https://kolekcije.nub.ba/files/original/e80fa4265c726b233113fda14c6c2feb.pdf dac8c91976e525be83bebca71207bdd4 PDF Text Text Perivoj serafinskj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU tOJ I. SARAJEVO, 15. SIJEČNJA 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: i) ČLANCI I PJESME: C) VJESNIK: , Dr. Gjuro Arnold: Na staro lje to ................... , F. E. M.: Štam pa............................................. Dr. fra Franjo M. Blažević: Socijalna demokra­ cija i v je r a ........................................................ 1. Markušić: Pozorištnom zastoru visočke gi­ mnazije ............................................................ 0. Antun Cikojević: Apologija indeksa . ^ Anka Topićeva: Pustinjak . -'O. Pajo Mišur'a: Pismo m /ST AK 1 1 Provizorna crkva sv. Antuna Padovanskoga u Sarajevu. Njegovo Veličanstvo kreševskome franjev. samostanu. Nova crkva u Podmilačju. Iz Mo5 stara. jedna zanimiva vijest iz Zagreba. — „Hr­ vatske pravice*. — Papina interpretacija. — Papa пјетасЧсше caru. Dokidanje svetkovina u Beatirikaciia Crnaca. Franjevci crkveni 10 prelati. *ч crnbova beatifikacija. — Novi poljski 13 gostinjac u , — Franjevac gradski zastupnik. K N JiŽ E V ^ ^ ,» \ W Dr Jelenić Sekularizacija U garskoj....................... Dr Jelenić: Ugarski „Ku E. F. M .: Anketa lista bijedi, što tišti ljudski ' ---Dr. JeleriiČ: Q. U Talija, crtice iz kršćanske ar. . 15 heologije — A. jČieić: Isidor Poljak: Pjesme. — Ivo . . 15 Rudina J Hrotski ped; vško književni zbor: „Sreća u Podnim a i Siiajtin. Podružnice u Spljetu, Trstu i Celovcu. Dionička glavnica K 3,000.000. ■■ Pričuve preko K 350.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. iisto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve i usmena obavještenja. ■ a r Centrala n Ljubljani. �P riu ile g o vo n o l? zemaljska banka za B o sn u Uplaćeni dionički kapital 10 milijuna kruna. i H e r c e g r o T r lm a . —==?— CENTRALA U SARAJEVU. F I L IJ A L E : u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — IS P O S T A V E : u Bihaću, Derventi, Doboju B. Gra diški, Lijevnii, B. Samcu, Travniku, Trebinju i Višegradu. — Z A S T U P S T V A : u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Stocu i Zvorniku. V e le p r o d a ja d u h a n a u svim spomenutim mjestima. T T i n A t A l r n r n A а Л Ј а Н р ш р Paie hiP^ekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 4•/*% založnice i Ј_11ри1Л7Л.а1 u v и и ЈШ ЈгШ ЈО . 5 ®/0 komunalne obligacije. Ove su založnice i komunalne obligacije u Bosni i Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjeguniost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima kupone i vučene srećke. Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenoni oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. Bankovno odjeljenje. A rH a l-ic m ia Kod bai.ke ustrojeno odjelenje :ч’>е, kao što i posebno odjelenje za zemaljske proizvode u Brčkom sa agencijos1 а„епс1ј0 %>1: Doboju, u bave se sa svijem u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vliflfS * чпс.ranjeni i podizanjem industrija i javnih poduzeća. rra ju je jje iije z a гоои . Olovni •>’ Kod banke opatojeća generalna agentura c. V V6 i ž ito . Ili ispostava razne vrste osigui^iija na živo. , pro„ vatre, a generalna agentura osigui I. za si’ aj nesreće proti razr "[III ova za gojpi Ш ■ ^redmeti.na. go s t una j t o č ni j e reguliranih - jrlragRTTTSplldisLj a* ----------------- 4 J T E -iA L I ‘ prima direktno ili putem filijala uživa ,,P B O V ID E N C IJ A “ prima osi po. . ! isr jmom jamčevinom razašilje r 'lo a s a t o v a . Beč w . « о в е 1. HE1HRI Švicarski džepni nikl-sat Y 'у —, ^ i^ ^ r^ jjloria-sreb ren i anker sat za gospodu s 3 poklopca samo K 8 — ; Najmoderniji Rerr. elektro-zlatni sat za gospodu ili gospogje X 10*— ; Isti sa dvostrukim poklopcem K 14 —. Ovome odgovarajući elegantni za gospodu ili dugi za gospogje lanac za sat a K 6 —. Budilica a K 2’9 0 —, Narukvice, amer. Double-zlato K 5 —, do 10—. :v Razašljanje pouzećem. Dopušta se i izmjena. -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO - - GRAGJEVNO DIONIČKO DRUŠTVO U SARAJEVU DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 Direktor: gragjevni savjetnik Josip pi. VancaS. i Preuzima osnivanje i izvagjanje ^vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj # kružnoj ciglani. Glavno zastupstvo za Bosnu i Herc rovlnu TVORNICE ETERNll« najboljeg materijala za pokrivanje krovi a �serafinsri Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 1. SARAJEVO, 15. SIJEČNJA 1910. Dr. Gjuro Arnold: . — ■. Na staro ljeto. Noć je — a more života Baca i vale i pjenu; Nešto bi htjelo da smota Svojih dubina u sjenu. Gledam i slušam. Sad ure Ponoć odbijaju e to ... Vali sve više se žure I^ Staro da potope ljeto. Ali sa vječnosti žala Otišlo već se i novo Kad bi za b’jesnih bar vala Spasitelj s njime putovo. OOD. XXIV. prilike. One vladaju bile dobre, bile zle, jer nema ve­ ćina pojedinaca pravih pojmova o stvarima i nema svoga uvjerenja. Mnogo se našljeduje, malo se misli i to u vremenu, kad se najviše ističe vlastiti sud i slo­ boda mišljenja. To nam najbolje pokazuje današnje stanovište prema štampi, koja je sjegurno najmoćniji stvaralac javnog mnijenja i cjelokupnog nazora o životu, pro­ svjeti, vjeri i t. d. koja je dakle najjača prilika. Čita se,- p- ali se ne gleda, šta se čita; naručuje se, ali se ne gleda, šta se naručuje. Živimo u papirnatoj dobi — no nismo još \Jjefom pokazali, da je shvaćamo. Tako se malo radi za dobru štampu, tako malo ima uspjeha. * A mnogo je do toga .tale. te Udjeli h ove kratke rasprave c ć « au i r. >st dužnosti, koje irnamp spram nje. F. E. M.: = Štampa. Kaži mi, s kim si, pak ću ti kazati, kakav s i ! (Nar. pesi.) K^ži mi, šta čitaš, pak ću ti kazati kakav s i ! Prilike su vrlo važan uzgojni faktor. To je opće priznato : jer ne samo da nekom moćnom silom uplivišu in instanti, nego nam takogjer udaraju neki stalni pravac u cijelom budućem životu i radu. No ipak smo mi u stanju, da se donekle opiremo prilikama; nijesmo posvema ovisni o njima. One su ko vjetar, koji sve vuče prema onom smjeru, u kojem puše, premda mu jaki dubovi dosta odolijevaju. I one su ko oluja, koja nosi zalutala putnika pro­ pasti, kakvom bezdnu, a on se ipak opire, otima i otme. To je slika. Slično na nas djeluju prilike, u kojima živimo. Zato je od velike važnosti, da ih shvatimo i da se uputimo u narav i kakvoću njihovu. Kakve su? Kamo vode? Hoće li naša duša ili tijelo trpjeti od njih kakvu štetu ? I ova nam pitanja moraju uregjivati sve naše odnošaje prema prilikama. Ali ipak čini se ovo ko neka apstrakcija i bes­ korisno umovanje, barem, ako stanemo promatrati svi­ jet. U stvari ne opstoji mnogo ovoga osvrtanja na I. Šta je štampa I kakva joj je važnost? Pod štampom razumjevamo sve ono, što izagje ispod tiskarskih strojeva kao vidna predodžba ljudskih misli, pa bile to slike ili slova. To nam kazuje i samo prvotno značenje riječi „štampa". Sada je donekle taj pojam stegnut. I uzima se samo, da se njom označe periodični listovi (časopisi, mjesečnici, tjednici) s osobitim obzirom na dnevnike. Toga ćemo se držat i mi u ovoj raspravi. Važnost Štampe jest velika i ne može se gotovo istaknuti, kštogod o njoj reknemo, jest premalo. Jer štampa nam je sve u svemu. Ona je ko škola, u kojoj se predaje o svim pred­ metima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ona je ko svagdanja govornička tribina, ona je ko javna propo­ vjedaonica. Podučaje, opominje, sokoli, zida, gradi, stvara. 0 svim najnužnijim stvarima brzo nas upućuje. Kroz 24 sata doznajemo po njoj najvažnije dogagjaje sadašnjosti. 1 o krajevima, koje nikad vidjeli nismo i 0 narodima, za koje nikad čuli nismo i o njihovim običajima čitamo u novinama. One nas prenose tamo 1 mi vidimo, gledamo, promatramo. A novine nam do­ nose i učenih i zabavnih stvari — umnih plodova velikih ljudi, �Br. 1. Serafinski Perivoj. Tim je načinom Štampa veoma važno sredstvo za promicanje prosvjete/koja baš ide za univerzalnošću. No još važniju ulogu igra u politici. Nju prati kao sjena, korak po korak. Svaki je čin predmet nje­ zina raspravljanja, istražujuć uvijek: je li opravdan, je li po narod koristan? Tako i svaki politički pokret. Ona nam često otkriva izdajstvo raznih stranaka, njihovu prevrtljivost i podmitljivost. Ona nas obaviješćuje o onom novcu, što ga narod daje: šta je s njim, ima Ii kakve prijevare, ima li nepovjerivanja? I prati svačije namjere. Štampa je javni nadzornik. Njezina je služba osobito vrijedna u ustavnim državama i u državama raznih elemenata, narodnosti. Narod, koji šalje svoje izaslanike u sabor, koji dakle ima dio u upravi, hoće na svaki način, da znadne, šta mu iade. Novine to najbolje kazuju. Kao u pre­ gledu iznose rad svakoga. U državama raznih ravnopravnih narodnosti, gdje vlada neka napetost i nadmećanje, a gdje ipak nijedan ne trpi premoći i uzdizanja drugoga, novine vrše službu barometra i motrioca; one na vrijeme upozoruju na pogibelji. Tako se može lako sverru predusresti. Napokon štampa ravna donekle i vanjskom politikom. Često pretresa razna goruća pitanja sa svih gledišta, dokazuje na čijoj je strani pravda šta bi u tom i u tom slučaju trebalo učiniti. On? daje direktivu svemu. I kako prosudi — drži se; jer je to već javno mnijenje. Štampa djeluje blagotvorno i na socijalni život. Svukud promiče blagostanje. Narodno joj je dobro najveće dobro. Njega štiti u svim smjerovima. Diže se se proti zulumu nekih činovnika, i raskrinkaje narodne gulikože. I ona je ogledalo narodnog života. Hoćemo U vidjeti, šta narodu fali, kakvi ga jadi tište, zavirimo u novine — tu ćemo naći. U njima se vide sve rane narodne i u njima se opisuje i javnosti predaje zapuštenost narodna, kao gorka uputa onima, koji su za to odgovorni. Pa ona se konačno i bori i pravdu traži za narod; kad ne koriste sva nastojanja pojedinaca, kad ne ko­ riste sve molbe i utoci na uprave, ona iznova traži, zahtijeva, išće. Dobra je štampa najbolji promicatelj narodnih interesa. Uz to je i jedino uspješno sredstvo raznih orga­ nizacija. Koliko ljudi spaja i ujedinjuje, koliko raznih i protivnih temperamenata slaže i čini, da isto misle, da isto hoće! Odatle proizlazi velika korist za ljudsko društvo. Udruženi je čovjek jači i po tom lakše dolazi do blagostanja. Na koncu, štampa još znatno unaprijegjuje gospo- 1910. darstvo i trgovinu. Ne mislim pri tom samo na stručne listove. Jednako to promiče sva štampa. U manjim listovima imaju za to posebne rubrike, a u većim, služe toj svrsi izvješća o tečajevima na burzi, cijene živeža, inserati i t. d. Po njima doznajemo, u kojoj ćemo tvor­ nici dobiti robu jeftinije, i po njima doznajemo, gdje je živež, žito i t. d. najjeftinije. A to sve čini gospo­ darstvo naprednijim i trgovinu živahnijom. I s pravom, mislim, mogu reći, da je štampa srce i damar sadašnjega života. Bez nje bi bilo ko bez najboljeg priručnika i izgubili bi svoju osebinu; ta promijenile bi se sve kulturne, socijalne, političke i gospodarstvene prilike Tim bi bili bačeni daleko, da­ leko nazad. Ukinućem štampe, ukinuli bi najjače sred­ stvo sadašnje prosvjete. Štampa je tako važna. Nešto Iz povjesti štampe po svijetu i kod nas.*) Znatiželjnost je ljudska uvijek tražila razna sreds*va za 1 °Psežniju komunikaciju misli. Prvi Је usPJeh u tome bilo iznašašće pisma, a drugi tiskarske umjetnosti, koja je kao u klici sadržavala svu snagu moderne štampe,^ Odmah su se počele izdavati novine. Prve su izlazile u latinskom jeziku, a od g. 1508. ima ih na njemačkom. Još su bile jako ograničene naravi. Istom za humanizma i reformacije dobile su veću vrijednost. Najstarija novina, koja se je potpuno sačuvala jest „Strassburger Zeitung“ (od 1609), te se sada nalazi u heidelskoj sveučilišnoj knjižnici. U Austriji je počeo prvi tiskati novine Matija Formies (g. 1615). Wiener Blati potječe iz g. 1672. Osobito pak otkako se usavršiše pošte, krenu no­ vinstvo najbolje. Nije bilo zemlje, koja nije imala svoje novine. Francuska i Engleska silno su u tom pogledu napredovale kao i Njemačka i Austrija. Pače ima u Austriji još i danas novina, koje potječu iz te dobe iz početka XVIII. stoljeća, kao NViener Zeitung, koji je osnovan kao Wienerische Diarium 1724. i t. d. Za Josipa II. koji je dao novinama veću slo­ bodu — stale su se novine malo po malo množiti, jer dok ih je god. 1780. bilo u Beču svega 83 za devet slijedećih godina porastao je broj na 93. Tako je bilo i u drugim zemljama ali prema prilikama. No na putu im ja bila jedna zapreka. Razne su političke karijere često stezale Štampu, držali su je u Čvrstim okovima cenzura i prema tomu se broj množio i padao. Zato se već od hiljadu osamstotih godina grozničavo išlo za što većom slobodom štampe u svim državama. Uvigjala se potreba toga. Francuzi slaviše g. 1830., kada su opet zadobili slobodu*) *) U statistici služio sam se sa Z e i t u n g s v v e s e n od Топу Keilen, Koselscher Verlag 1908. �Štampa. štampe: Censura je ukinuta i ne smije se više uvesti. A oni su i onda vrijedili kao uzor modnog mišljenja, tim sam naznačio stanovište i drugih naroda. No svakako se od tog vremena povećao broj novina. S jedne strane niža cijena, a s druge viši polet bili su neposredni uzrok tomu. 1846. pariški su listovi imali oko 200.000 pretplatnika. La Presse, koju je osnovao g. 1836. Emile Girardin steče za nekoliko mjeseci 20.000 pretplatnika. Na koncu 1880. imala je sama Pruska oko 2169 novina. One znamenite 1848. porastao je broj novina i u Austriji. Dok ih je 1847. bilo u svima pokrajinama, koje su zastupane u carevinskom vijeću 79 digao se je broj slijedeće 1848. g. čak na 388. Kad se uzme u obzir stanje austrijskih naroda prije 1848. ne čini se broj malen a sjegurno je na­ predak veliki. Magjari i Hrvati imali su još službujući latinski jezik. Poljaci i Česi još su bili kao u nekom mrtvilu Ideja narodnosti nije bila posve probugjena i neki stalni duh koservatizma vladao je u višim kru­ govima. Ali od dobe Josipa П. počeo je u tome neki preokret. Pokušaj da se kod svih austrijskih podanika uvede njemački jezik, najprije su narodi dočekali s nekom indignacijom, a iz toga je kasnije planuo onaj ------žar za- xmaterinsku riječ. Magjari — su -u tom u:l: bili -----:xpreviše šovinistični i ekcesivni, a drugi su se polako osvješćivali. To osobito vrijedi za Hrvate; njima je bilo dosta, da se ne ukine latinština i samo su za to govorili. I nije čudo. Neki osebujni, čisto aristokratski značaj vla­ dao je u Hrvatskoj. Išlo se za uživanjem, za modom, za Iuksusom. Viših težnja, viših ideala nije poznavala ova doba — posebno pako nije poznavala nar odnosnih. „Ovakovo društvo nije imalo ni snage ni volje, da se uputi sa svojih plemićkih visina u seljačke kolibice do naroda i narodnoga jezika. Trebalo je pobude izvana, da se u ovome pogledu štogod učini. Na narod i narodni se jezik prvi ogleda . . . . biskup zagrebački Vrhovački i uz njega nekoliko svećenika. (Tade Smičiklas, Rad jugosl. akademije knj. 80.) Ali je još više u tom smjeru učinio jedan historički dogagjaj — uspostavljenje ilirskog kraljevstva. Narod se je nešto sam od sebe stao sve to više osvješćivati, a nešto pobudom prvog pokrovitelja ilirskog kraljevstva, Napoleona. A on je mnogo radio oko us­ postavljenja narodne svijesti, jer su to iskali njegovi politički interesi. Od toga vremena datira i prva novina na hrvatskom jeziku koja je izlazila u Zadru — a zvala se je „Kraljski Dalmatin" - Austrijska vlada, da bar donekle osujeti upliv ovih novina, koje su u stalnim granicama zastupale interese francuske vlade, 3 kanila je osnovati svoje posebne novine 1810. Ali nije došlo do ostvarenja. Megjutim brzo prilike uništiše i ovaj prvi putokaz narodnoj prosvjeti. Francuska moć poče padati, -ušiti s e ; njezin upliv u inozemstvu poče slabiti. To je uskorilo propast „ilirskoga kraljev­ stva". A s njime se svi literalni pothvati stišaše. Hrvatska je i dalje išla onom običnom svojom stazom. Godine 1818. zasvjedočila je taj nehaj i ne­ upućenost i pokazala je, da treba silnog napora, volje, da pokrene narod makar mrvu naprijed. Ne znam, možda narod nije uvigjao nikakve više, duševne potrebe. Spomenute godine poče izdavati u Beču Antun Mihanović „Ilirski oglasnik", ali ne nagje u Hrvatskoj nijednog predbrojnika. Neki su prezirali jezik hrvatski, a drugi nisu uvigjali potrebu svega toga. Čemu novina, čemu? A ipak su glavni faktor — kojim su sinuli ljepši dani Hrvatskoj s kojim je počeo onaj glavni literarni pokret, koji se za kratko vrijeme raširio po cijeloj Hrvatskoj. Pokretači ilirizma bili su u duši uvjereni — o potrebi jednog lista osobito otkako su već od go­ dine 1832 na ugarskom saboru morali braniti samo­ stalnost i cjelokupnost hrvatskih zemalja i opirati se širenju magjarštine, jer im se je kao najjače sredstvo činila štampa, novine. U prvim se je redovima borio za to dr. Gaj — dvadasetpetgodišnji „Juratus". Te godine posla molbu na ugarski konsilij, za „privi­ legij", da može izdavati na hrvatskom jeziku „novine" politične i slovstvene pod naslovom Novine Horvatskđ i „Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska". KonziKj je bio iz principa protivan, da se u tim novinama donose kakve politične novosti. I stvar se je radi toga zavlačila. Ali per aspera ad astra! Nakon mnogih okapanja, mnogih preporuka od strane grofa Seldnitzky-a, predsjednika c. kr. policajnoga dvorskoga ureda i St. Moysea, profesora filozofije na zagrebačkoj „akademiji", otpisa Franjo prvi 9. jula 1834. iz Weinzierla. U Zagreb stiže pismo u novembru iste godine. 1835. počeše izlaziti Novine Horvatske, „Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska". I ono, što je u njima napisao Gaj „da će biti njetilo narodnoga krijesa", posve se obistini. Od tog vremena osnivala se u Hrvatskoj novina za novinom, izmegju kojih ću ja samo važnije spomenuti i to one, što još postoje. G. 1860. poče izlaziti „Obzor". Od drugih- starijih ne živu još ni jedne. Kasnije su slijedile „Hrvatsko Pravo", „Pokret", „Hrvatstvo" i t. d. Te opstoje još sada. U Dalmaciji od živućih dosta je staro „Naše Je­ dinstvo", koje je izašlo 1893. Posebno pako, što se tiče Bosne barem iza okupacije prva politička novina zvala se je „Bosanskc-Hercegovačke novine". Osnovale su se 1778. �4 Br. I. — Serafinski Perivoj.— 1910. Taj su naslov nosile do 1883., kad ga zamjeniše sa „Sarajevskim Listom". 1890. izagje „Bošnjak" za interese bos.-herc. mu­ slimana. 1897. pokrenuo se „Osvit" nastojanjem Ivana Zovke, fra R. Glavaša i Ante Jukića no pred 3 g. presta izlaziti. 1905. počela je izlaziti „Srpska Riječ". 1906. osnovao se je „Hrvatski Dnevnik". 1909. „Hrvatska Zajednica". To pogledom na najvažnije političke novine. (Osim tih imade ,.Musavat" (Sarajevo), „Dan" (Sa­ rajevo), „Otadžbina" (Banjaluka), „Narod" (Mostar), pa napokon „Rad" (Mostar). Smjer im je većinom: za sveto srpstvo. No istom je u današnje doba došla štampa go­ tovo do svoje kulminacije. Broj je pretplatnika poje­ dinih novina velik kao i broj samih novina. Od mnogih listova, koji se tiskaju u preko 'O.uOO primjeraka, spomenut ću L e T em p s. On se tiska u 40.000. (Le Temps je umjereni republikanski list u Francuskoj) Times (engleski neoovisni list) ima oko 70.000. Le P e t i t J o u r n a l (u уг mcuskoj) dosegao .(engleski konservaje broj od 200.000. The Staut tivni list) ima 300.000 pretplat Le Petit Parissien 1Va milijuna. * Iz ovog se već jasno vidi, oliko ^ novinstvo poplavilo svijet, kad samo poj< maji )!iko рг platnika. Ima zemalja, u kojima pohlepno, strastveno. I čita svako hamali po šU ша i radnici po cestama tukući kamen. Puše i čitaju. Svijet je pun no­ vina. —S pravom se zove današnje doba papirnatom dobom. I nema dana, kad nove ne niču. Prirast je u svim državama znatan, ko što se vidi iz ove sKnžaljke: Austrougarska imala je novina i časopisa: 1890 . . . 1811 1901 . . . 2958 1902 . . . 2198 1899 . . . 2849 1905 . . . 2178 1900 . . . 2955 1907 . '. . 2158 Što se tiče Hrvatske, broj njezinih novina iznosio je g. 1892. 52. Sada mislimo imade sa Slavonijom, Dalmacijom, Bosnom i Hercegovinom oko 180. Od tog izlazi u Zagrebu blizu 110. Broj je novina i časopisa iznosio: U Francuskoj zajedno s kolonijama: 1872 . . . 2024 1895 . . . 6204 1889 . . . 2819 1990 . . . 6762 1891 . . . 5178 1901 . . . 6681 1906 . . . 8548 U Engleskoj: 1872 . . . 1584 I 1895 . 2304 1891 . . . 2234 1900 . 2457 1905 . . . 2461 U Rusiji: 1900 . . . 1000 1872 . . . 472 . 1076 1909 . 800 1899 . . . 1905 . 1350 i to u raznim jezicima. U Belgiji: . 983 1900 . 1872 . . . 286 1904. . . 1275 1895 . . . 815 1906 . . . 1399 U Holandiji: 1896 . . . 2178 1872 . . . 1126 1899 . . . 2423 1889 . . . 1400 1900 . . . 2757 1894 . • ■ 1897 1904 . . . 3479 U Švicarskoj: 1896 . . . 1000 1871 . . . 404 1902 . . . 1005 1883 . . . 576 1907 . . . 1200 1891 . . . 812 1896 . . 2178 1126 1899 . . . 2423 1400 1900 . . . 2757 UZ7 I . 1897 3479 ш . U Španjolskoj: 1350 1900 520 1872 . . . 52 1400 1907 1892. . 1136 U Portugalskoj je neizvjestan broj, ali ih svakako ima preko 150. Danskoj: 230 1872 . . . 200 1904 U Norveškoj 450 1896 . . . 390 1900 497 1903 U Švedskoj: 1872 . . . 216 j 1896 . . . 350 1903 . . . 753 1906 . . . 804 I čak na Islandu ništa manje nego 18 d i 12 časopisa. U TLirskoj: 1872 . . . 43 i 1892 . . . 300 U Rumenijj: 1872 . . . 22 1901 . . . 320 1896 . . . 226 1903 . . . 334 U Bugarskoj ima sada oko 90. U Srbiji: 1890 . . . 55 ! 1897 . . . 78 U Grčkoj: 1895 . . . 130. I po drugim je kontinentima jako raširena štampa. Amerika se natječe s Evropom. U južnoj je Americi izlazilo 1907. 21.735 raznih listova. U Udruženim dr­ žavama bilo ih je 1905. 21.400. (Nastavit će se.) J889 189. �Štampa. Dr. fra Franjo M. Blažević: ================ S o cija ln a d em okracija i vjera. Socijalni su demokrati nepomirljivi neprijatelji svake, a osobito katoličke vjlere. Bog i vjera ili, kako to oni vele, »svaka tugjinska vlast« ima se s ovoga svijieta ukloniti1). Upitamo li se, -koji je tome uzrok, to nam druigto ne preostaje nego da reknemo: m a t e ­ r i j a l i z a m i to najskrajniji, na kome se sva zgrada njihove nauke temelji. Ovo nam najbolje njihova naujka o Bogu, svijetu i čovjeku, dotično njbgOvim duševnim moćima potvrgjbje. P ro viz o rn a c rk va sv.FAntuna|u S a ra jevu . Što se nauke o Bogu tiče, ona ovako glasi: Bog kao neiklo vrhovno duhovno biće, kao šlto g'a svi ljudi shvaćaju, ne opstoji. Duhovnog nekog bića, koje bi se od čovjlečijeg! duha kojii je materijalan - Raz­ likovalo niti ima nit može biti, a to zato ne, jer duh kao duh, pa zvao se ma kojim mu drago imenom, ipaik ostaje duh, ostaje jednak na'še’mu, u istu vrstu spada, u koju i naš. Dakle: Boga nema; ili ako ho­ ćete: čovječiji duh to jie najviše biće, to je Bog! Iz ovoga si već možemo odgovoriti na pitanje: odakle svijlejt. Boga nema, dakle ga on niti stvorio ni jie! Jer, vele oni, ako je Bog svijet stvorio, nastaje pitanj!q: odakle Bog, tko je njega stvorio, ta nije valjda sam od sebe postao! Toga bića nema, ikoje bi ‘) Sravni dr. E. Kaser, Der Sozialdem okrat hat das W ort.3 Freiburg 1905, etc. 104—167. 5 samo od sebe ili po sebi postalo! Ja, odakle svijiet? Na ovo odgovaraju: Svijeta ni jie nitko stvorio, nego se j!e sam iz sebe iz naravi razvio. Ovako uči Bebelv ovako jie rekao Danvin, Haeckel i dosta! Nu neka nam se slijedeće pitanje d opusti: Odakle ona prva narav, iz koje se je cvaji svijet razvio? Netko je morao biti, koji jie dotičnu narav stvorio! Na ovo odgovora nema, nego se naprosto veli: da se to shvatiti ne može, niti o tome treba »vjernicima« govoriti, a još se manje smije od njih zahtijevati, da svu »spa­ sonosnu« socijial-demokratsku nauku razumiju, jier ako bi se to tražilo, koliko bi ih onda bilo, ikoji bi ju mogli razumjeti! Dosta je, da oni nauku prime; do­ sta je kazati masi, da svijet nije od Bog'a stvoren, nego da se je iz naravi razvio, te k tome pridodat, da tako uče Bebel, Marks, Danvin i slični! — Ovdje već imademo jedan primjer kako će se znanost u novoj- državi gojiti, - slobodno, bezvjerski. Kad ovako o postanku svijeta uče, onda nam je lako pojmiti, d a ni o postanku čovjeka drugačije ne uče! Da je čovjek od Bog'a stvoren, kako to sv. Pismo uči, to j. same :.eeenič,ka varka. Gore spo­ menuti učenjaci' dokazaše. da ,se je i čovjek polako iz oiie prve tvari — naravi razvijao dok nije došiao do Darvinova praroditelja - majmuna zvanog orangutaipba, iz koga je najkaš;ijc »crveni čovjek« izletio-. Ne sanlo da se jje tijelo čovjiečije polako iz tvari razvilo, nego dapače i sama duša. I ona je tvarna materijalna a i sve njezine toli krasne moći nijesu drugo nego tvar materija. Sud, um, pamet, mašta sve je to tvarno. A što mi mislimo, osjećamo, želimo, shvaćamo i t d., to sve odatle dolazi što naša duša u istu onu vrstu stvari, o kojima misli i sudi, spada. — Onda je du ši i netvarna, jer ona misli i sudi i o takovim stvarima, koje nijesu tvarne kao n. pr. žalost, radost, bolest, ili su možda i ove stvari isto onako tvarne, kao: kamen, drvo, tijelo i druge. — Na ovo lijepo veli K aser2). Ako je duša u istinu samo tvar — materijla — zašto ju nebi socijlal-demokrati uhvatili, hemički očistili i u posudu punu žeste met­ nuli te ondje, kao i druge životinje -- koje su tvarne, čuvali«. To bi vrlo lako bilo! Kad koji od (njihovih vogjia umre neka mu dotičnu tvar dušu, koji so ­ cijaldemokratski liječnik izvadi i u staklenci sačuva, da svijet već jednom tu tvar dušu vidi i upozna 1 Ta tijelo je tvar, ono se da sačuvati, - duša je tvar zašto se ona nebi sačuvala. Da ovomu izbjegnu, vele: duša je istina tvar, ali njezine sposobnosti mišlljenj'a n. pr. nijesu drugo do li neka vrst I kr et n je. Na ovo im lijepo isti Kiiser3 ]) Kaser, Der Socialdemokrat etc. str. DO. 2) Ondje str. 121. �6 Br. 1 — Serafinski Perivoj. — 1910. veli: »O sretni dan, ,kad no će parni stroj, bakrenom žicom sa glavama pojedinih socijal-demokratskih uče­ nika spojen najveće misli u njihovoj glavi izvoditi, a kad (no će opet učenici svojim dubokim mislima najveće strojeve goniti.« U kratko: Bog', svijet, i duša sve je to sama tvar — materija! Nije li to čisti materijalizam! Iz ovogla do sada rečenoga lako si možemo mi­ sliti sita oni o vjeri uče! Vjera je naravni — materijalni produkat, isto onako kao drvo ili kamen, i ona se je iz naravi (?) isto onako kao čovjek razvila. Najprije su ljudi razne vidljive predmete, kao drvo, kamen, životinju — za koje se je mislilo da u njima duhovi stanuju, štovali (?) — Fetišizam;— iza ovoga pola­ ganim razvojem došao je politeizam mnogoboštvo, za­ tim monoteizam — jednoboštvo, a najposlije dolazi — kod socijaldemokrata je već ateizam — h^zboštvo. Na ateizam se doći mora, jer moderne zna nosti to iziskuju i dokazuju da Boga riemg (?) Ali buduć je ova tvrdnja presmjda, jer se zdra­ vom razumu, a i povjesh protivi, io oni postanak vjere drugim »znanstvenim« načine n dokazuju! Vjeru su svećenici izmislili. Kako to? Fvo ovako. Svećenici su kao i danas na svaki nacm i arodu htjeli jedati. Za ovo im se je najizgo lnije činilo da Boga kao neko najiveće biće izmisle, a zatim jeru u do­ tično biće, koja narodu nalažu, da Boga i vjeru pri­ znavati i obdržavati ima. Prema ovome, riječi {sv. Pisma, da je čovjek na sliku i pbi.ku Božiju stvoren, imadu ovako glasiti: Čovjejk je stvorio Boga na sliku i i priliku svoju! Sto se napose katoličke vjere tiče, o njoj i njezi­ nim ustanovama znadu socijal-demokrati »znanstveno■' raspredati. Oni »znanstveno dokazuju, da je katolička vjera ušljed s o c i j a l n e t r u l o s t i rimskog carstva nastala. Ona nije drugo nego poljepšani budhizam i brahmanizam. Sve što god katolička vjlera bilo ob­ reda, bilo sakramenata, bilo svetkovina ili zapovijedi ima sve je to iz onih dvaju uzela. Sakramenti nijes'U’ njezini, nego su od starih pogana uzeti, te istom u 1. ili 5. stoljeću — krst - a neki — ispovijed — dapače u 13. stoljeću kao takovim od svećenika uve­ deni dotično proglašeni. Isus - za koga se inače stalno ne zna da li je živio — istom je u 4.stoljeću Bogom proglašen (?), a do toga su ga stoljeća samo neki takovim držali! Nauka o sudnjem danu, budućem životu, o zlim i dobrim dusima, ob otkupljenju čovječanstva sva se ta nauka kod Perzijlanaca i budhista nalazi, odakle su ju katolički svećenici prenijeli i božanskom pro­ glasili. Svi drugi bogoštovni čini kao i štovanje sveta­ ca spadaju u staropoganske vjere, odakle su ih krš­ ćani pokrali, malo zaoblili i božanskom naredbom pro­ glasili. ;U kratko1: Štogod katolici gledom na vjeru imadu sve je to pokradeno iz tugjih, staropoganskjh vjera! Sjeromašbi katolici, kakova Vam je vjera! Da je ovome u istinu ovako, dokazuju povjćst, prirodoslovne znanosti, filozofija te kritika sv. Pisma, pred čijim »topovskim zrnima« nestaje zgrade cr­ kvenih dogmata! Ali kako to da pored svega toga vjera napose katolička još opstoji? Na ovo odgovaraju, da su tome ekonomske priliike krive. Mnogi bo su, kojima sreća nije onako sklona kao Bebelu da milijone gotova novca imadnu, ndgo s kojima sreća maćuhinski uprav postupa, prisiljeni da u neku nadnaravnu moć vje­ ruju. Čim im se stanje poboljša, prestaje i vjera u onu nadnaravnu moć. — Ovo danas mnogi vrše. I vjera će dakle isto onako polako uginuti kao i dr­ žava. Uzrok bo da još vjere na svijetu ima jest opet najkašnje privatni posjed, ušljed Ikoga se neki u ža­ losnim ekonomskim prilikama nalaze. Pošto će se, mjesto ovogla u novoj državi, uvesti općeniti posjčd - zajednica tako da će svi za trbuh dostatno biti rani, dotično da će se ekonomske prilike iz­ ravnati i pobolj^ iti, to će se ovoga svijeta još i (zad­ nja »tugjinska moć vjera naime, iščeznuti, a na nje­ zino mjesto, nova, prava socijal-demokratska, privatna, bezbožna moć doći; drugim rijlečima: Bogu i vjeri u novoj državi mjesta nema. Vjeri zato nema mjesta što jle ona tolika ropstva na zemlji prouzrokovala; što je dvije kaste, rad­ nika i gospodara uvela, što gospodarima daje pra­ vo (?), da $ nižim po miloj volji postupaju. Vjera, napose katolička, ona priječi kulturu, ona je na putu slobodi, ona je svima znanostima protivnica, ona zalugjuje ljude. Ona jedino za tim ide, da radnika uništi. Ona rad osugjuje a lijenost posvećuje. Zato ju treba čim više iz srdaca ljudskih čupati da tako ljiudi sret­ nim postanu, da tako napreduju i dogju do — vješala ili ubojitog oružja. Oni dakle navješćuju rat vjeri! Teško je ipak vjeru iz srdaca izbaciti! Oni to dobro znadu, te zato у kut stjerani tvrde, da oni ništa proti vjeri nemaju, dapače oni vele, da je v j e r a p r i v a t n a s t v a r , neka svatko drži i vjeruje šta hoće i kako hoće! Jedno ipak traže, da im se dade! Oni traže da im se škole u njihove ruke predadu, pak će oni na taj način vrlo lako s vjerom obračunati! Oni će djetetu »znanstveno« do­ kazati, da je vjera izmišljotina, oni će mu dokazati, da se vjera i znanost ne slažu i da se složiti nemogu, pa će dijete već — hoće li naobraženim da bude —samo po sebi bezvjtercem postati! Škola nek udara �Pozorišnom zastoru visočke gimnazije. na CrkVu, učitelj! na popa — ma i lažnim i nedo­ puštenim sredstvima — i vjere nestaje! - Varate se giospodo crvendaći! Nijesu li gornje tvrdnje najpodlijie klevete na ka­ toličku vjeru? Nije li to v raži ja uprav mržnja na Bog(a i vjeru? Ta oni sami vele: »Mi smo proti svima vla­ stima, proti nebesikim kao i proti zemaljskim, koje nam navedite, a pomoću Ikoje su oni — svećenici — dosada masu ikjao na lancu vodili i unaprijied žele voditi!« — I ova;kovim zar ljudima, da se naš. pošteni i svima vlastima poslušni narod preda! Ne to se do­ pustiti ne smijle! ‘) Kaser, Der Sozialdemokrat str. 143. 36 B. M a rk u šić : Pozorištnom zastoru visočke gimnazije. (Interpretacija). Prežarko li nešto plamti Sred tih tmina i oblaka Zv’jezda to je, a nju stvori Neč’ja ruka prenejaka. Zv’jezda ova hram je divan Što razgoni tmine nami; Fratar ga je krvlju plaćo, A od suza zido samih. Kad vidjesmo da svi drugi Za spas roda dugočase, I narod je sami isko Tu proročku školu za se. I tu sada zv’jezda gori... Žarka li je svjetlost ona, Ko proročka suza nekad Nad razbojstvom Babilona! A nu pjesnik gusle trgo I pjevao priče davne, Vajna djela iz povjesti 11’ krvave П’ nam slavne; 0 junacim, što su pali Ne žaleći svojih grudi, II o pravdi, što to šuteć Za oblačim nekud bludi. A nu pjesnik gusle trgo, A nu Genij kraj njeg prši! Osvetnik je hrama ovog, Htjede gusle sad da skrši.. Nije 1' sunce dobro opće ? A ovdje ga neko u ze... Apologija indeksa, 7 Ljutit Genij, gdje sad treba Da fratarske gore suze. Ej, pjevaču, stare jade Pustimo ih neka sniju, Ej pjevaču, nove pjevaj, A ima ih za vas sviju ! Nećeš li nam znat i pričat, Sve što novom danu pr’jeti; Je 1’ nam svima zemlja mati, 11’ prosto je nekom mr’jeti ?! Kaži nama pjesmom sada; ЈеГ hram ovaj rodu dika?! Mučenik je dizo njega, A na prahu mučenika. Tu uboštvo braća pate 1 vjerujuć za rod stoje; De pjevaj nam : ima 1’ vjere, Кб te braćč vjera što je ? ! — Prežark^ ii nešto plamti Sred tih tmina i oblaka; Zv’jezda to je, a nju stvori Neč’ja ruka prenejaka. A ta zv’jezda hram je divan Od naroda uzdisani; Fratar ga je krvlju plaćo, A samim ga suzam brani. O. Antun C ikojević: =■■■■■ - Apologija indeksa. Još u stara vremena, a poglavito današnji mo­ derni ljudi napadaju na rimsku Crkvu s toga, što ona svojim podložnicim zabranjuje čitanje nekih knjiga. Njihovi su napadaji i žestoki i ubojiti, te obučeni u prilično znanstvenu formu, koja na prvi mah nevjeste ljude lako osvaja. Poglaviti razlog, koji obično iznose jest taj, da se indeks protivi slobodi čovjeka i ljud­ skom duhu, koji po svojoj naravi pita istinu, pa je i traži. Dosljedno: tko priječi čovjeka, da sve vidi i pročita, taj ga smeta da neispuni naravnu težnju duha; taj hoće da čovjek ne dogje do istine, nego da ostane u tami. Suviše, taj isti hoće, da slobodu ljudsku stegne pod svoju papuču, i da narod u ropstvu drži. A jer rimska Crkva ovo sa indeksom radi, to je ona upravo ona, koja steže ljudsku slobodu i nameće ropstvo; i tako ljude podržava u vječnoj tami. Pri tomu obično zovu u pomoć i napredak vremena i modernu kulturu čovječanstva, kao da bi i vrijeme i današnja kultura odlučno ustala proti tolikoj zloporabi ljudske slobode �Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1910. i napretka istine, sa strane drevnoga ali natražnoga pripomoći hoće i neće, i to što ju je volja i dokle je Vatikana. Doista teška osvada, kada bi bila istinita. volja. Ne tako. U moralnom smislu volja je nerazdruživa od ra­ Pa zbilja! Zašto bi Crkva zabranjivala čitanje kojega mu drago štiva i stezala našu slobodu? Zašto ne bi zuma. On je njeno svijetlo, koje pred njome svijetli; pustila slobodu ljudskomu duhu, da traži istinu? Zar On je njezino pravilo i njezin donekle rukovoditelj. Volja se rimska Crkva čega boji ? Ako ona posjeduje istinu, sama po sebi nema vida; slijepa je. Kao takova ne i ako ju ona čuva, kako sama kaže, nema razloga, da može izvagjati svoga djelovanja. Ignoti nulla est cupido. se čega plaši. Istina mora pobijediti. Razumno ljudstvo A pošto volja ne ima vida, to je za nju sve nepoznato, mora napokon do nje doći. Time Crkva neće izgubiti, a po tomu ne može ništa htjeti i ne htjeti. Da volja dogje do svojih čina, treba joj pomoći, nego dobiti. Zašto onda Crkva takove zaprijeke meće duhu ljudskomu? Da, to nije nego njezina slabost. To treba joj svijetla. A to je baš razumno svijeto. Razumno je znak, da ni ona nije osvjedočena o svomu po­ pako svijetlo nije drugo nego stalni i nepromjenljivi slanju i o istini, koju tobože čuva i naučava. Boji se, principi, ili zaključci obližnji ili daljni ovih principa, da bi po pravoj prosvjeti izgubila kod čovječanstva DoŠljedno tomu, ono nužno svijetlo, koje volji toli treba, povlašteni položaj i zvonko ime učiteljice svieta. Ali bit će ovi principi. Bez ovoga svijetla volja se ne ovi razlozi samo su prividni i ne imadu nikakove vri- može maknuti. Pa baš ova ovisnost volje o svijetlu razuma jednosti. ograničuje njezinu slobodu u moralnomu smislu. To će Je li i n d e k s p r o t i v a l j u d s k o i s i ^ b o d i ? Sa indeksom nije ni poništena ni .stegnuta reći, da je razumno svijetlo pravilo, po komu volja ljudska sloboda. Mi uzvišeno poimljemo ljudsku slobodu imade izvagjati svoje čine. Nu dok smo rekli, da je razumuo svijetlo pravilo i dostojno ju častimo. Ali pravu ljudsku slobodu, koja se čovjeku kao razumnomu stvorenju dolikuje, a ne djelovanju volje, već smo stegnuti njezinu fiziČnu slo­ nipošto onu slobodu, koja čovjek;, izjednačuje sa ži- bodu i privezali ju za pravilo razuma. Sada bi nastalo pitanje: gubi li volja svoju slo­ vinčetom. Kad govorimo o slobodi ljudskoj, mislimo na slobodu u moralnomu smislu. Nu haš u moralnomu bodu stoga, što je privezana na svijetlo razuma. To smislu, nije sloboda u svemu što se može učiniti i što nipošto, jer to ustvrditi već bi bilo zanijekati čovjeku se može htjeti. Tu su ljudskoj STooodi pc avljene gra­ slobodu. Rekli smo, da je volja slijepa, stoga ona po nice. Sam naravni razum sudi u nami i to kategorično; svojoj naravi traži razumnu svijeću. Privezanost nje­ zina na razum jest njezina narav, njezina bit. Nu tu nisi slobodan; to ne smije bui N. p. Mi možemo nešto htjeti i željeti, pa taman ono, što zahtijeva njezina bit i narav, može li poništiti to bilo i nemoguće u sebi, kao što je nemoguće poletjeti tu istu narav i bit? A pošto je sloboda natura volungori do titrajuće se zvijezde. A ipak nas nutarnja želja tatis, može li onda svijetlo razumno poništiti slobodu za tim često pali. I to mi rado pripušćamo; u tomu njezinu? Ne može. Naproti to nju usavršuje; to ju smo slobodni. Dapače onaj kategorični sudac u nami, pomaže u njezinom naravnom djelovanju. Ako dakle čovjek slijedi pravilo svoga razuma, takove želje i odobrava, a zašto ? Jer takove želje obi­ čavaju uzbuditi u duši, uzvišenije misli, nego ih obično to nije njega nedostojno, niti je to nedostojno one imademo -ili bolje: takove su želje u skladu pravilim slobode, kojom je obdarena njegova volja, pače to je morala i moralnim redom. odlika njezina, jer ju to drži, da ne sagje s pravoga Nu, dok takove želje u nami nijesu, koje nas puta, i da se održi u svojoj cijeni i dostojanstvu. Na potvrdu našega nauka iznijet ćemo dokaz uzdižu i uzvisuju, nego naprotiv snizuju zemaljskomu kalu, već i glas nutarnji se diže na obranu potlačene ех communi consensu. Svi ljudi uopće priznaju, da su ljudske časti i dostojanstva s onim djelom. To je znak, najljepše odlike čovjeka dobrota i poštenje. Nu, da čovjek bude dobar i pošten treba, da da je ono djelo u opreci s pravilim morala i s moral­ nim redom, s kojim treba da bude u slozi jedno ra­ strogo slijedi pravila dobrote i poštenja, a to će reći: zumno biće. DoŠljedno, to je znak da u takovu djelu treba da slijedi svijetlo razuma, koje mu kaže: evo u prestaje sloboda da je zloporaba njezina. Uistinu ovom slučaju, u ovim okolnostima, u ovoj mjeri i na ljudska volja u svojoj moći je neograničena. Ali volja ovaj način jest dobro i pošteno, — ovo se imade slije­ samo u svomu naravnomu, recimo u fizičnomu smislu; diti. Dočim ono u sebi nije dobro, ni pošteno; ili nije t. j. u koliko je ona različna od svake druge duševne dobro ni pošteno pogledom na onu okolnost, na onaj slučaj i t. d. — a po tomu ono se ne bi imalo slijediti. moći. Ali kad je govor o slobodi — o moralnoj slobodi Čovjek dobar i pošten svojevoljno uzimlje i jedno i volje, tada nipošto ne smijemo, pače ne možemo, pomi­ drugo za pravilo — prvo, koje slijedi, drugo, koje šljati volju samu i golu, kao da ona sama i bez ičije ostavlja i ne slijedi. �Apologija indeksa. Pa doik to čovjek dobar i pošten radi, je )i itko .svijiestan mogao reći, da on u svomu poštenomu djelovanju nije slobodan? Jesu li ona poštena i do­ bra djela bila istegnuće njegove slobode? To ne može reći zdrava pamet. To ne može reći, nego onaj1, ikoji bi m orao d'ošljiedlno reći da je onda potpuno sloboda, ikada se proteže i na zločinstvo. Jasno jie dakle, da se sloboda volje potpuno slaže sa svijetlom razuma dapače, da ga zahtijeva. Nu svijetlo razuma Ikaže, da je potreban i nuždan posluh podložnika prama starijemu. Na svijetlo razuma ne spadaju samo prvotni moralni principi, Ikako sm o prijle spomenuli, neg'o i sekundarni t. j. oni koji se temelje na prvotnim, i iz njih se nužno izvode. Posluh palko prama starijemu nužni je iz­ vor iz prvotnoga principa. Rimski je Papa vrhovna glava Crkve. On je star­ ješina svih vjernika. DoŠljedno: sve njegove naredbe, zapovijedi i propisi, moraju biti svijetlo t. j. pra­ vilo djelovanja za njegove podložnike. Razum kaže superiori obedjendum — erglo Pontifici, ut superiori obediendum. I ikako god ona prvotna načela i ono svijietlo te­ meljno, Ikoje je u našemu razumu, ne ništi slobode nego ju Ikrjepi, tako ni Papine zapovijledi, kao pogla­ vice Cnkive nju ne ruše, nego1se s njom potp ino slažu. Tko dakle kaže, da je indeks proti slobodi ljud­ skoj, taj ne shvaća i ne zna, što je prava moralna sloboda — taj slobodu ljudsku diže sa svijetla ra­ zumnoga, a prikljlučiva je nižim strastima. J e li d u h l j u d s k i s t v o r e n z a i s t i n u ? Mi to rado priznajemo. Ljudski duh jledna je dalji­ na slika čistoga duha božjegla. S njega svijetli žarka razumna isikra i prosvijletljiva noć ovoga umrloga ži­ vota. To je baš, Što id'aje našemu duhu život i snagu. Na plamenu njezinu, mi se spušćamo u dubine naj­ veće, kao što i velebno lepećemo po cvatnim polj'anam i visokom gorju; dižemo1 se pače plavomu nebu, titrajući,m zvijezđam — i pred prijestol Bog& stvori­ telja. iD'ivnO isvojstvo' s kloga je toliko velika ljud­ ska duša! Ali, o'na jle još veća stoga, što svagdje traži istinu. Istina ju neumoljivo vuče; ona je njezin predmet. Malo dijete u naručaju svoje ,maj|ke istinu od jije pita. Nju traži odrasli čovjek; traži ju sijedi učenjak. Svakoga želja k) n’jojzi vuče i nosi, i radosni smo Ikad nagjemo jed;an dijelak jedan mali kamečak njezinju neizbrojnosti stvorova, ikoji su odsjev vječne istine. Koliko ili bi duh Ijludlski ushićen bio, kad bi očito i stalno riješenje imao svijuh pitanjla, koje ga muče od postanka? Što bi mi pregorjeli, kad] naše znanje o ovom kozmičkomu životu nebi počivalo na ne­ stalnim i dvojbenim hipotezam, nego na temeljnoj njihovoj istini! To nam sve očituje, d'a je diuh ljudski stvoren za istinu, i da za njom čezne nekom naravnom, ne­ odoljivom težnjom. Ali, premda priznajemo i osjećamo u sebi isti­ nitost ov< tvrdnje, moramo ujedno priznati, da ljudski duh uza svu želju, ipak nedostizava sveg jer istine. Ona prem plemenita i uzvišena iskra ne ima snage, da prodre u srce (bezbrojnih pitanja, koje čovjeku lebde pred očima. Pred1 nami stoji ovaj zamjerni svijet pun tajna i pojava života; pred nami stoji ljudski duševni život još zapleteniji i zagonetniji. A gdje je drugi život, koji nas iza granica ovoga života čeka? Pred nami je Sve to; sv(e to (gledamo, pipamo i ćutimo, a ipak još nepoznamo svijeta, ne znamo budućnosti vjlečne, ne znamo — sebe. Pred nami je jedna zagonetka, ko­ ju ne možemo riješiti. Da, Čovjek Је jedan sitni mrav, pred kojim stoji nehotično brdo, a na nj će se uspeti te,k| onda, kad dogje k prvoj Istini — Bogu. Čovjek svijestan, kad! ozbiljno promisli na sve ovo mora priznati ovu istinu: ljudski duh premda je lijepo stvorenje, ipak malo poznaje. — On, je tek jedna mala iskrica, u kojoj se kriju otajstva. I to pri­ znanje ne nosi nikakova zasramljenjia čovjeku. Prizna­ nje takovo nosi sobom poniznost, a nipošto zasramljenje. Iz svega 'ovoga slijedi, da lnije opravdana ona bučna rečenica naših modernih: čovjek je stvoren za istinu. Kad bi time razumjeli naravnu težnju duše k istini, koŠto ju mi razumijemo, tada j!o j nebi bilo zamjerke.' Nu svi time označuju više. Označuju takovu snagu duha, (kojoj ništa ne treba za pripomoć, i ikojla je sama po sebi vrijedna ili sada ili trajnim usavršavanjem doći do potpune istine. To nebi bilo drugo neg!o ne­ ovisnost čovjeka o ikomu; individualnost ljudska bila bi uzvišena do tolike autonomije, da bi čovjek iz­ gledao neko boštvo. Mi baš mislimOj da je tuđe golema pogrješka, što se iz naravne sklonosti za istinom zaključuje na njezino već gotovo posjedovanje, ili na njezino po­ stignuće u budućnosti s trajnim naprezanjem i na­ pretkom čovječanstva. Dakle bez više pripomoći. Ali nije sklonost za istinom, kako smo rekli, već gotovo njezino postignuće. Niti je to znak, da je nje­ zino potpuno postignuće u našoj, vlasti i snazi. To bi moglo biti, i jiest znak, dia se istina s duhom ljud­ skim slaže, da je njemu shodna ali ne slijedi, da je baš on ima, ili jda će je (on sam svojom snagom dostignuti. I čovjek može težiti za k ral jakom časti, �10 Вг. 1. — Serafinski Perivoj. ali ne slijedi, da je ona već u njegovim rukama, ili da će je on bez ičije pripomoći dostignuti. Mi naprotiv, ne možemo priznati toliku autono­ miju i neovisnost čovjeka od ikoga u postignuću is­ tine. Ovisnost zahtijieva sve Isto se god u čovjeku nahodi: sve njegove moći, sva njegova ćutila — da, sve njeg'ovo biće. Historija ljudskoga života nije nego historija ovis­ nosti njegove o drugim elementim. Dijete malo !dok se vodi, ima potrebu, da ga neko hrani i uzdrži, a to nije nego ovisnost. Da čovjek dogje do poznanja govora, treba mu učitelja — njegove majke. Da dogje u poznanje pis­ ma, znanosti, umjetnosti, treba mu pomoći lučitelja, bez kojega nikada neće postati tako savršen. Vid ljud­ ski potrebuje svijetlo za vigjenje, sluh valovlje zračno, koje mu glasove donosi; život tjelesni hranu, bez koj* ne može opstojati. — A što je u čovjeka takovisno, da može bez drugoga biti? U svemu je dakle čovjek o drugomu ovisan, pa je ovisan i u potpunom dostignuću istine. Došli jedno — u lom je manjkav. Ali nije samo jedan red istina i to prirodnih, koje smo mi ovdje spomenuli. Ima * drugih istina, |kao n. p. moralne, i vjerske istine, koje nam sijevaju iza granica naravnoga reda sa vrhunaravnosti. U istinu moralne istine naravnoga eda čovjek imade u sebi. Razumna dlišir sama vidi i sama sudi, da je dužnost dobro djelovati, a zlo izbjegavati, ona sama sudi takogjer, da ne smije- činii drugomu ono, što nebi želio, da se učini tebi. Sama vidi i nužne zaključke iz ovih pretpostavaka kao: ne ubij, ne ocrni i t. d. To je u njezinomu svijetlu. Stoga veli apostol naroda, da je taj zakon upisan u srcu Ijudckomu1). Stoga mi ne niječemo, da čovjek nije vrijedan doći po svojoj vlasti, toj snazi u poznanje ovih moralnih istina. Ali zgode ljudskoga života su različite. Prama svojoj različitosti traže i različitu aplikaciju prvotnih pravila. Nu je li to lak posao? Može li čovjek vazda i u svakomu slučaju pogoditi sam po sebi i bez ičijepomoći moralnu istinu t. j. pravi put odabrati u ono­ mu činu? Ko je zavirio barem prilično u moralno bogo­ slovlje, taj će poznati, da je to polje možda najlzapletenije ljudskomu duhu. Zar u jednomu pitanju ne nalazimo tolLica razna mnijenja sasvim op riječna, a Ipatroniraju im umovi čovječanstva? Zar nijle to dokaz, da je čovjek i u tomu manjkav i da sam ne može doseći svih ovih istina? To pogotovo vrijedi pogledom na to, što strasti ili slabe navike iskrivljavaju ljudsko pravo pojimanje, i zaslijepljivaju razum u aplikaciji prvotnoga razum­ noga svijetla na praktični život. 9 Ad Romanos II, 14. 1910. O gdje su vrhunaravne istine, koje nam svijetle tamo sa vrhunaravnosti — naime objavljene istine fev. vjere? Zar njih razum ljudski pipa? Zar bi ih po sebi mogao naći bez da ih je Bog sami očitovao. Mi malo vjerujemo u tobožnji napredak vremena. Čovjek je vazda čovjek, vazda je težio k istini, ali je vazda trebao pomoćne ruke, da k istini dogje. Ne stoji dakle prigovor modernih, da će čovjek jednom sam po sebi po vigjeiiju svega, ili po čitanju sveg'a, doći do istine. (Svršit će se.) Anka T opićeva: Pustinjak. = Prigodom potresa u Messini u prosincu 1908. I. Oproštaj. Krasan mladić, duge kose. Valovite, meke, crne, Tamne puti, sjajnog oka, a kojemu ljubav trne visoka, Гјера čela, Nad kojim je oblak tuge, Uspomena bolna svela------Reče: S Bogom grudi svojoj, Koja ga je odnjihala, Koja no je zipku njemu, Ocu, majci, djedu dala; Na kojoj je sreća c’jela, Mladenačkog srca evala. z oka je vrela suza, Na zgaženu travu pala —: 0 , kako te ljubim žarko! 0 , Messino, srećo moja! Ta na sv’jetu vasionom Poznata su blaga tvoja. Gdje su palme, oleandri, Cedri, mirte kao tvoje? U kom mjestu divlje ruže U pitomom cvatu stoje? I gdje stoji smaragdeno, Valovito, strašno more, Tako meko uz obalu, Da mu zvuci Čarni tvore, Sa zemljicom plodnom, crnom, Cjelov slatki i zagrljaj ? Gdje su glasi zvučnih harfa I cimbara kao tvoji, Gdje na sv’jetu jošte pjesma U visokom cvatu stoji, Ako nije na grudima 0, Messino, tvojim vrelim ? Gdje se lovor još i danas Ne nazivlje palim, svelim ? I gdje stoji kip do kipa Umjetnika starih dana, Da se iz njih novi rode, �Pustinjak, Da prolista — nova grana? Gdje je nebo tamno modro I drhtave, zlatne sjene; Gdje se zv’jezde u vedrini U eternom sjaju pjene? O, nema ga, nema nigdje! Od istoka do zapada, Od sjevera pa do juga, Svi narodi traže tajne, Tajinstvenog— tvoga luga. Ali ja o ! - Glas mladića, Кб proroka zvono zvoni: Sa tvoga se praga danas, Gvozdenijem bičem g o n i: Plemenitost, pravda, vjera I nevinost od angjela! A na mjestu tome svetom Odurno je mjesto svela, Ljuta zmija, strašnih zala. Za pustoši, bezakonja, Tvoja su joj mjesta mala Gdje su dani mirne sreće Gdje dobrota i vedrina * 0 , nema ih, nema više Sama progna tvoga sina Sa raskošna, sjajna jada, Jedina je duši nada, Da ćeš saget opet glavu Pred oltarom Stvoritelj 1 da ne ćeš na svom srcu Gojit više onih želja, Koje no ti propast nude Ne budeš li, onda Djeci tvojoj, jao te b i! Na ognjištu cvatućemu, Od pravedna gnjeva zebi, Jer ni kamen na kamenu Ne će ostat tvrdom tvom e! A more će, milo more, Samo zadat čedu svome Ubojiti udar, — smrti. Pokoji se o, Messino, U sreći se propast v rti! Još jedanput okrene se, Još jedanput suzu p ro li: S Bogom ostaj majko m o ja! Što rastanak tako boli ? ! II. Špilja. Pod kristalnim, vedrim nebom Pod palmama gusta hlada, Gdje no zefir travu ljubi I gdje dirne val za valom Ognjevita, teška m ora; — Gdje se dan za danom gubi, Ne znajući kuda mine, Samo kad se rodi drugi, Onda sunce jarko sine I probada srce mora, Srcem svojim, svojom silom. Gdje no nema mjednih usta, Mjednih zvona, grobnog zvuka, Koji no ti uv’jek kažu. Da je kratka žiću luka. Već na mjestu njihovome, Poj slavuja milo ori; Tu u špilji od kremena, Već tolika ljeta stvori, Osamljeni stanak sebi On, Rinaldo, koji ne bi Prebrodio više more, Ni za krunu Italije, Jer još sretna — ona — nije. Za njeg nema budućnosti, Prošlost mu je uspomena, A sadašnjost samo slaba, Uvenula, gorka sjena, Od onoga što je bilo. Zar je tome s'jedom starcu Osušena, bl’jeda lica, U grudima zasagjena, Od viteštva davnog klica? T a za njega niko ne zna, Na ognjištu pradjedova, Jer ko mladić njeg ostavi; Tek mu slika počagjila, još na zidu doma visi. Za što, za što uspomeno, U srcima budna nisi?! Kada ono davno ode, Tražili ga dugo, dugo, A tada ga oplakaše 1 sahrane, gorka tugo, Sjenu svaku, koja bi ga Spominjati jednom mogla. Preko praga očevoga, Bahato je prešla noga, Gospodara nove moći, Sve je znalo ne će doći On, Rinaldo, nikad više, Jer je zemlja zemlji pošla. A on ovdje živio je, Кб pustinjak u pokori, Za nju, djevu angjeosku, Koja tone sve u kalu. Nije čuo poj slavuja, Nit miriso hrizantena, Tek kadikad u licu mu Bl’jedom, suhom, ukočenom, Zagonetno nade čuvstvo Munjevitom mine sjenom - — A koji put pitao je Ojagjeno srce svoje; Zašto jednom već ne pukneš Što ti čaši jošte broje ? ! II bi gorko uzdahnuo, A1 se uzdah rasplinuo, Jer mu ne će nikad više, Čuti kako duša diše Gorkim bolom, teškog jada — 0 , pokopaj barem sada Ljubav tvoju, al ne možeš, Uspomena budna, živa, Ko utvara strašna stoji; Ona sili biće tvoje, Ona šapće duši tvojoj: Hoćeš, ne ćeš, moraš dati Prvo mjesto — slici mojoj! Stog ovjenča sliku svetu, Šaptom gorkim i čemerom, Ažurnom je nebu slao Molbe vruće, čvrstom vjerom. Iza nje je činilo se Da se ono već otvara Te da opet nju, Mesinu, Grli sreća, ljnbav stara. 0 , kako je suze lio, 0 , kako je blažen bio, Iluzija dok je evala . .. Ali jao, jednog jutra Na njenom je mjestu stola, Strašna boja, strašna groma; A u njojzi od propasti I od skora, smrtna loma Nepomično, slovo jako: Spasa nema, ni pomoći! Sa srca će njena doći Požar, vatra, plamen plamni Da uništi svu krasotu, Da uništi temelj davni, Da pokopa spomen svaku Na Mesinu Гјери, — jaku. III. Potres. Još je rano, još je zora, Jer još titra san na cv’jeću, Jošte zv’jezde sa mjesecom B’jelo ruho na se meću — ; Ali u njoj sve je živo, Pa i ko bi jošte snivo, Kraj strahote od tri groma 7 Njih ne baci tmurno nebo, Nit oluja, niti munja, Već utroba crne zemlje, Koja no se sada k id a ,----A da ranu tešku vida, Priskočio val za valom Miljenika njena m ora; Pod teretom bure sina, Raspuknut će temelj svaki. A još usto njihaj jaki, Razdrmao p o v ršin u ... Prašina se silna diže, Pa iz neba crna, teška, Munjevito kiša stiže I plamen se rodi smrti. — �12 U metežu tome jadnom, Smrt i život svud se vrti. - — Tu se ruše dvori stari, Tam’ prepuknu čvrsto gvožgje, Pa iz njega četa ljudi Razbojnička, u mrak pogje. Plač sa sm’jehom poludjelih, U zraku se tešku čuje; Pod hrpama od kamenja, Zadnji uzdah prolaz ruje. Grobovi se otvoriše, Izbaciše kosti mrtvih, Da u svoje krilo prime Žrtve nove, strašne smrti. — Niti crkva više ima, Niti zvona zvonkog zvuka,, Da otprate narod c’jeli, Gdje prestaje bol i — muka. Već ih prati molba, kletva, Jauk, vapaj, zdvojni glasi, Koje miris od sumpora, Potop mora, oganj gasi. Tu na hrpi gospe sjajne, U tanahnoj, zlatnoj svili, Sa prosjekom zagrljene, Da im duša skupa cvili... Ondje junak do junaka, Cv’jet Messine razdragani, U mulježu gnjusnom leži; Tamo majka, zdvojna majka, Sa jedinkom svojim bježi; Kuda, kamo? — ne zna sama Stani! — Čekaj! Eno vihor Sa st’jenama vodu lama. — U daljini tutanj tutnji, Primiče se, sve je bliže Dok sa njime udar zadnji Nesretnici već ne stiže. .. Ne ostade ništa u njoj, Niti kamen na kamenu, Ognjenim je mačem nebo. Uništilo slavu njenu, Uništilo narod c’jeli, Uništilo život svaki, Uništilo prah sa prahom. 0 , Messino, na tebe će Grčevitim, zdvojnim strahom, Mislit carstva i gradovi! Strahovitim, crnim velom, Sudbina te gorka ovi. — — Zaludu će temelj stavljat Oslabile ljudske ruke, Staviti ga ne će moći. — O, tolike n’jesu muke, Jošte bile na svijetu! Propala si na sve v’jeke, U najljepšem, — cvatnom letu. * Zalud čupa kose s’jede, Zalud diže suhe ruke, Zalud plače grčevito, Zalud vapaj dušu kida Br. 1. — Serafinsk Perivoj. — 1910. I jekom se bolnom javlja, Sve to više u ognjeno, Valovito, ruho stavlja Majku, slavu, braću c’jelu. — Zar strahota take sile, Mora budit ljubav svelu, Mora bacat na koljena Njega, što je vazda klečo; Mora kidat na komade Drhtaj zadnji, zadnje nade?! Sa obale on je gledo, Na obali on je zebo I molio Stvoritelja: Ti, kojemu biće resi, Samo pravde svete želja, Koji stvaraš i obaraš Jednim hipom, jednim mahom I čovjeka koji stvori, Tvoje duše moćnim dahom; Kojemu su ruke pure ■ Od' života i od smrti, Bez čije se volje ne će Grom sa zemljom, morem trti, Daj učini kraj i konac, Teškom jadu, teškoj boli! Gr’jeh je težak, al i pravda Strahovito bičem kida. Eno gori, eno tone I ljrlja se, — već sa vida, U času će zamr’jet, pasti. Zar ta hrpa od kamenja I od mulja i od zemlje 1 od vatre, - sva u vodi, Mene, starca puste špilje, Sa ljubavlju jednom rodi?! je ona lovor dala, Zar je slava u njoj evala? Zar su u njoj grobi slavni Od junaka pali, davni? Zar to vrelo od sumpora, Od valovlja i od praha, B’jaše negda u smaragdu I naranča pojnog daha? Zar je srce tu ognjeno I pamučno, meko krilo, U kojem je vječno sunce, Vječno nebo jednom snilo? Zar su harfe i gitare, Tu, sa dušom c’jela sv’jeta? Zar su tuđe zakopana Sva ohola, sjajna lje ta ? ----- — Sve je tuđe, ništa nije Izmaknulo smrtnoj smrti. O, ko će ti gorke suze, Gorku tugu i bol trti?! Ona, koja u prah stvara, Ona, koja ognjem zgara 1 tebe će srušit, - zgorit, Još do mala, pa već ne će Sa čemerom — usta zborit... I opet se prasak začu I opet se zemlja kida, Tek na drugu sada stranu More, vatra, sumpor rida; Pa naruši svu obalu, Ne poštedi kuću malu Ni Rinolda, pustinjaka; Njega pako sama ovi, Od valovlja ruka jaka; Povući ga u dno živo. — 0 , — Messino ! Većjesnivo, Već je leden, kamen bio — 1 tako je grob taj živi, U seb’ t’jelo mrtvo krio Pravednika, — pustinjaka. — Nek mu pjesma bude laka Vječnog mora, — vječne nimfe I vječnoga zvuk bisera; Nek nad njime sunce ’zv’ezdam, Vječnu igru svoju tje ra!... IV. Korota. Nebo crno, zemlja crna, Crno velo gospe nose, U crnini na oltaru, Sveštenici Boga prose: 0 , pomoži, — skončaj muke, Onkraj mora, — puste luke! Čak i grimiz sjajni skida, Pa crninu na se baca Manuelo, a kraj njega, U koroti teškoj jeca, Kraljevska mu Гјера druga. Svukoliku Italiju Šiba, bije gorka tuga U žalosti narod b’jedi, U žalosti dvora vita, U žalosti svetog Oca, Zdvojno moli, zdvojno pita: 0 , kaži nam Oče sveti, Dokle će nas jošte kleti Od prirode teška ruka?! Zadrhtaše trepavice, U krilo se suza spusti, A blažena, skromna usta, Kanda guše — jecaj gusti: Sagni glavu, — na koljenu Okaj teške, — mole gr’jehe; Onda uzmi sa oltara Kip Madone, kip utjehe, Pa pronesi sa psalmama Onim krajem, gdje no lama Oganj, more, trzavica, Ljudske duše, — ljudska lica I gdje stvori grob u t m i n i . ---Spasi narod Bože pravde! Sa nebesa sunce sini! Sa tornjeva zvona zvone, Tako muklo, tako vajno, Kao da se u grob meće Sv’jet i nebo ono sjajno. Nigdje pjesme, — tek se čuje Jadovanka nesretnika; Sve što b’jaše u njojzi je, �Pismo Mladom Krešimiru! U njoj mračna, leđna slika, U njoj pokop od hiljada Pet stotina, ljudskih duša; U njojzi se samo vrisak Umirućih, zdvojno — sluša... Na tržištu, u sred grada Romulova brata Rema, Gomila je od dragulja, Koju plemstvo s pukom sprema; Da ju digne opet s nova, Da oživi svelo cv’jeće I kraljica svojom rukom, Ogrlicu krasnu meće, Sa nakitom mnogim drugim. A kraj toga pomoć stiže, Sa svih strana i krajeva; U srcima okrunjenim, Plemenitost s dobrim s’jeva, Stoga daju punom rukom, Da prestane bol sa mukom ... Vihor vije i urliče, Na pustome mjestu grada, Što je bio ponos dvora, Zipka sviju, zlatni nada Na gnjilome srcu zmije, Ognjeviti otvor legu; Sred oblaka od prašine, U svome su tromom bjegu Sove, vrane, gavranovi I orlovi strvinari; Zalogaja dosta ima. Na žegi se peče, vari, Ljudsko meso s ljudskom krvi. Pa i kuga, kleta druga, Na mjestu se tome nagje, Te sa bićem časovitim. Na četiri strane zagje I dotaknu morske žale; Kao da su ovdje male, Carstvu golu, njene sile Ruševine groba — bile... U tom l’jesu ona leži, Sa umrlim svojim krajem. Mesina je zakopana, Tu sa slavom i sa rajem I sa djecom, davnom lozom I sa srećom i sa blagom; Budućnošću nevigjenom, Sa prošlošću milom, dragom. Uskrsne li opet jednom, Starom ne će nikad biti, Već će biti samo nova, Bez djedovska, sveta krova ! * * * 0 , plačite svi narodi, Nad nesrećom crne kobi, Kojom jadna Italija, Smrtni udar, vječni dobi! Plači i ti sama za se I za svoje pusto krilo; 13 Plači za njeg, za Rinaldu, Za pravedno, čedo milo, Kojega su pradjedovi Za te krvcu svoju lili, Koji no su uza kralja, Megju prvim prvi bili! Plači za njih sviju, sviju, Što bez krsta tamo leže, S kojima te ljubav rodna, Raskidano srce veže! Plači za njom, za Mesinom, Za Regjiom i za drugim, Koje vojska ne uništi, Nit pohara tugja noga; Već naravna moć i sila, Sa ognjena, srca tvoga! Ali za što na plač gonim Budnu sliku, plačna lica? U grudima od čemera, Plačna ti je — bolna klica; Kojom bdiješ, kojom sniješ, Koju kidaš u samoći Hoće Г jedan od uzdaha, Uslišan ti ozgor doći? Bog je dobar, nebo milo, Darežljivo — zv’jezda krilo! Pismo Mladomu Krešimiru! Si nj , 1. siječnja 1910. Dragi Krešo! Lijepa je ona: „Mlada ljeta nada svijeta", jer svakome narodu, svakoj zajednici, svakoj obitelji omla­ dina je najmilija i najkrasnija uzdanica. Jest, brate, „blago našoj domovini, — mladost li joj sreći gledi; — zna Г mladovat i djelovat, — mladujući napredovati Upravo iz one čiste ljubavi, s kojom ljubim do­ movinu našu; iz pravoga uvjerenja, da će moje misli i osjećaji u tvome srcu naći odziva, uzimljem pero i s njim ću ti u pismu izvaditi iz svoje duše sve savjete, koji bi ti mogli vrijediti u tvome uzvišenom zvanju, u tvojim godinam, koje su te već opasale muškim pašom. Zakonodavci su svih vremena i svih prosvijetlje­ nih naroda, koji su svoje države stavljali na zdrava načela napretka, gledali u omladini najljepšu i naj­ dragocjeniju uzdanicu u bolju i sretniju budućnost. Oni su uzgojiteljim oštre zakone izdavali, s kojih im je sveta dužnost bila sve umne i fizične sposobnosti posvećivati, kako bi valjano naobrazili um i opleme­ nili srce mladosti. U njihovom plemenitom uzgojnom poslu i obitelj je bila primorana složnim radom sudje­ lovati i svim silam nastojati, da se narodu podgoji valjana, naobrazovana i moralna čeljad. Danas je nekud pravi smisao za uzgoj mladosti stao iščezavati; danas se zida neka umišljena sloboda �14 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1910. koja baca na put omladini užasne zapreke, koje joj priječe k svrsi naobrazbe ravno ići. Može današnja škola najljepše uregjena biti, podržavati najuzorniji red i zapt; može ulagati najsamoprijegorniji rad oko povjerene mladosti: ona ipak ne će postignuti prave uzgojne svrhe, ako mladić pusti, da ga zanese sirenski glas te umišljene slobode. Mladić je u školi tek neznatni dio dana. Dojmovi i misli pokvarene okoline na nj neprestano navaljuju i često izbrišu i najmanji utisak onoga, što se u školi radi. Boravak je u današ­ njem svijetu najkrvavija rana na učeničkom životu. 0 ovoj istini moglo te je uvjeriti žalosno iskustvo mno­ gih tvojih drugova. Dok, brate, znaš, e ti pogibao pri­ jeti, da ti se zdrave misli o nauku raspline s toga, što u društvu nemaju potpore, ono junački odolijevaj vanjskoj navali nesvjesne tvoje okoline. Budi zaljubljen u tvoju sreću, pa se svjesno drži onoga puta, koji ti pokazuju tvoji plemeniti uzgojitelji, jer ćeš na njemu brati sve same lovorike, pun ponosa gledati ćeš tvoj rad, dičiti se s lijepim učeničkim imenom. Budeš li tako raditi, vjeruj, na strani blagorodnih duša biti će ti uvijek iskreno priznanje, s kojim će te javno darivati. Slava će t; uvijek i svagdje biti uzvi­ šenom i kreposnom trudu. U ljudima prevlada sad pamet, sad srce, tako da ćeš posve rijetko ovo dvoje naći u potpunome skladu i ravnovjesju. Kod jednih je u većoj rnjer' premoći pamet, a kod drugih srce. Kad prevlada srce, eto te u skrajnim granicam pokvare; a kad pamet, eto te u skrajnim granicam fanatizma. Prava Skila i Haribda. Tebi je dakle oko toga svojski nastojati, kako ćeš srce i pamet u sklad dovesti pa po onoj Platonovoj: „/.zlb; x'a)fd№c zlv7±u — biti na svom mjestu. — Kao što u fizičnom, tako i u duševnom svijetu pravi se uspjeh postiže samo ondje, gdje sve sile složno rade. Ako načelo „viribus unitis" vrijedi svagdje, to u prvom redu ovdje mora vrijediti. Sloga, sklad i slaboumnomu podaje snagu, a nesloga svako naprezanje na cjedilu ostavlja. S toga ti je o tomu najvećma misliti, kako ćeš sva svojstva uma i srca sjediniti; kako ćeš u dušu ne samo surovo i neotesano kamenje unositi; nego, kako ćeš, kao pravi umjetnik, obragjeno i uregjeno lijepo i vještački slagati i zidati savršenu zgradu nao­ brazbe. Na taj ćeš način stvarati zdravo poimanje o svijetu i životu, koje će te moćno voditi i pokazivati jezivi put, koji ti je prevaljivati preko uzburkanih va­ lova života, kroz užasnu buruo i luju. Tako ćeš sabrati iz raznih predmeta uregjeno znanje, koje će silno utje­ cati na tvoju poletnu dušu i pokretati svim njezinim silam, a volji podavati čvrst i stalan pravac. Taj je posao, priznajem, najteži na svijetu, a osobito u današnjim žalosnim vremenima, u kojim ži­ vimo. No, ništa za to, ti budi ustrajan, čvrsto se drži trnovite staze, na koju te je Providnost pozvala, pa ćeš s trnja sve same ruže brati. „Nil sine magno vita labore dedit mortalibus" — rekao je zlatni Horac. Oko toga divnoga posla pregni svim žarom mladenačke tvoje duše, jer „Pregaocim Bog daje mahove" — re­ kao je naš okrunjeni pjesnik. Nikada se ne zanosi neobuzdanim porivom uma ili srca, da ne zagješ S pravoga puta. Svodi, brate, svodi um i srce u divnu harmoniju, pa čeŠ rado prijanjati oko blagoslovljenoga rada. Ali treba, da tvoj rad ljubav zaduhnjiva i provejava, pa ćeš steći pravu nagradu truda; steći ćeš krasnu sreću. Najčarobnije utvare, s kojim dokon život zamamljiva mladića, rasplinuti će se, svega će nestati i najveličajniji san, zlatne po oblačim kule u prah će se smrviti, iščeznuti će: „Sve veliko i zemaljsko raz­ plinut će se kao d i m a l i plod tvoga mukotrpnoga —J “ biti' će vječan. rada Koren je nauka gorak, ali mu je voće slatko. Sjećaj se često onih Njegoševih riječi: „Čašu meda još nitko ne ispi, — tko ju čašom žuči ne zagrči." Svaka ruža ima svoj trn, svaka krepost ima svoj križ. Oragjd tvoje naobrazbe mora biti primjerena tvome umnomu 'razvoju i ti se moraš ograničiti na ono, što škola od tebe traži. Ništa ne smije biti preuranjena, jer bi lako mogo promašiti svoju svrhu. Tebi se je čuvati, kao pogibeljnih sirta, one pogriješke, što ju di­ daktici zovu „didaktičnim atomizmom". Drži se one Solonove: „MrjSev £уav“ - ništa prekomjerna, — jer bi ti se zgodno mogla primieniti ona Demokritova: „Мгј Tzavta етаатаа&с« -pofrupeo, |1Г/ rcavicov a j 'flvr/' ne traži sve znati, da u svemu neznalica ne budeš. Izbjegevaj i pretjeranost i lijenost. Tvoja slava neka bude u svjesnom vršenju dužnosti; neka tvoja dobra svojstva, tvoj samoprijegorni rad, budu tvojim uresom, pa neka svatko s tvoga čela čita, u čemu je prava čast. Boj se Boga, jer je strah božji korjen svakoga znanja, svake mudrosti, jer je on najdragocjenije blago u ljudskom srcu. U strahu je božjem pravica, mir, prava sloboda, slava; u njemu je kruna svakoga po­ štenoga i plemenitoga rada. Boj se, dragi, Boga i ne­ ćeš zaći s pravoga puta tvoga zvanja, s kojim ćeš doći do ostvarenja svih želja i nada, koje u te postav­ ljaju narod, roditelji i prijatelji. Tvoj vjerni O. Pajo Mišura. �Listak. 15 LISTAK. Dr Jelenić: Sekularizacija crkvenih dobara u Ugarskoj. Sekularizacija crkvenih dobara nije ništa drugo do pro­ mjena crkvenih dobara u dobra vremenita ili u dobra svjetska. To biva ili s nekom odštetom ili bez ikakove odštete. Tako su u Njemačkoj poslije vestfalskoga mira, g. 1648. i poslije „Kulturkampfa", u Francuskoj poslije revolucije, a u Italiji poslije osvojenja Rima 20. rujna g. 1870. mnoga i mnoga crkvena dobra sekularizirana. Se­ kularizacijom se crkvenih dobara eto prijete neprijatelji Crkve i u Ugarskoj — u Marijinu nekoč kraljevstvu, a sada u kraljevstvu poplavljenu Židovima. U mnogim su se i mnogim županijama u tu svrhu obdržavale skupštine, a u najnovije doba hajduski je komitat razaslao predlog na sve ostale komitate Ugarske, da i oni poduzmu korake, kako bi se crkvena dobra seku­ larizirala. Od svih se neprijatelja katoličke Crkve u pokretu za sekulariziranje crkvenih dobara odlikuju slobodni zidari. Slobodni su zidari skoro odlučili razasiati u svijet ništa manje nego 30.000 okružnica, kojim će neuku masu podučavati i poticati na sekularizaciju crkvenih dobara. A je li to podučavanje i poticanje dobro, je li pravedno i pošteno? Ne! Katolička Crkva kao vidljivo društvo mora imati vidljive hramove, mora imati svoje vidljivo svećenstvo., svoje škole, svoje ubož­ nice i t. d. i t. đ., a da sve to uzdržaje potrebna su joj dobra. S toga je katoličkoj Crkvi još Isus Hrist, njezin utemeljitelj ne samo dopustio nego joj i svojim pri­ mjerom pokazao, da može dobra sticati, s njima uprav­ ljati i disponirati. I toga se prava katolička Crkva kao i druga drnštva ne može riješiti. Nu njezini joj nepri­ jatelji eto hoće, da to pravo oduzmu, mislec da će ju, kada ju liše njezinih imanja, lasno srušiti pod svoju papuču i na koncu ju konca uništiti. Nadamo se ipak da pravi katolici, kojih u Marijinu kraljevstvu in regno Mariano — ima još lijep broj, neće zavesti u slobodnozidarske i židovske spletke, znajući dobro, da bi se oni, koji bi to učinili izjednačili; kao što lijepo veli sv. Augustin, propalici Judi; a sv. Jeronim u po­ slanici na Nepocijana svetogrtcima: „Qui aliquid de Ecclesia auffert vel furatur, Judae perdito comparatur“. „Amico quidpiam rapere, furtum est, Ecclesiam fraudare sacrilegium est“. Dr. Jelen ić: Ugarski „Kulturkampf“. Više je mjeseci, da na­ rodnosti u Ugarskoj — osobito Rumunji vode žestok boj s ugarskim kraljevskim ministarstvom prosvjete, komu je sada na čelu Apponyi. Арропуј je lani izdao zapovijed, da se u svim državnim osnovnim školama gdje učenici nijesu Magjari vjeronauk i svagdanje molitve u višim razredima podučavaju i u magjar- skome jeziku. Ta je naredba odmah kod svih narod­ nosti u Ugarskoj naišla na otpor i negodovanje, a osobito je na otpor naišla kod Rumunja koliko nesjedinjenih toliko sjedinjenih. Svi su tu naredbu smatrali atentatom na narodna i crkvena prava, a nesjedinjeni su ju Rumunji uza sve to držali i povredom svoje autonomije. Taj je otpor ministar Apponyi htio skršiti s uskratom kongrualnoga nadoplatka, što ga država daje, ali badava, boj još traje, a vodi ga megju nesjedinjenim Rumunjima samo poglavarstvo njihove crkve. Ovo je prije nekoliko mjeseci držalo kongres, na kome je svećenstvu naloženo, da se ne samo ovoj ministarskoj naredbi opre, nego uopće, da obzirom na školu i crkvu ne prima ni odakle naredaba do jedino od crkvene vlasti. Ovaj je zaključak ugarsko ministar­ stvo prosvjete podnijelo Nj. Veličanstvu caru i kralju FrAniLJ0SiPu U nL1 on £а Је> kao što „Katholische Kirchenzeitung“ od 30. prosinca donosi, odbio, jer se protivi njegovorh^ majestetičnome pravu — pravu nadzorništva. Carsko-kraljevsku je odluku ministar Apponyi saopćio grčkoistočnome sibinjskome metropoliti J. Metianu s primjedbo^, da će otpornike prema kazne­ nim zakonima kazniti. Kada je sibinjski metropolit mi­ nistarsku primjedbu primio odmah je sazvao u Sibinj — Nagyszeben konsis^orij, koji je ministarstvu prosvjete poslao memorandum, u kome mu razlaže, da grčkoistočna crkva neće nikada dopustiti, da se država miješa u crkvena prava u podučavanje vjere. Pobjedi ii grčko-istočna crkva u ovome kulturnome boju, njezinoj će se pobjedi bez sumnje veseliti i sjedinjeni Rumunji te Slovaci i Srbi, koji su isto toliko ogorčeni koliko i nesjedinjeni Srbi i Rumunji. E. F. M.: Anketa lista La Croix o glavnoj bijedi, što tišti ljudski rod. Proučavanje bijeda, od kojih trpi narod i uopće ljudsko društvo veoma koristi, jer ne može se liječiti, dok se ne z n a . . . To je posve naravno. I konstatovanje tih uzroka koristi, makar da nas donekle nagoni u očaj i pesimizam, jer taki pesimizam ne može nadvladati jake i požrtvovne duše, nego da­ pače više će im služiti kao poticalo na rad i liječenje: ljudi ne prčdaju toliko pred teškim i velikim, koliko pred malim i neznatnim... Iz te misli otvorilo je lani uredništvo francuskog lista La Croix posebnu anketu u svojim stupcima t. j. pozvalo je svu stručnjačku publiku, da se na temelju svoga proučavanja izjavi, koje je najveće zlo, što tišti ljudsko društvo ? Odgovori još nisu prestali izlaziti, ali ih je izašlo mnogo i mislimo izašlo je ... glavno ... �16 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1910. Ovdje će mo ih nekoliko glavnijih navesti, na koje se drugi mogu lako svesti. Gosp. Charles Benoist — kompetentni auktoritet u socijalnim pitanjima kaže, da je najveće zlo „neuregjenost sveopćeg prava glasa" (7/VIII.). Odatle proizlazi i o n a ... jalovost zastupnička. Stvaraju se nekakvi za­ koni, ali ti zakoni ne donose nikakve koristi... G. de Gailhard-Baucel (15 VIII.) misli, da društvo ljudsko najviše za to tare bijeda, što „nema stručne*) organizacije." Njegov nazor opravdava i tvrdnja g. Groussau-a (25/VIII.) i g. L. Duraud-a, da je glavni uzrok sadašnje nevolje „svemogućnost države". Zbilja! Izmegju centralne vlasti i individua — nema ništa srednjega, što bi moglo donekle zapriječivati onaj zu­ lum, kojim su navrgnuti pojedinci: treba dakle struč­ nih udruga. One će biti kadre, da paraliziraju „svemo­ gućnost države" i jaki upliv tajnih sekata, što podgrizaju ljudsko društvo. To su, kako vidimo strogo socijalne bijede ili bolje to su najbliži uzroci te bijede. I mi bi se potpi­ sali pod svaku od njih. Drugi su dopisnici išli d a lje ... tražili su remotni pravi uzrok, za to ga s većom nervoznošću konstatuju. G. M. B a r r e s uzdiše (10/VIII.): Moralne obuke nema u Školama. To je glavne zlo. S njim se slaže i P e n e l o n Gi b o n ( 2 1 IX.): Prva bijeda jest otrovanje mladeži u školama bez Boga. „Jer tuđe su, kako razvija g. d e la T a i l l e , prof. angerskog sveučilišta, (11/IX.) jer tuđe su izvrnuli pojam auktoriteta, uništili smisao hierarhije... izbacili predaju". Isto veli g . P a v a o L e r o l l e (28/VIII.) Kriv je tomu odgoj... Sumnja obuzima sv e. .. Život se materijalizira . . .“ Malo je točniji bio g. B r e t o n (2,'IX.): „veliko zlo današnjega vremena jest sekularizacija t. j. gotov posvemašnja neštašica v j e r s k e a t m o s f e r e . " Ni abbe d'Alles 3./V. ne razilazi se mnogo od njega : „Nama manjka k a t e h i z a m i kršćanski život, koji se na njemu osniva." Osim te dvije vrste odgovora, koji su naravno posve opravdani i ističe se jedan svojom velikom origi­ nalnošću. On je kao causa causae causati — uzrok uzrokova uzroka. A napisao ga je župnik de Notre Dame de Plaisance g. Soulang Bodin. Ima jedan mikrob, koji je uzrok svega socijalnoga zla i svih drugih simptoma bolesti... „А taj je mikrob zla štampa. I dok njoj odlučno ne navijestimo rat na sm rt... bez primirja i milosrgja, sva će naša nasto­ janja biti uzaludna. Uzaludne i najbolje propovijedi ne­ djeljom, ako vjernici čitaju svako jutro kakve novine, koje im govore protivno! Uzaludne i žrtve katolika za bogoštovnu zakladu, ako s druge strane, kupujući *) Gdje se organiziraju pojedini stališi n. pr. zanatlije, radnici. zle novine, daju svojim protivnicima oružja, da ih oba­ raju ! Uzaludne najbolje kršćanske škole, najbolji katehizmi, najbolji patronati, ako dijete vraćajući se iz njih nalazi na trpezi kakve novine, koje mu govore protivno ! Uzaludne česte pričesti, uzaludna društva ustrajnosti, ako momci i djevojke prljaju svoje srce zlim romanima! Dakle taj je mikrob neprijatelj — a zla štampa, to je taj mikrob" (I X.) * * * To su zla univerzalne naravi pa ni nas Bog nije od njiha poštedio... Ko ne vidi? Zbilja se i na­ šeg života slaže s time. Neka su zla u najvećem mahu, a druga istom počimlju — udomaćuju se. Tomu je kriva naša lako­ vjernost... pa hoćemo li i dalje pustiti, da se šire?! ceciderit, necesse est, ut putrescat! Provizorna crkva sv. Antuna Paduvanskoga u Sarajevu. Naša nam slika, što ju na 5. str. ovoga broja donosimo, prikazuje provizornu crkvu sv. Antuna u Sarajevu. Ta crkva potječe iza požara, što se je god. 1879. zgodio u Sarajevu i što je uništio i zadnje ostanke one crkve, što ju je pravio blage uspomene hrvatski Homer fra Grgo Martić. Malena ta crkvica, koja će do godine brojiti 30 minulih ljeta, sva je od opeka i od drveta. Kroz svojih 29 godina Često je puta bila zatvorena radi pogibelji, da se ne sruši, često puta reparirana, a sada premda je takova, da za kiše prokisava, za vjetra prjeti srušenjem, ipak u njoj svaki dan do 15 Franjevaca govori sv. mise, a do 32 svoje propisane molitve. Da se ta trošna crkva, zamijeni dostojnim hramom sv. Antuna o tome su još prije mislili mnogi franjevački redodržavnici, koji tamo od okupacije stanuju u Sarajevu; nu vazda ih je smeo manjak one nesreće, Što ju svijet s punim ustima pa­ rom zove. Tu je zapreku dijelom uklonio dr. o. Danijel Ban, koji je osnovao pobožnu udrugu za gradnju crkve sv. Antuna Paduvanskoga u Sarajevu, koja udruga još i danas blagoslovno djeluje - - te razni milodari, što se sve do danas šalju upravno: n a f r a nj e v. r e d o d r ž a v n i š t v o u S a r a j e v u . Nu čitatelji će Seraf. Perivoja moći svoj milodar poslati s pretplatom : n a u r e d n i š t v o Se r a f . P e r i v o j a u S a r a j e v u . Iskustvo uči, da taj dvojstruko dobiva, ko sv. Antuna dariva! Njegovo Veličanstvo kreševskome franjev. sa­ mostana. Poznato je, da je pokojni fra Grga Martić bio odlikovan i od Nj. Veličanstva Franje Josipa I. i to 16. travnja 1879. viteškim krstom, a 14. prosinca 1890. željeznom krunom III. reda. Te bi se odlike �Listak. poslije pokojnikove smrti imale vratiti natrag, nu Nj. je Veličanstvo 18. studenoga 1909. dozvolilo franjev. kreševskome samostanu, da može te odlike zadržati. Nova crkva u Podmilačju. Revni je župnik gla­ sovitoga prošteništa u Podmilačju o. J. Jaranović dne 1. prosinca pr. godine poslao na vis. zemalj. vladu molbu, da može početi zidati novu crkvu sv. Ive Krstitelja u Podmilačju. Kako je poznato iz Podmilačja je još jednom slična molba na vis. zemalj. vladu bila poslana i to god. 1894., nu bila je odbijena s razloga, što sakupljeni za crkvu novac od 1800 for. nije bio dostatan. Megjutim sada se je taj novac pomnožao, pa se je nadati, da će vis. zemalj. vlada i gradnju dozvoliti i obećanu u tu svrhu pomoć blagohotno pružiti. Iz Mostara nam se javlja, da je urednikom „Кгšćanke Obitetji" postao 0. Antun Majić, te da se je cijena „Kršć Obitelji" podigla na K 4 za sjeromahe K 2; dok je prije stajala K 3 odnosno 1. Novoga urednika poznamo kao muža agilna te dok u nj po­ lažemo veliku nadu, „Kršć. Obitelji" želimo, da živi, cvate i raste na korist hrvatskih obitelji! Jedna zanimiva vijest iz Zagreba. Iz Zagreba nam se javlja, da će dr. D. Prohaska, profesor realne _. • . _ •• r 7 _ _. 1. . . _** -I _ . 1_ • . . J ■ 1 * gimnazije u Zagrebu do 1koji dan dati pod tisak svoje djelo o bosanskoj književnosti, koje je izragjeno na njemačkome jeziku, ponukom prof. Jagića. Djelo će sadržavati povjest i književnost od XVI. stoljeća do god. 1835., a služit će kao temelj rusko-slavenskoj enciklopediji. Djelo je „za sve konfesije i nacijonalne grupe". Idemo, da vidimo. j j „Hrvatske pravice“. Tjednik starčevićanske hr­ vatske stranke prava donijele su u božićnjem prilogu iz „Glas. sv. Ante" članak: „Ujak-fratar", sa klišejem „Franjevci ujaci u narodnoj nošnji", što smo ga i mi u „Seraf. Perivoju" u br X. pr. g. donijeli. Osim toga za Franjevce je zanimiv članak: „Djelovanje varaždin­ skih Franjevaca na polju medicine", što ga je napiso naš vrli suradnik o. M. Pukler i iz koga saznajemo, da i danas ima jedan potomak starih varaždinskih franjev. ljekarnika, a taj je najstariji od živućih hrv. Franjevaca: o. Ksaverij Premec u Jastrebarskom. Рарша interpretacija. Na 4. listopada prošle godine Papa je izdao ustanovu, kojom je megju osta­ lim odredio, da se općenito imaju i konventualci i kapucini kao i opservanti nazivati „manjom braćom", a opservanti, da se specijelno više ne zovu naprosto „manja braća", nego „manja braća Leonova ujedinjenja". Megjutim pošljednja „Acta Apost. Sedis" donose papino pismo upravljeno na stožernika Vives у Tuto-a, u kome Papa dopušća opservantima specijelno se i dalje 17 zvati samo „manjom braćom", njihov red nazivati „redom manje braće", a njihova generala „generalom manje braće", te naregjuje, da se naziv „manja braća Leonova udruženja" rabi samo u službenim aktima sv. Stolice i kongregacija, kada je govor o svim trima familijama ili o indultima i benefecijama „manje braće," što ih je Leon X. i XIII. ujedinio i kada se govori o raznim prepirkama i razlikama opservanata, konventuala i kapucina. Papa Pio X. njemačkome caru. Njemački je car Vilim II. Papi Piju X. prigodom njegove 25-godišnjice biskupovanja poslao čestitku, na kjoj se je Papa caru kako „Corriere d’ Italia" donosi, na slijedeći način zahvalio: „Vrlo su me dirnuli osjećaji i želje, što ih je Vašega Veličanstva naklonost na me prigodom moje 25-godišnjice biskupovanja poslala. Izrazujem Vašemu Veličanstvu duboku zahvalu ko li zato to Ii za simpatije, o kojima mi je Vaše Veličanstvo pružilo novi .do]<az. Za uzvrat molim Boga, da prospe svoj blagoslov na carsku obitelj, na državu i podložnike Vašega Veličanstv^. a osobito Ga molim, da uzdrži Vaše veličanstvo još dugo vremena na dobro Vaših podanika i njemačkoga carstva". Dokidanje svetkovina u Bugarskoj. U ožujku će * 4- f r n n i r v '] ' a IO n rrn rcl/Л ! nr r o l / СТЛ РПЛ 1 se navršit godina, Hda se je l u K bugarskoj grčkoistočnoj crkvi ustrojio odbor, koji bi imao izraditi plan, kako bi se broj svetkovina smanjio. Prema odborskome bi se planu — kako sarajevski „ I s t o č n i k " u 21 broju p. g. — javlja, imale ukinuti ne samo mnoge velike svetkovine nego i drugi i treći dan Uskrsa i Božića. Buduć, da se odbor za umanjenje svetkovina sastoji većinom od vladinih ljudi, a ne od crkvenjaka, došlo je u Bugarskoj izmegju vlade i grčkoistočne crkve do konflikta. Kako će se ovaj spor svršiti, svakome je poznato, tko iole pozna, da u grčkoistočnim državama vladari vladaju, ne samo državom nego i crkvom, polag one poganskoga Rima: ,,Quidquid principi placuit legis habet vigorem." Рл Beatifikacija Crnaca. Prošloga se je mjeseca u Rimu u k o n g r e g a c i j i o b r e d a , držala rasprava o beatifikaciji Matije Murumba i drugova. Ako ova ras­ prava uspije i Matija Murumba i drugovi budu pro­ glašeni blaženim, to će ova beatifikacija najznačajnija biti s toga, što se njom prvi put Crnci dižu na oltar. Franjevci crkveni prelati. Franjevci nijesu samo obnašali niti danas samo obnašaju redovničke prelature, nego su oni obnašali te i danas obnašaju i opće crkvene časti i dužnosti. Kardinala je franjevački red do sada imao 80, patrijarha 30 te preko 2500 nadbiskupa. I danas franjevački red ima 2 kardinala, 40 biskupa i nadbiskupa te u raznim rimskim kongregacijama slije- �18 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1910. deće konsultore i to: u k o n g r e g a ci j i sv. o f i c i j a : 0. Davida Fleminga, o. Miju Brugnanija i o. Teofila Dominichellija; u k o n g r e g a c i j i sv. s a k r a m e n a t a : o. Ivana Moraleda i o. Miju Sleutjesa; u k o n g r e g a ­ ci j i sv. k o n c i 1a: o. Bernardina Klumpera; u k o n ­ g r e g a c i j i za r e d o v n i k e : o. Patricija Panaderu i o. Kaufmanna; u k o n g r e g a c i j i de p r o p a g a n d a f i d e : preč. o. Dionizija Schulera, fvanjevačkoga generala, o. Rafaela Delarbru, o. Josipa Kaufmanna i o. Miju Sleu­ tjesa; u k o n g r e g a c i j i i n d e k s a : o. Bernarda Doeblinga, o. Julija Saracina, o. Teofila Dominichellija i o. Serafina Ciminu; u k o n g r e g a c i j i sv. o b r e d a : o. Hugolina Pomellija io.Pashala Brugnanija; u k o n g r e g a ­ ci j i s t u d i j a : o. Doroteja Cornelisu, koji je ujedno vicecenzor u Rimu; u b i b l i j s k o j k o mi s i j i : o. Da­ vida Fleminga i o. Augustina Molinija; a z a n o v o k o d iinf i c i r a n j e c r k v e n o g a p r a v a izabrani su oo. Klumper i Sleutjes u r e d o v i t o j a p o s t o l s k o j p <- n i t e n e i j ar i j i u L a t e r a n u : oo. 00. Juvena' Squaaram, Matern Rederstorff, Dominik Ufert. Hc^ubin Prezzolini, Cezarij Masa i Atanizij Madorno: a u i z v a n r e d n o j p e n i t e n c i j a r i j i u Ri mu : oo. Petar Basili, Josip Branelli, Mijo Pistili i Bonaventura Gvarcino. Kolumbova beatifikacija. I gledni magjarskl list Egyhazi KdzIony u 45. br. t. g donosi vijest, da se je u Americi u velike razmahao pokret za beatifikaciju Kristofa Kolumba, o čemu se je bez uspjeha i prošloga stoljeća osobito u vabkanskome saboru ra­ dilo. Kolumbo je bio Franjevac - trećoredac, pa bi stoga i nas veselilo, da obretnik Amerika dogje na oltar, nu mučno, da do toga barem skoro dogje, jer se ne samo tome pokretu protivi filadelfski nadbiskup nego i jer se je jedan član kongregacije obreda o tome malo prije izrazio, da će od toga pokreta do može­ bitne beatifikacije mnogo vremena proći. Novi poljski gostinjac u Rimu. Poljaci posjeduju u Rimu jedan gostinjac, što ga je još Hozij, stožernik g. 1580. sagradio. Nu ovaj je gostinjac pod pokrovi­ teljstvom Rusije. Pošto Poljaci Rusa ni čuti ne mogu, počeli su kupiti novce, da u Rimu podignu novi gosti­ njac, koji bi bio pod pokroviteljstvom Austrije. Franjevac gradski sastupnik. U Toskanu je u s. Ivi s dozvolom svoga staješinstva izabran Franjevac o. Toma za gradskog zastupnika. Drži se, da će brzo postati i gradskim načelnikom. Čestitamo! KNJIŽEVNA SMOTRA. Dr. Je len ić: 0. U. Talija, Crtice iz kršćanske arheologije. D r u g o i z d a n j e . D u b r o v n i k 1909. Učevni je Franjevac o. Urban Talija, koji preko 25 godina služi kao profesor bogoslovije u ređodržavi sv. Jeronima od nekoliko godina učesto hrvatsko-katoličkoj literaturi uprav božičnu ili uskrsnu nagradu pružiti. Talija bo je još god. 1894. tiskao u Dubrovniku „Govor o dr. F. Račkomu"; a slijedeće godine u Zadru „Vijenčić pripovijedaka za puk" i u Sarajevu „Nerješivost že­ nidbe". God. 1896. izda on u Dubrovniku brošuru „о Gundulićevoj Proserpini ugrabljenoj, a u Sarajevu „Neke bilješke o vulgarnoj eri“. God. 1897. objelodani u Dubrovniku brošuru, „0 vrhovnome načelu etike". U istoj tiskari god. 1900. izda „Trinaest utornika sv. Antuna". God. 1905. ugleda mu u Dubrovniku svjetlo „Socijalizam i socijalno pitanje. God. 1906. objelodani u istoj tiskari „Prigodom nekih konferencija o socijal­ noj demokraciji". Poslije dvije godine otiska u Dubrovniku „Humanitarna djela, patriotizam, vjera u dubrovatmkoj prošlosti," a u Zagrebu „Errores scientifici et historici" u knjigama nadahnutim i „citationes tacitae". Prošle je pak godine Talija objelodanio brošuru ,,Netrijezna kritika o Euharistiji u II. i III. stoljeću Crkve", te priredio drugo izdanje svojih „Crtica iz kršćanske arheologije", jer se je prvo izdanje bilo davno raspačalo, a kupci su djelo svegjer tražili. U svojim „Crticama kršćanske arheologije", Talija iza uvoda govori o rimskoj epigrafiji uopće i nadgrobnoj napose, o rimskim zavjetnim, počasnim i vojničkim natpisima, o kršćanskoj nadgrobnoj epigrafiji, o interpunkciji natpisa, o paleografiji natpisa, o hronologiji natpisa, o specifičnim kršćanskim imenima te imenima zajed­ ničkim s poganima, o kraticama, što se opažaju u kršćanskim i poganskim natpisima, o konzularnim fastima i o simboličnim slikama, a sve završuje s pripo­ menom i zaglavkom, u kojem megju inim pokazuje način-, kako se mogu na prvi mah nečitljivi natpisi ipak pročitati; te u kojem na koncu niže nekoliko djela, kojim se mogu poslužiti oni, koji bi se htjeli posvetiti dubljem proučavanju arheologije. Kako se iz sama sadržaja vidi, Talija nije napisao čitavu arheo­ logiju, nego kao što i sam naslov kaže samo crtice iz kršćanske arheologije ili bolje iz kršćanske epigrafije. U njegovom dijelu nema govora ni o skulpturi, ni o arhitekturi, ni o pikturi, ni o numizmatici, ni o heraldici ni o sfragistici, nego jedino o epigrafiji. Nu ipak o. Talija, što je napisao, napisao je praktično, jezgrovito i popularno. Sa svojim je „Crticam a..." o. Talija cilju, što si ga je pišući to djelce postavio sasvim zadovoljio. S njegovim bo „Crticama..." može mnogi „nestrukovnjak zamijeniti u potrebi strukovnjaka" može mnogi ili župnik ili učitelj ili drugi individuj njihove naobrazbe upoznati vrijednost tolikih stećaka što se još nalaze po Dalmaciji, po Bosni, po Hercegovini, po Banovini i t. d., te ih od propasti, koja im svaki čas prijeti, spasiti. Bog dao te Talijane �Listak. „Crtice..." doživjele još koje potpunije izdanje iii ga prestiglo, koje i sistematičnije i potpunije djelo! A. Ćičić: 19 ha per fine primrio la bellezza ( P r i n c i p i di Fi1o s. II. 68.) Cijela zbirka pokazuje pjesnika mislioca, u čemu pojedinci često budu nesretne ruke. Osim toga nekako neugodno u oči upada često zamjenjivanje kod prijedložne pozicije: djetinje u doba, stoljeća kroz mnoga, svojemu u letu i t, d. Prvu ovu zbirku Poljakovih pjesama mi toplo pozdravljamo, tim više, jerbo neke novije njegove pjesme (Na s l a v o n s k o j c e s t i . . . ) , što ih on svrsto u ovu zbirku, pokazuju sjajni napredak, a to je najbolja pohvala pjesniku, a javnosti dokaz, da se od njega imamo nadati i većemu nečemu. Isidor Poljak: Pjesme. (Sarajevo, 1 K). Najuspje­ lije svoje prvijence, što su dosad izlazili po raznim našim časopisima, i najviše u „Vrhbosni", svinuo je evo mladi pjesnik u jednu kitu, posvećujući istu biskupu-pjesniku dru. Šariću i nudeći je ujedno cijelom hrv. narodu. Mi smo odavna iščekivali od g. Poljaka ovaj čin, stalno uvjereni, da je on za to dorasto, a s druge strane i sama oskudica dobrih mlagjih pjesnika pokrepljivala je naše očekivanje. Time dajemo odmah dobro svjedočanstvo o ovoj zbirci, a o pojedinostima vrijedi slijedeće. Ivo Rudina: Razdjelba cijele knjige u dva dijela, sa psihološ­ Hrvatski pedagoško književni zbor: „Sreća u kih i estetskih razloga vrlo je zgodna, da ne kažemo nesreći". Pripovijest iz Herceg-Bosne. Za hrvatsku nužna, jer tim pjesnik pokazuje, da on ne pripada samo mladež napisao Ivan Klarić 1908. u red stihotvoraca, nego da je jedan od čete pravih Uvjeren sam, da će mi poštovani čitaoci našeg vilinskih odabranika, te dobro prodire u dušu, u narav miomirisnog „Perivoja" iskrena srca potvrditi, da su, same pjesme, osjećajući onaj nutainji vez izmegju po­ kao i ja u mladeračkoj dobi sa sjajnim očima i pre­ jedinih pjesmotvora i dajući ovim nj hovo mjesto, koje kidanim disanjem čekali na iznenagjenja, što se kriju im pripada u čitavome kompleksu. U 1. dijelu su pjesme u ormaru gjačke knjižnice i koju je profesor ili učitelj općenite naravi, a u II. skup pjesama posebnog duha ovaj čas pošao da dijeli. Oj, kakovom smo slašću či— idejna osebina. tali Kanpeovo , Otkriće Amerike", Franje Hoffmana, Dio I. sadržaje devetnaest komada, ili da kažemo Ružicu Garićku i drveni križ, pa Kristofa Schmidta pjesnički, tu je nanizano devetnaest zrna bisera, osobi­ „Osveta je moja, Ja ću ju vratiti"! Ta da, bila je onda toga sjaja, koje mogu naći u moru svoje unutarnjosti naša književnost tek u zametku. Dva, tri neumrla veli­ ili ih zapaziti u svemiru samo Bogom zvani pjesnici. kana zadužiše nas i preko mjere. Nu hvala Bogu i ti Po tome je s pravom metnuo autor u prvom pijevu: s$-jfi velikana danas broj pomnožao, a pomnožalo ga Pjesmu noći mliječne čuje i razumi malo ko od je i jedno bihaćko dijete gosp. Ivan Klarić, učitelj ljudi. Tu je najviše mistike, koja odgovara zvanju sa­ trgovačke škole u Dol. Tuzli. Naš je Klarić i sam mog pjesnika, a uz to razmjerno preuzimlju maha i pedagog, a najnovije ga je njegovo djelo ostalim peda­ domovinske pjesme. Sve to mnogo miriše samoprije­ gozima kao „parem inter pares" agregira. gorom, idejama mira, patriotskim čuvstvom, a na nekim Pa što nam priča Klarić tako osobila? Ništa mjestima brujne akord teške boli. S oba gledišta osobita, a ipak tako, da mu treba reći: „Aferim, valja idejnog i estetskog — nama se najbolje dopadaju: ti stvar". N o ć n a p j e s ma , S t r a n a c na ze ml j i , S t r a s t , Nekom malom kršćanskom dječaku, Ivi, ubilo je Na g r o b u , G o s p o d s v a ma , Č u š i n s k i v a ­ bratsko, ali u ono vrijeme, dvije, tri godine pred oku­ l ovi, P r e d k i p o m d o m o v i n e , Na s l a v o n s k o j paciju, dušmansko tane i oca i majku. Sa mrtva ma­ cesti; Progr ani k. terina tijela otkida sjerotana Mustajbeg Tanković, veže Dio II. nosi naslov: Iz „ O s t a v š t i n e mo g a ga iza jednog momka na konja i vodi svojoj kući, p r i j a t e l j a . " Spominjemo najakutniju didaktiku toga gdje odmah strogo zabranjuje svojoj čeljadi, da malome dijela u raznim izmjenama i prijevojima: trulost mo­ itko, pa bilo to samo iz šale, dirne u vjeru. Malome dernog sistema u znanosti i umjetnosti, zle pošljedice Ivi je u bega dobro. Uvijek je sit, čisto odjeven u turske bohemstva i frivolnog feminizma, apsurdnost i skepsu haljine, zalazi u begove staje i hambare, trčkara po nećudorednog života uz to vječnu dobrotu božjeg kuli, igra se s drugom djecom pa već počima da ljubi milosrgja. Nego sumnja današnjih estetičara, da li di­ poočima i pomajku. Jedne večeri zaspi kao obično, daktika spada u pravu poeziju, jasno izbija i pri čita­ kad u noći udare na begovu kuću hajduci, eškija, na nju ovoga dijela, gdje ima nekih komada s izrazitim što se sve osim spavajućega Ive kojekuda razbježi. smislom ljepote, a mnogo ih ima pravo po onoj Ros- Kad se u jutro nagje Ivo sam samcat, zaputi se i on signolijf voj: questa ... mira principalmente a istruire e kud ga noge ponesu, pa lutajući zapne od teška umora alla bellezza solo secondariamente, mentre la poesia ća u planini KameŠnici, gdje ga nagje hajdučki stražar �20 Br. 1. Serafinski Perivoj. — 1910. i ponese svome društvu. Kako je Ivo bio u turskim haljinama, predloži jedan od družine, da će ga krstiti, a drugi prihvati, da će kumovati, na što onaj, koji je Ivu našao, nehtijući ga bez poduke i privole, da krsti, odrekne na prvoga druga: ,,De ti krsti sebe!“ Po ras­ pitivanju saznadu hajduci u brzo Ivinu žalosnu histo­ riju, pa se posavjetuju, da ga pošalju u Spljet, njima najbliži grad, a Bog će dalje providjeti. Tako i bi. U Spljetu nagje Ivo novog poočima i novu pomajku, gradskoga učitelja i njegovu ženu, kojima Bog ne dade dječijeg blagoslova, pa kad uz njihovu brigu svrši osnovnu školu, zaželi da uči krojački zanat, na što poočim pristane, pače ga za sve vrijeme šegrtovanja krepko pomože. Kad je Ivo bio svjestan, da je oda­ brani zanat potpuno izučio, otkrije poočimu svoju skromnu Željicu, ali koju je već davno u srcu nosio, da se želi vratiti u svoju domovinu Bosnu i tamo ostati. Tako dogje u Sarajevo, gdje pošteno i savj;"ro radeći postane svojim i omili čitavom građu ne plašeći se nikada istaknuti riječju i djelima, da je bio, da jest i da će ostati gorljiv kršćanin katolik i odu­ ševljeni Hrvat. Pripovijetka Klarićeva obngjuje dakle vrlo jedno­ stavni, priprosti snjet, ali na čis.o moralnoj osnovi a " uz pedagošku tendenciju na <orist hrva koj 0 . rv. ... . u-|eC1 s ovu i s onu stranu Save i Dinare. Nema tu mjesta ni zmajevima ni divovima, ni vi!ama n rama, a ipak je pripovijetka puna cara i prikladna da potpali maštu osobito prekosavski*! Hrvačića. Plemenština „Turčina" spram maloga Ive, megjusobno krš­ ćansko i muslimansko poštivanje i za najžešćega ne­ prijateljstva, divni opisi begovske kule, raskošnih ajata, konjske opreme i sjajna oružja, crne i guste šume Kamešuice, pa mrkih hajdučkih lica jadne eškije, sve će to gledati mali čitaoci u svojoj duši, kako povećano gledaju na stakla šarolike slike kakove panorame. Sam mali Ivo pričiniće im se radi množine i razlikosti njegovih doživljaja nešto sličnim pepeljuzi ili kom začaranom princu o kojim su u drugima pripovijetkama čitali. Ali baš u tom času dovikuje, kršćanin, Hrvat i pedagog Klarić dječjoj mašti svoj običajni (h) alt! Nema, djeco, danas više vilinskih dvorova, nema zlat­ nih ni bisernih palača, nema zakletih prinčeva. Jok, danas treba učiti, Bogu se moliti i raditi a da postaneš samo - čovjek, ali pravi čovjek. A tko je Klariću pravi čovjek? I to nam kaže u svojoj pripovijesti. Prema nepobitnom načelu da je svaki pošteni rad ča­ stan, ne imponuju njemu samo visoki zvanični činovi, do kojih se dolazi svakojakim potevima, a još manje nezaslužno razbacivanje u sjaju i bogatstvu, prazne glave, još praznijega srca. On zna bolje što našemu skromnome narodu treba, a to je, kao i svagdje dru­ gdje, značaj i neovisnost u srednjega staleža, Ako si ti na svom mjestu težak ili radnik, u tvornici, kalfa ili majstor, trgovac ili posjednik, pa ti je srce na mjestu i ti daješ Bogu Božije i caru carevo, svoj si pred Bogom, u tvojoj familiji, megju sugragjanima, megju državljanima. Ti slobodno ispovijedaš tko si i što si, javno i otvoreno svoje poštuješ a u tugje ne diraš, po čemu se onda samo po sebi kazuje, da si čovjek i to pravi čovjek. Da je naš Klarić i tom pripovijetkom htio našu dječicu iz svoje duše potaknuti, da im bude najvećim idealom čisto poštenje, gorljivo kršćanstvo, čelično Hrvatstvo, nije začudno bar onome, tko njega zna, a nama je samo željeti, da megju našim pomlatkom ubere bar postotke za svoju u tako plemenitu svrhu u1 ženi kapital! Dušobrižnik, g l a s n i k za k a t o l i č k e p r o p o ­ v i j e d : Taj vrlo jeftini, a ujedno vrlo korisni časopis, što izlazi svakoga mjeseca po jedanput, uregjuju kroz 14 godina s dozvolom duhovne vlasti oo. Franjevci u Varaždinu. Pred nama je prvi broj 15 tečaja — broj nakrcan s ne kakovim mu drago propovijedima, nego s propovijedima u svemu odgovarajućima retorici. Uz bogat prilog naći ćeš u ovome broju od o. xVl. Puklera: & c ,. , . ' . x , .... propovijed na novu godinu, od I. Rakoša: homiliju na nedjelju po mladom ljetu, od M. Novaka: propovijed na dan sv. Triju Kralja, od prof. Strižića: propovijed na prvu nedjelju po Bogojavljenju, od o. B. Glogovca: propovijed na Ime Isusovo, od I. Rakoša: propovijed na-dan sv. Antuna Pustinjaka, od Ivančića: propovijed na sv. Agnetu, a od A. Maretića dvije propovijedi: na šezdestnicu i na sedamdesetnicu. U prilogu su propo­ vijedi : o smrti (Don Drag. Hlača), o blagoslovu nove škole (M. Šajnović); prva, druga i treća korizmena propovijed (J. Majerović). „Dušobrižnik" svima dušo­ brižnicima od srca preporučamo. Cijena mu je na go­ dinu K 8. Naručuje se kod Franjevaca u Varaždinu. Dopisnica uredništva. D on Š. u Dal mac i j i . Kako vidite Vaše za ovaj broj promaši. Doći će. Prior in tempore potior in jure. List malen, a radnja mnogo. Lani smo s 9' 4 araka S e r a f . P e r i v o j pomnožali, pa opet ima ih, da po više mjeseci čekaju. Vi ste nam jednom poslali pretplatu za god. 1909., pa ste opet malo kašnje po­ slali K. 10. O. V. u Si n j u . Riješeno gori. G. B. Z a d a r . Strpljen spasen. 0 . M. P. Var až di n. Quod differtur, non auffertur. ,Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dt. o. Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �CeDfpalna baDka i štedionica (dioničko društvo) Bloi. glovnlca K 750,000 J|m m w Centrala u Sarajevu. Uplaćena K И Ш Filijala u Mostaru. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 %% čistih. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Daje zajmove na tekući račun vrbuje isplate i naplate na svim govžLčkim središtima tu - i ino­ zem stva. Kupuje i prodaje vrijednosne devise, valute. FINANCUALNI LJETOP IS ZA BOSNU I HERCEGOVINU. BS U juniju ili juiiju buduće godii'K i _____ „Flnnncljnlnl ljetopis &«sflD-i)№oi/nčHl Kompos“ u hrvatskom i njemačkom jeziku stručno djelo, koje će na sličan način, kao drugdje, donositi potanke po­ datke 0 našim novčanim zavodima i industrijalnim poduzećima. Osim toga biće tu obragjivana državna i industrijalna poduzeća, državne željeznice, trgovačke komore, konzulati u Bosni i Hercegovini, karteli, austro­ ugarski trgovački ugovori i sve protokolirane firme u Bosni i Hercegovini, a kod svake će biti naznačena godina osnutka, protokolacije, vlasnici i osobe ovlaštene za potpisivanje. Nadalje će biti osim statističkih podataka o uvozu i izvozu i t. d. kratki izvadci iz mjeničnog, trgovačkog i pristojbenog zakona i dr. Izdavatelji su nama lično poznata gospoda H i n k 0 P i 1e p i ć, tajnik ravnateljstva Privilegovane zemaljske banke i F г i t z S e i c h e r t , činovnik istoga zavoda. Potonji je radio prije više godina kod austrijskog financijainog ljetopisa. Pošto mi do sada nemamo takovog djela i pošto su se izdavatelji pobrinuli, da djelo proturaju ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u Austriji, Ugarskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i u Balkanskim državama, i pošto im se je sa mjerodavne trane išlo na ruku, to je opravdana nada, da će im veliki trud oko osnutka toga potrebitog djela biti ilno nagragjen. Plemenitoj ideji želimo od srca svaku sreću te preporučujemo najtoplije djelo svim interesantima! 90 . �UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefoo broj 119. (Komanditno društvo) ćemaluSa ulica m. Najstarija k n jig o t is k ^ ^ ^ ? ^ ii Sosni i Hercegovini пге*.до s Ц Ш 1 pii i . ’Vra. ’ljfi’"! I SUf Preporučuje za ' molitvenika, pC ^ i poslova, što ukusnom izrad nje no ]|p Ž h ГШ djela, brošura, р/ »i Jarta, Karta, kao i svih ulcu ;zasjecaju sa nije cijene. Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , izragjuje sve vrsti uveza, za knjižnice, velečastne župne ,jrede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vonjske norufbe obavljaju se brzo l toflio. Slagaći stroj „TIPOGRAF". Brzojavi: Vogler, Sarajevo 1' f t 4 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/fa1c75a805cdadfbd95e62e02d134395.pdf 18393ca1d8dec8bdba4161bcf391e8c5 PDF Text Text Perivoj serafinski LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 2. SARAJEVO, 15. VELJAČE 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESME: 1. Dr. Jelenić : Zaboravljeno književno djelce popa glagolaša.............................................................. 21 2. F. E. M.: Š tam pa...............................................23 3. Branko Strahimir Škarica: Sjenama bosanskih v ite z o v a .......................................... . . . 24 4. 0. Antun Cikojević: Apologija indeksa . . . . 25 5. Don P. Škarica,: Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo" s osobitim obzirom na staro­ drevnu župu P o ljic e ........................................... 28 B) OKRUŽNICA: 6. Časnoj braći župnicima . C) LISTAK: Dr. fra K. Eterović: Fran Asiški. — Dr. Jelenić: Sv^togr listci. Dr. Jelenić: Ljuooje Dr. Jelenić: Sibovske klevete. nnio sv. Franjo ivatovi" podFranjevcima. Najnoviji dekret ■ « konzistorijalne kongregacije. — Sebastijan de Lcqueu trećoredac. D) VJESNIK: Lijepo se mole. — Parnica pukla. Trodnevna poklonstvena izložba Presvetoga. Katolička autono­ mija za Bosnu. — Posto jubilatom. - Apostoli dobre štampe. — Tko želi. Rijetki jubilej. — Talijanski kralj u samostanima. - Znanstvena predavanja o lurdskim čudesima. — Biskup Milinović bolestan. — Kaička hijerarhija na osvitu g. 1910. Novi prorok ' raj skoj. — Pojava stare grčke mržnje na Papu. — ‘г-.с> propaganda. Marijaviti ne miruju. Dr. sci Assisk Euharističnc «5 B A Ш Ш — . Miti nSaiajm. li Centrala n Ljublj: Dionička glavm ' NA SMOTRA: ■4 Ш Patris Ш ‘erović: Opuscula Sancti FranciFerdo Rožić: San Inocenta III. ’odrnžnice a Spljetu, Trstu i Celovcu. *000.000. ■■ Prifcjv« preko K 350.000. Prima uloge na štednju u njižice i tekuć -^une i ukamaćuje ih sa sto bez ikakvih poreza i odbitaka Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO -- GRAGJEVNO DIONIČKO DRUŠTVO U SARAJEVU DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 — KOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 Direktor: gragjevni savjetnik Josip pl. Vancaš. Jk Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu TVORNICE ETERNITA najboljeg m aterijala za pokrivanje krovova. �Centralna banka i štedionica DIOII. aingnicn к 750,000 (dioničko društvo) м Centrala u Sarajevu. w ^ mm к mm = Filliala u Mostaru. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4*4% čistih. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. .Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Daje zajmove na tekući račun 12* ršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino- Kupuje i prodaje vrijednosne papire devise, valute. Privileao banka novi način š n ta svakoga! Da uzmogne štediti sa uspjehom i u ncjmanj.m svotama, a da ne mora Često ići u banku. Prlvllegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za Štednju iz čelika (vidi gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremlje­ sliku), koje ona po želji ustupa svakome uz nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. Iste su zaključane, raspolagati. i napose uregjene za kovani i papirni novac, te Ovaj se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ na principu, da se jednom spremljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje nja ne može opet olako dignuti, nego se kroz prostrani otvor I 1. dočim se papirni mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupijinu O na pro­ banka prima kao Štedovni ulog na ukamaćenje tivnoj strani. i najmanji Iznos. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom Ovaj način štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva mje­ osobe svakog staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na mjestima, gdje samo u malim svotama, napose za obrtnike 1 banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, radnike; za domaćice i u uzgojnom smislu za djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinosa za razne društvene, osiguravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim mjestima, te ne mogu svaki uštegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi smisao za štednje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru privede ukamaćenju. 1 ako se samo na helere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz go­ dinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doći u banku i javiti adresu ili pisati. t f �■serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 2. SARAJEVO, 15. VELJAČE 1910. GOD. XXIV. Dr. Jelenić: Čitavo se Perkovića djelce dijeli u posvetu i 6 poglavlja. Svako se opet poglavlje dijeli u više odsjeka, koje je pisac tituliro rimskim brojkama. Tiskarska će pogreška biti, da poglavlje IV. ne nosi naslov „роPrilog k povjesti književnosti Hrvata iz Bosne i Hercegovine. glavje IV.“, nego „poglavje II." Čuveni je hrvatski arheolog dr. Luka Jelić o sta­ U posveti nam, koja iznosi 2 strane i koja s rodrevnom Biogradu ustvrdio ove znamenite riječi: prvim odsjekom prvoga poglavlja i za sami uvod do­ „Biograd je još za narodnu povjest knjiga pod sedam bro služi, pisac otkriva svoje srce. On je rodom Duvpečata; kad ih razlomimo, sinut će nam slika grad njak, a stališem svećenik i s toga on, kao Duvnjak, skoga živovanja na primorju za dobe hrvatskih vla­ pun jejokalnoga patriotizma, a kao svećenik revnosti dara".1) Nešto slično može reći i povjesničar Bosne i za spas duša. On je kao Duvnjak proučavo povjest Hercegovine. I povjesničar bo Bosne i Hercegovine Duvna i zna, da je „Duvno poglaviti grad sve Dalmaneće ni malo pretjerati, ako ustvrdi, da se i povjest czie dvista i osamdeset godina još pria porogegna Isu­ Bosne i Hercegovine nalazi još pod sedam pečata; jer, sova, faglien mnogo u starim uspomenam radi vridnosti ako i jesu o Bosni i Hercegovini pisane povjesti, ako i plemstva", te da je „satrven nikada cd Nassiche i jesu o njihovim krajevima i o njihovim starijim gra­ Vojvode Vojske Rimske.“ ‘) Nu dok je tragična prošlost dovima, o njihovim samostanima, te o nekim ođličnijim Duvna u Duvnjaka, Perkovića s jedne strane budila osobama već objelodanjene krasne monografije; ipak sumorne osjećaje s druge se je strane ipak veselio, da toga još puno kriju dijelom rimski, dijelom carigradski, Duvno još živi barem „ро poštenomu imenu i glasu a dijelom i isti bosanski franjevački arhivi te naši stari niki vridni Redovnikaa i Misnikaa, kojise u Duvnu pojoš neprekopani i nepribrani gradovi i stećci, a puno rodise.“ Megju takove poštenjake glagolaš Perković i puno još toga krije i najgornji pečat — veo tame i ubraja i fra Jozipa Ivića iz Duvna, koji je Duvnjaka zaboravi. ,,prava“ „dika i slava"; jer je „rodom iz Duvna, xivMegju takove historičke zaboravljene relikvije gliegnem“ Fratar, po nauku Lectur, po dostojanstvu Difispada i književno djelce don Jakova Perkovića iz nitur, po prigoruchioj xegli spasegna duša Pastir priDuvna. Maleno to djelce, koje sam lani dobio od g. vridni za vise od dvaest godina" i t. d., te mu i s toga Jake Sučića P., trgovca iz Lijevna, i koje je s gornje i kao svome prijatelju posvećuje ovo svoje djelce, o strane prilično oštećeno, zavrijegjuje, da ga malo po­ kome drži, da njegovu misništvu i gorućoj ljubavi nije drobnije publici predstavimo, jer je i ono neki spo­ ništa prikladnije, „sto dati na svitlost ovi život", te da menik naše prosvjete. Da ne gubim vremena u koje- je barem nešto s tim koristio „našemu slavnomu Narodu" kakovim akcidentalijima, prelazim odmah ,,in medias i da je odgovorio koliko toliko onoj „velikoj cijeni i res:“ časti", koju je prema o. Iviću nosio. Čitava je ova Djelce Perkovića nosi naslov : „ Kr a t k o I s k a z a posveta, koja je potpisana u Duvnu, na 28. rujna (gne) X ivo ta, P o k o r e , S a mr t i , i Č u d e s a S( ve- god. 1808. jedan novi dokaz, kako su se glagolaši t ) o g a J a k o v a P u s t i g n a k a." 2) Ono broji u 8° s Franjevcima u Bosni i Hercegovini slagali i voljeli, 31 stranu. Tiskano je u Dubrovniku „ро Antunu Mar- te kako su i jedni i drugi pred očima imali samo slavu techini,“ god. 1808., a pisac će mu biti onaj isti (?) Hrista i spas si povjerenih duša. pop glagolaš, što mu tijelo u miru počiva u Rakitnome.3) Zaboravljeno književno djelce popa g la g o la š a .----- :.......... ....... 0 Osvit, god. V. br. 16. i 17. 2) Što je u zagradi, to je u Sučića primjerku poderano. 3) Da je djelce napiso pop glagolaš, zaključujem odatle, što je oko god. 1808. u nas bilo popova samo glagolaša; ada je to baš onaj pop glagolaš, koji počiva u Rakitnome, izvodim odatle, što je on u isto vrijeme živio i u Duvnu kapetanovo. 4J Duvno je bez sumnje prije Isusa, ako i ne prije 280. god., a ono barem prije 170. igralo u rimskoj i ilirskoj povjesti veliku ulogu, jer koliko se god učenjaci razilazili, ipak je sva prilika, da je stari Delminium, gdje su Iliri učinili savez proti Rimljanima, borili se proti Rimljanima i god, 155. bili od Rim­ ljana potučeni, bio u Duvnu. �22 Br. 2. — Serafinski Perivoj. Iza posvete, kao što smo već gore spomenuli, slijedi u 6 poglavlja opis života, pokore, smrti i ču­ desa sv. Jakova Pustinjaka. U prvom poglavlju, kome je Perković stavio na­ slov : „ P o m g n a i n a s t o j a g n e S v e t o g a J a k o v a za u x d r z a t i (sic !) i s a g u v a t i g i s t o c h i u , " te koje obuzima 6 stranica, a 7 odsjeka, najprije pisac pripovijeda „Svitu Slovinskome", zašto je on od svih ostalih sv. Jakova odabro opisat život ovoga sv. Jakova, koji je iz početka bio svet, a poslije, pod starost, pao u grijeh, iz njega se podigo, za nj se pokajo i pokoru činio te kao svetac umro. On je to učinio, da se svak pazi — ko stoji da ne pane, a koji je pao, da se po primjeru Jakova Pustinjaka od grijeha pokaje i za njih pokoru čini. Kako se vidi, ovaj dio s nekim dijelom posvete sačinjaje, kao što sam već reko, uvod u Perkovića djelce. Iza ovoga uvoda počima pisac s opisom samoga života sv. Jakova. Po njegovu opisu, Jakov Pustinjak življaše VI. stoljeća u Palestini. On se, radi lakšega spasenja, povuče u pustinju i tuj u špilji proživi 15 godina. Pošto je >a svoje svetosti i čudesa steko velik glas, dola*ahu mu kršćani, pogani i Samaritanci a on svima Jtaše sv. Pismo i obraćaše ih. To je vragu bilo teško i on podgovori jednu samaritansku obitelj, koja za 29 gotovih i 20 obe­ ćanih zlatnih dukata nagje bludnicu i ova prevarom na silne molbe unigje svecu u špilju, gdje ju svetac nahrani, a zatim ga ona stare napasto/ati na bludni grijeh. Nu svetac pržeći na vatri pi ste, napast predobije, bludnicu obrati i pošalje biskupu Aleksandru, koji ju pokrsti i spremi u samostan, gdje sveto proživi i umre. To je sve Jakova još glasovitijim učinilo. U drugome poglavlju pisac opisuje: kako je sv. Jakov izliječio kćer nekoga poglavice; kako mu je ovaj nudio zato 300 zlatnih dukata; kako je to Jakov odbio; kako je izliječio u obe noge kljasta i druge bolesnike; kako se je, pošto su ga radi tih čudesa sve više sla­ vili, povuko dalje u pustinju preko rijeke Cisona ili — kako drugi hoće — Jordana. ’) I s tim se svršuje drugo poglavlje, koje nosi naslov: „ J a k o v od nem o c h i j o z d r a v g l i a i na d a g l i e u p u s t i g n u o d s t u p a , " te koje opseže samo dvije stranice, a tri odsjeka. Treće poglavlje glasi: „ J a k o v b l u d n o sag r i š i i u b o j s t v o ne mi l o u gini". Ovo poglavlje opseže 5 nepotpunih stranica, a broji 5 odsjeka. U ovome poglavlju vrag triumfira. Ono što nije mogo postići s pomoću Samaritanca i bludnice, sada je postigo. Jakov je pustinjak pao on je grozno sagriješio. Njemu naime otac i mati dovedu opsjednutu djevojčicu,*i ‘) Iz ovih se riječi donekle može naslućivati, da je Per­ ković sastavljajući ovo djelce imo pri ruci više izvora, što nam i red 4- I. poglavlja njegove knjižice svjedoči. 1910. koju sv. Jakov od nečasnoga oslobodi. Dobri otac i dobra majka za veću sjegurnost ostave dijete kod Pustinjaka, kojoj on silu nanese. .. a tada, da svoj čin sakrije, ubije ju i baci u vodu. Sve je to Jakovu Pustinjaku Bog pripustio, jer se je radi svoga glasa bio usholio kao što veli pisac. U četvrtome se poglavlju, koje ima naslov: „ G a n u t i e n e u f a g n a u J a k o v u " i koje opseže 4 j '2 stranice, a 5 odsjeka, opisuje, kako se je Jakov počeo za svoj grijeh kajati, nu kako mu je sotona šaputala, da mu je grijeh neoprostiv, te kako je on zdvojio o spasu, pošav iz pustinje u svijet, da u njemu svjetovno živi. Megjutim na putu najprije udari na samostan, gdje mu noge operu i nahrane ga, a on im bolan sve kaže, što mu se je zgodilo. Zatim udari na pustinjaka, koji ga uvede u svoju špilju, opere mu noge, a Jakov i njemu s plaćom ispripovijedi, kako je poslije 5( ;vo;ih godina pogriješio i kako je zdvojio 0 spasu. 0 ' se poglavlje sadržajem veže s petim poglavljem. Peto poglavlje glasi: „ J a k o v u g r o b u x i v se z a k o p a j e i p o k o r u gi ni ". Ovo poglavlje iznosi nepotpune 4 stranice, koje su podrazdijeljene u 4 odsjeka. U njemu pustinjak, pošto je saslušao Jakova, zgrozi se, a zatim ganut ustane i počme grliti Jakova 1 obraćati ga na pokoru, navagjajući mu preveliko božje milosrgje, čija se djelatnost opaža osobito na Davidu i apostolskome prvaku Petru. Zatim ga stane moliti i moleći zaklinjati, da tuj s njim proslijedi po­ koru. Nu Jakov o tome neće ni da čuje. Tada pusti­ njak, pomoliv se za njega Bogu, dadne mu kruha i isprati ga na 15 milja te se povrati. Megjutim Jakov u pustinji zaluta i dogje do jednoga groba puna kosti, unigje u nj, kosti pribere u kut i tuj se zakopa te tuj proživi 10 godina, jedući samo travu i čineći pokoru, Napokon smo na šestome poglavlju, u kome se na 4 stranice, a u 7 odsjeka opisuje, kako: „Јa k o v p o ­ k o r n i k d a x d u p o t r i b i od B o g a d o s t i x e ; t o l i k a d r u g a g u d e s a gi ni ; i d o n a p o k o n s v e t o u mi r e " . Na 30. se stranici u 7. odsjeku pri­ povijeda, kako je poslije Jakovljeve smrti „dobri i kriposni biskup" kod njegove grobnice sagradio crkvu, u kojoj se do danas mnoga čudesa dogagjaju i u kojoj se svake godine na 28. siječnja sv. Jakov Pustinjak kao svetac slavi. Sedmi se i pošljednji odsjek završuje s molitvom, upravljenom na sv. Jakova Pustinjaka, da nam otvrdnutim grješnikom isposluje pravo pokajanje i pokoru za počinjene grijehe. Na koncu se nalazi opaska, kojom se tvrdi, da svi dobivaju toliko puta oprost od trećine pokore, koliko puta izmole: 15 „Oče­ naša", 15 „Zdravo Marija" i 15 „Slava Ocu" za obra­ ćenje grješnika. Na koncu konca, šta općenita, da reknemo o �23 Štampa. djelcu don Jakova Perkovića? Općenit je sud ovaj: djelce Perkovića nije ništa drugo do legenda pisana na hrvatskome jeziku, koja ima poput svih ostalih sredovječnih legenada didaktični i zabavni cilj. Barem pravi izvor, kojim se je don Perković služio, nigdje se ne pokazuje, a to ni ostali legendisti nijesu činili. Ko se djelca jednom dočepa i pročita ga, već će po onoj Buffon-ovoj ,,Le slyle c’ est Г homme“, lasno stvoriti sliku i o samome piscu: to je bio čovjek frazama obilan, stila laka, glatka i jasna. Najharekterističnije je ipak u ovoga djelca to, da je ono prvo do sada poznato hrvatsko djelce, što je napisano u Bosni i što s tiskom potječe iz preokupacionih vremena, a da ga nije napiso Franjevac, o kojima dr. Šurmin god. 1898. prema općoj nauci hrvatskih povjesničara piše: „Bosna i njezini Franjevci jesu nerazdijeljeni drugovi; sve što je literature do osamdesetih godina ovoga stoljeća u Bosni, pada na Franjevce, koji su jedini znali i mogli baviti se knjigom1'. *) J) Dr. Šurmin, Povjest književnosti (Zagreb 1898.) str. 185. F. E. M.s m Štampa. A i u ostalim se je državama Amerike lijepo razvila štampa. Afrika izdaje svega otprilike 350. Od tog odpada na Egipat 120. U Aziji ih ima sada otprilike : 3.000. Osobito se vidi veliki napredak kod Japanaca. Oni su revni oponašatelji Evropljana. Brzo proniknu u stvar i shvate joj vrijednost. Dok je 1872. Šinbum Šasi, koju je osnovo jedan Englez bila i ne bila novina, dok dakle te godine nije bilo ništa — 1878. skočio je broj na 260, koje se tiskaju u 28 milijuna primjeraka. Po po­ pisu od 1903. ima ih 1.520. Mnoge su od njihovih novina jako raširene. Osaka Asahi Shimbum (Izlazeće sunce iz Osake) izdaje se u 100.000 primjeraka. Ši-ŠiŠimpo (Novi list) čak u 400.000. I uopće nema države, dapače nema pokrajine, gdje je dopro, makar i tračak prosvjete, a da nema svojih političkih i zabavnih novina. Kad sve skupimo i saberemo imamo rezultat 70.000. Nije to tek za pa­ radu i ne zahtjeva to samo moderno shvaćanje i ukus. IŠće viša svrha. IŠće današnja prosvjeta, koja hoće, da bude što univerzalnijeg značaja i koja hoće, da dopre i u najmanju kolibu. III. Moć i upliv štampe. „Premda je pero u sebi posve mali i neznatni predmet, ipak ima najveću važnost za sve prilike ljudske. Ono u nekoj mjeri kuje javno mnijenje... ono sve misli, sve ideje i nacrte, što ih ljudi u svojoj pa­ meti sastave, predočuje potezima i čini općim dobrom stotina i tisuća. Njegova je moć posve izvanredna, nevjerojatna". Tako prof. Joh. Repitsh.1) 1 sjegurno nema nijedna stvar toliko moći kao pero, kao štampa. Dapače u nekom smislu ni isti novac. Jer ako i djeluje uspješno na pojedince, na nekolicinu — ipak mu je njegovom neznatnom količinom i skupoćom dosta stegnut upliv, osim što u svakom slučaju stvara samo najamnike bez uvjerenja, licemjerce. Mislim na neposredno djelovanje novca. A naprotiv, moć se štampe baš sastoji u broju i množini, kao u jeftinoći i nepatvorenom uplivu. 70 hiljada raznih listova kola svijetom u stotinama i hiljadama primjeraka, i ljudi ih s najvećom pohlepom primaju. I požudno piju iz tih nepresušivih izvora. Iz njih si stvaraju pojmove o vanjskom svijetu i o svagdanjim dogagjajima, a sve to nekim nedvojbenim, čvrstim i stalnim zaufanjem. One su im uvaženi kriterij istine, one su im nepogrje­ šivi tumači nauka. Neka sugestivna simpatija čitatelj­ stva prema novinama došla je već dotle, da se ne vjeruje u stvari, kako ih vide, nego kako ih novine predstave. Ne čudim se. Novine su danas najlakša škola, u kojoj se pridaju svi predmeti. Politika, socijologija, religija, literatura i znanost imaju svoje rubrike u no­ vinstvu. Razumije se, da čitatelju daju na volju da čita štogod hoće, štogod mu se mili, a kod opsežnoga gradiva u njima nalaze i starci i djeca i muško i žensko, svaki nešto za se. Ta zanimivost čini novine na posebni način uplivnim i mogućnim, košto nikad nisu bili oni veliki rimski i grčki govornici, koje inače povjest slavi kao najuplivnije ljude, jer su u svakoj zgodi znali pogo­ diti ton i raspoloženje naroda. Ne pazeć na to što novine govore češće i većem broju — govore takogjer još s mnogo više uvjerenja, Iaskavosti, da i nježnosti. Čiatelj opaža neku zauzetnost za se, koja provejava iz svakog slova, iz svakog retka i uvjerava se. S toga je slovo svemožno. Napoleon se nije toliko bojo ni Engleske, ni Pruske, ni Austrije, ni Ruske, koliko njemačkog uče­ njaka Gorresa i njegovog „Merkura", s kojim je budio samosvijest narodnu i kao nekoć Tirtej oduševljavo za boj proti oholim Francuzima. Zato i reče Napoleon : „Štampa je peta velevlast" I danas vidi svaki car, svaki državnik tu snagu štampe, te ne žali dati hiljade i hiljade samo da za­ stupa njegove interese. Fa stoga već hoće i pojedine stranke, da imaju svoj organ, svoj list, koji bi u svem radio po njihovim nazorima... Štampa je u stanju da ih promiče. ') T7 „Volksbibliothekar" od 15- IV. 1889. �24 Br. 2. Serafinski Perivoj. 1910. Historija to potvrgjuje ne na jednom mjestu. Ko Branko Strahim ir Škarica. prouzrokova g. 1789. onaki preokret? Enciklopediste Sjenama bosanskih vitezova. sa svojim spisima, sa svojim članovima kao s najuspje­ Natrag u grobove svoje, lijim oružjem. Bosanci plemićke krvi! A ko podiže kod nas Hrvata onaki nevigjeni Ljuta se rodila guja, zanos i oduševljenje za domovinu, ko što se je poka­ Pa plemstvo bosansko mrvi ... zalo g. 1848.? Nužno odgovoriti moramo onaj lite­ rarni pokret, koji se je najprije počeo razvijati u no­ Tomu se čudite, je li? vinstvu (Danici). Pjesnika zovete ludom ?! I sada vidimo u Njemačkoj stalan dokaz te moći. Natrag! — ii’ kukajte gorko Katolička akcija, koja se pokrenula u vrijeme KulturNad palom rogjenom grudom. kampfa, zahvaljuje svoj opstanak jedino jakoj, opsežnoj Razum’jem! Čudno vam, je li i organizovanoj katoličkoj štampi. Jedan njemački Rad stare slave i moći!? novinar reče dopisniku francuskoga lista „Republique Ej, ko bi vjerovo onda Francaise". Katolička stranka ostaje uzaludna, ako Da i to jednom će proći? se ne oslanja na organizovanu štampu. Posve pravo. Jer što se samo hoće dobro ili zl АГ prošlo! Bosanski sok6 može se štampom postići. Govore prirodoslovci da Nad zv’jezde dizao krila, zmija tako opčara svojim očima pliien, da se ni s mjesta I krila oba mu znamo: maknuti ne može, pošto se posve izgubi, smete. Od Muju i gojna Halila. prilike sličan dojam proizvodi i štampa, te čovjek usvaja sve ono, što piše, što se tiska bez ikakva proČengića koljeno hrabro, sugjivanja. A i ne može svaki bistro prosugjivati; zametu „Zmaje" i „Sokole" sive, ga razni sofizmi, koje on nije ka Jar riješiti i vjeruje. 1 drugih redove c’jele, Još je općenito mnijenje, da se ne može ništa ne Vjekovi njima se dive! valjala napisati. Ej, to su bili junaci, I za to štampa moćno djeluje! K tomu dosta Kojima ne bilo para doprinosi i ono obično individualno isticanje. Svak svemu širokom carstvu hoće da se pokaže pametnijim i da ono, što novine Stambulskih moćnih vladara. pišu proda pod svoje, pa i ne bilo dobro. A danas je već moda, da se Čita i o onome govori. Ljudi su se Pred kim su carskoga Beča prilijepili uz novine, one su im postale najdražim prija­ Drhtali bedemi viti, teljem pa slušaju sve upute njihove. Tako biva u Vječno je morao bojak običnom životu sa živućim prijateljima. Ali ko što se S Bosancem bundžijom biti. ' često prevarimo u njima i držimo za prijatelje one, Ali ga skršio nije! — koji nam uistinu nisu, slušamo ih sebi na propast, Veziri silni i paše tako se uprav često varamo u štampi. Slušamo je, Razbitih odoše dlana a ona nam o glavi radi. Koliko se je ljudi ubilo, sebi lz hrabre otadžbe naše. kidisalo, a to, za to, jer im je štampa predstavila, da je to bolje! Da, to je bilo pa prošlo, Štampa je svemožna. Čas djeluje ko najbolja Unukom ostalo ime; hrana, a čas ko slatki otrov, ali uvijek sjegurno. Bar nek se imenom diče, Kad drugim nemaju čime! Promatrajući ovo moramo uskliknuti s Calderonom ! „Štampa uvijek ostavlja dublje utisak u duši Ni kakvih danas junaka, čitaoca, nego u papiru". Ni konja arapskog soja, I radi toga, kako bi morali biti oprezni u čitanju! Ni zlatnih gjuzel-od’jela (Svršit će se.) Finoga stambulskog kroja i — Natrag u grobove svoje, Vi sjene naših junaka! Viečna vam slava! i �Apologija indeksa. АГ prije nego ste pošli, Zmiju ću Šapnut vam ljutu, Što no je savila gn’jezdo U našem kamenu krutu. Što je za trideset ljeta, Jača od najjačeg cara Bosansko zaklala plemstvo Bez puške i bez handžara. To su vam K nama su Plemstvo ih Svagdanjim ćeifa dva-tri, došli s „Hotelom", hranilo kesom. častilo prelom. Ćeifi kotili Nerad I - - šta bih pričao dalje, Za to vas bosanski pjesnik Natrag u grobove ša lje! ------% O. Antun Cikojević : A p o lo g ija indeksa. I p o n a r a v n o m j e z a k o n u t a k o v o či n j e z a b r a n j e n o . Jasno j!e dakle da čovjek teži za istinom, ali da j;u ne može sam lako naći. Ipak je dužan, da uporabi sva sredstva, koja ga k njoj do­ vode. Dosljedno, dužan je izbjegavati sve ono, što bi ga od nje odalečivalo, ili mećalo u pogibelj, da se od nje odvrati. Kad smo rekli dužnost, to smo već označili zakon, koji obduživa. To bi bio naravni zakon. Kako je glodi istina prama našoj naravi i kako godi po svojoj razumnoj naravi k njojzi težimo; tako isto laž i neistina nije prama njoj, i od toga po svo­ joj razumnoj naravi moramo bježati od nje. I 'pogibelj i prepustljivost pogreške ili neistine jesu zlo. Poznat je općeniti izraz naučnjaka u kato­ ličkoj etici: izložiti se pogibelji grijeha, jest grijeh one vrste, koga se pogibelji izlažeš. Taj izraz potpuno odgovara stanju stvari. Svima dakle narav nameće dužnost svakomu pa­ metnom čovjeku, da se ukloni od pogrješke i od pogibelji, koja bi ga mogla u pogrješku i moralno zlo oboriti. A zapovijed naravi u sebi je pako teška i nepromljeibljiva. O tomu mora biti uvjeren svaki, koji nije zabacio zdravo mišljenje. Knjiga danas imade svake vrste. Na žalost, mo­ ramo priznati, da ih je dosta, koje očito napadaju katoličku vjeru, kao što i katoličku Crkvu i njezine odluke i institucije. Dapače istoga njezina ustanovitelja pogrgjuju na najnedostojniji način, prikazivajuć ga kao čovjeka prostoga, a nipošto, kao Boga Čovjeka. Na­ 25 ravno onda, da Njeg'ova nauka nije od njih poštegjena. Takovi napadaji nisu vrijedni u današnje vrijeme. Ra­ širenost štampe silno ih je umnožila. Ali napadaji na vjerske istine, nisu obična brb­ ljanja. Bezbožni pisci traže, da se sljedbenici Isu­ sove nauke od njie odaleče. Stoga oni uzimlju u po­ moć vas potrebiti aparat, da ljude osvoje. Bilo zna­ nost, bilo filozofiju, bilo umjetnost i sve grane ljud­ skoga znanja lukavo izvrću i finom formom pri.kazivaju ljudstvu. Moramo priznati, da svi ljudi nisu mnogo daroviti, nego manjkavi. Moramo priznati i to, da mnogi, prem­ da su po naravi daroviti, ipak nemadu dovoljne kul­ ture. Stoga se dogagja, da jedni sa slabosti umne, drugi sa pomanjkanja kulture nisu vrijedni prosu­ diti ni ocijeniti valjanost ili nevaljanost navedenih raz­ loga. Dapače protivno se dogagja: Njihovi su razlozi obično površni; odgovaraju slabostima tjelesnim, dočim razlozi vjerski, ili da bolje rečemo: razlozi filo­ zofije kršćanske dubokoumni su, tiču se bitnosti stvari, a to je običnomu umu teško; još teže umu nižemu ili umu, koji nema kulture. Tako se lako može dogo­ diti, da laži takovih pisara mogu unijeti dvojbenost u kršćansku dušu; mogu je smutiti u njezinom kršćan­ skomu miru i napokon mogu joj odnijeti iz prsiju Isusovu vjeru. Nu Isusova vjera, ili bolje nauka jest samo is­ tina. On je rekao: J a s a m i s t i n a i ž i v o t x). Z a t o s a m d o š a o n a s v i j e t , d a d a d e m svjedočanstvo od istine2). On je dao ovo svjedočanstvo, jer je učio i ka­ zivao put k vjekovitom blaženstvu. Njegova riječ mora biti za svakoga čovjeka mjerodavna, jer ju je potvr­ dio sa svetešću svojega života; potvrdio ju je s raz­ nim čudesima, koja je On činio ili po sebi, ili po svojim apostolim, i ostalim ljudima, koji su sjali sa svetošću života. Napokon potvrdio ju je sa svojim us­ krsnućem, i sa trajnošću i svetcšĆ'u njegove Crkve uza sve protivnosti, koje joj je On unaprijed pro­ rekao. Pošto dakle takove bezvjerničke knjige napadaju na Isusovu nauku, one dosljedno i nuždno napadaju pravu istinu. Nu pošto su takove knjige napisane sa privid­ nim znanstvenim aparatom, a pošto čitalačka publika uopće nije dovoljna, da sa svojom umnom sposob­ nošću riješi praznost i površnost navedenih objek­ cija protiva katoličkoj Crkvi, naravno je onda, da se može naći onih umnih slabića, koji će sasvim osta­ viti vjeru Isusovu. A mnogi će time biti izloženi, da je ostave — t. j. mnogi će ostaviti pravu, spaso') Toan. XIV, 6. a) loan. Vili, 37. �26 Sr. 2. — Šerafinski Perivoj. — 1910. nosnu istinu ili će se izvrgnuti pogibelji, da je ostave a upanu u pogrješku. Nu mi smo rejlcli, da je pogrješka protivna na­ šoj dusi njezinoj naravnoj sklonosti, za istinom, a po tom po naravnomu zakonu čovjek svaki biti će dužan, da od sebe odstrani sve što ga od ove istine odvodi, a navodi na laž i grijeh. A to će reći: du­ žan je po naravnom zakonu, da odbaci od sebe i da ne čita knjige, koje ga odvraćaju od katoličke vjere i od Isusova nauka. Ovo, što smo rekli pogotovo vrijedi o knjigama nemoralnim. Čovjek po svojoj nižoj strani sklon je na nerednost. Nikakva strast nema tako jake snage. Ako se čovjeik ne opire na Božju milost i zdravo svijetlo svoga razuma uz odlučnost volje, lako postaje živinče. To osobito vrijedi kod mladosti, kada strasti kipe u svojoj bujnosti. Naravno, kad se ovakoj slabosti pridoda čitanje, koje ju još više uzmnoža, mora se umno svijetlo za­ mračiti, mora odlučnost volje omlojiaviti i oslabiti, a to se razumije, da Božja milost odstupa, jlerbo ju On samo daje onomu, koji se s njome služi, i tako mo­ ra nadoći duhovna dezolacija. Nu jedan grijeh vuče k drugomu. Kad nije Bog središna tačka, kojoj čovjek ide mora da bude nje­ govo središte Bogu sasvim opriječno. Bog zapovijeda ne ukradi, ne ubij, ne ocrni i t. d. — do-ljedno, ovomu protivno biti će: ukradi, ubij, ocrni i t. d. Pa premda, ove principe ne priznaje čovječanstvo kao ispravne i opravdane — teško je i nemog'uće je ooravdati ono; što se vidi očito naravnim razumnim svijetlom kao neopravdano i neispravno — ipak, jer to čovjeku u grješnomu stanju biva središte, u javnosti se nastoji opravdati i prikriti. Takdvo dakle nisiko čitanje protivi se cijelomu moralnomu redu, tim više što neke knjige direktno napadaju pojedine naravne zapovijedi. Niti pojedinac, niti društvo može opstojati bez stalnih pravila, koja čine krjepostnim pojedinca, i bez kojih se ne može učuvati u društvu socijalni poredak i mir. Takove krjeposti u pojedincu, a takov red u zajednici zahtijeva sami naravni zakon. Pošto pako mnoge knjige rade opriječno, to rade i svjetuju protiva naravnomu zakonu. Iz svega ovoga slijedi, da je svako i neograničeno čitanje knjiga bilo protiva vjeri, bilo protiva moralu pogibeljno uopće svakomu, pa ga stoga zabranjiva i sami naravni razum. U r i ms k o j je Cr kvi p r a v o k r š ć a n s t v o . Današnji naši slobodnjaci kad napadaju Crkvu, obično se priznaju ili direktno ili indirektno kršća­ nima. Tobože u ime kršćanstva ustaju na nju. Mi smo već prije rekli, da je čovjeku vazda tre­ balo pomoćne ruke? da dogje do istine. Onda kada je čovjek pao sa originalne čistoće, pao je i sa visine svo­ jega umnoga vidika. Dosta ga debela tama zastire. Pa zar, da čovjek ostane u ovoj manjkavosti? Zar da tako ostane izložen očitoj zabludi? Na ta pitanja davno1 je nebo odgovorilo. Ono je popunilo onu manjkavost svijetla, iu kiojoj j;e ovo ljudstvo. To svjetlo j!est njegov neprevarljiivi nauk. I bas to svijetlo i taj njegbv nauk jest pravo krš’ćanstvo. Ali, bili Isukrst dovoljno učinio prosvijetljenje čovječanstva i bili obezbijedio svoj nauk, kada bi ga on bio pripušćao ljudstvu i kad ga nebi dao u stalne i vjerne ruke? Nebi. Takov zakon morao bi propasti, a ljudi bi ostali opet u tminam. Njegovu dakle nauku treba jedan vjeran čuvar, koji će usput biti i učitelj čovječanstva u povjere­ nomu Njegovu nauku. Taj čuvar jest samo i jedino katolička Crkva. To ise očito razabire iz njegovih riječi, ikoje je upravio Petru: Ti si kamen, i svrhu ovoga kamena sagraditi ću svoju Crkvu. Iz ovih je riječi jasno, da jie Isusova Crkva ona, koja je na Petru i na njegovim našljednicima sagragjena. I ovoj Crkvi zadaća je prva da čuva čist i neoka­ ljan Isusov nauk. Stoga je on i odlikovao svoju Crkvu svim za to potrebitim uvjetima. Oh kako je uzvišena slika njezina puna čistoće i svetinje, a nad njome bdije duh sveti sa osobitom svojom asistencijom. To je neprevarljivost njezina i ispravnost njezina suda i nauka. Sve to potvrgjuje njegovo obećanje, da će apo­ stolima poslati drugoga utješitelja, duha istine1); da će on ostati s njima (na vijeke 2). Stoga Pavao zove ovu Crkvu da je ona Crkva Boga živoga i da je stup i utvrda istine3). To je razlog, da je katolička Crkva u svojoj na­ uci uvijek ista, uvijek stalna i nepromjenljiva. Tako ono svijetlo, koje je Isus donio na svijet i danas je na njemu u svoj svojo] snazi. Ko što je božanstvena zraka sijevala sa njegova Božanstve­ noga života dok j!e živio megju ljudima, tako ona ista svijetli s Petrove Crkve U njojzi je dakle pra­ vo kršćanstvo. Ali kršćanstvo nije jedna prazna formula. Krš­ ćanstvo je jedina djelotvorna moć i svijletlo. Ljubav ‘) Matth. 16. a) loan. XIV, 16. ») Matth. XXVIII, 20. <) Ad Timoth. I, 3. �Apologija indeksa. Božja i iskrnjega Jest njegov ztamen, Jcoji ga na djejlo nosi. Da, to jle svijetlost, koja prosvijetljiva svakoga čovjeka dlolazećega na ovaj sv ijet1). Stoga Crkva ne krije onoga nebeskoga svijetla. Ona ga i ne može kriti, jer joj je dano da prosvj'etljiva čovječanstvo, i da bude učiteljica naroda. Pasi ovce moje i janjce moje, to znači ovo ve,li|k|o zvanje Crkve prama čovječanstvu. No učitelj,stvo Crkve nije ukočeno, pod šipkom, pred kojom njezina djieca dršću; ona je i majka. Ko Sto majka uzglaja svoje dijete i hranom i naukom, a to jie sve prožeto majčinom ljubavljju, tako je sva djelotvornost majčinstva katoličke Crkve prama nje­ zinoj djeci prožeta višiom nebeskom ljubavljlu. Kršćanstvo dakle znači nauk Isusov; znači ljubav svrhunaravnu i sredstva k vrhunaravnomu cilju. Nu taj nauk nalazi se u ,kato-liqkoj Crkvi, kod nje $u sva sredstva, da se tlogjie ik| vrhunaravnomu cilju a to' su sakramenti, koji dušu posvećuju. Ona taj nauk i ta sredstva svijetu pruža i za to imade osobitu zapovijed. Cijelo takogjer njezino djelovanje odlikuje se s lju­ bavlju prama spasenju čovječanstva. Dakle kod ka­ toličke Crkve isključivo nalazi se kršćanstvo. A ^to odatle slijedi? odatlen slijedi, da sama Crkva imade pravo1 da naučava; da tumači Isusov riječi, da kaziva sm isao objave, da odregjiva što je potrebito vjerovati i djelovati. I to jle njezino Božansko pravo oslonjeno na njegovoj izričitoj! riječi: idite, pripovijedajte levangjeljje isvakomu stvorenju. Odatle slijedi, da ona u ime Isusa govori i da je ono isve ©to giovori pravo svijetlo t j. neprevarljiva istina. A je r ona Isusov nauk ima i uči, jer je ona dobila vlast i dužnost naučavanja i jer je svojoj djeci majka, onda slijedi da su njezina djeca dužna zdušno slijediti i ispunjavati njezine zapovijedi. I to ne sa­ mo one, koje ise odnose na strogi nauk bilo u vjeri bilo in m oribus; nego i sve druge zapovijedi, koje se iz daleka odnose i na nje; naime, koje odalečuju i od pogibli da nebi .koje dijete njezino u tomu pogr ježile. Upravljanje Crkve stoji u prosvjetljivanju za viši nebeski život. Nu prosvjetljenje, koje majka daj'e nije sam o u nužnim stvarim a; ono mora biti iu svemu onomu pto jle korisin|o i što je dobro. Dosljedno1 nje­ zini isu sinovi dužni u savjesti sve to točno izvršivati. Posto katolička Crkva ima nalog naučavanja, njoj niko nie smije zabraniti vršenje svoje dužnosti. Sta­ rija je zapovijed Božja, nego je volja ljudi, a davno je Petar u sinagogi neustrašivo rekjo: sudite, ima li se više Bogu pokoravati ili vam a? Po tomu, koji zabranjiva katoličkoj Crkvi pravo loan. . 19. 27 naučavanja, vo'gjenjla i upravljanja njezine djece, ,k vrhunaravnomu cilju, taj se protivi zapovjedi Božjoj, Boga samomu sebi zapostavlja u tomu nema krš­ ćanstva. Natko Nodilo pisao je napadljivo na rimsku Cr­ kvu. Pijov (IX.) silab nazvao je jezuitskim maslom i natražnjaštvom. O indeksu ne treba ni govoriti, jer bi na njega i žešći napadaji bili. Tako slični napa­ daj! bivaju svaki dan i od drugih tobože slobodnih mislilaca. — Ali čudnovato! I Natko Nodilo i svi to­ božnji mislioci ili direktno ili indirektne priznavaju se kršćanima. Nu da li je to njihovo kršćanstvo istinito? Je li iskreno? N ije! Mi smo već kazali, da je Isusov nauk. sa svim sredstvima posvećenja duševnoga u katoličkoj Crkvi; da je kod nje ljubav, ikoja se pristoji majci prama svojoj djeci; da je ona vsama primila nalog naučavanjia i prosvjetljivanja čovječanstva i da je potom kod nje isključivo pravo kršćanstvo. Pošto pak moderni napadaju vlast Crkve u uprav­ ljanju i u učenjlu, to će reći, da oni time napadaju pravo kršćanstvo. A jer moderni napadaju kršćanstvo rimske Crkve pod ©gadom kršćanstva, jasno je, da su njihove besjede neiskrene i da kod njih ne ima kršćanstva. On i , lk o j i n a p a d a j u n a i n d e k s , n a p a ­ d a j u n a s l o b o d u . Ovaj naslov, tešika je osvada za naše ,moderne ljude i tobožnje slobodne mislioce Tako rekući čovjeku, koji svagdje i na sav glas viče, da je pobornik .slobode i ljudskih prava, kako oni kažu, mora da je za njega najlveća uvreda. Ispovijedamo, da bi mi zkloni nečasno djelo učinili, kad ne bi naša tvrdnja počivala na istini. Jest, mi otvoreno tvrdimo, da naši vikači na Crkvu i na njezin indeks, kao isto i na ostala njezina djlela vlasti, upravo ruše pravu slobodu pod lažnim barjlakom, lažne slobode. Da vidimo. Isukrst je ustanovio Crkvu vidljivu; t. j. usta­ novio je vidljivo društvo, koje ispovijeda njegov nauk. Nu društvo znači jedno tijelo, jledno sopstvo; mi kažemo moralno tijelo ili moralno sopstvo. Naravno, kad kažemo tijelo i sopstvo, da smo time istakli i svojstvo društva — to je jedinstvo. Bez je­ dinstva ne može biti tijelo. Njegova različita uda moraju biti podložena glavnom cilju. Odatle nastaje složnost i jedinstvo cijeloga sopstva. Bez ove podregjenoisti i složnosti ne ima jedinstva, a bez Jedinstva nema sopstva. Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno propastiće. Pošto je pak Crkva jedno moralno tijlelo, to �28 Br. 2. Serafinski Perivoj. — 1910. onda i ona jnora zahtijevati jednako jedinstvo iz­ m e tu svojih članova, i jednaki red, koji se zahti­ jeva u ljudskomu sopstvu. Bez toga društva nema. Jedinstvo i red je dajkle Crkvi potrebit. Nu kad smo reilcjli red, time smo odmah označili i starješinstvo i subordinaciju. Gdje je god red, tre­ ba da bude tuđe i prvo i posljednje. Po tomu red zahtijeva vlast i podloštvo; zahtijeva hijerarhiju i vjer­ nike. Je li tako Božanstveni zakonodavac učinio? Jest. Hijerarhiju sačinjava svećenstvo s biskupim, a za­ vršava se u vrhovnoj glavi — u rimskomu Papi. Vjernici pako, jesu svi oni, koji su se upisali u ovo vidljivo društvo po sakramentu svetoga ikršćenja. To je ujledno znamen, koji ih označiva, da su uda vidljivoga Isusova tijela. Društvo dakle traži jedinstvo i složnost; društvo traži red, a to će reći: starješinstvo i subordinacij Dosljedno: traži zakonodavnu vlast. Starješinstvo bez legislative ne može se razumjeti, jer kako su god starješinstvo i podloštvo dvije relativne idejje, tako su isto dvije relativne ideje starješinstvo i legislativa. Ali, legislativa ne smije bil; gola i prazna. Ona mora !u sebi sadržavati sve usiove koji su joj! potrebiti. Naime: ona mora imati sankciju, t. j. mora imati snagu naprama svojim pođložnicim. I^ sankcija s legislativnom vlast ima nuždni Takovu vlast primili su apostoli. Njima je Isus rekao: tko vas sluša, mene sluša. Tu su vlast pni stavljali i u djelo. Zar nisu ош isti mnoge discipli­ narne zakone izdali prama potrebi onoga vremena? Nu, ona vlast, ikoja je bila u prvoj Crkvi, nalazi se jednako i u današnjoj. Crkva je vazda ista i ne­ promijenjena. A,ko su disciplinarni zakoni trebali prvoj Crkvi, zaista oni će trebati i sadanjoj. Vremena se mijenjaju, a razne zgode nadolaze. Sve to sili pamet­ na čovjeka, da prizna u Crkvi nuždu legislative u svim stvarima, koje se odnose na nju kao na vidljivo društvo1. A (što traži podloštvo? Traži zdušno vršenje svih naloga crkvenoga poglavice. Prvi kršćani slijedili su skrupulozno propise i nauk apostola. Zato ih je čekalo progonstvo i mučilište. 1 sada u nami uztugjuju grozu okrutna djiela ondašnjih slobodnjaka protiva njlima. Zar nisu one okrutnosti bile grozno potlačenj!e ljudske slobode? Jest, to je bilo divlje natražnjaštvo njihova duha. Slično progonstvo, samo u finijoj formi biva da­ nas i to baš od tobožnjih modernih slobodnjaka'* Kao Što su prvi kršćani ispovijedali neustrašivo svoju vjeru tako i današnji vjernici kao da ju ispo- viedajlu. Oni priznavaju svojlu vjieru jedinom pravom. Priznavaju rimskoga Papu Isusovim namjesnikom i Petrovim nasljednikom. U njemu gledajlu starjbšiim stvo i vlast nad svom Crkvom. Smatraju se dužnim, da budu podložni ,svim njegovim zapovijedim. Uvje­ reni su, da ih oin vodi stalno i neprevarljivo njihovu posljednjemu cilju, i to je uvjerenje jlajkio* i tvrdo sa svetosti Crkve, sa istinitosti njezina nauka i utjehe duhovite, koju u ovoj Crkvi ćute. U to jle to uvjerenje slijepa opsjena, ono je oslonjeno na slobodnoj1razumnoj njihovoj volji. Nu i vrhovni je poglavica Crkve svjestan svojle zadaće i svoga poslanjia da uči, svjetujle, zapovijeda i kara. Ko će onda priječiti vjernike u njihovu uvjlerenju i u slobodnom vršenju svojih vjerskih dužnosti? Ko li će smetati Papu da vrši jurisdikciju vrhu svogla sta­ da? Papa i pernici imadu pra(vo na svoju slobodu i niko mu je nesmije povrijediti bez da se ne ogriješi. Nu našli moderni, tobožnji slobodnjaci to pravo priječiše vrhovnoj vlasti Crkve, a došljedno priječe i vjernike u vršenju njegovih naredaba s raznim na­ padajima i ocrnam Nu to se ne može složiti s pra­ vom slobodom, to jle njezino nijlekanjfe. Mioderni dakle, dok navaljuju na indeks nava­ ljuju na slobodu katoličke Crkve. Natražnjlaci su! O ј Don P. Škarica: & Ulomci iz rukopisa „G lagolica i svećenstvo'* s osobitim ob ­ zirom na starodrevnu župu Giova negli assunti speciali ricordare cio che li riannoda alle cognizioni genarali. (C. Balbo, Vita di Dante c. I.) 1. U slavenskoj prošlosti naziv župa, ima dvo­ struko značenje, političko i pravničko. U prvome smislu, znači kakav kres, kotar s više općina, a u drugome smislu : opseg nenašljednoga imetka u takovu okresu.') Općinstvo bijaše osim toga sve, Što u šumi i vodi živi, isto tako i putevi i mostovi, što je u sta­ rija doba, dok je bilo malo pučanstva, većim dijelom došlo u ruke vladara — jus regale. Župan u pravomoćnome i državno-gospodarskome smislu bio je vlastelin, koji je za nagradu posjedovo dijel našljednoga imetka. U političkome pako smislu, župan je glava političke župe ili ustavnoga kotara. Poljička župa bijaše osnovana na demokraciji i J) Rački: Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. vijeka Odlomci u Ra d u J u g o s l . A k a d e m i j e . �Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo" s osobitim obzirom na starodrevnu župu Poljice. bijaše ustavna, jer je u njoj sva sila javnoga i doma­ ćega života bila u obitelji, općini i župi, bez narodne centralizacije, a župana — kasnije zvanih knezovS, bi­ jaše toliko, koliko bijaše župa i plemena, pa se nitko od njih nije rado pokoravo drugome, što nam posvjedočava i Procopius. >) Jedinstvo dakle s potpunom slobodom i jednakošću bijaše njihov harakter, koji ih je združio u jednu državicu, koju Poljičani nazvaše: „župa samostalna Poljica", a kasnije „knežija poljička i općina poljička,“ a još dosnijih doba po kalupu mletačkome „Provincia Poljica". Poljički se je statut u narodu našemu sraso s njegovim domaćim i javnim životom. On se je razvio iz obitelji, osnovanoj na zadruzi i jednakosti. Pučka vlada, narodni sabor, slobodna župa i općina nisu drugo, nego logična konsekvencija hrvatske obitelji. I vladaoci se hrvatski Trpimir i Mutimir sami zovu .,Đuces‘' ) a pravi je narodni naslov bez dvojbe imo biti veliki župan. U staroj hrvatskoj župi Poljica, po R ačkom e3) dijelilo se žiteljstvo u vlastele (vlastelin), didiće, t. j. slobodne gospodare, kmetove i kmetiće, ili podložnike i vlašiće, vlahe i pastire. Kmet znači, po izrazim latin­ skim „rusticus, subditus" koji je bio potčinjen čovjeku plemenitome, a čovjek premenit« ima svoje kmete. Po 29 okupu.1) Nahodi se u Poljicima u starima listinama latin­ skim rabljena i riječ „insula" i „angiportus". „Insula" je značilo kuću bez pridvorja i nuzgrednih zgrada, bilo da sama stoji, ili bar da se udaljuje od drugih kuća uskim prostorom. Riječ pako „angiportus" zvalo bi se više kuća, ako stoje na okupu, te pripadaju jednome gospodaru.2) Predstavljajući dalje sredovječne razne latinske spise o Poljicima, jasno se razumijevaju nazivi latinski „servi" i „ancillae". Rački razlaže da kupnje i prodaje u naših primjerih nisu spadali u razred nesretne trgo­ vine s robljem, koje su kao stvar prelazile iz jedne ruke u drugu, iz jedne zemlje u drugu, i koje su bile predmetom spekulacije. U tom nas shvaćanju utvrgjuje ta okolnost, što je većina te slobodne čeljadi privezena na crkveno dobro, na imanja naime spljetskoga rradbiskupa i na samostane u Poljicima. Viši pako vlasnici ili vlastela sačinjavaju jamačno u Hrvatskoj kao- i Poljicima narodno plemstvo uopće, a i u naših domaćih listina spomen je o plemstvu narodnome u opće. Drugi historičar V. Klaić3) tvrdi, da vlastela i vlastelići bijahu stariji plemići (starenici), koji su plem­ stvo svoje imali budi iz dobe raznih hrvatskih vladara, budi da su ga stekli, za ugarsko-hrvatskih glavara. Glasoviti talijanski učenjak Vico ‘) spominje i našu skupovladu Poljica. Razlažući bo o osnovani republika, skih sredovječnih spomencih, „kmet" znači što latinski tvrdi, da su vladavine boljarske čvrste i moguće, kada „colonus i servus", a u jednakom smislu se rabe oba su osnovane na temelju svojih pregja, koji su s čvrstim i mudrim vladanjem držali podložne pučane, te su tako naziva u latinskim poveljama. imali vazda države slavne, dugotrajne i mirne, kako U latinskim ispravami još se spominju „villani" t. j. stanovnici u selima (incolae habitatores viliarum, se je opažalo u skupovladi mletačkoj, te u poljičkoj i „Villa" znači i „pagus" „vicus" te stoji na prama „civi- dubrovačkoj. S dužnom čašću glasovitome učenjaku ta s“, a villani na prama cives. Villa se je sastojala iz primjetit ću, da u tome velika razlika stoji, jer su repu­ kuća s pripadajućim zemljištom (curtis, mensus), kojim blika mletačka, kao i ona dubrovačka, bile osnovane su „villani*-' bili gospodari. Takova „villa" nahodila se na podlozi oligarhičnoj, dok je župa poljička bila u poljičkoj župi „Nakle". Da pako „villani" i „vicus" osnovana na podlozi demokratičkoj. Za potvrdu da nije skupovlada Poljica bila osno­ znači jedno te isto, potvrgjuje isto mjesto u Poljicim vana na podlozi oligarhičnoj, nego demokratičkoj, neka ,,Jaseno“, koji se takogjer zove ,,vicus“. „Vici" pišu se i ova mjesta u Poljicim — Trzići, Vilčići, Kamenjani. služi ovi nepobitni primjer. U samostalnoj župi Poljica „Villa" i „vicus" zove se kadšto i općenitim imenom na ustanovljeni dan 23. travnja njihova zaštitnika sv. „locus", ali žitelji dolaze samo pod imenom „villani", Jurja, svake godine bi se Poljičani sakupljali na jednu ravnicu ispod humka Gradca pod vedrim nebom .0) a velika je razlika u nazovima „villa" i „vicus". U latinskim poljičkim pismima i poveljama „villa" Slegao bi se tuđe vas narod i svećenstvo uz velikoga i znaci i kuća sagragjena na polju, van zidina gradskih, male knezove s njihovim poglavicami i tu bi birali i gdje se obragjuje zemljište i u istoj se plodovi zemlje ’) Calepinus Septem linguarum. 2) Žepić: RijeČnik lat. hrvat. 1881. sahranjuju. Nasuprot „vicus" znači: skup kuća na M V. Klaić, Opis zemalja hrvatskih. ‘) Procopius: Slavinorum nationes поп ab homine aliquo uno reguntur, sed ab antiquo plebeia communique libertate vivunt, et idcirco res omnes quae vel utiles, vel torte difficles, ad commune consilium differuntur. Lučio lib. 2. s) Rački o. c- *) G. Vico: „Principj di Scienza Nova" Milano 18^3. s) U zadnje doba, za vjekovitu uspomenu, tu su se po­ digla tri kamena spomenika s natpisima jedan kaže putnicima, gdje se zborovalo : drugi mjesto gdje je hametom potučena od Poljičana vojska Topan-paše; a treći dužnu harnost dobročini­ telju Poljica svome koljenoviću i plemiću Alfonzu Paviću. �30 Br. 2. - Serafinski Perivoj. — 1910. izmjenjivali knezove, vojvode i ostale narodne vlasti. morskih žala gospodovo talijanski jezik u svim javnim Po poljičkome običaju nikakova vlast nije bila doži­ zavodima, u svim predmetima znanosti i obrazovanoga votna, nego njihova uprava trajala je samo za jednu podučavanja bez ikakve riječi materinskoga jezika, a godinu, a kašnje na 3 godine. Na biralištu u slučaju tom poukom talijanskim jezikom smjer je bio ugušiti pojednakih i pripeljivanih glasova, vikar bi izvanjski u mlagjem naraštaju svaki duh ponosa i poleta domo­ Poljica sa svojim glasom odiučivo bez prigovora, o ljubnoga, pošto su tadanje škole, uredi općine i za­ imenovanju i priznanju osoba na upravi poljičke vla­ stupnici mirisali sa duhom talijanskim, da postepeno davine, a ta opća narodna skupština u povjesti je iznarode pretežno hrvatsko pučanstvo u Dalmaciji. poznata pod općim imenom „zbor poljički". Po isti Nasilnom naredbom francuske vlade u Dalmaciji god. su način u prastara hrvatska doba hrvatski boljari, 1807, bje zatvoreno glagolsko sjemenište Prijeka kod župani i vojvode saborisali na otvorenom polju, ili pod Omiša, a pitomci raspršeni, potajno bi se i kriomice stublima, ili pokraj crkava, ili kraj vrutaka voda i podučavali u nauc'ma bogoslovnim, a kasnije pripu­ štani na regjenje, s privolom općinskoga kapitularnoga odlučivali o svojoj narodnoj sudbini. ■ U dosnija doba, u vrijeme vladanja kraljeva, kaže vikara dra. Oracija Bergelića velikoga razširitelja i nje­ historik Rački, da zemlje, koje ležahu u mosorskoj župi govatelja staroslavenštine. ') Godine 1823. bi otvoreno bogoslovno sjemenište od Solina do Biokova u Primorju, od njih se plaćo državni namet (tributum), koji je bio glavni izvor za Zmajevića u Zadru, s naukovnim jezikom hrvatskim i b lenovan prvim učiteljem staroslavenskoga jezika blage kraljevsku blagajnu u Hrvatskoj i u Poljicima. Prije vremena kraljeva, đavo se je jedan namet u naravi uspomene trećoredac o. Benko Mihaljević, ali i to vladarima poljičkim, kako stoji uvršteno u §§ poljičkoga podučavanje teklo je samo do g. 1829. Po višoj na­ redbi bi naregjeno, da se odsele svi predmeti irnastatuta. du predavati latinskim jezikom, a bi ostavljeno samo Vrhovni je duhovni i crkveri poglavica u Po ljicima nosio naslov „vikar izvan ski Poljica", a samo dvosatno nedjeljno predavanje staroslovenštine. Početne je bio ovisan u crkvenim odredbami o vlasti spljetskoga Pa^ vježbe staroslavenštine oslonjahu se na starinski prvostolnika, a u izmjeničnu dopisivanju složili su se ^ukvar glagolsko-ćirilski izdan u Rimu god. 1752.-), hrvatskim jezikom sa azbukom poljiČk^-oosanskom. P° neumornome i zaslužnome širitelju staroslavenštine Do raspada Poljica nosio je i uaslov: vikar izvanjski arcibiskupi! Mati Kanami, dostojnome našljedniku ve­ Poljica i knežije Radobolja, l)* a oblast duhovna izvan likoga arcibiskupa Vicka Zmajevića. Za cijele trideset i dvije godine o. Mihaljević je područja poljičkoga toga vikare, zahvaćala je i knežiju predavo i tumačio staroslavenštinu i hrvatski jezik u Radobolje, naime župe: Katune, Cista, Svib, Dobranje, Grabovac, te se je protezala i nc župu primorsku Rogos- sjemeništu zadarskome, a u dugoj starosti snagje ga nicu, kada se je odvojila od župe Omiša u posebnu župu, smrt g. 1855. Poslije njega nastupi na stolicu učeni i a svegjer u crkvami razlijegala se Božja riječ s obredima vrijedni glagolaš I. Berčić. Strukovni ocjenitelj rada i smjera Berčića učenjak pojom i jezikom staroslavenskim. -) Svi Poljičam ispovjedali su vjeru katoličku, a nije se dozvoljavalo nikakvome od glasa V. Jagić3) u osmrtnici Berčića izreče: da bi inovjercu nastanit u poljičkoj župi. Prirogjeni jezik trebalo već jednom u zaštitu uzeti onu dragocjenu Poljičanina bio je hrvatski s narječjem „ikavskim". U svetinju (staroslavenštinu), što mu je ležala na srdeu i koju je hrvatski narod po Dalmaciji puno vijekova književnosti su rabili poljičku bosančicu. zaklanjo od silovitih tugjinskih elemenata, te koja je 2. Godine 1870. zateče neumoljiva smrt, u krepkoj po čitavoj zemlji zakriljivala svojim plaštem njegovo snazi života, naučenjaka i učitelja staroslavenskoga jezika hrvatsko porijeklo: u porodici, u općini i crkvi — a u centralnome bogoslovnomu zadarskome sjemeništu to je hrvatska glagolica, to je slavenska liturgija u popa Ivana Berčića, u ona doba kada je u uzduž prikatoličkoj Crkvi. Za ovu svetinju vojevaše hrvatski *) Izvorna rkp. Odluka od 24. svibnja 1804. uštivo mi narod već od starine, braneći ju umah na početku ustupljena od M. P. učenoga o. Marka Ivandića. 0. Farllati t. svojega državnoga života, s najvećim naporom u crkveIII. p. 547. piše, da : Stephanus Cupilli in relatione ad sedem Apostolicam an 1713. elerus foraneus Politiensis (ima Svećenika) 125 circiter. Hi solius linguae Шупсае gnari, probi quidem sunt moribus. In Dioecesi unus est Vicarius foraneus in Provintia Politii, qui etiam providet proxime Radobolje- Paroeciae omnes 52, a Latinis 20 reliquae. Ab Illyricis lllyrico idiomate sacrani Liturgiam peragentibus administrate. . . nonnullas quae in Turcica remanserunt. 2) Dr. L. Jelić : Fontes Hist Lit. Giag. Romanae. Soec. XVIII. Add. II. 9 Dr. Oracijo Bergelić, kanonik i naučitelj u obadva prava izdo je Desetgodišnji Kalendar crkveni, za službu dijeceze spljetske i Poljica godine 1808. dakako na staroslavenskom je­ ziku slovimi latinskim. *) Karaman, Alphabetum Glagoliticum — Cyrillicum editum typis Propagandae Fidei. Romae an 1/52. 3) V. Jagić - Osmrtnica Berčića, besjeda izrečena u sjed­ nici fil. sist. Jug. Akademije 3 svibnja 1870. str. VI. i dr. Mate prof, Ivčević: Parole intorno a Giovani Berčić. Žara 1870, �31 Okružnica župnicima. N . Jamačno staroslavenština dopušćena i ukorenjena nih saborih proti natednih protivnika; za ovu svetinju bijaše on progonjen, te prokletstvom i drugimi crkve- u narodu i u crkvami kroz toliko dugih vijekova, nije nimi kaznami zastrašivan; ali on se ne dade odvratiti se mogla tako lako iztisnuti iz naroda staroslavenskoga, od svojega prava. a napose u slobodnoj i samostalnoj poljitičkoj župi, 3. U početcima kršćanstva Slaveni nisu imali župi ni­ osnovanoj na demokratskoj podlozi.1) Jedan učeni kakva stalna pisma, kao simbola narodnoga jedinstva. Isusovac piše, da je ovaj jezik (staroslavenski) kroz Nu čim su slavenski apostoli — sv. Ćiril i Metod te toliko stoljeća rabljen, i da se i danas s istim jezikom, njihovi učenici u X. i XI. stoljeću obreli glagolska u milione duša, ukrjepljuje u narodima nabožnost. -) pismena, sv. Pismo preveli na slavenski jezik te uveli Dana povlastica rimsko-glagolskoga obreda u slavensko, bogoslužje, prokrči se put k pokršćenju skupovladi Poljica razvila se je čak još od vremena Hrvata. Megju Hrvatima slavensko se bogoslužje nije slavenskih apostola Ćirila i Metoda a nigdje se traga nigdje više razvilo i udomilo kao što u Dalmaciji u ne nahodi, da je ikad bila prestala bitisati u području opsegu Senje i Poljica, gdje se i danas u crkvami Poljica, nego se je uzdržala suprot sve borbe latinskoga razliježe staroslavenski jezik i staroslavenski se obredi svećenstva vogjene na zator glagolice. Klice narodne samosvijesti posijane rukom svete braće u narodu rabe, te se čuvaju kao zjenice oka. Neizbrisive još stoje urezane u srcima Slavena slavenskome, ne smogoše kroz duga stoljeća iskorjeniti riječi Pape Ivana VIII., kad no je po drugi put prizvo niti svi jadi i muke pretrpljene s progonstvom i nava­ s. Metoda u Rim i suočio ga s klevetnikom Ditmarom; lom tugjih elemenata, kao,, ni svej r^aredbe i zakoni kad no je pred istim potvrdio staroslavensku povlasticu uvršteni u pokrajinskim crkvenim saborima i strastveno s ovim riječima: „Hvalimo nauk Metoda, i zapovjedamo, napereni sa strane latinskoga svećenstva, za iskorenuća da se u istome jeziku (staroslavenskome) Gospoda glagolizma. ČiiriNse je bujnije razvijao duh narodnosti, našega slava i djela navješćuju, niti je ista protivna izrazuje se Kukuljević3) s jezikom i knjigom, tim pravoj vjeri i svetome nauku, da se mise poje istim čvršći temelj dobivaše i političke d r ž a ^ .. I (Nastavit će se.) jezikom slavenskim i svi čini i čaši obreduju V ) a drugo je prigodom isti Papa izreko: da buduć se to nepro Evangelium, vei lectiones divinas novi et veteris Testam enti tivi vjeri ili katoličkom nauku, dopušta i misu pjevati bene trask tas et interpretatas legere, aut alia Ћогагит offftia u istome jeziku, te sveto evangjelje, Bili ožanstveno psailere. 6 1) Nilles Kaić N\/nuale t- I. p. XXV.: In Dioecesi Spalaštivo novoga i staroga zavjeta dobro prevedeno i protumačeno štiti i s nabožnim napjevima Božju službu l&fSf in paroeciis siti? infra fines sic dictae Poljice, quae olim .propriis statutis e1 comunalibus legibus regebatur, in cmnibus obavljati.*2) adhucdum linguam adhuć servant. J) P. Ivan VIII.: Litteras Slavonicas jure laudam us... ct ut eadem lingua Christi Dei nostri prveconia et opera enarrentur jubemus. 2) P. Ivan Vili.: Nec sane fidei et doctrinae aliqu!J obstat sive Missas in eadem Slavinica lingua canerc, sive sacrum 2) Lapotre: L Europe et !e Saint sieges t. I. pag. 162-a. 1895. piše: Cette langue sacree (Slave) avec lequelle depuis des siećfes et aujourd’ ui prcent et s čdifient des millions d’ hommess. 3) Kukuljević-Sakcinski, Pad Jug. Akademije, kn. 57. s.296. REDODRŽAVNIŠTVO BOSANSKIH FRANJEVACA U SARAJEVU Br° i46- Časnoj braći župnicim a. Polag previšnjega riješenja od 11. lipnja 1909. ima se obaviti popis žiteljstva Bosne i Hercegovine u godini 1910. Prema § 5. propisa o popisu, ima kod toga sudjelovati i svećenstvo, da podatci, što će ih sabirati popisni povjerenici, što točniji i istinitiji budu. Pošto su ovakovi popisi od vrlo velike važnosti, to se čč. braća župnici ovim upućuju, da rado učestvuju u popisnim povjerenstvima. Za upravu i znanost popis je ovaj od velike važnosti, zato treba narod uputiti, da ništa ne taji, već po istini iskaže. Ovakovi popisi obično straše seosko pučanstvo, jer im se to često od nepoznanih tumači krivo. Zato čč. braća dušobrižnici neka narod pouče i predoče mu, da ovaj popis nikako nije za to, da se time kakovi novi porezi uvedu, nego mu je svrha, da se točno upoznaju narodni odnošaji. S a r a j e v o , 4. veljače 1910. Fra Aiojzij Mišić, redodržavnik. �32 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1910. LISTA K . Dr. fra K. Eterović: Frangois Coppee i sv. Franjo Asiški. Arhivar kapucinskog reda o. Ubald d’AIangon, priredio je nazad malo godina novi i lijepi francuski prevod „Djelašcll sv. Franje"J). Dok se je još djelo štampavalo, slao je učeni povjesničar dotiskane arke sad po­ kojnom francuskom akademiku i slavnome pjesniku Franji Coppee-u. Ovaj vrli Francuz, koji se je nekoliko godina prije sa stranputne staze i nehaja bio obratio na kršćanski život, te u pravoj i nježnoj pobožnosti, u zamjernoj strpljivosti i djelim kršćanske ljubavi sprovodio zadnje godine svoga života, upravio je na to ocu Ubaldu pismo. Pismo je sa puno nježnih osjećaja i udivljenja prama Asiškom ubogaru i ujedno odraz kršćanskog i poniznog pjesnikova srca. Zaslužuje da ga u prevodu iznesemo u dičnom S Poštovani OčeJ Vaš sam prevod „Djelašca sv. F.anje Asiškoga" pratio sa živim zanimanjem. Nego pošto želite objelo­ daniti ove retke, kojima Vam bla odarim na dostavi knjige u štampanim snopićim, ja se — dok ih pišem, osjećam vrlo smeten; najprije, jer sam nesposoban da ocjenim Vašu krasnu radnju, a za tim što se ćutim potpuno nevrijednim da govorim, kako se pristoji, o mome svetom odvjetniku. Priznajem megjutim da mi se je još od prija, dok je moja duša ležala u nehaju, pojava sv. Franje uvijek prikazivala puna vanredne miline. Ja ga nijesam poznavo nego iz Fi or et t i - a. Jamačno u perivoju legende nigda ne bi ubrana kita odličnijeg cvijeća i ugodnijeg mirisa svetosti nego li je ovo književno biserje XIV. stoljeća. Moje bi srce bilo tvrgje od kamena, a mašta poput mraza ledena, kad me ne bi bio ganuo život „malog brata" (t. j. sv. Franje) tako pobožnog i dobrog, da dok je opro noge zločestom gubavcu ozdravi ujedno s tijelom i dušu ovog jadnika; tako blagog da ptice nebeske na njegovim ramenim bez straha otpočivahui tako privlačivog da se je pred njim strašni vuk Gubbia poput domaćeg psa smirio. Ja, k tome, ne bih bio pjesnik, kad ne bih od zanosa igro čitajući „Pjesan brata sunca", to remek djelo religiozne lirike. Ali ako se još negda divljah i Ijubljah sv. Franju Asiškoga, koliko ga više ljubim i divim mu se danas, kad nastojim da dobro dovršim moje dane; danas kad postadoh kršćaninom — ah, zaista vrlo nesavršenim i slabim kršćaninom, ali pokajanim i iskreno poniznim. 9 Opuscules de saint Pran^ois d’Assise, nouvelle ćdition, par le P. Ubald d’Alan^on, Couvain, maison saint Roch, Belgique, cijena franak 1. Ja sada radim nešto još fzvrsnijeg: ja se svagdano i iz srca molim P o v e r e l l u , mom sv. odvjetniku. Mnogo sam Vam haran pošt. oče, što doprinesoste da ga po ovim djelašcim bolje upoznam, oso­ bito po „Pravilu" (Regula) male braće, putem, koga on privede i podvrgnu istini evangjelja, velebnom za­ konu bratske ljubavi, trajne žrtve, zamjerne i savršene dobrote toliko duša u najtragičnijim i najkrvavijim časovima srednjega vijeka. Vaše će djelo učiniti mnogo dobra; kod mnogih će grješnika, kao što sam i Sctm, uzmnožati bogoljupstvo prama onome, koga zapade visoka čast da nosi na svome tijelu rane Isusa Propetoga, i oni će čvrsto vjerovati dopustile ovu sliku pjesniku — da će čudotvorne rane sv. Franje Asiškoga postati toliko živih ustiju, koja za njih prose Božje milosrgje. Dostojte se primiti, pošt. o. uz izraz moje harnosti još izraz poštovanja i odanosti. Pa r i z , 14. travnja 1905. Frarigois Coppee. Dr. Jeienić: Svetogrđu; ,,Musavafovi“ podlistci. I do nove ]e godine brutalni „Musavat" izgledo kao da je od demona opsjednut ili bolje posjednut. A zašto ? Zato, jer kad god bi mu se pružila prigoda i kad god bi mu se spomenule kršćanske svetinje, katolički redovi, katolički biskupi i t. d., on bi odmah počeo zubima škripati, usta iskrivljivati i na sve to iz svega glasa pogrdno urlikati. Nu još furiozniji taj namet postade od nove godine, a napose od 13. siječnja. Dne 13. siječnja u svome 3. br. počeo je on donositi u ,,podlistku" svoj famozni pamflet: „Historijska istina i odgoj jezuita", koji se je do sada nastavio u 4., 5., 6., 7., 8. i 9. br. i u kome se ne udara samo na katolički kler, na katoličke biskupe i Papu, nego se u izvrnutim histo­ rijskim činjenicama i u bogohulnim bajkama, kakvim primjer možeš naći samo u talmudu, grdi, ocrnjuje, kleveće i ismjehaje kršćansko ime, proširenje kršćanske vjere, kršćanski mučenici, kršćanska kultura, katolička Crkva u opće, te najsvetije katoličke istine, k ao : nauka i vjera o presvetome Trojstvu, o Isusovu Božanstvu, o Njegovoj majci Mariji, o Njegovoj prisutnosti u presv. oltarskome Sakramentu i o sv. ispovijedi. Čovjek, koji ima 'imalo, ne katoličkoga, nego uopće kršćanskoga odgoja i osjećaja, taj od stida mora da do ušiju po­ crveni i da se zgraža nad onakim prostačkim pogrdama da bljuvotinama, kojim „Musavat", kao Što rekoh opsiplje sve što je kršćansko, počam od lupine pa do najunutarnije jezgre; prf svemu tome ni malo ne pazeći na to, što on s tim vrijegja čuvstva i vjeru i samoga Nj. Veličanstva cara i kralja Franje Josipa I., �Listak. te milijuna kršćana u čitavoj našoj prejasnoj katoličkoj monarhiji, a navlastito u Bosni i Hercegovini, gdje smo i za osmanlijskoga doba Osmanlijama i kuće i zemlje i istu krv i meso — davali, a vjere i vjerskih osjećaja ni pod jednu cijenu nijesmo im htjeli dati... Da se kršćansko krme slučajno provuče kroz tarabu i očeše se o muslimansku džamiju, da kršćanin hotimično na ulici stane promatrati prolazeće musli­ manske žene, da kojom nesrećom proviri kroz tarabe muslimanskih dvorana; dobio bi po glavi sto kolaca, digla bi se graja do nebesa, a deputirci bi u velikom broju išli na vladu i molili zaštitu islama i islamskih prava. I tome prenježnome muslimanskome osjećaju mi nijesmo nikada zamjerili, ali čemu onda pod časnim naslovom „istorijska istina..." onako se grubo, onako lažno i pogrdno obarati na sve što je jednome kršća­ ninu najveće i najsveće? Ćemu to činiti baš našemu rekoncilijantnome katoličkome elementu, koji je zabo­ ravio četiristogodišnje nepravedne: tamnice, konopce, otimačine i sto drugih nepravda, a da se na procvat naše domovine što bolje zbliži s muslimanskim ele­ mentom? I bud je sve to brutalni „Musavat" učinio, čudimo se, da je te pogrde državno odvjetništvo moglo na javu propustiti. Ta zar r.žavno odvjetništvo ne zna, da je naša visoka zemaljska vlada prije ne­ koliko godina iz Hoića povjesti trgala listove, u kojima se je govorilo o Muhamedu i o Muhamedovoj vjeri; zar ne zna, da je 7. listopada god. 1908. Nj. Veličanstvo svim Bosancima i Hercegovcima obećalo „slobodu pojedinca i cjeline" i da se ta sloboda s grubim i podlim „Musavatovim" pogrdama oskrvnjuje? Kršćan­ stvo mora da prosvjeduje i proti svetogrdnim „Musa­ vatovim" napadajima i proti samome državnome odvjet­ ništvu, koje onake pogrde propušća, te da od visoke zemaljske vlade traži zadovoljštinu za nanešene uvrede i Hristu i cijelome kršćanstvu. Sve ćemo prije žrtvovati nego li našu svetu vjeru — spas nam je duša najveći zakon! Dr. Jelenić: Ljuboje Dlustuš o Franjevcima. Uprav sam prije par dana primio, nešto malo okasnile prošlogodišnje 8—10. brojeve „ Š k o l s k o g a V j e s n i k a , s t r u č ­ n o g a l i s t a z e ma l j . v l a d e za B o s n u i He r c e ­ g o v i n u " , što ga u Sarajevu uregjuje velemož. gosp. Ljuboje Dlustuš, vit. o. F. J. I. i vladin savjetnik. U „Listku" je ovih brojeva velemož. Dlustuš punih 25 stranica i 3 retka posvetio „Sedamstogodišnjici franje­ vačkoga reda." Pošto će Dlustuševa rasprava mnoge či­ tatelje S. P. zanimati, donosim njezin prikaz.*) Velemožni i učevni pisac svoju raspravu počima ‘) Upozorujem, da se u retku 14. na str. 703.; 6. na str. 711. ozdol;te 15. na str. 716. ozgor od velemož. pisca razilazim. 33 s predstavom jubilarnoga broja „Seraf. Perivoja", u kome nalazi: dra. Tugomira Alaupovića pjesmu, „koju kako veli - svakako valja ubrojiti megju najbolje i najljepše, što ih je u životu ispjevao"; prikaze iz ži­ vota i rada sv. Franje, te historijske crtice iz života i djelovanja franjev. reda uopće i bosanskih Franjevaca napose, što sve „otvara poglede u političke, socijalne i kulturne prilike velikoga čisla istorijskih epoha, u koje pada postanje, život i djelovanje franjevačkoga reda“ i gdje „se u crtanju raznih prigoda osvjetljuju motivi, koji su utjecali na odluke istorijskih lica, po­ kretali ih i vodili u njihovu djelovanju", gdje nam se opet „franjevački red prikazuje kao faktor u kulturnoj i političkoj istoriji, kome znamenovanje seže daleko izvan crkvenoga okvira." Kao pozadinu orisu sv. Fra­ nje i njegova reda stavlja Dlustuš oris političkoga i socijalnoga stanja one dobi, kada je osnovan red sv. Franje. 1 s političkoga i sa socijalnoga pogleda to je doba bilo burno. Na istoku se vode velike križarske vojne; u Evropi se a napose u Italiji carevi natječu o prvenstvo s Papom; seljaštvo trpi pod feudalnim si­ stemom, koji se je iza propasti rimskoga carstva raz­ vio kod germanskih plemena; a razne su sekte osobito albigenska ili patarenska te valdenska potkapale temelje na Petru sagragjenoj Crkvi, koju je sv. Franjo imo poduprijeti. Uistinu tako kratko, a tako jasno kao Dlustuš rijetko je tko osliko dobu postanka reda sv. Franje Asiškoga. Stavivši okvir i pozadinu svojoj raspravi, prelazi Dlustuš na „ljupku sliku" na „sliku sv. Franje Asiškoga, utemeljitelja franjevačkog reda." Tuj pisac živo riše rogjenje sv. Franje Asiškoga, njegov svjetovni život, njegovo obraćenje, osnivanje reda, njegov rad na socijalnome i književnome polju te njegovu blaženu smrt. U govoru o književnosti sv. Franje donosi Dlus­ tuš i „pjesmu brata sunca", što ju je on pretočio u našemu narodu omiljeli deseterac. Ovaj opet odsjek dokazuje, da je Dlustuš duboko upućen u povjest i u duh sv. Franje Asiškoga. On dobro zna, da je sv. Franjo bio pun samilosrgja i to pravoga i iskrenoga samilosrgja. „Franji je — veli Dlustuš žao bilo sirotinje i boljela ga njena sud­ bina. Naići ćemo veli i danas na dosta ljudi, pa i na pjesnike, koji kukaju nad sirotinjom i proklinju nepravdu što u svijetu vlada; ali čim se domognu iole prihoda i imetka, kako li im je drago lagodno i raskošno živjeti, kako li im je teško od svoga obilja žrtvovati štogod, da se poboljša sudba sirotinje! Ili uzmimo socijalističke vogje, milijunaše, koji napućuju masu, da se bori za jednaku podjelu imetka, ali svojih milijuna ne će da žrtvuju, da se postigne cilj, što ga naviještaju. Franjo je u svojoj ljubavi b io i s k r e n , �34 Br. 2. — Serafinski Perivoj, on se naprosto izjednačio sa siromasima, uvjeren, da sad ima pravo pristupati k njima i učiti ih, i da će mu sada vjerovati, da nevolja ne leži u neimaštini već u potrebama." Stupajući hronologičnim redom, iza orisa sv. Fra­ nje i njegova rada, prelazi Dlustuš na djela njegovih duhovnih sinova Franjevaca. U ovome odsjeku Dlustuš mimoilazi njihova druga djela, nego se ustavlja ponajviše kod njihovoga rada na polju znanosti, koje su polje Franjevci kao predestinirani misionari morali njegovati. Nu pošto je Dlustuš laik, neupušća se toliko u raspravu o njihovim djelima na polju bogoslovije, koje je kud i kamo zamašnije, koliko na polju filozo­ fije. „Aristotel je filozofiji položio temelje, veli Dlus­ tuš — srednji je vijek na tim temeljima izgradio po­ nosnu zgradu___“ ,,U toj, za ljudsku prosvjetu pre~ znamenitoj raboti Franjevci nijesu bili zadnji." Svoju tvrdnju Dlustuš dokazuje navodeći franjevačke specija­ litete u filozofiji i prirodoslovlju, osobito: popularizovanje induktivne metode, njihovu nauku o bistvenosti i bistvu, Occamov nominahzam i Baconov rad na po­ lju prirodoslovlja. Dlustuš je mogo navesti i više pri­ mjera, nu te je smatro dostatnim za ovaj dio svoje rasprave, koji punim pravom završuje sa slijedećim riječima: „I tako je ozloglašeni, natražnjački, mračni srednji vijek na svim linijama ozbiljnim i neutrudivim radom na znanstvenom polju utirao put kasnijem ve­ likom razvoju znanosti, a u prvim redovima zaslužnih radnika na tome polju nalazimo F r a n j e v c e . " Svoju raspravu Dlustuš kruni s prikazom djelo­ vanja bosanskih Franjevaca, čije djelovanje i on u Bosni i Hercegovini već čitavo čislo godina s patriot­ skim zanimanjem prati. U ovome dijelu govori: kako su Franjevci došli u Bosnu i Hercegovinu da trijebe patarene; kako je njihov vikar steko na dvoru bo­ sanskih kraljeva veliki ugled ; kako su za osmanlijskoga doba ostali uza sve protivštine i nevolje uz svoj narod; kako su se u tim teškim vremenim bavili knjigom; te kako i danas „uporedo s duhom vremena" idu naprijed, što se razabire ponajprije „iz njihovih lijepo uregjivanih listova: „Serafinskoga Perivoja" u Sarajevu, koji izlazi dvadeset i treću i „Kršćanske Obitelji" u Mostaru, koja izlazi desetu godinu;" iz njihovih zavoda: bogoslovije u Sarajevu i Mostaru i gimnazija u Visokome i na Širokome brijegu, gdje „posluju mahom nastavnici, obrazovani i kvalifikovani na univerzama, a lijep ih je broj s čašću doktora", te iz akademičkih sjednica nji­ hove mladeži, od kojih je i on prisustvovo onoj, što je namijenjena 700-godišnjici franjev. reda i u kojoj je uprav začaran od franjev. mladeži, koja se odlikuje: „živošću temperamenta, veselošću ćudi, plemenitom radoznalošću i bistrinom suda" i u kojoj „živi duh po­ 1910. žrtvovnoga utemeljitelja njihova reda" i tradicija “mu­ kotrpnih i pregnutljivih njihovih pregja." Premda su Franjevci u Bosni i Hercegovini vazda radili bez obzira na ljudske pohvale, ipak im je pri­ znanje muževa, kakov je velemož. gosp. Lj. Dlustuš milo i drago; s toga za retke, koji služe na diku i ponos franjev. redu, a koje je velemož. gosp. blagohotno napiso i u ,,Š. V." uvrstio, neka primi pozdrav i spe­ cijalne simpatije! Dr. Jelenić: Sibovske klevete. Skoro je iz njemačke katoličke kolonije, koja leži 9 kilometara od Prnjavora i koju je bosansko-hercegovačka vlada na erarskome zemlji­ štu izmegju god. 1900. i 1901. osnovala, neki nemirni duh pošlo dopis u „Deutsches Volksblatt fur Galizien," u kome se oštro obara i na bosansko-hercegovačku vladu i na presvj. gospodina fra Marijana Markovića, banjalučkoga biskupa. Nemirnome je duhu vlada kriva, što im je eto i školu osnovala, ali im još nije dala učitelja Nijemca nego Hrvata, a hrvatski im je biskup u Banjaluci „der kroatische Bischof in Banjaluka" — kriv, što im ne da graditi crkve da se ne bi umanjili dohodci župnika u Prnjavoru premda je za crkvu gotov plan i svota novaca od K 4000. Na koncu do­ pisnik apelira na bosansko-hercegovačku vladu, koja ih je amo kao nosioce kulture dozvala „đie uns hierher als Kulturtrager gerufen hat" — te na zastup­ nike kršćanskih socijala, da se zauzmu za Sibovščane, jer da se tako dalje ne može trpjeti — „denn so kann es nicht vveiter gehen". Koliko preuzetnosti ? Ljudi, koji su skoro ostavili Bukovinu, Galiciju i južnu Ugarsku te pošli s trbuhom za kruhom u Bosnu; koji su u Bosni našli gotovo zemljište, dobili premda ih je samo 72 obitelji školu, gotova župnika i biskupa a u njima i oca i majku, sada su eto ne­ zadovoljni. Zaista, što više mačku miluješ, ona više nadiže rep. Ili ne znaju Sibovščani, da će bosanskohercegovačka vlada i onako budućemu saboru zato dosta odgovarati, što došljacima i od 72 obitelji otvara škole i daje im učitelje, dok autohtonoga elementa hiljade i hiljade osobito u okolici Travnika i Lijevna i poslije 30 godina okupacionoga vladanja uzdiše za ma kakvom školom i ma kakvim učiteljem ali badava. A što napokon da reknemo o onim podlim podvalama dopisnika iz Sibovske, kojim onako mali­ ciozno po stranim novinama ozloglašuje i pod njegove stare dane ogorčaje presvj. biskupa fra Marijana Markovića? Ništa! Jednim se dlanom sunce ne može prekriti, a ni klevete njemačkoga doseljenika ne mogu rasplinuti veliki renome, što ga posjeduje biskup Marković; jer tko iole pozna plemenitu dušu biskupa Markovića, ko pozna, kako on u svojoj biskupiji, kada �Listak. se o vjeri radi, ne pozna razlike izmegju Hrvata i Nijemca, izmegju Rusina i Talijana, izmegju Grka i Barbara, autohtonih i doseljenih, ko pozna, da on bez trublje i telala katoličku stvar, gdje god može, pro­ miče i da je kroz 25 godina svoga biskupovanja osnovo 17 novih župa i to većinom megju doseljeni­ cima ; taj će se odmah sjetiti, da mora biti neka kanonička zapreka, te da ona priječi podignuće crkve u Sibovskoj, a ne revni biskup Marković. 35 mladić izdo svo]e djelo: Mo d o de h a c e r h u ma ni da d, dobio je nagradu od akademije za moralne i političke znanosti. I dalje je uvijek bio sretne ruke. H a g a m o s de f i l o s o f i a mo d e r n a , koje je opi­ sao engleski, prevedeni su u najkraćem roku na špa­ njolski, francuski, talijanski, njemački i poljski. Glavna su mu djela C r i s t a i F i l o z o f i č k e i mp r e s i j e , za koje je dobio nagradu od internacijonalnog metafi­ zičkog kongresa u Londonu (1907.). Uz to je napiso po raznim listovima (londonskoj Tribune-i, Paraiso-u i pariškom Figaro-u) mnogo no­ vela, ocjena, pa političkih i religijoznih studija. Ta su djela iz periode lutanja. Iza svog obraćenja izdao je De la S e r p e n t e k la Vi r ge n. Sad mnogo suragjuje u EI Eco F r a n c i s c a n o i R evi st a E r anci scana. Stil mu je uvijek elegantan i artistički; misli jasne. Vrijednom je konvertitu, a sada i trećoredcu tek: trTđeseta. Najnoviji dekret konzistorijalne kongregacije. Konzistorijalna je kongregacija u II. svesku „ Ac t a Ap o s t . S e d i s " t, g. priopćila svoj dekret od 31. XI. pr. g., koji počiina „А r e m o t i s s i m a E c c l e s i a e a e t a t e " , u kome se reformira ustanova Siksta V. o dolasku biskupa u Rim u roku od 3- 10 godina i o njihovome izvješćivanju sv. Stolice o stanju svoje bi­ skupije — odnosno nadbiskupije. Polag ovoga dekret* svi će biskupi izuzam Propagandi podložnih slati izvješće o svome području svake 5 godine. Nu svi biskupi neće iste godine davati izvješće, nego će god. 1911. kada dekret počima- obvezivati - izvješće davati talijanski biskupi i biskup; talijanskih otoka; VJESNIK. godine 1912. biskupi španjolski, portugalski, francuski, Lijepe se пше p. . gg. č i t a t e l j i „Ser af . belgijski, holandijski škotski, irski i pripadajućih otoka; P e r i v o j a " , da s v o j u p r e t p l a t u — o d n o s n o god. 1913. biskupi ostalih evropskih država i pripada d u g či m p r i j e p o š a l j u na u r e d n i š t v o ,,Sejućih otoka; god. 1914. američki i američkih otoka; r a f i n s k o g a Pe r i v o j a . " god. 1915. afrički, azijski, australijski i pripadajućih otoka. Parnica pukla. Kako se iz pouzdana vrela sa­ Da pak izviješća budu što vjernija, nalaže se biskupima, znaje, parnica <je za parbeno groblje u Sarajevu, gdje da polag triđ. sabora svake godine gdje su biskupije se misli graditi crkva sv. Antuna, još davno pukla. veće, barem druge godine - obagju svoje biskupije. Što Katolici su polag osude priznani kao suposjednici — se tiče vizitacije grobova sv. Petra i Pavla, tu će duž­ granice odregjene nijesu. Megjutim je dr. Nikola nost evropski biskupi obaviti svake 5, a biskupi izvan Mandić apeiiro na vrhovni sud. Evrope svake 10 godine i jedni i drugi godina, kada daju izviješće, samo drugi kada daju svako drugo iz­ Trodnevna poklonstvena izložba Presvetoga. Da vješće. U izvješću biskupi moraju u latinskome jeziku se Isusu koliko toliko zadovolji za uvrede, koje mu se orisati: 1. materijalno stanje svoje biskupije, 2. vjeru osobito kroz tri pokladna dana nanose, držala se je i bogoštovlje, 8. sve što spada na biskupa, 4. biskup­ u Sarajevu kroz ta tri dana poklonstvena izložba Pre­ sku kuriju, 5. svećenstvo uopće, 6. kapitule, 7. župe i svetoga i to 6./2. u prvostolnoj crkvi, 7. 2. u crkvi oo. župnike, 8. biskupsko sjemenište, 9. institute redovnika, Isusovaca i kćeri Božanske ljubavi, a 8./2. kod oo. 10. institute redovnica, 11. puk uopće, 12. poduku i Franjevaca i milosrdnih sestara. Za izložbe crkve su odgoj mladeži, 13. pobožne udruge, 14. legata i pobi­ bile vrlo dobro posjećivane. ranje milostinje, 15. pobožna i socijalna djela te 16. Katolička autonomija za Bosnu i Hercegovinu. izdanje i čitanje knjiga i novina. S pouzdane se strane čuje, da je katolička autonomija Sebastijan de Lucque — trećoredac. Slavni taj za Bosnu i Hercegovinu već gotova činjenica. Pobliže konvertit primio je dne 22. IX. p. g. redovničku halju o njoj na javu nije -još ništa izbilo. trećega reda iz ruku p. o. Andrije de Ocerin-Janregue. Privukla ga je velika ljubav i oduševljenje prema sePosto jubilatoin. Iz Makarske nam javljaju, da rafskom patriarhi. U njemu je treći red opet stekao je tamo o. Jozo Matić-Stuparić, koji već 17 godina jednog velikana — koji će tumačiti potomstvu, da su lekturuje, promaknut na čast jubilata. Tom je prigo­ veliki duhovi uvijek nalazili pokoj u toj franjevačkoj dom 4. siječnja franjevačka bogoslovna makarska instituciji. De Lucque je izvanradni talenat. Uz filozo­ mladež pripravila u čast svečaru krasnu akademiju. fiju zanima se i pjesništvom. Kad je kao 19-godišnji Svečar je i s drugih strana primio preko 100 brzo- �36 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1910. java i pismenih pozdrava. M. p. ocu Ira Jozi od srca čestitamo, a redodržavi presv. Otkupitelja želimo, da joj se takovi sinovi množe! da Tvoje zdravlje ne kreće na bolje, što mi je osobito žao. Ja se uzdam u Boga, da ćeš mi doskora biti zdrav i da moj dobar katolički narod ne će proplakati, a s njime i ostali pravoslavni i muslimanski gragjani, kojima si Ti u jednakoj mjeri dobar otac, učitelj i dobročinitelj. Ja ću biti neutješiv, ako se, što Bože opčuvaj, isprazni stolica moga srpskoga primasa, Stoga mi živi dugo, moj mili preuzvišeni, na dobro domovine, Crkve i vladara. Ja molim Boga, da Te nam sačuva, a Tebi se preporučam u Tvoje molitve. — Knjaz." Molimo se i mi za dobroga pastira, koji tako mudro vlada katoličkom Crkvom u Crnoj gori! Apostoli dobre štampe. Franjevačka viša gimna­ zija u Visokome prima ravnih 70 komada „Seraf. Pe­ rivoja." Sakupljanjem novih pretplatnika istakoše s e : o. Tugomir Marković i o. Branko Škarica. Megju dobročinitelje „Seraf. Perivoja" ovaj je put sa zahval­ nošću ubrojiti: p. o. Arh. Brkovića i p. o. Alf. Kudrića, koji uz pretplatu na 2 komada poslaše i milodar i to prvi K 20, a drugi K 5. Zatim nam je i preč. g. M. Stepinac, kanonik uz pretplatu pošlo i milodar Katolička hijerarhija na osvitu god. 1910. Na p o vol j i , koji smo okrenuli u dobru štampu, te p. o. Anto Franjić i o. Ivo Vujičić po K 5. Ugledali se i osvitku god. 1910. katolička Crkva broji 54 kardinala, 8 patrijarha latinskoga, a 6 istočnoga obreda, 185 drugi u ove apostole dobre štampe! nadbiskupa latinskoga, a 19 istočnoga obreda, 748 Tko želi. Franjevac o. Bernardo Brixy kani iz­ latinske, a 52 istočne biskupije. Osim toga se broji dati latinsku misu za pokojne (Requiem). Misa ; .rio 610 naslovnih biskupija i 23 izuzeta mjesta — nullius lagana i melodiozna, a pisana za jedan ■.n dioecesis. U misijama ima ovisnih o Propagandi: 7 mješoviti zbor). Misa će izaći litognfirr.na, ali samo apostolskih delegatura, 151 apostolski vikarijat i 63 onda, a k o se j a v i d o s a p r e t p l a t n i k a . Stajat apostolske prefekture, te 5 od toga zbora neovisnih će 1 K. Tko želi misu kupiti, nek se j a v i (novce delegatura. ne slati do daljne objave) na uredioštvo „Dušobrižnika Novi protok u AVrapakoj. Kako , , Mi s s y e Kai Ružičnjaka". Varaždin, franjevački samostan. , . . . . w IO .... ... ... t o l i c k i e " u siječanjskome broju donose, u Arapskoj Riietki jubilei. Na i8. se je siječnja r vršilo j O . . .. . . : ,. . ' r n D .., se je megju Muhamedovim Sljedbenicima pojavio novi godina, kako je hrvatski Leonida fra Pashal Buconjic On se je rodio u Esiru u Jemenu, imenovan biskupom. Prava se proslava ja sprema a studiro je muslimansku nauku vjere u Barbarzi. na 19. ožujka, kada je sijedi svečar bio posvećen za Povrativ se u Esir, proglasi se Božjim poslanikom, biskupa. uzme si ime sidi (t. j. gospodin) Muhamed i počme Talijanski kralj u samostanima. Skoro je tali­ se obarat na muslimanski napredak i pokret te počme janski kralj sub incognito došo u samostan sv. Bene- preporučivali staro i čisto opsluženje kurana. Novi si dikta i sv. Sholastike u Subiaku, te je >uj Dregiedo je prorok brzo steko preko 20.000 pristaša. arhitekturu i biblioteke osobito biblioteku samostana Pojava stare grčke sv. Sholastike, gdje se nalazi 1456 svezaka. U samo....................... _ . mržnje na Papu. Skoro su počeli objelodanjivati stanima su kralja spoznali, s njim se veselili i šalili ' 1 ras 0 mci u anSra ц ogavni roman pod naslovom: „ I v a n a p a p i n i c a " , sve dotle dok nije u automobilu otišo natrag. u kome su htjeli, da svoje stare klevete proti Rimu i Znanstvena predavanja o lurdskim čudesima. Papi ponovno u lijepome stilu u narod rasture. Nu Savez je milanskih liječnika pozvo veleučenoga oca katolici su se, čim su za taj pokus čuli, pritužili na Augustina Gemelli-ja, Franjevca, da im drži predavanja vladu, radi čega je turski ministar za unutarnje stvari, 0 lurdskim čudesima, u koje oni nijesu nikako mogli daljnje objelodanjivanje spomenutog romana s mjesta vjerovati. Otac se je Gemelli pozivu rado odazvo i zabranio. svoja je predavanja držo 10. i 11. siječnja u „Via San Protestantska propaganda. Protestanti su upregli Paulo“ u Milanu na večer. Predavanja su bila vrlo sve sile, da svoju vjeru što više prošire. Da čim lakše posjećena od samih liječnika i učenjaka. Suprot svih svoj cilj poluče, osnovali su g. 1804. u Londonu bi bl i čko objekcija nevjernih liječnika Gemelli je tako sjajno d r u š t v o , koje će tiskati prema protestan tskome vjerodostojnost lurdskih čudesa obranio, da mu pobjedu duhu udešene prevode sv. Pisma te ih ili badava ili 1 isti neprijatelja Crkve priznaju. uz vrlo malu cijenu Širiti u svijet. Prošle je godine Biskup Milinović bolestan. Tužne nam vijesti bibličko društvo tiskalo, 5,934.711 primjeraka sv. Pisma. stižu iz Crne gore. Barski nadbiskup presvj. gospodin Za tisak i proširenje tolikih knjiga društvo je žrtvovalo Milinović, član reda sv. Franje ovih je dana vrlo teško oko 6 milijuna kruna. Knjige su tiskane u 418 jezika, obolio. Crnogorski je knjaz brzojavno izrazio bolesniku a raspačane su u Engleskoj 1,884.133, u Francuskoj sažalenje s ovim riječima: „Iz Bara primio sam vijest, 191.626, u Njemačkoj 335.518, u Austriji 52,741, u Ru- �Listak. munjskoj 16.700, u Rrbiji 9895, u Rusiji 454.504, u Sibiriji 760.000, u Egiptu 54.961, u Indiji i Cejlonu 648.624, u Ritaju 1,365.222, u Japanu 311.420 u Braziliji 37.227, u Ugarskoj 100.893, u Hrvatskoj i Slavo­ niji 5803, a u Bosni i Hercegovini 13.807 komada. Ima se znati, da je sv. Stolica radi krivoga prevoda više puta vjernicima čitanje tih biblija strogo zabranila. Marijaviti ne miruju. Ta nova sekta, koja se je u ruskoj Poljskoj prije nekoliko godina pojavila, od dana do dana sve više napreduje. Ona broji već do 10.000 sljedbenika, koji ne miruju, nego na sve načine agitiraju, kako će što više svoju vjeru raširiti. Oni otvaraju škole, osnivaju svoje radionice, otvaraju svoje čitaonice i t. d. Njihova je vjera doskora bila raširena samo po selima, nu danas u njezine pristaše upiru prstom i u istoj Varšavi. Silni je napredk marijavita katoličke biskupe s pravom zabrinuo, jer je marijavitstvo po selima čitave župe zarazilo i pomarijavitilo. Ruska vlada marijavite ne progoni, nego ih štiti, jer ih smatra mostom, preko koga će katolike prevesti na raskolničku obalu. KNJIŽEVNA SMOTRA Dr. fra Eterović; I. Opuscula Sancti P atris Fr=mciscii A ssisiensis*) s e c u n d u m c o d i c e s m s s . e m e n d a f a et d e n i i o e d i t a a PP. C o l l e g i i S. B o n a v e n t u r a e . Ad C l a r a s A q u a s ( Q u a r a c h i ) 1904. s t r . XVI—209. L i r e 1-50. *) Pok. general franjevačkog reda, fra Bernardin a Porto Romatino osnovo je 1871.—1875. u seocu QuaraccM kod Florence zavod za izdavanje djela-znamenitijih franjevačkih pisaca. Umni je starješina pozvo tu nekoliko učenjaka svoga reda iz Italije, Francuske, a osobito iz Njemačke, da se u miru i tihoći posvete tome odličnom i korisnom pothvatu. Zavod sv. Bone u Quaracchi mnogo je do danas izdo na svijetlo i steko koliko časno ime kod učenjaka, toliko i ne­ procjenjivih zasluga za povjest i bogoslovlje. Mi nakanismo malo upoznati čč. čitatelje ,,S. Perivoja" sa plodovima ovih marnih pčelica, što već blizu četrdeset godina sabiraju i rade na znanstvenom polju. — Početi ćemo danas sa izdanjem, koje niti je prvo po godinam, niti najveće po opsegu, ali je ipak za Franjevca vrlo nježno i milo, a i za sve ljubitelje solidnog du­ hovnog života tako korisno, da moramo biti odveć zahvalni onima, koji namisliše ovaj pothvat i koji ga tako lijepo započeše i uputiše. Mislimo naime na zbirku: B i b l i o t h e c a f i a n c . a s c e t i c a , m e d i i a evi . Pod ovim naslovom počeli su oci u Quaracchi izdavati latinska djelašca duhovnog sadržaja iz pera starijih franjevač­ kih pisaca. — Namiso sretna i sveta! Sv. je Franjo bio veliki mistik, mistik čija se je duša kao malo koga upila u duh sv. evangjelja ; svetac koji se je u svome shvaćanju, u svojim osjećajim i životu visoko primako Božanskom uzoru; svetac, Čija je svetost i nauka Čvrsta, mila i vruća, da će svakoga ganuti i ugrijati ko se njemu čistom nakanom i voljnim srcem pri­ bliži. Ovaj je Franjin duh prešo i na njegove prave sinove. 37 Djela sv. Franje! Gdjekoji će se učitelj začuditi i zapitati: ma što ? Zar je asiški ubožar, prosti i nenaučni sin Bernardov, još djela napiso ? Ako se misli, na kakve učene rasprave, na debele knjige, ta­ kovih doista sveti Patriarha nije sastavio. Nu on je ipak nešto napiso, objamom malašno, oblikom priprostito, ali tako dragocjeno i milo da svi, koji znadu cijeniti ljepotu i duh serafinskog oca, čuvat će svaku njegovu izreku, kao neusporedivu uspomenu, kako živi odjek njegova srca u peći Božanske ljubavi užarena. Izdavatelji razrediše djelašca u tri v rste: Poticaji i pra­ vila (Admonitiones et Regulae); II. Listovi (Epistolae); III. Molitve (Orationes). U prvome osim dvaju pravila za prvi red i opo­ ruke Franjine, sabrane su kratke i žive opomene svečeve o duhovnom životu (De corpore Christi, de malo propriae voluntatis, de paupertate spiritus, de inani et loquaci religioso, de vera dilectione__ ); Pozdrav krjepostima, preporuka o časti presv. Tijela Gospodnjega (De re^ re n tia Corporis Domini et de munditia altaris.). Drugi dio sadrži šest listova, koje je svetac u žaru ljubavi k Bogu i k spasu duša upravio neke svim vjernicima, a neke svojim redovnicima. U treći su dio poredane molitve i oficiji muke Isusove, koje je sv. Franjo sastavio i običavo moliti. Mi ne znamo ima li čovjeka, koji zna što je bio umbriiski Serafin, a da se neće, kad uščita ove njegove vapaje i poduke, ove iskrene i vruće pripomene, oćutjeti ganut u duši i zanesen za takim uzorom! Djelašca sv. Franje prvi je štampo fra L. Wadding g. 1623., a po njemu često su bila preštampana. U zadnje vrijeme, skoro u isto doba kad i ovo u Quarrachi, izašla su u Njemačkoj dva kritična izdanja*) On se odraziva u svim njihovim djelima a poglavito u spisima duhovnoga života. Ovi su spisi većinom kratki i malašni, ali kako li su jezgroviti i sjegurni, kako vrući i uplivni na srce čitatelja! Dok se danas pišu duge rasprave, ali često bez života i soka, rasprave, koje uza svu svoju duljinu čitatelja malo poučavaju i hladne ostavljaju, nije Ii bila, velimo, sretna miso povratiti se k bistrim i zdravim vrelim ascetične nauke, pretiskati ili iz zaboravi podignuti zlatna djelašca preteklih vijekova ? Sveščići zbirke — u šesnaestini — veoma su zgodni, a i cijena im je odveć niska. I ako je zbirka u prvom redu na­ mijenjena Franjevcima, jednako će dobro doći i svakom sve­ ćeniku, a pogotovo redovnicima. Izdanja imadu uz to i znan­ stvenu vrijednost. U kritičnom uvodu istražuju bo izdavatelji pravog pisca djela, usporegjuju starinske kodekse, te na njiho­ voj podlozi nastoje da uspostave što vjerniji tekst. Izvješćuju k tome, da li je bilo djelo jur igdje štampano. Do sada su izašla četiri sveska. Mi za sada donosimo ocjenu samo sveska I-, poslije ćemo drugih. *) H. Boehmer, Professor in Bonn, Anaiekten zur Geschichte des Franciscus von Assisi. S- Francisci opuscula etc. Tubingen und Leipzig 1904. Prof. W. Goetz, Die Quellen zur Geschichte des hl. Franciscus von Assisi, Gotha 1904. �38 Br. 2. Serafinski Perivoj. a prevedena su djelašca i u moderne jezike. Kapucin P. Ubald d’Alan^on objelodanio ih je 1904. u francus­ kom prevodu. Na str. 32. ovoga broja S. P. dono­ simo krasno pismo, što ga je tom prigodom upravio na prevoditelja veliki pjesnik obraćenik pok. Franjo Coppee. Latinsko izdanje otaca u Quaracchi, čudno je u žepnom obliku. Tekst velikom pomnjom pročišćen, a kritične opaske prenešene su na svršetak knjige (str. 151 -205.). Da se djelašce preporučiva, po sebi se razumije. Ne bi smjelo biti Franjevca, koji ne bi imo uvijek pred očima ovo biserje svoga svetog Patriarhe, pače učitelji novicijata i naših klerikata morali bi sva­ kome gojencu pribaviti po jedan otisak, da ga od mla­ dosti u pamet utisnu i na srce priviju. Na koncu naše recenzije usuditi ćemo se neke opaske i želje nadovezati u pogledu samog izdanja. 0 0 . u Quaracchi bili su o d v e ć s t r o g i u prosugjivanju autentičnosti pojedinih komada, koie • pripisuje svetome Franji. U svoje izdanj , „ , . . uvel1 nego samo ona je asca, oja nagjc .e u najs arijim o e sim2, ii za o e opstoje s oro леро i na svje očanstva. Tako su isključili glasovit listić sv. Franje na sv. Antu, i još gdjekoje ulomke za koje ipak stoje vrlo ozbiljni razlozi. Nije li b.io f olje i prakti su barem u dodatku pod rubrikom s u m n j i v ovakove komade? Nije li takogjer bilo m; dodatku i za glasovitu „Pjesam brata s nij ako je spjevana u t a l i j a n s k i m , i|: izostati u izdanju djelašca sv. Fr; ‘е, pa nek je Bibliotheca namijenjena samo latinskim djelima. Iznimka u ovakom slučaju po sebi se je na.nt Požaliti je takogjer da se učeni oci izdavatelji e-su opširnije pozabavili sumnjivim ulomcima i očitovali svohi mi^o svoje razloge i sumnje o tolikim točkama Franjinih djelašca, o kojima se baš danas živo prepire rnegju učenjacima. Oni su se, vidi se, ograničili na ono što je sjegurno, a u sumnjivim se pitanjima ustegoše. Ferdo Božić: Sanlnocenta III. Zagreb 1909. Uzdah XIII. vijeka i poimence spomenutog velikog Pape za vjer­ skom i socijalnom obnovom tadanjeg zla stanja; blaga pojava sv. Franje Asiškoga i njegovih redova, koji su skršili moć sotone i feudalizma, a stvorili red vjere i demokratizma, red, pun života i snage po tome znameniti ovaj dogagjaj zgodno motiviran u snu Inocenta III. opjevo je evo hrv. pjesnik prigodom 700godišnjice franj. reda. Mi se veselimo, da je zaslužni pjesnik izabro ovaj dogagjaj, kako za to, što je u njem vidio pravu pjesničku pobudu, tako i zato, što je svje- 1910. dok franjevačke opće, a neupravno i franjevačke zna­ menitosti u hrvatskim zemljama košto je pokazalo osobito jubilarno slavlje u Zagrabu. Spijev se odlikuje krepčinom izraza i ne toliko lakoćom stiha, koliko re­ toričkom figuralnošću. Pozdavljamo i preporučamo! Euharistično Blago. Upravo je eto izašlo treće izdanje „Euharističnog Blaga". Kako je ovaj molitvenik obljubljen, svjedoče nam dva, u kratko vrijeme, ras­ prodana izdanja. Treće pak izdanje nadmašuje kud i kamo prva dva, jer je ovo izašlo u elegantnijem formatu, finijem i ukusnijem vezu, a tiskano je s novim slovima, tako da mogu čitati, i stari i mladići i djeca, bež ikakve poteškoće. Promatrajući ovaj molitvenik, ne možemo drugo r.ego da kažemo: „uzmi pa vidi". Mi tako lijepu knjižicu od srca preporučamo, jer r *pruža najslagju nebesku hranu, kojom se može nasu. nožna duša u slatkom općenju sa najmilijim našim P-nateljem, Svetotajstvenim Isusom. Molitvenik stojj samo je(jnu j<runu> a može se dobiti kod o. Hug0jjna Djd, reda Manje Braće; samostan sv. Franje ° Zadru Petrus Cotnl Auain Maier: Katechišmus der Geliibde fiir ciie Gott gevveihten Personen des Ordenslandes meiburg fm Breisgau, 1909. Cijena 84 h.; u platno uvezano K L44. Ovo je djelo u Originalnome francuskome'jeziku doživjelo više izdanja, a u njemač­ ko.ne, u koji ga je pretočio A. Maier sedmo. Osobito je djelo vrijedna za redovnike, čije dužnosti ukratko a jezgrovito predstavlja. Msgr. Bi*. Baron de Mathies: Predigten und Ansprachen zunđchst fiir Jugend gebildeter Stande. *■ Freiburg im Breisgau, 1909. Cijena K 3 ; u platno uvezano K 3 60. Ove se predike, kako što i sam pisac u predgovoru veli, mogu i kao nabožno čitanje rabiti. Dr. Aug. Egger: Der K erus und die Alkoholfrage. Freiburg im Breisgau, 1909. Malena, ali učevna ova brošura, koja bez sumnje lijepih podataka pruža k riješenju alkoholnoga pitanja, stoji samo 48 h. Franciscus de Hummelauer: Med tationuin et contemplationum s. Ignatii de Loyola puncta. Friburgi Brisgoviae. МСМ1Х. Glasovite ove Ignacijeve vježbe popunjene raznim Hummelauerovim tumačima, doživjele su evo i drugo izdanje. Sadržaj je djela, koje se po sebi preporučuje, većini poznat. Četeri se zadnja djela dobivaju kod Herdera u Freiburgu u Breisgau. „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog'15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. Julijan Jelenić, Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �1 ж = 1® T isk a ra i lito g ra fija | ® Н VOGLERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (K o m an d itn o d ru štv o ) :: preporučuje velečasnoj gg* svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato ^adnte sviju vrsti jenih tiskc Ча, kao: matica ^rštenih, matica krizmanih, vjenčanih, matica лг lih, protokola, crkvenih račt na i e\hibita, krstnih, vjenčanih ' smrtnih listo 9 i t. c. pojedinim arcima il< u sor i nm uvezu, u +itoj ’ .: \goveznici. ama. . • umjerene. iimtp ерз, вШ pirg|]šiioa. Tiskanice potrebne u poslu novoga ženitbenog dekreta „Ne temere“ mogu se dobiti u tiskari 1 — VOGLER i DRUGOVI u SARAJEVU. = �■€* UTEMELJENA GODINE 1882. UT1 UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Najstarija knjigotisk Cem aluša ulica 172. sni i Hercegovini s швшоОегвфв pi iieti' a f p s ; jiineuife, ::j Preporučuje se za n;e novirffe Вк.л- jl djela, brošura, molitvenika, posjetnica^ zarušnji tjjv je n « i' ^arta, kao i svih poslova, što u iisk..rsku li litografsk onuku zasjecaju sa ukusnom izradom - ^ а ^ ш п је г е п јје cijene. Moderno uregjena knjigovežnica, izmgjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske nnručbe obavljam se brzo l točno. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a5668312e9f117098eb472be69cb069a.pdf 0478e85d2c01ba61c638e4701ff1f20f PDF Text Text S E R A F iN S K i P e r i v o j LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 3. SARAJEVO, 15. OŽUJKA 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESME: 1. Dr. Ivan Ude: Katolicizam i prirodoslovne zna nosti . . .v ................................................................. 39 2. F. E. M .: Š ta m p a .................................................... 42 3. Dr. Gjuro Arnoid : Noć se s p u š t a ......................45 4. Fra B. V. : Odgovor na „Istočnikov44 prigovor 46 5. Dr. Tugomir Alaupović: Još jedan list fra I. drevnu župu P o l j i c e .............................................. 50 7. Branko Strahimir Škarica: Bosanski pjesnik . . 52 8. U. Talija: Nešto o repaticama ili kometima . . 52 B) LISTAK: C) VJESNIK: ». Don P. Škarica: Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo*4 s osobitim obzirom na s*' KNJIŽEVNA SMOTRA: m i Siiijtvu. Centrala n 'odružnice u Spljetu, Trstu i Celovcu. Dionička glavnica K 3, Pričrve p ro k o K 350.000. Prima uloge na :e i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja л -- B O S A N S K O -H E R C E G O V A Č K O -- G R A G J E V N O D IO N I Č K O D R U Š T V O U S A R A JE V U DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 Direktor: gragjevni savjetnik Josip pl. Vancaš. 1__________________________________ Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj kružnoj ciglani. Glavno zastupstvo za Bosnu ! Hercegovinu TVORNICE ETERNITA D a jb o lje g m a te r ija la za p o k riv a n je k ro v o v a . �Centralna banka i štedionica ■■■■ ............ . (dioničko društvo) DIM, glumiti K 150,000 1 1 № n| и Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 v8% čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne p devise, valut Uplaćeni dionički kapital 10 m ilijuna ----- ШШ K 525.000 Filijala u Mostaru. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. e isplate i naplate na svim kim središtima tu- i ino- CENTRALA U SARAJEVU. F U jIJ A I iE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. — IS P O S T A V E : u Bihaću, Derventi, Doboju B. Gra diŠki,- Lijevnu, B. Samcu, Travniku, Trebinju i Višeg^adi — ZA ST U PB TV A : u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostn, Stocu i Zvorniku. V elep ro d a ja duhana u svim spomenutim mjestima. H i n n t o l / a r n n r v f i o l u i n t a ,)aJe hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine, izdaje 41/,°/0 založniee i ЈЛ ip U L tr K đ l U U U U J c lJ L L ijc . 5»у0 komunalne obiigadje. Ove su založnice i komunalne obligacije u Bosni 1 Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjegumost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbcne kaucije. R anknvnn П гН в Н р Г Л Р Кирцје, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima D 4U & U V 11U U kupone i vučene srećke. Eskomptira mjenice I doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnini mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke O đ iftlifin ift Z a r n h ll ^od hanke l|str°jeno Odjelenje robe, kao sto i posebno odjelenje za zemaljske proiz *м' 'j-'" .t ~ “* vode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku гг sjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzeć G la v n i m p red m eti i s v o i Kod banke optttojcća generalna agentura c. kr. povi, osiguiev. su h e i l j i v e i i i t o . О Е Д Е Е Д Ц * * prima direktno IH putem filijala ili ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna agentura osiguravajućeg društva » P B O V I D E H C I J A * * prima otti guranja za alitčaj naarečfe proti raznih Ateta na »irojevima i na drugim predmetima. ^ �serafinsri Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 3. SARAJEVO, 15. OŽUJKA 1910. Dr. Ivan Ude : Katolicizam i prirodoslovne znanosti. — Preveo dr. fra Fr. M. Blažević. Neda se zanijekati, da su prirodne znanosti u naše doba veoma napredovale. Velike su stečevine na ovome polju dale veliku vrijednost prirodnim zna­ nostima, nu ova se često prigoni. Time nikako neću da vrijednosti prirodnih znanosti umanjujem; osobno je bo moje teoretično i praktično bavljenje s prirodnim znanostima podučilo me od kolike su znamenitosti. A1L mnogi, a da ne reknem većina prirodoslovaca i njihovih pristaša, cijeneć prirodoslovne znanosti, tako su daleko došli, te misle, da su u ime prirodoslovnih znanosti dužni ustati ne samo proti katoličkoj vjeri nego proti svakoj u opće. Neprestano se čuje i čita: katolički se učenjak nikada slobodno i bez presuda prirodoslov­ ljem ne može baviti; katolicizam priječi slobodno znan­ stveno istraživanje; katolik je po svojoj vjeri, a osobito po svojoj nadahnutoj bibliji, te po crkvenoj nepogre­ šivoj učiteljskoj službi već a priori stegnut i sputan. On mora stanovite stvari vjerovati, a time dolazi u protuslovlje s rezultatima slobodnog znanstvenog istra­ živanja. Ili se mora — ovako zaključuju — katolicizam ostaviti, ili se prirodoslovnoga znanstvenog istraživanja odreći; ovo se dvoje ne slaže! Ovo su teške objede! Ako je istina, da postoji protuslovlje megju katolicizmom i prirodoslovljem, onda smo mi katolici osugjeni, te moramo strpljivo snositi predbacivanje, da smo inferiorni i da znanost sputavamo i sapinjemo. Proti ovomu odgovorimo na ova pitanja: Mo ž e li se b i t i d o b r i m v j e r u j u ć i m k a t o ­ likom i uj edno p r i r o d o s l o v n i m i s t r a ži va­ n j i m a s u d j e l o v a t i ? D a d u li s e k a t o l i c i z a m i p r i r o d o s l o v l j e u s k l a d d o v e s t i ili n e ? D o l a z i li u i s t i n u p r i r o d o s l o v l j e u o p r e k u s n a u k a m a k a t o l i č k e C r k v e ? Ovim ćemo se — u koliko je to u okviru jednog članka u novinama moguće — pozabaviti.*1) ') Pisac je ovo objelodanio u bečkom ,,Reichspost-u“ od 19. i 20. siječnja pr g odakle sam preveo. (Op. prevod.) GOD. XXIV. Ja bi svojim čitateljima mogo naprosto slijedeća imena spomenuti: Galileja, Kopernika, Ampeoa, Volta, Pasteura, Secchia, Launisa, Fraunhofera, Chevreula, Ivana, MUllera i t. d. i time bi već d o k a z o , da je moguće osvjedočenim i vjerujućim katolikom biti i opet mnogo toga za prirodoslovlje učiniti. Ovi bo su si muževi neumrlih zasluga za prirodoslovlje stekli. Više su učinili nego većina modernih prirodoslovnih vikača, koji protuslovlje megju katolicizmom i prirodoslovljem nalaze pa usprkos tome, bijahu osvjedočeni katolici, dapače neki od njih i svećenici. Dakle je bez protu­ slovlja moguće dogme katoličke Crkve priznavati i ujedno pri slobodnom znanstvenom istraživanju sudje­ lovati. Niko bo neće htjeti ustvrditi, da su ovi ljudi dvoličnjaci bili ili da si nijesu svog odnošaja prama vjeri dostatno svjesni bili. Nu ne gledajmo na primjer ovih muževa, nego mi nastojmo ovo riješiti promot­ rivši bitnosti katolicizma i prirodoslovlja. Usporegjivanje njihove bitnosti i njihovih pretpostavaka samo će nam pokazati, da li u istinu kakovo protuslovlje postoji. U čem u se b i t n o s t k a t o l i c i z m a s a s t o j i ? Katolicizam priznaje jednog osobnog Boga, koji je nebo i zemlju stvorio i koji svim ovim vlada. Ovaj se je Bog ljudima objavio, On ih je svim onim opskrbio, što im je potrebito, da svoj vječni nadnaravni cilj postignu, te je zato i svoju Crkvu osnovo, po kojoj i u kojoj treba da se svi spasu. Objava se Božja sadržaje u bibliji, koja je Bogom nadahnuta, — koja je dakle riječ Božja — te u usmenoj predaji. Nad blagom objave bdije nepogrešiva učiteljska služba katoličke Crkve, te je katolik dužan, da ono vjeruje, što je Bog objavio i što mu katolička Crkva vjerovati nalaže. On mora da naprama ovoj vjeri svoj život uredi, da tako svoj vječni spas poluči. Ovo je ukratko sadržaj katolicizma. Š ta p r e t p o s t a v l j a dakl e ka t ol i č ka v j e r a ? Katolička vjera pretpostavlja, da se bistvovanje Boga samim razumom iz ovog vidljivog svijeta može dokazati, što i kako sv. Pismo tvrdi. Tako n. pr. piše sv. Pavo Rimljanima (I, 19., 20.): „Nevidljivo u njemu jest od stvorenja svijeta u stvorenim stvarima vidljivo i spoznati se može, vječna njegova naime moć i Božanstvo, tako da se oni (pogani, koji nikakove �40 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — I9l0. objave nemaju), nikako ispričati ne mogu.“ A kod Joba (XII., 7—9.) čitamo; „Samo pitaj životinje i one će te podučiti, i ptice nebeske i one će ti kazati; go­ vori sa zemljom i ona će ti odgovoriti, to pripovjedaju i ribe morske. Tko to ne zna, da je ovo sve ruka Božja učinila ?“ Slično se sv. Pismo na mnogo mjesta izrazuje. Iz vidljivih dakle stvari ovoga svijeta zaključujemo na nevidljivog Boga. Rezultati samoga prirodoslovlja daju nam gradiva za dokaze o Bogu. Nadalje se pret­ postavlja, da apologeta činjenicu Božanske objave ne­ dvojbeno dokaže. Je li sjegurno, da se je Bog objavio, to onda iz tog slijedi, da čovjek ima Božansku objavu kao istinitu primiti t. j. vjerovati. Čujem gdje me netko pita: ali ako bi prirodoslovac u istinu štogod drugačijeg nego što katolička /— ____ » х : _______________________________________________ : ___i : : . . : Crkva ‘uči, ;iznio, šta onda? To je nepojmljivi slučaj, koji se dogoditi ne može! Istina se bo istini protiviti ne može; pa bila to objavljena ili takova, do koje ja po mome razumu i po prirodoslovlju do!az;m. Nadalje, to je sjegurna č i n j e n i c a , da do sada ni jedan re­ zultat b e z p r e d s u d n o g prirodoslovnog istraživanja ma ni s jednim člankom vjere katoličke Crkve u opreci ne stoji. Ali — možda će mi se reći - već se je jedan put dogodilo, da je prirodoslovno istraživanje nešfo drugo iznijelo, nego što to biblija uči; pomislimo samo na biblijsko kazivanje o stvorenju svijeta; prirodoslovlje u istinu nešto drugačije o postanku svijeta uči, nego što to biblija kaže! Ili sjetimo se Galileja: rimska se je kongregacija proti Galileju digla kad je dokazivo, da se zemlja oko sunca, a ne sunce oko zemlje kreće, kao što to u bibliji stoji. To su očite opreke megju katoličkom naukom i prirodoslovljem. Bez da se na ove slučajeve napose osvrćem, jedno samo na ovo pri mjećujem: katolička Crkva ide uvijek naprijed s nekom stanovitom rezervatnošću i to punim pravom. Nije bo sve što se više puta prirodoslovnim rezultatom bilo riječju ili pismom proglasi, radi toga uvijek istinito. Često smo puta doživjeli, da su se vikači prerano veseljeli! Prava je znanost čedna, te i sama vrlo oprezno napreduje. S druge se strane katolička Crkva nije ni­ kada nećkala, prirodoslovne istine, odmah iza kako su dokazane priznati! No radi toga — a ovo se osobito mora naglasiti — Crkva ništa ne popušća od objave u nadahnutoj bibliji, te nije nikada odredbu nepogre­ šive učiteljske službe opozvala. Tako dolazimo na važnu točku, koja prividno veliku poteškoću proti neoprečnom skladu katolicizma sa slobodnim znanstvenim istraživanjem daje. Radi se naime o pitanju: Nije li ipak možda katolička nauka o nadahnuću biblije te o nepogrešivosti zaprekom slobodnom prirodoslovnom istraživanju? Nijesu II nadahnućem biblije te nepogre­ šivim učiteljskim odredbama katoličke Crkve, katoliku stanovite istine propisane, kojih' se bezuvjetno ima držati? Sve ove sumnje iščezavaju imadnemo li ove principijelne opaske na umu: Pod n a d a h n u ć e m imamo razumijevati pomoć Božju, kojom je pisac tako vogjen, da sve ono i samo ono napiše, što Bog hoće da po njemu napisano bude. Nije megjutim našom za­ daćom ovdje dokazivati, da je biblija u istinu nadah­ nuta. Biblija — tako uči katolička Crkva — priopćuje nam nauke spasa, vjere i ćudoregja, ne pako svjetske znanosti, i ako se nijekati ne može, da se je pisac za pisanje nauke spasa svjetskim znanostima služio. Bo­ žanske stvari, naš odnošaj prama Bogu, negovo dje­ lovanje za otkup ljudi, to sačinjava sadržaj sv. Pisma. Mi možemo u bibliji vjerska razjašnjenja istine, a ne prirodoslovne pouke tražiti. Nadahnuće ide za b ezp o g r e š n i m p r o d u c i r a n j e m Božanske objave O ___ __ _ _________ • __________________________ Samo se pita, da ili: se možda. _ ne nalazi kakav ikrivi nazor u vanjskim sredstvima, kojima je pisan pred­ stavljen - sadržaj same objave. Tipičan je tomu pri­ mjer biblijskog kazivanja o stvorenju. Ne mora li se dakle iza tolikih već defimicija, odredaba zborova, te papinih enciklika megju bezpogreŠnim sadržajem objave i vanjskim sredstvima pisanja — predstavljanja, koja bi moguće krive nazore sadržavati mogla, razlikovati - ili je li cijeia biblija bezuvjetno bezpogrešna? Ovo su veoma važni problemi, kojima se katolički egzegete osobito bave. Razni nazori, koje pojedini bogoslovi zastupaju, dokazom su, da nepogrešiva učiteljica Crkva, koja jedina pravo ima, da autoritativno o smislu biblije odregjuje, u ovom pitanju još nikakove zadnje i vežuće odredbe nije dala. Nu bilo odregjeno ovako ili onako - prirodoslovlje će ništa ne manje isto onako slobodnim ostati kao i prije, te se uprav taj biblički izvještaj o stvorenju svijeta niti najmanje današnjoj slici svijeta ne protivi, pristajali mi uz hipotezu tako zvane vizije ili uz takozvano naravno tumačenje toga mozaičkog izvještaja, kao Što ga u najnovije vrijeme zastupa N. Peters u svojim radnjama: „Bibel und Naturwissenschaft nach den Grundsatzen der Katholischen Theologie*, Paderborn, 1906. i „Glauben und Wissen im ersten biblischen Schbpfungsbericht", Pader­ born, 1907. Svi drugi hipotetični pokusi, da se biblija i prirodoslovlje u sklad dovedu meni se čine nedostoj­ nim. — Nepogrešiva se učiteljica Crkva — apsolutno ne miješa ondje, gdje se o strogo prirodoslovnom istra­ živanju radi, osim ako bi se time objavljene vjerske i ćudoredne istine ugrožavale. U ovom slučaju istina je na strani nepogrešivosti, čiju kompetenciju u stvarima vjere i ćudoregja apologeta nedvojbeno dokazuje, te time učenjaku najzgodnije sredstvo pruža, da prirodo­ slovne nauke protiveće se vjeri revidira i kontrolira. U ostalom trebalo je da moderni „prirodoslovci* dokaz iznesu, gdje je ta ma i j e d n a o d n e p o g r e š i v e i i �Katolicizam i prirodoslovne znanosti. C r k v e dana odluka, koja se ma i j e d n o m sj eg u r n o m rezultatu prirodoslovnog istraživanja protivi. Ali pošto bi se ovaj dokaz badava tražio — činjenice bo protivno govore to načelnim protivnicima drugo ne preostaje do li naprosto tvrditi, da ipak izmegju katolicizma i prirodoslovlja protuslovlje postoji. Samo će o n a j moći pravo ob odnošaju katolicizma naprama prirodoslovlju suditi, koji bitnost obadvoga pozna, koji stoji nad problemima, te ih sve pregleda i na Boga svede. Katolicizam je veliki jedinstveni sustav, nepre­ kinuti skopčani lanac istina, koje se samo po njihovom nutarnjem vezu mogu razumjeti. Razum i objava to su ona dva izbora, koji nam pomoću osjetnih stvari ob O n o m J e d n o m , koji u svijetu djeluje, pripovijedaju. Ono, što prirodoslovac kao takav još i ne sluti, sluti i poznaje filozof; a ono što su obadva našla i spoznala, ono se obadvoje u najvećem skladu u objavljenoj istini nalazi i diže se do nadnaravi Zato možemo svakome, koji tvrdi da postoji pro­ tuslovlje — opreka — megju katolicizmom i prirodo­ slovljem punim pravom reći: istražuj. uči bez predsuda, objektivnost bo baš ništa ne zna o nekakovoj opreci izmegju prirodoslovlja i katoličke vjere! U č e m u se b i t n o s t p r i r o d o s l o v l j a s a ­ s t o j i ? — Prirodoslovlje se bavi onim što vidimo i shvaćamo u kratko s naravlju, koju osjetilima zamje­ ćujemo t. j. sa svima stvarima, koje su okolo nas. Živuća i neživuća materija i njezine moći, dakle cijeli svijet - kosmos — u područje prirodoslovnog istra­ živanja spada. Prirodoslovac motri neizmjerne nebeske prostorije i prodire u nutarnjost stvari sve do molekula i atoma. Prirodoslovac promatra stvari kakove su i kako djeluju. On pravi svoje pokuse te nastoji zakone ustanoviti, prama kojima su sve stvari na cijelom svi­ jetu megjusobno uregjene. On traži onaj jedinstveni vez, koji stvari ovoga svijeta megjusobno veže, te svagdje nalazi zakon o stalnosti materije, jednakosti sila te obraćanja - entropija, on nalazi, da cijelo djelovanje stvari po stalnim nepromjenljivim zakonima (zakonima naravi) biva. Opisati dakle narav, megjusobni uzročni vez naravnih stvari otkriti, ustanoviti zakonski (GesetzmSssig) razvoj svijeta te formule ove zakonitosti (gesetzmassigkeit) staviti to je — ni više ni manje zadaća prirodoslovlja. Prirodoslovac za tim ide da n a š u s l i k u o s v i j e t u popuni; a nipo­ što nije zadaća prirodoslovca da nam priopći n a z o r 0 s v i j e t u t. j. da nam na pošljednje „zašto", „otkuda" 1 ,,čemu“ odgovori. Ovo ćemo vrlo lahko razumjeti odgovorimo li na slijedeće pitanje: Š ta p r e t p o s t a v l j a p r i r o d o s l o v a c ? — Prirodoslovac pretpostavlja naprosto cijeli svijet kao g o t o v u či n j e n i c u. Sa ovom on činjenicom računa i po njoj istražuje. Nadalje on pretpostavlja, da je 41 svijet jedna uregjena cjelina i da narav po jedinstve­ nim nepromjenljivim zakonima radi. Cijelo naravno bivovanje i djelovanje uregjeno je po stalnim nepro­ mjenljivim zakonima - tako drži prirodoslovac! Prema tome, što on drži, može on jedino istraživati, može stavljati hipoteze i time se svome cilju približavati, koji se u tome sastoji, da on zakone i pogodbe ove zakonitosti u potankostima upozna. Pri tome se, kao što je po sebi poznato, prirodoslovac na istinitost svojih osjetila oslanja, zatim na svoje istraživanje sa mikro­ skopom i mikrotomom, sa retortom. Da li opstoji Bog — koji je svijet stvorio — ili ne, to se prirodoslovca kao takovog u opće ne tiče. Prirodoslovno istraživanje po sebi niti je katoličko, niti protestantsko, ni židov­ sko, — ono niti je teističko niti je ateističko o no je n e u t r a l n o i po svojoj bitnosti takovim biti mora. S pitanjem, da li se mogu svijet i zakoni u svijetu najpošlje s ili bez Boga pojmiti, da li monizam ili dualizam ima pravo, da li postoji vječni život ili ne, s ovim pitanjem dolazi prirodoslovac na granicu svoga znanja. S ovim pitanjima prelazimo ini u metafizično nadosjetno područje — u carstvo filozofa. Usporegjivanje bitnosti katolicizma i prirodoslovlja nesumnjivo nam dokazuje, da se obadvoje bez protu­ slovlja đa složiti; dapače vidimo da vjera u stanovitom smislu podiže svoju zgradu na prirodoslovlju, u koliko naime prirodoslovlje daje gradiva za dokaze o Bogu. Vjera bogoslova počima istom ondje, gdje znanje prirodoslovaca i filozofa prestaje. Gdje da bude protu­ slovlje ili opreka? Zar vjera u Boga priječi, da nove zvijezde otkrijem ? Je li vjera u neumrlost duše i vječni život pošlje smrti zaprekom možda, da ne pravim hemičkih analiza i sinteza? Zar ja ne mogu na mikro­ skopu raditi radi toga što u bezgrješno Začeće vjeru­ jem? Ili zar mi je nemoguće o slojevima zemlje istra­ živati te srednje članove tražiti, koji bi nauku descendencije potvrdili; ili valjda radi toga što u prisutnost Hristovu u presv. oltarskom Sakramentu vjerujem, ne mogu shvatiti zakone o postojanosti, jednakosti i mijenjanju sila? Neka mi se ma i jedan članak vjere u katol. Crkvi imenuje, koji bi mi priječio, da se po­ sve slobodno poput ma koga bezvjerca prirodoslovljem bavim. Istina, takozvani Ha e c k e l - o v prirodoslovni m o n i z a m i l i B u c h n e r i Mo l e s c h o t t - o v materi­ jalizam stoje u izravnoj opreci s katoličkom vjerom. Nu Haeckel-ov monizam te Biichner i Moleschott-ov materijalizam nijesu prirodoslovlje ili bar ne bez pre­ suda, nego su manje više drzovite t e n d e n c i o z n e tvrdnje, za kojih se potkrepu Haeckel n. pr. nije stidio ni za iskrivljivanjem patvorenjem — posegnuti. Stanovište katolika prama prirodoslovlju nije ni jednim dogmatcm odregjeno. I d i za i s t i n o m - jedina je zapovijed, koju katolička Crkva svojim učenjacima daje. �Br. 3. 42 Serafinski Perivoj. — 1910. F. E. M .: Štampa. 3. IV. Dobra i zla štampa. Princip dobra i zla, čini se, ko da je od vajkada igro osobitu ulogu na svijetu. U njemu je uvjetovana ona Bogom prorečena jaka gigantomahia, koja se kroz vjekove vodila izmegju sinova svijetla i tame, dobra i zla. A vodi se i danas možda i ljuće i žešće, nego igda. Svi su moderni izumi kao sredstvo, kojim i jedni i drugi stiču pristaše i svi su moderni izumi kao oružje, kojim i jedni i drugi napadaju svoje protivnike. To osobito valja za onu velesilu, štampu. Ona nije postala samo pozorištem borba, nego i najjačim promicateljem dobra i zla . . . Predmet daje oznaku i kvalifikaciju stvari. Čovjeka zovemo dobrim, ako radi dobro, a zlim ako zlo. I to je imenovanje posve naravno i razložno u svemu . . . Iz istog razloga zovemo štampu, koja iznosi i promiče dobro, d o b r o m , a koja Širi ideje zle, zl o m. Nepojmljivo je, kako je raširena zla štampa. Nema zemlje, u kojoj ne drži većinu . . , ta razvijala se je s prva bez nadzora i pažnje, bez protuteže i suzbijanja. Često ju je Čuvo njezin kameleonski oblik i priljub­ ljivale. Pa i danas je jaka, te moćno i neodoljivo vrši svoj upliv. Moralna i intelektualna kriza, a osobito današnja socijalna bijeda, jesu naravna pošljedica zle štampe. Svijet je pošo strmoglavce. Vjerski je nehaj obuzeo srca . .. A ne uvigja se, ni odakle to dolazi, ni dokle je došlo. Propovjednici su korili taj život, uvigjavniji su ljudi opominjali, nije falilo ni primjera — ali ta sred­ stva nisu mogla zaustaviti, paralizovati jače zlo. Trebalo je prihvatiti za isto sredstvo. „Mi smo skroz osvjedočeni, da naše doba traži takih sredstava (katoličkih dobrih novina) i takih branitelja. Iza kako je dana sloboda, da se po volji sipaju megju narod spisi, prevratni su ljudi neumorno radili, kako bi gotovo ogromnu množinu novina raširili, kojima je glavna svrha, da napadaju temelje prava i istine, da kleveću i omrazavaju Crkvu i da pogubnim bludnjama truju duhove. Oni su točno prozrijeli, kakovu im probit 1 korist pruža u izvršavanju njihovih planova izdavanje dnevnih listova, koji malo po malo neopazice zarazuju duh svojih čitatelja otrovnim bludnjama i kvare im srca zadovoljavajući njihovim požudama i osjetnosti. Sve im je to srećno, po volji išlo, te ima pravo onaj, koji veći dio nevolja i svijuh žalosnih prilika prepisuje zlim novinama. 1 kad je već jednom preoteo mah običaj izdavati novine, to je glavna zadaća katoličkog spisatelja, da ovo sredstvo, kojeg su se dokopali ne­ prijatelji n a z a t o r d r u š t v a i C r k v e preobrate u lijek društva i obranu Crkve". (Papa Lav XIII. u go­ voru s austrijskim novinarima 1879.)1 Otkako se to shvatilo, brzo se je razmahala ka­ tolička akcija za novine. Upravo su se mnogi i najbolji i najpronicaviji duhovi dali na ovo. 1 gdjegod uopće ima katoličkog imena množi se broj dobre Štampe. A izmegju svih imaju najveću i najorganizovaniju Nijemci. Političkih novina i političko-crkvenih Časopisa broje sada 480. Mnogi od tih imaju lijep i velik broj pretplatnika. Essener Volkszeitung tiska se u 53.000 primje ■ raka. Kblnischer Volkszeitung, koji izlazi tri put na dan, broji 23.900 pretplatnika. Tako i mnogi drugi. Zanimiva je ljestvica, kako se je u desetcima povećavao broj pretplatnika na katolička novine: 1880 596.030; 1890. preko 1,000.000 1900. 1,524.000; 1907. preko 2,000.000. Dodav ovome još i one, koje si kupuju razne nabožne i zabavne katoličke novine, to iznosi sveukupni broj pretplatnika 4,000.000. Ali katolički su biskupi znali uprti s laikatom ujedinjenim silama. U Austro-ugarskoj stoji po popisu od 1907. kakoličko novinstvo prema nekatoličkom u odveć malom razmjeru. 2157: 398. premda ima 26 milijuna katolika. Megju tim 398 nalazi se 183 politička, od čeg je ot­ padalo na Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju 11. Sad naravski ima koja više. Najglavnije su : H r­ va t s t vo (kršćansko socijalni dnevnik), Dan, (tjednik, u Dalmaciji), P r a v a C r v e n a H r v a t s k a (tjednik, Dalmacija), G l a s N a r o d a (tjednik, Hrvatska), I s t i n a (tjednik, Hrvatska), P u č k i G l a s (tjednik, Dalmacija), P r a v a P u č k a S l o b o d a (tjednik, Dalmacija). Mjesečnici su razmjernije razdijeljeni po svim hrvatskim pokrajinama i ima ih svagdje lijep broj — ali u njima nema ni jednog katoličkog lajika, da suragjuje (izuzev gjačke listove). Sad ćemo pokušati, da se upoznamo i s jednom i s drugom; a mnogo je do toga. Dobra štampa služi idejalu dobrote. Tu dobrotu shvaćam u najširem pogledu — u svim odnošajima prema čitateljstvu. Ko otac i ko odgojitelj drži se prema njemu i pazi na njeg... Obzirna je, ali ne pozna himbe. Ide za istinom. I ide za konkretnošću. Nikada ne opsjenjuje i ne zavarava svoje čitatelje. Ta nudi im stvari, a ne riječi; fakte, a ne obećanja; gotovu reformu, a ne iluzije... Njezino je vrhovno načelo: duhovno i materijalno dobro naroda. Hoće, da narodu oplemeni volju, obra­ zuje um i pripravi lagodniji život.*) *) Katholik u. Presse von J. 0 . str 1. i 2., V. izdanje. �Štampa. Politiku goni sa čisto narodnog stanovišta. U njoj uvijek zastupa interese istine i pravde. Narodno dobro promiče direktno i indirektno. Bori se za njeg pa pripravlja i njega na borbu; sa­ vjetom i uputom osvješćuje g a ... Uz riječi dolaze često i primjeri; a ima i sva ona svojstva, koje sam istako govoreći o važnosti štampe... To sve jasnije osvjetljuje njezinu svrhu: da učini gragjanina dobrim, moćnim i svijesnim gragjaninom, da učini seljaka, radnika i uopće ljude svakog zani­ manja isto takvim. Uzmite novine katoličke, dobre, pak usporedite! . . . Šta vam se čini? Samo je u njima tako. Ali na to ih veže zakon Božji, koga one duboko štuju . . . Na drugom je putu zla štampa. Ona stoji u službi apostazije novoga vremena i najmu modernog pogan­ stva, koje bi htjelo uništiti Crkvu, postojeći red u dru­ štvu, u vjeri, u moralu, koje bi htjelo prikazati Crkvu kao neprijateljicu napretka i prosvjete (premda znamo, da su baš napredak i prosvjeta jedino čeda Crkve). Njihova je težnja prodrla na javu, pa i oni listovi, koji se broje megju indiferentne, zgodimice se odaše. Šta hoće ? To možemo vidjeti iz njezine duše, iz onoga šta piše. Šta hoće? Hoće li dobro naroda? Politika im nije dobra: nije narodna. Njihovom politikom redovno ravna n o v a c i p r o b i t a k . One se priginju uz stranku, koja ih plaća. Pa i osnovani su gotovo kao sredstvo trgovine. S toga da se više rašire, ugagjaju strastima ljudskim, nižim, životinjskim strastima. Feljtoni su im uvijek najgore vrsti pornografije. Skoru, blud, bračne rastave eto to su obične krjeposti njihovih junaka . . . Vijesti su im skandalozne, a često i izmišljene. U stopu i točno prate ljubavne afere i tragedije. Ta­ kova će šta imati i čitatelj, da primjeni na svoj život Zle novine slave i samoubojstvo i pjančevanje i bećarenje. A iz dana u dan viču — na svećenika, na vjeru. Doduše to se gdjekad pokrije kakvim sofizmima, ali običnije to biva u grubim, govedarskim izrazima. Da­ nas je već dotle došlo, da se ne štede ni Sveci, ni Hrist, ni sakramenti. Navaljuju na sve dogme. Hrvatska Straža iznijela nam je g. 1908. čitav njihov katehizam. Gnjusnost pojmova i namjerno izrugivanje provejava svaku riječ. A ide li to za blagostanjem naroda, za njegovom podukom, naobrazbom? Mučno. Vjera je prvi uvjet morala; moral blagostanja. To je sjegurno i nepobitno. Svi su ostali filozofički etički sistemi, koji ističu, da se moral mora osnivati na znanosti i koji uopće ističu 43 naravne motive jako slabi. Nemaju u sebi motivirajuće sile. S toga s pravom kaže Foester: „Vjera je neophodno potrebita za osnutak morala. A megju vjerama stoji katolicizam, o kojem reče Napoleon I., da je nauka koja ne pravi nikakvih iluzija o naravi stvari."l) Zle su novine proti vjeri i proti moralu, ako tu i tamo ističu druge svjetske nazore osim kršćanskih. Sve jedno je. Ne idu za tim, da moralizuju svijet, nego da demoralizuju. A pod plaštem se znanosti da više učinti. Prva pošljedica svega toga jest gubitak onih plemenitih idejala, koji su jedini kadri, da potaknu čovjeka na rad i da ga dignu u više sfere, - a s njima gubitak volje za rad i oduševljenja. Za to mi se čini da su jako opravdani slijedeći retci : „Pod uplivom su te protuvjerske štampe u vjer­ skom, političkom i društvenom (ili socijalnom) pogledu cijeli narodi pokvareni, milijuni obitelji izgubilo je mir, sklad, umjerenost i svaku krjepost, a zavladala je sama pokvarenost i beznačajnost sa svim opačinama. Samo tako se može rastumačiti općenito osjeromašenje na jednoj, a ogromno obogaćenje na drugoj strani, onda zavladavša strahovita nevolja i bijeda u nižem pučan­ stvu, surovost mladeži, užasno rastući broj samoubo­ jica, te nevjerojatno prezaduženje država."2) No do u potankost prožeo je dr. Ružić zlu štampu. U čem je dobra? ,,U političkom je pogledu bezvjerska štampa proti narodnim težnjama, jer ni njezini gospodari nemaju narodnosti. Oni su samo uz mogućnike i silnike, jer samo uz njih mogu domoći se novca i upliva; a nemoćnike i potlačene preziru, jer za ove treba ulagati žrtava, koje oni ne poznaju. Pravednom riješenju socijalnih pitanja protive se huškajuć radništvo proti Crkvi, vjeri i narodnosti. Da­ našnja socijalna demokracija je njihova kći. Iz te otrovne štampe uzima socijalna demokracija svoju na­ uku i svoja načela u pogledu vjere, Crkve, narodnosti i ćudoregja. U materijalnom pogledu potpomažu isisati kr­ šćanski puk do osiromašenja. One su pripomogle, da je ratarstvo, trgovina, obrt i radništvo upropašćeno lihvarstvom u trgovini sa žitom i sa kruhom, u bur­ zovnom poslu i radničkom pokretu".3) Nema u ovim riječima ni malo pretjeranosti. To je gorko i dugo iskustvo, gdje se ne može računati na akcidentalnost. A možda će se pokušati tako bra‘) Hochiand g. VI., br. 1. Unentbehrlichkeit der religiosen Moralbegrundung. =) Dr. Ružić: Govor o katoličkoj štampi. Prvi hrv. kat. sastanak, str. 320). 3) Dr. Ružić: Govor o katoličkoj Štampi. Prvi hrv. kat, sastanak, str. 320. �44 Br. 3. — Serafinski Perivoj. n iti... Jedna će im konstantacija oduzeti svu ener­ giju. Sva je bezvjerska štampa ili imediatno u službi židovstva ili medijatno preko framasunstva i sličnih sekata. Židovska kesa uzdržava zlu štampu idući smjelo i pouzdano po onome putu, što im ga je označio rabin, predsjednik generalne sinode Sir John Readclif. „Mi se možemo nadati, da ćemo naskoro posti­ gnuti svoju svrhu, da zavladamo nad cijelom zemljom, ko što je to obećano našem ocu Abrahamu. Uzrok: Nikada nisu mogli naši pregji sakupiti toliko zlata u svojim rukama ko mi. Način: Dajimo zajmove na velike kamate i tako, kad se ne mogne vratiti, eksploatišimo šume, njive i drugo. Svaki rat, svaka revolucija približava nas svrsi. Znanost, liječništvo, filozofija moraju biti pod našom vladom. Mi ćemo diktirati svijetu, šta ima vjerovati. Crkva je naša neprijateljica. Širimo slobodnu miso, skepticizam i neslogu megju kršćanima. Ideja će napretka prouzrokovati u nastavi sno­ šljivost i ukidanje vjere. Osim zlata d r u g a j e mo ć š t a m p a : treba da naši idu za upravom novina. Treba podržavati proletarijat i nezadovoljstvo, Tim ćemo podignuti revoluciju, kad god htjednemo".1) To se sve izvršava. Ko ne vidi? Židovi su prvi u svim poduzećima. Zemlju osva­ jaju. U Magjarskoj nema 30 godina, da su dobili pravo kupovati zemlju i već imaju 30%Po sveučilištima su gotovo najbrojniji. Na bečkom ih ima 2.500 na 6.400 gjaka. Medicinski ih fakultet broji 50°/o- Osim katoličkih listova svi su znamenitiji listovi u njihovim rukama. God. 1894., bilo je u osam glavnih novina, koje su izlazile u Beču koja stotina Židova u uredništvu. Kod Fremdenblatt: 14. NeueFreie Presse: 18. Neuer Wiener Tageblatt: 20. Presse: 15. Wiener Tageblatt (službeni): 12. Ilustriertes Extrablat: 20. Vorstadtzeitung: 6. Deutsche Zeitung: 6. I u Hrvatskoj lijepo napreduje njihova akcija. Mnoge naprednjačke novine primaju masnih Stipendija. Ali to se ne iznosi na javu. Kod njih nema javnih zahvalnica; Židovi ne traže formalnosti. No zna se i onako... Na pr. za „Pkret". Na koncu, kad sravnimo sve, što smo rekli, izlazi, da imamo izuzev nekoliko indiferentnih listova samo katoličku i židovsku Štampu; narodnu i židovsku. V. Dužnosti katolika prema štampi: Krjepost je i znak velike pronicavosti, da čovjek u svakom položaju shvati svoju pravu ulogu i da ne ‘) L a r ć n o v a t i o n s o c i a l e c h r e t i e n n e , Dr, L. Dehon, 3. konfer. Le j u d a i s m e etc. par 1910. krene od cilja. Krjepost je, da shvati svoje dužnosti. A uvjeren sam da ih je svaki čitatelj shvatio prema štampi iz onoga, što sam rekao o njenoj va­ žnosti, njenoj moći, uplivu, naravi i ciljevima. A ipak ću i ja reći koju i to redom. 1. o dužnostima prema zloj i 2. o dužnostima prema dob'oj Štampi. Tako ćemo doći do bistrijih pojmova. U svakom radu čovjek mora imati jedan najviši cilj, prema kojemu će raditi i mora imati svoje nazore, s kojima ne smije nikada trgovati. To zahtijeva pojam značaja. Stalnost je znak uvjerenja i to razboritog uvje­ renja, koje ne trpi opreznosti. A glede dobra: quae participatio justitiae cum iniquitate et quae societas lucis ad tenebras?1) Stoga se mora s velikom revnošću držati prema zloj štampi i pravi katolik i pravi prijatelj naroda i pravi prijatelj napretka. Mora se držati prvo pravi katolik, jer mu vrijegja vjerska čustva; mora pravi prijatelj naroda, jer zle novine imaju većinom protunarodne težnje; ta zagova­ raju internacionalizam i kozmopolitizam kao i njihovi gospodari, Židovi i farmasuni. Mora i prijatelj napretka, jer zle novine ruše u prvom redu uvjete napretka, vjeru i moral, a s njima i duševno zadovoljstvo i materijalno blagostanje. Rezervnost, koju sam gore spomenuo, sastoji se u nepretplaćivanju i nečitanju — a to nije malenkost. Ko drži koju zlu, protucrkvenu novinu, potpomaže zločeste novine. „Da, vaša je pretplatnina potpora, koju joj pružate, oružje, što joj ga dajete; vaša je pretplat­ nina danak, što ga plaćate neprijateljima vjere i Crkve, da ih lakše svladaju".2) Niski su i maleni svi oni razlozi, kojim neki hoće da opravdaju taj svoj čin. Ako je to želja za širim pogledima u politici, reko sam, da im je politika nezdrava i da opsjenjuju čitateljstvo; ako je to neki instinkt kogjoja za moder­ nom naukom, znajte, ona vas kvari; ako je za pravom znanošću — tu je ne ćete naći. I ništa u njima ne ćete naći boljega i dotjeranijega nego u dobrim novi­ nama. Tek onako zvučnije je, kad se rekne da se čita n. pr. Pokret, Obzor i t. d. A to je polutansko nadimanje i uveličavanje, to je krivo shvaćanje samosvijesti i megalomanija. Duboko sam uvjeren, da take novine niko ne naručuje s namjerom, da postane gori, da se kvari. Bar u prvim početcima vodi svakoga želja za naobrazbom, znanjem, dakle plemeniti motivi. Ali se ipak kvari malo po malo, neopazice. Dobiva nove raz‘) 2) gutem Opitz in 11. Cor. VI. 14. Pismo Švajcarskih biskupa. M a c h t d e r P r e s s e i n u n d s c h l e c h t e m S i n n e . III. izd. str. 20. Verlag. Warnsdorf in Bohmen. �45 Noć se spušta. vratne nazore, a da i ne osjeti. Gutta cavat lapidem non vi; sed saepe cadendo... Zle novine vrše svoj upliv svagdje. U tom, čini se, ima dosta razloga da odvrati svakog kršćanina bilo od pretplaćivanja, bilo od čitanja zle, bezvjerske štampe. 1 posve naravski. Jer kao što oni zabranjuju svojoj djeci, da se mane zla društva, tako ide, da se sami klone najgoreg, — Štampe. Dapače moraju. Zlih novina ne smiju čitati po crkvenom zakonu. „Zabranjene su ne samo na­ ravnim, već i crkvenim zakonom sve novine, pe­ riodični* listovi i časopisi, koji imaju protuvjersku težnju i nastoje potkopati ćudorednost*'). To je negativna zadaća katolika, koja sama po sebi ne sadržaje sve. Nije dovoljno, da stojimo tek u nekoj odvratnosti prema zloj štampi. Treba da ju od svakle nastojimo istrijebiti i dobrom zamijeniti. Treba raditi za dobru. A kako? Pretplaćivanjem, potporom, suragjivanjem i oglasima. Istom ovo čini svakoga apo­ stolom dobre štampe. Djelovanje na tom polju može biti najrazličitije. Tražimo dobru štampu kod prijatelja, susjeda; gledajmo je uručivati seljacima, zahtijevajmo je u ka­ vanama, u hotelima; ne žalimo dati konobaru ni kojeg darka, pekšiša, kad nam ponudi koju dobru novinu ili kad ih nagjemo na kakovu u oko upadajućemu mjestu, a nada sve tražimo ih u našim čitaonicama i ukidajmo naprednjačku. Svaki član ima pravo dignuti svoj glas i svaki je dužan to učiniti. Napose svećenici, koji su većinom osnovatelji naših čitaonica po Bosni i Herce­ govini, ne bi smjeli biti u tom mlitavi ili kako bi se reklo blagi.2) Napokon, opet velim, kupujmo i mi i čitajmo. Bez dobre, katoličke štampe jesmo ko bez srca, bez životne snage. Osamljeni smo, neudruženi. U naj­ važnijim stvarima ostavljeni smo na milost i nemilost naših neprijatelja, koji pišu i rade s nama, što hoće; onako po volji. Bez štampe naše, katoličke nije nam moguć nikakav zajednički i intenzivniji rad. Bez nje nam neće nikad uspjeti provesti izbore, kako bi željeli, bez nje nam neće nikada biti moguće prodrijeti sa svojim zahtijevima, bez nje si nikad ne ćemo moći steći upliva u državi. Ignorirajući svoju štampu, igno­ riramo sami sebe i upropašćujemo. Stoga nju podignimo i sebe ćemo spasiti. „Slabi smo, ako je slaba naša štampa, jaki smo, ako je naša štampa jaka“. V Const. off. et munerum, br. 21. Index Iibrorum prohibitorum. Izd. Mechliuiae kod H. Dessain. 1897. 2) Koliko ima hrvatskih društava, koje su većinom franje­ vačkim nastojanjem osnovana i u kojima su Franjevci članovi, pa ipak tuj nećeš naći Serafinskog Perivoja. Na pr. Hrvoje u Mostaru, čitaonice: u Bugojnu, u Gornjem Vakufu i Busovači. Op. uredn. „Samo po jakoj štampi možemo mi ... katolici dobiti svoju moć. Ni broj katolika, ni broj njihovih poreza, ni opravdanost zahtijeva, koji nam pripadaju ušljed njih, neće nam pribaviti potrebnoga ugleda, nego samo štampa. Samo ono vrijedi u javnosti, Što je preko novina došlo u javnost. Pomoću bezsavjesne i opsežne štampe more nam danas šačica tugjinaca zapovijedati, ma da nas je na milijune, more nam stvarati zakone, more nas lišavati prava i otet nam crkve i razne ustanove, more nas isključiti iz svih javnih služba, profesura i visokih škola. Zato pridignimo materijalno naše listove. Time samo sebi činimo uslugu" J). Megjutim bacimo katkada pogled na naše nepri­ jatelje (kod nas reći ćemo na pokretaše) kao na pot­ puni kontrast! Oni neumorno rade za svoje; rade dje­ lom. Ne plaše se ničega samo da prodru sa svojim nazorima; žrtvuju i trud i novac. Prudentiores filii hominum razboritiji su sinovi ljudski, koji su se dali na zemaljštinu. A je li ko vidio njih, da se pret­ plaćuju na naše katoličke novine? Je li ko vidio njih, da su u tom ravnodušni ko mi? U tom mogu nam služiti za primjer. Ako se oni tako ustrajno bore za zlo — a ne očekuju plaću, ko­ liko se mi ^više moramo boriti za dobro, kad nam je za to obećano kraljestvo nebesko I Shvatimo samo svoju dužnost i radimo prema njoj! Radimo ustrajno! ’) Čas, leto Ii. št. 4. in 5, str. 241. Z a k a t o l i š k o č a s o p i s j e! (Govor P. V. Kolba). Dr. Gjuro Arnold: - Noć se spušta... Noć se spušta... i po kraju Kao sPjepa grede, Kroz staru joj halju sjaju Prve zv’jezde bl’jede. Sveta zvona, razigrana Sa čarobna krijesa Bruje: Slava! i Hosanna! Kraljici nebesa. Angjel sanj5 krila širi U zanosu n’jemu — I, gle, svjetom sve se smiri U slatkome dr’jemu. Samo strn u šuštu glasnu Poljem se talasa: Kao da se još i na snu Klanja majci Spasa. ------ v > -------- �46 Br. 3. — Serafinski Perivoj — 1910. Fra B. V— : Odgovor na ,,Istočnikov“ prigovor. ........ Na moje pisanje u „Ser af . P e r i v o j u“ o vjer­ skom indiferentizmu naše inteligencije, gdje sam se pri kraju dotako i Srpstva u Bosni, osvrnuo se je gosp. - im - - ank. u 24. broju „I s t o č n i k a”, zvaničnog organa velikog crkvenog suda za duhovne potrebe u Sarajevu. Gosp. se — im — ljuti, dijeli mi ukore i čak mi u svome osvrtu prijeti, jer da sam svojim člankom uvrijedio pravoslavno svećenstvo u ovim krajevima. Navaljuje drvlje i kamenje, da moje navode sruši i podmetne mi, na što ja nikad ni pomislio nijesam, te tako me ožigoše s mržnje na pravoslavni elemenat. Kad sam pročito onaj sastavak u „ I s t o č n i k u ”, reko sam u sebi: O m n e n i m i u m v e r t i t u r in v i t i u m! Mnogo vike a za ništa! Gosp. se — im - - nk. — nije trebo baš toliko uzbunjivati na eno moje pisanje. Ono Što sam ja «тко o pravoslavnima rečeno je o njima u javnosti Bog zna koliko puta u st6 varijacija. Megjutim gosp. - im - - ank - želi, da mu ja odgovorim i da mu dam razjašnjenje svojih riječi. Ni­ jesam prijatelj polemika, pa s toga ukratko „sine ira et odio” šaljem mu na onaj prigovor ovaj odgovor: 1. Prije svega moram izjaviti, da svojim pisanjem 0 hrišćanima, nijesam namjeravo vrijegjati pravoslavno svećenstvo kao takovo. Ja sam piso o vjerskom indi­ ferentizmu hrvatske inteligencije, pak sam samo upo­ zorio naš svijet, da živi u zajednici sa hrišćanima, koji se — barem po mom mnijenju — nalaze na skliskom putu k bezvjerstvu. Da sam se pri tom moro dotaknuti svećenika, kao javnih čuvara morala i religijoznog življenja u narodu, svakom će biti razumljivo. Prizna­ jem, da sam za to upotrebio dosta oštre izraze, nu takova je cijela rasprava. 2. Nigdje nijesam reko: da je j e d a n u z r o k 1n d i f e r e n t i z m a r i m o k a t o l i č k o g s v i j e t a i u t o m š t o su H r v a t i k a t o l i č k e v j e r e i z mi ­ j e š a n i sa h r i š ć a n i m a ”, nego sam samo upozorio na nazore, život i vladanje hrišćana, pa sam ustvrdio: „da n i j e mo g u ć e , d a to n e ć e u p l i v a t i na ž i v o t k a t o l i č k o g s v i j e t a ”. A ovo je nešto drugo od onoga, što gosp. - im - - ank. - tvrdi. Kaže se dakle, da bi mogo biti uzrok a ne da je već uzrok vjerskog nehaja. 3. Gosp. se - im - - ank. - na me dosta žestoko obara i sa nekom mi indignacijom prigovara, što ja tobože zamjeram pravoslavnoj inteligenciji, svjetovnoj i sve­ ćenstvu, da u narodu budi srpsku svijest, podučava ga o Srpstvu i t. d., te onda triumfatorski kliče: „Ра zar je to grjehota? Ili je to sramota? Nemoralno što­ god?” Sabur gjanum! Polako! Ta gdje Vi nagjoste u mom članku inkriminirane stavke? Ne zamjeram ja Vašoj inteligenciji, što budi srpsku svijest, jer moram biti pravedan, pa što tražim za Hrvate, to dopuštam i Srbima. Q u o d a e q u u m e s t uni, j u s t u m e s t a 11 e r i. Dapače Vas hvalim u tom i želim, da se u Vaš primjer ugledaju i Hrvati. Ali znate, što ja zamjeram? Zamjeram, da se narod s a m o s te strane podučava, a druga strana, moralna naime, da se zanemaruje; zamjeram, da se narodu o tim stvarima ondje govori, gdje bi moro o nečem drugom čuti; , zamjeram) što se u tom granice prekoračuju, pa se narod šovinistički odgaja. Podučavajte narod, osvješćujte ga, ali svojim načinom i bez pretjeranosti! — Nemojte se ljutiti na ovu bratsku napomenu, jer proističe iz srca, koje vam dobro želi. — Stavio sam u navodni znak „vjeru srpsku”, jer sam držo, kao što i sada držim, da je naziv „srpska vjera” megju apsurdima najveći apsurd. Hrišćanska vjera, pravoslavna vjera, grčko-istočna vjera, to su nazivi, koji imaju smisla, ali „srpska vjera”, to je za me nešta nerazumljiva. Zar Bugari, Rumunji, Grci i t. d. ne vjeruju istu vjeru kao i Srbi? Pa imaju li oni „srpsku vjeru?!” 4. Da katolička Crkva „ро svom ustrojstvu za narodnost neće da zna”, to je tvrdnja onako nabačena, bez smisla i temelja. Naša je Crkva k a t o l i č k a , t. j. općenita, za sve, pa nije vezana na pojedine narodnosti. Ali da katolička Crkva „ne će da zna narodnosti", t. j. da je neprijateljica pojedinih narodnosti, to kao što je neistinito, tako je i zlobno rečeno. Zar nisu cvale, a i danas cvatu, pojedine narodnosti u krilu katoličke Crkve ? 5. Nu gosp. mi se - im - - ank. - i ruga, što ja tražim od srpske inteligencije, nek podučava svoj narod 0 Bogu i vjerskim njegovim dužnostima. Nu čemu se rugati ? Nijesam li ja ovdje govorio uopće o inteligen­ ciji, bilo svjetovnoj ili duhovnoj. Pa sve, kad bi smiso te moje stavke stegnuli na samu svjetovnu inteli­ genciju, ne znam, što bi tu tako smiješnog bilo! Zar lajici, osobito vogje naroda, nijesu dužni riječju i pri­ mjerom putiti svijet na dobar i krjepostan život? Zar nijesu dužni strah Božji, kao 'početak mudrosti i sva­ kog dobra, narodu što dublje u srce usagjivati? Da, dužni su uz bok svojih svećenika i ovim se stvarima baviti. Priznata je istina, da se samo složnim i intezivnim radom duhovnoga i svjetovnoga staleža može postići narodno blagostanje kao i njegovo dobro vječno 1 vremenito. Ne mora baš lajik izvan svoje kuće katehizirati, ne mora u crkvi propovijedati, jer on može moralno dobro promicati i drugim načinom, pa i katehizacijom u svojoj kući, gdje mora kao što sv. Hrisostom veli, biskupsku dužnost vršiti. Ne kažem, da je u nas u tom pogledu sve dobro. Kad bi bilo sve o �Odgovor na ,.Istočnikov“ prigovor. 47 dobro i u redu, sjegurno ne bi se trudio pišući one vori o narodnim junacima, o narodnosti i politici, a članke o inđiferentizmu, gdje sam hrvatskoj inteligenciji malo o religiji i religijoznim dužnostima. spočitnuo, kako zlo radi, što je zaplovila pogubnom Napokon spadaju li onakovi govori u crkvu, kakav strujom vjerskoga nehaja. je „М. S.“ donijela? Nemojte me, dragi gospodine, 6. U naše inteligencije još nije tako daleko došlo, držati lašcem, denuncijantom i bezobraznim, ako sam da je Hrvatstvo sve, a vjera ništa. Istina je, da i kod samo javno mnijenje registriro o govorima po vašim naše inteligencije vjera hladi, omalovažuje se i sve se crkvama. Vi ste u Sarajevu, pa i ne znate, kako je više baca na stranu iz javnog i privatnog života. Ali sve po provinciji. Uza sve ste to mnogo u mojim zato smo eto mi svećenici ustali, da to zlo zapriječimo, očima izgubili od svoje ozbiljnosti, kad sam u Vašem da vjeri njezino mjesto sačuvamo. Mi činimo misije, osvrtu načito onaj pasus: „ci l j o s v e š t a v a s r e d ­ držimo konferencije, ustrajamo razna nabožna društva s t v o " kao tobože geslo jednog katoličkog reda. Ta i bratovštine, promičemo stare i nove uvagjamo po- je laž stoput pobijena, i vi ste u duši uvjereni, da je božnosti, a sve to, da se u puku sačuva što življa to podvala, koja se ne može ni čim dokazati. Pa opet vjera i religiozni život što više cvate. ТЧ koji je motiv se tim služiti i u javnost iznositi takovu klevetu, kako bio i onih mojih članaka o inđiferentizmu, ako ne taj, bi se to moglo nazvati? Nu megjutim na to ste dobili da se sačuva vjeri prednost i ne potiskuje se u kut doličan odgovori od „Vrhbosne", pa neću dalje da duljim. te se ne pretpostavi Hrvatstvu ili ičem drugom! Mi 8. Požalio sam prosti pravoslavni svijet, da zad­ opažamo dakle pogibelj, pa zato i radimo, da na vri nje utjehe vjerske ne prima, jer sam o tom dosta čuo, jeme uklonimo zlo. A kako je kod vas? Objektivni a i štošta po sebi opažo. Nijesam „žrtva mistifikacije", budite, pa ćete morati priznati, da se kod vas u tom kad sam to ustvrdio, nego sam imo za to dosta dobre mnogo više griješi, nego kod nas. Skoro, kad je ,Mu- razloge. Bio sam tri godine na selu župnikom. Imo savat" udario na Isusovo Božanstvo, na presveti oltar­ sam sela u župi, čiji su žitelji bili katolici i pravoslavni ski sakramenat, na ispovijed i t. d tko se cd vas na­ pomiješani. U tim selima vladala je epidemična bolest; kani da to osudi?1) A zar to nijesu temeljne istine ja nijesam tako rekuć imo mira ni danju ni noću, proVaše vjere i naše? Da je tko onako grubijanski udario vigjajuć bolesnike za vrijeme te bolesti, a pravoslavnog na Srpstvo, recite, bi li to ostalo bez reakcije? Pa svećenika nijesam nikad vidio u tim mjestima. Ne uopće vaše novine, makar se radilo o ne znam kakvim kažem ovim, da su svećenici baš krivi tomu. Oni bi istinama ili načelima, obima crkvam zajedničkim, samo valjda išli, kad bi ih svijet zvao. Ali zašto ih svijet ako se to pobliže tiče katolicizma, uvijek su pripravne ne zove? To je ono pitanje, u koje bi se trebalo du­ zadrti se o njega, to jest o katolicizam, zajedno sa do­ boko zadubiti?... Pa zar nije istina, da se za vrijeme tičnim istinama. Nije li tome najbolji primjer nedavno sedmogodišnjeg crkvenog štrajka na mnogim mjestima pisanje novinstva o F e r r e r u ? Bosne i Hercegovine u vašim crkvama nije niti ispovi­ koliko sam jedalo, ni krstilo, ni vjenčavalo, ni pokopavalo? A nije 7. Pita me gosp. im -ank. puta bio u pravoslavnoj crkvi, pa da znam, šta se tamo li istina, da dosta župnika stanuje u gradu, osim grad­ govori. Zar mora čovjek baš u crkvi biti, da zna, što skog župnika, a župa mu je daleko izvan grada? Gdje se u njoj govori? Zar baš samo ono, što vidi ili na tu može biti govora o pravoj pastorizaciji?... Može vlastite uši čuje i znade? Na čemu se osniva povjest, se dogoditi, a i dogagja se, pokraj najveće opreznosti zemljopis, pa i ista bogoslovija, ako ne na auktoritetu? i revnosti duhovnog pastira da tko izmakne neproviA koliko ste Vi puta bili u našim crkvama, pa da znate gjen. Ali ovdje nije govor o pojedinim slučajevima, da se u njima govori o biru? Nijesam iz prsta isiso2), nego o onom, što često biva. — Slučaj u Sarajevu niti sam radi većeg efekta podvalu proti čitavom jednom rasvijetlila je „Vrhbosna". narodu „izvalio", kad sam ustvrdio, da se u crkvam 9. Poznata je općenito stvar, da su pravoslavni ne govori ono i onako, što bi se moralo govoriti. u nas dosta zanemareni u vjerskoj naobrazbi. Zbilja Javna je to stvar, da se u vašim crkvama mnogo go- je istina, da se odveć malo mole, a valjda za to, jer i J) Dapače se gradom raznose vijesti, da je ono hrišćanin ne znaju se moliti, sve kad bi i htjeli. Zagjite u narod, i napiso- Ured. pa ćete se osvjedočiti, da istinu govorim. Kad dolaze 2) Nipošto, ta o tome slično pišu i druge novine. N. pr. u crkvu, koliko ostaju u njoj, i šta rade tamo? A ipak, „Kat. List" u 9. br. o. g. piše: „Početkom ove godine počeo je izlaziti list „Православље" namijenjen prostom narodu za po­ makar Vi znate, šta je molitva i koliko je ona nužna! uku u vjeri i kršćanskim vrlinama. Opće je poznato, da je U nas i najzatupljeniji zna moliti Očenaš, Zdravo Ma­ grkoistočni narod slabo ili nikako podučen u vjerskim istinama. riju, vjerovanje i pozdrav angjeoski >), pa te molitve U jednu ruku dosta slabo polazi crkvu nedjeljom, a da ju i polazi, ne bi čuo u svakoj parohiajalnoj crkvi duhovnoga poučenja svoga dušpastira, premda sv. kanoni tako jako na srce stavljaju dušpastiru propovijedanje riječi božje'. Ured. To slijedi i odatle, što se ne more o Uskrsu ni ispovijediti ni pričestiti, te ni vjenčati, dok ne znadne barem nužna nuždom sredstva i nuždom zapovijedi. Ured. �48 Br. 3. Serafinski Perivoj. — 1910. Često moli i kod kuće i u crkvi. — Navodi o ignoran­ Dr Tugomir A laupović: ciji seljaka u Španjolskoj, Francuskoj i Talijanskoj, kao Još jedan list fra I. Franje što su neistiniti, tako na stvar ne spadaju, jer govor je ovdje o našim hrvatskim krajevima, a ne o cijelom svijetu. Jukića. -------Prilog povjesti bosanskih Franjevaca. 10. Da su naši svećenici nekad iz praznovjerja nevine ljude bijedili, da su vještci i vještice, da su Prekapajuć bogatu ostavštinu i korespodenciju take ljude spaljivali — to je gosp. i m -------ank. velikoga našega biskupa Šunjića, nado sam se, da ću — nešto o tome u antikatoličkim knjigama čito, koje moći osvijetliti mnoge tamne stvari u životu, a osobito čitanje s katoličkim autorima nije nikada osvijetlio. zadnje dane slavnoga Jukića, što su i iza radova naših Što se tiče proste mase, istina je, da ima u našeg pjesnika Markušića i Škarice i moje studije o Jukiću svijeta nešta praznovjerja, jer uz sav napor i trud ne ostali još uvijek tamni i nepojašnjeni. Ali se moje može se sve iskorjeniti, ali barem ćete mi to dopustiti nade ispunile nisu. U čitavom moru najrazličnijih li­ da je toga mnogo manje, nego kod vašega naroda. stova našo sam jedno jedino pismo Jukićevo, ali ono Nu, da će katolik pred pravoslavnim svećenikom plju­ nam baca dosta svjetla u znamenitu akciju Jukićevu, nuti, ili još nešto nedostojnije uraditi, to prviput čujem da se pošalje memorandum želja i molba bosanskih u životu. Pito sam o tom i starije ljude, pa mi_____ nitko kršćana sultanu Abdul Medžidu, od čega dašto nije ništa nije znao kazati. I to mi je novost, da katolici bilo ništa, ali je Jukić u svom zemljopisu Bosne iznio smatraju nesrećom sastati se sa svojim ili tugjim sve­ te želje i molbe sam na svoju ruku, poprativši ih obi­ ćenikom. Dapače, protivno mi je poznato, da naš svijet latim komentarom. Da je taj smjeli čin doprinio mnogo drži da će mu blagoslov Božji doći kad mu je sveće­ tragičnom svršetku njegovom, nema sumnje. Evo pisma jukićeva biskupu fra Marijanu. nik u kući. Broj 13., kao nesretan ili fatalan broj, to „Mnogo poštovani Otče i dobročinitelju moj! je u narodu skroz nepoznato. Takova šta, ako se drži, Više vriemena prošlo je, da Vam ništa piso nisamt došlo je u inteligentniji svijet kroz knjige i novine. A većinom u tom je više šale nego zbilje. što slabo zdravlje, što mnogi poslovi to prepriečiše. 11. Nijesam nikad pravoslavne nazvo ,,propalicam“ Znam, da i Vi mnogo posla imajuć, volite, da Vam i „razbojnicima", nego sam kazo da zanemarenje reli- se često glava ne razbija s čestim mojim knjigama. gijoznog odgoja u narodu logičnom konsekvencijom Megjuto oprostite, što sam Vam i s ovom dosadan! ima za pošljedicu: paleže, kragje, razbojstva i t. d. A Iz priloženog ovdi pisma opazićete nekog Domorodnog to je istina. Oduzmite narodu vjeru i poživinčiliste ga; Društva namjeru, kako žele u svim nahijama nekoliko i napravili ste od njega ljutu zvije*. koja će sve trgat, potpisa učiniti, dva čovjeka pouzdana jednog rišćado čega dogje. Neke od tih posljedica na žalost opa­ nina a jednog kršćanina poslati s ovim potpisima žaju se baš najviše kod pravoslavnih. U ovom su kotaru najprije u Zagreb k g. B. (Banu Jelačiću), zatim u Beč, n. pr. tako pravoslavni zatjerali katolicima i muslima­ Biograd ovde uzevši preporuke u Carigrad — i s ponima strah u kosti s paležom, da im se ne smijć ništa moćju Internuncia Ruskog i Austrijanskog nastojati, da na žao učiniti; ne smije ih nitko odbiti od ukonačenja, Porta zadovolji narodnoj želji. jer se boje one, toliko put po njima izušćene izreke: U tako važnoj stvari nisam mogo propustiti, da „Potpali šokcu krila, pa će mekši biti", ili: „Potpali Vam ovu stvar ne javim, želeći znati šta Vi o tome vragu krila, da ne prse". Pa zar nije u pravoslavnih mislite? Ako mi Franciskani po običaju dosadašnjem u ustima i ona: „Tko se ne osveti, taj se ne posveti?“ stanemo naše od narodnih interesa cijepati, i samo što — U ovom su kotaru samo u jednom mjesecu pravo­ je naše cijeniti ’), to unaprijed znam, šta ćete mi slavni počinili s nožem u trbuh tri ubojstva, od kojih ‘) Do Gajevih su vremena bosanski Franjevci najveću jedno je odmah svršilo smrću, drugo je prouzrokovalo pomnju posvećivali oslobogjenju Bosne i Hercegovine ispod takovu bolest, da se smrt očekuje svaki čas, a treće osmanlijskog iga. Osloboditelja su očekivali do god. 1526. iz sretnim slučajem smrti nije donijelo. Prva dva izvedena kuće ugarsko-hrvatskih vladara, a od god. 1527. iz prejasnoga su na katolicim a treći na muslimanu. Ovakova šta, habsburgo-lotaringiskoga doma S toga su vazda s vladarima tih kuća općili, s njima se o oslobogjenju Bosne i Hercegovine dragi gospodine, ne može se odbijati na temperamenat, dogovarali i na njihov mig ustanke dizali, te njihovu vojsku jer i mi imamo isti temperamenat, pošto smo jedan potpomagali. Svjedoče nam ta osobito povjesti oslobogjenja narod i u istim klimatičnim prilkam živimo. O Mata- Jajca god. 1*163.-4., ratovanja kneza Eugena Savojskoga god. vuljevu : „Bakonji fra Brni" i „vjeri katolika u dogme, 1697. i ratovanja Josipa li. god. 1788. Od Gajevih se vremena kojih i ne razumiju", neću da govorim — na stvar počmu Franjevci u Bosni i Hercegovini u politici cijepati u dvije stranke, od kojih je konzervativna i dalje očekivala spasitelja ne spada. To toliko za sada, da gosp. im. iz habsburško-lotaringijskoga doma, a druga je zadojena ank. ne bi se zbilja utvrdio u misli e sam bio u prekosavskim školama Gajevim idejama radila o oživo„žrtva mistifikacije", kada sam one retke piso. tvorcnju velike Ilirije — kao što se može vidjeti i iz redaka �Još jedan list fra i. Franje Jukića. odgovoriti! „Nije tomu vrieme? Na nas to ne spada". Ali ja se od Vas nadam, da ćete mi utješiteljnije odgo­ voriti i spomenuto pismo u čemu vidite da je nepot­ puno ispraviti dostojat se. Učinite tu ljubav, te mi otpišite preko fra Ilije Katavića. Srećne Vam Božične blagdane i početak Nove Godine čestitam, Bog Vas poživio rodu i redu našemu na mnogaja Lieta! U Varcaru 14. Prosinca 1849. Ponizni Brat fra Frano Jukić“. Sasvim na drugom mjestu nego je ovaj Jukićev list nalazi se na nekoliko listova dosta nespretnom rukom i vrlo hrgjavim pravopisom ispisana „Uspomena stvarih važnih za izbavit Narod SIovjenski“, što bez sumnje stoji u vezi s Jukićevim pismom, a možda je i ono „priloženo", o čem u njem govori. Kako ta Uspomena lijepo crta tadašnje duševno raspoloženje i mišljenje one nekolicine ljudi, što su iskreno radili o olakšanju i prosvjeti našega svijeta, navest ću najglavnije tačke. Ponajprije se preporučava Slavenima, da se paze od oštre tužbe i nasrtanja proti v l a d a n j u i da metnu tamquam supositionem generalem da vlada hoće isti­ nito sklad i ljubav megju svim podložnim svojim; da hoće svima jednaku pravdu, da hoće da svi budu t r i z m e n i i p o š t e n i ; da se ne vrijegja zakoniti jezik niti narodni običaji ničiji; da vlast želi da se svi narodi prosvijetle i t. d. Zatim neka Slaveni pokupe uopće sve krivde, nepravde i zlobe, koje birokracija općeno čini, pak pokupiti što se god može više potpisa da to pomenutim načinom u svoje vrijeme prikažu Porti Nigdje i nikada da se i ne pokazuje i da se nema želja, da bi s?i Slaveni došli pod ruskoga cara nego suprotivno da se traži, kako bi se u narodu pro­ budila želja, da s vremenom sva četiri slavenska stupa, to jest poljski, češki i ilirski, budu tako nezavisni, kako sada i Rusi, u savezu da budu svi Slaveni kao što su sada Nijemci. 49 Neka Slaveni i u srcu imadu i s dvora svuda razglase da iskreno sve inorodne narode ljube bez ikakve namjere ugnjetavanja ili otimanja njihova jezika i zakona. I koliko god neprijateljska politika nastoji zavaditi i mržnju probuditi megju Slavenima i razli­ čitim manjim narodima toliko svi Slaveni valja da još više nastoje u ljubavi živjeti i s Talijanima i s Rumunima i s Albanezima, a tako i s Grcima, i ako je moguće i s Madžarima. Svi su ovi narodi osim Grka pod tugjom vlasti; svima neprijateljska politika stavlja pred oči i meće u glavu, da ako slavenski narod pri­ digne, da će onda oni pasti u gore, slavensko sužanjstvo. I kada bi zaista Slaveni tu budalaštinu u glavi imali, da ove manje narode kao pozoblju i požderu onda bi baš ovi narodi, u slogi s jačim slavenskim neprijateljem, mogli za mnogo godina produljiti mrtvilo i sužanjstvo slavensko, kako su ga i do danas pro­ duljili. Svu pomnju valja staviti, da sč utrne vatra ne­ prijateljske politike, koja proti duhu svetog evangjelja hrani, goji i potpaljuje oganj megju različitim ogran­ cima slavenskim te drži u svegjerncj zlobi hrišćane proti katolicima i katolike protiv hrišćana. Svi pravi domorodci Slaveni valja da stave svu pomnju, da se iz naroda iskorjeni nemoral, pijanstvo, lijenost, bezposlica, za sve pak igre, mehane i nepo­ šteni život. To otima svu cijenu, važnost i krjepost svakome narodu pa su te mane i poroci najsigurnija garancija gospodujućem narodu, ako će i malešan biti, da i dalje vlada nad daleko većim, ali pokvarenim narodom. Spartanci su svoje hcilote opijali, a i danas neprijateljska politika drži i goji nemoralnost u našem narodu. Znati imadu svi Slaveni, cfa su trn u oku Nijem­ cima. Oni se boje jedino Slavena, kojih ima do 80 milijuna. Sa svim ostalim manjim evropskim narodima Nijemac simpatizira, i što Slaveni sam ponijemčit ne može, to gleda da se prelije u ove manje narode pa ih uzima kao svoje orugje proti Slavenima. dra. Alaupovića, Što slijede iza ovoga Jukićeva pisma. Pošto Slavenski patriotizam i narodnost imadu biti mo­ je pošljednja stranka, kojoj je i Jukić pripađo, htjela svoj cilj ralni i razložiti po čem će se razlikovati od pretjera­ postići narodnim probugjenjem s pomoću škola i knjiže nih nog nacijonalizma njemačkoga, francuskoga, engleskoga. društava, a kašnje revolucijom, to je konzervativna st/anka u protivnoj uvidjela vratolomne ideje i to još više -pos’ije one Ove narode danas toliko zanosi njihov jezik, da su optužbe u Rimu, polag koje su bosanski Franjevci za onoga za nj pripravni činiti takove žrtve, kakove su činili vremena u Rimu oslikani kao ljudi, koji po Bosni šire propa­ stari kršćani i muslimani za Širenje svoje vjere i gandu sličnu revolucionarnoj francuskoj propagandi, koja se je zakona. propaganda „daleko proširila po Ugarskoj, Hrvatskoj, Slavoniji, Štujmo sve druge narode i njihovu narodnost, Dalmaciji, Srbiji i Bosni", kojoj je na čelu Ljudevit Gaj, te koja je poslala u glavnija mjesta L-undžije, da dižu narod na usta­ ali oprimo se hrabreno i snažno svima, koji nas ugnje­ nak i t. d. S toga je konzervativna stranka, dijelom, da pogibelj od tavaju i tminama drže i žele da ostanemo u nižem reda i domovine odvrati, dijelom da Rim o franjevačkoj ne­ stanju. Oprimo se onima, koji nas cijepaju \ zavagjaju vinosti osvjedoči, Jukićevu stranku u vratolomnim pothvatima i na hiljade načina lisičijom politikom nas traže rasta­ smetala, a Jukić je u tome nazrijevo nehaj za veliku Iliriju, za viti od druge braće slavenske, nijemčeći nas, madžareći narod i narodne interese To toliko, da nebi ko prihvatio Jui kad bi mogli, bi nas poturčili i pošćipetarili. kićevih riječi smiso prividni, mjesto pravoga. Uredn. �50 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1910. Ako se Slaveni ne otmu njemačkom jeziku, obi­ na istu. Uvidivši da na političkome i narodnome polju, čajima i velikom uticaju njemačkih škola, ostaju Sla­ nije mu moguće usnažene Hrvate, niti polatiniti niti veni u dvije strašne pogibli: izgubit će ne samo svoju predobiti, onda je svu borbu na bogoslovno i crkveno narodnu nezavisnost i staru diku, nego će izgubiti i polje prinijelo. Isto je tako arcigjakon Toma radio i svoju vjeru, koju njemački racionalizam grize i potko­ bio je zagovaratelj i kolovogja latinske stranke i đavo se uvijek najžešćim suparnikom i protivnikom zatočni­ pava. Tako je eto sudio i mislio naš čovjek u godini cima hrvatske zamisli, za vrijeme Guncela, arcibiskupa 1849.! Tako je upravo o prodiranju i bujici njemačkoj (1219—1243.). U naša doba, jedan učeni predavaoc staroslavenmislio i sam naš biskup Šunjić, kako je to lijepo opjevo u svojoj pjesmi „Prigovor izmegju dvijuh vilah štine’) nadovezuje, da su proti hrvatskome bogoslužju Slavjanke i Njemkinje". Mnoge misli kao da su upravo ustali kao bijesni latinski popovi u Dalmaciji i zapoispisane iz njegove političke pjesme, makar je kasnije djeli s hrvatskim pukom i njegovim svećenstvom živu od IX. do XII. štampana. To je samo znak, da su naši ljudi u ono borbu, koja je trajala puna tri vijeka još vrijeme jasno prozrijevali opasnost od sile njemačke vijeka, ali se svršila s hrvatskom pobjedom. i da nanizane misli nisu bile, samo u jednoj glavi roI u ova naša doba, гек’ bi, da se ponavlja borba, gjene nego da je to bio odjek općenoga mišljenja. Ko- kojaj'de za tim, da zatare svaki trag staroslavenske Božje liko bismo mi još danas, poslije 60 godina mogli da službe, ^ i se tvrdo nadamo, da svrhu naroda hrvatskoga iz toga naučimo! bdij ći s. apostoli Ciril i Metod, ne će dopustiti, da še zatrne ova narodna svetinja. Dobro opaža isusovac Lapotre2) da se je u radu i djelovanju s. braće Ćirila i Metoda osjetila potreba narodnoga jezika. Ta se je potreba Don P. Škarica: oćutjela osobito u podučavanju dahovnika, koji su se Ulomci iz rukopisa ,,(j]agolica u domaćem jeziku brzo mogli za svećeničku službu usavršiti, dok u latinskome i grčkome ne bi za godine i svećenstvo" s osobitim obi godine. žirom na starodrevnu župu 5 Poslije smrti s. Metoda u Moraviji, nastaše za njegove učenike crni dani. Progonjeni i rastjerani iz Poljice. Moravske, rasigjoše se i nastaniše u drugim pokraji­ 4. Nepristrani povjesničar orouČavajući uzroke nama gdje nastaviše pokršćavanje Slavena s propovije­ i zastoje razvitka glagolice u Dalmaciji od godine dima, s lučem evangjeoskih istina, s jezikom i obredim 1000. -1730., ima ih na žalost svesti na većinu spljet- staroslavenskim. I tako se' je, kao Što veli Tkalčić 3) skih metropolita i primasa, koji si; bili porijeklom i ovo bilje slavenskoga bogoslužja usadilo i čvrsto ukorosjećajim duha talijanskoga, a neprijatelji hrvatskome jenilo u hrvatskome narodu, da ga nikada neprijateljska Življu, i nevješti njegovu jeziku, ćudi i narodni; obi­ ruka iščupati ne može. čajima.1) Osobito se to ima razumjeti za iridesetgodišnjeg Očevidno je, da je> milost Božja bdjela nad apo­ mletačkog vladanja Dalmacijom kada su oni, da svoju stolskim djelovanjem s. braće u podignuću Slavenstva svrhu postignu, sve moguće radili — pače i biskupe iz mrtvila poganstva polugom narodnoga jezika i sla­ slavenštini protivne na biskupske katedre postavljali. venskoga bogoslužja. '♦rOr. Šurmin 2) još jasnije piše o Mlečanima. Da Nastali u sjevernoj Moraviji progoni proti s. braći Mlečani su radili protiva slavenske službe i protiva Cirilu i Metodu, te proti njihovim učenicima od nje­ hrvatskoga jezika. Dosta je spomenuti da Spljećani mačkih biskupa i njemačkoga svećenstva brzo odjeknu nisu smjeli birati svojih knezova i nadbiskupa, a bilo i u palmaciji od latinskih biskupa i latinskoga svećen­ je odredaba, da nijedan svećenik nije smio tumačiti stva,vkoje se je laćalo svakih sredstava, da iskorjeni svetoga Pisma na jeziku slavenskome, osim evangjelja u narodu i u crkvami svaku spomen na staroslavenski i poslanica; da nijedan svećenik glagolaš nije mogao jezik i obred. Još za živa prvostolnika s. Metoda, stao ga je biti član kaptola i svećeničkoga zbora stolne crkve u Spljetu. strastveno progoniti njegov podregjenik zloglasni biskup Latinsko je svećenstvo naziralo u slavenskoj Viking, koji je zbilja bio prav-i njemački zanešenjak, liturgiji najjače sredstvo protiva polatinjenja, pa eto i čovjek bezdušan, kako ga svi povjesničari opisuju. za što je ^nakom žestinom napadalo, a i sada napada*) Isti je znao lukavo zavesti najviše crkvene dostojan*) Milinović: Crtice Slov. Liturgije str. 160. i njegovo djelo: Knez Domaldo, str. 50—65. *) Dr. Šurm in; Povjest književnosti str. 69 —70. 9 M. Kušar; Predavanje glagolice str. 29. Senj 1897. 2) Lapčtre o. c. 8) T kalčić: Tisućnica ss. Apostola Ćirila i Metoda. �Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo" s osobitim obzirom na starodrevnu župu Poljice. 51 stvenike u Rimu, i obijediti s. Metoda kao krivovjer- Viking bez ikakve bojazni da će mu se otkriti njegovo nika. Viking sramotnim spletkami uznemirava s. Metoda spletkarenje opet pojavi u Rimu, i ohrabljen s onim i neprijatno snuje i izmišlja načine i sredstva svakojaka, prokletim patvorenim komadićem pisma, prinuka Papu kako bi istrijebiou Moraviji staroslavenski jezik i crkvene Stjepana V., da zabrani slavensko bogoslužje, jer da obrede. I zaista mu pogje za rukom iskaliti svoje je to bilo zabranjeno i od njegova predšasnika otrovno srce poslije smrti s. Metoda, na njegovim Ivana VIII. svećenicima, nemilo ili prognavši iz svoga crkvenoga Naš nam je duboki bogoslovac dr. 0. Marković područja. u svom djelu „Slavi e Papi" najizvrsnije predočio Svi domaći povjesničari, kao Račkt, Tkalčić, Mi- Vikingov Život. >) Doslovce pripisujem njegov sud iz linović ]) označuju Vikinga, koji je lukavštinom zapo­ hrvatskoga prevoda 0. Perkovića: „Viking postav sjeo biskupsku stolicu, kao tlačitelja slavenskoga biskup, upro se bio da spletkari Metodu, i da radi na bogoslužja. Nu ne progje dugo vrijeme stigne i njega zator slavenske Crkve. On bijaše tajno orugje franačke zaslužena sudbina u otkriću njegova licumjerskoga politike. Gotovo su nevjerojatne sramote, što je počinio. života i djela u crkvenome saboru pod predsjeda­ Njegovo ime u poštenu čovjeku potiče zgraženje i njem arcibiskupa Theotmara, gdje bude svrgnut sa gnjusanje, a u crkvenoj povjesti mjesto mu je megju časti i oblasti biskupovanja. onima, što su najviše obeščastili biskupsko dostojan­ Francuski učenjak D’ Avril2) lijepo Razglaba stvo. Bijaše u Rimu (880.) ujedno sa svojim Metropo­ povjesne uzroke protivnosti i upornosti proti s. braći litom ^(Metodom) nastojeći saznati sadržinu papine Ćirilu i Metodu u Moraviji glede uvedenja staroslaven­ poslanice... zlotvoren, kako bijaše, sastavi drugu pro­ skoga jezika i obreda. Još podrobnije i opširnije opi­ tivnu, da je papk zabranio slavensku liturgiju, dapače, suje značaj, ćud i narav Vikinga, toga previjanoga da je samoga njega (Metoda) zakletvom vezao, da je njemačkoga varalice; začetnika progonstva slavenske ukine u svojoj biskupiji. Potvori se je povjerovalo, a bogoslužbe u Moraviji i Panoniji, i kao patvoritelja bijedni Moravljani ostaše preneraženi. Razmahano papinskih pečatnica. progonstvo u Moravj i sjevernoj staroslovenskoga jezika Lapotre takogjer tvrdi, da je neki krivokletnik i obredih s istjerivanjem i raspršenjem učenika s. Me­ mletački pop Ivan i raskalašeni Viking uzrokom, da toda, nalikovalo je onome kasnijemu progonu u Dal­ je Svatopluk počeo progoniti ozbiljnoga Metoda.3) maciji. Rabljena ista ratila za iskorenu^e starosjovenA naš historik V. Klaić nadovezuje,4) da je gadna skoga jezika i bogoslužja sa strane latinskoga sve­ pohlepa njemačkih biskupa za slavenskom desetinom, ćenstva". koju tada izgubiše, potamjela im razum, To nam dokazuje i Farilati,s) koji nije ni malo Isusovcu je Lapotre-u pošlo za rukom pronaći u sklon Hrvatima, veleći, da je staroslavenski jezik još Vatikanu registar Ivana VIII., koji razjašnjuje spletka­ u svome postanku imao svoje napadače i nepri­ renje i djelovanje Vikinga r>). U prosudi i ocjeni La- jatelje. p6tre-ova djela uvažena „Civilta Cattolica" piše: u) б. Državni crkveni pokrajinski sabori u Spljetu U godini 885., kada su se po smrti s. Metoda zaplele godine 925., 928., 964., 1058., 1604., i 1705. nisu se stvari... i uništili izvori regesta Ivana VIII., tada se javno usudili izopćiti popove glagolaše ili ih udariti crkvenim kaznama; nu za to je latinsko svećenstvo RaČki : Život ss Apostola Ćirila i Metoda; Tkalčić: nastavilo progoniti staroslavenski i jezik i liturgiju, Tisućnica s. Apoštola Cirila i Metoda; Mdinović: Crtice Slovj. koju su sv. braća Ćiril i Metod raširili, a rimske' Pape Bogoslužja. potvrdili. a) D’ Avril: Le lutte des Alemands contre le Slaves. a) Lapotre p. 122: Mois autoUr de lui (Svatopluk) s’agitaient des intrigant venus de Г e’tranger un Venetien, come ce prčtre Јеап, h qui le serment ne cočitaient rien un'AIlemand come ce Viking, dont le nom est restć flćtri chez le Slaves. Pource flateurs, vivaient, des vices du prince, I’ austere Method ćtaint l’ennemi. 9 V. Klaić: Pripovjest hrvatske povjesti I. dio g. 1886. s) Lap6tre o. c. en no tes: a kome, figure an Registre du Vatican, et la fexte en est d’une clarte qui đefić toutque equiroque. *) .,Civiltž Cattolica" quod. 1106 a. 1896 p. 213 piše: Siamo ali’ anno 885 quando abbuiata la questione per la morte di s. M etodio... e per la distruzione dei documenti nel registro di Giovanni VIII, Vichingo, senza tema di essere scoperto, icomparve in Roma con quel maledetto pezzo di lettera falsa (Nastavit će se.) a farvi le sue prodezze a indurre Stefano V. proibire ii rito Slavo, appunto perche era stato proibito dal suo antestore Gio­ vanni Vili = , i, conf. Disquisitio Historica in usum linguae Slavonicae Dris. L. Petrović 0. F. M. Mostar 1908. >) P. Giovanni Dr. Markovič Ali Papi ad i Slavi Prevod hrvatski vrijednoga 0 . P. Perkovića. Dio I. str. 122-123. 2) Farlati t. III. p- 87. sed lingua Slavonica jam inde a principis suos detractores et advarsarios habur?> nec porro alios ех aliis habere desiit. �52 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1910. Tokom vjekova čovjek je dosta otkrio na tom polju, mnogobrojne otkrite zakone upotrijebio za svoju Bosanski pjesnik.*) praktičnu korist; a pri tomu istraživanju našo se pred Jaka uma, jače volje zastao je megju nama mnogim jako ukritim tajnama, koje, i ako mu nijesu Ne žaleći rane svoje a ona ga Živa peče; oduzele sveosve nadu, da će s vremenom prodrti Gledajte g a : nemirno je vrgo ruku po guslama, zastor, što ih sada obavija, pozivlju mu ipak u pamet Dalo mu ih od milosti, кб da kraj njih plakat’ ne će?! riječi nadahnuta pisca: „ D e u s t r a d i d i t m u n d u m d i s p u t a t i o n i h o m i n u m ut n o n i n v e n i a t A ne znate otkuda je i kamo će krenut dalje? h o m o o p u s , q u o d o p e r a t u s es t D e u s a b i ni ­ Baš ni ja vam ne znam reći, a da i znam, ne bih reko! ti o u s q u e a d f i n e m “. (Eccles. o. III. v. 11.) „ Bog Tek sam čuo, našom zemljom da ga dobri Usud šalje, je p r e đ o č o v j e k u s v i j e t da ga i s t r a ž u j e I da nam je davno- trebo, i da ga je plak6 neko. al i d a ne d o k u č i d j e l u B o ž j e m u ni p o č e t k a ni s v rh e.“ * * * Kraj Bobasa Hrvojeva i jajačke Megjed-Kule, Gdje prokletstvo sada cvati, kud je nekad slava evala, Izmegju tih ogromnih masa, koje plivaju u sve­ Nijesu se ovda gorče ni tužnije pjesme čule, miru najzagonetnije su one, što se zovu repatice ili АГ ni pjesme tvrgje vjere кб njegovih sa gusala Oni pravo mučilo i oštroumnim astrono’ učenim fizicima i hemicima, jer hoće reko Po varoših i selima, kud gospodska noga n bili Ja izmaknu zakonima prirodnim ili dajbar onim, U uboštvu i u »nraku, gdje su logom le?'' ‘čovjek i drugim opažanjem ujamčio i matema­ I onuda često gazi ne tražeći žnve tičkom izu o formulom. Kao vjesnik ljepšeg dana Običa no seNriisli — hoću reći prosti puk da je komet ili jrepatica ona vrst zvijezde, koja nam po­ Tvrdom vjerom i trpljenjem prok >tvu je u tra kaže osim sjajne tačke na nebeskom svodu, sjajnu kosu Što zavjetne knjige skvrni i mržnju sij jezgre, i manje više dugački sjajni i prozirni 0 slobodi skoroj zbori i ka... ;e vratit ku |to'; vuče ža sobom. Na ognjište utrnuto kraj oltara rinskijeh. Ovo mišljenje nije ispravno. Prava razlika izmegju Jaka uma, jač§ volje zastao je egju n ometa ili repatica i ako im se ime ујј\\гј — griva Ne žaleći rane svoje a от.а ga živa eče, te repatica s repom tomu protivi — i drugih planeta Gledajte ga: nemirno je vrgo runu po g u s la j nije u repu, jer neki kometi toga repa ne imadu,*) Dalomu ih od milosti, кб da kraj njih plakat ne će !?ј a drugi ga pokažu tek kada dogju u svoj perihelij, to jest kada se suncu približe. Razlika je u tomu, što se Gle, u cv’jetu mladosti je — i pušćo je suzu mnogu, komet kreće okolo sunca putem uformi elipse takovim A odsele koliko će!? — osim Boga ko to znade! ekscentritetom, da ga se izgubi s vida za nekoliko Pjesničke su zuze skupe a i drage našem Bogu, vremena, a opet se neke izgube s vida za uvijek, jer Možda da nam jednom za njih i slobodu staru dade! nam se više nikada ne povrate. Od starih vremena od kada čovjek motri nad *) Književnome prijatelju. sobom nebeski svod posijan zvjezdama, pa do današ­ njega dana mnogo se je mudrovalo o kometima, kao što i o drugim pojavima u naravi, mnogo se je nagaNešto o repaticama ili kometima. gjalo o naravi i postanku, o kružnom lutanju tih tjelesa, Prigodom povratka Haleyeva kometa. ali se je do sada malo-što o tim pitanjima uspješno Čovječja se pamet gubi kada stane da razmatra riješilo. nad ogromnim masama, što se tamo kreću u svemiru. Stati Aristotel, kojega su u tomu pitanju slijedili Sva ta nebrojena tjelesa, prama kojim naša se zemlja većinom svi filozofi do XVI. vijeka, a mnogi i poslije, gubi kao zrnce pijeska u širokoj pustari, podvrgnuti ubrajo je komete megju meteore, kao što su zublje su nekim stalnim zakonima, kojim se slijepo pokoravaju. sjajne grede (1татс'Л1а). Mislio je, da su kometi ishlaTe zakone od pamtivijeka čovjek ispituje, pGtnoću tri- pljivanje zemaljsko, koje se podiže visoko u zrak tu gonometričkih računa mjeri on duljinu nekih tjelesa, se zgnusnuje, da se naskoro opet raščine. Takove pomoću jakih dalekozora prati planete na njihovim pojave za to, da postoje samo izmegju zemlje naše i kružnim altovima, spektralnom analizom ispituje nji­ mjeseca (Lib. I. M e t e o r o l o g i c o r u m c . 7.). Ponski hovu narav i t. d.: muči se naporno ne bi li ušo u Eraklid, Metrodor ( k o d P l u t a r k a 1. 3. 2.) mislili trag naravi tih prirodnih pojava, otkrio zakone, kojim *) Po tom kometi i repatice, jer o b i č n o rep ili grivu su vladani, upozno uzroke, od kojih protječu. imaju, a ne, jer ga sve imajuBranko Strahimir Škarica �Nešto o Kometima. su, da su to oblaci obasjani suncem, kao što su duga (iris) kolobari okolo mjeseca i sunca i t. d. Čini se, da je pristajo uz ovo mišljenje i veliki inače astronom Galilej, koji je ovo mnijenje ispod prašine izvuko u svoje vrijeme. Da mimoigjem druga mišljenja, na­ pomenut ću samo Kartezijevo. Ovaj filozof mislio je da su kometi tjelesa poput drugih naših planeta, koji radi preslabe atrakcije i repulsije (centrifugalne i cen­ tripetalne sile) vučena su ta tjelesa i potiskivana sada od jednoga sada od drugoga središta u svemiru, tako da uprav lutaju bez stalna zakona, kao gosti, koji po­ sjećuju sada ovoga sada opet onoga prijatelja, koji bi ih svojom jačom snagom znao k sebi privući. Tychon Brahe motrio je godine 1585. kometu jedan cijeli mjesec dana i prvi je bio, koji je ustvrdio, da komet ne može biti kakav meteor u zraku - kako se je to općenito za toga vremena mislilo već je obnovio miso staroga Seneke, koji je nagagjo, da kometi moraju biti sve isto, što su i drugi planeti. Ovaj u svomu djelu „ Q u a e s t i o n e s n a t u r a l e s “ k. VII., piso je: „još je nepoznat ophod kometa, niti se zna, da li se perijodično povraćaju, kao što se po­ vraćaju drugi planeti, jer se kometi posve rijetko pojav­ ljuju; ali svakako njihov put nije tako neredovit i neisvjestan, kao što je put drugih meteora, koje potiskuje vjetar. Opažaju se kometi u različitim formama, ali im je narav jedna i ista. To su u opće zvijezde, koje su rijetko vidljive i koje prati nejednako svjetlo. Oni se pojavljuju svako doba godine i na svakomu mjestu nebeskoga svoda. Vide se naročito prama sjeveru. To su — kao što i druga tjelesa — djelo vječito prirode. Grom, krijesnica i druga svjetla u zraku prolaze i ne opažaju se, već onda kada padaju. Kometima je ozna­ čen redoviti put: oni se odalečuju od nas, ali ne iščezavaju." Kepler (f 1630.) je proučavo komete. Rezultati njegovih istraživanja dosižu do zaglavka, da kružnice kometa nijesu okrugle: dalje ne idu. Što Kepler nije otkrio, to su drugi otkrili na temelju glasovitih njego­ vih zakona, koje ću niže napomenuti. Evelij (f 1687.) je nešto dalje pošo i otkrio ne samo da se put kometa ugiblje okolo sunca, već da je u formi parabole. Nevvton (f 1727.) je na temelju obretih zakona Keplerovih pokazo, da kometi obilaze okolo sunca i da su podvrgnuti istim zakonima, kao što i drugi planeti, da opisuju u ophodu okolo sunca predugačke elipse, u kojima stoji žarište sunca. 2. G l a s o v i t i K e p l e r o v i z a k o n i . Kepler, glasoviti astronom, komu inače savremenici nijesu vra­ tili milo za drago, jer je umro u skrajnjoj bijedi, nije bio razumljen za svoga vremena. Htjelo se je da se rodi oštroumni matenatik Nevvton, koji je niogo shva­ 53 titi Keplerova djela i ocjeniti, kako valja prama nji­ hovoj pravoj vrijednosti. Zakoni su Keplerovi ovi: 1°. da se sv i p l a n e t i k r e ć u u e l i p t i č n o j k r u ž n i c i , u k o j o j s u n c e dr ž i m j e s t o j e­ d n o g a ž a r i š t a (focus). 2°. da je k r e t a n j e p l a n e t a s v e br že, š t o se v i š e p l a n e t p r i b l i ž a v a s v o m e ža­ r i št u, s u n c u ; t a k o da p o v o d n i c a (radius vector, k r o z j e d n a k o v r i j e me o p i š e j e d n a k u d u ­ l j i n u put a , š t o o b a g j e. 3°. da k v a d r a t i o p h o d u ih v r e m e n a s t o j e i z me g j u s e b e (odnose se) k a o k u bus i v e l i k i h osi u e l i p t i č n i m k r i v u l j a m a (elip­ sama). Ovo su zakoni, koji se smatraju i moraju sma­ trati bazom cijele gotove astronomije. Nakon dugog razmaka vremena od 21 godine, kroz-koje je Kepler umovo, opažo, računo; nakon dugog i ntenzivnog učenja mogo je pokazati učenom svijetu ove svoje zakone u nekim svojim djelima, naro­ čito u „ A s t r o n o m i a n u o v a se u p h i s i c a cel e s t i s t r a d i t a c o m i n e n t a r i i s de m o t i b u s s t e 11a e M a r t i s“ P r a g a e 1609. Neopisiv je njegoy zanos bio, kada mu je pošlo za rukom otkriti na astronomskom polju ono, Što je dugo i dugo tražio. Оп ovako piše: „Osam mjeseci otrag vidio sam prvu zraku sun­ čanu, prije tri mjeseca osvanuo mi je dan, napokon od nazad malo dana ugledo sam sunce najjačim svo­ jim udivljenjem. Ja sam van sebe. Hoću da se pohva­ lim mojim čitateljima, da sam ukro zlatne posude u Egiptu, da od njih napravim momu Bogu svetohranište onamo dalje od egipatskih granica. Ako mi evo opro­ stite, milo će mi biti; ako li me pak ukorite dobro­ voljno ću podnesti. Kocka je pala, ja objelodanjujem svoju knjigu Da li će ona sada biti čitana ili će je čitati budući naraštaj, meni je svejedno pravo. Ona će moći čekati, tko će je čitati. Nije li i Bog čeko 6.000 godina promatrača njegova djela. Ja dovršujem svoje otkriće, koje sam započeo prije dvadeset godina. „ Se r a q u i d e m r e s p e x i t i n e r t e m Respexi t t a me n et Iongo post t empor e venit". Želite Ii saznati za čas? Bio je to dan 8. ožuljka 1618. Zamišljena ideja, ali je tada bila krivo proračunana. Bila je odbijena. Povratila se opet na 15. svibnja jedrija i življa i razgnala je maglu s mojega uma. Ona je potvrgjena opažanjem__ Ovako se on izrazio u djelu „ H a r m o n i a mundi " . U drugim svojim dje­ lima proširio je, popunio i utvrdio ove zakone, o kojim govorim. Р �54 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1910. Kako je Kepler došo do ovih svojih rezultata ? On se je osobitom ljubavi bavio proučavanjem planeta Marksa. Ovaj je bio povodom njegovim otkri­ ćima. Što se je Kepler osobito bavio ispitivanjem Marks-a to je bila za Keplera prava sreća. Pošto je ophodna kružnica Mars-ova okolo sunca najekscentričnija od kružnica svih drugih planeta, i pošto se Marks dosta blizu približava zemlji, kada je u opoziciji, nejednakosti njegova obilaženja okolo sunca jače su, nego li one drugih planeta, za to ih je lakše i otkriti, nego drugih planeta. Premda je nova teorija Kopernikova o kretanju zemlje okolo sunca činila da iščeznu sve one kružnice, kojim je stari Ptolomej htio da tu­ mači planetarni naš sustav, a više ga je tim zamrsivo, ipak su ostali još neke pa ih je i sam Kopernik pridržo, jer su mu trebale, da protumači neke ano­ malije naših planeta. Kepler je prevaren bio mišlju toga vremena, da planeti obilaze okolo sunca u kru­ žnicama, takova je sebi predstavljo dugo vre nena i Marksa. Nakon mnogih i mnogin pokusa — o kojim on govori na tanko u s\om djelu ,,D e p l a n e t a M a r t e “ pošlo mu napokon za rukom da premosti jaku poteškoću, koja mu je stala na putu da se naime Marks okreće u kružnici okolo sunca. Našo je, da put Marksov okolo sunca nije u formi kružnice, već elipsa, u jednom žarištu, koje stoji sunce; da se Marks kreće tako, da povodnica (radius vectoD povučena iz svoga središta u sunčano središte upisuji ploštine raz­ mjerne vremenu. Ove svoje rezultate istraživanja Kepler prinese i na druge planete i prama ovim svojim teori­ jama objelodani godine 1626. tako zvane „ T a b u l a e R u d o l p h i n a e “, koje će se vječito opomlnjati u astronomiji, jer su sastavljene prama pravim zakonima svjetskog sistema, koje su istisle iz toga sistema sve one kružnice, koje nijesu za drugo služile, već da pometaju astronome u njihovih istraživanjima i da im pobrkavaju stvari sve više. Ako se metnu na stranu neke fantastične ideje Keplerove, čini se, da je on dosego do svoga otkrića ovim putem. On se je na prvom mjestu osiguro da jednakost angolarnog kretanja Marksova nije se mogla opaziti, već tamo negdje okolo točke, koja stoji dalje od središta njegove kružnice napram sunca. Pripozna poslije to isto i za našu zemlju, a na to ga dovede opažanje oMarksu, čija kružnica, budući radi veličine svoje paralakse vrlo zgodna da nam pokaže dimenzije okružnice naše zemlje. Iz ovih rezultata Kepler zaključi, da realno kretanje planeta nije jednostavno i da u mo­ mentima najjače i slabije brzine plohe opisane od povodnice u jedan dan jednoga planeta okolo sunca jednake su. Jednakost ploha on protegne na sve tačke kružnice, a to ga dovede do zaključka, da su plohe proporcijonalne vremenima. Kepler je opažo Marksa i u njegovim kvadraturama, i tu je vidio da Marksova ophodnica mora da bude neka vrst produljene kru­ žnice, čiji promjer udružuje tačke skrajne brzine. Odavle je sašo i zaglavio da se planeti okreću u elipsama. Pošto je Kepler ujamčio planetarne krivulje okolo sunca, nije bio daleko da pogodi i izvor odakle su ti zakoni potjecali. Ali još nije kućno čas, i ako se možda vrzalo po njegovom umu Što slična. Za toga s e j e htjelo poznavanje d i n a m i k e i infinetizimalnog kalkula, što je sve kašnje nadošlo. Stoga Kepler da se približi onom drugom otkriću, kojim se je proslavio neumrli Nevvtom, univerzalne gravitacije, s puta joj se udaljio, premda mu je bila pred očima ta gravitacija, koju je on kao kroz maglu naslućivo. On piše ovako: „Svako tijelo može mirovati ma bilo na komu „mjestu dok je osamljeno i izvan kruga, kojega drugoga „tijela. Teža ( g r a v i t a s ) je svojstvo zamjeničko izmegju „tjelesa, ušljed kojega oni se megjusobno privlače, kao „što se to opaža u magnetima__ Ako se snaga mje­ sečeva proteže do na našu zemlju, višim razlogom „može se kazati, da se snaga zemlje proteže na mje­ s e c i dalje. nema ništa materijalno bez te ž e .... „Teža nije upravljena prama središtu svijeta već prama „središtu okrugla tijela. Da zemlja nije okrugla, tjelesa „položena na njenoj površini ne bi padala prama istom „središtu. Dva tijela odaljena jedan od drugoga pri„bližali bi se jedan drugom kao dva magneta, a vre„mena približenja bila bi u direktnom od njihovih „masa. Da zemlja i mjesec ne bi bili pridržani u da„Ijinama, koja ih odvaja od neke žive snage ili koje „druge snage ovoj slične, nasrnuli bi jedan na dru„goga. Mjesec bi prevalio 53—54 puta a ostalo puta „bi prevalila zemlja. Da bi zemlja prestala privlačiti „vodu oceana, one bi se razlile prama mjesecu ušljed „privlačive sile mjesečeve. Ova mjesečeva privlačiva „snaga prouzrokuje plimu i osjeku....... “ Izmegju ovih velikih i krasnih ideja, kojim su pomiješane i pogreške kimerične spekulacije vidi se jaki i originalni genij. Za čudo je zbilja, da on nije aplikovo svoje zakone o eliptičnom kretanju planeta i kometa. On je osto pri starom mišljenju: kometi su meteori, kao što su drugi astronomi njegova doba mislili. Da se kometi okreću u vrlo dugoljastim elipsama pokazo je to Nevvton pa nakon njega Halley isto pi­ tanje doveo do izvjesnosti opažanjem kometa, koji evo ove godine dolazi da nas posjeti. 3. P o v r a ć j u li s e s vi k o m e t i p e r i j o d i č n o k n a m a ? Ako su kometi planeti, koji obilaze okolo svoga žarišta, sunca, u formi elipse čija je ve­ lika os neizmjerno dugačka, morali bi se svi kometi kad li, tad li opet k nama vratiti i pokazat nam se �Nešto o Kometima. vidljivi bar u svomu-periheliju (času, kada se najviše približi suncu). No zgagja li se to tako? Opažanja nam govore niječno. Kroz dvije tisuće godina opažala su se ova čudnovata tjelesa u svemiru, i ako su se mnogi kometi izmakli ljudskomu vidu naročito prošlih vijekova i bilježilo se u hronikama i u analima takove pojave manje, više vjerno prama darovitosti i oštroumnosti opažatelja. U popisima kometa, za kojih se znade, da su se pojavili, zabilježeno je okolo trista i osamdeset. Od svih tih nije se moglo opaziti, da nam se je i jedan povratio. Astronomi su se mučili — služeći se različitim metodama, a u najviše slučajeva nesi­ gurnim da mnogim od tih ^kometa izračunaju tra­ janje vremena njihova obilaženja okolo sunca. Nekim su izračunali okolo 419 godina kao kometu, koji je otkriven bio od Tebbuta, god. 1861.; nekim 1089 go­ dina kao kometu, što ga je otkrio Caswell godine 1860.; nekim čak 2611 godina kao kometu, što ga je otkrio Pons godine 1827. i t. d. Da li će se ti kometi opet nama pojaviti, ili su iza njihove pojave pošli u nepo­ vrat, tajna nam je. Tajna dakako, koja se ipak ne dade lako šljubiti s idejom: ako kometi obilaze u eli­ psama okolo sunca, zašto bi imali ići u nepovrat. Tajna, koja se ne dade u sklad dovesti sa idejom: ako su kometi neka vrst trabanata našega sunca, za što bi ga imali samo jednom posjetiti, pa mu za uvijek kazati ,,s Bogom" na rastanku Tajna, koja se takogjer kosi ujamčenim faktom, da se neki planeti povraćaju istim putem da posjete svoje stare znance, kao n. pr. Halleyev komet, koji je — što se znade — gost naš eto ima okolo 2.000 godina. Tajna, koja se može odgonenuti, ako se kaže, da su se neki planeti svojim putem razdrobili, kako se je to dogodilo po svoj prilici sa kometom Biela, a neki da će nam se povratiti, dok obagju svoju elipsu i prevale svoj ogromni put od koju hiljadu godina. 4. P e r i o d i č n i k o me t i , koj i su n a m se p o j a v i l i d v a ili v i š e p u t a . Do sada je poznato osamnaest kometa, koje su nam se pojavili više puta j kojim je bilo izračunano vrijeme ophoda, duljine perihelija i afelija, ekscentritet, duljinu parihelija i uzla uzlazećeg, inklinacije i t. d. Ovdje ću podastrijeti skrižaljku, u kojoj ću po­ bilježiti imena tih kometa, koji su se perijodično svojim putem vraćali. Dodat ću trajanje vremena njihove re­ volucije, označujući to vrijeme u julijanovim godinama i decimalima i zadnju godinu i mjesec, u srednjem vremenu Pariza, kada su se pojavili u periheliju. Ekscentritet pak inklinaciju ne ću dodati, jer mnogim od mojih čitalaca ne budući upućeni možda u elemen­ tarne početke astronomije, bio bih nerazumljiv. Br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. *)18 55 Ime kometa Eneke Tempel II. Brorsen Tempel I. Swift Winnecke De Vico-E. Swift Tempel Ia Finlay D' Arrest | Biela odlom. I. i „ u. Wolf. Holmes Brooks Faye Tuttle Pons-Brooks Olbers Halley T rajanje revolucije Zadnji prolaz kroz perihelfj 3.304 5.281 5.456 5.678 5.828 6.400 6.538 6.556 6.686 6.692 6.693 6.845 6.874 7.101 7.390 13.667 71.56 72.65 76.08 1901. 1899. 1890. 1903. 1904. 1901. 1898. 1900. 1897. 1866. 1866. 1898. 1899. 1903. 1903. 1899. 1884. 1887. 1910. Kuj. 15. Srp. 29. Velj. 24. Siječ.24. Siječ. 21. Velj. 14. List. 4. Velj. 17. Lip. 3. Siječ. 26. Siječ. 27. Siječ. 5. Trav. 28. Pros. 6. Lip. 4. Svib. 5. 1 Siječ. 26. List. 9. Svib. 16.; Da reknem nešto o nekim kometima, što sam ih gore nabrojio. Komet Eneke običajno se može vidjeti na durbin, dade se katkad i golim okom viditi. To se zgodilo naročito g. 1819. i 1822. Bio je prvi put otkriven g. 1786., otkrio ga je Miss Karolina Herschel. Kašnje gaje opazio Bouvard g. 1795., pa nakon njega Pons do dva puta i to u oktobru g. 1805., pa 1818. i Hutt g. 1805. Astronom u Berlinu, Eneke, ustanovio je perio­ dičnost, koja je sada po prilici od 3 godine i 111 dana. Ovaj se je komet k nama vratio g. 1828., 29., 32., 35., 38., 42, 45, 48, 52, 55, 58, 62, 65, 68, 71, 75, 78, 81, 85, 88, 92, 95, 98, 901, 904, 908, pa bi se imo g. 1912. opet k nama vratiti. Harakteristično je to u ovomu kometu, da se njegov put po malo skraćuje. To je dalo povoda dugim diskusijama, o uz­ roku, koji bi mogo biti, da se ovom kometu sužuje elipsa. Dugo će vremena razbijati glavu astronomi oko toga pitanja, da ga riješe, Bog znade, hoće Ii ga riješiti. Ovaj komet prošo je bio god. 1835. tik planeta Merkura, koji mu je u tomu momentu jako smeto na putu svojom privlačivosti i svratio ga s njegove staze, koju je on imo prevaliti, da se nije bio približio Merkuru.*) *) U ovoj skrižaljci ne ubrajam tri najnovija kometa. Ovi su bili otkriveni g. 1906. Jednoga je otkrio Brooks u Genovi, drugoga Kopft u Heidelbergu a trećega Ross u Melburnu. Da li su ovi kometi perijodični, ili su nam se samo ovoga puta pojavili da nas ostave za svegj, još se ne zna. Ne ubrajam ovdje kometa otkrita g. 1901. i još neke druge, a razlog je tomu, što se ne zna, da li će nam se opet povratiti. �56 Br. 3. Serafinski Perivoj. K o m e t B r o r s e n . Harakteristika ovoga kometa jest to, što mu preveć drugi planeti zanovetaju, koje on ne može mirno da prevali. Brorsen ga je otkrio g. 1846. Povratio Se je bio g. 1857. 68., 73., 79. Nije se vidio g. 1851. i 1863., kako se je moro vidjeti. Možda ga je koji drugi planet svratio s njegova puta. Njegov je oblazak sada proračunan od godina 5 i 1G7 dana. Prama ovomu računu moro se je povratiti god. 1906. Nije mi poznato, je li se povratio. Njegova dva uzla vrlo su blizu dvjema ophodnicama dvaju planeta i to: Danici (Venus) i Jupitru (Jupiter). Vjerojatno je, da on tada neće mirno proći, bit će jače, slabije po­ remećeno njegovo putovanje. K o me t Bi el a . Ovaj komet, koji se je ubrajo izmegju perijodične komete, može se sada iz toga po­ pisa izbrisati. Mo.ntaigne je bio prvi, koji ga je otkrio g. 1772. Pons ga je na novo vidio g. 1805 , ali o nje­ govoj periodičnosti nije bilo govora. Pojavio se je opet g. 1826. i prvi ga je opazia Čeh, austrijski časnik, Biela. Malo kašnje astronom Gambart izračuuo je vri­ jeme njegova ophoda i ozr^čio perijcd od g. 6.62 = 2417 dana. Ovaj se je komet povratio godine 1832. Kada se je povratio g. 1845. imali su čemu da se čude astronomi. Komet Biela nije bio to jedan komet: bijaše se prepolovio. Od njega postadoše dva kome:a manja, koji su u nekom razmaku odaljeni jedan od drugoga, potezali za sobom svoj rep. Obadva ta kometa prevaljivali su jedan i isti put, aii su se sve više i više odmicali jedan drugomu. Kada su se povratili g. 1852. bio se je jedan od drugoga podotio odmaknuo. Ovo je bio zadnji put, što smo mi vidjeli razdvojeni komet Biela. On se više nije k nama povratio u dva komada, već u mnogo hiljada komada, koje smo mogli opaziti u padanju krijesnica, mjeseca studenoga godine 1872. i god. 1885. Dakle se je komet Biela razmrsko u omanje komade, koji su nam se učuvali u krijesnicama? Da, do sada se to ujamčilo u četiri slučaja, da su krijesnice odlomci kometa. K o m e t B r o o k s . Ovaj je komet otkrio Brooks 6. srpnja 1889. Opet nam se je pojavio godine 1896. i godine 1903. Prvi put kada ga se je vidjelo pratili su ga četiri omanja fragmenta. Ophod mu je izračunan i iznosi god. 7 i 40 dana. Moro bi nam se pojaviti god. 1911., ako mu koji drugi planet ne pobrka stazu ili ga od nje manje više ne svrati. K o m e t Fa y e . Otkrit je bio 22. studenoga 1843. Ovaj se je komet povratio god 1851., 58., 65., 73., 80., 88., 95., 1902. Vrijeme njegova putovanja isprva se je računalo godina 7.44, kašnje je tačnije bilo proračunano i ujamčeno mu putovanje od 7 god. i 142 dana. Nadati se je, da će se povratiti u oktobru g. 1910. K o m e t Н а П е у . Ovaj komet, što nam se ove godine pojavlja, najglasovitiji je izmegju perijodičnih. 1910. Ovaj je komet bio povodom, da se utvrdi staro nagagjanje, da su naime i kometi podvrgnuti zakohima, kao što su i drugi planeti i da nijesu neke izttimne pojave, koje dolaze da nam javljaju Bog zna kftkove kobne udese. Astronom Halley proučavajući elemente kružnice velikoga kometa, što se je vidio god. 1682. došo je do zaglavka, da taj komet mora da bude isti što i onaj, kojega je opažo Kepler god. 1607, pa da mora biti identičan s kometom od godine 1531.—32. Halley prama ovomu ustanovio je svomu kometu i vrijeme ophoda okolo sunca od 7 5 - 76 godina i proreko povratak godine 1758. — Mnogi su to njegovo proricanje saslušali porugljivo; ali se je to proricanje, koje je oslonjeno bilo na tačnomu opažanju i ustrpljivom računanju, obistinilo. Halley je lego u hladan grob, njegovo se ime bilo možda i zaboravilo; ali jedne lijepe večeri na našemu obzorju vidjelo se je i neko svjetlo To je svjetlo bio komet Halley-ev, koji se je povratio bio, da potvrdi proricanje Halley-evo i da njegovo ime ovjekovječi. — Komet se je povratio u ožujku g. 1759. Moro se je opet povratiti godine 1835. i povratio se je samo tri dana kašnje nego su iznosili računi astronomski. Eto je proteklo 74 godine u studenom prošlom od kada je ovaj komet bio u periheliju zadnji put, i kroz ovo vrijeme astronomi su računali njegov povratak, Pontecoulardovi računi iznose, da će njegov dolazak u perihelij biti na 16. svibnja o. g. oko ure 23 po pariškom meridijanu. Ovaj je komet bio god. 1873. u afelu (najviša udaljenost od sunca) daleko od naše zemlje po prilici 5.000.000.000 kilometara, a 750 milijona kilometara dalje onamo od Neptuna u bes­ krajnoj prostoriji. Sada se sve više i više približaje suncu, a što se više približaje to je jača njegova brzina na putu. Suncu će se približiti do jedno 103 milijona kilometara, oko njega će obaći, pa će se od njega otisnuti u beskrajne daljine, da mu se opet povrati do 76 godina i 26 dana, ako mu se na tomu dugom putu - ne desi kakva nesreća, ko što se je desila Bielinom kometu, ili ga koja druga zvijezda ili planet bilo na­ šega sunčanog sustava bilo kojeg drugoga ne svrati i sustegne u svome trku i brzinu mu pospješi. Možemo se ipak nadati, pošto od nas odjuri Halley-ev komet, da će nam se opet povratiti i da će ga moći vidjeti, onaj, koji bude živio još 76 i više godina. Halley-ev je komet, koliko se dade znati dosta star, a stariji je i više nego se znade. Iz kitajskih Ijetopisaca mogli su astronomi kon­ statirati, da se je on pojavio g. 12. pr. Isusa prvi put, pa poslije g. 66. po Isusu g. 141., 218., 295., 373., 451., 530, 608., 684., 760., 837., 989., 1066., 1145., 1301., 1378., 1456. Ove godine pojavi se s dugim sjaj­ nim repom. Prema onomu, što o tomu kometu pišu �57 Ustak, savremeni pisci — i ako se u svemu ne slažu — moro je da bude i neobično velik i strašan i da mu je rep tako dugačak bio te je pokrivo dva zvjezdišta i to: Raka i Lara. Ovo dakako opisivanje mora da se uzme s rezervom. Tu je stalno utjecala dosta ugrijana fan­ tazija, koja je vidjela u Halley-evu kometu vijestitelja kobnog nekog udesa za Europu a možda i za cijeli svijet. Tim veće što je tri godine prije pao Carigrad u Turske ruke, a te godine i Muhamed II. došo s voj­ skom pod Beograd da ga osvoji. Ovako ugrijana fantazija, koja je gledala u ko­ metu neko otajstveno čudovište utjecala je na susjedne generacije; pa se je odatle učinila ona krasna legenda, koja je prešla i u ljetopise, kako je papa Kalikst III. svojim pismom naredio cijelom katoličkom svijetu mo­ litve da bi Bog oslobodio svijet od te kobne repatice i pogibeljna neprijatelja ispod Beograda. Pa opet druga legenda, da se je toga vremena i tom prigodom o podne i u večer stala zvoniti „ Z d r a v a Ma r i j a " . Ovim su produktima razdražene fantazije nasjeli i ljudi učeni i za astronomiju zaslužni, kao što su bili Orago i Flammarion. U stvari je bilo ovo. Kalikst Papa III. naredio je doduše da se moli sve kršćanstvo Bogu, ali ne za oslobogjenje strašnoga kometa, već za oslobogjenje od opasnoga Turčina i za pobjedu kršćanske vojske kod Beograda, koju je zbilja i postigla kršćanska vojska vogjena od Sibinjanina Janka i sv. Ivana Kapistranskoga. Pučko mišljenje da su kometi zlokobni vijesnici s jedne strane, s druge pak pogibelj turska i naredba papina da se moli združilo se je skupa, pa je nastala lijepo navezana pripovijetka: 0 Kalikstu III. molitvama, Halleyevu kometu i Turcima ispred Beograda. (Nastavit će se.) LISTAK. Dr. Jelenić: „Kršćanstvo je reb'gija Jekadence." Tojem otto jedne srpsko-hrvatske klike — i to one klike, koja si je uzurpirala svijetlo ime „Naprednjaka", te koja je i do sada presagjivala otrovne francuske, njemačke, češke i ruske biljke u lijepi vrt naroda, koji se zove „Antemurale christianitatis". I taj motto oni rabe i pod njim rade u čitavome svome djelovanju: u politici, u školi u uredima, u književnosti uopće — pa i u samome „Hrvatskome Gjaku", glasilu njihove napredne mladeži. I tomu su mottu oni skrupolozno vjerni, oni su mu vjerni u svakome broju „Н. Gj.“, a kupa vjernosti i došljednosti prelila se je u ovogodišnjemu 3. i 4. broju, gdje se megju ostalim nalaze hrvatskoj mladeži prikazane i kužne prnje iz „Antichrista", djela Frid. Vil. Nietzshea, sina protestantskoga pastora, a prikazo ih je niko drugi, nego F. T. Peroš iz Zagreba. A zašto je baš Peroš te njemačke prnje po „Н. Gj.“ razastro, da ih naša omla­ dina motri? Zaista, ne s toga, što on voli Nijemce ta pokretaši su magjarofili, Slavenofili a napose Srbofili. Drugi se dakle motiv ima tražiti, koji je na Peroša djelovo, da je tu uslugu hrvatskim sinovima učinio, a taj je, da im pokaže, da je bilo i da ima i takovih ljudi, koje protivni posprdno nazivaju ,,Ubermensch-ima,“ čiji filozofski „credo,, „stoji sa svim dogmama, koje pod firmom „apsolutnih istina" propovijeda crkva kršćanska, u takoj jasnoj oprečnosti"; koji su svojom „neumoljivom kritikom" dirnuli „u srce sve one, ko­ jima je ono, što je životu najštetnije istina, a što pot- pomaže volju za život — laž"; koji kao i pokretaši nijesu turali niti turaju „glavu u pijesak nebeskih stvari"; nijesu snatrili niti snatre o „svijetu s one strane dobra i zla, a koje je za pravo ,,ein himlisches Nichts."" A što će sve pokretaši s prikazom tih prnja postići? Puno i puno. Istina, oni dobro znaju, da neće od jedanput svu hrvatsku mladež zaraziti i okužiti Nietzscheizmom. Oni znadu da iole zdrav um neće moći poput Nietzschea zabaciti kršćansku nauku o milosrgju, 0 sažaljenju, o ljubavi svih bližnjih, o jednakosti pred Bogom svih ljudi, jer bi se tim ranio, jer bi učinio ono, Što mu se samoj naravi protivi; oni znaju, da će Nietzscheove nauke o Bogu kao „bogu bolesnih", kao ,,pauku“, kao „izrodu dekadence", nad kojim gospodare najbljegji izmegju blijedih „metafizici", udariti na silno negodo­ vanje, jer nas je Gospodin stvorio na svoju sliku te jer je uprav za to naše srce nemirno, dok ne počine u Njemu; oni znaju, da će Nietzscheovo bezbožno mni­ jenje o Isusu kao da bi on promijenio svoju nauku, da je dulje Živio — prouzrokovati na njih viku i mržnju, nu oni na sve to ne paze. Oni su zadovoljni 1 puno su i puno toga postigli ako za sada barem neke slabiće u vjeri od vjere odvrate, ako druge sa­ blazne, ako treće uvjere ili barem u sumnju dovedu, da je „kršćanstvo religija dekadence, da je ono suzilo ljudsku spoznaju, da se s modernim naukama ne slaže, da je intolerantno" i t. d. I tako pokretaši ne miruju, crv njihov ne umire, on jednako podgriza stupove Isusove zgrade u Hrvatskoj. A mi? — Ili drijemamo, �58 Вг. 3. Serafinski Perivoj. — 1910. ili spavamo, ili si sami strančarenjem grobove kopamo. Ljudi, zemlja pod hrvatskim katolištvom propada, opći se poplav primiče, ura je već dvanaesta, prenimo se! F. E. М.: Talijanski katolički gjaci prema sv. Franji. I u Italiji, toj prijašnjoj zemlji svetaca, lijepo napreduje sada — u vrijeme modnog i kao običajnog bezvjerja katolička misao. Osobito megju gjaštvom! Ovih je zadnjih godina baš i divno manifestirana! Svegjački kao i pokrajinski sastanci bili su česti. Prošla g. 1909. nije bila iznimkom, pače pokazala je jaču samosvijest gjaka; oni su listali povjest, u njoj našli pravog vjerskog i socijalnog reformatora i njega odlučili slijediti —* stupajuć u njegov red. 5. septembra držo se je prvi sastanak kat. umbrijskih gjaka i to baš u Asizu. To im se mjesto najzgodnije činilo: „Sveti je Franjo gorući svijećnjak vjerske i socijalne akcije" — tako pisaše sv. Ocu, a današnje vrijeme treba baš toga. Na ovom se nijemu možemo najbolje oduševiti. Imame primjer. Kad se je svršio kongres hodočastili s>' na grob sv Franjej gdje su mu u znak ljubavi i udivljenja po’ožili srebrno srce. 26. septembra imali su u Pesa' j i makijski gjaci svoj prvi kongres. Megju rezolucijama ima i ova: „Sastanak znajući, da je idea< Asiškog sjeromaha bio uvijek idealom kršćanstva i demokracije, i znajući takogjer, da će raširenje njegova trećeg reda moćno pomoći našu mladež u širenju tog ideala, pozivlje svu mladež naše udruge, da se zadoje mišlju sv. Franje, upiše u njegov treći red i kao taki, da rade u društvu". „L’ O r i e n t e S e r a f i c o " od 30. novembra do­ nosi, da se je držo sastanak mladeži i biskupije vicenske, koja želi riješiti uzvišeni program kršćanske demo­ kracije". Zato se silno oduševljavaju piše L’ Oriente — za našeg sv. oca, koji je u tom bio pravi apostol. Uzeli su ga za uzor i proglasili ga svojim posebnim zaštitnikom. Oni hoće, da treći red bude urediteljem savjesti kod mladeži a iza tog učinili su rezoluciju, da će promicati kod mladeži treći red sv. Franje. Lijep znak: Lav XIII. reče jednom*): „Ја sam uvjeren, da ćemo trećim redom i raširenjem franje­ vačkoga duha spasiti svijet. F. E. M.: Romanticizam ili modernizam? Polemika nje­ mačkih katoličkih literata. Otkako je ojačala samo­ svijest njemačkih katolika — tamo iza Kulturkampfa, nasto je veći interes za katolčiku beletristiku. Ona se činila tako jakim faktorom, da promiče kršćanske ideje i načela: Svijet je osjetniji na lijepo i zabavno, nego *) Vidi: Le Pape et le Tiers-Oidre. (Actes de sa Saintetć Leon XIII.). Str. 62. Allocution 8., 12. ožujka 1886. Par P. Pascal. Roubaix 1894. na dobro i ozbiljno. Za to 'dobro više djeluje po.-redno. Pomoću ugodnoga... I katolička je beletristika lijepo evala No imala je nesreću u svom razvoju : oslabiše je oprečne struje. S početka nije se dublje zalazilo u stvar i nije bilo tako uočitih disenzija. Jfdan je u opi­ sivanju volio realizam ili verizam, dok drugi romanticizam. Stvarala su se razna djela i tek možda u kritici da bi se nabacilo: bolji je ovaj smjer od onoga. No od 1898., kad Veremundus izdade svoju bro­ šuru: „Steht .die katolisehe Belletristik auf der Hčhe der Zeit“ i zatim 1899.: „Die Iiterarischen Aufgaben der deutschen Katoliken" pogje stvar na gore. Osnovaše se razne struje sa formalnim programom i pot­ punim uvjerenjem o ekskluzivnoj valjanosti njihovoj. Jedna je, ako možemo reći modernistička, kojoj na čelu stoji Veremundus Karl Muth, čovjek jake individu alnosti, koja je moćna pridobivati, a druga je konzer vathna s vogjom R. v. Kralik. Obe imadu svoja gla­ sila. Prve je „Hocnland", a druge „Gral", koji je ujedno službeni organ „Gralbunda", komu pripadaju veoma uvaženi književnici: Franz Eichert, Edvard Hlatky, Karl Domanig, Kralik i dr. Megju njima je vječna po­ lemika. Ti pojavi bili bi po našem mnijenju psihologičko nepojmljivi, ako bi se radilo samo o vanjskoj formi: treba li slijediti u umjetnosti realizam ili romanticizam, idealizam. Može biti dobar katolik i onaj, koji nosi odijelo najmodernijeg kroja. Iz te usporedbe lako se shvaća opravdanost gornje tvrdnje: I zbilja! G. Muth ne govori, da katolička umjetnost mora biti u tom smislu moderna, što joj se je slobodno okoristiti svim modernim iznašašćima, da čim ljepše istakne u njoj katolička načela, nego naprotiv, da se u umjet­ nost ne smiju uplićati konfesije ili dapače sve uopće vjersko. (Uzor takve umjetnosti smatra se roman J e s s e u. Ma r i a , od Enrike von Handel-Mazzeti, koji nema ni antikatoličke ni antiprotestantske tedence, premda obragjuje sujet iz reformacijone dobe.) Da smo pogodili njegovu miso, dokazuje nam najno­ vija njegova brošura: „Die Wiedergeburt der Dichtung aus dem religiOsen Erlebnis. Gt danken zur Psychologie des katholischen Literaturschaffens" (1909). Tu on zastupa mnijenje, da treba lučiti život i religiju, Crkvu i kulturu: umjetnost je stečevina narodna ili bolje sviju ljudi. Dakle? On ima na dlanu svoj za­ ključak, koji megjutim uključuje jednu veliku nelogič­ nost. Muth je katolik uvjereni, ističe da taki moraju biti svi, da moraju čuvati svoju vjeru, svoj moral, a amo nije ništa, da katolička umjetnost imitira modernu, koja traži ljepotu u moralnoj bijedi perverznih ljudi. Uz to zahtijeva jednu nemogućnost: Nemogućnost je, kad hoće, da umjetnik bude ravnodušan ili dapače protivan onomu, što najviše obuzima njega samoga, njega čitavoga, bistvo njegovo. �Listak. Kralik lijepo pobija njegove nazore („Die Katolische Literatur bevvegung der Gegemwart“ 1909.) Umjet­ nost je osjetno prikazivanje vječnoga i uvijek i posvuda znamenitoga, jer je i to uvijek lijepo. To pako vječno jest religija. Zato je i religiozna umjetnost zahtjev es­ tetike, makar u tom smislu, da je protureligiozna umjet­ nost i areligiozna umjetnost nepotpuna i neklasična. Dopustili se to — logično se mora dopustiti, da lite­ ratura bude katolička — konfesionalna, jer je katolici­ zam najveći pojav religioznosti. Uz to je najveći ideal čovječanstva — po svojoj unutarnjoj vrijednosti i či­ stoći ! Dubljih i čišćih i savršenijih ideja nije iznijela nijedna druga konfesija, ne će ni iznijeti: jedini kato­ licizam ima na sebi Božanski harakter. Da umjetnost mora biti narodna, ko što naglasuje Muth, naravno, odobravaju i Gralovci, ali iz tog izvode jedan dokaz za se. Umjetnost mora biti narodna, da, no pošto je narod religiozan, mora biti i religiozna, u onom smislu, u kojem je narod religiozan. Kod nas je katolički, zato i umjetnost mora biti katolička. Ovi reci pokazuju, da je mišljenje neoromantičara, Gralovaca mnogo opravdanije. Jeli i njihov generalni smjer ? Naravno ! Ali ipak oni prave jedan ekstrem. Pivo tvrde, da sva umjetnost mora biti religiozna, a drugo jako se zagrijavaju za staru romantiku, koja nije jedino valjani literarni smjer. Religija je moćni faktor ljudske kulture, ali nije jedini. Ona ima u sebi mnogo ljepota, ali ih ima i u drugim stvarima. Dakle? Tako je i s romanticizmom. On mučno da se uz­ drži. Realizam krči sebi put. I jer u umjetnosti snažno okuplja sve sile življenja, ima za se budućnost. Dr. Jelenić: Borba o etimologiji Mmise“ Profesor Ivan Holub (Weidenau, Šleska), izdo je u listu „Korespodenz-Blatt fur den Klerus Osterreichs" raspravu, u kojoj dokazuje, da je riječ ,,misa“ nastala od grčke riječi jua-rf^ov ili циатгјркх = otajstvo ili otajstva i ,,sacer“ ili ,,sacra“ = svet ili sveta. Po Holubovu je mnijenju to bilo tako, da se je iz p u c n ja uzelo |лиа, a iz „sacra" ,,sa“, što sastavljeno zvoni ,,myssa“ = mysteria sacra. Svoje mnijenje Holub obrazlaže ovako: Gjakon iz sv. straha niti je htio niti smio pred katehumenima izreći pravo ime presv. žrtve, koje je iz početka bilo ,,misterium sacrum.'* Po tom je i ime presv. žrtve pripadalo k „arcanum disciplinae.** Slovo „у“ ne pravi nikakove poteškoće, ono se je moglo lasno pretvoriti u ,,i“. Zatim slične kratice u ono vrijeme nijesu bile neobične, jer je tako sastavljeno i Mamenerthum = Mani matrem Nerthum i mnoge druge. Napokon slično su i Židovi iz strahopočitanja Boga nazivali „Adonai'* mjesto ,,Jahve“ Prema tome bi gjakonove riječi „I t e mi s s a est.!*‘, koje je govorio katehumenima iza didaktičnoga dijela mise, 59 značile : ,,lte, misterium sacrum est“ = ,,Idite, počima sv. otajstvo**; a izraz bi ,.missa sacra** bio pleonazam. Holubovu je raspravu ugledni magjarski list ,,Egyhazi Kbzl6ny'* prikazo svojoj publici i pozvo ju, da se o toj Holubovbj hipotezi malo zamisli. Od toga vremena evo već 3 mjeseca, da magjarski učenjaci o tome u „Е. K.“ razglabaju. Szirtes pobija Holuba i dokazuje, da je riječ ,,missa“ židovskoga porijekla — da dolazi od ,,mincha“ = jestvena žrtva, kojom se riječju u Malahije, proroka u I. poglavlju okršćava žrtve N. zavjeta: „I na s v a k o m e mj e s t u p o s v e ć u j e se i p r i k a ­ z u j e se i m e n u m o m e p r i k a z a n j e č i s t o mincha.** Mal. I. Tu su židovsku riječ Latini prekro­ jili po svome kalupu, a iz toga je prekrajanja nastala riječ misa. Drugi opet učenjaci, megju kojima se nalazi i sveučilišni profesor dr. Zubriczky, brane najopćenitije mnijenje o etimologiji mise, polag koga bi riječ misa imala doći od latinske riječi „mittere** = „poslati**. Polag ovoga bi mnijenja gjakonove riječi: „Ite, m i s s a e s t,“ što ih je iza didaktičnoga dijela mise katehumenima go­ vorio, značile: „Idite, otpušćanje je“ ili vrijeme je da se otpustite, jer je vaš dio presv. žrtve gotov. Latin­ ska riječ „missa" ili je u smislu ,,missio“, kao i „egressa" u smislu „egressus** što dolazi u sredovječnim spo­ menicima ili particip, kome se mora dodati „oratio** ili „oblatio** ili ,,hostia“. Uistinu Holubova je hipoteza majstorski izvedena, nu ona sve da privuče sebi i pristaše hipoteze, koju slijedi Szirtes, neće moći u kut potisnuti hipoteze, koju s većim dijelom bogoslova drži i brani dr. Zubriczky. VJESNIK. Proglašenje ustava u Sarajevu. Dne 20. II. obav­ ljeno je u prostranoj dvorani zemaljske vlade progla­ šenje toliko iščekivanoga ustava za Bosnu i Hercegovinu. Proglašenju je, što ga je obavio sam poglavica zemlje preuz. gosp. Marijan Varešanin od Vareša, prisustvo­ valo činovništvo, zastupstvo raznih konfesija i korpoporacija te mnogi novinari i mnogobrojni narod. Pro­ glašenje je završeno s poklikom Nj. Veličanstvu „živio!**, s pucnjavom topova i salve-a. Kakovu sve sreću pro­ glašeni ustav katoličkoj Crkvi u Bosni i Hercegovini nosi, ne ćemo da proričemo o tome će skora bu­ dućnost pokazati. Jedno je samo jasno, da je na žalost nas katolike ustav našo najnepripravnije od svih kon­ fesija. Bog dao te ujedinjeniji pristupali izbornim ža­ rama i na buduće zasijedanje, nego li smo pristupili na proglašenje ustava! Javna rasprava. Na 7. su ožujka bogoslovi nad­ biskupskoga sjemeništa u Sarajevu po svome običaju držali u čast angjeoskoga doktora sv. Tome Akvinskoga javnu raspravu. Rasprava je bila iz specijalne �60 Br. 3. Serafinski Perivoj. — 1910. dogmatike i ontologije. Kao uvod raspravi služio je krasni „Panegirik sv. Tomi“, što ga je sastavio i Čito vel. g. Antun Bakula, a zatim je slijedilo 7 teza iz dogmatike, od kojih su za tu zgodu odabrane: 3. „Deus absolute immutabilis est tum in perfectione entitatis tum in decretis voluntatis suae" i 1. „Revelatione divina docemur, Deum, rerum omnium principium et finem, naturali humanae rationis lumine e re­ bus creatis certo cognosci posse." Katoličku je nauku branio č. g Prgomet, a napadali su čč. gg. Ribičić i Majurić. Iz ontologije je ortodoksiju branio u 4. i 3. od 8 teza č. g. Halili, a napadali su ga č. g. Divić i Benković. Branjene su i napadane teze: 4. „Interna re­ rum possibilitas non pendet a divina potentia neque a libera Dei voluntate" i 3. „Conceptus entis praedicatur de immediatis suis interioribus analogice." Rasprave je završio č. g. Grgeč s raspravom: „Što valja znati o Vul­ gati?" S uspjehom su prisutni otišli vrlo zadovoljni, jer u tako teškim predmetima nitko nije ni jčekivo okretnost 30-godišnjega Duns Škota iH Tome. Po na­ šemu skromnome mnijenju za takove zgode ne bi išlo uzimati toliki materijal, jer 15 teza, ako se hoće sve­ strano obraditi, dostatna su materija 2 i 15 javnih rasprava. Generalov komisar za fie.cegovinu. Kako iz Rima u Mostar javljaju generalovim je kom; aroi hercegovačku franjevačku redodržavu post p 0 . Bo facij Vidović. Vidović je dobro poznat, ko iovjek poletan, razborit i agilan. Rodom je iz Dobroga, župe Vidoške. Bio je kapelanom, redodržavnikov>n. .tajnikom, župni­ kom i lekturom bogoslovije te gvardijanom punih 6 godina, a sada je opet Župnik. Godina je četerdesetih. Na peru je poznat osobito iz disertacije „Uzroci i po­ sljedice vjerskoga indiferentizma", koju je lani u „Seraf. Perivoju" otisko. I druge je mnoge članke piso po raznim novinama, pod koje se iz skromnosti nije po tpisivo. P.o. Vidoviću na velikome povjerenju čestitamo! Sarajevski se ,,IstoĆnik“ zabrinuo, što ,,u Trakiji i Makedoniji megju mnogobrojnim tamošnjim bu­ garskim naseljenicima vrlo živo rade na uniji latinski misijonari", koji najviše uspjevaju ,,u eparhijam; iraklijskoj i jedrenopoljskoj". Uspjehu uzrok nalazi u tome, što se iz ovih mjesta unijati lako mogu koristiti zašti­ tom papskoga legata u Carigradu"; što misijonari blagodare „krajnjoj prostoti Bugara" i što Bugari „ne umiju da razlikuju pravoslavnog sveštenika od rimokatoličkih redovnika, Lazarista..." Bog dao te u ovoj brizi „Is­ točnik" došo do uvjerenja, g nam je svima skupa po­ raditi, da bude samo jedan pastir i jedno stado! filozofična. Čitavo je vodstvo ovih sjemeništa sve do sada bilo u rukama biskupa. U mnogim je sjemeni­ štima u dolnjoj Italiji podučavanje palo na najniže grane. S toga je Pijo X. izdo ustanovu, kojom je ta sjemeništa reformiro. Pošto su gimnazijalna sjemeništa pohagjali i eksternisti, razvila se je, kako „К. Kirchenzeitung" od 3. ožujka javlja, u talijanskome saboru 0 tim sjemeništima čitava debata, koja je išla za tim da se vlada umiješa u vodstvo sjemeništa. Protiv sjemeništa je govorio izopćeni svećenik Romolo Murri, vogja slo­ bodnih zidara Fera, te Calda, vogja socijaldemokrata, a branio ih je Meda. Na 17. veljače zaključeno je, da država providi kvalificirane profesore za eksterniste tih sje­ meništa i da vodi nazor obzirom na zdravlje. 0 redu­ ciranju sjemeništa još nije ništa zaključeno. Promeijaliziranje pučkih škola. Pučke su škole u Italiji do sada bile u rukama općina. Sada je država odredila, da se te pučke škole stave pod nadzor i vodstvo talijanskih pokrajinskih vlasti. To je prvi ko­ rak, da te škole dogju u vladine ruke, a kada dogju onda je kaioličkome harakteru u njima odzvonilo, џ slobodnozidarskome, socijaldemokratskome, i drugih iste bagre zazvonilo. Papa blagoslovio poljodjelske banke. Skoro su talijanske katoličke poljodjelske banke učinile megju sobom savez. Papa je novome savezu pošlo svoj blagoslov S protestantizma na ateizam. Njemački iu pro­ testanti sa svojom neprestanom težnjom za emancipa­ cijom od vjerskih spona, došli do ateizma. To nam najbolje dokazuje znanstvena statistika grada Berlina, što je skoro izašla. Polag ove se statistike god. 1904. u Berlinu od 47.200 djece 5800 nije nikako krstilo; od 20.730 brakova nije se 7.388 pred pastorom sklo­ pilo; od 32.000 umrlih 17.000 nije se po crkvenom obredu pokopalo. Drewsovo predavanje 0 Isusovome bivovanju. Kako „ K b l n i s c h e V o l k s z e i t u n g " u svome broju od 17. veljače donosi skoro je prof. Drews kao član monističnoga saveza u Berlinu držo senzacionalno predavanje 0 Isusovome bivovanju. Drevvvs, čije su ideje iz njegova djela „Die Christusmyte“ poznate, niječe, da je Isus Hrist ikad opstajo. Hristov je kult polag Drevvsa u Palestini bio i prije kršćanske ere a potječe iz štovanja Jozue, koji je Židove uveo u obećanu zemlju. Prvi je bio Pavo, apostol, koji je ži­ dovskoga i poganskoga Spasitelja personificiro. Ovo je svakako jedno od najsenzacionalnijih, ali i najglupijih Promjena. Ove će godine franjevačka promjena predavanja; jer ne samo crkvena, nego i svjetska za bosansku redodržavu biti 16. travnja. povjest Isusov opstanak tako jasno dokazuju, da se Borba proti katoličkim sjemeništima U Italiji su to u današnje doba osim Drewsa ni najveći crkveni katolička sjemeništa ili gimnazijalna ili bogoslovna i neprijatelji ne usugjuju zanijekati. �Listak. Borba za crkvu u Rusiji. U Rusiji se od dulje vremena vodi u Opolju borba izmegju raskolnika i katolika radi jedne crkve. Ta je crkva iz početka bila katolička. Sedamdesetih godina katolici budu silom prevedeni na rusku državnu vjeru S toga katoličko svećenstvo god. 1877. crkvu zatvori. Meg'utim god. 1890. budu katolici prisiljeni i crkvu raskolnicima pre­ dati. Za rusko-japanskoga rata bude 30. travnja go­ dine 1905. proglašen zakon, kojim se je zajamčila slo­ boda vjere i savjesti. Tu su prigodu prisiljeni raskol­ nici izrabili, te su se odmah povratili na katoličku vjeru. Istom su prigodom oni iskali od cara otetu crkvu, nu car je stvar pređo dumi. Pošto je duma sa stvarju otezala, to je predstojnik Opolja, dne 4. pro­ sinca 1907., tu crkvu pređo katolicima. To je dalo povoda nekim delegatima, da su še 9. veljače u dumi na opoljskoga predstojnika oborili, nu uzalud mi­ nistar je predsjednik interpelacije zabacio. Kardinal Mercier i belgijski filozofi. Profesori belgijskih sveučilišta svake desete godine običavaju davati nagradu onome piscu, koji napiše najbolje filozofično djelo. Ove je godine nagrada zapala kar­ dinala Merciera, koji je svoje djelo napiso na temelju nove sholastike. Mercierovo je uagragjenje tim zna­ čajnije, što je jednoglasno zaključeno, prem je megju onim, koji su mu nagradu odobravali bilo takovin fi­ lozofa, koji su protukršćanskih načela. Merciero’. o je djelo već prevedeno na engleski, francuski, njemački, ruski, talijanski, španjolski i portugalski jezik. A kada će se prevesti na hrvatski? Isusov kip u megjunaroduoj hašku] palači mira. Izabrani sud za uspostavljenje mira izmegju Čile i Ar­ gentine u Americi svoj je cilj postigo — on je te dvije države pomirio. Na uspomenu toga izmirenja udlačile su te dvije države staviti na 4200 ni. visokome brdu — AndeS ogromni Isusov kip. Megjutim argentinsko društvo „Ргорасе1* zamoli ministarstvo, da se taj kip stavi u dvoranu megjunarodne haške palače mira. Ministarstvo |e na to pristalo i votiralo u tu svrhu 30.000 franaka. Novi apostolski vikarijat u Egiptu. U Egiptu je do sada bio za katolike latinskoga obreda samo jedan apostolski vikarijat, kome je na čelu bio aleksandrijski biskup. Sada je Pijo X. podigo još jedan vikarijat sa sjedištem u Kairu. Novi vikarijat dobio je ime od nil­ ske Delte. Prvi će mu vikar biti mons. Duret, pitomac misionarskoga lionskoga sjemeništa, koji je već otišo iz Egipta u domovinu, da primi biskupski red, a odavle će se o Uskrsu vratiti svome stadu. Kardinal Lu<?on osugjen na 500 franaka globe. Kardinal Lugon,.remski nadbiskup osugjen je na 500 fra­ naka globe, što je s ostalim biskupima izdo 14. rujna 61 p. g. poslanicu protiv francuskih neutralnih škola. Nu i to će koristiti katoličkoj crkvi u Francuskoj. Davno je Tertulijan progoniteljima Crkve doviknuo, da je krv mučenika sjeme kršćana. Ferrerove škole u Španjolskoj. U Španjolskoj ima škola, koje se zovu „slobodne škole". U ovima se je školama za Ferrera predavalo po njegovom sustavu. Prigodom pobuna radi Ferrerova pogubljenja, te su škole bile pozatvarane, a španjolski su biskupi kašnje dali na Moreta, ministra predsjednika molbu, da se te škole više ne otvaraju, nu ali badava. Liberalni mi­ nistar predsjednik Moret Ferrerove je škole opet otvoro. KNJIŽEVNA SMOTRA. Dr. B lažević: Dr. Rudolf Vimer: Muka Isusova. Zagreb, Tisak Antuna Scholza, 1910. 16.° str. 266. Cijena K 1. Hrvatska je literatura za jedno djelo bogatija ; za djelo, koje je prvo ove struke a ujedno i sa svake strane uspjelo. Pisac nam je iz drugih svojih djela poznat, te se nijesmo drugome ni nadali, nego da će nam takovo djelo dati, koje će nas zanimati, kao što je to pisac ovdje i postigo. Djelo se dijeli u tri glavna odsjeka. U svakom pojedinom nalazi se više poglavlja, u kojima nam pisac onako živahno predstavlja pregorku Spasiteljevu muku. Prvi odsjek na maslinskoj gori, —str. 5 .-4 6 . opisuje Spasiteljeve muke u vrtu, Judino iz­ dajstvo i napokon uzroke zašto su Židovi ulovili Isusa. Drugi odsjek str. 46.- 173. — vodi nas u Jeruzalem i ondje motrimo šta sve neprijatelji proti Isusu rade, kako na Njeg lažu, samo da ga smaknu, što su i posti­ gli. Treći napokon — dio str. 173. —266. — stavlja nam pred oči zadnje i najgore poruge našega Spasitelja na Kalvariji. Pisac nam čitavu muku tako predstavlja, kao da ju očima gledamo. On nas zna svojim stilom zanijeti, dapače do suza ganuti — n. pr. poglavlje „bičevanje", str. 132. Čovjek se čitajući to djelo ne može nekom posebnom čuvstvu oteti. Pisac je vješt! On umeće povjesničke, pravničke, asketične primjetbe i time čitavom djelu neki posebni harakter daje. Pa ovo je uprav ono, što djelo tako začinja, da ga jedva iz ruke pustiš. U kratko djelo je sa svake strane uspjelo, a cijena mu je posve malena. A kako je poznato, da naš narod uz korizmeno vrijeme osobito rado Isusovu muku — plač čita, ’) dobro bi bilo, da mu se i ova knjižica preporuči, jer će u njoj mnogo pouke naći. Pa i samim propovje­ dnicima djelo će biti od velike koristi. Zato smo piscu zahvalni, da nas je ovakovim djelom obdario, a mi ga svima štovanim čitateljima našeg „Perivoja", naj­ toplije preporučujemo. l) Mogli bi i naši samostani gdje se i onako uz korizmu Isusova muka na latinskom jeziku Čita, ovo djelo nabaviti. �62 Br. 3. - Serafinski Perivoj. — 1010. Na str. 16. čini mi se, da je pogrješno, kad se glagol zadovoljiti meće s akuzativom u onome smislu, u kome je ondje stavljen, n. pr. „da zadovolji pravdu Božiju, Boga.“ Zatim na str. 17. ima tiskarska po­ grješka, kad se veli, da je „Mojsija razbio zlatno tele pločama" te bi moralo glasiti razbi tele s pločama ili razbi tele i ploče. Ali ovo su malenkosti. Dobro bi bilo, da nam je pisac na kraju pridodo i slavno Isusovo uskrsnuće, ako i jest izvan sfere, za koje smo sjegurni, da bi ga bio onako živahno kao i sve drugo opiso, nu on se je valjda htio držati strogo granica. Djelo ponovno preporučujem ! J. Markušić: Josip Milaković: „Iz slavenskih lugova'*. Naš dobri pjesnik, Josip Milaković zadužio nas je dosada već ne samo lijepim izvornim pjesmama, nego i pre­ vedenim sa slavenskih jezika. Kad imamo pjesnika nadarena, koji nam čestoput pruži na dar uspjelih proizvoda svoje mašte, to je pjesniku čast, a narodu uživanje; a kad imamo pjesnika, koji je neumoran u prevagjanju izabranih stva^ iz stranih literatura, to je prevodiocu žrtva, a narodu zadužbina. U današnja vremena, gdje se od moderna čo .jeka iziskuje toliki opseg općenite naobrazbe, da se to jedva sustigne u 12— 16 godina naporna učenja, teškom će mukom tkogod postići i poznavanje modernih stranih jezika; što bi mu bilo sasvim potrebno, ako se kani dati na rad veće književne važnosti. Stanje naših knji­ ževnika, a osobito pjesnika, na neki je način u tome oteščan, što imademo nedovoljan broj prevoda čestite strane literature; pa tako : dok bi koji Talijan, Francuz, Englez ili Nijemac još za vrijeme svojih nauka kao usput pročito silu najvrsnijih djela stranih literatura bez napora u svom materinskom jeziku, dotle Hrvat ne bi mogo mnogo šta važna iz strane knjige pročitati, nego je prisiljen još mnogo godina učiti tugje jezike, pak onda istom čitati - i kašnje još samostalno raditi. Prema tome, nama je veoma potrebno prevagjanje vrsnih djela iz stranih književnosti, čega dosada malo imademo. Ali to prevagjanje mora biti s prodiranjem, pošto mi nemamo velikog broja vrsnih prevodioca, pak barem ono, što prevede, nek je najvrsnije. Milaković u tome smislu pravi zadužbinu za pjesnički svijet nas Hrvata, što nam marno prevagja lijepe komade iz strane knjige, osobito iz češke; kao što to dokazuje i ova najmanja zbirka prevedenih pjesama pod naslovom: „Iz slavenskih lugova", koja će za pjesnika sačuvati lijepu uspomenu. U ovoj se zbirci najvećim dijelom nalaze pjesme od čeških pjesnika: Vrhlicky-a, Jana Nerude, Heyduka, Čecha i mnogih drugih; za tim imade nekoliko pjesama iz lužičke, poljske, ruske i slovenske književnosti. Za prevode same možemo reći, da su dobri, premda imade stihova, koji hramlju n. p r.: u „Elegiji" od Vajansky-a ne valja stih: „А za tih kut kolibice" (osmerac); niti valja stih: u „Ciganovim guslama" od Vrchlicky-a: „Ne boj se, što g6 si tako". Bit će još nekoliko slično gragjenih stihova, što se mož donekle ispričati tim, da je pjesniku bio time oteščan poso, jer je prevodio u izvornom metru. Isto je tako reći, da Scholzova tiskara nije po­ kazala ni velike volje ni majstorluka, a ni vrsnoće svojih slova, kad je ovu knjigu lijepe pjesničke vrijed­ nosti opremala. Knjiga se preporučuje sama. Dr. fra Eterović: Škola bez Boga ili škola s Bo­ gom? P o u č n a s t r a n i c a n e d a l e k e p r o š l o s t i . P r e t i s k a n o iz »Hrv. S t r a ž e « . S e n j 1909. Pisac nam u ovome djelu u 24 strane krasnim stilom prema sjegurnim vrelima riše borbu i pobjedu belgijskih katolika (g. 1879. do 1884.) za vjerski značaj škola. Pisca su na ovaj oris potakli i u našoj domovini učinjeni po­ kusi, da se škole sasvim riješe religije i religioznoga upliva. Prcporučamo! v 0. Radoslav Glavaš: Život Isusa Krsta. Mo­ s t a r , 1908. Ovo krasno djelo obljubljenoga i čuve­ noga pisca o. Glavaša za sada samo oglašujemo i od sr>:a ga preporučujemo, a kašnje će se ,,S. Perivoj" na nj pobliže osvrnuti. 0. Urban Talija: Socijalna demokracija prama socijalnom pitanju. S a r a j e v o , 1909. Ovo djelce sa­ držaje niz članak, što ih je pisac god. 1909. u „Hrv. Dnevniku" objelodanio. Preporučamo! Dopisnica uredništva. H r v a t s k o g o n d ž e . Vi ste mladi vrtlar, kome štogod posadi, s južnom bujnošću raste. Nu mnogo je toga što treba okresati, popuniti i dotjerati. Vremenom će te i sam upoznati, a sada Vas samo na neke mahne upozorujem : Obilujete tako­ zvanim „trpancima", koji su bez smisla i jedino radi metra stavljeni. Humanisti su se za klasicizmom toliko zanijeli, da su nebo nazivali Olimpom, a BI. Dj Mariju lauretanskom Božicom. U Vas na to malo podsjeća ona u: ,,N a o p r o š t a j u " : ,,N a s k o r o ću k l i k n u t : S B o g o m o v o m s v e t o m P a n t e o n u . . . " i ona u „ P r v o m s v i b n j u " : „ D r a ž e n e g V e n e r i n o s ­ m j e h z o r i n e ž a r e s e g r u d i . . . " U ostalom držite se one zlatne: Odležana jabuka bolje miri. Pozdravljam Vas kao primca 5 talenata, kome se krasna budućnost smije. Z dravo! R. 0 . S t e e 11 o n, P a (A m e r i k a). Željno smo sve ure­ dili. Hrvatski Vam pozdrav! „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Šarajevi i. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Tiskara i litografija l*H VO G LERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (K om anditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih ’Hfcanka, - ■ kao: matica kršt. .п, matica kru. ° matica vjenčanih, matica umrli’*, protokola, crkvenih ^na i exhibita, krstnih, vje čanih i smrtnih listova i u pojedinim arcima ili j solidnom uvezu, u vlasci knjigovežnici. Službenih V ven?** 11 c Posluga bk za. Mi ujred m^ i a m a . Cijene umjerene. шп i\m\, kao V, papira i svi,, pisaćih vdtrebsf<oa. Tiskanice potrebne u posln novoga ženitbenog dekreta ,„Ne temere“ mogu se dobiti u tiskari \ VOGLER i DRUGOVI u SARAJEVU. �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) ćemaluša ulica m . i iHercegovini Najstarija knjigotiska Preporučuje molitvenika, p poslova, što ukusnom djela, brošura, kao i svih zasjecaju sa ije cijene. Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske naručbe obavljaju se brzo i točno. Slagaći stroj „TIPOGRAF". ХЈ Brzojavi: Vogler, Sarajevo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b9a72310ca46fbe650ce0f888fa0e35f.pdf f3834aab559d6463513fb7683097fd22 PDF Text Text Perivoj serafinski LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 4. SARAJEVO, 16. TRAVNJA 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) OKRUŽNICA : 1. Redodržavništvo Franjevaca Bosne Srebrene . . 63 B) OLANCl I PJESME* 2. Juraj Božitković: Crte iz povjesti francuske filozofije*...................................................................64 3. Anka Topićeva: Kip pjesme . . И ................ 68 4. Fra J. B ić: Sv. Franjo Asiški i protestanti . 68 5. в. Markušić: Himna visočkih gjaka ■ • • . . 70 Talija: Nešto 0 repaticama ili kometima . LISTAK ' VJESNIK. E) KNJIŽEVNA SMOTRA. № i u i Sarajevu. Pri fuv« r treko K 350.000. anidćuje ili sa bez ikakvih poreza i odbical Kupuje i prodaje sve vrste pi ; ’ vrste domaćeg i stranog kovanog I papin og nov. ' po najpovoljnijim cijenama, isto 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja Л г -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO -- G R A G J E V N O D IO N IČ K O D R U Š T V O U S A R A JE V U DIONIČKA GLAVNICA K 500.000' MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 Direktor: gragjevni savjetnik Josip pl. Vancaš. Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu TVORNICE ETERNITA najboljeg materijala za pokrivanje krovova. -»■ ■ r ) u Spijltu, Trstu i Celovcu. �Tiskanice potrebne u posln novoga ženitbenog dekreta „Ne temere“ mogu se dobiti u tiskari VOGLER i DRUGOVI u SARAJEVU. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 4. SARAJEVO, 16. TRAVNJA 1910. GOD. XXIV. Redodržavništvo Franjevaca Bosne Srebrene. S v i m pp. oo. g v a r d i j a n i m a i ž u p n i c i ma p o z d r a v i s e r a f i n s k i b l a g o s l o v . Cilj je utje­ lovljenja našega Gospodina Isusa Hrista bio melioracija stanja na sliku Božju stvorena čovjeka. I dok je u jednoj osobi i Bog i čovjek Isus Hrist stanje duše poboljšo, stavivši ju u stanje milosti, koja čovjeku po sv. sakramentima kao po kakovim kanalima silazi, nije se ni njegova tijela zaboravio, reformiravši svojom Božanskom naukom njegovo socijalno stanje. Po pri­ mjeru Isusa Hrista, koji je ne samo učio nego i činio radili su kroz sve vjekove sveti muževi katoličke Crkve i na polju duševnoga spasenja i preporodu njihovoga socijalnoga stanja. Ovim velikanima, pre­ draga braćo, i crkvena i svjetska povjest pribraja i Utemeljitelja našega sv. reda sv. Franju Asiškoga. Sv. Franjo živa je slika našega Gospodina Isusa Hrista; on je prava personifikacija evangjeoske nauke, primjer života i nesebičnosti; on je sav jedno veliko srce prema bijednicima; on je uzor i poticalo svima onima, koji, dok na temelju sv. Evangjelja sebe po­ svećuju, drugima pomažu koji ne samo sebi živu nego i drugima koriste. Povjest ne poznaje muža, koji je iza Isusa Hrista više za bijedne osjećo, njih sažaljivo, usrećiti ih nastojo od Asiškoga Sjeromaha - sv. Franje Asiškoga, koji se megju bezbroj crkvenih velikana i svetaca odlikuje kano sunce na svodu neba megju zvijezdama. Najveći sociolog, što ga je ljudstvo ikada imalo bez sumnje je — sv. Franjo Asiški. To i jest uzrok, da su njegovi sinovi — Franjevci kao pojedinci vazda za najsvetiju dužnost imali blagohotno i nese­ bično raditi ko li za Boga to li za ljudstvo. Po pri­ mjeru Isusa Hrista i svoga sv. Utemeljitelja oni su vazda držali, da onaj, koji kaže, da Boga ljubi, a bliž­ njega zlo gleda, da taj laže, da sebe vara, da nije pravi Sljedbenik Isusa Hrista, nego je hipokrita; jer nije moguće, da tko ljubi Boga, koga ne vidi, a mrzi svoga brata, koga vidi. Glavna je dakle crta i značajka Franjevaca, iza djelovanja za spas svoje duše i duša bližnjih, socijalna stvar: promicati dobro naroda, liječiti njegove bijede, nejednakost stališa i pretjeranost nekolicine izglagjivati i tako opće dobro ljudstva promicati. Pogledajmo samo sv. Bernardina Feltrijskoga! Prem je visoka, plemenita I bogata roda, ipak ostavlja svijet i postaje Franjevcem, da mogne u franjevačkome redu u smislu sv. Evan­ gjelja što bolje raditi za spas svoje duše i korist bliž­ njega. I dok se s jedne strane odlikuje u ljubavi prama Bogu, s druge radi za bližnjega: osniva zavode za bole­ snike T nevoljnike; viče proti tlačenju, izrabljivanju i gulenju naroda te kao ustuk tome, osniva pripomoćne zadruge „montes pietatis“. I mi, da ne budemo izdajice sv. tradicija franje­ vačkoga reda uopće, a u Bosni i Hercegovini napose, posvetimo se i poboljšanju socijalnih prilika našega naroda! Naši su se pregji u Bosni i Hercegovini poput Makabejaca borili za opstanak naše vjere, naših oltara i mukotrpnoga katoličkoga elementa. Danas su se nešto okolnosti promjenile. Danas se više ne moramo boriti s puškom i handžarom, ali se ipak moramo boriti ne samo, da očuvamo narod od propasti nego i da po­ boljšamo njegovu eksistenciju. Naš narod pod novom erom mora, da s raznim ljudima opći i da se vješto u novim prilikama snagje; nu svega toga on sam ne zna i zato iz dana u dan sjeromaši i postaje nezadovoljniji. S toga je nas Franjevaca u Bosni, kao sinova najve­ ćega sociologa na svijetu, glavna zadaća narodu ne samo u crkvi s oltara u formi katehetskih razlaganja evangjeosku nauku tumačiti, nego ga i izvan crkve i sakristije — kao što želi veliki Lav XIII. — upućivati u socijalne prilike. To će biti vrlo lako, ako braća Franjevci stanu svuda po župama osnivati pripomoćne zadruge. Hvala Bogu i do sada ih imamo lijep broj: Orašje, Petrićevac, Žeravac, Plehan, Gučagora, Potočani, Ovčarevo, Lijevno, Busovača, Fojnica, Sutjeska, Zovik, Ulice, Breške, Kot. Varoš itd. Zadruge su kao stvorene zato, da se sjeromahu pomogne u potrebama te ne padne u ruke lihvara; da se čim prije oslobodi kmetstva i dogje do boljih dana. Ali nije u tome sva korist pripomoćnih zadruga. Njima se još priučaje narod štednji; prosvjetljuje se i uči, da svojom glavom misli; upozoruje se na dobra, a odvraća od zla; upućuje se na zanimanje za opće dobro, na spretniji i �64 Br. 4. Serafinski Perivoj. okretniji život; bude se u njemu duševne sposobnosti i ulijeva ponos, skida se s njegova lica onaj ropski pogled i stavlja u red i dobrih katolika i uglednih članova ljudskoga društva uopće, a hrvatskoga naroda napose. Radi svega toga Želimo i naregjujemo, da se po svoj Bosni Srebrenoj braća dadnu na poso: da po svim župama osnuju pripomoćne zadruge, odlične i sjeromašne u njih pozovu, konstituiraju odbore ,,ad hoc“ i t. d. U svim težim i nejasnim stvarima, neka se obrate na nas, a mi ćemo ih rado svojim savjetom pomoći. Što se pak tiče financiranja u početku zadruge i novčanih sredstava, možemo Vam javiti, da smo se zato već s moćnim novčanim zavodom sporazumjeli, te će s te strane stvari glatko teći. Napokon je još ovo 0 . Juraj Božitković, Zaostrog: 1910. na što Vas moramo uputiti: da je za osnutak i op­ stanak takovih zadruga neophodno potrebna sloga sa svim, a osobito sa odličnijim župljanima; i da bi štovana gospoda učitelji, uz svoj ostali rad u spome­ nutim zadrugama mogli biti, kao što na mnogim mjestima već jesu, najkorisniji. U plemenitome tome pothvatu, predraga braćo, neka Vas nikakove poteškoće ne prestraše i to tim manje, što će Vas za sav Vaš napor od Gospodina Boga Čekati plaća, a od naroda, za koga ćete se žrtvovat zahvalnost. U S a r a j e v u , 25. ožujka 1910. 0. A 1o j z i j Mi š i ć , redodržavnik bosanskih Franjevaca. ■Sr posvema razviše narodni značaj kartezijanizma iznašajuć na vidjelo iz njega ukopane klice okazionalizma i onCrte iz povjesti francusl tologizma. filozofije. ~ Ovako govoraše Malebranche: „Nous voyon toutes choses en Dieu“. Danas je nemoguće baš toč io prikazati sintezu II. razvoja savremene francuske filozofije. Djela su razna. Razne filozofske struje vladaju. 2. P r e v l a g j i v a n j e n a r o d n e p s i h e u f i l o ­ Svatko gleda sebe. Svatko radi za sebe i ne z of i j i o p a ž a se i u d r u g o m r a z d o b l j u . Istina obazire se za drugim. U svom okolišu kao stanica, je, Montesquieu i Voltaire god. 1729., kad su se po­ svatko nastoji, da se okrijepi, da steče po kojega vratili iz Engleske u svoju domovinu, bijahu se nakusali engleskog deizma i empirizma. Ali koja li razlika učenika. Pravih škola nema. Kako i Boutroux drži: nagoni pošljedica ovih паикЗ u Engleskoj i u Francuskoj ? su eterogenični.') U Engleskoj ove nove ideje malo su po malo Felix Ravaisson do god. 1867. klasičnim je na­ djelovale, dok u Francuskoj kroz malo vremena činom rasporedio povjest razvoja francuske filozofije. bijahu upite, oživotvorene i preustrojene po osobitoj A. E. Boutroux zadnje je razdoblje od 1867. do (tobože) njihovoj samosvijesti. danas dosta lijepo i prikladno razvio i prikazo. Stoga Obazrimo se samo za čas na značaj Voltaira i mi ćemo se u ovoj našoj raspravi u glavnom držati uvjerit ćemo se o našoj kritičnoj tvrdnji. njegova rasporegjaja. Voltaire, kako ga vjerno ocrtaje A. Loforte-Randi, jest: ,Cristiano cattolico e cristiano protestante; amico I. 1. U F r a n c u s k o j d o god. 1870 v e ć i m d i ­ personale dei gesuiti e degli atei; construttore di chiej e l o m p r e v l a g j i v a š e u n j i h o v o j f i l o z o f i j i se e dileggiatore dei domini; bachettone e libero penn a r o d n a p s i h o l o g i j a . Da se ob ovom osvjedo­ satore; aristocratico e democratico; zelante delfa giustizia čimo, obazrimo se u prvom razdoblju na Descartesa e dilapidatore dei publico denaro; umile coi potenti, (1596,—1649.), na njegov spiritualizam i na njegovu superbo e sprezzante coi deboli; amico e nemico di školu: Bossueta (1627—1704.), Fenelona (1651-1715.), Federico; amico e nemico di Maupertuis; amico e koji i ako su razvijali nauku sv. Tome i sv. Augustina, nemico di Giambattista Rousseau; lodatore e berteggiatore dei Maffei; bugiardo a fatti, ineggiatore della a ono ipak odišu duhom kartezijanizma. U Port-Realu Descartes nagje svojih vatrenih verita a parole; insomna una miscella delle qualitž zagovaratelja: Arnaulda (1612—1694.), Nicole-a pui opposte senza ii controllo di nessun principio e desprezzabile, ma (1625 1695.), Blaža Pascala (1623—1662.), utemelji­ morale; Гиото come negarlo ? 1’ istrione e grande e si fara sempre applaudire. II telja nove apologetične, psihološke metode. Geulincx(1625 1669.)iMalebranche(1638-1715.)9 Voltaire č ii classico dei b u o n u m o r e e dei me ne i mp i p p o " . (Voltaire e Nietzsche, Palermo, 1905). Najposlije ta njihova narodna, samosvijesna 9 Revue de Meth. e de Morale 1909. pas. �Crte iz povjesti francuske filozofije. psihologija filosofije, bila je povodom pada političnoga, socijalnoga i religijoznoga sustava. 3. S p e k u l a t i v n i s e n s i z a m . Isto tako možemo s pravom ustvrditi, da Lockeov empiristčni sustav mnogo je djelovo na Condillaca (1715—1780.), ali ovaj ga po svoju preinači, oživotvori u „Traite des sensations". On svagja svako poznanje na iskustvo, a svako iskustvo na spoznarje. Naša savjest, kaže on, nije druge nego p r e o b r a ž e n a ć u t l j i v o s t — („sensation transformees"). I Charles Bonnet(1720 1793.) zagovara osoGtu vrst umjerenoga sensizma u ,,Essay de psycho1ogie". 4. E t i č n i s e n s i z a m . U ovome drugome razdoblju francuske filozofije svrnimo se časkom i na etični sen­ sizam i tu ćemo opaziti, gdje prevlagjiva narodni značaj. Helvetius (1715-1771.) u ,,De P esprit“ i ,.Dc Г homme", naučava, da svi ljudi od naravi primiše iste darove, a razlika, koja se opaža megju njima, ne ovisi o ničemu drugome, nego o uzgoju. U značaju čovječanstva ljudska prikladnost za uživati ili trpjeti, koja se prikaziva u vlastitom interesu jest — ultima ratio - istodobno vrelo svih moralnih djelatnosti Uzgoj, zakoni, pozitivna religija, kaže on, ne vri­ jede za svakoga jednako, osobito za onoga, koji odbaciva realnost istina. Što god imade lijepa, plemenita, kreposna u ljud­ skom vladanju, to se sve temelji na vlastitom interesu 5. S k e p t i c i z a m i m a t e r i j a l i z a m . Prom a­ trajmo skeptike i materijaliste ovoga istoga razdoblja, kao n. pr. La Mettriea (1709— 1751.), koji napisa „L’histoire naturelle de Г 2 т е “ i „L’homme machine" i u njemu ćemo opaziti (tobože) individualni, francuski duh. A da se ob ovom osvjedočimo, evo sok njegove nauke. Sve što je duhovno, to je obmama. Jedino je čovječji cilj ugagjati tjelesini. Duša je i me . Ona je manja od istih možgjana. Možgjani su organ mišljenja. Mišljenje pak postaje djelovanjem možgjana. Tim se čovjek razlikuje od životinje što ima bo­ lje razvijene možgjane. — Sa smrću se sve svršava. Ovaj materijalistični monizam sa nekom većom ozbiljnošću malo kašnje razvi Holbach (1723 -1789.) u materijalističnoj bibliji 18. vijeka: „Sisteme de la Nature". Liječnik Cabanis (1757 1808.) predstavlja nam zadnju fazu ovog drugog razdoblja u psihologičnom materijalizmu. Jedna je te ista stvar duh i tijelo. Živci sačinjavaju čovjeka. Miso postaje razludžbom možgjana. 65 ,,Le cerveau digere les im pressions. .. ii fait organiquement la secretion de la pensee" ‘) Ista narodna, ali žalobna psiha opaža se u ,,Dic~ tionnaire raisonne des artes, des Sciences et des metiers", koga u Parizu izdadoše u razmaku od 1751 1772., Diederot, D’ Alembert, Voltaire, Rousseau. Djelo je skeptično, bezbožno. Fina, tankoćutna satira. Gorka ironija. Pretjerana podražljivost. Slijepo i ozeblo zim­ sko sunce. Ledena, kulturna sfinga, koja sa svojim čamparama ukida iz ljudskog srca svaki religijozni osjećaj, svaki viši polet i čitavi idealni red. Čovjeka samo ostavlja: skeptika, prazna, zagriženjaka, materijalistu, senzistu, pesimistu, buntovnika. Jean Jacques Rousseau (1715 1778.) glavni je predstavljač materijalizma u religiji, filozofiji, politici. On je zagovaratelj moderne filantropije, kako se to jasno vidi u filozofskom romanu ,,Emile-u“ u „Сопtrait sociaI-u“. ^ ----HI. 6. T a n a r o d n a s a m o s v i j e s t u f i l o z o ­ fiji o p a ž a se i u t r e ć e m r a z d o b l j u u r a z d o b l j u t. zv. p r e u s t r o j a ( r e c o n s t r u c t i o n . ) Protiva Condillac-ovu sensizmu i Cabanis-ovu materijalizmu, diže se najprije Destutt de Fracy (1757 1821.), koji u glasovitom svom djelu ,,Du Pape" (1818 1820.) brani ugled Pape. U Soierees de St. Petersburg (1821.) jaduje nad filozofijom 18. stoljeća, kao neprijateljicom istine. Na dalje razvija i raspravlja o odnošaju Božje Providnosti sa činim čovječanstva. Pronicavim umom prodire u budućnost i opisuje veliki religijozni pokret, u kojemu će se uroniti i očistiti sve stvari, cijelo ljudstvo kao u okeanu Božanstva. 2) T radicionalna škola dijeli se na s t r o g u i b I a ž u. a) Na strogu spada L. G. De Bonald (1754— 1840.) sa svojim glavnim principom : „L’homme a besoin de signes ou mots, pour penser comme pour parler; c’est-a-dire, l ’ h o m m e p e n s e s a p a r o l e a v a n t d e p a r l e r s a p e n s e e et c’est qui fait qu’il s’enonce avec peine, toutes les fois qu ’il vent rendre dans une langue etrangere ce qu’il pense dans sa langue matern elle..." (De Bonald, Legislation primitive I, c. 2, p. 28. 29.) F. R. Lamennais (1782 -1854), koji uči: dvojdvojstruki treba da razlikujemo razum : individualni i generalni (la raison generale). Individualni je razum sam po sebi slab, prikladan da o svemu sumnja. Dok jedini temelj prave stalnosti jest vjera, a najveći i je­ dini kriterij istine jest kolektivni razum ili sveopće pri‘) Rapport du phys. et du mor, de l’homme. — Diction, art. Cab. ’) Ef. Soirees, (VII Ed.) II, 203. �бб Br. 4. — Serafinski Perivoj. stajanje čovječanstva. (Essais sur l’indifference, t. II; C. XVI.) L'inteligence n’a point d’ autres fondements, la certitude n’a point ne saurait avoir d’ autres bases que le grand temoi gnage originairement rondu par Dieu meme, r a i s o n u n i v e r s e l l e , immuable, infinie. (Defense de Г Essai sur indif., oeuvres completes I; c. 8.) Megju onima, koji se dosta nakusaše Lameinnaisovih ideja bijaše crkveni povjesničar: Rohrbacher (1789 — 1856.), Gerbert (1798—1864.) b) Blaži tadicionaliste bijahu Ventura (1792— 1861.), Bautain (1795—1819.), glasoviti profesor filo­ zofije u Argentoratu, Bonnetty (1798-1879.), koji je svoju filozofiju razvio u „Annales de Philos. chre’tiene." Grattry (1805 1872.), koji u glasovitom djelu „De la conaissance de Dieu“ zagovaraše osobitu vrst tradici­ onalnoga ontologizma. A u čemu se dakle razlikuju blagi tradicionalisti od strogih? — Evo u čemu. Blaži vele: istine o Bogu, o spiritualnosti i be­ smrtnosti duše golim razumom ne možemo iznaći, po­ slije pak nego ih nam pronašla i kazala biblija, naš razum može ih sa stalnošću ustvi điti, da su stalne i istinite. 8. P s i h o l o š k a — s p i r i t u a l n a š kol a . hološka spiritualna škola ovoga trećega razdoblja, mjesto da započne zidati svoiu filozofiju na tradicio­ nalnom temelju, ona čitav svoj sustav sagradi na Descartes-ovoj psihologiji. Kao najv'ši kriterij mjerenja istina postavi i n t r o s p e k c i j u „io.“ Ovoj školi najprije pripada Mame de BiranJ) (1766—1824.), koji je u prvoj svojoj dobi slijedio De Francy—jev ideologični sustav. Za tim on poslije stvori dva sustava: Prvog pod uplivom Descartes-ove in­ trospekcije osloni na važnosti nutrašnje refleksije, kao na jedinoj metodi u filozofiji. Toliku pak on davaše moć toj svojoj nutarnjoj refleksiji, te je cijenio, da mi s pomoću ove refleksije bivamo informirani o svijesnom nagonu volje, koji nam istodobno predočuje i razlučuje vanjsko iskustvo od nutarnjega. Forza I. interna = attiva Forza II. esterna = passiva Na taj način mi dolazimo do spoznanja „io“, u koliko je odijeljen od „поп io“ ; i tako shvaćamo pravu narav mentalnoga života i mentalnih fenomena. Ovo je jedina i prava, kaže on, zakonska metoda u filozofiji: metoda refleksije. U zadnje dane svojega Života De Biran zabaci ovo psihološko, nutarnje iskustvo, a na njegovo mjesto uspostavi mističnu intuiciju. Omili mu Kempis. ‘) Fouillće, Histoire de la Philosophie p. 418. 1910. Ujedinjenom u pojimanju, ćućenju i hotjenju, on nadodaje — l j u b a v ; dokle vrhunararavna milost malo po malo ne upije u se čitavi duhovni život. Veliki državnik i filozof Royer Collard (1763 1845.) postavi V. Cousin-a (1792—1867.) na stazu eklekticizma i zadahne ga duhom škotske škole. V. Cousin izdade mnogo filozofičnih djela. Najglavnije mu je „Fragments philosophignes" (u 5 svez., 1866.). Istina je, on se je slijepo držo Leibnizova prin­ cipa: „Svi su sustavi za ono što tvrde istiniti, a za ono Što niječu lažni"; ali nam je u ovomu nešta oso­ bita zapaziti, i ako se je on strogo držo nevaljana Leibnizova principa, a uza nj služio, kao glavnim svo­ jim vodičem, k r i t e r i j e m („sensus comunis") š k o t ­ s k e š k o l e , znao je ipak uliti svoju psihologiju i sve­ sti u nekakvo jedinstvo: platonizam i neo-platonizam s njemačkim irascendentalizmom. Вр njegovom se raspredanju svaki filozofični su­ stav ovako može razrediti: senzizam, idealizam, skep­ ticizam i misticizam. Te po njegovom filozofskom opa­ žanju svi ovi sustavi u sebi goje, po koje zrnce istine. Pravu, pravcatu istinu moramo tražiti u si n k r e t i č ­ noj u n i j i onih nauka, za koje nam — sensus comunis — jamči, da su istinite. Psi­ T. Joufroy (1796—1842.)*) uze strogo spiritualni pojam odnošaja izmegju fiziologije i psihologije. Filozofija, kao znanost, stoji sama za se; a psi­ hologija nema ništa zajednička s njom. Orizont ovih dvaju znanosti, drži se vazda svojih granica; dok za­ daća se obima nameće, da uprav označe postepeno te svoje megjaše. I u ovom opažamo onaj praktični duh, koji će se kašnje razviti u pozitivizmu. 9. P o z i t i v i z a m . 2) A. Comte (1798—1857). razvi svoju filozofiju u „Cours de la philosophie positive." Pri tvorbi njegova sustava mnogi su strani utisci na nj djelovali. Dapače svom sjegurnošću možemo us­ tvrditi, da njegov sustav nije ništa drugo, nego ko­ n a č n i r a z v o j , (kojemu je on ulio svoju individualnu psihu): Bacon-ova, Hobbes-ova i Locke-ova empirizma; Condillac-ova i Diderotova senzualizma, prekuhane Cousin-ove misli škotske škole, Hume-ova panfenomenalizma i sredovječnog misticizma. I. Re l a t i v n o st s p o z n a n jja. — Poznati stvar u sebi za Comte-a, to je ne moguće. Naše je spoznanje ograničeno. Ono se temelji na pukom odnošaju čina. ‘) Hofding, Gesch., II., 313 i slijedi. J) Archiv f. Gesch, der Phil., Bd. VII, Heft 1 i 2 ; (1900 —1901.). W. Turner, Stor. della fillos.: Oliosi str. 549—552) — (Verona 1906.) �Crte iz povjesti francuske filozofije. Tim se pozitivizam razlikuje od empirizma, u koliko empirizam proučaje samo gole, izolirane činje­ nice, dok pozitivizam odnosi se na z a k o n , koji ove činjenice tumači. II. Z a k o n i t r i j u r a z d o b l j a A. Comte povjest dijeli na tri razdoblja: a) t e o l o g i č n o pod oblikom monoteizma, fetišizma i politeizma. U prvom je razdoblju ljude varalo po­ božno čuvstvo i maštanija; (3) m e t a f i z i č n o , u kojem ljudi slijedeći otajne, nutarnje sile i zakone, sagradiše silnu zgradu spekulativnog razuma; 6) p o z i t i v n o , u kojem ljudi ne mareći za maštu i metafiziku, spustiše se preko iskustva ćutila na sude iskustva ,,des ver i t es d’ e x p e r i e n c e “. Universalni su pojmovi samo „ n omi na " . „Une idee generale n’ e s t q u ’ un n o m pourvu des deux caracteres du signe1)". 67 OiCpostade u ovom novom društvu prvi papa. Naregjivaše štovati ,,Le Grand Milieu" — („ne­ izmjerni prostor"), ,,Le Grand Fetiche" — („zemlju"), ,,Le Grand Ente" — („čovječanstvo") Kao universalnu dogmu on''postavi posvemašnje zaljubljenje i zanos za pozitivizmom. Strogo naregjivaše svojim pristašama, da ne smiju kritizirati njegov religiozni sustav Pozitivista mora da odbaci razum, a slobodne volje i nema. Privatno dopuštaše pojedincu, da može štovati, koju mu drago osobu, bila ona živa ili mrtva. V. Jedan izmegju glasovitijih Comte-ovih učenika bijaše E. Littre (1831.—1881.)‘), koji je ponešto ubla­ žio Comte-ove nauke. On nije n. pr. nijeko realnosti onomu, što ne bi vidio vanjskim ćutilima. Dalje Littre o svemu šutijaše, što spada na i zvor , s v r h u , n a r a v stvari. VI. H. Teine (1828.—1893 ) odlikovo se je kao^filozof, književnik i kritik. U problemu spoznanja mrtvi je pozitivista. U kritici pozitivni evolucionista. Za nj je historija mehanični razvoj. Društvo pak kao takovo podvrgnuto je neumo­ ljivim, mehaničnim zakonima. Slobodne volje nema. Pojedinac ovisi o glavnoj ideji svoje dobe („idee maltresse1) Kad se iscrpi ta glavna'jdeja,r nastupi druga. Milieu i moment glavni su činbenici,. koji gospo­ dare čovječanstvom. Po Teine-u čovjek je samo viša životinja. „Krepost je šećer, a strast modra galica"-). 10. S o c i j o l o g i č n a š k o l a 3). Saint-Simon (1760. -1825.) prikaziva nam smjer k industrializmu. Ideali o o b r t u i e k o n o m i j i , moraju zami­ jeniti umne i estetične, u socijalnom i političnom životu. Materijalne stvari moraju se prosvijetliti, a ne ljudi. Materijalni svijet treba razviti, inače prijeti budući, religiozni i socijalni haos. Mora se preporoditi sredovječno kršćanstvo i za­ mijeniti sa industrializmom. Enfantin (1796. 1864.) bijaše „Pere supreme" ovog novog socialnog komunizma. III. R a s p o r e d z n a n o s t i . Neke se znanosti, kaže on, razviše već do pozitivnoga razdoblja, a druge dopriješe do prvoga ili drugoga. Razvijajući koneksiju on svagja na broj šest: matematika, astronomija, fizika, hernija, biologija, i so­ ciologija. Za metafiziku nema mjesta u rasporedbi znanosti. Biologija je u se upila psihologiju Comte najviše cijenjaše sociologiju. On je nastojo, da ju učini pozitivnom znanošću. Ljudski je odnošaj na prama svojemu bližnjemu osnovan na zakonima. Radi toga on iz petnih žila nastojaše, kako bi bolje razjasnio i odredio ove zakone: a) Socijalna statika (3) „ tdinamika U socijalnoj statici on najprije postavlja uvjete, koji sačinjavaju društveno ravnotežje i drže ravnoprav­ nost; istodobno, koji osjeguravaju nepokretnost u socionalnim državama. Harmonija, solidarnost i ovisnost raznih elemenata u društvu ovise o doličnom u p r i l i č e n j u egoističnih i altruističnih nagona. Egoistični nagoni sačinjavaju pozitivni elemenat u znanosti, umjetnosti, religiji, politici i obrtu. U socijalnoj dinamici prikaziva r a z v o j zakona u društvenom napretku. Iz militarizma polazi preko juridične faze na obrtnu. IV. ’) M. De Wulf-Masini, Storia della filos. p. 360 (Firenш Mi s t i c i z a m. A. Comte na prama svojemu ze, 19093 2) Taine I. angl., str. 15. v. „Hrv. str sv. V i VI. sustavu mentalnoga i socijalnoga života udesi i svoju str. 423., (1909.). religiju. 3) Paul Janet, Saint-Simon et le Saint-Simonisme •) Taine,'De V intellig., I., 29). Paiis 1878.). �68 Br. 4. — Serafinski Perivoj*— 1910. Gdje se nišu bojni zvuci, Sa raskošnih harfa smjelo, Gdje ’no titra o sunašcu Smaragdeno, sjajno velo: A. Thierry (1797—1856.), P, Leroux (1797—1871.) Jean Reynaud (1806 1863.) bijahu vatreni branioci i daljni razvijaoci Saint-Simon-ove škole. Proti Saint-Simon-u i njegovoj školi ustadoše drugi sociolozi kao J. B. Say (1767—1832.) Bastiat (1801 —1850.), Sismondi sa geslom: „Laissez faire, laissez passer". U suprostavi Sismondi') razvi umjereni, politični optimizam i dopusti, da pojedina država može sudjelo­ vati u upravi socialnih sila za općenito dobro. Tamo stoji u sred šume Oleandra snažne sile, Kip rubina i safira, Od prastare, pjesme mile. VII. 11. Napokon oko 1870. posvema pojavi nt se Kant na francuskom, filozofskom tlu. S njegovim dolaskom znatno oslabi nacionalna psihologija u francuskoj filozofiji. ш Cijenimo da ne bi bilo s gorega, prije nego se upustimo u savremeni razvoj francuske filozofije, da u kratko iznesemo kostur Kant-ova duha, kojim ć pokazati njegov i njegove škole upliv u teologiji, filo zofiji, kriteriologiji na francusku filozofsku dušu. E. Kant I-----Hegel i----7T Herbert Schleiermacher I . Spencer — ,------------ г - A i usta ukočena, Pomiču se, kanda žive, Te njihovome i c se a c sjaju зјс dive. U eteru zvuci : Samo ruke mramorne su, U zlatnome lancu stoje; Njih okova zloba ljudska, Živjele bi, аГ se boje — Pa kad ona u grob legne, Tad će pasti ti okovi; A pjesma će, stara pjesma, Oživjeti život novi! Transformirani Modernipozitiviste ste I A Ritschl Stara TU(Neokanti- binska škola zam) Pa kad dogje noć’ca tiha I poljupcem zv’jezde zbore, Tad se oči od smaragda U potpuni život stvore... Henri Bergson M. Blondel Aug. Sabatier Moderniste II. grupe Modernisie III. grupe. B -ić , Šibenik: Današnji razvijeni modernisti IV. grupe. Franjo Asiški i protestanti. (Nastavit će se Prikaz rasprave fra P. Robinsona.*) J) Ingram, Hist. of Polit. Есопоту, (New-York, 1894.J 2) V. Grum, Die philosoph. Vorausetzungen des Moder1. Pokret za franjevačke studije. nismus. — Zaitschrift fiir kath. Theol., IV. Heft, 1909., Innsbruck. Anka Topićeva: = Kip pjesme. Tam, gdje mirta nikad nije, Usahnula na oltaru I gdje tamnjan miomirni, U vrelome plamti žaru: Gdje i danas alabastra Hram do hrama b’jeli stoji, Gdje se ono silna zemlja, Ponosita mora boji. Gdje no stoje divlje palme I lotosa cv’jeće meko, Gdje je mnogi umjetnika Jadu svome, s Bogom reko! jednom brat Masseo, hotijući se uvjeriti o poniz­ nosti sv. Franje, upita g a : zašto je cijeli svijet prama tebi upravljen i svak želi, da te vidi, čuje i da te sluša? Ti nijesi lijep u licu, niti si čovjek velikog znanja, niti plemić; otkuda dakle to teb i?1) Na sličan način i danas mnogi postavljaju to pi­ tanje; jer očito vide, da d a n a š n j i vijek u velike štuje Asiškog Sjeromaha. Osobito se to očituje u umjet­ nosti, literaturi i povjesnoj kritici. Kao što u početku, tako i danas sv. Franjo primamljuje ljubav i štovanje ne samo katolika, nego što je i začudnije i istih nekatolika. Ta činjenica na prvi mah nije lako shvatljiva, kad dobro znamo, da moderno doba i isti spomen „sredovječnosti" nemilo prizire; pa da se ono tako živo zanima za jednog ubožara! ? Ali je najčudnova­ tije, što ova simpatija i udivljenje prama Svečevu radu I *) Izašla u ,,La V e rn a “. ^Rocca s. Casciano, Firenze) br. 9. god. 19i0. ‘) Fioretti, cap. X- �Šv. Franjo Asiški i protestanti. i životu potječe od onih, koji nijesu u zajednici s rimskom Crkvom. Prvi je ovo započeo nazad malo zemana neki odlični profesor iz Oksforda, njegovim poticajem nasta megju protestantima veliko zanimanje za sv. Franju, što se u kratku tako razmaha, da je i danas u punom jeku. Za to nam svjedoči, što se je osobito ovih zad­ njih godina lijepo razvila literatura o sv. Franji: tolike su izašle biografije, a svjetovnjačke smotre na vas mah opisuju Svečev ,,duh“. Dnevna štampa za čas zaborav­ lja na politiku i njezine neuspjehe, pa zazivlje Svečevo ime, čiji će zagovor biti kadar da općinstvo sve­ de na trijezmeno i hladno mišljenje. Još više! Pjesni­ ci protestanski opjevaju slavu Asižanina, čiji život nadahnuje i podiže njihovu muzu. Ni ovdje nije sve! Otkad se je osnovalo k o n g r e g a c i o n i s t i č k o e n g l e s k o u d r u ž e n j e , Život se Svečev proučaje u N e d j e l j n o j Š k o l i ; 1) s pulpita protestanskih katedara23) odjekuje slava sv. Franji a racionalističke univerze8) posvećuju mu čitava predavanja; mnogi mu život i primjerom slijede.4) Ovaj je entuzijazam postigo svoj vrhunac u osnotku m e g j u n a r o d n o g d r u š t v a z a f r a n j e v a č k e s t u d i j e . 5*) Tako nove čete put­ nika pohagjaju čarobni Asiz te ne ima ni najzabitnijeg franjevačkog samostana u Umbriji, gdje ne bi oni pre­ tresli i najsjeromašniju knjižnicu, da nagju kakovu hroniku, legendu ili što mu drago, da u čem god razjasne drevnu povjest franjevačkog pokreta. Tako danas imamo veliki broj dokumenata, izdalo se novih edicija i to s najvećom brigom i uspjehom. Dok ovo svjetina hladno priznaje, dotle smotre i dnevnici rado se tim zanimaju. Što da iz svega ovog zaključimo? --- Moderni vijek nije baš sasvijem zapo u ponor materijalizma. I „najžešće kritike" sa štovanjem primaju i slušaju „vi­ jesti" o mističnom i ranjenom Svecu. Čitajući noviju literaturu o sv. Franji, rek’ bi, da više i ne ima spo­ mena o drugim svecima; čini se, da je današnji zanos i cvatuća književnost o franjevačkom pokretu preteča zlatne dobe, u kojoj će zasjati čast i štovanje vjere i ljubavi. Ali bojati se, da većim dijelom vas ovaj zanos za „milim sv. Franjom", ne bude drugo nego puki sentimentalizam, na koji se ne smije puno pouzdavati. Oni pak, kojim se ne može to predbaciti, cijenimo da većinom proučavaju sv. Franju, u koliko je on van‘) Ova izdade Školske godine 1897.: Život sv. Franje. г) N. pr. kroz korizmu 1894. u gradu Warcesteru. 3) Prof. W. Goetz na sveučilištu u Leipzigu posveti či­ tavu školsku godinu 1899.-900. kritičnoj analizi „ S p e c u l u m Pe r f ec t i o n i s" i „ L e g e n d a trium Soci or um". 4) Najobljubljenije djelo „ K n j i ž a r e Red-liot“ jest: B r o t h e r F r a n c i s , or Less thau Hac Least. 5) Ustanovljeno u Asizu u lipnju 1902. pod zaštitom kra­ ljice Margarite od Savoje. 69 redna socijalna pojava, čiji su pokusi i metode samo za akademske klupe i stolice. Ma bilo kako mu drago, to se ipak ne da zani­ jekati, da se sv. Franjo svestrano proučaje i od samih nekatolika ; život njegov prebi; u i isti čitatelji Huxlay-a i Spencera. S toga moramo biti zahvalni začetnicima ovog pokreta. 1 katolička je literatura u ovom dobro napredovala. Izim Franjevaca mnogo su tomu doprini­ jeli : Mons. Faloci Putignani di Foligno, izdavač „Miscellenea Francescana", Minochi di Firenze, Bolandisti; Fr. von Ortroy, Erhle S. I., 0 . Mandonet 0 . P. te vanjski suradnici oko „Archivum Franciscanum Historicum".1) II. Uzroci ovog pokreta. Prvi pokretač svega ovoga jest ista osoba sv. Franje, koja je uvijek mnogo utjecala na ljudska srca, vadila i sticala simpatije i od najrazličitijih klasa. Rek’ bi, da nijedan čovjek izim sv. Pavla nije tako snažno mamio i privlačio ljude. Možda je više nego i isti apostol utjeco na potomstvo, jer u Pavlu ne nalazimo nikakvog traga ljubavi k prirodi i životinjam. Ovaj franjevački duh jest kao pravi miomiris kat. religije; duh, koji je istodobno i prijazan i nježan a odan i ti­ jesno združerf s našim Spasiteljem. Razvio se je po cijelom svijetu, njega prožeo i posto kao čisti izvor, iz kojeg svatko pije. Tako uzorni harakter, kao što je u istinu bio kod sv. Franje, nije mogo a da ne posta­ ne idealom. Tako je i bilo. Sad lakše shvaćamo onaj zanos Franjinih štova­ telja, koji ostavljaju suhi materijalizam i traže slasti duha. Ovaj idealizam zadahnu umbrijski narod, njega se napojiše i najveći umjetnici. Giottovi mistični af f r e s c h i povukoše za sobom u m b r i j s k u š k o l u , u kojoj najviše odsijeva uljecaj sv. Franje. Koji su htjeli proučavati početke zapadne umjetnosti, moradoše oba­ ći Assiz. Znanstveno proučavanje romantičke književ­ nosti vodi nas sv. Franji kao skromnom vrutku velike i bogate rijeke. Trinaesti vijek započe sv. Franjo, a završi ga Dante. Mislimo, da je M. Arnold-) najprvi spazio u sv. Franji pravi tip literature; on je formalni uzorak Da n в) Ko bi želio upoznati glavnije pisce, koji su od nazad dvaestak godina počeli pisati o sv. Franji i njegovom redu, upozorujemo ga na članak „ Re c e nt i p u b l i c a z i o n i f r a n c e sc a n e “, koji je izašo u „ G i o r n a i e d’ l t al i a", a Dretiskan u ,,La V e r n a " 1909. br. 12. Pisac osobito uzimlje u obzir naj­ novija djela: prof. F. T o c c o : S t u d i f r a n c e s c a n i (Napoli P e r r e l l a , 1909.), prof. A. D e m i c h e l i : L e a n t i c h e Le gg e n d e di S. F r a n c e s c o di As si si e la c r i t i c a f r a n ­ c e s c a n a di q u e s t i u 11 i mi d e c e n n i (Spalato in Dal. Tip. Spalatina, 1908.), P. Mi šci at t el li: I d e a l i t a F r a n c e s c a n e (Torino. F. Ili. Bocca) 1909. в) Engleski pjesnik, historik i filozof. (1822.—1888.) Mno­ štvo je djela napiso, a glavno mu je: C r o m v v e l l . Nakon dugog putovanja izda: E s s a y s on C r i t i c i s m o (1845.) i ovdje govori o sv. Franji usporegjujuć pjesmu T e o k r i t a s N a p j e v o m B r a t a S u n c a . Niko od modernih ne navagja Ar n o l d a, a mogo bi im koristiti u proučavanju Na p j e v a B. S. �70 Br. 4. — Serafinski Perivoj. — 1010. t e o v e C o m m e d i e . Suha proza nije dostajala SveŠto je, da je, to je istina, da onaj duh protečevu duhu — kaže on — nego mu je to poezia na­ stanskih pisaca, kojim su otprije opisivali svece, na­ domjestila. Ozanam veli „da je sv. Franjo bio prvi jednom je iščeznuo i većina protestanata nije više poklik novorogjene pjesme, koji poslije uzraste i od­ dostojna onog Ruskinova ukora, da su narod, kojem jeknu po cijelom svijetu". Sangfellom govori o sv. su sveci deveta briga. Koji mu drago bio uzrok ovog Franji kao o svom „predragom Svecu". Tennyson u njihovog entuzijazma za sv. Franju, ipak on ne može svojoj pjesmi pozivlje Sveca, da sagje dolje na zemlju. a da ne koristi onim, koji spravom namjerom prouča­ Ruskin, da mu se muza što bolje raspjeva, stavlja uza vaju Svečev Život. Knjige kanonika Кпох-Little1) naj­ se relikviju od njegove odjeće. Svi ovi1) prizivlju sv. jasnije svjedoče, da mnogi u praksi nastoje slijediti Franju kao ljubimca prirode; koji pticama pripovijeda život sv. Franje. Ne pazeć na neke slabe strane nje­ i ukroćuje okrutnog gubbijskog vuka; koji u njedra govog pisanja, ono jasno pokazuje, kako se doimlje skriva malog zečića i grlice na slobodu pušta; koji život sv. Franje onih, koji ne ispovijedaju njegov žarko pozdravlja brata sokola i prijateljski se prepire Cr e d o . Nu što povećaje cijenu njegovu djelu jest to, sa slavuljom u „tamničkoj šumi". što on isti priznaje, da ga je proučavo s najvećom Dok je neke vabila e s t e t i č k a s t r a n a Sveče- skrupuložnošću i objektivnošču. I to svaku pa i naj­ va života, drugi ga stadoše ozbiljnije proučavati. Ovi manju sitnicu. 0 njemu se je informiro na izvornim potonji vide u njemu potpuni tip pravog kršćanskog svjedočanstvima, a sud je svoj stvorio neovisno od reformatora. Misle, da bi se njegove socijalne ideje njih. Cilj mu je bio pisanju, da i druge — iz svakog navede, da slijede stope Franjina svetog mogle aplicirati i današnjoj dobi Jedan od njih2) po­ staleža zivlje, da pokušamo, da Ii su one izgubile svoju vri­ života. Ne zanese li ih on — veli — i ne vide li u jednost i jesu li ti principi više nemoćni, da dadu njemu ideal i pravi cilj, koji im je dostignuti, sve će novi život; postavimo ih nastavlja — na dobro im drugo biti uzaludno. pripravljeno tlo i vidimo, da li će još davati plod, kao Dok nekatolici prevrću staru franjevačku povjest, i ono sjemenje, koje i ako je toliko gnjilo uz mumije mnogo će im to koristiti, da barem sude i misle po Faraona, ipak još i danas nije izgubilo svoju vlažnu duhu katoličkom. Takogjer proučavajuć osobnost i harakter Sveca p e r e m i n e n t i a m katolika, onda oni jezgru. .bolje i objektivnije shvaćaju katolički život, a ovo ih U ovom pozivu vidimo odjek onog pokreta, kojeg je u svoje doba proizveo sv. Franjo, ustajuć proti la- mora privesti u krilo rimske Crkve. (Svršit će se.) komstvu i egoizmu većih staleža. Svijet se je od onda !) S. Francis of Assisi W. 7. Кпох-Litlle Can, di Wordosta pročistio i promijenio te naišo na nove istine. Koje onda čudo, da na pogled novih i velikih nevolja, cester. koje nastaju iz današnjeg prevrtljivog ekonomskog stanja, da naše materijalističko i izvarano doba sluša B. Markušić: poziv, koji ga pozivlje, da se povrati i poprimi soci- НЈШПа ViSOČkih gjaka. jalne principe, koje je zasadio čovjek, koji je spasio Sveta miso, bistro čelo Evropu, dok je ona bila na rubu propasti. Sjetimo se I ugodan život mlad ; onog u m b r i j s k o g p o k r e t a , kojim je sv. Franjo Složno braćo i veselo riješio socijalnu reformu, te otkrio nove orizonte umjet­ Hrabrimo se za naš ra d ! nosti a pjesništvu dao nova krila, pa ćemo Iako shva­ Komegod je zemlja mati titi korist, koju isti Svetac može dati današnjem naOn će kušat jed i slast obraženom čovječanstvu. Al’ je nama u boj stati Zar nećemo možda vidjeti u današnjem neo proZa svog roda staru čast! testanskom štovanju sv. Franje neku fazu onog velikog katoličkog umnog preporoda", kako to tumači jedan Tugje nam je ruke njega noviji nekatolički dramatičar.3) Puno smo se udatjili Zastirala sunčev trak ; od sredovječnjeg duha. Ostavimo prevralne težnje Sunce sjevni s našeg st’jega riječi su istog biskupa — i neka nas gane i prožme Da rastjera gusti mrak! idealna ljepota katoličkog kršćanstva. Bog i znanost nek nas brane Kad pogjemo poslu svom ‘) Pisac naravno kao Englez spominje svoje, na obaziruć A u znaku svetog Frane se na izvanjske pjesnike. 2) „Sv. Franjo i XX. vijek" u C o n t e m p o r a r y ReBranit ćemo vjeru dom! HDH vi evv, prosinac 1902. 3) Riječi su zadnjeg londonskog biskupa D. Creighton. Ж �Nešto o repaticamu ili kometima. U. Tallja. = ----- ■. = Nešto o repaticama ili kometima. Prigodom povratka Haleyeva kometa. 2. 4. D a li kjo m e t i s v i j e t l e svoj i m s vij et lom? Ovo pitanje konačno nije riješeno. Možda će ga ri­ ješiti Helley-ev komet, k '” nam se eto jakom brzinom približaje, ako budu astronomi upotrijebili sredstva, kojim raspolažu. Možda će ostati zagonetkom to pitanje i nakon pojave gore napomenutoga kometa. Misli se u opće, da repatice ili kometi svijetle ne svojim, već sunčanim svijetlom kao što svijetle i drugi naši planeti. To su kušali da utvrde astronomi služeći se raznim metodama, koje su ipak prama momu mišljenju — neuspješne bile. Prije še/.deset i više godina astronom Arago za­ mislio je način, kako bi se moglo saznati, da li kometi svijetle svojim ili tugjim (sunčanim) svijetlom, da li naime svijetle svijetlom direktnim ili odrazujućim Ta. je način evo ovi. Neka se zamisli jedna svijetla tačka, koja siplje iz sebe svijetlo naokolo. Neka se to svijetlo primi na površinu jednoga kruga, koji je udaljen 1 metar i komu je polumjer dugačak 1 metar. Svijetle zrake bit će na krugu jednako porazdijeljene. Ali ako se krug odalji 2, 3, 4 . . . 100 metara i ako krugu bude 2, 3, 4 . . . 100 metara dugačak polumjer, svijetle će se čestice i u ovom slučaju razmjerno porazdijeliti dakako, ali će biti slabije i jače prama višoj ili manjoj veličini kruga, koji rasvijetljuju. U geometriji je poznato, da ploština kruga raste u proporciji kvadrata polumjera tako, ako je polumjer 2 puta veći jednoga kruga po­ vršina kruga bit će veća 4 puta, ako li bude 3 puta dulji, polumjer, površina će kruga bit 9 puta viša i. t.d. Za to raspored svijetlih čestica na krugu bit će pro­ porcionalan kvadratu polumjera. Drugim riječima: raspored svijetlih čestica bit će proporcijonalan kvadratu razmaka od jedne čestice do druge na rasvijetljenom krugu. Budući da intenzivnost svijetla stoji u broju svijetlih zraka, koje padaju na pojedine čestice, kojeg predmeta, to nas dovodi do ovog zakona: i n t e z i v n o s t s v i j e t l a j e d n e t a č k e u m a n j u j e se r az mj er no pr ama kvadr at u ođal jenosti i z m e g j u s v i j e t l a i p r e d m e t a , k oj i b i v a rasvijetljen. U ovoin slučaju, o kom sam sada govorio, predpostavio sam, da je svijetla tačka bez dimenzije, to jest da je sastavljena od više svijetlih tačaka, tada će svaka svijetla tačka za sebe bacati svijetlo — kako sam gore kazo, — koje će slabiti u obratnom odnošaju kvadrata ođaljenosti. To se cjelovito svijetlo može povećati, ako se poveća i broj svijetlih tačaka. Odatle slijedi ovaj zaglavak: i n t e z i v n o s t s v i j e t l a p r o- 71 p o r c i j o n a l n a je b r o j u s v i j e t l i h t a č a k a , k a d a se r a d i o o d a I j e n o st i. Došo sam do dva zaglavka. Prvi: da j a k o s t s v i j e t l a j e d n e s v i ­ j e t l e p o v r š i n e s t oj i u r a z mj e r u sa vel i ­ č i n o m p o v r š i n e . Drugi: da j a k o s t svi j t l a st oj i u o b r a t n o m s n o š a j u k v a d r a t a uda ­ l jenosti . Odavle bi slijedio zaglavak, da intezivnost jedne svijetle površine ima nam se pokazati jednaka, dok je mi gledamo (ili nam se kaže) pod istim kutom. To bi bilo, kada bi mi n. pr. gledali jednu svijetlu ploču odaljenu n. pr. 100 metara od nas, a ona nam se našemu oku kazala pod kutom n. pr. 10°. Kada bi mi tu svijetlu ploču k sebi približili, ali tako, da nam na oko padaju svijetle zrake kroz jedan otvor i da mi tu ploču svejedno gledamo pod kutom 10°; intezivnost svijetla činila bi nam se jednaka. Ovdje se razumije dakako da ne bude izmegju svijetle ploče i našega oka nikakove zapreke propagaciji svijetla. Kada bi se mi popeli"n. pr. na planet Neptun, pa s njega stali motriti naše sunce golim okom, njegov bi nam se promjer pokazo pod kutom od 100" (sekunda). Uzmimo komad papira, napravimo okrugli otvor na tomu papiru, čiji promjer iznosi 100r (sekunda) gledajmo kroz taj otvor sunce i svijetlo sunca kazat će nam intezivnosti sjaja jednako, kao da ga gledamo s Urana, premda je naša zemlja, s koje gledamo Uran, čak bliža suncu, nego li je Uran. Sada valja opažati, na koji način svijetlo kometa slabi, umanjuje se pa i iščezava posve. Ako se kometu svijetlo umanjuje umanjujuć se i kut, pod kojim se vidi kometov promjer; u tomu slučaju komet svijetli svojim svijetlom. Ako se pak kometovo svijetlo smanjuje, a promjer mu se vidi pod istim kutom to je znak, da komet ne svijetli svojim svijetlom već tugjim : svijetlom sunčanim, što se odrazuje s kometa. Ovako Arago u XIX. lekciji svojih „ Le g o n e s d’ A s t r o no m ie “. Ovom metodom teško da se sazna da li kometi svojim ili tugjim svijetlom sjaju. I sam Arago nije ju sjegurnom držo. Moglo bi biti dakako slučajeva, da komet u svojoj revoluciji okolo sunca zauzme takav položaj prama našoj zemlji, da naime ostane za neko vrijeme u istoj ili gotovo istoj daljini od zemlje a da se ipak suncu ili približi ili od njega odalji. U ovakoviin slučajima, promjer kometov gledan s naše zem­ lje kazo bi nam se pod istim kutom dakako, ali opet primobiod sunca više svijetlih čestica — kada bi mu sepribližio — ili manje - kada bi museodmako:pod istim dakle kutom mi bi sa zemlje opažali na kometu jace ili slabije svijetlo. — Po kometu bi mogli rasuditi, da Ii komet svijetli svojim ili sunčanim svijetlo. - �72 Br. 4. — Serafinski Perivoj. — 1910. Ali ovo sjegurno nije. Evo za što. Ovdje valja uzeti na um, da mnoge kombinacije hemične, koje mogu nastati od časa na jednom ražarenom tijelu, koje dosljedno svijetli svojim svijetlom, mogu povećati pa i umanjiti svijetlo toga tijela. Mi bi u tomu slučajn opažali dizanje ili padanje svijetla na kometu pod istim kutom promjera; ali očito je da to dizanje i padanje intezivnosti svijetla ne bi bilo u tomu što se n. pr. komet približuje suncu ili odaljuje od njega, već bi se moro tražiti tomu -uzrok u kom­ binacijama hemičnim na samomu kometu. Ne bi više smjeli zaključiti ovako: isti promjer ostaje kometu, a svijetlo mu pada ili se diže, dakle komet svijetli svijetlom, što prima od sunca, a ne svojim. Da Aragova metoda nije nimalo sjegurna mogu nam potvrditi čudnovate fizične promjene, što nam ih je pokazo na sebi Haley-ev komet, kada nam se bio približio godine 1835. Te čudnovate promjene Ha!ey-eva kometa zabi­ lježile su se u ljetopisima pariške zvijezđarne, i mi ih sada tu čitamo ovako. Na 15. listopada 1835. u 7 sati u večer veliki dalekozor pariške zvijezdarne pokazo je u nebuloznom dijelu kometa, što se zove griva ^edan kružni isječak (sector). Svijetlo ovoga sektora bilo je mnogo jače, nego li ostale kometove grive. Na 16. istoga mjeseca odmah iza sunčanog zalaza, taj sektor nije se više vidio. Ali s druge strane bio se je pojavio drugi sektor. Svijetlo mu je bilo vanredno jako. Na 17. u u večer vidio se je taj sektor: položaj mu bijaše isti, ali intezivnost svijetla slabija. Na 18. svijetlo se bijaše više umanjilo. Na 21. vidjela su se tri druga sektora. Na 23. mogli su se samo opaziti blijedi tragovi tih sektora. Jezgra kometa, koja je bila do toga dana sjajna vanredno, bila se rasplinula, prorijedila, da se nije moglo vjerovati tako časovitoj promjeni, već se je tek tada u tu pojavu povjerovalo, kada su se astronomi osjegurali, da na njihov objektiv teleskopa i okular ništa ne utječe, što bi moglo činiti da oni vide komet, kakav zbilja nije bio. Ovakovih neočekivanih promjena moglo bi biti i na drugim kometima, a takove promjene onemoguću­ ju nam riješiti pitanje Aragovom metodom: da li ko­ meti sjaju svojim ili sunčanim svijetlom. Astronomi su kušali drugom metodom da bi ovo pitanje riješili. A to je metoda: polarizacjje svijetla. Da se bolje shvati ova metoda, dodat mi je malo riječi o polarizaciji svijetla. Iz fizike je poznato, da se svijetle zrake odrazuju po nekim stanovitim zakonima, kao n. pr. Što se odrazuje i zvuk. Poznato je, da kao što svijetlo zraka može pasti na glatko tijelo ili okomito ili koso pod užim naime ili širim kutom -- tako se i odrazuje okomito ili koso. Najelementarniji jetakogjer zakon odražaja svijetla, da je kut sraza jednak kutu odraza. Zraka odražena opet se može primiti na jedno glatko tijelo, pa se s toga tijela odraziti, ali ne u svakomu slučaju. Slučaj, kada se ona ne odražuje, zove se p o l a r i z a c i j a . Zakoni su polarizacije ovi: 1°. Kada padne odražena zraka svijetla na glatku ploču cakla pod kutom 35° 25’, ako se ta ista zraka opet primi na drugu glatku ploču pod kutom od 35° 25', ona se ne odražuje; u drugom slučaju se odrazuje. 2°. Kada se ovakova zraka pušta kroz dvolomni bridnjak, u ovomu slučaju ne kaže nam dvostruku sliku, već samo jednu; dok u svakom drugom polo­ žaju — pod drugim biva kutom kaže nam dvostruku sliku. - Ovdje mi je opaziti glede kuta polarizacije, da kut nije jednak kod svih stvari, s kojih se odrazuje svijetlo. Za vodu je kut 37° 15’, za caklo 35° 25’, za kvare 32° 28', za dragulj 22° i t. d. Ako se hoće saznati da li komet svijetli svojim ili tugjim svijetlom svijetlom što se odrazuje s ko­ meta - postupa se ovako: Prima se kometovo svijetlo na glatku caklenu ploču crnu pod kutom 35°. 25’, ta svijetla zraka opet prima na drugu caklenu ploču pod kutom 35° 25'. Ako nam se pod tim kutom odrazi na drugoj ploči, to znači da komet sjaje svojim svijetlom. Ne bude li nam se odrazila znak je, da nam komet baca odraženo ne vlastito svijetlo. Ovo samo nešto o polarizaciji svijetla neka bude dosta. Arago, glasoviti astronom, htio se je poslužiti polarizacijom svijetla, da riješi ovo naše pitanje. On o svojim pokusima svijetlom sa Haleyeva kometa ovako govori: „Proizlazi iz opažanja da kometovo svijetlo ne ima — dajbar u cjelini — sva svojstva direktna svi­ jetla. Tu imade i polarizovana svijetla, to jest sunča­ nog svijetla, koje se odrazuje sa kometa. Ovo je Aragov zaglavak, ali zaglavak, koji ne rješava pitanje. Pitanje svejedno ostaje otvoreno: svi­ jetle Ii kometi zvojim vlastitim ili sunčanim svijetlom. Zbilja, ako nam dolazi - kako to kaže Arago — s kometa i polarizovano svijetlo, to opet ne znači, da komet ne bi mogo — kada bi svijetlio svojim svi­ jetlom — neki dio svijetla primiti od sunca pa nam odraziti. U tomu slučaju dvostruko bi svijetlo padalo na zemlju: kometovo i sunčano, direktno i odraženo. Kada Haleyev komet stigne u svoj perihelij, imat će priliku astronomi, da ovo pitanje bolje prouče i — ako im to pogje za rukom — malo svijetla bace na zago- �Nešto o repaticama ili kometima. netna ova nebeska tjelesa. Mislim već unaprijed, da će se svi rezultati istraživanja svestit na ovi zaglavak: k o me t i su r a ž a r e n a t j e l e s a, k o j a s v i j e t l e s v o j i m s v i j e t l o m ; k a d a se p a k p r i b l i ž e suncu, uš l j ed j ake i n t e z i v n o s t i t opl i ne, š t o na nj i h s i p i je s unc e , m a t e r i j a k o m e t a p o s t a j e r j e g j a i p r e t v a r a se u s v i j e t l u ma ­ gl i cu, k o j u v i d i m o u k o m e t o v o j g r i v i i r e pu. Najjači za mene dokaz, što mi potvrgjuje ovo moje mišljenje taj je, što do sada nijesu se mogle opaziti mijene na nijednomu kometu. Da kometi svijetle sunčanim svijetlom, oni bi morali nam kazati svoje mijene prama različitu položaju, koje zauzimlju prama suncu u svomu ophodu, kao [što nam ih kažu drugi planeti našega sunčanoga sustava. Ali se nije ujamčio takav nijedan' slučaj. Ovomu razlogu mogo bi dodati i ovaj drugi, koji se ne bi smio zabaciti s mjesta a taj je, što ako se ne pripusti da su kometi ražare­ na tjelesa, ne zna se, kako da se pro umaći, odakle im griva i prozirni i magloviti rep, koji sve jači postaje, što se više komet suncu približuje, i za što se ta griva i rep ne vidi na drugim planetima. Dugo će još vre­ mena astronomi razbijati glavu, kao što i sada razbi­ jaju, i svaki svoje mišljenje iznosi na javu, kao jedino i najvjerovatnije, kako se kometova materija pretvara u maglicu. I odsele će neki misliti kao Što misli N. Herc — da kometov rep u opće nije realan, već da je to „neka o p t i č n a p r i k a z a j a k o e l e k ­ t r i č n o p o l a r i z o v a n o g a kome t a " . Neki će opet kazati — kao što Arrhenius, Deslandres, Goldstein i drugi — da s u t o k a t o d s k e z r a k e (tek su bile otkrile tako zvane katodske zrake, ovi su ih astronomi htjeli odmah potražiti na kometima.) Neki će opet reći da jonizirani utjecaj u l t r o l j u b i č a s t i h s u n č a n i h z r a k a mogu poroditi svijetli kometov rep, to dakako uz sudjelovanje drugih prirodnih sila, kao što su n. pr.: teža, toplina, elektricitet; za to da se ima kometov rep pripisati ovomu utjecaju. Možda će komu pasti na um, da u grivi i repu kometovu traži Rčntgenove zra­ ke ili radium ili što drugo. To će biti možda krasne hipoteze, koje će se megjusobno obarati. Moje je mišljenje ovo. Dokle god vjerojatno bude — kao što ja mislim da je vjerojatno da su krjesnice razasuti komadi razdrobljenog kojega kometa; dokle god vjerojatno bude, da su meteori i meteoridi, što katkod na našu zemlju padnu krijesnica: ostat će takogjer vjerojatno mišljenje, da kometima postoje i rastu rep i griva ušljed jačine sunčane topline, koja pojačava toplinu već ražarenoga tijela kometina te njegovu materiju prorjegjuje i pretvara u manje ili više gušću sjajnu maglu. Ova magla — ponestane Ii joj topline - zgušćuje se, 73 postane tvrdo tijelo, a ponestane li joj ili joj oslabi atrakcija k njenu centrumu, luta po svemiru dok ga k sebi ne privuče koje drugo ražareno tijelo — kao n. pr. naše sunce gdje će se pretvoriti u ražareni plin, ili ga privuče koje ohlagjeno tijelo, kao što je naša zemlja, gdie ćemo imati u formi meteorida. Zanimljivo je znati, da se kušalo — i pokušaj uspio — ražariti meteorid i predvoriti ga u plin, koji je kazo spektrum sličan spektru, što nam ga daje kometovo svijetlo, to jest: spektrum vodika, ugljika i po prilici kisika. 5. J e s u 1i k o m e t i z l o k o b n i l j u d i m a ? Već od prastarih vremena poznata je riječ: ne pojavi se komet a da ne dovuče kakvu nesreću, Ovim su pra­ znovjerjem bili opiti neki inače učevni ljudi. Poznato je ime T. Forstera, engleskoga liječnika. Ovaj je godine 1828. o ovomu pitanju na dugo raspravljo. On misli da u našoj eri, najnevoljnije su godine bile one, kada se je pojavio koji veliki komet; a najpovoljnije, kada su nam kometi daleko bili. Forster da utvrdi svoje mišljenje iznosi popis svih znatnijih kometa, koji su se vidjeli kroz vrijeme naše vulgarne ere, pa hoće da nagje u povjesti ljudstva po koju nesreću, koja je za­ desila sad ovi ili oni kraj i sustopice pratila kometovu pojavu. Ako mu je to pošlo za rukom u nekim slučajima, da nam naznači po koji vanredni dogagjaj za vrijeme kojega kometa; imade slučajeva, u kojim se djetinjasto muči ne bili što iznašo i pripiso zlokobnu kometu. Tako п. [pr. g. 1680. pojavio nam se je bio vanredno sjajan komet. Forster je htio istražiti, ršto je taj komet Evropi zla donio. Mučio se i mučio pa na koncu konca nije mogo da sjeromaha kometa okrivi drugim, već ovim: z i ma je o š t r a , n a k o n l j e t a v r u ć a i s uha. Tako g. 1665. pojavili se je bila kuga u Londo­ nu, a te iste godine u travnju vidio se je komet. Forsteru je komet donio kugu u London. God. 1668. bila se pojavila nekakova bolest na mačkama u Westfaliji i tomu je bio uzrok neki komet. God. 1746. potres uni­ štio u Peru dva grada: Limu i Kalaj. U Škotskoj pao areolit udario u jedan toranj pokvario mehanizam, što je tu bio jednoga drvenoga sata. U Americi, kroz neku zimu pojavili su se divlji golubovi u velikim jatovima. Etna i Vezuv stali rigati lavu... it.d. Svemu je tomu i drugim sličnim dogagjajima, po mišljenju Forsterovu, bio komet uzrokom. Da su ovo djet’injasna naklapanja vidi svak, komu se ne dade razumjeti n. pr. ako je komet dovuko kugu u London, za što je nije dovuko u Pariz i u druge gradove i sela Engleske i Francu­ ske; ako su mačke oboljele u Westfaliji utjecajem kometovim, za što se je taj utjecaj ograničio na samu Westfaliju; pa tako isto nek se kaže i o pojavi div­ ljih golubova u Americi. �74 Br. 4. — Serafinski Perivoj. — 1910. Čudnovato se može komu činiti, ali je ipak istina, da u prvim decenijama XIX. stoljeća bio je dobar broj izmegju učenih klasa, 'koji su prvi stajali uz ovo mi­ šljenje. Da ne govorimo o Forsteru, kojega sam već napomenuo, pristajo je uz ovo mišljenje astronom, Fregory, vrijedni liječnik Lubinietki i mnogi drugi. I učenjaci ne mogu da otresu sa sebe neka prazno­ vjerja! Kada bi stali brojiti kritične i najkritičnije godine — pa i ne upotrebljavali mi matematički kompas — našlo bi se, da broj najkritičnijih godina Čak je veći, koji pada u vrijeme, kada su nam kometi bili daleko, ili bar kada ih mi nijesmo vidjeli, nego koji pada u vrijeme kometa. Pa ako je to tako, kao što jest, gdje da tražimo uzrok tim kritičnim godinama? Inače kometi nijesu ti zlogubi proroci bili u mno­ go slučajeva. Primjer neka nam bude Haleyev komet, o komu sam govorio. Komet se pojavio, Turci obsjednuli Biograd, preznovjerci stali se bojati, proricati i predvigjati pogibelj cijelomu kršćanstvu sa turske stra­ ne, komet im bio zlogubi vjesnik te goleme nevolje; pa se sve obratno zgodilo: Kapistran i Sibinjanin Janko hametom potukli Turke, i tim Haleyev komet posto od časa do časa vjesnik slavne pobjede, koju je povjest zabilježila zlatnim slovima. L IS T A K . F. E. M.: Pacificistički pokret. Tout est bien balaye sur vos chemins de fer, Tout est grand, tout est beau, mais on meurt dans votre a ir ! Sve su moderne prilike take, da se mogu ove riječi francuskog pjesnika na njih primjeniti, ali se na militarizam gotovo moraju Ko nigdje u njemu se nalazi parada, luksus, a amo prouzrokuje take pošljedice, u kojima čovjek gotovo ne može da živi... Dobro o tom veli Lav XIII/ Validissima pubes a agrorum cultura, a studiis optimiš, a mercaturis, ab artificiis ad arma traducitur. Hine exhausta magnis sumptibus aeraria, attritae caritatum opes, afficta fortuna privatorum: iamque ea, quae nunc est velut procincta рах diutius ferri non potest‘;.?) Militarizam jest jedan izmegju prvih uzroka socijalne bijede. Radi toga incidenta našo je militarizam odlučne protivnike u svima onima, koji su htjeli narodno bla­ gostanje. A nije ih bilo malo. S vremenom su uzdigli svoja mnijenja na dva posebna sistema — antimili­ tarizam i pacificizam. Mi ćemo o ovom zadnjem reći koju. On se dade definirati, da je nauka, koja hoće da učini bolji red na svijetu, uvedavši megjunarodno sudište i prijateljstvo mjesto sadanje vojske i „obo­ ružanoga mira“. Megju teoretičare te nauke možemo ubrojiti Abbe de Saint Pierre-a Williama Peuna, Benthama i Iv. Aug. Schlettvveina i t. d. Kantova rasprava „Zum ewigen Frieden" jest kopija Schlettvveinova. Prvo se pacificistično društvo osnovalo u NewYorku, glavnom gradu Sjedinjenih država 1815., a drugo godinu dana kasnije u Londonu. Iza toga se je počela pacificistična propaganda dobro širiti. Držati su mnogi kongresi. U redovima pacificista mogli smo onda*) *) Vidi: Epistola apostolica ad principes populosque uni\ersos 20. Juni. 1894. naći najuvaženije članove društva ljudskoga: Cobdena, Непгу Richarda, John Brighta, Saint-Simona, Tourier-a Lamartine-a, V. Hugo-a, Humboldta, Liebiga, Virchowa, Cesare Cantua i t. d. Novu snagu dobio je pacificizam, kad se je go­ dine 1889. osnovala m e g j u n a r o d n a o r g a n i z a c i j a i m e g j u n a r o d n a c e n t r a l a . Od toga doba kon­ gresi, koji su se držali gotovo svake godine, (izuzev 1895., 98. i 99., kad su bile opće skupštine) dobiše megjunarodni značaj. Na njima nisu bili samo poje­ dinci, nego i zastupnici pojedinih pacificističnih dru­ štava. Pitanja, koja se tuđe raspravljaju, pokazuju, da pacificisti živo rade oko provedbe svoje misli. Ništa se ne izostavlja, što može pospješiti napredak pacificizma ni rasprave negativne, ni pozitivne, ni njihovo stano­ vište prema militarizmu, ni njihova akcija proti njemu: smjerovi te akcije, a napokon ni načini propagande. U opće kongresi im mnogo koriste. 1891. na kongresu u Rimu izradili su temeljna načela pacificizma, te su ih uvrstili u megjunarodni kodeks. Ona glase: 1. U megjunarodnim odnošajima vrijede ista pravna i mo­ ralna načela kao u odnošajima pojedinaca. 2. Niko nema prava, da si sam sudi. 3. Nijedan narod ne smije drugom navijestit rata. 4. Svako se nesuglasje megju narodima poravnava pravnim putem. 5. Nema osvojiteljnog prava (droit de conquet). 6. Narodi imadu pravo boriti se proti nasilju. 7. Narodi imadu potpuno pravo, da slobodno uregjuju svoje zadjevice. 8. Na­ rodi su megju sobom solidarni Najvažniji organi pacificizma jesu slijedeći: 1. S t a l n i m e g j u n a r o d n i m i r o v n i ur e d. (Bureau international permanent de la Paix). On se nalazi u Bernu. Osnovan je 1898. Njegova je zadaća informirati društva i osobe, koje se zanimaju za mir, o svim pitanjima, što stoje u svezi sa propagandom i obranom njihovih ideja. >Napose mora pripravljati pi- �Listak. 75 tanja, o kojem će se raspravljati na sastancima, i ra­ recht. Mi bi to mogli nazvati pravom o sačuvanju diti oko provedbe učinjenih rezolucija. ognjišta. Primjeni mo li taj smiso na h o m e s t e a d 2. S t a l n o s u d i š t e . (Cour permanent d’ Arbi- mr t v i h lako nam je znati, šta znamenuje: uretrage). Sjedište mu je u Haagu. Ustanovljeno je god. djenje stalnog počivališta. 1902. Ono poravnava megjunarodne konflikte. Motiv, koji je doveo Ac t i o n p o p u l a i r e na 3. I n t e r p a r l a m e n t a r n a uni j a. (Union inter- tu miso jest dvostruk. parlamentaire) Ona je osnovana 1889. inicijativom Fran­ 1. Kod današnjeg načina ukopavanja s jedne cuza Fr. Passy-a i Engleza Randala Cremer-a. Ima strane dogagja se, da se članovi jedne obitelji poko­ dvojaku zadaću: jedna se odnosi na teoretičku stranu pavaju raštrkano po cijelom groblju, a s druge strane, megjunarodnog prava, a druga na praktičnu. Potom da se prema napučenosti kraja u kraćem ili đuljem mora л) raditi oko nacrta megjunarodnog prava i b) roku ti grobovi otvaraju i drugi u njih kopaju. A ne­ oko poboljšanja megjunarodnih odnošaja. Njene ciljeve dostojna je stvar i to raspršivanje članova jedne obi­ promiče i njezin organ Bureau interparlamentaire. telji, kao i periodično otvaranje grobova. Nedostojna i 4. No b e l o v o d b o r n o r v e š k o g p a r l a me n t a . donekle bezbožna. (Det Norske Stortings Nobel komite, Kristiania, Dram2. Bogate obitelji zaštite profanaciju svojih mr­ mensvei 19.). On dijeli nagrade onim, koji su najviše tvih kupnjom trajne dozvole. Taj običaj sve više i više ili najbolje radili za bratstvo naroda, za odstranjenje uhvaća maha: što svjedoči, da se u čovjeku nalazi ili smanjenje stalnih vojska, kao i onima, koji prera- dubok osjećaj poštovanja prema umrlim kao i prema gjivaju i šire mirovne kongrese". Zakladu je usta­ obtfelj^kim vezama. I kod puka je čuvstvo isto, pa radi novio glasoviti Alfred Bernhard Nobel. Nagrada iznosi toga zar ne bi bilo dobro, da i on tako zapoČme? Bi! 150.000 K. Osim tih spomenut ćemo još 5. Z a v o d Radi togaN ^ction p o p u l a i r e traži, da se u za m e g j u n a r o d n o p r a v o u Gangu (1873.). б. Francuskoj dadne svakoj obitelji po jedno 3 4 če­ M e g j u n a r o d n i i n s t i t u t za mi r a u Monaku tvorna metra u groblju, kao i to da se odredi manji (1903.) 7. Me g j u n a r o d n i mu z e j za v o j s k u i prevoz, ako slučajno koji član umre izvan mjesta, da mi r u Lucernu (1902.) i t. d. se tako svatko mogne pokopati u obiteljskom groblju Pacificizam je skroz i skroz u duhu kršćanskom. u h o m e s t e a d u mr t v i h . On mnogo doprinosi učvršćenju obiteljskih veza. Hrist je donio mir, da se raširi po cijelom svijetu. Zato A nije teško ni provesti tu ideju. Ac t i o n i apostolima govori, da im mir bude ko pozdrav i lozinka. I on je pozdravljo sa: mir Vami. p o p u l a i r e veli, da ne treba za to ni posebnog za­ Da pacificizam nije tlapnja, lako se može vidjeti kona: mogu to učiniti općine, dakako uz umjerenu iz naravi njegove kao i iz djelovanja : stvaran je njegov otplatu sa strane raznih obitelji. rad i uspješan. To nam najbolje pokazuje Čila i ArgenJedna desetgodišnjica hrvatske omladine. Na tinija. 1900. došlo je izmegju njih gotovo do čiste 3. lipnja ove godine hrvatska će mladež navršiti punili borbe radi državne megje: vojska je stajala proti vojsci. 10 godina, da se je stavila pod zastavu Srca Isusova No tada upotrebiše moć svoju biskupi. Uspjeh je- bio i zapjevala: taj, da je načinjen prvi put na svijetu arbitrarijski „Isukrste Srcu, tvom ugovor, po kojem su imali stvar pridati megjunarodnom S nama, naš se kune dom: sudištu u Haagu. S riješidbom su bile obe države za­ Dušom, t’jelom v’jek sam tvoj dovoljne. Sad je uslijedilo, da su megjusobnim dogo­ Za krst časni bijuć boj!“ vorom utanačili, da i jedna i druga smanje broj vojske Proti ovome su koraku bili tada u Pragu ustali i mornarice. Ratne su lagje upotrebili za trgovačke, a 12 Masarikovih trabanata 12 pokvarenih hrvatskih vojničke su zavode priokrenuli u korisne institucije. gjaka i - prosvjedovali, da se „moralno i materijalno To je prouzrokovalo silni napredak. izrabljuje hrvatska mladež u svijetu klerikalizma." MeTakim se pošljedicama možemo nadati od pacigjutim je tom zgodom hrvatska omladina, predavši ficizma. Onda će se povratiti ono zlatno doba, gdje Lavu XIII. album s 160.000 vlastoručnih potpisa, zla­ je svak sam od sebe vršio pravdu — a zemljom vla­ tno Isusovo Srce i tisuće tisuća molitava i dobrih dalo blagostanje. djela, prešla Rubikom. Ona je počela borbu protiv Nova Socijalna ideja. Francuski zavod Ac t i o n p o p u 1a i r e, koji se bavi izdavanjem socijalnih knjiga i brošura iznio je novu socijalnu ideju — o obitelj­ skom grobu. Ona je dobila tehnički naziv h o m e s t e a d mr t v i h , te se ima smatrati dopunjkom običnog hom e s t e a d a , koji znači isto toliko kao njemački Hof- Antihrista i njegovih pristaša. I započeta borba nije ostala bez uspjeha. Danas hrvatska omladina, kada slavi desetgodišnjicu ovoga pokreta, može s pravom uprijeti prstom: u „Hrvatsku" i ,,Luč,“ u „Domagoj" i „Kriješ," u ,,Za vjeru i dom", u ,,Proljetno cvijeće", u razne održane sastanke te 78 svojih kongregacija. Odboru �76 Br. 4. Serafinski Perivoj. — 1910. za proslavu desetgodišnjice na čelu stoji kao pokrovi­ telj sam preuz. g. dr. Juraj Posilović, zagrebački nad­ biskup, a kao predsjednik presvj. g. dr. Ivan Krapac, posvećeni biskup i gen. vikar. I „Seraf. Perivoja" je želja, da svi bez razlike širom čitave velike Hrvatske — širom Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Istre, Ba­ novine i Slavonije pogju u susret ovome slavlju, priteku u pomoć odboru e bi ovo momentalno slavlje čim bplje uspjelo i našoj mladeži dalo veće kuraže u radu za Boga i katoličku Hrvatsku! Fresvj. gosp. ira Šimun Milinović na 24. ožujka preselio se je u vječni mir. Pokojnik se je rodio na Lovreću, 24. veljače god. 1835, Kao član franjev. redodržave presv. Otkupitelja bude god. 1862. poslan u Beč na filozofski fakultet, gdje je postigo naslov doktora filozofije. U Beču je usput s Ijš o glasovitoga slavistu Miklošića. Vrativ se kući, u Sinju je na franjev. gimnaziji 20 godina bio profesorom, direktorom, a kašnje župnikom. U književnosti je poznat po djelima: „ Cr t i c e o s l a v e n s k o j l i t u r g i j i " (1880.), Bi ać (1886.) i K n e z D o m a l đ o (1886.) Cod. 1886. ime­ nuje ga Lav XIII. barskim biskupom i primasom Srbije. U Crnoj Gori kao nadbiskup raz’ io je taku djelatnost, da će mu ime u povjesti katoličKe Crkve u Crnoj Gori ostati upisano zlatnim slovima. Uza svu svoju agilnost znao je sačuvati simpatije dvora prema s p ’ ' katoličkoj Crkvi u Crnoj Gori. Kada je ovaj veliki Franjevac ispustio svoju veliku i plemenitu dušu tada je crnogor­ ski knjaz Papi pošlo slijedeću sažalnicu: „Duboko ožalošćen javljam Vašoj Svetosti smrt Njegove Preuzvišenosti mnogo dostojnog i mnogo poštovanog barskog arcibiskupa i primasa srpskog presvjetlog Milinovića. Njegova smrt duboko je ožalostila Moje katoličke po­ danike, a ja u njegovoj osobi žalim visokog svetog službenika, koji je mojoj zemlji velike usluge učinio i koji je dostojno predstavljo svoju Crkvu u Crnoj Gori. Na ovu sažalnicu Papa je odgovorio: „Duboko ožalošćen tužnom viješću o smrti neprežaljenog arci­ biskupa Milinovića, kojom Vaše kralj. Visočanstvo plemenito daje svjedočanstvo osobitog uvaženja i po­ štovanja, zahvaljujem na Ijubeznom saopćenju i od srca učestvujem u zajednički podijeljenoj velikoj žalosti, a koja naročito potresa Vaše katoličke podanike." Pokop je srpskoga primasa bio vrlo sjajan. Crnogorsku su vladu zastupali knjažević Danilo, ministar predsjednik i ministar prosvjete, grkoistočnu crkvu vladika te mnogi grkoistočni kler. Pokojnika je i vojništvo pratilo sve do groba i tuj mu iskazalo zadnju počast. Počivo u miru sine Asiškoga Ubožara, barski nadbiskupe i pri­ masu Srbije! F. J. B : Federacija trećoredaca u Italiji. Još od godine 1904 mletački kapucini u svom listu „ B o l l e t t i n o d e l ’ T e r z ’ O r d i n e " zagovaraju federaciju t r e ć e g reda sv. Franje. Oko tog je najviše nastojo o. R ob e r t o d a No v e . Na trećoredskom sastanku u Udini 1906. iznese on i pravila, po kojim bi se imalo ure­ diti to udruženje, koja budu i primljena. Istu namiso usvojiše i Franjevci Malobraćani, te na lanjskom po­ krajinskom sastanku u Vicenzi predlože tu plemenitu namiso svojim trećoredcim, od tada stvar je uspjevala, ali se stadoše uplićati te učestaše razni programi i na­ čini, kako da se započne i dovrši ta akcija, tako da su i listovi bili otvorili za to razne polemike. Na sreću u stvar se umiješa sv. Stolica. Sv. Otac Pijo X. na­ redio je rimskim trećoredcim, da oni započnu organi­ zaciju za t r e ć o r e d s k o u d r u ž e n j e , ali da imadu pred očima i poštuju autonomnost pojedinih kongre­ gacija i tako da ih združe kao jedno skladno i suglasno tijelo. Svemu ovomu stavio je na čelo kardinala V i v e s-a. Talijanski katolici puno se od ovog nadaju, da će im koristiti. Drže, da će im to biti podloga, na ko­ joj će osnovati svoju katoličku akciju. I mi Hrvati imali bi bolje cijeniti korist t r e ć e g r e d a . Ta nije od nas daleko naša Slovenija, pa ćeš u njoj naći veoma malo ili nijednog sela u kojem ne bi najbolje evala trećoredska kongregacija. A što u nas fali, ako li ne samo promicatelja za tako veliku usta­ novu. Sjetimo se velikog Franjevca bi. usp. Leona XIII. i neka nas prožme njegova ideja o t r e ć e m r edu, kojom je nastojo da preporodi svijet. Naprijed ko može, za širenje t r e ć e g r e d a i eto i nama Hrvatima najboljeg jamca za uspjeh katoličkog pokreta! Japanski učenjak o Franjevcima. Lanjske je go­ dine dr. Anezaki Mazaha, profesor carskoga sveučili­ šta u Tokiju proputovo čitavu Evropu s tom namje­ rom, da prouči katol čku Crkvu, koja se iz dana u dan sve više širi u Japanu. Tom je prilikom dr. Mazaha prigledo i neke samostane, osobito Dominikanaca, Lazarista i Franjevaca te s naročitom dozvolom sv. Stolice samostan Klarisa u Rimu. Japanskome se je učenjaku život u samostanima — osobito u franjevačkim samo­ stanima vrlo dobro dopo. „Život je u samostanima veli dr. Mazaha — protiv moga očekivanja pun bla­ goga veselja. U nekojim knjigama se toliko čita o strahotama, koje vladaju u samostanima. Ja držim, da bi bilo dobro, da bi se svatko o istinitosti ovakova pisanja prije uvjerio, nego bi povjerovo tim knjigama. Zajednički i iskreni život redovne braće mene se du­ boko dojmio. Megju njima sam našo dobrih prijatelja, s kojima sam u pismenom saobraćaju. Ako p o g l e ­ d a m o s a mo b r a ć u r e d a š v . Fr a nj e, u v j e r e n i smo, da k r š ć a n s k i d u h ne p r o p a d a . Pogleda­ mo li naš budizam, moramo sa žalošću priznati, da je njegov samostanski život duboko pao". Šta će na ovo �Listak. reći evropski propagotori budizma, šta oni, koji misle, da se u samostanu samo plače i uzdiše? VJESNIK. Nova katolička institucija u Hrvatskoj. Na 7. travnja sasto se je u Zagrebu lijep broj katoličkih po­ kretača, megju kojima su bila i dva biskupa — presvj. dr. Mahnić i presvj. dr. Krapac te su stavili temelj „Hrvatskome Katoličkome Narodnom Savezu1', koji će i bez obzira na razne stranke i bez političke sumjese propagirati katoličku kulturu i braniti katoličku vjeru. Skupštinu je otvorio preč. gosp. dr. Gustav Baron, kanonik. Za predsjednika H. K. N. S. izabran je sve­ učilišni profesor dr. Julij Golik. Ova institucija u da­ našnje vrijeme, kada se je u Hrvatskoj proti katoličkoj Crkvi gotovo sve urotilo, mora svakoga pravoga ro­ doljuba da razveseli i to tim više, što je ovoj instituciji program takov, na temelju koga će se moći složiti svi oni, koji katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj žele dobro. Jubilej biskupa Buccnjića radi korizme je slav­ ljen ne 19.111. nego 2 /IV., — na dan svečareva rogjenja i na 3./IV. Slavlje je bilo vrlo impozantno. Sav je Mostar tom zgodom, manifesiiro kako voli svoga biskupa i hrvatskoga „Leonidu", koji je Hrvatstvo vazda i istico i branio, za glagolicu se zauzimo, Franjevce u Hercegovini mnogim dobrom obdario, „ Š k o l s k e s e s t r e s v. F r a n j e " iz Maribora u Mo­ star doveo i nastanio, svojom potporom kumovo god. 1889. osnutku „Narodnoga glazb. pjevačkoga društva*' u Mostoru, „Glas Hercegovca" do njegove smrti do god. 1896. potpomago, otvorenje dioničke tiskare i osnutak „Osvita" god. 1897. pospješio, krasnu biskup­ sku residenciju napravio i t. d. U slavu jubilarca „Нгvoje" i „Bakula" držali su zabave, „Kršćanska Obitelj" i „Hrvat. Obrana" izašli su ilustrirani, a njegov je tajnik p. o. R. Glavaš izdo njegov ilustrirani život i rad. Prigodom proslave Buconjić je primio sa svih strana brzojave, a svakako će mu najmiliji biti Hristova namjesnika Pija X. Promjena Franjevaca Bosne Srebrene držana u Sarajevu 16. IV. Danas je 16. travnja franjevačko starješinstvo redodržave Bosne Srebrene pod predsjeda­ njem m. p. o. A. Mišića držalo promjenu, koju je „Seraf. Perivoj“proŠli put navijestio i radi koje je ovaj broj „Seraf. Perivoja" izišo jedan dan kašnje nego li obično. Polag obdržavane promjene idu: o. Augustin Pejčinović za gvard. i žup. u Sutjesku; o. Angjeo Angjelović. za vikara u Sutjesku; o. Stanisl. Antunović za kapelana u Fojnicu; m. p. o. dr. Danijel Ban za gvard. u Kreševo; o. Mladen Momčinović za kapelana u Kreševo; o. Angelik Franjičević za kapelana u Gučugoru; o. Anto Marković u Gučugoru; o. Franjo 77 Nikolić u Plehan; o. Nikola Brekalo u Plehan; o. Anto Jurilj u Plehan; o. Bono Brkić za gvard. i župnika u Tolisu; o. Florijan Matuzović uTolisu; o. Martin Vučković u Tolisu; o. Tomo Maršić u Tolisu; o. Mirko Brandić u Tolisu; o Anto Ravlić za predsj. u Ramu; o. Mijo Gujić za vikara u Ramu; o. Franjo Pavlek za predsjed. u Sarajevo; o. Stjep. Ikić za predsjed. u Vi­ soko; za lekture u Visoko: o. Rad. Kulijer, o. Lad. Fišić i drd. o. Tomislav Džaja; o. Franjo Ćurić za gvard. u Lijevno; o. Rafo Ćaleta u Lijevno; o. Nedjeljko Dugonjić za kapelana u Jajce; o. Rafael Ostojić i o. Živko Konjević na Petrićevac za duhovne po­ moćnike ; o. Dobr. Grebenarovič za kapelana*u Čuklić; o. Grgo Kotromanović u Brajkoviće; m. p. o. Anto Ćurić za župnika u Bučiće; o. Karlo Šumanović za župnika u Bugojno; o. Vinko Lalić za kapelana u Bu­ gojno; o. Anselmo Alaupović za kapelana u Busovači; o. Ivo Marković za župnika u Dolac; o. Grgo Došen za župnika u Dubrave, o. Mato Ćosić za kapela-na u Dubrave; m. p. o. Stjep. Čičak zd župnika u Foču, o. Anto Lapandić za kapelana u Foču ; o. Blaž Pordusić za župKika u Gračac; m. p. o. Lovro Mihačević za župnika u Kiseljak; o. Mirko Šestić za žup­ nika u Korajje; o. Ciril Katavić za župnika u Podhum ; o. Franjo Ćosić za župnika u Šivšu; o. Josip Vukić nza* župnika u Spionicu; o. Ambroza Rajković za kape­ lana u Tremošnicu; o. Stanko Marinović za kapelana u Tuzlu; ol Augustin Ćavarović za župnika u Tišinu; o. Rafael Babić za župnika u Ulice; o. Franjo Žufjić za kapelana u Ulice; o. Josip Andrić za župika u Vareš; o. Alfonz Čolić za kapelana u Vareš;. o. Milivoj Mijatović za župnika u Vijaku; o. Teofil Zrakić za kapelana u Zenicu; o. Ivan Gjogašević za kapelana u Žeravac; o. Ilija Gjebić za župnika u Glamoč; o. Vojislav Ćurić za kapelana u Ivanjsku; o. Filip Pašalić za župnika u Ljubunčić; a o. Ljud. Franjičević za kapelana; o. Jozo Peulić za župnika u Sokoline; o. Lljubomir Galić za kurata u Podhum Vidoši. Ostalo kao lani. Umro. U brčanskoj je općinskoj bolnici blago u Gospodinu preminuo p. o. Bono Oršolić, bivši žup­ nik Dubrava. Pokojnik se je rodio u Tolisi 5. prosinca, god. 1857., redovničku je haljinu obuko 12. studenoga god. 1882. Na više je mjesta kapelanovo i župnikovo, a bio je i komisarovim tajnikom te gvardijanom u To­ lisi. Sve do pred pol godine bio je zdrav i jak poput drenovine, nu tada poče poboljevati, dobi suhu i preminu 13./IV. Bila mu laka crna zemlja! Za dobru štampu uz pretplatu poslaše preč. gosp. Franjo Šultajs, kanonik u Zagrebu K 5, m. p. o. An­ drija Buzuk K 4, preč. franjev. redodržavništvo u Za­ dru K 5, vel. g. Juraj Veseličić K 3, vel. gosp. Bosiljko Bekavac K 25 — K 25 od N. N. u kruh sv. Ante, �Br. 4. 78 Serafinski Perivoj. vel. o. Bono Oršolić K 10, m. p. o. Angjeo Franjić, jubilat osim dvije pretplate K 40. R e t r i b u e r e d i gn a r e D o m i n e o m n i b u s n o b i s b ona faci ent i b u s p r o p t e r n o me i i t u u m vitam aeternam. Amen. I ,,SilIon“ se moderniziro! Sillon je društvo mladih francuskih katolika, koji su si preduzeli za za­ daću širiti kršćansku demokraciju, predobiti republiku za kršćanski svjetovni nazor jednom riječju i u privatni i u javni život unijeti kršćanska načela. Osno­ vo ga je Mare Saugnier. Bio je nada Francuza i dika. Biskupi su ga preporučivali, zagovarali. To je učinio i sami Papa Lav XIII, 1903. No sad je sašo s puta: moderniziro se. Već je u nekim biskupijama zabranjen pristup u njega. Annecyski biskup u svojoj okružnici na svećenstvo kaže, da je sad sebi postavio neki n o v i moralni i vjerski cilj. Slično govori i Blois-ki, koji uz to ističe, da Sillon uči apsolutnu jednakost staleža. S toga govori o drugu Sartu (sv. Ocu\ drugu Delamaire-u (jednom biskupu), drugu Saugnier-u it.d. Po njegovoj je nauci demokracija, jednakost sviju čla­ nova bitnost Crkve, Uza sve to Sillon ističe privrženost Crkvi. Reforma ženidbenoga prava. S ustanovom „Ne temere", što je 2./VIII. god. 1907. izašla, čini sc da ženidbeno pravo još nije sasvim reformirano, nu kako iz Rima javljaju milanskoj „ U n i o n e C a t h o l i c a " i to će brzo biti. Polag „ U n i o n e Ca t l o l i c a " u ko­ načnoj reformi ženidbenoga prava bit će najznačajnije to, što se ukida: rodstvo i svojstvo 3. i 4. koljena; duhovno rodstvo, što nastaje iz kršćenja i potvrde izmegju kuma kumčeta te kumčevih roditelja; zaprjeke javnoga ćudoregja — publicae honestatis nastale iz ženidbe tvrde a ne izvršene ех matrimonio rato sed non consumato ; zaprjeke pogodbe — conditionis, u koliko nije bludnje; zaprijeke nastale iz adopcije, te što se zaprjeka dobi diže s 12 odnosno 14 na 15 od­ nosno 18 godina. Osim toga se navještenja reduciraju na jedno, od koga će i župnik moći oprostiti, ako bude sjeguran da su ženjenici slobodni od zaprjeke. Rastava će se od stola i postelje s biskupskom osu­ dom provagjati radi : krivovjerstva, apostazije, brako­ lomstva, teške uvrijede, te priljepčivih bolesti. U dr­ žavama, gdje je zavedena gragjanska ženidba, župnik neće smjeti vjenčavati dok se ne obave gragjanske formalnosti. Ove vijesti „ O s s e r v a t o r e R o m a n o “ niječe, nu „Unione Castolica" ih ponovno potvrgjuje. bote Praktični katolik. Kako američki „ De r Sendd e s Gč t . H e r z e n s J e s u “ u ožujačkome 1910. broju donosi skoro je Karlo A. P. Pelletier, guverner pokrajine Quebci u Americi upravio otvoreno pismo na nadbiskupa Bruchesi-ja Montrealskaga, u kome mu javlja da se je zahvalio na predsjedništvu društva „Alliance Scientifique Universelle", i to s razloga, što to društvo očito ide proti kršćanstvu Palletier je tim korakom pokazo da on nije katolik samo u teoriji nego i u praksi, a takih nam se hoće! Najveći crkveni toranj bit će prvostolne crkve u Mechelnu u Belgiji. Ovaj je toranj počet god. 1552. ali sve do danas nije dovršen. Sada će belgijska vlada taj toranj dovršiti. Kada se dovrši iznosit će u visinu 167 metara. Od njega će antwerpenski biti manji puna 44 metra. Protestanti proti Drewsu. Proti monisti Drevvsu, koji je skoro u Berlinu držo predavanje, u kome je nastojo dokazati, da Isus Hrist nije nikada opstojo, ustali su i neki protestanti osobito oni, koji se na­ laze u berlinskome pozitivnome crkvenome savezu. Iz ovoga je saveza prije nekoliko dana jedan pastor držo u Busch cirkusu u Berlinu pr davanje, kome je pri­ sustvovalo 10.000 osoba. Pastorove su teze bile: „Isus je živio" i „Isus je historička osoba.“ Franjevac profesor sociologije. „ Ri v i s t a Ser a f i c a de C h i 1e“ donosi slijedeću vijest: Franjevac o. Gabrijel Casanova, veoma poznat u književnom svTjetu, imenovan je profesorom sociologije na sveučilištu u Madridu. I naša čestitanja vrlom bratu! KNJIŽEVNA SM O T R A . Kulturni rad i načela naprednjaka. I s p r a v ­ l j e n i i z n a t n o p o p u n j e n i č l a n c i iz „Hrv. S t r a ž e " , god. VI. i VII. K n j i g a I. S v e z a k I. C i j e n a K 1. Senj , .910. U današnje doba, kada su pokretašima dobrano porasla krila i kada se često i često s njima treba uhvatiti u koštac, ovo je djelo neophodno potrebni „manuale", koji je pun dokaza, kako pokretaši idu za tim, da narodu unište svaku — a osobito katoličku vjeru. Kako se iz potpunoga na­ slova vidi, pisac je djelo s ovim sveskom istom počeo, a do nas je da svojim obolom i pisca i „Н. Stražu" u njihovome plemenitome radu potpomognemo. Vicko J. Škarpa: Hrvatske narodne poslovice. Š i b e n i k , 1909. Pisac je djelo po materiji tako zgo­ dno podijelio, da se njim i u brzoj potrebi svako može pomoći. Djelo broji 614 strana, a stoji broširano K 5, tvrdo uvezano K 6. „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. .lulijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �fB UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Ćemaluša ulice 172. Najstarija knjigotiskara i * p 4 i i a u Basni i Hercegovini lskame novina, nakladnih djela, brošura, Preporučuje molitvenika, p o d n ic a , zaručnik i vjenčan i karta, kao i svih poslova, što u t struku zasjecaju sa ukusnom izra [M Jtim jerenije cijene. Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske naručbe obavljaju se brzo I točno. Slagaći stroj „TIPOGRAF" У Brzojavi: Vogler, Sarajevo. �Privilegovaria zemaljska banka za Bosnu i Hrecegovinu uvela je novi način Štednje podesan za svakoga! Da uzmogne štediti sa uspjehom i u najmanjim svotama, a da ne mora često ići u banku. Prlvilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz Čelika (vidi sliku), koje ona po želji ustupa svakome uz uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih ima u svako doba pri ruci. Iste su zaključane, i napose uregjene za kovani i papirni novac, te je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ tentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje kroz prostrani otvor |___ |, dočim se papirni novac savije i utura kroz šupijinu O na pro­ tivnoj strani. Kad se kutija napuni ili prije u zgodno času, ali svakako svakoga ili svako dva mje­ seca donese se u banku ili na mjestima, gdje banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, djecu; za stolna udruženja i sabira i za osobe, koje stanu Ovaj način štednje ima zadaću, da un 1 ako se samo na helere štedi, mogu dinu dana 75 kruna, za pet godina oko uzmanjkati, dočim će gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremlje­ nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno raspolagati. Ovaj se način štednje prema tome osniva na principu, da se jednom spremljena uštednja ne može opet olako dignuti, nego se mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje najmanji iznos. Ovaj način štednje osobito je podesan za osobe svakog staleža, koje mogu da štede ino u malim svotama, napose za obrtn ike i ik e ; za domaćice i u uzgojnom smislu za će. dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao novčić donijeti u banku, d kuće leže u ormaru privede ukamaćenju. ’ ------■ kutiju, zaštediće kroz go" ii t.miome stavi u kutiju neće nikomu koju će tako postići. Da se dobije ta adresu ili Centralo edionica ičko d Шоп. glavnica K 750.00C Centrala u Sarajevu. Filijala u Mostaru. P r e u z im a u lo g e n a u lo ž n e k n již ic e t e u k a m a ć u je is t e u z 4 l/s % čistih . U n o v č u je m je n ic e , iz ž r ije b a n e , v rije d ­ n o sn e p a p ire i k u p o n e. E s k o m p tir a i r ć e s k o m p tir a m je n ic e i t r a ž b in e . P o h r a n ju je s v a k o v r s n e d e p o z ite p r a v lja n jim a . D a je z a jm o v e n a t e k u ć i ra č u n . Izv ršu je is p la te i n a p la t e n a sv im tr g o v a č k im sr e d iš tim a t u - i in o ­ z e m s tv a . K upuje i p ro d a je v r ije d n o sn e p a p ire, d e v is e , v a lu te . Zalagaonica p rim a u z a lo g sv e d r a g o cje n o sti d r a g u lje i o sta lo . kao: sreb ro , i u- zla to , � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3379a0abbef1d13d8ee5ce3298210be9.pdf fe89b5cc9cbd0d7e553dfda5b800981a PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 15. SVIBNJA 1910. BROJ 5. GOD. XXIV, SADRŽAJ: A) ČLANCI I PJESME: 1. 2. 3. 4. Dr. Jelenić: Evolucija marijavitizma............... 79 6. Branko Strahimir Škarica: P ro lje ć e............... 87 Fra J. B ić : Sv.jFranjo Asiški i protestanti . 80 7. B. Markušić: Iz „Knjige Prokletstva............... 88 Dr. Tugomir Alaupović : Iz „Seoskih elegija" . 83 8. Dr. Drag. lkić : Da li je Holubova hipoteza o po­ stanku mise etimološki m o g u ć a ? ................... 87 Juraj Božitković: Crte iz povjesti francuske fi­ lozofije ................................................................ 83 B) LISTAK. 5. Don P. Škarica: Ulomci iz rukopisa „Glagolica C) VJESNIK. i svećenstvo4* s osobitim obzirom na staro­ drevnu župu Poljice D) 1 KNJIŽEVNA SMOTRA. druinita n Saiaim. jfttu, Trstu i Celovcu. Dioničke glavni* a K ? ■ p r e k o K 3 5 0 .0 0 0 . ižice i tekuće Prima uloge na štednju n; uk maćuje ih sa o č is t o 4 V bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednost! p r ^povoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. -- B O S A N S K O -H E R C E G O V A Č K O -- V GRAGJEVNO DIONIČKO DRUŠTVO U SARAJEVU DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 — MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 Direktor: gragjevni savjetnik Jo sip pl. Vancaš. Л Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu TVORNICE ETERNITA najboljeg materijala za pokrivanje krovova. �T isk a ra i lito g ra fija VOGLERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (Kom anditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti kao: matica krš' -mdjmatica krizmanih i^atica vjenčanih, matica umrlib^Srotokola, crkvenih i^čuna i exhibita, krstnih, vjer anih i smrtnih listova i ^ c'. u pojedinim arcima Г ’ i solidnom w |£m» P vlastitoj knjigovežnici. ....................................... Tiskanice potrebne u poslu novoga ženitbenog dekreta „Ne temere“ mogu se dobiti u tiskari -----------= VOGLER i DRUGOVI u SARAJEVU. = = �serafinski P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 5. SARAJEVO, 15. SVIBNJA 1910. Dr. Jelenić: Evolucija marijavitizma. K velikome nizu raznih sekata, koje su poput otrovnih biljka na tlu katoličke Crkve proklijale i izrasle te od kojih su neke svoju eksistenciju još davno ogra­ ničile samo na arhive, muzeje i povjesne listine, a druge još ili živu ili istom životare, pribrojit nam je i najnoviju sektu — marijavitizam. Marijavitizam se je začeo prije nekih 14 godina u onome dijelu Poljske, što pripada Rusiji, a izvanpoljska je javnost za nj za pravo saznala istom god. 1906., kada ga je Papa Pijo X. osudio. Pravi je početnik marijavitizma Marija Franciska>) Koslovska. Marija se je u početku bavila trgovinom u Puocku (Plotsku), gdje je često pripovijedala svoja snatrenja pod imenom vigjenja. Ova je snatrenja kašnje ispisala u svojoj autobiografiji. Radi svojih „vigjenja", te radi svoje pobožnosti mnoge je ne samo lajke nego i svećenike k sebi privukla, megju kojim joj je u svemu posto „alter ego“ svećenik Ivan Kovalovski. Kada je Marija Franciska dobila dosta pristaša, odrede ovi s njom ustrojiti družbu pod imenom m a r i j a v i t a ili m i ­ s t i č n i h s v e ć e n i k a , kojoj će zadaća biti megju narodom propagirati štovanje presv. oltarskoga sakra­ menta i bi. dj. Marije, te često primanje sv. pričesti i vjeru u svetost i Božje poslanje Marije Franciske. Ovoj se ustanovi biskupi opru, nu bez uspjeha. Stoga sv. Stolica, kojoj je sve to bilo dojavljeno, posavjetovavši se sa stožernicima, 4, rujna 1904. god. spomenutu družbu i općenje s Marijom Franciskom zabrani. Marijavite se malo barem na oko, smire, nu poslije opet nastave svoju misiju. Nadajući se, da će sv. Stolica njihov pokret odobriti, odu dva svećenika u Rim: Roman Prochniewski i Ivan Kovalovski i za­ mole, da im sv. Otac ili u njegovo ime sv. Oficij odobri slijedeći dekret: „Da je od B o g a v r l o p o s v e ć e n a M a r i j a F r a n c i s k a m a j k a mi l osrgj.a za sve l j ude, koj i su u ova p o š l j e d n j a 9 „Vrhbosna" ju u br. 11. 1906. nazivlje Marijom Felicijom, nu u enciklici se Pija X., kojom se 5. travnja god. 1906. marijavitizam zabranjuje, zove Marijom Franciskom. Sravni: Theologisch — praktische Quartalschrift, III. 1906, str. 643. GOD. XXIV. v r e m e n a s v i j e t a od B o g a p o z v a n i i i z a ­ b r a n i za s p a s e n j e ; da j e s v i m a m a r i j a v i t s k i m s v e ć e n i c i m a od B o g a d o p u š ć e n o na č i t a v o j k r u g l j i z e ma l j s k o j Širiti kul t p resv . o l t a r s k o g a s a k r a m e n t a i pr e bi . D j e v i c e Ma r i j e ..." 0 Sv. Stolica opre se njihovim molbama i dovede ih na to, da su 20. veljače, god. 1906. svoje bludnje opozvali. Megjutim ovaj opoziv nije bio iskren; jer bo čim su se T)va dva svećenika povratili u domovinu ne samo da nastave svoju prijašnju misiju, nego što je još gore: razašalju na svoje pristaše marijavitima u prilog sastav­ ljena lažna pisma. To potakne Pija X. te on 5. travnja g. 1906. izda na poljske biskupe encikliku, u kojoj mari­ javitizam osudi. Nu s Papinom se osudom marijaviti nijesu iskorjenili, nego se i danas sve više Šire, pri čemu ih iz mržnje na katoličku Crkvu potpomaže i sama ruska vlada, te novine „ Ma r i a vi t", što ih izdaju. Od kako je Pijo X. marijavite osudio, od onda počmu novine po svijetu raznositi više i manje ras­ prave i vijesti o marijavitima, koje su opet više ili manje neispravne, osobito: obzirom na vjeru i ustroj­ stvo marijavita. Uzrok je ovim neispravnostima stojo u manjku autentičnoga dokumenta, iz koga se je moglo potpuno saznati, što sve marijaviti vjeruju i kako su se ustrojili. Ovaj je manjak vlado sve do god. 1908. God. 1908. izdaju marijaviti u Ludžu (Lodž) „ Us t a v r e 1i g i j o z n o g a s a v e z a ma r i j a v i t a " ' 2), polag koga danas možemo biti na čistu glede vjere i ustrojstva marijavita. Glede vjere „ ma r i j a vi t i — kao što veli „ Ustav../' — i s p o v i j e d a j u d o g m a t e k a t o l i č k e Cr kve". Ali ako marijaviti u teoriji i ispovijedaju dogmate katoličke Crkve neke u praksi ipak niječu — osobito Papino poglavarstvo. Što se tiče ustrojstva marijavitske crkve moramo znati, da se i njihova crkva sastoji iz laikata i klera. 9 Theologisch — praktische Quartalschrift, III. 1906. str. 043. 2) „Velegradskij Včstnik, žurnal dlja rasprostranenija stremlenija k soedineniju cerkvej", što izlazi u Pragu, donio je u 4. br. ove godine spomenutoga »U stava«...14 vjeran i dosta opširan prikaz. �80 Br. 5. — Serafinski Perivoj. — 1910. Marijavitski lajci imaju glavne.dužnosti, koje i katolički: oni se moraju često klanjati Isusu Hristu; na razne mu načine iskazivati počast; Često se ispovijedati i pričešćivati, vjerno ispunjavati sve svoje stališke i gragjanske dužnosti i t. d. Drugi dio marijavitske crkve sačinjaje kler. Da ko postane svećenikom, „U stav..." iziskuje četiri razreda srednjih škola i svršetak bogoslovnih nauka na kome višemu institutu. Kada je kandidat srvšio potrebne nauke, stavi mu se na volju, da ili prihvati svećenički stališ ili ostane u svijetu. Koji odabere sve­ ćenički stališ mora položiti četiri zavjeta: a) p o s l u ­ š n o s t i , polag koga mora svoje starješine slušati u svemu, što se ne protivi Božjim zapovjedima i savjesti; p ) u b o š t v a , polag koga mora živjeti sjeromašno i Čuvati se, da ne bi povrijedio Hristove zapovijedi: „Badava ste primili, badava i dajite!“ ; у) č i s t o ć e , polag koga se ne smije ženiti, mora se uzdržavati od mesa i pića, te stanovati uz hramove i napokon o) š t ov a n j a Isusa, polag koga opet mora isusa ne samo štovati nego širiti i u pak prema njemu štovanje. Kako se vidi marijavitski su svećenici ujedno i redov nici Osim toga marijaviti imaju i edovnica, koje na življu sastrama.. Njihov je glavni cilj širiti megju ženskinjem religiozni i moralni život. Na čelu im sioji načelnica, koja je odvisna od generalnoga ministra. Ona sestre nadzire, mijenja, vodi ekonomiju, prima kandidatkinje i t. d. Kandidatkinje moraju imati makar 16 godina, kada stupaju u red, moraju biti zdrave, po­ štene te kao i svećenici izvan političkih stranaka. Kao svećenici tako i sestre moraju položiti zavjete: posluš­ nosti, uboštva, čistoće i štovanja Isusa Hrista. Ove zavjete sestre moraju položiti kroz 6 godina iza dvogodišnje kušnje. Najinteresantnija je u marijavita hijerarhija. Ona se ne dijeli kao u katoličkoj Crkvi nego prema upravi, koja vlada u franjevačkome redu. Kao što u Franjevaca na čelu čitavoga reda tako i u marijavita na čeiu čitave crkve stoji generalni ministar — minister generalis i generalni vikar — vicarius generahs, čije duž­ nosti može vršiti ne samo biskup, nego i prosti sve­ ćenik. Nu kao što u franjevačkome redu najvišu vlast nemaju generalni ministri, nego generalni kapituli, tako je isto i u marijavita najviša instancija generalni kapitul — capitulum generale, što ga svake treće godine o Duhovima sazivlje generalni ministar i što ga sa­ činjavaju : provincijalni ministri i kustodi. Iza gene­ ralnoga kapitula i generalnoga ministra najvišu vlast ima u pojedinim pokrajinama provincijalni kapitul capitulum provinciale i provincijalni ministar mini­ ster provincialis, koji kao i generalni ministar ima svoga vikara vicarius provincialis. Iza provincijal­ noga ministra prvi je kustod sa svojim vikarom. Kao što generalni ministar imenuje iz biskupa ili svećenika provincijalnoga ministra, tako opet provincijalni mini­ star imenuje kustode, koji upravljaju pojedinim okruž­ jima. Najnižu instanciju u marijavita sačinjavaju općine ili filijale. Općinama upravljaju nastojnici s vikarima i gjakonima, koje provincijalni ministri postavljaju. Liturgiju marijaviti obavljaju, po obredu zapadne Crkve, ali u poljskome jeziku. Svetkovine imaju sve, koje i katolici, nu uz to još na osobiti način štuju: 2. kolovoza početak svoje sekte i presv. Bogorodicu; te 4. listopada sv. Franju Asiškoga, koga smatraju svojim patrijarhom. * * # Kako se iz čitave raspravice vidi, marijavitizam je stvorila ignorancija i fanatizam klera i naroda. Hoće li marijavitizam prestati, kada prosvjeta proguta ignorane ju, a zdravi razbor fanatizam, ko bi znao? Jedno je samo sjegurno, da optimizam u ovoj stvari iskljućuje povjest sekata. Fra J. B—ić, Šibenik: : Sv. Franjo Asiški i protestanti. III. Evolncija štovanja sv. Franje kod nekatolika. Ne će biti s gorega, ako upozorimo čitatelje na evoluciju ovog štovanja, što ga iskazuju nekatolici sv. Franji. Gospogja Oliphaut opisa život Sjeromaška, ali mu zanijeka naslov Sveca. Dr. Tessepp bio je malo obzirniji i u svom djelu „Dolazak Braće" (Corning, of Friars) u čudu pita, zašto uskratiti Franji čast Sveca ? e1) ga sasvijem jednostavno nazivlje „ S v e t a c“. Adderlis odmah priznaje čudo u ranama sv. Franje. Kanonik Ravvnoleg priznaje historiČnost „trećeg reda“ i ostalih dogagjaja. Njegovo štovanje prama Svecu do­ seglo je najveći vrhunac simpatija, na koji se je mogla uspeti nekatolička duša. Ne brojeć red „protestanskih Franjevaca" u Rawnoleg-u se pokazuje najjači odjek ljubavi prama životu i cilju, kojeg je imo sv. Franjo. ‘) L ittle se odlikuje kao najzanešeniji i najradišniji član „ E n g le s k o g d r u š tv a za f r a n je v a č k e s tu d ije " . Često megju članovima i vani drži konference, a izdo je i neka djela, kao: St. P r a n c i s o f A s s i s i . H i s T i m e s Li fe a nd Wo r k . Ne w- Wor k, Wi t t a k e r . 1904. (najbolji životopis o sv. Franji megju protestantima.) Takogjer je izdo: Liber Exemplorum ad usum Praedicantium, saeculo XIII. compositus a quodam Fratre Minore Anglico de Provincia Hiberniae, secundum codicem Dunelmensem, editus A. G. Little. Aberdoniae, typis academicis 1908, XXX. et 177. pag; vidi ocjenu i pohvalu iz­ davaču u „Archivum Francis. H “ god. II. br. IV. etr. 651.—657. Još je pripravio za izdanje: Opuscula inedita Fr. Johanms Peckham 0. F. M., a javlja se kadkad i u „Archivum F. h “. �Sv. Franjo Asiški i protestanti. Ipak sa svim tim — reći će nam pesimisti može biti, da svi ovi sektarci zaista nijesu bliže rim­ skoj Crkvi, nego što su bili i nazad 25 godina; nu to je stalno, da je duh sv. Franje moćan, da im izbije iz glave svaku tvrdoglavost i Ijutinu, pa da tako lakše uvide, gdje se nalazi zlatna istina.1) Ovako iščezavaju predrasude i mi se nadamo, da će se protestanti sje­ titi Papine opomene i početi piti iz pravog zdenca primitivne franjevačke literature; tu će naći izvor čiste i neokaljane nauke. A ko zna, da koji od protestanata, hodajuć po umbrijskim brežuljcima, ne mamjeri se i na put, koji vodi u R im ?2) Ne ima sumnje, da većina današnje svjetske li­ terature nosi u sebi klicu otrova, koji tako porazno djeluje na naš vijek. Gdje se možda nadaš, da će te zanijeti i usaditi koju novu plemenitu i dobru miso, tu se na žalost razočaravaš. Pod ruhom lijepa i dobra nailazimo na stvari, koje nas pritežu, da tražimo slasti tijela, a duh da zabacimo. S toga nas ima tješiti svako slovce napisano o životu i radu velikog sv. Franje, a pisce moramo bodriti i hvaliti. IV. Stanovište nas katolika. Mi se katolici zaista možemo diviti, kad vidimo toliki zanos, s kojim nekatolici proučavaju život sv. ------------ - 81 Franje i hoće pošto po to, da prikažu pravu povjesnu vrijednost njegova rada. Ali uza sve ovo, mi moramo dignuti naš glas i u gdje čemu njiimvo tumačenje ispraviti. Dok oni u svojim spisima i govorima u zvijezde kuju Svečev v a n j s k i ž i v o t , dotle puno zaboravljaju njegove d u š e v n e v r l i n e . Zaista mi ne bi željeli vidjeti jednog sv. Franju, kako jedino i samo u ekstazama živi, a da se nikad ne spusti u naše zemaljsko stanje. Plaši nas takovo opisivanje sv. Franje, jer prikaziva svece u stanju, do kojeg mi obični ljudi ne možemo doprijeti. Još je i neispravno, jer je kod svetaca sasvijem drugačije nego li kod pjesnika: oni trudom i mukom postaju, dok su pjesnici po naravi.1) Prote­ stanti dakle puno pretjeravaju, ili da se bolje izrazimo pogrješuju. Dok se onako općenito cijeni moralna ljepota i vrijednost sv Franje, pogibelj je, da se ne zaboravi ili umanji ono, što je glavnije t. j. oni unutrašnji čim­ benici, koji su podali ovu ljepotu. Naravski, mi ne možemo očekivati od nekatolika, da će oni potpuno shvatiti i procijeniti vrhunaravni pogled Svečeva života, pa stoga se i ne čudimo, ako »se neki zapanjuju nad legendom o gubbijskom vuku, a preko čuda u Porciunkuli prelaze, kao preko stvari, koja se ne može shvatiti«. Zar za ništa drugo nije sv. Franjo, nego da nas pouči, kako da-živimo u miru i štovanju, i da ljubimo nevoljnike? A ovo i je ona socijalna grana Franjina nauka, koja je najviše uplivala na nekatolike. I mi kažemo, da je u današnje doba „vjesnik** sv. Franje poruka mira i bratstva. To je istina, pa se uzelo i u najširem smislu. Ali nije ovdje s v e ! Duh sv. Franje još više hoće i zahvaća: njegova je misija još šira. Nije samo u govorenju, nego i u propovijedanju, a osobito u Ijubeznom općenju sa narodom. Čim je on najbolje pripovijedo? Sa svojim životom. Preko ovoga prelaze nekatolici; a ovo i je uprav ono, Što mi moramo tražiti od p r a v o g glasonoše sv. Franje. Zar nije Franjina vjera u vrhunaravnost i njegova potpuna podložnost ugledu rimske Crkve lijep poučak za današnje skeptično i revolucionarno doba? Uzalud ćemo listati pa i najbolje nekatoličke hva­ lospjeve o Svecu, jer u njima ne ćemo naći, da se ističe, kako je on bio osvjedočeni i poslušni katolik. Dobro se pazi, da ga se ne bi nazvalo protestantom; ta za protestantizam nije se ni sanjalo u XIII. vijeku; oni znadu govoriti, da on pripada „čovječanstvu, a ne Crkvi**. Dotle se je došlo, da dok nekatolici u svojim predrasudam čitaju početke franjevačkog pokreta, oni nastoje, da nekako neodregjeno i bezimeno pokažu rad *) Ovo nam potvrgjuje i najnovije vijesti o obraćenju na kat. vjeru jednog cijelog društva u Americi „br at s t va an­ gl i ka ns ki h Fr anj evaca". Tražili su, gdje je istina i nagjoše ju u zajednici s rimskim Papom. Od ovih su velika većina po­ stali Franjevci i sada na vas mah rade oko obraćenja svojih prijatelja i zemljaka. 2) Ovaka sreća i milost Božja zapala je slavnog norve­ škog književnika M. I vana Joe r gen s ena. Godinu prije svoga obraćenja na kat. vjeru napisa on putopis: „Rej sebogen Koebenhavn, 1895. (II. izdanje prevedeno i na njemački: Das Reisenbuch, Mainz 1898.) U glavnom dijelu toga putop:. ,,1'rn br i j ska hr oni ka" pjesnik niže svoje dojmove, koje mu je u dušu usadio Asiz i njegova „Porciunkula" sa svojim divnim ceremonijama. Iz tačnosti i ljubavi prama sv. Franji pjesnikova duša nije mogla mirovati, pa je zato hotio, da i svoj norveški narod s njim upozna. Najprije mu Joergensen prevede „Fioretti" sv. Franje, a predgovor im stavi čuveni dramatičar i „prijatelj potlačenih naroda" Bj o e r n s t j e r n e Bj oer ns on (Koebenhavn 1902.). Opet je žarzasv Franjom vuko obraćenika u umbrijsku dolinu i plod njegovog izleta bilo je djelo: Pil g r i ms b o g e n " (Knjiga Putnika), Koebenhavn, 1903. Ovdje on iskazuje svoj veliki zanos prama Svecu i svoje pohode u fra­ njevačke samostane Asiza, Alverne i t d. Sve je ovo bilo kao priprava za njegovo veliko djelo, u kojem on orisa život sv. Franje. Den hel l i ge Fr ans af Assisi , Koebenhavn og Kristiana, Nordisk Forlag. 1907. 8°, LXlV.-384.1 ako je Joergensen po naravi pjesnik, ipak je on u svom djelu znao prikazati objektivnu povjesnu istinu i zaodjeti ga pravim kritičkim apa­ ratom. Uspjeh djela najbolje pokazuje, što je prevedeno na sve glavnije evropske jezike. Ko bi htjeo, može ga dobiti na nje­ mačkom: Miinchen, Jos. Koselsche Buchhandlung, a na fran­ cuskom: Saint Fran^ois d’ Assisi, par Tćodbrde Wyzewa, Pariš, Perrinet c. cijena 5 fran. — Isporedi „Archivum Fr. li." god. J) Vidi The i uner life of St. Francis og. Z. (unutarnji 1. br. 1. str. 131.—135. i „Jutro", Zagreb 9. studenoga 1908. život sv. Franje) Stanislav 0. S. F. C. �82 Br. 5. — Serafinski Perivoj — 1910. sv. Franje. Njegova nauka — vele — ne ima nikakvog obilježja, koji bi odavo ljubav sv. Crkvi. U asiškom Sjeromahu vide nekakvog sredovječnog filantropa, koji, kad bi danas šivio — riječi su kan. Kwansley-a — vas bi se raznio za narodno gospodarstvo, banke i da potpomogne stare i nevoljne. Što mi katolici i pravi ljubitelji sv. Franje, da na ovo odgovorimo? Neka nam se dopusti, da se poslu­ žimo riječima jednog čuvenog pisca: Ne smije se i nije to pravedno krnjiti duh i nauku sv. Franje. Zašto oduzeti njihov pravi harakter? Ko nas uoblašćuje, da možemo s njih skinuti onu oznaku, koju im je isti Svetac podo, pa onda reći; pogledaj, svijete. ovaj novi lijek, koji smo pronašli za sve bolesti, od kojih trpi XX. vijek? Smijemo li mi to učiniti? Ne smijemo, nego imamo sve strane sv. Franje poprimiti, a osobito njegovu sinovsku odanost rimskoj Crkvi. Tek onda biti će istinita ona rečenica jednog Anglikanca: „Liječ­ nik za današnje bolesti, jest onaj čovjek, koji je liječio Asižane u XIII. vijeku". Mi ne želimo ni pošto, da opovrgncmo ili da se suprotivimo Kwans!ey-ovoj tvrdnji, naime, da je današ­ nje novo doba tako obolilo, da potrebuje uprav onih lijekova, kojim je i nazad б vijekova sv. Franjo liječio svoje suvremenike; ali budimo pošteni i priznajmo, da je ove lijekove činio pravi sin sv. Crkve — sveti Franjo. Ona mu je bila jedina i prava ljekarnica. U njoj su čisti i nepatvoreni lijekovi, a svi su drugi slabi i izvjetrili. — J) Ovako je na žalost bilo sve do najzadnjeg vremena. Katolici su stoga javno korili protestante, pa se neki i svigjoše. Sam počasni predsjednik „Megjunarodnog društva za franjevačke studije" Paul S a b a t i e r držo je 30. travnja 1908. u Torinu predavanje : i z v o r n o s t mi sl i i r a da sv. F r a n j e . Zaslužni povjesničar dotako se je i k a t o l i č a n s t v a i p o s l u š n o s t i sv. Franje prama rimskoj Crkvi. Evo nekoliko njegovih misli: originalnost se Sveca sastoji nada sve u odvažnosti duha da na­ sljeduje Isusa Hrista i da, koliko je moguće, satare u sebi sta­ rog Adama, e da se što bolje približi svomu uzoru Isusu, koji je j edi ni i st i na. U ovom je dakle velika originalost sv. Franje, naime što je on bio pravi katolik, kakav možda niko prije njega, a osobito poslije. Poganske idole n o v a c i vl a­ s n i š t v o zabacio je i prezreo sa svojom „sestrom" s j e r o ma š t v o m . Ali čemu se osobito imamo diviti, jest v je ra sv. Franje. Osjećo je Svetac „da svaki njegov korak pazi Cr k v a , e da mu tim ulije želju, snagu i plan za novi napredak : srnatro se je s i n o m ove svjetske uzgojiteljice : s i n o m a ne r o­ bom. Dakle dvojstruki harakter njegova katoličanstva: p o t ­ p u n a podl ož nos t , pr a va sl oboda". Koji vele da je sv. Franjo bio podložnik Crkve, pravo govore, kao i oni koji doka­ zuju njegovu slobodu Oporuka sv. Franje svojoj braći jest naj­ sjajniji dokaz individualnosti, koji je zabilježila povjest Crkve „I p o š t o mi je g o s p o d i n dao, da se b r i n e m za braću n i j e mi k a z a o ni ko, š t o bi i mo u č i n i t i n e g o s a m mi S v e v i š n j i o b j a v i , da m o r a m ž i v j e t i po pr avi ­ l i ma sv. Evangel j a. " (Testamentom S. P. Francisci ) vidi Aichivum Fran. Historicum god. I. br. 2—3, str. 480. Premda se je nedavno na sjednici „ M e g j u n a ­ r o d n o g d r u š t v a za f r a nj. s t u d i j e " izreko jedan utješljivi i pohvalni govor, ipak ne možemo, a da ne reknemo, da su njegovi promicatelji ubrali cvijet, kojeg niti su posadili niti zalijevali. Dok se dive ljepoti do­ bivenog cvijeća, veoma malo nastoje da progovore i 0 vrtlu, koji proizvagja tako divno i miomirisno cvije­ će. A ipak je ovo jedini vrto na cijelom svijetu i samo u njemu cvijeće buji. U Porciunkuli ima ružica bez trnja; lišće joj je krvlju poštrapano, ali se ne može presaditi. Ovako je i s onim cvijetom, što se zove Franjo Asiški. Mnogo se i danas govori ob ovom dvuštvu. ’) Njegovi programi vele, da mu je predmet i cilj: kritično 1 znanstveno ispitivanje povjesti sv. Franje, te obragjivanje i širenje franjevačke literature. Namjera mu je, da poda svijetu vjerno i potpuno poznavanje sv. Franje i svega onoga, što je on sam ili preko svojih Sljedbe­ nika i štovatelja učinio. Društvo je odlučilo, da sastavi jedan popis svih franjevačkih rukopisa, koji opstoje u Evropi. S pomoću pisaca, koji u čem god pišu o fra­ njevačkim stvarima skuplja gradivo, da se izda jedan bibliografički rječnik, koji će služiti učenjacim kao putokaz Ovaj će se katalog, s pomoću većih knjižara, izdavati na dijelove. Već su se javili razni suradnici. Takogjer će društvo osnovati i ured, koji će u svim glavnim jezicima glede toga davati upute. Megju najzanešenijim promicateljim ovog poduzeća nalaze se i neki anglikanski svećenici. Pod njihovim se je nazorom osnovo i jedan odo toga megjunarodnog društva2). Ne poznavajući dobro prilike, neki su katolički dnevnici pretjeravali u pohvalu ovog društva, kao da je to kakova ortodoksna uredba ili koji novi članovi t r e ć e g reda. S toga se je i dosta katolika upisalo u to društvo. Mislili su, da je to u korist katoličke stvari ili barem, da je njegove osnovatelje vodila miso, da se znanstveno proučaje franjevački red. Ovo ih je malo zanijelo, ali se malo i prenagliše. Kako to — čugjahu se ovi kat. učenjaci da se jedni protestanti mogu toliko zanostiti za jednim Svecem, koji je bio ]) Članovi se svake godine sastaju u Asiz. Tu se izvješ­ ćuje o najnovijim iznašašćim svrhu života sv. Franje i njegova upliva. Već ima svoju veliku knjižnicu i izdaje „Bol let ino del l a Soc. int. di st udi f r ances". (Assisi tep. Metastasio) Već se radi i oko podignuća spomenika sv. Franji, koji će ga predstavljati, kako pred smrt blagosivlje svoju otadžbinu Asiz. 2) U studenom 1907. pretvorilo se je u posebno „Е n g Ie s ko dr uš t vo za franj . st udi j e". Dosta su dosad uradili oko napretka franjevačkih stvari. Ističu se osobito A. G. Lit ti e i izdavač „Dublin Revieux' M. R. Bal four. Ovaj pošljednji izda 1905- ,,Le Souve ui r Se r dphi que “ i bio je skupio dosta gra­ diva za kritično izdanje života sv. Klare, ali ga mlada pokosi smrt u 32. godini života na 19. srpnja 1907. Vrijedno je napo­ menuti, da kadgod i katolici u ovom društvu drže predavanja kao n. p. poznati d’ Alen<;on O. Cap. �Dr. Tugomir Alaupović. - Crte iz povjesti francuske filozofije. potpuna negacija protestantizma? i sada su malo op­ rezniji. Na ovo protestanti predbacuju, da udivljenje i ljubav sv. Franji ne uključiva vjeru u kat. Crkvu. Ali mi im velimo, da i mi dobro znamo, da društvo za franjevačke studije nije baš nužno, da postane jedna nabožna ili redovnička udruga, ili još manje promicajući odbor za kat. vjeru, ali bi njegov cilj moro biti, da proučaje s v a k u s t r a n u Svečeva života: ne samo u koliko je on pjesnik naravi, društveni pokretač ili zaneseni propovjedaoc sjeromaštva, nego i u koliko je on bio p r i j a t e l j G r g u r a IX, te s t u p r i m s k e C r k v e i osnovatelj jednog reda, koji je posto rasad­ nikom v r h u n a r a v n i h k r e p o s t i . Evo i ovo bi imala zahvaćati svrha toga društva. Onda bi tek potpuno vidjeli veličinu duha i rada sv. Franje, pa ne bi dolazili do zaključka, da je sv. Franju „posvetilo čovječje srce, a ne Crkva“ . * Samo nešto i u kratko navedosmo o sv. Franji i protestantima. Uvidješe oni u S j e r o m a h u neku ve­ ličinu i zamašitost, neku originalnost i dubljinu, a povrh svega najvećeg praktičnog socijologa srednjeg vijeka. Ovo ih je zanijelo i oni ga stadoše proučavati i na svijetlo iznositi. Koju će im ovo korist donijeti i hoće li im to pomoći, da lakše uvide svoju bludnju ili će ih na­ protiv još više u njoj zaslijepiti, to se za sada ne može stalno odrediti. Ali svakako stoji činjenica, da se je o b r a t i o n o r v e š k i p j e s n i k i p r o t e s t a n t I . J oe r g e n s e n , d a su s e p o k a t o l i č i l i i z a f r a t r i l i č l a ­ n o v i „ b r a t s t v a a n g l i k a n s k i h F r a n j e v a c a " . Ko će zanijekati, da ovaj protestantski pokret za sv. Fra­ njom, nije uplivo i na tolike engleske obraćenike, o kojim nam dnevice stižu vijesti ? лг Dr. Tugomir Alaupović: Iz „ S eo sk ih e le g ija “ . U molitvi. -......-■■■■ - Kada gusti sumrak padne, kad ti zlatna glava klone, Čedo moje, od umora sitnih briga, igre, šale, Kako s usta angjeoskih svete riječi leteć zvone, Molitvicu kako šapćeš, sklapajući ruke male! A ja stojim kraj postelje — iz dubine crnog mraka, Što ga u dnu praznog srca strašna sumnja iskopala, Pridiže se i talasa svijetla iskra, topla, jaka Čini mi se ko da šušte angjelova krila mala! Teška kora tvrdog leda na starom se suncu tali, I sve, što je jadna zbilja polomila, oborila, Ljute guje, gladni crvi i oltari davno pali Sve se miče, oživljava, sve u jedno steže sila. 83 S grobova se praotaca vječne smrti pečat kida. Prah i trulež dušom diše, rumenom se krvlju lije, Na molitvu ruke sklapa i starinske rane vida, Ječi pusti do i ravan, novi život ključa, vrije. ........ U pustoši i u mraku žuljevite teške ruke Tješila je jedna miso, pridizalo jedno krilo, Vežuć čvrsto zlatnom kopčom mirnu čeljad i hajduke, Čuvala nas od zle krvi i najgore kad je bilo. Pa ko može rukom zlobnom da polomi veze stare? A prah grobni; davne dane moja duša jako v o li___ Čedo zlatno, sklapaj ruke, i ja padam pred oltare, Mozak truje sumnja teška, ali srce? — ono moli! c ž ž '® O. Juraj Božitković, Z aostrog: Crte iz p ovjesti fran cu sk e filo z o fije . _ ~ ^ Od god. 1870. nužno nam se nameće četvrta perioda u francuskoj filozofiji. Uz ozbiljnije proučavanje njemačke filozofije, uz bolje upoznanje djela Darwinovih i Spencer-ovih, uz znatni utjecaj Lachelier-ov i Ravaisson-ov, uz transformirani pozitivizam Taine-ov, uz nauke Ribota, Delboeuf-a, Bernheim-a, Charcot-a, (1825,—-1893.), Binet a, Luys-a a b s t r a k t n a d i a l e k t i k a iščeznu. d e f i n i c i j a l o g i č n i h p o j m o v a nestane u moru zaboravi. Nastupi većim dijelom prag­ matična filozofija. Po ovoj novoj filozofiji mi dolazimo u dodir sa realnošću tek preko znanosti, čuvstvene religije, umjet­ nosti, politike, morala, književnosti i ekonomije. Real­ nost se samo nalazi u znanosti, životu, umjetnostima; gradivo za sve teorije u njihovom spontanom razvoju. Čudnovato! Velikoga Ii paradoksona u novoj ljudskoj m isli! Do sada je filozofija bila i ostaje vazda u n i v e r ­ z a l n a z n a n o s t , dok savremeni, francuski filozofi izbrisaše joj to značenje. Pod uplivom Kant-ova kriti­ cizma oni zamijeniše f i l o z o f i j u sa filozofskim zna­ nostima. Tako u Francuskoj danas filozofija nije više j e d n a u n i v e r z a l n a s i n t e z a povrh svih znanosti, već partikularna, kao n. pr. fizika, hernija. Što je još žalosnije opaziti, to je, da svaka od ovih pojedinih grana filozofije, znanosti zatim ide, kako da postane svaka z a s e u n i v e r z a I n a. Ali to je nemoguće, jer filozofija, kako gori već natuknuli, je s t: ,,La scienza approffondita delle cause e delle ragioni delle cose“ jest „1а scienza approffondita ded' ordine univ ersale."]) Mereier — Mašini, Corso dela fil, Introd. alla fil. p. 17. — Firenze 1909. �84 Вг. 5. Serafinski Perivoj. — 1910. 12. Pozabavimo se sada sa posebnim, savremenim pokretima i pokažimo njihove smjerove. Nego pri ovom asocianističnom ili atomističnom pokretu, primijetiti nam je, da ovakovo psihologično I. Metafizični pokret, koji teži da svoju nauku svede na univerzalnu opažanje ne može nikada dostignuti s i n t e t i č n i II. Psihologični „ „ „ o b l i k , jer na značaj psihologičnih opažanja utječe III. Sociologični „ „ „ „ ne samo psihična strana, nego upravo c o m p o s i t u m IV. Moralni „ „ „ „ — unija duše i tijela. V . Pokret u fil. znanosti „ „ „ „ „ „ б) Dalje! Na hipnotističnu i psiho-automatičnu. VI. д „ povjesti „ „ „ VII. „ religiozne filozofije „ „ „ „ Njihova realnost jedino opstoji ,,in subconscientia". O VIII. „ u estetici „ „ njima raspravljaju Richet i Grasset. IX. „ u povjesnim ragjaim „ e) Na i n t e r p s i h o l o g i j u , koja za tim ide, 13. Me t a f i z i č n i p o k r e t . Ovaj pokret odbacuje da protumači, kako savjest pojedinca utječe na savjest eklekticizam i abstraktnu dialektiku. Jedino se temelji drugoga. Glavnu ulogu u ovoj grani igraju Tarde i n a č i n j e n i c a m a , na p o d l o g a m a z n a n o s t i u Le Bon. u v j e t i m a ž i v o t a . Ovaj se pokret može zgodno č) Na religijoznu, koja i ne obazirući se na fiziopodijeliti u tri odsječka: psihičnu stranu, raspravlja o nutarnjim, religioznim poa) Na novi razvoj racijonalizma: Renouvier-a, javima. Glavni su čimbenici: De Recejac, Delacroix. Ravaisson-a, Lachelier-a, Fouillee-a, Gayau-a 15. S o c i j o l o g i č n i p o k r e t . A. Espinas, duša (3) Na metafiziku, koja polazi i z ' k r i t i c i z m je i polazna točka aktuelnoga socialnoga francuskoga r a z u m a i z n a n o s t i i sačinjava objektivni izražaj pokreta. U „Les societes animales", on tvrdi, da te ­ snošaja razuma sa stvarima. m e l j n i z a k o n nije borba za opstanak, nego u n i j a Moderne je dakle metafizike sva b mcst u tomu, što za ž i v o t , jer u svakom, živućem pojedincu opstoji se ona spušta k pojedinim znanostima, da analizuje i društvo, a u svakom društvu pojedinac. Pod uplivom ispitiva njihova počela, uslove, pa i - tih počela i uvjeta, A. Comte-a, Durhkeim god. 1893. u djelu : „0 podida si sagradi svoju metafizičnu zgradu. jeljenju socijalnoga rada", on razvija i još bolje uspi­ Ovim putem stupaju: Bou roux, Liard, Evelin, jeva i pokreće svoje socijalne nazore od A. Espinas-a. Hamequin, Milhaud, Dunau, Picard, Wilbois, Weber it.d. Za njega je sociologija n a u k a č i n j e n i c a , koje su у) Na metafiziku, koja za tim ide, da vari u n u ­ skučene pod neumoljivim zakonima strogog determi­ t a r n j e i s k u s t v o pod neposrednim, рп >tnim oblikom. nizma. Glavni su mu suradnici: Bougle, Mauss, Hubert, Po ovoj metodi svoju metafiziku gradi E. Blergson; Dapie, Levy, Bourgin, Razel, Charmont, Havelin, Hertz. a njegova filozofija i nije ništa -^ugo, nego o t p o r Bouglć, osobito se zanima okolo socijalnih, reli­ proti intelektualizmu. gioznih pojava. Slično i A. Bazaillas tra; iluzornim Alfred Fouillee pomoću „idee forze“ gradi moni­ s i n t e z a m a b e s v i j e s t i , gdje tračak razuma ne zam, u kom namjerava spojiti voluntarizam Schopenzaviriva, pronagje d i v n u i za m j e r n u r a z l i č i t o s t , hauer-ov sa idealizmom Hegel-ovim. koja baš upravo sačinjava o s o b n i ž i v o t d u h a . Tarde, Izoulot, Worms, Michel izvan Durhkeim14. P s i h o l o g i č n i p okr e t . Po shvaćanju Ribot-a ova okružja uza male razlike napisaše dosta rasprava u „Uvodu u englesku psihologiju" (1870.), psihologija o sociologiji. mora se odijeliti od filozofije. Psihologija mora postati 16. P o k r e t u m o r a l u k a o p o z i t i v n o j pozitivnom znanošću. Ona se mora isključivo baviti z n a n o s t i . Lav Bourgeois, u raširenom djelu „Soličinjenicama i snošajima činjenica. Ovo Ribot-ovo uz darite" (1896.) dade autonomni, pozitivni pravac Taine-a mnijenje nagje velikoga odziva u psihologičnom novom obzorju morala, savremenom f r a n c u s k o m patologičnom pokretu. l ai č i z mu . Mnoge je duhove ovim djelom uzbudio Zbog ovoga mišljenja mnogi podijeliše općenitu na rad promicanja svojih nazora, kao: Dupret-a, Levypsihologiju na razne grane: Brukl-a, Belot-a, Lalande con Fouillee-a, Jakob-a, a) na prostu objektivnu psihologiju predstavljanu Rauh-a, Leferre-a i Leclefe-a. po Marillier-u, Paulhan-u, Godfernaux-u, Ruyssen-u. Solidarnost jest uvjetna činjenica, koja uvagja (5) Na esperimentalnu, patologičnu, psihofizičnu, moral u okvir pozitivnih znanosti, objektivno pruža­ koje se u raznim laboratorijima sa pokusim obragjivaju jući čovječanstvu pravila za vladanje. i usavršavaju. Glavniji su predstavnici: Bernheim, Charcot, 17. F i l o z o f i j a z n a n o s t i . Pavo Таппегу Binet, Luys, Pierre Janet. zasnova novu teoriju o matematičnom spoznavanju. у) Na introspektivnu, koja istodobno ne zabacuje Tekom zadnjih vremena ova njegova filozofska teorija naučavanja objektivne psihologije. Njezino polje obra- probudi toliko zanimanje megju učenjacima i filozofima, gjiva: Egger, Compare,Marion, Derepas, Dugas, Malapert. da su se mnogi od njih dali u pojedinim znanostima �Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo" s osobitim obzirom na starodrevnu župu Poljice. na mudroslovna razmatranja. Mi ćemo ih svesti na tri kategorije, radi trovrsnoga smjera, za kojim idu. 1. Me t o d o l o g i j a . Glavna os, oko koje se sve vrti u ovom pitanju, jest stavka: kako ljudski duh pravi zna­ nost? Da riješe ovo pitanje mnogi su psiho-fizići u svojim laboratorijima razbijali glave. Napokon sa znan­ stvenim duhom, pravilno promatrajući razna stanovišta ljudskoga duha, dotle su došli, da se nadaju, ne samo označiti i objektivno svrstati sve metode raznih zna­ nosti, nego iznijeti iste zakone i istu narav djelatnosti ljudskog duha pomoću suptilne dialektike i umne itrospekcije. Glavni su prestavljači: Таппегу, Conturat, Frecynet, Poincare, Picard, Duhen, Lechalas, Bouty, Le Roy, Odhemar, Lalande, Borel i Boutroux. II. P o k r e t u k r i t i c i k a o z n a n o s t i . Današnji francuski kritici ne će, da analizuju razne uslove znan­ stvene savjesti, već naprosto naznačuju i postavljaju golu analizu, bez da traže nutarnji razlog svojoj tvrdnji. Oni cijene, da je za njih dosta upoznati prostu analizu kojega predmeta, o komu se dotična znanost bavi, pa iz te analize, bez sinteze naći i izvesti gole indukcije, koje se ponajviše tiču g e n u s - a . g r a d u s - a stalnosti pojedine znanosti, koju kritizuju. Tako po mnijenju Mihaud-a: „Znanosti gube ono što u objektivnosti dobivaju. Točna označenja, nepomičnost, apsolutni determinizam, koji daje značaj znan­ stvenim odnošajima, ne nalaze se u realnim snošajima".1) Poincare naprotiv opaža u pojedinim izrekama svake znanosti, nešto realna, ako p r i k l a d n o s t potpuno odgovara korisnim razlozima zakona. Rey pak sasvim drukčije postupa. Za nj l j u d s k i duh ne samo stvara i pravi teorije, nego iste z n a n s t v e n e č i n j e n i c e ; dok razum jest onaj, koji sa svojim nepokretnim, de­ terminiranim i posteriornim kategorijama sve izobličuje (!) čega se god takne. F i l o z o f i j a n a r a v i . Mnogi savremeni fran­ cuski filozofi — učenjaci prepisuju „ f i l o z o f i j i o na­ r avi " sposobnost, koja bi mogla razriješiti sve pro­ bleme o realnosti i pojimanju u raznim, filozofskim pitanjima. Durad, Armand Sabatier, Perrier, La Dantec, Lalande, izvode iz kupine raznih pitanja „ f i l o z o f i j e o na r a vi " , općenitu filozofiju, koja bi zamijenila staru metafiziku. Dastre, Giard, Forel, Perrin prisvojiše gori spo­ menutu općenitu filozofiju, te bez univerzalnosti metafizičnih teza, izvode neke zaključke, koji bi tobože za njih imali njekakve filozofske vrijednosti. _______ (SvrŠit će se.) *) „Rev. della f. neoscol.", Revista della reviste p. 318. (Firenze, 1909.) _ ________ 85 Don P. Škarica: Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo** s osobitim ob­ zirom na starodrevnu župu Poljice. — — __ Još g. 863. razvi se zlokobni razdor izmegju grčke i rimske crkve, a primorski gradovi, megju ko­ jima je bio i Spljet pristanu kao što opaža Kajer ’) sa svojim metropolitom (Marinom) uz istočnoga patri­ jarhu Focija. Tada je hrvatsko žiteljstvo bilo jače i preimućnije od romansko-bizantiskoga. Latinsko sve­ ćenstvo, videći se dan na dan slabijim i uzdrmanijim, i videći uzmožan broj glagolaša regjenih od ninskoga biskupa te da gubi preimćstvo, a Hrvati da preuzimlju njihovo mjesto, pokrenu živalj latinski proti hrvatskome. Domalo se narodna mržnja prenese na crkveno polje. Latinsko svećenstvo obijedi narodne biskupe da osva­ jaju metropolička prava, jer da oslanjajući se na Papu Ivana Vili 2) i na njegovu povlasnicu od 17. lipnja 879., rede Hrvate u glagolaše. Poslije maknuća biskupa Teodozija s ninske stolice na metropolitsku spljetsku g. 886., naslijedi ga veliki biskup Grgur (Dobre), odvažni i neustrašivi širitelj staroslavenskog jezika i liturgije. Rafai' Levaković 3) piše, da je od Tonika Marnavića, biskupa bosanskoga dobio za porabu i ispravljenje glagolske crkvene knjige, što ih je po nalogu Teodozija, spljetskog nadbiskupa, prepiso rapski pop Nikola, god. 1222. To je bez sumnje znak, da seje i u Spljetu rabila glagolica. Naše mnijenje potkrijepJjuje i povjest, koja tvrdi, da se je Teodoziju, dok je još u Ninu bisku­ povo, navratio s. Metod i pratio ga do Rima, i da je po zagovoru istoga Sveca, uveo staroslavenštinu, i posto gorljivi zatočnik glagolice. Teodozij je, kako se vidi, došav u Spljet i tuj zaveo glagolicu, te je glagolicom vršio svoje dužnosti bez ikakvih otpora i sablazni. Svuda dakle, a napose u Poljicima i u susjednom gradu Omišu rabilo se je glagolsko bogoslužje bez ikakve natruhe latinizma. To nam potvrgjuje i darovština glagolskoga misala omiškoj crkvi od kneza hercega Hrvoje Vukčića. Kada je godine 1404. (prije još mle­ tačkoga pokroviteljstva nad Omišem i Poljicima), patarenski pisac Hval kršćanin 4) dovršio ćirilski rukopis svetoga Pisma novoga zavjeta i psalterij na poštenje slavnome gospodinu Hrvoju hercegu spljetskome... Hrvoja par godina poslije, nekako oko 1407. naruči *) P. Kajer: Skernatizam splitsko-makarske biskupije god. 1893. 2) Rački: Documenta s. 163. *) Farllati, s. 70., i Šimun Ljubić: „Ogledalo," Dio II., 1., 18. *) V. Klaić: „Povjest Hrvatska", Dio II. str. 34- 66. �86 Br. 5. — Serafinski Perivoj. - - 1910. kod katoličkoga pisca Bukta i krasni rezbariami urešeni glagolski misal, koji pokloni crkvi sv. Mihajla u Omišu, gdje se je i rabio. Do skora se ta starina nalazila kod sultana u Carigradu. Hrvoje bio je protivan tadanjem spljetskome nadbiskupu, te je zagovaro i širio slavensku glagolačku službu u svemu svome području. Prije ne­ koliko godina Hrvojev misal bi poklonjen biblioteci budimpeštanske akademije ]). 7. Historik Lučio piše*2) da su ninski biskupi bili pravi biskupi velike Hrvatske, koje su Pape nepo­ sredno imenovali i posvećivali3) i s njima neposredno općili. Kad su crkveni spljetski sabori zabranili rediti glagolaše i Poljičani su stali slati svoje domaće popove na regjenje hrvatskim biskupima ili u Biograd ili u Nin. Drukčije nije moguće odgonetnuti otkuda tolika množina u Poljicima svećenika glagolaša ? Svuda je u Poljici bila velika pobožnost, vršenje Božjih zakona i moralno življenje, tako, da je svako selo, kao i svaki najzabitniji kraj kuća slao svoje domaće sinove na regjenje k hrvatskim biskupima, da im na povratku postanu duhovni pastiri i revni učitelji kršćanskoga nauka. I kroz ono vrijeme, kad no je svećenstvo latin­ sko bilo sasvim prionulo k istočnome raskolništvu, poljički su glagolaši svegjerno slijedili naputke hrvatskih biskupa sjedinjenih s rimskom Stolicom. 8. U X. vijeku u crkvenome pokrajinskom spljet­ skome saboru (964.) raspiri se žestoko progonstvo protiv glagolice. Spljetski se sabor god. 964. sastojaše od svećenstva latinskoga i hrvatskoga, a predsjedaše mu Maynardo apostolski poslanik. U saboru prisutni bijahu i Grgur Ninski, Tomislav hrvatski kralj, te Mi­ hovil vojvoda Kulma (današnje Hercegovine) i ostali hrvatski knezovi. U tome crkvenome spljetskome sa­ boru najprije nastadoše velike prepirke i svagje, glede porabe obreda i liturgije staroslavenske4). Nu za pre­ pirke je veliki ninski biskup Grgur Ninski odvažno i ne­ ustrašivo usto i vodio, kako Kukuljević tvrdi5*9) ustrajnu i veličanstvenu borbu za hrvatsku crkvu i za slavenski jezik. Grgur je tada spasio slavenštinu, a zato je u Rimu i u Dalmaciji najviše pretrpio sa strane La- tinaša. Latinski su ga svećenici najviše, kako naš historičar Tkalčić ') opaža i s toga progonili, što su dobro znali, da će Grgur i unaprijed rediti njihove biskupljane, samo da sačuva u Crkvi slavenštinu. U tome crkvenome saborisanju, s pretežnim gla­ sovima većine, bi potvrgjen i uvršten X. članak, koji je glasio: da se za uvijeke ukine svaka poraba glagol­ skoga obreda, da biskupi naše pokrajine u slavenskome jeziku, nikakvoga svećenika više ne rede, niti u svojim crkvama misa govore, nu ako bi možda bila potreba svećenika, da se obrate s molbom Papi za dozvolu glagolanja 2). Proti toga X. kanona Grgur Ninski prosvjedova i svečano se prizva na vrhovno sudište rimskoga Pape Ivana X. Isti Papa, uvažujući umne i pridodane Grgu­ rove dokaze nije odobrio ni potvrdio X. kanona spljetskoga sabora, a tim je faktično potvrdio glagolicu i uništio zabranu regjenja svećenika glagolaša. Neki pak historičari misle, da je i Papa Aleksan­ dar 11. opozvo zaključke spljetskog sabora iz g. 1068., te ih što se tiče slavenskoga bogoslužja, uništio; do­ pustiv opet Hrvatima glagolašku Božju službu. Do ovoga vremena mi nahodimo samo progonstvo glagolice u Dalmaciji, a dao dragi Bog, kliče Milinović3) da bar u buduće mirniji život provodi! Da se je Grgur biskup Ninski odvažno borio i spasio narodnu svetinju — glagolicu u Dalmaciji, to nam potvrgjuju i drugi nepristrani povjesničari. Nu čudimo se poznatome arhelogu i povjesničaru Ab. Car­ rara4), da ga strančarski osjećaji onodobnih vremena dotle zavedoše te je ustvrdio nešto što se ne slaže s historičkim istinama Grgura Ninskoga. Carrara bo ga nazivlje: zanešenim revniteljem Slavenstva... slavo­ hlepnim revniteljem za proširenje svoje jurisdikcionalne biskupske vlasti, a suženjem opsega granica vlasti spljeske metropolije. Učenjak staroslavenštine Berčić drukčije rasbistruje tadašnje postupanje Latinaša proti starosla- ‘) Rački: Documenata i Farllati t. III. p. 97. 9 Milinović: „Crtice," s. 91. 9 Ab. Dr. J. Carrara: Chiesa di Spalato, p. 39., 41. a 1844., gdje opisuje Velikoga Grgura Ninskoga, da je bio: 9 Snimci se istoga misala, i u našoj Dalmaciji nahode, fanatico zelatore della causa dello Slavismo, ed uomo ambinaime: tri otiska sa rukom prof. dra. Luke Jelića, a dva u zioso. — isp. prof. Ivan Berčić: Chrestomatia, p. XXI. mgra. Bulića. 9 M. Pavlinović: Poljica i Poljičani, str. 87. g. 1876. — Boman : Storia, t. II. p. 267.—319. — Farllati, t. 111. p. 173—4, *) Lučio: Libro 1. c 2. još jasnije: post mortem Madii f. Guerinus 111. episcopus 3) S. J. Prodan: „Borbe za Glagolicu" i „Је li Glagolica Pulichienis vulgo de Poglizza. Nimirum Guerinus Episcopatum pravo svih Hrvata". 9 Rački: Documenta, p.193. i Farllati. Hl. g. 87-91 129. ab ecclesia Dumnensi cui proerat, sed a regione Pulichiensi — Istoga Farllatija izvorne riječi: Coeterum Spalatense con- sive a convallo Pollitiana quam Poglezzam vulgo appellant in cilium nulla c e n s u r a liturgiam Slavonicam notavit, sed quam sedem precariam šibi ad tempus concessam a Spalatensi solumodo ejus usum Praesbyteris et Clericis interdixit Ех Arhiepiscopo habebat. — Otac Vinjalić: Rkp. Storia, doslovce omnibus Dalmatiae Episcopis unus videtur fuisse Gregorius prinašam riječi: fr. Pietro Arcivesco di Spalato assegno a f Nonensis Slavorum Episcopus, qui a coeteris dissitićns suorum Madio Vescovo di Duvno Poglizza da dove trghettava qualite causam egeret et hujus liturgiae patrocinum susciperet. Slavi volta ii fiume Cettina, e. andava alla Diocesi di Delminio a autem omnes pro sua liturgia acerrime pugnabant. vizitare secretamente quei Cattolici chi frati Minori della Vicaria 9 Tkalčić: Tisućnica s apostola Ćirila i Metoda, god. 1863 di Bosnia mentenavano in fede alla santa Chiesa. �87 Proljeće. — Iz „Knjige Prokletstva". venskoga Bogoslužja. Na saboru spljetskome (925.) bude slavensko Bogoslužje zabranjeno sve dotle, dok ga na molbu senjskoga biskupa Inocencij IV. opet ne potvrdi. Otkako Inocencij IV. potvrdi staroslavenštinu u Bogoslužju, nasta za nju vrijeme cvjetanja i razvijanja. Slavenske se crkve pootvarale a svećenici... ne štediše ni truda ni troška da glagolske knjige, što dostojnije i časnije napišu. I doista skoro po svih evropskih knjižnica nalaze se krasni rukopisi službenika i časoslova pisanih u Dalmaciji i Hrvatskoj, rukom marljivih glagolaša svećenika i gjakona. (Nastavit će se). нпн Branko Strahimir Škarica: Proljeće. Svud mladost kipi i buja Proljeće rudine šara, Mlado si čobanče vješa 0 prsi stručak behara. Na granah pjevaju ptice Prpošno, toplo i lako... I ja sam najljepšu žicu Na svojim guslama tako. Uz topli sanljivi drhtaj Bezbrižna pjesma talasa, Кб srce djetinje vedra Što tog se rodilo časa. Nad bol i jade visoko Zastava moja leprša, Kroz dugu šarenu plovim Vrh cv’jetnog polja i krša. — Ej u što suze bih lio, Kad najstrag minut me ne će, 1 moja jesen će doći Proljet mi ubit i cv’jeće. Tu će mi ostarit srce Da sreća bješe mi mati! Zahman ću iskati pjesmu, Nit’ ću je imat’ ni znati. Tek jedno proljeće ima Tu biće samrtno svako, — Zato sam najljepšu žicu, Na svojim guslama tako! B. Markušić: —= Iz „Knjige Prokletstva." Pjesma jednog fakira. Sin je od nubijskih strana, Zmijski gdje kraljuje car, S rascvalih palminih grana Magički otsjeva čar. Posebne kobi to bjehu, Kad se je pustinje sin Neznanom podao gr’jehu : Šehovski ostavljo čin. Vukle ga zamisli časne: K nebu da uzdigne Pjet, Zv’jezde da posjeti krasne, Kulturni razgleda sv’jet. Dušom je Evropa jakom Neba pokorila svod; Tamo već putuju zrakom, Zvjezdama višnjim su rod. U tom ga varala ljuto žarka, neiskusna krv, Cvijeće što će nam nuto! Kojeg je podgrizo crv.?! Gledo sam toga fakira, Uz def je udaro svoj, Zanos mu nedao mira, Fakirski kupo ga znoj. Brujili začudni glasi; Tajstveni pjevo je spjev, Frcale čarobne vlasi, Plamso u očima sjev. Arapin pjesma imade Za nuždu strašnih ko grom, Alah to veliki dade Najdražem narodu svom. Pjesma iz vakata davnih, Bog bi joj značenje zno; Spjevo ju Hamad je slavni: Velik bje ravija to. Ipak je Alah zapiso U oku iskrenom znak; Čito sam veliki smiso, Mogo je čitat ga svak. Sjećo se vrućeg khamzina, Dražeg neg evropski tron, Slobodnog pustinje sina, Nekad je bio to on. Kraljskih kraj grobnica starih Arapin zastaje vran; �88 Вг. 4. — Serafinski Perivoj. — 1910. Podnevno sunce kad žari, Ovud ga hvato je san. Čuvaj to srca još zere, Dokle ne izgubiš sve! Sivom po nilskome žalu Polunag skako je svud, Krasnu za djetinsku šalu Pjeskom si draškao grud. Vrati se k Nilu svom bl’jedom, Svoje si pustinje rob; Amo Evropljane redom Ništit će skepsa i kob. Žarkoj po arapskoj pusti Štokad se navraćo vrag, Odmah mu čopori gusti Gjaurski progonili trag. I njeg je mnogoput tako Lovački uzdigo rog, Ne d6 da dira ga svatko, Ne dao imena svog. M Dr. Drag. Ikić: Da li je Holubova hipoteza 0 postanku m ise etim ološki m oguća? —__ . i Najžarču još je odbrujno, Za tim je smalakso već, Onda sam u sebi nujno Reko za Arapa Rječ: Kad sam u III. broju „Ser a f . P e r i v o j a " čito da je profesor Ivan Holub izveo u listu „ K o r e s p o d e n z B 1a tt f ii r d e n K l e r u s O s t e r r e i c h s " riječ „misa" iz grč. riječi „|iuoTŽjptov“, to sam odmah odlučio po­ tražit korijen tih dviju riječi te vidjeti, da li bi ta kom­ pozicija odgovarala pravilima filologije. Rezultat je moga istraž vanja bio slijedeći. Bitnost grčkih „|Lvaxr;pta“ sastojala se je u tom, da su nekim privatnim kultima smjele pristupiti samo eke odregjene osobe. Takovi kulti bili su većim di­ jelom o b i t e l j s k i . Pojedine obitelji imale su iz š t o ­ v a n j a p r a m a s v o j i m p r e g j i m obiteljske žrtve, kojim su smjeli prisustvovati samo članovi te obitelji. Nije se pak shvaćalo, da će od tih žrtava biti kakov posebni blagoslov za dotičnu obitelj, koji ne s m i j e p a s t i n a n e č l a n o v e takove obitelji.1) Po tome dio mise, kojem nijesu smjeli prisustvo­ vati katehumeni, odgovara djelomično grčkim misteri­ jima. Razlika je pak ta, što su kršćani shvaćali, da po sv. misi dobivaju osobiti blagoslov i osobite milosti od Gospodina Boga. Ta sličnost izmegju grčkih misterija i sv. mise pravih vjernika sjegurno je i dala povoda g. Holubu, da izvede riječ ,,missa“ od riječi „риatrjptov". S druge strane znamo i to, da sv. oci nazivaju sv. misu veli­ kim misterijem, ali da bi se te dvije riječi u istom značenju z a m j e n j i v a l e to mi je nepoznato. ,,Mysterium" kod sv. otaca znači „tajna". To znači, da je za čovjeka neshvatljiva tajna Božje svemogućnosti i mi­ losti, da se onaj kruh i vino pretvore u Isusovo tijelo 1 krv. Sada pregjimo na samu stvar! Grčka riječ [ivcTTjpcov = tajna, tajna nauka, došla je od glagola |лио = zatvarati n. pr. oči. Ako je dakle odatle došla ta riječ, kako veli Menge u svom rječniku, a što je sasvim naravno, onda mu je čista osnova Djete o pustinjske vjere, Nemoj premišljati, n e! *) Dr. P. Stengel: Die griecli. Sakralaltertiimer (Izdanje 1. Miller). 1890. str. 115. Ili je prežo plamence Nekad na žeravu čil, Pobjedne opi ito v’jence Dragi gdje žagori Nil. Koje kod kairske česme Uzimo avdest je svet; S defom uz pobožne pjesn Odmetni proklinjo sv’j^ Jednoč je prikucno snažno Važan je nastajo čas: Klelo je oko mu vlažno Evropske prosvjete spas. Sječo se časa jednoga: Divan uz mjesečev sjaj Otrova daše mu svoga, Daše za arapski raj. Prokro se zemlji kulture. Svaki već obašo grad, S Taja do Dnjeprine sure Gledao skepsu i jad. Amo se djetinjit ne srne, Jerbo sramota je to ; Ne smije pjevat se pjesme: S čega nas zatire zlo. Tako to prosvjeta traži : Šalit se — to je već gr’je h ; Zakon na ustima laži, Tugom zamjeniše sm’jeh — �Da li je Holubova hipoteza o postanku mise etimološki moguća? 89 циa ne i-tua—, kako bi to mislio g. Holub. Možda uzeto iz grčkog jezika u latinski nikad se ne pretvara se čini teškim istumačit nastavak — onjpiov, buduć se u ,,i“, nego se piše latinskim pismom „у“. Za sve to u razvoju jezika, počimav od indogermanskog, nalazi evo primjera : Su« = dva, vedski ,,duva“, latinski ,,duo“, samo — tero — ili — ter —,*) što odgovara i avestskom staroslovenski „dbva**; staroindogermanski ,,jug6-m“ , i staroindijskom tara n. pr. av. fratara —, starind. staroiranski „yngam“ grčki ,,^uyov“, latinski ,,jugum“, katara — s; ti bi nastavci bili u grčkom: бо-р^, цак-хгргх; staroslavenski „igo", staroindogermanski ,,miis“, sta­ albanski „пп“, latinski i t. d. Odakle dakle „а“ u sufiksu isp — i — —? roiranski ,,muš—“, grčki Umetanje sigme nije se nigdje drugdje razvilo, nego ,,mus“, staroslavenski ,,myšb‘‘. To je općenito pravilo. na grčkom tlu. Tako i u riječi lazrp „stadoh**, koju Riječ „missa-*, koja se je uvijek pisala sa ,,i“, Buck izvodi iz iranskog .,tan“. Jasnije je to u riječi ,,tono“ „odjek dajem, glas** što se grčki veli aisva^co nastala je u vrijeme poslije Hrista; spada dakle u vri­ jeme dekadence latinskog jezika t. j. u vrijeme, kad je u značenju „uzdisati**, u eolskom narječju imamo тevvei = orlvet = Рриуетас, koji izraz upotrebljuje Hesiod; staro- latinski jezik zapustio svoj razvoj. Mi nalazimo malo iranski se pak veli ,,tanayitnus — š “ = grmeći.2) To latinskih riječi, koje su svoje ,,u“ kasnije promijenile „ат“ može se pretvorit u dvojstuko „тт“, a moglo je u ,,i‘* kao ,,inclutus“ kasnije ,inclitus“, grčki „хХитб;**, nego su ragje mijenjale svoj ,,u“ u „о“, a te su riječi ostat i bez pretvaranja; tako : ’Атихт, i 3) Sada je jasno, da to „а“ u jiuatr^'ov nikako ne spada na Katonovih vremena, koje su imale ,,u“, a u doba de­ korjen riječi, nego na njezin sufiks. Tako usporedimo kadence dobile „о“ ; n. pr. „epistula** ima „epistola**. raz pako ,,missa" dolazi tek u doba dekadence, te bi grčki i tsakonski: еате = ,,ethe“, oto|aа - - Jh u po svom vremenu morala glasiti ili ,,myssa“ ili u naj­ atTjVto = thenu i t. d. Iz ovoga proizlazi, da izraz ,,missa“ prema pra­ boljem slučaju „^u ssa“. To je uprav filološka dogma. vilima nije mogo dobiti dvojstrukog ,,ss“ iz osnove Opriječna tvrdnja značila bi ni više ni manje nego ne­ jji'jCT—od riječi |n>ox>jpiov, jer od te riječi je osnova jiu-, poznavanje razvoja latinskog jezika. kojoj nadodav sa — od „sacer" glasilo bi samo „misa* S tim sam gotov s prvim dijelom Holubove Holub misli, da u izrazu missa" ono i“ ne tvrdnje, te mislim, da je nijedan klasični filolog svojim pravi nikakove poteškoće, jer je, kako misli, lagan auktoritetom ne bi smio potvrdit. prelaz iz ,,i>“ riječi „циатУјрсоу" u ,,i“ u riječi „missa**. Sada pregjimo na drugi sastavni dio Holubove — Dogagja se doduše u razvoju indogermanskih jezika, ,,missae“. da se izmjenjuju „г‘ i „и“, ali ne u najstarijem zajed­ Drugi dio izraza ,,missa“ po mnijenju Holubovu ničkom razvoju, nego tek u doba, kad su se pojedini jest nasto od ,.sa cer“ t. j. po izvedenoj krivoj jezici individualno razvijali. A i to je samo onda bi­ osnovi ,,mis —“ od nadođata je još osnova valo, kad je višesložna riječ; te jedan slog kvalitetom od ,,sacer‘. S tom osnovom je g. Holub mnogo sret­ svog vokala utječe na kvalitet vokala drugog sloga t. niji, jer ima u za se Curtiusa, koji takogjer tvrdi, da j. nastaje asimilatorna modifikacija. T ik o m p r .: atički je od ,,sacer“ osnova „sa “, i to starija nego ,,sak J) ЕфсХХа = £фиХХа = 26jiuX(X)» = ЕирсХХа4). Takih pro­ Usuprot tome neki tvrde, da je po staroislandskom mjena ima i u latinskom jeziku. Ako dakle misli g. osnova „sattr—“ ili letičkom „s.ikt**. Prama Curtiusu Holub, da je ta promjena nastala na latinskom zem­ može imati dakle i g. Holub u toj riječi potpuno pravo, ljištu, onda je to sasvim neosnovano, jer slog — sa naime da je od sacer osnova „sa **. — nije mogo utjecat, da se slog ,,my— * okrene u Kad smo sve razglobili, sad je jasno, da je prvi „mi— Prema tome bi izraz apsolutno moro glasit izvod tog izraza ,,mis-sa“ naime ,,mis-“ nemoguć u la­ ,,myssa“ ili bolje ,,mysa“, a tako ne glasi. tinskom jeziku, jer bi moro glasiti ,,mys-“ ili ,,mus**, Po razvoju indogermanskih jezika staroindogeršto nije istina, to onda ostajemo na starom tumačenju, mansko ,,i“ i ,,i“. pretvara se u ,,i“, a ,,u‘- i „п" pre­ da je izraz ,,missa“ od glagola „mittere**, makar da je tvara se u grčkom u ,,y‘f, a u latinskom u ,,u“. 5б *) To drugi sastavni dio te riječi i pogodan Holubovu miš­ latinsko ,,u“ istom u srebrenoj latinštini pretvara se u ljenju. *) ,,i“. Grčko pak ,,i>“ = „у“ u latinskom jeziku t. j. ‘) Brugmann : Griech. Grammatik (1900) str. 191 i 194 а) Dr. A. Walde: Sateinisches ethymo!ogisches Worterbuch (1906) str. 597. 3) G. Меуег: Griech. Grammatik (1896) str. 3514) Brugmann : Kurze vergleichende Grammatik (1904). str. 238. б) Ibidem str. 69 s. ‘) Dr. A. Walde: Lat. etym. W5rterbuch st. 537. *) Doncsosmo ovu raspravu veleučenoga pisca, prem dr­ žimo, da ona ne bi mogla oboriti Holubovu hipotezu, kada ona ne bi imala drugih poteškoća; jer u Holubovoj hipotezi „missa" nije postala naravnom evolucijom, nego je slobodna konstruk­ cija, u kojoj su konstruktori mogli po volji uzeti iz ,,mysterionu i „sacer", što su i kako su htjeli. Opaska ured. �90 Br. 5. — Serafinski Perivoj. — 1910. LISTAK. Dr. Blaževlć: izgubiše. Donje je tijelo tako gorilo, da se nije moglo „Kad bi gjavo mogo umrijeti, sjegurno bi onako golom rukom ni dotaći, te je i sam bolesnik često umro“. Potresne ove riječi izreko je sluga gospodara puta jauko: gorim, gorim; uz to bi strašne kletve i kuće, u kojoj je Voltaire umro. pogrde na okolo stojeće sipo i grubijanski se ponašo. Kome nije poznato ime Voltaire ? Tko se ne sjeća Pripomenuti nam je, da je Voltaire do svoje smrti pri svega onoga, Što je on proti katoličkoj Crkvi učinio ? potpunoj svijesli osto, kao što su to službeni spisi D^, mi ga dobro poznajemo; poznata nam je paklena ob obdukciji njegova tijela dokazali. njegova mržnja na sve, što je sveto, što je katoličko, S nastupom teže bolesti bio je i pristup к’ boles­ što je napose Isusovo, koga naziva „varalicom". Njegov niku teži. Nu ipak se župnik st. Sulpice-a i Abbe život znamo, ali sa smrću nijesmo na Čistu! Jedni vele Gaultier odvažiše i pokušaše ne bi li umrućemu bili da se je s Bogom po sv. ispovijedi izmirio, drugi pak pripušteni. To im nekako uspije. Kad je Voltaire bio to niječu. I ovi pošljedni imadoše pravo, kao što nam na prisutnost župnikovu upozoren, okrenu se bolesnik, to bogoslovna smotra — ,,Q u a r t a 1s c h r i f t“ 1909. pruži dva tri puta ruke prema župniku, pogleda ga IV. str. 773.—779. potvrgjuje. Radnja ondje otiskana, prijetećim i punim bjesnoće pogledom, te izreče neko­ zanimiva je, te ju u glavnim potezima evo prenosim u liko riječi, koje se nijesu mogle razumjeti, ali su kretnje „Perivoj". njegovih ruku i očiju njihov smiso kazivale. Župnik Francuski pisac Abbe Lachevre, naišo je na du- prepusti Abbe-u Gaultier-u, da i on svoju sreću pokuša, sada nepoznato djelo o zadnjim časovima Voltaire-a, nu ovome bolesnik u kratko odgovori: „Gospodine koje je one iste godine, kad je on umro spisano.') Pi­ Abbe Gaultier, izručite g. Abbe-u Gaultier-u moj na­ sac samoga djela nije poznat, nu drži, se da je to bio klon". Svećenici se udaljiše, a nadogjoše liječnici, tro­ neki viši svećenik, koji je na ponuku biskupa iz Anecy-a jica ih na broju, od kojih svaki napose posjeti bole­ odmah u mjesecu lipnju dok je Voitare u svibnju snika, koji je tako iznemogo bio, da su ga već mrtvim umro — istragu o smrti istoga započeo i koncem pro­ držali. U to se prikuči njemu jedan sa svijećom u ruci sinca iste godine dovršio, i time nam vjerodostojno te mu na+are slijepe oči. Na to umirući otvori oči, koje svjedočanstvo o smrti Voltaire-a ostavio. Isto je tim su se, kao što su liječnici rekli kao dvije zublje svije­ vjerodostojnije/što se je on za okolnosti njegove smrti tlile; Ijutito pogleda liječnike te strašnim glasom zabaš kod onih osoba propito, koje su kod njega bile viče: Pustite me, da umrem! Pred samu smrt, još ili s njim u ma kakav doticaj dolazile. jednom nešto strahovito izreče, iza čega [nastupiše kon0 njegovoj smrti pripovijeda dotični pisac ovo: vulsije tjelesne, koje su sve strahom napunile i ispusti Voltaire dogje 1778. tada 84. godišnji starac, ponovno dušu bez de se je s Bogom pomirio ili [svećenika u Pariz i to inkognito, jer mu je boravak u Parizu po- tražio! I tako žalosno svrši onaj, koji je Isusa i njegovu Iicajno bio zabranjen. Na tu vijest prenuše se njegovi Crkvu progonio! Kakav život, takova sm rt! prijatelji te ga stadoše slaviti i razne mu počasti is­ kazivati. Nu njihovo se veselje u brzo utiša, jer Vol­ Prof. S.: П kome je jezika Isus učio apostole? U spljettaire opasno oboli tako te se i liječnici za njegov život pobojaše. Ovu prigodu upotriebi svećenik imenom skome „ Da n u " od 21. IV. izišo je pod naslovom Г Abbe Gaultier te ga pismeno zamoli, da bi ga smio „ K u l t u r n e v i j e s t i " zvučni članak: „U k o j e m je posjetiti. Voltaire bojeći se, da ga nebi stigla sudbina, j e z i k u I s u k r s t u č i o a p o s t o l e ? " Članak nam onih, koji su vjerske utjehe na času smrti odbijali, se sa kritične strane nije dopo, jer svi navedeni raz­ usliša molbu svećenikovu. Ovi odmah pogje Voltaire-u lozi nijesu oborili stari nazor: da je Isus podučavo koji bijaše pripravan, da se ispovijedi. Svećenik mu u aramejskom jeziku Rek’ bi da člankopisac mnogo megjutim reče, da mora najprije potpisati opoziv svojih veću važnost daje istaknutim dokazim nego li to radi zabluda i sablazni, nu on pruženi mu opoziv odbi a sam sam njihov spisatelj o. Gietmann D. I. Pred očima napisa drugi, s kojim svećenik ne bijaše zadovoljan, i nam je rasprava, pa evo pri zaključku svoje rasprave što kaže: Dosta nam je pokazati na vjerojatnost tako se razigjoše. Bolest okrenu na bolje ali samo za četiri dana, (Glaubwiirdigkeit) isnešenoga nazora. Zeitschrift fiir Kat. iza kojih još žešće navali tako te i liječnici svu nadu Theol. sv. 4., str. 788.. Ne ću reći, da je tradicijonalni nazor dogma fidei, ali da stare dokaze nije oslabio ni 9 Djelo nosi naslov: Voltaire mourant; enqu§te faite en Gietmann, ni Zahn, pa ni drugi kritičari, gledat ću 1778. sur les circonstances de sa dernifere maladie publifce sur le manuscrit infedit et annotfee par Frederic Lachfcvre. Pariš, ukratko i čitatelje i Člankopisca upozoriti, i to : 1. Do sada se je uopće držalo, da je Isus sa svojim Henri Champion, 1908. �Listak. apostolima i inače govorio njihovim materinskim jezikom, a taj je tada bio siro-haldejski ili ti aramejski. Novost je, da ih je podučavo u armenskom (?) jeziku (člankopisac dvaput je spomenuo i to armenski i armenština). 2. Otac Gietmann hoće da dokaže, da je Isus svoj nauk apostolim tumačio u g r č k o m jeziku. Ali je pitanje: je li uspjeo? Klimavi su i ako speciozni raz­ lozi, na koje se oslanja. Nije Isus svoj nauk predavo obično učenjacim, nego najviše prostomu puku, priprostitim ribarim. Pred takim slušateljima prostim odgo­ vorima i pričama razkrinkavo je prevejane upite farizeja, zakonoša i t. d. Tupoglavost i priprostitost apostola osobitim načinom istaknuta je kod evangjelista: stulti, tardi, quomodo potest? multi discipulorum ejus abierunt retro (Joan. 6., 67.), revelasti ea parvulis. (Luc. 10., 21.). 3. I ako se može dokazati, da je u Palestini tada vlado grčki ko državni jezik, ne može se ničim dokazati, da je i prosti puk poznavo taj jezik. Analogan si "čaj u Dalmaciji sa službenim jezikom talijanskim kroz stotine godina, da li je i koliko osvojio puk, ne treba dokaza, narod je tu. Pa još kod Židova, koji su iz svoga religijoznoga i nacijonalnoga ponosa prezirno odbacivali sve što nije Božjega naroda. 4. Da je trgo­ vina prokrčila put svjetskom grčkom jeziku, to je pojmljivo; ali da su se njim morali služiti i prosti i sjeromašni ribari, da unovčite svoj ribolov, neka vjeruje tko hoće i tko može, ja ne! 5. Člankopisac nam prikaziva, da su Isus i apostoli za izleta po Dekapolisu (po Rivieri) imali prilike, da se nauče grčkom jeziku. Je li to ozbiljno? 6. Po evangjeljim znamo, da je Isus pozvo svoje Apostole s njihovoga zanata, a cni: relictis retibus secuti sunt eum (Mare. 1., 18.). Ne čita se nigdje, da su bilo prije bilo poslije poziva učili gramatiku svjetskoga jezika, niti pohagjali škola, da se izuče u govoru i pismu svjetskoga grčkoga jezika, — esperanto! 7. Znamo da se je Židovim svake subote po svim sinagogam, a imalo ju je svako selo, tumačio zakon, zar g r č k i ? 8. Na upit, kako su mogli apostoli citirati navode sv. Pisma po LXX., dakle grčki, može staviti u nepriliku samo racijonalistu isto tako, kako no je stavilo i one kod Ivana 7., 15, koji su se čudili Isusu, da zna, a nije učio ... 9. Gdje se to kaže, da su znali ili morali poznavati grčki jezik? Do zvanja na apostolstvo bili su prosta i neuka čeljad, od zvanja za živa Isusa njega su pratili, progovoriše stoprv na Duhove. Ali kako? Et repleti sunt omnes Špiritu Sancto, et coeperunt loqui v a r i i s I i n g u i s , prout Spiritus Sanctus dabat eIoqui illis. (Act. 2., 4.): Eto odgovara od kada, i od kuda im poznavanje grčkoga jezika! Senzacionalne novosti zableuše, ali koga? Onoga, koji ide za novotarijom. Mogo se je u „Danu" napisati članak o „Daru jezika" „donum linguarum" po sv. Pavlu 1. Cor. 14., i mislim, da bi više bio koristio nego ono, omnia omnibus exepediut. ta pitanja modernistim, a Njega ustanovljene bibličke 91 što je napisano. Non enim (Ecli. 37., 31.). Ostavimo mi držimo se Petra i od komisije. Fra J. B ić. Pravedna osuda pornografa D’ Anunzia. Lijepu i bogatu talijansku književnost početkom ove godine, zadesio je veliki udarac. Najnoviji roman čuvenog Talijanca D£A n u n z i a vas vrvi od nečistoće, ubojstva, ludnica i to često megju istom svojtom. U njem je zadahnuo pisac svoje osobe sa svakom neznačajnošću. Izvrnuo je naravni red estetike, morala i uljudnosti. Našo je ljubav ugodnim strastima, a sreća mu je jedino uvijek činiti sebi zlo Čovjek u tom njegovom romanu „М o ž d a d a j e, m o ž d a d a ne " — „Forse che si forse che no" nije drugo nego neukroćena životinja, koja guši vrlinu razuma, a slast joj je slijediti divlji instinkat. Ne možemo se na dulje upoznavati sa ovim pis­ cem, nego ćemo ukratko navesti njegovu sliku, ka­ kovu je prikazaše osobito nekatolički kritičari. „ T i m e s " pod naslovom „ P o k v a r e n i g e n i j 4, veli: „ Mo ć i veličina D’ Annunzia jesu, rek’ bi, neiz­ mjerne. Ali koliko se god može diviti ovim njegovim vrlinama, ipak su one sasvim izjedene od rak-rane, koja ih iz srčike toči." Njegov je roman „Možda da je, možda da ne" jedna kužna pošast, koja je zarazila svaku stranicu, svaku epizodu, svako mjestance i svaku osobu." U svom engleskom ponosu nastavlja „T im es": „Sve osobe u D’ An. romanu jesu bolesne: znak da ih sami Talijanci mogu shvatiti i nadamo se, da u En­ gleskoj ne će biti nikad preveden, on ne može biti jedno umjetničko djelo, a osobito za naš jezik." D r. G e m e l l i u „Г Osservatore Catt" od 6. veljače 1910. usporegjuje Nietzscheova „nadčovjeka" s D’ Annunzievim estetičarom, pa zaključuje, da su to sve isto: „za oba ova i značaj i dobrota i samoprijegor nijesu nego dogovorna laž. Sistematična nemoralnost Nietzschea nalazi potpuno obnovljenje u nemoralnosti D ’An. es­ tetike." Najbolji tal. kritičari, pače i isti štovatelji D’ An. odbili su najnoviju propagandu sodomije. I u filozofiji je romanzier pokazo svoju niskost, te kad je onako cinički ubio svaki ideal razumnog čovjeka, izručio ga je nemilom udesu skepticizma i agnosticizma. Glasoviti R i z z i završuje svoju ocjenu u „ C o r r i e r e d’ I t a l i a " od 17. veljače: „АП dosta, dosta ovakove literature, kad ćemo se poradi nje morati stidjeti pred našom unučadi." Sve su ovo izrekli prijatelji talij. naroda, da ga ne zavede veliki ugled D’Annunzia. I kod nas je Hrvata na žalost ušla n i e t z s c h e jš t i n a . Njom se hrani umjetnik i književnik, filozof i pedagog. Ovdašnja dična „Нг. S t r a ž a " upozorila je na tu sedmoglavu aždaju, koju tako sramotno vodi �92 Br. 5. Serafinski Perivoj. — 1910. famozni neprijatelji svakog napretka D. Trstenjak. Do svakog je iole pametna čovjeka, da se tomu opre, a osobito do Hrvata-Katolika. VJESNIK. Dva nova hrvatska biskupa. Službene „Narodne Novine" dne 25. IV. raznesoše po cijeloj Hrvatskoj veselu vijest, da su gjakovačka biskupija nakon 5-godišnje, a senjsko-modruška nakon 2-godišnje sedisvakancije dobile svoje pastire. Prva je biskupija popu­ njena osobom posvećenoga biogradsko-smederovačkoga biskupa presvj. g. dra. Ivana Krapca, a druga osobom posvećenoga biskupa helenopoljskoga presvj. g. Roka Vučića. Dominus conservet e o s ...! Kapitul hercegovačke redodržave obdržavo se je pod predsjedanjem m. p. o. Bonifacija Vidovića ge­ neralova komisara na Markovo. Na kapitulu su iza­ brani : m. p. o. Luka Begić za redodržavnika. m. p. o. Ambro Miletić za kustoda, p. o. David Nevisbć, p. u. Skender Musa, p. o. Ljudevit Raaoš i p. o. Filip Bebek za definiture, a dr. o. Leo PeUović za tajnika. Čestitamo! Završna riječ g. Im — аз*а. G. Im — ank u „ I s t o č n i k u " od 15./IV. iare dlane od veselja; Sto je postigo(?!) ono, što je tražio „On je u 24. br. p. g. „htio postići", da fra B. V. „uvidi, da se je u izrazima svojim o pravoslavnoj crkvi i sveštenstvu prebacio" i da je „upotrebio dosta ošt.e izraze", pa kada je to u „Odgovoru na Istočnikov prigovor" (u 3. br. S. P.) dobio (? !), sada se veseli. Njemu je svejedno, što fra B. V. nije opozvo stvari, nego je, kao što i sam — Im - ank. priznaje — „ n o v i h p e t s t u p a c a n a p i s o , da d o k a ž e ono, š t o j e u p r v o b i t n o m č l a n k u " za h r i š ć a n e „ r e k a o " : „Hvalite djeco Gospoda!" 0. Anto Ćorić nakon kratke ali teške bolesti preminuo je 18. IV. u Jajcu. Čorić se je rodio 11. pro­ sinca 1848. u Varcaru. Bio je kapelanom, biskupovim tajnikom, lekturom župnikom i gvardijanom. U zadnje vrijeme dao se je i na književno polje, te je svojim kras­ nim perom i „Seraf. Perivoja" mnogu stranicu nakitio. Nu nada sve bio je pravi sin sv. oca Franje: čedan, skroman ponizan, trizmen, bogoljuban, a uz to ljubi­ telj svoga reda i svoje redodržave. Počivo u m iru! Svibanjska pobožnost u Sarajevu obavlja se po svim crkvama. U katedralci se obavlja u 6' 2 a u crkvi sv. Antuna uz prisutnost mnogo svijeta u 63Д na večer, gdje prije blagoslova po redu propovijedaju: m. p. o. Alojzije Mišić, redodržavnik, p. o. Franjo Pavlak, predsjednik, p. o. Petar Ćorković, tajnik te pro­ fesori : o. Jakovljević, dr. o. Jelenić, o. Ivandić, dr. o. Blažević, koji u stalne dane i u katedralci propovi­ jedaju. Blagoslov temeljnoga blagoslovio je presvj. gosp. novozasnovane crkve BI. Dj. ske ljubavi u Sarajevu. Bilo kamena. Na 8. svibnja dr. Šarić temeljni kamen Marije čč. sestara Božan­ na čast Božjoj Majci! Opći potop i babilonske iskopine. Moderne is­ kopine, koje su počeli razni njemački, francuski i ame­ rički istraživatelji s nekom potajnom željom, da oprovrgnu činjenice s. Pisma, pokazuju naprotiv uvijek is­ tinitost njihovu. To je prigodomice više puta konstatovano. Najnovije iskopine u Nippuru dokazuju istinitost potopa. One se sastoje od 433 pločice, koje su bile oblijepljene raznim kristalima, no umjetnosti je ljud­ skoj pošlo za rukom, da ih odstrani bez ikakvog kvara. Prof. Hilprecht s velikom je vještinom složio te pločice u 5 omašnih tabla. Rezultat daljnjeg njegova istraživa­ nja jest taj, da se 7., 6., 13., 14., 15., 18., 19 i 20. glave VI. knjige P o s t a n k a posve slaže sa 2., 3., 4., 6., 7 8. 10. i 12. retkom toga najnovijega otkrića. Proselitizam u Rusiji. Otkako je duma usposta­ vila slobodu kulta, od onda narod sve to više ostavlja pravoslavlje. Sad se je taj broj digo na 301.450. Naj­ više ih je prešlo na katoličku vjeru: 233.800. Zatim na islamizam: 50.000, pa na protestantizam: 14.500, iza toga na budizam : 3.400 ti na židovstvo: 400. Naravio na katolicizam rajviše prelaze u Poljskoj, Litvi i Ukrajini. Liberalni list „Тад“ proti pornografskoj litera­ turi. Sve se više i više dolazi do uvjerenja — da samo č i s t o nešto vrijedi. U tom pomaže vlastito iskustvo i javna statistika : 9/10 kriminaliteta megju mladeži ima svoj uzrok u takoj literaturi. Vrijedno je da ovdje iz­ nesemo nekoliko redaka iz ,,Tag-a“ : neka očajnost, koja iz njih provejava kazuje mnogo. „Mi nećemo više ništa, da čujemo o raznim prljavštinama i gnjusobama, čim, ima nekoliko vremena, napunjaju naše uši. Znamo, da se grijeh i sramota, zločin i opačina ne može istrijebiti sove zemlje, ali ne ćemo, da se iznose......... na sun­ čano svijetlo, u parlamenat, u novine, u svagdanji raz­ govor... Ko pokazuje na javnom trgu svoje rane rane, koje su pune gnjoja i gnjusnosti kao ove? Mi ne ćemo, da vidimo te rane. To isto velimo i o novi­ nama. Kad bi tako kod nas bili svijesni i katolici ? Socijalna važnost trećega reda. ,,La P e n s e e c o n t e m p o r a i n e , r e v u e m e n s u e l l e d e s gues t i o n s p h i I o s o p h i q u e s , s o c i a l e s et r e l i g i e n s e s " donosi u svom 7. ovogodišnjem broju slije­ deće pohvalne retke o socijalnoj važnosti trećega red a: „Sjegurno, veći dio zapovijedi (iz pravila trećeg reda) bio bi i danas isto tako zgodan i uspješan kao i u XIII. vijeku. Jer kolika ne bi bila moć katolika u socijalnom redu, ako bi se znali podvrgnuti duhu evangjeoskom, ako bi se udostojali unići u treći red sv. Franje Asiš- �Listak. koga. Kakav rat ne bi navjestili raskoši i nemoralno­ sti, što džaba uništava... najveće posjede, a prouzro­ kuje u obitelji neplodnost! Njihove bi kobne krjeposti brzo postale socijalnim krjepostima, pred njima bi uzmicale javne i smrtne mane naše domovine: alholizam i drugi ekcesi, koji uništuju pleme ljudsko; nepoštenje u trgovini i obrtu, što stvara zbrku ne samo u moral­ nom, nego i u ekonomskom redu; legalna bezboštva (bezbožni zakoni), koji kvare savjest; zavist, egoizam, i mržnja — čeda žegje za zlatom, što rastavlja klase, i oruža gragjane jedne proti drugim ... On nam jedini može donijeti socijalni mir/' Bezgrješno začeće i Rusi. Učevni časopis „Ech os d’ Or i e n t " u pošljednjemu broju donosi vrlo zanimivu raspravu, u kojoj dokazuje, da je kijevska akademija u XVII. i XVIII. stoljeću službeno učila, da je BI. Dj. Marija bezgrješno začeta. Isto se je prije patrijarha Nikona i u Moskvi učilo i držalo. Nikon je bio prvi, koji je pokvario liturgične knjige, u kojima se je i ova nauka odrazivala. To se najbolje vidi odatle, što takozvani „starovirci" i danas tu nauku ispovijedaju. Lebedev u svome djelu nastoji kijevsku akademiju po­ biti, ali dokaz crpljen iz vjerovanje „staroviraca" mukom mimoilazi. . , Luvensko katoličko sveučilište. Ovih je dana luvensko katoličko sveučilište izdalo svoj prošlogo­ dišnji almanah. Iz ovoga se vidi, da na tome sveuči­ lištu djeluje 125 profesora. Na bogoslovnome je odjelu lani bilo 110; na pravnome 557; na liječničkome 498; a na mudroslovnome 359 slušalaca. Sveučilište se je odlučilo i na izdavanje novoga časopisa pod imenom „Revue Congolaise", koja će se baviti kongovim etno­ grafskim, vjerskim, društvenim i gospodarstvenim pi­ tanjima. 93 umro u Bolonji. Kolike je cijene bilo djelašce, koliko rabljeno i razšireno, proistječe odatlen što su samioo. izdavatelji u bibliotekam našli isto djelo sačuvano u preko 150 kodeksa, a i odatlen što se odveć često na­ lazi navedeno osobito od starijih pisaca. U Sp e c u l u m- i i (Zrcalo BI. Djevice Marije) tu­ mači se u 18 poglavlja Z d r a v a Ma r i j a . Pisac se odlikuje dubokim i solidnim bogoslovnim znanjem, zgodncr i često rabi navode iz sv. Pisma i svetih otaca, svoje raspravljanje začinja uopće krasnim slikama i pri­ spodobama, iz svega pak proistječe nježna i žarka pobožnost prama Majci Božjoj. Djelo je puno jedrih misli i bogoduhih uzdignuća : bogata i dragocjena zbirka jne samo za propovijedaoce, za gospin mjesec, nego i za sve, koji se žele ugrijati u pobožnosti i ljubavi k nebeskoj Kraljici. Kad se na ova svojstva obazremo, nećemo se čuditi, što je ,,Zrcalo" bilo toli obljubljeno i rašireno. Ono je češće na njemački prevedeno. Prevedeno je takogjer na fran­ cuski i na talijanski. — Mi bi željeli da se koji Fra­ njevac ili svećenik, vješt hrvatskom jeziku i obilju nje­ govih mnogovrsnih izraza, dade na poso te u bistrom i slobodnom prevodu pretoči S p e c u l u m u naš jezik. Kroz to upozorujemo svećenike na ovo klasično dje­ lašce. U njemu će se mnogo nasladiti, njegovim štivom obilno okoristiti. III. Dicta B. Aegidii Assisiensis, sec. cod. mss. emendata et d e n u o e d i t a a PP. C o l l e g i i S. Bo n avent u- r ae. A d C l a r a s A q u a s 1905. S t r. XIX. 122. Lira 1.25. BI. Egidije Asižanin, još od prvih godina obraće­ nja sv. Franje, njegov drug i Sljedbenik bio je čovjek priprostit i bez nauka. Iz svog općenja sa sv. Patriarhom, iz dugog razmatranja i vruće molitve, crpio je ipak duhovnu svijetlost i nauk, tako da su k njemu KNJIŽEVNA SMOTRA. dolazili glasoviti naučitelji i visoki dostojanstvenici, da Dr. Eterović: čuju njegovu riječ i prime njegov savjet. On je često II. *) Speculum B. M. Virginis Fr. Conradi a sa izvanrednom sjegurnošću i priprostitošću odgovaro Saxonia s e c u n d u m c o d i c e s mss. c a s t i g a t u m na teška bogoslovna pitanja i đavo svete upute u et d e n u o e d i t u m a PP. C o l l e g i i S. Bo n a - duhovnome životu. Savremenici i drugovi pobilježiše v e n t u r a e . Ad C l a r a s Aq u a s . 1904. S t r. XXVIII. nam nekoliko ovih rečenica i nauka bi. Egidija. Ta —231. Lire 2. zbirka aforizama nije velika, ali se megjuto odlikuje pri­ Ovo se je djelašce do sada pripisivalo sv. Boni. prostitošću i živahnošću. Istim duhom, kojim dišu djeAli oci u Quaracchi spravljajući izdanje sveukupnih lašca asiškog Ubožara dišu i ove rečenice njegovog djela serafinskog naučitelja, opaziše da njemu ne pri­ vjernog učenika. U kratkim izrekam, kakva li se du­ pada, te ga evo napose otisnuše kao II. svezak naše boka i vječna nauka ne krije! Pod priprostitom odje­ zbirke. Iz proučavanja starih kodeksa, iz načina pisanja ćom kakav život i mudrost I i usporedbe s inim djelima zaključiše, daj e S p e c u ­ D i c t a blaženoga, na temelju najboljih kodeksa, l u m B. M. V. sastavio Co n r ad iz S a k s o n i je, vri­ razvršćena su u 26 poglavja prama nihovom sadržaju jedni lektor i pisac, koji je dulje vremena mudro i i srodnosti, a odnose se na razne točke duhovnoga sveto upravljo sa saksonskom redodržavom, te je 1279. života: o krjepostim i milostima i o njezinim učincima; *) Sravni „Knjiž. Smotru" u ,,Seraf. Perivoju" br. II g. 1910. o vjeri i nedokučivosti Božjoj; o ljubavi; o svetoj �94 Br. 5. — Serafinski Perivoj. poniznosti; o svetoj brizi i pažnji srca; o korisnoj nekorisnoj znanosti i o propovjednicima; o posluhu njegovoj koristi; o misli na smrt; o ustrajnosti molitvi... Knjižica se po sebi preporuča svakome, Franjevcima na pose. i i u a IV. Stimulus amoris, a ) F r . J a c o b i Me d i o l a ne ns i s . b) Canticum pauperis, Fr. Joannis P ec k h a m s e c u n d u m c o d i c e s m ss. e d i t a a P P . Col l e gi i S. B o n a v e n t u r a e . Ad C l a r a s A q u a s 1905. Str. XX-205. Lire 1.50. Dok su tri gornja djelašca većekrat do sada bila štampana, ova dva, što se nalaze u IV. svesku, evo prvi put, da su u svom pravom obliku tiskom objelo­ danjena, na osnovi više starih rukopisa 13. i 14. sto­ ljeća. Iz nutarnjih i vanjskih znakova zaključuju izda­ vatelji da je S t i m u l u s a m o r i s (Ostan ljubavi) napiso Franjevac, milanski lektor fra Jakov u drugoj polovici XIII. vijeka, a C a n t i c u m p a u p e r i s (Pjesam ubožara) da potječe od učenog i u povjesti sholastike poznatog fra Ivana Peckhama, engleškog F njtvca, učitelja bogoslovja na rimskome dvoru ? za tim nad­ biskupa u Cantorbery. Peckham je bio u:enik sv. Bone i žarki Sljedbenik njegove nauke. Umro je svršetkom XIII. vijeka. a) Stimulus amoris (str. i J32.) u 22 glave (ra­ spravlja o savršenstvu, o njegovim zaprjekarna i o nadopunjenju savršenstva u kontemplaciji Nauka je zdrava i duboka. Jamačno ne čini se pi ćerano, što je na okrajku kodeksa kraljske knjižnice u Monakovu (lat. 5159. fol. 43 r) starinska ruka г opisala : „Ро mome se sudu ova knjižica može nazvati knjigom života i jezgrom cijele nauke o blaženstvu''. „Ludovik Granatski jednakim ju je pohvalama uznio kao i M e d i t a t i o n e s sv. Agustina; a sv. Franjo Saleški nazva ju preizvrsnom knjigom". (Praefatio str. XI.) Način razla­ ganja je živ i čuvstven, oblik obično priprostit, ali na mjestima krasan i uzvišen. Neke česti ovog djelašca, kao M e d i t a t i o in p a r a s c e v e (cap. 15., str. 77. si.), mogu se pravom ubrojiti, kako dobro opažaju izdavatelji, megju najljepše stranice što ih je sredo­ vječna mistika ostavila (str. XII.). b) U pjesmi ubožara Peckham u zamamljivom obliku tumači, brani i pohvalama obasiplje franjevački način života, naročito uzvišeno sveto uboštvo. Poslije nego li je, žedan istine i života, pokuco na vrata svih filo­ zofskih škola i od • jih se nezadovoljan odalečio pristupa k zadruzi, koja čisto Isusovo evangjelje na Sljeduje, i tu svoje sumnje i upite stavlja nekom s t a r c u , koji mu sve rješava i na sve odgovora na potpuno njegovo umirenje i zadovoljstvo. Pod ovim starcem (senior) razumi Peckham svog učitelja sv. Bonu, 1910. iz čijih je djela zbilja i iskitio svoj krasni C a n t i c u m p a u p e r i s pro dilecto. * Poslije 1905. nije nikakav novi svezak izašo. Mi to u velike žalimo. Znamo, da u prašini i zaboravi leži toliko još neprocjenivog biserja, kojim su sredo­ vječni Franjevci, vjerni sinovi velikog umbrijskog pro­ roka i žarkog serafa obogatili ascetičnu knjigu. Djelaš­ ca što su dosada ugledala svijetlo, čine nas još ne ustrpljivijim. Bože daj, da se sa izdavanjem zbirke što prvo nastavi! Slavlje hrvatske omladine g o d i n e 1910. Za­ gr e b, 1910. Kao što je pošljedni put „Seraf. Peri­ voj" javio, 3. lipnja svečano će se obaviti proslava 10godišnjice posvete hrv. mladeži pfesv. Srcu Isusovu. U tu je svrhu zagrebački promicateljni odbor izdo krasnu knjižicu, koja je urešena i slikama, te megju ostalim donosi i naputak kada i kako, da se to slavlje 'ob; vi. U ovaj će svečani čas taj spomenak našoj mla­ dež, dobro doći. Preporučamo! Viktor Cathrein, Die katholišche Veltanschaung in ihren brundlinien mit besonderer Berucksichtigung der moral II. Aufl. Freiburg im Breisgau, 1909. Katolički moral ne sačinjaje kakav izolirani svijet on visi o ukupnom posmatranju ovoga svijeta, iz koga je kao stablo iz korjena niko i izrasto. To je učenoga oca Cathreina potaklo, da napiše ovo djelo, koje je apologetika katoličkoga posmatranja svijeta uopće, a morala napose. Djelo nije pisano za strukovnjake, ali ni za prosti puk nego za srednju inteligenciju. Nami se je djelo tako svidjelo, da držimo, da nema riječi, kojim bi ga kritik mogo prehvaliti. Cijena broširanu K 7-20; uvezanu u platno K 8*16. Mnritz: Bas Leben unseres Herrn Jesu Gbristi đes Sohnes Gottes. F r e i b u r g in Br e i s ga u. Opš i r no i učevno ovo djelo, koje ima 2 sveska doživjelo je evo i sedmo izdanje. Broširano stoji K 9'60; tvrdo uvezano K 13.20. Dr. Justus Knecht, Praktischer Komentar zur biblischen Geschichte. 22. Aufl. Freiburg im Breisgau 1909. Ovo će djelo osobito dobro doći profesorima biblije na srednjim školama kao i na bogoslovnim zavodima. Cijena uvezanu K 10 80. Clericus devotus. Friburgi Brisgoviae. To je vrlo zgodan svećenički „manuale". Sadržaje osim ostalih, jutarnje i večernje molitve, priprave za misu i zahvale, razmišljanja i nabožna štiva te izvadak iz rimskoga rituala. Uza sav toliki materijal djelce izgleda radi tankoga papira vrlo maleno i zgodno. Cijena mu je u kožu uvezanu K 2-80. Pošljednja se 4 djela dobivaju u Herderovim knji­ žarama u Freiburgu im Breisgau i u Beču. „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u imjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. .lulijan .Jelenić. Tiskara Vnjjlcr i^dru^ovi u Sarajevu. �Tiskara i litografija Vogler i dr>, Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Ćemaluša Ulica 172. Najstarija knjigotiskara i st»™?ipija u Bosni i Hercegovini s najmodernijim pismenima, materijnlam i strojevima. Preporučuje se za tiskanje novina, nakladnih djela, brošura, molitvenika, posjetnica, zaručnih ; vjenčanih karta, kao i svih poslova, što u tiskarsku i litografsku struku zasjecaju sa ukusnom izradom i uz n aju m je re n ije cijene. ---л _____ . Moderno uregjena knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po narućbi: u papiru, platnu i koži. Vinjske nnručlie iM jaju se brzo l točno. Slagaći stroj „TIPOGRAF". Brzojavi: Vogler, Sarajevo. �Hrvatska centralna banka (dioničko društvo) ^ Dlon. glavnica lt 350.m i ш Centrala u Sarajevu. Uplaćeno K 515.000 Podružnica u Mostaru. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 1/2°/0 čistih. Eskomptira i reeskomptira mjeniće i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i ino­ zemstva. Tuzli. — d. / SARAJEVU. u Bihaću, Derventi, Doboju B. GraUPSTVA: u Gacku, Goražđi, Sanskom Mostu, svim spomenutim mjestima. T T irw "k to lra rn rk 'i f H a l i a m o ^ аЈе hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 41/a% založnice I1U U tl JulJJtž. 5<yo komunalne obligacije. Ove su založnice i komunalne oblij obligacije u Bosni i Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. Kupuje, prodaje i izdaje vrijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima kupone i vučene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće Ш osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva, — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. Ranknvno -— - - - - - - — •- - - пг На- Е — —.i - i агпр —- - . O d i e l i e n i e Z<1 r o b u ^an^e иб*гоЈепо odjelenje robe, kao što i posebno odjelenje za zemaljske proizJ J '1 * vode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku zasjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzeća. G lavn i su p red m eti iz v o z a suhe š lj iv e i žito. Kod banke opstojeća generalna agentura c. kr. povi, osigurav. ,,A 88E C U R A ZI0N I GEM~ERALI“ prima direktno ili puteni filijala ,,РНОV ID E N C IJA “ prima osi ili ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna agentura osiguravajućeg društva guranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/169c06a1ffe39d56fe648d12a2eb14c2.pdf 71b8f67304a4d4ebe799d08c0f253a03 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 30. SVIBNJA 1910. IZVANREDNI BROJ GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) PJESMA, ČLANCI: , т, . . . .. r-. . . i svećenstvo" s osobitim obzirom na st 1. Dr. Tugomir A iaupovic: Carevo] slavi . . . 95 p 2. Dobro nam d o š o ...................................................... 96 U^U 0 ^l c e .......................* ......................................... 3. Dr. Jelenić: Hapsburgovci i Franjevci Bosne i B) L1STAK. Hercegovine ............................................................... 97 C) VJESNIK. 4. Don P. Škarica: Ulomci iz rukopisa „Glagolica D) KNJIŽEVNA SMOTRA. Mraka nSanjsvo. KJ , 0.099. ■■ Prčuv« ,.reko K 350.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i i kamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. Kupuje i prodaje sve vrste papira cd vrijednosti г vrste domaćeg i stranog k ovan og i papirno?: novca Wol i s t o -» ■ ■ Dionička glavni r nicc ii Sp jotn, Trstu i Celovca. vrjritama, isto tako šve 0 svim ostalim bankovnim p o e n im a daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. J _ �Hrvatska centralna banka ------------------------------------------------------(dioničko d r u š t v o ) --------------------------------------------------------------- DIM. HfflinlM K 750.000 ЈЛ Г1|ЈШ 1 м Centrala u Sarajevu. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 % % čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Privilego novi naCm Da uzmogne Slediti sa uspiebam . u . м apluftno К 5Z5.000 Podružnica u Mostaru. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim •govačkim središtima tu- i ino- a banka r*ođ&*i za svakoga! „ г, а da ne mora često iči u banku. Privilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu nabavila je «g<w»ne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika (vidi gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremljesliku), koje ona po želji ustupa svakom e uz nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ kao ulog u uložnu knjižicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. lste su zaključane, raspolagati. i napose uregjene za kovani i papirni novac, te Ovaj se način štednje prema tom e osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ na principu, da se jednom sprem ljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje nja ne može opet olako dignuti, nego se kroz prostrani otvor |____|, dočim se papirni mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupijinu O na pro­ banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani. i najmanji iznos. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom Ovaj način Štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva m je­ osobe svak og staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na mjestim a, gdje samo u malim svotama, napose za obrtn ike i banka nema podružnice, na odregjeno m jesto, ...... ....... radnike; za domaćice i u uzgojnom smislu za djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinosa za razne društvene, osiguravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim mjestima, te ne mogu svaki uštegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi sm isao za štednje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru privede ukamaćenju. I ako se samo na helere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz go­ dinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim ce se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doći u banku i javiti adresu ili pisati. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU IZVANREDNI BROJ. SARAJEVO, 30. SVIBNJA 1910. GOD. XXIV. DR. TUGOMIR ALAUPOVIĆ: CAREVOJ SLAVI. UZ DOLAZAK NJEGOVA VELIČANSTVA U BOSNU I HERCEGOVINU. Zapjevajte pjesmu novu nepjevanu, neslišanu, Bistre naše izvor-vode, rosne ravni i vrleti. Pripinjajte, mome mlade, biserovu cvjetnu granu, Uzimajte žaru vrelu s ognjišta nam kućnih, svetih: Tamjan miris — želje naše; mramor sjajni — naše grudi; Hram i oltar srce naše, i prostrano i veliko. Iz grobova prašak davni djedova se naših budi, Sve Te kliče i pozdravlja, svijetla kruno, carska diko. U plamenu i radosti ispinje se oltar sveti, Naše duše srca naša carskoj slavi na njem gore. Ne nosimo skupog dara. Otkud zlato u vrleti? Uz tolike žedne oči presahlo bi sinje more! Dugi vijeci, gladna ljeta trgali nam mrve s usta, Pod kopitom bijesna ata baštine se trle stare, A što bi se zavrtalo čista srebra, zlata pusta, Na puške se raskovalo i na ljute na handžare. Blagosloven čas i danak kada carska noga stane Na rogjenu grudu našu, iskrhanu, izmučenu! Zamećemo crne dane, zavijamo stare rane, Da po vedrom carskom čelu ne prevuku tamnu sjenu. Ko hiljade čistih kaplji kad u potok brz se sliju Pa romoni izmegj cvijeća drobna struka biserova. U glas jedan, u dah jedan slažu nam se srca eviju, PridiŽu se snažno krila, cvate vjera, nada nova. A1 nosimo na poklone bistru pamet, srca vrela, Otvorene vjerne duše, jaka prsa i desnice, Stupajući kao djeca čista oka, vedra čela, Milošću nas da obasja 1 doOiurom carsKo lice. Žedni pravde i ljubavi: a pravda je temelj prvi, N a kojem će vječno stajat veličina carstva Tvoga; Ljubav silna, neizmjerna samu sebe trga, mrvi, Sve nas hrani i napaja iz izvora golemoga. U pradavna u vremena kad je zadnja carska noga Pregazila zemlju našu do brzoga do Vrbasa, Puteve mu pokapao plač i jauk, krvca mnoga, Gradovi su ostajali bez imena i bez glasa: A kud danas car nam hodi, s neba medna rosa rosi, Niče radost i veselje, vedre nam se bol i tuge, Neslućeni, nevigjeni dan na svijetlom licu nosi, Nosi radost i pramaljet u zelene naše luge. Zapjevajte pjesmu novu drage gore i vrleti, I najmanja sitna iskra u ognjeni stup nek plane, Sve u jedan glas se splije, u molitvu, u žar sveti: Blagosloven grm i kamen, kudgod carska noga stane! �96 Br. 6. — Serafinski Perivoj — 1910. vijek ispunjen je molbama bosanskih Franjevaca, da se cesarski dvor zauzme u Carigradu za bosanske 30. svibnja, kada Njegovo Veličanstvo, naš kralj kršćane, da lm izradi više slobode, da mogu poprav­ i vladar, staje prvi put na našu rogjenu grudu, jest ljati crkve i manastire, da im se skinu globe i drugi dan radosti i veselja za sve stanovnike Bosne i Her­ zulumi. Godine 1834. čestita redodržava caru austrij­ cegovine, bit će narodni blagdan osobito za Hrvate skomu; godine 1838. šalje biskup fra Rafo Barišić bosanske i hercegovačke, koji će se pamtiti u dalekim spomenicu u Beč.’ U najživlje veze stupa bosanska vremenima i koljenima. Poslije toliko stotina mutnih redodržava s dvorom austrijskim za fra Marijana Šui krvavih godina, što su nam zemlju krvlju natapale, njića. Godine 1824. dovršiše u Beču o državnom trošku ognjišta trnule i raseljavale nas u tugje daleke krajeve orijentalnu akademiju fra Angjeo Jelić, fra Marijan sa stare djedovine i očinskih baština naših, nastali su Šunjić, fra Franjo Sitnić, pa se obraćaju ravno samome sregjeniji odnosi, prestale, nadamo se tvrdo, sve velike caru za putni trošak u svoju domovinu. Evo kako trzavice, što su nas tolike vijekove razapinjale i snagu pišu mladi Franjevci: „Innumera sunt atque omnino nam trgale, na naše zemljište stupa kralj mironosac, inaestimabilia vel augustissimorum Praedecessorum vel koji sjedi na onom uzvišenom prijestolju, pred koje praecipue sacratissimae Majestatis Vestrae inde ab donesoše pradjedovi naši u Cetinu gradu krunu hrvat­ exoidiis svavissimi, juxta ac gloriosissimi Regiminis sku i predadoše mu u moćno zakrilje zemlju svoju, Sui sicut sublimis Pietatis erga Religionem Divinam ispaćenu i izmučenu. Ne skupiše se jošte dugo svi ita Aplici želi, liberalissimaeque Munificentiae erga Misionariam Provinciam nostram Bosnensem illustria dijelovi starodrevnoga kraljevstva hrvatskoga, ali od toga časa prenesoše se prava i tradicije naroda hrvat­ Documenta." 8. oktobra 1852. kao ,,exminister provincialis" skoga na kuću hapsburšku, ali baš za nas u Bosni i Hercegovini nastadoše još ljuća i nesigurnija vremena, moli Šunjić Njegovo Veličanstvo, našega kralja i cara, vremena seoba i svakakovih progona. Miso narodnoga da smije sabirati darove po carstvu austrijskome, da jedinstva hrvatskoga zaplamsala je jošte onda, a bo­ se podigne manastir za odgajanje klerika u Bosni, a sanski Franjevci postadoŠe prv; i neustrašivi borci u veliki Strossmayer daje preporučilo pismo na svoje toj velikoj i zavjetnoj hrvatskoj misli. S nje''nam se prijatelje. To je i dopušteno s privolom carigradske gotovo kuća raskopa, s nje pogorješe naši manastiri, Visoke Porte. Godine 1856. dopušteno je iz Beča, da čuvaoci vjere i svijesti narodne, a sva se velika i pro­ se gradi u Gjakovu seminar i u tu svrhu je država strana redodržava Bosne srebrene stegnu na tri cigla austrijska pritekla u pomoć s 10.000 for., a prijevoz manastira. Najžalosniji bijaše konac 17 vijeka i 18. hrane iz Bosne u Gjakovo za manastir gjakovački prost viiek- A,! narodna ne malaksa, podržavana i je od „tridesetničke daće." Nastojanjem Strossmayeropodsticana ljubavlju i vatrom serafinskom. Врек^ carevi vim i milošću i naklonošću našega kralja posto je postadoše zaštitnici kršćanstva u Bosni i Hercegovini, biskupom bosanskim fra Marijan Šunjić pa je za tri bilo je vremena, kada je naš biskup s opće nesjegur- prve godine njegova biskupovanja učinjeno u Bosni za nosti boravio na carskom dvoru u Beču. Ali baš je kršćanstvo više nego za tri prijašnja vijeka, jer se u to i bilo sumnjivo u Carigradu, i kada bi god planuo njima više obaralo nego dizalo. Pravo onda piše o rat megju bečkim cesarom i carigradskim sultanom, našem vladaru fra Marijan Šunjić, da je: „peculiari divazda su najkrvavije prolazili bosanski katolici. Dugo vinae gratiae munere ad festiva populorum et catholicae bi bilo redati sve nevolje naših djedova, a to bi ecclesiae gaudia ac solatia natus, tristi plebis Bosnensis bacalo sjene tuge i žalosti u ovom svečanom trenutku sorte pie commotus" i da su njegova dobročinstva za naše radosti i veselja, kada nam ponovno jača vjera, naš katolički svijet u Bosni — insignia. I te se veze sve jače učvršćuju. Milošću kraljevom dobivaju naše cvate nada u bolje i zasluženije dane. Od godine 1784. kada je biskup bosanski fra sjeromašne škole priličnu pomoć novčanu, primamo Augustin Okić zamolio cara i kralja Josipa II., da o knjige i druge potrebštine. Kada vladar putuje Dalma­ svom trošku primi u zemlje svoje nekoliko bosanskih cijom ide mu na polkone deputacija najodličnijih naših klerika, jer im klerici nigdje mjesta nemaju, a u redo- sinova iz Bosne i Hercegovine a fra Lovro Karaula državi nigdje zgode nema, da se obrazuje pa sve do plaća to dragocjenim životom. Iza okupacije i pred vremena okupacije pomago je bečki dvor, da se olakša nju razvijaju Franjevci bosanski najživlji rad, da se mučni rad i nastojanje bosanskim Franjevcima. Ple­ ostvare davni snovi. Ne spominjemo to sve, kao da menita zaklada Josipa II. pripomogla je odgajanju bismo htjeli isticati zasluge svoje niti da iskoči jasnije mladih radenika u vrtu Gospodnjem i narodnom. 19. tamna sjena, što red franjevački u nova vremena nije DO BRO N AM DO ŠO ! �Hapsburgovci i Franjevci Bosne i Hercegovine. 97 ni izdaleka ogrijalo onako toplo sunce, kako ih je prije dane, za koje nas Providnost Božja dosada održala i bio led i noć, nego samo da se vidi, kako je podrža­ sa koje se prolilo toliko krvi, toliko suza. Sva redodržava bosanska s narodom svojim, s vana i brižno njegovana ona velika miso i nada cetin­ skoga sabora, da se pod moćnim skutom slavne kuće kojim žive i diše, s kojim se diže i pada, raduje i hapsburške okupe opet svi dijelovi rastrganoga kra­ plače, kliče iz pune duše, iz plamena srca: Dobro nam ljevstva hrvatskoga, da se okupi i sabere sve ono, došo! Blagosloven dan i čas, koji Te doveo! što veže jezik, krv i rod pa da u sebi sretno i jako 36 prosvijetljeno i osjegurano bude na jugu bedem i stup Dr. Jelen ić: slavnoj kući hapsburškoj i čitavoj velikoj carevini. Hapsburgovci i Franjevci Gledat će uzvišeni naš vladar ponosite i zelene bosanske gore, krš i kamen hercegovački; čut će ro- Bosne i Hercegovine. = Divan je i intiman pomon naših rijeka, vidjeti vjesnički odnošaj bosan­ talasanje mladih i svježih skih i hercegovačkih Fra­ usjeva. Prolazit će mimo njevaca i prejasnogah apsjerotnih naših kućica, nasburškoga doma. Ovaj punjat će ga radošću i ve­ intimni vez bosanskih i seljem divna priroda, što je hercegovačkih Franjevaca Gospod tako raskošno pro s jedne strane i prejasne suo zemljom našom, osjetit hapsburške kuće s druge će kucanje velikog srca na­ strane datira od god. 1527. rodnoga, što bije za svoga Za domaćih su bosanskih vladara. Ali ne će moći da vladara Franjevci bili na vidi sve ono, što su polo­ vladajućem bosanskome mili i porušili dugi vijekovi, dvoru: miljenici, dvorski što su iskrivile i oskvrnule svećenici te „spiritus ruke ljudske. Na pravdi po čivaju stupovi carstva Nje agens" bosanskih banova i kraljeva. Fatih Mehmed gova, ljubav je kraljeva je s pošljednjim bosan­ velika i neizmjerna. Na skim kraljem Stjepanom pravdi i ljubavi sunčat Tomaševićem pokopo i ćemo rane i bolove svoje. bosansku slobodu i samo­ Pravda će ispraviti što stalnost i onaj u Svjetskoj je nepravda polomila; povjesti rijetki vez izmegju ljubav i svjetlost će za­ domaćih vladara i sjerocijeliti, stoje oparila zima mašnih fratara. S novim i led. U nama iinade i se vladarom — Fatih Mehsnage i sile, valja je pro­ medom bosanski Fra­ buditi i prosvijetliti i priCar i kralj Franjo Josip I. njevci nijesu mogli ni­ dignuti, da ne drijema. kako sprijateljiti. Istina Šteta je od toga čitavoj državi. Imademo i ljubavi i vjere, valja ih podgrijavati njima je i Mehmed II ogrnuvši ih binjišem i davši im adnamu zajamčio slobodu dopustio, da slobodno i hraniti. Veseli se u groou grobu prah mučenika naših. Pod- mogu na garištima popaljenih svojih crkava i samostana mlagjuju se davno oboreni sudovi, u kojima su nekada dizati nove crkve i samostane, ali bosanskim i herce­ živjeli kraljevi hrvatske krvi; romone naša bistra vrela govačkim Franjevcima sve to nije bilo dosta — oni i potoci, ide svet i topo šapat tople i iskrene molitve su se sve jednako smatrali osjeroćenim, a nove po­ Bogu velikome, da nam čuva jošte dugo i dugo Pre- vlastice za puki „modus vivendi". I s toga oni ne milostivoga kralja, da bude sretan sa sretnim narodima miruju, niti dopuštaju, da se Osmanlijama Bosna — narodima carstva svoga, da semegju se svi ljube lju­ preskribira. Oni, kada su zdvojili, da će im se domaća bavlju bratskom i vrelom, a sve da grije sunce s ve­ krv više igda na kraljevski tron popeti, ispred sebe i droga vladareva čela. U tom sretnom carstvu da otpo- naroda pridaju vladarska prava nad Bosnom kralju činemo i da se odmorimo i mi, gonjeni toliko zlim Matijašu, koji je bio ne samo ugarski, nego i hrvatski udesima, da nam makar djeca i unuci dočekaju one kralj, a uza sve to i katolik. �98 Br. 6 — Serafinski Perivoj. — 1910. Ovim činom osokoljen kralj Matijaš, koji je i otprije na Bosnu vrebo, još iste godine udari na Bosnu, a Franjevci ga — osobito u Jajcu, s pogibelju života podupiru, da se domogne bosanskih gradova i bosan­ ske kraljevske krune, što mu je donekle i uspjelo. Megjutim god. 1526. ugarsko kraljevstvo zadesi ista sud­ bina, koja je i Bosnu zadesila god. 1463. Na Muhačkome se polju god. 1526. srazi ugarsko oružje s osvojalačkim osmanlijskim i podlegne; a nesrećni kralj Ljudevit u bijegu zaglavi. Slijedeće se go­ dine Hrvati sastanu u Cetinu i ispražnjeni hrvatski kraljevski tron ponude prejasnoj hapsburškoj kući, koja ga vesela srca i primi. Njihovim su stopama pošli i bos. ,,ujaci“ — jedini vogje Hrvata u Bosni i Hercegovini. Istina, oni nijesu mogli poput ostalih Hrvata onako otvoreno priznati austrijske vladare za svoje vladare, a hapsburški dom za svoj dom; ali su ga priznali onako kao što su mogli i po naravnome pravu to je bilo dosta. To su dobro znali Franjevci u Bosni i Herce­ govini, pa s toga od god. 1527. ne propušćaju prigode, a da ju ne upotrebe za t^, kako bi došli s Bosnom i Hercegovinom pod krila dvoglavoga hapsburškoga orla. Nu to je do god. 1683. teške išlo. Do god. 1683. tursko je oružje iz dana u dan napredovalo i kršćanstvo osvjedočavalo, da će se ispuniti lozinka osmanlijskih careva: da neće mirovati, dok na kupuli sv. Petra u Rimu ne stave polumjesec. Ali svačija sila za vremena, a turska do god. 1683. God. 1683. pocrne pod Bečom tursko oružje hrgjati, a sila izdavati. Hapsburškoj se kući okrene sreća, a Franjevci im s narodom igju u susret. Car Leopold I. svome vojskovogji Ljudevitu Badenskome dne 10. svibnja 1689. nalaže, da gleda, kako će Bosnu i Hercegovinu pripojiti Austriji; a Franjevci ga s na­ rodom puna srca očekuju, očekuju ga isto onako kao i hrvatskoga bana Nikolu Erdedija, o kome su čuli, da ga srce u Bosnu vuče. Princa Savojskoga god. 1697. Franjevci s katolištvom pozdravljaju kao svoga spasi­ telja i osloboditelja, ali on to na nesreću nije bio, njemu je Usud to samo dopustio, da popali Surajevo i sa sobom iz Bosne izvede do 40.000 katolika u slobodne hapsburške zemlje, Iza odlaska princa Eugena iz Bosne godine su jurile u zaborav, a Franjevci su u Bosni i Hercegovini kukali radi neuspjeloga svoga i hapsburškoga pothvata; te su proklinjali Francusku, što je iz puke tradicijonalne mržnje na sve što je austrijsko, smela, da oro haps­ burškoga doma ne skuči Bosnu i Hercegovinu pod svoja topla krila. Desperatno stanje Franjevaca u Bosni i Herce­ govini potraja blizu jedno stoljeće — sve do god. 1780. God. 1780. zasjedne na prijestol zemalja haps­ burške kuće poletni car Josip I!., koji se zareče, da neće vratiti mača u korice, dok svojoj kući ne vrati, što joj je oteto. Josip II. franjevačkim bogoslovima otvori put u austrijske liceje, dopitavši im za uzdrža­ vanje potrebnu svotu novaca; a franjevačkoga redodržavnika fra A. Botos-Okića učini svojom preporu­ kom kod Pape Pija VI. biskupom. Kada je Josip II. nakon osmogodišnjega intimnoga općenja s bosanskima Franjevcima sebi i inače utrveni put do Bosne i Her­ cegovine još više utro, u dogovoru s Katarinom II. krene on na Tursku u opće, a na Bosnu i Hercego­ vinu napose, koju Franjevci na carski mig listom dignu na noge. Učevni Philadelphus Philalethes u „ P o l i t i ­ ci b o s a n s k i h i h e r c e g ova č k i h F r a n j e v a c a " na str. 63. o ovome ustanku piše god. 1904. ove harakteristične riječi: „I sami neki Franjevci stavili (su) se na čelo četa i predvodili ih preko Save, tnegju kojim se osobito odhkovo fra Jerko Pavlović u Posavini, koji je i čete kupio i narod dizo proti Turcima, dočim su drugi pomljivo izvješćivali cesarske vojvode o Bosni i o turskoj sili i kretnju turske vojske. Sve se je kao i prije 100 godina usplamtilo megju narodom sa vrućom željom i tvrdom nadom, da je kucnuo čas, daše Tur­ čin protjera iz Bosne..." Na žalost god. 1790. umre Josip II., a s njim zaspu i njegovi idejali o oslobogjenju Bosne i Hercegovine. — Neprestane nedaće, koje su pratile tursko oružje tamo još od god. 1683. ganu osmanlijske sultane, da u svoju carevinu uvedu reforme. Te novotarije kon­ zervativne bosanske muslimane u toliko ogorče, da se odluče otcijepiti od Turske. Bosanske su muslimane u tome pothvatu potpomagali i Franjevci, ali [samo pod pogodbom, da Bosna i Hercegovina dogju pod vrhovno pokroviteljstvo Austrije. Vogja je bosanskoga pokreta bio Husein Gradačević, a posrednik mu s Bečom fra Ilija Starčević. Zavisti i neslozi bosanskih muslimana pripisati je, što se nijesu Bosna i Hercegovina u svome pokusu od Carigrada otcijepile; ali bosanski su Fra­ njevci i katolici barem god. 1840. marnim nastojanjem biskupa fra Rafe Barišića žugjeno pokroviteljstvo prejasnoga hapsburškoga doma dobili. Pod austrijskim su pokroviteljstvom Franjevci Bosne i Hercegovine počeli dizati nove crkve i samo­ stane, te pučke škole, a u svemu ih je, kako nam domaći ljetopisi svjedoče, izdašno potpomago prejasni hapsburški dom, kome na čelu stoji od 2. prosinca god 1848. današnji car i kralj Franjo Josip I. Na iz dašnim darovima Franjevci su koli u narodu toli megju sobom još veću harnost gojili prema prejasnome hapsburškome domu. Ovu su harnost oni bili pripravni i uz pogibelj života manifestirati, što će nam jasno pokazati i danas živući: m. p. o. Angjeo Curić, koji se je još god. 1875. u Sinju s pokojnim fra Lovrom Karaulom i s fra Mijom Marijanovićem poklonio Nj. �Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo" s osobitim obzirom na starodrevnu župu Poljice. 99 Kukuljević j e J), prenašajući Theinerove riječi, objelodanio, da je samostanu Benediktanaca s. Nikole u Omišljaju, Papa Inoceneij IV. dopustio obavljati slo­ vensko Bogoslužje u onim crkvama, u kojima svećenici ne znaju ni slova latinskoga jezika, nego samo glagolicu i to pod uvjetom, da se drže obreda rimsko-glagolskoga. Ovaj je dopust bio proširen i na redovnike Benediktinaca Velje, pod zaštitom senjskoga biskupa Filipa, koji je isposlovo od Inocencija IV. 29. travnja 1248. ovu povlasticu svim svećenicima svoje dijeceze. Ovaj je Filip posvetio u Spljetu arcibiskupa Ugrina (1247.)‘Ј). Megjutim nema nigdje ni pismenoga ni usmenoga traga, da je u Poljici igda bila poraba glagolskoga Bogoslužja zabra­ njena, bilo svjetovnim svećenicima bilo duhovnicima, koji su obitavali u području poljičke župe. Učevni Rački3) dokazuje: da se je u svima be­ nediktinskim samostanima u Dalmaciji slavilo Boga slavenskim jezikom. Ta i pravila su za rogovske Benediktine kraljeva grada Biograda (samostan zasnovan od kralja Krešimira) pisana ne latinskim već slavenskim jezikom, a hrvatskim glagolskim pismom, od kojih se jedan prepis na okviru (pisan 1360.—1400.) nahodi u zbirci Ivana Kukuljevića. U gornjoj Dalmaciji latinski i slavenski samostani stajahu jedan polag drugoga, a Papa Aleksandar II., primjeti Petru barskome, nadbi­ skupu g. 1067 , da se za oba jezika jednako skrbi, jer su jedne Crkve. Da se je pak i ćirilica usporedo s glagolicom bila uvela čak i u istu Ugarsku, svjedoči nam tako zvana nošnja s. Stjepana, koja se čuva u bečkoj blagajnici kod kapucina, — polazi iz X. vijeka. Na Don P. Škarica: njoj bo se čita ćirilskimi pismeni uvezen redak iz jed­ noga psalma. Ulomci iz rukopisa „Glagolica 10. Godine 852. u Poljici u selu Tugari, imo je i svećenstvo**34 s osobitim ob ­ knez Trpimir svoj posjed, koga je poklonio splje'skome nadbiskupu. Za taj posjed podigle su se stoljetne borbe zirom na starodrevnu župu megju Poljičanima i spljetskim nadbiskupom. One su Poljice. = = = borbe prisilile nadbiskupa Lovru (1059.—1078.) da se je obratio tadanjemu hrvatskome kralju Svinimiru 9. Kada je godine 1248. Papa Inoceneij, usprkos saborima, dao oblast slavenskome biskupu (u Senju) (Chroatorum atque Dalmatinorum гех) i od istoga da Božju službu vrši u slavenskome jeziku, kao što izvojštio povelju (d. 13. ožujka 1078.5, kojom se zabra­ i čine svećenici onih mjesta, to je godilo i biskupima njuje, da ljudi i sela susjednih crkava (t. j. s Dujma i duvanjskim, koji su pribjegli u Poljica, kako se to Staša) uznemiruju i pobunjuju plemiće, ljude i sela jasno vidi iz pisama historika Pavlinovića, Farllati-a spljetskoga nadbiskupa, proti njegovim povlasticama i darovštinam, koje su mu još njegovi (Svinimirovi) i Boonana ’) koji su govorili o poljičkoj župi. pregji potvrdili4). Veličanstvu caru i kralju Franji Josipu I.; presvj. fra P. Buconjić, koji je to isto učinio u Imockome s još osam Franjevaca; pa m. p. o. fra Nikola Šimović i m. p. o. fra Luka Begić sa još dva Franjevca u Vrhgorcu. Svi su ovi Franjevci za tih poklona caru pokazivali zahvalnost i odanost; nu i otkrivali mu svoje srce i svoje jade; a premilostivi ih je vladar tješio, da će im učiniti, što mogne. I dogje god. 1878. Evropski se vladari saberu u Berlinu, da odluče o miru i o sudbini mnogih potište­ nih pa i stanovnika Bosne i Hercegovine. Na kon­ gresu Srbi iznesu zahtjev, da se njima ustupi Bosna i Hercegovina. Čim su za to čuli Franjevci u Bosni, pošalju preko fra Grge Martića prosvjed, koji je urodio tim, da je berlinski kongres dozvolio prejasnome hapsburškome domu, da on Bosnu i Hercegovinu okupira. Kada je austrougarska vojska stupala u Bosnu i Hercegovinu, muslimanski joj se je elemenat svom silom opiro; a Franjevci su joj pokazivali stiže i bugaze; otvarali svoje samostane, župničke urede da i iste crkve za stanove. I Bosna i Hercegovina su na­ pokon okupirane; a s okupacijom Bosne i Hercegovine god. 1878., te s aneksijom istih zemalja god. 1908., stoljetni su se idejali sjeromašnih bosanskih i hercego­ vačkih Franjevaca i prejasnoga hapsburškoga doma ostvarili. Idejali su se ostvarili, ali vez? Vez izmegju bosanskih i hercegovačkih Franjevaca i prejasnoga hapsburškoga doma nije puko on je još čvršćim posto. 5) J. Kukuljević de Saccis: Registra Soeculi XIII. ad n DCXX1 a 1 52. — prenosi o v o : Innocentius IV. papa ad peticionem abbatis et conventus monasterii S Nicolai de Castro Muscho, ord. S. Benedicti Veglensis dioecesis, episcopo Veglensi concedit, ut cum ipsi, qui Slavi existant et slavonicas litteras habent, et discere litteras latinas non possunt, divina officia m lingua slavica secundum situm ecclesia romanae celebrandi licentiam concedere possit, et episcopo Veglensi mandat, ut super hoc, quod videret expediri faciat, (excerptum e Theiner: Mon. Slav,). ’) Rački: Hrvatska prije XII. vijeka, „Odlomci" i Documenta. 3) Litteris editis 4 kal. april. 1248. a. obtinuit ab Innocentio IV. confirmationem usus paleoslovenicae linguae, scriptura s. Hieronymi (glagolitica) in sacris. л) Rački: Hrvatska prije XII. vijeka „Odlomci" i Documenta. 4) Štampo Vescovato di Macarsca p. 5. — .. . quod homines et Villani vicini Villarum Ecclesiae memorate (sc. Domnii �100 Br. 6. Serafinski Perivoj. Ova darovština Trpimira spljetskim nadbiskupima pisana je latinštinom. Ona ima sve biljege patvorenosti. Trpimir sam nije znao pisati, kao i ostali vladari onoga doba ’). Od tih doba kroz sva stoljeća do XVIII. vijeka sve su škole bile u rukama redovnika. Da se je u tim školama — piše Čuvaj2) — njegovo hrvatski jezik glagolskim pismom, dade se posve ispravno zaključiti iz toga, što se je u ono vrijeme djelovanjem sv. braće Ćirila i Metoda na daleko raširila slavenska Božja služba. Istom g. 1561. osnova biskup Juraj Drašković „Seminarium Clericorum", a g. 1582. Papa Grgur XIII. u Rimu; „Collegium Illyricum“ za slavenske svećenike, otklen izigjoše mnogi hrvatski svećenici, koji su poslije bili na glasu kao književnici i pjesnici. ProL Radetić3), predavajući na bogoslovnome fakultetu u Senju kulturni razvitak jez***ka i staroslovenskih pismena, razlaže: da su svi ostali spomenici staroslavenski pisani s uglastom glagolicom a panonskim i bugarskim oblim slovima. Za tim da imademo ćirilicu crkvenu, gragjansku i bosansku azbukvicu. Gva se je zadnja s malom promjenom rabila i u Poijicima... et Anastasii) molestabant et perturbabanl Cives praedictos, et homines et Villanos ipsius Archiepiscopi ascuis per praecditos contra Privileggia Donationum, ac confirmationem progenitorum meorum, praesertim Villarum, atque ter.arum Serenine, Gothe, Cugari, Osie, Debric, Dlamoze, Vallari et Cremene, quae positae sunt infra montem M a s s o r i------- Farllati t. lih p 148 — i, Ab. Саггага: Archivio Capitoiare ći Spalato Docum ento A. ‘) Prof. g. P iv čev ić: 0 postanku Pol ica, s t 18. bilješka 19. *) Čuvaj: Gragja za povjest školsk. s) Prof. J R adetić: „Predavanja knjige staroslovenske" Senj 1896. F. J. B ić: S albanskog Parnasa. Sve do najnovijeg vre­ mena albanska književnost bila je na odveć niskom stepenu. Malo junačkih pjesama, koje su prelazile od usta do usta, sačinjavale su albansku literaturu. Tekar u ovo zadnje doba poče se po malo podizati i na jedanput vilinski duh albanskog naroda tako sinu, da se danas s pravom ponosi sa svojim najvećim pjesni­ kom — Franjevcem o. J u r j e m F i s h t o m. Upućen na najbolje strane literature o. Fishta poradio je oko toga, da podigne narodnu pjesmu na stupanj prave umjetnosti. To mu je i uspjelo. Kao svećenik-misionar općio je s narodom, dijelio s njim radost i žalost a i upozno njegove mane i vrline. Za uzdarje mu spjeva „ L a h u t a e M a 11 s i i s“. Pjesma je herojička i slavi veliku borbu Albaneza, kad se ono digoše na oružje, da čuvaju jedinstvo svoje zemlje, što im bijaše oduzeo berlinski kongres. Takogjer je pjesnik nastojo predočiti 1910. a zvala se je od pamtivijeka poljičko pismo. Svi su biskupi Hrvati po primjeru naših apostola Ćirila i Me­ toda tražili, da sjedine vjeru s narodnim životom, i Crkvu s materinskim jezikom, što je jedino moglo Slavene ne samo sačuvati od duševne propasti, nego dati i snage, kad je kud ustrebalo ustati na obranu svoje narodne i crkvene svetinje. Da je bilo u samostalnoj župi Poljica velikaških plemena i prostranih njihovih posjeda, kao i jakoga imućstva samostana s. Mojsije г), to se ne da poreći. U istome samostanu odgajala se i učila mladež, i obav­ ljala se služba Božja jezikom staroslovenskim a nikad latinskim. Da su pak u Poljici kralji, bani i velmože imali jaka posjedstva to nam svjedoči i Carrara2), a da su obdari/ali crkve, samostane te usput i narod svojom darežljivom rukom, to nam potvrgjuje i arcigjakon s) Toma. Dragocjen nam je dokumenat A. priopćen od Carrara za upoznavanje ograničenih posjeda kraljeva, velikaša i samostana u opsegu Poljica. (Nastavit će se.) J) UČevnl Mgr. Bulić: „Buli. Arch. p. 145. a 1907. piše: non lontano da Mufograsso nella localita Bajnice in un docu­ mento dell’ anno 1006. si parla chiaramente che la terre appartenevano aHa Ch'iesa di S. Moše a Jeseniee (Nareste), da cui si deve distinguere la Chiesa di s. Moše a Salona. 2) Dr. I. Carrara: Arhivio Capitoiare di Spalato — Docum. et, p. 51. 3) Thomas A rcid: Hist. Salonitan. c. 3 : proedia te possessiones inultas, decimas et oblationes hilari animo offerentes. jedinstvo svih Albaneza proti individualizmu pojedinih plemena, koji bi ih turio u šake Carigrada. Pjesma je orisala harakter junačkih Albaneza i u njoj se zrcali plemenita duša potomaka božanskih Pelazga. Tako je ugodila narodu, da ga ne ima, koji ju ili ne čita ili na pamet ne pjeva. U školama se uči kao najbolji tekst narodnog jezika. Kritika ga obasu hvalama i sofijska „Drita" u 70. br. 1906. veli, da spjev o. Fishte „Lahuta e Maltsiis" ima toliko komada, koji bi mogli stati i u Ilijadi. „Abania“ u broju od rujna 1908. piše, da će teško, koji moderni Grk takova što spjevati, bilo u visini misli, bilo u pjesničkoj umjetnosti. Bečko društvo „Dija“ u svom Almanahu 1908. zove ga alban­ skim Omerom. K. Steinmetz, koji je dosta o Albaniji piso, rukujuć se sa pjesnikom usporedi ga sa Goeteom i Schillerom. Ali poniznom redovniku najveća je radost ovako se je izjavio dopisniku tel. časopisa „La V e r n a " — što ju mnogi znadu na izust u Toskeniji �Listak. — niskoj Albaniji — i po koji brgjanin. Uz veliki genij za stvaranje eposa Fishta je takogjer veliki satarik. Njegova satira „Osi sa Parnasa" — Anxat e Parnasit omiljela je kao i ista „Lahuta". Bastonski časopis „Kombi" u br. 82. god. 1908. zove ju .pravim dragu­ ljem", koju napisa energično pero jednog mladog fratra, koji sjaje našu domovinu sa uzornim djelima i 0 kojem će se u Albaniji sačuvati s ponosom slavno ime... Prošle godine izdo je o. Fishta razne pjesme pod naslovom „Pika Voeset" — Biser-rosa. U njima je pošo stopam najvećih liričara i pokazo je svakom Albanezu, da je on po naravi miljenik vila. Pjesme su sa svakog kraja najsjajnije uspjele. Jedino je šteta, što je albanski jezik dosta nepri­ stupačan i tako će za Fishtove pjesme slabo doznati 1 drugi narodi. Fishta je posto treći franjevački pjesnik na Bal­ kanu. Kačića je naslijedio hrvatski Homer Martić, a evo im i najnovijeg druga — o. ia Fishte. VJESNIK. Dolazak Nj. Veličanstva u Bosnu i Hercegovinu. Nj. Veličanstvo car i kralj Franjo Josip I. danas dne 30. svibnja dolazi u Bosnu. U 5 sati prije podne već je u Brodu; u 8 s. i 12 časova u Doboju u 9 s. i 59 č. u Zavidovićima; u 11 s. i 48 č. u Zenici; u 1 s. i 50 č. u Visokome; a u 3 s. u Sarajevu. Na svim će spomenutim željezničkim postajama car stajati i bivati pozdravljan od naroda i Franjevaca. U Visokome će ga pozdraviti čitav profesorski zbor i svi gimnazijalci; a u Sarajevu će biti dočekan od klera: od preuzv. g. dra. J. Stadlera, presv. g. fra Marijana Markovića, presv. g. dra. Ivana Šarića, mnogop. o. Alojzija Mišića, franjev. redodržavnika, te ostalog svjetovnoga i re­ dovnog klera. Nj. će Veličanstvo u Sarajevu ostati sve do 3. lipnja, kada će u 5 s. i 45 č. otputovati u Mostar, a ovdale 4. lipnja preko Bos. Broda u Beč. Mi želimo Nj. Veličanstvu caru i kralju u Bosnu i Hercegovinu dobar dolazak i još bolji boravak! 1 pravoslavni se ruski svećenici katoliciziraju. Otkako je godine 1905. ruski car dopustio u svojoj carevini slobodu svjere od onda se na katoličku vjeru obraćaju ne samo pravoslavni lajci nego i isti svećenici. Megju ovima se odlikuju: Hondra, Aleksa Zierconikow, Eustahij Šušatov te Šipjagin. Hondra je bio po stališu redovnik gore Athosa, a po službi misionar. On je ne samo prešo na katolištvo, nego je primio i obred latin­ ski. Hondra je sada župnik u Izmailu u južnoj Besarabiji. Zierconikovv i Šušatov su u Petrogradu. Oni su se samo sjedinili s rimskom crkvom, a ostali su pri slavenskome obredu. Šipjagin je sinovac prije nekoliko godina poginuloga ruskoga ministra prosvjete. Nekoć 101 je bio prvi član dume, a sada je profesor u šaratovvskome sjemeništu. Savez katoličkih radničkih udruga u zapadnoj Njemačkoj sve bolje i bolje napreduje. On je posto jedna moć, koja u vanjskim stvarima dolično zastupa radništvo, a u nutarnjim ga organizira i jača. Broj mu čla­ nova za t. g. 1910. iznosi 150.000. Oni se nalaze u 870 udruga. Savez kao taki vodi udruge pomoću diecezanskih saveza, kojima je sjedište u Kolnu, Paderbornu, Miinsteru, Osnabrucku, Hildesheimu, Limburgu, Mainzu i Fuldi. On u syem posjeduje 44 radnička se­ kretarijata. Njihova je zadaća ne samo da daju infor­ macije o radničkom osjeguravanju, o socijalnom pravu i t. d., nego takogjer da naziru i promiču katoličku miso megju radnicima i brinu se za njihovo školovanje kao i odgoj. Organ saveza jest Westdeutsche Arbeitezeitung, koji ima 115.000 pretplatnika. Peti megjunarodni Marijin kongres. Ove će se godine od 18.—21. srpnja obavljati u Salzburgu peti megjunarodni kongres štovatelja BI. Dj. Marije. Ovi su kongresi počeli god. 1902. Drže se svake druge godine. Prvi je bio god. 1902. u Freiburgu u Švicarskoj, drugi god. 1904. u Rimu, treći god. 1906. u Einsidelnu, četvrti god. 1908. u Saragossi. Želimo, da na ovome kongresu i Hrvatska bude dolično zastupana. Katolicitet rimske Crkve. Pravoj je Hristovoj Crkvi obećano, da će ona biti ne samo jedna, sveta i apostolska nego i općenita ili katolička. Ovaj se njezin katolicitet najbolje zrcali u usporedbi katolika s ostalim većim sektama. Usporedba ovako izgleda: 1. Katolika i m a ............................... 264,506.000 duša 2. Konfucijevaca i m a ........................ 235,000.000 „ 3. Brahmanaca im a............................ 210,000.000 „ 4. Muhamedanaca i m a .................... 202,048.240 „ 5. Protestanata im a ............................ 166,627.109 „ 6. Budista im a .................................... 120,250.000 „ 7. Grkoistočnjaka im a ......................... 109,147.272 „ 8. Fetiša i drugih pogana ima . . . 144,700.000 „ Iz ove se usporedbe vidi, da katolička Crkva relativno nadmašuje sve ostale sekte — da je katolička. Megjunarodni apologetički kongres. U ovoj go­ dini pada prva stogodišnjica Jakova Balmes-a (1810.— 1848.), slavnog katoličkog filozofa i apologete, koji je bio i članom trećeg reda sv. Franje. Na uspomenu njegovu i njegova kršćanskog rada upriličili su ka­ tolički učenjaci i biskupi megjunarodni apologetički kongres. On će se držat od 7. —11. rujna u Vichu, njegovom rodnom gradu. Teme, koje će se tu raspre­ dati, jesu slijedeće: I. Povjest kršćanske apologetike sa slijedećom razdjelbom: a) Od apostolskih vremena do sabora nicejskog. (i) Sveti oci i crkveni naučitelji. у) Sholastika. б) Od sabora tridentinskog do XIX. vijeka. II. Apologetični rad Balmesov. III. OdnoŠaj �102 Br. 6. — Serafinski Perivoj. — 1910. apologetike sa otkrićima i napretkom znanost. IV. Apologetika i bibličke znanosti. V. Arheologija kao pomoćna znanost u apoiogetici. VI. Apologija kršćanstva o nje­ govu socijalnom djelovanju. VII. Crkva i pučka na­ obrazba. U pripravljajući odbor izabran je i o. Fr. Gabriel Casanova, profesor socijologije na madridskom sveučilištu. „Los von Rom!“ izvrnuo se u „Los von Wittenbergl“ Nije tome davno, da su njemački protestanti pod lozinkom: „Los von Rom!“ stupili megju katolike, da ih odvrate od namjesnika Hristova i jedino spasavajuće Hristove Crkve. Ali dok su protestanti svojim agitacijama pod spomenutom lozinkom malo ili ništa postigli, dotle se je u samoj Pruskoj podigla diametralno protivna agitacija pod lozinkom: „Los von Wittenberg!" Ove je agitacije uspjeh uprav kolosalan; jer dok je u Pruskoj god. 1903. od protestantizma otpalo samo 1600 duša, prošle je godine broj od protestantizma otpalih dosego do 15.000. Ko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada. upaaa. . A __ . .. _ .. ... „ . . , Agitacije raskolnika п Galiciji. Rus: m kroz .. , м 1 . , . ; . . . . . . trista godina mjesu mogli da prigore sjedinjenje Rutena s rimskom Crkvom. Nije bik zgode ni načina, koga oni nijesu upotrijebili, da Rutene opet odvrate od rimske Crkve, ali badava. Ru'.eni su svoje sjedinje­ nje s rimskom Crkvom i svoju odanost piema njoj za progonstva Katarine II. I njezinih našF :dnika te z!a progonstva sedamdesetih godina prošloga stoljeća u Chelmeru krvlju zapečatili. Najljepša žrva ujedinjenja s rimskom Crkvom jest sv. Jozip Kuncewicz. U novije doba, ruska vlada nastoji Rutene na raskol prevesti osobito pomoću Rusofilstva i Rusofija, koje Rusija u u i i raznim zavodima odgaja. Ovu je pogibe1j*.' u JC ens i a o lički episkopat već opazio, te je koncem ozuj a ove go~ dine upravio na svećenstvo pastirsko pismo, u mu daje savjete, kako, da se vlada, dok se i ovaj aten­ tat ne izjalovi. Nema sumnje, da će pastirsko pismo rutenskih biskupa uroditi dobrim plodom i da ujedi­ njenu rutensku Crkvu „paklena vrata neće nadvladati." KNJIŽEVNA SMOTRA. 0 . Miroljub Pukler: Kempf: Požega. Rijetko će koja od hrvatskih novijih profanih publikacija, biti za Hrvatstvo i napose nas F r a n j e v c e od tolikog zamašaja, koliko najno­ vije K e m p f o v o djelo: „ Po ž e g a . Z e m l j o p i s n e b i l j e š k e iz o k o l i n e i p r i l o z i z a p o v j e s t s l o b . i kr. g r a d a P o ž e g e i p o ž e š k e ž u p a n i ­ je. Požega. Štampom „Hrvatske tiskare" 1910." (XLV1II.777. strana). G. Ke mp f , kao vrsni pedagog-učitelj u žarki patriota, dao se još pred 12 godina na ovaj teški mukotrpni poso. Pisati historiju jednoga grada tolike historijske znamenitosti, pa još i čitave županije i k Odgovorni urednik: dr. o. .lulijan Jelenić. tomu u detalje orisati njihovu geografiju/teška je stvar. Djelo ovo ukrašeno je još i sa 318 ilustracija u tekstu sa 4 priloga a razdijeljeno je u dva glavna dijela i zemljopis (str. 1—57.) i povjest Požege (50. dokraja). Dobiva se kod auktora u Požegi, pouzećem za 16 kruna. Vrline, radi kojih ga mi tako vruće preporučamo jesu slijedeće: skroz kršćanski harakter, objektivnost i ljubav požrtvovna naprama domovini i onim herojima Hrvatstva i kulture, koji se proslaviše u tako slavnoj, ali ujedno i krvavoj prošlosti Slavonije. Još mu je jedna prednost zamjerna, naime da je tu i specificiran i uklop­ ljeno ocrtan onaj silni i agilni kulturni i religiozni rad F r a n j e v a c a . G. K e m p f z a njih ne nalazi boljeg obilježja i hvale nego li neprestano: „pravi narodni svećenici", „jedini nosioci kulture"; njihov rad, a šta je još više, izvori, koje je crpio baš u Franjevaca po­ punili su mnogu prazninu, tako da lojalno ispovijeda: birući gragju za monografiju grada Požege, ne bih se mogo ni okrenuti, da nije mnoge praznine ispunila ... . . ... • • . • . . obilna gragja iz knjižnice i arhiva drevnoga požeškoga . ' « / 4 чn . , . samostana Franjevaca (str. 498.) Po njegovom dubo^о т ° uvjerenju hrvatska kultura XVIII. i XIX. vijeka uopće povezivala se je najprije baš iz drevnih franje­ vačkih samostana (str. IV.). On je proučio sve one bo­ gate dokumente franjevečKe knjižnice u Požegi, Budimu, Cerniku i t. d. „Požečki franjevački arhiv i knjižnica — veli on na str. 497. — bila je diljem XVIII. pa sve do polovine XIX. vijeka pravi majdan i najjače vrelo za pismene povjesne spomenike". Služio se je u velike zlatnim djelima našeg pokoj. F e r m e n d ž i n a i Bat i ni ća . Život i rad f r a L u k e I b r i š i m o v i ć a ( r . 1698.) ocrto ocrto je je 1baš kako treba. Isto g‘ 1б2а tf 1698.) 0oko 0 б^дксР i rad druge znamenite braće, U Požegi nije bilo j,u|t„rn0g \ hrvatskog hrvatskog pokreta, pokreta, aa da mu nijesu bili tnici F r a n j e v c i . Oni upravljahu župom, podupirahu i otvarahu škole, kod svake nezgode oni trpe prvi s narodom, oni ga brane od nevolja i neprijatelja. Do­ bro je, da ovo djelo resi i veliki broj imena i ilustra­ cija, kao što i znamenitijih faksimila, zaslužnih F r a ­ njevaca. K e m p f o v o nas djelo potpuno zadovoijava, pa bi željeli, da ne bude ni jednog samostana ni bolje stojeće franjevačke župe, bez ovako savremene i do­ tjerane historije, bez ovako znamenite publikacije. Pov­ jest Požege je nerazdruživa od povjesti požeških, slavonsko-bosanskih F r a n j e v a c a ; zato je to i povjest n a š a , te je prigrlimo i širimo svim silama. Auktor nije žalio vremena ni one hiljade kruna, što ga stoji izdavanje ove knjige, jer ljubi svoj dom, jer je štovo i danas ljubi reprezentante Hrvatstva, vjere i kulture, a to su u prvom redu bili neumorni, narodni i jedini svećenici, — sinovi sv. Franje. Tiskara Voglernt^drugovi u Sarajevu. �Tiskara I litografija VOGLERI SARAJEVO ustvo) :: obilato si enieinu i upskim ureifio sklaaišt sviju vrsti f v k v e n ih tta k u m c a -, - kao: matica krštenih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, protokola, crkvenih ,aćuna i exhibita, krstnih, vjenčanih : smrtnih listova i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, u vlastitoj knjigovežnici. Službenih kuverata u svim veličinama. Posluga brza.: : Cijene umjerene. SkladišteinM stvari, kaopapira i svibpisafikpoMštioa. �UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Ć em aluša U lica 172. Najstarija knjigotisnara i в и и р јја u Bosni i Hercegovini nre$|« s najmodernijim 'nimn, HMHn t f lia t e .. molitvenika, poletni poslova, što m i uz najuri' ukusnom :: ; djela, brošura, varta, kao i svih uku zasjecaju sa renije cijene. Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vnnjske naručbe obavljaju se № o i točno. Slagaćl stroj „TIPOGRAF". i7 Brzojavi: Vogler, Sarajevo. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a8435934e925cf4ffa55ce71c7e17559.pdf 57a9c017314114aaff883f71f71b4e77 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 7. SARAJEVO, 15. SRPNJA 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) PJESMA i ČLANCI: i svećenstvo* s osobitim obzirom na starodrevnu župu Poljice.........................................................126 1. Branko Slrahimir Škarica: Sujevjerni suputnik 119 2. Dr. Petar Grabić: Novi pogled na religijozne B) LISTAK. i s t i n e ......................................................................120 VIF4NIK 3. 0. Ivo Vukušić; Apologetika prema znanosti . 122 ' J 4. Don P. Škarica: Ulomci iz rukopisa „Glagolica D) KNJIŽEVNA SMOTRA miiiia uSarajevu. Centrala u Ljubljani — Dionička gl preko K 350.000. Prima uloge na ukamaćuje ih sa т ■ ■r р!л tu, Trstu i Celovcu. bez ikakvih poreza i odbita Kupuje i prodaje sve vrste р а / n ? ^rijednosii po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog: i papirnog novca. A fe; 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO -- GRAGJEVNO DIONIČKO DRUŠTVO U SARAJEVU Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 — MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu Direktor: gragjevni savjetnik Josip pl. Vancaš. najboljeg m aterijala za pokrivanje krovova. TVORNICE ETERNITA �Hrvatska centralna banka ------------------------ ------ Dion. glavnica K (dioničko društvo) 750.000 Centrala u Sarajevu. ш| да м Upln Podružnica u Mostaru. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 *./У0 čistih. Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Pohranjuje svakovrsne depozite i u« pravlja njima. Daje zajmove na tekući račun. Izvršuje isplate i naplate na svim rgovač'dm središtima tu- i ino- Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Zaiagaonica Pri vile a banka uvela je novi način Da uzmogne štediti sa usp^hom ^Privilegovana zemaljska banka za Bosnu j za svakoga! ne mora često ići u banku. •cegovinu nabavila je zgodne male vrlo lijepe privatne kutije za štednju iz čelika (vidi gdje će se kutija otvoriti sa tamo spremlje­ sliku), koje ona po želji ustupa svakome uz nim ključem, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna (trošak kutije), koji se ulo­ kao ulog u uložnu knilžicu. Ta se pak knji­ žak vraća, kad se kutija opet preda zavodu. žica uručuje vlasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki ponijeti kući, da ih svotama, koje su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. Iste su zaključane, raspolagati. i napose uregjene za kovani i papirni novac, te Ovaj se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa­ na principu, da se jednom spremljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje nja ne može opet olako dignuti, nego se kroz prostrani otvor |___ |, dočim se papirni mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupijinu © na pro­ banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani. i najmanji iznos. Kad se kutija napuni ili prije џ х zgodnom Ovaj način štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva^ mje­ osobe svakog staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na mjestima, gdje samo u malim svotama, napose za obrtnjke i banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, radnike; za domaćice i u uzgojnom smislu za djecu; za stolna udruženja i sabiranje prinosa za razne društvene, osiguravajuće, dobrotvorne i pobožne svrhe itd. kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim mjestima, te ne mogu svaki uštegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredi smisao za štednje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru privede ukamaćenju. I ako se samo na helerc štedi, mogu na taj način postati stotine Ko dnevno samo 20 helera stavi u kutiju, zaštedlće kroz go­ dinu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim će se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će*tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doći u banku i javiti adresu ili pisati. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 7. SARAJEVO, 15. SRPNJA 1910. Branko Strahimtr Škarica: Sujevjerni supu tnik . Niko ti do nje iz sela U podne ne smije doći. Sanak rni pričao priče U doba polnoćna neka »Bolesnik!« — zakuca sluga »Seljak u avliji čeka««. A oko ponoći mrtve Ni liida ovda ne tralja, Na desno — ovizim putem U selo skrenuti valja!« Sa tvrde postelje skočim, »Konja mi opremaj!« reko’, Ta ko bi pješice gamzo Tri sata u noć daleko!? Dovrši dišući teško I vodu otire s čela, A negdje zavija bolno Nečija psina iz sela . . . - GOD. XXIV. Pogjosmo. Zv’jezde trepere, Nigdje ni živoga stvora, Pred nama k nebu se penje Vrletna Kruškovac-gora. »Lake si — rekoh mu — vjere, Pa šta ti molitva v r’jedi? Je Г Bog je svemu Gospodar, Sve mudro ravna i redi. Pratioc naprijed ide, Vječno se krsti i moli, U gluho samotno doba Moltivom srce sokoli. On ptice hrani u zraku, Zemaljsko od’jeva cv’jeće, — Kako za krštenu dušu Da brige voditi ne će!? Zgazismo planinu steću, U ravan zagjosmo neku. Iz tamna borova gaja Čudnu zamjetismo jeku. Ne boj se, vjeruj i moli, Božji su dani i noći! Tamo do kapele stare S misnikom Božjim ti poći!« Suputnik probl’jedi ledom, Tri put se prekrsti krstom, Па sjašim tiho i stanem Šutke mi kazuje prstom. Čvrsto ga za riiku uzeli, K6 da sam uzeo leda; Plašljivo koraknu za mnom Кб mr’jeti da mu je reda. Stanem i osjednem konja, On mi se tiho primače, Tiho mi ša’nu u usta: »To duša nečija plače! Pogjosmo kapeli staroj, A u njoj liukće i plače, Seljak se krstiti ne zna, Na glavi kapa mu skače. Tamo je groblje starinsko, A bogzna otkad i čije!? U njemu iz našeg sela Još niko pokopan nije. Najednom zan’jemi huka, — A ispod truloga krova Nečujno mekanim krilom Velika prhnula sova. Grobištu starom u sr’jedi Trula se kapela koči, Groh’tom se nasmija jadnik I vodu pokupiv s čela, �120 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1910. Sjegurno iz groblja nogom Put svoga okrenu sela. Seljak se prekrsti tri put I krupne razvali oči, K6 đa ga od mrtvih digoli K ruci mi zahvalno skoči. O. Petar Grabić, Zaostrog: N o v i p o g le d na r e lig ijo z n e istin e . ... ■ = 2 7. Istaknuto mišljenje ne zadovoljava. U običnom ljudskom shvaćanju uloga, koju Cr kva u nazoru francuskog apologete igra, čini se od već malena, neznatna i neumjesna. On njezinu nauku priznaje praktičnu vrijednost od koje nije dozvoljeno katoliku odstupiti. Nerazumljivo je, kako Crkva m-'že štogod praktična odregjivat, kad ona sama ne zna razloga zašto nam to nalaže?! Moglo bi se reći, da naš prigovor nerna važnosti radi toga, što Cr­ kva, i ako ne zna razloga za naše movanje, ona ga živo osjeća radi našeg praktičnog usavršenja. Ona ne zna, što je to osobnost Božja, ali živo ćuti potrebu, da nas u praktičnom životu u pravcu ove istine poučaje, koja znatno upliva na ćudoredni poredak. Crkvena nam vlast predlaže, da tu stinu vjeru­ jemo ili bolje, da po njoj živimo. Našoj se pameti nameće pitanje: što je ta istina? što ona znači? Od­ govor je Crkve: nju treba da prigrlimo, jer nam je za život korisna. Ovo naš razum ne dozvoljava. On ide dalje i pita Crkvu, da li opstoji, je Ii istinita ova vjerska nauka, koju ona svojim vjernicima pruža? Sto bi mogla u narodnoj teoriji na ovo Crkva o govoriti? Jedini njezin odgovor mogo bi biti ovaj: »Ja ne znam, da li ta istina opstoji. To je meni skroz nepoznato (crkveni agnosticizam). Jedino što mogu reći jest to, što u mojoj svijesti osjećam nuždu ove istine, bez koje bi se nužno javni red pobrko«. Bi li ovako razlaganje pametno čeljade zadovoljilo? Mislimo da ne bi, a evo s čega. Njemu se mora be­ smisleno učinit, ako se hoće da uzdrži red u ljudskom društvu i to s jednom nepoznatom umišljenom isti­ nom. Zašto čovjek mora uredno živjeti, ovomu treba razloga tražiti u onom što je poznato, a razlog tražiti kod nečega što nam je nepoznato, to naš razum već na prvi mah od sebe odbija. Ako je Bog potreban, kao što zbilja jest za održavanje privatnog i javnog morala, tad ga priznajmo kao stvarni uzrok društve­ nog poretka, jer gdje opažamo učinak, nužno je da pripustimo i uzrok. Ako pak ne možemo upoznati stvarnu potrebu njegova opstanka, tad će svaki mislioc reći, da nije potreba da še naša religijozna svi­ jest kojekakovim sanjarijama zabavlja. Zašto da čovjek žive po istinama, koje ništa pozitivna ne znače? Još protivnici kažu, da nauka Crkve ima tu za­ daću, da razne krive nazore ispravi i osudi. Tako Le Roy tvrdi, da nije dopušteno jednom vjerniku, da se zanosi za panteističnim oblikom Božanstva, jer da je taj oblik uprav od Crkve osugjen po njezinoj na­ uci: »Dieu est personnel«. Kad bi Crkvi zanijekali, kao što zbilja moderni apologete: Le Roy, Loisy i t. d. čine, da ona ne po­ znaje objektivnu istinu svoga nauka, nužno bi joj mo­ rali zakratit i samu oblast, da ona krive vjerske na­ zore osugjuje. A evo zašto. Crkvena vlast jedino onda ima pravo da krivovjerje osudi, ako je ona osvjedočena, da je baš taj nazor kriv. Ako pak ona , , ",епта mkakva 0 sv0)™ skirn svetinjam, tad, logično misleć, ona nebi imala nikakva prava, da se digne bilo proti kojoj nauci. Kako može zabacivat kojekakove krive nazore, kad joj fali kriterij, na kome će te nazore rasugjivati? Tai kriterij jedino bi joj mogla biti prava spoznaja. Nema li ove, tad nema nikakva prava, da sebi prisvaja pravo sudca. Gdje joj je pozitivni zakon, po kom će svoje vladanje udesiti? Priznaju, da je Crkva panteizam odbacila. Znade li ona pozitivno, đa je panteizam neispravan? Ako znade, pa ga zabaciva, i mjesto njega vjernicima pred oči stavlja svoju nauku: Dieu est personnel, tad više taj dogmat nema samo negativnu vrijednost, on nešto pozitivna označuje, kako smo gore rekli. Ako ona stalno, pozitivno ne poznaje neispravnost panteističnog mišljenja, a ipak ga zabacuje, tad bi to najmanje bilo grdna lakoumnost. 8. Kratki osvrt na pojam moderne znanosti. Neće biti suvišno, ako naše čitatelje upoznamo sa modernom mišlju, u koliko se ona odnosi na tako zvane pozitivne znanosti. Vidjet ćemo, da Ii je jedna­ ka struja, koja vlada u pitanjim religijoznog značenja i u onim eksperimentalnih znanosti. Prirodne znanosti kao fizika, hernija, biologija i t. d. temelje se na opažanju vanjskih pojava bilo ne­ posredno bilo srestvom umjetnih pokusa. Svak zna da znanost ne sastoji u samom opažanju i u samoj hemičnoj rastvorbi. Koliko ljudi ima, da opažaju, umjetnim pokusim prisustvuju, životne pojave motre, ali radi toga nitko neće ustvrdit, da je u posjedu znanosti, da je strukovnjak u napomenutim predmetim. Takove možemo nazvat tekar prostim motriocim fizičnih mehaničnih zakona i bioloških pojava. Dakle u čemu pravo sastoji znanost? Znanost sastoji u tom, da sva naša opažanja znamo svrstat u jednu cjelinu, u jedan logično poredani sustav. �Novi pogled na religiozne istine. Znanost igje za tim ne da naprosto motri neke em ­ pirijske pojave, nego da im barem bližnje uzroke označi. Kažemo zato bližnje uzroke, jer je filozofija zvana da proučaje altissim as rerum causas. Pod ovim vidom možemo nazvat ovako poznanje em pirij­ skih pojava filozofijom empirije. Ne niječemo da u znanost ne utječe opažanje ni strukovna analiza. O pažanje i analiza, one u eksperi­ mentalnom svijetu veliku ulogu igraju. Bez njih fi­ zika kao znanost nebi mogla opstojati. Nu m oram o prhnjetiti, da iskustvo pa ga stekli neposredno ili sredstvom umjetnog orugja, ono tek sačinjava samo m aterijal, s kojim se naš duh služi pri ragji znan­ stvene zgrade. Po sebi se razumije, da bez ovog m a­ terijala duh nebi mogo raditi; kao što da nije in­ duktivnog i deduktivnog ljudskog razum a, čovje­ čanstvo se nebi moglo ponosit sa onako dotjeranim prirodnim znanostim , kojimi se s punim pravom naše doba diči. O va m etafizika prirode odgovara samoj prirodi kakova je u sebi. Ona u njoj motri pojave, otkriva"zakone i to sve uredno u jednu cjelinu slaže, pak iz te cjeline na jednake pojave jednake zakone primjenjuje. O vaki pojam prirodnih znanosti svigja nam se. Zato nam se dopada, jer je ovaj nazor udario sr dnjim putem. Niti se pripisuje našem duhu (ideali­ zam ), a opet s druge stran e izbjegava m aterijalistični nazor, o koji se svi naši ideali rasplinjuju. Niti valja sve dati razum u, a oduzet ćutilim, niti obogatit ćutila, a razum na skrajnje sjerom aštvo stjerat. Naše iskustvo treba da u sklad dovedem o s našim duhom. H arm onija um jerenog realizm a zanosi sv a­ koga, koji teži za pravim i istinitim poznanjem. M oderna se filozofija više ne slaže sa istaknutim nazorom o skladu, koji m ora da bude izmegju našeg poznanja i izmegju realnosti. S avrem ena znanost hoće ovu harmoniju po svaki način da osujeti. U glavnom kolovogje m oderne filozofije kao što su Duhem, Milhaud, Le Roy, D’Adhem ar, P oincare, H. H ertz slažu se u ovoj misli: da nam znanost ne pri­ kazuje realnost baš u onom obliku kakva zbilja jest. Naše znanstveno poznanje može biti više m anje objektivnoj istini približno, ali da ju ono vjerno pri­ kazuje, to je tek ar san kojekakovih filozofa. Znanost pa koja god bila ide za tim, da nam pruži nekoliko idealnih slika o samoj realnosti, ali te slike ostaju uvijek nevjerne, mutne, nesavršene«. P rirodne zna­ nosti i njihove teorije imadu samo ekonomičnu vri’) Dott. Agostino Gemelli 0. M : L! Enigma della vita e i nuovi orizzonti della biologia, Firenze 1910: ,,il solo scopo della scienza e di cercare un sistema di imagini che noi facciamo corispondere alla realtž e ci permettono, in certi cosi, di prevvedere questa realta senza avere la pretesa di raggiungerla effettivamente. 121 jednost t. j . u toliko, to našem umu vrijedi, u koliko je on u privrem enom odnošaju sa realnim svijetom 1). Po nazoru filozofa Le Roy sve ono, što znanost kao takova posjeduje, ima samo prolaznu ( c o n t i n g e n t i s m o f i 1o s'o fi c o) vrijednost. U znanosti opažam o analitičnu i sintetičnu metodu. U njoj vi­ dimo toliko načela, pretpostavaka, zaključaka, a od svega toga koja k o rist? Sve to ne odaje objektivne istine. To su samo privrem eni znanstveni znakovi (znanstveni simbolizam), kojim se u tako zvanom znanstvenom saobraćaju služimo. Znanost je skup lijepo sakupljenih teorija, koje ne nadilaze carstv o prostih konvencija2). M oderna filozofija u znanosti razlikuje dvije stvari. Ona razlikuje samu realnost, koju Le Roy nazivlje f a t t o b r u t o , a Duhem f a t t o p r a t i c o, i naše znanstveno poznanje, koje Le Roy označuje sa f a t t o s c i e n t i f i c o, a Duhem f a t t o t e o r i c o. R ealnost i naše poznanje nijesu u pravom istinitom odnošaju. Što se je zbilo od real­ nosti, kad je došla u doticaj s našim duhom ? Naš ra ­ zum nije primio od realnosti stv arn o poznanje, nego ju je promijenio pram a svojim jur odregjenim duhov­ nim težnjam a. M oderna sholastika priznaje razliku, kao što i stari izmegju sam og objekta i naše spoznaje i u ovomu se slaže sa novom filozofijom. Razlika, koja dijeli neosholastiku od m odernog kontingentizm a, stoji u tom : što p rv a uči da je naša znanost odraz realnog svijeta, dočim to moderni niječu. Oni kažu, da naša spoznaja- (fatto scientifico, fattto teorico) jest samo simbol znak objektivne istine (fatto pratico, bruto), a ne vjerni njezin o d raz3). Ako se naš razum sa znanostim a zabavlja, ako on zaključke do«) Dott. Gemelli, mj. ozn ; str. 23.: „similmente per D uh e m le teorie della fisica поп sono vere spiegazioni dei fatti, ma solo una rappresentazione economica della realta elaborata dal pensiero, la quale tende, come verso la sua forma ideale, a divenire una classificazione naturale, cioć un imagine sempre.piu prossima alla realta. *) Gemeli 0 M., str. 22.: „Рег ii Le Roy la scienza risulta di pure convenzioni, perchfc ii fatto scientifico b opera dello scienziato; ond’ b che la scienza non ci sa dire nulla di preciso ntorno alla verita, ma non e altro che una regola di azione priva di valore obiettivo." 3) Gemelli 0- M. str. 21.: „II fatto scientifico e per una parte creazione dello spirito, poiche esso e constituito da condizioni ideali, ii fatto teorico ci da solamente il simboio del fatto pratico. ,,Lo sperimentatore va incessantemente’ in fi sica, dallo strumento materiale allo sbum ento ideale molto piii semplice che la realta." Se ne conclude quindi che le leggi della fisica, per esempio, sono relazioni simboliche reflesso dell’ ordine ontologico, ma non la Ioro espressione. E. B. Allo, 0 . P., mj. ozn-, str. 7.: Une Science au sens moderne pour un contemporain dc M. M Poincare, Duhem et Le Roy, est irrćmćdiablement bornće a ceci: saisir d’ une fa^on approximative les Iois, de concomitance et de succession des psenomfcnes, des phčnomfcnes seuls ; elle ne peut avoir la ambition de rendre compte de ce bui est au-dessons, ni des derniers propter quid que Г esprit kumain peut chercher. La metaphysique, au contraire, ne s’ occupe que decela." �Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1910. 122 vodi, ako on analizom i sintezom djelokrug svog znanja raširuje, to on sve čini izvan realnosti; ili kako kaže moderni učenjak D Adhemar: »construisent a cotć du donne«. Zaključak. Čitaoci mogu sami po sebi zaključiti: u kako je uskom odnošaju znanstveno, mišljenje sa onim religijozne naravi. Nikakvo Čudo za moderne učenjake, što su došli do onako opriječnih i za zdravu pamet (senso comune) neshvatljivih tvrdnja. Ako u istim prirodnim znanostima vlada posvemašnje nesuglasje; ako i tamo čovjek nije stalan, da je njegovo poznanje istinito, nego je izvrgnut dnevnoj bojazni, da mu vrijeme i najmilije teorije nemilosrdno i bezobzirno zabaci; nije nikakvo čudo, što ti učenjaci dolaže do krivih zaključaka bilo u bogoslovlju i filozofiji, bilo u socijologiji i pedagogiji, jer predmet ovih znanosti mnogo više izmiče našim sjetnim, nego li onaj prirodnih. Sami protivnici priznaju, da je kršćanski na­ zor pristupačniji običnom shvaćanju ljudi (senso commune), da se bolje doimlje .ašeg svagdanjeg zdravog mišljenja. Za nas je ovo priznanje dragocijeno! Mi znamo, da oni ne daju veliku važnost zdravoj pameti. Oni tvrde, da nije dokazano: je Ii baš zdravo mišljenje uprav ono, koje ni kod svih normalnih ljudi opažamo. Njima je sve sumnjivo. Oni sumnjaju: da li je cjelina veća od svoje česti; oni ne vjeruju u istinitost ovog načela: da nije sve isto biti i nebiti; ne može da im igje u glavu ono, što svaki od nas drži: svaki učinak treba da ima svoj uzrok. Sva su ova načela njima upće nedoka­ zana1). Dok se oni s vječnim dvojbam bore i dok po carstvu agnosticizma lutaju, mi imamo svijetlo razuma, koje nas predvodi. Nami je drago, da će se naše razlaganje dopast Ijudim zdrave svijesti, a na njih se ne ćemo ni osvrćati. Mogu nam prebacivat, da je kršćanski nazor proti napretku, ali će ostat svegjerno Istinita znamenita izjava neumrlog Brunetiere-a: »Čini se, da je izmegju kršćanstva i napretka čvrst vez. Prvo kršćanstva ili nije bilo napretka ili je bio ne­ znatan. Od Milkijada do Julija Cezara on je bio si­ ćušan, niti je na kulturu a niti na ljudsku pamet znatno uplivo. S druge pak strane nije bilo na­ pretka, koji je izvan utjecaja kršćanstva«2). ‘) Rivista di filosofia neo-scolastica : god. II-, br. 2. od 20. travnja 1910. Vidi raspravu. „II pramatigmo inglese amerikano" P. E. Chiocchetti dei Minori. *) Rivista di fil. neo-scol. I. c. ,,L. attuale crisi morale e sociale" Cardinale D. Mercier, str. 16i. ЈГ 0. Ivo Vukušlć: A pologetik a prema znanosti. Po De Lapparentu. Čitava današnja katolička filozofičko-bogoslovna literatura zadahnuta je apologetičnim duhom. Djela, revije, časopisi i isti listovi izlaze u obliku apologije. Filozofi i bogoslovi u cijelom svojem znanstvenom djelovanju izgledaju, kao da i ne znaju drukčije misliti, raspravljati i pisati osim apologetički. Nu tome se nije ni čuditi. Iakovo je danas vriieme. To zahtjevaju: današnje okolnosti, današnji napadaji na vjerske istine, pa i isto današnje raspoloženje društva. Nego ipak moramo istinu priznati, pa makar nam ona bila i gorka, da danas mnoštvo apologeta ne koristi toliko na apologetičnom polju, koliko bi se od njih iščekivalo. Tim apologetima ne samo da malo kada pogje za rukom da koga protivnika katoličke religije predobiju za nju, nego što je još više i na uskoiebane vjernike ne čine baš apsolutnoga utiska niti ih posvema osvjedočavaju o njezinoj Božanskoj neporočnos+; i porijeklu. Što je tomu uzrok? Mislimo, u prvom redu pokvarena ljudska narav, koja će uvijek moći za se naći izlika i izlaza, da ne prigrli ono, što se protivi neposredno ili posredno njezinim neurednim požudama i razvratnom ponašanju. Nu moramo takogjer iskreno priznati, da je ovoj neplod­ nosti i neuspjehu nekih današnjih apologeta ponešto kriva i ista njihova apologetična metoda. A kako? Tako što pri apologiranju ne upotrebljuju načina koji bi opčaro, zagrijavo i privlačio zašle i uskoiebane duhove, nego ragje način, koji ih razdražuje, ozlovoliuje i odbija; te što više puta uzimlju za temu obranjivanja predmete dakako dostojne časti, ali koji ne spadaju ni u naširje područje dogmata niti se kako tiču vječnoga spasenja, dok se pa i često zgodi, da se uprav protive znanosti. Da doprinesemo makar štogod k ispravku ove pogreške nekih apologeta, stavljamo nekoliko re­ daka čitalačkoj publici na prosugjivanje. I u tim ćemo retcima kušati pokazati, kako se ima vladati apologeta prama znanosti budi u izboru predmeta apologetike, budi u načinu, kojega se ima držati pri apologiranju. * * * I. Što se tiče predmeta apologetike, ta ih ona sama po sebi ne odregjuje, niti ih apologeta može po svojoj volji i uvigjavnosti odabirati. Ti su pred­ meti označeni po neprijateljskim napadajima, isto tako kao što su i predmeti za pobliže dogmatično definiranje označeni krivovjerjem. Stoga svaki apo­ logeta valja da dobro pazi na protivničke napadaje, �Apologetika prema znanosti. i da prama njima udešava svoju apologiju ili odbi­ janje; valja da pazi na koje stavke protivnik napada, i da one brani. A pošto protivnici gotovo uvijek na­ padaju na istine dogmatične ili dogmatim blize, to će se i njegovo obranjivanje vrtjeti oko tih istina. Oda­ tle slijedi, da on ne smije m o d o a p o l o g e t i c o obranjivati i uvršćivati u područje dogmatične apologetike tradicija, koje se nikako ne tiču spasenja niti na sebi imaju ikakvog dogmatičnog obilježja, pa makar one bile kolikomu drago dostojne poštivanja. Inače napadačim se daje izlika, da napadaju i oprovrgavaju prave dogmate i dogmatim blize istine. Pošto se više puta zgodi, da se takove tradicije, propozicije i činjenice — ili zbog nepoznavanja pri­ rodnih zakona u vremenu, kad su postale, ili po sa­ dašnjem njihovom krivom shvaćanju i tumačenju — uprav protive znanosti; a onda neprijatelji vjere po­ težu zaključak i zaključuju, da su svi dogmati i do­ gmatične istine u apologetici takove, i poradi toga, da ih valja kao protivne znanosti sve prezreti i za­ baciti. Odatle opet dolazi, da mu je od prijeke po­ trebe, ako će pravo i neškodljivo vršiti ulogu apolo­ gete, prije nego se uhvati s odrješitim neprijateljima vjere u koštac, da dobro razluči prave dogmate i dogmatima proksimne istine od indiferentnih tradi­ cija, propozicija i činjenica, i da se tako zbog po­ tonjih prve ne izvrgnu pogibelji i napadaju. Tim više to on ima učiniti, što bi navedeno neprijatelj­ sko sugjenje i zaključivanje moglo potaknuti i od­ vratiti plitke i površno uzgojene duhove izmegju vjernika, da se posvema ne podvrgnu istinam vjere; inače mogla bi ga koriti savjest, da je zakrčio put do istine mnogima dušam, koje je mogo potpuno za nju predobiti, kad ne bi upo u ovu pogrješku, I neka ne misli takovi apologeta, da čini uslugu vjeri, ako uporno brani stavke, koji ne spadaju u područje dogmata. Naprotiv on ju uvelike vrijegja; pošto izje­ dnačuje takove stavke s njezinim dogmatim i istu im važnost daje kao i njima, braneći ih s istom zauzetnošću i načinom: jer ne može se dati ista va­ žnost onomu za što nam ne jamči ni auktoritet ljud­ ski, kao i onomu, za što nam jamči auktoritet Božji. Niti se može takovi apologeta pozivati na starija vremena, kad se je uistinu spomenute stavke više puta branilo sa svom napetošću. Onda su bile druk­ čije okolnosti, i ondašnji stadij znanosti nije dopušto drukčije misliti. A s druge strane prošlost ne može biti u svemu mjerilom sadašnjosti. Samo u onomu o čemu nam jamči Božji auktoritet, vrijedi i ostaje uvijek ista mjera to li u sadašnjosti ko li u prošlosti, dok sve ostalo može znanost kljaštritf, okresavati i suživati. Istina, ljudi, koji se drže skrajneg apsolutizma u religijoznim stvarima, reći će, da se ne smije ni 123 najmanje dirati u ono, što njoj izgleda kao jedna homagena i nedirljiva zgrada: jer da je to isto što i pripravljati porušenje čitave zgrade, otkidati od nje i najmanje pločice. Nu to je krivo sugjenje; jer uprav zgradu se poštiva, poljepšaje i utvrgjuje, ako se od nje odstranjuju neodgovarajući nastavci i otklanja trošno kamenje, a mjesto njega umeće zdravo. Niti za mnijenje takovih ljudi vojuje prošlost, koja je s onakovim kamenjem sazidala zgradu i onim ju nastavcim obložila; jer onim vremenima znanost moralne arhitekture i estetike nije mogla pokazati bolje moralno kamenje i ljepši moralni ukus. Nu što nije mogla onda, to ona čini danas; te zahtjeva od svakog pravog apologete, da postupa s religijoznomoralnom zgradom, kao što i arhitekti postupaju s našim drevnim katedralama ostranjujući od njih neodgovarajuće i neumjesne nastavke, što ih, i ako s dobrom namjerom nadostavljeni, ruže. Pri čem za još bolje razumijevanje stvari može poslužiti i kla­ sična Usporedba francuskog apologete Duchesne-a. Taj naime apologeta usporegjuje legende i legen­ darne tradicije, s kojim je naivna pobožnost iskitila velike pojave kršćanstva, prebujnom bršljanu, koji se je tako i toliko raširio i razgranio, da je sakrio i drukčijim prikazo prvobitni tip zgrade. S toga, on kaže, da valja ne sasjeći i sažeći ovu nadošlu buj­ nost, nego joj s počitanjem grane razmaknuti i od­ straniti, da se može bolje veličanstvenost zgrade motriti, koju ona sakriva. Nego da nam razlaganje ne bude sasvim ap­ straktno i tako dosta nejasno, spustimo se i na kon­ kretnost, te navedimo koje pitanje, svrhu koga se je moglo u početku sumnjati, ali koje je danas u očima svih kompetentnih i nepristranih ljudi pred­ met posvemašnjeg suglasja, tako da bi bila velika nesmotrenost htjeti ga proglasiti kao neistinito i pro­ tivno vjeri. Navedimo izmegju svih ono glasovito pitanje, da li se naime može dati neizmjerno male­ nih količina i s njima računati. I zbilja, netom se u stvar pogleda, čini se, da nema ništa nevinijega s po­ gleda, dogmatičnoga do ove koncepcije matemati­ čara, koja radi ne o realnostima nego o zgoljnim apstrakcijarn. Jer što je n e i z m j e r n o m a 1e n a k ol i č i n a ? To je jednostavno promjeniva olina, koja teži k ništici. N. pr. umislimo dva štapa, od kojih je jedan kraći. Ovaj kraći metnimo, da se može produ­ žiti do iste veličine onoga duljega ili po djelovanju vrućine, ili po rastezanju, ako je od tvari rastezljive. Sad nek se počne produživati. U početku produživanja razlika dužine dvaju štapa bit će velika; ali malo po malo ona će se smanjivati, dok se napokon u jednome hipu ne pretvori u ništa. Pa je li ovo isti­ nito? Može li se dakle ova znanstvena činjenica proglasiti kao protivnom revelaciji. Doista to bi �124 Br. 7. Serafinski Perivoj. — 1910. bilo učiniti prezirnom revelaciju svima onim, koji sebi ništa dogmatičnoga. Nu osim toga ima još jedno nijesu imali sreće, da malo dublje u nju zavire, .dok sasvim oprječno pravilo, kojega se savremeni apo­ vide, da se pod njezinom egidom propagiraju toli logeta ima držati u svojim apologijam. To pravilo apsurdne manifestacije. Nu uza sve to našlo se je jest, da ne tumači s naravnim uzrocima i silama iz­ katoličkih filozofa, koji su spomenutu činjenicu pro­ vanrednih činjenica, osim onih, koje se u ničemu ne glasili pravom herezijom; dapače od njih potaknuti, kose s fundamentalnim zakonim. Drugim riječima, neki su je, inače besprijekorni, apologete i u javnosti kao Što god apologeta ne smije uvršćivati u područje u brošuram pobijali, pri čem bi običavali govoriti: dogmatične apologetike stavaka, koji se ne tiču spa­ računanje s neizmjerno malenim količinama osno­ senja i nemaju na sebi ništa dogmatičnoga, tako isto vano je čitavo na zabludi i, što je gore, na zabludi on ne može pripisivati naravnim uzrocim i silama činjenica, koje se nikako ne slažu sa zahtjevim na­ protivnoj revelaciji. Ovakoga i sličnoga nasjedanja valja da se čuva ravnih zakona. I tako s prvim je pravilom zaštićen, pravi apologeta. Učuvat će se, ako smatra kao du­ da ne pogriješi per excessum, a s drugim da ne po­ žnost, uvaživati sve ono, što je u današnje doba griješi per defectum. Odakle dolazi, da se ima dr­ znanstveno dokazano i stečeno. A u tomu su mu po­ žati srijede prama aksiomu: media via tutissima. Ali sigjirno i ovdje na pojedinosti. Tako ne može kazali primjer veliki geniji trinaestog vijeka. Ovi sholastični naučitelji, cijenili su i nastojali, da znadu se tumačiti s naravnog gledišta moć, razmetati se sve ono što je znanost za njihove dobe mogla do­ sa fizičnim zakonom po miloj volji. Ako se, na pri­ kazati; te su svrhu ove eksperimentalne baze sazi­ mjer, puk može ispriječati, kad drži, da se može bez dali svoju metafiziku, koja obuhvaća ujedno i nad­ čuda tolika množija para u atmosferi nalaziti, te bi naravne stvari. I ovako radeći, ori su mu ostavili njihov pad na zemlju u obliku kiše znatno nadigo model, po kojem će ih našljedovati; a on da ostane obični nivo vođe, to apologeta nije slobodan tako vjeran njihovoj metodi, valja da nade pomicati na­ držati, niti mu se ikako može oprostiti ta znanosna prijed točku s koje prolazi metafizika, u koliko se pogrješka. Posto on, kao čovjek od znanosti, mora znati, da bi masa vodenih para, što bi odgovarala povećaje područje fizike. podignuću vode za deset metara po čitavoj zemalj­ Niti će to reći poštivati nauku ovih slavnih mu­ skoj kruglji, toliko pomnožila i povećala presiju ževa, ako bi se koji apologeta proti svakomu načinu zraka u atmosferi, da bi ova apsolutno onemogućila upinjo da brani neke njihove definicije, koje bi po respiraciju ljudi čak i preko druge atmosfere. svoj prilici oni isti ispravili, de je za njihove dobe Po isti način apologeti ne bi bilo slobodno držati, znanost bila u posjedovanju stečevina, što ih je steklo kao što su neki uprav mislili i pisali, da bi na priliku pet ili šest kasnijih vijekova. Tako, da dogjemo na mogo nastatr po naravnu općeniti potop, ako bi se pojedinost, zar se može misliti, da se ovim velikim ogromni podzemni vodeni reservoari svi, na jedan genijim, dok su tražili koji stalni i nepromjenljivi mah na površinu zemlje ižljeli. Ta danas se zna, da elemenat u tvari podložnoj svegjernirn prornj^. ama, je objam kopnene zemlje okolo pet puta manji, nego ne bi prikazalo pod drugim vidom svojstva p r v e li je masa oceanička. 1 odatle dovodi se da sve kad t v a r i (matematica prima) i o b l i k a (forma infor- bi i bio jednak objam reservoara i kopna, što je inače mans), kad bi vidjeli Lavoisierovu bilancu, gdje do­ nemoguće, voda ne bi nadigla više od deset metara kazuje kroz himične reakcije postojanost ili negibi- nivo oceanski. vost tvari i sile (constantiam materiae et energiae)? Isto tako apologeta ne bi smio pristati ni uz ovu Doista, ako u ikakvoj znanstvenoj raspri nije čudnu eksplikaciju općega potopa u sv. Pismu, ko­ dopušteno zlorabiti auktoritet učitelja, to nije apolo­ jom su na žalost neki apologete eksplicirali taj potop. geti u njegovim apologijam auktoritet naučitelja tri­ Oni su naime tvrdili, oslonjeni na jedno poglavje sv. naestog vijeka. Ti su muževi bili osobiti ljubitelji Pisma a bez ikakvoga obzira na Genezu, da su poli istine, i oni nebi nikad privoljeli, da se njihov au­ zemlje morali biti strašno uzdrmani, usljed čega, da ktoritet pretpostavi ikojoj istini, kao što ni oni ni­ su mnogobrojni i ogromni valovi sunili u nutrinu ko­ jesu u nikakvoj zgodi ničijega joj pretpostavili. S to­ pna te poplavili cijelu zemlju. A to da im dokazuje ga valja da apologeti uvijek lebdi pred očima, kao ugalj. što ga danas vadimo iz zemlje, koji je za stalno što je i njima lebdila, ona klasična: amicus Plato, moro postati od šuma, što su ih spomenuti valovi poamicus Cicero, sed magis amica veritas. valili u njihovu poletu i uništili. Nu ova se eksplika­ 2. Sve što smo do sad govorili, vrtjelo se je oko cija protivi očitim rezultatim današnje geologijske toga, kako ne smije pravi apologeta uvršćivati u znanosti. Pošto geologijska znanost čisto dokazuje, pdručje dogmatične apologetike tradicija, propozi­ da je ugalj daleko stariji od postanka čovječjeg, da cija i činjenica, koje se ne tiču spasenja i nemaju na jc njegov materijal od sasvim druge vegetacije, nego �Apologetika prema znanosti. li je današnja, napokon, da je naslagan redovito u ležajim morskim, kojim je doba fiksirana po fosilim, što se iz njih vade, jer ovi nemaju nikakove srodnosti s današnjom faunom, koju je kao i današnju floru po­ topio potop sv. Pisma. Poradi čega pravi će se apo­ logeta čuvati ovakovih neumjesnih eksplikacija, da se ne izloži pred znanstvenim svijetom, a na uštrb vjere. Da, ovakove neumjesnosti ne će odvratiti prave vjernike od vjere; ali koliko će ih se zaustaviti na pragu vjerskog hrama, kad vide da ovakova nakla­ panja nalaze zastupatelje megju njegovim braniteljim! s toga, ako se kad hoće koju činjenicu svesti na naravne uzroke to se ne ima zato tražiti dokaza u ovakovim i sličnim razlozima. Odatle proizlazi dužnost za apologetu, da mora biti točno i ptpuno informiran o savremenom sudu znanosti. Niti se ta dužnost ima shvatiti tako kao da bi on moro savršeno posjedovati poznavanje sviju znanosti, koje se dotiču predmeta apologetike. Ne. to se ne ima tako razumjeti; to bi nadilazilo čo­ vječje sposobnosti. Nego to se ima na taj način ra­ zumjeti, da se naime drži a u c o u r a n t nedvojbeno stečenih rezultata u područjim spomenutih znanosti; te da ne počinja pogrješaka proti znanosti i istoj apologetici, uprotrebljavajući oružje manjkavo, vagjeno iz starinskih skladišta ili kovano letimičnim čitanjem kakovih nevrijednih brošurca. Izmegju ta­ kovih stečenih rezultata bili bi i rezultati geologije, znanosti, o kojoj se je nazad jedno stoljeće jedva mi­ slilo, nu koja je do danas dotle pokročila da posjeduje veliko mnoštvo najstalnijih rezultata. Doista ona ima još mnogobrojnih neizvjesnosti; pače stručnjaci se prepiru gotovo na svim lineam njezina područja. Nu uza sve to glavne crte njezine doktrinalne zgrade već su potegnute i upotpunjuju se svaki dan. A da je to istina, evo za primjer nekoliko njezinih rezul­ tata. Tako njezin bi nepobitni rezultat bio i to, da se zemaljskoj kugli mora pripisati drevna starost. Tu joj starost potvrgjuje sukcediranje debelih naslaga, od kojih se sastoji njezina kora, i koji većinom na sebi nose svjedočanstvo dobe, u kojoj su se počeli formirati i sporasti s koiom su se formirali. Pošto se u tim naslagama opaža svakovrsnih okamenina, kao: od cvjetova, .od listova, od pladova, od kukaca itd. I po tim okameninam može se od prilike zaključiti, u kojoj se je dobi koja naslaga staložila i koliko se je vremena staloživala; jer su te okamenine na sebi sačuvale znakove dobe, u kojoj su one živjele. A onda iz sračunanja vremena, koje se je potrebno za staloženje ili formiranje sviju naslaga, zaključuje se na vrijeme, što je moralo proći da kora zemaljska dogje do današnjega stadija. I to vrijeme uključuje u sebi na milijune godina. 125 Isto tako danas je izvan svake sumnje svjedo­ čanstvo geologije o sukcesiji organizama budi na po­ vršini zemlje budi u moru. Po tomu svjedočanstvu u potanjim perijodam vremena pojavljuju se orga­ nizmi dosta različiti od onih, koji su živjeli u prvim, i što su perijoda jedna cd druge udaljenije, tim su i organizmi različitiji. Osim toga, geologija bjelodano dokazuje, da organizmi prvih perijoda nijesu išče­ zavali sa zemlje ušljed kakovih žestokih kataklizma, nego da je tuđe ulogu igrala evolucija, dakako pod direkcijom nadnaravne sile. S toga nam geologija podaje dosta istinito svje­ dočanstvo i u pitanju evolucijonizma; te po iskopa­ nim fosilim dokazuje, da se je neki prolaz ili evolu­ cija po. višoj vansvjetskoj odredbi tijekom vijekova dogagjala izmegju vrsta. Tako da, i ako vrste uvijek iste istim sukcediraju, ipak izmegju tih istovjetnih vrsta ne fale evolviranja i prelazi, koji se uvijek po­ dudaraju s dobom, u kojoj se dogagjaju. Da, geolo­ gija рацп za tu evoluciju ne može pružiti direktnih dokaza; pošto ona stvar poznaje samo po iskopinam, te nema sredstva da nam pokaže narav iz djelo­ vanja. Nu uza sve to podatci koje nam ona pruža o paleontologičnom svijetu, ne mogu se složiti s ni­ jednim drugim osim s navedenim sistemom. I poradi toga apologeta bi se sasvim nerazborito vlado, kad bi upogled principa evolucije bio agresivan i intrasigentan. Ћ "• Vidjesmo dakle u prvoj tački, kako se katolički apologeta ima vladati prama znanosti u izboru pred­ meta apologetike. Naime tu je pokazano, kako on ne smije pogriješiti proti znanosti niti per excessum, uvršćivajući u područje apologetike dogmatične tradicije, propozicije i čanjenice, koje se ne tiču spasenja i nemaju na sebi ništa dogmatičnoga, niti per defectum, pripisivajući naravnim uzrocim i si­ lama činjenice, koje se nikako ne slažu sa zahtjevim naravnih zakona; -nego da se ima držati sredine prama aksiomu: media via tutissima. Nu to nije do­ sta, da apologeta vrši svoju zadaću dično i spaso­ nosno. On ima još jednu dužnost prama znanosti, koju mora ispunjavati, ako zbilja želi odgovoriti svrhi apologetike i zaslužiti časno ime apologete. Ta dužnost jest lijepi način, koga se ima držati pri svojem apologiranju. U čemu dakle sastoji taj lijepi način? Naime apo­ logeta se ima držati u ovim svojim apologetičnim razlaganjim onoga dostojanstva, koje se zahtjeva za svaki scientifični rad, i od kojeg se nije prosto oda­ lečiti niti zbog razložite rasrgjenosti. Drugim rije­ čima njegovim apologetičnim razlaganjim valja da predsijeda kršćanska razboritost, umjerenost i sno­ šljivost. S toga on se mora čuvati svega što bi mo- �126 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1910. glo njegova protivnika uvrijediti, ozlovoljiti i razdražiti. Ne smije upotrebljavati prostačkih, nasilnih, posramljujućih izraza; nc smije neprijatelju spočita­ vati neznanje, neumijeće, nespretnost; ne smije mu (što je još gore) dirati u privatne stvari, kao iznoseći mu na javu grijehe i neurednosti života; napokon ne smije mu na silu narivavati mnijenja i učenja. Tim više on se ima čuvati navedenih nekorektnosti, što dobri razlozi i nepobitni dokazi nemaju potrebe da ih se navodi s ujedljivim riječima i oblači u strast­ veni oblik. I zbilja, kad se promišlja, kako se je teško otresti predsuda i nesuglasja, što ih izmegju ljudi mogu prouzrokovati i najneznatnije razlike intelektualnog odgoja, osim što se i onako koja stvar jednim može prikazivati sasvim naravna i razložita a drugim na­ protiv nenaravna i apsurdna; to se onda bistro uvigi^ da je bolje i uspješnije ne podati se naprasitim hirima pri apologetičnom dokazivanju, a držati se vazaa one dostojanstvene umjerenosti, koja će uopće uvijek bolji utisak na protivnika učiniti r ego Ii grubi i že­ stoki napadaji. Inače se postupanje "apologete može usporedti žestokim vatrenim eksplozijam, koje ne čine da se razdruženi elementi kombiniraju i udruže! nego ih dapače još gore raštrkivaju. Jer kao što god se raz­ druženi i rastavljeni fizičm elemenl kombiniraju i udružuju ujedno po mirnom i postepenom vatrinom grijaju, dok se još dalje jedan od drugog odmiču ušIjed kakovog naglog eksplodiranja, koje ih zbog apsorbiranja vrućine ohladiuje; tako isto razdruženi i rastavljeni duhovi od katoličke vjere i Crkve za nju se predobivaju, ako ih se mirno i Ijubezno za nju za­ grijava, dok se naprotiv još više od nje odalečuju, ako ih se žestoko napada i na silu gleda osvojiti. Odatle opet slijedi da se apologeta, koji ide za (moralnim) zidanjem i udruživanjem, ima prije na školi ljubavi dobro za taj poso uvježbati i po njezi­ nim ga propisim obavljati. Možda’njegove protivnike ne će ni taj postupak za pravu istinu predobiti. Ali on može biti mirne savjesti, da je učinio sve što je imo i mogo, i da se nije ogriješio o duh istih istina, koje je branio i za koje je gledo protivnike osvojiti. Niti će mu se moći prigovoriti, da je promašio cilj apologetike zato, Što se nije pravm i uspješnim sred­ stvima pri apologiranju služio. Don P. Škarica: Ulomci iz rukopisa „G lagolica i sv ećen stv o " s osob itim o b ­ zirom na starodrevnu župu P oljice. "= 14. Petar, spljetski arcibiskup (1334.) povjeri Vitalu, makarskome biskupu okolnu pastvu, a fra Madiji, biskupu iz Duvna, Poljica. Pošljednji bi se iz Poljica potajno zalijećo svome stadu u Duvno, i bo­ drio ga u teškome progonstvu, koji je trpjelo od kri­ vovjeraca u bosanskim predjelima nastanjenih. On je crkvene obrede obavljo staroslavenštinom. Ovo nam svjedoči i sam Farllati*), veleći, da je duvanjski biskup Stjepan IV. posvetio crkvu Sv. Stjepa­ na u Duvnu. Na pragu iste crkve, veli on, bio je po­ stavljen natpis gotiČnim slovima. Ovaj bo natpis nije bio pisan gotičkim slovima, nego glagolskim. Zaista latinsko svećenstvo po Dalmaciji, ne poznavajući je­ zik i pismo slavensko, objedilo je narod i glagolaČko svećenstvo pred sv. Stolicom, s krivovjerstva. Oni su govorili, da se Slaveni na jugu drže šljedbe Bogu­ mila, kao što se i oni u Moraviji drže šljedbe Pavlićana. Ovo nam potvrgjuje i učeni Assemani *). Rišući Assemani tu opću zlobu i pometnju mišljenja latin­ skoga klera veli, da Slaveni u Dalmaciji i Iliriji, i mlagji pisci, u općoj bludnji drže Gote za Slavene, a njihov jezik za gotski jezik. »Hrvatska Straža« *) izvrsno opaža, da su se mnogi Pape protivili glagolici, stezali joj granice i ukidali je samo s toga, što su krivo obaviješteni. Nu hrvatski narod, premda je dosta držo do te svoje svetinje i povlastice, premda ju je ljubio i hrabro se za nju borio, ipak se nije nikad porad nje odvratio od Rima, a pribjego carigradskome patrijarhi, kod koga bi doista vazda našo potvrdu svojoj svetinji. Ista smotra nastavlja, da su latinski biskupi i cijela latinska Dalmacija pristali uz Bizant, dok su Hrvati s ninskim biskupom ostali vjerni sv. Stolici. Ninski su biskupi vazda bili u neposrednom općenju s P a­ pom. Njih su Pape vazda metali i posvećivali. 15. Glagolica je bila hrvatskom narodu jedino sredstvo pismenoga općenja i jedini oblik književ­ noga života. Ovo je oni, kako govori Jagić1) li‘) Farlatti : tom IV. *) Assemani: „Kalendarium" t. IV. piše : Slavi Dalmatiae llyiricique Neoterici communi errore Gothos pro Slaviš accipiunt, Slavicamque linguam quae nunc apud ipsos in usu est, eadem esse volunt ac gothicam. *)1JUvažena „Hrvatska Straža" godina III. s. 39. <) Jagić|: „Primjeri" st. XV. �Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo* s osobitim obzirom na starodrevnu župu Poljice. 127 jepi odsjek duševnoga razvitka, komu je glagolica u njegovim odmaklim godinama ne može izučiti taj ostavila svoj osobiti biljeg od XII. do XVI. vijeka. lijepi jezik, i preporučivo je u velike franjevačkim Па se je glagolica rabila u samostalnoj župi Po- starješinam u Hvaru, da njeguju glagolicu. Kasnije je ljica, kao i svud po slavenskim zemljama, ko Ii u u- jedan biskup hvarske biskupije piso: da kad bi rim­ nutrašnjem, toli izvanjskom saobraćaju, kao i po cr­ ska gospoda poznavala naše prilike, ne bi nam zada­ kvama, to nam potvrgjuju svi preostali, ako i rijetki vala tolike muke (radi glagolice), te bi bila opreznija pismeni i tiskani dokumenti. Svi privatni i javni spi­ u vlastitom interesu, i u interesu svete Crkve. si u i van Poljca, s kojima su se služili s inozemskim 17. Poljičani se dive i ponose sa svoja dva veli­ državama, kao i u saobraćajima sa sp jetskim arci- kana biskupa, naime Augustinom Ouinzijem reda sv. biskupima s velikim knezom poljičkim, bili su pisani Dominika i Nikolom Ugrinovićem reda sv. Franje, a poljičko-bosančicom. zadnji potiče od glasovitoga poljičkoga plemena UgriNaravno, svagdašnja uporaba glagolice počam novića. Augustin Quinzio rodio se u Zrnovici1) od oca od IX. vijeka nije se tako lako mogla odmah is- zanatom kovača. Prve početne naukovne obuke pri­ korijenit. G. naš neumrli Pavlinović1) nenaučen niko­ mi u samostanu s. Dominika u Spljetu, odakle radi me laskati piše: divit se je Poljičanim, koji su znali oštroumnosti starješine ga samostana poslaše na do zadnjih vremena to narodno blago od propasti sa­ najglasovitije tadanje sveučilište Rima i Bolonje. Ra­ čuvati. A drugi učeni dostojanstvenik2) bez ustru­ di njegova opsežnoga dubokoga znanja u mudroslovčavanja govori, da, kada bi se odstranila ta svetinja nih i bogoslovnih nauka, zavoli ga na osobiti način u Slavenstvu, narod bi se pomeo i izgubio, te ćudo­ tadašnji generalni starješina reda i postavi ga na raz­ redno, vjerozakonski i narodno iskvario. Tko druk­ ne stolice učiteljstva svoga reda, kao i upravitelja čije umuje, ne poznaje ćudi, težnje, svojstva niti ne­ samostana. Godine 1563. nahodimo ga upraviteljem odoljive želje naroda. samostana na otoku Kiene (Schio) ostrvlja Egejsko­ 16. K srcu nam privijene ostaše riječi Ijutomjerga. Kada ovi ostrvi padoše u ruke Turaka, isti ga zaskoga biskupa3*), koji veli: da kršćanska ljubav robiše i odvedoše kao sužnja u Carigrad. Tu je tamne dopušta samo osobit obzir na vlastiti jezik, već ga novo za cijele tri godine, i kroz to vrijeme tamno­ smatra i dužnošću. Naklonost je praina vlastitome vanja, nauči izvrsno turski i armenski jezik, a prije jeziku, čovjeku prirogjena, kao • ljubav prama ocu, grčki, kada je starješinovo u samostanu Kiene. Po­ jer obilježje jedne narodnosti jest jezik. I naš po­ sredovanjem kardinala Giustinjana, bi izbavljen iz božni i veliki zagovaratelj ideala i vjere, biskup dr. sužanjstva, a usput imenovan redodržavnikom s na­ Mahnić javno se izrazuje, da je želja slavenskoga na­ slovom predsjednika dominikanske države u Pale­ roda, da se glagolica svuda ukorjeni i učvrsti. Da se stini. glagolica suprot sve protimbe nije iskorjenila, zaslu­ Papa Grgur XIII. imenova ga biskupom Korčule, ga je slavenskoga klera i naroda, te njihove ustraj­ koje se časti nerado primi. Radi njegovih osobitih nosti. vrlina i pripoznane diplomatske vještine još prije Isti F arllati') neprijazan slavenštini, svjedoči, njegovoga imenovanja za biskupa, Papa Siksto V., da je glagolica bila poglavita tvrda zaštita Slavena bio ga je imenovo papinskim poklisarom na dvoru i da ju ništa nije moglo odstraniti. španjolskoga kralja, ali se te časti odreče. Po njego­ U području drevne župe Poljica, bez ikakvoga voj želji Pavao V. premjesti ga sa Korčule na biskup­ primišja inostranih jezika, rabila se je zgoljna glago­ sku stolicu u Massu napuljske kraljevine, gdje i umre lica. To nam potvrgjuju i spljetske sinodalne usta­ g. 1611. nove za arcibiskupa Kozmina5), koji nam izri­ 18. Biskup Nikola Ugrinović rodi se u Dubravi čito opisuje tadanje izbrojene župe. U njegovoj se Poljica od plemenita koljena Ugrinovića, i još kao diecezi ne nahodi nego samih osam plovanija latin­ dječak bi poslan na nauke u franjevački makarski skoga obreda. Ostale su bile sve glagolske. On se samostan, gdje zagrli franjevački red, i navuče na je brinuo, da dadne osobite naputke poljičkome kle­ se haljinu istoga reda i posta ugledni koludar. U ru, koje je bilo glagolaško. njegova mlagjana doba njegov život i rad na crkveGlasoviti talijanski književnik, hvarski biskup nome i političkomu polju ostaje nam u tamnosti do Stratiko, nije se skanjivo izreći: »da mu je žao, da njegovoga uzvišenja na dostojanstvo biskupa, ali ipak možemo predmnijevati, da njegov rad u Poljici 0 M. Pavlinović: Poljica i Poljičani st. 22. nije ostao nekoristan, kao što se je to i docnije po­ ®) Milinović : Crtice Slovjenske st. 143. kazalo. 3) „Pastirski List** — 1890. U mlada doba našega fra Nikole, bila je razgra*) Farlatti: t III. p. 143. 5) Cosmi Archiepiscopus : Constitutiones Synodi Dioec Spalati a 1688 cap. XXIV. — §. 1. 12. ‘) Farlatti t. VI.: in pago vallis Politiensis. �128 Br. 7. — Serafinski Perivoj — 1910. njena i franjevačka duhovna pastva, koju su udru­ ženi s glagolskim svećenicima obavljali. Još prije rogjenja fra Nikole, bila je nastala nestaša poljičkih popova glagolaša uslijed krvavili navala turskih čo­ pora, za čijih je provala narod i svećenstvo listom se dizalo s mačem u ruci na obranu svoje domaje. U tome nas neupravce uvjerava i o. Fabianić1), kada opisuje oskudicu poljičkoga klera, naime: da je poljička općina tražila, da podigne jednu zgradu za četiri ili šest redovnika Franjevaca, koji bi se bavili podučavanjem puka u kršćanskim načelim, i potrebami duhovnim radi nestaše domaćih svećeni­ ka. Poljička se je općina pismeno obratila državniku reda s. Franje u Dalmaciji, koji izvojsti od Pape Inocenca VII. privolu, da se nastane u Poljici, prem­ da se je spljetski metropolit (Bartul Kard. Zabarella), vazda tome opiro. Nu ipak ta zgrada bi podignuta, na mjestu zvanu >'Lepoglava«. Jamačno možemo ustvrditi, da u podignutome franjevačkome samostanu u Poljici, starješine reda odrediše fra Nikolu kao duhovnoga pomoćnika me­ gju svoje zemljake. Kako je bio učen, izgledan i iz­ vanredno dokučit u svim poslima ;kovne i svjetov­ ne vlasti, omilio je narodu i ooljičkoj vladi tako, da su ga odabrali kao svoga pouzdanika i poklisara na inostrane dvorove kralja, ujedno sa svojim zemlja­ kom fra Andrijom Spudićevićem, vrsnim bogoslo­ vom i propovjednikom. Poslije smrti fra Antuna Matije, bosanskoga biskupa, piše Balan, Papa Grgur XIII. povjeri bosansku biskupiju ira Nikoli Ugrinoviću, već izabranu biskupu semendriskome. NVadding kaže, da je fra Nikola Ugrinović zabiskupovo god. 1583. Njemu se je još povjerila makarska i duvanjska biskupija, a usput je još imenovan duhovnim u­ _ ’) Fabianić P. Donato: Storia dei ff. Minori t. I. p 15. piše: che da parte del Comune di Poglizza della Diocesi di Spalato, aveva deliberato di erigere una časa pei frati Minori, capace di accogliere quattro o sei sacerdoti, i quali avrebbero cura di informare ii popolo nelle massime cristiane ed assisterlo nei bisognf spirituali... I.a Comune di Poglizza nel 1406 port6 preghieara al Ministro della Provincia di Dalmazia, ed Innocenzo IV, li abilita a prendere domicilo (in Poglizza) col breve Pontificio (Reg. Pontif ad ann. 1434)... ad onta che ii Metropolitano di Spalato ricercato mai devenne alla loro esaudizione. praviteljem po cijeloj bosansko-srebrenaČkoj državi. O. Batinić pripovijeda dalje, da je fra Nikoli tim Papa ragje pređo te pod turskim igoin stenjuće krajeve, pošto je bio Franjevac i rodom Dalmatinac iz Poljica, te po jeziku i navici, i društvenim odnošajima spo­ jen sa svećenstvom ovih krajeva. Za stalno je, da je bogoslužbu Božju vršio u slavenskome jeziku, kao i njegovi zemljaci, jer je i po turskoj državi našo go­ tovo tlo, gdje su katolici upotrebljivali i rabili bogo­ služje glagolsko s obredom rimo-slovenskim. Isti Batinić nadostavlja: da se je čuditi, kako je­ dan jedincati biskup, čije su granice bile Dunav, Dra­ va, Jadransko more, mogo to tegotno breme na svo­ ja legja naprtiti; nu to se ima prepisati njegovoj ve­ likoj odvažnosti za spas duša i udržanje katoličke vjere megju inovjercima. Ovi gorljivi pastir duša, kao biskup otegoćen s upr "om prostranih pokrajina, ništanemanje ne propušta se brinuti za svoje zemljake Poljičanine. Doznavsi, /ši, da su nemilo i grozno bili napadnuti od gu­ sara i uskoka, osobito poljička sela Zrnovnica i Podgragje, zaleti se glavom u Prag na dvor kralja Rudolfa II. g. 1584., i isposlova od istoga kralja, da nje­ govi zemljaci sela Zrnovice i Podgragja, budu zašti­ ćeni i obranjeni od nasrtaja gusarskih haramija. Pečatnica, u tu svrhu izdata od kralja Rudolfa II., slič­ na je onoj, što je g. 1517. car Maksimilijan izdo za slobodu i zaštitu stanovnika Zrnovnice i Podgragja, . po kojoj im je bilo prosto hodati i trgovati po otomanskome carstvu. Na povratku iz Praga, navrati se u Mletke, gdje takogjer isposlova od tadanjega dužda Nikole de Ponte (5. travnja 1584.), da mogu Poljičani svegjer po njegovim zemljama slobodno tr­ govati, a istodobno im obećaju, da će ih svudi štititi i braniti proti navalam gusara i uskoka. Isto je toliku ljubav pokazo prama svome rod­ nome mjestu Dubrava, i njenoj crkvi pod naslovom s. Luke, kojoj je isprosio iz Rima osobita prošćenja. U istoj crkvi još za sebe živa, postavi mramornu grobnicu za se, s usječenim svojim biskupskim gr­ bom g. 1577. i s natpisom, želeći, da mu se tu sa­ hrani tijelo. (Svršiti će se.) LISTAK. Dr. Blažević: Boroinjeska enciklika i protestanti. Najnovija Papina enciklika uzvitlala je veliku prašinu me­ gju protestantima u Njemačkoj. Njom se bave sve novine; o njoj se govori u saboru; vlada traži informacije iz Rima; traži dapače zadovoljšti­ nu, jer u protivnom slučaju, da je sam Rim odgovo­ ran za pošljedice. Protestantske novine, govori za­ stupnika puni su pogrda na osobu sv. Oca i na Rim. Sama enciklika nije tome kriva, nego su krivi �Listak. protestanti, koji su jedva dočekali ovu prigodu, da se svom žestinom obore na katolike, da novi »Kultur-Kampf« izazovu! 1 radi toga i izvrću smiso en­ ciklike, traže dlaku u jajetu, podmeću sv. Ocu ono, na što sam ni mislio nije, kad je encikliku izdavo. Nji­ ma je do toga stalo, da centrum razbiju i time pro­ testante proti katolicima nahuckaju. Ovome je svje­ dok »T a g 1i c h e R u n d s c h a u « , kad piše: »Pijo X., taj strastveni neprijatelj reformatora, proti svojoj volji postade reformator Njemačke, on postade mali obnovitelj Njemačke. Što nastojanju njemačke poli­ tike nije uspjelo, to je on lahkoćom postigo; na vri­ jeme makar, centrum i konzervativce rastaviti i stari block uskrisiti«. Dakle uskrisiti »stari block«, koji će s katolicima lahko obračunati. Proti kome je naperena enciklika? Kao što sve objektivnije novine pišu, ne proti evangeličkoj cr­ kvi — protestantima — negovproti modernizmu. 1 badava je tražiti ma i jednu riječ, koja bi se odnosila na protestante. Pa i ako dolaze riječi -.reforma«, »reformatori« u encikliki, to se ipak nigdje izričito ие veli, da se pod tim misle njemački, nego se u opće odnose na one, koji su u vrijeme sv. Karla Boromejskog htjeli, da Crkvu prema modernom tadanjem du­ hu reformiraju. Ovakovih je bilo i u Italiji kao i po drugim zemljama. Nu pored svega toga mržnja na katoličku Crkvu našla je stavaka, koje je prekrojila i time svijetu do­ kazala, da je sv. Otac rat navijestio evangeličkoj cr­ kvi, njezinim pristašama. U tome se osobito odlikuje evangelički savez, koji je iskrivivši encikliku, pozvo pristaše, da ustanu na obranu evangeličke crkve proti nasrtajima Papinstva i ultramontanisma. I po­ lučio je svoju svrhu, jer, kako rekoh, udariše sa sviju strana protesti proti enciklici. Jedva što je enciklika izdana, Rim, čuvši za uzbugjenost duhova u Njemačkoj, daje izjavu datiranu 8. juna, da je an encikliku upravio j e d i n o i i z ­ ravno proti bludnjama modernista, a d a mu ni n a k r a j p a m e t i n i j e b i l o , d a di ­ ra u n e k a t o l i k e N j e m a č k e i n j i h o v e po­ g l a v i c e , i da se ondje radi jedino o katolicima, koji su se digli proti ugledu i nauci sv. Stolice. Dne 9. lipnja ministar predsjednik u berlinskom saboru, odgovarajući na interpelacije veli: da enci­ klika sadržaje u sebi takovih izraza, koji vrijegjaju narod i poglavice i da se je odmah na to obratio u Rim preko poslanika, naredivši mu, da se službeno proti napadajima ogradi i potraži zadovoljštinu. Osobito pak, da se to traži, da se enciklika ne smije niti sa propovjedaonice niti u službenim crkvenim novinama objelodaniti. Dne 13. lipnja posla rimska kurija odgovor pru­ skom poslaniku, u kome veli, da veoma žali uzbugje- 129 nje duhova u Njemačkoj i da je to uzbugjenje jedino s toga nastalo, što se nije svrha shvatila, radi koje je enciklika izdata i da je sv. Otac još 11. lipnja na­ redio biskupima, da propuste objavu enciklike. Nu ni ovom izjavom nije se bilo zadovoljno, nego se još i dalje vodi kampanja proti encikliki i to na svim li­ nijama. U Dresdenu obdržavana skupština došla je do toga zaključka, da pozove katoličkog svog kralja na protestantizam, da se na taj način neka zdovoljština povrijegjenim duhovima dadne. Ni Austrija nije ostala bez interpelacije. Nje­ mački radikalac zastupnik Stransky u saboru stavi interpelaciju, u kojoj se je oborio na encikliku, te pi­ tao vladu, šta ona misli poduzeti proti tome, i zašto vlada drži poslanika kod Vatikana, kad se ovoga u takovim slučajevima ne pita? Engleska donja kuća pita predsjednika, je li engleska^vlada dobila encikliku i ako jest, kako se mi­ sli prema njoj držati? Jednom riječju sve liberalnije novine i korporacije traže nekakovu zadovoljštinu za umišljenu uvredu i za narušenje vjerskog mira. Nu moramo posumnjati, da li će se na ovaj način vjerski mir sačuvati, jer se ovakove stvari ne rješa­ vaju u parlamentu niti diplomatičkim putem, jer kao što lijepo veli protestantski liberalni »T e m p s«: «. . . enciklika je religiozni čin, koji s politikom ništa zajedničkog nema i tko bi htio, da pod plaštem di­ plomacije zabrani Papi boriti se proti necrkvenim naukama i njih pobijati, te opominjati vjernike, da se čuvaju nekatoličke propagande, taj bi bitnost i zna­ menitost Papinstva uništio«. Ovako »Temps«, dok njegovi drugovi diplomaciju i religiozne stvari u je­ dan koš meću. Nadati se je, da će razum prevladati strasti i da će se upoznati, da se je badava tolika prašina digla proti enciklici! Sedma redovita glavna skupština društva za gradnju zavjetne crkve sv. Antuna Paduvanskog u Sarajevu održana je 26. lipnja 1910. običajnim redom i načinom u samostanu oo. Franjevaca u l i 1/- sati do podne. Iz tajnikova izvješća saznajemo, da je društvena glavnica ove godine članarinom, miloda­ rima i kamatima povišena za K 11.354-69. Ove godine pristupili su društvu kao utemelji­ telji ova gospoda: Eugen Tvrtković, župnik u Pećiiiku; dr. Roko Mrzljak, predsjednik okružnog suda; Oskar pl. Somogyi, direktor privih odjela Unionbanke; Gjuro Vrignanin, direktor podružnice zem. banke; dr. Nikola Mandić, odvjetnik i gradski podnačelnik; Stanislav Sclion, direktor Centralne banke i štedione; zatim pristupi kao utemeljitelj i franje­ vački samostan na Plehanu i Glasnik sv. Ante u �Br. 7. 130 Serafinski Perivoj. — 1910. Visokom, te gosp. računarski nadsavjetnik Ladislav Schuller. Osobitom brigom i marom urednika »Glasnikova« post. fra. Leonarda Čuturica pribavio je taj list sv. Antunu za gradnju svečeve crkve više od 2000 K, na čemu fra Leonardu društveni odbor i glavna skupština izriču najveću zahvalnost. — Te­ čajem upravne godine istupili su iz odbora ušljed premještenja fra Nikola Momčinović i Petar Premužić. Osobita zahvala i priznanje iskazuju se bla­ gajniku fra Nikoli Momčinoviću za njegov mlogogodišnji trud i nastojanje u promicanju društvenog cilja, a tako isto i veleč. gosp. Nikoli Gjebiću, kate­ heti, koji je društvo od početka njegova pomago i simpatično pratio, te je pred svršetak godine zbog službenih poslova iz odbora istupio. Smrću Ante Palandžića izgubio je odbor jednog svoga vjernog člana, koji je svoga svetog imenjaka u velike štovo. Slava m u! Za slijedeću upravnu godinu izabrani su: a) za predsjednika: U smislu pravila: ira Alojzija Mišić, franjevački redodržavnik. PRIMITAK к a) Početni blagajnički ostatal.: 1. u gotovini . . . . . . e, 2. u uložnim knjižicama . . 63.245 b) Uplate članova . . . 6.123 c) Milodara je unišlo . . . . . 2.428 d) Kamati za god. 1909. 2.802 Ukupno . . 74.661 b) za potpredsjednika: Toma Igre, vrhbosanski kanonik. 1. 2. 3. 4. 5. d) za revizore: 1. Ivan Krčmar, profesor; 2. Nikola Sambrajlo, učitelj trg. škole; 3. Antun Peršić mlagji, asistent. e) za čdsnike: a) za tajnika: Mirko Premužić, račun, nadsa­ vjetnik; b) za blagajnika: fra Petar Ćorković, tajnik redodržave; c) za ekspeditora: isti. Što se pak tiče godišnjeg računa o novčanom stanju društva, on je slijedeći: K IZDATAK 1 g* 17 86 54 29 86 c) za odbornike: Ivan Strauss, vladin savjetnik; Ladislav Schuller, račun, nadsavjetnik; Dr. Luka Čabrajić, liječnik i narod, zastupnik; Josip Brogjanac, oficijal; Eduard Sokolić, oficijal. 110 a) Za tis k a n ic e ............................... b) Za pisarničke troškove i pošta­ rinu, provizija za sabiranje u Sa­ 77 rajevu i razni nepredvigjeni izdaci c) Uloženo na knjižice kod zemaljske centralne i Unionbanke: 1. Od prije . . . K 63.245*86 2. Naraslih kamata K 2.802*86 3. Nove glavnice . K 8.425*39 74.474 d) Preostalo u gotovini................... Ukupno . . 74.661 72 Fra Petar Ćorković, Ivan Krčma?, Nikola Sambrajlo, Mirko Premužić, blagajnik. revizori. tajmk. 'h j ■ 61 11 72 Apelira se na sve dobročinitelje, a posebno na poštovanu gospodu župnike, da preporuče narodu našu sjeromašnu crkvu sv. Ante, koju se misli u najkraćem roku graditi. О / Bernardin Sarić: Iz kataloga bivših bosanskih franjevačkih li­ ječnika, ovom prigodom ističemo dra. o. Miju Sučića Dr. o. Mijo Sučić megju glasovitim bosanskim Fra­ njevcima prošlog stoljeća svakako odlično mjesto za­ uzima. On se je rodio u Lijevnu 27. lipnja god. 1822. od imućnih roditelja. Stvorac obdario ga vanrednim vrlinama, pa da ne bi ostale zakopane, brižni roditelji predadnu ga jedinim nosiocim prosvjete u ono doba „ujacima*. Dječak dobro u naucima napredovo i na­ klonost za franjevački red pokaživo, zato ga već u petnaestoj godini zaodjenu haljom asiškog sjeromaha 7. srpnja god. 1837. Po navršenoj godini kušnje po­ loži svečane zavjete. Sad je bilo nužno darovitom mla­ diću dati prigodu, da se što bolje usposobi za vrijed­ nog službenika u vinogradu Gospodnjem. I bi poslan u Italiju na filozofske i bogoslovske nauke. Tuđe fra Mijo marljivo učio, i sretno svršivši bogoslovske nauke, zarediše ga za svećenika. I dok su svi mislili, da će otpočeti blagotvorno djelovati megju svojim potištenim narodom, naš fra Mijo dozvolom sv. Stolice posveti se liječništvu i hirurgiji. Pohagjo je medicinski fakultet na padovanskom sveučilištu, gdje zadobi čast doktora medicine i hirurgije. — Ta je vijest sve izvanredno ob- �Listak. radovala. To je bio prvi slučaj, da je bosanski fra­ njevac doktoriro iz liječništva. Vrativ se u Bosnu, stalnog mjesta nije imo, jer je on sam liječio po či­ tavoj Bosni. Teško je i pojmiti, što sve morade pre­ trpjeti u obnašanju liječničke službe. Nije bilo fijakera, nije Željeznica, nego torbu s aparatom hirurgičkim na rame a štap u ruke, pa tako obilazio sela i gradove, svuda svoju vanrednu vještinu i požrtvovnost pokazujuć. Bolesnik čim bi čuo, da fra Mijo dolazi, odmah se sretnim scijenio, znao bo je, da mu dolazi vješti i ljubezljivi liječnik, koji ne traži svoje koristi, nego je­ dino ozdravljenje bolesnika. Kako je bio vješt u svojoj službi, svjedokom nam je, što su ga njegovi prijatelji oko god. 1860. pozvali u Italiju, da tamo liječi jednu groficu, i zbilja ju izliječio, dok drugi nijesu mogli. Osto je tada u Italiji sve do god. 1864. Istina, on je uvijek težio, da u domovini svojoj pomogne bolesnike, ali ga što prijatelji i druge okolnosti spriječavale. Vra­ tivši se iz Italije, nastavi svoj poso po Bosni. Nu kako je bio izvržen svim nepogodam veremena u izvršivanju svoje službe, oboli u god. 1865., i onako slab u zimi bi pozvan u Šuicu 5 sati od Lijevna k jednoj muslimanci, da liječi. Tom zgodom zadobije još pre­ hladu, koja mu smrt prouzroči. Kad ga braća uvjeravala da ne će umrijeti, on pogledavši svoje ruke, reče: „Ја sam gotov, dajte mi podijelite sv. sakramente." I zbija 3. ožujka god. 1865. preminu u Gospo­ dinu na Gorici kraj Lijevna. Tijelo mu počiva na -go­ ričkom groblju pod kolosalnim spomenikom, što ga je 28 volova tamo dovezlo. F. E. M. : Ptičija večernja molitva, ( j e d a n p r i z o r iz R o s t a n d - o v a Ch a n t e c l e r - a ) . U zadnje je doba pobudila Rostand-ova „pernata" drama*) Chantecler (pijevac) silnu senzaciju, a s njome i posve oprečne sudove. Jedni joj niječu svaku valjanost: to je samo plahi skup smiješnih zbilja, almanaških riječi, tugjih srokova, igranje s riječima i aluzije na sve povjesničke dogagjaje; a drugi je u zvijezde kuju: ona krije du­ boke misli, u njoj se nalazi satire na sve moderne odnošaje, simbolizam je njezin velik. Ni naše novine nisu donijele o njoj složna suda *) Sadržaj je drame ovaj; U dvorište jedne kuće zaluta progonjena djetelica. Pijevac se zaljubi u nju, ali ona ostaje hladna, odbija ga. S vremenom pogje u šumu, a pijevac za njom. Tu se urote sove proti njemu kao proti ptici sunca. Zbilja pijevac je o sebi govorio, da on svojim kukurijekanjem izazivlje sunce na izlazak. Svi su ga radi toga častili. — Konac sovinih urota bio je taj, da ga je divlji bojovni kokot pozvo na dvoboj Pijevac je pobijedio. Iza toga željan ljubavi zagleda se u slavulja. Odslije su bili uvijek zajedno. Jedanput izagje sunce bez njegova kukurijekanja. Svi se razočaraju. On se ispričava. Dolazi lovac i — puca. Pijevac se sakrije i vrati u dvorište. Jednog mu dneva donesu djetelicu. Bila je uhvaćena u mrežu. Ona se pripitomi i od tad su sretno živjeii. I3l Megjutim jedno stoji: ne fali joj poezije. Čar je u drami velik. S te strane posebno se odlikuje „Ptičija večernja molitva", koja je za nas znamenita i radi toga, što se je u njoj autor sjetio Božanskog trubadura — sv. Franje. Njegova mistična osoba ne privlači samo hladne razume protestantskih i vjersko-indiferentnih ljudi (Sabatier-a, Taine-a, Thode-a, Renan-a i t. d.), nego nadahnjuje i pjesnike (Coppe-a, Joergensen-a i t. d.), jer on je poezija. Tomu se dojmu nije mogo oteti ni g. Rostand Ovdje ćemo u prijevodu donijeti to mjessto: Z e c o v i , nevidljivi zbor ptica. Zec: ovo je čas, kad će dvije grmuše, jedna s crnom glavom, a druga sa sivom polegjicom, jer jedna živi po vrtovima, a drugu megju trstikom, početi večernju molitvu. J e d a n g l a s s g r a n e : Bože ptica!... D r u g i : Ili bolje — jer prije svega treba da se razumjemo: zec ne štuje istog Boga kao i ševa! : Bože, malih ptica! T i s u ć u g l a s o v a megju lišćem: Bože malih ptica ! ... P r v i g l a s : Tebi, koji si, da budemo lakši, napunio zrakom naše kosti; Tebi, koji si, da budemo ljepši, stavio nebo na naše perje; Tebi zahvaljujemo na ovom lijepom danu, na izvoru, iz koga smo pili, na zrnju, kojeg su nalazili naši mali kljunovi, Tebi zahvaljujemo! Tebi zahvaljujemo i na tom, što si nam dao male ali oštre oči, koje vide nevidljive neprijatelje ljudi, što si nas opskrbio, jer mi smo vrtlari malim, a!i dobrim rožnatim alatom, bilo ono plavo ili crno, što ko škare siječe i čisti. . . Dr u g i g l a s : Sjutra mi ćemo ništiti češljugu i medljiku: oprosti nam s toga naše lake pogreške, jer opustismo dva ili tri grožnjičava grma. P r v i g l a s : Da dobro prospavamo šalješ nam dah, koji uspavljuje naše okrugle oči, što ih zatvaraju tri kapčića. Gospode, ako se koji nepravedni čovjek baci na nas kamenom, za plaću, što smo ga okruživali svojim pjevanjem i što smo mu čuvali kruh od žižaka, i ako ko bude od nas u zamku uhvaćen, daj, da se sjetimo sv. F r a n j e A s i š k o g a, i da treba oprostiti ljudima radi toga, što nam jednoć reče: „Moje sestre ptičice!" D r u g i g l a s u tonu litanija: A ti, Franjo, veliki sveče, blagoslivatelju ptica... T i s u ć u g l a s o v a megju lišćem: Moli za nas! Gl a s : Ti, koji si propovijedo lastavicama, a ispovijedo zebe! S v i g l a s o v i : moli za nas. Gl a s : Pjesniče, koji si se s tolikom ljubavi srasto s našom dušom, te se od tad ona sve više razvija i napreduje... S v i g l a s o v i : Moli za nas! Pr v i g l a s : Pribavi nam, Franjo AsiŠki, ječmena zrnja . �Вг. 7. — Serafinski Perivoj. — 1910. 132 Dr u g i g l a s : I pšenična... T r e ć i g l a s : I prosena! Pr v i g l a s : Amen! S vi (šapat ide do kraja šume): Amen! P i j e v a c dolazeći: Amen. VJESNIK. biskup; presvj. g. fra Marijan Marković, banjalučki biskup; preč. o. Alojzije Mišić, bosanski redodržavnik i redodržavnik hercegovački preč o. Luka Begić. L sabor su pravoslavni i muslimani stupili ujedinjeni, a katolici na žalost razdvojeni u zajedničare i udrugaše. Zajedničari su prije sabora slušali misu i za­ žvali sv. Duha s biskupom Markovićem na čelu u crkvi sv. Antuna, a udrugaŠi u katedralci. Sglasovitoga prošteništa u Podmilačju. Oko sre­ Zahvalnica. Kada se je 15. lipnja Nj. Preuzvišedovječne crkve sv. Ive Krstitelja i ove se je godine nost barun Marijan Varešanin vraćo s otvorenja sa­ na 24. lipnja kao i prije sleglo nekoliko hiljada duša; bora, na Carevoj ga ćupriji napane pravnik Bogdan a bilo ih je od Drine i Dinarskih alpa, iz ravne Po­ Zerajić, nu poglavica je zemlje na čudesan način savine, ponosne Krajine i kršne Hercegovine — d& atentatu izmako. Žerajić je ispalio u Nj. Preuzvišeiz iste Like i Srijema, te iz drugih hrvatskih zema­ nost 5 hitaca, pa kada ga nijedan nije zgodio, usmr­ lja. Sva je obala šumećega Vrbasa na podnožju male tio se je šestim hitcem. Uprav s toga, što je atentat podmilačke crkve izgledala poput kakvoga muzeja, čudesnim načinom izjalovljen, a što je poglavica ze­ u kojoj si mogo vidjeti raznovrsne kićene nošnje po­ mlje vrlo obljubljen, primio je iz svih krajeva svu božnoga i poletnoga hrvatskoga naroda, a staro­ silu brzojava, a Bogu su zaredale zahvalnice. U Sa­ drevna je nošnja hercegovačkih Hrvatica svakako rajevu je bila piva zahvalnica u crkvi sv. Antuna — najveću pozornost na se svraćala. Na okupu se je dne 16;, a 18. je bila u prvostolnici i u bogomoljama našlo i 12 Franjevaca, koji su tuj od S sati izjutra, pa drugih vjera. U crkvi sv. Antuna zahvalnicu je držo sve do podne govorili mise te od podne od 23. do presvj. g. fra Marijan Marković, banjalučki biskup. 10 sati 24. ispovijedali i pričešćivaii pobožni katolič­ Crkva je bila puna sve samoga činovništva, a u ki narod, koji je s muslimanima i muslimankama, s presbiteriju su klečali Preuzvišeni sa svojom Prehrišćanima i hrišćankama obila/io crkvu sv. Ive i uzvišenom suprugom. Na koncu je mise presvj. g. uz česti i jaki prasak dinamita pobožnim usnama Marković Preuzvišenom pred oltarom čestito, da šaputo svome Bogu ono, što mu je srce diktovalo. je onako sretno prošo u atentatu i da se je tako Nadamo se, da će se slijedećin godina glasovito ovo hladno održo, kao da se nije ništa ni dogodilo. proštenište još više posjećivati jer će se tuj brzo Pedesetgodišnji aniverzarij biskupa Šunjića. — dignuti mnogo veća crkva, koja će se u kolovozu još Na 28. rujna o. g. navršuje se ravnih 50. godina, da ove godine početi, a uklapat će u se i starodrevnu je blago u Gospodinu preminuo čuveni učenjak fra današnju crkvu sv. Ive, koja je kako predaja tvrdi, Marijan Sunjić, panadski biskup i apostolski vikar s one strane Vrbasa čudesnim načinom prešla na sau Bosni. »Seraf. Perivoj« u listopadu o. g. izdat će danje svoje mjesto. mu u počast memento-broj. S toga se upozoruju p. Svečano ustoličenje presvj. g. dra. Krapca, gja- n, g. suradnici »Seraf. Perivoja« i svi ostali, da što­ kovačkoga biskupa i presvj. g. Roke Vučića, senj­ god imaju za tiskanje o velikanu Šunjiću, spreme skoga biskupa, obavilo se je na vrlo svečan način do 1. listopada na uredništvo »Seraf. Perivoja« u Sarajevo. Osobito će dobro doći njegova pisma, te dne 29. lipnja — na Petrovo i Pavlovo. može biti njegove još netiskane vlastoručne radnje Jurisdikcija. Jurisdikciju su dne 18. lipnja sretno i pjesme kao i starih ljudi memoari o njemu. I naj­ položili 9 franjevačkih svršenih bogoslova, i to: o. manje će stvari dobro doći, jer će pristati ili megju Alfonz Colić, o. Mladen MomČinović, o. Mirko Bran- članke i pjesme ili u listak. dić, o. Antun Lapandić, o. Nedjeljko Dugonjić, o. Katolički pokret proti antiklerikalcima. U Ita­ Ljudevit Franjičević, o. Bonav. Grebenarević, o. Angjelko Franjičević i o. Stanislav Marinović. Mladi su liji se odavna organizuje u smislu katoličke Crkve i se Franjevci poslije zahvalnice za sretno dovršenu Lvangjelja. I već se tuj nalazi pet katoličkih orga­ školsku godinu, koja je bila 21. lipnja, zaputili na nizacija, koje daju direktivu katoličkom pokretu u svoja mjesta, gdje su već počeli djelovati po progra­ Italiji. Te su organizacije i pučki savez, socijal-ekonomski savez, izborni savez, udruga katoličke mla­ mu svojih pregja: za Boga i narod. deži i katoličkah gospoja. Prije nekoliko dana pred­ Bosansko-hercegovački sabor otvoren je na 15. sjednici su ovih organizacija bili kod ministra pred­ lipnja. Od katoličkog su klera kao virilisti bili pri­ sjednika Luzzatija, kod koga su uložili prosvjed pro­ sutni: preuzv. g. dr. Josip Stadler, vrhbosanski nad­ ti djelovanju antiklerikalaca. Predsjednike su mini­ biskup; presvj. g. fra Pashal Buconjić, mostarski stru predveli saborski zastupnici: Meda, Cornaggia i �Listak. Nava. Luzzati im je odgovorio vhrlo utješljivo — on im je obećo sve učiniti, da zaštiti slobodu kulta. Propaganda starih katolika. Starokatolici se ne­ umorno trude, da Alpe postarokatoliče. U tu su svrhu držali 11. lipnja u Itzligu, 12. lipnja u Oberalmu, a 18. lipnja s protestantima u Bischoffhofenu skupštinu, koje su stvoriie planove „za izgon katolika iz svojih skrovišta i osvojenje Alpa“. Da lakše dogju do cilja zasnovali su „ An t o n N i t e l - B u n d " . (Nitel je bio katolički svećenik. Kada je iz Crkve istupio, služio je kao starokatollčki župnik u Warnsdorfu). Prvi je para­ graf ustanova „Anton Nitel-Bund-a“ „promicanje, šire­ nje i potpomaganje zakonito priznanih starokatoličkih crkava". „Anton Nitel-Bund" će sijelo imati u Salzburgu. Pijo X. pjesniku Mistralu. Kada je melanski (Maillene) župnik (ne daleko od Avinjona) bio kod Pape Pija X., uručio mu je jedan primjerak pjesama „Ner t o", što ih je provanski pjesnik Mistral pošlo sv. Ocu. Ovo je sv. Oca tako razdragalo, da je pjes­ niku pošlo svoju fotografiju s vlastoručnim potpisom i dugim pismom. U pismu se Papa pjesniku zahva­ ljuje na daru, kojim je pokazo, da je pravi sin kato­ ličke Crkve. Sv. Otac vidi u ovome neumrlome djelu, uskrisenje Provansa (Provence), obnovljenje provanskoga jezika i religijoznih predaja, kojim obiluje pro vanski narod, čiju dušu pjesnik ima u svojoj duši. On u njemu vidi pjesnikovu odanost prema predaji i vjeri otaca, a sve ga to, kako lijepo veli sv. Otac, stavlja u prvi red genija, čije lijepe umjetnine rese kršćanstvo. Razdor u stranci kršćanskih socijala? Neprija­ telji moćne stranke u Austriji — stranke kršćanskih socijala poduzimlju, osobito poslije smrti dra. Karla Luegera, sve moguće načine, da ju razdvoje. Da se ovo postigne crno se publici predstavlja njezin politički vogja dr. Gessmann, koji je stranku organiziro i još će ju čvršće organizirati. Njemu se predbacuju osobito dvije posljednje pogreške — osnutak gragjevne kre­ ditne banke i činovničke kreditne banke. Ove je banke dr. Gesmann osnovo svojim imanjem i imanjem svojih rogjaka, nu nije ih osnovo prema principima kršćan­ skih socijala. Iz katoličkih misija u Ruandi. Ruanda je po­ krajina u istočnoj Africi, pod pokroviteljstvom Nje­ mačke. Tu od nekoliko godina kao misijonari djeluju katolički redovnici — bijeli oci, kojih je superior u Ruazi P. Loupias nedavno poginuo od ruke ruandskoga po­ glavice Lukare. Mnogi su mislili, da je smrti superiora bijelih otaca uzrokom mržnja urogjenih na kato­ ličke misijonare, nu to je ove godine u listu ,,Tag“ pobio protestanat EgonJFr. Kirschstein. Kirschstein je bio god.1907. — u geološkoj ekspediciji, koju je angažovo mechlemburški^vojvoda Adolf Fridrich. On veli: uzrok 133 umorstvu P. Loupias-a nije u mržnji urogjenih na ka­ toličke misijonare, jer oni imaju lijepu taktiku postu­ panja s urogjenicima. Oni se više brinu, kako će urogjenike kultivirati i tako si pripraviti teren obraćanju, nego li koliko će prozelita steći. U Ruandi bijeli oci imaju i vikarijat JuŽna-Njanza, čiji biskup stanuje u Marijinu brdu Marienberg kod Bukobe. Bijeli su oci u toj vikariji god. 1908. imali 59 škola, koje su pohagjali 1911 dječaka i 167 djevojčica. Osim toga bijeli oci uzdržaju 35 bolnica i sličnih zavoda. Iz čega se vidi, da uzroku umorstvu ne može biti u mržnji nego u nečem dru­ gome, a to ja poznata zloća poglavice Lukare. Lukara je jednome oteo stoku. P. Loupias ga je nagovaro, da to vrati, jer će inače radi toga biti pošlje smrti kažnjen. Te su opetovne opomene uzrujale Lukaru i on je P. Loupias-a ubio. KNJIŽEVNA SMOTRA. O. Miroljub Pukler: P. Leonhard Lemmens: Der heilige Bonaventura. Kempten Miinchen. Verlag von der Jos. Koselschen Buchhandlung 1909. (VIII.-286. Seiten). Koliko god se katolička teologija i filozofija naročito novija „ N e o s h o l a s t i k a " zanimala za djela, remek-djela prave znanosti i istine, uvijek se je opažo u tomu nekakav manjak, da nama svima skupa do danas još nije poznat život, rad i pojava, upravo velikana S h o l a s t i k e . 0 sv. A n z e l mu , A l b e r t u Vel. i R o g e r u B a k o n u malo se šta znade. Za sv. T o m u se jedino pr i ča , da je bio debeo, u vinu kuhan i t. d. Za D u n s S k o t a opet da je bio živ zakopan i u lijesu si prst odgrizo — za sv. B on av e n t u r u , da je bio u saboru crkvenom i tamo daj e otrovan mlad umro. To je nešta izvanredna. Ta ne­ davno je u Njemačkoj jedan suredovnik izdo brošuru u kojoj poriče ne samo da Duns Skot nije nikako bio u Kolnu, ni tamo umro 1308., nego uopće iz temelja žacnuo se zanijekati njegovu ekzistenciju. Svetome Tomi a i sv. Bonaventuri predbacuje se koješta: pretjeranost, drugi put laksizam, poriče se njihovim djelima svaka autencija i t. d. O svetome Bonaventuri pisalo se i piše se raz­ mjerno malo. Što i je izdano, većinom je, da ogrom­ nim dijelom, površno i neautentično. Dvostruki je bio dakle razlog, da je naš skoro najvrsniji historičar L e mme n s , izdo baš sada svoj „ Ž i v o t sv. B o n a v e n t u r e“. Taj je naime izdan u slavu (Festschrift) sedamstogodišnjice opstanka f ra­ n j e v a č k o g a r e d a i drugo — zato, da na temelju najstalnijih dokumenata raščini sve one zablude i poda nam potpunu sliku života sv. Bonaventure. Sedamstogodišnji jubilej ne proteže se lih na osobu svetoga Utemeljitelja. Tu se slavi cijelo ono stablo i sa korjenom i sa stablom i sa granama. Proslavi li se �134 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1910. život kojeg znamenitog sina s e r a f s k o g a O ca, eo ipso se slavi i on. Po gotovo, iznesu Ii se djela i rad onoga sina, koji je jedini zaslužio sa o c e m naziv: š e r a f s k i ; koji je djelo svoga oca, tako divno ure­ dio i nastavio; koji se naziva „ d r u g i F r a n j o " drugi utemeljitelj „franjevačkoga red a!" Treći momenat, treći motiv ove radnje bio je auktoru, da ovom zgodom iskaže svoju počast i trajno poštovanje naprama vjernim svojim suradnicima i pri­ jateljima, našem pokojnom J e i l e r u i De i me l u , ko­ jima posveti ovu knjigu. Oni su se s njime deset pot­ punih godina teško borili dok je izašla prva knjiga znamenitog velikog izdanja djela sv. Bonaventure u Quarachi-u; oni su još kasnije dvadeset potpunih go­ dina radili oko izdavanja drugih daljnih djela. Ako iko, to je L e m r a e n s imo prilike pronaći i upoznati se s najboljim izvorima. Dulje vremena bo­ ravio je u R i mu u kolegiju sv. Antuna kao lektor, bio je ravnateljem učevnih Franjevaca u Qu a r a c h i - u . dugo je lektorovo u F u 1d i, gdje je i pisac ovih re­ daka imo sreću nekoliko semestaia slušati njegova pre­ davanja iz crkvene historje i historije našega reda, gdje mu je bila pri ruci jedna od najbogatijih i naj­ modernijih biblioteka. On je mno^o putovo po Nje­ mačkoj, prisustvovo znamenitim kongresima u Berlinu. Švicarskoj i Italiji. U Asizu, Firenci u Rimu proučio je najznamenitije hronike i anale. Vatikanska knjižnica i Propagandina bila mu je nebrojeno puta pristupačna. Nema gotovo historičkog djeia, osobito iz historije srednjega vijeka u engleskom, frarcuskom, njemačkom, talijanskom i latinskom jeziku, koga on ne bi pročito. Djela sv. Bonaventure, Waddirga i svih sholastika i starih historičara poznata su mu u detalje. U ovome djelu „Život sv. Bonaventure", ograni­ čio se je na najstarije i najvjerodostojnije izvore 13. i 14. stoljeća, koja nam podaju, ako moguće i ne potpu­ nu biografiju, ali sjegurnu (str. 7.). Koje onda čudo da mu bibliografija iznosi potpune tri strane (8—10). Cijela knjiga razdijeljena je u 8 poglavlja. U njima crta sv. Bonaventuru sasvim logički i psihološki kao „ u č e n i k a " (11—45) od godine 1221 —1243., kao „ n o v i c i j a i s v e ć e n i k a " (str. 46—60) od god. 1243 1248., kao „ u č i t e l j a " (str. 61 95) od god. 1248—1257.., kao „ p i s c a " (96-131), kao „ p r o p o ­ v j e d n i k a " (132—147), kao „ g e n e r a l n o g a mi ­ n i s t r a " (str. 148—245) od god. 1257 1274., kao „ k a r d i n a l a * (246—262) i kao „ s v e c a " (263—270). Najuspjelije je i najvažnije šesto poglavlje gdje vrlo kritički i zanimivo riše rad sv. Bonaventure kao glavara reda. Pri koncu je još nanizo (str. 270 274) krasne asketske „odluke" serafskoga naučitelja i dodatak ne­ kojim slikama od ponajboljih umjetnika o sv. Bonaventuri (281 282.). Čovjeka gotovo očara i zadivljuje L e m m e n s o v a opravdana smjelost ili bolje da kažemo „istup", što je on upotrijebio već ovo djelo koje je dokončo, kad je izašla naša historija od H o l z a p f e l - H a s e l b e c k a , da u njemu smjesta izjavi svoje ogorčenje nad nekim zabludama o sv. Bonaventuri, što su u historiji našega reda izašle. On je naime umetnuo jedan „Nachtrag" (str. 277 -281.) u kojem veli, da ,,d i e D a r s t e 11 un g, vvel ehe d a s s e l b e (Holzapfelova historija) v g n d e r Ent vvi ckl ung des Or d e n s und b e s o n d e r s v o n d e r S t e l l u n g d e s hl. B o n a v e n t u r a gi bt v o l l s t a n d i g d e r u n s r i g e n w i d e r s pr i cht ". Historijat toj nastaloj polemici izmegju L e mme n s a i d r . H o l z a p f e l a je slijedeći. L e m m e n s u je već odavno bilo na srcu i naloženo od preč. generala da napiše povjest našeg reda. On ju je i sastavio ali do lane još nije mogo izdati. Preč. general o. S c h u l e r hotio je na svaki način da historija mora izaći, i onda to povjerio H o l z a p f e l u . L e m m e n s je pako izdo ovo djelo : „Život sv. Bonaventure"; no kako Holzapfel sv. Bon. smatra laksistom i nije poznavo mnoge izvore, protestiro je naš Lemmens k a o h i s t o r i č a r javno u jednoj talijanskoj reviji proti ovakovoj historiji franjev. .eda. Radi toga došo je u konflikt i s o. ge­ neralom i otišo natrag iz Fulde u svoju prvašnju nje­ mačku redodržavu, gdje intenzivno radi i piše novu historiju i suragjuje u najvećim novinama i časo­ pisima. Moja skromna želja bi bila, da bi se ovo divno djelo pohrvatilo. Ako ne, a ja bi ga s privolom redak­ cije „Ser. Perivoja", barem skiciro i u kratko opiso u našem dičnom i milom „Perivoju".*) Tri najnovija ,,Vjenčića“. — Ovih su dana riječki oo. Kapucini izdali tri „V j e n č i ć a" molitava i to : „V j e n č i ć“ molitava u čast Bož. Srcu Isusovu. — ,,V je n č ić “ molitava u čast sv. Josipu. — ,,V je n č ić “ moli­ tava u čast sv. Antunu Padovanskom. Svaki od njih ima po 64 str. a omot im rese dvije slike svaka u 15 različitih boja. Vanjština im je dakle upravo sjajna, glede sadržaja ve­ limo samo to, da će u pojedinome , . V j e n č i ć u “ svaki naći po izbor molitava e da udovolji svojoj pobožnosti bilo prema prečistome Srcu Isusovu, bilo prema sv. Josipu ili prema veli­ kome Padovanskome Čudotvorcu — sv. Anti. — Cijena je z a : 180 K. 10 komada s poštom 4-50 „ 25 n „ 50 9 - „ 18— „ 100 м ” 36— „ / 200 >» „ 54— „ 300 »> „ 400 70— „ u ii 80 500 u м 1000 176— .. Narudžbe se šalju: na oo. Kapucine — Rijeka * ) Rado ćemo primiti skicu djela. Op. ured. „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. Julijan Jelenić. Tiskara Vogier i drugovi u Sarajevu. �Prijegled izplaćenih redovitih prinosa po pojedinim župama za gradnju crkve sv. Antuna Pa duvanskoga i to za vrijeme od 22. lipnja 1909. do 25. lipnja 1910. ME Ž U P E Banbrdo . Barlovci . Bihać . . Brajkovići Brestovsko Breške . Bučići . Bugojno Busovača Crkvica Ćuklić . Dubica gornja Doboj . Dobretići Dolac Doljani . Domaljevac Dubrave Foča . . Fojnica . Glamač Gornji Vakuf Gračac Triješćani Gradiška bosanska Gromiljak Gučagora Ivanjska Jajce . . Kiseljak Ključ . KoraČe . Kotor -Varoš Kreševo Kulaši . Liskovica Lištani . Lijevno . Ljubunčić Morančai Odžak Osova . Ovčarevo IM E Ž U P E P e ć n ik ................ Petričevac . . . P leh a n ................ Podhum . . . . Potkraj-Dželilovac Podmilačje . . . Pomj^vo-Novi Šeher Povočani P rijek i _Radmii Rama Sanskimor Sarajevo Sivša Ш Sokoline . . Stara Rijeka St ra lii a • ■ ■ Suhopolje-iĆupres H fe je s k a ^ ^ ^ e S’. ilaj Spionica Tišina Tol T ’orros Ulice Uzdo Varcar-Vakuf . . . V a r e š .................... V id o š i.................... Visoko pr. Gl. sv.Ante V ija k a ................... Vitez....................... V o l a r ................... V rb a n jc i............... Zelinovac............... Z e n ic a ................... Z o v i k ................... Žepče ................... Ž e r a v a c ............... Za godinu Za tekuć, 1904.-1908. upr. god. 59 70 514 715 100 10 295 11 53 84 Ukupno 573 815 295 764 52 134 532 250 143 244 35 1951 91 16,372 313 211 1849 260 1039 66 163 252 813 222 149 512 52 82 152 70 80 60 9A 08 7C 36 10 160 1068 385 681 91 68 50 15 1555 20 13 20 *92 20 50 78 ____ i ___ -- — — 880 45 139 186 1448 922 823 10 22 ; 20 22 44 44 10 8 40 — 182 20 — :— 31 40 70 10 11 26 60 10 140 08 10 “ I 40 08 30 80 58 260 1192 66 163 252 813 222 149 512 52 52 80 60 94 08 70 36 10 160 1136 401 2236 104 10 42 42 20 70 880 45 147 186 1630 922 854 78 i— 60 22 64 44 50 Ukupno . 47.535 81 6123 54 53.659 35 �I SKAZ milodara, što su skupljeni za gradnju zavjetne crkve sv. Antuna Pad. u Sarajevu za godinu 1909. 10. Milodari iz kašice u crkvi sv. Ante u Sarajevu K 1335*60; Kata Cvitanović 4 K; Mato Barać, Livno 10 K; Firlinger Banjaluka 5 K; N. N„ Sarajevo 10 K; fra Stipo Ikić 10 K; Anto Vukasović 2 K ; N. N., Sa­ rajevo 1 K ; fra Karlo sa Trsata 3 K ; N. N., Sarajevo 1 K ; Vikić Ivo 5 K; Draganović Petar, učitelj 20 K; Josefina Salek za N. N. 5 K ; Margareta MikulČić 10 K; Blaž Tomašić 10 K ; N. N. preko fra Ante Tolića 5 K ; Jakov Jukić 20 K; Mara Rožić 1 K; Petar Rožić 2 K; N. N., Tolisa 10 K. Hrv. Centr. Banka 10 K; N. N. 1 K; Josip Matišić, župnik 1 K; Marija Maršalek 10 K; Josef Krammer, Grilovice, Moravska 10 K ; N. N., Sarajevo 1 K; Don Anto Vidušić 5 K ; Ivo Baković 2 K; O. Tezelin Haluza, Baden-Beč 5 K; Ž Snichel, Friedland 25 K ; Ivo Čolić 5 K ; Ant župnik u Ebbsu, Tirol 15 K ; N. Sarajevo 10 K; N. N.. Sarajevo 8 K; Josip Udovičić 10 K; N. N., Banjaluka 1 K; Angja N., Banjalu 3. K ; Franciska Riickert 1 K sewffy, Beč 100 K; Ruža Čav 20 K ; Bažik Magdalena 3 K, Profesor Krčmar 10 K ; Kovj macher 10 K; Angja Mutapčić tijević 10 K; Fra Lovro Mihače lić 2 K; Marija Zančar 10 K; N. N. K 4*90; Fani Flaschka 9 K ; Jozo Andrić Vareš 3 K ; Schlesische Volkszeitung N. N. K 11*75; N. N., Sarajevo 3 K; Fridolin Zaunmiiller Set. Polten 40 K ; Ivo Mišić 5 K; Milosrdnice Livno 4 K ; N. N. i N. N., Sarajevo 2 K ; Dolić Nikola obitelj 20 K ; Bartuš Anto Zagreb 3 K ; Bonifazins-Druckerei Paderborn K 7*04; Mara Pordušić 5 K; N. N., Sarajevo 4 K; fra Anto Ćorić 15 K; Provincialat franjevački, Sarajevo 280 K ; Mirko Premužić 2 K; Terezija Horvat 4 K; Hedviga Višinka 2 K ; Obitelj Buchta 1 K ; Obitelj Mandić 1 K ; svi iz Bjelovara. — Lucija Stipčić, Trsat 6 K ; N. N., Šaraj. Sarajevo 10 K; Marija Kolenda 4 K; 1 spiritual Djakovo 2 K ; N. N., Šaraj, 'unović, Zavidović 10 K; Juraj Veselinovci 50 K; Eugen Tvrtković, župnik ko Dudonjić Vareš, sabrao u zaavljenje u smrtnoj pogibelji poarešanina 20 K; Ivo Mutić Mirko Premužić, tajnik. Tiskanice potrebne u posln novoga ženitbenog dekreta „Ne temere" mogu se dobiti u tiskari VOGLER i DRUGOVI u SARAJEVU. мшал ш ш num пшхк ш ш јшш ш ш лшкпimm ш � https://kolekcije.nub.ba/files/original/789500992c3c13ab8a94eae079d1a0a0.pdf 0894f97b8830b0ad7dd1408088e4f2e0 PDF Text Text SERAFiNSKi Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 8. SARAJEVO, 15. KOLOVOZA 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) PJESMA i ČLANCI: 4. Ballerini: Iz trnja r u ž ic a ....................................... 141 1 . Dr. Gjuro Arnold: Na s e l u ..................................135 2. F. E. M .: Kruh sv. Ante sa socijalnoga gled i š t a .............................................................................135 3. Don P. Škarica: Ulomci iz rukopisa „Glagolica i svećenstvo" s osobitim obzirom na starodrevnu župu P o l j i c e ................................................................ 138 B) LISTAK. C) VJESNIK, D) KNJIŽEVNA SMOTRA. ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ » mm 0Saiaievu3 pe n Jpljeig, Trsffg d a n i i kruh! Tn Dionička glavn ica X 3, .0 0 0 . ■ Prima uloge na šted. knjižice i na r io K 3 5 0 .0 0 0 . r a č u B * uka m a ću je ili sa bez ikakvih poreza i odbitaK, Kupuje i prodaje sve vrste pap - т .; " d n .- ti г и najpovoljnijim cijenama, isto ta i^ sve vrste domaćeg i stranog k o v an o g i papirnog, novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. Л -» ■ -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO G R A G J E V N O D IO N IČ K O D R U ŠTVO U SARAJEVU DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 — MOŽE SE POVISITI NA K 2 ,000.000 Direktor: gragjevni savjetnik Jo sip pl. Vancaš. Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih privatnih zgrada, drumova, betonskih п±с .idovoda, gradnja u vodi, elektr4^ i ^ ^ 1,ca preuzima f i n a n đ r a n j ( ^ |^ ^ ^ * z povoljne proizvagja s ^ ^ ^ ^ ^ c i g l e u vlastitoj ciglani. :: "zastupstvo za Bosnu i H ercegovinu R N IC E ETER N ITA najboljeg m aterijala za pokrivanje krovova. �Hrvatska centralna banka (dioničko društvo) Dlon. glavnica K И Ш ^ ц prima u Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje' isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inojtv a. tg sve dk. nose: kao: draguljv , p \ l o . 11 кги п з. — — srebro, zlato, banka e 0 iO 525.800 Unovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste uz 4 %% čistih. Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise, valute. Uplaćeni dionički kapital К Podružnica u Mostaru. Centrala u Sarajevu. Z a la g a o n ic a № - ii T R A L A U S A R A J EV U . F I L I J A L E : u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, _v . ‘ •-»- i j . i ' A V J : u Bihaću, Derventi, Doboju B. Gra­ diški, Lijevnu, B. Šamcu, Travniku, Tr*:binju i Vi_ L : u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, Zvomiku. V*ocu ri 7vr V e le p r o d a ja d u h a n at ц svim spomenutim mjestima. o b f l н П л / v r l i n i ia n i t i Daje hipotekarne i komunalne zajmove do 33 godine. Izdaje 41/*°/o založnice i J Z U p U L U K d r ilU U U J U lje; llJ U . 50 o komunalne coblipcije. ’ "^ ^ -------------- ■--- obligacije L,! Ove su — založnice = i > komunalne u Bosni i Hercegovini proste od proveza, imaju pupilarnu sjegurnost, te se mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. Osim toga mogu služiti u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji kao vojničke ženidbene kaucije. R n n k n v rm П гН р Н р ГП Р Kupuje, prodaje i izdaje vfijednostne papire, devize i druge kovine — Preuzima D a llK U V llU U U J tJ J J c lJ J tN kupone i vučene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osigurale. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i /hozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenpm oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. Zri r o b u KoC* banke ustr°K*,° odjelenje robe, kao što i posebno odjelenje za zemaljske proizd -1 '*’Ј • vode u Brčkor sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku za* sjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na j/’astiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzeća. O d ie lie n ie G la v n i en p re d m e ti iz v o z a e a h e i l j i v e i ž ito . Kod banke opstojeća generalna agentura c. kr. povi, osignrav. „A 8 S E C U R A Z I0 N I G E N E F A L I prima direktno Ili putem filijala ,,P B O V ID E N C IJA “ prima osi­ ili ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna agentura osiguravajućeg družtva guranja za slučaj n esreće proti raznih žteta na strojevim a i na drugim predm etim a. �sera fin sk j P erivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 8. S A R A JEV O , 15. KOLOVOZA 1910. GOD. XXIV. Dr. G juro A rnold: sjeročad, bolesnici, koji nemaju ništa svoga, a ne mo­ gu zasluživati, pa što s njima? Društvo sjegurno ni­ kad ne će doći do toga, da Ih se oslobagja nasilnim Oj kolibice, pokrivene slamom, načinom, ko što su negda činili Spartanci sa svojom Nada sve li vas volim na tom sv’jetu! kržljavom djecom. A onda ih mora iz l j u b a v i pot­ Kad sunce drhtne zadnjim svojim plamom, pomagati. Još okna vaša rude ko u cv’jetu. U tu svrhu organizovana društva ili uregjena djela zovu se karitativne ustanove. Pod strehom stari sjedaju na klupu Taki je i kruh sv. Ante, čiju ćemo socijalnu važ­ U razgovoru o brigama dnevnim; nost ovdje prikazati. A'dalje mladi stoje svi u skupu &ta je on? Nema, mislim, toga, koji ne zna. Jest I krate vr’jeme milim pjesmam drevnim. društvo neobvezanih i svojevoljnih članova, koji pre­ Mališi pak, sa licem punim žara, ma svom nadahnuću i raspoloženju, a na čast sv. Utrkuju se uza smjeh i viku Ante, daju koji prinos, da se otale pribavi s v a g d a ­ I sve to skupa u duši mi stvara n j i k r u h jsjeromasima. Organizira se većinom kod Života sretna milovidnu sliku. franjevačkih crkava. S v a g d a n j i k r u h ! To je uzdah radnika, to A kad se zvono večernje zanjihne, je uzdalt potištenika. S v a g d a n j i k r u h ! To je Da mekim glasom prve zv’jezde ljubi : uzdah sjeromaha. On ekvivalentno označuje sve oU molitvici čeljad sva utihne no, što je nužno za održanje ekzistencije života. Ta­ I redom se na sladak počin gubi ki srniso ima kruh sv. Ante. Na temelju njegovu možemo posve lako dobiti Tad sveto čuvstvo obuzme i mene preglednu spoznaju o njegovoj socijalnoj važnosti. I ja se za vas i družinu molim On : Oj, kolibice, slamom pokrivene, 1. U k i d a p a u p e r i z a m. Megju svima soci­ Nada sve li vas na tom sv’jetu volim! jalnim bijedama on je najgori, a posljedica je samog društvenog uregjenja, gdje prevlagjuje kapitalizam. šp Stojeći s njim u neupravnom omjeru zauzima sve to F. E. М. : više maha: Kapitalizam raste, raste i pauperizam. Kruh sv . A nte sa s o c ija ln o g a Statistika potvrgjuje ovu činjenicu'), koja napunja g le d iš ta . .= užasom i strahom prijatelja socijalnog blagostanja. Po raznim gradovima na hiljade i hiljde ljudi nema Karitativne ustanove imadu jaku korelaciju sa nikakvih sredstava za uzdržvanje. Živu pod mosto­ socijalnim pitanjem: one ga ne samo dopunjuju, nego vima, a periodične potrebe želuca tek onda udovoi promiču. To isto možemo reći i o socijalnom pita­ ljuju, kad štogod ukradu ili kad nagju milosnicu nju. Razlog je očit. Područje ljubavi i područje prav­ ruku. de uvijek su imali svojih dodirnih točaka. Zato se ne Neku sličnost ima ovo doba s XII. vijekom. I smiju danas zanemarivati karitativne ustanove, po­ onda je kapitalizam provodio svoje despotstvo nad sebno pako ne od onih, koji žele rješavati socijalno pitanje, pa bilo to na katoličkim ili antikatoličkim pukom: tr’n ga je i gnjeo2). Nu taj je vijek imo svog apostola kat’ exohen, koji je neustrašivo suzbijo moć principima, jer: kapitala, podizo puk i pomago nevoljnicima. Žestinu 1. Katolička načela iziskuju karitativno djelova­ N a se lu . nje; 2 socijalno pitanje shvaćeno kao pitanje pravde i kad se riješi, ne zadovoljava svima, dotično ne mo­ že se reći, da je riješeno: ostaju starci, ostaju nejaka ') Vidi statistiku: Dr. A. Veiss: Die sociale frage u. sociale Ordnung : Str. 601. bilj. 3 ; 602 bilj. 1 IV. izdanje 1904. Herdersche Verlagshandlung. �136 Br. 8. — Serafinski Perivoj. — 1910. za rukom, pa za to dugo pitaju i propitkuju. Pri tom se često dogodi, da potroše i zadnji novčić, pa kamo onda? Gotova je za njih propast, ako se ne nagje mi­ lostiva ruka, koja će ih uzdržavati, dok ne nagju posla. To je jedan oblik časovite bijede, koja je danas u potpunom jeku. Jer neka opća nesjegurnost vlada svugdje, osobito kod radnika, koji nemaju drugih sredstava, osim što svojim rukama zasluže: gospoda­ ri često obustavljaju rad, a radnik nema velike uštednje, da bi mogo živjeti; radnici naprave štrajk, on se otegne na odulje vrijeme, isprazni se blagajna, a to ih prisili, da moraju kapitulirati, ako ne bude otkud pomoći. Svrha kruhu sv. Ante jest, da i tuđe pomog­ ne — i može pomoći, ako je dobro organiziran. No još i jednu posebnu uslugu čini kruh ljudskom društvu, jer 3. z a t i r e n e p r i j a t e l j s t v o k l a s a . Jedan sistem, koji je poznat pod imenom socijalizma, prouzrokovo je svojim idejama čitavu zbrku na svijetu, poremetilo je stari red. Iznio je potpunu jednakost — »mi hoćemo da gospodstvo odstranimo, pa kakvogod bilo, da bilo, a mjesto njega da stavimo j e d n a ­ k o st u sv a k o m sm je ru , ne samo megju muškima, nego i ženskima. To je megju socijal-demokratima razumljivo«1). Iznio je, da je privatno vlasništvo nedozvolje­ no — »vlasništvoje kragja«2).Opojiojepristašerevoltom i pobunom - »on je posvema i u dubini svoga bića prekinuo svaku svezu s ma kakvim sadašnjim gragjanskim redom, sa cijelim prosvijećenim svije­ tom, sa zakonima, običajem i moralom. On im je neumoljivi protivnik, jer živi samo da ruši« — »on poznaje samo jednu jedinu znanost: rušenje«3). 2. sjegurni pomoćnik u slučajevima Te dijelom himerične, dijelom buntovne ideje č a s o v i t i h m a t e r i j a l n i h n e s r e ć a . — Ima prouzrokovale su opasnu razrednu borbu: niži slo­ dvije vrste sjerom aha; stalnih i časovitih. Prvim su jevi hoće pošto po to, da im se ostvare ti blaženi sno­ uslovi života oduzeli svu nadu u bolju budućnost, jer vi — sve rade, sve kušaju, jer ih vodi zavist i želja su na pr. bolesni, slabi itd., a o tim smo gore govo­ za lagodnošću, a viši gledajuć taki puk, drže ga živi­ rili; a drugim pak ne, jer su samo ušljed kakvog nenom, smatraju ga oholim i objesnim, te ga taru i ga­ predvigjenog incidenta postali sjeromasi. Oni nemaju ze, koliko više mogu. sredstava, ali imaju sila, da si ih s vremenom priba­ Da to ne može ostvariti blagostanja, jasno je: ve i treba ih samo u prvom času uzdržati. To čini Krivo je mnijenje »polemos pater apanton«. Povjest kruh sv. Ante. Pošto se to radi modernih prilika če­ dokazuje: Rim nije cvao, kad se je gragjanskim rato­ sto put dogagja, lako možemo vidjeti važnost kruha vima krvario plebejac (puk) sa patricijama (plem­ sv. Ante. Industrijalni su im gradovi redovno pozostvom), nego kad su u miru živjeli. On je primjer za rište. Tamo hrli svijet sa sela, htijući naći rad i sreću, sve. Treba da razne klase imaju lijepe snošaje. Ego­ no kako su nepoznati i nevješti, ne pogje im odmah izam moraju napustiti i jedni i drugi. On je uzrok*) njegovu pokazuju mu neka mjesta iz njegovih govo­ ra: »Baš zgodno označuju trnje i divlja zvjerad lakomce i lihvare; označuje trnje, jer lakomost bode i bocka do krvi kao i trnje; označuje divlja zvjerad, jer lihva grabi i proždire ko i oni«. »Prokleti naraštaj lihvara jak i mnogobrojan širi se zemljom .. njegovi zubi smrde, jer je gadni novac i nečista lihva uvijek u ustima njegovim; njegovi su kutnjaci kao lavići, jer grabi, mrvi i proždire dobra sjeromaha, slabih i udovica .. /). Tako je isto i za slabe dizo glas: »Ukazo se je Gospod Mojsiji u vatrenom plamenu . . . A odakle taj plamen? Iz sred grma t. j. sjeromaha, potištenika, gladnoga, gologa, žalosnoga«2). S toga njih treba potpomagati, njima dobro Činiti. I to nefaljivo, ko da činimo B ogu! Odjek njegove veličine, smiso rada njegova jest danas kruh njegov. Veliki svetac ne prestaje vršiti onu službu, koju je vršio i na onaki način, kako ju je v ršio : d a s v i i m a d n u , š t o j e p o t r e b n o z a u z d r ž a v a n j e , da se umanji i ukine bijeda. To znači isto toliko, kao pribaviti socijalno blagostanje. Ono se baš sastoji u tome. Ako nek' naglašuju, da bez posvemašnje jednakosti nema blagosta­ nja, zavaravaju i obmamljivaju same sebe. Nejedna­ kost je zakon naravi, te ima svoj temelj u samoj ured­ bi svemira. Nije moguće, da sv; budu jednaki, da svi imadnu jednako. Nu ne pazeć na to, kad bi se i pro­ vela posvemašnja jednakost, stvorila bi gori položaj od sadašnjega: Man beneidet nur seinesgleichen (čo­ vjek samo zavidi jednakomu), dobro kaže Goethe3). Tim smo dovoljno pokazali socijalnu važnost kruha sv. Ante u jednom pogledu. Dalje on je *) Vidi: Saint Antoine et le capitalisme u La voix de Sa9 Proudhon : Systćmes des contradictions, ćconomiques sv. II. str. 329. Navod po E. Mferic: Die sociale Irthiimer der int Antoine 1896. br. 23. i 4. Gegensvart str. 175. Izd. 1889. *) S Antonii Patavini sermones. Editio procurata ab. dre *) Leibknecht u Vorvarts-u 1892. br. 12. prilog 2. Navod Antonio Locatelli. Sv. I. str. 27. i 28. passim. po C athreinu: Der Sobialismus 222. str. bilj. 4. *) Ibidem. Str. 131. Sv. II. 4) Ooethes Werke, Egalitć I. sv. Мах Hesses Verlag. 69 *) Bakunin veli u svome socijalističkome katehizmu. Na­ vod po dr. E. Mericu. Spomenuto djelo, str. 183 i 184. str. Sv. II. �Kruh sv. Ante sa socijalnoga gledišta. 137 svemu zlu: gori je od anarhizma za bogataše (a to­ besku plaću; nijesu dovoljno naobraženi, da razu­ ga se oni najviše boje), a za sjeromahe je opresivniji miju socijalni pokret; i jer nemaju dosta v j e r e , ni­ od kapitalizma, koga i s pravom drže uzrokom mno­ jesu stoga više ni dosta moralni, nijesu umjereni, ne štuju ovaj pokret: p o č i n j u z a v i d n i m o k o m goga zla. Uprav tu zadaću, to apostolstvo ima kruh sv. m j e r i t i one hrpe bogataša, što iskićeni čipkama i Ante. On potiče bogataše, da ne izrabljuju sjeroma- draguljima pokraj njih prolaze. S r c e i m k i p i di ­ ha, nego naprotiv, da ih pomažu, da im daju svagda­ v l j o m m r ž n j o m . P a a k o j e ž i v o t s a m o nji kruh, jer je prva svrha zemaljskih dobara, da si s a n , š t o b r z o p r o l a z i , a k o j e s a m o o r g i ­ s v a k mogne uzdržavati život. Kako je upliv Sve- j a i z m e g j u d v a »n i š t a « , z a š t o n e bi o n d a čev velik — sjegurno možemo reći da daju. A to je i o n i i m a l i o d t o g a s v o j d i j e l ? 1) Treba sve rušiti, treba sve grabiti, to je u praksi dodirna točka i jednih i drugih, tu si pružaju prija­ teljske ruke, jer kako da bude sjeromah neprijatelj logični zaključak manjka vjere u Boga. Kruh sv. Ante jest veoma uspješan lijek proti to­ bogataša, koji ga uzdržaje i kako takogjer može biti bogataš neprijatelj sjeromahu, kad mu eto daje svag­ mu, jer: a) oni, koji daju novac, a daju često i inovjerci, danji kruh, a s njim i sve nužno? pa dapače i bezbošci, počimaju time priznavati, da Kruh sv. Ante 4. u k i d a m o d e r n o b e z v j e r j e i p r e v oima ­ Bog, koji će ih po zagovoru sv. Ante uslišati u di k a t o l i č k o j v j e r i . I to spada na socijalnu dotičnoj stvari, ako za nju mole, a ako ne, ipak taj ima više religioznu, makar i indirektnu svrhu, nego stvar. »No najveći se preokret socijalnog pitania ili bo­ filantropsku. b) oni, koji primaju, znadu, da primaju nezaslu­ lje najznamenitiji se njegov razvitak sastoji u tome, što je ono očito i očevidno postalo predmetom jav­ ženo, da je to dakle dar Božji; osim toga nije mo­ nog ćudoregja i prava; da, što je postalo općim inter­ guće, a da se ne zahvaljuju zaštitniku toga djela, ko­ nacionalnim pitanjem r e l i g i j e i kultureunajvišem ji je poznat kao svetac pomoćnik i prijatelj sjerosmislu«1). Manjak religije, a došljedno i ćudored- maha. c) mi katolici priznajući i tvrdo vjerujući u nad­ nosti jest jedan uzrok socijalne bijede, jer bez re­ ligije nema ćudorednosti. Da, o tom pravo mislimo, naravni momenat, moramo reći, da će Bog i jedne i pokazuju viši slojevi društva. Oni imaju zemaljskog druge obilno svojom milošću potpomagati, da se oni obilja, ali njihova ireligioznost, njihov niski moral u- vrnu k Njemu kruh ih je sv. Ante dovoljno raspolozrok je čestim i zamašnim bijedama, kojima su pod- žio, samo još treba milosti Božje. Vjera »se od mi­ Ioženi. Uz to bez religije nema ni prava, ni praved­ losti Božje i to jedino od milosti Božje ragja«2). To nosti, pače nema ni pravog pojma o pravu. Kod mo­ je posve po riječima sv. Pavla: »Vjera je dar Bo­ dernista se ono konfundira sa onim, što je dobro i žji«3). Dakle možemo i u tom smjeru očekivati uspjeh bolje, po Hobbes-u jest nagon, da si čovjek ma na kakovgod način sačuva svoje, a kod materijalistaipan- od kruha sv. Ante: taka je narav, bit njegova. Za jednu nam zemlju —Francusku — statistika teista istovjetno je sa fizičnom silom ili nasiljem, ako to lijepo potvrgjuje, ili bolje za njezin glavni grad, je srećno pošlo za rukom. Kako mu drago pojimali socijalni red, ne može o kojem Francuzi s ponosom govore, da je Francu­ se s tim složiti. Tako pojam uključuje borbu sviju ska: Pariš c’ est la France. Podatak crpimo iz go­ proti svima, dakle i uništenje svega. Zorno to opisuje vora o. Leonarda, pariškoga gvardijana, koga je drBougaud: »Kao što viši slojevi bez Boga, oslabljeni, žo prigodom Svečeve 700. godišnjice rogjenja: »Već blazirani sanjaju o čudnim i nemogućim užitcima, ta­ se u glavnom gradu mogu konstatovati posve čud­ ko hoće i niži pokvareni i podivljali, da si pribave u- novati rezultati (kruha sv. Ante) na socijalnom polju: žitka, makar i n a j o d u r n i j i m z l o č i n i m a . . . oko 5000 propalica dolazilo je na kršćansku obuku, reče jedan vogja demagogije: Meni se hoće velikih, pa ako i nisu svi postali praktični katolici, ipak se je krvavih, kolosalnih zločina«2). »Morali ste im osta­ dogodila u sudstvu bezprimjerna činjenica ovog za­ viti Boga. Boga ste im oteli, a sad pogledajte rezul­ dnjeg vakta: Kriminalitet je po službenoj statistici tat. Nemaju one Božanske vjere, po kojoj su shvaćali spao za 50 po sto«4). svoje mjesto u socijalnoj jerarhiji; nemaju onih nebe­ ') Bougoud-Gjebić. Ibidem str. 161. *) J. H. Newman ; Disconses to Mixed Congregations. skih nada, što su ih učile, da strpljivo čekaju na ne-*) *) V : Dr. A W eiss: Sociale Frage u. sociale Ordnung. Einleitung Str. 2. Izd. 4. 1904. Herdersche Verlagshandlung. *) Puk bez Boga. Preveo N. Ojebić. Vidi Serafinski Peri­ voj br. 11. str. 166. 1906. XI. Str. 224. izd. 1886. 5) EfeŽanima II. 8. *) V. Actes du deuxieme congrfes du Tiers. Ordre franciscain et Compte rendu des Fetes du VII. Centenaire de S. Antoine de Padove. 348. �138 Br. 8 — Serafinski Perivoj. — 1910. vanost u poljičkim samostanima sv. Petra Gumay i sv. Mojsije, dakako u staroslavenskom jeziku, kako i kasnije u franjevačkome samostanu. Gdje je bio samostan u Poljici, isti Fabianić iz­ ričito kaže, da ne zna. Nu danas se po iskopinama može sjegurno ustanoviti, da je postojo u selu Podgragja, starinom zvanu Lepoglava. Uspored dvaju samostana Benediktinaca i jedno­ ga franjevačkoga, podignuta su i druga dva samosta­ na duvna u selim Ostrvica i Zvečanje. U potonjem selu tamo, gdje je današnja župska Crkva i opće groblje, za stalno se znade za imena i prezimena če­ trnaest tu pokopanih duvna1). U selu Ostrvica, tik današnje župne crkve, leži oveći prostor, kroz koji teče podzemna živa voda, piŠti umjetno izvedena kroz cijev otočnicu na poD on P eta r Š k a ric a : rabu putnika. Ova se zove »potačac«. I to mjesto po starinskoj predaji, zovu »manastirima koludrica«. Ne U lo m c i iz r u k o p isa „ G la g o lic a podaleko od ovoga mjesta na poldnevnoj strani takoi s v e ć e n s t v o 4' s o s o b itim ol gjer izvire obilato vrelo vode, koje se zove »pokor­ nik«. Živa je predaja u puku, da su i tu stanovale i ž ir o m na sta ro d re' sprovagjale samotni i pokorni život duvne, otkle i P o ljic e . ime toj živoj vodi. (S v ršeta'-) L. Macsek nam pripovjeda2): da su godine 1582. dva koludra naime Toma i Luka iz Poljica, bježeći 19. Zaisto zna se, da je biskup Nikola bi dva put ispred turskih provala, prodali vas svoj imetak, i pre­ zasužnjen od krvoločkih Turaka, a obadva puta od selili se na otok Brač — u pustinju Dračevica (Valpobožne i sjeromašne braće Franjevaca, jedva jed- despina). Drugi poljički spisatelj ustvrgjuje, da je pop vice s grošima otkupljen iz sužanjstva. Neumorna i Nikola Bobetić iz Ostrovice sa svoje dvije unuke revna djelatnost biskupa fra Nikole, raširena megju umako iz Poljica, na otok Brač i zasnovo tu pusti­ nevjernicima za hrabrenje i krijepljenje svoga stada nje na Braču »Stipančić« i »Dutii«, te da je istima u postojanosti i ispovjedanju vjere katoličke, pribavi posto godine 1686. duhovni upravitelj i napiso im namu žestokih neprijatelja, te on predvigjaiući svojim božnih knjiga za njihovu duhovnu svagdanju porabu. pronicavim okom, da ga Turci vrebaju usmrtiti, za­ 21. Naš zemljak i Hrvat A. Kačić, uvjerivši se misli odreći se biskupstva i zakloniti se pod starost o nestašici knjiga za porabu glagolaša, napisa i sa­ u svoje rodno mjesto i tu mirno provesti dneve svo stavi s klasičnim hrvatskim jezikom, bogoslovno čuga iznemogla života. Svoju namjeru, da se odrekne doregje za kler, i posveti ga svome velikome i uče­ bos. biskupstva, službeno nije ispunio, prem su mu nome prijatelju Papi Benediktu XIV., pokrovitelju Turci očevidno prijetili, da će ga umoriti. Nahodeći staroslovenštine3). se u opasnosti svoga života, bez oklijevanja* umače potajno iz Bosne sa svojim rogjakom, popom Niko­ ‘) M. P. D. Mate Karaman, glagolaš, bivši župnik, Zvečanja, lom Grgatovićem. Za izbjeći svakoj pažnji i sukobu uštivo mi je priposlo popis iz glagolaških matičnih knjiga te Turaka, stranputili su preko klisurastih brda i polja­ župe Imenicu pokopanih duvna na Gradčini, a taj upis matične na svegjerno do podbrgja planine Mosora. Nasta­ knjige glagolaške započimlje s godinom, 1634. Evo imena tih duvna : Druže čopeljić ; Dvije istoimene Kate rogjene M artić; vivši kriomce putovanje kroz verugavice i gudure Kata Božić ;?Manda Pavišić-Čopeljić ; Anica Božić ; dvije isto­ planine Mosora, nisu mogli izbjeći pažnji straže po­ imene Kate rodjene Božić ; Manda M artić; Jelina Domićsade sandžaka Klisa, koja pogje za njima u potjeru, Božić ; Luča Martić. i stignuvši ih, smakne obojicu, megju Klisom i Žrno2) L. Maschek: Manuale deh Regno di D alm acia; i, p. vicom. Jesu Ii pak njihova tjelesa prinesena i sa­ P. Škarica : Doba Naselenja, str. 46. 3) Are. Kačić u posveti svoga djela P. Benediktu XIV, hranjena u crkvi s. Luke u Dubravi, to bi se moglo bolje razbistriti, kada bi se ta grobnica biskupa Ni­ pišući još kao biskup Trogira, sm atra ih Ilire, kada se ovako izrazuje : „ ut Ursinae lucis Radii ad liftora Dalmatiae et difundi kole Ugrinovića dopustila otvoriti, i znanstveno pro­ jure petantur .. ac denique Christi gregem Pasturo, ad majoučiti. rem Dei Gloriam, et spiritualem animarum profeeto, libens di20. U stara su doba Poljičani primali naobrazo- rexi“, kazujući koliko je ljubio narod slavenski. To je stvarna potvrda, da kruh sv. Ante povolj­ no utječe na religioznost i ćudoregje. Izrični resume svega navednoga svjedoči nam, da kruh sv. Ante ima veliku socijalnu vrijednost: u njemu se vidi mnogostručnost kao i uspješnost dje­ lovanja. On hoće — uz svoje karitativno djelova­ nje — s o c i j a l n u p r a v d u , budući da je živi pri­ mjer, živi dokaz, da je primarna svrha zemskih do­ bara, ne obilje, ne luksus, nego uzdržavanje života, on hoće socijalnu jednakost, u koliko može biti osno­ vana iskorjenjujući bijedu, on hoće socijalnu religi­ oznost, t. j. da društvo vjeruje, kao i pojedinac, šireći religioznu miso megju sve slojeve, a s te su tri točke označeni glavni uvjeti narodnoga blagostanja. �Ulomci iz isa „Glagolica i svećenstvo" s osobitim\ obzirom na stafodrevnu župu Pbljice. 13Q Arcibiskupa Kačića naslijedi Bića, rodom Mleča- bilo zabranjeno u sjemeništu Prijeko služiti se, govo­ nin, kog: Bog izvanredno dade, piše Pavlinović') riti i pisati slovima latinskim, kako je to bilo zabra­ našemu narodu hrvatskome, i obdari Poljica sa hr­ njeno u svim odgojilištima slavenskih zemalja, i po vatskim sjemeništem u Prijeku kod Omiša, gdje je svim samostanima franjevačkoga reda u Bosni. Ja­ bio starinom stan Franjevaca za primanje putnika, sno to nam pripovijeda učeni o. Mijo Batinić1), koji preko noći ne bi mogli da pribrode Cetinu. Bića kada je izdo na svijet okružnicu redodržavnika fra učini, da se prevedu na hrvatski jezik za pope Hr­ Luke Karagjića (1737.), gdje zabranjuje pisati hrvatski vate pripovijedanja Pavčećiva, tumačenja Campade- latinskimi slovi, pak ni za privatnu porabu, prijete­ li-a, katehizam Turlota, i nastoja za svoga života, ći, da će postom i pokorom pedipsati one, koji bi se da širi i krjepi nauk i službu Božju slavensku, sa ve­ to više osudili učiniti, a tome se razlog daje: pošto likim zadovoljstvom prijatelja svoga Benedikta XIV. su i slova dar Božji narodom i jezikom vanredno Bića je obašo u mladosti Hrvatsku, Slavoniju, Istri- podijeljena, koja, ako budemo prezirati, bit ćemo li­ ju; prebro mletačke i rimske knjižnice, da sabere šeni i većih milosti. Takogjer se je naregjivalo uči­ materijal za povjest slavenskih crkava, on je narod teljem, da uče mladost »samatski« čitati, i nadodaje: ljubio, i podigo ime hrvatskih popova po Poljicih, i da bi bila velika sramota našim pitomcima vlastita okolo Poljica, po svoj Dalmaciji. Do tada su poljički slova neznatr). popovi bili samo pastiri, nit’ su imali ikakva srediIz oporuke makarskoga biskupa Stjepana Blaššta, da se uzgoje i da se čemu boljem nauče. Na ža- kovića') saznajemo, da se je pobrinuo, da se salost smrtna bolest snagje Biću u Poljici. Ali i na smr­ gradi sjemenište za glagolaše slično onome u Prije­ ti on ne zaboravi svojih Hrvata, kao što se to može ko kočt Omiša u slučaju, da bi izumro red Filipovavidjeti iz njegove oporuke2). ca*). — 23. Kroz cijeli XVIIL vijek nije bilo žestokog Biskup BlašKović uvjeren je bio, od kolike je ko­ progonstva glagolice i ovaj vijek može se ubrajati risti za rasplod vjere i morala u narodu hrvatskome poslije smrti s. apostola slavenskih Ćirila i Metoda bilo plodno sjemenište Prijeko, u kojemu su se uzga­ najznamenitijim za razprostiranje staroslavenštine, jali i izobraživali popovi glagolaši, koje je u malo zaslugami nekoličak velikih i učenih spljetskih arcibi­ godina od svoga utemeljenja uzmnožilo u velike broj skupa, koji su premda rodom Talijanci, ipak uvidjeli glagolaša56), koji su po cijeloj Dalmaciji, Bosni, i upoznali potrebu glagolice hrvatskome narodu, oso­ Hercegovini i Slavoniji bili od velike koristi”). bito u župi Poljica. Na zapadnoj strani Dalmacije rapski biskup ‘) Batinić: Prepis iz Arhiva Državnoga franjevačkoga Radović latio se uz odobrenje biskupa Krke (Veglia) Bosne, g. 1800. а) „Nam pudor magnus foret vernaculas native Slave Gjurgja Georgića prevagjanja i raširivanja nabožne linguae nostros alumnos litteras ignorare.'* i bogoslovne knjige za kler i puk iz talijanskoga je­ *) Oporuka od 25. kolovoza 1773. biskupa Stjepana Blašzika na hrvatski. Sve su te knjige u prevodu hrvat­ kovića. 4) Lago : Mamorie-Doc. I. skome tiskane u Vjeroplodnici u Rimu. б) Dr. Luka Jetić: Font. glag. o. c. add. II. saec. XVIII. Istodobno veliki arcibiskup V. Zmajević otvara 6) Bakula: Schematismus Hercegovine (Edit. Spalatti an. u Zadru sjemenište hrvatsko (pel Clero nazionale) 1865.) piše: in paroecia Gradnici, ab initio cyrillicis scribelantur Matriculae in paroecia Gradac formarun libros vernacula, na 1, svibnja 1748. i šalje Matu Karamana Spljećani- deinde latina lingua scriptos habet ab anno 1718. In paroecia na u Rusiju, da se usavrši u jeziku glagolskome i Gorice — učeni i blagopokojni otac Zlatović (Franjevci str. 57.) kaže ovo: u crkvi samostana Imotskoga nadjošmo prepis, koji preustroji stare liturgične staroslavenske knjige, u bosančicom biaše urezan na pragu — s dopuštenjem Cara i druge gospode turske f. Stjepan Kunić Imočanin sagradi i po­ kojima su se bile uvukle mnoge jezične pogrješke. novi ovu crkvu S. Stjepana na 1613 Ama je bio loše sreće Karaman. Mjesto popravka iz­ 0 . Bakula dalje nam bilježi imena i prezimena popova opačio je staroslavenski jezik s uvlačenjem rusizma, glagolaša iz Dalmacije pokopana u grobištim i crkvištim Herce­ govine, naime: u župi Trn, pop Marko Pavković ; u župi Dolkako to opaža i sudjelujući Kopitar34). njemu Crncu, pop Miho Vuletić; u župi Brotno u Vidovićim, Utemeljeno sjemenište glagolsko u Prijeku kod pop Ivan Vidović ; u župi Kovačice u Megjugorju, pop Valentin Vasiljević; u župi Gorica, pop Petar Gjampo ; u župi Vir, pop Omiša od arcibiskupa Biće 1748., u pravome smislu Marko Budimir ; u župi Raško-polje, pop Tadija Ćalić ; u župi glagolitiziranja svećenika poljičkih, u svakoj struci Grabovica, pop Grgo Grlić; u župi Rakitno, pop Jakov Регкоvić ; u župi Suica u Kolakovo groblje, pop Ivan Kolak; u župi naukovnih bogoslovnih predmeta, a ručna pismena Podgaj, pop Grgo Dilber. Veleučeni 0. Julijan dr. Jelenić (List Serafinski Perivoj rabila su se s poljičkom bosančicom. — Strogo je ‘) M. Pavlinović: Poljica i Polj.čani, str. 88. 2) Učeni P. G. Dr. Marković: Dukljanska-barska Metropolija - - str. 135 piše : da je Bića bio plemićke i bogate obitelji, čovjek pametan, naučan, pobožan i izgledna življenja. ’) Kopitar: Glagolita Clozianus pag. XVI. br. 1 . god. 1909.) piše: da je glagolaš Tadija Čalić bio u Sutjesci i upraviteljem župe. Osim ovoga vršili su duhovnu pastvu u Bosni dva Jurčevića glagolaša, pak Ilija, Jakov, Josip Lučić, Jozo Mihaljević i Cota. Lučić je kapelanovo u Bijeloj kod varoša u Tuzli, Potočanima i u Tolisi, gdje je godine 1839. i umro. A pop Jozo Ivković služio je u LjubunČiću i Vidošima, gdje opstoje i danas matice, koje je on bosančicom piso. Pop Mihaljević iz Golinjeva služio je župu u Čukliću a Čota u Duvnu �140 Вг. 8. — Serafinski Perivoj, — 1910, Naš učeni Milinović*1) izvrsno pripominje, da su se u tadašnje doba bosančicom posluživali svi rimokatolici, a nada sve Franjevci u Bosni, Dalma­ ciji i u Poljici. Ovo su nam važni dokazi, koliko je bila slobodna liturgija kao latinska tako i glagolaška. 23. Fra Grgo Ilijić, bosanski biskup (1796.), ko­ ga je hvalio učenjak Josip Pavlović-Lučić, radi nje­ gove učenosti, iskustva i povjerljivosti u vladanju svoga stada u Bosni, isposlovo je od kralja Franje I. 500 dukata za 6 mladića iz Makarske2), koje je pošlo na nauke na sveučilište u Paduu (1801.). On je htio ove kasnije upotrebiti u svojoj biskupiji za uči­ telje bogoslovlja i inih znanosti. Historik Batinić pripovjeda, da se je biskup Ilijić bio otugjio svome franjevačkome radu i da ga je naveo kanonik Jozip Pavlović-Lučić, da se podigne svjetovno svećenstvo u Bosni, a u kut potisnu domaći Franjevci. Nutarnji zapletaji megju biskupom i Franjevcima zaoštriše se, a biskup, da pokrije svoje tajne namjer- proti svojoj braći, labavo se ispričavo: da ne može naći mladića u Bosni za svećeničko zvanje, a to je pro­ uzrokovalo, da se Franjevci prituže Rimu, što je iza­ zvalo negodovanje svete Stolice, Ovaj pokus uvedenja svjetovnoga svećensta, za umnožavanje onizih, koji su bili u župnikovanju u Bosni, osta neuspješan, jer makarski klerici nisu htjeli doći u P mu, već ostaše u svojoj domovini na ugled, ponos i diku, kao kasnije visoki crkveni dostojanstvenici, učeni knji­ ževnici i glasoviti odgojitelji mladeži po javnim gimnazijam Dalmacije. Ove unutrašnje nesuglasice, koje su biie nastale izmegju biskupa Ilijića i Franjevaca s vremenom dogjoše na to, da biskup Ilijić odustane uvlačiti u Bosnu dalje svjetovne svećenike glagolaše, i postepeno ih trijebiše i iz onih krajeva pastirstva u Bosni, gdje su već bili. I tako smrću zadnjega svećenika glagolaša Josipa Lučića u kapelaniji Tolisi g. 1839. nestane glagolaša u Bosni. Neuspješni pokušaji biskupa Ilijića, s kojima je namjeravo tajno zaslužne Franjevce lišiti daljega pastirovanja, po župam Bosne, ne dostigne svoje svrhe, ušljed izdane odluke sv. Stolice, koja Franjev­ cima pripoznaje pravo na vršenje duhovne pastve po župama u Bosni i Hercegovini. 24. Velikoga arcibiskupa Bici-a, naslijedi pobož­ i na Kupresu. Dr. Jelenić kao i Batinić, slažu se u pohvali sve­ ćenika glagolaša, da su bili vrlo obljubljeni od Franjevaca i od puka, da su bili zlatni svećenici, i zaključuje: „Dao Bog, da se i u nas u Bosni i Hercegovini rodi koji Xinenes, koji bi nam od Svete Stolice barem za jednu crkvu isposlovao povlasticu glagolanja!“ ‘) Milinović: Crtice, str. 126. *) Ti su mladići bili kasnije ponos i dika u i van Dalma­ cije naime : Stjepan i Ivan Paulović-Lučić: Josip plem. Čobarnić, Stjepan Blašković, Petar Piotti, Grgur Alačević. ni biskup Nikola Dinarić, rodom Hvaranin, primješten sa Osora na prvenstvo spljetske crkve. Svuda ob­ ljubljen od hrvatskoga naroda, radi njegove nabožnosti i učenosti. Dinarić bio je gorljivi zaštitnik staro­ slavenske liturgije, i kroz svoje desetgodišnje biskupovanje na stolici Osora, svudi je širio obrede staro­ slavenske u svojoj diecezi. Arcibiskup Dinarić kroz doba dvanestgodišnjega stolovanja na biskupskoj spljetskoj metropoliji, triput ie obašo pojedine crkve Poljica i iste posvećivo, i potpisivo se na knjigama ureda župa poljičkim pismenima. Izdavo je naredbe i opomene poljičkome kleru i puku poljičkom bosančicom. Poslije arcibiskupa Dinarića, zasjede na prije­ stolje spljetske crkve vrijedni i pobožni Ivan Luka Garanjin, Trogiranin. On je višekrat pohodio glagol­ sko sjemenište u Prijeku, i darežljivom rukom potpomogo njegovo uzdržanje, nukajuć i bodreći glagol­ ske pitomce na širu obrazovanost, pod svojim vrijed­ nim nadstojništima poljičkim svećenicima Božićem i Korišićem. 25. Arcibiskupa Garanjina naslijedi njegov sugragjanin Lelio de Cipiko. Pod istim se uzmnože pitomci glagolski u Prijeku. On je posvetio sve svoje nastojanje za njihovu višu obrazovanost, redio bi i ustoličivo ih na župe glagolske po svojoj dijecezi. U vrijeme vladanja prvostolnika Cipika, koji je zagovaro i rasprostranjivo u svojoj dijecezi glagolicu i staroslavenske obrede, u isto vrijeme bijesnio je u Kotoru biskup Rekamarić za utamanjenje glagolice u Boki Kotorskoj. Premješćen Rekamarić s Kotora na osorsku bi­ skupiju, nastavi strašnu borbu u svojoj dijecezi za ukinuće staroslavenskih obreda, i izazva nemilu bor­ bu naroda proti sebi. Neprestani su prosvjedi letjeli u Rim na svetu skupštinu obreda, kao i na zadarsku vladu. Dne 29. rujna 1804. sveta skupština obreda naregjivala mu je, da uzdrži staroslavenski obred, koji je toliko potreban za kršćansko bogoslovlje, a usput ga je opominjala, da poda neprnistrano izvje­ šće, kako bi se moglo pronaći pravilo za učuvati i uzdržati staroslavenštinu. Ali okorjeli progonitelj glagolice sa moćnim svojim prijateljima izvojšti kod vlade u Zadru dne 23. kolovoza 1803., da izreče pro­ gon staroslavenske liturgije u Lošinu1). L. Cipiko, zadnji po broju Primas sve Dalmacije i Kroacije, umre u Spljetu, za koga se glagolsko sje­ menište Prijeko god. 1809. zatvori, a pitomci pro­ tjeraju iz puke sumnje Francuza, da se tu okupljaju poljički urotnici proti samosilnoj Napoleonovoj vladi. Sjemenište Prijeko, poslije po vijeka, opet bi otvoreno g. 1860., pod upravom vrlih muževa, ali ka*) Š. Ljubić : Borba za glagolicu u Lošinu : Rad Jug Akad. knjiga LVII. 1881.; Kat. Dalm. 1897. br. 46. �Iz trnja ružica. 141 Nama svima Hrvatima, dopušteno je zakoni­ ko govori učeni Milinović1), to više nije ni najma­ nje bilo glagolsko, budući se nije tu uz druge pred­ tim samo putem braniti i uzdržavati našu povla­ mete podučavo staroslavenski jezik. Staro sjemeni­ sticu, našu glagolicu, koju smo dobili od Pape šte na Prijeku bi zapušteno, piše K. Matas2) i bi Inocenca IV., Benedikta XIV. i Lava XIII., a ovaj zasnovano, kako bi pitomci na Prijeku pripravljeni zadnji veleum, u slavu slavenskih apostola Ćirila i srednje nauke dovršili na sinjskom učilištu — ali opet Metoda i njihova posvećena i blagoslovljena rada u poslije osamnaest godina, zateče sjemenište Prijeko narodima slavenskim, posveti im jedan svoj klasični himan. Iscrpam izmegju ostalih slijedeću kiticu: udes konačnoga zatvora. Zatvorom sjemeništa glagolskoga g. 1809. u P ri­ Quaeque Vos clamat generosa tellus jeku bi otvoreno hrvatsko sjemenište Zmajevića u Servet aeternae Fidei nitorem Zadru g. 1823., a malo po malo g. 1829. pretvoriše Ouae dedit Princeps, dabit ipse semper ga, pod nadbiskupom Jozom Franjom Novakom u Roma salutem . . . latinsko odgojilište. Ob ovome pripuštam učenome Glagoljica u Poljici jest starinski poljički amanet, Milinoviću riječ. Nadbiskup Novak bio je sličan Klau- koju treba da i potomci čuvaju i uzdrže onaku, kako diju Sozomenu, biskupu puljskome (Pola), te kao ju baštiniše od svetih svojih slavenskih apostola Ći­ što je ovaj koncem XVI. vijeka naumio u svojoj bi­ rila i Metoda i kako ju povlastiše Pape, a osobito ve­ skupiji utamaniti glagolicu, tako je i Novak u zadar­ liki i neumrli Papa Leo XIII., koji dopusti ponovni skoj. On Zmajevića sjemenište, koje je blagoslovom pretisak rimskoga Misala u slavenskom jeziku, za Pape Benedikta VIII. i Benedikta XIV. i žuljevima Slavene i katolike kneževine Crnegore1). neumrloga Zmajevića i Karamana podignuto, i koje O^Codine 1893. izdan je za zlužbu Hrvata u Rimu Ritual je Crkvi i narodu dalo muževe, kojih**uspomena nigda umrijeti ne će, dade bez ikakva opaža pritvoriti rimski (obrednik) u tiskarnici sv. zbora ,,de propaganda fide" i odobren od Metropolite Zadra Grgura Rajčevića a godine i glagolicu iz istoga isturiti. 1896. u istoj tiskarnici sv. zbora, misal Rimski slovjenskim je­ 26. Poslije smrti zadnjega primasa Dalmacijezikom, i za bogoslužbu crkvenu glagolašima. Kroacije L. Čipka, u obudovljenoj spljetskoj crkvi od kaptola bi izabran za općenitoga kapitularskoga vikara učeni dr. Oracijo Bergelić, koji izda za svoju diecezu desetgodišnje pravilo liturgično,glagolaško s B allerini: latinskimi slovima, koje se je pravilo s hrvatskim Iz trnja ru žica. jezikom izdavalo u spljetskoj diecezi sve do konca Istiniti dogagjaj — prevodi o. Stjep. Nevistić. godine 1847. Ovaj premudri i zaslužni kapitularski Iz zadnje godine prošloga vijeka, ostalo je zna­ vikar u srcu ožalošćen radi zatvora glagolskoga sje­ meništa Prijeka raspršene klerike preda pod nauča- menito ovo, da je sva Evropa u zimno doba bila za­ vanje svećenika glagolaša na usavršenje u nauku. ražena pošlicom (influencom) ili bolje rekuć, kako su Nakon svršenih nauka pošlo bi ih u susjedne bisku­ i naši stari običavali reći - - malom kugom. U najna­ pije, gdje su upravljali župami otoka Visa, Brača i pučenijim gradovima bilo je na hiljade bolesnih, a u Boke Kotorske, te po Bosni i Hercegovini ujedno s samoj Italiji spomenuti ćemo Napulj, Milan i Rim. Bilo je dana, kad su ti gradovi imali i preko pede­ Franjevcima župnikovali. Dra. Bergelića naslijedi kao općinski kapitular­ set hiljada bolesnika. U ovo vrijeme liječnika nije bi­ ski vikar spljetski učeni kanonik Nikola Didoš, koji lo dosta, a i ono, što ih je bilo, nijesu bili vješti. Bilo je u svemu slijedio stope Bergelića glede odgoja po- je kuća, u kojim su ljudi, žene, djeca i ostali uku­ Ijičkih svećenika glagolaša u spljetskoj dijecezi. Ova ćani od nesvjestice, kašlja i jake groznice morali u su obadvojica držali u kuriji dva pisara, jednoga za isto vrijeme, svi kao snoplje leći u postelju. Bolest je uredovne dopise i naputke klera latinskoga obreda, dugo trajala, potpuno ozdravljenje još dulje, a pošljea drugoga osobitoga za popove obreda staroslaven­ dice su bile: tromavost, slabost u tijelu, koja se je osobito osjećala u zglobovima i dušniku. Nije dakle skoga. Zgodno opaža učeni Milinović, da je kroz naš ni čudo bilo, što su kupke slijedećeg ljeta imale mno­ vijek silno kod Slavena jezikoslovlje napredovalo, te gobrojne posjetnike, a osobito Porretance, koje je još ima mnogo učenjaka, koji su za istraživanje starosla- u XV. vijeku opjevo mantovanski pjesnik i istaknuo venštine neumrlih zasluga stekli, nu glagolica nije ni- njihovo bogatstvo, koje u svm krilu krije Apenin. gda imala manje podupiratelja kao baš devetnaesto­ Jednu ćemo samo kiticu navesti toga darovitoga pje­ snika: ga vijeka. Zlatne riječi! Apenine, oče, što krajeve dijeliš Italije *) Рг. Milinović: Crtice Slav. Lit. str. 114. I oba tjesnaca zračni vrh ti zrije; *) A. K. Matas: Program gimnazija Sinja g. 1872—73. �142 Br. 8. — Serafinski Perivoj — 1910. Premda ti nutrina zlata, gvožgja krije Ipak ova r’jeka ures najljepši je. Porreta leži na podnožju vrhunca, koji dijele bolonjsko polje od pištoljskoga, megju dvijema strana­ ma, nad kojim se u polukrugu uzdižu i Porretu, kao u krilu drže. Prava je milina i uživanje u ljetno do­ ba u ovom kraju. Visoki cerovi, ogromni hrastovi, krošnjati kestenovi, lijepi i plodni vinogradi, razno plodno drveće, gajevi i cvjetne livade, razno cvije­ će, sve to omamljuje i zanosi gledaoca. Porreta le­ ži nad morem 363 metra, a od Bolonje je udaljena 39, a od Firence 66 kilometara. Nedaleko od istoč­ ne strane natapa ju rijeka Reno, koju sa zapadne strane presijeca na dvije strane rijeka Rio Maggiore. Osim ovih krasota ovdje je i željeznička postaja, u koju dolazi željeznica, koja kreće iz doline Arno, te preko Apenina juri i kroz 24 tunela prolazi, pa izbija u ravnicu Po, gdje je lijepa i krasna postaja. Porreta broji oko 1.800 stanovnika. Kuće su dosta solidno gragjene, dosta ih je tako krasnih, da u njih oko pro­ laznika zapire. Glavna je ulica veoma široka, a ni ostale nijesu tijesne. Župna crkva, posvećena sv. Ma­ riji Mandalini, lijepo je obnovljena i ukrašena, svo­ jim pak krasnim položajem na brijegu motri cijelu okolicu. Druga je crkva pod brijegom, prema postaji, sagragjena na čast neoskvrnjenog začeća BI. Djevi­ ce, uz koju oo. kapucini sagradiše sam )stan. Ove kupke, koje u sebi sadržaju dosta soli, klora i sum­ pora, premda su bile poznate starim Rimljanima i Ftruscima, ipak radi barbarskih navala bile su napušćene, a tek u XIV. vijeku stalo se za njih ispiti­ vati. U ovom mjestu bio je stari grad Enoredinu, te je od ovoga i Porreta svoje ime dobila.Predaja kaže, a i svi je povjesničari navode, da su se ove kupke slučajno našle na ovaj način: Nekom seljaku razbolio se vo, te pošto ga nije mogao izliječiti, pustio ga je samu sebi, da hoda po okolici. Živinče je naravnim nagonom stalo piti tu toplu vodu, koja izvire na pod­ nožju gore zvane Roketa (Rocchetta). Ovu narodnu predaju potvrgjuje i to, Što je porretska općina, kad se je ustanovila, u svoj grb stavila sliku, koja pri­ kazuje, kako vo pije toplu vodu. Pjesnik Canevari ovako pjeva o ovim toplicama: Od bučnoga Rena do gorskijeh strana, Gdje se vide dvije gomile kamenja, Ostarjelo june žedno jednog dana Tu se napi vode od okrijepi jenja. Alpinsko podnožje, iz kog ističu ljekovite vode, dijeli se na tri oglavka, nazvana: Sassveardo, Monte della Croce i Rocchetta, ili Monte della Madonna, jer je tu sagragjena krasna crkva na čast nebeskoj kra­ ljici. Putnik, koji dolazi iz Pracchie cestom uzduž ri­ jeke prema željezničkoj postaji, u brzo se približi porretanskom brijegu, iznenada opazi lijepi dragulj - - krasnu crkvu — dorskoga stila, od fino izragjenog kamena, koja se u tili čas gubi putniku s oka, jer mo­ ra proći kroz mračni tunel, iza kojeg je odmah že­ ljeznička postaja. Milovidna ova crkvica, koja toliko zanosi oko gledaoca sojom vanjštinom i lijepim mra­ morom izvana, a iznutra još ljepšom pozlatom, kra­ snim slikama a fresco, osobtio pako divnom slikom nebeske Kraljice, koja je tu postavljena, da čuva oko­ licu i štiti zdravstvene vode, koje tu izviru i u koje bolesnici velike nade polažu i u ljetno ihdobapolaze. Deset je vrela, iz kojih teku tople vode. Sve su bi­ stre i prozirne, a na dodir izgledaju slatke i masne. S istočne strane, niže rijeke Rio 6 je vrela razdijelje­ no na 6 velikih zgrada, koje se zovu: volovi, lav, djevojke, Zorka, Davor i Kraljevo. Četiri su druga vrela na jugoistočnoj strani, po kilometra izvan Porrete, na putu, koji vodi u Toskanu. blizu rijeke Rena. Najznamenitiji izvor nazvan je stara Porreta, koji služi za kupke. S ovim su izvorom tri druga dovedena u lijepoj zgradi, zvanoj Puzzola. Sva četiri su ljekovita za ra­ zne bolesti, a u svoj Italiji boljih kupaka nema. Nije dakle ni čudo, što ih mnogi stranci posjećuju. Od ju­ tra, pa sve do večeri tu se bolesnici liječe na razne načine U donjem se spratu pije voda i uzimaju ku­ pelji, a u gornjem su sobe za udisanje, liječenje očiju, ušiju, grla pomoću cjevčica, stavljenih na bijelom mramoru, iz kojih je tekla voda ili para u raznim stupnjima topline, da se svak po volji ili opstojećoj -nuždi služi, da postigne narušeno zdravlje. Kad se uzme, da su u Porreti to li znamenite toplice, s lije­ pim vrtom, hladovitim i cvijetnim putevima, s njezi.nim inače mrtvim, ali veselim položajem, tada se niie ni čuditi, da su to mjesto nazvali najpriličnijim hramom, koga su moderna znanost i umjetnost uz­ digli na stepen Eskulapiju. II. Otajstva naravi. U mjesecu srpnju te godine, porano izjutra, sku­ pilo se mnoštvo naroda razne dobi i stališa, u dvo­ rani pred kupkom zvanom »Puzzola« kraj vrtla. Svak se tisko oko vrela »Bufera«, da se napije, a okretne poslužiteljice brzo su i okretno svakog po­ služivale. U tolikoj vrevi, mnogi su sjedili na klupa­ ma i stolicama, čekajući red, da se napiju ili okupaju. Neki su se vani šetali ili po šumi ili izvan šume, držeć nad sobom razvijene suncobrane raznih boja. Osobito se je svjetina šetala dvama uzbrditim, pijeskom posutim putevima od željeznih vrata prama zgradi. Jedni su silazili piti vodu, drugi uzilazili, da se u lijepoj crkvici prema mostu pomole BI. Dje- �Iz trnja ružica. vici, ili da slišaju sv. misu. U dvorane za udisanje skupilo se takogjer dosta svjetine. Na licu svake osobe vidio se neki manjak. Ili su bili blijedi, mršavi, lišajivi, sušičavi, zdvojni, jednom rječju svak je nosio na sebi znak pretrpljene bolesti, kojoj se traži potpu­ no ozdravljenje. Bilo je tu: Engleza, Nijemaca i dru­ gih narodnosti, raznih stališa: crkovnjaka, redovni­ ka, opatica, gospogja, gospogjica, staraca, mladića i istrošenih kicoša. Svak se je smjestio po svojoj vo­ lji, gdje je mjesto ugrabio na stolici ili svilenom na­ slonjaču. Jedni su čitali novine ili knjige, drugi se raz­ govarali ili kojom igrom zabavljali. Gospogje su ili plele ili vezle. Svak se je dakle nečim zabavljo, da mu prije vrijeme progje, udihujuć u se zdravstvenu sol. U kupališnoj dvorani, gdje delfini drže izvrnutu školjku, u desnom kutu sjedio je u pokrivenom naslo­ njaču mlad čovjek, crne brade, koja mu je sve lice obuzimala. Rado je govorio, a svjetina otvorenih li­ sta slušala. Bio je to jedan profesor na nekoj gimna­ ziji. Razumijevo se u svašto po malo, a ništa teme­ ljita nije znao. U svojoj nadutosti bio je hvalisavac, brojio se megju učenjake i prodavo rog za svijeću, govoreć svojim slušateljima, da današnja znanost svojim svijetlom razgoni sve tmine, koje vjera i reli­ gija naučaju. Jednoga jutra, sjedio je blizu njega fra­ tar, ozbiljna lica, blaga pogleda, dugačke sijede bra­ de, čitajući sabrano neku staru latinsku knjigu. Mno­ gi njegovi znanci, pozdravljali ga i nazivali ocem Geminjem. Drzoviti doktorić umislio si je, da će lako s tim fratrom šale zbijati, te se sam, a i drugi smijati. Stao taj nadriučenjak govoriti o elektrici, o njezinoj uporabi i o novim pokušajima i našašćima. Ovim je htjeo fratra bocnuti i počeo je čitave bezobrazne izreke, ili bolje rekuć psovke rigati, tako da bi i kamen svoju ruku podigo, kad bi ju imo. Do­ bri sluga Božji činio se, kao da ništa ne čuje. Istom, kad je nadriučenjak neslanu porugu izbacio, okrenuvši se redovniku i porugljivo ga gledajuć zapito: Zar nije istina, oče, da je današnja znanost izmamila sve tajne u prirode, i da nije potreba od objavljenih istina? Vi fratri i svećenici ne usugjujujete se to reći, premda i sami to u sebi osjećate. — Znate li Vi, g. profesore, što ja osjećam, a ne smijem Vam reći? odvrati redovnik motreć ga nepomično. — Govorite, govorite slobodno, — odvrati dok­ torić porugljivim smijehom na licu. — Vi se dakle ne ćete uvrijediti? Ni najmanje. Ja? Mene istina ne može uvrije­ diti, ta ja ljubim istinu. Kad je tako, počujte istinu. Sam vidim i osje­ ćam, te se ne mogu dosta načuditi ili Vašim bedastim pojmovima ili Vašem držanju, kojim ih izričete. 143 Sad je nastao žamor u svjetini. Svi su uzdah­ nuli: Oh! Oh!, a doktorić pocrvenio i stao vikati: Oče, to nije franjevačka ljubav. — Ako nije franjevačka ljubav, jest kršćanska istina, za koju ste me molili, da Vam ju rečem. Je li Vam dosta? — A dokazi? odvrati Ijutito doktorić. — Dokazi? Dobro, nek nam bude predmetom elektrika, iz čijih osobitih učinaka htjeli ste izvesti opći zaključak, da je znanost sve tajne prirode iscr­ pila. Kad bi to i bilo, kako i Vi sami vidite, što tvr­ dite, ipak se zaključak po strogim pravilima logike ne može izvesti. Istina je naprotiv uza sve što je elektrika pro­ izvela, da ona ipak ostaje najsakrivenija tajna, koju priroda ima. Nego, recite mi Vi g. profesore, što je to elektrika? — Mene pitate? Ta to i djeca u osnovnoj školi znaju, da je ona nevidljiva tekućina, neopipna, bestežna, bezokusna, svuda po svemiru proširena, i da toliku brzinu i silnu moć ima, da nadmašuje svaku silu misli. — Dobro je! Ali tim ste vi meni rekli, što nije elektrika, a ne šta je ona. Ne vidi se, ne vaga se, ne pipa se, ne miriši; svuda se rasprostire, silnom i čud­ novatom brzinom djeluje. Dobro je! Odgovorite mi na ova moja dva pitanja: Kakva je ta tekućina, ili bolje rekuć, kakva joj je narav — i zašto tko dje­ luje? — Oh dobri i prosti oče! Znanost ne gubi vre­ mena na uzvišene stvari. Narav stvari, i uzrok dje­ lovanja njihovih zakona, to su ništarije, koje ona pre­ pušta filozofima. Naša je znanost pozitivna; ona sa­ mo opaža, proučaje čine, kakvi su; uzima ih u ruku, i s računom u ruci i mehanikom uživa korist u ži­ votu. — A Vi to nazivate znanost? — Nego, kako drukčije, da ju nazovem? — Ma, moj gospodine, znanost je uvijek bila: znati po uzroku, znati ne samo učinke, nego pozna­ vati i uzroke, koji ih tvore; pa ne samo to, da treba te uzroke upoznati u općoj neodregjenosti, nego njihovu osobitu narav. Kad ja dakle ne poznam, što su ti uz­ roci, koji im je uzrok djelovanja kao takvog, a ne drukčijeg, kakvo je moje znanje? To je isto, g. profe­ sore, kao i tesar, koji zna na sto načina nešto iz drveta načiniti, ili kovač iz željeza skovati. Morate da­ kle g. profesore priznati, da su i dandanas tajne zna­ nosti prikrivene i nepronašaste; a što se odnosi na eiektriku i na njezin Čudnovati način djelovanja; kako je i zašto je neizmjerno raširena; kako prekoračuje granice vremena i prostora, te u jednom hipu preko 80.000 milja preleti, tako da prije nego li ove riječi, koje možda ni tri rige ne iznose, izgovorimo, da ona �144 Вг. 8. — Serafinski Perivoj. — 1910. tri put svijet obaći može. Ovdje Vam leži čvor tajinstvenosti, koja još nije isčeznula, nego ista je zna­ nost onaka, od kada svijet svijetom: nepoznato, ne­ poznato, kao što je nepoznato počelo bilinskg života, života kolanja krvi u žilama. Polag svega ovoga, Vi me pozivate, da Vam tu Vašu nespretnost dokazujem. Kolikogod se mi ponosili napretkom današnje znanosti, živimo ipak u otajnosti i u nama, izvan nas, nad nama, pod nama, kao što živimo u zraku, koji nas podržaje. Učenjak čovjek ne govori kao Vi, go­ spodine, nego uvijek opetuje prosvjed onog starin­ skog učenjaka, koji je govorio: »To ja jedino znam, da ništa ne znam«. Cim čovjek više zna, tim više uvigja, da malo zna. Znate li, koji je jasan dokaz ne­ znanja? Biti okružen tajinstvenostima, a ne pripoznati ili za tajinstvenosti. ih . Ruku na usta! Na ove riječi o. Germanjana, nastade živo po­ hvalno odobravanje megja slušateljima, a neko oso­ bito poniženje g. profesora, koji nastojaše to prepri­ ječiti, rekavši: Mi se nijesmo dobrj razumjeli. Ja sam litjeo reći, da je znanost pronašla ne samo prije po­ znate sile naravi, nego još viša ona danas tumači sve pojave zvijezda, zraka i zemlje sa indukcijom i hipotezom, koje svuda razgranjuju svijetlo. — Polako gospodine! odvrati pripravni redov­ nik, kad bi i dozvoljeli znanosu', da to učini, ipak ona ne bi mogla sve pojave protumačiti; neki bi ba­ rem ostali, koji bi se morali protumačiti, a tada bi ipak otajstvo ostalo. Sile, koje su u današnje doba pronašaste, kao na pr. elektrika, para itd., većinom su plod slučaja, a ne znanosti. Pokraj svega toga ipak je bitnost i krjepost ovih sila ostala tajnom kao i pri­ je. Nagagjanja, oko kojih se mnogi danas kupe, ne dokazuju pravu znanost, nego pravo neznanje. Zna­ nost kao takova ne dozvoljava nagagjanja, nego ona hoće stavku. Poluznanje i neznanje ragjaju nagagjanje ili, bolje rekuć, ragjaju dvojbu, vjerojatnost, mo­ gućnost i ništa više. Vaš preduzeti dokaz ne obara, nego dapače potvrgjuje otajstva naravi, koja uspr­ kos obretima i znanosti, ostaju nedokučiva i umu i oku ljudskom; nedokučivi su razumu malne kao i članak, da je jedan Bog u tri osobe. Želite li g. pro­ fesore, da Vam koji dokaz navedem? —Drage volje. Navedite ga samo, odvrati tihim glasom g. profesor. —Vidite li ovu staru knjigu, koja mi je u ruci? — Vidim. — Ovo je knjiga nad knjigama: sv. Pismo. U ovoj se knjizi nalazi istraživanje fizike, vremena, zvjezdoznanstva, koje je učinjeno nazad 4.000 go­ dina. Znate li od koga? Od Boga. Znate li komu? Jobu, za koga se drži, da je suvremenik Mojsijev. — Stara stvar. — Da, ali uvijek nova. Na sve upite, koje je Bog iz oblaka stavljo Jobu, ovaj je na njih odgovaro, kao što i današnja znanost odgovara, premda se hvali svojim iznašašćima i ponosom: »Ništa ne znam, za me je to sve otajstvo«. A sad poslušajte g. profesore, neke upite: Kako je nasto ovaj krug zemaljski? Ka­ ko je nastalo more sa svojom velikom dubljinom? i obalama? Gdje je porana snijega? Gdje se tuča proizvagja? Odakle led? Kako kiša postaje i pada? Kako i kojim putem zvuk groma leti? Kojim se pu­ tem rasprostire svjetlost i širi toplina po zemlji? Ka­ ko to biva, da sunce u najkraćem vremenu preva­ ljuje 38.000.000 milja,, te svoje zrake baca i svoju to­ plinu saopćuje? Kako to, da zvijezde slijede svoj red, koga motrimo? Na ove i druge upite, šta je odgovo­ rio mudri Idumejac? »Gospodine, ne mogu odgo­ vori ti^s ta vi ja m ti ruku na usta«, a to je značilo: »U svom nijemom začugjenju priznajem svoje neznanje«. Na ovakove upite i dandanas, iza 4000 godina sva znanost mudraca ne daje drukčijeg odgovora — izu­ zevši neke nadrimudrace i hvalisavce — nego što je ovaj: »Ruku na usta! Otajstvo! Otajstvo! Otajstvo!« A recH.e mi, jeste li mislili, da se mi sluge Božje prepadosmo, kad čusmo, da ima sanjara, koji misle, da su otkrili tajne naravi i istrgli ih od Boga? Zar će cvrčanje cvrčaka oboriti jaki toranj? Silni plesakiodobravanje nastade u dvorani, kad je otac redovnik izgovorio ove posljednje riječi. Sreća je bila po g. profesora, što su se baš u času toga odobravanja vra­ ta dvorane otvorila, da čisti zrak unigje, te se je ti­ ho, tiho uklonio, tako da ga njegovi slušatelji ni opa­ zili nijesu, jer su čestitali redovniku, stiskajući mu ruku i megjusobno govoreć: »Našo je prijatelj kruh za svojih zubi. Evo fratra, koji zna, šta činiti mora«. IV. Trnje u srcu. Prema dvorani, u kojoj je sjedio otac Geminjan, bila je druga dvorana, koja u sredini ima prostrano kupatilo, nad kojim stoji Merkur sa štapom u ruci, izgledajuć kao da će na krilima poletjeti. Otac re­ dovnik pošo u dvoranu, sjeo je u kraj, a u isti mu se čas približio mladić, lijepa, ali blijeda i žalosna pogleda, te je sjeo kraj redovnika, rekavši mu: Tako valja, oče! Ja Vam čestitam, da ste onako lijepo po­ nizili onu nadutu glavu, punu vjetra. Tako i treba či­ niti s onakovim brbljavcima. Nemam časti poznavati Vas, ali kad sam čuo vaše učeno i mudro razlaganje, osjetio sam prama Vama neku povjerljivost. Vi ste muž, koji može mnogo dobra učiniti. Kad bi ste samo �iz trnja ružica. i pomisliti mogli, koliko sam trpio, a i sad još trpim. — To opažam i na Vašem licu, da ste bolesni. Kakvo Vas, — za ljubav — zlo tišti? Možda je pošljedica influencije, kao i u mene. — Ima i toga, jer imam bol u dušniku, ali to je manje zlo, nego što je trnje zabo­ deno u moje srce. Liječenjem pomoću sumpornih kupaka, ozdravit ću; ali za drugu bolest trebam utješljivih i razboritih riječi, koje mi jedino pomoći mogu. — Bilo bi mi veoma drago, kad bih Vam pomoći mogo, a tim više u koliko vidim Vi ste mladić iz gospod­ ske obitelji. Kakvo Vas trnje bode? Ljudsko je srce podvrženo ubodima raznih vrsta. — Kad eto sami govorimo tihim glasom, a niko nas ne čuje, kazat ću Vam, da se radi o velikoj žrtvi, koju mi je nužda na­ nijela, a ja se ne mogu da odlučim, tu žrtvu učiniti. Vjerujte mi, oče, da se u srcu grizem dan i noć, i bojim se, da mi se mozak ne prevrne, te poludim. — Oh, za ljubav odbacite taj strah od sebe! — Šta ćete? Bode me u dnu duše tako, da kad samo pomi slim, kolebam i dvojim o svojoj vjeri, kao da sam rnegju protestantima rogjen, koji ne mogu imati po­ vod ovakovoj boli, kao što je moja. — To je krivovjerstvo! — Kakovo krivovjerstvo? — Zar Vi ne znate, da je vjera najveći neprocjenjivi dar, koga Bog može učiniti čovjeku? — To ne niječem. Kad čujete moju nevolju, onda me okrivite, i ako Vam može u dušu stati, nemojte me sažaliti. — Čujmo, odvrati redovnik. Mladić, koji je o svojoj nevolji go­ vorio, zvao se je Romul, bilo mu je oko 25 godina iz odlične i ugledne obitelji; oca nije imo, nego maj­ ku, koja ga je gledala i čuvala, kao zjenicu oka svo­ ga, i sve žrtvovala, da joj se sin naobrazi i dobar ktolik bude. Plod majčina nastojanja bio je taj, da je Romul položio ispite* proglašen doktorom prava, a kašnje pristupio i u odvjetničku službu. Bio je vrlo darovit, domišljat i osjetljiv. Uza sve to resilo ga čedno vladanje i prirodna dobrota, skopčana s ljepo­ tom lica. Nije mu bilo nužde biti odvjetnik, jer je imo lijep imetak, a uz to je bio jedinak u majke, ko­ ja je željela, da se posveti kojemu zvanju i što bo­ lje utvrdi svoj položaj, nije ni mislila na njegovu že­ nidbu, nego tekar iza tri godine, kad je ispala pri­ goda, da mu nagje djevojku, buduću družicu života, sličnu mu u svemu, u koju se je Romul svim srcem zaljubio. Bila je to plemenita djevojka, imenom Marina, prava slika i prilika Romulova. Stanovala je u dru­ gom bližem gradu, a Romul ju je, ne iz umišljenosti ili sklonosti, nego iz dobro promišljenih razloga, odabro, a ti su bili njezine krjeposti i dobrota, a ne ljepota i dražest. Njezini roditelji nijesu pristajali na zaruke, dok ne navrši dvadesetu godinu, a i sama je djevojka pi­ sala Romulu, da ne treba nagliti. Kroz ovo se vrijeme momak i djevojka od vremena do vremena sastajali, 145 dopisivali, darove davali, kao što je običaj megju zaručenim, premda to još nijesu bili. Sve je ovo bilo pod strogim nadzorom roditelja, osobito djevojčine majke, koja je svaki njezin korak i mig budnim okom pratila. Jedno za drugo bilo kao stvoreno i megjusobno čuvstvovalo; osobito Romul, koji je i u svom pismu to čustvo živo opisivo i uvijek naglasivo, te je i sama djevojčina majka, koja se je u pjesništvo razumijevala, običavala reći, da su Romulova pisma idilična pjesma u prozi. Romul ie ocu Geminjanu is­ kreno ispripovjedio, kako je živo ljubio djevojku, radi njezinih krjeposti i da mu je ona tu ljubav uz­ vraćala, te se držali, ko da su jedno srce i jedna duša. Iza ovoga nastavi Romul dalje pripovijedati: - S obe je strane bilo ugovoreno, a djevojčini rodi­ telji više nego zakletvom uvjeravali, da ćemo se na prošli Božić zaručiti i jedno drugom prsten dati, a na proljeće, iza Uskrsa vjenčati. Stvar je bila gotova i uregjena, te sam počeo sve nužno nabavljati u kuću; jer je i moja mama htjela. U mjesecu rujnu, prije Božića piso sam joj pismo, kao obično, a ona mi na moje veliko začugjenje nije odgovorila. Piso sam ponovno — jer sam bio zapriječen, da ju osobno pohodim — i u pismu slatko jado, što mi nije odgo­ vorila. Ni na drugo pismo nijesam dobio odgovora. Megjutim jedne večeri, mjeseca listopada nenadano dogje njezina majka k mojoj u zaselak. Ja sam bio u gradu. Povrativ se kući, opazio sam ih obadvije, ka­ ko se zapužareno razgovaraju. Oh! Bože moj, po'mislio sam u sebi, šta se je to nova dogodilo? Ka­ kva li je to sad nesreća? Rekav ovo, same mi suze iz očaja poteku. Opaziv ovo o. Geminjan prekinu ga, rekav mu: — Umirite se; za sad je dosta. Predvigjam, da bi iz daljeg pripovijedanja još veća žalost nastala. Možda ju je dragi Bog k sebi uzeo? — Ah! oče, velik je to plijen, velik, odvrati mladić sustežuć se od jecanja i taruć si suze svilenim rupcem, dozvo­ lite mi, da Vam sve kažem. Čim sam stupio u sobu, majka me je sažalnim okom pogledala tako, da mi je krv stala. Nesugjena mi je punica, sva ganuta, re­ kla: »Dušo moja, Romule, došla sam, da Vam po­ vratim sva pisma i darove. Bog, gospodar svega, htjeo je za se uzeti moju kćerku«. — »Ta zar je umrla?« upita je, kao da je sav sulud bio. Rekav ovo Romul, stao mu je glas u grlu, a otac Geminjan, vidjevši, da će nastati plač i uzbugjenje, zamoli ga, da prekine dalnje pripovijedanje, nego пек nastavi, kad izagju iz dvorane, zamolivši ga, da ga prati do samostana. V. Čovjek snuje, a Bog odregjuje. Čim su istupili iz dvorane za udihavanje, na ši­ roku cestu, koja od Puzzole vodi prema željeznič­ koj postaji, a odavle prema samostanu, — »Sad smo �146 Br. 8. — Serafinski Perivoj. — 1910. slobodni«, reče redovnik mladiću, »možemo se slo­ bodno razgovarati. Je li dakle Marina umrla?« — »Za me i za moju ljubav umrla je već od mjeseca rujna, a inače je živa«. — »Šta znači ta zagonetka?« Sad je mladić stao pripovijedati svoj žalosni slučaj, koji se je ovako dogodio: Početkom mjeseca rujna, neka prijateljica Marinina, morala se je naskoro vjenčati, a da se što bolje za novo zvanje pripravi, odlučila je učiniti duhovne vježbe, u zavodu časnih sestara, ali jer u ovo vrijeme mnoge djevojke običa­ vaju činiti duhovne vježbe, za to je ta buduća udadbenica pozvala i Marinu, da i ona s njom čini du­ hovne vježbe. Kako je Marina bila dobra i pobož­ na, privolom svojih roditelja rado se odazvala pozi­ vu svoje prijateljice, da se i ona pripravi za novo zvanje, kao i njezina prijateljica. Za vrijeme duhov­ nih vježba i promatranja vječnih istina, osjetila je Marina neko duševno rasvijetljenje i promjenu u srću tako, da je odlučila prekinuti svaki odnošaj sa svijetom i posve se Bogu posvetiti u zavodu, u kojem je bila. Ona se je tako uvjerila, da ima poziv od Boga za redovničko zvanje, da je ’Cdn.ah pisala roditeljima i molila ih, da ju ne zovu iz zavoda i da joj ne priječe odazvati se pozivu Požjemu. Roditelji, čim su primili pismo, odmah su se požurili do nje, da se osobno uvjere o njezinom duševnom ženju. Iz prva su nastojali, ne bi li ju lijepim nači­ nom sklonuli, da odustane od svoje namjere, zatim joj se opirali, vikali, ružili i govorili joj, da je suludo i zaneseno njezino zvanje. Usprkos svih razloga, ukora, prijetnja i suza, nije im uspjelo odvratiti ju od njezine odluke. Nabacivali su joj dapače i njezinu ljubav prema Romulu i vez, koji ju s njim veže, a ona je na to odgovorila, da nigda svoju ljubav prema Ro­ mulu nije ozbiljno izjavila, da je dvojila o novom sta­ nju, u koje ju je sam Bog pozvo, da je uvijek s njim (Romulom) bila slobodna, neobvezana; ali sada, kad ju Bog zove, da je riješena tih spona, koje ju s njim vežu. Još je i to nadodala mjaci, da ne trpi, da joj Romul više piše, nego dapače, da joj i ona pisma, ko­ ja mu je pisala s darovima povrati, a da će i ona isto tako njemu učiniti, i da mu reče, da ona njemu ne pretpostavlja angjela, niti čovjeka, nego kralja angje!5 i ljudi. Ujedno je izjavila, da ga u svojim mo­ itv am a nigda zaboraviti ne će. Zatim je zaključila: Ti ćeš mu, draga majko, od moje strane reći, da ako se ne možemo, kao zaručeni ljubiti na ovom svijetu, da ćemo se, kao brat i sestra ljubiti u srcu oca, koji je na nebesima, i u majci lijepe ljubavi — BI. Dj. Mariji. (Nastavit će se.) Anketa grkoistočnjaka glede sjedmjenja crka­ va. — Carigradski je grkoistočni patrijarha Joahim III. prema zaključku svoga sinoda od 12. srpnia godine 1902. pošlo na sve grkoistočne patri­ jarhe okružnicu, u kojoj ih je upito za mnijenje o sje­ dinjenju grkoistočne crkve sa zapadnom Crkvom te s protestantima, starokatolicima i anglikancima i o reformi julijanskoga kalendara. Kako sarajevski »Istočnik« po »Cerk. Vjedom.« javlja, odgovori su u Carigrad već stigli i obljelodanjeni. Polag ovih odgo­ vora jeruzalemski je patrijarha uvjeren, da s katoli­ cima ne može biti govora o jedinstvu, dok katolički misijonari goje prozelitizam, koga »smatraju sionski arhijereji kamenom spocitanja za sjedinjenje«; sa starokatolicima stvar ide lakše, »jer stoje na se­ dam vaseljenskih sabora. »0 protestantima pak ka­ da je riječ o uniji, dolaze u obzir samo anglikanci«. Za sjedinjenje sa spomenutim drži, da bi trebalo os­ novati u Carigradu povjerenstvo, koga bi vodila lo­ zinka sv. Augustina: »In necessariis unitas, in dubiis libertas, in omnibus charitas«. Ta lozinka i op­ širno protumačenje dogmata, čini mu se, sjedinilo bi grkoistočnu crkvu s anglikancima i starokatolicima. I u reformi kalendara jeruzalemskoga patrijarhu smeta prozelitizam katolika i protestanata. Grčki je metropolit Teoklit izjavio, da nije vri­ jeme za rad o sjedinjenju, da je sjedinjenje višekrat pokušano, nu vazda je urodilo još većom neslogom. Još je mučnije sjedinjenje sa starokatolicima, koji se po mnijenju bogoslova razilaze ne samo od istoč­ ne crkve, nego i megju se. Što se tiče reforme kalen­ dara, to bi se, veli Teoklit, moglo provesti, kada se ne bi na stoku smutio narod, koji ne zna razliko­ vati dogmata i liturgijskih pitanja. Arhijereji su rumunjske crkve mnijenja, da se unija »može samo u krilu pravoslavne crkve izve­ sti«, jer »pravoslavna crkva zna samo za pra­ voslavne dogmate«. I kalendarna im je reforma suvišna, jer, kada je valjo do sada, može valjati i od sada i to tim više, što »po mišljenju izvjesnih uče­ njaka ništa nije lošiji od novoga kalendara«. Srpski je arhipastir za sjedinjenje osobito sa starokatolicima i anglikancima pripravan, nu pod po­ godbom, »da oni sve dogmate pravoslavne u suštini njihovoj, nepovrijegjeno prime«. Liturgiju tolerira, a �Listak. reformu kalendara dopušća, ali pod uslovom, da se izvede u duhu pravoslavne crkve, osobito obzirom na pomične svetkovine. Crnogorski metropolit Mitrofan savjetuje, da se ide starokatolicima i anglikancima u sjedinjenju u susret, »dočim se Latina i protestanata i drugih, koji su pravoslavlju dosta štete nanijeli, valja čuvati«. U reformi se kalendara boji, da se narod ne sablazni, s toga savjetuje, da se narod na to pripravi. I ruski je sinod uvjerenja, da je sjedinjenje s rimskom crkvom »zasada nemoguće«, jer im za­ padnjaci otimlju ovce. Starokatolicima i anglikan­ cima idu u susret, nu od njih traže, da prihvate pra­ voslavne dogmate. Na reformu kalendara sinod ne pristaje. Ovi su odgovori predstavnika grkoistočne cr­ kve najbolji termometar s jedne strane njezine tež­ nje za ostvarenje Hristovih želja, da bude jedan pa­ stir i jedno stado; a s druge strane mržnje na pravu Hristovu Zaručnicu i to jedino s toga, što ona najsavjesnije vrši Hristovu naredbu: »Idući, učite sve na­ rode, krsteći ih ...« O. M. K ozinovlć: P o lifo n ij a u k a t o lič k o j Crkvi. Pod polifonijom, lijepo veli Zjalić — Sv. Cecilija g. I. br. 1. — razu­ mijeva se takova vrst skladbe, gje pojedini glasovi imadu samostalne melodije, ali se ipak udružuju u harmonijsko jedinstvo. Ona se razlikuje od homofonije, u kojoj glavni glas izvodi melodiju, a ostali glasovi samo harmonijski prate. Polifornija se je u katoličkoj Crkvi počela razvijati nekako u IX. vijeku. Prvi tragovi, koji se pokazaše jesu „ o r g a n u m“ izumljen od Hukbalda, Benediktinca (f 930.); zatim „ g y m e l “ (cantus gemeIlus=dvopjev); treći je troglasni , , f a u x b o u r d o n “, koji se razvio iz gymela; četvrti je dvoglasni ,,di s c a n t u s “, koji je niko u XIV. vijeku u Francus­ koj, a dijeli se u prosti i kićeni discantus. Počam od XIV. vijeka porodi se veće zanimanje za višeglasno pjevanje. Osnovaše se po raznim mjestima Škole, u kojim se na osobiti način gojila crkvena glazba. Ove škole najviše doprinesoše, da se je poli­ fonija u XVI. vijeku na najviši stepen popela. 1. Taka jedna škola bila je kod N i z o z e m a c a u kojoj se istakoše Okeghem, J. Hobracht, Josquin de Pres, no od svih najslavniji je Orlandus Lassus (Orlando di Lasso + 1594.). koji sastavi do 2000 kompo­ zicija. To je bila izvanredna pojava. Slavi njegova imena potpuno odgovara ona: H ic e s t i 11 e L as­ su s, l a s s u m qui r e c r e a t o rb em ". U ovoj se školi vrlo slabo marilo za tekst, on je ovisio o volji, a glavna je bila glazba. 2. Druga je r i ms k a š kol a , koja u neku ruku vuče svoj korjen od g. 330. No pravi njezin razvoj 147 počimlje iza sužanjstva avinjonskoga od 1378. Oko procvata njezina u velike su se trudili Konstancije Fešta, G. Annimmuccia, koji stavi temelj novoj glaz­ benoj vrsti o r a t o r i j u . Nagovorom sv. F. Nerija iz­ radi on svoj oratorij „Laudi spirituali." Oratorij nasta povodom sv. F. Nerija, koji se staro, da u njegovu oratoriju (bogomolji) u vrijeme korizme glazbenici pri­ kazuju razne biblijske dogagjaje, odatle ta glazba po mjestu (oratoriju) dobi ime o r a t o r i j . Najslavniji iz ove škole izagje I v a n P e t a r A l o j z i j e P r e n e s t i n a c (Palestrina), koji je za Julija III. ravno papinskom kapelom. Uglazbio je silu crkvenih stvari, kao misa, moteta, oratorija, a najgla­ sovitije mu je djelo I m p r o p e r i a . U svojim djelima upotrijebio sve vrste kontrapunktike, koja se u njima po­ kazuje poput kakvog zlatnog veza. Njemu se ima pripisati, što još i dandanas u Crkvi stoluje polifornija. Naime za njegova vremena pojavi se u Florenci glazbena drama, o p e r a svjetskog duha i uvuče u Crkvu, te poče izgoniti pravi crkveni pjev. Oci tridentinskog sabora, koji još trajaše, silno ogorčeni da doskoče toj zloporabi, odlučiše polifoniju sasvim ukinuti i već izdaše dekret. No Palestrina svojim skladbama a oso­ bito s „Missa Papae Marcelli" izradi, da se je dekret opozvo, a polifoniji opet crkvena vrata otvorila. Umro je u Rimu a pokopan u Vatikanu. Na grobu se nalazi krratak ali jezgrovit natpis: J oa nes P e t r u s Al oys i us P r a e n e s t i n u s „ Mu s i c a e P r i n c e p s . “ Stil, kojim je piso, prozva se po njem „ P a l e s t r i n i n š t i l . “ Znameniti su takogjer Feliks Anerio, G. F. Anerio i dr. 3. Treća je v e n e c i j s k a š k o l a . Ona se je zanimala većinom novotarijama, kao što joj je i lozinka glasila: drži se novog, a kani starog! Nju utemelji AdrijanWilIaret, Nizozemac. Ona se odlikuje glazbotvorinama za dva i više horova. Oko njena procvata poporadiše vrsni umjetnici kao Cyprian de Rore, Franje­ vac Zarlino, koji stavi temelj harmoničnoj muzici; Franjevac fra Costanzo Porta. Najbolje ju pridigoše dvojica Gabrijela, Andrija i Giovanni. Ovaj potonji sklado je komade za 6—16 glasova, zatim za 3—23 instrumenta. 4. Četvrta je n a p u l j s k a š k o l a . U njoj je glavnu ulogu igrala svjetska glazba. Oko njena pro­ cvata u velike su se trudili Scarlatti, Durante, Pergolesi i dr. Pomenute škole uprav su se takmile, koja će prven­ stvo oteti. Na sav mah gojile su crkvenu glazbu i po­ svećivale joj mnogo pažnje. Ali taj plam i taj žar ne potraja dugo, iščeznu vrlo brzo, a stvar krenu na gore. Čim Palestrina i njegovi savremenici legoše na počinak i njihova djela odoše u zaborav. Nekoć bilo, sad se �148 Br. 8. — Serafinski Perivoj. — l^lO. spominjalo. U Crkvu se uvuče svjetska glazba, te stade gospodariti pokazav crkv. glazbi vrata. Svetinje se stale profanirati, a pjevanje ni sličilo nije pjevanju, već je bilo natezanje. Neki ju htjedoše protjerati iz Crkve, ali uzalud. Eto se nadogjoše glazbeni velikani Haydu Mosart, Beethoven i dr. pa ipak nisu bili kadri uspo­ staviti pravi crkveni polifoni pjev, jer se ni sami ne mogahu sasvim oteti toj pošasti, koja ih je zahvatila. Što je koji dan izmico, to je i crkvena polifona glazba sve na gore išla. Istom nekako oko g. 1830. obasja i nju sunce i poče se pridizati iz svog mrtvila, u koje ju neprijatelji baciše 'još davno. — Prvi koji se dadoše na reformaciju polifonije bili su Nijemci, kao: Ett? Aiblinger, zatim Proske, koji sakupi čitavu knjižnicu starih muzikaln-h spisa, da na temelju njih uspostavi opet klasičnu polifoniju. Iza Proskea nađogje živa vatra Franjo K. Witt. On osnova dva glazbena lista, da njima promiče interese crkvene glazbe; ustanovi „društvo sv. Cecilije," kojemu jedina svrha gojiti sve vrste crkvene glazbe koli vokalne, toli instrumentalne. Stopama Wittovim pogjoše ostali Nijemci kao Haberl, Haller, Piel, Ebner, Wiltberger i dr. U Nijemce se ugledaše osta’i narodi kao Česi, Moravci, Francuzi, Talijani, Englezi, te i oni počeše raditi oko reformacije crkv. glazb. u svojim ".emljama. Od današnjih polifonista najglasovitiji su Franjevac Ha r t ma n n , Nijemac i P e r o s i Talijan, koji se proslaviše sa svojim oratorijima. Pa i mi Hrvati od naravi skloni na pjevanje u tom ne zaostasmo. I kod nas se uvijek posvećivalo paž­ nje crkvenoj glazbi a osobito u zadnje vrijeme, kad stekosmo glazbeno „Cecilijino društvo" s vlastitim glasi­ lom za promicanje crkv. glazbe u našim' krajevima. VJESNIK. Osamdeseti rogjendan našega Cara i Kralja. Na 18. kolovoza o. g. opet će naša monarhija slaviti ri­ jetko slavlje. Sijedi vladar mira, naš premilostivi Car i Kralj Franjo Josip I. slavi taj dan svoj osamdeseti rogjendan. Sve će se crkve rečenoga dana po čita­ voj prostranoj hapsburškoj monarhiji opet puniti po­ božnim narodom — ali punit će se neobično, jerbo je i slavlje hapsburškoga doma neobično. Milijune će usana tada šaputati Svemogućemo i Sveznajućemu hvalu, što je dopustio, da Nj. Veličanstvo sretno do­ živi i ovaj rijetki jubielj. Rijetkome se ovome slavlju pridružuje i »Seraf. Perivoj« — pridružuje mu se po­ put vatre vrućom željom, da Bog živi, da Bog čuva Cara našeg i naš dom! Drugi sastanak bosansko-hercegovačkih hrvatsko-katoličkih gjaka obdržavo se je ove godine na 27. i 28. srpnja u Sarajevu. Tu se je pretreslo važnih stvari i osnovalo krasnih planova, koje mladež mi­ sli na dobro Crkve i katoličke Hrvatske realizovati. Na satsanku se je opazila i nužda centralizacije gjaštva, u koju je svrhu ustanovljeno akademsko-prosvjetno društvo »Martić«. Na koncu je sastanka gjaštvo priredilo u »Društvenome domu« svečani komers, gdje je opet palo krasnih nazdravica. Posveta crkve sv. Kristine. Ubavi Doboj doživio je 24. srpnja slavlje, kakovo se ne pamti. Presvj. bi­ skup dr. Sarić taj je dan posvetio velebnu crkvu, ko­ ja se je uz trud njezina župnika vel. gosp. Petra Ajvazovića i odbora ad hoc podigla i zamijenila onu trošnu vojničku baraku, u kojoj su se prije župničke službe vršile. Slavlju su prisustvovale obližnje župe: Radunice, SivŠa, Žabljak, Foča i Derventa. Franjevci u bosanskome saboru. Pri prvome zasjedanju bosanskoga i hercegovačkoga sabora palo je u prilog Franjevaca krasnih riječi. Pošto na praz­ nicima nemamo stenografskoga zapisnika, to ćemo u narednom broju sve, što se na iste odnosi, vjerno i nepristrano donijeti. Svečani »requiem« za Leona XIII. Iz Rima nam pišu, da je 20. srpnja prigodom sedamgodišnjice smr­ ti velikoga pape Leona XIII. bila u sikstinskoj kapeli svečana misa za pokojnog Leona XIII. Misi je prisustvovo Papa Pijo X., neki kardinali, bavarski, bel­ gijski, čilski, monakovski, te austro-ugarski, špa­ njolski i portugalski zastupnici. Progon Židova iz Bukovine. Prošlih je dana černovička policija protjerala mnoge Židove iz Černovica, a megju ovim i posjednika putničkoga biroa Jlobusa« Pinkasa Kapellera, koji je bio ruski poda­ nik. On je još prije protjeran iz Galicije, te se je u Černovicama nastanio, gdje je mnoge seljake izvaro. Za njega su se zauzeli mnogi židovski i socijal­ demokratski zastupnici, te »izraelitska unija«, ali badva. Manifestacija njemačkih katolika. U gradu sv. Ulrika u Augsburgu, čine se velike pripreme za 57. opći sastanak njemačkih katolika, koji će se tuj obdržavati od 21. do 25. kolovoza. Odbor je u tu svr­ hu već razaslo pozive, kojim apostrofira današnju borbu, koja se vodi izmegju pristaša Hristovih i Antihristovih, izmegju pristaša oltara i prijestolja, te njihovih protivnika. Najnoviji »Motu proprio«. Sv. Otac Pijo X. izdo je opet jedno »Motu proprio«, kojim reformira rimski kler obzirom na svećenički duh, znanstveni studij, materijalno stanje i obranu. U tu je svrhu Pijo X. dokino i društvo »sv. Pavla«, koje opstoji još od g. �Listak. 149 1797., nu odmah će ga prema novoj svrsi uskrisiti. gradili izmegju god. 1174.—1350. Bonannus Pizan­ Ova će reforma, koja je skroz suvremena, biti uzor^ ski i Vilim Innsbruški. On je visok 54.5 m. Sada to za reformariranje i ostaloga klera. glasovito remek-djelo hoće da se sruši. Cim su se o tome prosuli glasovi, izletila je komisija na lice mje­ »Kulturne slike iz Koreje«. P. Bonifacij Sauer, sta, te zabranila zvoniti s tri velika zvona, a dozvo­ prior njemačkih benediktanaca u Soeul-u u Koreji o- lila zvonjavu samo s druga dva mala zvona. Ako se tisnuo je 23. srpnja u podlistku nedjeljnoga izdanja ovaj toranj sruši, to će Italija pretrpjeti isto toliku »Reichsposta« raspravu pod imenom »K u 11 u r b i 1- štetu* koliku je nedavno pretrpjela pri srušenju mle­ d e r a u (s K o r e a«, iz koje saznajemo, da u Koreji tačkoga tornja. poslije portsumutskoga mira i japansko-koreanske konvencije god. 1907. katolička Crkva uživa veliku slobodu. Prije god. 1907. katolička je Crkva u Koreji KNJIŽEVNA SMOTRA. bila toliko progonjena, da danas gotovo nema starije katoličke obitelji, koja se ne bi dičila svojim mučeni­ O. F ranjo Slavić, V isovac: The Catholic Encyclopaedia an international work kom. Nu suprot današnjoj slobodi katolička Crkva u Koreji slabo napreduje. Monogo je tome krivo sje- of reference. With over 2000 Illustrations and Maps. romaštvo i amerikanski sektirci, koji se tuj šire i o- (Robert Appleton Сотрапу, 39 West 38 th Street tvaraju škole, koje Korejanci poslije god. 1907. u- New-York). Engleski su katolici uvidjeli odavna, da bi im prav s pohlepom pohagjaju, nadajući se, kada se naobraze, da će protjerati Japance iz Koreje. Škola je u bila od^ velike potrebe jedna katolička enciklopedija. Koreji do rusko-japanskoga rata bilo tako malo, da S toga odlučiše nazad nekoliko godina, da bi složnim su se na prste mogle izbrojiti, nu danas ih ima oko silama izdali ovo veliko djelo. Što odlučiše, to i učiniše. 3000. Katolici imaju bogoslovno sjemenište u Ryong- Već je evo treća godina da to djelo izlazi. Enciklopedija će imati 15 svezaka, svaki svezak sanu sa 61 studentom, ali što je to prema 4 bogoslov­ na sjemeništa američkih sektiraca s 548 studenata. 800 str., u sve 12.000 stranica. Po namisli izdavatelja Slično sektirci natkriljuju katolike i u pučkim ško­ imadu svake godine izaći tri sveska tako da će u pet lama. Osim toga oni broje 22 više škole, a katolici ili najviše u šest godina biti sva otiskana. Cijena sve­ ukupnog djela omjerena je prama oklopu. Oklop u nijedne. koži „Buckram" stoji 30 K, pojedini svezak, za petnaest Bijela knjiga Pape Pija X. Liberalni Canalejas svezaka zapada 450 K, drugog veza u3ДMorocco odlučio je svakako u katoličkoj Španjolskoj provesti pojedini svezak stoji 40 K, ukupno 600 K ; trećeg reforme, po kojima će se strožije paziti, da se ne pre­ uveza u „full Morocco" pojedini svezak zapada 75 K korači broj samostana, te biti dopušćeno i drugim u sve 1.125 K. sektama javno obavljati čine svoga religioznoga kul­ Kako se vidi po naslovu ova je enciklopedija ta. Pošto se ove reforme kose s pravima katoličke isključivo katolička, a sa nekatoličkim ljudima jedino Crkve — osobito sa prije nekoliko godina skloplje­ se u toliko bavi, u koliko su dotičnici ili njihove nim konkordatom, sv. Otac Pijo X. suprotstavio im se nauke u dodiru sa katoličkom Crkvom injezinom je, nu na žalost bez uspjeha. U zadnje se doba glasa, naukom. da je sv. Otac odlučio izdati b i j e l u k n j i g u , ko­ Izdavanje ide odveć brzo, nu tomu se ne ćemo jom će urbi et orbi dokazati opravdanost svoga sta­ čuditi, ako pomislimo, da to rade Englezi, koji imaju novišta prema nepravednim reformama ministra novca. Oni za ovu enciklopediju imadu mnogo mili­ predsjednika Canalejesa. juna fonda, k tomu njihov je jezik dosta rasprostranjen Protestanti demonstriraju Katolička štampa po svijetu, a skupo plaćaju svaku riječ. Iz stoga prema informacijama iz Rima raznosi katoličkim naravno slijedi, da u toj enciklopediji neće pisati samo svijetom žalosne glase. Tamo su naime u R i m u Englezi, već i drugi narodi. Koliko je meni poznato uprav pred crkvom sv. Petra protestanti kupili ze­ na njoj suragjuje preko hiljadu suradnika: tu ima mljište, na kome misle švajcarski kapitalisti graditi Francuza, Hrvata, Njemaca, Španjolaca, Portugiza itd. ogromnu crkvu. Novom svojom crkvom misle pro­ svi ti pišu engleskim jezikom. U enciklopediji su testanti, da demonstriraju katolicima. Proti ovoj de­ opisane sve crkvene nauke, tu je govor o religiji monstraciji sveti će Otac, kako se čini, poslati pro­ sv. Pismu, dogmatici, apologetici, pastoralu, crkvenom pravu, povjesti, katehetici, socijologiji, filozofiji, uzgoju, test na katoličke vladare. jezikoslovju itd. „Tu je opis svega onoga što katolička Pizanski toranj u pogibelji. Glasoviti kosi pizan- Crkva uči i što je učila; što je učinila i što čini za ski toranj potječe iz XII. i XIII. stoljeća. Njega su sa­ čovječanstvo, tu je opisana njezina metoda prošla i �150 Вг. 8. Serafinski Perivoj. — 1910. sadašnja, njezine borbe i slavlja": Riječju, tu je opisano sve što jednom katoliku može bit od potrebe. Promotriv u kratko ovo zamašno djelo vidi se, da bi svakomu dobro došlo, pa i Hrvatu, koji pozna dobro engleski; ali šta je korist, kad je odveć skupo. Nu, ako, bilo radi skupoće, bilo radi nepoznavanja engleskog jezika (koji nije baš toliko težak koliko se govori) ne možemo nabaviti ovo monumentalno djelo, a mi se barem svi zauzimamo za našu hrvatsku kato­ ličku enciklopediju, koju je zasnovo biskup dr. Ante Mahnić. Kršćanska apologetika. II. dio. O W. D e v i v i er a, I s u s o v c a , po 17. franc. izdanju p r e v e o Radoslav Katalinić, svećenik. Nakla­ d a k n j i ž a r e s j e m e n i š t a — S p l j e t , 1910. T i s a k L e o n ove t i s k a r e u S p l j e t u. Ovaj drugi dio krasnoga djela Isusovca Deviviera, što ga je preveo vel. gosp. Katalinić, sadržaje 5 poglavlja. U prvome se poglavlju govori o prethodnim pojme vima; u drugome se dokazuje, dr. je katolička Crkva prava; u trećemu se iznos^ neke povlastice, kojima je Isus obdario svoju Crkvu; u četvrtome se pobi­ jaju prigovori proti kat. Crkvi; a л petome se rišu zasluge Crkve za prosvjetu i pobijaju predsude, da je Crkva neprijateljica prosvjeti. 1>е1о je sasvijem savremeno, a cijena mu je samo K 2.50. P. Anselm Schott: Das MeRbuch der hl. Kirche (Misale R o m a n u m) lateinisch und d e u t s c h mit l i t u r g i s c h e n E r k l a r u n g e n . F ii r L a i e n b e a r b e i t e t . (XIII. v e r m e h r t e und v e r b e s s e r t e A u f l . ) H e r d e r s c h e V e r I a g s li a n d 1u n g, F r e i b u r g i m B r e i s g a u . Pisac je ovim djelom pokušo, da sastavi za lajke takav molitvenik, u kome će lajk moći naći i moliti one iste molitve, koje moli svećenik u misi. Da je učevni Benediktinac u tome uspjeo, pokazuje i to, što je molitvenik u 20 godina doživio evo 13. izdanje i raspačan u 1200 primjeraka. Molitvenik nije velika objama, a ipak sadržaje s malom iznimkom sve mise svetaca i svetica, a što je za trećoredce osobito zna­ menito, ima i dodatak franjevačkih svetkovina — franciscanum proprium. Uza sve to molitvenik sadr­ žaje, kao što se i iz samoga naslova vidi, liturgična razjašnjenja. U ostalom svako, ko zna nje­ mački, neka se osvjedoči o izvrsnosti molitvenika. JVUchael Josephus P ohl: Thomae Hemerken a Kempis opera omnia. Vol. I. F r i b u r g i Br i s g o v i a e , 1910. Učevni se je pisac poduzeo, da u 7. sve­ zaka izda sva djela Thome a Kempis, nadodav tim posebni svezak o životu sv. Tome. Preporučamo osobito ravnateljima samostanskih knjižnica, a i drugim ova djela čuvenoga pisca Tome a Kempis. Prvi svezak stoji K 7 20, uvezano s kožom na hrptu K 912, a s membranom K 9*60. Naručuje se u Herdera, Freiburg u Breisgau-u. U istoga se pisca mogu još naručiti slijedeća djela: Dr. F r i d r i c h J u s t u s K n e c h t : P r a k t i scher Koment ar zu r Bi b l i s c h en Ges ch i c h t e mit ener Anvveisung zur Erteilung des biblischen Geschichtsunterichts und einer Konkordanz der biblischen Gesđrcnte und des Katechismus. Mit vier Kartschen. Freiburg im Breisgau 1910. A u g u s t P o u l a i n S. J. : Di e Fi i l l e d e r G n a đ e n . Ein Handbuch der Mystik. Erster T heil: Wesen und Arten; zvveiter (Schluss.) Theil: Begleiterscheinungei. Freiburg im Breisgau. K 7*30, uvezano u kožu K 9*12. Dr. T h e o d o r D e i m e l : — K i r c h e n g e s c h i c h t e A p o l o g i e . Sammlung Kirchengeschichtlicher Kritiken, Texte und Quellen auf apologetischer Grundlage. Freiburg im Breisgau. K 5*20, u platno uvezano 60 K. Fr. A l b e r t Ma r i a W e i s s : Di e K u n s t zu l e b e n . Ein Handbtichlein fiir Erziher und zur Selbsterziehun VII. durchgeschene Auflage. Freiburg im Breisgau und Wien. K 3*84, uvezana u polukožu K 7*20. M. M e s c h l e r S. J . : Di e A ' n d a c h t z u m g O t t l i c h e n H e r z e n J e s u . Freiburg im Breisgau und Wien. K 1*88, u platno uvezano K 2*28 P. A n s e l m S c h o t t : O r e m u s z u m Geb r a u c h e bei offentlichen und privaten Goetesdienste. III. Aufl. Freiburg im Breisgau. Ms g r . Dr. P a u l B a r o n de M a t h i e s : P re d i g t e n u n d A n s p r a c h e n z u n a c h s t fiir Jug e n d g e b i l d e t e r Š t a n d e. II. Band. Freiburg im Breisgau und Wien. K 3*60,* u platno uvezano K 4*32. „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Tiskara i litografija I v V O G LER I D R U G O V I, SARAJEVO :: (K om anditno društvo) :: preporučuje velečasnoj gg. svećenicima i župskim ure­ dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenib - —. i к», ‘ *ћ, matica vjenčanih, matica umi lih, ^ jto k o ia , crkverih računa i exhibita, krstnih, vjenčsniii i smrtnih listova i d. u pojedinim arcima ili u iolidnom uvezu, u vlasti njigoveznici. Služee iih Posluga br- a. _ veličinama. umjerene. it" ’fujoif Tiskanice potrebne u posln novoga ženitbenog dekreta „Ne temere“ mogu se dobiti u tiskari VOGLER i DRUGOVI u SARAJEVU. �-(зЧ Г : f B UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broi 119. (Komanditno društvo) ĆemaluSa ulici 172. Najstarija knjigotiskara i ч Si ini i Hercegovini Preporučuje s<* za molitvenika, por~ i+.ii; poslova, što ukusnom izra Ч1а. zi ■- * djela, brošura, .arta, kao i svih uku zasjecaju sa ‘nije cijene. lr^(i.||jen čarti i Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. UnnlsRe naruči obovliolu se brzo l točno. Slagaći stroj „TIPOGRAF*. У Brzojavi; Vogler, Sarajevo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0debd4a1d6b3e6351c07fe0949427725.pdf b8c287026d8523027207685734cb4e3b PDF Text Text SERAFiNSKj Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 9. SARAJEVO, 15. RUJNA 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) ČLANCI i PJESM E: 5. Dn. Ilija Ujević: Milu pob ratim u ...................... 162 6. Ballerini: Iz trnja ru žica........................................ 162 1. Dr. Jelenić: Prigodom stogodišnjice rogjenja ilirskoga književnika o. Martina Nedića . 151 B) REDODRŽAVNIŠTVO. 2. Josip Milaković: Ž a lo v a n u .....................................153 3. Dr. fra Franjo Mijo Blažević : Socijalna demo­ kracija i m o r a l............................................. • . C) LISTAK. 153 y ,r SNIK SNIK. 4. Dr. Jelenić: Bosanski i hercegovački sabor za F r a n j e v c e ....................................................... H i _ Tl V N . l SMOTRA. --------- i£9 oSaiaiiva. n Spljetn, Trstu i Celovcn. *e ^reko K 350 .000 . re i ukamaćuje ih sa Kupuje i prodaje sve rste papira, оа vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog k ovan og i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. Л -- BOSANSKO-HERCEGOVAČKO - - GRAGJEVNO DIONIČKO DRUŠTVO U SARAJEVU DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 — Direktor: gragjevni savjetnik Josip pl. Vancaš. Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu TVORNICE ETERNITA najboljeg m aterijala za pokrivanje krovova. �nljsho banka Privilegovonn za Bosnu inu. TRALA Uplaćeni dionički kapital 10 milijuna F IL I J A L E : u Banjaluci, Bjelini Brčko^v diSki, Lijevnu, B. Šamcit, Travniku, Trc 't.zli. — i Višegradu. — ZAS1 .чтх Stocu i Zvorniku. d a j a d u h a n a u сучп spomenut.. hipotekarne i komunalne zajm'' ormtnali s aju pupilarr.u m0b IJ iti u čitav -Thiji ka Hipotekarno odjeli Hercegovini proste od pro poslovima. Osim toga mogu Bankovno odjel [nosi I РГ1 шопе i I konto-korentu i na mjenice uz.đ glavnim mjestima Bosne i Негс«*ћ novac na tekući račun i uz ukam otvoren polog ili kao ,,Safe“ — lis k o i; М G lavni eu preč g J ne. Izdaje 4‘/s% založnice i ; komunalne obligacije u Bosni i jamčevine pri trgovačkim ženidbene kaucije. ze i druge kovine — Preuzima® .ce i uoznačnice, daje zajmove u i -a i trgovačkih naputnica u svim jve na vrijednosne papire. — Prima ,vv e V.iti u pohranu i upravu, kao zatvorom stranke i banke. posebno odjelenje za zemaljske proizdjelenje robe se sa svijem u trgovačku struku za* čiji 'V vH injem i podizanjem industrija i javnih poduzeća- (od ba vode u sjecajućim dobavama, kako u komisiji Odjeljenje za robu. Kod banke opstojeća generalna ta. pir tir: Ija na a. — ima jje<i |m stro na ulo: Dzi su h e i l j i v e 1 žito. „A S 8E C U R A Z I0N I G E N E R A L I 4 prima direktno ili putem tilijala generalna agentura osiguravajućeg družtva ,,P B O V ID E N C IJA “ p,ima ил- tura c. кг. povi. i sigurav. ili ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a U SARAJEVU. !: u Bihaću, Derventi, Doboju B. Gra■ u Gacku, Goraždi, Sanskom Mostu, guranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 9. SARAJEVO, 15. RUJNA 1910. Dr. Jelen ić: Prigodom stogodišnjice rogjenja ilirskoga književnika — o. Martina Nedića. ■ Ove se je godine na 1. travnja navršilo ravnili 100 godina, da se je rodio prvi ilirski književnik u Bosni i Hercegovini m. p. o. M a r t i n N e d i ć. U toliškome samostanu, što ga je on sagradio, nalazi se u rukopisu: » Ž i v o t o p i s R e d o v n i k a h ž u ­ pe s t a r e T o l i š k e po r e d u s t a r o s t i k a ­ k o s u s t u p i l i u Re d - , U ovome djelcu što ga je napiso o. Bono Nedić, nalazi se ukratko opisano 56. Franjevaca, a na četvrtome je mjestu m. p. o. Martin Nedić. Iz ovoga rukopisa, uz neznatne još tačke iz drugih djela izno­ simo markantnije crtice u »Se rafinski Perivoj M. p. o. Martin Nedić ro dio se je u Tolisi od Ilije Nedića i Mande Oršolića i to, kao što istakoh, 1. travnja godine 1810. Na kršćenju dobije ime Ivan. Pošto je Ilije Nedića kuća bila blizu crkve, a Ivan darovit i okretan, zavoli ga glasoviti ljetopisac Bono Benić, duhovni pomoćnik u Tolisi, te ga, kada je pošo u Sutjesku za vikara, povede sa sobom, da uči za Fra­ njevca. Na 24. kolovoza godine 1825. Nedić se obuče u fratar­ sko odijelo, uzme ime fra Mar­ tin i pošalje kući postrižene vla­ si, koje mu majka, braća i sestre, kada su ili primili i od veselja izljubili, suzama nakvašene ostave za vječnu spomen u kovčeg. Godine 1827. Nedić je otišo u Suboticu, gdje je izučio retoriku i poeziju. U Sofnoku i Agriji svrši filozofiju, a bogosloviju u Vacu. По smrti je bio izvrstan latinista i Ijubtelj rimske povjesti i klasike, a i Gundulića je O s nj a п a gotovo na izust znao. Na naucima su ga Magjari mrzili radi ilirizma, što ga je od Gaja usiso i propagiro, nu on im je često energično doviknuo: »Ja s a m z a l j u b a v v a š u n a u č i o j e z i k m a g j a r s k i , vi s a d a GOD. XXIV' za l j u b a v I l i r a u č i t e se i l i r s k i g o v o ­ r i t i ! « Kao klerik ispjevo je u Vacu: »R a z g o v o r, k o g a s u i m a l e v i l e i 1i r k i n j e«, a sjeromahu ga je fratru tisko sam Gaj па svoj trošak. Svršiv nauke, redi ga god. 1833. magjarski primas Scitovski, a jedan mu se Židov ponudi za misnoga oca ili dobročinitelja, koji će ne samo podnijeti sve troš­ kove prigodom mlade mise, nego ga i obezbijediti svim potrebnim. To je sjeromašnoga fra Martina ustavilo, da je prvu misu reko ne u Bosni, nego u Vacu, i to 12. rujna god. 1833. Vrativ se Nedić u Bosnu, starješinstvo ga stavi u Orašje kod Ti^vnika, da s fra Angjelom Kraljevi­ ćem, kašnje hercegovačkim biskupom, uči od fra Marijana Sunjića orijentalne jezike: turski, arapski i perzijski, koji su im trebali na sudovima. Fra Martin se je kod Sunjića u turskome jeziku lijepo usavršio, te je rado turkeso, radi čega ga kašnje prozovu »t u r k u š o ni«. Malo kašnje fra Martin postane tajnikom redodržavnika fra Stjepana Marjanovića, a god. 1839. učiteljem latinskoga jezika u Sutjesci, gdje je prevagjo razne turske povelje, kupio bosančicom pisa­ ne dokumente, sastavljo rodo­ slovlje bosanskih i srpskih kra­ ljeva, te poredo njihove grbove. Ove je kašnje njegov tajnik o. Stjepan Nedić s bojama ilustriro. Od njih se jedan primjerak nalazi u Tolisi u samostanu, drugi je bio kod Strossmayera, treći u Beogradu, a četvrti kod zbora redovničke bosanske mladeži, čije je književno društvo fra Mar­ tin i potvrdio. Za poznatoga razdora izmegju bosanskoga apo­ stolskoga vikara Barišića i Franjevaca, dvaput je išo u Carigrad, gdje je sa Sunjićem istom drugi put stvar pomoću sultana kod sv. Stolice diplomatičkim putem u prilog Franjevaca riješio. Nedić je i dalje red i kr­ šćanstvo u ime svih Franjevaca zastupo osobito sutješki samostan. Godine 1848. posto je župnikom na Ulicama. Koliko su ga župljani zavoljeli, vidi se i �152 Br. 9. — Serafinski Perivoj. — 1910. odatle, što su mu za gradnje samostana uTolisi poklo­ nili i dovukli sav materijal. God. 1851. Nedić je kao definitor sam sa župe otišo u sutješki samostan, gdje je počeo sa Sunjićem snovati, kako bi bosanski Fra­ njevci svoju mladež centralizirali i pod nadzorom bosanskoga redodržavnika odgajali. U tu svrhu sa Sunjićem uputi se k biskupu Strossmayeru, a odatle u Beč, gdje kod Nj. Veličanstva isposluju: da se bo­ sanska redovnička mladež i dalje uzdržaje iz fundacije Josipa II., što je nedavno bilo uskraćeno. Osim toga su pomoću cara i kralja Franje Josipa I. ispo­ slovali kod porte: da mogu stare samostane popra­ viti, nove graditi; a kod Strossmayera: da njihova mladež može stanovati u njegovu sjemeništu u Gjakovu i slušati njegove profesore. Nedić se je kao redodržavnik, koju je čast ubro god. 1854., osobito brinuo za pučke škole, koje je svuda otvaro i za njihovo uzdržavanje prirno novce iz Austrije, Francuske i drugih država, te njihovim nadzornikom za sutješku kustodiju bio. Mladež je potico na učenje nagradama, osobito Jaića »Vijenaca«. Zaposlene bi učitelje u školi često sam zamjenjivo. God. 1856. za izbora generala u Rimu, gdje se je i sam desio, ponudiše mu generalno definitorstvo, nu on ga ne primi, nego se vrati u Bosnu, gdje uSu— j iorr, ________ sv. __ i.-tjesci podiže školu i• god. 1858. crkvu Ive i/Kr­ stitelja. Kada je god. 1861. došo za župnika u Tolisu, napravi mjesto stare škole, koja se je tuj samo od god. 1826. nalazila, novu. Ovu oaredi za mušku dje­ cu, a za žensku podigne drugu; a tada se dadne na gradnju samostana i crkve na čast Uznešenja BI. Oj. Marije u Tolisi. Gradnja je četiriju novih samostana u I ijevnu, Gučoj-gori, Zoviku i Plehanu na franjevačkome kapitulu još god. 1852. zaključena, nu pošto je zovička gragja kroz nekoliko godina zapela, bez nade otpočetka, fra Martin se počme spremati, da podigne u Tolisi — u svome rodnom kraju — i samostan i crkvu. Najgore mu je bilo za to dobiti carski ferman. S toga je on, čim je pošo u Tolisu, zamolio vezira, da mu kod visokoga devleta isposluje ferman, ali ta je molba — zaspala. Fra Martin se sada obrati na austrijskoga general-konzula Jovanovića, te bisku­ pa Strossmayera, da mu oni preko Nj. Veličanstva Franje Josipa I. i apostolskoga nuncius-a isposluju ferman. Megjutim su gradačački muslimani obavije­ stili, da bi se crkva i samostan tako blizu Gra­ dačca sagradili, da bi se iz njih vidjele po kućama njihove žene. Vidivši fra Martin, da se ferman ne može dočekati, otpočme s gragjom crkve. Kada su za to čuli gradački muslimani, krenu, da to izvide i Franjevce oglobe. Fra Martinu kršćani dojave, da će komisija doći, a on za noć u crkvi napravi hodnik i označi sobe. Kada je komisija, koju je predvodio Mahrnudbeg Gradačević, došla i u samostanu se okrijepila, počrue fra Martina ružiti, što je počeo cr­ kvu bez dozvole velikoga devleta. Fra Martin im odgovori, da je on počeo praviti »tekiju« — samostan za »ruhbane« — duhovnike, a ne crkvu. Komisija pregleda gragju, osvjedoči se, da se je džilitnula, a ne pogodila cilja. S toga karna krene u Gradačac. O svemu ovome fra Martin obavijesti Jovanovića, au­ strijskoga general-konzula, a ovaj carski dvor u Beču. Poslije nekoliko vremena dogje Jovanović s dru­ ga četeri konzula i upita fra Martina, gdje je Gra­ dačac? Fra Martin mu odgovori, da je on od Tolise udaljen 6 pješačkih sati. Kada je to čuo Jovanović, opsovo je sto turskih vjera i reko, da se gragja na­ stavi, jer je ferman jedino u tome zapeo, što je jav­ ljeno u Carigrad, da je Tolisa odviše blizu Gradačca. Iza 15 dana dogje iz Gradačca po fra Martina zaptipozivljući ga, da dogje u Gradačac po ferman. Fra Martin se zaputi u Gradačac, ali tu mjesto fermana dobije od gradačkoga hućumeta neki listić muh u rleisa n od članova gradačačkoga medžlisa. U ovome se istina dopušća gradnja crkve i samostana, ali ne °d sultana, nego od gradačačkoga hućumeta. Pročitav Nedić ovaj listić, vrati im ga natrag, išćući fer­ man. Kada mu ga nijesu dali, okrene kući. Kod kuće zateče Jovanovića pismo, u kome se javlja, da je ferman poslan u Gradačac. Fra Martin odmah javi general-konzulatu, kako mu ne daju fermana, nego neki listić hućumeta. Jovanović stvar urgira kod ve­ zira, a na to zaptija opet dogje po fra Martina, da ide dignuti ferman. Fra Martin poruči, da mu ga sada donese zaptija. Nakon treće poruke fra Martin dele­ gira fra Martina Cagelja, svoga duhovnoga pomoć­ nika, koji ode i digne iz Gradačca ferman za gradnju crkve i samostana u Tolisi. Kada je fra Martin dobio ferman, počeo je uz samostan graditi i crkvu. Ovu je sam fra Martin gradio 9 godina, a tada mu je djelo nastavio fra Bono Nedić. Nakon 16 godina toliška je crkva bila gotova, a tako je dovršena, da Bosna ni veće ni ljepše nije pamtila. Sam fra Martin iz svoje prištednje dao je što za zemljište crkve, što za samostan, što za crkvu, što za crkvenu zastavu 23.713 for. i 78 novč., a iza njegove je smrti iz njegove prištednje samostanu pri­ palo opet preko 3.000 for. Kada je fra Martin god. 1873. gragju povjerio fra Boni Nediću, spokojio se je u Gjakovu kod hrvat­ skoga mecene presvj. gosp. Josipa Jurja Strossmaуега. Kod Strossmayera se je Nedić imo prigode opet baviti s knjigom koju sasvim nije nigda zapustio, jer je ne samo još kao gjak, kako smo vidjeli, u R a z- �153 Socijalna demokracija i moral. g o v o r u , k o g a s u i m a l e v i l e i l i r k i n j e , opjevo jade, koje tište bosansku i hercegovačku raju, nego je još tisko god. 1851. u Carigradu s Mardćem i Jukićem (Bošnjakom) pod pseudonimom Žalo van P o k r e t g o d . 1848. i 1849. te N a r o d n a s p j e ­ v a n j a, a god. 1852. P j e s m u caru Franji Josipu I., koju mu je spjevo, kada je on posto carem. Iste je godine tisko u Budimu P j e s m u Nj. V e l i č a n ­ s t v u c a r u i k r a l j u, kada je prolazio Hrvatskom, Slavonijom i Krajinom. Kada je god. 1854. fra Mari­ jan Šunjić posto biskupom, Nedić je i njemu pun veselja spjevo p j e s m u i tisko je god. 1855. u Osi­ jeku, Iste je god. tisko u Budimu S c h e m a t i s m u s B o s n a e A r g e n t i n a e, a godine 1857. u IV. knjizi »Arkiva za povjestnicu jugoslaven­ sku raspravu: » S t a r i n e b o s a n s k e « . Nedić je do godine 1873., kada je otišo u Gjakovo, imo još puno netiskanih rukopisa, koje je tamo pregledo i u savršivo i nove piso. Vrativ se iz Gjakova, tiska g. 1881. u Dubrovniku R a t o v a n j e s l o v e n s k o ­ g a n a r o d a p r o t i T u r c i m a g o d . 1875.- 1877. God. 1882. tisko je u biskupskoj tiskari u Gjakovu P j e s m u p r i g o d o m p o s v e ć e n j a n o ­ v e s t o l n e c r k v e u G j a k o v u ; god. 1883. takogjer u Gjakovu Ž i v o t f r a M a r i j a n a S u n j i ć a, a god. 1884. ugledaju mu svijetlo još dva djela i to u Gjakovu S t a n j e r e d o d r ž a v e B o s n e S r e b r e n e p o s i j e p a d a k r a l j e v s t v a bo­ s a n s k o g a p a k d o o k u p a c i j e , a u Pečuhu P o r a z B a š a a z a v e d e n j e n i z a m a . Nedić je još puno pjevo prigodnica i po novinama piso rasprava, ali sva se njegova literatura — osobito pjesme, — ne smiju suditi oštrom kritikom, nego kritikom prožetom isprikama okolnosti u kojim je živio, učio i radio. Velike zasluge fra Martina Nedića uvažila je i sama porta te centralna bečka akademija. Ova bo ga je primila megju svoje počasne članove, a ona ga odlikovala ordenom zlatne megjidije III. reda, dok mu je poslani glavni orden Osmanija u Gradačcu pred okupaciju nepredan propo. Na 26. svibnja god. 1895. umro je starina m. p. o. Martin Nedić u Tolisi i u prisutnosti zastupnika biskupa Strossmayera, učitelja od 5 pučkih škola, 500 djece, više Franjevaca i nekoliko tisuća naroda pokopan na toliškom groblju - na Karauli na Savi. Nadgrobno mu je slovo držo m. p. o. drnd. Franjo Cvjetko Nedić, jubilat. Tako svrši prvi ilirski knji­ ževnik iz Bosne, kome još mladu - god. 1842. naš klasik Jošić uz Perišića i Vincetića pripjeva: »Spes Bosnae: Nedich, Perishich cum Vincetich alnio, De vobis vereor fulmina viva! loqui. — Vos Soles, Flores vos, Lumina vivite laete!« — a o staru se čuveni o. Anto Vladić izrazi, da »n a jo d 1i č n i j e i n a j z a s l u ž n i j e m j e s t o m eg j u b i v š i m p r o v i n c i j a l i m a B o s n e z a li­ zi m a f r a M a r t in N e d i ć.« Pokoj i slava mu! Josip M ilak ović: Žalovanu. Jedan vijek minu, starče Žalovane, Kako sunca Božjeg ugleda nam zraku. U tužne li, brate, to bijaše dane, Rod hrvatski teškom blugjaše u mraku. I gle, prva luča istom štono plane A u ruci hrabroj ilirskom prvaku, Iz bosanske nuto prvi hrliš strane Pružajuć mu prvi desnicu ti jaku. Oj čestiti fratre! Ne, koraka toga Bijeli ti Zagreb zaboravit ne će — A ni gusal tvojih glase bugareće. Ožali nam boje roda slovinskoga, A ta sjetna pjesma najljepše je cv'jećc Stogodišnjem godu povrh groba tvoga. Dr. fra Franjo Mijo B lažević: Socijalna demokracija i moral. Socijalni demokrati u nauci o moralu, zadnji i najgori udarac svemu onomu, što oplemenjuje čovje­ ka, daju. Dok su do danas svi pametni, svi učeni ljudi držali i naučavali, a iskustvo potvrgjivalo, da je moral najjači temelj države; dok nam povjest dokazuje, da su oni narodi u svakom pogledu najjači, kod kojih moral vlada; i dok nam ista povjest posvjedočava, da, čim je moral kod dotičnih naroda propadati po­ čeo, da je velim i njih sa lica zemlje nestajalo, dotle socijal-demokrati to niječu! Ili ne; oni to ne niječu, nego bi htjeli, da u ime napretka i jednakosti sviju ljudi bez razlike spola, moral na svoj način preudese ili drugi mjesto postojećeg uvedu, koji bi u potpu­ noj slobodi ili u udovoljavanju nižih životinjskih na­ gona u prostituciji — kulminiro! Po Bebelovu mnijenju — koje je socijaldemo­ kratima sveto — moral se na ekonomskim prilikama temelji i temeljiti mora. »Ćudoredno je ono, što je u običaju, a običaj je ono, što nutarnjosti, t. j. socijal­ nim potrebama stanovitog vremena odgovara«, veli >) Sravni Kaser, Der Sozialdemokrat etc. str. 168—200. �154 Br. 9. — Serafinski Perivoj. — 1910. Bebel. Prem a ovome, kragja, preljub, prostitucija, mogu biti moralni čim, mogu i nemoralni, prema to­ me u kakovim se tko ekonomskim prilikama nalazi, i u kome se vremenu ovi čini zbivaju. Čina jednog dakle, koji bi po sebi uvijek i u svako doba kod sviju naroda dobrim smatran bio, toga čina nema. Rodite­ ljima se pokoravati, u srednjem vijeku za »popov­ ske vlade«, to je bilo moralno, danas više nije! Njihov morai ne poznaje Boga; on je od Boga i vjere neodvisan. On mora biti »plemenitiji i djelo­ tvorniji« od sviju drugih, on se ima u napretku zna­ nosti prilagoditi, te ako znanosti dokažu, da je pro­ stitucija dobra, onda je i dobra^zabranjivo ju koji za­ kon ili ne. Lijep primjer njihovog »plemenitijeg i dje­ lotvornijeg« morala čitamo kod Kaser-a: »Za vrije­ me socijalističke komune u Parizu, zaposjednu dne 29.travnja 1871. komunard Lyaz sjerotište EugenNapoleon, koje je poglavito za odgoj mladih radnica slu­ žilo. Časne sestre bijahu protjerane, a oko stotihu dje­ vojaka zadržano. Što su sve socijalisti, kojima katolic ki moral nije dosta uzvišen i djelotvoran, prema slu­ žbenim iskazima u ovoj kući učinili, uprav je strašno. Kad su se duvne vratile, nagjoše pet sjeromašnih dje­ vojaka slijepili, više ih ležaše ns smrtnoj postelji, a dvadeset i pet njih bolovaše od sifilisa«1). Ovo je u istinu »djelotvornijih moral ou katoličkoga’ Njihov moral isključuje svaku vjeri.. on s rom nikakova posla nema! Pa kako bi i imo se moral u glavnom na razvoju čovjeka iz životinje temelji. Ono je moralno, na što čovjeka njegova iz životinje razvijena narav nagoni. A čovjek, budući da nije slobodan, mora da ono čini, na što ga narav nuka. On je tako naravskim zakonima stegnut i vezan da ništa proti njima činiti ne može, te bi se svaki, ko­ ji bi proti naravi šta učinio, ob istu strašno ogriješio, a ona mu se osvetila. Iz ovoga zaključujemo, da, ako čovjek nema slobodne volje, ako on proti naravi ništa činiti ne mo­ že, da on za svoja djela nikome pa ni samom Bogu odgovoran nije. Čovjek bo se samo za ona djela na odgovornost pozvati može, na koja se je svojom slo­ bodnom voljom odlučio! — Prem a gornjim socijal­ demokratskim načelima nema toga djela, koje bi ka­ kovu kaznu, dotično nagradu zaslužilo. Jer onaj, koji dobro čini, čini to samoj naravi, a onoga, koji krade, pali, ubija, na ove čine sama narav sili, a on proti naravi ništa učiniti ne može! Čovjek je dakle po socijaldem okratskom mora­ lu na stupanj nijeme životinje ponižen. Nikakove, niti tjelesne, niti duševne razlike nema izmegju njega i životinje! U kiatko njihov moral, odregjuju ekonom­ ske prilike, bez obzira na Boga, vjeru i slobodnu volju! *) Kaser, Der Sozicaldemokrat etc. str. 168. Pa ipak će se kod njih neke »krjeposti« gojiti, Naravno ne katoličke, jer ove nijesu savremene, ne odgovaraju naravi čovječijoj. Njihovo mjesto zauzi­ maju druge, od kojih dvije samo napominjem. Čo­ vjek se je, kako je rečeno, iz životinje razvio, pak zato i mora da sve ono čini, što mu njegova životinj­ ska narav donosi. Na prvom mjestu dolazi slobodna ljubav — kao kod p . . . —, a zatim u opće udovolja­ vanje nižim strastima, jer su one nešto naravnoga i ne bude li im se udovoljavalo, to će se one strašno osvetiti! Naprotiv, ako se njima bude uvijek udovolja­ valo, onda se vrši čin moralno dobar, niti od toga ikakove pogibelji ima. Druga »krijepost« jest mržnja na one, koji se socijal-demokratima protive. Proti ovakovim se svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima postupati ima. Ovo su dakle one krjeposti, koje će članove no­ ve države resiti, a koje i danas socijal-demokrate Da se slobodna ljubav provesti mogne, treba že­ nidbu prema zahtjevima niže naravi preudesiti. I to na prvom mjestu treba potpunu jednakost spolova uvesti. Žena naime ima isto onako slobodna biti kao i muž. A kako da se ovo postigne? Tako, da se pri­ vatni posjed, pri kome muž ulogu gospodara, a žena ulogu sluškinje igra, ukine, te se žena ekonomski is­ pod vlasti muža emancipira. Je li već jedanput ovoj potpunoj slobodi i ravno­ pravnosti spolova temelj udaren, tada jednoženstvo — monogamija - koje je ušljed ekonomskih prilika nastalo, prestaje, i ustupa mjesto slobodnoj ženidbi, po kojoj se u jedan dan sa stotinu ih se vjenčati i isto tako rastati može, samo ako se vidi, da se ne slažu! Vide li pako dvije osobe, da se megjusobno slažu, i u tom savezu ostati htjednu, pa oni nek ostanu, ali je ipak svaka stranka potpuno slobodna. — Svaka stranka čini šta hoće, da ipak drugoj zato odgovorna nije! Skupimo sve u jedno: U novoj državi kulminira kultura prostitucije, kakovu bi čovjek i megju afrič­ kim crncima badava tražio! Ovom se reformom že­ nidbe ide na propast država, naroda i pojedinaca! Ovo je u kratkim potezima nauka socijaldem o­ kracije, kako ju u njihovim djelima nalazimo! P ro ­ motrimo li ju otvorenim i čistim okom, vidjeti ćemo, da je skroz i skroz revolucionarna, takova, koja ni­ kakove vlasti ne priznaje! T j e l e s n i u ž i t a k mo­ že se reći da joj je z a d n j i c i 1j, koji da se postig­ ne, ima se sa lica zemlje izbrisati Bog, vjera, posto­ jeća država, njezina uredba, a čovjeka do proste ži­ votinje sniziti, da se tako lakše tjelesnom užitku naj­ niže vrste poda! I ovo sve biva u ime prosvjete, u ime napretka, u ime čovječnosti-humaniteta! ЈГ �Bosanski i hercegovački sabor za Franjevce. Dr. Jelenić: Bosanski i hercegovački sabor za Franjevce. _ ------- = Monumentalno je bilo prvo zasjedanje bosan­ skoga i hercegovačkoga sabora za Franjevce u Bo­ sni i Hercegovini. Pošto Franjevci vrlo malu svotu primaju od države za odgoj svoga podmlatka — za uzdržavanje gimnazije u Visokome i bogoslovije u Sarajevu K 8.000, a gimnazije na Širokome Brijegu, novicijata na Humcu i bogoslovije u Mostaru kruna 11.000, učestali su s njihove strane česti prigovori, koji su godine 1908. i u bečkim delegacijama odje­ knuli, ali bez uspjeha. U prvom zasjedanju bosansko­ ga i hercegovačkoga sabora na 20. sjednici, dne 28. srpnja 1910. zauzele su se za njih u specijalnoj debati o proračunu sve tri konfesije. Mi ćemo u »Serafinski Perivoj« iz stenografskih zapisnika prenijeti sve fragmente, koji se odnose na Franjevce u Bosni i Hercegovini i to bez komentara. II. Šćepan Grgjić Prvi je za Franjevce u Bosni i Hercegovini pro­ govorio srpsko-pravoslavni zastupnik Šćepan Grgjić. Slijedeće su njegove riječi: »Na specijalni izvještaj, koji sam vec prije do­ nio, imadem da sada naknadno iznesem dvije pri­ mjedbe u sporazumu s budgetskim odborom. Prva se stvar tiče pripomoći katolika megju se. Mi smo u budgetskom odboru prvi put onu svotu, što pripada katolicima megju se, raspodijelili prema broju uče­ nika i po toj raspodjelbi imala bi se umanjiti svota, koju je primala do sada nadbiskupska gimnazija u Travniku od 80.700 K na 16.000 K. Pošto su gospoda katolici, članovi u budgetskom odboru, izjavili, da bi dovoljno bilo za Franjevce, da se odredi samo 50.000 K, to smo mi sada promijenili onaj predlog, pak da glasi ovako (čita): »Budući da se ne daje katolicima u pravom razmjeru za obrazovanje svje­ tovnog i regularnog klera, rješava sabor, da se stav­ ka 14. i 15. na str. 55. i 16. promijene, pak da glasi — samo 14. stavka: Pripomoć katolicima za pro­ svjetne svrhe. a) Za obrazovanje svjetovnog klera 84.880 K, b) Za obrazovanje regularnog klera Franjevci­ ma u Bosni 30.000 K, c) Za obrazovanje regularnog klera Franjevcima u Hercegovini 20.000 K. Svega 134.880 K. III. Odjelni predstojnik barun Pittner. Odjelni predstojnik Karlo Pittner ispred vlade glede votiranja za Franjevce izrazio se je kako slijedi: 155 »Budgetski odbor predložio je, da se nadbiskup­ skoj gimnaziji u Travniku i nadbiskupskom sjeme­ ništu u Sarajevu oduzme svota od okruglo 30.000 K. Neka izvoli visoki sabor uzeti u obzir, da su ti zavodi već od toliko i toliko decenija uživali te sub­ vencije i samo uz te subvencije mogli opstojati, i da je na neki način vrlo strašna mjera, da im se ta velika svota na jedanput oduzme.« IV. Nadbiskup dr. Stadler. Iza baruna Pittnera uzeo je riječ preuzv. gosp. dr. Josip Stadler. On je u oduljem govoru iznio, kako je u Travniku uz velike poteškoće osnovo gi­ mnaziju a u Sarajevu bogosloviju i kako bi se ti za­ vodi uništili, ako bi im se 30.000 K oduzelo. Što se tiče Franjevaca reko je: »Što se tiče toga, da se oduzme 30.000 K i da se dade našoj braći Franjevcima, to je sasvim dru­ ga stvar. Ja ću odmah kazati. Ne mislim time, da sam ja protiv njih. Ali to znači uništiti zavode, ko­ jima se može ponositi ne samo svaki katolik nego i svaki čovjek, jer u zavodu u Travniku imade 300 gjaka svake vjere. Naših imade 96, mislim onih, koji su u institutu. Što se tiče braće Franjevaca, moram istaknuti, ne da ja snizim visokoj kući volju, da dade njima koliko je od potrebe nego da nešto spomenem, kako je stvar stajala. Svaki red kod nas, koji hoće da stupi u koju provinciju, mora iskazati, da može živjeti, a to je i po po pravilima naše pokrajine. To mora učiniti sva­ ki red. Naša braća Franjevci imali su neke fondove, tako da su na žalost morali ići iz Bosne ili u Uja­ kovo ili u Pečuli ili Ostrogon, da uživaju stipendiju. Kad je austro-ugarska monarhija okupirala cve zem­ lje, onda su braća Franjevci tražili da dobiju te sti­ pendije u svoje ruke. I koliko je meni poznato, imalo je to uspjeha, da su dobili neke fondove. Koliko ja neznam, meni nisu kazali, (fra Alojzij Mišić: 4000 for.) Ja ne kažem, da je to dosta. Ja sam za to, da se braći Franjevcima pomogne što izdašnije i ja se pozivam na samoga ministra, da sam ja 3 puta govorio u skorašnje vrije­ me, neka im se pomogne, a znadu i Franjevci sami, jer kad sam bio u Beču, ja sam pred njima se za­ uzeo kod ministra Buriana, neka im se dade, koliko je od potrebe, da mogu uzgajati svoj kler. Buduć da od visoke kuće ne će biti nitko zato, da se ovi zavodi unište, pošto mi imamo neko pravo na ovu potporu, jer postoji konvencija i buduć da svakomu mora biti drago, da imamo prosvjetne za­ vode, i buduć da su ovo zavodi naravi autonomne, premda mi nemamo autonomije, a vi imate, ali pošto su to autonomni zavodi, onda molim, da se u ove �156 Br. 9. — Serafinski Perivoj. — 1910. zavode ne dira, kako ni Vama nebi bilo drago, da be, a to je 14 novčića i jedna četvrtina, dočim nad­ se Vaše zavode dira. biskupski učenik dobiva godišnje 946 K 71 h, ili dnev­ A što se tiče Franjevaca, neka se svakako njima no 2 K 59 h u ime opskrbe, obuvanja i uzdržavanja. dade onih 30.000 K, što je rečeno, da je od potrebe, S jedne strane, visoki sabore, imademo 28 i po heali ne od one svote, da se unište dva zavoda, a da lera, evo ti tu toliko, pak se hrani, živi ili. . . stanka; se jednome pomogne. Ovdje bi se uništila dva za­ -s druge strane imade učenik 2 K 59 h dnevno, pak, voda, a drugome se ne bi pomoglo, nego u stavci prema današnjoj%skupoći, živi, ako možeš, ako ne»bogoštovlje«, ne znam, koliko dolazi na nas — neka m ožeš. . . (Glas: To je fini način kako se fratri se iz iste svote njima dopita onoliko, koliko je po­ iskorjenjuju!) Visoki sabore, ja mislim, da u ovim matematičkim ciframa u ovoj matematičkoj istini trebno, da mogu uzdržavati svoje zavode. leži jedan duboki korjen i moguće da ću konbinirati Molim, da visoka kuća tako zaključi, neka osta­ na taj korjen, jer pozitivno ne znam. Moguće je da nu ove subvencije za ova dva zavoda, kako jesu, a fratru kao Bošnjaku i Hercegovcu i netreba više, braći Franjevcima da se dopita iz stavke bogoštovlje moguće mu je dosta 28 h na dan, moguće s tom svotom i nastava, da bi se od te svote dalo braći Franjevci­ učenik da živi, jer što on treba: treba mu graha i ma. Tako će se spasiti ovi zavodi, kojima bi se mo­ gao svako ponositi, a i braći Franjevcima moći će Рцге’ na *° ie naučen.- a 1 "e‘reba- Mt* uće _______ х: (Živio i pljesak kod ___ da je saborskih i ta kombinacija, svakako ova disproporcija i se pomoći. manjine disharmonija razdijeljenja naših narodnih novaca izčlanova. megju uzgoja katoličkog s jedne strane i uzgoja kaičkog s druge strane, ja mislim nikako ne odgova­ V. Dr. Jozo Sunarić. ra niti konfucijevoj etici i pravednosti, a još manje Dr. Sunarić je opširno kritikovo školske knjige kršćanskoj etici i pravednosti. (Pljesak.) Istaknuo u Bosni i Hercegovini, a zatim je pr šo na proračun i je visoki predgovornik: Franjevcima je lako, jer ima­ Franjevce: du svoje fondove! Žalosna majka! i fondovi fratar­ »Prelazim na proračunsku stavku konfesional­ ski! Znam iz izvještaja vladinog tiskanog u godini ne nastave katoličke. Visoki sabore! Vi ste sigurno 1906., a znam i iz povijesti, da je koncem XVIII. sto­ zaustavili kod jedne važne stavke, a to je, da je ljeća Josip II., kada je reformirao sve vjerske insti­ Franjevcima po predloženom proračunu sa strane tucije i imetke, sjetio se Franjevaca u Bosni i Her­ vlade, htjelo se votirati 19.380 K i to koliko za gi­ cegovini, pak odredio svotu od 100.000 forinti iz t. zv. mnazije, toliko i za novicijate, filozofe i teologe, do­ religionsfonda austrijskoga za uzgoj mladeži franje­ čim nadbiskupskoj gimnaziji u Travniku i teologiji vačke, ali u Austro-Ugarskoj monarhiji. To je jedini u Sarajevu, htjelo se votirati 115.015 K. Ako raz­ fond, a o drugim fondovima nema niti spomena, ne­ vrstamo ove svote, vidi se, da z a 'š e s t puta više ma niti slova. Mogao bi netko misliti, koji je pro­ dgbivaju gojenci od nadbiskupa Stadlera, nego li sječnoga uma, ali hvala Bogu megju nama poslani­ gojenci Franjevaca. U visokom i Širokom brije: cima nema takih, mogao bi misliti, da Franjevci ima­ za tim u Mostaru i Sarajevu imadu 185 učenika u du silne tajne fondove, iz kojih bi mogli čitavu voj­ dvije gimanzije, u dva novicijata, i u dvije teologije, sku i državu uzdržavati, no to je jedini fond, koji je skupa sa filozofijom. Dakle 185 učenika dobiva go­ u povjesnici i u vladinom službenom izvještaju spo­ dišnje i dobivalo je tijekom cijeloga vremena, ni­ menut i taj je fond od 100.000 forinti. Ja punomoći kada više, a prije je bilo manje nego danas, dobivaju doduše nemam od provincijala niti jednoga niti dru­ 19.380 K. U-nadbiskupskoj gimnaziji i teologiji imade goga, ali sam uvjeren, da će mi naknadno odobriti polag službenog izvješća, koje je sa strane vlade i ovlastiti moju izjavu, da bi Franjevci Bosanci i Her­ budgetnom odboru priposlano 107 u gimnaziji u T rav­ cegovci prodali svakomu, pak i gospodinu visokom niku, dočim danas predgovornik, preuzvišeni gosp. predgovorniku taj fond za 10.000 K, cedirali bi mu virilni član Stadler, istakao je, da ima 96, što je na putem cesije, pak neka se on obogati za 100.000 for., stvari, koje je istina? Ja ću se držati podataka ofi- jer oni od toga nikakve koristi nemaju. Magjari drže cijoznih sa strane vlade. U teologiji u 4 tečaja imade taj novac u svome kovčegu, jer su pametni i kažu, 15 učenika, a svega imade 122 učenika. Jednostavna da je taj fond odregjen za Franjevce, ali prihod se matematička jednadžba dovodi nas do toga rezultata, imade u Magjarskoj trošiti. Izvan teritorija magjarda jedan franjevački učenik dobiva godišnje 104 K skoga nedamo niti helera kamata toga prihoda, ne­ 26 helera slovom sto četiri krune dvadeset šest helera go ga upotrebljavamo za sebe i za svoje magjarske u ime odjevanja, ili u ime uzdržavanja. Ako pretvo­ svrhe. Visoki sabore, neosnovano je s toga razloga i rimo to na dane, to dobiva jedan franj. učenik 28 i posumnjati, a kamo li ustvrditi, da je franjevačkim po helera dnevno u ime uzdržavanja i čitave opskr- učenicima lako sa 28 helera živjeti i da laglje živu �Bosanski i hercegovački sabor za Franjevce. nego li druga gospoda, jer ono su gospoda, a ovo su narodni ljudi. Fondova nigdje nikakovih nema, kako sam istaknuo, i prema tomu, što preostaje, nego da Franjevci od svojih usta trgaju, muče se i pate na svakom koraku i odjelom i hranom i ležajem i svim i svačim, a žrtvuju zadnji obol za uzgoj svoje mla­ deži, svojih učenika, gimnazijalaca, novicijata, filozo­ fa i teologa. Je li mogao budgetni odbor ili je li mo­ že i visoki sabor, na ino, nego da ovu dispropor­ ciju i disharmoniju, kao što je g. izvjestitelj predlo­ žio, odstrani na taj način, da se iz one raspoložive svote odijeli jedna tangenta i to, za bosanske Fra­ njevce 30.000 K, a za hercegovačke 20.000 K, ma da bi im i u razmjeru učenika njihovih i u razmjeru župljana njihovih spadala mnogo veća svota nego Ii ova, što je budgetni odbor predložio. Istaknulo se, visoki sabore, da tu imade i konvencija izmegju sve­ te stolice i bečke vlade, po kojoj se baš mora 80.000 K davati jednoj stanovitoj gimnaziji. Slobodan sam istaknuti, da je meni ta konvencija poznata, a po­ znata mi je i bula od jula 1881. 1 bula od jula 1881. i konvencija izmegju bečke vlade i Vatikana odtisnute su i prevedene u službe­ nom izvješću o upravi Bosne i Hercegovine godine 1906. na str. 128. Jedna temeljna misao nalazi se na­ štampana kod te bule i konvencije, a to je slijedeće: Kaže se »uz pouzdanje u carsko velikodušje uvodi se sjemenište u biskupiji sarajevskoj za uzgoj kleri­ ka«. Kako se vidi, papinska bula izrično se osniva na nadu u velikodušnost carske kuće i u toj nadi os­ niva se sjemenište za uzgoj klerika. Nadalje se ka­ že: »Svjetovno svećenstvo, koje će se uzgajati u no­ vom sjemeništu zajedno sa postojećim redovnim sve­ ćenstvom, Franjevcima, spram kojih nevalja propu­ stiti nuždnog obzira — to je podvučeno — brinut ce se za dušobrižništvo u Bosni i Hercegovini«. Koja se temeljna misao nalazi u konvenciji izmegju bečke vlade i Vatikana? Temeljna misao je ta, da spram redovnog svećenstva Franjevaca ima se nuždan ob­ zir vršiti i spram njega ne smije se nikako propustiti vršenje nuždnog obzira. Tendencija je ta, da treba taj obzir vršiti koli sa strane crkvene toli i sa stra­ ne državne oblasti naprama Franjevcima i to obzir u svakom pogledu. Istina je, visoki sabore, proračun i matematičke brojke govore, da se taj obzir na taj način vrši, da jedan franjevački učenik dobiva 28 i po helera za uzdržavanje, a nadbiskupski 2 K 50 h. Ovom prilikom potrebno je jednu malu digresiju na­ praviti. Visoki sabore, nije to bilo lakoumno, nego je to bilo proračunano, da je u konvenciji izrično zahti­ jevalo se specijalnog obzira naprama Franjevcima. Svrnimo okom malo na Genezu država na Balkanu. U XVIII. vijeku nikla je Grčka država potpuno sa­ mostalna, niknula je Bugarska država i niknula je 157 Srbija kao potpuno samostalna, a postala je i Rumunj­ ska potpuno samostalnom. Razlog postanka ovih slobodnih država leži u homogenosti koli konfesional­ noj toli nacionalnoj. Slobodno smijeni ustvrditi, vi­ soki sabore, da u Bosni i Hercegovini nije bilo katoli­ ka 1878. god. Austro-Ugarska monarhija nikada ne bi našla korijena ovdje. A da se u Bosni i Hercegovi­ ni katolici očuvali, zasluga nije ničija druga, nego čednih Franjevaca. I to je motiv onaj, zašto je iz­ rično naloženo, da se naprama Franjevcima speci­ jalni nuždni obzir ima vršiti. (Narodni poslanik Džamonja: Stara poznata zahvalnost Austrije.) Istina, ne ću, visoki sabore, iznositi pred vas ono, što ne spada pred ovaj forum, no toliko mogu istaknuti, da mi Hrvati, katolici, vjeru katoličku zahvaljujemo po kvalitetu svom — nikomu drugom, nego načinu pametnom i razboritosti Franjevaca. Istina kvantita­ tivno množi se katolički elemenat, no non numerantur, se ponderantur, ne pita se koliko ih ima, nego kakovi su. U kvalitetu slobodno tvrdim, visoki sa­ bore, vjerski katolički narod od god. 1881., 1882., 1883. itd. nazađbvao je. Ali tu razlog nazadovanju nikako ne leži ni u instituciji ni u indolenciji Franje­ vaca, nego u zapuštenju njihovu. Franjevci su za vrijeme otomanske uprave bili dobro primani od svih oblasti i kod kajmakana, paše, mutesarifa i vezira itd., a od 1880. godine dalje radi s njima onako: Der Mohr hat seine Schuldigkeit getan, der Mohr kami gehen, oni su kao izmoždeni, iscijegjeni limun i hoće se s njima van. 1 danas, u ovom visokom zakonodav­ nom tijelu iz nikakovih drugih razloga i obzira, nego iz obzira općeg morala i pravednosti dižem glas svoj i zahtijevam da kroz toliko decenija učinjene ne­ pravde stante pede otstranimo i izravnamo ono, što je pokvareno bilo. Visoki sabore, stanovite stranke i stanoviti organi mogu podmitati ovom budgetnom zaključku i predlogu, mogu podmitati i mom govoru, što god hoće, no mi se nedamo nikako smesti u to­ me, jer ono je proračunano za niže duševne sloje­ ve pisano, a narod to odsugjuje u Bosni i Hercegovini i prozrio je sve one makinacije i njihove svrhe. Sto­ ga razloga najtoplije preporučam, da se pređlog budgetnog odbora i .izvjestitelja usvoji u cijelosti per aclamationem, kako je predložen. (Odobravanje i pljesak. Glasovi: Tako je!) Visoki sabore, stavljen je jedan alternativni predlog, naime da bi se svota za Franjevce od 30.000 — u istinu 30.000 K je povi­ šeno — uzela iz odsjeka bogoštovlje. Nedamo se mi nikako zavaravati. Nipošto ne pristajte i ne odobrite baš iz odsjeka bogoštovlje, jer to bi se odmah sa strane visokih diplomatičara ne velim je li opravdano ili nije — moglo po § 36. i 42. točka 15. našega ustava primiti, niste bili kvalifici­ rani da stvorite takav zaključak, niste bili kompe- �158 Br. 9 — Serafinski Perivoj. — 1910. tentni, da takav zaključak stvorite, jer to je štovna i interna katolička vjerska stvar, stoga ke druge stavke, nego baš iz nastavne stavke se ova nepravda namiriti našim Franjevcima sam završio. (Povici živio i pljesak.)« bogoiz nitimade Time VI. Rifatbeg Sulejmanpašić. • Pošto je dobio riječ, izrazio se je: »Visoki sabore! Ja kao sin ove zemlje u ime mo­ je svečano izjavljujem, da svi muslimani sa Franjev­ cima simpatišu. S njima smo preko 400 godina u bratskoj ljubavi i slozi živjeli. Jednostavni osjećaj pravde zahtijeva, da se iz državnih sredstava F ra­ njevcima votira sa strane visokog sabora pravedna potpora. Svota, predložena po budgetskom odboru, jest sasvim čedna, te je i ja najtoplije preporučam. (Povici živio i pljesak.)« VII. Redodržavnik bosanskih Franjevaca fra \Iojzije Mišić: »Visoki sabore! Vrlo štovana gospodo! Draga braćo! P rvo i prvo dužnost mi je gospodinu mome komšiji i dragome bratu, da ovdje kao provincijal, kao zastupnik Franjevaca u Bosni i Hercegovini, da mu od srca, onako kao što je on bratski, kao svoj svo­ me, od srca govorio, da mu isto onako velim od sr­ ca, dragi brate, dragi zemljače, hvala, hvala braći musilmanima, da ovako Franjevcima ne samo svoje simpatije i želje izraziste, od samih želja i riječi se ne živi, nego vi rekoste, evo ti brate komadić krušca. S toga hvala i Bog.dragi, koji svako djelo napla­ ćuje, neka plati i vrati braći, kad onako plemenito i bratski za svoju braću osjećate. (Nar. posl. Rifatbeg Sulejmanpašić: Hvala lije­ po, ja sam vršio samo svoju dužnost.) Druga je jedna faktična primjetba. Pala je prije, nekako oko jedan sat, ovdje jedna riječ, za koju ne bi rekao, da je pala zlonamjerno uvredno, ali bi se moglo iskrenuti. To je bila jedna izjava prema sv. Ocu Papi u Rimu. Ja se ne ću u detalje u to upuštati, ne'go samo velim ovo. Po katoličkoj nauci je sve, što se zbiva silom, nevaljano, ona to ne odobrava i po tom načelu, nauci katoličke Crkve svaki čin, koji se na silu obavi, Crkva da ne priznaje, kaže, da je to nevaljano. Reklo se, da je jedna osoba dobila odlikovanje za čin nedoličan, da je može biti sv. Otac Papa dao. Pošto ja znam i poimam volju svetoga Oca, da on ni­ kada za kakav nečin, ne daje svoje privole i nikada odobriti ne može i neće, stoga molim braću, da uzmu moje riječi tako, da zaista kod takoga odli­ kovanja sveti Otac nije imao ništa i da u ime toga nikada nitko odlikovanja dobiti ne može niti će ga dobiti. Sada, gospodo moja, hoću da pregjem na svoj dio i da kažem ovdje nešto drugo, što mi je vrlo teško, jer nekako izgleda to Cicero pro domo. Ja bih volio govoriti o kakovoj drugoj stvariilioškolstvu ili o drugim potrebama našega naroda, komu treba da posvetimo osobito svećenici sve svoje sile, svu svoju snagu. Za svakoga svećenika, koji svoju za­ daću dobro i ozbiljno shvaća, jest dužnost, da se brine ponajprije za narod, jer se zekleo Bogu svemo­ gućemu i sveznajućemu, da će imati pred očima naj­ prije Boga, onda narod, onda istom sebe. Kad sam se ja zaredio, pitalo me se najprije, je li ćeš uzimati obzir na se ili na dušu ili na narod, rekao sam prvo mi je narod i njegova duša, onda sam ja. Ja sam bio sveštenik na jednom mjestu, bio sam na smrt obolio, a bilo je tako strašno zima, da sam izložen odmah smrti, ako samo koračim iz svoje sobe. Došli su i rekli, umire, ako hoćeš dogji, ako ne, nemoj. Ja sam se zakleo, da nijednog siromaka ne smijem pustiti. Ja sam otišao, izveo čin i zato me je svemo­ gući oslobodio boljetice. Zato kažem, ovo su načela, koja treba da vode svakoga svećenika i katolika i pravoslavnog, da mu je narod uvijek pred očima, da sa narodom živi i sa narodom umire i velim, dobro njegovo dobro je naroda, nesreća njegova nesreća je naroda. (Odobravanje.) Ja bih volio govoriti o drugom, nego o ovom, ali što ću. Drugo me dovodi u neugodan položaj, da ja ne­ rado govorim sada o ovoj stvari. Megju nama Hr­ vatima katolicima politička mnijenja su doduše po­ dijeljena, ali u stvari vjere, u stvari narodnosti, ja nemam srca i ne bih smio pred Bogom odgovarati, da bih ja mogao jednom ili drugom predbaciti i kazati, ja sam bolji od tebe Hrvat, ja sam bolji od tebe katolik, jer kako dosadašnje iskustvo uči, svima, koji se broje u grupu H rvata katolika, do sada ne samo da se neda predbaciti ništa, nego mislim, da im se svako priznanje može kazati, da su kao što odušev­ ljeni Hrvati isto tako oduševljeni katolici, kao što su oduševljeni katolici, isto tako su oduševljeni Hrvati. Na žalost smo podijeljeni u dvije struje, pa šta ćemo. Volio bih šutiti, da se možda ne bi reklo zlo, ali ipak moram progovoriti. Što su Franjevci, visoki sabore, draga braćo! Dosta je samo da kažem, da je 700 godina franje­ vački red u ovoj našoj dragoj domovini, u onoj do­ movini, gdje i se kud god dogješ, kud god pogledaš, sve se čini nekako tugje, strano, tako da se čovjek sjeća one pjesme »Zalud sunce drugdje šija, srce moje ne ugrija«. Idu naša braća u Francusku, jer nemaju dovoljno sredstava da se uzgoje kod svoje kuće. Idu u Italiju, idu u monarhiju, dvije godine dana ostanu tamo, a eto za kratko vrijeme piše, molim, provincijale, povucite me natrag, ja obolio od ovoga, od onoga. Doktor kaže amor patriae, moraš ga po- �Bosanski i Hercegovački sabor za Franjevce. vući natrag. Zašto? Ona gruda, na kojoj je sunce ugledao, ona zemlja, koju vatreno ljubi, onaj narod, koga u srcu nosi, ne da mu mirovati i kaže, moram se doma vratiti. Tolika je ljubav u onih članova, koji pripadaju franjevačkom redu. A to sve s toga, jer je ova institucija postala domaća uslijed ovih 700 godina. Ja sam bio u stranim zemljama, došao je megju nas jedan musliman jednoglasno primili smo ga na ruke kao brata, a došao je kao sluga. Kad smo vi­ djeli svoga, vidjeli smo svoga brata. Ovim hoću da kažem, da je franjevački red uslijed 700 godina tako stajao, da je želio i mislio o ovom narodu i u ovoj želji uživao. Draga moja braćo, neću ja da pripovijedam historije svoga reda, samo velim, ustanova franjevač­ koga reda jest, koja se održala kroz 700 godina. Ja mislim, da je taj red pokazao dovoljno snage i žila­ vosti i dovoljne otporne snage, kad je bio kadar živiti 700 godina i da je s pomoću Božjom živio sa svojom braćom muslimanima i Srbima, pa će ako Bog da, još nekoliko stotina godina poživiti, može biti tisuću godina slaviti. mješani s ovima i s onima i to još od vremena domaćih vladara. Oni su narod odgajali i predobili za sebe sve, od najnižih do najviših slojeva. Tako je bilo i u ono vrijeme 1463., kada je Fatih sultan Muhamed II. osvojio Bosnu. A što je bilo? Narod se raspršio Bog zna kuda. Kako povijest uči Sultan Mu­ hamed II. kao što je bio dobar vojskovogja bio je i dobar diplomata. Ovaj sultan vidio je nestaje naroda, a što će mu zemlja, koju je osvojio, ako nema na­ roda. Sazove vijeće i pita, kako bi mogao doći do načina, da se narod umiri, kojemu on ako je i uzeo slobodu, domovinu osvojio, da će ga pustiti da slo­ bodno živi, da ostaje svoj na svome. Koga je tražio i pozvao da djeluje na narod, upliviše na narod, da se smiri? Obratio se na Franjevce. Pozvao je Fra­ njevca Zvijezdovića, jer ako neće preko njega uplivisati na narod, preko drugih neće. Zovne ga preda se i kaže namjeru svoju, i što je želio to je postigao, što je htio to je dobio. On mu je dao svoju hrku, koju sam ja pokazivao, kad je bilo ovdje Njegovo Veličan­ stvo, dao je ferman i dao je sultansku besjedu i riječ koja je neprevrtljiva: budite slobodni i mirite narod neka se moli Bogu po svojem zakonu. Od moje strane ne samo neće biti zapreke, nego ćete imati zaštite. Dakle vidimo iz ovoga, koliko su Franjevci dje­ lovali na narod i kakav su upliv imali. Jeli se poslije onoga vremena taj upliv što smanjio? Rekao bih da nije i od onoga vrdemena do godine 1878. nigdje ni­ koga nije bilo u Bosni da stoji uz narod osim Fra­ njevaca. 159 Kako je narod mislio i sudio o Franjevcima, ne samo katolici, nego muslimani i Srbi, da rečeni jednu. Starina neki u Banjaluci, sad pokojni Radulović Tomo starina pošten. On je pripovijedao iz godina dok je drugovao sa pok. Jukićem i Martićem, kazao je ovo: Moj oče! Kako su se vremena promijenila. Kad sam ja drugovao sa Franjevcem Jukićem, dolazilo u Sara­ jevo, razgovaralo se, i mi snovke snovali, kako da narodu pomognemo, to su bila stara vremena, zlatna. Vremena, kad je brat sa bratom stajao i zajednički se oduševljavao. Godine 1872. paša u Bihaću počine krivijem okom gledati uglednu familiju Hadži Avdića. Valjda se je htjelo paši Osmanliji, da se malo poigra sa gla­ vom Bošnjaka i usjekao zub. Pametan Hadži Avdić dao je tabanima vatru i sakrio se u planini. Napokon dodijalo čovjeku po planini hodajući i krijući, hoće da kući dogje, da dječicu svoju vidi i da se s fami­ lijom malo porazgovori. Pa mu dogje na pamet: makar poginuo, ja se moram kući vratiti, i što je mislio to je i učinio. Ovaj Hadži Avdić imao je druga, još jednog bega, neki Alajbegović. Alajbegović se po­ mirio, Hadži Avdić nije mogo. Napokon siromak, makar junak, obazre se na dječicu, daj da se pomiri, makar mu glavu posjekao. Ali što da radi. U Bihaću bio je tada pošteni Franjevac fra Frano Ćurić. Jedan dan kažu starini, evo Hadži Avdića. Došao možebiti da vas ucijeni, da vas ubije. Stari se prepane i sakrije. Hadži Avdić došavši u dvorište pita, jeli ujak kod kuće, kažu mu da jest, on usurljao gore k njemu. Ujače, gdje si? Evo me! Ćurić se prepane, Bog zna što će. Hadži Avdić dogje u so­ bicu i kaže: došo sam ujače tebi, kao svome bratu, da ti se povjerim i da mi isposluješ kod paše da se pomirim s njim, pa Bog i duša ti. Kako će jedan Franjevac, ujak, da ide za mu­ slimana moliti. Ujak se smisli i kaže: imam prijatelja u Zavalju, obrstara, valjda će mi dati preporuku na pašu i paša valjda će pogledati na obrsta. Tako je i bilo. Dade obrst preporuku paši i paša valjda je imao razloga slušati obrsta i uzeo preporuku. Ujak pojasi konja sa Hadži Avdićem i hoće pred pašu. Pita kavaz kuda? Hoćemo paši. Javi mu. Puste ga unutra. Najprije kaži, što si došo. Ujak mu dade preporuku od konzula obrsta, paša se uskomeša, ujak kaže, sultan zagrnuo je Franjevce svojom hrkom, ako misliš da mene ne posječeš, nemoj ni moga druga. Ja ga primam pod svoj skut, a ti primi mene i njega pod svoj. Tako Hadži Avdić bude spašen po jednom Franjevcu. Zadaća franjevačkog reda bila je ta, da kao što je njegov utemeljitelj sveti Franjo red ute­ meljio za obranu sjeromaka, isto je zadaća njegovih sinova, pred Bogom smo svi jednaki, pred Bogom smo svi crvi i ništa nego robovi dragoga Boga. Sve- �160 Br. 9. Serafinski Perivoj. — 1910. tac je dakle ostavio svoj red po demokratičkim na­ čelima da radi za narod, zauzima se za siromašne. Ovoga načela držao se je red od početka do današ­ njega dana. U ovom smislu, u ovom duhu radio je red uvijek. Franjevac uvijek je htio da za svoju vjeru i pogine i bio pripravan svaku nevolju podnijeti, ma zato ako svoje ljubimo i najsvetije držimo, u redu je, da i tugje poštujemo. Zato je Franjevac uvijek re­ kao narodu: svoje čuvaj i ljubi, a tugje poštuj, tugje znaj uvažiti i nikada ne izazivaj. (Burni pljesak.) (Nar. poslanik Košta Majkić: Biskup Šarić trebao bi da ovo čuje.) Ja se neću nikome namicati, ali na te­ melju svega ovoga, što sam kazao o zadaći i radu ovoga reda, mislim, da se može ponosno kazati, kad je taj red kroz 700 godina časno živio, da je ona iz­ java bila vrlo pravedna, koja je glede ovoga reda pala. (Glas: Tako je.) Govorilo se je ovdje o stavci, koja bi se Franjevcima imala dati. Ja ću da rečem, što je na stvari. Mi imademo gimnaziju na Visokom, koja broji sto duša. Osamdeset i nešto više ima gojenaca, a ostalo su profesori i posluga, tako da imade i preko stotine duša u ovome zavedu. Ovaj za­ vod imade 5000 kruna potpore odnosno 2500 for. Na Širokom brijegu imade 60 duša. Č jtrdesetipet imade gojenaca, a ono drugo su profesori i posluga. Imade 4000 K. To bi bilo skupa 9000 F. U Sarajevu imade 25 bogoslova. Imade 3300 K godišnje. Ova je svota na 25 teologa, da ne brojim profesora, premalena. (Glas: Jest premalena.) Pak ja pitam, je li moguće, da se sa ovom svotom izagje na kraj. (Glas: Ne mo­ že!) Iz ovoga razloga mi smo već otprije moljakali našu vladu, da bi nam ovo ponravila, ali nam je re­ čeno, da je doduše molba opravdana, ali da nema sredstava. Braćo moja! Ja mislim, ako red treba da živi, onda mu treba dati i sredstava, da živi. Ja s ovim ne velim, da bi trebalo koga uslijed toga uništiti, da bi trebalo uzeti onome, a ovome dati. Jok, to Fra­ njevci nikada ne će. Franjevci će ragje pustiti da sa­ mi trpe nevolju i da su sami izvrgnuti jadu i nepo­ godama. Prije će to učiniti sebi, nego da bi kome drugome krivo učinili. Ako se ne bude dalo, pa mi ćemo u našoj skromnosti kao čedni redovnici i isposnici, moliti. Mi tražimo i molimo lijepo, da nam se pruže sredstva i da nam se omogući naš čedni i uspješni rad dalje nastaviti. Ovim sredstvima, koja smo dosada imali, mislim, da to apsolutno nije mo­ guće. _ Stoga ja još jedanput preporučam ovu molbu i neka nam se pruži onoliko, koliko nam je potrebno. Ako se baš s kakvih razloga nikako ne bi moglo, mi ćemo i onda bez ovoga ipak našu dužnost vršiti. Ja ovdje izjavljujem od strane Franjevaca za ljubav mira i bratske sloge, da će Franjevci i od sada kano i dosada makar otkidali od svojih potreba, i naprvo svoju dužnost vršiti za ovaj naš narod. Kada se radi 0 dobru naroda i o vjeri, onda Franjevcima za Boga 1 za narod nije nikakova žrtva teška. Sve što rade Franjevci, rade za Boga i narod. Ovo je sveto nji­ hovo načelo i ovim će svetim načelom oni živjeti i umrijeti. (U cijeloj dvorani odobravanje.) Gospodo moja! Ja lijepo molim, uvažite ovo. Ja ovo preporučam braći poslanicima, a i ujedno vi­ soku zemaljsku vladu umoljavam, da uzme u obzir teški položaj Franjevaca. A ja opet ponavljam, ako to i ne bude, opet će Franjevci raditi za Boga i na­ rod, pa makar bilo da i torbom mole; za narod će živjeti, za narod će i umrijeti, i nikada se zadaći svo­ joj svetoj iznevjeriti ne ćemo. (U cijeloj sabornici burno pljeskanje i odobravanje.)« VIII. Gjuro Džamonja. Zatim je uzeo riječ trećoredac sv. Franje, gosp. Gjuro Džamonja. U svome je govoru o Franjevcima rekao: »Visoki sabore! Kada je riječ o bogoštovju i na­ stavi, dužnust mi je prvo kao čovjeku, koji drži do vjerskih načela i koji vjeruje, da je čovjek bez vjere, čovjek sličan najnižem stvorenju, da je sličan živini i kao bivšemu učitelju dužnost mi je, da u ovoj stavci uzmem riječ, a odmah ističem, da ću biti dosljedan svome stanovištu u generalnoj debati, pa ću glaso­ vati protiv proračuna, jer ni ova stavka u proračunu nije onako uregjena kako to zahtijeva pravda. Na prvom mjestu dužnost mi je prigovoriti dosadanjem načinu podupiranja bogoštovnog odjela, što se tiče nas katolika. Čulo se sa strane braće muslimana, a i sa strane braće Srba pravoslavnih prigovora, da su katolici odnijeli najviše novca i da je dijeljeno najviše milosti nama katolicima. Kad sam prije čitao novine, a nisam imao ovih vladinih po­ dataka pred sobom, srdio sam se, jer ja toga u djelu vidio nisam, pa sam kazao, da je to nepravedan pri­ govor i da braća drugih vjera nama čine krivo, kad nam što ovakvog predbacuju. Ali kad sam vidio ci­ fre u proračunu, osvjedočio sam se, da je našem ka­ toličkom imenu dato dosta, ali mi Hrvati katolici Bo­ sne i Hercegovine nismo imali od toga onaj dio, što nas je zapadao. (Glas kod muslimana: Ali su zato imali oni, koji su došli ovamo.) Podupiralo se je pod stavkom za katoličko bogoštovje i sluge tugjinske misli i neprijatelje hrvatskog imena. Najveća ne­ pravda, visoki sabore, činjena je našim očima, našim odgojiteljima i čuvarima kako vjere katoličke, tako i narodnosti hrvatske u ovim zemljama, velezaslužnim očima Franjevcima. Odmah u početku uprave, kod uregjenja hierarhije, njih se tako reći nije uzelo u obzir, ostavilo ih se �Bosanski i Hercegovački sabor za Franjevce, na strani i kako reče jedan poštovani predgovornik bacilo ih se tako reći kao iscijegjen limun. Oni su radili za to, da austro-ugarska monarhija dobije Bosnu i Hercegovinu, a da kažem, mi smo se, a i ja, zanosili tom idejom i badava smo se za to zauzimali, jer su svi katolici mislili, da će kršćanska uprava monarhije, da će monarhija, koja stoji pod kršćanskim vladarom, imati obzira napram nama, pa da će biti pravde i da ne ćemo biti u ničem prikraćeni. Ali nagragjeni smo tako, da smo zapostavljani, a onima, koji su došli ovamo, da siju svoje sjeme germaniza­ cije i magjarizacije, davano je tugjinačkim katolici­ ma kapom i šakom, a sve je to išlo na našu stavku. Jutros je preuzvišeni gospodin nadbiskup dr. Stadler napao stanovište budgetnog odbora, pa je is­ ticao, da to nije stanovište pravde, koje bi se smjelo u ovom visokom saboru poduprijeti i prihvatiti. A ja kažem, da je budgetni odbor prešao na štetu našu princip pravde, pa je dapače i previše ostavio za travničku gimnaziju i bogoslovno sjemenište u Sa­ rajevu, ako se uzme onaj ključ, koga se je budgetni odbor držao kod razdjeljivanja novca u bogoštovnoj stavci napram drugim vjerama, jer visoki sabo­ re, ja mislim, da bi pravednosti onda bilo udovoljeno, kad bi se uzeo ključ, koliko koja pastva odnosno ko­ liko koji svjetovni ili redovnički kler uzdržava ili po­ služuje duša u Bosni i Hercegovini, toliko — neka mu se daje za njegovo uzdržavanje. Ja mislim, da bi taj ključ bio pravedan i toga bi se morali držati. I kad bi se toga držali, institucije, koje su pod za­ štitom i vodstvom preuzv. g. dra. Stadlera, dobile bi nešto manje, nego jednu trećinu, dočim bi školske institucije Franjevaca dobile nešto više od' dvije tre­ ćine. I to bi bio ključ pravde, ali kako sam čuo iz ri­ ječi prečasnog oca bosanskog redodržavnika, hi a njevci se s time zadovoljavaju, oni su s ovom malom svotom zadovoljni, pa ja ne mogu da tražim više ne­ go oni sami traže za sebe. Ja kažem, da stanovište budgetskog odbora, ako i nije pravedno prema klju­ ču, koji se uzeo u budgetnom odboru, ipak prema ri­ ječima oca redodržavnika oci Franjevci će s tim biti zadovoljni. Ovakvo pak stanje, kakvo je sada, ne može ostati. Ja dobro poznam prilike visočke gimna­ zije i širokobriješke gimnazije i vidio sam u tim gimnazijama, čisto narodno i čisto vjersko odgaja­ nje u pravom duhu. Vidio sam, da nema ovdje natruhe tugjinstva, vi­ dio sam, da je upravo tako idealan odgoj te djece, da bi ja bio sretan, ako bi mogao, da moje sinove, kad do toga dorastu, predam na odgoj u franjevačku gim­ naziju, bilo onu na Širokom brijegu ili onu u Visokom. Ali ako se uzme, da oni gjaci dobivaju samo po 28 helera, od našega budgeta, dočim oni u Travniku do­ biju po 2 K 59 helera, gdje se naša mladež odgaja, ko­ 161 liko znam iz razgovora s mojim drugovima, i koliko sam imao prilike da čitam u novinstvu, u tugjinskom duhu, gdje se pjevaju njemačke pjesme, gdje se ugušuje hrvatski osjećaj što može jače, onda me boli, da ja doprinosim u svojoj domovini tugjinskom odgaja­ nju, koje tugjinsko odgajanje ide tako daleko, da oni svećenici osim časnih iznimaka tako odgajaju svoj narod kako su oni u onom samostanu odgajani. Kao kršćanin ne smijem dalje zalaziti u kritiku onoga od­ goja, ali samo kažem, da nam nije trebalo narivavati prisilno i to za ovako skupe pare tako skupi tugjinski odgoj, kad smo imali ovakove odlične i svete po­ bornike kako za svetu vjeru, tako i za narod naš, naše dične Franjevce. Pregovaram, što se je preuzvišeni g. nadbiskup danas tako daleko zaboravio, te je rekao: čini mi se da je to možda iz pizme učinjeno, da je to možda predložio jedan, koji je kroz 7 godina uživao blago­ dati te gimnazije. Kao zajedničar, kao član »Hrvatske Narodne Zajednice«, ja odbijam ovu objedu s naše strane. Odbijam ju, jer u »Hrvatskoj Narodnoj Za­ jednici« članovi stoje, što se tiče vjere, na stanovištu čisto kršćanskom i ne daju si u tom prigovarati ni od koga! (Dr. Hamdija Karamehmedović: onda mu­ slimani u toj Zajednici nemaju mjesta!) Molim, ja sam mislio, što se tiče vjere nas katolika, i to je čisto ispravno. A ono, što je-rekao preuz. g. nadbiskup glede onoga, koji je kroz 7 godina uživao blagodati travničke gimnazije, to, premda nisam ovlašten od dotičnog gospodina, da u ime njega odgovaram, ali odgovaram ipak, da nije uživao blagodati preuzv. g. nadbiskupa Stadlera, nego je uživao blagodati na­ roda, koji je teškom mukom skucao novac i davao za onu gimnaziju. I ako je kroz 7 godina tamo učio, to se dr. Jozo Sunarić — na koga je sigurno mislio preuzv. gosp. nadbiskup dostojno odužuje svomu narodu za onu blagodat, što ju je od naroda primio! Visoki sabore! Imade stavka u našem proračunu za potpomaganje bogoštovne svrhe. Koliko sam upu­ ćen od mnogih svećenika, naša zemaljska vlada već nekoliko godina ima da je zabranila i moliti za pot­ poru za gradnje crkava. Ja ne znam, je Ii to kod braće pravoslavnih Srba učinjeno i primjerom bilo, ali nekoliko svećenika, nekoliko župnika, kazalo mi je, da su molili, da se smije negdje napraviti crkva, da su dobili od zemaljske vlade odgovor: dozvoljava se gradnja crkve, ali s tom opaskom, da ne smijete moliti potporu. Ta moliti je dozvoljeno svagdje i na svakom mjestu, pak i sami carevi i kraljevi ne za­ tvaraju svojih vrata pred molbama. Kad imade ova stavka, zašto bi se zabranilo moliti, kad i onako ne može sam narod, kad već daje tolike poreze, ne može da osim tih poreza još daje i takove poreze, s kojima bi se gradile crkve. Pravedno je s toga, da �162 Br. 9. — Serafinski Perivoj. — 1910. se iz njegova poreza daju potpore, pomoću kojih da se grade crkve, da narod bude tako opterećen. Tako bi na primjer za moj izborni kotar bilo potrebno za dogradnju crkve u Konjicu i za dogradnju crkve u Širokom brijegu da se dade potpora iz zemaljskih sredstava, napose za ovu potonju, koja će i radi svoje graditeljske ljepote služiti našoj zemlji na ukras.« * Na ovim su se zauzećima specijalno visokome saboru zahvalili: hercegovački redodržavnik m. p. o. Luka Begić i viša franjevačka gimnazija u Viso­ kome. Zahvale su upravljene, kako slijedi: »Franjevačko starješinstvo u Mostaru. Br. 147. Visokpm predsjedništvu sabora Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Dužnošću si smatram, da se u ime her­ cegovačke franjevačke provincije najiskrenije zahva­ lim na priznanju zasluga franjevačkom redu u našoj domovini te na izražaju simpatija od strane cianova cjelokupnoga Sabora i pojedinih klubova u XX. zasjedanju prvoga bosansko-hertegovačkoga Sa­ bora. Ovo pismenim putem izrazujem buduć sam zvaničnim poslom zapriječen isto osobno učiniti. Za hercegovačke Franjevce. U Mostaru, dne 1. augusta 1910. Fra Luka Begić, provincijal.« »Predsjedništvu bosansko-liercego\dčkoga sa­ bora u Sarajevu. Na udruženom nastojanju hrvatskih, srpskih i muslimanskih poslanika oko izbjegavanja neisplativoga narodnoga trvenja, nu z a h a t o r o p ć e n i t i h v i š i h i n t e r e s a , a sada još više na patriotskom zauzimanju njihovu, da зе zavodima bosansko-hercegovačkih Franjevaca p r a v e d n o m d r ž a v n o m p o t p o r o m osigura opstanak, a time nama Franjevcima da se krila podignu te još požrtvovnije i veledušnije mognemo raditi za vjeru i narod, ja se najblagodarnije zahvaljujem! Živjelo pravedno bratsko sporazumljenje i rad! Fra Josip Markušić, direktor franjevačke gimnazije u Viso­ kom.« Svršismo. BI Dn. Ilija U je v ić : Milu pobratimu (0 . A n g j e l u Mari j i Miškovu. ) O moj pobro i po zvanju brajo! Ti mi vrci sa Zagorja lomna, A ja na njem’ samovanje vijem C’jenom c'jeneć pobratimstvo veljo Amo što ga nedavno sklopismo Na vreocu toplih osjećaja, Drevnih snova, Žarkih čuvstvovanja: Jednakijeh težnja i nakana ... E pa što ću sad Ti pričat, pobro? Ognjem planu — u znak pobratimstva — Moja evo na Zagorju diljka, A tvojoj će biti povoljice Razgovornim oglasit se glasom Iz daljine1) — pobratske miline. Ako li si s putovanja trudna Miloj braći u okrilje pao I domaji na odmor došao: Širim ruke na opali diljke, Kitna svoga da ogrlim pobru, Ogrlim ga i cjelujem žarko Vedro čelo — ponosno, veselo! ‘) Mnogo poštovani Miškov, dominikanac odavle je otiSo negdje u Magjarsku obavljati sv. misije Hrvatima izmješanim sa m narodnostima. 96 B allerini: Iz trnja ružica. istiniti dogagjaj — prevodi o. Stjep. Nevistić. (2i Ko li otac, to Ii majka, iza uzaludne dvodnevne borbe popustili su teškom mukom, jer su i sa­ mi bili bogobojazni. Oni su privoljeli, da im kćer­ ka uz neke uvjete ostane u zavodu. Izmegju ostalih uvjeta, za veću sjegurnost i opreznost bio je i ovaj, da njihova kćerka mjesto 3, kako njihovo pravilo iziskuje, bude kušana 6 mjeseci. Ovaj rok je za Ma­ rinu sretno i blaženo prošo, jer je 19. ožujka ove go­ dine na svetkovinu sv. Josipa, u proljetno vrijeme, kad je bio ugovor o zarukama, metnula na se dje­ vičansku koprenu, i promijenila si ime, te uzela novo - Imelda. Marina je još od mladosti ovu sveticu, koja potječe iz obitelji Lambertini u Bolonji, štovala jer je kao djevojčica umrla od ljubavi prema presv. oltarskom sakramentu, ona je (Marina) dapače ža­ lila, što joj roditelji nijesu na sv. kršćenju to ime nadjenuli. Crkveni dostojanstvenik, koji joj je stavio djevičansku koprenu, reko je Marini pri koncu ove riječi: — »Raduj se, sestro Imeldo, raduj se u po­ niznosti duha svoga, radi osobite milosti, koju ti je Bog udijelio i nad tobom ispunio one riječi: Čovjek snuje, a Bog odregjuje«. — »Sasvim opradane ri­ ječi«, reče otac Geminjan na ulazu u samostan, ri­ ječi, koje bi Vama, gospodine Romule, kao mladiću, koji vjeruje, bile potpuna utjeha i okrepa. U ovim riječima tajna je utješljivog lijeka, koga od mene tražite ... — Ja imam važnih protivnih razloga, odvrati mladić, uzdišuć i tresuć se od nutarnjega ganuća. �Iz trnja ružica, Meni nije jasno, da je baš tako Bog odredio, da Ma­ rina moje srce istrgne, a svoje njemu dadne. Bog je dobar i on boce život, a ne smrt, i onim, koji ga ne ljube više, nego i onim, koji ga ljube. I ja, i ja ga još i sada ljubim. Nije to dakle djelo Božje dobrote, ne­ go njezine tvrdoglavosti, da ovako trpim ja i moja čast, i da mi je ovolika rana na srcu. Njezina mušičavost pod izlikom zvanja izdala me je i upropa­ stila. Kažem Vam, oče, da silno trpim, a gdjekad dogje čas, da bi svu moju veliku i iskrenu ljubav, za koju sam Bog zna, okrenuo u mržnju proti njoj. — Dragi g. Romule, odvrati otac, držeći svoju desnicu na njegovu ramenu u ovoj stvari ja ne­ vrijedni čovjek, skroz sam vješt i iskusan. Još ćemo se drugi put zgodnije o tom razgovarati. Vaši su živci previše uzrujani. Kad se malo umirite, ja ću Vam tad svoje razloge iznijeti. Pozdrave se i prijateljski rastanu. VI. 0 C S lavom i s ljubavlju nema šale. Romul je došo u Porrettu, da se pet šest dana liječi, a da bude slobodniji nije osjeo ni u jednom svratištu, nego u kući čestite udove, gospogje Rosalbe, koja je nekoliko lijepih soba u svom stanu kupališnim gostima ljeti iznajmljivala. Osim ovoga, Romul nije htjeo ni u jednom svratištu stalno blago­ vati, nego je po svojoj volji odabiro sad ovdje, sad ondje. Osobito je zavolio kuhinju na kolodvorskoj postaji, gdje su se i drugi sladokusci rado sakup­ ljali, a to tim ragje, pošto je želio razbijati svoje brige, pa je htjeo rado gledati neprestani dolazak i odlazak vlakova, koji su toliko samo mirovali, dok bi se lokomotive promijenile. U stanu ggje. Rosalbe, nastanio se već prije tri godine neki doktor prava, imenom Anselmo, jer se moro u kupkama zvanim Marte od bedrobolje liječiti. Bio je to mudar i pametan starac, živan i vedar, duhovit i šaljiv. Romul se je u brzo upozno s dr. Anselmom, s njim se družio u svojoj sobi, dvo­ rani, na šetnji, na zajedničkom objedu, tim ragje, što su obojica uživali u pušenju cigareta, te bi u osobito prijateljskom razgovoru šetali na večer ulicom, koja vodi prema Puzzoli i crkvi drage Gospe, ili bi na prostranom dvorištu uživali milozvučnu glazbu, koja je svirala kupališnim gostima. Dr. Anselmo opazio je na prvi pogled, da je Romul bolesniji na duši, nego li na tijelu. Blijedoća, mučenje, sjeta, sve se to na njegovom licu odrazivalo tako, da ga nikad vesela vidio nije, a to je bio znak neke tajne bolesti, koja ga na srcu tišti. I zbilja, Romul nije mogo odoljeti, 163 a da ne oda svoje tajne i ne kaže uzroka svoje boli dru Anselmu još prije nego se sastao s ocem Geminjanom. — Želite li napokon znati za uzrok moje žalosti? reče Romul na koncu konca. Muči me na srcu nesretna ljubav. Dr. Anselmo iz neke osobite ljubavi i prijaznosti, nazivo je Romula uvijek sa »Vi«, a čim mu je Romul otkrio svoju tajnu, nazivo ga je sa »Ti«. — Već sam na to pomišljo. To je obično zlo, Vas mladića. Take zgode završuju obično lakrdijom ili žalosnim slučajevima, ali tomu zlu ima sredstvo. — Bilo bi? Zapita Romul. — Počuj! Ti si se moro zaljubiti, u koju djevojku, koja Ti je osvo­ jila srce, a kasnije Ti legja okrenula. Učini i Ti isto. Okreni i Ti njoj legja i traži drugu djevojku. Danas ima više žena nego kokoša, a lijepih djevojaka pun je svijet. — Ah, g. doktore! Lijepo se svagdje nagje, ali dobro ne. Moja je bila lijepa i prelijepa, do­ bra i predobra. Srce više teži za dobrim, nego za lijepim^a dvaput se ne daje. — To vele pjesnici, a ne vele iskusni ljudi u životu. Ja, koji na 70. naginjem, dosta sa m \h upozno, koji su, kad ini je prva ljubav pofalila, tražili drugu, a ako je i ova falila, onda treću. Dali su srce dva-triput i nijesu umrli od žalosti, nego i sad veseli i zadovoljni živu. - Trgo­ vačka ljubav! Moja nije taka, nego iskrena i promiš­ ljena, pa me baš za to na srcu boli i nemam utjehe. — Ko te je proigro? Možda kakav takmac, da ti je oteo srce tvoje drage? — Ne, ne! Ona je to sama po sebi učinila, te mjesto da ga meni dadne; dala ga je Bogu. U najljepšoj nadi iščeznula mi je ispred očiju. — Oh, sad više tomu nema lijeka! Ako ju je Bog uzeo, moraš držati, da je umrla i pokoriti se. Providnost što odnosi, opet donosi. Moraš uzeti dru­ gu, koja će ti biti bolja od one, koja ti je srce otela. — To pak ne! odvrati Romul Ijutito. Ili ona, ili nijedna! Ja se nadam, da njezino zvanje nije bilo pravo zvanje, nego je to ludo i u ugrijanoj svojoj glavi učinila, pa joj neće dugo trajati. Ja u ovoj nadi živem. — Ako su ružice, procvast će. Koliko ima vremena, da je stupila u samostan? —- Deset mje­ seci. Je li ostala? Ostala je i već se koprenom pokrila. — Ti čini, kako ti ja velim: odbaci od sebe svaku nadu. da ćeš ju igda imati, i misli na drugu. Ja bih ti mogo pomoći naći ju. — Ne, zakleo sam se sebi ili ona, ili nijedna. — Ako je to tako, počuj ovaj moj drugi savjet: Zatvori se i ti u samostan. Otajstveno suglasje bit će megju vama savršeno. Draga, opatica, a dragi, fratar. Taj će se prizor tako svršiti, i zastor pasti. Ah, g. doktore, Vi se sa mnom samo šalite i podrugivate. Pogledajte molim, kako čuvar zvjeradi u zvjerinjaku dovikuje onim, koji se k rešetkama prikučuju: »Dalje, dalje, gospo­ do! S lavom i ljubavlju nema šale.« �164 Br. 9. Serafinski Perivoj. — 1910. VII. Korisna šala. Onoga istoga dana, kad se je Romul razgovaro s o. Geminjanom, otišo je u obližnju gostionu zva­ nu Palazzina, prema zgradi zvanoj v o l o v i , da se okrijepi u društvu s g. drom. Anselmom, koji je opazio, da su mladiću nabrekle oči od plača, i da je zamišljeniji i turobniji. Nastojo je finim šalama i do­ sjetkama, da ga razveseli, a govorio mu je ljubezno i o njegovom nesretnom slučaju. Popivši kavu, pušili su i uživali u duhanskom dimu. — Ti bi, nastavi dr. Anselmo, mladiću moro ozbiljno govoriti, ti bi moro biti veći filozof, nego što si, i moro bi motriti stvari, onako kakve su zaista i primiti ih onako, kako ih Bog šalje, Ja sam već star i od svijčta izvaran. Koja korist kukati i žalostiti se u protivštinama, koje samo muče? Sve svršuje, a svršiti ćemo i mi i to u brzo. Nek ti bude za pouku ta smotka, koju pušiš. Šta ti ona veli? Prava slika ovog je života Dim, koj’ ode, a pepeo osta. — Lijepa poduka, samo da nije trpjeti muka na srcu, odvrati Romul, krećuć glavom i srnješeći se. Ja sam ne znam, ili je to od naravi, ili od nesreće, da ja toli živo te boli osjećam, da ih ni .zreći ne mogu. Ja sam previše osjetljiv, a Vama, dragi doktore, zavi­ dim, što možete sve na šalu i smijeh okrenuti. — Da, u tebe je vrapčije srce. Čim kakva nezgoda nadogje previjaš se i prenemažeš, plačeš i uzdišeš nad svojom boli. Budi junačina! Muževne snage nek ti ne manjka, jer: »jako srce, razbija udarce.« Obojica su se zdogovorili, da će u šest sati na večer večerati i u kolima se prošetati lijepom ce­ stom, koja vodi u Toskanu, kraj mosta Ventudina, zatim od Pavane uz obalu rijeke Limentra prema pistojskoj sambuki. Romul je očekivo na kolodvoru dolazak dvaju vlakova iz Bolonje i Firence, jer se je nado nekom prijatelju, koji mu je piso, da će oko dva i po sata po podne stići, s njim se pozdraviti i porazgovoriti, a zatim krenuti u šumoviti predjel kraj Lukke. Očekivani prijatelj nije došo, jer ga Ro­ mul uz sve svoje pažljivo gledanje nije mogo opa­ ziti. Čim je vlak stao, osobe počele izlaziti, koje su za Porrettu došle, da se liječe, Romul je opazio dvije osobe, a čim ih je opazio, stao je kao manitati, u licu se mijenjati i tresti u tijelu, kao da ga groz­ nica trese. Može se reći, da je od tog časa izgubio svoje oči i sav se promijenio. Neko je vrijeme šeto doli-gori po kolodvoru, kao izvan sebe, zatim krenuo prema mostu Reno, a odavle skrenuo na ulicu i sio na klupu, kraj jedne kafane. Malo iza toga opet je usto i krenuo na desnu stranu, uspeo se uz stepenice prema župnom vrtu, kraj crkvenog dvorišta, i tu se zaustavio, te u svojoj uzbugjenosti gledo u prostra­ ni vidik, koji se pružo oko njega i pod njim. Čim je tu malo popostajo, žurno se okrenuo niz stepenice prema mostu zvanom »Uzdisaji« na rijeci Rio, a odavlen žurno pošo u svoju sobu, sam sobom govoreć i mašuć rukama. Čim je došo u sobu zatvorio se i stao pisati i neku tajnu osnovu kovati sve do pet sati, zatim je izišo iz sobe. U vrijeme njegove otsutnosti, povratio se g. Anselmo iz kupke, zatim krenuo u dvoranu, koja je dijelila njegovu sobu od Romulove. Zvao je Romula, oškrinuo vrata i opazio, da se nešto svijetli na stolici uz postelju. Stupio je u sobu i na svoje veliko iznenagjenje opazio, da je to revolver od ocjeli, kraj kojega je bilo pismo nezatvoreno, a upravljeno na g. Anselma. Gosp. An­ selmo, sav prestrašen, izvadio je pismo, odmoto ga j čitajuć bio, kao izvan sebe. Romul je mislio, da će to pismo g. Anselmo čitati, kad on bude ležo u krevetu razmrskane glave, moleć ga, da njegovu objavi njegovoj majci, da se je usmrtio, da dru­ goga ne usmrti, da je od dva zla manje izabro, da majci šalje zadnji pozdrav i poljubac i da od nje u ime njeogvo zamoli oproštenje. — Ta ovaj je sasvim poludio, reče u sebi sav preneražen doktor Ansel­ mo. Sad je doktor Anselmo došo na lijepu miso. Uzeo je revolver, povadio naboje, stavio ga gdje je i bio, a sam se sakrio za zastor u dvorani. Za koji čas došo je Romul, unišo u sobu i zatvorio vrata. Dr. Anselmo približio se na nožnim prstima k vrati­ ma, polako ih otvorio toliko, da može vidjeti, šta će Romul činiti. Ovaj se svuko do košulje, pružio se po postelji, uzeo revolver u ruku, okrenuo cijev slipočnici, natego ga i odapeo. Nu prvi otponac nije opalio, odapeo je i drugiput, ali opet isto, odapeo i trećiput, ali uzalud, jer ne puca. U taj čas uletio je dr. Anselmo u sobu, bacio se na mladića, oteo mu revolver iz ruku, vičuć: »Šta to činiš velika bu­ dalo?« — Romul se je prenuo kao iz sna, i sav začugjen gledao u doktora, a napokon ga zapito: »Šta ja činim? recite mi! Ja ne znam.« — Ma ti si se htio usmrtiti. Šta ti je, šta si pomahnito? — Ja se htjeo usmrtiti? Ja sam dakle odlučio spasiti njoj život. — Meni? — Ne, ne, nego Marini. — Ti si u ludilu. Ustani, obuci se, pa ćeš ići sa mnom na šetnju, da se malo razabereš. Ustani dakle, osvijesti se, i priznaj, da sam ti ja tu korisnu šalu učinio, da ti život spasim. Ovaj ću revolver uzeti i zaključati ga. Šta ti se je dogodilo, da si tako poludio? - Ja Ja vam ne znam drugo reći, odvrati Romul, oblačeć se i osvješćujuć, nego to, da sam časovito poludio. Na kolodvoru sam vidio Marinu, kad je izlazila iz vagona. Vidjeli smo se i ja sam je pozno, ona je problijedila ko krpa, a ja sav razjaren htjeo sam k njoj poći, ali sam bio kao okamenjen, i izgubio �Iz trnja ružica. sm svoju pamet. Jedna rni je samo miso bila u glavi: Ili ja ili ona umrijeti. Da nju ne usmrtim, vidi se, da mi je došlo u glavu, da sebe usmrtim. Što sam počinio, toga se sada ne sjećam. Vi ste me, g. dok­ tore, iz strahovita sna probudili. - Ma ili se ti pri­ činjaš, da se sa mnom šališ, ili je ta tvoja ludost, neka pojava, kojoj se i najbolji duševni promatrači čuditi moraju. Reci mi, Romule, jesi li ti zaista pri sebi? — Kao i Vi. — Dakle ti si bio budala samo nekoliko sati, a opet si se potpuno opametio. — Tako i mora biti. Da sam bio pri sebi, ne bi mogo ni po­ 165 misliti, da se usmrtim. Samoubojstvo mi je po načelu savjesti i naravnom mišljenju stvar odurna. Iza moje nesreće bojo sam se, da do toga ne dogje, ali samo u slučaju, ako mi se pamet prevrne. Ovoga sam se bojo, bojo sam se mnogo. Rekav ovo, stao je bijedni mladić gorko plakati i moliti g. doktora, da to ostane najvećom tajnom. U plačnom uzdisanju opetovo je: Ah, nemilosna Marino! okrutna Marino! Kak bi sa­ mo i pomisliti mogla zlo, koje rni je prouzrokovalo tvoje izdajstvo. (Nastavit će se.) Redodržavništvo bosanskih Franjevaca u Sarajevu. Broj 802. Časnoj braći župnicima. Polag previšnjega riješenja od 11 lipnja 1909. ima se obaviti popis žiteljstva Bosne i Hercegovine u godini 1910. Prema § 5. propisa o popisu, ima kod toga sudjelovati i svećenstvo, da podatci, što će ih sabirati popisni povjerenici, što točniji i istinitiji budu. Pošto su ovakovi popisi od vrlo velike važnosti, to se čč. braća župnici ovim upućuju, da rado učestvuju u popisnim povjerenstvima. Za upravu i znanost popis je ovaj od velike važnosti, zato treba narod uputiti, da ništa ne taji, već po istini iskaže. Ovakovi popisi obično straše seosko pučanstvo, jer im se to često od nepoznatih tumači krivo. Zato čč. braća dušobrižnici neka narod pouče i predoče mu, da ovaj popis nikako nije za to, da se time kakovi novi porezi uvedu, nego mu je svrha, da se točno upoznaju uarodni odnošaji. S a r a j e v o , 10. rujna 1910. Fra Alojzij Mišić, redodržavnik. L1STAK. Dekret konzistorijalne kongregacije o skidanju župnika. Poznata je stvar, da do najnovijega doba bi­ skupi nijesu mogli dignuti kanonički ustoličene žup­ nike bez kanonički po župnika zlo svršenoga proce­ sa. Taj stari crkveni zakon izgubio je svoju krepost dne 20. kolovoza god. 1910. Dne 20. kolovoza teku­ će godine izdala je konzistorijalna kongregacija de­ kret, kog su pošljednja »Acta apostolicae Sedis« već objelodanila, polag koga biskup može župnike u 9 slučajeva i bez do sada traženoga procesa, sa župe dignuti. Ti su slučajevi slijedeći: 1. Ako je župnik po liječničkoj svjedodžbi duhovno bolestan; 2. ako nema iskustva i znanja; 3. ako je tjelesno tako zdrob­ ljen i oslabljen, da ne može vršiti duhovne pastve; 4. ako je puk ogorčen — pa bilo to i nepravedno i djelomično; 5. ako je župnik izgubio dobar glas kod poštenih ljudi; 6. ako je potajno tako skrivio, da se narod može ogorčiti; 7. ako zlo ravna crkvenim do­ brima; 8. ako suprot opomeni propašću župničke du­ žnosti, dijeljenje sv. sakramenata, podučavanje i ako je češće odsutan; te 9. ako je neposlušan. U svim ovim slučajevima biskup može župnika skinuti nakon provedene istrage, učinjene pomoću dva ispitatelja — examinatores. Skinuti župnik mo­ že na biskupa apelirati, koji će opet stvar s dva savjetnika - consultores, pregledati. Ispitatelje i sa­ vjetnike u smislu dekreta moraju svi biskupi odmah imenovati. Kako se vidi, ovi dekreti ide više za spasom duša, nego li za kaznom klera. — Dr. .1. Kada se imaju djeca pripušćati k sv. pričesti? Na ovo je pitanje odgovorila k o n g r e g a c i j a s a ­ k r a m e n a t a s dekretom: »Quam singulari Chri- �166 Br. 9. — Serafinski Perivoj — 1910. stus amore«, koga je Pijo X. dne 7. kolovoza t. g. potvrdio. Polag ovoga dekreta djeca, koja su uzela 7. godinu, moraju ići na sv. ispovijed i pričest, jer u 7. godini djeca o b i č n o dolaze k razumu. Nu ovaj dekret ne zabranjuje djeci i prije sedme godine dola­ ziti na sv. pričest. Djeca se.i prije sedme godine mo­ gu slobodno pričešćivati, samo ako znaju potrebna potrebom sredstva — necessaria necessitate medii i razlikovati sv. pričest od ostale hrane i pića. Oni, koji dijete odgajaju: roditelji, župnici, katehete, uči­ telji itd. moraju se brinuti, da dijete ispuni zapovijed sv. prčesti. Osim toga dekret: »Quam singulari ...« ukida zloporabu, da se djeci, koja su došla k razumu, uskraćuje popudbina, zadnja pomast i pokop po obre­ du odraslih. Dekret nalaže biskupima, da se ove od­ redbe dostave svećenstvu i puku i da se sve ovo sva­ ke godine ima u uskrsno doba u župnim crkvama proglasiti narodu u materinskome jeziku. Ovim se dekretom donekle obnavlja stara crkv. disciplina i obi­ čaj, polag kojih su se svuda kršćena djeca do XIII. stoljeća, a na istoku i daaas pričešćivala pod prili­ kom vina. — Dr. J. „Franjevci i svjetovni kler u Bosni4*. Pod tim je naslovom profesor dr. M. Hiptmair u III. svesku ovogodišnjega „ T h e o l o g i s c h - р г а kt i c h e Q u a rt a r s c h r i f t - a “, što izlazi u Linču, predstavio pri­ godom carsko-kraljevskoga doiaska u Bosnu žalosno stanje katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Moramo priznati, da je dr. Hiptmair prilično upućen u stanje katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini, ali, da je u mnogome bio i subjektivan, tendencijozan i Franjevcima odviše antipatičan. Dr. Hiptmair dobro zna, da je ka­ tolička Crkva u Bosni i Hercegovini bila kroz stoljeća „mučenica" — „eine Martyrin“, da je mnogo trpjela od Turaka i shizmatika, da se njezin opstanak kroz 400 godina poslije Boga ima prepisati jedinim Franjev­ cima, koji su za to od sv. Stolice primili mnogobrojne povlastice; ali Franjevcima čini nezaboravljivu uvredu, kada ih njemačkoj publici predstavlja kao, borce, koji stoje u taboru Antihrista i neprijatelja katoličke Crkve, kao raskalašene svećenike i izbjegavatelje discipline i samostana, koje većinom smatraju kao tamnice, u ko­ jima radi manjka lajka, manjka posluga: ,,Gowehnt an das frei Leben als Pfarrer, schauen namlih die allermeisten das Kloster fast wie ein Gefangnis an.. Da sie keine LaienbrOder haben, soli es dort nicht selten an den wiinschenswerten Pflege, besonders in der Krankheit fehlen." Koliko nepravde jednome redu, kome zasluga za Crkvu u Bosni i Hercegovini ni sam kle­ vetnik inače ne niječe! Kolika uvreda za Franjevce, ko li one, koji su u samostanima, to li one, koji su na župama. Oni se po dru. Hiptmairu smatraju u tamnicama prem ih ima velik broj, koji ne bi nipošto na župu; a ovi zaboraviv se na red, na redovnička pravila i ustanove plivaju u moru slobode i raskoši, prem ih, opet velim, ima i tuj velik broj, koji bi se svaki čas odrekli župa, da ih za njih ne veže sveti posluh, dobro reda i naroda. Megjutim, kada je veleučeni dr. Hiptmair tako duboko zavirio u psihu bosanskoga fratra i u njegove samostanske ćelije i bolnice, je li mu poznato, da su bosanski i hercegovački Franjevci od okupacije Bosne i Hercegovine za samu reparaciju i edifikaciju svojih samostana potrošili oko 2 milijuna kruna ? Pa ako Franjevci, dr. Hipmairu, ne ljube samostana i ako u njima nema nikakove posluge, ako, ih smatraju tam­ nicama, čemu onda, da oni na župama otkidaju zalogaj od zalogaja i troše za zidanje tih „tamnica". Zar oni ne bi ragje po kupkama, putovanjima itd. potrošili tu svotu i to tim ragje, kada su se, kako veliš, na župama naučili slobodnu ili bolje recimo, kako i misliš, ras­ košnu životu ? Doktore, zaletio si s e ! Nu dru. Kiptmairu je nekako u oku i franjevačka gimnazija u Visokome — a širokobriješku je nekako zaboravio - i što Franjevci svoju mladež šalju na sveučilišta, što je pogubno za redovničku stegu. Sv. Stolica osobito u najnovije vrijeme poduzela je sve što je moguće, da se i redovnički i svjetovni kler što više naobrazi i usposobi, a dr. Hiptmair kao jedan doktor i profesor htio bi, da samo sebi i kome on hoće usurpira monppol znanja. Prozirna je ta tendencija i ta revnost za franjevačku stegu i red, doktore Hiptmairu! U ostalom, ako si baš i iskusio, da sveučilišta kvare crkvenjake, budi miran to s bosanskim i hercegovačkim Franjevcima ne će biti, jer oni i na sveučilištima živu ili u Augustineumu ili u samostanima — dakle opet pod stegom. Da dr. Hiptmair bosanske i hercegovačke Fra­ njevce čim više ocrni, a njemačku javnost što boljim štivom počasti, upustio se je i u opis bosanskih i her­ cegovačkih crkven h običaja. On iznosi kako o Uskrsu kućni starješine prije ispovijedi dolaze župniku, plaćaju mu lukno, primaju cedule za ispovijed za se i za čitavu obitelj. 1 on to drži zlim običajem, jer često očevi ne idu po cedule i tako mnogi ostaju neispovjegjeni. Ovaj je običaj, veli, svjetovnome kleru neugodan, s toga da je tražio kongruu, da je država na kongruu pristala ali da su ju zabacili Franjevci. Prikaz Franjevaca u ovakim bojama nije ništa nova. Još su davno oni ozloglašivani — barem po hrvatskim novinama kao protivnici kongrue i to jedino, jer imaju veću korist od bira nego li od kongrue i iz protivnosti svjetovnome kleru. Dr. Hiptmair je dakle ovo pitanje samo prekuho i pređo ga njemačkoj javnosti. A što je na srijedi ? Proces o kongrui sasvim je poznat! Franjevci u Bosni i Herce­ govini primaju bir jedino na temelju povlastica sv. Stolice. Da bir zamijene s kongruom, morali bi iskati od sv. stolice za to dozvolu. 1 oni se ni toga ne bi �Listak kratili da vide u kongrui osjeguranu svoju eksistenciju — nu to je manjkalo. Četiri franjevačka zavoda i dva­ naest samostana u kongrui nijesu uzimani u obzir — a oni su se ipak prištednjom župnika od bira uzdr­ žavali, koga bosanski župnici od davnina v e ć i n o m iziskuju prigodom korizmene ispovjedi i vjenčanja. A je li to to toliko zlo, da se baš tom prigodom najviše bir traži? Ne! Tko ide na ispovijed treba da vrati svakome svoje, pa i župniku. Ko se ženi, kada može ženidbeni trošak podnijeti, može platiti i župniku njegov bir. Niti je običaj, koji u Bosni vlada bez juridičnoga oslona. Ta nema li bir istu svrhu, koju i stolarina? A baš o stolarini učeni i čuveni jurist dr. Aichner piše: „Qua occasione et in quanam quantitate liaec honoraria sint praestanda, ех locorum usu et ех legibus particularibus dimetiendum est. Comuniter penduntur o c c a ­ s i o n e p r o c l a m a t i o n u m , c o p u l a t i o n i s , ехеquiarum, administrationis quorundam sacramentorum veluti baptismi, c o n f e s s i o n i s p a s c h a l i s et pruvisionis infirmorum.“ (Comp. juriš eccl ed. X. p 849.) I on to ne osugjuje, nego odobraje. — ,,Quia praesta tiones ех jure stolae non dantur tamquam pretium stolae sed tamquam congruae elerieorum sustentationis pars, o m n i n o l i č i t e a c c i p i u n t u r . dumodo absit omnis simoniaci quaestus avaritiae species et functiones non denegentur iis, qui has oblationes dare vel renuunt vel ob paupertatem dare non possunt.“ (0. c. p. 849 —850.) Dakle! Prigodom uskrsne ispovijedi i vjenčanja slobodno je iskati stolarinu, pa i — bir, nu samo u granicama, koje isključuju simoniju. A da se u ovim granicama bir išće dokazat će to baš ona mjesta, gdje starješina nosi cedule za čitavu obi­ telj, jer se ni u tim krajevima tako strogo ne postupa sa članovima obitelji, kojih starješina po cedule ne dogje, nego se i brez tih cedula, ako poznaju kršćan­ ski nauk, ispovijedaju, pričešćuju i vjenčavaju. U osvadi bosanskih Franjevaca s „Theologisch-prak tische Quartalschriftom“ natječe se Linzer Volksblatt u svome 135. ovogodišnjem broju u članku: Die Kirchen frage in Bosnien i (Morgen) „Das Vaterland“ u 390 br. u članku: ,,Wie wir Bosnien verliren?^, od kojih se u prvome listu u žešćemu tonu — valjda s toga, što je list za puk — rekapituliraju klevete ,,Quartalschrifta“, a u drugome se — Amici risum teneatis! — Franjevci u Bosni i Hercegovini predstavljaju kao antidinastični. Mi bi savjetovali njemačkim listovima, da se u bosanske i hercegovačke stvari ne pačaju i da ne Ijevaju ulja u vatru. Ona „mučenica“, koja je preživjela tira­ niju patarenstva i Osmanlija ne će zar ni pod krilima dvoglavoga orla izdahnuti, s kojim Franjevci Bosne i Hercegovine živu i padaju. — Dr. J. Slobodno zidarstvo. Ako je i bilo slobodnih zi­ dara i prije XVIII. stoljeća, to ipak njihova organi­ 167 zacija i njihov današnji oblik datira od početka XVIII. stoljeća — od god. 1717. Kada je god. 1666. u Lon­ donu buknuo silan požar, tu se je sva sila nagomilala radnika, gdje su pravili kolibice, kuće i palače. Ovi se radnici na sv. Ivana Krstitelja god. 1717. skupe i organizuju po konstituciji, koju im je sastavio jedan engleski svećenik — Anderson. Rimski su se Pape svim silama slobodnome zidarstvu opirali i osugjivali ga. Tako ga je osudio Klemens XII. u svojoj ustanovi »In eminenti«, u kojoj je živo i vjerno skiciro njihovu suštinu, njihov duh i organizaciju. Ovu su osudu opetovali i drugi Pape: Benedikt XIV., Pijo VII., Lav XII., Grgur XVI., Pijo IX. i Lav XIII., nu bez uspjeha. Slobodno se je zidarstvo iz dana u dan sve više širilo. U Parizu se je još 1725., u Irskoj i Škotskoj god. 1729., u Sjevernoj Americi god. 1731., a u Hamburgu god. 1733. nalazila loža slobodnih zi­ dara. Kako U n i v e r s javlja ove je godine slobodno zidarstvo ovako stalo: t k Velikoj Britaniji ima loža 2.800, a članova 152.000. U Irskoj inta loža 460, a članova 18.000. U Škotskoj ima loža 712, a članova 50.000. U Njemačkoj ima loža 4.890, a članova 54.200. U Luksenburgu ima loža 1, a članova 50. U Švedskoj ima loža 24, a članova 12.895. U Norveškoj ima loža 14, a članova 3.833. U Danskoj ima loža 12, a članova 4.610. U Ugarskoj ima loža 71, a članova 5.132. U Francuskoj ima loža 543, a članova 36.700. f U Belgiji ima loža 21, a članova 700. U Holandiji ima loža 101, a članova 4.600. U Švicarskoj ima loža 34, a članova 3.646. U Italiji ima loža 327, a članova 15.000. U Španjolskoj ima loža 79, a članova 3.169. U Portugalskoj ima loža 148, a članova 2.887. U Grčkoj ima loža 19. a članova 4.950. U Rumunjskoj ima loža 9, a članova 250. Osim toga u Americi imaju slobodni zidari 15.741 ložu s 1,321.530 članova, u Australiji 750 loža s 40.722 člana. To je zaista strašna vojska, proti kojoj bi dr­ žave morale poduzeti mnogo strožije mjere. — Dr. .1. O. M. Kozlnovlć. Pučka crkvena pjesma. Uz koralno i polifono pjevanje u katoličkoj se crkvi nalazi i pučko pevanje. Pučko pjevanje strogo uzev ne bi se moglo smatrati pravom crkvenom glazbom, jer ne rabi liturgičnog je­ zika i teksta kao koral i polifonija; no budući se njom mogu pobuditi pobožna čuvstva i iskazati dužno što­ vanje prama Bogu, pripušćano je i ono u Crkvu. Kad je nastala pučka crkv. pjesma, lako je po­ goditi. Čovjeku je već od naravi prirogjeno, da se klanja Bogu, iskazuje Mu čast i štovanje a napose to �168 Br. 9. — Serafinskj Perivoj. — 19lO. nalaže katolička Crkva svojim vjernicima; da pjevaju Benko, a dočeko ga na vratima vladin povje­ pjesmu zahvalnicu za bezbrojna dobročinstva, koja nam renik Brodnik. Na crkvenim je vratima Nj. Veličan­ je Bog iskazo. A kako će jedan narod tu zahvalnicu stvu svečano sv. vodicu pružio predsjednik p. o. otpjevati, nego li u svom narodnom, pučkom jeziku Franjo Pavlak, a tada mu je Nj. Veličanstvo latinski Po tom možemo zaključiti, da pučka crkvena pjesma reklo: »Nek se čita misa na čast sv. Ljudevitu za me kod svakog naroda ima svoj početak u postanku is­ i moje kraljevstvo!« Nj. Veličanstvo i prijestolona­ toga i njegova jezika. Takove bo pučke pjesme, kojim sljednik nijesu htjeli sjesti na pripravljeno im mje­ se Bog proslavljuje, upustila je Crkva u svoje svetište, sto, nego .u klupu, gdje su povadili molitvenike i po­ dopustiv im da se mogu u vrijeme bogoslužnih čina božno se molili. Poslije mise, koju je čito tajnik p. pjevati. Po tom p u č k a c r k v e n a p j e s m a j e s t Ćorković, Nj. je Veličanstvo predsjedniku Pavlaku o n o p j e v a n j e , š t o g a p u k p j e v a u s v o m n a ­ reklo: »Hvala!« Zatim ga upitalo, da li pozna hrvat­ r o d n o m j e z i k u k o d s l u ž b e B o ž j e i i n i h cr ­ ski? Kada mu je predsjednik potvrdio, reklo mu je k v e n i h či na. Veličanstvo: »Ja sam htio, da danas bude misa kod Da li je sve ono crkvena pjesma, što se u Crkvi Vas Franjevaca.« Iza kratkoga još razgovora Nj. je pjeva ? Nije. Prava crkv. pjesma jest samo ona, u ko­ Veličanstvo dalje krenulo, da pregleda grad, a jedan joj je sve po crkvenom duhu i tekst i napjev, fali li je od Njegovih ministara predsjedniku u ime Nj. jedno od tih dvoga, već se udaljuje od crkvenog duha Veličanstva pružio za misu dar od 100 K. i ne bi se smjelo u Crkvu unijeti. Ali na žalost slabo Pozdrav franjevačkog generala u Mariboru. se na to pazi i unosi se svako smeće u Crkvu kao drugdje tako i kod nas. Kod nas pučka crkv. pjesma, Na 22. kolovoza boravio je franjevački general prepremda se najviše goji, stoji na vrlo nisku stepenu. časni o. Dionizij Schuler u Mariboru u kanoničkome Pučka crkv. pjesma, kakva je sada, sasvim je loša, ili pohodu. Isti su dan bosanski i hercegovački redodrjoj ne valja tekst ili je napjev svjetskog duha ili ne žavnici m. p o. Alojzij Mišić i m. p. o. Luka Begić valja ni jedno. Rijetko ćeš koju naći, koja zadovoljava u pratnji i to prvi m. p. o. Jeronima Vladića, a drugi svim zahtjevima. Dosta ih se protivi našem duhu i d. o. Jeronima Borasa dohrlili u Maribor i pozdravili tugjeg su porijekla, a većina ih potječe iz vremena, vrhovnoga starješinu reda. Prečasni je sav razdra­ kad je Jozefinizam vlado, samo su prevedene ’na naš gan primio i očinski ižljubio predstavnike bosanskih jezik. Uvriježile su se megju puk, te ih je teško istri­ i hercegovačkih Franjevaca, te pomno saslušo sve jebiti. Istina, više puta se pokušalo zamijeniti ih s pjes­ njihove zgode i nezgode. mama, koje se slažu s crkvenim zahtjevima a potpuno Dr. Tugomir Alaupović, suradnik »Seraf. P eri­ odgovaraju i našem duhu, no poreci svega mara i na­ voja« i intimni prijatelj Franjevaca, početkom škol­ stojanja bila je mala ili nikakova Korist. Tek bolje je korake poduzela ,,S. Cecilija"; koja ske godine primješten je iz Sarajeva u Tuzlu za di­ će — kako sama veli — po mogućnosti nastojati, da rektora velike tuzlanske gimnazije. Mi se u S ara­ ostrani pjesme nedostojne hrama Gospodnjega, a na jevu s jedne strane žalostimo, da smo ga iz svoje njihovo mjesto uspostavi takove pjesme, koje će ne sredine izgubili, a s druge se strane veselimo, da se samo odgovarati crkv. duhu, već i ljubav pobugjivati je jednom i Tugomirova sposobnost iz sjene na svijet­ prema Bogu, poticati na molitvu te istu pridizati k pri­ lo izvukla. Tugomire, primi čestitke, — a iz Tuzle jestolju Božjem. Već do sada pružila je javnosti mnogo se sjeti Sarajlija i »Seraf. Perivoja«! lijepih pjesmica sa svake strane dotjeranih, jedino preKongres. U Sarajevu su se dne 6. o. mj. s defiostaje, da ih posvuda širimo. Svoje štujmo i ljubimo, a tugje ne prezirimo, ali ga u svoje hramove ne uvo­ nitorijem skupili svi mnogopoštovani oci bosanske redodržave, gdje su vijećali o dobru »Almae provindimo. ciae«. VJESNIK. Car svih Bugara kod Franjevaca u Sarajevu. Na sv. Ljudevita, francuskoga kralja, došlo je Nj. Veličanstvo Ferdinand Koburg, car svih Bugara i sin mu Boris u Sarajevo, gdje su nakon kratkoga boravka krenuli u franjevačku crkvu sv. Antuna i slušali prošle noći brzojavno naručenu misu. — Njegovo je Veličanstvo dopratio u crkvu barun Primicije. Na 28. kolovoza prikazali su u svojim rodnim krajevima. — Docu i Tolisi prvu sv. misu dva odlična mlada Franjevca: o. Miron Kozinović u Do­ cu i o. Valerij Filipović u Tolisi. Na obe se je sveča­ nosti sva sila našega djevičanskoga naroda zgrnula i učestvovala pompoznim svečanostima. Isto je tako prvu mladu misu reko u Zaostrogu na 11. rujna o. Stanko Petrov, rodom iz Metkovića. I ovim mladim »ujacima« želimo, da do groba budu sveće- �Listak, nici zagrijani za Boga, narod i svoj red kao na dan prve svete mise! Iz »Pijeva društva«. Primili srno izvještaj lije ­ voga društva« za promicanje katoličke štampe, megju Hrvatima. Polag izvještaja »Pijevo društvo« je god. 1909. poduprlo izdanje knjige dra. Ljubomira Marakovića: »Nov život — književna razmatranja«; zatim je društvo izdalo brošure: »Majke na okup« u 10.000 primjeraka; »Pokretaši - zaštitnici djevičanstva« u 4000 primjeraka; »Akcija za našu djecu i dječji dani«, te Bogoljuba Strižića »Svjetovni nazor«. Društvo bi i više radilo, da se bolje njeguje. »Sillon« se pokorio. U 4. broju ovogodišnjega »Serifinskog Perivoja« javili smo, kako se je »Sillon«, društvo mladih francuskih katolika moderniziralo. Papa Pijo X. u društvu je proveo inkviziciju i uistinu našo u njemu hiperdemokratična načela, polag kojih je »Sillon« htio da izjednači sve staleže i dokine sva­ ki auktoritet. Koncem kolovoza Papa je izdo encikli­ ku, u kojoj je pogreške »Sillona« osudio i pozvo upravu, da se zahvali i ustupi mjesto sposobnijim. »Sillon« se je mudroj naredbi sv. Oca odmah poko­ rio, a to je liberalnoj štampi, koja je radi Papina po­ stupka silu prašine uzvitlala na sv. Oca, pravi trn u oku. E pur si muove. Suprot svih poteškoća sa stra­ ne crkvene vlasti Rusi hoće ipak, da svoj kalendar reformiraju po uzoru zapadne Crkve. U tu je svrhu razaslat projekat V. M. Andrijevskoga na članove državnoga savjeta. U svome najnovijemu pokretu za reformu kalendara reformatore više ne muče toli­ ko crkvene poteškoće, koliko juridične — rokovi ob­ veza, koje misle riješiti tako, da kroz cijelu godinu, počam od 1. siječnja, u svakome mjesecu 12. dan ra­ čunaju od 12. sata noći do 12. sata dana, a od 12. sata dana do 12. sata slijedeće noći 13. dan. Latinski obredi i engleski protestanti. Kada su se protestanti od katoličke Crkve otcijepili, zadržali su više manje katoličke obrede. U engleskoj ima pro­ testantskih crkava, koje su sve katoličke obrede za­ držali — osobito velike nedjelje. To je u novije doba mnogim protestantima i odviše u oku. Megju ovima je i engleski protestantski crkveni list »T li e E ng I i s h C h u r c h m a n«, koji pozivlje episkopat, da dokine katoličke obrede. Nu » T h e E n g l i s h C h u r c h m a n« ne zna, da bi se na tu reformu sav engleski narod pobunio. Čudnovata peticija. »B a d i s c h e L a n d e sv e r b a n d d e r a n t i u 1t r a m o u t a n e п V e r e in e« podastro je badenskoj Komori čudan predlog. 169 On zahtijeva, da se u njemačkoj državi katoličko svećenstvo isključi sasvim od politike i to ne samo na propovijedaonici, u ispovijedaonici, nego i u sa­ borskim izborima te štampi. Nova nadbiskupija. Papa je Pijo X. u zapadnoindijskoj pokrajini, u Simli, podigo novu nadbisku­ piju, koja će obuhvaćat lahorsku i agrasku bisku­ piju. Slobodno zidarstvo na Kubi. Od kako se je Kuba pomoću U j e d i n j e n i h d r ž a v a od Španjolske emancipirala, evo se već po drugi put u saboru iznosi predlog, da se u buduće redovnicima na Kubi zabrani ulaz, da se njihova dobra opterete, da se svećenstvu uopće zabrani nositi svećeničko odijelo i voditi procesije. Žalosno! Paralela izmegju protestantskih i katoličkih mi­ sija. Protestanti broje svega 558 misijonarskih dru­ štava. 4 )d ovih na samu Englesku otpada 110, od kojih S o c i e t у f o r t h e p r o p a g a t i o n of t h e O o s p e l broji 3 i po milijuna kruna godišnjega prihoda. Isto tako primaju L o n d o n M i s s i o n a r v Society, M e t h o d i s t M is s io пa r у Societ у godišnje 5 milijuna kruna, a C li u r c h M i s s i o п S o c i e t y 12 milijuna kruna dohotka. U Americi B a p t i s t M i s s i o п a r у S o c i e t y dobiva go­ dišnje 4 mil., American Board 5 mil., kineska presbiterijska misija 6 mil., a metodista 9 mil. kruna. Svi dohotci protestantskih misionara iznose 108 milijuna kruna, dok dohotci katoličkih misija iznose samo 13 milijuna. Edvard VII. na času se smrti pokatoličio? Ame­ rički list N e w-Y o r k S u n donosi vijest, da se je Edvard VII., engleski kralj, na času smrti pokatoli­ čio. Svoju vijest N e w-Y o r k S u n potkrjepljuje i s tim, što Edvard VII. na času smrti nije htio, da pri­ mi kanterberskoga (Canterbury) anglikanskoga nad­ biskupa, a primio je katoličkoga P. Vaughan-a i s njim se razgovaro; te što se je nekoč u Lurdu prema ka­ toličkim biskupima pokazo vrlo udvoran. Londonski opet list »L a C r o i x « potvrgjuje vijest, što ju je donio »N e w - Y o r k S u n«, ali samo donekle. On veli, da je kralj katolicima uistinu simpatiziro. ali o pokatoličenju, da nema govora. KNJIŽEVNA SMOTRA. I bez toga se može biti, kratka i zaniiniva ras­ prava o psovki i proklinjaju s primjerima iz najnovi­ jeg vremena. Cijena 10 helera. - - Poštom se ne šalje ispod 10 komada. Dobiva se u franjevačkom samo­ stanu u Zagrebu. �170 Br. 9. — Serafinski Perivoj. — 1910. Bogoslovska Smotra. P r i l o g » K a t o l i č k o g L i s t a « , god. I., br. 1—3. Uregjuju: dr. Josip Pazman i dr. Edgar Leopold. Izlazi četeri puta na go­ dinu u 6 i рб štampanih araka, odgovorni urednik dr. Josip Pazman. Cijena K 5 — za inozemstvo K 6 — za bogoslove K 3. Zagreb. Hrvatski bogoslovni svijet dugo je željkovo »Bogoslovnu Smotru« i dočepo se je takove, kakovom se mogu dičiti i veći narodi, nego li su Hrvati. Dosadanja su 3 broja sa zamjerno krasnim i učevnim radnjama resili: dr. J. Marić, o. M. Talija, dr. Pazman, dr. J. Cenkić, o. P. Grabić i dr. J. Leopold. Uz to se tu nalazi: odredaba sv. Stolice, bogoslovska hronika, recenzija i pregled časopisa te bogoslovska bibliografija. Hrvati pomozite »Bogoslovsku Smotru«! »Hrvatska Straža«, za kršćansku prosvjetu. Urednik dr. Fran Binički, Senj. Napokon je izašo i V., VI. svezak ovoga obljubljenoga časopisa. Žalit je samo. da se ovaj časopis slabo pomaže, te nas je upravo skarila druga strana časopisa, gdje-,izgleda, da je časopis radi nemara abonenta na rubu propasti. Katolici, prenimo se! Lehmkul: Theologia moralis, eri. XI. de integro revisa, refecta, adaucta. Duo tomi Friburgi-Vindobonae, Herder, 1910. K 24 — vezano 29.76. Prvi je dio više teoretičan, jer govori o principima a drugi je praktičan, jer govori o dijeljenju sakramenata, cenzurama i iregularitetima. Djelo je sasvim savremeno, jer traktira i o pitanjima, koja su danas najaktuelnija — socijalna. Preporučamo! Dr. Eterović: Žalosna pojava u modernoj dr­ žavi. Pretiskano iz »Hrv. Straže«. Senj, 1910. Cijena 20 h. Veleučeni pisac raspravlja tuj o porastu zlo­ činstva i padanju pučanstva. Pred očima mu je Francuska, ne kao da zločinstvo u drugim modernim državama ne raste, a pučanstvo pada, nego jer »na­ prednjaci« drže Francusku za najmoderniju državu. Piscu je nakana podsjetiti Hrvate, kamo ih dovode naprednjaci. Uzmi pa čitaj! Predigten von Alban Stolz, zweiter Band: Predigten fiir die Sonntage des Kirchenjahres. Freiburg im Breisgau. Wien, 1910. Herdersche Verlagsbuchhandlug. Cijena K 6 — u platno uvezano K 7.20. Bogoljub Strižić: Svjetovni nazori. Preštampano iz lista »Za Vjeru i Dom«. Zagreb, 1910. Cijena K 1 — za gjake 30 h. Kraj hladne ploče barskoga nadbiskupa srpsko­ ga primasa o. Šimuna Milinovića. Spljet, Leonova tiskara, 1910. S. Babunović: Mladeži pučkih škola. O čestoj i svagdanjoj sv. pričesti. Zagreb, 1910. Cijena 50 Ii. Preporučamo! Borimo se dok je vremena. Pod tim naslovom izišla je jedna suvremena knjižica od znamenite socijalno-humanitarne vrijednosti, jer ima svrhu, da upućuje u tužne pašljedice pijanstva. Rasprava otkri­ va sva zla te rak-rane čovječanstva zanimivim pri­ povjedačem i primjerima sa ilustracijama. Knjižica stoji 50 helera. Neposredne narudžbe imadu se upra­ viti na samostan Franjevaca u Zagrebu. Dragan Dujmušić: Iskre srca moga. (Pjesme.) 1903.—1910. R i j e k a . Tiskarski umjetnički zavod »M i r i a m«. — Cijena 1 K s poštom. Upravo je izišla ova zbirka, koja pravom zaslu­ žuje naslov: » I s k r e s r c a«. Zbirka je to izabrana izmegju mnogih i mnogih pjesama i savijena u vijenac posve originalan, koga je izdala k u ć a »Do­ b r e Š t a m p e« na Rijeci. Cijena je posve umjerena, a oprema lijepa. Narudžbe prima: » Ku ć a D o b r e Š t a m p e « , R i j e k a . Preporučamo. Dr. L. D e h o n : Socijalna obnova u kršćanskom duhu. Socijalne konferencije, preveo ih zbor franjevačke bogoslovne mladeži »Jukić«. Posvećeno presvj. g. fra Marijanu Markoviću, biskupu danapskom, upravitelju dijeceze banjalučke i t. d. Zagreb, 1910. Možemo kazati, da smo, kada smo od neko doba čitali u zagrebačkome »Hrvatstvu« te krasne konfe­ rencije, vruće zaželjeli, da se napose otiskaju. Jer konferencije: Sadašnja socijalna i ekonomska kriza u Francuskoj i Evropi; Pravi uzroci i pravi lijekovi sadašnje socijalne bijede; Židovstvo, kapitalizam i lihva; Socijalizam i anarhizam; Socijalna misija Cr­ kve; Kršćanska demokracija; Program kršćanske ис|11ил|а demokracije; Socijalna akcija Crkve i svećenika; te sadašnja misija Trećega reda, reko što ko hoće, jesu najaktuelnije. Uza sve to su lijepo obragjene, a i prevod je uspjeo. Djelo je odobreno od duhovne zagre­ bačke oblasti i od redodržavništva bosanskih Fra­ njevaca. Naručujese u zboru franjevačke mladeži »Jukić« u Sarajevu. Cijena je djelu, koje iznosi preko 240 stranica, vrlo umjerena — K 1.40. Toplo prepo­ ručamo! Dopisnica uredništva. O. F r a A. J. R i m. Nije moguće. Javite nam se s dru­ gim materijalom — osobito za „Listak" i „Vjesnik." Zdrastvujte ! B. Š. J a j c e . I nama je žao, ali factum infeetum fieri nequit. Pjesme su prispjele. Doći će na red. T Z. Ž u p a n j ac . Učinit ćemo po želji. O. V. V. K o š l j u n . Hvala na podsjećanju. Radi praz­ nika se oteglo. Maknite i Vi perom! ,Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �g s f t ssr. Tiskara i litografiia VOGLERI DRUGOVI, SARAJEVO :: (Komanditno društvo) :: preporučuje velečasnoj dima svoje obilato snabdjeveno skladište sviju vrsti gg.svećenicim - ■crkvenih kao: matica kršten«*. th, matica vjenčanih, matica umnih protokola, crkve. ičuna i exhibita, krstnin, vjenčanih i smrtnih listova ' u pojedinim arcima ili * solidnom uvezu, u vlasi 1 ijigoveznici. Služb enih k Posluga b za. =- /im V ik ifin a m a . ,e umjerene. Skladi:* Tiskanice potrebne u poslu novoga ženitbenog dekreta „Ne temere“ mogu se dobiti u tiskari ■■■ VOGLER i DRUGOVI u SARAJEVU. = �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Romanditno društvo) (em aluša ulica 172. sni i Hercegovini Najstarija knjigotiskara i sno] maiartlaloi">stnjee Preporučuj molitvenika, poslova, što ukusnom izrado Moderno uregjena . djela, brošura, .arta, kao i svih zasjecaju sa cijene. knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća, — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske natučDe obauUaju se Dro i točno. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/5a7bc99fc498df982ff816512ed195fb.pdf 37e49c900ffb086ad570ad7337c69ffb PDF Text Text Perivoj serafinski LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 10. SARAJEVO, 15. LISTOPADA 1910. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) 1. 2. 3. 4. ČLANCI i PJESME: Dr. Blažević: Pijo X. i modernizam . . . . 171 5. A. Čičić: Intimna p r ič a ........................................180 Bogoslovska S m o t r a .................................... 172 б. Ballerini: Iz trnja ružica. . . . • ....................180 Anka Topićeva: Nad lijesom kraljevića Rudolfa 176 B) LISTAK.- C) VJESNIK. — D) KNJIŽEVNA 0. Miroljub Pukler: Djelovanje Franjevaca itd. 187SMOTRA. Hrvatska c< Uplaćen; banka glavnica 2.000.000 krur: Centrala u Pođi ka u Mostaru. -------Preuzim a uloge na uO ukamaćuje iste uz Eskomptira i reeskc tražbine. Daje zajmove na teku Kupuje i prodaje devise, valute. тИ в * papire, Centrala n L|nbl|ani. hranjuje svakovrsne depozite i upravija njima. je isplace i naplate na svim o\aćkim središtima tu - i inoemstva. prima u zalog sve dragocjenosti k a o : srebro, zlato4 dragulje i ostalo. Žalagaonica PJS mjenice, izžrijebane, vrijed_____ ; papire i kupone. , distih; геоп Pomolimaii Sarajevu. Podrnžnice u Spljetn, Trsta, Celovca i Gorici, Dionička glavnica K 5,000.000. ■ ■ Pričuve preko K 500.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 4 V °lo cisto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog i papirnog novca. 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i nsmena obavještenja, & Л �- - BOSANSKO-HERCEOOVAČKO -- GRAGJEVNO DIONIČKO DRUŠTVO U SARAJEVU DIONIČKA GLAVNICA K 500 000 — Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne u v jete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu MOŽE SE POVISITI NA K 2 , 0 0 0 . 0 0 0 - TVORNICE ETERNITA D irektor: gragjevni savjetnik Jo sip pl. V ancaš. najboljeg materijala za pokrivanje krovova. Privile a banka Da uzmogne štediti često P rivilegovana zem aljska zgodne male vrlo lijepe priv atne kutije za štednju i ku tija otvo riti sa tam o sprem ljesliku), koje ona po želji u stu p a sv S k ' čer*, novac iz nje prebrojiti i upisati uplatu od 6 kruna trošak kutije), k u uložnu kniižicu. Ta se pak knjižak vraća, kad se kutija opet preda zav e Jasniku, koji može po tom sa Te kutije može svaki ponijeti ku' je su iskazane u knjižici sobodno ima u svako doba pri ruci. Iste su z rasp o lag ati. i napose uregjene za kovani i papirni novac se način štednje prema tome osniva je vagjenje i ispadanje novca zapriječeno pa rincipu, da se jednom sprem ljena uštedtentiranom spravom. Kovani se novac ubacuje nja ne može opet olako dignuti, nego se kroz prostrani otvor I I. dočim se pap mora donijeti u banku, gdje se ukamaćuje, a novac savije i utura kroz šupljinu O na pro­ banka prima kao štedovni ulogna ukamaćenje tivnoj strani. i najm anji iznos. Kad se kutija napuni ili prije u zgodnom Ovaj način Štednje osobito je podesan za času, ali svakako svakoga ili svako dva mje­ osobe svakog staleža, koje mogu da štede seca donese se u banku ili na mjestima, gdje samo u malim svotama, napose za obrtnike i banka nema podružnice, na odregjeno mjesto, ra d n ik e ; za domaćice i u uzgojnom smislu za d je c u ; za sto ln a udruženja i sabiranje prinosa za razne društvene, osiguravajuće, dobrotvorne i pobožne sv rh e itd kao i za osobe, koje stanuju u udaljenim m jestim a, te' ne mogu svaki uštegjeni novčić donijeti u banku. Ovaj način štednje ima zadaću, da unapredl sm isao za štednje i da uštednje, koje kod kuće leže u ormaru privede ukam aćenju. I ako se samo na helere štedi, mogu na taj način postati stotine. Ko dnevno samo 20 helera stavi u kutiju, zaštediće kroz go dmu dana 75 kruna, za pet godina oko 400 kruna, a za 10 godina oko 900 kruna. Što se u malome stavi u kutiju neće nikomu uzmanjkati, dočim ce se svako iznenaditi i poradovati uspjehu u glavnici, koju će tako postići. Da se dobije takova kutija, dosta je doći u banku i javiti adresu ili pisati. �SERAFiNSKi Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ 10- SARAJEVO, 15. LISTOPADA 1910. Dr. Blaževićr Pijo X. i modernizam. X V Još nam je u živoj uspomeni ona okružnica na­ šega sv. Oca od 8. rujna 1907., u kojoj se opravda­ nom gorčinom svoje duše, kao vrhovnog pastira či­ tavog Isusova stada, obara na one, koji su tako da­ leko zašli, da su htjeli »conformantes se huic saeculo«, svojom naukom temelje katoličke Crkve pot­ kopati. Još nam zvuče u ušima one stroge naredb koje je sv. Otac izdo, da svoje stado sačuva od onih, koji mu dolaze »u ovčijoj koži, a unutra su grabež­ ljivi vuci«. 1 kao da se neki još pravo ni snašli nijesu, kad evo ponovno sv. Oca, gdje po drugi puta svojini »Motu proprio« od I. rujna t. g. ustaje proti modernizmu. Sv. Otac vidi koliko se pogibelji pojavlja iz modernizma, pak kao vjerni pastir hoće da ih od svoga stada odvrati »ad modernismi pericula propulsanda,« veli sv. Otac. A šta je tome povod? Mi smo mislili, da će riječi našega Ijubeznog sv. Oca željeni plod donijeti, ali smo se prevarili. Jer odmah iza proglašenja prve papine okružnice proti modernizmu, digoše se dusi, a osobito oni, koji su njom bili pogogjeni. Naperiše svoje strjelice na osobu sv. Oca, te još intenzivnije i otvorenije počest svoj pogubni program razvijati i time prisiliše sv. Oca, da je po drugi puta pred čitavim svijetom proti mo­ dernizmu, njegovim pristašama i širiteljima usto. Dok su prije proglašenja okružnice »Pascendi« moderniste radili više manje tajno pod raznim imeni­ ma i često puta nevješto oko jedva ili vrlo rijetko mo­ glo ih je upoznati, dotle iza iste okružnice vidimo ih gdje javno istupaju. Ili imadu svoje časopise, kao onaj u Genfu »Revne moderniste«, kome je urednik neki sicilijanski svećenik, a koji izmegju drugih stvari veoma rado klerikalne sablazni iznosi; ili onaj u nje­ mačkom jeziku »Neues Jahrhundert«, ili pak imadu svoje fondove, koji potpomažu svećenike, koji su žrtva svojeg — svakako modernističkog — »osvje­ dočenja«. Ovakove fondove imadu njemački, tali­ janski i francuski moderniste, a izvor im je ne rijetko slobodnozidarski ili protestantski. Po sebi se razu­ mije, da uz ovakove okolnosti moderniste ne mi­ ruju, nego da svoju djelatnost uprav žilavo razvija. GOD. XXIV. Oni su — napose u Italiji — zavladali novinstvom, te da općinstvo zavaraju jedan te isti pisac razna imena uzima, e bi čitateljstvo mislilo, da ih više imade, koji modernizam brane, kao što veli sv. Otac u okružnici »Pascendi«1) Tko dakle da ne vidi po­ gibelji od modernista! Raspolažu novinstvom, nov­ cem, a uz to su još i slavohlepni, te hoće, da svijet 0 njima govori, a to ne može biti, ako se budu dr­ žali Crkve, otaca i bogoslova. Tuđe treba nešto novoga^ nešto dosada nečuvenoga, a to je reformirati Crkvu i čitavu zgradu njezine Božanske nauke pre­ ma modernom duhu, pa makar se moralo sve za­ nijekati, pa makar se morala ta sva zgrada srušiti. Je li dakle bilo moguće da sv. Otac, koji pozorno njihov rad prati, koji je postavljen čuvarom nebe­ skog blaga donešenog nam po Isusu, je li bilo moguće da On šuti, da ne digne svoj glas i ne skine koprenu, kojom su moderniste svoju nauku do sada sakrivali! Šta je bilo narav pije nego da nas upozori na one, koji hoće, da svjetlo i tamu spoje. To je sv. Otac i uči­ nio! U prvoj svojoj okružnici »Pascendi« otkrio nam je svu njihovu pogubnu nauku, a uz to i naputke dao, kako da se Crkva od modernizma sačuva, a 'sada drugim svojim »Motu proprio« još se žešće oba­ ra na modernizam i strožije mjere proti istome po­ duzima. Sadržaj ove nove okružnice, u kratko jest ovaj: Daje naputak kako da se Crkva proti modernizmu obrani, te u tom pogledu navodi one naredbe, koje je već u okružnici »Pascendi« izdo. Da se naime u zavodima, gdje se mladež nalazi, odgaja u pravom 1 crkvenom duhu, i to ko li u pobožnosti toli u nauкаша, držeći se pri tome naputaka same Crkve. Svi oni, koji bi ma kojim načinom pokazivali, da su modernističkim duhom zaraženi, imadu se iz dotičnih zavoda odstraniti. Da se pak što veća sjegurnost postigne e neće u zavodima modernistički auktori biti, to sv. Otac nadopunjujuć svoju prijašnju naredbu o sjemeništima i sveučilištima, zapovijeda napose, da svaki profesor na početku školske godine imade ili knjigu, po kojoj će predavati ili plan (teze) biskupu pokazati. Uz to imadu profesori na početku školske* ‘) Acta Pii PP. X. modenismi errores reprobantis, Oeniponte, 1907. str. 59. �172 Br. 10. Serafinski Perivoj. — 1910. godine, da osim tridentinsko-vatikanske vjeroispovjesti još posebnu zakletvu polože i to onako kako u okružnici glasi. U njoj se osobito ističe mogućnost naravne spoznaje Boga iz vidljivog svijeta, da su ču­ desa i proročanstva jaki dokazi Božje objave, da je Crkva službena čuvarica vjere i objave; osugjuje se krivi razvoj vjerskih dogmata, da vjera nije drugo nego slijepo čuvstvo, da se vjera protivi povjesti, da je glavna norma za tumačenje sv. Pisma kritika teksta, da se pisac povjesti dogmata ne smije oba­ zirati na objavu nego samo na povjest; a naročito imade svaki obećati podložnost okružnici »Pascendi« i dekretu »Lamentabili«. (Izdat 17. aprila 1907. proti neoreformizmu vjerskom.) Nu ovu zakletvu ne samo da moraju položiti profesori, nego i drugi, i to: 1. prije primanja većih redova; 2. oni, koji se ovlašćuju za ispovjedanje* 3. pri nastupu crkvenog beneficija bio ovaj ne skopčan sa dušobrižništvom; 4. činovnici u biskup­ skim ordinarijatima i crkvenim sudovima; 5. koriz­ meni propovjednici (kad neki staini ciklus uzimaju); 6. svi činovnici rimskih kongregac ja i sudišta, i to u ruke dotičnog kardinala prefekta ili tajnika; 7. svi starješine i profesori u redo/ničkim kućama pri na­ stupu službe. Zakletva po dotieniku potpisana čuva se u arhivu Ordinarijata ili dotične rimske kongre­ gacije. Želeći sv. Otac, da se klerici što više naukama bave, a ne troše vremena u druge stvari, to im sv. Otac zabranjuje čitanje svakih novina i časopisa! Napokon doziva u pamet svima naredbu od 31. jula 1891., kojom se naregjuje da se propovjed­ nička služba kao veoma važna imade samo pobož­ nim i učenim svećenicima povjeriti; da se propovijed bavi vjerom, zapovijedima, sredstvima milosti i na­ pokon, da odiše pravim crkvenim i vjerskim duhom, a to će postignuti, ako se bude držala sv. Pisma i otaca. Kako se vidi iz svega sv. je Otac vjeran svom načelu: »omnia instaurare in Christo«, te to svoje načelo svakom zgodom i u praksu provodi, od čega se sv. majka Crkva velikom plodu može nadati. Bogoslovska Smotra. Veleučeni oče uredniče! U zadnjem ste broju oglasili I., II. i III. br. » B o g o s l o v s k e S mo t r e « , koju uregjuju dr. Pazman i dr. Edgard Leopold, te keja izlazi nakladom »Kat.Lista« u Zagrebu, a stoji K 5.—, za inozemstvo K 6.—, za gjake K 3.—. Po­ što o njoj još nijedne novine opširnije ništa ne re­ koše, dozvolite, da to učini dični » S e r a f i n s k i P e r i v o j « , koji i onako uz »Hrvatsku Stražu« do­ nosi i najviše i najbolje recenzije Dakle! Dakle, nakon du^og i dugog očekivanja imtdemo pred sobom 3 broja » B o g o s l o v s k e S m o ­ t r e«. Da je ova smotra napokon osvanula, zasluga je na prvom mjestu dr. Pazmnna 5 onih koji su mu bili na ruku. On je moro dosta poteškoća svladati, a imade ih još da ih svlada. Prva je radnja Dr. Jo­ sipa Marica: » M o d e r n i s t i č n a K r i s t o l o g i j a«. U zadnje vrijeme i predzadnje mnogo je to­ ga modernistička egzegeza i teologija napisala o Hristologiji. Njeno pisanje zamaglilo je i pomutilo tradicijonalnu nauku o Isusu, koja se poput zlatne niti provlači već od apoštolskog vremena sve do danas. Marić gleda da te modernistične zablude — koliko je moguće — sintetski prikaže, i on ih zbilja dosta vjerno predočuje. Radnja njegova nije svr­ šena. Ovaj prvi dio pita i drugi dio, gdje će se sve one modernistične zablude na rešeto kritično prorešetati. 0. Urban Talija iasnravlja o delikatnom pita­ nju : ' O b j e k t i v n e p o g i j e š k e u B i b l i j i i n j e n a n e p o g r j e š i v o s t.« Ovu je radnju auktor dao štampati u talijanskoj »R i v i s t a s t o r c o c r i t i a d e l l e s c i e n z e t e o l o g i c h e s. VI. n. I. 1910.«, pa je ovdje imademo u prijevodu. O. Ta­ lija ispituje nauku D Schulz-a o inspiraciji, što je objelodanio u »B i b 1i s c h e Z e i t s c li r i f t« VI. J a h r g. II. H. 1909« i S. Colombo-a, koji o istoj stvari piso u »R i v i s t a s t o r.- c r. d e 11 e s c i e nc e t e o l o g i c h e « a n n o V. f. 9 p. 734.) On svagja Schulz-evo i Colombovo raspravlja­ le na četiri točke. 1. Imade razlike izmegju subjektivne i objek­ tivne pogrješke. 2. Pogrješka subjektivna nije, kada jedan go­ vori ono, što mu memorija kaže: za to nije subjek­ tivna pogrješka, kada mu memorija kaže i nešto, što nije. 3. Govoriti » mo r e h u m a n o « znač. kazati netačnosti, jer inspiracija ne modificira ni spoznaju ni memoriju nadahnutoga pisca. 4. Objektivna pogrješka može biti u knjizi, koja je napisana pod utjecajem inspiracije. O. Talija ove tri zadnje tačke pobija i dokazuje, da se ne mogu nikako dovesti u sklad sa crkvenom naukom o inspiraciji. O prvoj kaže da se može pri­ pustiti, ali da ne pomaže ništa u našemu slučaju. O. Talija iznosi svoj način, kako da se poravnaju pogrješke u Bibliji i spasi njena nepogrešivost. On je ovaj svoj način iznio u svome djelu » E r r o r e s s c i e n t i f i c i et h i s t o r i c i « u n a d a h n u t i m �Bogoslovska Smotra. 173 k n j i g a ma i »ci t at i ones tacitae«. Z a ­ se na bulu tako zvsnu » C r u c i a t a e « i sve slu­ g r e b 1908., koji bi se mogo u najzbijenijoj formi čajeve, u kojim se može doći do takove »Composiovako formulirati: hagijografi pišu » m o r e Ii u- tio« i sve slučajeve svrstava u pet razreda. Pošto m a n o « glede forme. Ljudski govor može biti: ta bula nije u kreposti, osim samo nekih krajeva, u p r i l a g o d n i , p r i b l i ž n i , d v o j b e n i , p o j e - slučaju da bi tko god trebovo » C o m p o s i t i o « t i č n i , z n a n s t v e n i . Što se može i mora tražiti valja da se obrati na sv .Stolicu, koja podjeljuje u jednoj knjizi, to nam može samo kazati piščeva »C o m p o s i 1 1 o« preko svoga » P o e n i t e n t i a namjera. Ako knjiga odgovara vjerno stvarima, koje r i u s m a i o i «. Crkva sada takove »C o m p o s ije auktor htio da kaže, i na oni način, kojim je htio t i o n e s« podijeljuje i n c a s i b u s o c c u 11 i s«, jer on da kaže, a ne na drugi, u knjizi ne mogu biti po­ kada bi bili poznati slučajevi, mogla bi nastati sa­ greške. Pisac na se prima odgovornost za ono, u blazan. Govori auktor o slučajevima, kada se radi čemu je htio ili podučiti čitaoca ili mu^ nešto prika­ o restituciji Crkvi katoličkoj. Navodi više sluča­ zali, kao i za onaj način govora, kojim mu je htio jeva, kada je Crkva podijelila takovu »C o m p o s ito prikazati. Ako čitalac ne shvati piščevu namjeru t i o«, kao n. pr. julije III. za vladanja kraljice Marije i način govora, kojim se ori služio, da svoje misli (1554.). Klement je II. (1712.) obećo kondonaciju iskaže zamjenjujući n. pr. piščev način govora poje- posjednicima crkvenih dobara u Saskoj uz neke utični ili približni sa znanstvenim, prevarit će se ja­ vjete; u 19. vijeku Pijo VII. sklopio kompoziciju sa mačno. Naći će u piscu netačnosti, ali je sva kriv­ Napoleonovom vladom itd. Glede patrhnonium-a sv. Petra nije bilo nikanja u čitaocu: ove netačnosti bit će odraz čitaočeva a ne piščeva neznanja. Tko tvrdi, da u Bibliji kove kompozicije izmegju Crkve i talijanske vlade. imade pogrješaka, valja da na prvom mjestu do­ Privatnici, koji posjeduju na ma bilo koji način kaže, da hagijografi na tim mjestima upotrebljavaju crkvena dobra, moraju za sebe moliti kondonaciju, oštro znansteni govor, a ne n. рг. pojetični ili pri koju običajno postignu uz neke uvjete. Govori auktor napokon o najnovijemu slučaju u bližili, inače je njihova tvrdnja neosnovana. O. Talija vidio je, da ne rješava biblijsko pi­ Francuskoj, osvrće se na dva dokumenta sv. Oca: tanje teorija nekih (Lagrange), koja se formulira: to jest okružnicu od 24. rujna 1907. biskupima fran­ »hagijografi pišu povjest na orijentalnu, to jest: na- cuskim i sv. Penitencijarije 16. siječnja 1909., u ko­ kaženu i okićenu, pošto su oni djeca svoga vre­ jim se razlaže, kako je biskupima postupati u pitanju mena, ne može se kazati, da kod njih imade pogrje­ otugjivauja crkvenih dobara. » C o m p o s i t i o A p o s t o l i ca« ovdje je isšaka«; vidio je O. Talija takogjer da u ovomu pi­ tanju ne pomažu ni » c i t a t i o n e s t a c i t a e « crpljivo obragjena. Interesantna je za kanonike i (Hummerlauer, Prat) to jest teorija: »u hagijogra- moraliste. * fima imade citacija, za koje hagijografi ne jamče, a u Dr. Juraj C e n k i ć piše o » Z a k o n u i r a ­ takovim su citacijama pogrješke«; vidio je da napo­ s t a v i C r k v e i d r ž a v e u F r a n c u s k o j i kon ne rješava pitanje sve što je piso Pesch, koji je k a n o n s k o m p r a v u « . Ova se radnja cijepa u htio sljubiti konzervativce sa slobodnijim egzegetima, tri dijela, koja obragjuje auktor u br. 1., II. i III. pa tako upo u očita protuvirječja: za to je o. Talija »Smotre«. U prvomu govori o zajednici izmegju iznio svoj peterostruki ljudski govor u Bibliji, koji Crkve i države, u drugom o rastavi Crkve od dr­ može zadovoljiti. O. Talija htio se je osloboditi i žave, u trećemu o suverenstvu katoličke Crkve. U provući kroz neugodni škripac, i nama se čini. da se prvomu dijelu tumači, u čemu je ta zajednica, govori je provuko. 0 nuždi zajednice, o koristi, o dužnosti Crkve i dr­ * žave. ako su u zajednici, kako se očituje uzajamno Dr. J. Pazman piše o »Co m p o s i t i o A p o ­ potpomaganje. Ovaj prvi dio, koji se može kazati s t o l i c a«. Ovoj radnji veleučenoga gosp. sveuč. generalnim, obragjen je prema nauci svih bogoslova prof. dala je povod skorašnja konfiskacija crkvemu 1 kanonika, koj: stoje za uzajamnu pomoć izmegju dobara u Francuskoj. Pitanje, koje i ako nije novo, Crkve i države, koji pripoznaju korist zajednice, tom prilikom postalo je aktuelno. Najprvo tumači, nju zagovaraju i ne bi htjeli, da se prijateljske sveze što se razumjeva pod imenom »C o m p o s i t i o izmegju Crkve i države prekinu, jer u tomu vide A p o s t o 1i e a«, to jest, oprost od duga podijeljen ubitačne pošljedice i za jednu i drugu vlast. U dru­ od Pape; govori u koliko slučajeva Crkva daje gomu dijelu govori o onim, koji bi htjeli rastavu, »Kompoziciju«; tkc je vlastan da takove dugove osvrće letimice na pisanje nekih naših listova, oprašta, da li sam Papa ili Papa i biskup. Osvrće iznosi glavne ideje za rastavu kremskoga biskupa �174 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1910. Bonomelli-a, izjave sv. Stolice protiv rastave, na­ ročito Grgura XVI. encikliku 15. aug. 1832., Pija IX., Leona XIII. i nekih drugih biskupa. Donosi pismo dvadeset i trojice uglednih francuskih katolika (1906.) francuskom episkopatu, u komu živo zagovaraju, da episkopat poprimi bogoštovne udruge, zakonom predložene i odgovor na to pismo biskupa Turinasa^ Napokon argumente za i protiv rastave. Dobro je odgovoreno na argumenat najjači za rastavu, pri­ mjer naime amerikanskih sjedinjenih država, u ko­ jim je odijeljena crkva od države. Istaknute su tu ogromne razlike izmegju snošaja države i Crkve u Americi i snošaja Crkve i države sada u Francuskoj. U trećemu dijelu, pošto je označio razliku izmegju duhovnog i svjetovnog društva, govori o suverenstvu Crkve u duhovnim poslovima. Ovaj treći dio nije dokončan. Radnja je interesantna za kanonike, Željelo bi se inače u njoj više reda i konkatenacije što bi radnji podalo formu zaobljene cjeline. * O. P etar Grabić piše o » I s u s o v u u s k r s n u ć u « . Osvrće se na neke teoiije protiv tradicijonalne nauke o »Isusovu uskrsnuću«, kao što je izmegju starijih Reimarus-ova, Paulis-ova, StrauB-ova ^Renanova, Pleiderova, naročdo zaustavlja se na Le Roy ( D o g m e e t c r i t ’ q u e) . Bergsona Biblij­ skom racijonalizmu smetaju čudesa, jer rr e predpostavka ' » č u d e s a s u n e m o g u ć a « ili d o da ni j e se mo g l o d o k a z a t i n i ka č u d o , takovo naime, koje je nainmšilo znakove ov prirode. Čudesa valja dakle istisnuti iz historije, dakle iz evangjelja. AI opet, ako se posve istisnu iz evangjelja ove činjenice, u kojim nam se očituje nadnaravna moć, tada se krnje evangjelja i sakate. Što dakle da se uradi? Valja te činjenice dragojačije tumačiti, ali uvijek isključujući nadnaravnu moć. Tako se daje pravo^i biblijskom racijonalizmu i evangjelskoj povjesti: prama našoj narodnoj: »i vuk sit i koza spašena«. Tim je putem udario i Le Roy iz­ noseći čudnovate pojmove o uskrsnuću Isusovu i njegovu tijelu itd. O. Grabić na dulje iz­ nosi Le Roy-ino mišljenje i pobija; osvrće se na onu struju u biblijskoj egzagezi, koja se postavlja na stanovište » r e l i g i j o z n o č u v s t v o p r a m a I s u s u s t v o r i l o j e h i s t o r i j u o I s u s u « iliti » t e o l o š k e s u p r e r a s u d e u t j e c a l e n a pi ­ s a n j e e v a n g j e l s k e p o v j e s t i « i pobija to mišljenje, pozivljući se na sv. Pavla, na kojega su se pozivali i modernisti, da utvrde svoje mišljenje. Na koncu svoje radnje pabirči nešto tamo, amo iz novije biblijske kritike. — Ovdje mislimo, da bi bilo vrlo umjesno, da se je o. Grabić osvrnuo bio na racijonalističnu teoriju o Isusovu uskrsnuću, koja je zakonita i naravna kćerka Schleiermacherovih ideja o Isusovu Božanstvu. A ta je: v e l i k i l j u d i , g e n i j i n e u m i r u, i a k o . o n i t j e l e s n o u m r u , oni žive, oni uskrsnuju. Takovo je uskrsnuće bilo Isusovo.« Rekli smo, da bi bilo umjesno o ovomu malo raspravljati, jer dok o teoriji Paulus-ovoj nitko i ne misli, a uz Le Roy-nu neće nitko malo ozbiljniji pristati, u tumačenje, što smo ga mi gore naveli upiru mnogi. Ovo je tumačenje Renan - proučavajući možda Schleiermachera — iznio u svomu djelu » Le s A p o t r e s«. U »V i e d e J es u s« ostavio je gotovo ne riješeno pitanje, jer dok je na jednom mjestu kazo, da je ražarena fantazija Marije iz Magdale uskrsnula Isusa, na drugomu mje­ stu u istom djelu kaže, da se ne zna i da se neće ni­ kada znati čisto, što je u stvari bilo o Isusovu uskr­ snuću; a u svojim »Les Apotres« ideja, da geniji ne umiru stvorila je »Isusovo uskrsnuće«, uskrisila Isusa. Inače ova mala manjkavost ne umanjuje vrijed­ nost radu mladoga Franjevca, Grabića. Dr. Edgrd J. Leopold piše komentar na odgovore »K o ni i s i j e d e r e b i b 1i c a« što je dala dana 30. lipnja 1909. »D e c li a r a c t e r e h i s t or i c o t r iu m p r io r u m c a p i t u m Geneseos«. Auktor dijeli svoj komentar u četiri odlomka: I. Dokaz za historičnost geneze I—III. 2. Nehistorijski egzegetski sistemi. 3. Historičnost pojedinih činjenica u Gen. I. III. 4. Nekoja pravila za inter­ pretaciju Geneze I. III. Komentar je u opće dobar. Dozvoljava sve, što se može dozvoliti - povodeći se za Lesetre — slo­ bodnijemu tumačenju triju prvih poglavlja Geneze. Opazit nam je, da Komisija biblijska ne zove Mojsijinu kozmogoniju pučki prikazanom ili pučkim pripovijedanjem. Komisija jedino odgovara na svaku 7. » n e g a t i v e , biva da ne treba tražiti oštro znanstveni govor. To se vidi iz postavljena upita: » Ut r u m, c u m i n s c r i b e n d o p r i m o G e n e ­ s e o s c a p i t e non f u e r i t s a c r i a u c t o r i s r nens i nt i ma m a d s p e c t a b i l i u m rerum c o n s t i t u t i o n e m o r d i n e m q u e e r e a ti on i s c o m p l e t u m s c i e n t i f i c o m o r e docere, s e d p o t i u s s u a e g e n t i s t r a d e r e notitiampopularem, prout communis s e r m o p e r ea f e r e b a t t em por a, s e ns i bus et c a p t u i h o m i n u m a c c o m o d a t a m , s i t in e o r u m i n t e r p r e t a t i o n e a d a i n u s sim s e m p e r q u e i n v e s t i g a n d a scienti-. f i c i s e r m o n i s p r o p r i e t a s ? — R e s p.-N eg a t i v e. Komisija sa svojim » N e g a t i v e« od­ govara na upit, naime: »imade li sc u I. p. geneze tražiti oštro znanstveni govor, a ne na motivaciju upita. Mogo bi biti i koji drugi razlog, da se ne ima �Bogoslovska Smotra. tu tražiti znanstveni govor, a ne samo i jedino pučko prikazivanje; kao n. pr. alegorija, koja predpostavlja stvorenja svijeta iz ništa, a u obvoju liegzaemerona krije koju drugu nauku. Nije vjerojatno, i s ovoga gledišta, da je Komisija pripustila -u I. gl. Geneze pučko pripovijedanje, u čemu bi se razlikovalo od legendarnoga ne vidimo. A legende je Komisija osudila. Pripoznajemo, da je ovo teško pitanje, dosta zapleteno, tako da se čovjek i bistre pameti ne zna kamo da se okrene. Ali htjeli mi, ne htjeli, moramo priznati, da su legende, pučko pripovijeda­ nje, povjest pisana na orijentalnu isti pojmovi dru­ gim riječima izraženi. Tko tu hoće da nagje raz­ like, može se truditi, ali bitne razlike — osim neke gradacije u življemu i slabijemu koloritu — neće naći. — Inače se ovaj komentar može korisno či­ tati,, a sve što smo kazali, ne tereti gospodina pisca, već samo pitanje. * 0 . U.Talija u br. II. i III. napiso je »N a i ш o d e rni j a f i l o z o f i j a h o ć e da u d a r i o s l o n e et i ci , a p o s t a v l j a t a k o v e p r i n c i p e , koj i j u r i i š e . — O. Talija držo je niz konferencija bo­ goslovima u bogoslovnom centralnom zadarskom učilištu. Jednu je bio dao štampati u prilogu »Kat. List« ,a ovo je druga. Sadržaj konferenciji je ovaj. Nije istina, da su pirodne i pozitivne znanosti same praktične. Imade sijaset pitanja, koja se febrilno pojavljuju, na koja ne mogu odgovoriti pozitivne znanosti. Na takova pitanja, ako čovjek ne dobije odgovor, koji ga zadovoljava, on je ozlovoljen, ne­ miran. To su pitanja, koja daju čovjeku orijenta­ ciju i kao umnomu biću i kao socijalnom i religijoznom. — Najnovija filozofija vidi i pripoztia važnost i etici i socijologiji i religiji, hoće stoga da udari oslon tomu, jer bez toga narodi propadaju. Ali koja korist odatle? Dobra namjera ne koristi. Najmo­ dernija filozofija postavlja takove oslone etici, koji se ruše skupa sa etikom. — Velike je važnosti ras­ pravljati o etici. Krivo je mišljenje Schoppenhauzino, da se krjepost ne dade učiti. Ne uči se dakako htjeti, ali spoznaja utječe na ljudsku volju, nju tamo ili amo ugiblje. Valja osvjetlati um, a ovaj će utje­ cati na volju u ovomu važnost raspravljanja o etici, u ovomu smislu ve 11 e a d i s c i t u r . Dobar broj okrutnosti, nedjela, neetičkih se djela počini, a tim su izvoru krivi nazori. Krive nazore treba ispraviti. Najmodernija filozofija, koju predstavljaju Paulsen i Wund traži, što je čovjeku »s u m m um b o n u m«, kao što je i starija filozofija tražila. Paulsenu je u »razvi j anj u svih duš e vni h svoj st ava, k o j a v o d e č o v j e k a k n j e g o v o m u s a v rš e n s t v u . « Što slično je i NVundu: »realizovanje jedne sveopće volje, što će biti temeljem sve višega 175 razvitka duševnih svojstava, koji će proizvagjati du­ ševna dobra (kulturu). Vrhovno je dobro dakle najmodernijoj filozofiji ovdje, u ovomu životu. Ako se želi, da etika bude počivati na jaku temelju, valja da bude motiviran u etici » mo r a š « . To jest, da se odgovori na upit: » z a š t o d a j a e t i č k i ž i v i m«. Ne bude li mo­ tivacije i jake motivacije, etika valja da pade. Kakvu motivaciju daje najmodernija filozofija? Mo­ tivacija je ov a: ti m o r a š e t i č k i ž i v j e t i , j e r ć e e t i k a p o d r ž a t i t v o j u n a r a v , « ili: »Ti moraš etički živjeti i tim promicati sveopću volju ljudstva, jer ti to nameće tvoj imperativum etičkoga ideala, koji nosiš u sebi. 0 . Talija dalje ide i postavlja princip, koji ne smije nitko zabaciti. A taj je: etici motivacija valja da bude neko dobro. Dobro u granicama ove na­ ravno odnose se ili na pojedinca, ili na drugoga. Odatle je dobro ili » e g o i s t i č n o « ili »a 11 m i ­ s t i č n o « . Ako se odabere za motivaciju etici » e g o i s t i č n o « dobro; to jest s e b i d o b r o , tada se dolazi u oštri sukob sa »a 11 r u i z m o m« dru­ gomu dobro; ako se pak odabere za motivaciju tugje dobro, to jest »a 11 r u i z a m« tada se dolazi u jaki sukob sa » e g o i z mo m « , to jest sa težnjom, što mi imademo u sebi da na prvom mjestu činimo dobro sami sebi. - Dokle bude sukoba izmegju ego­ izma i altruizma, etike ne ima: etika valja da te su­ kobe odstrani. Ovdje o. Talija oštrom logikom po­ kazuje, da motivacija etička najmodernije filozofije ne može da dovede u sklad »e g o i z a m« sa »a 11r u i z m o m«, jer, ako je vrhovno dobro čovjeku, koje on mora realizovati na cijeloj lineji, podrža­ vanje njegove (pojedinca) naravi i razvijanje svih njegovih svojstva, on to postići ne može, ako ne oduzme i osakati drugomu ono, što mu treba za razvijanje njegove naravi i postignuća njegova sa­ vršenstvu u granicama naravi. A ovo izazivlje su­ kob. Ili je reći da etika poragja nužno sukobe, bol. ili je kazati, da je etika najmodernije filozofije na krivome putu. — Ovdje o. Talija dokazuje i zgodnim primjerima osvjetljuje, kako motivacija najmodernije filozofije ne može da dovede u sklad sukobe izmegju »e g o i z m a« i »a 11 r u i z ma«, a to, jer postavlja vrhovno dobro čovjeku u ovomu životu. Odgovara i pobija neke dokaze, kojim hoće da se brani naj­ modernija filozofija, ko п. pr.: »č i ni d r u g o m u d o b r o , pa će i t e b i bi t i dobr o«, i »kr j e ­ p o s t j e s e b i n a j b o l j a n a g r a d a « . Da li može utjecati krasota etička na mase naroda, da ili održi u granicama čista morala. O. Talija — izmegju drugih dokaza — iznosi ovaj. Ambijenat je jaki od­ gojni čimbenik narodnih masa. Današnji ambijena �176 Br. 10. — Serafinski Perivoj — 1910. velikih industrijalnih gradova, prepun je težnjama interesa materijalnog užitka. Takov ambijenat ne može, a da ne utječe na milijone radnika i da u nji­ ma ne razvije preko svake mjere dvije inače na­ ravne tendencije: materijalnu korist i seksualni uži­ tak. Takovim masama, gdje su razvite ove dvije ten­ dencije, koliko bi vrijedilo propovijedati čar etičke krasote? — Neka — govori o. Talija - Wund i drugi pokušaju propovijedati krasotu etičku, neka im tu­ mači svoj etički ideal, naći će se on pred debelim ocalnim vratima, koja neće moći ni otvoriti ni raz­ lomiti. Ovom svojom radnjom o. Talija sveo je etičko pitanje najmodernije filozofije na pravo i bitno njeno stanovište, a njegovi rezultati istraživanja oslonjena na povjesti, naročito na psihološkom opažanju ljudske naravi, sveli su najmoderniju filozofiju na ovo raskršće: ili ne raspravljati o etičkim pitanjima, jer nam odatle nikakove koristi, ili, ako imade i može se imati koristi od etike i takovih raspravljanja, napustiti svoju poziciju sa koje se polazi, to jest »u g r a n i c a m a o v e p r i r o d e č o v j e k u je naj ­ v e ć e d o b r o , k o j e on m o r a t a d a t r a ž i . « * Osim ovih znanstvenih asp~ava donosi »B. Smotra« odredbe sv. Stolice; i to u 1. br. od’uke biblijske komisije »d e c h a r a c t e r e h i s t o r i c o t r i u m p r i o r u m c a p i t u m Oeneseos«; o auktorima psalama, vremenu, kada su se psalmi na­ pisali; m o t u p r o p r i o Pape Fija X„ o prisegi kandidata za doktorat iz biblijskih nauka. Pod rubrikom »bogoslovna kronika« B. Sm. do­ nosi mnogo poučnih savremenih stvari. Napomi­ njemo: dokumenat iz 6. stoljeća za nepogrešivost papinsku — apologetika na » I n s t i t u t c a t h o1i q u e« u Parizu. — Katolička Crkva u Japanu iz prakse nesjedinjene Crkve glede krštenja — psi­ hologija religije kao znanost — izglagjivost blago­ dati sv. Reda — itd. »B. Smotra« iznosi recensiju razmjerno bogatu najmodernijih djela, pregled znanstvenih časopisa hrvatskih, francuskih, talijanskih, njemačkih; napo­ kon bogoslovnu bibliografiju. * Sada mi je izreći konačnu riječ. Čovječijega djela ne ima sa svake strane dotje­ rana, potpuna i takova, da ne bi moglo biti dotjeranije i bolje. Ako je tako u opće sa svakim ljudskim tvorom, bit će za cijelo i sa »B o g o s. S m o t r o m«. Nepristran sud i pravedan bio bi, kada bi se više obazirati na ono, što u »Bog. Smotri« imade dobra prama prilikama vremena, mjesta u kojim se je »Bog. Smotra« pojavila, nego što u »Smotri« ne ima, ali bi moglo biti. Kada bi se ovakov dakle sud htio iz­ reći — a ovakov je sud posve pravedan — valjalo bi iskreno kazati da u »Bog. Sm.« ima dobrih, te­ meljitih — pa i ako nijesu sve — i uprav original­ nih radnja, kojim bi drage volje okitile i znanstvene druge smotre svijetskog glasa. Čuli smo, da se pri­ govara »Smotri«, da nije praktična, to jest, da ne do­ nosi, što bi moglo danomice služiti župnicima, sve­ ćenicima: htjeli bi neki, da »B. S.« bude poput linačkog »0 u a r t a 1s c h r i f t - a«. Ovo je opravdano samo sa jednoga pogleda, naime, pošto većinom su župnici, koji primaju »B. S.«, a župnicima ne preostaje vele vremena, da se udubljuju u znanstvene tan­ čine, trebalo bi nešto, što njima treba, da ne budu prisiljeni čitati n. pr. »0 u a r 11a s c h r i f t« ili koju drugu smotru ovoj sličnu. Kazali smo, da je ovaj pri­ govor opravdan, ali nije posve opravdan. Nije opravdan, kako što nije opravdano, da se kler, kada ostavi sjemenište, raskrsti, sa svakim znanstvenim čitanjem, M drugo ne kažemo. Bilo bi možda bolje — i bio bi svak zadovoljan, ako se inače može svakomu udovoljiti — da B. S.« obuhvati i jedno i drugo — inače smo mi mišljenja, da »B. S.« ostane oštro znanstvena — kao što čini n. pr. »Quartalschrift«. Ali se tomu hoće nešto, što Ouartalschrift« ima, a »B. S.«, čini nam se, da nema: »Qurtalschrift« izlazi u svojih 300 stranica i dobi im dijelom tiskanim » p e t i t o m« , »B. S.« u 112 sranica. »Ouartalschrift« eto ima da žive 60 godina, a »B. S.« samo nekoliko mjeseca. »Ouartalschrift« bit će kroz 60 godina svoga života prišiedila novaca za starost, a »B. S.« ne znamo imade li svoga miraza. »Ouartalschrift« je časopis, u komu suragjuju, osim Nijemaca, Česi, Poljaci, Magjari, Hrvati, pa možda još koja druga narodnost, a u »B. S.«? Ali dosta. Neka ostane za sada — dok Bog bolje dade — »B. S.« oštro znanstvena smotra, neka »Katolički List« bude priktični, pa se za sada može svak zadovoljiti — mi tako bar mismlimo. Želimo »B. S.« jači postepeni ruzvitak, dobrih ustrajnih u radu sila, koja će je pomagati, te dug i krepak život! X. % Anka Topićeva: Nađ lijesom kraljevića Rudolfa. (25./Х1. 1908.) Nekoć sjajan i zamaman, Kao zora pramaljeća, Ti bijaše ponajljepši Cv’jet od onog svega cv’jeća, Koje resi lozu slavnu Habzburgova sv’jetla dvora. Pa baš Tebe, za što Tebe, Smrt pokosit — crna mora?! �Djelovanje Franjevaca redodržave sv. Ćirila i Metoda na polju medicine. Tvoje dobro, srce milo, Plemenitost b’jaše sama, Л vedrina vedre duše .Nije znala što je tama Mračne zlobe, crnih zala Već je svela žrtvu žrtvom, Da pomogne svima onim: Koji zovu pomoć — mrtvom. Sa vedroga čela Tvoga Odsjevala nada svakom, A u oku sanjarskome Plamtila je silom jakom, Ljubav za sve, koji stoje Na podnožju moćne krune. Je Г moguće da sad ona Tu u l’jesu mjednom trune?! Čelična je volja Tvoja, Odlučila dobro svako; Dušmaninu ne bi s Tobom Boriti se bilo lako, Jer. desnica snažna Tvoja Unijela je tane gagjat. 0 , junaka tili vrlina Ne će više — majka ragjat! Otadžbinu moju milu, Iza vrele krvi dana, Ti si došo i upito: Peče Ii te jošte rana? Ti si utro gorke suze, Na srce si melem dao Zašto, zašto Tvoj je život Tako rano slomljen — pao Zašto moraš tu počivat Kraljeviću nado sveta? Sa gubitkom Tvojim ranim Bol je s’jedom kralju smela, I narodu svekolikom: Zoru, zv’jezdu vedrih dana — Sa Tobom je ona ovdje Sahranjena, — zakopana........ O. Miroljub Pukler, Varaždin: Djelovanje Franjevaca redodržave sv. Ćirila i Metoda na polju me­ dicine. ..........— ------- — Liječništvo i Ijekarništvo u hrvatskim pokrajina­ ma, osobito u Banovini, imade svoj početak u samo­ stanima. Oni su bili svuda, ali baš naročito kod nas rasadišta znanosti i kulture. Najprije su ga počeli 177 gojiti Templari, a poslije Franjevci. Zaslužni trudbe­ nik i istraživalac povjesti liječništva S c h v v a r z piše u jednoj reviji (Ungarische Revue 1889.), da ono po Ugarskoj (a onda donekle i u Banovini) »beinahe ganz in Manden der Geistlichkeit lag«, bez da su još onda liječnici sačinjavali posebnu kastu, kao eksklu­ zivno liječnički stalež. Isto tvrdi i o Ijekarništvu. Znano je pako, da su Franjevci u Bosni, a i u Sla­ voniji bili dugo vremena jedini katolički svećenici, kako je to izričito prizno Papa Eugeii g. 1443. posla­ niku Tomi1). Isprva su braća morala gojiti i dvoriti bolesnike po samostanima, gdje su zato bile uregjene posebne prostorije: v a l e t u d i n a r i j a zvane. Već je sveti otac Franjo naložio u 6. poglavlju Regule o braći: »et si quis eorum in infirmitatem ceciderit, alii Fradebent ei servire, sicut vellent šibi srviri«. Ka­ snije su Franjevci na kapitulima odredili, da se drže po samostanima ta v a l e t u d i n a r i j a , što je i Klement VIII. svečano potvrdio. »Valetudinarium in singulis Conventibus commodiori ac salubriori loco juxta Fratrum numerum constituatur, in quo hi, cum aegrotabunt, curentur« etc.2). Isto odregjuju i današ­ nje naše konstitucije reda34). Tako se je onda dogo­ dilo, da su infirmariji počeli se interesovati i za nastalu novu znanost kirurgije, pa su se kod nas u hr­ vatskim krajevima i nazvali imenom »k i r u r z i«. Oni »u smislu franjevačke regule i nijesu drugo — veli naš B a r l e - van bolničari, odregjeni, da dvore svoju bolesnu braću'). Zaštitnik hrvatskih franjevačkih hirurga i ljekar­ nika, bijaše sveti I) i d a k, patron braće lajkći. On se Je za života odlikovo vanrednom ljubavlju na­ prama bolesnicima, osobito u Rimu u samostanu Araćeli, gdje je uljem iz lampice, što je gorila na čast Majke Božje, pred Njezinom slikom, učinivši znak križa »multoruni morbos mirabiliter sanaverit«0). U Varaždinu bila je naime uz našu znamenitu ljekarnu kapelica sv. Didaka, a i u Virovitici su g. 1763. po­ digli u našoj crkvi njegov oltar troškom samostanske ljekarne. Megju tim ljekarnicima nijesu bili sami lajci, već i svećenici. No i oni prvi bili su katkada veoma naobraženi. Tako znamo, da je bratu G a b r i j e 1u J a k o p o v i ć u, rodom iz Varaždina g. 1804. predana u Pešti na univerzi diploma0), kojom se imenuje za J) Batinić: Djelovanje Franjevaca u Bosni i Hercegovini. Svez. 1 Zagreb, 1881. str. 101. *) Compendium apostolicarum constitutionum. Romae, 1875. pag. 36. 3) Regula et constitutiones generales. Ad Claras Aquas, 1899. pag. 60. 4) Barle: Ranarnici i ljekarnici iz franjevačkog reda. Za­ greb, 1907. str. 6®) Brevijar 1?. studena 5. lekcija. e) Barle: Ranarnici 5. �178 Вг. 10. Serafinski Perivoj. — 1910. magistra liirurgije i da smije svoju praksu izvršivati ne samo u Ugarskoj i Hrvatskoj (provinciasque eidein Hurigariae adnexas), već i po svim austrijskim pro­ vincijama, nakon što je položio »severa examina«. Prva izmegju franjevačkih ljekarna bila je u V ar a ž d i n u. Godine 1662. na kapitulu u Orinužu odrediše, da se »argentorium« nekakav proda u Tur­ skoj, a utrškom potpomogne osnutak i n f i r m a r ij e u varaždinskom samostanu, gdje će se njegovati svi hrvatski bolesni Franjevci. Osim Ivanića moro je svaki samostan doprinijeti po jednu škudu i platiti ljekarije. God. 1677. nalazimo tu već M a k s i m i 1ij a n a K o r s i z k y , koji je prije bio vanjski ljekarnik, ali je stupio u samostan. Marljivošću i zauzetnošću svojom pocrne on g. 1678. graditi novu zgradu dvo­ katnicu za ljekarnu i bolnicu, koju dovrši za pet godina. Za redodržavnikovanja o. A l e k s i j a Bu z i j a k o v i ć a ( t 1707.)') doprinese za nju na koncu gradnje križevački franjevački samostan svotu od 1500 forinti. Godine 1792. izgubi pravo javnosti. U novosastavljenom nekrologu naše redodržave na­ lazimo ih mnogo, koji su u Varaždinu umrli. Spome­ na je vrijedan apotekar fra. Jakob Kopriva (f 1741.), zatim hirurg fra Kazimir Kramhbller (f 1743.); fra Elzearije Ruedl, ljekarnik ( t 1764.); fra Filip Czuzek, hirurg ( t 1699.); fra Damjan Vendt, ljekarnik ( t 1757.); fra Dominik Pucher, ljekarnik (f 1727.); fra Ignacije Hanak, ljekarnik ( t 1769.); fra Kuzrna Hagn, hirurg ( t 1753.); fra Josip Anenymus, tercijar lje­ karnik ( t 1763.) i fra Rupert Ebersdorffer, infirmarius ( t 1758.). — U varaždinskom samostanu imade još tragova ove ljekarne. Vidi se naime u prostori­ jama, gdje se je nalazila, na zidu više slika, što pred­ stavljaju nekakove poganske božice liječništv -, što li? A i u biblioteci imade mnogo štampanih i pisan medicinskih i hirurških sprava2). U Zagrebu bila je takogjer nekakva slična bol­ nica i hirurgija. Znamo bo, da su ovamo često dola­ zila braća iz Ivanić-Kloštra na liječenje. U knjižnici zagrebačkog samostana našo sam više liječničkih djela iz anatomije, fiziologije, patologije, hygiene, dietetike, hirurgije i makrobiotike. Spominjem samo P e t r a F o r e s t a A l e m a r i a n a : Observationum et curationum medicinalium de f e b r i b u s ephemeris et continuis libri duo. In quibus earum caussae, signa, prognoses, curatio, graphice^depinguntur (p. 282. et 386. cum indicibus) i Opservationum medi- cinalium de febribus publice grassantibus etc, libri tres. Lugduni Batavorum (pag. 361'.) 1589. U nekrologiju stoje slijedeći hirurzi: fra B. Hittnei (+ 1735.); fra S. Martin ( t 1758.); fra Antun Smidt ( t 1773.) i fra Kapistran Heberle (f 1757.). Kasnije najedanput već ih nema, jer dogjoše u Zagreb brojni liječnici1). Godine 1836. spominje se o. Salezije Komes, da je umro u Zagrebu in o b s e q u i o c o l e r i c o r u m . Banskomu liječniku g. dru. Ivanu Krst. L a I a n g u e-u, za kojega kaže Dr. Wurzbach u svom »Biographisches Lexikon«, da je za Slavene u n g e m e i n v i e 1 G u t e s g e w i r k t, jer je izdo mnogo liječničkih djela u popularnom stilu — poiuogo je kod izdavanja knjiga zagrebački kanonik Oršić i o. E ug e n i j e K 1i m p a c h e r, Franjevac. Djelo mu: » Me d i c i n a r u r a l i s il i t i v r a c h t v a l u ­ d a n y s z k a z a p o t r e b o c h u m u s e v , у szi 1 0 11 a ^ 0 v h o r v a t c z k o g a o r s z a g a i o k o' u a У e g a b 1 s n e s s e h m e s z t«. Kako je bio rodom Belgijanac ispovjeda: »pokehdob vu horvackom jeziku malo jesem vučen . . . našel jeseni gore imenuvanoga miiostavnoga iz reda menšeh bratov svetoga Otca Ferenca, Redovnika, koi takaj bližnjemu svojemu vu vsake potreboće hotejući hasnovit biti, ov terli Ijublepo naše je priel i ovu knjižicu na do­ maći jezik marljivo je obeznul«2). Kad se je god. 1739. doselio u Zagreb J a k o b B u 11 у, doktor medicine i filozofije, ustade proti njemu, bojeći se sjegurno kon­ kurencije, dr. Beuevoli. Taj Bully imo je sad silnih neprilika i razmirica, tako da se je dapače zaprijetio, da će tog Benevolu ubiti prije nego ode iz Zagreba. Ali rnu pritekoše u pomoć brojni pristaše i pacijenti, naročito katedralni arhigjakon Pepelko i zagrebački F r a n j e v c i . Pogovaralo se je proti Bully-u, da je zločesti liječnik i da su mnogi njegovom krivnjom umrli, no sada ustadoše za nj u obranu, osobito zagre­ bački gvardijan o. K a j e t a n Z a n g e r e r3), koji mu napiše svjedodžbu, da je mnoge Franjevce brižno li­ ječio i izliječio, napose je jednoga lajka oteo pandža­ ma smrti, nakon što su .ga drugi liječnici već zapustili. Za francuskog rata1) moradoše braća u više maha ustupiti samostan vojnicima za ranjenike, no ne spo­ minje se više ni jedan naš hirurg. Još je znamenitija franjevačka ljekarna i bolnica u I v a n i ć K I o š t r u . Imade tu danas još u bibliote­ ci mnogo liječničkih i hirurških djela. Ja sam si i na­ slove nekih ispiso. F r a S e r v u l u s K o l m a n nfi), glasoviti liječnik i ljekarnik ( t 1755.) posjedovo je ‘) Barbarić: Kratka povjest, str. 9. *) N. pr. »Synoptica connotatio ortus et progressus Apothecae Varasdinensis.« To je jedini stari spis odnoseći se na bivšu sam ostansku biblioteku. Još danas nalazi se u knjižnici varaždinskoj 87 vrlo znamenitih medicinskih djeia, u latinskom, njemačkom, talijanskom i hrvatskom jeziku. ‘) Barle: 0 zdravstvu staroga Zagreba. Zagreb, 1902. str. 10 -38. *) Barle: O zdravstvu 61. *) Barle: Ranarnici str. 19. — O zdravstvu 30. 4) Barbarić: Kratka povjest str. 13 i 16. J) Prosvjetax1900. str. 688. �Djelovanje Franjevaca redodržave sv. Ćirila i Metoda na polju medicine. mnoge od njih. Na knjizi, što ću je sada spomenuti, napisano je: Apotheca Conventus Ivanicliensis. Fr. S e r v u 1u s K o I m a n п Or. Min. S. P. N. Fr. Die Maji 28.1736. Izvanredno to djelo, što mu je pripadalo, bogato je ilustrovano dragocjenim ručnim slikama, a glasi: K r e u t e r b u c l i , kiinstliclie Conter Feytunae der Baume, Stauden, Hecken, Kriiuter, Getreyde, Gewiirtze. Mit eygentlicher Beschreibung derselbenNahmen, in s e c Ii s e r I e у S p r a a c Ii e n, nemlich T e u t s c li, G r i e c h i s c li, L a t i n i s c li, F r a ii t z o s i s c li, I t a l i a n i s c l i imd H i s p a n i s c li, und derselben Gestalt natiirliclier Krafft und Wirckung. Sampt vorher gesetztem und gantz aussfiihrlicli besehribenem Bericht der sclibnen und niitzlichen Kunst zu D e s t i 11i e r e n. Item von den fiirnembsten Getheren der Erden, Vbgeln, Fischen und Gewiirm. Dessgleiclien von Metallen, Frtze, Edelgesteinen, Gumini und gestandenen Safften. Von dem Edlen, Elirnwesten und liochgelalirten lierm Adamu L o ii i c e r o der Artzney Doctorn und weylandt Ordinario Primario Physico allliie zu Francfurt, G e t r u c k t z u F r a n c t u r t a m Мауп, durch Matthaeurn Kempffert 1630. Opsiže bez registra 750 strana. nje znao za tu knjigu, Knjigu, jer Baš mi je žao, da nisam prije sam se mogo za njezinu vrijednost propitati i potražiti, da li se još nalazi u bibliotekama u Frankfurtu na Majni, gdje sam bio pred par mjeseci. Taj isti fra. Servulus valjda je i liječio ivaničkog župnika Vlahovića, koji piše 9, listopada 1739. zagrebačkom biskupu Branjugi, da je bio pet tjedana bolestan i da ga je liječio c h i r u r g u s h i c q u i d e m F r a п c i sc a n u s. — U nekrologu našem spominje se 10. li­ stopada i fra. D a m ja n G e i g e r ( t 1800.) u Ivanić-Kloštru. Našo sam i njegovu jednu knjigu »pro usu fratris Damiani Geiger, a. 1766.: D. L a u r e n t i i H e i s t e r s,Braunschweig-LiineburgischerliofRath und Leib Medicus, Medicinae, Chirurgiae und Botanices Professor auf der Konigl. u. Hertzogi. Julius Universitat zu lielmstadt, auch Mitglied der Kayserlichen, Konigl. Englischen u. Preussischen Societat-Chirurgie in welcher alles, was zur WundA r t z п e у gehort. Nacli der neuesten und besten Art, griindlich abgehandelt, und in Acht und dreussig Kupfer-Tafeln die neu-erfundene und dienlichste I n s t r u m e n t e . Nebst den beguemsten Handgriffen der Chirurgischen O p e r a t i o n e n und Bandagen deutlich vorgestellt \verden. Neue viel verm. u. verb. Auflage. N O r n b e r g 1752. (ima 1078 stra­ na i popis sadržaja). Još ću jedno djelo citirati od Ivana S c h r o d e r - a : P h a r m a c o p o c i a uni v e r s a I i s, das ist: Allgemeiner Medicinisch-Chimischer Artzney-Schatz, nebst I). Friedrich-Hoff- 179 mamiš dariiber verfassten Herrliclien Amiierckiiiigen in seclis Biicliern, welclie eiue Einleitiing zur Cliimie, ein allgemeines D i s p e n s a t o r i u m und ein vollstandiges Berg-KBiuter und Tln'er-Bucli oder Materialien-Lexicon entlialten, und einein Cliiniico, Apotheker und Materialisten in allem was ilun zu wissen notliig ist, vollkommenen Unterriclit geben. Nebst einein allgemeinen Apotliecker-Tar, mit vielen Kupfern erlautert und mit einein dreyfachen Register verselien. N ii r n b e r g bey Joliann Adam Stein und Gabriel Nicolaus Raspe 1746. (616 stra­ nica). Naveo sam ovo nekoliko znamenitih i rijetkih djela zato, da saznade za njih i zainteresovana pu­ blika, a još više i radi toga, jer ih g. Barle ue navodi, Kako je knjižnica neuregjena i gotovo nepristupač­ na, jamačno tu ima i više strukovnih djela, po goto­ vo kad se sjetim našeg samostana u Klanjcu, gdje se u biblioteci nalazi 67 medicinskih djela, a koji nije ni izdaleka tako glasovit radi ljekarne kao što Iva­ nić, gdje je još danas u samostanu naša apoteka, koju je samostan iznajmio g. Kuševiću. Spomena je vri­ jedan fra Izaija Šmidt, liirurg i ljekarnik (f 1811.), koji je sproveo 52 godine samostanskog života i fra Roman Rach, liirurg ( t 1776.). Poznato je, da je za turskih vremena i poslije, za vojne krajine boravila u Ivanić-Kloštru stalna vojska, pa se onda višeput zbilo, da se je samostasnka bolnica pretvorila u »carsku«1 ). "Ucll . Samostani Jaska, Karlovac, Klanjec, Samobor i Trsaat, dakle svi, koji su pripadali redodržavi kranj­ skoj sv. Križa, imali su takogjer množinu ranarnika. Isto i Krapina i Virovitica. U Slavoniji za vrijeme strašne kuge od g. 1739.—1745.*') umrlo je 11 Fra­ njevaca svećenika zato, jer su dvorili kužne. U sa­ moj Požegi, gdje je od kuge umrlo 1039 osoba, na­ stradalo je pet Franjevaca3). Dne 26. lipnja čitamo u nekrologu, da su g. 1739. umrla tri patera od kuge: u Osijeku jedan klerik, u Požegi o. Narcius Zombory peste infeetis eharitative Sacramenta ministrans, eadem contracta, decessit«, i u Cerniku o. Antun Tomašević. Najviše je još braće pomrlo u Iloku (18), koju je velikom ljubavlju dvorio o. Stjepan Vučinović (a Valpovo), spiritualis, atqui tempore pestis ехpositus, infeetis suninia eharitate et patientia servivit. Danas su već rijetka braća u našoj redodržavi, koja bi se razumila i bavila Ijekarništvom. Jedino jubilarac o. Ksaverije Pemec, u Jaski, dobro poznaje ljekovite biljke. >) Deželić u »Dragoljubu« 1905. str. 42. 2) Prosvjeta 1900. str. 670—672 i 687 691. 5) Barlfc u Prosvjeti 1900. broj 21. strana 671. �180 Вг. 10 Serafinski Perivoj. — 1910. Zaključujem i ja poput marnog Barle-a ovu toč­ ku uz tvrdnju, »da može franjevački red uz ine za­ sluge, što ili je steko tijekom vijekova na vjerskom i kultrunom polju, ponosno pogledati i na ono, što je učinio na polju zdravstva, koje ne može zabilježit niti drugdje u prošlim vijekovima osobitog napretka i procvata«1). *) Ranam ici i ljekarnici 1907. str. 20. iz franjevačkog reda. Zagreb ж A. Čičić: Intimna priča. Sumrak pada lako, sneno . . . a kroz šiblje sjene plaze; Drijema narav i s njom snovi — laku noć im cvrčak zove. Sve se sklanja u svom kutu; ja u sobi zurim nijemo; U čiraku svijeća žmiri - i oko nje sjene1plove Sve je tajno, puno sumnje’ po knjigama mrena pala, Polusvijetlom izbom nešto ko da luta, ko da tra ž i. . . To je Tajna ovog svijeta, željela b toplih priča, Sto u jednoj grudi niču — a Gr Igote ova vas — Pa što želiš, vilo draga, što i došla na sije Zar si žedna pustih bajki — a u svijetu *oga Kada pauk svu noć prede, a sjutra mu preg 'Го je bajka, pa je isto ona bila ii’ ne bila? Sve je ništa . . . varka sve je. Ja što dogjoh ја ovamo. Zabravivši vrata teško, ni sve vojske amo neće! Pa tu sanjam nove snove — kraj starih su ljudi mrli, Rušile se vite kule i u jesen i proljeće. I tu mi je, vilo bajna — ne bih dao za sve dar Što ih dragi dragoj nosi, a ona ih rajem zove:t n šaptale su i dosada duše snene, zagrljene, A prošlost je nevigjeno izrovala njim grobove. Sve je sanja . . . Eto sele, da ti pričam priču novu; Ja potrgah prve vijence, što ih proljet cvjetna savi, Pogažene ruže venu, zumbul, rani jorgovani, Lastavice moje leže na zgaženoj ovgje tr a v i. . . I sad sam ti car vrh cara — i sad istom sve mi pjeva, Кб se diže soko tica nad zvijezde i oblake, Te pobjedno zrakom k ru ži. . . a što katkad krilom mane. Ono više k nebu strujne igrajuć se šale lake. 1 tu sanjam svoje sanke novi dari novom caru, Skučio sam strast i tijelo — sad mi ponoć suncem svijeti; Sve sam dao svome Bogu — ima Г išta, što je moje? Svejedno mi, vilo bajna — ii živjeti ii umrijeti! Ballerini: — Iz trnja ružica. Istiniti dogagjaj — prevodi o. Stjep. Nevistić. (3) VIII. Odluka nasta, tuge nesta. Romul i Anselmo zajedno su večerali. Romu! je izgledo sav blijed i satrven, ali je bio miran, kao i prije poremećenja mozga, a tomu se dr. Anselmo nije mogo dosta načuditi, ni pravoga uzroka naći, a koga mu je Romul naveo, nije mogo da shvati. O šetnji nije bilo ni govora, jer se je Romul ispričavo, da mora s ocem Franjevcem govoriti. — Pogjite, pogjite slobodno ocu Franjevcu, reče mu ozbiljno a ujedno i šaljivo g. Anselmo. Otigji, pa se ispovijedi, jer si danas zaista na velike počinio. Još ti prepor ijem, da tvrdo odlučiš, da više nećeš take lu­ dorije počiniti. Čim je Romul došo na samostanska vrata i za­ molio vratara, fra Modesta, da mu zovne oca Geminjana, vratar se je Ijutnuo,i otreso, ali na tople molbe mladićeve umekšo se je kao mehka kruška, te ga uveo u samostanski vrt, zovnuo mu oca Geminjana, koji je baš taj čas dolazio iz crkve. Romul, ugledavši ga, pošo mu je u susret toplo i ganutljivo mu rekav: Oče, lijepo Vas molim, da me malko sa­ slušate, jer Vam imam veliku novost saopćiti. S a­ slušajte me i utješite me. — Otac mu je reko, da sjedne, a i sam je sjeo i lijepo mu reko: »Govori, reci mi, ovdje sam, da te saslušam g. Romule.« Jutros sam Vam kazo svoje nevolje, a sad Vam mo­ ram kazati, da sam danas, uprav danas vidio Ma­ rinu, koja je s jednom redovnicom došla u Porrettu. Iz vagona. Prepoznali smo se. Pomislite, kakav je bio utisak na mom srcu. — Bili bilo moguće, da ste Vi to zamijenuli? — Ne, zaista ne. Oči su nam se su­ darile. Ona se je sva prestrašila i glavu oborila, pa se uhvatila oko redovnice, a ja sam osto kao ma­ gnetiziran i poludio sam. Bili ste Vi to vjerovali, oče? Imajte samilosti sa rfmom. Vama otvaram srce svo­ je i govorim kao sa svojim ispovjednikom. U tom poremećenju, krv mi je nadošla u glavu i htio sam se ubiti. — Varate me, odgovori sav prestrašen otac redovnik. — To je više nego ^stina. Doktor, s kojim stanujem osjetio se je na vrijeme i spasio rne. - Znate li Vi, da je samoubojstvo strašan grijeh? najstrašniji iza svetogrgja, koji se može učiniti, a koji ga počini, potpada pod crkvene kazne. — To znam, ali se ne grizem u duši, jer nijesam bio pri sebi, nijesam znao šta činim. Na svaki način, koliko sam sagriješio, kajem se i molim Vas, da me odrje­ šite, te prije nego pogjete na večeru, molim Vas, da me ispovijedite. — Otac se je čudio mirnom na- �Iz trnja ružica. činu, kojim je mladić svoj dogagjaj pripovijedo, i nije se mogo dosta načuditi, da se je to sve kroz dva i po sata zbilo iza dolaska Marine sa redovni­ com u Porrettu. Taj slučaj sudio je o. Geminjan mo­ rali bi proučavati dušomotrioci i moraliste; a sam je držo, da se je to zbilo pri časovitom duševnom poremećenju, te da taj čin nije svojevoljno učinjen. Uzevši u obzir Romulovo stanje i muku, koju je pod­ nosio, njegovu živčano osjetljivu narav, neočekivani sastanak, bio stvaran ili umišljen s Marinom, sve je to moglo biti uzrokom časovitom duševnom poremećenju. Sam redovnik je držo, da se samomu Bogu ima zahvaljivati, da ta poremećenost nije dugo po­ trajala, koji bi nedoglednih posljedica imala, a ovako ga samo časovito mučila. Pametni redovnik, da. mu ne uznemiruje savjesti, reče: - Sto je bilo, bilo, na drugo sad ne mislite, nego molite se Boga, da Vam oprosti onako, kako on sam vidi Vaš grijeh i ništa više. — Ja sam kao na mukama, odvrati mladić. ; ne znam, kako da se ravnam. Hoću li ostaviti Por­ rettu u ovoj nevolji, ili ću ostati? Teško mi je sada prekinuti na pola dovršeno liječenje. Ali kako ću ostati, kad samo i pomislim, da će i Marina biti sa mnom u dvorani, kako ću se moći suzdržati i svla­ dati? Ma, dragi Romule, jeste li Vi baš sasvim sjegurni, da ste vidjeli Marinu na kolodvoru? Toliko sam sjeguran, koliko znam, da ste Vi o. Ge­ minjan. Recimo, da je to tako. Ali odakle to, da Vam je tolika muka i odvratnost biti zajedno ili u blizini s Marinom? — S njom biti u blizini za me je prijeka pogibelj, da opet ne poludim. Zbog nje dva trna nosim u svojoj duši: da me je u svojoj tvrdogla­ vosti zapostavila i da me je na taki način ismjehivala, prezirala i odbacila. Ovo je ono trnje, što me bode u duši i silnu opreku ljubavi i mržnje u srcu ragja, da sam časovito htio okaljati ruke svoje njezinom krvlju. - Što to velite? Što to velite? To je vražija napast. — Kažem Vam, da je to strašna napast, koja me muči. — Kad bih se mogo o protivnom uvje­ riti, čini mi se, da bih se umirio. A kako da se uvje­ rim? Redovnik je bio nekoliko časaka zamišljen, za­ tim okrenuvši se mladiću, Ijubezno mu reče: Gosp. Romule, imate li u me povjerenje? — Da nemam ne bih Vam otkrio najveću tajnu svoga srca. - Hoćete li se dakle osloniti na me i činiti, kao što Vam ja rečem? Da, potpuno i sasvim, jer Vi me, oče, nadahnjivate nekom povjerljivošću. Ja Vas štujem kao angjela. — Dobro, umirite se i mirno spavajte ovu noć. Sjutra ne igjite u dvoranu za udisanje, nego kad se vratim oko deset sati u samostan, dogjite k meni. Hoćete li me poslušati? — U svemu i posve. Iza ovakoga iskrenoga odgovora, redovnik uzeo mla­ dića za ruku, poveo ga u sobu kraj kora i tu ga sa- 181 slušo na sv. ispovijedi. Kad je i ovo gotovo bilo, te kad su van istupili, reče mladić plačnih očiju: — Sad sam zadovoljan i miran; sad sam kao preporogjen i povratio sam se u se. — Zašto se čudite, reče mu redovnik prijateljski stiskajuć ruku: odluka nasta, tuge nesta. IX. Kakva boja, onaki cvijet. Otac se Geminjan odlučio odmah raspitati, koje su redovnice došle u Porrettu vlakom, što prvi do­ lazi iz Bolonje iza podne, i gdje su odsjele. Još iste večeri, prije nego li je pošo spavati, povjerio je to pouzdanoj osobi, da o tom raspita čim se svane i čim saznadne, da mu javi, a onda će kašnje svoje na­ mjere izvoditi. Nije bilo nužno istraživati, jer su obe redovnice rano došle u samostansku crkvu, da slišaju sv. misu. Kad se je misa dovršila, starija je redovni­ ca zamolila fra. Modesta, da joj zovne oca Geminjana, jer da ima nešto s njim govoriti. 0. Geminjan bio je vrlo poznata ličnost radi svojih propovijedi, do­ brote, nauke i razboritosti po svim talijanskim gra­ dovima, gdjegod je svoj apostolski rad vršio. Iza malo časaka otac je došo u sakristiju i na svoje začugjenje opazio poznatu mu redovnicu imenom Laudemiju, glavaricu nekog samostana, gdje je on bio kao izvanredni ispovjednik. Iza običnoga pozdrava i pitanja za zdravlje upita otac Laudemiju: — Kako je to, da ste ? Vi ovdje? Kakva je to novost? — Do­ šla sam s ovom našom novakinjom, koja je iza tri nedjelje nakon oblačenja oboljela od influencije na plućima, tako da smo se bojali za njezin život. Ro­ ditelji joj htjeli na svaki način, da im dogje i da se kod njih liječi, ali ona je sve moguće poduzela, da se to ne zbude. Roditelji su joj na to pristali uz uvjet, da mora ići u Porrettu i tu se čitav mjesec dana lije­ čiti. — Kako je ime ovoj novakinji? — Na svijetu se je zvala Marina, a sad joj je ime sestra Imeida. — Kako je sad sa zdravljem? — Sjerotica još je slaba, jer kako i sami znate, da influencija mnogo oslabi bolesnika, a nju je dotjerala do kože i kostiju. Sad smo zadovoljni, što će se liječiti ovdje. Nego, mi smo došle k Vama, da nas savjetujete, jer smo u velikoj neprilici. Sestra Imeida, prije nego li je k nama do­ šla, bila je obećala jednom mladiću, da će poći za nj, a on se u nju bio strastveno zaljubio. Ona je napro­ tiv s njim svako dopisivanje i ugovaranje prekinula, a i sa svijetom, da se lakše posveti g. Isusu. Jučer, kad smo izašle iz vlaka, vrag je sam htio, da se ona susretne s mladićem, koji je, čim ju je opazio, krv­ ničkim je okom tako pogledao, da joj je bijednici krv stala u srcu. Ona je radi toga uznemirena, te cijelu �Br. iO. — Serafinski Perivoj. 182 noć nije mogla zaspati, te ini je rekla, da će se ragje natrag povratiti, nego li ovdje ostati blizu onoga mladića. Ja se bojim, da se još više ne razboli, te će­ mo biti prisiljeni bez njezina uzroka odvesti ju k nje­ zinim roditeljima. — Ah! ta nadamo se, da ne će ta­ ko biti, odvrati redovnik. — Drugo nam ne preostaje, odvrati redovnica. Sami njezipi roditelji zahtije­ vali bi to i to strogo. Ona bi umrla od žalosti, a i njezino bi zvanje bilo izvrgnuto pogibelji, jer bi je njezina majka slatkom i nevjerojatnom nježnošću odvraćala od redovničkoga zvanja, a mi bi tada u njoj izgubili pravi biser. Ona je vrlo dobra, čedna, ponizna, pobožna i nevina, pravi angjeo u ljudskoj naravi; druga bi. Imelda. Radi ove tjeskobe ni ja sama nijesam mogla zaspati,a kad sam čula, da ste Vi ovdje, odlučila sam doći k Vama i cijeiu Vam stvar povjerljivo saopćiti i s Vama se posavjetovati. Oče, za ljubav, izbavite nas iz ove muke. Recite nam, što Ne :'7ru,a\ajte da činimo, i kako da se ravnamo? se, draga sestro, odvrati redovnik blagim pogledom. S tvar mi je poznata i Romul je moj prijatelj i u me ima povjerenje. Vidite, kako P rovđnost sve mudro upravlja! Uvjeren sam, da će se ta uzbugjenost uti­ šati, a Vaša sestra Imelda nek sr umiri, nek ostane na liječenju. Ako se nagjc način, kako da se s nama i sa sestrom Imeldom sporazumi. O i ćanin, ima dobru namjeru, dobro srce, ripravno svaku žrtvu, ali mu treba velike utjehe. A znate šta ja mislim? Mislim, da njegova uješiteljica može biti jedino Marina, a sada sestra Imelda. Kako? — Posve naravno i jednostavno. - Sestra Imelda i Romul neka se vide i u našoj prisutnosti otvoreno i iskreno govore. - A ako je onako ružno pogleda kao što je jučer, umrijet će. — Odbaci od sebe strah! O. Romul pogledat će je kao golub. Vidjeti ćete sestro Laudemijo, da će se iza polsatnog raz govora svi oblaci raspršiti i vedro u duši nastati. - 1910. Kako je to moguće? — Evo kako. Ja mislim, da se Imelda mora liječiti udisanjem. — Da, to joj je jučer i liječnik reko, kad ju je pregledavo, da mora bar po tri sata na dan ostati, a iza osam dana, da se mora kupati u kupkama Donzelle svaki drugi dan. Vrlo dobro! Nek počine odmah danas. Slobodno je uve­ dite u dvoranu i uvjerena budite, da se ne ćete sa­ stati s g. Rombom* koji se takogjer liječi kao i ja. On prije podne ne će doći. Iza podne oko pet sati, kad izagjete iz dvorane, dogji ti sa sestrom Imeldom u vrt. Ondje na lijevoj strani prema crkvi BI. Dj. Marije na Mostu, ima lijepa sjenica, a okolo poredane stolice. Unigjite unutra. Ja ću kašnje doći s g. Romulom. Tu će se oni pod našim nadzorom sastati i svoje megjusobne osjećaje očitovati, a to će raspršiti tmine i donijeti mir. A držite li vi, oče, da je pametno metnuti slamu blizu v atre? — Da, jer će slama biti nakvašena, a vatra polu ugašena. Ako se po čemu poeme upi bivati, ja ću prvi biti, koji ću gasiti. Imajte, sestro Laudemijo, povjerenje u me i slijedite moj sa­ vjet. Ne ćete se kajati! Sve će biti drukčije. — P ri­ mam Vaš savjet i oslanjam sve na Vašu dobrotu i razboritost. Nu prije svega toga valja obavijestiti se­ stru Imeldu i dobro je pripraviti, da bude oprezna. Hoćete li Vi to učiniti, oče? To je moja stvar. Zovnite ju k meni, da ju prije upoznam. U osam sati bit ću u dvorani, tuđe ću joj moći lako govoriti i pripravit ju, a ako bude nužno i neke joj naputke dati. Laudemija je zovnula sestru Imeldu u sakristiju, ko­ ju je otac ljube/no primio, i iz odgovora na neke nje­ gove upite upozno njezinu golubinju narav i duševnu ljepotu i dobrotu, zato je na rastanku i reko sestri Laudemiji: »Ko bi mogo dvojiti o zvanju ove duše? Na prvi pogled se opaža, da ona nije stvorena za ovaj svijet. »Kakva boja, onaki cvijet««. (Svršti će se.) Nro, 835. Litterae encyclicae Ministri Provincialis Bosnae Argentinae. Universis Patribus Fratribusque Bosnae Argentinae nunciamus hoc quoque anno Adventus jejunium regulare a Sanctissimo ita mitigatum esse, ut exceptis diebus Veneris, sabbati, feria IV. quatuor temporum, vigilia Immaculatae Conceptionis et Nativitatis Domini, quolibet alio die in una comestione carnibus vesci Iiceat, quin tamen ciborum promiscuitas permittatur. Hoc utentes indulto semel in hebdomade Sanctissimum visitabunt, „О sacrum convivium" cum versiculo et oratione, 6 ,,P ater\ „Ave“ et „Gloria" extensis brachiis ac „Salve Regina" recitabunt. S a r a j e v i i , die 12. septembris a. D. 1910. P. Aloysius Mišić, minister provincialis. �Listak. 183 L IS T A K . Dr. Blažević: Euharistrčni kongres u Montreal-u. Ova] kongres, koji se obdržavo od 6. rujna t. g. do П. istog, bio je možda jedan izmegju najveličanstvenijih što su se do sada obdržavali. Sve se je upravo natjecalo, samo da kongres što sjajnije ispane i da se što više proširi slava otajstvenog Isusa. Kakav je utisak ovaj kongres iza sebe ostavio, najbolje nam svjedoči sam kardinal Vanutelli, koji je kao papin poslanik istomu prisu­ stvovao. On naime veli: . . . »U Londonu obdržavani euharistički kongres značio je historičnu razvojnu točku, koja je promjenom kraljevske krunitbene za­ kletve, popunjena bila. Kbln, sa svojom impozantnom procesijom muškaraca, kao da je vrhunac općenite vjere u euharističnog Isusa u starom svijetu dostigo. U Montrealu vidimo u istinu pravu amerikansku velebnost. Svi sudjeluju pri priznavanju ove vjere. Ka­ tolicizam se u ovim djevičanskim novim zemljama pomlagjuje. Novi svijet hoće, da natkrili stari u što­ vanju i klanjanju Isusu u presv. otajstvu.« Ovako opisuje kardinal svoj u tisak. Pa i u istinu čovjek se, čitajući ma i kratka izvješća o ovom kon­ gresu, ne može da onome utisku otme. Sami doček poslanika Vanutellija, bio je veličanstven. U Montrealu čeka kardinala, akoprem je bilo ružno vrijeme, preko 200.000 naroda, koji ga uz pucanje topova, zvonjavu zvona, najoduševljenije pozdravlja. Načelnik u Montrealu dočeko je kardinala, te ga odveo u vijećnicu, gdje ga je pozdravio i osobito vjernost katolika u Kanadi naglasio. Pri do­ čeku kardinala bile su sve oblasti zastupane. Premier engleski dao je u čast kandinalovu zajutrak, kome je sva pratnja kardinalova uz druge prisustvovala. U svome govoru upravljenom na kardinala, reko je iz­ megju drugoga i ovo: »Papinstvo je jedna kraljev­ ska moć puna života i snage, koju ništa na svijetu uništiti nije moglo«. Britski vladin povjerenik ustupio je kardinalu svoja kola, a uz to ga uvijek na putu pratila počasna straža. Sam kongres, koji je započet 6. rujna, bio je veo­ ma posjećen. Biskupa i nadbiskupa bilo je oko 150, do 2000 svećenika i više tisuća svjetovnjaka. Kongre­ su je predsjedo biskup lieylen von Naniur. U raznim sekcijama, koje su se važnim pitanjima bavile, govo­ rilo je oko 150 govornika. Osobito je bio znamenit govor glasovitog engleskog propovjednika o. Vaughan-a, brata pokojnog kardinala Vauglian-a, koji se je oborio na »Zweikindersystem«, dokazujući njegovu štetu, pokažujuć osobito na Francesku, koja bi svoju staru riječ: »Liberte, Egalite, Fraternite« morala pro­ mijeniti ovako: »Liberte, Egalite, M a t e r n i t e«. U petak dne 9. rujna, u jutro poklonila su se dje­ ca papinu legatu, te je ispred Vanutelija prošlo oko 27.000 djece, što muške što ženske. Svaka skupina klekla bi pred legatom, koji bi joj onda blagoslov dijelio. Isti dan na večer bila je u Notre Dame crkvi glavna skupština, kojoj je 15.000 osoba prisustvo­ valo. U subotu u večer bila je javna zaključna skup­ ština u istoj crkvi, koja je bila do zadnjeg mjesta napunjena. Sjutra dan zaključen je ovaj kongres sve­ čanom procesijom kakove Kanada, a ni druga mjesta nikada vidjela nijesu. Procesija je trajala punih 6 sati. Njoj prisustvuje sve Što katolički osjeća. Put, kojim prolazi presv. oltarski sakramenat, iskićen je najraskošnije. Kardinala, koji nosi presv. sakramenat, prati: 1200 dječaka, 300 trećoredaca, 1000 svećenika bez a 800 sa ornatom, 130 opata, biskupa i nadbisku­ pa, zatim kao počasna straža presv. sakramenta, 300 bivših papinih Zuava. Baldahin nosili su aktivni ofi­ ciri kanadske vojske. Jednom riječju, sve se je uči­ nilo, da se slava presv. oltarskog sakramenta uzveliča, što svakako služi na čast Kanadi, ali i što doka­ zuje, da je nova zemlja prožeta ljubavlju spram Isusa u presv. oltarskom sakramentu. Dr. Blažević : Neobjelodanjeno iz ostavštine ira Grge Martića. Pokojni fra Grgo Martić, ostavio nam jc svojom ru­ kom pisanu kratku povjest »o postanku crkve sv. Antuna Paduanskoga u gradu Sarajevu«. Ove su bi­ lješke koje u osmini iznose 23 pisane stranice — izdate god. 1905. u Serafinskom Perivoju1)- Na str. 23. čitamo megjutim još jednu bilješku koja do sada nije izdana, a .koja je u -uskom isavezu sa rečenom povješću napomenute crkve. Zato ju evo sada iznosim. Iza kako je pri копсц svoje povjesti glavnije i zaslužnije dobročinitelje rečene crkve naveo, na na­ vedenoj stranici kao nadopunjak svojim bilješkama imade ovu noticu. S t a r i n a . Nikola Božkov gradeći kuću god. 1871. ispred Tašlihana к’ našemu starom C r k v i š ć u na­ mjerio se je na Stare zidine u zemlji, povadio mnogo kamena i sedre, našo je njeke Stube koje vode u ni­ zinu ali nije (se duboko spušćao, naišao je i na tri ozidana i popločana opekom (ciglom, criepom) priegradka kao hambarove i u jednom jednu hrpu prlile pšenice. To su bez sumnje njeke podzemne zgrade staroj Crkvi pripadajuće, kosturnice ili podrumi, jer upravo ovdale dopjere C r k v i š ć e o komu zapisasmo iz početka ovoga bilježnika. Serafinski Perivoj 1905. br. 10. str. 301—307. �184 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1910. S protivne strane rečenih crtica o postanku crk­ ve sv. Ante, nalazi se: »Zapisnik Stvarih Crkve S. Antuna Paduanskog u Sarajevu od god. 1863.« Ko li u jednom to Ii ц drugom dijelu ovoga zapisnika na­ laze se popisani darovi učinjeni s raznih strana na­ vedenoj crkvi. Nu osim ovdje navedenih dobročinitelja, bilo je i drugih, koji se u ovom zapisniku ne spominju. Tako se je njegovoj valjda molbi za dogradnju crkve oda­ zvala i sarajevska srpska pravoslavna opština, kao što se to iz pisma, koga je na istu opštinu upravio, vidi. Ovo mi je pismo ustupio ovdašnji knjižar g. Mihajlo Milanović, na čemu mu iskrena hvala budi. Pismo je pisano ćirilicom, i to od samog fra Grge kao što nam opaska pri koncu pisma svjedoči. Pismo glasi doslovce ovako: »Blagorodna gospodo! Poruke dvoice odabranih od Vas lica primili smo od Vašega slav. obščestva trgovačko-ćurčijskog sa­ branu znamenitu pomoć od 2205 groša> kako takcdjer još od jednoga vašega sobstvenom rukom izručeni 5. c. kr. kao dobrovoljni pribg za ovdešujj našu crr.vu. Vaše iždivenije, Vaš ovaj v dikouvaženi dar prispeo je u naš siromašni hram u najbolja doba, u ono vreme, kad smo baš sve proče priloge izcrpili i prinuždeni skrainom oskudicom poslovati sr stali; Vi ste se iz samoga velikodušna i čiste brats’ -hrišćanske, koja nas večito skopčava, ljubavi pr aštili u ovaj čas nama darežljivu ruku pružiti i učinili ste, da će ovo naše na čast božiju uzdignut zdanije naskoro bjeloćom sinuti, koja će voveki blagorodnu iskru va­ šega lojalnoga prama nama čuvstvovamja svedočiti i vašim čestitim imenima u našim zapisnicima bezsmrtnu uspomenu s ostalim dobročiniteljima ostaviti. Mi nismo kadri, mi sredstava .nemamo s koim bismo odgovorno vašoj dobrodjeteli, naše blagodarnosti topla osjećanja očitovali; no ipak uzdamo se, da će nam se naskoro prilika otvoriti gdi ćemo i mi kolko nam obstojatelstva i slabe sile dozvolile budu, znak naše dužne uzaemne priznatelnosti javno iska­ zati moći. Za sada samo budite s ovim blagodaritelnim pismom medju naše prve svake slave dostojne vjerne pomoćnike i štedne dobročinitelje ubrojeni, uvaženi, i vazda odlikovani i s ovim kratkim no nelicemjernim izrazima svi vo obšče i svaki napose, koji ste ovog velikodušnog djela učasnici, iskreno pozdravljeni i izvolite ostati uvjereni o našem sr­ čanom visokopočitanijem, koje spram dobrotvornim Vašim licima i imenima nigda neporušiti zavješćavamo se. Od strane Rimo-katoličkog obščestva U Sarajevu dne 19/VII. 1856. F. G. Martić, agent. Fra Stjepan Ljubić, paroli v. r.« Dr. Blažević: Pismo sv. Oca jednom sedamgodišnjem dječaku. Poznato je, kako je rimska kongregacija sakramenata, izdala novi dekret o pripušćanju djece sv. pričesti. Ova je odredba sv. rimske stolice tako obradovala jednog dječaka u Devores-u u Francuskoj, da je piso sv. Ocu i zahvalio mu se na potvrgjenom dekretu, a ujedno i svoju radost izrazio, da je doba za pri­ manje sv. pričesti sada već stalno odregjeno, t. j. sedma godina ili vrijeme oko iste. Uz to je obećao, da ć»e se i za sv. Oca moliti kad bude sv. pričest primio. Sv. je otac na to vlastoručno odgovorio dječaku, veleć, da ga to veoma Veseli i da je Bog sam taj dekret hotio. Pismo glasi: »Dragi moj Gerarde! Tvoj me je listić u istinu utješio, jer, ako se po riječima psalnv’ste iz usta djece i dojenčadi najljepša hvala Gospodu Bogu pjeva, koji sam njihov jezik razriješuje, to je sa m B o g bi o, k o j i j e o n a j d e k r e t o P 1 v.o j^p r i č e s t i d j e c e ht i o. Ja Ti se zahvaljujem za ovu utjehu, a još više za molitve, koje ćeš upra­ viti dobrom Isusu za me, a koga ćeš ti za nekoliko dana u sv. pričesti primiti. Iz zahvalnosti, kao spo­ men na ovu svetkovinu, šaljem Ti malu uspomenu i moliti ću za Te, da uvijek dobar ostaneš ko li na ovaj dan to li i na utjehu svih tvojih milih. Megjutim Tebi, dragi moj Gerarde, tvojim milim roditeljima, tvom dobrom bratu i svoj francuskoj djeci ,sa oso­ bitom ljubavlju podjeljujem apostolski blagoslov, že­ leći, da i ovi uživajući u svetoj pričesti našljieduju tvoj primjer i tako prema Isusu pokažu svoju ljubav. Iz Vatikana, dne 2. rujna 1910. Pijo X. Spomenuti se dar, koji Papa Pijo X spominje sa­ stoji iz ,malog sandučića s papinim grbom, u kome se nalazi srebrena medalja sa slikom Isusa i sv. Ivana. VJESNIK. Na adresu »Vrhbosne«. Kao na prijašnja, tako i na zadnja Vaša bockanja, izvrtavanja, a da ne reknemo klevete i podvale protiv Franjevaca, fra­ njevačkom redu i njegovu starješinstvu, nećemo se obazirati. Imamo silu usmenih i pismenih priznanja iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Banovine i Sla­ vonije, i to ne samo od Franjevaca, nego i od svje­ tovnoga klera i svjetovnjaka, da smo se znali u ovim kritičnim vremenima uzdržati u svome dostojanstvu, na svojoj visini i nepristranosti. Iz dubokoga pošto­ vanja prema našim čitateljima tako ćemo i proslije­ diti, jer uza sva i sve i obećali smo im slati »List za katoličku prosvjetu i zabavu«, a ne za »katoličku svagju«. Uvijek ćemo željeti i raditi za bratsku slo­ gu, akoprem znamo, da smo kod Vas i opet krivi, �Listak. kao što smo bili krivi i prije, nego smo iznijeli one u pošljeclnjem broju »Seraf. Perivoja« objelodanje­ ne saborske fragmente. 1 o nama se može reći: »Si Tiberis ascendit ad moenia, si Nilus non ascendit in arva, si coelum 'stetit, si terra movit, si fames, si lues, 'statim Christianos - Franciscanos — ad Ieonem!« Ali upamtite i ovu: »Plures efficimur, quoties metimur ...« Pametnoj glavi dosta. Sa zahvalom smo primili kao dar za dobru štampu: od presvj. gosp. biskupa Markovića K 20 i od pošt. o. Franje Curica K 15. Bog im platio! Živjeli slijedeći! 185 zadivljujući sklad, iskrenost i postojanost«. — »Kako je veličanstveno ovo ujedinjenje cijele Crkve pod jednom svećeničkom vrhovnom glavom! Katolicizam je v j e r a f i l o z o f a i m a t e m a t i č a r a,« piše ushićen pisac. Ovome se Rusu dopada i običaj kod katoličke ispovjedi »te delikatna točnost pri službi Božjoj«. »Usporedimo li pravoslavnu vjeru s rimskokatoličkom,« veli pisac, »to pravoslavna vjera nali­ kuje vjeri onoga popa, koji je, kako ga opisuje ruski pisac Cehov, uvijek nosio sa sobom suncobran, kad bi išo da moli za kišu. Pa i ruski svećenici usporegjeni sa katoličkim, prisiljeni su da Iažju svoj ugled kao naobraženi ljudi spase«. Zaista značajna izjava od jednog Rusa! Rijetko slavlje na Širokome Brijegu. Na Franjevo se je na Širokom brijegu u Hercegovini proslavilo dizanje krova jedne od najvećih i najljepših crkava ! protestanti proti modernizmu. Na kongresu u Bosni i Hercegovini. Tom je zgodom bez sumnje je »slobodnoga kršćanstva« u Berlinu, kako prote­ mnogome Hercegovcu i katoliku uopće i Franjevcu stantski listovi javljaju, osugjen modernizam. Kon­ napose od veselja zaigralo srce; a najviše fra Didaku gres se je izjavio, da je vjera evangelika uvijek bila Buntiću, koji gotov može izreći riječi cara Justini- i bit ćc: da je Bog Otac stvorio svijet, Bog ga Sin jana: »Samome Bogu čast i slava, ali tebe sam Sa- otkupio, a Bog T>uh sveti posvetio. Koja Crkva što­ god od ovoga odbaci prestaje biti kršćanskom crlamone nadvisio!« Fuzija! Na 19. rujna složili su se katolici oko kvom- Kon£res zabranjuje^ život uvlačiti nekršćan»Hrvatskog Prava« i »Hrvatstva« u jednu stranku s*v0’ a u bogosloviju nacijonalizam. — »Stranku Prava«. Tom je zgodom prestalo nepreRimski načelnik Nathan vrijegja! Nekadanji ve­ žaljivo »Hrvatstvo«. Tješimo se ipak, da ga je »Hr­ liki meštar, slobodnog zidarstva, a i sadašnji njegov vatsko Pravo« obećalo nadopuniti. Samo želimo, da član, rimski načelnik Nathan, držo je dne 20. rujna se glede vladajućega nesporazuma u Bosni i »Hrvat­ — kao ka na dan osvojenja Rima govor, koji je ne samo sko Pravo« drži pri strani kao i »Hrvatstvo«. Jeda 5V. Oca O nego f sve katolike ljuto uvrijedio. Nathan je jednom i u nas svanu bolji dani. žestoko napo na Papu i njegovu nepogrešivost i doMalo statistike. Franjevačka bosanska redo- kazo (?), da papina nepogrješivost priječi s v a k i država — osim hercegovačke — broji 196 Franje­ l j u d s k i n a p r e d a k . Ovim je Nathan samo pokazo, da mu manjka, vaca. Od ovih su 163 svećenika, a ostali su braća većinom bogoslovci. Svećenici ili su u samostanima kao što veli »Popolo Romano«, »političkog obzira i ili na župama, gdje služe^ 194.539 duša. Samostana takta«, a ovo je dvoje uslov zaslužnog rada u javno­ bosanska redodržava ima 9, residenciju 1, gimnaziju sti. A mi bi još dodali, da je skrajni bezobrazluk, kad sa sjemeništem 1, novicijat 1, bogosloviju sa sjeme­ se slobodni zidari miješaju u crkvene stvari i katolike pogrgjuju. ništem 1, te 60 župa. Obratio se na katoličku vjeru. Kako iz Rima javljaju, tu se je na katoličku vjeru obratio sin jed­ noga ruskoga ministra Evraioft. Mladi neofita uči saaa bogosloviju u rimskome francuskome sjeme­ ništu. Evraioft slijedi rutenski obred. Ovaj se je Evraioftov čin vrlo bolno dojmio ruske štampe. Rus o katoiištvu. Liberalni ruski dnevnik »Birševija Wjedomosti« objelodanjuje pod naslovom »U tugjini i u domovini« putopis jednog od svojih do­ pisnika, koji je obišo više mjesta, koja katolici štuju. Zanimivo je, što ovaj pravoslavni Rus o katolicizmu piše. Pisac nazivlje pravoslavlje »kulturnom lješinom«, a ne može da nasmaže riječi, kojima bi pohva­ lio »korist i čedno prilagogjenje katolicizma, njegov Nova otimačina crkvenih dobara u Francuskoj. U progonstvu katoličke Crkve i u otimanju posjeda Francuska se ne umara — ona neprestano napre­ duje. Ovih je dana u tome svome nedjelu učinila novi, baš gigantski korak. Ona je velik dio crkve­ nih dobara u Parizu od Crkve otela i pariškim gragjanima poklonila. Nadbiskup je proti tome bogumrskome djelu prosvjedovao, ali, koja korist? Ne­ kadanja ga »primogenita Christianorum« više ne sluša. Opet čudo sv. Januarija. U Napulju se svake godine na sv. Januarija dogodi čudo. Ovoga bo se dana stavi staklenka, u kojoj se nalazi stinuta svečeva krv, vrhu njegove glave i nakon nekoliko vre- �186 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1910. inena stinuta se krv u staklenci pretvori u tekuću i svježu. To se je čudo i ove godine na sv. Januarija pred mnogobrojnim mnoštvom naroda ponovilo s tom samo razlikom, što se je ove godine to čudo dogodilo u 9 sati i 50 časova, a lani u 10 sati i 13 časova. Papina anegdota. Kada je jedan magjarski biskup bio kod Njegove Svetosti u auđieiiciji, Papa mu je pripovijedio iz svoga života jednu šaljivu anegdotu: »Kao mantuanski biskup išo je jednom na sv.potvrdu. Na tome je putu bila i jedna vrlo oskudna župa. Kada je Papa kao biskup imo u tu župu doći, žup­ nik se je tako uzbunio, da je, kada ga je upito zvonar, kako će zvoniti, kada bane biskup, odgovorio: »Corne contra la gradine — kao proti tuči«. »Reverenciarle у amarle.« Kada je Papa izdo »Quem singulari Christus amore,« kojim je odredio dobu i kondicije za djetinju ispovijed, jedan ie to španjolski oficir sve svome sedamgodP čaku saopćio, pa da se osvjeuoči, je li mu dijete sposobno za pričest, upita ga: — Dakle znaš li ti tko je Gospodin Isus? — Isus je Božji sin, živi Во^ — odgovori mali. — Vrlo dobro, ali znaš 'i ti, što je potrebno, d; Ga čovjek dostojno primi? Odgovor je bio kratak, a jasan. — Štovati Ga i ljubiti — reverenci ni у ar KNJIŽEVNA SMOTR A. Čičlć: J. Tomasović (Cetinski mlinari: Glasi i uzdasi. P j e s m e 1899. 1910. R i j e k a , t i s k a r s k i um j e t n i č k i z a v o d »M i r i a m«. Cijena? Cetenski mlinar poznat je širokoj čitalačkoj publici po svojim pjesnicama u raznim pučkim listićima. On je prema tome pjesnik-liričar više naivnog čuvstva i pučkih manira; zato imade i u ovoj njegovoj zbirci mnogo toga, što mi zovemo: naivnim i svagdanjim — a?i ne zato: neplemenitim ili bezidealnim, jer baš on je plemenit i idealan. On pjeva: vjeri, domovini, ljubavi; on i samome sebi najidealnije pripjevu je: »p a r u g o t i s e s v i j e t, i Г p j e v o t i h v a I u — n e s u s t a j , h i t i k c i l j u i p r e z i r i t i j e l a « ; al zato ako i hvalimo njegove nazore kao u sebi dobre, ne slijedi iz toga, da u njega ima kakve originalnosti u idejama. Još više s estetske strane fali mu mnogo slikovitosti, bez koje svaka pjesma, napose lirska, i nije pjesmom. Bilo bi bolje, da je i metar u mno- goin dotjeraniji. Bez II. i III. skupine pjesama zbirka bi dobila umjetničkiji izražaj. — U IV. i V. skup-ni imade komada, koji se mogu nazvati: biser u lirskoj poeziji. Najljepše su pjesme: O j, k a d b i Ii z n a o , Z a m a m n i c v i j e t , J a l j u b i m , M o rnč e i d j e v o j č e , Ali s t i s n i se, Z i m a i j o š n e k e u V. s k u p i n i . Preporučamo! J. Milaković: Majčina dušica. P j e s m e z a h r v a t s k u ml a d e ž . S m n o g o sl i ka. Za­ g r e b 1909. C i j e n a ? Naš hrvatski Cika Jova Zmaj ovom zgodom predstavlja se hrv. omladini s obilnim darom, koji nju mora razveseliti. Ne zna­ mo, kako bi bolje rekli, da ii se slike poljepšaju du­ hovitim pjesmicama, ili se pjesmice slagje dojimlju srca zbog krasnih slika? Sve moguće izmjene dječinjeg života: do skrajnosti naivne, smiješne, dir­ ljive, pod djetinjsku ozbiljne, mile i si.; sve su te pri­ kazane na najuspjeliji način; te će i književnik imati zgode za proučavanje omladinske poezije, i odrasli prijatelj mladeži u njima će uživati, a najragje će go­ diti djeci. A buduć je uz druge osobitosti knjiga uspjela i s pedagoške strane, sama se od sebe preporuča. r, Eran Binički: Krštenje Hrvata. Cij. 40 h. Senj. Epska pjesan romantičko-religijozne naravi. Pjesnik je opjevo znameniti dogagjaj naše hrv. povjesti, s očitom tendencijom da pokaže, kako će i danas Hrvatska biti sretna u kršćanstvu. Istorička jezgra iskićena je čudnovatim prizorima, koji nadomješćuju možebitnu povjesnu uzročnost; stil je is­ prepleten i ima obilje misli iznad duševnog nivoa narodnoga - a to je svojstvo umjetne epike. Jezik je iak i ugodan. Preporučamo! DOPISNICA UREDNIŠTVA. P. n. gg. p r e d b r o j n i c i m a javljam o, da je »mem eto broj« biskupa Šunjića radi tehničkih razloga odgogjen za 15. prosinca. Tko misli još što za nj poslati, želimo do 15 s tu ­ denoga o. g. H r v a t i ć . »Tužna mati« je za dječji ili barem pučki list, a ne za »Seraf. Perivoj.« A.-L. G. u M. Ne žurite se. A zašto ne takova šta za »L istak«? S književnim ocjenam a obilujemo O. U. T. D u b r o v n i k . Mislili sm o, da je davno ogla­ šeno. Tražili, ali ne našli. O. M. P. V a r a ž d i n - N arudžba će doći, sam o ako bude. Z d ra v s tv u j! „Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, S arajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �f Џ h l i Ш i ш ш гј Шшј Ш ш њ Tiskara i lito n rafiia VOGLERI D P’ " SARAJEVO župskim urešte sviju vrsti Ш '. 1 , - - kao: matica лгЗЦешћ matica krizmanih, matica vjenčanih, matica тУл protokola, crkvenih računa i exhibita, krstnih, vjenčanbi i smrtnih listova i i. d. u pojedinim arcima ili u solidno*« ^ j i vlastitoj knjigovežnici. Službenih kuverata u svim veličinama. Posluga brza. I .... — Cijene umjerene. Sklaito Dredovnih stvari, kao papira i soik piiaCih potreirština. ' �& UTEMELJENA GODINE 1882. UTEMELJENA GODINE 1882. Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo TelefoD broj 119. (Komanditno društvo) Najstarija knjigotiska Ćemaljuša ulici 172. osnii Hercegovini Preporučuje molitvenika, p poslova, što i ukusnom izrad Moderno uregjena k n j i g o v e ž n i c a , ižragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vdd№ narufbe obavllnlu se brzo l točno. Slagaći stroj „TIPOGRAF". Brzojavi: Vogler, Sarajevo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a70fe45ed40f9cb013b5267ed4128e19.pdf de09b1edd0e89eabc47fcb03bfdaab29 PDF Text Text Perivoj serafinsri LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ SARAJEVO, 15. STUDENOGA 1910. 11. GOD. XXIV. SADRŽAJ: A) ČLANCI i PJESME: 1. Dr. Blažević: Prevrat u Portugalskoj . . . .1 8 7 2. 0 . P. Mišura: Životi rad dr. Ivana Markovića 188 3. B. Markušič: Iz »Knjige Prokletstva« . . . . 193 4. Ballerini: Iz trnja ružica . . . . . . . . . . 193 5. A. Čičić: Kad mrkli pane suton..........................197 B) LISTAK. SMOTRA. C) VJESNIK. - D) KNJIŽEVNA Hrvatska centralna banka = Uplaćena Centrala u ' Preuzima uloge na ukamaćuje iste uz c Eskomptira i rees tražbine. Daje zajmove na tekt Kupuje i prodaje vrij devise, valute. Žalagaonica glavnica 2 .0 0 0 .0 0 0 kruna. ™ svu. Pod. *mca u Mostaru. lovčuje mjenice, izžrijebane, vrijed­ nosne papire i kupone. ohranjuji. svakovrsne depozite 5 upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate na svim fovackim središtima tu- i ino­ zemstva. ve dragocjenosti k ao: srebro, zlato* dragulje i ostalo. * Centrala п Unbijanl. = — Polrožniia o Sarajevu. Podrnžnice u Spljetn, Trstu, Celovcn i Gorici, Dionička glavnica K 5,000.000. ■■ Pričuve preko K 500.000. Prima uloge na štednju na uložne knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih sa bez ikakvih poreza i odbitaka. 4 1|г°1о Čisto Kupuje i prodaje sve vrste papira od vrijednosti po najpovoljnijim cijenama, isto tako sve vrste domaćeg i stranog kovanog I papirnog novca. Л 0 svim ostalim bankovnim poslovima daje na zahtjev pismena i usmena obavještenja. & ■ �-- B O S A N S K O -H E R C E O O V A Č K O -- G R A G JE V N O D IO N IČK O D R U ŠT V O U S A R A JEV U __ Glavno zastupstvo za Bosnu 1 Hercegovinu DIONIČKA GLAVNICA K 500.000 — MOŽE SE POVISITI NA K 2,000.000 Direktor: gragjevni savjetnik Josip ni. Vancaš. Privil Preuzima osnivanje i izvagjanje vrsnih javnih i privatnih zgrada, drumova, betonskih radnja, vodovoda, gradnja u vodi, elektrana, tvornica itd., te preuzima financiranje gradnja uz povoljne uvjete; proizvagja svakovrsne cigle u vlastitoj :: kružnoj ciglani. :: TVO RN ICE ETERN ITA ш n a ib rlje g m a te rija la za p o k riv a n je k ro v o v a . banka п Uplaćeni dionički kapi*; VLA U S A R A J E V U . u Banjaluci, Bje diški, Lijevnu, B. Šamcu, Trav-iil F IL IJA L E : rebi Mosti i V Laja di r i ’ihaćr, Derventi, Doboju B. Oraiacku, Goraždi, Sanskom Mostu, 1 I ■ .M l . godine. Izdaje 4 */a°/o založnice i П komunalne obligacije. 0»'e *nice i komunalne obligacije u Bosni i upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim Hercegovini proste od proveza, imaju pju : ш sjegurnost, te ц ' - cir ^.mji kao vojničke ženidbene kaucije. poslovima. Osim toga mogu služiti u Hipotekarno ođjelj шје, prodajo i izdaje vujednostnt papire, devize i druge kovine — Preuzima kupone i vućene srećke. — Eskomptira mjenice i doznačnice, daje zajmove u konto-korentu i na mjenice uz dovoljno pokriće ili osiguranje. Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarske i inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižice. — Prima vrijednote svake vrsti u pohranu i upravu, kao otvoren polog ili kao ,,Safe“ — u za tu svrhu uregjenom oklopljenom prostoru — pod zatvorom stranke i banke. Bankovno odjeljenje. O d i e l i e n i e ZH r o b u banke usvojeno odjelenje robe, kao što i posebno odjelenje za zemaljske proizJ J J * vode u Brčkom sa agencijom u Doboju, bave se sa svijem u trgovačku struku za’ sjecajućim dobavama, kako u komisiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzeća- G la v n i en p r e d m e ti iz v o z a eulie š l j i v e 1 ž ito . Kod banke opstojeća generalna agentura c. кг. povi, osigurav. , ,A B 8 E C U R A Z I O N I G E N E R A L I ' 4 prima dirfektno ili putem filijala ili ispostava razne vrste osiguranja na život i proti vatre, a generalna agentura osiguravajućeg dr u$tva „ P B O V I D E N C U A 1* prima osi­ guranja za slučaj nesreće proti raznih šteta na strojevima i na drugim predmetima. �serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU BROJ li. Dr. Blažević : ----- - SARAJEVO, 15. STUDENOGA 1910. — - — .. ------ = Prevrat u Portugalskoj. Dne 2. veljače 19U8. raznese žica vijest, da je u glavnom gradu Portugalske okrunjena glava pala žrtvom republikanskog ubojice. Svrha tome uboj­ stvu bijaše, ne možda da se pomogne narodu, da se država ojači, za koju su govorili, da je mnogo i mno­ go za vladavine poginulog kralja Don Karlosa strudala; nego ta, da za jasle zasjednu i na kormilo dogju ljudi, koji će svoju korist tražiti, a za narod i državu nikakove brige voditi neće; svrha bijaše ta, da na vladu dogju bezvjerci, republikansko-slobodnozidarska družina. Pa i ako se nije cilj odmah postignuo, to se sistematično pripravljalo za onaj čin, koji se je počeo odigravati dne 3. listopada o. g. 1 opet bijaše Portugalska, koja iznenadi svijet; ali koja ga i zgra­ žanjem napuni, jer ono što se je odigravalo u Por­ tugalskoj, moglo je da poteče jedino od ljudi, kojima je cilj srušiti oltar i prijestol, koji ne poznaju više vlasti ma bila ta Božanska ili ljudska; mogli su uči­ niti ljudi, koji su izgubili svaki smiso za red i pore­ dak, koji uživaju samo u prevratima. Željeni je cilj postignut! Vlada je u rukama slo bodu ih zidara, koji daju oduška svojoj paklenoj mrž­ nji na katoličku Crkvu, jer se crkve ruše, samostani bombardiraju, redovnici gone i ubijaju, redovnice zlostavljaju, a ni drugi odaniji vjeri elementi ne pro­ laze bolje. I ovo je onaj »moral«, ona »pravednost«, za koju reče prvi predsjednik Braga, da će odsele u Portugalskoj vladati. I ovo sve biva u ime na­ pretka i slobode. Nama je razumiv bijes slobodnozidarske vlada­ vine proti katoličkoj Crkvi, jer je ona izvor, iz koga proizlaze najodaniji podanici okrunjenih glava, pro­ izlaze pravi priznavaoci i štovatelji više vlasti. Ka­ tolici su i u Portugalskoj bili zadojeni duhom monarhističkinij a ovim su zadojeni bili od katoličke Crkve i njezinih službenika. A ovaj se duh protivi namjerama slobodnih zidara, te zato treba: ošinuti pastira i razbjeći će se ovce«, treba uništiti vrelo, iz koga taj duh proističe i eto onda republike, eto onda slobodnozidarske vlade sa svojim blagoslo­ GOD. XXIV. vima(l). Katoličku se Crkvu hoće srušiti, a s ovom pada i druga državna naime vlast, koju predstavlja i nosi kralj. Ovo izričito pišu novine, i to naravno liberalne: »Buna je u Portugalskoj ušljed toga na­ stala, što se vlada nije mogla osloboditi klerikaliz­ ma, koji je veoma pogibeljan za državu.« Ovim riječima ne samo, da se potvrgjuju naše riječi, nego se s druge strane klerikalizam, katolička Crkva odgovornom drži za revoluciju. Katolička Crkvfl povodom je revolucije.' ona je odgovorna za sve S£ sacja ц portugalskoj odigrava. Ovako neke stanovite novine predstavljaju čitavu stvar, a novinama pomaže i nova vlada u Portugalskoj. Nu činjenice drugačije govore. Nije uzrokom revolu­ ciji ni katolicizam, ni Vatikan, ni klerikalizam, nego s 1o b o d n o z i d a r s t v o, koje videći, da se ne može na .drugi način svojih ciljeva domoći, upotrebilo je ovaj način, da do istog dogje. Mi ćemo gle­ dati, da ovo i potvrdimo. Da svoje slobodnozidarske planove mognu ostva­ riti, trebalo je ipak v r h o v n o g v o d s t v a . Ono je moralo po što po to u njihove ruke doći. Kada to smrću prijašnjeg kralja nije uspjelo, naravno, da slobodni zidari nisu mirovali, nego svim mogućim sredstvima nastojali, da ga se dokopaju. I tako se počeše pod njihovim utjecajem pojavljivati nezado­ voljnici, buntovnici, protivnici monarhije, koji svojim huškanjem naroda proti Crkvi, proti kralju pripraviš, terrain današnjoj gorkoj sudbini Portugalske. Bun­ tovnici su još za živa prvog kralja bili Portugalsku na rub propasti i nesreće doveli. Da se tome do­ skoči pozvan bi na vladu muž, kome je u istinu dobro države na srcu bilo i koji je upozno glavne uzroke bijedi domovine, te ih je odmah stao uklanjati. Franco, tako se je zvao tadanji vrhovni šef uprave, za­ tvori zlatne rudnike državne blagajne, iz koje su mnogi.i mnogi punom šakom crpali; zato ovim Franco steče sebi neprijatelje, koji se u republikance pretvoriše. Zatim posveti svoju pažnju buntovnicima, te neke od njih pravedno kazni. Uz to oduže štampi svu direktnu ili indirektnu potporu od strane vlade, koju je do tada uživala, a ipak proti vladi pisala. Po sebi se razumije, da postupak Francov nije bio ugo­ dan onima, koji su sada prikraćeni bili, te počeše �1Š8 Br. 11. — Serafinski Perivoj — 1910. svim mogućim načinima Franca napadati, a u tome ih je pomagala izvanjska liberalna i slobodnozidarska štampa. Franco postade cilj napadaja, od kojih se odlikovahu oni velikog meštra velikog orijenta vogje republikanaca dr. Sebistiae de Magalhaes Lima, koji se pravim početnikom prevrata drži, a koji je još god. 1907. naglašivo p o t r e b u r e p u b l i k e u Por­ tugalskoj, te prema tome i radio. Franco se bijaše zdao svom dušom, da popravi slabo stanje Portugal­ ske, ali ga u tome smetoše republikanci i slobodnozidari, koji ubiše kralja i prijestoljonašljednika, te požališe, što nije i Franco poginuo. Ubojstvom kra­ lja nestade i Franca s uprave. Nastupom novog kralja promijeniše se i prilike. Sve ono, što bijaše Franco popravio, sve to bijaše srušeno, jer na vladu dogjoše elementi, kojima je bilo do vlastite koristi i koji su stajali u uskom savezu s revolucionarcima. Akoprem su kralja zdraviji ele menti upozorivali na pogibelji, koje da monarhiji pri­ jete od vladajućih elemenata, to ipak kralj nije imo odvažnosti, da se prevlagjujućoj $ ranci iz okova otme, nego naprotiv na čelo svoje uprave stavi čo­ vjeka, intimnog prijatelja revolti jionarca Alpoima, čovjeka, koji je sam dva puta bio sudionikom urote. Ovaj pak, Teixeira deSonza, nije drugo činio, nego ono samo vršio, što mu je zapovijedo: Directorio di partido republicano, što mu je nalago slobođnozidarski štop, koji je davno bio pripravan za revoluciju, a ujedno i sjeguran, da će pobijedij I tako je narav­ no bilo, da dogje do onoga, što je Magalhaes Lima nazad nekoliko vremena reko: Revolucija je na vra­ tima glavnog grada. Republika će brzo progla­ siti.« Čije je dakle djelo revolucija, nek čitatelj iz ovih kratkih poteza zaključuje. Našu tvrdnju potvrgjuje i sam predsjednik re­ publike Braga, kad veli: da su revoluciju priregjivali učitelji i političari udahnjujuć narodu »svoju volju i svoj duh, da se stvori država na temelju filozof­ skih nazora«, naravno onih filozofskih nazora, koji niječu svaku nadnaravnu vlast, iz koje zemaljska proističe. Ovome se pridružuju i druge okolnosti, koje su utjecale na razvoj revolucije, a koje su djelo slobod­ nih zidara. Na prvom je mjestu štampa. U samom Lissabonu imaju četiri republikanska lista s tolikim brojem pretplatnika i čitatelja, da svaki od njih na­ pose ima više pretplatnika, nego svi nerepublikanski zajedno. Tako list »Secolo« broji 130.000 pretplat­ nika. »Mondo« se tiska u 100.000 primjeraka, dok drugi nerepubljkanci broje istom kojih 60.GU0 pret­ platnika. U rukama slobodnih zidara bijaše štampa, u njihovim je rukama bio novac, trgovina, industrija, jednom riječju u sav život Portugalske uplivisaše slo­ bodni zidari, koji su se ondje — mimogred spome­ nuto — god. 1736. ugnijezdili. Njihov pak program jest: Rat prijestolju i oltaru! Na ovome su progra­ mu radili, njega su u djelo evo ponovno priveli, i tako su odgovornim postali za sudbinu tolikih nevino stradavših. Slobodno zidarstvo izazva revoluciju u Francuskoj, te svijet evo i drugom usreći. Ne možemo, a da se opet ne obazremo na riječi predsjednika Braga. Mi smo mu zahvalni, da nam je onako otvoreno reko, da je revolucija djelo onih, koji ne piznaju više vlasti, koji ju preziru. A s druge strane treba, da si dobro zapamtimo, da je jedini kršćanski odgoj u stanju, da svačija prava poštuje. Bez kršćanskog odgoja, bez pokoravanja Božanskom auktoritetu, nema pokoravanja ni svjetskoj vlasti Prvi se usisava u kršćanskom odgoju u kršćanskoj nauci, a drugi iz njega kao nužna pošljedica slijedi. Katolička je Crkva onaj temelj, na kome stoje pravi i odani podanici i državljani, koji vraćaju caru care­ vo, a Bogu Božije; koji svjetsku vlast, kojoj je no­ siocem vladar štuju. 1 dokle god budu katolici sa svoje strane vršili dužnosti, dokle god bude država kršćanska načela štitila, promicala, dotle će se obisti­ niti riječi belgijskog kralja Leopolda I.: Katolici ne prave revolucije! Zanemarivanje kršćanskog od­ goja, zabacivanje kršćanskih načela, dovodi do dje­ la, koja prava ne poznaju! U ovome se ima uzrok revolucije u Portugalskoj tražiti! O. P Mišura S in j: Život i rad dra. o. Ivana Markovića. ~~~ (23. listopada 1839. f22. listopada 1910.) Neumoljiva je smrt nesmiljenom svojom kosom pokosila jedan od najljepših cvjetova, s kojim se gizdo serafinski perivoj; zvijezda neobične veličine i lje­ pote, koja no kroz polovicu ljudskoga vijeka sjala na obzoru hrvatske domovine, zapala je u neizmjerno more vječnosti; nad svojim miljenikom protužile su domorodne vile i njihov je plač odjeknuo na sva če­ tiri kraja prosvjetnoga svijeta; prestalo je kucati ve­ liko srce dra. fra Ivana Markovića; presušilo ono bujno vre!ov s koga tekla rijeka velikih misli i kras­ nih osjećaja za svim, što je lijepo i dobro; utrnilo se ono divno ognjište, s koga su letjele mnoge varnice, koje su zanijele i zagrijale tisuće blagorodnih duša. Veliki pokojnik rodio se dne 23. listopada 1839. u pitomom Sinju, srcu zagorske Dalmacije, od do­ broga oca Marka i bogoljubne majke Ane. Početne je nauke svršio u rodnom mjestu. Od­ mah se iz jutra vidjelo kakov će dan biti: dok još sje- �Ž ivot i rad dra. o. Ivana Markovića. dio za dječačkim klupam, u njemu se isticala blaga ćud, plemenitost srca i živa neodoljiva želja za na­ ukom. Krasna svojstva uma i srca, koje ga pouzdano pratila kroz cijeli život do skrajnili granica umrloga vijeka osokolila mu sretne roditelje i oni ga predali franjevačkoj redodržavi presv. Otkupitelja, u kojoj je s najljepšim uspjehom svršio gimnazijske i bogo­ slovne nauke. Ovo je ono sretno i blagoslovljeno razdoblje, u kome je udaro čvrste temelje budućoj zgradi svoje naobrazbe. Kroz ovo vrijeme nastojo je, što je bolje mogo, da uplemeni srce i obogati um sa svim, što je lijepo i plemenito; da, u svoje vrijeme, zauzme u ljudskom društvu časno i dostojno mjesto. Bilo je velike kušnje, teške muke, samoprijegora i rada na trnovitoj stazi učeničkoga života; ali prirogjena mu ustrajnost i žilava volja uvijek ga u po­ bjedi iznosila. Pred očima mu neprestano lebdjela ona krasna rečenica njegova miljenika lioraca: »Nil sine magno vita labore dedit mortalibus.« Ustrajni i naporni rad digo ga na uzvišenu sve­ ćeničku čast, a odmah za tim na ozbiljnu i odgovor­ nu učiteljsku službu sv. Bogoslovlja u Šibeniku. Bilo je to g. 1862. Učiteljevo je punih jedanaest godina. Sve bo­ gate darove uma i srca posvetio je bio svojim gojencim. Kako je i u umnome i duševnome smijeru uplivo na mladi naraštaj najboljim je dokazom lju­ bav, koju je u njegovom srcu na sva vremena ovje­ kovječio. On je u velikoj mjeri posjedovo krasni dar privlačivosti, s kojim je kao s nekom magičnom silom umio osvajati učenička srca. Njegova prirogjena blagost nikad nije bila na odmet mladenačkoj sreći. Duh zanosan za svakom čistom i nepokvarenom lje­ potom i istinom, znao je svoje oduševljenje pretakati u učenike i zagrijavati, pa i najhladnija srca, za ple­ menite i uzvišene ideale. Svoju je službu držo ne­ kim apostolatom, pa je pun ponosa gledo na pobjede, koje je iznosio iz mladenačkih duša, tih najsudbo­ nosnijih bojnih poljana. Požrtvovni čovjek uvijek je bio pripravan na najveće kušnje, u divni sklad svodeći predavanja sa uzornim životom. Dobro je znao, da dobar izgled najbolje utječe na zdravi uzgoj, i da u svemu po­ stiže najsjajnije uspjehe. O njemu se s pjesnikom najljepše reći može: »Dobar postir, jer što kaže inom — i sam svojim potvrgjuje činom«. Bio je u najpunijem smislu riječi »odgojitelj«, jer je uvijek iz petnili žila nastojo, kako će stvoriti zna­ čajne i umne ljude, a u isti mah, iskrene i osvjedo­ čene vjernike i redovnike. Kroz vrijeme svoga učiteljevanja u Šibeniku najtjesnijim vezam prijateljstva vezo se bio uz prve ljude, koji su uvijek imali odlučnu riječ na prosvjetnom i rodoljubnom polju u Dalma­ 189 ciji. Kanonici Mrkica i Carminotti bez njegova savje­ ta nikad nijesu poduzimali nijednogozbiljnijegkoraka, na nj se uvijek pozivali, kad su trebali odluke stvarati. Nego, radi bolesti morade se povući sa odgojnog po­ lja i konačno se preseliti u svoj rodni Sinj. Ovdje se žabi u svoju omiljelu knjižnicu, iz koje je rijetko kad izlazio, i posveti se književnom zvanju. Njegov boravak u Sinju bio je blagoslovljen za crkvenu i hrvatsku knjigu: on je napiso svu silu djela, članaka i rasprava višega stila u hrvatskom i talijanskom je­ ziku. Sa svojih umnih radova može se brojiti u naše najplodnije spisatelje. Mislim, da će biti uputno, ako iznesem ovom pri­ godom njegova glavnija djela i spomenem, kakovim ih je oduševljenjem java primala, a da se stvori slika njegove duševne veličine. L e t t e r e d a 1Г O r i e n t e . Zagreb, Dionička Tiskara, prvo izdanje 1882., drugo 1897., treće 1899. str. 244. U obliku listova opisuje doživljaje na svom putovanju kroz Svetu Zemlju g. 1879. Krasnim šti­ tom otkriva dušu zadojenu bogatim klasicizmom, crkvenom povjesću i starom mitologijom. Na ovo se je djelo osvrnuo u »Obzoru« br. 65. g. 1900. s oduIjom recenzijom naš neprežaljeni Politeo: »Spisatelj pruža nam sliku cjelovitu i zornu svega onoga, što je vidio; pripovijeda nam povjest dotičnih mjesta, no u najširim, al ujedno i najjasnijim crtama, zau­ stavljajući se kod onih dogagjaja, koji su podobni, da nam prošlost mjesta najviše razsvijetle i kod onih ličnosti, koje najviše djeluju na um i na m aštu..., a to sve oštrom intuicijom u promatranju stvari i vanlednom naukom ... Temeljitost i ozbiljnost sadr­ žaja slaže se sa laganošću i zanimivošću forme.« Za tim niže prispodobe sa Gubernatis-om, sa Matildom Serrao, sa Loti-em, svagdje dajući prednost našemu spisatelju. »Civilta Cattolica« govori u ocjeni ovo­ ga djela: »E una lettura morale, istruttiva, attraente. Ruanto poi alla lingua, non e certamente perfetta, ma pure puasi si sentiamo tentati a dire: oh se certi Italiani scrivessero nella lingua nostra come nuesto Slavo!« — Čitanje je ćudoredno, poučno, privlačivo. . . £to se tiče jezika, doduše nije savršeno ipak blizu poteže nas napast, da rečemo: O, da bi neki Talijani pisali u našem jeziku, kao ovaj Slaven! — Laskavo se o piscu izrazila i »Voće Cattolica di Trento«, »Eco del Litorale« i mnoge druge hrvatske i talijanske novine. L e o V e l i k i i G r g u r Ve l i k i . Zadar, Vodicka 1883., str. 241. Ovo je dogmatično-polemična rasprava, gdje nam u prvom dijelu prirogjenom vješt'nom i pouzdanim poznavanjem predmeta rasprav­ lja o učenju Leona Velikoga o prvenstvu svoje sto­ lice i o odnošajima Papa napram crkvenim kanonim; �90 Br 11 Serafinski Perivoj. u drugom o učenju Grgura Velikoga i o teoriji, koja odbija vidljivo glavarstvo u Crkvi. U dodatku osvr­ će se na dra. Milaša sa zanimivoni opomenom. Papi n- o P o g l a v a r s t v o . Zagreb, Albrecht, 1883., str. XVI i 453. Papinska Bula »Grande Munus« dala je povoda dvama grčko-istočnirn patri­ jarhom, da se u posebnim pastirskim poslanicam osvr­ nu na pitanje papinskog primata. Proti ovim posla­ nicam, koje je prof. Franki u osobitoj raspravi pobijo i izazvo odgovor dra. Milaša, diže se đr. Marković sa ovim svojini djelom. Primat je rimskoga Pape Božanstvene ustanove, pa kao takov uz nje­ govu nepogrješivost priznavo se bež prigovora kod samih istočnih patrijarha, kod bizantskih careva, na istočnim ekumeničkim saborim sve do drugoga nicejskoga. Po izvorim, iz kojih su dokazi crpljeni, kuji ga se dijeli: 1. na svjedočanstva iz sv. Pisma; 2 izreke crkvenih Otaca; 3. na nauk i djelovanje P pa; 4. na ekumeničke sabore do drugoga nic Po sadržaju djelo spada više na bogoslovnu, ne go na pravničku literaturu. Javna je štampa ovaj rad popratila najvećim oduševljenjem i najživljim simpatijam. U »Centralblattu« jav o se sa najpovolj­ uh velikana dosta nijom ocjenom prof. Brixi. loga Pav'iriovića: će biti, ako iznesem sud ne »Tko dobra čini, najvišu utihu ia u sv j svisti. kak se Vaše piIpak, dopustite mi, da Vam m, naravnim, bez sanje osobito odlikuje slogon bistre pojmove, stezanja ni razstezanja, što oči; sredan um, čisto srdce i blagu ć : po mj le style c’est l’homme«. (Podgora, 7. 2 Zadar, 1 e parrocchie fra nc s »K. H.« 1885. str. 139. U prvom dijelu sadržana je po jest fra kili župa u Dalmaciji, Bosni, Hercegovini i ostalim susjednim krajevima, za tim povlastice, koje je sv. Stolica udijelila franjevačkim župnicima; u drugom dijelu raspravlja razna juridična pitanja, koja se od­ nose na rečene župe i franjevački red. »La Civil ta Cattolica« (1885., vol. III. p. 77. sq.) piše: »L’ apostolato dei Frati Francescani nella Dal.nazia, nella Bosnia, nell’ Erzegovina ed in altre finitime contrade, durato per piu secoli, quanto fu duro e faticoso per quei santi banditori dei Vangelo, altretanto fu copioso di preziosissimi frutti a salute delle anim e. . . Se Г eresia dei Patareni, che aveva occupato principalmente la Bosnia, fu spenta in gran parte; se le irruzioni turchesche non produssero, colla distruzzione materiale, anche Г abbattimento dclla religione in tutte quelle regioni, fu dovuto in gran parte alle fatiche, sai sudari, a! sangue da quegli invitti mission arii___« — Apostolat fratara u Dalmaciji, u Bosni, u Hercegovini i u ostalim susjednim krajevima, koji 1910. je trajo kroz više vjekova, koliko je bio tvrd i tru­ dan onim svetim evangjeoskim glasnicim, toliko je bio obilan s najdragocjenijim plodovima spasa duša .. Ako se je patarenska herezija, koja je bila osobito zahvatila Bosnu, utrnila većim dijelom; ako nisu pro­ vale turske proizvele, sa materijalnim uništenjem i vjerski poraz, velikim dijelom ima se pripisati tru­ du, znoju, krvi onih nesavladivih poslanika___— Ovu su knjigu najživlje pozdravili skoro svi naši bi­ skupi. onda profesori Nilles, Lassberg, Geigel, napose Pavlinović i toliki drugi veliki muževi. O o s p a S i n j s k a . Prvo izdanje: Zagreb, Albrecht, 1886., str. 118; drugo izdanje: 1899., str. 142. U prvom dijelu pisac razlaže, što je Majka Božja, po­ četak Marijina štovanja, za tim, odakle je Prilika Sinjske Gospe i kako je donešena, čudesa i milosti, zgodno upliće povjesne epizode, koje se u >rie odigravale po ravnoj Cetini. U drugom e. ze se tri pjesme o. Kneževića, spjevane u čast S. P spe, za tim molitva S. Gospe i dodatak o angjeoskoj kreposti. Izmegju drugih ocjenitelja ovo­ ga djeda pici. Batistić piše inegju ostalim u »Croatia* br. 39. g 1899.: »Cio uvod nije drugo, već kra­ san Marijin hvalospjev, kakova bi mučno našao kod rugih spisatelja, ako ne možda kod sv. Ivana Da­ ma šće na «■ i se je prigodom »N. L.« izrazio u dosta dugoj recenziji: »Ovo je oni muž, sin*Sinja va:6sa, ponos njegov, ures serafinskog reda, dika hr;og naro< e z a r i z a m i B i z a n t i n s t v o. Zagreb, 1892., prvi »-'vez.: XXIX i ‘551; drugi: 648. Prvi sve­ zak obuhvata smijer i duh bizantske vlade i njezine ne politike od Konstantina Velikoga do Focija; losne posljedice Focijeva raskola, politiku potonjih careva i druge uzroke, koji su posredno ili neposredno uplivali na Crkvu i utirali put raskolu. Dr. L. Jelić veli u svojoj lijepoj ocjeni (»Hrvatska« br. 2. str. 14.): »1 u ovom djelu ,kao u toli hvaljenom P a p i n o m P o g I a v a r s t v u, o. Marković se od­ likuje preobraženom poviestnom naobraženošću, jas­ noćom sloga i triezuim objektivizmom. Ko što je o. Marković izvornom zamisli zasnovao cielo djelo, tako se originalnim odaje i u pojedinim čestima«. Borodinov (dr. F. Sedej) na dugo i široko pišući u »Rimskom Katoliku« (g. 1893., str. 79 99.), veli: »Knjiga je res to, kar naslov kaže. Posamezni deli so skrbno in spretno izdelani in se vjemajo v harmo­ nično celoto. Knjigo dičijo jasnost, preglednost, ob­ jektivnost in temeljitost, posebno pa živ in lebag slog ter krasen in bogat jezik . . . P. dr. Marković je skozi in skozi originalen in eden najbolj učenik jugoslovanskih bogoslovcev.« U »Dom in Svet« čita se u br. 10. str. 477. g. 1892.: »To je tedaj kratek obseg �Život i rad dra. o. Ivana M arkovića. tega irnenitnega dela, ki je doslej jedino te vrste med katoliškimi Slovani.« Izostaviti ću tolike dragocjene dokaze o vrsnoći ovoga djela, a ograničit ću se još sa* jedinim »Viencem«, br. 13. str. 207.: »Samo velika marljivost, obsežna naobrazba i pronicava oštroumnost niogoše stvoriti takovo djelo, koje je na ve­ liku diku znanosti, a na ures književnosti hrvat­ skoj . . . Napose nam je još pohvaliti lijep i biran je­ zik, živ i elegantan stil u obje knjige ovoga monu­ mentalnog djela.« O E v k a r i s t i j i . Zagreb, Dion. Tiskara, prvo izdanje: 1893., str. XVII i 239; drugo: 1894. str. XXXVII i 326. Sadržaj je knjizi, u čemu se razilaze rimska i grčko-istočna Crkva u naučanju sv. Evharistije. Dr. F. Beller piše u ocjeni (Zeitschrift fiir Katholische Theologie«, 1896., str. 342--353.): »Diese und ahnliche Anklagen, welche aucli in neuester Zeit erhoben \verden, beweisen zur Oeniige, dass ein Bucft wie das vorliegende von gelehrten FranciskpnerPater Marković, das so ruhig, sp alPeitig und zugleich so im Geiste der Liebe die ganze Streitfrage behandelt, gewiss mit Freuden zu begriissen ist.« Prof. Pasarić, izmegju ostaloga, piso je u »Obzoru«, 1893., br. 75.: »To je u prvpm redu velika erudicija, što se javlja u svestranom poznavanju izvora i ogromne literature o predmetu; druga je brašna vrlina vanređna oštrounmost spojena sa °lom jas­ noćom u razlaganju pitanja prijepornih i u dokazi­ vanju, a treće je živo i vješto prikazivanje, koje osva­ ja čitaoca i ulijeva u nj ono sy;eto uvjerenje... Ta­ kova su djela doista na diku i ponos prosvjeti i knji­ zi hrvatskoj.« Završiti ću s »Viencerm, br. 3. str. 47. g. 1895.: »Mnogo doprinosi ljepoti knjige način pisanja i čistoća jezika, čim se naše hrvatske knjige uz iznimke rijetko kad odlikuju.« G I i S l a v i e d i P a p i . Zagreb, Dion. Tiska­ ra, 1897., prvi svez.: XI III i 411; drugi 632. U prvom svesku opširno raspravlja o slavenskim apostolim Ćirilu i Metodiju i svoju povjest vještački oslanja na kritične dokaze, na unutrnji život ruske Crkve, na užasne civilne zakone, pod koje potpada pravoslavlje, kao nešto državnoga; u drugom sves­ ku bistro nam predočuje odnošaje raznih slavenskih ogranaka sa Rimom. Profesor Nilles tekom svoje recenzije u »Zeitschriftu«, 1898. 127 134 nazivlje dra. Markovića učenjakom, bogoslovom, umnikom, a tako slično i »Civilta Cattolica«, 1897., 20. nov. str. 463—472. S i n j i n j e g o v o s l a v l j e . Zagreb, Dion. Tiskara, 1898., str. 148. Poletnim stilom pisac se odu­ žuje rodnome mjestu iznoseći njegovu sjajnu proš­ lost, ljepšu sadašnjost u želji, da mu budućnost bude još ljepša. Kao u svim tvorovinam njegova duha, 191 tako i ovdje odsijeva bogata sprema, lakoća stila, bujna mašta i nedostiživa dotjeranost u svemu, D u k I j a n s k o-b a r s k a m e t r o p o I i j a. Za­ greb, Scliolz, 1902., str. XI i 222. Ovdje nam učeno raspravlja o povjesti te važne metropolije od pr­ voga početka, počinjući s Barom i negdašnjim gra­ dom Dioklija, pa sve do najpošljeđi jih vremena. Pod kraj donosi suvremene barske prilike, koje su u isti mali i poučne i zanimive. »Kat. List« u Za­ grebu, 9. 10. 1902. progovorio je o ovome djelu: »Br. Ivan Marković obdario je ponovno našu literaturu djelom vriednim svog imena i reputacije u naiičnjačsvijetu«, a zadarska »Croatia«, 26. 9. 1902. da pregjem preko drugih mnijenja: »Radnja je, kao sve zad­ nje o. Markovića skroz izvrsna ...« C v i e ć e . Zagreb, Dion. Tiskara, 1901. str. 321 Knjiga je asketskog sadržaja. Tu se govori u kras110111 jeziku zaođjevenim mislima o kreposti čistoće osobito djevičanstva. Biserna je to knjiga, koja je izazvaTa u našoj javnosti opće odobravanje. O. K. ^abeo piše u »Glasniku Srca Isusova«: »Ova ie knji8a najmiris * cv of u našoj hrvatskoj nabožnoj knjiz i . . . 1 o je nešto d no ...« »Obzor« donosi u broju od 1. svibnja 1901.: »Obilje povjestnih primjera, ci^cije iz učenih bogoslovaca, vještačko sredjenje svega toga s onim, što sam učeni pisac navodi, k rasan jezik i veoma ukusna* sprema, glavne su značajke ovoga djela ...« U n a r e č e ii s i o n e . Zagreb. Scholz, 1904., st ovim djelom proslavljeni spisatelj vje­ 11. štački odbija neosnovane napadaje na fratra Dorotića i franjevačku obitelj u Dalmaciji, s kojim se oborio u »Bulletino di archeologia e storia« g. Alačević, mi­ sleći na taj nedolični način oprati sramotu svoga rogjaka, a kivnoga franjevačkog neprijatelja Lučića. S ovom se je kritičnom radnjom pozabavila šira pro­ svjetna javnost, tako. izmegju drugih osvrta, piše belgijska »Revne benćdictine«: »Tonjours est — ii que le P. Marković, se basant sur des documenN originali*, trače de la carričre de Pavlović un tableau assez different de čelni qu’ avait esquissć M. Ala­ če v ić ...« — O. Marković uvijek, oslonjen m ; vc nim dokazima, diže nam iz Pavlovićeva (Lučić) ži­ vota dosta različnu sliku od one. što ju je nacrte g. Alačević. I P a r a 1i p o m e n i. Split. Tip. Soc. Spah, 1906., str. IX. i 83. Preostali dokazi, s kojim karne­ tom pobija sve Alačevićeve osvade, s kojim se ne­ pravedno bio nabacio na njegovu braću. I na ovu se učenu radnju osvrnula sa pohvalom spomenuta »Revue benćdictine« (1905., str. 632—633.). I z a b r a n e p o s l a n i c e s v. J e r o n i m a Prevod, Zagreb, Hrv. Kat. Tisk. Društvo, 1908.. �192 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1910. prvi svez.: LXV. i 312; drugi; 381. »Civilta Cattolica«, 1909., str. 614—615., piše: »Un grande tesoro ha aperto al suo popolo, con questa traduzione croata ..., Г opera e riuscita veramente di ottima lega e fa onore alla letteratura croata, ch’ e la prima tra tutte le altre slave ad avere una traduzione delle lettere di S. Girolamo in genere, e per giunta si pregevole in ispecie«. — Veliku je riznicu s ovim hrvat­ skim prevodom otvorio svomu narodu. . . djelo je uspjelo sa najboljega kova i služi na diku hrvatskoj književnosti, što je prva izmegju svih ostalih slaven­ skih te ima uopće prevod poslanica sv. Jeronima, a k tomu napose tako dragocijeu. »II Ouarnero« i »Dan«, pa i drugi listovi uopće hvale ovaj rijetki prijevod, s kakovim se nijedan dru­ gi narod ne može pohvaliti, a »N. L.« u lijepoj i omašnoj recenziji prof. Batistića kaže: »Ja smatram ovaj njegov rad, ako ne najvažnijim i najkorisnijim za sve slojeve pučanstva, barem izmegju najkorisnijih i najvažnijih njegovih djela«. Nije dakle čudo, što su ga rijetke vrline uma i srca i toliki bogati plodovi njegova velikoga duha u franjevačkoj obitelji s časti na čast penjali; nije čudo, što su ga red i redodržava pazili,kao zjenicu oka svoga i što su u njegovu životu gled li svoj život, svoju sreću. Rijetke vrline i slavna dje’a zadiviše papu Lava XIII. i on ga odlikova doktorstvom sv. Bogoslovlja; vrhovni starješina reda imenova ga pohoditeljem kapistranske i dubrovačke redodržave, a na kapitularnom zboru u Spljetu g. 1888. braća ga jednoglasno odabrala svojim redodržavnikom. U starješinskoj službi otvorio se prostrano polje samoprijegorne duše samoprijegorne duše. On je bio vjerni i pouzdani pastir svoga stada; on mu je bio ljubezni otac, koji ga je ljubio najnježnijim osjećajima žarkoga i ogrom­ noga srca svoga; on mu je u svakoj prigodi bio veledušni dobrotvor, koji mu je uvijek znao blagim na­ činom suzu otirati, dušu krijepiti, srce žariti. Harno stado razumjelo je svoga pastira i vraćalo mu ljubav za ljubav, milo za drago. Svak ga je ljubio iskre­ nim srcem, svak je svaku njegovu primo na srce i dušu, jer je svak znao, da mu je svaka potjecala od Ijubeznoga srca i velike duše. Dr. Marković uvijek i svagdje se pokazo zbo­ rom i tvorom veliki umnik, rijetki značaj, svećenik po duhu Božjem, redovnik po srcu asiškoga ubogara: on je bio uvijek u svim svojim odlukama stalan, u riječi slobodan, u misli bistar, u duhu snažan i pole­ tan; nu, za to uvijek skroman i tih, uvijek dobar i Ijubezan. Ljubio je istinu i pravicu svom veličinom visokoga duha svoga, svim osjećajima blagorodnog srca svoga. Domovinu Hrvatsku ljubio je više, no suho zlato i kamenje drago; ljubio ju je više no očinji vid; više no sami život svoj. Svaka njezina radost zanosila ga i napunjala nekim uprav djetinjskim veseljem; a svaka žalost njezina bolno se doimala duše njegove: poniženja njezina bila ljuti porazi rodoljubnih mu čuvstava. S orlovim svojim pogledom mjerio je sve brojne kćeri velike majke Slavije: htio je, da se ljube, kao zaljubljene sestre, djevičanskim cjelovom; a nipošto, da jedna drugu zlobnim okom gleda; da jedna drugoj o glavi radi. Svačije je uredbe i običaje častio i cijenio; ali nikad nije htio, da se slijepo slijede, a ni da se slijepo osugjuju i grde. Htio je, da u prostranom i silnom Slavjanstvu svi budemo mila braća; a nikada jedni drugima mrski robovi. Ovoj velebnoj ideji bio je posvećen čitav njegov život i njoj je smijero Jta v njegov blagoslovljeni rad. Dao Bog da divno njegovo sjeme, najboljom svrhom posijano, proklija, uzraste i uplodi sretnim plodom sveslavljanske ljubavi! Rad, ljubav, požrtvovnost dra. Markovića kroz duge će vijekove pripovijedati velika djela njegova, ona će biti, kao sjajna zublja, koja će osvjetljivati uspomenu njegovu, pa i u najtmurnijim vremenima Crkve, domovine i reda. Jest on je bezbroj spome­ nika podigo i u nje vječnim slovima ukleso: »Moj ge­ nij živi, moj genij ne umire«. I na svijetu, sve neka njegov genij nije tražio nagrade, ipak ju je svagdje nalazio; njegova plemenita duša nije čeznula za povlagjivanjem i pljeskanjem, a ipak je svakoga zano­ sila, svak mu je veliko ime u zvijezde okivo. Tako je kod svih viših duhova, kod svih svijetlili značajeva, kod svih kreposnika. Njegovu pepelu bila lahka hrvatska zemlja, koju je svim žarom prostranoga srca ljubio; vječni pokoj velikoj duši velikoga Franjevca,Slavena i Hrvata dra. Markovića! Uspomena na ovoga pelikana, neka živi u srcu harnoga naroda; neka slava njegova ide kroz sve vijekove od usta do usta plemenitih sinova hr­ vatske domovine; neka veliko ime njegovo bude po­ nos Crkvi, ures franjevačkom redu, dika Slavljanstvu, alem-kamen dragi hrvatskom narodu, slava rodnomu Sinju! �Iz »Knjige Prokletstva.« B. M arkuslć: — . ■■ = — Iz „Knjige Prokletstva.** Našem čovjeku.1) Što me pitaš, blaga dušo, Kad od tebe nisam veći; Nisam ni ja sunca kušo. Ona tuga (jesr Г slušo?) — Strah me reći — I mene će ljuto peći. 193 Iz trnja ružica. Ta će tuga, što si slušo, — Strah me reći I do kraja ljuto peći. Eto nemaš crna kruha, Šeće ti se glad po ustih; Po svoj kući dim i zduha, Drugdje tuba pravda gluha, Robe pusti S neprosvjete magla gustih! Ti se tješiš, ropski brate: Da bar živiš bez podvige, A spletke ti nepoznate, One lige, Što ispravlja Božje knjige. Ja poznajem b’jedu ljutu, Što patila zv’jerka ne bi; Imaš kožu smegje-žutu; АГ ti dalje u svom kutu Stoj i zebi, Siti će se smijat tebi. Nu; da pričam — istina je — : Je Г de: mi smo pošli tamo, Gdje кб boštvo sunce sjaje, Majsko cv’jeće vječno baje, Gdje ne znamo, Kakve sreće ne imamo. Pa nek bude život tako . .. U nebo ćeš za to treće; Blagoslovljen, tko je plako, 'Tko ne življe amo lako; — АГ to smeće Odvažno ii i to n’ječe. Porušimo oltar krvi, (Na njem’ povjest Kaii Zar mi biti uvjek crvi?! Gdje je bio Adam prvi: Zv’jezda o v a ___ Nek je vjera čovjekova! Ponajveća smutnja svijeh Istom mrači iz daleka: Gr’jeh vremena kulturnijeh. Pokoj onom, koga nije! Bar ih čeka: Da ne vide nekog v ’jeka . . . Kroz oblake guste, crne, Potpisasmo zavjet sveti: Proklet bio, tko se vrne! Za nam c’jelo ljudstvo srne; Uz nas ljubav a bez skvrne; Nek nam sv’jeti, Kad je živjet ili mr’jeti! Kamen lome, blaga dušo, Pak će zidat oltar krvi. eć si dosta jada kušo, Da sad nisi tamo ušo! Budi prvi, Što ne voliš nič’je strvi! Gdje kroz vječnost zv’jezde tonu. Mi krenusmo, da se gazi; АГ kad bjesmo k Rubikonu Legije nam prve klonu. Po istrazi: Zabludiše naši mazi. Divovima bjesnio pravim. Da smo dalje jurišali! Zar da tim se dalje bavim?! Sam utekoh, da vam javim. Tho ih žali? Od sebe su sami pali.'------Što me pitaš, blaga dušo, Kad od tebe nisam veći; Nisam ni ja sunca kušo. *) Da se u današnjim vremenima ne bi ova pjesma krivo razumjela, pripominjem, da je ova pjesma spjevana pred 2—3 godine proti sve više prodirućem slobodoumlju. — Op. autora. A sam kreni putem pravim I to ljudstvo gorko žali! Dalje neću da te stravim, O mudracim’ već da javim: Što su pali, Da još n’jesu upoznali. № Ballerlni: ------ Iz trnja ružica. Istiniti dogagjaj — prevodi o. Stjep. Nevistić. (4) X. Slučaj grota Marcella. Dobri Otac Geminjan imo je osobiti dar Božji umiriti duhove i utješiti žalosne. Svojim Ijubeznim i jednostavnim načinom, sa svojini uvjeravajućim raz­ lozima, privlačio je duhove k sebi, njima okrećo po svojoj dobroj namjeri. Nije se dakle mnogo trudio �194 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1910. uvjeravajuć sestru Imeldu, da odbaci od sebe zlo pri­ manje i da je navede, ne bi li s Romulom radi dobra njegove duše govorila, otvorenim srcem bez rasude i u svemu mirna. Ponizna, blaga i pobožna Imelda više put je opetovala ocu: — Oče, sve ću učiniti, što mi Vi naložite. Moja glavarica mi je rekla, da Vas slušam kao drugoga Spasitelja. Kolikogod ćutjela ne­ ku odvratnost, ipak ću Vas rado slušati. — Otac Geminjan isto je ovako činio i s Romulom, kad mu je — kako su već bili ugovorili — došo oko 10 sati u samostan. Kad je Romul čuo, da se je o. Geminjan dugo razgovaro sa sestrom Imeldom i uredio sve, da se i on može s njom vidjeti i razgovoriti, čudio se je, te premda je časovito oklijevo, ipak se je najposlje pokazo veselim i kao angjelak krotak, što je o. Gemi­ njan tako učinio, pristo je na taj predlog i sasvim se podložio o. Geminjanu, sve njegove savjete k srcu primio u njegove se ruke pređo, da on s njim ravna u sjenici, kad se bude sastati sa sestrom Imeldom. Romulu su noge drhtale, lice problijedilo, kad je s ocem Geminjanom stupio u sje-ticu, da se razgo­ vara sa sestrom Imeldom. Bio je to dubok utisak, a još dublji i jači u sestri Imelđi, keja je bijelim rupcem Iice na pola zastrla, da prekiij. pojavljeno ganuće, Na pogled oboje je šutjelo. ni riječi ne rekav] koja im je u grlu zapinjala. Ta šutnja \c trajalr lekoliki sova, a Romul se i Imelda naiznijenice samo okom motrili. Taj led probio je otac Geminjan, pozvavši ih, da se čuvstveno pozdrave kao brat i sestra. — Da reče prva sestra Imelda, sa dHitajućim i tihim gla­ som: Ja pozdravljam od srca g. Romulaj kao njegova sestra. — I ja uzvraćam srdačni pozdrav, kao brat, odvrati Romul. Hoću dapače, nastavi Romul, da me Marina ne zove više gospodin, ili Vi, nego ti. kao što je i prije zvala. — U tom mu možete udovoljiti, reče otac Geminjan Imeldi. Megju duhovnim bratom i sestrom može biti i naziv - ti. — Ja ću poslušati uz uvjet, odvrati Imelda, ako me Romul više ne bude zvati Marina, nego sestra Imelda. — Da ti udovoljim, to ću ti rado učiniti. To je samo neki obred, ali Imelda za me ostaje i ostati će uvijek Marina. — To se razumije, odvrati smiješeći se o. Geminjan, jer ni ime ni odjeća ne mijenjaju osoba. Naša novakinja Imelda irvijek je Marina, ali nova Ma­ rina zaručena s Isusom, ali ne stara Marina, koju je htio Romul zaručiti. Velim li dobro? — Vrlo dobro, odvratiše Imelda i sestra Laudemija. Oče, zausta­ vite me, ako se prenaglim, ali mi ipak dozvolite reći, da bi ja, kao kršćanin drage volje na to pristo, kad bih bio uvjeren, da ju je Isus htio sebi za zaručnicu, ili bolje da rečem, kad bih bio uvjeren, da je imala pravo zvanje. Do sada sam o tom sasvim dvojio, držeći, da je to nemoguće, da Bog, koji mi je bio dao Marinu, oduzme i učini ju sestru Imeldu. Oli, kako je to moglo biti? Gospodin ne čini ovakih šala. Bog je tako htio, jer sam živo vidjela i u svom srcu osjetila, da me on zove, odvrati slobodnim gla­ som Imelda. Kako sam mogla iz svojeglavosti postati redovnica? Koja bi korist bila od svojeglavosti? Koji bi mi uzrok bio ovoj svojeglavosti? Morala sam se rastaviti od svoga, što mi je bilo drago; morala sam sve ostaviti. Vjeruj, Romule, da se ovake žrtve ne čine bez moguće milosti Božje. Ove se žrtve osjećaju, znaš li? Osjećaju se na dnu srca. Reci ti, sestro Laudemijo, jer sam tebi najpovjerljivija bila, nijesam li mnogo plakala i trpjela? — Sjerotica! Da, istinu govori. Trpjela je mnogo, jer je morala sve pre­ gorjeli, ali uza sve to bila je velikodušna sa Gospo­ dinom. Od svih zvanja, za koje znam, njezino je naj­ plemenitije. - Recite Vi, oče Geminjane, koji bolje znaje^da Ii igda djevojka, kao što je Marina, pred kratko vrijeme svoje udaje s mladićem, koga je lju­ bila više, nego sebe samu, odjednoč ga se odrekla, po Božjem nadahnuću promijenila svoju odluku i po­ stala redovnica? Ja. ne vjerujem, da se je to ikad dogodilo, nego samo u vrijeme mučenika i pustinjaka. — ETragi Romule, takih je slučajeva bilo dosti, a i sad ih još češćih i čudnijih ima. — Bili mi mogli navesti jedan, samo jedan taki slučaj u da­ našnje doba? — To ću Vam drage volje učiniti. Počujte! Ima tomu dvadeset godina, u jednom zna­ menitom gradu Italije, bio je jedan mladić, grof ime­ nom Marcello, bogat i od svakog štovan. U 23. go­ dini zaručio se je s nekom veoma dobrom i plernenitom djevojkom imenom Adelijom. Sve je bilo pripravno za vjenčanje: Navještanja u crkvi oglašena, vjenčani darovi izmijenjeni, svatovi odregjeni i dan vjenčanja urečen. Budući zaručnici potjecali su iz obitelji, koje drže zadanu riječ i starinske običaje. Na nedjelja dana prije vjenčanja mladić i djevojka otišli su u samostan da kroz to vrijeme učine duhovne vježbe, kako bi se što bolje pripravili za budući stališ. Marcello je kao i Marina' — za vrijeme du­ hovnih vježba bio duševno rasvijetljen i u srcu osje­ tio nutarnji glas Božji, koji ga poziva na drugi stališ Marcello se je molio, razmatro, savjetovo se, a če­ tvrti dan piso svojoj Adeliji, koja je bila takogjer u samostanu, u istom gradu, da on drukčije misli i moli je, da prekine vez obećanja, koji ga s njom veže. Čini Vam se stvar neistinita, ali je ipak istinita. I Adelija je bila u isto vrijeme duševno rasvjetljena i nu­ tarnji glas Božji osjetila, kao i Marcello, te je htjela pisati Marcellu ono što je i on njoj piso. Da u kratko završim, što se je dogodilo? Adelija je postala redov­ nica i uzela si ime Leontina, a ima nekoliko godina, �Iz trnja ružica, da je i glavarica, u jednom velikom zavodu za dje­ vojčice, gdje mnogo dobra čini. — A što je s Marcellom? prekinu ga znatiželjno Romul. — Mar­ eći lo je, franjevački kapucin već 20 godina. — Opro­ stite, da Vam prigovaram. To je bajka, a ne činje­ nica, odvrati Romul. — To je taka istinita povjesna činjenica, kako je istinito, da je pred Vama grof Marcello osobno, pod imenom o. fra Geminjan. Oli! To je dakle Vaš slučaj, zavikaše svi u jedan glas. Па, to je moj slučaj! Ja sjeromašak, kako me vidite, nijesam se rodio s kapucom na glavi, niti s ovom re­ dovničkom lialjom, nego sam bio svjetski mladić. Zato sam Vam, dragi Romule, jučer reko, da ovakili nenadanih zvanja ima mnogo, i da sam ja u tom vje­ štiji iskustvom, nego li znanjem. XI. Nestaje trnja u srcu. 195 je htio, nek ju i primi. Ali žrtva ne smeta Imeldi, da se ne sjeća bijednog Romula, koji ju je toliko volio i ljubio, dok je bila Marina, pa neka ga i u novom sta­ lišu voli i ljubi kao brata. — Oče, recite Vi, jer znate reći, kako treba, reče Romul, buduć se bojim, da ne rečem drukčije, nego što mislim. U kakvim je odnošajima ostala Adelija s grofom Marcellom, kad su oboje promijenili ime i odjeću? — Ostali su kao brat i sestra. Razumije se, da će Romul i Imelda isto tako ostati, brat i sestra. — Zar i dvojiti o tom? — nastavi plačna Imelda. Ja sam odmah rekla svojoj majci, da ti to kaže, a ako ti nije kazala, onda je zaboravila. Kad sam se konačno odlučila odazvati pozivu Božjem, nijesam se usudila zaruke s tobom sklopiti. Obećala sam Gospodinu, da ću te uvijek držati za svoga brata, da ću te uvijek njemu preporučivati, nek ti udijeli dio dobara duše moje, i da mi udijeli da s tobom na uvijeke uživam njegovo nebesko kraljestvo. Šta sam više mogla učiniti, da ti zasvjedočim čustvo, koje pre­ ma tebi gojim? Ovo ti i sad opetujem, a nek su svje­ doci: časna majka Laudenija i dobri otac Geminjan. Jesi li čuo? -- reče o. Geminjan Romulu: Šta mo­ žete više željeti od ove zaručnice Gospodnje? Ni­ šta, ništa više, odvrati Romul dubokim uzdisajem. Sad, kad sam sve jasno razabro, nestalo mi je iz srca i drugog trna, koji me je mučio. Sestra Imelda bit će uvijek čustvena sestra Romulova, a on njoj čustveni brat. Osobno i mjesno bit ćemo odijeljeni na ovom svijetu, ali srca će nam biti ujedinjena. To je dosta. Nije moguće izreći, koliko je Romul bio ganut na ovo redovnikovo pripovijedanje. Sva ona tama i magla, koja ga je prije pokrivala u tili je čas iščezla ispred njegovih očiju, a u srcu mu se porodilo neko silno čuvstvo začugjenja prema ocu Geminjanu, da mu je obe ruke stisnuo i poljubio, rekav: Oče moj, Vi ste svet! Vi ste odabrana duša Božja! — Daj Bože, da to budem, odvrati redovnik. A šta mislite, šta je sestra Imelda? Zar je barem ne usporegjujete s čas­ nom majkom Leontinom? — To priznajem i ispovije­ dam. I ona mora da je odabrana duša, te se kajem, što sam držo, da je svojeglava. Za nagradu iskazu­ Od ovoga časa nasto je ne samo mir megju se­ jem joj istu čast kao i Vama. Sad je Romul htio, da sestri uzme obe ruke, ali ona je to odbila, baciv se strom Imeldom i Romulom, nego i neka duševna u naručaj sestri i brišuć dvije suze, koje su same iz promjena, promjena u Romulu. Dr. Anselmo uvidio je očiju potekle. — Jedan trn, koji me je oštro bo u iza nekoliko dana silnu promjenu na mladiću i ču­ srcu, izvagjen je, nastavi mladić. Drugi je slomljen i dio se njegovu veselju i zadovoljstvu, koje se je i na nije toli oštar kao prije, a taj je što mi Imelda nije licu odrazivalo, ali uzrok tomu nije mogo znati, niti htjela odgovoriti na moja pisma i javiti svoje zvanje se sjetiti. Romul je strogom tajnom držo sve, što u redovnički stališ, т— Adelija nije ovako postupala se je o riješenju duševnog spora vijećalo s ocem Ges grofom Marcellom. — Eh, nemoj me Romule, od­ minjanom i sestrom Imeldom. Dr. Anselmo inače ve­ vrati Imelda, toliko potvarati! Zar da ja prezirem? seo i raspoložen čovjek, videć mladića vesela, stao Zar me ne bi za to moja savjest pekla i grizla? ga napastovati i šaliti se s njim, kako se je riješio Uzrok, što ti nijesam pisala, bio je, što sam se bojala svoje žalosti, a da je tomu možda uzrok koja lijepa javiti ti novost, koja bi te u duši potresla, da ti to grlica, koju je zagledo u kupkama, i koja ga je utje­ ne dogje od mene. Pitala sam i za savjet, pa mi je šila. Hoću li ti povratiti revolver? upito ga dr. Ansel­ rečeno, da svoju majku zamolim, nek ti ona saopći mo zatvarajuć svoj kovčeg na dan odlaska. Ako i stvar uredi. Uvjeren budi, Romule, da je ovo živa Vam je drago, da ga imate kao spomen na dobro­ istina, i da si mi ti iza roditelja bio prva žrtva. Ah! činstvo, koje ste mi učinili, slobodno si ga uzmite. Ja i dragi Isus sami znamo. Dobro, primam dar, ne za svoju porabu, to ne, jer Sad je uzdisaj zaustavio riječ u grlu, te je stala oružjem ne baratam, nego ću ga uzeti iz opreznosti, plakati, a to je silno ganulo Romula, te su i njemu da se po čemu, kad ja odem, a ti sam ostaneš, ne udarile suze na oči. Motreć ovo o. Geminjan preki­ dogodi prvi pokušaj, koji bi ti mozak rasprsko. nuo ih je, rekav: Sto čujem iz usta sestre Imelde, Nadam se, da mi se ta nesreća neće više dogoditi. Na to mi daje novi život. Žrtva je učinjena. Bog, koji ju svaki način pridržite ga, kao spomen na korisnu šalu, �196 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1910. da to strogom tajnom držite. Vaše dobro djelo пек Vam bude jedino zadovoljstvo, od mene duboka za­ hvalnost, a od Boga nužna nagrada. — To ti obećajem ko prijatelj. C) tom nemoj ni dvojiti. Ja sam čo­ vjek od besjede. Romul je gledo, da u dvorani za udihivanje sjedi uz sestru Imeldu, koju je uvijek pratila njezina nadstojnica, a čestoput bi se tu našo u razgovoru s njima i o. Geminjan. Rornula je svak držo, da je rogjeni brat Imeldin, a kako se je lijepo i na gospodsku odijevo, čudno se to svijetu Činilo, da mu je sestra postala re­ dovnica, koja je iz dana u dan u zdravlju napredovala i sve to ljepša bivala. Gdjeko bi pazio i na profesora, koga je o. Geminjan lijepo obriso. Čim bi ovaj opazio Geminjana, odmah bi ili izišo iz dvorane, ili bi mirno sjeo na naslonjač i preda se oči oborio Mnogi šaldžije, kad bi ga vidjeli, govorili bi: Vidi, kako se je uplašio od fratra. Bježi od njega, ko vrag od krstn! XII Ruža cvate. Poslije nekoliko dana ne samo oa je nestalo trnja u srcu Romulovu, nego su se i rane zacijelile, a na licu nije bilo traga prijašnje sjete i žalosti, koje su ga prekrivale. — Osjećam se, kao da sam preporogjei jednom ocu Geminjanu. Zgoda grofa Мг cella < mi je u srcu i bit će mi vodić u životu. Lijepo razlaga­ nje sestre Imelde veliko mi dobit čini. Ona mi tako lijepo govori o Božanskim istinama, da se sam nada se uznosim, i svaki dan sve to bolji postajem. Kad nju slušam, čini mi se, kao da mi Serafin iz neba go­ vori. Oče, nešto se poragja u mom srcu, neka pro­ mjena nastaje, a sam zaista ne znam na što će ove sve izaći. — Gospodine Romule, stara poslovica kaže: »Svak zna gdje je, ali ne zna kamo će doći,« odvrati mu, smiješeći se, o. Geminjan. Iz trnja niče ruža, a nema sumnje, da Bog iz nevolje, koju šalje na čo­ vjeka, izvodi dobro. Ko može njegove odluke doku­ čiti? U Vašem je srcu nestalo trnja, a ko zna, neće li kroz kratko vrijeme procvasti ruža? — Kakva? — Onaka, kakva se iz neočekivane milosti ragja. — Oče Vi ste apostol, naučitelj i ispovjednik. Vidje ću, hoćete li još i prorok biti. Sestra Laudemija, nadstojnica i učiteljica Imeldina, pobojala se je za nju, da ne bi zbog čestog općenja s Romulom popustila u svojoj savršenosti, stalnosti i duševnomu miru, i da bi joj to moglo ško­ diti. Laudemija je uvijek bila prisutna, kad su se raz­ govarali samo o dobrim stvarima, ali zar se nije mogla bojati, da se u nevinom i nježnom srcu Imeldinu ne bi porodili utisci, koji bi ju možda kašnje na­ pastovali. Svoj strah je očitovala i ocu Geminjanu, a on joj na to odvrati: U drugom slučaju i drugim okol­ nostima i ja bih se bojo, ali u ovom, koji je naravan, ne bih se bojo. Osjećam i vidim, da je sestra Imelda u rukama Božjim, da je orugje njegovo za dobro Romulovo. On s njom govori kao podložnik sa svojim starješinom i štuje ju kao angjela Božjega, a Bog dra­ gi će po njoj izvesti veliko i plemenito djelo na Romulu. Pusti ih, nek se razgovaraju, potajno ih pazi, svaku sumnju otkloni i ne ostavljaj zaprijeke djelu Gospodnjem. Otac Geminjan liječio se u Porretti dvadeset i dva dana, te pošto se je sasvim oporavio, moro je na 5. kolovoza u večer krenuti. Njegov odlazak žalile su redovnice i Romul. Prije odlaska molio ga je Ro­ mul, da za nj čita sv. misu u krasnoj crkvi BI. Djevici kod mosta, jer je taj dan bila Gospa od snijega. Otac se odazvo želji Romulovoj, a ovaj je to saopćio dvje­ ma redovnicama, kojim je to vrlo drago bilo. Sestra Imelda šapnula je Romulu: Oboje ćemo danas primiti sv. pričest. Ti ćeš odrediti sv. pričest za me, a ja ću za te, ako me draga Gospa usliša, reći ćeš mi kašnje, jesam li ti mogla veću milost od nje prositi. Da po­ stignem tu milost, svaki dan molim za te krunicu. Romul je ispratio na kolodvor oca Geminjana, iskazujuć mu sinovsku ljubav, a kad ga je zadnji put po­ zdravio ' ruku poljubio, reko je: do vigjenja oče! do brzoga vigjenja! Da ste na kraj svijeta, ja ću Vas pohoditi! Romul je zadanu riječ održo. Drugom polovicom listopada zakuco je na sobnim vratim a oca Geminja­ na, koji ga je najsrdačnije primio i zagrlio. — Oče, slatki moj oče, došo sam da Vam kažem, da ste i pro­ rok bili. Ružica je procvala. — Kako? Kako? zapita ga otac znatiželjno. — Na dan Svih Svetih stupam u red. Iza Boga i BI. Djevice, za ovu milost zahvalju jem Vama i Irneldi. — Sjedite, dragi Romule i sve mi pripovijedite, kako je do toga došlo. U Porretti sam nešto naslućivo, ali se nijesam nado, da će do toga tako brzo doći. — Čini mi se, da je i dr. Anselmo ne­ što naslućivo, kad mi je reko: Kad je draga postala redovnica, nek i dragi postane redovnik. Ali on se je šalio. — Ja se nijesam zaista šalio. Kažite mi dakle sve od kraja do konca, kako je do toga došlo. Prije Vašega odlaska iz Porrette, kazo sam Vam, da osjećam u srcu neku promjenu, a sestra Imelda toplo se je za me molila. Onaj dan, kad smo ja i ona primili sv. pričest u crkvi BI. Dj. Marije kod mosta, osjetio sam neki tajni poziv. Činilo mi se, da se kao neki miris ljiljana iz duše Imeldine prelijeva u moju. Slučaj grofa Marcella sve mi to jasniji postajo, te ne samo, da sam mu se čudio, nego sam odlučio i slije­ diti ga. To sam reko i sestri Irneldi, a ona mi je od­ govorila: »Romule, o tom šuti i moli se«. Moj sam bo- �197 Listak. ravak u Porretti produljio i potpuno se izliječio. Nijesain se rnogo rastaviti od onoga blagoslovljenoga angjela. Na 20. kolovoza moro sam se od nje rastaviti. Na polasku sam je upito: Šta ću učinit? Ona mi je odgovorila: Učinit ćeš osam dana duhovne vježbe u kući otaca Isusovaca u Padovi. Obećaješ li mi to? Obećajem u ime BI. Ojevice; odgovorio sam joj na crkvenim vratima, gdje smo bili. Bio sam u Pa­ dovi i tu sam vidio ono svjetlo, koje je vidio i grof Marcello; tu sam čuo onaj tajinstveni glas u srcu, koga je čuo grof Marcello, te sam odlučio slijediti ga. Ime neću mijenjati, jer to ne dozvoljava red u koji stupam. Ostajem Romul, kao i do sad. Marina će biti za me uvijek sestra Imelda, kao što je bila Adelija ocu Geminjanu sestra Leontina. Piso sam iz Padove sestri Imeldi, da sam odlučio stupiti u redovnički sta­ liš, a kašnje sam je posjetio, da joj to i osobno po­ tvrdim. Ali! oče, ko bi i pomisliti mogo, da će od ljubavi zdvojni Romul, koji si ju htio i život oduzeti, biti ovi Romul, koji stoji pred Vama? Kako ste mi lijepo rekli: »Svak zna, gdje je, ali ne zna, kuda će ići«. — — To je čudnovata milost lebeska odvrati o. Geminjan. I plod žrtve i molitve one angjeoske Marine, o kojoj sam sanjo, da ću je imati za zaručnicu, a Bog dragi ju pozvo k sebi u redovnički stališ, odvrati mladić. — To je novi dokaz, dragi moj Romule, da će onomu, koji se u svem prepušta dragom Bogu, da s njim vlada, bilo na ovom bilo na drugom svijetu, niknuti ružice iz trnja, odvrati o. Geminjan. * Lijep je ovo zaključak, kojim se završuje ova pripovijest, ali još i ovo moramo nadodati na zado­ voljstvo onomu, koji je ovu pripovijest pročito, da je ta iz trnja nikla ružica, ostala uvijek svježa i mirisna ružica, da je taj bijeli i mirisni ljiljan, osto uvijek ljiljan po milosti Onoga, koji je svojom milosti to učinio! A. Čičić, S arajevo : Kad mrkli pane su to n ... Kad mrkli pane suton, a crne vlasi noći Zašušte tajnu pjesmu — o! tako sumorno, Ko akord angjeoski; ja sklopim snene oči I slušam: Sve cvjetno, živo, drago i tužno, umorno, Sve šapćb slagjano___ A vjetrić tiho piri kroz silnu vaselenu I sve ti milo cjeluje I biser-rosom ro si___ Ja dignem oči — a kroz Noć tajnu, snenu Trepere zlatne zvijezde i mjesec putuje I sanka svemu n o s i----------- LISTAK. Dr. fra K. E .: Znamenito i utješljivo obraćenje. I do sada se je u listovima, pa i u »S. P.«, spominjalo jedno nedav­ no obraćenje cijele protest, zadruge na kat. vjeru. Pojav je krasan, katoličko srce radošću i najljepšim na­ dama napunja. Pošto smo o tome dogogjaju dobili potanjih i opširnih vijesti, naše će čitatelje jamačno zanimati, da ih u »Serafinskom Perivoju« iznesemo. (Vidi »T h e Ca t li o I i c N e w s« 17. i 18. studenoga 1909. — »T h e N e w Y o r k T i ni e s« 14. stud. 1909. — » T h e L a m p«, stud. 1909. kod »E t u d e s f r a пc i s c a i n e s« octobre 1910. str. 440—441.) Megju protestantima, osobito u Engleskoj i Ame­ rici, ima dosta štovatelja sv. Franje asiškoga. Biti će desetak godina, da se je u Graymoor-u države NewYorske osnovala bila megju njima mala zadruga. Utemeljio ju je anglikanski ministar Rev. Lewis Watson, poznat pod imenom P. Paul James Francis. On i drugovi za pravilo svoje zajednice poprimiše franjevačku upravu (Regulu). O. Paul dovršio je svoju akademsku naobrazbu u St. Stephen College, Annandale N.-Y., po tom u generahfome seminariju u New-Yorku, te godine 1885., bi zaregjen episkopal- skim ministrom. Kao rektor Holy Cross-a u Kingstonu, za tim upravitelj Associate Mission u Omaha N'eb, posvetio je svoj rad sjedinjenju episkopalske sa katoličkom Crkvom. U tu je svrhu osnovo mjesečnu smotru »T h e L a m p«, koja je danas u Americi vrlo raširena. Jednu milju po prilici od Graymoora daleko na­ lazio se je i samostan protestantskih sestrica s koji­ ma je upravljo isti o. Paul, a živjele su po pravilima sv. Klare. Prošle godine (1909.) sve su ove sestrice zajednom sa o. Paul-om i njegovim drugovima prešle u krilo katoličke Crkve. U obim su se zadrugama od više vremena vršili obredi svete naše Crkve i njezina nauka ispovijedala. U kolovozu 1909. sv. Stolica dopusti,na molbu upravljenu preko Mgra.Faleonia, da ova mala kongregacija može zadržati svo­ je dosadašnje ime i svoj način redovničkoga života. Пап 31. listopada 1909., na svetkovinu bi. Angjela od Acri, bijaše dan svečanoga prelaza. U ma­ loj kapelici blažene Marije Angjeoske u Graymoor-u, u prisustvu Mgra. Jos. Н. Conroy-a, generalnoga vi­ kara Ordensburgske biskupije, uz asistenciju g. žup- �198 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1910. nika Patricka H. Drain-a i glasovitog pisca Franjev­ ca o. Robinsona, osamnaest osoba svečano se odreče protestantske zablude i stupi u katoličku Crkvu. Sveti su obredi bili izvanredno dirljivi. Sjutradan u istoj je kapelici reko sv. misu o. Robinson i podijelio novoobraćenioima prvu sv. pričest. Na 10. studenoga presvj. biskup Farley iz NewYorka pohodio je Огаутоог i podijelio članovima zadruge sv. potvrdu. Odmah iza sv. krizme svi su članovi primili iz ruku o. Robinsona odijelo trećeg reda sv. Oca Franje. Ovo je obraćenje dviju zadruga u cijeloj Americi prouzrokovalo veliki i blagohotm dojam. Nadajmo se, a osobito molimo, da Gospodin, preko sv. Franje takne i druge mnoga srca udaljena od jedinog izvora života i spasa! Jugoslavenska enciklopedija. U XII. broju lanj­ skoga »Seraf. Perivoja« oglasilo je »Leonovo Druš­ tvo« u Senju, da se sprema na izdanje » h r v a t s k e e n c i k l o p e d i j e , o s n o v a n e na t e me l j u č v r s t i h i n e p r o l a z n i h n a č e l a - . Malo kašnje pronio se je glas, da je »Leonovo Društvo« od svoga pothvata odustalo, jer mu je »Jugoslavenska Akademija« u Zagrebu javila da je iste misli i da bi se u tako plemenitome pothvatu samo cijepale sile. ako bi »Leonovo Društvo« ustrajalo u svome pot­ hvatu. 1 »Leonovo« je »Društvo« od svoga nauma odustalo; a «Jugoslavenska« se je »Akademija« dala po raznim hrvatskim i srpskim krajevima na orgauizovanje za spomenutu enciklopediju, dok nije vele­ učeni prof. Tade Smičiklas došo prošlih dana i u Sarajevo. Prof. Smičiklas mislio se je u Sarajevu upoznati sa svim ili barem većinom knjižvenika, nji­ ma razviti plan budućega djela; ali je otišo bez uspjeha. A zašto? Ne s krivnje samoga prof. Ta Smičiklasa; ta veleučeni gospodin, da je htio demon­ stracije praviti većini hrvatskih učenjaka u Bosni i Hercegovini za sjegurno4 ne bi u Sarajevo ni dola­ zio — on bi ih još u Zagrebu ignoriro i bagateliso, ali on je u Bosnu došo svoj plan razvio i pokazo, da će u enciklopediji za sjegurno uredovati: na polju zemljopisa dr. M. Šenoa; na polju antropologije, poli­ tičke povjesti, nauke o Crkvi i religiji prof Smiči­ klas; na polju statistike Milan Zoričić; na polju puč­ koga žvota dr. Drag. Boranić; na polju numizmatike, prethistoričke arheologije i umjetnosti dr. J. Brunšmid; a na polju jugoslavenskih jezika, dialekata, literature i školstva dr. Drechsler itd. Istina mi ni ovo nijesmo čuli na svoje uši, ni vidjeli na svoje oči; ali tako je barem pisala ovdješnja »Basnische Post« u svome broju od 19. listopada t. g. Krivnja je dakle na drugoj strani — na strani sazivača na spomenutu organizatornu skupštinu. Mi nećemo reći, da na spo­ menutoj skupštini nije bilo izvrsnih zastupnika, ali ih je svakako bilo i takovih, koji su mogli slobodno mimoigjenim ustupiti mjesto — nu ustupili ga nijesu. I tako je sarajevska skupština sabrana, materije su kao djeci u školi zadane, a zadane su tako, da se pravom brinemo, kakova će sve to biti »jugoslaven­ ska enciklopedija«, megju čijim piscima na javu sve do danas ne izbi ni cigli jedan svećenik; nego uz ostale i dr. Drechsler, čija su nam djela do sada po­ znata kao antikatolička; pa Safvet. Beg BašagićRedžepašić, zastupnik, kako se glasa, političke bo­ sanske povjesti u enciklopediji, koji je u »Kratkoj uputi u prošlost Bosne i Hercegovine« g. 1900. na 14. str. reko: d a je S t j e p a n a T o m a š e v i ć a b i l o p r v o d j e l o » ž a l o s n a i s p o v i j e d p аpi: d a j e p r a v i k a t o l i k , d a ć e z a t i r a t i pat a r e n s t v o , d a mu p r i j e t i - p o g i b e l j o d T u r a k a« itd. I tako je u sarajevskoj organizaciji za jugoslavensku enciklopediju s jedne strane izbila uvreda za većinu bosanskih književnika i učenjaka, jer ih se na skupštinu ni pozvalo nije; a s druge bo­ jazan, da buduća hrvatska enciklopedija ne bude djelo a la: Diderot-ove, d’ Alembert-ove, Rousseauve, Grimm-ove, Voltaire-ove itd. enciklopedije, Koga su guje klale i guštera se boji. Dr. J. Hrvatsko-katolički pokret u Dalmaciji. U Dal­ maciji odavna se je utvrdila stranka prava. Otkada se je preselio u vječnost slavni Pavlinović, otkada je njegova stranka, stara narodna, a dosta zaslužna stranka, stala padati, svi, koji su mislili čisto hr­ vatski, kojima je bio ideal slavni Pavlinović, našli su se poslije njegove smrti u stranci prava. U prvomu redu svećenstvo dalmatinsko, bilo svjetovno, bilo re­ dovno, brojilo se je njezinim članom, pače svećenstvo je bilo glavna ruka one stranke! Naravno, bivalo je amo borba, i to, ljutih borba. Ali su te borbe samo bile političke borbe. U vjeru nije niko krećo, svećenika je svak poštovo, pa niko nije ni mislio na buduće potrebe. Ali sada su vremena druga — pogibeljna. Dr. Smodlaka je razvio naprednjački barjak. Ali nije to dosta samo reći. Valja znati dra Smodlaku, pa onda istom o tomu suditi. On je čovjek uman. okre­ tan, vješt, ali nada sve, on je čovjek energije, rada — mahnitoga rada. U kratko vrijeme razvio je tako silnu agitaciju, da je izgledalo, da će osvojiti cijelu Dalmaciju. Valja priznati: svijet se je zanosio za njim. On je došo s nečim novim, s pustim obećanjim. Narav­ no, nemoguća obećanja, ali svakako svijetu su zamamljiva. Tako je postalo njegovo ime popularno, a on u očima naroda velik čovjek. I drugi je razlog bio tomu porastu Smodlakine �Listak. moći. On je okupio oko sebe sve lole i ljude nižega stepena, a u svojoj štampi je ocrnjivo i napado sve­ ćenstvo. Najprve su njegove navale bile na F ra ­ njevce, a zatim su slijedile i na svjetovne svećenike S onih napadaja smetnja je postala u svećeničkim redovima. Mislilo se: sve propade pokvari se. Ali Providnost i zlo pripušta da dogje dobro. Dobra stvar se u zlu oštri. Tako se je dogodilo i kod nas. Svi pametni i pošteni ljudi odmah su uvi­ djeli kud djelovanje Smodlakino igje; vidjeli su, da to vodi do poništenja svakoga društvenoga reda i mira, do poništenja vjere i morala. S toga su su­ dili, kako je nužda jače isticati kršćansku miso i kršćanski moral. Tko je bio vrijedniji i sposobniji, da taj časni barjak u svoje ruke primi, od stranke prava. Ona. je svegjerno stala na braniku hrvatskih svetinja i prava, a zar da neuzme u zaštitu ovo najsvetije pra­ vo našega naroda — katoličku vjeru? Svećenstvo je baš s toga potaklo stranku prava preko svojih odaslanika dra Ante Alfirevića i o. Cikojevića, da se zauzme za kršćansku stvar i da ju i u svoj program uvrsti. Uprava stranke to je najdragovoljnije saslušala i odgovorila, da će ona to rado učiniti, jer je uvjerena, da time udovoljava svo­ jim tradicijama i svojoj dužnosti. To što je uprava odgovorila izaslanicim sve­ ćenstva,ostvarilo se je na glavnoj skupštini stranke prava, koja je držana u Šibeniku na 11. rujna. Taj dan mora se brojiti rnegju najznamenitije dane u našoj historiji, a epohalni je u historiji pra­ vaške stranke. Silni se je narod toga dana zgrnuo u Šibenik sa svih strana naše Dalmacije. Bili su ljudi svakoga stališa, ali najviše je bilo dalmatin­ skoga težaka. Toliki je narod tuđe bio da je izgle­ dalo na šibeničkoj poljani, ko da se more od ljudskih glava prelijeva. Cijela skupština je tekla u skladu i zanosu. Nije bilo jedne točke, u kojoj bi se bio pojavio nespora­ zum ili nezadovoljstvo. Ali kada se je došlo na točku o vjerskoj stvari, onda je nastala osobita ugodna uzbugjenost u cijeloj skupštini. Svak je rek’ bi jedva dočeko, da se o njoj počimlje govoriti, jer je svak osjećo potrebu kršćanske stvari. Dr. Drinković je usto da prvi govori. Drinković je čovjek jake volje i tvrdoga haraktera. Time se kaže, da je on čovjek pošten, koji nikada ne bježi poštene stvari. On je dakle progovorio, da pokaže kako je potrebito, da skupština primi vjersku točku. Govorio je zanosno, živo, rek’ bi, to je pomnoženi Drinković! Ali i govor po sebi bio je divan. U nje­ mu je sve bilo izmjereno. Vidi se, da Drinković spada u one ljude, koji misle i mozgaju o onome, što govore. 199 Govor Drinkovića bio je predmet neprestanoga aplauza i odobravanja. Na svršetku svak se je ćutio zadovoljnim, nikomu ništa nije bilo manjkavo, pa nije ni potrebe bilo, da iko išta govori. Ali ipak, kada je dr. Drinković onako krasno go­ vorio i o svećenstvu i o potrebi moralnoga uzgoja našega puka na sv. vjeri, smatralo se je i prisutno svećenstvo dužnim, da i ono štogod reče. 1 reko je svećenik Matić i o. Cikojević. Oba su govorila za­ nosno i lijepo, a skupština je pratila njihove govore sa osobitim zanimanjem. UDalmaciji je dakle dan novi život sa pravaš­ kom skupštinom. Nadamo se, da će ona donijeti u budućnosti sjajnih plodova kršćanskoga života u na­ šemu narodu. To nam jamče ljudi, koji na čelu stran­ ke stoje, i koji onako vješto znadu upravljati njezi­ nim kormilom. X + Y F. M. J. : Spomenik na sedamstogodlšnjicu franjevačkoga reda. Na sv. Dominika, 4. kol. o. g. postavljen je u ko­ legiju sv. Ante u Rimu divan spomenik sedamstogodišnjice našeg reda. Visok je 6 m i 25 cm, a u ši­ rini imade b ni i 40 cm. Izradio ga je vitez Paslial Frenguelli, kura tor luteranske palače, a gragjen je u gotičko-italskom slogu onog vremena, kad je niko red Manje braće. Ima tri krila s gotičkim završcima, koji počivaju na pozlaćenim stupovima sa uvijenim stupićima. Postranična krila dijele opet ovijeni stupići u dvoje. Spomenik je izrada zamisli: » S v e t i F r a n j o s i n o v e s v o g a t r o j s t r u k o g reda, s a da­ li j e i b u d u ć e, d a j e p o d o k r i 1j e B e z g r i j e šп o g Začeća«. U sredini, u glavnom dijelu spomenika, sjedi na prijestolju, puna veličanstva bezgrješno Začeta, zaogrnuta ljubičastim plaštom, vezenim zlatom i dra­ gim kamenjem. Pod nogama joj se previja ona stara zmija pakosnica s jabukom u ž val jama, te mjesec savijen. Desnicom raskriljuje sjajni plašt kao pozivljuć Franjevce: »D o g j i t e i p o č i v a j t e p o d s j e n o m mo j o m« . Na prijestolju nad glavom Djevice okrunjene s dvanaest zvijezda sja se zlatni natpis: »R e g i n a I ni m a c u I a t a e t M a t e r O rdinis Min o r u m - Kral j i ca be z g r i j e š n a i M a j k a r e d a Ma n j i h « . Na srednjem vrhu je Bog Otac blagosivljuć des­ nicom svijet, a ljevicom drži zemaljsku kruglju. Po a svodom leprša u zraku sedam angjelića, dok u polu­ krugu prijestolja sja zlatno izvezeno ime Isusovo VliS, u plamenim zrakama, kako’no ga je dao slikati sv. Bernardin Sijenski. Sa strana presvetom Imenu stoji A—M. S vrha prijestolja spušća se Duh sveti; a sam Sin Božji sjedi na lijevom koljenu svoje Majke �200 Br. 21. — V r h b o s n a — 1£Н0. blagoslivljuć Franjevce, lijevom pak rukom držeć koplje s križem, probada glavu zmije pakosnice. Desno Bezgriješne sv. Mihovil — kog je sv. Fra­ njo osobito štovo, — desnicom zakriljuje plaštom Kra­ ljice klečeće okolo redovnike, a ljevicom drži barjak s napisom »Quis ut Deus? Ko je kao Bog?« Lijevo pak isto tako arhangjeo Rafael — koga red smatra zaštitnikom — zaogrnjuje s druge strane klečeće Franjevce. Pod brdom, nedaleko prijestolja, vidi se s desna Porciunkula s natpisom na pročelju: »Наес est porta vitae aeternae — Ovo su vrata života vječnog«. Na lijevo stoji lateranska bazilika — nageta — kako ju je vidio Papa Inocent III., te ju podupire sv. Franjo sa sv. Dominikom, da se ne sruši. Tik do nje je cvatuća palma, znak cvatućeg reda. Pred samim prijestoljem kleči sv. Utemeljitelj pruživ desnu ruku prama našoj Kraljici, i upro moleći pogled, da Ona uzme pod okrilje njego'/ red. Do podnožja je otvorena regula, s početnim slovom »R« ukrašenim tajstvenim znakom T, thau, o kom govori Fzehijel prorok 9, 4., da će njim biti označeni, koji plaču i uzdižu s bezakonja Jeruza’cma zemaljskoga — t. j. koji će se srcem obratiti Gospodinu; te koga spominje i Otkrivenje, da su njim označeni sluge Go " spodnji. Ovaj znak je rado pravio sv. Franj na svo­ jim pismima. Uz sv. Franju sa svake strane prijestolja kleči po osam blaženih učenika sv. Utemeljitelja, dvanaest drugova i četiri prijatelja Svečeva. Desno krilo spomenika donosi likove svetaca pr­ vog vijeka iz našeg reda, megju kojim se ističu sv. Anto, sv. Bono i Ljudevit, biskup. Uz njih s druge strane stoje svetice drugog reda sa sv. Klarom na čelu. Na vrhu ovog krila je angjeo s natpisom »Рах — Mir«. Mir, jer ga je žegjo onaj vijek, mir src mir u društvu, mir u svijetu. Taj je mir. sv. Franjo propovjedo, i danas ga propovjedaju njegovi sinovi. Mir nam pak donese sjeromašni Isus, zato na vrhu lijevog krila stoji drugi angjeo s natpisom »Paupertas — Sjeromaštvo«, koga odabra serafinski Otac za baštinu sebi i sinovima. I zbilja, upoznav svijet nje­ govu cijenu, umiri se, i sada će se umiriti, ako ne bude tražio blaga ovog svijeta. Na lijevom su krilu s jedne strane veći sveci, slijedećih vjekova iz prvog reda — megju njima i bla­ ženi Dun Skot'); a s druge strane iz trećeg reda sveci i svetice. Uz to se na desnom krilu vidi Alvernija, gdje je primio naš sv. Otac svete rane, i samostan u ‘) B. Dunskot je odavna štovan u redu kao blaženik, te time nije ništa protivno odredbama Urbana VIII., kad ga nazivljemo blaženim. U svem se podvrgavamo konačnom sudu sv. Stolice. Asizu, gdje u divnoj bazilici počiva njegovo tijelo. Na lijevom opet stoji Petrova Crkva, kojoj je red obvezan za posluh, a do nje naš megjunarodni kolegij sv. Ante, sjemenište misijonara i učitelja u redu. Podnu spomenika u sredini stoji: ln memoriam septimi ab Ordine Minorum conditi seculi, fr. Dionysius Schuler totius Ordinis Fratrum Minorum Minister Oeneralis XXIV. Aprilis МСМ1Х. — U spomen sedamstogodišnjice osnutka reda Manjih fr. Diom.isii Schuler General sve Manje braće 24. travnja 1909. Lijepa zamiso, krasnija izradba premudre osnove Gospodnje, koju je pokazo na našem redu, odabrav malene i neznatne, da š njima pobijedi ohole i mudre ovoga svijeta. Ovaj spomenik će dozivati u pamet sinovima sv. Franje njihov poziv, sjećat će ih pregja, bodriti na rad, a svima će biti svjedočanstvo, kako je vjerno red udovoljavo svojoj zadaći kroz «jekove, Dr. B laževič: Vjerovati može, ali javno štovati ne smije. Eng­ leski grad Brightoh poznat je kao glavno sijelo rituaIizma u Engleskoj, u kome su mnogi već ostavivši anglikansku crkvu prešli u katoličku. Megju ovim bilo ih je i iz svećeničkog staleža. Nedavno je ondje došlo do sukoba izmegju anglikanskog biskupa od Chichestera i župnika crkve sv. Bartola, Coksa u Brightonu. Povod sukobu bio je taj, što je župnik vjerovo u prisutnost Isusa u presv. oltarskom sakra­ mentu, i preporučivo svojim župljanima, da štuju i časte presv. sakramenat. Biskup je župniku na to odgovorio, da njemu nije stalo do toga šta njegov kler vjeruje, te župnik može, ako hoće sam za se dogmat prisutnosti vjerovati, koliko ga volja, ali mu zabranjuje javno štovanje. Župnik je na to od­ govorio, da on ne može dvije vjere imati: jednu za svoju sobu, a drugu za crkvu, te se je na veliku ža­ lost svojih župljana odreko župe, u kojoj je 15 go­ dina služio. Drugome župniku istoga grada, koji je isto onako mislio kao i Coks, dopustio je isti biskup, da može sv. prilike za bolesnike čuvati, ali pod izričtom pogodbom, da ih ne smije javnom klanjanju izlagati. I ovaj učini kao i Coks, te napusti svoju službu. Trećemu župniku bijaše isti biskup zabra­ nio svetkovati svetkovinu sv. Josipa, Tjelovo, Uznešenje Marijino, dušni dan, nečuvati presv. sakra­ menat pod objema prilikama, te prestati pozivati vjernike, da se klanjaju otajstvenom Isusu, i napo­ kon da neće držati večernjicu. Župnik mu megjutim, a s njime i njegova tri vikara - odgovori, da će on sve činiti kao i dosad, a jedino da će mu u tome po­ pustiti, što neće večernjice držati! Ovako biva kad se napusti pastir, kome je Isus reko: »Pasi ovce moje, pasi janjce moje!« �26i Listak. VJESNIK. runica Irena Varešanin, te je za iskopinama tako bila ushićena, da je sama htjela, da kopa i klečeći čekala, dok se što iskopa. Bolest biskupa Buconjića. Iz Mostara nam jav­ ljaju, da se tu »hrvatski Leonida« biskup Buconjić još sve jednako nalazi u teškoj bolesti. Svevišnji ga čim prije ponovno zaodjeo u čeiik-zdravlje! Novi utemeljitelji za gradnju nove crkve sv. Ante Paduvanskoga u Sarajevu. Vlč. g. Antun Josip Milorad, župnik u St. Rijeci, položio je kao utemeljitelj u gotovu K 300.— (još 200); g. Mato Šimić-Kapelčić u mjesecu listopadu cijelu utemeljiteljnu svotu od K 500.—; Obitelj Lackner, utemeljiteljnu svotu od Prestavništvo hrvatskoga katoličkoga gjaštva K 500.— i franjev. samostan na Plehanu u mjesecu na pisanje nekih novina, osobito 17. br. ovogodišnje studenom utemeljiteljnu svotu od K 500.—. »Vrhbosne«, da su »kod zadnjeg sastanka hrv. kat. Sv. Anto neka im možnim svojim zagovorom gjaka u Sarajevu učesnici klerici franjevački kod ri­ isprosi od Gospodina svako dobro! Preporučuje ječi, da se na komers pozove preuzv. nadbiskup Stadse i za buduće milodarima dobrih ljudi trošna crkvica ler, šutnjom . .. protestovali,« izdalo je slijedeću iz­ sv. Ante Paduvanskoga u Sarajevu, koja će najdulje javu: još trajati do proljeća. P. n. g. utemeljitelji, koji još »Predsjedništvo hrvatskog katoliškog narodnog nisu uplatili cijele svote, umoljavaju se, da to učine, gjaštva na svojoj sjednici od 10. listopada 1910. za­ jer će u najkraćem roku izaći »diplome za utemelji­ ključilo je, da u pogledu vijesti, koje su izbile na javu telje«, pa da se mognemo ravnati. sa strane protivničke i od nje zavedene štampe, izda Za predsjedništvo društva u. z.: ovu izjavu; • O. fra Petar Ćorković, Hrvatsko katoličko narodno društvo je grupa blagajnik. čisto kulturnoga karaktera, koja ima zadaću svoje Mihovila Stevića fra Grgo Martić. Setajući u članove odgojiti u kršćanskom i hrvatskom duhu, ob­ Sarajevu Rudolfovom ulicom, uočili smo na Hoff- razovati ih i pripraviti za g o s p o d a r s k i i p r o ­ mannovu dućanu jedan krasni, u naravnoj veličini s v j e t n i r a d, da mogu jednom kao karakterni mu­ do prsa istesani lik i odmah smo ga poznali — to vam ževi pružiti svomu hrvatskomu narodu realnim ra­ je lik našega genija hrvatskoga Homera fra Grge dom potrebnu pomoć, pa prema tomu razvoj javnih Martića. Raspitali smo se čiji je i dozi al , da je to političkih prilika i njihova promjena, ne može činiti djelo gosp. Mihovila Stevića, koji stanuje u Sarajevu nrkakovih promjena u našim redovima. u Kezmanovoj ulici pod br. 16. Razgledali smo lik Ra di t o g a p o t p i s a n o p r e d s t v n i š t v o pobliže i na njemu je sve uspjelo — sve je fra Grge i z j a v l j u j e , d a s u s v e v i j e s t i s p o m e n u t e Martića i kosa i lice i habit, samo je jedno na njemu š t a m p e p o s v e n e o s n o v a n e . Svakomu pak poštenomu hrvatskomu katoličko­ tugje — kolar svjetovnoga svećenika. Nu mislimo, da će umjetnik i to ispraviti, pa s toga ga preporu­ mu gjaku su uvijek otvorena vrata i svi ga veselo čujemo našoj publici, i to tim više, što nije skup ™i od srca u našim redovima pozdravljamo. I v a n T ii ja k , cand. med. vet., predsjednik pojedino djelo prodaje po K 20.—. Naučno istraživanje u Arnautovićima dovršeno. »Hrvatske«; Velimir П e ž e 1i ć, stud. iur., predsjed­ U svoje smo vrijeme u »Seraf. Perivoju« oglasili po­ nik »Domagoja«; Marin K a t a l i n i ć , cand. pliil., četak u naukovne svrhe pod nadzorom dra Patacha predsjednik »Pavlinovića«, pokrajinskog akademskog poduzeta prekapanja u Arnautovićima kod Visokoga. društva u Dalmaciji; Defar An t o n , cand. iur., pred­ U rujnu je spomenuto prekapanje dovršeno. Rezul­ sjednik »Dobrile«, pokrajinskog akademskog društva tat će se iskopina objelodaniti u »Glas. zemaljskoga za Istru; Marko R e b a c , cand. iur., predsjednik muzeja«, s toga se u detaljno raspravljanje 0 preka- »Martića«, pokrajinskog akadem. društva za Bosni: panju i ne upuštamo, nego samo javljamo, da su i.z i Hercegovinu; J. P r s t e c, cand. pliil. i R. F c k e r t, ostale iskopine tu iskopani i temelji crkve, koja je cand. iur., urednici »Luči«.« Priznajemo, da nam je ova izjava naših akade­ po mnijenju dra Patscha »za sjegurno bila katolička«. Mi smo u »Kraljevskom Visokom« god. 1906. doka­ mičara tim milija, što su nas i neki odlični domoljubi zali, da je u Visokome opstojo franjev. samostan sa iz svjetov. svećenstva iz Zagreba pitali, zašto na one crkvom, da su ga patareni oko god. 1450. porušili, vijesti ne reagiramo i jer su možda neka gosp. kate­ te da je Franjevcima neki Mihovil Ostojić-Ostoides heti mislili, da su Franjevci kateh. sastanku protivni, sagradio novi samostan i crkvu, i to ne u Visokom, dok je ono redodržavništvo, koje je 0. g. onako Ijunego izvan Visokoga — nedaleko od Lužnice. Ove bezno primilo učesnike hrv. kat. gjaštva u Sarajevu su iskopine rečenu ubikaciju potvrdile. - - Nego in­ isto tako pripravno i braći katehetama prema svome teresantno je, da je za prekapanje na lice mjesta sa sjeromaštvu poći u susret. Osim ove izjave na poposebnim vlakom dolazila Njezina Preuzvišenost ba­ hatu nam je i izjava naših franjevačkih bogoslova, j �202 Вг. 11. — Serafinski Perivoj. nu ne clonesosmo ju, jer to smatramo suvišnim. Kome je do istine, ovo mu je dosti, a kome nije i onako bi reko, da su spomenuti bogoslovi na izjavu bili prisiljeni. Dekret kongregacije reda o novicama. Tamo od davnine — u Franjevaca od sv. Bonaventure novici raznih redova u novicijatu ne uče ništa nego se samo vježbaju u duhovnim stvarima. Ovu je praksu kongregacija reda dne 26. kolovoza 1910. promjenila, a promjenu je dne 27. kolovoza iste godine potpiso prefekt kongregacije kardinal Vives. Na temelju ove promjene novice svih redova i kongregacija moraju svaki dan osim svetkovina, učiti po jedan sat. Na­ uke će predavati novički ineštri. U novicijatu se prema svrsi reda može učiti ili opetovati materinski ili latinski i grčki jezik. Ako opetuju grčki ili la­ tinski, mogu se služiti djelima sv. otaca: sv. Ambrože, sv. Augustina, sv. Jeronima, Laktancija, sv. Ivana Hrisostoma, Eusebija i drugih, te grčkim tek­ stom Evangjelja sv. Luke i apostolskih djela. Lz to se mogu vježbati u sastavcima, koje mogu poslije i deklamirati. Zatim se no/icim a preporuča latinska konverzacija. Svjedočanstva o uspjehu, meštri će slati starješinstvu reda. Ovo je sv. kongregacija zato. naredila, jer neprekidna pobožnost odviše umara pamet i slabi polet na svete čine. Specijalna povlastica Pija X. Franjevcima. Ko­ liko papa Pijo X. ljubi franjevački red najbolje je pokazo prigodom 700-godišnjice ovoga reda. Nu s tom prigodom pruženim dobročinstvima Njegova se Sve­ tost nije iscrpila. Najnovije dobročinstvo Pape Pije X. pruženo sinovima sv. Franje jest 8. rujna g. 1910. dana im povlastica, polag koje mogu i moraju u lauretanske litanije pošlje: »Kraljice presv. krunice, mo­ li za nas«, umetnuti » K r a l j i c e r e d a M a n j i h , m o l i z a n a s ! « S ovom prošnjom Papa hoće, da se moli zaštita BI. Dj. Marije za sve Franjevce prvoga, drugoga i trećega reda. Ovu je povlasticu Pijo X. Franjevcima dao zato, jer su se oni, počam od svo­ ga Utemeljitelja sv.Franje Asiškoga odlikovali u što­ vanju prema BI. Dj. Mariji. Burski general trećoredac. Antun van Otton, jedan izmegju najhrabrijih borioca za slobodu Bura, posto je trećoredcem. U ratu je izgubio šest sinova i ženu, koja je od žalosti umrla držeći zadnjeg sina m rtva na krilu. Ovaj junak bio prije protestanat. Obratio se je putujuć po Italiji 1885. i to po Msgr. Sartu, danas Papi Piju X. Stupio je u III. red mje­ seca lipnja obilazeć sveta mjesta u Palestini. — Nje­ govu vrsnoću cijenio je sam Kruger, koji ga na času smrti preporuči za vogju. 1910. KNJIŽEVNA SMOTRA. A. Čičić: Josip Milaković: Pod timorom. P j e s m e . C i ­ j e n a 1 K. Z a g r e b 1910. T i s a k i n a k l a d a A. S c h o 1z a. Megju mnogobrojnim izdanjima g. Milakovića najnovija je ova zbirka pjesama. Autor kao dosadanjim djelima tako i ovim mnogo je dopri­ nio hrvatskoj lijepoj knjizi, pa zato je jasno, da ova njegova edicija ne može proći neopažena u književ­ nom svijetu, jer se odlikuje i formalnom stranom i - što je kod današnje dekadentske struje rijetkost — zdravim idejama. Milaković kao pjesnik većim dijelom pripada u romantičnu školu, i zato on rjegje ima prigode ba­ viti se svjetskim i filozofskim problemima, koji se danas sve više uvlače u suvremenu literaturu — nu zato je osebujan u čuvstvima i osjećajima, pa je u tome pogledu na skroz zdravom stanovištu. U ovoj knjizi imaju četiri dijela: M o j e o g ­ n j i š t e , Na r o d n o j g r u d i , O l t a r i i S l i k e . U dijelovima: M o j e o g n j i š t e i S l i k e on je pun meke sjete, pa na krilima fantazije sanja o svo­ joj mladosti, o tajnoj boli, o suzama i slatkoj ljubavi. Ideje pjesnikove koliko su ne izvanredne po svojoj bitnosti, toliko su originalne i nove po prikazivanju i u momentima, u kojima se očituju, a s toga raz­ loga pjesnik nam postaje simpatičan, pa rado posegnemo za njegovom zbirkom. Zanimivi su i dijelovi: N a r o d n o j g r u d i i O l t a r i , u kojima pjesnik pjeVa domovini i njezi­ nim velikanima na način ne svagdanji, kako nam se danas javlja veliki broj stihotvoraca u svojim t. zv. domoljubnim pjesmama i prigodnicama. Već sami naslovi pjesnika Milakovića odaju talenat original­ nosti. Navlastito se u tome odlikuju pjesme: S a G e j e , Na I s t m u , Mi b r a ć a b j e s m o ___ J e d n a k a p l j a , N a B 1 e d u, B o h i n, F r a F. .1 u k i ć u. Koliko na pr. osvaja pjesmica J e d n a k a p l j a , iz koje vadimo samo zadnja dva verza: . . . Kap je ista, atom svaki, sve je isto, Ista boja, kao nekoč, ista čisto. Jedna krv je, tek se ovo čini meni: Tugje glave nose braća na rameni. Koga se pjesma tiče i o čemu pjeva, nek nam kažu hrvatski i srpski političari! DOPISNICA UREDNIŠTVA. J. P. u S. Znamo i imamo i Jošića » C a r m e n h o n o r i b u s A u g u s t i s s i m i F r a n c i s c i J o s e p h i « (Bude, 1852c; ali u isto je vrijeme, potaknut istim motivom opjevo istu stvar hrvatski i fra Martin Nedić. Sravnite Matkovića Bibliografiju. Pozdrav! S. D. u P a d e b o r n u . Jubilarni su brojevi još lani kao na jagmi raspaČani. Krasan je i simpatičan Vaš pothvat. Samo naprijed. Svijetlo Škodi samo krtovima i bujejinama. Zdravo! ,Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. .Talijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Tiskara i litografija Vogler i dr., Sarajevo Telefon broj 119. (Komanditno društvo) Preporučuje se za i uski molitvenika, podanica,| poslova, što ukusnom izrade Moderno uregjena Ćemaluša ulici 172. vjenčanih karta, kao i svih M ш rafsku struku zasjecaju sa m jerem je cijene. ___ knjigovežnica, izragjuje sve vrsti uveza za knjižnice, velečastne župne urede, škole i privatna poduzeća. — Uvezi obavljaju se po naručbi: u papiru, platnu i koži. Vanjske naruitie (M jcju se brzo l točno. Slagaćl stroj „TIPOGRAF". O Brzojavi: Vogler, Sarajevo. �Prva hrvatska parna tvornica vošfenih и н н н и н и и н н ш н svieća i medičarskih proizvoda М. LUKINIĆ, KARLOVAC. Kao jedina domaća hrvatska i u toj struci najpoznatija tvrdka preporuča se ovime najuljudnije veleč. župnim uredima, samostanima i inim crkvenim predstavničkima za nabavu pravih i nepatvorenih voštanica, stearinskih svijeća, crkvenog ulja za gorivo, najfinijeg tamjana, stienja, dnšica i t. d. Preko 300 javnih priznanja i pohvala o vrsnoći proizvoda i o soiidnosti tvrdke leže svakomu na uvid, dočim preko 600 župnih ureda u domovini našoj svojim proizvodima poslužujem. U interesu je svakog konsumenta, da se kod nabave gornjih predmeta na tu domaću i valjanu tvrdku obrati. — Tvrdka je odlikovana na svim domaćim izložbama. д ф » Za olakšati naručbu, valja tražiti cienik, koj* se franko dostavlja. VOGLE preporučuje V dima svoje obilato Н р В Н Ш .Ј а i župskim ure•djeve.io skladište sviju vrsti - - crkvenih tiskanica, - kao: matica krštenih, matica krizmanih, matica vjenčanih, matica umrlih, protokola, crkvenih računa i exhibita, krstnih, vjenčanih i smrtnih listova i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, u vlastitoj knjigovežnici. Službenih kuverata u svim veličinam a. Posluga brza.: Cijene umjerene. Skladište uredovnih m ari, kao panira i svih piiatid potrepština. E 3 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0e322283afd54845ee2ebaa25ef86b6e.pdf e490b9ab06d417f710cf73b865cd9b58 PDF Text Text serafinski Perivoj LIST ZA KATOLIČKU PROSVJETU I ZABAVU SARAJEVO, 15. PROSINCA 1910. ВКОЈ 12. Josip M ilaković: M arijanu Sunjiću Kadgod sjetna miso u prošlost se vine I nad knjigom stane i suza i rana, Vazda lik Tvoj mili ko zvijezda zasine Kroz oblačje tamno crnijeh nam dana. Kao pastir nače drage i planine, Gdje Te stoput skobi hala utajana, Ti si Bosni sjao svake pun vrline: T& potomak pravi Kulina nam bana Marijane umni! Tvoja Gučja gora Koja prah Ti hrani; svetište je nama, Kamo harnost roda hodočastit mora. Nad grobnicom hladnom od nermerna kama Tu dočika rod nam spuštenijeh krila Rodoljubna Tvoja Slovjenkmja vila. БЗ Dr. Tugomir A laupović: 1 --------- — -= B isk up fra M arijan Sunjić. (Prigodom pedesetgodišnjice smrti.) • U sjeromaštvu sam rogjen i živem od brata sirom aha. Djela i riječi velikih ljudi sjajna su svjetlost, što obasjava daleku budućnost, a glas narodnih zatoč­ nika, proroka i mučenika progovara iz hladnoga gro­ ba jačim i gromovitijim jekom nego za života. Krv, proljevena za visoke ideale roda ljudskoga, ne suši se, nego se iz godine u godinu pomlagjuje sve krup­ nijom silom i snagom. Pa kada se od vremena do vremena narod i ljudstvo življe sjeća velikih svojih sinova, nisu to dani tuge ni suze, nego dani veselja i radosti, dani pobjede svjetla nad tminom, istine nad laži, dani, što svjedoče, koliko je sile u dnhu ljudskom,kada okrene putem istine, kada ne žive sebi i slastima tjelesnim nego sreći i napretku manje braće svoje. Smrt je prirodni zakon i ne uteče mu nijedna klica, što rod zametnu. Ali rod ne žive: hrane se njime vijekovi. Slaveći čednom spome­ GOD. XXIV. nom pedesetgodišnjicu, kako zaklopi oči veliki bi­ skup i vikar apostolski u Bosni, raste u nama snaga i vjera, kada vidimo, da se i u malenim narodima vije gnijezdo genijima, kada znamo, da je naša zem­ lja, u danima crnim i plačnim, rodila sina, koji bi se uz povoljnije prilike bio podigo u red najslavnijih lju­ di XIX. vijeka. Prilike su jače od čovjeka, osobito onakove, u kojima je živio slavni naš biskup. Bogodani pjesnički dar nije mogo da se potpuno razvije i rasplaniti, jer su ga ubijale i stezale svagdanje bri­ ge, bfrrba i naprezanje da održi braću svoju i narod svoj; duboka učenost, vanredna inteligencija i po­ znavanje malo ne svih evropskih jezika kao i istoč­ nih, nije mogla da se posveti dubljem nastojanju naučenjačkom, jer je bila razapinjana na sve strane i nije mogla nikada da se dokopa mira i sregjenosti u sebi uz toiike poslove čitave redodržave i svega našega svijeta u Bosni. Tolike inteligencije, tolike energije nije zapamtiia isrorija naša. Od onoga da­ na, kada ga biskup Miletić godine 1834. s fra Ilijom Starčevićem posla u Rim i u Beč, da se pobrinu, gdje bi sjeromašna redodržava odgajala sebi pomladak, pa do smrti svoje bio je bilo, kojim je kucala franje­ vačka redodržava Bosne srebrne, bio je srce i duša svakome plemenitom gibanju i nastojanju, da se i u Bosni makar neštOTuagla razbije i sunce na dan iz­ vede. Tolika pi: . vanja u Carigrad, u Beč i u Rim, stotine listov.4, umnih i promišljenih, srdačne nje­ gove p o s la le i okružnice narodu i braći svojoj dragocjena ostavština u gučogorskom manastiru, što će biti predmetom proučavanju mnogih godina —, dokaz su. da ni trena nije živio sebi nego bratu svo­ me. Rasplco je bio čitavu mrežu, udario bio prvi veze izmegju nas zapuštenih i ostavljenih, te osta­ loga kršćanskoga svijeta. Prvi je svrnuo pomnjiviji pogled na prilike i neprilike naše. Nema u istoriji XIX. vijeka do šezdesetih godina znamenitijega mo­ menta, što ga nije popratio i upamtio; srdačne ga veze vežu s Bečom i Rimom, u Carigradu rnu pri­ znaju vrline i odanost visokom devletu, a najdraži je i najmiliji velikom svom drugu i kumu biskupu Strossmayeru. U svakom poslu, u svakoj nevolj. obraća se njemu. On ga i sveti za biskupa u Djžfkovu. �204 бг. 12. — Serafinski Perivoj — lOlO. Šunjić za pučke škole i crkve. Kako je za sultana Abdul-Medžida puštena veća sloboda i kršćanima, da grade crkve i podižu škole i manastire, a baš u to doba bio Šunjić najprije kustodom, a onda biskupom, razvio je divsku snagu, da se što više katolički elemenat u Bosni okoristi bla­ godatima carskoga liatti humajuna. I nije povrijegjena redovnička čednost, kada sam biskup javlja u Rim, da je za ove tri godine (do 1857.) učinjeno u Bosni za crkve i škole više nego za tri prošla vi­ jeka. Koliku je radinost razvio Šunjić kao redodržavnik, pa kustos i biskup do god. 1858. vidi se najbolje iz njegova izvještaja konzulu austrijskom Atanackoviću (Sutjeska 15. ožujka 1858.). »Za ove 4 godine podignute su i pokrivene ove crkve: 1. u dekaniji livanjskoj: u Vidošima; 2. u Sa rajevu; 3. u Doću; 4. u Gučoj gori; 5. u Varešu; о. iznova podignuta i proširena u Kreševu Omanje crkve i bogomolje (oratoria seu ecclesiae paulo ir.inores): U Viaki, Garevu, Busovači i Kupresu. Dogragjuju se: u Sutjeskoj mnogo šira i prostranija; na Gorici kod Livna, u Zoviku i Dubi J. Sprema se gragja da se proširi crkva u Fojnic. da se sagrade no­ ve: u Varcaru, Ivanjskoj, Bišćr Tolisi i Dubrava­ ma. Isto su tako podignute škole u Fojnici, u Kre­ ševu, u Sutiskoj, u Gornjem Ski piju, u Livnu, u Bišću, u Docu, u Gučoj Gori, u Tremoši ici, u Boku, Oštroj Luki, Domaljevcu, Tišini, Dubici, Derventi, Foči, Koraću, Vidovicama. Svega 18 škola.« A za sve te škole bila je jedina pripomoć austrijske vlade od 4500 for. kroz tri godine, što se je pr Ključu dije­ lilo izmegju manastira u Kreševu, Fojnici i Sutjeskoj. U svim tim školama bili su učiteljima kapelani, jedino je lijevanska općina b i ^ pozvala učitelja iz Austrije s 320 for. godišnje plate. Broj duša iznosio je po izvještaju od 10. svibnja 1857. svega 120.000 s pedeset parohija i 10 kapelanija, kojima će se dodavati jošte 8 novih. Na Duhove godine 1857. odredilo se u Gučoj gori podignuti pet novih manastira, od kojih su već bila započeta dva (u Lijevnu i Gučoj gori). A osim toga u Zovika za Posavinu s one strane Bosne; na Plehanu ili u Der­ venti za posavske župe s ovu stranu Bosne, te u Ivanjskoj. Uto ime je dopustila vlada austrijska na molbu samoga Šunjića, da se kupe milodari po carstvu austrijskom, svećenstvo je uzimalo na se, da govori u tu svrhu badava mise, dolazilo i nešto pripomoći iz Francuske, pa i iz Bavarske. Srpska vlada šalje 100 dukata, a isto toliko i bavarski knez Maksimilijan. No sve bi to bila slaba pomoć, da nije sav naš svijet s veseljem pomogo gradnji crkvi, ma­ nastira i škola, a fra Marijan je sokolio i potico svo- jim biskupskim pismima. U to ime piše poslanicu iz Guče gore na Duhove 1857. »Svi poštovani žup­ nici da se pobrinu načinit jedan tvrd kovčežić s dvima bravama različito ključa, od kojih jedan neka je svegjer u rukama P. župnika, a drugi nek se prida jednom vjernom i poštenom krstjaninu, koga svake godine budu prvnjaci iz puka odabirat i potvrgjivat. U ovi kovčežić imaju se stavljati i s tefterićem pomljivo do potribe čuvat svi novci za gragju crkve narninjem.« Da bi pak ovi novci obilatiji bili, naregjuje se: »1. Da se svi zaviiti, koje budu pravovirni činiti bilo u naravi, bilo u novcim oli prtenini, prodavši u pomenuti kovčežić stave; 2. sva lemozina, koja na priliku u štokoje svet­ kovina pada i koju želim da podvorstruče pravovirni, znamć da će se sve na najveću svrhu okrenut; 3. buđuć da za prikratit pristupljenja zakonah i naredbah crkvenih porad ženidbe, udadbe i skrovi­ tog ženskih glava uskočenja i dovodjenja i ostalih priličnih bezakonja, porad kojih crkva običaje džerime naregjivat u novcim, koje ne mogu župnici ni na kakvu vlastitu svoju korist okrenut nego opet u štokakva bogoštovna dila, zato naregjujem da se u napredak svi novci za taka prikršenja imadu stavit u rečeni kovčežić vlastite župe. A neka znadu svi, da ćemo porad te svrhe više nego dosad naregji­ vat i iziskivat novaca kako porad dopuštenja u rodstvu ili navišćenja tako i porad uskočicah i porad drugih priličnih prikršaja.« S imenom fra Marijana Šunjića vezana je istorija kršćanstva u Bosni kroz dvadesetak godina, pa će istorik katoličke Crkve u Bosni u to doba naći dragocjene gragje u njegovom arhivu i vidjet će se, da je Šunjić udario baš one temelje, na kojima joj danas snaga i napredovanje postoji. Uz crkvu je Šunjiću bila prva briga škola. Naj­ više njegovim nastojanjem odredilo je austrijsko mi­ nistarstvo otpisom od 14. listopada 1853., da še iz dr­ žavne kase daje kroz tri godine pripomoć godišnja od 1500 for. »ad erigendas scholas et instituendam juventutem christianam«, a otpisom od 5. svibnja 1857. produljena je ta potpora za dalje tri godine. S koliko su prijegora mladi ujaci podučavali djecu u tim školama, vidi se iz računa školskih, gdje se godišnje za nagradu učiteljima izdavalo samo 90 for.! Zemljište za školske kuće poklanjali su manastiri, narod je dragovoljno donosio gragju, pa je tako n. pr. škola u Skoplju, gragjena 1853. godine, zapala samo 2349 groša i 16 para, a gradnja škole u Fojnici, koju je dovršio gvardijan fra Jako Baltić god. 1855., zapala 4082 groša i 30 para. 1857. godine 7. siječ­ nja otvorio je zaslužni Baltić i školu u Gučoj gori, i �Biskup fra Marijan Šunjić. 205 umanjilo se mito kod suda, ukinuta krvarina itd., ali kada se uzme na um, da su zavedeni novi porezi i nameti; kada se uzme stanje desetine i odnosi spram gospodara zemije, staro je stanje, veli Šunjić, bilo kud i karno bolje, te žale za njim i Turci i kršćani. Ovo novije vodi do propasti ' seljake i grag'ane, osim ono sretnih Grka i trgovaca. Dok su bile stare spaliije, ljudi vrlo umjereni i velikodušni u najvećem Jijelu Bosne nisu n. pr. tražili nikakova prihoda od sijena, već bi se zadovoljavali s nekoliko oka masla i nešto stvari u obliku dara. Isto se to može reći i Šunjića socijalno djelovanje. za šljive i za drugo voće pa za tikve, luk i ostalu Kako se je neumorni biskup brinuo za pridizame zelen. Nikada nisu smetali seljaku da sabire, vrše i^ uregjuje svoje rodove, crkve i škole, za moral u kada mu se učinilozgodno. puku, za sklad i ljubav Čak su se oslanjali na megju sv ćenstvom i na­ vjeru seljakovu, pa ne bi rodom, brinuo se je i bivali ni kod vršaja/Svoj gledo, da pripomogne i desetinski dio tražili su socijalno stati je, da makar samo u naravi, a nikada ponešto ublaži mnoge se nije čulo, da bi tražili rane očima našim. Mnogi njegovi memorandumi na desetinu u novcu. Svje­ austrijske i francuske kon­ dokom je tom običaj od zule u Bosni, na cara 400 godina i sva Bosna. austrijskoga i u Rim, jas­ A otkada je država uzela no kazuju, da su mu do­ desetinu u svoje ruke i bro bile poznate sve bi­ namjestila pohlepne špe­ jede i nevolje narodne, kulante, čitavo seljačko da im je tražio lijeka i stanovništvo pade u šake olakšica. Daleko bi od­ nesmiljenim desetinarima. velo, da se samo i u naj­ Mora se plaćati u novč'u, krupnijim potezima ocrta pa seljak daje petinu, če­ sadržina tih spisa, koja tvrtinu, a često i tretinu je i po današnje stanje svega svoga znoja i rada, vrlo poučna. Najznameni­ a osim toga muče ga na tija su u tom pravcu dva sve načine. Tužbe kod opisa: r Osservazioni sullo devleta ne vrijede, nego se još sokole desetari, da stato presente de Xni in što više desetine uberu i Bosnia' i „Come potako je prihod od nje trebbe migliolarsi la tropdva i tri puta veći, nego po miserabile sorte della Biskup fra Marijan Šunjić. je bio prije u doba spaCristianita in Bosnia“. hija Po nekim je selima Tri su pitanja poglavita, za koja misli Šunjić da bi ih valjalo urediti: tako daleko došlo, da seljaci i ne sade bostana i da si­ pitanje desetine, pitanje javnih daća i odnos izmegju jeku plemenite voćke, samo da se oslobode muka u seljaka i posjednika zemljišta. Glasoviti Hatti hu- plaćanju desetine. Ima desetara, što udaraju desetinu majun, koji je stao toliko milijarda i blizu po mili­ čak na kreč! Age samo odvade svoj treći dio, a za juna ljudskih žrtava, koji je Evropa pozdravila, po ostalo ih nije briga, kako će seljak namirit desetinu. Bosni se javno čito pa ga kršćani dočekali s velikim Vlada, da umiri i zadovolji tužbe, izdala je go­ veseljem, ne provagja se u praksi, jer oblasti nemaju dine 1857. neka pravila i naredbe, koje imadu da snage dovoljne ni autoriteta. No općenito se stanje obuzdaju duhove, ali nema snage da to provede. Do­ ipak popravilo: zavladala je veća sloboda u ispo- pušteno je plaćati i u naravi. A bosanski se musli­ vjedanju vjere, dopustilo se graditi crkve, škole, mani tome zlu postupku sa strane osmanlijskih zvato »pro posse solemniter«. Skupio 21 dijete, koja su djecu doveli oci i matere. Fra Jako je reko i krat­ ko govorenje od potrebe nauka. Drugi dan mu do­ šlo još 5 djece. »Ama evo muke! Samo evo 6 knji­ žica više nemamo, pa moli biskupa, da bi mu poslao makar 30 abecedara, jer će još djece biti.« — Biskup je dobivo iz Beča i neke školske knjige pa jednu ta­ kovu pošiljku iz Beča od 17. srpnja 1857. šalje au­ strijsko poslaništvo iz Sarajeva Šunjiću u svemu 1000 komada. �20б Br. 12. — Serafinski Perivoj. - ničnika upravo vesele i kažu, da je kršćanima pravo, jer su pomagali Carigradu u svim domaćim bunama, pa neka vide Tazliku. Za Fatih Mehmeda bilo je zajamčeno kršćanima, da ostanu u svojoj zemlji, spahijama da plaćaju dese­ tinu, a caru u ime podložništva samo harač. Svaka muška glava iznad 10 godina plaćala je 15 groša ha­ rača (4 cvancike austrijske vrijednosti). Prije ti i godine ukinut je harač, ali je zavedena »bedelija« u ime oslobogjenja od vojničke dužnosti. Sjeromašniji ne plaćaju više no prije, ali nešto bolje stojeće kuće moraju plaćati za sve sjeromašne kuće u svojo.i općini, pa će za kratko vrijeme pasti na prosjački štap. Kršćani i muslimani plaćali su taksim ili porez (contribuzione commune diretta). Taj je porez u središnjim dijelovima Bosne bio razdijeljen prema zemljištu, pa se zvao »š i n i k l e me«. Tako n pr. u mulaliku sarajevskom za svaki komad zemlje, gdje se moglo posijati 100—180 oka sjemena, plaćo je go­ spodar s kmetom 10 groša. Po drugim mjestima plaćo se po broju duša, pa se zvao d i s k 1e m e (hrv. zubovi). Općena je želja bila svih kršćana, da se plaća po veličini zemlje. Tabir paša htjede da to i uvede, ali se opriješe veliki posjednici. Da se uvede neka jednakost, sazva Tahir paša godine 1848. veliku skupštinu svih predstavnika čitav Bosne pa ispitavši čitavu sumu, koju je dtvlet u ime ovog po­ reza dosada dobivo i uzevši broj svih kuća iz poje^djnih kotareva, raspiše tu sumu za sve kuće, po 80 sV groša po kući, pa bila turska, kršćanska ili židovska, ■. i’b što izuze po gradovima sjeromašne klase, koj^ *~su do ovoga vremena bile oproštene gotovo svakoga poreza. Iza toga, da se dohoci podignu, uredi vlada jednu komisiju, da pobroji tačno sve kuće. obitelji i svu mušku čeljad u čitavoj Bosni, sastav h ši glavni protokol — nufus defter — pa ovu prijaš :u svotu podiže na 100 groša. Ali namjesto da se drže broja kuća, namethuše navedeni porez na familije, pa i na one sjeromašne po gradovima, a kako je više takovih familija često pod jednim krovom, dogodilo se je, da je na taj način stari harač i potrostručen i da je naj­ veći teret pao na sjeromašna legja. Povrh toga su kršćani plaćali t. zv. hamrije, dvi­ je cvancike za to, što se pije vino i rakija, pa ma"kar mnoge familije i ne okusile ni vina ni rakije; peludia, za držanje krmaka itd. Bunu kmetova radi tretine po Posavini g. 1857. pratio je Sunjić budnim okom, te se samo njemu i opreznosti pojedinih Franjevaca imade zahvaliti, d. nije pala krv. Za Šunjića se pokušalo da se i F ra­ njevce metne pod desetinu (god. 1857.). Gvardijani s biskupom na čelu opriješe se tome novom zahtjevu, 1910. a Pašalić je imo u Carigradu da poduzima sve, kako se taj teret ne bi nametnuo manastirima, koji su jedva izmegju tolikih jošte usprav stajali. Šunjić je prvi počeo voditi tačniji statistički prijegled o katoličkom žiteljstvu u Bosni. U apostolskoj poslanici iz god. 1858. zapovijeda iz Sutjeske: ut omnes Parochi et capellani locales, macima qua fieri potenit diligentia, exactum statum animarum pro su a quisque parochia et capellani conficiat juxta adпехшп formular.« Njemu se je slalo izvješće o raz­ nim pošalicama i bolestima, on je prvi u Bosni osnivo društva »trizmenosti«, a još kada se je s regjenja za biskupa iz Beča vratio izmegju mnogih posala zače plemenitu miso, da bi se u Bosni osnovalo sjerotište za djecu. Već je prije toga piso biskup Strossт а у е г ministarstvu bečkome, da bi o svom trošku podiglo u Travniku bolnicu i sjerotište. To je bila prva% zadnja želja Šunjićeva, jer se u listu iz Bristovskoga od 5. lipnja 1860. obraća u istoj stvari po­ novno austrijskomu konzulu u Sarajevu, te ga moli, da bi tu stvar svojoj vladi preporučio. »Priprava.' smo u tu svrhu dat našu staru veliku kuću paM iijansku u Gučoj gori s vertlom i prostranom avlijom, u kojoj kući moglo bi se smistit do 50 siročadi i da bi se s hiljadu forinti mogla kuća iznova pokrit, iz­ nutra priradit i s potribitim stvarmi za prikladno sta­ novanje providit. A kad bi se na svako siroče po 100 f. dalo, mogli bi se s tim hranit i odivat, i kad bi ih više bilo, može bit da bi se i odgojitelj mogo uz njih uzderžavat. Ter tako bi na dičnu i zahvalnu uspomenu dvoru bečkom pervo sirotište u Bosni uz­ digle se, nit bi na plemenitiu i pristojniu sverhu mog­ li se okrenuti novci kamatni ех fundo RedemptionT captivorum«. Megjutim ova se plemenita ideja nije izvela, a s time Šunjtić nije nimalo od svoje zasluge iz­ gubio. Šunjića su se nastojanjem prenijeli pazari s ne djelje na druge dane. On je uz pomoć biskupa Strossm ayera gledo, da se oplemeni pasmina go­ veda u Bosni i dobivo za rasplod blago iz škola bi­ skupa gjakovačkoga! To su samo najkrupnije zasluge Šunjićeve za naš svijet u Bosni, a koliko je on radio i zauzimo se za pojedine u ona mučna vremena, gdje je teško bilo pravde naći; koliko je svojim diplomatskim dr­ žanjem, svojom velikom učenošću i pameću umio da se umili kod visokog devleta i koliko je time ne­ volja i narodnih rana, makar ublažio, opisati se u ; da! Veliko srce Šunjićevo razgaljuje ono, kada je u vrijeme ljuta glada kao paroh u Orašju prodo svo­ ga jedinog konja, da kupi narodu nešto žita, a on da pješice obilazi teškim i neprohodnim putevima svo­ ju parohiju! Njegova je zamiso bila, da se veziru uz koljeno postavi poseban pol. agenat, koji će �Biskup fra Marijan Šunjić. umjeti i znati da zastupa interese kršćanske kod uprave u Sarajevu. I prvi je agenat bio naš pjesnik Martić. Zar je čudo, da je sva Bosna s veseljem po­ zdravila vijest iz Rima od 3. listopada 1854. da je Šunjić izabran vikarom apostolskim »соп carattere vescovile e titolo in Partibus della cliiesa Panadense« pa da se može i posvetiti, jer će za kratko vrijeme stignuti i papin breve. Šunjić za odgoj redovničkog klera. 207 dotacije Josipa II. S vremenom će ih se i više izdr­ žavati moći »a napredak je siguran« pod paskom ta­ kova biskupa i uz šest profesora, te uz natjecanje sa više od 40 klerika biskupovih! Fra Filip Kunić, gvar­ dijan, javlja iz Gjakova biskupu fra Marijanu, da su se klerici 10. prosinca u 9 i po sati prije podne pre­ selili, a sam je veliki Strossmayer posvetio kuću i kapelicu »shodnim i medoustmm govorom, opome­ nuo nas vrhu naših dužnosti, zahvalnosti prema pre­ visokom dvoru austrijskom, prema našim ostalim dužnostima. U li i po nas ostavi, poslavši nam jedno 10 oka svog lijepog vina.« Koliku je brigu vodio Šunjić oko odgoja redov­ ničke mladeži bosanske, najbolje osvjetljuje njegova relacija, poslana 10. svibn. 1857. kongregaciji Пе Pro­ Šunjfć za Barišića afere. paganda Fide. »Oduvijek nam je bila briga, piše biskup, da se bosanski klerici smjeste zajedno, gdje Poslije smrti svetoga biskupa Miletića, koji prebi mogli živjeti po svojim regulama. Prije su bili minu pod Lijevnom 18. lipnja 1831., potvrdi Rim go­ razbacani po raznim manastirima u Italiji i Austriji. dine 1832. za biskupa fra Rafu Barišića, a već ga je Italska klima nije prijala mnogima, a ni po austrr Miletić bio učinio godine 1829. svojim provikarom skim manastirima, osobito po Ugarskoj, nisu bili po­ generalnim u Posavini, a godine 1830. postade nje­ sve zadovoljni. Gledalo se je, da se smjeste negdje govim »namisniikoin dvoranim« (Vicarius forana hrvatskom tlu, gdje će biti bliži svojoj postojbini. neus). Barišić Pavo rogjen je u selu Oćeviji godine Od godine !853. bili su velikim dijelom u biskupskom 1797., a godine 1817. zafratri se u samostanu sutjessjemeništu u Gjakovu, gdje su i lijepo napredovali, kom i dobije ime fra Rafo. 10 punih godina učio je pod umnom rukom samog Šunjića. Ali tu su bili Barišić u Italiji, te ondje i lektorom bio, dokle ga samo kao dragi gosti, pa nisu mogli dugo ostati, jer biskup Miletić ne pozva u Bosnu. Nije to bio sretan bi neprilično postalo na obje strane. Nai' 'išeje radio korak, jer se za kratko vrijeme zavrže u Bosni ljuta sam biskup Strossmayer, da se u Gjakovu podigne kqvga, koja je kryz dugo vremena trošila i trla naj­ poseban seminar za bosanske klerike, pa je od sebe bolje naše sile, rodila i otcijepila napokon Hercego­ đavo i zemljište i čitavu gragjn^errectionem semi­ vinu od redodržave bosanske, ali je iz te borbe izašla nari! pro clero bosnensi'non magis nos quam ipse redodržava bosanska preporogjena i pomlagjena ,te s o l i c i t i s s i m u s nostri pater et Praesulum decus je u njoj brzo uzavrio nov život. U toj se borbi ističu Eppiscopus Bosnensis seu Diacovensis Josephus osobito ovi fratri bosanski: fra Ilija Starčević, KuStrossmayer peroptabat, offerens nobis gratuita !i- jundžić, Marijanović, Jakovljević, a osobito naš fra bertate et fundum et omnia materialia). Godine 1856. Marijan Šunjić. Taj krvavi list naše novije crkvene dobio je Šunjić dopuštenje od Njegova Veličanstva, istorije trebo bi dugu studiju, da se objektivno pro­ da se taj seminar gradi i da zavijeke ostane svojinom sude obje strane. O tom ovdje nije mjesta. Stvar bosanske redovničke redodržave, a uza to 10.000 for. se je povlačila po Rimu, po Beču i Cagradu, izlazila za pripomoć. U rujnu iste godine zove biskup fra pred paše i vezire bosanske, dovodila u Bosnu viziMarijana u Gjakovo, da se o gradnji dogovore. I tatore i papine delegate, zalazila u svijet, zavodila zbilja se Šunjić zaputi s redodržavnikom u Gjakovo, ga na kriva svjedočanstva i t. d. 1834. u mjesecu da zdogovorno s velikim biskupom odaberu zemljb svibnju zaputio se je Šunjić s fra Ilijom Starčevićem šte i utvrde veličinu i plan kuće. Tako se podiže go­ prvi put u Rim, da prikažu Propagandi čitav nemili dine 1857. u mjesecu listopadu, novum ad instar mo- spor. Šunjić je čeko čitavu godinu u Rimu odgovor nasterii seminarium quadraginta studentibus cleri- te se napokon vrati praznih ruku u Bosnu. Spor se cis par capiendum et sufficiens ad reliquos omnes najljuće zaoštri, kada godine 1838. mjeseca svibnja usus necessarios. Quod seminarium deinceps erit održaše redovnici veliku promjenu u manastiru kreproprietas prepetua et pars integrans hujus Provin- ševskom, te redodržavnikom izabraše fra StipanaMaciae, a cujus limitibus nonnisi horis 4 distat«. Uzdr­ rijanovića, čovjeka okretna i oštra uma, hrabrog božavanje je klerika bilo u Gjakovu tim lakše, što je, rioca pravde. Ali za kratko vrijeme nastade pri­ kako javlja sam biskup Strossmayer pismom od mje­ mirje, te franjevačko starješinstvo primi godine 1840. seca svibnja 1856. godine, iz Beča dopušteno, da je mir. Ali odmah iza toga pozvaše u Rim tri najzna­ prijevoz hrane za manastir iz Bosne prost od »tri- menitija čovjeka u to doba: Marijanovića, Kujundžidesetničke daće«. 20 klerika moglo se je hraniti iz ća, Šunjića i Marijana Jakovljevića. I zbilja godine �208 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1910. 1840. 11. dan mjeseca svibnja, krenu svi u Rim osim Šunjića, koji se za njima otisnu istom početkom listo­ pada, a godine 1841. dogje kao vizitator Mollajoni, te preporuči u Rimu za biskupa M. Sunjića »izvrsnog, naučnog i braći priugodnog redovnika, koji se svima vidio najsposobniji, da povrati u ovim nepovoljnim okolnostima dobri red i stalnu ljubav megju redov­ nicima«. Kada taj izvještaj stiže u Rim, dopuste Šunjiću i Kujundžiću, da se vrate kući. No subdelegat Pooten okrenu stvar brzo opet nepovoljnim putem. 13. prosinca 1842. zaputio se je bio Šunjić kroz Mletke u Bosnu. Ali jedva kući stiže, zapovjedi mu Pooten, koji je megjutim dekretom od 4. travnja 1843. dobio vlast vikara apostolskog u Bosni do drugog odregjenja, da odmah ide u Italiju u koji manastir papine države. 17. ožujka bijaše Šunjić istom stigo u Bosnu, a 2. svibnja nagje se u Sutjeskoj, da sasluša naloge Pootenove. Ista je sudbina bila stigla Karaulu, Pašalića i Kujundžića. Šunjić se je branio, da ostavlja domovinu, pošto je više od dvije godine bio u Rimu, odakle se je vratio s privolom Propagande i starje­ šine reda: »pače bio sam od Propagande pomilovan i mnogim knjigama osobito knjige; m velike čine jest me propaganda darovala«. Sve petorica mole, da ne idu u Rim, jer nemaju novaca za toliki put, »a bit će i Turcima zazorno, da se pet prvih f stara diže iz Bosne«. U to se doba i razboli Šunjić, pa moli Pootena, da barem svrhu bolesna milosrgje ima. Ali Pooten traži, da za 12 dana ili ide iz Bosne ili prijeti prokletstvom . . . U toj se nevolji obrate Ka­ raula i Šunjić veziru. — Sav taj nemili razdor svrši se napokon godine 1849., te 6. ožujka javlja fra An­ drija Karačić, da je Pijo IX. njega pošlo za provikara apostolskoga. No mir se u zemlji ne vrati potpuno, jer suFranjevci s narodom tražili i željeli čovjeka, koji je niko iz ove naše bijede i nevolje, te znade i shvata narodne rane i muke. Zato definitorij (Kreševo, 4. lipnja 1853.) piše pismo biskupu Strossmayeru, da poradi, kako ne bi došo u Bosnu za biskupa »kakav silom nametnuti oni, od koga danas zebu i mrznu se srca cijeloga svećenstva i naroda, oli koji drugi talijanštinom zadahnut. Voljeli bi sve sadanje tegobne nezgode još koje vreme strpljivo podnositi nego na to privoliti.« Zato su sastavili memorandum na kar­ dinala Viale Prela, pa ako bi biskup taj sastavak odobrio, da mu ga preda i da se zauzme »da bečko ministarstvo kripkim posredovanjem zauzme se kod sv. Stolice pribavili što skorije dozvoljenje neogra­ ničeno sadašnjem definitoriju bosanskom izabrati po sebi dvije tri podobnije osobe izmegju svećenstva bosanskoga, koje bi zatim isto ministarstvo u suglas­ ju s kardinalom predstavilo sv. Ocu, koji bi jednoga izmegju njih naimenovo biskupom. Mi ovu stvar kao najvažniju smatramo, po kojoj tijesno suglasje svezalo bi se megju Bosnom i Austrijom, sadašnji bo cijeli definitorium bosanski srcem je naklonit izabrati i predstaviti redovnike, uvjerene o neophodnoj po­ trebi megjusobnih i zajmenih interesa. Ovim putem izabrani biskup trsio bi se isposlovati u Rimu i u Beču crkveno ujedinjenje svoje zavisnosti o Stolici novog metropolita zagrebačkoga oli barem da Bosna bude sufraganstvo Vaše presvijetlosti. 0 takovom ujedinjenju da zavise nebrojene koristi za Bosnu fizične i moralne, mi ni zere ne dvojimo.« Dekretom od 8. studenoga 1853. imenovo je ge­ neral reda Šunjića »commissarium visitatorem«, te je Šunjić pismom iz Fojnice 2. travnja 1854. sazvo za 1. svibnja 1854. kapitul u Kreševo, gdje veli: commissum est mihi munus visitatoris Generalis, verum speciali decreto mihi demandatum quoque curam celebrandi capituli eum jure in eodem praesidendi«. A već i 7. prosinca 1854. godine dobio je Šunjić pa­ pinu bulu, da je imenovan biskupom. Hvala za to ide najviše biskupu Strossmayeru, koji tu veselu vi­ jest javlja pismom od 5. prosinca 1854. bečkom mi­ nistarstvu. Veliki biskup i otac bosanske sjerotinje piše: »Gratissimum mihi quoque accidit ad notitiam perferre excelsi ministerii nominatonem Romae factam Patris Mariani Šunjić in Eppum et vicarium apostolicum bosnensem, viri non minus pietate ac eruditione insignis. Unicus hic fere inter suos est, qui tantrs ecclesiae bosnensis vulneribus medendis par sit, utpote qui cum laudabili zelo Domus Dei, insignem prudentiam et rerum gerendarum dexteritatem coniungat, quive disciplinae ecclesiasticae rigorem et altioris dignitatis auctoritatem humilitatis modestiae mansuetudinis et eharitatis cristianae suavitate temperando omnibus omnia futurus sit.« Ministarstvo je primilo rado tu vijest, te odgovara biskupu Strossтауеги (Beč, 19. prosinca 1854.), da je to: eine Nachricht, die wir bei den vortrefflichen Eigenschaften, welche dieser Priester in sich vereinigt und bei seiner vollen Ergebenheit ftir Oesterreich gleichfalls riun als eine erfreuliche begriissen konnen. Austrij­ ski konzul iz Sarajeva i osobit prijatelj Šunjićev Atanacković piše fra Marijanu iz Sarajeva (21. pro­ sinca 1854.). Primio sam s najvećim veseljem vi­ jest, da si imenovan biskupom. »Gratulor Tibi, gratulor mihi, gratulor toti huic missioni nec aliud Tibi desidero nisi optimam salutem, nam pro eximio Тио corde, pro praeelaris Tuis dispositionibus nullus dubito Te sedulo et indefesso cum conatu eo laboraturum ut amicitiam, unionem, amorem fraternum intra membra eleri et familiae Bosnensis repristines et consolides, sic omnia vestigia inamoenorum illoruni eventuum deleas temporaque praestantissimi illius �Biskup fra Marijan Šunjić 209 Milletich revivere facias . . . Augustissimum ImpeŠunjić i biskupski sabor u Zagrebu. ratorem meum eiusgue regimeii nihil aiiud misi proU proljeću godine 1860. prikovala je biskupa speritatem cleri et populi hujus desiderare noturn Šunjića bolest uz postelju, pa opet nije veliki duh miest.« — Isto se ti još više razlijegalo veselje čitavom Bosnom. Lijepo crta fra Lovro Karaula prilike, koje rovo. Od najiskrenijeg svog prijatelja biskupa su našle Šunjića biskupom. »Vidim kano u ogledalu Strossmayera dočuo je, da se sprema u Zagrebu sa­ nad Vašom glavom zbijen gust oblak različitih i bor biskupski. Pod konac travnja godine 1860. jav­ mnogoverstnih brigah; vidim školje, o koje se raz­ lja u Gjakovo, da mu je iza tri mjeseca opet došla bijaju talasi Vaših krupnih misli. Množina duša o groznica, s tom razlikom, da mu je odmah noge potvratu obišena, zdravlje slabo i herljudavo, misnika kresala, pa je usilovan »tištit na postelji«, a ne mo­ maloća, i to oherdana . . .« Kako je Šunjić sam pri­ gući biskupu, kako bi želio, vlastitom rukom ni ot­ mio tu vijest, vidi se najbolje iz njegova pisma pisat. Saboru tome dašto ne može prisustvovati, a, Strossmayeru (Na Brestovskom 18. lipnja 18,54.); veli, nije ni škode. »Ta Vaše blagoriečje i zlatno pero »Vijesti i knjige po našem fra Blažu, gvardijanu, valja stotinu ovakih kao što je moja malovriednost. prekjučer donešene, tako su me tronule i ganule, da Naše potrebe sve su Vam poznate; megjuto brinut me je velika izvanredna vatra istu večer priklopila, ću se na vrime štogod Vam i ja napomenut, što nas koja mi sliedeću noć nie dala snu na oči. Najviše ste više žulja«. I kada se pridigo s postelje, sastavio je vi doprinieli tome momu izabranju. Ne vidi čedni ;:Napomenutje stvarih, koje bi se imale titrat na sa­ redovnik srazmjerja megju svojim sadašnjim sila­ bori' biskupskom u Zagrebu.« To je zadnje, što je ma tjelesnim i duševnim i megju teškim bremenom, Šunjić u sumraku života napiso pa donosimo u cije­ koje je s tim visokim dostojanstvom skopčano. losti te zadnje želje i brige biskupove za dobro i Zato sam se i dva tri puta predomišljavo, da bih re- sreću sve braće svoje. »Što se Bosne dotiče, katolici bosanski po vje­ nunciu učinio.« Ali na sreću i Crkvi i svemu našem svijetu u Bosni slego se je Šunjić pod to teško breme, ri, jeziku i susjedstvu jesu srodna bratja s’ Bervatim te ga je 18 veljače 1855. sam Strossmayer u Gjakovu i Slavoncim kao i s Dalmatincim; ali po nesreći od posvetio za biskupa. Tom je prilikom ispjevo fra Blaž sve triuh odciepljeni pojitički, istom u ovo poslidnje Jošić krasnu posvetnu pjesmu u latinskom jeziku vrime počeli su se tješiti s tim, da su bratja susjedna (Elegia festis honoribus . .. occasione consecratio- nakom četiri stoletja višu na njih pozornost i brigu obratila i počela jim ruku pružat za oblakšat jim ja­ n is ... Osijek 1855.) Est justus, sobrius, prudens hospesque benignus, ram i podignut jih iz dugotrajnog mertvila duše i tila. A osobito odkad imademo tako sjajne zviezde, Novit oves cunctas, ut sic noscatur ab illis, plamteće s čistom ljubavlju sv. vire i svog naroda Ut merito sursum noscat utrosque Deus. na biskupskim oko Bosne stolicam. Aurea nam tali sub Praesule saecla redibunt, Mella dabunt montes, flumina lacte fluent. I budući da će se ove blagotvorne zviezde na­ Invenies Fratrum juvenumque senumque parala skoro sastat za viećat o potribah duhovnih svojih Corda, labor cunctis dimidiatus erit. biskupijah, stalno je se nadat, da ne će zaboravit ni I dok fra Blaž latinskom elegijom slavi biskupa, na ovi u Bosni odielak stada Isusova, kome moja dotle mu pod Bobovcem u samostanu sutjeskom kiti osamljena malovriednost posve malo oli ništa po­ hrvatsku pjesmu državnik redovničke države Bosne moći nemože glede razvitka i napritka duhovnog i srebrene, o. Martin Nedić: materijalnog. Ali u ovoj prigodi pastirska mi briga kao glavnu dužnost nalaže: da s. Saboru sredstvom Živi novi naš pastiru, Vaše Preuzvišenosti moja mnenja i želje o spome­ Vladaj stadom Ti u miru, nutom razvitku i napredku za pretres ponizno pred­ Živi diko našeg vika, stavim, koja jesu: Živi kruno nas misnika! Iz Ojakova se je zaputio novi biskup u Beč, da 1. Za objačit i uzmložat živalj katolički u Bosni, se pokloni Njegovu Veličanstvu, kao brižnom pro­ u kojoj bi se još po miliona stanovnikah naselit i natektoru bosanskih katolika, te je ondje boravio od stanit moglo i gdi mi katolici jedva peti dio pučan­ 10. ožujka do 20. svibnja 1855.; sastavivši prome­ stva sada sačinjavamo, a pria 50 godinah nije nas, moriju na samoga cara i kralja o podizanju novih može bit, ni deseti dio bilo, najprikladnii način bio crkvi i škola u Bosni kao i molbu ministarstvu za bi: kad bi se uz krepko zauzetje dvora bečkog za bogoštovlje, da se jednom uredi zaklada Josipa II. katolike bosanske pravac iseljenja, osobito DalmaIsto se je tako obratio i društvu sv. Severina, da tinah, još bolje prama Bosni okrenuo mjesto da se ga pomognu pri gradnji crkava. rasiplju po Ameriki i po istoku. A i onako našli bi �210 Br. 12. - Serafinski Perivoj. 1910. u Bosni svoju svagdi srodnu bratju i rodbinu. Ja se pak odavna brinem nove župe podignut u mjestih zgodnih za naseljenje. Kozarački kapetan mo­ lio nas je da mu pošaljemo katolikah, za koji imo bi 60 kućišta nedomak Pridora, u kojoj novoj varoši imam odluku parokiju uzdignuti, premda u onim plod­ nim i plemenitim mistim malo je za sad katolikah. Za prepriečit pak koligod pomor djece i rodiljah, kojih veliki dio u porodu sveršuje, trebalo bi bolje rasprostranit uciepljenje ospicah, a osobito ženah vještih in arte obstetritia, koje bi se imale amo s pri­ stojnom plaćom poslati, da nauče druge. 2. Koliko se radujem i u serdcu veselim, razumivši iz katoličkog lista: da medju diviim Ijudožderim u Seelandii, toliko odaljenim od civilizacie europejske, u ovo 23 godine mogoše se uzdignut ne sa­ mo nove crkve i škole već i zavod sestarah miloserdnih za i ženski spol podignuti na stepen prosvete kerstjanske: toliko me više boli na serdcu tuga obuzima i sam se sebe stidim, da u našoj Bosni koja je tako rekav na pragu Rima i Beča, usrid ci­ vilizacije posli toliko vjekovah još nit ima u pravom smislu školah (jer same zgrade, od skoro uzdignute, brez podobnih učiteljah, ne sačinjavaju škole), nit zavoda kakva za sirote, za bolesnike obće bolnice, oli za kerstjanske djevojčice podobnih odgojiteljicah kao što su sestre miloserđne. Hristjani naša braća nesjedinjena, u tome su nas nadkrilili, koji osim što su mlogo bogatii od katolikah, sad obilnu pomoć pri­ maju iz Rusije, osobito posli poznane priporuke Ш ferdingove, ter jim sad škole cvatu, imajuć krupno plaćene učitelje i učiteljice čak iz Pančeva dobavljene. 3. U obziru na crkve, seminarie, manastire i zgrade za škole u Bosni u ovo kratko vrieme dosta je se učinilo medju katolicim po milosti božjoj, koja nam je take i tolike dobročinioce providila. Ali ovo su priprava materialna, a manjkaju nam još življi za bolji i krepkii duhovni razvitak. Fale nam podobni učitelji za školah, koji bi se točno i pravilno svedjer zabavljali s odgojenjem mladeži u školam, nemoguć kapelani i paroci tom poslu kao valja odolit i odgo­ vorit, a za take dobavljat i plaćat, nejmamo nikakvih sredstvah. A iedno sirotište u sridi Bosne kod Travnika preprečilo bi turčenje tolikih sirotah, koje zaostavljene od roditeljah umerših ili drugom dje­ com obterećenih potucaju se po turskim kućama. Poznano je Vašoj Preuzvišenosti i po Vami krepko podaperto, kako su moje molbenice u to ime preklani za pomoć ех fundo Redemptionis Captivorum od visokog ministarstva bile dobro primljene, ali i opet ostale neplodne po svoj prilici uz nepo­ voljno izviestje Rosslerovo.« Mogli bi se metnuti temelji zavodu miloserdnih sestarah takodjer kod Travnika u katoličkoj ponaj­ više varoši Docu blizu cerkve i kuće parokove, kad bi nam se odklegod još sredstvah pridružilo i kad bi se kakva mogla zato fundacia nać. A početci bi se mogli učinit, kad bi se jedan broj djevojčicab bo­ sanskih od boljeg ufanja primilo na odgojenje u te sretne zavode, koje je pastirska briga i blagodarnost uzoritog stožernika zagrebačkog i Vaše Preuzvišenosti uzdigla. I ovo je, što Vašem otčinskomu i za Bosnu briž­ ljivomu serdcu i visoko bistrom umu za sad prid oči stavit imam. A kad bi ja na Vašem mistu bio činio bi uzet u pretres tri slideća članka: I. Na koji bi se način najpodobnije moglo uvest i razprostranit i medju južnim Slavijanim družtvo trizmenosti, kao što je bilo započelo u Galicii a sad rašireno u Rusii, za naš narod izvadit iz blata gadne siromašne i duhoubitačne demoralizacie. I II.TI drugoj tački ustaje biskup proti nekim ruž­ nim narodnim navikama u odijevanju. »Zato i je­ zik, kojim taj puk govori iste je ciene kao i taki obi­ čaj.« Žene i djevojke po varošim, odbacivši takav običaj, odbacuju i svoj jezik, koga se stide kao seIjanskog. III Po priliku drugih narodah počeo se je probugjivat u našoj južnoj bratji duh i ponos narod­ nog jezika. I mlogi se s pohvalnim trudom zauzimlju za naš jezik ugladit, usvietlat i z drugim jezicim uzporedit u smislu znanstvenom. Ali na žalost nitko se još ne pojavi. A ko bi se zauzeo za očistit naš je­ zik od praktične nećudorednosti! Meni nikakav je­ zik nije poznan osim Madjarskog, u kom bi se gerdnie psovke, proklinjanja i kletve rigale kao u našem serbo-harvatskom, i to ponajgerdnie u Slavonii i Dalmacii, na veliko začudjenje Turakah, osobito Osmanlija«. Spominjući razne ružne psovke, nastav­ lja: »Kakovoj dakle slobodi, razvitku i blagoslovu od Boga ima se ovi narod i jezik uz napose svih svo­ jih štovatelja nadat, ako i u napredak ostane tako gadno oružje za pohulenje najvećih stvari?« Šunjića diplomacija. Sunjić je bio i vanredan diplomata, što nije bilo tako lako u ona teška vremena, gdje se olujni obla­ ci vili nad našom zemljom i plele se svakojake poli­ tičke mreže, dizale bune, sva zemlja, kršćani i mu­ slimani, bili nezadovoljni. Svi njegovi izvještaji stranim konzulima, osobito austrijskome i francus­ kome, uzori su oprezna stila, da se ni iz jedne riječi ne bi moglo posumnjati u vjernost i odanost spram carigradskoga sultana. Turske oblasti nisu gledale mirno rad i nastojanje austrijskoga konzula, pa se �Biskup fra Marijan Šunjić. je Šunjić klonuo svega, što bi javno odavalo kakovu ljubav i privrženost konzulu austrijskom u Sarajevu. Kada je jednom došo u Sarajevo, nije pao na konak svome dobrom prijatelju Atanackoviću, samo da ne probudi kakove sumnje. 0 njegovoj lojalnosti pre­ ma Carigradu svjedoče pisma i izjave mnogih valija bosanskih, koji su se često mijenjali, a osobito je interesantno pismo Osman paše (pisano u glavnom varošu Sarajevu miseca Zilhidže s početkom 1275. godine). Prečasnom g. Fr. Marianu biskupu. Ja vidim iz Vaših knjiga, koje mi dolaze, da ste svi ostali neprominjeni prama meni od tolko godina i da mi se radujete. To mi e drago, ali vjerujte mi, moj vridni fra Mariane, da mi e još milie, što sam uvjeren, da ste svi tako isto i našem očaku i našem Visokom Devletu pravu podajničku dužnost nepre­ kidno obdaržali. To je što me nudi da Vas pofalim i da Vas uvjerim o mojem nagnutju prama Vami i milosrdju(?V) našeg primiiostivog cara Abdul Medžida Sultana, tog najsjajnijeg ikliila2) vikovite kru­ ne Osmanove, te pravde Omarove, tog amaneta Fbubekerova, komu ste Vi na amanet od Boga pre­ dani (i koji se za vas i za sve svoje narode kao blaghi otac brine, da pravda i blagostanje za svakog proczvate. Zato Vas pozivam da ne pristajete moliti se za neooinjivo carsko zdravlje iz iskrenog Sardca kao pravi podajnici i kažem Vam, da vjerni budete kao i dosad te tako ćete i meni još većma mili po­ stati, koji niti sam dvoumio niti dvoumim o Vašoj vjernosti prama sjajnom Devletu našem i prama me­ ni, Vašem Vatanii. Pokažite i odsele, da ste vridni carskoga milovanja i mojeg paženja i tadan se mo­ žete osloniti sa punim pouzdanjem na Vašeg Valiu.« Osobitu diplomatsku vještinu pokazo je Šunjić s redodržavnikom Nedićem, kada je srp. knježevska vlada godine 1854. bila zatražila jednog Franjevca, da osnuje katoličku crkvenu općinu u Biogradu, gdje će podići najprije kapelu, a kada im sredstva do­ puste, i crkvu. Sa svima velikim crkvenim dosto­ janstvenicima vodio je Šunjić prepirku, koja je i vjerno ogledalo njegove brižne duše i krasan pri­ nos istoriji onih godina. Osobito se srdačno dopisiva s kardinalom Haulikom, bratski i prijateljski s veli­ kim vladikom Strossmayerom. »Ja, moj primili i pridobri Biskupe, zahvaljujem, ali nikad zahvatit ne mogu na milostivom providjenju Božjem, koje je Vaše plemenito serdce s tolikom ljubavlju ,očinskom brigom prama svom jednovirnom i nevoljnom Bratjom u Bosni napunilo. Da Vam 1/ Nečitljivo! *) Carske krune. 211 Majka Isusova iz bogate hazne svoga sina nado­ knadi,« piše Strossmayeru godine 1855. Nije mjesto ni vrijeme, da se potanje opiše ži­ vot i rad velikoga našeg biskupa. Nado sam se, da ću prigodom ovom moći izdati o njemu posebnu knjigu s njegovim pismima i dragocjenim dokumen­ tima. Ali zvanične dužnosti ne ostavljaju, na žalost, vremena, da se obuhvati tako velika pojava, iznese tako obilat i blagosloven rad, prikaže njegovo lite­ rarno nastojanje kao filologa, kao pjesnika i kao sa­ kupljača narodnoga blaga. Možda dogju i tome horniji dani! Iznijet ću samo u najkrupnijim crtama neke podatke o životu biskupa fra Marijana. U selu Bučičima blizu Travnika rodio se je u seljačkoj kući Mihi Šunjiću 6. siječnja 1798. sin. Na кг tu mu dadoše ime Ivan. Krizmo je malog Iva­ na 2. kolovoza 1803. godine ruspenski biskup i apo­ stolski vikar u Bosni fra Grgur Varešak, a kumovo mu Mate Borić. Roditelji odvedoše dijete u fojnički manastir, gdje 7. veljače 1813. ugje u red i uze u spomen svome učitelju Jakovljeviću ime fra Ma­ ri jan. Još kao gjaka zavolio ga ie osobito pobožni Miletić. Na filozofiju ga spremi starješinstvo u Za­ greb (1815.), a onda ode u Ugarsku da uči teologiju. Kako je imo vanredan dar za učenje jezika, spremi ga biskup M'iletić u Beč da uči orijentalne jezike. Napredovo je brzo i zadivio sve svoje učitelje. U Be­ ču je učio do konca mjeseca kolovoza 1824. godine s drugovima fra Angjelom Jelićem i fra Franom Sitnićem, te se 15. kolovoza te godine obraća molbom caru austrijskomu sa svojim drugovima za pomoć, da se mognu vratiti kući. U Beč je došo mjeseca veljače 1821., te je imo carsku stipendiju s drugo­ vima od 500 for. Početkom godine 1825. morali su se vratiti kući. Ali Šunjić ne ostade dugo u domo­ vini, jer ga starješine poslaše u Rim i u Bolonju gla­ sovitome Mesofantu, da uči jezike evropske. U pri­ sutnosti mnogih velikih dostojanstvenika prozva ga učeni kardinal: calamum 5 Augustini, a u svjedo­ čanstvu mu zapisa, da je »angjeoskog vladanja, dobre i sretne pameti, krotkosti osobite.« Vrativši se u domovinu spremi ga starješinstvo da po Bosni kupi priloge za pokrivanje fojničkoga manastira, te u kratku vremenu sakupi 800 dukata. S kolikom je ljubavi narod sam pomogo popravljanju starog ma­ nastira, kazuje sam Šunjić godine 1859. u listu puku župa travanjskih: »Pria 33 godine, kad je bila ste­ ga za prinit porad manastira Fojničkog sitniju iz da­ lekih konjičkih prama Mostarom planinah, onda su Vaši stari na poziv pok. fra Stipe Markovića i mog skladno odigrali kao na pir sa 315 konjah o svom �212 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1910. trošku i brašljenici ter su se po kišam i blatu jedva osmi dan kući povratili.« Kao tajnik biskupa Miletića sastavio je i štampo glasovitu spomenicu pod imenom: Augusto Austriae Imperatori Regique Apostolico Francisco primo, što je štampana istom 1833., a boraveći u Rimu izdade god. 1833. »Пе vita Illustris viri Augustim Miletić Commentarius.« Postavši poslije toga kustosom redođržave ode za paroha u Orašje (1836.), gdje se je svom dušom posvetio bio osobito sjerotinji. U prepirci s biskupom Barišićem bio je prvi zatočnik pra­ va i privilegija stare redodržave. JU tom je poslu išo u Rim, u Beč i u Carigrad (1846.). Godine 1847. baš pod konac postade redodržavnikom. 4. svibnja 1847. izdaju mu fra Mijo Kutleša, fra Anto Tuzlančić, fra Marijan Jakovljević, fra Lovro Tučić, te bivši redodržavnici fra Mijo Duić i fra Stipo Marković ovo svjedočanstvo: Infra scripti P atres Discreti hujus Venerabilis conventus s Spiritus fojm cae fidem facimus et sincere testamur Reverdm. Patrem Marianum Shunjich a Travnik, emeritum secretarium ac custodem Provinciae hic ir provincia Bosnae argentinae morum probitaie, vitae inte ritate, Regularis Disciplinae observantia ac ingenua sua indoie ita se commendasse ut omniuin fere tum fratrum cum Christianorum ac etiam ipsorum S aracem rum amorem et aestimium merue'rit. Godine 1853. nalazi se u Beču, gdje je započeo veliku akciju oko sabiranja milodara za nove crkve i škole u Bosni. 3. listopada 1854. imenovan je biskupom. Za njegova biskupovanja ponajviše njegovom brigom i nastojanjem dig­ nuta su dva nova manastira, 17 crkva i 18 škola. Tajnik mu fra Marko Barać piše o njemu kao bisku­ pu: In explendo vero munere Eppli exactus et zelosissimus erat. Saepe enim verbum Dei annuntiabat, vitia extirpabat, delinquentes corripiebat, abusus tollebat. I nije se samo brinuo za duhovno do­ bio stada svoga očinski, nego i za vremenito. I slovom i pismom i djelom radio je s uspjehom, da se olakšaju nevolje bosanskim kršćanima. Vrlo je obi­ lato dijelio sjerotinji lemozinu, pa kada ne bi imo uza se ništa, uzajimo bi od svog tajnika, pa i od sluge, da udijeli sjeromahu. S pravom su ga zvali ocem sjerotinja. Najviše se brinuo oko bolesnika. Držo bi ih često kod sebe, sam ih dvorio, tješio, po noći ustajo i obilazio, mnoge na svoj trošak zakopavo. Znanjem je sve u redodržavi daleko nadvisivo. Pot­ puno je znao njemački, francuski, talijanski, latin­ ski, grčki, turski i arapski, a poznavo dobro sve sla­ venske jezike. Pa je uza sve to bio ponizan. Klo­ nuo se svake raskoše i gizde, čedan i priprost po odjeći i za sofrom. »Uno verbo vir incomparabilis et ob praeclara opera sua immortalis.« A već onamo od godine 1852. tuži se, da ga često hvata groznica i da ga siječe u nogama, oso­ bito pod koljenom. Od toga vremena bolest je kre­ tala sve na gore. Osobito je bio u opasnosti života godine 1857., kada ga na viziti apostolskoj po Posa­ vini sve češće i žešće obarale nutarnje groznice. Godine 1858. proležo je blizu čitavu zimu u Sutjeskoj. Trebalo mu je mira i počinka, a to nije nalazio uz velike i prešne poslove, koji su ga iz dana u dan dočikali. Tako mu je snaga malaksavala i bližila se smrt. Sasvim slab i nemoćan pogje pod jesen go­ dine 1860. u Posavinu da krizma. U Dubravama stiže mu pismo 11. rujna od biskupa Strossm ayera, da u vrlo znamenitu poslu valja da smjesta krene u Beč. Odmah zovne tajnika Barača, te mu rekne: dragi moj sekretare, bliži se vrijeme moje smrti, a naša redodržava i ovaj vikarijat treba mnogo stvari još da se na noge pridigne. Idem još jednom prije no umrem u Beč, ne ću li što izraditi za dobro općeno, za koje sam spreman i umrijeti. Sjutra dan (12. rujna) služio je svečanu misu, krizmo do 400 dje­ čice i po podne krenuo u Tolisu. 13. rujna prijegje sa tajnikom Savu kod Županje, te 14. rujna ugju u lagju u Vukovaru. Ali za kratko vrijeme hvati ga ljuta groznica, te tako jedva živ stigne 17. rujna u Beč i nastani se u franjevačkom manastiru. Ne pomogoše ni najbolji bečki liječnici, te je provigjen sv. sakramentima. Napokon ga napade 26. rujna zimni­ ca, te 28. rujna u 6 sati po podne baš u pozdrav angjeoski ispusti veliku dušu, moleći, dok je imo svi­ jesti, pokornički psalam Davidov 'i vjerovanje. Bilo mu je 63 godine života, 47 godina redovništva i 6 godina biskupovanja. Bečani su željeli, da mu mrtvo tijelo ostane u Beču, biskup Strossm ayer je hotio da ga prenese u Gjakovo, ali je fra Marko Barać odlučno tražio, da se prenese u Bosnu i zakopa u Gučoj gori u crkvi, koju je s tolikom brigom uz sa­ mostan podigo biskup Šunjić. Tijelo mu balzamovaše, troškom od 1200 for., što je podmirio biskup Strossmayer, obukoše mu tuniku, habit (koji je va­ zda i kao biskup nosio), opasaše ga bijelim pašom, manipulom, stolom i kazulom, ostaviše mu prsten i biskupski križ pa položiše mrtvo tijelo u umjetno izragjen drveni sanduk. 30. rujna ponesoše uz ve­ liku pratnju naroda, svećenstva i redovnika mrtve ostanke oko franjevačke, crkve, a sprovod je vodio sam biskup Strossmayer, te ga izloziše u crkvi. Bio je tu i sam bečki nuncij, koji se poslije svršenih obreda okrenu tajniku Baraću i reče: Poveri Bosnesi! avete perduto Ia gioja et ii decoro della vostra Provincia, uno dei primi Vescovi, de la chiesa cattolica. Rekavši to gorko je zaplako sa svima, koji su okolo stajali. 2. listopada metnuše ga u san- �Biskup o Pashal Buconjić. duk od cinka, pa još u jedan drveni za put. Kada je sve uregjeno, krene dobri tajnik s mrtvim ostancima, te iza mnogih nezgoda stigne 16. listopada u pratnji do 200 konjanika, koji su se putem prikupljali i gorko plakali za smrti nezaboravnoga biskupa, u Guču goru. Na crkvenim vratima dočekaše mnogi svećenici i mrtvo tijelo postaviše na odar, gdje je ležalo po želji naroda tri dana. Napokon 19. listo­ pada iza mise uz množinu naroda od 5000 duša svih vjera uz plač i suze, položiše biskupa Šunjića u grob­ nicu s desne strane oltara B. Djevice Marije. Ko­ liko su ga voljeli i štovali i muslimani, svjedoče ri­ ječi Derviš-bega Teskeredžića: »Žao mi je učenog biskupa Šunjića. Ja pamtim do šesest, koji su od moje rodbine pomrli, ali viruj mi, da nikog nisam žalio ko biskupa«. 12. listopada 1860. godine javlja iz Fojnice pro­ vincijal fra Anto Vladić smrt neprežaljenoga fra Manjjana, a u knjizi umrlih zabilježi se pod danom 28. rujna, da je taj dan n Beču umro: Vir vere religiosus, doctrina insignis, linguarum plurium et Europearum et orientalium peritia apprime clarus, officiis, parochi, secretarii, custodis, Provincialis et commissarii laudabiliter functus, causam provinciae Romae, Viennae et constantinopoli strenne defemdebat. Curiae Romanae et dicasteriis carissimus . . . Postremo duodecimo Kalendas Novembris adstantc ultra 5000 Fidelis populi deflentis Patrem, Pastorem, Promotorem, amatorem et defensorem suum egregium manibus sacerdotum urnae lapideae m angulo hujatis ecclesiae in ćorum Epistolae sitae, inclusae fuerunt (venerabiles Exuviae). U novo opravi jenoj crkvi gučogorskoj načiniše zahvalna braća redovnici još ljepši grob od staroga velikom biskupu fra Marijanu, da svjedoči, koliko se štuju grobovi takovih sinova, na kojima mlagji radenici kape snagu i oduševljenje za svoj sveti i mučni poziv. Takovi grobovi govore za daleka, da­ leka pokoljenja glasom proročanskim, da ne može nestati naroda, da ne mogu pasti u zaborav oni ve­ liki plodovi, kojima su za života i po smrti ragjala djela znamenitih naših sinova. A rnegju prvima, ako ne i prvi, bio je fra Marijan Sunjić. Dr. Blažević : - = ........ — B iskup o. P ash al B uconjić. Pri zaključku našega lista dobismo tužnu vijest, da je u Mostaru dne 8. ovog u 7 sati iz jutra pre­ minuo veliki i slavni biskup, ponos franjevačkog re­ da, neustrašivi borioc za narodne svetinje, o. Pas­ 213 hal Buconjić. On je otišo Svemišnjemu, da primi plaću za svoj trud! Njega nema više rnegju nama, ali uspomena njegova živjeti će stoljeća i stoljeća, jer će ju djela njegova podržavati i buditi. Mi ćemo štovanim čitateljima u kratko prikazati život ovog našeg velikana. Buconjić se rodio u Drinovcima, kotara Ljubu kog, dne 2. travnja 1834. od pobožnih roditelja Stje­ pana Buconjića i Vide Simić. Otac njegov Stjepan pribjego bijaše od zuluma turskog iz sela Neuma naj­ prije u Mostar, gdje je neko vrijeme služio, a ujedno čitati i pisati naučio, te se najposlije nastanio u Dri­ novcima, gdje se je trgovinom sitne i krupne marve bavio. Stjepan je bio zadojen i odgojen pravim kršćanskim duhom, a osobitu je ljubav iskazivo Majci Božjoj i franjevačkom redu. Ovi njegovi krasni darovi prešli su i na sina mu Stjepana - biskupa Buconjića, te su ko li otac to li sin, vruće željeli ј čeznuli za tim, da se Stjepan ztiogrne franjevačkom haljom. Ta im se želja i ispuni, jer Stjepan po želji očevoj, a i nagonu srca svoga, oprosti se sa svojim ukućanima, te kao 11-godišnji mladić početkom siječnja 1846. stupi u ono­ vremeno franjevačko odgojilište u Ceri gaju. Žalosne prilike, koje su u to vrijeme drmale Hercegovinom, donijele su sa sobom oskudicu i nevolju tako, te su te nevolje morali osjetiti i franjevački pitomci, jer im je manjkalo i ono, što je najpotrebnije. Ovo je osjetio i naš Stjepan, ali ga to nije smelo niti smu­ tilo, nego ga je još više učvršćivalo u njegovoj od­ luci i nakani. Već u početku svojih nauka pokazo je velike darove, koje mu je Svevišnji udijelio, a koje je on marno zno upotrebiti i upotrebljavo. Halju sv. Franje, dozvolom sv. Stolice, primi mladi Stjepan 13. listopada 1851., dobivši ime fra Pashal, a 10. studenog slijedeće godine položi sve­ čane zavjete i to prvi u novouregjenoj kustodiji. Radi njegovih sposobnosti posla ga starješinstvo u Italiju na nauke, i to u Ferraru, gdje je fra Pashal punili 6 godina proboravio gutajuć uprav pohlepno potrebito mu znanje. Na zapovijed vrhovnog star­ ješine reda položi on u Boi on j i konkurzalne ispite iz mudroslovlja na sveopće zadovoljstvo starješinstva. Akoprem je vruće želio, da se vrati u svoju domo­ vinu, to mu ipak ne bijaše dosugjeno, jer morade punih 8 godina proboraviti u Rimu kao profesor na franjevačkom učilištu u Aracoeli. 1 ovdje se je po­ kazo dostojnim povjerene mu zadaće. Boraveći u Rimu upozno se je s hrvatskim učenjacima drom Račkirn, Crnčićem, Kvatermkom s kojima je usko prijateljevo i o hrvatskoj domovini, te o njenom procvatu još onda mislio ii radio. Želja za domovinom, a uz to i oskudica svećen- �214 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1910 stva, učiniše, da se je fra Paslial koncem 1866. u Hercegovinu povratio, gdje ga odmah imenovaše profesorom bogoslovije na Širokom Brijegu, kamo se iz Ciragaja bijahu preselili. Godine 1868. bijaše imenovan generalnim komisarom za Hercegovinu, a 1871. postade župnikom <u svom rodnom mjestu, gdje je i župski stan dogradio. Njegove sposob­ nosti ne ostaše dugo sakrivene, jer ga iza tri godine župnikovanja imenovaše već kustodom vrhovnim dakle starješinom Franjevaca u Mostaru god. 1874., koju je službu vršio do 1878. Burna bijahu vre­ mena kada je fra Pashal kustodijom upravljo, te se jedino njegovom moćnom uplivu, njegovoj razbori­ tosti imade zahvaliti, da nije do kakovih zlih pošljedica došlo. Ljubeći nada sve svoju domovinu, nije propustio ni jedne prigode, a da joj ne pomogne, da joj bolje i sretnije dane pripravi, te se je u tu svrhu i na za tadanje prilike vratolomne korake dac Godine 1875. posjeti car i kralj Franjo Josip I. Dalmaciju, a Buconjić upotrebi tu prigodu, te se s devetoricom drugih Franjevaca zaputi u Imotski, gdje ih Njeg. Veličanstvo najmiilostivije primi u po­ sebnoj audijenciji, a ovi Mu pre.< uđoše memoran­ dum, u kome istakoše najprije žalosno gospodarstve­ no i materijalno stanje H erceg'vine, te virtualna prava habsburškog doma na ove zemlje Ovom prigodom bi odlikovan od Njeg. Veličanstva komendom. Nu s druge strane bijaše to zazorno Turcima, te su tražili, da ga maknu, ali im nije uspjelo, jer se fra Pashal preseli sa Širokog brijega u Humac. Burne god. 1877. i 1878. zadavale su i Buconjiiću mnogo briga i jada, ali ih je on znao sve zgodno podnijeti i riješiti, i narod na bunu pripravan od toga koraka odvratiti. 1 u ovim teškim vreme­ nima Buconjić misli na svoju domovinu. Srbija i Crna gora traže od otomanske vlade, da im se mir­ nim putem izruče, i to: Bosna Srbiji, a Hercegovina, Crnoj gori. Buconjić megjutim upravi na otornansku vladu prosvjed proti tome, zatraživši, da ako će Bosna otpasti od otomanskog carstva, ne bude priključena ni Srbiji odnosno Crnoj gori, nego da se dadne onamo onim narodima austrijskog carstva »s k o j i m a s u v e z a n i s v o j o m h i s t o r i č k o m p r o š l o s ti«. Ovdje je Buconjić sjeguroo mislio na Hrvatsku. U vrijeme okupacije sastade se Buconjić sa generalom Jovanovićem u Ljubuškom, koga zauze bez da je puške ispaliti moro, a Buconjić preko istog generala spremi pozdravni brzojav Nj. Veličanstvu, koga ovim značajnim riječima završi: »Živio nam naš hrvatski kralj Franjo Josip I.« Iste godine zaputi se poklonstvena deputacija Nj. Veli­ čanstvu s adresom, koju je sam Buconjić sastavio i koja je od svih vjeroispovijesti potpisana. U na­ crtu adrese izrazu je Buconjić želju i nadu, »da će Vaše Veličanstvo konačno ujediniti nas, što uže sa rodnom braćom«. Godine 1879. obudovi hercegovačka biskupija, a oči sviju bijahu uprte u Buoonjiića, koga Franjevci skupljeni na Širokom brijegu u istinu .i predložiše sv. Stolici za našljednika. Već slijedeće godine 1880. naime, bi Buconjić od Lava XIII. naimenovan na­ slovnim biskupom Magetskim i apostolskim namjes­ nikom Hercegovine, te bi u Zagrebu od kardinala Josipa Mihalovića posvećen. Odmah zatim uputi se u Rim, da se pokloni sv. Ocu., odakle i posla prvu svoju okružnicu, u kojoj izmegju drugoga osobito dvoje preporučuje, da budu naime zahvalni ko li sv. Ocu, to li Nj. Veličanstvu, da lim je za pastira dat jedan 'zmegju sinova sv. Franje, koji su tako usko skopčani s narodom. A zatim veli, da sinovi sv. Franje ovaj narod »nepokvaren i čvrst u svetoj vjeri ^redaju po# slavnu kršćansku vladu,« i moli ih, da taj život i u buduće provode, a da ni sinovi sv. F ra­ nje neće smalaksati u svom djelovanju. Napokon dogje i sam iz Rima u Mostar, gdje ga narod i F ra­ njevci s neopisivim veseljem dočekaše. Slijedeće godine zavedena hierharhija u Bosni i Hercegovini, te si Buconjić iste godine ođabra biskupiju mostarsko-duvanjsku, a godine 1882. dne 30. travnja bi uz sudjelovanje svih gragjanskih, vojničkih i civil­ nih oblasti, te u nazočnosti mnogobrojnoga puka svečano ustoličen. Kao biskup razvi Buconjić svu djelatnost na korist vjere učvršćujući kršćansko življenje, podi­ žući crkve i župske stanove, u koju je svrhu i sam mnoge žrtve doprinio. U Mostaru diže krasni sa­ mostan sa sjemeništem, na čemu mu Hercegovina vječnu hvalu duguje. On ne pušća s oka ni svoga naroda, nego se i za nj brine. On se brine za sjerotinju, te god. 1899. pozove iz Maribora »Školske sestre« trećoredice, predaje im upravu sjerotišta, a i sam se za njegov procvat i uspijevanje brine. Napokon kome nijesu poznate njegove zasluge za H rvatstvo! On još za turske vladavine radi na hrvatskom programu, on ga javno i u memorandu­ mima ističe, te u tome ne pozna nikakove zapreke. 1 na čitavom pokretu bugjenja Hrvatske misli Buco­ njić i djelom i riječju sudjeluje, prati i potpomaže. God. 1889. pod pokroviteljstvom Buconjićevim osniva se: Narodno glazbeno pjevačko društvo. »Glas Hercegovca« vrši tešku službu, a Buconjić ga potpomaže, dok mu nesretne okolnosti ne zatvoriše očiju 1896. Njegovo mjesto kašnje zauzima »Osvit«, dok i njemu ne dogje konac, s tom razlikom, što se uzrok prestanku bitisanja ima tražiti za prvi u ne­ smiljenoj cenzuri, a za drugi u stanovitim drugim �Listak. okolnostima. . . I ovoga neumornog, neustrašivog branioca narodnih svetinja predadoše zemlji dne 10. ovog. Dobri Pastiru stada svog, sada kad si se dovinuo svoje zadnje svrhe, nezaboravi stada svog, 215 nezaboravi braće svoje Franjevaca, nezaboravi ni miile Ti domovine, koju si žarko ljubio, a koja Ti lahka bila! — Počivaj u miru hrvatski Leonido! LISTAK. Dr. Jelenić: Sa sprovoda biskupa Buconjića. Da je bio od naravskog zakona dispenzovan i posije smrti progovorio i da nije bio, kao što je bio: čedan i ponizan, prvi bi mu iza smrti poklik k Bogu pravom sačinjavale riječi sv. Pisma: » R e v n o s t k u ć e T v o j e i z j e d e me.« Jest! Revnost ga je za kuću Božju izjedala još u domu roditelja, ona ga je izjedala u školi, izjedala na župi, u tihome re­ dovničkom samostanu i u biskupskoj residenciji. Ona ga je i u zadnje dane života spopala i u Konjic odnijela, gdje se, dijeleć sakramenat potvrde, raz­ boli, a njegova je redovnička pregorljivost teške boli sve do zadnjega časa s angjeoskom ustrpljivošću podnosila. Taki je bio mostarsko-duvanjski biskup i upravitelj mrkanjsko-trebinjske biskupije fra Pashal Buconjić od zipke pa do potpune diobe neumrloga duha od umrloga tijela . . . I svanuo je 8. prosinca i iskuco je 7. sat i orunio se je 20. čas iza njega, a veliki je biskup Buconjić zadnjiput dahnuo i — um ro___ " J a v l j a m o t u ž n u v i j e s t , d a j e n a š p r e m i 1i b i s k u p , p r e s v j e t l i g o s p o d i n o. f r a P a š k a l B u ­ conjić, b i s k u p m o s t a r s k o-d u v a n j s k i, apostol, u pra vi te lj mrkanjsko-trebinj- s k e b i s k u p i j e, p o s j e d n i k v e I. k r. o. F. J. I. s a z v. itd. itd. d a n a s , d n e 8. p r o s i n c a u 7.20 s a t i u j u t r o u 78. g o d i n i d o b e s v o j e n a ­ kon duge i t e š k e bolesti, o p r e ml j e n s v e t o t a j s t v i m a u m i r u ć i h , b l a g o u Go ­ s p o d i n u usnuo. Ti j el o v e l i k o g p o k o j ­ n i k a b i t će u s v e č a n o m s p r o v o d u p r e ­ li e š e n o I z b i s k u p s k o g d v o r a u f r a n j e ­ v a č k u c r k v u u s u b o t u , d n e 10. o. mj. u 9 s a t i p r i j e p o d n e , g d j e ć e s e n a k o n obdržani h svečani h zadušnica, sahraп i t i.« Takovu je još isti dan osmrtnicu u ime bisku­ povog konsistonija izdo fra Radoslav Glavaš, a slič­ nu su izdali i redodržavništvo hercegovačke franje­ vačke redodržave, te gragjamstvo grada Mostara. Kada je ova vijest, crna poput crnog aveta, a hitra poput nebeske munje prošla gradom i izvan grada Mostara, sve je zavila u crninu i opojila sjetom. I dok je mrtvo pokojnikovo tijelo na crnome odru megju zelenjem i iplamsajućim svijećama le­ žalo, zvona su tužno brujila na franjevačkoj župskoj crkvi i na hrišćanskoj katedrale!, katolici su i lirišćani i muslimani dolazili i ko li se za pokojnika Bogu molili, to li mu zadnju počast iskazivali, a bezbrojne su usmene, psmene i brzojavne sažahiice stizale od: Pape Pija X., od cara i kralja, od ministra Buriana, od bečkoga nunciusa, od poglavice zemlje bar. Varešanina, od biskupa Markovića i ostalih hrvatskih biskupa. Do 10. prosinca u Mostar se je spustila sva sila stranaca, koji su došli, da prisustvuju svečanome pokopu i iskažu zadnju počast Njegovoj Presvjetlosti Buoonjiću. Tu je bio: preuzv. nadbiskup dr. Štadler, preuzv. gosp. odjelni predstojnik barun Benko, presv. gosp. biskup Marcelić, presv. gosp. biskup Šarić, preč. o. redodržavmik Mišić, preč. o. Urban Tal'ija, zastupnik redodržave sv. Jeronima, pošt. o. Antun Cikojević, zastupnik redodržave pre­ sv. Otkupitelja, zastupnici braće Dominikovaca, sa­ rajevskih Isusovaca, zastupnici Ii. N. Z.: dr. Nikola Mandić, dr. Mazzi, dr. Katičić, Košta Gjebić-Marušić i Džamonja, te zastupnik »Napretka« prof. Tandarić itd. Svi su se ovi s oko 10.000 što gragjana što te­ žaka u S1!* s. zaputili pred pokojnikovu residenciju, odakle se je zaputio nepregledni i veličanstveni spro­ vod prema franjevačkoj crkvi. Sprovod je predodio preuzv. nadbiskup dr. StadJer. Sav je lijes po­ kojnikov bio iskićen s raznim vijencima: hercego­ vačke franjevačke redodržave, franjev. obitelji u Mostaru, franjev. gimnazije sa Širokoga brijega, trebinjske biskupije, Marijine kongregacije, braće Buconjića, lirv. stranke prava, vojništva, centralne banke, obitelji Mazzi, činovništva, Schmarde itd. Pred lijesom su stupali iza križa: trećoreci i radnič­ ko društvo, milosrdne sestre sa svojom školom, dje­ vojačka osnovna škola, viša djevojačka škola, dje­ čačka osnovna škola, zanatlijska škola, trgovačka škola, gimnazija, »Hrvatski Sokol«, vatrogasci, vete­ rani, srpska općima, bratovština sv. Antuna, vojnička glazba, »Hrvoje«, svećenstvo, oko lijesa biskupsko sjerotište, a za lijesom vlasti i narod bez razlike vjere i narodnosti. Za sprovoda su i opet zvonila zvona na tomjevima franjevačke župske crkve, te katedralke braće hrišćama, čije presvj. vladika Zimonjić zapovijedio, da isti dan po cijeloj njegovoj biskupiji zvone zvona. �216 Br. 12. - Serafinski Perivoj. — 1910. U 10V« s. sprovod je već bio u franjev. župskoj crkvi. Tu je nadbiskup dr. Stadler otpjevo misu uz podvorbu preč. o. Mišića i dna. Angjelka Glavinića. Pod cijelom su misom uz druge bili s gorućim u ruci svijećama i presvj. gosp. Zimonjić sa svojim svećenstvom, koje je katolicima jasno izrazilo: »Ne vi, n e g o s m o mi b i s k u p a B u c o n j i ć a i z­ g u b i l i . « Iza mise se je veleučeni o. dr. Leo Petrović popeo na propovjedaonicu i držo prigodno slovo. On je istako, da on nije u stanju samo u ne­ koliko poteza orisati, što je presvj. pokojnik kroz 78 godina svoga života, a 30 biskupovanja učinio za dobro biskupije, reda i domovine, i to tim više, što je presv. pokojnik kao i p o v e r e l l o d' As s i s i ta­ ko činio dobročinstva, da nije kazivo desnici, što mu čini ljevica. S toga se on toga i ne prihvaća, nego se samo napose zahvaljuje ispred hercegovačke franjev. redodržave za dobročinstva, što joj je pokoj nik za života iskazivo, štiteći ju, braneći i p tpomažući u najvećim bijedama i poteškoćama, a zatim je ukratko predstavio, što nam je s> e biskup Buconjić pružio » s v o j i m u z o r n i m r e d o v n i č k i m , s v e ć e n i č k i m i p a s t i r s k i m ž i v o t o m« ; kako nije bio »lumen inaccessibjle«, nego svakome pristupačan, te kako je poput L^onide pao za svoje idejale, ali s toga neka nas ne plaši tamna buduć­ nost. Na koncu je mladi doktor sve г ako, da se vruće mole Pastiru pastira — Isusu, da im čim prije dadne dostojna nasljednika presvj. fra Pashala Buconjića. Nakon ovoga govora i dovršenih apsolucija presvjetli je gospodin u 11,45 s. prije podne predan maj­ ci zemlji. S tijelom je u grob stavljen i njegov od p. o. Radoslava Glavaša skoro napisani životopis, te kratki natpis: » I m m a c u l a t e p e r 78 v i х i t ; I m m a c u l a t a e V i r g i n i d i e c o n s e c rr aa ttaa. v i t a m t e r e s t r e m cum c o e l e s t i c o mmu t a v i t.« Dr. T. Alaupović: Strossmayerova i Šunjićeva korespondencija. Korespondencija je Strossmayerova i Sunjićeva bila velika, nu ovom prigodom iznosimo samo onu, što se je ticala Sunjića regjenja. Ova se korespon­ dencija sastoji u dva pisma. Prvo je pismo biskupa Strossmayera, fra Marijanu Šunjiću, kao što slijedi: »Presvietli, prečastni Otče, Brate i priatelju u Isusu! U veleštovanom listu Vašem od 14. prosinca nenaspomeniste mišt o tom, gdi želite s. red biskupstva primiti. Ako to želite ovd kod mene, Vi žurite se ovamo. Parobrodi još plove do Pešte, a od Pešte imate željeznu cestu. U Beč pako morate na svaki način. Ako pako želite rediti se u Zagrebu a Vi i tatu požurite se. Cesta je iz Zagreba do Polličana dost dobra, a od Polličanah do Beča lasno je po željezn. Na svaki način žurite se ii ovamo, ii onamo. Žurite se, jerbo je nuždno, da čim prie u dielovanje Vaše stupite. Ako bi u Zagreb pošli, a ovo čete se sa mnom prie polaska Vašeg u Beč pismeno sporazumit; ako pako amo dojdete, onda ćemo nuždna ustmeno obavit. Sad mi ništ drugo ne ostaje, neg da Vam još jed­ nom moju najserdačniju radost izrazim verhu Vašeg naimenovanja i verhu dospievših nuždnih pisamah iz Rima. Ljubim Vas u duhu neizbrojeno putah i ostajem ljubavju i počitanjem Vaš vierni priatelj i brat u Isusu Josip Juraj Strosssmayer, Biskup. U Djakovu 28. decembera 1854. Na ovo je pismo otpiso fra Marijan Šunjić iz Fojnice 13. siječnja 1855. Presvietli i Premilostivi Gospodine, Najiskreniji u Isusu priatelju. Vaša na 28. decembra 1854. pisana istom evo sad mi uoči prisladkog Imena Isusova stiže s uklop­ ljenom kopiom Vašeg Ijubeznog objavljenja na ministerium porad mog izabranja za Biskupa. Mene jedina briga parži: da i Vi i toliko visoki ljudi ne osta­ nu privareni u svom ufanju, kog ste od mene začeli. Moja kratkoumnost nije dosegla, da Vi možete i pomislit, da bi ja na posvećenje kud na drugo misto čeljo i tražio primit nove darove Duha S. izvan baš po ruku onoga, koga s raznim darovim Božijrm najobilnije nadarena scienim i od koga moja slabost najbistrie svete i najkripkiu podpor očekuje. Zato u mojoj na Vas knjizi nije mi doteklo pameti zabiližit, da želim baš iz Vaših rukuh Red Biskupski primit. I buduć da mi na obir dajete; oli k vama oli u Zagreb, zato u ime Isusa eto me u pratnji dvojice Bratje misnikah sa sinovskim pouzdanjem uprav u Vaše otčinsko krilo do jedno dvaestak danah, ako S. volja Božia bude. Sva dakle druga štedim i ostavljam za ono sret­ no vrime, kad Vam mognem premilu meni desnicu po­ ljubit i ustmeni razgovor s Vama otvorit. Primite, molim, moju iskrenu i neumarlu zahfalnost i priduboko počitanje. Dr. T. Alaupović: Sunjiča pismo veziru Osman Paši. Čestiti, Priuzvišeni • Priinilcstivi Gospodaru Vezire. Krupni sam muštuluk dužan mom starom dostu Hadži-Dedi Selimoviću, koi mi je pervi veseli haber �Listak. prikazo: da je od privisokog Devleta sva Bosna i Hercegovina s tim osobito načinom sad i opet po­ milovana bila, što joj ste za Vezira i Valiu Vi Priuzvišeni i pridobri Gospodaru izabrani, k o i s t e n a š e g o r e l i s t i kai znamo, da svu Bosnu i Her­ cegovinu kao Vašu otačbinu i Vaš narod iz serdca ljubite i svaku joj sreću i napridak želite, i koga mu­ drost, razboritost, pravda i dobrota ne samo je od našeg Privisokog Devleta od toliko godinah izkušana, priznana i nadarena, nego i od sve Europe visokocienjena tako, da se sva Bosna može s Vam i ponosit i čversto nadati, da će pod Vašom mudrom, pravednom, blagom i dobrostivom upravom na no­ vo procvast i dostignuvši željni mir i blagostanje skopčana čveršće s prisjajnim našim Devletom postat još bolji dajak čestitoga carstva pod blagim osinom našeg primogućeg i pridobrog Sultana Abdul-Medžida i njegovih nastupnikah. I ako se porad toga sva Bosna osobito ima radovat, dvostruko je veselje ^ nas fratre Ruhbane, što je to visoko dostojanstvo za­ palo ovom sjajnom u Bosni odžaku Pašinskom, pod koga smo milostivim skutom kao od starih mladjim od miraza za amanet pridani od svakog zuluma uvik obranjeni i zaštitjeni bili i koi ste mog rodjaka fra Nikolu osobitom dobrotom sveđjer milovali. Zato premda znam, da Vam je moj spomenuti dost Hadži-Dedo prikazo, kako sam ga molio, na ime moje i na 'ime svih Ruhbanah, a u mojoj osobi i na ime svega mog latinskog mileta priduboki poklon i serdčanu radost porad Vašeg s tolikim dostojanstvom čestitog nama povratka, kao što su po starom običaju učinili iGuardiani manastirski,nemoguć ja porad mog malovridnog zdravlja i teških štokojih okolostanjah doć tamo, prifaćam se pera, da Vam barem pismeno izrazim i ponovim istu osobitu radost, veselo naše u Vašu mudru dobrotu i pravdu ufanje i priduboki poklon s koim imam čest podpisat se, ne pristajuć Boga molit za Vaše dragocinjeno zdravlje i sretno za mnogo godina u Bosni vladanje. U Gučioj Gori na 22. Lipnja 1859. 217 njevački samostani, bile na okupu i na pogledu! Bo­ ja t je se, da se ove želje ne odvuku daleko u buduć­ nost! Ipak je nekim hvalevrijednim trudbenicim,. uspjelo, da po gdjekoju rijetkost nagju i u visočkuj knjižnici pohrane. Izmegju drugih stvari našo sam ovdje i dva pisma od pokojnog našeg velikog i uče­ nog biskupa, fra Marjana Šunjića, koja pisma ovdje priopćujem — ma i ne bila sama po sebi od ne znam kakove vrijednosti; ipak držim da će dobro doći na ruku mome prijatelju, hrvatskom pjesniku Tugomiru Alaupoviću, koji evo već 2 godine radi na pisanju životopisa biskupa fra Marjana Šunjića; i tako se ovaj naš vrli pjesnik odužuje svome talentu, pozivu i simpatijama, koje goji prema franjevačkome redu odužuje se fratarskome herojstvu u povjesti i u sadašnjosti za vjeru i za narod (kako sam nas dobri Tugomir običaje reći). Priopćujuć ova dva pisma, koja je biskup Šunjić piso u Kreševo na ruke: »Re­ ve r e n d o p a t ri G r e g o r i o M a r t i ć, m a g is t r o j u v. (e n t u t i s), p r o f e s s. (ori) p li i I os o p h i a e e t s4> c i o p a r o c h i«, imam na umu sa­ mo to, da ova pisma budu tumačem piscu šunjića životopisa u nekim stvarima, n. pr.: kad bude govo­ riti o » R o d o s l o v n o j vi l i « učenog biskupa, pa za to i ne mećem važnijih opazaka. Evo prvog pisma, datiranog 3. II. 1859. Pismo je pisano u latinskom jeziku, a ja ga donosim u toč­ nom hrvatskom prijevodu. »Predragi oče, fra Grgo! Posve budi oprezan u riječi i u svakom općenju osobito s ljudima iz kojeg mu drago konzulata! Jer ako je Hilferding tako bio lakouman, da je osta­ lim kolegama odmah izdo spis (scriptum) fra Martina Nedića, kome ćemo drugom više moći povjerovat? Tim manje tome Tvom Miloševiću! Ovo na Tvoje zadnje (pismo), premda se Tvom zrelom sudu mogu dovoljno povjeriti. Zdrav mi budi najbolje! U Gučoj-Gori, dne 3. II. 1859. Fra M. Biskup.« Pismo je ovo kratko, ali posve dovoljno tumači prilike onoga vremena, u kojemu je kršćanski narod Priponizni sluga i virni podaimk sa svojim fratrima živio. Fr. Marijan Šunjić, Biskup i većil Papin u Bosni. Drugo je pismo pisano u hrvatskom jeziku i glasi: »Dragooinjeni brate Gergo, 0 . J. Markušić: Na Vaše jur tri primljene evo istom sad odgovor: Dva Šunjića pisma fra Grgi Martiću. Fra­ Be aferim, moj Gergure, kad si toliko već odgazio u njevačka gimnazija u Visokom, kako je i druk­ Francuzkom jeziku, da si mi mogo u istom i onako čije središtem prosvjetnoga rada bosanskim slično i dobro knjigu napisat!! Ja ću se porad onih Franjevaca, a za narod Ćenstohova, tako bi pože­ stviarih tako oprezno vladat, da Vam i ništa ne doljeti bilo, da se tamošnja skromna i sjeromašna gim­ gori; a megjuto da se i scandala već jedankrat prinazijska knjižica uzdigne na vrijednost i dostojanstvo priče. Milo mi je bilo razumiti, što mi od audiencie središnje knjižnice, gdje bi naučenjacima i narodnim Vaše s’ Vezirom pišete. Fala i na tom i na drugim trudbenicima književne rijetkosti, koje posjeduju fra­ priobćenjima. �218 Br. 12. — Serafinski Perivoj. Ele porad gori pomenutili scandalali od potribe je onako se vladat, kako sam onom Fnmcuzkog lista knjigonoši priporučio. Šaljem Vam tu moju Rodoslovnu Vilu, plod moga bavljenja u Bitinii, uz koju trebalo bi još toliko n ot a Ii, za naznačit i razjasnit klasičnah starah diela, i historičnah vrela, i za ukazat, da to nisu samo poe­ tičke hipoteses, sed verisimillbna intra omnia, quae de his lmcusgue scripta sunt. Megjuto kakomu dra­ go bilo, morete se zabavit, i naćićete čitava Homera u četvrtoj pismi skraćena. Ali znate, da ima Ijudih, koji nas Panslavizmom panjkaju, i mogli bi nas na višim mjestim ocernit; za to Vi sami sebi proštite, pak mi sigurno u Bristovsko Fr. Pavi pošaljite. I da ste mi najmilie pozdravljeni. U Gučioj-Gori na 18. Rujna 1859. Vaš Fr. Marijan Biskup.« U ovom pošljednjem pismu ne mogu nečega pre­ šutjeti, a to je ono mjesto, gdje se govori o strahu pred panslavizmom. Sta je panslavizam, to će čita­ teljem biti poznato; ali koliko je ljudi od tog panslavističkog bauka stradalo, to neće biti poznato mno­ gim. Sjegurno je to, da bosanski r7ranjevci nisu ni­ kada bili pristaše onog sirovog panslavizma, koji je toliko pomućivo razbor mnog;ir* državnicima, ma­ kar da i jesu težili za kulturnom zajednir n svih Slavena u sjedinjenju istočne crkve s P rnom; a to je bilo opravdano, i nužno se dapače traži još i dan danas od svih onih, koji su štovatelji težnja naše sve­ te Crkve, a osobito od onih, koji su napose pristaše idealS blage uspomene Lava XIII. Ipak su bosanski fratri mnogo stradali radi ovih čisto katoličkih tež­ nja, a najviše godine 1878.- 1881. Ako se osnuje željeni i očekivani prijateljski krug pisaca, koji će poduzeti, da sustavno obrade kulturni rad bosanskih Franjevaca, onaj pisac, na koga spane: da opiše život pokoj, biskupa Pashala Vujičića (Bra­ dice), znati će toga najviše pripovijedati o stradanju bosanskih Franjevaca radi tobožnjeg panslavizma. Tugomire, mogo bi se i ti ove stvari nešto ma­ kar dotaknuti. 1910. 2. Pro fiifuro etiam novo Conventu in Zovik aureos 100. 3. Pro expungendo debito Gonventus Kreševiensis aureos 50. 4. Meo Secretario horologium aureum pro menroria et pro servitiis mihi praestitis (ko nek mu bude poputbine) aur. 50. 5. Omnes meos Iibros repositos etiam in Bibliotheca Conventus Fojnicensis, novo Conventui in Gučia Gora, praeterea omnia mea suppelectilia, imagines etc. etc. ac ipsas vestes Pontificales. 6. Meum colonum in Bristovsko novo Conven­ tui in Gučia Gora. 7. Alterum tractum terrae, Igrisce dietum, meis sumptibus et cura extirpatum, Conventui Fojniciensi. 8. Casulam majorem pariter conventui Fojnici­ ensi, siquidem PP. ejusdem Conventus consenserint in comrnutationem cum illa defuneti Eppi Miletić, quae danda foret conventui GUča-Gorensi, sin autem, detur huic conventui mea Planeta. 9. Meam cistam cum rebus iutus repositis meae sorori. 10. Meum equum (Kulaš) P. Stephano Radman, cujus etiam fuit. 11. Autem si quae debita fuerint, revideat ехеcutor mea scripta et solvantur debila. Datum Viennae 26. Septembris 1860. Kao svjedoci su potpisani: Fr. .losephus Radoš, procurator Provinciae i Josephus Georgius, Eppus Bosn. seu Piacovensis et Syrmiensis. Strossmayer je nadopisao: Votis meis qnam maxime respondebit, si haec om nia........executioni mandata fuerint. в. p. Misija »Sarajevoer Tagblatt«-a. Kada je pri­ je tri godine počeo u Sarajevu izlaziti »S. Tagblatt«, s mnogih je strana veseo bio po­ zdravljen i mi domaći Hrvati u velikoj većini odmah smo svoje simpatije tomu listu poklonili. Držali smo za stalno, da će taj list u njemačkom jeziku uz inte­ rese austrijske, koji su i nama svima na srcu,'braniti Dr T. Alaupović: i interese kršćanske, poimenice interese hrvatskog i Testamenat biskupa fra Marijana Sunjića. katoličkog naroda u ovim zemljama, jer se je go­ Ego Fr. Marianus Šunjić Eppus Panadensis et Vica- vorkalo, bila je javna tajna, da je to poduzeće bečkih rius Apostolicus Bosnensis obtenta facultate te- kršćanskih socijala. Taj glas već je ulijevo nadu, da standi a S. Sede Apostolica ddto 16. Februarii 1860., ćemo u »Tagblatt<r-u imati, ako ništa drugo, a ono prout patet ех accluso hic Rescripto Apostolico, fa- makar objektivna posmatrača naših prilika, vjerna ciendo hane ultimam voluntatem meam, mjungo meo tumača naših želja i potreba, te poštena i nepristrana Secretario P. Marco Barać, quem executorem hu- izvjestitelja dnevnih domaćih dogagjaja, a eventualno jusce Testamenti denomino et constituo, e t . . . exequi i pomagača, te posrednika za smirenje i stišanje sit­ curet quantum ipsi impono, videlicet: nih naših i štetnih razmirica. Takova se je nada po­ 1. Relinquo pro erigendo novo Seminario lagala in eto u početku u taj njemački list. A što do­ Ivanjska aureos 100. čekasmo od svega toga? Ništa! Od sve nade, sa- �Listak. ino pusto razočaranje. Mjesto da taj list bude ange!us pacis, on je danas megju nama pravi angelus satanae. Zalazi u stranačke naše svagje, i tako još sablažljivo i podmuklo, da izgleda, kao da mu je jedina tendencija, što više zavadit i zamrsit megju nama, da izbije valjda veći kapital za se. Hucka jedne na druge; podmeće kojekakove ciljeve i gleda što-više oblatiti neke vigjenije naše ličnosti i tako stvoriti čitav haos u našoj sredini. Je li mu to misija? Raz­ dvoji, pocijepaj, zavadi nas, pa si nam lako gospo­ dar! Divide et impera! Sve nekako izgleda, da drugo taj list ni ne namjerava, nego baš to. Mrke kape, zli bilježi! Nu ja nijesam nakan o ovoj njegovoj političkoj misiji pisati, jer to ne spada u okvir ovoga lista premda ne bi zgorega bilo i s ove strane dobro ogle­ dati taj njemački organ — nego ja sam rad našu jav­ nost upozoriti na nešto drugo, što sam opazio pri tom listu, a to je njegova — kulturna misija, koju, kon­ sekventno političkoj, provagja eto nesmetano na uštrb našeg naroda. Čitam »Tagblatt« već od njegova početka. Ni u snu se nijesam mogo nadati, da bi u njemu takova što bilo, što bi se kosilo sa principima katoličke moralke. 1 ako je u potici svakakav, mislio sam, da mu glede morala ne može biti prigovora. Pa, kad bi mi tko reko u tom pravcu što proti listu ja bih pripravan istupiti za njegovu ortodoksiju. AH kako li bih se grdno prevario! — Ne čitam redovito oglasa u nijednim novinam. Slučajno sam samo bacio po­ gled megju oglase »S. Tagblatt«-a i zape mi oko: »K e i n e A l i m e n t a t i o i i me h r « . Oho! Šta je to, pomislih. Raskolačim oči, da vidim bolje, što se tim hoće. Pročito sam cijeli oglas, vidio sam na što ide'i u dnu svoje katoličke duše ogorčen, uzdahnuli: To li ti je zar kulturna tvoja misija kod nas, švapsko glasilo! Došo si, da naš djevičanski narod tim mo­ dernim otrovnim sredstvima truješ! To me je po­ taklo, da odsele malo više pažnje posvetim tom lu­ krativnom dijelu tog njemačkog lista, naime oglasi­ ma. I imo sam šta i vidjeti. Našo sam čitavu hrpu takih nemoralnih oglasa. Tu se oglasuje i preporu­ čuje nekakva knjiga, bolje rekuć otrov u knjizi: »geg e n z u v i e l K i n d e r s e g e n « ; tu su » F r a u e n s c h u t z«-i i tu nekakve gume itd., itd., a sve jedan grgji i bezobrazniji od drugoga. U svakom nedjelj­ nom broju ima makar po 5—6 takih gadnih oglasa. I nije mu dosta, da take gnjusne stvari donosi u oglas­ nom dijelu lista, nego ih u istom tekstu preporučuje, da čitatelje na to više upozori. Čeko sam, ne bi li se ko pozvaniji i vještiji na peru u javnosti osvrnuo na ovo grubo vrijegjanje mo­ ralnih načela po »S. Tagblatt«-u, ali evo više mjeseci 219 uzalud čekam. S toga u interesu javnog morala i u zaštitu opće ćudorednosti, ujedno i u znak prosvjeda, dižem glas svoj i velim: Dolje s tako otrovnom štam­ pom! Izbacimo taj smrad iz svoje sredine, da nam ne okuži naroda! Dugo sam razmišljo, koji bi mogo biti uzrok, da je »S. Tagblatt« tim putem pošo. Da je »gšeft« po srijedi, nije vrijedno za onih par kruna, što će ih do­ biti za takove stvari, da se dadne na taj gadni poso, mislio sam. Ja, šta je razlog? Domislio sam se na­ pokon za uzrok i evo ga po mom mnijenju! Slobodno zidarstvo, komu je glavna svrha po­ moću demoralizacije u svijetu domoći se svojih ci­ ljeva, pa zato ruje i truje svim mogućim sredstvima na sve strane, bojim se, da i ovdje svoje prste imade. S jedne strane cijepat i zavagjati narodne sile, a sa druge strane trovati mu život i napućivati ga, kako će se valjati u kaljuži putenih naslada bez ikakova ob­ zira, da li je zabranjeno ili dozvoljeno, da li je štetno ili korisno, a da pri tom ne osjeti kakvih tereta, čije to može biti maslo, ako ne slobodne zidanje! Ukini u narodnu ćudorednost, ukini mu moralno življenje, onda si mu ukino i uvjete za budućnost i svaki na­ predak; podrezo si mu krila za svaki polet; odsudio si ga na socijalnu bijedu. A za tim baš ide slobodno zidarstvo. Zar nije tako? Slavoma docet! One bogate ravnice, gdje bi mogla biti žitnica domovine i leglo hrvatskih sokolova, danas sve više pustoši od domaćeg elementa. A i ono, što ih imade, do vrata su zaduženi u raznim novčanim zavodima. Tako na­ riču hrvatski rodoljubi. Zašto je to sve? Pitajte onomašnje rodoljube, pa će vam kazati uzroke. Pa taku sudbinu hoće i nama da pribavi »S. Tagblatt«. Ne zna li taj list, da takova šta osugjuje i naravni za­ kon i pozitivni, Božji i crkveni! Naravni zakon, koji mora biti baza i norma svakog drugog zakona i pra­ va, usugjuje se »S. Tagblatt« nogama gaziti. 1 taki list hoće u nas, da nešto važi, hoće da daje pravac politici i lekcije dijeli desno i lijevo; hoće da bude predstavnik javnog mnijenja, neki auktoritet i nosioc prosvjete! Jadan narod kod ovakih Kulturtragera! Više će nam taj švapski list sa ovakim nemoralnim oglasima škoditi, nego da nas hara kuga i kolera. Još poganski mudrac, Seneka, veli: » R a z u z d a ­ no s t, z a v l a d a li p o j e d i n c e m i li m n o ž i ii o m, k v a r i o b i č a j e , n a v l a č i z l o ć u , r a z ­ goni k r j e p o s t i sve l j uds ke p o t h v a t e g o n i u p r o p a s t . « Eto »Tagblatt«-e, šta činiš ti u našem narodu propagiranjem nemorala: rušiš do­ bre običaje, razgoniš krjepostan život, a uvlačiš zloću i rasulo. A to još činiš pod plaštem prosvjete i ču­ vanja austrijskih interesa. Skini obrazinu i ne gradi se onim, što nijesi! Koga da ti još nazivaš Janusom �220 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1910. sa dva lica, kao što u 246. broju svom nišaniš na po­ znatu ličnost? Ako je itko, ko hoće sjediti na dva stolca, zapalit tamnjan i Bogu i vragu, to si ti, koji takovu gadnu ulogu igraš, da se čovjeku smućuje, kad i pomisli na to. Širenje nemorala usporedo ide sa bezvjerstvom, dapače je to redovito uzrok bezvjerstva. To je stal­ no. A i psihološki je razumljivo, da se neka vjerska istina ili religijozna obveza, što nam je vjera nalaže, baš za to zabacuje ili joj se sve moguće zapreke stav­ ljaju od o n i h , čijiinn se ćudorednim nagnućima ta­ kova šta protivi. Zabacuje se dakle vjera, jer se je prije zabacila ćudorednost. Taj psihološki proces vidimo i kod »Tagblatt«-a. Zar nijeste opazili, s ko­ likom je reklamom skoro oglasio neku knjigu o evolucijonizmu? A da u toj knjizi ima sva sila teza ni­ čim nedokazanih i protivnih objavi Božj:j, ne treba ni spominjati. Nije dakle s njim dobro ni u vjeri A nije za to, jer je zabaso u ćudorednosti. Možemo H rni to mirno gledati? Moje je mni­ jenje, da ne možemo i ne smijemo. Svi mi, ma kojoj stranci pripadali, ma koje vjeroispovijesti bili, morali bi složno ustati protiv ovog atentata na opstanak na­ šeg naroda. Moralno življenje, ćudorednost, jedini je uvjet opstanka i napretka naodnog. Nek se ie veze, veze moralne, potrgaju, ni;rod će se poživirićit i kao takav svojoj neizbježivoj propasti poći. Pri­ mjer su nam stari kulturni navod grčki i rimski. Kad su oni počeli propadati? Onda,, kad su se podali luksusu, kad su raskalašeno peče-! živjeti. To je povjesna istina. Šta je uzrok, da francuski narod da­ nas propada, svi dobro znamo. Hoćemo li dakle dopustiti, da ta sudbina i našu kukavnu užu domo­ vinu stigne? Ne, i sto puta ne! Naša je zemlja sva­ kim darom Božjim nadarena, pa nas mc-že hraniti, da nas je dvaput više. Ne treba dakle da se bojimo, da ćemo ogladnijet i da će nam tijesno biti. A tko se je boji, nek ne ide ovamo. Ne trebamo mi tih kulturtiagerskih tekovina, nego želimo svomu narodu na­ predak i brojni i prosvjetni, a take poduke nek za se pridrže. A i naše vlasti morale bi otvorit oči, pa malo bo­ lje pripaziti, što se sve dogagja na njezine oči. Vlast mor abiti zaštitnica javnog morala, te zabranit, da se štampom nemoral ne širi i narodni život ne truje. A to tim više, kad i naš kazneni zakon takove stvari zabranjuje. Ćemu je § 463. kaz. zakona? Zar samo da za paradu tu stoji? VJESNIK. Upravitelji mostarsko-duvanjske i trebinjske biskupije. Preuzvišeni nadbiskup dr. Štadler imenovo je u duhovnim stvarima preč. dna. Lazara La- zarevića, a u vremenitim p. o. Radoslava Glavaša upraviteljima- za biskupije mostarsko-duvanjsku i trebinjsku. Papin dekret svećenstvu. Posljednja »A c t a A p o s t o 1i c a e S e d i s« donose dekret konzistorijalne kongregacije, potpisan 18. studenoga 1910.. kojim sv. Otac i svjetovnome i redovnome kleru bez svoje dozvole brani takovo učestvovanje u razne novčane i pripomoćne zadruge, koje ih ili priječe u njihovoj službi ili se protivi njihovome dostojanstvu i stališu. A takovo je učestvovanje, obnašanje časti i vršenje dužnosti: predsjednika, upravitelja, tajnika i blagajnika. Ove časti i dužnosti u buduće bez do­ zvole sv. Stolice od svećenstva niko neće smjeti primiti, a koji ih je primio, morat će ih se kroz 4 mje­ seca odreći. Svako drugo potpomaganje ovakovih ustanova, koje se ne tiče uprave i ne nosi odgovor­ ne si; sv. Otac ne samo, da dopušća, nego ga još i h v a J i. i" ~ ч Monumentalna godina. Slijedeće godine 1911. navršuje se ravnih 300 godina, da je fra Matija Divković, član redodržave Bosne Srebrene izdo prvi od 'bosanskih Hrvata prva u Bosni hrvatska djela: N a u k k r s t j a n s k i z a n a r o d s l o v i n s k i; Na uk k r s t j a n s k i s mn o z i e m i s t v a r i du­ h o v u i e mi i v e l e b o g o l j u b n i e m i ; te S t o č u d t s a a Ii t z n a me n j e bl a že ne i sl a vne b o g o r o d i c e i d i v i č e Ma r i e . Divković je svoja djela tisko u Mletcima, u Bertanovoj tiskari, koja mu je god. 1611. i slova bosanske ćirilice pravila. Osim toga u istoj godini i »Seraf. Perivoj« navršuje 25 godine svoga opstanka. Hrvatski knj'ževnici u Bosni — osobito Franjevci razmišljaju, kako bi taj epohalni god što sjajnije proslavili. Kapitul franjevačke redodržave presv. Otkupi­ telja. Na 25. studenoga bio je u Spljetu pod pred­ sjedanjem m. p. Vendelina Vošnjaka kapitul redodr­ žave presv. Otkupitelja, na kome je izabrano slije­ deće starješinstvo: za redodržavnika m. p. i vele­ učeni otac dr. K a r l o E t e r o v i ć, definitor i pro­ fesor filozofije u Šibeniku, za kustoda m. p. o. Petar P e r k o v i ć, isluženi redodržavnik, a za definiture m. p. o. M a r k o I v a n d i ć , isluženi redodržavnik, jubilat i gvardijan u Makarskoj, p. o. A n t o C i k o j e v i ć , profesor bogoslovije u Ma­ karskoj i isluženi definitor, p. o. H r i s t o f o r B eI a m a r i ć, profesor bogoslovije u Makarskoj i taj­ nik redodržave, te p4 o. A n d r i j a D i z d a r , gvar­ dijan u Spljetu na Dobrom. Redodržavi presv. Ot­ kupitelja od srca čestitamo, da su joj na kormilo došle tako sposobne sile, a novoj upravi, koju i naša dva suradnika sačinjavaju, želimo Božju pomoć kroz cijelo vrijeme upravljanja. �Listak. Franjevci kod Pape Pija X. Na 10. studenoga primio je, kako franjevačka »A c t a 0 r d i n i s« do­ nose, Papa Pijo X. Franjevce uzoritoga gospodina kardinala Vives-a, sva tri generala i prokuratora, rektore, profesore i slušaoce trijuh franjevačkih megjunarodnih zavoda u Rimu preda se. Papu je ispred svih Franjevaca nagovorio prečasni fra Dionizij Schuler, zahvaljujući mu na nebrojenim dobročinstvi­ ma, koja su Franjevci od sv. Stolice do sada primili i obećajući mu tim veću pomoć, čim su žešći napa­ daji na Crkvu. Na to je sv. Otac odvratio: da mu je vrlo milo, da vidi pred sobom ujedinjene sinove sv. Franje, koji su sv. Stolicu i s pogibelju života branili; da se veseli, kada su ga poslušali te se uje­ dinili; zahvaljuje im, da se, neprestano zagrijani lju­ bavlju sv. Franje, ističu na svakome polju rada, a osobito u borbi za pravdu. Zatim se je okrenuo k slušaocima, te im uprav čestito, da su stupili pod stijeg sv. Franje; da su, želeći Hrista što bolje sli­ jediti, koji nije samo činio nego i učio, došli u sveti Grad, da se tu nasišu svete nauke i odatle ju rasprostrane po cijelome svijetu. Papa Pijo X. bosanskim Franjevcima. Sa sjegurne strane čujemo, da je Papa Pijo X. svim bosan­ skim Franjevcima, dao povlasticu blagosivati kru­ nice. Da spomenuti oci inognu krunice blagosloviti iziskuje se, da budu napravljene na način krunica BI. Dj. Marije. Krunice se blagoslivlju vrlo jedno­ stavno — napraviv vrhu njih znak križa. U isto vrijeme spomenuti oci mogu krunicama pri­ vezati oproste od 500 dana, koje vjernici do­ bivaju, kada držeći blagoslovenu krunicu iz­ govore »Oče naš ...« ili »Zdravo M arijo!...« Opro­ sti se mogu namijeniti i dušama u čistilištu. Vjeroispovijed u Srajevu. Profesori su franje­ vačke bogoslovije u Sarajevu na 27, XI. prema naj­ novijemu papinu) m o t u p r o p r i o položili u ruke svoga starješinstva vjeroispovijed naperenu protiv modernizma. Istu su vjeroispovijed i isti 'dan u Sa­ rajevu položili i drugi ooi Franjevci — osim preč. redodržavnika, koji je radi odsutnosti to učinio istom 5. XII. — dok će ju Franjevci razmješćeni po samo­ stanima i župama polagati u ruke gvardijana svoga distrikta. Svjetovni je pak kler istu prisegu u Sara­ jevu položio 8. prosinca. Narodni zastupnik posto trećoredac. Velemožni gosp. Mirko pl. Gjurkovečki, narodni zastupnik u bo­ sanskome saboru na 27. studenoga bio je u Fojnici, gdje je stupio u treći red sv. Franje Asiškoga, uzevši pri tome i novo ime Franjo. Velemožni je gospodin iza toga čina uskliknuo: »Sad sam postigo, što sam odavna želio i mislio!« Našemu novome bratu na učinjenome koraku čestitamo! 221 »Abyssus abyssum invocat...« Ove nam riječi padoše na pamet, kad u 22. br. ovogodišnje »Vrh­ bosne« pročitasmo: »Kako se ovo zove?« »Vrh­ bosna« je u svome ovogodišnjemu 17. br. oklevetala franjevačke bogoslovce, iznijevši zgoljnu neistinu, da su oni na Ijetošnjoj pokrajinskoj skupštini u Sarajevu pri pozivu preuzv. nadbiskupa Štadlera na komers, » š u t n j o m ___p r o s v j e d o v a l i « , d o k j e b a s n a p r o t i v jedan f r a n j e v a č k i bogoslov a c b o s a n s k e r e d o d r ž a v e (ako mu »Vrh­ bosna« želi znati i za ime, neka se obrati na pred­ sjednika spomenute skupštine) t o m e p o z i v u o d ­ m a h n a d o d o : »i b i s k u p S a r i ć « . I mjesto, da »Vrhbosna« povrati oduzeto poštenje, ona nastoji dokazati, da ona ne spada u onu štampu, proti kojoj je predstavništvo hrvat. kat. gjaštva izdalo u 11. br. »Seraf. Perivoja« tiskanu izjavu i da njoj bivat. kat. gjaštvo i tada aplaudira, kada ona u nj uvlači ne­ sretne vladajuće razmirice; te da se čitava ona iz­ java odnosi samo na »Obzor«, »Hrv. Slobodu« i »Slovenec«. A odakle to ona zaključuje? »Iz konteksta izjave,« »koja nigdje ne spominje »Vrhbosnu«.« Nu pitamo poštovanu »Vrhbosnu«, a gdje se u izjavi na­ laze: »Obzor«, »Hrv. Sloboda« i »Slovenac«, gdje se spominje fuzija Domagojevaca i Starčevićanaca? Pa recimo, da se spomenuta izjava i ne odnosi na »Vrh­ bosnu«, slijedi li odatle, da iirvat. kat. gjaštvo odobraje onaj »Vrbbosiiih« postupak? Ne! To nam naj­ bolje jamči onaj ispravak, što ga je predsjedništvo pošljednjega hrvat. kat. sastanka u Sarajevu proti 17. br. »Vrhbosne« sastavilo i u uredništvu »Vrh­ bosne« predalo, te Što s ispravkom franjevačkih bo­ goslova u uredništvu »Vrhbosne« čami neobjelodanjen, premda mu je u odsutnosti urednika, vel. Jablanović objelodanjenje obećo. Fra Petar Betunac. Kako nam iz Kraljev. Sutjeske javljaju, tu je na 29. umro o. Petar Betunac. Pokojnik se je rodio 20. veljače 1863. u Banjaluci. Obuko se je u franjevačko odijelo u Fojnici 20. stu­ denoga 1880., a prvu je sv. misu reko 2. rujna 1888. Počivo u miru! Šta mogu čitati bogoslovi? Buduć se je zaklju­ čivalo, da je sv. Stolica najnovijom odredbom sve, pa i najbolje ne znam koje vrsti časopisa i smotara zabranila čitati bogoslovima, to se je starješinstvo naše redodržave obratila na Rim, odakle je stigo odgovor već dat magjarskome primasu pre­ uzv. Kl. Vaszaryu dne 20. listopada t. g., gdje se veli: »___Dalje, volja je presvetoga Gospodina našega, da se čvrsto drži zak^.n, kojim se zabranjuju časo­ pisi i smotre, no koje se bave političkim stvarima, što se dnevno zbivaju, ili socijalnim i znanstvenim pitanjima, što se takogjer danomice pretresaju, a da �222 Br. 12. — Serafinski PerlviOJ. 1010. 0 njima nema sjegurna mnijenja, nek se ovi, velim, Dr. P. W. von Keppler, Homiletische Gedanken ne ostave laliko u rukama seminarske mladeži. Ali und Ratschlage. Freiburg und Wien, 1910., Herderipak nije zabranjeno, da poglavari seminara ili od­ sche Verlagsbuchhandlung. Cijena K 1.20, uvezano gojitelji, ako se radi o znastvenim pitanjima, čitaju u platno K 2.16. Ovo će djelo doći svim dušobrižni­ mladeži, ili dadnu, da u njihovoj pristupnosti čitaju cima kao‘pravi putokaz pri sastavljanju homilija. članke istih časopisa i smotara, za koje drže, da su Djelo samo ime dra. Kepplera preporučuje. korisni ili potrebni za duhovnu mladeži. Emil Seipel, Das Brot des Lebens. Erklarung, Smotre pak, u kojima nema ništa prepirna, nego und An 'itung zur homiletischen Verwendung der donose: vjerske vijesti, naredbe i odredbe sv. Sto­ neutestć1lentischen Texte tiber das allerheiligste Allice, djela i naredbe biskupa, ili druge, prem su časo­ tarssakraiment. Freiburg und Wiien, 1910, Herdersche pisi, ali ipak ništa drugo nijesu, nego štivo korisno Verlagshandlung. U platno uvezano K 3.84. Preza uzdržavanje vjere i pobožnosti, ovi se, velim, mo­ poručamo. gu uz privolu ravnatelja sernenarskih ostaviti u ru­ J. v. Dobržansky und M. Wendlenner, Gesair^ kama mladeži u v r i j e m e p r o s t o o d n a u k a melte Reden, gehalten in der I. Session des^BcTs.1 d r u g i h p r o p i s a n i h d u ž n o s t i ___« Herc. Landtages. Sarajevo, 1910. Ovo dičio sadr­ Blagoslov nove župske crkve u Zenici. Marom žaje govore preuzv. baruna Benke, odjelnoga pred­ i trudom zeničkog župnika fra Rudolfa Jablanovićn stojnika Sheka, financ. nadsavjetnika dra Sertića, uz izdašnu pomoć požrtvovnog crkvenog odbora i odjelnoga predstojnika baruna Pitnera, preuzv. nad­ zenička se crkva dne 4. ovog predade javnoj Božjoj biskupa Stadlera, franjev. redcdržavnika m. p. o. službi i time se ispuni davna želja kuli župljana toli Mišića, odjelnoga predstojnika Mikulija, te Matićevžupnika. Pošto ponutrica crkve nije još posve do­ ca. Djelo stoji 1 K. Izvanjske narudžbe sprema gotovljena, to se nije mogla posveta ni držati, nego knjižara Alberta Thiera/u Sarajevu. Preporučamo samo blagoslov. Sami čin oba,\ io je časni starina osobito samostanskim X inim knjižnicama. isluženi redodržavnik i s današnjim još jedini živući Dr. P. W. von Keppler, Die Adventsperikopen. zenički župnik fra Anto Ćurić, koji je i Božju služ­ bu u£--podvorbu fra Ive Vujičića i fra Jake Selaka Vierte Auflage. Freiburg in Breisgau, 1910. Neuvedržo. Pod misom prigodno slovo držo je dr. fra zano K 2.40, a uvezano K 3.36. Enciklika sv. Oca Pape Pija X. prigodom 300-go"Frano fffažević. Iza svršenog crkvenog čina oku­ pio nas je gostoljubivi fra Rudolf oko svoga stola, dišnjice kanonizacije sv. Karla Boromejskoga izda­ pri kome je lijepih zdravica palo kućedomaćinu, рге- na u hrvatskom duhu. Spljet, naklada knjižare sje­ časnom o. redodržavniku, slozi svećenstva i svje­ meništa, 1910. Cijena 20 hel. tovnjaka, koja je jedina u stanju bila ovako krasno Prof. W. Barun Ljubibratić, Zapuštenost i podjelo izvesti, Njegovoj Svetosti Piju X., te Njegovom divljanje djece i mladeži. Spljet, naklada knjižare Veličanstvu kralju Franji Josipu I., iza koje je slije­ sjemeništa, 1910. Cijena 30 hel. dila carevka. Ručku su prisustvovali i neki ovdaš­ Ivana d’Arc Djevica Orleanska. Izdala kuća nji činovnici. — Bilo na slavu Božju, korist roda i »dobre štampe« oo. Kapucini Rijeka. Jamčimo, da reda! će knjiga omiljeti mladom ženskom svijetu, te će podžeći u njemu žar ljubavi k Bogu i domovini, koji je KNJIŽEVNA SMOTRA. počeo jenjati u ovom općem mrtvilu bez ideala, koje »Vjenčić u korist duša u čistilištu«. Omot rese je u nas zavladalo. Knjiga je sjajno opremljena, ima dvije privlačive slike izragjene u 12 boja. Cijena: 24 slike, koje su reprodukcije raznih spomenika Iva1 kom. 20 fih, 10 kom. 1 krunu 80 fik, 25 kom. 4 kru­ ničinih. Korice se ne će postiditi ni salonskog stola. ne 50 fik, 50 kom. 9 kruna, 100 kom. 18 kruna. Na­ Cijena 1 K. Naručuje se kod Kapucina na Rijeci. ručuje se kod »Kuće dobre štampe« (OO. Kapucini), Od srca preporučujemo. Rijeka (iirv. Primorje). Serafinski Perivoj" izlazi na dva arka svakog 15. u mjesecu; godišnja cijena 5 kruna. Rukopise, pretplate reklamacije prima uredništvo u Sarajevu. (Bosna, Sarajevo, franjevački samostan). Odgovorni urednik: dr. o. Julijan Jelenić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj 1910 Description An account of the resource Br. 1-12 + izvanredni broj Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1910 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438