego davanjem naredaba za lijepu uredbu svoje kuće. Plemenita je gospogja bila mirna i vedra, kao i onoga dana, kada je svoga muža molila, da uzme u obranu stvar robova Peđanija Sekunda. Duboki mir njezine duše odrazivao joj se na licu, pa joj poljepšavao ono njezino prirogjeno dostojanstvo. Ona dočeka robinjicu Ijubeznim i ozbiljnim posmijehom i naredi joj, da kraj nje, kao kraj svoje prijateljice, sjedne, pa joj reče sa svojim čuvstvenim glasom: »Je li tvoj put bio sretan, moja Agapito? Ima li što nova? Moj je put bio izvrstan, moja časna gospoda­ rice; sigurna, da ćeš sa mnom biti zadovoljna: nu vidi! U isto vrijeme Agapita razvije omot i pokaže se pred očima dviju žena mala lijepa djevojčica. »Strašne li okrutnosti, pustiti ovo nevino stvo­ renje, priuze gospogja. Doista, roditelji ovoga dje­ teta imaju nečovječno srce. Sto ćemo s njim učiniti? upita stara robi­ njica, pogledajući na gospodaricu. — Ti ćeš se za njom starati, draga Agapito; ja ću joj biti majkom, kad ju je vlastita odbacila. — Isukrst će te blagosloviti, gospodarice, radi ovoga novoga dobroga djela. On, koji je toliko ljubio malenu djecu. — Oh, da bi on, na uzvrat, ganuo Plaucijevo srce! odgovori Pomponija nježnim glasom. • — On će te sigurno uslišati, plemenita gospo­ darice! Gospodin, koji ne pušta bez nagrade ni čaše �Neronove žrtve. vode u njegovo ime dane, ne može, a da ne primi tvoju molitvu. — Kad bi to istina bila! Kad bi moj slavni muž jednoga dana jednak bio mome plemenitom Marku! Znaš li, gdje je sada moj sin, moj ponos i moja utjeha, gorljivi štovatelj Isukrstov? — To sam nagagjala. . — Ovoga časa on je još u kući Aurelija Pudenta, gdje je noć proboravio. Kakve su se nove zgode ondje odigrale? zapita robinjica. — Tu smo uživali divni prizor; jer i ja sam tu, moja dobra Agapito, sa dopustom Plaucijevim bila. O tome ću ti malo poslije pripovijedati. Još danas čeka božanskog Učitelja veliko veselje i to ću ti ka­ zati, jer sada nemam vremena. O Agapito, sretnih li nas, što smo upoznali one strane, na koje smo s početka sumnjivo gledale! kakovih li nam nepro­ cjenjivih dobara ne pribaviše! kakovih li nebeskih ljepota ne ulješe u naše duše!« Toga časa prekine Pomponiu Grecinu galama svjetine, koja je trčala u Veliki Cirkus. Snažna graja prodirala je i u zabitne odaje ove gospogje. «Što je dakle? zapita ona; što znači ta neiz­ mjerna vika? — Jao! odgovori stara robinjica, još divljački prizor narod opija; danas mora ljudska krv krvariti borilište Velikog Cirkusa. Pa i cesar sa svojim dvorjanicim Tigelinom, Otonom, Servilijem Tuskom i s mnoštvom drugih, gleda ove grozne igre. —Moj Bože, je li moguće! zaviče s tugom na srcu Pomponija; koliko sam strepila Dred viješću, što mi ju kazuješ! — Megjutim, dobra gospodarice, kako se često obnavljaju u Rimu ove krvave naslade. — Bez sumnje, ali ovoga puta imam osobitih raz­ loga, što se bojim otvora borbi u Cirkusu. Sjećaš li se Glabrijona, onoga roba, što mi ga je muž otrag tri mjeseca oslobodio? — On je bio tvoj najvjerniji sluga. — E, pa dobro, ima više sedmica Glabrijona su odredili, da se u borilištu bori. — Doduše, čula sam govoriti. — Zbilja čudan je ovaj čovjek. On je žedan pljeskanja svjetine i jednog cesarova pogleda. Eto zašto hoće, da izlaže život u borbama Cirkusa. Do­ znala sam. da se je ovo zadnje vrijeme neumorno vježbao za prve prizore. — Ja mislim, odgovori Agapita, e Glabrijon ima drugih razloga, da sagje na borilište. Njegova želja nije isticati se pred očima javnosti. — Sto misliš, da bi to bilo? — Ne znam; nego se bojim, da u njegovoj odluci osveta igra veliku ulogu 65 — Jesi li se namjerila na koju misao, uhvatila koju riječ, koja opravdaje tu slutnju? — Jest doista. Prijatelj Glabrijonov, silno vjerodostjan, pripovijedao mi je, kako se je tvoj oslobogjenik više puta sastao u krčmi s Atalom, gladija­ torom Servilija Tuska. Uvredljive riječi izmakle se Atalu; ova su se dva čovjeka posvadila i Glabrijon se je zakleo, da će se svome neprijatelju sjajno osvetiti. - Glabrijon će nedvojbeno, reče tužno Pom­ ponija, podleći. — Za što misliš tako? — Jer je Atal div, obdaren izvanrednom snagom. — Priznajem, ali je Glabrijon okretan, žilav, srčan i neustrašiv. Borba izmegju ova dva čovjeka bit će užasna. — Nesretni Glabrijon sve je dosad odbijao biti kršćanin; Bog ga kazni radi njegove tvrdokornosti. Njegova duša srće u velike pogibli u ovim grješnim igrama, u kojim sudjeluje. — Nadajmo se, da će mu Gospodin biti milo­ srdan, da će ga očuvati i da će mu svjetlost oči otvoriti. — Mi ćemo se, Agapito, Bogu moliti. Dok se je tako razgovaralo u stanu Aula Plaucija narod je neprestano grnuo u Veliki Cirkus. U brzo je dvjesta i pedeset hiljada gledalaca zauzelo mjesto po neizbrojnim mramornim stepenicama. Zgrada je bila jajasta oblika, izuzev joj temelj, gdje je bilo u pravcu dvanaest staja, nazvanih c a r c er e s ili tamnice, u kojima su se držali konji i zvijeri. Ove su se tamnice, nalazile prama Tiberu. Ulazna su vrata bila na Apijevoj cesti. Cirkus je bio okružen od temelja sa tri reda trijemova, a ispod njih su bili mramorni stupovi, urešeni s kipovima; u vrhu je sli­ čio polumjesecu. S pročelja, na Apijevoj cesti dizala su se tri šatora, jedan po srijedi a druga dva na ug­ lovima. Tu su bila dvoja dosta prostrana vrata, da može prolazit valovlje svjetine. Ovi su šatori služili za lože činovnika i bili su glavnim uresom Cirkusa i sa ljepote i sa graditeljstva. Na njihovoj visoravni bile su sjajne dvokolice sa četiri konja naporedo upregnuta. U ostalom, ovo je bio skoro jedini spo­ menik u okružju starog Rima, po komu se je i naziva­ lo. Ispred trijemova na razmake su se razmiještale stepenice, na kojima su stali gledaoci. Da se izbjeg­ ne pogibelji, kada su se izgonile divlje zvijeri, iska­ pale su se ispred prvog reda stepenica i borilišta jaruge od deset stopa u širini i u visini. Da budu pot­ puno sigurni gledaoci prvoga reda jaka je rešetka dijelila donje stepenice od jaruge. Čitavo je borilište bilo ogragjeno cijelom svojom dužinom sa ogradom iz klesanog kamena ili opeke. Bila je obložena mra­ morom, a u njoj su se vidjeli kipovi. �66 Br. 4. — Serafinski Perivoj. — 1912. Kad se je narod smjestio, dvanaest liktora sa svojim šibicama na ramenu, okićenim lovorikama, najave dolazak cara i činovnika. Tada ga se ugleda, gdje ulazi u Cirkus i gdje se penje u svoju ložu, oslon­ jen o dva svoja dvorjanika. Bio je obična stasa, mli­ tav i nerazmjeran. Noge su mu izgledale odveć tanke prama prsima i izvaljenom trbuhu; ogromna mu gla­ va počivala je na dva široka i nezgrapna ramena; lice mu je bilo okruženo pouzom žućkaste brade, koja mu je dijelila debeli vrat. Na pjegastoj i nabo­ ranoj koži bili su neizbrisivi znaci neuredna života; otvorene nozdrve rekao bi, e s nasladom udišu miris krvi. Bacao je po svjetini užasne poglede sa svojim zelenim, škiljavim, žmirkastim i tupim očima. Kad se­ natori ugledaše ovoga čovjeka, zadrhtaše kao na po­ gled kakove divlje zvijeri; a imali su i za što: taj je čovjek bio Neron, najpotpunija slika nedjela, razvratnosti i zloće. U 30. godini na svoju je glavu sasuo ne čuvene zločine. Današnjega kazališnoga dana javljao se je Rimljanima okaljan krvlju svoga po ocu posinjenog brata Britanika, od roda svoje ubijene majke Agripine. On je dao svoju ženu Okiaviju udušiti u sobi za kupanje. On je otrovao i svoga prefekta pretorija Bura, čovjeka, koji ga je na čelu vojske prvi kao cara pozdravio. Svaki se je dan igrao sa životom mnogih najslavnijih gragjana; naregjivao im, da žile otvaraju i umiru, ubijao ih i trovao. Lokust je igrao važnu ulogu u carskoj politici. Car Neron, odjeven u svoje svečano bijelo odijelo, isprugano grimizom a zlatom optočeno sjede na odregjene meke grimizne dušeke, zlatom izvezene. Kraj nogu mu i oko njega smještiše se njegovi dvorjanici Tigelin, Oton, Senecijon, Servilij Tusko poglaviti mu oslobogjenici. Na samu njegovu pojavu i patriciji i pučani digoše se sa stepenica pa svi zajedno zavikaše: »Dug život Cesaru Neronu!« vjerovali; narod poslije nego je vidio, kako postaje bogom Tiberij, sramotni kaprijski pustinjak i tupoglavi Klaudij, uze misliti e je povjest njegovih bogova prosta basna po volji izmišljena. Kroz malo narod ne­ strpljiv postade, poče mrmljati i stade silno vikati, upirući oči u carski podij, doksat od mramornih stupića, na kome je bilo cesarovo sjedalo. Neron i nepazeći na opću zlovolju neprestano se je smijao sa svojom družinom i izgledalo je, kao da se zabavlja sa narodnom uzrujanosti. A budući da je vika postala preveć nesnosna, baci vladar jedan grozni pogled po stepenicam zatim prišapne Tigelinu: »Imadu Ii snage pretorijanci?« —Sve su čete na svom mjestu i na tvoju zapovjed, cesare, odgovori prefekat. Više je od jednog puta Neron s nekom nasladom nagnao pretorijance na narod; nego sada ovo je bila šala, na koju se nije srdio. Vladar za sada osta tu. U ostalom od časa do časa stanovita bi se rika iz podzemlja izvijala i naglo bi umirivala galamu i srdžbu svjetine. Užasni glas lavova i tigara odregjenih za borbu nosio je strah, pa i u najvičnije duše na ovakove igre. U jedan mah sve umuča; bijeli veo, bačen sa carskih dušeka, pade talasujući se u Cirkus: to je bio vruće očekivani znak. Dvije su vrste borbe bile na dnevnom redu: borba divljih zvijeri i gladijatora. Netom se je bijeli veo dignuo, pojavi se čovjek na borilištu, ^krenuvši se podiju radosno pozdravi ce­ sara i počeka. Borac je bio obična uzrasta, ali njego­ va žilava i okretna uda, razvijene prsi, snažna i širo­ ka ramena odavala su veliku snagu. To je bio Glabrijon, oslobogjenik konsularca Plaucija; on se je upi­ sao još prvo mnogo dana, da se može odmah na po­ četku boriti s lavom, a za tim sa gladiatorom AtaJom. Ovo je onaj rob Servilija Tuska, koga se je bio zakleo ubiti. Koplje mu je bilo jedino oružje, pa je za to Glabrijon uložio najokretnije držanje. Prvi su ga od straha pozdravili, a drugi iz ljuba­ vi : jer reda je kazati, na sramotu onoga vremena, na­ Velika rešetka na vratim lavljega podzemlja bila rod je ljubio cesara, jer ga je bogato nadarivao na je dignuta, užasna zvijer kao strijela izleti u Cirkus račun bogataša i jer ga je krvlju pitao. Pučka korist i preleti ga u tri odskoka, a da nije opazila Glabrijopod njegovom vladavinom nikad nije na manje do­ na, koji je stao nepomičan; ali ga opazi na povrat­ lazila. Smrtne su kazne jedne druge nastupale. Žrtve ku, gdje ju izazivlje s kopljem. Tada se pruži trbu­ su jedne druge zamijenjivale na veliku radost go­ hom po zemlji, snažno glavu položi na spružene no­ spodara i naroda. Jedva se je Neron udostojao po­ ge i Čas pogleda ovoga drzovitoga protivnika, žmi­ kazati kad je čuo klicanje svjetine; on je bio već reći sa divljim očima, kojim kao da je svijetlo škodilo. otupio u takovim pozdravima; on se odmah stade Grobni muk obuzeo je nebrojeni svijet. Jedva je ne­ razgovarati i smijati sa svoiim oslobogjenicim i s koliko časova proteklo, kad lav, potresavši dugom Tigtiinom. Vjerski obredi prije igara bili su predugi. grivom, nasrnu s užasnim skokom na borca. No Ophod svećenika raznih redova osukao se je na veliko čudo većega dijela gledalaca, Glabrijon u cirkusu uz obične službe propisane starinskim zako­ dobro poučen iskustvom ovih igara, koje je često gle­ nom. Gledaoci su su se milo zanimali, jer je u to doba dao obori se u sukob na ponosnu zvijer. U času kad ružno pogansko bogoštovlje stalo mrznuti, pa i u je ova mislila, da drži svoj plijen, borac ju sa čudnopjžjm slojevima društva. Boljari više nijesu u ništa vatim udarom svlada i lav se nagje pod njim. Gly- �Neronove žrtve. brijon brzo se okrene i zabode nogu u bok svoga ne­ prijatelja, a on padne na pješak na borilištu krvareći i natapajući zemlju silnom krvlju. Narod zapljeska, kao i cezar, u počast borcu. Poslije Glabrijona nastupiše tri druga borca i proti jnima bila su puštena tri lava; nego ovi nesret­ nici nisu imali uspjeha Plaucijeva oslobogjenika. Oni jedan za drugim podlegoŠe. Pobjedonosni lavovi raspršaše njihova krvava uda po borilištu, proždrijeŠe njihovo pušeće se meso i zdrobiše sa svojim nesmil­ jenim zubima njihove kosti. Svjetina je pijana s ve­ seljem ovoga strašnoga prizora, jače pljeskala no malo prvo, kad je Glabrijon pobjegao. Kad lavovi nisu više imali suparnika, trebalo ih je strijelama oboriti. Neron s nasladom ubi prvoga, ostali poginuše po udarcim njegovih oslobogjenika. Ovi su im smrt po­ slali daleko od svake pogibelji, odozgor sa carskoga doksata. Narodu, žednu krvi, krvava pohlepa bila je tek podražena s opisanim prizorom, pa je s velikom vi­ kom tražio drugi dio dnevnoga reda. Imala su dva čovjeka megdan dijeliti, to je bio najmiliji prizor svje­ tini, jer je uvjek imao jedan život ljudski platiti; dok u borbama sa divljim zvjerima borci bi znali kadšto tako okretni biti. da bi smrti umakli, kako se je dogo­ dilo sa neustrašivim Glabrijonom. Gledaoci bi bili kao prevareni u svome očekivanju da ne bude ljud­ ska krv potekla. Barem ovdje u gladiatorskim bor­ bama, ako pobijegjenik ne bi bio smrtno ranjen narod bi se utekao c a r n i f e х - u, nekakvom krvniku. On bi svršio one, koje bi narod osugjivao spuštanjem palca. Borba proti divljim zvijerima svršila je s pozna­ tim načinom, svjetina sa divljim bijesom, krijesećim se očima, nadnijela se je nad borilište, a da što prije vidi kako izlaze gladijatori. Cesarova je veleduŠnost njihov život svjetini darivala. Na dati znak oni izagju na borilište. Bilo ih je samo šest. Cesto bi stotine boraca natapale krvlju borilište, poslije koje sretne zgode. Glabrijon sa Atalom dolazio je prvi. Kad se je Plaucijev oslobogjenik na novo pojavio pred narod, dočeka ga silno oduševljenje. Takav je čovjek obećavao po izbor nasladu i odulje uživanje. Atal je od srdžbe poblijedio, pa primaknuvši se Glabrijonovu uhu, promrmlja nekoliko uvredljivih riječi. On se nije dostojao odgovoriti, nego ognjeni plamen sjevnu s njegovog crnog oka. Mislio je u jedan čas skupo platiti svomu neprijatelju i ove i prvašnje uvrijede. Gladijatori se poredaju ispod carske lože i upi­ rući prama vladaru svoje poglede i svoje oružje, zavikaše: >>Cesare, spravm na smrt tebe pozdravljaju!« 67 Neron je stao nepomičan pri ovom darivanju krvi. Njemu je to nešto odveć niska bilo i nevrijedno nagrade. Cijeli se je svijet takmio, da cesaru ugo­ di: a ovi su imali samo život i drugo ništa, pa su se imali presretnim držati, što mu ga daju. Pošto mu je Servilij rastumačio, kako je njego­ vog gladijatora Atala izazvao oslobogjenik Aula Plaucija, pa kako ide u borbu, cesar postade pažljiviji. »Koji je povod mogao dovesti na borilište jedno­ ga slobodnoga čovjeka«, upita on. — Rek’ bi da se je Atal uvrijedlivo izrazio na račun Plaucija; on je žigosao, kako je i trebalo, obi­ telj konsularca, jer je pustila da ju pokvari tugjinski naum. To je u redu, odgovori Neron, milo mi je što mi kažeš. U tom slučaju nema milosrgja; ako Glabrijon ostade na životu, on će se sve dotle boriti s drugim gladiatorima, dok ne podlegne. -A ako pobjedi? upita Servilij, jer može biti svašta-sa čovjekom, koji je ovoga časa lijepo dokazao svoju vještinu i hladnokrvnost. .—E dobro! odvrati Neron, a u isti mah oko mu zakrijesi bijesom, zar nema krvnika i s p o l i a r i u m? Truba zatrubi a gledaoci po drugi put zavikaše: »Dug život cesaru!«, Odmah se Glabrijon i Atal približiše sredini Cirkusa. Umjetno naborana grimizna tkanina, pri­ čvršćena uz tijelo sa sjajnim mjedenim pojasom, od drugih ih je razlikovala. Glabrijon je okretan i spre­ man kao da je zaboravio prvu borbu. On je nosio na lijevoj nozi koturnu1) od modre kože, a na desnoj bakrenu cipelu. Na glavi mu se dizala duga kapa, a niza nju su visjele zlatne mrežice. U jednoj je ruci držao trozub, a u drugoj nekakovu mrežu: morao se boriti poput tako zvanih mrežara — retiarii. Atal oružan iskrivljenom kosom i okruglim šti­ tom, imao je značajnim biljegom ribu kao nakit na vrhu kacige. Dva gladiatora, kad su jedan drugom na doinaku bili, udare se sa žestinom. Atal je, sa orijaškim stru­ kom cijelu glavu viši od svoga protivnika, digao nada nj svoju kosu takvom brzinom, da se je mislilo e je Glabrijon pogogjen; ali mrežar, obdaren čudnovatom okretnošću, lukavo izbježe udaru, uzmače dva kora­ ka pa zatim se naglo izvrati na neprijatelja i od jed­ nog maha baci svoju mrežu. Atal se na vrijeme pokri sa štitom, osujeti Glabrijonov naum i izmače mu. Ali nastade živahnija borba. Opijeni poklicim i pleskanjem naroda, puni osvete, dva gladiatora ništa dru­ go nisu gledali, nego kako će jedan drugoga ubiti. Trozub i kosa opisivale su po zraku brze kretnje, pa ‘) Glumačka obuća, �68 Br. 4. — Serafinski Perivoj. su se križali i sudarali bez prestanka. Lica dvaju pro­ tivnika bila su puna neizrecivoga bjesa, bilo ih je užasno pogledati. Glabrijon sabravši svu svoju sna­ gu i svu sposobnost brzo stisnu svoga protivnika, pogna ga naprijed i nagna ga vratima tamnica, pa izrabi hinjeni nasrtaj Atalov, zahvati ga svojom mre­ žom, baci ga na zemlju, padne na nj i stane mu prsi gnječiti sa svojim snažnim koljenima. Ponosan nad pobjedom Plaucijev oslobogjenik okrenu oči k cesaru da dozna što on zapovijeda; ali Neron ostade hladno­ krvan. Tada Glabrijon zatraži to od naroda, a ovaj pruži prama njemu ruke sa zavinutim palcem, to je bio smrtni znak, neopozovljiva osuda, koju ni cesar nije bez pogibelji mogao oporeći. Ta osuda ispuni nje­ gove želje i žegju za osvetom, pa će pobjedonosni gladiator malo koljeno ukloniti, dignuti ruku i sa trozubom probosti prsi svoga protivnika i ove mu riječi upraviti: »Hajde sada u podzemni svijet i grdi časne patricije, najkrijeposnije gragjar.e Rima U Servilij ču ove riječi, pobjesni od jeđa, pa se na­ gne vladaru i reče mu: »Cesare, hoćeš li pustiti bez i azne takovu đrzovitost?« Neron odgovori mladom senatoru i naredi, da se Glabrijon iznova bori. Drugi gladiator st' na Atalovo mjesto, a Atal prama običaju bi odvučen u s,ooliarij s jednom kukom. Pijesak se posu po borilištu krvlju nakvašenu i borba opet otpočne. Novi Glabrijonov protivnik poleti, a da mu nije dao vremena da se odmori. Kraj toga strašnoga juriša i truda, što ga je morao podnijeti Plaucijev oslobogjenik junački podnese udar, oprije se sa nevigjenom okretnošću i uspije mu protivnika sa zemljom sastaviti. Jsarod je bio nemilostiv, on dade smrtni znak i nova se žrtva pruži pred Glabrijonovim nogama. Proti svim pravi­ lima igara, cesar zapovijedi treću borbu. Zalud je ne­ sretnik molio čas odmora, premda je stao razumije­ vati da se traži njegova smrt. Neron je bio neumoljiv. Borba se megjutim proslijedi za nekoliko časa sa ne­ jednakom srećom. Napokon se dva gladijatora, odranjena, stadoše valjati po pijesku s njihovom krvlju napojenom. Narod se pokrenu u prilog Glabrijonu i uza sve, što je bio izdan znak smrti iz carske lože, on je tražio njegov život. Već su ga nosili kroz vrata odregjena za pomilovanje na borilištu, kad prijeteći Neronov znak naglo ustavi robove, koji su bili uzeli gladijatora. Jedan će se od njih primaknuti k cesarovu podiju pa primiti naredbu, da se ranjenik vuče u spoliarij; tu su dva roba čekali na borilištu pale ne­ sretnike, jedan bi ih krećao sa usijanim gvožgjem, da vidi jesu li mrtvi, a drugi, kad nebi bili, razbijao im glavu sa udarom drvenog bata. Ne samo što je živio 1912. Glabrijon, nego on nije bio ni smrtno ranjen. Onoga časa kada se gladijatora vuklo u spolijarij, neki će se oslobogjenk dovući do ulaza dvorane i naglo tamo poletjeti. To nije bio nitko drugi nego Filokseri, prija­ telj Marka Plaucija. S naglom kretnjom on potisnu dva roba, koji se spremali da izvrše mrtvačku službu, primače se Glabrijonu, nadnije se nada nj i prišapnu mu nekoliko riječi na uho. Lice se je nesretnikovo razvedrilo poslije patničkog bljedila, otvori oči, upo­ zna Filoksena i promrmlja nekoliko riječi u sretnom posmjehu. Tada Filoksen, držeći u ruci staklenu boči­ cu, izli na čelo gladijatorovo malo vode i pod glas iz­ govori neke tajinstvene riječi. Kad je to naglo opre­ mio, kako su prilike i zahtjevale, okrene se robovi­ ma koji su ga u čudu gledali: »Ovaj je čovjek ovdje pogrješno uveden. On nije smrtno ranjen a narod mu je, kako sam i ja sam vi­ dio, dao znak pomilovanja.« Rot n nijesu znali, što će mu odgovoriti; ali to­ ga časa unigje krvnik, živo ih izgrdi i zapovjedi, da odmah gladijatora pošalju na drugi svijet. »Narod ga je pomilovao,« ponovi Filoksen. — Šuti, prokleti čovječe! zaviče krvnik, ne znaš li da se je cesar izjavio? On naregjuje, da ovaj čovjek umre. Odmah, bez daljega razgovora, jedan od odregjenih robova za ove grozne poslove dotače se gla­ dijatorovi prsiju sa usijanim gvožgjem, a drugi mu s drvenim batom razlupa glavu. U isti se mah pojavi od Nerona poslani oslobogjenik. Krvnik je razumio, što se je htjelo carskom poslaniku, pa mu pokaza ležećega gladijatora, opružena po zemlji, razlupane gla­ ve. pa će mu reči: »On je živio!« Oslobogjenik bez jedne riječi dade znak zado­ voljstva i vrati se k vladaru, da mu pripovjedi, što je vidio. Nekoliko vremena poslije ovoga krvavoga i stra­ šnoga prizora, jedan je rob išao kroz svjetinu, koja je bila na povratku iz cirkusa, prama brdu Ćeliju. Kad je došao pred kuću Aula Plaucija, unigje unutra. Mahom ode u najzabitniji dio stana, u sobu Marko­ vu. Mladić je bio tužan, sumorno i blijedo lice odava­ lo neku plašljivu zabrinutost. Što je nova? naglo ga zapitaju. Je li se Glabrijon borio? —Jest, on se je borio. —Je li pobijedio? —On je ubio jednog lava i dva protivnika sa zemljom sastavio. —Onda je spašen! zaviče Marko veselim glasom. —Ne, na nesreću. —Sto govoriš? brzo stvar razjasni! Nisi li mi �Louvenski prof. M. De Wulf o nauci Ivana Duns Scota. rekao da je dva protivnika sa zemljom sastavio? —On se je borio i po treći put, u ovoj novoj bor­ bi nije imao istu sreću, kao u prvim. Kako to može biti? živo će Marko, zašto te tri borbe? —Cesar je tako htio —Što.se je dogodilo? Je li dakle Glabrijon mr­ tav? —Glabrijon je mrtav, rob će s promjenjenim gla­ sam odgovoriti, jer je od dugog vremena živio u prijajateljstvu sa Plaucijevim oslobogjenikom. Premda mu je narod milost udijelio, cesar je naredio da gine. —Moj Bože! moj Bože! promrmlja mladi patricij pokrivajući rukama lice. Kad će dakle ove užasne igre svršiti? Rim pije krv, ali pare krvi dižu se k ne­ besima i vape osvetu. Da bude barem nesretnik imao vremena, doda, da kršćanski umre, mogli bismo se tješiti. —Imao je vremena, odgovori rob. —Govoriš li istinu? Ko mu je u zadnjem času otvorio vrata Crkve? —Filoksen se je tu trefio onoga časa, kad su ga vukli u spoliarij; on je za njim uzastopce poletio, govorio mu i imao je dokad, da svetom vodom kršćenja polije glavu žrtve. Neka zraka radosti obasja Markovo lice. Miadi sin Aula Plaucija i Pomponije Grecine bio je krš­ ćanin, njegova je majka isto bila. Prvi uzrok njihova obraćenja bio je oslobogjenik Filoksen. On je bio u Jerusalemu na dan duhova, onoga časa, kada su apo­ stoli prvi put propovjedali. On je donio u kuću Pudentovu klicu Evangjelja. Zatim kad su poslanici Isukrstovi došli u Rim, on ih je odveo u odnošaje sa PIuacijevom kućom. Pomponija Grecina nije kasnila u zagrljenju vjere. To je bilo onda , kad se je nekako odbila od svijeta. Za to su je bili tužili sa tugjinskog praznovjerja i za to je bila privedena pred kućni sud, gdje ju je njezin muž riješio i proglasio njezinu ne­ vinost. On ju je lfubio i njezinu krijepost častio. Louvenski prof. M. De Wulf o nauci Ivana Duns Scota. Istina je čovjeku draga, jer odgovara njegovoj naravnoj težnji. Ocrnjuje li mu je kogod, to ga i peče. Ali nadogje li jednom vrijeme, kad mu je i njegovi protivnici stanu očito priznavati, eto čovjeku nove radosti. Ova nam refleksija dolazi u pamet, kad se sjeti­ 69 mo današnjeg scotističkog pokreta. Franjevci i njiho­ vi ostali sumišljenici svjesni ispravnosti nauke svog naučitelja, u filosofiji i bogoslovlju njega sijede. Ali kako sturiji, tako i današnji Tomiste to im prigova­ raju. Nu jer scotizam zahvaća sve toviše maha to se je i sa protivne strane stalo ozbiljnije misliti: U tom pogledu, veleč. čitateljstvu prikazujemo izjavu louvenskog profesora M. D e W u 1f a. Važnost je nje­ zina tim veća, što je ona došla s a g l a v n e u n iv e r s e u k a t . f i l o z o f i j i . Iz Louvena je počeo neoskolastički pokret, u njemu je i danas najveće stjecište kat., a ujedno i prave naobrazbe. Ali prije nego navedemo samu izjavu, želimo na nešto upo­ zoriti: 1. Neke opaske. Mislimo, da ne ima kat. mislioca, kojemu hi se u isti mah više prigovaralo, nego što se uprav pri­ govora prvaku franjevačke škole č. Ivanu Duns Scotu^Što se svega o njemu ne govori?!: — da je voluntarista kao i Schopenhauer, da uči kašnji spinozizam, da zagovara antropomorfizam, inderterminizam; opet neki u Scotu vide Sljedbenika starih Pironaca, on je skeptik, predšasnik Decartes-a, Paskala. Raznovrsnost mnijenja prevršila je optužujuć ga sa modernističkih teorija imanencije i pragma­ tizma; Što je Kant u modernoj filozofiji, to je bio Scot u skolastici. Možemo zaključiti, da je većina, inače vrsnih učenjaka, stajala na strani protivnoj Duns Scotu. To se osobito razabire iz djela Scheeben-a1), Stockla2), Haureau-a3), i. t. d. Naravski, da je ovo moralo izazvati reakciju sa strane Skotista, te uza sve protivnosti ipak fra­ njevački red u svojim generalnim ustanovama od 1897. naregjuje svojim l e k t u r i m a . d a u f i l o z o f i j i i u teologiji slijede franjevačku školu (br. 245.), ali ipak da ne zaborave i ostale naučitelje sholastične dobe. Ujedno im se zapovijeda (toč. 246.) da se kod naučavanja čuvaju pretjeranih sloboština. Iz ovoga logičko slijedi, da su Franjevci bili potpuno stalni o ispravnosti Scotove nauke, jer upravo on repre­ zentira »franjevačku Školu«. A kako se zabranjuje i prevelika sloboština, to je znak, da se ni Scot nije ni za dlaku udaljio od ortodoksnosti kat Crkve. Slavni Leon XIII., blagohotno je potvrdio ove na­ redbe i tim je sa najbolje i sa najkompetentnije stra­ ne odgovoreno na protivničke navale. U isto vrijeme i seotistička literatura po­ čela je iznova cvasti i broj se njezinih pristaša J) Handbuch der Katholisđien Dogmatik - 1873. *) Geschichte der Philosophie des Mittelalters. ii. 1865 Lehrbuch der Philosophie 1881. 3 Hjstoire de la philosophie scolastique, 1880, �70 Br. 4. — Serafinski Perivoj — 1912. množiti. Eto tako danas imamo velikili Skotista a njihov rad marno i pohvalno napreduje u Francuskoj, Belgiji, Holandiji, Španjolskoj, Italiji i Njemačkoj.1 E da se ima pred očima kratka sinteza Scotova sistema, i za to se pobrinuo O. d. Basly.2) Reklo se, da Scotov kriticizam naliči onom Kantonovom, a koliko ova objeda ne odgovara pravoj kri­ tici, pokazali su S. Belmond i O. Raymond.3 Uopće proti iznešenim prigovorima a u obranu Scoovih na­ uka, može se reći, da ifnaju veliku ulogu francuske smotre »Revue de philosophie« i »Etudes francis.caines«, te najnovija družica louvenske škole milan­ ska »Rivista di filosofia neo-scolastica«. Na četri glavne objede Scotove filosofije odgo­ vorio je savjesno i učeno bavarski Franjevac P. Minges. Sa četri oveće knjižice obranio serafinskog naučitelja. 1. od pretjeranog indeterminizma;4) 2. da je neispravno reći, da Duns Scot u nauci o moralnom činu nije davao dovoljnu važnost objektu, okolno­ stima i svrhi,5) nego naprotiv, da je istina, da on u suštini uči isto kao i angjeoski Toma a razlika je jedi­ no u formi; 3. Duns Scot nije nigdje naučavao, da je pojam opstojnosti (esse) Boga i st\ orenja, supstanci­ je i akcidenata univočan; on priznaje analogiju, ali na svoj način;" 4. objegjivati ga sa pretjeranog rea­ lizma i to je preuranjeno i neispravno.1 — ') V. »Rivista di filosofia neoscciastica«, br. 4-5, 20, otobre 1910., str. 416-417. *) Deodat de Basly 0 . F. M CaDitalia opera Beati Joannis Duns Scoti collecta 1. Praeparatio philosophica. edit. II. p. 553 in8, Havre 1908*) Isp. Rivista di fil. neoscol. 20 ctobre 1910, Članak : Da J . Duns Scoto a Kant i P. Raymonda: La pliiiosophie criticjue de Scot et le Criticisme de Kant u »Ćtudes franciscaines« aout 1909. *) P.P. Minges: Der Gottesbegriff des Duns Scotus auf seinem angeblich eszessiven Indeterminismus gepruft. W ien Verlag von Мауег, 1907. 5) Isti: Bedeutung von Objekt, UmstSnden und Zweck far die Sittlickeit eines aktes nach Duns Scotus Fulda. Izvadak iz »Philosophisches Jahrbuch« B. 19, H 4. *) Isti: Beitrag zur Lehre des Duns Scotus iiber die Univokation des Seinsbegriffes- Izvadak iz »Philos. Jahr.« B. 20, H 3-1907. Takogjer ob ovomu dobro će d o J rasprava Isoscova O M. Petazzi: »Univociti od analogia« izašla u lanjskom 1911) 1. broju sm otre »Rivista di filos. neoscolastica«. 7) Isti: D e r a n g e b i i c h e e s z e s s i v e R e a l i s m u s d e s D u n s S c o t u s , Beitršge zur Geschichte der Philosophie des Mittelalters, heraus. von Dr Bauem ker, Georg von Herling und Matthias Baum gartner, B. VII, H. 1, Munster 1908. Aschendorff. U pitanju Scotizma još se mogu proučiti i slijedeće ragje: V £tre transcendant d’aprfes Duns Scot od S. Belmonda u Revue de philosophie. Pariš 1 Janvier, te od istog auktora i u istoj smotri od 1. octobre 1909: La perfection de Dieu d’ aprćs Duns Scot; Symphorien de Mons: La distinction formelle de Duns Scot et les Universaues u „Etudes franciscaines'1, m arš 1910. Kako crnm odisti krivo shvaćaju Duns Scota isporedi pisanje učenog i marljivog O. G rabića: „Franjevački m o­ dernizam" u *S. Perivoju« br. 10, god. 1909. 2. I z j a v a p r o f. D e. W u 1 f a. Franjevac Kmilio Chiocchetti imao je prigodu, da na louvenskoj univerzi čuje prof. De Wulfa, koji je kao historičar filozofije govorio i o B. Ivanu Duns Scotu. Jer je ovim javnim predavanjem prof. De Wulf ispravio svoje nazore još od prije istaknute u svojoj velikoj i uvaženoj »Histoire de la philosophie medievale« (1905), to je O. Chiocchetti pokupio te izjave, te u obliku pisma poslao na čuvenog F ra­ njevca dr. Gemelli-a. Je r pismo ima veliku važnost u pitanju scotizma, a sastavljeno je od njegovog vrs­ nog i marljivog suradnika, dr. ga je Gemelli pod rub­ rikom » T r i b u n a 1 i b e r a« objelodanio u svojoj smotri »Rivista di filosofia neoscolastica«, a mi ga donosimo po prijevodu u cjelosti. Dragi O. Gemelli! Dok je 1909. naša smotra u kratko prikazivala djela O. Mingesa o Scotu, zaista ni ti a ni ja nijesmo se nadali, da će tek godinu kašnje oni isti zaključci (već smo fh vidjeli, op. prevod.), do kojih ie došao naš vrsni brat iz Bavarske, naići na potpuno suglasje kod najvećeg središta historično sholastične kulture a kroz usta čovjeka, koji «=fr kao malo ih — može go­ voriti sa auktoritetom historika filozofije, naročito o onom razdoblju filozofije, u kojem je Scot stavio svu svoju suptilnu kritiku u službu jedne od najvećih i najženijalnijih izradaba peripatetizma. Ovdje naime u Louvenu pred cijelim sveučiliš­ tem prof. De Wulf izjavio je, da usvaja te zaključke i ispravlja neke tvrdnje, koje je on bio iznio o franje­ vačkom naučitelju u svojoj »Histoire de la Philosop­ hie medievale«. Za izbistrenje sotističkih prepiraka, ovaj čin po mom mnijenju, preuzimlje veliku zamašitost, jer ti zaključci ne tiču se samo koje ili mnogih nuzgrednih točaka, nego baš uprav kreću se temeljnih pitanja u skotizmu. »Scota se je često puta krivo razumjelo«, rekao je De Wulf: — mnoge osvade na njegovu nauku proistječu iz nedostatnog dubljenja i sa nepotpunog proučavanja svih njegovih djela; ili se dade za­ varati od nekih prilika (similitudini), koje rabi Scot e da objasni svoju nauku. N. p. optužilo se Scota sa pretjeranog realizma, a prigodu ovoj optužbi pru­ žila je jedna poznata usporedba Suptilnog naučitelja, koju je on upotrebio. U knjizi: »De rerurn principio«, 9. 8. art. 4. p. 53, sqq (navod iz De Wulfove: Hi­ s to ir e .. . 2 vid. str. 399.) piše Scot: »Mundus est arbor quaedam pulcherrima, cuius radix et semii) Od početka godine 1911., dr. Gemelli sam je preuzeo uredništvo ove uvažene sm otre, a pismo je zvorniku izašlo u broju od 20. U 191). na talijanskom �Louvenski ptof. M. De Wulf o nauci Ivana Duns Scota. narium est materia prima, folia fiiientia sunt accidentia; frondes et raini sunt creata corruptibilia, flos anirna rationalis; fructus naturae consimilis et perfectionis natura angeiica. Unicus autem lmc seminarium dirigens et formans a principio est manus Dei . . . Odmah se reklo evo tvar (materija) n u m e r i č n o jedna a realno zajednička svim bi­ ćima! 1 ovaj tobožnji dualizam Scota — s jedne strane B o g , actus infinitus, a s druge tvar ili sve­ mir numerično jedan stavljalo se uz bok Giintherovu sistemu, kojeg je ovaj preuzeo šest vjekova kašnje. Neispravno je ovo, kaže profesor De Wulf zajedno sa O. Mingesom. Po Scotovu materija jedna, zajednička svim bićima, naprosto je proizvod ap­ strakcije i u stvari (in realta) ona je u bićima multi­ plicirana: svako biće ima svoju v l a s t i t u ma­ teriju i svoju v l a s t i t u formu. Svako je biće individualizirano: da je Bog stvorio materiju prvu, i ona bi takogjcr bila individualizirana. Čim je Scot pokazao, da je realnost individualna, ide da ju protumači na novi način: u ovom n o v o m n a č i n u tumačenja stoji osobina njegove nauke. Svakom apstraktnom pojmu odgovara u materiji jed­ na formalitas, koja opstoji u smislu bića još prije od apstrakcije — nastaje jedno pitanje: kako se dade složiti jedinstvo bića sa (curh) iormalitate? — »Evo nam jezive (delicato) točke u Skotizmu« - veli de Wulf. .Ali ipak što bilo da bilo, stalno je, da i za Duns Scota kao i za i sv. Tomu, vrijede ova dva načela: a) Pojedinac sam jest jedna supstancija; b) Univerzali su proizvod apstrakcije. U jednu riječ: Metafizika Scotova jest, kao i za sv. Tomu, meta­ fizike pojedinog (metafisika delP individuale). Iz metafizike pregjimo u teodiceju. Reklo se je »Scot je panteista, ili barem na nj naginje.« Zašto? »Jer po njegovoj nauci biće je univočno Boga i stvo­ renjima.« Ne, veli još De Wulf — slijed'' ći Nfrngesa: - pojam bića po Scotovu samo je logično »univočan«, dok je metafizično »analogičan«. Uza­ ludno bi bilo, da ovds3 ponavljam sve istumačenje, kojeg je učinio O. Minges vrhu Scotove nauke o slobodi u Bogu: već je o tom naša smotra jednom iznijela prikaz. 1 kao što u dvijema napomenutim točkama, које su, kako i vidiš, temeljne, tako i glede onoga, što se tiče naravi i upliva, kojeg ima sloboda u ljudskom životu, te o moralnosti naših čina, prof. De Wulf potpuno se slaže sa 0 . Mingesom, tvrdo stojeć na tom, da je u s u š t i n i j e d n a t e i s t a n a u k a S k o t o v a i o n a sv. T o m e . Uzevši dakle sve u obzir, možemo zaključiti, da ocjena nauke Suptilnog naučitelja, kao što i kriterij, po kojem da se rasugjuju odnošaji izmegju Tome 71 i Scota, po mnijenju ove dvojice vrsnih pisaca, dali bi se ovako svesti: 1°. Scotova je nauka u potpunom suglasju sa ostalim temeljnim pitanjima skolastike: njegova filozofska sinteza ima svoj osobiti pot­ puni i solidni odijel u polaganoj i trudnoj izradbi kršćanskog peripatetizma. 2°. Sve se je do sad držalo, da za ova dva velika naučitelja vrijedi tii pravilo, da se ne slažu, a iznimka bi bila, da se slažu: dok baš sve je naprotiv istina, i to ako se pazi nć na formu, ne na osobiti način tumačenja i poj^egjaja misli u sistem, nego na s a d r ž a j , na same ideje: u kratko na Weltanschaung. Je li ovo konačna riječ o Scotu? Ti znaš, da se mnogi priboljavaju da nije. Za ove su zaključci, koje je stavio 0 . Minges vrhu nekih točaka, odveć opti­ mistični, a to stoga, jer više ne pripuštaju mjesta njihovim sumnjama, koje se ragjaju iz njihove i ako ne posvemašnje, a to barem djelomične artiiicioznosti? Tim više pripustivši ovo suglasje, ipak ostaje riješiti jedno veliko pitanje. — Nije Ii Duns Scot pobijajući s^. Tomu, stao se boriti proti vjetrenjačam? Nije li on sam isti pao žrtvom, budući da nije shvatio angjeoskog naučitelja? — De Wulf si : ; stavio ovaj upit, ali riješavajuć ga, žalibože — bvem u pitanju ljudske slobode — naginje na straru protiv­ noj Scotu. Čini mi se , da je ovdko riješr :/je dosta radi kalno; nu jer do sada ne imamo boljeg, kojim da ga zamjenimo, to se mnogi n* ćute obvezatnim da ga poprime. Ja držim, d^ se konačno ne da izreći sud 0 Duns Scotu, nego tek onda, kad ga se bude prouča­ valo na k r i t i č n o m izdanju njegovih djela, a kojeg — kako je poznato — još ne ima.1 Ipak je stalno, da na t e m el j u d a n a š n j i h 1z d a п j a, najkompetentniji, dapače koji su jedini kadri, da vjerodostojno sude — slažu se u tom, e da što više nego li prošli vijekovi, u sklad svagjaju Scota i sv. Tomu; osobito što energično otkrivaju neke teže osvade, koje se na račun franjevačkog naučitelja opetuju po krugovim i sjemeništim, te sa najumornijom dosadom prikupljaju ih neki priručni­ ci historija filozofije, a iz ovih prelaze u članke, na konference i ___ drugdje. Zaista ovo je Iasno i ako ne možda uvjek pošteno. Pozdravljam i čestitam O. Belmondu. Tvoj svegjerni O. E. Chiocchetti 0 . F. M. Louven, 2. siječnja 1911. ’) Franjevački učenjaci u Quaracchi (Firenzal izdali su glasovito kritično izdanje svih djela sv. Bonavcnture. Sad do tosam otaca tog zavoda pripravljaju tako izdanje od »Summa heologica« Aleksandra Halesa u 12 vol. od istih se je otaca nadati, da će oni prvi objelodaniti kritično sva djela Duns Scota. �Br. 4. 72 Serafinski Perivoj — 1912. 3. Z a k 1 j u č.a k. Bez sumnje je, da je prof. De Wulf na temelju nih i objektivnih zaključaka. Filozofija suptilnog dok­ tora izmegju svijuh drugih sholastika, zahtjeva izvor­ no proučavanje i to svijuh njegovih djela. Tim je nužnija kod njega ova kondicija, što ga se površnim istraživanjem često puta krivo razumi. Iz ovog nerazumljenja potječe većina onih osvada proti Duns Scotu. Ovako se dade razabrati ne samo iz znan­ stvenih rasprava, nego i iz privatnih disputa, gdje se često dogodi, da kad se i najžešćem tomisti ob­ jektivno razloži Scotovo mišljenje, na svršetku ti prizna, da je on bio drugačije informiran i sad da ne ima ništa proti. U čemu je ipak prof. De Wulf ostao pri svojoj, to se i mi nadamo sa O. Chiocchettiom, da će se i to vremenom poravnati, osobito kad dobijemo novo kritično izdanje svih Scotovih djela.1) Kad tada scotizam zahvati to veće dimenzije, hoće li biti od toga koja korist? — Odgovor je lak i to da hoće. Veliki katolički mislioci sliče zlatnim rudnicima. Rudnik mi imamo, zlato posjedujemo. Tako i danas po djelim Bonaventire, Scota i Tome imamo temeljno oružje za obranu sv. vjere i prava J) Kritičnom izdanju svih Scotc.ih spisa mn^go će Vo ristiti nota, što ju je objelodanio historik i matematičar Petar Duchera u „ A r c h i v u m f r a n c i s c a n u m h i s t o r i c u m , " 1910 broj 4: Sur les mateorologicorum libri quatuor faussemant attribues a Jean Duns Scoto. Po nazoru ovog vrsnog historičara ta djela imala bi se izbaciti iz Scotovih knjiga, jer da ih on nije napisao. Iz humanitarnosti proti katolicizmu?! I u hrvatskim je zemljama, rekao bi, unišlo u modu da se bez obzira napadaju i vrijegjaju katoličke svetinje. Golobrada, raspasana, liberalna, naprednjačka mladost misli, da je svu mudrost zakupila, kad se s nekoliko glupih viceva proti katoličkoj Crkvi i njezinim predstavnicima istrče. Stara na­ predna gospoda slijede primjer svojih sinova, pa se i oni u svome pomlagjenome žaru osjećaju inteligentnim, modernim, humanitarnim, kad u ime napretka, slobode, čovjekoljublja, nekakve modernosti izaspu pregršt osvada proti katoličkoj ideji i njezinim pionirima. Grjehota, što se ta gos­ poda irjesu našla mjeseca siječnja 191?. u nujve ćemu gradu Amerike New Yorku i prisustvovala svečanostim, kojim je najmoderniji velegrad pred­ stavnika katoličke Crkve, kardinala Farley-a u nevigjenoj mjeri obasuo . razuma. Sto se rudnici više kopaju, to se i zlata više nahodi. Slično je tomu kod velikih filozofa. Njihovo proučavanje otkriva nam novih misli i boljih vidika, a što nam je sve od velike vrijednosti. U današnje doba, kad svaka prava znanost na temelju tradicionalnih principa traži novih puteva e da bolje odgovori modernom duhu ni katolička nauka niti zaostaje a niti smjede zaostajati, već »v ev e t e r a n o v i s a u g e r e « . Scotovo proučavanje i danas nam u tom potpomaže. A da će i ubuduće, to je lahko razumjeti, kad znademo, da je sistem Scotove škole — osobito i gde je to dozvoljeno u teologiji — više izragjen po naravnim zahtjevima razuma i prepreten je snažnijim logičnim dedukcijama. Ob ovomu ćemo se tim lakše uvjeriti, što dublje zaro­ nimo u Scotove principe i silogizme. Kad je ovako, prava znanost i dosljedno kat. nauka ne smije se ništa bojati od procvata scotizma. Angjeoski naučitelji i veliki sv. Toma uvjek će — sa svojih osobitih razloga — u glavnom ostati vogja kat. škole, ali valja dobro razumjeti, da niti objektivna znanost, niti Tomizam a pogotovo kat. Crkva ne po­ trebuju nikakovih pristranosti, nikakvih nekritičnosti, a načelno je protivna svakim osvadama. Stvarna i učeniačka izjava louvenskog profe­ sora M. De Wulfa puno će kod objektivnih učenjaka razbistriti pitanje Scotizma. Bilo bi dakle razložito i pravedno, da i h r v a t s k i z a n i m a t e l j i uvaže ovo priznanj e pr v a ka u hi s t or i j i shol asti čke filozofije. Neću spominjati sve ono slavlje, koga su američki katolici svom duhovnom poglavici priuredili, nego samo spominjem to: da je s t o dva desetpet ne-katolika novoimenovanom kardinalu priredilo kraljevski objed u New Yorku, WaIdorf Astoria, na koji je bilo pozvano sve što ima bogatijeg, prosvjetljenijeg u nekatoličkom amerikanskom gradu. Izmegju visoke gospode bio je pozvan sam predsjednik Saveznih Država W. H. Taft. Ovom svečanom prigodom kardinal Farley bio je predmetom burnih ovacija. Izmegju mnogobrojnih govornika istakao se je sam namjesnik i načelnik New Yorka, veliki rabin dr. Gimmermann. Ame­ rički posjednik W. H. Taft, jer je bio zaprije­ čen osobno prisustvovati, upravio je priregjivaču ovoga sjajnoga carskoga objeda slijedeće pismo, koga �u prevodu donosim našim Iiberalcima i dobrim kato­ licima na razmišljanje: Washington, 26. siječnja 1912. Dragi gospodine Metz: Žao mi je, što ne mogu prisustovati objedu, priregjenu u počast kardinalu Farley-u prigodom njegova promaknuća na visoko dostojanstvo kardinala rimo-katoličke Crkve. Obilježje priregjenog objeda dokazom je velikog napretka u amerikanskom društvenom životu u duhu uzajamne snošljivosti i pravog bratstva izmegju onih, koji su predstvnici raznih vjeroispovijesti i do­ tičnih organizacija. N e k a t o l i c i i m a d u s t o menata, framazona, koji su izvojštili pobjedu svako­ vrsnim makinacijama u nesretnom Portugalu. Libe­ ralnoj je gospodi bio dodijao jaram sužanjstva, u ko­ je ga je, kako oni kažu, bilo strovalilo kraljsko žezlo i papina tiara. Program je nove framazonske vlade, u čijim rukama stoji sudbina portugalskog naroda, slijedeći: n e o g r a n i č e n a i n d i v i d u a l n a i d r u š t v e n a sloboda. Čujte, čitaoci, pa dobro upamtite, kakva je na djelu ta moderna liberalistička sloboda! Danas u Portugalskoj, toj najmodernijoj i najprosvjetljenijoj državi, kako se hvale naši liberalci, leži u tamnicama ništamanje,- nego č e t e r d e s e t h i l j a d a bijednih utamničenika! Pitati će te, zašto r a z l o g a , da j a v n o i z r a z e s v o j e v e l i k o je ta najliberalnija vlada s njima tako okrutna? Znate poštovanje katoličkoj Crkvi radi zašto, jer utamničenici neće da priznadu zločinstva, koja su liberalci pri revoluciji u Portugalu počinili. njezina blagotvornog upliva u dr ud r u š t v u , j e r s e o n a n a j ž i v l j e o p i r e p o ­ Oni neće, da misle onako, kako slobodni zidari žele. Ovo je jedini uzrok, radi koga, tobože humanitarna g u b n i m a n a r h i s t i č k i m n a u k a m a i j e r je vlada, onako na nečovječan način nevine ljude u ona s n a ž n a z a š t i t a vl asti , reda i za­ zemaljske podzemne tamnice trpa. Ni po jada, da k o n a . Činjenica, da je Vrhovn’ Glavar Crkve po­ se s tamničarima po ljudsku postupa! Ni poganski častio ime amerikansko, imenovavši kardinalima tri pisci nijesu sličnih grozota u Nerona i Dioklecijana Amerikana, izvor je dike i ponosa za nas sve zabilježili. Na hiljade se bijedne čeljadi u podzemne Amerikance, najradosniji, što' su na to dostojanstvo prostorije zajedno smješća tako, da je bjelodano dokazano, da ih je na stotine od gladi i svake ne­ uzdignuti naši zaslužni i vrijedni gragjani. volje, usred najgroznijih muka, ostavljeni od svojte Molim Vas, da me cijenite svegjerno iskrenim i iodbine, u smradnim tamnicama smrt našla. I ovako čestitanja kardinalu Farley-u, koji me sa svojim je postupanje još prava blagodat, kad se znade, da prijateljstvom časti još od mnogo godina. su mnogi tamničari u daleke portugalske kolonije Molim Vas, da me cijenite svegjerno iskrenim odvedeni i da ih je tamo nevidom nestalo. Uzalud je rodbina tražila svoje mile; uzalud se mučila, da William H. Taft. bi barem mrtva tjelesa svojih dragi po zadnji put Iz pisma se razabire, da predsjednik ne gleda mogla da vidi i poljubi. Na hiljade je jadnika brodo­ toliko na osobu kardinalovu, koliko na blagotvorni vima se uputilo u portugalsku Sibiriju, ali je liberalna upliv katoličke Crkve na moderno društvo. Ovo je vlada našla načina, da ni jedan tamo ne dopre. Ako ono, što nas zanima i što našim nazovi — napred­ je ko i došao u zemlju sužanjstva, tamo je pod bla­ njacima stavljamo na razmišljanje. Ako su naši gim milovanjem liberalnih činovnika nenadno iščehrvatski liberalci toliki megalomani, zanešenjaci, zao. da se drže prosvjetljenijim, čovjekoljubivijim mo­ Evo vam primjera slobodne portugalske države! dernijim nego je predsjednik Taft i najuglednija Ne misliš li, kako hoće framazoni, moraš u ime mo­ gospoda amerikanskog velegrada, tada neka slo­ derne slobode u tamnicu, u more, moraš od mača bodno i dalje blate ugled katoličke Crkve, ali neka ginuti!! Grozne li ironije! Moderni liberalizam i znadu, da je nigda, u prosvjetljenom društvu om- njihovo postupanje!? Pri ovakim grozotama morao raziti neće, nego da će ih pri njihovom nezahvalnom bi i naš hrvatski narod da vidi, kamo bi i nas libe­ ralne stranke dovele, kad bi se vlasti dokopale. poslu pravo moderni i liberalni ljudi samo sažaljivati. — S Miljevaca. U Ime slobode četrdeset hiljada zarobljenika! Liberalna je Štampa svih evropskih zemalja, ne izuzevši ni našu hrvatsku, s neopisivim veseljem pozdravila pobjedu portugalskih razvratnih ele­ Proti ovakom liberalizmu rat do istrage, a bori­ mo se za slobodu pojedinca i društva u duhu Isusovu! — G. Turski Koran i katolički katehlzam. Talijanska vlada namjerava u zaposjednutom dijelu Tripolisa �74 Br. 4. — Šerafinski Perivoj. — 1912. osnovati talijansko-arapske učione. Ovaj je pothvat u sebi pohvalan. To je jedna izmegju najvažnijih misija kulturne evropske države. Izdan je nalog od talijanske vlade, da se u tim školama mora urogjenicim, pristašama islama koran predavati i po njemu arapsku djecu brižno uzgajati. Za učitelje korana biraju se Arapi. Mi ovaj korak talijanske oblasti razumijemo. Nikomu dozvoljeno nije tugje vjersko uvjerenje vrijegjati ili ga bezobzirno omalovaživati. Ne samo to, nego je prirodno, a i pravedno da se inovjerci u svom religioznom pogledu po sojim propisima podučavaju. Ima nešto što tali­ jansku vladu baš u pogledu religijoznog odgoja trsati i sto najzasukaniji liberatac mora da osudi. U Tripolisu Italija zapovijeda, da se turskoj djeci koran tumači, d o k n a j s t r o ž i j e zabran j i v a k a t o l i č k o m s v e č e n i k u , da k a t o ­ l i č k u d j e c u u k a t e h i z m u p o d u č a j e ! Ovo je snošljivost, liberalizam moderne mlade Italije!?! ako liberalizam nije tiranija najgore vrsti, nebi se, mogle u pogledu religiozne katoličke obuke onakve tiranske, nekulturne, nesavjesne zapovjedi izdavati. Bože nas učuvaj slobode i n ipredka, kako ga talijanski slobodni zidari shvaćaju! — O.P.G Anton G ančević, O. F . M .: Najnoviji prevodi »Fioretti-a«. Irski mjesečnik »The Franascan Terciary« počeo je sa novom go­ dinom donositi u prevodu krasne Franjine F i o r e tt i-e pod naslovom »The Little Flowers of St. Francis«. Prevagja ih profesor Berlitz-ke Škole u Cork-u Shemu* O’Sullivan. Uvod k ovom prvom irskom prevodu napisao je Father Paschal Robinson, koji nam u kratko riše zanimivost i važnost toli omiljelih Franjinih Fioretti-a. Sjetimo li se, da su »Fioretti« najtočniji odraz religijoznog življenja u srednjem vijeku, onda se ne ćemo čuditi, što su se »Fioretti« počeli prevagjati u svim mogućim evropejskim jezicima. Ovih dana uprav izlaze »Fio­ retti« i na japanskom jeziku po profesoru Anesaki-u sa Tokio-skog sveučilišta. Tim nam sve to jasnije biva, kakovu ulogu igra u svijetu nekadašnji samotni »poverello« sv. Franjo. Ko se želi uspješno pozabaviti i sa irskim prevodom »Fioretti-a«, nuždna mu je kratka uputa za gelički jezik stručnjački napisana od Rev. T. A. Fitzgeral-a, o. F. M. VJESNIK. NAŠA DOMOVINA. Ministar Bilinski biskupu Mišiću. Prigodom naimenovanja za mostarskoga biskupa presvj. je g. Mišić primio svu silu što usmenih, što pismenih, što brzojavnih čestitaka. Megju brzojavnim je i ministra financija ekscelencije Bilinskoga. Ekscelencija Bilin­ ski puno se veseli, da je član prezaslužne redodržave Bosne srebrene postigao tu veliku crkvenu čast, te nastavlja: » Mo l i m V a s d a b u d e t e u v j e r e n i e ć e mi d o b r o F r a n j e v a c a , k o j i su s t e ­ kl i n e p r o c j e n l j i v i h z a s l u g a po s t a n o v ­ n i š t v o B o s n e i H e r c e g o v i n e bi t i uvi ­ j e k na s r c u. « Na trećoredski sastanak! Na 28. ožujka poslao je zagrebački gvardijan na vogje i prijatelje trećega reda sv. Franje okružnicu, u kojoj im megju inim i ovo piše: »Kongres vogja III. reda sv. Franje biti će u Zagrebu u franjevačkom samostanu, na 4., 5. i 6. rujna o. g. 1912., što ovime javljam svoj braći u sv. Franji znanja i ravnanja radi. Želio sam, da se drži taj kangres u velikim praznicima sredinom srpnja, ali s razloga, što ću morati u to vrijeme biti službeno otsutan, i što će se o. g. i kapitul obaviti u našoj redodržavi sv. Ćirila i Metoda, moradoh opredijeliti kongresu navedeno vrijeme, kad će moći velečasna braća, koja idu na megjunarodni euharistični kon­ gres u Beč (12., 13. i 14. rujna), prisustvovati usput i kongresu trećoredskih vogja u Zagrebu. Kongres vogja trećega reda svršava se 6. rujna u petak, da se mogu lako vratiti kući do nedjelje (8. rujna) oni vč. oci, koji moraju biti na dan Gospodnji kod svo­ jih stada . . . Nacrte rasprava razdijelih megju hr­ vatske provincije našega reda, dok nekoja temata pridržajem zastupnicima ostalih redova sv. Franje Želim, da dogje na sastanak što veći broj vogja tre­ ćega reda i uopće svih onih, koji se zanimaju za treći red, pripadali ma kojem ogranku serafinskog stabla. Poraditi ću, da budu zastupana i braća domi­ nikanci, kao i gospoda svjetovnoga klera, koje će zanimati predmet zagrebačkog kongresa. Za vreme­ nite potrepštine učesnika brinuti će se -»Vodstvo III. Reda« u Zagrebu«. Iza ovoga o. Radić donosi u svo­ joj okružnici krasni rasporegjaj tema, koje radi preopširnosti izostavljamo. Nro. 225. Provincialatus Franciscanorum Bosnensium. Facultate a s. Congregatione Consistoriali obtenta praesentium vigore concedimus omnibus et singulis Patribus fratribusciue ordinis s. Francisci Provinciae Bosnae-Argentinae ciuatenus obire et r> tincre valeant officia in arcis vel mensis ruraJibus (»Montes pietatis«) non obstante decreto ejusdem �75 Književna šmortna. s. Congrg. Consist. de die 18. Novembris 1910. eadem quibuscumque sacerdotibus prohibente, et quidem ad beneplacitum nostrum. Monemus tamen omnes et singulos, ut in memoratis officiis omnem curam adhibeant, ne quid ех inconsiderata actione male gestum inveniatur, neve ех mala administratione scandalum damnive periculum oriatur. Similiter mandamus omnibus et singulis, ad quos principalis directio dictorum »Montium pietatis« spectat, ut in fine cujuslibet anni conspectum introitus exitus concreditarum pecuniarum ceseraque, quae ad id spectant, mittant ad Ministrum Provincialem. Peramanter omnibus et singulis seraphicam benedictionem impertimus! S a r a j e v o , die 9. Aprilis 1912. Fra Aloysius Mišić o. m. Hercegovci svome biskupu. Cim je redodržavnik Bosne srebrene Mišić imenovan mostarskim biskupom, odmah su ispred franjevačke hercegova­ čke redodržave došli preč. Ambro Miletić i post. fra Blaž Jerković, te su osobno novoimenovanoga bi­ skupa Mišića pozdravili. Štovateljima sv. Antuna javljamo, da je stara crkva sv. Antuna u Sarajevu već porušena. Dne 26. ožujka počeli su se temelji već kopati, a 30. postav­ ljati. Gragja vrlo lijepo napreduje, a graditelj g. Fra­ njo Holz, koji se je u Kr. Sutješci i u Podmilačju producirao, jamči da će i u Sarajevu postići naj­ ljepše uspjehe. Sve štovatelje sv. Antuna lijepo mo­ limo, da svojim novčićem pohrle u pomoć ovome no­ vome pothvatu na čast sv. Antuna. Milodari se mogu slati i na uredništvo »Seraf. Perivoja«. Sarafinska Udruga. Svjetovni bogoslovi u Senju zaveli su u svome sjemeništu treći red sv. Franje Asiškoga, te poput onih u Zagrebu osnovali Serafsku udrugu. Ugledala se u njih i druga bogoslovna sjemeništa! RIM. Papa postavlja u Rimu redovnike za župnike. »Katolički List« u svome broju od 14. travnja piše: »I ako vječni grad broji okolo 400 crkvi, ono kako se je Rim osobito u zadnje vrijeme naglo počeo širiti, nastala je potreba u novim predjelima držati i nove župe i nove crkve. Poznato je, kako je u spomen jubileja Leona XIII. u novom gradskom kotaru preko Tibera prilozima čitavoga katoličkoga svijeta izgragjena crkva sv. Joahima, a tako je u zadnje doba sv. Otac Pijo X. živo nastojeći, da duhovnu pastvu što bolje ustroji, podigao u Rimu njekoliko novih župa, a s njima i njekoliko upravo krasnih kuća Božjih. Na jugu Rima u blizini Monte Testaccio, koji je nastao od crepovlja polupanoga i amo svezanoga sugja, sagragjena je župna crkva S. Kamila de Lellis, van glasovite Porta Pia, kuda su 1870. provalili Piemontezi, opva je crkva sv. Josipa, a baš zadnjega Josipova posvećena je istome svecu nova župa pri Porta Triomfale. Kako je sv. Otac »pastoralni papa«* ima­ jući oštroga oka i velikoga srca za dušobrižne po­ trebe vjernoga puka, nema sumnje, da će on za koju godinu organizirati pastoraciju rimsku, da će biti na uzor svemu katoličkome svijetu. Zanimivo je, da u mnogim novim rimskim župama dobivaju redovnici curam animarum«. Koje novine ne smiju čitati Franjevci? Kako razne novine pišu redodržavnik je rimske franjeva­ čke redodržave sebi podložnim Franjevcima zabra­ nio čitanje i pretplaćivanje na slijedeće novine: na milanski U n i o n e, turinski M o m e n t o, bolonski A v v e n i r e d’ I t a li a, bergamski E c c o i rimski C o r r i e r e d ’ I t a l i a . Povod je zabrani taj, što su ove novine zaražene modernizmom. KNJIŽEVNA SMOTRA. Prikazi i ocjene. Dr. Milan Prelog, Povijest Bosne od najstari­ jih vremena do propasti krajevstva. Ima tomu više godina, da Bosanac i Hercegovac, te lju­ bitelj prošlosti Bosne i Hercegovine zalazi u knji­ žare i traži povjest Bosne i Hercegovine i da, ne našav ju, uprav s nekom indignacijom iz istih izlazi. Prof. Klaića: Povjest Bosne; Kneževića: Kratku povjest kralja bosanskih itd., te Pad Bosne i Bašagića: Kratku uputu u prošlost Bosne i Herce­ govine (1463.— 1850.), a pogotovu našeg mučenika Jukića: Zemlopis i povjesnicu Bosne već je vrlo te­ ško i kod specijalista bosanske povjesti naći, a kamo Ii u knjižarama na raspačavanju. Uza sve to Jukića povjest ne može podnijeti današnje kritike. Kneže­ vić je svoja djela pisao zadojen prevrućim lokal­ nim patriotizmom, u Bašagića fali prijeglednost, u Klaića uz neke ispravne nedostatke fali i Kneževića stil. Mislimo da su ti vapaji i nedostatci prinukali i dra. Preloga, gimnazijalnog profesora zemljopisa i povjesti u Sarajevu, da je ove godine objelodanio svoju: P o v i j e s t B o s n e od n a j s t a r i j i h v r e m e n a do p r o p a s t i k r a l j e v s t v a . A da li je dr. Prelog u svome pothvatu uspio? A priori teško je na to odvratiti. Generalno možemo samo to reći, da djelo dra. Preloga ima svojih i dobrih i zlih strana. Dobro je, što je djelo dra. Preloga kratko — iz­ nosi samo 78 stranica. Uz to je dosti prijegledno. Stil je lagan, tako da bi ga da nije nekoliko znan­ stvenih potrebnih i nepotrebnih termina mogao i najprostiji seljak s nasladom čitati. Uz to je dr. P re­ log i mnoge nove publikacije zgodno upotrebio. Megjutim djelce dra. Preloga ima i svojih ma- �?6 6r. 4. — Serafinski Perivoj. — 1912. njaka. Najglavnija je ta, da djelo nije pisano po izvo­ rima, nego po literaturi, a ni ovo sve nije poučno. Odatle u dra. Preloga mnoge neispravnosti i zastar­ jela mnijenja. Da svoju tvrdnju potkrijepimo, navest ćemo samo nekoliko konkretnih slučajeva. Dr. Prelog kao i pof. Klaić, dr. R. Morvat, dr. Truhelka i drugi tvrdi, da je uz patarenstvo pri­ onuo i sam Kulin Ban (str. 14. i 16.). Nu ovo mnijenje danas se teško može održati. Istina od izvora to tvr­ di pismo dukljanskoga i dalmatinskoga kralja Vukana, pisano papi Inocenciju III. (Fermendžin, Acta Bosnae, str. 5.), ali Kulin Ban to niječe, dapače on tvrdi, da je patarene samo radi toga trpio » j e r i h j e d r ž a o ne z a k r i v o v j e r n i k e , n e g o z a k a t o l i k e « — »quod eos non haereticos sed catholicos esse credebat« (Theiner, Monumenta Slav. Merid. I., str. 15.) Na »Boilino Poili« prvaci se pa­ tarena 1203. odriču svoje zablude, a o Kulinu se samo veli. da je to sve bilo u njegovoj prisutnosti a f a v o r i b u s b a e r e t i c i s, q u o s a r c li i e pis c o p u s S p a 1a t e n s i s d e s u a p r o v i n c i a e х u 1a v i t . . .« (Fermendžin, Acta Bosnae, str. 7.). Ako bi ovaj fragmenat bio vjerodostojan, onda bi Kulinu Banu produljili vladanje barem sve do 1215. U tome bi slučaju, znajući, da Kulin počimlje vladati 1180., u dlaku bila istinita i Farllatijeva predaja, koja tvrdi, da je Kulin 36 godina Bosnom vladao. »Quеш a n n o s s e x et t r i g i n t a B o s n a e p r a e f u i s s e t r a d u n t « (Farllati, lllyricum sacrum, tom. IV. str. 47.). Iz svega ovoga, te iz toga, što ne držimo, da je Kulin igda bio pataren, slijedi, da dr. Prelog (str. 18.), kao idr. Truhelka (Glas. zernalj. muzeja, 1898. IV.) bez temelja zaključuju, da je Ku­ lin Ban izmegju 1203.— 1204. sazidao onu crkvu u Kučevskome Zagorju, što joj se je neke godine nat­ pis našao u Muhašinovićinia kod Visokoga. Na 30. stranici dr. Prelog piše: »Osobito je živahnu dieiatnost razvio za 51јера|1а Kotromanića n k V o ^ o s n a e « “(Theiner, Monum. S.'M -'str. Peregrin (1349.-1356.) Stjepan K. živo Mislimo dakle, da je Kulin Ban bio samo pokrovi J poniagap^egova nastojanja, obratio se^pace pi telj patarena, a ne pataren, prern se je u -eunjemu srnom па papu Klementa VI. da pošalje Peregrinu pomoćnike , koji znadu nauk vjere i koji su vješti vijeku i takav kažnjavao istim kaznama, kojim i kri- slavenskom jeziku ili bi ga barem mogli naučiti«. vovjernici. Ovoga je mnijenja i P. Aleksandar Hot- Nadalje traži ban, da bi se biskupu bosanskome ier (Dr. Šarić, Spomenknjiga, str. 68.). dozvolilo, da može sam u Bosnu pozvati redov­ Na 17. stranici dr. Prelog ’aspravlja o obra­ nike . . .« Iz луо par* riječi najbolje se vidi, što je ćenju patarenskih poglavica, ce eli: »Godine 1203. grabiti vodu iz loka\ ал a šta iz izvora. Da je fra sastade se zbor patarenskih poglavica na Boljmom Peregrin i kao biskupjm no djelovao za dobro Cr­ polju (apud Bosnam juxta fliimen) kod Visokog.« kve i naroda u Bosni o tome nema sumnje, to do­ Na prvome mjestu upozorit nam je, d . u visočkoj nekle tvrdi i ugarski Ijetopisac Ivan Thurocz (Rad. okolici nema Boljina Polja, nego Bijelo Polje. Na jugosl. akad. VIII. str. 124.—5.) Ali fra Peregrin drugome mjestu izrazujemo, d^ se i opet s ovim mnijenjem, koga i prof. Klaić i :iatinić slijede ne je s banom Kotromanićem takogjer puno za Crkvu možemo nikako složiti. Bjelo Poiie nije uz riieku i narod radio i ko prosti vikar bosanskih Franjevaca. I upravo rad^ toga rada i radi njegova uskoga odBosnu — apud Bosnam juxta flunieH. 1) Zenici se nošaja prema Stjepanu Kotromauiću neki ga usponalazi neposredno uz Bosnu Bilino Polje. Puno nam regjuju s d r ž a v n i m k a n c e l a r o m « , a drugi se vjerojatnijim čini, da je to polaganje vjeroispo- s m i n i s t r o m i z v a n j s k i h p o s a l a « , a svi vjesti pred papinim delegatom Ivanom de Casamas glasovitim Himenesom. Pa i ono pismo, ris 8. travnja 1203. bilo na Bilinome Polju u £enici, općenito ? što ga je Stjepan Kotromanić pisao Klementu V!.. nego li na Bjelome polju. S nama se i u ovome slaže ^ nije ga pisao za fra Peregrinova biskupovanja, nego i P.Hoffer. (Dr. Sarić, Spomenknjiga, str. 68.) Kada je Kulin Ban prestao vladati još je tajna za vikarevanje. Ban S. Kotromanić spomenuto je pod pečatom. Prof. Klaić (Poviest Bosne str. 65.), pismo pisao 3. t r a v n j a 1347. (Fermendžin, Acta dr. Truhelka (Glas. zernalj. muzeja, 1898. IV.) i drugi Bosnae, str. 28.—29.), a fra Peregrin je bosanskim drže, da mu se ime gubi 1204. Njihovu mnijenju pa- biskupom postao istom 28. s i j e č n j a 1349. trocinira dr. Rački (Rad. jugosl. akad. VII., str. 145.) Takovih majnaka u djelu dra. Preloga ima još, Megjutim megju kratkim sadržajima zagubljenih pi­ ali mi ih dalje nećemo da parbičimo i u »Seraf. Peri­ sama Inocencija III. (1198.— 1216.) na ugarskoga voju« izlažemo, jer većina se ovih manjaka osniva kralja nalazi se i jedan, polag koga bi Inocencij III. na generalnoj gore istaknutoj pogrješci, što se djelo i 1215. ponukavao ugarski dvor, da prisili Kulina nije pisalo po izvorima, nego po literaturi i što se ni sva literatura nije proučila. Djelo se nabavlja u Bana, da se okani protežiranja patarena: » quod Sarajevu kod .1. Studničkc i druga. Dr. Jelenić. C u l i n u m b a n um c o m p e l l a t d e s i s t e r e .Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u nij.; godišnja cijena 5 K, — za gjake, trećoredce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački\ samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �MILODARI: za gradnju crkve sv. Ante Paduanskoga u Sarajevu. (U mjesecu travnju i svibuju 1911.) Fra Domin Pavlović (Breške) 20 K, Obitelj Lakatoš 9 K, vlč, g. Milan Crnek 100 K., Suzana Ruppert 2. 80 K, Župa Petrićevac 27 K, Burgmaejer Pfarrert 3 K, Vilim Servis 5 K, N. N. (Tolisa 3 K, Gjga Katalinić (sakupila) 24. 12 K, Rozalija Horvat 2 K, „Glasnik sv. Anteu 107. 80 K, „Glasnik sv, Ante" za (zvono) 24, 80 K, M a g a r e t a K o ž e nj i 5 0 0 K, Lucija Begović 1. 40 K, Elizabeta Horvat 1 K, Johana Veiner 1 K, Ema Glumac 2 K, Otilija Andrašić 2 K, Anica Jovanović 2 K, Joka Davidović (sakupila) 9. 10 K, Pavo Jazvo (Livno) 20 K, N. N. (Livno) 1 K, Gosp. Sokolić (sakupio) 7. 40 K, Marija Lisac 4o K» (na temelj) 10 K, (za zvono) 50 K, obitelj Lakatoš 8 K, pošt. o Fra Franjo Štepanek200 K, Sarajevski trećoredci 2o K, Katica Jović (sakupila) 25. 30 K, Zwiefelhofer 3 K, Obitelj Marušić 0. 60 K, M. P. o. Provincija. 5o K, N. N. (Ilidže) 10 K, Članovi (Sarajevo) 8 80 K, Lucija Putre 4 K, N. N. (Slavonija) 1 K, vlč. oo. Trapisti 100 K, Gjga Sczenzen (skupila) 31. 60 Kl Župa Ulice (članarna) 26. 60 K, Suzana Ruppert 2. 50 K, Ana Gašić 1 K, Kata Cvitan 7. 40 K, Anton Homijš 2 K, Župa Sutjeska 59. 40 K, Joka Davidović (sakupila) 9. 80 K, Vilim Servis (Gacko) 5 K, Gosp. Sokolić (sakupio) 8 K, Ivan Kramarić 5 K, Ivan Mutić (VareŠ) 10 K, Teodor Gračanin 1 K, Ggja Katali­ nić (sakupila) 2 5 ,2 0 K, Janja Pitić 2 K, Gdja Horvat (sakuni’.đ) 9. 20 K, Franjevački samostan (Sarajevo) 500 K, Andrija Slokar 2 K, Članovi (Sarajevo) 12. 20 K Hrvats anka zanosnu i негсодсгппи (dioničko društvo). Uplaćena aic.ficka glavnica 2.0 0 0 .0 0 0 kruna. Centrala u Sarajevu. ?odiivžni(e: Mostar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 %% čistih. Eskom ptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonica prima Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu - i ino­ zemstva. u zalog sve dragocjenosti dragulje i ostalo. k ao : srebro, zlato �UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo (Komanditno društvo) TelefoD broj «8. ćemaluša ulici m . Najstarijaknjigotiskara ш ? “"т uBasni iHercegovini шшмгпшт | ; | m alerlliilr: 'trojsvlpa. T Preporučuje sc za molitvenika, pov; inica^ poslova, što ukusnom izrad "1 njćkladni'i djela, brošura, n Kai ta, kao i svih - uku zasjecaju sa ■ ^ r c n ije cijen e. Moderno uregjena к Ш Ј д О У в Ш Ј С а , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske nnručbe obavljaju sc №o l točno. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/238513870710d7aefbc986e1c1366781.pdf a979732e9af85fa1b1f13ee7c99fe7a4 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 5. i 6. SARAJEVO, 15. SVIBNJA -LIPNJA 1912. 001). XXVI. Privilegovana zemaljska banka ZA BOSNU I HERCEGOVINU uvela je novi način štednje podesan za svakoga! Da uzmogne Slediti sa uspjehom i u najmanjim svotama, a da ne mora često ići u banku. Privilegovana zemalj. banka za Bosnu i Hercegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika ' Kad se 1kutija napuni ili prije u zgod­ (vidi sliku), koje ona po želji ustupa nom času, ali svakako svakoga ili svako svakome uz uplatu od G kruna (trošak dva mjeseca donese se u ‘banku ili na kutije), koji se uložak vraća, kad se ku­ Tijestima, gdje banka nema podružnice tija opet preda zavodu. na odregjeno mjesto, gdje će se kutija Te kutije može svaki ponijeti k otvvirili sa tamo spremljenim ključem, ih ima u svako doba pr novac iz nje prebrojiti i upisati kao zaključane, i napose uregjcne za I log u uložnu knjižicu. Ta se pak knjii papirni novac, te je vagjenje i i mučuje vlasniku, koji može po tom danje novca zapriječeno patenti’ volamn, koje su iskazane u knjižici spravom. Kovani se novac ufc- ;aj~ slobodno raspolagati. prostrani otvor I f. do^im г 0 v’ se način štednje prema tome osniva novac savije i utura kroz šupljili*. 0 na . >incipu, da s£ jednom spremljena protivnoj strarn. iju ne može opet olako dignuti, nebo se mora donijeti u bank., gdje laćuje, :a ulog na ukarnaćenje i najmanji Mtnjni. za 4*so»e fcmi - stali iznos. Ovaj način štednja osobit je i da šlede samo u malim ^vo­ muliće i u tama, napose za obrtnike i rad za stolna udruženja i sabiranje Д п smis] prinosa za razne društvene, osigui iv; iće. dobrotvorne i obožne svi i za osobe, koje stanuju u udaIjenim mjcstbi a, igu sva eti u banku. tei Ovaj način štednje ima zadaću, da smisao za štedenje koje kod kuće leže u ormaru priveđe ukamaćenju I ako se ssmo na helere štedi, mogu na taj nac. ’ Ц ш Koducvno samo 20 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz godinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 *- :ш., . za i0 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će se svako iznenaditi i poradovali uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doći u bauku i javiti adresu ili pisati. — --------------------------------- *----------------------------------------------------------- ^ ? Cjubljanska kreditna banka ^ Podružnica n Sarajeva. Centrala u Ljubljani. Podružnice u Spljelu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. Dionička glavnica K 8,000.000-— PriCuve preko K 900.000-— Prima uloge na štednju na uložne knjižice A li 01 , . ., .... . i tekuće račune i ukamaćuje ih sa 4 |2 |0 kakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. J �Н III f Antun Huber, Bruneck, Tirol dekorativni slikar i pozlačivač. A telier za crkveno slikanje. Preporučujem se velečasnom svećenstru za slikanje crkava u svakom šlilu i izvedenju uz umjerenu cijenu. Preporučujem se takogjer za gradnju i popravljanje oltara, križnih :: puleva i l. d. - Sa nacrtima i cijenom pripravan sam odmah poslužiti. :: § WM -------------------- BRZOJAVNA ADRESA: HUBER. BRUNECK. TIROL. ---------------------- Crkveni umj ni zavod ti crkvenoga odijela — — ičiii o izvrsnosti i jeftinoći: Misnih lakira, zastava, crkvenoga rublja : vn obe, «to ju prodaje ---------- --------------------------- • đ № > češka tvornica u St. Lirici umjetničke 1 T Vt i t i I nagragjen više у dl, dvhjlt i na svjetskim izložban i. 1шЈОгиШ leleč, p. n. kleru: o 1Uf r p ' o n o v j e d a o r na® , ж© o n i c e , i s p o v j e da c T. : ce, kipove, aosu.vljaju na ogled bez obveze. Cijenici i k r i ž ne , p u t e vejfPf *b L v .t -TT-^ ii badava! Radi velikog prometa kao i radi toga, š ta l i c e i. t. to je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto Cijenici i nacrti dobi vaju se besplatno. Proizvodi su zavoda svi vlastiti! Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! jeftinije, nego li u konkurentnih tvrtkih! Site mašne crkve dobivaju znatan popust. IW Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Stadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. Za odmah prodati stoje jedne nove orgujje po pneumatičnom sustavu sa 16 registara, 11 zvučnih registara i 5 Goppelungsregistara, koja je izložena u trgovačkom muzeumu u Zagrebu. Osim toga preporuča se potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom. ' ........ M. H eferer ud. i S i n . ...................... = ......... �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU 1Ж0Ј 5. i <». (>. Petar Grabić: — SARAJEVO, 15. SVIRNJA . —— Slobodni moral. (Nekoliko pabiraka iz moderne etike). Mislim, da ću ugoditi čitaocima našega dičnoga »Serafinskdga Perivoja«, ako ukratko prikažem osnovne misli Kantova (1724. 1804.) moralnoga sustava i upo­ zorim na neosnovanost njegovili tvrdnja. To za to činim što sam uvjeren, da su svi naobraženi čitatelji čuli u zvijezde kovati njemačkog filozofa i njegov mr ih. i sistem; suviše i s toga razloga, što Kani jo i d; znatno upliva na razvoj suvremene filozofske misli. 1. Tri istine. Koje su prethodne misli 1 ziranja? Njemački se nčenjak divio zvjezdanom nebu nad nami i moralnom zakonu u nami. On je priznavao nuždu moralnoga života. Njegova je nauka, -da mi moramo po njemu živjeti. Ako je nužno, da po zakonu ćudoregja živimo, to je znak, da smo mi u stanju po moralu svoje življenje udesiti. Uz ovu moralnu dužnost usko je skopčano pitanje o slobodi ljudske volje i jedino je ona kadra da nam etičku dužnost razjasni. Ako ostanemo pri ovim zgoljnim tvrdnjama, one se na prvi mah čine ispravnim. Zaronimo li dublje u nauku kenigsbergskog mudraca, povoljni će se utisak u tili čas rasplinuti. Kant u svom djelu »Kritik der reinen Vernunft« uči, da sve ono, što se u vremenu dogagja, ne izuzavši ni moralno djelovanje ljudi, biva po jur ođregjenim, ne­ promjenljivim gvozdenim zakonima. Očiti je nesmisao! U moralu naučaje, da je čovjek u svom etičkom djelovanju neovisan, slobodan; kad se pa kradi u konkretnom slučaju, da on svoju moralnu obvezu ispuni ili je prekrši, tad čovjek nije slobodan — on je sapet lancem prethodnih uzroka, kojim se nikako oteti ne može!? Dakle čovjek je slobodan i nije!? Kant se želi izmaknuti ovoj poteškoći. Po njemu mi treba, da razlikujemo dva svijeta. Pojavni svijet, koji nam se očiluje u našemu vidljivomu svakidašnjem životu i nadosjetni, intelektualni, koga naš um promatra. Čovjek LIPNJA 1012. Ш ) . XXVI. nije slobodan u pojavnom svijetu t. j, sve šio god on liic eL nunc čini, to se nužno zbiva, on tako mora dje­ lovali — on je determiniran. Uza sve to nami nilko ne priječi, da mi ljudsku slobodu u inteleklualnoin svi­ jetu naučajemo, dapače je lo nužni zahtjev našega praktičnoga umovanja. Ova razdioba nije dovoljna, da Kanla izvede iz neugodnoga položaja. On je hol io, da spasi društveni, moralni poredak sa naukom: čovjek je slobodno biće. U čemu stoji realni društveni poredak? On se sastoji u lom, ako članovi napose i uopće izvršavaju svoje moralne obveze, a to izvršivanje nije nešto apstraktna, nego konkrelno djelo­ vanje ljudi. Je su li oni u ovakim činima slobodni ? Nijesu. Ako u praktičnom djelovanju čovjek nije slobodan tad je pitanje slobode po društveni poredak skroz bezpredmetno i suvišno. Koja je korisl, ako mi samo teoretično držimo, da je čeljade u nadosjelnom carstvu, u carstvu uma slobodno, kad mu tu istu slobodu u realnom niječemo!? Moralni i društveni zakoni ne spašavaju se teoreličnim tvrdnjama, nego s onom naukom, koja upliva na stvarno, praktično življenje, što se uprav o Kantovu nauku neda ustvrditi. * Sama sloboda nije dovoljna da utvrdi temelj mo­ rala. Za to se hoće i neumrlosL našega duha. Mi smo nužno podvrgnuti moralnim zakonima. Nije nam dozvoljeno da radimo iz kakve sebične svrhe. Dužnost je dužnost. Nju treba izvršivati bez obzira na osobne pošljedice. Mnogo puta čovjek u izvršivanju svojih moralnih obveza mora da se odrečc sebe i svojih lagod­ nosti. Uza sve to savjest nam jasno govori, da svako dobro djelo nagradu zaslužuje. Može li se nagrada još na ovom svijetu očekivati? Sve da bi se naša dobra djela i mogla amo na zemlji dostatno nagraditi. Kant kaže, da moralan čovjek ne smije za tim da hlepi. U ostalom dnevno gledamo, kako su moralni ljudi na ovom svijetu progonjeni. Zloba nad mnogim krjeposnim mu­ ževima slavlje slavi. Dok najsvetije dužnosti ispunjuješ prezirom te nagragjuju. Suviše imamo lako teških duž­ nosti, da je primjerena nagrada na ovom svijetu ne­ moguća. Ko može primjereno da nagradi vojnika, koji je u boju pao žrtvom svoje palriotičke dužnosti? Njegove �?8 Br. 5. i 6. »SERAFJNSKI PERIVOJ« — 1912. se zasluge na ovom svijetu ne mogu dovoljno ocjeniti, a još manje po zasluzi naplatili. Hoće li njegovo heroičko djelo ostati bez nagrade ? Zahtjev je naše savjesti, da svako dobro djelo zasluga s nagradom prati. Amo joj se nadati ne možemo. U boljem životu nagrada treba da bude. Sve ovo traži, da je ljudska duša duhovna i neumrla. * Kada kreposna duša u carstvu vječnosti nagradu primi, ona se osjeća sretnom — blažena je! Ko je onaj koji je blaženstvom obasiplje? Njemački filozof kaže, mora da bude jedno biće obdareno svemogućom i pre­ svetom voljom, koje upravlja svemirom, a to je Bog. On je začetnik prirode i slobode, vidljivog i nevidljivoga svijeta, koji sve ovo u općenitu i vječnu harmoniju slaže. 2. Kategorički imperativ. Kategorički imperativ jest općenit^ pravdo, po komu mi moramo moralno pošteno uje!ovaii. On ne proističe odatlen, što bi mi bili razumom uvjereni o ispravnosti našega moralnoga djelovanja, nego mu je izvor u nekom nužnom zahtjeve lašega bića, da se moralno vladamo. U misli njemačkog filozofa ka tegorički sr mj izraziva sa slijedećim (radi jasnoće* slobodna prevedenim) temeljnim moralnim načelom: T a k o r a . d a t v o j e djelovanje postane vrhovno općenito p r a v i l o m o r a l n o g života. Ko će nam kazati, što moramo djelovati, da naša djelovanja postanu općenitim etičkim pravilima? Razum nam to ne može da kaže, jer se njegova moć ne pro­ teže preko granica osjetnog svijeta, on ne može da za­ viri u carstvo metafizike, kao što je pitanje o moralu. Može li nas u tom podučiti kategorički imperativ ? Ni on nije razumnim poznavanjem praćen. Uveden je radi praktične nužde, da se kako tako doskoči nekim moralnim i religijoznim potrebama čovjeka. Moralnost naših čina ovisi po Kantu o zakonu. D u ž n o s t j e p o t r e b a d j e l o v a n j a iz o b z i r a p r e ma zakonu. Ovo nije ispravno. Često se dogagja — kao što se zadnjih doba u Francuskoj i Portugalskoj dogodilo — da su državni i gragjanski zakoni nepravedni i da nije za to neko djelovanje moralno, jer je to zakonom naloženo. Progon nevinih ljudi, redovnika, svećenika ničim se opravdati neda. Makar zakoni slobodnih zidara ovaj progon hiljadu puta nalagali, to će djelo ostali svegjerno nemoralno. Suviše pak pitanje o moralnosti nekih čina nikako se neda privezati uz pozitivne zakonske odredbe. Pozi­ tivni zakoni, općenilo govoreći, ne nalažu milostinju si­ romasima, no, ako vidimo, da netko siromaha potpomaže, mi ćemo taj čin jednako moralnim nazvati, ako i nije zakonom zapovigjen. Kant pQd imenom zakona razumi one, koje čovjek sam sebi nameće i koje, jer je u društvenoj zajednici, na se prima. Ako čeljade isključivo po ovim zakonim žive, ono se nazivlje moralnim. Ovo je stanovište pogrješno. Kant neće, da prizna ovisnost našega morala s nekim vječnim moralnim na­ čelima. Po njemu čovjek je sam sebi svrha. Neovisan u umovanju kao i u moralnom životu. On je slobodan — autonoman. Što je moralno, što li nemoralno, razum ne može da kaže, jer mu je njemački filozof digao spoznaju stvarnih, nadosjetnih istina. Razumno biće prama svojim unutrašnjim potrebama zakone kroji i po istim se ravna. Kontrola nikomu dozvoljena nije! Ova ie nauka strašno pogibeljna. I ako joj Kant sve t , edicc predvidio nije, ona dovodi do potpune društvene anarhije. Mi ne smijemo stezati pitanje mo­ ralnosti na krutu ljudsku samovolju. Ubojica može sto puta misliti i za ^ zakon stvoriti, po komu bi njegovo ubojstvo bilo moralni čin, uvijek će ostati neoborivo moralno gledište, da je ubojstvo djelo nedozvoljeno, ne­ moralno. Lažac može dati maha iz vraćanju istine, ocrnji­ vanju brata iskrnjega, ali će nepobitna moralna istina vječno živjeti: da su slična djelovanja nemoralna i da čovjeku nije slobodno lagati, nego da je on ovisan o većim moralnim načelima u jednu riječ — on nije autonoman. 3. Načelna pogrješka. Koliko god se činile lijepe i uzvišene neke religijozne i moralne ideje njemačkog■ lilozofa, ta uzvišenost i ljepota iščezavaju pred destruktivnom snagom Kantova temeljnoga načela: r a z u m ne m o ž e d a u p o z n a s t v a r i k a k v e s u u s e b i — Di n g a n si ch, n e g o s a m o v a n j s k e , v i d l j i v e p o j a v e E r s c h e i n u n g e n . Temeljna misao vrvi kontradikcijom. Ako naš razum ne može nikakvu stvar poznali u sebi — Ding an sich — tada i sama tvrdnja, da naš razum ne poznaje stvari u sebi otpada. Logično bi sli­ jedilo, da je razum upoznao realnu nesposobnost svoju, koja ipak u stvari nešto je — Ding an sich. Kad bi Kant ovaj zaključak prihvatio, morao bi svoju temeljnu misao zabaciti. Neće li ovo da pripusti, tada je njegova tvrdnja proturječna. Logično bi se zaključivalo, da naš razum u Kantovoj teoriji može i ne može poznavati stvari u sebi. Nije li ovo očita kontradikcija? �Slobodni moral Njemački lilozof naučaje, da naš razum može samo vanjske pojave da upozna, a stvari u sebi podnipošlo. Nastaje pitanje: poznajemo li mi i vidljive pojave baš onako, kakove su one u sebi? Ako ih poznajemo, tad smo u posjedu realnog poznanja samih pojava, dakle znamo neke stvari u sebi — an sich. Pripusti li se ovo, pada Kantovo temeljno načelo; ne će Ii se ovaj zaključak da pripozna, tad imademo u Kantovu sustavu jedno proturječje suviše. Pojmovi o ljepoti, o dobroti, o religiji, o metafizici uopće sama su iluzija, zavaravanje. Ako ja držim, da Bog opstoji, da je moja duša neumrla, sam sebe varam. Kani uči, da se slične iluzije nekakvom unutrašnjom neodoljivom snagom našemu duhu nam3Ću. Nesmišljena je ova tvrdnja filozofa-pustinjaka. Ako naš razum ni­ kakve stvari u sebi ne može da upozna, došljedno ni iluzija kao takovih Ako se je Kant na gornju izjavu odvažio, to je još jedan novi besmisao na njegovu adresu. Kant je navjeslio borbu skf pticizmu, koji je po­ ricao znanje ljudskome razumu. U ime koga je Kant mogao, da navjesti rat ovomu sustavu? Njegova je borba neosnovana. On niječe realno pcznanje u svakom pravcu, uprav onako kao i skepticizam I ako je naučavao, da mi možemo osjetne pojave upoznati, no i to poznanje ne može se zvati stvarno, jer ga je sveo na svoje subjektivne osobne oblike vremena i prostora. Bez ovih oblika čovjek ne može ni vidljive stvari da upozna, U ostalom, da je čovjek drukčije osobno disponiran, on bi i pojave u drugom obliku promatrao. Na koncu svako je poznanje, po Kantu, pitanje subjektivnog ukusa. Borba proti skepticima neosnovana je, kao što je cijeli Kantov sustav, pa i onaj tobože autonomnog mo­ rala neispravan, nelemeljit i kontradiktoran. 79 Miris joj je bio mekan kao zvuci meke pjesme sa ciganskih violina, što se u noć toplu steru, širio je prsa moja, budio mi nade krasne, da još ima ono nešto, što mi jača mir i vjeru. Dao sam je drugom svijetu punu cara i mirisa, da si kiti svoja prsa, da ovjenča vedra čela pjesme sreće i ljubavi. Mislio sam, da će procvast na toplijoj, tugjoj grudi, ali mi je nešto svela. Ne znam je su Г tugje grudi, što ne znadu moje želje bili vrele kao suze, što i oko moje proli, pa su ruže moje svele ko i želje srca mlada u ružičnu toplu, mladost, kada cvatu rane boli. 1Г su one tugje grudi, što su hladne kao mramor i jeseni rodnog kraja, mrazom ruže posipale, pa je propo mnogi sanak i smrzlo se često srce, a latice svele ruže na zemlju se osipale. Ruža bila bež mirisa, pusta kao mutni dani za jesenjih krasnih kiša. Bjelina se lako truni sa prozirnog, čistog cvjeta ko sa duše djevojčela u maštanja doba sneno, dok je ljiljan lijep kruni. Uzeo sam ružu svelu, pritisno na svoje grudi što su svele ko i ona: neka barem na njim vene gdje će naći smilovanja, jer i one jadne znadu, kako bole teške misli i još teže uspomene. Smilovanja moje grudi imale su i odviše, pa je ruža oživjela i miriše već tiliano, ali nije za nju svijet, što je htjede da uništi; dok je još u cvatu bila u proljeti doba rano. (»• Gueiiot: Neronove žrtve. Nonca: Spomen. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). V. Kuća Aurelija Pudenta. Ubrao sam ružu čistu u dalekoj, pustoj bašći, gdje mirišu karanfili, a jorgovan tiho vene, kad se spuste topli mraci u sanjljivo ljetno vere puno mira i čeznuća, kad se dižu plave sjene. Nježna bila kao sanja, ko i onaj spomen sveli, što ga čuvah u dnu srca od mladosti tople, rane, dok sam imo mir i pjesmu, što ih ote svijet ovaj, pa sad čekam ljepše doba i dok sunce ljetno svane. Noć prije krvavog dogagjaja, koga smo pripovje­ dili. odigravao se je sasvim drugojačiji prizor u patri­ cijskom stanu senatora Pudenta. Plemeniti je Rimljanin stanovao na brdu Ćeliju, nedaleko od Auia Plaucija, s kojim je živio u prijateljskim odnošajima. Pudent je uživao bogatstvo, što no mu časno pregji stekli. On ga je povećao sa svojom ženidbom sa kreposnom gospogjom Klaudijom. Njoj bi se bio Rim divio u manje �80 Rr. 5. i (). — «SER A FINSKI PERIVOJ« — 1012. pokvarenom vijeku. Aurelij Puđent, prijatelj umjetnosti, pozvao je bio umjetnike, da mu kuću urese i umjetnost je bila skoro u sitnicama kao i ona Pedanija SekundaAli pretjerani sjaj, koji je vladao kod većeg dijela rim­ skih velikaša, bio je daleko od Pudentova ognjišta. On je još za rana uredio svoj, život po načelima starih. Još u cvijetu mladosti bio je u cijeni mudra čovjeka i filozofa; krasni mu um. pohlepan znanja, temeljilo ргоzre u djela najglasovitijih ljudi Grčke i Italije; on je bio žedan istine. Kuća plemenitog senatora od nekoliko je godina slala svraćali pažnju Rima. Kraj sve čednosti njegovih nazora, jednostavnosti' života i zabili, u koju se zabio. Aurelij Pudent bio je predmetom hiljade tumačenja. Pripovijedalo se je, pa i u narodu, da su u njegovoj sjajnoj kući našli gostoprimstvo čudnovati stranci sa Istoka. Govorilo se, da ovi nepoznati ljudi propovijedaju nove nauke, otkrivaju ludost rimskih bogova, osu;;juju i ponizuju savremeno življenje. \ još je bilo čudnije što su prezirali običaje grčkih učenjaka, koji su se obra­ ćali višim i uzgojenim umovima. Oni зе nisu bojali mi­ ješati se u najniže slojeve društva, \ . se i do roba spu­ stiti, da i on čuje visoke i divnr- besjede. Ovi strani učitelji govorili su, da istina ne smije biti samo u svelišlima, nego da ju se mora proglasivati sa krovova i po boljarskim dvorovima, kao i u sobici ibožnoga šti­ ćenika i po robijašnicama, gdje rob čam Bogato se boljarstvo uze s početka rugati, kad je doznalo, da Pudent sluša lako zvane basne i smiješna praznovjerja. Patricij je uronjen u pokvari. U gozbama i u nečuvenom sjaju, ispijao je sve do dna čašu života. Za tim, sit naslade, tražio je ljekariju u samoubojstvu. Iražio je na neki način pošljednje uživanje u smrti. Megjutim bogataše i sretnike Rima, stadoše uzbugjival, ove, s početka prezrene novotarije. Vidjevši čudne us­ pjehe po njima izvedene, razumješe snagu apostolske riječi Smetoše se i ozbiljno omjeriše zamašaj nauka, potkopavaj ućega iscrvotočeno i do temelja srušeno dru­ štvo, a da ga obnovi na čistim i nepomičnim načelima. Pošto je ovo društvo bilo skrojeno prema njihovom mišljenju i divno se podudaralo sa zahtjevima njihovih strasti, nastojali su ga podržati. Odatle se porodi ne­ prijateljstvo proti kršćanstvu. Neron, sa svoje strane, nije se nimalo mogao zaljubili u strogo bogoštovlje, jer je prijetilo lagodnim božanstvima Rima. Mržnja je klijala i razvijala se u njegovoj groznoj duši. On je mislio uto­ piti nauku Hristovu u krvi njezinih pristaša. On se je plašio, što su mnoge drevne obitelji, kao ona Pudentova i jedan dio Plaucijeve, prigrlili novu vjeru. On se je ozlojegjivao, što ju susreće i u svom dvoru izmegju oslobogjenika i robova. Tako su se pred užasnim otporom, što se opažao, kršćanski obredi, razborito, [to noći obavljali. Eto za što su išli Pomponija Grecina i njezin sin Marko k Pudentu u oči dana krvavih igara i Glabrijonovc smrti. Te noći u najskrovitijem dijelu stana Aurelija Pudenta bila je pripravljena jedna velika dvorana. Po­ božne ju ruke sjajno uresiše i nakitiše miomirisnim cvijećem. Ova je dvorana podavala sliku naših kršćan­ skih svetišta. Na dnu se je vigjao u jednom dijelu mra­ mornoga zida, ukrašena krasnom radnjom, uokvireni žrtvenik. Na njemu je bila slika raspetoga Boga, okru­ žena nebrojenim svijećama. Ali, prije nego opišemo uzvišenu službu, obavljenu ove svečane noći, neće bili s gorega, da upotpunimo, što smo prije rekli o obitelji senatora Pudenla; čim će se Iftkše spoznati kakov je položaj zapremala u ragjajućoj se rimskoj Crkvi. Aurelij Pudent, rogjen za Augusta, u vrijeme svoga pripovijedanja imao je oko šezdeset godina. Kao poto­ mak jedne od najdrevnijih rimskih obitelji, usprkos po­ kvari vremena, bio je, kao šio smo kazali, odgojen u ljubavi kreposti. Duboki nauci i Česti odnošaji s lju­ dima, koji su slpvili kao mudraci, ne mogoše zadovo­ ljiti njegov um i njegovo srce. Razumio je po nekom nutarnjem nagonu, da je primio samo mrvice istine, i da je u svjetlu ovih nestalnih nauka, nemoguće pouz­ dano život provoditi. Njegov uzvišeni i nepokvareni um govorio mu, da je današnji život čovjeku samo pred­ igra, jer se njegova sudbina ne može ograničiti na ovaj svijet. Nego bi ga malodušnost spopadala, kad bi se pitao, gdje može naći riješenje pitanja. Nisu ni stari, ni živući filosofi, ni svećenici s dokazima odgovorili na njegova pitanja. U takovom je trudnom stanju bio, kad mu je otac umro i ostavio ga gospodarom velikoga bo­ gatstva. Pudent je tražio ženu po svom srcu, i našao ju u Klaudiji, plemenitoj Rimljanki, dostojnoj drugarici ži­ vota. U vjerskim stvarima mlada senatorova žena nije bila naprednija od njega. Sumnja je vladala i u njezinoj duši, dok je živo za svjetlom čeznula. Izmegju oslobogjenika Pudentove obitelji bio je jedan, imenom Filoksen, čovjek naobražen, ozbiljan i krepostan. On je mnogo općio sa rimskim Židovima. Pudent, koga je on u djetinjstvu njegovao, ljubio ga, osobito je povjerenje kod njega imao. On mu malo po malo srce otvarao, govorio o svojim sumnjama, razo­ čaranjima i tajnim željama svoje duše. Filoksen je ljubezno slušao mladoga patricija; pa videći njegovu žarku želju za naobrazbom, stavi mu u ruke svete hebrejske knjige, pripovjedi mu divnu povjest izabranoga naroda, njegove seobe, kušnje i uzvišenu vjeru, toli različitu od vjerovanja i surovoga poganskoga življenja. Pudent je uživao u ovim nadahnutim knjigam i one postadoše �Neronove žrtve. običnim predmetom njegovih razgovora sa Filoksenom. Napokon oslobogjenik i gospodar zajedno proučiše pro­ ročanstva i ona ih zadiviše sa potpunim slaganjem sa kolajućim glasinama, e je spas svijeta sa Istoka izašao. Obojica osjetiše, da su na putu istine i da se moraju veliki dogagjaji zbiti, ako se nisu ostvarili. Filoksen, već obraćenik, odluči otići u Jeruzalem, da se tamo pokloni pravom Bogu, da vidi gdjekoje svetkovine svetoga grada i da se na licu mjesta uvjeri o istini židovskih nauka. To je bilo one godine, kad je Isus, na vrhuncu Golgote, izdahnuo pribijen na križu i svršio svoje božansko djelo. Filoksen sa raznih nezgoda zakasni na svom putovanju i ne dogje u Jeruzalem ( nego sutradan po Mojsijevoj pashi. Nagje grad pun ga­ lame, pod utiskom strašnih i otajstvenih dogagjaja, što su se tu dogodila na očigled sviju. Pripovijedali su Rim­ ljaninu, kako se je kroz tri godine proslavilo po Judej1 ime Isusovo: kazivali mu o njegovom Čudnovatom - pri­ prostom nauku, o jednostavnosti i svetosti njegova ži­ vota i o njegovom uzvišenom ćuđoregju. Za tim su mu otkrivali mržnju, s kojom su ga narodni poglavice pro­ gonili, njegovu osudu i smrt u najstrahovitijim mukama. Nepristrano i iskreno mu pripovijedali i opisivali ču­ desa, koja su se pokazala pri zadnjem Isusovu uzdisaju: pomrčinu sunca, potres zemlje, pukotinu kalvarijske pe­ ćine, razdor zastora u hramu i nada sve pojavu mr­ tvaca, kako su odigli grobnice, da prosvjeduju proti izrajelskom zločinu. Ovi neprijeporni čini, pošto su bili javni, duboko se dojmiše Pudentova oslobogjenika. Za tim je čuo gdje se pod glas govori, da grob, u kojem je bilo zatvoreno tijelo kažnjenika, nije sačuvalo svoga plijena i da je Hrist pobjednik smrti, pun života. U smetnji svećeničkih poglavara, u uzrujanosti grada, u nesuglasnim i bezsmislenim tumačenjima, što no ih slušao, uvidi Filoksen, da su ovi dogagjaji od najviše ozbiljnosti i odluči pomno ispitati njihove po­ sljedice. Jednoga dana namjeri se na jednog Židova, imenom Josipa, s kojim se nekoč u Rimu upoznao, pa će ga upitati o onome, što se dogagjalo i što on misli o Hristu. »Hrist živi, on je uskrsnuo, zavika ovaj sa pridušenim zanosom, jer mu je neki strah ovaj obzir namećao. Ja sam ga vidio, s njim sam jeo. — Da te nijesu tvoje oči izdale? Da nisi bio igračkom kakove obsjene? Ne, ne. Mi smo ga svi vidjeli, mi, njegovi apo­ stoli, prijatelji i učenici; on sjaji životom i slavom. Filoksene, Isus je svemogući, on je Sin Božji!« Oslobogjenik umaknu pred ovim nepokolebivim uvjerenjem i Josip priuze: Filoksene, on nam ga je obećao. Svijet, koji se je imao utopiti u sramoti i pokvaru, evo ga uoči pot­ 81 punoga preokreta; on će se preporoditi u svetosti i kre­ posti«. Filoksen sve više u čudu, zapita, bili i on mogao vidjeti Isusa? »Ne znam, odgovori Josip. Svakako, mnogo moli i budi pun pouzdanja, a ja ću ponizno Učitelja moliti, da ti udieli traženu milost«. Nakon ovoga sastanka, Filoksen se zatvori u svoj Stan i tu je dva dana razmišljao o onomu, što je čuo. Trećega dana u jutro gorljivo se je molio i zazivao bo­ žansku svjetlost, a u to će ga neki slatki glas pozvali, da ostavi svoju sobu i da ide k podnožju maslinske gore. On se brzo diže i ode bez otezanja k naznačenom mjestu. Jedva je došao, kad mu se divni prizor prikaza. Dugi red duboko sabranih i da se tako reče prcobraženih ljudi, primicao se je ozbiljnim i svečanim ko­ rakom k brdu. Sad su ljudi molili, sad su pjevali, a sad se razgovarali s čovjekem punim veličanstva i bo­ žanske ljepote. On je bio u njihovoj sredini. Kad progje ispred Filoksena, okrenK glavu prama njemu i upravi mu neiskazani posmjeh i potrese sa svim osjećajim njegova srca, cijelim mu životom zadrma i uli mu takovo čuv­ stvo ljubavi, da Rimljanin nije mogao odoljeti zanosu, što no ga osjećao i pade licem na zemlju. On je vidio Isusa, ovjenčana dikom i slavom, gdje prolazi kroz svoje i daje im višnje pouke. Kad je Filoksen ustao, sve je bilo iščezlo; ali on je uvijek u sebi osjećao istinu i vratio se je u svoj stan prepunim srcem neizmjernoga veselja. To je bilo upravo na Uzašašće. Onoga časa, kad se je oslobogjenik Pudentov vraćao u Jeruzalem, Bog — Čovjek, na oči­ gled svojih učenika dizao se je sa zemlje blagosivljajući ih i dizao se je k nebesima. Filoksen je živo želio opet vidjeli Josipa; ali dozna, da se je, netom se vratio sa maslinske gore, zatvorio sa apostolima i učenicima u blagovaonicu zadnje večere. Filoksen se je za deset dana navijao oko svetoga mjesta i srce ujedinjavao u žarkoj molitvi s Hristovim prijateljima. Duša mu je izgarala za njihovim razgo­ vorom; znao je da su oni čuvari nauka svoga Učitelja i bio je neustrpljiv, a da se upozna sa Isusovom naukom. Desetoga dana iz jutra, tu je još bio Filoksen, pred vratima blagovaonice, uzdišući za sretnim časom, kad bi se slobodno mogao sa apostolima sastali. Iznenada oćuli, gdje mu se zemlja pod nogama koleba: ču nešto poput huke oluje i poput duhanja nagloga vjetra, premda je obzor bio tih i vedar. Tada je blagovaonica izgle­ dala sjajem okupana; nebeska su svjetla sjala i čudo se je prvoga reda izvršilo: Duh istine, po Isusovu obe­ ćanju, salazio je na apostole, da konačno rasvjetli njihov um i da osnaži njihovo srce. U isti mah vrata, �82 Br. 5. i 6. SER AFINSKI PERIVOJ« 1912. do tada zatvorena, otvoriše se; Šimun Petar preobražen božanskim plamenom nad glavom, s čelom blistajućim se nadnaravnom ljepotom i sa krijesećim se očima razumom i ljubavlju, poleti posred zgrnute svje­ tine. Tada s odvažnom i rječitom besjedom proglasi božanstvo Hristovo, njegovo uskrsnuće, udijeljeni spas posredovanjem njegova svemogućstva. Tu je bilo ljudi svih naroda i raznih jezika: svi, pa i nepismeni s nekom osobitom lakoćom razumiše Šimuna Petra u svome jeziku, s kojim se on služio. »Što treba da radimoV zaviče svjetina. — Činite pokoru i primite kršćenje«, odgovori apostol. lste večeri, Filokscn kleknu pred noge prvoga na­ mjesnika Isukrstova i vrhovnoga svećenika novoga za­ vjeta, pa zatraži i primi kršćenje. Više drugih Rimljana, koji su s njim došli u sveli grad, imadoše sreću vjero­ vati riječi istine; oni su bili jednako kršćeni rukom si muna — Petra, pa tako postadoše prvim kamenjem rimske Crkve. Filokscn ostade još više dana u Jeruzalemu, da se utvrdi u vjeri; on ;e bio svjedokom apostolskih čudesa: ozdravljenja bolesnika i uskrisivanja mrtvih; bez prestanka je zahvaljivac Bogu za primljene milosti. Kad se je povratio k Pudehtu, pripovjedi mu. što je čuo i vidio. Časni ie patricij s početka kolebaoali svjedočanstvo Rimljana, koji no su bili u pijizalemu u isto vrijeme, kad i Filoksen i koje je obratilo prvo apostolsko propovijedanje, neizmjerna sreća, što ju uži­ vao oslobogjenik i divne krepos*' što ih vršio, osvjeđočiše Pudenta. Od tada je očekivao s opravdanim neuslrpljenjem učitelje nove nauke, da i on i njegova žena Klauđija prime iz njihovih ruku krščjnje. Filoksen jo bio donio iz Jeruzalema utješljivo obećanje: Simun — Petar mu je bio rekao: »Ja ću obaći Rim i zatražiti gostoprimstvo u Aurelija Pudenta«. Poslije dvanaest godina glasnik će javiti Filoksenu, da se je više stranaca iskrcalo u Ostiji; oni su došli iz Judeje i jedan se od njih zove Šimun-Petar. Na tu veliku vijest, Aurelij Pudent ostavi sve i odmah se za­ puti sa svojim vjernim oslobogjenikom pred tako dugo željkovanoga apostola. Oni ga zateku na ostijskoj cesti, kraj groba Kaja Cestija. On je ulazio, u grad. Namjes­ nik Hristov i poglavica njegove Crkve, bio je prosto obučen prama Učiteljevoj naredbi; nosio je u ruci svoj putnički štap. Nego uzvišeno dostojanstvo osvjetlivalo je lice ovoga čovjeka, jučer siromašnoga ribara judej­ skih jezera, a danas najvišega izmegju zemaljske djece. Mjesto je bilo puslošno, a noć se je spuštala. Aurelij Pudent po primjeru svoga oslobogjonika, padne na zem­ lju ispred otajstvenoga putnika. Toliko je bilo veličan­ stva na čelu i u hodu velikoga svećenika. Petar ih digne i blagoslovi. Već su apostolski poslovi natjerali bijele vlasi na njegovu časnu glavu i gustu mu bradu, koja mu je na prsi padala — trag velikih truda bio mu je otisnut na ozbiljnom i tugaljivom licu. Dvije du­ boke brazde posred bora na njegovim jagodicama po­ kazivale su, kuda su njegove suze često tekle. Bez sumnje gorke uspomene na zanijekanje u Kajifinoj kući, još su kidale njegovo srce, puno ljubavi prama božan­ skom Učitelju. Gledajući toga čovjeka opažalo se, da živi pod težinom neizmjerne odgovornosti: stvorenja no­ voga svijeta s riječju Hristovom. Aurelij Pudent ponudi svoju kuću za stanovanje apostolskom poglavici, a on ju bez oklijevanja primi. U pobožnom sabranju senator je preuzeo dužnost vod­ stva svoga gosta k brdu Ćeliju; ali Šimun-Petar, sam se zaputi, kao da je od dugo vremena poznavao glavni grad, obigje i okrene se oko Velikoga Cirkusa i zagje u ninske ulice Veliki Hristov svećenik uzimao je u mast glavni grad Crkve; išao je naprijed sve do kapitola, kao da je htio navijestiti paklenim dusima, obo­ žavanim u “vom glasovitom hramu, strašni boj, koji je imao trajati tri vijeka, pa se svršiti s njihovim padom. Dok su išli malo se je riječi otelo apoštolovim ustima, jer je on molio. Kad je prolazio ispred Jupitrova hrama, učinilo se Petrovim drugovima, e se je u.prirodi javljao neki neobični preokret. Kapitol se je iz temelja potresao, kao da je pojava velikog svećenika preslrašila stanovnike svetišta, posvećena krivim bogovima. Doista, vječnost najpoglavitijega grada osnivala se je na pećini čvršćoj, nego je bio Kapitol. Tu pećinu vrala paklena nikada neće pobijediti. Stožer, oko koga se svijet okrećao. skršio se: Šimun-Petar je sakupljao cesarovu baštinu. S. Foruma, apostol se vrati podno Će­ lija i uspe se u kuću Aurelija Pudenta. tu nagje ple­ menitu gospogju Klaudiju. Ona ga dočeka okružena sa svojim vjernim robovima. Njegovi drugovi, većinom na svećeničku odjeveni, bili su časno dočekani. Sutra dan po dolasku, apostol zatraži, da mu se dade jedna dvorana, da u njoj obavlja obrede nove vjere i njezina božanska otajstva. Aurelij Pudent, zanešen veseljem, što je napokon svoje želje ispunio, dade velikom svećeniku najprostraniju i najmilovidniju odaju svoga stana. Po njegovoj naredbi ona bi ukra­ šena s bogatim sagovima, umjetno urešena i što je bilo više moguće dolična visokoj svrbi. Tuđe dade podig­ nuti mramorni žrtvenik i pokri ga sa svijećama na zlatnim i srebrnim čirjacima. Pomponija Grecina i Klaudija s pomoću Filoksena iskite cvijećem mjesto, što je imalo poslati prvim svetištem Hristovim u Rimu. Napokon Pudent naredi, da se prenese u dvoranu bjelokosno i zlatno sjedalo, vječna stolioa nepogrješivoga učitelja, na kojoj još i danas sjede nasljednici Šimuna- �Neronove žrtve. Petra. Ova vječna sLolica, s koje se naučava i upućuje svijet u božanske odluke, čuva se u mjedenoj navlaci u bazilici sv. Petra. Prednja je strana stolice široka četiri pedlja, a visoka tri i pol; pobočne strane široke su nešto više od dva pedlja i pol; visina je uzevši na­ slonjač, od šest pedalja. Ona je od drveta, a urešena je sa stupcima i lukovima: stupci su visoki dva pedlja i dvije unče; a lukovi dva pedlja i pol. Na prednjoj je strani stolice urezano osamnaest bjelokosnih predmeta rijetkom savršenošću dotjeranih i ispremiješanih s ma­ lenim zlatnim ukrasima, izvrsno usagjenim. Uokolo je mnogo utisnutih sličica. Naslonjač je četiri prsta debeo. Ovu se je slavnu stolicu obuklo u bakar, da ju se učuva od nepogoda vremena. Ona je služila kao nosiljka senatoru Pudentu. To svjedoče na njoj pričvršćeni koluLi. Istinitost ove časne stolice ulvrgjena je više puta sta­ rinskim strukovnjacima: o tome se više dvojiti ne može. Male rezbarije u bjelokosti prikazivale su djeda Herkulova i razne bajoslovne zgrade. Filoksen to opa zivši, naredi pred apostolom da se znakovi laži odstrane, jer je ona imala postati stolicom istine: Petar se je tome usprotivio. *Ostavimo, reče on, te prazne oznake umirućeg bogoštovlja, l e će slike, kada budu lažna božanstva srusena, potomstvu svjedočiti nesavladivu moć Isukr stovu. One će biti spomenici i pobjedni zna ovi njego­ vog slavlja«. Filoksen se nije protivio; urezane slike ostadoše na stolici vrhovnih svećenika. Šimun-Petar ugazi svojom nogom u glavni grad svijeta i tu ustanovi svoju nepovrijegjivu stolicu za carevanj.a Klaudija. Ovoga tupoglavoga Cesara baci Bog na rimsku holost, kao strašnu i zasluženu porugu. Pudenta, njegovu ženu Klaudiju i jedan dio njihovih robova, već poučenih u pravoj vjeri krsti apostol. 1 ako je odavno bio oženjen Aurelij Pu­ dent, na veliku svoju žalost, nije još imao djeteta. Petar ga utješi i obeća mu, da će ubrzo njegovo og­ njište prestati biti pusto i da će se na njemu vidjeti kolijevka. Doista, godinu poslije dolaska velikoga sve­ ćenika, rodi se Pudentu kći i nju krsti imenom Aurelije. Kreposni patricij i njegova plemenita žena ovo su bla­ goslovljeno dijete najnježnije njegovali i prionuše, da mu udahnu ljubav kreposti i da ga upoznadu sa pra­ vilom kršćanske vjere. Kroz dvadeset i tri godine, štono su protekle ot­ kako je došao u Rim Šimun-Petar, pa do dana, s ko­ jim smo počeli naše pripovijedanje, apostol je više puta ostavio grad i išao nositi Evangjelje u razne kra­ jeve, pa pohagjati kao glavni pastir nove crkve. U dobi u kojoj smo, nedavno je bio došao i rek’bi odlučio više iz njega ne izlaziti. Upućen bez sumnje u odredbe 85 božanske, znao je, da je došao čas, kad bi trebalo uda­ riti u temelje Crkve njegovu krv i njegove svete os­ tanke. Kazali smo, kako je svetište pravom Bogu podig­ nuto u kući Pudentovoj bilo narešeno osobitim načinom u oči smrti Glabrijanove i krvavih igara u Cirkusu. U po noći Aurelij Pudent i njegova žena Klaudija tu ugjoše, klekrruše i stadoše se moliti. Kraj njih je bila krasna djevojka, ukrašena svim milotaina prirode; a duša joj bila još hiljadu puta ljepša od tijela: bila je to Aurelija. Otrag dvadeset i dvije godine nju je svojim mo­ litvama od Boga isprosio veliki svećenik. Nježna dje­ vica, u bijelo obučena, prikrivena dugim velom i bez ikakova drugog nakita osim njezine angjeoske nevinosti, u ljubavi je sklopila ruke, pa je žarka molitva tekla iz njezina srca i dizala se pred Hristov prijeslo. Ne daleko od nje, a bliže k žrtveniku, opažalo se i mlada čovjeka na koljenima, gdje je uronio u duševnom ushi­ ćenju, upirao oči u zlaLnu posudu, koja je zatvarala sveto li krstovo tijelo: to je bio Marko Plaucij, sin odličnoga konzularca. S njegove je strane molila majka mu Pomponija Grecina. Kroz malo vremena bila je razsvijetljena prostrana dvorana. Mnoštvo se svijeta zgrćalo ozbiljno i sabrano j smjestilo se u potpunom redu; za tim se pojave posvecem službenici u sjajnoj odori i polako su stupali k žrtveniku. Za njima, na glavi s papinskom tijarom, obučen u počasne znakove najvišega dostojanstva, išao je Šimun-Petar, Aronov nasljednik, namjesnik Isukrstov i poglavica nove vladalačke papinske obitelji i vječnoga svećenstva. On je prolazeći blagosivao prostrLe i sa­ brane vjernike, rekao bi, e je sam Krist kroz njihove redove prolazio. Krasno je bilo Petra pogledati onoga časa, kada se je u svemogućslvu svoga Učitelja pojavio, da obavi istu Isukrstovu službu. Uspeo se je na stepe­ nice žrtvenika, klekao, molio se i klanjao, za tim sjeo na svoju stolicu, ukrašenu sa grimiznom navlakom. Tu se okrene k vjernicima i oglasi se sa ozbiljnom i do­ stojanstvenom besjedom u jeziku gospodara svijeta. On je govorio s nekom osobitom lakoćom. Najavio je po­ četak božanstvene službe, u kojoj je imao položiti ruke na sina Aula Piaucija i zarediti ga za Isukrstova sve­ ćenika. Neko bučno iznenagjenje, popraćeno sa živim čuvstvom veselja proleti skupštinom. Oni koji su tu bili, znali su, kakva je bila opreka izmegju Marka, toga mladoga patricija, pozvana na časti i na sjajnu sreću, koji se svega toga odrekao, i ostalih mladića njegove dobe i njegova stališa, koji ništa drugo nisu tražili do svjetskih uživanja. Petar je još najavio, da će mladu djevicu Aureliju, kćer Pudentovu, posveliti službi Isukrstovoj; preporuči ove dvije duše molitvama vjernika i svečani se obredi otpočnu. �34- fer. 5. i 6. — »SfeRAFINSKl PERIVOJ« 1912. Marko sc piimače k žrtveniku, primi polaganje ruku namjesnika Kristova i svećeničko pomazanje. Po­ tomak patricijski je od davnoga vremena Čeznuo za svećeničkom čašću, što ju Isus ostavio u baštinu riba­ rima galilejskim sa naredbom, da predaju tu posvećenu vlast onim, koje nagju, da su dostojni. Poslije regjenja, za kojega je mnogo suza od uzbugjenja poteklo, ŠimunPetar prikaza božansku žrtvu, koju Isus ustanovi u oči svoje smrti. Svi prisutni, na čelu s Markom i Aurelijom išli su, da prime iz ruku apostolovih sveto Gospodi­ novo tijelo. Veliki svećenik, poslije nekih molitava okrene se prama djevojci i ona izgovori riječi zavjeta i za uvijek se združi sa odabranim nebeskim vjerenikom. Nijedna Crkva, pa ni ona u Jeruzalemu, nije natkrilila u gorljivosti ovo malo stado, što no se u Rimu okupilo pod pastirski štap najvišega pastira. U kući Pudentovoj nije se vidjelo do svetih duša, spravnih ragje sve žrtvovati, nego nešto učiniti proti Isukrstovoj vjeri. Kad je služba svršila, tada će vrhovni svećenik opet s tijarom ovjenčanim čelom, uspeti se na svoju stolicu, pa će navijestiti vjernicima, da će prije no se svićajući dan svrši veliko veselje zapasti rimsku Crkvu. »Naš brat Pavao, reče on, ta odabrana posuda, koga je sam Isus otrgao od svijeta, opet dolazi u ovaj grad; on je već bio svojom nogom stupio na itals. tlo. Prvi put. kad ste ga vidjeli, on je došao iz Jude, vezan kao kakav zločinac; pošto je vidio da se snici rimski neće da odluče, pa ga sude; on se je pri­ zvao na cesara. Vi znadete, kake se je na sudu bra­ nio i kako je bio riješen; vi ste svi bili svjedoci nje­ gove srčanosti i njegovih uzvišenih kreposti; vi ste ga ovdje često vidjeli u maloj iznajmljenoj kući; on je silno pomogao svojim neumornim radom, a da se vjera i Crkva učvrsti u ovoj prijestolnici svijeta. Ja vam đakle, moja braćo, naviješćam veliko veselje i obznanjujem vas, da ćemo brzo Pavla vidjeti u našoj sredini«. Vjernici se razveseliše na vijest brzoga dolaska velikog apostola, jer svi, koji su ga poznavali, žarko su ga ljubili. Šimun-Petar, kad se je po zadnji put pred žrtvenikom pomolio, povrati se s jednakom svečanošću, s kakvom je bio i ušao. Svjetina se je malo po malo muče razilazila i u malo vremena ostade u svetištu sam Marko Plaucij, majka mu i Filoksen. Mladi konzularev sin htio je pre­ nijeti svoje srce, puno ljubavi i zahvalnosti, u srce Isukrstovo; on mu se na novo zakle, da će ga slijedili sve do smrti, kad bi trebalo; suze su radosnice tekle po njegovim jagodicama. Filoksen oslobogjenik i prija­ telj Pudentov i on se je žarko molio. Od davnog vre­ mena starac je obnašao svećeničku službu; apostoli nijesu imali od njega gorljivijeg službenika. On se je ono bio uvukao u krepost svoga dostojanstva i svega sveće­ ničkoga upliva megju robove Pedanija Sekunda one ve­ čeri, kad su bili osugjeni, a da utješi one, koji su bili kršćani. U onome času, kad se je on ničice molio u svetištu Pudentove kuće, znao je, da Glabrijon ima ži­ vot na kocku u Cirkusu staviti; on se je molio za ovoga nesretnika milosrgju Božjem i spremao se bdjeti nad njim u času borbe, da, kad bi bio ranjen, konačno pokuša, e bi ga sklonio, da zagrli Hristovu vjeru. Sve do tada, i ako je Glabrijon bio pun poštivanja prama Filoksenu, uvijek je odbijao kršćenje. Poznato nam je, kakovim je samoprijegorom starac izvršio svoje dvo­ jako poslanstvo kod robova i kod krvnika. Kršćani su se, u potrebi, množili, a da pomognu svoju braću ili svoje prijatelje. Na nje se svagdje namjeralo od cesarovih dvora do radionica, gdje su živjeli okovani Kad se je Pomponija Grecina vratila svojoj kući, prii како je već bilo kazano, staru Agapitu s jednim siroče tom više, da ga hrani i spasi. Toga joj dana pri­ povjedi, prama obećanju, kako se je obavila božanska služba u kući Pudentovoj i kako će brzo doći Pavao. »Sada, nadoda plemenita gospogja, ja sam sretna; Marko obnaša svetu vlast Hristovu; on će moći miriti naše duše i radili, da Gospodin salazi u moju kuću pod tajinstvenom koprenom Euharistije: silne li sreće!« — To je istina, dobra gospodarice, odgovori Agapita; nego, jesi li miolila, da Marko više nije svoj, da njegova obitelj više nema na nj prava i da će morati ići svugdje, gdje mu veliki svećenik naredi! Znam ja to; nego bih bila sretnija, kad bih ostojna još jednu žrtvu Gospodinu prikazati. On mi je dao u Marku plemenita sina, njegova je duša jedno od najnevinijih i najuzvišenijih svetišta kreposti: pa mogu li što više tražiti? Ah, proslijedi plemenita Rimljanka, da bi Hrist takao Plaucijevo srce, ja bih mu rado prikazala moga sina, jer sam sigurna, da ću ga jednoga dana naći u mjestu vječnih uživanja«. Tako je govorila Pomponija Grecina, žena odlič­ noga patricija. Stara je robinja sa zanosom slušala, ne znajući čemu bi se više divila u svojoj plemenitoj go­ spodarici, ili preziru zemaljskih dobara, ili junačkoj samozataji,. s kojom je hladno gledala na žrtvu svoga sina. Što je u Rimu bilo više raskalašenosti i podlosti kod bogatih pogana, to je bilo više duhovne snage i veličine kod kršćana: opreka se je svaki dan sve više isticala i očevidnije izbijala. (Ш �Dvije okolnosti Isusovoga Uskrsnuća. O. Petar Vlašić: . - - ____ __ Dvije okolnosti Isusovoga Uskrsnuće. 2. „Prazan grob“ . Sva četiri Evangjelisla kazuju nam, da jo prvog dana po suboti, to jest u našu nedjelju, nagjen otvorenim grob, u kojem je, bio tri dana urije naš Spasitelj poko­ pan. To su prve opazile-žene, pa onda nekoji od uče­ nika, a poslije su se o Lom osvjedočili i poglavice židovskog naroda. Clrob je začudo bio prazan, ako prem je izvan svake sumnje, da je. u njem bilo položeno tijelo Isusovo. Pečat udaren na grobni kamen svjedočio je, da je pokopanje obavljeno uz prisutnost vladinih povjerenika, Niskjučena je dakle svaka prijevara. Pa opet rimski vojnici bili su danju i noću na straži kraj gro­ ba, nema dakle za ubojice Isusove bojazni, da bi ko bio osudio dignuti tijelo Isusovo iz tog grci a. po^a viti ga drugamo, a megju svijet baciti kakovu lažnu '“vijest. A ipak uza sve to Isusova' je tijela trećeg dana nestalo iz groba; svatko, ko je hotio, mogao se nad grob nadiviriti, mogao je u nj stupiti: grob bijaše prazan. To priznaju i stražari, a priznaju i poglavice ži ske, koji su zahtjevali i Isusovi smrt. Kako da se 'protumači ova okolno?' debnog us­ krsnog dogagjaja? Moderni kritičari i ovdje su u opreci sa čitavom kršćanskom predajom, koja se na Evangjelju temelji, pa nam iznose svakakvh tomačenja, samo da u čemugod oslabe apologetičnu silu uskrsnoga čuda. No kao na druga pitanja, tako je i na ovo njihov ododgovor, da se najblaže izrazim, jako nespretan. Spo­ minjem samo dva odgovora dana na naše pitanje sa sirane modernih kritičara; prvi je dra. A r n o 1d a Ма у е г а ' ) koji glasi; Vijest o praznom grobu ne pri­ pada prvobitnom Evangjelju; to je kasniji umetak, koji se mora odbaciti, kad se znastveno proučava uskrsni dogagjaj. Drugi je odgovor dao čuveni racionalista Henz. Jul. I l o l t z m a n n , koji veli: Činjenica je, koju se poreći ne može, da je trećeg dana po ukopanju grob u kom je prije ležalo tijelo Isusovo, bio nagjen prazan, ali se ne smije tu činjenicu tumačiti u smislu katoličke Crkve, koja uči, da je Isukrst treći dan ustao iz groba, nego se ima tumačiti ovako: Josip iz Arimateje samo je privremeno bio ukopao Isusa u onaj novi grob, te ga je odmah drugog dana pred večer ili obnoć odatle prenio na drugo mjesto; dosljedno sasvim je naravno, da je onaj novi grob, u kom je prije ležalo tijelo Isusovo, ostao prazan.2) ') Dic Auferslehung- Cbristi. Tubiiigen, 1905. :) Pas lecre Grab und clie gegeinvilrtigen Verhandhmgen iiber die Auferslelning Jesu — izašlo u »Theologische Rundsđiau< IX. Či'ilbingen, 190(3.) str. 72.-813. i 119.-132. 85 Upozorujcm cijenjenog čitatelja na protuslovlje megju mnijenjem ove dvojice kritičara, protuslovlje, ka­ kova se nalazi na svakoj skoro stranici, koju moderni kritičari napisu. Меуег naprosto briše iz Evangjelju vijest o praznom grobu, kao nešto, što nema posla sa uskrsnim dogagjajem: Holtzmann naprotiv priznaje kao pravu povjesnu činjenicu vijest o praznom grobu; a jedan i drugi imaju islu svrhu; oborili povjesnu vrijed­ nost uskrsnog čuda. Kome da se od ove dvojice povjeruje? Pametan čovjek neće povjeravali ni jodom ni drugom, jer su odveć prozirne i. nišlelne njihove tvrdnje, a da bi se u njima opazilo i n jmanji tračak svjetla isliim Na to su upozorili već isti nekoji njihovi kolege, mo­ derni kritičari, poimence Riggcnbach*), KntiT34), Eoo!sr’), koji su odrješito ustali protiv tako besmislenog tuma­ čenja uzkrsnog dogagjaja kako sam to već istaknuo u prošlogodišnjoj »Hrvatskoj Straži« (IVr. str. 890. -40U) u raspravi pod naslovom: »Preokret u kritici Isusovog Uskrsnuća*.) U istinu obe su tvrdnje takove, da će svatko, kn samo jednom ^ ro č ila cvangjeosku povjesl uskrsnuća Gospodinova, odmah morati priznati, da su nespretno izmišljene. -Меуег veli, da vijest o praznom grobu ne pripada prvobitnom Evangjelju. A ne uvigja li, da bi valjalo cijelo evangjeosko kazivanje o uskrsnuću dignuti iz Evangjelja, kad bi se bijelo dignut vijest o praznom grobu. Svćjedno kao što, kad bi se htjelo zanijekati gore spomenute okolnosti trećeg dana. Obe okolnosti tako su usko spojene sa uskrsnim dogagjajem, da je apsolutno nemoguće raslavil ih. Uskrsna vijest u Evangjeljima nije duga, ne obuhvaća nego po jedno kratko poglavlje, a ipak u kratkoj uskrsnoj vijesti spomenut je do d v a d e s e t p u t a p r a z a n gr ob. Pomislimo dakle, što bi ostalo od le uskrsne vijesti, kad bismo iz nje digli spomen o praznom grobu. A dobro je ovdje pridodati i ono, što je Korlf opazio protiv Meverove neslane tvrdnje: Kako bi učesnici bili mogli onakovim osvjedočenjem govorili o uskrsnuću Isusovu pred Žido­ vima, da je grob jošter bio zatvoren i u njem ležalo tijelo Isusovo? Židovi bi ih bili u bazu ušutkali i do­ kazali neosnovanosl njihovog pripovijedanja, a to sa­ svim uspješnim i ujedno Jakim dokazom: poveli bi ili bili na zatvoreni grob i bili bi im kazali: »Eto u grobu vašega učitelja, kako dakle vi velite, da je uskrsnuo?* Proti tome dokazu ne bi bilo izlaska. Slično bi se moglo i Mollzmannu prebacili: Da je Josip Arimatejski prenio drugamo tijelo Isusovo bili bi Židovi to odmah saznali od slražara, koji su grob ču3) К. Riggenbach: Pie Auferstchung Jesu. 2. i/.il. Lichlcrfdde-Berlin, ЈУ08. ■*) Tli. KorlT: Dic Auferslelning Chrisli und dic radiludc Thcologie. Halle, 1908. ®) l T gori naznač. rasprav'. �Вг. 5. i 6. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. 86 vali. Da dokažu dakle lažnim pripovijedanje Apostola o uskrsnuću Isusovu, nije bilo od potrebe židovskim po­ glavicama, da potkupe stražare e da ovi razglase, da su ućenici ukrali tijelo Isusovo, nego je dostatno bilo, da kažu Apostolima: »Čemu se trudite, da razglasile Isusov ustanak iz groba, kad mi stalno znademo, kako je Njegova tijela nestalo iz groba: Josip Arimatejski prenio ga je u drugi grob!« Time bi bile u prah oborene tvrdnje apostola o Isusovom uskrsnuću. Poglavice ži­ dovsko bili bi se bez sumnje poslužili ovim dokazom, da je u njemu ma i sjena istine, jer znademo, Sto li sve nijesu protiv Isusa izmišljali; a jer se ovim nijesu poslužili, oćito je, da je dokaz s temelja ništetan. I red je iskreno priznati: postupali su pametnije od nekojih današnjih sveučilišnih profesora na protestanskim bogoslovnim fakultetima. Holtzmann tvrdi nadalje, da Pavao I. Kor. 15. ne spominje prazna groba, akoprem tu govori o uskrsnuću Isusovu. No zar je bilo od potrebe, da to sveti Apostol spomene izričito? Ne spominje izričito groba, ni kad govori o ukopanju Isusovu, slijedi li rđalle, da Isus nije bio ukopan u grob? Kad Pavao kaž : »I b i u k o p a n , i u s t a t r e ć i dan«, jasno je, da ,asmje ne može bili da sveti apostol podrazumijeva grob i u prvom i u drugom dijelu ovog retka; u prvom dijelu »т is je bio ukopan u grob«; u drugom dijelu: »Isus je ustao iz groba treći dan«. Čudit se je u istinu, da Holtzmann toga ne vidi, kao što se je čuditi i nedosljednosti mo­ dernih kritičara u opće, koji dok đrugda zabacuju vje­ rodostojnost 15. pogl. prve poslanice Korinćanim, to se na ovom mjestu hoće njome da posluže Иа uštrb Evangjelja. No donekle je i shvatljivo, da tako rade, jer kad kogod hoće, da se protivi poznatoj istini, tad je narav­ na stvar, da mora posegnuti za ludim i nedosljednim i smiješnim dokazima. A takovi su većim dijelom do­ kazi moderne kritike, kojimi oni ' hoće oboriti pojedine objavljene istine svetoga Pisma. Fra Mijo V. Patinić: .— -----: Bosanski ljiljan. (Istinita pripovjest iz prve polovice XVII. stoljeća). Katolička Crkva zaista izgleda u današnjem na­ raštaju ne samo kao vojska dobro uregjena, već i kao divni perivoj - cvijelnjak, gdje su brižno zasagjene sve vrlino i krjeposti, koje mogu samo resiti čovjeka, a mirisom svojim napunjati nebo i zemlju. One su plo­ dovi sv. Kvangjelja i darovi Duha Svetoga, koji ulijeva sokove i život u katoličku Crkvu. A izmegju svih vrlina osobito se ističe posvemašnja čistoće i djevičanstvo, prije svijetu nepoznato, njegujući ona taj cvijelnjak ne samo u svojim samostanima, već i u svećenstvu i nekim izabranim osobama na svijetu ostavšim, da budu što sličnije svomu uzoru i praliku — Isusu, Sinu Božjemu. Uza sve nepogode, koje snagjoše našu užu domo­ vinu i uza sav progon katolika, ponikao je jedan divan ljiljan u krilu katoličke Crkve i pojavila se je jedna čarobna djevica, koja je podala u ono žalosno doba osobiti svoj sjaj sv. vjeri, trećemu redu sv. o. Franje, čija je bila članica, a po tom i domovini, dapače i ono­ dobnim Franjevcima, koji su znali učuvati i nj eliti u onim jadnim sužnjima ovako uzvišene krjeposti. Ona je zaisto lijepa zvijezdica na katoličkom obzorju, da se njome ne samo ponosimo, već da u nju i danas oči upiremo, a ta je Mundalina Pereš-Vuksanović*) Ona se je rodila u Jelaškama, sada selu vijačke župe. kod Vareša, i to u mjesecu srpnju god. 1601). Otac joj se zvao Mijo, a majka Angja Bogdijanić, oboje veoma bogobojazni i čestiti katolici. Nad ovom skromnom obitelju kao da je izlila Božja1dobrota obilje svojih milosti, pa kao što izmegju samotnih gorskih kosa teku najbistriji potoci, tako i ovdje u tihom obiteljskom krugu odnjiha se veoma pobožna djevojčica, koja se još nejaka posve predade Bogu i štovanju Majke Božje, te za rana upoznavši cijenu djevičanstva, obeća svojoj ne­ beskoj Gospoji živjeti i umrijeti u potpunoj čistoći duše i tijela. Ova pako preuze za nju svoju materinsku brigu, da ju je zbilja u cijelom njezinu životu vanredno štitila. Pod ovako moćnim okriljem naša je Mandalina napre­ dovala u dobi, razboritosti, ljepoti, ali i u djevojačkoj postidnosti i pobožnosti, pak se je brižno klonula svih svjetskih zamama i pogibelji, kojim je izvržena svaka mladost i neiskustvo. Kada je već odrasla pade u oči svoj muškoj mladeži, ali osobito se u nju zagledao mladić Franjo Božić, i tako se zaljubi, da mu se je činilo, ć će umrijeti, ako je ne uzme. Megjutim držao je, da neće biti tomu ni otpora s njezine strane, buduć je bio iste skoro dobe, a uz to imućna i ugledna roda, i buduć oda svuda op­ koljeni muslimanima, koje je ona kao vatrena kršćanka izbjegavala, mislio je, da će teško dočekali i rado poći za Sljedbenika vjere Isusove. Ove i slične misli ulijevale *) Nju prvi spominje akademik I. Crnčić u raspravi: »Imena Slovjenin« sr. Starine krij. XVIII.; na prve podalkc o njezinu burnom životu namjerio se je prvi naš iicutmdivi o. Euzcbije Fermendžin, Franjevac redodržave prije kapistranske, poslije sv. Cirila i Metoda (sr. »Acla ttosnae ecđ.« Zagrabiae 1902 p. 401 —2.) a sve vijesti o njoj pobrao je dr. Luka Jelić, dalmatinski svećenik i učenjak u članku »Gragja za životopis Magdalene Pereš-Vuksanović, poznate pod imenom Fianice Slavonke«, priopćen u Glas­ niku zem. muzeja u Bosni i Hercegovini. Sarajevo sv. XVI. god. 1904, kojim sam se i ja poslužio, a osniva se ponajviše na živo­ topisu pisanu, a ne dovršenu njezina ispovjednika o. Virgilija Spada, Oratorijanca u Rimu, koji je imao prilike nju iz bliza po­ znavali i o svemu potpuno se osvjedočiti. �Bosanski ljiljan su mu slatku nadu, da će je brzo nazvati svojom, ali nije se mogao odvažiti, da ju zaprosi, jer nije vidio u djevojci nikakva znaka privrženosti prama njemu, ćemu se nije mogao načuditi. Megjutim je Mandalina iz dana u dan sve to većma što iz pouka svojih duhovnih pastira, što iz živih primjera svojih roditelja i kršćanskih susjeda, napredovala u sa­ vršenosti kršćanskoj, imenito u ljubavi prama Bogu i pobožnostima prama svojoj nebeskoj Majci, smišljajući, kako će ju bolje nasljedovati. Izgledi svetaca i svetica Božjih, o kojim je slušala u Crkvi i kod kuće, probudiše u njoj želju za samostanskim životom, gdje bi se posvema posvetila Bogu kroz cio svoj život. Ali buduć nije bilo u njezinoj domovini takoga zaklonišla za ženske, ona je nekom svetom zavišću zavidila Franjevcima, što .su se mogli sklonili u samostane i podvrći se slatkom jarmu sv. posluha, uboštva i uzdržljivosti; pak stoga, kada bi slučajno susrela ili vidjela kojega redovnika u svome selu, bolno bi uzdahnula i rekla: -Blc\ i ti se vama, o sluge Božje, koji ste se sretno za mladih dana izmakli od svijeta i sklonili u samostansku tišinu. 0 kako mora biti vaš život ugodan, prost od svjetskih briga i nevolja, bliz samomu nebu. 0 kako bi se cije­ nila sretnom, da mogu i ja moju odjeću zamijeniti vašom grubom haljinom i opasali se tankim užegom. Tada bi i ja svoju volju predala u ruke svojih starje­ šina. 0 blažena stanja i rajskog za mr života«. Obu­ zeta ovakom čežnjom za redovničkim i djevičanskim životom, zgražala se je i na sami spomen od udaje, pak je Svakom prilikom odbijala od sebe zaljubljenog mladića i oduzimala mu svaku nadu, da će igda bit njegova. Po svemu njezinu ponašanju jasno se je vidjelo, da na udaju i ne misli, pa bio on ne znam tko. Ovo njezino osebujno držanje prama muškim onog je jadnika toliko žalostilo, da već nije mogao jesti ni spavati, a po tom ni raditi. Dolazila bi mu koji put napast, da upotrebi silu ili prevaru, kako bi to činili okolni muslimani; ali brzo bi se sjetio, da bi je time teško uvrijedio i nigda više ne bi mogao računati na njezinu ljubav i odanost. On je nju toliko u srcu po­ štivao radi njezinih vrlina, da je nije htjeo toliko po­ niziti niti se ogriješiti o crkvene propise. To je opazio i mladi musliman Mustafa, njegov bližnji rogjak i prijatelj, čiji su se roditelji prevjerili, pak mu savjetovao, da dulje ne čeka, već upotrebi silu, kako to čine i njegovi jednovjerni, nudeć mu pri tom svoju pomoć i potporu. S početka je ovaj bogobojazni katolik odbijao takove nagovore i obećanja, jer da se to protivi njegovoj savjesti, onda se ovaj domisli dru­ gome načinu, a da ne povrijedi Franjine vjerske osje­ ćaje. Ponudi mu se, da će s nekoliko muslimana uvrebat je i svojoj kući dovesti, a odmah naći katoličkog 87 župnika i ondje je dati vjenčati, vjenčana pako po ob­ redu svoje vjere otići će mirno u Franjinu kuću i lamo pir slaviti, misleći, da će je na to lako molbama i raz­ lozima skloniti. Na to nekako privoli i Franjo, jer nije u tome vidio nikakova prekršaja crkvenih zakona. Megjutim je Mandalina sve to većma težila k sa­ vršenosti kršćanskoj, sve slobodno vrijeme upotreblja­ vala za molitvu i pobožne uzdahe, tako, da je pri tom kušala nebeske slasti. Uz to je umrtvivala tijelo postom i pokorom, a ušljed toga poče blijedjeti i gubiti onu ljepotu lica, kojom se je do sada isticala. Kada joj to opazi majka, poboja se za njezin život i zdravlje, pak ju otpravi u obližnje selo k njezinoj strini, da se ondje rastrese i oporavi. Sama strina dogje po nju, ali Man­ dalina, kao da je neko zlo predvigjala, stane se tomu protiviti, nu na izričitu majčinu zapovijed umiri se i ode. Kako su budno na nju pazili Franjo i Mustafa, doznadu odmah, da je Mandalina ostavila očinski dom i otišla k rodbini u drugo selo, te odluče tamo je uhva­ titi i oteti. Nagju još sedmericu muslimana, koji se pri­ vuku polajno ohbj kući i vidivši Mandalinu u vrllu, časkom priskoče ogradu, uhvate ju i začepe joj usta, pak popadavjU ju megju se, odvuku u obližnje musli­ mansko selo, tješeći ju, da joj ne misle ništa zla uči­ nili. Ugleda to Mustafa iz daleka, raslrijebi jednu sobu i kada ju dovedoše smjesti, zatvori, a otmičare otpravi njihovim kućama. Tada poruči odmah po Franju, koji se brzo tu nagje i dogovoriše se s njime, poruče po župnika. Redovnik dogje, te sva tri unigju k njoj. Vi­ djevši ona svećenika i zaljubljenika sjeli se, na što je ovamo dovedena, pak isti čas, poput sv. Katarine Sijenske uzdahnu prama svojoj zaštitnici i majci Mariji, da joj ona učuva čistoću, a odlučno stade opirat se njihovu nagovoru. Buduć je Franjo tu stajao ne znajuć ništa primjetiti, Mustafa preuze njegovu ulogu i reče: »Djevojko! ljubav ovog mog rogjaka, tvoje pako vrnjosenje uzrokom su bili, da su te moji drugovi silom ovamo doveli, a nipošto kakva zla namjera i da te osramotimo. Odavna ovaj kršćanin čezne za tobom. On te ne ljubi toliko, što si lijepa, već više radi tvojih vrlina. A da li, dokaže, koliko te štuje, neće te se ni dodirnuti, premda si u njegovoj vlasti, dok ne budeš vjenčana po propisu njegove vjere. On je zbilja zavri­ jedio tvoju ljubav i ruku. Vidiš sama, kako ga raslužujc tvoje nećkanje. Ovdje je i vaš svećenik, da blagosovi vašu privolu i po propisima vaših biskupa, da vas na vijeke sjedini, kao muža i ženu. Ali ako se ipak budeš opirati, znaj, da nećeš ovdale izaći, dok ne poslaneš moja žena. Sada oberi, šta voliš, ili ostali kršćanka i poći za Franju, ili se polurčiti i biti moja«. Ove zadnje riječi ohologa muslimana kao strijela prostrijeliše srce ove bogobojazne djevice, pak vidjevši se poput osam- �88 Вг. о, i 6. — »SEUAFINSKI PERIVOJ« — 1912. Ijene golubice u pandžama ljuta jastreba, pokuša spa­ si Li bar vjeru, kada više ne može očuvati dragog si đjevičanstva, bolno uzdahnuvši te izručivši se zaštiti svoje nebeske Majke, izjavi preko volje, da voli poći za Franju. Ovaj sada pun harnosti približi se sa župnikom ustrašenoj djevojci, dade svoju izjavu da ju uzima za ženu, svećenik pako obavi u kratko crkvene molitve, a time i ovo prisilno i nedostojno za kršćanina vjenčanje. Sada se Franjo zaleti, da je zagrli, a ona ga vanrednom jakošću odrinu od sebe, da se je prostro po zemlji, pak stade skakati u vis i rušiti sve oko sebe, što joj je ruku došlo, da se je svima činilo, e je u nju ušao duh Samsonov i njegova jakost. Svi prisutni oslaše zapa­ njeni, te pogledavši jedan od drugoga izagjoše iz sobe i zaključavši ju, odoše u drugu sobu, da se dogovore, što će sada činiti. Franjo je to držao pošljedicom neke tajne bolesti, Mustafa ženskim pretvaranjem, a župnik vražijim opsjeJiiućem, pak sva tri zaključe ostavit je istoj sobi, kamo su svaki dan dolazili i jelo »oj davali, čekajući, dok se umiri. Ona se je megjutim jednako uzdala u pomoć Gospinu; samo su njezini roditelji pla­ kali i raspilkivali na sve strane. Jeaino je ove tješio stric, Franjevac, kojemu su bili poznati njezini plemeniti osjećaji i težnje za samostanskim životom, pak je držao, da se je sklonula u koju pustoš, kao što mu e višepu naluknula. Franjo i Mustafa megjutim opaz la ostavlja njezina zanešenost, ali do sve l< ve na blijedi i naglo propada u licu, pa zato ostane joj prost ulaz u domaći vrt, da se naužije čista :aka i očuva se od leže bolesti. Ona bi i na polju češće pravila čudne skokove po vrtu kao suluda, a tacfa opet ušla u svoju sobicu, da se poda miru i molitvi, iza 12 dana ovakog zatvora popuste oni u čuvanju, a ona jedne noć* uskoči, premda je bio pao dosta dubok snijeg. Dok su naune domaći mirno spavali, ona je neprestano suze ronila naslonjena na prozor, te zazvavši pomoć Gospinu tiho izagje iz svoje klijeti i dogje do kućnih vrata. Dugo je vremena kušala ih otvoriti, pak htjede se đpel vratiti u sobu, kad joj nešto zape za nogu, ona se sagne i nagje, a to bio ključ, otvori vrata i bosa, noseć u ruci obuću, pobježe na polje. Ali kamo? Sama nije znala, gdje je, nu ipak žurno je išla i kada sunce ogranulo, ona se nagje pred crkvom sv. Mihovila, koju raspoznade po slici svecevoj nad glavnim ulazom. Htjede unići unutra, da se tu pomoli, ali bijahu vrata zabravljena, pak od­ luči dalje poći, kada se vrata sama odjaziše i ona unigje, a da ne nagje tu ni žive duše. Ovdje prostrta pred glavnim oltarom zahvaljivala je Bogu na izbavljenju i čudesnom otvorenju. Sjetivši, se, da su ostala vrata jazom otvorena i bojeći se, daj e tu tko ne opazi i time se ne oda progoniteljima, skoči i pritvori ulaz, a onda kleče pred oltar presv. Bogorodice, na kojemu je bila slika Gospina sa djetetom Isusom u naručaju. Ovdje u zanosu svoje harnosti kliknu: »Preslatki moj gospodine, čime sam ja nevoljna službenica tolike milosti zavrijedila ? oto sam ja za Te učinila, da se je Tvoje veli­ čan ivo na me obazrijelo? što sam rekla ili pomislila v ri,| i Tebi ugodna, te što ima pri meni, a da ni aru i će što morala učinili? Ako sam prikazala svoje djev. m.:tvo Tvojoj prečistoj Majci, tko mi je to stavio na s ' Tko je to u mojoj duši pobudio, ako ne Ti moj li eznivi Isuse?'Zar za tu malu želju, djelo Tvoje dobrote iskazuješ mi toliku pažnju? 0 ljubavi duše moje, tko f< ne bi rastopio'od harnosti? Tko ne bi htje služili t; ko dobru gospodaru?« Na krilima ovih i slični izdisaja obraćala se je Mandalina od Isusa k njegovoj presv. Majci, kano svojoj zaštitnici, Časteć je nebrojenim pozdravima, a do ćas od Majke povraćala se k njezinu Sinu. sjećajuć se njegovih dobročinstva, koja izkaza svemu rodu čovječjemu u ljudskoj spodobi, kao i gorkih njegovih muka na Kalvariji. Tu naša dje­ vica bi uv tena u tajne svog nebeskog zaručnika, ko­ jemu se je bila posvetila, ter je ušljed smrtonosne gorkosti osjetila i rajske slasti, drugom svijetu nepoznate. Ovaj dragocjeni vijenac njezinih osjećaja kao da su angjeli kupili i uznosili pred prijestolje nebeskoga Oca i sami raj njihovim mirisom napunjali, a Bogu je to godilo, kao što nekoć žrtva zahvalnoga Noa. (Nastavit će se) LISTAK. Svećeničke organizacije. Danas su nastala laka vremena, da je organiziranje, udruživanje svih gragjanskih slojeva poslalo apsolutnom nuždom, samo ako oni hoće da urade nešto stvarna i jaka, pa da se tim i na nje računa. Osamljene jedinice izjednačene su gotovo ništici i na štogod ozbiljna u socijalnom životu danas se ne može ni pomisliti, ako nema uregjeno i discipli- novanc zajednice, koja će biti kadra to proizvesti. Ovako nam je lako razumjeti, kako se danas svak ujedinjuje, svak traži sebi slične, u jednu riječ svak se organizuje. Potreba dakle i svećeničke organizacije jest impe­ rativ modernog doba i to je tim preča nužda, što savremena praksa uči, da gdje je svećenstvo organizirano �List;;k. kao n. p. u Njemačkoj, Slavoniji, lu i katolicizam na svakom područja bujno se razvija, a gdje se naprotiv podržava stari i krivo shvaćeni konsorvatizam, kao u većini Francuske, Španjolske i Italije, tu uvijek i po­ stepeno ruši se sloboda i prava Crkve, a katolicizam kao da gubi svoju nepresušivu i blagu reformnu snagu i moć. Sve je ovo predobro uvidio naš presvj. hrvatski biskup dr. Mahnić, te njegovo oštroumno oko htjelo je i tu pomoći i to tim prije, što je znao, da je prvi uslov svega kulturnoga i socijalnog napretka jednoga naroda o r g a n i z i r a n o s v e ć e n s t v o , jer bez svećeničke organizacije u praksi je gotovo nemoguća organizacija puka na bazi katolicizma. Zato presvj. biskup prošle godine stari svoj list »Euharistia« obnovi i pretvori u » S v e ć e n i č k u Z a j e d n i c u « , čija je svrha: s v e ­ u k u p n o hrvat , s v e ć e n s t v o o k u p i t i u m j e s n e o r g a n i z a c i j e , da i m one b u d u p o t i c a l o n j i ­ h o v e o s o b n e s v e t o s t i i d a š e p r e k o ij i b o d r e i z a j e d n i č k i t r a ž e s r e d s t v a i načine, k a k o će p r a v o i u s t r a j n o h r v a t s k i n a r o d o s v o j i t i za k r a l j e v s t v o Bož j e . Uistinu velik i uzvišen cilj a koji se, hvala Bogu, već dobro i posti­ zava. Mal da ne sve istarsko i dalmatinsko svećenstvo probugjeno je na novi život; svjetovno i redovno sve­ ćenstvo ozvalo se glasu presvj. Mahnića: - v e ć e n i č k c z a j e d n i c e « osnovane su gotovo po svim deka­ natima. A kakav je plod? Spomenut ću samo, što su u Dalmaciji učinili i čine sveć. organizacije: Smodlakov šuplji i krivi demokrat zam već se je podobro stao rušiti a narod preko svećenika osvješćivati i podizati seoskim blagajnama, težačkom zajedni­ com, kat. štampom, trećim redom, omladinskim dru­ štvima, Marijinim kongregacijama, kat. sokola Vuna itd Plod je ovih organizacija onaj velebni i epohalni svoc. sastanak prošle veljače u Spljetu, gdje se skupilo više od 250 svjetovnog i redovnog klera sa šest svojih bi­ skupa na čelu, da vijećaju o svećeničkim zajednicama, našoj štampi, zadrugarstvu i organizaciji madeži. I to je plod sveć. organizacija, što će kat. Dalmacija u naj­ kraći zeman dobiti svoje »tiskovno kat. društvo« i knji­ žaru. U kratko: u Dalm. se je slalo ozbiljno raditi na kulturnom i ekonomskom polju, a to je sve poteklo jedino iz sveć. zajednica, koje imaju svoje mjesečne sastanke, gdje se pretresaju sva savremena i razno­ lika pitanja, koja se odnose na kat. pokret i boljak naroda. — F. L. B. Smijemo Ii isticati treći svjetovni red sv. Franje kao najbol ju kat. organizaciju I Od početka ove god. hrvatski Franjevci i Kapucini stali su, da upravo nešto snažna i ozbiljna porade oko procvala trećeg reda u svojoj domovini, jer on je poznat kao 89 najuspjelija kat. organizacija. 1 hrvat. kat. štampa kad­ god se na to poli val no osvrne a osobito je to učinilo dično kat. glasilo »Dan« u broju od ll./IV. t. g. Iz­ gleda da je sve to bilo kao začudno gosp. A. V. te u istom »Danu« od 9. V. pod naslovom: Katoličke orga­ nizacije, veli: »Nije ni uputno isticati pojedino drušlvo pojedinu kat organizaciju, tako, kao da bi ovo društvo bilo najvažnije, najbolje«. Gosp. pisac ovdje misli i na treći red, jer njega i Marijinu kongregaciju poimenice i na više navrata spominje, te zaključuje: »Nije sve za sve. Niti su svi ljudi za Marijinu kongregaciju niti za treći rod, niti je Mar. kongregacija ili treći red za sve ljude«. U misli gosp. pisca treći je red obično društvo i kao takovog ne smije se isticati. A je li ovaj osobni nazor uputan i ispravan? — odgovaramo da nije, a evo samo nekih dokaza uzetih većinom iz sv. o t a c a P a p a: 1. »Treći je red — veli Pijo IX. - ne samo svet, zaslužan, odgovara kršć. savršenosti, nego još više on sačinjava p r a v i i i s t i n i t i r e d »divno udešen i zgo­ dan da obnovi svetost ćudoregja u cijelom kršćanstvu: on obuzima oba spola i ne isključuje nikakav stalež, nikakvo stanje života^, (u pismu od 25. IV., 1909.) 2. 1 ako je treći red pravi red i od sv. Matere Crkve naumice turen u svijet, da se po njemu, kako reče Deon XIII., obnavlja svijet, ipak on nije kakva nova Tebaida. ili samostan, nego naprosto najzgodnije sredstvo, da se svagdje i u svemu živi po smislu i duhu čistog nenatrunjenog katolicizma, naročito u o b i t e l j i i d r u š t v u . Treći red u misli njegove sv. utemeljitelja i sv. Crkve jest jedna o p ć a k a l o 1. l i ga, društvo p r a k t i č n i h katolika, čija je zadaća, da koli n a j a v i , toli u p r i ­ v a t n o m ži vot u z a v l a d a j u Kr i s t o v a načela: Bo g u s t o j e Bož j e , c a r u š t o j e c a r e v o . 3. Sv. je Crkva u najsvečanije prigode pozvala bez razlike sve vjernike, da stupe u treći red. Г velike ga islakoše i pohvališe d v a g e n e r r a l n a k o n c i l a , onaj u Vienni 1311. -1312. i lateranski 1512. Preporučiše ga i veli­ kim povlasticama obdariše više od š e z d e s e t (60) papa, a preko d v i j e s t o (200) papinih bula tumače treći red i brane ga od napadaja. Grgur IX. veli: »Ko bi se god usudio kritikovati, napadati ili u posmjeh stavljali treći red sv. Franje, upasti će u prokleslvo Božje i bi. apoštola Petra i Pavla«. 4. Lcona XIII. kao što možemo nazivati socijalnim papom, tako isto mo­ žemo i papom trećeg reda. »Neka svi dušobrižnici veli on — propovjednici, ispovjednici, bili oni svjetovni ili kojega mu drago reda, sve pokušaju e da potaknu vjernike, naročito muške a povrh svega mladost, da stupi u treći franjevački red«, (pismo od 30. IX. 1882.) a u audijenciji nekih franj. redodržavnika na 12.|V. 18SG. megju ostalog, reče im: »Ja s a m u v j e r e n , da po �90 Вг. 5. i 6. — »SERAFINSKl PERIVOJ* 1912. t r e ć e m r e d u mi će i no s v i j e t s p a s i t i « . Kad mu se jednom prikazali potpisi od 500.000 talijanskih trećoredaca, odgovori: »Ja bih želio, da broj trećoredaca prekorači milijun, dva milijuna, još više ja bih htio, da s v i v j e r n i c i p o s t a n u t r e ć o r e t c i « Prigodom zadnje 700-godišnjice franjevačkog reda, slavno vladajući Pijo X. piše vrhovnom starješini reda, da će glede trećeg reda u vremenu slijediti stope Leona XIII. te ga uvjerava, da ga ništa toliko ne veseli, koliko sa­ vjesno vršenje trećoretskih naredaba. »Mi želimo i pro­ simo od Boga, da ova sedamstogodišnjica (ustanov­ ljenja serafinskog reda) bude povodom razvitka za treći rcd«4 Dakle Franjevci imaju dužnost od sv. o. pape, da šire i ističu treći red, a katolički je princip, da se u socijalnom radu ima pokoravati odredbama Crkve. 5. Kat. socijolozi naučavaju, da je socijalno pitanje u svom korjenu ujedno i moralno pitanje. A koliko ima trećoretsko pravilo uprav krasnih naredaba i -savjeta za liječenje socijalnih bijeda, to ćemo se odmah osvjedo­ čiti, samo ako ga proučimo »Zapravo se može reći — veli Leon ХШ. u enciklici » Au s p i o a t o « — da kućni mir i javni poredak, neporočnost bičaja i dobrohot­ nost, dobra uporaba i uzdržavanje baštine, što je naj­ bolji temelj civilizacije i stalnosti država, izvire iz ćeg franjevačkog reda kao iz jednog korjenu dijelom Evropa duguje Franji očuvanje s\ i dobara«. Nije H još isti papa u eneiklikam » Hu ma n u m ge nus« i » Au s p i c a t o « suproslavio treći red kao naj­ bolji ustuk framasuneriji ? ■ Evo dakle što svaki katolik mora držali o trećem redu, a ko se želi i praktično o tom uvjeriti, neka iz­ voli čitali njegovu povjest i po stranim trećoretskim glasilima pratili njegov suvremeni rad na religioznom, kulturnom i socijalnom polju. Pa da ne smijemo isti­ cali treći red kao najuspjeliju katoličku organizaciju? Nije li u njemu sljubljen kršćanski obiteljski život sa dužnošću socijalnog rada? — L. B. 0. Eugenij Olivieri, Franjevac. Bila je 8. ura u jutro dne 10. februara. U širokim prostorijama biblio­ teke »Male braće« u Dubrovniku sakupljeni su bili bo­ goslovi ovdješnjega franjevačkoga bogoslovnoga učilišta, svećenici iste obitelji i Redodržavenik iz Zadra. Bilo je to vrijeme semestralnih bogoslovnih ispila. Prema obi­ čaju morao je upravitelj izreći proluziju, koja se je* običajno odnosila na taj svečani čin. On je zbilja ustao, ali mjesto proluzije rekao po prilici ovo. »Dok Vas ja ovdje svijeh pozdravljam, javljam Vam, da običaj, koji je vladao, da se u ovomu momentu drži jedan uvodni govor, ja danas ukidam. To činim iz pijeteta plama o. ()livier-u, kojega nam smrt prije pol sata ugrabila u ovom samostanu, iz pijeteta prema čovjeku, kojemu dosta duguje ovo učilište, kao marljivu i savjesnom lektoru, koji je kroz tri godine predavao kanonsko pravo i moralnu teologiju. Mjesto predgovora, neka se izvine iz naše duše sada vruća molitva za upokoj nje­ gove duše; neka ovaj »Do p r o f u n đ i s « što ćemo ga sada izmoliti bude zadnji pozdrav, što mu ga šalje ovo bogoslovno učilište, dok još njegovo hladno tijelo po­ čiva u ovomu samostanu, i bude mu jamstvo duboke harnosti, što će trajati u našim srcima i bili zapisani u fastima ovoga učilišta«. — Tronutim glasom bi izmoljen »De p r o f u n đ i s « . Zbilja o. Olivieri tako je i zaslužio: radio je on i vršio savjesno i tiho svoju tešku dužnost bez preten­ zije i razmetanja. Kako tiho i skromno živio, tako tiho i blago preselio se u vječnost u najljepšoj dobi, 33. go­ dini života. Mlad je umr’o, ipak posve odan Božjoj volji. — Kroz dugu i opasnu svoju bolest, predvigjao je možda i ne predvigjao, da bi moglo doći do katastrofe: al ipak uvijek mu ostajao po koji tračak nade, koja znade razveseliti i osokoliti tužno ljudsko srce, one nade, koja nikada ne oAavlja čovjeka ili, ako ga ostavi, najzadnja je, koja ga ostavlja. — Ali ipak kada je o. Olivieri bio očito javljeno, da više ne ima spasa, već da mu se je prepraviti, da koraci u vječnost; sasluša u muci tu te­ šku vijest, pa svladavši prve valove, što su se morali pobuditi u njegovu duhu, mirno reče: »umrijeti je te­ ško, ali ? teže u 33. godini života . . . . koliko sam mogao dobra učiniti i mislio učiniti ? Ali eto tim sve prestaje . . . . Odade se ipak posve Božjoj volji te oče­ kivaše mirno smrt, a to se je moglo čitati na njegovu licu, po kojemu se je prolijevala mirnoća i titrao mu kadikad okolo usta posmjeh, premda je trpio jake muke. — Gorka je smrt: ali to gorčilo može zasladiti nada bolje budućnosti. Čini se, da je i o. 01ivieri-u vedrina budućnosti razgoniala tinušu ovoga svijeta. Kakve sumisli prelijetale po njegovoj pameti, koja je uvijek bistra bila, kakva li su se čuvstva budila u njegovoj duši gledajući u oči smrt plašila. — Dvadeset i četiri sata prije svoje smrt zamoli starješinu samostana, e da bi dozvolio jednom teologu, da na pianu, koji je bio u sobi tik njegove sobe, udara ariju neke njegove uglazbljene, pjesmice, koju je on bio spjevao u čast Majke Rožje, kada je bio u »S a n t u a r i.u m«-u na Barbani. Htio je tim možda o. Olivieri zatražiti zadnju us­ lugu pojezije i muzike, da mu one pridignu duh njegov prama izvoru krasole, kojega su oni slabi odraz, što se pojavljuje na mahove u ovomu životu. Starješina mu udovolji želji, a teolog mu odigra na pianu zaželjenu melodiju. Ta malena ugodnost bila je možda preludij njegova boljega naskoro života, kojega je on po svoj prilici neustrpljivo i očekivao i u sebi osjećao, jer sjulra dan, tek u 4 sali u jutro kada zazvoni zvono samoslansko na ustanak čini zvati odmah starješinu, zamoli, �Listak. 91 da mu se pruži za zadnji put sveta pričest, dade svelo dnevnika, a o belelrisličnom listu možemo samo sa­ ulje, jer da se on osjeća već na vratima vječnosti. Bi njati. Uzmimo izdanja »Društva hrv. književnika«, »Matice mu učinjeno po volji. Sat kašnje izdahne. Hrvatske«, »Savremenik«, p*a i »Prosvjetu«, pa ćemo 0. Olivieri rodom je bio iz Cervara, kod Rima. vidjeti kakvim duhom diše naša inteligencija. Više nauke filozofske i teološke izučio u internacional­ U takva teška vremena posla nam Providnost ve­ nom franjevačkom ko!egium-u u Rimu, gdje je položio likog muža krčkog biskupa dra. A. Mahnića. On je od­ sLroge ispite iz kanonskog prava i moralne teologije i mah vidio naše jadno stanje, znao je. da ne će ništa usposobiv se za magisterij iz tih struka došao je u moći učiniti sa ljudima, koji su se već uživjeli u Dubrovnik g. 1905. i to kroz tri godine susljedne pre­ miran, tih život bez borbe i rada, pa je zato svrnuo davao izmjenično crkveno pravo i moralku. Skrupolozno oko na mladost i prije nekoliko godina izniknu divan je vršio svoju dužnost, intezivno se bavio svojim stru­ plod njegova nastojanja hrv. kat. akad. društvo Hr­ kama, kojim je htio prodrijeti sve do u najmanje tan­ vatska« u Beču. Bili su to mladi ljudi puni žara i za­ čine. To pokazuje njegova disertacija, koju je dao tis­ nosa, nijesu se bojali ni smijeha ni prezira svojih ko­ kati u Rimu g. 1909. » D i s e r t a c i o n e t e o l o g i c a lega ni čitave hrvatske javnosti, koja ih je osugjivala, i n t e r n o a ll’ e s s e n z a de l S a c r a m e n t o d e l l a nego su pošli teškim putem, da preporode sebe i narod P e n i t e n z a « . U ovoj disertaciji o. Olivieri zastupa svoj u Hristu. Od toga svijetlog momenta u našoj, no­ mišljenje Skotistične škole. I ako ovdje ne iznosi no­ vijoj istoriji postoji hrv. kat. gjački pokret, koji će do­ vih dokaza za Skolističnu tezu, on je ipak osvjetljuje nijeti našoj napaćenoj domovini ljepše dane sreće i sa svakoga pogleda, te joj se može lašnje vidjeti u ci­ slobode. Naskoro je zasjalo i njihovo glasilo »Buć i jelomu svjetlu njena vrijednost, kao i vrijednost pro­ pozvalo onda još malu čelu hrabrih borilaca na prvi tivnog mišljenja. Ova studija kaže, da je u o. Olivieri-u sastanak na Trsat. Tamo pod zaštitom kraljice Hrvata bilo osobite marljivosti, umne oštrine i zanimanja za sakupilo se 50 mladih borilaca, koji su se zavjerili na ovakovu studiju, što bi bilo sve poslije urodilo boljim i težak i uspješan rad. Prvi uspjeh toga sastanka bio je obilnijim plodom, da mu nije smrt potrgla konac ži­ osnutak »Domagoja« u Zagrebu. Zatim su se redali sa­ vota u cvijetu mladosti, kad tek čovjek p -inje da oz­ stanci u Zagrebu, Gjakovu, Travniku, SpljeLu, gdje ili je biljno misli. — 0. Olivieri bio se je zaljubio u naše bilo preko 700, onda u Osijeku, Sarajevu i Podgori. krajeve tako, da se je dao ozbiljno na učenje našega Lani je osnovan >Preporod« u Gracu i tako sad imamo jezika. Pisac ovih crta poučavao ga je u hrvatskom je­ tri akad. društva i svu silu srednjoškolskih organizacija, ziku i može konstatovati, da je u njemu našao osobitu u kojima se odgajaju ljudi karaktera i znanja. To će volju, pa i sposobnost, kakva se rijetko može naći kod bili naša mlada inteligencija, koja će preporodili naš jednoga rogjena i odgojena Talijanca. 0. Olivieri mo­ javni i privatni život. Hrv kat. nar. gjašlvo ne će, da žda je namjeravao, izučivši naš jezik, posvetiti se is­ se u nas o Hristu govori samo sa oltara i propovjeda­ povijedanju i propovijedanju; ali je Rog drukčije odre­ onica, ono hoće, da On vlada u našim obi Ičijima, u dio i to nije moglo biti a da ne bude bolje. Bilo je našoj školi, znanosti i umjetnosti, da njegova nauka bolje dakako, što je Božja Promisao odredila, mi joj zadobije vrijednost u privatnom i javnom životu. Pa se duboko klanjamo. ^ zato, čim su organizovali sve gjašlvo baciše pogled na »Platila enim erat onima illius narod, da u njemu oživotvore svoje ideale. »Propter hoc properavit eđucere illum demedio Niknuo je »Pavlinović« za Dalmaciju, »Dobri kc iniquitatum«. T. za Istru, »Marlić« za Bosnu, a rad u Banovini preuzeo Hrvatsko katoličko narodno gjaštvo. Samo na sebe »Domagoj«, sve su to društva akademičara ljudi uska pogleda mogu ustvrditi, da je kod nas svaki svjetovnjaka i bogoslova za narodno gospodarsko i kul­ kulturni boj nepotreban, a protna tome i naše isticanje turno predizanje na hrv. i kat. načelima. Prije tri go­ katolicizma na svim linijama i u svakoj zgodi. Njima dine izagje u Dalmaciji »Mladost« or.ean seljačke i rad­ je još uvijek hrvatski narod, a i njegova inteligencija ničke omladine, što je sada uregjuje najistaknutiji boprožeta katoličkim načelima i oduševljena za svoje rioc u kat. gjačkom pokretu pop Ivo Bulković. Odmah sLare ideale. Oni još ne vide, da je baš inteligencija iza nje stadoše se osnivati mladenačke organizacije u svojom ogromnom većinom'liberalna, a i katolicizam Dalmaciji. Istri, a sada nešto i u Banovini, a mi se na­ manjine nije onaj, što ga mi hoćemo da uvedemo megju damo, da će ove godine nastojanjem mladih kapelana naš svijet, naime katolicizam života i rada. Franjevaca i našeg, odeševljenog gjaštva u Bosni neko­ Svrnimo okom po našem novinstvu i žalosna ćemo liko takvih organizacija osvanuti. srca morati priznati, da je gotovo sve liberalno - - ta, To bi bio u kratko neki prikaz našeg gjaštva. Mi, mi katolici, Hrvati nemamo nijednog čislo katoličkog koji pozorna oka pratimo njihov rad i nastojanje ino- E �92 Br. б. i 6. — «SER AFINSKI PERIVOJ« — 1912. lamo priznati, da su to mladići, koji imaju pred sobom pirali svaki njihov pothvat. Policali su bogoslove u visdke ideale, ideale cijele katoličke Hrvatske, a koji će Gjakovu, Senju pa po Dalmaciji na rad i osnivanje i postići te ideale. Oni biju težak boj, s jedne strane društava. Da su mislili i na Bosnu vidi se iz toga, što očiti liberalizam naprednjaka i naprednjačke inteligen­ su Gjakovčanima na njihovo izgovaranje predbacili: cije, s druge strane još pogubnije lnlađohrvatstvo podu­ »Zar je Vama teško, a što će tad reći braća u Bosni pirano i od dobrih katolika, koji misle, da je sve ono, koja toliko trpe«. A i kasnije pomagao je »Zbor«, vje­ što se krije pod naslovom pravaštva sveto i nepovre­ ran tradiciji pregja, Bosance svojini knjigama. Društvo je živjelo u uskoj svezi sa Slovacima, Če­ divo, a povrh svega Loga nehaj kat. inteligencije. Duž­ nost je zato naša, da podupiranu) hrv. kat. nar. gjaštvo, sima, Poljacima i Slovencima, jer su njegovi članovi jer u njemu gledamo slobodu svoje domovine preporo­ bili zagrijani za slavensku uzajamnost. Bilo je općenje đene u Kristu, da mu pokažemo, da i mi stariji s ve­ lako, jer je svaki član morao naučiti bar jedan sla­ seljem pozdravljamo njihov pokret, pa će zato i »Sera- venski jezik i dobro poznavati njegovu literaturu. finski Perivoj« odsada češće iznašati rad te naše jedine Osnovali su knjižnicu te iz nje crpiii znanje i pleuzdanice. — I. M. menili svoja mlada srca da se’ tako osposobe za pro­ Proslava sedamdesetpot-godišn jice „Zbora duh. svjetitelje naroda. mladeži*. Koncem 18. i početkom 19. stoljeća bude se Kad je godine 1839. Gaj, posjetivši klerike vidio svi narodi zadojeni novom idejom nacionalizma, a hr- niif’ov zanos, reče pred svojim drugovima od priliko valski narod spava tvrdi san - spava, rekao bih da : , : Gospodo ako mi svi propadnemo naše ideje ne nikad probudili ne će. 6e jzgmuti, jer će ih ovi ljudi raširiti u narod. 1 nije Pavao Stoos na to se gorko tuži u »Kipu domo- se prevarijo ! Kroz 75 godina šalje »Zbor« megju navine« i pjeva: rod Širitelj 'i stoga Hrvatstva. Mnoge znamenite muževe »Vre i svoj jezik zabit Horvati lajike na po znanstvenom, umjetničkom, političkom Hote, ter drugi narod postati.« odnjihalo je društvo na svojim krilima kao n. pr. Gjuru Tužio se spravom tako, jer je aristokracija odna- Deželića, JuckoGća, Tomića, Perkovca, dr. Milu Starčerogjena, a narod neosvješćon i prepušćen sam seb ća. Klaića i t. d. Svećenike ne treba ni da spominjem. Čovjek bi mislio, kad gleda one dane: »Ja ropast će Njima je bio otac i majka. ' narod, jer nema tko, da ga probudi i jesti.« No, Već kod proslave trideset godišnjice mogao je Providnost je htjela drugačije ! Doskora e narodni du ;jednik društva mirno reći: »Zbor je svoju (prvu) ipak budi. rrliu postigao, jer je ono, što si je preduzeo: da u člaGjaci, nikli iz naroda, vidjevši sjeverne Slavene, novih svojih pobudi i uzgoji djelotvornu ljubav prama i narodnoj knjizi, a time posredno prema kako se bore za svoj •»jezik, spozndš> ' što znači cijeniti domovini ----------»svoje«, te počeše misliti na svoju grudu i jezik male- svetoj našoj vjeri - zbilja postigao rinski. Megju ovima bili su i zagrebački bofgosWi A danas? »Zbor* biva sve mlagji i živi upravo Godine naime 1835. piše Mlinarić, hrv. bogoslov bujnim životom. Budnim okom gleda potrebe naroda, i na peštanskom učilištu, svom prijatelju Jakova Petku, pruža svojim članovima sve što je potrebno, da kao tla su tamo Slovaci osnovali društvo, koje će čuvati pobornici ideje: »Sve za vjeru i za dom« mogu čuvati narodni jezik i širiti narodnu misao. Petek pozove dru­ u narodu ono, što je zdravo, a lječiti što je bolno. Za gove i oni odluče, da će buduće godine osnovati tu ih ideju pripravljaju: apologetski klub sa sekcijom društvo. za istočno pitanje, beletristički klub, deklamatorni s Godine 1836-7. bude osnovano društvo pod ime­ dramatskom sekcijom, zatim socijalni, koji u svom nom : »Kolo mladih rodoljuba«, a prvi inu je pred­ okviru sadržava: 'sekciju za omladinska društva, apslisjednik Jakov Petek. Društvo je pod lim imenom egzi­ nentski klub, Marijinu kongregaciju, Treći red, zatim stiralo do 1856., kad mu vlada zaprijeti raspustom, upute u osnivanje zadruga i t d. Uz to društvo, koliko ako ne promijeni njoj toli zazorno ime. Društvo se najviše može, pomaže knjigama pučke knjižice,, pritada prozva »Zbor duh. mladeži zagrebačke« i kao ta­ regjuje nova izdanja i tako podaje narodu zdravu du­ ševnu hranu. kovo egzistira još i danas. Prvobitna svrha društva bila je: »da se članovi Zbor slavi sad slavu a toj slavi radovat će se ne što boljma uče narodni jezik i u njem vježbaju, a uopće samo njegovi članovi i kat. svećenstvo, već sve što hr­ narodnim duhom zadahnjivaju i narodnost s vjeroza- vatski misli i osjeća. konskog gledišta podupiru.« A i Vi, sincj ponosne Bosne — krepka grana na Članovi društva bili su u živom saobraćaju s ilir­ slitblu Hrvatstva, radujte so, što je Nestor hrv. knjiž. skim preporoditeljima Gajem, Babukićem i t. d. i podu- drušlava doživio ovu rijetku slavu. To više, što je On •I i L -J •> O 1 �Listak. 93 pokazao svima kako treba raditi onaj, koji želi. da trajno »Mladenačka organizacija«; fra A. M. Brković: »Povjest živi t. j. raditi pod narodnim barjakom na kojem se crkve i samostana u Olovu« (u više navrata ja); fra Avije sveti križ. Uz takov život Zbora, puni me pogled Blažević: »Vjera Tvrtka 1.«, »Ban Stjepan Kotromanić i u budućnost nadam u bolje dane, hrv. naroda. Svrncm bosanski Franjevci«; fra Bono Švabić: »Lažni proroci«; li duhom u prošlost, vidim, kako se iz Zbora širi na­ fra A. Kristić: »Uzroci socijalne bijede, socijalna de­ rodni duh po župnim dvorovima i odatle prodire i u mokracija i buduća država«, Štrajk promatran s etičkog zadnju potleušicu. Kad to gledam silom mi se nameće i materijalnog gledišta«; fra M. Fvić: JesuJi redovnici misao: »Hrvatski narode, koliko li to zadužilo ovo bili neprijatelji znanosti'?«, »Opis nekih, starijih i no­ društvo! Spoznaj to i budi mu haran. A njegovim osni­ vijih iznašašća«; fra A. Hrvat: »Što priječi našemu na­ vačima, što snivaju već vječni san, čuvaj trajnu uspo­ rodu, da ne napreduje u gospodarstvu«; fra E. Krajinović: »Židovi i kršćani«. menu i kliči radosno: »Slava im«. Beletristika: Izvještaj ,,Jukića“ zbora franj. bogoslova u Fra V. Ćurić, senior. »Gorski car« (Hrama u peL Sarajevu za god. 1911.—1912. Kada se sastasmo zadnji puta ove školske godine, da biramo novo vodstvo ba- čina); fra M. Markanović »Novi vijek«, »Prvi osjećaji« (crtice); fra A. Hrvat: »Tužna uspomena« (crtica). cismo pogled na naš rad u prošlosti. Kada smo ga Knj i ževnost i umj et nost : pregledali, bili smo zadovoljni i veseli, vidjeli smo, da Fra N. Dugonjić senior: »Kritika pjesama dr. Ivana ne samo nijesmo popustili u svome radu, nego da nam Šarića, biskupa«; fra A. Kajić: »Crkva katolička i sli­ je ove godine rad i potpuniji i veći i opet jed'n .eni.i karstvo«, »Sveto pismo i Homerov ероз«. Rad je u glavnom takav kao i prijašnjih godina , Deklamacije: prvo nam je bilo, da se u svojim bogoslovnim naucima Fra M. Ević: »Pamet i sreća« (od Silvija Kranjusavršimo i da budemo u tome stručnjaci; a onda smo čevića); fra E. Krajinović: »Domovini«^ (od Silvija Kranjradili i pisali baš u onim stvarima, koje svakoga mo­ čevića), »Fratarska oporuka« (od A. Šenoe). To nam je bio tako rekuć literarni rad, nu mi raju pratiLi cijelog njegova života Ove godine možemo smo i inače u zboru radib — radili smo oko svoje so­ bilježili napredak u tomu. jer nam je rad potpuniji, imamo naime u svojim radnjama i takovih, kojih se do cijalne naobrazbe, što će nam trebati, kad izagjemo iz sada nije nalazilo u našem zboru n. pr. o umjetnosti. sjemeništa i upustimo se u Laj široki svijet, radili smo Rad nam je ove godine veći, nego inače jer nas je bilo i raspravljali smo o organizacijama. U tu smo svrhu i dosta u zboru i mnoge su radnje upravo morale izostati, osnovali mladenačku sekciju u našem zboru, da se čla­ jer se nijesu mogle pročitati. 1 opet je naš rad pot­ novi što više upoznaju s organizatorniin radom, da bi puno jedinstven, nijesmo se laćali sad ovoga, -sad onoga, još bolje mogli raditi u narodu. I još smo sasLavili i svako je gonio svoju glavnu struku, a drugo je bilo otpremili kao neki priručnik u mladenačkim organiza­ nuzgredno; gledasmo, da nam bude kod pojedinaca je­ cijama, svim našim istomišljenicima, da se i kod nas dinstvenost struke, a u zboru svestranost i mislimo, da jednom počine raditi na tomu polju, kao i kod svih kulturnih naroda. Samom je dru. fra Julijanu Jeleniću nam je uspjelo. U svemu je bilo pet organizatornih i 16 literarnih to vrlo milo bilo, te je on i pročelnik sekcije, koja će se tijem baviti. sjednica. I još možemo bilježiti jedan veliki uspjeh, šLo je Na njima su se čitali i govorili sastavci, pjevale usko skopčan s našim zborom. Ove su godine u Viso­ i deki amo vale pjesme. kom naši gimnazijalci osnovali literarnu sekciju i time Bogoslovno-filozofske radnje: se je ispunila davna želja naša. 1 tako je danas sva Fra K. Brkić: »Zastupnici novijih prirodnih zna­ nosti i kršćanstvo« (čitano na tri sjednice); fra F. Mili- franjevačka mladost organizirana i sva se prema svojim ćević: »Prava razlika izmegju čovjeka i životinje«; fra. silama bavi književnošću, što obećaje ne lošu bu­ A. M. Brković: »Poslijednji uzroci svijeta« (čitano na dućnost. Zbor je vodio veliku korespondenciju ne samo s tri sjedoice); fra K. Ivić: »Časni Ivan Duns Skot pre­ ma sholasticima i njegov ugled u Crkvi«; fra Bono akademskim i srednjoškolskim društvima, nego i sa raznim odličnijim osobama iz Bosne i Dalmacije. Broj Svnbić: »Crkva majka prosvjete«; fra E. Krajinović: pisama iznosi preko 300. »Budizam i kršćanstvo«. Napokon je zbor držao svoju zaključnu sjednicu S o c i j a l n e i p o vj e s n e r a d n j e : 27. svibnja na kojoj je izabran ferijalni odbor. Pred­ Fra E Milićević: »Nešto iz gospodarstva«; fra Fr. sjednik: fra Alfonzo Brković, tajnik: fra Emanuel Kra­ Klajić: »Socijal demokracija i religija prema socijalnom jinović. Na istoj je takogjcr ovjerovljen ovaj izvještaj. pitanju«; fra K. Ivić: »Važnost proučavanja socijalnog Fra Kazimir Ivić, Fra Marijan Ević, predsjednik. tajnik. pitanja za svećenika i redovnika«, »Svjetski trg i burza«, �94 Br. 5. i 6. - - »SER AFINSKI PERIVOJ« 1912. Baš u vrijeme kad je Baltić počeo praviti školu, dogjoše iz Zagreba sestre milosrdnice u Travnik, a ostalo nije bilo nigdje naći samostalnih pučkih škola, u kojim bi se domaća mladež u knjizi podučavala. Franjevački po želji biskupa fra P. VujiČića u Dolac. Baltić ih pri­ samostani bili su jedino rasadište prosvjete, a u njima vremeno smjesti u kuću Ane Bezića. Kad je škola do­ učila mladež, koja se pripravljala za svećeničko-redov- vršena bila, preseliše se sestre i počeše žensku mladež nički stališ. Tek početkom 19. stoljeća sinu bolje doba podučavati. God. 1873. preuzeše i prvi razred dječačko za pučku prosvjeta, kad se naime Franjevci dadoše na škole a kasnije sva četiri razreda. Sad se opazilo, da podizanje pučkih škola. Takova se podiže u Tolisi 1825., je škola pretijesna, te ju m'oradoše proširiti za 13 aršiml. U tu svrhu priteklo je u pomoć društvo Neoskvr. Za­ u Docu 1827., o kojoj sam naumio ovdje govoriti. Sa školom u Docu susrećemo se u doba, kad su čeća iz Beča sa 100 for. Za proširenje škole potrošilo se bos. Franjevci dali na življi rad oko pučke prosvjete se je 10.000 gr. i 10 para. Potom ukupni trošak za iz­ gradnju škole iznosi 43.316 groša i 10 para, ne ubrojiv i pridizanja škola. Osnova ju fra Stjepan Marković god. 1827. Te se u to trošak za popravke što ovdje što ondje u iznosu naime godine otvori u Docu nova župa, a prvim župni­ do 1.950 groša. Školu u Docu pohagjala su djeca katolička iz okokom imenovan bi fra Stjepan Marković. On se dade na što bolje unapregjenje iste. U onu malu kućicu, što si lišnjih mjesta. Djece je bilo jako uboge, a bilo je i ta­ ju uzeo sebi za stan, otvori on i školu za mjesnu kat. kove ženske, koja su se, ako smijem reći, jedino od mladež. Odatle se kasnije prenese u jednu iznajmljenu svoga ručnoga rada uzdržavati morala. Blage uspomene privatnu kuću, koja je zahtjevima školskim vise odgo­ biskup Sunjić za svoga života snovao je podignuti jedno varala. Školi je na čelu bio sam župnik, a učiteljevali sirotište u katoličkom mjestu Docu. Tu bi se imale pri­ su mjesni kapelani! U škoii se učile najnužnije stvari mati djevojčice od siromašnih roditelja; zatim djevoj­ kao: čitati, pisati, vjeronauk i računati pri čem se naj­ čice, koje su u pogibelji, da izgube sv. vjeru i one, koje više rabila knjiga zvana »Biskup^vača« od fr. A. Mile- bi prešle na katoličku vjeru. Ali smrt prepriječi i pre­ tića, biskupa. kinu uzvišene snove Šunjića i stvar još u svom začetku God. 1836. nailazimo na škole u još nekim mji propade. Župnik Baltić izvijesti tadanjega biskupa fra stima, no sustav školski i gradivo ostalo je isto. VujiČića, u kako se bijednom stanju nalazi katolička Tek kad god. 1848. izbi na javu Jukićeva misao ženska mladež, te kolikim je pogibeljima izvrgnuta. Bi­ o osnivanju škola te o prosvjetno-ćudorednom unapri- skup Vujičić promotrivši stvar ozbiljno zapovijedi Baljegjenju domaćeg pučanstva, krenu školstvo znatno na­ tiću, da se pobrine za sirote. Baltić ispuni svoju dužnost prijed. Jukić nagje u pokrajini dosta pristaša, koji se i nagje kuću Stjepana i Ive Bojanovića, gdje smjesti si­ pozivu odazvaše i na ostvarenje djela dadoše. Broj škola rotinju, kojom preuzeše upravljati sestre milosrdnice iza naraste odmah na 11. kako su ovamo došle. Baltiću je pako predano, da se Rad u dolačkoj školi bijaše odsada nešto življi. Г za sve što je potrebno za izdržavanje sirotišta, pobrine. njoj nailazimo već samoga pokretača-Jukića, gdje s ve­ Troškovi na sirotište su slijedeći: God. 1872. pre­ likim poletom i oduševljenjem mladež podučava i mlada dao je Baltić sestri predstojnici iz sirotinjskih novaca srca njihova svakom plemenitošću zadaja.*) na 30. prosinca 603 groša; za 1873. dao je 9.500 gr., Škola krenu još na bolje, kad joj se na čelo stavi — 1874. dao 7.323 gr. i 23 pare, — 1875. dao 10.553 neumorni radiša fra Jakov Baltić god. 1871., koji se gr. i 80 p., — 1876. dao 8.279 gr. i 46 p., — 1877. svom dušom dade oko nje. Došav za župnika u Dolac dao 3.118 gr. i 20 p’, — 1878. pako 1.060 gr., a za uz ostalo bijaše mu na umu sazidati novu školsku zgradu. Mjesto joj izabra pred crkvom. U tu svrhu obrati se na 1879—80. do 900 gr., malo kasnije opet dade 3.158 gr. i 26 para. razne strane za pomoć. I zbilja, nagje odziva. Samo­ Da je mogao izmaći tolikim troškovima, obraćao stan u Gučojgori dade mu 6.400 groša; fra Jako Duić 320 gr.; turska vlada iz novca, koji je za škole išao se je na razne strane moljakajuć i vapeć za pomoć. 4.000 gr.; zatim izmolio je od pobožnog društva Neoskvr. Dohodak za sirotište bio je ovaj: God. 1872. dobio je Zač ća bi. djev. Marije u Beču 3.000 gr.; k tomu po 4242 gr., god 1873. primio je: 1154 gr. 20 para; 1874. Ivi Dervenkiću spremio mu neki Židov iz Beča 100 gr., pritekoše mu u pomoć okolišnji župnici Franjevci žitom, ško skupa iznosi u vrijednosti novčanoj do 3399 groša. a sam od svoje štednje doprinio je 17.834 gr. Baltić imajuć već nešto u ruci, počme školu zidati God. 1875. obrati se Baltić na Nj. V. Ferdinanda te God 1872. potrošio je. na nju 7.803 gr., a 1873. 25.513 isposlova za sirotište 1000 for. a vr,; 1 for. trošio je gr. Koncem god. 1873. bila je škola dogotovljena. po 11 gr. Zatim od društva sv. Ljudevita iz Monakova dobio je 1000 franaka, te je I franak trošio po 5 gr. *) Predavao je: čitati, pisati, računati, vjeronauk, zemljopis i domaću povjest u kratko. Kasnije je steko još 1639 gr. Ukupni dohodak za god. Osnovna škola u Docu. Prije 19. stoljeća u Bosni �Listak. 1875. iznosi 17.639 groša. God 1876. i 1877. primio je 4367 groša; god. 1879. pako 1116 gr., a 1880. 636 gr. i napokon 1881.; 512. gr. Pripominjem još, da je u istu svrhu biskup Vujičić dao 600 for a vr. Počam od 1827., pa do 1882 učiteljevali su u dolačkoj školi slijedeći Franjevci: Nikolić, Jolić, Marinović, Alaupović, Jeličić, Sladojević, Tuzlančić, Lučić-Jablanović, Vučević, Krilić, Jukić, Marković, Katavić, .laranović, Barać, Alaupović, svjetovnjak, Barać ponovno. Mihaljević, Alaupović, svjetov., Marković, fra Alaupović, Mandić, Elegović, Vuksanović, svetovnjak, Dujmušić, Gjebić, Dujmušić ponovno i napokon fra J. Matković. Franjevci učitelji bili su plaćani iz novca, što ga je austrijska i turska vlada godišnje doprinosila, a do­ bivali su godišnje po 300 for. Pošto je dolačka župa svojim prostorom preopsežna bila, to su kapelani mo­ rali češće a osobito u korizmeno vrijeme školu ostaviti i krenuti u duhovnu pastvu. Zamjenjivao ih je mjesni župljanin Mato Elegović i djecu podučavao u nauku kršćanskom. Kasnije pako Marko Alaupović, koji je i mjesečnu plaću dobivao. Svako bi mu naime dijele mje­ sečno davalo po 12—24 32 novč God. 1870. dobaviše pravog ispitanog učitelja g. Božu Vuksanovića, koga je plaćao austrijski konzulat godišnje po 500 for. Po od­ lasku njegovu preuzeo je opet Franjevac. God. 1876.—-80. sestre milosrdnice podučavale su djecu obojega spola. God. 1880. zabrani vlast sestrama podučavati mušku djecu i zapovjedi, da mušku djecu ima podučavati u sva četiri razreda učitelj — Franjevac a žensku čč. sestre. God. 1882. nadbiskup u dogovoru s Baltićem odredi, da se djeca obojega spola imadu predati sestrama, a kapelan će imati samo katehizaciju. Plaća, koju je kapelan — učitelj primao naime 30° for.. neka se razdijeli, po polovica sestrama a pola kateheti. Ona polovica katehetska uginu, dočim je druga ostala bila na životu. To je dakle kratki historijat dolačke škole. Njom još i danas jednako upravljaju milosrdnice i jesu prava blagodat za tamošnji kat. narod, odgajajuć im djecu koli na prosvjetnom toli opet na vjerskom stanovištu. Fra Miron Kozinović. Socijalno-karitativua djelatnost katoličkih re‘doviiica u Njemačkoj. Na 22. ožujka zatvorila se je u Berlinu izložba: Die Frau in Haus und Beruf. To je dosada prva specijalna izložba te struke u Njemačkoj. Od svih mnogobrojnihpodručjaženskogarada i djelovanja,koja su tu bila prikazana kao: Žena u obitelji, žena u javnom životu, u umjetnosti, u socijalnom radu i t. d., najvećma se je isticao i osobitu privlačivost imao odjel: Socijalno karitativna djelatnost katoličkih redovnica.' I ako je u opće poznato i priznavano bilo, da katolički ženski re­ dovi i kongregacije po Njemačkoj vrše blagoslovim mi­ 95 siju i u velike promiču narodno blagostanje, ipak je svak ostao iznenagjen nad vanređnim naprelkom i cvatom tih neshvaćenih mučenica i njihovih raznih po ljudsko društvo spasonosnih institucija. Prema statistici spomenute izložbe broj katoličkih redovnica u čitavoj Njemačkoj iznosi oko 72.000. Osim njih po prilici 500, koje se bave većma podukom u gospodarstvu, ostale su sve: ili po bolnicama, sirolištima, odgojilištima, školama ili drugim raznim zavo­ dima. Bolnica, koje su u njihovim rukama, ima u Nje­ mačkoj 1216 sa poprječno 97.899 bolesnika, 2123 po­ staje za tako zvane »ambulante Krankenpflege«, koje su prošle g. 1911. bile zaposlene s 476.161 bolesni­ kom, škola 986, djevojačkih zavoda 11о2, sirotišLa 428, zavoda za gluhonijeme, slijepce, lazare 111, za onernogle starce i starice 423, hospicija za siromake 135, kod kojih dnevno dobiva hranu 3,788.751 osoba, k tome 135 kuća za čeljad, koja traže službu. "•Iz ovog popisa jasno se vidi, kako je to sve lijepo uregjeno i na najzgodnji način doskočeno svim višim potrebam ljudskog društva tako, da se i najviši socijolozi, koji si toliko razbijaju glave s riješenjem pitanja socijalne bijede, moraju smatrati pobijegjenim od pri­ prostih katoličkih milosrdnih sestara. — Po sebi se razumije, da toli velika vojska mora imati i svoje vogje Svakoj od pojedinih kongregacija na čelu stoji jedna generalna starješica. Ova obično residira u t. zv. ma­ tici - Mutterhaus, kojih po Njemačkoj ima u svem 138. Neke od ovih imadu do 300 svojih podružnica, često i izvan granica njemačkoga carstva. Da katoličke redovnice i kulturno visoko stoje, i 0 tome je nekidašnja izložba podala jasno svjedočan­ stvo. Tako uz mnogobrojne usposobljene apotekarice i sestre asistentice, koje pri operacijama znadu nado­ mjestiti i najvrsnije liječnike, imadu ženski redovi po Njemačkoj do 200 nadučileljica, koje su kao redovnice dovršile akademske nauke. Njemački su listovi s oso­ bitim zanimanjem pisali o izloženim predmelim redov­ nica, što su po misijama u inozemstvu, kao na pr. o novinama na urogjeničkom jeziku, što ih sestre izdavaju i tiskaju, o ženskim elektrotehnicima, mašinistima 1 t. d. u redovničkoj lialji. Ovo su Činjenice, koje nešto znače najljepše do­ kazuju neopravdanost prigovora, što ih često libe­ ralna štampa podiže protiv katoličke Crkve i njezinih redova. Neka se gospoda ne ustavljaju na onom, što valjda u kakvom gnjusnom i tenđencijozno napisanom romanu ili ložinom listu pročitaju, nego neka zavire u jednu od onih tisuća i tisuća po čitavome svijetu nahodećih se kuća, u kojim milosrdna braća ili sestre njeguju bolesnike. Nek zavire, velim, pa ruku na prsa i nek se izjave o onoj običnoj framasunskoj krilatici: �96 Br. 5. i 6. »SERAF1NSK1 PERIVOJ« — 1912. Katolička Crkva uzgaja samo trutove. — Lasno je nešto ustvrditi, ali, da li to i istini odgovara, drugo je pi­ tanje. Zar time što katolički redovi ne prave bučne re­ klame, niti se razmeću, nego u skromnosti rade, zar zato njihov rad prestaje biti velik? Nosioci moderne kulture na sav glas viču, kako su oni usrećili čovje­ čanstvo sa toliko novih socijalnih ustanova ; a ja ipak ne vidim, da bi se, u pogledu koristi za čovječanstvo, i najznamenitija moderna socijalna institucija mogla i iz daleka mjeriti sa katoličkim kongregacijama posvećenim njezi bolesnika. Tu imate hiljade i hiljade mladih ži­ vota postavljenih na oltar ljubavi iskrnjega. Ostavili su dom, oca, majku i sve, što im je najmilije u životu bilo, pa eto ih, ne da možda zamijene način lagodnog življenja s drugim tome sličnim, nego upravo da za­ počnu život, od kog se priroda ljudska sama od sebe najvećma žaca. Život megju kužnim, priljepčivim bo­ lestima, u svagdanjem razvijanju pa i najširav.mjih rana, danju i noću slušajuć jauk i bolno stenjanje, smrtnu muku i izdisanje. Svemu tome se oni drago­ voljno podlažu, bez da zato traže nagradu ili plaću, ako ne možda česte kletve i pogrde sa strane surovih bolesnika, pa i mnogo puta preranu svoju smrt, kao što sam nedavno u jednoj monakovskoj bolnici sam svjedokom bio: Djevojka, u cvijetu mladosti, njegujuć sušičave sama oboli i nakon nekoliko dana bila je već na putu u vječnost. A takovi su slučajevi na dnev­ nome redu. Kad čovjek sve ovo promotri, mora, da se divi i čudi, čudi i divi i samo od sebe mu se nameće pi­ tanje: Ma koja je to onda otajna moć, koja na takove žrtve nuka? — S odgovorom zatezati neću, nego na­ prosto velim: Isukrst, Bog-čovjek, donio je tu tajnu na svijet i povjerio ju svojoj zaručnici katoličkoj Crkvi. Ј( katolička Crkva, ona sama i jedina ona kadra je st.. takova svijeoi dati. — 0. K. Bulat, Monakov. VJESNIK. NAŠA DOMO1 INA. Promjena u redodržavi Rosne Sreb kapilulu redodržave Bosne Siebrene u tajcu, dne 1 o. m, pod predsjedanjem generalova komisara preč. o. Trbana Talije, izabrano je za redodržavno starješinšlvo slijedeće osoblje: m. p. o. Covro Mihačević za redodržavnika, p. o. Bonifacij Viđović za kusloda, pp. oo. Augustin Pejčinović, Stjepan Nevjestić, Marijan Marić, Petar Ćorković. za definiloro. Novo je redodržavno -tarješinslvo u Sarajevu, dne 14. i 15. o. m. provelo u redodržavi Bosne Srebrene promjenu, ušljed koje su postavljeni gvardijanima: u Gučoj Gori fra Alojzije Per-. činlić, u Кг. Sutjesci fra Jozo Andrić, u Fojnici fra Leonard Čuturić, u Jajcu fra Jaroslav Jaranović, u Cijevnu fra Bernardin Sarić, na Petrićevcu fra Jozo Loparević; predsjednikom u Visokome kustod fra Bonifacij Vidović, tajnikom redodržave fra Velimir Martinčević. Za profe­ sore u Visokome stavljeni su: fra Anto Capandić, fra Alfonzo Čolić, fra Vinko Lalić, za prefekta klerika i pro­ fesora, fra Miron Kozinović za profesora i urednika »Glasnika sv. Ante«. Za župnike su stavljeni: u Cukliću fra franjo Ćurić, u Bos. Gradišci fra Marijan Dujić, u Volaru fra Franjo Valentić, u Jajcu fra Jaroslav Jara­ nović, u Kotor-Varošu fra Stjepan Nevjestić, u Cijevnu fra Jako Pašalić, na Petrićevcu fra Jozo Coparević, u Sokolinama fra Franjo Pavlak, u Stratinskoj fra Angjeo Bašić, u Bugojnu fra Angjeo Franjić, u Doljanima fra Grgo Kotromanović,u Dobretićima fra Anzelmo Alaupović, u Domaljevcu fra Zvonimir Mikić, u Vijaci fra .Jozo Vuki'ć, u Var. su fra Augustin Pejčinović, u Tremošnici fra Am­ brozu Živković, u Podhumu fra Blaž Pordušić, u Kr. Sutjesci fra Jozo Andrić, u Tolisi fra Bono Brkić, u Gučoj Gori fra Alojzij Perčinlić, u Vitezu fra Ilija Gjebic, u Banbrdu fra Bafo Condrić. Osim loga dolaze: u Bihać fra Živko Konjević za kapelana i gimnazijalnoga katehetu, u Jajce fra Anto Mačinković za vikara i kape­ lana, fra Ivo Mišković za kapelana i katehetu, u Cijevno fra Mirko Džaja za kapelana, na Petrićevac fra Vladimir Dolić za vikara i kapelana, fra Rafajel Ostojić za kape­ lana i fra Ambroza Radmanović za katehetu u narodnoj osnovnoj školi u Banjojluci, u Sanski Most fra Anto Cuturić za eksponiranoga kapelana u Sasini i katehetu, u Bugojno fra Silvij Franjković za kapelana i katehetu, u Busovaču fra Ernilij Milićević za kapelana, u Vareš fra Arhangjeo Grgić za kapelana i katehetu, u Zenici fra Krunoslav Brkić za kapelana i katehetu, u 'Polisu fra Milivoj Mijalović za vikaraa, katehetu i kapelana, fra Jozo Božanović za kapelana, Fra Florijan Nadarević za diskreta, u Breške fra Grgo Odić za kapelana, u Guču Goru fra Tugomir Marković za vikara i kapelana, u Fojnicu fra Gaudencij Kulijer za organistu, fra Marijan Milićević za diskreta, u Plehan fra Stanko Marinović za vikara i kapelana i fra Jozo Peulić, u Kr. Sutjesku fra Franjo Nikolić za kapelana, fra Sljepo lkić za ka­ tehetu, fra Serafin Jurić za kapelana, u Kreševo fra Stjepo Barišić ml. za vikara i kapelana, u Podhum fra Mirko Mačuga za kapelana i katehetu, u Vitez fra Sta- �Vjesnik. 97 nislav Antunnović za kapelana, na Petrićevac fra Ma­ noga sjemeništa sve prisutne goste pozdravio, a nad­ rijan Jakovljević za katehetu na višoj djevojačkoj školi, biskup dr. Štadler u ime svi zahvalio se je i novome u Sarajevo fra drnd. Tomislav Džnja za profesora bo­ definitoriju čestitao na izboru. goslovije, fra Mladen Momčinović za vikara i profesora Ministar Bilinski u Bosni. Na 8. lipnja prispio pjevanja u bogosloviji, u Kreševo fra Andrija Buzuk za je ministar Bilinski u Sarajevo. Na kolodvoru je doče­ diskreta. kan uz mnogobrojno činovnišlvo i od predstavnika grkoBlagoslov temeljnoga kamena. Na Anlunovo istočne i muslimanske vjeroispovjesti. Predstavnici su Sarajevo je imalo i opet jednu impozantnu religioznu katoličke vjeroispovjesti ovaj put izostali, jer su pri do­ svečanost — posvetu temeljnoga kamena od davna žu- čeku zapostavljeni. Ministar Bilinski izrazio se je pred gjene crkve sv. Antuna. Na posvetu je dohrlio naš po­ predstavnicima drugih vjeroispovjesti, da mu je milo, božni narod iz Vareša, Kr. Sutješke, Tuzle, Guče Gore, da ih vidi, ali da žali, da tu nema predstavnika kalo-, Viteza, Kiseljaka, Fojnice Kreševa i t. d. Dan je bio, da ličke vjere, kojoj i sam srcem i dušom pripada. Na 9. nije mogao biti ugodniji: sunce krili tanki zastori ob­ Nj. je Preuzvišenost primala u audijenciju predstavnike laka, a umjereni vjetar igrao ulogu gospojinskih lepeza. raznih vjeroispovjesti i činovnišlva. Prvo je primljeno Na samome gradilištu crkve kao i u kućnoj kapelici katoličko predstavništvo: preuzv. dr. Štadler, biskup dr. govorene su mise, te je ispovjedano i pričešćivano tamo Šarić, biskup Mišić, preč. dr. Košćak, preč. Igre, Predod 472 sata, pa sve dok nijesu počeli sv. obredi — do mersky, Pajić, Antun Alaupović, preč. Žuk, fra Petar 9 sati. Budući su Nj. Preuzvišenosti ministar Bilinski, Gorković, dr. fra Jelenić, fra Bono Ivandić, p. Dosta! i te poglavica zemlje Potiorek željeli, da prisus uju po­ p. Pmjtigam. Ispred svih je nadbiskup Štadler Nj. Presveti temeljnog kamena, a do 10'Д sati nijesu mogli uzvišem t pozdravio i zamolio, da nastoji Bosnu i Her­ prispjeli, to je najprije otpjevana misa, rečena propovjed cegovinu u gospodarskome pogledu što bolje podignuti: a onda istom posvećivan temeljni kamen. Misu, pro­ katoličkoj mladeži za sveučilišta što više stipendija pri­ povjed i posvetu uz sviranje vojničke muzike držao je skrbiti i kleru kongruu zavesti. Njegova je Preuzviše­ obljubljeni pjesnik — biskup . presvj. dr. Ivan Jarić. nost obećala, da će svim mogućim željama katolika Biskup je Šarić sa svojim vatrenim i kićenim risanjem koliko je to do Njega poći u susret, nu kongrua, veli, života sv. Ante Paduvanskoga mnoge uprav do suze spada najprvo na sabor. Zatim se je Nj. Preuzvišenost ganuo. Točno u 107, na gradilište su u automobilu s pojedinim članovima predstavništva porazgovorila, te prispjeli dvije Preuzvišenosti — preuzv. ministar Bilin­ je tom prigodom Franjevcima izrazila: »Milo mi je, da ski i preuzv. poglavica zemlje Potiorek. Pri ulazu u ovdje vidim predstavnike najzaslužnijega reda. Ja dobro gradilište Nj. je Preuzvišenost dočekao i pozdravio poznam, što su sve Franjevci u Bosni i Hercegovini odbor za gradnju crkve sv. Antuna u Sarajevu. Poslije kroz vjekove za narod i prosvjetu uradili«. General franjev. reda liiskupu Mišiću. Koliko mise a prije blagoslova presvj. je dr. Šarić držao po­ novno govor, kojim je istakao značenje blagoslova i se je imenovanje Mišića za mostarskoga biskupa doj­ budućega Božijega doma, koji se na čast sv. Antunu milo čitavoga franjevačkoga reda, pokazuje nam če­ diže; pozvao sve koji su zainteresovani, da budu zah­ stitka, što ju je general reda preč. fra Pacifik Monza valni onim, ikoji su što doprinijeli za gradnju; a do­ biskupu Mišiću, dne 16. ožujka 1912. spremio. Čestitka bročinitelje, da sve dotle ne uskraćuju svoje blagodarne glasi: desnice, dok se spomenula crkva sasvim ne zgotovi. Rim, S. Antonio Via Merulana, 124., dne 16. ožujka 1912. Prečasni i premili u Hristu oče! Iza ovih riječi slijedio je uz pjev pobožnih psalama Blagoslovljen Bog, otac miiosrdnosti i Bog sve sam blagoslov temeljnog kamena. Ganutljivo je bilo vidjeti, kako Nj. Preuzvišenost ministar Bilinski za spo­ utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj neprilici. Kad razabirem iz Tvoga lista tu veselu vijest, menutoga blagoslova pred 4—5000 duša uzima u ruke čekić i tri puta kuca, govoreći hrvatskim jezikom: »Za silno me obuzima veselje. I ne radujem se ja sam, Boga, v j e r u i d o mo v i n u ! « Iza toga je čekićem nego i sva braća naše kurije, kojim sam odmah pun kucao u temeljni kamen poglavica zemlje, te ostala radosti saopćio tu vijest. Duša se naša veseli, srce nam poigrava, ne samo, prisutna gospoda. Iza posvete slijedio je u blagovaonici franjev. bogoslovnoga sjemeništa obilni ručak, na kome što uvigjamo, da je najvrijedniji sin presiromašnog i je prisustvovalo osim domaćih do 50 gosta: nadbiskup poniznog Franje podignut na uzvišeno biskupsko dosto­ dr. Štadler, biskup dr. Šarić. protonotar Hadrović, janstvo, nego i jer se nadamo i ufamo, da će se uz kanonik dr. Košćak, preč. generalov komesar o. Talija, pomoć Božju po Tebi najviše podići i pomoći ko li msgr. Dujmušić, msgr. Canknr, vladin savjetnik Slrauss, njegova sveta Crkva to li serafinski red. Tako Tebi, premili oče, ispred sve braće, koja u dr. Čabrajić, i t. d. Na ručku je predsjednik bogoslov­ �98 Br. 5. i 6. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. ovoj našoj kuriji borave, da ispred, cijelog reda iz sveg srca čestitam i molim od svemogućeg Boga, da Ti bude sve blagoslovljeno i povoljno na korist svete Crkve na sreću serafmskog reda, na radost i veselje sve naše braće. Na mnogo godina! Tim željama neka bude posvećeni znak i vjesnik blagoslov serafmskog oca sv. Franje, kojega Tebi iz srca podjeljujem. Tebi najodaniji u Gospodinu Fra Pacificus, ministar general. Kardinal Falconi biskupu Mišiću. Čim je presvj. biskup Mišić dobio iz Rima prekonizacijonu bulu, od­ mah se je obratio na kardinala, uzoritoga gospodina fra Diomeda Falconija, moleći ga, da bi ga on u crkvi sv. Antuna u Rimu redio za biskupa. Na tu je molitvu uzoriti gospodin Falconii odgovorio slijedećim pismom: Piazza Cavour, 17. Rim, dne 2б. svibnja 1912. Presvjetli i prečasni gospodine! U preteškim današnjim vremenima sv. Božj i Crkva najviše potrebuje prokušanih, u nauci, mudrosti i pobožnosti glasovitih ljudi. S toga se nije ni najmanje čuditi, što je najviši svećenik Pijo X., vrlo pronicavi posmalrač ljudi baš Tebe hotio izabrati za biskupsku čast i breme; jer Ti si za franjevački red, osobito upravom bosanske redodržave, stekao najviših zasluga. Iz dna Ti dakle srca čestitam na dostojanstvu, kojim te sada sv. Božja Crkva hoće, d; iresi. Ja sam čvrsto uvjeren, da će Tvoj rad za čitavu Tvoju dije­ cezu biti vrlo koristan. Megjutim drage volje uslišaj em Tvoju želju i pri­ dajem Ti se, a Ti ćeš me vrlo obveseliti, kada mi ja­ viš, da si gotov. Na koncu ti vrlo rado podjeljujem sv. blagoslov. D. Kard. Falconii, R. M. Odlazak biskupa Mišića u Rim. Dne 9. lipnja oprostio se je biskup Mišić s braćom u Sarajevu i za­ putio se u pratnji p. o. Jozipa Andrića preko Jajca i Banjaluke u Rim, da se u gradu nasljednika sv. Petra, a namjesnika Isusa Hrisla redi za biskupa. U Jajcu se je biskup Mišić srdačno oprostio sa svom redođržavom sa kapitulom Bosne srebrene. Biskup Mišić redit će se u Rimu u franjevačkoj crkvi sv. Antuna, a redit će ga Franjevac, uzoriti gospodin kardinal fra Diomed Falconi. 0. Hoiiorij Zauinović. Redodržava sv. Jeronima pretrpjela je težak gubitak; nemila smrt ugrabila joj i opet jednoga mladoga, a odličnog sina, vrsnu silu u svakom pogledu. Na 23. travnja t. g. preminu u fra­ njevačkom samostanu na Otoku kod Korčule, u napunu života o. H o n o r i j Z a n i n o v i ć , g e n e r a l n i l e k t u r f i l o z o f i j e . Rodio se u Grablju na Hvaru g. 1882; nije mu bilo dakle nego samo 29 godina, od kojih 13 je godina redovničkog života a 6 misništva. Bio je duša od čovjeka, zrcalo redovništva, svećenik baš po Srcu Isusovu. Svak tko ga je poznavao, jednodušno je o nje­ mu pohvalno govorio. Vazda ponizan, tih, skroman; vazda Ijubezan sa svakim, vazda megju prvima po umu i po srcu. A bio je pameti bistre, kriterija zdrava, vo­ lje za radom čelične, pa se u njega velike nade polagale. Nakon svršenih bogoslovnih nauka u Dubrovniku, starešine ga poslaše za godinu dana u Tirol, da se uvježba u njemačkom jeziku, a odatle u Ri m, da se u m e đ u n a r o d n o m z a v o d u sv. A n t u n a usavrši u filozofskim naukama, uz koje bijaše dušom i srcem prionuo. I vječnom gradu boravio je pune tri godine, mio svakom sa svoje dobrote i učenosti, te su starešine svakom prigodom imali o njemu pohvalnih riječi. 11 Ri muj e položio s o d l i č n i m u s p j e h o m s t r o g i i s p i t iz f i l o z o f i j e , koju stade predavati franje­ vačkim klericima u Z a d r u i to onakovim zanosom, kakova je on imao za tu struku. Pri tom se marljivo bavio proučavanjem pojedinih filozofskih aktuelnih pita­ nja, prikupljaj uć bilješke o tom, namjerom, da ih kas­ nije u red svrsta, obradi i objelodani u našem »Serafinskom perivoju«, »Hrvatskoj Straži« i drugdje. Kako je u pokojnika bilo svestrane izobrazbe, finog kritičnog duha i naravne logike, njegove bi radnje bile bez sum­ nje veoma zanimive i poučne. Ali eto, nemila bolest — sušica — oborila mu sve osnove, te njegovo i onako slabo tijelo u grob strovalila. Nadali smo se, da će mu sviježi zrak ubavog Otoka okrijepiti istrošene sile i povratiti poremećeno zdravlje, no na žalost i ta se naša nada izjalovila. On otide Bogu na istinu, a megju svo­ jom redovničkom braćom ostavi duboku prazninu, koju će za dugo osjećati. Duša mu se raja nauživala, a nje­ gove vrline drugima na ugled bile! KNJIŽEVNA S H O T RA . PRIKAZI I OCJENE. Fra Lovro Mihačević: Po Albaniji. D o j m o v i s p u t a , Z a g r e b . 1911. I z d a l a M a t i c a H r v a t s k a , Ovo je najnovije djelo o. Mihačevića. Do sada je Fra Lovro izdao nekoliko djela većom stranom bogoslovne naravi; a ova je poučno - zabavna knjižica napisana u vrijeme, kada se sva Evropa zanimala i željela više informacije o Albaniji i junačkim Arnautima. Ovajeknjižica (str. 144) napisana na način putopisa: �Književna smotra. ostalim putopisima ima tu prednost, da je manje u njoj izvještačenog čuvstva, nego je to živa slika suvre­ mene Albanije, prikazana tako plastično, kako kazivati može onaj, koji je uronuo u dušu Arnaulima i provcrao se po najnastranijim krajevima KaŠtriolićevih potomaka. Mihačević je proživio u Albaniji 13 godina; pro­ živio ih je na način Fratra-narodnjaka; te je kao čovjek osobite naobrazbe i snizivši se i uživivši se u narod mogao, kao malo tko, da prikaže Albaniju u pravoj njezinoj slici. 1 zato Mihačević sasvim originalno i na svoj način piše o Albaniji. Do sada što se u nas pi­ salo o Albaniji, najviše je to pisano na njemačkom jeziku; ali osim stručnjački što je pisao o arheološkom dijelu Albanije dr. Patsch, druga pisanja kao općeniti prikazi Albanije ne mogu se mjeriti sa pisanjem o. Mihačevića,. koji je radio u Albaniji i za Albaniju i kao privatnik i poslije pozvan za službu u javnosti (provin­ cijal) doživio je, što doživi obični Arnaut a imao je prigodu da gleda Albaniju; na očale diplomacije - nije čudo dakle, da oca Mihačevića i danas Arnauti spomi­ nje kao svoga, koji im bio dao i srce i život i sve. Knjiga je ova razdijeljenja u Mo j a p u t o v a n j a Kat ol i čka cr kva u Albaniji - P r i l i k e u Al ba ni j i — Obi čaj i Ar b a n a s a — A l b a n s k a n a r o d n a k n j i ž e v n o s t i K n j i ž e v n i ( u mj e t n i ) rad. U odsjeku Mo j a p u t o v a n j a riše pisac svoj put n albanaške planine, prijelaze preko najpogibeljnijih voda, dolazak inegju narod raznih plemena, o kojim nam priča najzanimljivije, naročito o junačkim i haj­ dučkim Miriditama; nadalje nas upućuje u istom od­ sjeku u povjest i sadašnjost poglavitijih arnautskih mjesta i sve to stavivši pred oči završuje zdravim krasnim, romantičnim Skađrom, odkuda je pošao na put i gdje je i svršio svoje putovanje. U odsjeku K a t o l i č k a c r k v a u A l b a n i j i pošto je već pisac dovoljno nas upoznao sa topo­ grafijom te zemlje, sad nabacuje, kao na okosnicu meso, najzanimivije note o Albaniji, i tu nam jasno prikazuje samoprijegor a ujedno i uspjeh katoličkih svećenika u ovoj provinciji naročito je zanimivo, što učeni pisac pripovijeda o Franjevcima, koji svagdje znaju vršiti svoju službu na svoj način: samoprijegorno i neopaženo, a tako je doista i s albaneškim fratrima. P r i l i k e u Al b a n i j i i Obi čaj i A r b a n a s a to su dva odsjeka, koja može napisati stvarno samo onaj, koji ne gleda Albaniju na tugje, nego na vlastite oči; i to ne samo u gradovima, u koja je prodro duh suvremene Europe nego više je o. Mihačević zagazio, bolje rekuć, đopuzao u najzabitnija gnijezda junačkih Kaštriotića, da nam ih odatle prikaže, kakvi su u domu i porodici, njihove zaruke i vjenčanje, pogreb, nošnju. 99 kako se ponašaju u društvu, kod svetišta, koliko drže do »bese«, što je to krvna osveta kod Arbanasa, po­ bratimstvo i krsno ime i ostalo. Odsjek A l b a n s k a n a r o d n a k n j i ž e v n o s t govori o narodnoj poeziji i narodnim poslovicama. Napokon u K n j i ž e v n o m r a d u daje nam o Mihačević zanimive podatke o umjetnoj literaturi Ar­ banasa, u kome odsjeku nas najviše zanima suvremeni i najdarovitiji pjesnik Arnautski Franjevac F i s h t a , koji je prvi pravo rekuć počeo domaću umjetnu knji­ ževnost arnautsku. Visoko naobražen, proučiv ponajbolje svjetske književnike, a Martićeve »Osvetnike« poznajući kao malo koji i Hrvat, on je prvi pregao za umjetnom literaturom na podlozi narodne poezije arnaulske. Možda je baš ovdje najuputnije da se spomene i za o. Mihačevića, daje prvi uveo u arnautske franjevačke škole arnautski jezik, slomivši krilo talijanskom duhu i talijanskom jeziku u arnautskim franjevačkim učiliš­ tima. Tako u kratko iscrpismo sadržaj Mihačevića puto­ pisa po Albaniji, označivši i njegovu književnu vri­ jednost. Čujemo sada, da o. Mihačević kani hrv. publiku podariti još s jednim djelom o Albaniji — lo je »EJ ovjest Albanije Bilo sve na diku radišnom o. Mihačeviću i za vječnu uspomenu slavnimKastrioti i Kastriotićima! — Č. Marinko Lacković: Dojmovi s istoka. Gjakovo 1912. (Preštampano iz »Glasnika biskupije Bosanske i Srijemske*.) Gijena 1 kruna: — Istok zanima svakog Evropcjca, napo&e istok u užem smislu, m.kne Palestina te se rado kupuju i čitaju knjige, koje istočne krajeve opisuju. Zato baš i imade kod raznih naroda veliki broj opisa istoka, napose opisa sv. zemlje. Mi Hrvali kao u mnogočem tako i u ovom oskudijevamo, te je veoma pohvalno, što je gosp. Lacković, kad je već bio srcian da vlastitim očima vidi opjevanu Palestinu, holio »da iitisne na papir misli i čuvstva svoje duše; mile uspomene sličice, impresije svoga putovanja po Pales­ tini«. A lijepo je, što te svoje dojmovo onako toplo, nenategnuto, naravno prikazuje tako, daše spravom ugod­ nošću čitaju. Pri lom čitanju čitalac kao da preživljuje sretne časove auktorove, kao da se i on — čitalac — šeće po čarobnom istoku, pohagja sveta mjesta, cjeliva tihu betlehemsku špiijicu ili još sačuvani grob u kome je ležalo presveto Tijelo Spasitelja našega. »Šteta samo, što pisac nije umetnuo više povjesnih i topografičnih bilježaka, a i egzegetičnih, jer bi tim korist od čitanja bila puno veća, a da uza sve to knjiga ne poslane znatno većom, niti opisivanje suhoparnim. Ko isporedi n. pr. »Un autunno in Orienle« čuvenog Bonomelii-a sa Lackovićevim »Dojmova s istoka« lasno će uvidjeli da je vrijednost Bonomellijeva putopisa trajna zato �100 Br. 5. i 6. — »SERAF1NSKI PERIVOJ« — 1912. je i doživjelo već više izdanja — dočirn je putopis, našeg Lackovića prolazne vrijednosti, navlastito, jer je prikazao svoje dojmove s istoka, a ne opis istoka. Doduše je pisac bio došljedan samome sebi, jer je u uvodu istaknuo: »ovo nije niti učena rasprava, niti historičko ili geografsko opisivanje sv. zemlje i kršćan­ skih svetinja u njoj«, ali baš taj način opisivanja ni malo mi se ne mili, jer je vazda dobro, »miscere ulile dulci«. Po gotovo to vrijedi, kad se radi o sv. Zemlji, jer svak, ko čita čijmudrago putopis Palestine, 1raži tu i razjašnjenja nekojih mjesta, običaja, izraza, koje po­ često nalazi spomenute u sv. Pismu, a koje su mu dosta nerazumljive. Po tom, što bi u kakovom drugom putopisu bilo dosadnim, u putopisu Palestine postaje zanimivim.— 0. P. Vlašić. P. R. Leguil. 0. F. M: Le Tiers-Onlre cle saint Fran<jois d’ Assise. Ova knjižica sa 80 str. na odveć zanimivi i slručnjački način prikazuje motive radi kojih bi svak morao stupiti u treći franjevački osobito su poučne tačke: Kako nam vruće preporučuje treći red sv. majica Crkva, što treći red može učiniti u obitelji i u društvu t. j. kako treći red rješava soci­ jalno pitanje. U drugom dijelu ph c vještački pobija prigovore protiva trećem redu, kao n. рг. ja sam premlad, ili već u drugim bratovštinama; ja mogu biti dohar kršćanin i bez trećeg reda, nijesam dosta f ± bojim ga se; treći red puno iziskuje, ne slaže sp dužnostima u svijetu, odveć je pučki ili on je samo za pobožne ženice. Kad se pročita knjižica sv* ovi umišljeni i smješni razlozi mahom padaju. Kako je knjižica u ob­ liku propagatorne brošure, bilo bi odveć poželjno, da ju koji franjevački bogoslovni zbor izda u hrvatskom ruhu. Cijena je četredeset (40) hel. a naručuje se: Couvent des Pereš Franciscains, Metz, rue Marchant, 17. F. L. B. (ж. Моу: Vollstiindige Katechesen fftr đie untercKlasse der katholischen Volkschule. 13 Aufl. Freiburg i. B. 1911. Herdersche Verlagshaiidlung. Meyeve kaleheze doživjele su evo i trinaesto izdanje: znak, da nečemu vrijede. 1 jesu u istinu ove kateheze vrijedne preporuke. Sav kršćanski nauk prikazan je .u malom prostoru od 476 str., pa se je uprav čuditi vještini auktorovoj, što je smogao toliko materijala u lakom malenom prostoru nagomilali, a da ipak sve bude jasno i djeci shvatljivo. Knjiga se dijeli u 2 dijela, već prema dvjema školskim polugodištima; u prvom je govor o Bogu; stvorenju o 10 zapovjedi Božjih i važnijim biblijskim dogagjajima Starog Zavj., dočim je u II. dijelu prikazan život Isusov, ustanova kat. Crkve i važniji dogagjaji Novog Zavj. Zanimivo uprav tumači Меу školskoj djeci kršćanski nauk: njegove riječi teku iz srca, i nema sumnje, da će se primati dječinjeg srca. Naši hrvatski katehete mogu se mnogo ovom knjigom okoristiti. Cijena je K 4.20. vez. K 5.40. Može se na­ baviti i u Beču kod podružnice Herdera. Prim ili smo na prikaz i ocjenu: Dr. Paul W’llielm von Keppler, Homilien und Predigten 1 —3. Auflage. Freiburg im Breisgau, 1912. Herdersche Verlagshandlung. Cijena K 8.84, u platno uvezano K 4.80. Može se dobiti i u Beču kod Herdera. Dr. Milan Prelog, Repetitorij Povjesti Austro­ ugarske Monarhije. Sarajevo. Cij na K I 50. Dragan Dujmušić, Kritična Povijest sv. Kuće Marijine u Loretu i njezini prenosi. Izdala »Kuća Do­ bre Štampe« (oo. Kapucini) na Rijeci, 1912. Dr. Mat, Eberhard — Dr. Agiđius Ditscheid, Kauzel-VortrUge. 6 Band. Predigten und Betrachtungen tiber Sonn- und Festtags-Evangelien. 4. Auflage. Freibug im Breisgau — Wien. Herdersche Verlagshandlung. Cijena K 6.60, u polukoži K 7.50. Vladimir Bakotić, Un Poeta Mitrato della Bosnia. Milano. Sip. Časa Editrice Ambrosiana. 1912. DOPISNICA UREDNIŠTVA. Č i t a t e l j i m a » S e r a f . P e r i v o j a « . Puno smo primili reklama za 4. i 5. br. »Seraf. Perivoja«. Nekima smo pismeno dali razloge, ali svima nijesmo mogli odoljeti. S toga to činimo ovim putem: Prije 15. travnja nastao je djelomični štrajk u tiskari »Vogler i dr.«, gdje se je »Seraf. Perivoj« tiskao. Štrajk se je malo pomalo ■ generalizirao ne samo u tiskari »Vogler i dr.«, nego u svim sarajevskim tiskarama osim zemaljske tis­ kare. 1 tako je »Seraf. Perivoj« većim dijelom u slogu zastao. Kada se je (štrajk i opet samo na tiskaru »Vogler i dr.« ogra­ ničio, nijedna nam tiskara započetoga 4. broja nije htjela, da primi. To je uzrok, da smo s nepočetim 5. i 6. brojem u tiskaru »Bosnische Post« prišli, dok će se 4. broj čim prije bude moguće u tiskari »Vogler i dr.« svršiti i ekspedirati. Molimo, da nam se ovo uzme na znajc. N o n c a . I oslalo će doći. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, za gjake, trećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Ju lijan Jelen ić. Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �Pretplatile $e na „SerafinsHi Perivoj** za 1912. Biskup fra Alojzije Mišić (milodar) 100 K; o. Bruno Kovačević, Našice; Voss. Sortiment, Leipzig; residencija franjevaca, Konjic; franj. samostan, Sinj; fra Jozo Peulić, žup., Sokoline za 3 komada K 15; trećoredci, Bihać; fra Andrija Matutinović, Pasičina; fra Silvije Franjković, Fojnica (1911. i 1912.); veleč. g, Nikola Milčić, Magjarevo (za 1907. 8., 9., 10.11.) 25.; Župa Čuklić; fra Jako Pašalić, Čuklić; vel. g. Milan Antolić, kateh., Zagreb, (1911. 12.); dr. Franjo Zagorac, Karlovac; vel. g. Gjuro šimončić, Gradec; g. Niko Sučić, Lijevno; g. Pavo Jazvo, Lijevno; o. Anto Franjić, Vidoši; o. Jure Runjić, Gala (Dalmacija); čč. sestre milosrdnice, Derventa; redodrž. presv. Otkupitelja, Šibenik (i milodar K 5); Hrv. čit. pjev. i tamb. društvo »Bobovac«; Кг. Sutjeska župa Bu­ šo vača; g. Ivan Mutić, Vareš; g. Niko Gjivanović, Dubrov­ nik; čć. sestre milosrdnice (S. Stefanija) Zagreb; Rev. Elias Gušić, Amerika (1910. i 11.) K 10, a 10 za dobru štampu; fra Mirko Šestić, Koraće; župa Koraće; Župa Grabovica; bogosl. sjemen. Sarajevo (1911. i 12.); Gertruda Pinart, Sarajevo; Velem. g. Nikola Ćurić, Kiseljak; N. N. Visoko; župa Podmilaeje. MILODARI za gradnju crkve sv. Ante Paduanskoga u Sarajevu. ) Zlović (Vareš) sakupio ^9*01 ista. Zekić (Vareš) obitelj Baklan 4 K, N. N. (Vareš) 2 K, K, Suzana Rup2 K, Franjo Fiala 10 K, Martinče’ pert 2'50 K, Anica Katalinić Marušić 0*60, G. Sokolić do- ć skupila 0 7 0 K, ggja Zviefelhofer 3 K, Jeka Davide, 10'50 K, sarajevski trećoredci 18 0 K, MKild p' 2'80 K, Blaž Tomašić, župnik ^neJve) 20 K. Doubek 5 K, samostan čč. oo. trapista 300 K, Angja Milarđović 50 K, Ana Bilić 40 K, N. N. (Sarajevo) 10 K, Katica J ovj . -akupda 2670 K, ggja Sczeuzen sakupila 32’90 K, čč.lsestro Krvi Isusove (Banjaluka) 25 K, župa Bihać (članovi)- 200 K, g. Ivo Andrić (Visoko) 10 K, Ana Lister 2 K, Mara Kopić 3 K, g. Haraszil 2 K, župa Jozehna Marek 2 K, župa Domaljevac 8'80 K, Margareta Povek 5 K, N. N. (Sarajevo) 20 K Članovi (SarajRo 15 K. Uplaćena dionička glavnica 2,000.000 kruna. Centrala u SARAJEVU. Podružnice: MOSTAR i TUZLA. m џ ■■ Preuzima uloge na uložne knji­ žice te ukamaćuje iste uz 4 1j2° l0 čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na teknći račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Z , d Iđ g đ O lilt < l Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i ku­ pone. Pohranjuje svakovrsne depo­ zite i upravlja njima. Iz vršuje isplate i naplzte na svim trgovačkim s edištima tu- i inozemstva. ■ II 1 j ■ ■ prima u zalog sve dragoeijcnosti kao: srebro, zlato, drag u lje j ostalo. �JJ______ LL □ Т15Ш Д □ Preporučuje se za izradbu svib u tiskarsku Struku spadajućib poslova. - - Stereotipna. =Vlastita knjigovežnica. — ■■ H гг � https://kolekcije.nub.ba/files/original/567aee11ea50c556166c87ee9b346bdd.pdf 454cd58ac990c20bf030f2162ab48cf8 PDF Text Text serafinski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 7. SARAJEVO, 15. SRPNJA 1912. 001). XXVI. Privilegovana $г zemaljska banka ZA B O S N U I H ER CEG O VINU, CENTRALI U SARAJEVU. Uplaćeni dionički kapital 10 milijuna kruna. FILIJALE- u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju. B. Gradiški, Lijcvnu, Eos. :: Šamcu, Travniku, Treb nju i Višegiadu. — ZASTUPST' r4’ 11 Аас’ u, Goraždi, Ssnskom Mostu, Stocu i Zvorniku. Veleprodaja duhana u s4 m spomenutim mjestim a. ј ~ Љ :. л naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i HIP0TEKARN0 ODJELJENJE Daje hipotekarne i komunalne zajmove d' godine Izdaje 4V3°/0 založnice i 5% komunalr' obligaeije O e su zaloznice i komunalne obligacije u Bosni i Hercegovini prosti od proveza, imaju pupilarnu sjegurnos’, te se mogu potrijebiti kao jamče­ vine pri trgovačk m poslovima. Osim to mogu služiti u čitavoj austro-ugaiskoj monarhiji kao vojn? e ženiđbene kaucije BANKOVNO ODJEL jENJE. Kupuje, kovine. mjenice nice uz prodaje i izdaie vrijednostne papire, dev - Preuzima kupone i vučei'f; srećke, i doznačnice, daje zajmove u konto-kr covoljno pokriće ili osigu «-: Oba plate roje* maćenjL pohranu i svihu uregj* ne knjižice — Plima vrijednote svake vrsti u \ kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu 'uljenom p ostorom — pod zatvorom stranke i banke. DJ .LJENJE ZA ROBU. ust счјп о djelerje robe, kao što i posebno odjezerraljske pro /ade u B čkom sa agencijom u Doboju, ' sa svijer u 1 govačku struku zasjecajudim dobavama, omisiji iako \ a vlastiti račun, tinanciianjem i podizanjf.n istrija i javnih poduzeća. jjH^i и p i r u e t i izvora suhe Š!” ~-o i žito. Kod banke opstojeća generalna g'-entur; povi. osigurav. ХА L ;NI GENERALI" prima direktno ili putem filijala i ispostava razne 1: te o u uranja na živpt i proti vatre, a ger ralna'agent ura osiguravajućeg društva „PROVIDENCIJAu prima osiguranja zalslueaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima. Cjubljanska kreditna banka Podružnica n Sarajeva. Centrala u Ljubljani. Podružnice u Spljelu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. | Dionička glavnica K 8,000.000*— Pričuve preko K 900.000*— | = = ........ ' 1 1 : -------= Z Z Е З Е-З.== ЕВ i Prima uloge na štednju na uložne knjižice л\\ 0l , .. t ., ...... i tekuće račune i ukamaćuje ih sa T 12 Ј0 bez ,kakvln Poreza 1 ođbltakaKupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve ^ vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. ш I O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. -------------------------------------- - ------------ c 5 �Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu. (dioničko društvo). :: Uplaćena dionička glavnica 2,000.000 kruna. Centrala n Sarajevu. Podružnice: jdoslar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne knjižice te uka­ maćuje iste uz 4Vo čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbi*' Daje zajmove na tekući raču Kupuje i prodaje vrijednosne i valute. Unovžuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne oapire : kupone. - 7 u;c svakovrsne depozite i upravlja • * в lzvršuje «аЧч i naplate na svim trgovačkim sreu. a Л- i inozemstva. Zalagao Siromašne crkve imaju znatan popust. B h I шт * Nemojte kupovati crkvenoga odijeladok .se. .niJeste osvJedoffli 0 izvrsnosti . ~ i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, baldakina, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornica JOSEF NEŠKUDLA, ошмис. Moravska Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijenici i proračuni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: :: u konkurentnih tvrtkih! Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. Siromašne crkve imaju znatan popust. :: :: 9« ж ш S i шшт �Bosanski ljiljan. one mjere, koje je prama njoj upotrebio, pak najposlje i crkvenom se vlašću poslužio, a to svakako bilo zako­ nito vjenčanje, i prema tomu ona postala njegova za­ konita žena, koja je dužna s njim zajednički živjeti. Kraj svega toga Franjo se je ipak prama njoj pristojno ponašao, te ju nije ni jednom prilikom zlostavljao ni vrijegjao. Na ove i slične riječi ovoga redovnika ublaži se srdžba očeva i primi tu ispriku, a oprosti uvredu nanešenu njegovoj obitelji, ali što se tiče njezine udaje to odgodi na drugo vrijeme dok se ona oporavi, bojeć se sam da i ne umre ovako izmučena, stoga poručFranji neka još ovamo ne dolazi. Jedva je to izgovorio, kad mu javiše, da se je djevojka onaj čas onesvjestila. Redovnik se oprosti, a otac ode k bolesnoj kćeri. Velikom nestrpljivošću čekao je Franjo na povra­ tak svećenika, žaleći, da je toli nesmetano postupao i bojeć se otpora njezina oca. Ali čim je razabrao, kako je povoljno riješeno ovo pitanje, odmah mu se povrati nada i dade očitati nekoliko sv. misa za svoj zaruč­ nicu, te zamoli i druge redovnike onoga kraja, da se pomole za njezino zdravlje. Megjutim je i Mandalina molila Boga, da je ovom prilikom oslobodi iz tamnice tijela i primi u rajsko veselje, tim većma, što su i pri­ zvani liječnici teško dvojili, da će ostati u životu. Tri mjeseca trajala je ova bolest, a ona bila posve odana u volju Božju. Napokon Franjo doznade, da se njegova miljenica po malo oporavlja pak s toga opet posla onog redovnika k njezinu ocu, da izrazi njegovo veselje i zamoli ga da smije koji put doći u njegovu kuću, po­ sjetiti djevojku i počastiti svojim dolaskom novu svojbinu. Mijo to ovaj put sasluša nekim zadovoljstvom, ali kao čovjek razborit, odgodi još na neko vrijeme, dok i on na to pripravi svoje dijete. Ovim odgovorom zado­ volji se redovnik, a još većma nestrpljivi mladić. Otac djevojčin opazio je naime, da se Mandalina svaki put uzrujava, čim joj se spomene što o udaji, a svaki put bi rekla, da se ne misli udavati. Nu on je i to znao, da se djeca s početka opiru roditeljskim namjerama s njima, ali .kada vide, da njihovi stariji ne popušćaju, ona njima volju ispune, ako su i priuba u drugom po­ slušna. Od ove udaje on se je mlogom dobru nadao, jer je znao, da Franjo ima velike rodbinske i prijatelj­ ske sveze sa najvigjenijim obiteljima u onome kraju, koje bi njemu vrlo dobro došle, osobito u ono žalosno po Bosnu doba. Opažao je takogjer, da bi mu i trebala ovaka sveza, da se ima na koga osloniti u raznim pri­ godama sužanjskog života, da ne nastrada onako osam­ ljen. Sada se je počeo bojati i Muslafine osvete, kojem su stajali na usluge toliki njegovi jednovjerni, uvijek spremni, da u čem naškode svojim kršćanskim susje­ dima, koje su one prezirali, što su ostali vjerni krstu, a njihovi mu se starenici za vremenitu korist iznevje­ 103 rili. Sve to uvaživši Mijo, jednog dana ugje k njoj i našavši je izvan postelje, otvori joj svoje srce i reče: »Draga kćerko, mislim da si potpuno uvjerena o mojoj očinskoj ljubavi, pa da ćeš rado sa svoje strane olak­ šati ocu brige, koje ga odavno muče, a sve radi tebe. Teška je bila za me žalost, kada sam te 12 dana dr­ žao izgubljenom i unesrećenom, ali i velika radost mi je nadošla, kada si se onako čudesno povratila. Bog te je vanredno štitio i čuvao. Hvala mu i slava! Nadao sam se, da ćeš mirno provoditi djevojačke dane pod mojim krovom, ali eto napade na te bolest i u malo da te nisam izgubio. Sada kada si i tu pogibelj pre­ metnula, došlo je vrijeme, da mene i svoju majku raz­ veseliš. 0 tebi sada zavisi sreća naše obitelji. Šta je Franjo (ne ljuti se, ako mu ime spominjem) tebi učinio, znaš bolje od mene, ali zašto, možebit i ne slutiš. Na ono ga je navela silna ljubav prema tebi, a za to ga treba ispričati i od srca mu oprostiti, jer nije imao zle nakane. Premda si bila u njegovim rukama, ipak nije ti ništa na žao učinio, niti te osramotio. To mene sili, da mu ne samo oprostim, već da ga i očinski ljubim, što se je tako plemenito ponašao u toj mladenačkoj zanešenosti. On je iza tvoga povratka lijepo se ponizio i preko župnika se ispričao, moleći za oprost. Kada je Čuo, da si se razbolila, dao je za te izgovoriti više sv. misa, podijelio ubogim obilnu milostinju i preporučio le u molitve redovnika. Osobito mi je u volju unišao, što te nije u bolesti pohagjao, premda je silno želio, samo da tebe poštedi. On već zna, da si se ti prilično opo­ ravila, pak hoće da zna, kada će moći slaviti svadbu i po te doći, da te vodi svojoj kući. Treba mu dati po­ voljan odgovor, ili se opet izvrći novim neprilikama. Meni je moja kćerko, veoma žao, da toliko zazireš od udaje i ja bih te rado ostavio u tome stanju, da nije drugih viših razloga. Ponajprije, ti si vjenčana, pa ne možeš tomu se više opirati, a drugo mi smo u zemlji progonitelja vjere Isusove, pak nas nema iko štititi ni čuvati. Baš onaj Mustafa u velikoj je milosti kod upra­ vitelja ovoga kotara, a čovjek zvjerske ćudi, pak bi mogli navući na se velike nesreće, ako bi se ti dalje opirala udaji za Franju. Zar bi ti mogla to mirno gle­ dati ? Zar da upropastimo naš imetak i naš život samo za to? Ej, kćerce, kćerce, zapostavi tu namjeru i želju koristi naše obitelji, sreći svog oca, i opstanku svog doma. Ako ti ne trpiš nikako Franje, kaži mi zašto i ja ću ti razagnati i zadnji trag te odvratnosti. Možebit i opet ćeš' mi navesti za glavni uzrok to, da si Majci Božjoj obećala očuvati djevičansku čistoću i što si to­ like nazaredne milosti pri cvom dogagjaju iskusila. Ali o kako se često prevari čovjek, misleći, da je nešto volja Božja i dobro djelo što čini, a kad tamo to je bila vražija utvara i napast. Mi kršćani znamo, da rao- �104 Br. 7. — »SERAFlNSKl PERIVOJ« 1912. ramo starije slušati u svemu, što nije očiti grijeh, da volja mlagjih mora biti u rukama starijih i da ne vri­ jedi ni zavjet, ako na to ne pristane njegov zakoniti starješina. Oni mogu ovaka obećanja obeskrijepiti, da mlagje ne vežu, jer se protive kućnome redu i dobru. Ako bi ti mrzila na udaju, jer bi ti škodila duši, ja te ne bi u tome priječio, ne dao mi dragi Bog, ali zar nije i ženidba sakramenat, zar nije i ona u sebi dobro djelo? Zar neće i Isusu biti drago, kad se dvoje zako­ nito sjedini i uzgoji porod u strahu njegovu? Znaš da je Spasitelj sazidao crkvu na Petru oženjenu, a ne na Ivanu djevcu i ljubimcu svomu. Nu pogjimo dalje. Zar misliš, da ćeš ugoditi Bogu i blaženoj djevici Mariji, ako se opreš volji svojih roditelja, dok oni žele i na­ mjeravaju uklonit sebe i tebe velikim nesrećama. Vjeruj mi, kćerce, da je to napast, koja potječe od zlog duha. Hoćeš li to jasn’je poznati? Čuj! Zamisli, da ni ja ne mislim na tvoju udaju. Dobro! U nas nema kao u dru­ gim kršćanskim zemljama ženskih samostana, gdje se zaklone takove djevojke i služe Bogu posve mirno, uklonivši se od svjetskih briga i pogibelji za njihovo djevičanstvo. Trebovalo bi dakle, da se tamo zakloniš, Ali ti ostaješ ovdje u ovoj kući. Ako ja umrem, što će biti do nekoliko godina, tko će te onda hraniti i braniti? Zar ćeš pod ovom nekršćanskom vladom i zaštitom nesmetano živjeti? Zar ćeš igda biti sigurna za svoju čast? Zar ti ne bi uvijek bio u opasnosti i tvoj dobar glas i moj život? Ovo su razlozi veliki i silni, moja kćerce, a nisu pusta naklapanja, koji me nukaju, da te lijepo smjestim prije, nego umrem. Iz svega ovoga vidiš da treba priklonit se volji Božjoj, koji te radi obitelj­ ske koristi zove u ženidbeni stališ. Nek te na to sklonu moje molbe i tvoje tužne majke, te nemoj me silovati, da ti to isto i zapovjedim kao tvoj otac«. Ovdje Mijo završi svoj govor. Očeve riječi rastužile su nanovo Mandalinu, osobito za to, što je znala, da ju je uvijek nježno ljubio. Njegovi razlozi ganuli su ju do u dno duše, ali kako Bog ne ostavlja nigda pravednika ni u najvećoj kušnji, tako i nju rasvjetli i ohrabri, da je od­ vratila ocu: »Dragi oče, ja dobro poznajem tvoju ljubav prama meni, pak ću ti biti uvijek zahvalna. Žao mi j$ da nisam to ničim zavrijedila, osim što sam tvoje di­ jete. Ja ću te do smrti štovati slušati i po tvojoj se volji vladati. Ali sada se radi o udaji, to jest, da se vječnim vezom s mužem spojim. Da se na to odlučim treba mnogo i ozbiljne priprave, a osobito, da mi Go­ spodin očituje svoju volju i namjeru, da dozfiam što je po me bolje. Dozvoli mi dakle još koji dan, dok se bolje oporavim i molitvom zaprosim nužno mi svjetlo, da ti mogu razborito odgovoriti na stavljeno mi pita­ nje«. Ne znade Mijo odbit joj ovu djetinjsku molbu, već joj dade još dva dana, da se može predomisliti i odvažiti, misleći, da je njezinu težnju za djevičanskim stanjem iz temelja uzdrmao i o potrebi udaje dovoljno je osvjedočio. — Čim otac ode, ona se zatvori i podade plaču i uzdisajima. Sada doleti joj i majka, mi­ sleći, da se je ona već sklonila ispuniti roditeljske želje. Nu ona joj samo reče, da će potražiti u molitvi volju Božju, pak što htjedne Bog ona će i učiniti. Nje­ zina se nada ispuni, jer slijedeće noći dok su svi u kući mirno počivali, ona prostrta pred slikom Gospi­ nom vruće se molila i u suzama se kupala. Kada učini joj se, da ju presveta Djevica razsvjetli i da joj reče: »Bježi, Mando, bježi i ne boj se, ja ću biti uza te«. Na ovaj otajstveni poziv ona se osnaži i obradova te ne odgagjajuć ni jednog časa, izvede sve što joj je srce kazivalo, i pošto je već bila zora, spremi se na put. U tu svrhu dohvati se očeve sablje i jedne odjeće, te uzevši jednu njegovu košulju i nešto rublja, izagje kra­ dom iz očeve kuće. Već je zora nebo rumenilom oblijevala, kada j9 mlada i lijepa bjegunica dala se na nepoznato putovanje. Njezinom srećom biše otvorena gradska vrata, a ona izišavši iz egipatskog ropstva uputi se k bližnjoj šumi, gdje skrećući s pravog puta, zagje u najgušći kraj. pak ovdje odloživši oružje i sve, što je nosila, pade na zemlju i bježeći od zemaljskog zazučnika, stade tražiti vrućom molitvom nebeskog i slatko tu odahne. Osam je dana ona tu proživjela, a da se nije imala ničim okrijepiti, te da je ipak nisu sile izdale, što je negdja i seraf asiški iskusio na otoku jezera Trasimenskog, provedavši cijelu korizmu 0 dva krušca. Napokon je trebovalo kuda mu drago poći, ter preudesivši prama sebi mušku odjeću i odrezavši druge svoje pletenice, preobučena ostavi šumu, noseć u njedrim muško srce, divno pouzdanje u Boga 1 u zaštitu svoje nebeske majke, rastavi se s očevim domom i milim zavičajem. Megjutim njezin dobri otac teško je čekao na njezin odgovor, pak ono jutro pogje u njezinu sobu, da ju upita trebuje li štogod, a ne našavši ju, stane pre­ traživati svaki kut i dozivati, pa videći, da je nekud pobjegla, silno se rastuži, a njezinu zaručniku poruči, da se je njegdje sakrila. Za čas ovaj prispije i obojica na sve strane obletiše; nu uzalud. Ona je slijedila ne­ beski poziv, a čitatelj ovih crtica duguje hvalu Bogu, koji je divno ravnao staze naše bjegunice. Na ovome putovanju, koje je trajalo 6 dana snagje je paklena napast, da bi samoj sebi život oduzela i tako svoje djevičanstvo očuvala. Već je bila počela o tome raz­ mišljati, kada prečista Majka Božja razagne iz njezina srca ove crne misli, a ona utješena još se vjećma privine zagrljenju svoje zaštitnice. Šestog dana dosta na­ pornog hoda pregje Savu i dogje u grad Mitrovicu, uzevši sebi ime Ivan, valjda radi svoje odanosti ovom �105 Bosanski ljiljan. djevičanskom ljubimcu Isusovu, pak ćemo ju i mi od­ sele tako zvati. Dok je on ulicom obazirao se, gdje bi otpočinuo i štogod založio, nanigje neki gragianin i za­ gleda se u njega. Sada Ivan čedno i uljudno zamoli ga, da mu pokaže koju gostionu, a onaj opčaran nje­ govim lijepim držanjem odluči pozvati ga k sebi. ter ga stade raspitivati o njegovu zavičaju, stanju i zani­ manju. Ivan mu odvrati, da je iz Bosne, da je poštena roda, pak se je uklonio, što su ga roditelji nagonili na ženidbu, čemu on nije ni malo sklon, već želi još koju godinu ovako neoženjen ostati, a to sve ispriča nekom vanrednom iskrenošću i ljupkošću, da mu je gragjanin Lovro ponudio službu kod sebe. Ivan to rado prihvati, osobito kada je razabrao, da je Lovro katolik, bez djece i da živi sa ženom u najvećoj ljubavi. Ovu po­ nudu smatrao je Ivan velikom Božjom blagodati, jer tu ga nitko ne pozna, nema novaca za dalji put. a nije znao kako bi se uzdržavao. I žena Lovrina obradova se mladomu slugi, osobito kad uvidi, da je zbilja po­ slušan i točan u svakomu poslu. Nije trebovalo njego­ vim gospodarima nikada ponoviti zapovijed; on je slu­ šao rado, bez prigovora, dapače, kada je upoznao nji­ hove navade, znao je preteći im želje, slijedeći provo­ diti uzoran život, pak u sebi ujediniti sabranost duha Marijina i marljivost sestre joj Marte. Nije on ni sada izostavljao molitvu ni drugih dobrih djela. Ove njegove krjeposti kroz prva četiri mjeseca službe prinukaše go­ spodare kućne, da su mu izrazili ne samo svoje zado­ voljstvo, nego i nakanili posiniti ga, i oženiti, ne bi li bar po njemu dobili željeni porod, kojem bi ostavili svoj prilično znamenit imetak, a time da zaštite i svoju starost od svake neprilike. Iza zrela promišljanja, Lovro mu progovori: »Čuješ, Ivane, već su četiri mje­ seca, da si nam došao u službu, a mi nismo ništa uglavili o tvojoj plaći, niti si ti nas za to još upitao. Ali ako ti iz postidnosti ništa još ne tražiš, hoću ja da izvršim svoju dužnost.« Htjede Lovro i dalje govoriti, ali ga naš Ivan prekinu, veleći: »Gospodaru, ja znam, da je slaba moja posluga i puna kojekakvih nedosta­ taka, pa što me ipak trpite, meni je i suviše isplaćeno. Ja znam da ste vi odlični gragjanin, pak ste zavrijedili valjanijega poslužitelja. Ako ipak hoćete ukazati mi koju plaću, to će bit samo vaša dobrota, a ne moja zasluga. Ja ću bit posve zadovoljan ako me budete trpjeli, ma kako bila nedostatna moja posluga.« Ova smjerna izjava Ivanova još većma utvrdi Lovru, da ga trajno uza se priveže, ter više ne odgagjajući sa svojom i ženinom nakanom reče mu: »Eh dobro! Ja hoću, moj Ivane, da te naplatim, ne toliko za tvoju službu, koliko za tvoje vrline. Hoću, da od danas prestanu megju nama nazivi gospodara i sluge, jer ovo ne dolikuje našoj megjusobnoj ljubavi. Ti se i tako više pokazuješ sinom, nego li slugom, i po svemu što vidim na tebi, ti si rodom i odgojem priličniji, da ti drugi služe, nego da ti služiš. Ja ću na skoro uzeti tebe za sina i ti ćeš u meni i u mojoj ženi steći nove roditelje, a tim načinom zakon će mi dati, što mi je narav uskratila. Ono što, hvala Bogu, imam i posjedujem i što ću do smrti steći, sve će prići na te kao zakonitog baštenika. Ja sam se već pobrinuo i za vrijednu ti drugaricu, a iz tog udruženja poniknuće, uzdam se u Boga, naše potomstvo, što želim da se na skoro ostvari. Ovo će bit jedina moja uLjeha prije smrti, ovo je želja moje supruge, a ovo će bit i i tvoja volja. Ivane, nisi ti više naš sluga, nego milo nam dijete.« Ove zadnje riječi poprati Lovro uprav očinskom ljubavju, ogrlivši ga i po poljubivši u čelo. (Svršit će se.) gED G. G uenot: N e r o n o v e ž r tv e . (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). VI. Pavlov Dolazak. Servilij Tusko, koji no je na igrama u Cirkusu bio na carskom podijumu uz Nerona, vrati se kući silno srdit radi Atalove smrti. Ovaj se je mladi patricij ponosio sa okretnošću i snagom ovoga gladijatora. On je bio došao do velikoga glasa sa velikog broja održa­ nih borba. Atal je bio pogubio mnogo ljudi bilo u Cir­ kusu, bilo poslije sjajnih i dugih večera Neronovih pri­ jatelja. Servilijeva zlovolja bila je jasna njegovim pri­ jateljima, pa i samome cesaru. Ovaj je šalu zbijao, što se je tako zaljubio u prostoga roba. Nego, mladi se senator zakle, da će se osvetiti obitelji kon su Jarca Plaucija, a Marku osobito. U ostalom Atalova smrt bila je samo prigoda, koja je odlučila sa izljevom nje­ gove srdžbe. Dva su razloga bila, s kojih Servilij nije opraštao Marku. Najprije, što ga se nikad nije vidjevalo u pokvarenim sastancima mladosti rimske. On ga je objegjivao sa prezira, sa nadutosti i sa osornog ponosa. Drugi razlog Servilija Tuska proti Marku bio je, što je sin Plaucijev tražio, barem on je tako mislio, ruku Aurelije, kćeri Pudentove; jer je bio Servilij bacio svoje oko na plemenitu djevojku i htio se s njom vjen­ čati. On je dakle gledao Marka, kao škodnoga takmaca, pa je izmišljao načine, kako bi uklonio njegovu lakmu. Servilij svojim mislima podboden, ostavi se svoga obič­ noga nehaja i odluči boriti se do skrajnosti, pa i do smrti, kad bi trebalo proti čovjeku, koga je nazivao neprijateljom. �106 Вг. 7. — «SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. Dok se je on gubio u ovim sumornim i strašnim mislima, rob će najaviti jedan posjet. Servilij želeći biti sam, dade znak nestrpljivosti; ali je rob svoju službu izvršio, kad se pojavi u dvorani čovjek. »Jesi li ti to dakle, Herme? reče Servilij, a na licu mu se javi neko ugodno iznenagjenje. Doista, nisam ti se nadao. Mislio sam, da si sa gospodarom Tigelinom. — Prefekt pretorija, odgovori- Hermes, pošto ga je cesar ustavio, otišao je s njim u carski dvor. — Imadeš li mi štogod nova kazati? — Možda, odvrati oslobogjenik, zlobno se smi­ ješeći. — Jesi li danas vidio Marka? — Ne, nisam se mogao s njim sastati. — Je li ti barem uspjelo ući u poznanstvo sa Pudentom ? — Nije još na nesreću. — Pa dosad nisi dakle ništa učinio? — Priznajem malu stvar izlažući se pogibelji, da slabo misliš o mojoj darovitosti. — Ti tako ne misli; ja poznajem tvoje zasluge i rado t ' hvalim pred vladarom. — Zbilja! prihvati pomilovani Hermes. — Misliš li, imam li ja priličnih izgleda, e cu dobiti ruku Aurelije? — Toga ne znam, moje mi glave! — Kakvo je tvoje mišljenje? čisto mi kaži; ja mogu slušati istinu, pa bila po me i uvredljiva. — Ja mislim, Servilije, da je čovjek s dobrotom cesarovom silno moćan. — Sigurno; nego kakov odnošaj ti opažaš izmegju vladareve ljubavi i moje želje za domaćicom Aurelijine ruke? — Moja se misao, čini mi se, lako može shvatiti Kad se ne može uspjeti osvjedočenjem, onda ne ostaje druge, no latiti se sile. — Što ti s tim razumiješ? — Ako ti Aurelijini roditelji nju ne dadu za ženu, ti ćeš pametno učiniti, ako se pozoveš na vlast cesarevu. — To je moguće; nego bi mi neizmjerno milije bilo ovaj savez na prijateljsku sklopiti; premda, neka bude megju nami rečeno, tražim bogati miraz Aurelijin, da popravim moje imanje, koje je oštećeno sa malo ovećom razsipnošću. Ipak ne bi mi bilo žao računati na lijepu naklonost i djevojke i njezinih roditelja. — Ako ideš za takovom svrhom, a nisi se utekao nego osvjedočenju, mislim da ćeš teško uspjeti. — Zašto? koji su razlozi da tako misliš? — Više je razloga, koji me sile ovako govoriti. — Koji su? izjavi se. — Prije svega, Aurelija i njezini roditelji prožeti su novim praznovjerjem. Pudent je u svoju kuću primio židovskoga naučitelja, koji izgleda, kao da je poglavica svih drugih. — Pa što mi je stalo ! malo me uznemiruju Au­ relijini vjerski osjećaji. Što spada na me, njihov način klanjanja božanstvu, kad ne vjerujem u ništa? Jesu li lugji ili manje štovanja dostojni oni, koji se klanjaju raspetome Židovu od onih, koji se smjerno klanjaju na­ šemu smješnomu Jupitru i čitavoj olimpiskoj četi? Sve su to ludi načini, zgodni u najboljem slučaju, zabavljati ili obuzdavati narod. — Privrženci nove vjere uzimlju strogo oznaku njihova vjerovanja. — Jesi li o tome siguran? — Sasvim siguran; ja mislim, da ih je većina, a barem poglavice, koji su spravni ragje smrt podnijeti nego zanijekati svoju vjeru. Ako je tako, posao je ozbilniji, nego sam mislio, pa bi mi prijateljstvo cesarevo moglo biti od silne koristi. Kad ne bih imao uspjeha, ono bi mi pri­ bavilo osvetu. — Nisam svršio, prince Hermes. — Pa što mi još imaš kazati? — Noćas držala se je brojna skupština kod Au­ relija Pudenta. — Koja su lica na njoj bila? — Tu je bila cijela senatorova obitelj i više rimskih plemića. Pomponija Grecina i njezin sin Marko bili su megju prvim.« Na spomen Marka Plaucija, bijes plane u očima Servilija. Na pola će usta otvoriti, kao da je htio izljeti burna čuvstva, koja mu se u duši m otala; ali zadovolji se reći Hermu: »Proslijedi. — Obredu je predsjedao vrhovni poglavica krš­ ćana. Obred se je obavio u najdostojanstvenijim obli­ cima? — Kako znaš te potankosti i te tako točne osebine ? — Ja sam tu bio? — Kako, ti? zaviče Servilij i prasne u smijeh. Ljubav tugjinskog praznovjerja, bi li i tebe mogla zanijeti ? — Dobro znaš da je to nemoguće, odvrati Her­ mes s nekim strašnim izrazom mržnje. — Onda mi razjasni, kako si mogao ući u kuću Aurelija Pudenta i prisustvovati otajstvim, koja su kršćani obavljali? — To je sasvim lako: ja sam u tjesnim odnošajima sa jednim Pudentovim robom, koji se, s mojim posredovanjem, prodao Tigelinu; nevoljnik me prepustio �Neronove žrtve. 107 pa sam se mogao iza jednog zastora sakrili i gledati iskrcati u Italiju njihov najglasovitiji učenjak i da će jedan dio službe. još danas ući u Rim. — 0 kome hoćeš da govoriš? — Pa što je dakle tu bilo? Ti budiš moju rado­ 0 onome Židovu iz Tarsa, koji je s jednim znalost. — Vidio sam veoma važnih stvari po te i po vojnikom u gradu dvije godine kao zarobljenik u oko­ vima boravio. tvoje osnove, u koliko sam mogao razabrati. — Što, Pavao se u Rim povraća? — Kaži mi i budi kratak. — On će biti večeras u njemu, ako već nije. - Marka je Placija kršćanski poglavica posvetio - Doduše, taj je čovjek nečuvene smihonosti, nekoj vrsti svećenstva i on je primoran na život dosta prihvati Servilij. sličan našim vestalkama. — Kad su ga đomorodni Židovi tužili, on je za­ - U tome ne vidim, da se ta okolnost ne bi tražio, da ga cesar sudi. Kad su ga u Rim doveli, li podudarala s mojim željama. Naprotiv, u tomu vidim znaš bolje od mene, prikaza se bez straha pred Nejednu zapreku manje, opasnog takmaca za uvijek iz­ ronovim sudištem i bio je riješen. gubljena, ako je istina, što mi pripovjedaš, jer se veŠto je poslije činio? znaš li ti? stalke ne udavaju. Marko je, ako sam dobro shvatio - Obašao je pokrajine Azije, gdje je stekao smisao tvojih riječi, dužan na neženstvo. mnogo pristaša. Pavao će ovdje biti od velike pomoći — Doduše; nego se je i Aurelija noćas jednako vrhovnom poglavici kršćana. Ova dvojica, u koliko su mi poznata, vrijedna su preokrenuti grad. Oni imaju pri­ zavjetovala na nešto istoga. — Ti se varaš! usklikne Servilij; biti ćeš slabo staša u svim slojevima društava, pa i u cesarevu dvoru; vidio, slabo Čuo, a možda'msi dobro ni razumio. Nemo­ oni su najjači megju pukom i robovima; njihov će ih guće je, da bi bio Pudent žrtvovao budućnost jedinog nauk osloboditi, ako ne budemo na oprezu. . Kako da radimo? Slučaj je zamršen. Da se djeteta. Ja se ne varam, Servilij, budi siguran. Ja sam smaknu poglavica kršćana, trebalo bi imati barem iz­ lika, a ja ne znam, kako bih ih mogao zgodno izumjeti. te točno o službi izvjestio. -— Tako, da se Marko i Aurelija ne misle nikako Naći ćemo ih mi. Moj gospodar Tigelin mali je prijatelj nove nauke; siguran sam, da će nas on kod ženiti ? — Ne, sigurno; ono što sam ti pripovijedio do- Nerona snažno poduprijeti i da će nas pomagati, a da uspijemo u našim osnovama. kaziva i suviše. — U tom slučaju, nemam se više bojati takme sina - Taj je posao teži nego ti to misliš. Tigelin, Plaucijeva. kako ti to znaš, jer s njim zajedno živiš, teško se od­ - Istina je; možda, bi njegova takma više vrije­ lučuje na službu tugjega mnijenja; on se uvijek boji, e dila, nego današnje stanje stvari. Značaj je kršćana, u će izgubiti stečeni upliv nad vladarom. Neron je mu­ koliko ga poznam, tvrdokornost, mislim da su tvoje šičav; on se naslagjuje u nečuvenim stvarima, pa ako nade više no ikad izvrgnute pogibelji. jednoga dana bude misliti, e je našao neku prepredePa je li meni za nuždu uteći se cesaru? nost uživanja u propasti svojih ponajboljih prijatelja, — Nema druge pomoći. Radi dakle brzo i on će ih bez oklijevanja žrtvovati; nijedan od nas o tome ne dvoji i mi prama tome uregjujemo naše vla­ oprezno. — Što misliš, da treba činiti, kakovu vještinu danje. Ti mi malo prvo reče, da radim razborito; nada sve je potrebita razboritost netom se radi o naklonosti upotrebiti, a da dogjem mojoj svrbi? cesarevoj; ništa nema opasnijeg od njegova prijateljstva, — Imalo bi se prije svega udariti na ove strane ništa jadnijega od njegove lju b a v i.« došljake, koji su od nekoliko godina u Rimu, kao po­ Hermes je za to izvrsno znao, jer je on bio Tiglavari Sljedbe. — To je misao, koju treba dobro proučiti, priuze gelinova prokleta duša. On je došao obaći Servilija poslije no se je sporazumio sa prefektom pretorija; Servilij s nekom smetnjom. — Ne smije se vrijeme gubiti, poslijedi Hermes; nego on je primio naredbu, da onoga mišljenja ne kaže mladom patriciju. kršćani se ovoga Časa komešaju. »Cesar ima potrebu od sviju vas, odgovori on. Njihov je upliv posve slab; oni se uzalud bore da začini svoje naslade, da uredi svoja svetkovanja i proti općenitom preziru. — Njih se treba mnogo više plašiti, nego ti mi­ da vlada carstvom. Vi ste mu potrebni vi se dakle sliš. Još sam doznao na noćašnjem sastanku, da će se ništa nemate bojati. �108 Br. 7. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« 1912. — Jest to je općenito mišljenje; nego, koliko ih je u Rimu, koji ništa boljega ne bi tražili, no nas is­ tisnuti! Cesar je gospodar svijeta, on ga.smatra svojim vlasništvom. Svak je griješan u njegovim očima, netom mu omrzne ili netom ga više ne zabavlja. - Megju tim radi se o ljudima, koji uče i vrše strogi način življenja; naravno, vladar ih mora mrziti. — Toga neću nijekati; njihova načela, njihov život i njihovi primjeri kugjenje su i oštra osuda Neronova življenja. — Onda dobro vidiš, da on ne može drukčije činiti nego nastojati da oslobodi Rim i carstvo. — J a o ! odvrati Servilij tresući glavom, bojim se da ih još ne poštedi za svoje nerazumljive prevrtljivosti. Nemoguće je. — Na žalost nije tako, to nije nemoguće; za do­ kaz ništa drugo neću do slučaja onoga života iz Tarsa, čiji si mi dolazak malo prije najavio. Pa dobro! kakov odnošaj'? . . . - Pusti mene, da svršim. Pošto je bio kao tam­ ničar doveden u Rim, što ti znaš, dvije je godine stao pod okom Afranija Bura, prefekta pretorija, koga je nedavno Tigelin istisnuo, da se domogne njegova polo­ žaja. Kad je to vrijeme isteklo, Pavao se pojavi pred cesarom1). Mi smo okružili sudište, dogovorili smo se, kako ćemo šalu zbijati s tim čovuljkom, s kome se svakakov glas raznosio; jer su ga njegove propovijedi upoznale s velikim brojem ljudi, koji su ga ocjenjivali prama pouzdanju, koje su davali njegovim riječima. Nego mi čudom zanijemismo, kad ga vidjesmo, gdje se primiče k sudnici sa osobitim dostojanstvom. Bio je ćelav i nosio je dugu bijelu i lijepo uregjenu bradu. Boja mu je bila blijeda, a godine su mu malo pognule skrušasti stas; njegov živi,, žarki i nadahnuti pogled nami se je namećao proti našoj volji2). Njegov orlovski nos nešto nagnut, davao je suviše neku lijepotu njegogovom značajnom licu. Pa i Neron, koji zna svakomu prkositi i ljude za ništa držati, podlegao je uplivu ži­ dovskog učenjaka. Neki će vladarev časnik pročitati li­ stove cezarejskog namjesnika i nabrajati osvade uprav­ ljene na tamničara, a on će uzeti riječ na svoju obranu. Govorio je grčki i izrazivao se sa oštrom i zrelom rječitošću; nikada nismo čuli lake besjede, pa smo slu­ šali s nekom radoznalošću i pomnjom, koja nas ni Časa nije izdala. Cesar, zadivljen, videći, gdje su sve nave­ dene objede proti Pavlu, sasvim srušene, nagje se ne­ kako prisiljen priznati njegovu nevinost; on ga riješi i proglasi slobodnim. Za to se bojim, da se što slično i po drugi put ne dogodi.« Hermes je izgledao kao da razmišlja, pa će nakon nekoliko časa odgovoriti. »Siguran sam, da će se prigode pružiti i mi ćemo moći okriviti kršćane i njihove poglavice s koga veli­ koga zločina. Ne more li si jednoga ili drugoga dana dignuti urota ili pogrda proti cesaru? Neron, ti si bio više puta svjedok, ne šali se, kad se radi o njegovu životu ili o njegovom božanskom glasu. — Ja ću o tome misliti«, odvrati zavlačeći Servilij. On nije ljubio kršćane, nego se je protivio ubijati ih na izdajdajnički način. »Čankoliz Veturij, koga si skoro vidio kod Tigelina, priuze Hemes, bit će mi od velike koristi kod prefekta pretorija. Ovaj čovjek ima dobre volje, on će što bude moći bolje poslužiti.« Servilij i ako nije potpuno shvaćao Hermovih na­ mjera, nije cijenio umjesnim od njega tražiti razjaš­ njenje. Tigelinov oslobogjenik hinio je protivnost, što no ju ćutio gledajući mladoga patricija tako neodlučna; ostavio ga i odlučio bez njega raditi. U isto vrijeme, dok se ovaj razgovor vodio kod Servilij a Tuska, Pavao je ulazio na kapenska vrata. On se je bio zaputio iz Azije vodeći sobom odlične vjer­ nike u svojstvu biskupa i svećenika. Megju njim je bio Demas, koji ga odma na početku puta ostavi radi lju­ bavi zemaljskih stvari, Krescent, Tito, jedan od najmi­ lijih učenika, evangjelist Luka, Tihik, Erast i Trofim. Sami ga Luka doprati sve do Rima, a ostali su na putu primili drugu naredbu. Apostol je susreo, kad je nogom u grad stupio, veliki broj vjernika, koji su se zgrnuli preda nj. Vidjevši ga u izvanrednom se veselju zaniješe i baciše se mu oko vrata s nekom čudnovatom ljubavlju. Megju svim kršćanima svih stališa bili su Filoksen, Puđent i Marko. Oni su od sreće plakali, što su opet vidjeli ovoga čovjeka i ovoga odličnog službenika Kri­ stova, koji je bio obašao dio svijeta, izvršio neizmjerna djela i podnio svakojake muke za slavu svoga božan­ skog Učitelja. Pavao je s njima brzao kući Aurelija Pudenta, gdje je Šimun Petar stanovao; jedva je čekao, da po­ zdravi vladara pastira, apostolskog i crkvenog pogla­ vicu. Veliki svećenik, sa svoje strane, sa svetim nestr­ pljenjem Čekao Apostola naroda. Kad je došao pred namjesnika Isukrstova. Pavao se htjede na zemlju ba­ citi, da počasti Boga-Ćovjeka u osobi njegovog dičnog zastupnika; ali mu Šimun Petar toga ne dopusti. »Ovamo se na moje srce, preljubezni brate! uskliknu s duboko potresenim glasom. Odabrana posudo i dragi Učiteljev Apoštole, blagosivljem Gospodina, koji te je k meni doveo.« ‘) Nicefor, knj. II., gl. XXXVII. Ovaj sastanak dvaju apostola pružio je divan pri­ *) Sv. Pavao je, kako kažu mnogi povjesničari, dva puta zor; grljenje dvaju staraca, prije vremena istrošenih u bio pred Neronom. �Neronove žrtve. teškim i neizmjernim apostolskim trudima. Čuvari pu­ nine božanske vlasti, oba su se borila u dobroj borbi, njihov se je mukatrpni život svršavao; bili su u oči odlaganja odjela tijela, a da odu po krunu pravde, koju im je pohranio pravedni sudac. Pošto su se apoštoli dugo vremena grlili, zajedno se pomoliše, a vjernici se njima pridružiše. Za tim Petar prikaza Pavlu Marka, sina konsularca Plaucija. »Noćas sam ga, reče on, zaredio za svećenika Isukrstova. S ovom riječju Apostol se razveseli, jer je poznavao Marka i ljubio ga kao svoga sina. »Aurelija se je, priuze vrhovni svećenik, noćašnje noći da se posveti Isukrstu i da u djevičanstvu živi odrekla nada svijeta i sjajne budućnosti, koju joj svijet dosugjivao. - Blagoslovljen bio Bog, Otac Gospodina Našega Isukrsta, usklikne Pavao, koji se je udostojao ova ču­ desa megju vama izvršiti!« Za tim Apostol razdragan ovim kazivanjem, kraj svoga putnoga umora, upravi oko sebe natiskanim kršćanim rječitu pouku, u kojoj mu se velika duša sva rastapala. Uze hvaliti neženstvo, dokazivati njegovu slavu pred Bogom, njegovu silnu zaslugu i njegove ne­ osporive koristi. Vjernici su ga slušali vjeseći o nje­ govim usnama, pohlepno kupeći božanski nauk. koji je tekao kao zlatna rijeka sa apostolskih usta Pavlovih. Oni se povukoše oživljeni, osokoljeni i utvrgjeni uzdavaući hvale Bogu za nove udijeljene milosti, što im je doveo slav­ nog naučitelja. Kad su kršćani otišli, dva starca u tjesnom i bratskom razgovoru saopćivali su jedan drugomu svoje bilješke o položaju kršćanstva u Aziji i Rimu. Oni su na neki način u svojim rukama omjerili sudbinu svijeta, koga su se pothvatili da ga preporode sa besjedom i krvlju Hristovom. Složiše se, da bi trebalo podvostru­ čiti samoprijegor, a da se utvrdi rimska Crkva; jer su oni došli u večer svoga života i Petar je imao brzo da preda drugomu sveto prvenstvo, koje mu bio Gospodin udijelio, prije no na nebesa uzašao. U ostalom su znali, da više jedan drugoga neće ostaviti, nego da će zajedno na smrt, pa da će braća u apostolstvu, biti braća i u mučenštvu. Sjutra dan po dolasku Pavlovu u Rim, Hermes čovjek podle duše, hladnokrvan u grozoti, dao se je na posao obogaćivanja sa sramotnim zanatom doušivanja i prolazio je krcz trijemove Foruma, snujući bez sumnje o kakvome nedjelu. Kad je htio proći kraj desnoga kuta trga, sa strane govornice, susrete Veturija Štićenik, tražeći po svoj prilici kakvu novu večeru, stade govo­ riti Hermu s nekim smjernim požrtvovanjem i pitati ga za gospodara: »Je li zdravo, slavni Sofonij Tigelin? zapita on. 109 — Posve zdravo, Veturije, odgovori oslobogjcnik, i zaustavi svoj korak. Susreo sam te baš u zgodan čas: budi dobar, pa hajde samnom.« On ga odvuče daleko na stranu iza govornice kraj Julijske vijećnice. — Pa tvoji poslovi, moj dragi Veturije, na čemu su? priuze Hemes s nekim hinjenim zanimanjem za čankolizem. — Moji su poslovi na ničemu, Ilerme, odvrati Velurij; slabo se miču; pače se ni malo ne miču i Koralija, moja draga polovica, život mi ogorčuje. — Ti nisi sretan, ja vidim, reče Hermes. Bilo bi teško, da bude sretan siromašni šti­ ćenik, kao što sam i sam. Kad se stanuje u nesretnoj sobici u Suburi i kad se živi sa žitom iz državne žit­ nice i milostinjom sakupljenom na velikaškim vratima, daleko je čovjek od poštene sreće, u kojoj je nekoć pjevao naš pjesnik Horac. — Megjutim, Veturije, ja se ne mogu oteli misli, da čovjek tvoga kova ne može uspjeti i domoći se onoga zlatnoga osrednjega puta, o kome govori pjesnik, što no si ga sada duhovito naveo. — Ti se hoćeš šaliti, Ilerme. Nego proslijedi, ja sam dobre ćudi, pa ako ti je u tome i malo uživanja, slobodno ti sa mnom uvijek šalu zbijati. Ja govorim posve ozbiljno. Uvjeren sam, da je samo do tebe, da se domognem udobna života, a možda i bogatstva. Tko nema ništa, ne može ništa ni dobiti, pri­ uze nenaravno Velurij. Tko nema ništa, može se kadšto dočepati ve­ like koristi; sve je u tome znati se snaći. — Oh! zaklinjem te! ponizno je molio štićenik sklopljenih ruku, kaži mi način ako ga znaš, kako da se domognem imetka. Vjera ti je, nećeš nezahvalniku ljubav učiniti. — Čuj me, Veturije, i utuvi dobro, što ću ti reći. Ti imaš ženu i četvero djece hraniti, nije li tako? Pet je grla i suviše meni siromašnom gragjaninu. Imao sam se ne ženiti. Zahtjevi su obitelji ne­ snosni teret, kad nema druge pomoći do slabe boga­ taške milosti. — Pa dobro! Veturije, ako hoćeš, Koralija tvoja vrijedna žena, i tvoje četvero djece kroz malo će moći promjeniti ružnu bijedu, u kojoj s tobom zlopate, s ljepšim položajem. —- Bih li, Herme, bih li hotio izaći iz bijede! pa da, dakako. Kaži mi samo, što moram činiti. — Malu stvar. — Nego još? bolje se izrazi molim te. �110 Вг. 7. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. — Pokrsti se, naglasivao je polako Tigelinov oslobogjenik, dok mu je prozirni pogled prodirao u dušu čankoliza. Pa ja, da se pokrstim! viknu Veturij. Da ja pristanem ući u društvo zloglasnih ljudi, podatih tugjinskom praznovjerju! Ti na to ne misliš. — Ja na to i ter kako mislim. — Ne razumijem te, odgovori Veturij s nekom očajanom kretnjom. — Nudim ti nepogrešivo sredstvo, kako da se obogatiš, to ću ti poslije razjasniti. Za sada se obve­ zujem, u ime moga gospodara Tigelina, davati ti na sedmicu trista kvadranata, bez obzira na veoma oblu svotu, koja će ti se poslije odbrojiti.« Ova ponuda zavrati Veturijeve oči; mašta mu je slikala dobre gozbe, koje će/ po krčmama slaviti; nije se opirao ni iz daleka nadi hranjenja po miloj volji s ovunjskim glavam s lukom i pića vrućega vina, pa će s mjesta odgovoriti. »Pristajem, ja ću se pokrstili. Kako mi treba do toga doći? — Ti poznaš kuću Aula Plaucija — Tu sam više puta primio velikodušni dar. — U tome ćeš se poslu tu sjutra prikazali; nastojati ćeš zavesti se u razgovor sa kojim robom u atriju, oni su svi kršćani; u razgovoru ćeš hvaliti novu vjeru, a ja te mogu uvjeriti, da će se drugoga puta ako ne i prvoga, tražiti, kako da te uvrsti u vjernike. — Gotovo je, reče Vetunj. Nego, kada budem kršćanin, što mi je činiti? — Ti ne smiješ biti potpuni 1 m; nemoj počiniti tu nerazboritost. Ljudi što no su sa Istoka došli, imadu vračarske napitke, pa s njima kadšto preobrazuju one, koji se s njima druže. Vidio sam mnogo svojih prijatelja, koje je s početka radoznalost privukla, kako su svršili slušajući ih ozbiljno i grleći njihov nauk. — Ti moraš siguran biti, e se neće tako sa mnom dogoditi. Svakako tvoj ću savjet slijediti, bit ću razborit. — Pusti me, da svršim, priuze Hermes. Kada budeš povjerljivo pripušten i upisan u novake ili katehumene, kako ih oni zovu, doći ćeš k meni. — Toga propustiti neću.« Poslije još nekoliko savjeta, Hermes se oprosti sa čankolizom. Nego se odma naglo povrati i nagje Veturija, gdje stoji zamišljen na istome mjestu. »Baš mi pade na pamet, reče on, da svakako kažeš, kako kadikad večeraješ kod Tigelina i u njegovu kuću zalaziš.« Lukavi oslobogjenik tu je našao izlaz, kada bi štićenik bio neoprezan; on je držao do toga, da se me bi na nj odgovornost smišljene osnove svalila. »Zar se misli prefekt pretorija pokrstiti? prostodušno prekine štićenik. — To baš ne, odgovori Hermes smijući se toj misli. Napokon ostavi svoga prijatelja. Veturij, prama udešenoj osnovi, sjutra dan dogje k Aulu Plauciju, pri­ vidnom svrhom, da traži milostinju. Sa robovima, na koje se namjerio, zaplete se u razgovor o kršćanstvu. Ovi su sprva malo pazili na njegove riječi; nego kad su opazili, da je ustrajan i da se zagrijaje za njihova pitanja, jedne će ga večeri odvesti u Pudentovu kuću, pa ga pokazati Filoksenu. Starac, koji je poznavao Veturija, kao čankoliza bez savjesti i bez značaja, jedino zaokupljena, kako će ga bogataši pozvati k Aulu, primi ga nepouzdano. Nego, poslije nekoliko dana, ne shvaća­ jući, kakova ga je korist mogla zanijeti, da zagrli krš­ ćanstvo, ako nije osvjedočen, stade ga poučavati. Ve­ turij se pričinjao, da sluša pomnjivo božanske nauke. Doduše moramo i to priznati, da mu se je kadikad i srce potreslo. Nego ljubav za dobitkom i zlato, s kojim mu Hermes na ušima zvonio, ugušiše lijepe osjećaje, što no mu imali u srcu niknuti. U ostalom, Hermes nije ga s vida puštao, često se s njim susretao i sa zlobnom ga porukom pitao, je li napredovao u novoj znanosti. Veturij, s početka smetan na ovaka pitanja na javi, pa i na stolu Tigelinovu, napokon razumi, da mu treba otvoreno odgovarati i da to ulazi u uslove aric gospodara. Tako je čankoliz prolazio kod svih svojih znanaca kršćanskim vjernikom. Morao se predati svojoj sudbini, pa trpjeti njihove prezire i lakardijaške šale. Tigelin, kivan na vjernike, često je puta odao svoju zlovolju proti štićeniku. Ovaj bi se samo nešto smutio, jer se jer Hermes starao, kako da ga utvrdi, obećava­ jući mu kako će jednoga dana steći krasnu milost kod / . . . . . . gospodara <m će biti zadovoljan sa današnjim njegovim vladanjem. Tako je prolazilo više mjeseci. Napokon Filoksen sudeći, e je Veturij dovoljno poučen, odluči ga krstiti. Ali čankoliz, sjećajući se Hermovih savjeta, odbi, na ve­ liko čudo učitelja. On je mislio, da se je katehumen u poniznosti cijenio nedostojnim takove milosti. Megju tim je Veturiju počela dosagjivati čudnovata uloga, koju je uzeo odigravati. Jednoga dana kad je bio na sa­ stanku s Hermom kod groba Augustova: »Kada će se ova gluma dovršiti? Jesam li na svrhi moje kušnje? upita on nekako zabrinuto. - Ona će se do malo svršiti, odgovori Hermes, i to na tvoje potpuno zadovoljstvo. Dogji meni u po­ hode kod Tigelina kroz tri dana. — Govoriš li istinu? upita štićenik pun veselja. — Ja ti govorim istinu. Budi točan na ročište.« Veturij radosna Srca obeća. U očekivanju obilate nagrade od oslobogjenika, oživi svoju srčanost, pa je prkosio neugodnostima, koje su mu pribavljale njegovi pohodi Pudentovoj kući. �LISTdK Ustoličenje biskupa Mišića. Nedokučiv je Bog u namjerama svojim le i u tuzi i plaču daje djeci svojoj po kcji veseli i ugodni časak, da lime pokaže kako nad njima bdije, i kako je nedokučiva providnost Njegova. Tako je i braći Franjevcima bosanske redodržave uz gorku čašu kušnje i tuge nad gubitkom prvaka sina, blagopokojnog biskupa Markovića, za utjehu dao dan 14. srpnja, kađno je uz radost i ‘sudjelovanje mno­ gobrojnih svojih nekadašnjih sinova a sada braće, brat njihov zasjeo na uzvišenu biskupsku stolicu u Mostaru! Nek bude slava nedokučivoj providnosti Svevišnjega! 0 samom ustoličenju primamo iz Mostara ovo: Već davno prije dolaska presvjellog gospodina Mišića počeli-su se uvigjavni gragjani zdogovarati kojim načinom da manifestiraju radost pri dolasku njegove Presvjetlosti. U tu se je svrhu ustanovio posebni odbor sa velemožnim gosp. dr. Mazziem na čelu, koji je izdao proglas na gragjanstvo da u što većem broju prisustvuje dočeku i ustoličenju, da kuće u znak radosti okite hrvatskom trobojnicom. Dne 13. ovog krenuo je presvjetli gospodin iz Bosne u svoju novu postojbinu praćen svojim štova­ teljima i~ prijateljima, a ponajviše svojom braćom iz Bosne! Dugo prije dolaska njegove presv. opazila se je neka žurba po gradu, narod je hrlio prema kolodvoru. Točno u zakazano vrijeme dojuri vlak, a na prozoru se pokaza njegova Presvjetlost u pratnji bosanskog dr­ žavnika i upravitelja biskupije banjalučke! Čim je iza­ šao iz vlaka pristupi k njemu presv. g. don Lazar Lazarević, dade mu križ na poljubac i u kratko ga oslovi, na što je njegova Presvjetlost odvratila. Iza pozdrava od strane svećenstva predstavilo se je gra­ gjanstvo ispred koga je govorio dr. Mazzi, a presvjetli je bio očito dirnut. Zatim je prestavljeno presjedništvo srpske općine, mostarski muftija, generalitat a zatim drugo činovništvo s okružnikom na čelu. Iza toga je presv. krenuo u ustupljenu čekaonicu, gdje se je obukao, a onda je povorka odregjenim redom krenula u crkvu. U povorci su zastupana bila sva javna društva kao i oblasti. Iza otpjevanog »Tebe Boga hvalimo« primio je presvj. poklonstvo od strane svećenika, a zatim je istim redom dopraćen do svoga stana, gdje ga je dočekao tajnik fra Јегко Boraš i biranim riječima oslovio. Pred palačom čekalo je presvj. žensko sirolište, ispred koga ga je pozdravila jedna učenica i predala mu kitu cvijeća. Oprostivši se od prisutnika presvj. se je povukao u svoje prostorije da se od puta odmori. Kad je vidio da ga narod još neprestano čeka pokazao se je na balkonu, a narod ga je burno pozdravio. Istu večer priredilo mu je vojništvo podoknicu, na kojoj se je i presvj. okružen braćom pokazao, a zatim vrijednog dirigenta svratio u svoj gostoljubivi stan na razgovor i rashladu. Dne 14. prije ustanovljenog vremena skupio se je narod, da svečano doprati novog svog biskupa u crkvu, gdje će biti ustoličen. Točno u 9 sati krenula je povorka u crkvu, gdje ga je na vratima čekao presv. gosp. biskup dr. Ivan Šarić. Pred crkvom je stajalo vojništvo, koje je pod sv. misom davalo salve. Za vrijeme sv. mise pročitana su pisma Nj. Sv. Pape Pija X. o imenovanju Mišića za biskupa. Pod misom je presv. gosp. držao prvu svoju pastirsku riječ, zanosom kao što on samo znade. — U crkvi — koja je dupkom puna bila — vidjeli smo zastupnika vlade odjelnog predstojnika Adalberta pl. Scheka, dvorskog savjetnika Paula, generalitet, saborsko predsjedništvo, činovništvo kao i druge korpo­ racije. Sve obrede vršio je presvj. gosp. s mladenačkom lahkoćom tako da su mu se svi čudili. Iza dovršenih obreda odvezao se je presvj. u svoju palaču, gdje ga je dočekao savjetnik Pauli, predao mu posjed koli palače toli drugih vremenitih dobara! Nakon toga slijedile su poklonstvene deputacije i to ispred zemaljske vlade, generaliteta, činovničkog zbora, svjetsko, pravoslavnih, muslimana, predsjedništva sabora, općine, grada, saborskih poslanika, svećenstva, hercegovačke redodržave, franjevačke gimnazije na Širokom brijegu, spljetske redodržave koju je zastupao fra Stanko Marušić, nadbiskupa vrhbosanskog kao i sve nadbiskupije, biskupije banjalučke. Iza toga je došla bos. franj. redođržava s redodržavnikom na čelu i uz srdačnu čestitku predala mu darove: prsten, štap, prsni križ, što je presv. osobito obradovalo. Zatim su dolazile druge kor­ poracije kao „Napredak", bratovština sv. Ante, katoličke institucije i napokon seljačka deputacija pod vodstvom gosp. Gjure Džamonje. Na svečanom objedu, koji se je obdržavao u 2 sata po podne u „Hotel Narenta“ palo je više zdravica, izmegju kojdi spominjemo samo neke. Presv. gospodin naz­ dravio je Nj. Svetosti, Njegovu Veličanstvu, zatim za­ jedničkom ministru, zemaljskoj vladi i njezinom pred­ stavniku poglavaru zemlje fzm. Oskaru Polioreku, koje su sve tri bile burno primljene i pozdravljene. Iza presvjetlog gospodina biskupa govorio je presv. gosp. odjelni predstojnik Shek. Svojom poznatom vještinom govorio je dr. Mandić, ističući zasluge franjevačkog reda te je govor na sveopće odobravanje naišao. Zatim su slijedile nazdravice od fra Ambre Miletića. koji je u zastupstvu bolesnog redodržavnika u ime franjevačke redodržave, pozdravio njegovu Presvj. Don Angjelo Glavinić pozdrav­ lja ga u ime trebinjske biskupije, izaslanik iz Dalma- �112 Вг. 7. — »SERAFJNSKI PERIVOJ « — 1912. čije u ime franjevačke redodržave. Krasni govor izrekao je bos. redodržavnik, kao oprosnicu od njeg. Presvjetlosli, naglašujući da i ako se od braće iz Bosne dijeli, da to biva samo donekle a ne posve, jer će se braća njega sjećati, a ni on neće braće zaboraviti. U ime vrhbosanskog kaptola i nadbiskupa govorio je preč. g. dr. Ivan Košćak. Uz ove osobne čestitke i zdravice, primio je presvj. i premnoge druge iz vana i iznutra, te nam je žao da ih ovdje nemožemo sve nabrojiti. Isti dan u večer, pošto su se braća iz Rosne spremala da ostave Mostar, oku­ pio ih je presvjetli gospodin oko sebe na večeru, tekom koje je presv. gospodin otkrio svoje srce braći zaželivši im napredak, procvat, sreću i blagoslov Božji, koga će i on u svojim molitvama za svoju majku moliti. Na zdravicu je odgovorio mnogop. otac fra Lovro Mihačević, obećavši da će ga braća u vječnoj uspomeni zadržati i svakom se zgodom na nj za savjet obraćati. I tako progje taj dan, a braća krenuše na put, oprostivši se sa svojim bivšim ocem. Presvj. gospodine i pisac ovih redaka rastaje se s Vama sa željom: Dug život udijeli Gospode, njegovoj Presvjetlosti, na slavu Tvoju, korist roda i reda na ra­ dost i veselje franjevačkog reda i Vaših prijatelja i štovatelja! Mijo Sarajlija. Katolički mladenački pokret. De Clermont Fonnerre u jednoj svojoj raspravi kaže, da je >socijalno biće bez sumnje dobro, plemenito i milosrdno, uz to još više, to je biće proizvodilac i ništilac energije, a u tomu i jest novost«. I zbilja je socijalno biće sila i puno kontrasta, tu visoki položaj jednih, a tamo skrajna potištenost drugih. Danas se svijet dijeli na dva opriječna tabora, ekonomski na kapitaliste i proletarce, da srednjih ni ne spominjem, jer naginju jednoj ili drugoj stranci, vjerski na vjernike i bezvjerce. Ti su vam fak­ tori na socijalnom tijelu proizvodioci i ništioci. velike socijalne energije. Tu je tvornička hiperprodukcija i za­ tiranje mnogobrojnih radnika i obrtnika, tu su oni divni primjeri kreposti i kršćanske ljubavi, pa i ona zla, čije se pošljedice vide svuda po ulicama, bolnicama i lud­ nicama. Dakle ipak socijalno stanje nije zlo u sebi, ali ima mnogo zločestih strana, na koje se svaki mora obzirati i na njih računati. Mnogo je ozbiljnog motrioca kod nas pred neko­ liko godina obuzimala sjeta i žalost, kad bi gledao našu mladež na školama i kako se vlada kod kuće na praz­ nicima, te bi se pitao: Dokle će to doći, pa što će nam škole, ako one moraju baš takove uzgojiti? Istina, bilo je i dobrih gjaka, ali ih je ona velika većina, koja nije marila ni za vjeru, ni za domovinu, zasjenjivala. 1 nijesu bili zajedno, te se nijesu ni opažali. Danas pako naš kat. gjački pokret jako krasno napreduje, na zagrebač­ kom sveučilištu ima naših preko 70, ima ih dosta u Beču i u Grazu i gotovo na svim srednjim školama Osobito je dobro organizirano bosansko gjaštvo. Cjelo­ kupni gjački savez broji preko 3000 svojih pristaša Doista jaka vojska! Nu to nije dosta. Treba, da je inteligencija kato­ lička i organizirana, ali je ipak ona mali broj narodne snage, »puk je broj, on je sila, on je vrhovni gospodar općim glasovanjem i on je gospodar narodne sudbine ništa se ne može učiniti nego s njim i po njemu«. Narodna je snaga u gragjanstvu i seljaštvu, kod nas Hrvata osobito u seljaštvu. Potreba je organizacije očita, jer je kako kaže Dontreloux: »Demokratski je pokret neukloniv, on će se zbiti s nama ili bez nas, ako se zbudne bez nas bit će proti nama i kršćanstvu«. Treba danas orga­ nizacije na čistim i jasnim katoličkim principima. S odraslima nije lako raditi i neće se mnogo us­ pjeti. Ako hoćemo čestite# provest narodnu organizaciju, moramo početi s onima, na kojima svijet ostaje, to je nužno, da mi svuda počmemo s mladošću. osnivajući hrvatska katolička mladenačka društva. Mladež je živahna radina, ustrajna, ona je nada sve požrtvovna, samo je treba za što predobiti i to će biti, ona će sve zaprijeke svladati, da dogje do cilja. Treba joj dati putokaz, treba joj pokazati cilj i svrhu njezinu, da budu dobri katolici i Hrvati. - - To je svrha tih društava. Čovjek je kao drvo, koje se dok je mlado, lako savija i priljubi uz kolac, a kašnje, uzraste li krivo, slomiće se, neće se popraviti. Ni on šale ne napušta svo­ jih načela, svojih običaja, koje je u mladosti naučio. Počme li dobro s mnoštvom svojih drugova, sretne li otadžbine, koja će imati uzor sinove, značajne ljude! — Haraktere će nam stvoriti mladenačka organizacija. Da se naša mladež blagdanima ne vuča po krč­ mama i još kojekuda, treba joj dati zgodno mjesto za zabavu, gdje će se društvu sebi jednakih veseliti, zaba­ vljati i pjevati. — A to baš može i mora učiniti mla­ denačko društvo, kad ga u svakom mjestu osnujemo. Svako doba ima svoje ideje voditeljice, prema kojima teži, svoja načela, koja ga vode u djelu. I naše moderno doba nije bez svojih ideja, bez svojih načela, Kao što je za liberalizma bila ideja sloboda, a načelo, da niko njoj za liatur ne smije stupiti u društvo, da je se tobož ne moradne odreći, pokoravajući se starješini, tako se danas opet drži, da je pojedinac slab, ništica, nema ga, a kad se udruži, biće jedna velesila. Prema tomu se i vlada, te vidimo, da dnevice izbijaju društva kao jesenske gljive. To nam pokazuje ukus i želju svi­ jeta. Naš će svijet potražiti društva, naš mlagji svijet, muško i žensko stupiće u njih. Ne nagje li katoličkog društva, naći će socijaldemokratsko, ta eto oni na sva- �Lislak. kom trgu, na ulici i u prikrajku u lijepim i šarenim košarama nude svoje gnjilo voće. Mladenačka društva imaju biti utočište onih, koji će se organizirali izvan socijalne demokracije i ona nam moraju pripraviti terrain za druga društva, kojim će se naš narod podi­ gnuti duhovno i materijalno. Maksim Gorkij u svojoj pripovjesti Jemeljan Piljaj, istražujući uzroke, što je bolje u drugoj Evropi nego u Rusiji, kaže: »zato, što tamo glave ljudima nisu u tu svrhu, da se češu po zatiljku ; tamo misle — • • ■« Valjda ni kod nas Hrvata ne će biti u lu svrhu, pak ipak po­ gledamo П danas našeg čovu, on je bijedan i na svaku zaprijeku sagne ramenima, počeše se po zatiljku i tu mu je sva otporna snaga. Ta, šta bi drugo učinio, kad ne zna, kako bi inače, a nema ga ko podučiti ? — Mla­ dost se već jednom mora uputiti u te stvari, koje ga okružuju; na sastancima će se o svemu pritresati i kako će se vjera braniti, ako budne napadnuta i kako će ^е domovina ljubiti, ne samo pri čaši, nego van, čineći kod kuće djela, koja ne sramote otadžbine i kako će se i na sudu vladati i napraviti molbu i si. Mladenačka društva uvest će nam solidarnost megju mladeži, a ta će do koju godinu biti ljudi i onda će se istom moći raditi. Istom će se tada kod nas moći razviti i procvasti zadrugarstvo, konsume, apstinentska društva itd. Opravdanost mladenačkih društava uvigjaju svi prosvjetljeni narodi. Oni su . počeli kao i mi, nu prije nas sa gjaštvom, a danas se natječu Španjolci s Belgijancima, Nijemci s Talijanima u osnivanju društava za gragjansku, radničku i seljačku mladež. Osobitu su pomnju na to svratili Francuzi. Badava je Chateaubriand u svome »Gćnie du Ghristianisme« opisivao, kako bi lijepo bilo, da se iz ruševina podignu Božji oltari i da se povrati sjaj kulta i čast službeni­ cima oltara i badava je Brunetičre upozorio na bankrot znanosti i sve pozvao, da se obrate pravom znanju, koje je kršćanstvo odgojilo; eto je Francuska danas u vjerskoj slobodi i snošljivosti, stala gore od Turske. To je sklonulo Francuze na radikalnu reformu pomoću mladosti. Kod Francuza danas nije rodoljub, koji ne napregjuje mladenački katolički pokret, zato i stoji kod njih tako visoko mladenačka organizacija, da se mogu nadati boljim danima u budućnosti. U organizacijama ima 30.000 mo­ maka, osim onih, koji su postali već ljudi, a prije su bili u njima. S njima se uspješno popravlja cjelokupni narod, tako su Franjevci s njima popravili cjelokupnu okolicu Limogera, da je danas upravo uzorna. Oni su osnovali za mušku i žensku djecu »socićte v. efants du peuble« i po njima su dobili pristup k roditeljima. Iza nekoliko godina rada, mjesto poruga, koje su pratile sve­ ćenika na svakoj ulici, on je bio svima poštovana osoba. 113 Slavenski se narodi silno interesuju za taj pokret, u Češkoj kroz dvije godine opstanka stupi u nj 8.000 članova. Najljepše pako napreduje kod Slovenaca. Kod njih se znade skupiti po 8.000—10.000 momaka na skupštine Kod njih su mladenačka društva pripravila i pripravljaju radikalnu reformu na vjerskom, prosvjetnom, gospodarskom i političkom polju. Sloveni su svojom organizacijom premda malen narod (1,500.000) ipak jaki. Kod Hrvata je mladenački pokret počeo u Dalmaciji. Tu već lijepo napreduje, ima oko 35 društava s 1.500 članova. Sad se već giblje i po drugim hrvatskim zemljama. Dužnost je svakog rodoljuba, osobito svećenika, da svrati na to pozornost i da pruži svoju pomoć, makar i bilo poteško, Već je u starom vijeku kod pjesnika sve­ ćenik igrao veliku ulogu kao Hriso, Žrec Kalkas, Sibila, Vestalinka, no to je kako kaže Chateaubriand nuzgredno umješano u epos, a kod kršćana može i mora igrati sve­ ćenik najznamenitiju ulogu н epopeji, a još više u javnom životu. — Fra K. J. Nešto o naslovu VII. knjige Martićevih „Osvet­ n ik a^ Čitalačka publika i štovatelji hrvatskog Homera znat -4e, da naslov Vil. knjige »Osvetnika« glasi: Po­ sjede, aće B o s n e i H e r c e g o v i n e po c e s a r o k r a l j e v s k o j v o j s c i g o d i n e 1878. Tako je u štampu došlo i tako je u javnosti poznato. Megjutim važno je znati nešto glede naslova te knjige Osvetnika. U ostavštini fra Grginoj našao sam 2 pisana ruko­ pisa od te pjesme. Prvi rukopis u jednom sveščiću ne­ potpun je i ne zaprema nego trećinu pjesme. Drugi ru­ kopis, u tri sveščića, potpun je, a važan je stoga, što na početku, pred samom pjesmom, ima ovu notu: »—Pjesma bivši jur u svoje vrieme donekle spje­ vana, očika dosada e bi joj se naslov » p o s j e d n u ć e « »u »os voj e nj e < srećno okrenuo, nu pošto toga, »premda tvrdo držimo, gdje se je tu se je, jošter ne»dokučuje, da slava borioca nezavješčava i da se za »budućnost nepobacuje izlaz na svjetlost radi viteškog »spominjaja i harnosti« Eto lako dan 7. listopada 1908. izmjenio je naslov Vll. knjizi »Osvetnika«, što je sijedi Omer čekao, ali nedočekao, umrvši ne na mnogo vremena prije toga dogagjaja. Štovani čitaoci mogu slobodno u dosadašnjim izdanjima riječ » p o s j e d n u ć e « zamijenit sa »osvoj e n j e«, tim više, jer pjesnik ništa ne bi nadodao pjesmi, da ju je spjevao i posije aneksije, ako ne bi pjesma bila mnogo slabija, jer su i pjevaoca sile poizdale. Moju tvrdnju posvjedočaju i zadnji stihovi Vll. knjige »Osvet­ nika«, posjednuće bilo je za uvijek otrgnuta jabuka sa stabla turskog carstva. Njemu milo vidjeti nas bilo, A nas carsko dragalo gledanje, Mi vjerili vjeru neizdajnu, A on skrbav zalagao stajnu, Jer se bio, da bi nas dobio, A mi željni, da njeg dobijemo, Ter evo ga i dobili blaga, Da Bog spasi, moja braćo draga! I carevu slavu veličajnu I s’ njim našu sreću neizdajnu. Č. �114 Br. 7. -SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. VJESNIK. NAŠA DOMOVINA. Biskup Markovič. Na 19. lipnja umro je u Banjojluci općenito obljubljeni biskup fra Marijan Marković, te je pokopan uz sveopće sažaljenje u katedralci, koju je sam sagradio. Prigodom smrti biskupa Markovića dozujila je u Banjaluku sva sila sažalnica, izmegju kojih spominjemo sv. Oca Pape Pija X. i Nj. Veličanstva cara i kralja Franje Josipa I. Na pokopu biskupa Mar­ kovića bilo je do 100 Franjevaca. Pogrebno je slovo držao fra Blaž Čengić. »Seraf. Perivoj« u više je na­ vrata ukratko isticao biskupa Markovića — osobito u jubilarnome br. od 1909. Ovom prigodom donosimo na uvodnom mjestu pjesmu dra. Tugomira Alaupovića, a nadamo se, da će brzo svjetlo ugledati i biografiju do­ stojna velikoga biskupa Markovića. Papin delegat. Prije nekoliko nedjelja zaputio se je papin delegat preč. don Petar Bastien u Belgiju, odakle se je spustio u vječni grad Rim. Na 29. lipnja papin se je delegat iz Rima preko Beča opet sretno povratio u Sarajevo. Jurisdikcija. Na 29. lipnja položili su pred nad­ biskupskom komisijom u sjemeništu sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu jurisdikcijonalne ispite vel. o. fra Ivo Mišković i gjakoni fra Kruno Brkić i fra Em Milićević. Ispiti u franjev. bogosiovuome sjemeništu u Sarajevu svršeni su 5., 12. i 20. lipnja. Na 21. bogo­ slovi su otpjevali »Tebe Boga hvalimo« i zaputili se na praznike. Proširenje franjevačkih zavoda u Bosni. Na zadnjemu kapitulu redodržave Bosne srebrene zaklju­ čeno je, da se bogoslovno sjemenište u Sarajevu i gi­ mnazija u Visokome prošire. Bogoslovno će se sjeme nište tako proširiti, da će se još ove godine dignuti još jedan boj, te će se tako urediti, da će svaki bogoslov imati svoju posebnu sobu. Viša će se gimnazija opet tako proširiti, da će se nadodati još jedno krilo, gdje će vremenom bili 7. i 8. razred. Gragju u Visokome nad­ zire kustod i predsjednik fra Bonifacij Vidović, koji se je i do sada s gragjama u Vidošima. Podhumu kod Lijevna i u Cijevnu istakao, a u Sarajevu definitor i predsjednik fra Petar Ćorković. Književna objava. Ovih ću dana objelodaniti » Sudbi nu i z da j i c e «, religijozni epos u XII. pje­ vanja. Knjiga će obuhvatiti do jedanaest štampanih агака. a biti će elegantno opremljena. Cijena je knjizi K 1. Predplata se šalje na potpisanoga. U to ime najtoplije molim ljubitelje hrvatske lijepe knjige, da me pretplatom pripomognu. Istodobno, molim ugledna uredništva naših novina, da bi ovu objavu donijela do znanja svojim čitaocima. Sinj, 17. lipnja 1912. Fra. Pajo Mišura, upravitelj gim­ nazije u Sinju. Dalmacija. AUSTRIJA. 0. Vinko Grebler umro. Upravo je 4. svibnja u pet sati u jutro umro o. Vinko Grebler u 89. godini života. Taj se je slavni učenjak iz frajevačkog reda pri nekom padu pogibeljno ozlijedio pred više sedmica. On se je~ istina očevidno oporavljao, ali je ipak zbog velike starosti bilo nemoguće potpuno ozdravljenje. 0. Vinko Grebler R. M. B. rodio se je 30. rujna ^odine u Telfsu u gornjoj Inskoj dolini. Postao je Franjevac i 1846, bude regjen za svećenika. Dugo je bio profesorom, a kašnje direktorom u franjevačkoj gimnaziji u Bozenu. 0. Grebler bio je što se tiče ento­ mologije (nauka o kukcima) i konhiologije (nauka o okamenjenim ostatcama mekušaca) učenjak svjetskog glasa, čijoj se istraživalačkoj sposobnosti imaju pripisati mnoga otkrića njegove struke. Od mnogobrojnih se njegovih djela o prirodnim znanostima ističu: tirolske kopnene i slatkovodne okamenine mekušaca, dva sveska; tirolski mravi; tirolski kornjaši, dva sveska; etičke naravne slike u Tirolu; o kitajskoj fauni konhilija i Porfiri u okolici Bozena. 0. Grebler s uspjehom je radio i na belelrističnom polju, tako je izdao: »600 poslovičnih trijesaka«; »400 pilotina«; »200 epigrama i naravnih slika«, u kojima se pokazuje pravi odnošaj učenjaka prema živoj i mrtvoj odi, koju je on proučavao. NJEMAČKA. Papin nuncij i polemika njemačkih katolika. Kako je poznato u Njemačkoj se dulje vremena vodi megju katolicima žestoki boj, koga su izazvali razni na­ zori glede organizacije radnika. Da se ova po katolike štetna polemika što prije i što uspješnije svrši, ovih je dana apostolski nuncij u Minhenu izdao proglas u kome veli, da je želja sv. Stolice, da se s polemikom, oso­ bito u Štampi prestane i da se čitava stvar pripusti njoj. Proglas završuje: »Sv. Otac stavlja veliku nadu u odanost svojih sinova u Njemačkoj, da će oni poći u susret ovoj njegovoj želji.« Oporuka abertskoga nadbiskupa. Bamberški di jecezanski list objelodanio je oporuku abertskoga nad­ biskupa, koja od riječi do riječi glasi ovako: »U ime presvetoga Trojstva, Oca i Sina i sv Duhu Amen. Pri �т к х ш т т ш ш Za odmah prodati stoje jedne nove orgulje po pneumatičnom sustavu sa 16 registara, 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara, koja je izložena u trgovačkom muzeumu u Zagrebu. Osim toga preporuča se potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom. — M . H e f e r e r u d . i S i n . ■■ 1 ===== ХХХХХХХХ ХХХХХХХХХХХХ Antun Huber, Bruneck, Tirol dekorativni slikar i pozlačlvač. ------------ A te lie r 7« H sveno s lik a n je . . ' ~ Preporučujem se velela iiun svećenstvu za guranje crkava u svakom štilu i izvedenju uz umjc.enu čijem J Preporučujem se takogjer za :: radnju i popravljanje oltara, križnih puteva eni umjetnički zavod Josipa Ablettera u St. Ulrich, Gradcu Tirol kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, 0 ^ 3 Proizvodi propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, križne ptiteve, betlemske štalice i t. d. :: (IJENICI I NAČETI DOBIVAJU SE BESPLATNO. С^П С ^ГЈ su zavoda svi vlastiti! -— Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! �u_ _ _ u Preporučuje se 2a izradbu svib u tiskarsku Struku spadajućib poslova. - - Stereotipima. Vlastita knjigovežnica. ==s==== TI гг � https://kolekcije.nub.ba/files/original/24a1f69d9725a61f141f2ede23416499.pdf 962fff0e7d1de83b1d9691551dcbdcd4 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BRO.J 8. i !>. SARAJKVO, 15. KOLOVOZA RUNA 1912. GOD. XXVI. Privilegovana fr zemaljska banka Z: a . B O S N U I H E R C E G O V I N U . Uplaćeni dionički kapital 10 milijuna kruna. PENTRALA U SARAJEVU. ihaću, Derventi, Doboju, B. Gradiški, Lijevnu, Bos. Samcu, FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini. Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISP''" Sanskom Mostu, Stocu i Zvorni u. Travniku, Trebinju i Višegradu ZASTI*1'* nica . ivaČkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Veleprodaja duhana u svim spomenutim mjei Hercjeovine, Austro-cgarske i inozemstva. — Daje zajmove na HIPOTEKARNO 0 vrijednosne рариеЧ— Prima novac uz tekući račun i uz ukaDalje hipotekarne i komunalne zajmove d( r$3 godine. Izdaje maćenje na ožneNknjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u 4V.,% založnice i 5"/„ komunalne obligacijT Ove su založnice i pohranu i lkpravu, kao otvoren polog ili kao .Safe“ — u za tu ■komunalne obligacije u Bosni i Hercege ni prosti od proveza, svihu urcgjenot \ oklopijencm prostorom — pod zatvorom stranke ? i banke. imaju pupilarnu sjegurnost. te se mogu upotrijebiti kao jamče■Vine pri trgovačkim poslovima. Osim ил a mogu služiti u čitavoj ODJELJENJE ZA ROBU. austro-ugarskoj monarhijf* ftao voini.tie ženiidbene kaucije. Kod banke ustroje, o ct jelenje robe, kao što i posebno odjelenje za zema’jske proiz/ode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave BANKOVNO ODJE JENJE. Kupuje, prodaje i izdaje vrijednosti-papire, izH i dru£fe se sa 'm u trgovac u struku zasjecajudm dobavama, kako u kovine. — Preuzima^ к и ш е т vi'č'.ie srećk Eskomptira komisiji tak< i na vlascii račun, financiranjem i podizanjem indumjenice i doznačnlcepffl^&^rajmove u Lonto-k irentu i na mjestriia > javnih poduzeća, niče uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjelavni su predmeti izvoza suhe šljive i žito. Koti banke opstojeća generalna ac jtur; c. кг. povi. osigurav. ..ASSECURAZIONl GENERALU prima direktno ili putem filijala i ispostava razne vrste Msiguranja na život i proli vatre, a eeneralna'agentura osiguravajućegllruštva ,,PROVWENCLJA“ prima osigurc.njdUa*;dučaj nesreće proti raznih štita na strojevima i na drugim predmetima Cjubljanska kreditna banka P o d ru ž n ic a u Sarajeva. Centrala u Ljubljani.. I s p o s ta v a : G rađo. Podružnice u Spljelu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. Dionička glavnica K 8,000.000* Pričuve preko K 900.000*— Prima uloge na štednju na uložne knjižice i l i 01 . . . . .. . , i tekuće račune i ukamaćuje ih sa |2 |o ^ez kakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. ; �Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu. (dioničko društvo). Uplaćena dionička glavnica 2,000.000 Kruna. Centrala n Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te uka II\20|0 Eskomptira i reeskomptira mjenice i traž^ Daje zajmove na tekući račun. :: Podružnice: jdostar i Tuzla. II Unn\čuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne м “> Papire i kupone. svakovrsne depozite i upravlja hjimal lzvršuji i naplate na svim trgovačkim sreo1 na^u i inozemstva. Kupuje i prodaje vrijednosne pjpire, devize i valute. j.. Nemojte kupovati crkvenoga o d ije la itok se n|jesU' osvjedoau o izvrsnosti — " i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, baldakina. zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornica JOSEF NEŠKUDLA, OLOMUC, Moravska Pošiljke se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijenici i proračuni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga, što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: u konkurentnih tvrlkih! :: Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. Siromašne crkve imaju znatan popust. �SERAFiNSKj P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSV JETU I ZABAVU KROJ K. i <). 0. SARAJEVO, 15. KOLOVOZA Лrli. Brković, Tuzla: Divni razvoj Duns Skotove šk ole u XVII. vijeku Taj naslov može iznenaditi mnogoga čitatelja. Pita se megjutim najprije, da li je u istinu opstojala ta ško­ la? Da li je ragjala dobrim plodovima? Kod nekih po­ vjesničara školastičke filozofije uzalud ćeš tražiti i spo­ mena o tom velikom pokretu. Prolistajte na primjer Četiri sveska povjesti filozofije, šio ju je napisao Domi­ nikanac o. Zefirin Conzales koji je kušnje poslao kar­ dinalom, pa ćete vidjeti, da tu nema ni govora o Škotu i njegovoj školi u 10., L7. i 18. sfi ' jeć.i, nema pače ni jedne riječi, iz koje bi se dalo naslućivati, da je još u tom dugom razdoblju postojala velika franjevačka nau­ ka.12*) Pročitajte isto tako tri sveska povjesti filozofije, što jo izašla ispod pera veleč. gosp. Ilije Blanca, pa ćete se osvjedočiti, da se i tu prešućuje i zaboravlja Škotova nauka.'-’) Tko bi se držao |tih inače zaslužnih povjesničara, mogao bi se u istinu zapitali, da li je red koji je u 13. i 14. stoljeću dao crkvi Aleksandra Haleš koga, Bonavenluru. Rogera Bacona, Duns Škola, još op stojao iza 15. vijeka, ili da li se je potpuno iznevjerio slavnim znanstvenim predajama svoje prošlosti. Drugi upućeniji povjesničari spominju, da je u 16. 17. i 18. vijeku bilo još zastupnika školisticke škole, ali nam se čini, da im ne poklanjaju tolike pažnje, ko­ liko zaslužuju?') Ono nekoliko redaka, šio mu ih posve­ ćuje na primjer De Wulf u svojoj povjesti filozofije srednjega vijeka, pruža nam samo mali pojam o opstan­ ku te škole u 17. stoljeću, a megjutim ona je onda vanredno i u istinu divno evala, čini se dapače, da velika franjevačka nauka nije nikako blistala većim sjajem, jer su joj njezini slavni predstavnici opet bili povratili nje ') Tko dobro pozna o. Gonzalesa, ne će ga iznenadili la njegova šutnja. U njega je sv. Toma najviši kriterij za prosudjivanje filozofskih sistema, a svi su drugi na krivom putu. Tu više ne sudi razum nego slijepa strast. z) Da se je Ilija BIare držao ozbiljnih i neprislranih pisac4, mogao je u svom djelu divno pisati o Skotovoj nauci. a) Žao nam je, što se o. Euzebij Slateczny, profesor u kolegiju sv. Antuna u Rimu, u svojoj povjesti filozofije nije više držao franjevačkih pisaca zadnjih vremena. RUNA 1912. 001). XXVI. zine najljepše dane. .Jedan je odlični pisac mogao god. 1651. napisati ove znamenite riječi: *8 c o t i s c H o 1a n u m e r o s i o r e s I a I i i s s i in u 1 s u m p t i s « . 1) (Sko­ tova je škola mnogobrojnija od svih drugih skupa uze­ tih). Mislit će se bez sumnje, da su tako pohvalne rije­ či mogle pasti samo iz usta jednoga oduševljenoga što­ vatelja oštroumnoga naučitelja, jednoga revnoga učenika, koji hoće po svaki način tla dade palmu svomu učite­ lju u naučavanju Skolastike. Kolika pogrješka! Odlični pisac, koji tako odlučno tvrdi, nije drugi, nego glasoviti Cistercita Ivan Caramuel, kašnje biskup, jedan od najučenijih ljudi svoga vremena. Glasoviti Ivan Poncius, tako kompetentaH u toj stvari, isto tvrdi u predgovoru svoga djela o školasličkoj teologiji.*) Fridrik Btuinei u svom djelu De d is t i n e l i o n e f o r m a l i piše opet: »S c h o l a 8 coli, s i v e p r o f e s s o r u m n u m e r u m s i v e (| u a I i t a t e m s p e c t es, n u l i i s e c u n d a « : 1) Ako nas čitatelji budu do konca pratili, mislimo, da ee biti istoga mnijenja kao i ta tri glasovita bogoslova XVIII. vijeka. I. U ro k tomu velikomu pokretu. Svak priznaje, da su dva velika reda sv. Domini­ ka i sv. Franje imala tu providnosnu zadaću, da dove­ du u sklad razum i vjeru, te tako stvore veliku Skolas­ tiku. 8vaki je od ta dva reda imao svoj dio slave u divnom rascvatu katoličke ideje. Aleksander Haleški, Bonaventura, Roger Bacon, Duns Škot, Petar Oriol, Vilebn Okamski s jedne strane; Albert Veliki, Toma Akvinski, Durand de Saint Poureain s druge strane u mnogom su pogledu doprinijeli mučnom sazidanju te velebne zgrade. Kao što su u tom tegolnom poduzeću djela sv. Tome predstavljala glavni trud braće Propov­ jednika. tako su isto djela Duns Škotova bila glavnim zastupnikom rada Manje braće. Ta su dva diva Skolas­ tike kao oporučno ostavila svaki svojoj redovničkoj obi­ telji dragocjenu znanstvenu baštinu. Tako je isto svaki od ta dva reda okupio svoje sile oko obiteljskoga blaga da ga sačuva, brani i dadne mu pravu i zasluženu nje­ govu vrijednost. To je bilo posve naravno i sasvim za­ konito, pa je već onda nastalo inegju Franjevcima i 1) Theolog. Fundament., lih. II., disp. 10. Caramuel. 2) Cursus theologiae, in p r o lo g o m e n a . J) Tractatus ll.d e dislinelione formali, controv. 1., quaest. 1 �118 Вг. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. Dominikancima neko natjecanje, koje je služilo za po­ suda, što su ga pravi učenjaci imali o Duns Škotu i ticalo u istraživanju i prikazivanju istine. \ išeput je, njegovoj nauci. Jedan odlični sin sv. Dominika, sv. Am­ istina, to natjecanje davalo povoda dosta živahnim pre­ broz Catharin, u jednom djelu, što ga je sastavio za pirkama, u kojim su se katkada prekoračivale granice tridentski sabor, mogao je napisali ove znamenite riječi : umjerenosti,**)1*) ali su dva prvaka Skolastike sačuvala »Samo ljudi poremećene pameti mogu nepriznavati, ko­ sav svoj ugled. Premda Crkva nije službeno Duns Ško­ lika je punim pravom slava Duns Skotova u Crkvi ta proglasila svecem, predaja ga je ipak rado kitila vi­ Božjoj V ) jencem svetosti, koju je svak visoko cijenio, a osoba Megjutim se je početkom sedamnaestog stoljeća se je pronicavoga naučitelja prikazivala veličanstvena i zbio jedan slučaj, koji je mnoge zadivio. Ta je činjenica časna kao i ona angjeoskoga naučitelja.-) Njegova je postala izhodnom točkom novoj fazi za škotističku školu nauka ostala čista i bez ljage, te su ju svi trijezni lju­ i bila je povodom njezinom novom razvitku. Jedan Po­ di smatrali jednim od najobilnijih i najplodnijih vrela, ljak imenom Abraham Bzovius, iz reda sv. Dominika, odakle su katolički naučitelji neprestano crpili zdravu poduze da nastavi C r k v e n e l j e t o p i s e učenoga nauku/5) B aroniusa; ali mjesto da slijedi savjesnu metodu glaso­ Drugi vijek iza smrti Duns Skotove još nije bio vitog kardinala, kao da je bio naumio jedino hvaliti istekao i već se je mašta slobodno izrazila o osobi svoj red. Pošto je vjerski upliv srednjega vijeka bio časnoga naučitelja.4) Njegovi protivnici stadoše proti osobito podijeljen megju dvije velike obitelji sv. Franje njemu širili bajke, da ismjehavanjem i klevetom pobiju Dominika, da bolje istakne slavu svoga reda onoga, koga dokazima zdrava razuma nijes - : 'gii po 3zovius osobito je to imao pred očima, da svim sred­ bijediti. Bezsavjesni pisci5) nijesu se bojali pobirati te stvima umanji zasluge Franjevaca. Preduzeo si dakle, bajke, (kad ih ne bi sami iznašli) plcd zavisti, te ih da ostavi u sjeni sve činjenice, koje su za njih slavne, uvršćivati u svoje spise. Alalo po malo kasniji pisci, ne dočim s druge strane pomno i marljivo istraži sve, što poznavajući im sumnjiva izvora, po štampavahu te lažne su bezsavjesni pisci mogli zamisliti proti njima ; sabra podvale, i lako učiniše, da im se e donekle vjerovalo. sve što ih je moglo omalovažiti i osramotiti ; nepravOzbiljni megjutim ljudi nijesu do loga ništa držali, pa dama, koje su im bile nanešene, dodade još svoje sva ta zlobna iznašašća niiesu mogla odo' dobroga vlastite klevete.-') ‘) Velike rasprave megju učenicima Škol m i sv. Tome ticale su se osobito pitanja o Bezgrješrom začeću; škotisti su u svakoj borbi pobjegjivali. *) U životu Škotovu, što ga je napis >\Vadding, znamenite su ove riječi: »Per omnem integerrimaf1 cursum nullum invenis, qui vel minimum naevum objiciat; invenis tamen plurimos, qui sanctorum virtutum micantera affirment«. (Anrial. Min., tom. VI-, ann. 1308). *) Što se liče nauke, treba istaknuti, da je Duns Skot imao prvenstvo nad sv. Tomom. Nauku angjeoskoga naučitelja censurirala su dva velika sveučilišta u Parizu i Oksfordu, dočim ona uzvišenoga naučitelja nije bila nigđ,e osugjena. *) Poznato je, kako su veliki branioci tomizma Herve de Nedellec, Petar Pelude i Ivan Capreslus učinili sve moguće, da oslabe ugled Duns Škotov; ali megjutim nijesu mogli naći ništa, što bi moglo diskreditirati njegovu osobu. (Ann. Min., tom. VI., au. 1308). ®) Jakov-Filip de Bergame p r v i veli, da je Duns Škot umro od kapi. Djelo pako toga pisca izašlo je god. 1486. Hartman Schedel tvrdi isto; ali svećenik Trithćme, koji je pisao god. 1494. veli, da je taj pisac doslovno navodio riječi Jakova-Filipa Вегgama, te sve njihove izvode smatra bajkom. Kašnje Pavao Jove piša, da je Duns Škot zakopan živ, pa zazivaj badava svoju braću u pomoć, da si je o grobni kamen razbio glavu Ali on ne navagja nikakova svjedočanstva. Aubert le Муге govoreć o tom piscu, kaže, da je on više radio za novac, nego za istinu, »laudat, vituperat non ad normam veritatis, sed pro ratione praemii«. (Wađd. Ann. Min., tom. VI., an. 1308. i Nitela Franjiscanae Relig. pag. 71). Bzovius je znao da je Duns Škot megju velikim franjevačkim naučite ima blistao neprispodobivim sjajem, znao je, da je Škot divno ovjenčao djelo Aleksandra Haleškoga, sv. Bonaventure i Roger-Baconovo, kao što je sv. Toma okrunio djelo Alberta Velikoga ; znao je on, da je oštroumni naučitelj ostavio iza sebe moćnu školu, koja se je kraj više od tri vijeka sa školom sv. Tome naijecala za prvenstvo. Bzovius dakle, vjeran svo­ joj metodi, obori se osobito na Duns Škota. Trebalo ga je na svaki način omalovažiti. Ali dajmo ovdje riječ ocu Prosperu : »Bzovius je bio zamislio, ne znam iz koje svrhe, da u fod. 1294. svojih C r k v e n i h a n a l a skupi sve, što je nezdrava i nepravedna kritika mogla iznaći proti uspomeni Duns Škota. On je obnovio sve klevete, što su ih neznanje i zloba širili proti najodličnijem učitelju franjevačke škole.«3) «Bzovius najprije dokazuje, da je Škot učenik Aleksandra Haleškoga na ‘) In disputatione de Concept. B. V. M. ad Conc. Trid.. p. I. (ех Nitela francis. relig). 9 Gravior hine injuria patris Abraham Bzovii domiiiicani in franciscanam religionem, cujus famam unđique minuit, cujus infamiam, undique conquisitam, adauget. . . . (Ann. Min., epist. ad lectorem). Wadding veli, da su starješine dominikanskoga reda odsudili Bzoviusovu osvadu, te izjavili, da je to bila osobna mržnja na Franjevce. 8) La Scolasticjue et les trad, franciscaines ehap. V, �Divni razvoj Duns Škotove škole u XVII. stoljeću. pariškom sveučilištu. Kako je Aleksander umro god 1245. nužno slijedi, da se je Škot morao roditi oko godine 1220. To je malo rano. osobito kad se zna, da je god. 1304. Škot još bio megju onima, koji su se imali uz­ dignuti na čast učitelja na pariškom sveučilištu. Bzovius tvrdi, da je Škot, htio ne htio, umro god. 1294. 41 o c a n n o v o l e n s n o l e n s , е х l u i m a n i s a b i i t .1 o a n n e s , D u n s i u s , n a t i o n e S c o 1.us, e х M in o r u m f a m i i i a « . Ma kako znamenita bila ta njegova tvrdnja, mora ipak pasti pred sigurnim povjesničkim dokazima. Povjest pako svjedoči, da je godine 1304. Škot još živio i da još nije bio naučitelj na pariškom sveučilištu. Dakle bi prema tome oštroumni naučitelj tek u osam­ desetim svojim godinama bio težio za sveučilišnom čašću. Možda će svale kao i mi biti uvjeren, da ta či­ njenica nije vjerodostojna i da ništa ne dokazuje u prilog Bzoviusovim tvrdnjama. »Ma kako bilo stim datumom, Škot je opet po Bzoviusu — rogjen u najudaljenijim krajevima Škotske usred maglovitoga zraka, u nepristupačnom predjelu. Duh je dječakov sačuvao kroz sav njegov život utisak toga kobnoga rodnoga mjesta. Premda je Škot bio obda­ ren divnom oštroumnošću, ipak ;e svoje riječi i spise ometao tako gustom tamom, da su ga pravom prozvali mračnjakom (nejasnim piscem). Te su tmine Lako de­ bele i guste da ih sva njegova škola nije mogla potpuno rastjerati te učiniti, da dopre svjetlo do njegovih misli. Stoga je Bzovius odobrio misao svoga subrata Siksta Sijenskoga, da se na čelo Škotova tumača poslanice na Rimljane slave slijedeći stihovi, što ih navodi sv. Jero­ nim, samo što ili je Bzovius želio staviti na čelo svim Škotovim djelima : Hic lahor, illa domus, et inextricabilis error, Ut quondam Creta fertur Labyrinthus in alta, Parietibus textum coecis iter, ancipitennjue Mille viis habuisse dolum, quo signa sequentum Falleret indeprehensus, et irremeabilis error. (E.\ Nitela Franc.) »Rado bi Bzovius i drugi Škotovi protivnici njemu oprostili, što je nejasan u svojim spisama, da on nije imao te neoprostive pogrješke, što je bio vogja škole. Radi te same činjenice Škot je po sudu oca Bzoviusa postao krivcem triju strašnih zločina. On je najprije osnovao jednu Sljedbu ili školu, koja otvoreno napada na spise sv. Tome. Zatim se je služio tako smjelom i lukavom dijalektikom, koja mu je dopuštala, da bez počitanja i kao igrajuć se raspravlja članke vjere. Na­ pokon je izložio svoje učenike, da padnu u mnoge za­ blude, a s druge sirane tako ih je naoružao za prepi­ ranje, da ili je teško ušutkati. »Slična su nedjela zasluživala primjerenu kaznu. Bzovius misli, da ju je pronašao. Škotu je pala kap, 119 da se nije mogao ni maknuli s mjesta. Braća su nje­ gova mislila, da je mrtav, pa ga brzo ukopaše. Bzovius nam ne kaže, da li je to bilo za to, da ga se što prije riješe, ali je očito, da su Franjevci svojom prenaglošću izvršili odredbu Božju. Kad je on već bio u grobu, o kom veli Bzovius da je bio prostran i ozidan, siromašni naučilelj dogje k svijesti iz svoje obumrlosli, uzalud zaziva u pomoć, jauka tako bolno, da ni najtvrgje srce ne bi moglo slušati, a da se ne gane na sažaljenje. Us­ prkos tomu zazivanju, usprkos toj plačućoj vici, o kojoj govori Bzovius, kao da ju je on. sam čuo, braća Škotova zaboraviše na njegove borbe, njegove pobjede, njegovu uzvišenu nauku, zatvoriše svoje srce svakom sažalnom osjećanju, pače svakom osjećaju uljudnosti, pustiše da si nesretni zarobljenik razbije lubanju o kamen, što je pokrivao njegov grob. Tako po Bzovuisu umrije Škot.*123) Djelo su Bzoviusovo s veseljem primili svi nepri­ jatelji katoličke Crkve. Raskolnicima su dobro došla sva osvadna našašća, što su bila na om ilana u C r k v e ­ n i m 1j e t o p i4 i m a, da ozloglase svoga najstrašnijega protivnika, jednoga od najčvršćih branioca prave vjere.-) Ne samo da je otac Bzovius svojim spisima dao prilike raskolnicima nego i svim neprijateljima skolas­ tike, da po miloj volji izvrgavaju smijehu poglavicu jake škole. Oni su te krive njegove nazore vješto izrabili na veliku štetu zdrave nauke. Mnogi pisci zadojeni гаcionalističkom ili polukršćanskom filozofijom, ponoviše kašnje з najvećim uživanjem u raznim formama i u najvećim potankostima osvade i klevete Bzoviusove.:1) Odatle je kod nekih katolika, koji su inače imali ple­ menitu dušu, ali su bili zlo upućeni, neko nepouzdanje, katkad pače neki prezir prema časnomu Duns Škotu, njegovoj nauci i školi.4) ‘) La Scolastique et les trađ. franciscaiues, p. 256.—258. — Conf. Gravina, in praescriptionibus cath. lib. I. 2) »Za nauku sv. Tome, veli o. Prosper, bila je La osobita čast što ju Luter nije odotravao, a istu su čast i Škotovoj nauci dali engleski reformati. Kad se je ta kraljevina odijelila od Crkve, kralj Eduard VI., našljeđnik Henrika VIII., dade spaliti knjige školastičkih naučitelja, a to bez sumnje s toga, da ih ne mora pobijati. Tom su prilikom bila osobito odlikovana djela Škotova i njegovih učenika. Uz stoput opetovanu viku: »Funus Scoti et seotistarum« u plamenu nestade njihovih djela«. (La Scolast., ch. V., §. 2.). 3) Toga se je pokvarenoga vrela najčešće držala racionalistička škola Viktora Cousina. Stoga se i na povjesnička djela te škole o Skolastici ne može u opće pouzdano oslanjati, premda su se katkada njihovi pisci dosta trudili. (Cf. E s q u is s e d' une h is t o r ie g e n ć r a le et c o m p a r ć e des p h i l o s o p b i e s mćd i ć v a l e s par Framjois Picavet, ch. X.). 4) Otkako se je kod katolika počela obnavljati Skolastika) mnogi su neupućeni pisci posvetili Duns Skotu i njegovoj školi dosta stranica, koje nisu na čast njihovoj kritici. �120 Br. 8. i 9. — »SER AFINSKI PERIVOJ« 1912. Izvodi oca Bzoviusa, koji nijesu nikako dostojni valja­ na povjesničara, prouzrokovaše u reda sv. Franje veliko i opravdano negodovanje, i za to se sa svih strana po­ javiše ogorčeni prosvjedi. Savjesni povjesničari, gorljivi branioci prihvatiše pero, da osvete čast reda i obrane nepravedno napadnutoga vogju frajevačke škole. Stade se listati povjest serafskoga reda, usljed čega mnoge njegove slave, koje su bile malo po malo pale u zabo­ rav, izagjoše na svjetlo. Pisci izvadiše životopise ili apologije oštroumnoga vjeroučitelja,1) te se svagdje po­ češe nepoznatim do onda marom proučavati njegova djela. Mnogi se pisci izvan reda pridružiše Franjevcima, da osvete uspomenu časnoga Duns Škota izmegju ostalih o. Possevin, D. I., o. Jakov Gualter, D. I. o. Jakov Gualter. D. 1. Niemac Ivan Stommel, biskup u Senogagliji, Belgijanac Nikola Vermuleus, Aubert Муге i t. d / Ali je bilo pridržano o. Luki Wadingu, da povra franjevačkomu redu svu njegovu slavu i sjaj ; njemu je bilo dosugjeno, da divno osveti oštroumnoga na u'.elja i njegovu slavnu šk o lu ; njemu je bilo dosugjeno, da pripravi novi škotistički procvat. Istina, on nije sam početnik toga pokreta, jer su i drug i, bilo prije, bilo kasnije, igrali u tom važnu ulogu. Oko njegova imena stadoše se okupljati svi novi plodovi te škole. On j isinu bio duša pokretu, te je doprinio više nego ijedan drugi, da se taj pokret neodoljivom silom proširi. II. 0 . IVading snuje, da vrati škotlstičkoj školi sav njezin Taj se veliki muž rodi u Irskoj 10 listopada 1588. Drugi dan na kršćenju dadoše mu ime sv. Luke Evange­ liste, čija se je svetkovina taj dan slavila On je bio jeda­ naesti od četrnaestero djece, ali radi svoje dobre ćudi i angjeoske pobožnosti bijaše roditeljima najdraži. U buri protestantizma njegovi su pregji bili sačuvali čistu i potpunu vjeru svojih otaca, za to su roditelji i mladoga Luku kršćanski i katolički uzgojili. On za rana očitova svoje umne sposobnosti, a već je u trinaestoj godini lijepo pisao latinski u prozi i pjesmi. U Četrnaestoj l) God. 1620. glasoviti o. Hugo Cavellus, kaŠnje nadbiskup u Armaghu i primas Irske, izđade u Anversu život Duns Škotov. Još objelodani drugo djelo pod naslovom: A p o l o g i a рго e s d e m v i n đ i c a n d o ab i n j u r i i s a l l a t i s p e r A b r a b a m u m Bz o v i u m. Kad je belgijanski Dominikanac Ilija Jansenius uzeo u obranu Bzoviusa, o. Cavellus odgovori mu u jednom trećem djelu: A p o l o g i a a p o l o g i a e s u p r a d i c t a e p r o S c o t o s c r i p t a e , što bijaše štampano u Par.zu god. 1623. i u Kolonji 1625. pod imenom o. Hugona Magnesiusa, učenika Caveliusova. — Jedan drugi Irac, o. Antun Hyquoeus, koji je bio profesor bogo­ slovije u Kolonji, Louvainu i Rimu’ napisa vrlo poučno djelo: N i t e l a i r a n c i s c a n a e r e l i g i o n i s et a b s t e r s i s sord i u m q u i b u s e a m c o n s p u e r e f r u s t r a t e n t a v i t Abr a h a m u s B z o v i u s . (Cf. Biblioth. franc.) a) Nitela francisc., pag. 19, godini izgubi oca i mater, te se odsele skrbio za njega najmlagji mu brat. U svojoj domovini izuči logiku i fiziku, a onda ga brat odvede u Portugalsku i smjesi i u Lisabonu u Irski kolegij, kojim su upravljali oo isu­ sovci, da tu nastavi svoje nauke. U tom kolegiju ostade šest mjeseci. Roditelji mladoga Waddinga bili su do skrajnosti odani redu sv. Franje, pa su živo željeli, da im sin prigrli pravila asiškoga Serafa, s toga su mu već za rana usisavali ljubav prema serafskomu redu. Kad je navršio šestnaestu godinu, sjećajuć se želje svojih ro­ ditelja te vučen milošću k tomu izvrsnom utočišću evangjeoske savršenosti, zaželi da stupi u red sv. Fra­ nje. Jedan njegov prijatelj u kolegiju, imenom Rikard, pogje njegovim tragom. Ta dva prijatelja otidu k redodržavmku portugalske redodržave, o. Petru od sv. Fra­ nje, koji je radi svoje učenosti i ugleda bio uvažen i čašćen muž u cijelom kraljevstvu. Ovaj im za novicijat odredi samostan Bezgrješnoga začeća bi. dj. Marije u Matozinhosu, tri kilometra od Porta. U tom su samo­ stanu bili Rekolekti, koje je narod tako cijenio i lju­ bio, da im nije bilo potrebito prositi. Luka i Rikard sprovedoše godinu kušnje u toj gorljivoj redovničkoj obitelji, te su bili na izgled tim ^svetim redovnicima, zato jednoglasno bijahu pripušćeni na zavjete. To je bilo godine 1605., kad je brat Luka imao sedamnaest godina. Po svršenom novicijatu Wadding se dade na pro­ učavanje filosofije i teologije pronicavoga Naučitelja, a zatim bi poslan u Koimbru, da tu nastavi svoje nauke pod ravnateljstvom oca Didaka Limedenoškoga. Tu je ujedno kroz tri godine slušao javna predavanja na sve­ učilištu. Tada je prvu bogoslovnu stolicu zapremao naj­ glasovitiji bogoslov iz Družbe Isusove, o. Franjo Suarez. Wadding je u isto vrijeme slušao učevna predavanja o. Egidija od Presentacije, glasovitoga bogoslova iz reda Eremita (Pustinjaka) sv. Augustina. Po sudu Luke W addinga ta su se dva profesora brojila megju prve uče­ njake cijele Evrope, »inter primos Europae doctores connumerandis«. Pod uplivom takovih učitelja Wadding je brzo napredovao u školastičkoj teologiji. Učevni i pobožni Lav od sv. Tome, iz reda sv. Benedikta, koji se je upoznao s našim Lukom za njegova boravka u Koimbri, veli nam, daj e on bio dika sve svoje subraće i da ili je sve natkrilio svojom pronicavošću.1) ’) »Memini etiam ego B. P. Lucae in alma nostra Academia Conimbriceusi aliquando commorantis, quem si brachiis nequeo, corde tamen amplector. Memini iilius tam singularis modesliae et religionis, quae si non loco ac dignitate, e.vemplo saltem, cunctis jam aliis seraphicae famiiiae commilitonibus praeerat. Memor semper ero, caeteris inteiim praetermissis, ingenii tui acuminis, scoticaeque in arguendo subtilitatis, qua jam peracutos quoque longo superabas intervallo«. (Annal., t. 1., p. VIII.). �iž i t)ivni razvoj Duns Škotovc Škole u XVII. stoljeću. Svršiv Wadding svoje nauke, bi regjen za sveće­ nika godine 1613. i poslan u samostan u l.eyriji, d aše tu posveti propovjedalaekoj službi. Iz Leyrije bi pozvan u Lisabon prigodom redodržavnoga kapitula, gdje mu bi povjereno, da pred cijelim kapitulom brani tezu o sedam raznih znanosti, a on ju je divno razvio i branio. Otac Antun iz Treje, generalni vikar reda i pred­ sjednik kapitula, bi tako ganut njegovom učenošću, da ga je po svaki način htio sa sobom povesti u veliki samostan sv. Franje u Salamanci, da se taj veliki ko­ legij reda okoristi njegovom znanošću. Za svoga tamo­ šnjega boravka održa s najvećim odobravanjem mnoga javna predavanja, a slobodno vrijeme posveti prouča­ vanju hebrejskoga jezika. Do malo bi poslan u Leon kao lektor bogoslovije, gdje podučava godinu dana. Za­ tim ponovno bi pozvan u Salamanku kao nadstojnik kolegija i učitelj bogoslovije. Te je dvije službe uzorno vršio do godine 1618. Te se godine^generalni kapitul održa u Salamanci, pa i tu o. \Vadding drža javna predavanja iz bogoslo­ vije o marijalogiji i presv. Trojstvu kojom se prilikom odlikova poznavanjem grčkoga i hebrejskoga jezika te franjevačke povjesti. On tu natkrili sve druge učitelje. Tim steče štovanje i ljubav o. Benigna iz Genove, koji na toj istoj skupštini bi izabran za generala, te je od­ sele imao u njemu vjerna i odana pokrovitelja. Mefjutim Filip III. imenova o. Antuna iz Treje, generalnoga vikara reda, koji je Waddinga iz Lisabona bio doveo u Salamanku, biskupom kartagenskiin i kra­ ljevim poslanikom kod Pavla V., da pokrene pitanje o Bezgrješnom začeću. Novi biskup odabra o. Waddinga svojim bogoslovom u tako teškoj stvari. Najprije ga dovede u Madrid, da ga predstavi dvoru, a onda po nalogu kraljevu obojica odu u Rim, kamo stigoše u prosincu 1618. 0. Wadding dade se odmah na posao. Nije naša svrha, da ovdje ističemo sve, što je on učinio u prilog Bezgrješne, nego je dosta samo to reći, da je on o toj stvari sastavio tri djela1) i da je pripravljao još i če­ tvrto, ali ga nenadano pohodi smrt baš onda, kad je sastavljao djela kraljeva poslanišlva kod pape2) za ob­ ranu Bezgrješnoga začeća. Wadding u Rimu brzo steče osobite simpatije kod papinskoga dvora, te bi 'odmah pozvan, da igra važne*) ‘) Opusculum, in quo ostenditur Immaculatae Conceptioni Beatisimae Virginis non adversari ejus mortem corporalem Romae, 1655. — De baptismo Virginis pro eodem mvsterio, ibidem — — De redemptione Deiparae semper Virginis opusculum aliuđ in graliam suae lmmaculatae Conceptionis. Ibidem, 1656. *) Lovanii 1624. in fol. uloge u crkvenim poslovima.1) Crkveni poglavari upo­ znaše njegove velike sposobnosti, te tako postade vrlo cijenjeni:«.! pomoćnikom starješina svoga reda. Došav Wadđing u Rim po osobitoj odredbi Božje providnosti, tu ostane sve do konca svoga života i na­ pisa ono glasovite djelo A n n a l e s (ljetopise), koje je toliko doprinielo časti i slavi franjevačke obitelji. Na­ vedimo ukratko, kako je on došao do te velike namisli. Dok je mladi Wadding bio još novic, mnogi su ga njegovi prijatelji nastojali odvratiti od njegova zvanja, a da ga na to sklonu, izmegju drugih razloga navagjali mu i taj, da su redovnici sv Franje bili neznalice, bez naobrazbe i književnosti. Treba priznati, da je to bilo osobitim pripušćenjem providnosti Božje, jer se Wadding već od toga vremena stade spremati na skupljanje po­ dataka za ljetopise svoga reda, te odlučno odgovori svojini prijateljima, da će sve svoje sile posvetiti slavi svoga reda. •Najprije nakani dokazati, da sv. Franjo nije bio neznalica- . U tu svrhu za svoga boravka u Koimbri poće pomno skupljati djela sv. utemeljitelja. Svoja istra­ živanja nastavi u Salamanci i Rimu, te već god. 162A. izdade spise serafskoga oca, poprativši ih najvećom pomnjommnogim opaskama i tumačem/1) Slijedeće godine obje­ lodani prvi put glasovite moralne konkordancije sv. Ante Padovanskoga.4) U isto vrijeme dade štampali znameniti tumač evangjelja po sv. Marku i Duki, što ga je napi­ sao časni Otac Angjeo del Pas.5) Silni napori oko izdavanja tih mnogobrojnih djela nijesu ni najmanje iscrpili sila o. Waddinga. Ohrabren nagovorom svojih glavara zauze se, da napiše ljetopise reda. Poznato je, kako je on divno izveo to djelo, na kom je radio punih trideset godina. Nije naša svrha da ističemo njegove zasluge kao ljetopisca, nego ćemo samo to reći, da su po sudu svih njegovi Anali remek’) Dilectum filium religiosum Lucam Waddingum, egregiis dotibus nobis apprime carum, negotia vestra disserentem, quoties opus fuerit, peculiari propensione audiemus, etc.« Urbanus VIII. Slično o njem piše i Inocent X. na biskupski sabor u Irskoj, iz čega se jasno vidi, da je Wadding uživao velik ugled u Rimu, -) Kardinal Gabnjel iz Treje u jednom pismu na Waddinga spominje ovaj slučaj: Jedan propovjednik u Španjolskoj nekom prilikom u propovjedi govoraše, da je sv Franjo bio neznalica.. U taj čas glasoviti inače govornik poče tepati, dok najposlie ne zaniemi te sav zastigjen sagje s propovjedaonice. Tomu dogagjaju bijahu svjedokom biskup i kapitul te mnogobrojn’ narod, koji je bio pozvan na svečanu propovijed. ®) Commenlaria ascetica ad opuscula S. P. N. Francisci AnUverpiae ann. 1623. 4) Concordantiae ann. 16'M. morales S. Antonii Patavini. Romae, *) Angeli del Pas religiosissimi ac doctissimi minorilae commenlaria in Marcum, vol. in fol. ibidem impresum. anno 1623. �122 Br. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. djelo svoje vrste, te zaslužuje, da se stavi uz C r k v e n e l j e t o p i s e glasovitoga kardinala Baroniusa.1) To je njegovo djelo najljepša apologija našega reda. Megjutim je 0 . Wadding u svojoj pameti i svom srcu imao drugu nakanu. Mi smo vidjeli, da je on po dovršenom novicijatu proučavao Školovu filosofiju i teo­ logiju. Svojim živim i bistrim umom bio je duboko shvatio misao velikoga mmčitelja. On je vidio, koliko Škota cijeni njegov učitelj S uarez;2) vidio je učiteljske stolice u Koimbri, Salamanci, Alkali, gdje se je javno tumačila njegova nauka.:!) Proučavajuć povjest svoga reda, uvidio je, koliko su Duns Škotovu nauku cijenili sv. Bernardin Sijenski,4) sv. Ivan Kapistran, sv. Jakov Markijski,6) sv. kardinal Ksimenes6) i stotine drugih muževa, koji su se odlikovali svetošću i učenošću. Nje­ gova djela o Bezgrješnom začeću još su mnogo dopri­ nijela, da se u njemu poveća udivljenje i ljubav prama gorljivomu braniocu te slavne Marijine povlastice. On je nadalje znao, što je sve zavist uiia iznašla, da diskreditira osobu, spisft i cijelu školu časnoga naučitelja. W adding stiže u Rim baš u vrij me, kada je 0 . Bzovius bio izlio na Škota svoje osvade i pogrde, s čega osjeti u svom srcu veliku bol. Trpio je radi toga jer je bila povrijegjena Čast njegova r e d a ; trpio je, jer se je htjelo oduzeti Crkvi jednoga od najja h njezinih branioca, zato se i odluči, da će Škotovoj školi povra­ titi sav njezin sjaj i veličinu. ILI. AVadding; osniva glasoviti šk o listirki kolegij sv. Isidora u Rimu. Za vrijeme velikoga vjerskoga prevrata u Engleskoj pobjedonosni protestanti napadoše katolike svim mogu­ ćim sredstvima, s toga mladi ljudi, koji su htjeli ostati — Ejusdem Angeli commenlaria in Lucae Evangelium ibidem, annis 1625. et 1627., tom. 2, in fol. — \Vadding je izdao još djela. г) 0 . Jeronim od sv. Josipa, karmelitanac, povjestničar svoga reda, veli: »Existimo enim Annales Minorum a Waddingo digestos non inferioros Ecclesiasticis a Baronio compositis« 2) U mnogim pitanjima filosofskim i teološkim Suares, a s njim i većina pisaca Družbe Isusove slijede nauku Duns Skotovu proti sv. Tomi. 3) _Ad tres nobilissimas in Hispania accessi universitates Conimbricensem, Salmaticensem, Complutensem; in unaqtiaque harum vidi instituta subsellia et destinatos magistros рго Scoti disciplina tradenda . . . eo etiam habetur pretio, ut multis in locis non cedat ejus cathedra illi, quae S Thomae relinet nomen. (Annal. M n., t. VI., anu 1308 ) 4) Sv Bernardin Sijenski vrlo često navagja Uzvišenoga naučitelja в J’) Po svjedočanstvu O Possevina, D. J. sv. Jakov Markijski napisao je djelo: D o c t r i n a S c o t i in t a b u l a s r e d a c t a (Biblioth. francisc , tom. II) °) Glasoviti je kardinal htio, da Duns Škot zauzme prvu stolicu na sveučilištu u Alkali [Annal. Min., t VI. — Biblioth francisc, t. III.]. vjerni vjeri svojih otaca, bijahu prisiljeni ostavili domo­ vinu te na drugom mjestu tražiti odgoj, kojega kod svoje kuće nijesu mogli imati. Za vladanja okrutne Elizabete počeše se iseljivati odlični Englezi i Irci, te se nasta­ njivahu u evropskim gradovima, gdje su postojala uči­ lišta, da se u njima naobraze, a onda povrate u svoju domovinu, da svojim ugledom, savjetom i svom svojom plemenitom požrlvovnošću zaštićuju svoju nesretnu braću.1) Uz pripomoć papa i crkvenih dostojanstvenika osnovaše sjemeništa u Donai, Rimu, Lisabonu, itd. I ka­ tolički kralji od svoje strane primiše s velikom pripravnošću u svoje države junačke sinove Irske, te im pomogoše da sagrade nova sjemeništa u Salamanci, Alkali, Sevilli, Valladolidu, itd...2) Ta su sjemeništa bila pravi rasadnici svećeničkih zvanja i tako je katolička hierarhija bila osigurana za svoj podmladak/’) je isto bilo i sa redovničkim franjevačkim podmlatkom. Kroz tri stoljeća red je sv. Franje osobito cvao na britanskim otocima. Od njihova dolaska u En­ glesku kralji su ih u velike štovali i cijenili; gradili su im samostane i odabirali ih za svoje savjetnike.4) Robert Grossetete5) im odmah u početku povjeri sva bo­ goslovna predavanja, a Roger Bacon, Duns Škot, Vilelin Okamski i njihovi našljednici osiguraše im najvaž­ niji j iupliv u znanstvenom pokretu u Oksfordu.0) Kad se pojavio protestantski raskol, u franjevcima nagje najjači bedem prave vjere.7) Oni su bili prva žrtva progonstva, a redovnici, koji umukoše maču, bijahu pri­ siljeni, da u raznim državama Evrope potraže sebi zaklonište. Megjutim usprkos svim poteškoćama Englezi su, osobito Irci, i nadalje slupali u vojsku Asiškoga sil) Za vrijeme kraljice Elizabete bilo je pod kaznom smrti zabranjeno rediti nove svećenike, a i svaki strani svećenik, koji bi došao u Englesku, bio je smrću kažnjen. Htjelo se je dakle uništiti katoličku hierarhiju l l i st . de Г Eg l i s e , par Rohrbacher, t 25., p. 500. -) Mnoga sjemeništa još posloje, kan na primjer onaj u Sa­ lamanci, Valladoldi itd. :i) Svako dijete, koje bi se poslalo preko mora na odgoj, bilo јз lišeno svake baštine, nasljedstva ili darovanja. Rohrbacher l. 25, p 324 U tim su se dakle sjemeništima odgajali pravi vjerovjesnici i budući mučenici. 4j H i s t o i r e d e s e t u d e s d a n s Г O r d r e S a n t I' г a n c o i s, par lc P. Hilariu de Luernc. ed 5) Poznato je, da je taj veliki muž bio veliki organizator filosofsko-teoloških nauka u Oksfordu b) U ono su doba, kao što je koro istakao glasoviti Gladstone, najodliČniji ljudi pripadali redu sv. Franje. ') O. Peyto, propovijedajući jednom prilikom pred Uenrikom Vi l i , nije se bojao javno reći, da njegova ženidba s Annom de Boulen nije zakonita, a njegov brat po redu, o. Elstow to isto spomenu slijedeće nedjelje u crkvi, Hi s t . d e I’ E g l i s e , par Rohrbacher, t 23, p. 389. �Divni razvoj Duns Škotove Škole u XVII. stoljeću. romaka. Oni su uzgajani u raznim redodržavama fra­ njevačkoga reda te se pripravljali, da se onda vrate u svoju nesretnu domovinu, gdje će uz pogibelj vlastito­ ga života podržavati svoju braću u vjeri i kušati, da odmetnike privedu u krilo rimske Crkve.1) Kad se je umnožao broj tih redovnika, dogje irn lijepa misao, da osnivaju sjemeništa blizu sveučilišta, te da se u tim sjemeništima uzgajaju mladi redovnici irskoga porijekla. Tu osnovu izvede prvi glasoviti o. Florent Conrius On obuče haljinu sv. Franje u Salamanci te sjajno svrši svoje nauke. Zatim postade redodržavnikom irske redodržave, te osnova u kouvainu ko­ legij sv. Antuna Padovanskoga, odakle su morali izaći toliki glasoviti redovnici.2*) 0. Waddingu pruži se naskoro prilika, da osnuje drugi kolegij u samom Rimu. Bosonogi Franjevci u Španjolskoj bijahu dobili od Grgura XV. povlasticu, da imadu u Rimu posebnoga prokuratora, da zastupa njihovu stvar kod rimskoga dvora.4) Oni su bili sagradili neovisan gostinjac sv. Izidora, da unj smiešćaju svoje redovnike, a otac prokurator bio je po samom svom položaju star­ ješina toga kolegija. Ovaj bijaše po prilici dvije godine u njihovim rukama, a onda, da se uzdrži mir i sloga, tu im povlasticu oduže Urban VUL, nasljednik Grgura XV. na stolici sv. Petra, te gostinjac sv. Izidora bi pripušćen na slobodno raspolaganje s. Bernard, u Sijenskomu, ondašnjem vrhovnom starješini reda.4) Megjutim je gostinjac bio opterećen velikim du­ govima, pa da se ovi isplate, general je bio prisiljen da se obrati na požrtvovnost o. Wađdinga. Ovaj nakon zrelog razmišljanja ponudi generalu, da dug gostinjca prima na se, ali pod tom izričitom pogodbom, da se gostinjac pretvori u naukovni zavod, da za uvijeke pri­ pada pod upravu irskoga redodržavnika i da će služiti za uzgoj franjevačke mladeži, koja pripada irskoj narodnosti5) General vrlo rado pristade na pogodbu o. \Vaddinga. Ugovor bi potpisan 13. lipnja 1625., a malo kašnje potvrdi ga i papa Urban Vili. Dne 21. lipnja iste godine o. Wadding zaposjednu stalno novi kolegij ; on mu bijaše prvim ravnateljem, te velikom mudrošću i razboritošću upravlja njime kroz .trideseti dvije godine./’ ’) Mnogi umriješe kao mučenici. -) Klemcnt V ili. ođabra sv. FJorenta Conriusa, da prati vojsku, što ju je Filip 11 bio poslao u pomoć katolicima. Zatim bi imenovan nadbiskupom u Toarnu, ali pošto Englezi ne odobriše izbora, povuče se u Belgiju, a onda uŠpanjolsku. On se posveti proučavanju djela sv. Augustina, sastavi mnogo knjiga i umrije u Madridu god 1629 !l) Orbis seraphicus, t. VII , c. II. *) Ibidem. 5) Kolegij sv. Izidora bio je dakle u svom početku narodni kolegij, ali je ujedno bio kolievkom škotističkoga pre­ poroda. (1) Annal. min., t. I., vita Wad. 123 Kad je Wadding uredio tečaj predavanja, za pro­ fesore odabra četiri najodličnija redovnika irske naro­ dnosti. Prvu bogoslovnu stolicu povjeri o Antunu Hiquetu, koji se je izticao svojim uzornim ponašanjem, obsluživanjem redovničkih pravila i svojom svestranom nao-^, brazbom: izvrsno je poznavao školastičku filozofiju i teologiju, sveto pismo, nauku crkvenih otaca i odredbe sabora, kanonsko pravo i crkvenu povjest, a odlikovao se je osobito u vjerskim raspravama. God. 1679. o Benignus, vrhovni starješina reda1), bijaše ga pozvao iz Kolonje, gdje je naučavao bogosloviju, da bude na raspo­ laganje o. Waddingu, kojemu je mnogo pomagao u nje­ govim poslovima. On je bio pun mudrosti i savjeta, te je zavrijedio, da god. 1639. postane generalnim definitorom svoga reda/( Wadđing nije mogao poželjeti bo­ ljega suradnika, jer mu je bio od velike pomoći u svim njegovim poduzećima sve do svoje smrti, koja mu po­ kosi život god. 164-1 .;l) Prva filozofska stolica bi povjerena o. Patriciju Flemengu, koji kašnje bi poslan u Louvain u kolegij sv. Antuna Padovanskoga, da ondje podučaje filozofiju. Zatim bi imenovan starješinom istom osnovanoga sje­ meništa u Pragu. Tu neko vrijeme obučava u bogoslo­ viji, dok god. 1532. ne podleže mučeničkom smrću koju mu zadadoše češki raskolnici.4) Drugu je bogoslovnu stolicu zapremao o- Martin Valesius, redovnik kalabrijske redodržave. Ovaj je naj­ prije podučavao filozofiju u napuljskom samostanu zvanom Brdo Kalvarija, a onda dogje u Rim, da pre­ daje bogosloviju u zavodu sv. Isidora, kojemu postade i ravnateljem. Dok je sastavljao djelo: De s i n g u l a r i h a r m o n i a p r i n c i p i o r u m s u b t i l i s s i m i Doc t o r i s S c o t i , umrije preranom smrću god. 1034/') Drugu je filozofsku stolicu zasijedao glasoviti o. Ivan Poncij, koji se je kašnje toliko proslavio te postao najvećom slavom škotističke škole. Nauke je bio svršio u kolegiju sv. Antuna Padovanskoga u Louvainu. Bio je vrlo vješt humanitetnim naukama, a odlikovao se je svojom krjepošću i redovničkim duhom. Najprije je predavao filozofiju, a onda postao prvim profesorom teologije u kolegiju sv. Isidora. Postade isluženim lektorom te umrije u velikom pariškom samostanu oko god. 1660. Napisao je potpuni tečaj filozofije i teologije, ') Kako smo gore rekli, o. Ben gnus iz Genove bijaše iza bran za generala u Salamanci god. 1618. On je sv.ikom prilikom cjenio zasluge o. Waddinga i pomagao mu u svim njegovim poduzećima. ž) Orbis seraphicus, t IV., p. 40. čisto ;i) Annal. min., t. I., životopis Waddingov. — Biblioth. ord min., t. 1. 0 Ibidem. 5) Biblioth. francise., t. U. �124 Br. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. te ostavi još šest svezaka in folio tumača Duns Skotove teologije. Sva su ta razna djela ostala klasična i po sadržaju i po jeziku.12*) Kad je Wadding imenovao prve profesore, pozva mlade irske redovnike, koji su se nalazili megju raznim evropskim narodnost ma, te je naskoro imao trijestak mladih učenika pod svojom upravom. Odmah se saslaviše mudra pravila, kojih su se imali držati učenici toga kolegija, a papa Urban VIII. odobri ih pečatnicom izdatom dne 13 studenoga 1625.-) Osnivajuć VVadding kolegij sv. Isidora. namjeravao je, da odgoji dobre filozofe i dobre teologe, te se potrudi, da rasporedi naukovno vrijeme i da uspostavi metodu predavanja, kako bi se postigao taj cilj. Profesori su morali kazivati u pero svoja preda­ vanja.4) Svaki su dan dva sata bila posvećena pitanju zadaća, a treći je sat bio odregjen za discusiju. Na taj se je način Iako dalo naučiti sve. što dolično pi­ tanje ima za i proti. Svakog su tjedna bivale po dvije svečanije disertacije, od koiih se je jedna ticala filo­ zofije, druga teologije, a obdržavale su se redovito petkom i subotom, ali nijesu smjeh trajati manje od dva sata. Wađđing im je osobno r redsjedao, te usprkos svDjim mnogobrojnim poslovima, smatrao si je za dužnost, da nikad ne izostane. Svi su oci k egija bili obvezani da prisustvuju tim raspravama Wadding nije đopušćao, da se tko ma \z Koga lilo razloga od toga dispenzuje. Teolozi su bili dužni prisustvovati raspravam a, što su ih držali filozofi. Tako su imali priliku, da ponove filozofske predmete i da ne skin s vida što su jedan put bili stekli. Isto su tako učenici filozofije prisustvovali teološkim raspravam a/ da se za rana pri viknu na teološki jezik i izraze te se unaprijed tipute u pitanja, o kojim se tu raspravlja, i da se nagju pripravnijim kad ih budu sami temeljitije proučavali. Osim svagdanjih i sedmičnih rasprava Wadding je još bio propisao i mjesečne rasprave, da uvježba mlade re­ dovnike, kako će javno raspravljati pitanja. Teme, koje bi se tu razvijale, bivale su opširnije; morale su biti napisane, te su im i izvanjske osobe mogle prisu­ stvovati. (Nastavit će se). LSU ’) Ibidem. 2) Annai. ord. min , t I., vita Wadd. *) Veliki bogoslovi u Salamanci običavali su takogjer kazi­ vati u pero svoja predavanja, a to jc prvi počeo o. Franjo Vittoria. Stj. Iliji«}: ................ .........= Hrvatskom starinarskom društvu u Kninu. (Prigodom XXV. godišnjice opstanka I. rujna 15)12.) Pod debelim slojem praha Г okrilju tvrde sjene, Kano I jelo, a bez daha, Ležale su mrke sl'jcne Sa vidika svjetu skrile, Teškim sankom obavite. Preko st .jena i lukova Prohujiše vjeci davni, Preko druma i grobova Proljeteše dana tamni, ne vigje bjela dana Slava naša zakopana. Samrtna je teška tmina Priliskala sveto groblje, Sred visova i nizina Jadalo je pusto roblje, U okovim tvrda mraka Stenjala je duša svaka. (VI kad rujna sa visine Zaleprša zlatnu zora I kad tračak svjetla sine Sred hrvatskih pustih dvora mrtve se prenu st jene Novim svjetlom osvjetljene. Vrcnu iskra, plane nada Iz hrvatskih žednih grudi, Stade prošlost sjajna tada. Pa se iz sna tvrdog budi I iskrsne s tromog san a Povjcst naša zakopana Tad junaka četa smjela Zagrijana svetim marom, Velikog se maši djela Herojiskim da nam žarom S krila zemlje pov'jest vadi I budućnost bolju gradi. Četvrt vjeka elo minu, Pa herojsko djelo traje, Da nam milu domovinu Stara slava obasjaje, Iz Kninskijeh da nam ravni Iskrsnuše danci slavni. �Neronove žrtve. Napred, napred sinci vrli, Napred smjelo i veselo, Vr'jeme brzim l’jetom hrli Nastavite sveto cijelo, Dok nad čelom Majke slavne Svane zraka slave davne. I tad sine ko nekada U potpunoj svojoj moći, Ko nevjesta krepka, mlada Kolom svjetskim da pokroči, Da zavojšti ponos, davni 1 slobode bajrak plamni! Sarajevo, koncem kolovoza 0 . Gnenot: Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pujo Misura). VII. Ггс<1 eesarom. Neron, sin Domicija Enobarba i Agri ine, četvrt Auguslov našljednik u carstvu svijeta, u sebi je usredo­ točio sve zloće, sve mahne i sve pokvarenosti svoga plemena. Otac mu, veliki boljar, ali i veoma pokvarena duša, bio je na smrti Tiberijevoj u isti mah tužen s uvrede veličanstva, sa preljuba i rođoskvrnstva sa rogjenom sestrom. Sada bi se zabavljao u gaženju kojega djeteta pod konjskim kopitim. sad u ubijanju kojega roba, koji mu ne bi bio po volji, a sada u izbijanju oka kojemu vitezu rimskom na sred foruma. U cirkusu gdje je, kao pretor, davao igre, gledalo ga se, kako u utrkama krade dobivene nagrade. Svršit ćemo ovu sliku dodavši, da se Domicij nije stidio ni svojih malina ni svojih zloća; on je u tomu nalazio slavu s nekom od­ vratnom bezobraznošću. Pri porodu svoga sina odgovori na čestitanja svojih prijatelja ovom značajnom besjedom; »Što se može dobra rodili od mene i Agripine!« Doista, bio je to cesar što došao na svijet, a svi potomci ove kuće, sve od Augusta, bili su nakaze; ali ovo je morao biti Neron, čije je ime postalo: Najkrvnijim silnicima najkrvavija uvreda. Kad se je Klaudij, bral Germanikov, a sinovac Tiberijev, popeo na carsko prijestolje, vjenčao se sa svojom rodicom Agripinom, poslije no pogubio zloglasnu Mesalinu, svoju prvu ženu, koja mu ostavila dvoje djece, Drilanika i Oklaviju. Premda je- Prilanik bio pravi i zakoniti baštinik, Agripina učini, da posini Eucija Do­ 125 micija, njezina rogjenoga sina. Ovaj uze ime Klaudij Neron. Malo poslije mladi vladar, po naredbi svoje majke, oženi se sa Oktavijom, kćeri Klaudijevom, da bolje osjegura prelaz carstva u svoje ruke. Klaudij, tupoglavi vladar i u vlasti Agripine, odredi Nerona svojim nasljednikom. Megjutim je na koncu opazio Agripininu lukavštinu, pa joj se odluči osvetiti; nego ona ga pre­ teče i otrova ga na 13. listopada godine Kristove 54. Kada su pretorijanci proglasili carem Nerona, pokaza se dostojan svoga roda, dostojan baštinik cesara. Brzo će on pozvati glasovitu otrovnicu Lokustu, a ova će napraviti piće, koje će ga u nekoliko časova osloboditi od Britanika. Odtada se Neron nije zaustavljao na putu zloće: o majci će posumnjati, pa će ju dati smaknuti: žena će mu Oktavija umrijeti, otvorenih žila, zađušena sobi za kupanje; učitelj i najpouzdaniji prijatelji jedoga od posljednjih cesara doći će na red. Takav je bio vladar Rima i cijeloga svijeta u doba, ada srao uzeli, da pripovjedimo jednu zgodu. Pa reda je priznati, i Rim i svijet bili su dostojni takvoga gos­ podara. I Neronu su bile zajedno sve pokvarenosti, sve zloće i sve sramote njegovoga vijeka. On je bio slika zloće na najvišemu stepenu. Megjutim onaj, koji e stravio i grad i narode, kadi kad bi morao za svoju glavu strepiti. 1 rijetkim časovima, kada bi vrtoglavica svemogućstva prestala i u nastupima razuma, kada bi mu popustila mahnita ognjica zloće, cesar je razumi­ jevao, da se more mržnje, stvoreno sa patnjama ljud­ stvu zadanim, diže i diže uvijek, pa da će ga ono more progutati.' Od vremena do vremena ruka bi se urotnika proti njegovu životu oružavala. Kada je bio kao opojen svojom moću, nastupila je strava, s kojom Bog u svojoj pravednosti, ud ura samosilnike. Koncem rujna godine 66. Servilij Tusko i Tulij Sencijon, ova dva cesarova prijatelja, o kojima smo već govorili, šetala se po Salustijevim vrtovima, na kraju grada. Nekoliko su časa nijemo hodali. Servilij je iz­ gledao rastrešen, a Senecijon živo zabrinul. Ovaj je po­ sljednji još bio s Neronom u nekoj prividnoj svezi; njega se je rijetko pozivalo na cesarove gozbe; svako je prijateljstvo bilo prestalo: zlokobni znak i užasna slutnja punim pravom stravila je Senecijona, jer je ne­ milost vladareva uvijek bila preteča smrti, kad ne bi bila bezodvlačna osuda na nju. Servilij je znao za ovu hladnoću, i ako joj nije poznavao uzroke. Uzroci su bili nepromišljene i šaljive riječi, koje bi se otimale mladom patriciju. Ipak ova zgoda služi Serviliju na čast, jer se on nije odalečio od svoga prijatelja. On se je prema njemu vladao u ovim danima nemilosti, kao i u vrijeme njegove najviše sreće. Servilij je imao ple­ menito srce; život, koji je provodio na dvoru Neronovu, još nije bio nagrdio lijepa svojstva, s kojim ga priroda �126 Rr. 8. i 0. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« 1912. obdarila. Kad je Senecijon odvukao Servilija u najzabilnijt dio vrtova, gdje je bio stalan, da ne će biti smetnje, prvi će uzeti riječ i reći na po usta mladome čovjeku: »Meni se čini, Servilije, da su naši odnošaji od nekoliko mjeseci ohladnjeli. Imaš li proti meni kakovu tužbu? jesam li te nehotice uvrijedio?« Ne, ja nemam nikakove tužbe; ne, ti me nisi, prijatelju, uvrijedio, odgovori Servilij. Odakle onda to, što se regje vigjamo? Prije nego se stanem opravdavati, ja ti jamčim da se moje prijateljstvo nije promijenilo; ono je danas, ao što je uvijek bilo. — Ja očekivani dokaz, odvrati tužno Senecijon. — To je lako. Dao sam se na neke poslove, koji mi ne dopuštaju uvijek željenu slobodu diugovanja sa mojim prijateljima. Za tim, ti se sada u rijedkim pri­ godama pojavljivaš na dvoru cesarovu, gdje smo se nekoć običavali skoro neprestano sastajati. — Navedeni su razlozi dobri, ja ih primam. Megjutim dopustit ćeš mi, da jednu riječ rečem pogle­ dom na moju izočnost na dvoru. Istina je, da nisam išao sa cesarom u Kampaniju, nisam ga pohodio ni u Anciju, njegovom rodnom mjestu, gdje se svake godine po nekoliko sedmica odaljuje; nego opet bio sam točan u Bajima, u Pisonovoj kući, u kojoj cesar boravi, primamljen ljepotom mjesta. — Pison je cesarov gost, on je gospodar toga raskošnoga zaselka, o kome govoriš. Tvoji se dakle po­ hodi odnose na nj, a ne na cesara. Nije li istina? — »Ne protivim se«, reče smiješeći se Senecijon, Poslije mučanja, u kome kao da se sabrao, uprije prodirući pogled na svoga prijatelja: »Znam, Servilije. da se mogu pouzdati u tvoju iskrenost i računati na tvoje poštenje, što je rijetko u vremenima, u kojim živimo«. Servilij dade znak pristajanja, lice mu je odavalo, koliko ga je dizalo Senecijonovo pouzdanje. »Ja ću ti priznati otvoreno, proslijedi pošljednji, da, kad sam išao u Baje, hotio sam nada sve vigjeti Pisona. Što se tiče cesara, okoristio sam se pruženom prigodom, da se spasim izlikom«. Servilij je s nekim čugjenjem slušao ovaj govor i nije ga dobro razumio. A Senecijon znadući, da mladi par licij nije vrijedan nikada izdati čovjeka, koji mu se pouzda, pa će bez oklijevanja dalje potjerati, tim više, što je naumio sa svojim riječima odkriti slijedeću svrhu: »Današnja vladavina, doda on, ne može dulje vremena trajati. I Rimu i cijelome svijetu Neron je dosadio. Žezlo je gospodara omrzlo, značaj je vladarev ponižen; nama treba drugi čovjek na glavi carstva«. Senecijon umuča, proučavajući na licu svoga pri­ jatelja dojam svojih riječi. Servilij odma ne odgovori; naprasitost ga ovoga mnijenja iznenadi. Videći, da mu prijatelj muči, Senecijon proslijedi: »Zar ti nisi moga mnijenja? — Promjena gospodara, odgovori Servilij s nekom tužnom ozbiljnošću, hoće li biti jamstvo bolje uprave? 0 tome sumnjam. Tiberij je naslijedio Augusta i on je naše okove oteščao. Lugjak Kaligula sjeo je za carstvo, kao za gozbu; njegovo je carevanje bilo pusta pijanka. Blesasti vladar Klaudij obeščastio je vrhovnu vlast Neron je možda gori od sviju; nego, tko nam kaže, da ga njegov nasljednik ne će nadkriliti? — Ne, to ne može biti. *— Osim ako niste naumili uspostaviti staru slobodu. — Ne misli, da su zbilja takove naše osnove. Današnje se življenje protivi povratku republikanske vlade. Nama, rimskim izrodima, hoće se vlasti jednoga Čovjeka. — Ako je lako, za&to uklanjati Nerona? U nje­ govim žilama teče krv cesara. On je po tankoj krvi je­ dini potomak. U očima je pretorijanaca i vojske ovo porijetlo sveto. — Prenijet ćemo carstvo na jednu odličnu obitelj. — Koga mislite staviti na Neronovo mjesto? — Kalpurnij Pison naš prijatelj, čovjek je narodu mio : on ulaže svoj govornički dar na obranu siromašnih gragjana. Prama prijateljima je darežljiv, prijazan pa 1 onim, kojih ne poznaje, a i sreća ga služi: stasa je ugodna, lica lijepa. — Znam to; ali Pison nema ozbiljnosti u svome vladanju, ni mjere u svojim uživanjima. On je rasipan i raskalašen. Čemu tjerati glazbara na harfi, pa ga za­ mijeniti glumcem ? Ta, znadeš ti, ako Nero udara u liru i u ostala glazbila, ono Pison žestoko govori u tragičnoj nošnji. Na ove se riječi nasmije Senecijon i primaknuvši ustnice Servilijevu uhu, reče: »Povjerit ću ti i pošlednju riječ urote, jer se na­ dam, da ne ćeš dopustiti, da se išta razglasi. — Čuvat ću tajnu, moje ti besjede. — Pa dobro, mi smo se odlučili otresti Nerona pomoću Pisona; a onda ćemo i samoga Pisona srušiti. — Onda, koja je vaša namjera? što mislite raditi? — Podignut ćemo Seneku na carstvo. S ovim će se slavnim filozofom popeti na prijestolje kreposl i mudrost. Novo će doba svanuti svijetu.« Servilij prasnu u smijeh na te riječi; pa dok gaje u čudu gledao Senecijon : »Što, reče mladi patricij, pa ti prijatelj cesarov, ti, koji poznaš Seneku, ti mi to ozbiljno pripovijedaš ! Megjutim znadeš, kako treba cijeniti filozofovu krepost �Neronove žrtve. Seneka je povlagjivao na smrti Agripi ne, a možda ju je i svjetovao, on se je obogatio na račun prognanika, on se je utovio krvlju žrtava. Seneka nema ni savjesti, ni poštenja, ni značaja. Slabi je to starac, nadut i slavohlepan. Nanj se ne može računati: Slobodno, ja bili volio Pisona.« Tulij Senecijon, videći mišljenje svoga prijatelja, nemogućnost, da ga dobije za urotu i prezire prama ljudima koje se nosilo za Neronove nasljednike, nije više govorio. Servilij, osim tog, što nije razabirao koristi u naumljenom zločinu, bio je privržen vladaru, njegovim prijateljima i njegovoj okolini, i ako ne prijateljstvom, barem običajem učestvovanja na njegovim večerama i u njegovim uživanjima. K tomu malo mu je bilo do toga proigravati sadašnju milost i svoj mir, koji je nada sve ljubio, u pogibeljnom podhvatu. »Vidim, priuze tužno Senecijon, li ne dijeliš n^-e nazore. — Nikako. Ja ne želim promjene; ja nastojim da budem sa današnjim slanjem zadovoljan. — Prijatelju, ja računam na tvoju besjedu, a ne ćeš izdati moje povjerenje. Tu se radi o mojoj glavi. — Senecijone, za me bi bila uvreda, kad bi tome više govorio. Budi uvjeren, da ću ja vjerno moju besjedu držati.« Tada se dva prijatelja rastadoše. Senecijon izagje iz Salustijevih vrtova, dok se je Servilij nastavio šetati po ovim javorovim drvoredima, misleći o onome, što je čuo. Senecijon ništa nije pretjeravao; ozbiljna se urota kovala proti Neronu. Na čelu su bili Flavij Scevin i mladi Lateran. Ovoga je dala sjajna kuća, poslije lute­ ranska bazilika, plijenom cesarovoj mržnji. Dok je Se­ necijon istraživao Servilijevo mišljenje, stvar je naglo napredovala: urota je bila dozrela, imala je planuti. Odabralo se, da se izvrši na dan igara u cirkusu, posve­ ćenih Cereri. Premda je car malo izlazio i zatvarao se u svoj dvor i vrtove, često bi dolazio na ove svečanosti, pa ga je bilo lakše u kazalištnom veselju napasti. Evo kako su urotnici bili udesili napadaj. Lateran je imao, pod izlikom, kao da milost traži, ponizno pasti pred vladareve noge, pa ga naglo srušili na zemlju. Laleranu je bio namijenjen ovaj dio učina, jer je bio odvažna srca i silne snage. Dok bi on na zemlji pritiskao Nerona, centurijoni, tribuni i ostali urotnici imali su se sleliti i cara ubiti. Tada bi pred narodom proglasili novoga cara, za tim bi odma tražili, da ga priznadu pretorijanci i senat, koji hi se imao onoga časa sakupiti. Urota je bila vješlački uregjena i imala je velik izgled u uspjeh. Kolovogja Scevin tražio je, da zadade prvi udarac. Bio je uzeo bodež u hramu boiinje Zdravlja u Etruriji ili, kako drugi hoće, u hramu sreće u Ferentu i on ga je 127 uzeo kao svetinju, posvećenu ovome velikome djelu. Nego izdaja izagje iz njegove vlastite ruke one noći prije odregjenoga dana smrti Neronove. LI oči naumljenoga umorstva, Flavij i Scevin, poslije no se je dugo dogovarao s jednim urotnikom, koji stanovao u aventinskom okružju, povrati se s večera kući. Ode u sobu spisa, uze svoju oporuku, pomnjivo ju pročita, napravi više preinaka, pa ju zapečati. Kad je to učinio, pozove osiobogjenika Miliha, pa Irgnuvši iz korica bodež, odregjen za smrt Neronovu, reče : »Drži Mi libe, naregjujem ti, da ovo oružje dobro urediš. — Što treba s njim uraditi? upita oslobogjenik. Vrijeme je otupilo rt ovoga bodeža ; treba ga brižno naoštriti. Kad posao bude gotov, ovamo ćeš ga donijeti i opet ga u korice slaviti.« Milih uze bodež i izagje, da posluša svoga gospo­ dara. Scevin odma priredi gostbu, sjajniju no obično, u isto vrijeme udijeli slobodu robovima, koje je najviše ljubio, a ostalim novca. Kroz to je izgledao turoban i zabavljen velikim naumom, premda je u nejasnim raz­ govorima hinio veselje. Kad je Milih ušao u blagovao­ nicu i javio svome gospodaru, da je učinio, što mu je bilo naloženo, Scevin mu naredi, da pripravi zavoje za rane i ostalo, što služi za krv sušili. Oslobogjenik začugjen, stade sumnjali. Scevin to spazi i kako je u njemu imao podpuno povjerenje, nagne se i na uho mu prišapnu nekoliko riječi i tako mu odkri svrhu ovih lajinstvenih priprema. Ali Milih nije imao srca, da se izvrgne pogibelji sukrivnje. Uze razmišljati o izgledima u uspjeh, pa mu se učini, da bi ponj bilo sigurnije i koristnije odati tajnu. Kad je bilo o ponoći, Milihu uspije, na odlazku uzvanika, prokrasti se izvan kuće sa ukra­ denim bodežem. Kad se je dočepao ulice, na vrat na nos krenu prama Tigelinovoj kući. On je u taj par bio kod Nerona, ali nije to bio kakav ljubimac, s kojim je Milih htio govoriti. On je imao tražiti savjeta, pa tu je poznavao čovjeka, koji će ga naučiti, što mu je činiti. — Kad su se vrata otvorila, nešto će vrataru priŠaplati, a ovaj će ga s one stope odvesti u sobicu gdje je u nemirnom snu spavao starac, čije je divlje obličje odavalo hladnu zločestu prevejanost. To je bio Hermes, moćni i lukavi Tigelinov oslobogjenik, vičan, kao i gospodar mu, na sve sramote i na sva zlodjela. »Što me se traži?« zaviče Hermes, naglo se budeći i dižući na postelji. Mala je svijeća gorjela kraj njegove postelje, pa je on odma poznao svoga noćnoga posjetnika. »0, to si ti, Milihe, reče. Dobro je, sjedi kraj mene. A ti, robe, doda okrenuvši se onomu, što ga je budio, vrati se u svoju sobicu.« �128 Br. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. Milih nije ni riječi izustio, pa nije ni sjeo, nego je ispitujućim pogledom promatrao Tigelinova oslobogjenika. Netom je rob otišao i vrata zatvorio, Milih turi krakun, da ga se ne bi pometalo u naumljenom raz­ govoru. Poslije ovoga opreznoga postupka sjede uz Hermov krevet. Milih bio je blijed i mučen nekom straš­ nom mukom. Razmišljajući, e će mu nevjera više do­ nijeti no vjernost, bio je odlučan prodati tajnu i život svoga gospodara. Ali Scevinov oslobogjenik, ko čovjek razborit, da bude stalan o uspjehu, došao na savjet Hermu. »Kakov te težki posao vodi u ovo noćno doba?« upita Tigelinov prijatelj. — Želim čuti tvoje mnijenje u jednom ozbiljnom koraku, na koji sam se evo odvažio. — P a je li posao tako hitan, da si morao iza­ brati čas, kad sav svijet opočiva ? Nisi mogao do sutra čekati. — Sutra bi bilo prekasno. Treba da radim od­ sada do nekoliko ura. — Što je to ? zapita Hermes, jer mu se je rado­ znalost budila s tajinstvenim odgovorima posjetnika. Radi se o ozbiljnim poslovima u kući Flavija Scevina. Što ! Scevin, taj raskalašeni stvor? Pa kakovim se ozbiljnim poslovima može baviti ? — On misli o cesarovom svrgnuću. — Ti se šališ, Milihe, viknu Hermes. R m is li; opasno je na laku ruku osvagjati. — Ja govorim o onomu, što sam vidio i čuo. Ništa nije istinitijega od onoga, što sam kazao«. Tada pripovjedi ono, što je znao : o Scevinovoj zabrinutosti, o sjajno priregjenoj večeri i o naregjenim pripremama. Pa, kako je izgledalo, e Hermes još dvoji i podpuno ne vjeruje oslobogjenikovom pripovijedanju, ovaj će izvući bodež : »Evo, reče zločinačkog oružja, koje je imalo uki­ nuti posvećeni vladarev život.« Pred ovim dokazom Hermes nije više dvojio. On se sasvim ustade iz postelje, pa se ustoboči pred svo­ jim drugom : »Milihe, priuze, ne smijemo vrijeme gubiti ; jer će brzo dan svanuti. Hajde brzo k cesaru i odkrij mu urotu. Ne sakrivaj mu ni jedne sitnice. — Ne će me primiti; u ostalom, ovoga časa cesara nije na d v o ru ; on od nekoliko dana stanuje u Servilijevim vrtovima. — Jedan razlog više, da se radi sa svom mogu­ ćom pomnjom. — Ali ako mi vratar ne otvori vrata, ako mi ne uspije ući, što ću raditi ja bijedni oslobogjenik ! — Potraži u moje ime Epafrodita, najmilijega Neronova oslobogjenika«. Milih, ode snabdjeven sa ovim zahtjevima. Projuri gradom, a da se ne ustavi. U svanuće dana dogje na vrata Servilijevih vrtova, posred kojih je bio sagragjen zaselak, sličniji tvrgjavi no kući uživanja. Malo prije Servilij Tusko, čija je ova kuća bila, darova ju caru. To je bilo neko sredstvo, koje su često upotrebljavali u onim tužnim vremenima bogati gragjani, a da od­ strane svaku izliku osvagjanja. Kad bi cesar bacio oko na koje imanje ili na koji krasni stan, pa bio on i najbo­ ljih njegovih prijatelja, kada mu ga ovi ne bi nepro­ mišljeno ponudili, dostavljači bi tužili nerazboritoga vlasnika, osuda bi nastala i vladar bi postao baštinikom. Vojnici su stražili na vratima i unutar. Na prvi je mah Milih bio odbijen, kako se je bilo i nadati. Ali on je ustrajao i govorio, da nosi strašnu vijest i po Hermovu savjetu da traši Epafrodita. Gesarov oslobogjenik primi MHiha u vestibulu ispred atrija. Jedva je čuo o čemu se radi, odma ga povede k Neronu. Cesar se je iz postelje ustao, muči ga skrajni ne­ mir. On, koji se je redovito ustajao mnogo poslije iz­ laza sunca, jutros je svojim prstim a zapucketao u prvi osvit dana. Na taj znak doleti rob - c u b i c u l a r i u s —, pa će mu donijeti laneno platno sjajne bjeloće, togu, sandaie i čiste vode za glavu i ruke. Cesar se je dugo umivao u mirisnoj vodi, puštao svoju kosu željezu vlasuljara i stao se oblačiti poslije no se je nakvasio sa mirodijama. Za tim brižno omota vrat, da očuva svoj lijepi glas od jutarnjeg hlada, sve pjevuckajući pjesme, koje je sam složio. Sebe je držao neprispodobivim glaz­ benikom i više mu je laskala jedna hvala njegova pje­ vanja nego sva okivanja svijeta u zvijezde njegove moći i veličanstva njegova položaja. Neron je stao ispred velikog srebrenog ogledala, urešena s dragim kamenjem. U njemu se je odrazivao od pete do glave. Tada Epafrodit naglo stugi u njegovu sobu. »Što ćeš? zapita cesar uznemireno, ja te nisam zvao. — Jedan oslobo­ gjenik senatora Flavija Scevina, gospodaru, moli dopust da mu bude slobodno s tobom se porazgovoriti o jed­ nom veoma važnom poslu. Taj posao ne trpi oklijevanja. — Jesi li ga pitao? je si li siguran o tome čo­ vjeku ? prihvati Neron, strašiv, kao veći dio samosilnika. — Nemaš se ništa b o ja ti; inače, ako dopuštaš, ja te ne ću ostavljati. — Ja tako hoću. Uvedi ga.« U isto vrijeme vladar s jednim znakom otpusti robove, koji su mu pomagali pri oblačenju. Milih se po­ kaza, drhćući pred žučljivom nemani, na čiji su se mig ukidali ljudski živ o ti; pripovjedi, što je znao i svrši pokazujući bodež. Neron je, preplašen s onim, što je čuo, dugo propitivao oslobogjenika ; za tim izda naredbu, da se odma dojavljeni urotnici i k njemu dovedu. �Neronove žrtve. Dok se je ovo zbivalo u Servilijevim vrtovima, Hermes nije zaboravljao obećanja zadana Tusku, da će prvom prigodom zaplesti kršćanske poglavare u smrtnu tužbu. Prilike su izgledale zgodne njegovim naumima, on se odluči s njima okoristiti. Ako mu uspije, da budu pogubljeni apostoli, mislio je, e ništa ne će biti lakšega, no prisiliti Aurelija Pudentia, da dade svoju kćer Serviliju; k tomu, Crkva bi bila rastrojena i bez dvojbe podlegla bi još u svojoj koljevci. Tako je nesretnjak umovao, ne znajući, da je ova Crkva primila božansko obećanje i da ju nitko, pa ni sami pakao ne može uništiti. U ono doba, kada je Milih bio pred Neronom. Hermes je ostavljao Tigelinovu kuću, išao je uzduž Tibera i ustavio se pred jednim otokom Subure. Ušavši u prostranu kuću, popeo se je na osmi pod, otvorio vrata jedne sobice i našao licem u lice sa Veturijem. Ne pazeći na ženu i na djecu Tigelinova štićenika, reći će m u : »Veturije, ti mi trebaš, hajde sa mnom.« Cankolizu nije služilo dva put govoriti; on ode s Hermom bez da i riječ izusti. Dva su čovjeka neko vrijeme nijemo stupala pokraj rijeke; zatim, kad su se namjerili na jedno prostrano i osamljeno mjesto, zaustave svoj hod. Hermes, priuzimljući rije č : »Veturije, reče svomu drugu, treba da ovoga časa igješ na cesarov dvor. — J a ! na cesarov dvor! ponavljao zatežući i drhtao od straha. — Jest, odmah. — Pa, što ću tu raditi? — Ono, što ti rečem. — More li biti bez ovoga posjeta? — Ne može, ako se želiš obogatiti. — Želim i ter kako. — Onda moraš slušati moje upete. — Ja slušam, odgovori Veturij s nekom nemir­ nom ustrpljivošću. Cesar je u Servilijevim vrtovim a; zatražit ćeš, da te k njemu pripuste, pa ćeš mu kazati, da si kršćanin. — Što to od mene tražiš, Herme? viknu prestra­ šeni čankoliz. Ti dakle tražiš moju sm rt? — Ja ti pokazujem put sreće. — Nego cesar mrzi tugjinska praznovjerja, nikada mi ne će oprostiti takov prkos. — Čuj me, ne prekidaj me, prihvati Hermes, koji je malo mario za viku i tužbu Veturijevu, jer je znao da će ga zlatoljubije na sve prignuti. Ponizno ćeš moliti vladara, neka ti oprosti, što si se dao zavesti od kršćanskih poglavara, Petra i Pavla; nadodat ćeš, kako stalno znaš, da su oni cesarovi neprijatelji. 129 Ja ću lagali s takovim govorenjem, odvrati Vetu­ rij, jer židovski učitelji uvijek vjernike nagovaraju na poslušnost prema vlasti. — Nisam znao, da ti je savjest tako nježna, Ve­ turije, odvrati Hermes šaljivim glasom. Herakla Li! laž te danas osobito vrijegja; to je nešto nova kod tebe i dobro je, da se zna. Vidim, tvoj je kršćanski uzgoj na te djelovao. Ne misli to, Herme; ja sam spreman i reći i učiniti sve, što hoćeš, samo ti održi besjedu, pa da ja budem bogat. — U dobar čas, to je pametno. Budi miran, sa mnom ćeš biti zadovoljan. Evo dakle, kako ćeš svoju ulogu izigrati: ti ćeš utvrditi cesara, da su mu Petar i Pavao neprijatelji; nadodat ćeš, da si od više sedmica na njih vrebao, pa da si došao do uvjerenja, da su se urotili sa Plavijem Scevinom. — No, ja ne znam ni prve riječi o toj uroti. Ne smeta; pamti samo moje riječi. Kroz malo vremena, ako već nije posao gotov, krivci će biti u vladarevim šakama«. Veturij obeća sve, što je zahtijevao Hermes i os­ tavi mrskoga Tigelinova oslobogjenika, da kukavički ode, kao tobožnji brat, dojavljivati kršćane i njihove poglavare dovoditi pred cesara pod težinom smrtne osvade. Kad je Veturij došao, Servilijevi su vrtovi bili puni vojske. Pješaci i konjanici, ispremiješani sa Ger­ manima, jer ih je Neron držao sigurnijim s toga, što su bili stranci, oblijećali su po krajevima zaselka, svu­ kuda pretraživali i vukli k vratima buljuke optuženih. Ovi su ulazili na ispit. Veturij, čas smeten na pogled toga zlokobnoga pripravljanja, oživi na pomisao dobitka, koji ga čekao. Prijavi se, da on ima važnih stvari, odnosećih se na urotu. Ođma bude doveden Neronu i kako je bolje znao ponovi nauk, što no mu ga Hermes dao. Nije on razbijao glave u ispitivanju težine, s ko­ jom nesretnjak teretio dva apostola Petra i Pavla. Vla­ dar naredi, da ih se uapsi i odmah preda nj dovedeVeturij se povuče, opčaran samim sobom, a nada sve uspjehom svoga poduzeća. Šimuna-Petra nije bilo u Rimu od nekoliko dana, kad su vojnici došli, da ga uhvate. Pavao se je molio u maloj kući, koju je bio unajmio još u vrijeme svoga tamnovanja. — S čega me se tuži? upita on cenlurijona, kad mu je ovaj saopćio naredbu, da se prikaže pred vladara. — Brzo ćeš znati, — odgovori čovjek. Pavao dalje nije govorio; ustade se i pogje sa časnikom. Kad je došao u Servilijeve vrtove, bilo mu je čekati sve do svrhe dana, jer je broj tuženih bio velik. Neron, sjedeći izmed Tigelina i svoga oslobo­ gjenika Epafrodita, ispitivao je privedene, a onda nare- �Br. 8. i 9. — «SERAF1NSKI PERIVOJ« — 1912. 130 gjivao, da ih se muči i ubija. Sunce je zapadalo za brda, koja okruživala rimski obzor s onu stranu Tibera, kad je red došao na Pavla. U laj čas bilo je strašno Nerona pogledati; bijes, srdžba i strahota bili su uslikani u njegovim zelenkastim očima; njegovo izobličeno i grdno lice odrazivalo se sa ljutim mukama okrutne mu duše. Urota je bila samo dijelom otkrivena; još se nije moglo staviti ruke na sve, koji ju skovali i Neron je za to znao. Potrese se na Pavlov pogled, kad ga dobro prepozna. Iz nova osjeti čudni dojam, što no ga prvi put osjetio, kad no se apostol pred njegovim su­ dom pojavio. Istoga časa dogje Servilij i sjedne do cesara. Pa i on, mladi patricij, nije mogao protumačili osjećaja, koji se motali u njegovoj duši na pogled Pa­ vla; on nije mogao svojih očiju skinuti s ove žarke i odvažne pojave. Apostol se je primicao s nekim nedostiživim dos­ tojanstvom i veličanstvom. Neron megjutim stade ga pitati o uroti. Kad Pavao razabra o čemu se radi, uze riječ s nekom osobitom vatrom. On sam pred ovim divljim lavom, kako će poslije reći u jednom listu Tiinoteju, izdan od jednog himbenog brata, i od drugih na cjedilu ostavljen, stade ga braniti s takovom rječitoš da je slavlje slavio nad zlobom svojih neprijatelja pomeo njihove paklene nade. Tako je živo dokazao pod­ lost tužbe, da je cesar bio uvjeren o njegovoj nevinosti. Pavao se je pozivao na nauk kršćanske vjere, oslonjen na dužnom poštivanju društvene vlasti i dozivao u pamet svoje naputke o poslušnosti prama vladarima. Neron nije mogao, a da mu ne povladi, govoreći, kad bi svi Rimljani vjerovali besjedi ovoga stranca, kako ne bi bilo urota. Tigelin je htio prigovarati; ali ga apo­ stol s nekoliko riječi potuče. Neron se izjav: da je zadovoljan i otpustiti Pavla na slobodu. Ovo je riješenje uključivalo i ono Petrovo, premda ga tu nije bilo; uzrok je bio isti, pa i nevinost jednoga posvjedočavala je nevinost drugoga. Pavao se povuče blagosivljajući Boga, što ga je oslobodio silničkih ruku i pandža okrune zvijeri, koja uživala u prolijevanju krvi. (Nastavit će se.) Nonca:: Vogji svome(Presvj. g. dru, A. Mahuiću.) Zapjevajte 7>jesmu novu, pjesmu slave i veselja, bašče naše pune ruže, ravna polja i planine; suze naše radosnice neka budu spomen želja, što Ti šalje vedra mladost, Tvoja mladost iz daljine! Teške suze prolivene, mnogi jadi neplakani, što nam duše naše more, neka ginu, nek’ ih nema! Pjevaćemo pjesmu slave, svi veseli, nasmijani, jer se nama dan veselja, dan slobode drage sprema. Kroz godine duge, teške, mnoge su nas pekle rane, kandžija nas bila lugja, pelin-čašu mi smo pili, a sada će oko naše bašče gledat rasvjetano i domove obnovljene, što smo za njih suze lili. Sjećanja na prošle dane, od olova što je teže nestaće u pjesmi novoj, punoj žara i topline, a jesenja pjesma tmurna, što nam prsa mlada steže uginuće ko u proljet, kada sunce toplo sine. Ostarjele majke naše molitve će slati vrele Gospodu u svetom hramu, što pogleda sluge svoje, pa nam posla Tebe vogju, i ruke će dizat svete na blagoslov prvom sinu ispaćene zemlje moje. Mlaka srca braće naše zapaliće ljubav nova za rogjenim domovima. Ne će pjevat pjesmu staru, pjesmu straha i nemoći, sjetiće se i sinova i njihove pjesme vedre, zargjalom o handžaru. Tuga nas je svaka bila, — a i sada još nas bije — nema u nas lovor grana — otkad lovor u nas raje? — da za glavu srebrokosu vjenac ruka Tebi vije, da poklone svoje Tebi u biseru skupom daje. Sestre naše uz molitve ubraće Ti kitu ruža sa čaira mirisavih, udahnuće u nju nade duša svojih čistih, svetih, to je lovor, Što ga pruža ljubav naša siromašna, sve najljepše što imade. A mi ćemo puni žara volju snažnu, srca čista, vedru miso, snagu mladu žrtvovati idealu; žrtvu ćemo prikazali za Hrvatsku i za Hrista i Gospodu silnom, našem zapjevati novu hvalu. I kraljevi naši slavni dići će se iz grobova, gdje tjeskobna srca leže, veseli će pogledati, gdje pod Hrista svetim znakom Hrvatska se budi nova jer je kletva teška pala, što od Gvozda sve nas prati Zapjevajte pjesmu novu, kuće naše porušene, majke naše, ostarjele, braćo naša čvrstih grudi, pjesmu slave i slobode, želje su nam ispunjene: Pravednost je poslala Te, nova zora nama rudi! �Neronove žrtve. Di*. Gjuro Ar nol d Bogorodici Da si zdravo, Bogorotko, Jedin dragulj u čistoći! Bog ti ruho zvjezdani protko, Da nam sjajiš i u noći. Sa visina svetih sigji Naše grješne u nizine; Dvorove nam sve obigji, Da ih groza mraka mine, Šatri legla one zmije, Što nas nekoć liši r a ja ; Nek nas Tvoje Ijub’vi tije Sveta veza samo spaja. Ah, ojači ljudstvo cijelo Da verige zemske skrši 1 hvati se za propelo U nebesa koje s tr š i! If3 d :> • Dr. Oj uro Arnohl: Ja san? gu sle svoje Ja sam gusle svoje noso svud po sv'jetu, Opjevao njima radost si i sjetu; One su mi bile Bogom dana druga, Spajale me s nebom kao zemlju dtiga. Ali kad sam jednom na svom putu s njima Pod propelo pao — podišla me zima 1 sa groze tajne nisam žica tako, Molio sam samo — molio i plako. I od onda često žice moje šute, Prolazio bučne ili tihe pute Samo jedna nikad ne će da se smiri Ko da kroz nju vjetar sa Golgote p iri! [Ш Fra Mijo V. Datinić: г----------- Bosanski ljiljan. (Istinita pripovjest iz prve polovice XVII. stoljeća). 3 Ivan slušajući ove riječi koliko nenadane, toliko srdačne, snebivao se je i rumenio od stida i smetnje, da nije znao ni riječi probijeliti, pak oborenih očiju samo je kretnjama pokazivao mu se zahvalan na toli­ 131 koj pažnji i ljubavi. Ovaj njegov muk tumačio je Lovro veoma povoljno, misleći, da mu je radost zavezala je­ zik, a ne zabuna, pak se požuri, da i ženi saopći, kako je Ivana ugodno iznenadio. Nasuprot Ivan osupnut od čuda ovom toli zamamnom ponudom, a obuzet sa sto­ tinu kojekakvih misli i briga, nije se znao snaći u toj neprilici, pak se s mjesta zaputi u crkvu, da tu u ti­ hom razgovoru s Bogom i Bogorodicom, najmoćnijom svojom zaštitnicom, potraži svijetla i savjeta. Tu prostrt i zaduben u molitvu velikim mirom očekivao je nebesku odluku i poticaj, koje je i suzama prosio. Skoro čitavu uru ovako je ostao, kada na jeđnoč osjeti se dovoljno upućenim, pak ustavši, ne htje se više povratiti Lovrinoj kući, već se mirno zaputi natrag u Bosnu, i stiže u Modrič, gdje je znao, da ima franjevački samostan uzdajuć se naći kod tamošnjih u j a k a zaklon i duhov­ nog vogju, a time uklonit se svjetskim zamkama. Megjutim je Lovro sa svojom ženom isticao vrline svoga posinka i dogovarao se, kako će ga lijepo oženiti, a što se Ivan još ne javlja, držali su oboje, da se on tiho Bogu zahvaljuje na tolikoj milosti. Već su bili naručili i novu odjeću, da ga pristojnije zaodjenu. Ne moguć dulje održati se, a da ga ne vide, potraže ga najprije u kući, a zatim u gradu, ali nitko im ne znade kazati kamo se je djeo. Možemo sami pomislili, kako ih je ova potraga žalostila, bojeći se, da ga je kakva nenadna nesreća snašla. Istom nakon tri dana uzaludne potrage dogjoše na misao, da je Ivan plemenitijeg stališa nego li su oni, pa da se nije mogao s njima tako ujedinili a možebit imao i drugih važnih razloga. Ostavimo ovo dvoje dobre čeljadi, da se sami utješe, a mi slijedimo Ivana. Imajući uza se nešto novca, prijegje Savu i uputi se ravno u Modrič, te se najmi kod nekoga gragjanina po imenu Stjepana. Ovaj se je za mlagjih godina bavio konjima, tovare prenašajući u razna mjesta, i time prilično obogatio se, a tada najmio nekoliko momaka, te im povjerovao tovare, a od dobitka lijepo životario. Dogodi se, da mu jedan radnik umrije i on ode u gostionu, ne bi li se tu na kojega valjana momka namjerio, da ga najmi. Gostio­ ničar ponudi to Ivanu', a ovaj se odmah primi, obećajući, da će vjerno služiti, a time naknadili što ne bude mogao ili znao u prvi mah. Čim Stjepan zagleda našeg Ivana, zavoli ga i povede kući, putem raspitujući ga o njegovoj prošlosti, i dobi take odgovore, da je odlučio povjerit mu svoje najbolje konje i kućne poslove. Jedva se može i pojmili, kojom je točnošću on sve to obav­ ljao, a da se nije zaboravljao ni molitve ni vježbanja u kršćanskim krijeposlima, već je uza svoju službu ugagjao Bogu, vršeći sve na veću slavu Božju i spas svoje duše. To je sve brzo uvidio i novi gospodar, pak je čestim darovima i Ijubeznim riječima, na samu i �132 Br 8. i 9. — »SKRA FINSKI PFRIVO.J« - pred drugim, rado to posvjedočavao. Ovo je opazila i gospodareva jedinica kćerka, premda istom djevojče, te se u njoj pojavi velika sklonost prama domaćem slugi, i ne opazivši, da se je u njeg zaljubila. Njezino mlade­ načko srce, gledajuć ga svaki dan, naskoro bi obuzeto silnom ljubavju, koju nije mogla više ni sakrivati. S bolju je uvigjala, da su ipak jedno drugomu nedolični, ne samo rodom, već i položajem; jer dok je njezin otac ugledan gragjanin, Ivan je prosti najmenik i stranac, a po svoj prilici veliki siromak, dok je spao na ovake grane. Kraj svega toga ona nije znala to dovesti u red, već je jednako čeznula za Ivanom. Istina, neko je vri­ jeme to brižno prekrivala, nu napokon morade to i vani pokazati. Svaki put kada bi otac pred njom što govorio o Ivanu, ona bi se u licu mijenjala ili brzo govor na što drugo skrenula, što nije moglo izbjeći ni Stjepanu, vještu mladenačkim pobudama; a kada bolje pripazi na nju, vidio je, kako mu se kćerka zagleda u Ivana. Ipak nije kušao, da ju od Ivana odv^ai*. toliko je cijenio njegove osobne vrline. Ovaj pako toliko je bio sjedinjen s Bogom i mislio na svoje dužnosti, da nije ni zamjetio privrženost ovoga nevinoga djevojčeta, od koga se nije bojao nikakove ne rilike. Napokon i Stjepan opazi, da se je njegova !.jerka zbilja zaljubila u domaćeg slugu, pak se stade nakanjivati, da pusti i udalji od svoje kuće, ali ujedno je ža i se morati rastati sa ovako čestitim slugor u sval pogledu. Dugo se je s tom mišlju borio, a napokon od­ luči udovoljiti želji djevojčinoj, pak Ivana njome ože­ niti i uslavit ga u svojoj kući. Megjutim je prošla go­ dina dana i kćerka se u potpunu djevojku razvila; stoga htjede Stjepan biti s oboma na čistu i on jednog dana oprezno kćerku upita, da li joj se svigja Ivan. Ona porumenivši u prvi mah od djevojačkog sb'da na ovo pitanje, brižnu u plač i uzdisanje, a tada ocu is­ kreno priznade tajne svoga srca. Sada otac stade ju tješiti i razgovarati, priznajući, da i on Ivana veoma rado ima, pa da ne bi ni sam mogao biti bez njega} ter obeća, da će i sam nastojati, da ih u ženidbi sje­ dini, kojim će sve svoje imanje ostaviti, a ovo tim ra­ dije, što je Ivan zbilja vrijedan svake hvale i obzira. Čuvši ove riječi, za čas prestadoše teći joj suze i skoči da poljubi ocu ruku i zahvali mu na tolikoj dobroti. Ostavši sama nakani svoju želju saopćiti Ivanu i na­ šavši ga pri nekom poslu, reče mu bez okolišanja, kako već zna mladež biti u tome otvorena: »Ivane! Odavna sam želila, da mi po duši kažeš, jesi li opazio, da te veoma ljubim, više nego samu sebe i da bi rado bila tvoja?« Na ovaj upit Ivan obori oči u zemlju i poru­ menivši od stida, ne odgovori joj ni riječi. Videći, da on šuti, ona poče pripovijedati svoj razgovor s ocem i da će se naskoro vjenčati. Sada istom on odvrati: »Je 1912. li moguće, moja gospojice, da vas je ta neuredna strast toliko ovladala, da vam je potamnio razum i vi dotle zastranila? Zar ste već zaboravila na svoj stališ i po­ ložaj, pak se zagledala u osobu tako nisku, koja vas poslužuje? Zar bi vi prezreli svoje plemstvo i udala se za ovakog nevoljnika? Zar bi vi tako bogata i li­ jepa, za kojom čeznu mladi gragjani ovoga mjesta, poš­ la za tugjina i siromaka? Molim vas, okanite se toga; jer ja to nisam zavrijedio, a ne bi nigda na to ni pristao«. Ovdje Ivan umuknu, a kada djevojka htjede nastaviti, on se žurno udalji od nje i ne obziruć se na nju. Kako se je to dojmilo ove gospodske djevojke, možemo sami naslućivati. Ostavimo je megjutim i sli­ jedimo Ivana. On se ravno uputi u mjesnu franjevačku crkvu i prostrije se pred glavnim oltarom, gdje se je nalazio I s u s u t a m n i č e n i k l j u b a v i . Tu se je m molio, razmišljao i uzdisao, da je bio sav izvan ^ebe. Iz prikrajka crkve gledao ga je mlad redovnik, koji je tu obavljao pohod presv. otajstvu i ne mogav dulje čekat* pristupi k njemu i pozdravivši ga, u p ita : da li je gragianin ili stranac te čime se bavi. Kaza mu uz to, da ga je višekrat vidio u crkvi, ali uvijek pobož­ na i sabrana. »Nisam ja, oče, takov, kakva me opisu­ jete, odvrati, ali ću vam odgovoriti na naša pitanja. Ja sam ovdje stranac i od nekog vremena u službi. Inače sam katolik i od poštena roda, pak bih želio što bo­ ljega naći, a vas molim, da mi u tome pomognete, kol’ko znate i možete. Onda preuze redovnik: »Pa što bi želio, brate? Istina, ne mogu mlogo kao siromašni fratar obećati, ali i ono malo, što mognem, rado ću učiniti«. Već iz ovih riječi uvidi Ivan, da se nije uzalud na njeg obratio, pak padnuvši mu pred noge i polju­ bivši skut njegove haljine, odvažno preuze: »Ništa rugo, oče, ne želim niti ću želiti, vać da budem kod osobe, koja bi me poučavala, kako ću lakše spasiti dušu, pak mi se čini, da bi to postigao, kad bi me pri­ mili u ovu kuću, da poslužujem tolike dobre redovnike, kao što ste vi. Ako vam se ne čini ova molba odveć smiona, uzdam se u pomoć Božju i Blažene Djevice Marije, da se ne ćete pokajati, što ste me uzeli pod okrilje«. Redovnik udivljen ovom gorljivošću Ivanovom, obeća, da će s mjesta govoriti o tome s ocem gvardi­ janom, a taj bijaše o. Nikola iz Gradovrha, koji je uz učenost spajao najuzorniji život, iz kog se je zrcalila redovnička savršenost, a koju je on više dobrim pri­ mjerom, nego li riječju, širio megju svojim redovnicima. K ovomu se zaputi ovaj mladi Franjevac i pripovje­ divši, mu što je vidio i čuo, nagje ga pripravnim pri­ miti novoga došljaka. Uveden u samostan, rado se primi službe i nagje svoj mir. Ali brzo se doču u gradu, da je SLjepanov sluga najmio se u mjesnom samostanu. �Bosanski ljiljan. Ni Stjepan ga nije dugo tražio, već stupivši u samostan, brzo se namjeri na svog bjegunca, koji ga uljudno po­ zdravi te mu se ispriča, što ga je onako ostavio.1) Uza­ ludni su bili svi nagovori i molbe Stjepanove, jer naš Ivan ne htjede više vratiti mu se, već osta poldrugu godinu u službi crkve i samostana, ali tako, da je bio svim onim redovnicima uzor svih krijeposti i dobrih djela, pak svi izrazise želju, da se primi kao brat lajik. Sada je već uvidio i sam, da mu nije više mo­ guće pretvarati se muškim, te kradom opet pobježe u kršćanske zemlje i doprije u Budim, gdje se najini za kočijaša u turskom taboru i tu je 5 mjeseci proveo. Buduć je ondje bio i obolio, po savjetu i pomoću nekoga biskupa ode u Dalmaciju, jer je ovomu valjda svoje tajne otkrio. Tamo se namjeri na odličnu gospoju i preobukavši se opet u žensko odijelo, sprovede čitavu godinu kao dvorkinja, moguć bez zaprijeke vršiti svoju pobožnost. Ali ona, koja se je priučila bila na razgovo s nebom, nije se mogla ćutiti zadovoljnom u Н■_ *-;.A ženskih, odanih raskošju i taštinama r-vo^a svijeta, a možebit osijećala se tugjinkom, pak odredi vratiti se opet u domovinu. Najpreča joj bila briga posjetiti Olovsku Gospu, čuvenu svuda radi ( desnih ozdravljenja, kao danas u Lurdu. Moralo je to biti uoči Velike Gospojine, kada su mnogobrojni hodočasnici i iz Dalnmčije onamo dolazili. Ondje je tri dana provela u mo nmlitvi, te bi možebit i oslala u svome za^ i, da nije čula, kako su joj roditelji pomrli, a rodmna i >dbina i znanci radi kužne pošasti Jelaške ostavili i kojekuda se razišli. Ovom prigodom sastala se je s Vukosajem, bratom Frane Božića, svoga nesugjenoga muža, koji htjede vjenčat je. Una mu je sigurno izjavila što i njegovu bratu, da se ne kani udavati, ali on je ipak gojio nadu, da će mu se smilovali, pak je potražio preko crkvene oblasti od sv. stolice oprost zapreke javno ćudorednosli radi sklopljene, a neizvršene udaje Mandine. J ovaj ženidbeni pokušaj nije se ostvario, a ona još jednoć ukloni se napasti. Ovo ju je valjda i sklonilo, da se opet preobuče u muške haljine, to da se na novo vrati u Dalmaciju, gdje će moći kršćanski živjeti i češće pri­ mali svetotajstva, bez kojih ona nije mogla biti. Ondje se namjeri na nekog Franjevca, koji je opet uputi svomu nećaku, a ovaj vidivši Ivana neiskusna prodade ga nekom mletačkom trgovcu sa žitom, taj pako mletačkoj vladi za vojnika, a da to Ivan nije ni opazio' Istom kada dogje u Mletke, uvidi, daj e zarobljen i kao takov bi otpravljen u Brešiju, u tamošnju tvrgjavu Orzo. Tu je morao vršili sve vojničke dužnosti megju ‘) Ovdje završuje o. Vigilije Spada svoju pripovijest, jer je valjda obolio i umro, a ja nastavljam pričanje na temelju daljnjih podataka, koje je u pomenutoj radnji sabrao Dr. Luka Jelić, boraveći u Rimu. 133 onom raskalašenom družinom i lime došla u očitu po­ gibelj njegova djevičanska čistoća. Nu i tu mu ne uzmanjka Božja pomoć i zaštila Marijina. Dogovoriv se sa jednim francuskim vojakom, kojemu nije godio onaki život, obojica pobjegoše i zapuliše se najpre u Milan, onda u Rim, braneći se višeput zeljem i spavajući pod vedrim italskim nebom. Stigavši nekako u Rim, namjeri se na nekog dal­ matinskog svećenika, koji je vršio službu ispovjednika u crkvi sv. Petra, a po njemu upoznade se sa Oralorijancem o. Paći-em, ovaj pako namjesti je kod ugledne udove Agneze Codolcino, kao služavku. Tu ona odloži mušku odjeću i pod imenom Franice Slavonke osta u službi 7 godina, uzorno se ponašajući, tako, da je kod one okoline stekla štovanje i ljubav, osobito kod go­ spoje Agneze, da se je ćuljela dužnom obezbijediti njezinu budućnost, pak je svojom izjavom od 1. ožujka 1Г 48. prenijela na nju tri dionice štedionice sv. Bonav,c ure u Rima, а zadržala pravo preuzet ih, ako bi Franjica prije nje umrla. 1 zbilja pošto je Agneza umrla koncem god. 1650, položeni novac prijegje u vlasnost ove tugjinke. Skoro 13 godina ona osta još na svijetu, a da ne znamo čim se je bavila, nu po svoj prilici bila je u službi koje druge gospoje, jer nije takla u d i o n i č k e knjižice, već ih pove&ln. Konačno u ožujku * 16СЗ' u«i« u kolullnCk' samostan sv. Siksla i borninika te posta trećoretkom. Tu je opet proživila 7 go­ dina i 10 mjeseci, a preminula 31. prosinca 1670. Svoje svelo življenje zapečatila je svetom i uzornom smrću, pak je u brzo prosuo se po svemu Rimu glas o nje­ zinoj svetosti. Na žalost, spomenuti učenjak Dr. .Jelić nije mogao, uza sav napor, namjerit se na njezin grob ni na posmrtni nalpis, jer su iza loga nastala za Rim burna vremena te su sve bilješke o njoj negdje se zaturile. / a njezin boravak u Rimu doznao je nekako i nesugjeni joj muž, te je po nekom franjevcu, koji je iz Bosne išao na opću skupštinu franjevačkog reda. po­ slao molbu na sv. stolicu, da Mandalina bude prisiljena stupiti u koji ženski samostan ili da bude on oslobogjen od svake ženidbene obveze, pošto on neće tla primi onakovu skitnicu, a hoće, da se drugom oženi. Manda­ lina sa svoje strane opet izjavi, da je bilo nasilno nje­ zino vjenčanje, pa da neće ni njega ni drugog muža imali. Dok se je ovo pitanje kod sv. stolice pretresalo, došao je u Rim glavom Mandalinin stric ili najbliži rogjak o. Martin Brguljanin u poslu reda, te se je dne 20. juna 1039. sastao sa Mandalinom i velikim veseljem slušao njezine čudnovate doživljaje. Ne znamo, kako je dokrajčena ova parnica, ali je sigurno, da je Franjo ostao neženja i nakon njezine smrti zahtjevao sve, što je iza nje ostalo. * * * �134 Вг. 8.-i 9. SERAFINSKI PERIVOJ« Ovako se dokončaše Mandini burni dogagjaji, ali je ona onako neuka ostavila nam primjere dobre kršćanke, uzorne djevojke i velike rodoijupke. Skroz pro­ žeta kršćanskom naukom i pobožnim osjećajima, živila je i umrla kao svetica, iskusivši u svakoj neprilici oso­ bitu božju zaštitu, a ovu je zaslužila radi svoje izvrsne vjere i odanosti, koje je česta sv. pričest u njoj do konca života njetila i raspirivala. Visoko cijeneći dje­ vičansku čistoću, ovu je povjerila bezgriješnoj djevici Mariji, pa sloga i vidimo je u svim neprilikama života punu pouzdanja i odvažnosti, dok ju nije zaklonila u sigurnu luku spasa, najpre pod nadzor dobre gospoje i napokon u samostanu i to onoga reda, koji je nebrojene ovakove cvijetke u nebeski vrt presadio. — Napokon je posvjedočila i svoje rodoljublje, što se je zvala Sla­ vonkom, ili kako bi danas rekli, Hrvaticom, u gradu i središtu svih katolika, ne stideć se svoga roda i ple­ mena. Uz rodoljubne osjećaje učuvala je i svoju ženost prema franjevačkom redu, od к о ^ ^ ^ Т čila znanosti svetaca. Ovako mila Bogu i ljudina ostav.ja nam uspomene, koje ćemo čuvati u srcu i povodit ;e za mirisom nje­ zinih pomasti, dok je ‘jednoć ne ugledamo i u nebu, kao lijepi i gizdavi ljiljan u zboru čistih djevica, koje prate božanskog Jaganjca, kud g<.d krene. O. (jljuro Hnicetić, Vukovar: Pabirci iz nekrolog! samostana u Vukova Predgovor. U nekim redodržavama franjevačkoga reda lijep običaj vlada, da se svaki dan čita nekrologij (negdje prije objeda a negdje na večer) t. j. imena one časne braće, koja su taj dan u redodržavi blago u Gospodinu preminula. Počima čitanje riječima: » N o m i n a f r a t r u m n o s t r o r u m h a c d e p i e in D o m i n o d e ­ fu nc t o r um.« Završuje pako : O u o r u m a n i m a e a l i o r u m q u e omiss(»)orum per m i s e r i c o r d i a m Dei r e q u i e s c a n t in p a č e — Amon.« Ovo čitanje slijedi ps. »De profundis« (ako se prije objeda čita) sa molitvom; » A b s o l v e q u a e s u m u s D o m i n e animas f a m u l o r u m tuorum — co nfratr um n o š t r o um . . .« I/ijep je to običaj, znak kršćanske i bratske ljubavi, koja smrću ne prestaje, nego i preko groba vlada. Osim navedena razloga imade i mnogo drugih, koji ovaj običaj odobravaju i preporučuju. Ako samo to spomenem, kako ovo sjećanje pokojne braćo danomice 1912. doziva u pamet živućoj braći kratkoću života, pobugjuje na rad, na pravi redovnički život, oduševljava na na­ sljedovanje uzorne, gorljive, požrtvovne i radine braće, dosta sam rekao i vrijednost samostanskih nekrologija pokazao. Franjevački samostan u Vukovaru posjeduje lijepi nekrologij, koji sadržaje do 3070 pokojne časne braće. Megju ovom pokojnom časnom braćom spomen je mno­ gih, koji su sv. Crkvu, Red i rod svoj proslavili. Uspomeni ovih slavnih sinova Asiškoga Patrijarhe, odani sin Sv. Crkve, Reda i roda, posvećuje ovaj ne­ znatan rad. Za razjašnjenje, zašto se u nekrologiju franjevač­ koga samostana u Vukovaru spominju i neki drugi sa­ mostani izvan granica naše domovine, po tom i Časna br ;a, koja su u tim samostanima preminula, donašam ovgjo - E r a ' t k i opis D r ž a v e K a p i s t r a n s k e ReчАа' S. F r a n j e « . Ovaj opis čuva se u vukovarskom samostanu a napisao ga je : »Timolia Stančik 1846« Opis glasi: »Slavni Isukerstov naslidnik S. Franjo Serafinski utemeljio je Red svoj Godine od porogjenja Isukersla 1206. Red ovaj tako se je za kratko vrime rasplodio, da nijedne skoi države nije bilo, gdi se ne bi ljudi od ^ovoga reda na veliku kerstjanluka korist nalazili, puke s rječjom i dobrim, primjerom k' kriposti vodeći, uduč pako kanogod nijedno družlvo^ne može biti brez 'oglavara iliti Upravitelja, tako nije ni moglo bili, da ove redovnike po svem širokom svitu rasploejeno jedan neposredni poglavar upravlja, zato upravljanje oviuh redovnikah razdiljeno je bilo na mloge države, od kojih svaka imala je, a i dan danas imade svoje Deržavnike iliti Provinciale, koji se svake tretje godine rpo bratji istoga reda izabiraju. Tako je iznjedj’ mlogih ostalih Deržavah iliti Provinciah postala takodjer Provincia Bosanska i to godine 1235.1 Ova Provincia priko 200 godinah bila je veoma prostrana tako daj u po jednom Provincialu nije moguće bilo upravljati : zato se od nje odiliše godine 1444. Provincia Salvalorianska u Magjarskoj (jod. 1469. Provincia S. Jerolima u Dalmacii God. 1474. Provincia Raguzanska. God. 1514. Provincia Kranj­ ska, God 1676. Bugarska, God. 1735. Provincia S. Ot­ kupitelja u Dalmacii. Pak najpbsli ova Provincia Bosan­ ska lolikih provinciah mati, Godine 1757. na dvi sirane jest razdilila, tako da su Manastiri Bosanski od kojih dan današnji samo tri imade zaderžali ime Provincie Bosan­ ske ; ostali pako Manastiri po Slavoniji i Magjarskoj Provincije S. Ivana Kapistrana ime dobiše, koja se je Godjne 1825 s četirima u Austrii manastiri uziqložala. I lako sada Provincia Kapistranska ukupno broji 20 Manastirah i ovi jesu slijedeći...« �Pabirci iz nekrologija franjev. samostana u Vukovaru. Godine 1900 osnovana je nova franjevačka Provin­ cija pod zašlilom slavenskih ApoŠtola Sv. Girila i Me­ lodija, pod koju spadaju svi franjevački samostani u Hrvatskoj i Slavoniji, le samostan u Čakovcu (Megjumurje), njih 22 na broju. Ц srpnju, ove godine (1910) nastaniše se u vukovarskom samostanu reformirana braća i to njih 9 na broju -š e s t braće svećenika i trojica braće lajka. Prvi gvardijan reformiranoga samostana izabran je na skupštini redodržave 5. srpnja na Trsatu obdržavanoj, vel. o. Bono Matković, rodom iz Cernika. Kako je i kada je osnovan samostan u Vukovaru i 0 tom nam kratak ali točan izvještaj daje jedan stari spis iz godine 1838., koji se nalazi u samostanu Vukovarskom, a nosi potpis : »scripsit Franciscus landa — Poeseos Alumnus Essekiensis 1838».Izvještaj glasi ovako : »Uspomena monašlira vukovarskog Reda Sv. Franje Serafinskog Deržave pako S. Ivana Kanistrana. Misnici Reda S. Franje Deržave kapislranske vech pod Turskim jarmom i posle Puku Vukovarskomu jesu duhovno sluxili premda stalnoga kakvagot Stana« iliti kuche nisu imali, nego uvik kad je od pol ribe bilo Gvardian Monastira Bacskog jest j đnog ili dva misnika u Vukovar slao i odavud natrag u Bacs kad. je hotio odazvav. 1 to j e ’lako trajalo do godine 1704. Г ovo doba dignuvshi se buna u Magyarskoj Rakoczy ustade proti Kralju Leopoldu vojevati, ni: kerstjanom, nit Cerkvama, nit Misnicima nedade mira ;, doshav da grad Bacski osvoji, zapalio je Monastir, koji skupa sa Crkvom izgori. U ovoj tugi i protivshtini' Gvardijan Bacski, u to doba Antun Orshich, Ujagmivshi shto je mogao od vatre crkvenih stvarih poslao je shlogod s nekoliko misnikah u Petrovaradin; tako u lllok i Sharengrad; on pako s nikima stvarima i s nikoliko Misnikah u Vukovar dojđe. Ovamo doshavshi recseni Antun Orshich buduch da samo lisnu jednu kuchichu u koj su se Mi­ snici prije kad bi iz Bacsa dolazili zaderžavali jesi nashao, zato perve odma godine dade naesiniti Refectoriu, podrum, kuhinju i esetiri sobice, i to sve od derveta. Buduch pako da je i Cerkvica jedno bila slaba, a drugo u dollu. zato isti Antun Orshich poese takogjer Cerkvu polig Residentie praviti (gdi sada stoji kapela sv. Ivana Nep.) koju je i dovrshio; pol lim toga pun dobrih dilah i zaslvgah s'ovog svita jest priminuo. Posle njegove smerti brixljivi Redovnici opet su, koliko je moguehe bilo Monastir Bacski popraviti, i u njemu su Guardiani opet pribivali, u Vukovaru pako jest samo Vikar illi drugaesije Paaesidens stajao koj je uvik pod oblastjom Guardiana Bacskog bio do godine 1723. — Oslobodjen od vlasti, Gvardijana Bacskog Praesidens 135 Vukovarski (ovi je pervi bio Marko Dragoevieh csitavih G godinah zasebice) mislio je vech od zidanja Monastira i Cerkve, kojeg zbilja s Вохјот milostjom i dobriuch kerstjanach dobriuch kerstjanach pomoehom Godine 1723 dana 24 lipnja na dan sv. Ivana Kerstitelja, kad je pervi kamen velikom slavom u zemlju postavljen zidati jest zapoeseo i strit.no shto on, shto njagov Naslidnik Otac Mijo Pavunovich do godine 1727 usidashe tako, da su Redovnici svi iz stare Residentie (koja josch i dan danas stoji, sad jest kucha Gyure Vorgicha oza njegovih starih za promivju uzeta) u Monastir prishli, ossim Oca Martina Balicha, koji se nije mogao od starosti i slabosti po skalini penjati i zato u staroj Residentii jest do smerti ostao i u njoj umro; Svi drugi геко pridoshe i u onaj isti dan, kad je pervi kamen u zemlju postavljen, jesu pervi put u Refectorii ruesali. — Premda su Redovnici kako геко Godine 1727 u Mo­ nastir unishli. u Cerkvu novu istom godine 1732 buduch da pri.je nebijashe sa svim gotova unidoehe i to 15 meSeca studena iste godine jest novu Cerkvu blagoslovio vishje1puta!1 spomenuti Otac Marko Dragoevieh i pervi pUta u isti dan jest u novoj Cerkvi Misu rekao, drugi рнко dan to jest istog miseca jesu sveti Sakramenat iz stare Cerkve u novu s velikim processionom unili i pervu pridiku u taj dan rekao je u novoj Cerkvi Otac Gjuro Dubravcsevieh Vikar Monastira Bacskog. Poslije i ovo uspomene vridno znati, da je tilo Sv. Bone Mucsenika, koje blažene uspomene Mnogo Poshtovani Otac Josip Jankovich, od Pape Benedicta 14. na poklon dobio iz, Rima donesheno i 24. lipnja go­ dine 1754. u Vukovarsku Cerkvu s velikim processionom unesheno i na oltar sv. Josipa za shtovanje postavljeno.« Povjest' ovu slijedi popis gvardijana samostana vukovarskog od njegova utemeljenja do god. 1737. Kroz to vrijeme izmijenilo se je 59 gvardijana, a od godine 1837. do danas 14. Kroz 188 godina opstanka samo­ stana, upravljalo je njime 73 gvardijana. Smatrao sam za nužno navesti u kratko povijest provincije sv. Ivana Kapistrana i samostana vukovarskog, jer će osvjelliti mnogu stvar, koja bi inače bila nera­ zumljiva. Radi boljeg pregleda radnju sam moju razdijelio, te na prvom mjestu dolaze: Z n a m e n i t a b r a ć a s a s v e t o s t i i kr je p o s n a života. Januarii 5. siječnja 1260. Sccundus vicarius Vicariae Bosnae Joannes, multis ornalus virtutibus, Budae ad S. Joannem sepultus. Petrum Minislrum Provinciae Hungariae a gravi et exlrema aegritudine liberavit. 5. Januarii 1799. — Budae : P. Ladislaus Spaić, Eector Generalis, Ех Custos, Ех Provincialis, Ех Definitor, Vicarius Provincialis et actualis Provinciae Con- �136 Br. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. 22. M a r t i i 1847.—V u k o v a r i n i : P. Clemens sultor, p i u s e t i n l a b o r i b u s a s s i d u v s , qu i Majstorović, R elig io su s pr obus et m an su etu s. o p u s c u l u m e d i d i t »de e l e c t i o n e s t a t u s « . M a r t i i 1760.—P o ž e g a e : P. Franciscus a 6. Januarii 1758. — Cernekini: P. Augustinus 30. Rožić, C u r a t o r a n i m a r u m Z e l o s i s s i m u s i n Lašva, p i e t a t e c o n s p i e u u s . 5. A p r i l i s 1747.—O to k i n i : P. Stephanus San v e r b i s i l l i s. » Ma r i a m a t e r g r a t i a e « , spiritum ković, eiusdem Parochiae Administrator, q u i f e r v i d u s Deo reddidit. ve r bi d i v i n i P r a e c o e x t i t i t et v i r t u t e ora15. Januarii 1813.—Baiae: P. Michael Lazarević. Sacerdos Jubil. Annorum 90. p a u p e r e t R e l i g i o s u s t i o n i s e x c e l l v i t . 9. A p r i l i s 1757.—C e r n e k in i: P. Andreas Beo p t i m u s. 24. Januarii 1735. — Šarengradini: P. Andreasnacić, a Def. Prov., et actualis Guardianus, p r u d e n t i a , m a n s u e t u d i n e ac p i e t a t e c e l e b r i s . Kamengrad — octogenarius, vir magnae pielatis. 27. Januarii 1770. — Batini: P. Joannes Lukić 10. A p r i l i s 1483.—C e r n e k in i: P. Georgius Lector Jubilatus, Defmitor Emer. et tam huius, quam S. Mirković, Em. Novitiorum Magister, p i u s et m a n ­ Ladislai Provinciae olim Comissarius Visitator Genera- s u e t u s . 10. A p r i l i s 1869.—W ie n a e : P. Bonaventura lis — d o c t r i n a e t r e l i g i o s i t a t e c o n s p i n c u u s Glatz, Gone. et. Mag. Novit. Emer., Spir. pro Religiosis. 29. Januarii 1781. — Vukovarini: P. Martinus M a n s u e t u d i n e o m n i b u s carus. Hercegović, Ех Defmitor Provinciae, v ir d e v o t u s et 13. A p r i l i s 1760.—V u k o v a r i n i : P. Stephanus saepius Guardianatus officio functus. Novoselić, Sac. Jubilarius, 80arre maior, p i e t a t e , 8. februarii 1755. — Budae: P. Philipus Leber, o r o t i o n e et p a t i e n t i a c l a r u s . SS. Theologiae studens, m o đ e s t i a ac m a n s u e t u 15. A p r i l i s 1780.—B u d a e: P. Emericus Pavić, dine pollens. Lect. Jubilatus, Ех Defin. bis Comissarius Provinciae 11. februarii 1744. — Petrovar .dini: P. Augustinus Immaculatae Conceptionis in Bulgaria; qui Chronologiam Benković, d o n o c u r a t i o n i s e-t d a e m o n e s et. Provinciae, aliave opuscula utilia Latina et Croatica in pellen di gr atia exornatus. lucem eddidit. V ir p i e t a t e ac R e l i g i o s i t a t e 13. februarii 1793.—Essekin P. Ladislaus Gessik, i n s i g n i s , cu i C r u c i f i xus, du m j e j u n u s 8-a Ех Custos, SS. Theol. Lector Jub?;atus et actualis Min. 9-bris 1761 o b d o r m i s s e ;t, a p p a r vi t , s e q u e n t i Provincialis, v i r z e l o s u s , p i u s e t a e q u u s . b u s e u m a l i o q u e n s v e r b is: »Non s u f f i c i t 3. M a r t i 1805. B u d a e : P. Fabianus GrolI, Lector Ti b i p r o me p a t i i nt га ho s mu r o s , v e r u m Theologus, Gone. Emer. et Adm. Par. Christinopoli, se- e l i a m e x t r a c o s d e m t e p a t i o p o r t e t Evend u l u s e t pi us , ibidem sepultus. t u s r e m đ o c u i t , d u m e x t r a o r d i n a r i a e Com4. Ma r t i i 1729. S u t i s c a e l in Bosna: P. Augu­ m i s i o n i P r o v i n c i a e d e s t i n a t a e , b r u m a l i stinus a Salinis, olim Provinciae Custos et Ех Minister r i g o r e m t e r e s s e d e b u i t . Anno 1762. Provincialis. m e r i t i s e t v i r t u t i b u s c l a r u s . 18. A p r i l i s 1770.—V u k o v a r i n i : P. Simeon 8. M a r t i i 1779, P o ž e g a e : P. Andreas LužanBabić, z e l o s a l u t i s a n i m a r u m p l e n u s . čević, Concionator, p i u s e t e h a r i t a t i v u s . 19. A p r i l i s 1764.—E s s e k in i: P. Andreas Stoj11. Ma r t ii 1865—\Vi e n n ae: P. Aloysius Ossčević, SS. Theol. Lect. Gener., p r a e c i p u a r u n vi r \vald, Secr. et Consult. Prov. Emer, Sacer. Jubil. Spir. t ut um p r a e r o g a t i v a clarus. V ir s p e e t a t a e p i e t a t i s e t C o n f e s s a r i u s 19. A p r i l i s 1798 — N a š i c i s : P. Antonius indefessus. 13. M a r t i i 1805.—C e r n e k i n i : P. Hyacinthus Zvekan, p i u s d e v o t u s , c h o r i q u e a ma n s . 20. A p r i l i s 1802 — R a d n a e : Fr. Mathias Mandikić, olim tempore belli Borussici Capellanus Regim. Brodevsis, Ех Defmitor, e x e m p l a r i s e t t a c i - Eisler, fabriferrarius, p i ujs e t, d e v e t u s. 21. A p r i l i s 1771 Bajae : P. Lucas Č i 1i ć, Lect. turnus. 15. M a r t i i 1809.—V u k o v a r in i: P. Caecilianus Iubilatus et Custos Provinciae Em., qui apoplexia tactus Ockl, SS. Theol. Lect. Emer. v ir d o c t r i n a , p r u - et novem annis loquela, aliisque viribug destitutus super d e n t i a , a l i i s q u e v i r t u t i b u s p r a e d i t u s , act. stratum suum jacens, magna eum patientia vitae suae terminum expectavit, olim Bulgariae Provinciae Visit, Guard. Ceneralis. 19. M a r t i i 1741.—Š a r e n g ra d in i : P. Lucasa 23. A p r i l i s 1797 — Cernekini: P. Blasius TaNiemci, l o n g a e v a e et e x e m p l a r i s v i t a e . dijanović, Ех Def. et Ех Prov., q u i t e m p o r e s e p21. M a r t i i 1818.—E s s e k in i: P. Adalbertus t e n n i s B e l l i B o r u s s i c i , q u o d a. 1756 i n c e p i t Vomačka, Professor Ешег. vir ex e m p la ris et pius. �Pabirci iz nekrologija franjev. samostana u Vukovaru, c a pt i v os G r o a t o s s pont e ad c a p t i v i t a t e m e s t s e c u t u s , u t i 11i s a s e r v i t i i s s p i r i t u a l i bus esset. 24. A p r i l i s 1773 — Z o m b o r i n i ; P. Emericus Zoraborlić, a Quinque Ecclesiis, SS. Theol. Lector tsexennalis, H u m i l i t a t e et p a t i e n t i a c e l e b r i s . R a r o e x e m p l o с о г а ш o m n i b u s P a t r i b u s sac e r d o t i b u s , g e n e r a l e m t o t i u s v i t a e Confessi onem publice ante m o r te m deposuit. cujus с о г р us p o s t no v e m a n n o s , d u m C r y p t a re f o r ш a r e t u r, r e c e n s i n v e n t u m a c i n c o r r u p t u m. 25. A p r i l i s 1825 — Vukovarini : P. Tobias Pustaić, Sac. Iubilarius, act. Provinciae Consultor, p 1urium annorum zelosus animarum curator, m a n s u e t u s oc i n e x c i p i e n d i s f i d e l i u m c o n f e s s i o n i b u s indefessus. 28. A p r i l i s 1726. — B e l g r a d i : P. Simeon Iob a Inogl, Missionarius in Valjevo, c u i u s e o r p u s post t r id u um f l e x i b i l e m i r a b i l i t e r repert um, v i r v a l d e s a n c t a e vitae-. 28. A p r i l i s 1706 — Šibenik in Dalmatia: P Paulus Mirčetić, a d m o d u m pi us. 30. A p r i l i s 1787. Vukovanni: P. Joanues Gla­ vaš, Provinciae Aggregatus et betlo septenni Boroissico primi Regimiuis Banalistici in Croatia Gapellanus Gastrensis, conservata integra Religionis veste ejuisque forma et tunica semper indutus ; qui ех pecuniis sui officii per oeconomiam retentis Residentiam Ćuntićensem aedificavit, ac postea pluribus annis Vukovarensis Parochiae zelosus Administrator fuit. Sacerdos pius ac indeffessus — Annorum 70.! 1. Maii. 1777 — Požegae: P. Petrus Komaričić, olim Pater Gastrensis, Legionis Palfianae annis 18, rel i gi osus probus. 4. Mai i 1738 — Bajae: P.Josephus SliOar, Prov. Aggregatus et Residentiae Zomboriensis Praesidens. V ir d e v o t u s et sedulus. 9. Maii 1733 — Essekini: P. Bonaventura a Gra­ diška, act. Theol. Lector, D o c t r i n a e t R e l i g i o s i t a t e conspicuus. 14. Maii 1869 — Wiennae: P. Josephus Matzek, SS. Theol. et Iuris Eccl, Licent euisdemque Lector lubilatus. Tertio Ех Min. Provincialis, Senior, Ех Def. Totius Seraphici Ordinis, Ev Commis, Visitator et actualis Terrae Sanctae Comisoarius Generalis, Sacerdos Iubilaris Decanus Provinciae. Z e l o p r o m o v e n d a e religionis e t d e x t e r i t a t e rer um gerendar u m c l a r u s . A u‘ c t. 76. Re 1. 48. 22' Ma i i 1784 — Bajae: P. Philippus Katić, Ех Definitor R e l i g i o s u s e х e m p 1a г i s. 137 25. Ma i i 1888 — Wiennae: P. Camillus Rubner, Gone. Em. iterato Ех Def. Prov. Ех. Provincialis, actualis Custos Provinciae, Guardianus Gonv. VVieuensis, Bibliothecx. Histor. Domus-Consiliarius Archi-Episcopi Archi-Dioec. Wienensis. Cruce aurea cum corona propriis meritis decoratus. Anno aet. 72. Rcl. 54 — P i u s ac d e v o t u s . 27. Ma i i 1496 V e n e r a b i l i s S e r v u s Dei B e l p a r t u s a T e m e š v a r , v i r S c i e n t i a e t pie t a t e s p e e t a b i l i s claruit anno 1490. Obiit Budae et sepultus est in Ecclesia S. Joannis Baptistae. 4. J u n i i 1828 Ad S. Hyppolytum in Austria : P. Augustus Glaser, Sac. Jubil. p r u d e n t i a a c modestia clarus. 13. Junii 1748 — Livno in Bosna: P. Bonaventura Aglinić, Christianis sub jugo O t t o m a n i c o g e me n t i bus , S a c r a m e n t a F r u c t u o s a a d m i n i ' s t r a n s 7. J u n i i 1800. Vukovarini: P. Michael Plauck, ao Egra, Pannificinae Viče — P r a c f e c t u s , l a b o r i osus, o m n i b u s c a r u s et p r o b u s. 13 J u n i i 1780 — Požegae: P. Marianus Bilinović a m a t o r ehori. 20. Junii P. Michael ab Ilok, qui saepius praefuit Gonventibus. floruit (1561?) tempore. quo Fratres Bigotti, vulgo Kmenses orti sunt, tempore Goncilii Gonstantiensis, ac plenus meritis Vilaci (Ilok) obdormivit in Domino. 23. J u n i i 1798 — Požegae: P. Gregorius Mikašić p a c i f i c u s Jet in a u d i e n d i s C o n f e s s i o n i b u s a s s i d u u s. 29. Junii 1781 — Ilokini: P. Joannes Berkić, Ех Def. Provinciae, ultimus Philosophiae Lector Belgradi — r e l i g i o s i t a t e clarus. 6. Julii 1781 — Aradini: P. Laurentius Rubin, Spiritualis, r e l i g i o s u s , h u m i l i s a c d e v o t u s . 7. J u l i i 1772. — B u d a e : P. Daniel Zeidler, O r g a n i s t a c e l e b r i s , S e m i n a r ii Ma g i s t e r , vi r h u mi l i s , S i m p l e x e t r e e t u s cor de. 9. J u l i i 1739 — B a j a e : P. Petrus a Baja, Vic, Gonv., v ir m a g n a e p i e t a t i s . 10. J u l i i 1758. — Budae: P. Job Zetl, Gone. et Goop. Parochiae Tabaniensis, v ir e x i m i a e p i e t a t i s 18. J u l i i 1748. — Baj ae: P. Lucas Karagić, Ex-Minister Provincialis, P r u d e n t i a , G u b e r n a n đ i q u e d e x t e r i t a t e cons pi cuus. 24. J u l i i 1769. — Budae: P. Laurentius Živković, Aggregatus Provinciae, q u i z e l o s u s ani r a a r i u m curator p l u r i b u s a n n i s e х t i tit, i ngent e s q u e . Deo f r u e t u s p r o t u lit. 24. J u l i i 1772. — Budae: P. Franciscus Velikanović, act. Gone. m a n s u e t u d i n e , a n i m i q u e mod e s t i a pollens. �138 Br. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. 24. Julii 1788. — Šarengradini: P. Marcus Gabrilovac, Aggr. Sac. Jubilaris, annuorum 85 — p i u s a c R e 1i g i o s u s. 27. J u l i i 1710 — Velicae: P. Marianus Trvan, Daemones expellendi g ratiaaD eo donatus 28. J u l i i 1809. -r- Aradini: P. Samuel Blas, v ir magnae pietatis. 3. A u g u s t i 1764. — Essekini: P. Mathaeus Gassler — SS. Theologiae Lector Generalis Actualis, s c i e ntia e t o b e d i e n t i a , m a n s u e t u d i n e aniinique ca n d o r e praecla rus. 5. A u g 1861. Budae: P. Gabriel Gjurma, Conc. Emer. S a p t i m o ех M i n i s t e r P r o v i n c i a l i s et Ех Def. Provinciae, alias de Conv. Devensi. Annorum 71. Rel. 52. 7. A u g. 1785. — Madridi in Hispania, Regius Hispaniarum Infans, Serenissimus Dominus Aloysius, Caroli III. Regis Gatholici Frater et Comes de Chinchon (Činčon) totius nostri Ordinis Patronus UrJvei alis et Protector. 8. A u g u s t i 1761 Bajae: P. PtArus a Baja, Lact. Jubilatus, Ех Gustos, Ех Cus’os Provincialis et Decanus, ac olim Commissarius Vis t. Generalis huius Provinciae, d o c t r i n a , h u m H i t n t e c o n s p V'c u u s. 12. Aug. 1772. -i- iRadnaet P. Thaddae’’s Pekić aetate p r . o v e c t u e e t cu 11or B. M. V. i mi us. 16. Aug. 1774. — Temešvarini; . \enceslaus Raichard, Conc. e g r e g i u s , p i u s d e v o t u s q u e . 17. Aug. 1758. — Brodii: P, Л !,rus Seratlić, aetate provectus — Missionarius et Catecheta — z e 1o s alutis a n i m a r u m plenus. 17. Aug. 1761. — Budae: P. T h o m a s Maj s t o r o v i ć , p a u p e r t a t i s et o r a t i o n i s u m a n t i s s i m u s. 18. Aug. 1806. — Petrovaradini: P. .Joannes Fetlmar. Lect. T h e o l o g u s , z e l o s u s Adm. Par . in W a 11 e S. Rochi v i r S u m m e r e l i g i o s u s , i b i d e m u m u 1 a t u s, de Residentia Zemunensi 19. Aug. 1801. — Mohačini — Fr. Bonus Heldmann — L. P. n om i ne e t o m i n e b o n u s . 20. Aug. 1720. Budae: P. Hieronymus Petrović, qui c o n t a g i o s i s , , m a g no c h a r i t a t i s zelo i n s e r v i e n s , p e s t e m ipsemet c o n t r a х i t rel i c t o h a u d vulgari p i e t a t i s exemplo. 21. A u g u s t i 1803. Vukovarini: P. 1o a n n e s Ve l i k a n o v i ć , ' Lect. Jubil. Ех Def. et Provinciae Senior; olim sfccundum Comissarius Visitator Gen. Prov. S. Ladislai Regis. V ir a p r u d e n t i a , h u m H i t a t e e t p a t i e n t i a l a u d a b i l i s , octogenario maior, hic plura salubria eddidit, linqua Groatica opuscula. 23. Aug. 1804. Mohačini: P. Simeon Hataš, Ex-Def* Provinciae, Sac. Jub., pi us, qui u Sua juventute Pro­ vinciae calamo serviVit. 26. Aug. 1726. Foldvarini: P. Jonnes Spath Sac. Jubil. Consultor Emer. et Ex-Minister Provincialis, Senior, vir religiosus, pacificus et admodum probus. 29. Aug. 1816. — Bajae: P. Coelestinns Schneider, SS. Theologiae Lect. Emer. iterato Ex-Minister Prov., p r u d e n t i a et s c i e n t i a c l a r u s , ac R e g u l a r i s Disciplinae Zelator. 29. Aug. 1840. W i e n n a e : P. Melhlades Greiner, Ех-Minister Provincialis honor. Sac. Jubil. annorum ac tatis 94 r e l i g i o s a e i n s t i t u t i o n i s e x e m p l a r i s o b s e r v a t o r et G o n f e s s a r i u s i n d e f e s s u s . 31. Aug. 1771. — Radnac: P. Blasius Abramović eiusdem Ecclesiae aedificii Solers promotor — B. V. M. Gu 11o r e х i m i u s. 31. Aug. 1804. — Djakovae: P. Melhior Stivić, act. Grardianus, o l i m i n c u r a a n i m a r u n p 1u rifa u s’a n n i s d i l i g e n s o p e r a r i u s . S c p t e m b r i s 1732. — Travniki: P. Petrus a La^va. E\-Min. Prov. et quondam Commissarius Visitator Gfenćralis huius Provmciae, q u i m o r b o e p i d e m i a e correpti s u \ c u r r e n d o , e a m e t i p s e cont r a х i t l uem, ac p i i s s i m e o b i i t , s u p r a c u i u s s e p u l c h r u m f a c e s a r d e n t e s v i s a e fuere. 16. S e p t e m b r i s 1799. — Liburnii in Tuscia* P. Hyacinthus Реуег, Prov. Aggr. Regio Hetruseae Legionis Capellanus. R e l i g i o s u s е х е т ^ а г ^ et Suae P r o v i n c i a e gratus. 23. S e p t e m b r i s 1787. — Velicae: P. Bonaventuru. Ilončić, Prov. Aggreg. Sac. Jub. m a n s u e t u s et pi us. A n. 83. 2. O c t o b r i s 1785. Velicae: P. Thomas Jočelić, R e l i g i o s us e x e m p l a r i s a c a s t h m a t e 14 a n n i s p a t i e n t e r t o l e r a t o , obi i t . 8. O c t o b r i s 1875. — \Viennae: P. Mansuetus Hontkeu, SS. Theol. ac. Juriš Eccles. Licentialus eiusdemque= Lector Jubil., Ex-Def., Ex-Custos, Ex-Provincialis Immediatus et Gonfessarius indefessus Monialim Elisabethinarum. Ob m a n s u e t u d i n e m S u a m omn i b u s c a r u s . An. aetatis 64.— Rel. 45. 14. O c t o b r i s 1785. Tolna: P. Jacobus Spatzierer, Sac. Jubil., bis Ex-Def., bis Ex-Custqs, Secr. Prov. Emer. et Ex-Min. Prov., necnon olim Commissarius Visitator Subdelegatus in Bosnia; qui etiam Capitulo Generali 1768. Valentiae in Hispania celebrato interfuit, ac Conv. Tolnensem aedificari fecil. \’ir magni Consilii ac Prudentiae. 15. O c t o b r i s 1757. — Velicae: P. Joannes a Stražeman, SS. Theol.. Lector Sexennalis, Ex-Def. et ЕхMinister,, ac Decanus Provinciae, olimque tam huius (juarn S. Ladislai Provinciae Commissarius Viših Gene­ ralis, Sac. Jubil. Octogenarius, V ir e х j m i a e p i e t a t i s , magnae pr uden ti ae, at que sa ni consilii. �Listak. 18. O c t o b r i s 1765. Vukovarini: P. Josephus Blagoje, Lect. Theologus, Ex-Def., Ex-Custos et actualis Minister Provincialis, Vir prudentia, regendique dexteritate clarus. 20. O c t o b r i s 1839. Petrovaradini: P. Gregorius Agić, Vic. Gonv. qui N e o p l a n t a e ( Novi S a d ) in Nosocomio E p id e m icis inserviens, eodem m or b o , c o r r e p t u s , obiit. 20. O c t o b r i s 1778. Velicae: fr. Lukas Pachner, L. P. d e v o t u s e t p a t i e n s . 23. O c t o b r i s 1700. — K r a k o v . i i i n Po l o n i a : P. Mathias Medaković — M i s s i o n a r i u s Apostolicus. 26. O c t o b r i s 1793. O s j e k i n i : P. Joannes Novoselić, s o l i t u d i n i s a m a n s . 28. O c t o b r i s 1808. — Požegae: P. Chilianus Ried, Sac. .fubil., v i r p a t i e n s e t i n e x c i p i e n d i s Gonfessionibus indefessus. _ . Ai . T1. f 29. O c t o b r i s 1714. N a š c i s : P. Antomus Ihc, Ех Def., q u i u s q u e v i t a e s u a e t e r m i n u m cion. m u n e r e z e l o s e et c u m f r u c t u o b i b a t . 29. O c t o b r i s 1768.— B a č i n i : P. Lucas Matošević, Lect. Jubil. Def. Prov. Emer. — V ir d o c t r i na, r,e 1i g i o s i t a t e a t q v e p a u p e r t a t e s p e c tabilis. t , • 10. N o v e m b r i s 1729 — Cernik-ini:*P. Andreas a Kutjevo — Def Emer. et Ех Min. Prov. v i La e p r ob i t a t e e t r e l i g i o s i t a t e i n s i g n i s , Velicae tumulatug. « 11. N o v e m b r i s 1738. — llokini: P. Petrus Pastirović, Ех Min. et DeCanus Provinciae m a n s u e t u din e et p i e t a t e clarus. 13. N o v e m b r i s 1885.. C e r n e k i ni: P. Ernestus Bliušić — A. A. L. L. et Philosophiae Doctor, STheol. Licent. euisdem Lect. Em. Sacerd. Jubil. Discr Spir. C r u c e a u r e a p r o p i i s m e r i t i s d e c o r a t u s. 14. N b v e m b r i s 1813. — Š a r e n g r a d i n i : P Cosmas Filić — Consult. Emer. R e l i g i o s u s e x e m p 1a r i s. 15. N o v e m b r i s , 1826. Vukovarini: P. Ađamus Kulungjić.— Soc. Jubil. Aggreg, Provinciae, p l u r i u m annorum.želosus an im aru m curalor. 139 20. N o v e m b r i s 1770. — Radnae: P. Marcellinus Planek. Mag. C h o r i s e d u l u s . 21. N o v e m b r i s 1733.— Budae: P. Laurentius Bračuljević, Lect. Jubilatus .et actualis Provinciae Def., olim Prov. Bulgariae Commisarius Visit. Generalis; d o c t r i n a e t p i e t a t e i l l u s t r i s . Hic in lucem dedit Libellum Croaticum: » F u n i c u l u s S e r a p hi ­ c u s etc«. 25. N o v e m b r i s 1781. llok-ini: P. Stephanus Vučinović a Valpovo, q u i t e m p o r e p e s t i s е х р о s i t u s , i n f e c t i s c h a r i t a t i v e ac p a t i e n t e r s e r vi vi t . 30. N o v e m b r i s 1766 — Požegae: P. Шегопуmus Lipovčić, Lect. Jubilatus, Def. iterato Emer. et ac­ tualis Vicarius Prov. V ir d o c t r i n a e t r e l i g i o s i ­ t a te insignis. Hicin lucem d e d i t op u se u l i m C r o a t i c u m d e S. T r i n i t a t e c u m S e r m o nibus'catheticis. 3. D e c e m b r i s 1754. R a d n a e : P. Maximilianus Baumgartner, Gone. act., v i r v i t a e е х е ш p 1 a r i s. 6. D e c e m b r i s 1853.— Petrovaradini: P. Gabriel Krantzl, Costr. Emer. et actualis R. C. Capell. Garnison. P r o v i n c i a e f i d e l i s e t g r a n t u s cruce a u re a pro piis m e ri tis decoratus. 20. D e c e m b r i s 1730. — Visovac-ii: P. Paulus Silov, Lect. Mystices et Regulae Exporitor — D o c ­ t r i n a et p i e t a t e clarus. 22. D e c e m b r i s 1805. Našicis — P. Franciscus Rogožić, Soc. Jub. Ann. 86. P i u s , d e v o t u s a c vere pauper. 26. S e p t e m b r i s 1776. — Budae: P. Hilarius Svanulo, v e r b i d i v i n i p r e c o d i s s e r t i s s i m u s . 23. D e c e m b r i s 1812. — Šarengradini: P. La­ urentius Kozarević — Lect. Theologus, Ех Def., Sec. Jubil., annorum 84, v i r p a u p e r t a t i s e t p i e tatis amantissimus. 31. D e c e m b r i s 1827. — Šarengradini: P. Pa­ ulus Kulnogjić — praepius Catedralis Ecclesiae Djakovensis Ganonicus, Abbas infulalus et Archidiaconus Cathedralis, Vir in Alma Dioecesi Diakovensi Quondmaclarus et ad finem vitae sponte sua pauper Religiosus effeelus. Ann. act. 65 — Rel. 3- L I 5ТЛ K. Sa T. sastanka troćoredskih vos?ja. Poštovani ,oče urednice] Smatrajući za dužnost, da Vas izvjestim u kratkim potezima ob ovom sastanku, ne mogu pre­ šutjeti iskrenog veselja, koje je tom zgodom napunjalo, da obuzimalo moju i dušu i ferce. Hronika franjevačkih redova u hrv. zemljama ima da zabilježi ove dane zlatnim slovima, jer se onih dana sljubila i sjedinila sva serafska srca Franjinih sinova. Nije moguće vjero­ vali vlastitim očima, kako ljudi, koji se većom stranom nijesu ni susreli do tada u životu, kako velim, ti ljudi skladno megju sobom zbore i slažu se u radu za Boga i narod. Osobita nota ovoga zborovanja, kojemu je �140 Br. 8. i 9. SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912 predsjedao bosanski provincijal mgp. o. fra. Eovro Mihačević, jest iskrenost pri izvješćivanju o dosadanjem stanju III. reda i ujedno ozbiljna volja, da se napredak poradi oko procvata ove pobožne ustanove. Zborovanje je trajalo tri dana. Prvi dan 4 .9 . Pokraj izbora predsjedništva i nakon što se svestrano obrazložilo stanje III. reda u našim krajevima, za kojega, nije se do sele radilo, kako je moglo i moralo biti; referirala su trojica vlč. refere­ n a ta : o. Viliko Šalić: M o d e r n a k u l t u r a i n j e z i n u p l i v . — 0. Gj. Uskoković: R e f o r m n a m o ć III. r e d a . — 0. Josip: K a k o v a l j a III. r e d p r a v o shvaćati? 0. fra. V i l k o je u svom referatu upozorio na mnoge zle strane t. zv. mezzokulture-pseudokulture: indiferentizam i liberalizam u vjerskom pogledu, a ma­ njak ćuđoregja s druge strane; pa je suprotstavio tome III. red kao izvrsni lijek ovim zlima. ^ 0. fra. G j i l d a n je prikazao motive, o kojih je osnovan III. red, pa njegove uspjehe u prošlosti; dok je o. J o s i p po enciklici Le na XIII. o III. redu upozorio na pravo shvaćanje ,ve vjersko-društvene _ ustanove, pokazavši, kako je PI. red pravi red, jalna, organizacija dovođič praktičnom kršćanstv Drugi dan 5. 9. 0. Josip Tinodi m je referat: S a v r e m e n o s t III. r e d a , u kome je dom dokaza ob­ razložio vrijednost III. reda nad ostal n kat. prosvjet­ nim društvenim i pobožnim bratovšćinama, katolička društva kao takova dobra su, ali lako postanu bez svoje svrhe, kada ego i duh svijeta ponovno izbije na površinu, ako ne ima u njemu duha serafinskoga, koji se uzgaja pokorom i djelima, propisanim po trećoredskom pravilu. 0. Josip, konventualac zato, posve logično, upo­ zorio na p r v o t n u d u ž n o s l F r a n j e v a c a , d a p o ­ r a d e z a p r o c v a t III. r e d a , izdavši najprije Pri­ ručnik, koga treba da dobije svaki svećenik i klerik, te će im ovaj biti »perpetuum vademecum«. 0 fra. M a r i j a n .1 a k o v I j e vi ć je zatim velikom rječitošču iznio nekejosnove za čvrstu organizaciju III. reda, iznijevši toliko zdravih načela, koja odgovaraju duhu III. reda, a kada se provede organizacija onda bi III. red bio čvrsta falanga i velika vojska Isusova. Zatim su tri slijedeća referenta: o. Vjenceslav Bilušić, o. Špiro i o. Ciro, kapucin govorili, prvi k a k o treba uskrisiti d j e l o t v o r n o s t III. r e d a , drugi iznoseć p r i j e d l o g e za p o b u g j i v a n j e L r e ć o r e d s k e s v i j e s t i i treći govoreći o temi k anoničko utem eljenje trećoredskih općina i d u h o v n e p o v l a s t i c e III. r e d a . Sva tri su refe­ renta praktičnimi razlaganjem odgovorila svojoj zadaći, pozabavši zbornike u potanjim, detaljnim potezima s poukom o Ш. redu. Treći dan 6. 9. 0. S e r a f i n B o l i ć , trećoredac na temelju gore spomenutih razprava iznio je u svom referatu, Duhovna mladež i III. red, par praktičnih misli, kako se klerici u sjemeništima upute u III. red, dočim je o. A n t e C i k o j e v i ć divnom upravo riječju, odlikujućom se lakoćom mišljenja i praktičnom vrijed­ nošću u svome referatu » U z g o j n o v o g a t r e ć o r e d s k o g p o d m l a t k a « zanio i uvjerio zbor, kako treba novi naraštaj, na kojem ostaje svijet, odgojiti za III. red. Duh sv. Franje valja unijeti u srca, nježna srca mladeži, učestvovati u njihovim društvima, uopće prijateljevati s njome, gdjegod je to zgodno i korisno, jer mladež onda zanese se za franjevački duh, duh ljubavi i trezvenosti, pa ostane vazda vjerna serafskoj misli. G o s p. I. J a k u p e k , pobožni i uzorni svećenik, u svom referatu Treći red kod s v j e t o v n o g k l e r a « prikazo je, kako svjetovno svećenstvo, bez ikakve isprike, nužno mora da vodi i njeguje III. fran­ jevački red, jer od ovoga kao ni od čega drugoga ima duhovno pastirstvo osobitu korist, što je on osvjetlo s nekoliko principa. ’ Fra. A u g u s t i n C i č i ć u svom referatu » P u č k e misije z g o d n o s r e d s t v o z a p r o c v a t III. r e d a pokazo je potrebu pučkih misija u naše doba, a ujedno je logično doveo, ako se hoće, da pučke misije donesu trajna ploda, to je nužno, da misionari prepo­ ručuju puku III. red, u kome će ovaj imati vazda pri­ godu, da prakticira ona dobra, što su ga uzbudile u njegovoj duši pučke misije. Treći red je »vječno misijonarstvo« 0. P a v e 1 i n u referatu: D r u š t v e n o g l a s i l o Ш. r e d a , osvrćo se je na G l a s n i k sv. F r a n j e , iznoseći praktične misli o njegovu uregjivanju, pa kako treba da ga trećoreci drže i šire kao svoje glavno glasilo. Prvi ovaj sastanak trećoredskih vogja kako je sjajno u svakom pogledu uspio, tako će, uzdamo se, donijeti za budućnost 1 procvat III. reda, kao i za bo­ ljitak vjere i naroda, osobite koristi. Duh serafinski, duh ljubavi i rada obuhvatit će sve trećoredce, a po njima i sve bonae voluntatis, pa će svanuti bolji dani našega vjerskog kulturnog i ekono?nskog stanja. Isto je do godine, uz II. hrv. opći sastanak, odregjen i I. sa­ stanak svih trećoredaca, koji će na И. kat. sastanku učestvovati kao posebna sekcija, spremna, da primi i izvrši sve dobre strane i uspjehe budućeg sastanka. Resultat ovogodišnjeg sastanka vogja, sastanka, od kojega se, kako islakoh imamo nadati obilnom plodu: �Listak. taj resullat .odsjeva se u njegovim resolucijama, koje ovdje konačno donosimo: R e z o l u c i j a : 1. Kongres zaključuje, da se upra­ vitelji III. reda u svojim govorima za trećoredce i ši­ renjem dobrih knjiga i časopisa imadu odlučno opirati protukršćanskim nazorima, koji se u mnogim našim krajevima šire. 2. Kongres zaključuje, da se prigovori proti III. reda u što većem broju saberu, u lijepoj popular­ noj formi pobiju i u »Glasniku sv. Franje« objelodane. 3. Sinovi sv. Franje imadu Ш. red, koji kao red ima prednost nad svim ostalim nabožnim društvima, njego­ vati i svim silama širiti, ne zanemarujući ipak spome­ nuta društva za one, kojima su prema dobi i prilikama shodna. 4. Kongres usvaja mnijenje, da se čim prije izda priručnik zajednički svim vogjama III. Reda. Iz djela: »Praktisches Handbuch«... 0. Kassian Thaller ord. Gap. neka se otisnu skice konferencije u posebnom djelcu. 5. Kongres nalazi potrebitim, da se organizira III. red u cijeloj domovini tako, da se bližnje općine z'druže u okružni savez, a okružni savez u provinci­ jalni, ko.i će sačinjavati jedan zemaljski savez, G. Kon­ gres zaključuje, da se za jedinstveno upravljanje III. reda izradi zajednički »Statut« i da se u tu svrhu iza­ bere posebni odbor od članova od pojedinih pokrajina sviju organa Reda sv. Franje, a taj izbor moli, da bi učinili mnogopoštovani oci redodržavnici. 7. Kongres proglašuje službenim glasilom III. reda u svim hrvat­ skim/ zemljama »Glasnik sv. Franje«, koji bi se bavio i socijalnim pitanjem prema svaćanju puka. 8. Kongres traži, da se posveti osobita briga katoličkoj mladosti, udruživajući ju u razna katolička društva, koja bi pre­ ma prilikama njihova zvanja i mjesta imala postati sjemeništem franjevačkog III. reda. Takogjer neka se prema okolnostima u svakoj općini osnuje sekcija za mladost. 9. Kongres moli mjerodavne faktore, da što prije uvedu po našim župama toli nužne pučke misije a istodobno žele, da se na ovim misijama i prigodom korizmenih propovjedi drži barem jedna propovijed o III. redu. 10. Kongres izrazuje želju starješinstvu redodržava, neka bi se u svim redovničkim seminarima uvelo obli­ gatno predavanje o III. redu i vogjenju njegovu. Fra Л. Cičić. Ju b ilarac fra Angr.jeo Gnrie. Dne 25. kolo­ voza ove god. Franjevci su na Gorici kod Lijevna — s narodom svjim — dostojno proslavili rijetku sveča­ nost — z l a t n i j u b i l e j m i s n i š t v a o. fra Angjela Ćurića. Pedeset godina misništva, znači kod našeg jubilarca pedeset godina herojske borbe i neumornoga rada za slavu Božju i dobro naroda svoga. Stvar je istinita, da prigoda i okolnosti života čine čovjeka velikim ; ali 141 snaći se u nezgodnim i burnim prilikama jednako kao i u mirnim i ugodnim, to je baš ono svojstvo, što se izvanrednim zove, jer su rijetki smrtnici, koji se s njime dičiti mogu. 1 fra Angjeo je proživio mnogi gorki dan, a tad je trpio s narodom svojim. Proživio je i ugodnih časova, kad narodu njegovu odlanulo, a ti su časovi njemu bili još ugodniji, jer mu je srce s ponosom osje­ ćalo, da je i on doprinio mnogi kamečak narodnoj sreći U poštenoj i vrijednoj kući težaka Ilije Ćurića i kršćanske mu Matije rogj. Ljubičić, u selu Koritima, župe grabovačke, nagje se g. 1839., licem na Nikolj-dan, t. j. 6. prosinca, sin, kome i dadoše ime Nikola. Dječak je odmah u prvim godinama svaćanja pokazao neobičnu bistrinu unia, pa se je zato i dopao tadanjem župniku, fra Mati Goricu, koji ga primi k sebi s namjerom, da ga pošalje u Široki-Brijeg u samostan, da se pripravlja na daljnje nauke i stupi u franjevački red. Megjutim se okolnosti promjeniše i mali Nikola ne ode u hercego­ vačku redodržavu, nego ga otac odvede u nedavno sagragjcni samostan na Goricu kod Lijevna ocu fra Lovri Karauli, koji je već tada bio dobro poznat, zbog svojeg zauzimanja za narod. Dječak stupi u elementarnu školu, u kojoj su Franjevci tada poučavali (tada je učiteljevao fra Franjo Ćurić iz Bihaća), dočim je stanovao kod če­ stitog gragjanina Marka Kaića u Lijevnu sve, dok ga spomenuti o. Karaula ne odvede u Fojnicu na niže na­ uke, gdje se dne ‘28. travnja 1856. obuče i uze ime fra Angjeo Nakon., svršenoga novicijata i svečanih zavjeta, koji su se — kako je poznato — po tadanjem propisu, polagali odmah iza svršene godine kušnje, posla ga starješinstvo g. 1857. u Gjakovo na više nauke filozofiju. Svakom je izobraženijem Hrvatu poznato, da je Gjakovo u to vrijeme postalo stjecištem prvaka, koli na polju političkom, toli i literalnom. Bachov je apsoluti­ zam usmrtio Zagreb; ali je za to naš neumrli Mecena, Strossmayer, prenio žarište kulture i narodnosti u svoju metropolu, te je Gjakovo bio jedini grad u Hrvatskoj, gdje je svaki Hrvat - - hvala okretnosti tog velikog bi­ skupa i njegovom velikom uplivu na dvoru — slobodno disao i mogao oduška dati svojim rodoljubnim osjećajima. Uz moćnog su se pokrovitelja svoga svi hrvatski na­ rodni prvaci i književnici ne samo sretnima zbog nje­ gove blizine, nego i sigurnima cijenili. Mladi je dakle fra Angjeo imao sreću, da u toj, za tada hrv. Ateni — u neposrednoj blizini najvećeg hrv. domoljuba i rodoljuba, počne prve svoje više nauke i nastavi ih kroz punih 5 godina, t. j., sve, dok nije po istom velikom biskupu Strossmayeru bio zaregjen za svećenika, na svršetku treće god. bogoslovije, dne 18. srpnja 1862. .Ja toj okolnosti najviše prepisujem njegovo odu­ ševljenje i zanos za slavu Božju, za dobro svoje do- �142 Br. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. movine i blagostanje svojeg naroda, koje je oduševljenje kroz cijeli svoj kašnji život sačuvao, te mu je i sada nakon po stoljeća, još uvijek svjež i mlad, kao pred 50 godina. U blizini prvih naših uzor-rodoljuba,' je Ii mogao mlad, darovit i poletan mladić ostati ne zazgrijan? Odatle ona žarka i nepritajena ljubav našeg sve­ čara k njegovu rodu, koja ga još uvijek u tolikoj mjeri resi, da i nama mlagjoj generaciji može služiti na uzor; odatle ona besprimjerna eneržija u obrani narodnih prava, koja ga je učinila onako popularnim kod našeg puka, onako štovanim kod naše inteligencije, pa i onako uvaženim kod same vlade. Ali vratimo se k njegovom životopisu. Fra Angjeo dakle osta u Gjakovu na filozofskim i teološkim naukama od g. 1857.—1862., kad bi zaregjen i reče prvu sv. misu, kao pater studens, u svojoj rodnoj župi Grabovici. na malu Gospojinu, dne 8. rujna reč. godine Još iste godine pošalje ga tadanji redodržav 1 mnogopošt. o. Anto Vladić u Goricu, gdje u samostanu Kostajnici svrši četvrti bogosiovni tečaj s vrlo dobrim uspjehom. Tu mu se pruži Hjepa prigoda, da se uputi u talijanski i njemački jezik, kojih mu je jezika pozna­ vanje u kašnjem životu vrlo mnogo koristilo. Šteta samo, da mu oskudica jlušobrižmštva u Bosni nije donjepustila, da se u tom još i bolje usavrši, što je gova vruća želja bila. Po nalogu naime redovnog starješini a bi .povraćen ju Bosnu i namješten za kapelana ' u Ljubunčiću, baš onome o. fra Lovri Karauli, ксјл ga je i u Fojnicu poslao. Ali već nakori godine dana bi premješten u Ivanjsku, tad vrlo prostranu župu, tekogjer za kapelana i to svome učitelju iz Lijevna, o. fra Franji Guriću Bišći, kod kojega ostade tri godine, a kad bi g: 1866, ta župa proglašena realnom residencijom, imenova g; starješinstvo vikarom residencije. Kako su tada bile mizerne prilike glede crkava i bogomoljnica u tim krajevima (a tako je bilo više manje i po cijeloj Bosni), neka bude za dokaz, jedan primjer, kojeg sam baš od fra Angjela čuo, i koji lije­ po osvjetljuje njegovu brigu za dobro povjerenog mu puka. Baš na Božić g. 1864. — veli govorio sam puč­ ku misu na groblju ,,Crkvine‘‘ zvanom, jer žalosne okol­ nosti nijesu dopuštale, da se napravi štogod pristojne bogomolje, a kamoli dolične crkve, pa se je služba Božja morala obavljati pod vedrim nebom u svako doba godine. Premda ni sam nijesam ćutio za svoje prste od ljute zime, u duši me je zabolilo, kad sam vidio, kako se puk trese od studeni i kako se tiskaju okolo vatre, koja je bila naložena pod jednim velikim hrastom, s kojeg su klipovi leda otopljeni od vatre, padali na gologlavu djecu i ljude. To me se- tako doj­ milo, da sam se odmah zarekao pred narodom, da ili ja živ biti neću, ili će, dogodine u ovo doba biti zgo­ tovljena bar kakova zgrada za službu Božju. Hvala dobrom i požrtvovanom krajiškom narodu, održao sam to svoje obećanje, makar i uz velike napore i neprilike te se je podiglo nešto crkvice, koja još i sad na tom groblju stoji. Nakon nešto više od 3 godine bi fra Angjeo iz Krajine premješten svršetkom godine 1867. u Lijevno, za učitelja mladeži, koja se pripravlja za redovnički stalež, gdje osta do godine 1871., kad bi imenovan učiteljem bogoslovije u Gučjoj-gori, gdje su bila smještena Stu­ dija bogoslovna i filozofijska. Tu osta samo godinu dana, te o kapitulu 1872. ode u Fojnicu za učitelja novaka. Drugovanje s učenim fra Bonom Perišićem i s fra Nikolom Krilićem tako mu je osladilo dime u Fojnici, da ih još i sada broji megju najsretnije dane živo Godme 1873. imenova ga starješinstvo gvardijanom na Goiv ; kod Lijevna u kojem svojstvu osta sve do godine 1878. S gvardijanstvom počima fra Angjeo dru gu karijeru .svog života. I dosad je kao dušobrižnik i učitelj, radio za narod; ali в gvardijanstvom stupa u prvi bojni red, pače igra — za ta burna vremena vrlo Pogibeljnu ulogu vogje i naiodnog obranitelja, koja ga, je uloga uogla lako i glave stati. Što su za Albaniju godine' 1910.—1912., to su za »Bosnu bile godine 1875.—1878., t. j. godine buna i ustanaka, a godine 1873. i 1874. su bile pripreme za njih. Narod se već toliko osvjestio, da je bar htjeo drugima pokazati da je živ i šta trpi. Zđvojan se latio oružja, kao da zadnjim bolnftn krikom zove druge na­ rode u pomoć. Svuda je vrilo i kipjelo, a glava jjeftina bila. Fra Angjelu je položaj oteščala jedna teška neilika. Došao je za gvardijana u samostan, koji je više zaslužio ime ruščvine, nego li samostana, a u samo­ stanskoj kasi ni groša! Uz to je i. crkva bila iznutra nedogragjena, a od kakovih ekonomskih zgrada ni go­ vora. Opstanak je redovnika još oteščavalo, i Skanda­ lozno trvenje gragjana izmegju sebe, kome je dalo po­ voda umaknuće jedne djevojke iz odličnije jedne obitelji. Novom gvardijanu najprva "briga je bila, da se samostan reparira, da se ima kamo glava sklonuti. Već prvog mjeseca svog gvardijanstva, saziva braću na zdogovor, na kojem bi odlučeno, da se sje­ verozapadna strana samostana digne na još jedan boj (kat.) i pokrije lepiricom.. Nego, raja je za svaku novu lepiricu koju bi na kući izmjenjivala, tre­ bala nekakovih dozvola od kajmakana (predstojnik), dotično vlade. I Franjevci dadoše molbu, a odgovora nema, te nema I Odlučni gvardijan nije htjeo dalje ni čekali. Ragja se započne, kad ne potraje ni dva dana kajmakan Rauf-beg poruči, da se obustavi ragja; ali �Uistak. ona ne bi ipak obustavljena. Dogje i druga poruka, a onda se fra Angjeo spremi kajmakanu, i podnese mu 15 pismenih obranbenih točaka. Gvardijan bi po svoj pri­ lici zlo prošao taj put, da mu ne priskoči u pomoć austrijski vicekonzul dr. Julie Dembiucki. Kajmakan obeća doći na lice mjesta, da vidi cijelu stvar, što i učini, kad je već zid bio gotov, te se i pokrivati počelo Kajmakan opet pravio neprilike, a vice-konsul, pozna­ vajući podmitljivost turskih činovnika, reče fra Angjelu njemački: „Geben Sie ihm drei Dukaten“. Fra Angjeo osvjedočen o svom pravu, odgovori energično: »Ich gebe ihm nicht einmal drei Kreuzer zu diesem Zwecke!“ Tako se ragja mogla samo uz velike neprilike i po­ teškoće lagano nastavljati, najprije na samostanu a onda i na crkvi, što je trajalo godinu i pol н k Godina 1875. je mnogo uplivisala na sudbinu naše uže domovine, a u fra Angjelovu je životu svakako jedna od najvažnijih. U mjesecu se travnju te godine zaputi Njeg. “Vel. kralj Franjo Josip I. po Dalmaciji Tri hrabra bosanska junaka, od kojih je jedan bio i naš jubilarne,'obučena u skromno o.dijelo asiškog Prosjaka, hrle pred tada još tugjeg vladara, da mu predoče ne­ volje i jad svojega naroda, da ga potaknu na milost prama raji i da prose moćnu zaštitu njegovu. Kako su* om znali predočiti bijedu bos. kršćanluka, dokazuju to riječi Njeg. Vel., koji je, kad je saslušao Franjevce, tronut uzdahnuo: ,.Infelice la gente, infelice governo!“ Kako je taj odvažni korak te trojice junaka bio po njih opasan, pokazuju pošljedice. Karaula ga plati glavom, jer bi od muhamedanaca još iste godine za­ davljen; fra Marijanović ga plati doživotnom sakatašćinom od turskog taneta, koje je bilo srcu namjenjeno, ali je zgodilo u koljeno, te se noga najzad morala am putirati. A da i o. Ćurića nije zapala slična sudbina, treba prepisati Božjoj providnosti i njegovoj osobitoj opreznosti. Jednako su burne, i godine 1876. i 1877. Cijelo je ljevanjsko polje tih godina sličilo mravinjaku. Ustaše redom palili ,sela ispod Kamešnice; ko je bio za pušku, morao se ili, njima pridružili, ili* ako Iioćc živ - ostati, bježat u Dalmaciju. Bašibozuci harali gore od ustaša, a bezi i ,,turci“ kipe na raju, što se buni, te se usugjuje pokazati, da je živa. Sastaje se konferencija u Cari­ gradu, ali bez, uspjeha, jer olomanska vlada ne prima prijedloga velevlasti, proglasuje tobožnji ustav, ali ta­ kogjer bez uspjeha, jer s njim nije bio niko zadovoljan. Da su ljevanski muhamedanci gledali na fratre i njihova gvardijana prijekim okom, razumi se po sebi. Oni su megjutim malo marili zato. Prezirući vlastiti život, revno su vršili duhovnu pastvu ne samo u Lijevnu. nego sve do Grahova. Molbe šu Franjevaca upravo frcale na austr. cara, na caricu, na druge evropske 143 dvorove, da se jedamput učini kraj ustanku, te da Austrija zaposjedne Bosnu. Te su molbe potpisivali uz gvardijana svi župnici, i mnogi trgovci, ne samo katoli­ ci, nego i pravoslavni, od kojih napominjem sadašnjeg narodnog zastupnika Kostu Kujundžića i njegova rogjaka Spiru, te tadanjeg protu Jovanovića, Pred samu okupaciju, g. 1878., u svibnju, ode fra Angjeo, nakon petgodišnjeg gvardijanstva za župnika u Vidoše, gdje je takogjer radio prama svojim silama: u Podhumu napravi crkvu od lijepo klesanog kamena, a u Vidošima otvori osn. školu, koju je pohagjalo oko 80 djece. Te i prijašnje njegove zasluge priznade i nova vlada, podijeliv mu g. 1879. krst za zasluge s krunom, i njegovo redovničko starješinstvo, odabrav ga na kapitulu iste g. za definitora redodržave, s boravištem u Fojnici. Kao takav se je zauzimao osobito za mladež u probandatu, te mu je uspjelo poboljšati njihovo stanje G. 1883.—1885. vidimo našeg svečara opet u Ijevanjskom samostanu, a onda, po drugi put u Vidošima dok se g. 1889. ponovno ne vrati u isti samostan, i to opet kao gvardijan, u kojem svojstvu osta tri godine, neumorno radeć za boljak te općine. G. 1892. bi odlikovan viteškim redom Fr. Josipa I kao župnik u Gukliću, kamo dogje poslije gvardijan­ stva, i osta sve do g.> 1897., kad ga i braća mu redov­ nici odlikovaše time, što si ga odabraše vrhovnim starešinom svoje redodržave. Neću da puno pišem o njegovom redođržavnišlvu, jer mi to ne dopušta prostor lista, a nije ni ugodno ponavljati gorke uspomene, koje su u ostalom većini cij. čitatelja »Perivoja« i onako poznate. Spominjem samo, da je osobita Božja providnost bdjela nad našom redodržavom, kad srao, za vrijeme proglašenja bule Leona XIII. »Felicitate quadam« imali onako energična redodržavnika, jer bi do sada, može biti, još samo us­ pomena živjela na bivšu bosansku redodržavu. Ima nešto ipak, što ne smijem mimoići, a na čemu se treba zahvaliti Ćuriću. Redodržava je osjećala jednu golemu potrebu: da se već jednom napravi gimnazijalna zgrada, za franjevački pomladak. Redodržavnik se od­ mah primi te časne ali teške zadaće, te hvala njegovom i njegove po redu braće trudu i okretnosti, kao i da­ režljivosti mnogih dobročinitelja, za godinu se dana kočila u Visokom impozantna zgrada, gdje se legu fra­ njevački sokolovi. Nakon svršenog ređođržavništva, dogje u Lijevno za župnika, gdje je kroz 9 godina vršio duhovnu pastvu. G. 1901. odlikova ga Nj. Vel., kralj Franjo Josip željeznom krunom III. razreda. G. 1909. stavi ga starješinstvo u mir, u samostan na Gorici, gdje i sad narodu, savjetom i zauzimanjem na kompetentnim mjestima koristi, te se osobito rado �144 Вг. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« - zauzima za otkup kmetova, što ga i čini onako obljub­ ljenim, kako je to svak mogao opaziti iz ovacija, koje je narod, bez razlike staleža, iskazivao svečaru, prigo­ dom njegove pedeset-godišnjice. M. Dž. Prvi tabor katoličkih mladenačkih društava u Istri. Tako veličanstvenog dana, kao što je bio 25. ko­ lovoza t. g. nije još vidjela naša Istra. Mjesto Beram zaodio se je dne 25. augusla u svečanoj odori, sa vi­ sokog zvonika nove crkve lepršale su zastave hrvatske i slovenske a i kuće su bile okićene trobojnicom. Na svakoj cesti vidio si čete istarskih mladića na čelu im hrvatska zastava. U teku jednog ljeta organizirali su vrli istarski katolički gjaci 15 mladenačkih društava. Toga dana došla je mladež iz Dobrinja (na otoku Krku), Trviža, svetog Petra u šumi, Golegorice, Ježenja i dru­ gih mjesta. Bijaše tu preko 3 stotine mladića. Naroda pak je bilo više od tisuće. Oko 9 sati svi se uputiše k crkvi Majke Božje jednoj od najstarijih crkvi cijele Istre, naslikane sa dragocjenom slikom iz 14. stoljeća sa glagoljskim nat­ pisom. Poslije svete mise otvori se poa vedrim nebom i žarkim suncem tabor. Svak tko je vidio onako oduv-uljene mladiće nuo se od pusta veselja. B l a g o s l o v b e r a m s k e z a s t a v e . Župnik Grešić oduševljeno pozdravljen od naroda, u svr sničkom odi­ jelu; izreče srdačnu besjedu. Pozdravi najprije sakupljeni narod, spomene se biskupa Dobrile, i podsjeća na kre­ posti, koje neka goji istarska seljačka omladina t. j. da gaje vjernost, domoljublje i da se bave gospodar­ stvom. Nato se obavio u hrvatskom jeziku crkveni bla­ goslov beramskoga katoličkoga omladinskog društva. Puk je odgovarao u hrvatskom jeziku. To je bio pri­ zor, koji neće nikad gledaocu i slušaocu otići iz spo­ mena. Gim zasja sunce žarko iz oblaka prozbori žup­ nik: »Svijetlite i vi pred svim svijetom«. Tad se glavna zastava nagne, a druge zastave pozdrave svoje pose­ strime. »Pod ovim barjakom, na kom je slika Srca Isusova i Marije Djevice, sve će te neprijatelje svladati! Bili blagoslovljeni u ime Gospodnje!« Nato se otvori tabor. Predsjednik pripravljajućeg odbora nadučitelj beramski Franjo Barbarić, pozdravi nazočne, najprije odaslanika katoličke braće Slovenaca, gospodina Franju Terseglava (oduševljeni- »Živio!«) i preda predsjedništvo gospodinu koncipijentu Anti Deforu, koji, iskreno pozdravljen preda riječ zastupatelju slo­ venskog Orla, Franji Terseglavu. G o v o r F r a n j e T e r s e g l a v a . Netom se digne odmah bje burno pozdravljen, ali je oduševljenje još više naraslo kad je započeo cm Slovenac govoriti krasnim hrvatskim jezikom. Govorio je ovako: 1912. DozvoUte mi prije svega, da vas poštovane zborovalce pozdravim na ime sve slovenske kršćanske mla­ deži, na ime vaše kranjske braće (Živjela braća Slo­ venci!), na ime naše slovenske katoličke organizacije Orla i svih drugih katoličkih slovenskih organizacija. Ako bi me tko upitao, čemu sam baš ja prišao na zbor kršćanskih istarskih mladenačkih društava, od­ govaram, da sam još od svoje mladosti dosta vremena sproveo na ovoj zemlji, koja u sebi krije sve ljepote, kojih oko tugjinsko ne vidi — na kojim se je odigrala povjest više stoljetnog boja žilavoga istarskog seljaka sa najoholijim, najbrezobzirnijim neprijateljem sloven­ skog roda, plemenom talijanskim — zemlja, koja je cijelom svijetu izgled velikog strpljenja i velike pobjede, koju može postići mali narod, ako je ustrajan, ako je vjeran ako ne zaboravi Boga svoga i njegovih zapo­ vijedi. Uistinu je danas lijepa prilika, da se sjetimo, tko Је bio koR Ј0 istarsko ljudstvo vodio u njegovom boju sa tugjjm rodom, u boju sa mletačkim plemićima, sa talijanskom gospodom, sa neprijateljem, koji su zapo­ sjeli obalu morsku, uništili istarske (kao i dalmatinske) šume, da bogate sebe, i repupliku Markovog lava, i koji su do gola svukli istarskog seljaka, zarobili ga i smatrali ga gorim od živine, uskratili mu čovječje i po­ litičke pravice? Pitam Vas, ko je bio, koji je istarski puk tješio u tim nevoljama, ko mu je dao moć, da, snese nepravdu i ne zdvaja? Dragi moji, to je bila vjera, vjera kršćanska, vjera katolička, vjera naših otaca i pradjedova. Da je u onim teškim časovima, kad je trebalo sabrati sve sile proti neprijatelju, bilo u istarskom narodu liberalaca (bezvjeraca), kako ih žalibože ima nešto danas megju nami, taj narod bi bio već davno legao u grob, i ne bi da­ nas sakupljali na tako lijepe zborove, već bi plakali na smrtnom odru istarskog mučenika. (Veliko odobrabravanje.) Jer liberalna vjera ne poznaje one snage, koju ima samo onaj, koji vjeruje i uhva u pomoć Božju. Pogledajte oko sebe i recite, da li se išta uradilo u korist ovoga naroda, što nije bilo na temelju vjere, u ime Boga. pravednog i mogućnog, s pomoću sveće­ nika, koji su vazda ovom narodu stali uz bok u nje­ govim mukama i borbama? (Burno pleskanje.) Ko je bio, ko je učio istarski narod vjerovati u pravdu i po­ bjedu dobroga nad zlim? Bio je svećenik, biskup, bio je naš Dobrila (Slava mu!). Ko je usadio ovom narodu ljubav k materinskom jeziku i krepostima, koje čine čovjeka čeličnim i značajnim? Bio je to molitvenik: »Oče budi volja tvoja«. Ko je branio istarskog seljaka i ljubio ga, kad su ga mrzili činovnici, zadirali boga­ tuni, kad ga nitko nije smatrao niti čovjekom? Bio je katolički svećenik! Ko je za nj trpio i doprinašao žrtve? Ko mu je osnovao zadruge, tko mu je pokazao kako �Vjesnik. se ima voditi gospodarstvo, tko ga je učio štedljivosti i radu? Bez vjere i svećenika istarski narod bio bi danas onakav kakav je bio prije sto godina siromah i sužanj na vlastitoj zemlji. (Burno odobravanje!) Zašto danas na ovom mjestu to nagiašivam ? Zato, jer žalibože treba tu nepobitnu istinu danas naglasivati. Jer nismo bili mi koji smo napustili sreću i napredak istarskog naroda u ime vjere, već su to bila neka naša braća, koji su se u Beču i Zagrebu nasisali duha liberalnog, neprijateljstva proti svećeništvui zanijekivanju svega, što je istarskom seljaku najmilije i naj­ svetije. Mnogo se danas govori u Istri o narodnoj slozi, da ne treba razdirali jedinstva narodnog, da budu is­ tarska braća Hrvati jedan drugomu kako su bili prije. Poštovani skupštinari, to je i naša vruća želja, jer nas naša vjera uči ljubavi i jedinstvu. Nu kad vidimo, kako se od ovog naroda ocijepljuju sinovi, kako počinjaju kvariti narod i huckati ga proti svećenstvu, proti vjeri proti Bogu, kako možemo na to mučati ? Nismo mi koji prouzrokujemo neslogu, nego on:; koji se ne slažu sa mišljenjem velike većine ovog naroda. A koji su to, vi ih dobro znate. Kad je svršio brat Slovenac svoj govor, narod je bio tako oduševljen, da pleskanju i poklicima: živio! bratskom slovenskom narodu nije bilo konca. 145 S e l j a k š i b a l i b e r a l e e. Nato se diže seljak Pe­ tar Sironić, koji sa finom satirom kruto ošiba različnu li­ beralnu gaspodu. Najprije se zahvali bratu Slovencu, i želi da bi njegove besjede uhvatile duboki korjen u narodu, osobito u omladini. Kaže: Istina je da mi ka­ tolički Istrani imamo neprijatelja, a dobro je da ih po­ znajemo (Veselost). Kad smo u Trvižu osnovali krš­ ćansko mladenačko društvo, rekli su nam: Zašto no­ simo na prsima križ bez Boga (Veselost). Zatim su rekli, da nas je odjeća mnogo zapala, zar misle, da će naša djeca ići gola (Smijeh). Dakako, kad su ih naši sveće­ nici pomagali, rado su se držali svećenstva (Velika ve­ selost). Sad pak viču proti našim duhovnikom, a kad đogju izbori, onda će po crkvama moliti krunicu, da ih svijet vidi (Smijeh i odobravanje). Želili bi, da se istarski seljak tuče po krčmama i dade na kragju, da tako dokturima bude dobro. A1 istarski seljak neće im takvo veselje više pribaviti. Naši mladići hoće da ostanu„vjerni, kreposni i radini. Liberalnoj gospodi re­ cimo: Mi vas hranimo i branimo! (Tako je). Službe nam ne mogu odnijeti, čemu bi ih se bojali. Tući se s njima ne treba, nu, ako vragu jedan rog izbijemo nije tako zlo. (Smijeh). Žuljava ruka seljaka hrani sve pomoću Božjom (Burno pleskanje). Na koncu predlaže 0. F. S. brzojav biskupu Malmiću i Karlinu. VJESNIK. Eukaristični kongres. Na haristični kongres u Beču otišli su iz Bosne i Hercego­ vine: preuzv. nadbiskup Štadler, presvj. mostarski biskup fra Alojzije Mišić, presvj. biskup dr. Ivan Šarić, upravi­ telj banjalučke biskupije fra Jozo Garić, sav vrhbosanski kaptol, redodržavnik bos. Franjevaca fra Lovro Mihačević, te više lajikata i svećenstva, izmegju kojih je bilo i 12 bos. Franjevaca. Na 9. rujna primljen je na granici monarhije, na 10. u Beču papin legat van Rossum, a na 11. počet je sami kongres. Papina je legata primio Čitav episkopat i svećenstvo. Bečke novine ističu, da su brkati bosanski Franjevci na se svraćali osobitu pozor­ nost. Dne 14. Nj. Veličanstvo car i apostolski kralj pri­ mio je u audienciju sav episkopat, a od ostalih jedino redodržavnika bosanskih Franjevaca. Na 15. uz pravu mećavu obavljen je sjajno euharistični kongres. Promjene u Bosni Srebrenoj. Redodržavništvo Bosne Srebrene učinilo je u zadnje vrijeme promjenu osoblja, polag koje fra Pavao Alaupović ide iz Jaj­ ca za župnika u Sokoline, fra Franjo Pavlak iz Soko­ lina za župnika u Vitez, fra Augustin Gičić iz Kreševa za vikara u Sarajevo, fra Mladen Momčinović iz Sara­ jeva za katehetu u Kreševo, fra Blaž Porđusić iz Podhuma, gdje je fra Mirko Maćuga postao župnikom, u Novi Šeher. K ongrua u Bosni i Hercegovini. Po Sarajevu se pronio glas, da je kongrua naredbenim putem rije­ šena i to tako, da će svaki katolik za uzdržavanje klera plaćati prema prirezu 15%. Drugi su opet razumjeli prema prihodu 15%, te su se silno uznemirili. Treći opet tvrde, da je naredbenim putem poreznim uredima naloženo, da u ime Kongrue i to ne 15% od prireza ili prihoda, nego 10% od prihoda pobiru. Posveta crkve u 'Polisi. Već smo jednoć javili, da je franjevačka samostanska crkva prema planu velemožnoga gospodina Vancaša potpuno obnovljena, te još maljana. Na uznešenje BI. Dj. Marije crkvu je svečano posvetio presvj. gosp. biskup dr. Ivan E. Šarić. Prije same posvete presvj. biskupa Šarića u Tolisu je iz Domaljevca dopratilo oko 150 kočija. Putem kroz Tolisu kuda je presvjetli prolazio, bilo je poredano više slavo­ luka iskićenih zelenilom i hrvatskim trobojnicama. Sam �146 Bi. 8. i 9. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. samostan i crkva bili su takogjer iskićeni sa zastavama i zelenilom. Na dan posvete dohrlilo je u Tolisu nekih 15.000 duša, presvj. Milko Čepelić, zastupnici iz Kr. Sutjeske, Visokoga, Plehana, više okolišnih župnika s narodom. Čitav su dan, a o obito za vrijeme sv. obreda, topovi gruvali. Za posvete presvj. je biskup rekao vrlo kićen govor, u kome je istakao zamjernu požrtvovnost toliških Franjevaca, koji su otkidali od zalogaja zalogaj i obnovili tako veleban hram, da ga sa zavidnim okom može gledati sva Bosna i Hercegovina. Sokoli prisutni narod, da ne zaboravi svojih tako požrtvovnih ujaka, jer toliški je hram svjedok, da oni, štogod dobiju opet okrenu na slavu Bogu, a na korist narodu. U misi je presvjetloga dra. Šarića uz ostale dvorio i presvj. Milko Gepelić. Za ručkom, za kojim se je nalazilo oko 25 osoba samoga klera, gvardijan je Brkić pozdravio goste, zahvalio se svima, a osobito presvj. Šariću i Cepeliču na trudu, istakao pokojnoga graditelja PimperTa, Vančaša i slikara Hubera, te stare za crkvu i samostan zaslužne oce, osobito — Orčolića fra Iliju i fra Grgu 1~л Šarića, šai-;r.* Došena. Iza toga su slijedili govori presvj. dra. presvj. Cepelića i t. d. Potonji <pis s ilustracijama doći će kašnje. Novi vojnički ženidben: zakoni za Bosnu J Hercegovinu. Dne 15. kolovoza c. g. izašao * za Bosnu i Hercegovinu novi obranbeni zakon. Polag 59. članka, spomenutoga zakona, § 40. nije nikako više slobodno vjenčavati momke, koji nisu potpuno prošli vojnu slavnju, polag § 52. koji spadaju pod aktivno službovanje. Pre­ kršaj §§ 40. i 52. kažnjava se po § ?2. 5 globom od 600 kruna. Pod istu kaznu potpadaju i oni, koji učest­ vuju prekršaju spomenutoga zakona. U slučaju velike nužde vis. zemalj. vlada u Sarajevu na osoniiu molbu poslanu preko kotarskoga ureda dozVoljat će izvanredno vjenčanje. Fra Nikola Momčinović. Ovaj. otac umro je od raka na želucu dne 28. srpnja u zemaljskoj bolnici u Sarajevu. Pokojnik se je rodio 6. veljače 1860. u Kre­ ševu, obučen u franjevačku haljinu 25. siječnja 1876, svečano zavjetovao 17. rujna 1880, a prvu sv. misu pjevao 22. studenog 1883. Bio je to svećenik i redov­ nik osobitih vrlina i krjeposti, koje su njega resile, a ujedno i drugi su se koristili njima, pošto je kroz više godina služio kao kateheta na sarajevskoj muškoj pre­ parandiji, odgajajuć svoje učenike u duhu Hristovu i utvrgjujući ih u krejtostima, da mogu poznije koristiti našemu mukotrpnom narodu. Fra Nikolu su cijenili svi, koji su ga poznavali: njegovi učenici, kolege mu i ostali, jer je bio radin, pobožan, naobražen, revan i ljubezan. Zadnje 3 godine bio јз župnikom u N. Šeheru, gdje, premda sam slab, radio je najsavjesnije u duhovnoj pastvi, poučavajuć u nauku kršćanskom i u vrijeme zim- skih pošasti po vas dugi, dan obilazeć bolesnike. Bio je bogoljuban na ovomu svijetu, pa je i Bog njega nagra­ dio na drugom svijetu. Pokoj mu duši! * NJEMAČKA. Pokret zu papinu državu i Isusovce. Ima tomu preko 10 godina, da je talijansko framažunstvo lišilo Stolicu Sv. Petra njezinih zakonito stečenih i kroz 1000 godina zakonito upravljanih posjeda. Taj svetogrdni čin čitavo je katolištvo još tada osudilo. U novije vri­ jeme kada se i katolištvo po svoj kruglji zemaljskoj organizira, čuje se sve življe i želja za uskrisenje pa­ pine svjetske vlasti. Baš ovih dana obdržavali su nje­ mački katolici svoju impozantnu skupštinu u Aachenu, na kojoj su javno izrazili svoje katoličko osvjedočenje, svoju odanost sv. Stolici, želju, daše ukine godine 1872 eni zakon protiv Isusovaca i da se uspostavi svjetska vlast sv. Oca Pape. Liberalna štampa i njemačka i uopće cijeloga svijeta pretrešla je i osudila osobito dvije, zadnje točke — o uskrisenju papine !države i ukinuću 'zakona protiv Isusovaca- Ona ne može da pojmi, da se u Njemačkoj poslije tolikih nasilja .na katoličku Crkvu i na katolički osjećaj, još jednako nalazi’neustra­ šivih katolika, koji su pripravni svagdje dignuti svoj glas za prava svoje Crkve. S toga se kostruše na taj pokret i sikću na nj kao zmija iz procjepa. I dok se s jedne, strane tješe, da još 'nije kucnuo Čas, da se papi­ na država uspostavi, s druge se strane žaloste, da je kabinet baruna Hertlinga u Bavarskoj pošao Isusovcima u susret, te se boje, da tim korakom ne pogje i nje­ mački državni kancelar Berthmann Holweg. Franjevac — apostol umjerenosti. Svima je! poznato, da iz franjevačkog.reda potječe umjerenost, koja se suprotstavlja najvećem socijalnom zlu alkoholizrnu Kako što su Franjevci počeli tu akciju, tako su joj i danas vjerni, što nam lijepo dokazuju djela Fra­ njevca o. fra Elpidija. 0. Elpidij svršio je 113. ožujka t. g. u Hindesheimu svoju misiju umjerenosti iza tronedjeljnog napornog rada. Kroz cijelo to vrijeme on je poprečno držao svaki dan, po tri predavanja učenicirtia, gospogjama, djevojkama ljudima i mladeži, uz to, se je posebno osvrćao na du­ hovnike, učitelje, gimnazijalce i sjemenarce. Uspjeh mu je, bio neobično dobar, 4300 odraslih je pristupilo svom apstinenskom društvu isto toliko djece ,k svome. Oso­ bito su se u gradovima interesirali za ta predavanja. U Hindesheimu u društvo apstinenala stupi 1200 od­ raslih osoba, u Hanoveru pako*, gdje je fra Elpidije kroz četiri dana u svim katoličkim crkvama i u tri javne skupštine držao 16 predavanja, prijavi se po prilici 1100 osoba, u Braunschvveigu 300, u Helmstedtu1 250, u Peinu 200 i t. đ. �Književna smotra. AMERIKA. M agjarski svećenik pokrenuo novu vjeru. Budimpeštanskome »E g у h a z i K o z 10 n у «-u iz Amerike javljaju vrlo žalosnu vijesl. I\ubinyi Viktor, neuarkski katolički župnik, nekoč svećenik jcgarske biskupije od­ bacio je subordinaciju i osnovao novu vjeru i novu crkvu. Nova se crkva zove: »Nezavisna rimokatolička crkva«. Nova je crkva potpuno nezavisna i od Pape i od biskupa. Ni Papa ni biskupi nemaju nikakva prava na njezino svećenstvo i vjernike. Svećenstvu se je slo­ bodno ženiti. Svećenike biraju vjernici. Izabrani mogu nanovo ženidbu sklopiti. »Nezavisna rimokatolička crkva« ne vjeruju u čislilište i Neoskvrnjeno Začeće. U vreme­ nitim stvarima nova je crkva odgovorna samo svjetskoj vlasti. Crkva dobra posjeduje u ime svjetovnjaka. Nova crkva do sada ima samo jednu općinu u S. Bendu. Nju je iz magjarskih katolika osnovao sam Kubinyi. Ova općina broji 125 obitelji. R asprava o rangu rim skih kardinala. Zadnjih je dana u Americi postalo vrlo aktuelno pitanje, u koji 147 rang, da pojedine države stave rimske kardinale. »NevvYork Tribune« slijedeći primjer Kdvarda Vll., engleskoga kralja stavlja ih u rang anglikanskih primasa i daje im mjesto, koje odgovara raznim državnim poslanicima. 1 uistinu Edvard V1L, premda nije o tome izdao nikakova zakona, ipak, kada mu je došao kardinal Vaughan, dao mu je mjesto odmah iza vladajućih knezova — ' mjesto dakle, koje odgovara knezovima stranih država, koji potječu iz dinastične loze. P apin poslanik — trećoredac. Kako visoki crk­ veni dostojanstvenici cijene treći red sv. Franje tu divnu njegovu ustanovu, pomoću koje se je srednji vijek ob­ novio u kršćanskom duhu. potvrgjuje i ova činjenica, što se je skoro apostolski poslanik u Ghili svečano za­ vjetovao, da će vjerno vršiti pravila, što ih je naš serafinski otac propisao za braću trećega svjetovnoga reda. Obred se je obavio u franjevačkoj crkvi u Santiagu. Odlični je dostojanstvenik izrekao obrednu formulu oso­ bitim izrazom duboke pobožnosti, čim je posvjedočio, da stavlja osobitu važnost u taj svečani čin, te očitovao veselje, koje osjeća, što pripada obitelji sv. Franje. IŽEVNfl бПСТКЛ. PRIKAZI I OCJENE Pajo 14i sura, Sudbina Izdajice. Ravnatelj fra­ njevačke gimnazije u Sinju fra Pajo Mišura već više godina radi na književnome polju - a radi tiho i bez reklame. Najnovije njegovo djelo, što ga je ove godine »Hrvatska tiskara Dr. Krstelj i drug■ pod imenom: » S u d b i n a i z d a j i c e « u Šibeniku objelodanila, za­ služuju veću pozornost ljubitelja hrvatskoga Parnasa. S u d b i n a i z d a j i c e religijozni je epos spjevan u dvanaest pjevanja. U prvome pjevanju pjesnik zazivlje vilu, da pjeva o Judinu izdajstvu, s koga poginu Isus. Zatim slika kako se Juda na Maslinskoj Gori sprema, da izda svoga učitelja. I dok se Isus u noćnoj tišini moli Ocu svome, krvlju se*1znoji nad idućim strahotama. Juda ga dogo­ vorno traži s četom, koja se je zaputila iz Jeruzolima nagje gaičeti preda. Ostav, Juda u gaju, primi 30 srebrnjaka; spoznaje, da mu je djelo sramotno, ali se uzda, da će se lim obogatiti i u časti obući, dapače da će ga svijet — kao dobrotvora slavili. Poso gotov. Sviet če mislit, ludi, da plam sveti žario mi grudi,' da sam slavnim okrunio' djelom častnu glavu momu rodu cielom. Ime će mi u zviezđe okival , u vienac mi lovoriku divat, u potomstvu živjeti će harnom vječna spomen djelu blagođarnom. Iskarijot glasit će se Juda domovinom židovskom svukuda. U drugome pjevanju pjesnik riše Judu željna po­ činka, nu dok traži gdje da spusti glavu, opazi vatru u Aninu dvoru i zaputi se tamo. Ugledav ga Petar, da osveti svoga meštra, hljedne na nj nasrnuli, ali mu Juda izmakne. Pogje u hram, ali ga svećenici istjeraju. Buncajući proti svećenicima pogje Pilatovu dvoru, ma­ štajući kako će im se jednom, kada postane bogatašem i bude u cesarovoj milosti, ljuto osvetiti. U trećem pjevanju pjesnik zorno predstavlja kako Pilat sudi Isusa, kako ga upoznaje nevina i nastoji, išibav ga i trnjem okruniv, na slobodu pustiti, ali mu to radi vike uzrujane svjetine ne uspijeva. Tu se nagje i Juda, nu brzo odatle pobjegne pa videći kako ga zla sudbina svuda progoni kune nebesa, Isusa, domovinu i samoga sebe; a u četvrtome pjevanju očajava i u očaju kao lud svuda vrluda, dok umoran ne pane i ne zaspe. U snu je i opet nemiran, on trpi paklene muke i na­ pokon se od straha budi.' Prava slika nemirne savjesti. U petome se pjevanju predstavlja zloća i krjeposl. Juda prenuv se iza sna mislio je, da je bogzna kud umakao, kad, ali on kod Golgote. Motri Hrista propeta i naslagjuje se, a Hrisl s križa svojim neprijateljima oprašća. �148 Br. 8. i 9 . - »S KRAPINSKI PKRIVOJ« - Predmet šestoga pjevanja jest smrt Pravednika. Pjesnik uprav živim bojama riše golgolsku tišinu: Ode ljudstvo, ode vojna čela i Golgota osi ade bez sviela, tek što eno jedna ženska glava uz križ stala, reko bi, da spava. Na okolo pala na koljena družba božja tugom ubijena; kleči družba, kano skamenjena. Nit ko zbori, nit suze prolije, nit se miče, nit uzdahe vije, od nikuda glasa čuti nije, kao da snom sve mrtvijem snije. U grobnoj tišini Isus otvara usta i oprašta se sa svojom majkom i s učenicima. Megjutim se Gospa u plaču duši, ali se i opet u Boga pouzdaje. Nr •okon Hrist predaje svoj duh Ocu, a sva družba nSedmo pjevanje predstavlja nebesku osvetu nad smrću Pravednika. Nagli ^е vihor razmahao, zemlja se strese i puca, a hridine sijevaju. Sunce pomicalo, zem­ ljom pala polutama, a zatim gus . mrak. Po mraku se veru razne utvare, a svijet se krije po kućama i kaje se za svoja nedjela. Juda pao ničice, žabo nosom u zemlju, da ne vidi što se oko njega fzgagv Kada si sve svršilo, dadne se na bijeg prema Г bij pripozna prijatelja Ahasvera. H jedne bježati ali ga i on gume od sebe. Osmo nam pjevanje potanko opisuje, kako Judu radi izdaje sve prezire, pače i isti Baraba, koji Judin izdajstvu ima zahvaliti svoj život. Vrhunac mašte kulminira u devetome pjevanju, gdje se Juda predstavlja tako izobličen, da ga niti "ista njegova draga Sara nije mogla, da u noći raspozna, pače se od njega plaši, nu ipak ga u ime Raspetoga poji. U desetome poglavlju Juda istom u zoru dolazi na misao, da je onaj noćašnji sukob bio s miljenicom Sarom. Dolaze mu na pamet sve patnje, što će ona od svijeta ni kriva ni dužna pretrpjeti i zgraža se. Napokon i opet pada u očaj, kune sve, pa i Sarinu ljubav, plamti osve­ tom proti nebesima i u tome plamu vješa se o drvo i umire. U jedanaestom e pjevanju dolazi i sama Sara na misao, da je one noći Judu napojila. Ljubavna je čuvstva vuku, da i opet ide tamo ne bili ga našla. Ona ne vjeruje, da je on izdao svoga meštra, s toga ide, 1912. da mu da prigodu, da joj se izjada nad progonima svijeta, ali gle - nagje ga kod zdenca obješena. Sada joj puca pred očima Judino nedjelo, odriče se svijeta i sva se posvećuje Bogu. Dvanaesto pjevanje rješava sve jedanaest prvih pjevanja. Svijet je Boga smrtno uvrijedio, Bogu je to žao bilo, ali ne bije svijeta upropastili. Pošto svijet nije mogao dali zadovoljštine, sašla je druga osoba presv. Trojstva i ona je svojom smrću pružila zadovoljštinu. Hrist je pomirio nebesa sa zemljom, ali pakleni će du­ hovi nastojati da utamane njegovo sjeme ljubavi. U tom će odabranici stradati, ali zato će biti nagragjeni. Svako će iz ovoga kratkoga prikaza vidjeti, da je predmet vrlo srećno izabran, majstorski podijeljen, a tko si nabavi djelo i pročita, opazit će, da je to naj­ uspjeliji pjesnički proizvod, što ga je religiozna Hrvat­ ska proizvela. Mišurinu »Sudbinu izdajice« svakome od preporučamo. Dobiva se u franjevačkoj gimnaziji u Sinju, Dr. J. B r. fra Julijan Jelen ić, Kultura i Bosanski Franjevc I prav je u Prvoj Hrv. Tiskari u Sarajevu izašao I. s ezak djela KulLura i Bosanski Franjevci. Djelo opseže 256 stranica u 8°. Dijeli se u dvije epohe. Prva se epoha dijeli u »A«, »B« i » O . Pod »A« riše se kultura u B sni prije dolaska Franjevaca, pod »B« dolazak • Franjevaca ц Bosnu, osnutak bosanske franje­ vačke vikarije, evolucija franjevačkoga reda u Bosni i njegova stega Pod » O rišu se razna kulturna djelo­ vanja bosanskih Franjevaca izvan reda i to : na polju jerovjesništva i sjedinjenja crkava, na polju duhovne e, na socijalnome i političkome polju, na polju školstva te znanosti i umjetnosti. U drugoj se epohi do 1780. nastavlja pod »A« materijal, što se u prvoj epohi traktira pod »B«, a pod «B« materijal prve epohe pod »G«. Djelo je ilustrirano s više faksimila i slika. Dobiva se u uredništvu »Seraf. Perivoja« u Sarajevu. Cijena broširanu K 3 50, u, platno uvezanu K 4*20, u koži uvezanu K 5 50, u kadilu uvezanu K 5*20. Primili smo mi prikaz i ocjenu. F ra Nede\jko Biigonjir Vrhovčić, K raljici H r­ vata. Tisak Adolf Kngel Tuzla (Bosna). Cijena 60, s po­ štom 70 hel. Milmvio P avlinović spjevao Gjurić Guslar izdaje Hrv. Kat. Akad. prosvj. društvo »Pavlinović«. Cijena 30 para. Zadar, 1912. Nagragjena tiskara E. Vilaliani. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, - za gjake, Irećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julijan Jelenić. Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �Antun Hube r , Bruneck, Tirol dekorativni slikar i pozlačivač. — Atelier za crkveno slikanje. = = Preporučujem se velečasnom svećenstvu za slikanje crkava u svakom štilu i izvođenju uz umjerenu cijenu. Preporučujem se takogjer za gradnju i popravljanje oltara, križnih :: puteva i t. d. Sa nacrtima i cijenom pripravan sam odmalKposlužiti. :: BRZOJAVNA ADRESA: HUBER, BRUNECK, TIROL. 'iopovjedaonice, ispovjeđaonice, kipove, križne piiteve, betlemske stalice i t. d. - — — — ■ 1 z su zavoda С ^ Г ЈС ^ П svi vlastiti! — Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! Џ Proizvodi Џ — CIJENILI I NACRTI DOBIVAJU SE BESPLATNO. Џ — Џ vaplt i na svjetskim izložbama preporuča veleč. p. n. kleru: ф Џ umjetničke akademije počasni č!an, aagragjen više puta, a џ Ц cu* Tirol џ lettera џ џ rHveni umjetnički kavod хххххххххххххххххххх Za odmah prodati stoje jedne nove orgulje po pneumatičnom sustavu sa 16 registara, 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara, koja je izložena u trgovačkom muzeumu u Zagrebu. Osim toga preporuča se potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom. = IVI. H e f e r e r u d . i H i n . " 1 = хххххххххххххххххххх �MODERNO URE63EN9 TISKARO I KNJIGOVEŽNICA „BOSANSKE POŠTE" PREPORUČUJE SE ZO IZRADBU SITIH U TISKARSKU I KHJIBDVEZAČKU STRUKU SP9D9JUĆIH POSLOVA. - SL9G9ĆI STROJEVI „LIHOTVPE". - STERE0TIPIJ9. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a970be3246b332f6d935fda953ed1c01.pdf 611ffcbe6da92110bb56996f410c74ba PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU KROJ 10. SARAJEVO, 15. LISTOPADA 1912. 001). XXVI. H rvatsk a centralna banka za Bosnu i Hercegovinu. (dioničko drnStvo). f** 1"'<ica :: Uplaćena dionička Centrala n Sarajevu. ^Podružnice: JVtostar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne k .jižice te uka­ maćuje iste uz 41|t°jo Čist.n. Eskomptira i reeskompti: . r jenice i tražbina Daje zajmove na tekući ra( m. Kupuje i prodaje vrijednosne papi' devize i valute. S________ _____ ■ Unovduje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. tiranjjbje svakovrsne depozite i upravlja njime $ v r š * ! isplate naplate na svim trgovačkim štima tu- i inozemstva. Zalagaonic ; sve dragocijenosti kao: srebro, zlato, d rag u lje i ostalo. ... ljubljanska kreditna banka Podružnica n Sarajevu. Centrala u Ljubljani. Jsposlava: Građo. Podružnice u Spljetu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. Dionička glavnica K 8,000.000*— Pričuve preko K 900.000*— SE5 Prima uloge na štednju na uložne knjižice 4 II 01 , , .. . .... , i tekuće račune i ukamaćuje ih sa 4 |2 |0 bez ikakvih poreza . odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste via domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. к �Antun H u b e r , Bruneck, Tirol dekorativni slikar i pozladvač. ----- Atelier za crkveno slikanje. = ^ = Preporučujem se velečasnom svećenstvu za slikanje crkava n svakom stilu i izvedenju uz umjerenu cijenu. Preporučujem se lakogjer za gradnju i popravljanje oltara, križnih :: puleva i 1. d. Sa nacrtima i cijenom pripravan sam odmah poslužiti. :: XXX XX XXX XXX XXX XXXххх Za odmah prodati stoje jedne nove orgulje po pncumatičnom sustavu sa 16 registara. 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara. koja je izložena u trgovačkom muze umu u Zagrebu. Osim toga preporuča se potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom. = ■= ■• = = = = = M . H e f e r e r u c i. i 8 i n . = 1 1 = хххххххххххххххххххх �SERAFiNSKi Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU KROJ 10. 0 . Petar Vlašić, Dubrovnik: SARAJEVO, 15. LISTOPADA 1912. ----- = .— Još o pretkršćanskom Isusu. 1. „Sutor ne supra crepidam“'. Moderna kritika, pa i ona najradikalnije struje, žestoko se oborila na Smithove dokaze o pretkršćanskom Isusu — koje sam iznio u 2. br. »Serafinskog Perivoja« t. g. — i otkrila njihovu ništetnost. Smith je doduše pokušao, da se u novome izdanju svog bezočnog djnla »Der vorchristliche Jesus« opravda i da svojim dokazima utisne bar kakav pečat vjerojatnosti, no trud mu je ostao uzaludan. Njegovi dokazi ne mogu uvjeriti nikoga, ko zdravo sudi, jer to nisu dokazi, nego izmišljotine, be­ smislene tvrdnje, prave pljuske u o raz zdrave znanosti. Za to je i to novo izdanje Smilhovih nazora moderna kritika prijezirno odbacila. Nego što kod drugih naroda ne vrijedi, što se drugdje odbacuje kano ti nešto gnjila, to neki naši ljudi bez prosugjivanja primaju, u Lo vjeruju i u javnost tu­ raju kao veliku novost, kao kakovo velevažno znanstveno otkriće. Poznato je svakome, da je Haeckel davno već osugjen pred forumom prave znanosti, poznato je, da je i Nitschea sud zdrave znanosti bacio bez milosrgja, da gnjije u svojoj nirvvani, a ipak neke kratke pameti kod nas u Hrvatskoj još se za njihovimi nazo~ povode, njihove raspadljive sisteme uzdižu ko veliku, stečevinu našeg doba. Eto je i W. B. Smith sa svojim pretkršćan­ skim Isusom bačen u ropotarnicu neuspjelih pokušaja, da odatle nigda više živ ne ustane; a ipak jedan naš čovjek glupo prepisuje besmislene Smithove tvrdnje i prodaje ih hrvatskom narodu kao neku novost, kao neku dokazanu istinu. To je D a v o r i n T r s t e n j a k . Čudan je u istinu ovaj čovjek. On znade pisati o svemu i svačemu, ali o ničemu temeljito; on raspravlja o pedagogiji, o etici, o moralu, a da i sam zapravo ne zna, što je to pedagogija, što etika, što moral. Pa želeć se popeti i više on hoć$ raspravljati i o vjerskim pita­ njima, o kojima se — kako sam veli — bave »samo kršćanski teolozi i klerikalci«, akoprem on ne pripada ni »kršćanskim teolozima« ni »klerikalcima«. U najnovi­ jem svojem spisu »Biblija u svijetlu istine i morala« (Zagreb, 1912.) ' raspravlja Trstenjak, o biblijskim i uopće o vjerskim pitanjima, a da o njima ni najelejnentarnijeg pojma nema. To se bar jasno razabire iz GOD. XXVI. njegovog pisanja. Jer kad netko veli, da po nauci kato­ ličke Crkve » v j e r o v a t i z n a č i n e š t o d r ž a t i z a i s t i n u o č e m u n e m a m o u v j e r e n j a « . (Riblija u svijetlu vjere i morala, str. 11); ili kad netko kaže, da »sve što Bog biblijskim piscima objavi, sve što im je diktovao, sve do p o s l j e d n j e r i j e č i i s l o v a , sve pače i g rama ti čk e pogrješke i pogrješke p r e v o d a m o r a i pa k č o v j e k da vjeruje« (str. 9.); i kad čitamo onoliko mnoštvo uprav pirami­ dalnih da se tako izrazim pogrješaka, kojimi vrvi najnoviji Trstenjakov spis, tada čovjek u istinu ne zna ni sam, što da sudi o takovom spisatelju. Stid me uprav oblija, kad pomislim, da u našoj Hrvatskoj može izići onakova knjiga, puna besmislenosli’ šuP]>ih fraza- nadulih rii eCi; Puna РотЈешЉ P°Spješaka> u коЈ°Ј nema ni 2pnca zdrave кгШке- Kad in0' strani racionaliste raspravljaju o vjerskim, napose bi­ blijskim pitanjima, to prikažu bar na kojigod način n znanstvenom obliku; trude se da nekako obaviju svoje nazore dajbudi vjerojatnošću. Ovaj pak čovjek — Tr­ stenjak — prikupio je naprosto sve što je gnjilijega našao u racionalističnim spisima Smitha, Katthoffa, Drewsa, Pfleiderera i drugih, pa i ne znajuć točno o čemu se radi, pobacao to na papir bez reda i bez smisla, te to objelodanio namjerom da pokaže Bibliju nemoralnom i neistinitom. A zapravo tom knjigom nije drugo polučio, nego da ga trijezni ljudi sažaljuju kanoti posvemašnjeg neznalicu predmeta o kojem raspra­ vlja. Takovom čovjeku najbolje pristaje ono, što je slavni grčki slikar Apelies kazao papučaru, koji je ku­ dio noge jedne osobe na Apellesovoj slici: » S u t o r ne s u p r a c r e p i d a m ! « Papučaru sudi o papučama, jer si u tom kompetentan sudac, ali dalje ne seži, jer se u drugo ne razumiješ! Na drugom mjestu i na drugi način pružam hr­ vatskoj javnosti, napose mladeži našoj, odgovor na Тгstenjakove napadaje na Bibliju, ovdje se navraćam na pitanje o kojem sam već — kako spomenuh — govorio u »Serafinskom Perivoju«, a koje i Trstenjak spominje, naime o pretkršćanskom Isusu. 2. Glupi prijepis besmislene tvrdnje. Kad su oda sviju strana ustali moderni kritičari - poimence jenski profesor J I. Weinel, gottingski pro­ fesor W. Boiisset, a od katoličkih učenjaka dr. I. Rohr, �150 Вг. 10. — »SERAFINSKI PERIVOJ4 — 1912. sveuč. profesur u Slrassburgu — na Smithove tvrdnje 3. Svjedočanstvo sv. Epifiinija. o pretkršćanskom Isusu i sjajno dokazali neosnovanost U svome djelu »Panarion«, gdje .Epifanij pobija istih, Smith, pritisnut o .zid poslužio se lukavim izgovo- $0 hereza poganskih, židovskih i kršćanskih, na dva rom: On je ustvrdio, da i jedan crkveni Otac i Nauči- mjesta govori o herezi Nazarejaca, jednog pu(a kao o telj iz prvih1 vremena Crkve, glavom sv. E p i f a n i j židovskoj, drugog puta к<*о o kršćanskoj herezi, govori o nekoj pretkršćanskoj Sljedbi Nazarejaca, koja 0 prvoj pod naslovom хаха Na;apahov, — »protiv je štovala nekog boga imenom »Isus«. Olupo prepisujuć Nazarejaca« koju ubraja megju t p'etu židovsku herezu Smithovo tvrdnju piše i Trstenjak u svojoj »Biblija u , veli ovo: »Sad mi je red o drugoj herezi govpriti, koja se svijetlu vjere i moralu« (str. 110. i d.) o toj sljedbi, pa i on spominje sv. Epipanija. Evo doslovce Trstenjako- Nazarejaca zove. Koji su, kao što dočusmo (<I>s 6 sig гјцб* eX6wv* 7ceptxsi Хоуо;) rodom Židovi iz Galacije i vih riječi: Basanitide i iz drugih krajeva onkraj Jordana. Zato bu­ »Onkraj Jordana življaše judejska sekta Essejaca dući ova sljedba proizašla od Izraelaca, u svemu pri­ To ime dolazi od sirske riječi chase, množina chasaja hvaća židovsku паикиг ali u zaf sve to odbacuje Penta1 ova sekta življaše kao i Therapeuti. Bog kulta tih teuh. Ne niječe doistine Mojsiju, niti poriče, da mu je sekta zvao se J e z u s . Jesus znaci u hebrejskom jeziku , , . . . . . , , . . . ■ , • v • .. ,. гт , • Bog dao zakon, ali hoće, da je taj zakon bio drukčiji kao skrbnik, therapeut, t. j. liječnik i spasitelj. To biJ 5 1 r od onoga, sto ga Židovi uce. Odatle se tumači, da opjahu liječnici duša. Po Jesusu ili po njegovu »praocn« židovske cerimonije, je r,su i oni živo vi, ali od Jesse zvahu se i Jessejci /Jessaioi) koji bijahu srodni . , ■T ‘*1UV. г ч “ ., лт žrtava zaziru i drže, da je grijeh mesa jesti ili ga žrjedne strane Essejcima, a s druge judejskoj ^ekti »Naza- tvovati reaca ili Nazoreaca (Nazoraioi), a u. mnogom bijahu je ­ Drugi. naime хаха Jf&stopatVv — protiv NazOT dnaki. E p i f a n i u s kaže, da oni bijahu ondje davno rejaca-) opisuje ovako: prije Krista i da nisu znali ništa o Kristu, t. j. o čo­ # »Cerinthancima slični su Nazorenci, je r su živjeli vjeku tbga imena. Nazarej[ei pak, oci koga je imena ро^ u isto doba i držalj iste dogmč !i ista mnijenja. Ali se stala riječ Nazareni (Nazarenos) kao Essejći ili Essenci oni nijesu nazvali po Hristu ili po imenu Isusovu, nego zvahu se, jer štovahu Boga posrednika, Božjes a »s: se nazvaše Nazareji. A prije nego li se u Antiochiji kao čuvara ili stražara (sirski na. arya, jevr jski han; *počeo rabiti naziv >kršqani«, zvali su se neko doba Poznato je, da se prvi privržemei Isusovi svahu Naza- J e s s e j c i i to ja mislim po Jesse, ocu Davidovu, od renci ili Nazarejci. Prema tome bijahu izrazi »Jesus« i čiji g je koljena proizašla Marija, kao što bijaše Bog »Nazarejac« prvobitno gotovo • istog značenja a Isus obećao u St. Zavjetu IJavidu: »Od poroda tvojega poNazarenac ne znači, da je on čovjek iz Nazarela, kako 8аШ1 ću na prijwlolu lvojemu« (Ps. 131.,,). Ili su se kaže Evangjelje, nego je lo »čuvar.-, gpasitelj, oslobodi- dakle zvali od Jesse, oca Davidova, ili. je ime Jesse lelj. Chevne u svom istraživanju kaže, da mjesta »Na- proizaS1 od Isusa Hrisla; Gospodina' našega: zato što zareta- u doba Isusovo p opće nije ni bilo, nego d a j e bi oni ш lobože u5enici Njegovij prihvaćaju« Njegovu to mjesto naknadno izmišljeno, da se izraz »Isus Nara- nauku; ili su se možda tako zvali zbog općenitog znarenski* dovede u sklad s evangjelislima. čenja istog imena, kojim je Gespodin nazvan. Isusnaijne Iz svega toga izlazi, da je Isus bio prvobitno bo- hebrejski znači »skrbnik« t. j. liječnik i spasitelj žanstvo, pošrednik, bog spasitelj svih judejskih sekata, (’bjooO; уар хаха x*jV ’E(3pacxrjv 6taXexxov вераиеихг,;' koje življfthu djelomice u drugom vijeku prije Hrista. хаХесха:, .fjхос, Јахро; xai đwx/|p). Što bilo da bilo prije Na nazore ovih sekata utjecala je peijsijska i babilonska nego li su nazvali kršćanima zvali su se ovim imenom (Jesse). ' • religija«. Tako Trstenjak. A ob ovom nadulje raspravlja Philo u knjizi pod Mimoilazeć druge beztemeljne i* krive tvrdnje naslovom »тсер: Teaaatov o Jessejcima«, gdje nanosi Trsteniakove, odnosno onih, koje je on prepisao, za. ... . . ... ’ . ’ . . . stegu njihova života i hvali ih. te opisuje njihove saustavljam se samo na svjedočanstvu sv. Epifanij a, koje, , .Unu . . qp n u v.n v c * nlrnln M nn ianctP mncvurp t т ° ° 1 o j v mnctnnA mostane, koji se nalaze okolo Marijanske močvare. Jer oni navode sebi u, prilog, a da se v'di, kako Smith i kat] je (Philo) prolazio onim krajevima (taj se predjel njegovi pristaše, krivo sude o svetom Naučilelju. Što se obično nazivlje Mareotis) i kad je zalazio u njihove tiče Trstenjaka, to sam više no stalan, da on neće. bit samostane, mnogo se tu okoristio. Jer kad je konjima i 1 ni vidio leksta sv. Epifanija, pa mu ga' evo ovdje iz­ ----------l ) Migne, str. 257. nosim u vjernom hrvatskom prijevodu, koji sam izradio *) Upozorujerh cijenj čitatelja na malenuirazlikost u nazivu po g r č k o m i z v o z n o m t e k s t u izdanom od J. B- ovih šljedva U drugoj slovci naziva prve sljedbe čita se samo­ Migne: Patrologiae cursus completus Series Graeca. glasnik * alfa (Nazarejaca), u drugoj slOvci druge šljedbe imamo to omega (Nazorejaca). Drug'e razlikosti nema. tom. XLI. (Pariško »izdanje g. 1858. s\r. 25Š. i d.). �»Još o pretkršćanskom Isusu. dolazio za vazmenskih praznika, pomnjivo je proma­ trao njihovo • življenje i opazio je, da nekoji provode cijelu tu svetu sedmicu bez ikakove hrane, drugi uzimlju jelo tek svaki drugi dan, nekoji samo pod večer. Očito je dakle, da sve' ono, što Philo propovijeda, od­ nosi se na kršćanski 'način življenja. Buduć se dakle ti u ono doba nazivali Jessei, malo poslije Hristovog Uzašašća na nebo, nakon što je Marko navještao riječ Božju po Egiptu, tada su se pojavili nekoji Sljedbenici аро^ Stola, naime ovi Nazareji, o kojima je govor. Oni su bili rodom Židovi i prijanjali su zakonu i obrazovahu se; no kad su čuli za ime Isusovo i kad su vidjeli ču­ desa, koja apoštoli Činjahu i oni su u Njega vjerovali. I budući da su znali da se On rodio (točnije; začeo) u utrobi Djevice u Nazaretu i da je bio othranjen u kući Josipovoj i za to Ga Evangjeliste nazivahu Isusom Nazareninom, kao što apostoli govore: .»Isusa Nazarenhr čovjeka ob Boga potvrgjena megju vama silama i ču­ desima i znacima« D. ap. 2..,.,) odatle nagjenuše sebi ovo ime, te se prozvaše Nazareji, ne Nazireji, što znači posvećeni. Ali i drugi se zovu Nazareji sljedba, koja bijaše prije Hrista niti Ga je pozuavala. Što se pak tiče ovih krivovjernih, o kojima besjedim, izostavivši ime Isusovo ne zovu sebe, Jessejcima, niti zadržaše ž’dovsko ime, niti se prozvaše kršćanima, nego Nazarejcima po gradu Isusovu Nazaretu. Inače po sv su Židovi i ništa drugo. A služe* se ne samo Novim Za etom, nego poput Židova i Starim Zavjetom. т po vemu su jednaki Židovima, osim što u Hrista vjeruju. A ispovjedaju jed­ nog Boga i Njegova Sina Isusa Iir. ta. Г tom se dakle razlikuju od Židova i od kršćana: od prvih, jer vjeruju u Isukrsta, od drugih, jer- uzdrže židovske obr°de, kao obrezovanje, štovanje subote i drugo. A što se tiče nji­ hove vjere u Hristu, ne mogu za stalno kazati, da li su zarobljeni Cerintfiovim ili Merinthovim krivovjerstvom, te dali drže Hrista prostim čovjekom ili, kakav je u istinu, priznaju Ga začetim po Duhu Svetom od Marije Djevice, U ostalom ova ‘ nazarejska hereza ponajviše je razgranjena u Berenskoj državi, prama Geleosiriji i u Deseterogragju kod Pelie i u Basanitidi i u predjelu, koji se obično nazivlje Kokabe. Ovi su srodniji zido­ vima nego ikojem drugom plemenu, premda su istima veoma zazorni. .Jer' ne samo što ih židovski potomci na smrt mrze, nego ih svagdano dqr tri puta svečano proklinju, u jutro, o podne i u večer, kad se' sastaju u sinagogama na mblitvu. »Ta Nazarejce i Bog je prokleo« govore oni. ‘А za to ih Židovi mrze, jer budući Židovi ipak ispovjedaju Isu^a Hrista, što je onima, koji se drže Židovskog zakona,^ posvema protivno. A ima kod njih Evangjelje po Mateju, prvobitnim hebrejskim .jezikom * napisano, ne znam, hama do 4. 151 koje su oni sačuvali do dana današnjega. Ali je su li umetnuli ono rodoslovlje od AbraHrista«.1) Sofizam u Smithovoj argumentaciji. Svjedočanstvo sv. Epihanija na nekojim mjestima -nije baš najjasnije, pa je dalo povoda raznom tumače­ nju takogjer i sa strane onih, koji u tom svjedočanstvu ne nazrijevaju ni najneznatnijeg traga kakovome pretkršćanskome Isusu. Tako su svak na svoj način protu­ mačili Epifanijev tekst negju inima tri moderna kriti­ čara, naime: H. Weinel-), A. Schmidtke3), W. Bousset1), a sva trojica su prstom uprla u manjkavost Smithove argumentacije, kojom hoće, da dokaže, da i sv. Epifanij govori o nekoj Sljedbi Nazarejaca, koja je opstojala prije Kršćanstva, a štovala je ipak Isusa kao Boga. Dosljedno tome, da se i iz riječi svetog crkvenog Naui-itelja može dokazati opstojanje pretkršćanskog Isusa. Smithova argumentacija hramlje — da se tako izrazim u obadvije noge; u njoj se krije sofizam, lukavo ustavljen, ali tako proziran, da ga se sasvim lasno opazi. Smith umuje: Crkveni Naučitelj Epifanij govori o Nazarejcima, da su živjeli prije Kršćanstva; bili su Židovi porijetlom a i držali su se židovskog za­ kona, no ipak štovali su nekog Isusa kao Boga. Jasno je dakle — po Epifanijevom svjedočanstvu, — da je opstojalo štovanje pretkršćanskog Isusa. Tim više se to može ustvrditi,‘jer Epifanij navodi, da su se ti Nazarejci prije zvali Essejci, koje ime, po Epifaniju, možebit potjeće od~ Isusa, koga su oni štovali, a znači uopće skrbnik ili spasitelj. I na temelju ovoga dakle može se znključiti, da se i prije Kršćanstva znalo za Isusa spa­ sitelja. Na očigled čini se kao da je Smithov zaključak u istinu opravdan, no kad samo časkom malo pozornije promotrimo tekst svetog Naučitelja, uvigjamo, koliku mu nepravicu nanaša Smith sa onakovim tumačenjem. To nije već tumačenje, nego prisilno prišivanje tekstu, čega u njemu nema i ne može biti. Jer je izvan svake sumnje, da sv. Epifanij dijeli Nazarejce u d v i j e r a z ­ l i č i t e s l j e d b e (za to im je i naziv malo preinačio, kako gore upozorili) — u ž i d o v s k u p r e t k r š ć a n ­ s ku, koja bi bila u njegovomu »Panarion« peta po redu židovska Sljedba a kod koje n e m a ni g o v o r a o k a k o v o m š t o v a n j u Isusa; i u k r š ć a n s k u h e r e z u , koja je nastala od židovske te je nešto imala ‘) Miđne, str. 387. i d. -’) Ist das »liberale« Jesusbild wiđerlegt? Tubingen 1910 str. 100. i d. :)) Neue Fragmente und Unlersuchungen zu den Juđenchristlichen Evangelien. Leipzig 1911. str. 302. i d. 4) Noch einmal »der voichristliche Jesus« u »Theol. Ruiifjschau«. XIV. (Tubingen 1911.' str. 373. i d. �152 Br. 10 •SERAFINSKI PERIVOJ« — 1012 zajedničkog s ovim; o o v o j š l j e d b i veli Epifanij. da j e š t o v a l a i o b o ž a v a l a I s u s a . Ova dakle kršćan­ ska nazarejska hereza štovala je — po riječima Epifanijevim — Isusa, tločim ona druga nazarejska židovska Sljedba nije za Nj ni znala. Došljedno ovome nema kod Epifanija ni spomena o kakovom pretkršćanskom Isusu, kako to Smith izvodi, l u k a v o p r u t p o s t u v i j a ­ j u ć i o b j e S l j e d b e k a o j e d n u t e i s t u , t e Št o E p i f a n i j veli o j ednoj , da se i ma proteg* ' n u t i i n a d r u g u . Takovim solizmom dakako sasvim je lasno neupućene prevariti. Red je doisline priznati — što gori pripomenuh — da je sveti Naučitelj na nekim mjestima nejasan; napose ovdje, gdje govori, da su se »Nazarejci nekada zvali Esseni i to ili po Jesse, ocu Davidovu ili po Isusu Hristu Gospodinu našemu, za to šio bi bili Nje govi učenici ili jer to u opće znači Spasitelj.. Što je htio s ovim riječima sveti Naučitelj kazati i kako ih vrijedi uprav ništa, kad se promotri onoliko mnoštvo svjedočanstvo L, II., III. i IV. vijeka, koja jasno govore o Utemeljitelju Kršćanstva, kanoti o povjesnoj osobi, koja se pojavila za vladanja cara Augusta. U svakom slučaju dakle otpada besmislena Smithova tvrdnja i njegov pretkršćanski Isus prije je umro, nego li je i počeo živ jeti. . . isšO G. Gueuot: Neronove žrtve. (S francuskoga prevodi Pajo Mišura). V( ^ ш Vili. ’ozar. je urota ffiIa ugušena u krvi njezinill kolovo_ Hermova osnova propala, trebalo je se može u sklad dovesti sa ostalim oznakom r>>can- smišlja!' s) -Чке. Marko Plaucij bio je oprezan, pa nije skih Nazarejaca nije lasno upoznati, no ne smijemo bio okrivljen u ničem, što se na urotu odnosilo. Istom stoga iz tog nejasnog teksta vaditi n^jgurne zaključke, je sutradan »znao za pogibelj, koja je prijetila aposto­ jer zdrava egzegeza nalaže, da se ejasni tekst ispo- lima i za Pav dolazak pred cesarov sud. Dok je pro­ redi sa kontekstom i sa jasnim tek; dina istog pisca pa inižljao o svim okolnostima uapišenja, razumijevao je e onda da se pregje na zaklje ivnnje. Došljedno tome, ge ne^j пеђга[ ušuljao u kršćansku općinu, pa je u jer kod istog sv. Epifanija u Ц с т poglavlju gdje eo- grcu j.ujovao Njegova čista i poštena duša žalostila se vori. Nazarejcima nalazimo izričiu, i nedvojbeno nagla- na ропшао> št0 se je nažao izdajica, da izda poglavare šeno, da nazarejska sljedba, koja je opstojala prije ’ ” Crkve. Jedne večeri poslije pripovjegjenih zgoda, Marko ćanstva, nije Isusa poznavala, red je da j: lom ja.c Plaucij išao je okružjem Visoke-Staze, na povratku s tekstu u istom negativnom smislu — odnosno na pret­ kolniskih vrata, gdje je obavio posao milosrgja. Došavši kršćanskog Isusa protumačimo — i gori navedene pred Kririnov hram, sudari se prolazeći sa Servilijom nejasne riječi. Tuskoip. Kad je mladi patricij upoznao sina Plaucijeva Pitanje je dakako, koju židovsku sljedbu razumjeva odmah se ustavi. sv. Epifanij pod onim Nazarejcima židovskim i je Ii u »Marko sretan sam. što sam te sreo, reče Serviistinu ta Sljedba opstojala. Da se pod tim Nuzarrjc: na i| ; rijetko imam ovu sreću.« ne smiju razumjeti Bogu posvećeni ljudi »Starog Zavjeta ... ,т ... . Mladi kršćanin iznenagjen s takovim dočekom, o koji su se N a z i r e j t nazivali to je svakome jasno, . . _ .. .... . , , хт . . . ,... .. ,. . kakvu ni iz daleka mislio nije. odgovori s hekim oklijejer svak znade, da su Nazireji bili sveti ljudi, pravi vanj em. opsluživatelji zakona, a ovdje Epifanij zove Nazarejce »Naše su ćudi Servilije, različne, kao i naši obi­ krivovjernicima. Najvjerojatnije je, da Nazarejci pod čaji: ti živiš u vladarevu prijateljstvu, a ja živim u tim imenom nijesu ni opstojali prije kršćanstva, nego samoći. je — kako dobro opaža i Weinel — Epifanij zamjenio ■ — Meni su dosadila dvorska uživanja ljudi su rne Essence sa Nazarejcima, te ih ovim potonjim imenom zgrstli, život mi je težak; skoro bih nekim dobročins­ zove radi sličnosti naziva u izvornom židovskom je­ tvom držao, kad bih ga se riješio.« ziku. U istinu ono što Ep. govori o Nazarejcima slaže Dok je tako govorio, Neronov je prijatelj vukao se s onim, što Flavij piše o Essencima. A dobro je pri svrsi ove rasprave pridodati i ono, Marka u gornji trijiem Krizinova hrama, u to doba dana što isti Weinel ističe: Sve i kad bi bilo dokazano — sasvim pusta. IJ njegovu pogledu i izrazu lijepoga mu što svakako nije — da je u Epifanijevom svjedočanstvu lica čitala se takova malodušnost, da je dirala Pljiucispomen o nekoj pretkršćanskoj sljedbi, koja je štovala jeva sina. Isusa, bi li se odatle moglo što zaključit u prilog pret­ »Život je, dragi Servilije, odgovori on, baština, kršćanskog Isusa a protiv povjesnosti Isusove? Nipošto! ■koju su nam nebesa povjerila, mi ju moramo čuvali Jer jedno ciglo sitno svjedočanstvo iz IV. vijeka ne sve dok nam se ne oduzme. �Neronove žrtve. — Ah! prihvati patricij ti ne znaš kakove muke. kri­ je srce, kada mu se svi osjećaji osuše. Život je o ko­ me govoriš, zagonetka, tko će mi riješiti pitanje ljud­ ske sudbine? — Ta ne znam; a1i te mogu uvjeriti, da riješenje postoji. — Ah ! da, svi vi kršćani tako govorite. — Mi tako govorimo jer je istina. — Bilo kako mu drago, pravica me duži, da priz­ nam, da ste vi duboko uvjereni o istini vaših nauka. Skoro sam Pavla vidio pred cesarovim sudom. Mi smo svi oko vladara drhtali, pa i Tigelin se je kad i kad tresao. Pa dobro! vaš se je učitelj pojavio vedra čela stalna pogleda i 'sigurna hoda; govorio je s nekom slo­ bodom, kakovu Rim ne poznaje, od kako je republika na njemu nije bilo ni srdžbe ni strasti: taj je čovjek bio miran gospodar samoga sebe. Nisam mogao odoljeti, a da mu se ne divim i ne gledam u njemu neki otmem duh, jednom riječi mudraca. — Imadeš razlog, Servilijo, a ja bih žeiio, da se možeš jedan čas s Pavlom zadržavati; on bi te osvje­ dočio o istini vjere, koju propovij* — Bilo bi to teško; sumnja je snažno moj um pritisnula. — Bog komu se mi klanjamo, svemoguć je, vrati Marko u zanosu. Servilij je čas promatrao mladog svećenika, pa mu onda .rekao: »Znaš li kakovu čudnu zagonetku i tebi otkrivam?« Pa buduć ga je Marko u čudu gledao; Činilo mi se, proslijedi on, da na tvom obličju gledam, onaj isti nadčovječni sjaj, koji je pred cesaro­ vim sudom oblijevao divno Pavlovo lice. Ah! razumim, Marko vaša su kršćanska osvjedo­ čenja silno moćna, jer ona tako duboko dušom drmaju, pa ključaju sa svim svjetlim odrazim i preobražavaju čovječje obličje. — Naša vjera, Servilije, ne ograničuje se na stva­ ranje u nami ovih uzbugjenja i ovih preobrazba, koje si dobro pogodio; ona čuva u našim srcima neizrecive radosti. — Megjutim kršćani žalostan život provode. — Jest, tako ti izgleda, jer mi bježimo od svjet­ ske buke, ali u našoj samoći mi smo najsretniji ljudi. Mi se ne bojimo ništa radi naše sreće; pa i sama smrt nami je dobitak, jer ona nas uvodi u puninu života i boravak neizrecivih i neizmjernih blaženstva.« Servilij je pohlepno slušao riječi mladoga svećenika i bio je dirnut. Razgovor bi se bio bez sumnje još na dugo nastavio o ovome predmetu.da ne budu bila dva mlada čovjeka prekinuta od svjetine siromašnih gragjana, koja se vraćala u svoje ubožne kotare. Marko i Servilij rastadoše se. 153 Kroz to je Hermes bio pun bijesa, vidjevši svoje naume izigrane, pa je sve uporitiji bio u odlhci kršćane uništiti. Od tada će ih u naprijed pratiti jedinom svr­ hom paklene mržnje, koju je proti njima nosio. Mislio je, da mu je najbolji način da do svrhe dogje, ako se otkrije svom gospodaru Tigelinu. Istoga dana ode k njemu i to blizu istoga časa kada su se Marko Plaucij i Servilij Tusko razgovarali pred trijemom Kvirinova hrama. On mu je .pripovijedao, kako je obrekao e će se vjenčati Servilija sa Pudentovom kćeri, kakove su zaprijeke na putu. Ocrta mu učinjene pokušaje, da uplete kršćanske poglavare u Scevinovu urotu. »Ti znaš da nisam uspio, doda on, jer si ti pri­ sustvovao preslušanju«, Tigelin je smrtno mrzio kršćane, znao je da ih i cesar manje ne odurava. Pa zato nije mogao bili na čislu, kako je Neron otpustio riješena Apostola. »Taj Pavao, odgovori on, začarao je vladara Evo već dva puta njemu se je predslavljao i oba puta bio je riješen. Ja tu zbilja ništa ne razumijem, ali za sad ne usugjujem se.đalj^ ići. U ostalom, više se ne muči oko vjenčanja Servilija Tuska. Jučer sam vidio ovoga mla­ doga patricija, on se odriče ruke Pudentove kćeri. Pa, s kojih'razloga taj posao napušta? - Nije mi k azali Hermes je mučao. On je malo držao do toga vjen­ čanja, on je ovu osnovu naprijed turio samo, da se poposluži s Tipskom u zasićivanju svoje mržnje proti krš­ ćanima. Tigelin' baci na svog oslobogjenika podupirajući i priuze : »Ja sam začeo veliku osnovu. Ako ine hoćeš po­ magati da ju izvršim, možda će ostvarenje tvoje lakše ići.« Hermes, kraj svoje pokvare i smihonosti u zlodje­ lima nije mogao, a da se ne potrese; on je znao, da su misli Tigelinove uvijek grozne. Bojao se je, da ne dogje u pamet njegovu gospodaru i na nj baci odgovor­ nost kakova sotonskog djela. To nije bilo s toga, kao da Hermes nije bio vrijedan svega; nego je ovaj iskus­ ni zločinac želio izlagati se na vlastiti račun, a ne na tugji. Ipak poslije nekoga zatezanja, odgovori; »Evo me, na tvoju zapvijed.« Tada je prefekt pretorija spustio glas i govorio svome oslobogjeniku s nekim načinom sasvim povjerlji­ vim. Hermes u smrtnom bljedilu, odvrati: »Osiguravaš li me, da neću bit pod sumnjom? - Osigurajem : meni je cesar povjerio nadzor nad gradom; a ja ga tebi predajem, jer sjutra s ccsarom putujemo u Ancij. Tako ćeš li u Rimu uživati vrhovno zapovjedništvo. — To će bili do tri dana. - Da. o ponoći. Ja uzimljem na se posljedice dogagjaja. �1 54 Вг. 10. >SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. DoČimljući ove riječi, vraški smijeh zatitra na sit­ nim Tigelinovim usnicama. Tri dana poslije Neronova dolaska u Ancij, doleti br­ zoteča na sva uzdu u carski zaselak. Vladar se je sa Tigelinom razgovarao; tužio mu se kao po čestom obi­ čaju da su nepravilne rimske gragjevine, a ulice krive i smradne, da mu je carski dvor neznatan: »Htio bih, govorio je on, da u zidinama grada bu­ de stan dostojan gospodara svijeta. — Strpi se, cesare, odgovori Tigelin sa užasnim podsmijehom; sreća tebi nije još sve svoje milote iscrpila. — Ti si. moj dobri duh, Tigeline, priuze Neron. On je htio proslijediti, ali ga prekinuše najavom »Neka ugje,« naredi vladar. Kad je brzoteča bio uveden po običajnom načinu, poljubi Neronovu ruku i progovori: »Cesare, velika nesreća grad zaletjela. Rim je plijenom plamena. — »Jupitra ti!« viknu Neron, nemoea' i g veselja svladati. Zatim, sjetivši se, dr ga brzoteča iuša, svlada se i doda: »Pripovjedi mi, kako se nesr Aa pridesila. — Požar je počeo izmegju Palatina i Ćelija, u srcu dućana, punih upaljive trgovine. Na mome odlasku plamen je, vjetrom gonjen, zahvatio sav prostor oko Cirkusa, plamen je visoko lizao i dizao se u vr ne: njegova je brzina pretjecala svaku pomoć; plamen je rastao u uskim i krivim ulicama i zidinam kući šturih kotara.« Neron, u naponu svojih žeija, otpusti poslanika i naredi mu, da bude spravan odmah na povratak. Kad se je on odmakao. »Što misliš?« upita Tigelina, čovjeka po svome srcu, komu nije bilo premca u zloći na carskom dvorcu — Ja mislim, odgovori prefekt, da si, cesare, za­ dovoljan kad vidiš začetu želju odmah izvršenu. Ti možeš po miloj volji grad iznova sagraditi. — Jest, nema sumnje, samo neka se potpuno uništi. — Budi miran; ima tu ljudi, koji bdiju. — Što? Što hoćeš, da rečeš? — Naredba je data. Ja sam momu oslobogjeniku, Hermu, u mojoj odsutnosti, povjerio nadzor nad gradom, pa on raspolaže sa silom radnika, koji će znati osujetiti svaku pomoć, da se požar ugasi. — Zlatan si ti čovjek, duhoviti čovjek Tigeline, pravi veleum! uskliknu zahvalno cesar. Zar si ikada o tome posumnjao ? upita prefekt zvjerskim ponosom. — Ne, doduše. Nego dopusti mi, da ti rečem, da si danas1 sama sebe natkrilio. Ako uspjeh ovjenča potpuno tvoje račune, proglasiti ću te obnoviteljem carstva.« Čas poslije ovoga mrskoga razgovora, doći će por slanik iz Rima i prikazati se Tigelinu, da primi njegove naloge. »Vrati se u Rim. reče mu prefekt pretorija; vidjet ćeš Herma, pa mu reći, da je cesar potpuno zadovoljan sa njegovim samoprijegorom. — Je li to sve? upita u čudu glasnik: ‘ To je sve. Hermes je razborit čovjek, na nj se vladar spušta, da mjesto mene bdije nad gradom. Zar se cesar ne misli vratiti u Rim, da oživi očajani narod? — Glasniče, odvrati suhoparno Tigelin, taj je upit drzovit.’Cesar zna, što mu je raditi. Slušaj i pe pitaj.« Brzoteča muče ode. Kad je dolazio u Rim, požar je svoje haranje nastavljao; grad je’izgledao kao kakova mreža plamena i dima. Sa svih strana odlijegala je galama, kletva i neka neizreciva graja. Ulice su bile pune stanovnika, a neki su bježali i u susjedno polje. Jedni, sasvim umšteni, nisu imali što'jesti; drugi po­ ni nitali od žalosti, jer nisu mogli svojih roditelja oteti plamenu, pa su voljeli s njima ginuti, nego se spašavati. ■ se viši^nije usugjivao proti napredovanju vatre jer ju je mnoštvo ljudi sumnjiva igleda-priečilo1gasiti i rigalo prije nje dok su drugi javno zublje bacali vičući, da su ovlašteni. To su bili zloglasni Hermovi suradnici, koji su se prilili ovoga užasnog posla. Veturij, koji je za novac na sve ripravan bio, megju najgorljivijim se isticao. Osjobo'gjeriik je dvije svrhe imao, što se stavio na čelo palikuća: najprije je htio ugoditi svomu gospodaru, Tigehnu i cesaru, jedinim bogovima, što ih na s\ijetu poznavao; zatim зе je nadao u plamen zaplesti kršćanske poglavare: Petra, Pavla, Filoksena i Marka Plaucija, koji su stanovali u kotaru brda Ćelija. Njegovi su pakleni izaslanici bili primili naredbu. U velikom su broju pod Veturijevim vodstvom poletjeli Pudentovoj kU( Oganj je, usprkos njihovih napora, štedio stan časnpga patricija On se je uvukao, kad je Pudent izašao sa svojom obitelju i robovima. Oni su ga sa svojim požrtvovanjem branili. U taj par još je biof Šimun-Petar u nekom zaselku rimske okolice. On ju nije ostavljao sve od .Scevinove urote. Pavao je bio doletio sa skrajnoga dijela grada u Pudentov stan. On je bio posred nesreće jednako hladan, kao nekoć na otoku Malti, kadno je u žeravici tresao oko ruke savijenu otrovnicu. Požar je štedio odvažnoga Isukrstova apostola; on izagje čitav i zdrav iz plamena, usprkos skovanoj uroti proti njemu i usprkos bijesu Hermovih poslovača. On je svojom odvažnošću i radom mnogo doprinio ne samo velikom broju kršćana, nego i mnogim poganima. Megjutim i senat je i nar$id silnom 'vikom tražio, da dbgje Neron. Svak se je čudio, kako nije doletio na pozornicu ove neizfnjerne nesreće. Uzalud mu slali glas-1 nike za glasnicim, on nije dolazio. Napokon.’ se stale sumnjive glasine po svjetini raznositi. U sklad dovodeći �I Neronove žrtve. vladareva odsutnost sa grožnjom Hermovih suradnika, vrata se otvorila ozbiljnim nagagjanjima. Bio je treći dan požara, onpga časa plamen je zahvaćao kuće, koje je bio sagradio, preko svete Cekte, da veže sa Augustovim dvorom Mecenatove vrtove, kad se je on odlučio poći iz Ancija. On je počeo sa svojim prijateljem TigeJinom i dvorjanicima, koji su ga svuda slijedili. »HajdeAo, reče, s nekim odvratnim nehajem, vri­ jeme je da na svečanost prispijemo.’ Nikada se ljepše prizor ni sjajnija rasvjeta nije iimrliku priredila.« 155 jetila pčgibao, da će razjareni narod, kbji je pun nepouzdanja stao pomnjiti, obračunati sa palikućama, ako im u trag unigje. Za tim cesar i Tjgolin bili su prisiljeni, da u slučaju tužbe krivnju zlodjela svale na svoja ralila. Ove su misli pratile dojam veselja, pod kojim je Henpes bio redovito pri izvršivanju zločina. Megjutim, pošto je još veća opasnost prijetila, kad ne bi poslušao, oslobo^ gjenik se odlučio. Ode k Veluriju, koji se pljačkanjem obogatio, zapovijedi mu, da okupi svoje sramotne dru­ gove i da na novo zapali vatru u udaljenim kolarima. Štićenik nije razmišljao, nego je slijepo vršio naregjene poslove,, samo neka ga! se dobro plati i on se primi, da kraju privede djelo uništenja. Iste večeri obnoć vatra je buknula opet i još tri dana harala grad. Nft povratku u Rim, Neron se namjesti na Eskvilije. Sa ovih visina mogao je obuhvatiti cijeli opseg ne­ opisivoga opustošenja grada. Silničko srce nije imalo rfi jednog osjećaja sažalenja nad nesrećama, koju su tolike gragjane snašle; ni jedna se riječ smilenja nije Neron, prepun veselja, prelazio je ■granice svoga otela njegovim ustima. On je stao pred ovim prizorom zanosa u krugu svojih nečasnih prijatelja. Poslije no je rušenja, kao pred kakovim« rijetkim dogagjajem. т dina I dugo promatrao drugi čin užasnog prizora, što no mu ga misao mučila, hoće li mu požar otvoriti prostrana i ga njegovi dvorjanici priredili, gspe se na Mecen.atovu veličanstvena gradilišta za dvor, čiji je sjajni i orijaški kulu i tu je, u glumačkom odijelu, pjevao stihove, što nacrt već u svom duhu imao. Nakon šesL dana oganj se no ih bio složio nad ruševinama Troje. Vik^o je, da je r ustavi;»ali ‘iza njega je još ostalo zgrada na uzgor, a za plamen krasan i prizor napokon dostojan gospodara .:im je prostorom strastveno čeznuo. Stoga je bio u ne­ svijeta. Ovoga puta od četrnaest rimskih kotara, samo prilici sa svojim osnovama. Oganj, k ra jJ svega svoga su četiri ostala; tri su bila zemljom sražena; ostali su ћатапја, nije mu ugodio i ^cesar na vas glas jadikovao jedva pokazivali koji trag porušenih i na polak izgorepred svojim zloglasnim doglavnicima. nih; kuća. 1 Tada će Tigelin dozvati Herma: Veturij, rekli smo, silno se okoristio metežom po­ »Uobar početak, ja ti čestitam; dje i je nije kraju žarom prouzrokovanim i domogao se velikih svota, po­ privedeno. - Pa što? kliknu začugjen Herj ^s, ti mi veliš, kradenih po bogataškim kućama. Pošto je otok, u kome da djelo još gotovo’ nije, da je to početak; jesam li je stanovao isčezao sa suburskim kotarom, čankoliz smjesti ženu i djecu pod krov na drugoj obali rijeke. dobro razumio? *— Doduše, ja opet velim, sve nije ovršeno; cije- Poslije devet dana svoje odsutnosti, povrati se u kuću susjednu bedemima, u koju ih bio doveo. Vratio se s loga Rima mora nestati. džepovima punim zlatom i skupocjenim predmetnu, po­ - Što dakle treba i-siromašne kotare uništiti, koje kradenim u patricijskim kućama. Koralija, šlićenikova je i oganj prezreo? — To je od'potrebe. Ces^ru trebaju ona gradilišta; žena, s njim se slagala, ali ne u njegovom odurnom licemjerstvu. Njoj on nije bio povjerio nodostojnu igru, što on mi je io izričito. rekao. — Kako da se to uradi? Narod prigovara; sumnja no ju igrao, dok se kod kršćana poučavao. Ona je često pada na ruku, koja je užegla vatru i s njom upravljala. pohagjala skupštine vjernika i primala iskrenim srcem apostolske nauke. Uzorna žena, pošto je na sreću pri­ Opasno bi bilo plamen oživjeti. mila vjeru, krstila se je malo vremena prije požara — Što smeta! odgovori neslrpeljivo Tigelin; jasam ti rekao, treba svakako, da opet požar bukne. Neron Rima. Odtada je ona živjela, kao gorljiva kršćanka i neće s ničim biti zadovoljan, ako se posao ne izvrši po nastojala svojoj djeci uliti svoju vjeru i Hristovu ljubav. Veturij i ako u ništa nije vjerovao i do ničesa držao njegovoj misli. kao do dobre gozbe i velikaškog prijateljstva, jer mu • — Neka bude, odvrati JTermes, slabo skrivajući svoju zlovolju; bit ćeš zadovoljan. (Ј dva dana ništa neće ono od vremena do vremena namicala ugodnu večeru, ipak nije na pameti imao, da se protivi sklonosti svoje u Rimu netaknuto ostati.« žene prama kršćanstvu. Poslijć đugo& vremena primače Hermes je bio spravan žrtvoVati se i služili Tigelinovim osnovama, ali s tim uvjetom, da pogibao ne bi joj se i reče, a da joj nije nastajao rastumačiti uzrok previše prijetila. Za se je radio kud i kamo više nego za svo§a davnogn odlaska: •druge i'u djelo je stavljao omiljelo naćelo onoga vrc-‘ »Ovoga je puta naša^ bijeda svršila, Koralijo ; mena,’naime: da je naslada svrha života. Ovdje je pri- ja sam J}ogat za uvijek«. �156 Br. 10. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 191Ž. I nesretnik, bez srama, pokaza u ubožnoj sobici šake zlata i dragog kamenja. Koralija na taj pogled od straha uzmaknu. »Odakle ti to blago? uskliknu ona. Kaži mi, tko ti ga je dao. — Ja sam ga stekao, reče Veturij, nekako u neprilici. — Ti si ga stekao, neka bude; nego ja bih htjela znati kako, kakvim radom. — Ovo je nagrada napora, što no sam ih podnio u devet prošlih dana. Bilo mi je naregjeno i ja nisam ostavljao pozornicu požara. Pa . . . . , razumiješ li? doda sa značajnim žmirkanjem očiju. — Ja, naprotiv, ništa ne razumijem. Opet te dakle pitam, kako si mogao uspjeti, da se obogatiš u takovoj silnoj nesreći, koja je upropastila hiljade obitelji. — E, dobro! odvrati on nešto zbunjen, dok je požar zahvaćao, ja sam se šuljao u više bogatih patri­ cijskih kuća, pa . . . . , razumijnš li?« ponavljao on i crvenio se pod oštrim Koralijinim pogledom. Za tim videći, gdje šuti, htjede osiat? u prisutnosti duha; pa uzevši nekoliko dragulja- primata se, da joj ih ponudi, govoreći s najljupkijim glasom: »Drži, draga moja, metni ovn kolajnu oko vrata, . . . , . , . ovo prstenje na tvoje prste, ove bogate naušnice na tvoje uši. Ti si dostojna, da ove nakite nosiš Ali ih Koralija odbi kretnjom velikog" п »Što nesretnjače, reče glasom punii du losti, pa se nisi bojao krasti, ovo zlato, ove dragulje — Tko govori o kragji ? odgovori uzrujano čan­ koliz. Najprije, zar sve to nije bilo plijen vatre? Za tim, kazao sam ti, bilo mi je naregjeno. — Nema nikoga na svijetu tko ima pravo na­ rediti zlodjelo: ne, nitko, pa ni cesar. Veturije; spo­ meni se Hristova nauka i predavanje, što no smo ih primili iz svetih apostolskih usta. Oh, bojim se, da ti ne zlorabiš ove milosti! — Muči! viknu u bijesu štićenik. Znam ja, što mi je činiti; ne spada ni upravljati ni suditi moje vladanje. Rekao bih, da si zaboravila, da sam ja rimski gragjanin i da u tom svojstvu imam neograničenu vlast nad tobom i nad našom djecom. — Ja sam daleko od toga da se protivim zakon­ skim propisima, odgovori mirno Koralija; ali nad voljom Rima ima i volja Božja. — Pusti me još jednom, govorim ti! priuze Veturij podvostručenom srdžbom. Ne govori mi više o onim tugjinskim naukama: ja toga trpjeti neću, razumiješ li?« Koralija je mučala, dobro sudeći, da je bolje ništa ne govoriti, u času ogorčenja svoga muža Veturij videći kako mu žena muči i ne mogavši dulje uzdržati sme­ teno stanje svoje savjesti sa hrgjavih djela, pokupi zlato i dragulje i vrati se u grad. Stade tražiti gostionu prama svome ukusu i tu se za jednu noć namjesti. Sjutra dan ode k Hermu i upita ga je li s njim zado­ voljan bio. »Jesam doista, odgovori Tigelinov oslobogjenik, a lice mu je bilo smrknutije i zlobnije no ikada. A ti, jesi li se zadovoljio sa žetvom požara? — Teško bi mi bilo da bude se drukčije dogo­ dilo; prošli su me dani doveli do ugodna života. Premda je daleko od moga sadanjeg položaja do bogatstva, ipak, iskreno ti kažem, ja se ne tužim. — To je veoma dobro. Bi li ti bio sklon u ne­ koliko mjeseci još mnogo više dobiti? - Ja sam potpuno na tvoju zapovijed, Herme, odvrati čankoliz, namamijen s ovim uvodom, koji mu naviještao ovršenje novih zlodjela. — Mogu li na te računati? — Kako dakle? ali potpuno. Ja ti ne bih mogao ništa odbiti. Ra umjeli smo se. — Megju tim, priuze Veturij, stalan sam, da imaš obzira na šivot jednoga oca obitelji. Što će biti od moje žene , djece) ako mi se koja nesreća dogodi?, хт .. .. v. Tt . Na ove riječi nasmiješi se Hermes, jer je znao . .. . .. koliko čankoiiz glavu razbija za svoju obitelj; znao je, da bi nesretnik za jednu ovnovlju glavu s lukom i za pečeno vino, bez otezanja žrtvovao i ženu i djecu. Ipak se je pretvarao i na usnicama zadržao riječi, koje za malo, da mu se nisu izmakle; nije mu stalo dobro disati u Veturijevu osjetljivost, jer ga je trebao, da dokrajči svoj i Tigelinov posao. »Budi oprezan, Veturije, preporuči Hermes šti­ ćeniku • radi se o tvojoj sreći i o tvome životu. Brzo, bude li te volja, moći ćeš, stupati uz bok najbogatijih rimskih gregjana. Ja ću po zasluzi nagraditi tvoju službu«. Veturij dade znak, da će slušati savjete oslobogjenika, a ovaj će nastaviti: »Proslijedit ćeš, ako možeš, svoje odnošaje sa kršćanima.« Na ove riječi čankoliz stade vikati, navagjajući optužbu, što no ju za urote bio podigao. Stade se pro­ tiviti, da se on nećb izlagati pogrdama onih, koje hio izdao. »Ne boj se, reče Hermes, ime tužitelja kršćanin je nepoznato ostalo. Ti se nećeš pogibli izlagati, budeš li opet pohagjati njihove skupštine.« Ova je okolnost davala Veturiju svu slobodu u njegovom radu; jer on nije bio čovjek, pa ga savjest grizla. Tako bez oklijevanja čankoliz sjutra dan priuze put k brdu Ćeliju i prikaza se u kuću Aula Plaucija. On ju nagje u tuzi. Časni konzularne bez života je ležao �157 Neronove žrtve. u atriju na podignutoj svečanoj postelji. Sin mu je stao uz uzglavlje mrtvačke postelje, okružene sa svijećama ' od bijelog voska, pa se je muče molio. Lice je Markovo bilo tužno, suzam a4orošeno, ali u njemu je bila utisnuta velika vedrina. S prva se, . Veturij skanjivao i pitao Se, bi li ušao. Nego on je više puta osjetio darežljivost.Plaucijeve kuće, pa j e ‘držao, da je dužan izraziti sažaljenje sinu plemenitoga pokojnika. Marko, digavši oči jjrem a čankolizu, izgledao je začugjen i osjećao je neki mučni utisak, nu ipak, ga je gledao sakriti. Od nekoliko su dana razne glasine i mrski govori kolali o starom stanovniku Suburne, o katehumenu, koga su Filoksen i apostoli podučavali. Marko ga je , bio opazio u najvećoj žestini požara na čelu Hermovih poslovača, gdje je vatru pospješivao i grozio se onim, koji su htjeli suzbiti njezino napredovanje. Pa bilo je i sumnjanja sa ponašanja glede Pavla ■ nije se bilo dalpko od mišljenja, e je on igrao ulogu himbenoga brata. Sasvim tim Marko je slušao samo glas ljubavi, koja mu zapovijedala oproštenje; spomene se Isukrsta u maslinskom vrtu, kada je dobrostivo pri­ mao izdajicu i davao svoje Bože usko lice njegovom svetogrdnom poljupcu. Okrene se dakle Marko nenadnom posjetniku i dobrohotno mu reče : »Primakni se Veturijd, pa gledaj po zadnji put " lice moga oca.« Čankoliz posluša,-, nehotice dirnut alatkim i prodirućim glasom mladog svećenika. Približivši se tijelu 'pokojnika, koji je mirno počivao i kao da se smiješi u kopzularskom grimizu, pogleda ga časkom, gdje spava svoj pošljeđni san, pa upita Marka : S kakovim je slučajem tvoj odlični otac, Aulo Plauclj, tako prerano umro? jer ako me pamet ne izdaje, samo je nekoliko dana, da je bio pun života. — Žalibože! on je u ovo zadnje vrijeme osjećao žalosti,' koje nije mogao svladati. — Je li imao kakovu obiteljsku tugu, kakovu zlu sreću,? — Ne ništa toga; ipak njegovo je srce puklo pod pritiskom užasne muke.« Marko urnuča, Veturij ga; gleda i nije ga. razumio. »Moj-otac, proslijedi mladi svećenik, nije mogao odoljeti prizoru strašnih nesreća, koje su se na grad oborile^ Pogled- na nesmiljeni plamen, koji je proždirao podignute spomenike naših pregja, strah, da moja majka ne pogine i prizor, komu je svjedokom* bio u kući Aute lij a Pudenta, sve je to zajedno zadalb mu smrtni udarac. P.oslije požara legao je u postelju i jučer je . umro.« Mi smo zaboravili prije kazali, kako je kuća Aula Plaucija bila od va(,re pošlegjena, osim nekih ne­ znatnih gragjevina, koje so nisu ticale glavne zgrade. . Ona se sačuvala jer je bila osamljena i silno ulvrgjena. »Što, se je dakle dogodilo kod Aurelija. Puden,la? još upita Veturij. _ §to ti ne znaš? Njegova -kći, Aurelija, ostala j e zakopana, u ruševinama kuće, kad je htjela jednu robiпјјСц spasiti.Kad je vatra planula u Pudentovu stanu, odmah netom ju se opazilo, hitjelo se, da se pa dvor izvede i senator i žena mu i kćer i njegove sluge. Ali je Aurelija opazila, kako jedna stara robinjica^ bilo što nije razabrala znake, bilo što radi svoje poodmakle dobe, nije se mogla vrata ;dočepati, pa je ostala u kući u plamenu. Aurelija tamo poleti, da spasi nesretnu ženu. Roditelji joj stanu jaukati u smrtnom strahu i polete na vrat na nos za kćerkom; ali ih se zaustavi. Brzo se je plemenita Aurelija pojavila, vukući za ruku staru robinjiou. Odjeća plemenite djevojke počela je gorjeti: teškom se mukom vatru ugasilo. Evo, kako je Aurelija mogla svoj uzvišeni samoprijegor životom platiti. - Puste ludosti! uskliknu Veturij, nemogavši shvatiti ljepotu i veličinu djela mlade boljarke; što! za jednu nesretnu ropkinju izlagati se tako okrutnoj sm rti! Doista treba biti bez pameti, pa se tako vladati. Je li to u današnjem običaju Rima3i da se gosppdari pregaraju za one, koje su svojim novcem kupili, koji su otvoreni, da im robuju? Muči, Veturije, prekine Marko; ti bezbožno umuješ, kao kakov poganin. Ne sjećaš li se Pavlovih nauka i naputaka, što no si ih tako često u našim skupštinama primao?« . Veturij smeten ovom odlučnom opomenom sve­ ćenika, razumi da se je zaboravio; promrmlja uz nekoliko riječi, da se opravda, a Marko, videći ga u smetnji, sažali mu se^ i dalje nij'e govorio. Cankoliz slabo se je osjećao, u društvu s gorljivim kršćanima, pa bez oklije­ vanja oprosti se sa sinom Plaucijevim i ode u skitnju po zloglasnim pivnicama, dobro njemu pznalim. Pokojni* je Marko Plaucij, po Markovu pripovije­ danju na smrtnom času poslušao molbe svoje žene i svoga sina i primio krštenje iz Filesenovih ruku 'Od­ lični konzularac, čija je duša bila iskrena i poštena^ došao je do spoznaja istine i usnuo u svjetlu vjere. l>r. Rj'iro Arnohl. = = = = = U teškom času. Cjela vojska crnih misli Po mojoj se vrze duši Strah me, da mi u svom bjesu Dragi jedan sv’j et ne sruši, �Br 10. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. 158 Velik dio sam mu v’jeka Potrošio, ah, na gradnju; U dubine mu uzido Svojih snova nadu zadnju . . . Sad do tvojih nogu klckoh, Kriste Bože razapeti! Samo ti znaš: kako li se Spašavaju tak i sv'jeti . . . Treba Г možda skrušen poći Na kušanje u Getseman? 1Г još dalje na Golgotu? — Reci! Ja sam na sve spreman! (). Vrli. llrković. Tuzlu: Divni razvoj Duns ŠKoto škole u XII. vijeku. W adding je još bio ustanovio prijeporne vježbe o vjerskim pitanjima, te je sam sobom bio odredio satove za te vježbe. Odabrale bi se Iz koje tiskane knjige unaprijed označene teze, koje bi bile pred c piranja megju katolicima i raskolnicima I čenik, koji bi se odredio, da brani istinu, morao bi pod nadzorom svoga učitelja riješiti sve dokaze, koje bi mu kao pri­ govor iznijeli drugi učenici. Otac Wadding je htio da se na taj način učenici vježbaju osobito u onim pita­ njima, koja se kod predavanja svestrano ne obragjuju, kao na primjer ugled Crkve, Pape, sabora, sv. Pisma i t. d. Tu se još vježbalo u rješavanju slučajeva, koji se tiču savjesti. Utemeljitelj sjemeništa sv. Izidora nije se zadovoljio samo time da pospješi rad učenika, nego je još htio da pobudi revnost profesora. U tu svrhu ustanovi još svečanije vježbe. Za vrijeme školske godine profe­ sori su morali sastaviti najmanje po dvije velike ra ­ sprave, dat ih štampati i posvetiti kojoj odličnoj osobi. Tako se je javnost obavješćivala o velikom i ozbiljnom radu u kolegiju, a vjernici su imali dobar pojam o re­ dovnicima i njihovoj sposobnosti. \Vadding je pripušćao profesorima na volju, da si odaberu način predavanja, ali im je bilo zabranjeno odalečivat se od nauke uzvišenoga naučitelja. Osnivajuć Wadding kolegij sv. Izidora, htio je bez sumnje uzgojiti učenjake, ali je osobito imao na srcu, da uzgoji redovnike, i to u pravom redu franjevačke redovnike. On se je sjećao riječi naših svetih pravila, sjećao se je preporuke, što ju je naš serafski otac upra- vio sv. Antunu Padovanskom, kad ga je imenovao pro­ fesorom teologije. Znao je on dobro, da su baš učitelji bez poniznosti i duha molitve bili uzrokom, da je malo po malo bila oslabila stega u redu. On je znao, da su odmah u početku sve razne reforme bile više manje ubitačne po nauke, pa je od tada razumio sa sv. Bernardinom Sijenskim, sv. Ivanom Kapistranskim, i t. d. . . da ako je dužnost Franjevaca posvećivat se nauci, isto tako moraju uz nauku podržavati i redov­ nički duh u sebi. »Nek učenici tako prionu uz nauku ali još više uz bogoljubnost, da tako ne ugase u sebi duha pobožnosti. Nek nauci posvete vrijeme, koje je za to odregjeno, a molitvu nek obavljaju, kad je propisano.« Te se riječi nalaze odmah na početku pravila za naukovne zavode. One su Waddingu služile za ravnalo u vlastitom životu i u upravljanju drugima Papa Urban VIII. htjede da riješi redovnike sv. Izidora zajedničko molitve u crkvi, da im olakša posao; ah Wadding ne htjede nikada na to pristati. On prih­ vati samo one povlastice, koje se nijesu kosile sa svim vježbama redovničkoga života, jer je htio, da se u nje­ govu sjemeništu točno opslužuje redovnička stega, osobito što se tiče javne zajedničke molitve i razmatranja.. On nije mogao nikada razumjet:, da bi redovnici mogli biti oprošćeni od molitve, kad vjernici pružaju svagdanju hranu baš radi te njihove molitve; nije mogao nikako shvatiti, kako bi se moglo odgojiti redovnike, ako bi se riješili u mladosti onoga, što bi u daljnjem svom životu morali vršiti. To rau se uvijek činilo protivno općeni­ tomu mnijenju. U mnogim su sjemeništima reda učenici prisustvovali božanskomu činu, ali samo na izmjcnice, tako na primjer koji bi molili oficij u danu, bili bi toga riješeni u noći, i obratno. Wadding nije htijo poprimiti ;a običaja.1) Megjutim on je tako razredio razne di­ jelove dana, da je bilo vremena za sve, te je njegov životopisac mogao kašnje reći: »Nijesu nikad nauke tako krasno cvale ni donosile boljih plodova, nego kad su se obdržavala pravila, što ih je osnivač zavoda sastavio -. Nije se Wadding samo trudio, da privikne učenike na rad i molitvu, nego je još nastojao, da oni svim srcem prigrle i redovničke običaje.2) Htio je, da budu čedni u ponašanju, hodu, govoru, i t. d. Cijela im je vanjština morala odavati pravu franjevačku dušu. Ne ćemo slijediti njegova životopisca u tančinama, što nam ih u tom pogledu pruža, nego ćemo samo to reći, da je vrhovni starješina izmeiju svih sjemeništa reda onaj sv. Izidora isticao kao uzor, koji treba nasljedovati, l) Osim velikoga božanskoga čina učenici su molili još svaki dan obcij bi. dj Marije obavljali su na godinu dvoje velike duhov­ ne vježbe, jedne od svetkovine sv. Lucije do Božića, a druge od velike nedjelje do Uskrsa. Ann. m in , i. 1., vita Wadd. z) Ann. min., ibidem, �Divni razvoj Duns Škotove Škole u XVII, stoljeću. te se nije bojao ustvrditi, da nije nigdje našao tolike znanosti združene sa pobožnožću.1) Na jednom sastanku odličnijih otaca reda general o. Benignus iz Genove javno očitova, da u velike cijeni redovnike sv. Izidora. U svom izvješću o stanju velike serafske obitelji, ustvrdi, na veliku pohvalu kolegija, da njegovi članovi ne mogu počiniti grijeha. Iznenagjeni oci tom Čudnom izjavom, rekoše: »Kako, nijesu Ii oni ljudi kao i drugi, ili nijesu li možda već potvrgjeni u milosti? — Oni su, odvrati general, u istinu ljudi niti, su još potvrgjeni u milosti, nego su tako udaljeni od svijeta, svi su dijelovi vremena tako tačno ispunjeni znanstvenim i nabožnim vježbama, da nemaju vremena misliti na svjetske stvari, i da ih gjavao ne nalazi nikada besposlene. Oci Bonardin Sijenski, Ivan Kampanejski, Ivan Meriners i Ivan Napuljski, našljeunici o. Benigna iz Genove gojili su iste osjećaje štovanja i pouzdanja prama o. VVaddingu i njegovu kolegiju. Toliko su cije­ nili njegovu revnost i razboritost u upravljanju toga zavoda, da im se nije ništa činilo vrijednim odobrenja, ako to nije sam Wadding unaprijed predložio ili on sam na to pristao. A imali su i pravo, jer je pod njegovom upravom sve napredovalo^ na veliko zadovoljsivo svih.*) Kroz 32 godine, što je \ \ adding bio ravnateljem kolegija, uzgoji više od 200 redovnika, 70 ih po prilici postade učiteljima, a 20 ih zasluži naslov jubilarnih lektura. Mnogi bijahu poslani u razne redodržave bilo da vrše dužnost učitelja u novim sjemeništima, bilo da se bave još odličnijim službama. Drugi se vratiše u svoju tako užasno progonjenu otadžbinu, gdje su za vjeru trpjeli pogrde, progonstva i istu smrt. Riječju : kolegij, što ga je osnovao VVadding, bio je pravi ra­ sadnik odličnih redovnika, koji su kašnje mnogo radili za slavu svoga reda, čast svoga naroda i za opće dobro cijele Crkve. Kolegij je u misli njegova osnivača bio čisto narodno djelo, te je služio za privatnu korist Irske. Ali on naskoro steče velik ugled, jer postade kolijevkom velikoga statističkoga pokreta, a veliko djelo, koje se je u njem izradilo, raznese njegovu slavu i upliv po cijelom redu sv. Franje i svim katoličkim školama cijeloga svijeta. IV. 0. Luka VVadding izdaje sva lilosofsko-teološka djela Duns Skotova. Tiskarska je umjetnost morala dati divan polet umnim proizvodima; ona je ujedno jamčila, da će se brzo i ekonomično množiti književna djela, jer im je uz manju cijenu olakšavala brzo širenje. Veliki franje­ vački naučitelj nije oklijevao, da se okoristi tim divnim otkrićem. ') Ibidem. a) Ibidem. 159 Megju mnogobrojnim djelima, što ih je uzvišeni naučitelj ostavio svojim učenicima, oksfordski T u m a č г e č e n i c a Petra Lombarda zauzima posebno mjesto. To je ujedno jedan od najznamenitijih, najglasovitijih i najcjenjenijih njegovih spisa. »Tu se, veli Wadding, više nego u svim drugim djelima očituju odlična svojstva našega velikog naučitelja. On je u izrazima vrlo uzvišen i pronicav, u raspravljanju obilan, u tvrdnjama dosta umjeren, u postavljanju načela odlučan, a uvijek se pokazuje stalnim u vezanju nauke. Taj je tumač naj­ odlučniji plod njegova snažnoga duha te kao bogata riznica njegove nauke. Štogod je naučavao u svojim drugim spisima, tu je sve skupljeno u jednu divnu sin­ tezu«. Taj je tumač megju djelima Duns Škotovim, što je teološka Summa megju spisima sv. Tome. Uzvišeni je naučitelj podigao taj bogati spomenik u Oksfordu od god. 1300. do 1304-, to jest u razmaku od četiri godine. Pozvan god. 1304. u Pariz, da zauzme prvu stolicu na sveučilištu, poslan onda god. 1308. u Kolonju, umrije ranom smrću u 34. godini, ostaviv svoje veliko djelo u nekim njegovim dijelovima nesvršeno. Ali se njegovi neposredni učenici pobrinuše, da popune te praznine navodima iz njegova djela Reportata, što ga je bio sastavio za svoga boravka u Parizu. Iza toga nijesu prestajali prepisivati to djelo, a učitelji su se filozofije i teologije najragje njega držali, jer se u njem najbolje izražavala filozofsko-teološka misao njihova vogje. Oksfordski je Tumač bio naravski prvo Škotovo djelo, koje se je okoristilo divnim iznašašćem XV. vi­ jeka. Prvo izdanje izagje na svjetlo god. 1474. u Pa­ dovi kod Alberta Stenđala, a priredio ga je Augustinijanac Toma Penchet, kao što svjedoči ovo nekoliko stihova stavljenih na koncu djela O u o d l i b e t a , koje je izdano u isto vrijeme, kad i glasoviti Tumač: Haec Albertus ego Stendal quodlibeta Magister Altiloqui Scoti formis uberrima pressi Religione sacra, et diva celeberrimus arte Clarus, et ingenio Augustini ех ordine Thomas Impressum purgavit opus studia integer orani Anglia cui patria est generis cognoraine Panchet. Još jedan redovnik sv. Augustina, o. Paulin Bcrti, priredi u Mletcima novo izdanje Skotova Komentara (tumača), ali u manjem formatu radi veće udobnosti. Vrijedno je istaknuti jednu stvar, na koju treba da po­ vjesničar svrati svoju pozornost: prvo naime izdanje nije priredio Franjevac, nego jedan redovnik sv. Augu­ stina. Uzvišenoga su dakle naučitelja cijenili osim nje­ gove braće još i drugi učenjaci. U ostalom oni, koji drže, da je nauka Duns Skotova bila zastupana samo u franjevačkim samostanima, jasno pokazuju, da nijesu upućeni u razvoj Skolastike onoga vremena. �160* I Вг. 10. SERAFINSKI PERIVOJ« 1912. Oksforđsja se je Komentar od izdanja u Padovi god. 1474. u malini razmacima vremena više puta pre­ tiskavao, te je već u XVI. vijeku štekao veliku popu­ larnost. ‘Žalibože izdanja su bivala sve više i više krnjava i pogrješna, dok nije god. 1020. o. Hugo Cavelle priredio' u Anversu novo pomno popravljeno izdanje. Osim oksfordskoga komentara rano je izdavano još i drugih spisa Uzvišenoga naučitelja. Logička i di­ jalektička djela dao je god. 1504. štampati Mauric de Porto/ a drugih šest izdanja sliedilo je u raznim raz­ macima XVI. stoljeća. Kad \Vadding dogje u Rim god. 1(518., mnoga od Škotovih djela još nijesu bila izdana. U tom su broju bila i djela: De rerum Principio, De coghitione Dei, itd..„ Djelo o duši bilo je, istina, izdato već u XV. stoljeću, ali je bilo postalo teko rijetko, da ga je bilo teško nabayiti, te ga većina škotista nije imala. Reportata ili Tumač knjige Rečenica, dao jt štampali u Parizu god. 1478. o. Bartol Bellatrc iz F.Are, ali god. 1518'. ugledalo je svjetla novo izdanje toga djela nastojanjem glasovitoga pariškoga učitelja Ivana Majot-a. Žalibože tekst, kojim se je sn služio, nije bio pravi izvornik, te se kroz cijelo XVI. stoljeće nije slu­ žilo autentičnim izvornikom toga .amenitoga djela. Prije velikih* radnja o. Wad lmga nije dakle bilo • potpunih izdanja, te učiteljima ihje bilo ик će savr­ šeno upoznati cijelu fik)zofsko~t oološku ns Škotovu misao. Oni su bez sumnje imali na* raspolaganju glavno njegovo djelo, ali se je osjećala <*Ш:а potreba <potpu­ noga, cjelokupnoga izdanja, te su svi to od srca željeli. Škot j;e u naučavanju bio poprimio posebnu me­ todu. On se nije, veli o. Prosper,»kao njegovi savremeni'ci zadovoljavao samo tim, da u kratko nabroji mnijenja svojih predšastnika. On ta mnijenja navagja točno i prikazuje opširno, pače se ne zadovoljava ni tim, nego još iznaša dokaze onih, koji su ih prigrlili , 1 л п, л т um li Iz4 7 Iloga Anu cliioHi ш Škot iimao rrv o r\ гчт»ом ili branili. slijedi, da je pred сsobom ne samo neke prigovore, što ih je po ukusu onoga vre­ mena sam crpio iz knjiga sv. Rima, iz djela svetih otaca, Ariši otela i drugih poganskih pisaca, nego još i mnugo drugih raznih i teških prigovora. Te jb prigo­ vore nalazio u mnijenjima, što su ih zastupali glavni naučitelji oksfordskoga i pariškoga sveučilišta i u do­ kazima, što sugih navagjali za opravdanje svojih mni­ jenja«.1) , Škbt dakle krilizuje sve velike teorije XIII. vijeka. On redom strogo ispituje i ocjenjuje mnijenja i dokaze Aleksandra HaKskoga, sv. Bonaventure, Rikarda Mediavilskoga, te Alberta Velikoga, sv. Tome, Gilla Rimskoga i Henrika Ganda. j « I г ) La ScoJaslique et les traditioris fi-aticiscaiues par. le l\ Prosper, page 321. * • »Treba priznati-, veli o. Prosper, da bi ta obuka bila življa i savremenija, nđgo ona drugih naučitelja« Takova metoda združena s moćnom i neprispodobivom metodom pribavi brzo mjadomu Djms Škotu Veliku slavu. »Učeniđ su se u velikom broju skupljali oko te katedre, gdje su se naučavali, da si ne stvaraju mni­ jenja o kakovu ,bilo predmetu prije, nego ispitaju i ra­ sude mnijenja najvećih naučitelja svoga'vremena«.2) , Škot je iz čednosti i ljubavi, a i zato, da se pri­ lagodi običaju vremena, obično zašućiv.ao imena svojih savremenika; kojih bi mnijenja* pretresao ili pobijao. Učenici, koji su ga slušali, bili su upućeni u nauke naučilelja, te se nijesu varali, na čije je teorije ciljao mladi Škot u svom predavanja. Ali iza smrti Uzviše­ noga naučitelja, kad je poodmaklo doba, u kom je on naučavao, bilo je naravski teže razumjeti njegove spfse. ala potreba, da se njegovim djelima S tog^ se pripoji kao neka žica vodilica, koja bi pomagala, da se čovjek^snagjć u tom ogromnom labirintu. To je shvatio jedan njego, odlični učenik, glasoviti Mauricij de Pouto. Taj znameniti školastik, koji se je rodio u drugoj polovici XV. vijeka, bio je porijeklom Irac.. Otci konventualci odgojaće ga u jednom talijanskom samostanu, te je brzo napredovao u školastičkoj filozofiji i teolo-' giji. Kroz više je godina javnd predavao teologiju na padovanskom sveučilištu, dok ga, god. 150(5. papa Julij II. ne imenova nadbiskupom* u Toanu u Irskoj, kao što svjedoče spisi nadbiskupskoga arhiva. On prisuslvova lateranskom saboru, koji se je držao god. 1512. za Julija II. i potpisa prve dvije sjednice. Slijedeće godine vrati se u svoju domovinu, gdje ga s velikim slavljem primi narod, koji se je bio ogrnuo, da bude* dionikom oprosta. što ih je papa bio podijelio onima, koji budu prisustvovali njngovoj prvoj misi. On umrije u GaUv#yu 8. lipnja 1513. u petdesetoj godini svoga života. Bio je .... , * * zavrijedio, da ga njegovi savrememci nazovu f l o s mu n d i , svjetskim cvijetom radi njegdve izvrsne nauke i čistoga njegova života. Bio je vrlo upućen u nauku uzvišenoga naučitelja, te je sav svoj život posvetio pro­ učavanju njegovih spi^a. Po svjedočanstvu o. Possevina on je opaskama popratio ili istumačio sva Duns Sko­ tova djela. Žalibože radi prerane njegove smrti mnogi njegovi spisi ne ugledaše svjetla; zato njegovo djelđ ne postignu onoga uspjeha, koji se je očekivao. Kroz XVI. vijek brzo su,‘istina, slijedila jedno za drugim izdanja Škotova, ali radi nedovoljnih i nepotpunih bilježaka bilo je teško učiteljima potpuho shvatiti nauku svoga vogje. Megjutim se je početkom XVIII. stoljeća našao jedan čovjek, koji je bio potpuno'upućen u spise Uz'višenoga naučitelja, le je bio'neumoran u proučavanju '-) Ibidem. f • �blvni razvoj Duns Škotove škole u XVII. stoljeću. 161 visokih školastičkih teorija. To je bio odlični otac Hugo Otkako je Aleksander Haleški zaveo veliku školaCavelus, koji je bio irske narodnosti, a franjevačko je stičku metodu, uzimajuć za predmet svojim predavanjima odijelo primio u Španjolskoj, u velikom samostanu Sa- četiri knjige Rečenica Petra Lombarda, svi su ga veliki lamanci. Svršiv tu sjajno nauke, bi poslan u Louvain oponašali i tumačili djelo odličnoga pariškoga biskupa. u franjevački kolegij sv. Antuna Padovanskoga, što ga On je svima bio dao osnovu, kako će urediti svoje je osnovao o. Courius, njegov zemljak, te je tu više opširne filozofsko-teološke teorije. godina s velikim uspjehom podučavao bogosloviju. KaMegjutim početkom XVI. vijeka nastade pravi pre­ šnje postade generalnim definitorom reda, te ga general okret u načinu naučavanja Skolastike. Mjesto da se uzi­ o. Benignus iz Geneve pozva u Rim, gdje na odobra­ maju za osnovu Rečenice Lombardove, učitelji stadoše vanje svih zasjede teološku katedru u samostanu Sv. izravno tumačiti Škotova djela. Neki su istina, i dalje Marije Aracelitanske, koju proslavi svojim sjajnim pre­ tumačili knjige Rečenica, ali većina ih odstupi od stare davanjem. Po tom ga Urban VIII. imenova nadbiskupom metode. Otac Toma de Vio, kašnje poznatiji pod imanom u Armaghu i primasom Irske. Ali on umre 22. rujna kardinala Cajetana, sastavi prvi klasični tumač teološke 1626. prije nego je zasjeo na svoju stolicu. Tada je Sume sv. Tome. Otac Franjo Vittoria, oponašajuć glaso­ imao 55 godina. vitog kardinala, zavede novu metodu u Salamanci, a na Odlikovao se je pronicavim duhom, angjeoskom tom su ga putu slijedili njegovi učenici i braća po redu. pobožnošću i velikom učenošću. Temeljito je poznavao Oci Družbe Isusove, koja je istom bila utemeljena, laDuns Škotovu nauku, te se pokazao oduševljenim uče­ kogjer su obično tumačili Sumu sv. Tome po načinu nikom velikoga naučitelja. Godine 1620. izdade u An- Cajetanovu, i od tada je velik dio školastičara slijedio versu oksfordski Komentar, koji je imao vrlo velik us­ novu metodu. pjeh. Odlični otac Lessius u odobrenju toga izdanja Dok je Dominikanac Cajetan tumačio Sumu sv. napisa ove znamenite riječi: »Pomno sam pregledao to Tome, isto je činio i Franjevac Lychetus sa Škotovim djelo, što ga je ispravio i izdao vrlo učeni otac Hugo Opus Охешепве1). Taj se je glasoviti bogoslov rodio u Cavellus, učitelj bogoslovije. Prije je bilo teško razu­ Bresciji. Za rana se je dao na proučavanje Skolastike, mjeti spise odličnoga i glasovitoga franjevačkog nauči­ te je mnogo godina posvetio podučavanju. God. 1512. bi telja, jer je u raznim izdanjima mnogo koješta manj­ imenovan provincijalnim vikarom kanadske provincije. kalo, zato ga mnogi nijesu ni rabili. Ali su nastojanjem Na kapitulu držanu u Asizu god 1514. bi imenovan o. Gavellusa ti spisi postali takc lako shvatljivi, da ga generalnim definitorom, a na skupštini u Lionul518.bi u buduće filozofi i teolozi mogu s velikom korišću či­ izabran za generala cijeloga reda sv. Franje na veliko tati«.1) Što je o. Lessius predvidio, to se obistinilo, veselje svih izbornika2). On umre treće godine svoga kako to svjedoči o. Luka Wadding u svojim Ljetopi­ službovanja, naime 1520. Dugo je on proučavao Duns Škotova djela, te je pot­ sima god. 1304. »I otac Cavellus, nadbiskup u Armaghu i primas Irske, veli on, dao se je na posao, da usavrši puno bio shvatio njegovu misao. On sastavi nekoliko tu­ djela Škotova. Proučavajuć njegove spise, došao je do mača, koji su ostali klasični kao i Cajetanovi tumači'1). Ali prvobitnoga teksta, te da ispravi, što je u njima bilo nije bio sretan kao ovaj zadnji, da svrši svoje djelo, krivo umetnuto ili štogod dodato. Bilješkama na okraj­ ili bar zadnji dio nije bio izdan4). Ti su tumači bili cima listova i čestim navagjanjem mnijenja drugih na­ istina, od velike vrijednosti, ali je velika šteta, što su učitelja bio je usavršio djela svoga učitelja. Ali je od bili nepotpuni, te je trebalo čekati čitavo jedno stoljeće, neprocjenjive vrijednosti Cavellusovo izdanje radi učenih da se popuni ta praznina5). bilježaka, koje su bile toli potrebite, i kojim se svak Poznato je, da Opus Oxoniense nije drugo, nego tumač divi. Te bilješke dogju vrlo dobro svakomu čitatelju, četiriju knjiga Rečenica, što ih je sastavio Duns Skot, kad je za­ premao prvu teološku katedru u Oksfordu. kad se nagje pred kojim sumnjivim ili nejasnim mni-) Slijedeća crtica, šio ju navodi O rb is s e r a p h ic u s , jlenjem. Tako su se odsele Komentari Škotovi, koji su jasno nam svjedoči, kako je on zdušno vršio svoju službu gene­ rala: »Ii,ter coetera, qnae a Polonia discedens fratribus col'acrvprije zabacivani, pomno tražili i skupo plaćali«.2) mantibus affectuose commendavit, boe fuit praecipuum: injungo Kako se vidi Cavellusovo je djelo imalo veliku omnibus hujus рго/inciae fratribus, ut guotidie bane orationem mente Deo recitent: tu Domine, qui corda nosti omnium, si pravrijednost, jer je olakšavalo, da se točno prouči Duns evides, quod Generalis noster non sit Ordini ulilis, fae secum Škotova nauka. Ali je to izdanje kraj sve svoje vrijed­ hane gratiam, ut removeatur a Generalatu, et alius melior subrogelur«. O rb is s e ra p b ., t. I. nosti ostalo nedovršeno i nepotpuno, te je bilo dosu') A n n a le s M inorum , lom. XVI., ann. 1520. gjeno o. Luki Waddingu, da okruni učeno djelo svoga 4) Ibidem. zemljaka ■ ’) 0. Franjo de Pitigianis bio je, istina, izdao tumač treće ’) La ScoIastique et les Iraditions franciscaines, page 253. J) Annales Minorum, ann. 1304., Nr. 22., t. III., p. 31.—32. knjige godine 1581. te četvrte knjige godine 1618. i 1619.; ali to nije bilo iz te svrhe, da upotpuni djelo o. Lvcbetusa. B ib lio bheca fr a n c is o a n a , tom. i. �162 Br. 10. — »SERAFINSKl PERIVOJ« 1912. Učenjaci su tumačili i druga Duns Škotova djela Isti*je o. Lychetus ostavio tumač Quodlibeta. Koncem XVI. vijeka o. Franjo de Pitigianis bijaše sastavio tu­ mač o fizici, koja se je pripisivala Škotu. Ali je manj­ kalo cjelokupno djelo, koje bi obuhvaćalo sav NauČiteljev rad, da se ovaj u tančine istumači. Pristaše su dakle škotističke škole prije WaddingOva djela imali samo djelomična, nepotpuna izdanja. Tim je izdanjima falila žica vodilica, koja je olakšavala, da se čovjek snagje u tom ogromnom labirintu bez bojazni, da će zalutati, ili bar ta žica vodilica nije bila spojena sa svim dijelovima ogromne zgrade; napokon su postojali samo nepotpuni tumači velikoga filozofsko-teološkoga djela velikoga Naučitelja. S toga se je osjećala velika potreba potpunijega djeld, pa je bilo dosugjeno o. Waddingu, da svojim ve­ likim izdanjem god. 1639. udovolji toj općoj želji. Od svoga dolaska u Rim god. 1618. Već je bio zamislio, da ispuni te praznine. Tu svoju namisao saopći svojim starješinama, koji ga još više osokoliše na tom puta. Ali, kako nam on sam veli, oni se jadovoljiše samo lijepim riječima, a samo mu jedan obeća, da će ga svim svojim silama pomagati: bio io o. Ivan Krstitelj Kampanejski, koji je onda bio samo generalni tajnik. Megjutim Wadding, neumorh јуп odvažnošću poče skupljati materijal, prebiruć pomno rukopise Pronašav neke neizdate spise uzvišenoga naučitelja, to , ga još više potače u njegovoj namisli, da izda potpuna, cjelo­ kupna djela svoga Učitelja. — Titemeljiv kolegij sv. Izidora god. 1625., opravdano se ja mogao nadati, da će še ostvariti njegove osnove, na je neumorno radio, čekajući uvijek dan, kad *će mu se pružiti zgodna pri­ lika, da izvede, što jef bio naumio, a Ia mu se pril ika do malo i pruži. Dne 4. svibnja 1633. opća se skupština održa u Toledu,« u velikom samostanu sv. Ivana. Na toj se skupštini svi jfokazaše osobito sklonim mraci Duns Školovoj. Već su se bile na prijašnjim skupštinama izdale stroge naredbe u prilog velikomu Nau£itelju; ali su na­ redbe toledske skupštine znamenitije od svih drugih, tešu imale odlučujući upliv. Ovdje ćemo ih navesti u cjelini. 1. Neka se učitelji fdozolije i teologije neoprostivo riješe svoje službe, ako se usmeno ili pismeno udalje ’ od Skotove nauke. 2. Da se koliko je moguće sačuva u našem redu jednakost u obučavanju filo?ofskih nauka Uzvišenoga ■ naučite'ja, otac general će odrediti što prije bar četiri najućenija oca, koji će sastaviti jedan• filozofski tečaj* a d i ■n t e m S c o t i , koga će se u btfduće morati drijhiti svi u rlelji‘ filozofije, te ako bi se u svojim pisme­ nim predavanjima koji odalečio od koga' predmeta sa­ držana u to tečaju, morat će ga starješine neopro­ stivo dignuti s njegove učiteljske službe. Moći će me­ gjutim, ali samo usmeno, napasti koju *tezu kao da se ne slaže s naukom Škotovom. A da se taj tečaj sretno bez poteškoće uvede, otac general će se pobrinuti, da sastav jedan tečaj za uporabu svakomu od glavnih naroda, naime za Španjolsku, Talijansku, Francusku, Njemačku i Belgiju, te da se svaki narod služi svojim tečajem, dok se od Uh tečajeva ne učini samo jedan, koii će se morat primiti u cijelom redu. (Nastavit će se.) Prof. R. Stro lial; Zagreh: U ovom djelu imade pored raznih uputa Franjev­ Nekoliko crkvenih pjesama iz stave hrvatske cima za crkvenu službu tečajem godina, te raznih mo­ glagolske knjige. U glagolskom rukopisu, koji se čuva litava, omilija i pjesama i životopisa raznih svetaca. u arhivu Jugoslavenske akademije u Zagrebu pod ozna­ Jezik, kojim je ovo djelo napisano, naizmjence je kom III. a. 13., sačuvano nam je nekoliko glagolskih hrvatski i hrvatSko-slavenski. * crkvenih pjesama, koje su se pjevale u hrvatskim crkva­ ma. Dotične pjesme imadu naslov i ma n ili i mn a Pisac je ovoga djela fra Dumenigo Zec, koji je (himna). Pjevale su se u stanovite dane u godini, oso­ živio sredinom 18. vijeka u samostanu sv. Grgura u bito u crkvama braće sv. Franje Ш. reda. Kopru. Djelo je svoje prozvao »žunlom« ili dodatkom Naslov je ovomu rukopisu: »Žunta za govoriti ili uputom. loficij i mise od fratar tretoga reda svetoga oca našega Djelo naravno nije originalno već je izradjeno po Frančiska, ispisano od mene fra Dumeniga Zeca, otfdi sličnim starijim djelima po običaju naših popova glastojeći pri svetomu Gargufu u Kopru. Ovo godišće golaša. i 1752. na 16. decembra počimljem pisati, da Bog da f i Evo dakle tih pjesama: zdravomu dospiti, amen.« �f r Ustak. 1. r Isuse, slatka spomena, Dajuć prava šarca veselja No svarhu meda i svačesa Njega slatka pribitija! Niš se ne poje ugodnije, NIš se ne sliša dražeje, Niš se ne misli sladčeje, Neg te, Isuse, božji im e! Isuse, nado kajućifi se КоГ mil jesi prosećim te, KoP dobar išćućim te Da li što nahodećjm te! Ni jazjk možet sloviti Ni telovo istumačiti, Kušavac možet veriti, Što jest Isusa ljubiti! Isuse bud naše veselje, Ki si buduće plaćenje, Va te budi naša slava Po sva vazda vikov vika. Amen. 2. Isuse, kralju pričudni I dobitniče privridni, Sladki vkus nezrečetclni I vas jesi željeteljni! Kad šarce naše pohajaš, Tad mu isjinu prosvitljaš, Svita tašćinu ugrubljaš I v nutre ljubav ;zaviraš! Isuse sardac slaldjenje, Vrutak živ, umov svetenje Premažej svako veselje I svako naše želenje! Isusa svi spoznavajte, Ljubav njegovu prašajte, Isusa vruće išćajte, Išćući vosplamljivajte! Nas glas te, Isuse, da zvonit, Naše ćudi te da izglaset. Naša šarca te da Ijubet I sada i vazda i va veki. Amen. Isuse, cvit majke divdle Ljubav sladkosti našeje Tebi hvala, Čast imena I kraljestvo blaženstvija, Amen. 4. Staše majka bolezniva Poli križa sva plačljiva, Kada sinak visaše. Čiju dušu uzdišuću, Žalujuću i boleću Oštri meč prohajaše. Okol tužna i žalosn i Biše ona blagoslovna Majka jedinorojenoga, Ka željaše i boljaše, Mila majka kad gledaše Muke sina privridna. Ki človik ne bi se plakal, Majku Karsta kad bi gledal al U tolikom mučenju, Ki se ne može požaliti Karrta majku promotri Svojim sinom boleću, Radi svoga roda grisih Vidi Isusa u pedipsih, Ter podložna bičenju. Vidi svoga slatka sina, ruća, zapušćena, Kad dušu izdahnu Nu sad, majko, zdenac ljubavi, or me čuti jakost boli, s tobom proplačem, da šarce moje zgara U Ijubicnju boga Krsta, Neka njemu ugodim. Amen. 5. Ovo stvori, sveta majko, Propetoga rane jako Momu šarcu utisnu . Ranjenoga sina tvoga, Za me tarpit tol povoljna, Muk s manom razdili. Stvor’ me s tobom mil’suziti 3. Propetomu poboliti, Isuse, diko anjelska, Dokle budeš živiti, U uših slatka pesanka, Poli križa s tobom stati Va usteh. slast meda pričudna, I k tebi me združevati, U šarcu pitija nebeska! Tere s plačem želiti. Ki te kušaju, gladujut, Amen Ki te piju, još žejajut, 6. A vozželiti ne znajut Divo divic plemenita, Neg Isusa, koga ljublj(a)jut! Sad mi ne bud’ žuhkovita, 0 prcsladki moj Isuse, Čin’ me s tobom plakati, Ufanje zdišuće duše, Čin’ me Karsta smart nositi, Te išćut primile suze Ter dilnika muke biti Te vapaj misli vnutaršnji! 1 rane poštovati. Pribiv j s nami, gospodi, Stvor’ me ranami raniti, 1 nas svitlostiju prosvitli, Stvor’ me križem upojtfi Odagnavej magle misli, Napuni vas svit sladosti! I u karvi sinovlji, Ш ' : U plamenu da ne izgaram, Divo, od tebe branjen da sam Na on strašni dan sudnji. Karste, kad budcri] umriti, Daj po majci meni priti K palmi pridobiti. Kada tilo bude umriti, Čin rrii duši podiliti Rajsku slavu veselija. Amen. 7. Sveti zvezdam stvoritelju, Vcčni svete verujući, Isuse vseh spasitelju, Vonj mi obeti pokornih Obćeni, fže mira greh Da ocestil bi to na križ Iz device svetilnice Ćela žartva voshodiši. Jegpže slavi mogućstvo, Ime že jako zazvonit, I oet^sni i adovni Trepećut, prekljanjajut se. Tebe prosimo posljednjago Dne velikogo sudijfK Bronjcju višnjeje milosti Od vrag naših zastupi nas. Blagi tvarej stvoritelju, Stvoritelju že naš, prizri Nas od pokoja zlobiva, Snom pogruženih izbavi. Misli, ruki- že vozdvižem, Prorok jakože nam у noćeh Tvoriti poveljevajet, г Pavel že deli skazal jest. Tebi, sveti Karste, prosim, Otpusti grehi svakije Ko ispovedi vostajeđl me, Noćni že lomim zabavi, Isuse, iže rodi se od dive. 9. Človiča^ski spasitelju, Isuse, slasti serdečna, Tvorče mira izbavljena I čistih svete Ijubećih, Kaja te milost prinuždi, Da naše grehi odpel bi I smart nevinjen podnel bi, Od sm arti'nas da izvcl bi, Da te prinudit milošć i Tašćcti naše zakrpiti, Tvoje že -lice stignuvše Blagim svetom bogatiti, Isuse, iže rodi se od dive. iO. Divo slavna božija Za nas Apolonija, Zlivaj molbe gospodinu, Da odnese svu škodljivu, Da ne grihov radi zlobi ■ Mučeni smo Zubne boli, Nego zdravljem glavnim Slavimo se i tilovnim, amen Hrvatsko-slovenski, katolički, gjački sastanak. Čekali smo dugo, mnogi su se naši prijatelji čudili našoj, čudnovatoj šutnji što ne izvjestismo do sada o velikoj manifestaciji naše ideje, što se dogodila početkom kolo­ voza u bijeloj Ljubljani. Nije ta naša duga šutnja bila bez uzroka. Nijesmo htjeli da pišemo u prve dane, kad smo se vratili iz Ljubljane zanešeni, oduševljeni, s veli­ kom nadom u ljepše'dane mučenice Hrvatske, jer smo mislili, da naše oduševljenje nije stalno, već da je plod neposrednog utiska, ali smo se prevarili i to nam je drago. Već su prošle nekolike nedelje, a naše odušev­ ljenje ništa ne slabi i kad hoćemo, da pišemo izvještaj o sastanku srce nas sili, da ne pišemo dosadna izvješća, već da pjevamo himnu.nove, katoličke, slobodne Hrvatske. Uzdanica naša, koja će jedina osloboditi domo­ vinu i pomoći narodu, što ga izrabljuje i stranci' a i vlastiti sinovi, sakupila se sa svih strana široke domovine, da u zagrljaju s braćom Slovencima. • a pred licem svoga togje .đra. Mahnića obnovi ve­ liku zakletvu: preporoditi narod hrvatski u fIrisin. Došla su braća iz Istre, .domovine velikog Dobrile, da braći iz Bosne i Hercegovine sinovima tužne raje pruže snažne desnice, bn*ća iz Banovine grlila su se s braćom iz kršne Dalmacije. Opel je mladost naša , �164 Br. 10. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. pokazala da ljubav bratsku ne mogu uništiti nikakve granice, da ona može prebroditi Savu i preletjeti preko Dinarskih planina. Ne ćemo govoriti o pojedinim referatima, o. poje­ dinim govorima, samo ćemo istaknuti dva do tri naj­ svjetlija momenta. Kad se starija inteligencija ne miče i mirna oka gleda, kako narod propada najviše radi pijanstva morale su se uzbuditi mlade, zanosne, osjet­ ljive duše i plod je krasan niknuo, a to je za naš pokret veoma važni faktor, savez apstinenata. Nas je upravo oduševljavao onaj golemi broj mladih ljudi, apoštola apstinentske ideje, što će naskoro poći u narod svoj ne bojeći se ruganja ni smijeha, da ga podignu. Mi znamo njihovu žrtvu i cijenimo je, tim više jer starija, liberalna inteligencija spasava domovinu i obrazuje narod uz čašu vina ili piva. Naši mladi književnici, suradnici »Luči«, koji su nedavno svojim almanahom »Naše kolo«, o kojem ćemo kasnije opširno progovoriti, pokazali što mosu . udruženim udružiše se opet u svoj savez, 7 ^ ^ ■ porade oko stvaranja hrvatske, katoličke, narodne kulture. Ne spominjući komers, na kome su udruženu mladost ispred slovenskog naroda pozdravili nama dobro poznati dr. Jeglić, dr. Šusteršić, dr. Krek i mnogi drugi sjetit ćemo se po našem sudu najsvjetlije tačke čitavog sa­ stanka, a to je bio dolazak dra Mahnića megju sakup­ ljenu mladež. Iz stotine i stotine mladih grudi izvio se snažni i iskreni živio, usta su šaptala tihu molitvu za njegov život, a iz očiju mu kapale suze oduševljenja i radosti. Pa kako da ne bude veseo i razdragan? Pozdrav­ ljale su ga iskrenim pozdravom stotine naše omladine, koja nije izgubila svoju snagu po kafanama i gostionama koja čuva svetu mladost, da je jedanput utroši za spas svoje domovine i za narod svoj. 0 samome sastanku, i o važnijim zaključcima, što su stvoreni, kao n. pr. reforma »Luči« ne ćemo više "ovoriti, samo možemo s ponosom kazati, da su naši gjaci iz Bosne i Hercegovine zadobili opće simpatije kao M. I. ji i najsimpatičniji. VJESNIK. Crkva sv. A ntuna u Saraie^ u. Nije nikakvo doprinose za dogradnju ovoga hrama, a neka doprinose sa svih cvili cifrana nnrmcnp Bosne cUir/ii ti- llcaVn ... tvrdim uvjerenjem, ^ a,. im sv. Antun л : „ . i ------ sve čudo, rtn da sa strana ponosne stiižu m upiti: kako Sa da će jednom napreduje crkva sv. Ante u Sarajevu; dokle je dogra- to skupa sa kam kai—atama vratiti, gjena; kada će biti gotova i t. d. Sav je narod Bosne, R egjen e i p rim ici je. Na 6. o. mj. redio je a mnogi i izvan Bosne češće puta otvarao svoje nov­ presvj. g. dr. Ivan Šarić č. fra Kažimira Ivića za sve­ čarke, vadio sa znojem zaslužene obole i pružao u ćenika, koji je odmah slijedeće nedjelje prikazao Trojegradnju toga zavjetnoga hrama. I ono. što je svojim žu­ dinome Bogu u svome rodnome kraju u Rami prvu ljevima podigao smatra štićenik sv Ante svojim hra­ svoju misu. a odatle će se baš ovih dana zaputiti u mom, u kome će i on i nadobudno mu potomstvo u Graz, da tu na sveučilištu proslijedi filosofske nauke. teškim danima tražiti bolnu srcu utjehe i vapiti: Si Bilo na slavu Bogu, korist redu i domovini, brate, Kaqueris miracula...«; u kome će i dalje preko ruku s žimire! jih »ujaka« paliti tamnjan, a vesele mu usne pojati Svećenički jubilej biskupa Zaninovića. Na zahvalnice Svevišnjemu i Njegovu odabraniku Antunu. 6. o. m. proslavio je hvarski biskup presvj. gosp. fra Sasvim dakle opravdana interesiranja, a mi svim znati­ željnicima odgovaramo, da je crkva sv. Antuna dozi­ Jordan Zaninović svoju pedesetgodišnjicu misništva. dana već do krova i da joj se je još 5. o. mj. počeo Biskup Zaninović rodio se je 13. veljače 1840. u Stakrov dizati. Još sada proste tvrde zidine navješćaju, da rigradu. Stupiv u red sv. Dominika, položi 1857. godine će to biti veleban hram i da će na Antunovo sve sile svečane zavjete, a 20. rujna 1862. bude regjen za sve­ Antunovih prijatelja, koji ga pohode, napunjati srce za­ ćenika. Iza toga je više godina obnašao u svome redu dovoljstvom. Svak već uvigja, a i tada će uvigjati; da lektursku službu, predavao na spljetskoj gim naziji’, filo­ do savršenosti ovoga hrama još puno fali, treba zidove zofiju i talijansku književnost, tri puta bio poglavarom omaltarisati, i naslikati, treba ih okititi sa dolikujućim spljetskoga samostana, dva puta redodržavnikom, a 24. putem križa, pod popoditi, hor orguljama, prozore sli­ listopada 1912. postane biskupom Hvara, Brača i Visa, kanim staklima, a crkvu oltarima i ispovjedaonicama gdje još i danas radi za dobro Crkve i hrvatskoga na­ uresiti. Ovih dana g. Mijo Zlović-Mikun iz Vareša na­ roda. Prigodom 50-godišnjice molimo presvj. gospodina, bavio je za novu crkvu sv. Antuna u Sarajevu novu, da primi i naše tople čestitke. zlatnu, gotički izvedenu lampu, koja ga je stala 500 Darovi „Serafmskom Perivoju". Biskup Mi­ kruna. Molimo sve štovatelje sv. Antuna, neka i oni šić pri polasku na regjenje darovao je »Serafmskom još nezatvaraju svoje novčarke, neka još sve jednako Perivoju« K 100; vel. o. Leonard Čuturić na rastanku �Vjesnik. s uredništvom »Glasnika sv. Ante« dao je u istu svrhu K 100; vel. gosp. Bosiljko Bekavac poslao je i ove go­ dine za »Seralinski Perivoj« K 25; a vel. g. Ilija Gušić, pohodiv uredništvo »Seralinskog Perivoja«, darovao je K 29. Ugledali se i drugi u ove velike širitelje dobre štampe, kojim i ovom zgodom izrazujemo srčane hvale! Uredništvo „Dušobrižnika4* javlja, da će početi objelodanjivati i predike za trećoretce, s toga moli sve vogje trećoredaca sv. Franje, da mu spreme svoje ori­ ginalne, a neobjelodanjene predike, da se njima još tko okoristi. Predike se šalju na franjevački samostan u Varaždinu. Biskup Mišić u Sarajevu. Na povratku s euhaharističkog kongresa stigao je iz Banjaluke u Sarajevo dne 26. rujna u pratnji svoga tajnika fra Jerke Borasa presvj. gosp. fra Alojzij Mišić, mostarski kiskup i up­ ravitelj trebinjske biskupije. Biskup Mišić odsjeo je kod Franjevaca, otkle se je na 39. rujna zaputio u svoju residenciju u Mostar. Posveta temeljnoga kamena „Napretkova44 doma. Na 29. rujna obavio je presvj. gosp. dr. Ivan Ev. Šarić blagoslov temeljnoga kamena »Napretkova« doma, šio se diže u Ćemaluši ubci u Sarajevu. Na pro­ slavi je bio i sam preuzv.. poglavica zemlje, razni drugi velikaši i zastupstva »Prosvjete i »Gajreta«. Posveti je kumovao presvj. zagrebački nadbiskup koadjutor dr. Ante Bauer, te predsjednik bosansko-hercegovačkog sa­ bora dr. Nikola Mandić. Proslavu su povećale muzika, pjesme, te govori prof. Tandarića, dra Mandića i biskupa V izita. Preč. 0. Lovro Mihačević, ređođržavnik Bosne Srebrene zaputio se je 24. rujna u pratnji svoga tajnika fra Velimira Martinčevića u vizitu u Ramu, Lijevno Krajinu i Posavinu. • Iz franjevačkoga bogoslovskog sjem eništa u Sarajevu. Na 30. rujna opet su se sabrali profesori i bo­ goslovi redodržave Bosne Srebrene u Sarajevu, gdje je 1. listopada zazvan sv. Duh, te su čitana zavodska pra­ vila i'otpočela se predavanja. Buduć je početak školske godine radi gragje zakašnjen, to je profesorski zbor odlučio preko običnoga roka predavanje u 1913. pro­ duljiti u toliko u koliko je nužno, da se izgubljeno vri­ jeme nadoknadi. F ra Ivo Jurić. Dne 20. rujna o. g. pretrpjela je redovnička općina na Gorici kod Lijevna osjetljiv uda­ rac, izgubivši svojega revnoga člana p. o. fra Ivu Jurića. Kroz punih 17 godina neprekidnog boravka u tom sa­ mostanu, pokojnik je svojim vrlo strogim i pokorničkim načinom življenja i zamjernom revnošču u vršenju dušobrižničke službe svakom imponirao, a svojom je ve­ likom uslužnosti prama starijem i mlagjem tako pri­ dobio za sebe srca braće i naroda, da ga je svak iskreno štovao i cijenio. 165 Pokojnik je i rodom iz Lijevna. Rodio se je dne 7. ožujka g. 1860. od oca Stjepana i majke Ane rogj. Gjogić. Kako je još u nejakom djetinjstvu izgubio dobru majku, uzeo ga je — kao sirotu — župnik tadanji u Ljubunčiću kod Lijevna, fra Ivo Vučić, koji ga, opazivši na njem već tada osobitu naklonost molitvi, opremi u redovnike — Franjevce. Starješinstvo ga rado primi, te se g. 1876., dne 25. rujna obuče u Fojnici i promjeni dosadanje ime Augustin u fra Ivo. Nakon svršenog novicijata i zavjetovanja, učio je filozofiju u Gučoj Gori i bogosloviju u Ostrogonu, a na­ pokon godine 1883. primicirao u svojem rodnom mjestu. Od toga vremena, pa eto sve do svoje smrti, bio je vazda u samostanu na Gorici, izuzevši ciglih 7 go­ dina, što je bio župnikom u Grahovu (1888. 1891.), lekturom na Petrićevcu (1891. -1893.), kapelanom u Ljubunčiću (1893.— 1895.) i nekoliko mjeseci župnikom u Lištanima (1895.). Pokojnik je bio za cijelog života vazda zdrav i snažan, pa smo se nadali, da će odoliti i ovoj bolesti, koja ga je tek dva dana pred smrt oborila na krevet. Megjutim, na veliku žalost sve braće, podleže velikom gubitku krvi, usred pogreške na srcu, primivši u crkvi i bosonog s velikom skrušenosti i odanosti u volju Božju sv. Poputbinu a kašnje i druge sakramente umi­ rućih. Kao da se je radovao smrti, tako ju je hladno­ krvno i sa smjehom dočekao. Čini mi se, da nikad neću zaboraviti onog utiska što ga je na me učinio |onaj spokojni i ravnodušni izraz njegova lica. Sad vjerujem, blaženi pokojniče, da Ti je meko bilo ono kamenje, koje je, poslije Tvoje smrti, našasto pod uzglavljem i pokorničkom posteljom Tvojom! — Dž. RIM. Reforma talijanskih kleričkih sjemeništa. U 14. broju » A c t a A p o s t o l i c a e S e d i s « donose in­ teresantnu okružnicu, što ju je 16. srpnja ove godine razaslala konzistorijalna kongregacija na talijanske bis­ kupe i upravitelje biskupija. Okružnica radi o reformi sjemeništa svećeničkih kandidata u Italiji. Odmah u početku sv. kongregacija s veseljem pozdravlja, da su se kroz pošljednjlh 10 godina talijanska sjemeništa pu­ no poboljšala. Ako su pri tomu neka sjemeništa nešto sprelrpjela u broju osoblja, tomu su donekle razlozi: neprijateljstva prema kleru i njegovo loše 'materijalno stanje. N u n a j g l a v n i j i m o t i v i t o j š t e t i i m a j u se t r a ž i t i u n a č i n u o d g o j a u s r e d n j i m ško­ l a ma, gdj e se za n a u k e s l a b o n a s t o j i upliv a t i na v o l j u p i t o m a c a , u č v r s t i t i ih u u z v i ­ š e n o m e s v e ć e n i č k o m e z v a n j u i š t i t i t i ih o d r a z n i h p o g i b e l j i . Bude li se to popravilo, ne­ će svećeničkih zvanja nikada manjkati. Manjak svećen^ �160 Bt. 10. — »SERAF1NSKI PERIVOJ« stva u nekim biskupijama ne smije nas poništiti, nego moramo tim ozbiljnije mislili na to kako bi se tomu doskočilo. Riskupi moraju župnike bodriti, da osobitu pažnju posvećuju mladeži, koja imaja zvanje za sveće­ nički stalež, neka ih i materijalno potpomažu, da se tako što bolje priprave, kako će jednoć dostojno slije­ diti Gospodina. M n o g o v e ć u p o m n j u t r e b a p o s ­ v e ć i v a t i o d n o j u n e g o li b r o j u p i t o m a c a . U tu svrhu sv. Otac ponovno urgira, da se što bolje pazi na naputke, koji su već izašli, a odnpse se. na odgoj klera. Na prvome mjestu neka se odijele niža sjeme­ ništa od viših. Djeca, koja se izraze, da nemaju zvanja za svećenički stališ, neka se ni u niže razrede ne pri­ maju, nego neka biskupi, ako vide da je to nužno ili probitačno za takove sagrade posebna kolegija. Od pre­ velike je važnosti urediti ljetno praznikovanje i nižih i viših sjemenišlaraca, te ograničiti njihovo praznikovanje kod roditelja. Današnja tromjesečna, a možda i đuljaCerijanja kod roditelja uz današnje liberalne a društvima i obiteljima, uz rapidno širen;c Liih knjiga i novina štetno je a često i nespasono no. N e k a se s j o m e n i š t a r c i m a d a d n e 10- ' 5 d a n a p r a z n i k o v a n j a k o d r o d i t e l j a , * o n d a n e k a se povrate i praznik ovanjezrjedno prošli d e i l i u s j e m e n i š t i m a i l i n . k - ome d r u g o i m j e s t u . Da se pri odijeljenju nižih i viših providi vodstvo i nadzorništvo, savjetuje , da se u tu svrhu za niža sjemeništa kroz dvije godio prije dispo­ zicije upotrijebe mladomisnici, koji se khoz to vrijeme moći još dalje u naukama usavrši ,Tati. Istina, tomu je na putu malicina klera, ali to, kada se laj sistem jednoč zavede, neće se osjećati. Što se tiče škola, neka ove budu sasvim interne: odregjene jedino u tu svrhu kako će duh i harakter klerika odgojili Је li sa »jemeništem spojen kakov lajćki konvikat, biskupi uz stalne zakone opreznosti mogu i njima dopustiti, da pohode sjemenišne škole, ali sloga će učitelji morati biti od države odobreni i usposobljeni prema državnome naukovnome planu. Buduć se svetkovinama radi sv. obre­ da potpuno ne praznikuje, može se odrediti još po je­ dan dan praznikovanja u sedmici. Za školskih dana treba, da škole traju 4 najviše 4 i pol sata, ali ne ne­ prekidno. — U gimnazijama treba osobitu pomnju po- 1912. svetiti latinskome jeziku. Satovima ostalih struka treba nedjeljno pridodati po 1 sat katehizma i po I bibličke povjesti. U trogodišnjim licejalnim studijama treba svaki dan po jedan sat posvetiti sholastičpoj filozofiji,' svake nedjelje po jedan sat opetovanju filozofije, svake druge nedjelje po jedan sat disputama. Osim loga sed­ mično po jedan sat treba predavati veći katehizam i apologiju. Ostale satove treba razmjerno podijeliti pre­ ma drugim strukama. U literaturi neka se ne zaboravi pitomce upoznati sa djelima sv. otaca i kršćanskih pi­ saca. — Uopće svi se gimnazijalni pitomci moraju pod­ vrći i državnome gimnazijalnome ispitu i od države dobiti priznanje svršenih nauka prije nego stupe u li­ cej. Osobito državnim se ispitima imaju podvrći oni, koji će kašnje ili pohagjati sveučilišta, te polagati doktorat u zvanje nije stalno. loških nauka glavne su struke : dognatika, mor p ismo i crkvena povjest. Dogmatici kroz sve iiM ,гоa - treba po svaki dan po jedan sat posvetiti U p red a,anju neka se slijedi sholastična metoda,* nu uz ; to neka se upotrebe i moderne spasonosne znamenitos­ ti, osobito obzirom na popunjavanje povjesti sv. Pis­ ma. Svake nedjelje dogmatični satovi neku se svršuju i sa jednim satom opetovanja, a druge nedjelje' sa satom dispute. Moralka treba da zaprema i socijologiju. Crk­ veno pravih neka se spoji s moralom. Učenju sv. Pisma ka se po: ete sedmično 4 sata i to prve dvije godi­ nu u svi knjige, a druge dvije eksagezi. U eksage. neka se nigđa ne. propuste znamenitiji psalmi, u eksagezi N. Z . evangjelja i barem neka aposlolska pisma. U crkvenoj povjesti ne smiju se propušćati vrhunaravni momenti. Nuzgredne studije bogoslovije jesu biblijski grčki ri židovski jezik, retorika, palristika, liturgija, arheologija, sv. umjetnost i grgurev horal. Nastav-; ni jezik mora biti barem u clograatici, moralu i u koliko je moguće u filozofiji, barem općenito latinski руоfesori moraju plan predavanja tako pfeuđesiti, da svu materiju svrše -у kod pojedinih ma . i znamenitih lofcaka puno neka se ne zadržavaju. U izboru knjiga nužna je osobita obzirnost. U gimnazijama i licejima neka se is- . ključe knjige, koje nijesu pisane s respektom na reli­ giju i m o ral; a iz bogoslovije, čiji principi općenito a osobito od sv. Stolice nijesu odobreni. KNJIŽEVNU SnOTKd. PRIKAZI I OCJENE. Floivgi.im iiebraieinn — locos selectos liborum Veteris Testamenti in usu scholarum et disciplinae domesticae edidit Dr- Hub. L i n d e m a n n , prof. in gym- nasio trium regum Coloniensi Friburg (in Hr.) apud R. llerder 1912. XIV 215. Cijena K 3*4 uvez. K ТЖ . Tko hoće .temeljito proučavati sv. Pismo, neophodno mu je pptrebito poznavanje hebrejskog jezika. �167 Književna sm otra. Bez loga poznanja nije moguće zamislili dobre egzageze. Stari Zavjet uz male iznimke — napisan je u heb­ rejskom jeziku ; Novi Zavjet akoprem je izvorni jezik grčki, opet je pisan u duhu hebrejskog je z ik a : potrebito je dakle poznavanje ovog jezika za tumačenje kojega mu drago biblijskog teksta. Nego hebrejski jezik znatno se razlikuje oblikom i strukturom pd naših europejskih jezika, a i oblik pojedinih slova sasvim je drukčiji, pa je nekako odvratno učenje istog, te su oni slušatelji bogo­ slovlja — to sam više puta u praksi opazio — redovito najzlovoljniji, kad moraju polaziti sat hebrejskog preda­ vanja. Za to je od potrebe, da profesor hebrejskog je­ zika- olakoti i osladi koliko je moguće više učenje ovog predmeta. Jedno veoma zgodno sredstvo u tu svrhu bit će, ako se posluži gore naznačenim djelom kOlnskoga profesora i prifati ga kao školski tekst za vježbanje. Potreba ovakva djela davno 'se opažala, jer vježbe u običnim gramatikama postavljene nijesu najsretnije odab­ rane, a i malo ih j e ; cijela opet Biblija za škole je nezgodna, stoga će svi prijatelji hebrejskog jezika s ve­ seljem pozdraviti Linđemamnovu hebrejsku antologiju. Velikim, jasnim pismenima na glatkom papiru po­ redani su izabrani ulomci staroza\jetnih knjiga, a na čelu syakog ulomka zabilježen je latinskim pismenima i latinskim jezikom kratki sadržaj dotičr tg ulom Sav tekst pako temelji se na kritičnom izdanju masoretskog teksta Hahna-Bettera : K ittela. Da je ovoj anto­ logiji pridodan kratki rječnik hebrejsko-latinski bila bi antologija puno praktičnija, jer za jčenika nije baš naj­ zgodnije, što D, Lindemann poručuje, naime, da nepoz* _ .1. •• у- i __у ■ .. __i:i_________ i--------Tih nate riječi traži u velikom posebnom i niku. rr:u pak će mo­ poznatih riječi za učenike je i odviše rati svestrano imati pri ruci uz antologiju takogjer i rječnik. Svakako i ovakvo izdanje donijeti će pa ga svima ljubiteljima drevnog hebrejskog jezika toplo j)reporučujemo. — 0. P. Vlašić. Fra Neđjcljko Dugonjić-Vrliovčić: Kraljici Hrvata.*) Treba u jednom mahu pročitati tu zbirku slalkih, nježnih, pobožnih lirskih pjesmica, pa da se vidi, kako lijepim pjesničkim talentom raspolaže njezin auktor. Rogjen i provevši zlatno doba djetinjstva na pod­ nožju vareških planina, fra Nedjeljko Dugonjić-Vrhovčić inlao je obilate prilike, da u onoj romantičnoj idili usiše duh prave poezije, jerbo odista nije teško kovati stihove, ali u njih uliti života i duše, nije bilo sugjeno svakome smrtniku: a pjesme fra Neđjeljkove, i ako i na sa*n prvi t pogled odaju početnika, nijesu puki sti­ hovi, već nose na sebi sve biljege lijepe pjesničke žice, koja već u ovom prvijencu svome mnogo obećaje, pret. *) Tisak Adolfa Engel-a u Tuzli. Cijena 60, s poštom 70 belera. Osmina, 71 strana Dobiva se kod g- pisca u Tuzli. postavivši dašto, da će pjesnik dalje pokročiti srećno započetom stazom. Vječan svome plemenitom zvanju posvetio je pjesnik ovu zbirku isključivo neokaljanoj Djevici, iz čega sasvim prirodno i neprisiljeno iskače njihov nabožni sadržaj; u 31 pjesmici felavi se Majka Božja, koju pjesnik naziva Kraljicom Hrvata — a taj naziv nije posvema nov u našoj religijoznoj knjizi, jerbo ga se je od kojih 15 godina stalo upotrebljavati jamačno pod uplivom poljske književnosti — te ju slavi oduševljeno, iskreno, punim srcem: pjeva joj zanosom zaljubljena mladca, intimnosti vjerna sina, poniznošću askete, skrušenosti Auguslina Afričkoga i skromnosti asiškog Pro­ sjaka, jednostavnosti pastira, koji ne vidje svijeta osim cvijetnih livada i djevičanskih vrletnih planina i topli­ nom hrvatskog srca, koje potrese tragedija hrvatstva te se baci u mistično krilo vječne vjere proseć glasom ričućeg lava spasenje svome narodu sa Božje strane. Zbirka je podijeljena u tri ciklusa: Iz »proljetnih pupoljaka , iz »karanfilja« i iz »Ruže i trnje«, ali sa­ činjava ipak jedinstven slavospjev i jedinstvenu prošnju Djevici: hrvatska — moja nesretna Majka >ugo već plače, Otkako silnik bezdušni slavnog Svači a smače. Kunem to stoga, kosio te kune Lurdski bolesnik, Spasi mi Majku, jerbo je svaki Napusti liječnik Hrvatskoj vrati prastaru slavu Kraljevskog doba. 1 uskrsnuća čas joj uskori. Digni iz groba, Preporučujuć odmah čitaocima, da nabave i pro­ čitaju cijelu zbirku, navodim ovdje kratki sadržaj samo prvog ciklusa: pjesnik tuguje za prerano izgubljenom majkom, ali na samom njezinu grobu hvata utjehu podajuć se ljubavi neumrle Majke svih kršćana, on je u životu stradavao i dolazio u napast koji puta, da možda stane i očajavati, ali u toj tami zasjala je s nebesne visine Zvijezda umirujuć ga, prosvijelljujuć ga i podajuć mu snage, da ustraje na putu čestitog života; u krutoj zimi žali pjesnik, da ne može brati ruže i ljubice za oltar Djevice te joj kao naknadu prinosi pjesmice; kaošto ljubavnik za zvijezdane noći baca čeznutljiv pogled na zvijezdama osuto nebo, tako naš pjesnik čezne za nebeskom svojom Kraljicom nazivajuć ju ljubičicom, ljiljanom, ružom, ružmarinom, karan/iljem i smiljem; a Kraljica se brine za svog zanosnog poklo­ nika u svim nepogodama života: �Вг. 10 168 SERAFINSKI PERIVOJ« - Za kupom čare taštog svijeta. Kad pružim ruku za čas tili, I tada mojim srcem jekne : Quo vadiš, fiii? Ah, gdje bi mnogi triješni ljudi Po tami bludeć sada bili, Kad ne bi, Majko, glas tvoj č u li: Quo vadiš, lili ? 1 tako nastavlja pjesnik bez pretenzije, ali snažno, srdačno i slatko protkivajuć vješto nabožnu gragju patrijotskom notom, koja njegovim pjesmama nije silovito utisnuta, već je prirodna i suviše iskrena, a da bi dosagjivala i to je upravo ono, što se tim pjesmam naj­ više svigja i što im zajamčuje trajnu vrijednost, a ne treba ni spominjati, kako ovako zdravim duhom zado­ jene pjesme povoljno djeluju na ozdravljenje rastrovanih prilika dižuć moral i čuvstvo domoljublja, koje na žalost i kod same naše školske mladeži sve većina iš čezava. Stoga je sveta dužnost svih onih, na kojima je briga za uzgoj mladeži, pružiti mladeži ovu knjižicu u ruke. Usto je jezik fra Nedjeljkov, mogu mirne duše ustvrditi, savršen : čist kao zlato, svje. i dotjeran te bi rekao, da odavno nije izašla hrvatska knjiga u čestitijem jeziku. Ni metrici ni naglašivanju n ma prigovo-a, a da se vidi plastičnost dikcije, ljepota jezika : adržaja, dosta je navesti samo početak ganutljive pjesrne Dolorosa: Na krvavome žrtveniku dahnu, I vječnoj Pravdi patnu duši’ preda, A griješnoj rulji ni suza ne kenu. Već Gol otom se natisnu bez re 'a. * * * Time dosta nije rečeno, da fra Nedjeljko Dugonjić Vrhovčić nema i osjetljivih mana, no te su mane svoj­ stvene svakom početniku. Imade i u ovoj poeziji m stihove, koji se mogu punim pravom brojiti u dobru zu, i sadržine, koju bi samo veliki majstor mogao zaodjeti u pjesničko ruho, imade naivnosti, koja je znakom do­ duše dobra srca ali koja ujedno odaje nevješta jošte pjesnika, imade stvari, koje su već tako često bile op­ jevane, da je vrlo teško u njima donijeti štogod nova, ima konačno i srokova, koji su odista samo radi svog, prednika našli mjesto u ovim pjesmama, ali kako rekoh sve su to mane, kojima nije izbjegao gotovo ni jedan početnik te ne umanjuju vrijednosti ni istaknutih vrlina ovome prvijencu. 1912. Svi će ti nedostatci bez suinje netragom iščeznu ti u budućim radovima, što ih od fra Nedjeljka izvjesno iščekujemo, jerbo je on svojim prvijencom dokazao, da mnogo obećaje hrvatskoj knjizi, da raspolaže neospori­ vim pjesničkim talentom te 'skoga i nesmije klonuti na sretno započetoj stazi, jerbo je dužnost svakog pojedin­ ca, da pruži svome narodu sve što imade. Pjesme fra Nedjeljka Dugonjića-Vrhovčiča same se najbolje preporučuju. Dr. Marko Zekić. Alinanak G ospe L urdske za urod. 1913. — (Izdala kuća dobre štampe na Rijeci. 0 0 . Kapucini). Kao dosadanja izdanja oo. kapucina, tako je i ovaj almanah vanredno ukusno opremljen i zanimiv. Katolička duša naći će u njemu kroz čitavu godinu poučna i zabavna štiva u ne maloj mjeri, a pjesnički sastavci isto su tako bi­ rani. Katolički pisci u prozi zastupani su slijedeći: K atir ' e Ш n j s k i m l i n a r , T. D r a v s k i , W. U j u b i i; r a t i ć, J e m e r š i ć, S z 1a v i k, Š a г i ć, M. R o ž i ć, J. Š a f r a n , J a k o p o v i ć, K. K r i l e , G o r s k i — a od pjesnika se 1^‘iču: Š a r i ć , P a v e l i ć , P e t r a n o v i ć > Z l a t k o M i l o v a n , S n u l j k a i H a j d u k o v i ć . Osim toga su posebna spomena vrijedni sastavci o kat. gjačkom i u opće mladenačkom pokretu ter još o III. redu. Ovaj almanah nada sve, još urešen ilustracijama toplo preporuči pmo! Čičić. p rimili smo na prikaz i ocjenu. Ih*. Joseph Georjg vou E lirle r, Kanzel-Reden gehaiten in der Metropolitankirche zu unserer Lieben Frau in Miinchen. Erster Band. Das Kirchenjahr eine Reihe von Predigten iiber die vorziiglichsten Glaubenswarheiten und Sittenlehren. Erster Jahrgang. Virte đurchgesehene Auflage. Freiburg im Breisgau Herdersche erlagshandlung, 1912. Cijena K 10*80, u polukoži K 13 68. Dopisnica uredništva. Molimo sve naše dužnike, da se čini prije oslobode duga — neugodna druga. Konac se godine primiče, pa i mi moramo polagati račun. — Još nešto! Nekim je prijateljima poslano po jedan ili više kom ida djela: » K u l t u r a i B o s a n s k i F r a n j e v ­ ci« u nadi, da će ih rado kupiti, što su neki već i učinili, a i drugi će bez sumnje brzo. Molimo samo, da se novac ne šalje na tiskaru, gdje je djelo tiskano, ne:o na pisca ili na uredništvo »S**rutinskog Perivoja« u Sarajevu Koji šalju skupa za djelo i za »Seralinski Perivoj«, neka označe, koliko šalju za Serafinski Perivoj, a koliko za spomenuto djelo. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u inj.; godišnja cijena б K. za gjake, trečoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u S arajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. .Talijan Jelenlć. Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajeva, �1ЖЖЖ Siromašne crkve imaju znatan popust. _ ж Ц @ Nemojte kupovati crkvenoga odijela dok se n‘jesU °svjedoHli ° izv,'?,ios|i З К ------------- i jeftinoći: Misnih odijela, dalmalika. baldakina, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija reska tvornica JOSEF NEŠKUDLA, 0L0MUC’ Moravska n s g n n s g n iii D ( Pošiljke1 se dostavljaju na ogled bez obveze. Cijeniti i proračuni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga. što je tvornica izvan grada, cijene su za 20 po sto jeftinije, nego li :: :: u konkurentnih tvrlkih! Tvrtka je za crkvene narudžbe preporučena od preuzv. Nadbiskupa Štadlera i preč. g. Andrije Predmerskoga. i Ш 1Ж 1ЖЖ Siromašne crkv* ari popust. ' Privile ЖЖ 1Ж banka i н к к јг к .;.. uvela je Da uzmogne štedi ti si :dnje podesan za svakoga! T>jeli з т i u najmanj Ikam a, a da n mora često ići u banku. geviiiii nal>a vila je zgodno male vrlo lijepe Pri vi logovima zeuialj. bauke za B o s Kad se kutija napuni ili prije u zgod­ privatne k u tije za štednju iz če’i.. nom času, ali svakako svakoga ili svako (vidi sliku), koje ona po želji ustupa dva mjeseca donese se u banku ili na svakome uz uplatu od 6 kruna (trošak mjestima, gdje banka nema podružnice kutije), koji se uložak vraća, kad se k na odregjeno mjesto, gdje će se kutija Uja opet preda zavodu otvoriti sa tamo spremljenim ključem, Te kutije može svaki ponijeti kući, da novac iz nje prebrojiti i upisati kao ih ima u svako doba pri ruci. lste su IfrlH—i—****** ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ zaključane, i napose uregjene za kovani žica uručuje vlasniku, koji može po tom i papirni novac, te je vagjenje i ispa­ sa svotama, koje su iskazane u knjižici danje novca zapriječeno patentiranom slobodno raspolagati. spravom. Kovani se novac ubacuje kroz Ovaj se način Štednje prema tome osniva prostrani otvor I I. dočim se papirni na principu, da se jednom spremljena novac savije i utura kroz šupljinu O na uštednja ne može opet olako dignuti, protivnoj strani nego se mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a banka prima kao šledovni ulog na ukarnaćenje i najmanji iznos. Ovaj način štednje osobito je podesan za osobe svakog slaleža. koje mogu da štede samo u malim svo­ tama. napose za obrtnike i radnike: za domaćice i u uzgojnom smislu za djecu: za stolna udruženja i,sabiranje prinosa za razni* društvene, osiguravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u uda­ ljenim mjestima, te ne mogu svaki uštegjeni novčić donijeti u banku. Uvaj način štednje ima zadaću, da unapredi smisao za štedenje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru pri­ vede ukamaćenju. I ako se samo na lielere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 lielera stavi u kutiju, zaštediće kroz godinu dana 7r» kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u maiome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, docira će se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će lako postići. l)a sr dobije takova kutija, dosta je doći ii banku i javiti adresu ili pisati. �Ш1 MODERNO URED3EN9 TISKARA I KNJIGOVEŽNICA „BOSANSKE POŠTE" PREPORUČUJE SE ZA IZRADBU SVIH U TISKARSKU I KNJIGOVEZAČKU STRUKU SPADAJUĆIH POSLOVA. -- SLAGAĆI STROJEVI „LINOTVPE". - STEREOTIPNA. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e1891dcd7e525c709a1dcd1e5def66bb.pdf d70768e39371385e1a2f961d13655ed0 PDF Text Text SER A FiN SK i P e r iv o j LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ П. SARAJEVO, 15. STUDENOGA IMS, GOD. XXVI. Siromašne crkve imaju znatan popust. Nemojte kupovati crkvenoga odijeladok se ....... 1• « im-*nosu — i jeftinoći: Misnih odijela, dalmalika. baldahina, zastava, crkvenoga rublja i 'kovne robe, šte ju prodaje najstarija češka tvornica JOSEF NEŠk’’ 'г ' ' " , омис' Pošiljke se dost:./ija|u S og'ed bez obveze. Gijenici i vačt|ni badava! Radi velikog pro­ meta kao i radi toga, što ( ■ tvornica izvan grada, cijene 20 po sto jeftinije, nego li u konkurentnih tvrlkih! 'kvene narudžbe p rika je za nn t co<za ш SiroiiR popust. m, mii Cjtibljanska kreditna banka Podružnica n Sarajeva. Centrala u Ljubljani. Jsposlava: Građo. Podružnice u Spljelu, Trslu, Celovcu, Gorici i Celju. Dionička glavnina k 8,000.000’ Pričuve preko K 900.000’- Prima uloge na štednju na uložne knjižice i 1| OJ bez ikakvih poreza odbitaka, i tekuće račune i ukamaćuje ih sa ^ |2 |0 Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. O lr , �Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu. (dioničko društvo). :: U p la ć e n a d i o n ič k a g l a v n ic a Centrala n Sarajevu. 2 ,0 0 0 0 0 0 K ru n a . Podružnice: jVtostar i Tuzla. Preuzima uloge na uložne knjižice te uka­ maćuje iste uz 4 1|,°o čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, i valute. Zalagaonicn II Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. uje svakovrsne depozite i upravlja ima. i naplate na svim trgovačkim tu- i inozem stva. dragi Jenosti kao: srebro, zlato, »stalo. • т 5**** ^ ^ ^ ^ ШШШШШШшш J o s i Da O b le tte r a i Џ = u St. Ulrich, Gradcu Tirol = kraljevske umjetničke akademije počasni član, nagragjen više puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleć. p. n. kleru: ж — oltare, :: propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, puteve, betleniske štalice i t. d. križne :: T Ж ^ ------- — ж L r^ S jO ^ D CLJENICI I NACRTI DOBIVAJU SE BESPLATNO. С ^ П С ^ Г Г З Proizvodi su zavoda svi vlastiti! — Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! �S E R A F iN S K i P e r iv o j LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 11. SARAJEVO, 15. STUDENOGA 1912. 0 . Arh. Brković, T u z l a : --------- -- ---------- =---- = Divni razvoj Duns Škotove škole u XVII. vijeku. з. 3. Da se napokon mognu svi zgodno vježbati u Škotovoj nauci, otac će se general pobrinuti, da se njegov tumač što prije izdade, najprije u formatu osmine, a izdat će se u mnogo primjeraka za sve redodržave. Još će se pobrinuti, da se izdadu sva njegova djela in folio, a i to u dovoljnom broju za sve glavne knjižnice svake redodržave. General, koji je na toj skupštini bio izabran i komu je skupština bila povjerila, da provede te na­ redbe, nije bio drugi nego o. Ivan Krstitelj Kampanejski, onaj isti koji je toliko sokolio o. Waddinga i koji mu je bio obećao svoju najveću pomoć. Kad je postavljen na čelo redu, nije zaboravio na svoje obećanje. Cim se povratio u Italiju, na nagovor odličnijih otaca, povjeri o. Luki Waddingu, da pripravi veliko izdanje Škotovih djela, što ga je zahtijevala skupština. Da se što prije prevedu kraju njegove osnove, general naredi učenome redovniku, nek obustavi sve svoje druge poslove i da se bavi je­ dino popravljenim popunjenim i bilješkama popra­ ćenim izdanjem djela Uzvišenog naučitelja. Dodi­ jeli mu za pomagača oce Antuna Hiqueusa i Ivana Ponciusa, učitelje bogoslovije u istom kolegiju sv. Izidora. Njima je bilo naloženo, da potpune komen­ tare oca Lychetusa, što učiniše na veliko zadovolj­ stvo svih. Ujedno otac general odredi druga dva oca, da nadziru u Lionu tiskarski posao, a sve nužne troškove oko toga ogromnoga pouzeća pre­ uze na se. Kad je Waddingu bila pružena tolika pomoć, odlučno se dade na posao. Osobno pregleda vati­ kansku knjižnicu, tako bogatu u rukopisima, i druge knjižnice u Rimu. Drugima povjeri da po­ hode knjižnice u udaljenim pokrajinama, te je tako mogao skupiti sva Duns Skotova školastička djela. Još si pribavi bilješke oca Mauricija kao i one oca GOD. XXVI. Cavellusa. Nabavi još komentare o. Lychetusa u prve tri oksfordske knjige i oca Franje de Pitigianis tumač knjiga o fizici, koje se pripisuju Skotu. Pomažuć se vješto djelima svojih predšastnika, Wadding u svoje izdanje uvrsti još i djela Mauricijeva, Lychetusova, Cavellusova i Pitigianijeva, a njegova dva suradnika popuniše sve, što su ti pisci bili ostavili nedovršeno. U cijelosti iznese navode iz sv. pisma, crkvenih otaca i naučitelja, jer su u prijašnjim izdanjima ti navodi bili krnjavi, nepot­ puni. Zabilježi i ispravi navode iz djela Aristotelo­ vih i Averroesovih, kojim se je Skot rado služio. Na početku svakoga predmeta u kratko iznese nauku koli starih toli novijih naučitelja, koji su ras­ pravljali isto pitanje, da tako bogoslov mogne lakše prispodabljati nauke. On ocijeni svako od tih djela i o svakom iznese svoje osobno mnijenje, koje dade odštampati neposredno pred samim tekstom Uzvišenoga naučitelja. Radi toga, što je prispodo­ bio razna izdanja i mnogobrojne rukopise, što ih je imao pri ruci, lako je mogao ispraviti mnoge pogriješke, koje su se bile uvukle u sami izvornik, a razliku raznih nauka točno je označio na okrajcima stranica. Mnoga od tih djela podijeli na poglavlja i članke prema tome, kako su zahtijevali razni pred• meti. Zahvalit je divnoj okretnosti oca Waddinga i njegove dvojice suradnika, te njihovoj naobraže­ nosti temeljitome poznavanju filozofije, teologije, sv. Pisma i crkvenih otaca, da je cijelo djelo dovr­ šeno prije četiri godine. Izdano je u Lionu sa obil­ nim kazalima, a u uvodu je bio životopis Škotov. Španjolski su kraljevi učinili veliku uslugu Uzviše­ nomu naučitelju utemeljiv katedru za podučavanje njegove nauke na njihovim sveučilištima. Zato je izdanje bilo posvećeno kralju Filipu IV. koji je onda vladao, a bilo je razdijeljeno u 12 svezaka. Slijedeće nam pismo pokazuje, kolikim je odu­ ševljenjem i veseljem bilo primljeno djelo Waddingovo i njegovih suradnika u Španjolskoj na istom sveučilištu u Salamanci, koje je inače bilo toliko privrženo tomističkoj nauci. To je pismo Waddingu poslao otac Pavao Sharlogi iz družbe Isu­ sove. Spomenuv, da ima na raspolaganje Škotova �170 Бг. 11. »SERAFJNSKI PERIVOJ« 1912. djela, Što ili je bio nedavno izdao Wadding, ovako stotina drugih franjevačkih teologa, koji su se hra­ nastavlja: »Moja su ih subraća, koja podučaju nili najčišćim naukama uzvišenoga naučitelja. U godinama prije velikoga izdanja Škotova sa mnom u kraljevskom kolegiju, čitali, te im se koli raspored djela, toli komentari oca Ponciusa i je škola osim suradnika Waddingovih brojila vrlo Hicjuaeusa čini kao pravo biserje. Oni hvale oso­ uvaženih zastupnika, kao što su bili Antun iz Corbito Vas kao urednika cijeloga djela, te ne prestaju done, Josip Angles, Franjo Herrera, Ivan Rada, hvaliti istinu i mjeru u ocjenjivanju djela, i u načinu Ivan de Ovando, Franjo Souza, Filip Faber, Teo­ raspravljanja školastičkih pitapja, gdje je bilo po­ dor Smising itd. Svi ti školastički pisci vjerno iz­ trebito. Vi ste napokon opet oživjeli Škota, a tim lažu misao suptilnoga naučitelja. Ali iza glasovitih ste djelom kao i drugim vrlo proslavili svoju otadž­ naredaba toledske skupštine i izdanja god. 1639. binu. Našoj je družbi ovdje u Španjolskoj vrlo škotistički pokret biva općenitiji i plodniji u uspje­ drago, što ste u Škotova djela uvrstili bilješke o. sima. Nije nam moguće ovgje točno označiti, kakvi je upliv imalo djelo profesora u sjemeništu sv. Izi­ Cavellusa, jer mi njega jako cijenimo.«1) dora, ali je sigurno, da je sliedećih godina Škotova Razvoj Skotove škole od god. 1640.— 1700. škola dosegla svoj vrhunac s djelom jednoga Pon­ Škotova je škola i prije velikoga Waddingova ciusa Mastriusa, Maceda, Brankatusa, Sanniga, izdanja,bila takogjer vrlo slavna, jer se je njegova Merinera, Frassena itd. Taj se pokret za čas protegnu po cijelom nauka, kako smo to već vidjeli, predavala na svim velikim sveučilištima. Uz katedre sv Tome po- svijetu. 11 svim se redodržavam reda braća neo­ nosno su se dizale i Duns Skotove katedre, te je doljivim i vanrednim poletom dadoše na prouča­ svakomu bilo slobodno slijediti jednoga ili drugoga vanje Škotovih djela. Škotistička se djela množiše nevjerojatnom brzinom. U kratkim razmacima od dvojice velikih učitelja skolastike. Na tridentskom se je saboi u Škotova škola vremena ugledaše svjetlo mnogi tumači Duns Sko­ proslavila u osobi njezinih glavnih zastupnika. P o­ tove misli. Dok su se neki ograničavali na jednu ili znato je, kako je o. Kornelij Musso, Franjevac, bis­ više rasprava, drugi su nam pružali potpuna filo­ kup u Bitontu, u svečanim sjednicama toga sabora zofska i teološka djela. Od god. 1640. do 1700. igrao najvažniju ulogu. Kardinal Pallavacini u štampalo se više od 120 svezaka in folio, i još više svojoj povjesti tridentskoga sabora veli o njemu: strogo škotističkih svezaka in 4°, u kojima se po­ »Biskup iz Bitonta bio je jedan od prvih, koji su tanko i duboko izlaže i brani nauka uzvišenoga bili došli ne toliko da prisustvuju već uregjenomu naučitelja. Kažemo strogo škotističkih, jer kad bi saboru, koliko da ga uredi, ako ne bi bio uregjen; tome morali dodati filozofska i teološka djela, koja on je zatim na toj pozornici kršćanstva bio kao po­ su bogata nauka franjevačkoga naučitelja, taj bi se digao zastor, izrekao svečani govor, kojim je otvo­ broj morao znatno povećati. Moramo dalje istak­ mnoga• •— od tih djela u toj istoj periodi rio sabor, onda u svim najvažnijim vijećanji saDor, a onua vijećanjima nuti, v . . da“ su........ J ----nije bio obični član, nego desna ruka toga tijela, se^b osa1^ jlj desetputa izdavana. To je do itd.«2) Ta desna ruka sabora bio je vatreni Škotist, kaz, da je škotistička nauka imala mnogih svojih koji nam je izmegju mnogobrojnih svojih djela pristaša. Ali da nam se ne spočitne, da prigonimo, ostavio i jedan tumač prve knjige Rečenica svoga navest ćemo po narodnostima imena škotističkih pisaca kao i njihova djela, što su ih sastavili prema Učitelja.3) Uz oca Mussu vigjeli su se glasoviti Andrija misli uzvišenoga naučitelja.1) # * * Vega,456) Alfonz de K astro/’) Michael de Medina0) i Samostan sv. Franje u Salamanci, Španjol­ 9 Annal. de trad , t. I., vita P. L. rad. ska, za uvijeke se proslavi besmrtnim remek-dje2) Histoiri du Concile de Trcnte, tora. II., liv. 8, col. 330. 3) Bibl. a Joan. a S. Ant., tom. 1. — cornelius Mussus, vir lima Castrovim, Vegovim, lierrerovirn, Radinim, fncomparabili ingenii facilitate praeditus, omnibus tam divinis Soussovim i Ovandovim, a glasovit kolegij sv. P e­ quam humanis disciplini i excellens. 4) O. Petan, D. J , govoreć o otcu Vegi i Dominiku Soto, tra i Pavla, što ga je utemeljio kardinal Ksimenes, kaže: At prae caeteris duo illi prcducendi sunt, qui omnium docte viliki samostan San Diego u Alkali donese isto trina et aucloritate, ех privatorum ordine, principcs fuisse perliibentur, ac magnum, ad decidendam controversiam, quae de justi tako obilnih plodova. Škotisti, koji proslaviše taj ficatione tune est commota, mome tum attulise etc'. 5) Nicolas Antcnis veli o njemu: „... totius eruditionis studia composuit ех animo et successu, ut praestantisslmorum sui temporis theologorum laudem adaequnverit«. (Bibl. hisp., t. III.). 6) Eisengreinius usporegjuje o. Michaela de Medina s naj­ glasovitijim bogoslovima. (Catal. tc tium veritatis ех Nicol. Ant.). ’) Popis pisaca i njihovih djela vrlo je nepotpun ; ali nas prijatelji sile, da ih ovdje iznesemo i suprotstavimo lažnim tvid-' njama, koje idu samo za tim, da se umanji zasluga uzvišenoga naučitelja i upliv njegove škole, �Divni razvoj Duns Skotove Škole u XVII. stoljeću. kolegij, jesu oci Ivan Merinero, Franjo Felix, Kristof Delgadillo, Franjo del Castillo Velasco, Petar d’ Urbina, Ivan Munoz, Mihovil de Villaverde, Franjo Diaz, Ivan Scndin Kalderon i Ivan Bernique. Kolegij St. Diego, utemeljen u Sarragossi po­ četkom XVII. stoljeća, takmi se s onim u Alkali, a njegovi nam bogoslovi, oci Hijacint Hernandez de la Torre, Ivan Perez Lopez, Anton Lopez, Anton Castel, Toma Frances de Urrutigoyti i Jeronim de Sorte, pružaju vrlo važnih škotističkih djela. Škotistima u Alkali i Saragossi pridružuju se iz raznih provicija oci Blaž de Benjumea, Toma Llamazares, Bonaventura de Salinas, Toma od sv. Josipa, Petar od sv. Katarine, Didak od sv. Franje i Anton od sv. Marije. Ovgje ćemo navesti popis njihovih djela. Otac Ivan Merinero, najprije profesor filo/'* fije i jubilarni lektor teologije u Alkali, zatim gvar­ dijan u Madridu, provincijal u Kastilji, general cije­ loga franjevačkoga reda i napokon biskup u Valladolidi,1) objelodani u Madridu god. 1659., u kra­ ljevskoj tiskari, kod Mateja Fernandesa, pet sve­ zaka filozofije u četvrtini s ovim naslovom: »Pot­ puni tečaj filozofije prema misli uzvišenoga naučitelja Ivana Duns Škota . . Kad je god. 1663. umro o. Merinero, jedan njegov prijatelj izdade u Madridu god. 1663. njegova teološka djela u dva sveska in folio. Prvi sadržava četiri rasprave, naime: o znanosti Božjoj, o volji Božjoj, o preodregjenju (predestinaciji), o Trojstvu; drugi se dio takogjer sastoji iz četiri rasprave: o blaženosti, o ljudskim činima, o dobroti i zloći, o grijehu. Otac Merinero ostavi još dva sveska u četvrtini gotova za tisak. Ona ostadoše u rukopisu u alkalskoj knjiž­ nici. Jedan govori u Utjelovljenju, a drugi o mi­ losti. God. 1652. otac Merinero izdade u Valladolidi jedan svezak u četvrtini o Bezgrješnom Za­ čeću.3) O. Franjo Felix, isluženi učitelj teologije u Al­ kali, dvaput gvardijan velikoga samostana St. Diego u tom istom gradu i definitor kastiljske pro*) Otac Merinero zaslužio jc, da se nazove svetim biskupom -) To je jedan od najvažnijih filozofskih tečaja, Što su izašli u Španjol koj, bilo radi obilnosti predmela, bilo radi čistoća i jasnoće jezika, bilo radi lahkoće načina, bilo radi čvrstoće i dubljinc nauke, ■*) Kako se vidi, djelo je oca Merinera važno i obuhvaća 171 vincije, napisao pet svezaka škotističke teologije.1) Prva dva izagjoše u Alkali 1642. i 1645. pod na­ slovom: »Komplutovi pokusi.« Prvi svezak sadr­ žaje: o zadnjoj svrsi čovjeka, o blaženosti, o ljud­ skim činima, o dobroti i zloći ljudskih čina, o sa­ vjesti, o navikama i krjepostima. Drugi se svezak dijeli u dva dijela: prvi dio raspravlja: o gledanju Boga, o grijehu u opće, o istočnom grijehu napose; drugi dio govori o milosti , o opravdanju i za­ sluzi.2) God. 1646. izagje u Alkali treći svezak istoga pisca s naslovom: »Komplutova načela«, a ima slijedeće rasprave: o znanosti i volji Božjoj, q preodregjenju i osugjenju, o Trojstvu. Osim toga otac Franjo Felix ostavi neizdate radnje o angjelima i utjelovljenju. Ovu zadnju objelodani u Pa­ rizu kod Jakova Quesne!a piščev učenik o. Egidij Nuble. Pošto o. Franjo Felix umrije prije nego do­ vrši svoje djelo, starješinstvo provincije odabra o. Kristofa Delgadillo, da to dovrši. Stupiv onaj u red već u 16. godini, po dovršenim naukama po­ stade profesorom teologije u Alkali i zasluži naslov jubilarnoga lektora. On je bivao gvardijanom u sa­ mostanu St. Diego u Alkali, a kašnje gvardijanom velikoga samostana u Madridu, zatim postade kustodom provincije kastiljske i generalnim povjere­ nikom provincije sv. Jakova. Kralj Filip IV. ponudi mu tnysku biskupiju u Galiciji, ali on odbi tu čast najvećim osjećajem poniznosti. On umrie u Ma­ dridu na glasu svetosti god. 1671. Mnogi španjol­ ski velikaši s ogromnim brojem naroda prisustvo­ vaše njegovu pogrebu.3) O. Delgadillo izdade u Al­ kali god. 1652. drugo: »Komplutovo načelo«, ili raspravu o angjelima u jednom svesku u četvr­ tini. Slijedeće godine štampa dvije rasprave: o utjelovljenju i o klanjanju u jednom svesku u četvr­ tini. God. 1654. objelodani opet u Alkali raspravu o sakramentima u opće i rasprave o krstu, potvrdi, redu i zadnjoj pomasti, u jednom svesku u četvr­ tini. God. 1654. izdade radnju o pokori u jednom svesku u četvrtini, a 1660. raspravu o sakramentu eukaristije. Tri prva sveska o. Franje Felixa sa pet ’) andidati za doktorat iz bogoslovije na alkalskom sve' uči ištu morali su u osam javnih predavanja braniti svu školastičku teologiju te velik dio moralke i sv. Pisma. Izbor mnijenja pripušćao se volji kandidata. Da dokaže, kako se je općenito' branila na sveučilištu nauka Škotova, otac Franjo Felix se zauze, da predaje svu bogosloviju po. uzvišenom naučitelju. Mnogi su si bogoslovi u Alkali usvajali nauku uzvišenoga nauČPelja, a da nijesu ozna­ čivali vrela toga velikoga blaga. Djelo oca Franje Felixa i Delgadilla bilo je rječiti prosvjed proti tome nepravednome .plagijatu go'ovo sva pitanja filozofska i teološka. On zaslužuje, da se ubroji -') Bibliot. hisp. a Nicol. A n t, tom. III. megju najbolje španjojske školastike. ■') Chton. seraph, tom. VI., lib. III., cap. 33. �172 Вг. 11. »SERAFINSKI PERIVOJ« svezaka što ili je izdao o. Delgadillo, sačinjavaju potpun vrlo znamenit tečaj teologije.1) O. Delga­ dillo bio je vrlo vješt mističnoj teologiji. Sastavio je mnoga nabožna djela, izmegju ostalih raspravu o čestoj pričesti, što ju je štampao u Madridu u kraljevskoj tiskari god. 1665. Izdade još raspravu o šutnji i drugim zapovjedima pravila sv. Klare. Drugo je izdanje izašlo god. 1662. u sveučilišnoj alkalajskoj tiskari u jednom svesku u četvrtini. O. Franjo del Castillo Velasco, isluženi učitelj bogoslovije u samostanu u Alkali, kustođ redodržave kastiljske itd., napisa tumač o trećoj knjizi Škotovih sentencija u dva sveska. Prvi raspravlja o utjelovljenju Rieči i o očuvanju Djevice Marife od istočnoga grijeha. U drugom se svesku govori o trima bogoslovnim krjepostima: vjeri, ufanju i ljubavi. Oba sveska izagjoše u Anversu kod Bellera 1641. Petar d’ Urbina, alkalski bogoslov, poslije kastiljski provincijal, generalov povjerenik u Cismontaniji, biskup u Valenci, a onda u Sevilli, ostavi neizdata četiri sveska bog slovije po duhu Škotovu. Prvi raspravlja o vjeri, drugi o blažen­ stvu, treći o pokori, a četvrti o gledanju Boga. Oni su se sačuvali u samostanskoj knjižnici u Ma­ dridu.2) O. Michael Villaverde, jubilarni lektor bogo­ slovije u Alkali i gvardijan kolegija sv. Petra i Pavla, izdade u Alkali god. 1658. kod Marije Fernandez tečaj filozofije po duhu uzvišenoga naučitelja u tri sveska u četvrtini. Osim toga ostavi neizdat tečaj teologije u šest svezaka u četvrtini. Ru­ kopis se sačuvao u knjižnici kolegija sv. Petra i Pavla. O. Ivan Sendin Calderon, učitelj bogoslovije u Alkali i kastiljski provincijal, umro 1676., ostavi sedam neizdatih teoloških rasprava, naime: Apo­ logija Skotove nauke, o svojstvima Božjim, o sve­ tosti božanskoj f o moralnim krijepostima u Bogu, *) Kad olae Delgadillo poče izdavati svoja djela god. 1652., bio je več proveo 22 godine na alkalskom sveučilištu, kao što veli u svojoj raspravi o angjelirna. Njega su kao najvećeg učenjaka pitali za savjet u najtežim stvarima. (Chron. seraph , tom. V I). -) God. 1627. otac Petar d’ Urbina bijaše izdao u Madridu u jednom svesku apologiju za obranu nauka sv. Bonaventure i Ivana Duns Škota. Poznato je, da s ' je god. 1627. htjelo prisiliti sve kandidate za doktorat iz bogoslovije, nek prisegnu, da će na­ učavati i braniti nauku sv A 'gustina i sv. Tome. Franjevci i velik broj drugi bogoslova energično prosvjedovaše Vrhovno vijeće do­ kinu zakon izdat u Salamanci god 1627. te se opet nastavi pre­ davati nauku uzvišenoga učitelja. Žao nam je, što je otac Gonet u svom djelu »Clypeus thomisticus-: krivo ustvrdio, da se je od god. 1627. na sveučilištu predavala samo nauka sv. Augustina i sv. Tome. (Isp. Аппа!. Wad.). 1912. o slobodnoj volji i o pomoćnoj znanosti,o aktuelпој milosti pitanja o otajstvu utjelovljenja, o bo­ žanskoj aktuelnoj milosti. Tih sedam rasprava iz­ dade god. 1699. u Alkali kod Franje Garcia o. Ivan Beuigue u jednom svesku na čitavom arku.1) God. 1633. o. Sendin bijaše izdao u Madridu u kraljev­ skoj tiskari jednu raspravu o Bezgrješnom Začeću u jednom svesku na cijelom arku. 0$im toga je sa­ stavio jednu apologiju o djelima Marije d’ Agreda. Ostavio je još jedan neizdat svezak o utjelovljenju u jednomu svesku.2) 0 . Franjo Diaz, jubilarni učitelj bogoslovije, provincijal kastiljski, objelodani u Alkali jedno djelo s naslovom: »Bogoslovni poučci prve knjige sentencija uzvišenoga naučitelja«. Ono je izašlo kod Marije Fernandez god 1662. u jednom svesku u četvrtini. O. Antun od sv. Marije, rogjen u Valtanasu u palencijskoj biskupiji, stupi u red bosonogih Franje­ vaca redodržave sv. Pavla, u samostanu u Salamanci. Odatle prigje na Filipine kao profesor teo­ logije. Zatim ode u Kinu, da djeluje za obraćenje nevjernika.3) On objelodani jednu apologiju nauke uzvišenoga naučitelja u jednom svesku na cijelom arku.4) Ostavi takogjer dosta bogoslovnih ras­ prava, u kojim govori o vigjenju božanskoga Bića, što ga je imala ovgje na zemlji Blažena Djevica Marija/’) Otac Tvan Munoz, isluženi učitelj kastiljske redodržave i višeput gvardijan izdade god. 1649. u Sarragossi u jednom svesku u četvrtini jedno djelo s naslovom: »Disceptationes et argumenta Complutensium circa varias sacrae Theologiac rinas«. To djelo sadrži šestnaest rasprava, naime: o Trojstvu, o znanosti angjela. i o blaže') Otac Ivan Bemicjiic, vjeran učenik oca Sendma, prvi lek­ tor bogoslovije u San Dicgu u Alkali, pro-inodalni ispitatelj toleške biskupije, napiso bogoslovnu raspravu o božanskoj znanosti. Djelo je vrlo važno, a štampano je u Alkali godine 1703. -) Otac Gabrijel od sv. Josipa, Karmelićanin, veli u svom djelu o eukaristiji: „Plures etiam consului, qui in partem affirmativan inclinarunt, et praecipue R P. F. Joanemin Sendin, seraphicae familiae Provincialem, tlieologumque insignem, qui in liac Univer sitate per plures annos theologiam proftssus est magno omnium Doctorum plausu'. ;l) Otac Antun od sv. Marije napisa mnogo djela za obra­ ćenje Kineza, izmegju ostalih: De ritibus Sinensium, u jednom svesku; De congruentiis legis divinae ac sectis Doctorum Sinen­ sium; De sectis sinensium Philosophorum; De sectis popularibus, idolis ac templis; De modo evangelisandi regnum Dei in Sinico imperio, etc., etc. 4) „Напс ad Goanos nostrae fidei 1644 in folio*. vindices inisit ђ Joannes a S Thania, lib. I., cap. 27., num 6911, anno �Divni razvoj Duns Skotove škole u XVII. stoljeću. nosti, o ljudskim dnima, o grijesima, o dobroti i zlod, o milosti, o vjeri, o nadi i ljubavi, o utjelov­ ljenju, o sakramentima u opće, o krstu, o eukaristiji, o pokori, o ženidbi. Još .ostavi neizdat tečaj filozofije: Otac Hijacint Hernandez de la Torre, dvaput jubilarni lektor teologije, sinodalni ispitatelj sarragoske biskupije, provincijal aragonske redodržave, generalov povjerenik cijele cismontanske franje­ vačke obitelji, izdade u Saragossi potpuni tečaj fi­ lozofije po načelima uzvišenoga naučitelja u četiri sveska. To djelo izagje god. 1663., 1664. i 1665. On još napisa tumač prve i druge knjige sentencija po Škotovu duhu. Taj ugleda svjetlo godine 1685. i 1686. u deset svezaka u osmini kod Paschase Bueno. To isto djelo izdade drugiput god. 1688. u dva sveska na čitavu arku. Prvi svezak sadrži pet rasprava, naime: 0 Biću i vlastitostima Božjim, o Trojstvu, o znanosti Božjoj, o preodregjenju, o volji Božjoj. U drugom su svesku tri ras­ prave: o stvorenju, o augjelima, o gjavlima. Otac Jeronim de Sorte, isluženi učitelj, definitor aragonske redodržave, Član inkvizicije, si­ nodalni ispitatelj sarragonske biskupije, izdade jedno djelo pod naslovom: »Марра subtilis, sen speculurn scoticum«. To djelo izagje u Sarragossi god. 1693. kod Jakova Magalona u jednom svesku u četvrtini. God. 1694. objelodani u Sarragossi drugo djelo: »Mappula Scotica et Augustiniana, Subtilis et Mariani Doctoris conclusiones ех scripto Oxoniensi decerptas, divi Augustini, primi Ecclesiae Doctoris aureis sententiis cohaerescens.« Otac Toma Frances de Urrutigoyti, rogjen u Sarragossi, jubilarni lektor, provincijal aragonski i generalov tajnik, napi:л. djelo: »Certamen scolaticum, expositivum argurnentum pro Deipara, continens quae de instanti conceptionis possunt controverti stylo scolastico et positiva speculatione«. Ovo izdade u Lionu god. 1660. Filip Borde u jed­ nom svesku na arku. On objelodani još tri sveska o Sv. Djevici. Prvi izagje u Barceloni god. 1670. kod Rafajela Figuano; drugi i treći ugledaše svjetlo u Lionu god. 1673. i 1675. kod Klaudija Bourgeata. God. 1682. izdade u Tuluzi: »Consultationes in re morali«. On umrije god. 1682. ostaviv neizdata svoja djela: »Pro divinae voluntatis decretis et scientiae conditionatae stabilimine, non dissone ad mentem S. Bonaventurae et Subtilis Doctoris«. Otac Ivan Perez Lopez, jubilarni lektor, pučki pisac filozofije, školastičke i dogmatičke teo­ logije, definitor, kustod i navarski provincijal, ge­ neralni prokuratpr cijeloga reda kod rimskoga 173 dvora, savjetnik aragonskog nadbiskupa, apoštolski propovjednik kod Inocenta III. i vječni otac cije­ loga franjevačkoga reda, izdade škotističku filozo­ fiju s naslovom: »Scotus philQsophicus«. To djelo izagje god. 1687. u Barceloni kod Antuna Ferrera u dva sveska na arku. God. 1690. izdade kod Martina Gelaberta tumač prve i treće knjige sentencija u dva sveska na arku. God. 1699. dade štampati u Sarragossi kod Didaka de Larumbe u jednom svesku u osmini djelo s naslovom: »Singulare cer­ tamen de pretioso sanguine Christi«. Kod istoga iz­ dade jedan spomen na mistični Grad Božji dj. Ma­ rije d’ Agreda. God. 1701. objelodani kod Jero­ nima Palo u Geroni apologiju svojih vlastitih djela: »Statera theologica«. Još je god. 1683. dao štam­ pati a Sarragossi kod Tome Gaspara u jednom svesku u osmini život časnoga Duns Skota. Otac Anton Perez, rogjen u Camarillasu, u terneljskoj biskupiji, dvaput jubilarni lektor bogo­ slovije, aragonski provincijal, vizitator i otac redo­ države sv. Jakova, cenzor inkvizicije, sinodalni izpitatelj sarragoske nadbiskupije, izdade tumač prve knjige sentepcija u duhu uzvišenoga naučitelja. Taj izagje 1700. u Sarragossi kod Tome Gaspara Martineza, a 1702. kod Didaka de Larumbe u dva sveska na arku. Još izdade kod istoga u jednom svesku u četvrtini djelo: »Astrea theologica, stateras et dipondia R. P. F. Joannis Perez Lopez, convocans ad crisim«. Otac Anton Castel, rogjen u CaJatayudu, taragonske biskupije, dvaput jubilarni lektor bogo­ slovije, doktor bogoslovije na sarragoskom sveuči­ lištu, aragonski provincijal, izdade: »Athenaeum minoriticum novum et vetus scholarum: subtilis, seraphicae et nominalium, nonnulas exambiens quaestiones«. To djelo izagje god. 1697. u S arra­ gossi kod Gascona u jednom svesku u četvrtini.1) Otac Castel izdade još od god. 1698. do 1703. tu­ mač četiriju knjiga sentencija Petra Lombarda u pet svezaka u četvrtini. Prvi izagje u Sarragossi ’) Djelo jra zd ijeljen o u četiri dijela. Pisac u prvom dijelu izlaže i brani nekoliko škotističkih teza; u drugom izlaže i brani mnoge leže sv. Honaventure, a u trećem teze Vilelma d’ Occam. To je dragocjeno djelo za ti i veliha fianjevačka naučitelja. Pisac se divi uzvišenom naučitelju On u početku djela piše: „Si vis pingere Scotum, sopliiam pinge, si sopliiam, Scotum pinge. Qui scit Scotum, scit totum, cum totum scibile scierit. Quem nihil coeleste latet; datum est ipsi nosse interpretari Augustinum; dignus tanto magistro dise pulus; quem vincere non speraverat, acquari studuit, tantus inter amborum doctiinam nexu<, ut nihil inter utrumque distet, praeter aetatem. Viae Scoti, viae pulehrae, viae rectae, sed rarae... lrtgenii solerlia nulli secundus, sententiarum gravitatc iuf.rior nemini... �174 Br. 11. - »SERAFINSKI PERIVOJ* 1912. kod Dominika Gascona 1698., drugi, treći i četvrti kod Didaka Sarumbe god. 1700., 1702. i 1703.; peti kod Dominika Gaskona 1701.’) Otac Blaž de Benjumea, jubilarni lektor, cen­ zor inkvizicije, provincijal u Andaluziji, otac svoje provincije i cijeloga reda, generalni definitor, izdade u Leidenu u Holandiji, svoja bogoslovna djela. Ona zadržaju rasprave o ljubavi, milosti, znanosti, o zakonima po duhu uzvišenoga naučitelja. Ta djela izagjoše god. 1677. kod Tome Lopeza de Haro na arku. Isti pisac objelodani u če­ tvrtini svoje tumače u osam fizičkih knjiga po misli uzvišenoga naučitelja. Otac Toma Llamazares, dvaput jubilarni lek­ tor, kustod i otac provincije Začeća Marijina dade u Lionu god. 1670. kod Antuna Huguetana u četvrtini tečaj filozofije u duhu Duns Škotovu God. 1679. dade štampati kod istoga izdavača na arku: »Teološka, školastička, dogmatična i mo­ ralna pitanja po nauci uzvišenoga naučitelja.« Otac Toma od sv. Josipa, profesor teologije, provincijal redodržave sv. Josipa, i otac Petar od sv. Katarine, definitor iste redodržave, izdadoše u Madridu potpun tečaj filozofije prema nauci uzvi­ šenoga naučitelja u tri sveska u četvrtini, i rvi sve­ zak izagje kod Luke Antuna de Bedmar god. 1692.; drugi kod Didaka Martineza Abada god. 1693., a treći kod Antuna Gonzalesa god. 1693. To djelo izagje još. triputa u Mlecima. Ono od god. 1697. izagje u tri sveska u osmini kod Pavla Belleonia. Otac Diego od sv. Franje, rogjen u Castroverde, u bonskoj biskupiji, provincijal redodržave sv. Pavla, umro 1655., ostavi jedan neizdan sve­ zak bogoslovnog sadržaja o prvoj i trećoj knjizi sentencija prema nauci Škotovoj. Otac Bonaventura de Salinas, jubilarni lek­ tor limanske provincije, cenzor sv. Oficija, gene­ ralni vikar indijskih provincija, ostavi neizdan pot­ pun tečaj filozofije spreman za tisak, kako vele Wadding i Sannig. U Italiji su Franjevci obslužitelji i samostanci isto tako živo proučavali i branili Škotovu nauku. Obslužitelji su imali po svoj Italiji svojih naukovnih generalnih zavoda. Ovih je god. 1682. bilo 41 na broju.2) U svakom su od tih zavoda bila po tri lek­ tora teologije, koje je biralo generalno vijeće. U to je dakle doba bilo u samoj cismotanskoj franje­ vačkoj obitelji od obsluženja 123 profesora bogo‘) Otac Castel dovrši tečaj filozofije, što ga je nedovršena ostavio otac Hijacint Hernandez de la To.re *) Orbis Seraphicus, tom. IV. pag. 264. — U istom se djelu može vidjeti ime svakoga naukovnoga samostana kao i -ime svakoga profesora. slovije. Koliko je bilo naukovnih zavoda i profesora u ultramontanskoj obitelji, nije nam poznato; ali sudeć po znamenitosti škotističkih djela, što su iz njezine sredine izašla, može se sigurno ustvrditi, da je taj broj bio velik. I oci samostanci su ostali takogjer vjerni nauci uzvišenoga naučitelja. Oni se nijesu zadovo­ ljavali samo time, da njegovu nauku samo prepo­ ručuju redovnicima svoga reda, nego su ju još tu­ mačili i divno branili na javnim stolicama, što su ih zapremali na najglasovitijim talijanskim sveuči­ lištima. Samostancima i obslužiteljima treba do­ dati mnoge oce kapucine, koji su ostali vjerni škotističkoj školi.1) Treba megjutim priznati, da je ovaj zadnji ogranak franjevačkoga reda pokušao,") da si postavi za vogju u nauci serafskoga naučitelja svrBonaventuru ragje nego uzvišenoga naučitelja. Napokon oci Irci, koji su naučavali u Rimu u kolegiju sv. Izidora, završuju drugu seriju škotističkih bogoslova u Italiji u XVII. stoljeću. Ovgje ćemo čitateljima prosto nabrojiti njihova djela kroz šestdeset godina. Otac Lovro Brancatus rodi se u Lauriji, u Kalabriji, 10. travna 1о12. od sjeromašnih rodi­ telja. Kao mladić teško oboli. Izgubiv svu nadu u pomoć ljudsku, uteče se sv. Franji Asiškomu, te se zavjetovao, da će stupiti u njegov red, ako se izliječi od svoje bolesti. I zbilja on do malo ozdravi te na 2. srpnja 1630. stupi u franjevački red kod otaca samostanaca u redodržavi sv. Nikole. U Rimu sjajno izuči filozofiju i teologiju i dobi naslov učitelja u kolegiju sv. Bonaventure, što ga je ute­ meljio Siksto V. Sjajno je podučavao teologiju u mnogim talijanskim gradovima, te obavljao razne službe u redu. Zatim pogje u Albano i sav se po­ sveti nauci. Po nalogu svoga generala, o. Catalana, zauze se, da napiše tumač o knjigama Sentencija Škotovih. On se sav zdade da nauku uzvišenoga ogradi trostrukim bedemom: sv. pismom, naukom svetih otaca i crkvenih sabora. Taj mu posao na­ skoro pribavi neizmjerno' dobar glas u učenosti. Megju ovim se svojom učenošću i izdanim znanstvenim djelima osobito ističu oci: l'ernardin de Regio, iiernardin de Monte Ulnio, Jeronim de Pistoye, Franjo de Saccia, Jeronim iz Palerma, Franjo Mazzara, Andrija de Montilla, Bernard iz Bolonje, te Jcronim-Josip de Čabra. '*) Kažem: p o k u š a o , jer se taj plan nije nikada izveo, kako to tvrde najveći pristaše sv. Bonaventure, kao šio su Gandencij Bontemps i Bartol de Barberiis. Ovaj se zadnji god. 1687. ovako izrazuje u predgovoru na čitatelja: .Meriio Pater Gaudentius Prixiensis noster in suac summae apparatu conquaeritur, n eu i i n e m in florentissima Minorum religione divinissimi hujus Doc’oris opera elucidasse, eruditiones exposuisse, sentemias propugnasse. O m n e s Scotum, acutum, subtilen Ttieologorum Principem inelamant". �Divni razvoj Duns Skotove škole u XVU. stoljeću. Postade prijateljem i savjetnikom Aleksandra VII., Kiementa IX., Klementa X.1) i Inocenta XI. Bi ime­ novan vijećnikom četiriju Kongregacija, naime: sv. Oficija, Oprosta, Obreda i pohoda redovnika. Još bješe imenovan članom konzistorija, ispitateIjem biskupa i prvim čuvarom vatikanske knjiž­ nice. Napokon 1. rujna 1681. papa Inocent XI. imenova ga kardinalom svete rimske crkve.2) Još je živio dvanaest godina, posvećujuć svoje sile i svoj talenat napretku znanosti1) i dobru vjere. Usnu u Gospodinu, pun krijeposti i zasluga, dne 13. studenoga 1693. u 81. godini života. U Rimu izdade osam svezaka na arku, Tu­ mača treće i četvrte knjige Sentencija uzvišenoga naučitelja.4) Ti svesci izagjoše u godinama 1653., 1656., 1662., 1663., 1665., 1668., 1676. i 1682. Kardinal Brancatus izdade još tri djela o preodregjenju, osugjenju i milosti po nauci sv. Augustina. Ta djela izagjoše u Rimu 1687. i 1770. — God. 1685. štampa u Rimu osam djela o molitvi i nje­ zinim raznim vrstama. Ovo je djelo kašnje višeput izdavano. God. 1659. izdade u Rimu kod Mascardia jedno djelo s naslovom: Kratak prijeglcd kanona zadržanih u općim i pokrajinskim saborima, Gracijanovom dekretu, Dekretalima, papinskim pismi­ ma i ustanovama do Aleksandra VII.« To za bo­ goslove vrlo važno djelo, izdavano je ponovno u Rimu 1669., u Mlecima 1673., 1689., 1706. i 1778., a u Kolonji 1684. i 1685. Umrijevši god. 1693., ostavi neizdata četiri velika sveska skolastičke teologije, koja popunjuju djelo oca Angjela Vulpesa.5) 6 .Consilia vero ct opiniones Laurentii Brancali Siunimun Pontificem adeo ipsi conciliarun', nt in praea duis negotiis eum fere semper et consuleret et ut plurinuim sequeretur Hine in tbeolngum gallicae Iegationis deleetus a Flavio Chisio cardinale, assensum negavit РопШех asserens se in uno Lauria (brancato) supra omnes confidere ejusque operam šibi adeo esse neccssa iam, ut сагеге ea non possit*. (Nomenclatpr P. Hurter.) -) Kaidinal Brancatus je radi svoje učenosti jedan od prvih crkvenih velikana, koje je resio rimski grimiz. ;t) ,Qui РопШех tactus, amicit ae cum Lauria (Brancatol jaru diu contractae haud immemor, cjus arguebat iimorem, quod infrequens et trepidus ad solium accederei, mandans ei serio et in virtute obedientiae, ut secum ageret quasi cum cardinali Alterio, non pontifice, amico non Dom.no", (lbid '. * To je najznamenitije djelo učenoga Kardinala i jedni od najboljih radnja škotističke škole. 5) Kardinal Brancatus sastavi još ova djela: Vita harmonice composita juxta quatuor evangelistas. — Compendium cardinalis Baron i. — Compendium Nicolai de Lyra. Ta iri djela izdade fra­ njevac otac Komandi. — Devota laudis ad Sanctissimma n Trinitatcm oratio. Djelo izagje u Rimu god. Kiflo. — Još ostavi neizdata djela: De jurisdictione S. Officii, tomi III. Vo'a pertinentia aJ S. Officium, vol. VIII. — De ехагшпе Episcoporum varia — Opuscula demum eruditissima, sed incompleta, kako veli Eggs u svom djelu .Bibliotheca Purpurata*. 175 Iz povjesti franjevačke crkve u Tolisi. (Obnovljene 1911 ./12.) U srcu bosanskog Misira, u bosanskom Hanaanu — da se poslužim riječima presvj. gosp. biskupa Šarića 6*) — usred ravne Posavine dižu se nebu pod oblake dva po 56 m. visoka tornja nad franjevačkom i župskom crkvom u Tolisi, koju je dne 15. kolovoza t. g. svečano posvetio presvj. gosp. biskup dr. Ivan Šarić, kao što je to već jav­ ljeno u 9. broju »Seraf. Perivoja«. Mjesto, gdje se sada nalazi veličanstvena, posve obnovljena crkva, zove se Raščica, jerbo je nekoć bilo pusto i raskršće (kao rašak) puteva izmegju sela Tolise, Kostrča, Matića i D. Mahale. To je mjesto (Raščicu) pok. fra Martin Nedič god. 1854. isposlovao od vezira Kuršid paše u Sara­ jevu, da se smije tuđe sagraditi novi župski stan, a do tada je župnik stanovao u selu Tolisi, na vrlo nezdravom i močvarnom mjestu, đočim je Raščica mjesto povišenije i zdravije od prijašnjeg, te je svojim položajem jedno od najljepših u ovim krajevima. Župa 1olisa odijelila se je kao mjesna kapelanija od župe Bijele sada Dubrave god. 1784. Kad je fra Martin od paše dobio dozvolu za mjesto RaŠčicu, odmah su župljani nastojanjem tadanjeg župnika fra Stjepana Mikića, prostor Raščicu ogradili tarabom. U ovom zatvorenom prostoru sam je fra Martin označio i izmjerio mjesto za novi župski stan, te je slijedeće dvije go­ dine 1855.— 6. župski stan bio gotov, i ujedno pri­ vremena kapelica napravljena, dok se sagradi nova crkva, za koju su odmah počeli pripravljati potrebiti materijal. Cigla je u mjestu pečena, jerbo je narod dao potrebita drva, da se je moglo ispeći 420.000 komada cigle; kamen je slijedeće god. 1857. kopan u O t e ž i , odakle su ga župljani na svojim kolima dovukli u Tolisu. Ovaj je kamen poslije lijepo istesan, te je njim crkva u temeljima i za 1 m. povrh zemlje ozidana, koji je i danas zdrav i čitav. Drvena japija dobivena je badava na prepo­ ruku biskupa Strossmayera iz carskih šuma u Sla­ voniji iz najbližeg štitarsko-županjskog luga — carske šume. — Ova je hrastova japija upotrebIjena i kod obnovljene crkve, buduć je dobro saču­ vana. God. 1858.-—9. posve je zapelo priprav­ ljanje gradiva za crkvu radi »Protine bune«, jerbo *) koji' : ckao prigodom posvete crkvo. �176 Bi. 11. - »SERAFINSKI PERL V0.1 narod bio listom na noge ustao proti bezima i da­ vanju trećine. Radi toga je bila pala sumnja i na mjesnog župnika Mikića, da je i on naime uz bundžije, te je vezir Mehmed paša od biskupa Šunjića zahtijevao, da se Mikić mora iz Tolise maknuti, no ipak se je održao kao župnik do godine 1861., a na njegovo mjesto bude imenovan župnikom fra Martin Nedić, koji se je odmah latio posla, da se sagradi nova crkva. No u turskom carstvu nije bilo slobodno graditi crkve bez carskog fermana. Ovaj je ferman fra Martin i za tolišku crkvu po­ tražio, ali ga sve do god. 1864. nije bio dobio, jerbo su Turci iz Gradačca slali lažna izvješća u Carigrad, kojima je turska vlada vjerovala. Ali čim su više Turci iz Gradačca lagali da osujete zi­ danje crkve, tim je više fra Martin nastojao, da preko Austrije Carigrad već jednom potrebiti fer­ man pošalje. Napokon Austro-Ugarska vlada, da sc osvje­ doči da li su turska izvješća istinita, pošalje kon­ zula Jovanovića u Tolisu, da vidi <av položaj. Kad je ovaj sve pregledao, upita fra Martina: »Vele­ časni, gdje je Gradačac, koga se zidovi na Tolisu oslanjaju, kako izvješćuju Turci iz Gradačca?Na što mu fra Martin odgovuri, da je Gradačac šest sati pješkog hoda od Tolise udaljer«. Kad je to čuo Jovanović, reče fra Martinu neka slobodno gradi crkvu, a da će njegeve vlade biti briga, da dobije potrebiti ferman. Iza ovoga posjeta konzula, nije mnogo vre­ mena prošlo, kad glasnik iz Gradačca dogje po fra Martina, neka ferman nosi. Ovo ga je vrlo obra­ dovalo, te* odmah drugi dan došao u Gradačac po ferman, ali se je vrlo začudio, kada mu je u Gradačcu hućumet (sud) mjesto pravog fermana, dao nekakovo pismo, koje sam hućumet napisao i pot­ pisao. Ovo je pismo doduše glasilo, da on može početi graditi crkvu, ali iskusni fra Martin nije htio da s takvim pismom crkvu gradi, stoga im reče: »Slavni hućumete, neka vam je bez uvrede rečeno, ja uz ovakovu dozvolu bez fermana ne ću crkvu zidati. Jerbo za jednu crkvu hoće se pravi carski tugrali ferman, a ovo vaše pismo nema te krijeposti.« Ova izjava fra Martinova iznenadi sve članove hućumeta, te mu odgovoriše: »Dakle ti, fra Martine, nemaš povjerenja u ovi carski huću­ met? Zar mi nismo carski beratlije, koji ovdje u ime cara sjedimo?« On im odgovori: »Ja imam povjerenje u taj hućumet i njegove odluke, ali na ovom papiru potpisani su članovi hućumeta, koji neće toliko živjeti koliko će crkva postojati, nego naravno morate umrijeti ili se promijeniti, a na- 1912. doći će novi hućumet, koji će od mene potražiti carski ferman, a ja ga nemam, niti sam ga imao, vašem pako pismu ne će dati možda nikakove važ­ nosti, pa šta bi onda bilo? Ja vam i opet velim, da bez carskog fermana ne ću crkvu zidati, pa makar čekao još stotinu godina!« Ovo rakev na­ kloni se i ode iz hućumeta. Ferman je bio zaista došao, ali su ga Turci bili sakrili misleći, da će fra Martin biti zadovoljan i s cedulom, a poslije kako mu bude. Fra Martin došavši kući, izvjesti sve ovo konzulu u Sarajevu, opet upozori vezira, neka opomene Turke iz Gra­ dačca, da ferman predadu bez dalnjih komedija. Za kratko vrijeme opet dogje poruka fra Mar­ tinu, neka nosi pravi ferman, ali on, jednoć već prevaren, ne htjede otići, nego im poruči, da mu p~» panduru pošalju ferman, ako je već stigao. T ak (^ eT bilo. Turci poslavši ferman, rekoše fra Martinu. da im pošalje štogod priznanja, jerbo su se i on; tobož trudili, dok je ferman isposlovan. Ali fra Martin za tu poruku nije ništa mario. Na­ pokon zahtijevahu, da ih jednoć zovne na pečeno janje, ali im on odgovori, da ni toga nisu zaslužili. Imajući sada fra Martin ferman pri ruci, dne 11.srpnja 1864. blagoslovi i položi temeljni kamen najvećoj crkvi u Bosni, posvećenoj na čast bi. dj. Mariji na nebo uznešenoj. Crkveni graditelj bio je Gjuro Eichhorn iz Osijeka, po nacrtu osječke gradske crkve sa dva na pročelju tornja u romanskom stilu. Godine 1873. župnikom u Tolisi postane bra­ tić fra Martina Nedića, fra Bono Nedić, koji je za­ jedno sa stricom gragju nastavio i iste godine to­ liko napredovao, da se je dne 5. prosinca moglo u novu crkvu preseliti. Ovomu je godine 1875. kao župnik naslijedio fra Ilija Lacić, ali je samo godinu dana ostao i kroz tu godinu- nije se na crkvi ništa radilo. Slijedeće pak god. 1876. postao župnik i prvi gvardian novoproglašenog samostana u To­ lisi fra Mato Oršolić, koji je odmah nastavio posao na crkvi, te ju je osim pročelja izvana svu omalterio i okrečio. Kad je s ovim poslom bio gotov, počeo je zidanje tornja od sjeverne strane. Nacrt je ovomu tornju izradio graditelj Dausch, te je do godine 1879. ovaj toranj bio gotov. Iste godine postane u Tolisi župnik i gvardijan spomenuti fra Bono Nedić, koga je takogjer dosta posla na crkvi čekalo, jerbo je usljed nevremena mnogo na crkvi falilo, te je trebalo popraviti. Kad je s ovim po­ pravkom bio gotov, počeo je zidati južni toranj. Graditelj ovoga tornja bio je Pietro Rimoldi, te godine 1881. nakon 17-godišnjeg rada sva je �Iz povjesti franjevačke crkve u Tolisu. crkva bila gotova troškom u gotovu novcu od K 71,429*88 ne računajuć poslenika — rabotara — koje je župa dala oko 10.000. Premda je crkva ovako sagragjena bila naj­ veća u Bosni, a ljepotom svojom u ono vrijeme spadala megju prve, ipak kroz 30 godina (1881.— 1911.) zub vremena, koji ničemu ne prašća, nije se ni na ovoj crkvi zatupio nego ju je tako izglogjao, da se je bilo bojati velike nesreće. Buduć je naime krov od crkve bio crijepom pokriven, stoga je radi velike visine vjetar zanosio pod krov kišu i snijeg, radi čega je drvena japija počela na ne­ kim mjestima trunuti i plafon otpadati, tako da je bilo pogibeljno u crkvu ulaziti; a tako su i tornjevi radi svoga prostog krova od pleha postali trošni, da je bilo nužno sve promjeniti i obnoviti osim vanjskih zidova, koji su tvrdi kao kamen. Oci Franjevci više su puta o tome govorili, kako bi trebalo crkvu posve obnoviti a da tako reknem, moderno urediti. U tu svrhu bilo je zaključeno, da se ima sve porušiti osim vanjskih tvrdih zidova. U to je ime imao arhitekt pl. Vancaš doći sve pregledati i novi plan napraviti. Godine dakle 1909. na poziv gvardiana fra Grge Došena, spomenuti je gosp. Van­ caš došao ljeti u mjesecu srpnju, te sve pregledao, ali plan je bio gotov istom slijedeće godine 1910. kad je gvardijanom postao sadašnji gvardijan fra Bono Brkić. Stoga je ovaj pod jesen iste godine sazvao oce Franjevce iz okolice samostana, da se s njima dogovori glede obnove crkve. Tuđe je bilo zaključeno, da se na proljeće slijedeće godine 1911 ima svakako započeti posao. U to ime ponugjeno je Ivanu Pimperlu, poduzetniku u Zavidovićima, bi li on htio primiti posao i pod koju cijenu. Nakon nekoliko vremena, ovaj je odgovorio, da prima posao i da će sve po planu izraditi za svotu novaca od K 86,574*82, no sva je svota kašnje, kako ćemo vidjeti niže, radi nepredvigjenih i novih radnja na­ rasla na K 119,050*18. Dne dakle 21. ožujka 1911. počeli su maj­ stori rušiti staru crkvu, te su srušili sve osim vanjskih zidova. Srušili su dakle i ogromne stu­ pove, široke 1.90 m. da ustupe mjesto tanjim 1.20 m. u novoj crkvi. Ovi novi i tanji stupovi imaju temelj od betona te su sazidani od cigle sa cementnim malterom. Takovih stupova ima u no­ voj crkvi osam: po četiri sa obe strane, ne raču­ najuć dva velika stupa, prijašnje širine, na kojim počivaju tornjevi. Crkva ima pod jednim krovom, pokrivenim sivkastim eternitom, tri lagje: glavnu i dvije po­ 177 bočne. Ove se lagje u gornjem dijelu dijele na polubačvaste, od željeznog betona (Eisenbeton) sali­ vene i lukovima razdijeljene svodove. Lukovi di­ jele svodove preko glavne lagje, a tako isto i glavnu lagju od pobočnih, tako da su na sve strane iskrižani lukovi i svodovi, da je divota pogledati. Glavna lagja ima pet velikih polu-bačvastih svo­ dova, a tako i dvije pobočne lagje imaju po pet manjih polu-bačvastih svodova. Nad prezbiterijem (svetištem) nalazi se takogjer jedan polu-bačvasti, od željeznog betona saliveni svod; a tako isto i nad korom nalazi se polu-bačvasti, prama širini glavne lagje, od že­ ljeznog betona svod. Jednom riječju svi svodovi i svi lukovi (crkva u gornjem dijelu) saliveni su od željeznog betona, što sve počiva na spomenutih osam odnosno devet stupova i na vanjskim zido­ vima. 'Crkva je dugačka sa prezbiterijem 58 m (cr­ kva sama 46.10 m, prezbiterij 11.90), a široka 20 m, te ima 17 velikih od fasonskog željeza sa ornamentnim staklom prozora i to: u prezbiteriju 4, u koru 3, a u crkvi 10, (po 5 sa obe strane). Kor je sav saliven od željeznog betona i željeznih traverza (greda), te kao naknadni posao stoji 2000 K. �178 Вг 11. - »SERAFINSK1 PERIVOJ« — 1912. Crkva je popločana keramitnim pločicama, skalina više od ostale crkve, dijeli željezna ograda koje počivaju na 10 cm. debelom betonu, te je ci­ sa dvokrilnim vratima od glavne lagje. U glavnoj lagji, koja je lukovima nakićenim jeli pod u glavnoj Iagji razdijeljen na pet polja pre­ ma stupovima. Hodnik pak uzduž crkve i sakristija raznim slikarskim vinjetama, razdijeljena na pet popločeni su sa cementnim takogjer šarenim plo­ polu-bačvastih svodova, nalazi se 20 velikih sa umjetnički iskićenim obrubom, medaljona i to: u čicama. Krov crkveni pokriven je, kao što je gore re­ prvom su presv. Srce Isusovo i Marijino, sv. Jo­ čeno eternit-pločama. Krov pako nad svetištem, sip s malenim Isusom i sv. Ana s malenom Gosakrištijom i trijemom uzduž crkve sa južne strane «spom; u drugom sv. Franjo Asiški, sv. Anto Pa­ pokriven je takogjer eternitom, ali je kao naknadni dovanski, sv. Bono i sv. Jakov Markijski; u trećem posao posebno računan ujedno sa zidanjem hod­ četiri evangjeliste: sv. Matej, Marko, Luka i Ivan; nika na svotu novaca K 10.497*73. Bakreni pak u četvrtom sv. Ilija, Ivan Krstitelj, Rok i Juraj; u krov na tornjevima kao naknadni posao stoji petom sv. Nikola i Blaž, biskupi sv. Stjepan i Lo36.000 K, a drugi manji poslovi kao nepredvigjeni vrinac, mučenici. U koru su naslikani sv. David kralj i sv. Cei naknadno računani stoje K 3.977*53, tako da sav trošak oko obnove crkve iznosi K 119.050*18. No cilija. Na sredini pak svakog svoda stoji po jedna velika rosetta. u ovu svotu nisu uračunana zvona i oltari. Zvono novo veliko i teško je 1050 kilograma a malo 2527* kg.; salivena u Ljubljani kod Sa masse i stoje K 4.865*67. Sada dakP crkva četvero zvona: novo veliko posvećeno sv. Franji, Anti i Boni, staro veliko, posvećeno bi. dj. Mariji na nebo uznešenoj, teško 529 kg. staro srednje te­ ško oko 400 kg., posvećeno sv. iliji proroku i na­ pokon novo malo, posvećeno sv. Jurju mučeniku. U crkvi se nalazi pet novih oltara: veliki bi. dj. Marije na nebo uznešene stoji 5250 K; dva po­ bočna sv. Franje i Ante stoje 4000 K, dočim dva druga sv. Josipa i presv. Srca Isusova, prekrojena su od dva stara, obnovljena i pozlaćena za 1800 K. Napokon nova propovijedaonica od 2000 K. Kr­ stionica, 4 ispovjedaonice, klupe i orgulje ostale su prijašnje, samo što su na novo prema maljanju crkve obojene za 500 K. Kada dakle ove niže svote pribrojimo gornjoj glavnoj svoti, sav trošak na sadašnju crkvu iznosi oko K 137.465*85. Napokon promotrimo maljariju crkve i još neke druge manje stvari. Maljariju crkve izveo je Antun Huber iz Bruneka u Tirolu kako slijedi: U svetištu na četvrtkružnom svodu za ve­ Ponutrica tollške crkve. likim oltarom nalazi se presv. Trojstvo, a pod njim U pobočnim dvjema lagjama nalazi se po 10 uzilaženje bi. dj. Marije na nebo; na polu-bačva- manjih raznih svetaca i svetica medaljona i to: u stom svodu pred velikim oltarom stoje dva meda­ južnoj Iagji sv. Klara i sv. Mihovil; sv. Didak i sv. ljona: sv. Petar desno i sv. Pavao lijevo, a na sre- Margarita Kortonska; sv. Ruža Viterbijska i sv. Donji dio svetišta slikan je sa plastičnim ćilimima. Ljudevit biskup; sv. Anto pustinjak i sv. Lucija, gjela. Na zidu pak povrh velikog, staklenog i po­ mučenica; sv. Jelena Križarica i sv. Paškal Bajlon. mičnog prozora na oratoriju povrh sakrištije stoji U sjevernoj lagji: sv. Elizabeta ugarska i sv. Lju­ velika slika zadnje večeri od Leonarda da Vinci. devit kralj; sv. IvanKapistran i sv. Janja djevica; Svetište pak koje je za tri od umjetnog mramora sv. Kata mučenica i sv. Martin biskup; sv. Grgur petom sv. Nikola i Blaž, biskupi, sv. Stjepan i Lo- Veliki i sv. Magdalena Pokornica; hl. Kata, bos, �Iz povjesti franjevačke crkve u Tolisi kraljica i časni Simun Filipović. Prema tome crkva ima na svodovima 44 medaljona. Donji dio crkve do prozora slikan je u slojeve, a gornji razdijeljen u polja sa obrubima. Ograda na koru slikana je s vinjetama. U crkvu vode s pročelja troja velika hrastova vrata u tri lagje, a na svakim vratima imaju dvokrilna pomična vrata (Spieltur), koja čuvaju od propuha. Sa hodnika uzduž crkve i iz sakristije vode u crkvu po jedna vrata. I tim sam u glavnom ocrtao historijat i sa­ dašnju crkvu u Tolisi, posvećenu dne 15. kolovoza 1912. Posvetu je, kao što je već spomenuto, oba­ vio presv. gosp. bis. dr. Ivan Sarić, koji je ujedno i slijedeća dva dana krizmao u posvećenoj crkvi oko 1000 djece. Nije se mislilo u prvi mah ove godine držati posvete crkve, ali se je još u travnju pronio glas da će ove godine biti sv. krizma u Posavini, stoga je presv. gosp. biskup Šarić bio napose zamoljen, da bi usput i crkvu u Tolisi posvetio i to na dan za­ štitnice toliške crkve: uznesenja Marijina na nebo, što je on najpripravnije primio. Dan 15. kolovoza ostat će u vječnoj uspo­ meni kod naroda u Tolisi, jerbo je vidio, što ni nji­ hovi pregji nisu vigjeli —- prijašnja naime crkva nije bila posvećena, nego blagoslovljena. — Od kako je narodu navješćeno, da će ove godine biti krizma i posveta crkve, svako je željno očekivao taj radosni dan. Dne 14. kolovoza imao je presv. biskup doći prije podne iz Domaljevca u Tolisu, stoga su već rano pošli konjanici i mnoga kola na željezni most na rijeci Tolisi, megji župe toliške, gdje ga je o. gvardijan i župnik ispred naroda po­ zdravio kao biskupa, koji prvi put dolazi da obavi sv. krizmu i ujedno posveti crkvu. Iza odgovora biskupova na riječi gvardijanove, krenulo je nepre­ gledno mnoštvo kola i konjanika sa hrv. trobojnicama kroz selo Tolisu prama samostanu. Kroz Tolisu je narod iskitio sav put ćilimima, hrv. trobojnicama, narodnim vezivom, slavolucima i t. d., tako da je presv. biskup upravo triumfalno prošao kroz Tolisu. Na samostanskoj avliji stajao je veliki, hrv. trcbojnicama i zelinilom iskićeni slavoluk, na koje­ mu su već iz daleka upadala u oči pola metra ve­ lika crvena slova, izragjena od slikara Hubera: »Dobro došao!«, a povrh njih carska kruna sa gr­ bovima hrv. zemalja. Na crkvi su se vijale tri ogrornne'po 10 metara duge zastave. Glavna cr­ kvena vrata bila su takogjer iskićena hrv. trobojnicama i zelinilom s natpisom: »Živio dr. Ivan Šarić, biskup!« 179 Pred crkvom se je bio skupio mnogobrojni narod i školska mladež, gdje su dvije djevojčice vrlo ganutljivo pozdravile presv. biskupa: jedna ispred krizmenika, a druga ispred naroda, komu je došao posvetiti crkvu, te su mu predale po kitu šarenog cvijeća. Odgovorivši biskup na pozdrav malih djevojčica, pošao je u crkvu, gdje po cr­ kvenim obredima dočekan, te uz sviranje orgulja i pjevanje: »Ecce acerdos etc« pristupio je k veli­ kom oltaru, gdje je obavio propisane ceremonije i puk blagoslovio. Za cijeloga ovoga triumfalnoga dočeka gruvali su topovi i zvonila zvona. Slijedeći dan, dne 15. kolovoza, osvanuo je malo tmuran, dapače se je i rosa Božjeg blago­ slova — sitna kišica bila spustila na zemlju, što nije dugo potrajalo niti je to smetalo mnogobrojni narod, koji je sa svih strana hrlio, te već rano na­ punio crkvu i prostor pred crkvom željno očekujuć čas posvete. Iz obližnjih slavonskih župa kao Boš­ njaka, Županje i Stitara došao je mnogobrojni na­ rod u procesiji pjevajući pjesme Majke Božije, a tako isto i sa okolišnih župa po Posavini sabrao se je gotovo sav narod na Raščici. Oko 7 sati počeo je presv. biskup posvetu cr­ kve uz asistenciju svećenika i klerika, a prije toga narod je sav morao izaći iz crkve da ostane pra­ zna, te se je zgusnuo pred crkvom i oko crkve, tako da se je uz veliki napor mogao prokrčiti put biskupu i pratnji njegovoj oko crkve. Svako je htio vidjeti sv. čin posvete. Iza posvete bila je sv. pontifikalna misa, pod kojom je dvorio biskupu kao prezbiter assistens presv. gosp. Milko Cepelić, prelat i kanonik gjakovački. Na posvetu crkve došli su takogjer izasla­ nici samostana iz Kr. Sutjeske, Plehana i okolišnih župa. Posvetu crkve pozdravili su takogjer nekoji sa strane kao: presv. gosp. biskup mostarski fra Alojzije Mišić, m. p. o. Lovro Mihačević, franje­ vački provincijal, fra Bonifacije Vidović, kuštod i presjednik u Visokom, veleč. i velemožni gosp. Juraj Veseličić, župnik u Otinovcima i narodni za­ stupnik, gvardijan iz Fojnice i t. d. Iza posvete crkve i sv. mise bio je za­ jednički objed u samostanskoj blagovaonici, za ko­ jim su se redale nazdravice kao što je to već spo­ menuto u 8. i 9. broju »Serafinskog Perivoja«, što je suvišno ovdje opetovati. Samo ne mogu, a da ne spomenem nešto iz nazdravice presv. gosp. bi­ skupa Šarića, koji je megju drugim nazvao našu Posavinu bos. Hanaanom, sokoleći braću Franjevce da kada sir mogli uz pomoć Božju, koji je davao rodne godine, sagraditi ovako krasnu crkvu, »u �Вг. 11 180 SERAF1NSKI PERIVOJ« — 1912. kojoj sam«, veJeći, »čini mi se, premda sam dosta velik, još jedan put toliko narastao«, moći će, ako bos. Hanaan bude roditi, sagraditi i najljepši u Bosni samostan. Bože daj, da se te riječi i želja presv. gosp. biskupa Šarića ispuni! D o b r o s l a v Bazički. A. ČIčić: ---------------- --------- Iz knjige pjesam a „Naši ljudi". IV. Na pilani. M rtva jesen, hladna večer, Po brdima i snijeg pao; U topli v še malo bolje U šetnju sam izašao; Za razgovor pjesme uzeh, Čuvstva duše ojagjene, Listo sam ih. Sklopih knjigu Stigav jedne do pilane. A tu majstor pred ćumjzom: (Ne znam što bih drugo reko) Po dvije daske sa svih strana, Ko da ga je mrijuć steko. Na ognjištu vatra žmirka, Manje žara, više dima: Hvaljen Isus, muška glavo Šta u tebe dobra ima? »Dobra sm rt mi, šta bih bo Ni živjet se već ne može, Lastavice selit stale, A ja istom: pomoz’ Bože! Od Jurjeva do Miholja Ko uradi i imat će, Ja brez posla cijelo ljeto, Bit će za kruh prodat gaće! AI i opet ni to nije, Ovo da se lafe bacim; Čekam zimu da oživem, Da se vinem na oblačim. A duše mi, cijelo ljeto Ko kučka se m rtvo vlačim, Na jazu mi vode nejma, Pa mi da se vukodlačim! Vode nejmam, te ovako Malo radnem, pa se čeka, Dok nadogje voda jača, Dok se skupi iz daleka; Vodu pustim, opet srežem Po trenice . . . pa sve tako; Muka jedna: e ravno bih, Da je bliže, pa u pako! Zime čekam, da oživem, Da zapjevam iza glasa, Kad podvozom balvan krene, Nek i pjesma ustalasa! Dan je kratak, al ako će, Zaradi se, pare panu; Duge noći — e pa ić’ ću Kud u kahvu ja mehanu!« Eh moj dragi, ja ću na to, Ko da nejmaš bistra oka, Dobar čojče, ti mi gledaš U budućnost sa visoka. Dok si zdravo, kako tako, kad crnji mraci smrače, 'lest dogje, podvoz stao, oči se iskolače? - Eh pa šta je? ja pameti Ja ću teći, punit kesu, Pod jastuk je bolan metnern, Dogju zdravi, pa odnesu; Ukobi Г me budna kogod: Zdrav jarane, i kako je? A on dogje, a ja zaspo, Odnije moje ko i svoje!« — Mani šalu, nijedna vjero, Trideset ljeta svijetom biješ; Nejma banke? pa uloži, A knjižicu, što dobiješ, Ne možeš li sobom nosit, Nagji koga, ko zna Boga (A još takih ljudi im a),' Pa nek čuva i to tvoga! »I jest tako!« (A lice mu Ko da tajna rumen probi, Zamisli se kao dijete, Kad majčino oko skobi.) »I jest tako, oče dragi, Nikog nejmam srcu svoga, Da mi vida rane ljute, Opet nek mi tebe i Boga! �181 Iz knjige pjesama »Naši ljudi«. Ja ću tako. Pa ako će, Što uradim, ma i tanje, Moć ću nešto uščuvati, Što no riječ, za končanje I u kasu nas radnika Svaki mjesec sekser dajem, Pa kad klonem, i to dobro, I u to se pouzdajem. I gazdi ću još govorit, Naš je čovjek, i on fukara, Da izmjeni badanj stari I za kolo dadne para, Nejma ni on što no veliš Nosilo bi pet put više, Modernija da je gragja, Niti vode treba više! Gledat ćemo, da to bude, Bolje meni, bolje njemu; Bože zdravlje, bit će dobro, I nek bude mir u svemu. Tugji ljudi u nas cvatu, Ma dignimo i mi svoje! Naprijed k suncu i mjesecu!! — Tako, tako, janje moje! И зЗ I Fra Ned. Dugonjić-Vrhovčić: Jesen. Poćuti smrtni zadah, što ljetne care guta, To sjever sl’jepo lugom opustošenim luta. I brbljave s'e laste u tople sele strane, Nit lepir koji leta kroz bašče poharane. A bješe voljko srcu kroz cvijetne krenut Iuge, Slavuja slušat nujna rad izgubljene druge. 1 granu jorgovana na grudi pripet mlade, Nek istočnijem čarom i miloduhom slade. A sada eto šuti i zelen-lug i ševa, Tek sjetna jesen pjesmu o umiranju pjeva. Opustio gjulistan ko carstvo mojih nada.S S planina sjever huji, lagano lišće pada. Nek gnjije . . . proljet će mu udahnut život novi, Tek ne znam hoće li kada prolistat moji snovi? „Kultura i Bosanski Franjevci" pred sudom. Djelo: »Kultura i Bosanski Franjevci« obje­ lodanjeno je u Sarajevu, te se još raspačaje u ured­ ništvu »Seraf. Perivoja« i to broširano po K 3.50, u platno uvezano K 4.20. Šta javnost o njemu sudi može sc vidjeti iz mnogih čestitaka, što ih je pisac do sada primio, te iz novinskih prikaza i ocjena. Na prvome mjestu donosimo markantnije točke iz nekih pisama, pa onda novinske ocjene po redu, kako su objelodanjivane. I. Iz nekih pisama. Nj. Preuzvišenost zajednički ministar dr. Lav von Bilinski poslao je 26. oktobra piscu iz Beča hrvatsko pismo, u kome mu za poslani primjerak šalje »n a j u č t i v i j u z a h v a l u « . — Preuzvišeni dr. Ljudevit Thalloczy, koji je takogjer strukovnjak jugoslavenske povjesti, megju inim iz Beča piše: » V e s e l i m s r c e m p r i m i o s a m V a š e d j e l o , k a o š t o s a m n a p r v i p og l e d v i d i o , v r i j e d n o j g l e d a j t e d a na­ s t a v a k d o v r š i t e « . — General franjevač­ koga reda preč. P. Monza na svojoj vizitkarti po­ slao je iz Kima piscu b l a g o s l o v i »iz s r c a z a h v a 1 u«. Predsjednik bosansko-hercegovačkog sabora srčano se zahvaljuje » n a d a r o v a n o m d r a g o c j e n o m dj el u, koj e na m č u v a m i l e u s p o m e n e na r o d o l j u b n u n a d a s v e p o ž r t v o v n u p r o š l o s t na­ ših di č ni h o t a c a F r a n j e v a c a . . . « Šalje oveću »pripomoć materijalnim žrtvama«, koje su »ovim k r a s n i m djelom na . . . legja« preuzeta. Redodržavnik redodržave presv. Ot­ kupitelja u Dalmaciji m. p. o. dr. Karlo Fterović smatra, da je djelom prodičena slavna bosanska redodržava »i ujedno cijeli naš serafinski red«; želi da se nastavi, jer da je djelo takovo » b e z k o g a n e bi s m i o b i t i n i j e d a n h r v a t ­ s k i F r a n j e v a c , k a o š t o ni i n t e l i g e n ­ t a n č o v j e k , k o j i bi h t i o z n a t i z a pov j e s t B o s n e i h r v a t s k i h z e ma l j a . « Naručuje više komada i preporučuje djelo svojoj braći. - Redodržavnik redodržave ss. Cirila i Metoda m. p. o. Rafajel Rodić smatra se poslanim primjerkom počašćenim, želi, da se nastavi i naru­ čuje nekoliko komada, te ga svojoj braći preporu­ čuje. Historičar m. p. o. Mihovil V. Batinić iz Fojnice piše: »Upravo sam danas — 16. listop. s kraja na kraj pročitao Vaše najnovije djelo sa �182 Bi\ 11. — »SERAFINSKI PERIVOJ* vanrednom pažnjom i pozornošću, pak ne mogu odoliti, a da Vam od srca ne priznam, da ste time naš Red i provinciju pred učenim svijetom prika­ zali u onom svijetlu, kako se i dolikuje, a na što sam ja davno mislio, ali se ne mogoh odvažiti. To je srećom zapalo Vas, koji ste i mlagji i vrsniji. Moje djelo je time popunjeno. U novo doba, otkri­ veno je dosta podataka. Nastavite samo i pokažite nove vidike za vjeru, red i rod! Naš čuveni sli­ kar g. Gabrijel Jurkić kao uzvrat za poklonjeno djelo, poslao je okvirenu na platnu vrlo lijepo izragjenu, trnjem okrunjenu Isusovu glavu. N eke novine. 1. » H r v a t s k a « . »Hrvatska« 23. rujna donosi u podlistku sav predgovor djela. 2. » S a r a j e v o e r T a g b ! a 1 1«. Dne 25. rujna: » K u l t u r a i b o s a n s k i F r a n j e v c i. Unter idesem Titel bat der Direktor der liiesigen Theologieschule, Dr. I a Julian Jelenić, den ersten Band seiner bosnischen Kulturgeschichte mit besonderer Berilcl sichtigung der fdtigkeit der Franziskaner im Lande, herausgegeben. Der Herausgeber hat iiber Е г uchen der Dr. Karl Patsch, der das Werk in deutschen Lebersetzung in einer Serie von PubIikation°n, die das Institut fiir Balkanforschung herausgibt, sich an das Sammeln des Materials und an das Studium der einschlagigen Werke begeben. Das Werk wird zwei Bande umfassen . . . D as We r k ist k u r z u n d k r i t i s c h g e h a l t e n u n d v e rd i e n t d e s h a l b v o l l e B e a c h t u n g.« 3. » G l a s n i k s v. F r a n j e « . Dne 1. listo­ pada: » K u l t u r a i b o s a n s k i F r a n j e v c i . I. svezak. Nedavno je dotiskana knjiga s tim naslovom, a napisao ju je poznati urednik dičnog lista »Serafinski Perivoj« i profesor bogoslovskih nauka dr. fra Julian Jelenić. - Sam naslov knji­ ge nam očituje veliku cijenu knjige, a kad još uz to vidimo, da imade u njoj takogjer lijepi broj slika iz najdavnije prošlosti bosanskih Franjevaca, tad nam nije potrebno trošiti riječi, kojima bi je pre­ poručivali. Preporuča se sama, preporuča je njezin dragocjeni sadržaj, koji je posve kritički obragjen prema raznim, mnogobrojnim i ponajboljim vre­ lima, a prikazuje nam život bosanskih Franjevaca od njihovog prvog početka. Pokazuje nam njihov rad, njihove borbe i patnje, što su ih junački pod­ nosili, da podignu naš bosanski, daleko zaostali narod. 1912. Prvi svezak imade 256 velikih oktav stra­ nica. Cijena je vrlo umjerena: K 3.50. Naručuje se kod dra. fra Julijana Jelenića u Sarajevu. 4. »H r v a t s k i D n e v n i k«. Dne 5. listo­ pada: »Naši vrijedni Franjevci bijahu vazda prvi nosioci kulturnog napretka u ovijem zemljama, i kad god pomislimo na njihove mnogobrojne za­ sluge, osjećamo u duši neku čežnju, da izbliže u zaokruženoj slici upoznamo to njihovo plemenito nastojanje. Ima doduše knjiga, koje govore o nji­ hovom djelovanju i radu, no knjige, koja bi speci­ jalno govorila o njihovom kulturnom nastojanju, dosele ne imagjasmo. Toj potrebi doskočio je prvi naš radišni i simpatični pisac dr. fra Julijan Jele­ nić, koji nije novajlija na historijskom polju, -a po­ znat je i onako kao vrstan redaktor »Serafinskog Perivoja«. Jelenić je izdao ovih dana prvu svesku svog ovećeg djela: »Kultura i bosanski Franjevci«, u ko­ jemu raspravlja o toj temi. U predgovoru nabraja pisac redom djela, koja govore o bosanskim Fra­ njevcima. Megju najstarije idu ljetopisi, što su ih za posljednjih četiriju stoljeća pisali: fra Blaž Zalkanin i fra Bernardin Akvilski, bivši vikari bosan­ skih Franjevaca, zatim fra Marko Lisabonski, fra Gonzaga, fra Luka Wadding, Danijel Farlati. Ova­ mo idu takogjer ljetopisi Fojnički, ljetopis Margitića, Lašvaninov, Benića i t. d. Prvi je počeo sistematičnije pisati fra Filip Laštrić ili Oćevac, a nje­ gov suvremenik fra Fmerik Pavić i nešto poslije fra Grgur Čevapović i Fabijanić pisahu o bosan­ skim Franjevcima. I fra Stjepan Zlatović dotakao se u svom djelu: Franovci države presv. Otkupi­ telja i hrvatski puk (Zagreb 1888.) i djelovanja bo­ sanskih Franjevaca, no prvi progovori o njima op­ širnije u svome djelu Djelovanje Franjevaca (I.— III.) naš zaslužni fra Vjenceslav Batinić. Za­ tim spominje: fra Martina i fra Bonu Nedića, bi­ skupa Sunjića, Vladića, Barišića, Matkovića, Strukića, Alaupovića, Markušića, Škaricu i dr. Čudno, te tu ne spomenu Martićeve spomenice, koja se či­ tava bavi taman kulturnim nastojanjem i pjesnič­ kim stvaranjem našeg posljednjeg junačkog pjes­ nika kao i književnika nastojanjem njegovih česti­ tih drugova. Čitavo djelo obuhvaća dvije sveske. Ova pr­ va počinje kratkim opisom kulturnoga rada u Bosni prije dolaska Franjevaca i s ulazom Franje­ vaca u teritorij nekadašnje bosanske vikarije, po­ slije (1757.) kustodije i najzad (1758.) redodržave, te svršaje 1780. godinom, kad je zasio na prijesto car Josip II. Druga će sveska sadržavati kulturnu sliku od god. 1780. do najnovijega doba. �Kultura i Bosanski IVanjevci« pred sudom. 1*3 5. » N a r o d n e N o v i n e « . Dne 5. listo­ P rva sveska podijeljena je radi preglednosti na dvije epohe, prva epoha na tri, a druga na dva po­ pada: »K u 11 u r a i b o s a n s k i F r a n j e v c i«. glavlja. U prvoj epohi crta nam na početku pisac Direktor franjevačke bogoslovije u Sarajevu, pro­ kulturno stanje u Bosni prije dolaska Franjevaca, fesor crkvene povijesti i prava, te urednik »Serazatim prilike iza dolaska njihova u Bosnu te evo­ finskog Perivoja«, dr. fra Julijan J e l e n i ć , po­ luciju njihova reda. Dalje se govori o vjerovjes- slao nam je na prikaz svoje djelo pod gornjim nadništvu i sjedinjenju crkava o duhovnoj pastvi, so­ . pi.som, što ga je posvetio mostarskome biskupu fra cijalnom i političkom djelovanju, školama i znano­ Alojziju Mišiću. stima i umjetnostima. U drugoj se epohi nastavlja Ono što je Filip Laštrić iz Oćevja pokušao rasprava materijala, štono je ocrtan u prvoj epohi. dati god. 1765. svojim djelom »Fpitome vetustaPisac je u ovoj svojoj opsežnoj radnji upotre- tum Bosnensis provinciae«, Errierik Pavić god. hio sva znatnija historijska djela, što daje ovoj stu­ 1766. djelom »Ramus viridantis olivae« i Grgo diji znanstveni karakter. Pored prije spomenutih Ćevapović (1823.) djelor^ »Synoptico-Memoriaodlučio je dr. Jelenić u moder­ historičara i književnika, kojih je djela upotrebio, lis Catalogus« nom stilu i uz pripomoć svih objelodanjenih i necitira on tu na više mjesta: Kukuljevića, Fermendžina, Klaića, Patscha, Florvata, dra Markovića, objelodanjenih ljetopisa i dokumenata izdati u Smičiklasa, i dr., a odstranih Farlattija, Teinera dvije knjige. Sada je izašla prva (sa 256 strana), u kojemu je obuhvaćen rad franjevački od dolazka i t. d. ovoga reda ц Bosnu do cara Josipa II. (god. Jelenić nam priča — sve da je gragja znan- 1780.) . . . stveno rasporegjena popub.rno i lako, a sve je Iza njemačkoga djela dra. Prohaske, koje se zadahnuto nekom toplinom sve je tako srdačno je djelovanjem otaca Franjevaca zabavljalo u koi milo, a zagrijano žarkim hrvatskim rodoljubljem, liko se o kulturnom radu u Bosni i Hercegovini teko kad pisac• “лг* nahodi ,r~ л,: svagdje * :i ”na1 pergameni: :i ”u čajem prošlih vjekova ne može razpravljati bez knjizi najvjerodostojnije dokaze o hrvatstvu ovi- obzira na njihov rad, dolazi nam knjiga Jelenića jeh zemalja. Ta pročitajte samo onu pjesmicu na kao poželjan, obširan i iscrpan rad, pun individu­ 193. strani, koju ispisa pisac iz Lašvaninova ljeto­ alnosti i ljubavi za odabranu temu, u kojoj je pri­ pisa, gdje se spominju kao starosjedioci Harvaćani. kazano djelovanje otaca Franjevaca u Bosni na Sa mnogo mara obradio je Jelenić svako poglavlje, polju vjerovjesništva, politike, društvenosti, škol­ a lijep je materijal pribrao u posljednjemu,’gdje je stva, znanosti i umjetnosti. S osobitim interesom govor o književnom radu starih bosanskih pisaca, pročitali smo odlomke o aktivnom sudjelovanju dašto i opet sve samih Franjevaca. Na kraju go­ franjevačkom u bezbrojnim ustancima proti krv­ vori i o liječništvu i o knjigama likarušama, za koje ničkim Osmanlijama, te se ponovno uvjerili o isti­ se toliko zanimao pokojni dr. L. Gliick. nitosti Smičiklasove rečenice (11., str. 249.), da su u Bosni uvijek bili »tajni šaptaoci svim ustancima Jezik je čist i biran, što se nažalost ne može fratri, a krvavi izvoditelji kršćanski hajduci«. Ono. vazda reći, kad je govora o sličnim znanstvenim što je rekao predposljednjj historičar franjevačkog djelima. reda u Bosni, Radoslav G l a v a š (»Politika bo­ Djefo je krasno ilustrovano, a ima i više faksi­ sanskih i hercegovačkih Franjevaca u prošlosti i mila, za koje je jedina šteta, što nisu nešto veći, sadašnjosti«, Mostar 1904.), izlazi u Jelenićevoj jer bi bili čitljiviji, no ovako što su. Knjiga je po­ knjizi kao utvrgjena istina. Valjda nema naroda, svećena: presvjetlom gospodinu fra Alojziju Mi­ kojemu bi povjest i sudbina bila tako usko spojena šiću, mostarsko-duvanjskome biskupu i apoštol- s ikojom institucijom, kao što je prošlost hrvat­ skorne upravitelju biskupije trebinjske. Tiskana je skog naroda kroz više stoljeća sa franjevačkim re­ u Prvoj hrvatskoj tiskari Kramarića i M. Raguza. dom. Slavonija, Dalmacija, a naročito Bosna i Obuhvata 256. str. Izdanje je vrlo ukusno, a stoji Hercegovina, to su zemlje, kojima u historijskom samo 3 K 50 h. Djelo se preporuča dakle ne samo pogledu ne možeš napisati jedne strane, a da se ne biranom sadržinom, nego i vanjskom opremom, susretneš s Franjevcima, kao glavnim činiocima i te je suvišna svaka naročita preporuka. Nema nosiocima prvih uloga. Da se dostojno prikaže ova sumnje da će biti uskoro posve raspačano. Barem uloga, kao i knjiga dra. Jelenića, morat ćemo napi­ je to zaslužio čestiti i savjesni autor, kojega će to sati cijeli članak. Zasad djelo najtoplije preporu­ čujemo. pobuditi na još življi književni rad. M.« �184' Br. 10. »SERAFINSKI PERIVOJ« 0. II Q u a r n e г o«. Dne 11. listopada: »Učeni pisac velikim marom i ljubavlju prikazuje u ovom prvom svesku djelovanje toliko zaslužnog franje­ vačkog reda u Bosni i Hercegovini do god. 1780. Djelo je ilustrovano s više povjesnih slika. Česti­ 1912 tajući veleuč. piscu, koji se s uspjehom prihvatio tako opsežna, ali ujedno tako zanimljiva predmeta — svima najtoplije preporučamo, te želimo, da na­ skoro izagje i drugi svezak.« (Nastavit će s c ) L I S T A K. Dr. Blažević: Vrijedno da se zabilježi! Katolički sastanci obično su povodom da se o njima po novinama piše. Naravno, stanovita vrsta novina sve upotrijebljuje, da svojim načinom pisanja za se kapital izbije. Osobito se u tome ističu protestantske novine, koje i 1ažna izvješća do­ nose, a i tendencijozno pišu. Ovo tendencijozno pisanje dozlogrdilo je i jednom »pravovjernom luteranu*, te ove godine upotrebijo prigodu, da prisustvuje ovogodiš­ njem katoličkom sastanku u Aachenu i da se sam na svoje oči osvjedoči o »istinitosti« pisanja po novinama. Dojam, koga je na tome sastanku dobio, objelodanio je putem novina. Mi ćemo ga, žaleći da ga u cjelosti . nijeti ne možemo, bar u izvatku cijenjenim čitateljima iz­ nijeti. Odavna sam, veli on, da se blago izrazim, ne­ ugodno bio dirnut tvrdoglavim i ružnim napadajima od strane evangelika na katoličku Crkvu. Ovi se napadaji neprestano u novinama evangeličkog saveza, a osobito na skupštinama istoga ponavljaju. Da ovi napadaji ko­ riste, o tome se nikada osvjedočiti mogao nijesam, a štetu sam njihovu upoznao, jer se još veći jaz rnegju nama i katolicima otvara. Zdrava, za istinom težeća, duševnim oružjem vogjena prepirka, svakako je potrebita, i gdje nje nema, tu je duševno mrtvilo. Protivnim pak načinom boriti se znači neprijatelja ogorčiti i odrinuti od sebe naobraženog prijatelja i istovjerca. Ovo je način kojim se obično spomenuti savez proti katoličkoj Crkvi bori. Zato sam htio, da posjetim koji katolički sastanak, da se na licu mjesta osvjedočim, da li su i kod njih ovakovi napadaji na druge vjere u običaju. Ne upuštajući se u potankosti katoličkog sastanka, iznosim, veli on, samo odgovor na stavljeno pitanje, naime, da li katolici onako kritiziraju druge vjere kao mi. U koliko sam mogao čuti, na tri je mjesta bilo govora o drugim vjeroispovijestima, i to na jednom sigurno o evangeličkoj, a na drugom o drugoj vjeroispovjesti uopće. N i u j e d n o m s l u č a j u n e p a d e ni j e d n a u v r e d l j i v a r i j e č , dapače na jednom se mjestu utješljiva susretljivost pokazala. Inače se u koliko mi je po­ znato, na čitavom katoličkom sastanku druga vjero­ ispovijest, a napose evangelička, nije spomenula i nije­ dan čovjek neće naći niti najmanjeg traga razdražljivosti, nego naprotiv prijateljsko raspoloženje, koje se je oso­ bito u dva slučaja pokazalo. Onda naime, kad je jedan govornik, govoreći o evangeličkom školskom savezu, potaknuvši katolike da i oni jednako rade, rekao: Mjesto »evangelički« (t. j. školski savez), metnimo katolički, i sve poprimiti možemo« a osobito onda, kadno je više ića katolika sviju staleža, kao i crkvenih dostojan­ stvenika svečano izjavilo: Rado ćemo s našom evange­ ličkom braćom, u koliko još imaju vjeru, za dobrobit našega naroda poraditi. Istina, stupati ćemo svak za sebe, ali ćemo se zajedno b o r i t i p r o t i v d u š m a ­ l i n u , t. j. b e z v j e r s t v u. Iza kako je dirljivim upravo načinom opisao daljne svoje utiske o manifestaciji katoličkog gjaštva, usporegjujući protestantsko i katoličko gjaštvo, o pravoj do­ movinskoj ljubavi, koju može jedino da osvjedočeni ka­ tolik imade, te pošto se je dotakao još nekih drugih stvari, zaključuje svoj izvještaj ovim riječima: Hoću li napokon da s protestantskog gledišta katolički sastanak prosudim, to moram najprije kao što sam spomenuo i kao što se iz ovog izvještaja vidi, mnogo toga da pohva­ lim, i da čitavi sastanak protestantim a za uzor stavim. smo vikli, da na našim sastancima veliki broj pastora vidimo, svjetovnjaštva nema, a kod prostog puka, ne pazeći na socijaldemokrate i nevjernike, nemamo nigdje p'kakovog oduševljenja. Katolička nas je Crkva daleko natkrilila, i ako se ne bude radilo, još će nas više natkriliti. Zar ne, znamenito priznanje?! A. Čičić: Sv. Otac Pijo X. o III. redu. Nedavno je sretno vla­ dajući Papa upravio na generale sve triju franjevačkih ogranaka I. reda pismo, u kojem poglavito govori o III. svjetovnom redu sv. Franje. Sv. Otac, i sam budući trećoredac, pokazuje time, kako mu je dobro i pocvat III. reda osobito na srcu; a to je još jedan znak, da sv. oci rimski Pape, kao upravitelji Crkve, veliku pažnju stavljaju u III. red, od koga vjera sveta i dobro čovječan­ stva imali su i imaju velike koristi. Napose sadašnji sv. Otac Pio X., koji više gleda unutarnje uregjenje Crkve, �Listak. on se osobito zanima III. redom, i u tomu je potpuno na­ stavio rad blagopokojnog svoga predšasnika Lava XIII.; pa je on već u više zgoda dao izražaja nutarnjim svojim osjećajima, što ih ima za III. red. Ali je naročito važno ovo najnovije pismo Njegove svetosti, kojega sadržaj u glavnim potezima ovdje donosimo: Laskavo je priznanje III. redu, kada sv. Otac na pr­ vom mjestu priznaje, da III. red danas krasno cvate, a to ne samo po broju članova, nego vrijednošću i radinošću njihovom. Zato, pošto je III. red razvio u velike svoju djelatnost, sv. Otac budno pazeći na razvoj III. reda i želeći, da se III. red razvija u normalnoj kolotečini, koju mu je opredijelio sam sv. Utemeljitelj, upozoruje i svjetuje oce generale, kako ne će III. red, u svome radu za dobro čovječanstva, zaći -stranputice. Stoga treba članove, čim više upućivati na volju sv. Utemeljitelja, pokazujući im, d a š e III. r e d po s v o j o j n a r a v i n i š t a n e r a z l i k u j e o d I i II. r e d a , n e g o d a s e o d o v i h r a z l i k u j e s a m o ti m, š t o na s v o j o s o b i t i n a č i n i de za i s t i m z a j e d ­ n i č k i m c i l j e m. Lav. ХГЛ. kazao je: »sve franjevačke ustanove idu za opsluživanjem Isukrstovih zapovjedi«. Eminentna pako oznaka samoga III. reda, da ona dva ne spominjemo, jest: m e g j u s o b n a l j u b a pokora. Glede m e g j u s o b n e l j u b a v i , pregjašnji sv. oci rimski Pape ovu su uvijek trećoredcima preporučivali, a isto je i sadašnji sv. Otac Pio X. u svojoj poslanici S e pt i ni o ja m p I e n o s a e c u 1o braći prvoga reda na srce stavio, opominjući ih, da se njihova bratska megjusobna ljubav jednako proteže i na trećoredce. Napose pako megjusobna ljubav trećoredaca neka se ne pro­ teže samo na braću i sestre jednoga udruženja, nego svi trećoredci cijeloga svijeta imaju biti prožeti megjusobnom ljubavlju i slogom. Zajednički, skladno treba da se udruže, da odole dušmanina sv. vjere i neprijateljima čovječanstva, a tu ne treba uvoditi nove kakove disci­ pline; nego uzajamne odnošaje, koji postoje izmegju udruženja, neka vode i ravnaju upravitelji, Glede p o k o r e pako, neka se braća, koja su obu­ čena odijelom Pokore ugledaju u svoga Utemeljitelja. Po s v j e d o č a n s t v u sv. Bonaventure Bog je naložio Fra­ nji da propovijeda Ijudma pokoru, i ljude, odvrativ ih od ljubavi ovoga svijeta, privede ljubavi Kr i ž a . I napose važno je znati glede III. reda, da je čudnovato bio kori­ stan i Crkvi i državi baš tada, kada bi god živio u njemu duh pokore. Zato, koji žele stupiti u III. red, imaju biti odani sv. Vjeri, pokorni sv. Stolici; moraju se čuvati nevaljalih knjiga i novina, šireći naprotiv dobro štivo; neka idu dragovoljno u crkvu, poučavaju privatno mladež i neuke ii nauku kršćanskom. Cudoregje njihovo neka je po za- 185 povjedima Isusovim: neka se čuvaju svjetske taštine; obscenih igara, neka polaze sakramente sv. Ispovjedi, na­ ročito pak neka pristupaju k Stolu Gospodnjem, dajući ukućanima i sumješćanima dobar izgled i odvraćajući zabludjele od krivoga puta. A neka dobro upamte, da ne će postići ništa od ovoga, ako ne budu prožeti ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Pošto se pak ljubav pokazuje na djelu, neka budu dobrohotni megju sobom i prema drugijem, ugušujući svagje i neprijateljstva, pohagjujući bolesnike, potpomažući nevoljne, jednom riječju izvršujući djela milosrgja. Zbog važnih razloga neka se III. red osniva ne samo uz manastire prvoga reda, nego i u drugim, osobito žup­ skim crkvama, te će njim upravljati ovdje, prema uvigjavnosti biskupa, župnici, osim ako gdje okolnosti mje­ sta ne budu drukčije iziskivale; ali u svemu bez ikakve povrede prava prema predstojnicima iz prvoga reda. Od kakove bo je važnosti ovaka ustanova za župu i kakovu pomoć imaju od nje dušobrižnici, svakom je jasno. Iz svega ovoga vidi se, da se III. red sastoji u tomu, da članovi njegovi budu praktični kršćani, izvršujući pro­ pise evangjeoske savršenosti i drugim dajući dobar pri­ mjer, kako će kršćanski živjeti. Dakako trećoredske ustanove k a o t a k o v e ne treba da se mješaju u gragjanske i ekonomske poslove: ali će zaslužiti osobito za kršćansku stvar, ako upisujući se u razna katolička udruženja, budu vrijedni članovi ovih društava, izvršujući pravila istih; kao što im se ne zabranjuje ni socijalni rad prema odredbama sv. Sto­ lice. Ali ustanova III. reda nikad ne smije se poistovjetiti sa ovim društvima niti njihovu svrhu učiniti sebi vla­ stitom. K tomu je sv. Otac propisao neke točke, koje se od­ nose na sastanke trećoredaca, tako: da samo braća pr­ voga reda sazivaju trećoredske sastanke i njima pred­ sjedaju; na ovim da se raspravlja isključivo o stvarima, koje odgovaraju duhu III. reda; i akta sastanka da sc ne objelodanjuju nego s dozvolom generala.« Dr. Blažević: Ulomak iz službene statistike. 1 suhoparno nabrajanje pojedinih stvari imade više puta svoju važnost. Zani­ mamo li se za neku pokrajinu kao i za broj njezinih sta­ novnika te njezino materijalno dobrostanje, reda nam je posegnuti za izvještajima ili knjigama, u kojima je sve to nanizano i pobrojeno. I ako nas možda te brojke umaraju, to ipak nijesu beskorisne, osobito ako su iz služ­ benog i vjerodostojnog vrela potekle, jer će nam pomoći, da si bar neku sliku stvorimo o dobroj ili slaboj strani dotične pokrajine i njezina žiteljstva. To isto vrijedi i za našu domovinu. U njezinim iz­ vještajima zrcali se i odsjeva živovanje naroda. Pro- �186 Br. 11. — »SERAFINSKI PERIVOJ« - čitao sam ili više puta, ali mi je oko svaki put najviše za jednu stavku zapelo, za stavku naime: koliki je broj go­ stiona i točiona žestokih pića u našoj domovini. I iskreno govoreći brojevi su me svaki puta iznenadili. Znao sam da se piće u velike troši, da su. mnogobrojna mjesta, u kojima se piće toči, ali da ću na onako velik broj uda­ riti, tome se nijesam nado. Broj je velik, a k tomu dnevno raste; mjesto da se smanjuje, on se množi, a kako pri­ like izgledaju, nema ni nade, da bi se smanjio. Tu bo neki dan čitao sam u izvješću zasjedanja naše trgovačkoobrtničke.komore, da je jedan narodni prijatelj iznio pri­ jedlog da se s dozvolama točarinskim štedi, jer da je to na uštrb naroda, mi prijedlog kao da mu nije prošao, jer da se tim načinom našem maloobrtniku oduzima kruh!? NAŠA DOMOVI Franjevcima Bosne Srebrene. F ranjevački general preč. fra Pacifik Monza izdao je u »A c t a O r d i n i s« u novembarskome broju na sve redcđržavnike okružnicu, u kojoj im javlja, da je Nj. Svetos* Pijo X., kao prošle tako i ove godine, dozvolio svim Franjevcima Franjevkama služiti se u franjevačkoj andventskoj ko.izmi me­ som prvih 5 dana u sedmici, a u petak i subotu služiti se jajima i mliječnim jelima, izuzam vigilije Bezgrješnoga Začeća, i ostalih općenitih crkvenih posnih dana. Za na­ knadu preč. general hoće, da se braća ne samo inače privatno mrtve, nego u petak pohode P ri sveti i tu ili sami ili skupa izmole: » O s a c r u m c o n v i v i u m«, sex P a t e r , A v e e t G l o r i a ac seme! S a l v e R e g i n a«. Nadalje stavlja se svoj braći do znanja, da se kod redodržavništva nalazi u zalihi novi P s a l t e r i u m , koji s novom godinom stupa u krjepost. Gvardijani neka jave.koliko komada za samostan i župe trebaju, te će im se poštom dostaviti. Iz franjevačkih sjemišta Bosne Srebrene. U fra­ njevačkoj gimnaziji u Visokome i bogosloviji i filozofiji u Sarajevu zavedeno je 4. studenoga sve predavanje do poldnevnoga objeda i to u Sarajevu do pol dana, a u Visokome do 1 sat iza pol dana. Isti je sustav i u držav­ nim gimnazijama. Uz to je u bogosloviji i filozofiji u Sa­ rajevu odregjen jedan sat, u koji će franjevački bogo­ slovi u gradskome fizikatu slušati predavanja o njego­ vanju bolesnika. Isto je, kako čujemo, odregjeno i u nadbiskupskome bogoslovnome sjemeništu u Sarajevu. Visoki gost. Mostarski biskup presvj. fr. Alojzij Mišić došao je 28. rujna u 6 sati i 40 časova u Sarajevo, te je odsjeo kod oo. Franjevaca. Dolazak je presvj. skopčan 1912. A kako će stajati s kruhom našeg naroda, neka go­ vori službeni izvještaj pri koncu 1911. godine. Okružna mjesta Bosne i Hercegovine imala su ukupno 3721 to­ čiona pića. Jedna dakle točiona dolazi na 560 stanovnika. Od toga otpada na Banjaluku 710, Bihać 214, Sarajevo 696 (?), Travnik 743, Tuzlu 591, Mostar 767. Vlasnici dotičnih točiona ovako su zastupani: pravoslavni sa 1824, muslimani 89, katolici 1232, Židovi 29, ostatak ot­ pada na druge. Od ovih bijaše urogjenika 2549, iz Austrije 418, iz Ugarske 375, i t. d. Brojevi nam mnogo toga govore. Zamašni su, a po­ znavajući bar donekle naš narod, stavili bi još jedan upitnik: ovo su javne i dozvoljene točione,. a p r i ­ vatnih? sa saborskim radom. Na 30. presvj. je Mišić bio otpu­ tovao u Drežnicu, gdje je 1. o. m. držao krizmu i odakle se je opet 4. povratio u Sarajevo, odakle se je 8. povratio u svoju residenciju - u Mostar. Misije. U nedjelju dne 10. o, m u 7 sati na večer počele su u stolnoj crkvi u Sarajevu svete misije, koje će trajati sve do 17. o. m., kada će se svršiti u 7 sati na večer. Za misija drže se svaki dan propovijedi i to u 6 sati iz jutra, u 4 i 7 sati na večer. Misije obavljaju fratri reda sv. Dominika iz Dalmacije, megju kojim je i glasoviti misijonar fra A. M. Miškov. Iz Sarajeva će se misije potegnuti u Novo Sarajevo, Stup, Banbrdo i Ki­ seljak. Licencijat. Naš suradnik o. Miroljub Pukler, promo­ viran je na luvenskoj (Louvain) univerzi na čast l i č e n c i i a t a filozofije sv. Tome, te se je povratio u svoju hrvatsku redodržavu. Pukler je prvi Hrvat, koji je polu­ čio ovaj akademski stupanj iz filozofije na čuvenoj luven­ skoj univerzi. Čestitamo! Kongres defenitorija i gvardijana Bosne Srebrene bio je u Kr. Sutjesci 12. o. m., na kome su se pretresle stvari odnoseći se na dobro redodržave. Savezne Balkanske Države. Stanje katoličke Crkve. Ima mjesec dana da je na jugoistočnoj strani balkanskoga poluotoka planuo žestoki rat. Bugarska, Srbija, Crna Gora i Grčka ustale su protiv Osmanlija. Sve su savezne države pretežno šljedbenici grčko-istočne crkve, nu u svima ima uz druge vjere više manje i katolika. Bugarski katolici jesu potomci obraćenika, koje su u 16. i 17. stoljeću obratili bosanski Franjevci. Oni su prije rata sačinjavali nikopoljsku i sofijsko-plovdivsku �187 Vjesnik. biskupiju. Prve je sjedište u Ruščuku, a druge u Plovdivu, koji se turski zove Filibe, a latinski Philippopolis — od Filipa II., macedonskog kralja. Na nikopoljsku biskupiju spadalo je od prilike 13.000 katolika latinskoga obreda, koji su se dijelili na 14 župa i 3 filijale. Biskupija brojila je 18 redovničkih svećenika i 5 svjetovnih. U Ruščuku je i sjemenište. Osim toga biskupija brojila je 6 župnih škola, 3 stana redovnika pasionista, marita i asumpcijonista. U Varili imaju i sestre asumpcijoniste djevojačku školu, a u Ruščuku dominikanke pučku školu. Sofijsko-plovdivska biskupija brojila je 14.880 katolika, te po prilici 1000 grko-katolika, 13 župa. Tu su se brojila 23 svjetovna svećenika, a ostalo su bili redovnici, od kojih se samih Kapucina brojilo 31. Asumpcijonista ima 20 u 4 samostana i 2 rezurekcijonista. U Plovdivu ima katolički kolegij. Nadalje biskupija broji 10 braće kršćan­ skih škola, koji u Sofiji imaju škole; 6 samostana č. se­ stara sv. Josipa, koje u Plovdivu i Sofiji drže više djevojačke škole. Osim toga ima 22 č. sestre trećega reda sv. Franje i 7. č. sestara asumpcijonista. Uz to biskupija po­ sjeduje dva dječačka kolegija, 3 djevojačka kolegija, sje­ menište u Plovdivu, 24 župne pučk«1 škole, 2 bolnice, 3 sirotišta i 3 djevojačka utočišta. skih muslimana, 11.689 ciganskih muslimana, a ostali su šljedbenici grko-istočne crkve. Crna Gora imala je svega 250.000 stanovnika. Od ovih je na katoličku Crkvu otpadalo 12.900, 14.000 na muslimane, a ostali na grko-istočnu crkvu. U narodnoj je skupštini uz grko-istočnoga metropolitu i barski katolički nadbi­ skup. Crna Gora sklopila je glede katoličke Crkve sa sv. Stolicom 1886. dne 18. kolovoza konvenciju, polag koje se je katolička Crkva u Crnoj Gori službeno priznala. U Crnoj Gori u Baru stanuje katolički srpski primas. Na njegovu nadbiskupiju spadaju 10 redovnih i 13 svjetovnih svećenika, 27 crkava i kapela, 13 župa i 11 župnih pučkih škola. Grčka je četvrta savezna država u ratu proti Tur­ skoj. U Grčkoj je 1875. ustanovljena katolička hijerarhija, koju sačinjavaju: atenska nadbiskupija, 2 crkvene pro­ vincije: Korf i Naksos s dvije nadbiskupije i 5 biskupija, preko 190 crkava i kapela, 2 sejmeništa, 72 škole, 116 svjetovnih i ^60 redovnih svećenika, 13 kongregacija, 34.710 duša. Sve će se oVe savezne države povećati ne samo teritorijalno, nego i obzirom na stanovništvo uopće, a katolištvo napose, koie će, uzdamo se, i veću slobodu Srbija je prije rata brojila blizu 21/* milijuna žitelja. dobiti. Barem u ime pravde, prosvjete i slobode i kreOd ovih ima 10.423 katolika, 1399 protestanata, 3056 tur- nulo se je na Tursku. KNJ I ŽEVNA SMOTRA. PRIKAZI I OCJENE. »Naše kolo« - hrvatski katolički almanak uredio dr. Ljubomir Maraković, br. 1., god. 1912., a izdalo hrvat, kat. akad. društvo »Hrvatska« u Beču. Tisak »Adria« Beč II., 8° str. 151. Svjesno katoličko čeljade mora u srcu i duši zaboliti, kad vidi većinu proizvoda naših hrvatskih »mo­ dernih« literata. Dok Kranjčevićev ateistički pesimizam kao gvozdeni i ledeni lanac sapinje i guši u nami svaki polet za srećom i blaženstvom; dok drugi korifej V. Na­ zor sa razuzdanom i bestidnom maštom zasićuje svoje čitatelje vodajuć ih po smradnim kaljužama putenosti, dotle i naše pripovijetke i romani redovito se vrte oko »spolnih odnošaja«. Lijepa knjiga u našoj domovini zara­ žena je - kako svi iskusismo — na moderni način pre­ točenom poganštinom Neronovih i Lukrecijevih doba i svim tim tamnim, nazadnim i ubijajućim idejama hrani se hrvatska sebezvana inteligencija i poluinteligencija. Pa da se još čudimo, sve dokle smo pali i zaostali!? I Bože prosti da nam se nije s protivne strane nedavno počela ozbiljno pomaljati neka stalna i odre- gjena nada u bolju budućnost, hrvatska katolička duša morala bi zdvojiti! A tu sretnu i utješljivu nadu — po ljudsku govoreć — pruža nam naš hrv. kat. pokret, a u prvom redu uzdanica naša kat. gjaštvo, čiji je fiksi­ rani cilj, da uz pomoć Božju i kraljice nebeske privede cijeli naš narod na p o z i t i v n o k r š ć a n s k o ž i v ­ l j e n j e i k a t o l i c i z a m d a mu b u d e j e d i n i i z­ v o r od k l e n će se n a p i j a t i c i j e l a n j e g o v a duša. S toga valja u prvom redu — rekla je ova kat. omla­ dina — preporagjati lijepu knjigu i umjetnost i » Na š e Ko l o « jest prvi njezin ozbiljni i zajednički pokušaj na tom polju. Njegov sadržaj, kako veli Lj. Maraković, jest »žarki i snažni prosvjed proti mlitavom i sićušnom duhu vremena, proti bahatosti izmoždenih protivnika i proti neodlučnosti bojažljivih još pristaša« ili drugim riječima: u »Našem kolu« opjevane su i prikazane ideje, koje odsjevaju iz vječnih i idealnih principa istine, dobrote i lje­ pote, na kojim hoćemo da odnjihamo naš narod i tim da ga privedemo vremenitom i vječnom blagostanju. U »Našem Kolu« zastupano je trinaest pjesnika i osam pripovijedača. Osvrnuti ćemo se osobito na poeziju. �188 Br. l i . - »S ERA FINSKI PERIVOJ« Sa svoje jcdrine i umjetničke blagosti najviše nain se svigjaju uprav oni versi, koji su nadahnuti iz religije i zdravog idealizma. J. Cecinović glatko i zvonko pjeva Mariji i prikazuje ju: Ona k6 nevjesta s vijencem od narda i mirtova cv’jeta O tvara kraljevske dveri — Sipljući slagjani miris i zadah, baštom se seta Tražeći sionske k će ri. . . (»Najljepšoj od žena« str. 22.) Megju ostalima i njega je Marija našla: Prva i najljepša Ti si! Srce si otela moje Ljubavi pogledom jednim Kad sam u noći života spozno varke gdje stoje — Otada za tobom žu d im ----------(ibi) Г A. Čičić, rek’ bi, da je najljepše uspio u svojoj »Molitvi«. Ideja mu je dosta snažna i krepka, te mu je ovdje i forma najdotjeranija, gotovo umjetnička. Neki siromašak ušao u trošnu crkvicu i tu toplo i žarko duhom se uzvija Bogu svomu i Taj ne lista po knjigama, ne prebire sitna zrna, Oprošćenjem nadarena složio se tu za vrata I skrušeno po tlu pada: z e m 1j u ! j u b i z e m 1j a c r n a, Pa uzdahnu snažna prsa, i neba se uzdah hvata. (»U molitvi« str. 29.) a što moli i pita? U svojoj priprostitosti, ali kao nenatrunjeni filozof, koji u svjetlu v e re upoznao je pravu istinu: On ne prosi srebra i zlata — već da križ svoj snosit Pa kad sklopi trudne oči, izvarane, isplakane; N a k o n b u r a i o l u ja, k a d s e t r u l e k o s t i s l o ž e , D a mu o n d a i z a m r a k a n a s m i j a n o s u n c e grane.. . . D. Dujmušić gladak je i osobito nježan u svojim »Hrizanteme«. Kad pjeva »Nekoć i sada« vidimo Dragana umiljata i pokajana. Iskreno nam priznaje svoje nevoljice te završuje: Pa sad ljubim psalam Miserere« — (str. 40.). Pjesme Ljube Ivica mogu se takmiti sa prvim »Našeg Kola«. Kadgod ramlje u rimi, ali ipak on je samosvojni pjesnik i lijepog okusa. Najdraže so nam »Nokturne«: U »Našem Kolu« kao da se kadgod potkrate loša dikcija, obični sujet ili od prevelikog mara za rimom prijegje se na puko stihotvorstvo, ali ipak u najznačaj­ nije pjesme »N. Kola« spada svakako »Prvi Svibanj« od Lj. Marakovića. Dok ostale Ljubine pjesme kadgod su kao nategnute, nu ova i ako je prigodnica prikazuje Ljubu, koliko ljubi i shvaća bijede »četvrtog staleža« ili radništva. Pjesnik opažanjem promatra »moderne pro­ bleme«, bolno ga se doimlju, pa im traži pjesme pravog, a ne fantastičnog lijeka:*8 1912. Opet će povorka srnut prostranom ulicom gradskom Mutna i ogromna v’jeka b'jednika ljudskoga roda; Opet će »četvrti stalež«, b’jedni zavedeni ljudi vikati: »Dolje gospodo!« Meni će pucati srce; ubrat ću kiticu cv’jeća Nježnoga svibanjskog prvog, Tebi na oltar ga sveti Staviti vrelu uz suzu, zaklinjuć, Jedina, Tebe: Bijednoga ljudstva se sjeti! Kraljice čuj me H rvata Dogji nam kraljestvo Tvoje! (Prvi svibanj, 81.) Dok su se-u »N. Kolo« uhvatili gotovo isključivo pisci iz kat. gjačkog pokreta, susrećemo u njemu i jednog je­ dinog ostarijeg pjesnika: O. Bonu Zeca. Zec je svećenikredovnik i to nam daje ključ razumijevanju svih njegovih priloženih pjesama. On pjeva i razumije, tuguje i tješi, ali sve ljubko i slatko, na kršćansku i čovjeka uzdiže k ' ečnoj Istini: Mi kad vlada duše u dubini,, Sav svijet oku ljepšim sjajem sjeva; Mir i sreća ljudske duše čini, Te sva zemlja pjesmu sreće p je v a!. . . (»Mir i Sreća« str. 148) Žao nam je, da radi ograničenosti prostora ne mo­ žemo se osvrnuti na ostale pjesme i njihove auktore kao L. Kaića, G. Kostelnika, P. Senjić-Tvrtkovića i dr„ ali s time ne mislim ih nimalo omalovažiti, jer oni nižu svoje stihove naravno, istinski dapače kadgod — kao G. Kostelnik uprav majstorski: svi su čuvstveni i skladni. Jer u »N. Kolu« ima i osam pripovijedača, nastaje pitanje, koja je strana »Kola« uspjelija i dotjeranija: proza ili poezija? Mi stojimo na strani poezije i ako Gj. Viloviću, V. Blažinčiću, M. Regisu nemamo osobitih zainjeraka, samo da je V. Blažinčić malo razumnjiviji i ne podaje se pretjeranom maštanju, simbolizmu. Kako je »Naše Kolo« prvi sistematični pokušaj pre­ poroda hrvatske lijepe knjige, to ga svojski svakomu preporučamo. Ono je klica i malo, čedno goruščano zrnce. prvi put bačeno na plodno tlo katoličkog idealizma u Hr­ vatskoj, iz kojeg će u kratko vrijeme izrasti veliko i snažno stablo katoličke i jedino prave umjetnosti. Naru­ čuje se za K 1.20 kod: Hrv. kat. akad. društvo »Hrvat­ ska«, Beč VIII. Schonborngasse 9. IV. 24. — Bj. Dopisnica uredništva. O. A. u D Žalimo, ali starih S e r a f i n s k i h P e r i ­ v o j a , koje tražite nemamo. Ovo viijedi i za druge, koji su tra­ žili. Najbolje je s toga odmah koncem g. dine ili S. Perivoje uvizati ili ih za uvez spremiti, te svezane u jednome omotu na s i­ gurno mjesto staviti. U slučaju, da se koji broj kroz tu godinu zagubi, u uredništvu bi se lako našao Zdravstvuj! — N e r o n o v c ž r t v e moradosmo u ovome b o j u izosta­ viti, ali odmah če se u slijedećemu broju proslijediti Ovo na utjehu onim, koji radi njih Serafinski Perivoj nest pljivo Čekaju. »Seralinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K. za gjake, Irećoretce i siromahe 8 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Jiilijan Jelenić. Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �A n tu n Huber, Bruneck, Tirol d e k o r a Hvni s li k a r I p o z l a č iv a c . —- Atelier za crkveno slikanje. Preporučujem se velečasnom svećenstvu za slikanje crkava u svakom štilu i izvođenju uz umjerenu cijenu. Preporučujem se takogjer za gradnju i popravljanje oltara, križnih :: puteva i i. d. Sa nacrtima i cijenom pripravan sam odmah poslužiti. BRZOJAVNA ADRESA: HUBER, BRUNECK. TIROL. ills l iis ^ - * Za odmah prodati stoje jedne pneumatičnom . sa 16 registara, 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara, koj&.jP' izložena u *rgovačkom muzeumu u Za ehu. Osim toga preporuča se [potpisana tvrtka za pravljenje noviu ovgalja svake vrsti. Preuzima i r > starih orgulja sa jamstvom. Mi- H eferer ud. i S. aljska banka Privilego ZA B O S V U т TT F 4 (T .d lO y iN D . Uplaćeni dionički kapital 14 milijuna kruna. Redovne rezerve i fond za sigurnost založuica K 5,300.000. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju, B. Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu, Bos Sžmcu, Travniku, Trebinju i ViŠegradu. - ZASTUPSTVA: u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. nica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjesdma Bosne i Veleprodaja duhana u S'im spomenutim mjestima. Hercegovine, Austro-L garske i inozemstva. — Daje zajmove na HIPOTEKARNO ODJELJENJE. vrijednosne papire. — Prima novac uz tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u Dalje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao .S afe“ — u za tu 4 založnice i 5w/0 komunalne obligacije. Ove su založnice i svihu urcgjenom oklopljenom prostorom — pod zatvorom stranke komuualne obligacije u Bosni i Hercegouni prosti od proveza, i banke. imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamče­ vine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj ODJELJENJE ZA ROBU. austro ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. Kod banke ustrojeno odjelenje robe. kao što i posebno odjelenje BANKOVNO ODJELJENJE. za zemaljske proizvode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem indu­ kovine. — Preuzima kupone i vučene srećke. — Eskomptira strija i javnih poduzeća. mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-kurentu i na mje­ (davni su predmeti izvoza suhe šljive i žito. nice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mje­ Kod banke opslojeća generalna agentura c. kr. povi. osigurav. ..ASSECURAZIONI GENERALU prima direktno ili putem filijala i ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna’agentura osiguravajućeg društva ,,PROVIDENCIJA“ prima osiguranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima �IBI MODERNO UREE3EN9 TISKARA I Ш 1Е0ШШС9 „BOSANSKE POŠTE" PREPORUČUJE SE ZO IZRADBU SfllH U TISKORSHU I KNJISOVEZOČKU STRUKU S P O D R M IH PO SLO VB. - SLOSOĆI STROJEVI „L IH O T V PE ". - ST E R E D T IPIJfl. iai � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d045696ce67272cf017f1d4054c8dd45.pdf df5114d83ab4aa759939070c5c2aaf89 PDF Text Text serafinskj Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 12. \ Ш SARAJEVO, 15. PROSINCA Ш 2. Ж GOO. XXVI. Siromašne crkve imaju znatan popust. Nemojte kupovati crkvenoga o d ije la dok se n'jesle osviedof'iU ° izvrsnosl1 .................. i jeftinoći: Misnih odijela, dalmatika, baldakimi, zastava, crkvenoga rublja i kovne robe, što ju prodaje najstarija češka tvornica JOSEF NEŠK*1Т*У * PoSiljke se dostavljaju na jghd bez obveze. Cijenici i meta kao i radi loga, što j> Uornica izvan grada, cijene OLOMUC, Moravska ačuni badava! Radi velikog pro­ 3 po sto jeftinije, nego li Cjubtjanska kreditna banka P o d r u ž n ic a u S a r a je v a . Centrala u Ljubljani. Is p o s ta v a : G ra đ o . Podružnice u Spljetu, Trstu, Celovcu, Gorici i Celju. Dionička glavnica K 8,000.000* Pričuve preko K 900.000*— ез Piima uloge na štednju na uložne knjižice л \ \ 0| , . ., .... . i tekuće račune i ukamaćuje ili sa T |2 |o bez ,kakvlh Poreza 1 odbitaka. Kupuje i prodaje Sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. , O svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. piW i^ i. i'ii^ Гш1' . i. i', * 5 �Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu. (dioničko društvo). :: Uplaćena dionička glavnica 2,000 000 kruna. :: Centrala n Sarajevu. Podružnice: JVhstar i 7az!a. Preuzima uloge na uložne knjižice te uka­ maćuje iste uz 41|*°о Čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijednosne papire i kupone. 'anjuje svakovrsne depozite i upravlja л isplate i naplate na svim trgovačkim s ma tu- i inozemstva. Z alagaonici ^ Јг'' ““ 'blettera ^ u St. Ulrich, Gradcu Tirol kraljevske umjetničke akademije počasni čltin, nagragjen vise puta, a dvaput i na svjetskim izložbama, preporuča veleč. p. n. kleru: oltare, propovjedaonice, ispovjedaonice, kipove, križne :: puteve, betlemske štalice i t. d. :: C r ^ jO ^ j С1ЈЕШТ I NACBTl DOBIVAJU SE BESPLATNO. [^ L J L ^ J Proizvodi su zavoda svi vlastiti! — Pri svim narudžbama na nju se upravno obraća! �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 12. SARAJEVO, 15. PROSINCA 1912. GOD. XXVI. Banjaluka ima Biskupa - fra lazu Garića! Prije šest mjeseci dohujala je k nami u Sarajevo vijest — vijest potresna i karna: „Biskup Marković je umro!" I mi smo gorko plakali... Danas, poslije šest mjeseci oglasuje nam ona ista žica vijest — i to vi­ jest punu entuzijazma i elektriciteta, punu Božan­ skoga ushita i zanosa: „Ba­ njaluka ima Biskupa — fra Jozu Garića!" I mi pjevamo hvalospjeve Svevišnjemu... Prije šest mjeseci čitavom su Krajinom i Ljevanjskim Poljem sumorno brujila zvona, tornjevi su bili oki­ ćeni crninom, a domalo će ti isti tornjevi biti urešeni sa crvenom, bijelom i pla­ vom bojom, a zvona će — ona ista zvona veselo pozdravljati svoga novoga pastira. Prije šest mjeseci čitavom su Bosnom Srebrenom braću zagušivali potresni „Deprofun disi", mjesta su se „Libera" i Requiema“ natapala suzama, a danas poslije šest mjeseci prekidamo korotu, zabacujemo pjesme bugarke i pjevamo sinu ponosne Bosne i poniznu redovniku: Ecce sacerdos magnus — Evo velikoga svećenika!" štvo ga Bosne Srebrene pošalje na više nauke u Pečuh Dne 24. lipnja 1893. Garić je položio svečane zavjete, a 30. srpnja iste godine nakon odlično svr­ šenih filozofičnih i bogo­ slovnih nauka rekne prvu sv. misu. Iza toga je novi biskup Garić u vino­ gradu Gospodnjemu obav­ ljalo razne službe; kapelana, biskupova tajnika, župnika i definitura. U zadnje vri­ jeme živio je kao župnik u Vrbanjcima, gdje je na socijalnome polju, oko ot­ kupljivanja kmetova i pro­ cvata „Н. N. Z.“ razvio tihi, ali ujedno i plodono­ sni rad. Kao što je Go spod nekoč od stada pozvao Davida, da se poulja i učini židovskim kraljem, tako je Duh Sveti i našega fra Jozu od njegovih župljana pozvao najprije za upravitelja banjalučke biskupije, a skoro ga Nj. Veličanstvo Car i Apostolski Kralj Franjo Josip I. imenova za bi­ skupa u Banjaluci. Novoimenovani biskup kako čuje­ mo, već je imao proces kod nuncija 5 prosinca. Neće biti biskup upravitelj, kako ono njegov blage uspo­ * * mene predšasnik nego pravi biskup s konzistorijem. * * * Novi banjalučki biskup fra Josip Garić ro­ * Mi novoimenovanome Biskupu na velikome dio se je u Vitezu 28. listopada 1870. na kršćenju je dobio ime Stjepan. Mladi Stjepan svršiv dostojanstvu čestitamo, te molimo Svevišnjega, početne i gimnazijalne nauke stupi u Fojnici 21. da ga na mnogo ljeta uzdrži Sebi na slavu, na ko­ kolovoza 1886. u franjevački red. Svršiv sretno rist banjalučke dijeceze, a na diku hrvatskoga godinu novaštva i položiv prve zavjete, redodržavni- naroda i franjevačkoga reda! �Br. 12. - 190 »SER AFINSKI PERIVOJ O. Petar Vlašić-Dubrovnlk. Persijski utjecaj na mesijansku ideju u Bibliji. 1. Očekivanje Mesije. Mesija je riječ semitsI<ogpodrijetIa(Xpiato;-unctus). U Starom Zavjetu toko su se nazivali, kraljevi i svećenici, a kadšto i proroci, a to zato, jer su bili pomazani uljem svetim prije nego li bi nastupili svoju službu. Vremenom se taj naziv uzeo za označenje budućeg Spasitelja. Taj se naziv sačuvao i u Novom Zavjetu i to u poznatom prijevodu grč­ kom Хроа-сс, (Christus), a primjenjuje se samome Isusu, našem Spasitelju, koji i jest pravi kralj i svećenik i prorok, »koga pomaza Bog Duhom svetim i silom« (Dj. Ap. 1038). Da su Židovi Mesiju očekivali, izvan svake je sumnje. Tko bi se usud’o to zanijekati dao bi sa­ mome sebi svjedožbu posvjemašnjeg nepozna­ vanja židovske povjesti. Jer kao što je Jahve bio središtem, oko koga se vrtio sav život starih Žu­ dij a : njihovo mišljenje, govorenje, djelovanje tako je — nada sve u potonja vremena Mesija bio predmetom njihove vruće čežnje i žive nade. U Isusovo doba postalo je to očekivanje, da se tako izrazim, uprav nervozno, jer se općenito držalo, da vrijeme Mesijinog dolaska nije daleko. To uvje­ renje o skorom dolasku Mesije b;jaše obuhvatilo u ono doba sve slojeve pučans«.va u Judeji, Samariji i Galileji, a evangjelisti su nam o tom zabi­ lježili zanimivih epizoda. Da su za vremena Isusova Židovi nestrp­ ljivo očekivali Mesiju lijepo dokazuje uvaženi mo­ derni rabin i stockolmski profesor dr. Gottlieb Klein1) i to na temelju Talmada i spisa starih ži­ dovskih rabina, a to dokazuje i zanimiva molitva »Šmone ezre«, koju su Židovi u Isusovo doba mo­ rali tri puta na dan moliti. Sastoji se od 19 beraha ili ti hvalospjeva Jahvi, a KS beraha u hrv. prije­ vodu glasi doslovce ovako: »Klicu Davida, Tvo­ jega sluge, pusti da o d m a h proklije i njegovu slavu uskrisi svojom pomoći, jer T v o j u p o m o ć neu s t r p l j i v o očekujemo svakog d a n a . Hvaljen budi Gospode, koji činiš da pro­ klije klica našega spasenja.« No nijesu sami Židovi Mesiju očekivali. T ra­ gova mesijanske ideje nalazimo i kod drugih sta­ rih naroda, poimence Egipćana, Asira, Babilo!) Ist Jesus eine liistorisclie Pcrsdrilichkcit? Tiibingen 1910. 1912. njana, Persijanaca, Grka i Rimljana"). Naravski ta je ideja kod ovih poganskih naroda bila znatno izobličena već prema religioznom mišljenju i mo­ ralnom ukusu pojedinih naroda, ali u jezgri ipak je bilo razabrati neku želju za oslobogjenjem od nesnosnog duševnog stanja, neku nadu u jednog spasitelja. I baš za to što se tragova mesijanske ideje nalazi kod starih poganskih naroda, hoće ne­ koji moderni kritičari, da mesijanska ideja u Bibliji n i j e i z v o r n a , nego da je uzeta ili iz Egipta (E. Мауег) ili iz Babilonije (H. Gunkel) ili iz Asirije. Nekoji opet hoće, da su je Židovi primili o d P e r z i j a n a c a ili bar da su je znatno preradili prema persijskom mišljenju, a ta preragjena mesi­ janska ideja, da je ušla i u Bibliju. 1 Davorin T r­ stenjak misli, da je tako, t. j. ne misli on, jer ob ffvim stvarim a on ne zna misliti, nego je negdje či­ tao, da su i stari Persijanci imali ideju o Mesiji, pa se požurio, da glupo prepiše glupu tvrdnju, p e r s i j s k o mi š l j e nj e o Mesiji slično je o n o m u u Bi bl i j i . U t j e c a j je očit. (Biblija u svijetlu istine i morala, str. 109.). A utje­ caj ne samo što nije očit, nego naprosto nije nika­ kav. To će cijenjeni čitatelj iz slijedećeg lasno raz­ abrati. 2. Mesijanska ideja u Zend-Avesti. Z e n d - A v e s t a je sveta knjiga starih Persijanaca. Drži se, da ju je prvi počeo pisati ute­ meljitelj persijske religije Z o r o a s t e r ili Z ar a t h u s t r a , a poslije njega više ju se puta znatno preradilo. Kad je Zaroaster živio i je li u opće živio, pitanje je, koje još nije sa stalnošću ri­ ješeno. Istraživanja učenjaka u ovom pogledu raz­ ilaze se znatno, a godina Zoroastrova rogjenja mijenja se od 1300— 600 god. pr. Is. a i kašnje. Čuveni orijentalista Spiegel kaže: O Zoroastru, ako je već živio može se ustvrditi samo to, da nam je poznato samo ime i ništa više.1) Zend-Avesta uči2), da opstoje dva počela, od­ nosno i dva božanstva: bog dobra, svjetlosti, mu­ drosti, čistoće a taj se zove O r m u z d ili A h u ­ r a m a z d a i bog zla, tmine, laži a taj se zove A h r i m a n ili A n g r o m a i n у u. Megju tim dvjema bogovima postoji vječno neprijateljstvo, svagdašnji razdor, svegjerna borba, koja ima svo*) Spor. J. Dtiller: D e Mcssiaserwartungen im Alt. Text. (Biblische Zcitfragcn) Miinster 1911. 4) Eranische Altcrtumskundc. Spor.: O. Maspero: Histoire Ancienne des pcuples de 1’ orient. 5 izd. Pariš 1893. str. 498. :;) Spor. naznač. Maspero, str. 499—908. — Isto tako: A, Stockl: Lcbrbuch der Philosopliic. Mainz 1870. str. 30 i d, �Persijski utjecaj na mesijansku ideju u bibliji. 191 jih posljedica i na ljude. Dobri bog Ormuzd hoće ti u ć e o d ni r t v i li, tako da će se tjelesa premi­ dobra ljudima, zli bog Ahriman boce im zla, do­ nulih spojiti sa dušama i prići u kraljestvo Ormusljedno tome sve što je na svijetlu dobra i lijepa i zdino, gdje će navjeke uživati. A i ova oznaka plemenita potječe od Ormuzda, a sve što je zla, mesijanskog doba u Zend-Avesti naime uskrsnuće ružna i neplemenita potječe od Ahrimana. Ormuzd od mrtvih, daje nekojim modernim kritičarima po­ ima uza se dobre duhove, sebi podložne, koji ga voda, da naglase ovisnost mesijanske ideje u Bi­ potpomažu u borbi proti bogu zla i brinu se za bliji o mesijanskoj ideji u Zend-Avesti. Općenito ljude; podjeljeni su u više redova, od kojih su na je naime mijenje modernih racionalističkih kriti­ prvom mjestu Amšaspandi, pa Izedi, onda Ferveri. čara, da je kod Židova za vrijeme Isusovo mesi­ Ahriman opet sa svoje strane ima uza se zlih du­ janska ideja biia usko skopčana sa idejom o p r o ­ hova, Deva zvanih, koji moraju paralizirati moć p a s t i s v i j e t a , u s k r s n u ć u o d m r t v i h dobrih duhova; i oni su podjeljeni u više redova, i s v e o p ć i m s u d o m. O tom potanko, inače i a poglaviti su Akomano, Andra i Saurnu. Ovi zli duhovito, raspravlja prvak protestantskih kritičara duhovi , gdje mogu i kako mogu škode ljudima i dr. A d o l f H a r n a c k u svom čuvenom djelu poremećaju red u prirodi od dobrog boga i stvo­ »Das Wesen des Christentums« (str. 84 i d.), a ritelja Ormuzda postavljeni. isto naglasuje i gore već spomenuti moderni rabin Kao posrednik megju tim dvjema neprija­ dr. Klein1). Z'inimivo je što ovaj u istim Isusovim teljskim bogovima ili bolje govoreć kao posredni јједгца nalazi izraz te ideje, naime u onom odgo­ megju čovjekom i bogom stoji M i t h r a, čisti, voru, koji je Isus dao Ivanovim učenicima, kad ga istiniti duh, prijateljski ljudima, najsavršeniji odraz ovi u ime Ivanovo upitaše, da im kaže je li on velikoga boga, kojemu pripada prva čast poslije »onaj koji ima doći ili drugoga da čekaju«. Isus boga Ormuzda. Mithri je Ormuzd dao upravu nad im je odgovorio: »Idite i kažite Ivanu, što čujete i ljudima, nad cijelim svijetom, poimence nad du­ vidite: Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi čiste šama, koje je na svijetu, dok su u tjelesima, imao se i gluhi čuju,mrtvi ustaju i siromašnima propo­ čuvati od grijeha, a poslije nego se rastavi sa tije­ vijeda se evangjelja« (Mt. 11. .). Eto, tumači dr. lom odvesti u mjesto blaženstva. Mithra je u kas­ Klein. Isus sam veli, da je oznaka mesijanskog do­ nije doba bio držan bogom suncem i svjetlosti, bu­ laska takogjer u s k r s n u ć e m r t v i h . dućim spasiteljem, koga se očekivalo i molilo, da No dok dr. Klein, pa i Harnack a i nekoji drugi dogje ljude spasiti. Za to nekoji i u Mithri vidu per- kritičan u tom židovskom mišljenju o ukrsnuću mrt­ vih vide izvor u Bibliji, poimence u Danijelovu sijskoga Mesiju. Ali pravi persijski Mesija bio bi neki prorok proročanstvu, to drugi kritičari hoće, da je i ta S a o s li у a n t, koji da će se roditi iz Zoroastrina ideja o uskrsnuću mrtvih p e r s i j s k o g i z ­ koljena, pojavit će se pri svrsi svijeta, zametnuti b o r a . To poimence odlučno tvrdi A. C a u s s e 2), će žestoku borbu sa bogom zla i tmine, te će ga i koji govori da vjera u ukrsnuće od mrtvih kod Ži­ nadvladati. Pravo govoreć neće biti sam Saos- dova pojavljuje se tek onda, kad ovi dogjoše u hyant, nego će se s njime zajedno pojaviti još dodir sa Persijancima, a jer je sa tom vjerom u druga dva proroka U k š i a t e r e t i U k š i a t u ­ uskrnuće bila skopčana nada u dolazak Mesije, za š e m a h koji će se zajedno sa Saoshyantom, rame to bi mesijanska ideja, onakova, kakovu ju susre­ uz rame broti protiv kraljestva zla i tmine.1) ćemo kod Židova poslije sužanjstva babilonskoga, Glavni će svakako biti Saoshyant i on će zadati bila persijskog izvora. smrtni udarac zlu. Tada će nastati čudesan pre­ Nemogućnost utjecaja. okret u svemiru. Tmine će iščeznuti ispred svjet­ losti, smrt ispred života, zlo ispred dobra. Nevolje Da iinade neke sličnosti megju mesijanskom će nestati, i glada i žegje, i boli: svuda će vladati idejom u Zend-Avesti i u Bibliji, to se ne može po­ kraljestvo novo, kraljestvo mira i sreće. Svijet će reći, ali ta je sličnost općenita u nekim religioznim biti oslobogjen od svakoga zla, boga Ahrimana idejama raznih naroda starih i novih. Kazao sam će nestati sa zemlje a kraljevati će sam Ormuzda već gori, da je nada u budućeg spasitelja bila kod dobri i Ijubežljivi bog. većine starih naroda, to razabiremo iz literature Istodobno, kad se pojavi Saoshyant sa svojim l) Ist Jcsus eiue liistorische Personlichkeit ? str. Вб. drugovima i kad pobjedi Ahrimana, odnosno, kad -) Der Ursprung der jud. Lehrc von der Auferstehung. Case ovaj podvrgne Ormuzdu, nastati će i u s k r s ‘) G. Maspero, gore naznač djelo, str 5b2. hors 1908. — Spor 1911.) str 30 i d. „Tlieologische Rundschau" XIV. (Tubingen �192 Br. 12. — »SERAFINSKI PERIVOJ« — 1912. istih naroda, a u suštini, ta je ideja bila kod svih ozne običaje, u opće svaki tjesniji odnošaji sa ista. Uvaženi egiptolog W. S p i g e l b e r g tu­ poganskim narodima; pa kad se svega toga sje­ mači nam tu pojavu ovako: »Ja držim, da se kod timo, smijemo li pomisliti, da su ti isti pisci, bili oni proroci ili ne, uzeli od drugih naroda ideju, raznih naroda u doba nevolje može n e o v i s n o (jedna od druge) razviti literatura, koja tješi na­ koja zasjeca u bitnost starozavjetne religije, kao dom u bolja vremena. Što je žalosnija sadašnjost što je mesijanska ideja? Što se napose tiče persijskog utjecaja na me­ to se \y ,še slika budućnost — i meni se čini da to nije ništa osebujno egipatsko, nego da zajedničko sijansku ideju u Bibliji, to znademo, da su Izraelci dobro ljudskog roda, te se doslijedno i izraelska došli u doticaj sa Persijancima tek u 6 ili 7 vijeku proročanstva mogu držati izvornima.«1) U osta­ prije Isusa, dakle za vrijeme sužanjstva babilon­ lom više je no vjerojatno, da je ona mesijanska skoga i kašnje, a gle! mesijanska ideja nalazi se u ideja kod starih naroda odjek p r a d a v n e o b ­ knjigama Starog Zavj. napisanim davno prije u j a v e . dane od Boga prvom čovjeku, poslije nego 15. (Pentateuh) i 10. (knjige kraljeva) i 8 . (pro­ je ovaj sagrješio, a sadržane u kratko u zname­ roka Izaije itd.) vijeku pr. Isusa. Persijski je utjecaj dakle nemoguć. A s druge strane moramo znati i nitom biblijskom svjedočanstvu Gen. З.»з. U sebi nije isključena mogućnost, da su Židovi to, da sveta knjiga persijska Zend-Avesta nije do­ u čemugod prilagodili svoje prvašnje shvaćanje vršena od Zoroastra, nego puno kasnije, tek za Mesije, persijskom shvaćanju, premda to nije Supora П.А n u r š i a v a n a , dakle o k o p o l o ­ stalno dokazano; ali kad je govor o M esjjimHie v i c e š e s t o g s t o l j e ć a p o I s u s u . Tako smijemo istovjetovati židovsko mišljenje sa čisto misle uvaženi orientaliste kao što su J. Darmsteter, biblijskim. Znamo sa stahošću, da su Židovi u vri­ G. Maspero i drugi.2) Dosljedno tome lasno se jeme Isusovo, imali krivih nazora o Mesiji, a ti su moglo dogoditi, da su biblijski, odnosno židovski nastali nešto uslijed krivog shvaćanja biblijskih nazori o Mesiji utjecali na mesijansku ideju u Zenmesijanskih proročanstva, г nešto opet uslijed po­ davesti, te se po tom može okrenut argumenat litičkih okolnosti one dobe; ni]^ po tom isključena naših orotivnika protiv njih istih i kazati: Ne samu mogućnost, da je na mesijansku ideju židovsku utje­ što mesijanska ideja u Bibliji n i j e o v i s n a o calo mišljenje drugih naroda s kojima su oni došli mesijanskoj ideji u Zend-Avesti, nego je obratno u doticaj. Evangjelista Matej pri pisanju prvog mesijanska ideja u Zend-Avesti ovisna o mesijan­ Evangjelja imao je jednu od glavnih svrha baš tu, skoj ideji u Biblija Nego ja tu ovisnost neću nate­ da ispravi krive židovske nazore o Mesiji2.) zati ni isticati, ragje ću iznijeti nekoje točke koje Drugčije je sa čisto biblijskom mesijanskom pokazuju veliku zazliku megju nazorima jedne i idejom. Ta ideja u Bibliji nije se pojavila u kojoj druge knjige odnosno na Mesiju, te će ta poredba posebnoj periodi izraelske povjesti; ne spominje najbolje otkriti plitkost i glupost Trstenjakova se tek onda, kad su Izraelci došli u doticaj sa ko­ usklika »Persijsko mišljenje o Mesiji slično je jim drugim narodom; ona se nalazi odmah na po­ onomu u Bibliji. Utjecaj je očit!« četku Biblije, u trećem poglavlju prve knjige St. Z.; 4. Poregjenje. te se povlači poput zlatne niti kroz sve staroza­ A) Z e n d-A v e s t i n Me s i j a . vjetne knjige sve do zadnjeg poglavlja Malahije, a prelazi i u knjige Novog Zavjeta kao već ostvarena. 1. Tri su proroka, koja će se pri svrsi svijeta poja­ Niti je to kakova sporedna ideja; ona je pače jedna viti i svijet spasiti, a glavni je S a o s h у a n t. od temeljnih ideja Biblije. Doduše nije mesijanska 2. Saoshyant jest pravi n a r a v n i potomak Zoroideja na svim stranicama Biblije jasno izražena, astrov, dakle prosti čovjek. O djevičanskom rogjenju nijesu sva proročanstva o budućem Mesiji ista, Saoshyanta nema u izvoru ni spomena.*) ali je jezgra jedna te ista i nepromjenljiva kroz sve 3. Saoshyant pojavit će se pri svrsi svijeta i tad će faze, a to je glavno. Znademo pak kako se žestoko se sav fizički red u svemiru preokrenuti. obaraju pisci svetih knjiga na religiozne nazore 4. Saoshyant doći će, da izmiri dva neprijateljska poganskih naroda, znademo, kako su Izraelcima božanstva i da boga zla podvrgne bogu dobra. zabranjivali nasljedovati u čemu poganske religi9 Deutsche Literaturzeitung. Berlin UJU). — Navod sain preveo po J. Doiler: Die Messiaserwartung im alt Text. — str. 0. 2) Spor. R Cornely: Historica et criMca Introductio in U. T.( libros sacros (Cursus Scripturae sacrae) vol III. Paiisius 1897. str. 506. ’) Maspero u gore naznač, djelu, str. 506. *) Mnijenje o djevičanskom rogjenju Saoshyanta nastalo je — kako dobro opaža moderni protestantski kritičar Dr. R. Griitzmacher (Jungfraucngeburt. Berlin 1911, str. 84) uslijed jedne krivo shvaćene a dosta t r i v i j a l n e rečenice u Zend-Avesti. �Persijski utjecaj na mesijansku ideju_u Bibliji. 193 5. O Saoshyautu zna sc malo ili ništa, označen je pun u je duboke tuge izraz žalosne duše. Zend-Avesti sa nekoliko mršavih nestalnih poteza, po samo veseli glas čuje, to je glas čežnje, kojima ne možemo ništa stalna zaključiti. ufanja u dolazak osloboditelja. B) B i b l i j s k i M e s i j a . 1. Jedan je sami budući Spasitelj svijeta. 2. Biblijski Mesija je sin jedne Djevice, o zemaljskom ocu nigdje nema spomena, nego se samo nebeski Otac, višnji Bog, spominje. 3. Biblijski Mesija pojavit će se »u punini vremena«, kad se Bogu svidi, da spase čovjeka, a fizički se red u svemiru neće ni malo promjeniti. 4. Biblijski Mesija doći će, da ljude privede jednome pravome Bogu, koji suparnika nema niti ga je ikada imao. 5. Mesija u Bibliji prikazan je do u tančine kakav će biti i kad će se pojaviti: prorečeno je Njegovo čudesno rogjenje, proglašen je Sinom Božjim i sinom Djevice, na­ značeno je mjesto i vrijeme Njegovog dolaska, prikazani su glavni momenti Njegova života, čudesno djelovanje, muka, smrt, uskrsnuće, slavoJobiće. 5. Ostvarena idej a S godine na godinu povraćaju nam se blagi b o ž i č n i d a n i , koji nas razveseljuju oživljenjem milih uspomena, ogrijevaju u -'vo hladno zim­ sko doba vatrom ljubavi rajske, predočuju jedno od najnježnijih otajstva naše svjete vjere. Slavimo porogjenje Onoga, koji je proizveo preporod ljudstva. Nije ovo puka fraza, nego zgoljna povjesna činje­ nica. Prvi Božić, onaj sretni Božić otrag 1912. go­ dina ili, ako ćemo točnije računati otrag 1908. go­ dina, dijeli povjest ljudsku u dva velika osječita razdoblja. Prvo je razdoblje obavito gustom tamom, isprepleteno neizvjesnošću i zabludami. Povjest ljudskog roda od Adama pa sve do 749 godine utemeljenja Rima prikazuje nam se kao jedno klupko, zamršeno klupko, koje se razmata a razmotat se ne može. Ljudi se vrzaju u tom kolu, za­ pliću se sve više i više a na grčevitim potezima lica čitamo njihovo žalosno stanje i želju za oslobogjenjem. — Ili ta povjest čini nam se kao knjiga, debela knjiga, ispisana svakojakim, ponajviše tu­ žnim dogagjajima. Pisana je teškom rukom, nujnim stilom, kao što jesu tužne i žalosne uspomene bijednog čovječanstva; samo jednu riječ susre­ ćemo zlatnim slovima zabilježenu: to je riječ ve­ dre nade u dolazak spasitelja. — Ili opet cijela ta povijest od Adama do 749 god. utemeljenja Rima čini nam se slična glasu mnogobrojnih trubalja; njihov se glas razliježe vasiouom s kraja na kraj, Jedan se vapaja i Na početku pak drugog razdoblja, jedne zim­ ske noći god. 749 od utemeljenja Rima, pojavlja sa bajno svijetlo, koje se poput jutarnjega sunca diže sve više i više, žari se sve jače i jače, svijetli sve ljepše i ljepše i obasjava sav svijet uništava­ jući zablude, goneći tmine. To je svijetlo, što je zasjalo prve božične noći nad tihim Betlehemom; svijetlo, koje je priproste pastire iz okolice i učene mudrace sa istoka privelo k jednom Nevinašcu, koje se porodilo od siromašne majke i bilo polo­ ženo na malo slame; svijetlo, koje svijetli ima tome punih devetnaest vijekova prosvjetljujući razum ljudski, ulijevajući u sice pune utjehu i okrjepe. Kako protumačiti taj čudesni preokret u povjesti? K ako'napose protumačiti činjenicu da se do porogjenja Isusova Mesiju neustrpljivo očeki­ valo, a poslije ga se ne očekuje više? Moderna kritika može nam podati odgovor kakav hoće, može nam prikazati mesijansku ideju u kojem hoće obliku, može joj izvora tražiti gdje hoće, bilo u Egiptu, bilo u Asiriji, bilo u Babiloniji, bilo u Persiji: činjenica ostaje, koja se poreći ne može, da je ta i d e j a o s t v a r e n a i t o p r i g o d o m u t j e l o v l j e n j a Bož *j e R i j e č i . To nam božična vijest kaže, ona mila i utješljiva vijest, koju je Iakokrili angjeo kazao na prvi Božić sret­ nim pastirima, koja se na opću radost godimice opetuje po našim crkvama a opetovati će se i ove godine ovih blagih božićnih dana: » Gl e ! n a v j e š t a m v a m v e l i k o v e ­ s e l j e , k o j e će b i t i s v e m u puku, j e r v a m se d a n a s r o d i S p a s i t e l j , koj i je Hrist (Mesija) G o s p o d i n . « (L. 2.]0.) IfS d P. Senjić-Tvrtković. = Zviježđa moga zvanja. Nad dragom suzom drhće trepavica Ko velo slutnje iznad nove nade, Već pripravna je žrtva paljenica; U plamen žarki tamnjan-zrno pade, АГ zgori žižak svetilišta moga A nove staze dotače se noga I ruj se proli nebom pregaranja: Pun ljubavi i sanja. �194 Вг. 12. »SER A FINSKI PERIVOJ« 1912. 0. Arh. Brković, Tuzla: Ali, već ste na me svrnuli svi oči, Sirote b‘jedne, da vam milost dadem, A meni s boli već se pogled koči Dok ćutim za vas za se i ne znadem; Jek jedno imam, jedno: kaplju suznu Pa i nju hoće zlobnici da uzmu A viste siti suza i plakanja I ljubavi i sanja. Pregorite mi suzu ovu jednu, Kad vaših tekle svuda već su česme, L)a sačuvam je, da mi jednom žednu Ugasi žegju, kada zgaro s pjesme, Sto drht je njezin na mom oku stvara. Kad sve ljubi, duša kad pregara Sa svakidanjeg bonog umiranja Rad ljubavi i sanja. Pa, vjerujte rni, zadnja ,-,u; АГ daću vam je jer pregarat znadem; Dragocjena je, cjelo blago svoje Ja u njoj zrijem; nju tek što hnađem. Pa je Г vam lakše s ovom suzom mr’ 1 Nad oltar žrtve stavit ću je ^veti Tu poštujte je zadnjeg sred titranja Rad ljubavi i sanja. 1 kad se jednom otrgne mi Ja mr'jet ću s njome srca mirna, spremna Na krilu nade i ko san duboka , G . Nek prekrije me crna gruda zernna. АГ još nek drhće jer mi pjesme stvara, Još šarna duga kroz nju nebo šara; A vi ste siti varavoga sjanja I ljubavi i sanja. Kad dragom suzom drhće trepavica Ko velo slutnje iznad nove nade, Nek moja bude žrtva paljenica Kad moje u nju tamnjan-zrno pade; Kad zgori žižak svetišta moga Po novoj stazi kročiće mi noga, Dok nebo sjalo rujem pregaranja Kroz suzu zreno: zv’jezdu moga zvanja. Divni razvoj Duns Škotove škole u XVII. vijeku. 4. ^ Otac Bonaventura Bellutus i otac Bartolomej Mastrius, oba samostanca, kao profesori bo­ goslovije u kolegiju sv. Bonaventure u Rimu napi­ saše zajedno nekoliko filozofskih djela u duhu Škotovu. God. 1639. dadoše štampati u Mlecima je­ dan svezak u četvrtini s naslovom: »Disputationes ni organum Aristotelis, cjuibus ab adversantibus, tum veterum tum recentiorum jaeulis Scoti logica vindicatur«. To djelo ponovno izagje u Mlecima 1646. i u Napulju 1660. God. 1637. objelodaniše u Rimu u jednom svesku u četvrtini: »DispuTationes hi octo libros physicorum«. To djelo bi j<*š četiriput štampano u Mlecima, te opet u Na­ pulju. - God. 1640. štampaše u Mlecima u jed­ nom svesku. Disputationes de Generatione et Corruptione«. Iste godine izdadoše u jednom sve­ sku: »Disputationes in libros de coelo et mundo et :s«. - God. 1643. štampaše u jednom :sku: Disputationes in libros de anima«. Iza opetovanih zdanja sva ta djela izagjoše skupa u pet svezaka na arku u Mlecima god. 1688. s ovim naslovom: »Potpuni tečaj filozofije prema misli uz­ višenoga naučitelja«. Osim drugih izdanja taj te­ čaj izagje ponovno u Mlecima god. 1727. Postav otac Bellutus provincijalom, vijećnikom i cenzo­ rom inkvizicije u Siciliji, izdade napose, bez sudje­ lovanja oca Mastriusa, mnoga bogoslovna djela. God. 1645. objelodani u Katani u jednom svesku na arku raspravu o Utjelovljenju. Opet u Katani izagje jedan svezak djela oca Bellutusa pod naslo­ vom: »Moralium opusculorum miscellanea apparatu, atque resolutionum librum posthumum«. Na­ pokon kad je 18. svibnja 1676. umro, ostavi za tisak spremno djelo o sakramentu euharistije u jed­ nom svesku. — Otac Mastrius, ravnatelj nauka u Padovi i provincijal bolonjske provincije, od svoje strane napisa dva sveska na arku o metafizici. Još izdade nekoliko teoloških rasprava o četiri knjige Sentencija, u kojim brani Škotovu nauku od starih i novih protivnika. Ta djela izagjoše u Mlecima god. 1675., 1684. i 1698. God. 1671. odbjelodani u jednom svesku na arku moralnu teologiju uzvišenoga naučitelja. Napokon izdade u Ferari god. 1650. u jednom svesku jednu obranu s na­ slovom: »Scotus et Scotistae, Bellutus et Ma- �Divni razvoj Duns Skotove žkole u XVII. stoljeću. striiis expurgati a prohosis querellis Ferchianis.«1) Otac Aleksander Rubeus de Lugo, samostaпае, ravnatelj u asiškom kolegiju, zatim u bolonjskom i vječni definitor svoje redodržave, izdade dva sveska u četvrtini teoloških prepiraka megju Škotistima. To djelo izagje u Bolonji 1651. Otac Bonaventura Theuli, vječni definitor rimske provincije i provincijal Svete Zemlje, izdadc moralku po nauci Duns Skotovoj u Mlecima god. 1652. God. 1673. štampa u Mlecima djelo u četvrtini o Bezgrješnom Začeću. Otac Gašpar Sghemma, samostanac, prosinodalni ispitatelj i član inkvizicije za sicilsko kra­ ljevstvo, napisa mnogo škotističkih djela. Godine 1645. izdade u Palermu škotističku teologiju u jednom svesku, koju posveti kardinalu de Lugo. Drugi svezak izagje 1651. God. 1638. dade štam­ pati u Palermu priručnik škotističke teologije. Još god. 1645. izdade škotističku fiziku u dva sveska, a 1648. škotističku logiku u jednom svesku. Otac Ivan Krstitelj Christadorus, lektor teolo­ gije i definitor redodržave sići ske, vijećnik u sv. Oficiju, ostavi nam »Compendium totius Theologiae Subtilis Doctoris.« Otac Vincenc Ciorla,’ učitelj bogoslovije u akvilskom samostanu, napisa dva sveska filozofije prema nauci Duns Škotovoj. Prvi izagje god. 1640. u Rimu, a drugi 1651. u Napulju. Otac Franjo Macedo, rogjen u Koimbri u Portugalu 1594., najprije stupi u družbu Isusovaca 1616., gdje proživi do god. 1642., a onda dozvo­ lom svojih starješina prigje u franjevački novicijat provincije sv. Antuna, te položi zavjete u Lisabonu 1643. Tu više godina podučava filozofiju i teologiju i bi imenovan propovjednikom kralja Ivana III. i kraljevskim povjesničarom. Pošto se je bio upustio u političke stvari, morade ostaviti Portugal, te neko vrijeme provede u Francuskoj i Engleskoj, dok se stalno ne nastani u Italiji. U Rimu se toliko dopade Aleksandru VII., da ga imenova profesorom polemične teologije i propagandinu kolegiju, profesorom crkvene povjesti i vi­ jećnikom inkvizicije. Padnuvši u nemilost, ode u Mletke, gdje 1667. kroz punih i neprekidnih osam dana drža javna predavanja o svim znanstvenim ') Kako se vidi, djelo je otaca Mastriusa i Bellutusa vilo znamenito. Ono obuhvaća sve filozofsko-teološke misli uzvišenoga naučitelja. Možda bi se djelo te dvojice odličnih škotista moglo usporediti sa bogoslovijom pisaca Salmanticenza Mastrius i Bellutus jesj u pivom redu me ju velikim braniteljima nauke uzviSe* noga naučitelja, te se malo bogoslova sedamnaestoga stoljeća može s njima isporediti. lor, granama.1) Ta mu predavanja pribaviše tako do­ bar glas, da je bio imenovan mletačkim gragjaninom, te je njegova slika bila izložena u gradskoj knjižnici. Iste g. 1667. bi pozvan, da zauzme sto­ licu moralne filozofije na padovanskom sveučilištu. Umrije u tom istom gradu 1 . svibnja 1681. u 88 . godini života.2) Otac Macedo nam ostavi mnoštvo, pjesničkih, književnih, povjesničkih, znanstvenih, prijepornih, filozofskih, teoloških i biblijskih djela.3) Ovdje ćemo spomenuti samo filozofska i teološka njegova djela 1671. poče izdavati svoje najgla­ sovitije djelo: »Collationes doctrinae S. Thomae et Scoti cum differentiis inter utrumque fideliter produetis, sententiis subtiliter examinatis . . .« U tom djelu o. Macedo usporegjuje nauke dvojice ve­ likih bogoslova o pitanjima, koja se raspravljaju u prve tri knjige Sentencija. Po njegovo sudu Skot natkriljuje sv. Tomu kao filozof i teolog, te doka­ zuje, kako je uzvišeni naučitelj imao razlog, da se odijeli od sv. Tome u mnogim filozofskim pita­ njima. To djelo ima tri velika sveska na čitavu arku. Prvi izagje god. 1671. u Padovi; drugi 1673. u istom gradu, a posvećen je kardinalu Ottoboniju. Treći svezak isagje 1680., a posvećen je papi Inocentu XI. — 1664. izdade u Rimu u jednom svesku na arku djelo o pozitivnoj teologiji, a 1663. djelo o prepirkama izmegju krivovjernika i raskolnika. God. 1660. štampa djelo u četiri knjige o Petrovim ključevima. 1667. izdade opet u Rimu djelo u jed­ nom svesku na arku: Assertor romanus adversus calumnias hetherodoxorum, Anglorum praesertim et Scotorum in Academiis Oxoniensi, Cantabrigiensi et Abertontensi«. Djelo je posvećeno Klementu IX. — 1654. štampa u Londonu djelo u ') .Monstrum scientiarum propterea meruit voćariv (No menelator P. Hur'er.) -) Premda je otac Macedo umro u Padovi, i u Rimu se u aracelitanskom samostanu čita ovaj grobni natpis: Viro otnniscio P. Fr Francisco a S. Augustino Macedo Patria Lusitano. Veneto Civi, Minor Observantium Provinciae Portugaliae Lectori jubilato. In Patavina Academia Ethico Prolessori, Galliarum Regiuae Annae Contionatori et Consiliario, Regis Lusitaniae Joannis IV. Clironologo Latino, Sancti officii Romae Oualiiicatori, iu Collegio Propagandae Fidei Controversiarum Lectori. 1п Romauo Sapientia Historiae Ecclesiasticae Magistro. Poetae estemporaiies celeberimo. Pluribus in Catholicae et Litterariae Reipublicae ohsequium laboribus claro. Adversae iortunae ictibus intrepidio, ingenio acri, memoria infallibili Septuaginta voliiminutn Patri, die I. Maii 1681. Aetatis suae aiino 88. Padua ad Superos profeeto. ■') Imena tih djela mogu se vidjeti u Biblioth. Francisc Joannis de S. Ant., tom. I. �196 Br. 12. — »SERAFINSK1 PERIVOJ« — 1912. četvrtini s naslovom: »Tessera romana auctoritaOtac Jeronim Gallus, rodom iz Manera u natis pontificiae adversus buccinam Thomae Angli varskoj biskupiji, isluženi učitelj, ostavi neizdana et classicum heterođoxorum«. 1643. izdade u Lon­ dva sveska o trečoj knjizi Skotovih sentencija. donu djelo u jednom svsku, gdje dokazuje, da je Prvi svezak štampa 1645. u Milanu njegov uče­ papa Inocent X. bio nadahnut, kad je osudio pet nik o. Pacifik Porti a Gera. Jansenovih stavaka. — 1644. objelodani u Lon­ Otac Bazil Donursus de Surrento, glasoviti donu jedan svezak s naslovom: »Cortina D. Au- profesor filozofije i teologije, provincijal napuljske gustini de praedestinatione et gratia». — 1655. redodržave, ostavi neizdat potpuni tečaj filozofije izdade u Rimu djelo: »Mens D. Augustini illustrata u dva sveska, potpuni tečaj teologije u tri sveska de duplici adjutorio gratiae«. — 1676. štampa u u duhu Skotovu. Padovi djelo: »Myrothecium morale documentoOtac Feliks Brandimartes, kapucin, ostavi rum tredecim seu totidem lectiones super textum neizdat potpuni tečaj teologije u Škotovom duhu, Aristotelis lib. VIII. Ethicorum«. — 1673. objelo­ u tri sveska. On umrije 1655. dani u Veroni jedan svezak u četvrtini: »Diquisitio Otac Pavao iz Offide, kapucin, višeput definitor ecclesiastica super azimum eucharisticum, seu de i generalov povjerenik, ostavi neizdata četiri ritu azimi et fermentati«. — 1674. tiska opet u sveska filozofije i četiri teologije u duhu uzvišenoga Veroni djelo s naslovom: »Commentationes duae naučitelja. ecclesiastico — polemicae pro S Vincentio Otac Iiuminat Oddo de Collessano, kapucin, nensi«. To djelo izagje ponovno u Mayenei lt>70. učitelj bogoslovije, definitor i kustos mesinske pro­ — 1671. štampa u Padovi u jednom svesku na vincije, napisa tečaj škotističke filizofije u pet sve­ arku kratku crkvenu povjest. — Tim štampanim zaka, od kojih prvi izagje 1664. u Palermu, drugi djelima treba dodati još mnogo djela, koja su ostala 1667. u Mesini, treći i četvrti 1674. i 1678. u Na­ u rukopisu: jedan svezak o saborima, jedan o sv. pulju, a peti ostade neizdat, jer otac Iiuminat umrije Augustinu, jedan o proba bi iizrnu, jedan o ženidbi u Mesini 1683. ) itd. Vrlo je dakle važno teološko djelo oca Maceđa. Otac Rafael de Meliton, kapucin, provincijal Samo ono broji više od dvadeset velikih ivezaka.1) Otac Ambrozij Saxius služen učitelj bo- sirakuške redodržave, generalov povjerenik za melonjske redodržave, izdade 1640. u više svezaka sinsku i palermsku provinciju, sjajno podučava u Bolonji filozofsko- teološko d<t!o, u kome izlaže bogosloviju kroz dvadeset godina, te radi prerane smrti ostavi neizdata: Predavanja o kjigama sen­ nauke uzvišenoga naučitelja. Otac Klement Brancasius de Carovinea, uči­ tencija u Škotovom duhu, te druga školastička i telj bogoslovije i definitor, izdade u Napulju 1646. • moralna predavanja. Otac Jezuald iz Bolonje, kapucin, profesor jedan svezak o evangjelima, a 1638. bio je, isto u Napulju, izdao dvije rasprave o Jednom i Trojed- bogoslovije, glasoviti propovjednik, bogoslov kar­ dinala Jeronima Colonna, napisa potpun tečaj mo­ nom Bogu. Otac Karlo Franjo de Varesio, jubilarni lek­ ralne teologije. Djelo izagje prviput u Palermu tor, član inkvizicije, generalov povjerenik, vrlo 1646., a drugiput u Mlecima 1649. 1652. dade vješt škotističkoj nauci napisa dva sveska o Ško- štampati u Palermu u jednom svesku djelo o Duns Škotovoj nauci. tovoj školi. Djelo izagje u Mlecima 1690. Otac Ivan-Toma Brayden, kapucin, uspješno Otac Ivan Krstitelj Fonius de Fugnano, islu­ ženi učitelj, bolonjski provincijal i generalni defi­ podučava bogosloviju četrnaest godina, te napisa nitor cijeloga reda, izdade u Mlecima 1688. tumač potpun tečaj filozofije i teologiju po načelima Škoprve knjige sentencija u Škotovu duhu u dva tovim, ali djela ostadoše neštampana, jer on umrije 1669. sveska. Otac Ivan Ruccius, učitelj bogoslovije, iz­ ') On se vrlo pohvalno izrazuje o Škotu, kad ga naziva: dade 1650. u Paviji jedno škotističko djelo u jed­ .doctlssimorum optimum, et optimorum doctissimum; maximum nom svesku. scientlarum ducem et praesidem; ingeniorum Principom primac ‘) Kako veli Ivan Brancaccio u svom dj lu ,Ars memoriac vindicata*, otac Macedo .bio je uistinu knjižnica svih znanosti i opće čudovište cijele Europe, izvrstan bogoslov 1 filozof, rječit go­ vornik i pjesnik nadaren divnom lakoćom*. Feijao kaže, da je bio dika svoje redovničke obitelji i domovine. On je svojim mnogo­ brojnim i znanstvenim djelima osvjetlao škotističku školu. classis et litterarum antesignanum; inter clarissimos doctrinac ргоfessorcs celeberrimum doctorem et phoenicem, fontem et occeanum omnigenerae littecaturae; Caesarem primarium eruditorum; in ехplicandis quaestionum arguttis omnibus acutiorem; in disserendo omnibus subtiliorem; in confutando omnibus modestiorcm*. (Cursus philosophicus ad mentem Scoti, passim.) �Divni razvoj Duns Škotove škole u XVII. stoljeću. Otac Franio Berdon iz Parme, samostanski trećoredac, balonjski provincijal, generalni definitor, general, vijećnik sv. Officija, izmegju ostalih djela napisa jednu raspravu o Škotovim formalitetima, koja izagje u Farmi 1662.; jednu raspravu u probabilizrnu, koja ugleda svjetlo u Lionu 1669. Umrijevši 1671., ostavi mnogo neštampanih djela. Megju ovima jednu raspravu o beatifikaciji sve­ taca, koja izagje 1703. u Parmi. Ostavi za tisak gotova dva sveska o Bezgrješnom začeću bi. dj. Marije. Oba se čuvaju u franjevačkoj knjižnici u Madridu. Već smo govorili o ocu Waddingu i njegovoj dvojici odličnih suradnika: ocu Antunu Hiquoeusu i ocu Ivanu Ponciusu. Vidjeli smo, da su njihova djela izašla s djelima Škotovim 1639., te se ne mo­ ramo više na njih povraćati. Megjutim je kasnije otac Poncius izdao mnogo znamenitih djela, koja ga uvršćuju ne samo megju glavne zastup. ike škotističk škole, kao što su Mastrius, Brancatus, Macedo, Frassen, nego i megju najbolje bogoslove XVII. vijeka, kakovi su Suarez. Vasques, Ivan od sv. Tome, de Lugo i Salmant censes. 1643. on dade štampati u Rimu u tri sveska potpuni tečaj filozofije u Škotovu duhu, a 1652. izdade u Parizu potpuni tečaj teologije u duhu uzvišenoga nauči­ telja. — 1661. štampa u šest svezaka svoje bogo­ slovne tumače Sentencija uzvišenoga naučitelja. Otac Bonaventura Baro,1) nećak oca Waddinga, isluženi učitelj bogoslovije u kolegiju sv. Izidora, kustos i generalov povjerenik, glasovit sa velike učenosti, izdade u Kolonji 1664. jedno djelo u tri sveska s naslovom: »Skot obranjen u cijeloj filozofiji, logici, fizici i metafizici «. 1666. štampa u Lionu jedan svezak pod naslovom: »Uzvišeni naučitelj obranjen od svojih protivnika u pitanju Trojstva«. — 1670. objelodani u Lionu jedan sve­ zak s naslovom: »Uzvišeni naučitelj obranjen u raspravi de Deo Uno«. — 1676. štampa u Florenciji: »Ivan Duns Skot obranjen u svom djelu o angjelima«. Po svjedočanstvu Ljudevita Dupina 1676. izagjoše u Lionu još tri njegova bogoslovna djela. Još izdade jedan svezak o djelu stvaranja u šest dana. To je deseti svezak, u kom brani nauku Skotovu. — Godine 1651. izdade u Rimu u d v a’ sveska jedno filozofsko djelo s naslovom: »Prolusiones philosophicae«. Još izdade ova djela: 1653. u Rimu knjigu o utjehi bogoslovije, 1651. u Rimu jedan svezak rasprava o glavnim predme-*) *) „Bonaventura Baronius... vir omnigenae eruditionis, de Religione ac re scliolastica optime rmeritus." Biblioth. francise. Joann. a S. Ant., tom. I. 197 tima bogoslovije, 1642. u Rimu djelo o Bezgrješ­ nom začeću, a 1671. u Lionu ugledaše svjetlo tri sveska njegovih bogoslovnih i filozofskih djela. Otac Franjo Moloy, Irac, jubilarni lektor bo­ goslovije u kolegiju sv. Izidora, izdade jednu ras­ pravu o Utjelovljenju u duhu uzvišenoga naučitelja. Otac Antun Broudinus, Irac, jubilarni lektor bogoslovije i prvi profesor u praškom kolegiju, iz­ dade u tom istom gradu 1663. »Compendium theologiae scolasticae« u Skotovom duhu. Otac Franjo Relio, Irac, učitelj bogoslovije, izdade u više svezaka tečaj filozofije po nauci uzvi­ šenoga naučitelja. Otac Franjo Bermingham, otac irske provin­ cije i generalni definitor, jubilarni lektor bogoslo­ vije u kolegiju sv. Izidora, štampa 1656. u Rimu »Summa theologiae de Deo uno et trino« po na­ činu angjeoskoga naučitelja’ i uzvišenoga naučitelja^Djelo je posvećeno Aleksandru VII. U Francuskoj nije tako velik broj škotističkih bogcslova'iao u Španjolskoj i Italiji. Megjutim je i tu škola uzvišenoga naučitelja imala sjajnih rezultata i mnogi se njezini zastupnici ubragaju megju najbolje bogoslove. Djela otaca Boyvina, Duranda, Dupasquiera, a osobito oca Frassena vrlo se cijene, te nema nijednog škotiste, koji jih toplo ne želi imati u svojoj knjižnici. Otac Klaudij Frassen, rogjen u Peronui u Pikardiji 1620., još posve mlad stupi u franjevački red. Radi njegovih rijetkih sposobnosti starješine ga spreme u veliki pariški samostan na nauke. 1662. bi promaknut na čast doktora bogoslovije te podučava tu znanost kroz više od trideset go­ dina na veliko zadovoljstvo svih. Višeput je bio gvardijanom velikoga pariškoga samostana i ge­ neralnim definitorom svoga reda. On umrije 1711. u 91. godini života na velikom glasu učenosti i redovničkih krjeposti. On izdade najprije jedan tječaj filozofije po načelima uzvišenoga naučitelja. Drugo izdanje iza­ gje u Parizu 1668. u četiri sveska, onda u Tuluzi 1686. te 1767. u Mlecima. — God. 1672. o. Fras­ sen poče izdavati veliki tečaj bogoslovije po nače­ lima uzvišenoga naučitelja. On je jedan od naj­ boljih, ako ne najbolji bogoslov, što ih je bilo u Francuskoj u XVII. vijeku, te se mora staviti uz Ivana od sv. Tome, de Goneta, kardinala de Lugo i druga svjetla bogoslovije onoga vremena.1) Otac *) Dosada ne poznamo bogoslovnoga djela, loje bi bilo onako polpuno i temeljito obragjeno, kao što je djelo oca Fras­ sena, zato bi ga svaki profesor bogoslovije morao imati u svojoj knjižnici. �108 Br 12. SERAFINSKI PERIVOJ« 1912. ostavili su nam mnogo znanstvenih djela, pa su zavrijedili, da se stave u prvi red bogoslova svoga vremena. Otac Amand lierman, iz češke redodržave, jubilarni lektor bogoslovije izdade u Sultzbi 1676. u jednom svesku tečaj filozofije po- načelima sv. Augustina, sv. Bernarda i Ivana Duns Skota. Otac Ivan od sv. Antuna tvrdi, da je vidio, to djelo u kralj, knjižnici u Madridu. G. 1690. on izdade u Kolonji četiri sveska tumača o knjigama Scntencija po duhu uzvišenoga naučitlja.— 1698. štampa dva sveska o teološkim i moralnim krjepostlma. Osim toga izda god. 1700. djelo: »Capistranus triumphans seu historia fundamentalis đe S. Joanne Capistrano«.2) Otac Bernard Sannig, rogjen u Šleskoj, jurni lektor bogoslovije, prvi profesor crkvenoga u Pragu, provincijal Ceske, generalov povjerenik za redodržave poljsku, rusku, ugarsku, slavonsku i bavarsku, te napokon generalni definitor svoga reda, vrlo se odlikova svojim djelima, koja sama sačinjavaju čitavu crkvenu* knjižnicu. Od 1675. 1681. izdade u Pragu u četiri sveska velik tečaj bogoslovije s naslovom: »Schola Theoiogica Scotistarum«. Od 1684.— 1685. izdade takogjer u Pragu u tri sveska velik tečaj filozofije pod naslovom: » Schola Philosophica Scotista­ rum«. 1688. objelodani u Pragu u dva sveska ve­ liko djelo s naslovom: »Schola Controversistica, seu controversiae adversus haefeticos omnćs vcteres et novos«. Od 1686,-—1687. štampa u dva Škotističku su školu u sjevernim državama sveska črtvrto veliko djelo: »Schola Canonica, seu sjajno zastupali neki vrlo uvaženi pisci Po pri­ universurn jus canonicum nova methodo digemjeru Franjevaca Titelmana, Sasboutha i Smi- stum«. Sva su ta djela od velike važnosti. Otac Matija Hauseur, iz limburške vojvodine, singa, oci Herinx i Van Sichen divno su naučavali na Iouvainskom sveučilištu.1) Češki reformati od­ isluženi učitelj bogoslovije, definitor i dvaput pro­ likuju se izmegju svih svojom bogoslovnom zna­ vincijal, izdade od 1646.—-.1652. u dva sveska nošću. Oci Sanning, Herman, Hauzeur, Stumel vrlo glasovito djelo: »Collatio totius theologiae inter Majores nostros Fr. Alexanđrum Alensetn, ‘) Ako se hoće znati, koliko se na Iouvainskom sveučilištu Patriarcham Theologorum, Doctorem irrefragabicijenila nauka Škotova, nek se čita glasoviti panegirik o uzviše­ lem, Sanctum Bonaventuram,. Doctorem Seraphinom naučitelju, što ga je sastavio glasoviti Nikola Vernuleus, pro­ cum, Fr. Joannem Duns Scotum, Doctorem Subfesor rječitosti na tom istom sveučilištu. Ovdje ćemo navesti samo tilem, ad mentem S. Augustini sub magisteris Chrinekoliko njegovih rečenica Na str. 10. taj pisac kliče: „Tuus est, o Hibernia, Scotus quem libi u bs tua celeberrima Dims tanquam sti interiore per Gratiam, exteriorem per Eccleaeternae gloriae prignus quodam et ingeniorum ommium miraculum siam«. Djelo izagje u Namuru te je posvećeno ka­ genuit/' A na str 29. veli : ,,qAs inquarp lilo doctior fuit aut esse toličkomu kralju. Na koncu prvoga sveska dodano Frassen je pisao još znamenitih rasprava o sv. pismu. Ali o tom se ne ćemo ovdje baviti. Otac Ivan Gabriel Boyvin, rogjen u Norman­ diji, lektor teologije, objelodani u Parizu 1580. potpuni tječaj škotističke teologije u četiri sveska. Još izdade potpuni tečaj škotističke filozofije. To je djelo od 1664.— 1682. izdavano u Parizu više od pet puta. 1669. otac Bonaventura Columbus, samostanac, izdade u Lionu u jednom svesku od 90U stranica potpun tečaj škotističke filozofije. 1649. otac Petar David izdade u Parizu filo­ zofiju po načelima uzvišenoga naučitelja. 1687. otac Franjo dc Molius, kapucin, štampa u Parizu u tri sveska potpun tečaj filozo­ fije od mentem Scoti. 1650. otac Antun Legrand de Douai izda djelo s naslovom: »Encomium sapientiae mirniiis, seu Scotus humilis elucidatus«. 1685. otac Bartolomej Duranđ izdade u pet svezaka u Marselji škohstičku te dogiju s naslo­ vom: »Clypeus Scoticae Theolo.iae contra novos ejus impugnatores«. To je djelj još triput štam­ pano. 1692. otac Sebastian Du];asquier drde štam­ pati u Lionu školastičku filozofiju г načelima uzvišenoga naučitelja. Još je sastavii potpun tečaj teologije, koji izagje u Chamberyu 1698. i 1708. u osam svesaka. To je djelo ponivno štampano u Padovi 1701., 1719. i 1743. potuit? Nullum scientiarum genus, in quo non fuit versatissimus, nulia sapientiae pars,*quam non accuratissime congnovit... Na str. pako 37. v e li: ,,Alios innumeros niliil attinet citare, qui omnes uno ore proelamabuut iilustratam a Scoto subtiliter philosophiam esse, et theologiam feliciter auctam. Dicent etiam et testatum toti orbi esse volunt, eruditionis humanac non miraculum tantum, sed terminum etiam, Scotum extitisse. O quot, o quanti, o quam admirandi ab hoc magistro discipuli prodiernut! ctc.“ 2) Hogoslovt reda sv. Dominika odobravajuć to djelo, vele o piscu : „Adeo p obitati vitae sapicntiam adjunxit, ut non solum per plura lustra publica cum laude unlvcrsam Philosophiam ac theologiam plurimos edocuerit, verum etiam postquam in obse uLum maximumque commcdum boni publici typis in hicem publicam edidisset, zelotissimus gloriae Dei et Sanrtorum honoiis conscripsit modo vitam Magni Joannis Capistrani." �Divni razvoj Duns Skotove Škole u XVII. stoljeću. je djelce s naslovom: »Conciliationes inter Alensem, S. Bonaventuram et Scotum cum S. Augustino«.; na koncu pako drugoga sveska ima dogmatični, školastični i moralni dodatak. Otac Gulijelm Herinx, Belgijanac, jubilarni lektor na louvainskom sveučilištu, a kašnje biskup u Ypresu. On izdade 1660. u Anversu u četiri sve­ ska:' »Summa thcologiae scholasticae moralis« po načelima uzvišenoga naučitelja. U predgovoru to­ ga djela otac Herinx tvrdi tezu, koju mi branimo u ovoj radnji, naime: da se je u Školama više slije­ dila školastička nauka, nego li tomistička. Isti otac Herinx izdade u Valladolidu 1661. djelo: »Centiloquium theologicum«. Otac Gulijelm Van Sichen, učitelj bogoslo­ vije na louvainskom sveučilištu, izdade u Anversu 1666. u dva sveska tečaj škotističke filozofije On je ostavio još tumač' četiriju knjiga Sentencija po sv. Bonaventuri. Napokon je na sveučilištu branio mnoge bogoslovne teze, koje su štampane u Louvainu u jednom svesku. Otac Gulijelm Goiss sabra i izdade filozofske Skotove rečenice. 1680. otac Friderik Stumel, iz turinške redodržave, izdade u Kolonji u dva sveska djelo: »Priinurn et perenne mobile theologicum Isti otac iz­ dade još jedno djelo s naslovom: »Unilabium Orbis subtiljter litterati de distinctione formali ех na­ tura rei«. Napokon je objelodanio: »Theologia sacramentalis in formam thesium, ad mentem Subtilis Doctoris«. Napokon svrŠismo naše dugo nabrajanje, premda je u istinu vrlo nepotpuno, jer bi mogli na­ vesti još dosta franjevačkih učenjaka, koji su pi­ sali u duhu i po načelima Ivana Duns Škota; ali mi­ slimo, da to nije potrebito, jer iz dosadašnjih na­ ših navoda čitatelji mogu lako uvidjeti, kako je bila plodna Škotova škola u drugoj polovici XVII. vijeka. Sada pako pitamo čitatelja: »Je li učeni Caramuel imao temelja, kad je 1651. pisao: »Scoti schola numerosior est aliis simul sumptis« (Škoto­ va je škola mnogobrojnija od svih drugih skupa uzetih)? Jesu Ii oci Stumel, Poncius i Herinx imali pravo ustvrditi što i taj odlični cistercita? Ima li koja- druga škola, koja bi nam mogla pružiti toliko vjernih pristaša? Je li i isti sv. Toma u to vrijeme imao toliko pravih i vjernih učenika? Kažem pra­ vih i vjernih učenika, jer pisci, koji se nazivaju to- 199 rnistirna, dijele se u dvije kategorije: prvi vjerno izlažu misao svoga učitelja i živo ju brane od pro­ tivnika. To su pravi tomisti. U tom su broju opće­ nito Dominikanci. Drugi izlažu i tumače sv. Tomu pripisujuć mu svoje vlastite misli1) i iskrivljujuć ragje njegovu nauku. To su vam tomisti samo na oko. U tom su kolu općenito pisci Družbe Isusove i drugi pisci izvan dominikanskoga reda.') Kad bi, uzev to u obzir, nabrajali pisce vjerne sv. Tomi od 1640.— 1700., taj bi broj, mislimo, bio mnogo ma­ nji od onoga, što smo ga naveli za Škotovu školu. Napokon nam je milo završiti ovu radnju upozorujuć čitatelja, koji to ne bi znao, da je Duns Škot vjeran učenik sv. Augustiria. Glasoviti otac Macedo, koji je tako duboko proučio djela svetoga hiponskoga biskupa, to otvoreno tvrdi. Prispodabljajuć nauku sv. Tome i Škotovu, on veli: »Ško­ tova je nauka uvijek Augustinova«; a na drugom mjestu kaže« »U Škotu vidim Augustina. Ako tko hoće pobijati Škota, mora pobijati i Augustina«. Ako čitatelj о Ч р т sumnja, nek čita oksfordske ko­ mentare, pa će vidjeti, da se tu veliki hiponski bi­ skup navagja više od osam stotina puta. Pa ako još dvoji, nek nam istumači, zašto da baš jedan redovnik sv. Augustina, o. Toma Penket, prvi iz­ daje komentare Škotove, zašto da drugi Augustinac, o. Paulin Berti, to djelo ponovno izdaje, te se u predgovoru tako pohvalno izrazuje o Škotu. To je u ostalom mnijenje redovnika sv. Augustina. Otac Mihovil Quero u jednom glasovitom govoru, što ga izreče o životu i nauci našega naučitelja, kliče: »Ima li slučajno ijedno pitanje megju svim onim, o kojim je raspravljao, a da nije imao sv. Au­ gustina za učitelja? Doista ne, jer je naučitelj Ma­ rijin bio u s t a A u g u s t i n o v a; Augustin je bio svijetlo za Škota, a Škot je bio odsjev Augustinov. Kao što bršljan prijanja uz hrast, tako se ta dva naučitelja usko sjedinjuju u svojim mislima i mni­ jenjima. Isti otac dodaje malo dalje: »Škot se tako slaže sa sv. Augustinom, tako je dobro prikazao njegovu misao, da tko kudi jednoga, nužno' je, da kudi i drugoga,a ako hvali jednoga, nije moguće da ne hvali i drugoga«.3) ]) Lako je shvatljivo, kako mnogi pisci svoje vlastite misli stavljaju pod okrilje tako sveta i odlična naučitelja. Dužnost je povjesničari, da istaknu tu činjenicu i uprave na nju svoje či­ tatelje. :) To je več u XVII vijeku istaknu) glasoviti Ivan Poncius. 3) P. Dominiquede Caylus. Etudes Franciscaines, 1910—1911. �200 Bi. 12. — »SERAFINSKI PERIVOJ/ - „Kultura i Bosanski Franjevci" pred sudom. 7. » P r a v a C r v e n a H r v a t s k a « . Dne 12. listopada: Kad se nekada pisala povijest nizalo se važnije dogagjaje redom jedan za drugim, ka­ zivalo se rodoslovlje pojedinih vladara, pripovije­ dalo se potanko krvave ratove, a malo ili nimalo se pažnje posvećivalo duševnom razvoju ljudstva; malo ili nimalo se osvrćalo na kulturna pitanja. A ipak ova su važnija i zanimivija od prvih, jer dok po prvima znademo, što bijasmo, po drugima sa­ znajemo, što smo i kako smo dotle došli. Zato no­ viji povjesničari većim dijelom prornjeniše metodu pisanja povijesti, i na prvom mjestu osvrću se na povijest kulturnog razvoja naroda o kojem pišu, Na taj način povijest postaje ono, što je kazao ču­ veni Ciceron: »Magistra vitae« iliti »učfteljk. ži­ vota«, jer čovjek u toj povijesti kaonoti u jednom velikom ogledalu gleda samoga sebe kakav bijaše, kakav jest, a i kakav mora ;da bude. Jedan primjer tako pisane povijesti imademo i mi u njanovijem djelu učenog Franjevca dr. Julijana Jelenića, urednika uvaženog znanstvenog ča­ sopisa »Serafinski Perivoj«. Njegovo g^re nazna­ čeno djelo »Kultura i bosanski Franjevci. neću ka­ zati da je nešto nova, ali jest svakako nešto rijetka u našoj književnosti; niti li ću kazad da je prvo djelo svoje vrsti, ali bez sumnje mora mu se dati odlično mjesto. Djelo je tim važnije, što je napi­ sano u doba, kada je bosansko pitanje sred nesregjenih prilika na Balkanu i u našoj užoj domovini Hrvatskoj, od osobite zn a m e n ito sti.® !^ Učeni Franjevac prikazuje nam u ovom djelu od 256 stranica velikog formata razvoj bosanske kulture od davnijeh vremena, od prvih stanovnika Bosne, pa sve do godine 1780., osobitim obzirom na glavne čimbenike bosanske kulture u Bosni, na­ ime Franjevce. U drugom svesku govoriti će autor o razvoju bosanske kulture od g. 1780. do današ­ njeg vremena. Nema ovdje kakovog pjesničkog maštanja, niti li je ovo poskupac raznih djela o Bosni, nego samostalni, kritični prikaz kulturnog razvoja u Bosni, vijerni opis političkog, socijalnog, prosvjetnog, religioznog, djelovanja Franjevačkog reda u Bosni, Hercegovini, a i Dalmaciji. Iz ovog djela razabiremo koji je vez opstojao megju samo­ stanima u Dalmaciji i onima u Bosni, kako su se braća uzajamno ljubila i potpomagala, a svi slož­ no radili za dobro naroda. I dok je taj bijedni naš narod u Bosni i Hercegovini svakojake jade pod­ nosio pod zulumom turskim, čestiti Franjevci tje­ 1912. šili su taj narod lijepom riječji, sokolili ga nadom u budućnost, gladna ga hranili i žedna napajali, a napadnuta svojim ugledom do potrebe i britkom ćordom branili. Zanimivo je u velike čitati i o odnošaju bosanskih Franjevaca prema turskim pa­ šama, vezirima i sultanima u Carigradu: kako su ovi Franjevce cijenili i volili, kako su im razne fermane pečatali, koji su bili melem na ljutu ranu, ko­ jim su barem donekle mogli Franjevci sebe i narod svoj obraniti od bijesa turskih paša i njihovih sluga. Cijelo Jelenićevo prikazivanje temelji se na važnim dokumentima pronagjenim po samostan­ skim knjižnicama, arhivima samostanskim, župničkim i državnim kao i na vjerodostojnim savremenim djelima većeg ili manjeg opsega. Djelo je dakle skroz znanstveno i kritično. Zanimivost mu povećaje lijepi broj slika glasovitijih Bošnjaka, nci raznih starinskih rukopisa, a nadasve fac[siirjile važnih povelja. Jezik je jedar i čist, stil ži­ vahan'! zanimiv, papir i oblik knjige elegantan, pa će svatko s uživanjem knjigu čitati. Toplo ju za to svima preporučujemo. Dobavlja se kod autora: Sarajevo (franjevački samostan), a stoji K 3.50. Cijena nije baš malena, ali onakovo djelo isplaćuje se sa tri krune i po, i ko djelo nabavi neće se pokajati.<^ I t 8 . »B o s n i s c h e P o s t« u broju od 26. li­ stopada. »Der Direktor des hiesigen theologischen Seminars, der Franziskaner und Redakteur des »Serafinski Perivoj« Dr. Fra Julius J e 1e n i ć, der sich bereits als Schriftsteller und Geschichtssehreiber einen Namen erworben hatte, iiberraschte unsere Oeffentlichkeit mit einer neuen vvissenschaftlichen Arbeit, welche uns das Wirken und die Tatigkeit der bosnischen Fran­ ziskaner seit ihrer Niederlassung in Bosnien und der Hercegovina bis in die Gegenwart darstellt. Die Initiative zu dieser Arbeit gab das hiesige I n s t i t u t f i i r B a l k a n f o r s c h u n g . Man kann wohl das Thema als auch die Wahl des Autors, dem diese Arbeit anvertraut wurde, als gluck bezeichnen. Die Franziskaner sind geradezu ein Spezifikum Bosniens und der Hercegovina, mit dem die Geschichte der bosnischen Katholiken von der zweiten Halfte des 14. Jahrhunderts bis in die Gegenwart eng verknupt ist. Die Franziskaner sind aber geradezu ein national-kroatischer Orden, der seine Tatigkeit namentlich bis zum Ende des siebzehnten Jahrhunderts auf das gesamte kroatisehe Sprachgebiet, also auch auf Dalmatien, Slavonien, Siidungarn, einen grossen Teil des alten Serbiens, �Kultura i Bosanski Franjevci« pred sudom. und selbst nach Bulgarien und Siebenbiirgen erstreckte. Sie waren die Pioniere des Katholizismus auf dem ganzen Balkan und siidlichen Teile der Donau-Monarchie. Und obwohl diese Gebiete von mehreren Herrschern regiert wurden, vermochten die bosnischen Franziskaner die Einheit ihrer Ordensverhaltung auf s&mtlichen Gebieten aufrecht zu erhalten. In kirchlicher Beziehung wurden sie stets voin papstlichen Stuhle unterstiitzt, der ihnen die weitm ojichsten Befugnisse einraumte. Sie waren auch die treuesten Diener der kirchlichen Oberhaupter und der vatikanischen Politik. Zur Zeit der nationalen Dynastie in Bosnien bekampften sie die Patarenen und unter der ottomanischen Herrschaft trachteten sie, mit Hilfe der christlichen Staaten, dieselbe abzuschiitteln. Endlich waren sie bestrebt, die Einigung der ostlichen und westlichen Kirche herbeizufiihren. Dieser ihrer Tatigkeit ist der grossere Teil der Arbeit Dr. Jelenić gewidmet. Doch die Franziskaner und speziell die auf bosnischem Territorium, waren nicht nur die einzigen Seelsorger sondern auch die einzigen Lehrer, Schriftsteller und teilweise auch Aer^te, Ratgeber und Fiihrer des Volkes. Ihrer Tatigkeit auf sozialem Gebiete der Volksbildung widmet der Autor besondere Kapitel mit vollstandiger doch knapper Ausniitzung des Materials. Auf diese Weise kommt auch der Titel des Buches zur volfen Berechtigung, da er uns ja uberhaupt die ganze Geschichte Bosniens vom katholischen Standpunkt durchblicken lasst. Die allzugrosse Begeisterung des Autors flir die Geschichte des Ordens ist natiirlich schon aus dem Umstande erklarlich, da er selbst dessen treuer Sohn ist — doch dadurch wurde die kritische Seite der Arbeit nicht stark beeintrachtigt. Es ware erwiinscht, dass die Arbeit Dr. Jelenić (der noch ein zweiter Band folgen wird) bald auch in deutscher Ausgabe erschiene, um sie auch dem detschlesenden Publikum zuganglich zu machen. Doch w&re hiebei die Beifiigung eines Sach- und Namensregisters, das wir in der kroatischen Aus­ gabe vermissn, wiinschenswert. D— i.« 9. » B o s n i s c h e P o s t«. »B. P.« počela je neke ulomke u prevodu u podlistku donositi. Prvi je odlomak izašao 23. listopada pod imenom: »Die Bosnischen Franciskaner im Kampfe gegen die Os­ ma nen«. 10 . »D o m i S v i j e t« u br. od 1 . studenoga: »Raspolažući rijetkom stručnom spremom i na­ obrazbom, uspio je pisac da nam u ovom djelu 201 dad^ \snu i vjernu sliku djelovanja Franjevaca na polju jere i sjedinjenja crkava, njihov utjecaj na razvijanje školstva, znanosti i umjetnosti, i rad na polju političkom i socijalnom. Čitavo djelo obuhvatati će dvije sveske. Prva sveska bavi se krat­ kim opisom kulturnoga stanja u Bosni prije dolaska Franjevaca, njihovim dolaskom i dogagjajima do početka carevanja cara Josipa II. (God. 1780.). Druga sveska baviti će se dogagjajima od 1780. god. do najnovijega doba. 1 ako je do sada izašao priličan broj rasprava o bosanskim Franjevcima, ipak se osjeća potreba jednoga djela, koje će ukrat­ ko i sistematski predstaviti njihov kulturni rad. M o ž e m o s l o b o d n o r e ć i , d a j e dr . J e ­ lenić sjajno riješio svoju zadaću i ovim svojim djelom nadmašio rani­ j e p i s c e . — Knjigu najtoplije preporučujemo našem svećenstvu i obrazovanoj čitalačkoj pu­ blici.« 1 1 » L i s t D u b r o v a č k e b i s k u p i j e u br. od 1 . studenoga: »Urednik uvaženog »Ser. Peri­ voja« i profesor bogoslovlja u Sarajevu, dr. Jele­ nić, obdario je hrvatsku književnost uprav kras­ nim djelom. U 256 stranica ovećeg formata nani­ zao je povijest Bosne i Hercegovine, osobitim ob­ zirom na djelovanje Franjevaca po tim stranama sve do godine 1780. namjerom, da drugi dio po­ vijesti iznese drugom zgodom. Nije ovdje fantazija radila, nego čitavo djelo odava revnog i nepristra­ nog istraživatelja davnine, koji je znao iz zaprašenih arhiva iznijeti važne fermane turskih sultana, vezira i paša, povelje negdašnjih vladara Bosne, te razne priznanice i privilegija podijeljena pojedi­ nim crkvama, župama ili samostanima, i to sve u skladni red svrstati, protumačiti, povjesnim či­ njenicama zaobliti, da tako izigje sistematični pri­ kaz bosanske kulture i djelovanja Franjevaca u pogledu iste. Učeni Franjevac upotpunio je svoje istraživanje rezultatom istraživanja drugih trudbe­ nika na ovom polju, navodi češće i njihova svje­ dočanstva, pa tako u ovom djelu imademo prikaz čitave literature o Bosni, domaće i tugje. K a k o j epakdj el o pisano Iijepimjezikom, te u r e š e n o sa n e k o j i m s l i k a m a g l a ­ s o v i t i h B o š n j a k a i »f acs i mi l e« z n a ­ m e n i t i h i s p r a v a , to se u p r a v sa sl aš ć u l i s t a , a s p o u k o m č i t a . Toplo ga s to­ ga svakomu preporučujemo.« 12 » K r š ć a n s k a Š k o l a « u br. od 1 . stu­ denoga: »O djelovanju bosanskih Franjevaca pi­ salo se u nas (Batinić, Nedić i dr.); ali kako su se poslije iznašli još mnogi dosada nepoznati izvori, �202 Br. 12. — »SERAFINSKI PERIVOJ« 1912. odlučio se dr. Jelenić da ukratko i sistematski pri­ kaže rad bosanskih Franjevaca na poziv dra Patscha, koji je obećao to djelo publicirati u seriji djela, što ih izdaje Institut za iztraživanje Balkana. Dr. Jelenić poznat je u nas kao savjestan historičar po svojim dosadašnjim radovima, a ta se savjes­ nost vidi i u ovom djelu. U I. svesku iznosi nam po­ vijest Franjevaca od njihova dolaska u Bosnu pa do god. 1780., a u II. svesku izaći će daljnja povjest do okupacije Bosne g. 1878. Pisac govori 0 evoluciji franjevačkoga reda, o radu Franjevaca oko jedinstva crkve, o duhovnoj pastvi, socijalnom 1 političkom djelovanju, školama i bavljenju oko znanosti i umjetnosti. U k n j i z i n a l a z e s e m n o g i n o v i p r i l o z i za p o v j e s t F r a ­ n j e v a c a u B o s n i uz f o t o g r a f s k e s n i m k e n e k i h d o k u m e n a t a . P o t r e bп о ј е , da tu k n j i g u p o z n a s v a k i , ko j i se b a v i c r k v e n o m p o v j e š ć u hrvat s k o m k a o i h r v a t s k o m l i t e r a t u r o m.« L I S T A K. Socijalno-kulturni Razvoj u Belgiji. (1. Pismo iz Be! gije.) Louvain (Rue des Flamands 55) 25. studenoga 1 ° I 2. Vrli gosp. urednice! Jedva sam dočekao Vaše pismo, kojim me pozivljete, da Vam štošta o Belgiji spravim za marne Čitaoce našeg »Seraf. Perivoja Vi ste mi u prvi mah stavili mnogo upita, na koje n • je za sada nemo­ guće odgovoriti. Sam shvaćate, sto će reći novajlija u tugjem svijetu! U početku, teško j( pojmiti i duh jednog grada, a kamo li ne jednog narodu. Tražite od mene opis katoh kog st? ja u Belgiji! Što ćete da Vam na to kažem? Svaki je naš čitaoc čuo mnogošta o Belgiji; čitao je možda i u kakvim nekat. no­ vinama, kako je u Belgiji dobro uspaljen duh kat. vjere, i kako s dana na dan Belgija napreduje u dobru, a na­ zaduje u zlu. Dakle izgledalo bi suvišno pred vaše či­ taoce iznositi išta o Belgiji, kad su i onako u ovoj stvari upućeni. Da, da: taj umišljeni prigovor niti je opravdan, a niti vrijedi, jer sjegurno uopće mi Hrvati nijesmo ni najmanje pronikli duh nijednog naroda, a kamo li onog kat. naroda, koji se naziva belgijskim narodom. To nam najbolje svjedoče essayiste i dopisnici naših liberalnih jiovina kao: zagrebački »Obzor« i spljetsko »Jedinstvo« et com. Stoga dakle, ja sam nakanio preko Vašeg kulturnog lista iznijeti od vremena do vremena najtočnije podatke ob onom narodu, megju kojim ja danas boravim, a i koji proučavam, a da tako barem čitaoci našeg krasnog »Se­ raf. Perivoja« uzmognu dobiti pravi sud o belgijskom pu­ čanstvu. Ti moji podaci crpljeni na samom vrelu biće najbolji ustuk našim liberalnim novinama. Podjedno vri­ jedi spomenuti, da ću se u prvim pismima najvećma po­ služivati sa statističkim brojkama, e bi se na koncu i Vaši čitaoci uvjerili o istinitosti mojih tvrdnja, koje sam za­ mislio iznijeti u jednom od posljednjih mojih pisama iz Belgije. Prije svega moram ovdje kazati, da ću se u ovom р.~па' samo ograničiti na: 1. Vjeru i 2. Školstvo u BsjgiiiV j e r a . Većina belgijskog življa pripada rimokat. Crkvi. Ako se sjetimo, da ovdje ima samo 27.900 prote­ stanata i anglikanaca, a jevreja ili žudija 13.200, to će nam ogromni broj za katolike ostati, da ispunimo cjekupno; stanovništvo,. koje danas Belgija ima, naime: 7,516.730 stan. (po poslednjoj upizbi iz god. 1910.). God. 1911. kat. Crkva imala je ovdje 85 svojih viših dosto­ janstvenika, 5.627 prostih svećenika. Protestanti imadu 33 pastora, a jevreji samo 13 i to: što rabina, a što dru­ gih vjerskih službenika. Da je katolicizam u Belgiji razvio svoje široke grane, to se ima zahvaliti vjerskoj slobodi, koju belgijski Ustav (Constitution) od 7. velj. 1831. sa svojim 14. člankom ovako donosi: »daje se sloboda vjera i njihovo javno ispovjedanje, kao što i sloboda očitovanja svojih nazora o svim stvarima«.1) Uža sve to ipak ima i jedna zapreka vjerskoj slobodi, kako se to razabire iz 16. članka istog Ustava: »___civilna ženidba mora se uvjek učiniti prije vjerskog obreda, izim slučaja naznačena u zakonu«.2) Prema tomu, ako bi koji svećenik blagosovio ženidbu »in extremis« bez prethodne vladine dozvole, bio bi osugjen na globu. Izuzev dakle to, kao i opstojeći zakon o ra­ stavi braka (koja se amo rijetko kada dogagja), mi momožemo s punim pravom reći, da se zakonodavstvo u Belgiji potpuno slaže sa pravilima katoličkoga moraliteta. !) .I.a liberte des cultcs, celle de leur exercice public, ainsi que la liberte de manifester ses opinlons сп toute matiere sont garanties..! (Art- 14)*. Tako glasi izvornik. -Ј ,Le mariage civil devra toujours preceder la benćdiction nuptiale, sauf les exceptions a ćtablir par la loi, s'il у a Iieu*. (Art. 16). �203 Listak. I ako je u Belgiji Crkva neovisna ođ države, i zemlja nema državne vjere, to ipak ne slijedi da državne i vjer­ ske vlasti nemaju nikakove megjusobne sveze. Tolikrat su se već u prošlosti odigrali mirni odnošaji izmegju Crkve i države. Tradicija i običaji o tom nas lijepo uvje­ ravaju. Ta, ne plaća li, ili bolje ne daje li novčane pot­ pore i danas država za uzdržavanje kat. klera? Neka brojke govore. God. 1911. bilo je po zkonu katolicima dodjeljeno 7,263.600 franaka za vjerske poslove. Dakako ista država snošljiva je i prama drugim vjeroispovjestima, jer iste godine dala je razmjerno u vjerske svrhe protestantima: 107.000, a jevrejima: 27.700. Suviše pri­ dodala je za službe ovih dviju vjera još 10.000 franaka. Danas mi imamo zakon (od g. 1900.) u Belgiji, po kojemu ove gornje tri vjere dobivaju godišnju pripomoć iz tzv. narodne ili državne blagajne. Država takogjer novčano pripomaže u podizanju novih zgrada kao i u popravljanu, starih. Župe se smatraju kao »civilni bitak« (»existu: civile«), te mogu imati vlasništvo (propriete). Svaka župa ima svoju administrativnu upravu, koje je po za­ konu član i mjesni načelnik (bourgmestre«), a kojoj je svrha, da pripomaže kler u vogje.iju crkvenih računa. Naravno, da su prije liberalci kušali mnogo puta da dohiju upravu nadzora crkvenih dobara, ali im sve to ostade bezuspješno. Klerici su isključeni iz vojničke službe. Nije s gorega spomenuh ni to, da sve civilne vlasti uredovno prisustvuju »Te Deumu , koji se pjeva prigodom narodnih godišnjica. Danas kat. Crkva ovdje broji: 6 biskupija, 190 deka­ nata. 6.400 crkava i kapela, 6 velikih i 6 malih sjemeni­ šta. God. 1900. Belgija je imala 2.474 samostana, od ko­ jih je 291 za muške osobe (ovih ima 6.237), a ostali broj za ženske, t. j. 2.183 sa 31.668 članica. Za ovu godinu nijesam mogao dobiti točna popisa, jer ga još i nema, ali uopće o svećenstvu, redovništvu i biskupijama biće napose govora. Za sada o tome dosta, a prijegjimo na: Š k o l s t v o . Nigdje na svijetu nema tako uregjena školstva ili obuke, kao što je to u Belgiji. Belgijanac po svojoj naravi jedino teži, da sama sebe usavrši prama svojoj okolini. Nije njemu mnogo stalo za tugjim krajem. On se mjeri prama svojoj mjeri. Zato nije se ni čuditi, što je razdioba školstva posve različna, i što se stranac ne može lako asimilirati njihovoj obuci. Drugim riječima, trebalo bi ovdje započeti prvotne nauke pa i proslijediti ostale. Mi se ovdje nemojmo na dugo pozabaviti sa tu­ mačenjem raznih naukovnih sistema, koji vladaju u ovo­ mu kraju, doli ćemo sa statistikom u ruci pokazati, da je skoro svaki Belgijanac školarac. Iz popisa samih sistema, čitaoci će već na prvi mah razumjeti razliku pojedinih škola. Na prvom mjestu dolaze belgijska sveučilišta. Imena i brojke kazaće, kako se Belgijanac zanaša za visokim školama. Evo obrasca (iz. šk. g. 1909.—10.): S v e u čilište Bruxelles Gand Liege Louvain u B ogo­ slo v ija _ — ш P rav- F ilo ­ L je čn i- Zna­ n ištv o zofija štvo nosti 192 127 295 330 152 87 131 81 451 410 184 233 970 1 ,7 9 7 580 396 522 345 1 ,9 5 7 Ukupno 854 K ovim brojkama moramo još pripojiti i ono 2.407 učenika, koji su iste gore naznačene godine pohagjali raz­ ne tehničke škole na gornjim sveučilištima. Od ovih gornjih sveučilišta, dva su državna, i to: u Ganđu i Liege-u, a dva slobodna u: Bruxelles-u i Louvain-u. Nego, kad smo pri ovomu, red je, da i dvije tri ri­ ječi natuknemo o djelovanju1 belgijskih katolika na polju odgoja. Najuspješnije djelo kat. Crkve u Belgiji, nema sum­ nje, jest u odgoju, uza svu ogromnu protimbu belg. I:beralne stranka Tomu je, mislim, razlog najvećma 17. članak Ustava, koji glasi: »Obuka je slobodna; sve su prethodne zapreke zabranjene; suzdržavanje povreda pridr­ žano je zakonu. Jednako i državna obuka ravna se prema zakonu«.1) Na ovom mjestu ustav predpostavlja u isti mah i slobodnu i državnu obuku. Razlika izmegju slo­ bodne i državne obuke jest jedino ta, Što prva ima pot­ punu slobodu u obuci, dok druga treba da pazi na zakon. Belgijanski katolici dobro su shvatili taj članak, kojim su im bile slobodne ruke u uspostavljanju novih prvih i srednjih škola, koje će biti kao priprava za sveučilišne nauke. Liberalci zadovoljili su se sa gradnjom svojeg sveučilišta u Bruxellesu uz pripomoć grada i brabantske pokrajine, dok za početne i srednje škole spoljašno ma­ rili nadajući se,.da će tim moći sve to više prodrijeti je­ dino državne škole na uštrb katoličkih. Ali ljuto su se prevarili, kako ću to iznijeti u dojdućem pismu, kad bude govora o srednjim i nižim školama. U opće ne vrijedi za Belgiju pravilo, da su u svemu poistovjetovane škole, podignute novcem bilo državnim, bilo gragjana. Diplome udijeljene od slobodnih sveučili­ šta vrijede jednako kao i one od državnih. Dakle velika je to blagodat po katoličke stanovnike u Belgiji. Osim sveučilišta Belgija ima i drugih visokih škola, i to: 6 trgovačkih. Kraljevska akademija lijepih umjetno­ sti nalazi se u Antwerpen-u, i brojila je 850 učenika god. !) Tekst glasi • „L’ enseignement est [Iibre; toute mesure preventive est interdite; la rćpression des delits n’ est reglee que par la loi. — L’ instruetion publique donnee aux frais de Г Etat est egalement reglee'par la loi*. �Вг. 12. — »SERAFINSKl PERIVOJ« — 1912. 204 1909. U 85 škola za risanje i slikanje ima 15.911 učenika, dok kraljevski konzervatorij i druge glazbene škole ra­ čunaju 20.192 učenika. To bi Vam dakle bilo »grosso modo« o višim ško­ lama u Belgiji. Drugi put mislim dovršiti o školstvu u Belgiji i to s osobitim osvrtom na početne i srednje škole. Megjutim nadam se, da će i ovo par gornjih redaka naj­ bolje rasvjetliti kulturnu stranu Belgije. Na koncu, gosp. uredniče, primite moje iskrene če­ stitke zbog napretka Vašeg »Seraf. Perivoja«, koji s dana na dan sve to više nalazi svojih vjernih i marnih či­ talaca. Uz bratski pozdrav iz tugjine jesam odani Vaš fra Anton Lovre Gančević. V J E S N I K . NAŠA DOMOVINA. Krinka ie pala! Poznato je već cijenjenim čitateljima »S. P.« da je otrag ne mnogo vremena izišla knjiga pod naslovom » B i b l i j a u s v i j e t l u i s t i n e i m o r a l a.<Napisao D a v o r i n T r s t e n j a k . Dionička tiskara u Zagrebu 1912. Str. 167. U predgovoru te knjige ističe Trstenjak megju osta­ lim i ovo: »Bivši još djakom kupih seb: Bibliju. Čitao sam ju vrlo rado. Bijaše mi ona u istinu sveto pismo. U svaku riječ ja sam vjerovao. Petnaest godina ležala je ona na mom noćnom stoliću i čitao sam ju svake večeri u krevetu. Čitah ju i za školske mise. Privlačio me koliko sadržaj, toliko jezik. Ali što sam ju više č ,ao to sam više opažao njezina protivurijećja. Napokon zaboravih na ljepotu jezika, te č i t a h k r i t i č k i m o č i m a . Otvorih oči. Stao sam č i t a t i k r i t i č k a d j e l a o Bi bl i j i , j e d n o , pa d r u g o i s v e dal j e. Mo j e s e u v j e r e n j e o j a č a . Ne bih nikako htio, da sam na krivu p u tu . . . M o j e j e u v j e r e n j e r a s l o i ja osje­ ćam potrebu, da ga iznesem na ja v u . . . J a s a m t r a ­ ž i o s a m o i s t i n u . Istina nada sve. Ovo je moje na­ učno uvjerenje.« Trstenjak se dakle stavio u pozu ozbiljnog, nepri­ stranog učenjaka, koji se ne zadovoljava površno stvar ispitati, nego je on za više godina temeljito, kritički, znanstveno proučavao Bibliju, a rezultat toga svoga pro­ učavanja iznosi na javu. Tako hoće Trstenjak, da o njem sudimo. A što je u stvari? Ja sam već jednom u ovom časopisu kazao, da ono, što Trstenjak o Bibliji iznosi nije njegovo maslo; kazao sam, da se on u biblijska pitanja ne razumije, te mu se može doviknuti sa Appellesom: »Sutor ne supra crepidam!« Sad imam u ruci bjelodanih, nepobitnih do­ kaza za to. Otrag nekoliko dana nabavio sam djelo M a k s a M a u r e n b r e c h e r a : B i b l i s c h e Ges c h i c h t e n — Beitrage zum geschichtlichen Verstdnanis der Religion, Berlin 1910. (Verlag Vorvvarts). Dogjoh do zanimivog, neočekivanog otkrića; M i s a o p o mi - s a o , r e č e n i c u p o r e č e n i c u , riječ po riječ prevodi T r s t e n j a k iz M aurenbrecherove knjige i iznosi na ia™ kap svoie »nau&10 “v ^renje«, kao rezultat svog višegodišnjeg kritičkog proučavanja Biblije. Našao sam pozitivno 79 (sedamdeset i devet) s t r a n i c a u Trstejakovoj knjizi, koje su d o s l o v n i p r i j e v o d i z M a u r e n b r e c h e r a . A biti će, da mi je pri isporegjivanju štogbd i oku izbjeglo, jer je Trstenjak lukavo postupao. On znade red izmješati i što je kod Marenbrechera pri svrsi članka to je gdjegod kod Trstenjaka na početku; ili što se sadrži kod Maurenbrechera u trima Posebnim člancima. Trstenjak je od svakog članka p0 nešt0 uzeo- d o s l o v n o preveo, te pod jedan zaiednički nas,ov Postavio. Sigurno je učinio to u svrhu л _____ u: ____ ________ х: i______ з _________ л \ ______ i___ da ne bi po nesreći kogod upoznao, da je- M aurenbre­ chera prevodio. Mudar bio, al se prevario. Suviše oko 20 stranica Trstenjakove knjige jest slo­ bodna preradba nekojih Maurenbrecherovih članaka; dakle u Trstenjakovoj knjizi imade ništa manje nego blizu 1 0 0 (sto) stranica prepisanih t. j. prevedenih iz Maurenbrechera. A to su ravno t r i d i j e l a k n j i g e . Ni ostali dio nije izvoran. Četrdeset i četiri (44) stranice ne sadrže drugo do razne navode biblijskog teksta po Daničićevom, odnosno Vukovom prijevodu, popraćeni sa kratkim Trstenjakovim nezgrapnim opas­ kama, glupim upitima, smiješnim začugjenjima, što sve odava, da Trstenjak Biblije ni malo ne razumije. Od ostale 24 stranice nešto je uzeto iz Drewsa »Die Christusmythe«, a s a l n o T r s t e n j a k o v i h jest u sve najviše d e s e t s t r a n i c a ubrojivši i pred­ govor. A i to nijesu cjelovite stranice nego razni umetci, koje je Trstenjak prevodeć M aurenbrechera ovdje ili ondje stavljao, a sadrže otrcane fraze protiv klerikalaca, svećenstva, pape, crkve, Biblije, pače protiv istog Boga. • Zanimivo u istinu! Od 167 stranica jedne knjige, samo ih desetak biti izvornim. Ovakovo šta rijetko se kada Čulo. Sličnog plagijatora mučno je ikada bilo. I još se to iznosi na javu u ime znanosti, u ime istine i morala kao plod svog višegodišnjeg proučavanja Biblije, �Vjesnik. a nije nego plod jednogodišnjeg p evogjenja Maurenbrecherova djela »Biblische Geschichten«. To djelo jest »naučno uvjerenje« Trstenjakovo. Krinka je pala. Sad znademo odakle Trstenjaku mudrost i lakoća, da piše o svemu i svačemu. O. P e t a r V 1a š i ć. »Martlć« na djelu. Nije tomu puno vremena, da je poput drugih hrvatskih pokrajina i u Bosni i Hercegovini osnovano pokrajinsko hrvatsko katoličko društvo »Martić« i ono već stupa na djelo. Baš ovih dana, kako nam iz Beča pišu, razaslalo je predsjedništvo »Martića« svoju okružnicu na razne prijatelje hrvatskoga kato­ ličkoga pokreta — na razne svećenike, u kojoj im javlja, kako misli već početi osnivati omladinska društva, te ih pri tom moli za vrlu neznatnu potporu — samo za dobru volju, da budu duševni vogje čitave akcije. Uprav je sveta svrha i ganutljivi motivi koji su »Martićevcepotakli na taj plemeniti i sveti pothvat. »Vjerni načelima velikoga Leona XIII. i vogje našeg dra. Mahnića — veli »Martića« okružnica — krećemo u široke mase, da i njima donesemo sreću i prosvjetu, koja će biti i katolička i hrvatska - - - krećemo novim stazama zdravog, krš ćanskog demokratizma. Da pokažemo, da jesmo i da ćemo ostati narodni ljudi, poveli smo akciju za osni­ vanjem omladinskih organizacija. S jedne ćemo strane pokazati, da nas visoke škole, nijesu mogle rastaviti od drugova naših, koji su bili prisiljeni, da nakon osnovne škole zamjene knjigu s plugom ili zanatom, već da i dalje gledamo u njima braću svoju, s kojom nas veže ista vjera i narodnost, ista prošlost, sadašnjost i budućnost, KNJIZ PRIKAZI I OCJENE. Fra Lovro Mihačević: Crtice iz albaneške povi­ jesti, Sarajevo Tiskara Kramarić i Raguz, Cijena 90 hel. S ovom knjigom dobismo potpunu sliku junačkih Albaneza od najstarijih vremena do danas, uprav do onoga dana, kada skoro Kiamil paša proglasi u Draču autono­ miju i nezavisnost Albanije, te ode na zdogovor u Valonu, da očuvaju Albaniju od daljnjeg prodiranja srpskih i crno­ gorskih četa. Uvaženi i radni naš redodržavnik kao što nas je lani podario zanimivim putopisima »P o A 1b a n i j i«, u kojim nam prikazuje zemlju junačkih Skenderbegovića, kakva je u sadašnjosti, tako isto ovogodišnjim » C r t i c a m a « poklanja nam na ruke cjelovitu sliku arnautske prošlosti, da imademo cjeloviti pojam o sino­ vima orlova — o slobodnim Sćipitarima, a tijem da i nehotice osjetimo simpatije prema ovim dičnim i vječnim 205 a s druge ćemo strane bezvjerstvu, koje se i u nas po­ čelo sve više pojavljivati u obliku soc. demokracije, li­ beralizma i vjerskog indifercntizma, staviti na put ljude, kojih su se od svojih mladih dana počeli spremati za boj. Te mlade, zanosne borioce valja da odgoje naše omi. organizacije. Svrha dakle omladinskim organizacijama je duševni i tjelesni odgoj članova u katoličkom i hr­ vatskom duhu ...« Svoju svrhu »Martićevci« misle po­ stići sa društvenom knjižnicom, zgodnim predavanjima, eventualno zabavama, tjelovježbom i sličnim sredstvima. Nema sumnje, da će ovi uzvišeni idejali naših visokošolaca naići na opće simpatije, a kod svećenstva sve­ strane pomoći i grijeh bi bio u nebo vapijući upravno ili neupravno stajati im na put. Previšnje odlikovanja. Njegovo c. i kr. Veličanstvo, kako doznajemo iz pouzdana vrela, odlikovao je člana naše redodržave fra Angjela I k i ć a viteškim krstom F ra 'je Josipa I. Odlikovani, rodio se je u selu Štrepcima župe zovičke dne 13. V. 1861. Franjevačku je halju obnkao 1879., a mladu misu Bogu prinio 1886. 0 ^ f0 ga vremena, svoje je sile stavio na oltar reda i roda> f „ tome radu stjže ga zaslužen0 odlikovanje. Zas]užnom , dohrom jra Angjelu srdačn0 čestitamo! Odlični trećoredac. Na Bezgrješno Začeće — 8. pro­ sinca obdržavana je u Sarajevu kod Franjevaca skup­ ština trećoredaca sv. Franje, na kojoj je bio vrlo lijep broj prisutnih. Iza propovjedi upravitelja Cičića slijedilo je oblačenje. Megju ostalim haljinu sv. Franje tom zgo­ dom primio je i čuveni graditelj gosp. Franjo Holz. SMOTRA. borcima za slobodu i prava domovine. Istina, svakomu nas još od djetinstva poznata su viteška vojevanja slav­ nog Skenderbega, otkako najprije izagje u Jedreni na megdan nepridobivenom Deli-Tatarinu i odsječe mu glavu, pa onda u Brusi dvojici snažnih, slobodnih i stra­ hovitih Turaka isto odsječe glave: i mnogo pobjeda od­ nese nad Muratom, Feriš pašom, Mustafom pašom itd.: ali baš zato, jer naše pojmovanje albaneške prošlosti i počimlje i prestaje sa junačkim Skenderbegom, zato je ova knjiga mgp. o. Mihačevića bila poželjna i potrebita za nas u svako doba, a osobito danas, kada je govorenje o Albaniji nanovo oživjelo i postalo predmetom općega zanimanja. Pored p r e d g o v o r a i u v o d a knjiga se dijeli u pet poglavlja. P o g l a v l j e p r v o prikazuje Albaniju od najsta­ rijega doba, koliko samo sežu istorični spomenici, pa �206 Вг. 12. »SERAFINSKI PERIVOJ« dok nije spala pod rimsku vlast. Najglavnije dvije pro­ vincije, koje je obuzimala stara Arbanija, bile bi Ilirija u užem smislu; Epir. Grčka je kultura ostavila slab upliv u ovim zemljama do u poznije vrijeme, premda se može vjerovati, da su Grci prije nego su došli u da­ našnju svoju zemlju obitavali u Epiru. Pod konac III. st. pr. Hrista izgubiš: Grci svoju samostalnost i potpađoše pod Rim, isto se dogodi i s Epirom 168. pr. H. U p o g l a v l j u II. Albanija, nakon' diobe rimskoga carstva, potpada pod istočne rimske careve, a isto u ovoj periodi izvrgnuta je pohagjajima Visigota, Ostrogota, pa u VII. stoljeću Srba, Bugara i sličnih pohoditelja i navalitelja. Srbi su gospodovali mjestima Albanije u pravom smislu pod kraljem Stjepanom Nemanjom i osta­ vili znakove blagotvornog djelovanja, što se vidi iz ku­ pelji, crkava i tvrgjava. Sve što su Srbi učinili u Albaniji, ne bijaše trajno. Mihael Angjeo Komnen stopi razasute državice u jednu autonomnu državu; ali ništa to ne bijaše trajno, jer je sudbina Albanije kroz sve ovo vrijeme bila izvrgnuta svakovrsnim napadauma i utjecajima ja­ čega. Tako sve do XV. stoPeća. iel' P o g l a v l j e III. bavi se Skenderbegom: njegovim udesom i životom, odnošajima prema onovremenim dr­ žav am a^ »naročito njegovo ratovanje sa Osmanlijama. Nakon smrti Kastriota 1467. Albanija se znatno promijenila, i ako ni Kastriota zbog svojih prilika nije sustavno uredio i podigao svoje zemlje. Tega vremena mnogi se Albanezi isele u Italiju. Turci se uvuku na vas mah u Albaniju, islam se proširi, premda kako P o g l a v l j e IV. kaže, da gradovi i plemena bijahu nezavisni, a male države podložne Porti, kojim bi uprav­ ljali bezi i paše iz kuća uglednih i bogatih, koji bi se znali i s Turcima u koštac uhvatiti, kad je to njihova korist zahtijevala. Ovo poglavlje bavi se Albanijom sve do 1831., kada se novije težnje i aspiracije osjetile u Albaniji u duhu svoga vrem ena. Za ovo doba našljednih paša i begeva ističu se osobito silni Bušatlije, kojih djela ispunjaju krvave stranice albaneške povijesti. P o g l a v l j e V., i zadnje otkriva nam mnogu zanimivu i velevažnu tačku novije Albanije: arnautske ustanke i revolucije, neuvigjavnost i nepravednost ber­ linskog kongresa prema Albanezima, pa onda opet naj­ novije zapletaje u Albaniji u našem stoljeću, ulogu mladoturaka, pojav Ise Boljetinca, uopće takve stvari, koje da­ našnja javnost u mnogom ne poznaje, a mora znati, hoće li, da što stvarno i pametno o Albaniji rekne. 1912. Čitavo je djelo poučno i zanimivo, pa ga mi od srca preporučamo! — Z. Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni od najstarijih vremena do danas. Sastavio Hamdija Kreševljaković. Sarajevo, 1912. P rva hrv. tiskara Kramarić i M. Raguz. Prošle godine, kao što smo i mi javili, navr­ šilo se je ravnih 300 godina, kako je fra Matija Divković tiskao prvo svoje djelo i stavio u Bosni nove temelje zaspaloj narodnoj hrvatskoj knjizi. Ta je okolnost m la­ doga muslimana Н. Kreševljakovića potakla, da je u »Hrv. Zajednici« ,o tome napisao jedan člančić. Pisac se je nadao, da će kogod o tome napisati štogod više, ali mu se nada izjalovi. Dijelom to, a dijelom, što su se baš oni brojevi »Hrv. Zajednice« u kojim je on o tome pisao puno tražili, a najviše nagovorom svojih prijatelja mladi se je pisac odvažio i ovaj svoj prvijenac proširio, te ga ove godine i objelodanio. Djelo se g. H. Kreševljak. ića diieli na tri doba: od najstarijih vremena do Divkovića, od DivKovića do ilirskoga pokreta, te od ilir­ skoga pokreta do danas. Piscu je početak hrvatske knjige u Bosni povelja Kulina bana, što ju je on 29. kolovoza 1189. izdat Dubrovčanima, i što se danas čuva u Petrogradu u biblioteci carske akademije. Iza toga se pisac bavi bogumilskom literaturom. U drugoj periodi pisac se bavi najprije djelima pisanim bosanicom, zatim latinicom, a na koncu muslimanskim piscima. Treće je doba pisac zgoti 'o podjelio u dva doba: do okupacije i po­ slije okupacije. Tu se govori o pjesnicima, o skupljanju na* odnoga blaga, o školskim knjigama, o narodnim umo­ tvorinama, folklori, beletristici, omladinskoj literaturi, znanstvenoj i poučnoj literaturi, te o periodičnoj litera­ turi. Pišući ovo djelo pis’ac je mnoga djela, o kojima je pisao, imao pri ruci, a dijelom se je služio do sada pu­ bliciranim djelima. Djelo je pisano krasnom hrvaštinom, te sasvim nepristrano — govori o Franjevcima, tako, da o njima bolje ne bi govorio ni Franjevac ili barem dobar katolik. Naravno, da ima dosta djela, koja pisac nije spomenuo, ali on nije ni išao za tim, da u 53 stranice izrešeta sve što se je tamo od Kulina bana pa do danas u Bosni napisalo, njemu je bila glavna svrha, da ovim djelom općenito prikaže književni rad H rvata u Bosni i Hercegovini i da na to prigodom 300 godišnjice knji­ ževnoga rada fra M. Divkovića pobudi pozornost. U ovo­ me smjeru djelo je sasvim uspjelo, te ga svima od srca preporučamo. Dobiva se kod pisca u Sarajevu, a cijena mu je 1 K. »Serafinski Perivoj« izlazi na dva arka svakog 15. u mj.; godišnja cijena 5 K, — za gjake, trećoretce i siromahe 3 K. Rukopise, pretplate i reklamacije prim a uredništvo u S arajev u . (Bosna, S arajevo, franjevački samostan). Odgovorni urenik: dr. o. Julijan Jelenlć, Tiskara »Bosanske Pošte« u Sarajevu. �se r a f in s k i P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU. ZA GODINU S DOZVOLOM CRKVENE I REDOVNIČKE VLASTI UREDIO: ■ Ж Д З Ј Ј иТ ЈЈ ч D :' FRA JUL1JAN JELENIĆ. SARAJEVO. 1912. TISKARA BOSANSKE POSTE, -SARAJEVO- ��Sadržaj „Seraf. Perivoja" za god. 1912 [Ш IfS iJ PJESME. Strana Bogorodici (dr. Oj'uro A rn o ld ) ............................................ 131 Genij Hrvatstva (P. S enjić-T vrtković)........................... 6 Hrv. štarinarskom društvu u Kninu (Stj. llijić) . . . . 124 Iz knjige' pjesama »Naši ljudi« (A. Cičić)...........................180 Iz »Pjesama Rušigradskih« (B. M arkušić)...................... 22 Ja sam gusle svoje (dr. Gj. A rn o ld )............................... 131 Jesen (fra Ned. Dugonjić-Vrhovčić)................................... 181 Lipa (Anka Topićeva) ........................................................... 63 Našem biskupu fra Marijanu (dr. T. Alaupović) . . . . 101 Noćno spominjanje (P. S enjić-T vrtković)............................43 Spomen (Nonca) .................................................................... 79 Što se više bližim (dr. Gj. A rnold).................................... 11 U teškom času (dr. Gj. A rnold)........................................ 157 Vogji svome (Nonca) ..................................................... 130 Zvijezda moga zvanja (P. Senjić Tvrtković).............................193 Zvijezda mora (dr. Gj. A rnold)........................................ 1 ČLANCI. Panjalukajma biskupa" fra"Jozu G arića............................... 189 Borba za moral (0. P. O. F. M .) ....................................38 Bosanski ljiljan (fra M. V. Batinić)...................... чб, 102, 131 Divni razvoj Duns Skotove Škole u 17 v. . . 117, 158, 109 i 194 Dvije okolnosti Isusova Uskrsnuća (O. P. Vlašić) . . 61, 85 Iz povjesti franj. crkve u Tolisi (Dobroslav Bazički . . 175 Jedan'prinos hult. povjesti bos. Franjevaca (fra E Matić) . . 51 Još o pretkršćanskom Isusu (O. P. V lašić)...........................149 K budućem euharističkom kongresu u Beču (dr. Blažević) 17 Louvenski profesor M. De Wulf o nauci Ivana Duns Škota 69 »Kultura i bos Franjevci« pred su d o m ..................... • . . 200 МпрЛо fra Alojzlje^Mjšić — mostarski biskup . . . 38 Neke misli o trećoretskom pokretu u Hrvatskoj (A. Cičić) 41 Neronove žetve (Guenot-Mišura) 1 , 23, 44, 64, 79, 105. 125, 152, Pabirci iz nekrologiia franj. samostana u Vukovaru (O. Gj. Bencetić ........................................................................... 134 Perzijski utjecaj na mesijansku ideju u Bibliji .................. 190 Pjesnik i pravnik b. Jakopone da Todi ( ć ) ...................... 8 Pretkršćanski Isus (0. P. V la š ić ) ................................... 18 Savremeno Robinsonovo predavanje o sv. Franji Asiškome (A. L. G a n č e v ić ).......................................................50 Slobodni moral (O. P. G ra b ić ).............................................. 77 Svećenički sastanak u Spljetu (Učesnik P . ) ..................40 LISTAK. Dominikanac ubijen pri kragji (0. P . ) ............................... 55 Framazunsko licumjerstvo (0. F. G.) ..................................... 30 Hrv. kat. narodno gjaštvo (I. M .) ................................... ....... Hrv.-slovenski kat. gjački sastanak (M. I.) . . . . . 153 Iz humanitafndstilproti katolici’mu (S. Miljevaca) . . . . . 72 Izvještaj Jukića zbora franj. bogoslova u Sarajevu za go­ dinu 1911.—12........................................................... .... . 93 Javna' sablazan (0. P . ) ............................................................ Jubilarac fra Angjeo Ćurić (M. D ž .)................................... 147 Katolički mladenački pokret (fra K. I . ) ...........................112 Malikov predlog (D a lm a tin a c )............................................. 31 Mladenačke organizacije u Dalmaciji (L. B . ) ..................55 Mladohrvatstvo (fra A. G . ) ..................................................... 54 Najnoviji prijevodi Fioretti-a (Anton Gačević)..................... 74 Nekoliko crkv. pjesama iz stare hrv. glagoljske knjige (Prof. R. S t r o h a l ) ............................................................. 162 Nešto 0 naslovu VII. knjige Martićevili »Osvetnika« (Č) . . 113 0. Eugenije Olivieri Franjevac (T .).........................................90 Osnovna škola u Docu (fra M. Kozinović)......................94 Proslava 75-godišnjice zbora duh. m ladeži............................92 Proto llić 0 sadanjoj crkvi neujedinjenili Srba (dr. J.) . . . 29 Prvi tabor kat. mladenačkih društava u Istri (0. F. S.) . 144 Sa 1. sastanka trećoredskih vogja (fra A. Cičić) . . . 139 Smijemo li siticati' III. svjetovni red sv. Franje kao naj­ bolja kat. organizaciju? . (L. B . ) .........................................89 Socijalno-karitativna djelatnost kat. redovnica u Njemač­ koj (O. K. B u lat)................................................................... 95 Socijologija u španjolskim seminarima (F. A. G.) . . . 12 Sv. Otac Pijo X. 0 III. redu (Fr. A. C ičić)......................184 Sraz kršćanstva i islama pod Biogradom (dr. Jelenić) . Svećeničke organizacije (F. L. B . ) ............................... Turski koran i katolički katehizam (0. P. G.) . . . . U ime slobode četrdeset hiljada zarobljenika (G.) . . Ulomak iz službene statistike (dr. Blažević) . . . . Ustoličenje biskupa Mišića (Mijo Sarajlija).................. Vindthorstova stogodišnjica (F. A. G .).......................... Vrijedno da se zabilježi (dr. Blažević)...................... Za kulturni program (svećenik p ra v a š)...................... VJESNIK. NAŠA DONOVINA. Antunovo u D o c u ............................... Apostolski d e l e g a t............................... Biskup Marković ................................ Biskup Mišić u S a r a j e v u .................. Blagosov temeljnog kamena . . . . Bogoslovska S m o t r a .......................... Crkva sv. Antuna u Sarajevu . . . . Darovi »Serafinskom Perivoju« . . Devedesetgodišnjica rogjenja . . . Dr. Rittig 0 tonu našega novinstva Euharistički k o n g r e s .......................... Fra Ivo Jurić Franjevcima Bosne Srebrene , . . . Fra Nikola M om činović...................... General franj. reda biskupu Mišiću . . Hercegovci svome biskupu . . . . Ispiti u franj. bogoslovnom sjemeništu Iz bogosl. franj. sjemeništa u Sarajevu Iz franj. sjemeništa Bosne Srebrene . Jurisdikcija ....................................... 14 114 165 97 57 164 164 32 31 145 166 186 146 97 75 114 166 186 114 �Strana Stran* Kardinal Falconi biskupu Mišiću . . ...................................... 98 Reforme rim. vikarijata............................................................ 33 ............................................................. 57 Kongres .................................................................................. 186 Skotova beatifikacija Kongrua u Bosni i Hercegovini ......................................... 145 Vjeronauk opet ulazi u š k o l e .................................................... 33 ..................................................................... 14 Krinka je pala ....................................................................... 2u4 Žrtva klevete Kužan vjetar s m o r a ............................................................ 14 NJEMAČKA. Licencijat .................................................................................. 186 »Martić* na djelu ...................................................................... 2u5 Franjevac — apostol umjerenosti 146 Matura ....................................................................................32 Glasoviti učenjak postao Franjevcem 68 Ministar Bilinski biskupu M i š i ć u .......................................... 74 Kulturni b o j ................................ 15 Ministar Bilinski u B o s n i ........................................................ 97 Oporuka abertskog nadbiskupa 114 Misije .......................................................................................186 Papin nuncij i polemika njem. katolika 114 Mlada misa ............................................................................... 31 Pokret za papinu državu i Isusovce ......................................146 Na trećoredski sastanak ........................................................ 74 ENGLESKA. Novi šibenski biskup ........................................................... 75 Novi voj. ženidbeni zakon za Bosnu i Hercegovinu . . . 146 Godišnji napredak kat. c r k v e ..........................................33 Novoimenovani biskup dolazi u S a ra je v o .............................56 Značajni govor kardinala B o u r n e ..................................... 15 Obnova crkve u T o l i s i ............................................................. 14 SJEVER. AMERIKA. Odlazak biskupa Mišića u Rim ............................................. 98 Okružnica biskupa dra M a r č e lić a .......................................... 32 0. Honorij Zaninović .............................................................98 Magjarski svećenik pokrenuo novu v je r u ............................147 Papin poslanik trećoredac . . . .....................................147 Papin delegat ................................................................ 32, 114 Posveta crkve u T o l i s i ........................................................... 145 Rasprava 0 rangu rimskih kardinala .....................................145 Posveta temeljnoga kamena Napretkova doma . . . . 165 ŠPANJOLSKA. Prelaz na islam ......................................... .... . . . . 32 Čuveni Franjevac Casanova umro . . Previšnje odlikovanje............................................. • ■ . 205 58 Prof. Perić o Franjevcima u carev, vijeću ............................. 56 ŠVICARSKA. Profesorski i s p i t i ................................................................ Promjene .............................................................................. Borba proti spaljivanju t j e l e s a ..........................................15 Promjene u Bosni S r e b r e n o j......................................... 96. SAVEZNE BALKANSKE DRŽAVE. Proširenje franj. zavoda u Bosni . . . . Piovincialatus Franciscanorum bosnensium . . Stanje kat. crkve ................................................... 186 Redodržavnik Mišić — mostar-.ki bisKu . . Regjenje i p r i m i c i j e ....................... .... TURSKA. Rušenje crkve sv. Antuna u Sarajevu . . Johakima III. 15 Serafinska Udruga ....................... .... . . Skupština za gradnju crkve sv. Antuna u Sarajevu Svečana akad. franj. bogoslova u Макк koj KNJIŽEVNA SMOTRA. Svečani jubilej biskupa Zaninovića . . . Gospe Lurdske za g. 1913.................................... 168 Štovateljima sv. Antuna Anleitung zur Einteilung ^des Erstkomunikanten-Unterrichtes Umrli (dr. Jakob Scnmitt) T ........................................................ 60 Uredništvo »Dušobrižnika« Christian Doctrines and Modern Thouht (T. G. Boneni) . . 115 Veći pape od P a p e ............................................. Crtice iz albanske povijesti (fra Lovro M ihačević)...............205 . . 186 Das neue Leben (Dr. Frau K eller)...................................... 116 Visoki gost ....................................................... . . 166 Der junge Priester (Herbert V au g h a n )................................... 59 Vizita ................................ ............................... 13 Der Rosenkranz des Priesters (Dr. Ferd. Rudolf) . . . . 16 Zahvala franj. gimnazije u V iso k o m ............... Dojmovi s Istoka (Marinko Lacković)............................60, 99 NAŠA MONARHIJA. Erklarung des kleinen Deharbeschen Katechismus (Dr. Jakob Schmitt) ................................................................... 16 Nasljednik nuncija B a v o n e ........................................... 33 O. Vinko Grebler u m r o ...........................................................114 Erziehungskunst (Aiban S t o l z ) ............................................... 16 Posije smrti bečkog nuncija B a v o n e..................................... 33 Florilegium hebiaicum (Dr. Hub. L indenionn.......................... 166 Homilien und Predigten (Dr. Paul W ilhelm ).......................100 Skupština Marijine kongregacije u B e č u .................................32 Istočno crkveno pitanje (dr. Fran G riv ec ).............................36 Velika skupštine štampe u B u d im p e š ti.................................32 Jedan naš prosvjetni jubilej (Josip Milaković) . . . . 60 Jesu li naprednjaci — demokratski b ezv jerci........................ 60 ITALIJA. Kanzel Reden (Dr. Joseph Georg von E h ile r) ...................... 168 Čudan način propovijedanja riječi B o žje................................. 14 Kanzel-VortrSge 6. Band (Dr. Mat. Eberhard: — Der Deficit jubilarne godine .................................................. 14 Aegidius Ditscheid) ........................................................... 100 Kako tal. katolici poštuju sv. F r a n j u ..................................... 58 Katehetična, obučna i uzgojna metodika (prof. Fer. Effler) 60 Koje novine ne smiju čitati Franjeviii? .................. . <5 Kmetovsk > pitanje u Bosni i Hercegovini (Vojslav Hranić 16, 59 Muzej za kršć. s t a r i n e ............................................................ 33 Kraljici Hrvata (fra Nedjelj. Dugonjić-Vrhovčić) . 148, 167 Nove reforme k l e r a .................................................................57 Kratak pregled hrvatske knjige (H. KreŠevljakovic) 2o6 15 Novi oratorij 0. H a rtm a n n a ..................................................115 Kratka povjest glazbe (Stjepan Hadrović) Kritična povjest sv. kuće Marijine u Loretu (Drag. DujPapa Pijo X. i siročad iz Sicilije i K alabrije.................. 115 100 Papa postavlja u Rimu redovnike za župnike........................75 m u š i ć ......................................... 148 Reforma tal. kleričkih sjem eništa.........................................165 Kultura i bos. Franjevci (dr. Jelenić) Reforme redovničkih škola ...................................................33 Le Tiers-Ordre de saint Francais d’ Assise (P. R. Leguil) 100 �S ita n * Mala biblijska povjest (đr. F. J. Knecht — Vladimir Bakotić) ........................- • « - ....................... • 60 Malta ili Mliet? (dr. Rudolf Vimer)........................... 36, 58 Mihovio Pavlinović (Gjurić guslar) .................... 148 Naše kolo (Ljubomir Maraković). . . . . . . . . 187 Pjesme (Ivan Ev. Š a r ić ) ......................................................... 34 Po Albaniji (fra L. Mihačević)........................................ 98 Pogledi u svećenički i bogoslovski život (dr. F. Novak) 36 Povjest Bosne od najstarijih vremena do propasti kraljev­ stva (Milan Prelog) ........................... 60, 75 Pravo dušobrižnika pri obćinskim izborima.................... 36 Predigten (Alban Stolz) ................................................60 Repetitorij Prelog) povjesti Austrougarske Monarhije (dr. Milan .................................................................................... 100 S tra n * Rukovet cvijeća (fra Andrija Matatinović)................16, 115 Slike iz biblijske povjesti (J. Heinemann) . . . . . . 115 Srpsko-hrvatski almanak za g. 1911.................................. 36 Sudbina izdajice (P. Mišura).......................................... 147 Sveto pismo Starog i Novog Zavjeta (dr. Val. Cebušnik) 16 Un poeta Mitrato della Bosnia (Vlad. Bakotić)............... 100 Zbirka pučkih prestava (O. lv. Vuković)................... . 36 Vollstandige Katechesen fiir die Untere Klasse der katalischen Volksschulen 13. Aufl. Freiburg 1. B. 1911. Herdersche Verlagshandlung (0. Меу)...............................100 Dopisnica uredništva.........................16, 8o, 100, 168, 188 �«3* s * r ���Privilegovana |f zemaljska banka ZA. B O S N U I H E R C E G OVIN IX Uplaćeni dionički kapital 14 milijuna kruna. ltedoviifi rezerva i fond za sigurnost zalo/adcu K 5,300.000. CENTRALA U SARAJEVU. FILIJALE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — ISPOSTAVE: u Bihaću, Derventi, Doboju, B. Gradiški, Bos. Novom, Lijevnu ' Tjtos Sšiucu, Travniku, Trcbinju i Višegradu — ZASTUPSTVA u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorni u. nica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjes ima Bosne i Veleprodaja duhana n svim spomenutim mjestima. Hercegovine, Austro-Lgarske i inozemstva. — Daje zajmove na H1P0TEKARN0 ODJELJENJE. vrijednosne papiie. — Prima novac uz tekući r;:čun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote s^ake vrsti u Dalje h potekarne i komunalne zajmove do godine. Izdaje pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,Safea — u za *u 4 ,/Л’|| zalužnicc i 5% komunalne obligacijc. Ove su založnice i svihu uregjenom oklopljenom prostorom pod zatvorom, stranke komunalne obligacije u Bosni i Hcrcego ini prosti od proveza, i banke. imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamče­ vine p'i trgovačkim poslovima. Osim ioga mogu služiti u čitavoj ODJELJENJE ZA ROBU. austro u arskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kauc-je. Kod banke ustrojeno odjelenje robe kao što i pos bno odjeienje BANKOVNO ODJELJENJE. ■ a . ‘ ______________________________________________ ’ ^ ž a žcmaljsllfe proizvode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i drtige se sa "'tjcm u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u kovine. — Preuzima kupone i vučine srećke. — Eskonm,;' • ta<io i na vlastiti račun, tinanoranjem i podizanjem mduinjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-kurentu i * trba * javnih poduzeća, nic uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja ' .j^rni su predmeti Izvoza suhe šljive i žito. povi.L osigurav. ,,Al Kod banke opstojeća generalni agentut putem filijala i ispostava m . e vrst ranja na život i proti vatre. slučaj nesreće proli raznih ste r PROYIDENClJA" prima osiguranja ' \Z10N1 GENERALI" prima direktno ili o ra ln a agentura osiguravajućeg društva тojevima i na drugim predmetima I Za odmah prodati stoje jedne nove orgulje po pneurnatićnom sustavu sa 16 registara. 11 zvučnih registara i 5 Coppelungsregistara, koja je izložena u trgovačkom muzeimiu u Zagrebu. Osim toga preporuea sa potpisana tvrtka za pravljenje novih orgulja svake vrsti. Preuzima i renoviranje starih orgulja sa jamstvom. ■ - IM. H eferer ud. i Sin« --.....................■ ■1 �IDI MODERNO UREEJENO TISKORO I KN1IE0VEZNIC9 „Б О Ш Е POSTE" PREPORUČUJE SE 29 IZRADBU SVIH U TISKARSKU I RH3I60VE29ČRU STRUNU 5P9DR3UĆIH P0SL0V9. - SL9G9ĆI STROJEVI „LllfOTVPE". -- STERE0TIPI39. iji � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj 1912 Description An account of the resource Br. 1-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1912 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438