https://kolekcije.nub.ba/files/original/872c5d5514a7acac31a8fb56ec76caa9.pdf 17e1f31fd9bd395e366c99dac4c094e7 PDF Text Text Perivoj serafinskj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 15. SIJEČNJA 1911. BROJ 1. GOD. XXV. SADRŽAJ: A) PJESMA i ČLANCI: 1. Dr. Gjuro Arnold: Još pjevam ......................... 2. Dr. fra Karlo Eterović, Franjo Ašiški, svetac E uharistije........................ ................................ 3. O. Petar VlaŠić: Najnoviji prepirka o Isusu. . 4. Dr. Gjuro Arnold: Znadem da sva mora držiš... 5. A. Čičić: Na seoskom g r o b lju ........................ 6. O. Petar Grabić: Djelo izvanredne vrijednosti Dr. Ante Bauer imenovan biskupom. — Biskup Marković u Sarajevu — Car Vilim II. katolik. — Božična alukacija sv, Oca kardinalima. — Rasulo u luteranskoj državnoj crkvi. — Katolička crkva u Engleskoj. - Portugalski katolici prosvjeduju. — Španjolska. — Kada će biti konzistcrij? — Insta­ lacija — Naša slika................................................. SMOTRA. 4 B) LIST AK. 1. Dr. Blažević: Monarhija ili republika 2. Skotistički pokretu katoličkoj ' ’enić: Nikola' Alačević, Slavni i zaslužni mužev. -rska i Primorje. — Dr. A. Koch: Lerbuch der Vologie. — C. Kirch, Enchoridion fontium hL. clesiasticae antiquae. „Du­ šobrižnik".-L , isiv'k sv. Franje. C) VJESNIK. Saski knez Makso o sjedir- nju crkava. — Privi! ft za Bosnu novi Da uzmogne štediti sa usf Prlvllegovana zemaljska bair'ta za 'ovn & / 15 ка banka .u svakoga! iie ian5im 14 .. da ne mora često ići u banku. Izbavila je zgodne male vrlo lijepe p riv atn e k u tije да šte d n ju iz čelika (vidi gdje će se k u tija o tv o riti sa tam o sp rem lje­ sliku), koje ona po želji u stu p a svakom e uz nim ključem , novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruha (trošak kutije), koji se ulo­ kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. Iste su zaključane, ra sp o la g a ti. i napose uregjene za kovani i papirni novac, te Ovaj se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ na principu, da se jednom sprem ljen a uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje n ja ne može opet olako dignuti, nego se ,B.>snuiH«c«fcovum kroz prostrani otvor I I. dočim se papirni mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupijinu O na pro­ banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani. i najm anji iznos. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom Ovaj način Štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva mje­ osobe svakog staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na mjestima, gdje samo u malim svotama, napose za obrtn ik e i banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, ra d n ik e ; za dom aćice i u uzgojnom smislu za djecu ; za sto ln a u d ru žen ja i sabiranje prinosa za razne društvene, o siguravajuće, dobrotvorne i pobožne sv rh e itd. kao i za osobe, koje sta n u ju u udaljenim m je s tim a ^ e ne mogu svaki pštegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi sm isao za štednje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru privede u k am aćen ju . 1 ako se samo na helere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 helera stavi * kutiju, zaštediće kroz go­ dinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doći u banku i javiti adresu ili pisati. �Рп/а hrvatska parna tvornica vostenib ш н ш и и и и н и svieća i roedičarskih proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničkima za nabavu pravih i nepatvorenih voštanica, stearinskih svijeća, crkvenog nlja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dušica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. — Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama, р ц г Za olakšat] naručbu, valja tražiti clenik, koji se franko dostavlja. - W l A 11 VOGLE ARAJEVO i. хА tmanditno dru? . ■ ■■ ■ '4+ф preporučuje veleča&ii^ ^veja>iicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, protokola, crkvenih računa i exhibita, krstnih, vjenčanih i smrtnih listova i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, u vlastitoj knjigovežnici. Službenih kuverata u svim veličinam a. Posluga brza. : Cijene umjerene. Skladište irelnrik stvari, kao papira i svib pisatib potrebštioa. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJI. SARAJEVO, 15. SIJEČNJA 1911. Dr. G juro A r n o ld : — ' Još p jev a m .... Još pjevam kao stari dub u gori, Kad s jutra sunce trgne ga iz sanjd; Čeznuće rajsko v’jek mi dušu mori I pjesme mi po sjetnim žicam ganja. Ne marim, što me gavrani obl’jeću 1 hoće pjesmam da mi sklad pomute: Ja pjevam samo skromnom dolje cv’jeću I zv*jezdam, što no sveti žar mi slute. Ne marim, što me kadgod v jor bije I prijeti satrt mrazom svoga huka Sve pjesme moje ista vje Da on ih štiti, koj me i A kako zlata nijedna ne t I nijedna mi ne teži na slavu — Ja pjevat ću, dok Bog mi sam ne reče, Da stanem i na počin sklonim glavu. Dr. fra. K. E terovlć, Š ib en ik : Franjo Ašiškl, svetac Euharistije. Kad je sv. Franjo razregjivo svoje prve učenike u tugje države i daleke krajeve: jedne u Ugarsku, jedne u Njemačku, druge u vruću Afriku, za se odabra francusku zemlju, s razloga odveć nježna i ga­ nutljiva: »Ja, reče, odabirem F ran cu sk u ..., jer onaj narod izmegju ostalih katolika i s k a z u j e v e l i k u č a s t T i j e l u G o s p o d n j e m u , što mi je vrlo ugodno, te ću se radi toga najradosnije s njima za­ baviti.«1) Gorilo je srce umbrijskog serafina živom i du­ bokom pobožnošću; — preosjetljive žice njegove •) Speculum Perfectionis, edit. P str. 118-119. Sabatier, Pariš 1898 GOD. XXV. duše milo bi zatitrale na svaki odjek Božanske lju­ bavi i dobrote u prirodi, — ali u ničem njegov duh nije toliko igro, nikakva pobožnost nije toliko rasta­ pala njegovo srce, tako duboko prodrla u žile i mo­ zak mjegva bića, koliko pobožnost k presvetoj Euha­ ristiji. Stvar naravna i shvatljiva. Otajstvo Tijela Gospodnjega središte je kršćanteologije, ognjište milosti i vrhunaravnoga ži­ vota vjernika; je li, po tom, moglo, a da neodolivom jakošću ne obuzme Franju, u koga je prišo sav duh Evangjtlja? Franju, koji bijaše vjernik, sin Crkve i kršćanske nauke, u najsavršenijem stupnju? D&, vjera u nazočnost Isusovu na oltarima, bi­ jaše u životu sv. Franje sunce, koje svojim zraka­ ma rasvijetljiva sve misli njegove, sunce, koje je svojom Božanskom toplotom grijalo najdublje osje­ ćaje,, budilo uzvišene pozive, oplogjivalo djela i ko­ rake njegove. Čitajmo zgode Franjina života, listajmo zlatna djelašca asiškog Patriarhe — svaki čas sretamo na njegovim usnama presv. Tijelo Gospodnje, iz svake stranice diže se nježni i opojni euharistični mio­ miris. Ž i v o m v j e r o m gleda Franjo Isusa pod p'rilikama kruha i vina. Vjera živa raspaljiva mu u srcu l j u b a v , budi zanos i klanjanje. Iz vjere pak i ljubavi prodire ona silna r e v n o s t , kojom Franjina duša izgara željom i nastojanjem, e bi cijeli svijet častio ovo divno Otajstvo, pohagjo ga često, primo dostojno, držo ga u čistim crkvama i drago­ cjenim posudama, e bi, iz ljubavi k Njemu, duboko štovo svećenike oltara i presvete riječi, kojima oni pretvaraju kruh i vino u Tijelo i Krv Gospodnju. Koji su pisali o sv. Franji, nijesu svi istakli do­ voljnom mjerom ovaj upliv euharističnoga otajstva na život i značaj velikog Patriarhe. Spominje se često Franjino bogoljupstvo prama Tijelu Gospod­ njemu, ali se ova pobožnost stavlja skoro u red dru­ gih pobožnosti. Ovo je malo i nepotpuno! Franji­ no bogoljupstvo k Isusu na oltaru, središte je cijeloga njegovog duhovnog života, vrelo sve pobožnosti, pobožnost nad pobožnostima. Ovo je utisak, koji na nas čini proučavanje starijih spomenika, a po naj- �Br. 1. — Serafinski Perivoj — 1911. 2 više ista djelašca asiškoga Patriarhe. D o b a r d i o ovog mističnog biserja bavi se otajstvom Euha­ ristije. Od sami šest sačuvanili listova u četirima je govor o presv. Tijelu Gospodnjemu! Prvi uprav­ lja Franjo »svim kršćanima, redovnicima, svećeni­ cima i svjetovnjacima, muškim i ženskima,« koje ne može osobno pohoditi, pa ih u njemu na tri četiri mjesta žarko potiče na euharistično bogoljupstvo i dostojno primanje Tijela Gospodnjega. Drugi list, pod konac života upravljen Generalu i svoj braći, sav je skićen živim pobudama k č a s t i presv. Euha­ ristije, svetoga posugja i svećenika. U četvrtome » s v i m n a č e l n i c i m a i v i j e ć n i c i m a, s u c ima i u p r a v i t e l j i m a po c i j e l o m e s v i j e ­ tu« uz ine preporuke, daje i tu: »da blago prime Ti­ jelo i Krv Gospodina Našega I»ukršta na dan svete uspomene« ustanovljenja. Peti list, na sve redodržavnike i starješine, s kraja na kraj gori ljubavIju k presv. Svetotajstvu, potiče na štovanje istoga i daje žarke i zgodne naputke. Kod Tome Celanskoga, kod sv. Bonaventurc, a najviše u S p e c i i l u m P e r f c t i o n i s') čita­ mo nekoliko zgoda iz svečeva ž.vota, koje u svojoj naivnoj prostoti, u nenatkriljivoj svježosti bolje sliu Franjinu dušu, kaju euharističnom vjerom op nego li bi to učinilo deset sv golog raspravlja nja i apstraktnog tumačenja Mi želimo u slijedećim retumu Ista Istaknuti ovu sjajnu zvijezdu u duhovnome životu našeg svetoga Patriarhe. To smatramo shodnim pogotovo danas, kad slavno vladajući Papa, dosljedan svojoj lozinci »sve obnoviti u Isukrstu«, hoće da probudi п Crkvi svetoj štovanje i pristupanje k Pričesti prvih kršćan­ skih vijekova. Okupiti ćemo sve podatke i naše re­ fleksije oko tri točke: v j e r a , l j u b a v , r e v n o s t . to uvjeti, kako opstoje prilike bez vlastite supstancije, kako je Isus prisutan u cjelini i u svakoj pojedinoj česti svete hostije. Ova i slična pitanja spadaju na teologičnu znanost. Sv. Franjo nije u nje zalazio. Ono malo što nam ostavi napisano o presv. Tijelu Gospodnjem ne može se nipošto nazvati teologičnini traktatom. To je ragje prosta vjera, ali vjera živa i cjelovita; to su tek plameni ljubavi, ali plameni žarki, koji hoće da cijeli svijet ugriju i osvoje. Sv. Franjo vjeruje, da se pod kruhom i vinom pravo i istinito nalazi Tijelo i Krv Gospodina Našega Isukrsta, kako je i sam Gospodin reko: O v o j e t i ­ j e l o m o j e i k r v n o v o g a Z a k o n a (Marko, 14., 22.—24.). Ko ovo ne vjeruje osugjen je isto kao i svi oni, koji za boravka Isusova na zemlji gledahu njegovo čovječanstvo, a ne vidiše niti vjerovaše u Suhu njegovo Božanstvo1) »Kako se je onda svetim apostolima pokazo u pravome tijelu, tako se i na ma »ada očituje u posvećenome kruhu; i kako oni onda tjelesnim očima samo tijelo gledahu, ali — du­ hovnim očima motreći — Boga ispovijedahu, tako i mi videći tjelesnim očima hljeb i vino, gledajmo i tvrdo vjerujmo da je ondje presveto njegovo Tijelo i Krv živa i istinita. Na ovaj je način Gospodin uvi­ jek sa svojim vjernicima po vlastitom svjedočanstvu. E v o ja s a m s v a m i s v e do k o n c a Veliki naučitelji Augustin, Bonaventura, To­ ma . .. napisaše duboke rasprave o presv. oltarskome sakramentu. Oni iz usporedbe sa drugim kato­ ličkim dogmatima i u svjetlu filozofije nastoje raz­ jasniti ovo otajstvo. Označuju u čemu sastoji pre­ tvorba kruha i vina (transsubstantiatio), koji su za Bilo je krivovjeraca, doći će kašnje i protestanti, te će učiti, da je Euharistija gola uspomena muke Isu­ sove, da je tu samo slika njegova tijela, ili da se kruh ne pretvara nego da je u z kruh i vino prisutan samo Spasitelj. Vjera sv. Patriarhe ne zna za ove ljudske izmišljotine. On čvrsto i cjelovito vjeruje što je uvijek vjerovala i učila katolička Crkva, da se naime isti kruh i vino, po riječima posvećenja, pre­ tvaraju u Tijelo i Krv Gospodnju: S c i m u s, q u i a non p o t e s t e s s e cor pus , ni si p r i u s s a n c t i f i c e t u r a v e r b o 3). Zato ovaj prežarki i, reko bih, najsvjesniji štovatelj Euharistije pred čudom ovog otajstva na više mjesta u čuvstvu naj­ dublje harnosti ispovijeda, da »ne vidi na ovom svi­ jetu ništa realna od previsokog Sina Božjega, ako li ne presv. njegovo Tijelo i Krv«4). Hoće naime reći svetac, da su svi ostali predmeti pobožnosti, pa i isti ‘) Znamo da se S p e c u l u m P e r f e c t i o n i s u današ njem obliku ne može nipošto smatrati najstarijom legendom o sv. Franji, a pogotovo ne već iz godine 1227. kako bi to htjeo njegov novi izdavatelj protestanat Paul Sabatier. Ali je s druge strane stalno da veliki, pretežni dio njegova gradiva potiče od brata Leona tajnika i ispovjednika Franjina. Da se mjesta, gdje je govor o ljubavi sv. Patriarhe prama ukaristili, moraju držati pouzdanim, slijedi i otalen što u njima proveava ništi duh, kojim odišu i djelašca sv. Franje. ') De c o r p o r e Ch r i s t i , Opuscala S. P. Francisci Assisiensis, edita a PP. Collegii S. Bbnaventurae, ad Claras aquas (Quaracchi), 1904. str. 4. Djelašca sv. Franje uvijek ćemo označivati po ovome izdanju. a) Ibidem str. 4. ») De reverentia corporis Domini et de munditia altaris 1. c. s. 22. i 4. *) Testamentum S. P. Francisci I. c. str. 78; str. 22. Vjera. �3 Franjo Asiški, svetac Euharistije. sakramenti, tek uspomena i odraz, tek djelo Svemožnoga, dok je ovo otajstvo ista Božanska realnost, u njemu imamo i primamo istog Gospodina u tijelu i duši, u Božanstvu i čovječanstvu. Nije se po tom čuditi da sv. Patriarha zove sli­ jepim i bezumnim one, koji ne primaju dostojno ovo presv. otajstvo, već u grijesima živu. Je li u Euha­ ristiji isti Sin Božji, valja da oni, koji ju primaju, pri­ maju isto vječno svjetlo i vječnu mudrost1). Nego, dok mi ističemo vjeru sv. Franje u ovo otajstvo, primijetiti će valjda kogod, da ga u tome nema ništa izvanredna, da to vjeruju svi pravi kršća­ ni. Da, vjeruju, ali vjera pripušta bezbroj stupnje­ va. Vjerujemo i mi, nu je li ta vjera prodrla do dna naše pameti? Je li ona obuzela sve naše moći? Nije doista! U sv. Patriarhe vidimo naprotiv, da je vjera u realnu prisutnost Isusovu u Euharistiji osvo­ jila svaku česticu njegova bića. On neprestance žive u ovoj vjeri, koja ga svega obuzimlje i optače, on sve gleda i sudi u svjetlu euharističnog Isusa, Nje­ govu slavu u svemu traži, tako misli i radi kako bi i mi morali raditi, da ga tjelesnim očima gledamo u cijelome svome Božanstvu i čovječanstvu. Vjeru­ jemo, da i mi, ali kako ic naša vjera hladna : ne­ plodna, kako je ona nesvjesna prarna vjeri velikog asiškog ubožara! Gdje su nam djela, gdje čast i osjećaji, koji se ovoj živoj vjeri nužno nameću? Ljubav. Ako je vjera u Euharistiju zahvatila ikoju moć umbrijskog serafina, to je doisto najprvo i najjače raspalila osjetljivo i nježno njegovo srce. Mislimo % Nj. Veličanstvo Franjo Josip 1. i redodržavnik Mišić. li često na neki predmet ili osobu, gledamo li da joj ugodimo i čast pribavimo, znak je da ju ljubimo. Sv. Franjo je dneve i noći vas se rastapo u ljubavi k Isusu i neprestano kao u zanosu vapio: »Bog moj i sve moje!« Sjegurno, ova se je ljubav najvećma razvi­ jala iz mozganja i udivljenja nad euharističnim Svetotajstvom. Razmišljajući veličinu ljubavi Isusove na oltaru, svetac je v£s izvan sebe ostajo: »O prezamjerna visino, klico je, i prečudno udostojanje! 0 velebna poniznosti! 0 ponizna velebnosti, gdje se Gospodar vasione, Bog i Sin Božji toliko snizuje, da se za naše spasenje sakriva pod malenim oblikom kruha! Vidite, braćo, Božju poniznost i i z l i j e ‘) Epistola 1., I. c. str. 95. v a j t e p r e d n j i m s r c e s v o j e (Ps. 61., 9.)1). »Gorio je, piše sv. Bonaventura"), prarna svetotajstvu Tijela Gospodnjega žarom svega bivstva svoga, diveći se udivljenjem predubokim ovom preljubeznom udostojanju i predostojnoj ljubavi. Cesto je pristupo na sv. pričest, i to takovom pobožnošću, da bi i drugoga pobožnim učinio, dok bi pri slatkom blagovanju neoskvrnjenoga Jaganjca, kao u duhu pijan, često bio od zanosa i ljubavi izvan sebe.« U prvome Pravilu, koje je bio namijenio svojoj braći, pozivlje sve na ljubav k Isusu ovim žarkim riječima:*) •) Sv. Franjo, Epistola !!.; I. c. str. 103. *) L e g e n d a ma j o r , cap. IX., 2; Opera omnia edit Quaracchi, tomus VIII, str. 530 b. �Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1911. 4 »Ljubimo svi iz s v e g a s r c a , i z s v e d u š e , s v i m u mo m, s v o m s n a g o m i k r e p o š ć u , s v i m r a z u m o m i s v i m s i I a m, svim poletom, svom čežnjom i zanosom, svom željom i voljom Go­ spodina Boga, koji svima nami dade i daje svjegjerno cijelo tijelo, cijelu dušu i sav život svoj«*1*). Razumije se, da je ova ljubav k Euharistiji ulije­ vala sv. Franji i izvanredno bogoljupstvo k nekrvnoj žrtvi. »Uvijek kad je bilo moguće, htjeo je, veli nam frater Leo"), imati ili slušati misu.« U dneve kada, ili radi bolesti ili koje druge očite za­ preke, ne bi mogo prisustvovati sv. Posvetilištu, či­ nio bi mu da mu se čita Evangjelje, koje bi se toga dana čitalo u crkvi na sv. misi, i ovaj je običaj uzdržo sve do konca života: »Kad ne mogu slušati misu, govorio je svetac, ja se na molitvi u duhu kla­ njam Tijelu Isusovu isto kako bih mu se klanjo kad Ga gledam na posvetilištu.«3) Žarka ljubav Franjina k svetotajstvenome Isusu ne mogaše doisto ostati u nutrini, samoživa i neradina. Ona nužno prodire na dvor, podžiže i po­ kreće sve moći sveca, udahnjiva osnove, iznalazi na­ čine, kako da svog miljenika učini u cijelome što većma obljubljena i sve to više čašćena. Ovo je ona divna revnost, u kojoj se i ljubav najbujnije oči­ tuje, a o kojoj nam i povjest zabilježi -najnježnijih i najdirljivijih poteza. Kod nje ćemo se malko dulje zaustaviti. Euharistična Mi se ćutimo vrlo slabim, a ua revnovanje svečevo za čašću Tijela Gospodnjega opišemo ne samo kako ga je njegova mistična duša ćutiela, nego i kako nam se očituje u kratkim i nepotpunim podacima, koje nam savremenici ostaviše. U strahu da njihov uti­ l) Regula 1., caput 23., 1. c. str. 60. l) Speculutn perfectionis, cap. 87, edit. Sabatier, Pariš 1898, 175. Erat enim frater ille [Benedictus de Pirato] sacerdos sanctus et discretus qui basto Erancisco celebrabat aiiquando ubi jacebat infirmus, quia semper quum poterat volebat habere vel audire rnissam quantumcumque esset infirmus. #) Ovo se čita u jednoj bilješci, koju je svojom rukom napiso brat Leo, drug sv. Franje, na breviaru, kojim se je sv. Patriarha služio za života. Breviar se još danas čuva u bazilici sv. Klare: Beatus Franciscus acquisivit hoc breviarium sociis suis fratri Angelo et fratri Leoni . . . . Fecit etiam scribi hoc evangelistare ut eo die quo non posset audire rnissam occasione infirmitatis vel alio aliquo manifesto impedimento faciabat šibi legi evangelium quod eo die dicebatur in ecelesia, in missa, et hoc continuavit usque ad obitum suum . Dicebat enim : „Quum non audio rnissam adoro corpus Christi oculis mentis n oratione quemadmodum adoro quum video illud in missa. Spec. perfect. I. c. str. 175-, bilješka 2. sak ne okrnjimo, pustiti ćemo većinom podatke neka sami u svojoj kratkoći i rječitoj priprostitosti našoj duši govore. A i onako, neće biti izlišno da čitate­ lji »S. Perivoja« imadu u ovoj raspravici u jedno s a ­ kupljene sve glavnije ulomke ob ovome predmetu. Svaka riječ, svaki potez ovog velikog svetitelja za nas su najdragocjeniji biser, koji valja da brižno ču­ vamo i uvijek pred očima držimo. Zapovijed Gospodinova. Svetac nada sve ističe potrebu — a i Božanski nalog — da svi kršćani dostojno primaju presv. Ti­ jelo Gospodnje. Cujmo kako u jednome pismu na »sve kršćane, redovnike, svećenike i svjetovnjake brat Franjo, njihov sluga i podložnik« brižno ih uči i milo potiče: »Moramo ispovjediti svećeniku sve svoje grijehe i primiti od njega Tijelo i Krv Gospo­ dina Našega lsukrsta. Ko ne jede njegovo tijelo, veli im, i ne pije njegovu krv, n e m o ž e u l j e s t i u k r a l j e v s t v o B o ž j e . Neka pak dostojno bla­ guje i pije, jer k o n e d o s t o j n o p r i m a , s e b i n a o s u g j e n j e j e d e i p i j e ne razlučujuć Tijelo gospodnje1). A starješinam svoga reda u naročitome pismu stavlja na srce slijedeću preporuku: »U sva­ koj propovijedi,, što ju držite, opominjite puk na po­ koru i (učite ga) da s e n i t k o n e m o ž e s p a s i t i nego tko prima presveto Tijelo i Krv Gospodinovu. I kad svećenik na žrtveniku posvećuje (Tijelo G.) ili se kamo nosi, neka svaki, na zemlju klekavši, podade hvalu, slavu i čast Gospodinu Bogu živome i pravome.«') »Za gotovo znajmo svi katolici — veli drugdje3) da se nitko ne može spasiti nego kroz Krv Gospodina N. ls. i kroz svete riječi Gospodi­ nove.« — Nu, ljubav ne sustaje. Njezin žar ne po­ znaje granica. Ovaj euharističnom ljubavlju uža­ reni seraf opet svim glavarim i upraviteljima puka po cijelome svijetu upravlja živu i vruću molbu: »Vruće molim vas, gospodare moje, da, zaposta­ vivši svaku skrb i poso presv. Tijelo i Krv Gosp. N. lsukrsta blago primite u sveti dan njegova uspomenuća«*). Da je ovu zapovijed Gospodnju, koju svim kršća­ nima u pamet prizivlje, i svojoj braći htjeo staviti na srce, po sebi se već razumi. U prvome Pravilu (Regula) imade posebno poglavlje (XX.), u kome preporuča braći kako da se ispovijedaju i kako da *) Opuscula P. S. Francisci, Litterae, quas misit omnibus fidelibus, I. c. str. 90. *) Epistola V. ad Custodes. I. c. str. 114. 3) Epistola I. I. c. str. 91. *) Epistola IV. Ad populorum rectores, ibid. str. 112. �Najnovija prepirka o Isusu. » i s p o v j e g j e n i i p o k a j a n i sa v e l i k o m č a š ć u i p o n i z n o š ć u « pristupaju k stolu Go­ spodnjemu1). Naši će čitaoci sjegurno biti zapazili, koliko ove žurne svečeve pripomene da se nitko ne može spa­ siti, ko ne prima Tijelo Isusovo, odgovaraju duhu Evangjelja i crkovnoj nauci; koliko nas one sjećaju, a i častiti čine tu skorašnje opomene sv. o. Pija X. (»Quam singulari«, 8./VIII. 1910. S. Congr. de Sacramentis) o dužnosti svih kršćana, kad stupe na dobu razuma, da dostojno primaju sv. Euharistiju. (Svršit će se.) O. P etar Vlašlć, profesor. D ubrovnik : Najnovija prepirka o Isusu. Čuveni filozof pozitivizma John S t ua r t Mi l i — reče jednom zgodom, da je čovječanstvo sretno, što je imalo u svojoj sredini Sokrata i da bi se ono moralo češće njega sjećati. Prvak prote­ stantskih teologa, dr. A d o l f H a r n a c k, dao je Millu pravo, no pridodo je, da je čovječanstvo puno sretnije, što je imalo u svojoj sredini I s u s a i da Ga ono nigda te nigda ne bi smjelo zaboravit, do li Ga se svegjerno sjećati.2) Ovo, što Harnack kaže, živa je istina; to mi katolici najbolje znademo. Jest čovječanstvo je sretno, što se Isus pojavio, jer najbolje, što imamo na svijetu, sve je preko Isusa došlo. Pojava je to najvelebnija u ljudskoj povjesti, čiji se utjecaj nije ograničio na jedno ili dva pokoljenja, nego je eto punih devetnaest vijekova, da svijet — i nehoteć stoji pod uplivom propetog Nazarenca. U modernom vijeku pare i mašine, napretka i novotarija, rek bi, na prvi mah, ko da nestaje s lica zemlje simpatične Isusove pojave i da se Njegov glas — glas istine i pravde - gubi sred ovog zbr­ kanog darmara, u kome živimo. A ipak nije tako. Isus se ne može izbrisati iz povjesti; susrećemo Ga svakim korakom i u sadašnjosti, pa svijet, i najmo­ derniji svijet za Nj znade i o Njemu zbori. Svjedo­ kom je nepregledna literatura zadnjih deceniia, koja o Isusu raspravlja; svjedokom su toli česte raspra­ ve i govori, što se po sjevernim krajevima Evrope*) •) Ibid str. 49-50. *) Ad. Harnack: Das Wesen des CHristentums. - 5 izd Leipzlg 1901. str. 1 5 o Isusu drže, a svjedokom je i n a j n o v i j a p r e ­ p i r k a o I s u s u , koja je prošle godine (1910.) uzvitlala toliko prašine po Njemačkoj i drugdje. Po­ voda je dao prof. A r t h u r D r e \v s sa svojim drs­ kim napadajem na historičnost Isusove osobe; o če­ mu je on držo toliko skupština u raznim njemačkim gradovima, no proti čemu se listom digli pravo­ vjerni protestanti, a na čelu im dva uvažena profe­ sora Jo h a n n W e i s s i G e o r g G r u t z m a c h e r te i oni zaredali skupštinama u obranu Isusove historičnosti. Zanimivo je za nas katolike promatrati tu pre­ pirku o Isusu u taboru protestantskom, a i utješljivo; jer nam s jedne strane pokazuje, dokle čovjek može doći u pogledu vjerskih istina, ako nema nekog sjegurnog vogje; kao što nam s druge strane doka­ zuje istinitost našeg vjerovanja, jer kad su prote­ stantski učenjaci i pastori ustali na obranu Isusovu, morali su se nami približiti i u nas pozajmiti valja­ nost naših argumenata, proti kojima se oni isti toli često obaraju. Cijenjenim čitaocima »Seraf. Perivoja« evo u kratko prikazujem početak, razvoj i svršetak te pre­ pirke. 1 Napadaj prof. Art. Drewsa. Profesor Arthur Drews poznat je po Nje­ mačkoj kao potkopavatelj kršćanstva. Na mje­ sto njegovo hotio bi on uspostaviti neku panteistično-pesimističnu religiju. To stanovište bra­ ni najupornije u svom opsežnom djelu »Reli­ gija kao samosvijest Božja«.1) Dok je samo to do­ kazivo i branio, malo se ko na nj sjećo. Sličnih krivih nazora o religiji niče danomice u svijetu, pa je skoro i nemoguće sve uzeti u pretres. Do istine kri­ tika se gdjegdje dotakla ovog Dre\vsova djela i nje­ govih čudnih nazora,9) no to je bilo sve. Nego Dre\vs nije osto samo pri tom. On je do­ bro znao, da dok se kršćanstvo drži istinitim, uza­ ludan je svaki napor za širenje njemu protivne reli­ gije; kao što je i to znao, da bi se u čas srušila sva zgrada kršćanstva, kad bi kome uspjelo potkopati njegov temelj, a to je: o s o b a I s u s a H r i s t a. Isus je začetnik, osnovatelj, duša kršćanstva; žila kucavica njegova života, središnja os, oko koie se vrti mišljenje, govorenje, djelovanje kršćana. Digni ‘) A. Drews : Die Religion a!s Selbstbevvusstsein Gottes. Eine philosophische Untersuchung uber das Wesen der Re­ ligion. — Jena und Leipzig 1906. *> Poimence je to učinio M. Scheibe u „Theologische R undschau" protestantskom časopisu, što izlazi u Tiibingenu u sv. 1. str. 35 god. XI (1908). ali i to samo ukratko. �6 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1911. dakle iz povjesti Isusa Hrista i eto si digo i cijelo kršćanstvo. Tako je umovo prof. I)rews, i sasvim logično; a dosljedno je tome i radio. Ono, što su se ustru­ čavali ustvrditi Strauss, Gunkel i drugi pristaše po­ znate hipoteze mita, to je ustvrdio bez oklijevanja i na najradikalniji način prof. Drews: da I s u s n i j e n i g d a o p s t o j o, te sve ono, što se o Njemu pisalo, to su stare orijentalne bajke zaodjevene u drugo ruho i primjenjene nekom i d e a l n o m junaku, koga se prozvalo I s u s o m . To on hoće da dokaže u svom bezočnom djelu »Die ChristusMythe«, kao što je hotio dokazati na tolikim jav­ nim predavanjima, koje je držo svrhom pretprošle godine 1909. i početkom prošle 1910. po raznim njemačkim gradovima, poimence u Berlinu. Cijelo to Drewsovo dokazivanje, po mnijenju istih protestantskih raciionalista. ispod svake je kptike, niti zaslužuje ime znanstvenog raspravljanja. Drews je zagrizo u kost, koja je odveć tvrda za njegove zube; raspravlja o pitanju, u koje se ne razumije; tS s a m je s e b e u ovom pogledu n a z v o d i l e t a n t o m . Po svemu je ovisan o drugim učenjacima, a i od ovih odabro je bez ika­ kvog kriterija samo one, koji su po njegr /ој ćudi: druge naprosto neće da poznaje. Nema dakle kod njega o b j e k t i v n o s t i ni n e p r i s t r a n o s t i, što se ponajprije zahtijeva od ozbiljnog učenjaka. Sumnja o najvjernijim svjedočanstvima, a lakovjer­ no poprima najprovizornije dokaze, kad su u prilog njegovim idejama. Eto to je, što bismo u glavnome mogli reći o tom Drewsovom napadaju na historičnost Isusove osobe. No čujmo njega istoga, da vidimo, koje će nam dokaze on na srijedu iznijeti u potvrdu svog mnijenja. Evo ih nekoliko1): a) U starinskim grčkim i latinskim piscima — Isusu savremenim — nigdje ne nalazimo o Isusu spo­ mena. Q|io, što Tacit spominje1) oko godine 117. kad govori o božanstvu grada Rima za Neronova doba, ima se držati u m e t n u t i m u 15. ili 16. vijeku po Isusu. To bo je — kaže Drews — fran­ cuski učenjak Hochart dokazo (!?). b) Jedan amerikanski profesor matematike us­ tvrdio je, da su davno prije kršćanskog Isusa ne‘) Primjećujem, da nijesam na žalost, mogo imatiporuci originalne Drewsove rasprave, pa sam ove točke prikupi^ iz obrane dra. Weissa i Griitzmachera, koju ću domala spo menuti. *) Annal. I. 15- c. 44. Tu naime Tacit izričito veli, da je auktor kršćanske vjere Hrist, koji je za vladanja Tiberija bio mučen u Judeji po prokuratoru Ponciju Pilatu. koje poganske sekte štovale neko nebesko biće, koje su I s u s o m zvali. Kako je dakle onaj poganski Isus bio prosta izmišljotina, tako i Hrews sa onim amerikanskim profesorom matematike, hoće da ka­ že, da je kršćanski Isus prosta izmišljotina. c) pripovjest Evangjelja o uskrsnuću Isusovu preradba je one poganske priče, prema kojoj se u proljeće, — dakle o Uskrsno doba — na nov život povraćo uspavani ili umrli bog Adonis, Atti, Osiris, i kako ga se već u raznim pričama zove. d) Prvi kršćani u Jeruzolimu izmislili su Isusa iz s e b ič n i h r a z l o g a . Koji su bili ti s e b i č n i razlozi, Drews nam ih ne spominje, osim jednoga, naime: jeruzalimski kršćani bili su protivni P a v i u i nijesu ga htjeli apostolom priznati; a da ga pred drugima omalovaže turili su u svijet vijest, da je kod njih živio utemeljitelj vjere njihove — Isus koga Pavo vidio nije, i za to nema prava, da u ime Isusovo Pavo govori, kao što oni, nadasve njihovi prvaci to smiju. Iz pukog dakle oportuniteta bila bi zmišjjena osoba Isusova. — Ovo je sva­ kako jedna od najčudnovatijih i najnerazumljivijih Drewsovih izmišljotina. e) Sto se tiče Fvangjelja, to su i ona postala iz gor spomenute svrhe; tim više, što Drews u njima ne nalazi ništa nova. Tu je prepis židov­ skih proročanskih knjiga i židovske nauke, koju se - nekako rafiniranu — postavilo u usta izmišljenog Isusa, kao što su se na Njega i »tobožnja« proro­ čanstva primjenila. f) No o Isusu jasno zbori i sv. Pavo, pa iz nje­ govih poslanica može se zaključiti istinitost povjesne eksistencije Isusa; a sv. Pavo živio je baš u nepo­ sredno vrijeme iza Isusa. To je istina od svakoga prihvaćena, pa i od istog Drewsa, kao što je od sva­ koga priznata vjerodostojnost bar nekojih Pavlovih poslanica, poimence I. Kor. No u toj poslanici (gl.‘ 15.) Pavo zbori jasno o povjesnom Isusu, da jasnije ne može. To i sam Drews uvigja; ali da od svoje ne popusti, navagja i ovdje onaj dosadni razlog: »Te su riječi kasnije umetnute u Pavlovu poslanicu od nekog drugog kršćanina potonjih vijekova«. To isto veli Drews i o drugim mjestima autentičnih Pavlovih poslanica iz kojih se razabire istinitost povjesnog opstanka Isusova. g) Donapokon i to je Drews naveo u potvrdu svog mnijenja, da Isusova nauka na nas moderne ljude ne čini nikakova utiska; riječi Isusove od male su ili nikakove važnosti. Eto to je u kratko, što je prof. Drews, iznio, da dokaže, da Isus nije opstojo. Ko ne vidi odmah �Djelo izvanredne vrijednosti. 7 na prvi pogled prozirnost i ništetnost njegovih ar­ Sve je pusto, mrtvo sve je polomljenih krila i snova, gumenata? To nijesu dokazi, doli plitke neosnovane Hrpa križa netesanih bez ukusa amo i tamo. tvrdnje. Koje čudo s toga, da se čitava Njemačka Nejma smilja, korov divlja uvrh raka i grobova; podigla na takovu drskost? Ozbiljnih privrženika Jedna lipa, ona cvate i miriše nasmijano___ nije našo Drews nijednoga, izuzmemo li njegovog kolegu prof. Arthura Bbttlingka, a jest protivnika Zar u njojzi smrti nejma? Raskošno se granje širi, svu silu. Megju one, koji su najodrešitije ustali proti Vječna proljet čarno cvate, kipi život i čeznuće. . . Drewsu, jesu, već gori spomenuta dva velevažna Ali jao! izmed cvata sa debla joj zmija v iri; heidelberška profesora J o h a n n VVe i s s i G e o r g Strah me hvata, i ja ginem kao sunce u smrknuće. G r u t z m a c h e r . Oni su sazvali javnu skupšti­ nu u M a n n h e i m u na 24. travnja pr. g. 1910. i tu I ja makoh korak natrag — oko srca nešto steže, držali govore, u kojima obaraju u prah Drewsove A na oči nadvila se gusta magla, oblak dima, tvrdnje, i dokazuju historični opstanak Isusov. Te Od usta se uzdah kida, a u grlu teško reže, su svoje govore objelodanili u maloj brošuri1) (sve­ I ja čujem, kako trne žar života u prsima. ga ukupno 30 str.). Evo ukratko njihove obrane. I kako se ruše snovi, mladenačke ginu sanje, (Svršit će se.) Kao magla u prozorje kad iščezne ispred dana; ‘) Cjelovit je naslov: Die Geschichtlichkeit Jesu zwei Kad ocvatu jorgovani, beharom se ospe granje, Reden gehalten .. am 24 April 1910 zu Mannheim von Prof. Joh. Weiss und Prof. Georg Grutzmacher — Tubingen Vjetar duhne, pljusak saspe — a ostane gola grana. 1910. E tako je na tom svijetu. Tako prosto i bez reda Polijegat će drage duše, srušit će se dvori sreće; Pod krstovim polomljenim trunuti će ostavljeni; I moja će ura doći — i niko me žalit ne će. 96 Dr. G juro Arnold : I Znadem, da sva mora d r ž iš.... w Znadem, da sva mora držiš U rukama svojim, Bože I kada te god’jer volja: B’jesni vali da se slože. Ali ono more burno, Što ga moje srce krije, Kao da u tvojim rukam Još nikada bilo nije. Ah, uzmi ga već jedared, Da se smiri, Bože sveti Ja bih srce htio c’jelo Pred podnožje tvoje djeti. АГ zato vas i ne molim — vašeg čuvstva i ljubavi, Sve najdraže odbjego sam, znadem samo sebe i Boga, Ni mladost mi ne procvjeta, u crno se ruho zavih — I tu vam je lovor slave mog života pjesničkoga. Pustite me. ne žalim vas: ne daste mi pjesme žarke; Ni uzet je ne ne možete, man’te brige, nij’ to vaše; Grob i cvijetak, smrt i život svejedno mi — nejma varke! Ali zato druga miso, drugo krilo mene paše. I tu, gdje sve pusto vene, divlja paprat i kopriva, Srce trne, miso staje. . . ,a u duši more sjete: Nad križevljem, čini mi se, slatka seja Samrt sniva, A uza nju pjesnik moli — slab ti račun, mio svijete! O. P etar G ra b ić :---------------------------------------------------------- Na seoskom groblju. Djelo izvanredne znanstvene vri­ jednosti. Tajno čuvstvo, puno sjete i molitve i sumora, Ponijelo me groblju mrtvih, carstvu nada zakopanih; Vani narav cvijećem buja; ori pjesma s dola i gora, A tu pustoš veo širi vrh života rakrhanih - Prošle je godine učevni Franjevac dr. o. Augustin Gemelli u Firenci izdo »La lotta contro Lourdes«, s čim je pokazo ne samo jur poznato opsežno znanje prirodnih znanosti, nego je očitovo svoj rijetki tale- A. Čičić, S arajevo. �Br. 1. — Serafinski Perivoj. 8 nat, koji znade sve svoje stručno znanje da uloži na obranu kršć. svetinja. Otac je Gemelli izabro predme­ tom svog učevnog promatranja Lourdes i čudesne mu dogagjaje, s kojim se najljući protivnici kao i katolici s osobitim zanimanjem bave. Općeniti in­ teres daje Marijinu gradu i čudesnim činjenicama obilježje aktuelnosti. Veleučeni pisac, videći, kako se općenito lurdska čudesa u ime liječničke znanosti napadaju, pošo je u Lourdes, da osobno pribere dokumente važnijih vanrednih dogagjaja, pa da i on, kao čuveni liječnik i histolog, podvrgne znanstvenoj analizi lourdske do­ gagjaje i da vidi: može li moderna terapija onu vrst bolesti liječiti i da li liječnička diagnoza dopire, da sve one vanredne dogagjaje svede u područje me­ dicine Gemelli se je kao stručnjak uvjerio, da su luurdska čudesa sa strane medicine neprotumačivu. Kad se je iz Lourdesa u Italiju povratio, posto je pravi apostol lourdske Djevice. Njezinu je slavu i čudesa kao pripovijednik po raznim crkvama Italije raz­ nosio. Njegov apostolat nije se talijanskim liječnicima dopo. Držali su, da je Gemeili prosti pučki varalica, koji, ponizujući liječničku znanost, Italiju sa čudes­ nim dogagjajima opsjenjuje. Liječnički savez u Mi­ lanu nastojo je oko oca GemelH-a, da bi javno sa strukovnjacima u medicini u lourdskim čudesima raspravljo. Znanstveno Poznati se je konferencijer odazvo casr zbilja i odveć teškom pozivu. Rok ovog znanstve­ nog dvoboja bio je utanačen za 10. i И. siječnja 1910. u dvorani, kojom je liječnički savez u Milanu raspolago. Na 9 sati u večer uvaženi biolog otac Gemelli došo je na ročište, gdje ga je na stotine liječnika znatiželjno očekivalo, u nadi, da će im uspjeti sjeromašnog Franjevca sa svojim tebože neoborivim do­ kazima pokopati. Prama ugovoru, predsjednik saveza Forlanini, daje riječ ocu GemeIIi-4i, koji, dragovoljno prihvaćajuć, poče razlagati, kako je došlo do ove znanstvene rasprave. Upućuje publiku, kako se svako znanstve­ no pitanje mora da riješava nepristrano, objektivno. Svake se predrasude treba otresti, pak onda doga­ gjaje znanstveno prosugjivati. Otac Augustin pred oči stavlja, kako pitanje Čudesa može biti predmetom toliko raznih znanosti psihologije, socijologije, ехеgeze, kritične filozofije, teologije, pa i predmetom 1911 medicine. Bistro nam učenjak označuje odnošaj medicine sa čudesnim dogagjajima. Ispravno Gemelli tvrdi, da se liječnička znanost dotlen proteže, u ko­ liko ona priznate čudesne činjenice ili pripušta kao naravne dogagjaje, koje terapija čini, ili jednostavno izjavljuje, da ona nema sredstava, da protumači ču­ desne zgogjaje. Dalje se medicina ne smije da pro­ teže. — Pisac nam pokazuje u pravom svjetlu odnošaj Crkve prama čudesima uopće i prama onima, koji­ ma je pozorištem Djevičin grad Lourdes. Iznosi brojke onih čudesa, koja su se u raznim godinama tamo dogodila. Prama Bertrin-u Gemelli tvrdi, da je B. Djevica u Lourdesu po svom zagovoru, najma­ nje 7090 čudesa od Boga isprosila. Ističe, kako je Crkva u ovom pitanju stroga i obzirna, tako da od 7000 čudesa, konačno ih nije pripoznala nego tekar 25. Upire prstom na važno priznanje, u kom najveći liječnički umovi priznaju, da se u Lourdes-u dogagja nešto, što se nigdje na svijetu ne zbiva, a ti su Bernheim, Dubcns di Berna, Karlo Richtet i t. d. Poslije ovog općenitog promatranja, Gemelli uzimlje dva slučaja, da konkretno, stvarno dokaže, da se u Lourdes-u nešto dogagja, što ne može liječ­ nička znanost uopće ni psihoterapija napose da pro­ tumače. Prvi je slučaj Petra Ruder-a, čiji je historijat Gemelli dobro proučio. O dogagjaju se ne može da sumnja. Petar je Ruder iz sela Jabbeck u Belgiji slomio gnjat, i to na 16. veljače 1867. Ne samo, što ga je ova nesreća zadesila, nego su mu se poslije malo vremena pokazale rane na nozi, a rak-rana mu je zdavala grozne boli. Liječnici su pokušali sve da učine kao Affenaer, Jaques, Verriest, ali su njihova nastojanja ostala bezuspješna. Bomka su proglasili neizliječivim. Jednako se izrazio i prof. Elioriest i mnoštvo drugih strukovnjaka. To je žalosno stanje potrajalo punih osam godina, 1867.—1875. Doktor Van Hoestenberg bonika je u proljeće 1875. pregle­ de, jedino da mu zadovolji, pa ga je našo odveć oslabljena, a rane su bile u pogoršanom stanju. Bonik Petar učini zavjet, pa pogje k lourdskoj špilji u mjestu Oostacker, gdje su se na čast Djevice pobožni kršćani skupljali. Tamo je stigo na 7. trav­ nja o štakama, Gospinu špilju oblizo i potpuno ozdra­ vio. Prelomljene se kosti tako Sljubile, kao da nijesu nikada ni prelomljene bile, a obe su rane potpuno zacijelile. Petrova je bolest od toliko svjedoka bila neposredno prije čudesnog dogagjaja ovjerovljena, kao što je i njegovo zdravlje bilo priznato i od stru­ kovnjaka i od prostog puka, koji je BI. Djevicu u Ruderovu ozdravljenju još više veličo. �Djelo izvanredne vrijednosti. Uvaženi spisatelj u skupštini razvija, koji se rok po liječničkom iskustvu zahtijeva, da se uopće slična bolest onoj Ruder-ovoj odstrani. Pripustivši, da je Ruder-ova bolest bila izliječiva, što iz liječničkih svjedodžbi protivno izbija, ona je zahtijevala najma­ nje mjesec dana, da slomljena noga steče normalno obličje. Dokazano je, da se je noga, kao u svakog drugog zdravog čovjeka, kroz tili čas u normalnom stanju ukazala. Ovaj dogagjaj već sa samog ovog gledišta nadilazi liječničku znanost, koja ne poznaje u ovoj mjeri zakon pospješnog ozdravljenja. Gemelli zgodno ističe, da je činjenica i ste stra­ ne neshvatljiva, što se nije upotrebilo nijedno liirurgično sredstvo u onom času, kad je Ruder ozdravio. Slična dogagjaja medicina ne poznaje. Uvaženi konferencijer odabire drugi slučaj Ivanice Tulazne, rogjene u Montresoru u Francuskoj, koja je imala Pot-ovu bolest. Nemila je sušica, nje­ zin mladi život podgrizala. Navagja liječnike, koji su bolesnicu liječili, ali uza’ud. Stručno razlaže, ka­ ko se odabrani primjer ne može živčanim bolestima da pripiše. Opisiva njezino ozdravljenje od osobite znamenitosti, jer se u slučaju pokazuje potpuno, da se je u jedan čas zbilo i da je trajno. Ovo su harakteristike, koje kod sličnih bolesnika nigdje ne opažamo. Iz priloženih dokaza niti se o bolesti dade sum­ njati, niti o nenaravnom ozdravljenju. Učeni Franjevac kritici podlaže razne teorije, koje su išle da naravnim silama protumače lourdska čudesa. Osvrće se na osobitu ljekovitost lourdske vode, koju je toliko lijekarnik Lasserre zagovaro. Poznati kemičar Filhol dokazo je protivno. On kaže, da jourdska voda nema nikakve sastavine, koja bi imala \erapičnu snagu, nego da se može piti kao i svaka druga. Sa strane liječničke dokazuje netemeljitost Cliarcot-ove teorije, koji je htio pomoću vjerskog utjeca­ ja \ffaith-healing), da protumači lourdska čudesa. Ova se teorija i s praktične strane zgodno pobija s Ruderovim slučajem. Vjerski utjecaj, kako je do­ sadašnje iskustvo pokazalo, ima svoje ograničeno područje, a to je nevropatološko; izvan njega on nije postigo nikakvih stvarnih uspjeha, orgauične su bo­ lesti isključene. Gemelli psihoterapičnu metodu zabacuje, jer ona ne može ni po sudu svog najglavnijeg pristaše Bernheima, da sjajan uspjeh poluči niti u carstvu dušev­ nih bolesti, a mnogo manje u onom, gdje su nam ana- 9 tomične razlike jasne. Konkretno se ne može ni je­ dan slučaj navesti, koji bi tu metodu mogo da utvrdi. Otac Augustin krasno razlaže o najnovijoj me­ todi, koju je u ovo zadnje vrijeme naučavo liječnik dr. Barraduc. Nastojo je protumačiti lourdska ču­ desa pomoću energičnog isparivanja (effluvio). Ovom su pojavu podložna sva živuća bića. Zgodnom primjenom megjusobnih organskih energi­ ja, dadu se takogjer polučiti i mnogi terapeutični efekti. On nam je dapače opstanak ovog energetičnog isparivanja fotografičnim aparatom htio da do­ kaže. Njegove su fotografične ploče iz početka ve­ liki ugled imale, ali svu razliku fotografičnih pojava Guelhard je protumačio i dokazo, da je nipošto nema pripisat objektivnoj, razlici organskih isparivanja, ne­ go da su razlike na fotografičnim pločama nastale usljed pomanjkanja stručnog pranja spomenutih ploča. Tako propade i ova netom rogjena metoda. Poznati histolog, kad je neumoljivoj, ali praved­ noj kritici podvrgo sve razne struje, koje su išle da nagju riješenje čudesnih dogagjaja, zaključuje svoju konferenciju s takovom znanstvenom intuicijom, da mu se čovjek mora da divi. Rijetkom bistrinom označuje granice prirodnih znanosti uopće i medici­ ne napose. Što može liječnička znanost u lourdskim čudesima, jest ovo. Ona može da ovjerovi dogagjaje, koji nastaju pod oblikom nekog osobitog me­ hanizma, što se u području medicine ne zbiva. Li­ ječnik uvigja, da je povjest lourdskih čudesa stvar­ na i istinita. Tamo nikakvu ulogu ne igra razvi­ kana popovska varka. Strukovnjak može da do­ kaže, da sva iznešena naravna tumačenja nijesu na liječničkoj znanosti osnovana. Na koji pak način spomenuti se dogagjaji obistinuju? Na ovo nam medicina odgovara niječno. Priznaje svoj »ne znam«! Liječnik se ne smije utjecat pod okrilje nepo­ znatih sila, jer to prekoračuje granice njegove zna­ nosti, koja se na realnosti snuje. Zazivanje nepo­ znatih sila, jest pitanje filozofskog djelokruga, koja sama može da dokaže apsurdnost ovog tumačenja. Pisac ovo pitanje ne raspravlja, jer si je odabro ulo­ gu liječnika, pa se i on zaustavlja kao strukovnjak u području medicine. Zadnja mu je miso logični zaključak stručnog promatranja, da znanost kao ta­ kova nema ništa proti pojmu čuda, kako ga Crkva naučaje. Pri zaključku konference Gemelli pozivlje pri­ sutne, da se već na večer upišu oni strukovnjaci, koji se kane s njim strukovno sjutra na večer pre­ pirati. Upisuje se ništa manje od 17 liječnika. �Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1911. 10 Navala. Na 11. siječnja t. g. dvorana je bila dupkom puna. Ne samo, da su strukovnjaci učestvovali, nego se pripuštalo i takove, koji su očito došli, da već unaprijed osujete znanstveni dojam, koga je imo Gemelli u slušateljstvu da proizvede. Predsjednik Forlanini daje riječ liječniku dru Ferrariu. Govornik ističe, da se rado prima uloge, jer se radi o stvari, koja je sama po sebi interesantna. Poslije nego je učinio neke opaske manje vrijed­ nosti, kako on to sam kaže, priznaje istinitost na­ vedenim čudesima. On nastoji oba navedena slu­ čaja protumačit s nekom abnormalnom uzrujanošću. . koja b, se sastojala u tajinstvenoj sili neobuzdane želje za zdravljem. Pod ovim dojmom pospješivaju se, kako on misli, terapeutični prirodni zakoni Kad je doktor Ferrari završio svoje razlaga­ nje, uzimlje riječ dr. Sigurta. Zamjera ocu Gemelli-u, što nije iznio kakvo čudo iz potonjeg vremena. Prizn je istinitost Ruder-ova ozdravljenja, a što se tiče Ivanice Tulasne ističe neke poteškoće, lioćt da pokaže nedostat­ nost strukovne diagnoze. Lourdska čudesa nastoji razbistriti pomoću sugestija. Hoće da dokaže znan­ stvenu znamenitost »nepoznatih sila«. Dok govorniku skupština živo odobraje, uzim­ lje riječ dr. I. Tonta. Nastoji skupštini predočiti svu važnost atoma, koji se sastavljaju i razlikuju po naravi elektrona. Atomi u svom megjusobnom odnošaju mnoge sile upijaju, kao što i mnoge prouzrokujiu. Hoće da pri­ kaže, kako i lourdska voda ima radioaktivni oblik koji povoljno djeluje na bolesnike. Otkriva zlatnu budućnost elektrioterapeutičnoj metodi. Iza doktora Tonta općinstvu se prikazuje po­ znati socijalista prof. E. Bonardi. Ne priznaje kritične vrijednosti iznešenim do­ kazima o čudesnom ozdravljenju Ruddera i Ivanice s razloga, što je naša pamet kao stvorena da iskriv­ ljuje objektivnu stranu dogagjaja. Lourdska bi se čudesa, kad bi i opstojala, dala pomoću histeričnog upliva razbistrit. Navodi slučaj, koji se njemu do­ godio, kako se je jedan mladić, koji je imo umišljenu sušicu (pseudo-tisi), od nje ne samo kroz mak) sed­ mica oporavio, nego je dapače posto kroz kratko vrijeme odveć krepak mladić (robustissimum). Za­ govara pozitivistični nazor o životu. Izostavljajuć drugu gosp. liječnike, koji nijesu ništa nova u pobijanju iznijeli, važno je spomenuti, da su dva liječnika dr. Vandone i dr. Necchi zauzeli stanovište Gemelli-a. Kad je došo do riječi liječnik Vandone, evo koje on stanovište, kao strukovnjak, u pitanju lourdskili čudesa zauzimlje. Ističe, kako je važno, što su svi predgovornici više manje priznali istinitost navedenih čudesa. Osvrće se na razlaganje prvog govornika dra Ferrari-a. Njega tumačenje Ferrari-evo ne zadovoIjuje. Ovo bi se na kraju svodilo na metodu suge­ stije, kojoj niti njezin isti utemeljitelj Bernheim ne pripisuje tako čudesne efekte. Sam on priznaje, da se kod organskog poremećenja spomenuta metoda izlišnom ukazuje. Začudno mu je, kako se Ferrari, kao i svi pozitivisti, uopće može i pozvati na tu skrovitu> ni6im nedokazanu silu sugestije. U ime znanost' zagovara istinitost starog načela: non datur saltus fn natura. Sve što priroda djeluje, to biva po­ stepeno i polagano. Dr. L. Necchi zgodno predbacuje strukovnjacim protivnog mnijenja, da nijesu ništa dokazali proti Ge­ melli-u. On je očekivo, da će g. liječnici iznijeti stvarna dva slučaja, kao što je učinio i otac Gemelli. Dr. Necchi osto je razočaran, jer nijedan strukovnjak nije donio niti jedan dogagjaj iz područja medicine, koji bi se mogo natiecat s lourdskim čudesima. Spo­ minje, kako većina liječnika hoće lourdske dogagjaje pod utjecajem viere da tumači. Govorniku se to nevierojatno čini. Kad bi to istina bila, zašto i liječ­ nička znanost nebi istim sredstvom onakova djela tvorila? Dr. Necchi osvrće se na mnoge nrigovore predgovornika, pa ih uspješno i pobiia. Zakliučuie. da ‘ ° м ime znanosti čudesa ne dadu pobijati. nego u ime. ničim osnovane, pozitivistične filozofije. Uspješna obrana. Kad je zadnji govornik Filippetti (drugi se na­ javljeni ne odazvaše) završio svoj govor, uzim/je riječ otac Gemelli, da, prama ugovoru, dade on svoje riješenie na dobačene mu prigovore. Njegov je go­ vor ispočetka bio popraćen cikom i prosvjedima sa strane onih, kojim nije stalo do znanosti, nego do toga, kako će svog protivnika omesti i poniziti. IJza sve to učenom ie Franjevcu uspjelo, da svrati pozornost i ako na svoj dosta dugi odgovor. Odmah u početku odbija dobačeni mu prigovor, da on u cijelom ovom poslu igra ulogu »đućandžiie«. Uvrjede u znanost ne ulaze, nego promatranje lourdskih čudesa. Odbiia od sebe prigovor neiskre­ nosti, licumjerstva: kao da na javnosti drukčije �Djelo izvanredne vrijednosti. lourdska čudesa promatra, a drukčije pred strukovnjacima. Bistro dokaziva, da čudo može biti pred­ metom mnogovrsnih znanosti, pa da se po tom ono može da razno i promatra. On se je u svojoj konferenci kao liječnik sa strukovnog stanovišta ponašo. Nije imo na umu nikakvo osobito filozofsko gledište. Otac Gemelli sve razne prigovore svodi na tri vrste, a te su: a) prigovori proti vjerodostojnosti iznešenih dokaza; b) da iznešeni slučajevi nijesu do­ bro proučeni ni diagnozi podvrgnuti; c) da ih se pripuštajuć i njihovu istinitost, dade na naravni način protumačiti. Što se tiče iznešenih dokaza u prilog dvaju na­ vedenih čudesa, otac Gemelli pobija dra Pini-a, dokazujuć mu, da svoje prigovore osniva na vijestima novinarske vrijednosti, koje treba svegjerno sa ve­ likim oprezom uzimati. Pini krivo navodi, da je doktor Aigner kao katolik zanijeko važnost lourdskim dokazima. Gemelli zgodno opaža, da Aigrierovo svjedočanstvo u stvari ne vrijedi, jer da je za­ neseni monista, koji je načelni protivnik Lourdesa. Neispravno Pini ističe dra Wedpha1ena, koji, kao osvjedočen katolik, da je proti poznatim lourdskim čudesima. Tvrdnja ne stoji, jer je on cijelo djelo паpiso u obranu njihovu. Odgovara na prigovore radi nedostatnosti ulo­ žene diagnoze. Osvrće se na predbacivanje, zašto nije više čudesa naveo, nego se na samo dva ogra­ ničio. Ako se nijesu mogli uvjeriti sa potanko orisanom fisiognomijom dvaju slučajeva, sjegurno ih nebi zadovoljila ni ostala, da ih je on i naveo, jer ih se nebi moglo u onako kratko vrijeme, za konferencu odregjeno, potanko i ozbiljno pretresti. Lijepo do­ kazuje, zašto se u svom promatranju ograničio na dva čuda iz starije dobe. On je to zato učinio, jer su se mnogi i mnogi strukovnjaci o stvari bavili i do njegovih zaključaka došli. Neodoljivom ih logi­ kom Gemelli tjera u nrotnriečje. Pita ih: ako li tako proučenim i dokazanim činjenicama neće da vjeruju, koje su mnogi učenjaci pretresali, bi li vjerovali i najnovijem čudu, koje ipak ne može da bude sa svijuh strana dokumentirano?! Otac Gemelli spočitaje im posvemašnju nepri­ pravnost u predmetu. Nijesu se postarali, da osobno i znanstveno prouče pitanje lourdskih čudesa. Pita ih: kako mogu suditi i zanijekivati činjenice, koje nijesu ni najmanje proučili?! Vrsni se učenjak Gemelli opet osvrće na diagnozu u slučaju Ruddera i Tulasne i dokazuje, da se diagnozi sa znanstvene strane ne da ništa prigo­ voriti. Opširno se zabavlja a dobačenim mu prigovori­ 11 ma pripustivši činjenice, o naravnim uzrocima gor­ njih čudesa. Potanko promatra slučaj Petra Rud­ dera i stručno pobija dra Ferreria, koji je htio ovaj dogagjaj po zakonu pospješenja (accelerazione) da protumači. Proučaje srast, potpuno šljubljenje nož­ nih kostiju, pa zaključuje s prof. Guinier-om, da se slični slučaj u čitavoj povjesti patološke anatomije ne opaža. Ističe, kad bi se i pripuštalo prirodno ozdravljenje, da ono nebi moglo biti savršeno, nego bi moralo imati biljeg nesavršenosti vitalnih funkcija. U slučaju Petra Ruddera to se nije dogodilo. Zakon pospješenja jest skroz hipotetične vrijednosti. Mi ga ne smijemo ondje primijenit, gdje je znanost do­ kazala, kao u slučajima a la Rudder, da je on skroz isključen. Takove su tvrdnje samovoljne, neznan­ stvene. Umno razlaže apsurdnost nepoznatih sila, na koje se dr. Bonnardi pozvo. Koliko god mi otkrili nepoznatih sila, one se nigda megju se ne mogu da kose. Barem se još to nije nigda dokazalo. U Lourdesu vidimo sile, koje se kose sa prirodnim zako­ nima. Već sama ova činjenica mogla bi svakoga osvjedočiti, da te sile drugdje traži, a ne u prirodi. Znamenito je i to, što je narav podvrgnuta nuždi, de­ terminizmu u svom djelovanju, dočim se kod čudesa tog determinizma ne opaža. Znak, da tamo slo­ bodna volja radi. Liječnici moraju s činjenicama da računaju. Oni su ljudi pozitivni. Sto se tiče ču­ desa, dokaze stvarnosti ne mogu zanijekati. Njima je dopušteno samo ovo ustvrdit: č i n j e n i c e j e s u t u; t u m a č e n j e i m ne n a l a z i m , č u d o k a o l i j e č n i k ne p r i p u š t a m , a l i i m o g u ć n o s t k a o s t r u k o v n j a k ne s m i j e m da z a n i j e č e m. Pred oči stavlja razliku izmegju ovog liječničkog agnosticizma i onog Spencerova. Ovaj strukovni »ne znam« tiče se samo medicine kao takove, a ne niječe vrijednost drugim granama opsežnog ljudskog znanja. Ovaj »ne znam« i ako se u konkretnom slu­ čaju čuda može da upotrebi, on ne vrijedi u filozofiji. Ona imade svoja osobita, jednako opravdana načela, po kojim može sa svog stanovišta da čudo zakonito nadnaravnom uzroku pripiše. Pri svrsi se obraća na slušateljstvo i kaže, da ga malo to zanima, kakve će utiske oni sa sobom o njegovoj konferenci kući ponijeti. Ali ga jedno ipak zanima, a to je: da se povrate svojim klinikama i laboratorijima s drugim osvjedočenjem. Neka ne traže od sitnozora da im riješi pitanja, koja pod nje­ gov oštri pogled ne spadaju; nek ne misle, da se s liječničkim nožićem dadu sva pitanja zgodno riješavati; nek se osvjedoče, da ima mnogo važnijih pi- �12 Br. 1. — Serafinski Perivoj. 1911 tanja, o kojima nam medicina ne zna ništa reći, a koja su predmetom drugih grana ljudskog istraži­ vanja. Na kraju im zahvaljuje, što su bili tako dobri, te njegovo raspravljanje do kraja pratili. I ako je okršaj kadikad bio žestok, moli za oproštenje s nji­ hove strane, a sa svoje im on rado oprašta. Nada se, da će rasprava otvoriti vrata drugim znanstve­ nim okršajima, i to u interesu same znanosti. Haran im ostaje i zato, što su mu dali prigodu, da im otkrije svoje znanstveno uvjerenje nad lourdskim dogagjajima. Kad je otac Gemelli svoju raspravu završio, bur­ no ga je odobravanje popratilo. Dapače su mu stiskom ruke čestitali i isti njegovi protivnici. U navedenom djelu još nalazimo dva poglavlja, koja strogo ne spadaju na gornju raspravu, ali su ipak od velike važnosti. U prvom nam poglavlju prikazuje utiske njegove znanstvene raspre na jav­ no mnijenje; u drugom nam otkriva svoje filozofske nazore o Marijinim čudesima. Kap liječnik iskreno kaže, da mu je čudo s ove strane zagonetno; ali kao filozof, koga je Bog svijetlom razuma obdario i dao mu zdrava načela umovanja, on nas šalje u Lourdes, da promatramo djela Božja s čistom na­ mjerom i bez prerasiuda, pak da ćemo tamo-upo­ znat, svemogućstvo Božje, koje se u Marijinu gradu očituje. I ako Gemelli-evo djelo nije napisano s apologetičnom namjerom, ipak je ono za apologiju kršćan­ skih čudesa od neprooijenjene vrijednosti. Istina, da katoličko bogoslovlje imade na pretek djela, koja rade o čudesima, ali su ona napisana u duhu filo­ zofije i u onom teologije. Takova djela pozitivizmom zadahnuto naše doba ne uvjeravaju. Gemelli je prama duhu vremena udario novim pravcem, pa je uzeo znanost kao takovu i dokazo, da znanost J0^ п*’-е t>oru^ a tradicijonalno kršćansko uvjerenje, Odabrani pravac skroz je savremen, i izradba je stručna. Ne samo naša sjeromašna knjiga, nego i svjetske literature mogu zavigjati Italiji i franjevačkom redu, što imadu onakog učenjaka. Da u našem sudu ni najmanje ne pritjerajemo, svaki, tko zna talijanski, a ima 4 lire, nek nabavi »La lotta contro Lourdes«, pak će se sam uvjeriti o ispravnosti našeg suda. LISTAK. Dr. Blažević: Monarhija ili republika? Kroz Portugalsku odavna je već brujio zvuk — republika, I stano­ vita strana nije mirovala sve dotle,, dok ga nije u djelo privela. Svijet je osto zapanjen radi naglog preokreta i u čudu se pito: čemu to vodi, hoće li to dobrim uroditi?! I odgovor je glasio, da ono sve što naglo, što nepromišljeno biva, nikada dobrim rodom uroditi ne može. — Ovo je povjesnička či­ njenica, koju nam potvrgjuje Francuska, a s vre­ menom će i Portugalska! Kad se je u Portugalskoj do republike doći htjelo, tada se je na monarhiju i njezina predstav­ nika vikalo, kao da je monarhija svoj bijedi i nevolji naroda kriva, kao da monarhija ne prija dobrostanju podanika. Zato ju treba ukloniti, a na njezino mjesto staviti republiku, koja da je jedina u stanju izliječi­ ti sve one rane, koje krvare na tijelu podanika, vi­ kalo se je sa stanovite strane. — Pozabavimo se u kratko ovim pitanjem, te na temelju povjesničkih činjenica prosudimo, da li je monarhija ili republika podesnija, da narodu pomogne, Portugalski slobodni zidari, kada su radili, da monarhiju sruše a republiku uspostave, ugledali su se u Francusku. Pak šta vidimo u Francuskoj? Prvi njezin predsjednik reče: da će republika biti konservativnom ili je nikako ni biti neće. Pa ipak se pri tome nije ostalo. Francuska postade liberal­ nom, zatim radikalnom, onda dogje u zagrljaj i ruke socijalizma i sad ju čeka još jedna faza - anarhi­ zam. S ovim procesom rasla je i mržnja francuske vlade na katoličku Crkvu, sve do svog vrhunca, u kom ju danas nalazimo. Uprava je u rukama s o c i ja l i s t a , kojima je kako oni to rado vele »d o n a ­ r o d n o g b o l j k a « . A šta su u tome pogledu uči­ nili? Neka činjenice govore. Položaj je radnika kud i kamo bijeduiji nego u drugim monarhističnim državama; tome su svjedok štrajkovi, koji se tako često pojavljuju, a s o ci j a 1i s t a Briand šalje voj­ sku, da štrajkujuće silom prisili te svojom sudbinom zadovoljni budu. A gdje su još tolike druge ne­ volje, koje narod tište i to punom parom, te mu skorom propašću prijete. Republikanska vlada nije narodu pomogla, nego — sebi. �Listak. 13 Portugalska će nam isti proces pokazati, u ko­ našim hrvat, učilištima predavaju, vrve nekritičliko ga još pokazala nije. Oni, kojima je dobro nošću i neistinam u pogledu filozofije »duboko­ domovine na srcu bilo, potisnuti su u kut, nema ili. umnog doktora«. A dolikuje li se to naobraženom Prijašnja vlada nije dospjela, da blagostanje domo­ čovjeku? Dopušta li to ijedna, a osobito moderna vine podigne, jer joj ne dadoše prevratnici, koji su u kritika i poštenje? tome svoju propast nazrijevali. Pak kakovu ko­ Sve je ovo potaklo — od nazad malo zemana rist donese narodu nova vlada? Tu, da protjeraše — neke franjevačke učenjake, da jednom stanu na redovnike, koji su se trudili, da broj nepismenih kraj tim objedama i danas imamo prilično dobro umanje. Naravno je dakle, da će taj broj sada rasti cvatući pokret, koji hoće, da na pravo svjetlo iz­ i to sve dotle dok se broj trudbenika na ovom polju nese nauku Duns Scota i da se vidi, da on nije tako ne popuni. Republikanci traže slobodu i jednakost, zvani »protivnik« velikog sv. Tome. I izvan fra­ a narod reda i rada. Na čelu vlade stoji bivši pro­ njevačkih redova na ruku se ide ovom pokretu, te fesor odišući mržnjom na katoličku vjeru, te bi ju najuvaženije svjetske smotre i časopisi brane i rado iščupati iz srdaca tolikih milijuna i time im odu­ osvjetljuju nazore prvaka franjevačke škole. Tako zeti jedinu i najjaču utjehu u njihovim bijedama i je od zadnjega decenija izašlo dosta stručnjačkih pu­ nevoljama. Republikanci brzim korakom vode do­ blikacija u njegovu obranu. Megju glavnim radni­ movinu u sjegurnu propast, jer nema stalne ruke, cima ovog zaslužnog pothvata ubrajaju se o. S. koja da dobro naroda u istinu pred očima imajuć Belmond, o. Minges, prefekt učevnog »zavoda sv. čitavo djelovanje prema ovoj svrsi uredi. Portugal­ Bonaventure«, o. De Basly, o. Garcia i neki oci ska republika naliči lagji bez kormilara, koju sje- kapucini oko smotre »Etudes Frainciscaines«. O. gurna propast čeka. Narodu se otima najveća sve-j Belmond sad piše u najuvaženijim filozofskim časo­ tinja — vjera, — predstavnici su davno istoj rat na­ pisima, kao u Revue de philosophie« i u »Riviste vijestili, pa kako da bude govora o tome, da bi se di filosofia neo-scolastica«. Pater Minges izim ras­ republikom htjelo narodu, a ne sebi pomoći. Jedini prava razasutih po njemačkim revistam izdo je i spas, jedina sreća naroda i domovine sastoji se u nekoliko djela o Duns Scotovoj filozofiji. Napomi­ vjeri, u pravednosti i redu. Bez ovoga troga — čega njemo »Der angebliehe exzessive Realismus des baš u portugalskoj novoj vladi mnogo manjka —» Duns Scotus, (Miinster 1907.); Das Verhaltnis zwinema narodnog blagostanja. schen Glauben und Wissen, Theologie und Philo­ sophie nach Duns Scotus (XII.—204., Paderborn Fra J. B-ić.: 1908.); Der Gottesbegriff des Duns Scotus auf seinem angeblich exzessiven Indeterminismus (Vienne). Skotistički pokret u katoličkoj filozofiji. Već je De Basly izim svojih izdanja sad uregjuje skotii zeman, da se jednom poeme na svjetlo iznositi filo­ skički časopis »La Bonne Parole«, koji se sa svake zofija suptilnog naučitelja franjevačke škole b. Ivana strane najsimpatičnije preporuča, a izlazi u La Duns Scota. Moramo priznati, da se je dosada nje­ Havre. Uprav je nuždan za razumljenje Skotovih gova nauka odveć slabo gojila. Ovo neopravdano djela: »Lexicon Scolasticum philosophicum-theolonehajstvo znalo bi kadgod prijeći i u strančarstvo, te gicum in quo termini đistinctiones et effata philosopod firmom tomizna napadalo se je na Duns Scota phiam et thealogiam speetantes a B. J. Duns Scoto kao izrazitog »protivnika« sv. Tome. Pod riječju Doctore Subtili atque Mariano expomuntur et de»protivnik« smatralo ga se je ne kao razložnog i clarantur« i B. Joannis Duns Scoti: Questiones objektivnog prigovaratelja Angjeoskom naučitelju, disputatae D e R e r u m P r i n c i p i o . Tractatus nego kao — Bože prosti — jednog fanatičnog konD e P r i m o Re r um omni um P r i n c i p i o troverzistu. (Ouaracchi, 1910. 8° str. XCVI.—723.) oboje od O. Od tale sva ona neobjektivna ii neopravdana Garcia. kritika Scotove škole; kad dogji govor o njezinim Spomenuti pisci pobudili su ne malu pažnju u mnijenjima, zadovoljalo bi se kojim tekstualnim učenjačkom svijetu. Tako uvaženi časopis fran­ izrazom i njezina nauka kao a priori — recimo — cuskih oo. Isusovaca »Etudes« u broju od 26. svib­ protivna zabacuje se i na krivo izvrće, a da se nije nja 1910. preko Le Bacheleta veoma se laskavo ni pregledalo izvornik, što i kako Duns Scoto mi­ bavi neoskolastičkim pokretom, kojeg je u »Francus­ sli i naučava. koj potako o. Deodato De Basly. Naša je želja, da bi Dosta i školskih teksta, pa i oni, koji se po se i kod nas odazvalo ovom pothvatu, jer je i jedna �14 B r.ll. — Serafinski Perivoj. — 1911. hrvatska knjiga, i to glavom dra. Bazele »Povjest filozofije« ljuto nasjela u prikazu i ocjeni Skotove nauke, po čem se vidi, da se je premalo ili baš ni­ malo bavio u izvorima njegovim naučavanjem. VJESNIK. Saskl knez Makso o sjedinjenju crkava. Nedav­ no je saski knez Makso, freiburški profesor objelo­ danio u »Roma e Г Oriente« raspravu pod naslovom: »Pensees sur la puestion de Г union des Eglises«, u kojoj je istako svoje krive nazore o ujedinjenju crka­ va. Knez Makso tvrdi: da se istočna crkva neće nikada sa zapadnom sjediniti pod uvjetima, koje za­ padna Crkva pruža. Takovo su sjedinjenje prihvatili samo neki n. pr. Ruteni. Grci smatraju papstvo latinskom institucijom. Njemu je današnja ustanova Crkve sasvim drukčija nego li je bila nekoč. Sveti Petar i Pavao bili su mu u istome rangu(?l. Crkvena se je ustanova osobito od IX. stoljeća promjeihla(?). Papa je na zapada, gdje nije bilo patrijarha, vazda imo veću vlast, nego li na istoku, gdje su ga u mnogom supiirali patrijarhe. Istočnjacima treba dati ona prava, koja su imali prije raskola. Nove dogmate istočnjaci teško primiti a stare — proizlazak sv. Duha i od Sina — drži i istočna crkva uklju­ čivo. Istočnjaci vjeruju, da sv. Duh izlazi i od Sina, nu u premissama, a zapadnjaci u zaključku iz premissa stvorenu. Papa je Nikola I isto tako kriv raskolu ko i Focij(!). U papinu poglavarstvu treba razlikovati izmegju vlasti i naučavanja. Cistilište površno prelazi. Istočnjake ne bi tiebalo siliti, da ostave svoje mnijenja, da pretvorba biva nakon svr­ šene epikleze, jer nije ni u katolika dogma, da pre­ tvorba biva odmah poslije Hristovih riječi. Osim Isusovih riječi traži se i odluka, a ova je kod istočnjaka do konca epikleze. Stari su se kršćani krizmali kao i danas istočnjaci. Sva je razlika megju istoč­ nom i zapadnom Crkvom u teološkim formulama, a ne u vjeri. Iz svega se vidi, da je knez profesor do­ sta naivan i preidealan, a prema katoličkoj Crkvi ne­ pravedan. Ustanova je katoličke Crkve u biti Bo­ žanska, pak je u tome pogledu uvijek ista. Da sv. Duh proizlazi i od Sina učili su stari istočnjaci i izri­ čito, kao što i današnji izričito uče, da izlazi od s am o g a O ca . Megjutim se je knez Makso popravio i svoje zablude opozvo. Dr. Ante Bauer imenovan biskupom. Još su podavno hrvatske novine počele glasati, da će dr. A. Bauer, zagrebački kanonik biti imenovan koadjuto­ rom zagrebačkoga nadbiskupa. Kako se iz Zagreba čuje, to je sada već gotova činjenica — on je imeno­ van koadjutorom, i to s pravom nasljedstva. Rodio se je 11. veljače 1856. u Breznici. Početne je nauke svršio u Jaski i Varaždinu, gimnazijalne u Varaždinu i Zagrebu, bogoslovne u Zagrebu i u Budimpešti, a doktoriro je god. 1885. u Beču. U zagrebačkoj je nadbiskupiji vršio razne službe: kapelana, katehete u raznim školama, sveučilišnoga profesora i rektora, urednika »Katoličkoga Lista« itd. Puno je piso, a spise mu rese dva dragulja »Ontologija« i »Naravno bogoslovlje«. Presvj. dru Baueru i naše čestitke! Biskup Marković u Sarajevu. Na 12. u noći pri­ spio je u Sarajevo banjalučki biskup Marković. U susret su mu izašli m. p. o. Mišić, njegov tajnik Ćorković i dr. Blažević. Presvjetli je odsjeo kod Franjevaca. Car Vilim 13. katolik? Zadnjih je dana Maurice Muret u listu ».I o u r n a 1 d e s D e b a 11 s« o pru5к о т caru Vilimu II. piso s katoličkim simpatijama. »E g у h a z i K 6 z 1б n у« tvrdi, da je tome povod članak, što ga je jenski profesor Ernest Haeckel izdo u frankfurtsKome listu »D a s F r e i e W o r t« zva­ nu, kome je htio, da opravda svoj istup iz evangeličke crkve. Haeckel silno grdi cara Vilima, da se on nazivlje »milošću Božjom vladar«, da je gojio ne­ prirodno prijateljstvo s Leonom XIII., a sada s Pijom X., da je svečano pohodio Vatikan, te da se je onako ponio za Boromejske enciklike, u čemu on nazire ultramontanističke težnje. 1 mi priznajemo, da je car Vilim izvanredno sklon katolicima, ali to­ mu će biti uzrok politika — moćni u Pruskoj kato­ lički centrum, a ne ultramontanizam. Božična alokucija sv. Oca kardinalima. I ove godine došli su svi rimski kardinali, osim sijedog Oreglija, k Njegovoj Svetosti, Piju, da mu izraze svoje čestitke. Sv. Otac je njih primio u svojoj pri­ vatnoj biblioteci i u odgovoru na čestitanje u vrlo finoj ironiji osvrnuo se on na one novine, koje su očekivale, a neke već objavile, nekakav politički pa­ pin govor. Njegova Svetost je rekla, da uzorita go­ spoda ne očekuju od Njega nikakve politike; On će s njima da govori o predmetu, koji je izvan svake politike, a to je dekret o prvopričesnicima i poimen­ ce o njegovoj primjeni u Francuskoj. Vrlo veseo bio je On zbog velike množine pisama, što su mu ih po­ slali pričesnici od 7—10 godina. Iskrenuo je bio ovaj govor i na kodifikaciju kanoničkog prava i reko, da će se slijedeće godine moći predložiti ne samo I. svezak, nego jedan oveći dio toga djela. Rasulo u luteranskoj državnoj crkvi. Zastup­ nici »slobodoumnog kršćanstva« u Norveškoj razdi- �15 Listak. jelili su se u dvije stranke; jednu sačinjavaju umje­ reni, drugu skrajni radikali. 1 u profesorskom ko­ legiju bogoslovnog fakulteta na jedinom norveškom sveučilištu ima ista djelidba. 0 tome s nekom iro­ nijom i žaobotn govore i sami listovi njihovi — a ini znamo da izvan prave Crkve nejma istine i stal­ nosti! Katolička Crkva u Engleskoj. Prošle je godine katolička Crkva u Engleskoj proslavila pedesetgodišnjicu zavedenja hijerarhije. Vrijedno je baciti po­ gled na razvoj katoličke Crkve u Engleskoj kroz tih minulih 50 godina hijerarhije. Taj nam razvoj naj­ bolje predstavlja slijedeća statistika, iz koje sazna­ jemo, da je Engleska god. 1850. imala: crkava i ka­ pela 587, raznih škola 500, svećenika 788, samostana 70; dok je prošle godine 1910. brojila: crkava i kapela 1760; viših škola 1064, pučkih 2000, svećenika 3687, a samostana 1159. Ovaj je prijegled katolištva u Engleskoj za svakoga katolika vrlo utješljiv. Portugalski katolici prosvjeduju Revolucijonarci u Portugalskoj u progonjenju Crkve, uništenju oltara i manastira prevršili su svaku mjeru. Velika množina protesta od strane katolika raste svakim danom to više, tako, te »liberalna« vlada pokazuje od straha i sramote svoju »netiberalnosi . Da do­ skoči opravdanim prosvjedima izdala je neopravda­ nu naredbu, da se samo oni protesti ucažuju, koji se ulože u općinskim prefekturama - a to je znak po­ litičke smiješnosti! Španjolska. Na 23. prosinca je u Španiji prihva­ ćen zakon (uz 174 glasa proti 54), da se provizorno kroz dvije godine ne smije podizati nijedan samo­ stan, dok se ne postigne potpuni sporazum sa sv. Stolicom. Kada će biti konzistorij? Sav se je svijet razmaho s upitom, kada će Papa držati novi konzistorij, u kome će se popumti mnoge ispražnjene kardinalske stolice. Neke su novine kao i »Corriere della Sera« razglasile, da će se konzistorij držati u veljači ili ožujku o. g. Nu Papa Pijo X. oprovrgo je te gla­ sine, naglasiv, da se konzistorij čitave ove godine neće držati, a razlog mu je taj, što ove godine pada i 50-godišnjica ujedinjenja Italije. Instalacija. Iz Gjakova nam javljaju, da su ta­ mo na 29. prosinca već prošle godine svečano za kakanonika instalirani: presvj. g. msgr. Milko Cepelić i preč. g. dr. Jakša Pliverić. Presvj. se je Cepelić sva­ kom zgodom istako kao osobiti prijatelj bosanskih Franjevaca, s toga se njegovoj promociji i vrlo ra­ dujemo. Njegovu je župu u Gjakovu po odredbi presvj. biskupa dra Krapca preuzeo dr. Pavo Gjelatović. Naša slika. Dne 30. svibnja god. 1910. u 3 sata po podne stupilo je Nj. Veličanstvo car i kralj na sa­ rajevsko tlo. Sati, dani, pa i mjeseci su se odatle osuli u zaborav, jedno je samo od svega toga ostalo — lijepa uspomena na krasne tadanje prizore. Jedan od tih prizora jest i naša slika na str. 3. ovoga broja »Seraf. Perivoja«, koja predstavlja razgovor Nj. Ve­ ličanstva cara i kralja kod duhanske tvornice u Sa­ rajevu s redodržavnikom Bosne srebrne preč. Alojzijem Mišićem. KNJIŽEVNA SMOTRA. Dr. Jelenić: Nikola Alačević: Slavni i zaslužni muževi: Makarska i Primorje. Izlet na oiokovo. Spljet, ЈЛи. u je n a 1 K. Gosp. Alačevića lično ne poznam, ап sudeći po gore spomenutome njegovu ujelu, mora Piti plemenita duša. On ljubi Hrvatsku i hrvatski narod, a osobito ga resi lokalni patriotizam, koji ga sili, da ljubi svoje Primorje i njegovu i prošlost i sa­ dašnjost, te koji mu je bio i motor gore citiranoga Ju^ stranice sadržavajućega ujelcu, u kome opisuje slavne Primorce, Primorje i izlet na Biokovo. Alačević je svoje djelce posvetio »miloj i ne­ zaboravnoj uspomeni nezaboravnoga prvoga ravna­ telja arbanaškoga učiteljskoga zavoda, vrlomu hr­ vatskomu pedagogu i pjesniku pokojnome don Stjcpannu Buzoliću,« koji je za svoga dvadesetgodišnjuga učiteljevanja podgojio barem do 300 gojenika, koji u ono tmurno i dremežno doba — sa rodoljubivim svećenstvom i sa onom uzornom, ako i malobrojnom, četom svjetovnjaka___bijahu postali pravi dalma­ tinski učitelji i prvi odani apoštoli hrvatske misli i hrvatske prosvjete u. . . Dalmaciji«; koji je napiso pjesmaricu: »Bog, Rod i Sviet«, te prevagjo: Leopardija, Foscola, Manzonia, Monstia, Giustia, Alearda, Dantea itd. Bijelce je podijeljeno u dva dijela. Prvi dio (str. 7.—13.) sadržaje biografije 20 glasovitih Primorca: Mihovila Pavlinovića, Stjepana Ivičevića, Kažimira Ljubića, kanonika Ivana Josipa PvlovićLučića, biskupa Pavla Miošića, generala Nikole Majstorovića, prepozita Josipa Ćobarnića, profesora Augustina Grubišića, don Antuna Mrkušića, popa Mate Ivičevića, novinara Antuna Deana, pjesnika fra Ivana Despota, nadučitelja Grgura IvanovićMrlića, fra Ante Lulića, fra Gabre Puratića, dra Cesara Pavišića, profesora Mihovila Glavinića, histo­ ričara Josipa Alačevića, dra Lovre Pavlović-Lučića i Ive Marije Vukovića, a pred ovima je, kao poznat �16 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1911. samo spomenut pjesnik »Ugodnoga razgovora«, fra Andrija Kačić-Miošić. Sve ove velikane pisac riše s istim zanosom i bez pristranosti. Čini nam se ipak, da je potpunost ovoga dijela iziskivala, da se i pjesnik »Ugodnoga razgovora«, ma bio on i poznat opširnije opiše. Svakako radi pristranosti nije izo­ stavljen. U drugome dijelu (str. 55.—103.) pisac pod mottom starca Milovana: »Primorje je inisto pono­ sito od starine, jer je vilenito«, riše Makarsku i P ri­ morje, te izlet na Biokovo, U opisu je Makarske i Primorja dosta precizan. Tu se u XVII. poglavlju u tančine rišu: Primorje, pučanstvo, razdioba opći­ ne, manastiri, podneblje, Primorci i njihova narav, prosvjeta i njezini zavodi, razne zadruge i bratov­ štine itd. »Izlet na Biokovo« uvodi nas u čare ovo­ ga vilinskoga mjesta, koga svake godine osim ini gih turista na 31. kolovoza — na sv. Jurja — t o D ^; do 1000 duša, gdje slušaju i glagolačku m: ■ Na koncu djela pisac ponovno upozoruje na lje­ pote Primorja, na njegovu krasnu prošlost i na nje­ gove velikane, te žali, da danas i to mjesto »mori ubitačni bratski razdor i zlosretn nesloga«, koja t a ­ ca u »moralni, narodni i ekonomi: ki nazadaf vito i slavno« Primorje. On s Ct ngić-Agor razdorom plače: »Oj hrvatska zemljo p sto gr’ješi nebu gori, da te tako razdor moi te s iVanteom Allighiemm vapi za mirom i slogom: »Pače, pače, ei va gridando, a qui, che un . uiro ed u ia possa serra«. Uopće je djelo uspjelo i svake hvale vrijedno. Ali kao što nije ništa na ovome svijetu tako savršeno, da mu kritika neće prigovoriti, tako i Alu^ »Slavni i zaslužni muževi« itd. Po mome mnijenju, pisac je trebo djelo tako rasporediti, da na prvo nije sto dogje drugi, a na drugo prvi dio. Primorje je krasno stablo, koje je uredilo s onolikim velikanima. Stablo se svakako prije ploda opisuje. Uz to se opa­ ža neka nedošljednost, kada piše sad Split, a sada (u naslovu) Spljet. U djelu se nagje i krupnijih gram a­ tičkih i sintakti* nih pogrešaka. Nr. pr. » ... s toga ga možemo smatrati kao njeki hrvatski Mezzofanti« (str. 13.), mjesto: kao nekoga hrvatskoga Mezzofanti-ja; »___ jerbo se tada nahodijaše u Zadru na uredniš­ tvu« (str. 16.), mjesto: u uredništvu itd. Ako sti­ listika i ne trpi uopće velikih izreka, ja im ipak u radnjama za višu inteligenciju nijesam neprijatelj, sa­ mo. kada se tako slože, da su i jasne i blagoglasne. A to kod gosp. Alačevića fali. Klasičan je tome pri­ mjer ona od 20 redaka složena rečenica, što se na­ lazi na str. 56. Djelo bi bilo puno praktičnije, kada bi imalo i kazalo. Dr. A. Koch: Lerbuch der Moraltheologie. Dritte vermehrte und verbesserte Auflage. Freiburg im Breisgau, 1910. Herdersche Verlagshandlung. Ci­ jena K 13.20, uvezanu K 15.—. C. Kirch, Enchiridion fontium historiae ecclesiasticae antiquae. friburgi Brisgoviae, 1910. Do izdatka ovoga djela crkvene je povjesničare trla jedna velika poteškoća. Tko je htio biti kritičnim crkvenim povjesničarom moro je u izvore zaviriti, a to je bilo mnogim uprav nemoguće. Izvori su ve­ ćinom u velikim bibliotekama, koje pojedinci posjemogu, a od velikih su biblioteka udaljeni, poteškoću god. 1910. odstranio učevni o. chT . vši svoj »Enchiridion«, u komu se nalaze 1002 fragmenta: kanona, okružnica crkvenih sabora, papinih dekreta, carskih zakona, natpisa, akata mu­ čenika itd., Kojim se razjašnjuje vanjska i unutarnja crkvena povjest do Vili. stoljeća. Grčkim je frag­ mentima nadodan i latinski prevod. Djelo se naru­ čuje u Herderovoj knjižari u Freiburgu i u Beču, a toji K 9.60, u platno uvezano K 10.80. »dušobrižnik«, što ga »uz sudjelovanje više sve­ ćenika« uregjuju Franjevci u Varaždinu, početkom ove godine stupio je u XVI. godinu. Ovaj »mjeseč­ nik za katoličke propovijedi« stoji na godinu 8 K. Svoje je vrsti jedini u velikoj Hrvatskoj katoličkome svećeniku toliko potrebiti list. Preporučamo! Glasnik sv. Franje. Imamo: »Glasnik sv. An­ te«, »Glasnik Srca Isusova«, »Glasnik sv. Josipa«, »Euharistični Glasnik«, a sada smo dobili i »G 1a sn i k s v. F r a n j e«, što ga uregjuju varaždinski F ra­ njevci. List je namijenjen trećoredcima sv. Franje. Izlazi u Varaždinu svakoga mjeseca jednoć. Cijena mu je na čitavu godinu K 1.50. Toplo preporučamo! D o p i s n i c a u r e d n i š t v a . Nekim je ovaj broj »Seraf. Perivoj« poslan na ogled. Ako ga zadrže, pozdravljamo ih kao predbrojnike. I drugi, koji ne misle držati »Seraf. Perivoj« neka ga odmah vrate, a ne istom u pol godine. Kogod »Seraf. Perivoj« nije još platio neka to Čim prije učini. List nije skup : 5 K na godinu — za gjake, trećoredce i sjeromahe 3 K- Tko sabere pet novih pretplatnika dobiva list badava. Pošto u »Seaf. Perivoju« suragjuju najbolji pisci, to se niko neće prevariti ako za nj plati odmah, što ga zapada. Opet velim o: širenje je dobre štampe, širenje Evangjelja. Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o, Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �& UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Najstarija knjigotiskara ćemaiuša ulica m . aoBosni i Hercegovini i л Preporučuje molitvenika, poslova, što u tis ukusnom ku i M oderno uregjena :: D , nBfldnih djela, brošura, i. vjenBnih -carta, kao i svih afsku striku zasjecaju sa Jnjerefiije cijene. knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjska narufbe obavljaju se brzo l točno. Slagaći stroj „TIPOGRAF". Brzojavi: Vogler, Sarajevo. �KS Podružnica o Sarajevu. Centrala u Llnbljani. Podrnžnice n Spljetn, Trstn, Celovca i Gorici, ii Dionička glavnica K 5,000.000. ■■ Pričuve preko K 500.000. mr Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka, 4 V ° l0 listo Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i nsmena obavještenja. vodov^ itd., te p» anje i izvagjanje vrsnih javnih zgrada, drumova, betonskih radnja, dnja u vodi, elektrana, tvornica manciranje gradnja uz povoljne i gjć svakovrsne cigle u vlastitoj k inoj ciglani. ' :: za Bosnu i Hercegovinu ETERNITA za pokrivanje krovova. — Hrvats anka društvo). Uplaćena dionička glavnica 2.000.000 kruna. ZI Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 1/30/0 čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonica Podružnica u Mostaru. Unovčuje mjenice, izŽrljebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. prima u zalog sve dragocjenosti kao: dragulje i ostalo. srebro, zlato, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3cc030fd3e49e333ab2a2f3e361193a1.pdf 461472e879a01ea640fe113d8b810cb7 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 3. SARAJEVO, 15. OŽUJKA 1911. GOD. XXV. SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESMA: 1. 0 . Petar Vlašić: Kritika i protukritika golgotske ž r t v e ...................................................................... 33 2. 0 . Krsto Belamarić: Čemu slobodna škola? . . 37 3. Anka Topićeva: Bio jednom narod jedan! . . 40 4. N. fra. Lovro Mihačević: Zanimljivi ulomak iz povjesti Štovanja B. D. M arije.................................41 5. O. fra. Leon Petrović: Osvrt na o. Radoslava Glavaša „Život Isusa Krsta“ .................................43 B) LISTAK. C) VJESNIK. Papa Pijo X. opet proti sekularizaciji redov­ nika. - Javna rasprava. — Franjevac izumitelj. — Bogoslovni tečaj za naobražene ženskinje. — Ju­ naštvo jedne časne sestre- — Profesorski izpit. Adoracija — Valija odlikovan od Pape. — Mini­ star Canalejas i redovi. — Nečista savjest. — Obra­ ćenja. — Katolička Crkva u Prednjoj Indiji. — Tlotic.vaŠče u sv. zem lju............................................. 45 V KNJIŽEVNA SMOTRA. j -L ov . j Gančević: Father Paschal Roort Introduction to Franciscan LiteKršćanske Besjede...................... 47 I bez ikakvih poreza I L Kupuje i prodaje sve vrste papira cd vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog I papirnog novca. (L 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. -- B O S A N S K O -H E R C E G O V A Č K O -- G R A G JE V N O D IO N IČ K O D R U Š T V O U S A R A JE V U DIONIČKA GLAVNICA K 5 0 0 .0 0 0 - Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: Glavno zastupstvo za Bosnu 1 tlercegovlnu HOŽE SE POVISITI NA K 2 , 0 0 0 . 0 0 0 - TVORNICE ETERNITA Direktor: gragjevni savjetnik J o s ip pl. Vancaš. najboljeg m aterijala za pokrivanje krovova. �Hrvatska centralna banka (dioničko društvo). Uplaćena dionička glavnica 2.000.000 kruna, Centrala u Sarajevu. Podružnica u Mostaru. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 %% čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonka Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. je isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino- 'hna u zalog sve dr dragu.,, :{Q ,nosti kao: srebro, zlato, tale. Privile 5П*u. I H e r c e g r Uplaćeni dionički kapital 10 milijui." Vmn, љ тл. TRALA U SARAJEVU. S T A V E : u Bihaću, Derventi, Doboju B. GraF I L I J A L E : u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mosu». i V A : u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, diški, Lijevnu, B. Samcu Travniku, Trebinju i Viševradu. — Siocu i Zvomiku. V e le p r o d a ju d u h a n a u svim spomenutim mjestima. T T i r u v t o E a r n n n r l i o l i a r n a Daje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 4»/a°/o založnice i Ш Ј U U jtJ lJ C ilJ t? . 5«/o komunalne obligacije. Ove su založnice i komunalne obligacije u Bosni i Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. fta n k o v n n o đ ip lip n ip Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima «/ kupone i vučene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. Odielienie ZH robu bankc ustr°ieno odjelenje robe, kao što i posebno odjelenje za zemaljske proiz* * vode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku za" sjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzećaJ J J G lavni eu pred m eti Izvoza suhe šljiv e 1 žito. Kod banke opatojeća generalna agentura c. кг. povi, osigurav. ,,A 8B E C U B A Z IO N I GENERALI** prima direktno Hi putem filijala ,,P R O V ID E N C IJA “ prima o si­ ili ispostava razne vfgte osigurania na život \ proti vafrp, a generalna agentura osiguravajućeg društva guranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ з SARAJEVO, 15. OŽUJKA 1911. 0. P etar Vlašić, p ro feso r, Dubrovnik: OOD. XXV. 2. Freyevi problemi. Kritika i protukritika golgotske Žrtve Da ima u muci Isusovoj dosta toga, što bi ražurnu ljudskomu — pripuštenom samom sebi — bilo nejasno, nerazumljivo, živa je istina: no nije istina 1. Otajstvo križa nekada i danas. ono>što moderni kritiiari vele- da 'е čitava muka ,susova klupko problema, koji su nerazriješivi doklegod jh se shvaća u katoličkom smislu, t. j. sa vrhunaravnog gledišta. Nije ni ono ispravno, što moderni kritičari nazrijevaju u evangjeoskom pripovijedanju muke jsusove nesuglasje i protuslovlje, pa na temelju toga krivo shvaćaju cijelu muku i izvrću njezino značenje Tako je p imjerice uradio џ llajnovije doba prof. F r e y , koji je u svom dielu, pod zvučnim naslovom » P r o b i e m i m u k e I s u s o v e « 1) podvrgo oštroj kritici Markovo pripovijedanje (pogl. 14 i d.), te ga usporedio sa Matejevim, Lukinim i Ivanovim. Najzamršeniji problem muke Isusove -za Frey-a su ovi. vijeće sinedrija, da se Isusa pogubi, pomazanje u Betaniji u kući Šimuna gubavoga, izdajstvo Judino i osuda izrečena nad Isusom. Rezultat pak njegovog istraživanja jest u glavnome ovaj: 1. Pripovijedanje Sinoptičara (triju prvih Evangjelista) ob ovom dogagjaju veoma je nejasno i nestalno, dočim je Ivan cijelu muku točnije prikazo. - 2. Vijest o izdajstvu jednog učenika psihologično je nevjerojatna, niti odgovara istini. Evangjeliste su to ustvrdili u inte­ resu Starog Zavjeta. U proročkim naime knjigama govor je o nekoj procijeni, za 30 srebrnika (Jer. 32. 6—9, Zah. 11, 12—13). Evangjeliste su izmislili Ju­ dino izdajstvo za 30 srebrnika, da mogu kazati, da su se i u tom pogledu ispunile riječi proroka o Isusu. Zato i veli Mat. (27., 9—10): »Tada se izvrši, što je kazo prorok Jeremija: I uzeše trideset srebrnika, ci­ jenu cijenjenoga, koga su cijenili sinovi Israelovi i dadoše ih za njivu lončarevu, kao što mi kaza Gospo­ din.« — 3. Pogriješio je Marko, što je zabilježio po­ mazanje nogu Isusovih malo dana pred smrt Njegovu, jer je to pomazanje bilo učinjeno početkom javnog Isusovog života, kako to Frey hoće da dokaže na Korizmeno doba dozivlje nam u pamet prizor najpotresniji od svih, što se zbili otkako je svijeta i vijekova: k r v a v u ž r t v u n a G o l g o t i . Sintezu one potresne tragedije, one dirljive muke BogaČovjeka, predstavlja nam na živo križ Isusov. Taj križ, ili točnije govoreć, O t a j s t v o k r i ž a , bijaše kroz vijekove, a još je i dandanas predmetom ljubavi i mržnje, slave i prezira, časti i napadaja. Na to je vec upozorio Apostol naroda, kad je ono ičonnćanima u prvoj poslanici piso: »Mi p r o p o v i j e ­ damo Hri st a r azapet a, Ži dovom sabl a­ zan, a G r k o m b e z u m l j e ; o n i m pako, koj i s u p o z v a n i , H r i s t a B o ž j u| s i l u i B o ž j u p r e m u d r o s t . « (I. Kor. 1., 23—24.) Razlika je ipak megju negdašnjim i novijim na­ padajima na ovu svetinju kršćanstva. Noviji na­ padaji uijesu onako divlji kao stariji, bar ne u više slučajeva; niti se moderna borba vodi o znaku kri­ ža, nego o njegovom značenju, t. j. ob Otajstvu križa, a svrha je, da se c j e l o v i t u m u k u I s u s o v u p r i k a ž e kao p o s v e m a nar avni d o g a ­ đ a j , koji za nas nema nikakove važnosti, ili tek ne­ znatne. Te su pogubne ideje zaodjevene ruhom mo­ derne galanterije i znanstvene spreme, te po taj na­ čin sposobnije, da zavaraju neupućene duhove. Zadali tog racionalističnog tumačenja (golgot­ ske žrtve, dopro je iz tugjih krajeva i u našu domo­ vinu, te ga stanoviti listovi bezobzirno do prigode prinose na sablazan vjernika, a na nasladu naših protivnika. Zato ne će biti s gorega, da iznesem u ovo korizmeno doba dva tri napadaja modernih kri­ tičara na Božanstvo žrtve golgotske, i da istodobno protukritiku njihovih nazora podam, e da se tako ot­ krije plitkost i neosnovanost njihova, te nam po taj način jače zasine veličina i cijena presvete Muke 0 spodina našega. ‘) J. Егеу: Die probleme der Leidensgeschihtc Jesu. I. Leipzig, 1407. �Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1911. temelju Lukinog Evangjelja 7., 43—50. — Druge Freyeve zaključke radi kratkoće prostora mimoila­ zim. Što da kažemo na ovakovu kritiku? Sva vrvi od početka do kraja kritičnim pogrješkama i nedošlejdnostima. Začudno je, što Frey drži Ivanovo pripovijedanje točnijim od Sinoptičara, dok golema većina modernih kritičara ne samo što pretpostavlja pripovijedanje Sinoptičara Ivanovom pripovijedanju, nego oni naprosto niječu svaku historičnu vrijednost četvrtom Evangjelju. Tako, — da jednog samog spomenem —, J U1i c h e г, pored liarnacka najuvaženiji moderni kritičar Novog Zavjeta, veli o četvr­ tom Evangjelju doslovce ovako1): »Ivanovo EvangjeIje mora se već »a priori« isključiti iz povjesnih vre­ la za život Isusov. Auktor ne kani toliko pripovije­ dati prošlo, koliko upozoriti na vječno; njegove to­ božnje činjenice imadu se shvatiti kao s i m b o l i i a l e g o r i j e jedne ideje: »Utjelovljenje Božje u Hristu.« Isti ton previjava i ostalim radnjama kriti­ čara ob ovom pitanju, akoorem ovaj ili onaj dopusta koje zrnce povjesti i u četvrtom Evangjelju, napose ono, u čemu se slaže sa Sinoptičarima. Imajuć ovo na umu izgleda zazbilj začudno Freyevo mnijenje, no prestaje svako začugjenje, kad se sjetimo, da mo­ derni kritičari sasvim udobno i na laku ruku riješuvaju biblijska i u opće religijozna pitanja ne gledajuć, da li su pri tom u protuslovlju sa zaključcima svojih kolega, pače i sa samima sobom. U jednoj prigodi poriču svaku historičnu* vrijednost Ivanovom Evangjelju, u drugoj ga uznose kao najmjerodavniji povjesni dokaz iz davnine: sve prema tome, da li je u prilog ili ne njihovim krivim pretpostavkama. Isto tako čine i sa Sinoptičarima i drugim svetim knjgama Novog i Starog Zavjeta. To je bez sumnje udobno i praktično, no da se to ne slaže sa zdra­ vom kritikom priznati će svatko, ko zdravo sudi. Nedosljedan je Frey samome sebi, kad poriče Judino izdajstvo zbog toga, jer Evangjelista pripovijedajuć taj dogagjaj navodi ispunjenje proročan­ stva. On naglašuje, da hoće svako pitanje znan­ stveno i kritički obraditi, no ovdje radi tome na­ suprot. Uzimlje u pretres samo. jedan Evangjelistin redak, pa prema tome prosugjuje cijelo pitanje o Judinom izdajstvu, a opet naprosto pretpostavlja pro­ ročanstva nemogućim, niti ne pokušav, da bar je­ dan ozbiljni dokaz navede u prilog tome; radi toga čini mu se sumnjiva vijest o Judinom izdajstvu i o njegovom samoubojstvu, buduć da Evangjelista pri tom navodi proročke riječi. Da se je Frey malo kri- tičnijim okom zagledo u Evangjelje, brzo bi se bio uvjerio, da je onaj proročki navod, tek sporedno uinetnut, ne kao u z r o k , nego samo kao p o t v r d a Judinog izdajstva, o čemu su sva četiri Evangjeliste opširno izvijestili. Zar ne navodi i Ivan — za Freya u ovom pitanju veliki auktoritet —, ne jedanput ispunjenje proročanstva, kad nam pripovijeda nekoje potankosti muke Isusove?1) Hoćemo li radi toga držati cijelu povjest muke Isusove prostom legen­ dom? Frey se ne usugjuje toga dokazati, dakle i opet nedosljedan samome sebi. Što Frey veli, da je Marko pogriješio metnuvši, da se zbilo pomazanje nogu Isusovih, pred samu Nje­ govu smrt, dočim Luka kaže, da se zbilo pri početku Isusovog javnog života, moramo i ovdje priznati, da nije Evangjelista pogriješio, nego je pogriješio prof. Frey, koji misli, da je jedno te isto pomazanje ono, o kojem govori Marko 14., 3.—10. i ono, koje Luka 7., 43. 50. donosi, dočim su u istinu d v a r a z l i ­ č i t a p o m a z a n j a , kako to općenito tumače ka­ tolički egzagete2), a to se lasno iz evangjeoskog teksta razabire. Prvo pomazanje (L.) zbilo se u N a i m u, drugo u B e t a n i j i. Naim je u Galileji, Betanija u Judeji, dakle već iz ove okolnosti mjesta da drugih ne spominjem — lasno se uvigja dvo­ struko pomazanje. Tako bismo mogli ići dalje i sve redom rješa­ vati Freyeve probleme o muci Isusovoj. Svuda bismo naišli na kritične pogrješke, nedošljednosti, na tvrdnje, kojima ćeš uzalud tražiti dokaza. Dokaza nema, naprosto zato, jer ih ne može biti, i uzaludna su sva naprezanja moderne kritike, da ih izmisle. Evangjeliste su nam tako savjesno i točno opisali muku Isusovu, da im se nema šta prigovarati, a pri­ govori, koje Frey i njemu slični iznose, to su sitne paučine, koje pri svjetlu vjere svatko veoma lasno može rastrgnuti. Ч Ad. Julicher: Die Religion Jesu und die Anfange des Christenthums (u djelu: Die cristliche Religion). Berlir-Leipzig, 1906. str. 45. 9 Spor. Iv. 18. 9; 19. 24. 28 36. *) Spor. R. Cornely: Histor — etcritica Introduclio in U. T. libros sacros. (Cursus Scripturae) IM. Parisisis, 18)7. str. 192. 3. Historično riješenie Harnackovo. Biblijska pitanja većim su dijelom povjesne naravi, i imaju se riješavati povjesnim dokazima. Pitanje o autenciji, izvornosti, vrijednosti Evangjelja najbolje riješava tradicija, kao što nam ona najbolje tumači pojedina mjesta Evangjelja. To je sasvim shvatljivo. Prvi kršćani, za koje su Evangjelja bila neposredno pisana, i koji su bili u uskom saobraćaju sa piscima, dotično vijesnicima Evangjelja, bez sum­ nje će ih bit lakše i bolje shvatiti, nego li to može­ mo mi nakon punih 19 vijekova. Zato se baš kato­ lička nauka o biblijskim pitanjima temelji većim di- �Kritika i protukritika golgotske žrtve. jelom na tradiciji, na dokazima iz drevne prošlosti kršćanstva, dočim moderni kritičari zapuštaju i mi­ moilaze tradiciju, pa uslijed toga i upadaju u mnoge pogriješke. To je opazio prvak modernih kritičara, berlinski profesor teologije dr. A d o l f H a r n a t k , pa se stao i on zanositi za povjesnim dokazima iz predaje uzetim, te a njihovom smislu riješavat biblij­ ska pitanja, napose ona o životu Isusovu. No dok je s tog pogleda dobro uradio, pogriješio je na dru­ goj strani, u koliko je precijenjujuć povjesne dokaze stao ih iznositi na uštrb istog Evangjelja, kao protiv­ ne njemu. Evo n. pr. kako Harnack shvaća muku Isusovu1): Općenito se — veli Harnack — pripisuje toj muci veliko vrhunaravno značenje i ekspiatorni značaj. Prikazuje ju se kao žrtvu, i to žrtvu za spas svije­ ta. On se tome dosta načuditi ne može, jer ne može da uvidi »potrebu, koju je Božanstvo imalo od ta­ kove žrtve«, a opet čini mu se, da takovo shvaćanje vodi do mnogo i velikih besmislenosti. Kako dakle riješiti taj čvor? Pomoću povjesti. Isusova smrt u istinu ne nosi na sebi nikakav znak vrhunaravnosti, nego su ju vrhunaravnom prvi kršćani učinili. Troje su naime prvi kršćani držali o muci Isusovoj: 1. da je smrt Isusova na križu bila p r a v a ž r t v a, koja je upotpunila sve žrtve Staroga Zavjeta i posve zadovoljila Božjoj pravdi, te su uslijed toga i prestale sve krvne žrtve. Na temelju te prvotne kršćanske predaje piso je Pavo u poslanici k Hebrejima, da je Isus jednim prinosom savršio za uvijek one, koji bivaja posvećeni. (Una enim oblatione, consummavit in sempiternum sanctificatos — Hebr. 10., 14); — 2, da je smrt Isusova bila n a k n a d a z a g r i j e h e s v i j e t a, te je uslijed toga križ Isu­ sov najočevidniji dokaz Njegove ljubavi prama čo­ vječanstvu i ujedno najsjajnija potvrda Isusovih rije­ či: »Od o v e l j u b a v i n i k o v e će n e m a , d a ko d u š a s v o j u p o l o ž i za p r i j a t e l j e s v o ­ je.« (Iv. 15., 13.) On, koji je bio pravednik u pot­ punom smislu riječi, trpio je i umro za naše grijehe, prema onome, što se čita u 53. pogl. Izaije: »On bo­ lesti naše nosi i nemoći naše uze na se . . . bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja.« — 3. Jer u muci svakog pravednika imade nešto pomir­ benog (ekspiatomog) značenja, to su i prvi kršćani u istom smislu tumačili Isusovu smrt, pače oni su joj — kanoti smrti najvećeg pravednika — p r i p i ­ s a l i s v e o p ć i e k s p i a t o r n i z n a č a j , te su zato vazda uznosili križ kao znak spasenja i pomirbe za mnoge, t. j. za sve one, koji to hoće. ‘) Ad. Harnack: Das Wesen des Christenthums. 5. izđ. Leipzig, 1901. str. 97.- - 101. 35 Harnack opetovano naglašuje, da su prvi kršća­ ni u istinu tako shvaćali muku Isusovu; to da se ne može poreći, pa o tom nijesu niti najmanje posum­ njali ni isti S t r a u s s , niti »veliki kritičar« Ferdi­ nand Christian B a u r. To je sve živa istina i mi se u svim tim točkama slažemo s Ha mačkom. No začudno nam je, kako*on — inače duboki um — ne uvigja, da se ta starodrevna kršćanska predaja u s v e m u s l a ž e s E v a n g j e l j e m i krasno ga 'razjašnjuje, pa da je u istinu smrt Isusova o n a k o v a i o n a k o g z n a č e n j a , kakovom nam ju ti prvi kršćani u suglasju s Evangjeljem, dakle s Isu­ sovom i s apostolskom naukom prikazuju. Zar nije­ su oni mogli bolje poznati sve potankosti života Isu­ sova, dosljedno i uzrok, svrhu, značenje muke Isu­ sove, nego li to mi dandanas poslije toliko vijekova možemo znati? Berlinski profesor, kad je piso ono svoje veoma rašireno djelo »Bitnost Kršćanstva« nije sjegurno imo pri pameti, da tim posluži u čemugod katoličkoj nauci, no htio on ili ne htio, dokazi iz povjesti prvih vremena kršćanstva, koje on navodi u potvrdu svojih racionalističnih ideja, jesu baš po­ tvrda katoličkog mišljenja. To i jest svojstvo istine, ^а sv^gda svijetli, pa bila i na najtamnijem mjestu. To_ svietl° istine, štono je pomiješano sa racionalistidnim nazorima u spomenutoj tiarnackovoj knjizi, upozno je veoma dobro čuveni obraćenik najnovijeg doba Dr. A 1b e r t v o n R u v i 11 e, sveučilišni pro­ fesor u Halle, te je čitajuć Harnackovo djelo »Bit­ nost Kršćanstva« ostavio protestantizam i prešo u krilo katoličke Crkve.1) 4. Romantično riješenje Boussetovo. Prof. dr. Wil. B o u s s e t urednik je uvaženog protestantskog časopisa »T h e o 1o g i s c h e R u n d ­ s c h a u « i auktor najpopularnijeg protestantskog, točnije govoreći, racionalističnog, spisa o Isusu. Nje­ govo djelce » J e s u s«2) doživjelo je u malo vremena treće izdanje u 30 tisuća primjeraka. Nema nego ciglih 100 stranica, niti je strogo znanstveno djelo, nego je ragje tu sakupljen rezultat modernog raciona­ lističnog istraživanja o Isusu, pa sve prikazano u zamamljivom, pučkom stilu, da lakše nagje ulaza kod prostog puka. Bousset prikazuje Isusa kao nekog r o m a n ­ t i č n o g j u n a k a , pa u tom smislu tumači i N j eg o v u s mr t . Isus je imo velikih ideala, za koje je živio i koje je želio ostvariti. On se pouzdo u ‘) Spor. A. v. Ruville: Zuriick zur heiligen Kirche. — 13,—18. izd. Berlin, 1910. str. 9—11. *) W. Bousset: Jesus. (Religionsgeschichtliche Volksbucher) 3. izd. Tubingen. 1907. O našem pitanju raspravlja na str. 67—100 pod člankom „Das Geheimnis der Person". �36 Вг. 3. - Serafinski Perivoj. 1911. sama sebe i nado se, da će Mu zbilja poći za ru­ kom ostvariti ili. Zato onako često govori o budu­ ćem kraljevstvu, gdje će On biti možnini i uzviše­ nim vladarem, pun sjaja i veličanstva, od koga će i Njegovi učenici biti podignuti na visoka mjesta. Kada je Isus govorio o tom svom budućem kraljev­ stvu, govorio je vazda zanosno i pouzdano, ko sta­ lan o obistinjenju svega toga. Tek pred zadnji čas života puče Mu pred očima crna zbilja: uvidi kako su Njegove osnove teško izvedive, pače uvidi, da će nastradati prije nego li ostvari Svoju namiso. On ipak ne sustaje. Drže Ga buntovnikom, hvataju Ga, vode od sudišta židovskoga do sudišta rimskoga, na smrt Ga osugjuju i vode na Golgotu, da Ga na križ razapnu. Njegovo je duševno stanje bez sumnje iz­ gubilo dosta srčanosti, no ipak ne zdvaja. Tik pred samu smrt očekiva ostvarenje svojih ideala p om o ć u v i š n j e , n e b e s k e s i l e . U tom smislu tumači Bousset Isusovu molbu Ocu nebeskome » O če, a k o je m o g u ć e , ne k a m e ш i m о' i g j e o v a č a š a ! « Učenike Je do pred samu smrt so­ kolio i pripravljo ili na užasnu katastrofu, navodeć, sve i ako umre, da će se to zbit* Višnjom voljom i da će poslije smrti nastati zlatno doba Njegove sla­ ve. Tako je Isus »varo« svoje učenike i samoga sc be, a u toj varavoj nadi — umire na tvrdom oci k riža. . . Bousset na to pridodaje. Smrt Isusova to je k r u n a N j e g o v a ž i v o t a (»D i el K r o n e u n d V o l l e n d u n g d e s L e b e n s J , a križ i trnova kruna to su znakovi Njegove veličine. Kakove veli­ čine? Jer je pao žrtvom svojih ideala, njima je osto vjeran do zadnjeg časa svojega života, A to je znak junaštva i duševne veličine. Kolikogod se Bousset napreže, da nam prikaže veličinu muke Isusove u pomenutom smislu, to nam se ta muka pričinja to jadnijom i nesretnijom, a po­ java Isusova, ona svjetla pojava, koja je kadra uznijeti naše srce i dušu našu nad prašljivom zemalj­ skom nizinom u sjajne nebeske vedrine — ta Isu­ sova pojava — onako kako nam ju Bousset predstav­ lja — napunja nas nekom odvratnošću i samiljenjem. Prosti tesarov sin, bez sile i novca, bez nauke i dru­ gih sredstava, zaželio je biti gospdarom svega svi­ jeta, Onaj, kome će se vijekovi k la n ja ti!... Kako da se psihološki protumači zametak slične ideje u si­ nu tesarovom? Ima u povjesti ljudskoj na izobil primjera, da se neznatni ljudi digli nad obične smrt­ nike sjajnošću svojega uma, ili zavladali čitavim dr­ žavama pomoću oružane sile, mača i ognja, ali ne­ ma primjera, da se tko gradio Spasiteljem svega svi­ jeta, i to Spasiteljem duševnim i tjelesnim, te hotio ustanoviti sveopće kraljevstvo mira i ljubavi, a to postići samo propovijedanjem svoje nauke. Slične se ideje mogu poroditi u glavi kojeg suludastog čovjekan, Don Ouischotova kova, no ne u pameti raz­ boritog čovjeka. Neću kazati, da Bousset drži Isusa duševno bo­ lesnim, ima megju modernim kritičarima, koji Ga takovim u istinu drže, a to je žalosno i spomenuti ~ no doklegod on drži Isusa »prostim tesarovim sinom« a ne pravim Sinom Božjim, dotle logično slijedi, da je Isus u istinu bio pojava — sažaljenja vrijedna, a ne junak, kakovim Ga Bousset smatra. A muka Isusova bila bi s jedne strane opravdana, bar u tom pogledu, da bude drugima na usvijest, da se ne gra­ de većima, nego li što su — a s druge strane Nje­ gova smrt, bila bi naprosto konac jednog kukavnog života, za čiji se sjegurno nitko nebi zagrijo, po go­ tovu ne milijuni ljudi kroz punih devetnaest vijekova. Ja k o dakle Isusova smrt, doklegod ju se ne shvati kanoti s m r t B o g a-Č o v j e k a biva nera­ zumljivom, neznatnom, nevrijednom, da ju se spo­ minje, a htjeti ju romantično riješiti, kako je to Bous­ set pokušo, upada se u grdne pogriješke, koje se grusti kršćanskom srcu samo ih čuti. 5. Skup modernisti i jezgra Apostolske nauke. I ako zvani k a t o l i č k i m o d e r n i s t e « slič­ ni su u neku ruku majmunima. Ne obličjem niti duševnim sposobnostima, jer majmuni duše ne imaju, nego onom vlastitosti majmuna, što se zove »oponašanje«. Kako naime majmuni čine ono, što vide, da drugi rade, tako naši moderniste u religijoznim pitanjima povagjaju se za modernom racionalističnom kritikom, prepisuju njihove krive nazore i prikazuju ih katoličkom puku kao p l o d z r e l e i n e p r i s t r a n e k r i t i k e , kao plod svog vlastitog znanstvenog istraživanja. Najdalje je u tom pošo svakome već čuveni L o i s у, koji je zato i slavljen od racionalista kao prvi katolički učenjak'), no koga je Crkva potpunim pravom izopćila, a njegova djela osudila. Evo n. pr. kako Loisy sudi o muci Isusovoj2): U Isusu se polagano ali postepeno budila svijest, da je On Mesija — Spasitelj svijeta. U 30. godini života zadobi jasnu sliku svog mesijanskog poslan­ stva, te poče propovjedati skori dolazak kraljevstva nebeskog, t. j. mesijanskog. Pri tom Mu niti ne do') Ad. Jiilicher: Einleitung in das Neue Testam ent (Grundris der theologischen Wissenschaften), — 6. izd. Tubingen 1906. str. 21. 2) Ove nazore priopćio je Alfred"Loisy u raznim |svojim d je lim a /k a o : »Le7quatrieme*Evangile« (1903.) »Autour d’ un petit livre« (1903.) »Les Evangiles sinoptiques« (1907.) dva sveska i drugdje. '.Spor. »Bogoslovska" smotra« god. I. (1910.) str. 3 -3 3 . �Čemu slobodna škola? laži na pamet, da bi On radi toga mogo nastradati, pače On je sjeguran, da Njegov Otac nebeski ne će dopustiti da propanu Njegove osnove. No malo po malo nastupa razočaranje. Uvidio je, da ljudi ne mare vele za Njegovu nauku, pače, da snuju kako će Oa pogubiti. »Isus predvigja katastrofu, ali uz a sve to očekuje čudo, jer se još uvijek pouzdaje u skori dolazak kraljevstva mesijanskoga kraljev­ stva Božjega.« To Njegovo pouzdanje odrazuje se u govoru pri zadnjoj večeri, kao i u molitvi u vrtu Oetlisemani, a i u poslijednjim riječima, koje je na križu izreko, premda su te riječi bile ponriješane ne­ kom otajnom zdvojnošću. I Isus je umro, razapet na Golgoti, kao što drugi ljudi umiru, niti Njegova smrt znači išta velika za ljudski rod. Tu su smrt prvi kršćani shvatili kao žrtvu za grijehe svijeta, kao smrt otkupljenja, a već sveti Pavo toj muci i smrti Isu­ sovoj pripisuje ekspiatomi značaj. Sam Isus ne is­ tiče nigdje takova značenja svoje muke i smrti. Ta­ ko Loisy i njemu slični moderniste. Tko ne opaža na prvi mah sličnost moderni­ stičkih nazora o golgotskoj žrtvi sa nazorima racijonalista. Ono, što Loisy iznosi, nije drugo, do skup racijonalističnih nazora počev od Renana i prije njega pa do Harnacka, Roussetta i njima sličnih. C svakoga je po štogod uzeto i na svoju sakupljeno. Zato i nije od potrebe, da ovdje podam protukritiku Loisyeve kritike, jer ju već u glavnome gori podvrgoh.1) Ne mislim baš ni katoličku nauku o Golgotskoj žrtvi ovdje nanizati: ona je svakome čitatelju ove moje rasprave predobro poznata, pa je suvišno i spo­ minjati ju. Jednaka je onoj prvih kršćana, koju nam u glavnome ističe i Harnack, kako gore vidjesmo. A ta nauka prvih kršćana nije drugo, do vjerni odraz apostolskog mišljenja, koje se opet temelji na izja­ vama istog Spasitelja i na nadahnuću Duha Svetoga, pa je jedino pravo i istinito. Jezgru tog apostolskog shvaćanja muke Isusove zabilježio nam je lapidarnim stilom Apostol naroda sv. Pa.vo u 5. p o g l a v l j u svoje nedostižne p os 1a n i c e k R i m 1j a n i m a. To poglavlje u koliko je jedno od najtežih za razumijevanje, u toliko je sa druge strane jedno od najdragocjenijih Pavlovih po­ glavlja. U nekoliko redaka — u sve 21 — sadržana je tu č i t a v a H r i s t o l o g i j a : U p u ć e n j e S in a B o ž j e g a i svrha tog Upućenja, potreba naime, da se Čovjek izmiri s Bogom posredovanjem BogaCovjeka; s m r t I s u s o v a , koja je za nas: a) ž r') Nazore modernista, poimence Loisy-a, veoma je uspješ­ no pobio o. P e t a r G r a b i ć u svojoj učenoj raspravi »Va ž ­ n o s t m o d e r n e k r i t i k e « , što je izašla u »Hrv. Straži« god. VIII. (1909.-1910.) br. I., II. i IV. 37 t v a l j u b a v i : »j oš k a d b i j a s m o g r i j e šn i c i u m r i j e z a n a s« — b) po m i r b e u a ž rt v a : » p o m i r e n i s m o s B o g o m s m r ć u Si ­ na N j e g o v a « c) p l o d o n o s n a ž r t v a : »N j e g o v o ni s m o s e k r v 1j u o p r a v d a I i.« » J e r a k o k r o z g r i j e h j e d n o g a ( n a i m e Ad a ni a) p o in r i j e š e m n o g i, m n o g o s e v e ć a ni i I o s t B o ž j a i d a r i zj i o b i 1n o n a m п o g e (t. j. na sav svijet) m i 1o š ć u j e d n o g a č o v j e ­ k a I s u k r s t a.« Nema sumnje, da će nam štogod biti nejasno u ovome poglavlju, jer nam je teško prodrijeti do u tančine uzvišenih Pavlovih ideja, no jedno je stalno, da nam sv. Naučitelj u ovome poglavlju prekrasno razjašnjuje Otajstvo križa, te time ujedno podava nam najjače oružje protiv napadaja nad ute moderne kritike, a to je promatranje ovih Pavlovih riječi i u opće promatranje Otajstva križa. Niti ima uzroka, da posu lunjamo o vjerodostojnosti Pavlove nauke. O svojoj nauci on isti veli: »ne primili ju od čovje­ ka, niti naučili, nego otkrivenjem Tsukrsta« (Gal. 1.. .??.). A Isukrst je istina. O. K rsto B elatnarić, profesor: Čemu slobodna škola? Zlatna je dakle riječ: sloboda! Zlatna, velimo, budtić njom Svevišnji Stvorac obdario razumne stvo­ rove. čovjeka, to ponajbolje djelo stvaralačkih ruku svojih. Netom je čovjek zenuo na svijet, vidimo ga slobodna, pa i sami njegov pad živim nam je svjedokom slobodne mu volje. Praroditeljskim pak posrnućem nije ljudski rod ovoga dara izgubio, nego mu je malaksanjem volje i razuma otančalo čuvstvo shvaćanja i spoznaje, pa je mnogo toga krivo razu­ mio i o mnogočem nastranljivo utnovo. To i je uzrokom, da ljudi i sad zlo shvaćaju Bogom uđijeljenu slobodu, da se njom naopako služe, te da im ona mjesto dobrim, ragja često zlokobnim posljedi­ cama, ropstvom ljudskoga duha, pače - - što je naj­ žalosnije — katkad i ubijstvom cijeloga njegova bića. Ali sloboda ne samo da je zlatna, nego je njezina riječ zamamljiva, zvučna i krilata. Kad obuzeti nje­ zinim plamom, ljudski duhovi planu: naoseb kad njom opojeno mnoštvo nižih slojeva skakati i rušiti stane, eto biča, da mu se slična na svijetu naći neće. Žalosnim iskustvom podučeni, povješću u ruci mo­ žemo ustvrditi, da je od odmetnika Lutera do naših zemana u ime slobode više zla kod tobože prosvjet- �38 Br. 3. - Serafinski Perivoj. — 1911. Ijenili naroda učinjeno, nego li kod barbara i pogana dušu. Oplemenjenjem naroda ojača njihova samo­ svijest; naobrazbom uma i duha razviše se kod ljudi na račun ropstva i sužanjstva. Svega toga ne bi zaista bilo, kad bi ljudi dar osjećaji ljepote i koristi, ter tako brzo dogjoše do slobode pojimali onako, kako bi u istinu trebalo da spoznaje svojih naravnih prava. bude. Katolička Crkva dobro ovo znade, pa je kroz Katolička Crkva, vjerna duhu i načelima svog vijekove narodima tumačila spasonosne plodove do­ utemeljitelja, digla je odmah u svom početku visoko bro shvaćene slobode i po svojoj dužnosti označivala barjak slobode. Bez obzira na dotadašnje poganske njezine granice. To je bilo dosta, da na nju graknu zakone i običaje, uprla je svim silama, da sa ljud­ uortačeni dušmani križa Isusova, koreć ju svagdano skih pleća snimi sramotni jaram ropstva, eda tako svojom štampom, svojom osobito zaglušnom vikom. čovječanstvo pravom slobodom sinova Božjih udari Liberalcima naime svih boja i nazora već je u krv novom stazom, što bi ga vodila k odregjenom cilju. prešlo, da nas katolike objegjuju s natražnjaštva, pri- A da sve to postigne, trebalo je Crkvi svladati silne kazujuć nas svijetu ko protivnike i zatornike svako­ poteškoće, što su joj na putu bile. Tko poznaje ga napretka i slobode, a sebe iznoseć ko neki uzor povjest katoličke Crkve, taj ne može, a da se ne svega onoga, za čim ide današnje slobodno i napred­ divi njezinoj divskoj borbi, njezinoj otpornoj snazi i no doba, Neka je to sve pred očima čeličnih i pa­ ustrajnosti. Ona je za ukinuće ropstva morala rat metnih ljudi puka ironija i bezočna laž, ipak kod ov- navijestiti krivom mišljenju i ukorijenjenim navada­ like vojske duševnih slijepaca i ta se zargjana kovina ma svega staroga svijeta. Radi takih novotarija za­ pod suho zlato prima. Da, u vijeku općenite pokva­ mjeri se silnicima i mogućnicima, uhvati se u koštac re, kad zlo nad dobrim pobjedu slavi, podvale i laži sa svemožnim rimskim cesarima, koji su u toli na­ pazare se dosta dobro, guraju se na vas mah, jer se glom preokretu i u žilavom radu Crkve nazirali nije još desio slučaj, da se je tom odurnom pićom do suživanje svojih vrhovnih prava, propast svoje ne­ danas tko zadavio. Da pak saspemo u grlo sve laži ograničene moći. 0 pravoj slobodi nije poganski naših protivnika, dosta nam znati pravo značenje slo­ svijet imo pojma, a nije ga ni mogo imati u onakim bode, kako gore istakasmo, te obazrijet se trkimice okolnostima. Tko je Grku i Rimljanu smio i prispo­ na neumjetnu učiteljicu života, koja za hator ne zna, dobiti, a kamo li izjednačiti barbara i roba? To je već svaku po istini priča, bilo to kome drago ili mogla učiniti samo Crkva; jer je od svog Utemelji­ mrsko. telja nalog primila, da propovijeda jednakost, brat­ Svi narodi svijeta više manje teže za slobodom; stvo i slobodu svih ljudi. sama ih narav na to potiče. Го je jedan od poziva Nego nije se Crkva tako odlikovala u samome ljudske duše, što čovjeka ko razumno biće od ne­ ukinuću ropstva, već nju ide slava takogjer i rad razumnih stvorenja razlučuje. 1 najveći divljaci, ma­ ostalih sloboština i stečevina ljudskoga duha; ona kar im čuvstvo slobode s raznih okolnosti otančalo, je vazda bila prva, da čovječanstvu pokaže put na­ znadu ipak u stanovitim prigodama pokazati, koliko pretka i blagostanja. Njezine uredbe i zakoni, škole im je ona mila i kako nisu voljni nikome za ljubav i ženidbe, zavodi i ustanove, sve to odiše duhom nju žrtvovati, pa im se bud šta nudilo u zamjenu te Isusovim, duhom prave slobode. Ovakim duhom za čovječanstvo neprocijenive blogodati. prožeta, odnjihala je u svom krilu plejade junaka i Ovo pak čuvstvo, ovaj osjećaj slobodnog ljud­ veleuma, koji, osim što nju prodičiše, stekoše isto­ skoga duha pokazo se na svijetu u najvećoj mjeri po­ dobno na polju svake ljudske znanosti i umijeća vjejavom kršćanstva. Jest, sve do kršćanske ere, bilo kovitih zasluga. bi zaludu tražiti prave slobode; jer je ne bi našli. Na dugo bi otišli, kad bi o svemu ovdje istaknu­ A kako bi je i našli, kad je za toliko vijekova u po­ tu povjesne činjenice nizati stali. To nije naša za­ ganskom svijetu vladalo najodurnije ropstvo, a oti­ daća, već se samo nuzgredno toga dotakosmo, eda mačina i pravo jačega bilo u potpunom jeku? bolje odskoči ono pusto neznanstvo i zamjerna zloba Buduć je Božanski utemeljitelj kršćanstva svo­ naših protivnika, koji kod svih toli jasnih činjenica, jim naukom proglasio jednakost, bratstvo i slobodu što se zabašuriti i pobiti ne dadu, imaju pak obraza, svih ljudi, nastalo je onda na svijetu novo doba, otvo­ da katoličku Crkvu vazda napadaju, кб da ona to­ rili su se širi vidici svega, što je čovječanstvu pru- bože uzdržaje ropstvo i ruši ljudsku slobodu. Pa­ diti moglo. Od toga zemana bilježe učeni ljudi nagli metan i nepristran motrilac svjetskih dogagjaja, ma­ preokret u svemu, za čim je čeznula ljudska duša i kar on i ne vojevo u redovima katoličanstva, neće srce. Čega se dakle nije moglo naći kod prosvijet­ za živu glavu takova šta reći, buduć unaprijed zna, ljenih tobože Grka i Rimljana, donijelo je čovječan­ da bi takovom tvrdnjom pošo uz nos istini i pljunuo stvu kršćanstvo, jer mu je ono oplemenilo srce i u lice povjesti. Stoga i jesu pravi učenjaci i iskreni �Čemu slobodna škola? posmatrači svjetskih zgoda i nezgoda, mjesto borbe i’prigovora, sipali katoličku Crkvu punom pre­ gršti priznanja i pohvala, pletuć joj tim pred obrazom čovječanstva lovor-vijenac neumrle slave. Uza svu viku njezinih dušmana, neće katolička Crkva nigda pristati uz onaku slobodu, kakovu pro­ nose i propovijedaju vikači naših vremena. Ne mo­ že se Crkva sprijateljiti s takovom slobodom, jer je ona u svom pojmu izvrnuta, jer joj je izvor kriv, te jer su joj granice do skrajnosti prećerane. Takova sloboda podžiže strasti, kvari čovjeka i baca ga u naručaj najokrutnijeg ropstva; jer doista većega sužanjstva nema. Takova sloboda ragja skrajnom bije­ dom, a svršava se potpunim odmetništvom od Boga i njegova zakona. Gdje se je ona udomila i njezina načela razvila, tamo treba svesebice da pucaju spo­ ne, što čovjeka nužno vežu sa njegovim Stvorite­ ljem. Takova sloboda u svom zametku je kriva i lažna, a njezini učinci ljuto se osvećuju pojedincima i cijeloj ljudskoj zadruzi. Ovo se ne da kriti, jer osim dosada prošlosti, sadašnjost nam sve to najbolje potvrgjiva. Crkva dakle ne bi bila Crkvom, nit bi bila uči­ teljicom istine, a pogotovo ne bi se više smatrala djelom Božjim, kad bi laž priznala istinom, kad bi begenala ono, što narede truje i od Boga, vrela sva­ kog dobra, odvraća. Neka se dakle ne govori, da je katolička Crkva pravoj slobodi protivna, jer se za take smione (da drukčije ne reknemo) tvrdnje u povjesti čovječanstva ni u životu Crkve ne nalazi dokaza, pa ih valja zajimati u tugjoj mašti, zlobnoj namjeri, u iskrivljivanju činjenica, koje stoje na našoj strani. Tko inače sudi, taj sve može biti, ama nigdje i nikako nepristran sudija i objektivni tražitelj istine. Komu pripada škola i nastava? Nijedan Božji stvor ne treba toliko njege i bri­ ge, koliko ih iziskuje čovjek. Dok je nerazumnim bićima dostatan koji mjesec, što više, koji dan, a da se osove na vlastite noge i samostalno živjeti počnu, čovjeku to na dugo ne ide, dok dopre do onoga, što će mu služiti za dostignuće odregjena cilja, koji nije vremenit, nit je čovjekova svrha propast, kako to bi­ va kod životinja. Dijete je doprlo do dobe razuma; ali tim nije još ni na domak onome, što mu treba za budući život. Istom onda započimlje oko njega pravi trud i briga, koja se sve to većma povećava, što ono više odmiče u godinama. Pravac što mu se u to vrijeme dade, put kojim u to doba krene, vrijedit će za cio njegov život. A što je najznamenitije: taj će ga pravac i put dovesti i do vjekovječnosti, sretne ili nesretne, kakve već svojim djelima zaslužio bude. 39 U tu svrhu djetetu je potrebit uzgoj. Da, taj mu je od prijeke, najveće nužde; jer sama njegova op­ stojnost na svijetu, nebi ni njemu ni bud kojem dru­ štvu koristila, kad ono nebi davalo nade, da će u budućnosti biti dostojnim članom zadruge ljudske. Ali valja i ter kako zapamtiti, da ta nada jedino u pravom uzgoju počiva; bez njega ne samo da je pusta, nego i kukavno ono stvorenje ostaje sasma zanemareno, u duši — da tako rečemo — sakato, pustopašice pušteno, ostavljeno samome sebi, hrgjavim okolnostima i nehajnoj maćulii prirodi, ama ne da iz njega isteše savjesna čovjeka, što će dolično znati zastupati megju ljudima svoj značaj, nego da ga svojim lažnim i varavim obećanjima stranputi­ com zavede, da mu opčini dušu i srce, pa da vreme­ nom od razumna stvora vide u njemu ljudi kruto i grabežljivo zvijere, što će drugoga daviti i klati, a do zgode — što nebi ni zvijere - i na svoj vlastiti život kidisati. U današnjim prilikama, kad su razvikanoj pro­ svjeti i napretku putevi i do najzabitnije potleušicc svesebice krče; kad se po što po to hoće, da svak bude dionikom golemih stečevina modernoga doba, naravno je, da se veći i znamenitiji dio uzgoja pre­ pušta školi i školskoj obuci. U školi i nastavi raz­ vijaju se djetetu duševne moći, pucaju mu pred oči­ ma širi vidici; tu mlado srce traži i nalazi hrane i pokrjepe za budući život. A da mu to prijatno bude, dužni su se starati zanimani čimbenici, kojima je vlast u ruci. Ta vlast nameće im s jedne strane dužnost, a s druge im daje pravo zdušna nazora, e da poso uzgoja u svakom pogledu mladosti koristan i spaso­ nosan bude. Nego pitanje je za nas od najveće vrijednosti: ko da tim upravlja? komu pripada škola i nastava? Neće nitko zdravih moždana ustvrditi, da je Bog ovo znamenito pitanje ostavio neriješeno, prepuštajuć ga možebit ljudskoj samovolji, ili čak gruboj sili i tako zvanom pravu jačega; jer bi tim on, inače uzor mira i sklada, bio začetnikom ljute borbe i svegjernog trvenja, što bi se bez oduška izmegju zanimanih vlasti vodile na uštrb čovječanstva. Ne, to se ne da reći o Bogu, koji je sve na svijetu toli divno uredio, koji je sve vlasti postavio i jednoga te istoga čovjeka svakoj podvrgo. On se je dakle u svojoj mudrosti i za ovo pobrinuo, udarivši dojednoj vlasti granice i označivši joj megjaše, kojih nijedna nesmije prekoračiti, neće li da se iznevjeri svome cilju i svojoj zadaći. Obzirom na njegovo zvanje i na njegov društve­ ni položaj u budućnosti, zdrava nas svijest bez ičesa drugoga uči i uvjerava, da na dijete imaju u pr­ vom redu pravo roditelji, a za ovim Crkva, država �Br. 3. — Serafinski Perivoj. 40 i ljudska zadruga. Prava svih ovih čimbenika po­ tječu dabome iz jednoga izvora: od Boga; ali ne je­ dnako, već za neke neposredno i upravno, a za neke opet posredno i neupravno. Prava pojedinih mjere se prema naravi i cilju, što im je postavljen; jer je sasrna jasno, da država pa i zadruga ljudska — ako će stati na pravnom temelju svoje moći — ne mogu u nijednom a naoseb u ovom poslu svojatati prava roditelja i prava Crkve. 1 kad se spomenute vlasti u granicama svojih prava tako okreću, da jedna dru­ gu pripomaže i popunja, eto onda slobode i pravice, eto spasonosnih učinaka, što će od škole napraviti prosvjetne zavode na korist i spas sveukupnog čo­ vječanstva. U protivnom pak slučaju, kad se naime zanimam činbenici zalijeću u megjaše tugjih prava nastaje grdna pometnja, poragja se žestoka borba, a obima je konac: rasulo obitelji, države i zadruge ljudske. (Nastavit će se.) Anka Toplćeva: Bio jednom narod jedan! Bio jednom narod jedan; Od čelika srce imo, A duša mu bila rajska, Borio se i radio Na domaku svoga praga Na ognjištu svoje sreće. — Došla bura, došo vihor I razn’jeli žeravicu. — Nikad više planut neće Vatra sveta na ognjištu Samo jeka jadovanka Šaptom muklim šapat zbori: Bio jednom narod je d a n !------* U bešici od željeza Njihao ga babo vrli, A majka mu zdrava, mlada, Napajala vrelom krvi. МГјеко mazi, za slabiše Dovoljna bi hrana bila, A1 sokolu treba krvi, Treba snage i junaštva, Da se vine gor visoko, Na pećini gn’jezdo svije; A kraj toga ruke dvije Otlile su snažno djecu, 1911. U sred meka, slatka krila. 0 kako je dobra žena, Majka brižna ona bila! Sabljom, puškom i handžarom Igrao se, mačevao, Da očuva djedovinu, Da ostane svoj na svome; Sve, dok nije krunu skovo, Okrunio kralja svoga. Narod sretan, sretna zemlja, Ognjeno je sunce sjalo, A pod nebom toga sunca Pjevalo je, sve je cvalo, Što je narod zvao svojim .-----U pupoljku sreće svake, Crv nesreće tiho snije, — A ljudi su samo ljudi, Nad ljudima čovjek nije. — Stog zamrzi brat na brata, Narod izda krunu zlata! Od slobodnih gragjanina, Posta b’jelo, podlo roblje; Od poljana plodnih žitnih 1 livada, mrtvo groblje. — Slavujevu pjesmu, milu, Zam’jenio glas kukanja Kukavice, — nesretnice, U gnijezdu zarobljenom; — A ćuk noći kazivao: Eto smrti, — smrt je tuđe! — Jauk samo i kukanje, Uzdah, suze, naricanje, Narod bude ojagjeni, Raskidan, — zavagjeni;----------Da se prene, ne u zori, Ne u sunca rumenilu, Već u noći v’ječne tmine, — Gdje no nema zv’jezda zlatnih, Tračak sv’jetla tu ne sine---Jednog dana krvili se Na kristalnoj santi leda, Roditelja davnih djeca. — Megju njima srce stalo, U kojeg su nišanili; A tugjinac blažen gledo, Kako kaplje kap, za kapi Izmučene, krvi svete. Led pucketa, led se tali, �41 Zanimljivi ulomak iz povjesti štovanja B. D. Marije. A ona se ledom stvara, Dok stigoše paščad crna, Paklenoga, oka planina I pohlepno polizaše Što je nekoč živo bilo. Rajo kleta, — nesretnice, Zar paščadi ti si p ilo ? ! ----------Nasmiju se Iarfe žive, Iz tugjinskog grla siknu Kroz noć muklu: halia, - ha ha, A sa gore odzvanjalo Grobnim šumom, — smrtnim zvukom: Bio jednom narod jedan.---------* Godine su mnoge prošle, Pramaljeća mnoga evala Od kad mjesec zakrvavi, Kao što je danas sjao, Kad je na prag starac s jedi Satrvena t’jela stao. Gdje ’no vojska tulumi se, Tain’ je negda ono bilo. — Starce, hajde svojini putem, Pa se sjeti u samoći: Da je bio narod jedan! — Da, bio je narod jedan! Usahnula usta šapnu, A iz oka pomutjelog Suza zadnja teško kanu, Iznemoglost t’jelo sruši! Ncsta slave, nesta starca. Pogažen je grob pjesnika U tugjini, sred tugjega: Samo jeka jadovanka "uptnin muklim šapat zbori: Bio jednom narod jedan! - O. fra. Lovro Mihačević: Vratio se iz tugjine Lovorovim v’jencem svelim. Da zagleda još te jednom: Polja svoja, svoje luge; Da začuje milozvučni, Materinski glas govora I zagleda groblje n’jemo. Gdje su oci zakopani; Te se sjeti starih dana, Slave stare, — starih jada. Ali jao, — jao njemu, Nigdje svoga nema sada! — Sve je tugje, svagdje tugji I jezikom tugjim zbore. Zar to nije otadžbina? Zar to n’jesu moje gore, Šume moje i livade? Zapitao mnoge ljude? Tvoji starče? - Tvojih nema Već odavna jadan tuđe. To su polja, naša polja I livade naše blago, — Tamo pasu stada naša, Tu se ori naša pjesma, A na hurnku onom tamo Djeca su nam zakopana. — Gdje su kosti mojih pregja? — Zar i za njih da ti kažem? Eno, gledaj polje bujno, Zanimljivi ulomak iz povjesti što­ vanja B. D. Marije. Majko dobra savjeta, moli za nas! Skadar u XV. vijeku. Kako je slika »Majke dobroga savjeta« prešla iz Skadra u Generano u Italiju? Slika naše Gospe dobroga savjeta dogje iz Ska­ dra u Generano g. 1467. na slijedeći čudesni način. Scutari, Skadar, u turskomu jeziku Iscodar, grad je u gornjoj Albaniji, smješčen na obali jezera i ušća rijeke Bojane (Buna), koja iz jezera izlazi. Pokvarenost stanovnika bila je tolika, da ih je Bog kaznio sa provalom Osmanlija u njihovu zemliu. Ne samo da je nećudorednost bila na vrhuncu zloće, nego je još puk otpado od same svete vjere, kršeći katoličko jedinstvo i naginjući na otpad raskol. Omdetništvo, nezavist prema rimskomu Papi, nepodložnost prema biskupima i njihovoj vlasti, strast, voditi razgovore i prepirke o vjeri; ovo su bili glavni razlozi žalosnomu padu, koji Crkvi katoličkoj često uzrokuje krvava progonstva. Istočnjaci uvijek u zloj namjeri, sve su moguće činili dok nijesu vjernost Latina uskolebali i predobili. da im nametnu svoju lažljivu i lukavu ortodoksiju ili pravo rekuć eterodoksiju: te da se svi zajedno podvrgnu pod turski jaram, koji im ga je dragi Bog brzo i pošlo za kazan jednih i drugih. Puni mržnje na Papu, oni volješe. kako piše bilježnik Luka, za opsade Carigrada, po­ kloniti se polumjesecu, nego li tiari. Mahomet II. �42 Br. 3. — Serafinski Perivoj. baš se je ii zauzeo, da im ispuni volju, pa da stavi carstvo polumjeseca, umjesto kršćanskoga carstva propalih Paleologa. Jedinstvo Istoka sa Zapadom, moglo je tada spasiti istočno carstvo od propasti i rasula. Povjest nam svjedoči, kako je baš raskol uzrokom bio propasti Carigrada i svega grčkoga carstva. Grad Skadar pri općemu preokretu bio je uple­ ten. Godine 1434. Amurat 11. zaposjednu Albaniju, gdje neostavlja od vlasti nego samo jednu sjenu Iva­ nu Kastrioti, čiji sin Juro, zvani Skenderbeg, uzalud nastoji kroz sav svoj život propalu i pritisnutu otadž­ binu svoju podignuti i uzvisiti. Godine 1467. po smr­ ti ovoga junaka, Mabomet II., od veselja skače i kliče: »Tko će mi sada zabraniti, da neiskorjenim kršćane, pošto izgubiše svoj mač i štit. Prijetnju su slijedila djela, a puk videći, da više ni u koga uzdaпја nije doli u samoga Boga, pohrli u crkve, poče p u ­ stiti i Bogu se moliti, te razne zavjete činiti, e da bi dragi Bog odstranio bič, kojim ih šiba i pedipsaje. Malo udaljena od Skadra, stajaše crkva pod brijegom. U ovoj se je crkvi štovala čudotvorna slika blažene Glospe, poznata pod imenom »Djevica dobre dužnosti« ili »dobroga savjeta«. Ivan Kastriota kao i njegov sin Juro često je u ovu crkvu zala­ zio i sa pukom se molio, koji bi hrpimice hrlio u ovu crkvu u svojoj bijedi i nevolji. Nu ustrpljivost Božja bila je prevršila svoju mjeru, pa molitve iz straha prid Božji prijestol poslate, nijesu bile dovoljne, a da pedipsu odvrate. Marija odvraća oči svoje od puka, koji ju je toliko puta uvrijedio, te neće dalje da tu megju njima svoju sliku ostavi, gdje bi još gore bila izvržena porugama i psovkama muslimana. Megju tim ne ostavlja ona posve svo.ie stare štovate­ lje, jer ona udahnjuje kraljeviću Aleksandru veliko pouzdanje i jakost u žitelje skadarske, pa uz njiha i pomoć, koju im pružiše Mlječani g. 1474. Admiral Moćenigo, uprav na čudesni način obrani Skadar, tako, da dok su svi ostali gradovi, ne izuzevši ni samoga Carigrada, grdno bili orobljeni i oplijenjeni, sdm Skadar netaknut osta. Blažena Petrućija iz Genezana. Na drugoj obali Jadranskoga mora, upravo napram Skadru, leži varošica Genezano, utemeljena na staromu Latium-u, u današnjoj biskupiji Palestrini, glasovitoj zbog svojih učenjaka i svetaca, koje ona dade svetoj Crkvi, a ne manje glasovita radi velika štovanja prema kraljici neba. Povjesnici tvrde, kako se je ovdje od papinstva sv. Marka počelo u velike štovati i u pomoć zazivati BI. I)j. Mariju, te u V. vijeku za Pape Siksta III. bi podignuta jedna crkva na poštenje bi. Djevice pod 1911 nazivom »Naša Gospa dobroga savjeta« na zemlji­ štu, koje je pripadalo crkvi sv. Marije Veće u Rimu. Godine 1356. velmoža Don Petar Kolonna, do­ vede za čuvare ovoga svetišta oce Augustinovce, a g. 1475. Siksto IV. svojom bulom potvrdi posjed sa­ mostana sa crkvom. Početkom XV. vijeka ova crkva poče propa­ dati i pokaza se potreba, da se mora na novo sagra­ diti. U to vrijeme življaše u Genezanu neka starica zvana Petroćia Jenko, koja se odlikovah; svojim bogoljupstvom i svetim životom. Još u svojoj mlado­ sti prodade ona svoju očevinu i razdijeli megju sjeromahe, a da se što bolje usavrši u kršćanskim krjepostima poniznosti i poslušnosti, obuče habit trećega reda sv. Augustina. Odlikovala se je u štovanju bi. Gospe, od koje je mnoge milosti i dobila. Usljed du­ ge molitve, oćuti se nadahnutom, da ona sama pod­ uzme gragju ove crkve u najvišemu objamu. Ona za neko vrijeme oklijeva staviti se na taj zamašni poso, ali joj se bi. Dj. Marija ukaza i obeća joj, da da ju neće napustiti, ako se odmah stavi na poso. Gdje god bi ona pripovjedila svoju namiso i visoko poslanstvo, rugali bi joj se, ali bi ona na poruge mirno odgovarala: Ne uznemirujte se, djeco moja, jer sv, Djevica i moj sv. otac Augustin dovršiti će oni sami ovu crkvu, a ja imam od Marije obećanje, da godina neće svršiti prije, nego ova crkva bude gotova. I crkva se počela zidati i zidovi izišli koju stopu iz zemlje, kad na jednom sredstva uzmanjkaju, poso se je moro* ustaviti, a pučanstvo se utvrdilo u mnijenju, da od posla neće ništa biti. I crkvena se vlast umiješala u ovu stvar, te naredila, da se poso ne može proslijediti, koji se je počeo na preuzetnim vigjenjima i umišljenim ukazanjima. Petrućia se megjuto ne žalosti i duhom ne malakše, čvrsto se uzdajuć u Gospodina, te s ustrpljenjem čeka na Gospino obećanje. Ukazanje Gospino. Dok se je Skadar žalostio nad svojom nesrećom, neki Slaven zvani Slavić (Sclavis) i drug mu Juraj Albanez, odlučiše ostaviti grad, koji im i onako osob­ ne sjegurnosti pružiti ne može. Nu prije nego ostave nesretni grad, htjedoše dopust i blagoslov uzeti od čudesne Gospine slike u crkvi, gdje ju sa suzama na očima moljahu, neka im se smiluje i proslijedi pru­ žati im svoju moćnu zaštitu. Kada su iz crkve iz­ lazili, ugledaše, da Gospina slika na bijelom oblačiću izagje iz crkve. U isti mah opaziše, kako se sveta slika otrže od zida, koju oblak u dva stupa razdije­ ljen uze na sp, a povrh slike ukaza im se sjajan vijenac, pa se slika poče polagano dizati u zrak i pre­ ma zapadu ići. Gori spomenuta dvojica, ovo čudno- �Osvrt na o. Radoslava Glavaša »Život Isusa Krsta«. vato vigjenje spočetka pratiše samo očima, onda se zaputiše za slikom, bez poteškoće putujuć preko br­ da i dolina do obale morske. Došavši na obalu Ja­ dranskoga mora, opaziše, kako slika prelazi more, pa i oni potisnuti nekom nutrnjom silom zagaziše u vodu, i tako morem proslijediše put sve do Apenina. Pod večer oblak izgubi svoju bjelinu i njih dovede do rimskih vrata, gdje posve iščeznu. Ovo se zbi dne 25. travnja g. 1467. U Generanu svetkovaše blagdan sv. Marka, i ovom prigodom imali su vašar u mjestu blizu crkve. Pod večer, ka­ da je najviše svijeta, ukaza se sveta slika u zraku okružena bijelim oblakom. I poče se po malo spu­ štati, prisloni se uza zid nove crkve te odjednoč iš­ čeznu i više se ništa ne vidje, doli sv. Djevica i njezin Sin. U isto vrijeme počeše zvoniti sama od sebe sva zvona na tornjevima u znak veselja, a blažena Petrućia opomenuta od Marije dotrči na mjesto ču­ da, te poslije nego ugleda sveto sliku s ushitom zavapi: »Evo svete slike, koju sam očekivala!« Na to Čudo svijet ostavlja svoje poslove i trči mjestu čuda. te s radošću promatraju svetu sliku. Slika je pred­ stavljala: Gospu sa Sinom Isusom u naručju, u lije­ pom namaljanom kvadratu, pribijenu na zid u raz­ maku jednoga prsta. Naša dva putnika unišavši u Rim, ožalostiše se, kada opaziše da su izgubili ispred očiju svetu sliku, koju su sa velikom pomnjom svukuda tražili. Za kratko vrijeme čuše, kako se pripovijeda o čudnova­ tom skorašnjem ukazanju njeke slike na zidu crkve­ nom u Generanu, ne daleko Rima. Sretni, na ovu vijest odmah pohrliše tamo, pa videći sv. sliku, s ve­ seljem potvrdiše, da je to ona ista slika, koja je osta­ vila Skadar i koju su oni slijedili do Rima. (Nastavit će se.) Dr. fra. Leon PetmvIĆ Osvrt na o. Radoslava Glavaša „Život Isusa Krsta“. 2. Mudraci-zvijezdozoaiici došli su se pokloniti Isusu ; ah k a d a i g d j e su sv. Obitelj našli? O. Gla­ vaš je mnijenja da je poklon uslijedio ubrzo iza rogjerija, i to baš u š p i l j i betlehemskoj (str. ,50., bilj. 1.). Mislim, da se pouzdano može uzeti, e je pro­ teklo više dana — valjda i mjeseci — od Isusova rogjenja do poklona istočnih kraljeva, te prema to­ mu nije moglo biti u š p i l j i , premda se mora uzeti, da jest u Betlehemu. I sam o. pisac uzimlje za vje­ rojatno, da su mudraci i s p i t i v a l i » s t a r o ­ d r e v n e p r e d a j e « , čemu se hoće n e k o barem 43 vrijeme. Porijetlom su bili iz Perzije, ili Arabije ili iz Haldeje i u domovini su opazili čudnovatu zvi­ jezdu; nekoliko su dana trebali za put do Jeruzale­ ma i ondale do u Betlehem. Da su za cijelo ovo vrijeme Josip i Marija ostali u š p i l j i jamačno se može razborito podvojiti. Ima mnijenje starih i no­ vih pisaca, da su protekle čitave dvije godine od rogjenja do poklona. Po svoj prilici, da su kralji našli Isusa u špilji, to bi i evangjelisti spomenuli. Prema tomu obrezovanje i prikazanje Isusovo u hramu mo­ glo je biti vrlo lako prije pohoda maga. Krasno i jasno se upozoruje na proročanstvo starca Šimuna i Ane i onda nastavlja o pokolju ne­ vine djece, radi čega je angjeo Božji u snu se javio Josipu da bježi u Egipat. Posve je pravo učinio o. Glavaš, kad nije niti spomenuo neosnovano nakla­ panje nekih starih i modernih sanjara o nekakovom školanju Isusovu u Misiru, gdje bi se i u magije usposobio! Po ponovnom naputku angjela vrati se sv. Obi­ telj u Nazaret. Kako je sproveo Isus ovaj dugi dio svojega života nemamo odakle saznati. Evangjelisti su nam neke vrlo važne epizode iz ove dobe zabi­ lježili, ostalo sve naš je autor nastojo nadopuniti iz židovskih običaja. Što sve samo poznate činjenice razjašnjuje. Od dvanaeste godine do j a v n o g a života Isusova (30. god.) nikakovih podataka ne­ m am J a v n i ž i v o t Isusov počinje s onim časom, kad ga je u Jordanu u njegovoj 30. godini krstio Ivan sin Zaharijin. U isti je čas i nebo-Otac nebeski Isusa svojim sinom proglasio, rekav: »0 v o je m o j S in l j u b l j e n i , k o j i mi j e o ni i I i o.« S tim je Otac nebeski Isusa svojim n a r a v n i m Sinom javno nazvo i proglasio čovječanstvu, da je došo i da počinje djelo spasenja, j a v n o n a r o d p o d u č a ­ vajući. O j a v n o m ž i v o t u Isusovu govori Glavaš u d r u g o m d i j e l u svoje knjige, koji se, kako smo već prije spomenuli, dijeli na više k n j i g a . U p rv o m poglavlju prve knjige govor je o pokrajinama i pojedinim mjestima kamo je Isus na svojim putova­ njima dopiro. Ovdje je lijepo označio svako pleme židovsko. Iz povjesti je vrlo umjesno spomenuto o propasti kraljevstva židvskoga i prevlasti rimskih careva. Jordan, Jerusalem i hram jerusalemski po najboljim su piscima prikazani. U času potpunoga rasula židovske države i ci­ jele narodne slave pokazo se je Ivan Krstitelj i po­ koru čineći, Spasitelju je put pripravljo. Prispodoba izmegju Ivana Krstitelja i samoga Isusa nije precizno i jasno izvedena, što je svakako potreba bila istak­ nuti. �44 Br. 3 Serafinski Perivoj. — 1911. Poslije četrdeset dnevnoga posta i napasti od ljenja, na svijetu propanu mnogi istupiv iz lagje, t. j. strane vraga, pošo je Isus k Ivanu, koji je prstom iz crkve Isusove. Pri koncu prve godine javnoga narodu pokazo, da je on obećani po prorocima M e- života Isus upozoruje, kako je Mojsijev zakon zas i j a. Sada je već došlo vrijeme i Isus je stao ku­ starjeo i da ga valja promjeniti. D r u g u g o d i n u djelovanja Spasiteljeva opi­ piti oko sebe učenike. Prvi sastanak Isusov sa sv. Petrom znamenit je i zato, jer ga je odmah označio, suje veleuč. pisac u t r e ć o j k n j i z i drugoga dije­ da je on K e f a s, t. j. glava, hrid. stijena, pećina, na la (str. 153—248). Kad je Isus u subotu, židovski kojoj će počivati temelji » k r a l j e v s t v a Me s i - blagdan, ozdravio 38-godišnjega nevoljnika, diže se j i n a«. Malo zatim pristaše uz Isusa Filip i Bariša, proti njemu bura od strane farizeja, jer da je blagdan a Andrija i Ivan jesu još otprije uza nj pristali. Sa pogrdio. To dade lijepu prigodu Isusu, da se još ovom četom ljudi pogje Isus u Kanu Galilejsku, gdje jednom očituje Sinom Božjim, jednakim s Ocem, a je prvo čudo učinio, pretvoriv vodu u vino. Odgo­ o. Glavaš svaku Isusovu riječ lijepo razglaba i čita­ vor Isusov zabrinutoj Majci premda izgleda oštar, oca upozoruje na njeno dalekosežno značenje (str. ipak buduć je onakov način govora kod istočnjaka 158.). Ne mogavši Isus uvjeriti Zidove o svojoj mi­ siji. ode u Galileju, gdje je moralnu svoju nauku u zato oštrina ostaje samo prividna. U domovini svojih učenika ne ostade Isus dugo o s a m točaka narodu na brdu proglasio. U ovim vidi uzvisenost, Božanstvo Isusove navremena, nego se povrati u pratnji svojih učenika se točkama ioc u srce židovstva, u Jerusalem. Tu se Isus pokazo uke i njena nrednost nad Mojsijevom i cijeloga sta­ nemilosrdnim prema oskrvniteljima zakona Božjega roga zavjeta. Zgodno, premda dosta ukratko, tu­ mači o s a m b l a ž e n i h (str, 172.—3.). Dalje je nai sv. hrama. Ovom se je zgodom Isus sasto s Nikodemom i nizana Isusova nauka o ljubavi itd. (str, 174. 189.). U poglavlju t r e ć e m u ove knjige pripovjeda tada je Isus prvi put najavio svoj program i stavio osnovu za svoj Božanski nauk, I ako opaža lijepo o. se vjerno po evangjelistima djelovanje Isusovo u Ga­ lileji. Tu su osobito lijepe priče uvrštene, kojima je Glavaš. Pošto Isusu nije bio cilj sar o židovski narod po­ pisac vrlo zgodne opaske dodo. Ovo se proteže sve učiti i spasiti, nego cijeli rod ! udski. zaf ostavivši do strane 205. U slijedećem poglavlju nastavlja priJudeju, prolazeć kroz Samarim u Ga’ ju zaustavi povjedanje pojedinih čudesa Isusovih oko Genezase s jednom Samaritankom. Kad su ovo opazili uče­ retskoga jezera (str. 206.—232.). Dobro je učinjeno, nici Isusovi začudiše se, a Samaritanka je dalje me- tumačeći onaj pasus sv. Mate (X., 31.—32.), o grije­ gju svojim svoje iznenagjenje pričala. Razgovor Isu­ hu proti Duhu Svetomu. Upadno je, da je ostalo ne­ sov s Nikodemom i sa Samaritankom zapravo je po­ razjašnjeno, kadno je Isus reko prigodom stiske na­ četak j a v n o g a i s v e o p ć e g a propovijedanja roda: »Neko me se je dotako, jer ja znam, da je iz Isusova. 0 p r v o j godini propovjedania govori o. m e n e i z i š I a si l a. « (L. VII., 46.) Najveće djelo Isusa, Boga-Čovjeka jest usposta­ pisac u d r u g o j k n j i z i , drugoga dijela. Stigavši Isus preko Samarije u Galileju, tu je na­ va presv. oltarskoga sakramenta. Isus obećaje ovo rod podučavo, bolesne ozdravljo i mnoga inače ču­ otaistvo kao: »vječno jelo«, a narod od njega se od­ desa činio. Ali najzanimljiviji je svakako ribolov na vraća. govoreći: »Tvrda je ova besjeda, koju može genezaretskom jezeru. Divno je to naš autor pri- čuti!« Niti učenici povjerovaše Isusovim riječima (svišit će se.) kazo: jezero je ovaj svijet, pun ružnih strasti i miš­ (str. 233.—248.). LISTAK. Dr. Blažević: Modernizam u Italiji. Kad smo zadnji puta pi­ sali o Piju X. i modernizmu (»Serafinski Perivoj« 1910., br. 10.) natuknuli smo i razloge, koji su sretno vladajućeg sv. Oca prinukali, da se na modernizam obori. Onda smo rekli, da moderniste nijesu najed­ nom postali, nego su se malo po malo razvijali, orga­ nizirali da u svoje vrijeme svu svoju po katoličku Crkvu pogubnu djelatnost razviju. Oni su imali svoje novinstvo, koje im je u tu svrhu služilo. Ovim su raspolagali, a i danas raspolažu francuski, njemački, a napose talijanski moderniste, koji su mo­ že se reći uprav povodom bili glasovite papine okružnice proti modernizmu. Papa nije mogo mirno gledati, kako se temelji katoličke vjere polako, ali sistematično ruše u Italiji. Ondje bo već od nekoli- �Vijesnik. ko godina vlada takova zbrka pojmova i duhova, ra­ dikalnih pravaca, vjerskih maštanja, da je Rim moro skrajnih se sredstava latiti, da vjeru očuva. Vanj­ ske protuvjerske i racionalističke knjige nagjoše u Italiji zgodno za se tlo — mladež ih je gutala, a učeniji su dalje nabačene tvrdnje razvijali. Ali dok su se ovim knjigama bavili, išli su za tim, da kato­ ličku Crkvu prilagode idejama zastupanim u dotičnim djelima, idejama, koje uče subjektivizam, idejama, koje nepoznaju objektivne istine. Na ovaj način vjer­ ske istine bile su prepušćene volji pojedinaca, hoćeš li ih vjerovati ili ne. A šta ovo znači za katoličku Crkvu, ako ne to, da se danas, sjutra, ali ipak sjegurno sruši. Tomu nadogjoše razni filozofski pravci, koji još veću pomutnju proizvedoše, te se mnogi nijesu za pravo ni snaći mogli. U ovo vrijeme pada postanak modernizma, koji se je sada razmaho po Italiji, kao što ćemo iz slijedećih redaka vidjeti. Moderniste su se, kao što je napomenuto u zad­ nje vrijeme, organizirali, te propagandu svoju u naj­ ružnijim pravcima šire. Oni drže skupštine, osni­ vaju tiskare i knjižnice. Gradovi srednje Italije, Rocca, San Casciano, Perugia, glavno su sijelo moder­ nista. U Mlecima se isto tako modernističke skup­ štine obdržavaju. Neki Gennaro Avoglio u Napulju kupi milodare za jednu svećeničku kuću, kojoj će biti svrha, da udara na celibat. Drugi jedan modernista Romoletto, osnovo je školu, u kojoj se modernistička i racionalistička djela predaju. U Firenzi opstoji filozofsko društvo (sala filozofica), gdje se redovito modernistična predavanja dr­ že, a članovi su Murri, Minochi, većim dijelom sve­ ćenici apostate i najžešći moderniste. U Perugji, gdje Murri mnogo pristaša imade, vlada osobita ne­ ka zanešenost za modernizam, te je izmegju drugih sjegumo i taj razlog bio, da je ondašnje svećeničko sjemenište dokinuto. Modernističkim časopisima ne raspolažu niti francuski ni njemački u onolikom broju, u kolikom talijanski. Tako n. pr. C u I t u r a C o n t e m p o r a n s a izlazi u Rimu, suradnici socijaliste i rationaliste; A z i o n e d e m o c r a t i c a , službeno glasilo demokratske Murijeve stranke; V i t a f e m i п i I e i t a 1i a п a ; L i b e r ta, C o e n o b i u m ; V o ć e u u Firenzi zastupa pafitheisam; C u 11 u r a m o d e rn a, koju uregjuje suspendirani svećenik Battaini, koji već dvije godine izdaje biblioteku modernog re­ ligioznog mišljenja (bibliotheca del pensiero religioso moderno), i mnogi drugi. Sto osobito u oči upada jest to. da su se u Italiji za modernizam oduševile i osobe ženskog spola. Ta­ ko neka učenica Murijeva Antonietta Giacomelli, 45 uzima u obranu Murija proti Papi, napada na presv. Trojstvo, na misu, na pričest itd. Druge opet hoće, da oslobode svećenike ispod »jarma celibata«; neke pak hoće da »slobodnu ljubav« zavedu, rastavu bra­ ka hvaleć i braneć. Neki svećenik, Nediani, u svom djelu » Mi s t i c o 0 r i e n t e« život sv. Franje Asiškog ruglu i smi­ jehu izvrgava. Godine 1909. nekoliko seminarista izdade brošuru: »U n a m a j e s p a s « , u kojoj se najčišći modernistički program razvija i proti Crkvi i Papi buni. Drugi niječu Božanstvo Isusovo, pri­ mat, brane radikalne teorije, ispovjedaju skrajni pozitivizam, te svojom naukom temelje katoličke vjere potkopavaju. Nije li dakle okružnica sv. Oca potrebita bila? 0 tome neka sude čitatelji i nek se mole Bogu, da ovakovo stanje odvrati od naše domovine. VJESNIK. Papa Pijo X. opet proti sekularizaciji redovnika. U 8. br. »Seraf. Perivoja« od god. 1909. javili smo, kako je kongregacija redovnika u sporazumu sa sv. Ocem 15. lipnja 1909. izdala neke poteškoće za sekulazirane svećenike, polag kojih oni ne mogu: u bazilikama i stolnim crkvama vršiti kakovu službu te uživati u istim nadarbine makar inače i bili habi­ litirani za iste; biti profesori u kleričkim zavodima itd.; vršiti službu u biskupskim kurijama; biti upra­ vitelji redovnika i redovnica; te imati stalno prebi­ valište u mjestu, gdje se nalazi kuća redodržave, ko­ joj su pripadali. Tim je Papa htio, da pokaže, da on redove smatra cvijećem katoličke Crkve, te da žali, da se ono runi. Ove god. 15. veljače Papa je još veće zaprijeke stavio za sekulariziranje redov­ nika. On je izdo zakon za čitavu Austro-ugarsku, a osobito Bosnu, Hercegovinu, Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju i Istru, te Albaniju, kojom biskupima stro­ go zabranjuje primanje redovnika u svjetovno sve­ ćenstvo bez naročite dozvole sv. Stolice, koja se za svaki slučaj mora ponovno tražiti. Javna rasprava. Sarajevski bogoslovi nadbi­ skupskoga sjemeništa držali su 6. ožujka u oči sv. lo m e Akvinskoga javnu raspravu iz fundamentalne dogmatike i etike. U etičkome se je dijelu dokazi­ valo: a) da je pošljedna svrha razumna slobodna bi­ ća Bog, i to tako, da je izvanjska Božja slava po­ šljedna svrha formalna prvotna, a blaženstvo čo­ vjeka u posjednuću Boga kao apsolutne ljepote, po­ šljedna svrha formalna drugotna; b) da je ista ob­ jektivna pošljedna svrha takogjer posljednje objek­ tivno mjerilo moralnosti; a bliže mjerilo moralne do­ brote i zloće za čovjeka, da je samo njegova ra- �46 Br. 3. — Serafinski Perivoj — 1911. zumna narav kao takova. Dogmationoga je dijela rasprave predmet bio nadahnuće sv. knjiga. Pogmatične je teze protiv g. Bakovića Mate i g. Rajića Josipa krasno branio g. Barišić Jakov, a etičke pro­ tiv g. Ambrože Benkovića i g. Franje Poschka g. IJalili Augustin. Na koncu je g. Prgomet Stjepan čito juridičnu raspravu: »Koja prava imade svjetov­ na vlast obzirom na ženidbu kršćana, a koja joj se ne mogu dopustiti.« Kao početak tako i svršetak ne samo Čitave rasprave, nego i pojedinih dijelova zaslagjivali su klavir i violini. Franjevac izumitelj. U 12. br. »Seraf. Perivoja« od 1909. javili smo, kako je jedan Franjevac o. Наdrijan d’Antonio izumio aparat, kojim će se u budu­ će smesti sukob vlakova. Sad nam opet novine do­ nose vijest, kako je Franjevac o. Bontempi izumio električni aparat, koji automatično mijenja šinie na tramway-skim kolima. Ministarstvo trgovine i in­ dustrije poslalo je rečenom Franjevcu patenta na nje­ gov izum. 0. Bontempi rodio se je u Orscgni u Abruzzu; 1900. stupi u franjevački red, te se iza novicijata matematikom i fizikom bavio. Sada bo­ ravi u franjevačkom kolegiju sv Ante u Rimu, da se u navedenim strukama usavrši. Bogoslovni tečaj za naohvažene ženskinje. Moskvi je otvoren bogoslovni tečaj za naobražene ženskinje. Svrha mu je ženskinje usavršiti u tome, kako će društvo odgajati u vjerskom, ćudorednom i domovinskom pravcu, te ga podučiti o zadruzi kr­ šćanskih matera. Tečaj će trajati 2 godine, a na nje­ mu će se predavat apologija pravoslavne vjere i mo­ rala, sv. Pismo S. i N. Zavjeta, kršćanska pedago­ gija, usporedba vjera, kritika socijalizma, opća i rus­ ka povjest. Megju profesorima, koji predaju, nalaze se mnogi profesori i moskovske svećeničke akade­ mije. Junaštvo jedne časne sestre. U Grand Rapido-u (Michigau) buknuo je na 18. siječnja silan požar, ko­ mu je žrtvom pala čitava zgrada. Za požara je uspjelo spasiti 150 djece, koja su tu u zavodu bila i to najviše junaštvom jedne časne sestre - Marakolene. Ona je za požara triputa uletjela u goruću kuću i sjeročad iznosila. Pa neka neprijatelji opet viču na požrtvovne i blagosloveno djelujuće časne sestre! Profesorski ispit. Dr. fra Karlo Ikić položio je prošlog mjeseca u Gracu strogi ispit iz slavenske filologije kao sporedne struke za profesorat. Sa sre­ ćom i na drugi stupio! Adoracija. Prema običaju i ove je godine u fra­ njevačkoj crkvi u Sarajevu bila uoči čiste srijede od 6 sati iz jutra pa do 6 sati na večer izložba Presve­ toga. Isti su se dan govorile i mise od 6 sati iz ju­ tra pa do 12. U 8 sati govorio je misu presvj. gosp. biskup Marković. Svijet je još više nego li lani grnuo u crkvu, da prikaže Spasitelju kakovu zadovolj­ štinu za uvrede, koje mu se osobito u pokladno vrije­ me nanosi. Valija odlikovan od Pape. Skoro mgp. o. Angjeo Claureški, poglavar kapucinskih misija u Mesopotaniji i Armeniji pređo je ispred apoštolskog delegata u Beyrutu Mohamedu Aliji Ainibegu križ konturskog reda sv. Grgura Vel., Što mu ga sv. Otac pošlo u znak zahvale za zaštitu kr­ šćana pri pokoljima u Ciliciji. — Ainibeg se je lijepo zahvalio sv. O. Papi. Ministar Canalejas i redovi. Portugalska nam svaki dan iznosi po koju zanimivu iz života novih vladalaca. Nije se dakle čuditi, ako je i Canalejas s jednom izjavom izašo. On ne da reći, da je pro­ tivnik redova. Ne, veli on, ja hoću samo da redovi potpadaju pod odredbe, koje su u tome pogledu iza­ šle za sva udruženja. Redovi, koji se posvećuju nje­ zi bolesnika, potpomaganju sjeromašnih, ili provode razmatrajući život, mogu se uvijek 1 u svako doba osnivati, kao i druge zadruge. Jedno samo ne dopušćam, da se vječni zavjeti polažu. Redovnici tre­ ba da imaju pravo i slobodu, da se svaki čas opet u svijet vratiti mogu. Ako ovo nije reći redove progoniti, onda mi ne znamo šta je! - Miriši framažujistvom! Nečista savjest. Lisabonski dopisnik liberalnog lista »Corriere della Sera« Barzini, otkrio je u svojim dopisima golu istinu gledom na postanak i razvitak revolucije u Portugalskoj i upro prstom u one, koji su tome krivi. To im nije po ćudi, te list »Secolo« — vladin — poručuje rečenom dopisniku, da republi­ ka ne će trpjeti, da joj se žig sramote na čelo uda­ ra. Ujedno mu zabranjuje, da u takovom smislu ne smije više svoj list izvješćivati. — Vidi se, da im je savjest nečista! Obraćenja. Rajah Taipourski, Shiam Sinha, član vijeća za zakonodavstvo ujedinjenih pokrajina u In­ diji, obratio se je na kršćansku vjeru brigom o. Romula, kapucina. Na krstu je uzeo ime Franjo, a iza toga stupio u treći red. Na uspomenu svog obraćenja gradi krasnu crkvu u Taipounu. — Konzul engleski u Magadaru (Maroko) sprema se, da pregje u kato­ ličku Crkvu. Podučaje ga u vjeri o. Avelin Muinas, Franjevac. — Misije u Siriji, s lanjskih progona goto­ vo uništene, sjajno se podižu i napreduju. U Kessabu oko 40 obitelji traže prelaz u katoličku Crkvu. Fra­ njevci imaju s toga velikih okapanja s Armencima i protestantima. »Krv mučenika, sjeme kršćana!« �Vjesnik. Katolička Crkva u Prednjoj Indiji. Danas ka­ tolička Crkva u Prednjoj Indiji broji dvije nadbisku­ pije — u Agri i Simli, dvije biskupije u Allahabadu i Lahorite, te jednu apostolsku prefekturu — u Rajputanu. Do skora je bila samo jedna nadbiskupija — u Aagri, nu Pijo X. podigo je i drugu - u Simli. Simlski je nadbiskup skoro posvećen u Rimu, a po­ svetio ga je sam prefekt V j e r o p l o d n i c e kard. Gotti uz podvorbu westminsterskoga nadbiskupa Bournea i salaminskoga nadbiskupa Jagueta. Novi je nadbiskup Franjevac-kapucin, a zove se Aleksander Kenealy. U Londonu je opće poznat kao otac Anzelmo. Papa ga je Pijo X. na novu godinu primio u audijenciju, te je s njim više vremena govorio. Novi je nadbiskup na svoju stolicu krenuo istom po­ četkom ožujka. U Prednjoj Indiji kapucina ima sve­ ga 140, a svjetovnih svećenika 20. Crkava ima sve­ ga samo 113. Osim toga ima u Prednjoj Indiji 4 ko­ legija sa 600 pitomaca, 29 sjerotišta s 1760 sjerota, te 66 pučkih škola. U čitavu teritoriju, gdje kapu­ cini djeluju, ima 88 milijuna duša, a od tih je samo 30.000 katolika. Hodočašće u sv. zemlju. Budimski gvardijan fra Ferdinand Kaiser i komisar sv. Zemlje pošlo nam je program budućega hodočašća u sv Zemlju. Hodočašće će krenuti iz Budimpešte 1 kolovoza 1911. u sv. Zemlju. Ako se za put do 1. svibnja pri­ javi 300 hodočasnika, onda će cijena iz Budimpešte u Jeruzalem iznositi za I. razred 425 K, za II. razred 365 K, za III. razred 225 K. Ako tko želi iz Jeruza­ lema otići i u Nazaret, onda će ga sav put stajati za 1. razred 505 K, za II. razred 445 K, a III. razred 350 K. Ako se do 1. svibnja ne prijavi 500 hodočasnika onda će 1. razred iznositi 700 K, II. razred 550 K, a III. razred 350 K. U cijeni se sadržaje: vozna karta od Budimpešte do Jeruzalema i natrag; opskrba na brodu od Trsta do Jafe i od Jafe do Trsta bez alko­ holnoga pića; potpuna opskrba u sv. Zemlji za 9 da­ na; troškovi za izlete u Betlehem i sv. Ivanu, za ukrcavanje i iskrcavanje u Jafi, vidimovanje putnica i za posjet sv. mjesta, koja su u turskim rukama. Putnici će ići ne pod magjarskom zastavom, nego pod zastavom BI. Dj. Marije i sv. Stjepana. Putni pravac: Budimpešta—Trst- -Jaffa (ovdK izlaze oni, koji neučestvuju putovanju u Nazaret, ie polaze sa jednim na raspolaganje im stavljenim ocem franjevačkog svetog reda u Jeruzalem, gdje si promatraju svetišta, dok se ostali učesnici vrate iz Nazareta) Caifa—Karmelsko brdo—Nazaret (tro­ dnevni boravak skupa sa putovanjem tamo i nazad; za ovo vrijeme može tko želi o vlastitom trošku ići na Taborsko brdo na konju ili oslu) Caifa—Jeruza­ lem --B etlehem -Sveti Ivan (za ovo vrijeme može 47 tko želi o vlastitom trošku ići u Jericho K’Jordanu i mrtvom moru) Jaffa—Trst—Budimpešta. Prijaviti se može do 1. svibnja 1911. kod o. Fer­ dinanda Ka i z e r a (Budimpešta II., Margit-korut 23), kojom se zgodom imade poslati predujam od 50 kruna. Preostala svota imade se najkasnije d< 15. svibnja bezuvjetno priposlati. KNJIŽEVNA SMOTRA. Anton-Lovre Gančevlć. Father Paschal Robinson: A short Introductioii to Franciscan Literature (Kratki uvod u franjevačku književnost). New-York: Tennant and Ward; 287 Fourth Avenue 1907. Danas kadno se svijet koli učenjački toli prosti zanosi za sv. Franjom, čini nam se neophodno potre­ bitom ta knjiga, kojom je veleučeni auktor uprav htio istom spomenutom zanosu doskočiti. Moramo otvoreno odmah na početku kazati, da je o. Robinson danas najveći Franciskolog u Americi. Da nemamo drugih njegovih djela pri ruci, već da je samo ovo djelo Father Pascal objelodanio, za nas bilo bi do­ statno, da o njemu najpohvalniji sud izrečemo. Da i drugi, koji nemaju u ruci te knjige, uzmognu prilični sud o njezinu piscu kao i važnosti same knjige stvo­ riti, donašamo ovdje njezin kratki prikaz. Father-u Robinson-u poznata je oskudica kri­ tične literature o sv. Franji i njegovu redu. Zato on, ne obazirući se mnogo na današnje čestokratne publikacije bilo sa knjigama bilo sa časopisima, igje na izvor, t. j. igje onamo, gdje će moći sa znanstve­ nim aparatom prikazati publici pravu sliku sv. Fra­ nje. Za uspjeh toga treba mu ispitati same spise Poverollo-ve. 0 njegovim spisima (Scripta-Writings> donaša sve ono, što su stručnjaci ne zavedeni pred­ rasudama donijeli. Pri ovom uzimlje on u ruku za svoj poso i diplomatične dokumente, donacije, pa­ pinske bule i k tomu slično. Poslije nego je o tomu iznio kritičnog materijala, igje da ispita i sve one knjige, koje počimaju kod Franjinih savremenika, a svršavaju kod današnje inteligeuce. Ove je podi­ jelio po vijekovima: XIII. vijek: Prvi, koji je piso život sv. Franje bijaše Toma Celano. On je sastavio » Vi t a P r im a« po naredbi Pape Grgura IX. prije veljače godine 1229. Kašnje je moro Celano preraditi taj »prvi Ži­ vot« uslijed nekih nutarnjih redovnih prepirka, i to on učini izmegju g. 1244.—1247. u svojem djelu zva­ nu » Vi t a S e c u n d a«. God. 1257. (oko) ostavi nam, još neotkriveni pisac »T r a c t a t u s d e M i­ r a c u I i s«, prvi put objelodanjen od Isusovca Van Ortroy-a (Anal. Boli., 1899., tom. XVIII., pp. 81.— 176.). Legenda sv. Bone, napisana oko 1263., i Ie- �48 Br. 3. Serafinski Perivoj. — 1911. genda triju drugova »Legenda Trium Sociorum«, sa­ Augustin de Stronconio, de Moustier i Fortunatus stavljena oko 1246., vrlo su opširno snabdjevene sa Hueber. svom mogućom bibliografijom, tako da nam se ovo XVIII. v i j e k . — God. 1768. počeše Bollandisti mjesto u djelu čini najzanimivijim i najvažnijim. Jed­ ispitivati prva vrela franjevačke književnosti. U nako smijemo reći i za »Speeulum Perfectionis«, sa­ ovom vijeku ističe se konventualac Sbaralea sa svo­ stavljen od još neutvrgjena pisca. Još na ovaj vijek jim »Bullarium Franciscanum« i Francuz Kandid spadaju hronike Tome Eccleston-a (napis, oko 1260.), Chalippesa (Vie de S. Frangois) (Pariš, 1728. 2 vol.). Jordana Giano-a (sastavlj. oko 1262.), Fra SalirnXIX. v i j e k i n a š e d o b a. — Tko bi mogo i bene-a (pisana izrned 1282.—87.). Mora u svakom nabrojiti sva ona djela, koja su se pojavila kroz ovo pobuditi zanimanje piščevo istraživanje o »Sacrum doba? Ipak, u koliko je bilo moguće, auktor je ulo­ Commercium«, koje je prvotno djelo što nam kazuje žio vas mar, da i u tom zadovolji današnje franciskoo sv. Franji, a koje je valjda napiso bi. Ivan Parenti Ioge, te je pokupio dosta opsežnu literaturu naših ( t 1230.). vremena. Nami je dosta ovdje istaknuti: KonvenXIV. v i j e k . — U ovom vijeku imamo slijedeća tualca Nikolu Papini-a, Chavin-a de Malan, Fridrika djela, koja govore o sv. Franji: »Actus B. Francisci Morin-a i Ozanam-a, Da Magliano-a, Patrem-a, Criet Sociorum Fjus,« sastavljena izmegju 1322. i 1328., stofani-a, Leona de CIary-a. Godine 1885. započne pripisiva se fra Hugolinu di Morite Giorgio; »Arbor objelodanjavanje revija »Archiv fiir Litteratur- und Vitae Crucifixi« napiso je na La Vernia god. 1305. Kirchengeschichte des Mittelalters« po o. Deniffe-u, Ubertino da Casale; »Clironica Tribulationum«, na- - Analecta Franciscana« iz Zavoda u Quaracchi-u, pisana jedno 20 godina poznije, a većinom od Angela Miscellanea Francescana« po Mgr. Faloci-u, što Clareno-a, bavi se sa trpnjama Zelantu; »Chfonica nam doprinaša silne pomoći za franjevačku književ­ XXIV Generalium,« sastavljena po svoj prilici od nost. Nt smijemo mimoići Sabatier-a, Le Monnier-a, fra Arnolda Sarano-a oko 1379., podaje nam vele- Кпох Little-a, MiB Šalter, MiB Gordon, Mr. Carmivažne podatke za prvotač franjevačkog reda. »De chael-a, MiB Macdonell, Golubovića, Eubel-a i »PaConformitate«, djelo Rinonico-a (око 1399.), te »Trac- tres Editores-a, Quaracchi-u itd. Najnovije revije o tatus de Indulgentia S. Mariae de Portiuncula« od tom: »Archivum Franciscano-Historicum«, »Etudes fra Frane Bartholi-a, i »Provirciale Ordir'is Mino- Franci'Caines«, Bulletino Critico di Cose FrancesAugusta Perusia«, zaslužuju svaku prepo­ rum«, koje je iznio čuveni konventua1 Konrad cane«, Eubel god. 1892. zaključuju franjevačku književnost ruku. Eto to bi bio najkraći prikaz o. Robinson-a. iz XIV. vijeka. Ш Ш XV. v i j e k . — Ovaj vijek ’gja nam samo dva Mislim, da se je svatko mogo uvjeriti o vrijednosti djela za poznanje pravog franjevačkog duha, i to: njegove knjige. Nama se čini suvišnim išta dalje go­ »Dicta B. Aegidi Assisiensis« (objelod. u 1905., a voriti, osim da je djelo Father-a Robinson-a dosad sast. u 1463.) i »Laudes« fra Jacopone-a da Todi najbolje djelo svoje vrsti, napisano stručnjačkim na­ (god. 1490.), koja nam donose svjedočanstva o utje­ činom, snabdjeveno strogim kritičkim aparatom, i prepuno zanimivosti. caju sv. Franje na mladu talij. književnost. Napred budi istaknuto, da su izdavači ove knjige, XVI. v i j e k . — Na ovaj vijek spadaju: »Speculum Vitae« (tiskan u Mlecim g. 1504.), »Speeulum naime Tennant and Ward, spravili svakomu svako Minorum (u Rouen-u g. 1509.); »Chronica Fratris djelo nabaviti, koje se spominje u ovoj knjizi, kojoj Nicolai Glassberger« (Ouaracchi 1887.); »Chronica na žalost cijena nije naznačena. Kad bi tko zaželio Mariani de Florentia« (sastav, prije 1527.) i »Chronika 0 tom se detaljnije upoznati, može se najslobodnije Marka Lisabonskog« (tisk. u Lisabonu od god. 1556. obratiti i na pisca ovih redaka u Makarsku. Na koncu do 1568.). Ovaj vijek već počima udaljivati se sa knjigu o. Robinson-a od svega srca preporučujemo. Vuletin, Kršćanske Besjede, svezak II. i III. za­ izvora, kao što i potonji, zato primorani smo una­ prijed samo pisce i prama potrebi njihova djela na­ jedno vrlo je zgodan priručnik za propovjedi u svim vesti, akoprem kod našeg auktora slijedi prama gor­ prigodama nedjelja i blagdana, a napisana je lakim 1shvatljivim načinom, pa se zato osobito preporučuje njem načinu. XVII. v i j e k . — Sedamnajesti vijek dade nam za nabavu vel. gg. svećenicima kao neophodno po­ Luku Waddnig-a, čiji »Annales Minorum« za nas su trebit vodić za propovjedi u svim prigodama. Cijena je svim trim svescima broš. K 3.50 s po­ najmarkantniji prikaz djelovanja franjevačkog reda. Takogjer glasovito je njegovo djelo »Scriptores Or- štom 30 filira više, dočim ukusno i elegantno uveza­ dinis Minorum«. U ovom vijeku nižu se i drugi za- na u platno stoji 5 K. nimanici naše stvari, kao: Sedulius, De Gubernatis. Nabavlja se kod Knjižare Sjemeništa u Spljetu Serafinski Perivoj" izlazi na-dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja jcijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u S a ra je v u . (Bosna, S a ra je v o , franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �—I Ф I Tiskara i litografiia I” V O G LER I DRUGOVI, SARAJEVO :: (Komanditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, matic'* ^'"тглШ , matica vjenčanih, matica umrlih, prr •<r računa i exhibita, krstnib, yjenčr;iih i smrtnih listova i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom" uvezu, u vlat :*oj knjigovežnici. Služh-nih kuverata u svi Hčiiama. Prva hrvatska parna tvornica voštenih в в в в в в в в в в в в svieća i roedičarskih proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničkima za nabavu pravih i nepatvorenih vožtanica, gtearinskih svijeća, crkvenog nlja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dužica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama, рф* Za olakšati naručbu, valja tražiti cienik, koji se franko dostavlja. �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Najstarija knjigotiskai Preporučuje molitvenika, poslova, što u ukusnom izra Moderno uregjena ĆemaluSa ulici 172. ni i Hercegovini đf< djela, brošura, mrt?,kao i svih ruku zasjecaju sa renije cijene. jen»_#’h knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske norutte abavljalu se trže i točno. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9f8fc127ba7f481d8f938d73cf9bb559.pdf 4cf9fcd1a509f3dfff11029fac9a1074 PDF Text Text serafinski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 4. i 5. GOD. XXV. SARAJFVO, 15. TRAVNJA I SVIBNJA 1911. Anka Tdpićeva: U skrsnuće. Bog je umro! Čovjek neće mr’jeti! Padom jednim, pad se drugi diže Iz mramora, Na Golgoti goloj. Ali jao! starodrevna palma Uništena, satrvena leži; - S njome leže narod jedan < 1 bešiku budućnosti svoje, Zakop’o je on — te noći — s njome. Ruševine još i danas stoje, Ali nema lirama Salamona, Slomljeno je ime Davidovo; — A zgaženili, uništenih ljudi, Vapaj luta, — vapaj sv’jetom b'ježi: Krv Njegova na nas! Djecu našu! — Zlato, kumir, sunce, grom i zv’jezde, Raskidani u prašini sniju, Na istoku, preko Oceana; A kraljevi oholi i jaki, Snimili su s glave krune teške, Pa prigeo skromno od njih svaki, Tjelo svoje — svu ništetnost svoju. — Zemlja c’jcla u trzaju jednom Sa ljudstvom je zaiiešcno stala; II od straha, — ii jc nada sviju Od čeznuća, Na Golgotu — zvala!? — V’jekovi su tako dugi prošli, Golgota je u lovoru sjala. Još i sada nepomično stoji I stajaće dokle bude sv’jeta, Jer je na njoj satrvena tuga, Uništena tu jc - v’ječnost k le ta ... Nestalo je smrti iza smrti, Uskrsnuće slavi svoje slavlje, U životu slavi — život novi. — Mraka nesta — i tmina je pala, Čovječanstvo grije: Sv’jetlost, sunce! Bog je umro! — Čovjek neće mr’jeti! Padom jednim, pad se drugi diže Iz mramora, Na Golgoti goloj. — O. fra. Lovro Mihačević: Zanim ljivi ulom ak iz p o v jesti š to ­ vanja B. D . Marije. Majko dobra savjeta, moli za nas! 2. Čudesa. Slika Marijina bi primljena od puka sa velikim ushitom veselja i ljubavi. Čim se je više puk užgo u ljubavi i štovanju Majke Božje, tim je ova još više svoje milostive oči obraćala k njemu i milosti dijelila. Zato su oo. Augustinianci ustanovili jednoga pisara - bilježnika — neka bi u posebni zapisnik za poznija vremena ubilježio sva učinjena potvrgjena i dokazana čudesa — milosti. Ovaj se zapisnik još i danas čuva u arhivu samostanskom. Mi smo iz njega neke samo važnije dogagjaje izvadili. Nedjelko Gjtiliani iz Genezana, trpio je česti na­ padaj ludila. On je ozdravio poslije kako je vidio sv. sliku. Akile, stanovnik Genezana, zazvavši u pomoć Ma­ riju potpuno je ozdravio od bedrobolje. Jakov Skambelotti, iz Kastelzangati tako je bio slab, da niti je mogo govoriti ni jesti. Ozdravio je sa­ svim, kada je Mariju u pomoć zazvo. Tri su Čuda ubilježena 27. travnja dva dana na­ kon ukazanja. Na 7. kolovoza iste godine, dogodi se uskrišenje jednoga mrtvaca. Umrije neki sluga Kon­ stanti^ Karolis. Po običaju zamotaju ga u platu, a sve­ ćenici jur došli da obave pogreb. Gazda mrtvoga, koga je vrlo volio, unigje u sobu, da mu zadnji put reče �50 Br. 4. i 5. — Serafinski Perivoj. 1911. s Bogom. Unigje u sobu, kleče i ovako se poče mo­ liti: o sveta Djevice, ja te molim, ako je to za slavu Tvoju, da povratiš život momu sluzi, a ja Ti obećajem, da ću ga odvesti u Genezano pred Tvoju sliku. Istom što je svršio ove riječi, kada mrtvac otvori oči, podiže se i zatraži jesti, tvrdeći, da je sasvim ozdravio. Za tri slijedeća mjeseca bilježnik pobilježi 161 čudo i zatvara svoj zapisnik tvrdeći, da se mnoga čudesa dogagjaju, da je crkva puna darova, zavjeta i slika, na kojima su prikazane razne bolesti, od kojih su bole­ snici ozdravili. Godine 1656. i 1657. bio je Rim i okolišna mjesta udarena od kuge. Svukuda okolo Genezana na stotine mrtvih padaju, samo je Genezano bilo izuzeto od toga biča, i ni jedan, koji se je ondje zaklonio, nije bio okužen. Takogjer Genezanci tvrde, da zaštitom bi. Dje­ vice, puk Genezana nikad nije trpio od kuge, kolere niti druge pošasne bolesti. Milosti duhovne. Čudesa i milosti, o kojim smo do sada govorili, sva se odnose na tijelo, a zbila su se mnoga u isto vrijeme, koja se odnose i na dušu. Tko bi sve izkazo, koliko je sumnja razpršenih, tmiaS razsvijetljenih, po­ gibelji izbjeglih, grijeha oplakanih, tužnih utješenih, :pogiblji pakla izbavljenih I u raj privedenih. Dne 2. veljače 1748. Andrija Baći, kanonik crkve sv. Marka u Rimu, jedan upravo izmegju apoštola štovanja Naše Gospe dobroga Savjeta, piše o. Orgiju jedan list, ovako sastavljen: „Kazati ću ti svom iskrenošću, otkako sam došo u Rim g. 1734., milosti prim­ ljene po zagovoru svete slike u Genezanu. Pun ljubavi i bogoljupstva za Majku dobroga savjeta, počeo sam puku propovijedati o osobitim Njezinim preimućstvima. Poznajuć iz iskustva one, koji mi ne bi dolazili na #propovijedi, tražio sam ih po kućama sredstvom uputa i nagovaranja, neka bi da je moguće sav svijet, oso­ bito žalosni i opterećeni utekli se pod moćnu zaštitu sa pouzdanjem ovoj Majci dobre ljubavi. Počeo sam sam takogjer dijeliti Njezine slike, opominjuć one, koji bi ju primili, da ju u svojoj kući često gledaju, natje­ čući se u bogoljupstvu i preporučujuć se Njoj svim srcem, sa čvrstom odlukom, da više nikada ne će vrijegjati Boga radi ljubavi Marijine. Tako radeći kroz četrnaest godina, ja sam vidio čudesne stvari i doživio prava čudesa> koja u savjesti potvrgjujem, prid kim bilo, sa svom istinom i iskrenošću. Vidjeh da sredstvom pobožnosti, koju sam propovijedo i udahnjivo pravovijernima prema ljubeznoj i prečistoj Majci dobroga savjeta, te po slikama, koje sam razdijelio do 86 hiljada, vidjeh u obitelji mir procvasti, mladost povraćati se sa pogibeljnoga puta svje­ tovnih naslada, i ozbiljno misliti o spasu svoje duše. Vigjeh otvrdnule griješnike bježati ne samo od grijeha, nego i od grješnih prigoda te ostavljati prijašnji griješni život. Vidjeh osobe, koje svaku nadu u svoj spas izgubiše, vesele, jer ohrabrene i osjegurane o svomu spasu po Našoj Gospi dobroga savjeta. Razumijeh, da pomoćju sv. slike, koju sam u puk bio razdijelio, da se mnogi oslobodiše dugotrajnih bolestih, vučca, suhobolje, otoka, sljepoće, neprilika u dihanju, kostobolje, smrtonosne groznice. Žene pod bremenom, štetno su ga se oslobodile, jedni su dobili parnicu, o *Rbjoj su bili izgubili svaku nadu u povoljno riješenje, jedni su našli izgubljeno, isprave, novac i druge vrijedne stvari. Neki su sretno svoje kćeri poudali a sinove oženili. Napokon sam s veseljem razumio, da su mnogi pobožnin ove sv. slike, snašli se u duhovnoj potrebi, zadobivši mir i utjehu savjesti. Kojim je bilo teško umri­ jeti, stavivši sv. sliku pred oči, zadobili su utjehu, ufa­ nje i mir. Bijaše to mjeseca prosinca 1734. bijah uznemiren i žalostan noćju i danju na toliko, da si nijesam mogo nigdje naći mira. Megjuto odem pohoditi jednu dje­ vojku, koja od osam godina trpi bijedobolju, da se nije mogla na nogama držati. Vidivši ju zdravu i ve­ selu, začugjen upitam ju, kako je došia do svoga iz­ gubljenog zdravlja. Ona mi pripovjedi, kako je koji dan prije išla u Genezano, da traži svoje zdravlje od bi. Gospe, prid Njezinom slikom. Dok su se litanije pjevale, ona je bila prid oltarom, gledajuć u Gospinu sliku, kad na jednoć ona se oćutje jakom da se kreće. Odmah odbaci svoji štake te poče hodati, kao da ni­ kada ništa trpjela nije. Ovaj me se dogagjaj toliko srca tače, te sam odmah odlučio pohoditi crkvu u Genezanu, sjeguran da ću tuđe naći zdravlje svojoj nevolji. U oči Gospina bezgriješnoga Začeća, uzprkos zla vre­ mena i ružna puta ipak se zaputih u Genezanu. Na 12 milja puta iz Rima, momu kočijašu dosadi neki dječko, koji se je otrag kočije bio smjestio, i htijaše pod svaki način da ga skine, da ga se riješi, pa da olakša teret svomu konju. Ja se smilova malomu jad­ niku jedanaestgodišnjem dječaku, drhćućemu od stu­ deni, a imajuć bolesne noge, nije mogo ići pješke. Njegovo bijedno stanje, pobudilo je u meni smilovanje. Uzmem ga sebi u kola i zagrnem ga svojom kabani­ com. Na putu svratim se u gostionu sv. Cesara da ručam, te pozovem i mališa; dok ručak bude gotov počesmo govoriti sv. RoŽarije, pa kada dovršismo on mi se okrenu pun vjere pa blago al ozbiljno će mi reći: „svetu krunicu govoriti ću svaki dan". Priuzesmo razgovor i on nastavi: za veliku ljubav koju ste mi danas iskazali, ajdete i tražite milost, od koje imate potrebu, od bi. Gospe, jer ćete dobiti." Sav izvan sebe odgovorim m u: „Ti dakle znaš, kuda ja idem ?“ A on �Zanimljivi jdomak iz povjesti štovanja B. D. Marije.___ nadoda: „Vi idete u Genezano tražiti od Gospe mi­ lost, koja Vam je na srcu. Ajdete megjuto pouzdano, jer će te ju i dobiti." U veliko se začudi čuvši od dječka ove riječi, jer on nije mogo znati za moju bo­ lest. Došav oba u koli u Genezano, na mjestu gdje se putevi križaju, dječko sagje s kola. Rekoh mu s Bo­ gom i dadoh mu nešto novčića za puta. Nije mogo učiniti nekoliko koračaja, kad mi pade na pamet da ga sa sobom uzmem u Genezano. Nu usprkos sve po­ trage za njim nije ga više bilo. Svrha moga hodočašća bila je pokloniti se prid slikom Marijinom, te od iste tražiti milost, od koje imam potrebu. Kada je bilo na pol litanija, slika bi. Djevice poče se bojadisati i postade crvena kao ruža. Časni oo. Agustinianci — od kojih sam bio dočekan u samostanu vrlo usrdno — kada opaziše promjenu lica sv. slike, rekoše mi na momu rastanku, da ću biti uslišan. 1 zbilja na momu povratku u Rim, izgubi se svaki trag mojoj žalosti, i ja oćutjeh mir i utjehu. Perta Gradilia, mlada čifutkinja od 10 godina, bi dovedena u Ghetto, u gojilište novoobraćenika, da se pripravi za sveto kršćenje. Malo dana kašnje, ona je oćutjela u srcu toliku žalost, da je na svaki način htjela izaći, uzprkos svim nagovorima, da ju zadrže. Zovnuše mene da joj donesem jednu slika Naše Gospe dobroga Savjeta. Kada sam tamo došo, darovah joj sliku i sa malo riječi spomenem je na poslušnost a u gojilištu naredih devetnicu. Već peti dan Perta ode prid starješicu, te izjavljuje, da ne može dulje odoliti Božjoj mi­ losti, i da će joj srce puknuti ako čas prija ne primi sv. kršćenje. Ovaj preokret u cijelom samostanu pro­ uzrokova veliko veselje, a dobra se Perta sa svom pobožnošću pripravi za primiti dostojno sv. krst. M. Nikola Piagin, poštar kralja portugalskoga pripovijeda, kako je on bio prošle godine 1733. u prisut­ nosti mnogo osoba u pogibelji i kako bi bez slike bi. Djevice, koju je držo na prsima, za sjegurno bio utopio u jednoj velikoj rijeci, koju je odvažno htio pregaziti, pa je bio od vode zanesen. 51 Takogjer se svake godine slavi uspomena Uka­ zanja, te tom prigodom bogati i sjeromašni prika­ zuju obilate darove za nakit i ukras svetišta, svaki želi na Gospinu oltaru ostaviti koju uspomenu svoga pohoda. Istina kroz cijelu godinu ovamo hrle pobožni hodočasnici, da traže pomoć u svojim nevoljama od Majke dobroga savjeta, a osobito to biva u jesen, u vrijeme praznika, kada je mladež na praznicima po obližnjim zaselcima, ovamo se sakupljaju, da se mo­ le, mise slušaju i srca svoja užgaju u pobožnosti i ljubavi prema Majci dobroga savjeta. Princip Colona, na čijem je zemljištu crkva i samostan u Genezanu, pokazo je veliku darežljivost prema ovomu svetištu, kako se i dolikuje rimskim velikašima. Don Filip Colona nije bio zadovoljan, da je crkvu sagradio, on liti jaše još i kapelu ukra­ siti sa skupocijenjenim mramorom, svijećnjake na­ bavi iz koralja, a sveto posugje iz srebra i zlata. Rodbinski grbovi u crkvi svjedoče potomcima o nje­ govoj pobožnosti prema Majci Božjoj. Štovanje bi. Djevice dobroga savjeta u brzo se proširi po svoj Italiji i na nebrojenim mjestima počeše se <jj,zati crkve, ustanovljivati bratovštine pod jmenom Majke dobroga Savjeta. Sveta se slika vješala ne samo po crkvama, nego i po kućama, po sokacima i po selima. Njezino se štovanje raširi i utvrdi po Francuskoj, Španjolskoj i Austriji. Još i danas hodočasnici, koji u Rim dolaze, da vide sv. o. Papu, putuju i u Genezano, ovdje oni mole b. Dje­ vicu, da im udijeli krjepost i jakost, e da bi odvažno čuvali i branili sv. vjeru i ipripravni bili umrijeti za slavu i uzvišenje sv. majke Crkve. U crkvi jedna gizdava zastava ostavljena po jednom hodočasniku svjedoči njegovu pobožnost i gorljivost. Svaki ho­ dočasnik želio je svojoj kući ponijeti iz ovoga sveti­ šta bar po koju blagosovljenu medalju, da tako što­ vanje Majke Božje dalje šire. Puk ovako bogoljuban neće ostati bez moćne zaštite od one, koju on toliko ljubi i štuje. Štovanje Marijino. Godine 1876. proslavljeno je četvrto stoljeće Istom što je glas puko o ukazanju Marijinu, od­ Ukazanja. Svečanost u crkvi i okolici genezanskoj mah se raširi po svoj okolici i svoj zemlji talijanskoj, bila je vrlo sjajna i veličanstvena. Kroz tri dana te odasvuda hrli puk u Genezano da se pokloni sv. kardinali, Patricijo vikar Njegove Svetosti, Amat, slici i pomoli se Mariji u njezinoj crkvi. Naročito biskup Palestine i Altieri ikamerlengo sv. crkve, na oni, koji su bili ožalošćeni, kojom nesrećom opte­ izmjenice su govorili svete mise. Ovom prigodom rećeni, pohrliše ovamo, da traže utjehu. Bijaše pra­ bi. Djevica i njezin Božanski Sin bili su okrunjeni vo i svegjerno veselje, koje je odjekivalo u veselim zlatnom krunom, što su ju žitelji Genezana prikazali pobožnim pjesmama. Od tada neprestano dolaze svojoj zaštitnici. posjetioci sa darovima, te se je mogla gragja crkve Da se podigne i proširi što većma ova lijepa proslijediti i dovršiti, a samostan oo. Augustiniana- pobožnost, sveti oo. Pape dopustiše mnoge obilate ca bi na novo sagragjen. To je početak pučkoga oproste; oo. Augustinci su držali trodnevnicu i de­ štovanje stfcte slike bi. Djevice u Genezanu. vetnicu, govoreći svete mise te ispovijedajući i pri- �52 Br. 4. i 5. — Serafinski Perivoj. — 1911. poviiedajuć. Od zore do mraka svećenici s pukom pjevali su pobožne pjesme u čast i slavu kraljice neba. Osobita pobožnost rimskih Рарб. Uvijek su rimski Pape svjedočili veliko svoje štovanje bi. Djevici dobroga savjeta. Pavo II. podvrgo je strogom ispitu sve milosti i čudesa do tada učinjena te ih sva i postvrdio. Osam godina kašnje Siksto IV. sa svojom bulom potvrgjuje darovnicu crkve i samostana oo. Augustincima, te nadodaje još mnoge milosti i povlastice. Da im sve više zasvje­ doči svoju milost i odanost, darova im u Rimu dvije crkve svete Marije pučke i sv. Augustina, koje su iz vremena njegova pontifikata glasovite bogoljupstvom i dobrim djelima. Godine 1630. Urban VIII. praćen mnogim kar­ dinalima i velmožama dogje u Genezano da moh bi. Gospu, neka bi od Rima odvratila kugu, koja je ha­ rala po Italiji, a otac Torelli povjesničar reda tvrdi, da ga je vidio pred slikom molećega lijevati vruće suze, poslije rečene sv. mise. Godine 1682. Inocenc Papa XI. naredi kapitulu sv. Petra u Vatikanu, da sv. Djevici toli glasovitoj, prikaže jednu krunu. Nu. veličina i širina ove kru­ ne, ne dopusti, da joj se stavi na glavu, nego su ju morali o zlatni konopac objesiti više glave. Benedikt XIV. dijeli potpune oproste ovoj crkvi. Otpisom svojim od 4. prosinca 1751® podjeljuje po­ vlasticu ovlaštenoga oltara svima misnicima seku­ larnim i regularnim, koji bi ovdje misili. Svojim apo­ stolskim pismom od 2. srpnja 1753. on potvrgjuje po­ božnu Uniju i prvi se u nju upisuje. Klement Papa XIV. otpisom svojim od 6. pro­ sinca 1771. daje povlasticu svima misnicima seku­ larnim i regularnim da mogu čitati sv. misu zavjetnu bi. Marije Djevice, na svakomu oltaru, svaki dan, izuzevši dane zabranjene rubrikama I. i II. reda. Pio VI. g. 1777. dozvoljava vlastito officije od Ukazanja, koje je dozvoljeno i za cijeli red augustinski te za biskupije Palestrime i Bergama. Pio Papa IX., koji je bio sretan te je mogo pro­ glasiti člankom vjere, neoskvrnjeno Začeće bi. Dje­ vice Marije, u svojoj buli svjedoči, da je od mladosti svoje imo gorljivu pobožnost prema Majci Božjoj. Nije li ga bi. Djevica Dobroga Savjeta, pro­ svjetljivala u ravnanju sa crkvom, u toli teškim vre­ menima? Nije li mu sveta Djevica dala slavodobiće nad neprijateljima, i oko Njega što tješnje okupila biskupat u saboru vatikanskom? Kako je veličan­ stveno bilo, kada je Pio, da posvjedoči svoju zahval­ nost nad tolikim primljenim milostima, sam glavom sa velikom pratnjom pošo dne 15. kolovoza 1864. iz tvrgjave Gandolfo u Genezano. Nakon što je slušo sv. misu te iskazo dužno štovanje svetoj slici, darovo je jedan bogat diadem sa briljantima. Udostojo se je primiti ponugjenu mu gostoljubivost kod redovnika u njihovu samostanu, onda je otišo princu Colonni u njegovu palaču, odakle sabranome puku podijeli svoj apostolski blagoslov. Papa Lav XIII. stavlja u litanije Iauretanske na­ slov: »Majko Dobroga Savjeta«, da vječna uspome­ na ostane u cijelomu kršćanskomu svijetu na cijeli gori spomenuti dogagjaj t. j. na Skadar i Genezano. Crkve u Skadru i Genezanu. Crkva Gospina u Skadru (Albanije) svjedoči o istini čuda. Dva očevidna svjedoka), nadbiskup Skoplja i kapetan Medin, ostavili su nam slijedeće iz­ vješće: Crkva je malena i sazidana iz kamena. Vanj­ ština štila i boje ista je one u Genezanu. Katolici su vrlo pobožni ovoj crkvi i po predaji drže za stalno, da je ondje nekoč bila čudotvorna slika, koja je na čudnovat način ostavila grad i svoju crkvu. Jasno se vidi u Genezanu na »affresco« skadarska crkva. Po crkvenim zidovima i danas se raspoznaju stare slike u »affrescu«. Danas je ova crkva sama na četiri zida bez krova, vrata i prozora. Puk pripo­ vijeda, kako su razna čudesa zapriječila, da nije po­ sve srušena, niti po Turcima oskvrnuta; niti im je ikada pošlo za rukom okrenuti ju u džamiju. Jedan hodža popeo se bio na toranj — kao na minaret — da sazove muslimane na molitvu, kao u džamiju, u ovu crkvu, nu podigo se je silni vihar, da ga je sa tornja bacio u rijeku, gdje je i smrt našo. Neki muftija porušio je crkvu, nu na povratku svojoj kući nagje sedmero svoje djece mrtve, koju je ostavio zdravu, a on s&m od žalosti poludje. U noći od 24.—25. ožujka, vidješe više puta svjetlost oko zapušćenoga oltara i tako Bog dragi pokazuje, da on još nije zapustio ovo sveto mjesto i zemlju, u kojoj je Majka Njegova stanovala i stanuje. Godine 1905. kada se je sav Skadar i daleko okolica njegova jako, iz temelja potreso od silnoga zemljotresa, i brdo, sama hrid, na komu je skadar­ ska tvrgjava, a pod istim rečena crkva, potreslo se je živo i ogromne mase kamenja poletjele niz brdo, rušeći sve šta na putu nagje, samo dva ogromna ka­ mena, koja su pravcem prema crkvi sa brda se skotrljala, tik crkvenoga zida su se oba ustavila, u stra­ ni, kamen na kamenu, bez da se je i dotako zida. Crkva u Genezanu premda nije velika, to je do­ bro uregjena: dijeli se na tri lagje, a svršava na koru. Dva vijeka poslije ukazanja ova je crkva bila na novo prisagragjena, ali je kapela ostala ne­ taknuta, kalkova je bila u početku. Ova kapela do­ broga savjeta nalazi se na desnoj strani crkve. Ona �Zanimljivi ulomak iz povjesti štovanja B. D. Marije je zatvorena željeznim rešetkama, pod kojim su dva stupa iz ukusnoga 'kamena, darovi od Uzor- g. kar­ dinala Jerolima Colone. Oltar se odlikuje svojim mramorom, portirom i alabastrom te svojim stupovi­ ma starozelenim. Vjekoslav Tosi, genoveški maljar, mnogo se je trudio da snimi svetu sliku, pa tvrdi, kako sveta sli­ ka mijenja boju, niti je u štilu grčkom ni sredovječ­ nom, nego je osebina od vanredne ugodnosti i Ijubeznosti u svojim potezima. Uzalud su ju nastojali snimiti u običnomu izgledu i obličju, ona je uvijek ostala kako tvrde slikari, u nebeskoj ugodnosti i čaru. Kažu, kako je u času ukazanja ostala obješena o zidu bez ikakove podloge i naslona, da još i danas tako čudesno stoji. Dne 25. studenog 1682. prigo­ dom okrunjemja, i dne 11. lipnja 1747. bi ponovno ispitano ovo sveudiljno čudo, i poslato izvješće и Rim na kongregaciju obreda. Evo šta svjedoče te ponovne istrage svjedoci: »To je jedno čudo očito i svegjerno, vidjeti sliku visoku dva pedlja, a široku jedan i pol u svomu okviru na zidu, sačuvanu više od četiri vijeka (1467.) do danas; tim više, što slika nema otraga niikaikova naslona o čemu se drži. To što smo našim očima vidjeli, našim potpisima svjedočimo.« — Original ovoga svjedočanstva i izvješća još se i danas čuva u arhivu ovoga svetišta. Naslov dobroga savjeta. Slika, koju je prastara crkva u Genezanu imala, zvala se je »Gospa dobroga savjeta«, a ona u Skadru zvala se »Majka dobre službe«. A kada je prišla u Genezano, puk ju je prozvo »rajskom Gospom« s raz­ loga, što je ona čudesno megju njih došla Sasvim tim naziv »dobroga savjeta« prevlada, naslov krasan i sjajan, koji uključuje svu slavu- Marijinu. Ovaj naslov zbilja može značiti, da je Marija zajedno sa Hristom uključena bila u dekret predestinacije, jer poslije ove i -po ovoj oma predstavlja najljepši i najuzvišeniji pojam cijeloga svijeta. Ovaj naslov takogjer može značiti, kako je Marija od vijeka oda­ brana bila, koja će uništiti posljedicu grijeha, i zlo uzrokovano po jednoj drugoj ženi popraviti. Zove se takogjer Majkom dobroga savjeta, jer je ona za­ ručnica Duha svetoga, od -koga nam dolazi svaki do­ bar savjet. Napokon ona je vrutak, iz koga nama smrtnicima dolazi svako dobro. Njezin dobar sa­ vjet, prlilikuje -se sjajnoj zvijezdi, -koja razbija tmine i dovodi nas u luku vječnoga spasa. Svi su dakle razlozi umjesni, da se Marija štuje pod ovim na­ slovom. Smrt bi. Petrućije. Blažena Petrućija bijaše još na ovomu svijetu 53 na vrhuncu svoje utjehe i želje zbog Marijina Uka­ zanja, zatim čudesa i milosti, te pobožnost puka, bila je njezina neizrečena utjeha, dapače pri kraju njezi­ na života bijaše joj dano okusiti slast slave nebeske. Godine 1470. njezina duša doletje u naručaj Ma­ rijin, koju je za cijeloga svoga života nježno i toplo štovala. Puik uvjeren o njezinim krjepostima, od­ mah ju prozva blaženom. Njezino tijelo ukopaše u kapeli dobroga savjeta, zato, da i poslije smrti bude blizu one, koju je toli štovala i drugim povod da­ la štovanja. Ljetopisci njezina vremena 1 natpisi u svetištu Petrućiju spominju kao dušu čistu-, nevinu, blaženu, i ogledalo svih kršćanskih krjepostih. Dapače otac Orgio tvrdi, da je njezina živa vjera i vlastite zaslu­ ge, uzrokom bila, te je Marija izabrala Genezano za svoj stan, za svoje Ukazanje. Povjesničke isprave. 'Pobožnim čitaocima biti će drago, ako im se -iz­ nese koia povjesnička isprava, koja bi im dobro do­ šla, da ih utvrdi u vjeri, kako je povjest Ukazanja zbilja jedno veliko ču-do. Pavo II. čuvši govoriti o ukazanju povjeri ispit »o čudotvornoj slici« Gaucher-u biskupu Gapa i Nikoli od Križa, biskupu Hvara u Dalmaciji, koji je Skadar potpuno poznavo. Mi istina nemamo više ovoga prvoga izvještaja, ali znamo iz predaje, da je štovanje svete slike po rečenom Papi bilo potvrgjeno i odmah se crkva stala graditi. Otac Ambroza Coriolano, koji bje kašnje generalom Reda sv. Augustina, bijaše provincijalom u vrijeme ukazanja. Njegova je dakle dužnost bila odmah se zaputiti u mjesto i pomno ispitati dogagjaj. On je to i učinio, pa je sastavio jednu brošuru, koju je posvetio Sikstu IV. Niegovo nam je dakle svjedočanstvo od velike važnosti. Evo ga u istom jeziku u -komu ga je i pi­ sao: »Octava (mulier insignrs) fuit B. P etruđa de Jenazzano, quae venditis omnibus, in domo sua ecclesiam nostri Co-nventus fa-bricavit, adimplens consilium Christi; si vis perfectus esse, vade et vende omnia quae habes et da pauperibus et seguere me. Et cum ej-us facultates ad ecclesiam non sufficerent, venit in derisum toti populo; ipsa autem dicebat: Nolite curaire, filii mei, quia antequam moriar (cum tune decrepita esset) B. Virgo et S. Augustinus complebunt ecclesiam istam. Sed mirabilis fuit prophetiae adimpletio, quia a prolatis verbis vix transivit annus, quaedam Imago Beate Virginis in pariete dictae Ecclesiae m-iraculose apparuit, ad quam visendam tota Italia sic commota est, ut processionaliter illuc oppida et civitates confluerent cum si-gnis, miraculis et eIemosynis inexplicabilibus, �54 Br. .4. i 5. — Serafinski Perivoj. — 1911. et ita adhuc ea'vivente non solum Ecclesia sed pulcherimus conventus factus fuit, et moriens in cappella Dictae Imaginis tempore nostri provincialatus sepelitur, (Defens. pag. 11. cap. 3. Romae 1481.) Dva natpisa, koji potječu iz vremena ukazanja, potvrgjuju čudesni dogagjaji. Jedan od ovih, stavljen je u kapeli Dobroga Savjeta, na dan samoga uka­ zanja 25. travnja 1467., a drugi vrhu velikih vrata, a potvrgjuje navode (datum) prvoga. Evo toga nat­ pisa: »Divinitus apparuit imago haec, anno Dni 1467. die 25. aprilis«. 1467. sub atnnis, divi fešto Marci, hora vespere, Dei Genitricis Mariae, quam in hujus fani sacello marmoreo veneramini, ех alto figura prospexit.« , Svjedočanstvo Nikole Cambsi-a, ugledna žite­ lja iz Skadra, koje se je sve do danas sačuvalo u genezanskom arhivu, potvrgjuje jur navedeni iskaz o crkvi skadarskoj, kako je istovjetna sa onom u Genezanu. Obitelji ove dvojice hodočasnika to isto svjedoče. Jedna od ovih još prošloga vijeka se je utrnula, dočim druga još živi. Godine 1526. do 1559. izgubi se jedan dio zapisnika i isprava u dogagjajima zbivšim se u Genezanu. Nu ostala je živa predaja od vremena ukazanja sve do danas, o svim važnijim čudesima i milostima. Sveta kongregacija obred obrila je i officije čudesnoga ukazanja pod Pav 11., a drugi rimski pape samo potvrdiše isto a ovoga offičija naziva čudesno ukazanje spino. O. Branko Strahlmlr Škarica: P on os od B osne. (Ulomak iz života biskupa Sunjića*) Travnik 1827. Travnik-grade, vezitsko prijestolje, Spomenice zgoda svakakvije’, Sta se zgodi preko noći crne, Pa te tuga nepamćena bije? Rana zora s kršne Bukovice Pred tvojih se nasmijala vrati’, A ti snivaš, кб da ponoć gluhu S mrke kule odbijaju sati. Kudgod gledn’o uz demirli-pendžer Pa da imam sokolova oka, Ne bih zgledo ruke djevojačke Da zal’jeva kitu bosioka; *) Ova je pjesma spjevana još prigodom 50-godiSnjice smrti biskupa Šunjića, a posvećena je presvj. g. biskupu fra Marijanu Markoviću- Ili kren’o kamenim sokakom Ne bih sreo najprvog jarana, E, bih гекб i vjerom se kleo: Sva su tuđe čeljad pozaklana! — Posluži me sa Vlašiča vilo. Onako te poslužila krila, Ili kašalj sitnu djecu davi, II’ je LaŠva Travnik poplavila? »Moj pjesniče, jedan ubožniče, Svaka zgoda tvoju dušu lama; Gdjegod treba, svome rodu nosiš 1 sm’jeha i suza u pjesmama. £touo Travnik crna tuga bije, Nije ono s bolesna evlada; A i Lašva pitom ina sama Bez b’jesa se niz korito krađa. Gledni tamo gradu niz bedeme, Je li poznaš one kršne glave? Bezbroj iih je, rek’ bi da su žive, Sve do jedne modre i krvave. To su glave bosanskih plemića,1) hjkide ih silni Rahman-paša. na vjeri pogibiju sramnu Listom plaču sva gospoda naša, i zaišći od dželata ključe, АГ tu moga ne ćeš vidjet’ lica, Od jada bih svijet zam’jenula, I otvori vrata od tavnica, Ugledat’ ćeš do dva tavničara, Noćas, su ih jadom okova!i, Кб ovčari što su stadu svome dno jeste starac Skočibuha3) Proti vuku na braniku stali. A drugo je mladi Marijane3) Oba fratra, dvije krasne duše, Od naroda harno milovane. $to su čedu i otac i majka, To su raji mučenici ovi, АГ džidija kruti Rahman-paša Ne počini] dok ih ne ulovi. S tog’ je tuga Travnik ob’rvala, 1 s tog’ mu je neveselo lice: i) Ood. 1827. velikim vezirom u Bosni bio je AbdurRahman-paša, veliki krvolok i gladnik, koji nemilo podavi i isiječe bosanske begove i baše. Kad bi top na gradu рикб, bio je znak, da je jedan bosanski velikaš manje. ‘) Fra Ivo Skočibuha, u to vrijeme gvardijan samostana fojničkoga. *) Fra Marijan Šunjić, rogj. dne 6. siječnja 17U8. stupio u red sv. Frane dne 7. siječnja 1813., filozofiju slušo u Za­ grebu g. 1816. i 1817-, slijedeće četiri godine slušo bogosloviju u Ugarskoj, a g. 1822. štupi u akademiju istočnih jezika u Beču. Ood. 1825. ode u Bolonju, zatim u Rim, a na svršetku g. 1826. vrati.se u Bosnu u samostan fojnički. �55 Ponos od Bosne. Raja žali vrle zatočnike, Muslimani svoje poglavice; A ja jadna iz gorice vila, Tako meni današnjega dana, Kol’ko žalim svu gospodu našu, Tri put tol’ko sama Marijana. Dok je malen u povoju spavo, A majka mu kod koTjevke bila, Prevarih je sankom laganijem Пок sam d’jete ml’jekom zadojila. Od tog časa svojim sam ga zvala, Učila ga mudru knjigu štiti, 1 kako mi napredova dično, Pohvalili se, da će ponos biti, I najprvi megju najprvima Sirom Bosne izmegj’ braće svoje, I bio bi! — аГ ko danas znade Sta mu sutra zli udesi kroje?! Sve se bojim i strah me je ljuto, Da mu glave ugledati ne ću Na bedemu jadno okićenu, Cv’jet najljepši u svenulu cv’jeću! Rahman-oaša i bezi bosanski. U travanjskoj tvrdoj kuli, .Što u travmo gleda polje, Sjedi Rahman, ljuto zv’jere, 1 gorsko je od njeg’ bolje! Podviv noge po diivanu Kavu srče, lulu puši, Gledajuć’ ga svaik’ bi гекб. Da mu ključa b’jes u duši. Po čelu mu oblak pao Kao da će gromom pući, Čas usplamti, čas probrjedi Kao koji umirući. Bdije paiša s prve zore, Vidi mu se zlo je snio, Pa i sad mu ružan sanak C’jelu dušu poplavio. Vidi Rahman mrtve glave, Л to i jest ružna slika! Sjećaju ga sarajevskih Pa!ih baša kod Zvornika.4*) I travanjska tavnica je *) Rahman-paša došavši kao veliki vezir u Zvornik, na­ mami k sebi iz Sarajeva sedmoricu prvih bašinskih poglavica: janičarskog agu, dvojicu Tamišćija, Pinju barjaktara, Fejzu Tornadžiju i dva brata Bakarovića, konopcem ih podavi, a glavrma njihovim okiti bedemove. Otvorena pred njim stala, Jadna slika: mračno zigje, 1 prozori bez stakala; Na duvaru korov niko, U njemu se zmije kote, A po podu nečist sama Ko pred kućom od sramote. 1 u tome gadnom sramu Mnoga žrtva vijek vije, Megju njima noćašnje su: Haljina ih crna krije. Po licu im tuga pala, A kroz nju se nada smije 'J pripomoć Oca Boga 1 svetaca najsvećije’. Gleda paša tužne slike I bez iskre milosrgja, Koliko je gvožgje tvrdo Njegova je duša tvrgja! Gleuao ih mrka oka, 1 dotle je u zlo pao, Pusftv lulu, gjavotski se U sav grohot nasmijao: »Znam, papazi, da ste pravi Sred okova pali ovih, АГ tako mi alkorana6) 1 tespija") prorokovih Ne dadnu li crni vlasi Sve u žutu trin’est kesa7) Za ucjenu vaših glava, Otić’ ćete do bijesa!« Još je nešto reći htio, Kad pod kulom cesta zveknu, Кб da oblak iz visina Ljutim gromom ljuto jeknu. Sa divana klisi paša 1 ugleda do dva bega. Kud će? šta će? — eto šta će, Kavaz javlja: traže njega! »Neka ugju!« lanu mrko Kao da ga nešto žeže, Prvi ugje Ali-aga8) ‘ ) Alkoran = sveto štivenje, dotično sveto pismo kod muslimana. *) Tespije = zrna, kod bogataša obično čelibara, nani­ zana na vrpcu poput krunice kod kršćana, koja Muslimani i Židovi prebiru ili moleći nešto uz to, ili nemoleći ništa. 7) T rin ’est kesa, = do 3097* carskih dukata, a onda je dukat vrijedio 22 groša. 8) Aii-aga Rizvanbegović, kasnije paša i vezir nad Herce­ govinom. Ovoga pogubi Omer-paša g. 1851. nadomak Banjeluke u 75. godini, �56 Br. 4. i 5. — Serafinski Perivoj. — 1911. Za njim beže Babić-beže8). Svaki pasi po adetu Selam viknu — dignuv ruke, A paša ih oštro gleda Ne кб bege — ko hajduke! l b Babiću mučno vele, Na ponos mu Rahmam jaši, Sve тш nešto-mozgom plete Da za grkljan skoči paši, AГ sjetiv’ se s čeg’ je došo, Tajnu srdžbu s mukom guši. »Sta hoćete?« — poče paša — »Je Г vam žao zlobnoj duši Onih glava odmetničkih, Što se suše po bedemu? Ko ne sluša Mahmud-cara Pa je Г sin mu — jao njemu!« I još dalje vr’jegjat htjede, АГ mu Babić riječ ote: »Gospodaru!« — tako A u sebi šanu: »sKote!« »Ti Bosanca znaš odavna Pa tu zbori blaže, tiše! Svako ljubi svoju grudu A Bosanac ponajviše. N’jesmo došli da molimo Za upokoj onih glava. Pokoj njima! ali Bosna Još imade ljutih lava, Koji no će znat’ osvetit Pogubljenu braću svoju. Ne na vjeri кб što ti si, Neg’ u ljutom, paša, boju. Mi smo došli, da nam pustiš Iz tavnice roblje novo: Starca fratra i Mar’jana, A za ime prorokovo. N’jesu fratri krivi ništa, Salih10) laže kano pseto, Njeg’ bi Babić bez istrage Do na mrtvo izdeveto! Nemoj, paša, da ti ime Bezdušnosti skvrni ljaga, N’jesu, vjeruj, krtvi ništa, ») Mustaj-beg Babić, zvani Hrnjo. Jedan od prvih izmegju sarajevske gospode. Kasnije je posto paša i načelnik u Gradačcu, i u Sarajevu 1840. I ovoga kao buntovnika ulovi Omer-paša g. 1850., otpremi ga u Carigrad, pa je u Brussi umro. ‘») Salih Telalogić i Sarajeva, zakupnik državnih poreza radi silnih nepravda optuži ga raja kod Rahman-paše, zašto ga paša oglobi. Iz osvete Salih optuži fojničke Franjevce, da bune narod, da ne daju poreza, s čega Skočibuha i Šunjić dopadoše tavnice g. 1827. Svjedok je i Ali-aga.« — »N’jesu krivi, gospodaru,« Rizvan-beže riječ uze, »Salih laže, saprile ga Sirotinjske teške suze! Ta i nebo vječno znade, Da su fratni vjerni Bogu, Pa nevjeru caru svome Kako, paša, snovat’ mogu!?« »1Г su krivi ili pravi — Uze paša malo tiše: »To su, aga, moje stvari, Ne treba ti zborit više! Kad ugledam na divatru Sve u žutu trin’est kesa, Pustit' ću ih, — a inače Otišli su do bijesa! Moje pravo — moja volja! \ sad ajte, jeste čuli? Dok vam n'jesu moji momci Rusih glava ukinuli!« — Babiću mučno vele, Na ponos mu Rahman jaši, Sve mu nešto mozgom plete Da za grkljan skoči paši, A1 sjetiv’ se što je došč, I šta jošte činit’ mora, Gušeć bijes s Ali-agom pašina krenu dvora. ; su bili kraj tavnica agi Babić šairuu: kako je u tom smradu rou fratru i Mar’janu? Tako meni moje vjere Ne će proći ni tri dana, Ogrlit’ ću u slobodi I tog’ starca i Mar’jana!« 2. Begovsko vijeće. U Saraj’vu, u dvoru svome Кб lave na tlu slobodnome Na minder sjeo Babić-beg, Kraj njega silni Ali-aga, Dva Rahmanova ljuta vraga Sad v’jeće čine protiv’ njeg’. Zabolilo ih u dno duše, Gdje tugje paše narod guše, Ah, narod dobar tako Кб janje što je dobro svako, I hrabar, da mu nema para, A rob je tugjih iztnećara. S tih misli crnjih crne noći S divana b’jesno Babić skoči, �57 Ponos od Bosne. ] lupi nogrni poput groma: »Sramota našeg slavnog doma, Па njime vlada tugje smeće, Bosanac v’jekom da je rob. Sloboda — izvor svake sreće, A ropstvo gore nego grob! АГ svemu tome mi smo krivi, U nama ropstvu sjeme živi. Na stotinu smio vikli mana, A svaka mana — jedna rana! Prvaci naši traže časti, Za njih bi vragu dušu dali; I novac im je prva sreća, Sto put bi sebe preprodali. Brat bratu s časti oči vadi, I tugjoj sili petu gladi. Iz pohlepe za žutim zlatom Zavrnuli smo krstu vratom. Svog’ rogjenoga eto brata Ogolili smo do nokata, Još ostalo mu da je živ, Pa da nas mrzi, ko je kriv?! I dok se tako braća ljube, S njih tugji ljudi glave rube, Slobodi našoj lance kuju, Na našoj grudi grob nam ruj Ej, dokle ćemo, aga, tako? Izrovili smo sebi ракб, Sad vaJja novi stvarat raj! Bosanac ko je, ko još ima Za narod vatre u prsima, U jedan ajde zagrljaj! Sloboda — nek’ nam prva čast! I ljubav bratska — prva slast! Naš narod dobar tako Кб janje što je dobro svako, I hrabar, da mu nema para, Nek’ strah je tugjih izmećara!« — »Poživio te Allah, beže, Кб munja svaka r’ječ ti žeže, Nek’ umre, ko ti protuslovi, Kom’ ropstvo drago i okovi!« — »Da živi raja, Ali-aga, I njeno pravo i sloboda! Povratimo jioj što smo dužni, U borbi da nam ruku poda! Oprostit’ će nam crne gr’jehe. Sto skriviše ih oci naši, I onda — zbogom Carigradu, A uže o vrat Rahman-paši! Da, uže o vrat sinu pakla, A nama, aga, brat po krvi. Da živi Sunjić! živi raja, I njeno pravo i sloboda, Povratimo joj što smo dužni, U borbi da nam ruku poda!« — »Da živi Sunjić!« — kliknu aga, »A Rahman-paša ajd’ do vraga! Zatrpajmo mu srce zlatom, A sutra v r’mmo psetu vratom. Još danas novac nek’ se kupi U otkup fratnim za slobodu, Nek’ živu na spas i na ponos Svom bosanskome milom rodu!« 3. Povjesnički dan. Munjevito ko jedan čas Po c’jeloj Bosni puko glas: Dva bega — prvi velikaši, U Travnik išli k Rahman-paši, Da milost mole i slobodu, Da do dva fratra spase rodu; ] paša, tugjin, ljući b ’jesa Za otkup išće trin’est kesa. Ej! silan novac, ko je željan Da najede se tvrda hljeba, АГ crna muka i nevolja 1 zv’jezdu istu skine s neba! I kršćani sad tihim mukom U zadnji uz6 segli rukom, I neko manje, neko više Dok pola c’jene sastaviše. A drugu polu, za utažit Za zlatom gladni pašin hir, Namirila su do dva bega I od Fojnice manastir. S tim novcem opet došli k paši Dva bega — prvi velikaši, 1 našli zmiju na divanu Gdje kavu srče, lulu puši. Kad zlato zgledo, кб da raj je Ukazo mu se grješnoj duši. S divan a skoči gladna hulja, I dlanom o dlan hitro lupi, 1 što bi neko okom tren’o, Pred Rahman-pašu kavaz stupi. »Dželata traži, ključe pitaj, U tavnicii mi mahom hitaj! I oba fratra amo svedi, Rec’, tako paša zapov’jed i!« ------Ne prošlo dugo, oba fratra Pred Rahman-pašu tiho stala; Iz oblaka ga str’jela takla! $ta trebaju nam tugje paše, Bosancu šta je Carigrad?! Prvake redom gube naše, �Br. 4. i 5. — Serafinski Perivoj. — 1911 A rdji snose jad na jad. U čemu sad je krivnju našo, Па s nova raji za v rat skoči U zatvor vrgnuv' one fratre, Na pravdi, što joj kopa oči Za otkup išćuć trin’est kesa 1Г — fratri idu do bijesa!? Ш , znade hulja, da će raja Od zadnjeg kidat’ zalogaja Da spasi one, koji znadu, Da c’jelo srce rodu dadu. I Šunjić ko je — i to zna! Za njime žali Bosna sva. I sami fratri, mog’ mi dina, JoŠ n’jesu takog’ stekli sina! Ko rajsko biće lijep je i svet I uman, da mu ravna nije Megj’ deset hodža najvećije; Što turski ih je imo sv’jet! Od Bosne on je ponos prvi, Po licu sudeć, svak’ bi гекб, Da mjesece su bolovala Ubl’jedilo im tako lice U onoj zduhi od tavnice. — »Sad slobodni ste!« reć’ I prosto vam je hodit’ svuda. Ti bezi evo, dosta dana Obl’jetali su kojekuda, I pokupili nešto par& Za otkup vaših glava Iu Sad u red, krsti! bud’te Nek raja sluša Mahmud-cara, što sv’jetom drma, trista jad Nit’ ruši njeg’ ni Carigrada!« ------- Кб ptice malo iz krletk Kad prosto letne u slobodi, Ko čedo što je sretno ono, Što istom ti se na sv ’jet rodi, Slobode svete vijest vedra Na lice fratru ružu vrže, I mladi Šunjić Babić-begu U zagrljaj pred pašom trže, I šanuv’ samo: »hvala, brate!« Ne može više ništa reći, Tek ćutio je suzu svoju U kapnicama vruću te ć i. . . To čudom gledo silan paša, Ni u snu toga nije snio, A pred njim eto mrski krst se Uz polumjesec nježno svio. 1 htjede lanut psovku neku, AГ s jezika joj ne bi časa, Jer mladi Šunjić k njemu stupi, I poče zborit u рб glasa: »Dopusti, sv’jetli gospodaru, Da izreć smijem, što me peče. Slobodu si nam dao danas, АГ još mi s oka suza teče, I srce moje tuga smara Rad’ dvaju, paša, tavničara. To pravoslavna dva su kmeta, Što ostadoše trpjet’ dalje. Da vidi neko te bogalje, Bi гекб, s drugog’ da su sv’jeta! Nagrdila im tuga lice, I vedru miso istančala, A kuda ih je gvožgje steglo, Tud’ krvca im je crna stala. 0 milost, sv’jetli gospodaru, Slobodu daj im radi Boga, Jer teško onom, koga prije Pred Pravdom krvca nevinoga!« »Da smilujem se?« grmnu paša, >1 za njih još me molit smiješ? U ludo li si glavu šiješ. Ti moli svoga Očenaša! A moje pravo — moja volja! Bez sedam kesa, tako m’ vjere, Pa jedni da su u matere, Raztezat će ih vuci s kolja!« To reče paša i na divan Srm&li lulu ljutit spusti, T kletvu neku zaizusti. »Što jednom rekoh, ne porekoh, 1 mahom mi se kin’te s vida!« To lanu paša sa divana 1 bez svog srca i bez stida. АГ Babić-begu dosta bilo, Da igrajuć se sa životom Tu koplje slomi s tugjim skotom. »Daj lakše zbori, Rahman^paša, Ti kmeti, to su braća naša! Zar što nas, paša, vjera d’jeli, Da drugom zato dan se b’jeli, A nama vječno ponoć bije Sred jada mrijuć’ najvećije’? Ta miso samo tugjem bogu Na našem pragu sv ’jeću pali; Ej, druga b’ bila, da smo dosad Za ovu miso vojevali. АГ ne ću o tom zborit dalje, Neg’ dajde pusti te bogalje, Za koje Šunjić milost moli. Ko prašta, onog’ Allah voli! Ti, znadem, da im prostit ne ćeš, I zato evo sedam kesa, �59 Čemu slobodna škola ? Tek jadno roblje pusti kući, Da ne kune te umirući, I ’nako ti ćeš do bijesa!« Rasrdio se silan paša, АГ beg mu zlatom bijes steže. I kroz po ljutnje, kroz рб šale Za novcem gladnik rukom seže, I nalog dade da se puste Iz gadnog’ ropstva »do dva vlaha«. »Sad ajte!« — reče — »s mirom kući U zdravlju sv’jetlog’ padišaha, Sto sv’jetom drma s trista jada, Sred svoga sjedeć Carigrada!« Pjesnik i vila. Mlagjam pjesnik rano podranio, Pa se snužden po ćeliji šeće, Nit’ mu gode slavuljevi pjevi, Ni šareno na pendžeru cv’jeće. Svojom se je tugom zakitio, Pa za drugo ništa i ne mari. Pred dušom mu krvna povjest titra Kako Bosnom nesloga ro v a ri.. U te misli nikom poniknuo, Pa se snužden po ćeliji šeće, Nit’ mu gode slavuljevi pjevi, Ni šareno na pendžeru cv’jeće. •Upade mu na uzamak vila. Bosanka je, s ponosa je znade Ima zlatna do ramena kr Kako banu, za ruku ga uze Pustiv suzu niz bijelo lice, I povede snuždena pjesnika Viš’ Travnika u vrh Bukovice Pokaza mu čudo nevigjeno’ AГ željeno ugledat’ odavna. Da bi tako po svoj Bosni bilo, Noćca bi se raspršila tavna, I nad Bosnom, banovinom slavnom Slobode bi žarko sunce sjalo, I zadnjemu jadu bosanskome Utoma bi ponoć zakucalo! Vigje 'pjesnik do šest braće svoje, Sve ili redom po imenu broji; Sve dva a dva druga vjera d’ejli, AГ po krvi jedni su i svoji. Ispod grada na kamen-sokaku Sva se braća bratski zagrlila. Od ganuća pjesnik proplakao, S njim proplaka Marjanova vila, I kroz plač mu sve izbroji redom Sto se zgodi dana pošljednije’. I pjesnika s milja rasplakana Na vilinske tople grudi svije. »Moj pjesniče* jedan ubožnice, Svaka zgoda tvoju dušu lama; Gdjegod treba, svome rodu nosiš 1 sm’jela i suza u pjesmama. Uzmi sada gusle javorove, Sto ih vile pjesnicima daju, Pa uz gusle davoriju slaži 0 današnjem’ divnom dogagjaju. Ne bi Г braću dozvao pameti A na sreću domovine zlatne, Da se dignu iz ropskoga kala U slobode vise nebohvatne. 1 Sunjiću, od Bosne ponosu, čedu mome ne će I’ spomen poći, Kudgod bude drumom bosamskijem Ova tvoja davorija doći!« Г^ S l -Л O. K rsto B elam arić, profesor: ------------- Čemu slo b o d n a šk o la ? з. Koja su prava roditelji u školi i nastavi? Divna Ii je Božja uredba, što dvjema osobama ičitog spola u ženidbenoj svezi označuje njihove dužnosti i prava! Kršćanska je nauka te dužnosti i prava još bolje omegjaŠila i rasvjetlila, ter je, posta­ vivši ženidbu na čvršći temelj sakramenta Isusova, obi­ telj podigla i oplemenila, e da tako uregjena i posve­ ćena bude živim izvorom i tvrdim jamstvom napretka i blagostanja, čemu bi kroz vjekove mogo kročiti ljud­ ski rod. Na nas sad ne spada, da pretresamo o svim prav­ nim odnošajim ženidbom sjedinjenih parova, već držeć se postavljena upita, na jedno ćemo se ograničiti. Pre­ tražit ćemo ono domaće gnijezdo, koje je megjusobna ljubav savila; a to u ženidbenoj svezi, koju je Bog za rasplod i pomnožanje čovječanstva ustanovio, i jest glavno. Makar sve prevrnuli, što se muža i Žene tiče, kad bi zanemarili porod, kojim ih je Providnost obda­ rila, nebi opet ništa znamenita kazali. Nas katolike, u ovo razvratno doba, dužnost steže i potreba goni, da u pitanju škole i nastave bistrimo pobrkane pojmove; tim više što se dandanas i nepo­ zvani ljudi uprav grozničavo natječu, da u svoje ruke pograbe tjelesni i duševni razvoj našega pomlatka. Oni dobro znadu da na mlagjemu svijet ostaje, pa se tim nadaju osvojiti mladi naraštaj za svoje ciljeve i putem škole izrabit ga u svoje stranačke svrhe. Nego njihova jagma i naprezanje točnim označivanjem i isticanjem roditeljskih prava silno pada. �60 Br. 4. i 5. — Serafinski Perivoj. — 1911. Na gore postavljeno pitanje: koja su prava rodi­ telji u školi i nastavi ? neda se točno odgovoriti, ne upre li se prije prstom u dužnosti, Što ih roditelji imaju u pogled uzgoja djece. Te dužnosti - ako smo sa­ vjesni i nepristrani sudije — ne ćemo jednostavno uzeti, već ih moramo promatrati s više strana; jer nisu roditelji samim gragjanskim zakonom obduženi, da se brinu za dobro — a dobar uzgoj najveće je dobro — svog poroda, već im tu svetu dužnost najstrožije peli i naravni i i Božji i crkovni zakon. Ovoj se dužnosti roditelji ne mogu nikako izmaknuti; jer bi i pred Bo­ gom i pred ljudima smatrani bili krvnicima svoje djece. Bez da na dugo i široko razglabamo dužnosti ro­ ditelja u opće, mi ćemo se ograničiti na trovrsne duž­ nosti katoličkih roditelja, pa ćemo reći, da su oni, što se uzgoja tiče, strogo dužni ulagati sve sile: neka im djeca budu vjerni sinovi, pravi kršćani-katolici i če­ stiti gragjani. Iz ovoga slijedi, da su njihove dužnosti i mnogobrojne i teške, a da i ne govorimo o odgo­ vornosti, što bi ju na se naprtili u ovom poslu ne­ marni roditelji Katolički roditelji, koji to zaboravljaju i zanemaruju, ogriješuju se o najprve i najznamenitije svoje dužnosti, te svojim porodom .ieće sebe obvese­ liti, neće crkvi koristiti ni državi potpore dati; jer se od djeteta takih roditelja, ako nije vjeran sin, dobar kršćanin i Čestit gragjanin nije nikakvu dobru nadati. Sve što bi se od takova individua moglo iščikati, jest: da će biti na sramotu svojih roditelja, na sablazan crkve i na teret države. Katoličkim dakle roditeljima po naravnom i Bo­ žjem zakonu stroga je dužnost, da svojoj djeci onaj uzgoj dadu, što će odgovarati stanovištu njihovih vjer­ skih osjećaja. Sasma je naravno, da djeca, čto su kost njihove kosti, put njihove puti, budu takogjer u cijelom uzgoju roditeljem u prvom redu podvržene, te da im život duše baš oni usavršuju, koji su im dali i život tijela. Ovoj dužnosti ne mogu roditelji sami po sebi udovoljavati. Domaće brige, mnogobrojna obitelj, pri­ rodni nedostatci i još mnogo toga roditelje u ovom poslu silno priječi, pa su i s ovih razloga prisiljeni, da svoj porod drugima na odgoj povjere, da ga u školu šalju, e da tu proslijegjeno bude onim, što je na maj­ činom krilu započeto Pod ovaj uvjet predaju roditelji svoje mališe školi. Nije taj uvjet zapisnički istaknut ili pismenim ugovorom s obe strane utvrgjen, nego je »mučke« megju roditeljim i školskim vlastima uglav­ ljen ; ali mu snaga pred misaonim i savjesnim ljudima nije ništa zato manja, nego da je svim mogućim pi­ smenim i usmenim formalnostima pokrijepljen. Prama tomu katolički će roditelji brižno paziti: kakve su škole, koje će im djeca pohagjati; jer one Škole, što se udaljuju od katoličkih i kršćanskih načela, što stoje na bazi uzgoja bez Boga i bez vjere, nisu za njihovu djecu, buduć ne odgovaraju načelima njihova vjerovanja, u opreci su sa onim vječnim istinam, na kojima se temelji i katolička Crkva i kršćanstvo. Duž­ nost je njihova da u take škole ne daju svoje djece* Nadalje isti roditelji dužni su bdjeti nad školskom obukom, koja ne samo ne smije bit protivna, nego se mora i slagati s njihovim vjerskim čuvstvima. A da ovoj dužnosti udovolje, bit će im od »potrebe nadzor učiteljskog djelovanja i pregledanje školskih knjiga. Samo se po sebi razumije, da hrgjav i nastranljiv na­ stavnik ne samo neće ispuniti roditeljskih nada u uz­ goju njihova djeteta, nego će još svojim predavanjem i tendecijoznim knjigama zlorabiti svoju vlast i povje­ renje, pa će ono isto dijete, što je pri svom nastupu u školu bilo sve uzdanje roditelja, malo po malo izgubiti prijašnje krjeposd i iz škole izaći sasma promijenjeno, tako da će u mnogom slučaju biti uzaludno svako na­ stojanje oko njegova popravka. Može bit će ko držati ovo prećeranim? Bog bi dao da nas katolike sablažnjivi primjeri francuskih učitelja nisu već dosta oparili! Tamo se, na žalost, ponavljaju u školi takovi prizori, koji nebi služili na diku ni najvećim prostacim, a nebi se u vijeku tobožnje slobode i napretka mogli zgagjati ni u najzapuštenijim krajevima svijeta! Zar da ovdje iznosimo sve one zloporabe, što se na štetu katoličkih roditelja onamo dnevice počinjaju strančarskim i protukršćanskim predavanjem učitelja i uporabom školskih knj:ga? Francuski su biskupi bili u svojoj pastirsko službi prisiljeni, da lani u rujnu na sve ovo upozore katoličke roditelje, te je rad toga pastirskoga pisma na nje skočila udružena bezvjerska klika, koja je sudbe nim putem mislila ušutkati vrhovne pastire francuskih katolika, i neznajuć, da ima posla s odvažnim borcima vjere, koji se ne boje ni osude ni progonstva, nego svegjer pravni stoje da za volju svoje uzvišene službe sve junački pretrpe, ne pokoravajuć se ni samoj oru­ žanoj sili, kad bi ova pokušala, da ih spriječi u vršenju njihovih dužnosti i prava. Za sve ovo dužni su se roditelji zbog uzgoja svoje djece brigati; jer njihove dužnosti nisu privre­ mene, nego svegjerne i trajne. Ne vežu ih naime samo za koju godinu, do dobe razuma, do početka školskih ljeta. Ne, one su jednake, dokle je god dijete pod ro­ diteljskom vlašću i paskom; jer samom tom okolnošću: što je dijete k pameti došlo i u školu stupilo, niti je postignut cilj uzgoju, niti je dijete zamijenilo svog na­ ravnog i zakonitog uzgojitelja: roditelja. Mi smo već kazali, da istom onda počimlje pravo zauzimanje oko uzgoja, pa je jasno i očito, da oni isti roditelji, koji su se do toga zemana za svoju djecu brinuli, moraju i nadalje taj poso voditi i nadzirati; a one vlasti, u �Čemu slobodna škola? čijim su rukama škole ne smjedu im u tome neprilika praviti, nego su ih dužne potpomagati i popunjati. Eto dakle roditeljskih dužnosti; one su nam mjera, kojom ćemo odmjeriti i njihova prava na Školu i škol­ sku obuku. Svak će se pravedan i pametan s nama složiti, pa reći: prava treba da odgovaraju dužnostima. Šta bi vrijedile u poslu uzgoja sve kolike roditeljske dužnosti, kad im roditelji s raznovrsnih zapreka nebi mogli udovoljiti? Komu je dužnost da nešto učini, taj došljedno ima privo, da mu nitko te dužnosti ne smeta. Ovo je tako jasrto, da ne treba daljnjega razlaganja i dokazivanja: Mi škole smatramo: pripomoćnim zavodima za uzgoj mladosti. Sva školska obuka tomu bi pravcu imala bit upućena; pa je sasma naravno, da onaj tko ima dužnost i pravo na uzgoj, posjeduje takogjer neo­ sporivo pravo na školu i nastavu. U naravnom redu nitko drugi nema prava, da se u to prti, već samo u toliko, u koliko bi tim mogo roditeljskim dužnostima u pomoć priteći. Neka nam nitko ne predbaciva: jedno je uzgoj, a drugo je škola i nastava' onaj jer se brine za jedno, nije u stanju, da na se rigu i za druge uzme. Tko tako govori, taj ili nern pojma o stvari, ili hotice muti pojmove u osobite svrhe. Zdrav razum i svagdanje iskustvo uče nas do\oljno, da se ovo dvoje rastaviti ne da; pa tko bi pokušo, da ih razluči, taj bi bio sličan onomu, koji čovjeka dušom rastavlja i hoće, da mu tijelo jednomu, a dušu drugomu izruči. Nastava je bitni dio i glavno sredstvo uzgoja, buduć po njoj dijete stiče dovoljno poznaja o svemu, što će mu kroz tijek cijeloga života trebovati i dovesti ga k odregjenom cilju. Ove naše tvrdnje mogli bi bezbrojnim navodima riječi Božje potkrijepiti. To ne činimo s jednostavnog razloga: što su i u redu naravi roditelji označeni kao neposredni uzgojitelji, ter im je kao takovim isključivo pravo na uzgoj djece. Ovo je pravo uključeno u rodi­ teljskoj vlasti, na njemu počiva temelj i napredak obi­ telji. Tko to niječe, ruši naravni red, drma temeljima obitelji, obara njezinu divnu uredbu, a ne pomaže doista ni onoj vlasti, za koju svojata roditeljska prava, kako ćemo to kašnje vidjeti. Vjerski momenat u školi i nastavi. Povjesna je činjenica, utvrgjena iskustvom svih vjekova, da je čovjeku na ovome svijetu vazda tre­ balo Boga. Bez Boga nebi čovjek čovjekom bio, a bez njegova vodstva on bi duboko pao. Ovu potrebu živo osjeća ljudsko srce i duša. Dajte slobodno čovjeku sve, a dignite mu ispred očiju Boga, učinili ste ga svačijim robom i najnesretnijim stvorom; vi ste ga kroz naj­ kraće vrijeme poživinčili, pače ste ga moralno i mate­ rijalno ubili. Odnesite pak čovjeku sve, a ne krećite 61 mu u Boga, eto vam ga sveisto sretna, čestita i zado­ voljna. Ovo se ne da pobijati, jer se temelji na neobo­ rivim dokazima, crpljenim iz života svijuh naroda. Bog je nadalje početak i svrha svakog ljudskog čina, u njemu je konac svih naših želja i nada; u jednu riječ: Bog je prvi uzrok i pošljedna svrha svega na svijetu. „Ne z a b o r a v i mo * — veli Viktor Hugo u svom govoru na skupštini francuskoga naroda 15. si­ ječnja 1850. — „ne z a b o r a v i m o i s v a k o m u k a z u j m o, d a j e B og k o n a c s v i j u h st var i . " Prema tomu vrijednost i dobrota ljudskih djela mjeri se aršinom Božje mudrosti, pravde i svetosti, niti čo­ vječanstvu može išta pruditi, ako se to ne oslanja na načelima vječnoga reda i pravice. U toliko je dakle nešto ljudskoga sveto, plemenito i korisno, u koliko se slaže s redom od Boga postavljenim. Sve ovo pak sili nas, da priznamo jednu ogromnu istinu, da je naime megju Bogom i čovjekom čvrsti vez i intimni odnošaj. Ovo su i bez svjetlosti objave Božje priznavali isti pogani, te se je na riječi poganskoga pjesnika Arata iz Cilicije pozvo i apostol Pavo, kad je u areopagu reko, da u Bogu živemo, da se u njemu mičemo i jesmo, »jer smo i od roda Njegova.« Tko bi ovaj toli uski vez i takav skroz tijesni odnošaj gledo oslabiti i pobrkati, taj bi se uz zlobnika pokazo i neznalicom, što zapostavlja prve i glavne uvjete ži­ vota, kojim treba da diše i žive naša duša, pa bi svak zdrave pameti i bistra oka zaključio, da je takav stvor pravi zlotvor čovječanstva, umet njegova roda i krvnik zadruge ljudske, kojoj bez Boga ni napretka ni slobode. Bilo je dakako zemana, kad su pojedini narodi ove istine više manje zaboravljali, pa kakav im je bio život, kolika sloboda i napredak, koje vrste prosvjeta, to nam opširno kazuje njihova povjest, iz koje razabiremo sve grozne posljedice njihova bespuća. Pred dolazak Isusov na svijet kotrljo se ljudski rod na vas mah nizbrdicom, a kad je uslijed nevjere odabrana puka zaprijetila pogibo posvemašnjeg i općeg odmetništva, onda se je Svemogući postaro, da po jedinorogjenomu sinu svomu čovječanstvo podigne, ob­ novi i spasi. Isus je vjerno izvršio svoje Božansko poslanje. On je svojim naukom, zapečaćenim pečatom vlastite krvi, ne samo ljude na nedoglednu visinu podigo, nego je takogjer kao njihov Spasitelj steko vrhovno pravo, da do skončanja svijeta ljudima vlada, da ih podučava i za kraljevstvo Oca svoga marno pripravlja. Tim je posto, pored kralja i gospodara, učiteljem i javnim uzgojiteljem ljudi, imajuć neosporivo pravo na svako čeljade, što dolazi na ovaj svijet, makar ono trista puta reklo: »nolumus hunc regnare super nos.* Toga prava Isusu ne ote više nitko, pa se vas pako s ljudima zajedno digo, da mu ga ugrabi, te da ga sa prijestolja tolike vlasti sbaci. �62 Br. 4. i 5. — Serafinski Perivoj. — 1911. Nije ovo pravo ne s Isusovim uzašašćem na ne­ besa sa zemlje iščezlo; ono je na svijetu ostalo, buduć ga je Spasitelj ujedno sa svom svojom vlasti na proslijegjenje svoga započetog spasonosnog rada pređo odabranim ljudima, davši im strogi nalog, da idu i poučavaju u njegovoj vjeri sve narode (Mark. 16. 15.), da po cijelom svijetu propovjedaju svakomu čovjeku njegovo Evangjelje (Mat. 28. 19.) Pa ko što Isukrstu ne smije nitko toga prava poreći, ne može ga poreći ili ugrabiti ni onoj Crkvi, koju on iza sebe ostavi, da mu bude baštinicom, što će nastaviti i kroz vjekove provagjati isto njegovo spasavajuće djelo, bez bojazni da bi ju tko mogo od toga odvratiti, ili da bi joj pako mogo nauditi. Sve ove temeljne istine, koje ni najveći bezbošci ne mogoše do danas oboriti, uči nas kršćanska vjera. Ona riješava velika pitanja, što se odnose na ljudski ro d ; ona prstom upire u postanak čovjeka, u njegovu svrhu i budućnost, ter označuje odnošaje njegove s Bo­ gom. Na temelju vjerskih nazora počiva na svijetu od vajkada cijela društvena zgrada, kroje sc zakoni, pri­ hvaćaju stanoviti običaji i iraži se neka uredba svega, što bi se imalo smatrati lijepim kor snim, i istinitim. Nema dakle na svijetu društvene zgrade, što bi mogla na drugim temeljima počivati i odoliti nepogodam vremena. Nije li ona zidina na živcu i litici vjere, sve što joj se u temelje siplje, pijesak je, što ga svaki rik potoka potkopava i nosi, ter se tako zidanje brzo sasiplje i preko noći u gomilu obraća. Nema na zemlji ljudske ustanove, koja bi se — mimoišav načela vjere — mogla dugo uzdržati, a po gotovo smatrati za čo­ vječanstvo podesnom i korisnom Nema toga zakona, koji bi mogo šta vrijediti, ako nije krojen po kalupu vječnih istina; samo takav zakon sregjiva ljudska djela, vlada ljudskim srcima i donosi žugjena ploda; inače to je nagrda zakona, kadra jedino da pojedinca i svu ljudsku zadrugu turi u ponor bijede i svakovrsnih zala. Objektivni promatrači svjetskih prilika i pravi ljubitelji istine, makar oni i ne vojevali u redovima vijernih sinova Isusove Crkve, vazda su držali, da nauk Isusov vrijedi za sva vremena, jer je njim udovoljeno svim mogućim potrebam čovječanstva. Pa kad bi se ljudska zasukanost ili zloba drznula u nj krećati i na njegovo mjesto postavljati kojekakove nove nazore, onda su pametni i nepristrani sudije takove pokušaje okrstili zločinom, koji se ničim opravdati ne da, a naj­ manje pak tobožnjim zahtjevima vremena, napretka i oslobogjenja spućena duha, čim su se zlikovci vazda služili u svoje pakosne svrhe. Iz ovoga je lasno zaključiti: koliku ulogu treba da u školi igra vjerska obuka, koju protivnici svake pozitivne vjere kao kakvu sablast iz škole gone. Kad se po sudu misaonih ljudi iz nijedne ljudske ustanove ne smjedu isključiti načela vjere, zar može vjerski momenut u školi bit zanemaren? Za nas su upravo ne­ shvatljivi oni bijesni poklici: „ne ćemo u Školi Boga"! Šta će u njoj vjera, svećenik i katehizam"? Takim po­ klicima, uz pokvaru svoga srca, pokazuju protivnici manje nego površno znanje i skroz nastranljivo umo­ vanje. Tko je njima dao oblast, da mogu tako jedno­ stavno poricati Isusu pravo na uzgoj malenih ? za koje se je on toliko brinuo, da mu je bjjo teško žao, što su učenici priječili k njemu pristup njihov, pa im je odrješito kazo: pustite da mališi dolaze k meni, ne mojte ih priječiti, jer je njihovo kraljevsto nebesko (Mark. lu. 14.), dok na drugom mjestu kaže kaznu, Što bi ju zaslužio svaki od onih, koji se usugjuje da sablazni samo jednoga od malenih (Mat. 18. 6.) Čim bi dušmani Isusovi nadoknadili štetu, što se nanosi mladosti i ljudskoj zadruzi odstranjenjem katehizma iz škole f Čim bi oni zamijenili nauk vjere i sustav vječ­ nog zakonodavstva? Zar svojim mahnitim naklapanjima 0 postanku svijeta i svrhi čovjeka? Nek nam samo kažu: šta su oni dobra, sveta i korisna pronašli, Čim bi se dalo udovoljiti potrebam uzgoja, zapostavivši na­ čela i odredbe kat. Crkve, koja školom upravlja u i m 1 po nalogu svog Utemeljitelja? Usprkos svih nasrtaja i silničkoga bijesa nije Crkva kroz stoljeća ni za dlaku popustila u svetim i spasonosnim načelima uzgoja, već se strogo drži onoga, što je najbolji poznavalac naravi ljudske i njihovih potreba naredio, dok su protivnici Crkve zidali i rušili, izmišljali i zabacivali žalosne plo­ dove umne aberacije. Kod dušmana kat. Crkve vrijeme i okolnosti uplivišu na temeljne im nazore, tako da im najbolje pristaje oblik prevrtljiva mjeseca; a u Crkvi vrijeme i okolnosti treba da se prilagode onim nazo­ rima, što će netaknuta ostati do konca svijeta, što će vječnim svojim sjajem razgoniti mrak i tmine zemalj­ ske, ter poput žarkoga sunca svojim blagotvornim zrakam prodire u ljudska srca, koja će se na vatri i živoj žeravi nauka Isusova vjek braniti od poledice i mraza, što kod protivnika na garištu pogaženih ideala ubija svaki polet i svaki život na svijetu. Vjerski dakle momenat bitni je i najznamenitiji dio obuke, buduć se u školi ne radi samo o prosvjetljenju dječijeg uma, nego a to je svakako poglavita stvar — i o uzgoju mladenačkog srca. Sredstva su uzgoja: vjera i moral, bez njih dobra uzgoja nema, bez njihove pomoći ne da se uzgoj ni zamisliti. Nu jer za sve to pruža najveće jamstvo Crkva svojim Božan­ skim auktoritetom, shvatljivo je, da dušmani vjere i kršćanskog morala nastoje iz petnih žila istisnuti Crkvu iz škole. Ni po jada, da bi takova šta tražili u svoje ime i prama pozivima svoga srca; čovjek bi ih još nekako sažaljivo; nu kad to iziskuju u ime prosvjete, napretka i slobode, onda postaju ne samo do skraj- �Čemu sloboc a škola ? nosti smiješni, nego se i pokazuju u odurnoj slici natražnjaka i silnika, koji iskrivljuju svaki pojam prosvjete i napretka, skučuju svačiju slobodu rada i verugam svojih maštanija hoće da spute svačiju pamet. Nego crni ćemo dokazat protivnicim, da je vjer­ ski momenat u školi stvar najglasnija najpotrebiti­ ja? Da se pozovemo na nauk Isusov i njegove crkve, bio bi nam kod njih trud uzaludan i vrijeme izgubljeno; jer baš toga omi neće da čuju, sve im iz takovh izvora natražnjaštvom zaudara. Da za svoju stvar navedemo dokaze iz crkvenih sabora, svetih otaca i veleuma kat. crkve, oni će graknuti na take navode, prepisujuć im obilježje mračnjaštva, sredovječnih ustanova, crnoga klerikalizma. Ne ostaje nam stoga drugo, već ih sasuti svjedočan­ stvom pogana, dubokih mislilaca i istih njihovih sa­ veznika, za koje se sjegurno znade, da nisu bili ni­ kakvi privržemici kat. crkve, ni obožavatelji njezi­ na nauka i vlasti. Na dugo bi otišli, kad bi pričati stali: šta u stva­ ri govore ponajbolji poganski umovi: Sokrat, Ari­ stotel, Pitagora, Ciceron, Seneka i drugi. Mi ćemo se zadovoljiti samim Platonom, kome sjegurno ni naši protivnici neće poricati zdravih i dubokih mi­ sli. Ovaj dakle veleum iziskiva, da nastavnik, kao svaki drugi zanatlija, ima pred očima u svom poslu neki savršeni model, eda ne skrene s puta i udari stranputicom. A koji je to model? r! ) je po sudu Platonovu »vječno i nepromjcrliivo Biće«. Pravi majstor — veli on — kad u to gleda, mora stvoriti u cjelosti nešto divna, dok onaj što se zanosi za pro­ laznim, neće ništa lijepa napraviti. Nastavnika tre­ ba da zanima nestvorena i neprolazna ljepota, koja ne ovisi o vremenu ili ljudskome sudu; ona treba da je čista, sveta, prosta od svake primjese, bez sjene, savršena, apsolutna, u jednu riječ Božanska. Platon dakle šćaše, da se mladosti Bog piedstavlja kao mo­ del savršenstva i ljepote, a tim je dostigo na neki način onu Isusovu: »budite savršeni, kao što je sa­ vršen vaš otac nebeski.« Hoće li ova Platonova mi­ risati zagovarateljim slobodne škole? Glasoviti francuski bezvjerac Diderot u svojoj knjizi: »Trattato sulla educazione pubblica« piše: »prva bitna spoznaja treba da bude vjera, koja je jedini temelj morala. Vjera dakle neka bude prva lekcija, pače lekcija svakoga dana.« A u svom od­ govoru Bauze-u bez obzira veli: »posije neg sam se mnogo mučio, da dobro podučim moju kćerku, nisam za to našo podesnije knjige od biskupskog ka­ tekizma. D&, ne čudite se ništa. Ja se katekizmom služim i držim ga za uzgoj najstalnijim. Kakav bih čvršći temelj mogo udariti naobrazbi moje male?« U drugoj knjizi »Saggio su I nierito e la virfcu« pita: 63 »Koji moral može se usporediti sa moralom Isuso­ vim?« Utemeljitelj najmoćnije moderne republike, oslo­ boditelj svoje domovine, vojskovogja Wasbington kaže: »Vjera i moral dva su potrebita stupa svih od­ redaba i običaja, što kuće na političko dobro. Ba­ dava bi tražio lovore patriotizma onaj, što bi se usu­ dio rušiti ta dva velika stupa, što su ko vodici čo­ vjeku i gragjaninu. Kakvo bi imali jamstvo za vlas­ ništvo, za osobno poštenje i život, kad čuvstvo vjerske dužnosti nebi bilo spojeno sa svetošću pri­ sege, na koju se oslanja sudbeni pravorijek? Razum i iskustvo ne dadu nam vjerovati, da bi moral, odvo­ jen od vjerskih načela, mogo imati snage.« Ovako zbori pametan i iskustvom podučen čovjek, a šta će na ovo naše napredne i usijane glave? Veliki državnik i ne manji pravnik Por tališ go­ vorio je na francuskoj tribuni u brk Voltaire-voj dje­ ci: »vrijeme je, da pred čimjenicam umaknu vaše teorije. Nema nastave bez uzgoja, a ovoga bez mo­ rala i vjere. Dj^ca nemaju ideje o Bogu, ni pojma 0 pravici i nepravici. Odatle divlje i surovo pona­ šanje i veoma brzo surovi puk . .. Cijela Fran­ cuska vapi za vjerom, da spasi moral i zadrugu ljudsku.« Plodove vjerskog uzgoja oriso je Portalis veo­ ma dobro u zakonodavnom tijelu kazavši megju inim 1 ovo: »pobožimst puka to je zamjerili plod uzgoja; ovaj ga oplemenjuje čuvstvom pristojnosti, čini ga časnim pred sobom 1 drugim, uzdiže njegovu po­ niznost, umanjuje njegove potrebe, daje neko pošto­ vanje njegovu sjeromaštvu i njegovim patnjama. Bog vas učuvo puka bez vjere! Ne nabrajam mana, što će ga crvotooiti ni zločina, koji će ga nagiditi; go­ vorim sauno o naV»kam, što će ga u takom odgoju (bez vjere) učiniti surovim i neotesanim. Puk bez vjere bit će nadut i nepokoran; njegova će besjeda bit oštra i uzgorita, a njegov pogled divlji. Uzgoj bi se dakle moro poglavito posvetiti tomu, da oživi u puku svetost i priprosti tost domaćih običaja, eda u puku uskrisi obiteljski duh, i obnovi roditeljsku vlast. Neka djeca posluhom, ljubavlju i trudom uz­ drže kuću, nek se visoko ne penju, a poštenje neka ih nada sve resi. Ako ovake krijeposti nagju mjesta u njihovu srcu, puk će poboljšati svoje prilike, bez da se tovi pukim inaštamjam i lažnim obećanjem. Ovaj čedni uzgoj puka oplcmenit će bez sumnje nje­ gove misli, pobudit će u njemu utakmicu dobrih dje­ la, odvratit će ga od svili grdesija i nepodobština. To će biti pravi kršćanski uzgoj, jer samo kršćan­ stvo udahnjiva ono, što je plemenito i sveto.« Dobro bi bilo da se u ove krasne misli zanesu naši demo- �64 Br. 4. i 5. — Serafinski Perivoj. krati, pa da vide: kamo vodi naš narod njihov bezvjerski i zatomi rad. Godine 1840. pošlo je francuski ministar Guizot filozofa Cousin-a u Njemačku, da onam prouča­ va metod pučke nastave, koji bi bio najprikladniji za francuske prilike. Na povratku, iskustvom po­ dučen, piso je Cousin: »najveću važnost treba sva­ kako dati moralnoj pouci. Treba pričvrstiti moral­ ne podloge, a za to u školskoj obuci neka je u pr­ vom redu vjerska nastava i recimo čisto kršćanska pouka.« Cousin-ov učenik Jouffroy u svojim: »Miscellanee filosofiche« na strani 424. piše: »ima jedna knjižica, što se mladosti za rana u ruke pruža, po kojoj se u crkvam mladost naučava. Čitajte ju, to je katekizam. U njemu ćete naći odgovor na sve bez iznimke postavljene upite. On poznaje postanak svijeta i ljudskoga roda, njegov cilj na ovome i dru­ gome svijetu, odnošaje čovjeka prama njegovu bliž­ njemu, njegova prava na stvorene stvari; ta knjiga poznaje sve. Tom knjigom poučen neće odrasli mladić više sumnjati o naravnom, političnom i megjunarodnom pravu, buduć sve to bistro i naravno proističe iz kršćanstva.« Massimo D’Azeglio u svojo, knjizi: »1 miei ri cordi« piše: »vjerska pouka najveći je problem uz­ goja«; a na drugom mjestu: »Osim ministra javne nastave, trebo bi i ministar javnog uzgoja; prvi bi teso učenjake, drugi bi podizo ekladne i poštene ljude. Ali koga uzgoja? Poštene i skladne ljude daje moral, a ovaj treba da je poduprti dogmom . . . Uzgojitelj, makar bio skeptik, neće uzeo dogme korana ili brame nego Evangjelja.« Putem dogme tre­ ba u srca gojenaca saditi čuvstva kršćanska, kojim će raspoznavati dobro od zla, a to je temelj m oder­ noga društva i jedino jamstvo blagostanja.« Znamenito je za našu stvar i ono, što u pred­ govoru svoje »Comedie liumaine« veli Balzac: »Sa­ mo religija može pripremiti, pripitomiti i upravljati miso, taj izvor zala i dobara. Kršćanstvo je pak je­ dina moguća vjera, koja je stvorila moderne naro­ de i koja će ih sačuvati.« Povodom toli izrazitih i oblih riječi piše Paul Bourget: »Mnogo treba raz­ mišljati o ovim formulama, koje potvrgjuju oprav­ danu osudu svjetovne (slobodne) škole. Ova nje­ guje i zaoštrava u djeci puka sposobnosti, koje bi trebalo mudro, sporo razvijati. Kritičnom analizom ona preko mjere uzbugjuje umove, kojima bi, da ih se navikne rra koristan i skroman rad, bilo bolje pružiti vjerovanja, stalna načela i nasljegjenu stegu. Pored toga ova svjetovna škola ne može naučiti mo­ ralnome načelu, jer moralnoga načela izvan revelacije (Božje objave) nema. Povjest filozofije doka­ zuje nemoć najsilnijih duhova, da učine, da ideja dužnosti iznikne iz više ili manje domišljatih teori­ ja, koje pak neće nikad imati općenito obveznoga ka­ raktera, dok ne budu imale Boga. Ja sam dakle uvjeren, da današnja pučka nastava ide na susret propasti, a predvigjam još, da će se iz zla poroditi lijek. U svakoj zemlji ima nešto, što neće da mre. To nešto uzbunit će se pred očitošću opadanja, koje je snašlo one zemlje, što su usvojile skroz lažan sistem vaspitanja. Crkva će biti spremna da izvrši svoju vječnu radnju, koja se sastoji u liječenju za­ bluda. Ona nas je spasila od varvarskih vremena; ona će nas spasiti i od novih varvara, koje nam sprema svjetovna škola. (Smotra Dalm. 21. IX. 1910. Br. 76.) »Poznati su nam plodovi — piše Faquet — »nasljegjenoga morala. Dobro nam je poznat značaj moralnoga učenja, kojim su se za dvadeset vjeko­ va vaspitavali naši preci. S druge strane plodovi novoga morala, morala bez Boga počinju se u nekim zemljama, a osobito u našoj već opažati.« (S. D. isti broj.) Juraj Вугоп, skeptik i u svom životu do skrajnosti gnjusan, htio je da mu kćer bude katolički uz­ gojena jer je baš u takom uzgoju uvidio najbolje jamstvo za oplemenjivanje ljudskoga srca, za ures ljudske duše. Bezbožni filozof Forney, koji inače nije znao štediti Isusa rri njegove Crkve, uza svu svoju mrž­ nju na katoličke ustanove, pri svjetlosti razuma evo kako je prisiljen zboriti: »Zaklinjem do jednog oca obitelji, da si uzdigne potomstvo, koje će poznavati Evangjelje.^. (Voltaire Oevres, edition de Kekl, tom. XXXIV. p. 175.) Julije Sirnon, koji nije bio katolik već teist, digo se je god. 1886. u francuskoj komori proti ško­ lam, koje bi iz svoje sredine izbacile Boga. Ja ne­ ću, vikaše vas razjaren, učitelja, koji ne poznaje Bo­ ga; ja do njega ništa ne držim, jer je to najsramot­ nija stvar na svijetu. Ima li takav učitelj koje mnijenje o Bogu ili nema? Ako ima, pa ga krije, to je kukavica; nema li, onda ga sažaljujem. Pa je ta­ kav zar uzor, što ga dajete vašoj djeci? Takova škola, to je sramotna škola, koje se treba stidjeti.« Neka na ovo odgovaraju napredni tobože naši lju­ di, koji u svakoj zgodi uzvisuju francuske slobošti­ ne, proti kojim se eto dižu svi svojom glavom mi­ sleći ljudi. Mi bi sebi u prilog mogli navesti još svu silu do­ kaza, a sve od ljudi, koji nisu našega kova, a kojima zdrav razum nije dopušto, da zabašuruju istine i da glavom udaraju o onaj tvrdi zid, štono ga ni vjekovi ni zloba svijeta ne mogoše do danas oboriti, �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 4. 15. SARAJEVO, 15. TRAVNJA 1 SVIBNJA 1911. GOD. XXV. Pretplatiše se na „Seraf. Perivoj" za god. 1911. Ggjica Franjka Riickert, Gradiška. Franj. samo­ P. Sučić, L. G. Niko Sučić, L. Preč. o. Franjo stan Mariaradne. Župa Dubjca (2primj.). Franj. samo­ Lulić, Rim. Presv. Milko Cepelić, Gjakovo. O. fra stan Imocki. O. Vinko Sisarić, Vrgovac. Mirija Singer, Mirko Sestić. Preč. redodržavništvo Franjevaca, Sarajevo. Ggjica Kata Jović, Sarajevo. Marija Rid- Šibenik. Župa Koraće. Župa Ljubunčić. O. fra Fi­ zovna, Sarajevo. Župa Zenica (2. kom.). Voss’ Sor- lip Pašalić (1910. i 11.). Don Vid Lekić, Komin. Žu­ tirnent, Leipcig. Presv. Don Lazar Lazarević, gen. pa Zovik. Samost. oo. Franjevaca, Omiš. G. MiPrp’ć, postajevodnik. G. Emil Sarić, gostioničar. vik. G. Mihovil M. Simić Kapelčrć, Vareš. ШŽupa jat Штж Podmilačje. G. Stipo M. Sučića, L. lirv. čitao* .0. Josip Varga, rrarni zlatar. Franjo Smole, bank. nica, Dolac (1. polug.). 0. Petar Plepel, Suhi dola'' Ivan Krzynanovsky, listonoša. G. ; ičitelj. Ggjica Sofija Podemnik, ZeŽupa Tišina. Preč. o. Nikola Simović. g. p J ." a ojivala Ivošević, ljekarnik. G. Strpo ViPreč. o. Luka Begič, Mostar. .Ti. G. Petar Zrnić. G. Ivan Lazar, nović, Dubrovnik. Franj. samostai , Široki Brijeg. dović, u. ^arko Leskovar. G. Alois Jesieh, Vel. g. Petar Škarica (Dalmacija), župa Vijaka. G. oruž. stra Ivo Višević, L. O. Jure Bunjić, tupa Gala. Preč. gost. (1. po ^ e e . g. Franjo Sultajs, kan., Za­ Matija Seigerschrnidt, Zagreb, P reJ Don Mihovil greb. Preč. . .no Igre, arajevo. Vel. g. Petar HrPavlinović, Makarska. Fra Л ijan Jakovlje^ (2 ga, ŽemuL- L ■. g MHui Grnek, Sarajevo (1910.— iašt vić«. Oc' Trapisti 1911.) CĆ. se re i'losrdiiice, Derventa. F. F. V., primjerka). Društvo »fomašt Bluka (1908., 9., 10., l j . H Gd ojavo Jfp1.ј Ш Omi Ч fra M Veljko (od list. 1909. — kol. 1911 % :•< fsamustan u Siav. Brodu. ĆC. Dujam Ostojić, guar. Humac. župa ( . LJiKUaj- seTr s r f ’i e i Ln’evnu. Preč. Milan i H.J. G. Ilija Crvenkovic, “ Strah innik. Visoko. Fra Bariša Drmi^ ž j^ fc -d a c .' | Ж о deka rfcVeb Krril Simić, Krapina. Poslaše milodare ,,Seraf . erivoju“ Gala (Dalm.) 2 K. 0. Fra N. N. 10 K. N. N. 5 K. Filip Pašalić 10 K. PoOiiiiDiia d Sanjivo. Centrala n Ljubljani. Podrnžnice д Spljetn, Trsta, Celovca i Gorici, Dionička glavnica K 5,000.000. ■ ■ Pričuve preko K 500.000. Prima -uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa btz ikakvih poreza i odbitaka. \ и 4 V io žisto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve i stranog kovanog i papirnog novca. vkste domaćeg i wim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i nsmena obavještenja. л �UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj ne. (Komanditno društvo) Najstarija knjigotiskara Preporučuje molitvenika, poslova, što ukusnom (emaluša ulica m. g fosni i Hercegovini , brošura, ' i svih zasjecaju sa cijene. Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , i2 ragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, veiečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Unn№ nnručbe obavljaju se № 01 točno. Slagaćl stroj „TIPOGRAF". u Brzojavi: Vogler, Sarajevo s � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4d666f137fccea28612b2074fb41cb0d.pdf 3494738f420e0c1e55030cfb192114a2 PDF Text Text LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 1S. LIPNJA 1911. BROJ 6. GOD. XXV. SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESMA: 1. Dr. fra Franjo M. BlaŽević: Iz prošlosti crkve sv. Ivana Krstitelja u Kr. Sutjesci .................... 81 2. Fra Eugenije Matić: Socijalni nazori Andrevva 84 Carnegie-ja ................................................ 89 3. B. Markušić: Pjesma o nekom Žutiji . . B) LISTAK. 1. Ferdo Krčmar: Pabirci sa socijalnog tečaja 2. Izvještaj »Jukića« zbora franjev. bogosl. u Sarajevu za g. 1910. 191 filosofske radnje. — Socijalne i p: /jesne radnje. Beletristika. — Glazbeni produkt i deklamacije . 3. Fra J. B-ć.: Hipoteze čuvenoga materijaliste sara Lombrosa padaju . C) VJESNIK. Rastanak bivšeg poglavr vine s Franjevcima. — Dolazak novoga poglavice zemlje. — Hodočašće u Asiz. Antunovo u Sarajevu. — Regjenje. — Zahtjevi kršćana u. Turskoj. Pjesnik Žumberačkih elegija o „Seraf. Perivoju". — Čudotvorna slika BI. Djev. „Majke milosti" na Trsatu. — Generalov komisar. — Ispravak . . . . 94 NJIŽEVNA SMOTRA. mtiche leggende di Francesco di Assisi e la scana di questi ultirni decenni. — 0. vanić, Duhovne vježbe za redov­ nike i sve • Fra Angjeo Nuić, Molitvenik. Dr. A. M Lenrbuch der Kirchengeschichte. i vihologija. — Dr. Konst Holi, Fr. A. Maria Weiss. Die Kunst *" anka ogovmu (dioničko društvo). Uplaćena dionička glavnica 2.000.000 kruna. ZZZ Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 %% čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonka Podružnice: Mostar i Tuzla. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. prima u zalog sve dragocjenosti kao: srebro, zlato dragulje i ostalo. �Privilegovana zemaljska banka za osnu i Hercegovinu uvela je novi način Štednje podesan za svakoga! Da uzmogne štediti sa uspjehom i u najmanjim svotama, a da ne mora često ići u banku. Privilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika (vidi gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremlje­ sliku), koje ona po Želji ustupa svakome uz nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. Iste su zaključane, raspolagati. i napose uregjene za kovani i papirni novac, te Ovaj se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ na principu, da se jednom spremljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje nja ne može opet olako dignuti, nego se •a Bosnu i Hercegovinu kroz prostrani otvor | |. dočim se papirni mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupljinu O na pro­ banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani. i najmanji iznos. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom Ovaj način štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva m je­ osobe svakog staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na m jestima, gdje samo u malim svotama, napose za obrtnike i banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, radnike ; za domaćice i u uzgojnom smislu za djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinosa za razne društvene ravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim mjestima, te n svaki u*tegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi smisao za š ‘*ai.je. kokrkoć kuće leže u orm aru privede ukamaćenju. I ako se samo na helere štedi, mogu na taj način ла.по 3 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz godinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kru ',а. Sto se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će sr s,y*U i m.iiaditi i poradovati u. Ravnici koju će tako postići »ввагаа.. Da se dobije takova ku'tjr, dosta je doći u ba -- ? javiti adresu ili pisati. B O SA N SK O -H E k^ E i30V GRAGJEVNOPfO DRUŠTVO gr I'/ J ! DIONIČKA GLAVNICA HtOŽESE POVISITI NAK 2,00< Ditektor: gragjevni savjetnik Jos Centrala u Ljubljani. /agjanje vrsnih javnih imova, betonskih radnja, i vodi, elektrana, tvornica nciranje gradnja uz povoljne svakovrsne cigle u vlastitoj užnoj ciglani. :: za Bosnu i Hercegovinu ICE ETERNITA rljeg ^af^rijala za pokrivanje krovova. Poilmfliaaшајш. Podružnice n Spljetu, Trstu, Celovcu i Gorici, Dionička glavnica K 5,000.000. ■■ Pričuve preko K 500.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 41k °lo ŽistO Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. Л �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 6. SARAJEVO, 15. LIPNJA 1911. GOD. XXV. ninama iza Tarnovacza, od kojih jedna zove se Shoshgna a druga Hum*1) usijeku. Pošto im ovo nije dotjecalo, Iz prošlosti crkve sv. Ivana kupe oni od Varešana koji su u isto vrijeme svoju crkvicu prikrivali, još 400 komada lučeve šimlje. lste godine, t. j. Krstitelja u Kr. Sutjesci. 1820., dogje za gvardijana fra Petar Babajić, čovjek odSlabi krov, kojim je crkva ovaj put pokrivena važan i neustrašiv, te se još iste godine zaputi k^vebila, nije mogo dugo zubu vremena odoljevati, te ziru Dželaledih pašf, da bi mu ovaj aozvolu za po­ se već god. 1816. poče potreba osjećati, da se izmi­ pravak samostana i crkve izdo. Plativši silni nojeni. Zato slijedeće odmah godine braća počeše ■ ' f - dozvola bi izdana, koju gvardijan prikaza u ozbiljno misliti na popravak crkve, te u t^ ^ v r ;,1i Visokom; odakle se mnogi Turci zajedno s carskim sklapahu ugovore s rad- * nicima, tražahu dozvo­ lu i potrebiti materijal pripravljahu. Očevidac, učeni fra Stjepan Marijanović opisuje nam stanje rečene crkve, te veli da nije kutića bilo, kud ne bi prokisivalo.1) S ovim se slaže i izvještaj biskupa'Miletića vjeroplodnici u Rim poslani) ‘godine 1819. U ovom izvje­ štaju veli Miletić: »da se brez silne štete po biskupiju ne možemo odreći namjere da po­ pravimo samostan i crkvu u Sutjeskoj, po­ što su dotične zgrade koliko u zidu toliko u krovu u žalosnu stanju, Stara crkva sv. Ive u K. Sutjesci. te je prešna potreba, da se iz temelja preinače.«2) Braća bi sjegurno još i mjernikom podigoše da primjeraju crkvu i samo­ prije crkvu popravila bila, da nije bilo zapreka od stan. PrimjeriVšf sve točno i odredivši rok do ko­ oblasti, a uz to i očitih varka, koje ćemo na svoje ga treba da 'radnje dogotovljene budu rečeni Turci, vrijeme iznijeti. Napokon braći uspije da god. 1820. iza kako su se tri dana na samostanski trošak ča­ potrebitu japiju i šimlju, i to hrastovu, „u dvima pla- stili i gostili, odoše, a braća dne 29. svibnja sa 250 9 Podatke za ovo razdoblje do god. 1853. vadio sam iz radnika poso započeše r T. studenog kraju priverukopisa rečenog Marijanovića pod naslovom: Po koi način doše. Ovom prigodom o^im drugih popravaka u s komli arčom bi ponoglien ovi Manastir Svetoga Ive Karsticrkvi, sjediniše braća crkyu s manastirom dignuvši telja u Suttiszi godine 1821. Dr. fra Franjo M. Blažević: -- >) Batinic: Životopis Ira Augustina'Miletića. Zagreb. 1883. str. 21. *) Spomenuti Marijanovićev rukopis str. .8 �82 Вг. 6. — Serafinski Perivoj. 1911. pjevaliste s njegovog starog mjesta 1 smjestiv ga spram srednjega samostanskog trijema. Početkom prosinca dogje ponovno mjernik, primjeri' i češef učini gragje, te skupo naplativ svoj put, vtfati se u Travnik.1) 'лDok se je crkveni krov izmjenjivo, opaziše; da prijašnji svod od šašovine nije dugotrajan, te ga zato zamjeniše svodom od šepera i »oblipivši ga zemljom krečom obiliše.« Ovo se je megjutim bra­ ći osvetilo, jer buduć da je na taj šeper mnogo zemlje nakrbano«2), a uz to i sam krov pretežak za tanke crkvene zidove bio, počeše zidovi pucati, prijeteć da će se razrušit. Što da uklone, moradoše braća rečene zidove gvozdenim gredama u Varešu kovanim stegnuti. Osim troška za same grede, pla­ tiše braća i globu mulli sarajevskom za iste, a uz to i za oslobogjenje gvardijamovo iz tamnice, kamo ga bijaše rečeni mulla bacio3), veliku svotu položiše. Godine 1822. na 20. svibnja dogje biskup Miletić, te crkvu posveti. Oko godine 1839. nabaviše braća Gospin kip, koji predstavlja njezino uznešenje na nebo, a koji se i danas u rečenoj crkvi nalazi Slijedeće godine biskup fra Rafo Barišić svečano ga blagoslovi i okruni krunom, koja je u *u svrhu bila u Travniku od naših kujundžija napravljena. Ovako iskrpljena crkva stajaše do godin^ 1855., kad no ju pod nadgledništvom fra Martina Nedića srušiše a novu prostraniju zidat; r^češe. Prije sve­ ga trebalo je zgodno zemljište naći. Stara bo crkva bijaše okrenuta od istoka zapadu, te ie sve zgodno zemljište obuhvaćala. Jesu li braća htjela, da novu, veću crkvu na istom mjestu grade, to su morali silnu zemlju otkopati, a uz to i kamenje, koje je oko crkve stršilo ukloniti. Da se ovome izbjegne uzeše crkvi drugi pravac — od juga sjeveru. Istina i u ovom su pravcu zemlju otkopavati morali, ali u kud i kamo manjoj mjeri. Već 1853. pobrinu se fra Martin Nedić za do­ zvolu, koja mu nakon mnogog moljakanja bi izdata. Iste godine rečeni nadglednik radnje, sazva starješine sela, predoči im kukavno stanje crkve, kaza odluku, da će se nova praviti i pozva narod, da što izda­ šniju pomoć doprinese. Koliko je oduševljenje za novu crkvu megju ispaćenim narodom bilo, vidimo iz riječi, koje je nadgledniku reko: »Mi ćemo koliko god i čim god mognemo pomagati«.4) I u istinu vi­ dimo, da je narod pri gradnji tadanje crkve ne sa­ mo novčanu pomoć dao nego dapače i druge stvari ‘) Nedić, Ljetopis str. 101.; Marijanović op. cit str. 24. *) Nedić. ondje str. 102. Marjanović str 9. *) Nedić ondje str. 103. Marjanović str. 36. i 37. *) Nedić, Ljetopis str. 105. i 106. donosio, koje su bivši unovčene u gradnju okrenute. K tomu je narod uz druge stvari sav drveni materi­ jal pribavio i svuko.1) Pribavivši rečene godine potrebiti materijal, slijedeće ranim proljećem počeše radnici zemlju ot­ kopavati za novu crkvu, koja da se nebi dalje rušila udaren bi zid dug 102, a visok od 2—4 lakta, stavivši u njega ploču s natpisom za vječnu uspomenu toga dogogjaja! — Dne 27. svibnja 1855. redodržavnik fra Martin Nedić svečano blagoslovi temeljni kamen. Gradnja je u opće polako napredovala, sve je naime od kamena bilo, a domaći radnici — najprije iz Skoplja, a zatim iz same sutješke župe — kao da nijesu najvještiji tome poslu bili. Nu ipak najviše su posla zadavali ugalni kamemovi, za koje veli ljetopisac: »u mesecu Maju najdosmo mlogo mašeta i kamenja na Cerkovnjaku pod Aljinićim, prama Miljačićim, od ko­ ga kamenja ponačinjasmo ćošetnjake u Nove Cer.kve i vrata Sakristinska.«2) Crkva je bila duga 44, a široka 22 lakta, te je bila popločana velikim kame­ nitim pločama, od kojih su neke na sebi i natpise imale, te su i one sva je prilika s rečenog Crkovnjaka dovežene bile, a biti će da su za grobnice slu­ žile. Spomenuti ugalni kamenovi i sada su smješteni po uglovima tornjeva, dok su ploče, neke prenesene u novu podzemnu crkvu a neke u drugu svrhu okre­ nute. Uz silne troškove, pomoć naroda i dobročinite­ lja bi crkva kao što se općenito drži 1858. dogotov­ ljena. Po troškovniku megjutim istom godine 1860. bijahu majstori otpušćeni3), znak da je istom onda dogotovljena bila. Cjelokupni trošak u samu gragju iznosio je 50.000 groša. O kakovome štjlu kao i o broju lagja4) u crkvi, strogo uzevši, ne može ni govora biti. Na zapadnoj strani crkvi bio je trijem, koji je služio za muška vrata, a u dnu nje­ govu nalazio se je grob s kostima kralja Stjepana Tome, koje je Nedić pod žrtvenikom sv. Križa u staroj crkvi našo. ..Crkva je bila bez ikakovog dru­ gog uresa, osim starih žrtvenika — njih 6 na broju, koji su svi iz stare crkve prenešeni. Godine 1859. dobiše braća dozvolu da smiju i toranj podignuti, te ovu zgodu ovjekovječiše kame­ nom pločom s natpisom: »Prvi u Bosni postade G. G. 1860.« U nj bijahu smještena stara zvona. Iste go­ dine počeše misliti i na to, kako bi se za novu crkvu i veće zvono nabavilo. Prinosima naroda i braće ‘) Ondje str. 65. i mjestimice od str. 1,-64. *) Benić-Mikić III. *) Nedić, ondje str. 53.; »I dne 25. o. m. (kolovoza) maj­ stori i Irgati bjahu razpustjeni. Bogu hvala! i Slava vičnja!! 4) Barišić u Franj. Glasniku str. 234. veli da imade če­ tiri lagje, nu ja se nebi usudio ovo ustvrditi. �Iz prošlosti crkve sv. Ivana Krstitelja u Кг. Sutjescl. snabdjeven fra Dominik Andrijić, naruči još iste godine zvono 280 oka teško. Nu ova težina zvona bila je pogibeljna za podignuti zvonik, za to ga smjestiše s južne strane crkve pri ulazu u trijem, gdje je opstojalo sve dok se nije nova crkva graditi po­ čela. Godine 1882. fra Dominik Andrijić popravi pro­ čelje crkve, i time bijahu svi popravci na crkvi do­ vršeni. II. Sadašnja crkva. 83 koliko toliko umanji, zaključiše, da će podzemnu cr­ kvicu napraviti. Iza kako je sve potrebito pripravljeno bilo go­ dine 1906. dne 10. lipnja imenovani upravitelj gra­ gje, tadanji redodržavnik fra Franjo Komadanović uz prisutnost braće i mnogobrojnog naroda, blago­ slovi temeljni kamen, koji je smješten pod pragom župskog iureda, više muških vrata. Od ovoga vre­ mena gragja je lijepo napredovala pod nadgledništvom vrijednog Franje Holca. Slijedeće godine ranim proljećem došavši zidari započeti poso nastaviše i to tako brzo, da su već 12. rujna, rogove mo­ gli na srednjoj lagji dignuti — dok su pokrajne mno­ go prije pokrivene bile — a 25. listopada bi srednja lagja eternitom pokrivena. Tornjevi, koji su vi­ Što nam je navedeni o. Marijanović reko za crkvu na početku XIX. stoljeća, to mogu i ja isto na svršetku rečenog stoljeća ustvrditi. Nije bilo nai­ me kutića, kuda ne bi prokisavalo; vrijeme ju je na­ pokon tako iznakazilo, da je, kao što kućni Ijetopisac veli, više štali nego kući Božjoj naličila. Bila je dakle skrajna potreba, da se kuća Božja, dolična službi Nje­ govoj, odgovarajuća okolno­ stima i vremenu pridigne. Na to se je još davno i to odmah čim je novi samostan sazidan (1891.) misliti i u tu svrhu od naroda dobrovoljne prinose ku­ piti počeio. Razni ipak nijesu dopušćali, da se s grad­ njom onako rano kao što je općenita želja bila, pocrne. Istom godine 1904. na 22. rujna bijahu pozvana sva braća onoga samostana na zdogovor, kome je sam redodržavnik predsjedo, a na kome bi stalno odregjeno kako i kada, da se gragja otpocme. Na rečenom zdogovoru izmegju drugoga bi odregjeno, da braća uz nov­ čanu pripomoć potrebiti ma­ terijal pripravljaju, a narod Ponutrica stare crkve sv. Ive u K. Sutjesci. da sa svoje strane doprinese koliko mu to sile dopušćaju. Ujedno tom istom pri­ soki 45 metara — bijahu istom 1908. dogotovljeni, a godom nadglednikom i upraviteljem gragje imeno­ 20. lipnja r. g. uz pucanje mužara stavljena bijaše van bi, fra Franjo Komadanović, stari vještak u la­ kruna zvonicima, križ. Pokriveni su bakrom i mukim stvarima. Ovaj se odmah pobrinu za plan, te njovodima provigjeni. Krasna izradba tornjeva ugodno se upravo dojimlju posjetioca, ispod drve­ se npokon odluči za Vancašev. Slijedeće godine bivši materijal donjekle pri­ nih prozora na korniži, reda se sa svake strane po pravljen, stara crkva bi srušena, kao i nepotrebite 12 malih stupića, koji čitavu zgradu posebnim nači­ zgrade, koje su položaj crkve oteščavale. Pošto je nom rese. Pod ovim pak i to u lijevom tornju smje­ bilo zdogovoreno, da se crkva okrene od istoka za­ šten je sahat, djelo F. Moravus-a. padu, a uz to, da bude dulja nego prijašnja, to su braća pri pripravljanju zemljišta na dosta poteškoća naišla. Moralo bi se naime, da se crkva zgodno smjesti mnogo zemlje otkopati i izvlačiti, pa da se to Zvona, koja se u njima nalaze nabaviše i pla­ tiše braća godine 1908. i to od poznate ljubljanske ljevaonice Samassa. Zvona su ovim redom smješte­ na: u desnom tornju zvono sv. Ante, — teško 507.5 �B. 6. — Serafinski Perivoj — 1911. 84 kila, — s natpisom: Sv. Anto moli za nas; drugo, Blažene Djevice Marije — teško 883 kile — na kom se čita: Kraljice bez grijeha začeta moli za nas; u lijevom pak tornju nalazi se staro — iz godine 1860. sv. Ive zvono, i veliko sv. Franje s riječima: Sv. Frano moli za nas. Ovo teži 1680 kila. Težina zvo­ na razumije se bez zvečka i druge opreme. Udešena su harmonički, te ih je milota slušati, a napose veliko sv. Franje, koje se jakošću svog glasa odli­ kuje, tako te se pri lijepu vremenu, kao što su mi težaci sami kazivali na 2 sahata udaljenosti čuje. Jednom riječju, krasnim tornjevima odgovaraju kras­ na zvona! Lijep utisak i izgled daju crkvi i prozori sa svo­ jom izradbom. Izvedeni su u obliku luka; te kod ne­ okolo stavljeno žuto, kih — u srednjoj naime lagji a u sredini bijelo, a kod drugih — u pokrajnim lagjaша — okolo crveno, a sredinom bijelo staklo ugodno svijetlo bacaju. Od ovih se razlikuju dva kraj ve­ likog oltara umjetno maljana prozora, pređstavljajuć Srce Isusovo i Marijino, još mi je pripomenuti, da se na strani Evangjelja nalazi župski ured a poviš njega soba za spremanje crkvenih tvari, da te onda, dragi štioče, povedem u mitarnjost, i to najprije pod­ zemne, a onda gornje crkve. (Svrši' će se Fra. Eugenije Matić: Socijalni nazori Andre\va Carnegie-ja. Ime Cornegie-vo nije posve nepoznato. Dnevna štampa sviju naroda češće donosi vijesti ogromnim novčanim darovima, koje on daje u razne kul­ turne i humanitarne svrhe. 'Pakova šta moglo se je u najnovije vrijeme i kod nas čitati, jer njegova po­ datnost jest besprimjerna: on je dosad podijelio p r e k o 500 m i l i j u n a k r u n a u korist čovje­ čanstva. No dok nam je poznat isključivo kao dobrotvor ljudstva — nepoznat nam je kao socijolog. A ipak njegovi su nazori vrijedni, da se upoznaju. Ta okol­ nost potakla me je, da ih u kratko prikažem cije­ njenim čitaocima »S. P.«, no prija reći ću koju O značaju njegovih nazora. Carnegie nije učenjak — on je samo mislilac i opažač. Zato kod njega nema ništa sistematični: sad raspravlja o jednom, sad o drugom predmetu. Ali njegovi se nazori odlikuju nečim posebnim, što nas privlači, da uzmemo njegove spise i čitamo. To je iskustveni momenat. Kod današnjih mnogih teoretičnih nazora o socijalnom pitanju, koji su uvijek nešto idealno, dvostruko je zamimivo čuti jednog čo­ vjeka, koji poznavajući moderno stanje stvari, a uz to imajući srca za sveopće dobro, a napose za dobro potištenih hoće reforme, ali reforme, koje se mogu u sadašnjosti ostvariti. A taki je Carnegie: prilike su ga takim učinile. Rogjen u Dunferline-ju (Škotska) od sjeromašnoga tkalca, koji je, kad su uvedeni strojevi, potpuno propo, bio je odmah iz početka upućen na rad. To je on znao i htio je čim prije da postane »korisni član obitelji«. A domalo mu se pruži prilika. Njegovi se roditelji preseliše u Ameriku i nastaniše u Allegheny City — gradu fabrika. Tu se za nj’ nagje posla — u fabrici pamuka, suko je cijevi. Tada mu je bilo i2 godina. Na nedjelju dana dobivo je za to jedan do u i 2C centsa. To je »bila neposredna plaća poštenog rada« i ona je »predstavljala jednu nedje­ lju napornog rada, tako napornog, da ne bi za to bio prejak izraz »ropstvo«, kad ga ne bi cilj i svrha posvećivali«. No on je zdušno radio: njegove spo­ sobnosti, — a čovjek si jedanput postane svijestan njih — njegove su mu SDOsobnosti govorile, da to neće za uvijeke trajati. U 13. godini imo je malu promjenu. Jedan ga je zemljak primo u svoju tvornicu cijevi. Tu mu je bilo gore: moro je ložiti pod koto i bdjeti nad strojevima, da ne stanu. Na­ prezanje, to mu je bilo svagdašnji kruh, ali tu je prevršilo svaku mjeru, jer, kad bi pušćo veću koli­ činu pare, nego se traži, mogla bi cijela fabrika eks­ plodirati. U noći bi često ustajalo nebogo dijete i strepilo i gledalo — onako besvjesvjesno pod doj­ mom vječnog straha. Kasnije je u istoj fabrici obavHo poso pisara, a ujedno i radio. — Svaka od dobrih stvari ima tri stupnja, i s trećim dolazi spasenje — veli on. A treći mu je došo: namjestili su ga kod telegrafskog ureda u Pittsburgu kao raznosičca te­ legrama. Tu je došo u novi svijet. Bio je sretan: jedina mu je briga bila, da ne bude jednog dana ot­ pušten. Uz obični svoj poso pravio je šest prepisa raznih telegrafskih vijesti za šest pittsburških novi­ na’ i za to je dobio u nedjelju zlatni dolar. Dok je on tu službovo, upravo se je dovršivala pensilvanska željeznička pruga do Pittsburga. Toma A. Scott bio joj je nadglednikom, te kako mu je poso donosio, da češće referira generalnom inspektoru u Altoni, mno­ go je puta dolazio u telegrafski ured. Tu on upo­ zna mladoga Carnegie-ja i svidi mu se . . . a to po­ znanstvo bilo je za Carnegie-a sreća ili bolje uslov njegove sreće. Kad je pensilvanska željeznica po­ dignula svoju vlastitu telegrafsku lineju, uzme ga A. Scott za telegrafistu. Mjesečna plaća iznosila mu je �Socijalni nazori Andrevva Carnegie-ja. tu 35 dolara. 13 godina osto je u toj službi, nakon čega postane nadglednikom pittsburškog odjela kao iiašljednik A. Scotta. Od tog časa on se je sve više i više podizo. Jedinom mu kaza Mr. Scott, da je umro jedan dioničar Adam Express Company-a, koji je imo 10 dionica, pa da bi ih on mogo kupiti: dio­ nicu po 50 dolara. On je pristo. Nije imo novaca u gotovom, ali su mu roditelji založili kuću i tako smogli tu svotu. To je bio njegov sretni korak, koji mu je po'kazo i smjer, kojim će ić i. . . Odmah ga za tim vidimo kao dioničara kod poduzeća spavaćih vagona na istoj lineji i t. d. Smjelom duhu Carnegie-jevu dala su ta sretna dioništva pobude, da ide 85 zore. Mnoga točka činila bi nam se neosnovanom, mnoga činila bi nam se pretjeranom, ali kad znamo, da govori čovjek, koji je mnogo pretrpio, koji zna za jade i kubure sjeromaha; kad znamo, da govori čo­ vjek, koji je iskusio i nesreću i sreću, a u sreći se nije ponio, nego sve radi učiniti srećnim - moramo mu dati pravo: jer njegova je nauka reprodukcija njegova života. Misli A. Carnegie-ja o sjeromaštvu i bogatstvu.1) Svaki se socijolog mora dotaknuti ovoga pro­ blema: On je osnov i samoj socijalnoj nauci i raznim smjerovima te nauke. I Carnegie ga se dotiče. Pače Nova crkva sv. Ive u K. Sutjescl. dalje i da sam ustanovi kakvo poduzeće, a njegova mu je pronicavost garantirala, da će izabrati naj­ bolje. Tako je i bilo. Uzev kapital iz banke podu­ ze izgradnju željeznih mostova na pensilvanskoj že­ ljezničkoj prugi. Poduzeće je uspjelo i učinilo je Carnegie-ja posjednikom velike željezne fabrike, i dalo mu je naziv »ocjelni kralj«. U pisaca najbolje nam tumače njihove životne prilike ovo ili ono svojstvo. Na pr. pesimizam Leopardijev — razumljiv je samo, ako se poznaje nje­ gov život. Zato sam naveo i ja crte iz života Carnegie-jeva: One najbolje harakterizuju njegove na- svojom raspravom o tome steko je opću hvalu. Po­ znato je njegovo »evangjelje bogatstva« i »korist sjeromaštva«, što je ipak samo apologija prvoga. Carnegie nije radikalni reformator, kao socija­ listi. On ne zastupa načelo posvemašnje jednakosti u podjeli dobara. Njemu je sadašnji red i- dobar i nuždan. Mora biti i sjeromaha i bogataša. Samo se moraju bolje urediti odnošaji izmegju jednih i drugih. To je pravi put. (1 Pri izradnji ovoga članka služio sam se autorizovanim prijevodom njegovih radnja od dra. Pavla Heubnera, koji nosi naslov: Das Evangelium des Reichtums u. andrc Zeit- u. Streitfragen. Leipzig. Verlag von J. Schalscha — Ehrenfeld. �Br. 6. — Serafinski Perivoj. — 1911. 86 Sjeromaštvo nije nikakvo zlo. Razumije se čo­ vjeka dostojno sjeromaštvo, a ne ekstrem. — »U skromnoj kolibi kojeg sjeromaha veće i ^ fzadovoljstvo, plemenitiji život i bolje veselje, nego u palači bogataša. U tom smislu uvijek sažaljujem sjnove i kćeri bogataša. . . Oni imaju svoje roditelje, k,ao i sjeromasi, te misle, da taj blagoslov u potpunoj mjeri uživaju.« Ali ne! Sinovi sjeromaha, koji u'svom ocu uvijek imadu druga, učitelja, savjetnika, a u svojoj majci hraniteljicu, odgojiteljicu i čuvaricu, uži­ vaju bolje. Život je sjeromaha pravi život. I sjero­ masi su život svijeta. »Ako čitamo listinu onih, koji su rogjeni, da ne umru, naći ćemo, da ih je većina rogjena kao sjeromasi.«**) Razlog: »sjeromašni mla­ dići, koje odgajaju sami njihovi roditelji, posjeduju tako veliku prednost pred onima, koje nadzire i podučava tugjinac, i koji su izvrgnuti napastima bogatstva i svoga staleža, da nije nikakvo čudo, što oni u svakoj grani ljudske djelatnosti bivaju vogje. Om se pokazuju na pozornici svijeta kao gotovi borci. . . Zato su takovi ljudi uvijek na čelu i vogje svijeta, Zato takovi ljudi čine epohalno doba.. .«2) Sjeromaštvo ili bolje škola sjeromaštvo jedina može odgojiti genije. Dakle iz dva uzroka mora b ti sjeromaha! 1. što nije njihovo stanje s obzirom na zadovoljstvo hrgjavo, 2. što sjeromaštvo daje poticaja : mišljenje i stvaranje. Tim je rečeno, da mora biti i bogataša. Bogat­ stvo je kao neki, makar podregjeni cilj ljudski: za njim se teži. A i nužno mora biti bogatstva. Bez njega nije moguće pojmiti ni kulturni, ni materijalni razvitak čovječanstva. A sad se ono ne može uz­ držati, nego u rukama pojedinaca. S vremenom mo­ že biti drugačije. — Ali sad ne, jer bi evolucija po­ stala revolucijom. Zato se sva pažnja mora tome posvetiti, kako jedan bogataš ima upotrebljavati svo­ je dobro, da postane biti privilegovanim staležem i po tom, da se izbriše opreka izmegju klase bogataša i sjeromaha? Shvaćanje bogatstva daje odgovor na to pitanje. Bogatstvo ili bolje suvišno bogatstvo, koje posjeduje jedan čovjek, ima se smatrati kao na­ rodni zalog, s kojim po providencijalnoj odredbi upravlja dotičnik. Prema tomu bogataša vežu dvije dužnosti s obzirom na upravljanje svoga suviška: jedna negativna, a druga pozitivna. Negativna je, da ne smije upotrebljavati svoga bogatstva za luksus, koji je u glavnom s bogataške strane predmet oho­ losti, a sa sjeromaške predmet zavisti. Pozitivna je, da mora suvišak upotrebljavati na korist naroda ili uopće ljudstvu. Gomilat bogatstvo, samo da se osta­ ») Str. XVIII. Op. cit. *) Str. 65. Op. cit. vi sinovima, jest znak taštine, osim što se tim ne daje njime nikakove sreće, jer se sinovi nauče- la­ gano živjeti uzdajući se u očinski imetak i troše bez­ obzirno u svaŠto, ne znajući, koliki trud predstavlja izrada makar samo jedne krune. Ostavljeni novac ne čini njih sretnim i valjanim, nego njihova valja­ nost čini, da mognu lako steći novac. Stoga: je­ dnako je, ostaviti sinu svemožni dolar ili kletvu. Ovo se razumije, da se sva baština ostavlja po­ tomcima. Nego u pravu se svrhu upotrebljava suvišak, ako se upotrebljava na korist ljudstva, da svi oćute blagoslov od toga. A kako? Je li možda naj­ bolje, da se megju pojedince razdijeli? Na taki bi način veoma mali dio zapo svakoga i ne bi od tog bilo koristi za Čovječanstvo. Ili moguće, da se dadne raznim t. zv. karitativnim ustanovama? Nije ni to najbolji način, da se koristi čovječanstvu. Tu ima prijevara (?) novcem đatim u spomenutu svrhu uzdržavaju se često i oni, koji po svojim bilo materijalnim, bilo tjelesnim , kondicijama nijesu upućeni na potporu drugih. A to prouzrokuje lijenost, — što je čitavo zlo za ljudsko društvo. Koji su pako u pravom smislu potrebni, njih pomaže država. Nego bogataš najbolje upotrebljuje svoje bogatstvo, ako iz onog što potpomaže za cijelu jednu skupinu ili Ijudstvo proizlazi nekakova korist. To biva: osniva­ njem "slobodnih narodnih biblioteka; osnivanjem ili širenjem bolnica, liječničkih zavodi ili ponajpaČe la­ boratorija, gdje se upoznaje bitnost bolesti; osniva­ njem narodnih sveučilišta i njihovom dotacijom; sagjenjem javnih nasada i vrtova, gdje je svima dozvo­ ljen dolazak; opskrbljenjem naših gradova sa prosto­ rijama, u koiim bi se mogla držati razna predavanja ili zabave; izgradnjom pučkih kupališta, koja bi ima­ la odjele za muške i ženske, a u kojim bi se i školska djeca mogla stalnim danima kupati; podizanjem cr­ kava »gdje u svome magičnom okrugu živu njihovi sugragjani nekim unutarnjim životom, koji je drago­ cjeniji, nego vanjski.«1) Pojedino od tih ima pred­ nost jedno pred drugim. To je providencijalna misija bogataša. A da je mognu potpuno izvršavati, treba, da svoj suvišak dijele, dok su još u snazi, za života, a ne na smrtni čas. Onaj, koji testamentarno ostavlja, hoće da se pokaže velikodušnim, a u istinu nije: jer ostavlja za­ to, što ne može sa sobom ponijeti. A davanje za života još ima i tu prednost, što darovatelj može in persona nadzirati, da li se upotrebljava njegov dar u odregjenu svrhu. A je Ii takovo primanje bogatstva proti Evangjelju? Nije. Ono je dapače odjek Evangjelja, — jer traži da bogataš sve svoje proda i to u najboljem ‘) Str. 43. ibidem. �Socijalni nazori Andrevva Carnegie-ja. i najkorisnijem obliku dadne sjeromasima, — prije nego bude pozvan, da legne na počinak u krilu ma­ tere zem lje...« Kad se učini tako, riješit će se problem bogatstva i sjeromaštva. Odnošaj izmegju rada i kapitala. Ovo je dio gornjeg predmeta, ali je posebne naravi: u njem se očituje sva žestina i aktualnost socijalnog pitanja. Carnegie-jevi nazori o njem je­ su vrlo realni i polaze sa stanovišta pravde. Vidi se iz svega; da Carnegie nije nikakav kapitalist u običnom, zlom smislu riječi. Njemu radnik nije pro­ sto orugje, nije prosto sredstvo cilju, nego čovjek ravnopravan samom poslodavcu. Evo, kako razvi­ ja gornje pitanje: Rad i kapital još nisu u potpunom miru i skladu, premda se je radnički položaj veoma poboljšo. Opet i opet dolazi do mnogih trvenja megju njima, pošto u mnogočem imadu protivne interese. Kako će se tomu na put stati? Bilo je u svijet bačeno mnijenje, da bi tomu doskočio dionički režim, po kojem bi se mogli rad­ nici neposredno okoristiti proizvodom svoga rada. U sebi lijepa zamiso! Carnegie je načelno za nju i misli, da će se možda u budućnosti ostvariti, ali sad -Z$sad, da se veoma teško može samtrati kao sredstvo, koje će poboljšati socijalne odnosaje' Raz­ log je: 1. što treba velike spreme za vodstvo jedne tvornice, 2. što još ljudi nijesu odgojeni, da bi mogli pristati na nejednake uloge u radu, a to bi dionički režim nužno u sebi uključivo. S toga, dok svaki spomen o tom — potpuno is­ ključujem, držim, da se najbolje može doći, do trajnih mirnih odnošaja izmegju rada i kapitala na slijedeći način: 1. Ako se ljudima, daje plaća, koja će se mije­ njati prema primljenoj cijeni za proizvode. 2. Ako se osnuju shodne organizacije ljudi sva­ ke struke, koje će u posebnom slučaju izabrati sebi za naravne vogje najbolje ljude. Zadaća dotičnika bila bi, da sa poslodavcima slobodno raspravljaju. 3. Ako se ustanovi priziv na izbranički sud u svima slučajevima, koje ne mognu mirno urediti vlasnici i fabrički odbor. 4. Ako ne bi nikad prekidali posla, nego, ako bi se odmah obratili na izbranički sud, da stvar izravna.«*) U malo riječi rečeno je mnogo. Što se tiče prak­ tične provedbe gornjih točaka, nema nikakove po­ teškoće. ‘) Str. 46, ibdem. ») Str. 120. 121. Hidem. 87 Posebni odbor kontroliro bi, po što faktično igju proizvodi i prema tome odmjerivo bi plaću: kad se proizvodi bolje plaćaju bolju, a kad se proizvodi slabije plaćaju manju. To je s obzirom na prvu točku. Za drugu ne treba naputaka. Tek vrijedno je spomenuti, da se organizacije provagjaju više rad­ ničkom inicijativom. A poslodavac nek se ne boji takih Udruženja: ona po naravi svojoj djeluju uzgojno. Izbranički sud mogli bi najbolje sačinjati oni, koji su prije sami bili veliko-obrtnici, a sad su se povukli u mirni život. Jer samo taki posjeduju ono, što je nužno za jednog suca: i poznavanje stvari i nepri­ stranost. Carnegie drži, da bi takim načinom došlo do prijateljskih odnošaja izmegju rada i kapitala, jer bi interes radnika bio skopčan sa interesom poslodavca. Štrajh. Svoje misli o njemu izrazio je Carnegie, kad je 1886. vidio posljedice njegove. I tu dakle nije prosta teorija. Carnegie smatra štrajh pravom radničkim, kad na gore označene načine ne mogu polučiti svojih opravdanih tražbina On je dakle slobodan, pretpostaviv, da se je prije sve kušalo, da se urede stvari na mirni način. A da bude uspješan traže se ove pojedinosti: 1. Da se radnici, koji štrajhuju, dostojno po‘našaju i ne narušavaju opći mir, jer točno je označena megja izmegju nereda i bezakonja s jedne strane, a s druge izmegju reda. Bacanje bomba znači za sa­ mog bacatelja brzu smrt. Buntovnici, koji se skup­ ljaju u grupe i pljačkaju, padaju ne od jake aktivne vojske na zapovijed jedne vlade, ne od poslanih četa iz daleka, nego od možne vojske mirnih gragjana. .. sviju staleža. . . čiji upliv po demokratskim ustano­ vama 'predstavlja ono neosporivo, kao i javno mnijenje. 2. Da se ne čuvaju samo nasilničkih čina, nego i buntovnih govora. To s obzirom na radnike. A i poslodavac u vrijeme štrajha treba da po­ stupa s radnicima humanitarno. Kao s jednopravnim! Zato on neka ne uzima druge u službu, osini ako se ne može bez velike štete ustaviti promet. Na pr. na željeznicama. Razlog je, jer bi tako poslodavac odu­ zeo nekim rad, koji im je posve nuždan, o kom ovisi život njihove žene i djece; oduzeo bi im rad, koji je dotičnicima sve. A to bi sjegurno i podržavalo štrajh i pooštravalo megjusobne odnošaje. Megjutim pita­ nje je, bi li poslodavac dobio na taj način bolje ljude. �Br. 6. 88 Serafinski Perivoj — 1911, Dakle štrajh ima svoj uspjeli samo u slučajevi­ ma, gdje strast pojedinih stranaka nije tako raspaljena, da su spremni na skrajnosti i terorizam. Trustovi. Trustovi su udruženja raznih velikoobrta, koji su rasijani po pojedinim dijelovima zemlje u jedno jedino jako društvo. Na prvom mjestu cilj im je, da donekle uklone opasnu -konkurenciju i tako osjeguraju stabilnost proizvoda. Iz toga se vidi, da taka udruženja p o s e b i ne snizuju cijene proizvodima, nego ju dižu. Ali ipak donose sa sobom jednu vid­ ljivu pogodnost: umanjenje prevoznih troškova. Dakle hoćemo li za njih reći, da su korisni ili ne? Carnegie drži prvo. Udruženje velikoobrta pred­ stavlja uzmnožanje kapitala. A uzmmožanie kapitala jest prva pogodba za razvoj industrije na veliko, o kojoj ovisi blagostanje. Jer, gdje je veći objam pro­ izvoda, ievtinija je roba. Na taj način dolazi, da se i sjeromah može opskrbiti onim potrebama- pa da­ pače i luksusima u malom, što se pr'je mje moglo vidjeti ni u plemićkim đvorima. Uzmimo na pr. knjige. Uzmnoženje kapitala nema samo tog učin­ ka, da obogaćuje bogataše, nego ću obogaćuje i sjerornahe. U tom smislu vrijede \ trustovi. Oni čine. da se pojedina industrija može snažno razviti ne­ majući borbe za opstanak. UšIJed toga nastupi veća proizvodnja, te i istoimenih tvornica i eto već uzroka, da stvari pojevtine. No Carnegie je u tom naiŠo na prigovor: Nema mjesL oojevtinjeoju, kad oni monopoliziraju proizvod. Egoizam je jači i on će ih voditi svojim smjerom. - Dakle o pitanju mo­ nopola ovisi korist trustova. To i Carnegie priznaje. Ali niječe moć, da mogu monopolizirati. Dvije su vrste monopola: monopol po drž nom patentu i monopol po privatnim pretenzija ma. Trustovi obično nemaju prvoga. A da drugi imadnu traži se, da posjeduju neku kontrolu ili nad sirovim materijalom ili nad područjem, otkale se do­ biva sirovi materijal. A to rijetko i teško biva. U Americi se nalazi taki samo jedan jedini trust. Standart Oil Сотрапу. No uzmimo, da mnogi tru­ stovi i imadu monopol. Učinak je njihov da donekle uspore konkurenciju, ali ju ,ne mogu zapriječiti. Ta­ ki je danas kurs stvari. Monopolizirat se može sa­ mo na kratko vrijeme ili bolje monopolizirat se ne može nikako. Evo kako. Dobitci jednog trusta ušljed tobošnjeg monopola postanu veliki. Za to se zna. Jedan kapitalist videći to, pregovara sa kojim uplivnim članom trusta, pa osnuje novu fabriku s mo­ dernim strojevima. To dadne srčanosti drugim ka­ pitalistima i fabrika za fabrikom raste. Trust će na­ stojati, da im odoli kupujuć ih ili odstranjujuć ih, na to će istrošiti njihovu snagu i morat će Kapitulirati. Dakle se nije bojat od monopola. Monopolizirat nije moguće. Po tomu, kad je iz trustova isključeno to zlo — trustovi su korisni. I doći će dan, klice Caruegie, kad će se trustovi smatrati kao jedan veliki korak, koji je prouzrokovo svijetu jevtiniju proizvod­ nju dobara. Osvrt. Carnegie je protestanat i Carnegie je socijolog. S toga umjesno je ovdje pitanje, kako se odnose nje­ govi nazori prema Evangjelju i katoličkom pojimanju, te kako se odnose njegovi nazori prema pobolj­ šanju zbiljskih odnošaja u ljudskom društvu. P ita­ nje je ovo tim umjesnije, što se danas drži, da je ka­ pitalizam, plutokracija uzrok svega zla i što ga neki posvema osugiuju kao socijalisti1), Tolstoj'O i mnogi drugi. Po Evangjelju bogatstvo nije u sebi i po sebi mkakovo zlo. Ono je stvar indiferentna, koja svoju moralnost dobiva samo o namjeri onoga, koji se njim služi. Po tome bogatstvo je dobro, ako se upotreb­ ljava na dobro ili ako se smatra samo sredstvom za polučenje — našeg odregjenja, a zlo je, ako se upo­ trebljava na zlo ili ako se uzima kao c i l j . Svakako jedino taj smiso mogu imati riječi Hristove: »Ne m o ž e t e s l u ž i t i B o g u i M a m m o n i«, » l a k ­ š e j e p r o ć i d e v i k r o z i g l e n e uš i , n e g o b o g a t a š u unići u k r a l j e v s t v o nebes k o.« Kad bi ih apsolutno uzeli, bile bi apsurdum, jer vidljivo je, da bi značile, e se niko ne može spa­ siti, koji god makar prilično posjeduje A to bi bilo ponizivati Hrista. Megjutim glede ovoga ne mora­ mo tražiti kakve nutarnje dokaze: u Evangjelju je i protumačeno, kako se moraju shvatiti te riječi, i to s velikom bistrinom, jasnoćom i evidencijom, premda s malo riječi: » B l a ž e n i s j e r o m a s i d u h o m « propovjedo je Hrist narodu. Blaženi oni, koji ne priveuzju svoga srca o bogatstvo, ako ga i imaju. Blaženi oni, koji ne misle, da je bogatstvo cilj, svrha ljudska, nego samo sredstvo, da dobiju vječno bla­ ženstvo. To je tenor Evangjelja___ A i sv. Pavo veli nam, da imamo obećanja i ovo­ ga i budućeg života. Šta o ovome možemo reći? Zar da se njim osugjuje bogatstvo? Metnimo! Ali nema harmonije s riječima Isusovim. Pa stavimo, da sam ja dao taj smiso Isusovim riječima — ali zar se tako pojimanje ne protivi moralnoj zapovijedi Hristovoj: ne ukradi i zar se ne protivi tradiciji i na­ činu življenja kod prvih kršćana. Jer, ako je bo­ gatstvo zabranjeno, dotično ako nema neka prava *) 9 Isp. Marksov: Das Capital. *) Isp. Kurze Darlegung des Evangeliums. �Pjesma o nekom Žutiji. na nj, zašto nije slobodno robiti, oteti, zaplijeniti ga? Zašto nije bilo slobodno nikada? Ta dva dokaza: jedan direktno, drugi indirekt­ no, pokazuju, da Evangjelje nije proti bogatstvu, pa onda da nije ni proti skupljanja bogatstva, dok ga ne otruje žalac egoizma i lakomosti. U Carnegiejevoj nauci, koja uči, da je »bogatstvo pojedinca sa­ mo zalog narodni« — nema ništa egoističnog, pa ni protuevangjeoskog. Dobro je reko kardinal Manning: »Ovo je Evangjelje (naime Evangjelje bogat­ stva) . . . Evangjelje po duhu i životu osnovatelja kršćanluka.« Jedino bi mogli opservirati, da previše umanjuje karitativni momenat, ikako se danas poimIje. Doduše njegovi su nazori opravdani s obzirom na veću vrijednost duševne milostinje, koju on za­ stupa, jer se na taki način može koristiti cijelom čo­ vječanstvu, ali ipak valja znati, da se mnogi nalaze u velikoj bijedi, da država take slabo ili nikako ne pomaže — i da je zapovjed Hristova, te »gladne na­ li ran jujemo«. Sa socijološikoga gledišta trebamo s o c i j a l ­ n o g b o g a t s t v a , ali ne i n d i v i d u a l n o g . Smiso je: trebamo bogatstva, koje se ulaže za pro­ cvat društva, koje i n d i v i d u u m kupi za se, da uživa u njemu i s njime. Ništa ne smeta i ništa nije kontradiktorno, da opet individuum posjeduje to bo­ gatstvo. Gleda se samo, u što se upotrebljuje, i to daje kvalifikaciju. Ako se upotrebljuje za se, indi­ vidualno je; a ako za društvo, socijalno je. Rezultat toga jest, da je gotovo krjepost skup­ ljati bogatstvo, da se mogne koristiti ljudskom društvu. Socijalni se napredak sastoji u napretku intelek­ tualnom, moralnom i materijalnom. A za sve od to­ ga treba čovjeku sredstava. Dakle i s te strane opravdani su nazori A. Carnegie-ja. Poznato nam je naime, da je njegovo načelo, da čovjek upotrebljava svoje bogatstvo na korist dru­ štva, a ne za svoj luksus i rasipnost. Misli o odnošaju radnika i poslodavaca, kao što i misli o štrajhu imadu istu zdravu jezgru. On rad­ niku priznaje njegovo dostojanstvo, a tim mu pri­ znaje i sve, što spada u područje opravdanih tražbi­ na: skraćeno radno vrijeme, plaću primjerenu sa ci­ jenom proizvoda itd. Kod njeg se vidi više nego hu­ manost u postupanju, a stvarnost u pokazivanju na­ čina, kako se što ima provesti. Ne znam, da ne bi koji radnik bio s ovim zadovoljan. Što se tiče trustova ne možemo govoriti o nji­ ma s onolikim zanosnom kao Carnegie. Možda je to osebno mišljenje nas Evropljana, koji smo vikli samo na zloporabe kapitalizma, ali je ipak s obzirom 89 na nas opravdano. Ovime neću da reknem, da u njima nema nikakove koristi — ta dosta je, što oni prouzrokuju stabilnost u proizvagjanju - ali drži­ mo, da je jača njihova zla strana. Što Carnegie ci­ jeni, da se trust ne može održati, čim pogje samo za špekulacijom i zgrtanjem kapitala po monopolu ne sumnjamo, ali nama se čini, da onaki proces rastvaranja treba mnogo vremena. A to ide na štetu ljudskoga društva. Megjutim dosta! Nama Evropljanima mjero­ davna je glede trustova, pa uopće i kapitalista, ona izreka, koja se je u XVIII stoljeću češće čula o ple­ mićima: »Oni nam čine dobro, kad nam ne čine zla«.1) .--, R. Markušić Pjesma o nekom Žutiji. Zla godina orla prebi Ko mećava gladna vuka, I oro se gn’jezdu vrnu. Da porazne dane kuka. Za ideje opće sv’jeta Nu, poleta volju gubim, A lutat ću selim’ gladnim. Da ih gladne čvršće ljubim. Ej prosjaci sela moga, Što ne znate ništa reći; Ej prosjaci, tko bi reko. Da mi nismo tu najpreči?! A nekad su strune puste Proricale dane sveće. Hvaleći se krivokletno, Da nam ime propast neće. Gle, ja plamtim ne brinuć se, Da Г što naše pjesmom bunim; Selo zovem, što je nekad Zadovoljstvom cvalo punini: Ovud im se sa janjcima Naganjala kozlad mlada, I punije kuće bile Od podbuhlih ovih sada. Upamti li itko od vas Ko negdašnje priče puke. Kad bi blaga u ooporim’ I etjelo nam lizat ruke; >) Beaumarhais u svojoj drami Barbier de Geville. �Br. 6. — Serafinski Perivoj. — 181' 90 Sad prijašnja čobančad nam Po mehanam’ do po noći; Sto praznije dvore ima, Manje brige, kad će doći. A što laje, s tuge to je, Što pretromo čaši idu. чп- Tu baš skoro psovali nekog S glavom pjanom, s nogam’ bosim, A skot jedan drsko reče: »Glavu svoju sobom nosim! Zar što imam drugo žalit, По gladnoga kućnog zrička? Anatema porad mene Nad ognjišta izdajnička!« Kad nestane i tog blaga Pri potrebam danas novim, A ostanu dvori pusti: Razboj mačkam’ i parcovim’, Ah, onda će psina v r’jedna Bez sažalbe i bez časti Uz plot negdje klupkom smotan Vjerne službe žrtvom pasti. *Ui, eb A nu: odmah ovdje to su Psu Žutiji spomen-v’jenci; Jer istina selu mome Kotit će se novi štenci; I moguće nadobudni Da od Žutog budu jačim, Tek što dvojim, tek što dvojim Hoće Г imat lajat za čim?! Ej prosjaci sela moga, Imam ljutit reć’ vam nešto I samim ste sebi krivi Ludi ste mi i koješto. S tog i jest vam u toj noći U bezbrizi trunut prosto, Пок pod streham ’ blago gine Sam ga Žutov čuvat osto. Zla godina orla prebi Ko mećava gladna vuka, I oro se gn’jezdu vrnu. Da porazne dane kuka. Za ideje opće sv jeta Nu, poleta volju gubim, A lutat ću selim’ gladnim’, Da ih gladne čvršće ljubim. Sad baš njemu pjesmu jevam (Tom Žutiji vjernom, s'arom Sto još pazi kvcčke n.^što U toj noći pod hamba om; Dok je nekad važno cuvo Kraj torova punih straže Sad to pusto u dug odi Sto vremena nova traž u< Ej prosjaci sela moga, Sto ne znate ništa reći; Ej prosjaci, tko bi reko, a tu n’jesmo mi najpreči?! nekad su strune puste Proricale dane sveće, Hvaleći se krivokletno, Da nam ime propast neće. Tako gine v r’jeme Žutom Na buništu rahlo-meku; A trbuh mu glad već mota Pak iščika sreću neku . . . Svunoć luta lajuć muklo Umirovljen u svorp vidu; LI ST AK. Fra Ferdo Krčmar: Pabirci sa socijalnog tečaja. ( D o j a m p o s l i ­ j e i z l e t a u S l o v e n s k o j o d 25.—30. travnja o. g.) Socijalno se pitanje mora riješiti. Bijeda se mnoge hoće i moraju, ako im se ne pomogne ja­ kom organizacijom, da se mogu odavati veleindustriji. Nu nije organizacija potrebna samo obrtnici­ ma, nego i radniku i seljaku i trgovcu, — svakom svagdan množi, s druge se strane skuplja golemo bo­ gatstvo. Industrija napreduje. Veliki obrt dpminira, a mali (mnoge grane) pogiba, i sve ono, š,to je s tim malim obrtom svezano, osjeća ljuto pritisak jačega. Neke doduše grane malog obrta ne će izginuti, ali čovjeku, jer danas samo onaj vrijedi nešto, koji je pripojen jakoj sili (organizaciji), da mu otia čuva i brani prava; da mu ona jamči za kruh; da mu štiti riligiju itd. Blago si ga onome, koji bude tako sretan, da �Listak. riješi te stvari djelom. Taj će si zaslužiti mnogo i dobit će mnogo i na ovom i na drugom svijetu. Taj će moći svjesno stupati svojim umornim nogama po ovoj suznoj dolini. Toga ni Svemogući ne će ostavit nenagragjena. Pita se: a tko je podoban, da to učini? Može Ii to pojedinac? Može li to moderna država? Mo­ že li to moderno društvo, (liberalizam, materijalizam, soc. demokracija, framazuni, anarhiste itd.)? Na sve se to odgovara negativno. Sva je ta šarena četa već stotinu puta pokazala, da je ne­ moćna i suviše oskudna gledom na sile, gledom na moral i gledom na svoje pravne principe, a da bi riješila socijalno pitanje. Svi bi ti ljudi htjeli doduše usrećiti čovjeka, ali na vrlo smiješan način. Hoće naime, da udovolje tijelu, a na d u li posve zaborav­ ljaju, mnogi mu dapače uskraćuju i pogrgjuju otio, što mu je najnužnije - - religiju. Nema dakle sumnje, da će jedino onaj moći ri­ ješiti soc. pitanje, koji će poštivati svojim principima p r a v d u ; koji će poštivati m o r a l ; koji će zado­ voljiti čitava čovjeka. To može jedino kršćanstvo, ali žilavim radom ne samo na vjerskom i kulturnom, nego i n a g o ­ s p o d a r s k o m p o l j u . Tim je osvjedočenjem rodio u meni i u ostalim drugovima izlet i soc. tečaj, što ga obavismo od 25.—30. travnja o. g. u Sloven­ skoj. Tu smo i slušali, a donekle i gledali, kako se liječe slabe današnje društvene prilike. Uredništvo mi je dozvolilo samo po stranice u ovom dičnom časopisu. Zato mi je nemoguće opi­ sati ovdje cijeli tečaj, a još manje cijeli izlet. Spo­ menut ću samo nekoliko uputa, Što ih dobismo i ne­ koliko primjera, što ih vidjesmo u Sloveniji. Organizacije valja započeti na religijoznom te­ melju (III. red, kongregacije, bratovštine i slično). Na putu od Ljubljane do sv. Jošta pripovijedo nam je vlč. g. Finžgar, župnik u Sori, koliko udruga ima gospodarskoga značaja. Pitasmo ga, zašto nema kojeg političkog društva. »Toga nam ne treba,« reče on po prilici: »Politička su društva oblastima mrska, a slaba je korist od njih. Naša se pak religijozna društva sastaju kada hoće i gdje hoće. Nitko nas ne nadzire. Nitko se nas ne boji, a ipak, ako treba za vrijeme izbora ili inače poduzeti što, mi to možemo bez demonstracija, bez skupština, bez buke i vike. Tako vam je napokon to sve političko.« U d r u ž u j m 1a d e ž, a ne odrasle i starce. Sta­ riji su naši gotovo svi odgojeni individualistički, pa nemaju smisla za udruživanje. Slovenci tako i čine. U svakoj gotovo župi ćeš naći: III. red, kongrega­ ciju za mladiće, kongregaciju za djevojke, gimnasti- 91 čko društvo (»orel«), izobrazbeno društvo i slično. Članovi su — jedino mladež (osim u III. redu). Poslije religijoznih društava prvo mjesto ide I z o b r a z b e n a d r u š t v a . Tu je uključena či­ taonica, knjižnica, glume (predstave), zabave (jedan­ put na 8 ili 14 dana) itd. Prvo je kod tih društava, da u članovima probudiš želju za čitanjem. Odje su ljudi dosad malo čitali, neka odsad čitaju bar neke listove. U te listove neka dopisuje i sam voditelj društva, ili barem koji od spretnijih članova. Kad je dopis štampan, čitaj ga na nedjeljnom sastanku. To će u slušateljima prouzročiti zanimanje, pa će i sami poslije čitati. Diskutiraj s članovima o vanjskoj i nutarnjoj politici i o burzama, neka i oni vide, koIko mogu, parlamentarne i diplomatske mreže; neka znadu tko i kako odregjuje cijenu njihovu žitu i ku­ kuruzu. Čitaj im takogjer protivničke listove, na­ ročito markantnija mjesta, koja su podobna, da iza­ zovu gagjenje i odvratnost. Ne brigaj se ispočetka mnogo za brojn^ članove, za mnoštvo slušatelja. Ako ih je deset, budi zadovoljan. Za рб godine tvoja će desetorica dominirati i imponirati cijelom selu, cijeloj župi. S e l j a č k i j e e l e m e n a t kod nas u velikoj većini, a baš tai elemenat, koji čini jezgru u narodu hrvatskom, taj je elemenat najslabiji gledom na izo­ brazbu. Kamo si;eće da je ta obrazovanost niska samo relative prema radnicima i obrtnicima, ali naš je seljk niži od seljaka kojega ti drago kulturnoga naroda. To je valjda bilo uzrokom, da nam je dr. Krek najviše govorio o seljačkom staležu. Prevažno je pitanje za seljaka — s t a I a n d o m. U Americi seljak ne može prodati svu svoju zemlju. Nešto mu zakon ostavlja za uzdržavanje obitelji, makar bilo ne znam koliko vjerovnika, koji traže svoje. To je i za nas nužna ustanova, ali pošto mo­ ra ići zakonodavnim putem, dugo ćemo čekati, dok se nagje kod nas. S tim je skopčano n a s l j e d n o p r a v o . Jer, ako se kuća i kućište ne smije cjepkati niti posve zadužiti, mnogi će i mnogi brat ili sestra udavaj ‘ći se otići od kuće praznih ruku, buduć u domu više nema, osim ono, što mora ostati. To se pitanje mo­ že riješiti jedino osjeguranjem, t. j. uvesti valja novi porez, iz kojega će djeca dobivati svoj miraz, a star­ ci svoju mirovinu. Seljak u nas mnogo zaradi i skupi obilno plodova u polju, u vinogradu i voćnjaku, ali se ne razumije u trgovinu, ne zna prodati, što je pribro. Tako biva, da mnogi preprodavači živu od seljačkih žuljeva, da u njihovim šakama ostane ono, što bi moralo ostati u seljaka. �92 Br. б. - Serafinski Perivoj — 1911. Kako opet tu pomoći? Nema druge, nego osno­ vati ž i t a r s k e u d r u g e — spremišta (magazine). Ovamo neka seljak doveze izvlaćeno žito. Ovdje će mu se polovica odmah isplatiti onom cijenom, što je žito baš tada ima. Za drugu polovicu, dat će mu se jamstvo (svjedodžba). Ako mu je sila za novac može i ovu polovicu s mjesta dići u štedioni. Za­ druga će megjutim žito čuvati, te izaći van s njim, kad mu poraste cijena. Na taj način ne će seljak biti izigran i prisiljen, da poljske plodine daje za po­ la cijene. — Isto vrijedi i za vinograde. Samo je u tom razlika, da bi vinske zadruge morale dobi­ vati grožgje, — ne mošt. V o ć a r s t v o se kod nas tako slabo vodi, da milijuni odu u ništa. Mi plaćamo golemim novcem tugjinsko voće, a naše gnjili ili ga odvezu kojekakvi bezdušni kramari (puna kola šljiva na pr. po 25—30 K). Po gradovima se treba bez mjere ukuhanog voća. Gospoda su to pripravna dobro platiti, samo nema tko da im ga priredi. I to bi ope+ morale po­ primiti udruge, koje će znati robu prirediti i prodati; koje će biti u svezi s velikim gradovima, gdje će se vazda naći kupaca za njihovu robu. Žalim, što ne mogu dalje. Možda ću moći dru­ gom kojom prilikom opisati cijel', izlet, koji će, čini ini se, biti važan za cijeli moj žvot, jer me doveo u novo polje, koje sam dotad pozno samo po jednom kutiću. Ovdje mi je pukla pcd duševnim okom sva važnost i ljepota socijologije. I to će biti po svoj pri­ lici zanat moj na ovome svijetu. Izvještaj »Jukića« zbora franjev. bogosl. mla­ deži u Sarajevu za g. 1910.1911. Na koncu ove go­ dine rada zbor naš punim pravom može da se ve­ seli svome napretku, jer ne samo da nije ni u čemu zaosto za prijašnjim godištima svoga opstanka, ne­ go može bilježiti i novih uspjeha. Rad je nastavljen u dosadanjem smjeru. Sve što bi nam moglo biti korisno za poznija vremena, njetili smo u društvu, vježbajući se u književnim sastavcima, pobugjujuć na prosvjetni i socijalni rad u narodu — i već u neku ruku aktivno sudjeljujuć u javnosti. Imajući na pameti, da samo temeljita naobrazba vodi pravoj i potpunoj prosvjeti zbornici Jukića oso­ bito su ove godine uzeli pred oči, da se — uz bogo­ slovnu studiju u školi — u zboru kao takovom gle­ daju zanimati svaki samo jednom najmilijom stru­ kom, jer universalnost lako vodi do površnosti, a za­ nimanje oko jednog stalnog predmeta vodi temelji­ toj naobrazbi. I zato nije čudo, što se ove godine mogo opaziti očiti napredak u književnim sastav­ cima. U svemu smo imali 4 organizatorne i 14 literar­ nih sjednica. Na ovim zadnjim čitale su se radnje, iznosili glazbeni sastavci i izvodile deklamacije. Bogoslovno-filosofske radnje, fra A. G r g i ć čito je: Ima li se raširenje protestantizma pripisati osobitoj volji Božjoj? (ulomak); fra A. B r k o v i ć : Ruska crkva i njezino svećenstvo (ulomci); fra K. B r k i ć: Najveća socijalna- dobrobit (po njemačkom) i Vjera i sloboda znanosti (po njemačkom); fra M. Čondrić: Da li je stariji monotheizam ili politheizam; fra A. H r v a t : Vjera i znanost (s njemačkog). Socijalne i povjesne radnje: fra A. G r g i ć : Teorija slobodnog gospodarstva i ekonomski libe­ ralizam (s njemačkog); fra M. M i I i č e v i ć: Potre­ ba gospodarstva i ujedno kako da se provede; fra Rad. K I a j i ć: Kapitalizam i kat. Crkva i Šta spada na socijalno pitanje; fra Kazimir I v i ć : $ta je soci­ jalno pitanje i kako je nastalo, te Život i rad o. fra M. Nedića; o. fra M, K o z i n o v i ć: Blaženi fra A. Zvjezdović, Prosvjetni rad Franjevaca do pada Bo­ sne, Prosvjetni rad od pada do doba književnosti bo­ sanske (1611.); fra B. S v a b i ć : Djelovanje Franje­ vaca do pada Bosne; fra A. B l a ž e v i ć : Odnošaj Bosne prema Ugarskoj za Tvrtka I. (čitano na 7 sjednica). Beletristika: fra A. Ć i č i ć : Branku Str. Škarici, Uspomene, Cergaši, U molitvi1), Na morskoj obali, Nevrijedni, pjesme. Dva suvremena bosanska pjesnika2) književni essay; fra A. G r g i ć : U dani­ ma ropstva (crtica), fra Lj. Ku l i š : Nesugjena osveta (crtica): fra M. M a r k a n o v i ć : Sjetne uspo­ mene (pripovijest) i Hosanna, Golgotska žrtva, Resurrexit (slike). Glazbeni produkti i deklamacije. Tu je o. M. Ko z i n o v i ć izložio kompozicije: Kraljice slavna (4-glasno za mj. zbor). Svom silom (korač. od Hmocka, priredio za glasovir). I auretanske litanije (1—8) i Album narodnih bos. kola (1 -12). Dok je opet fra A. G r g i ć ganutljivo slovio: Zadnja zdra­ vica Hanibala i Heronejski lav od Kranjčevića. To je skromni književni rad Jukića. A u jav­ nosti može se ponositi zbor naš svojom edicijom: Socijalna obnova u kršćanskom duhu prevod s francrskog od dra L. D e h o n a. I hrvatska i slovenska kritika nailaskavije se izrazila o samomu djelu. Sera­ finski Perivoj, Hrv. Straža, H. Zajednica, Luč, Kat. List. Glasnik sv. Ante, Kršćanska obitelj, Dušobriž­ nik, Dan, Čaš, itd. sve su u velike preporučili knjigu, hvaleći je radi dobrog prevoda, njezine aktualne vri­ jednosti, jezgrovitog sadržaja itd. itd. Tim djelom*) *) Tiskano u »S. P« t. g. br. 2. *) Luč i. g. br. 6. �Listak. zbor Jukić osvjetlo si je lice, a svojim prijateljima pribavio iskrenog veselja, kao što se je moglo viditi iz mnogobrojnih pisama i čestitaka, prispjelih osobito od bos. Franjevaca. Napose ističemo presvjetloga gospodina fra M a r i j a n a M a r k o v i ć a , biskupa, koji je blagonaklono primio posvećeno mu djelo i pru­ žio znatnu potporu za pokriće troškova. Brigu oko razašiljanja knjiga vodili su naš vrijedni radenik fra K. Brkić i fra M. Čondrić, kojim od zbora budi topla hvala. Na II. pokrajinskom sastanku hrv. kat. gjaštva, u Sarajevu 27. i 28. srpnja 1910. ispred zbora držo je predsjednik fra A. Čičić referat: Gospodarstveni rad u narodu i kler, koji je primljen od svih učesni­ ka uz burno odobravanje i na predlog istih tiskan je u Hrvatstvu br. 199. i 200. Uspjeh svoj imade zahvaliti Jukić na prvom mje­ stu solidarnosti svojih članova, a onda korespondenci, što ju je vodio sa svim bogoslovnim zborovima, akademskim gjačkim društvima Domagojem i Hr­ vatskom, uvaženim ličnostima u našoj javnosti: dr. fra Karlom Eterovićem, dr.T.Alaupovićem, Msgr. M. Cepelićem, zanosnim pjesnikom Škaricom, mladim književnikom o. V. Ćurićem i s mnogim bivšim čla­ novima zbora; osobito s mladim našim bratom fra E, M a t i ć e m, koji je, i ako odsutan, najragje se đavo obavješćivati o prilikama zbora i priposlo nam radnju: Socijalna važnost III. reda. Broj po­ slanih pisama iznosi 250, a razmjerno i primljenih. Konačno zbor je držo 28. svibnja zaključnu sjed­ nicu, na kojoj je izabran i ferijalni odbor p r e d s j e d ­ n i k : fra -Krunoslav B r k i ć , t a j n i k : fra Rad. Kl a j i ć , pa je na istoj ovjerovljen i ovaj izvještaj. Fra Augus t i n Č ičić , Fra Ra d o s l a v Kl aj i ć predsjednik. tajnik. Fra J. B-ć.: Hipoteze čuvenoga materijaiiste Cesara Lombrosa padaju. Vogja kriminalističke škole u Ita­ liji C. Lombroso umro je na 18. listopada 1909. Na­ ravno uza svu razvikanu slobodu današnjih mo­ dernih mislioca nije uzmanjkalo ni pukog ropstva u pameti tih mnogih i tako se je na vas mah hvalilo i himne pjevalo pepelu i nauci svoga starješine C. Lombrosa. Ali u ovo ropstvo nije htjela upasti gospogja M.lle L. Fratjny, te objelodani jedan svoj in­ tervju, koji pravoj nauci u zgodan čas dolazi, a i naši ga se hrvatski zanešenjaci Lombrosove škole mogu stidjeti. Gospogja spomenuta gleda jedino metafizičnu stranu Lrombrosove nauke. Ove nje­ zine izvode sakupi jedan od najboljih poznavaoca L.rada Mignozzi-Bianchi. Tu se pokaziva, kako je 93 spomenuti materijalista i Židov Lombroso' bio odveć manjkav, da činjenice pravo istraži i tako bi često uzeo za dokazane, što ne bi ni izdaleka odgova­ ralo istini. Evo nekoliko klasičnih primjera. Lom­ broso pišući o Vacheru u »Progrćs Medical« (1899., br. 30., str. 77.) veli, da je u njegovim možgjanima našo sve' osebime epileptičara i rogjenog krimina­ liste. Ali u slijedećem broju istog lista Paul Boncour izjavljuje, da Lombroso nije nikad ni vidio Vacherovih možgjana i da u njima po izvidima Lamborda i Manouvriera nije bila nikakvog obi­ lježja po Lombrosi opisana. U »L’nomo di Genis« tvrdi Lombroso, da je slavni kipar Michelangelo bio posve indiferentan prama osobama drugog spola i da to ustali, veli da je njegova Baccante muškarača sa ljudskim muskuIima, izgrgjenih njedara i bez ikakvog ženskog mota. Ali gle nezgode! Kip, za koji je L. mislio tla je Bac­ cante, bio je naprotiv kip poganskog boga Balia, Lombroso mislL da geniji imaju tu osebinu, što su neplodni i za dokaz navagja Shakespeara, Miltona, koji nijesu imali potomstva; Galileo i Meyerber nijesu se ženili; Zola ne ima djece, a Verdi je bio ne­ ženja. Naprotiv ovomu La Fratiny dokazuje, da su svi spomenuti geniji imali i ženu i djecu. Evo dokaza, kako bi se Lombroso dao lako od drugog zavarati. Pisac Bellezza tvrdio je nešto o glasovitom Manzoniju. Tu njegovu tvrdnju popri­ mi Lombroso i u svojoj Knjizi »Novo proučavanje o geniju« (vol. I., str. 41.—91.) stavlja ju za temelj. Dok je to Lambroso radio, Bellezza javlja, da je on svoj dokaz o Manzoniju uzeo za šalu i tako se L. ljuto nasamari. Ovo njegovo lako zavaranje priznaju i njegovi isti sektarci Ferri u »Nuova Autologia« str. 156. god. 1910. i Sergi u istom broju spomenute smotre. Evo tako je Lombroso proučavo čine, na kojim je kašnje podizo svoje znanstvene gragje, pa nije ni čudo, da dok je naučavo, da veća ili manja pa­ met zavisi o veličini možgjana, uprav su njegovi možgjani težili tek 1300 grama, dakle manje, nego ljudi obične pameti, a naprotiv moralo se je po nje­ govu kazivanju nadati, da će težiti bar 1800 grama. Lombrosova metoda u stavljanju zaključaka ne( rijetko bi se temeljila na prostim: al i , a k o , r e k’bi, m o ž d a , k a ž e se, a kad bi s kim polemiziro, bio je tako goropadan, da bi i najbolje učenjake nazivo: nevaljancima, djecom i t. d. Zaključujemo sa Flechsingom, koji veli: »Lombroso ne pripada stro­ goj znanosti, i ne može ga se postaviti nego izvan nje.« �94 Br. 6. Serafinski Perivoj — 1911. Antunovo u Sarajevu. Crkva sv. Antuna u Sa­ rajevu svake godine biva sve milijim središtem što­ Rastanak bivšega poglavice Bosne i Hercego­ vatelja sv. Antuna. To je pokazala i ova godina, vine s Franjevcima. Na 25. svibnja prije podne došo kada se je na Antunovo još veći broj naroda zgrnuo je bivši pogl. zemlje preuzv. barun Marijan Vasešanin u trošnu crkvicu sv. Antuna, da tu otkrije svoje srce od Vareša na oprost osobno u franjevačkoj residen- svecu svega svijeta, te da mu ili pokaže što ga tišti ciju u Sarajevu. Oko njega su se brzo okupili svi ili izreče hvale na primljenim dobročinstvima. Sve­ sarajevski Franjevci, ispred kojih je prečasni redo- čanost je ove godine povećo preč. dr. Košćak, vrh­ državnik Mišić preuzvišenoga nagovorio s jedne bosanski kanonik, koji je taj dan držo sv. misu i strane sa žalosnim, a s druge s radosnim srcem. Fra­ propovijed. njevci se Bosne srebrene žaloste da iz svoje sredine Regjenje. Na dan presv. Trojstva podijelio je gube muža, koji je poteko iz njihove sredine i koji presvj. gosp. dr. Ivan Šarić u franjevačkoj crkvi sv. je znao osjećati za svoj narod; nu vesele se, da on Antuna u Sarajevu petnaestorici franjevačkih bogo­ ide svojom voljom, da je umirovljenje zaslužio; slova tonzuru i manje redove. Bilo srećno! s toga i žele da svoje dane umirovljenja sa zado­ Zahtijevi kršćana u Turskoj. U identičnim me­ voljstvom sprovede. Na ove se je riječi barun Vamorandumima ekumeničnoga, armensko-gregorijanrešanin od srca zahvalio, te je svoj govor završio skoga i armensko-katoličkoga patrijarhata, te bulriječima: »A vi Franjevci budite kakovi i jeste! Iza toga su naši bogoslovi Nj. Preuzvišenosti otpje­ garskoga eksarhata, izrazuju crkveni šefovi, da si vali: »Ljubimo Te naša diko«, što je Nj. Preuzviše- je do sada osmanlijska vlada u školskim pitanjima i u nost do suza ganulo, jer se je, veli, sjetio svoje mla­ pitanjima rekrutiranja konstitucijonalne jednakosti i dosti — sjetio se je, da ie bio istom lajtnant, kada je postojećih povlastica protuslovila. Pravedno riješenje ovih pitanja, jest jedina baza, na kojoj se temelji neumrli Preradović ovu pjesmu spjevo. dobro države. U memorandumima se stavljaju i na­ Dolazak novoga poglavice zemlje. Na treći crti za pravedno riješenje tih pitanja. Školski bi se dan Duhova unišo je novi poglavica zemlje preuz. programi od sada morali izragjivati i potvrgjivati od Oskar Potiorek u Sarajeva. Od katolištva su patrijarha i metropolita. Prosvjetnoga bi ministar­ ga na kolodvoru dočekali: preuzv. dr Štadl^r, pre- stva zadaća bila jedino općenite školske zakone izsvj. dr. Šarić, franjev. redodržavnik preč. fra Aloj- ragjivati. Crkvene bi vlasti morale potvrgjivati uči­ zij Mišić, grko-istočni generalni vikar 2uk, dr. Ko- teljske diplome. I strani bi se učitelji mogli na ško­ šćak, preč. Igre, sarajevski župrak Predmerski, isu­ le tako dugo prrpušćati, dok se dovoljan broj učite­ sovački redodržavnik Kujundžić i direktor Dostal, lja ne usposobi u otomanskome carstvu. Vladini bi dr. fra Jelenić i dr. fra Blažević. Sjutra dan ovim nadzornici mogli i u buduće škole nadzirati. O mo­ se je još pridružio predsjednik franjev. residencije žebitnim bi se nesporazumima u školi imale spora­ u Sarajevu Corković i profesor franjev. bogosl. zumjeti crkvene vlasti s učiteljstvom. Školske bi Ivandić, te su se svi u 8*/« Njegovoj Preuzvišenosti se svjedodžbe imale pisati u jeziku dotične općine, a poklonili. Novoga je poglavicu nadbiskup dr. Štad- turski bi se prevodi imali od crkvenih vlasti legali­ ler »u ime redovnoga i svjetovnoga klera« zirati. Abiturijenti općina imali bi ista prava kao pozdravio kao muža povjerenja i željezne ruke, i državni. Potpore za općinske škole imala bi vla­ komu želi da bude i sretne ruke, i od koga se da davat preko crkvenih vlasti. Obzirom na mili­ uzda, da će biti pravedan i miroljubiv, jerbo su še tarizam crkveni šefovi traže bolji razmjer u rekrutipravednost i mir poljubile — »justitia et рах oscula- ranju i rezerviranju, prevod vojničkih zakona u sve tae sunt«. Poglavica se je zemlje zahvalio, veleći, jezike, pripust kršćana na vojničke akademije, ispite da će sve učiniti, što cilja na procvat ovih zemalja u materinskome jeziku, modificiranje vojničkih za­ i dobro »naše vjere«. Na 9. o. mj. preuzv, je pogla­ kona obzirom na religijozni odgoj vojnika itd. vica zemlje sa svojim adjutantom posjetio našu rePjesnik žumberačkih elegija o »Seraf. Perivoju«. sidenciju te se s našim redodržavnikom podulje pri­ U svome 90. broju pisalo je lani »Hrvatstvo« o »Se­ jateljski razgovaro. raf. Perivoju«: » S e r a f i n s k i P e r i v o j « n a Hodočašće u Asiz na rodnu grudu sv. Franje h r v a t s k o m j u g u d a n a s s p a d a m e g j u Asiškoga pod vodstvom otaca kapucina kreće iz n a j u v a ž e n i j e i n a j p r i m l j e n i j e s m o t r e , Rijeke 5. srpnja, a vraća se u Rijeku 8. srpnja. Cije­ a u z t o o d l i k u j e s e t r i j e z n i m i s v a k o ­ na je za samu vožnju tamo i amo u II. razredu K 40, v r s n i m š t i v o m : z n a n s t v e n i m č l a n c i ­ a u III. razredu K 30. ma i p j e s m a m a , k u l t u r n i m p r i k a z i m a VJESNIK. �Vijesnik. iz s t r a n o g a i d o m a ć e g a s v i j e t a , a uz to n j e g o v o r e d a k c i j o n o o s o b l j e u ž i v a do­ s t oj no mj e s t o megj u h r v a t s k i m literat i m a.« Sličnu je pohvalu o »Serafinskome Peri­ voju« objelodanio i pjesnik žumberačkih elegija, grko-katolički svećenik Jovan liranilović u 12. sve­ sku »Letopisa Matice Srpske«, što izlazi u Novome Sadu. liranilović ocjenjujući razne hrvatske listove o »Seraf. Perivoju« veli: »lmade megju tim listovi­ ma i takovih, koji i ako im je glavna svrha moralno religiozna tendencija, otvaraju svoje rubrike i čisto književnim proizvodima poznatijih hrvatskih knji­ ževnika. Tako izlazi već XXV. godina u nakladi i uredništvu bosansko-hercegovačkih Franjevaca list: »Se-r a f i n s k i P e r i v o j « , koji je najprije počeo izlaziti u Visokom, zatim u Lijevnu i sada u Sara­ jevu. U n j e m u i m a i p e s a m a i p r o z n i h s a s t a v a k a i od p o z n a t i j i h h r v a t s k i h p i s a c a , od O j u r e A r n o l d a , T u g o m i ra Alaupovi ća, J os i pa Mi l a k o v i ć a i dru­ gi h. T o j e s v a k a k o j e d a n o d n a j b o l j e u r e g j i v a n i h te v r s t e l i s t o v a , a s t o j i da­ k a k o na a h t i m o d e r n i s t i č k o m e s t a j a l i ­ š t u. N a r o č i t o s u mu p r o z n i s a s t a v i pi ­ s a n i v r l o l e p i m i b i r a n i m n a r o d n i m je­ z i k o m, a i m a d e u n j e m u r a z n o v r s n i h istor. ijskih, f i l o z o f s k i h i p r i r o d o s l o v n i h,_____ p o u,č n. •i h _______ r a s p r ____ a v a . D r.. u g i i. s.. t. o..... g a.. ž a n r a l i s t o v i d a l e k o za nj i m z a o s t a j u , te.su vi š e ma n j e i š i r i m Kr u g o v i ma ne­ p o z n a t i . « Potakle ove krasne ocjene naše pređbrojnike, koji još ne uplatiše »Seraf. Perivoja«, te čim prije odgovorili svojoj dužnosti! Ni nama ti­ skara ne dopušća, da u dugu živimo. Baš smo ovih dana za sami papir platili 800 K a kamo slog, pre­ lom, marke itd.? Čudotvorna slika BI. Djev. »Majke Milosti« na Trsatu. Blizu i daleko dobro su poznate zidne slike BI. Dj. Marije Trsatske u velikom formatu. Imade tomu mnogo godina, što su prve slike te vrsti izragjene, te su tako omiljele našem narodu, da ih ne sa­ mo Primorje, već i Dalmacija, Istra, otoci, uža Hr­ vatska po svojim kućama čuva i poštuje, da naći ćeš ih i po Bosni i drugim hrv. zemljama. Što više, otkad nam se narod seli u daleke krajeve, on i ona­ mo polazi sa slikom Trsatske Bogorodice, te ćeš ju ne rijetko naći u stanovima naših zemljaka u Ame­ rici, Africi i Australiji. Ta slika sjeća čovjeka na njegovu rodnu grudu i pred njom se moli u svim pri­ likama i neprilikama svojeg mukotrpnog žića. Ta je slika bila stisnuta u više navrata, no sve su ove naklade raspačane. Zato je uprava zavjetne crkve na Trsatu dala izraditi novu takovn sliku, koja svo­ 95 jom izradbom natkriljuje dosadanje naklade. Slika (koja je 53 cm. široka a 46 cm. visoka) predstavlja u sredini lik BI. Dj. Marije onakov, kakov vidimo na glavnonPCfltaru trsatskog svetišta. Ispod lika nalazi se mjesto Trsat, a nad likom mala geografska karta, koja- pokazuje smjer puta sv. kuće iz Nazareta na Trsat, a odavle u Loreto. Vrlo su lijepe slike štono okružuju lik BI. Dj. Marije, a predstavljaju važnije zgode iz povjesti samog svetišta, rakovih slika ima­ de u okrugu osam, a svaka sa natpisom, koji nam tumači samu sliku. Naš narod kupuje kojekakve ne­ ukusne svetačke slike, od tugjih agenata, vrlo često i od inovjeraca, a eto mu sad lijepe zgode, da svoj hrvatski kršćanski dom, uresi slikom Gospe Trsat­ ske. Ta trsatsko proštenište omiljelo je našem na­ rodu, koji je kroz vijekove na Trsat hodočasti«. Cijena je slici sa poštarinom i otpremninom 1 K 20 li, a dobiva se kod uprave Svetišta Bogorodičiuog na 1rsatu z p. Sušak. Generalov komisar. Kako nam piše prijatelj s Trsata i fra Rafo Rodić, zagrebački gvardijan po­ sto je generalovim vikarom za tirolsku redodržavu sv. Leopolda, te se je u istu već zaputio, da ju po­ hodi. Ovo je lijepo svjedočanstvo za našu mladu redodržavu sv. Čirila i Metoda, koliko ona ima u Rimu povjerenja. Čestitamo! Ispravak. U zadnjem dvobroju S. P. pid prelamanju u pjesmi P o n o s od B o s n e « zabunom prelamača umetnuti su retci u »3. P o v j e s п i č k ; d a n«: »Iz oblaka ga str’jela takla« do »O d B o s п e o n j e p o n o s p r v i « uključivo, koji su se imali na­ staviti u pod razdjel bi »2. B e g o v s k o v i j e ć e iza retka: »D a, u ž e o v r a t s i n u p a k 1a«. KNJIŽEVNA SMOTRA. Anton-Lovre GanČević: Le antiche leggende di Francesco di Assisi e la critica Francescana di questi ultinii decenni. Studio critico con Appeudice di A п t o n i o D e m i c h e i i. Spalato — Tipografia Sociale Spalatina — 1908. Prezzo: 1 Cor. Najradosnije uzimamo pero u ruku, što možemo javiti široj publici, da se je evo i kod nas u Dalma­ ciji počelo zanimati sa franjevačkim stvarima. Meni je nepoznato, da je itko prije veleuč. Demicheli-a pozabavljo se e\ professo s tim pitanjem. Dok se ve^ćlimo takovu našem novom pokretu, dotle smi­ jemo r-eći, da i naše tlo mnogo obeća je, što će uzmoći i strani svijet zadiviti. Naše se nade opravda­ vaju već4z gore stavljene raspre profesora Demiche­ li-a. On zanesen za studijem sv. Franje pokušo je �96 Br. G. — Serafinski Perivoj — 1911. ispitati prvašnja vrela sa svim mogućim aparatom. radnju vruće preporučamo, jer je radnja baš kritički Sto je o. Robinson poduzeo na veliko, to je gosp. i stručnjački izvedena. Tko pak knjigu želi naručiti, neka se obrati na Demicheli uzeo na malo. Smijemo reći, da su ili jed­ naki ciljevii vodili. Profesor na spljetskoj realci gosp. samog pisca s ovom adresom: Anton Demicheli, pro­ Demicheli jedino se je posvetio u ovoj knjizi prouča­ fesor na c. k. vel. realci u Spljetu (Dalmacija). vanju prvotnih legenada o sv. Franji. Dakako da O. Bernardin Skrivanić, Duhovne vježbe za re­ prema tomu igje najprije da govori o životim sv. dovnike i svećenike, Rijeka, 1911. »Kuća dobre Franje, napisanim od Celano-a. Vrlo je zanimiv kri­ štampe« može se pohvaliti, da je i opet izdala novo tični studij pri ovim životim, koje cn kuša svesti u djelo, koje će bez sumnje biti na korist mnogome tačnu datu. Poznato je svima, kako se ta dva života, i svećeniku i redovniku,, a na ponos piscu — kapucini ako napisana od istog pisca, u mnogočem razilaze, skome redodržavniku fra Bernardimi Skrivaniću. ako ne dapače i protuslove. Moderni kritici kao Njegove D u h o v n e v j e ž b e opsežu 281 stranicu Sabatier i Tamassia nastoje da zataje auktorstvo tih u 8U, a krasne su i divne. Iz plemenita srca potje­ dvajuh života 1 omi Celano-u. Razlozi su im istom ču, pa nije ni čudo, da u srce diraju. U nas će se spomenuta razlika. Ipak što bilo da bilo pred silom u Bosni baš u srpnju držati za župnike-Franjevce argumenata gosp. Pemiclieli-a moramo da M priznamo mu.a.nu ua — duhovne duhovne vježbe, vježbe, U a VOgje vogje Ć će se tih puno trud olakunatoč svim onim varijacijama . e je zbilja auktor tili šatjj ako se odma)i obrate na oce kapucine na Ridvajuh života Toma Celano, drug Irug i suvremenik sv. ј ап ,бе. C' Franje, koji je bio prisiljen onakove različne ž’ . .. Fra Angjeo Nuić, Molitvenik, Mostar 1910. 0 istom Svecu napisati uslijed ondašnjih redo^dčk.m borba. Nakon Celano-vih divota gf . p Demicheli Ovaj kiasni i popularni molitvenik, koga često na­ uzima u pretres »Legenda Triiun Sbciorum«. Tko rod osobitO| radi p-eporuka traži, ugledo je i osmo ju je napiso i kako, kritički nam po .aziva veleučeni .izdanje. Naše preporuke ne treba — on je već dosta pisac. Iza ove Legende dolazi na red ona napisana poznat. Samo svakoga napućujemo, da se raspaod sv. Bonaventure. Gosp. Pemiclieli sa zadovolja­ čava u Mostaru u Hercegovini u franjev. samostanu. Dr. A, Knopfif r, Lehrbuch der Kirchengeschichte. vajućim razložim tumači nam sr.jtr, važnost i dob ovih legenada. Iza kako se je pisac na d ,o poza­ Freiburg m Breisgau, 1910. Ovo je peto izdanje bavio sa predstavljenim životim i legepdam, ©svrće glasovjte Knopflerove povjesti, koje broji s kazalom se takogjer i na neznatnija djela, Koja služe za fra­ XXVIII. i 8491Stranica.! Djelo druge slične crkvene njevačku stvar prvog vremena, i na one: Tome povjesti natkriljuje i s tim, što ima na svrsi i histoda Ceperano; Julijana da Spira i na nekoje latinske ričku kartu »orbis christianus saec. L—VI.« za cr­ stihove ostavljene od Tome Celano-a. Pri ovomu kvenu povjest toliko nužnu. Djelo naše preporuke auktor za usavršenje svoje rasp.e osjeća nužnim na ne treba. Naručuje se u Herderovoj knjižari u Freivesti i ono, što i kako najnovija kritika . Ciijena K 14.40, uvezanu K 16.20. drži. Megju zastupnike te najnovije kriti osip Stadler, Psihologija, Sarajevo, 1910. je: Sabatier-a, Voigt-a, Bonghi-a, Thcde-a, akladom kaptola vrhbosanskoga. 1 Walter-a Goetz. Na koncu svoje knjige auktor je Dr. Konst. Holi, Sturm und Steuer, Fin ernstes priložio jedan dodatak, koji nam služi kao sinopsa četiriju najvažnijih djela za franjevačku književnost, Wort iiber einen heikeln Punkt an die studierenđe t. j. dvaju Životd Celanovih, »Legende triju drugo­ Jugend. Freiburg im Bresgau, Herdersche Verva« i »Ogledala Savršenosti« (»Speculum Perfectio- lagshandlung. Preporučamo! nis«). Fr. A. Maria Weiss, Die Kunst zu Leben, Frei­ Pri svrsi ne možemo na ino, a da ne čestitamo burg, 1911. Ovo se vrlo krasno djelo dobiva u Her­ veleučenom gosp. piscu na sretnom uspjehu i da mu derovoj knjižari u Freiburgu. Neuvezano stoji Zaželimo i na dalje uspjeh, e bi nas opet doskora po­ 3.20, u platno uvezano 4.20, a u polukožu uvezano častio sa kojim onakovim djelom. Hrvatskoj publici 6 maraka. Preporučamo! Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja jcijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julian Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Prva hrvatska parna tvornica voštenih н в н н в i i i i i i i svieća i međičarskib proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničtvima za nabavu pravih i nepatvorenih voštani ca, stearinskih svijeća, crkvenog д!ја za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dužica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. — Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama. Рф- Za olakšati naručbu, valja tražiti cienik, koji se franko dostavlja, -рц tamanditno ) :: preporučuje velečasni^ 6 „ o. j?nicima i župskim uredima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica kršte/lih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, protokola, crkvenih računa i exhibita, krstnih, vjenčanih i smrtnih listova i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, u vlastitoj knjigovežnici. Službenih kuverata u svim veličinam a. Posluga b rza.: : Cijene umjerene. Skladište uredovnih stvari, kao papira i svih pisatih potrepština. �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 11». (Komanditno društvo) Preporučuje '• za molitvenika, p. Д јс а ,, poslova, što у ukusnom izrao Moderno uregjena ĆemaluSa ulici 172. n djela, brošura, karta, kao i svih ruku zasjecaju sa renije cijene. o knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Voniske narufbe otrauljoju se tezo l tofno. Slagaćl stroj „TIPOGRAF". Brzojavi: Vogler, Sarajevo. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0bb1818dee763aa2a3af916d3bfe771b.pdf 0258a07480a1fb6ed9d137ee4e5d369c PDF Text Text Perivoj serafinski LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, BROJ 7. 15. SRPNJA 1911. GOD. XXV. SADRŽAJ A) ČLANCI I PJESMA: 1. 0. Petar Grabić: Zanimivi sud modernog rabina 2. Dr. fra Franjo M. Blažević: Iz prošlosti crkve sv. Ivana Krstitelja u Kr. Sutjesci................... 3. A, Čičić: Nevrijedni......................................... 4. 0. Krsto Belamarić: Čemu slobodna Škola? . . B) 97 99 102 102 LISTAK. C) VJESNIK. Redodržavnik Mišić odlikovan. — Poglavica Bosne i Hercegovine osvjedočeni katolik. — Nedeljni počinak vojnika. — Nemaju bogoslovne književnosti. — Za naobrazbu katoličkoga klera. — Zaista ruski. — Jurisdikcijonalni ispiti. — Regjenje. — Odgogjena hodočašća. — Milodari za grad­ nju Iжзе sv. Antuna u Sarajevu 110 KNJIŽEVNA SMOTRA. 1. Dr. Jelenić: »Zdravo Kraljice!« i ljice i « ................... 2. Izvještaj društva za gradnju u Sarajevu . . . . 108 РПиНешг U p laćen i d io n ičk i k ap ital Ш г кп F I L I J A L E : u Banjaluci, Bjelini, ’čkoi diški, Lijevnu, B. Šamcu Travniku. Л ost] ć: Matija Lisičar: Pripovijesti. — i^nače'a kršćansko-socijalnog po­ ........................................... .111 Za upo. kreta . . . i T i :eg -vri? '•х ' .. LWH IIPOST IV fa Stocu i Zvorniku. V eleprodaj,ч, dah an a u svim spom m PALA U SARAJEVU. Bihaću Derventi, Doboju B. Gra­ > С' .cku, Goraždi, Sanskom Mustu, pestim a. T T i r i A t a l r a r n r k n r l i a l i f m i o Da)e hi. “ - rtJmove do 33 godine. Izdaje 4*',% založnice i J -L ip U L c lid riJ U v U J v iJ b liJ C t 5•/„ komu; „.ne ~ ..gac j . Cve su založnice i komunalne obligacije u Bosni i Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu vjegJ> tost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ug^rskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. R ankovrm o đ ifilifiT lip Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima ~ * “ - -Ј -А Ј - Ч Ј * kupone i vučene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačniče, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva - Daje zajmove na vrijednosne papire. -- Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrjednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom okloplienom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. O d i e l i e n i e Z ft r o b u han^e us,r°ieno odjelenje robe, kao što i posebno odjelenje za zemaljske proiz- * J J J * vode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijetn u trgovačku struku zasjecajućim dobavama,, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzeća. ...................... G lavn i su p red m eti iz v o za enhe ftljive i žito. ■ ,,A8BECURAZIONI GENERALI'* prima direktno ili putem filijala generalna agentura osiguravaj u .... tva_^PR O VIDENCIJA“ prima o si­ Kod banke opstojeća generalna agentura c. kr. povi, osigurav. ili Ispostava razne vrste osiguranja na iivot i proti vatre, a guranja za slučaj nesreće proti raznih žteta na strojevima i na drugim predmetima Kod banke je etablirano i „GLAVNO ZASTUPSTVO ZA BOSNU 1 HERCEGOVINU PRVOGA AUSTRIJSKOGA OPĆEGA DR U ŠT V A ZA O SIG URAN JE PROTIV NEZGODA* c prtma osiguranje svake vrsti protiv nezgodama po- jedinaca, radcnika, družtava 1 t. d.t kra&je. vodovodnih žteta: — nadalje prima osiguranja - protiv zakonite dužnosti jamstva, protiv prova! djece protiv nezgoda sa povratkom premije. �Prva hrvatska parna tvornica voštenib н н и и и ш и ii « ш u и svieća i rnedičarskib proizvoda М. LUKINIĆ, KARLO VAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuČa se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavništvima za nabavu pravih i nepatvorenih voštanica, stearinskih svijeća, crkvenog ulja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dušica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. — Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama, р ф - Za olakšati naručbu, valja tražiti cienik, koji se franko dostavlja. kao: matica krštenih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, protokola, crkvenih računa i exhibita, krstnih, vjenčanih i smrtnih listova i t d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, u vlastitoj knjigovežnici. Službenih kuverata u svim veličinam a. Posluga brza. — Cijene umjerene. Skladište в г е М ћ stvari, kao papira I svili pisaEih p M itio a . �serafinsri Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 7 0 . Petar Vlašić, Dubrovnik: SARAJEVO, 15. SRPNJA 1911. ----------- - Z ------ Zanimivi sud modernog rabina o Isusu i Evangjelju. 1. Odjek na Drewsove napadaje. Uzbunjenost, koju je prouzročio dr. Artliur D r e w s sa svojim bezočnim napaaajem na povjesnost Isusove osobe1), dočini se stišala u širim ma­ sama naroda, nije se stišala u učenjačklm krugovima. Tu se i nadalje pojavljuju skupno ili pojedince glasovi protiv Urewsovih nazora u »Christusniytlie«, a gla­ sovi su to prvaka njemačkih protestantskih bogo­ slova, ubrajali se oni megju rae onaliste ili ne Do svrhe prošle godine 1910. izišlo je o tom pitanju — u koliko je meni poznato — devetnaest znamenitijih spisu, većeg ili manjeg objasna, u kojima se pobijaju L)rewsove izmišljotine i brani se povjesnost Isusove pojave"). Megju ostalim čuvenim rat onalistUna pro­ govorili su o tom: Ad. J i i l i c h e r : Hat Jesus gelebt? (Halle.) H. Zi ni me r n: Zum Streit um die Christenmytlie. (Berlin.) H. NVei nel : lst das liberale Jesusbild widerlegt. (Tubingen.) H. von S o d e п: Hat Jesus gelebt? (Berlin.) K. A. D i e t z e : Kritische Bemerkimgeu zur neuesten Auflage von A. Drevvs »Christusmythe«. (Berlin.) Svi ti racionaliste ustaju otvoreno i odlučno na obranu Isusovog povjesnog opstanka. Čudnovato! Zazbilj čudnovato! Oni, koji svojim razvratnim spi­ sima potkopavaju ugled Isusov, i prikazujući Ga prostim čovjekom u istinu niječu Isusov povjesni op­ stanak; niječu naime Isusa, kakova nam Evangjeliste u suglasju sa starodrevnom kršćanskom pre­ dajom predstavljaju, — sad dižu toliko graje, što se u njihovom taboru našo jedan, koji je pošo malo dalje, te zanijeko opstanak i tog racionalističnog ili kako Ga oni nazivlju, »liberalnog« Isusa! A ipak, ako ') V. br. 1. i 2. „Seraf. Perivoja" t. g. a) Svih je devetnaest naveo i u kratko ocijenio Wi n d i s c h u prot. časopisu: „Theologische Rundschau" XIV. (Tu­ bingen 1911.) str. 114-137. 000. xxv. ćemo iskreno govorit, korak I)rewsov logični je za­ ključak radiohilstičnih premisa. Ako je dopušteno bez temeljitih razloga zanijekat povjesni opstanak cvangjeoskog Isusa - pravog Boga i pravog Čo­ vjeka — zašto se ne smije stavit u sumnju ili naprosto zanijekati povjesni opstanak njihovog »liberalnog« Isusa? Da je opstojo evangjeoski Isus imademo kud i kamo više dokaza, nego li ih racionaliste mogu iz­ nijeti u potvrdu njihovog »liberalnog« Isusa, prostog naime čovjeka bez oznake Božanstva? Najčudnovatije i najzanimivije u ovoj najnovijoj prepirci o IsčSJ jest što je u obranu Isusove povjesuosti progovorio i čuveni židovski rabin dr. Gottlieb Kl e i n, sveučilišni profesor u Stockholmu. Nje­ govo djelce pod zvučnim naslovom: »l st J e s u s e i n e hB| t o r i s c h e P e r s b n I i c h k e i t« — Je li Isus povjesna оч ba? (Stockholm 1910.) pobudilo je veliko zanimanje po Njemačkoj.') Nije velikog opsega, e obuhvaća nego ciglih 40 stranica običnog ” formata, ali je važno, jer u njem progovara uvaženi Lžidovski r abi l i , koji dobro poznaje prošlost svo­ jega naroda, kako se to iz ovog i drugih Kleinovih spisa može razabrati, a opet govori o Isusu, i to ob onom Isusu, koga su njegovi pregji svom silom na­ stojali pogubiti, pa su ga i pogubili. U doba, kad i iiežidovi napadaju Isusa i hoće Ga iz povjesti istisnu­ ti, ne bi bilo ništa čudna, da se je i dr. Klein već »iz načela« priključio Drewsu i pomogo inu u »doka­ zivanju« Isusove nepovjesnosti; a kad tamo židovski rabin dr. Klein ustaje javno u obranu Isusovu i poka­ zuje dokazima uzetim iz starodrevne predaje svojeg naroda, da je Isus u istinu opstojo i da je u glavnom istina ono, što o Njem Evangjeliste pripovijedaju, jer se to pripovijedanje u velike slaže sa tom staro­ drevnom židovskom predajom, koja nam je sačuva­ na većim dijelom u Tahnudu, kod Josipa Elavija (»Antiguitates«) i u spisima uvaženih davnih rabina. Evo nekoje Kleinove isporedbe megju židov­ skom predajom i Evangjeljeit). 2. Židovska predaja u Evangjelju. Otrag devetnaest vijekova — piše dr. Klein — bile su tri glavne religiozne stranke kod Židova: ‘) Spor. ocjena u „Neue Ziircher Zeitung" br. 2, t. g. 1911. �98 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 191 i. stvo Ivanovo, po uvjerenju Židova, bilo je uzrokorri propasti Irudove.«1) liillelov usklik potsjeća na le­ gendu, no to svejedno vijesti o umorstvu Ivanovu po Irudu ne umanjuje istinitosti. Zanimivo je, da Klein u metodi Isusovog propo­ vijedanja nazrijeva metodu podučavanja ondašnjih rabina. U Talmudu čitamo, da je način propovije­ danja bio ovaj: Učitelj uzeo je tekst sv. Pisma, pročito koji redak, pa je stao tumačiti i priopćivat svoje misli odnosno na ovaj redak. Isus je u istinu tako više puta naučavo, a klasičan'je primjer kod L. 4, 16 i dalje, gdje čitamo: »I d o g j e ( I s us ) u N azaret, gdje b j e š e o d r a s t o , i ugje poobičaju s v o m e u dan s u b o t n i u z b o r n i c u i u s t a d e da č i t a . I d a š e mu k n j i g u I z a i je, i o t v o r i v š i k n j i g u n a g j e m j e s t o , g d j e jedna se uporno držala Mojsijevog zakona, doslovno ga tumačeć ( S a d u c e j i ) ; druga je povrh pisanog zakona držala obvezanom i usmenu predaju ( F a r i ­ zej i ) ; treća je bila liberalna stranka, koja je zastu­ pala universaHstičmi nauku proroka; na čelu te stranke stajo je čuveni rabin Н i 11 e 1. Te su tri stranke bile u neprestanom megjsuobnom trvenju, ka­ ko to razabire iz Talmuda i pripovijedanja J. Flavija. A baš više puta dotiču se Evangjeliste tih prepiraka, u koliko su se na Isusa odnosile. Iz nekih potanko­ sti Evangjelista možemo sasvim lako zaključiti, da su Evangjeliste bili dobro upućeni u nazore pojedinih stranaka, te time dokazuju istinitost svojeg pripo­ vijedanja, kao i to, da su živjeli baš u ono doba, o kojem pripovijedaju. Farizeji su uprav karakteri­ stično ocrtani, kako nam ih i židovska predaja pred­ stavlja: bili su to licemjeri, koji su se gradili praved­ nicima, skrupoloznim obslužiteljima zakona, a ova­ mo su bili narodni krvopije, njegovi zavoditelji i upropastitelji. Zgodno ih — veli Klein - - isus na­ zivlje »obijeljenim grobovima«; a tu prspodobu tu­ mači židvoska predaja u tom smislu, da su farizeji često bijelili grobove, samo, da ih mogu iz daleka opaziti i ubjegnut ih, da se po taj način i u tome istak­ nu kao revnitelji opsluživanja zakona; po zakonu naime bilo je zabranjeno dotaknut se grobova. Isto su tako i Saduceji vjerno prikazani. Talmudiste o nji­ ma vele, da nijesu priznavali Uskrsnuća od mrtvih, a to isto Evangjeliste o njima pišu (Spor. Mt. 22, 23— 33. Mr. 12, 18—27. L. 20, 27—38.), a što Isus, da ih pobije, nije naveo kojegod jasno mjesto o uskrsnuću iz proroka, nego nejasno iz Pentateuha, to je za to učinio, jer Saduceji drugih knjiga Svetog Pisma ne priznavahu do samih pet knjiga Mojsijevih. Isus se dakle poslužio, da Saduceje pobije, njihovim vlasti­ tim oružjem. Na ovo pripominje dr. Klein, da bi ova vijest bila dostatna, da dokaže povjesnost Isusovu, i da to zanijekati može samo onaj, koji je izgubio svaki smiso za nepristrano promatranje novozavjetne povjesti.1) Vijest o umorstvu Ivana Krstitelja (Mt. 14, 1—12. Mr. 6, 14—29. L. 3, 19—20; 9, 7—9.) sačuvala nam je i židovska predaja, koja donekle upotpunjuje evangjeosko pripovijedanje, jer kaže, što se zbilo od gla­ ve Ivanove, koju je bila uzela žena Irudova. »Hillel je vidio glavu Ivanovu plivati povrh vode, te je uskliknuo: Jer si ti krstio pogubiše te; a konac onih, koji su te pogubili biti*će, da će i oni biti pogublje­ ni.« Kao tumač ovog Hillelovog usklika može slu­ žiti, što Josip Flavij o istom dogogjaju veli: »Umor­ m e n i i t d ___ I z a t v o r i v š i k n j i g u d a d e s l u z i , pa s j e d e : i s v i u z b o r n i c i g l e d a h u nanj . I p o č e i m g o v o r i t i : D a n a s se i z v r ­ ši o v o P i s m \ u ' u š i m a v a š i m . . . « . U toj sličnosti megju Isusovim podučavanjem i metodom podučavanja, o kojoj govori starožidovska predaja (u Talmundii sačuvana) vidi Klein dokaz »prvog reda« u prilog povjesnog Isusovog opstanka i isti­ nitosti evangjeoskog pripovijedanja. Još je zanimivije, što dr. Klein veli, da je i »Isu­ sov najsvetiji zapis, koji je ostavio svojim učenici­ ma-, naime » Oč e na š«, stastavljen po propisima ondašnjeg židovskog obrednika, pa i to dokazuje, da je Isus u ono doba u 'istinu živio. Po židovskom pro­ pisu molitva je morala sastojat od s e d a m p r o š ­ n j a ili eulogija, a dijelila se u tri dijela: počimala je jednom himnom, uzveličavanjem Boga, a zvao se taj dio ro&’ (Šebah) = uzdavanje hvale. Slijedilo je pi­ tanje kakove milosti, a zvao se taj drugi dio n7ĐP (Tefila) — molitva; a svršavala je cijela molitva sa ГРЛ1П (Hoduja ili Hodaja) == slava Gospodinu. Ovaj red u istinu se i nalazi u Očenašu kako ga nam je Matej 6 10—14 zabilježio; i to evo kako: I nDtr (Šebah): 2. Pridi kraljestvo Tvoje. 3. Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji. II ГЛСЛ (Tefila). 4. Kruh naš potrebni daj nam danas 5. I oprosti nam dugove naše, kako i mi opra­ štamo dužnicima svojim. 6. I ne uvedi nas u napast, no izbavi nas oda zla. III ГРЛП (Hoduja). *) U naznačenom djelu str. 22\ gdje je označeno djelo odakle je ovaj navod uzet. ') Klein je ob ovom umorstvu potanje raspravljao u »Zeitschrift fiir die neutest. Wissenschaft«, sv. II. str. 346. b j e š e n a p i s a n o : D u h je G o s p o d i n o v na �Iz prošlosti crkve sv. Ivana Krstitelja^u'Kr. Sutjesci. 99 7. Jer je Tvoje kraljestvo i sila i slava u vijeke 3. Isus u svjetlu židovske predaje. Arnen1). Da radnjom ne oduljim mimoilazim dosta toga Opširnije je Klein progovorio o »Očenašu« u dru­ iz Kleinove rasprave, niti se upuštam u potanko gom svom spisu »Die urspriingliche Oestalt des Va- pretresavanje njegovih nazora, koje je, kako sam terunsers«1), ovdje još u kratko pridodaje, da je i veli, višegodišnjim iskustvom steko. Jedno samo sadržaj »Očenaša« učinjen u smislu ondašnjih židov­ pri svrsi ističem, što je za nas katolike veoma utješskih mesijanskih želja. Dok se prva Kleinova tvrd­ Ijivo: po priznanju uvaženog modernog rabina staro­ nja, da je red Očenaša po židovskom Obredniku onog davna židovska predaja bjelodano svjedoči povjesvremena učinjen — može držati vjerojatnom, jer iiu istinitost Evangjelja; Utemeljitelj dakle vjere na­ tim Očenaš ne gubi ništa od svoje uzvišenosti ni iz­ še, Isus Hrist, prikazuje nam se u svjetlu židovske vornosti, to se druga tvrdnja Kleinova mora krivom predaje onakovim, kakova nam Evangjeliste opisuju, i neosnovanom nazvati: jer židovske želje odnosno a to je, da je On p r a v i Bo g i p r a v i č o v j e k. Naravski, po židovskoj predaji direktno i jasno na budućeg Mesiju znatno se razlikuju od prvih triju prošnja u Očenašu, \ njihovo očekivanje kraljestva to ne slijedi, ali slijedi indirektno kao nužna poslje­ Božjeg (»Adveniat regnum tuum«) sasvim je razli­ dica te predaje. Kad je dokazana povjesna vrijed­ čito od smisla, koji je Isus dao drugoj prošnji Oče­ nost Evangjelja uopće, kojim se pravom može za­ naša. U ostalom potpunim pravom kaže d-r. Klein, nijekati povjesna vrijednost onim dogagjajima i či­ da je u Isusovo doba kod Židova bilo uvriježeno oče­ njenicama u Evangjelju opisanih, koje nam dokazuju kivanje kraljestva Božjeg t. j. Mejsijina, kao što je Isusovo Božanstvo? A ako su i ti dogagjaji povjesno bila u njihovom srcu i nada, »da je blizu« to kra­ istiniti, onda ftema drugog izlaska do priznati Isusa ljestvo. Da nije toga kod Židova bilo, ne bi bio Isus pravim Bogom. Racionaliste toga neće da priznadu, onako često i zanosno govorio pred Židovima o tom ni moderni rabin dr. Klein neće da povuče nužne za­ kraljestvu: i ova dakle okolnost dokazuje kako lije­ ključke iz svojih premisa, pače- i on kao i raciona­ po Isusovo propovijedanje stoji u skladu sa ondaš­ liste odlučno poriče Isusu aureolu Božanstva, no sve njim religioznim židovskim težnjama, pa je i to jedan to ipak u stvari ne mijenja ništa. Je li dokazana po­ dokaz više, da se je Isus mogo u ono vrijeme po­ vjesna vrijednost Evangjelja zdrava logika sili nas javiti. A da se je u istinu pojavio, to nam opet do­ da priznajemo i Božanstvo Isusovo, kao što su u kazuje način, kojim su Evangjeliste Isusa prtakzali. istinu i priznali toliki veleumni tečajem devetnaest Da je Isus izmišljena osoba — kako Drews hoće — stoljeća i milijuni vjernika s njima. Dr. Klein završio je svoju raspravu ovom zna­ ili kakav kršćanski mitološki junak (heroj), to bi Isus moro sasvim drukčije biti prikazan nego li jest. čajnom izjavom: »Rezultat mojeg tridesetgodišnjeg Poznato je, da je već za prvih vremena kršćanstva istraživanja na polju novozavjetne povjesti jest du­ bila velika napetost megju Židovima i kršćanima: boko uvjerenje, da je Isus iz Nazareta povjesna oso­ napetost, koja je više puta bila povodom žestokih ba; ta činjenica počiva na tvrdom temelju niti će ili sukoba, je li dakle moguće i zamisliti, da bi kršćani ijedna filozofija oboriti!« Mi možemo potpunim pra­ bili uzeli za utemeljitelja svoje vjere jednog Židova, vom upotpunit ovu izjavu i kazati: »Rezultat istra­ i to baš u duši Židova, koji je svoje djelovanje ispr- živanja prvih veleuma svjetskih ne kroz trideset go­ vice ograničio samo na Palestinu, a tek učenicima dina, nego kroz devetnaest stoljeća jest duboko uvje­ svojim naredio, da propovijedaju njegovu nauku po renje, da je Isus iz Nazareta, pravi Bog, kao što je i cijelom svijetu? Da On (Isus) nije povjesna osoba, pravi Čovjek; to je činjenica, koja počiva na tako bez sumnje Evangjeliste ne bi Ga bili Židovom pro­ tvrdom temelju, da ju znanost nigda oboriti neće!..« glasili, nego bi Ga bili u drukčijem svjetlu prikazali. Jer su ga dakle kao Židova opisali mora se zaklju­ čit, da je On u istinu opstojo. Dr. fra Franjo M. B lažević:----------------------------‘) U Vulgati i u običnim grčkim tekstima nema ovog do­ datka Očenašu, nego se završuje sa »izbavi nas oda zla“ kao sedmom prošnjom. No nalazi se na nekojim uvaženim tekstima (hr Wm) a glasi u izvorniku ovako: Stt aoO I otiv jtaacXeia xać r) ouvapcc; xal тђ бо£а toui; acđivac;. ijrftv. Spor. Eb. Nestle: Novum Testamentum graece et latine.. . cum apparatu critico. — Stutfgart 1906. u bilješci pod Mt. 6 13. 3) Izišla je kao prilog ovećeg djela D. Kleina: „Der alteste christliche Katechismus und die judisehe Propaganda-Literatur. Berlin, 1909. Iz prošlosti crkve šv. Ivana Krstitelja u Kr. Sutjesci. з. Cim u podzemnu crkvicu stupiš već te neko čudnovato čuvstvo obuzima. Tišina i ono tajinstveno svjetlo doziva ti u pamet, da si u mjestu, koje nije za svakidanje svrhe odregjeno. I nehotice �100 Вг. 7. — Šerafinski Perivoj. — l9 l t . ti dolaze na usta riječi: »Pokoj vječni đaruj im Go­ to ti prvi već korak u crkvu vadi iz grudih usklik: spodine!« Te ti riječi mami natpis, koga na plafonu »u istinu je ovo mjesto sveto!« Sve štogod vidiš po­ srednje lagje čitaš — donja bo crkva ima tri lagje tiče te na pobožnost, budi u tebi čuvstva strahopoči—. »Beati mortui qui in Domino moriuntur« — »Bla­ tanja prama kući Kralja kraljeva. Na to te potiču ženi mrtvi, koji u Gospodinu umiru.« Vidiš vrhu krasni oltari, njih tri na broju, od kojih je glavni naj­ sebe obične znakove smrti, koji ti u pamet dozivaju: ljepši, a ujedno i najskupocjeniji. Za krasnu izved­ memento mori: sjeti se smrti! A1 da te možda ne bi bu ko li oltara to li propovjedaonice jamči samo ime strah zbunio, pogledaj na znak otkupljenja, koji je glasovite svjetske tvrtke Stuflesera. Osobito je uzajedno s onim smrti naslikan i sjetit ćeš se da je kusna propovjedaonica, koju naokolo rese reliefi tro­ Isus smrt pobijedio, da je smrt samo prelaz u bolju jice sv. otaca, dok s nebnice gleda Uskrsnuli Spasitelj domovinu. Pokoj vječni daruj im Gospodine! jer na puk, za koga je krv svoju prolio. Stol velikog oltara počiva na četiri ka­ u desnoj Iagji smješćen je menita stupa, te je od mra­ grob dobrog kralja Stjepana mora, a djelo je sarajev­ Tome, i to u onom istom skog klesara Lužine! kamenom sanduku, u kom je i našast, samo je pod­ Na to te potiče sama nožje novo. U lijevoj opažaš nutarnja gragja! Srednja novu grobnicu, koja u sebi naime lagja betonirana, dok krije kosti dvojice zemljaka su druge dvije ciglom izve­ Varešana, dvojice biskupa dene. Čitava ova slota be­ Franjevaca Lučića i Ilijića, tona kao i rečenih svodova a ploča nad grobom kazuje počiva na velikim i jakim ti kad su umrli, a ujedno stupovima, koji su prema te moli, da ih se molitvom ostaloj crkvi omaljani, te tim sjetiš*1). Bacivši još kratki načinom uresu crkve mnogo pogled na mramorni oltar, doprinose. A šta da rečemo koji u pozadini crkve na o samoj maljariji, koju je dva isto mramorna stupa poznati već u Bosni i izvan počiva, te uz „pokoj vječniм nje maljar Antonini izveo. ondje: počivajućim ostavimo Kako se je braći dopala vi­ ovu crkvicu, da se n gornju dimo najbolje iz same prizna­ popnemo. U tu svrhu treba nice, koja je iza svršenog da se uz 27 stepenica pe­ djela maljaru izdata. Mi mo­ njati, a da ti se možda ne­ žemo svoj sud u kratko ovim sreća ne bi dogodila čuva riječima izraziti: Krasno i to jaka željezna ograda. Već time smo sve rekli. Boje u smo pročelje crkve — koja tu svrhu upotrebljene tako­ je mimogred budi spome­ ve su da niti su previše nuto u romanskom Stilu jasne niti pretamne, što se gragjena — pripravlja te na najbolje iz samog svjetla Podzemna crkva sv. Ive u K. Sutjesci krasan utisak i pogled, ko­ crkve vidi. Po srednjoj laga ti ponutrica pripravlja: gji redaju se slike ovim Oni mnogobrojni stupići, što no se jedan do drugoga redom : u prezbiteriju u medaljonima prestavljeni su redaju, veliki prozor na sredini pročelja, sama izradba četiri evangjeliste, zatim sv. Ilija i sv. Juraj, a za ovim istoga, sve te to mami, da što prije unutarnjost raz­ dolaze sveci iz reda franjevačkog, i to: sv. Вопо motriš, jer si sam misliš, ako je pročelje i vanjština Kapistran, Ljudevit, Elizabeta, Didak, Janja Asiška, ovako krasna ni ponutrica neće sjegurno za njima Pashal, Ruža, Viterbska, Katarina Bononska, Bernardin zaostati. Sienski, Ljudevit Tolosanski, Elizabeta Portugalska, Pak i u istinu, tomu je tako! Jer dok ti već Margarita Kortonska, te Petar Alkantarski. Apsidu iza sama vanjska uredba crkve čudnovata čuvstva budi- velikog oltara nresio je umjetnik krštenjem Isusovim. Čitava je maljarija izvedena a fresco. Dok nam se oko pase na krasnoj izvedbi ponu') Natpis priopćen u Franjevački Glasnik (1895.) str. 170i 235 mjestimice je pogrješan. trice, dotle se je i na zdravstveno gledište pazilo �Iz prošlosti crkve sv. Ive u K. Sutjesci. 101 te su u tu svrhu provedeni ventilatori, koji ne samo koju su podigli, punim pravom mogo je godine 1910. da su s rečenog gledišta zgodni, nego takogjer i su­ »Bbsnischer Bote« napisati, da je »eine der sclmnhoći crkve mnogo doprinose. Ovdje još spominjem sten im Lande« jedna od najljepših u zemlji! Bog kao nuzgredno, da je crkva duga 39 metara 40 cm, a dragi blagoslovio sve one, koji su ma čim pripomogli, široka 18 metara 10 cm, te je običnim svetkovinama, da se onako krasno djelo uzdigne i dovrši, a narod nedjeljama puna pobožnog puka, dok je za veće blag­ one župe znat će i nadalje cijeniti, štovati, ljubiti dane premalena, a da bi mogla sav onaj puk obuhva­ one, koji su se za nj toliko žrtvovali, koji ga ni u titi, koji dolazi,^da se Bogu pomoli i svoje mu potrebe prikaže JoŠ ću te dragi štioče da odve­ deni na pjevalište, gdje su smještene nove orgulje, kojima jednakih, izuzam jednu u Bosni crkvu, nećeš naći. Orgulje su djelo prve hrvatske tvor­ nice orgulja, harmonija i glasovra u Zagrebu M. Heferera Udove i sinaGragjena su u pneumatičkom susta­ vu koji je mnogo zgodniji, a ujedno i durećniji od dosadanjih sustavaKlavijaturu sačinjava dvostruki manual sa koplama od 5.5’ oktava, dok pedal obuhvaću 2.4’ oktave. Regi­ stara ima 13, koji se ovim redoin redaju. Geigen-Prinzipal 8, Flautodolce 8, Bariton 8, Dolce 4, Prinzipal 8. Gamba 8, Liebl. Gedekt 8, Travers-fldte 4, Regal 4, Mixtur 4 f 2 2/з, Subbasforte 16, Subbas piano 16, Cello 8. Milota pojedinih regi stara teško se da opisati, to treba čuti. Zato se niti najmanje ne čudim, da su se neki domaći glazbenici ob orguljama najpohvalnije izrazili, a zagrebački ko li graditelju to li braći na uspjehu dotično na sretnom izboru Čestitali. U drugom pjevalištu — sa strane poslanice kraj velikog oltara — u kome braća svaki dan svoje molitve obavljaju, nalazi se stari or­ gan, koga je pokojni fra Blaž Jošić od nekoga magjarskog grofa, komu je latinsku pjesmu spjevo, — u čem je mimogred rečeno Jošić vještak bio — na dar dobio. A sada te, dragi čitaoče ostav­ P onutrica nove crkve sv. Ive u K. Sutjesci. ljam. Prikazo sam ti u kratko prošlost kao i sadašnjost crkve. Ako ti vrijeme, a i ministar financija dopušćaju, po­ vrijeme najgorih progonstva ostavili nijesu. Onima, trudi se, da sam osobno ovu velebnu zgradu vidiš. koji će osobno na samu svečanost doći, da zgradu Vjeruj mi ne ćeš se pokajati, jer ćeš naći nešto što .'ide i braći čestitaju, priključuje se i pisac ovih re­ se svagdje ne vidi! daka, želeć, da ni u buduće ne sustaju braća u radu Da završim! Sutješka braća Franjevci mogu za Boga, rod i franjevački red! se djelom na slavu Božju učinjenim ponositi. Crkva, �102 Br. 7. — Serafinski Perivoj. Fra Augustin Čičić, Sarajevo. Nevrijedni. Pokraj puta oprli se o tarabe gradskog parka Čudni druzi, poderanih i kaputa i pantola. O vratu im mašna visi precrvena i prežarka. Zgledaju se svjesna braća od veselja ili od bola? Pa ni čudo — s alkohola U očima krijese im se do tri sunca svijetla i jarka! 191 I što jošte, gladna vaši: nek ti i to bude; АГ kud brodi lagja vaša, kud smjeraju misli čedne: Tu stojite pune sate, sramoteći dobre ljude. Gdje vam s pića srce trune, miso staje, obraz bijedne, Na radnika ruke vrijedne Monopol ste zauzeli. — Njih pozivam da vam sude! I ja imam braću svoju ko dva hrasta, dvije stijene, Od djetinjstva muku muče i po danu i po noći. Čudo pa još dušom dišu, da se davno ne skamene S nesmiljene suze puste, otkad im se s oka toči Nijesu naši. Naši momci i pjani se stide toga, I tim jošte s alkohola ne ljeskaju zvjerski oči, A da ljude putem mjere ni pomislit ne može se. Još tu koji da se koči, Čudna družba u zrak gledmi, pa sred smijeha grohotnoga Pa da radu čast povrate, pa da ljudstvo procijene?! * Zagrle se čvrsto braća, rekao bi, da su blese. Kad najednoč rasture se — Pokraj puta oprli se o tarabe gradskog parka Jednom S glave kapa pade; a on prosio, da joj Čudni druzi, poderanih i kaputa i pantola. Boga!! O vratu im mašna visi precrvena i prežarka. Zgledaju se pjana braća od veselja ili od bola. I sad opet skupiše se pjani druzi; nešto zbore Pa ni čudo: s alkohola Upirući prstom nekud — a to mladi iratri idu: U oči im udarila do tri sunca svijetla i jarka. Bosa čeljad, glave gole, n;t što šapću nit govore, U rukave ruke djeli u čednosti i u stidu, Nijesu naši Naši momci još u poslu suze toče Ko da riječi reć’ ne smidu. Izdišući s teške muke i napora sve u krvi. A za glavu mislim ne bi burne digla razgovore. По nokata dogorje im, i već pravo svoje hoće. I vrijeme je! Pa još danas pred njih stat će pjesnik Nu što zato? Eto tu ih popljuvala pjana r lja, prvi: Na po puta, nek svak vidi; ko je luda, nck se smije; Neka umru lijeni crvi S porugom im jedan viknu: pogledajte svetih hulja, Bili gazde iT fukare! Na rad, na rad živjet ko će!! Zanosni su ko serafi, kad ih rujno vino grije! — Mladi fratri tek hitrije Projuriše, obasjani kao biser usred mulja. O. Krsto Belam arić, profesor: ------------- J i progjoše kao sjene, a u sebi praštal Prostila su smjerna braća — аГ sad pjesnik riječ ima Nevrijedna vaši gladna, svi vam raji pretjesni Ba podmire želje vaše: vam’ i vašim trbusima. A sad tijem angjelima Sto psujete bezobzirno, kad vam ništa krivi nisu. Niti njima maj ne cvate — osama ih teška bije, Sve od zore pa do mraka ti krvavo suze toče. Moleći se svome Bogu, a da sunce vas ogrije, I uz knjige danju, noću prsa lome: a sad hoće U prirodu da pokroče, Da udahnu svježa zraka, pa će opet ko i prije . . . Ti ne znaju sreće druge što imaše osta vama, Neka vama bolje bude, neka vaše zvijezde svijete; U zidine hladne i teške ponijeli su srca sama Da na križu raspinju ih, a sve za te mio svijete. I vi još ih sad psujete, Pjani skoti, pjani svati, pjana družbo neoprana! Čemu slobodna šk ola? 4. Kakva su prava države u školi i nastavi? Tko ima i zrno soli u glavi, taj odmah neće nijekati državi svako uplićanje u školu i nastavu. Sve kad drugoga i ne bi bilo, sama okolnost, da se u školi uzgajaju i dižu budući državljani, bila bi do­ statna, da se i državi priznadu stanovita prava na školu 1 školsku obuku. I država je neko zakonito društvo, koje imajuć svoj cilj, nužno treba da po­ sjeduje i ona sredstva, kojima će se služiti za po­ stignuće svog cilja. Želimo Ii dakle u ovom poslu točno opredijeliti prava i dužnosti države, stavimo samo časkom pred oči njezinu svrhu, pa ćemo po tom lasno označiti opseg i granice, do kojih državna vlast u ovoj stvari može doprijeti, ali ih ne smije prekoračiti bez uštrba i povrede tugjili, viših i svetijih prava. Moderni političari i svi prama Crkvi zlo raspo- �Čemu slobodna škola? 103 loženi ljudi, polazeć sa krivog i skroz natražnog sta­ vlasti, treba, da u poslu škole i školske obuke u pr­ novišta: »sveinogućstva države«, njezina prava vom redu podupire one činbenike, koji su naravnim preko izma povećavaju, razmiču joj granice do ne­ i Božjim zakonom zvani, da uzgajaju mladost. Dr­ vjerojatne daljine, ter joj sMimice sve na svijetu u žavi je stroga dužnost, da u ovom pitanju štiti i po­ ruke tiskaju, ne isključujuć ni pitanja vjere i kr­ štuje prava roditelja, da se obzire na prava Crkve, šćanskog morala. Oni, koji nemilice postrizavaju jer bi inače promašila cilj. Državi naime za nje­ krila crkvenoj vlasti iz bojazni, da Crkva svojom zine svrhe dostatno je, kad imade jamstvo, da iz vrhovnom vlasti ne bi po čemu postala država u škole neće izlaziti elemenat njoj protivan i javno­ državi, ne uvigjaju, kako svojim teorijama sami se­ me poretku štetan, nego da će se tu podizati čestiti bi protuslove, buduć kad daju pravo državi i u cr­ gragjani, što će kašnje i samoj državi od pomoći i kvenim stvarima stvaraju crkvu u Crkvi. Očito je koristi biti. Više od ovoga država tražiti ne može, da ti ljudi malo mare za razloge, da oni niti znadu buduć je tim u sve i po sve postigla svoj cilj. A da niti istražuju: koji je cilj državi; pa kakvo onda ču­ država u poštivanju i zaštiti roditeljskih i crkvenih do, da su i u poslu škole njihovi nazori krivi i poj­ prava za to sve imade najbolje jamstvo, to kaziva movi pomućeni? Uznositi državnu vlast nad svaku povjesnica i svečane izjave istih naših neprijatelja, drugu, isticati njezina prava nad naravna prava ro­ tako da bi nam bilo i suvišno o tome direktno go­ ditelja i Božanska prava Crkve, to je njima prosto, voriti, kad smo gore već spasonosni rad crkve istaknuli. to je sasma naravno i pravedno! Mi njihovim putem nećemo stupati, već držeć Ako ćemo da savjesno sudimo, priznat nam je, se one: »dajte, što je carevo caru, a što je Božje da državi nikakve usluge ne čine oni, koji proglaBogu«, kad smo gore kazali cilj Crkve i prama to­ sujuć^ju izvorom svih prava, uzdižu istodobno nad mu odmjerili njezina prava i dužnosti u uzgoju mla­ svaku drugu vlast na zemlji. Odatle državi ni pri­ dosti, ovdje nam ne preostaje već zaviriti u cilj i vidne koristi, jer dolazi u sukob sa pravim, što su svrhu države, pak ćemo Jasno doći do granice, pre­ i vremenom starija, a opet po svojoj naravi jača i ko kojih njezina vlast ne bi imala prelaziti. stalnija. Ovim zlobnim i štetnim razmicanjem gra­ Držimo, da ne ćemo ništa pogrješha kazati, ako nica državne vlasti polučuju se samo beskonačne kako nam žalosno prama mišljenju pametnih i nepristranih ljudj granice razmirice, trvenja i borbe, koje svakome štetu nanose, a državu državne vlasti i moći svedemo na: »očuvanje pra­ iskustvo priča va pojedinih gragjana«. Jest, narodi su se, obitelji ponajvećma rastrajaju i javni poredak na svijetu i pojedinci pod okriljem države baš zato okupili, da ruše. mogu svoja prava bolje zaštititi, te da im u vršenju Mi se ne možemo dosta načuditi kratkovidno­ istih nitko ne smeta. Država im je dužna jamčiti za sti i zlobi modernih nekih ljudi, koji prem u duši pro­ sveta i nepovrediva prava njihovih osoba, njihove tivnici do jedne vlasti i auktoriteta, usugjuju se ipak časti i zemnih dobara, te u slučaju potrebe i oru­ u pitanju škole i nastave zauzimati čudno, sveosve žanom rukom u pomoć im priteći. To je eto cilj i natražno i toli uzvisivanoj slobodi protivno stano­ svrha državne vlasti, kojoj izvor nalazimo u sa­ vište, ne zaziruć ni od monopoliziranja škole sa mome Bogu, začetniku svake vlasti i svijuh prava strane države samo da im je nejač oteti vlasti Crkve na svijetu. i uplivu vjere, makar se takova šta i kosilo sa na­ Kad država svojom moći i sredstvima, što su ravnim zahtjevima roditeljske vlasti. Roditeljska joj na raspolaganje, sve ovo točno i savjesno ispu­ prava i prava Crkve izgledaju za nje ko neka ne­ nja, onda ona potpuno odgovara svome cilju; onda mila strašila, pa bi diždume uzgoja ragje predali u su njezini narodi zadovoljni, obitelji sretne, a poje­ svačije ruke, nego dopustiti, da u školu zaviri na­ dinci Ijubavju prama vlasti opojeni. A kakvo je ravni žastupatelj roditelja ili predstavnik Crkve. A istom odatle korist državi i ljudskoj zadruzi, svak takovim postupkom rade li ti ljudi u prilog državi? će lasno uvidjeti, jer srećom i zadovoljstvom poda­ Ne, jer tim izopačuju red naravi, a da i ne iznosimo nika država se mirno razvija, postaje jaka, da joj jasnih odredaba Božjih. Tako izvrćanje naravnoga nijedna/ izvanjska sila ne može nahuditi, a to sve reda ruši roditeljsku vlast, obara iz temelja obitelj, ljudsku zadrugu u životu uzdrži i u svakom dobru a da onda ni državi nije dobro, to bi i slijepci lasno krijepi. U ovo malo redaka označismo svrhu drža­ vidjeti mogli. Prepisujuć pravo uzgoja državi, a ve, kako zamišljaju učeni i veliki ljudi (Schenach: dižuć ga obitelji i Crkvi, postavljaju državu pred Mtehaphysik str. 416.) obitelj i Crkvu, odregjuju joj mjesto, gdje po nijed­ Iz ovoga je lasno shvatljivo, logično i jasno da nom pravu ni zakonu zasjesti ne bi smjela, turajuć država, ako će, da stoji u pravim granicam svoje obitelj i Crkvu u pozadinu. A posljedice? Po obi- �104 Br. 7. — Serafinski Perivoj. telj, po državu, a i po zadrugu ljudsku one su uprav grozne, kako se to očito vidi iz nazatka i propada­ nja onih naroda, kod kojih je bezbožna škola držav­ nim zakonima zaštićena. Za čim idu zagovaratelji slobodne škole? »Pour fair ržgner parmi nous le bonheur social, pour la libćration du, peuple, »ce n’e s t p a s s e u l e m e n t l’E g l i s e q u ’ il f a u t a b a t t r e « , »ii faut tuer Dieu«. (Catćchisme republicain, populaire, scientifigue illustrć).« Kad se je zametnula u Francuskoj borba za slo­ bodu škole, neprijatelji katoličke Crkve bili su veo­ ma oprezni. Zagovarajuć slobodu nastave, bješe im svaka izreka prociegjena. svaka riječ izmjerena, a. e se nebi katolici dosjetili i skočili ha obranu ugro~ ženih naravnih prava i svojih vjerskih svetinja, te tako pomrsili račune uortačenim du š ma nima vjere i prosvjete, napretka i slobode. Tako je francuski ministar nastave Ferry godine 1876 u zastupničkoj komori tražio igrom riječi prekriti zločinačke na­ mjere framasonske lože. koin ie bila svim silam uprla, da se glasuju u komori školski zakoni, pretre­ sani prije i odobreni u njezinoj sr dini. Bilo . jepcim uvidno i iasno: za čim ide cjela osnova, buduć je svak u njoj m zrjevo ne samo ga­ ženje svetih prava katoličke Crkve, nego i rušenje najelementarnijih prava prirode, koin nikomu ne do­ pušta krećati i krnjiti roditeljsku vlast i tako dr­ mati temeljima obitelji. Uzbugienost bila je velika, razdraženost duhova ozbiljna i jaka, tako da je spo­ menuti ministar Ferrv smatro potrebitim, da sa nje­ gova stola padne kakva izjava, koja bi barcn, čas ;vito djelovala i razvedrila crne slutnje uznemirenih roditelja. 1 taj čovjek, koji je kao prosti zastupnik sve drukčije pjevo, uzvisujuć crnu internacionalu framasunskih loža i njihovo zatorno djelo, a obarajuć se na teologiju, dogmu i Crkvu, nije se stidio svome uvjerenju i mišljenju skroz protivnom govo­ rancijom poprskati svoje misli, svoje prijašnje go­ vorenje i svu svoju prošlost. On je dakle u punoj komori francuskomu narodu glasno jasno poručio: neka se smiri, jer projektirani zakoni poštuju u naj­ većoj mjeri individualnu slobodu, svetost domaćeg ognjišta, roditeljsku vlast i prava katoličke Crkve!? Toli bezočna tvrdnja mogla je izaći samo iz ustiju čovjeka, koji do svoje besjede, do svog obraza i do javnosti, pred kojom tako zbori, ništa ne drži. Nu ne treba se ovomu ništa čuditi. Obična je igra i stara taktika svih dušmana Boga i vjere, da se u svom istupu naumice kriju; pače neupućenim lju­ dima znadu se prikazati u slici umiljatih janjaca i nevinih dušica, koje ljube i poštuju Boga, priznavaju potrebu vjere, a s jezika im sami med teče, dok im je srce puno jalne žuči i najžešćeg otrova. Povjest čovječanstva bilježi nam rpu primjera, iz kojih razabiremo, da su se tako vladali svi Božji od­ metnici, svi rušioci vjere i oltara i zlotvori svih vje! ova. U ovomu se oni vjerno povode za svojim uči­ teljem, onim starini varalicom, koji se je od potrebe vazda znao i u angjela svjetlosti preobratiti, samo da zavara i stranputicom zavede one, što putem pravoga svijetla koracati žele. Francuski se narod megjutim veoma brzo osvje­ dočio o iskrenosti Ferry-eve govorancije; taj narod, a s niitn i vas izobraženi svijet očito danas vidi: što traže, za čim idu zagovaratelji slobodne škole. Da­ п: nas dakle protivnici vjere i kršćanske prosvjete više ne Uje svojih osnova; ono što im je odavna bilo na srcu, sad im je eto već i na jeziku. Ako ih mi po tomu sudimo, ne nanosimo ini nikakve krivice; riieči su tu : diehL pa opet plodovi njihova višego­ dišnjega rada, što se sve prekriti ili zabašuriti neda. Neće nam s toga nitko pametan zamjeriti, ako iz svega toga đogjemo do zaključaka, što se mimoići i prešutjeti ne mogu. Zagovaratelji neutralne (kod nas kažu slobod­ ne) škole u Francuskoj u pogled pitanja školske obuke ne taje više svojih osnova, njihovo se mišlje­ nje odrazuie iz svake im izjave. Nije tu više ništa zavijena ili igrom riječi prekrivena; nema onog običnog plašila: ..klerikalizma«, već se otprto i ja­ sno naviješta boj do istrage kršćanstva. Kršćan­ ski moral, koji je kroz vjekove bio temeljeni zakono­ davstva i služio stožinom, oko koje se vrtio vas na­ predak čovječanstva, danas za nje već ne vrijedi. Kršćanska prosvjeta, što je narode podigla, oboga­ tila svakim umijećem i obdarila blagostanjem, za nje se ie preživila; kod današnjeg napretka u znanosti njoj više mjesta nema, treba da se ukloni i pokloni onoj, što se temelji na tobože znanstvenoj podlozi, na neoborivim činjenicam i na općem uvjerenju (svoje maštanije nazivlju: »općim uvjerenjem«!) Povjesna je činjenica, da je ovaj svijet prebrodio devetnaest vjekova. Kroz vas taj dugi niz godina igro je na njemu vazda glavnu ulogu Božanski Ute­ meljitelj kršćanstva. On je svojom vrhunaravnom moći, svojim nebeskim naukum čovječanstvo za se osvojio, pa je posto glavnom, pače jedinom pot­ porom onoga društva na zemlji, koje se po Njemu kršćanskim zove. Svojim duhom prožeo je Isukrst sve prirodne i ljudske ustanove, te je kao kralj i gospodar svijeta sve to podvrgo vječnim istinama i učvrstio svojim nepromjenljivim zakonima. �Čemu sobodna škola? 105 Zlorabeć slobodu volje, mogu se ljudi Isusovoj 0 Božanstvu zbori. Božanstvo je u njemu, on je bog. vlasti otimati, mogu se izmicati njegovim naredbam, Pa ako je taj Bog dosad bio nesposoban, nestalan ali odatle nipošto ne slijedi, da ta vlast za nje pre­ 1 skučen teretom života, to je s toga, jer je laž i nestaje ili da te naredbe nisu više za nje obligatorne, znanstvo (katolička nauka) držala veoma dugo oko­ ko što na pr. ni roditeljska vlast ni carska ne pada, vane snage njegova duha. Naša je dužnost da ga što su se možebit sinovi ili podanici stali tomu oti­ oslobodimo, da ga u 'potpunom smislu riječi učini­ mati i njihove naredbe prezirati. Kod pametnih i mo čovjekom, pravim gragjaninom (Bullctin de la svijesnih ljudi ne će se nigda šta takova nazvati: societe d’Fducation 15. sept. 1906. p. 772 773.). težnjom za slobodom ili ostobogjenjem iz nametu iM. Buisson, koga u Francuskoj drže ko nekoga čkih ruku, već će svak misaon i pošten svaki takov modernog proroka u svojoj knjizi: »la Religion, mo­ pokušaj okrstiti: neharništvoni, odmetništvom i pra­ ral et la Science« p. 138 govori o nekakvoj novoj vim ropstvom, buduć u tom slučaju volja skučena vjeri, što će biti pravo katolička i društvena. Ova hrgjavim sklonostima i strastima pokvarena srca, vjera, kaže on, žrtvovat će spasenje pojedinca spa­ koje svojim pohotam zamrači razum, te tako oduzme senju društva, otkupljenje nekoličine otkupljenju svijuh. Blijedi i magloviti raj onkraj groba ona će čovjeku sve, što ga čovjekom čini. Ovu eto Isusovu vlast na zemlji ljudi hoće da veli pisac dalje — zamijeniti živim i aktivnim rajem obore, da svaki spomen njegova imena sa svijeta (na zemlji!?), što će ga stvoriti i uzdržati snaga svi•izbrišu, i — 1 služi pored ostaloga i slo­ i 'i, pravica za sve i ljubav niegjii svima. pa im u tu svrhu Drugi zagovaratelj lajičkog morala, što bi inio bodna škola. Dosta je da samo prigodno svoja usta otvore, već znadeš na što su upravljene želje njihova služiti temeljeni uzgoja, čisto kaže, da taj novi mo­ ral ne poznaje osobnoga Boga stvoritelja, da niegju srca. Godine 1904. odgovarajuć nekom predsjedniku čovjekom i živinom specifične razlike nema (Pavot, framasonske lože Combes je niegju inim i ovo reko: Bulletin de la Societe d'education p. 958. 959.). »U doba, kad staro (katoličko) 'vjerovanje, više ma­ U francuskoj smotri: Г Fiisegnemcut primairc nje bez smisla, a svakako pogrješno, iščezava (sic!), (No. 12., 18. dec. 1904. p. 94. 95.) kazuju nastavnici eto nam u ložam stjecišta za načela riavoga mo­ pučke škole, da su najstalniji zaključci znanosti: rala!« (Journal officiel 20. juhi 1904, p. 6,56.) lste » n e ma P r o v i d n o s t i, n e m a s t v o r e n j a godine u samome Senatu pošo je tako daleko Сош- s v i j e t a , d j e ! i p r i r o d e ne i m a d u n i k a ­ bes, da je ustvrdio: »Katolički život ne upliva u ni­ k v e s v r h e « , pa zaključuju, da su ova načela za jednu stranu realnoga života. On isključuje obitelj, uzgoj najpodesnija. To im je program, o kojem go­ a po tom ruši temelje društva.« Reče i ostade živ! vori Sčailles: »priviknite djete na razmišljanje, (go­ Ministar Ferry bješe već odavno kazo, da fran­ re izloženih načela), pozovite se na njegov sud; na­ cuski narod za uzgoj svoje djece ne treba sveće­ stojite da shvati sveopćeuost i stalnost prirodnih za­ ničke službe, vjerovanja ili bogoštovnih čina. Svim kona, pak će pasti vjerovanje u luda čudesa i ispraz­ potrebam uzgoja udovoljit će nastavnici, koji će na ne presude (istine vjere).« »Mi ne znamo, piše Bavet, opstoji Ii Bog, ili ga načelima laičkoga (bez Boga) morala uzgajati fran­ cuski pomladak.« (Fxamen de la loi Ferry Tequi. naprotiv nema.« (Mamici de Morale p. 93.) A na Pariš, 1879.) drugom mjestu veli: neumrlost duše nije gotova či­ Social-demokratski ministar Briand, predsjeda- njenica. To su stvari nepoznate, metafizične, vjer­ juć skupštini lože u Angersu, zagovaraše nekakvu ske; to treba zabaciti, jer se čisto, točno i znan­ svestranu (kršćanska je po tom jednostrana!?) na­ stveno ne da dokazati, buduć se sve to izmiče isku­ obrazbu djece ovim riječima: »Htjeo bih da u škol­ stvu. Znanost računa sa činjcnicam, vjerovanje i skoj obuci učitelji i nastavnici ne budu puki poduča- hipoteze ostavljeamo metafizici i vjeri.« A što bi i duljili sa citatim, kad se iz svake be­ vatelji, nego baš uzgojitelji, da od djeteta istešu čo­ vjeka, da se ne gube u formulam i počecitn, već da sjede naših protivnika očito vidi, za čim u uzgoju ga upućuju u stvari života, usprkos ludih presuda teže? Mi bi mogli još sijaset toga iznijeti: nu ne (vjerskih istina dakako), pa da se djete navikne lju­ treba dalje, pošto se sve na jedno svagja; na školu biti život, bez obzira na pogibli i jade, što mu on za­ bez Boga, bez Crkve, bez vjere. A da zbilja ne do­ daje.. . Onaj, komu moždani nisu otajstvom i dog­ lazimo bez temelja do ovog zaključka, evo nam po­ mom pomućeni. . . čovjek, koji traži cilj svojih mi­ red drugih usmenih i pismenih izjava i njihova kasli i djela ondje, gdje se u istinu to ive nalazi, to jest tehizma, koji je nazvan znanstveno-pučko-republiu njegovoj pameti i savjesti; taj čovjek, kad mu se kanskim. U tome ogromnomu djelu, koje će obuhva- �106 Br. 7. — Serafinski Perivoj. ćuti osam velikih volunia, jasno je izraženo mišlje­ nje tili nazovi slobodnjaka. Po svemu se vidi, da ni njima nije drago više se kriti, već da su odredili unaprijed bez uzla na jeziku govoriti. Bez uvijanja i cjepidlačenja prijeti se tu smrću i Bogu i Crkvi, a sve to dakako iziskiva napredak ljudske zadruge i sloboda puka. U predgovoru naime drugog vbluma stoji crno na bijelu: »П a z a v I a d a ni e g j u n a ш a d r u š t v e n o b l a g o s t a n j e , za o s Io b o g je ­ li j e p u k a, nije dosta rušiti sarno Crkvu, nego treba ubiti Boga.« Kad se uzme u obzir, da ovo djelo iz­ daje jedno dobro organizirano društvo, onda je i slijepcim jasno: za čim idu zagovaratelji slobodne škole. Pametnu čovjeku ovo je dosta, niti je po­ trebito ikakva drugoga komentara. Nas pako najviše zanima znati: idu Ii i naši slo­ bodni mislioci za istim ciljem? Da zagovaratelji slobodne škole imadu i kod nas stanovitu svrhu da rade prama dobro proračunanoj osnovi, 0 tomu nema sumnje. Istup i vas postupak naših slobodnjaka bio je na dlaku jednak onome njihovih francuskih istomišljenika. Zakulisne igre i svoje zločinačke namjere i naši su moderni plaštem napretka, slobode, pučkog oslobogjenja i sto drugih krilatica majstorski prekrivali, dok se nije raskrinkala i njihova obrazina. te uočila prava im svrha. _ li zadnje dakle doba, pritisnuti 0 7 otkriše nam naši naprednjaci svoje karte. Nije više ni kod nas tajna, da im u pitanju škole i školske obuke, ko što i u svim drugim kulturnim pitanjima, pred oči­ ma lebdi duh francuskih enciklopedista, te da je za nje mjerodavno, dobro i idealno samo ono, što u Francuskoj i drugdje na štetu vjere i ubijstvo ljudske zadruge rade i poduzimlju njihovi ortaci. Framašunske lože i kod nas su kovačnice, u ko­ jima se sprema materijal za osvojenje čovječanstva. Tu se kuje i brusi nož, namijenjen srcu katoličke Crkve. Jasan nam je za to dokaz u samoj Francu­ skoj. Otkako je onamo na upravu zemlje zasjela i na vrat naroda zajašila židovsko-framašunska klika, kroje se tu prvo poganski zakoni, što državu i na­ rod do skrajnosti crvotoče i pred naobraženim svije­ tom nemilo ponizuju. U trećoj republici kroz ovo zadnjih 25 godina nije u komori i senatu poprimljen ni jedan zakon, a da prije nije izragjen, pretresan j odobren u loži. Od laiciziranja škole pa sve do zakona 0 rastavi Crkve i države, maslo je framasonerije, koja je pokušala i poduzela sva usihia sred­ stva za iskorenuće katoličke Crkve. Od Oambette do Combes-a svi su francuski državnici i viši poli­ tičari bili same mašine i strogi vršioci naloga i na­ redaba, što su se izdavale u tajnim sastancima raz­ vratnih loža. Naši slobodoumuici sve ovo dobro znadu, ali da im borba pred očima neupućenih i lakovjernih bude lakša, umidu ju oni oličiti raznovrsnim bojani, znadu joj dati oblik, koji na masu časovito djeluje. Nu ako se samo za čas postavimo na čvrste i ne­ pokolebive temelje naravnoga prava, koje kako gore kazasmo — štiti u prvom redu roditeljsku vlast; ako se obazremo na nepovrediva prava Crkve; ako se kako treba osvrnemo na granice državne vlasti; ako nam je, makar prividno, pred očima na­ predak, blagostanje i sloboda zadruge ljudske, onda sve njihovo uvijanje i razlaganje pred pametnim ljudima pada, a njihove tobožnje tražbine u ime pu­ čkog oslobogjenja prave su i puke doskočice, koje u pravničkom i znanstvenom svijetu smisla, temelja i važnosti ne imadu. Mi smo već vikli slušati svegjerne prigovore i 7 danja naših protivnika. U nestašici ozbiljnih dokaza, oni su samo na jedno uprli, to jest: isključiti iz škole vjerski momenat, a za nas je u uzgoju baš to stvar najpoglavitija, kako smo jur gore kazali i potkrijepili mnogobrojnim izjavam misaonih ljudi, makar se oni i ne ubrajali u redove 'privrženika kat. Crkve. $ koju _ tako barem kazuju n0vovjeki pogani - - treba osloboditi nepozvanih štitnika i štetnih na­ metnika. l Tškoli — po njihovom umovanju — valja uzgajati svijesne, slobodne i poštene gragjane, koji se neće zanositi za stečevinam sredovječne mistike, što je narode ubijala strahom i nadom budućega ži­ vota i tim suzbijala slobodni kret, razvitak i napre­ dak ljudskoga duha. Čovjek je prama njihovu shva­ ćanju jedino gragjanin i uživaoc ovoga svijeta, na komu treba da žive, djeluje i promiče svoju vreme­ nitu sreću i blagostanje, da traži zernno i prolazno uživanje, i bez obzira na ono, što bi ga s onu stranu groha zapasti moglo. Ovo su glavne misli, što se vazda vrzaju po glavi naših protivnika; ovo su načela, kojih se ko pi­ jan plota drže svi dušmani nauka i duha Isusova, ma kojoj religioznoj struji ili političkoj stranci oni spa­ dali. No takim eto temeljima usugjuju se oni dizati kulu narodne budućnosti, a ni na kraj pameti jadni­ cima, da na pijesku zigju, te da će prva bujica strasti te labave temelje podrovati i sve skupa u more pro­ pasti zavaljati. Nama zaista ne bi više trebalo odgovarati na tolike neozbiljne prigovore i podvale protivnika, jer smo u posebnom poglavlju označili prava Crkve na školu i školsku obuku. Crkva je - kako smo to temeljito dokazali Bogom pozvana, da u ovoj usta­ novi vrši svoju spasonosnu zadaću; ona se tu niko- �Listak. 107 inu ne nameće, već se strogo drži naloga svoga bo­ nije nego ona stara pjesma, što se još od vremena žanskoga Utemeljitelja. Ipak uza sve to naši pro­ Isusovih suvremenika svegjerno na svijetu sad žešće tivnici, u živoj želji da Crkvu u vršenju prava i duž­ a sad laganije ponavlja: »nećemo da ovaj (Židovi su nosti ometu, zovu je nepozvanim štitnikom i štetnim tim upirali prstom u Isusa) s nama vlada!« A kad nametnikom! Naravno, ako je taka Crkva, onda su On, usprkos tolike vike i paklena naprezanja, ipak jednako taki i oni njezini radnici, koje ona u svoje svijetom vlada, upravlja i na njemu kraljuje, onda ga ime šalje da svugdje, pa i u školi, nastavljaju djelo pako u svom bjesnilu nazivlje nametnikom, turaHristovo na spas čovječanstva. Ne samo nego se juć ga svom snagom s njegova prijestolja, na koje ta kim- može okrstiti i sami Isukrst, koji se je bez hoće da postave barjak bezvlagja i potpunog vjer­ znanja i privole njegovih dušmana usudio vrhov­ skog odmetništva. nom svojom vlašću nametnuti čovječanstvu i pro­ Riječ dakle: »slobodna škola« nije nego konven­ glasit se njegovim Spasiteljem. cionalna laž u ustima naših protivnika. Iz slobodne Pa zbilja, sinovi ovoga svijeta, predstavnici škole — eno jasnih dokaza u Francuskoj - nikakva tmina, kojima je Isusova vlast vazda priječila razor­ dobra, a zla na sve strane svakakova, ko kad se nu rabotu i mrsila krive račune, nisu nigda prestali ljudi otmu Božjoj vlasti i uplivu vjere, pa se svom na Nj dizati svoj glas i grdit ga najvećim uvredam. snagom bace u naručaj pogubnih strasti, koje u za­ Danas u dvadesetom vijeku ova hajka na Isusa, na metku ubijaju svaku slobodu i svaki život na zemlji. njegovu Crkvu i na njegove predstavnike na zemlji Eto dakle čemu slobodna škola! Dr. Jelenić : »Zdravo Kraljice!« i »Spasi Kraljice!« Jedna od najslagjih antifona sastavljenih na čast prečiste Bogo­ rodice bila je kroz vjekove, a i danas je ona, što se latinski počima sa » S a l v e R e g i n a!«, hrvtaski sa » Z d r a v o Kr a l j i c e ! « , a stari ju Bosanci još i danas sa punim ustima počimlju sa: » S p a s i K r a ­ l j i ce! « Tko ju je sastavio i kada ju je sastavio za sjeguriio ne možemo ni otkle saznati. Jedni.hoće, da ju je sastavio biskup Adhemar Puyski, drugi biskup Petar Kompostelski, nu svakako je najvjerojatnije, da potječe od monaha Hermana Contractus-a iz Reichenau-a, koji je umro u drugoj polovici XI. stoljeća god. 1054. Megjutim potjecala ona od koga mu dra­ go, svakako je to sjegurno, da je na koncu XI. sto­ ljeća bila općenito poznata. Križari ju i hodočasnici upotrebljavahu još na koncu XI. stoljeća kao omiljelu koračnicu; španjolskim mornarima postane najobič­ nijom pjesmom »cantio nautica«; Cisterciti ju 1218. nadodaju primi ili prvoj uri u časoslovu, a od 1251. kompletama ili ti povečernji; Dominikovci zavedu u Parizu svagdanju procesiju sa » Z d r a v o K r a1j i c e !«; Franjevci ju 1249. primaju u svoj časoslov, a Papa Pijo V. nadoda ju kao zaključak kanonskim urama. Danas » Z d r a v o Kr a l j i c e ! « oni, koji se drže rimskoga časoslova, mole na koncu kanon­ skih ura, i to od presv. Trojstva do Došašća; a koji se služe Ambrozijevim časoslovom samo u korizmi. Kartuzijanci ju mole svaki dan iza večernje, izuzev dane od prve nedjelje došašća do svršetka osmine sv. Triju Kralja, te od Oluhe Nedjelje do maloga Uskrsa; a Karmelićani ju mole iza svake kanonske ure. Od 6. siječnja 1886. moli se još po svim crkva­ ma iza privatnih misa; bosanski ju pak Franjevci od pamtivijeka pjevaju još svake subote iza ručka. Na čast služi bosanskim Franjevcima i to, da su ju oni još u starodrevna doba u svojini crkvama, i hrvatski pjevali, i to sa početnim riječima: » Sp a s i Kr a l j i c e ! « To nam svjedoči i jedno muzično djelce: »R e g u l a e c a nt . p I a ni p r o i ne ip i e n t i b u s«, što smo ga neke godine vidjeli u franjevačkome samostanu u Kralj. Sntjesci. Ovo je djelo početo 1687., kao što to sam pisac tvrdi: »F r, M a t h e u s B a 11 i a F e I s i i D i o s, v e I a Bagn a 1u c a, s c r i b e b a t 1687.«, nu kašu je je n a s t a v ­ ljano. U djelu se nalazi u notama i »S z p a s z i k r a g I у c z e !« Vrlo je interesantno, da su bosanski Franjevci u ovoj molitvi riječi: » Zd r a v o ! « zamjenjivali sa: �108 Br. б. — Serafinski Perivoj. — 1811. »Spa s i ! « Tako su oni sve do skora s narodom molili: » S p a s i K r a l j i c e , M a j k o ni i I o s r g j a, ž i v o t e , s l a s t i i u f a n j e n a š e s p a s i .. mjesto: » Z d r a v o K r a l j i c e , M a j k o m i 1o s rg j a, ž i v o t e , s l a s t i i u f a n j e n a š e z d r a ­ vo. . . « Otkuda to? Mnogi će na prvi mali misliti, da su bosanski Franjevci pogrješili i zamjenili la­ tinsku riječ »salve« — »zdravo« sa »salva« — »spa­ si«. Nu tko dublje zaroni u prošlost bosanskih Fra­ njevaca i u internu evoluciju molitve: » Z d r a v o K r a l j i ć e«, postat će mu to mnijenje uprav smjcšnim. Bosanski su Franjevci imali takovih latinista, da im se svijet mora diviti. Humanista Aničić (Anicio), latinski gramatici: Babić i Marijanović, latin­ ski pjesnici: Barukčić i Jošić, latinski filozofi i bogoslovi: Dobretić fra Juraj, Barišić, llijić, Janković, Martinović i Putljičević, historici i govornici: Laštrić Pavić, te svjetski filolog Suiijić to nam najbolje svje doče. Apsurdum je dakle i pomisliti, da ti ljudi nijesu znali razlike izmegju »salve i salva«. Iz čega izvodimo, da bosanski »urci« » S p a s i K r a l j i ­ ce!« nijesii strogo preveli, nego ju preradili i to mnogo srećnije od onih, koji dar s u istoj antifoni mole: »... svrni dakle zagovornice naša m i l o s t i ­ vo s v o j e o k o na n as...« mjesto: »m š t i v e s v o j e o č i na nas ....: Bosansk i su Fra­ njevci sa svojim narodom tamo od 1463. bili u pra­ vome ropstvu: »Životarimo samo na časove — piše 1686. bosanski redodržavnik Radnić u Rim držeći svegjer smrt na ustima, te se skrivamo danju i noću po špiljama.« U takovim teškim okolnostima bosan­ skome se je i Franjevcu i katoliku činilo unosnije Majku Božju zazvati u pomoć, nego li ju pozdraviti — viknuti joj »s p a s i!«, nego li »z d r a v o!«. Па postupak bosanskih Franjevaca nije bio ne­ što na svijetu nečuveno — unicum, to nam dokazu­ je i sama povjest razvoja antifone » Z d r a v o K r aI j i c e!« Ni sama bo antifona » Z d r a v o K r a l j i ­ ce!«, pa preveli mi nju kako mu god drago, nije danas onakova, kakova je izašla ispod prvoga pera. Sastavljač joj, ma tko taj bio, nije ju molio: »Z d r av o K r a l j i c e , M a j k o m i I o s r g j a«, nego: » Z d r a v o K r a l j i c e m i I o s r g j a ...« — »Salve Regina misericordiae!« Uz to auktor nije molio: » . . . ž i v o t e , s l a s t i i u f a n j e n a š e , z d r av o!«, nego: » . . . ž i v o t a s l a s t i >... vitae dulcedo...« ; a za sv. Bernarda znamo pozitivno, da joj je, kada ju je u špajersku crkvu sa cesarom Konradom 1146. zaveo, nadodo ove konačne riječi: ». ..o b l a g a , o mi l a , o s l a t k a D j e v i c o Ma r i j o « — » ... o clemens, o pia, o dulcis Virgo Maria!« Jesu li za sve to znali bosanski Franjevci? Tko pozna, da su prvi bosanski Franjevci dolazili iz raznih krajeva: Talijanske, Španjolske, Njemačke i t. d.; da su kašnji svoje nauke svršavali većinom po Italiji, gdje su češće i profesorsku službu vršili i gdje su im arhivi i biblioteke bile otvorene, teško će a priori pristati na negativno mnijenje. Megjutim bilo to bosanskim Franjevcima poznato ili ne, to je svakako jasno, da bosanski Franjevci antifonu » Z d r a v o K r a l j i c e « nijesu preveli, nego ju liotice preudesili i da je ova preudezba ne samo uspje­ la, nego je i krasna pojava u kulturnoj povjesti bo­ sanskih Franjevaca. Izvještaj društva za gradnju crkve sv. Antuna u Sarajevu. Osma redovita skupština društva za gradnju crkve sv. Antuna Paduanskoga u Sarajevu održana je 3. srpnja 1911. običajnim redom i nači­ nom u samostanu oo. Franjevaca. Iz tajnikova iz­ vješća saznajemo, da je društvena glavnica ove go­ dine što članarinom, što milodarima i kamatima po­ višena za 12.286 K 47 h. Ove godine pristupili su društvu kao utemeljite­ lji: Obitelj gosp. Lacknera, tehničkog oficijala u Sa­ rajevu Antun Josip Milorad, župnik u Staroj Rije­ ci; Josip Fbner, porezni nadkontrolor u Visokom; Ma to Simić-Kapelčić, veleposjednik u Varešu; dr. Luka Ćabrajić, gradski liječnik u Sarajevu. Oso­ bitim trudom gospojinskog društva za nabavu cr­ kvenog ruha za sjeromašne naše crkve pod pokro­ viteljstvom presv. gospogje Olge H 6 r m a n n dobila je i crkva sv. Ante u Sarajevu jedno lijepo misno ru­ ho uz još nekoliko komada ruha potrebitog za službu Božju, na čemu plemenitim gospogjama odbor i glavna skupština izriču najveću zahvalnost. Osobita zahvala i priznanje iskazuju se gospogjama Katalinić. Rukavina, te gospogjici Jović, napokon našim vrijednim rudarima u Pržićima kod Vareša za njihov požrtvovni rad u promicanju društvenih interesa. Odbor moli gospogju Hedvigu Biedermann rogj. Nonković sada nepoznata boravišta, da mu javi svoju adresu, da joj se može poslati diploma kao uteme­ ljiteljici. Za slijedeću upravnu godinu izabran je dosa­ dašnji odbor u cijelosti. (Vidi Serafinski Perivoj od 15. srpnja 1910. br. 7 strana 130.) Sto se pak tiče godišnjeg računa o novčanom stanju društva, on je slijedeći: �Listak. h K PRIMITAK 109 a) Početni blagajnički ostatak: — 1. u g o to v in i.......................... 2. u uložnim knjižicama . . . . 74 474 b) Uplate član o v a.......................... 5.519 c) Milodara je unišio...................... 3.485 d) Kamati za godinu 1910............... 3.281 IZDATAK — 11 29 23 95 Ukupno . . 86.760 Ii K a) Za tiskanice i diplome.............. 204 b) Za pisarničke troškove i poštarinu, provizija za sabiranje u Sarajevu 54 c) Uloženo na knjižice kod zemalj­ ske centrale i Unionbanke: 1. Od prije . . . K 74.47441 2. Naraslih kamata K 3.281-95 3. Nove glavnice . K 8.700' 86.456 d) Preostalo u gotovini.............. • 45 70 Ukupno . . 86.760 58 58 Fra Petar Ćorković, Ivan Krčmar, Nikola Sambrajlo, Mirko Premužić, blagajnik. revizori. tajnik. 01 06 81 Apelira se na sve dobročinitelje, a posebno na poštovanu gospodu župnike, da preporuče narodu našu zavjetnu crkvu sv. Ante, koju se misli u najkraćem roku graditi. ' Redoviti prinosi po pojedinim župama za gradnju crkve sv. Antuna u Sarajevu i to za vrijeme od 25. lipnja 1910. do 27. lipnja 1911 • IM E Ž U P E Banbrdo . . . . Karlovci . . . . Bihać .................. Brajkovići . . . . Brestovsko . . . B re š k e ............... B u č ić i............... Bugojno . . . . Busovača . . . . Crkvica............... Ć u k lić ............... Dubica gornja . . D o b o j ...................... Dobretići . . . . Dolac ............................ D oljani ...................... Domaljevac . . . Dubrave . . . . F o č a ............................ Fojnica ...................... Glamoč ...................... Gornji Vakuf . . Gračac-Triješćani . Gradiška bosanska Gromiljak . . . . Gučagora . . . . Ivanjske ...................... J a j c e ........................... Kiseljak ...................... K ljuč ............................ Za godinu 1904.— 1909 Za godinu 1910. K | h K ' Ii 29 28 — I— 1.256 45 307 82 99 85 8 20 550 90 627 94 500 856 40 654 90 1 234 35 13 40 24 — — — — — 587 1.165 273 2.797 600 37 3 30 94 777 14 21 90 63 - — 20 60 58 90 21 — 709 26 528 03 50 60 Ukupno i m e K Ii — б 60 ~ П I2 40 9 - - 17 50 32 10 — - — _ 1— 114 34 125 — 6 — 20 - — 1 60 - 27 20 20 — 50 60 6 — — Za godinu 1904.- 1909. K h Za god nu 1910. K h Ukupno K h Koraće . 243 74 248 74 Kotor-Varoš . . . 487 158 487 58 — — 1.526 45 ; Kreševo . 1.516 53 1.516 53 314 42: Kulaši 334 ' 20 334 20 — .. 99 85' Liskovica 128 128 — 19 20 Listani 498 27 498 27 550 90 Lijevno . 1 423 89 1 423 89 — * 630 34 Ljubmčić 49 50 49 50 — 509 Modriča . 50 50 102 10 856 40 Morančani 102 iO — — __ _ 672 40 Odžak . . 1.266 45 Osova . . 67 67 113 40 Ovčarevo 63 54 3 60 67 14 24 — Pećnik 573 70 7 580 70 — f Petrićevac • • • . 815 10 260 25 1.075 35 — 295 11 Plehan . 204 89 500 — 701 48 Podhum . 764 26 10 774 26 _ — 1.290 21 Potkraj -Dželilovac 52 60 52 60 — 279 90 Podmilačje . . . . 134 10 134 10 — 2817 63 Ponijevo- N. Šeher 532 40 532 40 i— 250 08 600 Potočani . 250 08 143 10 38 80 Prijedor . — !— 143 10 _ 244 — 3 60 Radunice • 244 — — — .. _ 30 58 Ratna . . — --122 10 Sanskimost . . . 35 ■40 35 40 16.372 08 1.872 60 18.244 68 778 41 Sarajevo . — 1— i— SivŠa . . 313 30 313 30 759 86 Sokoline . 211 80 14 40 226 20 534 i03 Stara Rijeka . . . 1.849 58 439 - 2.288 58 50 i60 Stratinska - 1— - !— 29 28 270 ;>UPE — �1 10 IM E Ž U P E Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1911. Za godino 1904, 1909. K | h Suhopolje-Kupres 260 52 K. Sutjeska . . . 1.192 52 Svilaj ............... 66 80 Špionica . . . . 163 60 T i š i n a ............... 252 94 T o l i s a ............... 813 08 Tremošnica . . 222 70 Tuzla ............... 149 36 Ulice ............... 512 10 Uzdo • ............... Varcar Vakuf . . 160 10 VareŠ ............... 1.136 42 V id o Š i............... 401 42 Za godinu 1910. K h Ukupno « i 10 270 62 90 1.336 42 170 20 40 167 80 20 — 252 94 847 48 40 — 222 70 — 185 36 — 546 10 — — — — 160 10 818 39 1.954 81 401 42 10 143 103 4 — 34 — 36 34 - VJESNIK. Redodržavnik Mišić odsikovan. Ovih dana pri­ mio je redodržavnik Bosne Srebrene od Njeg. Veli­ čanstva cara i kralja Franje Josip i I. red željezne krune trećega razreda. Odlikovanje našega redo državnika Mišića, jest jedno novo priznanje svi bosanskim Franjevcima od habsburške kuće u njiho­ vu radu za narod i dinastiju. Na primljenoj je previšnjoj odlici preč. Mišić primio svu silu čestitaka, pa i od istoga ministra baruna Buriana. Poglavica Bosne i Hercegovine osvjedočeni ka­ tolik. Novi poglavica Bosne i Hercegovine, preuzv. Oskar Potiorek, daje svima katolicima vrlo krasan primjer u katolištvu. On nije jedan od onih, koji su samo po maticama kršćenih katolici, nego on je i djelom katolik. To najbolje dokazuje i to, što on otkako je došo u Sarajevo, nije još propustio ni ne­ djelje ni zapovjednoga blagdana, a da nije sa svo­ jim adjutantom došo u crkvu sv. Antuna u Sarajevu i pobožno slušo sv. misu. Ugledali se u Njeg. Preuzvišenost oni, kojima je sve zemaljsko preče od nebeskoga, prolazno od neprolaznoga, vremenito od vječnoga! Nedjeljni počinak vojnika. U Belgiji je ratni ministar Hellebaut zaveo u vojništvu novi vrlo kra­ san zakon. On hoće, da vojnici nedjeljom imaju svoj počinak. U kasarnama će odsele nedjeljom osta­ jati samo toliko vojnika, koliko ih je potrebno za uzdržavanje mira. Ostali će vojnici ići na počinak kući, nu vraćajući se od kuće moraju imati svjedodž­ bu kuće domaćina, da su kod kuće bili. Nemaju bogoslovne književnosti. »Cerkovni Viestnik« u svome 16. broju tuži se, da u Rusiji bo­ I ME Ž U P E Za godinu 1904.-1909. H h Za godinu 1910. K | h _| Visoko od Članova 97 Visoko preko Glas. sv. Ante . . . 2.236 20 626 104 70 V ija k a ................ — —Vitez ................ Volar . • . . . 880 78 38 — Vrbanjci . . . . 45 — — Zelinovac . . . 147 60 — Z e n ic a ............... 186 22 — Zovik ............... 1.630 64 — 922 44 Žepče ............... Žeravac . . . . 854 50 10 UkupnoH. 53.659 35 5.519 42 Ukupno K h 97 42 40 2.862 60 — 104 70 — 80 — — — — — — 29 — 919 45 147 186 1.630 922 864 59.178 58 60 22 64 44 50 64 dovne književnosti i znanosti gotovo i nema, jer gotovo nijedne bogoslovne struke nema, koja bi mogla uprijeti prstom na štogod samostalna i velika. »Naša bogoslovija« — veli »Cerkovni Viestnik« — »živi od autoriteta zapada i hrani se rezultatima za­ padnih istraživanja«. »Znanstvena djelatnost naših akademičnih profesora ograničuje se češće« — veli »C. V. »na dvije rasprave, a izvan akademije samo se iznimno tko bavi (bogoslovnom) znanošću. U nas nema tako velikih bogoslovnih poduzeća kao u protestanata i katolika. Sve do sada nijesmo bili u stanju jedno znanstveno biblijsko slavensko izdanje stvoriti___« Sve se ovo u mnogo većem stupnju može primjetiti i na naše bosanske hrišćane. Oni ne samo da se u Reljevu služe protestatskim i katolič­ kim autorima u bogosloviji, nego ni za puka nemaju niti molitvenika niti religijoznih novina. Puk tra/i kruha, a nema tko da mu ga odlomi. Za naobrazbu katoličkoga klera. Mosinjor Wahls osnovo je zakladu u Sjedinjenim državama za odgoj katoličkoga klera. Zaklada iznosi 400.000 dolara — preko 2 milijuna kruna. Iz ove će se za­ klade odgajati kler sjeromašnih biskupija Sjedinjenih država. Za upravitelja ove zaklade imenovani su profesor Graliam i katolička sveučilišta. Zaista ruski! Skoro je u Kijevu u ruskoj Polj­ skoj obdržavan misijonarski kongres. Na kongres je prispjela jedna spomenica, u kojoj se tuži, da je u kijevskoj pokrajini još samo trećina grčkoistočnjaka, a sve ostalo, da je prešlo u katoličku Crkvu. Spo­ menica upozoruje, da će i ta trećina na katolištvu preći, ako ne stignu u Kijevo novi grkoistočni misijonari i ako se ne zabrani grkoistočnome življu po­ hod katoličkih crkava. Pa zar to nije ruski? �Vijesnik Jiirisdikcionalni ispiti. Na 30. lipnja položili su svršeni franjevački bogoslovi: fra Miron Kozinović, fra Valerij Filipović, fra Silvij Franjković, fra Arliangjeo Grgić i fra Augustin Ćičić, pred nadbisku­ povim povjerenstvom u Sarajevu jurisdikcijonalne ispite i zaputili se na odregjene si postaje. Regjenje. Na 18. i 24. lipnja primili su franje­ vački bogoslovi u Sarajevu: fra Augustin Cičić, fra Silvij Franjković, fra Arhangjeo Grgić, od presvj. g. dra Šarića, subdijakonat i dijakonat. Odgogjena hodočašća. Usljed glasina, što se još svejednako pronose o koleri, vlada je zabranila ove godine obadva hodočašća — i u Sv. Zemlju i u Asiz. Organizatori su hodočašća odredili naumljeni plan ostvariti slijedeće godine. Milodari za gradnju crkve sv. Antuna u Sara­ jevu 1910. 11. Milodari iz kašice u crkvi sv. Ante u Sarajevu K 1998.65, N. N. Sarajevo 8 K, Adela Kamiž 5 K, N. N. Voćarevo 1 K, Pero Jurić Busovača Ш K, Adnrija Kulijer 4 K, Rudolf Pisinger 5 K, N. N. Sarajevo 1 K, Ivo Dujlović Gradiška 5 K, Bonifacius-Verein za N. N. K 29.37, Blaško Petrović Vares 2 K, Kata Marković Gradiška K 2.60, Jozo Lozic Sanskimost 10 K, Llizabeta Orač 5 K, N. N. Saiajevo 20 K, Aleksa Cvjetić 20 K, Jelena Mervar Prijedor 2 1 . fra Stipo Ikić 10 K, N. N. Vareš 2 K, Preko »Schlesische Volkszeitung K 27.01, Lujza Karl Sarajevo 10 K, Antonija Ris Uvac 3 K, Auto Propadalo Lijevno 10 K, Mara Kajić Lijevno 2 K, Pater Puntigam sakupio 100 K, Mato Grebenar Odžak 20 K, Pater Josip Schonbach u Reinbachu 60 K, Ivo Tješo Zgosća za zvonce u sa­ kristiji 100 K, Ana Paulin Sarajevo 10 K, ivka Gjurić Žepče 12 K, Mirko Premužić 2 K, Nikola Sambrailo 5 K, Ivan Krčmar 6 K, Samostan trapista Banjaluka 200 K, Andrija Kasapović Vareš 5 K, Mijo Mijatović Vareš 10 K, Franjo 'Putić Petrićevac 10 K, fra Grgo Došen 10 K, M. Rohling Gelsenkirchen K 8.22, Lucija Dobrinić Banjaluka 5 K, fra Domin Pavlović 30 K, Ilija Kovačević Odžak 5 K, Vilim Kovačević Gučagora 10 K, N. N. Vareš 2 K, Frnest Skaloneck Ljub­ ljana 10 K, fra Jozo (Jarić 105 K, N. N. Sarajevo 3 K, Metod Senienčić Košljun 10 K, Braća Ilijaš 20 K. Stefanija Dukarić Belovar 3 K, N. N. Vareš K 5.40, N. N. Lijevno 10 K, N. N. Plehan 50 K, Drag. Kulijer Zenica 4 K, Jure Obučina Mostar 10 K, Mijo Pogar čić Vareš 5 K, Franjo Kulier Vareš 4 K, Kate Keško 1 K, Ivan Majetić Zagreb 3 K, Ljuba i Angja Dolić 2 K, Marijan Galović, spiritual Gjakovo 2 K, Fugen Tvrtković župnik 43 K, Franjo Dobrić Dolac 2 K, Ma­ rija Cerjak Gradiška Ш K, Ana Benešić skupila u Gjakovu K 23.70, Gjuro Vrinjanin Banjaluka 250 K, 111 Mijo Semunović Vareš 10 K, N. N. Vareš K 1.20, N. N. Gučagora 1 K, Karoline Rossler Sarajevo 2 K, N. N. Sarajevo 1 K, Trećoretci u Sarajevu K 60.90, Trećoretci u Polisi 20 K. — Ukupno K 3.485.23. KNJIŽEVNA SMOTRA. Vojislav Ćurlć: Matija Lisičar: Pripovijesti. Naša »Matica Hr­ vatska« izdala je za prošlu godinu više knjiga u jed­ nu ruku, da se oduži svojim članovima i pretplatni­ cima za njihove pare, a u drugu, da izvrši svoju kul­ turnu zadaću. Ima tu knjiga svakakvih, ali ja ću se pozabaviti samo s »Pripovijestima« Matije Lisičara. Ime toga našega pripovijedača nalazio sam u našim časopisima počešće. Gotovo sam sve ove pripovijesti štogdje čito, a sada su eto u jednu knjigu sakupljene. Silna je raznolikost tipova u svjetskih pripovje­ dača. Ali smo već odvikli čitati lijepu knjigu, u kojoj se opisivahu lijepi junaci s lijepim i poštenim djeli­ ma. Danas smo osugjeni na zabavno čitanje junaČKiii djela od tjelesno i duševno palih ljudi. Grijesi i opačine, tama i što mračnija skrovitost, uzburkano more, uzburkane ljudske strasti, časovita drska ugodnost opačine uz ćarlijanje vjetra, talasanje vode i njihanje granje i lišća. Tako se je i Lisičar odužio novom vremenu i modernim zahtjevima, te s pomo­ ću »Matice Hrvatske« izdade kolekciju tipova pu­ nih perverznosti, sa gnjilim mozgom i potrganim živcima. U prvoj noveli »Bolesna savjest« junak je nekakva kukavica, bolesni pronevjeritelj novca i sa­ moubojica, otac mu vječni bolesnik, a mati ih oboje prehranjuje prodajom svoga tijela. Pa dalje tako sve po redu do predzadnje pripovijesti, gdje neka­ kav ušljivac ljubi leldmaršallajtnantovu kćer. Ni­ gdje svjetla ni vedrine. Sve sami trulež i gnjiloća. Uz to tako umoran opis, da taj gnjili mozak i po­ kvareni živci još više gnjiju i pucaju. Takvom suinornošću pisanih knjiga još ne bi u našoj literaturi. 'Го se je moralo namaknuti. Za to je lako. Širok je svijet i na njemu svašta imade. More je svagdje more i pustoš je pustoš, a lopova je na svijetu ni broja se ne zna. 1 tako nasta opisivanje uzburkanog mo­ ra, crnih oblaka, »studenog svijetla« ko Gorkijevo Crno more, strasti beskućnika i tužna pustoš ruske ravnice. Oćutinio hladni zapali bazarovštine, gleda­ smo studene tipove sjevernih pisaca i Maupassautovo nesvršeno završivanje pripovijesti. Sve hladno, studeno. 1 još studenije nego kod ovih pisaca, jer i kod njih barem o 11inoj zasja sunce, a i čovjek kadkad se zdravo nasmije. �112 Br. 7. — Serafinski Perivoj — 1911. Nisam ni sam oduševljeni prijatelj slatkih juna­ lizati o lta re ... Kao da Bog nema drugog posla, ka romanticizma i optimizma, jer nema svako lijepa nego bez prestanka slušati jezuvite.« 1 tako se pisac gotovo u svakoj pripovijesti ma­ lica i junačke mišice. Dapače volim zgodne nega­ tivne figure kad ih je već Bog dao i trpi ih na svijetu, nje više češe o isusovačku družbu i njezine članove. i ako čine ovu »suznu dolinu« punijom plača i suza, Izgleda, ko da je ova zbirka izdana samo za to, da ali znadem uz to, i moram znati, da imam slobodan se osramoti jedna crkvena družba. Trebalo bi jednom »Mat. Hrv.« па pamet do­ izbor ua dobro i zlo. U Lisičara je naime pripovije­ danje samo golo konstatovaiije fatumom porinutili zvati, da ona ima članova, kojima je stalo do njihove zlih ljudskih činova i djelovanja. Ali su u njega dvije vjere i moralnog zakona, a diče se s redovima i markantne dobre osebine, a te su: nješto pretjerana družbama od crkve odobrenim, pa im nije drago, da i odsječena i kao naučena, no ipak krasna njegova se — makar i u lijepoj knjizi - to troje kako bilo tugaljiva pojezija i vanredno lijepi jezik, jedan od ruglu izvrgava. najljepših u našoj literaturi. Samo vječna šteta, što Za upoznavanje načela kršćansko-socijalnog po­ to krasno pjesničko crtanje i čisti naš govor opisuju kreta preporučujemo ovdje navedene brošurice, ko­ onako studenu i odurnu gnjiloću i opačinu. Ne znam je su u prvom redu vrlo jevtine, tako da si ih svatko kojeg je zvanja Lisičar. Ali se je moro mnogo vr- može lahko nabaviti. A u drugom redu odlikuju se zati oko ljudi slabe pameti i velike perv'erznosti, dok time, što su skroz jasno i shvatljivog pisane, a da su ga ta nesretna lica onako zaokupila, pa onda ili ni«u prevelike ni dosadne, da ih ne bi svatko rnogo on crta sasvim bezbrižno i nekako s visoka Naj­ čitati. Napose svaka pojedina je od njih poučna i manje je sudionikom pri sudbenim izvidima : u svom vrijedna, te se sama po sebi preporučuje svakomu poslu obiko i otvrdno na sve ko liječnik na seciranje. pojedinom našemu prijatelju. Evo popisa tili broA moral Lisičara? To je sve u nije moral. Kod šurica: njega se poštenje, stid, obraz upiuvo cinički ismjeProgram hrvatske kršćansko-socijalne organi­ hava. Tako u pripovijesti »Lopu .ska sirotica« čisto zacije. Cijena 10 lielera. pijetetu spr se vraški podsmjehuje Je li vjera privatna stvar? Cijena 8 helera. j'inju za grijeh roditelja, naravnoj odu mosti Naši socijal-demokrati što su i što uče. Cijena čnu s i »Lopudska sirotica« zapita Ueler&sj.' zavrigjen prezir odgovara sv Socijalistička zavaravanja. Cijena 6 helera. jravan na ublj^ffl ga. U »Strahu« je Rade Z. atolik^socijal-demokrat. Cijena 8 helera. ako mirno izgostvo, ko onaj (Jorkijev junak va nazora o socijalnom pitanju. Cijena 20 li. o ubiti čovjeka? vara onu strašnu izjavu: Šta 'ko su socijal-demokrati? Cijena 10 lielera. Kvrc i njega nema više. Sloboda, jednakost, bratstvo и svijetu socijal­ Ovakim i sličnim moralnim tizavdcmna vrvi Li- demokrata. Cijena 10 helera. sičareva knjiga. U njoj je još gadno potkadilo č. Isu­ Strukovna organizacija. Cijena 10 helera. sovcima, a sv. vjeri svakako. šćanski socijali i obrtnici. Cijena 6 helera. U prvoj se pripovijesti spominje i neki Isusovac Jesu li ‘kršćanski socijali klerikatci? Cijena 4 Ii. - Lisičar od milinja piše: jezu vita kao kukavan Kršćanski soci jal i i inovjerci, Cijena 4 lielera. pedagog i svećenik, koji, da iznudi od učenika neku Kršćanski socijali i radništvo. Cijena 2 helera. tajnu, nudi mu godinu dana oproštenja. U spomenu­ Izvještaj konstituirajuće skupštine »Hrv. Kr­ toj pripovijesti »Strah« govori o isusovačkim misio­ šćanskog Radničkog Saveza«. Cijena 20 lielera. narima kako kupuju crnce za funtu na glavu, pa ih Osim toga preporučuju se još slijedeće brošu­ onda silom krste. Pripovijest »Pata Brnja« ponav­ rice ilustrovane radničke knjižnice: Povijest jednog lja negdašnju izmišijenju i gadnu avantiru jednog Isusovca, da tobože opere okaljano ime »našega jednog učenjaka, a ovam o opet isti poznati otac Beruardo uči nevino dijete bibličkom farizejskom drža­ nju i vladanju. »Valja da se naučiš gledati sv e okolo sebe, a ipak gledati preda se,« itd. Kako su kukav­ ne ove riječi istog »časnog« oca: »Ne treba mnogo štrajka; Krvopije radništva i Varalice. Cijena je svakoj ovoj brošurici 6 helera, a tko od svake naruči 100 primjeraka dobije iste po 4 helera primjerak. S ve pak o v e brošurice mogu se dobiti, ako se za njih otpadajuća svota uz dodatak od 20 helera za poštarinu i omatanje pošalje na upravu »Glasa Na­ roda«, Zagreb. Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja jcijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julian Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Kl Pninnita i Sarajeva. Centrala u Ljubljani. Podružnice n Spljetn, Trstu, Celovcu i Gorici. ______________________ Dionička glavnica K 5,000.000. ■■ Pričuve preko K 500.000.. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 41ls°lo {isto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja & Л -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO ;——г ' rci zima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih ' ‘ tf-p zarada, drumova, betonskih radnja, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., v. financiranje gradnja uz povoljne uvjete; ia svakovrsne cigle u vlastitoj I , lijenoj ciglani. GRAGJEVNO ГН DRUŠTVO U Sj%AJEV Glavno z a |‘upstvo za Bosnu i Hercegovinu DIONIČKA G U ftNIOE ETERNITA MOŽE SE POVISITI NA . 2,000.000 boi] ’iTDuK нз!а za pokrivanje krovova. Direktor: gragjevni savjet -: Jo Hrvatsk cia banka za Bosnu i Hercegovinu (dioničko društvo). ~ ~ ~ Uplaćena dionička glavnica Centrala u Sarajevu. 2 .0 0 0 .0 0 0 k ru n a , s s s Podružnice: Mostar i Tuzla. P reu zim a uloge n a uložne knjižice t e u k am aću je iste uz 4 x/a% čistih. UnovČuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone E sk om p tira i reesk om p tira m jenice i tražb in e. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Daje zajm ove n a tek u ći račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, d evise, va lu te. Izvršuje isplate i nap late na svim trgovačkim središtim a tu - i ino­ zem stva. Zalagaonica prim a u zalog sve dragocijenosti dragulje i ostalo. k a o : srebro, zlato �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo (Komanditno društvo) Telefon broj 119. femaluša ulica 172. sni i Hercegovini Najstarija knjigotisl flilllm pi. rnefa« s № • • 1 stro'cuiffit Preporučuje se molitvenika, posje. poslova, što ukusnom ta , :s djela, brošura, ' karta, kao i svih шЉл litografsk’ oiiuku zasjecaju sa ije cijene. Moderno uregjena knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vonlske naručbe obavljaju se brzo I točno. S laga ti stroj „TIPO GRAF". i Brzojavi: Vogler, Sarajevo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0dc4df9c60795db3c75ebd54a1f10579.pdf 9bb19e44464fc771b8fe5a3c791cac2e PDF Text Text SEKAFiNSKi P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU B R O J 9. SARAJEVO, 15. RUJNA 1911. OOD . XXV. SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESMA: C) VJESNIK. 1. Fra Petar V lašić: Neuspjeh jednoga novoga protubiblijskoga sistema . . . • ..................... 129 2. Sijep. Ilijić: Jesenji p relu d ij................................. 132 3. Dr. Jelenić : Iz neobjelodanjenih bosanskih klasika 133 4. Fra Eugenije Matić: Socijalna važnost trećega reda za današnje prilike B) LISTAK. 1. Dr. Jelenić: Katolicizam 2. 0 . Alojzij Cvitanović 3. 0 . Miroljub Pukler: Književi Ćirila i Metoda . Dalmatinski Franjevci na sudu. — Primicija. Uprava zbora »Jukić« za prvo polugodište. — Westminsterski nadbiskup o papinu suverenitetu. — Iz najnovijega grčkoga ustava. — Fra Miroljub Pukler. — Katolištvo grada Beča. — Umro. — Ross' etov spomenik. — Portugalska vlada u brizi. - Espe.anti i katolici. — Katolička crkva u Sje^ v d rž f,v a m a .....................................................142 D) . 'ranjevaca sv. 141 VNA SMOTRA. Dnu sv. Jeronima. Fra Krsto Belamarić: Čem oboana škola ? - Spomenica Rugjera Jo sipa B o sk o v 'č a ............................................ 144 banka 4 (1 Uplaćena dionička glavnica 2.000.000 kruna. Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4%% čistih. Gskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonica Podružnice: Mostar i Tuzla. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. prima u zalog sve dragocijenosti kao: srebro, zlato dragulje i ostalo. �za Bosim i Hercegovinu. Uplaćeni dionički kapital 10 milijuna kruna. — ------- — CENTRALA U SARAJEVU. F IL IJ A L E : u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — IS P O S T A V E : u Bihaću, Derventi, Doboju B. Gra­ diški, Lijevnu, B. Šamcu Travniku, Trebinju i Višegradu. — Z A S T U P ST V A : u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. V e lep ro d a ja d u han a u svim spomenutim mjestima. i T T irk n + o lrn rn rk П г1ш 1ш гП Р DaJe hiPotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 4*/*% založnice j J l i p U l t J K d l IJU UUJUlJuIJJtJ. 5 «/0 komunalne obligacije. Ove su založnice i komunalne obligacije u Bosni Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. R a n lć O V im o d ifilifiT lifi Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima kupone i vučene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva, — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižjce. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. o ' •> Odjeljenje za robu. :ao što i p seb n o odjelenje za zemaljske proizboju, bave se sa svijem u trgovačku struku za■ - “dizanjem industrija i javnih poduzeća. ~ sjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlar davni 1 ž ito . Kod banke opstojeća generalna agentura кг _po\ 1. ocigurav. „A S SE C U R A ŠttDNI 0 3 ^ I ^ B A L I “ prima direktno Ili putem filijala ili ispostava razne vrste osiguranja na ž jKOti vatre, a generalna agentura osigura 'tva ,,P H O V ID E N C IJA “ prima osi­ guranja za s’ aj nesreće proti г-.znih žteta пг strojevima i i Kod banke je etablirano i ,,GLA redmetima. - i A S l 'UPŽ3TVO ZA P O S N U I P S R C E l \ 5 V* O PĆEGA D R U ŠT V A ЧА O d i U R A №JE jedinaca, radenika, društava i t, d., — |) otiv zak(tiit<~ 9 H nos i Jilt irotiv pr IR 7 P R VOGA A U ST R IJSK O G A рг!~ i os anje svake vrsti protiv nezgodama po- ч kjFagjj.jVoa сМЦћ ftteta; — nadalje prima osiguranja koje ^tlcoinprem^B t Prva hrvatska parna tvornica voštenih ш н в ш u н и и и н и svieća i medičarskib proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničtvima za nabavu pravih i nepatvorenih voštanica, stearinskih svijeća, crkvenog ulja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dnšica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i. pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama. Za olakšati naručbu, valja tražiti cienik, koji se franko dostavlja. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU 1 ZABAVU BROJ 9. SARAJEVO, 15. RUJNA 1911. Fra Petar Vlašić, D ubrovnik:------------------------------------- Neuspjeh jednoga novoga protubiblijskog sistem a. 1. ispod ruševina dalekog istoka. Kad je god. 1811. ^nglez Kiču, član indijanskog društva, na svom putovanju po ravnicama cuirata i ligrisa, našo lieKoliko ulomaka razoivenm opeka, na kojima se opažali neki čudni znakovi, ne ce bit m iz daleka preavigjo, kakovu važnost ti ulomci lrnadu. On ih je ipak pomnjivo sakupio i pošlo glasovrtorn britanskog muzeju u London, gdje su se brižljivo čuvali. S vremenom sakupili su Kich i drugi revni istražitelji istočnih ruševina mnogo drugih opeka sa isto onakoviin znakovima. Naga gjalo se, da to mora biti koje starinsko pismo i uče­ njake je snalazila silna želja, da ugju u trag aliabetu istog, isprvice činilo se, da ćc sav trud biti uzalu­ dan: pismena ostajala neraznješivom zagonetkom. Ipak željeznoj volji i oštrini angi.kanskog duha pogje za rukom pronaći alfabet tog pisma, koje je babilon­ sko, a obično se nazivlje k l i n o v i t o p i s m o . Glavnu zaslugu u tom imadu četiri Engleza, učeni orijentaliste: W.H. Еох F a 1bo 11, E. H i n c k s., M. O p p e r t i H. R a w l i s o n . Oni su god. 1857. svaki ponapose stali, da čitaju i prevode jedan babi­ lonski natpis pomoću prije uglavljenog načina iliti zajedničkog ključa i njihov trud bio je okrunjen sjaj­ nim uspjehom: Sva četiri prijevoda u glavnome pot­ punoma su se slagali. Europska javnost bila je u velike uzradovana takovim otkrićem, jer gle! na onim ulomcima razbi­ jenih opeka rnogo si čitati povjest starodavnih kraIjestva asirsko-babilonskih, zgode i nezgode stanov­ nika onih gradova, kuda se je šeto bogoduhi prorok Jona, navještajući pokoru, ili kraj kojih je mladi Da­ nijel piso svoja uzvišena proročanstva. Ispod ruše­ vina dalekog istoka pomolilo se svjetlo, koje je rasvjetlilo mrakom obavitu povjest davnijeh vre­ mena. Zanimanje za istočne iskopine bilo je sveopće, pogotovo, kad se stalo na tim iskopinama nalaziti zabilježena imena, nami već iz sv. Pisma Starog Za­ OOD. XXV. vjeta poznata, kao što su: Ninive, Babilon, Assur, Nabukodonosor, rijeke Kobar itd. i kad se opazilo, da su u onim klinovitim natpisima ispisani nekoji dogagjaji, koji dolaze u dodir sa povješću Starog Za\jeta. . . . , „ . , . Kao sto je bilo i očekivati, raspoloženje duhova p rerna tim istočnim otkrićima bilo je svakojako, Protivnici kršćanstva nadali se, da će bar sada, jSp0(j ruševina dalekog istoka pronaći koju vijest, koja’će dokazati pogriješnom povjest Starog Zavj|ta. mai0,dušni kršćani bojali se, da se u istinu ta|<ova §ta ne zbude, no katolički učenjaci bez straha j oklijevanja poticahu strukovnjake na revno istrabivanje i proučavanje tih iskopina, tvrdo uvjereni, da j te iskopine biti jedan novi, jaki dokaz u prilog povjesne istinitosti biblijskog pripovjedanja. 1 nijesu se prevarili.. Kroz zadnjih 20 godina, otkad se revnije počelo istraživat ruševine dalekog istoka, pro­ našlo se dragocijenih spomenika, koji zbore o izo­ brazbi, vjeri, običajima starih Asiraca i Babilonaca; našlo se nadalje puno toga, što je u skladu sa biblij­ skom povješću, te donekle tu povjest upotpunjuje i rasvjetljuje, a nije se našlo ni cigle vijesti, koja bi se očito kosila.sa biblijskom povješću. Uslijed toga razni sistemi racijonalista, koji su pokušali pomoću istočnih otkrića, umanjiti ili uništiti ugled sv. Pismu, ostadoše neuspjeli pokušaji, i sv. je Pismo zasjalo novim svjetlom. Ponad sviju jedan se racijonalistični sistem istaknuo u ovo doba, naperen na povjesnu vrijednost Starog Zavjeta, a to jc tako zvani panbabilonizam. Ovaj sistem sastoji u glavnome u tom, što se po njemu smatra cijelu po­ vjest starih istočnih naroda ovisnom o babilonskom pojimanju svijeta, koje se temeljilo na opažanju i obožavanju neba, zato se i zove a s t r a l n i (z v ij e z d a n i) n a z o r o s v i j e t u . Cijenjeni će čitatelj bolje shvatiti u čemu sastoji panbabilonizam iz onoga, što ću niže kazati: ovdje odmah pri početku ove raspravice pripominjem, da je ovaj sistem baš zadnjih dana po mnijenju istih racijonalista, doživio potpuni poraz, te ga se slobo­ dno može metnuti u ropotarnicu prošlih, mrtvih si­ stema. Evo u kratko kako je nasto, kako se razvio i kako je svršio taj novi protubiblijski sistem. �130 Br. 9. - Serafinski Perivoj. — 1911. 2. \Vincklerov panbabilonistični sistem. Glavni zastupatelj i možemo slobodno kazati, stvoritelj panbabilonističnog sistema jest čuveni ori­ jentalista i profesor na berlinskom sveučilištu đr. H u g o W i n c k l e r . Proučavajući istočna otkrića, poimence velevažno otkriće u E l - A m a r n a (jedno 300 km. južno Kaira u Africi), mislio je, da je našo ključ za riješenje sviju problema starinske mitologije i religije istočnih naroda, i to shvaćajuć sve u smislu babilonskog pojimanja svijeta. On je o tome pro­ govorio u raznim časopisima i napose otisnutim dje­ lima’), a nada sve u znamenitom djelu: »A 11 o r i e nt a 1i s c li e G e s c li i c li t s a u f f a s s u n g«, ех oriente lux. 11. Leipzig 1906., u kome su nepromije­ njeno otisnuti neki članci od godine 1904. u raznim znanstvenim časopisima objelodanjeni, lste je nazo­ re NVinckler još prije priopćio u preradbi glasovitog Schraderovog djela: »Die Keilinschriften unđ das Alte Testament« (Klinovito pismo i Stari Zavjet) izdanje 1903. Svaki povjesničar, tvrdi dr. Winckler, u prika­ zivanju povjesnik činjenica, ovisan je o pojimanju svijeta onog vremena u kome on sive. Sve do KePlera pako i do Kopernika, ljudstvo je bilo prikovano uz staroistočni nazor o svijetu, koji je bio istovjetan sa babilonskim. Taj pak babilonski nazo ) svijetu temeljio se па o b o ž a v a n j u n e b a (Gestirnreligion). Prema tome u ono davno doba nazor o nebu bio je sličan nazoru o svijetu. Stari Babilonci bili su vještaci u promatranju zvijezda, a držali su, da sve što je na nebu, mora bit’ i na zemlji, ili obrat­ no; sve što se na zemlji vidi i dogagja, nije drugo nego odraz nebeskih pojava. Oni su i nebo dijelili na tri dijela, kao i zemlju, na kopno (to bi bio sustav obodnice našeg sunca), na more, to bi bio predjel južno sunčanog sustava i na zrak, koji oboje paše. Suviše, sve što zemlja ima, ima takogjer i na nebu; države zemaljske, gradovi, rijeke, šume, sve su to slike nebeskih predjela. Po isti način rogjenje, ži­ vot, djelovanje i smrt pojedinih ljudi; razni dogagjaji kao ratovi, potresi, poplave, bolesti i tomu slično; sve je to — uči NVinckler — po mišljenju starih Babilonaca bila pošljedica nebeskih dogagjaja, utjecaj raznog smještaja zvijezda ili zalaza sunca u pojedina zviježgja. Prožeti takovim nazorima, starinski pisci nijesu >) Tako poim ence: Die W eltan sch au u n g des Alten O rients (P reusische Jahrbiicher 1901.) — A rabisch-Sem itisch-O rientalisch (M itteilungen der V orderasiatischen G eselschaft VI. 1901.) — H im m elsbild und V/eltenbild der B abylonier als G rundlage der W eltanschauung und M ythologie aller Volker (Der Alte O rient III. 1903.) — Die Babilonische G eistesk u ltu r in ihren Beziehungen zur K ulturentw icklung der M enschheit (1907.) prikazivali dogagjaje onako, kako su se dogagjali, nego onako, kako ini se činilo, da su odraz nebeskih dogagjaja i pojedine osobe, koje nam ti pisci spomi­ nju, više su ili manje predstavljene po zamišljenim uzorima nebeskih osoba. »Mitologija se dakle ušu­ ljala u povjesno pripovijedanje, davajuć pripovjeda­ čima predmeta za kazivanje i načina, kako će iste predmete prikazivati.«1) Slične nazore ide dalje NVinckler — imali su i p i s c i St a r o g Z a v j e t a , pa je u tom smi­ slu i napisan čitav Stari Zavjet. S ovog gledišta imali bismo promatrati cijelu povjest izraelsku, jer u svakoj pojedinoj izreci starozavjetnih pisaca, u svakoj misli nalazimo tragova, po kojima možemo zaključiti, da tu nije točan govor o pravim povjesnim đugagjajima i osobama, nego da je sve to pri­ kazano pod dojmom babilonskih astralnih nazora. Za bolje razjašnjenje ove nauke iznosi Winckler i an primjer i to iz II. knjige Samuelove (po Vul­ gati liber. II. Reg.) pogl. 13, gdje se opisuje zločin, koji je A m n o n sin Davidov, počinio na svojoj sestri Tamari. Pod tom Tamarom imala bi se razumjeti neka nebeska osoba, a ta je božica Istar, jer je me gju obim imenima neka sličnost, a opet ono, što se u Samuelovoj knjizi kaže o Tamari, da je bila dje­ vica, da je imala na sebi šarene haljine i da je bratu zgotovila jelo, slično je onome, što priča kaže o bo­ žici Istar. Sto se pak u istoj knjizi čita, da je Tamara obitavala u kući svog brata Apsalona, to je kazano za to, jer je božica Istar obitavala u pod­ zemnom svijetu. Amnon pak i njegov brat Apsalon bili bi Dioskuri. U tom smijem tumači dr. NVinckler i druge vije­ sti Starog Zavjeta. Ne niječe svaku povjesnu vrijed­ nost tim vijestima, nego hoće da su te vijesti znatno iskrivljene, iliti mitološki prikazane, već prema to­ me, kako je koji pisac posjedovo veću ili manju dozu babilonskih astralnih nazora. Kolika je besmisle­ nost, takova šta ustvrditi o starozavjetnim piscima, ovdje niti ne napominjem, jer ću o tom napose pro­ govoriti malo niže, a sad ćemo bacit letimični pogled na daljnji razvoj NVincklerove teorije. 3. Drugi poglavitiji pristaše panbabilonizma. NVinckler je sa svojom čudnom teorijom u brzo steko ne mali broj ozbiljnih pristaša, koji su se skoro više nego isti njihov učitelj zagrijali za ovaj protubiblijski sistem. U prvom redu moram spomenuti učenika NVincklerova i sadašnjeg sveučilišnog profe­ sora u Leipzigu, dra A l f r e d a .1 e r e m i a s. U ‘) »Altorientalische G eschichtsanffassung« str. 37. �Neuspjeh jednoga novoga protubiblijskoga sistema. svojim trima spisima o panbabilonizmu1) upro je Jeremias svim silama, da obrani nauku svog učitelja od raznih prigovora i da ju bolje razjasni i utvrdi. On vidi jaki dokaz za ovaj sistem u tom, što je povjest pojedinih asirsko-babilonskih kraljeva obavita mitološkim potezima; pojava tili kraljeva prikazana je kao dolazak nekih nebeskih osoba na zemlju, kao osloboditelji ljudskog društva. Pri kazivanju o rogjenju kralja S a r g o n a veli se, da je prije njega vladalo 350 kraljeva: Jeremijas odmah zaključuje, da je onaj broj 350 postavljen za to, jer se hoće označiti, da sa Sargonom počinje novo doba u povjesti asirsko-babilonskoj, kao što mjesečna godina počimlje nakon 350 dana (točno baš 354 dana). S a n h e r i b, s kojim takogjer počinje novo doba babi­ lonske povjesti, označen je kao nebesko biće, kao Adapa, iliti novi pračovjek. Da je takogjer i Stari Zavjet napisan pod utje­ cajem babilonskih astralnih nazora, to hoće Jeremi­ jas da dokaže: 1. na temelju simbola u izraelskom bogoštovju; 2. jer su poglavitije osobe u Mojsijevoj Genezi prikazane kao spasitelji ljudskog roda, tako Adam, Denoh, Noe, Abraham, Izak, Jakov, Josip; 3. jer u kosmogoniji Mojsijevoj imade dodirnih to­ čaka sa kosmogonijom starih Babilonaca. Na te­ melju toga — zaključuje Jeremijas, — da je sav Sta­ ri Zavjet napisan u panbabilonističnom smislu. Pa i povjest proroka u istom bi smjeru bila na­ pisana, kako to hoće da dokaže napose pastor W. E r b t u svojoj poduljoj raspravi o trima znameni­ tim prorocima Starog Zavjeta, naime I l i j i , E 1 iz e j u i J o n i.1) Zagrijan i on za Wincklerovu teo­ riju iznosi razne činjenice iz života ovih triju proro­ ka, isporegjuje ih sa babilonskom mitologijom i na­ lazi povjest proroka ovisnom o ovoj, a ovu, t. j. ba­ bilonsku mitologiju, ovisnom o babilonskim astralnim nazorima. Ilija Tezbićanin bio bi sunce, Elizej mje­ sec, pa kao što mjesec vazda oko sunca ide, tako i Elizej ne ostavlja Ilije uza sve to, što ga Ilija nago­ vara, da ga ostavi, kako to čitamo u II. knjizi Kralje­ va (po Vulg. 1. IV. Reg.) pogl. 2.: »A kad Gospodin hotijaše uzeti Iliju u vihoru na nebo, pogjoše Ilija i Elizej iz Galgale. I reče Ilija Elizeju: ostani ti ovdje, jer mene Gospodin šalje do Betela. Ali Elizej reče: Tako živ bio Gospodin i tako živa bila duša tvoja n e ć u t e o s t a v i t i . I dogjoše u Betel.« — Ko*) Die Panbabylonisten, der Alte Orient und die 3gypti sche Religion. Leipzig, 1907. — Das Alter der babilonischen A stronomie (objelodanio u dru štv u W inckleru) Leipzig 1908. - - Der Einfluss Baby|oniens auf das Verstandnis des Alten T estam en ts (Biblische Zeit- und Streitfragen), Berlin 1908. *) W. E r b t: Elia, Elisa, Jona. (U ntersuchungen zur Geschichte der liebraer. I. Leipzig 1907. 131 liko samovolje i fantazije u ovom Erbtovom tuma­ čenju, prepuštam cijenjenom čitatelju, da sam pro­ sudi, i da se — nasmije! Žaliti je u istinu, da se ljud­ ski um ne će da otrese predsuda, koje ga logično dovode do ovakovih besmislenosti!. . . I uvaženi inače pisac hebrejske Arheologije, ko­ ja je primljena kao školski tekst na protestantskim sveučilištima, dr. I. B e n z i n g e r , pristaša je Wincklerovog sistema, pa na više mjesta svoje Ar­ heologije2) spominje upliv babilonskog mišljenja na zakonik, religiju, običaje Izraelaca. Poimence o tom raspravlja na str. 159—188. Po njemu I. pogl. Ge­ neze napisano je posvema u babilonskom smislu; a isto tako i obrednik (Ceremonijal) židovski, sadržan poglavito u III. i IV. Mojsijevoj knjizi. (Po Vulg. 1. Levit. et Num.) Evo dva tri primjera, koja Benzin­ ger donosi: Broj 7 kod Hebrejaca bio je sveti broj: u sedmi dan svetkovala se subota; i sedma godina bila je sveta, takogjer 7 X 7 — 49 (godina jubileja); velike svečanosti (Vazam, Sjenice) traju 7 dana ili 2 X 7 14 (posveta Salamunovog hrama); u svečane dane moralo se žrtvovati po 7 životinja, škropljenje krv­ lju redovito se obavljalo po 7 puta. Sve ovo — veli Benzinger, — potsjeća nas na babilonsku religiju, gdje je broj 7 bio takogjer svet, budući je označivo sedam planeta iliti po njihovom shvaćanju sedam velikih bogova, naime: Sunce, Mjesec, Danicu, Mars, Merkura, Saturna i Jupitra. Broj 12 takogjer je za Izraelce bio važan: 12 je sinova Jakovljevih, od kojih proističe sav narod izraelski; 12 stupova načinio je Mojsije na oltaru pod gorom Sinajskom; 12 je kamena ostavio Jozue u rijeci Jordanu za spomen sinova Izraelovih; na 12 mjedenih volova počivalo je saliveno more iliti umivaonica u trijemu Salamunova lirama; 12 koma­ da dragog kamenja sjajilo se na velikom svećeniku i t. d. — Taj broj 12 — veli Benzinger — uzet je iz babilonske astrologije, a označuje 12 mjeseci. Na ovakav evo način tumače nam panbabiloniste sveto Pismo Starog Zavjeta i u opće povjest istočnih naroda. Cijenjeni će čitatelj sa začugjenjem pitati, da li je u opće moguće, da razborit čovjek ovako tumači starodavne dogagjaje. U istinu čudit se je, da su onakovi umovi kao što su Winckler, Jeremias, Benzinger i njima slični, došli do ovakovih besmislenosti, no ipak, do takovih besmislenosti mo­ že se i mora se doći, doklegod se drži istinitim i neoborivim načelo, koje panbabiloniste uporno bra­ ne: sav negdašnji istok stajo je pod utjecajem babiг) 1. B enzinger: Hebraische Archaologie (G rundriss der theologischen W issenschaften) 2. izd. sa 253 slike. Tiibingen 1907. t �Br. 9. — Serafinski Perivoj. 132 lonskih astralnih nazora, po kojima ništa na zemlji ne biva, što nema kakvog odnošaja sa kojom poja­ vom na nebu. No baš u ovom panbabilonistični si­ stem jako hramlje, te ga je ista moderna racijonalistična kritika osudila i odbacila, kao što ćemo pri kraju rasprave čuti. Za sad ćemo časKom promotrit besmislenost ovog sistema osobitim obzirom na sv. Pismo Starog Zavjeta. (Svršit će se.) Stjep. I lijlć : Jesenji preludij. Tamo daleko goljet podrhtaje U bl’jedom sjaju dršće zadnji tračak Zamirujući nad poljanam snenim: Jesenja veče u sivkastom velu Prozirne magle ovija se tiho I sve polako1 iščezava vidu Toneć кб sjenka sred duboke noći. I tmica gluha, tamna i ledena Prirodu tišti kano avet г jema. I stenje život i stravična jeka Kroz bl’jedo lišće tajanstveno z Кб bol što dušom podrhtaje Ijudskon I priča tugu, bjedu i čeznuća Što mrak sakriva i trzaje srca Sred kojih nada tihano zamPe, I želje puste koje v r ’jeme krda S životnog stabla, dok ga ne o; I suze trpke što no izbijaju Iz tajnog vrutka bola i života. Velebna pjesan mrknu na krilima Goleme noći tužno se razl’jega I sjetnim šumom uspavanku poji Ljudskome srcu. Ja kroz maglu lutam I teške slušam kucaje života, Disanje noći, uzdisanje vjetra. Prirode jecaj kroz dušu mi struji Akordom muklim bola sveopćega Što ljudske snove, ko i suho lišće U vrtlog nosi bezkomačne ncći! E*3 1911 Dr. J e le n ić : --------- Iz neobjelodanjenih bosanskih klasika. Dok se je duh hrvatskoga preporoda i samom ponosnom Bosnom i Hercegovinom širio, te u jedno kolo okupljo: Nedića, Matića, Jukića, Bakulu i t. d.; dotle su se neki Franjevci u Bosni i dalje jedino klasikama bavili. Prvak je ovih fra Blaž Jo­ šić (1820.— 1868.), koji je klasičnom latmštinom i nenatkriljivom pjesničkom majstorijom spjevo i objelo­ danio više pjesama. Sve su ove posvećene raznim velikašima, jer je bez mecena i u najvećemu jeku hu­ manizma bilo teško objelodanjivati djela. Jošića: Ode honoribus excelentissimi iliustrissimi ac reverendissimi domini dom ini Petri Kobusitzky de eadem : m et apostolicae Sedis gratia metro-politanae ecclesiae Colocensis archiepiscopi; Carmen jubilaeis ho­ noribus illustrissimi, ac reverendissimi domini Caroli Pavić, electi episcopi Rosonensis etc.; Elegia festis honoribus illustrissimi, ac reverendissimi patris Mariani Šunjić etc.; Carmen honoribus Augistissimi Francisci Josephi I. Austriae imperatoris etc. svima su poznate. Nu Jošić ima i neobjelodanjenih pjesa­ ma. Vel. fra M i r k o Š e s t i ć ustupio nam je tako­ ve dvije a obe su posvećene fra Martinu Nediću, i to prva prigodom njegova povratka iz Rima s općega kapitula franjevačkoga reda 1856., a druga prigodom imendana iste godine. Ako objelodanjene pjesme i natkriljuju obe ove neobjelodanjene, to ipak, da i ove ne propanu, rado u »Serafinskom Perivoju« objelo­ danjujemo: . Rndo Patri M a r t i n o N e d i ć ех Deft. act. rovli. - - Vicario Gnli Eppi. Ono dum Romae celebrato Generali Capitulo Ordinis Seraphici ad Contum Suttiskensem reverteretur a fratribus salutatur. 1856. Motto. Vixit iter durum pietas, datur ora tueri Tua. Virg. Aeu. L. VI. E solites curiš, veteres revocanuir ad undas Et tenuis facili sydere puppis eat. Ibit, et id tuto, reduces-donare salute, Nam redit Ausonia clarus ab urbe Pater. Nunc, nunc si quando jucundos edere plausus, Nunc decet in laetas solvere corda sales. Nunc ope Musarum festivos scribere versus, Nunc iuvat alternis verba ligare modis. Omnia nunc fecisse juvat quae gratus amati Adventus Patris, quae pius optat anior. �h neobjelodanjenih bosanskih klasika. Scribere suadet amoi, pietas, gaudere sereno Vultu, guein cerno nos jubet esse modo. Ergo Pater ter amate! mihi benedicito dextra, Ut valeam metris Te recreare meis. Tu quoque Musa fave, Musarum Praeses Apollo Auxiliatrices porrige quaeso mamiš: lile etenim nostras tandem remeavit ad oras, Ouo dudam cupiit nostra corcna frui. lile cui pietas praeclara modestia mentis, Candor, рах animi, vita guieta placet. Qui res humanas animo sic ardiius alto Pespicit et subito cuncta peric’la subit. Nec luctus, lacrymas nunc, nec suspiria ducent, Cum populo fratres vel pia turba Patres Et Rectore bono sedulo commissa sequuntur, Nec stringet miserum sors inimica gregeni Oualis enim Рех est, tališ grex pagina dicit Rex pius et praestans, grex quoque tališ erit. tiaec quid at, enumero, quae praesens vita fatetur Nec nisi cum mundo sunt perituro prius. Namque Oeus voluit tali nos Patre beare, Cum de illo unanimes disposuere Patres Nec potuit nobis melior fortuua favere Ouam placito tales dando pectore Patres Tempore qui moesto fisos tuetur alumnos, Nec patitur saevis dilacerare lupiš. Quem angit non aliud semper, nisi publica Anxia communis sollicitudo boni. Dignus et hine, Patrum in pleno residere Senatu Rara fortuna, votaque ferre simul, Et post tot montes, post flumina, totque pericla, Et post tam duras diffici!esque vu Incolumis tandem nostras properavit a Et Iicuit patrios, sospiti adire Lares. Salve igitur felix Patriae, salveto Minister! Et refove paulum corpora fessa dorni. Salve inter proprias soboles cavosgue clientes, Salve sic u-num tota corona canit. Nos solitis semper pulsamus sidera votis, Et ferimus pro Te thura, precesque Пео: U vegetus, laetus, multis vertentibus annis Serveris florens, incolumisgue diu! Et Tibi sufficiant Dii semper robur et annos, Et cuniules meritis Matris ubigue bornim! Vivat! Honoribus. Admodum Reverendi Patris M a r t i n i N e d i ć , Lect. Theol. Gone. Prof. LL. 0 0 . Em. Ех Pefiriitoris Proviae Bosnae Argent. atque act. Ministri Provmcialis Ejusdem nec non Vic. Genlis. Illmi. Vicar. Aplici. Dignissimi. Oicata. Reccurrente Fešto Divi Martin i Ep. 1856. 133 Semper in orbe fuit magnorum fama Virorum Hoc monumenta probarit factaque plura docent: Orpheum sic quondam cecinerunt carmine Musae, Maro Mecenatem sic celebravit ovans. fVVos pius hic crevit, quia sic reverentia crescit, Laudatur virtus, et stabilitur umor. — Hine decet eximio Rectoii pandere carmen, Annua Patroni Qui pia Fešta colit. Rector amate! Suum nomen, laudesque maiiebum Nec valeo meritis digna referrć Tuis! Nomine sed nostri celebret Te Musa sonora, Et capias liymnum, quem Šibi laeta canit: Pesuper mitti bona cuncta scimus. Et dari Patrem Patriae, fatemur Coelitus, felix modo Bosniae Provincia gaude! Ouae duces plures pietate claros Ordini Fratrum dederas Minorum, Inter hos Nedić merito referre Jure tene ris. Qui mihi gessit sine laude magna (Jua studens quondam fuit inter illos. Pocta quos laudat memoratque saepe Pamiona tellus. Multa quae dexter faciebat olim pum fuit Matris junior sacerdos, Et dein Pastor populi fidelis Facta !aquuntur. Porro quae posthac fuerant peracta Rite coinmuneni meruere laudem Unde Pefinitor, et hine creatur Jure Minister. Impiger quare fragilern carinam Ut Pater verus vigilans regebat In bonum Fratrum, populi salutem, ac Emolumentum. Ejus en tempiis redidit cupitum, Quo Inclyctus Praeses pietate magna Aiinuam lucem recolit Patroni Plaudite Fratres! Voće concordi flagitate porro: Ut diu samim vegetumque nobis! Praesulem nostrum, decus, et coronani Numina servent!!! Ergo nihil superest, cordis quam promere vota, Laetus et incolumis vi vito care Pater! Ac demum senia fauste, plaudeque peracta In coelis sanetae numera pacis babe!! �134 Br. 9. — Serafinski Perivoj — 1911. Corgue sacrare valent Fratres et fervida vota, Hi dare plus nequeunt, cor tene, corde lubens! Quidquid habet dat, qui cor affert pectore puro Usque diu vivat corde precamur! Ave! Vivas!!! H SH Fra Eugenije Matlć : - Socijalna važnost trećega reda za današnje prilike. 2. Treći red i nevolje XX. vijeka. 1907. napiso je član francuske akademije Alfons Germain ove pohvalne riječi o trećem redu Ako se je u Njemačkoj moro svršiti Kultur-Kampf, ako satanizam nije mogo dobiti Italije, aku masonerija i socijalizam nisu mogli potpuno pokvariti francuske radnike, ima se mnogo zahvalit ovoj djeci sjeromašnog Asižanina.«1) On je govorio o činjenici. Mi ćemo u slijedećim retcima ocr.ati više sposobnost trećeg reda, da bi mogo stati na kraj današnjim ne­ voljama, poimence: socijalizmu, kapitalizmu, zatim laicizmu i alkoholizmu, a onda zloj štampi, koju bi punim pravom mogli nazvati savremenim Ahrimanom. Treći red i socijalizam Socijalizam je veoma opasni, pravi kužni bacil i opstanak društva i njegovo blagostanje. Premda je osnovan na materijalističkim ideama, koje sank­ cioniraju culte de noi, ipak je začudno posve protivan strogom individualizmu — zabludi, koja danas spada gotovo već u antikvitete, a koja je priie uči­ nila mnogo zla. Načelo je socijalizma: ni Boga, ni gospodara. Sve je svačije. Svi su jednaki. Tu nons crćas pour ćtre eganx, nature, a bienfaisante mere. Pourgnoi des biens et des travaux, L’ ingalite meurtriere. . . Dans Г enfance de genre hurnain . .. . 1a sainte et douce egalite, Remplit la terre et la feconde: Ti si nas stvorila jednake, Na­ ravi, dobrostiva majko. S toga čemu ubitačna ne­ jednakost u d o b r i m a i r a d u ? . . . U djetinstvu roda ljudskog sveta i slatka jednakost napunjaše zemlju i nju plogjaše. (De Darthe: socijalistička himna.) Ta bi se jednakost morala odnositi na sve. Ostvaranje njeno vide u kolektivizmu: zato privatno i) Alphonce Oermain : L’ influence de St. Fran^ois d’ Assise sur la Civilisation et les Art- Str. 31. vlasništvo nije opravdano, nije opravdana ženidba, jer je i ona najgore vrsti vlasništvo, nije opravdan moral i vjera. Živjeti na divlju — more pecundum. Oh kako su uzvišeni u tom pogledu bili Huni! Schoppenhauer i Hartman nisu trebali tražiti načina, kako će se ljudski rod približiti nirvani; socijalizam je nirvana. Treći red za svog opstanka sukobio se je sa slič­ nom naukom, kako sam pokazo. I uništio ju je: Ne smijemo sumnjati, da nema u sebi krjeposti, da uni­ šti i socijalizam. Svijet je u naravi religiozan; treći red mu to nudi na najlakši način, dok je socijalizam bezbožan. Pri­ vatno vlasništvo jest skopčano s naravi ljudskom: Treći red ga štiti naregjujuć uz to svojim članovima, da se na vrijeme napravi oporuka, te tim sjegurnije ostane u rukama onoga, koji ima pravo na nj, a so­ cijalizam ga odbacuje. Dakle je socijalizam proti na­ ravi. Puk to može lako shvatiti. Jednakost, koju propovjeda socijalizam, jest samo fraza, buduć da se ne može ostvariti, jer da ništa, svak nema na­ ravnih sposobnosti, da bude jednak u svemu. Hoće li svi raditi isto? Hoće li svi upravljati društvom? Odgovorimo li jesno za sve, onda mora biti razlike: ne stoji njihovo, da mogu ostvariti jednakost u radu. Ali ne mogu ostvariti jednakost ni u dobrima. Hoće li imati jednake plaće svi? Jednakost bi zahtjevala. No ko će onda htjeti raditi što teže? Metnimo, da ne: pada jednakost. Kako je oni pojimaju, utvrgjuje se jednakost u trećem redu, naime jednakost čovječijeg dostojanstva, na temelju čega moraju se i nižim —• puku dati ista prava kao i višim bogati­ jim i bogatim. Treći red prama tome posjeduje sve ono, što se u socijalizmu pričinja lijepo, na najbolji način, a daleko je od njegovih zabluda. Treći red isto tako odgovara težnjama ljudskog srca i ljud­ skoj naravi. S toga razloga može treći red biti naj­ boljim ustukom proti socijalizmu. Treći red i kapitalizam. Uloga se je kapitala u današnje vrijeme znatno promijenila. Novac ne vrijedi samo kao sredstvo prodavanja i kupovanja - vrijednost njegova stoji u tome, što se on na neki način kao plodi. Aristo­ telovu nazivu: nummus sponsor, trebali bi nadodati i nummus productor. Novac nosi interese, pa danas je to poso, koga vodi čitav jedan društveni razred: kapitalisti. Prema sadašnjem tijeku stvari, mi ne­ mamo ništa proti tome, premda ima nekih konservativnih i radikalnih ekonomičara, koji hoće, da je to nepravedno s jednostavnog razloga, što je novac fungibilna stvar, pak onda po tome mora se vratiti �Socijalna važnost trećega reda za današnje prilike. onoliko, koliko se uzajmi, a ne više — s kamatima. Ti se varaju dajuć ku oznaku novcu. Nesumnjivo je, da uzajmlji. :• *;jem novca dolazi za vjerovnika neki lucrum cessans, koji se po pravu mora nadokna­ diti; kod prostih fungibilnih stvari toga nema. Da­ kle ne smije se generalno osugjivati svaki interes — a buduć da taj novac daju kapitalisti, ne smije se generalno osugjivati kapitalizam. On je dapače ko­ ristan — osobito ako je kolektivni mjesto individual­ nog — pretpostaviv naravno, da uzimani interes nadmašuje lucrum cessans. Proti pravom kapitalizmu nismo, nego zloporabama kapitalizma, što se ipak označuje tim imenom. A ko ne zna, kako je veliko zlo taki kapitalizam? Sto je bio feudalizam u sred­ njem vijeku, to je kapitalizam danas. Oba ta siste­ ma imadu isti agresivni značaj. Za feudalizam smo čuli, za kapitalizam vidimo i sami. Na koje se polje niie dao kapitalizam, da može eksploatisati i lihva­ riti? Koje načine nije prokušo, da sve sebi podvrg­ ne? Dao se je na trgovinu. Dao se je na spekula­ ciju. Upotrebljaje prostu lihvu uzimajući visoke ka­ mate, pravi monopole, daje se na zakupljivanje u velikom, spekulira. A sve je to nepravedno; drugih namjera nema, nego da na sve moguće načine zgrne sebi čim više novaca. Sto time pojedinci stradaju, što strada društvo, njemu je svejedno. Na jednom mjestu ove naše radnje opisali smo, kako' kapitali­ zam nesmiljeno harači i ništi. On je veliko zlo našeg društva. Treći red ima snage, da stane na put i niemu. Širite ga samo! On uči ljubav prama svima, ljubav svestranu, izmjeničnu i efektivnu, koja nije ravno­ dušna prema nevolji bližnjega. U potrebi ne idie ona za tim. da ih izrabljuje, nego da ih potpomaže. Ona bi ukinula Hhvu* ona bi ukinula agiotažu, ona bi ukinula zakupljivanje na veliko i monopole. Mo­ žemo biti o tom sjegurni. Treći red ima i svoju tra­ diciju s obzirom na to. Franjevci su tijekom vjekova bili uviek proti ništenju i trvenju sieromaha. Sv. Auto Padovanski u svim svojim misijama propovjeđo ie proti varnnui u trgovanju. Sv. Bernardin Sienski i sv. Ivan Kapistran činili su to is t o ... Brat Bernarda. Franievac, utemelji prve zalagaone. Sv. Bernardin Feltrejski širio je zalagaonice i vodio ie energičnu i uspješnu vojnu proti lihvarima, koje nazivaše trgov­ cima suza: venditori di lagrime.«1) U psalmu 7L čitam: liberabit pauperem a potente, cui поп erat adjutor. Animas panperum salvas fadet: ех usuris et inkjuitate redimet animas eorum. (Oslobodit će ‘) Dr. D ehon-»Jukić’:« Socijalna obnova u duhu kršćanskom. Str. 148. 135 sjeromaha, koji nema pomoćnika. 1 otkup pribavit će sjeromahu: od lihva i nepravde otkupit će njega.) Trećem se redu to najpotpunijim pravom može primjetiti. Treći red i laicizam. Ta je struja kod nas raširena, premda je slabo poznata pod tim imenom. Njoj pripadaju svi oni, koji su antiklerikalci. Antiklerikalizam = laicizam. Ko ne trpi svećenika u javnom životu, on hoće, da se sve pripušći svjetovnjacima, laicima, on hoće, da vlada laicizam. Vidimo, kakova je to pogrješka bolje ćemo upoznati važnost trećeg reda u pobija­ nju te zablude. Laicizam nije političke naravi, košto mnogi mi­ sle, on je više vjerske. Njegovi povici: dalje od svećenika, klerikalizam je neprijatelj; ne idu za tim. da narodu prikažu, da je jedan svjetovnjak upuće­ niji u političkim stvarima, stoga da njima pripada vodstvo, nego da ograniče upliv vjere na narod. Dok su svećenici u javnom životu, nije im to moguće — valja raspršiti pastire, pak su ovce gotove. . . Nadoći će onda samo od sebe, što žele: čovjek bez Boga, obitelj bez Boga, država bez Boga. U prošlosti možemo uprti sličan slučaj: eno galikanizam za vrijeme Ljudevita XTV. On je zatvo­ rio . svećenika u sakristiju, da broje svjeće i čiste čirake i duh kršćanski sve je više plavio. Libe­ ralizam baš tom činu ima zahvaliti svoj opstanak. A u sadašnjosti možemo pokazati pošljedice samog laicizma. Bogu hvala, ako je kod nas mlad, u Francuskoj je već dozreo i plod bacio. Učitelji laičke škole i laičkog morala vide divan uspjeh. Kriminalitet se množi kod muških, kod ženskih, kod stari, pa jao! i kod mladi. Evo malo statistike s ob­ zirom na mlade po M. Tarde-u od g. 1836.—1880. Kriminalitet je nepimoljetnih (izmegju 16.—21. god.) skočio od 5.933 na 20.480, a kriminalitet nedoraslih ženskih od 1.046 na 2.839. Od godine 1881. za djecu valja slijedeći razmjer: U petogodištu od 1881.--1885. iznosi broj 61. od 1886.- 1890 iznosi broj 70. od 1891.—1894 iznosi broi 75. Za nepimoljetne pnko još je gore: 1881 - 1885. iznosio ie broj 309, od 1886—1890. iznosio je broj 366, od 1891.—1894 . pako na 450. Sebeuboistvo ide uz bok sa kriminalitetom. Od 1836.—1881. digo se ie broj od 2.574 na 6.295. Od 1881.—1894. naraso ie na 9.703.*) To je zbilja ogroman dekadentizam. Mnogi se ekonomičan boje za budućnost Francuske. Broj rogjenih spada, broj sebeubojstva raste, krjepost je rijetka, zločini su česti. Pa kako i ne: Daje se velika važnost atavizmu i rogjenim zločincima. ‘) V. Hrvatska Straža. G- VI. Sv. III. Str. 863. �136 Br 9. Serafinski Perivoj. 1911. židovski NVolzor telegrafski ured u Berlinu, Reutcrov ured u Londonu, agencija liavas u Parizu i agen­ cija Stepliani u Rimu. Zidovi su danas gotov simbol zla. S toga nije moguće, da govorimo o zloj štampi, a da ne govo­ rimo o Židovima. Oni su prestavnici zle štampe. Pa opisati veličinu njihova upliva, mislim, da znači opisati veličinu zle štampe. Ja sam to htio u ovome članku. A iz ovoga se takogjer vidi, kako je dobro organizovana zla štampa, kako je snažan naš nepri­ jatelj, s kojim se moramo boriti. Hoćemo li mi biti pobijegjeni? Hoće li biti pobijegjena sveta stvar? Ne smijemo sumnjati, jer je Hrist reko, da je vrata paklena neće moći nad­ Treći red i zla štampa. vladati, Ali može biti za čas potištena i naša ie . Javno mnijenje vlada svijetom, a javnim milije- dužnost, da odvraćamo zlo. U tome moramo imati njem vlada štampa. Koliko je po tome štetna zla taktike kao i neprijatelji; sila imamo samo nam tak­ štampa! Ona je otrov svijeta. 1 kao što svaki . tike treba. Moramo imati jedmi discipliniranu ured­ rastvorno djeluje, tako djeluje i zla štan1. a. Ona bu, koja će čelo o čelo kao prestavnica katoličke ništi sve dobro i plemenito. Podržavana i plaćena, misli boriti se sa židovskom najezdom. Moramo dapače u velikom dijelu i uregjivana od židcva, na­ imati jednu uredbu, koia je kadra po svojoj stegi v r­ pada na sve, što nije židovsko. A najviše kršćane šiti službu izvjestitelja, neposredno ili posredno plai kršćanske svetinje. U listu ZvJzi i Kapaly izišo oajuć za to posebnog činovnika. Moramo imati je jedan govor, u kojem se veii, da će Židovi saču- jednu uredbu, čiji će članovi imati apsolutnu obvezu. vati trajnu mržnju naprama kršćanima, V rt ubuji- ^ ne pj-jmaju zla Štiva, zle štampe, a šire dobru, čama i neprijateljima puka Izrajelova. Io se do- Jer jedno bez drugog istom je parcijalno sredstvo, šljedno i provagja. Oni dapače ne vji ujuć u svoj Mislim, đc je takva uredba i to u najsavršenijem novac, ni u vjernost plačen.h slobode umnika sami smislu treći red. Ko ne vidi, da bi on bio kadar, da su odabrali take pozicije, odakle bi mogli direktno obme izvršuje pretpostaviv samo, da bi se raši­ uplivisati. Megju izvjestiteljima raznili novina naj­ rio? Nema na svijetu nijedne organizacije, čiji su više se nalazi Židova. Megju gospodarima raznih članovi pripravnih i spremniji, da rade za proširenje korespondenca — listova, koji u najtanjim potezima slave Božje, nema ni jedne organizacije, koja bi kupe najznamenitije stvari po svijetu i služe za pu­ mogla biti univerzalnim lijekom — kao što je treći njenje drugih svagdanjih listova, koii nemaju svojih red. Druge takve organizacije nose značai ogranivlastitih izvjestitelja, ima takogjer najviše Židova, čenosti, jer su ili provincijalne ustanove ili narodne Megju gospodarima specijalnih korespondenca ima _ s toga ograničeno mora hiti i njihovo djelovanje. opet najviše Židova. Na pr. bečka korespondenca Jedini treći red — to katoličko framasunstvo toga Wilhelm za mjesne vijesti pripada Židovu, bečka nema. On je bez ograničenosti kao uredba, ako i korespondenca za skupštine, predavanja i t. d. jest pripadaju njegovi članovi ovome ili onome narodu. židovska (naslov joj je: »Allgemeine osterreich'sche Jer Članovi se ipak megju sobom ljube i potpomaže Korrespondenz«). Židovska je isto tako Politische jedan drugog u ostvarenju svojih ideala. Korrespondenz, Reichsrats-Korrespondenz, TheaterDakle? u. Konzert-Korrespondenz Lewy, zatim Korespon­ dencija TSncer, Herzog, 1 anger. Židovska je i Treći red i socijalno kraljestvo Hristovo. bečka trgovačka korespondenca (Orenzer) i nje­ Pranjo, ajde, popravi kuću mačka korespondenca (Oerzon) i slavenska kores­ m oju, koja se ruši. pondenca i konservativna korespondenca i poljska »Što više promatram svijet, to se sve manje korespondenca, pak zatim i Orafcv Information. mogu nadati, da bi čovječanstvo moglo ikada po­ Kao što to, tako su i telegrafski dopisni uredi stati mudra, razborita i sretna masa.« (Goetlie н u njihovim rukama. U bečkom c. i k. telegrafskom pismu na Herdera 19. IV. 1787.) Mi potpisujemo to dopisnom uredu većina je Židova i on je pod njiho­ mnijenje, ali s nadodatkom: bez Hrista. Da, bez vom upravom. Magjarski pako telegrafski dopisni Hrista, bez njegove ljubavi, njegove pravde, njegova ured u Pešti jest čisto židovski. Osim toga čisto su mira, što nam ga je donio na svijet. Hrist je nama Svjet mora taki biti, tako je sazdan. Oni ne poznadu nadnaravnih milosti i sakramentalnih sredsta­ va za vodjenje dobrog i poštenog života. Treći je red u svoj biti proti laicizmu. On po svojim pravilima traži svećenstvo. Predstojnik mo­ ra biti svećenik — s njim su u doticaju na mjesečnim skupštinama. Pohoditelj mora biti svećenik — s njim su u dodiru prigodom pohoda. Svećeniku osim to­ ga moraju uvijek ići, da ispune svoje dužnosti o mjesečnoj ispovjedi i pričesti. A i megju svojim čla­ novima ima treći red svećenika. Treći je red most izmegju laika i svećenika. Treći je red lijek lai­ cizmu. �Socijalna važnost trećega reda za današnje prilike. zalog socijalnog napretka i sreće. Jer kako je sa­ vršena ljubav, koju nas je ućio, kako je velika prav­ da, kako dostojan mir pravde! Ljubi i neprijatelje! Justitia et рах osculatae sunt. Promatrajmo samo njegovu nauku! S njome je stupio novi duh u društvo, a s njim i preobraženje. Ona je podigla obitelj, istisla nepravdu, oslobodila niže. U povjesti najdivnije su stranice, koje govore o tom. Njih prodahnjuje osjećaj zadovoljstva i sreće. Hrist je uvijek tješio žalosne, a potpomago opterećene. Oogjite k meni. . . i ja ću vas okrijepiti — to su riječi njegove i nijesu besplodne, kako već vidjesmo. Do­ takli smo se toga, da pokažemo, u čem se sastoji socijalno kraljestvo Hristovo i kako je ono jedino kadro, da stvori blagostanje na zemlu. Socijalno kraljestvo Hristovo jest opsluživanje njegovih za­ povijedi u društvenom odnošaju. Za treći red to je istom prva pozitivna zadaća. Njegova je svrha ne samo da posveti pojedinca, nego da po pojedincima posveti cijelo društvo. »Sveti je Franjo htio, da njegovi trećoredei budu kršćanski gragjani, koji će biti kadri, da uspostave vladu Hristovu u općini i državi1). Fto. siriti spasonosna na­ čela Hristova, a posebno izvršivati ta načela i giedati, da ih i drugi izvršavaju to je glavna misija trećeg reda, a s time dolazi sreća i zad voljstvo kao od sebe. Dobro smo dakle prije istakli, da je treći red perfekcija duha kršćanskog, jer vrijednost nje­ gova stoji u samom o p s I u ž i v a п j u. On je prema tome sredstvo za obnovljenje Hristova socijalnog kraljestva. Mi mislimo, da je i uspješno sredstvo. Članovima njegovim prirogjeno je, da se užgaju serafskom ljubavlju i revnošću za svetu stvar, lju­ bavlju i revnošću, koja ne pozna umora i granica. A taka ljubav i revnost ostvaraju ono, za čim idu. Vidimo to i sada u praksi. Koliko je i koliko župnika priznalo, da im se odmah župa popravila, čim su uveli treći red. Pronicavom Leonu XIII. nije bila nepoznata prikladnost trećega reda oko raširenja so­ cijalnog kraljestva Hristova. Za to je svakom zgo­ dom opominjo župnike, da šire treći red, zato je svakom zgodom potico vjernike, da stupe u treći red, a razne kongregacije svjetovo, da se upisuju u treći red (alokacija na članove od više kongregacija g. 1882., 1. XII.). I sadašnji Pijo X. nije drugačijeg mnijenja. 1 on radi oko raširenja socijalnog kra­ ljestva Hristova po trećem redu. To nam potvrgjuju i neprijatelji, premda oni to tumače kao klerikalnu najezdu. Framasunski meštar reče jedanput: »Pijo X. jest prije svega socijalni papa. papa puka, čovjek ’) Dr. D ehon-»Jukić:« Socijalna obnova u kršćanskom duhu. Str. 233. 137 koji si je postavio za zadaću, da kao i Leon XIII. raširi k l e r i k a l n o gospodstvo nad modernim dru­ štvom pomoću trećeg reda1). Neka ove riječi budu i za nas mjerodavne! Treći red i alkoholizam. Dosad smo govorili o trećem redu kao ustuku pojedinim opasnim sistemima: s alkoholizmom počimamo govoriti o trećem redu kao istrijebitelju пајgrdnije mane. Alkoholizam, pijanstvo, poživinčcnje čovjeka jesu na dlaku isti pojmovi. Gledajte samo jednoga pijanca! Samo gledajte! Ne morate nikog pitati, da vam ga pokaže. Vi ga i te kako možete sami poznati onako od naravi, bez dubokog poznavanja čovječje nutrine, bez psihologije. Na njemu utisnut je znak neprevarljivi i nefaljivi. Prati ga neured­ nost, resi ga podbulost, kiti ga tromost. Bježi od ljudi, ne mari za jelo, utaplja se u čašici. Ne voli crkve, smrdi mu čitaonica — tek birtija mu je mjesto ugodnosti. Gledajte ga: oduran vam je, Naravno raspoloženje čovjeka! Ali tim niste vidjeli sve nje­ gove bijede, a i bijede njegovih ukućana, njegove djece, jednom riječju njegove obitelji. Gledajte njega, pijanca na ulici, gledajte ga u kući, gledajte njegovu kuću i njegov porod. Kad vidite na ulici čovjekasliku Božju, gdje oborene glave, a na pola zatvore­ nih očiju tetura, naginjuć se sad na lijevu, sad na desnu stranu, kad ga vidite, gdje pravi cik-cak, kad ga vidite, gdje zapliće nogama . . . posrće . . . pada, kad ga vidite, gdje leži u grabi zakalian. zamazati, kad ga zatečete. gdie se valja po svojoj bljuvotini A ondale na vas glupo bulji — kad ga tako vidite i nemadnete riječi, s kojim bi ga usporedili — onda istom shvaćate bijedu njegovu kao osobe, kao raz­ umnog stvorenja Božjeg. To je samo ipak prvi pri­ zor — i dosta lijep. Pratite pijanca u kuću: naći ćete tu još više razočaranja. Njegov dolazak već je čitav nemir, on viče na ženu, tuče ju, viče na djecu, psuje ih: ničim nije zadovoljan. Baca predmete po kući. razbija ih ... A ženi, izrgjaloj, malaksaloj, kapaju suze jedna za drugom. Plače nehotice: ustavlja suze — a one još jače naviru. Ubija je mužev nehaj: ništa žitnog nema u kući. ništa vrućeg nema u kući: svud vlada glad, golotinja i studen. Djeca u kutu drhću: izobličena, bijedna, blijeda gotovo prozirna. Izgledaju ko bez čustva. U ono nešto haljinica zavukli su glave i šute. A prije su ‘) V. Revue Franciscaine br. 3. Str. 139. �Br. 9. — Serafinski Perivoj. 138 plakali i iskali kruha — a sad ne smiju, šute. On ili bije, kad plaču i govore---Grozna i dirljiva slika, a tako običajna! Meg.iu svima manama mučno ima, koja da je raširenija od pijanstva. Zegja za rakijom sad je gotovo veća nego žegja za zlatom! Pregledajmo statistike svih evrop­ skih država; svagdje ćemo naći, da se alkohol jako troši, da je broj pijanaca svagdje velik. A kod nas? Sita ćemo govoriti, kad svak zna. Šljiva i špira, meka i ljuta imadu svoje trošitelje, koji u tom ne poznadu granica. Šljiva i špira, mehka i ljuta imadu svoje ljubitelje, u pravom smislu ljubitelje do ludila. U stenjevačkoj umobolnici bilo je u vremenu od 1893. do 1902. ravnih 974 poludjela od pića izmegju 3416‘). Trećina! Za pobijanje ovoga zla osnivaju se razna apstinentska i temperantska društva. 1 u mnogočem ko­ riste. Djeluju bar antiseptički. No zar ne bi t reći red imo u svakom pogledu veći uspjeh? U tim dru­ štvima daje se samo riječ, obveza, da se neće piti, odnosno napijati, i iz poštenja se drži. Društva pako ne pružaju nikakovih sredstava za očuvanje ili bar ne pružaju moćnih sredstava. Naprotiv treći red nije bez njih. Kod njega jedna ačka (§ 3.) osugjuje alkoholizam, a druge napućuju na najiskušanija siedstva. da se očuva. To je svagdašnje ispitivanje sa­ vjesti, to je po mogućnosti svagdašnje slušanje sv. mise, to je mjesečna ispovjeć i pričest Ko će zani­ jekati važnost ovome, ko će zanijekati čestom ispiti­ vanju savjesti, čestom molenju, čestom ispovijedanju moć i upliv? Sve mogu u onome, koji me jači veli Apoštol. Treći red dakle više nego i jedno drugo društvo vrijedi koli za umanjivanje, toli za priječenje ovoga zla: narav je njegova taka. Zaključak. Jasno je dakle, da treći red posjeduje u sebi sila za sadašnji socijalni preporod ljudstva. No tu ćemo opet ovdje u zaključku potkrijepiti mnijenjima raznih autoriteta, ali ipak ne kao da bi nužno bilo, jer. i onako stvar ima mnogo evidencije, nego što to bolje utvrgjuje naše izvagjanje, budući da ćemo navesti upravo one, koji nijesu Franjevci. Непгу Raymond veli: »Sv. Franju izabro je Bog da sačuva kod puka duh kršćanski prelijevajući svoj serafski duh u sve svoje sinove sviju doba. A u naše pokvareno doba, doba egoizma, naslade, neodvisnosti, strastvene reakcije proti individualizmu, u doba socijalističkih težnja i oholosti, koju poka•) V. D ur-Š ubert: B orim o se, dok je v rem en a: Str. 8. O vu k rasnu bro šu ru sa m nogo slika preporučujem o svim a, tim više, što je čisto prem a narodnom shvaćanju pisana. C 50 h. zuju pristaše jednakosti, treba nadnaravne pomoći, da se ucijepi sjeroiuaštvo, poniznost, pokora, odrica­ nje sama sebe i duh bratski. . . To je primio sv. Franjo od lirista na križu, i dogje li takova šta u naša društva, oživjet će. Roulaix, Val-des-Bois itd. pokazali su nam, da moramo odobriti rezultate, što ih očekivamo od stvarne franjevačke akcije. Suum cuique! Jer je Bog dao franjevačkom redu dar socijalnog apostolstva, dao mu je s njime i posebne milosti: okoristimo se s njima!1) Alfons Germain ističe istu socijalnu misiju tre­ ćeg reda: »Živjeti po Asižaninu znači napredovati u duhovnom životu i uskorijevati socijalni mir.«') Msgr. Segur emfatično kliče: »Treći je red nada svijeta.« Mogli bi navesti još silu priznanja, no mislim, da nije potreba: Omne trinum perfectum. Ragje ćemo upozoriti na jednu činjenicu, koja naru jakim glasom dozivlje u pamet, da je socijalna misija trećem redu nešto bitnoga. A to je, da su prvi po­ četnici i najglavniji promicatelji socijalnog pitanja na katoličkom stanovištu bili svi trećoretci. Na­ vest ćemo izričito neke. Lav XIII. bio je treć'jredac, a on je otac t. zv. kršćanske demokracije; kardinal Manning, prvi promicatelj kršćanske soci­ jalne akcije u Engleskoj, bio je trećoredac; biskup Ketteller, koji takogjer nije nepoznat onima, što se zanimaju socijalnim razvitkom Njemačke, pripado je trećemu redu; liitiski (Belgija) nadbiskup Doritr.boux, dobar socijolog, takogjer je sin sv. Franje .sn trećem redu; tako isto neki stručnjaci u tom pitanju kao Mandet Salvator itd., jesu članovi trećeg re !.». Osim toga i u nas u Banovini nadbiskup dr. Bauer, te u Bosni prvi organizator radništva Gjuro Džam ?nja, pa i simpatični sa svog demokratizma narodni zastupnik pl. Gjurkovečki. Osim toga treći red шо/е se poditičiti, da njemu pripadaju i korifeji karitativne akcije sv. Vinko Paulski, osnovatelj milosrdnica, zatim don Bosco, Pavo od Križa itd. Širimo s toga treći red: njega šireći, širimo duh Hristov kao i blagostanje! Širimo ga! Tako ćemo izaći u susret željama papinim. Širimo ga! tako ćemo sjegurno osjegurati mjesto u raiu, jer nejma sjegurnijeg načina, kako bi osjegurali dušu svoga bliž­ njega, a Hrist je reko: Ko obrati jednoga, spasio je dušu svoju. Širimo ga! Širimo ga s ljubavlju, sa za­ nosom. On je potreban za današnje doba. On je koristan za današnje doba. Širimo ga! U njemu ćemo imati oslon za pastirsku službu, u njemu ćemo *) V. Revue Franciscain. G. 1909. br. V. J) Influence de St. Fran^ois su r la G ivilisation Act, 64. et les �Listak. imati utjehu u danima sve rastućeg bezboštva, u njemu ćemo imati veselje, jer nije moguće, da nje­ govi učinci ne će biti izvrsni, jer kao što je napiso u francuskom listu »La Croix« neki pod imenom »parižljija«: »on je zraka vječne zore, koja rasvi­ jetli čistim evangjeoskim mislima banalni život, tijelu 139 sirpotstavi duh, na ruševinama egoizma i lakomosti postavi hram kršćanskog sjeromaštva, jednostavnost stavi na mjesto raskoši, bratstvo na mjesto mržnje; pokoru, koja pomiruje i čisti na mjesto divlje raskalašenosti, na koju su se davali zapušćani duhovi...")« Sirimo ga! LISTAK. Dr. Jelen ić: Katolicizam u Francuskoj 1910. Stanje katoličke Crkve u Francuskoj u prošloj godini riše clr. Ivan Schreier u 26. broju »K a t li o 1i s c h e K i r e h e n z e i t u n g«-a. Kulturni boj u Francuskoj, veli dr. Schreier, nosi na sebi biljeg megjunarodnog znače­ nja. U nj su uprli oči ne samo katolici nego i neka tolici svega svijeta. U njemu i u činjenicarna, koje se u Francuskoj odigravaju, traže i jedni i drugi pouke i metodu djelovanja. Već je rečeno, da je Francuska po­ lje kušnje za akatolike—uspije li tu kušnja- nastavit će se drugdje. I u Francuskoj, i u Portugalu, i u Uruguayu, i u Italiji, nastavlja se samo u Francuskoj započeto djelo. Podlegne li. katolička Crkva u Fran­ cuskoj, po svoj prilici, promijenit će se u čitavome obrazovanome svijetu slika religije. Pa što se je lani u Francuskoj radilo? Možemo kazati, veli dr. Schreier, da se u svih romanskih naroda, a navlastito u Francuskoj u pro­ šloj godini opaža duh centralizacije naravni plod staroga liberalizma. Nekoč se je sloboda poprijeko gledala, a danas se ona više manje smatra prelomom osobito na političkim poljima. Moć obično počiva u rukama stalnih grupa, koje nište svaki pokret. U Latina su rimske tronove zasjedali bagrom okićeni cezari, a danas su cezari u frakovima i cilindrima. To je ono, što se u Francuskoj nazivlje demokra­ tskom vladom, koja nije drugo do rimski vremenu prilagogjeni Crkvu progoneći cezarizam. Nu suprot svemu tomu prošle je godine katolička Crkva u Fran­ cuskoj učinila jedan korak naprijed, ko li na polju kršćansko-socijalnoga rada i upliva na javni život, toli na polju unutarnjega jačanja i ujedinjenja. Inte­ lektualni je rad katolika u Francuskoj posljednjih de­ cenija uopće intenzivan. Jedva, da i jedan narod pro­ izvede toliko duševna ploda, bilo na znanstvenome polju, bilo na polju popularnoga djelovanja, kao fran­ cuski. U svemu prednjači francuski kler, kao što to svjedoče akademičke nagrade. Ali kler slijede i lai­ ci. Časopis: »L e ш o u v e ni e n t s o c i a I«, što ga objelodanjuje »A c t i o п p o p u I a i r«, prvi je svoje vrsti. U njemu su članci u francuskome, španjolskome, talijanskome, engleskome i njemačkome jeziku; a informacija mu je savršena. Uz »Le inouvement« nalazi se sva sila drugih publikacija, koje, ako i nijesu toliko interesantne, ipak čine na puk ve­ lik utisak. Isti liberalci ne mogu više propagande katoličkoga pera jednostavno ignorirati. CTz literarni rad, cvatu u Francuskoj i konferen­ cije. Ovi se na godinu na tisuće održi, a sve su popraćene s fotografijama. U Francuskoj opstoji 78 svećeničkih dijecezanskih zadruga, koje se bave s fo­ tografijama. »B o n n e P r e s s e« posjeduje i prodaje ođ svjh najsavršenije serije. Megjutim sav ovaj rad nije djelo jedne godine, nego decenija. Neprija­ telj je u Francuskoj daleko raspleo svoje mreže. »Nous avons perdu le peuple« viču sada zastupnici katolištva u Francuskoj. I uistinu, ako i nije sav francuski narod za katolištvo propo, jest veliki dio. Da se i ovaj dio spasi, treba ga duševno promijeniti. Sa spašavanjem treba od djece početi. Usporedu s katolicima oružaju se i neprijatelji, što je opet naj­ bolji znak, da i sami priznaju e Crkve nijesu pobije­ dili i uništili, nego samo orobili i oplijenili. S pismenom i usmenom podukom francuski puk nije zadovoljan. On traži i praktičnoga, socijalnoga rada. T zaista, francuski katolik može s ponosom uprti prstom na uspjehe i na tome polju. Ako svih tih djelovanja i nemamo skupljenih i statistično po­ redanih. ipak nas to uvjeravaju podatci pojedinih pro­ vincija. koji su do nas doprli. Provincija Nivernais broji 348.000 hektara, a odregjena je jedino za gospodarenje i stočarenie. Godine 1906. tu je bilo 7 kršćanskih gospodarskih sindikata; koncem 1908. 29, a 1909. 58. Osim djelovanja, koje je ovakim za­ drugama vlastito, te osim skupština, koje obdržavaju, imaju sindikati i drugih zadaća. Oni su osnovali 12 pripomoćnih zadruga, 4 marvu osjeguravajuća društva, fond za penziju svih gospodara i t. d. U 9 Navod po E. de Nćcy: Le Tiers-Ordre de St. Fran^ois Str. 70. �140 Br. 9. — Ser.ifinski Perivoj. Niveniais-u postoji 8 sindikata za sječu drva, jedan za sluge, 11 patronaža za mlade ljude, 20 turističkih društava, 6 muzikalnih zajednica i za gospogje 22 pa­ tronaža i t. d. Oimnastična i športna federacija pa­ tronaža prošle je godine u Francuskoj brojila 800 dru­ štava s 80.000 članova. Da si dobijemo kakav po­ jam o prirastu takovih ustanova, bacimo pogled na Gironde. Tu je 1902. bilo 30 patronaža, a 1910. 107. Ustanove svih ovih društava zahtijevaju, da njezini članovi vrše strogo kršćanske dužnosti, a obično im na čelu stoji koji svećenik. Prije nekih 11 godina po­ kuša jedan mladi kapelan Abbee Reymann, - da organizira željezničarske radnike svoje župe. Danas »Federat i on ca t h o l i g u e des travaill e u r s d e s c h e m i n s d e f e r « broji 230 sekcija s 40.000 članova. Ova je federacija strogo konfesijonalna — svake godine drže opću pričest i koje hodočašće. Na sličan se način napreduie ; ■■ najmanjim župama, gdje je nekoč izgleda! da se tu ne može razviti nikakov socijalni rad. Za ovaj su se pokret zagrijali i mnogi biskupi, koji su iz početka prijekim okom motrili te novotarije. Škole su i dalje u Francuskoj za katolištvo naj­ odlučnije pitanje, koje mnoge duhove mori. Neutral­ ne škole, što ih je Jules Ferry obećo, oče idno siju atheizam, kao što su to neki katolici još prije pro­ ricali. Katolički su biskupi mnoge tekste školskih knjiga osudili. Radi toga je učiteljska zadruga »A m ic a I e s d e s i n s t i t u t e u r« mnoge biskupe tu­ žila. Neka su sudišta tužbe odbila, a druga su ih prihvatila, usljed čega je i bordovski (Bordeau\) nadbiskup, kardinal Andrieu osugjen na 500 kruna globe. Još većom pogibelju katoličkim obiteljima obzirom na škole prijete profili novih zakona, koje su na diskusiju podastrijeli Brisson i Doumergue. Nu i francuski se katolici svejednako organizuju za spas duša svoje djece. Vrlo je vesela pojava, da i katolička literatura u Chateaubriandovoj domovini iz dana u dan dobiva sve veći interes. Proslavljena su imena Huysmans-a, Coppće-a, Brunetiere-a i Rette-a. Uz ove stoji još sila velikaša, čija se djela odlikuju i uzvišenošću ide­ ja i čistoćom stila. Иепгу Bordeaux, član akade­ mije i Rene Bario, prvi su novelisti ne samo Francrske, nego našega vremena uopće. Djela: » Le s y e u x q u i s’ o u v r e n t « i »La r o b e d e l a i n e « , što ih je Bordeaux objelodanio, te Barinova: » Un e t a c h e d’ e u c r e « i » D o n n a t i e n n e«, te najnovije »B a r r i e r e«, uprav su nenatkriljiva. Uz ove muževe i domaći i strani u zvi­ jezde kuju Charles-a de Pomairols-a i njegovo djelo: »A s c e n s i o n«. I kršćanska se pojezija u Francuskoj budi. Aka- 1911. demija je već uvažila Roberta Vallery-Kadot-a: »E o n s d u p u i t s«, te Gustava Ziglera: »T e гr e d i v i n e«, a te su časti vrijedne i Franje Mauriac-a: »M a i rus j o i n t e s«. Uz ove se susrećemo s Ivanom Verny-em i njegovim »L u m i e r e d e l a m a i s o n « , s Viktorom Lionetom, s Emilom Baumann-om i njegovim »L’ I m m o I e«, s grofom H. de Lacombe-om i njegovim: »A m o u r e t f o i«, s Davignon-om i njegovim: »L e P r i x d e l a v i e« i mnogim drugim. Politička se djelatnost francuskih katolika u 1910. ne može pohvaliti kakovim uspjesima. Prem­ da se pri svakoj promjeni ministarstva pita, ne bi Ii ta čast mogla koga katolika zapasti, ipak će proći 20, 30, pa i 40 godina, dok se to zbude. Svako zna, koliko se svaka stranka trudi, da se što bolje učvrsti i što dalje u svojim rukama moć zadrži. Sve da ka­ tolici imaju dvcjstruk broj zadruga, sindikata, osjeguravajućih društava i t. d.; sve da se oni brojem izjednače sa sogijalistima, imat će ipak dosta muke, dok prodru u aimreHgijozne komore. Treba polako i većinom mukom raditi; puk se mora nanovo odgojiti; njemu treba usaditi nove žile, pak će se istom onda svjetlo ukazati. Rastavni je zakon u Francus­ koj crkvi puno škodio, ali i koristio. Sada, kada kler od države ne prima nikakove potpore, sada on go­ vori slobodno; sada češće biskupi dižu svoj glas i nije se nikada s većom pozornošću sltišo ko danas. Biskupi, koje sv. Stolica neposredno stavlja, bez ika­ kova upletaja države, ti se biskupi diče da svoje časti obnašaju kao pojedini Uristovi namjesnici. Sami francuski katolici stoje pred strašnim pitanjem bivovanja i nebivovanja i ta ih je jasna alternativa prenula iz dubokoga sna, u kome su stoljeća snivali. O. Aloilzij Cvitanović. Mnogo žanje i jedan žeteoc, moglo bi se reći o velikom žeteocu - smrti, koja je kroz mjesec dana prisjekla život trojici otaca bosanske franjevačke redodržave. Najmalgji, za ko­ jim ona najviše i žaluje, jest fra Alojzij Cvitanović, koji je istom Hristove godine bio navršio. Vrijedni pokojnik potječe iz starodrevne varoši Fojnice, koja je dala bosanskoj redodržavi kolik nijedno drugo mjesto Franjevaca. Već je u djetinskim godinama bio poletna i vruća srca, te želio posvetiti sebe Bo­ gu, a svoj budući rad narodu; za tu je svrhu vlasti­ tom pobudom prigrlio franjevački red. Svršivši niže i srednje škole, u kojima je uvijek i u svem bio prvi, bi poslan od starješina u Rim, da u megjuuarodnom kolegiju cijeloga reda proučaje bogoslovske nauke. Tu se je još žarče zaljubio u duh i školu serafskog reda, gdje je bio u doticaju s mladim Franjevcima iz cijeloga svijeta. Nastavnici su mladog Bošnjaka ve­ oma cijenili, koli radi njegove muževne zrelosti i re- �Listak. dovništva, toli radi njegove umne darovitosti i raz­ vijenosti, osobito u filozofiji, te su mu neki davali ime »filozofa« u punom smislu. U domovinu se vrati dosta krhka zdravlja, a nije s dobrim ni otišo. Uza sve to povjeri mu njegovo starješinstvo službu uči­ telja redovničke mladeži. Ali kleti katar u plućima, koji se poslije popeo i do grla, prisilio ga, da se već druge godine zahvali na učiteljskoj službi, koja je ina­ če bila njegov ideal. Punih 8 preostalih godina pro­ živio je u svom rodnom mjestu. U bolesnom tijelu živio je zdrav i krjepak duh, koji nije mogo miro­ vati. Poletni je fra Alojzij svakom bio poznat kao idealista, koji je vječno sanjo o usrećenju svoga reda i domovine; no o njem se može reći, da je bio realni idealista, — snovo je i izvodio. Na peru je bio pri­ znata i zrela sila, te je mnogo toga aktuelnoga pritreso i opisivo; ali gotovo uvijek kao nepoznat. Uz institucije svoga reda, osobito III. red, imo je na srcu i živo radio za sve narodne institucije, bilo moralne, bilo materijalne. Па ništa drugo ne spominjem, dista ga osvjetljuje, što je kao skromni redovnik osno­ vo u Fojnici kulturno katoličko društvo »Rodoljub«, u koje mu je uspjelo spojiti sve elemente i slojeve mjesnoga pučanstva. Krasni dom »Rodoljuba«, ka­ kvim se ni naši prvi gradovi ne mogu ponositi, nje­ govo je čedo, njegov trajni spomenik, bilo mu potom­ stvo ili ne bilo zahvalno. Dok je dobri fra Alojzij i na smrtnoj postelji »fantaziro« o raznim planovima, pozvo ga je Gospodin k Sebi, koga je uvijek pri­ pravno i odano čeko, pošto je kod svakoga ostavio visoko štovanje o svome redovničkom i svećeničkom življenju. 0 idealni fra Alojziju, ovo ti nekoliko cr­ nih slova budi za otplatu prijateljevanja i istornišljenja. Fra X. O. Miroljub Pukler: Književnost Franjevaca sv. Ćirila i Metoda. Upravo mi je mučno dirati u ovo teško i nepoznato pitanje, kad se u nas o tom još ništa nije sistematički pisalo. Ali na nekome je ipak, da ga se takne.1) Prvi slavonski Franjevac, za kojega pozitivno znamo, da se je bavio literaturom, bio je bosanski redodržavnik (od 1687.- 1690.) o. Mijo R a d n i ć, kojega je car Leopold 1. odabro svojim teologom. On prevede na ilirski jezik »Contemtus vanitatum mundi« od s. Didaka Stella 1683.') O. Laurencije B r a č u l j e v i ć iz Budima, izda na korist prabral) Sm atram si dužnošću ovdje se javno zahvaliti g. J u ­ liju Kemfu, ravn. učitelju u Požegi i vtč. o. Antunu Gretschl-u knjižničaru požeškog sam ostana, koji su me savjetovali upu­ tam a i poslali mi nekoja pomoćna djela. ’) Služim se ovom literaturom : P a v i ć : Ramus viri­ dantis slivae in arcam militantis ecclesiae relatus seu paraphrastica et topographica descriptio Provinciae nuper Bosnae 141 tovštine sv. Franje knjigu: »Uzao serafinske goreće ljubavi, triput svezan« 1730. O. Antun B a č i ć, redo­ državnik: »Istina katoličanstva iliti skazanje uprav­ ljanja spasonosnoga žitka karstjanškoga i zabilježenje zabludjenja Garčkoga odmetničtva . . .« Budini 1732. Ostavi za tisak, što poslije izdade o. Velikanović: »Život majke Božje, kraljice i gospoje naše, prisvete divice Marie«. U Pečuliu 1773. O. J o s i p J a n k o v i ć, Vukovarac, redodržavnik i definitor reda, intiman sa Marijom Terezijom i Benediktom XIV., koji tijelo sv. Bone »in Patriam suam Syrmiensem (Vukovar) intulit, izda: »Promiptuarium Com. Visitatoris«, Ravennae 1742. i »Compendium sacrarum caeremoniarum pro ahna et antiguissima provincia Bosnae«. Venetiis 1751. O. N i k o l a K e s i ć. lektor bogoslovlja i gvardijan u Baji: »Epistole i evangjelja priko sviu nediljah«. Budim 1740. O. J er o n i . m L i p o v č i ć, Požežanin, lektor jubilarni u Budimu: »Dušu čuvajuće pohodjenje«. Budim 1750. Onda: »Stazica Nebeska« i »Treći red« 1769. O. A n t u n P a p u š I i ć, lektor jub. »Sedam govorenja za sedam svetkovina bi. divice Marije« i tri latinska na čast Svetih. 0. E m e r i k P a v i ć, dvaput komisar u Bugarskoj i lektor jubilarni, »vir perampla eruditione, ac subtili rerum indagine clarus«: »Ехешplar encomiorum commodo seraphicae juventutis Budimu. Zatim: »Oca posstovanog Goffine pravovirno, po misalu cerkvenomu uregjeno knjizenstvo iliti Kratki nauki i tcmacsenja svih nediljni i glavni svecsani evangjeljah«, Budim 1778. i »Prosvitljenje donatum, a guodam Lectore Generali«... 1754. u i ogrianje jesenog i zimnog doba iliti nediljne i svescane predike«, Budini 1762. Sve tri sam našo u zagrebačkom samostanu. Najvrijcdnjje mu je djelo: »Ramus viridantis olivae«, što sam ga dolje citovo. Osim toga napiše kalendar ilirski cd 1754. -1780. i kronologije provincije i slavenskih kraljeva. O. G j u r o R a p i ć iz Gradiške, lektor teologije izdade dva sveska nediljnih i svetačkih prodika. Cijeli na­ slov glasi ovako: »Svakomu po malko uliti Predike nediljne zajedno s’ korizmenima svima duhovnim pastirom vehoma koristnae a pravoviriiim karstjanom osobito hasnovitae kojae stanje, i svakoga csovika vechianje u selbi uzdarzaju i temelj evangjeoskoga zakona, svakomu, i inesetnomu obilato navisstuju, po P. F. Gjuri Rapics Gradiscaninu Reda MaArgentinae, jam vero S. Joannis a Capistrano nuncupatae. Budae 1766. pag. 70. C e v a p o v i ć - Synoptico memorialis Catalogus obs. niin Prov. S. Jean a Cap. Budae 1823. pag. 319. B a t i n i ć: Djelovanje Franjevaca u Bosni i Hercegovim I - I I I . sv. Zagreb 1881.-87. M a t k o v i ć : Bibliografia Bosanskih Franjevaca. Sara­ jevo 1896. �142 Br. 9. - Serafinski Perivoj. - le Bratje s. o. Francesca od obsluxenja, Provinciae S. Ivana Capistrana Sinu svetae Boghoslovicae sstioczu vridnomu, sloxjtae i na svitlost datae, godinae MDCCLXII. (1762.) u Pesti kod Eitzenbergera, pur­ gerskoga tlacsiocza 1762. (ima 474 strane i indeks). 0. I v a n V e 1i k a n o v ić, rodom iz Broda, isluženi redodržavnik, jubilarni lektor, v i r i n T h e o 1og i a D o g m a t i c o p o l e m i c a a c M o r a l i Cl a ­ r i s s i m u s (tako ga zove Ćevapović), bijaše ujedno po riječima našeg zagrebačkog nekrologa »vir prudentia, humilitate et patientia, octuagenario major; hic plura salubria edidit ligua illyrica opuscula« ( t 21. kolovoza 1803. u Vukovaru). Iz Cevapovića sa­ znajemo da je izdo Pouget-ovu »Istinu katoličku«, »Terezijine slave« i Bačićev »Život majke Božje« 1773. u hrv. jeziku. Osim toga latinski »speculum s. Bonaventurae«. Napiso je i dva L j e t o p i s a, pr­ vi od g. 1406.—1690. po Šipračiću (1774.), a drugi od 1702.—1735. u Vukovaru. Oba se čuvaju u knjiž­ nici franjevačkoj u Buđimu. 0. J o s i p P a v i š ev i ć, Požežanin, više puta redodržavnik (1783.— 1892. i 1797.—1880.), vrstan hronolog i pjesnik (versatissimus), koji dopisivaše s talijanski л literatima, izdad$: »Secula Seraphica« i »pnnegyres de.Sancto Josepho Sponso Beatae Mariae л irginis (et alia fra gmenta latina et illyrrica — veli nekrolog). Umre u Osijeku 24. studena 1803. 0. L a d i s l a v S p a i c s : »Regula vitae humanae«. O. B e r n a r d i n L e a к o v i ć ( t 8. siječnja 1815. u Sa’-engradu), lektor bo­ goslovlja: »Propovijedi nediljne i svetačke« i »Nauk kršćanski«. Nekrolog kaže samo: »Edidit lllyricas Gonciones«. O. J o s i p S t o j a n o v i ć signanter p a r a e n e s i m in morte celeberrimi Laudonis, S e r m o n e s idiomate lllyrico publica donavit luče; cuius insignes C o n c i o n e s Dcminicales typum praestolantur. O. M a r i j a n L a n o š e v i ć i z Orubice (f 25. studena 1812. u Brodu) izdade g r a m a ­ ti ku h r v a t s k o - n j e m a č k u i nj e ma č koh r v a t s k u, zatim hrvatske e p i s t o l e i e v a n g j e 1j a i još nekoje fragmente. Za nj kaže Cevapović, da je bio juriš Canonici et Litteraturae amoenioris cultor insignis; quem Augustus Impera­ tor Josephus 11. pro subsidio Litteraturae Ulyricae Viennam subinde vocavit«. O. G r e g o r i j e P e ­ š t a I i ć, Magister Artium Liberalium et Philosophiae na ilirski je protumačio »sedam psalama Davidovih« sa »pravilima kako se valja čuvati u vrijeme kuge«. O. A l e k s a n d e r T o m i k o v i ć , isluženi redodr­ žavnik, napiše 50 govora svetačkih. (Svršit će se.) 1911. VJESNIK. Dalmatinski Franjevci na sudu. Vatreni rodo­ ljubi: o. Kotaraš i o. Adžija bili su prošli dana na optuženičkoj klupi u Vrlici. Pokretaške perjanice Wilder, Šurinin i dr. Lorković tužili ili, što su pred narodom kazali i to o. Kotaraš u crkvi, a o. Adžija izvan crkve, da pokretaši i pokretaške novine go­ vore i pišu o BI. Dj. Mariji kao o bludnici, a o Isusu kao o lopovu. Na sudu je pokretaše branio napred­ njak pl. Grisogono, a o. Kotaraša i o. Adžiju dva od­ vjetnika, dr. Marović i dr. Krstelj. Dr. Marović i dr. Krstelj na sudu su pred sudca Vernazzu proti pokretašima iznijeli toliko dokaza, da je i sam pokretaški branitelj Grisogono kliknuo: »To je čitava bibliote­ ka!« Sili dokaza nije mogo odoljeti ni sudac Vernazza, te je dalmatinske oce riješio od optužbe, a tu" telje osudio na parbene troškove. Nakon ove pre­ sude pokretaši treba, da umuknu sa svojim dvoličnjastvom. Primieije. Na 27. kolovoza rekli su dva naša mlada Franjevca: fra Silvij Franjković i fra Ivo Mišković prvu svetu misu. Franjković je primiciro u Fujnici pod rukovodstvom p. o. fra Dominika Gojsilovića uz krasno slovo fra Leonarda Čuturića, višegodišnjega urednika »Glasnika sv. Ante« i profesora u Visokome. Mišković je pak prikazo prvu žrtvu u Tolisi. Njega je pod misom ru­ kovodio p. fra Grgo Došen, župnik >\ dekan iz Dubra­ va, a svojom je kićenom besjedom svečanost uzveličo dr. fra Franjo Blažević. U Kreševu je takogjer na 10. rujna primiciro naš mladi pjesnik fra Augustin Cičić. Bog blagoslovio sve naše mlade ujaj<e! Uprava zbora »Jukić« za prvo polugodište. Na početku školske godine, dne 10. IX. 1911. pod pred­ sjedanjem fra Krunoslava Brkića, ferijalnog predsjed­ nika zbora »Jukić« obavljeni su izbori za prvi seme­ star sa slijedećim rezultatom: Predsjednik: fra Mi­ roslav Markanović, bogoslov III. tečaja; potpred­ sjednik: fra Alfonz M. Brković, bogoslov III. tečaja; savjetnik: fra Franjo Klajić, bogoslov III. tečaja; taj­ nik: fra Emanuel Krajinović, bogoslov I. tečaja. NVestminsterski nadbiskup o papinu suverenite­ O papinome se je suverenitetu westminsterski nadbiskup skoro ovako izrazio: »Papi je za slobodno izvršivanje pontifikata civilna neodvisnost apsolutno potrebna. Ali nije dosti, da Papa suverenitet ima, nego je nužno, da se on njim i služiti može. Ovu je civilnu neodvisnost do 1870. garantiralo papino svjetsko gospodstvo. Svjetsko su gospodstvo uništili talijanski kralj i parlamenat. Garancije neodvisnosti, što ih je talijanska vlada zavela, apsolutno su iluzor­ ne, za svrhe nedovoljne, a parlamenat ih može svaki tu. �Vijesnik. čas uništiti. Ove su garancije više godina nepresta­ no ranjavane. Premda se tvrdi, da je papin suvere­ nitet priznat i da se brani, ipak se atentati na njego­ vo dostojanstvo i osobu trpe i ostaju nekažnjeni. Dužnost je talijanske vlade, da garancije civilne neodvisnosti poštuje i cijeni i da 1870. uništeno svjet­ sko gospodstvo kompenzira. Talijanska vlada od onoga vremena nije ništa učinila, da zahtjeve katoli­ ka u tome pogledu ispuni; velika nepravda još je­ dnako očekuje na svoj popravak.« Iz najnovijega grčkoga ustava saznajemo, da je u Grčkoj vladajuća vjera grkoistočna. Svaka se dru­ ga konfesija trpi, ali se i svaki prozelitizam i atentat na grkoistočnu crkvu kažnjava. Službeni je jezik u Grčkoj onaj, u kome su ispisani grčki zakoni. Svaki pokus, da se taj jezik pokvari, jest zabranjen. Grko­ istočna crkva u Grčkoj priznaje za vrhovnoga svoga poglavara samoga Isusa Hrista, u dogmatici se slaže s velikom carigradskom crkvom. Priznaje apostol­ ske kanone i kanone sabora, kao i sv. predaju. U upravi je autokefalna, ne ovisi o nijednoj drugoj cr­ kvi, a ravnaju ju sinode nadbiskupa. Kao što pod državni nadzor, potpadaju svećenici vladajuće vjere, tako potpadaju i svećenici drugih priznatih vjera. Tekst će se sv. Pisma smatrat: nepokvarenim. Bez­ uvjetno se zabranjuje svaki prevod sv. Pisma u dru­ gi koji dijalekat bez dozvole carigradske crkve. Fra Miroljub Pukler. Naš suradnik v. o. Miroljub Pukler, otišo je iz Varaždina, gdje je profesor­ sku i uredničku službu vršio, u Luven u Belgiji, da se u Filozofiji još više usavrši. Bilo na diku redu, a osobito redodržavi sv. Ćirila i Metoda! Katolištvo grada Beča. Na temelju lanjskoga popisa pučanstva »NViener Dibzesanblatt« javlja, da grad Beč broji 1,742.878 rimokatolika, 2.494 grko­ katolika i 121 armeriokatolika. Umro. U franjevačkome samostanu u Tolisi na 29. kolovoza umro je p. o. F l o r i j a n M a t u z o v i ć. Matuzović se je rodio u Grebnicama, u selu domaljevačke župe. Bio je više godina u gimnaziji profesorom, duhovnim pomoćnikom i župnikom. Zad­ njih je godina puno trpio na želutcu, što ga je i u grob svalilo. Počivo u miru! Bossuetov spomenik. Na papinu zapovijed po­ šlo je Мегу de Val biskupu grada Meaux-a pismo, u kome mu dozvoljuje, da se podigne spomenik veliko­ me govorniku i bogoslovu Jakovu Bossuetu (Bosie-u). Bossuet se je rodio 27. rujna 1627. u Dijonu (Dižnou). Nakon izvrsno svršenih svojih nauka bu­ de 1652. zaregjen za svećenika, te zaposjedne u Metzu kanonikat, što ga je još u 13. godini dobio. U Metzu se svojom revnošću za duhovnu pastvu i 143 svojim propovijedima toliko istače, da je dignut na čast saarbuškoga arhigjakona. Jedna jedina propo­ vijed, što ju je 1669. u Parizu držo, toliku je pozor­ nost na nj svratila, da je još iste godine posto kondomskim biskupom. Godine 1670. bude zaregjen za biskupa, nu iste godine odreče se svoje biskupije i bude stavljen za odgojitelja u kraljevu dvoru. Ovaj je položaj za Bossueta bio kritičan. Godine bo 1682.. kada je posto biskupom grada Meaux-a, razmaše se borba izmegju Ljudevita XIV. i Inocencija XI., u ko­ joj Bossuet iz početka stane na stranu Ljudevita XIV. i tako dijelomice bude početnikom onih 4 točaka Gallikanizma. Kada je Ljudevit XIV. svoje zablude opozvo i Bossuet se je povuko, te se je u buduće puno bciio proti Janzenizmu i Ouietizmu. Najveću je ipak slavu Bossuet postigo sa svojini klasičnim propovjedima. Megju mnogobrojnim njegovim djelima ističe se »Discours sur Г hist. univers.«, što ga je za odgoj dauphina sastavio. Na 12. travnja 1704. umro je ve­ liki Jakov Bossuet. Portugalska vlada u brizi. Neprijatelji su kato­ ličkoga klera u Portugalskoj prosuli u narod vijesti, da će se portugalsko svećenstvo gvardske nadbi­ skupije, iz crkava povući i Božje službe privremeno otresti, a to za to, da vladi demonstrira i katolički puk digne na ustanak. Ćim su ove glasine doprle vladi do ušiju, »prestrašen« ministar pravde saopćio ih je brzojavno gvadrskom nadbiskupu. Gvardski je nadbiskup odmah iza dobivenoga brzojava protesti­ ra, da se njegovu kleru takove izmišljotine podmeću. Esperanto i katolici. U kolovozu se je u Antvverpenu na kongres skupilo nekih 7.000 esperantista. Kongresu je učestovo i velik broj katolika. Ovi su na veliku Gospu dne 15. kolovoza slušali sv. misu, a pod sv. misom prviput prediku u esperantskom jeziku. Poslije mise bila je svečana procesija, na ko­ joj se moglo vidjeti oko 100.000 duša, a megju ovim su odmah iza Presvetoga bili pod zastavom esperantisti. Kongresu ie prisustvovo i magjarski prelat dr. Gieswein. Katolička Crkva u Sjedinjenim Državama, broji 13 nadbiskupa, 97 biskupa, 17.084 svećenika, megju kojima se nalazi i 4.437 redovnika. Crkava ima 13.641. Osim toga u Sjedinjenim Državama u Ame­ rici ima 82 sjemeništa sa 6.969 pitomaca, 225 dječinjih internata, 696 viših djevojačkih škola, 4.972 župničke škole s 1,270.131 učenikom, te 285 sjerotišta s 51.938 sjeročadi. �144 Br. 9. — Serafinski Perivoj. — 1911. 1. d i o : 1. U slavu Rugjera J. Boškovića (pje­ sma). — Ante Anić. Društvo sv. Jeronima šalje i ove godine u svijet 2. Život i rad Boškovića. Znanstvena djela nje­ svoje najnovije publikacije, i to sve ljepše od ljepših gova. — Ante Anić. i sočnije od sočnijih. Tu vam je: » D a n i c a « za 3. Boškovićev rad na filozofskom polju. - O. 1912. tiskana u 60.000 primjeraka, a nakrcana svako­ U. Talija. vrsnim poučnim i zabavnim štivom, tu: » B i b l i j ­ 4. Rad R. J. Boškovića na polju atomistike, me­ s k a p o v j e s t«, knjiga 11., dio 1., sv. 11., dok Mar­ teorologije i geodezije. — Prof. dr. Božo Cvjetković. ko M. Majević u svome djelu: » K a k o ć e š u z ­ 5. Per Г epistolario di R. 0. Boscovich. Memog a j a t i d j e c u « podučaje kršćanske roditelje, ka­ rie e documenti. — Prof. O. Gelcich. ko imaju podgajati svoj podmladak. Njemu je žao, 6. Boškovićevi nazori o Bogu i duši, — (). Pe­ da dok zanatlije, trgovci, suci, učitelji, svećenici i t U. tar Vlašić. uče po više godina svoju struku, jedini se roditelji u 7. Atomi i R. Bošković. - Prof. Juraj Carić. svojoj najvišoj zadaći i odgoju djece ne podučaju 8. (). Serafin M. Crijević (Cerva) o R. Boško­ uprav ništa, s čega se opet na svijetu opaža toliko viću..— O. Antonin Zaninović. zlih ljudi. Da se tim zlim posljedicama koliko toliko 9. Anica Boškovićeva. — Sveć. Niko I. Gjivadoskoči, Majević nam u svom djelu po Nijemcu Dies- nović. selu vrlo popularno, a ipak učevno razlaže: o zvanju 10. O. L. Tomagnino, tajniku Boškovića. — N. roditelja i njihovoj velikoj važnosti, o očekivanju no­ Gjivanovfć. voga člana u obitelji, o brizi roditelja pri poroci 11. R. Bošković kao redovnik. — Ante kan. Lieposlije, o prvim godinama i svitanj'. djetinjem, o popili. dobi od četvrte godine pa do istupa iz škole, te o II. d i o. 1. Decus Ragusii (pjesma lat.). - Sveć. skrbi roditelja poslije istupa iz š' ole. Dr. Milan Niko prof. Batistić. Gruber podučaje nas opet u : »Ć u v a j s v o j u r o2. O 200-godišnjici rogjenja R. Boškovića (pjeg j e n u g r u d u « , o zakonir- u, posjedu, vlasništvu, e). — A. Anić. zalogu i pogodbama; a Milan Лауег pruža 3. O 200-god1snjici rogjenja Boškovića (pjesma). zabavnu i poučnu povjesnu pripov ljest iz Jovan Hranilović. pod naslovom: » Š t i t k r a $ e v s t v' a h r 4. Crtice o R. Boškoviću. — Vid V. Vukasović. s k o g a « . S ovim je djelima D r u š t v o s v. J e ­ 5. R. J. Boškoviću (pjesme). M. Stipković i r o n i m a sjajno ispunilo svoju zrdaću, jer će u nji­ P. Perića D. I. 6. Neuvelom imenu R. Boškovića. — D. Andro ma duševne hrane naći, ne samo inteligencija naj­ više klase, nego i sami učevni muževi. Djela dru­ Mu rat. 8. Dva ljetnikovca (crtica). — Ante Anić. štva sv. Jeronima i samo društvo svima Hrvatima III. d i o: Kratka kronika katoličkog društva najtoplije preporučamo. Bošković« u Dubrovniku. Fra Krsto Belamarić: Čemu slobodna škola? Listak. Krasna rasprava našega suradnika fra Krste, dok je Kako se iz samog sadržaja vidi, nije ovo jedna 1 još u »Serf. Perivoju« objelodanjivana nailazila je kod čitaoca »Seraf. Perivoja« uprav na aplauze. Da od običnih spomenica, nego krasno znanstveno i za­ pisac mnogobrojnim molbama udovolji, otisnuo ju je bavno djelo, plod ponajboljih dubrovačkih pisaca — i naponase, te ju raspačaje u franjevačkom samosta­ megju kojima susrećemo i dva naša suradnika 0 . Tanu u Makarskoj (Dalmacija). Toplo preporučamo! liju i O. Vlašića — a svi hoće da s raznog gledišta istaknu znamenitost Boškovićeve pojave. U istinu, Spomenica Rugjera Josipa Boškovića. () 200-toj kad čovjek proštije ovako krasnu spomenicu, shvaća obljetnici njegova rogjenja (18. V. 1711. — 18. V. kakav je veleum bio naš Bošković i kako je zaslužio, 1911.). Daje na svijetlo Dubrovačko Katoličko Dru­ da ga sav učeni svijet štuje. štvo »Bošković«. — Dubrovnik 1911. Ne možemo, a da toplo ne preporučimo svim Primili smo ovu ornašnu knjigu, koju je izdalo našim čitateljima ovu zlata vrijednu spomenicu, ko­ velezaslužno katoličko društvo »Bošković« u slavu ja je urešena takogjer sa 10 lijepih slika. Može se 200-godišnjice rogjenja onog našeg velikana, čije ime nabaviti kod istog nakladnika, naime »Katoličko Dru­ isto društvo nosi. Knjiga obuhvaća 200 stranica ove­ štvo Bošković« u Dubrovniku uz neznatnu cijenu od ćeg formata, a sadržaj joj je slijedeći: same 2 krune, pridodav tome 20 helera za poštarinu. KNJIŽEVNA SMOTRA. Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julian Jelenić. Tiskara Vogler I drugovi u Sarajevu- �UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Ćemaluša ulici 172. sni iHercegovini Preporučuje molitvenika, poslova, što ukusnom izra cjela, brošura, karta, kao i svih »iruku zasjeeaju sa erenije cijene. Moderno uregjena кПЈЈдОУвХПЈМ , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi o bavljaju se po n aru čb i: u papiru, platnu i koži. Voniske nnrui&e olmulinju se №o l točno. �T isk a ra i lito g ra fija VOGLERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (Komanditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, m r atica vjenčanih, matica umrlih, ^čuna i exhibita, /jenča-ii i smrtnih listova Г Т с б Иu pojedinim krstnih. vje«Ča^h arcima ili u -clidnom uvezu, u vlast knjigovežnici. irnžnita i laraievo. *■ i r Dionička glavnica K 5,000.000. ■■ Pričuve preko K 500.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 4 V lo čisto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. & 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i nsmena obavještenja. *»■ me ______________________ Podružnice a Spljetu, Trstu, Celovcu 1 Gorici, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d6efd3598165866d1be20835bc7063a7.pdf 253664cedddd5781fc2b197cbaf26fcc PDF Text Text SERAFiNSKi Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU GOD. XXV. SARAJEVO, 15. listopada 1911. BROJ 10. SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESMA: 1. 0 . Petar Grabić, Dr. Bazala o slobodnoj volji 145 2. A. Čićić, U V e le g ra d u ......................................... 149 3. Fra P. Vlašić, Neuspjeh jednoga novoga protubiblijskog s is te m a ................................................. 150 B) LISTAK. 1. Dr. Blažević: Što je nama kršćanima sv. Pismo? 154 2. O. M. Jakovljević: Stogodišnjica rogjenja, i 25godišnjica smrti dra Franje L is z ta ..................... 155 j 3. Umjetnička izložba Gabriela Jurkovića . . . . C) VJESNIK. ■ Iz kurije franjevačkog generala. - Naš »Na predak*. — Blagoslov frar,. crkve u -aj^u. — Ve­ Centrala n Ljubljani Dionička g la vn i:' Prima uloge na štednju lika gimnazija u Tuzli. - Kardinal Vives у Tuto našemu redodržavniku — Crkva sv. Antuna u Sa­ rajevu. — S Trsata. Posveta Marijine Crkste u Sarajevu. — Napredak crkve u Sokolinama. . 156 D) KNJIŽEVNA SMOTRA. O. J. Markušić: Fra Branko Strahimir Ška­ rica: Ponos od Bosne. Dr. J. Schafer: Die Parnhtin des Herrn. - Prof. Ferdo Heffler: Slike iz omladinske duhovne pastve. Dr. Seb. ReinW : Elur.enta philosophiae scholasticae. — Dr. Fra uz Reck; Das Missale als Betrachtungsbuch. — Ai Gosp^ Lurdske. — Josip Milaković: Knjiga i 'mc u našoj narodnoj pjesmi. . . . 158 Pođrn^nice д S p ijetn , T u t n , Celovcn i Gorici, .CSC. ■■ Pričuva preko K 500.000. ne knjižice i tekuće crne i ukamaćuje ih sa ja^io Ž i S l e bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. & 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja Л �Privilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu uvela je novi način štednje podesan za svakoga! Da uzmogne štediti sa uspjehom i u najmanjim svotama, a da ne mora često ići u banku. Privilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika (vidi gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremlje­ sliku), koje ona po želji ustupa svakome uz nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se 'p a k knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. iste su zaključane, raspolagati. i napose uregjene za kovani i papirni novac, te Ovaj se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ na principu, da se jednom spremljena uštedprivilegovana tentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje nja ne može opet olako dignuti, nego se ZE»M.)SKA ВМ*А .Šoanu i Hercegovinu kroz prostrani otvor |___ |, dočim se papirni mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupijinu O na pro­ banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani. i najmanji iznos. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom Ovaj način štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva mje­ osobe svakog staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na mjestima, gdje samo u malim svotama, napose za obrtnike i banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, radnike; za domaćice i u uzgojnom smislu za djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinos.* za razne društvene ravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim mjestima, te ne svaki uštegjeni novčić donijeti u banku, Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi smisao za štedn? e, koie kod kuće leže u ormaru privede ukamaćenju. ako se samo na helere štedi, mogu na taj način po** '0 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz godinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 krun? __ ___ 'S - ^to se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će ~e svak^ i poradovati uv ’lavnid, koju će tako postići. Da se dobije takDva dosta je doći u ba \ javiti adresu ili pisati. anka »nitko družv s), Uplaćena dionička Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 % % čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonica 2.000.000 kruna. družnice: Mostar i Tuzla. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. prima u zalog sve dragocijenosti kao: srebro, zlato dragulje i ostalo. �serafin ski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 10. SARAJEVO, 15. listopada 1911. 0. Petar Grabić, franjevac : ^ZZI Dr. B a za la o slo b o d n o j v o lji. »S pravom se dakle u kritici indeterminizma ističe: da je on ne samo kriv, nego da je ispra­ van da ne bismo mogli zamisliti gori dar prirode, nego što bi bila takova volja«. Dr. Albert Bazala. Kolo 1910., str. 104. 1. Savremeno pitanje. U ovogodišnjem »Kolu« naš je čuveni filozof dr. Bazala pod gornjim naslovom jednu raspravicu napiso. On pretresa jedno pitanje, koje je od aktuelne vrijednosti. Ko će ustvrditi, da je problem volje nesavremen, bespiedmetan? Ja cijenim, da ne bi smjelo biti jednoga iole prosvjetljenoga čovjeka, koji se ne bi zanimo s pitanjem slobode, koja tako snažno utječe na sveopću intelektualnu izobrazbu-. Mnoga se pitanja filozofije, socijologije, religije, etike ne dadu nikako riješiti, ako jednostavno napustimo problem slobode. Prama odgovoru o slobodi osobito se socijologija i etika orijentira, tako da su one pod upravnim utjecajem njezina tumačenja. Pod dojmom općenitoga zanimanja dobro je g. Bazala učinio, što ^е je u »Kolo« odlučio da napiše par stranica o problemu volje. Nije bio opširan. On se je ograničio na najnuždnije. Osobne nazore raznih filozofa nije u velikoj mjeri istico. Gosp. je pisac to odveć taktično učinio. Raspravica nije stručno izobraženoj javnosti namijenjena, nego je ona za široke slojeve hrvatskoga naroda opredijeljena. No, neka nitko ne misli da pisanje za šire slojeve nema svojih osobitih poteškoća, koje se u stručnim radovima ne opažaju. Mnogo je puta lakše stručnu raspravu na­ pisati, nego svoje filozofske misli u pristupačnom obliku za šire slojeve prikazati. Ako slične radove ne prati bistrina shvaćanja i shodan izražaj, oni svoje svrhe ne postizavaju, bezuspješni su, a često i škodni. Boluje li na kojoj od ovih mana i rasprava veleuč. pisca, to će se vidjeti tekom moga raspravljanja. Na ovu sam se raspravu tek onda odlučio, kad sam raspravu dra. Bazale dva puta pomno pročito. GOD. XXV. Preko nje ne niogu mukom proći, jer ju je napiso kod nas dobro poznati gosp. pisac. Njegovo ime kod mnogih znači mnogo, što radi svoje književne djelatnosti gosp. Bazala i zaslužuje. Dogagja se, kad čovjek steče priznanje da se njegove misli bez kritične rasudbe usvajaju. Već ih se unaprijed smatra ispravnim, pa odatlen pogibelj, da se zablude, ako ne namjerom pisca, ali slijepim usvajanjem publi­ ke množe, što ne može da bude u interesu napretka, znanosti. Nijesam htio da bez moga osobnoga rasugjivanja pristanem uz istaknute misli veleuč. profesora, što mislim, da gospodinu ne će biti ni najmanje žao, jer je u znanosti istina nada sve, nego sam njegove misli kritici podvrgo, pa evo što ja sudim o nazo­ rima gosp. profesora. Nije mi namjera da pred štovane čitaoce izno­ sim razne nazore, koje je tijekom vijekova problem slabode izazvo. Ja ću se na misli dra. Bazale ogra­ ničiti. Njegove ću glavne tvrdnje onim redom, kojim ih je on napiso, iznijeti i prama momu uvje­ renju trizmeno, hladno, skladno i objektivno ocjeniti. Prosvjetljeni će čitatelji suditi, da li je moja ocjena opravdana ili nije. 2. Oznaka determinizma i indeterminizma. Pitanje, kojim se filozofi zabavljaju jest slije­ deće: ima li čovjek slobodnu volju, ili je nema? Može li se uopće reći, da je čeljade slobodno biće, ili mu je ta sloboda po prirodi uskraćena? Ovo je problem, koga se nastojalo riješiti, a koga se evo uhvatio i naš dr. Bazala. Gospodin pisac zgodno ističe, da se na gornje pitanje odgovori kreću u dva oprečna smjera, po­ znata pod imenom d e t e r m i n i z rn a i i n d e t e r ­ m i n i z m a . I n d e t e r m i n i z a m je nauka onih, koji naučavaju, da je čovjek slobodan: »čovjek je u svom htijenju neovisan od uzroka i utjecaja; jer i ako se volji nameću neki uzroci i razlozi, odluka je njezina od njih neovisna tako, da se uz iste uvjete može odlučiti ovamo ili onamo«. U ovo par zagragjenih riječi gosp. je pisac dobro označio nauku indeterminista. Njihova nauka u tomu �Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1911. 146 uprav i sastoji, što se čovjek uza sve razloge i mo­ tive ipak može odlučiti tamo ili ovamo. Razlozi na volju nemadu prisilnoga upliva, kan da je naše htije­ nje njima tako uvjetovano, pa da bi ono iz njih nuždno imalo slijediti. 0. Bazala dalje nadodaje: »Volja se dakle odlu­ čuje bez obzira na motive«. Iskreno kažem, da bih volio, da je ovaj zaključak izosto. Ako ga je pisac i htio uvrstiti, moro ga je drukčije stilizirati. S ovim bi se zaključkom moga tkogod zavesti u bludnju. Nije isključena mogućnost, da nam gornje riječi veleuč. Bazale dadu kriv pojam o indeterminizmu, kako ga većina pristaše slobodne volje zagovaraju. Indeterminizam ne uči, da se volja bez obzira na motive odlučuje. Ovakov sud nije ispravan. Kad bi to indeterministe učili, veliku bi pogrešku, ako ne i glupost počinili. Indeterminizam priznaje upliv razloga, porive drugih bilo vanjskih bilo unutrašnjih činbenika na ljudsku volju, ali se u načinu upliva od determinizma razlikuje. Uza sve motive oni kažu da volja svoju autonomiju ne napušta. Neka razlozi i opstoje, ona ipak s njima nije tako skučena, — da im se ne bi mogla oteti. Veleuč. je Bazala stanovište determinista odveć dobro označio. Čujmo ga: »Determinizam zastupa protivno mišljenje (indeterminizmu). Po njem je volja vezana na motive, te nužne proizlazi iz zna­ čenja i posebnih prilika, u kojima se nalazi. Tko bi dakle poznavo sve prilike, mogao bi u svakom po­ jedinom slučaju odrediti, kako se volja morala od­ lučiti«. Ja ne bih imo što da nadodam jasnim izrekam gosp. pisca, jer je, kao u raspravi za šire slojeve namjejenjoj, jezgru nauke iznio, a to je za njegovu svrhu dosta. 3. Kritika dra. Bazale. Što naš filozof o teškomu pitanju o slobodi volje misli? Naginje li on k struji indeterminista, ili ga determinizam više zanaša? Naš pisac opaža mnoge poteškoće u indeterminizmu, ali ih ne niječe ni u nazoru determinista. Evo, što on sudi o iznešenim teorijama: » I n d e t e r m i n i z m u j e h t i j e n j e nekaki izolirani faktor, d e t e r mi n i z ­ mu a u t o m a t i č k i p r o d u k t ; onaj se doduše oslanja na svijest o slobodi, ali dolazi u opreku s mnogim činjenicama našega iskustva (?); ovaj vodi više računa o ovim potonjima, ali ne može da protumači svijest o slobodi, a i odgovornost i ubrojivost zadaje mu poteškoća.« Pri ovakom shvaćanju psihološki je shvatljivo, da gosp. pisca nijedan nazor ne zadovoljava. Tako- gjer je pojmljivo, kad se je jedan put odlučio da raspravlja o slobodnoj volji, da nam kaže način, po komu ćemo se jednih i drugih poteškoća znati riješiti. Čitavu borbu izmegju dva oprečna smjera deter­ minizma i indeterminizma, drži samo za »prosto ras­ pravljanje . . . koje nalazi svoju povjest samo u slaboćama i manama protivnika«. Veleučeni dalje slije­ di i nadodaje: »No već toliki utrošeni trud morao bi nas uvjeriti, da je problem slobodne volje ili privi­ dan ili krivo postavljen, i da rješenje njegovo valja tražiti u drugome pravcu«. Evo programa, koga će se u svojoj raspravi veleuč. Bazala držati. 0 namjeri unaprijed neću ništa govoriti, premda je on, sudeći prama stanovištu pisca, hvalevrijedan. Misli ću veleuč. profesora pred prosvjctljenu javnost iznijeti i tekar, kad ih objektiv­ no prikažem, onda ću moje stanovište, sa svom čašću gosp. piscu, nastojat da odredim. 4. Sloboda od nečesa. Veleučeni profesor pozajmljuje pojam slobode, kako ga je Schopenhauer shvaćo. Čuveni Nijemac drži, da je pojam slobode negativan, koji dr. Bazala nazivlje slobodom o d n e č e s a . Doslovne su rije­ či gosp. d o k to ra:/»sloboda uopće ili naprosto nije ništa«. Slijedeća opažanja dovela su ga do onake tvrdnje. Možemo govoriti o slobodnom padu. Ako kamen bačen s visine ne nalazi nikakve zapreke u svom padanju, mi taj pad nazivljemo slobodnim. Ta je sloboda negativna, sloboda, kako kaže dr. Bazala, o d n e č e s a . Kamen u svom padanju, jer nije spriječen nikakvim zaprekama (negativna strana), samo je pod ovim vidom slobodan, i ako on, ušljed zakona teže, nužno pada. Rado pripuštam gosp. piscu, da je primjer zgodno izabran za dokazati ne­ gativnu vrijednost slobode. O iznešenom primjeru ne može da bude prigovora, jer onako shvaćenu slo­ bodu i primjenjenu na konkretni slučaj padanja, mi istovjetujemo sa nuždom. Tekar se može u prenešenom smislu riječi »sloboda« u onom slučaju upotrebiti. Da nas tko upita: mora li kamen s visine bačen padati? Odgovorili bi, da mora (nijekanjem slobode). Da nas tko ponovno priupita: kamen bilo kojom energijom u zraku spriječen, može li da pa­ da? Odgovor bi bio jasan, da ne može (negacija slo­ bode). Onaka sloboda tekar u našoj ideji može da opstoji, u koliko neke zapreke otklanjamo; a slični su primjeri nuždi, koja iksljučuje slobodu, podvrg­ nuti. Gornji je primjer o slobodnom padanju tijela, dr. Bazala htio i čovjeku primijeniti. Njegovo je umo­ vanje: »Svako biće dakle, pa i čovjek, može nekako �147 Dr. Bazala o slobodno] volji. biti vezan, a da se ipak u neku ruku može zvati slo­ bodnim«. Iz cijeloga se raspravljanja velecijenjenog pisca razabire, da on hoće da svede htijenje čovječje na neki stalni prirodni zakon, po komu bi čovjek svegjerno djelovo, niti bi se čovjek niogo oteti uplivu toga zakona. Kao što god je tijelo u svom padu slobodno, ako nije spriječeno, jer je to prama naravi i svojstvu tijela, rek bi da se to jednako može i čo­ vjeku primijeniti. Ovaj se moj zaključak sadržaje u općenitoj stavci, koja kod dra. Bazale glasi ovako: »Tako nijedno biće ne može djelovati, nego prema svojoj prirodi, prema zakonima svoga bistva; a da tim ne prestaje biti slobodno; baš naprotiv, što više je njegovo štovanje proizišlo iz njegove prirode, to je slobodnije — j e r n i j e s p r i j e č e n o s t r a ­ n i m u t j e c a j e m«. Posljedne su riječi znamenite, koje sam pot crto, za shvatiti miso dra. Bazale. Gosp. pisac sma­ tra svako djelovanje slobodnim, samo ako ono nije spriječeno stranim utjecajem. Sloboda se jedino kosi sa prisilnim vanjskim utjecajem, dočim ono, što se radi unutar granica naravi, ono ima jednak način slobode, premda u djelovanju može a i mora da bude razlike. Na primjer kamen, s visine bačen zemlji teži; živinče gladno hranu voli; čovjek umuje. Kako sve ovo biva? To sve biva slobodno, ali slobodom o d n e č e s a , negativnom. Istaknuo sam, što to znači u misli gosp. pisca sloboda o d n e č e s a . Ta se sloboda ne sastoji u djelovanju bića, jer su ona — po običnom shvaćanju riječi, nužna, ili prirodno slobodna. Kamen bačen s visine nužno pada, gladno živinče nužno hranu ište, čovjek hoće, on nužno mora htjeti; jer nijedno od navedenih bića, nebi moglo protivno da radi. Ovakova djelovanja naš filozof nazivlje slobodnim, jer nijesu pod stranim utjecajem. Valjda bi koji prosvjetljeni čitaoc želio bližu oznaku o htijenju ili o slobodi čovjeka, koja bi pri­ kazivala u još jasnijoj slici miso našega profesora. Ja neću te oznake po sebi kovati, nego ću pustiti doktora, da on govori: »Sloboda nam neće biti u z r o k djelovanja, ni sila, koja bi bila kadra, što proizvesti, nego tek stanoviti oblik djelovanja. Slo­ boda ne može razbiti kariku uzroka, jer ne stoji nad njima, nego je sva u njima, kao izvjesni i u neku ruku nama vrijedni način djelovanja, t. j. stanovište djelovanja k v a l i f i c i r a n o kao slobodna«. 5. Je li dr. Bazala determinista? Malo je prije gosp. profesor izjavio da nije pri­ staša ni determinizma ni indeterminizma. To se logično dovodi iz njegovih riječi: »da rješenje nje­ govo (problema o slobodnoj volji) valja tražiti u dru­ gome pravcu«. Iz pomljivoga promatranja raspra­ ve gosp. pisca, meni se čini, da je gospodin pristaša determinizma. Istina, gospodin profesor izbjegaje izražaje, kojim se deterministe uopće služe, kao n. pr. nuždan, uvjetovan, sadržan, ali to na stvari ništa ne mijenja. Dobro mi je poznato, da se dr. Bazala s riječi »sloboda, slobodan« u svojoj raspravi opće­ nito služi. Strukovnjacima je dobro poznato, da su riječi konvencionalni znakovi, koji mogu i oprečne ideje označivati. U ovim je pitanjima glavno sadržina. Ima li se razloga, da se ustvrdi, da je gosp. Ba­ zala zagovornik determinizma? Što je determinizam? Smjer onih, po komu je v o l j a v e z a n a n a m o t i v e , te nužno proizlazi iz značaja čovjeka i posebnih prilika, u kojima se nalazi. Ovako gotovo doslovce dr. Bazala nauku determinista označuje. Kako veleuč. pisac sam osobno poimlje pitanje slo­ bode? On kale: S l o b o d a n e m o ž e r a z ­ b i t i k a r i k u u z r o k a , j e r n e s t o j i nad n j i ma , n e g o j e s v a u n j i ma , kao iz­ vjesni i u neku ruku nama vrijedni način djelovanja, t. j. stanovita djelovanja kvalificiramo kao slobodna. Koliko po prirodnom tumačenju riječi znače, me­ ni je jasno, da je nauka, u od mene potcrtanim rije­ čima, istovjetna sa naukom determinizma. Ili mi rekli, da je v o l j a v e z a n a n a m o t i v e ili tvrdili, da s l o b o d a ne m o ž e r a z b i t i k a ­ r i k u u z r o k a , stvarno'se bez dvojbe jedna te ista miso izrazuje. Velecijenjeni nastoji, da izbjegne determinizmu u koliko, povodeći se za Schopenhauerom, na drugi način poimlje slobodu i nuždu, nego Ii deterministe. Koliko ja shvaćam, svakako dr. Bazala nije našo sre­ tan izlaz. Stvarno se njegova sloboda negativna podudara sa nuždom determinizma. S l o b o d a o d n e č e s a u stvari znači, da svako biće radi prama svojoj naravi i drukčije nikako; jednako i de­ terminizam naučaje, i ako izbjegaje naziv »slobodan«. Na ovaj mi zaključak daju pravo i riječi veleučenoga profesora, gdje kaže, da sloboda ne može razbiti ka­ riku uzroka, nego da mi stanovita djelovanja k v aI i f i c i r a m o k a o s l o b o d n a . Ove nas pošljednje riječi uoblašćuju, jer su zaključak rasprav­ ljanja veleuč. pisca, da završim e je izmegju determi­ nizma i negativne slobode dra. Bazale razlike u ide­ alnoj primjeni naziva »slobodan«, bez da se u stvari očituje i najmanja razlika. * * * �148 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1911. 6. Primjena negativne slobode na ljudsku volju. neovisna od izvanjskih utjecaja kao i od unutrašnjih motiva. Takovu slobodu nazivlje izpraznom, da je nema. Njoj bi se protivilo cijelo naše iskustvo. Ovo su tvrdnje gosp. doktora, koje su potkrijepljene s ovim dokazom. On je od velike važnosti, pa ćemo ga doslovno prinijeti i opširnijem ga razmatranju podvrgnuti. » On o ( i s k u s t v o ) n a m k a z u j e , d a s u s v a g d a neki r azlozi pokrenuli našu v o l j u . . . « Ovo bi bio najglavniji dokaz proti na­ uci indeterminista. Meni se Čini, da izneseni dokaz o iskustvu, da su našu volju svagda neki razlozi pokrenuli, ne do­ kazuje ništa ni proti indeterminizmu ni za determi­ nizam. Indeterminista će pripuštati gornju stavku, , . , „ . . bez da se odrece svoga nazora; a determinist puno .. .... L_____ se u nju bez dvojbe pouzdavati neće. Zaštitnici slo­ bodne volje priznat će, da volju pokreću razlozi, ali će odmah nadostaviti pitanje o načinu toga upliva. Sasvijem će biti umjestan njihov upit: neka razlozi uplivaju na volju, ali je li taj upliv tako snažan, da mu se volja ne može oteti? Kako svak vidi pitanje promjenjuje oblik. Da se pogrešnost, neispravnost iridetermistične nauke dokaže, potrebito bi bilo ne samo da se ustvrdi, da na volju uplivaju razlozi, nego da se dokaže, da je utjecaj dotičnih motiva tako snažan, da mu se volja pokoriti mora. Meni se čini, da ovo nije dokazano. Dosljedno, uza sve prizna­ nje gornje stavke, indeterminizam nije porušen. Dr. Bazala svoj nazor o negativnoj slobodi hoće da primjeni i na slobodu volje. Premda je to vele­ učeni u kratko, načelno u jur iznešenim recim istak­ nuo, on hoće da bude opširniji. Ovo je sasvim razlo­ žito. Rasprava je o slobodi volje, pa je logično, da se s njom gosp. pisac više zabavi. Nužno je da znamo, što velecij. pisac razumi pod voljom. On volju smatra skupnim imenom » . . . v o l j a j e d a k l e s a m o s k u p n o i me ; n i j e n i k a k v o b i ć e.« Pustimo g. piscu slobodne ruke, neka on po svom shvaćanju označi volju. On je reko, da je volja skupno ime, a nije nikakvo biće. Premda bi se dalo štošta i izrazu zapaziti, ali nam veleučeni i sam svoju miso o volji tumači, koja se slično kod . .... x.. £ . ’ . v. ,. . najuvazemjih filozofa nalazi. On pripusta volju kao sposobnost za slobodno htijenje, a ta sposobnost nije bez dvojbe ništa, nego je ona nešto t. j. ima neku vrst bića. Usvajam riječi g. pisca, da je zgodnije govoriti o slobodnom htijenju nego li o slobodnoj volji. Slobodno htijenje jest čin volje. Nami su nje­ zina djelovanja pristupačnija i apsolutno nužna, da spoznamo samu narav volje. Kod filozofa je odavno priznata i istinitost ovoga staroga a i novoga prin­ cipa: effectus ducit ad causarr. Po učinku narav uzroka upoznajemo. Dr. Bazala sa svojih razloga ne stavlja pitanja: da Ii je volja slobodna? nego pita: -Smijemo li dakle htijenje zvati slobodnim?« 7. Indeterminizam i društveni poredak. Veleučeni pisac razlikuje tri stupnja duševnoga aktiviteta. Mi imamo refleksne kretnje, koje izvo­ Veleučeni Bazala opaža, da bi indeterminizam dimo bez da na nje mislimo. Na primjer čovjek rušio društveni poredak. »S kakovim bismo pouz­ sklapa vjegje, da mu što ne upane u oko ili bilo danjem — pita on — mogli očekivati, da će pošten i skoga mu drago drugoga podražaja, bez da na tu svo­ značajan čovjek raditi kako treba, kad bi htijenje ju akciju pazi. Takovi se čini kod filozofa nazivaju re­ njegovo bilo nemotivirano, kad bi on doista bio go­ fleksnim. Drugi stupanj duševnog aktiviteta sačinja­ spodar »de vouloir et de non vouloir pas« kako to vaju instinkti, koji služe životnim svrhama. Dr. Ba­ indeterminizam tvrdi.« zala razjasnjiva, da kod njih svrha nije svjesna, a Kad bi doista nauka indeterminista bila ovaka, da se izbor srestvi vrši više manje svjesno. Nagoni kako je veleučeni pisac ističe, ja bih je prvi osudio. u misli veleučenoga profesora imadu već i svrhu Kad bi pristaše slobodne volje istu sa krutom samo­ svjesnu, koji znadu katkada tako djelovati, da pre­ voljom, bezrazložnosti istovjetovali, tad bi bez vladaju sam razum. dvojbe ispravni bili izvodi i po socijalni poredak Dovlen ne bi imo velikih poteškoća, da u cije­ gosp. profesora. Koliko mi je poznato općenitu na­ losti pripustim miso dra Bazale. ali ovo što slijedi uku indeterminista ne smijemo u ovom svjetlu pro­ daje mi povoda mnogim poteškoćama. matrati. Slobodno htijenje ne znači isto, što i ne­ Dapače i indeterminizmu Dr. Bazala ponovno preuzimlje svoj već ozna­ motivirano htijenje. čeni pojam negativne slobode ili slobode od ne- svegjerno je htijenje motivirano, ako i ne s takom česa, pa ga prinosi na htijenje. Prema onome, što motivacijom, koja slobodu ništi. Mi jednako možemo smo prije spomenuli, ne će se kod slobode volje ra­ se pouzdavati u poštena i značajna čovjeka i od diti o tom, da bude slobodna naprosto, nego o tom, njega nesumljivo očekivati, da će i unaprijed po­ da bude od nečesa slobodna.« Veleučeni profesor šteno djelovati, i ako smo pristaše indeterminizma. Sloboda volje ne ruši zdravih moralnih načela. napada na indeterminizam, koji da uči: e je volja �149 Dr. Bazala o slobodnoj volji. Ona ne ruši razložitih i opravdanih motiva. 1 ako naša volja može se staviti u opreku sa zdravim mo­ ralnim principima; i ako se ona u praksi može suprotiviti razložitim motivima, odatlen nikako ne sli­ jedi, kad volja ne bi te opreke pokazivala, da ona ne bi bila slobodna. Ili volja bila u skladu s razbo­ rom ili se od njega odalečivala, ona ostaje svegjerno slobodnom. Ima čestitih ljudi, koji su svojim ponašanjem dokazali, da su se pošteno, značajno vladali. Nji­ hovo čestito življenje ne dokazuje ništa proti indeterminizmu. Za ovo dokazati bilo bi nužno, da se prikaže neodoljiva snaga dobrih motiva, koji su na dotičnika prisilno djelovali. Svaki indeterminista priznaje, da se mi u poštena čovjeka možemo po­ uzdati, a to s toga, što se on naviko pošteno djelo­ vati, bez da navika ništi njegovu slobodnu volju. Strogo govoreći nijedan čovjek nije tako savršen, pošten, značajan, da on ipak nebi mogo drukčije da djeluje. Iznimke su, da značajni ljudi postaju neznačajnim, ali te iznimke dokazuju, da je čovjek uza svu prošlost, sačuvo svoju individualnu slo­ bodu. Veleučeni je istovjetovo samovolju, razvratnost, bez čega se na neki način indeterminizam ne bi mogo ni da pojmi, a to mi se čini neispravno. On kaže, da indeterminizam u sebi krije samovoljnost, skrajnu nesaveznost i neproračunivost«, a to nipošto ne slijedi iz nauke o slobodnoj volji, kako ju indeterministe poimlju. ' 8. Idealno i realno dobro Indeterminizam uči, da volja pp svojoj naravi teži k dobru. Njezin je objekat dobar. U ovomu volja ne smije da se o di uči va. Ona je po svojoj na­ ravi tamo upravljena. Zamislimo idealno stanje sa­ vršenoga dobra, iz koga bi slijedilo svako zadovolj­ stvo. Bi li se mogla volja odlučiti na protivnu stranu, t. j. ne htjeti ovo idealno savršeno dobro? Volja takovo dobro nuždno želi, jer je ona uprav svom naravi tamo upravljena. Idealno dobro ne bi pripuštalo mjesto nikakvom protivnom razlogu, koji bi ga od toga odalečivo. Mi toga savršenoga dobra u praktičnom životu ne susrećemo. Svako dobro u ovom životu jest po­ jedinačno, konkretno, koje u sebi ne ima svih uvjeta, da volju u sve i po sve pritegne. U svakomu od njih volja može da nagje, što je posve ne zadovoljava. Svjetlimo ovo slijedećim primjerom. Predmet naše volje reko sam da je dobro. Dobar je rad predmet A, a dobar je odmor, bezbri­ žan život, predmet B. КаКо se volja prama A i prama B ima. Istina je, da čovjek vidi razloga za rad, koji je, kako svak znade, pun dobrih pošljedica za radišu. To ga pro­ matranje nužno ne siluje, da se na rad odluči. 1 ako su veliki razlozi, koji ga na rad potiču, ipak po sri­ jedi su i drugi razlozi, koji pitaju toliko žrtava, sa­ moprijegora sa strane čovjeka, što se ne bi zahtjevalo, kad bi se volja odlučila na stanje mira, odmora. Primijenimo ovo na konkretni slučaj. Pavo hoće da napiše jednu znanstvenu raspravu. Prije nego pane konačna odluka, pretresa razloge, koji vojuju za pisanje, a obzire se i na one, koji ga od toga od­ vraćaju. Za pisanje vojuju razlozi napretka, pro­ svjete, kod čega sudjelovanje naša volja svojim do­ brom smatra. No znanstveno pisanje ima svojih ve­ likih poteškoća. Ako hoće, da njegov rad bude cije­ njen, on mora pitanje dobro proučiti, čestokrat znan­ stveno putovanje poduzeti, novac izdavati itd. Ako se je Pavo odlučio ili na jedno ili na drugo, je li on na t^bio tako prisiljen, da nije mogo drukčije htjeti? Teoretično govoreći razlozi nijesu ni s jedne ni s druge strane prisilni; praktično pak determinizam nema nikakva razloga za se, jer se čovjek u sličnim radovima potpuno osjeća slobodnim. Ako radi, znade da radi neprisiljeno. Tomu je dokaz i to, što čovjek svoje djelo nedovršeno može da napusti. Takogjer se jednako slobodnim smatra i ako se na rad nije odlučio. < 9. Determinizam i iskustvo. Veleučeni Bazala tvrdi, da je deterministična tvrdnja u skladu s iskustvom. Neću reći, da nema nekih prividnih razloga, koji na prvi mah daju pravo determinizmu, ali s najglavnijim se iskustvom deter­ minizam kosi. On se protivi našem psihološkom individualnom iskustvu. O velikoj većini naših čina mi imamo svijest o našoj slobodi, u čemu i sastoji naše stalno iskustvo. Mi osjećamo, da su naša hti­ jenja djelo naše slobodne volje. Poslužimo se slijedećim primjerom. Profesor N. odluči preko praznika poduzeti znanstveno putova­ nje u P. U tu je svrhu sabro potrebitu svotu no­ vaca. Po prigodi dogje u bolnicu milosrdne braće u R., koja je puno oskudjevala. Profesor N. gane se na milosrgjc radi sjeromaštva, koje je tu vladalo. Dogje mu miso, da bi sabranom svotom novca priteko u pomoć bolesnicima. Djelo doista hvale vri­ jedno — humanitarno! Od te ga je misli nakanjeno putovanje odvraćalo, koga bi moro, kad bi djelo milosrgja učinio, napustiti. Ipak se odluči, da djelo milosrgja učini. Tko će se usuditi reći, da je profe­ sor N. to djelo takom prisiljenošću učinio, da ga nije mogo izostaviti? Svijest profesora N. svjedoči, da �Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1911. 150 je to on sa svojom slobodom učinio. Ona mu jamči, da se je on mogo i za svoje putovanje odlučiti. Teoretično prosugjujući, razlozi, koji su vojevali za djelo milosrgja nijesu bili prisilni. Moje je osvjedočenje, da se indeterminizam ne protivi našemu najbližemu iskustvu, svijesti našoj. (Svršit će se.) нвн Prva duša pokršćena, kojoj rana ne krvari. A vidjevši Vašu zvijezdu, nasmijano blago lice, Na šemluk snio tope vrgli, a na vrata od tavnice. Kroz Sarajvo serbez svakom: jadnoj raji ko i agi. Golubice čista i bijela palmu mira ti nam donije, Nek jednako bude svima: svi u miru i svi blagi, Па jednakost vlada stara, što je vrijeme neko odnije. 1 to malo, što je novo, to je samo sreća Vaša, A jednakost željna stara: nejma raja — nejma paša!! A. Ćlčlć: U v elegrad u . Ne klanjam se, gospojice, ni ne ljubim smjerno ruke, Pod crvenim suncobranom, a u halji sve od svile I preveć ste mila i sretna - ne poznate teške muke: Sunčani Vas traci zlate, skuti Vam se sami krile Sve Vas zdravi, sve Vam pjeva u suglasnom jeku i zvonu, Samo pjesnik ne klanja se bajnoj gosp* i salonu. Vi plovite morem sanja i kroz bašcu šarna cvijeća: Kad ponoćni sati biju, Vama podre skladno zvoni, S dana na dan novo ruho, nova zvijezda, nova sreći Fino društvo, tople želje i uzdarja i pokloni, U Sarajvu ništa gore, pače ljepše neg’ na Rajni, No napokon to je isto — svud njemački jezik bajni! Sretno gospo! A ja eto klanjati se ne umijem, No u počast plemstvu slavnu skiiit ću Vam verze ove. Odavna Vam tople želje na pjesničkom srcu grijem, Primite ih veledušno ko iz ruke pjesnikove. Pjesma Vama — a ta miso mučeničkom mome rodu Za vedrije dane bolje, čvrsti zalog za slobodu. Eto gospo, sunce sije sa kristalna neba vedra, Usijano zlato toči na biserje u gjerdanu; S blagoslova obilata nadimlju se sama njedra, Igra srce u grudima, radujuć se toplom danu. A kud jedri lagja Vaša, sve se smiješi i sve pjeva Dok i opet sunce jarko šalje svjetla i ogrijeva. E pa tu smo vijek na slavi i na svadbi i na piru. Tridest ljeta davno minu, kako prva puška puče, Kao poziv da se rekne: zbogom lancu i sindžiru! Da nam svane danak bijeli — mrtvi sahat nek ne tuče, Da vidimo zvijezdu sreće nasmijanu, a kroz suze: I stigosmo, što smo htjeli, što nam vrijeme dosad uze. Jurnuli smo kao lavi, a po bedru ruka pala Neko dolom, neko gorom, a svi listom mladi i stari, Jurnuli smo svojoj sreći — Vi ste, gospo, pred nas stala, Oh! zato se ja ne klanjam ni ne ljubim smjerno ruke. Pod crvenim suncobranom, dok Vam zvona skladno zvone, Vi šetate trideset ljeta — a ja sad ću u hajduke, u salone! Na novo r^ nut toP’’ na A stoput je vojska jača i nevolja stoput veća Sijevnuti će britke ćorde, pa što dadu Bog i sreća! Tu po korzu Vi šetate nasmijano i veselo, Uvijek ljepša i vedrija — ko na tugji račun, sele; A umorna u fotelju krijepit ćete bujno tijelo, Pa će pratnja sjajna stići, prinositi tople želje, Tridest ljeta Vi kušate pravo plemstva i pergamene, A moj narod još jednako plače, pati, mrije i vene. Nerodica sela bije trista zala tom je krivo. Po varošim ljudi pali — ko starinski i zanati; A tu eto što je stiglo u Sarajvo, a još živo, I po danu i po noći to s nevolje gorko pati. Ispiše ih dnevne brige i mozak se smrzo suši, A oblak se tmasti hvata i po srcu i po duši. I ta miso mene mori — i krila mi opet diže: Jednom mora sunce granut ojagjenu, iskr’anim. Neko drugi naše zvijezde kroz oblake sebi užiže, Naše suze nekom svijetle nebeskijem svjetlom bajnim — U salonu, gospo, gore, a u počast plemstvu slavnu, Da se vidi finoj dami po bespuću — na Balkanu! Ne klanjam se, gospojice, ni ne ljubim smjerno ruke, Druga miso mene vodi — a za sreću tužnom rodu, Što uzdiše bezufano s nesmiljene patnje i muke, Izvijajuć dane i noći sve za tugju za gospodu. Ne će dugo, gospo bijela — u topova riku i zvonu Ja ću prvi ljut nasrnut, a najnapre spram salonu. Srušit ćemo carstvo lasti; a dignuti carstvo rada, Da vidimo ko još vrijedi i koliko ljudi ima. Pa u Jijetu kad klonemo, a umor nas obavlada, Svi ćemo se odmoriti na bratskijem na srcima. Svima nam je zemlja mati, a u nebu nada nova! Ne klanjam se gospojice! Dakle zbogom do vidova!! �Neuspjeh jednoga novoga protubiblijskoga sistema. Fra Petar Vlašić, Dubrovnik: - . ---- N euspjeh je d n o g a n o v o g a protub ib lijsk o g sistem a . 2. 4. Besmislenost panbabilonizma. Moderni kritičar Bezold označio je Wincklerov panbabilonistični sistem »smjelom fantastičnom sli­ kom, kojoj nema nikakve podloge ni u klinovitim natpisima.«1) U istinu i ne zna čovjek kako da drukčije nazove ovaj sistem, nego proizvodom ugrijane mašte, koja ima dosta analogije sa maštanijom starih istočnih naroda. Red je do istine priznati, da su stari istočni na­ rodi bili više manje ovisni o babilonskoj kulturi; priznati ćemo i to, da se u literaturama tih naroda, nada sve u poznijoj babilonskoj literaturi može za­ mijetiti tragova babilonskih astralnih nazora, no htjeti posvuda gledati te nazore - kako to panbabiloniste čine - dolazi se do takovih besmisle­ nosti, da se čovjek zdrava razuma mora nasmijati. Po panbabilonističnom sistemu slijedilo bi — kako veoma dobro opaža Fr. Wilke2) — da nije ništa na svijetu opstojalo, što se ne bi moglo protumačit u smislu babilonskih astralnih nazora. Je li ko imo sjajne oči, kao n. pr. Mojsija, to se mora o njem ka­ zati, da je mitološki junak sunca; počinje li ko u sta­ rosti gubiti očinji vid, kao starac Izak, to nas ta vijest potsjeća na pomrčinu mjeseca, je Ii kome drago boriti se kopljem kao Abner eto odmah umi­ šljen vitorogi mjesec, jesu li gdje dva brata odmah se pomišlja na Dioskure. U istinu takovo tumačenje prava je besmislenost. I dandanas, kad svak već znade, da ljudstvo dvadesetog vijeka ne stoji pod uplivom babilonskog mišljenja, mogli bismo ipak, kad bismo htjeli, svaki dogagjaj tumačit u panbabi­ lonističnom smislu, natežuć činjenice i tražeći im uzroka i sličnosti u nebeskim pojavama. Možemo priznati i to, da stari istočni pisci pri pisanju povjesti nijesu imali onakog kriterija, koji današnji povjesničari imadu, no zanijekati im svaki kriterij i proglasiti ih prostim orugjem stanovite re­ ligiozne struje, to je, da se najblaže izrazim malko odviše. Zar nijesu mogli i oni pisci vjerno prikazati osobe, koje su njima bile poznate i dogagjaje, koji su se zbivali pred njihovim očima? Nije im trebalo tražiti nejasnih znakova na nebu, kad su pred sobom imali realne činjenice. Dakle bar kod nekojih vije‘) Spor. »Theologische Rundschau« XI. (Tiibingen 1908.) £r. 212. *) Die astralmythologische Weltanschaung und das Alte Testament Lichterfelde 1907. str. 36. 151 sti starih pisaca ne smijem tražiti panbabilonskog utjecaja. Što se napose tiče povjesti Starog Zavjeta, to možemo slobodno priznati, da u Mojsijevom kaziva­ nju o postanku svijeta i počecima ljudskog roda imade dosta sličnosti sa babilonskim kazivanjem, kako to možemo razabrati iz onoga, što čitamo u Genezi, isporedivši sa dvama velikim babilonskim pjesmama, naime »E n u m a e I i š« i G i I g a m e š«1). No uzrok toj sličnosti ne smijemo tražiti u utjecaju babilonskog mišljenja na Mojsiju, nego u starodrev­ noj predaji, koja se je donekle i kod Babilonaca saču­ vala, a koju nam je Mojsije — Bogom nadahnut — nepokvarenu u Genezi priopćio. Tvrditi pako — ono što panbabiloniste tvrde —, da je sav Stari Zavjet napisan pod utjecajem babi­ lonskih astralnih nazora, znači, ne poznavati Stari Zavjet, ili zatvarati oči pred bjelodanom istinom. Ta.ev^o samo jedan ili dva primjera, koji nam jasno svjedoče golemu razliku izraelskog i babilonskog mišljenja i osuđuju svom snagom panbabilonizam. Religijozno mišljenje Babilonaca temeljilo se na obo­ žavanju neba: sunce, mjesec, zvijezde itd., sve su to za Babilonce pojedini, veći ili manji bogovi; za Izraelce nasuprot, ne samo da u tim nebeskim tjelesinia nema ništa Božanskog, već su za njih to puki stvorovi, d j e l o r u k u B o ž j i h , p o s t a v ­ l j eni , da u z v e I i č a j u s l a v u j e d n o g a , p r a v o g a Boga , koj i je s v e iz n i č e s a s t v o r i o . To se može iz više mjesta svetog Pisma razabrati, kao п. pr. iz Psalma XIX. 2.: » N e b e s a k a z u j u s l a v u Bo ž j u i d j e l a r u k u Nj e g o v i j e h g l a s i s v o d n e b e s k i « ; ili iz Ps. Vili. 1 —4.: Gospodine, Gospodine naš, kako je veličan­ stveno Tvoje Ime po svoj zemlji!... Kad pogle­ dam n e b e s a T v o j a , d j e l o p r s t a T v o j i h , m j e s e c i z v i j e z d e, k o j e si Ti p o s t a ­ v i o . . . « Gdje je ovdje i najmanji trag babilonskim astralnim nazorima? A takovih izraza ima na pre­ tek u sv. Pismu, osobito u Psalmima i Jobovoj knjizi.2) Još je važnije, što Bogom nadahnuti proroci ustaju otvoreno i odlučno proti svakoj vrsti a s t r ol o g i j e , iliti gatanja po zvijezdama, — na čemu se temeljila znanost i religija babilonska — proričući teške kazne Božje, na one, koji takova šta čine. O tome imademo klasični primjer u knjizi Izaije pro•) Obadva eposa preveo je u cijelini na njemački i bi­ lješkom popratio poznati orijentalista dr. H u g o Gr e s s ma n n , prof. bogosl. (protestanskog) u Berlinu, te ih objelodanio u omašnom djelu pod naslovom »Altorientalische Texte und Bilder zum Alten Testamente« 2. sv. Tiibingen 1909. Ћ) V. nadasve pogl. 38. Job. �152 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1911. roka, gl. 47., pa zaslužuje, da ga ovdje u izvatku pre­ nesem. Prorok se obraća babilonskom carstvu i megju ostalim veli: »Sigji i sjedi u prah, djevojko, kćeri babilonska; sjedi na zemlju, kći Haldejska; sjedi mučeći i ugji u tamu, jer se nećeš više zvati gospogja čaratarirna. .. radi mnoštva čina tvojih i radi velike sile č ar a п j a tvoga . .. Stani sada s v r a ć a n j e m svo­ jim s mnoštvom zlodjela svojih, oko kojih si se tru­ dila od mladosti svoje, ne bi li se pomogla, ne bi li se okrijepila. Umorila si se od mnoštva namjera svojih; neka stanu sada z v j e z d a r i , k o j i g l e ­ daj u z v i j e z d e , koj i p r o r i č u s v a k o g a m j e s e c a , i neka te sačuvaju od onoga, što će doći na te. Gle! oni su kao pljeva, oganj će ih spaliti, ni sami sebe neće izbaviti iz plamena; ne će ostati uglja, da se ko ogrije, ni ognja, da bi se posjedjelo kod njega. Taki će biti oni, kojima si se trudila i s kojima si trgovala od mladosti svoje, razbjeći će se svaki na svoju stranu, ne će biti nikoga, da te izbavi.« Ne ću duljiti drugim navodima iz sv. Pisma. Kad čitamo ovako strjelovite riječi protiv zvjezdara i vračara babilonskih, a s druge se strane sje­ timo, da je baš zvjezdarstvo i vračarstvo sačinjavalo glavnu čest babilonskih religioznih ideja, u istinu ne možemo vjerovati, da se može u prosvjetljenom dva­ desetome vijeku naći učenih muževa, koji hoće, da je sav Stari Zavjet napisan u babilonskom duhu. 5. Osuda panbabilonizma. Moderna kritika, uza svu pristranost, koju uopće iskazuje u biblijskim pitanjima, izrekla je nad panbabilonizmom osudu, koja je za Wincklera i njegove pristaše uprav porazna. O tome su u tri navrata progovorili Schmidt, Nowack i Kuchler u uvaženom protestantskom časopisu »Th e o l o g i s c h e R u n d s c h a u«1), koji, kako sam više puta spomenuo, stoji na racijonalističnom stanovištu, a izlazi u Tiibingenu. Opazilo se sa strane moderne kritike, da raz­ lozi, koje panbabiloniste navode u potvrdu svog si­ stema nijesu takovi, da bi ih nepristrana znanost mogla prihvatiti i s toga, da sav sistem počiva na veoma krhkom, nestalnom temelju. Tako je poimence dr. Schmidt2) prigovorio dru Alfredu Jeremijas, da ne iznosi činjenice kako su prikazane u klinovitim natpisima, nego da ih je on tako preudesio, kako bi bolje odgovarale zasnovanom sistemu. Da u pri­ kazivanju povjesti pojedinih babilonskih kraljeva imade mitoloških poteza, tome se nije čuditi, i to je ‘) XI. (1908.) str. 205.-218. - X'I. (1909.) str. 2149.-277. - XIV. (1911.) str. 237.-217. *) U »Theologische Rundschau« XI. (1908.) str. 213. lasno shvatit kod starinskih pisaca, no odatle nipošto ne slijedi, da su oni pisci to tako predstavili pod utjecajem babilonskih astralnih nazora, nego je to naprosto subjektivno mišljenje Jeremijino, kojeg ne bi smjelo biti pri znanstvenom istraživanju, jer jedno su objektivne činjenice, a drugo je naše privatno shvaćanje tih činjenica. Otvoreno, kao malo tko, usto je protiv istog sistema J. K б b e r 1e, te je u tu svrhu držo u Rostocku šest sveučilišnih slobodnih predavanja, pa ista predavanja u posebnom djelu na svjetlo izdo3). U dvama prvim predavanjima ocrta Koberle u krat­ kim potezima sliku izraelske povjesti obzirom na povjest prednje Azije. U trećem predavanju ras­ pravlja o utjecaju babilonske kulture na kulturu Izraelaca, dokazujuć, da i ako je izraelska kultura u nekom pogledu ovisna o babilonskoj, ipak se od ove znatno razilazi, jer se u mnogom pogledu samostalno razvila, kako se to razabire iz literature izraelskog naroda, а poglavito iz njegovog zakonika. Velike je važnosti četvrto predavanje, gdje se auktor bavi babilonskim politeizmom i izraelskim monoteizmom. Po Koberlu nalazimo i kod Babilbilaca tragova monoteistične iaeje, no ne nalazimo monoteizma, kakav jc kod Izraelaca, već višeboštvo i nejasnu sliku bo­ žanstva u opće. Dasiijedno tome mora se sa svom odluĆnošću poreći svaki odnošaj izraelskog mono­ teizma prema babilonskom politeizmu, kao u opće prema svakoj drugoj starinskoj religiji. Izraelski monoteizam nije tugjeg izvora, on je svojina naroda izraelskoga i nijednog drugog starinskog naroda. Peto i šesto predavanje najvažnije je za naše pita­ nje: tu se dokazuje temeljna razlika megju babilon­ skom mitologijom i biblijskom povješću, te se konačno kaže rezultat ove prepirke. Taj rezultat po Koberlovom mnijenju bio bi dvostruki: 1. Intelektualna i materijalna kultura starih Izraelaca u mnogočem je ovisna o sveopćoj istočnoj kulturi starih azijatskih naroda, a izvor te kulture imamo tražiti u Babiloniji. Doslijedno i Stari Za­ vjet mora se shvaćati i tumačiti u duhu stare istočne kulture.1) 2. No ujedno istina je i to, da Izrael u religioz0 Pod naslovom :»Die Beziehungen zwischen Israel und Babylonien«. Sechs VortrSge. Wismar, 1908. J) Kao katolici možemo slobodno potpisat ovu Kdberlovu izjavu. Jer nema sumnje, da su i Izraelci bili pod utjeca­ jem sveopće istočne kulture, kao što nema sumnje da su i sveti pisci starozavjetnih knjiga uza sve Božje nadahnuće tkoje ih je čuvalo od pogrješaka u pisanju) ipak bili djeca svoje dobe, te su i pisali prema duhu svog vremena. Zato baš, da se dobro razumije sv. Pismo Starog Zavjeta od potrebe je biti dobro upućen u istočne prilike ondašnjih vremena. Inače Stari Zavjet ostaje nam zagonetnom knjigom, a na nekojem mjestu komugod i kamenom smutnje, �Neuspjeh jednoga novoga protubiblijskog sistema. 153 iiorn pogledu stoji osamljen megju svim ondašnjim narodima; pače izraelska religiozna načela kose se sa religioznim mišljenjem sviju ondašnjih naroda, pa i Babilonaca. i zato je posve nevjerojatno, da bi knjige Starog Zavjeta — svete i religiozne knjige izraelske — bile napisane pod utjecajem babilon­ skih astralnih nazora. — Tako Koberle. Poput Koberla podvrgo je oštroj kritici panbabilonistični sistem, gore spomenuti Fritz W i 1k ег), koji promatra ponapose izraelske nazore o Bogu i svijetu, te način prikazivanja starozavjetnih pisaca i sve to isporegjuje sa babilonskim nazorima. Wilke misli, da je megju izraelskim i babilonskim nazorima o svijetu u glavnome takova sličnost, da se ne može zanijekat megjusobna ovisnost, tako, da bi Mojsija svoje kazivanje o postanku svijeta itd. bio uzeo iz babilonskog pripovijedanja. Na ovo mora­ mo odlučno kazati ono, što već gore kazasmo: to nije ovisnost o babilonskom kazivanju nego o pra­ davnoj povjesti, koja se u suštini dakako iskva­ rena — i kod Babilonaca sačuvaia. U ostalom pri­ znaje i Wilke, da u jednom pogledu izraelski nazori o svijetu stoje u diametralnoj opreci sa babilonskim, naime u tom, što Babilonac u suncu, mjesecu i zvi jezdama vidi, neko božansko biće, vidi različite bogove, koje štuje, dočim je za Izraelca čitav sve­ mir naprosto djelo jednog pravog Boga, Stvoritelja neba i zemlje i svega, što je na njima i u njima. Takogjer u nazorima o vrhovnom biću, koji sve obu­ hvaća, naime Bogu, vidi Wilke neke sličnosti megju izraelskim i babilonskim nazorima - kao što takove sličnosti imađe u opće megju svim religijama, bar što se tiče pojma Božanstva — ali i u tom priznaje golemu razliku, budući kod Izraelaca vlada monoteizam, kod Babilonaca naprotiv politeizam, a to su dva nazora sebi tako opriječna, da se već ne može ni govorit o sličnosti religioznih nazora megju ovim dvama narodima. Sto se tiče starozavjetnih pisaca, to Wilke po­ riče sa svom odlučnošću, da su oni pisali pod utje­ cajem babilonskih astralnih nazora, i to zbog ova 3 razloga: 1. Razni dogagjaji opisani u knjigama Starog Za­ vjeta sasvim se lasno i naravno mogu shvatiti tuma­ čeći ih kao povjesne ili psihološke činjenice, dočim se valja naprezati, kad ih se hoće shvatit u panbabilonističnom smislu. 2. U opće cio Wincklerov sistem nije stalno do­ kazan; valjalo bi dakle, da njegove pristaše ponaj­ prije iznesu jake dokaze, na kojim bi se temeljio nji- hov sistem, pa bi se onda moglo u smislu tog siste­ ma promatrati starozavjetna povjest. 3. Ako su kod Izraelaca nekoji brojevi bili sveti (kao broj 7, 12, 14, 70, 72) nije od potrebe tome tra­ žit motiva u zvjezdarskoj babilonskoj znanosti, jer razlog važnosti pojedinih brojeva nalazimo u istim starozavjetnim knjigama naznačen. (N. pr. za broj 7 jer je Gospodin sedmi dan otpočimio od stvaranja; br. 12 jer je dvanaest sinova Jakovljevih, od kojih proistekoše svi Izraelci itd.). Suviše Mojsijev za­ kon strogo je zabranjivo Izraelcima miješanje bilo s kojim narodom; proroci su neprestano opominjali narod, da se čuvaju od krivih bogova tugjih naroda, kao i od njihovih običaja, ne isključivši ni Babilonce, doslijedno ti isti pisci — Mojsija i proreci — morali su se pomnjivo čuvati, da u njihovim spisima ne bude ništa, što bi tugjinstvom odisalo i tako je nemoguće zamislit, da bi oni u pisanju bili ovisni o babilonskim nazorima. Svejedno ima se kazati i o drugim staro­ zavjetnim piscima. Pored spomenute dvojice kritičara, naime Kbblera i Wilkea, i drugi su ustali protiv panbabilonizma, kao Konig, Stahelin, Bezold, Boli, zahtjevajuć od Vincklera i njegovih pristaša, da iznesu jačih doaza u potvrdu panbabilonizma, jer da izneseni do­ kazi slabo uvjeravaju. Panbabiloniste im takove izazive izmicali su se, kako su bolje znali, raznim doskočicam, kao što je u opće običajno kod onih, koji ne mogu pozitivnih dokaza iznijeti. No doskočicama može se zaslijepiti neuke i nevjeste, pravi učenjak vidi njihovu prozirnost, pa su pred učenjacima Wincklerove i Jeremijine doskočice slabo pomogle, pače puno su oslabile njihov ugled. Megjutim u zadnje doba — baš prošle godine 1910. — panbabilonizam srušio se sa one umjetne vi­ sine, na koju se bio podigo, a srušio ga je po mni­ jenju istih racijonalista - učeni orijentalista, P. Franz Ksav. K u g I e r. Isusovac u Valkenburgu. Upućen temeljito u klinovito pismo i u asirsko-banilonski jezik, za više godina proučavo je Kugler istočno biblijsko pitanje, poimence astralne babilon­ ske nazore. Plod svoga istraživanja priopćio je u raznim djelima1) i napokon u znamenitom djelu »Im B a n n k r e i s B a b e I s. P a n b a b у I o n is t i s c li e K o n s t r u k t i o u e n u n d r e l i g i o o s g e s c h i c h t l i c h e T a t s a c li e n«, što je objelodanjeno prošle god. 1910. S ovim djelom zado jc Kugler smrtni udarac panbabilonizniu, jer je tu, dokazima u ruci, pokazo, kako ne stoji ni stoti dio NVincklerovih tvrdnja, ponajviše već s tog prostog ') Die astral-mythologische Anschaungen und das Alte Testament. (Biblische Zeit und Streitfragen) Berlin, 1907. ‘) Die babylonische Mondrecbnung 1900. — Sternkurde und Sterndienst in Babel 1907. 1909. �154 Br. 10. — Serafinski Perivoj. razloga, što zvjezdarska znanost nije bila u davno doba Babiloncima poznata, nego se tek kasnije u 7. vijeku prije Isusa razvila, i to ne onako, kako Winckler tvrdi. Doslijedno tome prije 7. vijeka (pr. Is.) ne može ni biti govora o utjecanju kakovih ba­ bilonskih astralnih nazora kod starozavjetnih pisaca, kad takovi nazori nijesu ni opstojali. Kugler nadalje — i opet dokazima u ruci, uze­ tih iz klinovitih natpisa — pokazuje kako je grubo pogriješio NVinckler u prikazivanju babilonskog ka­ lendara, u tumačenju njihove astrologije, u imenima babilonskih bogova itd. Sve ovo u prah obara umi­ šljenu veličinu panbabilonske zgrade. Milo mi je kao katoliku ovom zgodom istaknuti, kako se je racijonalistična kritika veoma pohvalno izrazila ob ovom katoličkom učenjaku i pošteno pri­ znala, da poslije onako temeljitih dokaza od Kuglera iznesenih, ne može više opstojati panbabilonistični sistem. To je nadasve otvoreno naglasio Fr. K ii c li­ l e r u poduljem članku, otisnutom u već prije spo­ menutom časopisu »T h e o 1o g i s c h e R u n ds c h a u«s), gdje takogjer u glavnome ističe u čemu je Kugler pobio Wincklera. Kako je dakle brzo nasto, tako je i brzo i žalosno svršio ovaj novi protubiblijski sistem. Moguće, da VVinckler i njegovi pristaše uza sve to ne popuste; moguće, da oni ustanu novom snagom na obranu svog propalog sistema, no njihovo naprezanje biti će Sizifovo naprezanje, a njihovi dokazi proste do­ skočice, a kao što se sunce ne da dlanom sakriti, tako ni istina doskočicam zabašuriti. 1STAK. Dr. fra Franjo M. Blažević : Šta je nama kršćanima sv. Pismo? Ovako se možda pita danas mnogi i mnogi kršćanin, komu je vjera malaksati počela. Nekada je bio svaki kršćanin na čistu glede ovoga pitanja. Bio je na čistu onoa, kada se je sv. Pismu davala ona važnost, koja ga po njegovu porijeklu ide. Ali danas? Danas je na žalost drugačije! Danas se ne samo ne cijeni sv. Pismo — kao što bi se moralo nego se dapače navaljuje na nj sa svih strana i u ime sviju znanosti! I mnogi i mnogi kršćanin čitajući te navale pita se: Šta je nama kršćanima sv. Pismo? Drugi se tako pitaju radi toga, što nikada nijesu imali prigode, da se sv. Pismom podrobnije bave. Ovi se ne straše toliko navala neprijateljskih, ali s druge strane nijesu potpuno na čistu o važnosti sv. Pisma, o njegovu Božansko-čovječanskom pori­ jeklu, o duhu sv. knjiga. Jednim i drugim odgovara i naputke daje učevni dr. P. Romeis u svome djelu »W a s i s t u n s C h r i s t e n d i e B i b e l ? « 1) Sv. Pismo jest sama riječ Božja, upravljena nama ljudima, koja nam ot­ kriva sve ono što Bog hoće od nas da činimo i vje­ rujemo i time zadnji svoj cilj postignemo. Ovo je u glavnom predmet, koga razvija i dokazuje učeni pisac! Cilavni razlog zašto se danas toliko na sv. Pi­ smo napada, jest taj, što ga se ne razumije! Razu­ mjeti ga ne mogu svi oni, koji v r h u n a r a v n o niječu, koji ne vjeruju u o b j a v u B o ž j u , koju sadr*) Dobiva se kod Herdera u Freiburgu. Cijena M. 2'50. 1-Jvezano M. 3'40. žaje j pretpostavlja sv. Pismo. Čovjek je, pa i najveći umovi, kao što nam povjćst i iskustvo pokazuje, s puta istine i naravne spoznaje Boga zaluto. Čovjek, sam sebi prepušten, nije u stanju ni prvih pitanja: odakle? čemu? i kuda? riješiti. Badava se naprežu mnogi duhovi da ta pitanja riješe. Jedini je Bog moguć, da nam protumači. Kolika dakle sreća za čovjeka, da ga Bog sam o t o m e poduči. Čovjek osjeća u sebi da imade nekih dužnosti, koje propustiti ne smije. Ali s druge strane osjeća se sla­ bim da ih izvrši, treba mu dakle neke više moći! I koliko se puta dogodi, da zakon u srcu upisani pre­ krši, i eto se odmah diže onaj strašni i neumoljivi sudac — savjest , koji ga osugjuje, spočitava mu krivnju i čovjeka nagoni, da se svijuh sredstava lati e da bi se sudac umirio i uvrijegjeno Božanstvo ubla­ žilo. Da! čovjeka obuhvaćaju takova pitanja, salijeću ga takove misli, kojih se osloboditi ne može, koje ga u duševnu potištenost i zdvojnost gone. I opet je Božja objava, koja čovjeka čuva »i za to mora da griješni čovjek zahvalno poljubi očinsku Božju ruku«, koja mu rješava pitanja, koja »mu sama ka­ zuje način i put kojim da se krivnje oslobodi«. Či­ njenica je, da se je Bog u istinu objavio. O tome nas uvjeravaju sv. knjige izabranog izraelskog na­ roda, koje su spisane od uvaženih, nepristranih, trez­ venih ljudi, kojima nije bilo u interesu da štogod iz­ mišljaju ili kvare; uvjerava nas svjedočanstvo na­ roda izraelskog; uvjeravaju nas proroci, koji daleko *) Pod naslovom: Die »Altorientalische Weltanschaung« und ihr Ende. — Theol. R. XIV. (1911.) lipanjski broj tek. god. str. 237-247. �Listak. 155 to veoma pazilo. Evangjelja su vjerodostojna glede činjenica, koje se u njima pripovijedaju, a naročito glede osobe Isusove. I ovu vjerodostojnost badava je kušati oboriti, jer je zajamčena po ljudima, koji su mo g l i , h t j e l i i m o r a l i istinu pisati, inače bi im se još odmah bilo prigovorilo. Ova se vjero­ dostojnost odnosi i n a g o v o r e I s u s o v e , koje nam evangjelisti donose. Njihovu vjerodostojnost potvrgjuju ne samo evangjelisti, nego i sami narod, koji je Isusa slušo, te se je dosta toga još sječo kad su evangjelja spisana. Da dakle nijesu vjerodostojno napisani bili, sjegurno bi ih bilo koji bi tome pri­ govorili. U novije se doba najviše na Ivanovo Evangjelje napada, jer je u njemu Božanstvo Isusovo najjače naglašeno. Dvoje se dokazati želi: da Ivan nije napiso Evangjelja, koje se njemu pripisuje, i da Isus Ivanov nije isti kao kod trojice drugih evangjelista. Crkva je vazda cijenila, štovala i upotreblja­ Ova objava nalazi se u s v. P i s m u i p r e d a j i vala sv. Pismo. Ono je od vajkada ravnalo Napose, sv. Pismo veoma je važan čimbenik u na­ crkvenom znanošću i umjetnošću. Crkva ga šem spasenju, jer je ono najglavnije vrelo svega, što nije nikada branila čitati. Mjere pak opreznosti, nam je činiti, ono je »knjiga čovječanstva«, te natkoje je ona u tom pogledu stavila, posve su oprav­ kriljuje sve »druge spomenike religiozne književ­ dane, jer u sv. Pismu ima »teško razumljivih« stvari, nosti«. »Ono je, za spasom i istinom žegjajućern čo­ koje mnogi na svoju i drugih štetu tumače. »Dnevno vječanstvu rijeka, koja ga oživljuje«, a izvor toj ugleda tisuće knjiga svjetlo svijeta, a svake godine rijeci jest sami Bog, t. j. »njegov utjecaj i pomoć, ko­ pada ih 'tisuće u grob zaboravnosti. Samo knjiga jom Bog razum sv. pisca tako rasvjetljuje i na volju nad knjigama, sv. Pismo, preživljuje sve svoje male utječe, da sve i samo ono napiše, što Bog hoće, da i velike konkurente.« I zato završuje pisac, željom, se u Njegovo Ime ljudima saopći.« Naravno, da da se svi bavimo, svi čitamo, cijenimo, ne zaborav­ ovo nadahnuće sv. knjiga i svojih neprijatelja ima. ljamo nepresušivog izvora blaga i bogatstva, jer će »Nadahnuće je predmet vjere i jedino na temelju nam ono krunu spasa donijeti. Božje objave do spoznaje istoga dolazimo.« Ovu objavu Božju čuva sv. Crkva, kojoj je dužnost da 0. м . J. bdije nad sv. i nadahnutim knjigama, razlučujući Stogodišnjica rogjenia i 25-godišnjica smrti dra pšenicu od kukolja. Ona je to uvijek činila pa i da­ Franje Liszta. Glasoviti ovaj umjetnik rodio se prije nas čini, kad veli, da su knjige Starog i Novog Za­ 100 godina, te je od mladosti imo volju i neobični vjeta po njoj predložene u istinu Bogom nadahnute. dar za glazbu. Narav je njegova bila zadojena uz­ Crkva nije zabludila u tom pogledu. U tu svrhu višenima mislima i željom, da što više proslavi možemo se pozvati na izraelski narod, na Philona, umjetnost i uresi službu Božju. Vjera i znanost, ovo Flavija, na svjedočanstvo Sina Božjega, na apostole, dvoje mu je uvijek pred očima bilo. na starokršćanske pisce. Učinci su nadahnuća razni. Iz početka je zastranio, zaveden ljudskom sla­ Prvi učinak jest: j e d i n s t v e n o s t s v P i ­ vom. Upiso se je bio niegju krivovjerce Simoniste, s ma . Jedna te ista nauka povlači se čitavim sv. a još više, i megju slobodne zidare. Ali milost Božja Pismom. Knjiga »Postanka« kazuje nam početak, a i njegov odlučni duh učiniše, da je odmah svoj grijeh »Otkrivenja« svrhu svijeta. Sve je jedinstveno, bez prizno, čim je upozno, da je zastranio. Prekinu s do­ protuslovlja! Druge sve vjere, slabe su i nemoćne, tadanjim svojim životom, povrati se katoličkoj Crkvi, uz to prazne, suhoparne bez začine, te ne mogu da te iz ruku o. gvardijana u Budimpešti primi pokor­ zadovolje težnji srca ljudskoga, i ono se poput goluba ničku haljinu sv. o. Franje i postade trećoredac. Od Noe-va, vraća katoličkoj vjeri, u kojoj nalazi umi­ tada je bio preobražen; duša je njegova uživala u renje svoje! Naša se današnja Evangjelja s izvor­ miru, što mu ga je vjera pružala. Zaputiv se u Rim, nikom slažu, jer svaki i najmanji pokušaj, da se što primi iz ruku kardinala Hohenloha manje s. redove iskvari ili nadoda, bio je nemoguć, buduć se je na i sasvim se posveti duhovnom životu i kršćansk; nadmaŠuju sve proroke poganske. Oni, t. j. proroci, svjesni su si objave Božje, kao Što nam to njihova djela dokazuju. To posvjedočava kršćanska vjera, koja je bitno o b j a v I j e n a, jer je donesena od Sina Božjega, koji čitavim svojim životom pokazuje, da nije od ovoga svijeta. Svojom pojavom privlači sve ma i najljuće Svoje dušmane, da se njom bave. I uprav to je ono, što mnoge danas u očaj goni, te ne znaju šta bi s Isusom. Ali »jer vole tamu nego svjetlo«, ragje Ga niječu, preziru i mrze, nego da Ga priznaju, ljube i pokoravaju mu se. Cijelim djelo­ vanjem pokazuje, da je došo, da nam ono objavi, što Bog hoće, da činimo i vjerujemo, »a Onaj, koji Ga je pošlo, istinit je«, pak prema tome riječ Isu­ sova riječ je Božja. Ovu istu riječ Božju, ovu istu objavu, prigrljavaju i na zapovijed Isusovu pripovi­ jedaju a p o s t o l i i učenici Isusovi, i time posvjedočavaju činjenicu objave Božje. �156 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1911 umjetnosti. По onda je ои bio glasoviti glazbotvorac, symphonskih pijeva, velikan na klaviru, a od on­ da je počeo sastavljati samo za službe Božje, da ga je stoga Pijo IX. nazivo svojim Palestrinom. Dosta je, da spomenemo neumrla djela njegova, oratorije: »Život sv. Flizabete«, »lirist«, »S. Stanislav«. Kao trećoredac sastavi oratorij na čast sv. o. Franji: »Franjina propovijed pticama«, i u glazbi »Pjesmu suncu« za bariton-solo, muški zbor, orkestar i or­ gulje. U Bayreuthu kod svoga prijatelja Wagnera pre­ seli se s ovoga svijeta od svega svijeta čašćen i od­ likovan od svih vladara. Bio je posjednik šestdesetriju redova. Zadnja mu je želja bila, da ga po­ kopaju u franjevačkom habitu, i da mu se kod spro­ voda pjeva samo gregorijanski. Svaki drugi pijev je zabranio. U Bayreuthu pod divnom kapelom, koju mu sazida zahvalni Wagner, počivaju njegove kosti, a duša mu sjegurno uživa u zboru angjela i svetih, te pjeva vječnu slavu onome, koga je siavio svojim djelima na zemlji. Umjetnička izložba Gabrijela Jurkića. Dne 8. o. mj. otvorena je u Sarajevu prva iz! jžba slika doma­ ćeg umjetnika, akademskog slikara J u r k i ć a , ro­ dom iz L i j e v n a . Jurkiću ima tek 25 godina. Umjetnički dar izbio je u njemu kao u samouka, a onda je pošao da se umjetnički naobrazi. Počeo je obrtnoj i umjetničkoj školi u Zagrebu, a po tom je na osnovu ispitne radnje primljen odmah u četvrto go­ dište bečke slikarske akademije. Koliko je tu napre­ dovao, to pokazuje ova izložba. Umjetnik je u nju uvrstio samo svoje radnje od posljednjih dviju godi­ na, koje je izradio nakon obligatnih školskih radnja, dakle čisto iz svojih slobodnih umjetničkih pobuda. Ono, što nam taj mladi umjetnik, oosanski Hrvat, iznaša u svojoj izložbi, doista je nešto fenomenalno. Upravo je nevjerojatno po običnom iskustvu umjet­ ničke produkcije, da se u dvije godine može stvoriti toliko toga, a opet tako valjano. Ima tu oko 350 ve­ ćih i manjih slika izvedenih uljenom bojom, pastelom i crteža olovkom. Još više zapanjuje gledaoca ono široko područje, kojim se je pružio umjetnikov stva­ ralački duh. Ima tu portreta, krajeva, genre-a, hi­ storijskih predmeta, a sve je tako pomno izgragjeno i dotjerano, sve pokazuje umjetničku snagu i ljubav za dotični predmet, da se ne možeš odlučiti, u kojem bi području našao prvenstvo umjetnikove snage. U portretima ističe se osobito slika umjetnikove matere uljenom bojom, koja bi se mogla svojom uspjelošću uvrstiti mirne duše megju portrete najotmenijih galerija. I ostali portreti, imenito neki pa­ stelom ragjeni, pokazuju osobiti umjetnikov dar za Portretiranje. Megju krajevima ističu se predjeli iz umjetnikova zavičaja, oni odišu upravo Ijubavju, što ih je njegova duša nad njirna izlila. Svaka je od »tih slika postala pravi »stimung«, a gotovo istim umjetničkim zanosom stvarao je i pomorske slike sa dalmatinskog žala. No iz ove izložbe razabire se takogjer i osnova budućeg umjetnikovog stvaranja. Megju izlošcima ima oko trideset kartona najznamenitijih ličnosti iz bosansko-hercegovačke povijesti, izragjenih stra­ nom po historičnim pokretima, stranom po opisima i modelima iz naroda. To su študije za v e l i k i ci ­ ki u s s 1i k a, u kojima umjetnik kani iznijeti h i s t or i j u s v o g a n a r o d a . U izložbi imaju i dvije go­ tove slike toga ciklusa, a to su: »Vila roda moga« i „GuslarT Prva predočuje rosno jutro na visočini, gdje se vila naslonila na grobni stećak pa promatra krai pod sobom, a drugi večernje sijelo oko ognjišta, gdje se je kućna čeljad kraj ognjišta okupila oko starca guslara, pa prisluškuje njegovoj pjesmi o slavi djedova. Obje se slike odlikuju i tehničkom izved­ bom, prva prikazuje titraj svijetlih zraka tačkastom manirom pojedinih boja, a druga riješava problem sumračnog svjetla u zadimljenom prostoru. Vrlo su zanimivi i crteži kao študije pojedinim radnjama, jer nam otkrivaju svu ozbiljnost i pomnju, kojom umjet­ nik shvaća svoj poziv. Želit je, da ovoj izložbi, koju je otvorio zemaljski poglavica, preuzv. g. FZM. Potiorek, kao prvu kulturnu tekovinu te vrste u Bosni i Hercegovini, svojim posjetom dadu dolično pri­ znanje svi pravi prijatelji našeg umjetničkog na­ pretka.. Time će dati ujedno pobudu i našem mla­ dom umjetniku da razvije svoju snagu, koja se je u prvom svom poletu pokazala toli jakom. Koliko tek imamo od nje očekivati. Lj. D—ć. VJESNIK. Iz kurije franjevačkoga generala. Franjevački general preč. fra Dionizij Schuler izdo je u »A c t a O r d i n i s« u listopadskome broju na sve redodržavnike okružnicu, u kojoj im javlja, da je Nj. Sve­ tost Pijo X., kao prošle tako i ove godine, dozvolio svim Franjevcima i Franjevkama služiti se u franje­ vačkoj adventskoj korizmi mesom prvih 5 dana u sedmici, a u petak i subotu služiti se jajima i mliječ­ nim jelima, izuzam vigilije Bezgrješnoga Začeća, i ostalih općenitih crkvenih posnih dana. Za naknadu preč. general hoće, da se braća ne samo inače pri­ vatno mrtve, nego u petak pohode Presveti i tu ili sami ili skupa izmole: » O s a c r u m c o n v i v i u m«, sex P a t e r , A v e et G l o r i a ac semel S a l v e R e g i n a«. Na drugome mjestu Nj. Prečasnost jav­ lja, da je s v. Z b o r z a r e d o v n i k e 1905. na 6 �Vijesnik. godina odobrene U s t a n o v e za studije odobrio i na dalje i to samo dotle, dok sv. Zbor za redovnike ne bude gotov sa svojim U s t a n o v a m a . Uz to je sv. Zbor potvrdio preinaku u p-ogl. IX., br. 41., spo­ menutih U s t a n o v a , učinjenu na asiškoj skupštini 1909., polag koje će u buduće budući lekturi polagati ispite pred predsjednikom i 4 ispitatelja. Ispitatelje će za kandidate generalnih lektura izabirati iz gene­ ralnih lektura sam general reda; a za pokrajinske definitorij s redodržavnikom, nu i ove će potvrgjivati general reda. Naš »Napredak«. Ima tome više godina, da u Sarajevu opstoji društvo » N a p r e d a k«. Svrha mu je ista, koja je i srpskoj » P r o s v j e t i « , te muslimanskome »G a j r e t u« — potpomagati bosanskohercengovačke gjake i naučnike, da se usposobe u znanostima, umjetnostima i zanatima. Razlikuje se od »Prosvjete« i »Gajreta« samo u tome, što »Pro­ svjeta« potpomaže srpsku mladež, »Gajret« musPmansku, a » N a p r e d a k « hrvatsku katoličku. U pošljednje su vrijeme po rovinama zaredale sa stra­ ne ravnateljstva »Napretka« pritužbe, kao da su mnogi — osobito župnici i učitelji — u radu za »Na­ predak« pali u stagnaciju ili ga sasvim napustili. U koliko su te tužbe opravdane, a u koliko samo po­ buda, za što ustrajniji rad za našu mladež, ne znamo. Samo smo to vazda držali, a držimo i sada, da je u »Napretka« velika pogrješka, da on subvencije dijeli, a ne išće računa za njih, i da ih mnogim dijele, ko­ jim baš svećenstvo ne bi podijelilo. Čemu n. pr. subvencije dijeliti raznim renegatima, koji su ostavili gotove konvikte i masnu juhu, a pošli tražiti masniju? Čemu se ta svota ne bi ragje dala onome, koji bi nauke proslijedio, ali ni suha komad kruha nema? Zašto se ne išću od naučnika svjedodžbe, ne samo, kako su oni odgovorili svojim školskim dužnostima, nego i da li su se vladali kao osvjedočeni, praktični katolici? Ima se znati, da je naše svećenstvo zado­ jeno ljubavlju za svoju hrvatsku narodnost, ali, da ujedno mnogi često sa skepsom otkida, od krvlju i znojem stečenoga helera, heler i daje za »Napredak«, bojeći se, da se možda time ne potpomaže kojega lumpa, skitalicu i budućega rovara crkava i oltara. Povjest i sadašnjost hrvatskoga naroda puna je sva­ kojakih primjera, a koga su zmije klale i guštera se boji. Blagoslov franjevačke crkve u Jajcu. Na 8. listo­ pada kraljevski grad Jajce doživjelo je rijetko slavlje — blagoslov obnovljene samostanske crkve Rogjenja BI. Dj. Marije. Na -sami dan blagoslova dohrlio je sa svojim pastirima sav narod, ne samo iz mjesne jajačke župe, nego i iz: Dobretića, Liskovice, Var- 157 cara i Podmilačja. Blagoslov je obavio redodržavnik Bosne srebrene preč. o. Alojzij Mišić. Uz mno­ gobrojne čestitke, koje je obnovitelj spomenute crkve i gvardijan p. fra Stjepo Nevistić primio, istaknuti nam je čestitku Nj. Preuzv. i poglavice zemlje Oskara pl. Potioreka, kojom visoko uzdiže zasluge franje­ vačkoga reda u Bosni i tim navlači rumen na lice klevetnika bosanskih Franjevaca. Velika gimnazija u Tuzli. Sa zahvalnošću smo primili »Dvanaesti godišnji izvještaj velike gimna­ zije u Tuzli«, iz koga saznajemo, da je veliku gimna­ ziju u Tuzli prošle školske godine pohagjalo 229 re­ dovitih gjaka i 6 privatista. Od ovih je na katolike otpadalo 82 redovita gjaka i 2 privatiste, na srpskopravoslavne 86 i 2 privatiste, na muslimane 44, na španjolske Židove 1, na austro-ugarske Židove 16 re­ dovitih i 2 privatista. Kardinal Vives у Tuto našemu redođržavniku. Na. IZ rujna pao je kardinalu Vives у Tuto-u imen­ dan. Tom je prigodom naš redodržavnik preč. fra Alojzij Mišić po^lo u ime čitave redodržave Nj. Uzoritosti čestitku, a ovaj mu se brzojavno zahvalio. U zahvali Nj. I zoritost našemu redodržavništvu želi po zagovoru sv. Franje , Marije i Josipa redu i čitavoj redodržavi napredak i Božji blagoslov. Vives у Tu­ to pripada franjevačkome redu - kapucinima. Ro­ dio se je 25. veljače 1854. u Levaneras-u. Godine 1876. postane svećenikom. Od tada je vršio u redu u Guatemali, u Francuskoj i Španjolskoj razne redov­ ničke službe. Od 1885. nalazi se u Rimu. 1887. po­ stane konzultorom sv. Officija, 1896. generalnim definitorom reda, a 19. lipnja 1899. kardinalom djakonom. Crkva sv. Antuna u Sarajevu, kao što se je mi­ slilo, ove se godine nije počela, niti će se početi. — Razloga je bilo više, ali svakako je glavni, što se je plan vrlo kasno zgotovio, a od visoke se zemaljske vlade istom ovih dana odobrio. Megjutim preč. je redodržavništvo već počelo zemljište za buduću cr­ kvu regulirati. Dne 27. IX. nastojanjem vrloga kato­ lika g. Ivana Martinčevića, sklopljen je s El. KabiIjom ugovor, da do 31. siječnja bašču više crkve iz­ jednači s podom današnje crkve sv. Antuna i to za toliko, koliko to plan buduće crkve bude zahtijevo. Osim toga će do 31. siječnja morati biti gotov i čvr­ sti novi zid poviše crkve. S tim će se sve pripraviti za to, da se još u rano proljeće otpočme s rušenjem stare crkve, a stavljanjem temelja za novu. S Trsata, dobivamo vijest, da je tamo na 8. listo­ pada prikazo prvu sv. misu mladi Franjevac redo­ države sv. Ćirila i Metoda v. o. Adalberto Trux. I naše čestitke! �158 Br. 10. Serafinski Perivoj. — 1911. Posveta Marijine crkve u Sarajevu. U nedjelju na 1. listopada otvorena je, posvećena i javnoj službi Božjoj predana crkva Majke Božje na Banjskome brijegu u Sarajevu, koju su podigle radine i za pro­ svjetu vrlo zaslužne sestre »Božanske ljubavi«. Po­ svetu je obavio presvj. ljubljanski knez-biskup dr. Antun Jeglić, bivši nekoć ravnatelj časnih sestara »Božanske ljubavi« na Banjskome brijegu. Sveča­ nosti je, kao što se je i očekivalo, prisustvovala sva sila pobožnoga svijeta, zanosna i ugodnim osjećajima duboko ganuta, da već jednom u Sarajevu vidi i cr­ kvu Majke Božje. Iskrena pobožnost Nj. Preuzvišenosti poglavice zemlje pl. Potioreka Oskara, za­ stupnika Nj. Veličanstva mnogim je služila uprav na sagragjenje. Iza podne u 1 sat časne su sestre dale uprav velikaški ručak, komu su prisustvovale najviše ličnosti grada Sarajeva. Pod ručkom je presvj. knezbiskup držo nazdravicu Nj. Svetosti Papi Piju X. : Nj. Veličanstvu caru i kralju Franji Josipu I., čije su divno urešene slike resile blagovaonicu. Nj. Preuzvišenost poglavica zemlje istico je zasluge časnih sestara »Božanske ljubavi: na polju prosvjete. Isti su se dan požrtvovnih sestara na banjskome brijegu mnogi i brzojavno sjetili. Vesele su časne sestre istu i slijedeću večer, da svečanost povećaju, pripravile i ugodnu zabavu, koje su bile vrlo brojno posjećene. Na svršenom djelu zaslužnim sestrama .Božanske ljubavi« od srca čestitamo i molimo Majku Božju, da im njoj na slavu uloženi trud stostruko naplati! Napredak crkve u Sokolinama. Župnik iz Soko­ lina fra Jozo Peulić piše nam: »Došav u Sokoline, na prvi pogled opazio sam, da goiovo sve crkveno ruho, jest staro, poderano, i sagnjilo, te je bilo teško u takom ruhu i sv. misu reći. Odmah sam se po­ brinuo, pa zamolio dobre sestre u Nazaretu, koje me opskrbiše obilatim bijelim ruhom. Crkva je posve­ ćena Uznešenju BI. Dj. Marije. Crkvu je ozido da­ našnji gvardian u Jajcu o. Stipo Nevistić i napravio oltar, obojen jednostavnom lugastom bojom. Ja sam taj oltar najfinijim bojama uredio. Na oltaru je kip Majke Božje metar visok, obučen u bijelu košulju, a pripasan modrim pojasom, sa krunicom na ru­ kama i zlatnom krunom na glavi. Ovaj Gospin kip napravio je naš brat o. Grgo Kotromanović u Kotoru župnik, a biskup Miletić blagoslovio i obdario s opro­ stima. Original ovog oprosta čuva se u župnom uredu, te glasi: »Iliustrissimus ac Reverendissimus Oominus Augustinus Milletich Episcopus Dauliensis, et Vicarius Apostolicus, totius Bosniae Otthomanae Argentinae. Ad humilem supplicationem R. P. Gregorii Kotromanović actualis parochi in Kottor, benigne concessit quardraginta dierum Indulgentias omnibus fidelibus coram hac Statua Beatissimae Vir- ginis Mariae tria Pater et Ave cum totidem Gloria Patri etc. pro dilatatione Fidei Orthodoxae et felici Statu S. Romanae Ecclesiae pie ac devote recitantibus. Signaturu Fojniczae die 23. Decembris 1829. Fr. Augustinus Eps. Dauliensis Vicarius Apostolicus Bosnensis. Ad gratiosum Mandatum Suae Illustritatis, Fr. Laurentius Karaula, Secretarius Episcopaiis m. p. Lanjske godine, na 10. kolovoza i na 30. istoga mjeseca strašni grad, uništio je cijelu lje­ tinu u ovoj župi. Za četvrt sata, bili smo svi pro­ sjaci. U tolikoj našoj bijedi obratimo se sv. Anti za pomoć. Obećasmo nabaviti njegov kip i kip sv. Ive Krstitelja, što je i učinjeno. Još nabavismo tri lampe za ovu crkvu. Vijence od ružica za kipove i oltar, darovaše nam i opet sestre iz Nazareta. Ali tu se nije stalo. Naručismo veliko zvono od 400 kg. i jedno manje od 200 kg. za K 1660. Oba zvona imaju slike: sv. Ante, BI. Dj. Marije, sv. Ive i Propeće sa natpisom- »Ovo zvono uz pripomoć župljana nabavi o. fra Josip Peulić župnik sin sv. Franje, god. 1911.« Ni tu mi nismo šuštali, nego neimajući u crkvi lijepog Propela, naručismo iz Kraljičina Gradca, od umjetnika: Josipa Soudila, uz cijenu od K 60 takovo Propelo, da takog Propela u cijeloj Bosni nema. To je najprirodnija smrt na križu Spasitelja svijeta. Do­ brotom našeg milog pastira presvjetlog g. Biskupa fra Marijana Markovića, dobili smo sv. moći za 8 križeva, koji će se po brežuljcima Sokolina podignuti. U ovoj crkvi imadu i dvije starine, koje su zbilja velika vrijednost. Ima vrlo stara kutija za hostije. Još ima jedan pozlaćeni križ za nasaditi, sa tri rubina odozgor i sa strane. Tijelo Isusovo na križu saljeveno je od čiste srrrie. Križ je navezen sasvim umjetnički. KNJIŽEVNA SMOTRA. O. Josip Markušić: Fra Branko Strahimir Škarica: »Ponos od Bosne«. (Ulomak iz života biskupa Šunjića.) Mladi naš i vrlo simpatični pjesnik Škarica, po­ stavljen je u duhovnoj pastvi u Jajcu, od čega za poeziju imade i koristi i štete. Koristi imade, jer se tamo u najromantičnijem našem kraju identificiro ta­ ko rekući s narodom i s prirodom, a odatle mu žar­ ko čuvstvo; ali mu imade i štete, jer malo zgode imade, da se bavi i s teorijom pjesništva, a bez ovoga drugoga neće u njegovim pjesmama nikada biti pot­ pune dotjeranosti. Lani se je navršavala 50-godišnjica smrti bisku­ pa Šunjića, a to je pjesnika nadahnulo, da se s fragmentarnim stihovima oduži uspomeni velikoga naše­ ga biskupa. Istom je zgodom ujedno iskazo i dužno štovanje prema našem ne manje obljubljenom bisku­ �Vjesnik. pu, fra Marjanu Markoviću, koji nosi ne samo ime biskupa Šunjića, nego je nad njime kano po oporuci otpočino i duh njegov. Branko je uistinu talentiran pjesnik, pa da nije u Bosni, čuli bi za njega i priznati hrvatski kritičari; ali budući je Bosna prekosavskim Hrvatima još zem­ lja obećana, koju istom uhoditi i otkriti treba, ne bi bilo čudo, kad gore u Zagrebu me bi za Škaricu znali ni po imenu, dok se o drugim daleko manjim pjes­ ničkim »veličinama« već govori sa poštovanjem. Za­ grebački su kritičari površni, ili slabo ljubavi imadu za ovim vilinskim krajevima. Ipa neka pjesnik bude umiren, jer treba znati, da dragulj i u pijesku svijetli, a po tome i opazi se lako. Probugjeni talenat neće ostati zakopan, a čim se slučajnije nagje, tim će biti i čarobniji. Škarica je već izdo jednu zbirku pjesama, ali to su »prvijenci«. Poslije toga tisko je po »S e r a f. P e r i v o j u « i drugdje lijep broj pjesama, od kojih su nekoje dotjerani majstorluk. Nije još došo do toga časa, da izda drugu zbirku pjesama; a ovaj jedan spjev »Ponos od Bosne« nije zgodno izabran, jer dolazi pred sud šire javnosti, dok još dotjeran nije, i ne spada u broj onih pjesama Brankovih, kojima bi se moglo reći, da su pravi majstorluk. Naprotiv »Ponos od Bosne« odaje osjetljive mane pjesnikove: da nije sjeguran u teoriji i da se previše žuri. On imade veliku i neugasivu žegju, da svoje proizvode čim prije priopći javnosti, bojeći se valjda kratkoga boravka na ovoj našoj oplakanoj zvijezdi, premda ne bi mogo imati opravdana razloga strahu, jer je naš »Grga« zdrav kao i komotinske hridi, kraj kojih onako simpatično okukava uspomene naše. Govo­ rilo se već mnogo pjesniku, da se strpi i da se sa resignacijom povjeri vodstvu sudbine na putu do uspjeha u potraživanju pjesničke lovorike. On će moguće napokon ove poruke i poslušati, a onda će njegove pjesme uvijek odavati njegov potpuni talenat u sjaju, kakav uistinu i jest, dok mu njegova dosadanja praksa kadikada dosta toga oduzimlje. Brankovu »Ponos Bosne« fali zaokruženost cje­ line, makar da imade pojedinih partija ne znam ka­ ko lijepih! Po cijeloj se pjesmi opažaju jasni tragovi praznine; negdje opet nema niti motivacije, a niti jedinstva u razvoju dogagjaja. Pjesnik je moro sva­ kako nadopuniti povjest; ako li je pak nije mogo na­ dopuniti, onda nije smio ni opjevati onih ulomaka, jer onakovi, kako su ispripovjedani u »Ponosu od Bosne«, nisu za pjesme. Negdje nekim dogagjajima nije pjesnik dao života, nego se ponašo ko suhoparni Ijetopisac. Ideja, to je život pjesme i dogagjaja. Za što Rahman-paša ukide glave bosanskih plemića? Samo iz pohlepe za novcem? Ali to nije vrijedno «a 150 ovaj slučaj opjevati. Pjesnik je moro Rahman-pašu opisati kao predstavnika tugjinske uprave, a toga nema. Onaj veličajni sklad izmegju Šunjića, Skočibuhe, raje i plemenitih begova postaviti uporedo pre­ ma Rahmanovom ^sićušnom jogunluku i prostačkoj pohlepi za novcem (»A moje pravo moja volja — Bez sedam kesa, tako m’ vjere — Pa jedni da su u ma­ tere — Rastezat će ih vuci s kolja«), to nema raz­ mjera, i bilo bi ko izaći s toljagama na miša. Veli­ čajno je, što su rodoljubivi begovi (Babić i Aliaga) oslobodili zatvorene fratre i raju, ali od toga junač­ koga zauzimanja ne vidi se posljedica sa kakvom većom idejom; pa radi toga i uspjeh onih begova iz­ gleda sićušan, ko prosto zabilježenje jednog krono­ loškog dogagjaja. Fali dakle u pjesmi ideja; ili bo­ lje: fali razmjer izmegju ideje i dogagjaja. Dogagjaj kao veliki plast, a ideja kao sićušni krtičnjak. Na mnogim se mjestima u pjesmi opažaju prodrtine, koje dolaze odatle, što je pjesnik previše hi­ tio prbma svršetku, pa je ispušćo takove epizode, bez kojih pjesma izgleda kao kuća, koja prokisuje. Ne spominje n. pr, pjesnik, za što Rahman pozatvara i posmica bosanske plemiće? Za što zatvori Šunjića i Skočibuhu? Koji drukčije ne pozna Šunjića i Skočibuhu, po »Ponosu od Bosne«, ne bi dobio za njih nikakvih simpatija, jer se ne zna, da li je plemenita i velika ideja, radi koje stradaše oni? Da nisu mo­ guće bili prosti bundžije? Osuditi jednoga upravni­ ka, što nekoga zatvori, samo za to, što je taj uprav­ nik Osmanlija, ne može opravdanost nužno slijediti kao posljedica iz uzroka. Na drugom opet jednom mjestu spominje pjesnik nekoga Saliha, koji je tobože bio uzrokom, da su fratri: Šunjić i Skočibuha poza­ tvarani, a da nas s njime nigdje više ne upoznaje po­ bliže. To je osjetljiva praznina. U savršenoj epskoj pjesmi mora biti mjesta, gdje se upoznajemo sa glav­ nim licima. Salih je izveo znatan dogagjaj za ovu pjesmu, a ipak nas upoznaje pjesnik s njime samo po imenu i onim stihom: »S a I i h I a ž e k a n o p s e t o«. U noti je istina nadodato, tko je bio taj Salih, ali note ne smiju jednoj pjesmi bitnosti nadopunja­ vati. Da budem u ocjeni potpuniji, neću propustiti da navedem i nekoliko stihova, koji su po samome smi­ slu nespretni. Što znače ovi stihovi za jedan do­ gagjaj u prošlosti: »Ili k r e п o k a m e n i m s o ­ k a k o m — Ne b i h ( p j e s n i k - o p . ) s r e o naj p r v o g j a r a n a « ! Ili šta znači ovaj stih: »I I i k a š a l j s i t n u d j e c u d a v i « ? Pa onda i slije­ deći : » Mn o g a ž r t v a v i j e k v i j e « — » Ka d p o d k u l o m c e s t a z v e k n u « . I)olazi, da je cesta zveknula pod jemenijama (pa makar i pod kundurama)! �160 Вг. 10. — Serafinski Perivoj — 1911, Iniade nekoliko stihova hrapavih i po samoj me­ apsurdum za pjesnika, da za prilike svoga vremena tričkoj gragji; n. pr. »1 s m j e h a i s u z a u p j e - bude mrtav. Da ništa, mašta se u radu sregjuje i s m a m a« (deseterac, a nije odmor riječi ujedno i jača, a poezija dobije novih dojmova. odmor smisla). Nije ni slijedeći stih posve pravilan: Dr, J. Schafer, Die Parabeln des Herrn. Učevni » Sv e d v a a d v a d r u g a v j e r a d i j e l i « (fali profesor egzageze u mainčkome bogoslovnome sje­ takogjer nešto glede odmora), Ne razumijem ni pje­ meništu, priredio je evo i objelodanio i drugo izdanje snikovih apostrofa: g 1e d n’o, k r e n’o s t o g ’, svojih G o s p o d n j i h p a r a b o l a . Ovo je izdanje m o g ’. Ne treba metati apostrofa ondje, gdje se i sa zanosnim uvodom popratio dr. P. Wilhelm von onako u običnom govoru samoglasnik izbacuje, kao Keppler, rottenburški biskup. Schaferovo će djelo što u navedenim primjerima. Apostrof i nije drugo obveseliti i pomoći ne samo profesore egzageze, ne­ ništa, nego da se označi razliku izmegju dobroga iz­ go i propovjednike, jer bo je i obilno i skroz suvre­ govora svakidanjega i pjesnikove elizije za potrebu. meno. Dobiva se u lierderovoj knjižari u FreiburguPrikazujući Škaričinu pjesmu »Ponos od Bos­ Breisgau i u Beču. Neuvezano K 6.48, a uvezano u ne«, makar da sam naveo osjetljivih mana, moram platno K 7.68. ipak pripomenuti, da se sve navedene pogrješke kao Prof. Ferdo Heffler, Slike iz omladinske duhov­ takove moraju smatrati samo u odnošaju prema pot­ ne pastve spomen-spis za upotrebu u školi i na propunoj savršenosti, koju bi pjesnikov spjev mogo ima­ ti; ali neodvisno od te pretpostavke govoreći: te povijedaonici. Ovo je djelo prava riznica svakovrs­ pogrješke nisu tako krupne, da bi bacile sjenu n ? nih primjera, koji se odnose na odgoj mladeži. Tu pjesnikov nesumljivo odlični - - dapače i veliki taie- se govori o odlukama prigodom godišnjice našega nat. Pjesma je inače u pojedinostima vrlo lijepa. regjenja; o kršćanskome uzgoju, o duši, o dušobriž­ Šteta je samo to, kad je pjesma u pojedinostima do­ niku uopće; o omladinskoj i duhovnoj pastvi izvan bra, da pjesnik sebi nije metnuo pred oči savršenu škole; o kateheti; o vjerskoj obuci u školi; o dječijim umjetnost, kad je bio naumio opjevati onako zanimiv vrlinama i pogrješkama; o svrhunaravnim sredstvi­ komad iz XIX. stoljeća. Branko e talentiran pjes­ ma uzgoja; o ispovjedniku; o pokorniku; o molitvi; nik, pa će krivnja ležati na hrvatskoj kritici, ako o vježbanju u pobožnosti; o dječinjem apostolatu i pjesnika ne uzdigne ondje, gdje tim je odrr iio mje­ na koncu o drugim raznim stvarima. Pisac je djelo sto po nadarenosti. 1 ja, kad sam uzeo Ponos od posvetio presvj. zagrebačkome nadbiskupu koadjutoBosne«, da ga posve objektivno ocijenim, učinio sam ru dru. Anti Baueru, a stoji K 2.70. Najtoplije prepo­ to jedino s tom namjerom, da pokažem pjesniku put ručimo dušobrižnicima, a osobito katehetama i pro­ do vijenca lovorova, kojeg mu hrvatska vila poezije fesorima pastorala. sprema, samo ako ju opaziti znadne A postoji znat­ Dr. Seb Reinstadler, Elementa philosophiae na pogibelj, daju pjesnik svojom vlastitom riepom- scholasticae, vol. I., II. Friburgi Brisgoviae. B. Hernjom mimoigje, budući se osim drugih mana još i to­ der. Cijena neuvezanim svescima K 7.20, a uvezaim K 8.80. Djelo je praktično i savremeno, stoga liko slabo zanima prilikama svoga vremena (a to j za pjesnika apsurdum), te postoji pogibelj, da mu sve više u sveučilišta zalazi. kritički sud ostane u povojima, a na račun kritičkoga Dr. Franz X. Reck, Das Missale als Betrachsuda, da mu se mašta najprije previše razigra, da mu tungsbuch. Vortrage iiber die Messformularien. Herse iza toga raznježi, a napokon da mu se i dotle ras- dersche Verlagshandlung zu Freiburg im Breisgau pline, te mu od cijeloga pjesničkoga talenta preosta­ und Wien. Svezak II. K 5.76, uvezano K 7.20; III. ne samo pretanko, ali neplodno čuvstvovanje; isto svezak K 8.40, uvezano K 9.84. onako, kao što se i biljka u prevelikom dobru tako Almanak Gospe Lurdske za hrvatski katolički osili, da nikakva ploda ne donese. Bez borbe nema napretka. Neka me dakle pjesnik posluša, i neka se narod~već je ugledo svjetlo. Lijep je i obilan, te bolje uputi u teoriju pjesništva ne samo proučava­ urešen sa slikama. Naručuje se u otaca Kapucina na njem dobrih djela o pjesništvu i dobrih kritika, nego Rijeci. Josip Milaković, Knjiga i pismo u našoj narod­ i čitanjem velikih stranih pjesnika; a uz to neka se oslobodi groznice u priopćivanju svojih pjesama jav­ noj pjesmi. Naklada knjižare L. Finzi u Sarajevu, nosti! Na kraju uz to opet pripominjem, kako je 1911. Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julian Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu* �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Najstarija knjigotis Ćemaluša ulica 172. " * ^ 21' Bosni i Hercegovini pismenima, Preporučuje se za .anje novina, nakki Jt ih djela, brošura, molitvenika, posjetnica, zaručnih i vjenčanih karta, kao i svih poslova, što u tiskarsku i litografsk struku zasjecaju sa ukusnom izradom : uz najum jerenije cijene. Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske norufte obavljaju se brzo I točna. Slagaći stroj „TIPOGRAF". Brzojavi: Vogler, Sarajevo. �3 * 1 T is k a r a i lit o g r a f ija № VO GIERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (Komanditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, matica kri/Ti?nih, matica vjenčanih, matica umrlih, prot^ v Њ rač ina i exhibita, krstnih, vj^rčan1', i smrtnih- listu " d. n pojedinim arcimr ili u sol.dnom uvezu, u vla: knjigovežnici. Službf lih kuverata u svim ;сшаша. Prva hrvatska parna tvornica voštenib m н и н ш н и » ш к ш к svieća i medicarskih proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavniČtvima za nabavu pravih i nepatvorenih vo Stanica, stearinskih »vijeća, crkvenog ulja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dušica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. — Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama, рф* Za olakšati naručbu, valja tražiti cienlk, koji se franko dostavlja. i � https://kolekcije.nub.ba/files/original/982d80a0b3fd295761ec181904fa83a3.pdf b773c9a5fa63b08ce49af4ebce174958 PDF Text Text SERAFiNSKi P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 11. GOD. XXV. SARAJEVO, 15. studenoga 1911. SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESMA: Г. Motu Proprio Pape Pija X.................................... 161 2. 0 . Petar Grabić, Dr. Bazala o slobodnoj volji 163 3. P. Senjski-Tvrtković, S v a m i................................. 165 4. Dr. Blažević, Iz sarajevske trž n ic e ..................... 166 B) LISTAK. 1. Nadčovječno junaštvo. — S lažu se nijesu uda­ vili. — Protivnici uvažuju Franjevca. — Zbliženje Vatikana s Kvirinalom. — Osi is t r a g e ..................... 2. Julij br. Lav Kerval 3. O. Miroslav Pukler, Književi O rila i Metoda C) VJESNIK. Franjevac budući kardin vim Bivši general tranjev, nadbiskup. — Promjena generalnoga starješinstva franjevačkoga reda. — Akademija u čast Škotu. Kršćanstvo u Tripolisu. — Spomenik od mramora o. Franji Solanskom. — Chili. Najglasovitiji go­ vornik u Južnoj Americi. — Visoki gost. — Ka­ tolička štampa u Japanu. . .* .................................174 IJIŽEVNA SMOTRA. svi kršćani dužni čitati sv. pismo? Dr. Friedrich J. Knecht: Praktischei mentar zur Biblischen Geschichte. Socijalna n^va u kršćanskom duhu. — Nilkes, brana u borbi prmi modernom bezvjerstvu. — K. Ried‘ Frohi*Botschaft in der Dorfkirche. Ог. Knati ten, Rudimenta linguae he.ola Bucorjić, Povijest ustanka u 175 H rv a ts anka igovmii za Eto družtvo). U plaćena d ion ičk a glavn ica 2 .0 0 0 .0 0 0 kruna. Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 4 % čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje ) prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonlca Podružnice: Mostar i Tuzla. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. dragocjenosti k ao: srebro, zlato dragulje i ostalo. prima u zalog sve �za Bosnu i ZEU erceg'o^rin-a.. Uplaćeni dionički kapital 10 milijuna kruna. ^ = — CENTRALA U SARAJEVU. F IL IJ A L E : u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — IS P O S T A V E : u Bihaću, Derventi, Doboju B. Gra­ diški, Lijevnu, B. Šamcti Travniku, Trebinju i ViŠegradu. — Z A ST U PST V A : u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. V ele p ro d aja d u h an a u svim spomenutim mjestima. T T m n t p l r a r n A П гП р Н а г П Р Daie hiP<>tekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 4»/,% založnice i -LLipULCJi.al llU U U j t J l j u l l j c . 5 komunalne obligacije. Ove su založnice i komunalne obligacije u Bosni i Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. R nnkovno O fi lV llP T l ip Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima v J kupone i vučene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun in i uz ukamaćenje ,ia uložne knjižice. — Р г na vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom okloplji^oin prostoru — pod zatvorom stranke i banke. posebno odjelenje za zemaljske proizbave se sa svijem u trgovačku struku zapodizanjem industrija i javnih poduzeća. Odjeljenje za robu. Kod O 'Ј 0 vode UP ^. agci.v.,v.:: • sjecajućim dobavama, kako u кот!Ј:јДр^<- i ^ла a vlastiti račun, finaiK a p red m eti izvoza suhe SI ;г. povi,. osigurav. „ A S S E C U R A Z I O K I g e n k m H Kod banke opstojeća generalna agentura c iJi ispostava razne vrate osiguranja na ži_ vVto. ----- i proli va*re, a generalna ntura osiguravaiućt , ... .šr m prima direktno ili putem filijala „PHOVIDENCIJA** prima osl- g u ra n ja -a . učaj ntsreće proti Kod banke je etablirano i „GLAVNO Z A 8T U P r SGOVI 1 OPĆEGA D R U ŠTV A ZA O * ? ’rU R A F I jedinaca, radenika, društava i t. d,, - pr Mv zako n| Sj jnovalne I PRVOGA A U STRIJSK O G A e pnrr j дпје svake vrsti proliv nezgodama po- racte . d^. inih š teta; — nadalje prima osiguranja protiv nezgoda sa povratkom prei Лје. Podružnice д Spljetn, Trstu, Celovcu i Gorici. Dionička glavnica K 5,000.000. ■■ Pričuve preko K 500.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 41b0lo čisto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. Л trn u € Centrala n Ljubljani. PodružniianSaialtvu. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 11. SARAJEVO, 15. studenoga 1911. Motu Proprio Pape Pija X. (Ustanova, koja uvodi nove reforme u franjevački red.) Quo magis incoiumis fiat unio quatuor Familiarum JVUnoriticarum, quae pari omnino iure parique minoritico titulo, sive Regularis sive Strictioris Observantiae S. Erancisci, unum morale Corpus constituebant, et quo facilius augescat opus feliciter absolutum a Leone XIII, piae recordationis, necessarium duximus prorsus eliminare quaindam permanentem semperque graviorem discordiae et mutuae diffidentiae causam, productam e fusione multarum Provinciarum Fratrum Minorum, inclinationes, usus et consuetudines diversas habentium, iuxta differentem ex-familiam, ad quam pertinebant, restituendo familiis antiquarum Provinciarum, quae super hoc Nos instantissime efflagitarum, et quae ob auctum sacerdotum numerum et ob alias causas poterant de novo constitui, ipsarum autonomiam, servata tamen perfecta unione Constitutionum et Regiminis, praescripta a Leone XIII, et hoc fine prae oculis habito, ut praefatae Provinciae differentia haberent territoria et non commixta, exceptione facta pro nonnullis magnis civitatibus relate ad aliquas Provincias. Quibus adhibitis mediis, revixit promissio facta et usque ab initio iterata ех parte Superiorum, qui promoverunt unionem; quo vocabulo significare volebant, non unionem, nec destructionem Provincia­ rum, sed plenam legislationis et regiminis unitatem, efformando unam dumtaxat magnam Minoriticam Familiam, perfecte imitam. Fusio illa Provinciarum ех parte Superiorum Maiorum bona fide facta fuit; verum finiš per se nobilis, quem prae oculis habuerant, in praxi id effecit, ut multorum animi magis seiungerentur: idcirco temerarie et iniuste reprobarentur, tum vivum desiderium, tum humiles preces, quas Apostolicae Sedi porrexerunt plures religiosi, non exceptis etiam iis dignioribus ob singularem virtutem, scientiam et auctoritatem, ut intra unionem recuperaretur antiqua autonomia quoad respectivas ipsorum Provincias, atque ita de medio tolleretur pomum discordiarum, quae, praecipue in Italia, fie- GOD. XXV. bant gravissimum, imo et imminens periculum completae ruinae unionis sanctissimae, factae per сопstitutionem Fellcitate quadam. Sublata hoc modo praecipua dissensionum causa, nunc, omnis cura est adhibenda, ut in hac magna Minoritica Familia, quam constanti amore prosequuti fuimus et prosequimur, gubernium generale, provinciale et Iocale totius Ordinis facilius, efficacius et salutarius reddatur, et insuper, ut in omnibus Generalifcijjs Comitiis, quando, sexto quovis anno, iuxta Constitutionum praescriptum, simul conveniunt quotquot gaudent iure suffragii in Capitulis Generalibus, semper fiant electiones Ministri Generalis et Definitorii Generalis, cum non dissimili temporis duratione. Sed quoniam, ut experientia docet, nimitis Consiliariorum numerus recto regimini magis nocet, quam prođest; necesse est, ut restringatur numerus Religiosorum, fruentium iure adsistendi coetibus definitorialibus. Expedit insuper, ut Ordo agnoscat, quinam de iure vices gerere debeat, Ministri Generalis aut Provincialis, Sede plena, aut Sede vacante; ut elec­ tiones fiant cum maturo examine, multa cum serietate et religione, remoto prorsus abusu iteratorum scrutiniorum cum excessivo omnino numero, qui saepius deploratus fuit, et qui non leves discordias fovet, et qudodammodo destruit aestirnationem debitam auctorltati tum eligendorum, tum electorum; ut, novae electiones semper debitis normis et intra debitos limites peragantur. Praeterea, cum tituli honorifici, ius praecedentiae, et exemptionum, seu personalia privilegia, concessa velut in praemium temporale et velut honor terrenus, religiosas familias facile avertant a plena regularis disciplinae observantia, et saepissime etiam a vero progressu inđividuali in virtuibus, iure meritoque quamplures e dignioribus filiis Seraphici sanctae humilitatis Magistri Francisci Assiensis, vehementissime cupiunt et instant, ut tales honores et privilegia, quae practice redundant in personale tantum et terrenum commodum, ех Ordine removeantur; cumque tališ petitio penitus respondeat desideriis Nostris; idcirco praefata privilegia tollimus, abolemus, abrogamus, exceptione facta, ех parte tamen, pro Ex-Provincialibus immediatis et pro Fra- �162 Br. 11. - Serafinski Perivoj — 1911. tribus, qui duas primas Dignitates totius Ordinis ехегcuerint, scilicet pro Ex-Ministris Generalibus et ЕхProcuratoribus Generalibus, et pro hisce ultimis, etiam quia officio Procuratoris Generalis erit adnexum illud Delegati aut Vicarii Generalis. Haec autem non excludunt, sed id etiam includunt, ut Patribus, qui vires suas consumpserunt aut consmunt in bonum Ordinis, !in difficilioribus aut gravioribus muneribus exercendis, omnes et singuli conentur specialem exhibere reverentiam, grati auimi significationem, in špiritu verae dilectionis, cliaritatis et cuiusdam veluti aequitatis: sed gratissimum erit Deo mutuum et sanctum illud certamen, quo subditi suos iam Superiores aliosque benemerentes adiuvabunt et reverebuntur, et quo isti totis viribus evadere curabunt humiliores, et eo magrs alieni fieri a quolibet vef desiderio honorum et specialium adiumentorum, quo maiora fuerunt ipsorum merita, tum praeterita, tum praesentia. Deo maxime quidem acceptus et benedictus a Seraphico Р а ^ е erit ardor ille laudabilissimus, quo viri apostohci, peritissimi sacrarum scientiarum professores, atque eximii educatores et moderatores Eratrum Minorum, nullum alium honoris titulum aut privilegium habere satagent, quam abiectos vivere in Domo Dei, novissimum locum quaerere, et nullum suorum operum praemium desiderare in terris, ut securius maiora praemia, imperituros honores, retributionem maximam in aeterna beatitudine consequantur. Ouapropter Motu hoc proprio sequentia omnino perpetuoque servanda edidmus, decernimus, mandamus: I. Sex tantum erunt Definitores Generales, ех quibus, duo pro lingua italica; unus pro lingua germanica; unus pro lingua anglica; unus pro lingua gallica; unus pro lingua hispanica. II. Lingua tamen hic sumenda erit promiscue eti&m pro imperio, regno, regione, cum linguis et regionibus, affinibus vel vicinioribus, dummodo tamen eligendus veram peritiam habeat linguae, in praecedenti articulo designatae. III. Officium Ministri, Procuratoris et Definito­ rum Generalium per sex tantum annos perdurabit. Post primum tamen sexennium Minister, Procurator et duo tantum ех Definitoribus rationabili de causa reeligi poterunt ad secundum sexennium, dummodo duas ех tribus partibus votorum favorabilium obtineant. Pro ulteriori sexennio requiritur licentia S. Sedis. IV. In electionibus Ministri Generalis, Procura­ toris Generalis et Ministri Provincialis, si post ter­ tium scrutinium non habeatur electio, fiat quartum, in quo voćem passivam habeant duo Patres, qui maiorem suffragiorum numerum in tertio retulerint: et si suffragia fuerint paria, electus declaretur religione senior. — In electionibus Definitorum, tum Generalium, tum Provi.ncialium aliorumve Superiorum seu Officialium per scrutinia secreta constituendorum, inaniter peracto primo et secundo scrutinio, fiat tertium tantum, in quo sufficiat maioritas relativa suffragiorum: quod si suffragia fuerint paria, electus proclametur religione senior. V. Ministri, Custodes et Definitores Provinciales per triennium in officio perdurent. Ministri Provin­ ciales, Custodes et duo ех Definitoribus rationabili de causa reeligi possimt ad secundum triennium; sed pro ulteriori triennio requiritur licentia S. Sedis. VI. Guardini per triennium in officio perdurent, seu de Capitulo ad Capitulum: abrogatis omnino congregationibus annuis seu intermediis. Elapso triennio, Guardiani justa de causa eligi possunt pro alio conventu; pro secundo triennio in eodem conventu, requiritur licentia Ministri Generalis. Pro tertio autem triennio in eodem conventu, et pro quarto triennio in alio vel aliis requiritur licentia S. Sedis. VII. Absente Ministre Generali, Procurator Ge­ neralis, et absente Provinciali, Custos Provincialis munere Delegati Generalis vel Provincialis respective fungi debet; qui, vacante officio, nomen Vicarii Generalis vel Provincialis item respective assument. VIII. Tituli praecedentiae et exemptiones de iure vel consuetudine in Ordine vigentes inter eos, qui actu Superiores non sunt, omnino tolluntur. Soli ЕхMinistri et Ex-Procuratores Generales, semper et ubique, et Ex-Provincialis Minister durante immediato triennio, sed in sua Provincia tantum, titulum et praecendentiam habere poterunt cum voće activa et passiva in capitulis generali et propriae Provinciae, si de Ex-Generali et Ex-Procuratore, et in Capitulo Provinciali, si de Ех-Provinciali agatur. Nullus vero, etiamsi sit Ex-Generalis, locum aut voćem habere poterit in congressibus definitorialibus, sive generalibus, sive provincialibus. IX. Fiant reformationes studiorum, et normae Lectorum constituendorum, suppressis titulis officiorum, quae actu non exercentur. X. Constitutiones Ordinis reformentur infra sex menses iuxta praescripta in praesenti decreto, idque per specialem Commissionem a S. Sede designandam, additis insuper necessariis aliis et oportunis modificationibus, tum ut plane respondeant hodiernis praescriptionibus Canonicis, tum ut e medio tollantur abusus, qui novissimis praesertim temporibus hine inde irrepserunt, tum ut spiritus vere seraphicus in toto Ordine efficacius uberiusque vigeat novaque semper inerementa suscipiat. — Haec tamen Consti- �Dr. Bazala o slobodno] volji. tutionum reformatio non importat sabstantialem mutationem earumdem, sed novam tantummodo editionem curn suppressione, vel modificatione eorum, quae, hisce Nostris praescriptionibus contradicunt, et cum emendationibus et additionibus opportunis et necessariis. Nomina Moderatorum Curiae Oeneralitiae Ordinis Minorum, per has Nostras praescriptiones reformatae, a Nobis electorum et constitutorum, in separato docurnento publicari mandamus. Circa Commissionem novae Constitutionum editioni parandae, cum novis Superioribus voluntatem Nostram communicandam curabimus. Denique ipsis Superioribus Generalibus, ad maius totius Ordinis bonum et incrementum, opportunas Regiminis Normas dabimus. Contrariis quibuscumque, etiam specialissima mentione dignis, minime obstantibus. Datum Romae, apud S. Petrum, die 23 Octobris, anni 1911, Pontificatus Nostri anno nm n^PIUS PP. X. h e h 0 . Petar Grabić, franjevac: Dr. Bazala o slobodnoj volji 2. 10. Ljudska je volja podregjena. Dr. Bazala uvažuje materijal fiziološki, patologijski, socijološki i statistički, s kojim se doneklen zgodno pobija stanovište indeterminista. Bez dvoj­ be je naša slobodna volja neposredno ovisna o na­ šem organizmu, a bez dvojbe na nju utječu i druge vanjske prilike. I ako naša slobodna volja u svojoj naravi nije uvjetovana po našemu organizmu; apso­ lutno govoreći, ona je u svojoj egzistenciji o njemu neovisna. Naš duh, u koliko se on na vanjski način očituje i u koliko uopće svoje funkcije obavlja, on je vezan na organizam, u komu djeluje. Organsko poremećenje, moglo se analizom ustanoviti ili ne, prije­ či normalno razvijanje rada slobodnoj volji, jer se ona s njima u sadašnjemu svomu stanju nužno mora da služi. Fizijologija je usko vezana sa antropologijom, i ako ovo dvoje ne smijemo pod nijedan uvjet istovjetovati. Ne samo da organizam upliva na djelovanje slo­ bodne volje, nego se ne smiju mimoići ni drugi čim­ benici, koji se kako tako odnose na duh čovječji. Pitanje podneblja* naravnih i baštinjenih sklonosti, odgoja i t. d., sve to koliko toliko utječe na slobodnu volju čovjeka. 163 Nastaje pitanje: kako sve to na slobodnu volju čovjeka upliva? Па li je taj upliv tako snažan, da pod njegovim pritiskom volja gubi svoju autono­ miju? Može li se volja, uza svu nazočnost sličnih motiva, na protivnu stranu odlučiti? Prije svega treba izuzeti slučajeve ludila i svih onih više manje sličnih patoloških pojava, koje odaju, da je čeljade umno bolesno. Kod ovih se slučajeva i ne pita o slobodnoj volji, i ako je često puta teško ustanoviti, da li je bolest u sve i posve spriječila funkcije slo­ bodne volje. Proti nauci o slobodnoj volji, rado se iznosi nazor Lombroza o rogjenom zločincu i materijal sta­ tistički, koga nam i dr. Bazala narivava. Dobro kaže uvaženi psiholog Mercier, kad bi se i pripu­ štala opstojnost neodgovornih zločinaca, to nebi ni­ šta proti slobodnoj volji dokazivalo, ko što ništa ne dokaziva proti zdravoj pameti, i ako ima onih, kojim je pamet poremećena. Otac kriminalne psihologije C. Lombrozo nastojo je, da ustanovi rogjeni uzorak zločinca, i to je htio dokazati po nekim znakovima anatomičnim, fiziološkim, psihološkim, ali je udario na hiljadu zapreka, kad su njegova rogjena zločinca nepristrani strukovnjaci počeli da proučavaju. Anatomičnim se proučavanjem, još nije dalo ustanoviti rogjenoga zločinca. Lombrozo je pokušo, da nagje zametak tomu tipu u fiziologiji. Danas najuvaženiji strukovnjaci o tom drukčije sude, kako je to dokazo uvaženi liječnik dr. Augustin Gemelli 0. F. M., prigodom njegove smrti u posebnom djelu »Cesare Lombroso. I efunerali di un’ uomo e di una đotrina«, 3. izd., Firenze 1910. Nitko ne pobija, da svaki u jednakoj mjeri nije odgovoran za svoja djela. Tko će zanijekati, da ne­ ma nekih baštinjenih bolesti, koje umanjuju i skroz dižu svaku odgovornost s dotičnoga, koji je toj bo­ lesti podvrgnut. Tipičan je dokaz kod našljedstva umnih bolesti, koje se znadu kadšto tako uvriježiti, da mnoga pokoljenja na vijekove prate. Nema sum­ nje, da i hrgjave navike na odgovornost čina uplivaju. Čini se pijanca ne rasugjuju kriterijima, koji­ ma se služimo, kad ocjenjujemo djela trijezna čo­ vjeka. Kao što je god stalno, da se i ovaki uzorci u društvu nalaze, tako je isto nedvojbeno, da se u njemu nalaze i takovi individui, koji svu odgovor­ nost svojih čina osjećaju. Pripustimo jedno i drugo, jer to odgovara činjenicama, a nemojmo kao Lom­ brozo počinjati veliku pogrešku, da i ona djela ne­ odgovornima sudimo, kad se sam krivac takovim smatra, i da ih kojekakvim sumnjivim, neodregjenim, neosnovanim zaraznim klicama primjenjujemo. �164 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1911. 11. Statistika prama slobodnoj volji. Statistički materijal indetenninizmu ne pravi ozbiljnih poteškoća. Obično se iznosi poprečno je­ dnaki broj moralnih čina, kao ženidbi, zločina bilo na drugom (ubojstvo) bilo na sebi (samoubojstvo) počinjenih, jednaki broj nezakonite djece i t. d. Iz ovoga se statističkog razmatranja hoće, da opravda nazor determenista, da je slobodna volja tako ve­ zana na neke bilo vanjske bilo unutarnje motive, pa da ona stoji pod neodoljivim njihovim utjecajem. Deterministe sa statistikom nimis probant. Pro­ nicavu su duhu neispravnost determinističnoga za­ ključka bez velike muke ukazuje. Sve kad bi pri­ pustili i matematičnu odmjerenost kod statistike, odatlen nebi slijedila ispravnost determinizma. Ako nam komparativna statistika pokazuje približno je­ dnak broj rogjenja, ženidbi, ubojstva, samoubojstva, slijedi li otalen, da se je tako nužno moralo dogagjati? Ta pitanja ni najmanje ne kreću pitanje o slobodi. Ona se kreću u drugim granicama. Statistika se sastoji od pojedinih ljudskih čina. Protivnici bi morali dokazati, d; su pojedinci bili tako okolnostima prinuždeni, da su se morali na uči­ njeno djelo odvažiti. Kad bi u većini pojedinih slu­ čajeva dokazali opravdanost determinističkoga sta­ novišta, tada bi mogli taj sud općenitosti primijeniti. Dok oni u pojedinomu slučaju ne mogu dokazati op­ stojnost prisilnih motiva, dotle im nije dopušteno, da onake izvode prave. Željezničke kao i parobrodarske uprave s godi­ ne na godinu poprečno nam pokazuju jednak broj putovanja. Ko će se usuditi reći, da su ti putnici tako bili prisiljeni na putovanje, da se om nijesu mogli oteti? Mislimo, da je bilo upitati sve te put­ nike, da nijedan nebi odgovorio, da tako nužno pu­ tuje, da nebi mogo od svoga putovanja odustati. Komparativna nam statistika dokazuje, da ljudi u stalnim prilikama jednako djeluju. Okolina, odgoj, fizične prilike, fiziološko-psihični uvjeti djeluju na ljudske čine, ali o načinu toga upliva ništa nam ne otkrivaju. To se pitanje s drugim kriterijima is­ pituje. 12. Psihični mehanizam osugjen. Veleučeni Bazala ljudsku slobodu ne podvrgava psihičnom mehanizmu. On hoće da se sloboda to­ mu uplivu otme. U misli gosp. profesora, kultura duha treba da stoji nad kulturom instinkta. U čo­ vjeku se pojavljuju ćutni porivi, nagoni, strasti, raz­ na čuvstva. I a k o ima individua, koji su robovi ovoga psihičnoga mehanizma, ipak se ne može za­ nijekati, da nema otmenih duhova, kod kojih su ra­ zumni motivi prevladali one strasti i nižega nagona. Ako ima slučajeva, gdje čovjek podliježe istaknutu mehanizmu, proti nauci dra. Bazale, odatlen se ne može ništa da dokaže, jer, kako veleučeni logično zaključiva, zato što ima pokvarenih strojeva, ne mo­ že se reći, da nema dobrih. Svigja mi se, što dr. Bazala ne istovjetuje slo­ bodnu volju sa nemotivacijom iste. On hoće, da slo­ bodna volja ne znači, što i nemotivirana volja. Proti ovoj stavci najveći indeterminista nebi imo što da prigovori. Iz cijeloga raspravljanja veleuč. gospodi­ na, jasno je, da on istovjetuje indeterminizam sa nenazočnošću motiva. Kad bi se indeterminizam u tome satojo, on bi imo potpuno pravo, ali, koliko mi je pitanja poznato, nauka indeterminista ne smije da se uzme u gornjemu smislu. Pogledajmo u odregjenj slučaj, koji nam jasno očituje miso veleučenoga pisca. On kaže, ako čovjek ubije drugoga u navali srdžbe ili pijanstva, ne može se u punoj mjeri (kadikad može biti pitanje slobode skroz isključeno. Mo­ ja op.) zvati slobodan, jer je jakim afektom ili pre­ komjernim alkoholom bilo spriječeno djelovanje ra­ zuma. Naprotiv pak smatra slobodnim onoga čo­ vjeka, kad bi poslije mjesec dana, nego li se sa svo­ jim protivnikom zavadio, iz zasjede ga, učinivši sve što je za to potrebito, ubio. Po mišljenju dra. Ba­ zale, slobodan je svaki čovjek, koji radi svjesno, prama razumu. Djelovo on dobro ili zlo, ako on to svijesno radi, on je slobodan. Dr. Bazala hoće da bude još jasniji, pa kaže, da se u slobodnom htijenju onda ipože govoriti: a k o su m o t i v i r a z u m ­ s k i bi l i j a č i od s v i h d r u g i h . Veleučeni pisac doneklen ima pravo, kad on za­ ključuje, da se o slobodnom htijenju onda može go­ voriti, ako su motivi razumski bili jači od svih dru­ gih, ali, to se razumije, ovo ne smijemo uzimati u isključivom smislu. Katkada čovjek radi iz časovitoga svoga raspoloženja, n. pr. strasti, ipak se u sva­ kom slučaju, pa i većini istih, ne može reći, da on slobodno ne djeluje. No, ovo je tek nuzgredna opas­ ka, kojoj orisani pojam slobode, koga dr. Bazala opi­ suje, nebi se protivio. Nebi suvišno bilo, da nam je gosp. profesor gor­ nju stavku o snazi razumskih motiva bolje protu­ mačio. Navedena se stavka dade razumjeti i u smi­ slu indeterminističnom i onom determinizma, a proti obim shvaćanjima doktor se izjavio protivnim. Ako su razumiski motivi tako jaki, da volja uza nje nuž­ no pristaje, tada imamo potpuni determinizam; ako li pak motivi u istomu na Č9 vjeka djeluju, ali, ako on kod svega utjecanja motiva ne gubi svoje auto- �Sva mi, nomije, tad bi se ovako shvaćanje podudaralo s na­ zorom indeterminizma. Ja se slažem s veleučenim, kad on najvećega zlikovca, kao i najvećega kreposnika jednako slo­ bodnim nazivlje, samo ako su pri njihovim djelima, razumski motivi bili odlučni, ali tekar u tom slučaju, ako kreposnik nije bio taka prinužden razumskim motivom, da je on moro onako raditi. Jesu li naj­ veći zlikovac, kao i kreposnik, bili pod neodoljivim utjecajem razumskih motiva, tada ih ja nebih nazivo slobodnim, nego silom motiva potaknutim strojem, koji su morali onako da djeluju. Ako bi ih se i na­ zivalo slobodnim, izmegju tako pojmljene slobode i nužde, koju determinizam naučaje, bila bi tekar lo­ gična razlika, dočim bi se u stvari s nuždom istovjetovala. 14. Dr. Bazala ruši slobodnu volju. Dr. Bazala očito isključuje mehanički, fizički, psihološki determinizam, ali njegova teorija o nega­ tivnom pojmu slobode ruši pravu, zbiljsku slobodu. Meni se čini, da bi stvarno gosp. pisac učinio, da se sa riječi »sloboda, slobodan,« nije ni poslužio, kad je sloboda tek negativna. Veleučeni pisac odbija kruti, vulgarni determinizam, kao da bi čovjek moro da bude rob svojih strasti. On se može vinuti do razumske slobode. Moje uvjerenje, da je našu slo­ bodu podvrgo snazi razumskih motiva, bili oni is­ pravni ili neispravni (primjer o zlikovcu i kreposniku), po čemu bi uvaženi naš filozof naučavo psihični determinizam ili intelektualni, razumski, Dr. Bazala zove čovjeka moralno slobodnim, ako su kod njega prevladali motivi ćudoredni. Ovo­ mu se poimanju dade prigovarati. Neispravno mi se čini, što se pisac svegjerno služi sa izrazom »jači«. On se kosi sa pojmom slobode. S drugoga gledišta mišljenje veleučenoga pisca ne može dh dopane. Neću raspravljati o tomu, bi li se za pojam moralnosti kao takove, zahtjevala mogućnost prekr­ šaja, nego ću samo upozoriti na to, da se u poimanju dra. Bazale nebi mogla protumačiti odgovornost, ko­ ja nužno slijedi svaki moralni čin. Mi smo naučni cijeniti kreposne ljude i u zvijez­ de ih kovati, jer prama moralnom kodeksu svoj ži­ vot udešavaju; a dočim smo priviknuli osugjivati i žigom sramote one bilježiti, koji se moralnom za­ konu ne pokoravaju. Ako bi dotičnici radili prama jačim motivima, pa oni bili mehanički, fizički, psihični ili pak razum­ ski, naša bi hvala kao i pokuda bila suvišna, nepra­ vedna. Mi zato osugjujemo jednoga zločinca, jer iz iskustva smatramo, da je on mogo dotično zlodjelo 165 izbjegnuti; a pohvalama obasipljemo one kreposne ljude, koji se u dobrim djelima ističu. Kad bi mi znali, da je zločinac jačim motivima, kako deter­ minizam liči, bio prinužden, da zlo djelo počini, mi toga nesretnika ne samo, da nebi smjeli osugjivati, nego bi se u nami moralo da poragja čuvstvo sa­ milosti, što je nesretnik posto žrtvom nekoga čud­ noga udesa, koji ga je na zlo naveo. Indeterministe su iz kazna, koje se krivcima nameću, htjeli dokazati svoju nauku o slobodnoj vo­ lji, ali ih je Leibniz gledo da pobije. On je naveo primjer o nepokornim životinjama, koje čovjek radi njihove nepokornosti kazni. Ugledni je filozof htio dokazati, kao što se nepokorna psa i konja pedipsaje, premda nemaju razuma ni slobodne volje, tako da se isto shodnost pedipsa i kod čovjeka tumači, a da se tim ne kreće u problem njegove slobodne volje. Poznati filozof i ako je po nekoj analogiji pri­ mjer i čovjeku primijenio, ipak u pedipse, koje se udaraju životinjama, od onih, koje ljudi za svoje po­ greške trpe, u skroz drugomu svjetlu posmatrane. Čovjeka se zatVosugjuje i zato se pedipsom kazni, ier je on mogo, da dotični prekršaj ne učini. Još je poganski filozof Aristotel ovu moralnu istinu upozno. On kaže: Kazni se onoga, koji je zlo mogo neuraditi; kao što se hvali onaj, koji se je svojini talentom na dobro znao poslužiti. Da se pedipse živinama odmjerene u svom shvaćanju ne uzimlju, to bi bilo suvišno dokazivati. suvi I s ovim sam glavne misli veleučenoga profe­ sora iscrpio. P. Senjić-Tvrtković, Sarajevo: Svatni*). Zanosna priroda svježa, gajima kićcna palma Smračila čarobno oko, na svetu neku se ljuti, Tanka što prozirna magla ogromno zrcalo sveto Tihom u bljeskavom Gangu prekrasni odraz joj muti. Mističnom istočnom nebu nedužni podsmijeh zginu Nevično krilit se iznad olujnog mora od pješka, Vedro si navlači čelo, plače i munjama lama, Gromorno mrmlja i buči, oko mu tresima bljeska. *) S v a m i je svetinja indijska o kojoj se priča, da ju je napravio neki Španjolac sa Indijcem — »djelo tajne« a ko­ či se na svetom brdu Nakotky blizu Bildahabada. Kumir je umjetno priregjen, da usmrti svakoga, tko bi mu skinuo na­ kit Danas uzidana ruševina. �166 Br. 11. — Serafinski Perivoj. Oluja urliče strašna, hrvuć se s palmama vitkim Kokosa nakit im skida, — tuča sa maslina pada, Gustog iz šikarja strašan, preplašen tigar se budi; Lavova ori se rika dolinom Bildahabada. — Nakotky spokojno snije, večer ga uspava sparna, Vihora olujna krila, krše se na njem u tami, Ne trepće ni jedan listak: štiti ga ruka božanstva; Priroda pred njim se klanja: — užasni vlada tu Svami. Tek se kroz guštaru gustu pomiče tajstvena sjena Podmukloj nalična zv’jeri; dva joj se oka tek sjaju, — B’jesnome prilična Indu za krvlju ljudskom što žegja, Ali nam užasne kletve Europejca odaju. Došo je tražit božanstvo; zlatnom se Teletu klanja, Koje ga bije prokletstvom više no Indijce Svami; Bije ga olovnom rukom, pali ga paklenim žarom; On mu se slijepo klanja, lutajuć za mim u tami. ' Ćuo je još u domaji, za indijskog alatnoga boga Velebno, nezgrapno djelo europe;skoga dl’jeta Njemu je došo na poklon, boštva da krunu mu skine Preziruć priče i bajke, glupoga indijskog sv’jeta. Sada se guštarom vere, preskače ponora zjal Zaglušni škrgut ga prati, žrtvenih mrtvačkih kosti, Boštvu se približa stranom, krunu da s glave mu skine Preziruć divsku mu snagu, o kojoj baia sv’jet prosti. Našo je žrtvenik gordi, b’jele gdje žrtvuju Što no sad spokojno sniju skrite u pećina tami, Našo je ogromno boštvo, tamnom što odsjeva noću K prijestolju stigo je ziatnom, na kome kraljuje Svami. Strastveno sjevnu mu oko, žrtvenik nogama zgazi, Boštvu na krilo se penje, krunu da s glave mu skine; Diže se, — zaurla b’jesno,-------udovi škripnuše jaki, Boštvo ga ogrli strašno, da ga na grudi si vine. — Gigantska, strastvena snaga ogromnom mjerena mjerom, Kojom je za zlatom čezno, — zagrljaj — kosti mu smrvi, Diže ga pesnicom jakom, u zjalo ponora rinu, Izažev sebi na oltar potoke rumene krvi. Nanovo pesnicu diže, sv’jetu da c’jelome pr’jeti, Spremajuć zagrljaj vrući, čeznuć za krvavom žrtvom; 1911 — Zavlada opet tišina, — tek se još glasala bura Pronoseć guštarom urlik: — tužaljku posmrtnu mrtvom. Razdražen vije se vihor, hrve se s palmama vitkim, Kokosa nakit im skida, tuča sa maslina pada, Gustog iz šikarja strašan, preplašen budi se tigar; Lavova ori se rika. dolinom Bildahabaaa. — Jednom u prikrajku gaja, gomila izgara drva, Varnice vihar joj diže, nemirno drhture plami, Uz nju se stisnula b’jedna indijska naga obitelj, Drhćući priča im otac o strašnom bogu — o Svami. Sutra će sunce u eter sm’ješeć se sažalno žrtvi Crtati Eata Morgana, krug Europe što hvata Pozorje najveće drame, što će je motriti Indi Prosvjetno igrati ljudstvo samo za mrvicu — zlata! Dr. Franjo M. Blažević: S Ž ir3 .i6 V S k C tf Ž fliC C ! J Mi smo Sarajlije sretni i nesretni, prema tome, kako se stvar posmatra. Sretni smo u tome, što se obično najljepše stvari, najljepši proizvodi u našu uprav sredinu donose, dok se pokrajina i s lošijim zadovoljiti mora. I često nam puta iz pokrajine, dolazeći u naš šeher, reknu: što bi ljepšeg, to vi Sarajlije potrošiste. I mi se s tim sudom potpuno slažemo, te dotičnicima zavigjamo drugu stvar, a to je: čisti zrak, koga u Sarajevu baš najmanje ima. — Nesretni smo pak u tome, što su cijene prema kakvoći velike, te koji puta uz najbolju cijenu nije nam moguće, da do onih lijepih proizvoda dogjemo i time se na neki način izravnjujemo š onim u po­ krajini. — Da Sarajevo je puno svega i svačesa, sa­ mo para dosta i eto ti stvarih, za kojima u pokra­ jini badava čezneš. — Osim tržnice, na kojoj se pro­ daju potrebite stvari za tijelo, imade i druga, gdje se nalaze stvari za dušu, za pamet, za srce. I u ovome pogledu smo mi Sarajlije najbogatiji, najopskrbljeniji. U nas su tiskare, u nas su razne mašine, koje svojim ustrojem i sustavom neodoljivo mame duh ljudski da ih proučaje, da u njihove tančine zagje. Naša tržnica proizvodima tiskara i mašina krcata ie, puna je, punija neg i jedna tržnica u pokrajini. Tu su novine dnevne i časopisi, tu su razne slike i raz­ glednice, tu su tiskanice svake vrste, tu su i knjige raznog smjera i sadržaja, pisacah raznih vjera i na­ rodnosti! Na mnogim mjestima izložene knjige, sli- �Iz sarajevske tržnice. ke, novine mame te, da staneš, da razgledaš, naslov pročitaš, i, ako je moguće, i unutra zaviriš, a ako ne u izlogu naslov te možda mami, da ju kupiš i svojinom učiniš. Da, naša je sarajevska tržnica u istinu u tom pogledu veoma bogata, i mi bi se time sretnim cijeniti morali, sretnijim nego naša braća u pokrajini. Ali na žalost u ovom smo pogledu mno­ go sjeromašniji, oskudniji, nesretniji, nego naši u pokrajini. Dok oni u svakom pogledu čisti zrak uživaju, dotle je kod nas u Sarajevu taj isti zrak okužen ne samo raznim dimovima iz tvornica, nego i neugodnim vonjom literature, koju nam pruža naše tržište. Iz nje bo se često puta takav zagušljivi dim vije, da se uprav čuditi moramo, kako nas sve ne zaguši, ne zadavi, i potraje li ovo dulje, zabrinuti smo veoma i u strahu smo, da nas nestane, da se ne izgubimo, da dalje ne znadnemo pravog pravca, pravog svjetla naći; da ne budemo poput onih, koji tumaraju u tami, a na pravi put ne mogu da izagju, premda ga vide pred sobom, premda je u njihovoj neposrednoj blizini! U istinu, zrak je u tom pogledu kod nas oku­ žen, i bacili ove bolesti već kao da se hvataju i nas i našeg dobrog katoličkog hrvatskog naroda, i ako im se ne bude na put stalo, brzo će nas kolera po­ plaviti, da svojim kužnim zadahom mnoge žrtve sa sobom ponese. U našoj tržnici nalaze se često puta takove stva­ ri, koje su podobne, da nam vjeru, a time i sve dru­ go otmu. Jesmo li jednom vjeru izgubili, ili joj te­ melje potkopali, čitava je zgrada društvenog života na slabim nogama. — U današnje doba mnogo se o javnom ćudoregju piše, i razni se načini iznalaze, ka­ ko da ga se uzdrži, promakne ili uspostavi. I punim pravom, jer je javno ćudoregje prvi uslov sretnog i zadovoljnog života i napretka, a ovo se bez vjere ni pojmiti ne može. To potvrgjuje po vješt, iznoseći istinitu, ali i žalosnu činjenicu, da su narodi malaksanjem vjere, i u ćudorednom pogledu padati po­ čeli. To priznaju i najveći neprijatelji katoličke Cr­ kve, kao i oni, koji nijesu ni u vjerskom niti u ću­ dorednom pogledu kakove sjajuće zvijezde. »Neki bi htjeli, da krepost na samom razumu temelje, ali ja ispovijedam i priznajem, da izvan vjere solidnog temelja za ćudorednost ne nalazim,« veli na jednom mjestu Rousseau. »Ćudorednost bez vjere izgleda, kao paradna sablja, a li. . . hoćete li ju da iz korica izvučete, izvući ćete paunovo pero, stvar, koja niti siječe niti bode.« Ovako sude ljudi, za koje se ne može reći, da su klerikalci, da im je katolička Crkva na srcu, da su katoličanstvu odani ili prijazni! Današnje je pak doba u tome pogledu čudno­ vato! Ono, kao da se je urotilo proti vjeri i ćudo­ 167 regju. Obadvome se razne zamke stavljaju, da ih se uništi, iskorijeni, iščupa iz srdaca ljudskih. Danas ko li vjeru, to li ćudorednost, sačinjava j a v n o m n i j e n j e , koje na žalost stvaraju više puta oni, koji za to baš najmanje prava, a još manje smisla imaju. Glavni znak našega vremena jest u ž i v a ­ nj e, o s j e t n o u ž i v a n j e . I da se do ovog dogje, sve je dobro i dopušćeno. Ovome granica nema! U tu svrhu uči se, da ništa nadosjetnog ne­ ma, sve je tvarno. Čovjeku mora da najveća briga u tome bude, kako će naravi svojoj ugoditi, u ovom bo se sastoji pravo dostojanstvo njegovo. Mrtviti svoju narav, podvrgnuti ju duhu, prema odredbi Bož­ joj, to je nedostojno čovjeka jednog. Uživaj, uživaj, ori se danas glas, jer te iza smrti ništa ne čeka, smr­ ću sve je prošlo, pak čemu onda, da se ne bi bar ovdje naužio! I nehote nam padaju na pamet riječi, žene Pasheremptah-ove, koje se na njezinom gro­ bu čitaju, a koje ona svome mužu dovikuje: »Ne prestaj, mužu moj, jesti i piti, ljubiti i zabavljati se! Ugagjaj dnevno tvojim požudama. . . Jer oni, koji u ovom podzemnom svijetu spavaju, ne bude se više. Ime boga, koji ovdje vlada, jest: »potpuna smrt«.1) Da, ove riječi potpuno odgovaraju duhu današnjeg vremena, koji sve, što mu osjetno uživanje priječi, hoće da ukloni, a s druge strane sve čini, da do njega dogje. A šta ovo znači, ako ne širom otva­ rati vrata nećudorednosti. Šta znači drugo, nego li zabacivati vječne ideale, koji su u opreci s našom naravlju! Šta znači drugo, nego Ii htjeti se otresti zakona u srce čovječje upisanog, da je on za nešto višega, a ne za ovu zemlju stvoren! Znači, htjeti se otresti one možne ruke, koja ga je do sada vo­ dila i ravnala! I čim smo se počeli otresati ove možne i sjegurne ruke, počeli smo posrćati. Ljud­ stvo istina koraca naprijed, ali mu je korak nesjeguran! Kako će u tome pogledu kod nas biti, to Bog zna. ali ako svi znaci ne varaju, moglo bi se i kod nas uvriježiti ono, čega se je veliki apostol Njemač­ ke sv. Bonifacije bojo. Do sada je naš narod još ipak odan vjeri otaca svojih, još čvrsto drži zakon Božji u srcu svome, još ima straha pred Bogom i ljudima, pak nam je sveta dužnost, da ga u tome uzdržimo. Jer »ušulja li se pak nećudorednost, megju anglosaski narod,« piše jednom spomenuti sv. Bonifacije, »to je on na putu propasti. Troga se je bojati: da će narod oslabiti i tim svoju hrabrost iz­ gubiti, da će mu ugled megju narodima pasti, i da će se nećudoregje baštiniti i ojačati. Time se otva­ raju vrata bezvjerstvu i srdžba Božja izaziva.« —)* *) Vidi: Dr. Fr. Kayser: Agipten Einst und jetzt str. 47. (Freiburg 1889. Herder.) �168 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1911. Čega su nekad velikani za svoj narod bojali, toga no za tim idu, da ćudorednost kvare. A mi to sve treba i mi, da se strašimo. A iskustvo nas uči, da gledamo, a mi to sve trpimo, i dapače dopušćamo, nam je sad odmah početi djelovati u tome pogledu, da i naša mladež do takovih knjiga dogje. Zaista upozorivati sve pozvane faktore na prijeteće pogi­ žalosna pojava. Na prvom mjestu spominjemo romane i kojebelji, da nam nebi kašnje poso ili uzaludan bio ili posve oteščan, ako ne i prekasan. Odstranjujmo, kakove crtice, koje su u sebi »pikantne« i time za­ upozorujmo na sve ono, što bi našemu narodu i mla­ nimljive, i čim su pikantnije tim im je veća progja. deži Škoditi moglo! To je upravo svrha ovim ret- Ovakovim romanima i crticama vrvi naša tržnica; uz to jevtino se prodaju pa zašto si čovjek ne bi pri­ cima. Naša sarajevska tržnica, puna je takovih stvari, bavio to veselje, da se u teškim i gorkim časovima koje su podobne, da vjeru potkapaju, ćudorednost ili malo razveseli. Da li će pri tome što vjera ili ćudounište ili oslabe! Naša tržnica pruža nam često pu­ regje štetovati, to se ne pazi. S jedne strane treba ta takovih djela i proizvoda, od kojih svaki po­ napraviti »gšeft«, a s druge čovjeku prigode dati, da šten čovjek, bježi i nekako ih sa zebnjom i strahom se iza uredovne ili školske prašine malo rastrese! u srcu gleda i boji se narodu svome. Pružaju nam »Lustige Anekdoten, Mikosch Witze, Geschichte se proizvodi uma, ljudskog, i to pod pokrovom zdra­ eines Corsets« itd. razbijaju umor i tugu čovjeka. vog i snažnog štiva, okrijepljujuće hrane, ali ako Pridodamo li tome još kojekakove Zoline i slične ro­ odgrneš pokrov, mjesto hrane nagješ otrov, koji ubi­ mane, te Tagebuch-e, i tko bi to još sve onda izbro­ jio, imamo dosta gradiva, da ga čitamo! ja, koji svojim zadahom prekrije čisto i nepokvare no zrcalo u dušu čovječju Bogom stavljeno! i Za ovim dolaze »znanstvena« djela, raspravljasmo si i smatrali dužnošću, da na ovakove proiz­ juća lih o »kršćanstvu«. Tu ćemo naći Harnacka, vode upozorimo, da ih se na vrijeme ukloni, jer su Feuerbacha, Spinozu, Nietzschea, Voltaiera, Rouspogubni, a veliku će odgovornost pred Bogom ima­ seau-a, Darvvina i slične, i već si pojam možemo ti, ko li oni, koji Sablaznjuju, to li oni, koji prem stvoriti kakova su. Da samo spomenem Feuermogu,-ipak neće da sablazan uklone! bach-ov »Bas Wesen des Christentums« izdan po Nije nam namjere, da čitavu tržnicu pretrese- dru. Ffenriku Schmidtu, Leipzig 1909. i njegove »Vormo, da iznesemo pred naše čitatelje sve one plodo­ lesungen iiber das Wesen dei Religion« i dosta nam ve, koji se ondje nalaze, i koji su ondje snešeni. To je da se osvjedočimo, kakova se djela prodaju. bi nas predugo vodilo, a čitateljima bi dosadilo, a »Čovjek je božansko biće, i izvan sebe ne treba da uz to i crven u obraz natjeralo. Nećemo ni o raz­ čovjek traži drugoga božanskoga bića; Čovjek je glednicama, da govorimo, koje na svakom uglu opa­ ens realissimum; čovjek sam u sebi treba da traži žamo, megju kojima imade ih »umjetničkih«, i kao spas. Članak vjere, koga ne pojimaš ne trebaš da takove posve su »čedne«. Umjetnosti se treba di­ vjeruješ. Tajnah u opće nema, nego se sve temelje viti, pak su za to i stavljene, neka mladež motri i na prostim, naravnim istinama. Crkva nije više ona divi se dotičnom umjetniku, a ćudorednost je spo­ čista zaručnica Isusova, ona je okaljana, jer je izgu­ redna stvar. Prelazimo i preko kojekakovih no­' bila onu pravu uzvišenu, veliku nauku, koju je Isus vinskih oglasa, koji sii upravljeni ženidbenim dru­ učio; sakramenta su samo dva« itd. (Vidi str. 149.) govima, da budu »pametni«, da »prištede novac«, da Ove i slične stvari čitamo u tom djelu, a pisac je da­ »umanje brigu«, da »uzdrže ljepotu«, da »ne imaju pače toliko odvažan, da poziva slobodno sve neka straha« i t. d., jer je o ovim stvarima već jednoć mu dokažu protivno, jer veli, da nije ništa napiso bilo u našem listu govora. Mi ne spominjemo niti što ne bi izvorima (?) potvrditi mogo! A ovi su vam raznih engleskih, francuskih, »Gummi-Spezialita- izvori Kant, Leibnitz, Malebranche, Calvin, Melanchten-a«, jer je to, dnevna stvar, koju cijenjeni čitatelji ton, i ovakovim djelima, puni se naša tržnica, a i sami mogu načitati, a koje se mal ne d n e v n o mi se ne mičemo! Nek mladež dogje do ovog djela, tiskaju, na »sazidanje« čitalaca i na njihovu korist, neka ga pročita, ne bude li upućena, onda će joj po­ da se kako bi Ungewitter reko »oslobode katoličkog četi vjera malaksati! morala«, koji se s ovakovim stvarima spojiti ne da! Napokon dolaze knjige, koje upravno vrijegjaju Dok preko svega ovog prelazimo, dotle ćemo ćudorednost, koje iznose stvari, pred kojima treba, si ma i u kratko pogledati knjige, koje nam se pru­ da se svaki čovjek stidi. Žalosno, ali istinito. žaju. I obuhvaća nas pri tome pogledu pravedni Upravo se zgražamo kad pogledamo naslove nekih gnjev! Pa kako i ne bi, kad svojim očima gledamo ovakovih knjiga. Kakova im je vrijednost. Umjet­ knjiga, koje su naperene proti našoj sv. vjeri, kad nička, literarna, znanstvena možda? Oh sjegurno svojim očima gledamo takovih proizvoda, koji uprav- ne! Koji im cilj? Taj, da ćudorednost potkopaju. �Listak. 169 Ta čemu nam mogu da služe knjige: Das Dirnen- saditi. Dok je po drugim zemljama ovaj pokret go­ tum in Berlin, Die Maetressen von Berlin, Frauen- tovo izdahnuo, dotle ga se hoće kod nas da probudi. reiz und Mannerschonheit, Пег Klapperstorch oder U tu svrhu ukrašena je naša tržnica slijedećim dje­ gewollte und ungewollte Kinder, Diskrete Antwor- lom: Die Nacktheit in entwickelungsgeschichtlicher, ten auf vertrauliche Fragen, Was die Frauen wissen gesundheitlicher, moralischcr und kiinstlerischer Besollten, Mutter hilf dir selbst itd., te razne još knjige, leuchtung, von Richard Ungewitter’). Mit 60 Abbiliznoseće nam prljavštine velikih gradova, kao Ber­ dungen. Stuttgart 1907. (Naklada izdavača.) Kad lina i drugih. Importiraju nam se uz druge i ovakove smo ovo djelo neki dan vidjeli, nijesmo mogli očima prljavštine, da ih mi čitamo, da ih mladeži dajemo, vjerovati, da će nam se ovaki proizvod pružiti. neka se i naša mladež »prosvijetli«, neka vidi »ju­ Same korice urešene su djelu odgovarajućim sli­ načka djela« kulture. Gospodo, poštedite naš narod kama, i onako su bile izložene s papirom preko od ovakovih proizvoda, ostavite ih ragje sebi, a nama slika. Drži li se nas i naš narod za divljake, za crn­ ih ne šaljite, jer je naš narod još zdrav i dobar. ce, za tako pokvarene, da ćemo se mi ovakom gnjuVrhunac bezočnosti, svakako smatramo u jednom sobom hraniti! Drži li se nas dotle pokvarenim-, djelu, koje smo ovih dana u jednom izlogu vidili. da snio svaki stid izgubili! Drži li se nas za tako Ono je uprav očito, otvoreno, hotimično napereno neuke, da ne prozrijevamo nakane, za kojom se proti ćudorednosti. Želio bih znati, bi li se ma i ide! Ne možemo prikazati sadržaja samog djela jedna majka našla, koja bi ono djelo svome djetetu niti njegovih mislili, da ne povrijedimo osjećaja cije­ u ruke dala. Onaj cinizam, onaj gad, koji iz svega njenih čitatelja. Ali se slažemo s njime, kad piše, probija, ne da se opisati, a našlo se je ipak ljudi, koji da bi se kojekakova »Schnudliteratur« zabraniti mo­ ga nama, i to za skupe novce, nude. Ta »znanstve­ rala. Jer ako ikoje djelo spada u onu literaturu, to no«, ta »moderno« je, pa nek se čita. je sjegurno navedeno, koje bi trebalo spaliti! Djelo Ovdje mi je učiniti malu digresiju. Izmegju je pisano u duhu Darwinovu, monizam se zastupa, drugih neprijatelja javnog ćudoregja, svakako je u a katoličku se vjeru, njezinu ćudorednu nauku, naj­ novije doba tako zvani: Nacktkult. Prije nekoliko pogrdnijim imenima naziva. Njezin moral nije drugo vremena nastade pokret, koji je najprije tvrdio, da nego pretvaranje, ugnjetavanje čovjeka i njegove je protunaravno, tijelo uvijek odijelom pokrivati, da slobode, a pravo dostojanstvo, sloboda, pravi moral, se naprotiv svaka zdrava kultura na golotinji te­ sastoji se u n e m o r a l u. 1 svi ljudi, ma bili oni ne melji, a svaka protivna, da je samo sjena kulture. znam ko, koji u golotinji nalaze štogod nećudoredNe treba nam se golotinje stidjeti. Haljine možemo nog, oni su pokvareni, dočim je jedini pisac norma­ uzeti samo onda, kad u veća društva idemo, ili ako lan, nepokvaren. Ovo je summa summarum njego­ ie vrijeme hladno i neugodno. Ovo se zatim počelo vog djela, a tim najveća uvreda čitavom čovječan­ i u praksu prevoditi, osnivanjem takozvanih »nackt- stvu nanešena. loža«, u tu svrhu, da se s jedne strane, što više pri­ Imali bi još na kojekakove uzroke, koji zlo na staša nagje, s druge, da se prema propisu istomišlje­ javnu ćudorednost uplivišii navesti, ali ih za sada nici mogu sastajati bez odijela na zabave. Dapače ostavljamo. A sve naše nadležne faktore molimo i na pozornicu bijaše se taj pokret popeo. Sreća da u interesu općeg dobra uklone sve ono, što vjeru samo, da se kao protunaravna stvar niti održati nije potkapa i ćudorednost ruši, prodavalo se to ina pod mogla, te s ove strane nije tolike pogibelji, koliko kojom firmom i izlikom. Time će veliku dobrobit s one, što danas slikarstvo i kiparstvo ovu ideju narodu iskazati, a sebi ime ovjekovječiti! A molili zastupa! bi i našu gg. zastupnike, da u saboru na ovome po­ Mi smo u istinu sretni. Sto ne može, da u dru­ rade, jer su vjera i ćudorednost prvi uslov sretnog gim zemljama uspijeva, to se kuša na naše tlo pre­ života. LIS TAK . Nadčovječno junaštvo! — Ovoga ljeta u Santa Marinella, kod Citta - Vecchia u Italiji, kupo se jedan radnik u moru, koga valovi zaniješe, te poče vikati u pomoć. Tom zgo- dom desilo se je mnoštvo osoba svake dobe i obojega spola, ali se ne nagje nitko, ko bi nesretniku 9 On je povjerenik za južnu Njemačku tako zvane- Aristokratisehe »Nudo-Natio« Allianz. �170 Br. 11. — Serafinski Perivoj. u pomoć priteko. Tu su se nalazila dva svećenika Tamarati i Augustus, i ova se dva junaka dadoše na poso. Do nesretnika su doplivali, ali je bilo sve uzalud, jer i oni u moru smrt nagjoše. Ko da se ne divi ovim junacima, koji i život svoj za brata iskrnjega pregorješe?! Na 27. rujna u Parizu na jednom se strovali u rijeku Seinu automobil, u kom je bilo 18 dječaka i 8 odraslih, izmegju kojih i mladi svećenik Richard (Rišor). U toj nesreći pogje za rukom svećeniku, da je kroz prozor automobila izašo i naŠo se na površini vode. Mladi junak nije mislio na svoj vla­ stiti život, nego je u vodu ronio i bijednike spasavo, iznoseći ih na obalu Seine. Šest se je puta u rijeku navratio i svaki put po jedno po dvoje djece spasio, dok i on nije sasvim onesviješćen iznemogo. Ovakove ljude francuska liberalna vlada pro­ goni! — O. P. G. S laži se nijesu udavili. - - Г Frankfurtu na Majni opstoji izvještajni bureau pod imenom »Central-Auskunftstelle đer katholischen Presse«, koji se potanko izvješćiva o svim stvarnim i umiš­ ljenim škandalima, kojima liberalna štampa katoličku Crkvu i njezino svećenstvo tereti. Iz ovogodišnjeg izvještaja razabire se. da se je bureau bavio o 892 slučaja, gdje se je sv enstvo na­ padalo radi ubojstva, radi hipeštrne, radi bluda, radi veleizdajstva, radi rodoskvrnstva i t. d. Centrala je sve ta zločinstva uzela u pretres i tačno ispitala, pa evo, što je od 892 zločinstva, o kojim je evropska framasonska štampa toliko bubnjala, u realnosti op­ stojalo. Za 75 slučajea nije se mogla nikakva istraga vo­ diti, jer gospoda liberalci nijesu se dostojali ni pckrajine, ni mjesta, ni osobe spomenuti. Pisali su samo, da se ocrnjuje. Premda su imena dotičnih svećenika i redovnika označivali, ta su imena bila skroz iz­ mišljena. Izvjestitelji su potanko ispitali 817 u grijeh upi­ sanih zločinstva i našli su, da se od 817 samo 90 slučajeva na istini temelji, dok drugih 727 slučajeva ili su skroz izmišljeni ili su zlonamjerno iskrivljeni. Ako se to 90 sučajeva razdijeli megju 500.000 što redovnika, što redovnica i inih crkvenih službe­ nika, ne dolazi niti jedan zločin na 5.000 što sveće­ nika, što redovnika. Neka gospoda otkriju zastor sa svog poštenog lica, pa će uvidjeti, da je svaki stalež u moralnom pogledu na mnogo nižem stepenu, nego li svećenstvo katoličke Crkve. Liberalci su svukud jednaki. Ako svećenik uči- 1911. ni i najmanji prekršaj, nazovi-slobodnjaci ga uvećaju, razglase, na cijeli stališ protegnu. U ovom su po­ gledu kod nas vješti majstori laži-naprednjaci. — O. P. G. Protivnici uvažuju Franjevca. — U uvaže­ noj i ako protivničkoj smotri »Revue de Metaphysique et de Morale« u ogromnom svesku od srpnja, gdje se potanko izvješćuje o megjunarodnom filozofskom kongresu u Bologni (1911.), nalazimo do­ sta laskav sud, kao s protivničke strane, o našem bratu o. Augustinu Gemelli-u, gdje ga usporegjuje sa uglednim, i ako protivnih nazora Gemelli-u, Barzellotti-om, Croce-om, Nariseo-om i kaže, da je i o. Gemelli jedan od glavnih predstavnika talijanske suvremene filozofije. Priznanje je tim dragocjenije, što dolazi s one strane, koja se proti neo-sholastici bori, a za koju Gemelli svoj vanredni talenat neumorno ulaže. Pri­ znanje Gemelli-u, jest i priznanje katoličkoj filozo­ fiji. - O. P. G. Zbliženie Vatikana s Kvirinalom. U zad­ nje su vrijeme liberalne novine donijele vijest, da je sveti Otac Papa Pijo X. upravio ručno pismo talijanskom kralju Viktoru Emanuelu, u ko­ mu, tobože, da mu je zahvalio na čestitci, koju da je talijanski kralj prigodom zadnje Papine bolesti na ozdravljenju upravio. U sadašnjim ratnim pri­ likama, dobro bi došlo talijanskoj vladi, da se smiri u svojoj vlastitoj kući, ali sv. Otac ne može da odobri otimačinu crkvenog posjeda, jer je korak ta­ lijanske vlade skroz nepravedan i inhunianitaran. Takogjer se čita po liberalnim novinama, da je sv. Otac naklon i da odobraje talijansku vojnu na Tripolis. 1 ovo je izmišljotina! Po sebi je stvar nevjerojatna, da bi sv. Otac odobrio nepravedne osvajalačke težnje talijanske vlade, koja je i s P a­ pinim posjedom pokazala, kako joj za tugjim zazu­ bice rastu. Ne vode talijansku vladu u rat ni vjerski, ni nacijonalni, ni drugi prosvjetni interesi, nego prirogjena kleptomanija (Docet Porta Pia). — (). P. G. Osuda bez istrage. — Svi mi, koji smo teologiju i filozofiju učili, bit ćemo bez dvoj­ be opazili, kako gotovo svi spisatelji bilo pri­ ručnih bilo filozofskih, bilo teoloških knjiga, na­ uku Franjevca bi. Ivana Dunscota zabacuju, na­ padaju i mnogi s prezirom preko nje prolaze. Slič­ ne su osude kao u baštinstvo nekim ter nekim ostav­ ljene. Dosta je, da se je netko u bogoslovnim knji­ gama na Scota nabacio, već to cijela legija čitatelja slijepo usvaja, a pisci bezobzirno osude prepisuju. Dosta ih je Egger i Tumer neispravnih prepiso, �List ak 171 ispod njegovih ruku: »Sainte Ages dans la legende et dans la histoire« — »Sv. Janja u pričama i povjesti«. Iza proglašenja sjedinjenja franjevačkoga reda spremi on djelo: »Saint Frangois d’ Assise et i’Ordre des Frores Mineurs en ltalie, en France et en priručnik za Franjevce i trećorece, da se iz njega nauče duhu franjevačkome. Oduševljeno je piso i 0 kruhu sv. Ante u »La Voix de S. Antoine« — »Glasnik sv. Ante«. A napokon ko bi izbrojio sve njegove članke u čast reda? Čim se je osnovalo: »Megjunarodno društvo za proučavanje djela franje­ vačkih u Asisu« slavni ovaj pisac trećoredac posta Julii br. Lav Kerval. Na svetkovinu sv. Ante, članom njegovim, te je bio glavni suradnik »Bolletino 13. lipnja zaklopi za uvijek svoje umrle oči slavni critico di cose francescane«. Dodaj još dugi niz pisac, trećoredac Julij br. Lav Kerval. Jules (Zil) članaka Revue Franciscaine »Sur les origines de Kerval rodi se g. 1852., 7. rujna. Istom, što je na­ l’Ordre des Freres Mineursen Italie, en France et en vršio 20 godina, primi iz ruku o. Franje Richarda Angleterre« — »0 početku reda Manje braće u Ita­ u Parizu pokorničko odijelo III. Reda, a za godinu liji, Francuskoj i Engleskoj«, te izdanje njegovo dana kašnje položi zavjete pred g. Liardom milosti- dvaju životopisa sv. Ante Padovanskoga, jednog do onda jpš neizdatoga, pa ćeš razumjeti kolikim je ra­ njarom Klarisa. U redu je dobio ime Lav. dom proslavio franjevački red. Od toga doba posta on prijatelj i vjerni učenik Julij Kerval je namjeravo još toga izdati, ali sv. Franje. Posveti svoj um i pero širenju slave sv. naporni rad oslabi mu živce. Ode u Italiju, da se Franje i njegovih sinova. Posto je najglasovitijim oporavi, i da prouči starije rukopise, ali nesmiljena piscem i braniteljem svoga reda, jedan od prvih pri­ smrt pomrsi njegov naum. Osjetiv konac svoga ži­ staša franjevačkih. Bio je urednikom Journala de vota, pobožno primi sv. sakramente i preko svakog Mans-a. G. 1880. u tome listu zametnu oštar boj očekivanja za par dana preseli se u Fiorenci na bolji proti d’ Avenir-u radi napadaja na oce kapucine. život izgovarajući presv. ime Isusovo. Tijelo mu do Uspjeh je bio, da je uredništvo L’ Avenir-a ostragroba dopratiše njegova braća: sinovi sv. Franje 1. nilo svoga tajnika, da se dadne potpuna zadovolj­ 1 III. reda. — O. M. J. ština Kervalu i kapucinima. O. Miroslav Pukler: 2. Svojim je perom proslavio i trećoretski list Književnost Franjevaca sv. Ćirila i Metoda. »Revue Franciscaine«, osobito člankom »Les Fran- Spominjem tu mimogred i o. P e t r a K a t a n ciscaincs et le peuple« — »Franjevci i puk koji iza- č i ć a, koji si je steko neprocjenjivih zasluga za li­ gje pošlje kao posebna knjiga. teraturu hrvatsku. Bijaše profesorom na osječkoj i Пје1а »Saint Јеап de Capistran, son siecle et zagrebačkoj gimnaziji, a poslije i na peštanskoj unison influence« — »Sv. Ivan Kapistran, njegovo doba verzi. Napiso je silu radnja iz geografije, arheolo­ i njegov upliv« pribaviše mu neopisivu zahvalnost i gije, filologije, poezije, topografije i biblikuma. Po slavu u franjevačkom redu, kod biskupa i glasovitih Čevapoviću izdaje »opera litteris calamotjue indesvjetovnjaka. П. Edouard Drumont napisa mu tom fessa«, pa je »in recensionibus Historicis. Pliilologizgodom: »Već dulje vremena sam ja zanesen kao i cis, Geographicis, Numariis, Antiquariis. aliisejue Vi veličanstvenom ulogom, koju su odigravali u sred­ scientiis Politicis hac aetate nemini secundus«. Kanjem vijeku sinovi sv. Franje, koji doista bijahu tančić je auktor ovih djela: duša puku, te je njih puk ljubio, jer su oni duboko »Dissertatio de Columna milliaria ad Essekum«. ljubili puk i jer puk uvijek ljubi one, koji ga iskreno i Osijek 1788. bez svoje koristi ljube.« Jednako se je proslavio i »Poskocsnica Pana i Thalie, na cernonm berdu«. s djelom »Sainte Rose de Viterbo, sa vie et son Osijek 1788. temps« — »S. Ružica, život njezin i nezino doba«. »In veterem Croatorum patriam inđagatio PhiFranjevci su priznali njegov um, pa mu povjeriše, da lologica«. Zagreb 1790. opiše život nekih glasovitijih njihovih drugova, što »Fructus autumnales in iugo Parnassi Pannonii on učini osobitim marom. maxima parte lecti, Latia et Illvrica cheri decori«. Kad se je bio uputio u Kinu, tu ga imenuju čla­ Zagreb 1791. nom društva »Cultores Martyrum«. Izagje tada »Specimen Philologiae et Geographiae Panno- a čije se priručne knjige i u našim krajevima po ne­ kim bogoslovnim učilištima rasprostranjuju. Imo sam prigode čuti, da se mnogi, jer su čuli valjda od svojih profesora, s napadajima na franje­ vačku školu i na vogju joj bi. Dunscota razmeću. Svoj bili toj gospodi jedan praktičan ali i opravdan savjet dao. Proučite djela dubokoumnog Škota, pa ga onda osudite; ako nemate vremena ili sposob­ nosti, da ga proučite, tad ga bez istrage nemojte osugjivati. Osuda bez istrage uvijek je nepravedna! 0 . P. 0. �172 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1911. niorum; in quo de origine, lingua, et l i t t e r a t u r a C r o a t o r u m , simul de Sisciae, Andautonii, Nevioduni, Poetovionis Urbium olim in Pannonia celebrium . . . disseritur«. Zagreb 1795. »Tentamen publicum ех Numismatica veteri«. Pestini 1797. »De Istro eiusque adcolis commentatio, in qua autochtones Illyrii ех genere Thracio, adducuntur«. Budae 1798. »Elementa Numismaticae Veteris«. Budae 1799. Najveće i najznamenitije mu je djelo: »Sveto Pismo (po Sikstu V. i Klementu VIII.) sada u jezik slavno-iIIyricski izgovora bosanskog’ prinesheno; tad ss. Otacah i Naucsiteljah tomacsenjem nakitjeno. Šest svezaka s’ osobitim protresom i povlastju poglavarah.« U Budimu 1831. Sadržaje praktična »ukazala« i malu konkordanciju. Izim ovih navodi Čevapović još 18 djela, koja dijelom čekaju tisak, a dijelom su već (1823.) u štam pi. To su raz-ne i epigrafičke geografije (10), povijesti i filologije. O. J o s i p M i h i ć iz Slavonije izda g. 1735. »Cerkvene pjesme«. 0. G r e g o r i j e Ć e v a p o v i ć, kao aktualni redodržavnik napiše 1823. u Budimu znameniti: »Sinoptico-nemorialis Catalogus — a dimidio saeculi XIII usque recentem aetatem, ех archivo et chronicis eiusdem recusus«. Broji 372 strane. Knjiga zlata vrijedna! Godine 1850. dne 14. siječnja umro je o. A d a I b e r t H o r v a t h , za kojeg kaže zagrebački nekrolog »edidit illyricas conciones«, g. 1825. — O. M a r f j a n J a i ć (rogjen u Brodu 1795. t 1858. u Budimu) »Rucsna knjižica za narediti i na sritno priminutje sa svetima sakramentih dostojno pripraviti bolestnike, kakono takojer i nad nemochnicih moliti, dushu jim priporucsiti, i kod umirajucsih spasonosne uzdahse ponavljati«. Budim 1837. No to još nije razlog, radi čega je o. Jaić glasovit posto. Danas nema gotovo orguljaša ni osobe, koja bi se bavila historijom naše glazbe, a da ne bi znali za ime i kompozicije Jaićeve. Njegov bogati »Vienac bogoljubnih pjesama« koji je danas kod nas po gotovo u Slavoniji, gdje je on službovo, jako ra­ širen izišo je još za njegova života u sedam izdanja. Najvrijednija mu je knjiga hrvatki kantual »Napivi bogoljubnih crkvenih pisamah« Budim 1850. za or­ gulje. Opšrnje ću О' njemu, kao i o narednom govo­ riti malo kasnie. Pravi virtuoz na orguljama i kompozitor o. F o rtunat Pintarić (rogjen u Čakovcu 1798., a umro 1867.) komponiro je sijaset crkvenih pjesama i misa, množinu figuralnih crkvenih i svjetovnih pje­ sama, školu za pjevanje, dosta preludija i fuga za orgulje i više komada za instrumentalnu glazbu. Ve­ ćinu ih i dragocjenu »crkvenu liru« posjedovo je g. Kuhač u Zagrebu. On ih je sve spiso u 11 strana. U jermenskom manastiru u Beču štampao je g. 1849. »Knj i ga bogoljubnosti ka rstjanske sadržavajuća pobožnih molitvah i pčsmah vežbanje. Mladeži školnoj posvetjena po otcu F o r t u - n a t u P i n t a r i ć u, reda s. Franje misniku, u varaždinskoj kraljevskoj većoj gymnažii blagorečja učitelju«. Strana 260. Ima tu kalendar, molitava i pjesama s pratnjom za orgulje (od 97.—252. strane). O. K ajo A g j i ć Pleterničanin ( t 1. prosinca 1892.) licencijat teologije i od g. 1848. ravnatelj požeške gimna­ zije. Tiskom je izdo ova djela: »Sastav bogoslov­ lja delorednog«, koje za obću korist napisa Kajo Agjić, reda s. Franje, deržave kapistranske’ misnik. Dvije knjige. Budim 1847. »Stijenje poslanici i evangjelja«. Zagreb 1851. »Stijenje poslanica«. Požega 1865. »Octava Seraphica pro faciendis quovis anno in ordine s. Francisci spiritualibus exercitiis adornata, nunc autem novitus recusa atque altero piarum meditationum cursu aucta«. Budim 1871. »Manuale Franciscanum in usum alumnorum ord. s. Francisci provinciae Capistrane ех dispositione P. Caji Agjić, ministri provincialis editum«. Budae 1872. »Dve ćudoredne predstave o Rozaliji i Margariti«. Požega 1862. U rukopisu je ostavio »Povjest crkve Kristove«, bio je neumorni suradnik lista »Slavonac« (od 1863. u Požezi) i ostavio biblioteci požeškog samostana dru ^ocjenu numismatiku. O. E u z e b i j e F e r m e n d ž i n , analista reda »membrum correspondens Academiae scientiarum et*artium Zagrabiensis; vir pietate, prudentia humilitate ac patientia conspicuus« ( t 25. lipnja 1897. u Našicama). F e r ­ m e n d ž i n , ta slava našega reda, rodom Bugarin, »jedan od najumnijih Franjevaca našega vijeka«, tradiro je 12 godina filozofiju i teologiju u Iloku. Godine 1883. bi imenovan generalnim definitorom i historičarom cijelog reda. Sada je mnogo putovo, a kako je dobro poznavo paleografiju i diplomatiku, poput neumornog crva je prekopo arhive i knjižni­ ce. Tko mu se je približio, toga je smjesta plemeni­ tom svojom jednostavnošću za uvijek osvojio. On je — po riječima fra Mate Ivaniševića — bio živa historija, bio je epohalan muž, bio je otvorena knji­ ga enciklopedije, bio je za Slavene u opće, a napose za nas Hrvate drugi Rački. Taj uzor svećenika-redovnika živjet će u narodu, dok bude i jednoga Hr­ vata. Uz nedostiživu učenost, neutrudivu marljivost, resila ga je duboka pobožnost i sve moguće vrline kreposnog života, da se kaže te je i svoju smrt braći proreko. Nastavio je i dovršio monumentalno djelo »VVaddingi Annales«. Bio je urednik »Acta Ordinis«, suradnik bugarskog kalendara »Godišnjak« i »Glas­ nika« gjakovačke biskupije. Jugoslavenska Akade- �Listak. mija ga primi objeručke u svoj gremij, te mu odmah ustupi svoje stupce. Izdala mu je slijedeća djela i rasprave: »Prinos za životopis Gjurgja Križanića«. Zagreb 1886. (u XVIII. knjizi zbirke »Starine« i separatno). »Acta Bulgariae ecclesiastica« u Monumen­ ta spectatoria historiam Slavorum miredionalium g. 1887. »O. Rafo Levaković i Vlasi u Hrvatskoj god. 1641.« (u XX. knjizi Starina str. 22—32.) g. 1888. Spominjani već »Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinac ord. s. Francisci seraphici« god. 1890. (separatno i u XXII. knjizi Starina). »Listovi o izdanju glagolskih crkvenih knjiga i o drugih knji­ ževnih poslovih u Hrvatskoj od god. 1620.—1648.« (XXIV. knjiga Starina 1891. str. 1—40.). »Acta Bo­ snae potisimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 — usque ad annum 1752.« (U Monumenta spectantia historiam Sla­ vorum meridionalium XXIII.) g. 1892. Tu je u 613 strana iznio 1520 isprava. Silu toga proučio je kod propagande u Rimu. »Isprave god. 157с>. 1671. tičuće se Crne Gore i stare Srbije« (u XXV. knjizi »Starina« g. 1892. str. 164—200.). Osim toga ostavio je Akademiji »Acta Croatiae ecclesiastica« i »Prilozi za poznavanje diplomatskog poslanstva Aleksandra Komulovića medju Slavene g. 1593.— 1597.« 0. Rob e r t K a u k, lektor bogoslovlja napisa pripovijesti »Zaručnica«, »Zadnji dani života Zrinjskoga« (Vuko­ var 1879.) i »Kaznenica« (Vukovar 1900.). Takogjer je ispjevo mnogo pjesama (f 1900.). O. J o s i p K o v a č e v i ć, požeški gvardijan i definitor ( t 1902.): »Svibanjsko cvieće ili duhovna razmatranja, molitve i pjesme, posvećene Mariji, Majki Božjoj za mjesec Svibanj«, Zagreb 1886. (treće, zadnje izdanje 1897.). »Kateheze za prvi razred kat. pučkih škola prema postojećoj naukovnoj osnovi, ter prema svo­ mu dosadanjemu iskustvu praktično svojim milim kolegom za porabu priredio o. J o s i p K o v a č e v ić, vjeroučitelj opće pučke i više djevojačke škole. Požega 1891. »Katekeze za II. razred katoličkih pučkih škola«, metodički obradio o. J. K o v a č e v i ć. Zagreb 1894. »Lurdska Gospa«, knjižica za puk. Druge katekeze, kao i opis svog putovanja u Jeruzalem, Rim i Atenu, ostavio je u rukopisu. Suragjivo je u »Obzoru« i »Katoličkom Listu«. O. I v o R o d i ć, rodom iz Nurkovaca kraj Požege ( t 18. veljače 1904.), isluženi redodržavnik: »Petdeset dvije subote« duhovna promatranja. Druga razma­ tranja za svaki dan godine. O. F z e k i j e I J u r in i ć ( t 1904.), lektor teologije i filozofije, dedinitor izdade »Svjetovni redovnik ili svjetovni treći red sv. Franje.« Udešen po odredbama apostolskim sa kratkim tumačenjem pravila i 173 obretnikom. Zagreb 1911. Vjerno je piso kri­ tike hrvatskih literata i pjesnika u znamenitu Mahnićevu reviju »Rimski katolik« i propovijedi u »Dušobrižnik«, ostavio je u rukopisu mnogo izagoških i asketskih radnja. 0. F i l i p F r i b e c ( t 1907.) kao vrstan lektor filozofije ostavio je nekoliko lijepih disertacija iz filozofije. Suragjivo je kod »Dušobrižnika«. 0. M a r i j a n S i r c a bivši član i denfinitor naše redodržave opiso je povjest Trsata u talijanskom i njemačkom jeziku, lzdo je »Duhovne vaje« po sv. Alfonzu i jedan hrvatski molitvenik. Pouka o molitvi i razmatranju: »Gospode, uči nas moliti« (Zagreb 1904.) veoma je raširena i odmah rasprodana. O. J o s i p I v a n č i ć u Jaski, mnogo piše u »Katolički List«. Počeo je na Sušaku izdavati i više godina bijaše urednikom mjesečnika za pro­ povijedi »Dušobrižnik« i lista za trećorecc »Ružičjak«. Napiso je »Kratku povjest Svetišta Majke Božje Trsačke u Hrvatskom Primorja« (Ljubljana 1905.) i »Zdravo Marija, Majka milosti« marijinski molitvenik i »Slava Bogu« molitvenik. Njegov »Ži­ vot Svetoga Franje« doživio je već drugo izdanje (Zagreb 1908.). Izdo je i »Treći red sv. Franje«, pa iz Dantea »la divina commedia« B o g i s v i j e t i Andrović-Nicolas-ovu »Rasudna rasprava o kr­ šćanstvu« (Etudes philosophigues sur le Christianisme). Sušak 1898. 0. M l a d e n B a r b a r i ć, gvar­ dijan u Iloku izdaje list za djecu »Angjeo čuvar«. Spjevo je više pjesama. Piso je u Prosvjeti »Kratka povjest crkve i samostana franjevačkog u Zagrebu« i u »Almanaku bogoslovne mladeži« u Baji. Više to­ ga napiso je o povjesti Iloka (Iločke starine i sv. Ivan Kapistran). Izdo je i lijepu »Malu službu bi. Djeve Marije« (Officium parvum). O. P 1a c i d B e1a v i ć, suragjuje u »Hrvatskoj Straži« i »Angjelu Čuvaru«. Mnogo je toga preveo iz engleskog, fran­ cuskog, španjolskog, holandeskog i drugih jezika. Zanimiva mu je »Basil H. C h a m b e r l a i n : »Japanske pripovijetke«, poslovice i t. d., s engleskoga preveo o. Placido Belavić. Zagreb 1905. (Tu je dodo i krat­ ku skicu japanskog jezika.) Opiso je borbu i rad sv. Ivana Kapistrana pod Beogradom. Nedavno je izdo: »Poviest samostana i župe vukovarske«, Vukovar; te: »Čudotvorna Gospina slika u Sotinu«, Vukovar. Napokon spominjem još djelo: »Vogja u duhov­ nom životu« namijenjen Manjemu Bratu. Izdala hr­ vatska franjevačka Provincija. Novomesto 1906. To je opširan rukovod i tumač Regule za braću lajike. Sastavili većim dijelom oo. Marijan Sirca, Ezekijel Jurinić i Gjuro Bencetić. Društvo pak Duns Skot u Zagrebu izdalo je u posljednje vrijeme više zanirnivih djela. �174 VJESNIK. Br. 1\. — Serafinski Perivoj. — 1911. sulli, fra Josip Bottaro, fra Petar Begley, fra Lju­ devit Antonelli, fra Kolumban Ргеуег i fra Valerijan Bendes. Kako »A c t a O r d i n i s« u ovomjesečnonie broju donose novi je general potvrdio sve, što je njegov predšasnik preč. o. Dionizij Scluiler zaveo, a nije opozvo. Franjevac budući kardinal. Kako » O s s e r v a t o r e R o rn a n o« javlja, Papa će na 27. o. inj. odr­ žati tajni, a 30. javni konzistorij. Na tome će se konzistoriju mnogi biskupi prekonizirati, te kreirati 17 kardinala. Izmegju kardinala, koji će se kreirati, Akademija u čast Škotu. Na 8. studenoga pala spominje se i Franjevac fra Diorned Falconio, apo­ je uspomena časnoga i suptilnoga Ivana Den Škota stolski delegat u Sjedinjenim Državama u Americi. (Duns Scot). Uoči toga dana zbor franjevačkih bo­ Fra Falconio se je rodio 20. rujna 1842. u Pescogoslova »J u k i ć« u Sarajevu, priredio je u svojoj costanzu u Italiji. Stupivši u franjevački red 1866. dvorani akademičku sjednicu, koja je posjetom bila postane svećenikom, a iza toga generalnim prokučedna — obuhvaćajuć samo kućnu obitelj —, ali ratorom reda. God. 1892. imenuje ga sv. Stolica aparatom uprav visoka i dostojna suptilnoga doktora. lacedonskim, a 1895. acerenckim i materaskim bi­ Radnja č. brata Ivića: D e n Š k o t p r e m a s h o skupom. God. 1899. dobije naslov naslovnoga larisl a s t i c i m a i n j e g o v u g l e d u C r k v i , uprav skoga nadbiskupa i apostolskoga delegata u Kanadi. je strukovno pobijala razna mnijenja, da Den Škot Od 1902. obnaša čast apostolskoga delegata za Sje­ potječe iz Škotske ili Irske, te dokazivala, da potječe dinjene Države. I tako će katoličku Crkvu uz doiz Engleske; razbila razne predsude, da je on bio sadanja dva Franjevca i treći resiti sa kardinalskim krvni neprijatelj sv. Tome; otkrila način njegova klobukom. naučavanja i odnošaj u nauci prema Platonu, Ari­ Nekrologij živim! Povodom najnovije papine stotelu i sv. Tomi, te kako su razni crkveni učenjaci ustanove »0 u o ma g i s « raznijeli su mnoge no­ i crkveni sabori cijenili Den Škotovu nauku, a Pape vine lažne vijesti, da je Papa franjevački red uki­ ju hvalili i preporučivali. Iza ove historično-filozonuo, a njihova dobra i članove pridružio kapucinima. fične radnje ističe se strogo filozofična rasprava č. Iza te vijesti zaredale su po istim novinama o franje­ brata Brkovića: O p o š 1j e d n j i m u z r o c i m a vačkomu redu razne osmrtnice. Takovu je donijela s v i j e t a . Radnja je opširnija, te je tom prigodom i sarajevska » B o s n i s c h e P o s t « u 246. broju t. g. č. Brković samo pretreso razne sisteme o suptilno­ Možda će se » B o s n i s c h e P o s t « malo prestra­ me ovome pitanju. C. brat Krajinović svojim kras­ šiti i pomisliti, da smo se povukodlačil kada joj se nim slovljenjem Kranjčevića: »Domovini«, sve nas predstavimo, i javimo, da su joj izvori neispravni, je trgo iz dubokih filozofičnih misli. Sjednicu je za­ koje je ona rabila pri pisanju našega nekrologija. nosnim govorom i otvorio i zatvorio predsjednik zbo­ Da franjevački red nije ustanovljen 1221. mogla je ra č. brat Markanović. Časnoj braći, kja su sasvim i odatle zaključiti, što je isti red 1909. i u Bosni spontano priredili ovu učevnu zabavu, na uspjehu od slavio 700-godišnjicu opstanka. Iz toga, što veli, srca čestitamo i veselimo se, da shvaćaju svoju zada je franjevački red do »Quo magis« imo samo 6 daću j visoko cijene svoje zvanje, generalnih definitura, zaključujemo, da joj »KonverKršćanstvo u Tripolisu. Prije mjesec dana sations-Lexikon« nije savremen, te bi joj savjetovali, da si nabavi kakov noviji ili barem »Ergiinzungs- buknuo je radi Tripolisa u Africi izmegju Turske i Band«. U ostalom, nijesmo bili daleko, pa je mogla Talijanske rat. Da li je taj rat opravdan ili ne, ovdje i k nama doći, te nam pokucati bilo i konstatirati se o tome nećemo, da bavimo. Ovdje samo donosi­ mo mali prijegled kršćanstva u Tripolisu, na koji spa­ smrt ili — život. da i Fez. Tripolis sačinjava jednu apostolsku pre­ Bivši general franjevačkoga reda posto nad­ fekturu, kojom od 1907. ravna fra Bono Rossetti s 23 biskup. Njegova Svetost Pijo X. uzvisio je bivšega druga Franjevca. Franjevačka misija u Tripolisu još franjevačkoga generala preč. o. Dionizija Schulera u XVII. stoljeću počima. Još 1630. Vjeroplodnica na čast nazijanskoga nadbiskupa. posla kao misijonare u Alžir, Tunis i Tripolis oce: Promjena generalnoga starješinstva franjeva­ Marka de Scalvo i Edvarda Bergamskoga. Godine čkoga reda. Nj. Svetost Pijo X. prigodom ustanove 1637. bude fra Franjo Mletački, koji je u Tripolisu »Ono magis«, u kojoj uvagja u franjevačkome redu djelovo, imenovan apostolskim misijonarom. Istom neke preinake, promijenio je čitavo generalno starje- 1643. bude u Tripolisu osnovana apostolska prefek­ šinstvo reda. Polag ove promjene generalom će biti tura. Prvi apostolski prefekat bude imenovan fra fra Mirko (Pacificus) Monza, prokuratorom fra Paslial Canto iz Francuske, kome bude iz raznih Milko (Placidus) Lemos, a vijećnici: fra Franjo Ma- francuskih redodržava podregjeno 8 drugih Franje- �Vjesnik. vaca. Na koncu XVII. stoljeća uspije Franjevcima u Tripolisu podignuti malu crkvu. Malo po malo di­ gne se po Tripolisu više kapela i franjevačkih residencija, koje češće budu od urogjenika porušene. Muslimane je u Tripolisu obraćati bio težak poso. To su smetali državni zakoni. Ako se je koji musli­ man obratio, trebalo ga je za sjegurnost njegova ži­ vota otpremiti u Evropu. U XIX. stoljeću misije su predane u ruke talijanskih Franjevaca, koje ih proslijediše u istom stupnju revnosti, u kome su ih počeli njihovi predšasnici. Po najnovijoj statistici od 1,260.000 duša u Tripolisu pripada 5541 katolicima latinskoga obreda, a 61 grčkoga ili armenskoga obre­ da. Osim Franjevaca, danas se u Tripolisu nalazi i 7 Marijanista, koje su Franjevci prije 25 godina do­ veli. U rukama ovih cvate i jedna škola. Uz te u Tripolisu ima još 16 drugih Franjevaca i 17 časnih sestara sv. Josipa. 1 ove drže škole i sjerotišta. Glavne su postaje tripolskih misijonara: Tripolis, Menscia, Comes, Bengasi, Bergast i Berna. 175 narskoga sjemeništa u »Die Kath. Missionen«. P. Steichen veli, da japanski katolici imaju dva lista: »Ko e« (Glasnik) i »O s h i e no S o n o « (Vjerski vrt). »Ko e« je odregjen za odrasle, a »() s h i e no S o n o « za mladež. Prvi list broji preko 1000 pret­ platnika, a drugi preko 1200. Prvi stoji na godinu K 2.50, a drugi K 1.50. Prvi list čitaju i mnogi po­ gani, te se po njemu i obraćaju. KNJIŽEVNA SMOTRA. Dr. Blažević: Da li su svi kršćani dužni čitati sv. Pismo? Odgovor M. A. Dobrovoljcu bivšem kat. svećeniku — sada protest, pastoru u Požegi. Napiso Josip Marić, ravnajući učitelj u Antunovcu i pravi član hr­ vatskoga pedagoško-književnoga zbora u Zagrebu. Cijena 30 filira. Zagreb 1911. Nakladom i tiskom hryatskog katoličkog tiskovnog društva. Str. 105. 8". U naše doba mnogo se piše i raspravlja o sv. Pismu. Naravno da pri tome često puta izbijaju na javu takove stvari, koje se skroz na skroz protive sv. Pismu, ili nauci čuvarnice sv. Pisma, t. j. Crkve. Neki to čine možda i nehotice, a neki i zlonamjerno, htijući time opravdati samog sebe ili svoj korak. Tako je učinio i g. Dobrovoljac, kada je izdo svoju brošuricu o čitanju sv. Pisma. Koliko smo mogli opaziti brošurica njegova vrvi uprav iskrivljivanjem sv. Pisma i crkvene nauke. Da ovoga pobije, na­ piso je spomenuti g. Marić drugu brošuricu, u kojoj točku po točku, zgodnim i jakim argumentima pobija krive izvode i nauke g. pastora. Nama je ova bro­ šurica tim draža, što potječe iz pera jednog svjetov­ njaka, koji visoko cijeni sv. Pismo i svoju katoličku Crkvu. Djelu, izuzev neke male pogrješke — kao oštrije izrazre prema g. Dobrovoljcu, koji inače iz ogorčenosti potječu, te navode raznih djela, koji su svi iz treće ruke, kao i tumačenja nekih mjesta sv. Pisma — ne imamo šta prigovoriti, te ga za to svima najtoplije preporučujemo, a osobito svećenstvu, da ga megju narodom proširi. Na ovaj ćemo način dati narodu prigodu da se upozna s naukom katoličkom gledom na čitanje sv. Pisma, kao i gledom na neke posebne nauke, koje je g. Dobrovoljac hotimično iskrivio! Spomenik od mramora o. Franji Solanskom. Argentinska vlada odredila je 150.000 K za spome­ nik sv. Franje Solanskoga, Franjevca, apoštola južne Amerike. Spomenik će biti od mramora, a pretstavIjati će sveca kao propovjednika. U desnoj ruci drži križ, a u lijevoj violine. Do noga mu kleče Indi­ janci, obuhvativ ga za koljeno. Time se Argentin­ ska vlada odužuje spomenu tristogodišnjice smrti ovoga svoga apoštola Franjevca. — M. J. Najglasovitiji govornik u južnoj Americi. Novoimenovani biskup u La Seri, Chili, Mons. Jara jest najglasovitiji govornik u južnoj Americi, ali ujedno i trećoredac i revni štovatelj sv. o. Franje i franjevačkoga reda. Kad je zauzeo svoje biskup­ sko mjesto, pozdravio je kršćane ovim riječima: »Osobito od srca pozdravljam, Vas, u sv. Franji, koji se žrtvujete za posvećenje duša. Ja sam kao trećoredac s redom sv. Franje nerazrješlvim vezom vezan.« A u svojoj prvoj okružnici veli: »I ja sam sin sv. Franje, te držim za najveću čast, što nosim odijelo trećega reda.« — M. J. Visoki gost. Na 21. listopada došo je u Sarajevo presvj. biskup Marković, te je odsjeo u franjevačkome samostanu. Presvjetli je bio ko obično tako i sada vrlo raspoložen i veseo. Biskup je u Sarajevo došo jedino radi saborske krize, a ne službeno, ko O. Petar Vlašić što su neke novine pisale. Na 26. i. m. u pranji preč. Dr. Friedrich J. Knecht: Praktischer Komrnenotaca redodržavnika: Mišića i Begića, ostavio je bi­ tar zur Biblischen Geschichte. 22. nepromijenjeno skup Marković Sarajevo i zaputio se u svoju resi- izdanje. Freiburg (im Breisgau). Herdersche Verdenciju. lagshandlung, 1910. Cijena K 8.40, vezana K 10.80. Katolička štampa u Japanu. O katoličkoj štampi Tumača sv. Pisma Starog i Novog Zavjeta imade u u Japanu piše Steichen, profesor pariškoga misio­ raznim jezicima sva sila, no ipak mislim, da je malo �Br. 11. — Serafinski Perivoj. 176 čiji tumač steko toliko priznanja, koliko gore nazna­ čeni praktični tumač dra. Knechta, posvećenog bi­ skupa u Freiburgu. Već ta okolnost, što je ovo djelo doživjelo dvadeset i drugo izdanje, podaje mu neki ugled i moglo bi ga se u neku ruku već »a priori« preporučit. Nije ovdje tumačenje sviju knjiga sv. Pisma, nego samo povjesnik, a i od tih izostavljeni su nekoji dijelovi, koji ne spadaju strogo u cijelinu biblijske povjesti, a koji bi se opet uza sve tumačenje mogli krivo shvatiti, pa je bolje, da ih se u tumaču namijenjenom za šire slojeve naprosto izostavi. Učevni auktor ne zadovoljava se samo sa pro­ stim tumačenjem teksta, nego je tome pridodo krasnih i zanimivih refleksija, pobožnih razmatranja, pokazo, koje nauke slijede iz dotičnog teksta, tako, da ovaj tumač jest u istinu za svakoga veoma prak.. v .. ... , ,.,. tican i svatko se može njime u velike okoristiti. _ . . . . . .. Sveta povjest napisana je nami na pouku, ah onako kako stoji u tekstu mnogima je nerazmljivn , mnogi ne znadu zahvatiti onih dubokih istin ., šiono se na­ laze u nepresahljivom vrelu Biblije. Uz ovaj prak­ tični tumač to će im biti puno lakše. Navesti ću samo jedan primjer, kako dr. Knecb* lijepo razjašnjuje biblijsku povjest. Tumačeć prve poglavlje Geneze — stvaranje svijeta — navodi ponajprije prijevod teksta i popraćuje ga kratkim bilješkam koje tu­ mače literalno značenje riječi. Ujedno p Java raspo­ red onih šest dana stvaranja i što je sve dotičnog dana bilo stvoreno. Slijede razne Jogmatične i mo­ ralne istine, koje su sadržane u onom I. pogl. Geneze, naime, da je Bog Stvoritelj svega svjfeta, da je On svemoguć, premudar, da Njegovo veličanstvo mora biti neizmjerno, kad je tako krasni i veličanstveni svijet stvorio. Raspravlja se nadalje o ustanovi subote i kako ju se imade posvetiti, a pri koncu dolazi kratko razmatranje o Božjoj dobroti, koja se poka­ zala pri stvaranju svijeta i o našoj dužnosti, da Boga tako velikoga i tako dobroga štujemo 1 ljubimo. U ovom smijeru tumači biskup Knecht i druge zgode Starog i Novog Zavjeta, sve do svrhe djelo­ vanja apostolskog, koje nam je prikazano u zad­ njem povjerenom djelu sv. Pisma, naime u »Dje­ lima Apostolskim«. Osobito se dugo zaustavio pri prikazivanju dogagjaja iz Isusova života, pa je za to djelo i izišlo veoma omašno; obuhvaća naime 880 stranica, što većim što sitnijim slovima napunje­ nih. Djelo je napisano ponajprije ža katehiste, ali je takogjer veoma zgodno za župnike, kao u opće za svakoga, te ga zato toplo preporučamo onima, koji razumiju njemački. Socijalna obnova u kršćanskom duhu, od dra. L. Deliona, s francuskog preveo zbor franjevačke bogoslovne mladeži »Jukić«. Cijena K 1 (prija K 1.40). Ovu je knjigu kritika oduševljeno pozdravila, zato bi trebalo, da ju naruči svako, ko se zanima s ta­ ko važnim pitanjem. Knjiga je vrlo jevtina prema sadržini i formatu. Naručuje se kod zbora franje­ vačke bogoslovne mladeži »Jukić« u Sarajevu. Nilkes, Obrana u borbi proti modernom bezvjerstvu. I. dio, cijena 50 h. Danas se na katoličku vjeru napada i u školi i u uredima i na cesti i na polju i t. d. Pošto nema svako dovoljne naobrazbe, , . . ,. . . . da vjeru može braniti, pisac je gornjega djela dobro , . . . , „ , . . <• o, sto se -e dao na pisanje ove brošure, u kojoj ^ se izvrsno raspravlja o: religiji, Bogu i svijetu, ateiz­ mu, materijalizmu, panteizmu, Božjim stvojstvima i djelovanju, čovječjoj duši i t. d. - brani se Svjetlo, a potiskuje u kut tamu. Od srca preporučamo. Na­ bavlja se kod knjižare sjemenišne u Spljetu. Dr. K. Rieder, Frohe Botschaft in der Dorfkirehe. Homilien ftir Sonn- und Feiertage. Zlatno ovo djelo, koje je na homiletičnome području lijepa novost, najbolje će doći svim, a osobito seoskim pro­ povjednicima. U njemu su ukratko istumačeni mno­ gi dijelovi Staroga Novoga Zavjeta, a kakav je odziv našlo, vidi se i odatle, što je za kratko vrijeme doživjelo i^drugo, pa i treće izdanje. Djelo se naru­ čuje u Herderovoj knjižari u Freiburgu-Breisgau i u Beču. Cijena neuvezanu K 3.60, a uvezanu K 4.80. Dr.'. Vosen-Dr. Kaulen, Rudimenta llnguae hebraicae scholis publicis et domesticae disciplinae brevissimae accomodata. Francuske, engleske i nje­ mačke novine izrazile su o ovome devetome izdanju Vosen-Kaulenove jevrejske slovnice, što ga je pri­ redio prof. Schumacher, najljepši sud. Dobiva se u Beču i u Freiburgu u Herdera. Preporučamo ško­ lama! Nikola Buconjić, Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca. Nakladom i troškom pisca. Mostar, 1911. Pisac priznaje, da je o ustanku u Hercegovini puno pisano, ali krivo i neispravno, To ga je ponu­ kalo, na pisanje i izdanje ovoga djela, a ne možemo kazati, da nije uspio. Cijena je djelu K 1.60. Prepo­ ručamo! .Serafinski Perivoj* izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o Julian Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �R ® T ^ Tiskara i litograflia VOGLERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (Komanditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, m ^ir, V * munih matica vjenčanih, matica umrlih, p»* ' k računa i exhibita, krstnih, vjenčanih i smrtnih listova d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, u vla. knjigovežnici. Slu*beiiih kuverata u svim Posluga ličm am a. ne umjerene. Шш sredi sit stvari, lao papira i svil pinti! ршгеШш. Prva hrvatska parna tvornica vošlenih в н н н н i i i i i i i svieća i medičarskih proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničtvima za nabavu pravih i nepatvorenih vožtanica, stearinskih s r i, crkvenog ulja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dužica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama. Za olakšati naručbu, valja tražiti cienik, koji se franko dostavlja. �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) fmaiuia ulici Najstarija knjigotis ni i Hercegovini Preporučuje s molitvenika, poslova, što ukusnom izrad dпii djela, brošura, h karta, kao i svih struku zasjecaju sa erenije cijene. Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske noruCbe obovllnju se brzo l točno. Š la g a « stro j „TIPOGRAF**, Brzojavi: Vogler, Sarajevo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/10bf5cb71e7330d147a9d53f3d0f6422.pdf 0fd4b1f2482edaec0110bb72a1574114 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 12. SARAJEVO, 15. prosinca 1911. OOD.XXV. SADRŽAJ: A) PJESMA 1 ČLANCI: 5. X., Savremena periodična štampa hrvatskih Fra­ njevaca ............................................................. 188 1. Dr. Tugomir Alaupović, Uz XXV-godišnjicu „Serafinskog P eriv o ja "........................................177 B) LISTAK........................................................... 190 2. Dr. Jelenić, Postanak i evolucija „Serafinskog C) VJESNIK........................................................... 194 Perivoja"..........................................................178 D) KNJIŽEVMA SMOTRA .................................. 198 3. U. Talija, Modernisti i kršćanska apologetika . 182 4^Dr. Arnold, Pred Božić......................... • . . 188 E) DOPISNICAUREDNIŠTVA............................. 200 Uplatiše „ god. 1911. Gosp. Mato Grebenarović, Kraljević, Grahovica; vel. g. 25); g. Vinko Malvić, Banjaluka Docu (drugo polugodište); fr° Župski ured Konjevrete (Dal.; Nazaret (kod Banjaluke); vel. 1910.); gja Kata Doubek, Kakarić, Nikinci; Cč. Sestre dr. Josip Lončarić, Zagreb; Žups' Drniša); fra Andrija Matutinovi ko Kapić, Zagreb; Zagreb; v Varcar-Vakuf; Župski ured, Kop grinec, Zagreb; fra Franjo Čuturić, Pa< zicijeva Braća, Spljet (1910); vel. g. Zvonii ^ Čakovac; vačko yači o; Fran, Draganović, Travnik; Hrv. Pje­ vo, Vareš; gja. Kata Cvitan, Sasamostan, Visovac; o. LTTomaš Otok; Velemožni g. preČ. g. L. Ivančan, Zakimost; Шја Jelenić^ Modjudevit, Visoko; Župski ured, limir Jurak, Lopatinec; g. Pea /о (ja 1910. i 48 h za 1911.); fra i 'K .0); g. Ivan Mutić, Vareš; ..um, Zagreb. ili smo preko vel. o. aMrkovića pretplata. Dok dobijemo i imena, njih. IR I Poiliuiiiiia« Saiajevu. Centrala u Ljubljani. Podružnice n Spljetu, Trsta, Celovcu i Gorici. Dionička glavnica K 5,000.000. ■« Pričuve preko K 500.000. Prima uloge na Štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa 4V Чо čisto bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste pnplra od vrijednost! po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog 1 papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zabtjev pismena i usmena obavjefttenj & r �Privilegovana zemaljska banka . za Bosnu i Hercegovinu uvela je novi nafin Štednje podesan za svakoga! Da uzmogne Šteđiti sa uspjehom i u najmanjim svotama, a da ne mora Često ići u banku, f* ш Privilegovana zemaljska banka za Bosnu I Hercegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika (vidi sliku), koje ona po želji ustupa svakom e uz uplatu od 6 kruna itrošak kutije), koji se ulo­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih ima u svako doba pri ruci. Iste su zaključane, i napose uregjene za kovani i papirni novac, te je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ tentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje kroz prostrani otvor I I. doČim se papirni novac savije i utura kroz šupijinu O na pro­ tivnoj strani. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom času, ali svakako svakoga ili svako dva m je­ seca donese se u banku ili na m jestima, gdje banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinos- za razne društvene, i za osobe, koje stanuju u udaljenim m jestim a, te ne Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi sm isao za št 1 ako se samo na helere štedi, mogu na taj način post*' dinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna. uzmanjkati, dočim će м ' — : -----J------ gdje će se kutija otvoriti sa tamo sprem lje­ nim ključem , novac iz nje prebrojiti i upisati kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno raspolagati. Ovaj se način štednje prema tome osniva na principu, da se jednom sprem ljena uštednja ne može opet olako dignuti, nego se mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje i najmanji iznos. Ovaj način štednje osobito je podesan za osobe svak og staleža, koje mogu da štede samo u malim svotama, napose za obrtnike i ra d n ik e; za domaćice i u uzgojnom smislu za vajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao aki ušteg;eni novčić donijeti u banku, o j e kod kuće leže u orm aru privede ukam aćenju. helera stavi u kutiju, zaštediće kroz gose u malome stavi u kutiju neće nikomu vnici. koju će tako postići. Da se dobije Hrvats Uplaćena dionička Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 % % čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zalagaonka 2.000.000 kruna. družnice: Mostar i Tuzla. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. prima u zalog sve dragocjenosti dragulje i ostalo. kao: srebro, zlato �serafin ski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 12. SARAJEVO, 15. prosinca 1911. GOD. XXV. Dr. Tugomir Alaupović: Uz X X V -god išn jicu „ S era f. Perivoja**. Da mirisno berem cvijeće, što po našem kršu raste I po davnim grobovima naše muke, naših jada. Krupno klasje, što za drugog žulj i žega teško plaste I krvavu kaplju znoja, što s patmčkog čela pada; Da prebirem crne knjige, našom krvlju ispisane, Gorke mrve mrka hljeba i nezgode naše davne I grčeve Što nam mrače od iskona jadne dane Patne staze i drumove i proplanke rijetko sjajne Bratskom suzom da prelijem, Da vam vijenac vijeml Svetost pada i tišina, a molitva vrela, stara h dubine, iz grobova tvrdom vjerom progovara : »Stoji kula ponosita, plamna ruka Serafova U milosti i ljubavi temelje joj iskopala. Mnoga bura i ^oluja progrmjela iznad'krova, Mnoga krvca mučenička stanac kamen zaljevala. Zalazio mutan mjesec, izlazilo u mrak sunce, Lomilo se gvožgje ljuto krliale se^zlobne glave A sa kule žar i ljubav grijala nam do, vrhunce, Vječan svjedok starih rana, naših nada,r naše slave. »Stoji kula ponosita, a oko nje u sve strane Perivoj se razgranao pun mirisna slatka hlada. Razgaljuje jed i čemer, melem kapa, vedri dane I vodi ih Bogu pravde i svjetlosti mladih nada. II cvrkuću ptice mile ii se teški sumor goni, Traži pravda i istina ii se gola laž obara: Glas istine, svet i miran, ko sitan se biser roni, Znanac stari djeci svojoj znanim glasom progovara.« Blago vama, zlatne ruke, što ste znale nastaviti Gdje vam časna braća stala i što glavnju raspaliste U plam ognjen. Po rupi će vlažni mrak se vazda kriti, A svjetlosti bijela dana traže duše srcem čiste. Nek vam nije muke žao: iz nje kapa medna mana Pa vijekove duge hrani, pokoljenja zdrava stvara. Apostoli u ljubavi, zatočnici od mejdana, Kad pridigne mržnja glavu i propišti zavist stara, Branite nam nejač sitnu, angjeosko sijte sjeme, Napajajte žedna usta Serafinskog slatkog pića: Pa će srećom zazeljenjet naša polja, naše sljeme Plač se smirit Milovani i patnički duh Jukića, Da vam mekši vijenac oko čela svija! �178 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1911. Dr. Jelenić: P o sta n a k i e v o lu c ija „ S e r a fin sk o g Perivoja',ii S ovim brojem navršuje naša revija 25 godina svoga postanka i svoga opstanka. Nije to ni sat ni dan ni nedjelja ni mjesec ni polugodište ni godina, nego ravan četvrt jednoga vijeka. S toga i jest vrijedno, da dok postanak naše revije nije umotan u mite i bajke, ukratko bacimo pogled i na nju i na njezinu 25-godišnju evoluciju. Pripreme za osnutak. Kako je kod Franjevaca Bosne srebrene na­ stala i sazrela miso, da se osnuje list, koji danas nosi naslov: »Serafinski Perivoj«, o tome smo se propitali na izvoru — kod samoga još, hvala Bogu, snagom i čeličnim zdravljem opasanoga prvoga ured­ nika našega jubilarnoga lista, fra Jeronima Viađića, a on nam je poput kakova Nestora sve to od riječi do riječi ispripovijedo evo ovako: »Još šezdesetih godina — veli on — htjede bi­ skup o. Pashal Vujičić, da osnuje u Bosni književno društvo, i dok se je mislilo, vijećalo, spremalo, pra­ vila kovala i zaključeno bilo, da se i tiskara nabavi i smjesti u Gučoj-gori, ko najprostranijem samosta­ nu, ter da se tuđe izdaje i jedan listić poučnog sa­ držaja, kome bi bio urednik pok. fra Anto Knežević; dotlen se u Zagrebu god. 1868. osnuje S v e t o j er o n i m s k o d r u š t v o , koje je slijedeće god. 1869. otpočelo svoju djelatnost. A bosansko knji­ ževno društvo zamrije prije rogjaja. Pok. Kneže­ vić dogje god. 1869. za duhovnika u gjakovački fra­ njevački seminar i preporuči nama mladim kleri­ cima, neka se postaramo, da u svoje vrijeme oživo­ tvorimo njihovu namiso. Ali sve to ostade kod sa­ mih dobrih želja, i to opet samo kod nekojih. Kada su neki srpski listovi sedamdesetih go­ dina prošlog stoljeća — osobito u vrijeme ustanka u Bosni i Hercegovini — ustali bosanskim Franjev­ cima poricati sve zasluge i spasonosno djelovanje za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, u Fojnici se rodi miso, da bi bilo neophodno potrebito, u jav­ nosti pokazati lažne tvrdnje srpskih klevetnika. U tom se združiše od starijih: oo. Bono Perišić i Ni­ kola Krilić, od mlagjih: oo. Blaž M. Kulier, Ivo Vujičić, Mijo Franjković i Mijo V. Batinić, na čija pleća svališe i teret, da napiše franjevačku povjest. Ovaj se otac svojski prihvatio posla i neutrudivo je radio, ter je god. 1881. izdo I. knjigu: » D j e ­ lovanje F r a n j e v a c a u Bosni i H erce­ g o v i n i za p r v i h š e s t v i e k o v a n j i h o ­ v a b o r a v k a « . Ali nije mogo pobaciti misli, da nam je vrlo potrebit makar i mali listić, koji bi zastupo naše interese. Ja sam došo u Fojnicu god. 1880. i odmah me je počeo salijećati o. Batinić, da štogod i pišem; jer će biti zbilja — i to na brzo — nužno, da osnu­ jemo svoj list, i ciljo je na me, da bi mu mogo biti urednikom. Ali je u Bosni opstojala u Sarajevu samo jedna tiskara, i to državna i u Mostaru nešto ručne, male štamparije, pa se nijesmo još mogli na to odvažiti, da na drugom mjestu uregjujemo list, a na drugom da se tiska. U tome se rastanemo god. 1882., on ode u Sutjesku, a ja na Golobrdo za župnika; ali nijesmo pobacili misli o listu. On je govorio o tom i s no­ vim starješinom, ocem fra Ilijom Ćavarovićem, koji nij bio tome protivan, ali ko starješina, predvigjajući sve poteškoće, koje bi mogle na koncu konca po njegovim legjima pucati, bio je konzervativan. Već mi je druge godine dosadila župa, ter sam želio, da se vratim u školu. To sam naglasio svom starješini, koji mi ponudi mjesto vjeroučitelja na ve­ likoj gimnaziji u Sarajevu, što je veoma obradovalo i mene a i sve prijatelje misli, da se čim prije osnuje ma kakav listić. Nu, došav god. 1884. u Sarajevo, starješina nekako hladno poče i misliti i govoriti o toj stvari, kano, da se nije mogo u me pouzdati, i kao da se je pribojavo, da se baš na meni ne bi dogodila ona: »Hic homo coepit aedificare et non potuit consumare«. I tako ostade stvar u samoj dobroj nakani. God. 1886. preseli novi starješina fra Anto Cufić u Sarajevo. Sada prijatelji davnašnje osnove, a oso­ bito o. Batinić, počmu još življe goniti stvar i kod mene i kod starješine, koji svom pripravnošću pri­ stane, da se list izdaje.« Program. Sastavak programa za novi list bude povjeren krugu izabranih Franjevaca, kome na čelo bude stavljen današnji čuveni historičar bosanskih F ra­ njevaca, fra Mihovil Venceslav Batinić. Ovaj ve­ leučeni muž, pun zanosa i ljubavi za svoj red i za svoj rod, nakon ozbiljnoga razmišljanja, uz pripomoć spomenutih otaca, stavi novome listu slijedeći pro­ gram: Novi će se list zvati »Glasnik Jugoslavenskih Franjevaca«, a izlazit će jedanput u mjesecu. On će saopćivati: a) Vijesti o franjevačkome redu uopće, ter sve �Postanak i evuluđja „Seraf. Perivoja". što važnijega čine u kojoj mu drago strani svijeta franjevački članovi; b) Javljati, što se važnijega dogodi kod Franje­ vaca u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji i t. d.; c) Donositi važnije crkvene dogagjaje, osobito koje se tiču djelovanja sv. Stolice; d) Vijesti i pouke o trećemu redu, rasprave o crkvenih, pastirskih i strogo redovničkih pitanji; e) Životopise zaslužnih Franjevaca na slaven­ skom jugu, rasprave iz njihove prošlosti, crte o samostanih, te literarne kritike i oglase; f) Uvršćivati i druge znanstvene rasprave o sustavu, potekle iz pera domaćih Franjevaca; g) Donašati važnije dogagjaje ovih pokrajina, te iznašati na vidjelo rijetkosti, običaje i starine okrivene kod Franjevaca i koje oni otkriju; li) Donašati i druge strogo poučne članke i ras­ prave; ali samo u duhu religijoztiom i crkvenom. ) Dozvola za izdavanje. Gornji program bude potkučen najprije tada­ njem redodržavniku fra Anti Curicu«. Ovaj zasluž­ ni otac, o svemu još prije potpuno informiran, pro­ gram odobri s primjedbom, da se ne zove »Glasnik Jugoslavenskih Franjevaca«, nego »Glasnik Bosansko-hercegovačkih Franjevaca-, S tim je prvi led bio probijen. Stvar se preda tajniku redodržave, da u tu svrhu napiše molbu na vladu, ali tajnik dok je molbu sastavio u smislu redodržavnikove želje, za­ boravi u programu izmijeniti naslov i saopćiti tu stvar budućemu uredniku. Molba se s programom spremi na visoku zemaljsku vladu, a ova je vrlo rado, bez ikakovih poteškoća odobri. 179 kulturnoga indejalnoga, ali ujedno i teškoga pothva­ ta, zametne se afera o naslovu početoga lista. 0 toj nam aferi prvi urednik »Glasnika Jugoslavenskih Franjevaca« ovako pripovijeda: »Kada smo vijećali, kako će se dati ime listu, jedni su bili za to, da se nazove: »Glasnik Jugo­ slavenskih Franjevaca«, a drugi: »Bosansko-hercegovačkih Franjevaca«, jer se o Hrvatstvu u to vrijeme u Bosni nije smjelo ni sanjati. Za prvi smo naziv bili ja i Batinić, koji je i program sastavio, s još nekoliciлот. Za drugi je naziv bio redodržavnik, kako je i u molbi za koncesiju stavio, a u programu je bio stavljen prvi naziv, pod kojim je i prvi broj izašo, a tog nije nitko ni opazio, dok nije — sasvim beza­ zleno Mehmedbeg Kapetanović-Ljubušak — pred barunom Kučerom pročito: »Glasnik Jugoslavenskih Franjevaca« i ovaj se osupnuo na to, kan da ga je o. redodržavnik prevario — dočim baron Kučera nije programa ni pročito. Zovne i mene i redodržavnika i censora Gejzu pl. Szirmaya na odgovornost. Ja sam censorK opravdo time, što on nije znao za redodržavnikovu molbu i za naziv ondje naznačen, a sebe sam opravdo istim dokazom. Napokon bude zaključeno, da se unaprijed zove: »Glasnik Bosansko-hercegovačkih Franjevaca« do druge odredbe. Poslije po godine reče mi censor, da je dozvolila vlada, neka se uzme naziv »Jugoslavenskih«, ali ja do početka drugog tečaja nijesam htjeo mijenjati na­ ziva.« Prvi saradnici. Iza minule afere s naslovom nastavi naš Vladić sakupljati oko sebe suradnike za novi list. Nu brzo opazi, da je to težak poso. Prije osnutka lista mnogi pomoć obećavaše, ali ih na djelu bijaše malo. Prve se godine kao saradnici ističu hrvatski Homer fra Prvi broj, naslovna afera. Grgo Martić, fra Mijo V. Batinić, fra Augustin Ćengić, fra Angjeo Franjić, fra Ignacij Strukić, fra Domin Na 1. siječnja 1887. osvane u tiskari Spindlera i Loschnera prvi broj »Glasnika Jugoslavenskih Fra­ Andrić, fra Blaž Ikić, fra Petar Bačić iz Sinja, gosp. njevaca«. Taj je broj bio uzrok općega veselja ne Vid Vuletić Vukasović s Korčule i o. Stanko Šalkosamo Franjevaca ponosne Bosne i kršne Hercego­ vić iz Zagreba. K ovima se god. 1888. pridružiše: vine, nego i Franjevaca Dalmacije, Banovine, Sla­ fra Franjo Omrčenović, fra Martin Mikulić, fra Rafo vonije i Istre. Svak je u tome broju vidio ono, što Banšić, fra Auto Knežević, fra Filip Ljubas i fra An­ je i moro vidjeti, jedan novi dobar korak kultur­ gjeo Šunjić. Sto je »Glasnik Jugosl. Franjevaca« bivo noga napretka svih Franjevaca širom velike Hrvat­ koju godinu starijim, tim je stico sve veći broj što ske. Već prvi broj »Glasnika Jugoslavenskih Fra­ odličnih suradnika. Od kašnjih se za Vladića osobito njevaca« uz zanosni »Poziv k pretplati«, te poziv istakoše: fra Franjo Nedić, fra Alfonzo Bralić, fra »Na rad«, pun je Martića kićenih stihova, sočnih čla­ Stijepo Bralić, gosp. Mirko Gjurkovečki, sadanji na­ naka i zanirnivih vijesti. Nu, dok je novi urednik rodni poslanik, gosp. Josip Milaković, profesor pre­ Vladić primo čestitke na krasnome početku novoga parandije u Sarajevu, fra Vid Lekić, fra Augustin Pejčinović, fra Robert Kauk iz Iloka, Ilija Okrugić iz Petrovaradina, fra Filip Poljaković itd. 0 Glasnik Jugoslav. Franjevaca, god. 1887. br. 1. str. 2.—3. �Br. 12. — Serafinski Perivoj 180 1911. »Franjevački Glasnik«. U mjesecu lipnju 1894. pogje osmogodišnji urednik »Glasnika Jugoslavenskih Franjevaca« fra Jeronim Vladić za predsjednika u rodni kraj — u Kamu. Na njegovo mjesto dogje sa svoga kićenoga pera još otprije poznati fra lgnacij Strukić, koji odmah preuzme i uredništvo našega »Glasnika«, te ga u mjesecu srpnju nastavi objelodanjivati. Strukić je bio poletan i okretan muž. On je kod preč. ordi­ narijata vrhbosanskoga i banjalučkoga isposlovo, da su ovi izdali naredbu, da svi župski uredi njihova područja primaju naš list, te dali dozvolu, da ga žup­ nici mogu plaćati iz crkvene kase. Uz to Strukić uza sve poteškoće, koje su i uregjivanje i izdavanje lista pratile, god. 1895. naš list podvostruči. I tako 1895. počme današnji »Seraf. Perivoj« pod imenom »Franjevački Glasnik, poučni i zabavni list« uz stari tekući broj izlaziti dvaput na mjesec — svakoga .1 i 15. Koji je glavni motiv bio ovoj reformi naslova, mi ni danas ne znamo, ako ne ona arhaistična če­ stica: »Jugoslavenskih Franjevaca«, koja je kod mnogih, koji nijesu poznavali onouobnih političkih okolnosti u Bosni i Hercegovini, dovodila bosanske Franjevce u sumnju, da se ne priznaju ono, što su i po krvi i po jeziku — Hrvatima i da su širitelji za­ starjelih ideja — Jugoslavenstva. Smjer metamorfoziranome listu još u prvome broju najljepše orisa prvi na hrvatskome Parnasu štićenik vila, sadanji direktor tuzlanske gimnazije, dr. Tugomir Alaupović. Reformirani će »Glasnik« kao do sada tako i od sada: zaboravljati burnu prošlost, kad je brat bratu dušu na grlo ispijo, on neće vrijegjati »rane neprebone«. Kroz burnu dobu povjesti nam krvne Brat bratu dušu na grlo ispijo; Nad razvalam a sreće zakopane Nad hladnim čelom zlobni duh se smije Umukni pjesmo, vječnom zaboravi, Ponavljat čemu ljute uspomene? A1 čemu v r’jegjat rane neprebone, A vama mir neokajane s je n e ! ... On neće tražiti ni zlata ni srebra, nego će »tek ljubav nježnu, kćerku nebesnicu« sijati i nositi gran­ čicu mira: Na osvitaju pomlagjena dana 1 naša sunce ogrijat će vrata. Za blistom sjaja želja nas ne mori, Mi ne tražimo srebra niti zlata: Tek ljubav nježnu, kćerku nebesnicu Iz krila, silni Bože, spusti k nama. Ti maslinovu grančicu ponesi Ti, Glasniče, se vini domovinom Nek ljubav samo ravna l’jet ti krila, I budi vjesnik ljubavi i mira! On će poput patnili pradjedova paliti zublju pro­ svjete, razgoniti tmine, raditi prema geslu velikoga Strossmayera, pa i bosanskih ujaka: Sve za vjeru i domovinu: 'П, Glasniče, nam vječnu zublju pali Božanske vjere i razgoni tmine, Ko vjerno čedo patnili pradjedova Za vjeru radi, za spas domovine! I zaista, novi je urednik uprego sve svoje ple­ menite sile, da mu list bude ono, što je bio za predšas ka mu Vladića i da bude ono, što mu u historičkome i proročkome duhu pjeva pjesnik »Nesugjenice«; a koliko je u tome uspio, to najbolje pokazuju uz krasne pjesme: dra. Alaupovića, Kranječevića, Martića, Eugenije Šah itd., uspjele rasprave: Jemeršića, Radića, dra. Bana, Kozinovića, Matkovića, Šestića, Bralića, Cengića, Bačića, Barišića, Ivaniševića, Cvjetka Grubera, Ivana Klarića, Brkovića, fra Mladena Barbarića, fra Ambre Miletića, Gla­ vaša, Jelice Belović-Bernadzikowske, Pejčinovića i mnogih drugih, koje je Strukić oko sebe okupio, a oni s njim dihali i radili. Sve su ove radnje, kao i krasne vijesti, književni prikazi i dopisi u hrvat­ skome jeziku bili tako slatko prikazani, da su, oso­ bito po Zagrebu, mnogi »Franjevački Glasnik« či­ tali uprav najviše radi jezika. Naravno, da se ta osebina »Franjevačkoga Glasnika« ima pripisati naj­ više njegovu uredniku, a koliko je to Strukića sta­ jalo, osobito otkako je on 1899. počeo list tiskati u »Hrvatskoj Dioničkoj Tiskari« u Mostaru, a nasta­ vio ga uregjivati u Sarajevu, to može samo rijetki pojmiti. »Serafinski Perivoj«. God. 1900. prenesu bosanski Franjevci svoju gimnaziju iz Guče-gore u Visoko. Megju profeso­ rima, koji su se tada preselili iz Guče-gore u Visoko, nalazio se je i marni saradnik »Franjevačkoga Glasnika« sadanji župnik u Tuzli, fra Arhangjeo Brković. To je za naš list bilo od velike koristi; jer uprav te godine od naporna rada oslabljeli o. S tru­ kić, dobiv od vrhovnoga starješine reda dozvolu, krene na dulji oporavak u južne krajeve - u Aleksandriju. Naše redodržavništvo da uredničko mje­ sto popuni, smatralo je i po poziciji i po poletu i po sposobnosti za to najvrijednijim visočkoga profe- �Postanak i evolucija „Seraf. Perivoja" šora fra Arliangjela Brkovića. Ovaj odmah s praz­ nika bude iz Vareša pozvan u Sarajevo, gdje od nadležne strane primi u tu svrhu uredničku misiju. Do listopada Brković »Franjevački Glasnik« uregjuje kao Strukića zastupnik, a s brojem od 1. listo­ pada postaje mu pravim urednikom sd sjedištem u Visokome. 181 priznati, da je česta promjena urednikova boravištva »Serafinskome Perivoju« za Brkovića najviše ško­ dila, čemu on nije bio ni najmanje kriv. Najnovija metamorfoza i kriza. Na preporuku Brkovića, redodržavništvo Bo­ sne Srebrene preda god. 1907. uredništvo »SeraU Visokome je Brković »Franjevački Glasnik« finskoga Perivoja« mladome, a ženijalnome profe­ uregjivo sve do konca god. 1901. Pošto je Brko­ soru franjevačke gimnazije u Visokome — fra Josipu vić htio, da naš list što više proširi, a mnogi su Markušiću. Do 1906. »Serafinski Perivoj« bio je za mješovitu publiku. Buduć je god. 1906. u Viso­ tome zaprijeku nalazili uprav u ograničenome na­ slovu, s toga on u zadnjem broju »Franjevačkoga kome fra Angjeo Bašić pokrenuo novi pučki list: Glasnika« u pozivu na pretplatu oglasi, da će abo­ »Glasnik sv. Ante«, što ga danas u preko 6000 pri­ nenti »Franjevačkoga Glasnika« od nove godine pri­ mjeraka uregjuje i tiska fra Teonard Čuturić, to se mati novi list — »Serafinski Perivoj«, koji će se je »Seraf. Perivoj« još zadnje godine Brkovića urednikovanja počeo dizati na viši niv6. U tome je dijeliti na tri grane. smjeru još više pokročio Markušić god. 1907. i 1908. Na prvoj će ragjati razne rasprave iz franje­ Megjutim 1908. »Seraf. Perivoj« dogje u krizu. Mar­ vačke »kulturne poviesti«, na drugoj će se brati naj- kušić, preopterećen profesorskim dužnostima, za­ mirisavije cvieće: . .. š t o je uzraslo u crkvi kato­ hvali se na uredništvu »Seraf. Perivoja«. Tadanji ličkoj i što čovjeka na krjepostan život silnije pri­ ređodržavnik pteč. o. Franjo Komadanović, da spasi vlači«, a na trećoj će se blistati »sve važnije vijesti list, ponudi zboru profesora bogoslovije u Lijevnu iz cieloga katoličkoga svieta i sve zanimive sgode, uredništvo >Seraf. Perivoja«, s opaskom, da će, ako koje će koristiti čitaocima novoga lista«. Uz to će se još tu uredništvo ne primi, list o novoj godini list izlaziti ne dvaput nego na dva arka jednoć u prestati. Profesorski zbor sa svojim prodirektorom mjesecu, a tiskat će se, ne u Vlostaru, nego u Sa­ Vidovićem, uzam u obzir s jedne strane veliku uda­ rajevu. ljenost od tiskare, te neurednost zimske Ijevanjske Tek što je Brković novim smjerom zajedrio, pošte, a s druge važnost »Seraf. Perivoja«, preč. bude još iste godine 1902. iz Visokoga premješten za redodržavništvu odgovori, da je u Lijevnu vrlo teško župnika na Ulice kod Brčkoga, odakle ga drugom »Seraf. Perivoj uregjivati, ali da je za spas lista polovicom srpnja nastavi uregjivati. Daljina mje­ profesorski zbor na sve žrtve pripravan. sta od tiskare i župski poslovi Brkovića su u uredSada. nikovanju puno smetali. S toga se je on, kada se Na temelju izjave profesorskoga zbora u Li­ je 1904. fra Mirko Šestić na tajništvu zahvalio, rado odazvo pozivu za tajnika i s uredništvom se u Sa­ jevnu. imenuje preč. o. Komadanović pisca ovih re­ rajevo preselio, gdje je 1906. »Seraf. Perivoju« na- daka urednikom »Seraf. Perivoja«. U Lijevnu je dodo oznaku: »Glasilo hrvatskih Franjevaca«. Me- uredništvo »Seraf. Perivoja« bilo tamo od 15. rujna gjutiin god. 1906. Brković svoje tajništvo svrši i po­ 1908., pa sve do 15. rujna 1909. U Lijevnu je po­ stane župnikom u Tuzli. Tome se Brković puno četkom 1909. nadodana »Seraf. Perivoju« oznaka nije otimo, jerbo je mislio, da će i u Tuzli moći »Se­ »List za katoličku prosvjetu i zabavu«. Nu s tim rafinski Perivoj« ne samo uregjivati, nego ga i ti­ list nije nipošto presto biti i »Glasilom hrvatskih F ra­ skati. U Tuzli Brković brzo uvidi, da su njegovi njevaca«, i to j e d i n i m z n a n s t v e n i m »Glasi­ nazori bili Platonovi nazori - preidejalni. Tuzlanska lom hrvatskih Franjevaca«, u kome se blista ostva­ tiskara »S. P.« ne mogne tiskati, a premnogi župski rena lozinka Asiškoga Patrijarhe: »Ne samo sebi poslovi Brkovića su toliko oslabili, da se je on 1907. živjeti, nego i drugim koristiti«. Oko »Serafinoćutio prisiljenim odreći se uredništva, koga je sa skoga Perivoja« i danas se kupi lijep broj čitalaca svojim marnim suradnicima, osobito: o. Vjekoslavom ne samo iz Dalmacije, Banovine, Slavonije, Bosne, Krešićem (Ivša Mijov), fra Matom Ivaniševićem, Hercegovine i Tstre, nego i iz Ugarske. Poljske, Bel­ fra Ignacijem Strukićem, fra Ambrom Miletićem itd. gije, Westfalske, Italije, Turske, Amerike itd. U nj kroz 6 godina uzdržavo. Kao za Vladića i Strukića, piše veliki dio elite hrvatskih učenjaka i književ­ tako je i za Brkovića nekoČ »Glasnik Jugoslaven­ nika: dr. Gjuro Arnold, dr. Tugomir Alaupović, dr. skih Franjevaca« i »Franjevački Glasnik«, a sada fra Karlo Fterović, Urban Talija, fra Petar Grabić, »Serafinski Perivoj« krasno uregjivan, ali mora se fra Petar Vlašić, dr. fra Franjo Blažević, prof �182 Br. 12. Serafinski Perivoj — 1911. Dvorniković, prof. Milaković, Anka Toipćeva, fra Josip Markušić, fra Branko Strahimir Škarica, dr. fra Leon Petrović, Miroljub Pukler, fra Pajo Mi­ šu ra, fra Lovro Mihačević, fra Augustin Cičić, fra Leonard Cuturić, fra Eugenije Matić i mnogo drugi, a kritika ga je uvrstila rnegju prve revije na sla­ venskome jugu.1) Na koncu dvadeset i pete godine želimo »Seraf. Perivoju«, da i dalje živi, raste i cvate! U. Talija: M odernisti i kršćanska apologetika. (Ulomak iz oveće radnje »Religijozna skepsa i kršćanska apologetika.) Kada su modernisti kušali, da na novo oživu temeljne ideje religijozno-filozofske Jakobi-a i 6chleirmacher-a, i da ih u nečemu popune negdje modificiraju, imali su neku svrhu. Oni su je formulirali na više mjesta u razasutim tamo, amo svojim spisima, naročito u svomu programu, kojim su se htjeli reabilitirati i opravdati pred enciklikom Pija X. »P a s c e n d i«. Svrha im je b la, -- ko što oni а т м se (p sami to kažu, — da spase religijozni duh. kojemu sve više i više izmiče zemljište ispod n ?u, i oču­ vaju kršćanskoj religiji i Crkvi vitalnu moć, da k se­ bi privuče i ovije okolo sebe sva jna uda, koja joj se otugjuju. U ovomu času — pišu u svomu » P r o g r a m m a« — kada vrije sva sila moralnih prevrata, kada se svijet otugjuje Hristu i njegovoj Crkvi, te kreće različitim pravcima prema još neizvjesnom preporodu svoje psihologije; mi (modernisti), postavljamo čisto naš problem. Taj je problem: Katolička Crkva, taj jaki organizam, u kojemu se je realizovo evangjelski duh, hrani li još on u sebi snage da osvaja, ili se on samo zadovoljava, da se održi samim instink­ tom. Imade li Crkva još u svojim naborima čudno­ vate svoje organizacije spremnosti za proselitizmom, ili joj je iza vrata potpun rasap. — Je Ii mi­ sija katoličke Crkve svedena samo na to, da nepo­ vjerljivo čuva vjeru vulgarnu, svojih rijetkih sljed­ benika, ili joj steći nove snage, koju su joj činili iz­ gubiti duge godine njenog osamljenja? . . . mi ushi­ tom zaneseni za novim idealima sveopćega bratstva, sudili smo, da smo se dohvatili — u čitavom tomu vrtlogu sintoma — jednoga krasnoga religijozneg preporoda. Blaga Spasiteljeva riječ pomolila je na naše usne: »Gledajte, kako se polja žute klasjem: ‘) Sravni uz ostale dva prikaza pretiskana u »Seraf Perivoju« g. 1911. br. 6. podignite čelo vaše, već je blizu spasenje vaše«. 1 kušali smo, približiti Crkvenu nauku našemu vreme­ nu, e da bi tako u zbliženju odskočila duboka megjusobna srodnost. A to smo kušali da postignemo, govoreći mu njegovim govorom, njegovom misli. . . Ako Crkva nije izgubila osjećaj svoje katoličke mi­ sije; ako se još čuje u dno duše njene proročki glas: »bi t ć e j e d n o s t a d o i j e d a n p a s t i r « , ona valja da iskoči iz ograde samotnoga središta, do kojega ne dopire žar kolektivnog života, što bukti u tvornicama i sveučilištima; ona valja da potraži saobraćaj ljudi, da prodre do u njihovu savjest, da odstrani nepouzdanje u se, što joj je privukla njena odaljenost i njene zablude. Ovdje se radi, da se uspostavi narušenu religiju, da se potraži u najdub­ ljim slojevnima nu*rnjega života iskre još neutrnute stare ga kršćanskoga duha, da se ucijepi osjećaj altruizma i požrtvovanja, što je samo Evangjelje sposoono uliti, čim se hrani djelotvornost današnjega doba; da se prikupe napokon rasijani odlomci kršćanske obitelj’ onoga religijoznog uhvanja, u kojemu je cijela Isusova nauka, u jednu spoljašnju veću. Ali se Crkva i civilno društvo ne mogu susresti na bazi tridentinskog sabora, niti se mogu razumjeti, ako budu govorili sredovječnim jezikom . . . :1_____ г 1• . : , . . . : . :: л ^ Filozofija i _.rtligijozne ideje, Ikoje se ______ razvijaju sve­ općim razvijanjem javnoga duha, danas su posve različite od onih, što su mogli zamisliti monasi medijoevalnih sveučilišta i apologeta protiv reforme. Nije čudo stoga, da su stari dogmatički formulari ne­ razumljivi našemu dobu, i da te tobožnje teokratske tradicije vrijegjaju najelementarnije osjećaje perso­ nalne odgovornosti. .. Crkva ne smije zahtijevati da »S u m m a« odgovori svim zahtijevima religi ic jozne misli stoljeća XX,, kao što nepotpuna teologija karolinških vremena nije zadovoljavala istraživa­ njima XIII. stoljeća, i kao što je platonizam sv. Ota­ ca u III. i IV. vijeku preobličio Pavlovu nauku. Megjutim Crkva se nema bojati, da religijozna tradi­ cija, koju ona čuva brižno, nije više sposobna prilagogjivanju. Sto je moguće bilo prije, moguće je i danas, i ibt će moguće poslije.« Ovo je dakle svrha modernista. Ali, da oni tu svrhu postignu, valja da potraže neku operacijomi bazu. Oni su je potražili, i misle, da su je našli. A ta je baza, u koliko se dade ra­ zabrati iz njihovih principa: agnosticizam u filozofiji i u »praeambilima fidei«, a u kršćanskoj vjeri do­ gmatički transformizam. Principi njihovi ovi su: 1. Bog, oslon religiji, ne može da bude predmet znanju (scientia). 2. Izvan ljudskoga duha ne mogu se tražiti ka- �Modernisti i kršćanska apo'ogetika. 183 kovi dokazi ni za opstanak Božji, niti opstanak ka­ Na ovo ne bi smjeli pristati ni modernisti, jer se kažu, kove revelacije: to se samo može naći u vitalnoj da su oni poslušni sinovi rimske Crkve. U hipotezi da bi im dozvoljeno bilo staviti se na imanenciji. (Sravn. Enc. »P a s c e n d i D o m i n i agnostičnu i transformiznu bazu, njihov apologetični c i g r e g i s.) 3. Religija je neki vitalni fenomen, koji se po- trud bio bi neuspješan. Prema modernističnoj teoriji religija proistječe iz ragja u čovjeku iz neke u njemu potrebe (indigentia) Božanstva, što čovjek osjeća u svomu duhu. (Enc. nekakova slijepa čustva; religija je nešto neponjatna, protuumna, i na neku ruku absurdna. Nju um ne »P a s c e n d i«.) 4. Ova potreba Božanstva, koja se osjeća samo može ni oboriti ni poduprijeti. A u ovakomu slu­ u nekim prilikama, ne spada u granice naše svije­ čaju čitav modernistični napor valja da bude beskosti (conscientia), već je ona u tajinstvenoj našoj ristan. U duhu, u kojemu bude postojalo to religijozno čustvo, ta imanentna religijozna potreba, svijesti (subconscientia): tu joj je korijen. 5. Znanost se proteže samo na vidljivi svijet, a razvit će se samo; gdje je ne bude, tu ne će apolo­ to je vanjski termin, i na činjenice naše svijesti, a geta ništa koristiti. Razlog je tomu, što je u moder­ to je nutarnji elemenat: izvan ovoga okvira ostaje nističnoj teoriji apologetika n e r a c i j o n a 1n a. Da bi bila modernistična apologetika racijonalna, nešto nepoznato (incogniscibile). pripustila bi neke principe stalne, izvan svake pre­ 6. Potreba Božanstva ( i n d i g e n t i a d i v i n i t a t i s ) , što osjećamo u sebi, budi u nama neki oso­ pirke — bar za se. Iz tili principa već poznatih biti osjećaj, a ovomu osjećaju objekat je Božanska izvagjala bi zaglavke dotle nepoznate, dokle bi na­ realnost, koja je skupa i objekat i sebi uzrok i koja pravite znanstvenu apologetičnu zgradu. Volja, koja je slijepa, pitala bi savjeta u razuma, pa bi se nas udružuje s Bogom. (Enc. »Pascendi«.) 7. Osjećaj ovi, koji se krije u s u b c o n s t i e n- ona odlučila tamo ili amo, prema zadnjim njegovim t i a«, izvor je svim religijama, ko;e su bile i koje će sudovim. Praktika, koja bi bila orijentovana vo­ ljom neposredno, a posredno umom, imala bi svoju biti, a tu se ne isključuje ni kršćanska. 8. Ovaj se je osjećaj isprva u zametku razvijo bazu, a ta je baza odgovor na pitanje »za š to« se malo po malo sa razvijanjem ljudskoga života i po­ tako radi. Ovo je racijonalna apologetika, koja utječe na volju i može je okrenuti tamo, i amo, ostav­ sto nekakovom formom. 9. Kršćanska religija je nastala ovako: u svi­ ljajući netaknutu njenu slobodu. Ali toga svega ne­ jesti Hrista, čovjeka najizvrsnije naravi, kakove do staje u modernističnoj apologetici: religija je tu sada nije bilo niti će biti, porodila se je razvitkom čustvo imanentno, na koje ne može ništa utjecati: gdje bude, tu će ono biti i ostati; gdje ne bude, tu te vitalne imanencije. (Encikl.) ga ne će nikakova dijalektika stvoriti niti uzbuditi. 10. Kršćanski su se dogmati malo po malo razvija­ Apologetika valja da privuče agnostika k gnozi. li i mijenjali prema potrebi imanentne religijozne sa­ vjesti, ali to mijenjanje ne može se smatrati objek­ Ali iz agnoze ne potječe drugo no agnoza. Tko se stavi na bazu agnoze, ne može drugomu terminu tivnim, već samo subjektivnim. U ovoj modernističnoj teoriji znamenita je: v i ­ da dopre već do agnoze. To je smjer i modernistične talna i m a n e n c i j a, » p o t r e b a B o ž a n ­ apologetike. s t v a « (indigentia divinitatis) i »subconscientia«. Modernistična obrana. Promašena je modernistlčna apologetična svrha. Modernisti hoće da sebe zaštite, oni govore, da Iz gore navedenih principa jasno je, da se mo­ dernisti postavljaju na bazu agnosticizma i dogmatičkog transformizma. Apologetika kršćanska ide pravcem da privuče inomišljenike kršćanstvu, a megju takove ubrajaju se i agnostici i dogmatički transformisti. Ali ako se modernisti, kao kršćanski apologete, postave na bazu agnosticizma i dogmatičkoga transformizma, oni takove ne će k sebi pri­ vući, već im oni idu u susret. Modernisti indentifikujii kršćanstvo sa agnosticizmom i transformizmom, a tim uništuju kršćanstvo. A na ovo nijedan katolički apologet ne bi smio pristati nakon toliko osugjenih propozicija, naročito nakon vatikanskoga sabora. nijesu agnostici. »Prije svega - pišu oni — valja da natrag posegnemo, na izvor naime gnosticizma, i to mi činimo prema razlaganju Erberta Spencera, korifeja agnosticizma, koje je on razvio u svojim »Prvim principima«. Ako mi budemo ispitali narav i nutarnju vrijednost religije i znanosti, mi ćemo naći u religiji neke prvotne ideje, neke elemente, koji ne mogu tu ne biti; a u znanosti neke zaglavke, koji se ne mogu svesti na nikakove druge, s toga nemoguće da se protumače. Na bazi i religije i znanosti mi nalazimo »t e r r e п u m n e u t r u m«, koje se izmiče analizi našega uma: to je neka smjesa ideja i čustva, koju da raščinimo ne može nikako da nam to pogje �184 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1911. za rukom. Mi smo prisiljeni konstatovati gospod­ stvo ovoga »i n c o n s c i u m-a«. I baš s toga, jer je takov, moramo se čuvati, da mu ne pokušamo pro­ drijeti u narav i da mu specificiramo njegove atri­ bute i njegovu akciju našim djetinjastim metafizikama. Ovakovo priznanje svoje nemoći, koje ispo­ vijeda agnosticizam pred tajnom ovoga svemira radikalno se odaljuje od našega pojimanja. Naša ie apologetika pokušaj, da se umakne agnosticizmu, kao nauci spoznaje, i da ga se svlada, kaono što je prije agnosticizam bio pokušo da svlada pozitivizam i materializam. Agnosticizam sit i presit racionalističnih principa ne pozna drugih formi spoznaje, osim iskustva sensilnog fenomena i osim razuma, koji je pozvan da obori dokaze, kojim se služi religijozna filozofija protiv nekih teorija o postanku svijeta, o ovisnosti o nekom vrhovnom biću. Kao što je Kant otkrio antimonije u kozmološkoj, psihološkoj i teološkoj ideji, tako je Spencer htio pokazati čistim obrazloženjem svojevoljne i aprioristične elemente, koji ulaze u metafizično i "eligijozne naše tumačenje realnosti. S toga je ustvrdio, da imade neki temelj realnosti, koji izbjegava sna? i naše spoznaje, i komu je prepriječen svaki pristup. Naše je stanovište prama problemu spoznaje i njene vrijednosti posve različito i sudara se sa onim stanovištem, koje je poprimljenc danas od najraši­ renije filozofije i nije drugo, već nastavak general­ nih rezultata znanstvene kritike. Mi dijelimo spoznaju u različite redove: feno­ menalna spoznaja, znanstvena, filozofska i religijozna, Fenomenalna obuhvata sensilne predmete u nji­ hovoj individualnosti; znanstvena udružuje fenome­ nalnim grupama, što se osjete, kalkul kojim izrazuje zakone konstantne evolucije; spoznaja filozofska je shvatanje svemira prema nekim kategorijama, što su nam urogjene, i koje nam odrazuju duboke i nepromjenive potrebe naše akcije; religijozna je spo­ znaja iskustvo što mi imademo, Božanstva, koje se pojavljuje u nama i u svemu. Naravno, da ovim načinom padaju stare defini­ cije, koje je sholastika baštinila od nekih klasičnih tradicija o znanosti, koje su shvaćale znanost »c o gn i t i o r e i p e r c a u s a m « i filozofije, koja se je •definirala, » s p o z n a j a s t v a r i B o ž a n s k i h i l j u d s k i h u n j i h o v i m n a j z a đ n j i m uzroc i m a.« Ali mi za to ne odgovaramo, jer je filozo­ fija znanstvena već dokazala za svoj račun, koliko imade konvencijonalizma u svakoj znanosti, a psi­ hološka analiza pokazala je u svoje vrijeme i otkrila subjektivne i personalne elemente, koji sudjeluju u stvaranju abstraktnih spoznaja. S toga je nemoguće danas govoriti više o nekomu svojstvu spoznaje (f a­ c u 1t a s c o g n o s c i t i v a ) , koja bi se razvijala izvan svakoga utjecaja savjesti i koja bi dosegla do izvjesnosti i istine, koja bi se mogla zvati »a d eq u a t i o r e i e t i п t e 11 e c t u s«. Spekulacija je danas akcija u najširem smislu riječi i ona je poslušna akciji. Akt naše spoznaje rezultat je teškog duševnog napora, kojim se traži dohvatiti, koliko je to moguće bolje, realnosti, i njom se služiti, preko mentalnih skema, koje čovjek sebi utvori. Takovo shvatanje stvari stoji na naj­ višem stepenu slobode. Ako stanemo promatrati svojstvo naše spoznaje u prepletaju cjelokupnim čo­ vječjim nutarnjim životom; ako ne zaboravimo onu jaku korelaciju izmegju abstraktne spoznaje i na­ šega djelovanja; ako oborimo onai umišljeni zid. Što je sholastična filozofija sagradila izmegju misli i volje, rni raširujemo preko mjere granice spoznaju i k >emo čov:eku mogućnost, da dosegne do viših realnosti - pa bilo baš to i preko formi spoznaje do sada neuvaženih, koje pojačavaju vrijednost životu i obogaćuju je novim potencijalnostima. Kao što nam znanje pomaže u upotrebi realnosti udruženjem empirije i kalkola. kao što metafizika odgovara pntrebi da se u praksi dade voditi od nekog opredijellenog oojimanja svijeta: tako zahtjevi našega moralnoga života i osjećaj Božanstva, koji se stvara u najtmastijoj dubini naše savjesti, vode nas osobitomu osjećaju nadsensilne realnosti, koja upravlja čita­ vom našom etičkom ekzistencijom. Nama više niie do toga da dopremo naime do Boga preko dokaza medijoevalne metafizike, ili preko čudesa i proročanstva, jerbo su ovo činjenice, koje ne samo u čudu sluša današnja svijest, već su joj u očitoj protimbi, i izbjegavaju svaku kontrolu empirije. Mi bilježimo druge načine, da upoznamo Božanstvo, mi nalazimo u sebi » s e n s u t n i 11 a t iv u m«, o komu je govorio Newton, a tim možemo obuhvatiti opstanak viših energija u nedokučivoj njegovoj tajni. Ako se isporedi agnosticizam sa ovim našim gnoseološkim mišljenjem, prikazuje nam se agnosti­ cizam sistem hladan i raciionalističan, kao što on zbilja i jest. Mi primamo Kantovu kritiku čista uma i Spencerovu; ali smo mi daleko, da pribjegnemo apriornomu svjedočanstvu praktičnoga uma, koji si­ lazi na afirmaciju opstanka jednoga » i n e o g n o s e ib i 1e«. Mi kazujemo u duhu ljudskomu druge staze, koje nas vode k istini, a te su s t a z e jednako sijegurne (fo r t i) kao i one uma, koji umuje. Istina je, naši su postulati zadahnuti imanentističnim principima, jer svi polaze sa pretpostavke ove: subjekat nije pasivan u svojim operacijama znan­ stvenim i religijoznim, on vuče iz sebe svjedočanstvo �ZA GODINU 1911. ^L/S S DOZVOLOM CRKVENE 1 REDOVNIČKE, V VLASTI UREDIO DR 0 . JULIJAN JELENIC. o n U SARAJEVU. TISKARA VOGLER I DRUGOVI. 1911. �SADRŽAJ „S. P.“ ZA GOD. 1911 Pjesme. Sirana Ah, mnogi misli (Dr. Gjuro A r n o l d ) ..................... 113 Bio jednom narod jedan (Anka Topićeva) . . . 40 Ja ćutim (Dr. Gjuro A rn o ld ).......................................... 70 Jesenji preludij (Stjep. I lijić ) .........................................132 Još pjevam (Dr. Gjuro Arnold) ......................... 1 Na seoskom groblju (A. Č ičić).................................. 7 Nevrijedni (A. Č i č ić ) ..................................................... 102 Pjesma o nekom Žutlji (B. M arkušić)......................... 89 Poni s od Bosne (O. Branko Strahimir Škarica) 54 Pred Božić (Dr. Gjuro A rn o ld ).................................... 188 Svami (P. Scnjić-T vrtković)........................................ 165 U molitvi (A. Č i č i ć ) .......................................................23 U Velegradu (A. Č ič ić )................................. Uskrsnuće (Anka T o p ić e v a )..........................................49 Uz XXV-godišnjicu „Seraf Perivoja" (Dr. Tugomir A la u p o v ić )................................... Znadem da sva mora držiš (Dr. (jjuro Arnold) . . 7 Zvijezde i cvijeće (D r/G ju ro Arnold) . . . . 7o Članci. Čemu slobodna škola? (0. Krste Belamarić, pro­ fesor) .............................................. 17, 37, 59, 102 Djelo izvanredne vrijednosti (O Petar Grabić; 5, 23 Dr Bazala o slobodnoj volji (O. Petar Grabić) 145, 163 Franjo AsiŠki, svetac Euharistije (Dr. fra Karlo E te ro v ić )...........................................................1, 20 Iz neobjelodanjenih bosanskih klasika (Dr.Jelenić) 133 Iz prošlosti crkve sv. Ivana Krstitelja u Kr. Sutjesci (Dr. fra Franjo Blažević) . . 70, 81, 99 Iz sarajevske tržnice (Dr. B la ž e v ić )..................... 166 Kritika i protukritika golgotske žrtve (0 . Petar V la š ić ).................................................................33 Modernisti i kršćanska apologetika (U. Talija) . .1 8 2 Motu Proprio Pape Pija X. .........................................161 Najnovija prepirka o Isusu (0. Petar Vlašić) . .5 , 23 Neuspjeh jednoga novoga protubiblijskoga sistema (0 . Petar V l a š i ć ) ......................................129, 150 Osvrt na o. Radoslava Glavaša „Život Isusa Krsta" (Dr. Fra Leon P e tr o v ić ) ..................... 26, 43, 74 Postanak i evolucija „Seraf. Perivoja" (Dr. Jelenić) 178 Pokus književnog društva u Bosni god. 1868 (Dr. Jelenić).................................. . . . 25 Strana Religija i čovječanstvo (F. F. S l a v i ć ) ..................... 117 Savremena periodična štampa hrvatskih Franjevaca 188 Socijalna važnost Trećega reda za današnje prilike (Fra Eugenije M a tić ).................................. 113, 134 Socijalni nazori Andrevva Carnegie-ja (Fra Eugenjje M a tić ) .................................................................... 84 Ulomci iz socijalnog djelovanja bosanskih Franjevaca (Dr. fra Franjo B la ž e v ić )..................................119 Zanimivi sud modernog rabina (O P. Vlašić) . . 97 Zanimljivi ulomak iz'povjesti štovanja BI. Dj. Ma­ rije (0. fra Lovro M ih ačev ić)..................... 41, 49 149 Listak. Fra Grgo Martić Hrvat (A. Č ič ić ) ..................... 000 Hipoteze 177 čuvenoga materijaliste Cesara Lambrosa padaju ^Fra J. B i ć ) .......................................... 93 Izvještaj društva za gradnju crkve sv. Antuna u Sarajevu ................................................................ 108 Izvještaj „Jukića’ zbora franjevačke bogoslovne mla­ deži ulSarajevu za g. 1910.—I I ......................92 Julij br. Lav Kerval (0 . M. J . ) .................................. 171 Katolicizam u Francuskoj (Dr. Jelenić)................. 139 Književnost Franjevaca sv. Ćirila i Metoda (0. Miroljub P u k l e r .................................................141, 171 Luter i Kršćanstvo (F. E. M , ) .....................................125 Modernizam u Italiji (Dr. B lažev ić)............................. 44 Monarhija ili republika (Dr. B lažević)..........................12 Muslimani i biskup Šunjić (0. Markušić) . . . . 29 Nadčovječno junaštvo (0 . P. G . ) ................................ 169 Novi školski zakon u Belgiji (Dr. Blažević) . . . 75 0 . Alojzij Cvitanović ( X .) .............................................140 Osuda bez istrage (O. P G . ) .................................... 170 Pabirci iz socijalnog tečaja (Ferdo Krčmar) . . 90 Privilegium fori i Papa Pijo X. .......................... . 194 Pokus književnog društva u Bosni, god. 1868 (A. Č i č i ć ) ......................................................................191 Protivnici uvažuju Franjevca (0 . P. G .) ....................170 Silan požar u kraljevskom V is o k o m ........................192 S laži se nijesu udavili (0 . P. G . ) ............................ 170 Skotistički pokret u katoličkoj filozofiji (Fra J. B-ić) 13 Stogodišnjica rogjenja i 25-godišnjica smrti Franje Liszta (0 M. Jakovljević).................................... 155 �Strana Strana Katolička crkva u Sjedinjenim Državama . . . 143 Katolička crkva u prednjoj Indiji . . • .................... 47 Katolička štampa u J a p a n u ......................................174 KatoliŠtvo grada B e č a ............................................. 143 Knez Btilow kod Pape . « . . . • ....................... 30 Konzistorijalna kongregacija bosanskimFranjevcima 30 Kršćanstvo u T rip o lisu .............................................174 Lažni biskup .............................................................127 Milodari za gradnju crkve sv. Antuna u Sarajevu 1910.-1911......................................................... H l Ministar Canalejas i r e d o v i .......................................46 Vjesnik. Mostarski biskup.......................................................... 78 A doracija................ 46 Najglasovitiji govornik u južnoj Americi................. 175 Najnovija statistika Bosne i Hercegovine . . . . 78 Akademija u čast Škotu ........................• . . . 174 Najnoviji „Motu Proprio" Pija X. . • ................. 126 Američka zlatna ja b u k a ............................................127 Napredak crkve u Sokolinama.................................158 Antunovo u S arajev u ............................................... 94 „Naprednjaci** ponovno osugjeni kao protivnici vjere 196 Apostolski d e l e g a t................................................... 30 Naš „N apredak".............................................. 157, 195 Apostolski delegat u B o s n i ................................... 76 Naša slika...................................................................... 15 Bibliotheca Hieronymiana................................... 197 Nečista savjest..............................................................46 Biskup Marković u Sarajevu................................. 14 Bivši general franjevačkog reda postonadbiskup . 174 „Ne da mi ovo!“ .................................................... 196 Blagoslov franjevačke crkve u J a j c u ......................157 Nedjeljni počinak v o jn ik a .........................................110 Bogoslovni tečaj za naobnženo ženskinje . . . . 46 Nekroiogij živ im .........................................................174 Nemaju bogoslovne književnosti . . . . . . . 110 Bossuetov s p o m e n ik ........................................... 143 Nova vjera Božična alokucija sv. Oca kardinalim a................14 . . L4 Novi austrijski poslanik u V a tik a n u ..................... 77 Car Vilim II. katolik? .................................... 78, 157 Novi odlični trećoredci u Zagrebu ................... 77 Crkva sv. Antuna u S a r a je v u .................... Čudotvorna slika BI. Dj. »Majke milosti« na Trsatu 95 Obraćenja . . . 126 Obnova crkve u T o lis i.............................................. 77 Čuvajmo starine!................ . . 30 O b z n a n a ..................................................................... 78 Da li će Papa napustiti Rim? . . . 142 Odgogjena hodočašća................................................ III Dalmatinski Franjevci pred sudom . 196 Organizacija gimnazijalaca na T rs a tu ....................... 77 Deklaracije kongregacije za redovnike Devetnica Bezgrješnom Začeću . 197 Papa Pijo X. kardinalu Fischeru...............................29 Dr Ante Bauer imenovan biskupom • . . . 14 Papa Pijo X. o nasljedstvu a p o š to la ....................... 78 45 Dva fra A ugustina....................................... 77 Papa Pijo X. opet proti sekularizaciji redovnika Engleska se povraćak Hristu .. ................................. 126 Pastirski list grko-nesjedinjenog biskupa o sjedi njenju Crkava............... • .......................... 30 Esperanto ij katolici.................................................. 143 77 Fra Miroljub P u k l e r ................................................. 143 Pjesnik, koji se divi sv. Franji........................... Franjevac budući kardinal......................................... 174 Pjesnik žumberačkih elegija o „Seraf Pirivoju" . , 94 Pod zaštitom, a ne pod kontrolom....................... 126 Franjevac imenovan nadbiskupom ....................... 77 Poglavica Bosne i Hercegovine osvjedočeni katolik 110 Franjevac izum itelj......................................................46 Portugalska vlada u brizi . . • ........................... 143 Generalov k o m is a r........................................... 78, 95 Portugalski katolici prosvjeduju ,• ..................... 15 Hajka na b is k u p e ................................................... 31 Hodočašće u A s i z .......................................................94 Posvećenje crkve u Kr. Sutjesci .* ....................... 127 .158 Hodočašće u sv. zemlju...............................................47 Posveta Marijine crkve u S arajevu................... Poziv na uplatu i p retp latu .....................................194 Instalacija.................................................................. 15 Ispravak ...................................................................95 Praktična sre d stv a ..................................................... 31 Izgubljeni plijen srpske »Prosvjete« . . . . . . . 196 Pravi uzroci žalosnih pojava na srednjim školama . 195 Iz kurije franjevačkog generala................................. 156 Prenesen novicijat . . . . ■ . • . • ................... 127 Iz najnovijega grčkoga u s ta v a ................................. 143 P rim ic ije ....................................................................142 Javna rasprava.............................................................. 45 Primanje u treći r e d .................................................197 Junaštvo jedne časne sestre . . . . • . . 46 Profesorski ispit . . • ..............................................46 Jurisdikcijonalni isp iti................... 111 Promjena generalnoga starješinstva franjevačkoga Kada će biti konzistorij ? ........................................... 15 r e d a ................... • ....................... • . . . . 174 Kardinal Vives у Tuto našemu redodržavniku . . 157 Promjena u redodržavi Bosne Srebrene................... 76 Katolička crkva u Engleskoj . . . . • ....................15 Raspored hodočašća za sv. ze m lju ........................... 78 Sv. Franjo Asiški ire n e s a n s a .................................... 190 Što je nama kršćanima sv.Pismo? (Dr. Blažević) 154 Temeljna načela starosemitskoga prava (0. Josip Markušić) .........................................................122 Tko je sastavio himnu „Tebe Boga hvalimo"? (Dr. Jelenić)................................................................... 28 Umjetnička izložba Gabriela Jurkića (Lj. D-ić) . .156 Zbliženje Vatikana s Kvirinalom (0. P. G.) . . .170 „Zdravo Kraljice * i „Spasi Kraljice" (Dr. Jelenić) 107 �Strana Strana Franjo Asiški (Dr. fra Karlo Eterović) . • . . . 80 Frohe Botschaft in der Dorfkirche (Dr K. Rieder) 176 Glasnik sv. F ra n je ................................................ 16 Katekizam trećega reda sv. Franje („Duns-Skot") . 80 Katolički Đak (Grgur Galović)............................ 80 Knjiga i pismo u našoj narodnoj pjesmi (Josip Mila k o v ić ).......................................................160 Kršćanske besjede (V uletin)................................ 48 Le antiche Leggende di Franctso di Assisi e la criticana Francesca di questi ultimi decenni (Antonio D emicheli).................................... 95 Lehrbuch der Kirhengeschichte (Dr. A. Knopferj . . 96 Lehrbuch der Moraltheologie (Dr. A. Koch) . . . 16 Melita del Naufragio di S. Paolo e 1’ isola Melada in Dalmazia (V. Palunko) . . • ................. 79 Molitvenik (Fra Angjeo N u ić ) ............................ 96 Nov život (Ljubomir Maraković).........................31 Obrana u borbi proti modernom bezvjerstvu (Nilkes) 176 Opuscula Ascetica Joanis Cardinalis.....................80 Pastoral Medizin (Dr. F. V. M. von olfers) . . . 80 Pjesme (Ivan Ev. Šarić)....................................... 200 Ponos od Bosne (Fra Branko Sirahimir Škarica . 158 Povjest ustanKa u Hercegovini i boj kod Stoca (Ni­ kola Buconjić)............................................... 176 Praktischer Kommentar zur Biblischen Geschichte (Dr. F. J. Knecht)....................................... 175 Pripovijesti (Matija Lisičar)................• ..................111 Književna smotra. A short Introduction to Franciscan Literalure . . 47 Psihologija (Dr. J. Stadler).................................... 96 Put k spasenju (fra Marijan Jakovljević. . . . . 200 A Tuscan Penitent ог the Life of St. Margaret of Rudimenta linguae hebraicae (Dr. Vosen — Dr. Kaul e n ) .............................................................. 176 Almanak Gospe Lurdske . . . ....................... i 60 Ćemu slobodna škola (Fra Krsto Belamarić) . . . 144 Slavni i zaslužni muževi: Makarska i Primorje. Iz­ let na Biokovo (Nikola A lačević)............. 15 Das kroatisch-serbische Schriftum in Bosnien und Slike iz omladinske duhovne pastve (Prof. Ferdo Hercegovina (Dr. Dragutin Prohaska) . ..198 H e ffle r).......................................................160 Da li su svi kršćani dužni čitati sv. Pismo (J. Marić) 175 Socijalna obnova u kršćansksm duhu (Dr. Dehon Das Missaleals Betrachtungsbuch (Dr. F. X.Reck) 160 „Jukić") . . > i ........................................... 175 Die Kunst zu leben (Fra A. M. W e iss).............96 Spasimo domovinu („Duns-Scott")..................... 80 Die Parabeln des Herrn (Dr. J. SchSfer) . . . . 160 Spomenica Josipa Rugjera Boškovića................ 144 Društvo sv. Jeronim a...........................................144 Sturm und Steuer (Dr Konst. Holi).....................96 Duhovne vježbe za redovnike i svećenike (0. Ber­ Th Кеу to the World’s Progress (Charles Stanton nard in Škrivanić........................................... 96 D evas).......................................................... 127 Dušobrižnik........................................................... 16 Vedri Danci (Josip M ilaković)............................200 Elementa philosophiae scholasticae (Dr Seb. Reinstadler . • .................................................. 160 Dopisnica uredništva. Enchiridion fontium historiae ecclesiasticae antiquae 16, 32, 80, 202 (C. K ir c h ) .............................................. ... . 16 Rastanak bivšeg poglavice Bosne i Hercegovine s Franjevcima...............................................94 Rasulo u luteranskoj državnoj c r k v i .................15 Redodržavnik Mišić odlikovan........................... 110 Regjenje.............................................................94, 111 Ruska vlada protiv papinskih naredaba............. 31 S T r s a t a ............................................................. 157 Saski knez Makso o sjedinjenju crk a v a............. 14 Spomenik od mramora o Franji Solanskom . . .175 Svibanjska pobožnost............................................77 Španjolska...............................................................15 Španjolski kralj i Euharistija.................................78 Tursko poslanišUo u Rimu? . . . • ............. 78 Umrli......................................................................127 U m ro......................................................................143 Uprava zbora »Jukić« za prvo polugodište. . . . 142 Valija odlikovan od p a p e .................................... 46 Velika gimnazija u T u z l i ....................................157 Visoki g o s t ............................................... .175 VVestminsterski nadbiskup o papinu suverenitetu . 142 Za II. hrv. kat. sastanak ......................................... 197 Za naobrazbu katoličkoga k l e r a ........................ 110 Zahtjevi kršćana u Turskoj . . . 94 Zaista ru s k i................................... . . • . . . 110 Zavjetovanje i oblačenje trećoređaca u Sarajevu . 71 �Urednici ,,S. P.“ i to na pročelju: VLflDIĆ, s desne Vladića: STRUK1Ć i MHRKUŠIĆ; a s lijeve: BRKOVIĆ i JELENIĆ. �186 Br. 12. - Serafinski Perivoj. 1911. opstanka neke više realnosti, čiji opstanak gleda ili njenu abstraktnu formulaciju. Ali taj vitalni prin­ cip imanencije da li je donapokon tako koban, kako Enciklika misli?« Modernistična ova obrana ne pomaže. Čitava modernistična obrana može se svesti na ove tačke: 1. Agnosticizam je u tomu, što se čovjek u svo­ jim filozofskim i religijoznim istraživanjima nagje pred nepoznaticom (i n c o g n i t u m), koja izbje­ gava analizi njegova uma . . . 2. Filozofsko znanje nije drugo, već tumačenje svemira prema nekim kategorijama, što su čovjeku prirogjene, u kojemu se zrcali duboka potreba naše akcije. 3. Religija je aktuelni osjećaj Božanstva, koji je u nama i u svemu 4. U svakomu znanju imade i konvencionalna i subjektivna. 5. Dokazi sredovječne metafizike mti čudesa i proročanstva ne vode nas k poznaji Boga: tamo nas može odvesti potreba našega mo.alnoga života i osjaćeaj Božanstva. 6. Božanski taj osjećaj je a nekom »i l a t i vn o m o s j e ć a j u « , koji nam kaže opstanak nekih viših sila u nedokučivoj tajni. 7. Pristajemo uz Kantovu kritiku, ali ne prista­ jemo uz njegove praktične postulate. Mi se tim po­ stulatima ne služimo, jerbo imadenio druge puteve, koji nas vode k Bogu, a ti su — i m a n e n c i 1a. Ova čitava modernistična obrana ne pomaže, jer smjer, kojim kušaju modernisti da nas privuku Bogu, a odaleče od agnosticizma, vodi nas ravno, što više, potiskuje nas u agnosticizam. Agnosticizam je dakle — a tako govore i sami modernisti — u tome, što se čovjek i na znanstvenom i religijoznom polju nagje pred nepoznaticom (i nc o g n i t u m), koja se izmiče analizi njegova uma, a ta je nepoznatica »t e r r e n u m n e u t r u m« i za filozofiju i teologiju. Kako nam dakle modernisti tu nepoznaticu objašnjavaju i rješavaju? Ako im se je izmaknuti a g n o z i, valja da privedu g n o s i . Oni nam ovu nepoznaticu, koju hoće da riješe, zamijenjuju drugom nepoznaticom, ništa manje tma­ stom, nego li je prva. A ta je nepoznatica » a k t u a l ­ ni o s j e ć a j B o ž a n s t v a « i » i l a t i v n i o s j e ­ ćaj , koji nam u nedokučivoj tajni kaže opstanak nekih viših sila.« Ovo su nepoznatice kažem ništa manje maglo­ vite od nepoznatice agnosticizma. Što je taj »a k t ue 1n i o s j e ć a j B o ž a n s t v a « , što li je taj »i 1a- t i v n i o s j e ć a j « ? Postoji li zbilja, možemo li mu povjerovati? Na ovo nam naš um ne može ništa odgovoriti, jer mu je to sve obavilo nedokučivom tajnom. Neka se isporedi ova modernistična tajna sa » n e p o z n a t i c o m « agnostika, koja se izmiče analizi ljudskoga uma, kakva će se granična crta moći prevući izmegju ove dvije nepoznatice. Nepoznatica ostaje i na jednoj i na dugoj strani: obe nepoznatice, koje izbjegavaju analizi ljudskog uma, obe nepoznatice, koje se svrstavaju u kategoriju nepoznatica. Agnosticizam zove nepoznaticom, jer se izmiče analizi ljudskoga uma; a modernisti isklju­ čuju svaki utjecaj ljudskog uma na njihovu nepoznaticu i poriču, da ona može biti njegova elaboracija. I modernisti dakle i agnostici poriču utjecaj uma, a to je bitna nota agnosticizma, dosljedno izmegju jednih 1 drugih пе može biti bitne razlike- S t0^ - sve- štj modernisti navode, da sa sebe izbrišu notu agnosticizma, neuspješno je: to su samo riječi, u suštini oni nostici i nužno su agnostici. Interesantnije je to, što tim prestaje i potreba i korist modernističke apologetike, ako se obazremo na njihove premise, koje oni pretpostavljaju ili na bazu, na koju se oni postavljaju. Modernisti uvlače u filozofiju i u religiju subjektivizam. Ako je — a to čisto govore moder­ nisti — filozofija znanstvena, dokazala da imade konvencijonalizma u svakoj znanosti, ako je psiho­ loška analiza otkrila subjektivne elemente i perso­ nalne, koji utječu u stvaranje abstraktne spoznaje; kakve više koristi i potrebe možemo očekivati i tra­ žiti od apologetike, koja je čitava oslonjena na subjek­ tivnim elementima? Cijela ta apologeticna zgrada može vrijediti samo za onoga, u komu se razvija ta subjektivna spoznaja, na drugoga ne može utjecati, jerbo je tu sazidan debeli mir subjektivizma, koji dijeli jednoga od drugoga. Neuspješnost modernistične apologetike odsjeva i odatle, što modernisti prihvaćaju Kantonu kritiku, a zabacuju njegove praktične postulate, pa te praktične postulate zamje­ njuju nekim drugim postulatima, koji manje vode k istini, nego li Kantovi postulati. Taj je postulat — po modernističnom mišljenju — »i m a n e n c i j a«, to jest neki slijepi, subjektivni osjećaj Božanstva. Pa misle li zbilja modernisti, da je ta njihova »i m a n e n c i j a« nešto krepčije od Kantovih prak­ tičnih postulata? Modernisti morali bi napustiti svoju imanenciju s istoga razloga, radi kojega odbijaju Kantove prak­ tične postulate tada, kada bi njihova imanencija bila dajbar toliko krepka, koliko i Kantovi postulati. Ali njihova imanencija nema ni toliko krepčine. I evo za što. Kant sa svojom kritikom prerezo je žile �Modernisti i kršćanska apologetika. umovanju ljudskomu — a to je učinio, jer se je abuziro dogmatizmom. On je tada uvidio, da mu etika ostaje bez oslona, jer je on oduzeo racijonalni temelj onim nekim istinama, bez kojih etika ne može opsto­ jati; a to su Božji opstanak, sloboda, ljudska neumrlost duha. Kant da spasi etiku i socijalni poredak, proklamiro je: valja pripustiti kao stalne, ujamčene principe: opstanak Božji, neumrlost duha, slo­ boda ljudska. Kraće: ove postulate — ako i nijesu znanstveno dokazani — valja ih pripustiti. Kazo sam, kada bi modernistična »i m a n e nc i j a« imala bar toliko krepčine, koliko Kantovi po­ stulati, morali bi je modernisti zabaciti, s istog raz­ loga, radi kojega zabacuju Kantove praktične postu­ late; ali ta »i m a n e n c i j a« ne ima ni toliko krep­ čine. Kant je dakako pogriješio, kada je zanijeko ovim postulatima znanstvenu vrijednost, a do toga ie došo, jerbo se nije htio zadovoljiti dogmatizmom, već je htio tražiti, što nije mogo ni smio. Naćelno Kantovi postulati — i u njegovoj teoriji — nemadu pozitivne znanstvene vrijednosti; ali im se može poricati neka negativna vrijednost. Ta negativna vrijednost u tomu je. kada se pretpostavi da istinita nauka ne dovlači sobom kobnih posljedica praktifnih. Ako dakle iz jedne nauke protječu štetne poslje­ dice, ta nauka nije ispravna: ona valja da bude kriva, valja je zabaciti. Sa ovom pretpostavkom Kartovi postulati po­ stižu snage ovako: kada se zaniječe opstanak Božji, neumrlost duha, sloboda ljudska, oduzimlie se etici oslon; a kada etika u narodima oslabi ili se poruši, valja da se rastepe i društvo, pa tim da zaredaiu sve nemile posljedice. Ovakove posljedice prak­ tične ne mogu teći — prema postavljenom principu — iz istine, dakle nije istinit princip, da Boga nema, da sve svršava rasulom našega tijela, da je ljudska volja sputana gvozdenim obručom nužde. S toga kontradiktorna propozicija ovim propozicijama valja da odgovara istini. Kantova argumentacija sličila bi indirektnoj ar­ gumentaciji logičnoj, koja se zove e х a b s u r d i s, premda joj ne odgovara na dlaku. Ali modernisti na što će osloniti svoju i m aпе n c i j u, to slijepo čustvo Božanstva? Na ljudsku narav možda? Ali ako upitamo naše iskustvo, ono će nam kazati, da pojam Božanstva običajno dobi­ vamo izvana — odgojem, poukom, naročito u djetinstvu - da tu nauku, što poprimimo preko auktoriteta, možemo i znanstveno dokazati pretpostavlja­ jući neke principe, što tu trebaju, kao u svakoj znan­ stvenoj demonstraciji, jer nikakove znanstvene de­ 187 monstracije ne može biti bez osnova, a to su prin­ cipi. Iskustvo nam kaže i narav, da kada taj pojam o Božanstvu mi ne bi stekli preko tugje riječi (auktoriteta), mogo bi ipak čovjek svojim umovanjem naslonjenim na empiriji iz poznatih nam stvari i osjetilnih zaglaviti na opstanak nekih bića, koja iz­ bjegavaju osjetilima, al ipak ne možemo kazati, da su manje realna, nego li je ono, što nam pada pod naša osjetila. Ova mogućnost, da se naime čovjek dovine do spoznaje, nešta što mu nadmašuje osje­ tila i što nadilazi rad ovim redom, u komu žive, ako se ne bi mogla protegnuti na svakoga pojedinog čo­ vjeka, može se protegnuti na kolektivno ljudstvo, hoću reći na neke obdarenije umove, koji bi otkrili te metafizične istine i naveli razloge, koji bi mogli udovoljiti ljudskomu umu. Razlog je shvatljiv, jer sve ljudske inteligencije nijesu poredane jednako na jednoj orizontalnoj crti, već na krivulji, koja se diže ' sPllštava: izme^ u inteligencije i inteligencije imade katkad 0j j 0mni'' razlika- 0vo možemo raziasn,tl isporegjivanjem istraživanja prirodnih znanosti, cisto racijonalnih - - kakove su matematičke, i mješovi­ tih, kakove su prirodne udružene sa matematičkim. A1 . „ . , Ako svakl p'! e ,'п’ 00v)ek пе svojom umnom naravnih za­ snaS°m oprijt . > spoznaje ne i kona, ipak drugi to mogu ili više takovih. Ovo nam potvrgju'e historija prirodnih znanosti u opće. Sto su otkrili na polju geometrije i fizike Pitagora, Arhimed, Oalilej, Euler, Newton i drugi, nadmašuje ja­ mačno umnu snagu dobra dijela ljudstva, koji je bio. koji je sada i koji će biti. Sto vrijedi za empirijske znanosti i čiste matematike, to isto vrijedi za meta­ fiziku i religijsku znanost. Obdarenije i jače inteligencije mogu — a da ništa i ne prime preko tradicije — elaboracijom svoga uma i empirijskim istraživanjima doprijeti dn prvoga uzroka iliti — kako bi moderna filozofija kazala do viših energija. A i ovo nam potvrgjuje povjest filozofije, ako se samo odatle izuzmu skeptici, agno­ stici i njima srodni modernisti. Ovo nam govori narav i empirija. No, može li modernistima narav ili iskustvo ka­ zati taj »i n t u i t« (vigjenje) Božanstva, što ga čoviek u sebi nosi? Ja mislim, da ne. $to pojam o Božanstvu mi ^adn imađemo, koji kao nekako prirogien nam je na­ ravi; ali odatle ne slijedi da taj pojam klija iz toga »i п t u i t a«. Slijedi, da je taj pojam tu i ništa drugo Da je pojam o Božanstvu »i п t u i t« u ljudskoj naravi ,svaki bi ga čovjek imo; ali čini se — pa i prema modernističnom mišljenju — da ga svak nema. Modernisti pišu u svomu » P r o g r a m u « (o p. ci t . s t r . 115.). Matematik, kao matematik, �188 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1911. može i ne uživati u jednoj armoniji, u kojoj će uživati muzik. Ali s toga, što matematik ne osjeća armonije, ne slijedi, da tu armonija ne postoji re­ alno.« Ovako pišu modernisti. Mogo bi dakle — prema njihovu mišljenju — negdje i nepostojati taj intuit. Ovaj slučaj kazo bi, da »i n t u i t« nije ima­ nentan ljudskoj naravi, jer što je imanentno ljudskoj naravi, to valja da bude ondje, gdje je narav, već da joj je dodat izvana ili odgojeni, ili auktoritetom ili samostalnom umnom elaboracijom. Narav može biti bez onoga, što joj poslije nadolazi, premda o ovomu pojmu, o komu je govor, faktično takvih slučajeva neće biti. Radi ovih razloga modernistična »i m a n e nc i j a« pada, i tim se kaže čak slabija, nego li su Kan-tovi praktični postulati, koje su htjeli modernisti zamijeniti svojom »i m a n e n c i j o m«. Dr. Gjuro Arnold: Pred B ožić. Sunce sada Za goricu sjeda A krajem se < Seta večer bi To su oni dani I večeri tije, Gdje se ljudsko srce S preobilja smije Gdje svak zv’jezdu Sto no rodi Hrista, Da mu zadovoljstvo Još i krunom blista; I gdje morem tihim Mirisa i sjaja Vraćaju se čaši Izgubljena raja. To su oni dani, Gdje no budnem d’jete I ako sam blizu Svog života mete. * — * X Savrem ena periodična štam pa hrvatskih Franjevaca. Kad senior hrvatskih franjevačkih listova slavi mali jubilej, to slavlje nema značenja samo za njega, nego za sve novinstvo hrvatskih Franjevaca; svi bo njihovi listovi ili su od »Serafinskoga Peri­ voja« nadahnuti, ili su počeli živjeti, ugledavši se u »Serafinski Perivoj«. Zato nije bestemeljno, baciti ovaj put letimični pogled na pokret i stanje naše fra­ njevačke periodične štampe. Nepovršan motrioc može opaziti, da je od kako datira ujedinjenje i reformacija franjevačkoga reda (1898.), zastrujio neki svježiji i krepčiji život kroz žile toga reda. Ne spominjem unutarnje približenje reda duhu sv. Franje, niti njegovu intenzivniju djelat ^st na polju religijoznom i socijalno-karitativnom, nego ovdje ističem napredno kročenje reda u pro­ svjeti., Ne treba nam ići dalje od naših hrvatskih redodržava, jer vidimo u svakoj neku plemenitu utakmicu u naobrazivanju svoga redovničkoga po­ mlatka i usavršivanju u znanosti nekih sposobnijih članova reda Tu gotovo svaka redodržava ima svoje srednje i isoke škole, na kojima djeluju vla­ stiti sinovi, neki usposobljeni na prvim emporijima znanosti, a neki privatnim trudom nadoknadili for­ malnu habilitaciju. Pa i megju učećom franjeva­ čkom mladeži opaža se mnogo napredniji polet za solidnim znanjem. Za mjerilo ovoga zanimanja s knjigom svakako može služiti franjevačka štampa, koli književna, toli novinska. Nijesam pak preduzeo tu zadaću, da osvjetlim književnost hrvatskih Franjevaca, nego samo novinstvo. Priletio sam najpre pameću hrvatsku katoličku štampu, pa sam se uvjerio, da mogu ustvrditi: ni­ jedan corpus kod nas nema brojem obilnije perio­ dične štampe, nego franjevački red. Ima šest časo­ pisa i jednu reviju za propovijedi. Pred nekoliko godina bilo je 130 listova, što ih izdaju Franjevci po cijelom svijetu u 14 jezika, najviše u francuskom (30); ali nije razmjerom narodnosti ni hrvatski jezik zaostao sa svojih 7 listova. Ti listovi jesu: » S e r a ­ f i n s k i P e r i v o j « (Sarajevo, » D u š o b r i ž n i k « (Varaždin), » G l a s n i k s v F r a n j e « (Zagreb), » K r š ć a n s k a O b i t e l j « (Mostar), »A n g j e o Č u v a r « (Ilok), » G l a s n i k s v. An t e « (Visoko), » E u h a r i s t i č n i G l a s n i k « (Zadar); dakle po jedan franjevački list u svakom glavnome gradu hr­ vatskih pokrajina, osim u Osijeku. » S e r a f i n s k i P e r i v o j « , pri svom osnutku skroman i šarolika sadržaja listić, danas je strogo znanstveni list hrvatskih Franjevaca, koji se u zad- �Savremena periodična štampa hrvatskih franjevaca nje vrijeme bavi pretežno bogoslovijom, (samo bi bilo poželjno, da je ova bolje zadahnuta franjevačkom školom); nu zastupana je i filozofija, socijologija, historija, te kronologija cijele franjevačke obitelji, »Serafinski Perivoj«, koji je proživio razne faze i programa i imena, može danas zadovoljstvom gledati na preživjelih 25 godina, a još zadovoljnije na svoj sadašnji život. On se je svojim sadržajem digo na dostojnu visinu, okupivši oko sebe za suradnike ponajvrsnije naše franjevačke pisce; naše sinove muza, ali nerijetko možemo naići na vješto pero i kojega odličnog lajika, većinom prijatelja franjevačkom redu. »Serafinski Perivoj« steko je u našem naučenjačkom svijetu znatan ugled, te ga neki, vrlo mjerodavni, ubrajaju megju najbolje stručne listove kod Hrvata. To može biti samo na diku redu, a na pobudu njegovome zauzetnom uredništvu! » D u š o b r i ž n i k « jest smotra za katoličke propovijedi. Već joj teče 16. godište. Ona unaprijed donosi propovijedi za sve nedjelje i blagdane u mjesecu. Kad se uzme na um, da velik dio današnjega zla i liberalizma dolazi od manjkava, površna, nesavremena naviještanja riječi Božje, moći će se onda shvatiti važnost ovake periodične smotre, koja svećeniku donosi gotovu gragjti za propovijedanje. »Dušobrižnik« donosi propovijedi — a nekad i nacrte — od čuvenijih naših propovjednika, koli redovničkoga, toli svjetovnoga svećenstva. Te propovijedi za naše su slušateljstvo prikladnije, što su sastavljene prema duhu, potrebama i prilikama našega naroda i kraja. »Dušobrižnik« je prije izdavo i priloge, kao: tumačenje katekizma, duhovne vježbe, svibanjska pobožnost itd. Svakako je bilo smiono poduzeće, pokrenuti ovaki časopis za malo­ brojno čitateljstvo, — a k tome smo ili još imali istoga smijera — no ipak se je »Dušobrižnik« uzdigo nad druge i posto glavnim glasilom za hrvatske pro­ povjednike. Dužnost je zato svega hrvatskog sve­ ćenstva čuvati, da se njegov »Dušobrižnik« ne uguši u moru financijalnih neprilika, koje ga tište, ko mnoge hrvatske listove. Treba nam imati jednu, i dosta je jedna smotra za katoličke propovijedi. Ostali naši franjevački časopisi namijenjeni su prostome puku, — odraz demokratskoga duha si­ nova sv. Franje. Svi su ti, osim »Glasnika sv. Frane«, postali poslije reformacije reda, što pot­ krjepljuje moju gornju tvrdnju. Što da reknem uopće o svrsi franjevačkih pučkih listova kod nas? Po njima sinovi divnog Asižanina nastoje nadokna­ diti kod naroda svoju živu riječ, — kud naime ne mogu oni, može njihov list. Poimajući hrvatski Fra­ njevci važnost i korist štampe u današnje doba, pregnuše oko nje, da tom sjajnom i toplom zubljom m razbijaju mrak bludnje i led zloće, da šire duh Isusa i sv. Franje, socijalnog reformatora, da podržavaju megju našim milim pukom staru tvrdu vjeru i uzornu bogoljubnost. Ovi iranjevački listovi zalaze svuda, gdje ima Hrvata; ne samo naime po hrvatskim dubravama, nego po svim onim dijelovima svijeta, kamo borba za kruhom odagna našu mnogu djecu, Svakako je utješljivo, jer ovi tražeći i u daljini svoje vjerske listove, pokazuju, kako ostaju odani djedovskoj vjeri i materinoj riječi! Ukupni broj predbrojnika na franjevačke listove kod nas iznosi - kolko sam se mogo informirati — oko 15.000 osoba, a đa­ kako peterostruko tolko čitatelja. Osim općenite svrhe imaju spomenuti franjevački listovi svaki svoju posebnu svrhu i smijer. Evo toga ukratko: »G 1a s n i k s v. F r a n e«, osnovan 1895. Prije je nosio ime »Ružičnjak sv. Frane«, i to sve do ove godine. Bio je prvotno glasilom za gradnju crkve Marijine na Trsatu i u drugom redu organom 111. reda. Od ove je godine s promjenom imena izrazitije istupio sa svojim programom: podizanje 111. reda; dakle sad je čisto trećoredski list za hrvatske katolike. Glasnik sv. Frane« nastoji provesti organizaciju trećoredskih općina u Banovini, poput one u njemačkim zemljama, te izvješćuje o radu toga smijera. Pohvalno je, da donosi, kao za uzor, opširnije izvještaje o trećoredskim konferencijama, što ih priregjuju Franjevci u Zagrebu. Ne bi li doži­ vjeli, da na ove uže sastanke nastupe širi, dapače sveopći sastanak za hrvatske trećorece — o čemu se je pogovaralo —, što bi istom razmahalo krila 111. redu kod nas. » K r š ć a n s k a Ob i t e l j « . 1899. pokrenuše ju Franjevci u Mostaru, najviše za bosansko-liercegovački puk. Nije imala zaokruženog programa, ali se ipak trsila donositi štivo, koje bi odgovaralo nje­ zinu naslovu — obitelji i za obitelj. Prvo svoje desetgodište bila je »K. Obitelj« .skroz religiozni list; nu od lani s no.vim uredništvom počela se ba­ viti pomalo i profanim stvarima te đogagjajima. 'Гај dvostruki smijer ne može se odobriti, nego bi po mome skromnom mnijenju bilo probitačno, da »K. Obitelj« promijeni svoj program i pretvori se u posve profani kršćanski list za bosansko-hercegovački katolički puk, kojemu takov listić neophodno treba u razvijenijim danas prilikama političkim, kao što sve ostale hrvatske pokrajine imaju po koje pučke kršćanske novinice. Ovaka reforma najzgod­ nija je baš ovome list, jer joj je najbliži i sadržajem i naslovom, a listu bi bez sumnje osigurala procvat i raširenje. »A n g j e o Č u v a r«. Počeo ga je izdavati g. 1901. O. Mladen Barbnrić, te je listić za njega, kao �190 Br. 12. — Serafinski Perivoj — 1911. urednika i nakladnika, još i danas privezan. List je, kao svi ostali naši listovi, mjesečnik. Jest nabožnozabavni list za mladež pučkih škola. Po uregjivanju i opremi vidi se, da urednik razumije dječinju dušu. »Angjeo Čuvar« čita se, mislim, najviše po Slavoniji, pa i od srednjoškolaca. Svakako je dobro, što našim nevinim početnicima u učenju imamo dati u ruke neokaljano periodično štivo! » G l a s n i k s v. An t e « . Reko bih, da je mo­ ralna potreba pokrenula ovaj časopis. Nevjerojatna je ljubav, koju goji prema Svecu čudesa naš pleme­ niti puk, navlastito u Dalmaciji i lierceg-Bosni. Da se taj ljubavni žar ne samo podrži, nego još više raspiri i raširi, te blagoslovi miloga Sveca nad dragi nam narod što obilnije privuku: nakanili su bosanski Franjevci izdavati glasilo sv. Ante. Tu spasonosnu nakanu i ostvariše g. 1906. List narodnog milje­ nika na nebu prigrljen je od Hrvata to Ikom susretljivošću, da danas broji sam on čitatelja, blizu kolkn svi ostali franjevački pučki listovi ukupno; tolko sc je ubrzo raširio, da se on danas štije, kako u S ara­ jevu, tako u Clevelandu; kako u Zagrebu, tako u Australu; kako u Spljetu, tako u Kitaju; kako u Osi­ jeku, tako u Misiru; kako u M ostar , tako u Bugar­ skoj. Ničemu se drugome ne može pripisati širenje ovoga lista, kolko onoj čarobnoj moći, što ju u sebi krije samo ime nad sve simpatičnoga Sveca, i snažni njegov zagovor kod Boga. Glasniku je, istina, prva svrha: širenje pobožnosti prema sv. Anti, što čini člancima, pjesmama, objelodanjivanjem primljenih po Njemu milosti; ali nije isključio iz svoga programa pridizanje religijoznoga duha u našemu narodu svim mogućim sredstvima: raznostranim nabožnim šti­ vom, vijestima, beletristikom, ilustracijama. U listu ima posebni odsjek za miljenicu sv. Ante — mladež a zove se »Ljiljan sv. Ante«. Po tome »Glasnik sv. Ante« može udovoljavati svim zahtjevima pučkoga religijoznog časopisa. »E u h a r i s t i č n i G l a s n i k « jest istom tro­ godišnje čedo megju listovima franjevačkim. Kako ga je pokrenula ljubav prema presv. Euharistiji, tako mu je i prva zadaća: nijetiti poput Vestalke oganj ljubavi prema ovome najbožanstvenijem Otaj­ stvu ljubavi. Svoju svrhu postizaje »E. Glasnik« donoseći nježna razmišljanja i pjesmice o presv. Eu­ haristiji, te životopise velikih štovatelja Euharistije, opisujući Erharistične pobožnosti i svečanosti, kao: osnutak društva za svagdanje klanjanje i društva malenih podvornika. »Euharistični Glasnik« je za­ pravo utemeljitelj tih društva po hrvatskim kraje­ vima i glasilo svih euharističnih bratovština, napose dviju spomenutih. Buduć su ove bratovštine presagjene većinom iz Italije, to se i u »Euharističnom Glasniku« opaža neki duh gledanja na Italiju. Ovo je samo u bitnosti pregled periodične štampe kod nas, hrvatskih Franjevaca. No proma­ trajući prilike naše franjevačke žurnalistike napose, a hrvatske religijozne uopće, dolazim do mnijenja, da u nas vlada hiperprodukcija ove štampe. Nema r naime razmjera megju kontigentom čitalačke publike i obiljem periodičnih publikacija; :ili možda bolje rečeno :jiem a proporcije megju konsumentom i pro­ ducentom sve štampe. Trebalo bi uzet u obzir anal­ fabetizam i siromaštvo našega naroda; treba uzet u obzir, da se njegovoj duševnoj potrebi može udo­ voljiti s jednim solidnim nabožnim listom, kolko i sa tri: pa ga zato ne bi smjeli preopterećivati sa mnogobrojnim listovima. Ne samo da za još dugo vremena ne bi bio nuždan kakov novi list za puka, nego bi bilo korisnije i opstojeće reducirati, ili s dru­ gima fuzionirati; td i onako mnogi životare, te samo izlaze, da se broji. A ne bi bilo bez koristi pove­ ćati zato profanu kršćansku štampu kod nas, koja je brojem vrlo kukavna. Ovaj predlog valja objektivno i zrelo shvatiti, a ne krivo uzeti. Da bi se nešta u ovome smislu reformirala naša štampa, ne može išta pojedinac, nego svi, ili većina onih, kojih je ta stvar. Kod nas se još i ne pomišlja na sastanak ka­ toličkih novinara, koji bi jedini bili mjerodavni nešta slična izvesti, organizaciju naše religijozne štampe provesti, megjusobno uloge razdijeliti itd. Tome bi možda bila najprijatnija zgoda na II. hrvatskom ka­ toličkom sastanku, o kome se počelo po našim no­ vinama nešto šaptati. Bože, podupri!1) L IS T A K . Dr. Blažević: Sv. Franjo Asiški i renesansa. Godine 1876. bi na uspomenu velikog borca za slobodu katoličke Crkve u Njemačkoj Ivana Josipa pl. Gbrres-a usta­ novljeno i po njemu prozvano društvo: Gorres- Gesellschaft. Društvu je svrha njegovati znanost megju katolicima u Njemačkoj. Od *toga si je vre­ mena do danas rečeno društvo svojim znanstvenim radnjama, knjigama, te pomaganjem sjeromašnih ‘) Na želju pisca, ostavili smo nepromjenjen pravopis. �Listak. učenika veliki glas i ugled postiglo. Svake godine imade se držati glavna skupština, na kojoj se o broju članova, izdatim djelima, te stanju blagajne potanko izviješće daje. Ovogodišnja glavna skupština u to­ liko nas zanima, u koliko je na njoj bilo govora o sv. Franji. Profesor na freiburškom sveučilištu dr. Gustav Schniirer — koji je prije nekoliko godina krasni ži­ votopis sv. Franje izdo — i ovom je prigodom za predmet svoga govora uzeo sv. Franju, dotično njegov odnošaj prema renesansi. Mnogi su naime držali, da se sv. Franjo od renesanse rastaviti ne da, da je on njezin bar preteča bio. Govornik megjutim dokazuje protivno, a publika ga burnim pljeskom nagragjuje. Njegov krasni govor dono­ simo u izvatku. Sabatier i Thode, veli rečeni profesor, u svo­ jim djelima o sv. Franji, kušaju, da dokažu, da je svetac više naginjo renesansi, nego svome t. j. srednjem vijeku. Ali da se ovo dokaže, najprije treba znati u čemu je bitnost renesanse. Ova se pak ne sastoji u uskrišenju stare kulture, niti u indi­ vidualnoj izobrazbi ljudi. Renesansa se naprotiv ima da smatra plodom pokreta za napredak kulture, koji se već u XII. vijeku opaža, a prouzročen je go­ spodarskim napretkom talijanskih gradova, iza kako je islam iz srednjeg mora potisnut. Ušljed raznih momenata, Kao i ušijed toga, što su si mnogi gradovi neke zadaće preuzeli, koje je do toga vremena Crkva vršila, stvori se neka vrst opreke prema Crkvi. Treba nam samo spomenuti gradske škole i gradska sveučilišta. Ovo je dopri­ nijelo, da su svjetovnjaci u opreku sa svećenstvom došli. Renesansa, znači nadalje malaksanje sta­ rog zadružnog duha, koji je u srednjem vijeku vlado. Stare je vjernosti nestalo. Talijanska je renesansa doba državnog nezadovoljstva i prevrata. A sad se pita, kakovo je stanovište prema ovim novim pri­ likama zauzeo sv. Franjo. Raskošnosti renesanse suprotstavio je sveti Franjo potpuno sjeromaštvo. Izboru govorničkih oblika, kao što ih je renesansa gojila, pokazuje sv. Franjo svoju odvratnost. I dok su glavni čimbe­ nici renesanse jezik tako jednostrano odgojili, da su radi toga često puta na sadržaj posve zaboravili, dok su njemački učenjaci svoja imena latinskim za­ mijenili i uporabom latinskog jezika, jaz megju naobraženim i nenaobraženim, koji još i danas opstoji, stvorili, dotle je Franjo to sve zabacio, a osobitu si je odliku time steko, što se je obično pučkim jezi­ kom služio. Пок je renesansa zadružni siniso gu­ šila, dotle ie Franjo ovim zadružnim duhom napu­ njen bio i time stare redovničke ustanove novim 191 duhom zadahnuo. Neki bi htjeli, da nekom vrstom religioznosti Franju s renesansom spoje. Istina je, da se Franjo u prvom redu srcem Bogu obraća, i na našljedovanje Isusa potiče. Ali time nije Franjo došo u opreku s Crkvom, niti se to može današnjim protucrkvenim subjektivismom nazvati. To nam najbolje razjašnjuje jedno mjesto u Franjinoj opo­ ruci: »Gospodin mi je takovu vjernost prema kato­ ličkim svećenicima dao, da bi ih slijedio, i kad bi me progonili.« Iz svega toga slijedi, da ništa nije nepravije, nego Franju pretečom renesanse činiti. Naprotiv, njegova sama pojava nije drugo do li re­ akcija proti novim tendencijama, koje se u rene­ sansi svršuju. On ne stoji na početku renesanse, nego na svrhi kulturnog razvoja, koji se skroz i skroz protivi renesansi! A. Čićić: Pokus književnog društva u Bosni, god. 1868. Pod ovim naslovom izašo je u S. Perivoju, br. 2. god. 1911., omanji članak od dra. Jelenića. Glavna miso članka jest, da se je u Bosni osnovalo književno društvo, koje bi imalo pred očima niži puk, jer po­ stojeća »Matica Ilirska« u Zagrebu nije udovoljavala prosvjetnim potrebama prostoga naroda u Bosni, buduć da je bila nešto više iznad njihova shvaćanja i kulturnog nivoa. Zato je najviše nastojanjem biskupa Vujičića osnovano novo društvo, kome je bio prvi predsjednik fra Grgo Martić. Dr. Jelenić iznosi jedan poziv ji taj zbor, što ga je Martić pošlo na o. fra Iliju Ćavarovića. Sami poziv može se čitati u S. Perivoju na označenome mjestu. Dr. Jelenić veli, da je društvo osnovano za Bosnu, a to se isto još jasnije razabire iz Martićeva poziva, pa bi i književ­ ni plodovi na svjetlo izlazili u knjizi pod imenom »Bosanska književnost«. Ovaj megjutim pokušaj je zašto; a glavni uzrok zastoju imo bi biti osnutak sličnoga društva u Zagrebu pod imenom »Društvo sv. Jeronima«. Po nalogu o. gvardijana dra. fra Danijela Bana uregjujući ja pismene stvari fra Grge Martića, kojih, osim njegovih uskih djela, što su u rukopisu, neima bogzna koliko, naišo sam na jedno pismo, što ga 16. 9bra (novembra?) 1868. pošlo Martiću iz Mostara Fr. Angelus Episcopus, a na omotu vlastoručno Mar­ tić je notiro: u D r u š t v o B i s k u p K r a l j e v i ć . Ja ne ću da nadodajem svojih refleksija na ovaj kulturni dokumenat naših starih ujaka, jer ko sravni članak dra Jelenića i osobito Martićev poziv sa ovim listom biskupa Kraljevića, lako će opaziti svu slič­ nost i različnost; hoću reći: lako će pojmiti misli sadržane u ovome pismu kao logični odziv na Mar­ tića poziv, a proširiti će mu se poznavanje, što ga je dobio o tome pokusu iz članka dra. Jelenića tim, �192 Br. 12. — Serafinski Perivoj. što će se upoznati s nekim potanjim mislima za ustrojstvo toga društva. Ja samo upozorujem na jednu osebujnu diferenciju Kraljevićeva odziva, koju ne bismo mogli očekivati iz poziva na o. Ćavarovića, jer kod Ćavarovića ambijenat ovoga društva pro­ teže se na b o s a n s k u r e d o d r ž a v u i djela bi izlazila u knjizi pod naslovom » B o s a n s k a k n j i ­ ž e v n o s t « : ovdje pak odgovor je na poziv, što ga Martić upravio na Hercegovca Kraljevića: a to je već Širi ambijenat — društvo bi dakle bilo i za Her­ cegovinu! Posebna opet ideja Kraljevića bila je, da se pozove u društvo i dalmatinska redodržava »ss. Redemptoris.« Bez daljnjeg komentara ja ću ovdje iznijeti Kra­ ljevića pismo na Martića, a ko ima volju za tu stvar, neka prispodablja što hoće i kako hoće: a najbolje bi bilo, ne bi li ko potražio još sličnih pisama o toj stvari, pa da ih priopći ovdje u Perivoju. Pismo doslovno glasi: Stasi: Reverendo Patri Grege io Martić Def. atque Pajregorio t rocho. Saraevo. ilio p p f Dragi zemljače! Ja sam onu knjigu primio nešro čito i pridao Bakuli. Sad evo opet primi Vaš poziv u društvo knji­ ževno. Kad biste Vi mogli amo pripast da se zbiljno dogovorimo i moje opaske metnemo, čini mi se da bi dobro bilo. Ja bih hotio uvest ovde T i p o g r a f i u . Ovde bi bilo Misto bivši ova R e s i d e n z i a dosta prostrana. Ima ovde jedan fratar koi bi mogao bit director iste, i kalendarista. 2. da bude jedan censor od strane biskupove. 3. da pozovemo i Provinciu Dalmatinsku Ssmi Redemptoris u društvo. 4. da učinimo 1. Maticu. 5. Znam da bismo imali i Popo­ vah nikoliko s nam ter da nešto bude divno, i stalno. 6. da skupimo para ter metnemo na I n t e r e s j e r p a r a i š j a p a r (?) r e č e t u r č i n . Još mloga druga imadu koja bi ja s Vama zborio, i činili bi, da zavedemo jedno zbiljno i divno društvo. No što se mene tiče, ja ću štogod mogao g a r j e t i t više, svu snagu uložit i ovu amo bratju probudit: ali velim mlogo bi mi drago bilo s Vama se razgovorit: pak onda započet radit: ako Vi ne morete amo doć brez dopušćenja Vašeg Biskupa morete istomu javit. Meni je takodjer drago dasu Vas učinili U r e d n i ­ k o m. Predloga nisam primio, kog velite, da ša­ ljete. Ja znam da biste Vi došli amo, bio bi jedan e l e c t r i c i s a m za probudit ovu bratju Vaše zem­ ljake. Popove bi mloge ja iz Dalmacije naveo da primaju iztiske naše i para šalju; a čini mi se još koga i Biskupa Dalmatinskoga da nam koju paru pokuči za podignutje Matice. — Više bi se medju nama 1911 prijateljstvo razplodilo, a mir napridovao, bez koga sve je zaludu. — Stog Jesuite idju naprid, jer je vas Red kao jedna kuća. — JVliogo bi bilo koristno uvest Tipografiu: ama da bude sub inspectione obaju Bi­ skupa to jest da Vaše spise prigleda Censor Vaš Biskup, a naše amo, da ne bi štogod s vrimenom se iztizkivalo contra bonos mores vel politicam. Ova ako begenišete tamani, ako li ne a Vi bacite. — Ja upavam (?) što mogo više garjatit, neću zanemarit. Crkva Mostarska dosad zapala 424 kese, a još će do 80 otić dok se dovrši. Tamo idje M eštar isprid naroda, nek Vam je priporučen. Mostar na 16. 9bra 1868. Srčani priatelj Fr. Angelus Episcopus. n požar u kraljevskom Visokom. Padala mi je onda na um Kartago, Roma, Mediolanum, Magdeburg i druge žrtve velikoga požara, kad sam promairo njihovu en miniatur sliku u požaru Viso­ koga. Bijaše veličanstven i grozan prizor, kad oveću varoš proždire žedni oganj, kad stotine zgrada prave bajnu rasvjetu, koja mrklu noć čini jasnim danom toliko osvjetljuje obzorje, da sva mjesta u okolici od 40—70 kilometara daljine opažaju požar. Dusi bosanskih kraljeva, koji no nekada sjediše na svom gradu Visokom, gledali su jamačno iz visina, kako pred lju­ tom »jangijom« iščezava njihovo, nekad kršćan­ sko, sad muhamedansko, Subvisochium, gledali su, kako divlji vihor savija visoke stupove plamena preko deset, dvaest drvenih krovova, koje jednim mahom obujmi u svoj nesmiljeni zagrljaj. Pogorjelo je srce, sva sredina industrijalnoga grada Visokoga, pola ga je sad ugljen i pepeo; pogorjelo je bogatstvo i imanje, mnogi bezi, hadžije, age i trgovci; jadna fukara izgubi i ono droljavo pokrovlje, te sa polunagim i gladnim sibjanom ostade na polju. Nije, hvala Bogu, pogorio istina nijedan od onih malo­ brojnih katolika, ama mi je opet žao svoje po krvi braće muslimana i pravoslavnih, pa se ne mogu lako oteti maštanju nad ovom katastrofom, te reći koju konkretnu. Prem da bi ovaj opis pristajo za novin­ sku samo kritiku, ipak mu nećete, mislim, uskratit mjesta u Vašem uglednom listu, kao franjevačkom glasilu, jer se u ovoj zgodi istakoše baš Franjevci. Jutro od 24. studenoga nastalo je prije vakta, već u 3 sata se je umjetno svanulo i sve oživjelo. Na prasak pušaka — topovi im zargjali — probudi se svijet; na to udari zvono s franjevačke crkve, pošlje s pravoslavne, a i mujezini s nekih džamija se oglašiše, — sve je alarmiralo na pomoć. Ne znam, šta se je dotle dešavalo, osim po čuvenju, da se je vatra �I® I [-t T iskara i lito s ra llia VOGLERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (Komanditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, protok'' ?Petina i exhibita, krstnih, vjenčanih ^..лп;п usu -> d. u pojedinim arcima ili u S'dHnom uvezu, u vla* knjigovežnici. m м ^ Službe* Л1 kuverata u svim 'Л Posluga D7? i, _______ nama. nar __-_ n { ' ] 'ene umjerene. Prva hrvatska parna tvornica vostenib в н в в в в в в в в в в svieća i medičarskih proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničtvima za nabavu ргатШ i nepatvorenih vožtanica, atearinskih svijeća, crkvenog ulja z i ^ i vo. tamjana, stienja, dušica 1 t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o solidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 Župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. — Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama. Za olakšati naručbu, valja tražiti cienlk, koji se franko dostavila. 1 ^- '' '1"~ �UTEMELJENA GODINE 1882, UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) ćemaluša ulici 172. Najstarija knjigotiskara i s l i č i l a к Bosni i Hercegovini Preporučuje molitvenika, poslova, što ukusnom Moderno uregjena i djela, brošura, ka.ta, kao i svih .uku zasjecaju sa nije cijene. knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske nmotte oMlalu se Ono l tofiio. Slagaćl stroj „TIPOGRAF" Brzojavi: Vogler, Sarajevo. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj 1911 Description An account of the resource Br. 1; 3-7; 9-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1911 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438