https://kolekcije.nub.ba/files/original/7e87dde946909c92a613a71e22aeb590.pdf 13193a4b8190adb80a2b31af6cc37f87 PDF Text Text ULAZI ttJCSetKO hft DUA ЛГсКА, SODliHJA Ш Ш 5 МУМА, ЛУКОРste ^ttTfruflTU РПША gre-ONiSTUO u uiscmon ( s o m uisoso, гплиЈсил^а ©«1Шн«Ј. стглт/и^туо je g Ti3KA4t .uoeit« i p«yeoui*( sarajsuo ^RAJCL'Cl ШКДКА UOOi ER I DRUGOVI 1407. �„ P o v je s t s v . p r a n e A s iž k o g a . napisa' Lav Le Monnier, prevci fra Arkartgjeo Brkovic. Cijelo < 6 ,30, a dobiva se v „Skladištu deviKHorialip’* S, Vufcovićs u Sarajevu nite i naikrttičmjc tijelo* Sto je doseleп izašlo o svetom Franji; pa se je i njemu sjajno izrazilo, hvaleći najpovoljnije i hrvatski prevoci o reći, da je ovo tijelo kršćaohna tek za duhovne hrane, nego nas i s ttpujernc. Inajt fcaf;Je odtift&rtjer. za ljetovanje; franjevačkoga Fra rte* toga će tijelo, l i t i vidi ođoe U historičaru opet ovo ga već općenito zovu Dva hrv ttskij №i ;аш тз Шшошпа?! drangjeta Brfcovića, „Otasoifc iiregiertjii i po Urednik mu po UM P'“» svojoj Ш od be nanciie podlgtm, io Mi zavfjegjujc тњ svijeta! Ne katkada naći се čiratelji svetome Auli i naučit i P^moa naći. I fian tnjnV n re o r u ć u te m o 1 Bosna) i po svome , a osobito mlađel ZvomgradskU. Ovaj kršćanskom* ciuhu i da ga itna, S vremenom, kad mu se fjvego i рл samome imenu svetoga Ante ^nto najčuveniji, natfudoivormji t aajofcijuHjervvjs svetac icgu i inovjerci U samoj aašoj domovini sa atraftopočitanjem \ni& i tnusltmati i pravoslavni U „Gtmniku svetoga Ante* siguran sam i to, da će st čtfatdii naučili, kako će moliti se može pa zagovoru svetoga Ante- u mnogi« nevoljama jnn svijest** svojega zvanja nastojat će, da ovaj list raširi. �Q L A S IL O H R V A T S K IH ] URCGJUJC: 0, JOSIP т ш М VI50 K0, 15. 5 U E < m BROJ I. F R A N JE V A C A . , mnjCURC. ^ CiOD. Xi 07. Riječ urednikova za godinu 1907. 1 Amen, amen velim tebi; da ono, što znamo govorimo i što smo vidjeli svjedočimo! Ivan HL 11. Dužnost je, da se i mi borimo za svetinje naše! Ili „Serafinski Perivoj" ulazi s poi s pouzdanjem u XX l godinu svoga opstanka. najmanje korisno će biti pogledati: nije li se pogibelj Ujedno je ovom novom godinom i ured­ približila domu našemu i dusi našoj?! K a d bi z n a o ništvo novo. Ali se novo uredništvo s k u ć e d o m a č i n , k a d će k r a d l j i v a c doć i , b d i o punim pravom zabrinjuje, ako se uzme obzir na bi d a k a k o . A sve bi lakše bilo, da nam krov nad glavom ne čestitost prošlih urednika našega lista. Ipak pre­ uzimamo uredništvo ,,S. Perivoja" s velikim pouzda­ gori. I u hrvatske je zemlje aždaha sedmoglava svoj njem, koje dolazi iz velike ljubavi prema napretku čo­ grdosni zadah unijela. I u književnosti i u politici j u vječanstva i našeg hrvatskog naroda u jedino spaso­ privatnom životu, mi opažamo djela ruku njezinih. S nosnoj istini; istini, koju Hrist očitova svijetu — u istini drugom katoličkom štampom i „ S e r a f i n s k i P e r i ­ nepatvorenog kršćanstva. Nadalje nam ovo samopouz­ v o j " će se proti ateizmu boriti. Znamo već unaprijed, danje dolazi iz velike vjere u pomoć ozgora i iz velike da ćemo imati polemike s nekim strujama, ali svje­ vjere u moralnu i materijalnu pomoć naših prijatelja. dočimo i to, da naša borba neće biti nervozna. Tražit Nekakva se očajna borba opaža po svijetu. To je ćemo istinu i kazivat ćemo ju oduševljeno, ali i filo­ ona borba: „um D a s e in ." Očajno se bori nihilizam zofskim mirom. Ne ćemo nepromišljeno letjeti, da odproti evangjelju za svoj opstanak. A ta je borba većim sječemo Malhusu uho, megjutim ćemo ipak biti pra­ dijelom prenesena u štampu. Nekad se borba vodila vedni : da svakome isplatimo zasluženu plaću. Sudbina jedino u crkvama i u školama, a danas je borba u je katoličke i čisto prosvjetne štampe, da se mimo štila ovome polju spala na drugi stupanj. Štampa je gene­ mirnih rasprava i mirne beletristike mora prečesto baviti ralni štop današnje borbe. Ne treba da drukčije mislimo! i štiloin apologije proti: najezdi nihilizma. Tako je na žalost i kod nas. Za to će naš list biti: list ljubavi i Evo jedna prilika: p r o f e s o r u š k o l i t u m a č i d j e c i o n a j z a n i m i v i j t m s t v a r i m a . S v e g a list vatre. A neka nam niko ne predbacuje nedosljed­ p o z o r n o s l u š a . N a j e d a n p u t s e p r e d š k o l ­ nosti! Hrist Gospodin jedan te isti govorio je i: „ Mi r s k o m z g r a d o m p o j a v i s t r a h o v i t p o ž a r . U v a m a " i: „ L e g l a g u j i n ja .“ U najnovije vrijeme imade po svijetu bjesova, koji se ne izgone ni postom, Škol i se s v e o k r e n e : p o z o r n a d j e c a p o l e t e ni molitvom već ognjem i mačem dvosječnim. n a p r o z o r e , d a v i d e š t o j e ? P r i j e t i li n j i m a U to ime neka nas pomogne Bog! p o g i b e l j ? - Nemojmo, da od nas djeca razboritija budu! Izigjimo iz kuća na poljane, gdje se boj bije! 0 . J o sip M a r k u š ić , V i s o k o , na sveta T r i urednik. �Вг. 2. — Serafinski Perivoj. - 2 1907. Pobjeda ustrajnosti. Novela Priopćuje O. Jeronim Vladić. GLAVA I. ГјесП na studenoj stijeni u dnu jedne kule neke vlastelinske tvrgje žena i pritišće si jednom rukom na grudi djevojčicu, na čiju je glavicu malko svoju naslonila, a drugu je ruku položila na glavu dječaku, koji joj o boku kleči. Mila je nenaborana lica, prem blijeda ipak vedra,oko kog su stršili crni kao ugljen bujni pramovi kose spu­ štani niz ramena a na svem joj biću mogla se opaziti teška tuga i bol. Tišinu i tamu tog groba prekide na jednoć bučni — Naći se na putu, sami, od svih ostavljeni. — Istina je, — reče Alfred — biti daleko od tebe rastužit će nas, ali ćemo se tješiti misleći... — Pa — hitro reče Janja da sve i ovdje ostanemo, zar nam ne bi rekao knez, ako budemo tvrdoglavi da će nas rastaviti ? — Čujte moja mila djeco! I meni je viŠekrat do­ lazila misao; ali nijesam ni jednoć zadugo o tom mi­ slila. A sada... vi se sami nudite... ja vidim u tom božje nadahnuće Dakle pripravite se da pobjegnete oboje, da se mognete pomagati u nuždi. Izručujem vas Bogu, i uzdam se u molitve našeg oca; ostanite dobri; poziv kračuna i pojav svijetla; na pragu se pojavi već ste dosti iskusili, što je ovaj život; odreći se svega. 0VJe * w Lice mu je mršavo, oči upale, pogled mr k ; ćelo smežurano; vlasi najpomnjivije počešljane i uregjene. Neugodnu vanjštinju te ličnosti činjaše još neugodnijom velebno i sjajno odijelo oc crvenog grimiza izvezeno srebrom, što mu je resilo njegovo tijelo. Matiido, jesi li se odlučila, da ni udovoljiš? Smiluj se sebi i svojoj djeci —• poće govoriti ogavnom prijaznošću. Ali videć, da n ije d n o od troga ne pokazuje, da pazi na njegove riječi, promijeni kojdu. — Zvjerska^ majko! prezireš moju ljubavnu ponudu? osjetit ćeš desnicu ono* kog si okrutnim učinila. I nestade ga, srdito zaključavši za sobom vrata. Do malo časova opet nastade tišin a; bijedna žena pane u besvjesticu. — Adolfe, A dolfe!... Ne, nigda ne će ovaj gordi razbojnik dobiti mog srca, umrijet ću, ali tvoja — Majko, majko, zavapi u jedan glas oboje djece. — Djeco! sažaljujte m e: snaga mi smalaksaje, ali duh ne. Ne plačite! Otac nas nebeski kuša, a otac vaš, koji uživa u nebu, gleda nas odozgor i moli za nas. — Da majko, — skoči dječak to rekavši — i pomoć će nas da nešto lijepog uradimo, što mi evo baš sada, ovaj čas na, palo na um. — Šta hoćeš da kažeš moj Alfrede? — Ti majko mnogo trpiš, i ja bih te možebit mogao izbaviti tih muka. Što misliš uraditi? uteče mu se u riječ sestra. — Kad knez pušća da hodamo po tvrgji i po vrtu, ne brinuć se mnogo za nas, ja bih mogao pobjeći i osim tog sve mi se čini ko da čujem neki glas, koji me uvjerava, da će mi nekako to poći za rukom, a ostanem li, za cijelo će me ubiti. — Idem i ja, pa onda ne će knez moći reći, da si ti majko zločesta. — Ajde, ako m ajka. . . dapače i toga, da ćete igda više zagrliti svoju majku, k0ja vas toliko ljubi; pripravni budite prije sve pretrpjeti, nego li što nedostojno učiniti i dobro pazite, da vam ne proc|re u srce, da ga ogadi osvetniotrov, to OSObjto tebi preporučujem Alfrede m o j... Gole zavapi janja, čujuć, da neko silazi njza stube Svi se p0ne§t0 zbuniše, jer se nijesu nadali tako brzom rastanku; znadu svi, pa i najveći junaci, da je ocj rjje£j do jjna daleko. д |ј je brižna i snažna žena, тЈбШа> da ne bi bilo dobro propustiti ove zgode; ohrabri se ; odrještto reče: _ Hra5ro z!ato moje> Bog mj vas blagoslovio! _ Majko do vjgjenja _ odgovori A(fred nekora odvažnošću. Janja ne znade progovoriti riječi, ali sve reče jednim cjelovom i jecanjem. Možda su i Matilda i Alfred pustili po koju suzu iz oka; ali su je brzo i otrli. Gole dogje do vrata i poče ih otvarati. — Hitro, — reče neuljudno ta Ijudeskara. Djeca se makoše, pogledavši zadni put majku; Gole s velikom tutnjavom zatvori vrata. Jednim tijesnim stepenicama izigjoše u prizemlje; otalen, prošavši kroz jednu sobu, dogjoše u hodnik, iz kog se je mahom išlo u vrt. — U vrt! reče Gole. Nijesu djeca čekala, da im to još jednoć rekne; a on odmah pogleda na drugu stranu ko da mu valja obaviti nekakav važan posao. Stupiv u vrt, — nikada bolje — reče Alfred, da ohrabri Janju — Gole nas je ostavio, uprav otac bdije nad nami. — Istina — silom odgovori sestra. Dogjoše k jednoj rešetci, oklen se je vidjela šuma i gajevi, koji nijesu bili ondalen daleko. Momčić po- �Pobjeda uztrajnosti. gleda tamo i amo, gori doli, na prozore: nikog; izmoli glavu koliko god je mogao kroz rešetke i nikog. — Ja ću se najprije popet na zid — reče dječak. U Času je bio gori, a jednim se skokom nagje vani. Kad al eto ti jednog Čevjeka sgurena pod breme­ nom drva. Alfrcd se prepane: propali smo! mišljaše. Ali ne zdvajajuć: — ukloni se! reče Janji pod glas i tnašuć rukom. On se šćućuri za jedno drvo, gledajuć u onog čovjeka i mičuć se sad amo sad tamo. Čudna li straha! Primiče se, eto ga na; i...p ro g je ; Alfred odahnu i zahvali Bogu iz sve duše i iz svega srca. Čim je čovjek zamako za kut zida, kojim je ogragjen vrt, diže se naš momčić, i prigje k rešetkama i pod glas zovne : — Janjo! — Sestrica dogje, a lice joj odavaše nutarnji nemir i strah. — Pogibelji je nestalo, penji se! - reče Alfred. Janja posluša. Krenuše prema šumi žurno, ali tiho, da im se ne čuje bat nogu. Za malo eto ih grmlju. Dok oni odmiču, ja se vraćam nazad, da razja­ snim što je nužno. Od nekoliko je nedjelja Matilda s djecom si za­ tvorena u onu tamnu i vlažnu podzemnicu. Dobivala je za hranu svaki dan samo komadić crnog kruha, a da se nasloni i odmori satrveno tijelo, nije imala ni jedne daske. Prije je u svojoj tvrgji uživala sve zgode, a čovjek ju je njezin imenom Adolf ljubio ko ženicu oka svog, a seljaci blagosivljali ko kakovu krjeposnu kraljicu i to joj tijaie njezino malo kraljestvo. Knezovi su i grofovi u ono doba zaista bili mali kraljevi. Vrla je i krjepostna žena odbila ruku kneza Ubalda, gospodara jednog predgragja, koje je graničilo s Adolfovini posjedom. Zlotvor se ovaj zakle da će ubiti svog takmaca, koji je bio vrijedan Matildine ruke. Progje dosti vremena a ne pruži mu se zgoda da iz­ vede svoju opaku nakanu i za sve to vrijeme ne ugasi se u njem oganj živinske strasti, nego se dapače još većma raspali. Kroz to vrijeme dragi Bog blagoslovi Matildu i obdari ju s dvoje krasne dječice, koju je odgajaja s naj­ većom pomnjom, ko što marljivi vrtlar tetoši oko njež­ nog nasada. Ona je svim marom materinje ljubavi na­ stojala, da se ukorjene u njima i rastu sve lijepe vrline i krjeposti. Da ih dobro uzgoji, svegjer je imala pred očima, da im treba isčupavati i krotiti njihove hire i mladenačke pogubne sklonosti; jer se čovjek većinom rodi iskvaren, hrli u zlo i, ostavljen sam sebi i svom na­ gonu, postane zločest; stog se vrlini hoće snage i sile, otalen se i zove drugim imenom krjepost. Nije dakle čudo, da je ovo dvoje djece, od kojih je Alfred imao 14 godina a Janja 12, pokazalo toliko junaštvo još u mlagjanoj dobi. Sretno su i zadovoljno živjeli u svojoj mladosti. Ali jedne noći nasrne na tvrgju Ubald. Pro­ vali u grofove sobe i probode ga proklinjuć, . . Matilda se probudi i padne u besvjesticu. Kad je došla k sebi, ugleda nepoznata lica, drugu sobu, drugo posoblje i odmah ju baciše u onu jamu, da St združi sa svojim Adolfom i da zasvjedoči kakva je pravda na ovom svijetu. Iza tog se utješi — ali jadne li utjehe kad je mogla da zagrli samo svoju dragu djecu i ništa više. Ubald se je nadao, da će pridobiti ženu, pođvrgavši ju teškom životarenju, prijeteć joj još gorim i laskajuć joj. Nagje čelično srce: najlukaviji mu zanati, najveće zlostavljanje bijaše uzaludno, jer žena bješe ju­ načkog srca. GLAVA II. Kad su naši mali bjegunci ulazili u šumu, bilo je već sunce zapalo a svijetla malo po malo nostajalo, ustupajuć mjesto tami. Alfred su i Janja išli drhčuć na svem tijelu, usprežući i dah svoj. Čuje se i glas zvona: — Zdravo Marijo! reče dječak. Ustaviše se i klekoše da mole, kako će ustati hrabriji i snažniji, da odole napadajima, koje su im jamačno pripravljali sjeta i strah. Lišće zatrepta, a djevojčica se prepade: Dječak to opazi i reče. - Hrabro Janjo, otac nas gleda i nad nami bdije. Ali se tužnim mislima i umoru pridruži i g la d ; što se ni jedno ni drugo ne usudi da kaže. Navuče im se oblak na čelo i lice. Gladni u toj pustoši. Zdvojnost htjede, da im malaksale duhove svlada. Janja htjede odmah da podlegne, kad brat, ko da se nekom opire, reče: — natrag! — — Bog je snami — Šta ti je Alfređe — Brat nasmješiv se reče: Nekako mi izmakoše ove riječi i ne pazeć šta govorim. A da ti pravo re­ čem, bile su me obrlatile neke zdvojne misli, ali je istina da je Bog s nami, fer se ne smijemo bojati. Dok je ovo govorio, učinio mu se da je opazio neko svijetlo. Gleda opet: — Da svijetlo je reče sam sebi. Obrnuo se Janji, reče: svijetlo! Gledaj onamo, megju onim stablima, pokazav prstom. — Da vidim, vidim — — Dakle ohrabri se! Zapute se prema onoj strani. Napokon opaziše kuću na dvjesta po prilici koraka od šume, Čuše i glas kano glas djece što no se igraju. Ali prošav strah i novolja glada, činjaše se teško ono, što se je do sada činilo da nije ništa: doći pro­ sit hranu i stan kod obitelji, koja ima hiljade svojih neprilika i nevolja. Djeca, neodlučna ustavila bi se, da se ohrabre, da saberu riječi, kojim će se pretstaviti i javiti, ali ih u �Br. !. — Serafinski Perivoj. — 1907. tom zapriječi jedno poveliko pseto, zalajavši na njih iz sveg grla. Popade Јапјц za haljinu, a ona u vrisak. Odmah izagjoše, razgledajuć, dva čovjeka i jedan dječak. Oni zapeše lukove, hotijuć da strijeljaju a ovaj je držo jednom rukom zublju, a drugom načavlanu ba­ tinu. Ali opazivši, da su tu samo djeca, umirivši pseto, uljudno ih zovnu, neka unigju, raspršivši im tako prve utiske, koji nijesu bili baš ugodni. Sobu je rasvjetljivala jedna svjetiljka o strop nad stolom obješena o vrbovu šibu, gore obavijenu i prikovanu; tu je bio jedan ormar jedna polica na kojoj su lijepo poredani lonci, tave, i tanjuri; čvrsti kovčeg nabijen zemljom, a to je ognjište, klupice, u jednom kutu razbacano poljsko orugje. Unišavši, dva se dje­ čarca stiskivala, uz mater, koja je stajala nagnuta mal­ ko naprama vratima, nepomično kao kip, s preslicomi o boku a s vretenom megju prstima. Mlada jedna ženska sjedila za stolom s poslom u ruci, gledajuč prema vratima. m, što je — Bertice, pogrijder zdjelu s i inard, stariji ostala, onda pripravi gore! — Čovjek. Mlada stavi stol i hitro se diže, da uradi što joj je otac naredio. — Sjednite ovdje, bit ćete i um orni! — reče isti. Gosti su bili van sebe, zbunjeni: htjeli bi d a z a h vale, ali im se ne dade riječ prozboriti, ko da su im usta olovom zalivena. Svi sjedoše. — Šta vam se dogodilo? — zapita Bernardova žena Kata, okrenuv se dječaku, ela mu Čita na očima i licu, koje se nije slagalo s odijelom, koje je bilo već poderano. Mi smo ostavljena d jec a ... promuca Alfred. Idemo okolo tako na sreću, kud nas Bog vodi, da životarimo. Siromaci! reče Kata, i još bi bila nešto pitala ozbiljnijeg za goste, koji nijesu običavali, da se lažju izbave neprilika, ali je prekide muž. — Kad je tako, moći ćemo se nagoditi; da osta­ nete kod nas, ako hoćete. Pomagat će te nas u našim poslovima, a mi ćemo vas držati kao svoju djecu. — To bi bilo previše, — reče Alfred; — a mi bi vam od svoje strane samo imali zahvaliti. — — Ali da, ništa. Sada sjedite, bit ćete gladni, onda ćete ići spavat, a sutra ćemo razgovarat. Jeli su, nimalo se ne ustručajuć, jer je u to vri­ jeme uljudna obitelj drugamo gledala i razgovarala o koječem. Ovo se dvoje zapužari i pogleda jedno u drugo, čujuć gdje razgovaraju megju ostalim stvarima o ža­ losnom dogagjaju, kojeg su i oni dionici, gdje sa što­ vanjem i privrženoŠću izgovaraju imena Adolfa i Ma­ tilde, a s prezirom i ogavnošću Ubaldovo ime. Kad su Alfred i Janja bili sami u sobi, prva im misao bi, da zahvale Bogu, a onda se zdogovoriše što će i kako će raditi. Tu su bili više od sata: istom što su htjeli da zaspu, kad ih probudi novo lajanje pseta. Alfred skoči iz postelje: — Ubaldove pustohije! Ja ću skočiti kroz prozor, a ti ostani i sakrij se! S Bogom draga Janjo do vigjenja! Poljubi sestru i skoči; ču se štropot i krik, Janja problijedi. Je li Aifred pogodio? do malo ćemo vidjeti. Jedno po sata poslije nego što je dvoje djece strugnulo, naš Gole dogje u vrt da ih vrati u zatvor. Traži tamo, traži amo: - ta gdje su ? Zar im se tako malo svigja ono mjesto, kog njihova majka ne će niu pošto da ostavi? Bit će u tvrgji. Traži po tvrgji: mogo je tražiti do volje. Naoblači se. Nastade i oluja. G ole! — ču se da neko zove. Okrene s e : — to je Ante vrtlar. Ovaj mu reče: sagji odmah u hodnik, ondje te čeka gospodin knez. Evo m e ! reče hudi čovjek, ne znajuć što ga Čeka. Djeca? reče Ubald gromkim glasom, da ti se krv stine. - - Oprostite gospodine kneže... bio sam se na čas uda,iio iz nužtie' a ona P™kletinja ode negdje da se zabav,)a na П1°!ц nev° 4 u— Ej! Dvije pustahije do zuba oružane izigjoše iz obliž­ nje dvorane. Popadoše po srijedi gorostasa, koji se pusti, da ga u lance šapnu, ni malo se ne protiveć, uzdajuć se u svoju nevinost, prem je vidio, kako su mnogi nevini poginuti iz same velikodušnosti njegova gospodara. Što ćeš? Lasno si čovjek laska. Dok su Golu vukli i zatvorili u jedan sprat kule, drugi su tražili po svim kutevima tvrgje, a u isto se doba spremala četiri teklića. Videć, da nema djece, knez odmah pošalje u okolicu nekoliko ljudi. Četvorica na konjima otrčaše glavnom cestom, dva na jednu stranu, a dva na drugu mnogi se pješe rastrkaše po poljanama i šumama, i blago onom, koji dovede dva ptića jastrebu u kandže. Knez, prem se nije mogao uvjeriti, da je Gole, vrag u tijelu, učinio dobro dvama angjelima, srdit tje­ ran okrutnim nagonom, kojim se je odlikovao, odleti do Golina zatvora, vodeć sa sobom Gotovca vrstna krvnika i pustahiju. Izdajice! — ruknu, čim stiže, — platit ćeš mi krvlju svojom do zadnje kapce. Na p o sao ! Krvnik pristupi k drugu i s potpunim nehajem pokaza svoju vještinu, raztezuć nesretnika, da ugodi Neronu, gnjusnoj zvijeri; prem zvijeri ne zlorabe Bo­ žjeg dara, (a to je razum), da služe živinstvu. Ubaldo �Filološka studija o božičnoj pjesmi „U se vrijeme godišta." se tim činom tako naslagjivao da nije ni opazio, ili bolje nije Čuo topota konja, štono se vratiše u tvrgju i stadoše na uglu tornja. Ubaldove sluge nijesu ni sanjali, đa bi bili nepri­ lični gospodaru, buneć ga u onoj zabavi, gdje se je davio najgadnijom hranom, noseć mu neugodne vijesti. Napokon smrt ote Golu svim brigama. Da, na­ damo se. Časovito trajanje muka dalo mu je prilike, da se opomene, kako nije čovjek stvoren za ovaj život, nego da je potpuna sreća i pravda u došastom ži­ votu. Nije ga više varala svjetska vanjština, stog se je imao izručiti Božjem milosrgju. Knez ostade žedan. Žedan? Da, žedan je bio krvi, štono ne će nigdar zadovoljiti čovjeka i ta ga je žegja morila gore nego prije. — Ima još jedna, reče s posmjehom divlje ra­ 5 dosti, kada ga Gotovac uvjeri, da je Gole već mrtav. Krvnik je razumio. Osjeti da se javlja u njem srditost, ona neprijateljica, koja je bila umrla i bila zakopana od toliko vremena Jedan je čovjek čekao Ubalda podaleko pred ula­ zom u zatvor, u kom je ležalo nagrgjeno i mrtvo Golino truplo. On je imao da kaže gospodaru, da su se teklići vratili bez djece. Stajao je na razkršću dvaju hodnika, na ulazu u kulu. Čim je začuo jedan korak, promoli malko glavu i odmah ju povuče nazad, prestrašivši se srdita hoda i mrkog pogleda z v i j e r i . Udalji se, prošav sav hodnik hitro na prstima. Sirota 1 — mišljaše, Neka joj Bog pomogne! (Nastavit će se.) •' > Filološka studija o božičnoj pjesmi; ,,U se vrijeme godišta.^ Ćutić Mladen, franj. stud. pl lome nije poznata u Bosr.i ona crkvena pjesma, što ju za božični li blagdana narod pod sv misom iza poslanica pjeva naizmjenice sa svećenikom ? Ona se ne rijetko čuje i po kućama naših bogoljubnih kršćana, gdje ju iza skupne molitve složno pjevaju svi uku ani. O Božiću kod sv. mise ova pjesma ne smije manjkati, a na seoskim župama ona je skoro jedina crkvena pjesma, što ju naš nepismeni narod za ovaj veseli blagdan poznaje. Premda je pjesma dosta duga po „Kuć­ nom katekizmu'1 od 0 . Augustina Miletića sadržaje ona 21 kiticu i premda na nekim mjestima u istoj pjesmi nema prave logične sveze izmegju kitica, kako ću to kašnje pokazati, ipak ju skoro svako naše seljanče na pamet znade. Osim hvalospjeva „ Z d r a v o t i j e l o I s u s o v o " nijedna druga pjesma nije tako dobro po­ znata našem seljaku kao baš ova. Ne pokazuje li baš ta prednost ove pjesme, da je ona stara, da je moguće nastala u ono vrijeme, kad smo mi veoma malo božič­ nih pjesama imali; da je nekad dapače jedina božična pjesma bila, kao što je to i danas na našim seoskim župama u Bosni. Svaki će cijenjeni čitatelj iz Bosne znati, da je ovdje govor o našoj božičnoj pjesmi „U se vrijeme godišta". Čitajući gornje retke mnogome će se Čitatelju i nehotice namećati razna pitanja o ovoj pjesmi. Kada i gdje je ta pjema nastala? Je li to originalna hrvatska pjesma ili je moguće prevedena? Premda ne mogu na ova pitanja kategorično odgovoriti, iznijeli ću ipak ovdje rezultate moga istraživanja o toj pjesmi, koji će makar koju tamnu točku povijesti naših crkvenih pjesama osvi- ietliti- Ko pomnjivo pročita ovu pjesmu kako se ona danas u molitvenicima nalazi, sigurno će kao i ja dvoj^» da ^ Јг zbilja poregjaj kitica u njoj dobar i logičan ili ne. I ovim ćemo se pitanjem kašnje pozabaviti, jer je veoma važno; nego riješen je toga pitanja zahtijevati će, da se neke kitice naše pjesme drukčije poredaju Kako sam već gore spomenuo, naša je pjesma ,,U se vrijeme godišta" veoma stara te ju možemo brojiti tnegju najstarije hrvatske crkv. pjesme, što su do danas sačuvane, kako to i sam glasoviti slavista Jagić tvrdi.1) Zato imamo i dokaza. U c. k. dvorskoj knjižnici nalazi se pod br. 1354. jedan starinski rukopis u la­ tinskom jeziku, koji bez dvojbe potječe iz XV. vijeka ) kako to rukopis sam i neke bilješke na kraju rukopisa svjedoče. Po kazivanju kustosa carske knjižnice rukopis je amo donesen iz franjevačkog? samostana u Korčuli, gdje je po svoj prilici od kojega franjavca u drugoj najkašnje polovici XV. vijeka napisan. Opsežni taj ru­ kopis zadržaje na prvom mjestu naputak za mlade is­ povjednike, a iza toga dolaze na listu 33. dvije hrvatske crkvene pjesme: jedna je u čast bi. dj. Marije a počima „Da mise fsi ponisimo ter na colina padimo mariu posdrauglue"; druga je pako naša gore spominjana pjesma. Ove je pjesme g. F. Menčik tiskao u „Arhivu za siav. filologiju." Da se uvjerim o tačnosh prepisa, otišao sam sžm u dvorsku knjižnicu te sam stari rukopis točno pre­ gledao, ali sam našao, da prepis g. Menčika nije posve vjeran — po svoj prilici dotični gospodin nije poznavao dobro hrv. jezika — pak sam ga ja ponovno prepisao,*) *) Archiv fiir slav. Philologie, B. 5, S. 274. !) Meučik F. u. Archiv fiir slsv. Philologie, B. 5, S. 268 �6 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1907. pri tome pazeći i najmanje sitnice, što je uvijek potre­ Stari saco tuariase. Anouoga zignase. Pismo sueto bito, kad se starinski rukopisi izdaju. Držim, da će za­ spugnase. Sueto d. m. Onega charui prlitie. Onoi bi nam pstenie. Našim nimati cijenjene Čitatelje, ako ovdje iznesem vjerni oblik naše božične pjesme, dok će nam opet s druge strane dusam spasenie. Sueto, O istocha tri chrali. Mnogo dan su gizdili. Dabi ovaj prepis trebati kad budemo govorili o današnjem isusa uidili. Sueton d. m. obliku ove pjesme: Suisda uodaz gnim biše, chiaslon put gnim chasase Usei1) urime godischa: Mirse suitu nauiscia: Chros chadi1) sin bosgi lesase. Sue roienie diticha Od suete diue Marie: Od pciste diuice: Ter nebesche cralice Iside2) Pridagn chada pdose. Nacolena padoše. Slato i suisda danila: od suete diue marie: tamian pdase. Sueto d. m Diua sina porodi: Diaulu silu pogubi: A christiane Tere miru radosti. Pres niedne pacosti. Uuelichi slobodi: Sueta diua Maria.8) slatchosti. Suete d. O polnochia se rodi. Nebo isemlu psuitli: Cacho Isusdar chada pria. Rasluzenga troiega. Da blagoslou poldne suitlo bi: Sueto diuo Mario: ueseli. Sueto. Uiaslega stauise: Matimu se clagnase: Ter ga Chad blagosluo (?) piase. Tada oni idose. Tere slatcho glublase: Sueta diua m; uo rechose. Sueton d. m. Angeli mu slusachu: Novu pišam poiachu ~ , Chuali (sic!) tebi semogi.2) Gospodine ugodni. Slaua bogu uisgnemu: Gospodinu nascem u: I p osgi sinu iedini3) od su. zouichu smirnomu: Sueto diuo Mario. Angel obnoch doleti. Tere chraliom nauisti. Cha Suacho na suit stuorege: Imai sada ueselie: zicha Jurudu nitchor hodi. Sueto. boga rogegne: Od suete diue m. Inim puto poidete. Bosgia sina slauite. Ter mu 0 angeli tecite: bosia sina slaui chualu usuaite. Sueto. Angel poide nebesci: Ter pastirir- nauisti: priueliche Chada doma pidose. Jednim glason suapise. Tere radosti: Suete d. m. se. Sueto. 0 pastire tecite: stada uasa yusštite: Bosia sina Tebe bose chualimo, Sueto troistuo slauimo. Diuu slauite Sueto di m. suetu stuiemo. Diuu Mariuu. Amen. Tada oni idose: sina bosia uidise: Term uslauu usdase Neke jezične osobitosti pokazuju nam, da pjesma Sueto d. m IM llli Chemu chada pdose: Ter se vele zudise: Tere ouoi potječe iz dalmatinskoga primorja i to iz kraja, gdje je rechose. Sueto čakavski dialekt kao n. pr. r o i e n i e , t u a r i a s e , i as l on, Zudo mnogo zlouicha: Sega cražia uelichia: Grubo g 1a s o n, j i h i si. Ortografske pogreške, što ih u pjesmi pečo pouita od Suete. nalazimo — ja sam neke spomenuo — odaju očito, Jer uiaslech lesase: Suite na se nimase: Ter ubostuo da je ona došla u ovaj korčulanski rukopis od osobe, koja je bila nevješta hrvatskom jeziku, pa iz toga dalje gliubliase. Sueto. Sueti slinba suapise. Čada glase slissase. Da sin možemo zaključiti, da je ona prepisana iz kojega mo­ guće još starijega primjerka, te bi po tom mogli staviti bosgi rodise. od Suete d. m. Jer gim 4*6) reče bog daće. Sina suoga poslati. Urata postanak naše pjesme u prvu polovicu XV. vijeka ili pod konac XIV. Veoma je vjerojatno, da je i kod nas od limba rasbiti. Sueto. Tergich vancha isuesti. Uraj chsebi piusti Uuelichi u XIV. vijeku barem u Dalmaciji bila poznata latinskom svećenstvu ona lat. pjesma, koja je bila u isto vrijeme radosti. Sueto d. M. Poporodu osmi dan. Bi sin bosgi obrisan: charui dobro poznata već i u Češkoj.4) Sačuvala nam se je samo prva kitica te pjesme u „Kantional v. Jastebnizs«) pli oni dan. Sueto. skupa sm e 1o d i j o m« ) glasi pak: 9 U rukopisu je slovo s po talijanskom pravopisu pisano. * Gosp. F. Menčik je ovdje krivo pročitao ,,V(z)ideu. Od velikoga slova ,.I" i do njega stojećega „s" činilo mu se je da je to jedno slovo „V", pak je onda, da bude neki smisao iza „V*** sdm umetnuo ,,z“. *) Kod prepisivanja ovoga refraina u svim skoro kiticama bio je g. Menčik veoma netočan; to isto vrijedi i za inter­ punkcije. *) U rukopisu nalazimo slovo ,,g“ mjesto „ј", Sto poka­ zuje, da je pisac rukopisa bio pod uplivom mletačke ortografije. Napr. tal. riječ „giorno" u mletačkom se dijalektu izgovara „ј o r n o". ‘) Stari oblik mjesto današnjega „gdje" (gdi). s) Pisac je rukopisa imao očito u primjerku, iz kojega je pjesmu vadio „fsemogi", ali je on ovdje pročitao ,tf" kao ,,s“, budući mu veoma sliči u tal. pravopisu, te ne držeći nužnim dva „s‘‘ na početku riječi pisati naprosto je jedno ispustio. J) G. Menčik je ovdje posve krivo pročitao „ g ed in i" , prem u rukopisu j a s n o stoji i edi ni , 4) Guido Mario Dreves: „Analecta hymnica Medii aevi" B. I, S. 14. 6) „Kantional" potječe iz prvih godina husitima. Ibidem. 6) Guido M. Dreves: „Analecta hymnica", B. I, S. 198. �Filološka studija o božičnoj pjesmi "U se vrijeme godišta." In hoc anni circulo vita datur saeculo nobls nato parvulo de virgine Maria. Ne odgovara li skoro posve ovome lat. tekstu prva kitica llase božične pjesme? U sej vrime godisca mir se svitu navisca kroz rojen'je ditica od svete dive Marije.l) Latinski original ove pjeme ИајБОЦе je mogao biti poznat franjevcima, koji su ga po svoj prilici iz Italije dollijeli, jer je bas u XIV. i XV. vijeku glagolska knjiga bi\a na svom vrhuncu u Dalmaciji, dok je za franjevce«) veoma teško reci, da li su uopće ikad bili glagoljaši, premda su veoma ljubili narodni jezik, pak zato ce i naša božična pjesma biti po svoj prilici djelo kojegu fralljevca.') Pa i ta činjenica, sto se ova pjesma nalazi li \atinskom korcu\;mskom rukopisu, koji po mome mnijenju potječe od franjevca, daje nasltlcivati, da i pjesma potječe od kojega franjevca. Na jednoj od predzadnjill stranica toga rukopisa nalazi se i list Siksta IV., kojim potvrgjuje sve povlastice, sto su ih ovi od nje­ govih presasnika primili. •) N a kl-aju rtlkopisa našao sam slijedeću blijesku: l s t e I i b e r p e r t i l l e t ad I o c u m C o r ul ae, c O n c e s s u s ad u s u u i f r a t r i s L o d o v i c i de Cor ul a рег v i c a r i u m p r o v i n c i a e t u llc t e m p o r i s fr. B e r i l a r d i n u u i ех A r b o I de m fr, B e r l l a r d i H u s v i c a r i u s т. prr. U serij; bosanskih vikara, sto ih o. Batinic navagja ne nalazimo nijednoga, koji bi se zvao Berllardillijs ех Arbo, o illl ako 011 nije identičan s o. Bernardinom de Cayniis i\i jos je najvjerovatnije, da ce llas vikar ех Arbo biti jedan izmegju onih, koji su upravljali provincijom od god. 1467. do 1495., jer nam nijesu poznata imena svih v i­ kara za ove 28 godina.«) Po transkripciji V. Jagiea "Archiv fiir slav. Philologie", B V, S. 273. ') Ovdje ne mislimo na svećenike \11. r. sv. Franje, јет su о т bili vazda veliki branitelji glagolice i vazda su ju rabili. 0 tom i,poredi: Stj. Ivantic "Poraba Glagolice kod redovnika 111 reda sv. frane etc.", Dr. Lucas Jelic: ,.1'ontes Historici liturgiae glagolito-romanae". ') Vid Vuletic-Vukasovic dr!i, da crkvene pjesme, io ih je on iz jednoga korčulanskoga samostanskoga rukopisa iz XVIII. vijeka izdao najprije u "Katoličkoj Dalmaciji", zatim kao posebnu кпјЊси pod naslovom: ,,(;akavske starin,ke pjesme,* potječu takogjer od franjevca Q A. Draghinea Sa ke Draginita. ', Papin je list iz g, 1471. i govori u njem o iz oru no­ voga vikara, •) Scmatismus provincije od g. 1895., Str. 20, dr2i, da 0. B- de Caymis nije bio vikar nega samo komisar provincije. Tako dr!i i P. Philippus ab Occhevja (Otevje) u svome djelu "Epito111e vetustatum bosn. provinciae Cap, V, § 11, Pag. 73 gdje se t j o. Bernardin nazivlje "de Caymis'*, ,.Caimus" i „Cai nus'- 7 !van Milcetic u svojoj radnji "Eill Beitrag zur kroatisch-glagoli\ischen Bibliographie" U spominje jedan glagolski rukopis, sto ga je on u Omišlju na otoku Krku našao. Naslov rukopisa glasi: " p o c e t i e k n i g i d i s i p u l a , ke esu s \ o z e n e o d s t i h i (?) o t a c i i p ot vr ' ene i s t u m a ce n e iz d'jackoga«) j azika na h r v a t s k i . " TocllO zabilježena opaska na kraju knjige kaže llam kad je napisana. .,Sie k n i g e b i š e s v r S e l l e m s c a p e r v a dn. 20. I p i s a h e j a p o p m i h o v i \ p l o v a n b l g r d s k i ' ) 1558. Na kraju " K n i g a d i s i p u l a " nalaze se tri cr­ kvene pjesme, glagoliconi pisane, od kojih cu ovdje istaknuti onu s nas[ovoni " P e s a n na r o i s t v o h r i s t o v o," jer nije ništa drugo nego llepotpulli prepis bo­ žične pjesme, sto ju korčulanski rukopis sadržaje. Iza dva okrnjena uvodna versa: (Riec e?) draga (stvorena?) od svete dive Marije«) U se vrime godisca mir se svitu navisca ^ s k r o z roeni ditica od svete dive Marie. K tomu dolaze jos 4 kitice, koje se skoro dc. l«ijed slažu s. 4., 10., 11. i 22. kiticom korčulanskoga ruko­ pisa. Zadllje tri kitice (glagolskoga rukopisa) očito po­ kazuju, da je nas "pop Mihovil" sarno glavne misli pjesme htjeo izvaditi, jer se valjda u lljegov-; кгаји do« ticlla pjesnia Ilije rabila niti je bila narod,, c,n D o l u prvih 5 kitica nalazimo pravilni selnlPrac zadnoj п. рг. kitici uzalud kakov me'ar trat,..o. v’, kitica glasi: I ka (i) rudll se v erosoliin ne v r ltt i inim puteui v strane svo, ;oicl')st od svete divi Marie. Budući jezik pjesme Ш odgov;ir, je . ku cs: 'Ј"1 najvećega dijela toga rukopisa, s pravu,n 1 МгД\!к ,. r ,. da je ova pjesma kao i druge dv;je , 3sra\a n1:gd1 u sredrloj Dalnlaciji ; и svezi j<! dakie - k«lre:t>\Jllkn-, 111 kopisom. Ovdje mimogred spontinjcin", dd s, 1«'J; ? "s k l fr a nje v c i vec god. 1394. imali svoj samostan uBadi;, ') flrchiv fur slav. Philologie, d. VI!I. ') Pod „djakim '- jezikom razum,jevaju nabl S(ari isci jezik latinski. ') Ovdje se po svoj prilici ra:.umijevi ,eio Belgrld ii hrv. Primorju, a ne stari kraljevski grad Biograd na moru 1Zarave-chia). •) Ova 2 veria odgovaraju po svoj prilici !at. ,efrainu: ,,Verbum саго factum est de Mari* virgine." Prof. Resetar (flr­ chiv fiir slav, Philologie, B XXIV) naslu uje, daje rije ,,,irag*" u prvom verzu krivi prvod lat. rije i cara usljed tal. rijeci Лс.агсЛ to zna i "dragH, �8 Br. I. — Serafinski Perivoj. — 1907. (Otok) kođ grada Korčule, кашо su došli bježeći ispred te pjesme. Da je naša pjesma prije izdanja „ N a u k a prodirućih Turaka a takogjer i progonjeni od bogomila.*123) k r s t j a n s k o g a " bila poznata u Bosni, kako bi mogao U XVII. i XVIII. vijeku nalazimo našu božičnu Divković imati u svome djelcu takovih kitica, koje s ob­ pjesmu već češće. Ovdje bi nas moglo zanimati pitanje, zirom na metar nikako ne odgovaraju prvim pravilno kako je pjesma u Bosnu došla i po narodu se raširila. gragjenim kiticama? Dok u prvih 8 kitica nalazimo pravilni sedmerac, deveta kitica glasi: Veoma je dobro poznato, da je „ N a u k k r s t j a n s k i " Oci iz limba zavapiŠe od 0 . Matije Divkovlća bio veoma raširen po Bosni i želne glase kad slišaše Dalmaciji, te je još onih vremena doživio više izdanja. da sin božji rogjen bijaše U prvom djelu toga Divkovićeva katekizma nalazimo od svete d. M,1) pjesme, a megju njima i onu nU s e v r i e m e g o d i š t a“t U dvanaestoj pak kitici ima Divković dva prva koju je on po svoj prilici u Dalmaciji čuo ili iz kakvoga rukopisa izvadio „ispravivši — kako on u predgovoru verza od d e v e t slogova. Jer im to obeća bog dati kaže — mnoge stv ari/ To je on mogao učiniti kada sina svoga na svit poslati je g. 1611. išao u Mletke, da tiska svoj prvi „ N a u k itd. k r s t j a n s k i . " Divkovićevi „ i s p r a v c i " , kakovih na­ Prvi pak verz trinaeste kitice broji ništa manje lazimo i kod drugih pjesama sadržanih u njegovom „ N a u k u " jesu na uštrb metra, pa nam to jasno do­ nego d v a n a e s t slogova. „То čudo veoma željahu imati." kazuje, da narod u Bosni prije god. 1616. nije poznavao Osamnaesta i devetnaesta kitica broje samo po t r i verza. Ovo nam posve jasno svjedoči, da naša pjesma 9 Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien nnd Her­ prije Divkovića nije bila poznata narodu u Bosni. cegovina, B. 11, u članku „Bruchstiick eines altslav. handschriltlichen Evange!iars“ od Pranje Radića. Još 5 danas ima u puku predaja, da je čudotvorni križ, što se nalazi na Otoku u crkvi donesen amo od bosanskih franjevaca. (Vid Vuletić-Vukasović u „Starinaru4' 0 . Jll, Br. 4, St. 120.) __________ Svršuje se. ‘) Po transkripciji D Daničića iz ,,Divkovićeva Nauka" od g. 1640., koju je u „Arhivu za slav. filologiju" sv. V. tiskao V. Jagić J slijedeća dva primjera izvagjena su iz istoga izdanja. , Sir/ ч !1 1 1 1. U ovom je mjesecu najglavnija svetkovina svetih triju kralja, inače zvano Bogojavljenje. Ovu su trostruku svetkovinu ustanovili apostoli, jer se njom Gospodin objavi zvijezdom Mudracima; u Jordanu kršćenjem i na piru u Kani čudom, obratvši vodu u vino. Rimska crkva u glavnom na ovaj dan slavi tri Mudraca, koje mi zovemo i kraljima; a grčka crkva ovaj dan slavi Isusovo kršćenje, dočim veli s. Grgur Nazianzen, da se ova svetkovina zove S v e t k o v i n a s v i j e ć a , jer se je slavila užeženim svijećama. 2. Ovu su svetkovinu mnogo cijenili u svako doba i sami neprijatelji Isusove vjere, te bi dolazili na službu božju, ko što se čita za Julijana Odmetnika dok je bio u Franceskoj; i kašnje za Valensa cara, prem je bio krivovjerni Arijevac; a car Teodosije za veću proslavu ove svetkovine naredi, da se sedam dana prije i sedam dana posije ne smiju na sudovima javno parnice ras­ pravljati. Najsvečanije se slavila ova svetkovina još i u vrijeme apoštola, ko što se vidi u jednom njihovom kanonu. 3. Pripovijeda s. Epifanije, da su se na ovaj dan na spomen čudesnog obraćenja vode u vino na piru u Kani, svake godine dva izvora obraćala u vino. O slič­ nom se je čudu govorilo i kašnje na Andru, otoku i < м Arcipelaga, gdje bi jedan izvor na ovaj dan imao okus pravog vina, ko što to tvrde mnogo potonji spisatelji, osobito Mutian, u svojoj Kosmografiji, što je nekom piscu potvrdio i Dominik Gramatika, biskup spomenutog otoka. 4. Evangjelje nam ovog dana kaže, da se je Isus rodio u Betlehemu Judinu, za Heroda kralja i da su s Istoka došli Mudraci u Jeruzalem. Žasto nam kaže Evangjelje, da se je Isus rodio u vrijeme Herodova kraljevanja? — Bilo je prorečeno da ne će nestati kraljeva od roda Judina, dok ne dogje Mesija. Da se dakle dokaže, da je Isus pravi Mesija, Evangjelje spominje, da je onda kraljevao Herod, koji upravo ne bješe Židov. 5. Ko su bili ovi Mudraci? S. Epifanije veli, da su bili Abramovi potomci od njegove sluškinje Ceture. Potomci ovi otišavši nastaniše se u dijelu Arapske zemlje, koja se je zvala Magodija; s ovom se mišlju slažu Origen i s. Ivan Zlatousti i vele, da su bili po­ tomci Balaama proroka, koji je bio Ceturin potomak; isto kao i kraljica Sabe. Domovinom niti su bili Perzijci ni Kaldejci, nego Arapi, jer je Arapska Jeruzalemu na istoku; a i David je k azo : A r a p s k i ć e k r a l j i i S a p s k i d a r o v e d o n i j e t i . A Izaija veli: D r o - �Bogojavljenje m e d a r i i z M a d i j a n a i E f e i s v i iz S a b e d o ć i ć e ; — a sva su ta mjesta u Arapskoj, koju su nase­ lili Abramovi sinovi od Ceture i Agare A kad je Balaam p ro rek ao : o z v i j c z d i , i da će s e : r o d i t i j e ­ d a n v e l i k i č o v j e k u I z r a e l u , bio je u Arapskoj na dvoru m oapskog kralja. 6. Koliko je bilo M udraca i kako im je i me? Sveti oci i s. C rkva drže, da su bila trojica. S. otac Beda veli: „Kaže se da je prvi bio Melkior st i r i sijed, dugih vlasi i brade, koji donese G ospodinu Kralju zlato; drugi da se je zvao G aspar, crvenkast mladić, a počasti Boga tamjanom, koji dolikuje B ogu; treći imenom Baltazar, čovjek mrk i potpuno bradat, mirhom dokaza da će sin čovječji umrijeti." Ovaj nčni i sveti pisac opisuje im i odjelo (m ožda po kakvoj staroj slici oli predaji) te veli, da je Melkijor imo plavu oli modru anteriju a рс tom kratku kabanicu žute boje. Čarapi su mu bili modrobijeli, a na glavi je imao kalpak, oli turban različite boje. G aspar je imao sjajnu, sv ije tl; anteriju, a kabanicu crljenu, čarape plave. Baltazar je imao crveno odjelo protkano bijelim a čarape posve bijele. 7. Zašto se zovu M udraci? Mudraci se zovu vrači. gatari, a Persijci M udracim a zovu učene i umne ljude. Neki vele, da su bili vrači, jer su bili pogani i klanjali se bogovima, idolima, koji su bili vrazi. A nije čudo da su taki bili. Mi usvajamo misao, koja ih drži da su bili ljudi vrlo pametni i veliki zvjezdozuanci. 8. Jesu li bili kralji ? Bili su ujedno kralji, ko što se općenito drži i ko što nam ih predočuju najstarije njihove slike. Ako nam ne kaže Evangjelje, da su bili kralji, ali i ne poriče. Nijesu oni bili kralji opsežnih i pro stranih država, nego malih državica ili plemenskih općina. 8. Kakva je ono bila zvijezda, što ih je dovela u B etlehem ? Neki vele, da je to bio sam Duh svet:, koj; se je M udracim a ukazao u prilici zvijezde, kao što se je kašnje ukazao u prilici goluba nad Jordanom. Neki opet drže, da je onaj angjeo, što no pasti­ rima javi sretni porod Mesijin, pa da se je u slici zvi­ jezde ukazao M udracima i doveo ili u Betlehem. A neki misle, da se je pokazala nova zvijezda repatica. Da nije bila nijedna od stajaćica, o!t ophodnica, dokazuje Mulac kod s. M ateja, jer one svegjer obilaze, a ova se sad giblje, sad stoji, kako M udraci oli putuju, oli po­ čivaju; one su sad pod zemljom, sad nad zemljom, a ova se nigda ne zakloni pod zem lju; one se ne udaIjuju s neba, ova jasno sja u zraku; one sjaju slabim svijetlom, a ova je bila tako svijetla, da je sjala i po danu. Još Abulac navodi punih trinaest rezlika izmegju nje i drugih svijezda. Dakle tvrditi nam je, da nije bila obična, nego baš izvanredna zvijezda, koja se pojavi, da zasvjedoči slavu i veličanstvo rogjenog G. Isusa. 9 9. Kako su po tom mogli mudraci doznati, da se je rodio jedan kralj u Judeji i doć da mu se poklone? Balaam je prorekao: I z a ć i ć e z v i j e z d a i z J a ­ k o v a . A Mudraci su bili Balaamovi potomci, stog su očekivali, da se ispuni spomenuto proroštvo. I eritrejska jc Sibila rekla, da će Božansku novu zvijezdu štovati Mudraci i kad se pojavi dijete u jaslama, da će onda doći svi, koji drže božje zapovjedi.1) Tako su po Balaamovu i Sibilinu proroštvu doznali Mudraci, da je ona zvijezda znak rogjenog Isusa. Može se još reći, da su po božjem nadahnuću to doznali, te se podigli da traže Isusa, kao što reče s. Leon Papa: D a d e i m B o g r a z u m , k o j i d a d e z n a k (zvijezdu) i š t o je u č i n i o , u č i n i o je d a s h v a t e , d a t r a ž e , i d a d e i m d a g a n a g j u , k o j i s u g a t r a ž i l i . 2) K). Gdje se je pojavila ova zvijezda i kuda je vodila Mudrac^ ? Zna se, da im se je pojavila na is­ toku i da su Mudraci pošli s istoka, a ne zna se pravo iz koje^ su pokrajine oli kraljestva pošli. Neki misle, da su došli s najdaljeg istoka, što bi po mišljenju mnogih bila Indija. Drugi drže, da se pod istokom razumije neko kraljestvo, oli pokrajina, koja se gledom na. Be­ tlehem može reći, da leži na istoku i vele, da bi to bila Perzija, jer su PerzijCi umne ljude zvali Mudracima Magi. Neki opet misle, da je to Medjupotočje—Mesopotamija, koja se zove i Kaldeja, što no leži na is­ toku, a mnogo je od Perzije bliža Betlehemu. A neki, da je to sretna Arapska, ne samo s tog što je ona obzirom na Judeju ovoj na istoku, nego što u njoj ima mnogo zlata, tamjana i mirhe, čega su Mudraci na dar donijeli. Kako bilo da bilo, Mudracima se je pokazala zvijezda na istoku i za njom iz svojih domova dogjoše Jeruzalem. Ovdje im se sakrije zvijezda. Ali čim izigjoše iz onog grada, pojavi im se o p e t d o v e d e ih na mjesto, gdje bijaše novorogjeni Isus i nestade je. 11. Šta je posije bilo od ove zvijezde? Ako se sastojala iz tvari, ako je bila prava zvijezda (a ne Duh sveti ili angjeo) onda zaključujemo, da se j e : i na dalje vratila u službu Bogom i prirodom odregjenu, niti se je više vidjela, kao ni onaj stup, što je vodio jevrejski narod do Jordana, a kad mje više bio nuždau, nestade ga. Megju Jeruzalemom i Betlehemom ima jedna čatm ja, zvana M u d r a č k a č a t r n j a, ali ne zove se tako za to, ko da bi u nju propala zijezđa, kao što sli neki pisali, nego jer ini se je opet ovdje pokazala, poklem je bila sakrivena kroz ono vrijeme, dok su oni bili u Jeruzalemu. (Svršitće se.) ‘) Eritreja je grad u Aziji pri moru, a zove se i Jovija. 4) Serm. 4. de Epiph. �Br. I. — Serafinski perivoj. — 1907. 1C Iz „Ubogarka/ I. VII. 0 kako milo poje Kroz pustu neko dol, Taj ne zna, što je tuga, Što ljuta srca bol. IV. Kućarica, gledaj, b’jela, Uz te lomne Krši gole PrikovO je udes krut. Zar nekud iz daleka Pod svoj se vraća krov, Pa djeci pjesmom šalje Pozdrav i blagoslov!? Pred nju sjela dva mališa Кб dva cv’jeta U pustinji Tu će c’jeli izvit v’jek. A neko tiho tuži 1 gorki plače vaj, On nikog svoga nema I rodni tugj mu k raj! Sve iin blago: mila mati, Očev humak Pred kućerkom I na nebu stari Bog! H. Ukraj groba procvjetala Od jadike grana, A pod granom sanak ljubi Ružu od m erdžana... Nije ono mrtva ruža No je Pavle mali, Juče su ga zadnjom Iji Sl’jepa opsovali. Nije imo na tom svijetu Utjehe ni trunka;Jutros su ga mrtva našli Kraj majčina humka. III. U zemlji ti nena spava, A ti pjevaš, bokce malo, Još ti nije elmaz oko Ni groba joj osveštalo. Ti i neznaš, bokce malo, Pjevajući po sokaku, Da je tvoja dobra zv’jezda Raspala se u oblaku. Pjevaj samo bokče malo Već će doći svoji sati, Kad ćeš drukče b’jedno rance, Kad ćeš drukče osjećati! B’jel golube, ptico moja, Pozajmi mi krila svoja, Pošlo nie je angjeo božji Dobrom Bogu do pr'jestolja Da maramu plavu ištem, Što je Seraf zv’jezdam kiti, Dobrimzv’jezdami mjesecom. Ne može mu biser stati U kutije od merdžana, U rukave od kadite, I u krmzi hareliju, ’) Kojom angjeO oči tare, Kad po zemlji biser kupi, Sitni biser — sitne suze, Sitne suze ubogarske. 4) Crveni svileni rubac. reg Vili. Rekoše mi, da se rane blaže, Kad se drugom tajna tuga kaže >a sam pjesmom pov’jedao rado, S čega vene moje srce mlado, sam čuo, — ne znam koji gjavO Da je moja čustva ismjehavo, Moja pjesma da ne vr’jedi više, Jer da prošlim prosjaklukom diše. Razum’jem g a! pa ću dalje rada Otkrivati moja čustva mlada, Njemu ruglo, a Bogu je dika Ublaživat sudbu nevoljnika! Ne ugleda znak« Prolit će se, mnij Vulkan od oblaka — II se lome st'jene Sred sučenog žara, 1Г se Bogu moli Angjeo ubogara... VI. Hladno sunce, Hladna tama — Meni suza Kapa sama. Neka kapa, Nek se krad Nije, vjeruj, Sebi ra d e ! A i što bih, A i kako Kraj tebeka Sebe plako, Kad pomislim Samo to, Šta ti trpiš, Siroto! IX. Ne kuni, dušo, mila, Ne kuni žica svog, 1 ako gutaš b’jedu, Još vječni žive Bog! A Bog je i krv 1’jevO, Judeja vigje sva, — Da nije trpjet morč To malo d’jete zna! Gle, taj je život kratak KO kratki, dušo, san, A sve će drukče biti Kad vječni svane dan. X. Na put se sprema Siročad mala, Pjesnička čut im Odronjke dala. Tražeći pravde Tražeći kruha Mnogog će dirnut Ručica suha. Mnogog će pitat Otprte zjene Može Г mu b’jeda Srcem da krene? Svin’te Na srce Gospod Ljubnut ih, braćo, vrelo, će Bog vas u čelo. I to su djeca Višnjega Boga Sve pokraj svega Uboštva svoga!! Branko Strahimir Škarica. 't — �Jedini književni list u Hrvatskoj. 11 Jedini književni list u Hrvatskoj. , ako stoji u jednom broju „Savrcmenika," što ga izdaje „društvo hrvatskih književnika." ™ \ y 0 ve|j HSavremenik“ sam sebi. Ja držim, da to nije časna reklama. Ipak bi se moglo i preko toga preći, da inu se inače nema štogod prigo­ voriti i — osuditi. Kad je oglašen „Savremenik" bilo mi je nekud ugodno duši. Žao mi je bilo propalog „Vijenca." Žao mi ga je bilo, premda ga nijesam žalio pod svaku cijenu. Žao mi ga je bilo, što zagje s puta i radi toga što morade propasti, Žao mi ga je bilo, ali ipak nijesam želio, da ikada uskrsne u onako sušičavoj boji, kao što je bio pred svoju smrt. On je imao takovu bolest, kakovoj lijeka nema, već da umre. „Vijenac" je počinio samoubojstvo. Urednici su mu bili M. Dežman i Gjalski. Gjalskoga poznam samo kao pjesnika. Sve što je Gjalski radio bilo to kršćanski ili iiekršćanski, radio je iz po­ riva umjetnosti. U tome ga je čovjek mogao upozoriti samo na manu, ali se nije mogao na njega srdili. Dežman je naprotiv vogja naše moderne - naše istrošene, dekadentske (i ako hoćete) raspušćene moderne. U njega nijesam imao nikada pouzdanja. I suviše mi je poznato, da je on jedini svojim arihmanskim duhom mogao održati našu „modernu" i moga je utvrditi na nedogledna vremena. Danas dakako on imade i doličnu zamjenu; eno: B. Drechsler, Cichlar-Nehajev, Wilder, Lorković, Begović, B. Lovrić; za njima kao da će prispjeti i mladi suradnici „Savremeuika": Benešić i ParmaČević. To vam je snaga „moderne," a otac im je M. Dežman. Kad se je oglasio „Savremenik, oglasio se i dr. Gj. Šurniin kao urednik. Nijesam ga izbliže po­ znavao, zato mi je i moglo nekud ugodno biti, kad je „Savremenik" oglašen. Istina, odmah je u pozivu na pretplatu bilo i to javljeno, da će se „Savremenik" držati „slobode u stvaranju." Megjutim to nije posebi nikakovo zlo. U nas i ne može se drukčije, nego da svi književnici rade zajedno makar oni i pripadali raznim školama. Nema u nas one vojske od književnika kao što u Franceskoj. Ona izjava „Savreme.iikova" po svome glasu, kako rekoh, zla nije. Zato sam se i mo­ gao oduševiti. Nego vrijeme pokaza, da se pod onom „ s l o b o d o m s t v a r a n j a " ne razumijeva sloboda umjetničkog ukusa, već sloboda i : r a s p u š t e n o pi s a t i . Raspušteno pisati to nije škola umjetnosti, već škola moralnosti. Nijesam imao pojma, da su „Savremeniku" temeljne misli one izjave: škola moralnosti. Megjutim danas je to posve jasno. „Savremeniku" je ta deviza, da se u njemu smije raskalašeno pisati. Došao je prvi broj „Savremenika" i u njemu od­ mah pročitah raskalašenu (i umjetničko nedotjeranu) pjesmu Milana Bogovlća: „ D v o r o v i m o g Ž i v o t a . " M. Spicer opet imade neozbiljnu raspravicu: „Umjet­ nost i stiđljivost.“ Lako se je već sjetiti, što svega u toj raspravici imade. On zastupa duboko mnijenje, da se stidljivost u umjetnosti mora poturiti u kut. A šta je stidljivost? — Stidljivost je duševno raspoloženje moralna čovjeka, koje se uvijek probugjuje u dodiru sa stvarima, koje mi nazivljemo sramnim. Tako je opće­ nito raspoloženje čovjeka. To je duševni pojav, koji se pojavljuje u svojim prigodama kao smijeh. Ko može ikada ugušiti svojstvo smijeha? — Može samo onaj, koji ubije svoju dušu. Ko može ugušiti u sebi svojstvo stidljivosti? Može samo onaj, koji uguši u sebi raz­ liku o moralnom i nemoralnom. Što se tiče umjetnosti, na prvom mjestu valja reći, da joj nijesu ni potrebiti bestidni predmeti, ni dolični. Ja sam posve uvjeren, da nijednom umjetniku ne bi palo na pamet tvrditi: daj e golotinja lijepi predmet umjetnosti, kad ne bi bilo dru­ gih porivu. Osim svega toga, kao što se god u vojsci пе može wuriti o politici (jer je to pogibeljno po vojsku) makar to bilo u kojem slučaju i poželjno, tako se ne smije ni umjetnost baviti onim stvarima, koje mogu pomutiti moralan duh. Preče je duhro naroda, nego li zagonetni užitai umjetnikov. A ono je dobro naroda, da narod bude moralan. Smiju li naši umjetnici zapisati »a svoju zastavu da žele narod demoralizirati?! — Ne smiju. A ipak oni neće htjeti nikada u koju galeriju golotinje upustiti svoje djece, J e r će se bojati, da im ne pomute njihove nevinosti. Šta su široki slojevi na­ roda nego djeca?! — Umjetnici, ako hoće slike „ s lo ­ b o d n o g s t v a r a n j a " ostaviti zakopane u svojim atelierima, onda im prosto budi! U istome broju odmah osim drugih stvari, imade od A. G. Matoša članak „ S o l o - V e r i ja c i je* “ Matoš nam je poznat od starina. Nemiran i nesretan duh ne dade mu mira. Prošlost inu trzava, a i budućnost ne znam kakva čemu biti, kad onakovo imade vjerovanje, kao što mu ga gledamo u „Solo-varijacijama." Ni manje, ni više on ne veli u svojim „Solo-varijacijama," nego: da mu je čitaoc glup. Zašto glup? — Glup zato, jer imade mjesto pameti dobar surogat — tako zvani moral, i njime se opire najezdi energije, inteligencije i ljepote, zovući ih nemoralnima, dok živi kao prosjak od prnja nauke i od mrvica pjesničkih stolova. Matošu dakle moral toliko isto vrijedi koliko i prnje. 1 moral su mu iznmjeli pjesnički ljudi kao što i Homer što iznije bo­ gove gočke. Dosljedno ide, da su i obveze moralne odigrale svoju karijeru, a sada moraju doći u arhiv zaboravi. Usugjujcm se reći, da „ S o l o - v a r i j a c i j e " u dušu fotografišu samoga Matoša ; i ništa više. Me­ gjutim nije pametno (a u ovome slučaju ni pošteno) zahtjevati, da svi ljudi iinadu njegov svjetlopis. �Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1907. 12 U ovom broju imade i ocjena B. Lovrića o čuvenom romanu Antuna Fogazzara, „II S a n t o . " Je li nam mladi Lovrić što rekao?! — Nije skoro ništa. Raz­ vodnjeno je ispripovjedao sadržaj romana, a na koncu rekao svoj sud, da roman ima svojih mana. Ipak mu najveću manu nalazi mladi Lovrić u tome, što je Fogazzaro, praveći ovaj roman, imao u namisli: reformi­ rati crkvu. Čemu, veli Lovrić, o b n a v l j a t i o n o , š t o j e z r e l o , d a s e s r u š i ? ! Tu je Lovrić iskalio svoju dušu. Samo ne znam, hoće li mu se duboko njegovo osvjedočenje izpuniti?! Mislim da n e ć e . . . . Siguran sam da neće, pa o tom dalje ni govoriti ne treba; samo me zanima znati spada li i ovo u „ s l o b o d u s t v a ­ r a n j a ? ! Kako se tumači, da je i ovo zgodno za odgoj naroda Hrvatskoga? - Megjutim nama ni ne treba tumačenja. Ko je slijep kod očiju taj ne vidi; ko je gluh kod ušiju taj ne čuje. Mi vidimo javno, da su ovo zavodnici naše knjige i naroda. I u drugim brojevima prošlogodišnjeg „Savremenika" imade sijaset prljavštine, Ja ću samo giavnije spomenuti. Prljava je pjesma Vidrića „ G o n z a g a " u II. sv. knjige II.; prljava je crtica M S. Tucića: „Kad krv vri" u IV. sv. knjige H; tendenr ijozna je zlobna i sablažnjiva u V. i Vi. svesku knjige II. Ađele Miličinovića „Dragojla Jarnevićeva." Ova hrvatska spisate­ ljica jedna je od najcrnijih točaka naše književnosti, Vrlo je teško čovjeku čitati vjeroispovijest' njezine. Čini se, da Adela uživa samo u sablažnjivanju. Isto je tako promišljeni atentat na Boga i na moral pjesmica Bože Lovrića u VI svesku knjige II. „Djevica." 0 njoj ne treba razjašnjenja. Prerano se je Bozo Lovrić podigao, da kritizuje Boga; ali zato neka nam ne zamjeri, što mi čitajući onu pjesmicu, pomislismo, da je ono zrcalo i pralik mladoga pjesnika. Megjutim ona pjesmica pre­ više zaudara. Šta ćemo dakle reći mladima na ove prljavštine ? Hoćemo li ih pohvaliti? U ovome ih ne hvalimo. Hvaliti bi ih mogli samo onda, kad bi izgubili Boga i moral. Šta ćemo im dakle reći? Reći ćemo im najblaže, što je rekao Dr. Sextil Puscarin, profesor rumunjskoga je- zika na bečkoj univerzi. Ovaj učenjak, govoreći o ru­ munjskoj dekadenci (koja importira tugjinske mane) usporegjuje ju s hrvatskom dekadeucom; i veli, da je ta dakadenca s v e o p u s t o š i l a k a o b u r a ; i p r o ­ u z r o č i l a o d v r a t n o s t p u b l i k e p r e m a nj oj . Tako veli učenjak, koga su oni pozvali, da im štogod napiše za njihov „Savremenik"! I dobro je rekao. Naša „ m o d e r n a " pustoši hrvatski narod kao bura; i naša moderna prouzrokuje odvratnost publike prema njoj. Dr. Sextil Puscarin neupravno pozivlje naše dekadente, da se obrate narodu. Oni sigurno neće toga učiniti, jer su duboko pali. Ali neka znadu oni, da su oni pobu­ dili odvratnost hrvatskog naroda prema sebi. Mi ih ne ćemo. Književnici „Savremenika" ne mogu pristati u Maticu. A oni su sami toj nedaći krivi. Nadalje, naš se narod ne smije trovati „Savremenikom" ni listovima njegova smjera. Osobito se moramo brinuti, da ovakovih listova ne prima mladež. To se ne može drukčije učiniti, nego da se nagje za našu mladež časopis tako vrstan, da posve zadovoljava umjetničkom ukusu. Da­ nas tako vrsna časopisa nemamo. Bi li skupo bilo ot­ kupiti dušu hrvatske mladeži (i u opće hrvatskoga na­ roda) ne znam kolikom svotom novaca i ne znam ko­ jom požrtvovnošću ?! Naši su se mladi uzobijestilr, a to je zato, jer mi ništa пе poduzesmo, da spasimo vjeru ~ ' o oni n i nas dubokim tonom nazvati i i moral. Tako će reakcionarcima; megjutim nama je poznato, da osugjeni na vješala sav svijet zovu reakcionarnim samo zato, što još uopće neće da kaznu vješala dokine. Već je vrijeme, da se naša čitalačka publika raz­ dijeli u dvoje: u one, kojima je stalo do vjere i mo­ rala i u one, kojima do toga nije ništa stalo. Onima, koji brane prljave novine i prljave ljetopise, nek je pi­ lio na čelu, da nemaju dijela sa Kristom! Katekizam moramo napraviti za našu čitalačku publiku, po kojoj bi se morala vladati. Popisati moramo novine i časo­ pise, koji ne smiju u ruke katoličkoj mladeži niti u ka­ tolička društva. 0. J os i p Ma r k u š i ć . VIJESTHIKNaša domovina. Iz uredništva: našim čitateljima i suradnicima na znanje. Novom godinom uredništvo i uprava ,,Serafinskog Perivoja" preneseni su u Visoko (B osna; Vi­ soko, franjevačka viša gimnazija); zato molimo cije­ njenu gospodu čitatelje, d a p r e t p l a t u l i s t a š a l j u s a m o i j e d i n o na u p r a v u „ S e r a f i n s k o g a P e r i v o j a " u V i s o k o . Ne u S a r a j e v o , ne d r u g d j e ! Inače ne možemo jamčiti, da će pretplači- vanje biti u redu. Cijenjenu gospodu suradnike molimo, da članke šalju na u r e d n i š t v o „ S e r a f . P e r i v o j a " u Vi s o k o ! Cijenjenu gospodu prijatelje širom hrvatskih ze­ malja molimo, da nam dopisom jave sve važnije cr­ kvene dogagjaje, organizacije i poruke! „Serafinski Perivoj" će igrati važnu ulogu u ka­ toličkom novinstvu hrvatskih zemalja; a čist dobitak njegov ne ide nikom drugom u korist, nego u slavu svetoga Ante — u gradnju crkve njegove u sarajevu. �13 Vijestnik. Ko uloži trud za proširenje „Serafinskog Perivoja", uložit će trud za opću katoličku stvar i za slavu sve­ toga Ante - a to će Bog priznati. Molimo gospodu hrvatske književnike i razne udruge, da nam svoja djela šalju na ocjenu! S naše strane uvjeravamo ih, da im neće manjkati objektivna suda. Mlagjim prijateljima suradnicima, koji budu že­ ljeli, saopčivat ćemo diskretnim putem ocjenu o njiho­ vim člancima ili pjesmama. Napokom molimo sve prijatelje, da nas m a r l j i ­ v i m p r e t p l a ć i v a n i em i r a š i r i v a n j e m na­ š e g a l i s t a dobrohotno potpomognu u svetome radu za vjeru i domovinu! Zagreb: Nova stranka. U Zagrebu se osnovala nova politička stranka, koja nosi ime: „ H r v a t s k a k r š ć a n s k o - s o c i j a l n a s t r a n k a p r a v a . " Nije nam poslano nikakvo izvješće o toj zgodi, a čini se, da je i to potrebito bilo. Sad za sada neka je dosti, što smo izvršili kronološku dužnost. Bit će prigode u skoroj budućnosti, da o tome opširnije progovorimo. Slovenija. obveza; 7,737.321 K privatnog kapitala i 14,571.499 K drugog štokakvog imanja. Da taj imetak nije oporezovan, moglo bi doći onim 14.228 svjetovnih svećenika kao godišnja renta od 538 K (pravivši 4Л1„ na 13.448 K). Od 7.800 župnika samo ih je 1313 odabranih, koji i priključak od kongrue dobivaju poprečno po 548 K i 36 h (svega skupa 720.000 K); 17џ;о župnika imade dobru eksistenciju, 831o mora ili se zadovoljiti s kongruom od 1200 1400 K. Ako uzmemo sav kler u obzir, onda 44.9Dio od njih imade kongruu od 600 1020 K ; 44.9tf|0 njih kongruu od 1200 1400 K. Jedan katolik u Austriji plaća za svoj kult samo 5*2 h, a svaki austrijski državljanin plaća za vojsku po 87 K. Gledajući ove cifre nama je svejedno, jer mi išćemo samo toliko, da možemo pristojno živjeti a glavna je naša plaća kod Onoga, koji ne daje kongrue po pretsudama, već po zasluzi i ljubavi. Nego utješljive bi ove cifre mogle biti za one, koji bi mogli sva­ kog svećenika utopiti u čaši vode. Kod nas bi u Rosni cifre ove vrste bile još kud i kamo kukavnije! Iz franjevačkog reda. f Simon Gregorčić. Dolazi nam tužna vijest, da je u Gorici pridao Gospodinu svoj zanosni duh slavni Vojska siromašnih i prezrenih. Svatri franjevačka slovenski pjesnik, Simon Gregorčić. Rogjer je godine reda broje blizu 1,000.000 članova. Prvoga samo reda 1844. u Vrsnom ispod Krila na Soči; godine 1867. za- manje braće imade 16.842 člana, koji stanuju u 75 regjen je za svećenika; znamenito je, da su najbolji provincija, u 4 kustodije i u 23 vjerovjesničke pokra­ slovenski pjesnici zvanjem svećenici: Aškerc, Gregorčić, jine. Drugoga reda (klarisa) imade 9.932 člana u 469 Medved. Sam Simon Gregorčić vrstan je slovenski kuća. Samostanskih trećoredaca imade 34.820, a trclirik. Ali on svojim pesimizmom (katkad i malo pre- ćoredaca u svijetu imade 888.884. Franjevački red drži, kako rekosmo, u svojim ru­ tjeranijim) pobudi antipatije prema sebi u svojoj naj­ bližoj okolini. Tome je najviše doprinijela njegova kama 23 vjerovjesničke pokrajine. Od toga otpada na pjesma: „ Č l o v e k a n i k a r . " Morao je poći u miro­ Evropu: 153 kuće sa 853 svoćenika, s 222 klerika, vinu, gdje ipak umrije prilično sretno, jer je svoj duh 238 lajika i sa 77 novaka. Na Aziju otpada: 259 kuća, razborito nastojao da obuzda, a osim toga brojni pri­ 305 svećenika, 38 klerika, 211 lajika i 6 novaka. jatelji njegove poezije ne dopustiše da materijalno strada. Na Afriku otpada: 45 kuća, 115 svećenika i 90 lajika. — Na Ameriku otpada: 217 kuća, 1170 svećenika, 333 Slava mu i pokoj mu d u ši! klerika, 673 lajika i 97 novaka. Na Australiju i Filipine otpada: 49 kuća, 140 svećenika i 121 lajik. Megju Austrougarska monarhija. ovim vjerovjesničkim pokrajinama broji se i naša Bosna Stanje katoličkog klera u Austriji. Sveukupni Srebrena. imetak katoličke crkve u Austriji iznosi 813,500.000 K; U istinu sjajni brojevi; pa Bože daj, da svijet ne a taj imetak služi: uzdržavanju svjetovnog klera, uzdr­ luduje za utopijama socijalne demokracije, nego sve žavanju redovnog klera, pa uzdržavanju crkava i župa i drugim raznim a stalnim djelima milosrgja. To je više on tražio utjehe srcu i umu u ovoj vojsci siro­ imanje takogjer podvrženo raznim porezima i ekviva­ mašnih, koji ništa ne posjedujuć i svega iniajuć, slijede lentima. U Austriji imade po zadnjem pučkom popisu Kristov duh socijalnosti! 14.228 svećenika i 30.000 redovničkih osoba. Da je to imanje i slobodno od državnih daća, kao što se haje, onda bi otpadalo na jednu duhovnu osobu kao go­ dišnja renta 740 K (4°» 18.408 K). Sve crkvene nadarbine nose cijenu od 191,143,919 K i to: 70,141.131 K dohotka od nepokretniua; 98,893.768 K od državnih Frauceska. Novo ministarstvo. Promjena franceskoga mini­ starstva od 23. listopada 1906. imade za franceske ka­ tolike mnogo veće značenje, nego što mnogi misle i vjeruju; jer od onog dana sjedi na presjedničkoj stn- �14 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1907. lici franceskoga ministarstva čovjek, ne kao dosada orugje jedne stranke, već čovjek, komu je uspjelo oslo­ bodit se svojih drugova — da nad njima tim više go­ spodari, Čim su ga oni više proturali do tog položaja. Tvrdoća njegove volje i njegova velika lukavost tim će sudbonosnija biti po Crkvu, što je on sve svoje krjeposti i sposobnosti koncentrirao u mržnji protiva Crkve i ne samo protiva Crkve, već protiva opstanku kršćan­ stva u Franceskoj. Voda od kršćenja kao da se nije dotakla njegova čela; i dogme vjerske kao da mu nisu nikada duše prodrle; i uzvišeni propisi morala kao da nikada ne pristupiše k srcu njegovu! On se hvali, da je poganin, da je slobodnjak i da je slobodni zidar A u rukama takova čovjeka leži sudbina Franceske i franceskog katoličanstva. To je onaj Clemenceau! Po odreknuću prostodušnoga Poincare-a, ministra financija, nužda bješe formirati novo ministarstvo; a tu prigodu jedva dočeka gospodin Clemenceau, da svu vlast na sebe privuče. Pregjašnji ministar presjednik Sarrieu ne imade toliko psosobnosti, da sastavi novi kabinet, a za to morade pa?*i. Clemenceau, koji uživaše potpuno povjerenje socijalista, silan je bio dotle, da se je pred njegovom energijom prigco slabi presjednik republike g Loubet ~ o on se i,spe na svoje mjesto i sam sebe proglasi presjednikom ministarstva. Već od postanja današnje republike (pred 35 go­ dina) težio je minister Clemenceau za političkom silom; on je dapače mnogo već ministarstva upropastio, prem da se ipak nije time mogao nikada uspeti do današnje časti. Nekoč protjeran iz parlamenta, poslije 9 godina uspije mu kao senatoru opet unutra doći i svoje pla­ nove provesti. Sarrieu ga stvori ministrom, a on njemu sada u zahvalnost pokaza vrata. A postavši Clćmenceau ministrom predsjednikom, isključi u sastavljanju svoga kabineta sve muževe, koji imadoše svoju glavu. Nje­ govo današnje ministarstvo jest čedo njegove volje a po tomu i slijepo orugje njegovo. Osobitu neovisnost i neustrašivost pokaza Cle­ menceau proti antidreyfusistima i to onom prilikom, kada usprkos javnom mnijenju generala Picquarta, u Dreyfusovoj aferi jednom već protjeranog iz vojske, za ministra rata imenova. A prije toga imenovanja svojom vlašću učini da isti Picquart na ruglo ugleda vojske u malenom razmaku od tri mjeseca tri najveća vojnička stupnja postiže. Po imenovanju svoga ljubimca Pichau-a za ministra izvanjskih posala, dobi Clemenceau i vanj­ sku politiku u svoje ruke. Ukratko rekavši, on je go­ spodar Franceske i diktator. A posve naravski, da je Briand, kovač r a s t a v n o g a z a k o n a ostao na svo­ me mjestu. Dok ova dva čovjeka vladaju u Franceskoj crkva se nema nadati nikakvu dobru. Premda neće biti nikakva otvorena boja protiva crkvi, jer je Clćmeceauovo načolo: radi potajno, podlo ali uspješno! To se već donekle pokazalo, kad se ministar predsjednik zagrozi, da će svećenicima ukinuti dosadaš­ nju povlasticu vojničke službe: samo jednu godinu otsele će morat da služe dvije godine. Šest tisuća sve­ ćenika moralo bi poći u kasarne. A i to ne bi bilo najveće zlo, da se Clemenceau ne prijeti i seminariste pod pušku goniti. Sudbonosnija bi ipak bila ona pri­ jetnja: o progonu biskupa Clemenceau je u više go­ vora rekao, da su biskupi činovnici neke strane v lasti; a po tome, ako se biskupi ne pokore rastavnom za­ konu, izgubit će francesko državljanstvo i bit će pro­ tjerani iz Franceske. U nedavnim sjednicama ministar­ stva obećao je Briand, da će pred francesku komoru izneŠen biti paragraf civilnog zakona sa slijedećim sa­ držajem : „ S v a k i s v e ć e n i k , k o j i s e n e k o j v a n jskoj vlasti p o k o r a v a p a s e p r o t i v i d r ž a v ­ nom z a k o n u o i z v r š i van ju j a v n o g b o g o ­ s l u ž j a , g u b i f r a n c e s k o d r ž a v l j a n s t v o . 1* Kad bi nas mogao čuti gospodin Clemenceau, upitali bi g a : zašto ne gube državljanstva toliki zastupnici franceskog sabora, koji se slijepo pokoravaju komandi socijalne „int ernat ijonale"?! Da, ali gospodin Clemen­ ceau, to je i po duši i po logici čisti Jakobinac. f Ferdinand B runetiere. Slavni literarni povje­ sničar, vogja katoličkih učenjaka u Franceskoj, član akademije neumrlih, Ferdinand Brunetićre umro je 9. prosinca u Parizu. Ferdinand Brunetiere je rogjen 19. srpnja 1849. u Toulonu. Ispočetka se bio posvetio uči­ teljskom stališu. Godine 1875. postao je suradnikom glasovite svjetske revije: „Revne des deux Mondes“, godine 1880. postao je tajnikom iste revije, a godine 1893. glavnim urednikom njezinim. Za tri godine opet kasnije poradi vanrednog mu talenta imenovaše ga učiteljem franceske književne škole u „Ecole normale"; a godine 1894. zapade ga sreća i čast, da bude čla­ nom najglasovitije učenjačke udruge, članom franceske akademije neumrlih. Glavna djela, što ih Brunetiere na­ pisao jesu: „Evolution des genres dans Г histore de la litterature" (sv 1 Pariz, 1890): pa onda: „Etudes critiques sur Г hjstoire de la litterature frangaise (Pariz 1980); od akademije nagragjeno djelo: „Nouvelles etudes critiques“ (1889.), „Etudes critiques“ (1887.), „Histoire et litterature" (1884 - 86), „Nouvelles questions de critique“ (1890.) i „Le roman naturalisle." Kako se v id i: opsežan rad. Ferdinand Brunetiere, oštrouman kritičar i učenjak najtemeljitije spreme, razbijao je, tako rekuć, maglu franceskoga pozitivizma i naturalizma. Taine prema njemu čini se čovoljuk. Posve je razum­ ljivo, što na ovoga učenjaka hature prestavnici franceskoga pozitivizma, kao što i naš „Obzor." �Vijestnik. Prosvjeta. Je li bilo kršćana u Pompejima? U talijanskom listu: „Giornale d’ Italia" raspravlja rimski sveučilišni profesor Labanca o pronalasku, što ga je profesor Sogliana otkrio. Ovaj slavni arheolog u spomenutim iskopinama vidi ozbiljnih znakova, po kojima bi se moglo zaključiti, da je prije katastrofe, što se je odigrala g. 79. poslije Isusa u Pompejima, i kršćana bilo. Više se puta već o tome povela riječ, ali ne bješe stvar riješena. U najnovije vrijeme našao je profesor Sogliana u sloju vulkaničkoga pepela jednu svjetiljku, na kojoj je urezan križ. Slog pepela dolazi sigurno iz vremena one katastrofe. Prema tome je ona svjetiljka s urezanim križem takogjer iz one dobe. Sada stoji pi­ tanje: može li se ovaj nalazak uzeti za pouzdan dokaz, da je u ovo vrijeme u Pompejima kršćana bilo. Na sjevero-istočnoj strani Pompeja, gdje je svjetiljka našasta, stoje razvaline, gdje su bili zaselci bogatih Rimljana. Sogliana ne vjeruje, da bi inegju onim vilama mogla biti koja kršćanska vila; prema tome, da ona svjeiiijr.a s križem potiče od kakva roba kršćanina. A što onaj križ stoji na svjetiljki, to je za to, jer je u ono vrijeme križ bio zakonom zabranjen; kržćani radi velike spionaže пе smjedoše nositi javno križa, nego su ga krili na kakve predmete svagdanje uporabe. Povjest se ne protivi tvrdnji, da je u starim Pompejima bilo kršćana. (Dapače je g. 1853 kod Staebije otkrivena kuća s natpisom „Christianos", i našasto je sidro u svodu; a sidro je starim kršćanima čestoputa nadomještalo križ). Godine 62. sveti se je Pavao kod mjestanca Pezzuoli iskrcao; za slije­ dećih 17 godina bilo je vremena, da se kršćanstvo i megju pompejskim stanovništvom raširi — osobito je radi toga bilo lako, što se znade, da je u ono vrijeme u Pompejima bilo Židova. Ipak Sogliana ne vidi jaka pozitivna dokaza, da je u Pompejima slobodnih kršćana bilo. Naprotiv profesor Sabanca po nalasku one svje­ tiljke drži, da je stvar riješena. Dapače on i to veli, kako nije istina, da se u ono vrijeme nije smio križ nositi. A posve je slučajno, da se onaj križ našao urezan u svjetiljku. Ta kršćani su u ono vrijeme običa­ vali i u kamenje urezivati križ ili slovo T. To je bio naprosto običaj. Tako je dakle ili riješeno ili će se na­ skoro riješiti ono važno pitanje arheologa: J e li b i l o k r š ć a n a u P o m p e j i m a ili ni j e?" Bambiuo d’ Aracoeli. Zagrebački list „Istina** u 51. broju od g. 1906., u članku ,.Božić u Rimu-* piše o kipu malog Isusa, što no se štuje franjevačkoj crkvi Aracoeli u Rimu: Vele da je priliku djeteta izdjelao neki redovnik iz korjena maslinova drveta sa Maslin­ ske gore a sv. Luka da je nafarbao. Kad je taj pusti­ njak umro dospjela je čudotvorna prilika u more, a valovi ju prenesoše na ušće Tibera.“ — Ovo bi bila povijest Aracoelskog malog Isusa. 15 Ali — prem je slična istini — ipak nije tako, niti je onaj kip Isusov u Aracoeli tako star. Naše franjevačke kronike njegovu pojavu u Rimu stavljaju u prvu polovinu XVI!. stoljeća, ter se o tom kipu malenog Isusa ovo kaže: „Prije mnogo godina, pripovijeda predaja, živio je u Jeruzalemu neki skromni redovnik, brat laik iz reda sv. Franje, koji se je u prošlo vrijeme bavio izrezivanjem kipova iz drveta. Jednoč nabavi komad drveta starih maslina, koje su još opstojale kod pećine Isusove Borbe — Agonia — i koje su — poleg predaje bile svjedokom Isusove borbe. Pobožni redovnik htjede iz ovog drveta da napravi malenog Isusa. Radio je, izrezivo, molio i napravio sveti kip. Ali je kipu manjkala boja, i ne znajuć pobožni brat redovnik otklen bi ju nabavio, poče moliti i postiti. Veoma se začudi jednog jutra, kad ugleda svoj kip malog Isusa najkrasnije nabojen ružičastom bojom. Pripovijeda predaja, da su sašli angjeli s neba u skro­ mnu redovnlkovu sobicu i popunili njegovo djelo. Ovo se je 4udo u brzo proglasilo po Jeruzalemu i tako su u svetom gradu kroz nekoliko godina štovali ovaj kip malog Isusa. Jednog dana ovog redovnika pozovu u Rim njegove starješine i on ponese sa sobom sveti kip. Lagja, na kojoj je putovao, sretno prevali pučinu mor­ sku i prispije na pogled Livornu, a tuđe poče bjesnit bura i lagja se razbije uprav pred obalom. Redovnik izgubi svoje blago, ali sutradan došavši u Livorno, vidi on megju hrbinama razbijene lagje kovčeg u kom je bio sveti kip, odmah skoči u more i s najvećim ga veseljem iznese. Kip bi donesen u Rim i stavljen u crkvu s. Marije Aracoeli. Kip je obložen draguljima, što su ili pokloniti dobri kršćani i nosi se bolesnicima, koji ga za/.ele što­ vati da im pomogne ili ozdraviti ili sretno umrijeti. Ud Božića je do Bogojavljenja izložen u jednim vrlo umjet­ nički izragjenim j a s l i c a ma, koje obuhvaćaju Čitavu jednu kapelicu u dnu pobočne lagje sa strane evangjelja. Pred večer se Bogojavljenja izvadi iz jasala i nose ga u ophodu ti kapelicu nuz sakristiju, posije nego se ovim sv. kipom dadne blagoslov sa vrh viso­ kih stepenica pred crkvenim vratima. Ko se želi poklo­ niti ovom kipu i vidjeti .ga, treba da se samo prijavi bratu sakristanu. Ovaj kip malenog Isusa ima svoju kočiju, u kojoj se nosi bonicima, a nosi ga svaki put jedan misnik obučen u kotu s naramenicom. Prija jo kočija bila skopocjena i sva zlatom izvezena i ure­ šena, koju je Napoleon Veliki zarobio i odnio u Francesku, te je nigda nije vratio. Od onda je samo jedno­ stavna kočija, u kojoj se vozi mali Bambino. O .J V. Dvije nove drame u Hrvatskoj. Poznati pjesnik lascivnosti, Milan Begović, napisao je prošle godine dramu: ,,G o s p o g j a W a 1e w s k a“ ; tako isto Ađela �16 Br. I. - Serafinski Perivoj- — 1907. Milčinović i Milan Ogrizović napisali su „ P r o k l e t ­ s tv o .4* Hrvatski dekadenli htjeli bi se ovim novim dramama podičiti, megjutim nemaju čime. Begović nije se mogao oteti svojemu „ј a,“ pa da opet ne sablazni hrvatsku litereturu s dramom, gdje se utvrgjuju ideali putenosti. Neću raspravljati o neuspjelosti ove drame, budući je to već opširno učinio Ch. Šegvić u „Hrvat­ skom Dnevniku". U kratko budi rečeno, da u ,,Gos p o g j i W a l e w s k o j " nema poštene ideje, nema psihološke obragjenosti, a nema ni toliko vrsne tehnike, Adela Milčinović i Milan Ogrizović, kad ne mogoše drukčije proslaviti svoga imena u hrvalskoj knji­ ževnosti, dadoše se na revolucijonarne iskoke proti crkvi i svećenstvu. Čitao sam Adelinih stvari, gdje u prilici novele monografira samu sebe. Morati će biti jadna njezina emancipacija od uzgoja, što ga je dobila negdje u samostanu sestara! Kad ju progju mladenački čari, ne znam hoće li onda njezine novele biti ispuniivane onakovim idealima?! O Milanu Ogrizcviću dosada sam mislio dobro. Ali pročitavši „Prokletstvo", što ju napisa on u društvu s Adelom MilČinovića, vidio sam šta se sve može napisati danas u Hrvatskoj. Autori drame „Prokletstvo" ne drže ništa ni do crkve ni do crkvenih istina. Lako mi je razumjeti, da se naši dc kadenti rugaju sakramentu svete ispovjedi i crkvenom auktoritetu, nego ne znam o-kle dolazi, d? se danas ponavlja sredovječni boj proti kipovima?! Ipak su i nehotice u svojim novoveškim junacima pokazali, odaklen dolaze borbe proti crkvi. S ^ast i pohlepa za tugjim imetkom igraju glavnu ulogu. Ako se ijedna od ovih dviju drama donese na pozornicu i uzdrži na njoj znak je da je naš narod već zaražen. O j M Kako se truje svijet? ,.F A. Brockhaus kleines Konversations-Lexikon" na prvi pogled nevin imade takovih tačaka, koje smućuju pravovjerne duše. Ovaj mali leksikon u istinu je izvrsna priručna encyklopedija, ali uza sve to može poslužiti za pouku, kako je da­ našnji ateizam zloban i kakvim se zlobnim srestvima služi. Kod tačke: Jesus" skiciran je život spasiteljev po nauci Renana, Straussa, Schleiermachera i drugih. Kod tačke „Petrus", veli se, da je govor o Pe­ trovu pribijenju па križ Рип gatke; tako se i Petrovo biskupovanje u Rimu (po čemu pape svojataju primat), drži posve neistinitim. I veli se dalje, da Petrova druga poslanica dolazi iz drugoga stoljeća. Kod tačke „Maria" veli se, da je bi. Dj. Mariju kršćanstvo istom u 5. stoljeću počelo štovati kao majku božju. Kod tačke „Abendmahl" veli se, da je istom g. 1215. nauka o pretvaranju kruha i vina u tijelo i krv Gospodnju postala naukom crkvenom. Imade još bezbožnih tačaka. I koliko je u njima zlobe i neznanja! Ateiste rade neumorno. Oni nigdje baš ne mogu metnuti svoje ruke, a da na dotično mjesto ne spuste ujedno čitavu koloniju kužnih bakcila. Najragje to čine u djelima popularnim. Ovo neka nas potakne na gorljivost, da ni mi nigdje ne metnemo svoje ruke, a da ne spustimo na dotično mjesto koju traku kraljevstva božjega ! ITartić u njemačkoj knjizi. Kalendar svetoga Ante (Fulda 1907.) piše o pokojnom Martiću : „Martić fra Grgo jedan je od najvećih sinova svoga naroda i možebit najbolji pjesnik hrvatsko-srpskog naroda. Hr­ vati mu vele: „ N a š H o me r . " Njegove pjesme odje­ kuju posvuda po siromašnim kolibama njegovih zem­ ljaka; njegovo ime pozna svako djete, ne samo poradi njegove bogodane poezije, nego i poradi njegove po­ žrtvovne ljubavi za spas potištenih i poniženih." — ^ eta samo, što nas istom strani narodi uče cijeniti i poštovati svoje prvake! Pa i ta pouka da bi bila trajno djelotvorna! Spomen-knjiga o fra Grgi Martiću. Knjiga sa­ držaje neke pjesme i članke, kojim je povoda dala slava Martića. Knjiga nije baš potpuna, ali ono što jest vrsno je. Osobito nam se dopada i po toplini i po iskrenosti i po temeljitosti prvi članak „Mjesto uvoda" °d ^ r* Tugomira Alaupovića. Cijena je knjizi neznatna K 80 h ): 3 žist је dobitak " атјјеп'еп ”Zak,adi fra Grge Martića." Naša je dužnost, da knjigu preporučimo! Dopisi uredništva. Prijateljim a dopisnicima u Llvnu i Fojnici. Nije uredništvo krivo, što Vaše stvari ostaju istom za broj u ve­ ljači. Ustrpite se1 B. Š. Nigdje ne možemo stignuti „Bosanskog Prijatelja." Vaše pjesme dobre; i hvala Vam! Kad dogju na red, vidjet ćete ih. Ipak mislim, da će biti tiskane prije nego se nadate. S. S. u Zagrebu Onu stvar pokrućivati bez razorno te­ meljitih dokaza ne bi bilo spasonosno. A imali bi veliku želju pobiti netaktičnoga učenjaka. Tiskara Vogler i drugovi. �Utemeljena godine 1882. i i ; J is lp ra VOGLER i H R U G O V l, S a r a je v o , lili 4 fcO ltA N D rC N O D R U Z T V O mm §ш г\ Najstariia xnjigotiskara i ster^. Ш Ћ Ш Horcegov.ni| la s ja u noderniijim pisme tima, 9к Preporučuje se za tipkanje novina. * učinili i 'et­ nika, posjetnica, zaručnik . v rc a n ih k a rti poslova, što u tiskarsku struku zasiecaju sa uku * bora i uz najumjereniju cien Vanjske naručite OBAVLJAJU St. лп �I Р п п г > п П ' ) 1п 1 I Г"| S O D o i r J i I K l C G ll i f amctm? iJ{ h»K ujib, za častnike, svećenike, dvorske, državne i privatne ćtnov'n^ e , učitelje, ' *e i obrtnike, trpovaćke namještenike, gospodje sa pravom mirovinu i za pri* i i I o n a ; , 2ђ god аг mjesečnu, »/«, V* hi oielogod. otplatu. Specialiteta. Personalni kredit u smisl-& % ! »alileloi Ml ifco-bečke ankete (Kapitalizovanje plaće). % /t -St ! d kk> kruna počamšl nn I., II. i 1)1. i"av. -za posjednike realiteta, polja, stanbenih i pokraj, kuću, vile tvornica, kupališta, mlinova, mineralan vrela i svake vrsti nepokrotuina do •/« procjenb. vri|ednoati. шј banrfjf na gragjevine svake vrsti n 2—3 obroka nlCutl prema tome kako je gradnja nopredovala. Konverfiranje bandonuti privatnih dugova. Mjenice. leeUompii i zamjena mjenica za trgovce. >Ii sastavljamo i financiramo planove od ustrojiti se itnajučih poduzeća. Preuzimamo izdavanje tehničkih i g eo ­ loških mnijenja po zaprisegnutim vještacim a. Bavimo se promjenom postojećih poduzeća u dionička društva. Najreeloije' Brzo! Diskretno kroz prvorazredne tuzemno i francusko-oogloske zavode. X < tibolje p r€ p o r u k e iliefet'fu c.e) Umoljava se priložili marku za odgovor! Х и М ije ru jt-e p r o ' p r /kf . TbZTTlT, .X * i~ l-b c X -.- Tri forinta BUDIMPEŠTA V. K uharу — ulica 19 stoji jedan pošt. sauduk brutto б kg. oko 50—kom hepuy sortiranog ljubi R az Toiletnog otpadnog sapuna, m o*uš, gjurgjlca, cvijet breskve Ud lan Unttrnehm ung Budim pešta, erćdy ulica 3 preporučuj C H K V voje obilno K A N I C A, kao: Matici krštenih, Matica krizmanih, Matica vjenčanih, Matica umrlih, Protokola, Crkvenih računa i exhibita. Krstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. d. i t. d. u pojedinim arcim a\ili u solidnom uvezu, Službenih kuverata u svim veličinama, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a62a2a07a83e3a6bb9d9b28db053a534.pdf 7b157be1508b51cba6adb5d2437506bf PDF Text Text GLASILO HRVATSKIH FRANJEVACA. г д а ?____ п[) URCGJUje : 0. -,' : f £К*. BROJ 2. « Č la n c i 1. Odvraćaju li znanosti čo Bougaudu priredio N 2. Bogojavljenje (O. Jerom 3. Alkohol i alkoholizam 4. Filološka studija o božičnoj % sm r »U se vri­ jeme godišta.« (Ćutić Mladen). . V ijestnik : Naša domovina: 5. Iz uredništva: našim čitateljima i suradnicima na zn an je...................................... .2 9 6. PedesetgodiŠnjica smrti Ivana Frana Jukića . 28 7. Gučagora: f Fra lv0 Ć o s i d .............................30 8. Zagreb: političko stanje u Zagrebu . . . . 30 11 a I ј • 11. GkrU' ■' .-'JUvd . . - > ' i fc t a M i. 1. DVmuSie: ..*j> r znanost«13. »Vogja u duhovne 2i 14. Šeringer: Pnruču' ? 15. Z a h v a l a • ■ 16. D o p i s i n i c a i Ч Ж Ј? fcii IZLAZI MJC5CČN0 NA DUA ARKA, GODIŠNJA ČUDNA 5 KRUNA RUK0PI5C I PRCTPLAT'J PRIMA URDDNIŠTUO U 1Л50К0М (POSNA, UI30K0, TRANJCUAČKA GIMNAZIJA). OTrRAUNlSTUO JC U TISKARI .UOGLDR I DRUGOVI”, SARAJDVO. лдМЛШ TI5KftRft ’ ел) ti �„Povjest sv. p ra n e A siž k o g a .” Dva sveska, 669 strana; napisao L av Le M onnier, preveo fra Arkangjeo Brković. Cijelo djelo broširano stoji K 6.30, a dobiva se u „Skladištu devocijonalija" S. Vukovića u Sarajevu. To je najopširnije i najkritičnije djelo, što je doselen izašlo o svetom Franji; pa se je i hrvatsko novinstvo o njemu sjajno izrazilo, hvaleći najpovoljnije i hrvatski prevod. Ne ćemo samo reći, da je ovo djelo kršćanima tek za duhovne hrane, nego nas i s mnogo drugih strana sili, da ga kupujemo. Onaj, koji je oduševljen za djelovanje franjevačkoga reda u hrvatskim zemljama, kupit 'će djelo, da vidi odnošaj izmegju duha svetoga Frane, toga učitelja i proroka u XIII. vijeku i izmegju rečenog djelovanja. Kulturnom historičaru opet ovo bi djelo bilo rukovogjom ii tumačenju, čime je sveti piano zaslužio, da ga već općenito zovu „glavnim pokretačom današnje prosvjete,“ usp™ 1™' juć ga s prvim velikanima filozofima?! Sami pak hrvatski prevod n a^ ’ ie po imenu fra Arkangjela Brkovića, pregjašnjeg urednika našeg lista! Visokom, Bosna) i po svome „Glasnik svetoga inska kuća, a osobito mladež, uregjenju i po svome znače •ić (fra Jozo Zvonigradski). Ovaj Urednik mu poznati već čitaocim ' ~ -ijet pouči u kršćanskome duhu i da ga list po svojoj spremi osobito bi bio a. štiti od bezbožnosti. Privlačiv je donekle i po svojim ilustracijama. S vremenom, kad mu se financije podignu, to će biti list posebne obljubljenosti. Nego i po samome imenu svetoga Ante list zavrjegjuje mnogo simpatija. Sveti Anto najčuveniji, najčudotvorniji i najobljubljeniji svetac svijeta! Ne štuju ga samo katolici nego i inovjerci. U samoj našoj domovini sa strahopočitanjem katkada spomene pomoć svetoga Ante i musliman i pravoslavni. U *Glasniku svetoga Anteu naći će čitatelji i pouke i utjehe. A siguran sam i to, da će se Čitatelji naučiti, kako će moliti svetome Anti i naučit će se, kako se može po zagovoru svetoga Ante u mnogim nevoljama čudnovate pomoći naći. Svaki kršćanin svijestan svojega zvanja nastojat će, da ovaj list raširi. I mi ga najtoplije preporučujemo! �^ UREGJUJr 0 BROJ 2. i rRflNJCUflC. ^ \JI50K0, 15, VELJAtE 1907. GOD. XXI. Odvraćaju 11 znanosti čovjeka od Boga? Po Bougauđu j: redio N. Gjebić. ^lujem žalosne glasove, koji mi govore: „Imaš ^ pravo; bezvjerje je i bolno i neplodno. Ono vuče za sobom nemir, muku, žalost, što sve s dobom raste. „Makar srce i lagalo, ipak ono krije ranu unutra." Zar ne vidiš s druge strane, kakove prigovore diže dandanas znanost proti vjeri ?“ „Ја vjerujem znanosti", reče mi nedavno mlad Čovjek; „kako ću onda vjerovati vjeri? Ta izmegju vjere i znanosti stoji nepremostiv jaz." „Ра za što?" rekoh mu. „Za što? Jer svaka vjera nužno imade nadnaravno za svoj princip i za svoj temelj." „Bez sumnje imade svaka vjera nadnaravni ') temelj. Svaka vjera pretpostavlja djelatnost božiju, po kojoj se Bog čovjeku približuje i kao gospodar i prijatelj miješa se u njegove poslove. Pomisli si, da nema ovoga dje­ lovanja božijega, onda ti vjera nije ništa drugo nego prazan san." « Riječ n a d n a r a v n i ne uzimljemo ovdje u bogo­ slovnom smislu, nego u onom, koji protivnici vjere dandanas s tom riječi spajaju. N a d n a r a v n o je toliko, koliko n e m o ­ gu će, vele oni. Drugim riječima: Bog se ne mo ž e b r i n u t i za l j u d s k e pot r ebe . To je smisao, što ga svi protivnici vjere spajaju s riječju: n a d n a r a v n i . 1 mi ju ovdje rabimo u ovom smislu, da oprovrgnemo protivnike s njihova stanovišta. „Sasvim pravo: i upravo s toga će iščeznuti vjera u svjetlu znanosti Znanost ne pozna ništa nadnaravskoga; ona ga nije nigda vidjela, nigda ga se taknula. Znanost zna samo za ono, što. vidi." „Misliš? A kad bih ja ustvrdio protivno, da će vjera — poslužiću se tvojim lijepim izrazom — sjajno zasjati u svjetlu znanosti. Kad bih rekao, da je znanost gledala nadnaravno, da ga je rukama ticala, i odmah svijetu na jedan put i neoborivo dokazala, da ima nad­ naravno." Da, najjasniji, najsjajniji uspjeh naših veli­ čanstvenih otkrića jest taj, što sve znanosti: i astrono­ mija i geologija i fiziologija i lingvistika i povijest jedno­ glasno svjedoče, da Bog sigurno, često, da stalno, neposredno ili posredno djeluje u svijetu. Razvijmo veličanstvenu ovu sliku. Već se za znanost bliži čast, kad ne će biti moguće otvoriti znanstvene knjige bez vjerskog pokreta. 1. Sve znanosti dopuštaju, da prvi atom, prva klica, prvi pokretaj nužno i bezuvjetno potječe od uzroka, koji se nalazi izvan materije, i da nije moguće protu­ mačiti postanak stvari bez Boga. Ne ćemo se sad pozivati ni na astronomiju, ni na geologiju, niti na ikoju granu biologije. Kasnije ćemo čuti u toku rasprave, što o tome govore Newton, Kepler, Herschel, Arago, Cuvier, Kl. Bernard, Flourens, da i isti Darvvin. Sve je to eklatantno i neoborivo. �18 Вг. 2. — Serafinski Perivoj. — 1907. Pustimo nadalje i one divne, još posve nove študije 0 kretnji, o toplini i njezinoj promjeni. Ovdale će izići po svjedočanstvu velikih učenjaka novi dokaz, da je postanak kretanja u svemiru samo za neki kvantum vremena pred našom epohom i s toga da je ovo kre­ tanje imalo početak, komu je uzrok nužno izvan svemira. PoČimajući važnu ovu raspravu navešćemo učenog Cauchy-ja. Ovaj učenjak dokazuje matematički, kako postanak svega u svemiru nužno mora biti od Boga. Саисћу počima s dokazom, da ne može biti ak­ tualno beskonačna broja u pravom smislu riječi, kao što ni reda sastavljena od članova iz aktualno i apso­ lutno beskonačna broja. Kad je ovaj stavak nepobitnim računom dokazao, i svi se matematičari s njime slažu, Poisson Legendre, Lacroix, pridodaje Саисћу, da bi se ovaj temeljni princip baš lijepo mogao uporaviti na red članova i predmeta, što postoje jedan za drugim, da­ pače i na slijed sukcesivnih dogagjaja. Kad možemo n. p. ustvrditi, da imade sad samo konačan broj zvijezda, možemo onda slobodno ustvrditi, da je isto tako i broj zvijezda, koje su postojale, uzmimo, da ih je mnogo nestalo, konačan. Što kažemo o broju zvijezda, to možemo reći i o broju ljudi, što su živjeli na zemlji, o broju okretaja zemlje, i konačno o broju dogagjaja, što su se zbivali na svijetu, otkako postoji. Dosljedno bio je prvi čovjek, bio je čas, u koji nastao svijet u prostoru, u koji počeo okretati se oko sunca, u koji stao opsto­ jati i isti svemir. I znanost nas silom vodi do onoga, što nas vjera uči, naime: da materija ne može biti vje­ čna. I kad ne bismo ovo držali, kao kršćani, morali bismo držati već kao a r i t m e t i č a r i i m a t e m a t i ­ č a r i . Cauchy još veli, da bismo to morali držati i kao f i z i č a r i . Megjutim nema za ovo jasna dokaza. U o sta­ lom ovo je posve dosta, da dokažemo, da je zbilja sve u istinu i nužno postalo od Boga. 2. I baš ovoga ne će da prizna bezvjerje, ali ba­ dava. Ko je priznao prvo djelovanje božije u stvaranju materije, taj mora htio ne htio priznati i drugo. Ko priznaje stvoritelja, mora priznati i graditelja. Ovo prvo 1 drugo djelovanje božije u stvaranju materije možemo jasnije ovako izraziti: Bog je sve stvorio i Bog sve premudro uredio, sve uzdržava i upravlja. 0 ovom drugom i nužnom djelovanju rasprostire osobito jedna znanost najsjajnije svjetlo, to je astrono­ mija, osobito otkako Galilej i Herschel izumiše teleskop, otkad Newton, Euler i Arago načiniše kartu neba. Pro­ motrimo ovaj veličanstveni prizor i nemojmo se bojati malo se dulje kod toga zadržati. Tim će jači biti naši zaključci. Prvi poznati teleskop, Galilejev, povećavao je sedmerostruko; najnoviji Herschelov povećaje za 6500 puta. Kad su kroz njega pogledali svod nebeski, bilo je oko upravo začarano. Vidjeli su sve na slojeve zvijezda. Čovjek se kamenio od Čuda gledajući,, a kamo li bi ih mogao tačno prebrojiti. Herscheli megjutim to pokušaše i dogjoše do slijedećeg uspjeha. Ponajprije upoznali, da su one velike zvijezde, koje prate naše sunce, sve samo jedan od ogromnih onih konglomerata iz kojih se sastoji mliječni put, i da bi se ona skupina zvijezda, kad bi se motrila iz stalne daljine, mogla vidjeti kao bijela ljaga u samom mliječ­ nom putu. Blijedu ovu i bijelu ljagu i to samo ovu, pokušali istražiti. Prostim okom vidi se tuđe nad pariškim ho­ rizontom samo 4146 zvijezda. A sad uzmite teleskop; znate li, koliko ih se sada vidi? Samo u jednom kutu blizanaca, gdje i najvještije oko zamjećuje samo 6 zvi­ jezda. otkrili su ih oštrim dalekozorom više od 3000. Koliko će ih istom biti na cijelom neizmjernom nebu, a koliko samo na onoj bijeloj, sićušnoj ljagi ? Čujmo o ovoj zadnjoj tački najtačnije znanstvene račune. Po Aragu, Lalandu, Delambreu i Francoeuru iznaša broj vidljivih zvijezda po prilici 75 milijuna. Kod toga ne smijemo zaboraviti, da ovih 75 milijuna sunaca i pla­ neta tvore samo jednu skupinu u skupinama mliječnog puta, i da bi se, motreni iz stalne daljine ukazali samo kao bijela ljaga, kao mali mjehurići od pjene u neizmjemosti. „ 0 Bože, koli su divna Tvoja nebesa! Ko da prebroji mnoštvo Tvojih sunaca?" I nije dosta znanosti, što broji zvijezde, već im istražuje i težinu. Onih 75 milijuna zvijezda nije 75 milijuna zlatnih čavala na ažurnom svodu nebeskom. Tačno im se zna težina. Uzmimo, da bi gdjegod mogla biti tezulja, kojoj bi u zdjelice mogla stati nebeska tjelesa, izmjerila bi o v o : našlo bi se da je Saturn sto put, a Jupiter tristo trideset i osam puta teži od zemlje. A jer je sunce četrnaest sto tisuća puta veće od zemlje, Sirij dvanaest puta veći od sunca, onda je Sirij šesnaest milijuna puta veći od zemlje. Da, onaj svijetli čavao, što nam na večer s neba tako lijepo sja, veći je šes­ naest milijuna puta od zemlje. Odatle možemo prosuditi udaljenost i neizmjernost prostora, što je od potrebe, da se u njemu kreću tolike mase. Da pojmimo visinu firmamenta, Hesiod veli, da bi nakovanj padajući s neba neprestano u prostoru trebao devet dana i devet noći, dok bi na zemlju pao. Dok bi brzi vlak sašao sa sunca na zemlju, prevalju­ jući na sat pedeset kilometara, trebao bi 347 godina. No ogromnu ovu udaljenost prevali svjetlo u osam i po časova. Proračunaj sad ovim putem neizmjernu dubljinu zvijezda. Znaš li, koliko bi trebalo svjetlo, koje prevali u sekundi 75 milijuna milja, da od alfe Kentoura, dogje do nas? Tri godine i osam mjeseci; od �Odvraćaju li znanosti čovjeka od Boga? Vege ? dvanaest godina i р б ; od polarne zvijezde ? tri­ deset i jednu godinu ; od koze sedamdeset i dvije go­ dine: dašto da je polarna zvijezda osamnaest milijarda, a koza sto sedamdeset trilijuna milja udaljena od zemlje; napokon od Alkiona, najsjajnije plejade, pet sto godina. Ovdje treba pamtiti, da dubljina nebeskog svoda ne dopire možda samo do skupa plejada, jer ove puno više spadaju u gornje slojeve. 1 Herschel uzima, da bi zraka svjetla, što izlazi iz jedne od onih zvijezda, od kojih sastoji mliječni put, trebala dvije tisuće godina, dok dogje do nas. Hoće li se znanost u istraživanju bar ovdje usta­ viti? Ne. Ona prodire do onih maglovitih ljaga, što stoje na megji zvjezdanog svijeta. Ali tuđe je tolika udaljenost, da čovjeku pamet staje. Uza svu svoju nepojmivu brzinu, veli Humboldt, treba svjetlo dva milijuna godina, da progje prostor, što nas dijeli od ovih zvi­ jezda. Sunčano svjetlo treba osam i po časa, da dogje do nas; u desetini sekunde obigje svijet, a i; gornjem bi slučaju trebalo dva milijuna godina ' Ovdje prestaje svako dokazivanje, svako brojenje. Opčarani smo, a pi­ tanje, što ga stavio Bog Abrahamu,. izbija opet u svo­ joj lijepoj ironiji: „Numera stellas si potes — Prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti !* I ovijem nije još nipošto svršeno. Najdivnije ljud­ sko odkriće, uzvišeno i sa svog uspjeha, i s toga što mu ne treba ni teleskopa, ni ikakova instrumenta već samo ljudskog genija: divno to otkriće jest zakon kre­ tanja nebeskih tjelesa. Sve se kreće u neizmjernom onom prostoru. Oni milijuni zvijezda kreću se svaka u svom smijeru, u pravilnom redu, u jednakoj udaljenosti, a najljepše je to, što se opet svaka okreće oko sebe i oko druge kao u kakovom kolu. Šta istom da reknemo o dražesti, harmoniji, brzini ovoga plesa? Zemlja se okreće oko suca brzinom od sedam milja u sekundi, od četiri sto dvadeset milja u minuti, od dvadeset i pet tisuća i dvije sto milja u satu, šest sto tisuća milja u danu. Brzina Merkura je još veća; on se dnevno okreće brzinom više od milijun kilometara. Megjutim opisuje sunce s pratnjom svojih planeta oko ma kojeg središta krivulju s tolikim polumjerom, da se ta krivulja čini kao pravac. Ono se kreće nježnije i veličanstvenije, makar još uvijek prevaljuje deset kilometara u sekundi, trideset šest tisuća kilometara u satu, a mal ne milijun u danu. Pa na kojem tlu igra ovo divsko k o lo ; na kojem tlu plešu ovi milijuni zvijezda? Na nikojem. Kreću se, vrte se u prostoru, praznom prostoru. Ne zaboravimo im težine. Samo sunce teži dva nonilijuna kilograma, broj koji se označuje brojkom 2 i trideset ništica: 2,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000. Masa Sirija još je teža dvanaest puta. I sve se ovo kreće u praznom, 19 šupljem prostoru i to brzinom, koja po zemaljskom račununanju iznaša šest sto tisuća milja na dan. I kao da je veliki umjetnik, koji ovo kolo prire­ dio, sam sebi htio natkriliti, vidimo kako izmegju onih 75 milijuna zvijezda našega neba, koje u potpunom kolu tvore samo četvorku, prolaze komete. Poznamo ih sedamnaest milijuna, koje se pokoravaju nama nepo­ znatim zakonima, te se u harmoničnom kolu amo tamo kreću, a ni najmanje ga ne smetaju. Newton je otkrio ritam divnog kretanja zvijezda, i to je dosta, da mu se slava raznese svijetom. Vidio je, kako se zvijezde kreću: ali ovom velikanu, koji bio duboko religijozan, nije došlo ni na kraj pameti, da su se stale kretati same od sebe. Reklo se: „Privlačivost! privlačiva sila!" Ali što je ta privlačivost? Ko je tu silu stavio u zvijezde, kojom se privlače, i koja se protivnom silom neutralizuje baš u čas, kad bi mogla nastati pogibelj, t. j. da zvijezda o zvijezdu ne udari. Ko je^uspostavio divni ovaj ekvilibrij — ravnotežje, koje ne izlazi iz općenite nepokretnosti, već iz nepre­ stanog kretanja? Ko je napokon stvorio u neizmjer­ nom prostoru i ono remek-djelo ljepote, reda, sile i ono čudovište mehanike, geometrije i računa, koje, kad mo­ trimo, kamenimo se od čuda? To je, veli Newton, Bog — i niko drugi.1) Pa i svi korifeji znanosti: Kopernik, Kepler, Galilej, Descartes, Leibniz, Euler, Clarke, Cauchy, isto to vele. 1 ovo njihovo osvjedočenje nije kao u pjesnika u čuvstvu, već se osniva na brojkama i geometrijskim poučcima. I dokazi su im tako jednostavni, da ih i djeca mogu shvatiti. Promotrimo ih. Tvrde ponajprije, da je materija sama od sebe troma, mrtva, nepomična; kad se koji materijalni eiemenat pekrene, da ga pokrene nešto d r u g o ; jer je svako kretanje materije n u ž n o p r i o p ć e n o kretanje t. j. od neke izvanske sile. A jer na nebu vlada nepre­ stano kretanje, što u silnom onom prostoru kreće za sobom milijarde sunaca, a težina im se ne da ni poj­ miti, onda nužno mora biti i jedan svemogući pokretač. Tvrde nadelje, da kretanje nebeskih tjelesa pret­ postavlja riješenje računskih zadaća, koje Euler izragjivao punih 30 godina, i za koje izjavi Newton, da mu nije pošlo za rukom da ih riješi. Dosljedno, pridodaju, morao je svemogući onaj pokretač biti i svemogući matematičar i bezkrajni računar. Napokon tvrde, da je kretanje nebeskih tjelesa sa­ stavljeno iz dviju sila, koje harmonički djeluju, od kojih ih jedna privlači k središtu, a druga ih odaiečuje od 0 „Privlačiva sila,“ veli Newton i učenik mu Clarke, .učinak je nematerijalnog uzoka.“ �20 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1907. njega. Prva se još dade pojmiti, ali druga nikako. Prva je prava privlačiva sila, koja vuče tjelesa k središtu, koja bi ih megjutim, kad bi sama bila, mogla udariti jedno o drugo, te iz njih stvoriti ogromnu, nepomičnu masu. Zadnja pridolazi baš u pravi čas, da zapriječi pogibelj bacajući tjelesa natrag u prostor. Ali odakle dolazi druga ova sila, još čudnovatija od prve, pravo nebesko čudo? Ona stoji u volji, koja uvijek ostaje ista, u volji, uzvišenoj nad sve svjetove. Sad! Što velite na sve ovo, na tolike razloge, na riječi toli uvaženih autoriteta, na tolike dokaze, da ima Bog, koji jakom svojom rukom drži zvijezde na njiho­ vu putu, koji se miješao i neprestano se miješa u ljudske stvari? Što veli na to kriva, lažna znanost, ateistička i materijalistička? Nedavno sam čitao glavna djela ove nazovi — zna­ nosti: S i l a i t v a r (Kraft und Stoff) od Buchnera; K o l a n j e ž i v o t a (Kreislauf des Lebens) od Moleschotta; predgovor u Darvvinova djela od Vogta; Čo v j e č j e d o b a od Hackela. Ovo su vam pravi patuljci, ako ih sporedimo s Kopermkom, Keplerom, Galilejem, Newtonom, Eulerom. Čitao sam, rekoh, djela Biichnera, Moleschotta, Vogta, Hackela; još mi je umorna glava od njihova zamršenog, ukočenog, suhoparnog sloga. Samo prazne riječi, bahatost, nadutost. Kako su im nezgrapne defidicije, kako kukavne distinkcije* 1 oblik i sadržaj odaju mračne duhove, koji lutaju bez pravog, solidnog znanja. Snebivao sam se, što sam sve u tim djelima tmine čitao. Znate li, kamo im smijera sva argumentacija. Stid me je i napisati: d a s u s v e o v e z v i j e z d e s a m e sebe načinile! Nevjerojatno ili istinito; evo čujte. „Neoborivi princip naravne filosofije," veli Renan, „sastoji u tome, da razvitak svijeta biva bez posredo­ vanja ikojega bića, što se nalazi izvan svijeta." — „Nova dogma", veli Lettre, „tumači, da je svemir postao od uzroka, koji su u njemu samom." „Mora da je čovjek," veli opet About, „to razumno biće duboko pao, kad uzroke, koji su stvorili svijet traži drugdje, a ne u samu svijetu." Pitaš, kako se ovo mora razumjeti. Ništa jedno­ stavnije. Što je sve u svemu i isti svijet u svojim ve­ ličanstvenim pojavama? „Eflorescencija trome materije." — „Skup jedno­ stavnih molekula, anorganičkog materijala." Sad se uspni koliko više možeš sve do prapočetaka, što je bilo tuđe prije svake organizacije ? Anorganički atomi i molekuli, što lebde u prostoru. Ovako Renan. Po njemu ovi molekoli oćutješe u sebi neki nagon, neku silu de primijene svoje mjesto, da se pokrenu, da krenu napred. Gonjeni ovom silom stadoše se sami kretati; bez ikakova plana, bez ikakove svrhe, slijedeći samo zakon privlačivosti, koji vlada materijom, sjediniše se: i s vremenom složiše ovi molekuli zvijezde i uopće sav svijet. To je sistem. Okladiću se, da u svim ovim knjigamn niko nemože ništa drugo naći osim ovih ludorija. Čovjek čita i opet čita, i misli da sanja. Morali bismo potražiti izumitelje ovoga sistema i reći mu: „Dragi gospodine! ne ćemo se prepirati riječima; govorimo jasno. Vjerujete li sami, što tvrdite? Vjerujete li, da bi se svi oni molekili micali u praznom prostoru, da ih nije kogod stvorio? Zar su oni od vijeka? Ako jesu, protumačite nam, što ih je moglo na to sklonuti, da proizvodu svijet? Možda ćete mi odgovoriti: Na g o n , da se n e p r e s t a n o kr eću, t ežnj a* ž e l j a z a n a p r e t k o m ? Ali „је ipak jasno, da bi učinak, koji cijelu vječnost čekao dok je nastupio, mo­ rao neprestano čekati, dosljedno da ne bi mogao nikad ni nastupiti." Dok sam o ovom razmišljao, stvori mi se pred očima slika, koju nijesam mogao otjerati. Gledao sam sat, jedan od onih krasnih satova na zvoniku, u kojima stvorila umjetnost mehaničara nešta veoma komplikovana i veoma savršena. U ovaj sat zavuče se mrav, koji lutao amo tamo po kotačima. Pomislimo si, da ovaj mrav ima razum; što bi najprije pomislio? Preletio bi znatiželjno cijeli ustroj sata: poluge, kotače, utege, i sigurno bi došao do zaključka, da tako divno djelo mora imati i moćna i vješta majstora. No ipak ne; ovu misao mrav odbija; nije mu dosta z n a n s t v e n a . - P r v i p r i n c i p mo j e f i l ozof i j e, reče, gl as i , d a j e o v a j s a t n a s t a o b ez po s r e d o v a n j a i k o j e g a bi ć a , k o j e se i z v a n n j e g a n a l a z i . — N o v a d o g m a uči, d a s e o v a j s a t t u m a č i iz u z r o k a , k o j i s u u s a m o m n j e mu . Stojeći na ovom principu motri mrav kazalo. Zar je čudo, što kazalo ide? Ne vidiš li, da je u svezi s osovinom, koju tjera kotač. Ovaj katač ima zube, kojima zahvaća opet drugi kotač koji se isto tako vrti. Ovaj se onda kreće njihalom, što ga u djelovanje stavljaju utezi, koji se dižu i spuštaju. Ovdje nema ipak ništa jednostavnijega, i m o r a da je č ovj e k, i n t e l i g e n t n o bi će d u ­ b o k o p a o, k a d u z r o k e , k o j i č i n e d a o v a j s a t ide, t r a ž i d r u g d j e , a ne u s a m o m s a t u . Što se tiče elemenata, iz kojih se sat sastoji, kao što su po­ luge, kotači, utezi, još je laglje saznati, odakle su. Što je sve u svemu ovaj sat? S k u p j e d n o s t a v n i h m o l e k u l a , a n o r g a n i č k o g m a t e r i j a l a . Ovi molekuli trepte u prostoru. Neka ih sila tjera da se �Bogojavljenje. kreću, da napreduju, sjedinili su se uslijed nekih svoj­ stva, što ih imaju u sebi. Mineralni molekuli stvorili su kotače, poluge, kazala; vegetabilni molekuli užeta, a drugi utege. I zbilja mora da je čovjek, inteligentno 21 biće duboko pao, kad uzroke, koji ovaj sat zatvorili traži drugdje, a ne u samom satu! Sretni mrave, spavaj mirno i budi ponosan svojim umom! Baš si z n a n s t v e n o protumačio ovaj sat. (Nastaviće se) Bogojavljenje. O. Jeronim Vladić. 12. Koliko su M udraci putovali i kad su došli u B etlehem ? Oni, koji vele, da su došli iz Indije, tvrde, da nijesu došli iste godine, kad se je Isus rodio, nego istom druge godine: t. j. da je od poroda Isusova do dolaska M udraca prošla jedna godina i trinaest dana. Drugi vele, da im se je ukazala zvijezda na dvije go­ dine prije poroda Isusova, kako bi imali vremena za taj dugački put, ter da prispiju kad je Isusu bilo 13 dana. A mi velimo, da im se je zvijezda javila dar. rogjenja G. Isusa, a da su oni za trinaest dana došli u Betlehem, jer su došli iz M egjupotočja— M ezopota­ mije. I prem je Herod dao pobiti dječake od dvije go­ dine i niže (na čem se osniva drugo mišljenje), kao da su od pojave zvijezde do njihova dolaska u Jeruzalem prošle dvije godine, mi tvrdim o sa sv. Ivanom Zlatoustim (hom. 7. in Matth), da je Herod označio toliko vrijeme, kako bi se bolje osiguro. Mudraci su došli u Betle­ hem dne šestog siječnja, trinaest dana po rogjenju Isu­ sovu, a dan je bio petak.1) Prem Kornelij a Lapide in M atth. kaže, da je pomor djece slijedio na petnaest dana po porodu Isusovu. 13. Zašto Herod, htijući ubiti Isusa, nije pošo s M udracim a, ili zašto nije koga svog pošlo s njim a? Nije pošo s njima, jer im nije do kraja vjerovo, a s druge strane bi se pokazo lakoumnim, da jedan tako mogući i silni kralj na prvu vijest povjeruje no­ vosti ovako vanrednoj, dok se ne potvrdi. Nije nikog svoga pošlo, da ih prati i da im kaže put, jer se nije pouzdavo u Židove i jer je ovim hinjenjem mislio, da će mu bolje za rukom poći njegova osnova: da usmrti Isusa. 3) 14. Zašto prikazaše zlato, tamjan i m irhu? Jer je tog mnogo u njihovim krajevim a i da se označi zlatom, da je Isus bio kralj, tamjanom, da je bio Bog, a mirhom, da je bio pravi čovjek. I to je bio i običaj u onim krajevim a; ovdje pak nije bilo bez otajstva, jer je ovo i Abraham poklonio svojim sinovima, što mu se rodiše od Agare. Oni s ovim darovima odoše i nastaniše se u Arapskoj. S toga Mudraci ovim darovim a htjedoše, da priznadu rodbinstvo, u kom su bili s Isusom, jer je i on A braham ov p o to m ak 3) Ovako misli i sv. Epifanije, Borodije. in. Ev. 1. 9. c. 8. s) Ribod 6. siječnja. s) Franciot. obs. 4. koji veli, da je Abraham zlato, tamjan i mirhu razdijelio svojim sinovima od Ceture, kad no rastjera Kodorlaomora i druge kraljeve, porobitelje Sodome i Gomore. 15. Je li svaki Mudrac prinio Gospodinu po jedan spomenuti dar, ili je svaki dao po sva tri dara? Ima ih, koji kažu da je Melkijor donio zlato, G ašpar tamjan, a Baltazar mirhu. Ali ih ima, koji opet drže, da je svaki donio i zlata i tamjana i m irh e; s njima se slaže i naš ^ у . Bonaventura J) kad veli, da je svaki donio i zlata i tam jana i mirhe znatnu količinu. 16. Gdje su se Mudraci poklonili Isusu? Evangjelist veli: I u š a v š i u k u ć u (Mat. 2.), zbog čega neki d rž e : premda je Presveta Djevica rodila u špilji, ne našavši mjesta u gradu radi mnogih stranaca, ipak po rastupu naroda, da se je sa svetim Djetetom sklo­ nila u koju kuću i da su ga Mudraci ovdje našli. A drugi tvrde, da su ga našli na istom mjestu, gdje je bio ro g jen ; ter vele da to mjesto Evangjelista zove kućom, jer su Židovi običavali zvati kućom svaki stan, ko što nam kaže i psalam 103: S t a n j e r o d i n n a c e d r i m a , 2) gdje ptičija gnijezda zove David kućom (Ccrnel. a Lapide ibid). U ovom otsijeva velika vjera ovih M udraca; jer kad unigjoše oni u stan, u kom su sve stvari pokazivale, da onaj dječak niti jest niti može biti kralj, ipak gledajući ga očima vjere i zasvjedočenjem, što im ga u srce stavi Duh sveti, vidješe u njemu kra­ lja nad kraljima i pravog Boga, ter pavši po zemlji, takim ga priznadoše i pokloniše mu se. 17. Žašto Evangjelje ne spominje sv. Josipa ? Ne spominje g a : oli što ga onda nije bilo ondje (jer je otišo u grad ili u selo da pribavi što je trebalo Bla­ ženoj Djevici i Isusu i to po Božjoj odluci, neka ne misle Mudraci, da je on otac onom djetetu), ili ako je i bio ondje, nije imenovan, jer se po sebi razumije, kad je imenovana Marija, da je imenovan i on ko njezin čuvar. Ne spominjuć Evangjelje Josipa, htjelo je kazati, kako su se Marija i Josip tako ponašali s Mudracima, te su oni po Božjem nadahnuću razumjeli, da se je Isus rodio od same Djevice sudjelovanjem Duha svetog, a da je sv. Josip bio samo njihov čuvar. Bez dvojbe su se M udraci razgovarali arapski, oli po tumaču hebrejski ‘) Libro de vita Christi. c. 9 apud Barradium. Qu ilibe dona tria in maxima quantitate. a) Herodii domus dux est eorum. �22 Br. 2. — Serafinski Perivoj. s Djevicom Marijom (koja je imala dar jezika); i ona ih je poučiti morala, da je ono Dijete pravi Bog, ter neka mu se poklone (Cornel. a Lapide in Mat. 2). 18. Tko je opomenuo Mudrace, neka se ne vra­ ćaju k Herodu ? Neki vele, da ih je opomenuo sam Bog, dok su oni spavali, a drugi vele, da je to bio angjeo (Barad. ondje). 19. Kojim su se putem vratili? Oni su se odazvali glasu, koji im je u snu reko, da se ne svraćaju Herodu, ter došavši k Jeruzalemu skrenuše preko planina, od­ lučivši, da će ragje noćiti i spavati u kakvoj pećini, nego li u javnoj gostionici, gdje bi Herod mogo za njih doznati. Kad već nije bilo pogibelji, sagjoše na javni put i odoše dalje, noseć sa sobom onu objavu i vjeru, što no ju dobiše od Boga kano poganski prvijenci. Ona pećina, gdje su ovi noćili jednu oli dvije noći, bila je svegjer u velikom poštovanju i sv. Teodozije opat odabra ju kašnje za svoj stan (Franciot. ondje). 20. Šta je posije bilo od ovih svetih M udraca? Kaže se, da ih je posije uzlaza Isusova na ntbo sv. Toma potpuno poučio u vjeri i da ih je krstio; onda su regjeni za biskupe u svojoj domovini, jer su svim žarom srca i duše podupirali i širili napredak kršćanske vjere. Flavije Dekster drži, da su umrli mučeničkom smrću u gradu Sesoniju u sretnoj Arapskoj godine Gospodinove 1907. 70. — Općenito se misli, da su ovako pom rli: sastavši se svatri Mudraca u kraljevskom gradu Ševi u Arapskoj, da ondje proslave rogjenje Isusovo, Melkior je, ko najstariji, obavivši službu Božju na osminu Isusova rogjenja, sveto u Gospodinu umro; za njim je umro Baltazar dne 6. siječnja; a Gašpar dne 11. na isti način, i to u biskupskoj odori. Boland veli, da je Melkijor umro u 116. godini dobe, Gaspar u 109., a Baltazar u 112.; a godine Gospodnje 54. Kolinska crkva slavi svetkovine sve trojice njih zajedno dne 11. siječnja. Pokopani su u Ševi, otkle im Konstantin Veliki prenese kosti u Carigrad. Isti ovaj Konstantin pokloni sveta tjelesa Eustorgiju svom namjesniku u Milanu, a kašnje biskupu ovog grada; i bile su smješćene u crkvi sv. Eustorgija. Godine 1162. car Fridrik Rudobradi, orobivši i srušivši Milan, izvadi ove svete kosti iz starog greba. Novoburžanin veli, da su našaste ove sv. moći potpune i čitave s tijelom, kožom i žilama; a to stoga što su bile pomazane balzamom, ko što običaju činiti na istoku; i da su svatrojica bila umotana u jednu plahtu i steg­ nuta jednim zlatnim obručem. Sada ih car pokloni Rinaldu Kolinskom nadbiskupu, ter g. 1164. dne 11. srpnja budu prenesene sv. kosti u Kolin, gdje su donesene dne 23. istog mjeseca, te su najsvečanije sahranjene u crkvi sv. Petra, gdje se i sad nalaze i štuju. Alkohol i alkoholizam. iskup Augustin Eggei u raspravi o alkoholu veli: „Moglo bi se od mene kao biskupa očekivati, da govorim o pijanstvu na teз melju zapovijedi Božjih, i da taj predmet pretresam sa stanovišta vjersko-ćudorednog, no ja ću o tome raspravljati s gledišta čisto svjetskoga; ova je pak rasprava uzeta iz prirodoslovne i liječničke znano­ sti. Zašto to činim? Već sam više godina o tome pi­ tanju govorio i piso kao o vjersko-ćudorednoj i dušobrižnoj stvari, pa ga još i danas takovim smatram. Ali sam na žalost svima svojim propovijedima i opomenama, kako mi se čini, malo postigo, te sam došo do uvje­ renja, da treba ljude najprije podučiti o štetama, koje pijanstvo prouzrokuje u tjelesnom i duševnom pogledu. Te se Štete mogu gledati i rukama pipati, a svakoga će, koji ih dobro upozna, osvjedočiti, kako je gadno pijanstvo. Istom na temelju toga spoznanja može se od ljudi očekivati želja za govorom o vjersko-ćudorednim stvarima, zato ću o tome predmetu propovijedati sa svjetskog gledišta i nadam se, da će to koristiti." Š to je to a l k o h o l ? Alkohol je špirit (spiritusduh), koji se nalazi u uskisnutim i pečenim pićima, pa stoga se i zovu špiritna pića. Alkohol ima to svojstvo i snagu, da opija, kada se pije. Mnogi misle, da se pod alkoholom ima razumijevati samo ra­ kija. Ali to je krivo mnijenje; jerbo i vino, mošt (šira) i pivo imaju u sebi alkohola, premda u manjoj mjeri. U prirodi nema alkohola, koji bi sam po sebi opstojo; on istom onda nastaje, kada neke tvari uskisnu. Alkohol se može dobiti iz sviju tvari, koje u sebi imaju sladora (šećera); đake iz grožgja, iz svakoga voća, sladorne trske, repe, krumpira, jagoda i svako­ vrsnog žita. Tako isto iz meda i mlijeka, kada uskisnu. Stari su Germani običavali od meda praviti šerbe (me­ dicu) te se je to na mnogim mjestima pilo. Mongoli pak iz mlijeka prave neko opojno piće, koje zovu ,,kumys." A može se takogjer alkohol dobiti iz mahovine« papira i piljevine (pilotine). Sve spomenute tvari dok su u naravnom stanju, nemaju alkohola, nego ga dobivaju, kad uskisnu. Sok od plodova nema alkohola, pa zato ne može opiti, te samo kad uskisne pokazuje alkohol. Uskisnuće proiz­ vode kvasne gljivice, koje sastoje iz bezbrojnih, sitnih, životnih bića, koja pohlepno šišaju sladorni sok, te se �Alkohol i*alkoholizam. 23 Mnogo hvale i preporučuju kao lijek, osobito proti opet pretvaraju u alkohol. Posve isti slučaj nastaje i kod. krušnog tijesta. Kvasne rupice (šupljine) proizvode bolesti želudca, svakovrsne likere (slatke rakije, ružou kvasu uskisnuće, pri čemu se slador pretvara u al­ line), pelin, želudačnu gorku vodu i t. d. Tvorničari kohol i ugljičnu kiselinu; ova pak čini, da kruh na­ takovih tvari upozoruju na svakovrsna pogibeljna srestva, samo da svoju robu pohvale. Neki n. p. u novi­ raste, a alkohol, dok se kruh ispeče, ishlapi. Od uskisnulih pića (vina, piva, mošta) razlikuju nama javljaju, da su od višegodišnje želudačne bolesti se tako zvana pečena pića (kao n. p. rakija). Kada se potpuno ozdravili, pa svakom, tobože iz bratske lju­ ovakova pića peku ili destiluju (rastavljaju od tvari, u bavi, preporučuju i u zvijede kuju nekakve likere i kojoj se nalaze), ne proizvagja se alkohol, jerbo je on gorke tekućine za želudac od kakvog tvorničara rakije. već prije proizveden uskisnućem, pa se pečenjem samo Ovaj im plati njihov trud i trošak, jerbo im takovi vapci pribave mnogo mušterija. — Drugi opet šalju na rastavlja od svoje tvari, u kojoj se nalazi. Alkohol je po svojoj kemijskoj sastavini uvijek isti, sve strane cijenike i pohvale svojih likera s mnogim pa se on ma iz kojemu drago tvari proizvagjo, ili se svjedočanstvima od liječnika i bolesnika, u kojima navode ma u kojemu piću nalazio. Razliku megju pićima čine njihovo izvrsno djelovanje proti svim mogućim bole­ nekoje druge tvari, koje im podaju posebni okus i miris. stima. Takova svjedočanstva često su puta plaćena roba, S rakijom je n. p. obično pomiješano zagorjelo ulje, ili potječu od poznate vrste lju d i.... Pa zar takove ljekovite rakije nemaju nikakove koje je veoma otrovno; a toga najviše ima u rakiji od krumpira. Rakije od trešanja i šljiva imaju u sebi mo- moći? Imaju sigurno veliku moć, ali nipošto ljekovitu. drikovinu (modru kiselinu), koja je jedan od najjačih One mogu doduše za kratko vrijeme ublažiti bol, ali se to časovito ublaženje skupo plati. Tim, što bol otrova. Druga veoma važna razlika medju pićima stoji u kratko vrieme prestaje, ne liječi se, nego se samo po­ raznoj količini alkohola. Piva ima najmanje postotaka goršava. Vješti i savjesni liječnici osugjuju takova poalkohola, najviše 3—5%, t. j. u 100 dielova pive ima dražila. Tako se je medicinski fakultet (liječnički odjel) 3—5 dijelova čista alkohola; vino ima otprilike 7-/°; pariškog sveučilišta nedavno izjavio, veleći: „Pelin i rakija oko 30%, a najjača rakija, cognac zvana, ima 50 sve vrsti likera čine otrov, koga nauk o zdravija a i više postotaka alkohola. Čisti alkohol ne da se piti zabacuje." Osim toga često puta nije posve ni čista roba, i jest smrtonosan otrov, dakle može se piti samo, kad je pomiješan s drugom tvarju. Buduć se dakle u alko­ koja se prodaje pod imenom ljekovitih pića. Poznato holu nalazi opojna moć, to je onda rakija najjača; pola je, kako se cognac može krivotvoriti. Pače i tako zvana litra rakije ima u sebi toliko alkohola, koliko ga ima 5 ljekovita vina (n. p. Tokaj, Malaga i t. d.) većinom se krivotvore, pa se takova prodavaju svuda i po najzalitara pive. K a d a s u l j u d i p o č e l i p r a v i t i o p o j n a bitnijim selima, premda ni stoti dio od toga nije iz p i ć a ? Prije općeg potopa takova pića bijahu valjda onih mjesta, kojima se pripisuju. Čim pak roba nije nepoznata; a čini se, da je prvi patriarha Noe poslije prava, nego se tvori od svakih dobrih i loših primjesa, potopa slučajno pronašo vino. Kasnije se je vino već odmah je tim opasna; siromašni bolesnici moraju bilo uobičajilo kod naroda vrućih predjela, i mnogo je samo badava svoj novac za to davati, samo si pogor­ doprinijelo njihovom razmaženju, oslabljenju i propasti. šavaju stanje. Ne možemo doduše tvrditi, da su prodavači ta­ Pečena pak pića počela su se praviti istom u sred­ njem vijeku, pa su se upotrebljavala samo u apotekama kovih alkoholično-zđravstvenih sredstava većinom vara­ (ljekarnama) kao ljekarija. Riječ a l k o h o l dolazi od lice, ali da u takovoj robi ima mnogo prevare, sva­ komu je posve jasno. Pače ni takova roba ne vrijedi za Arapa, koji su se tada mnogo bavili ljekarstvom. Istom u 17. stoljeću počeli su ljudi piti pečena zdravlje. Ovdje valja ono, što je Gui Pattin u svoje pića. Grozna vremena trijestgodišnjega, a kasnije i sedmo­ vrijeme tvrdio o alkoholu: „Ako od njega živu oni, koji godišnjega rata najviše su raširila takova pića, koja su ga prodaju, umiru od njega oni, koji ga piju." više škodila, nego svi ratovi skupa. Sada smo eto vidjeli, koliko se alkohol upotreb­ Za č e g a s e d a n a s u p o t r e b l j a v a a l k o ­ ljava u obrtne svrhe i koliko vrijedi kao ljekovito sreh o l ? Upotrebljava se za mnoge vrlo korisne stvari. stvo. No ipak njegova važnost u tom pogledu posve Mnogo se alkohola troši u obrtne i kućne svrhe; tako iščezava pred ulogom, koju igra kao u ž i t a k t. j. piće. n. p. kod pravljenja octa (sirćeta), boje, safuna. baruta, Š to je to u ž i t a k ? Čovjek od naravi teži za za grijanje i kuhanje i t. d. Od velike je važnosti ta- onim; što mu je za život potrebito, za uživanjem i ve­ kogjer u apotekama. S pomoću njega vade se mnogi seljem. Ima užitaka duševnih u znanosti i umjetnosti, u ljekoviti bilinski sokovi; a kao lijek danas se rabi ljubavi i prijateljstvu, u vjeri i dobročinstvu; ima tamnogo manje nego prije. kogjer užitaka i grješnih, dozvoljenih i nedozvoljenih, �24 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1907. bezazlenih i štetnih. Tjelesni užitci djeluju na pet osjetila i po njima na čuvstvo, živce i dušu. Kad se govori o užitku, razumijevaju se takove stvari, koje su ugodne osjetnom čuvstvu, i koje ili ništa ili posve malo do­ prinose k uzdržavanju života i snage. Takove su n. p. čaj, kava, duhan, opium (drijemak), a osobito alkoholična pića. Radi prvoga grijeha u raju nastao je veliki nered u ćudorednosti. Ta već i prvi grijeh bio je zabranjeni užitak, u kojemu je tijelo nadvladalo duh. Otada se u ljudima nalazi težnja za užitkom, koja traži i takove stvari, koje su zabranjene ili štetne, a i u onomu, što je dopušteno, ne zna uzdržavati mjere. Isukrst je za to došao na ovaj svijet, da popravi ono, što je grijeh u nama pokvario, a kao lijek postavio je zakon odricanja sebe samoga, koji se osobito ima obdržavati glede užitka. Čovjek se samo onda može nadati spasenju, ako mu je tijelo podložno duhu, i ako mu slobodna volja vlada slijepim željama grješne na­ ravi, te ih na uzdi drži. To zahtijeva i sarn ćudoredni zakon, a to je glavno plavilo za uzdržanje tjelesnog zdravlja i društvenog probitka. Ljudi dandanas ne poznaju te istine gore, nego stari pogani. To vrijedi i za one ljude, koji se smatraju dobrim katolicima, buduć se drže crkve i stupaju u mnoge nabožne zadruge, bratovštine i t. d. To vrijedi i za neke trećoretce. Težnja za užitkom obuzela je sve. Mnogim ne ide u glavu, da se mogu svojevoljno osta­ viti užitci, osobito ako su dopušteni. Roditelji traže sreću svojoj djeci u tome, da im pribave i osiguraju udoban život. Neki kažu, da im nije mio život, jer im ništa dobra ne daje, — i tim bi htjeli ispričati svoju težnju za užitkom. Čim više radnik ili trgovac dobiva, tim više troši. Ne poznaju se više jednostavni i umje­ reni običaji prijašnjih vremena. No veoma je važno ovo: Čim svijet raskošnije živi, tim više raste nezadovoljstvo u svim slojevima naroda. Još ćemo napomenuti nešto općenita o svim užitcima. Svi užitci imaju općenito svojstvo to, što podražuju živce. Jedni su narodi ovomu, drugi onomu podražilu skloni. To je nešto posebnoga kod većine podražila, da su u početku oporna ljudskoj naravi. Kada dijete ili nenavikao čovjek prvi puta prokušaju duhan ili kakovo alkoholično piće, to im je vrlo odurno. Ali nabrzo im to obuzme osjetila i živce, te im užitak toga postane umišljenom potrebom, čvrstom navikom, ne­ obuzdanom strašću. Najraširenije podražilo jest duhan. Računaju, da ga puši oko 800 milijuna ljudi. U Europi je poznat duhan od 16. stoljeća. Glavna sastavina duhana jest ni kot i n, *) opasni otrov, koji prouzrokuje smrt, ako se x) Prozvan od Nikot-a, francuskog poslanika u Lisabonu, koji je prvi u Europi počeo saditi duhan. pomiješa s krvlju. Pušenje duhana slabi i uzrujava živce, osobito kod mlagjih osoba, te kvari srce i želudac. No ipak on škodi zdravlju samo onih osoba, koje ga puše, a nema od njega nikakove pogibelji u zdravstvenom pogledu za ljudsko društvo. Mnogo je pogibeljniji opium'), koji se pravi od maka. Liječnici ga mnogo upotrebljavaju kao ljekariju u nekim slučajevima, a kao užitak najviše se troši u istočnoj Aziji. No i u Europi i Americi se je udomaćio kod viših slojeva, pa je već neke zemlje obdario zavo­ dima za oboljele od opiuma. Bezumne majke daju svo­ joj djeci, da ih umire, čaj od maka; to je pak grijeh proti petoj zapovijedi Božjoj: „Ne ubij!“ U Africi vade iz konoplje neku opojnu tvar; u istočnoj Indiji iz betelova2) oraha; u južnoj Americi iz kokova3) lišća. Sve te tvari imaju zajedničko svojstvo, koje pcdražuje, uspavljuje i potiče čovjeka, da ih sve više upotrebljava, dok ga posve ne uništi. Neki putnik pripovijeda o koku slijedeće: „Коко čarobnom moćju utišava glad i žegju kroz više sati, tako da može radnik bez ikakove hrane obavljati svoj posao, kao da su mu se sile ponovile. Ali žalosne su njezine posljedice. Koji se njom služi, nesposoban je za svaki ozbiljni poso, rob je svoje strasti, i još nije ni­ kada pošlo za rukom, da bi se takav mogo odučiti od svoje mane." Osim duhana najviše se rabe: čaj, kava, čokolada4) i opojna pića. Neki glasoviti liječniko tomu piše ovako: „Mnogi su užitci štetni tijelu. Čaj i kava, a osobito čokolada nešto malo povoljnije djeluju na ljudski organizam (tje­ lesni ustroj). Dok čaj i kava zaprječuju probavu u že­ lucu i podražuju živčani sustav, makar ih čovjek i umjereno uzimo, čokolada osim toga još i hrani." — Takova pića ne opijaju, ne dovode čovjeka na pro­ sjački štap niti do kakovih zločina. Samo je žalosno to, što u tomu bivaju mnoge prevare, te se zamjenjuju mnoge druge nezdrave stvari. Komu je pak skupa prava roba, nek se povrati na stari lijepi običaj, pa neka mjesto toga upotrebljava mliječnu juhu ili tomu slično; ili neka si to nadoknadi žitom n. p. ječmom, koji je puno zdraviji od spomenutih stvari. *) Opium je mliječni sok od maka, koji na zraku otvrdne u grudice smegje boje. *, Betelov orah jest plod palme a r e k a zvane, koja, raste po južnim krajevima. *) Koko je vrst grma, a hrvatski znači bilina, raste pak u južnoj Americi. 4) Čokolada se pravi od kakaovčeva ploda. Kakaovac je maleno drvo južne Amerike, iz koga istjeraju mali crveni cvje­ tići, koji se kasnije razviju u velike žute krastavcu slične plo­ dove, u kojima se nalazi mnogo sjemenaka, od kojih se pravi čokolada. �Alkohol i alkvholizam. Ali sasvim je drukčije stalo sa opojnim pićima. Promotrimo samo, koliko se za takova pića potroši! U samoj Njemačkoj svake godine potroši se za to preko 3600 milijuna kruna. A sam potrošak pive toliki je narasto, da se na svaku glavu u njemačkoj carevini, koja broji preko 57 milijuna žitelja, računa do 126 li­ tara na godinu. A tako je slično stalo i s rakijom. No i u drugim zemljama potrošaj opojnih pića u novije doba jako je narasto. U Francuskoj g. 1850. nije više od IV. lit. rakije zapalo na glavu; a danas na svakog Francuza zapada na godinu 8 lit. rakije, 123 lit. vina, 23 lit. pive i 22 lit. jabukovače. Slično, pače i gore može se reći o Belgiji, Englezkoj i Americi. To tako strašno brzo raste, da svi prijatelji naroda zabrinuto gledaju u budućnost. Navika na opojna pića izvrgla se je u narodnu bolest, koja se zove alkoholizam. Pravo o tomu piše dr. B a r: „Alkoholizam je u novije vrijeme po svim zemljama tako osilio megju svim staležima i tako proniko sav ljudski život, da se s pravom može govoriti o općenitom pijanstvu ljudi."... Opačina pi­ janstva nije doduše nova, ali ako promotrimo najstarije zakone, zabrane i kazne proti pijanstvu, možemo kazati, da ta opačina nije nikada bila tako općenita kao što je danas, i nije se nikada ničim toliko štete nanosilo op­ ćenitomu dobru, koliko to danas čini pijanstvo. To je kuga, koja se sve više širi. Napredak u prirodoslovlju posve nar je razjasnio zle posljedice alkoholizma. Mudrost starijega Ijekarstva (medicine) glede toga prilično se vidi u slijedećoj izreci: „Previše piti, nezdravo je." No glede toga pravila bi­ jahu naravno vrlo različita mnijenja, jerbo se ne mo­ gahu složiti, koliko je previše. Najnovija istraživanja po­ kazuju nam posve nove rezultate (pošljedice), koje ćemo samo općenito promotriti, da uvidimo što je u sebi alko­ holizam. Biskup Egger navodi u svojem spomenutom izvješću slijedeće nepobitne činjenice. Prva činjenica jest ta, što se kod nas piju opojna pića u vrijeme vrućine, da se čovjek rashladi, u vrijeme studeni, da se ugrije, a kada susta, da se okrijepi. No iskustvo nam dokazuje, da se studen lakše podnosi bez alkohola, nego li s njim. Poslije pića top­ lina krvi brzo izbije vani, ali samo, da se naskoro još dublje potisne. Stoga putnici na sjeverni pol i lovci ki­ tova uzimaju sa sobom samo one ljude, koji ne piju alkoholičmh pića. Kad je Karlo VI. putovo s vojskom iz Švedske u Gladić, smrzlo mu se je 4—5000 vojnika, koji su pili rakiju, da se proti studeni „okrijepe." Rusi svojim vojnicima, kada zimi putuju, zabranjuju rakiju, a preporučuju čaj. To isto svjedoči nam iskustvo i o alkoholu, kada se uzima za rashladu i utišanje žegje. Tko želi biti zdrav u vrućim predjelima, mora se najstrožije čuvati alkohola. Stoga su Španjolci i Talijani, koji malo piju 25 alkohola, zdraviji od ljudi na sjeveru, koji ljube takovo piće. Medjutim niko ozbiljno ne tvrdi, da alkoholična pića ugasuju žegju. Dapače je protivno istina: ona podražuju sluz (rakotine) i pomnožavaju žegju. Da l i a l k o h o l k r i j e p i ? Vješti velocipedisti (koturaši) priznaju, da im uživanje alkohola slabi snagu i sigurnost, i da su onda najvještiji i najsigurniji, kada ništa ne piju. To isto tvrde i oni, koji se penju na vi­ soke gore. Parkes, engleski liječnik, uzeo je dva odjela mladića, pa im je više puta nalago jednak poso. Jednomu je prije dao pive, a drugomu nije dao nikakvoga alkoholičnoga pića. U večer su svaki puta na mnogo prije bili gotovi oni, koji nisu pili. Pa kad bi ih izmjenio, uvijek bi više uradili oni, koji nijesu pili. Poslije nekoliko dana ne htjede nijedan više ići u odjel, koji je dobivao pive, jerbo manje uradiše, manju su i plaću dobili. Alkohol ne krijepi, nego naprotiv slabi i oduzima sigurnost. Po propisu dra Heima u Ztirichu (Ztirich u Švicarskoj) moraju se strjeljači kroz više nedjelja čuvati svakoga opojnoga pića, ako se žele pokazati i odlikovati prigodom strjeljačkih svečanosti. U sjevernoj je Americi 377 željezničkih društava zabranilo svo­ jim činovnicima svako opojno piće, doklegod su u njihovoj službi. Koliko alkohol štetno djeluje na život i zdravlje neka nam svjedoče slijedeće činjenice. U Engleskoj ima 4—5 milijuna ljudi, koji ne piju nikakova alkohola, te se je kod društvenih blagajna za bolestne i za osigu­ ravanje života na temelju raznih opažanja pronašla ve­ lika razlika megju onima, koji ne piju, i onima, koji piju alkoholična pića. Pokazale su se naime velike po­ šljedice tako, da 26*20o/-° bolestnika otpada na one, koji umjereno piju (i ne računajući pravih pijanaca), a samo 7 48° o na one, koji nikako ne piju. Koji ne piju četiri puta manje boluju, stoga su oni po osiguravajuća dru­ štva za bolesne gotovo četiri puta jeftiniji od onih, koji piju, pa makar i umjereno. A tako se isto velika razlika opaža i kod osiguravanja života. Istina, moraju umrijeti i oni, koji ne piju, ali takovi dulje živu, pa dulje i plaćaju osiguravajućim društvima.1) Jedno veliko englesko osiguravajuće društvo (Sceptre) ima u poseb­ nom odjelu za nepijuće 18-85%, a drugo takovo druš­ tvo ima 29% slučajeva smrti manje nego u općenitom odjelu za sve. Vrlo je važno, što dr. Frick u Zurichu piše: .Iskustvo je sto puta pokazalo, da pijanac go­ tovo proti svim bolestima ima mnogo manje otporne snage, nego onaj, koji se uzdržaje od pića. To se oso9 To su naime društva, kod kojih neko osigura svoje zdravlje i život tako, da on mora svake godine, dok je živ i zdrav, plaćati neku svotu novaca, a u bolesti, ili ako umre, njegovi baštinici dobivaju onoliku svotu novaca, na koliku je dotična osoba bila osigurana. �26 Br. 2. — Serafinski perivoj. — 1907. bito opaža4 kod upale pluća i kod prelaznih bolesti, kao n. p. kod kolere, premda ljudi obično vjeruju, da se obilnim pićem mogu očuvati od te zarazne bolesti. G. 1848. umrlo je u Madrasu u Indiji oko 1000 osoba od kolere, megju njima bilo je samo oko 11% od nepijućih, 23% izmegju umjereno pijućih, a 45% izmegju pravih pijanaca. G. 1880. bilo je u Pruskoj 17.914 slaboumnih radi pijanstva. U Parizu ima 12.000 takovih nesretnika, koji stoje državu velikih troškova, a većina ih je poludilo radi pijanstva. U Engleskoj bilo je g. 1862. oko 55.500 slaboumnih, a g. 1892. oko 120.000, a to sve radi alkoholičnih pića. Jedne franceske znanstvene novine objelodanjuju ove žalosne činjenice: „U Franceskoj su od 100 ubo­ jica 53, od 100 palikući 57, od 100 zločinaca proti ćudorednosti 53, od 100 skitalicS 70, a od 100 osugjenih radi tjelesne ozlede 90 pijanaca. — Pukovnik Hittv, veliki sudac švicarske vojske, veli: „Nema nijednoga slučaja osude od strane vojničkoga suda, u kojemu pi­ janstvo nije bilo glavni uzrok Kad bi se ukinulo piće u kasarnama (vojarnama), onda ne bi više trebalo voj­ ničkih sudova." Dr. Lagraine, pariški liječnik piše nedavno: „Stra­ šne su pošljedice alkohola, kojemu se čovječanstvo to­ liko podaje. Promatrao sam život 215 obitelji alkokoličara do trećeg koljena, pa sam ustanovio, da je 215 obitelji imalo 819 potomaka, od kojih se je rodilo 16 mrtvih, 37 prije vremena, 121 u prvom mjesecu umrlo, 93 bila sušičava ili sklona sušici, te 55 od sušice umrlo, 145 ludih: svega 412 nesposobnih za život ili su od roditelja baštinili svakakve bolesti." Ove navedene činjenice samo su neznatni dio iz­ megju mnogobrojnih, koje bi se mogle još navesti, te nam dovoljno pokazuju koliko alkohol škodi snazi, tjelesnom zdravlju, duši i ćudorednosti, te kako uništava i skraćuje život. 0 tome su učeni ljudi čitave knjige napisali. Pijanstvo škodi vremenitom probitku, obitelj­ skomu životu i odgoju. To možemo svaki dan na svoje oči gledati i rukama pipati, samo ako hoćemo. Smrt dakle tomu neprijatelju čovječanstva — pijanstvu! jerbo ono škodi ne samo tijelu, negu i duši, kao što kaže sv. Pavao: „ P i j a n c i ne ć e p o s j e d o v a t i k r a l j e v ­ s t v a B o ž j e g a " (1. Korint. 6. 10.). F ra Bo n o Br ki ć. .. Filološka studija o božičnoj pjesmi: ,,U se vrijeme godišta." Ćutić Mladen, franj. stud. phil. ad sam bio skoro gotov s mojom malom radnjom, dobijem od sveučilišnog profesora, Milana Rešetara Divkovićev „Nauk krstjanski“ i to najstarije izdanje naime iz g. 1616. Budući da se od ovoga prvoga izdanja nalaze samo d v a p o z n a t a p r i m j e r k a : jedan u dvorskoj knjiž­ nici u Petrogradu, drugi pak kod prof. Rešetara, te jer naša božična pjesma, kako se nalazi u ovom prvom izdanju, još nije n i g d j e tiskana, držim za shodno da ju ovdje iz originala najtočnije iznesem, što će čitatelje jasno uvjeriti, da današnji oblik naše božićnice odgo­ vara — mutatis mutandis — posve onomu u Divkovićevu „Nauku." P i e s a n n a Bo ž i ć . Angjeli mu služahu Novu piesan pojahu U njega milost prošahu Svetom divom Mariom. U sie1) vrieme godišta Mier se svietu naviešta, Porođenie ditića Od svete dive Marie. Diva sina porodi, Djavlu silu svu slomi, A karstjane oslobodi: Sveta diva Maria. Od pričiste divice I nebeske kraljice, Angjeoske, cesarice, Svete dive Marie.9 U jasle ga stavljaše, Majka mu se klanjaše, Ter ga slatko ljubljaše, Sveta diva Maria. evo „sie", pravilan takogjer oblik gragjen prema ličnoj zamje nici i (-že), ia (-že), ie (-že). 0 tom isp. w . Vondržk : „Altkirchenslawische Grammatik" Str. 183. i 184. U našim „štavitima" i u Miletića „Kućnom katekizmu4' nalazimo veoma točni oblik ,,se“. Svi ovi oblici sei, sie, se odgovaraju točno zamjenici ,,h o c“ (,,In h o c anni circulo") i jedino ova zamje­ nica može imati ovdje mjesto. Naš narod nije razumio što znači „se", pak je tu zamjenicu pretvorio u ,,sve“ dakako posve krivo. Ako sam točno obaviješten, najnovije izdanje ove pjesme ima „sve", što se protivi svima starijim izdanjima, latinskom originalu a najviše se protivi samome smislu one prve kitice. Jedino u izdanju Divkovićeva nauka od g. 1640, nalazimo: U „sve" vrime godišta, nu moramo znati, da to izdanje nije Divković priredio, jer je on davno prije toga bio megju mrtvima. 9 U korč. rukopisu stoji ,,sej" i to po svoj prilici prema muškom rodu ,,sij“ — ,,sej‘‘. U Divkovića I. izdanju imamo Svako svieta stvorenje Sada imma veselje Cieć Isusa rodjenja Od svete dive Marie. Oci iz limba, veseleći se U ponoć se Bog rodi Nebo, i zemlju prosvietli, zavapiše Kako u podne svietlo bih (?) Želne glase kad slisaše Svetom divom Mariom. Da sin boži rodjen bijaše Od svete dive Marie. Zviezda izađe danica Od pričiste divice Slava Bogu višnjemu Gospodinu našemu Nebeske kraljice I čovieku smiernomu Angjeoske cesarice Svetom divom Mariom. Svete dive Marie. �Filološka studija o božičnoj pjesmi „U se vrijeme godišta/ U tam nosti koji s ta h u : A svjetlosti ne imahu Sina božiega čekahu Svete dive Marie. Jer im to obeća Bog dati Sina svoga na sviet poslati Iz tam nost (?) ih izvesti Svetom divom Mariom. Tad pastiri podjoše Sina Božiega nadjoše T er mu hvalu uzdaše Svetom divom Mariom. Slava Bogu višnjemu G ospodinu n ašem u : I čovieku smiernomu Svetom divom Mariom. Slavu nebesku vidješe I veoma čudiše To čudo veoma željahu imati Svetom divom Mariom. Sina božiega vidjeti D a bi u raj š njim pošli Veliko čudo kralja velika, Svetom divom Mariom. Ubogom svitom povita Svetom divom Mariom Angjeo priđe nebeski Kralj u jasle ležaše T er pastirom navisti A odjeće na sebi ne imaše Privelike radosti Zašto uboštvo ljubljaše Od svete dive Marie. Svetom divom Mariom. 0 pastiri tecite Stada vaša pustite Sina božiega vidite (?) Svetom divom Mariom. Tebe Isuse hvalimo Sveto trojstvo slavimo Majku tvoju štujemo Svetu divu Mariu. Amen Pjesm a je tiskana ćirilicom kao i sva djela Divkovićeva ili kako on sam veli „sarpskiem i slovi". No ne smije se misliti, da je Divković prem a tome svoj narodni jezik držo „srpskim jezikom", jer ga tako nigdje ne nazivlje, nego baš protivno ističe jezik „bosanski" i „slovinski", Kad je naš narod dobio od svoga „ujaka „ N a u k k r s t j a n s k i " u ruke, rado ga je i često čitc, a za božičnih blagdana i nehotice mu je oko zapelo za pjesm u „U se vrieme", koja mu se radi svoje jedno­ stavnosti i osobite nježnosti veom a svidjela, pak je za­ želio i da ju zapjeva, te tako oduška dadne duhovnome veselju, što mu je za ovih blagdana srce napunjalo. Ali zato je trebalo neke kitice preudesiti prem a jednom m etru, a neke je nužno bilo popuniti, što je najvjero­ jatnije koji od franjevaca učinio. T ako preudešena pjesm a, došla je i u „ K u ć n i k a t e k i z a m " 0 . Augustina Miletića i u novije molitvene knjižice. Već je prije jednom spom enuto, da pjesma, o kojoj raspravljam o, nije originalna hrvatska pjesma, nego po svoj prilici prevod i to iz latinskoga. Uza sve moje dugo pretraživanje, nije mi pošlo za rukom da nagjem original naše pjesme, ali nešto sam ipak našao, što me uvjerava, da će ona biti sam o prevod. Megju božičnim pjesm am a u zbirci: „D a s 27 d e u t s c h e K i r c h e n l i e d " 1) od F. Wackernagela Sv. I. Str. 163. Br. 264. nalazi se lat. pjesmica, koja nas i nehotice sjeća na našu ,,U se vrime". Prva strofa glasi : In hoc anni circulo vita datur saeculo nobis nato parvulo de virgine Maria. Vidimo, da joj je sadržaj skoro isti kao i u prve strofe kod naše pjesme. Osim toga i naša pjesma ima i s t i m e t a r . Svaka joj se strofa sastoji od tri sedmerca s proparaksitonom na kraju, koji se pravilno rimuju i od sedmosložnoga refraina. Jedanaesta strofa latinske pjesme ,,In hoc anni circulo" doslovce g la s i: 0 pastores currite gregem vestrum sinite Deum verum cernite cum Virgine Maria. Njoj točno qdgovara slijedeća strofa naše p jesm e: 0 pastiri tecite, stada vaša pustite, sina božjeg vidite svetom djevom Marijom. Ove dvije kitice, što posve odgovaraju našim, na­ šao sam i u djelu F. t. Mone: Lateinische Hitnnen des Mittelalters, sv. 1. Str. 65., s tom samo razlikom, da ovdje pred prvom kiticom stoje dva verza kao uvod u pjesmu. Verbum caro factum est ех virgine Maria, in hoc anni etc. Ovi nas uvodni verzi sjećaju na našu božičnu pjesmu, kako se ona nalazi u glagolskom rukopisu popa Mihovila, o kome smo [prije govorili, jer i kod njega se nalaze pred prvom kiticom dva verza, koja bi i m a l a odgovarati gore spomenutim lat. verzima. Oni glase: (Rič e ? ) draga (stvorena) od svete divi Marie. Spomenuli smo već jednom, da se prva kitica na­ lazi i u djelu Guido Maria Dreves S. I. (Sv. I. Str. 198): „Analecta hym nica“. Iz ovih primjera mogu nedvojbeno zaključiti, da naša pjesma nije originalna, što pak nisam m ogao naći točnoga lat. originala, jest uzrok to, da imam pri ruci sam o takove zbirke pjesama, koje su izvagjene iz rukopisa većinom u n j e m a č k i m knjižni­ cama. Ko imadne priliku pregledati slične zbirke u ta- 9 9 Pretražio sam slijedeća djela: Philipp Wackernagel : „Das deutsche Kirchenlied" 2. sv., gdje je veći dio lat. pjesama. Guido Maria Dreves : „Analecta hymnica tnaedii aevi“ 24. sv. F. I. Mone : „Lateinische Нутпеп des Mittelalters" 3. sv. �28 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1907. lijanskim knjižnicama, ne dvojim, da će naći odgova­ rajući original naše pjesme. Kad pomno pročitamo u Divkovića „Nauku" našu pjesmu i tu nagjemo preko 8 posve nepravilnih kitica, dvije nepotpune, jednu preveliku osim još nekih manjih nepravilnosti, možemo li ikako vjerovati, da je on pjesmu iz kritičnoga — bilo pismenoga bilo usmenoga — iz­ vora izvadio? Može li nam tako nekritičan izvor jam­ čiti, da je svuda u pjesmi megju strofama, kako ju kod Divkovića nalazimo, prava logična sveza? Baš ni naj­ manje. Ako promotrimo slijed kitica naše pjesme u korčulskom rukopisu, naći ćemo ga u redu, jer su sve u lijepoj logičnoj svezi, a budući se sve kitice — osim dvije — Divkovićeve pjesme nalaze u onoj iz korčulskoga rukopisa, koja je ovdje s obzirom na metar i cjelovitost strofa s jednom samo malom iznim­ kom veoma točna, ne moramo li njoj radi ovoga prednost dati pred Divkovićevom, kod koje nalazimo poregjaj kitica drukčiji, nerazumljiviji pa po tom i nepravilniji. Osim toga ne smije se zaboraviti, da je korčulski rukopis više od 100 godina stariji od Divkovićeva „Nauka", pa je po tom naša pjesma, kakova se u njem nalazi, mnogo točnija i originalu bliža, nego što je to ona mogla biti nakon sto i više godina. Progjimo sadržaj pjesme, te pri tom isporedimo poregjaj strofa, kako se nalazi u korčulskom rukopisu i kakav je on u današnjim molitvenicima, jer ovaj posljednji odgovara posve Divkovićevu izdanju. Prve tri kitice čine uvod pjesmi, u kojem pjesnik vjernicima mir i veselje u ove božične dane naviješta, Što je Isus, rogjen od prečiste Djevice donio svijetu, pošto je slomio paklenu silu, oslobodio kršćane od okova grijeha. Ovdje se slaže korčulski rukopis s da­ našnjim oblikom pjesme. Iza uvoda naravno slijedi opis toga preznamenitoga dogagjaja, rogjenje naime djetića Isusa u Betle­ hemu. Rodivši Marija svoga sina one sv. noći — pjesnik nam veli, da je to bilo u „pol rnoći“ — postavi ga u jasle i brižno ga njegovaše, dočim mu kao Bogučovjeku angjeli službu činjahu. Ovo je izraženo u 3 slijedeće kitice u korč. rukopisu, a kod Divkovića i danas kolajućim izdanjima sjoji obratno: U jasle ga stavljaše, Majka mu se klanjaše, i t. d. Angjeli mu služahu Novu pjesmu pjevahu, i t. d. A za tim tek slijedi: U pol noć se Bog rodi. i t. d. Sedma strofa „zrak izagje zornice" (u Divk. „Zviezda izađe danica") nije ništa drugo nego pona­ vljanje 2. strofe, što se osobito opaža kod Divkovića gdje ona (7. strofa) broji 5 stihova. Nastala je očito radi 3 stiha druge strofe (u korč. rukopisu) „vzide zvizda danica", koji nije rimovan sa pregjašnjim stiho­ vima. Radi ovoga zadnjega razloga i promjeni se ovaj stih s a : „zrak1) izađe zornice2)", da rimuje sa „djevice" i „kraljice" u pretstojećim stihovima. Angjeli sada pjevaju „novu" pjesm u: „ S l a v a B o g u n a v i s i n i " (Luc. II. 14.) i svemu svijetu ve­ selje navješćujem: „ J a v l j a m V a m v e l i k u r a d o s t , k o j a će b i t i s v e m u n a r o d u . " To dosta lijepo izrazuju slijedeće strofe u korč. rukopisu: Slava Bogu višnjemu,3) gospodinu našemu i č(l)oviku smirnOmu sv. d. M. Svako na sviet stvorenje imaj sada veselje ciča Boga rojen’je od sv. d. M. Gore navedena strofa „ S l a v a B o g u v i š n j e m u * prema Divkovićevu izdanju i današnjem vrlo neumjesno stoji iza strofe „O ci u l i m b u p j e v a š e " , kao glavne izreke i strofe „К o j’ u t m i n a s t a j a h u", koja je njezin relativ, pa tako ona (t. j. 10. strofa) usku nu­ tarnju svezu ovih strofa oslabljuje i na prvi mah ne­ jasnom čini; očiti znak, da ona ovdje ne spada, a u korč. rukopisu je na tom mjestu i ne nalazimo. Pjesnik dalje (u pjesmi iz korč. rukopisa) poziva angjele, neka idu i veseli dogagjaj pastirima navijeste: O anjeli tecite, božja sina slavite ter pastirjom recite i t. d.4) Ove strofe danas nemamo. Angjeo sada polazi, pastire pozivlje k štalici, kome se pozivu oni odazivlju, te došavši k Isusu klanjaju mu se kao svome Bogu i dive se njegovoj poniznosti gledajući, kako se je rodio u prostoj štalici, a majka njegova nema čim da ga zaodjene. Ovdje naša pjesma, kako ju danas imamo, *) Riječ „zrak" znači ovdje isto što i „zraka" (radius solis): Broz-lveković : Riječnik Sv. I. Str. 852. Može takogjer sasvim dobro značiti i „lice" (forma) s obzirom na zvijezdu danicu (D. Daničić : „Rječnik iz književnih starina srpskih". Sv. I. Str. 382.) 2) „Zornica" znači zapravo ranu misu (antelucana). Vidi Vukov „Rječnik". Ovdje pak po svoj prilici znači zvijezdu da­ nicu, koja se zove i „zornjača", suprotno „većernjača". U nekim krajevima Hrvatske govori se još danas : „Izašla je zvijezda z o r n i c a." 3) Mnogo ljepši izraz od onoga u novim izdanjima ,v j e č n j e m u", a odgovara bolje lat. izrazu ,,in altissimis." *) Po transkripciji V. Jagića. „Archiv fur slaw. Philologie" B. V. �Vijestnik. završuje, jer daljnje pripovijedanje dogagjaja ne spada na Božić, pak zato ovdje dolazi zaključna strofa, koju nalazimo na kraju pjesme korčul. rukopisa, gdje ova broji 32 strofe, jer se u njoj dalje opisuje obrezovanje Isu­ sovo i dolazak mudraca. Velika nepravilnost, koju nalazimo kod naše bo­ žićnice u Divkovićevu izdanju s pravom daje naslući­ vati na netočnu unutarnju svezu izmegju pojedinih kitica, kako smo to gore vidjeli. Što vrijedi za slijed strofa u Divkovićevu izdanju, to isto vrijedi dosljedno i za današnja izdanja, jer se u tom pogledu ništa ne razlikuju. Oslanjajući se na tekst korčul. rukopisa, koji nam radi svoje s t a r o s t i i t o č n o s t i mora mnogo mjerodavniji biti nego Divković; osvrćući se nadalje na sam s a d r ž a j pjesme i na n u t a r n j u s v e z u mi s l i , držim, da bi nužno bilo u budućim izdanjima naše bo­ žične pjesme strofe u njoj poredati onako, kao što sam gore pokazao. Jednom učinjena pogreška kod izdavanja ove pjesme ostaje uvijek pogreška, pa makar ona izla­ zila stotine godina u tom netočnom obliku. Konzervatizam i velikim dijelom neznanje učinili su, da se je u staroslavenskim liturgičnim knjigama — što vrijedi i za današnje slav. liturgične knjige, gdje još nijesu točno ispravljene — kroz godine i godine nalazilo mnogo p o s v e n e s m i s l e n i h riječi i rečenica, što će ostati uvijek nesmisao, pa izdavo te liturgične knjige ko mu drago. Pitanje o našoj pjesmi riješit će se najsigurnije onda, kada joj se nagje točno odgovarajući original. Kod istraživanja izvora za pjesme, koje se češće 29 pjevaju i za koje se može reći, da nijesu originalne, od ne male je važnosti i sami napjev pjesme. Po napjevu se često dade zaključiti odakle je ova ili ona pjesma po­ tekla. Meni se čini, da naša božična pjesma, o kojoj smo raspravljali, u tom pogledu ne može pokazivati na izvor, iz kojega dolazi, jer njezin tako jednostavan na­ pjev, u kojem nalazimo u najvećem intervalu povećanu tercu, odaje ponajprije, da je on u našem narodu stvoren. Ovdje razumijemo onaj napjev, po kom se ta pjesma u Bosni pjeva. Nije mi poznato, kako se ova pjesma po ostalim krajevima Hrvatske pjeva, samo sam našo kakova je melodija te pjesme u Dubrovniku (Milan Rešetar. Archiv fiir slaw Philologie B. XXIV.). Zanimivo je, da prvi dio toga dubrovačkoga napjeva, kako sam to opazio, odgovara posve uvodnome dijelu onoga napjeva, po kojem se u Bosni pjeva „Klanjam ti se kraljiću." Ne bi li to moglo značiti, da ova potonja pjesma potječe iz Dubrovnika? Na nekim župama u Bosni, u koliko je meni po­ znato, ne pjeva se na Božić više naša starinska pjesma ,,U se vrime godišta", jer valjda nije prema ukusu nekih. Ova; neopravdani postupak treba oštro osuditi a one, do kojih to stoji, najljepše bih molio, da rado dozvole našemu bogoljubnome narodu, neka na veseli blagdan rogjenja Isusova slobodno zapjeva jednostavnu ali tako nježnu pjesmu, koju je od svojih pregja baStini®, a kojim je ona za onih tužnih vremena znala bar ovih svetih blagdana srce i dušu razveseliti. V I J E S T N I K Naša domovina. Iz uredništva: našim čitateljima i suradnicima na znanje. Novom godinom uredništvo i uprava ,,Serafinskog Perivoja" preneseni su u Visoko (Bosna; Vi­ soko, franjevačka viša gimnazija); zato molimo cije­ njenu gospodu čitatelje, d a p r e t p l a t u l i s t a š a l j u s a m o i j edi no na u p r a v u „ S e r a f i n s k o g a P e r i v o j a " u V i s o k o . Ne u S a r a j e v o , ne d r u g d j e ! Inače ne možemo jamčiti, da će pretplaćivanje biti u redu. Cijenjenu gospodu suradnike molimo, da članke šalju na u r e d n i š t v o „ Se r a f . P e r i v o j a" u Vi s oko! Cijenjenu gospodu prijatelje širom hrvatskih ze­ malja molimo, da nam dopisom jave sve važnije cr­ kvene dogagjaje, organizacije i poruke! „Serafinski Perivoj" će igrati važnu ulogu u ka­ toličkom novinstvu hrvatskih zemalja; a čist dobitak njegov ne ide nikom drugom u korist, nego u slavu svetoga Ante — u gradnju crkve njegove u Sarajevu. Ko uloži trud za proširenje „Serafinskog Perivoja", uložit će trud za opću katoličku stvar i za slavu sve­ toga Ante — a to će Bog priznati. Molimo gospodu hrvatske književnike i razne udruge, da nam svoja djela šalju na ocjenu! S naše strane uvjeravamo ih, da im neće manjkati objektivna suda. Mlagjim prijateljima suradnicima, koji budu že­ ljeli, saopćivat ćemo diskretnim putem ocjenu o njiho­ vim člancima ili pjesmama. Napokom molimo sve prijatelje, da nas m a r l j i ­ vi m p r e t p l a ć i v a n j em i r a š i r i v a n j e m na­ š e g a l i s t a dobrohotno potpomognu u svetome radu za vjeru i domovinu! Pedesetgodišnjica smrti Ivana Frana Jukica. Na 20. svibnja ove godine navršuje se ravnih pedeset go­ dina, kako je umro narodni mučenik Ivan Fran Jukić, franjevac. On je pao žrtvom svojih domorodnih osnova �30 Br. 2. — Serafinski Perivoj. — 1907. 20. svibnja 1857. To je jedan od najvećih naših ljudi, jer je svoj rad za oslobogjenje bosanske raje i ujedi­ njenje s prekosavskom braćom Hrvatima zapečatio i posvetio progonstvom svojim. Već za prvih godina opstanka našega lista (još za Vladića uredništva) dignut je glas u našemu listu, da se Jukiću podigne spomenik; nego taj je glas osto glas vapijućega . . . Tom neuspjehu uzrokom je bilo nešto i naše siro­ maštvo, a nešto i naše neshvaćanje. Još ni dan­ danas ne smijemo dignuti glasa za spomenik, ali smijemo barem upozoriti narod, da ovu obljetnicu što ljepše proslavi 1 Mogli bi ustanoviti „Jukića zakladu*4 kao i onu Martlća. A da se ta zaklada ustanovi, nešto će učiniti dobrovoljni darovi naših domorodaca, a nešto upriličene zabave raznih društava. Jukić je Banjaluča­ nin, pa bi na banjalučku „Nadu44 najviše spadalo, da ovo kolo povede! Držim, da će se ovaj glas „Serafinskog Perivoja44 dojmiti sviju nas. Bože nam više shvaćanja i ustraj­ nosti! Gnčagora: f Fra Ivo ^osić. Doiaz« nam tužna vijest, da je jedan član naše redodržave, fra Ivo Ćosić, duhovni pomoćnik u Gučojgori ргегл лио u Gospodinu. Bješe to čovjek s obzirom na tjelesnu jakost jedan po jedan, pa ipak na laku ruku podJeže smrti. Danas vi­ dimo, da stoji samo do samovoljnih ceremonija ^ospogje Smrti, hoće li i najsvežiju i najjaču mladost povući u vječnost. Pokojnik se je rodio 1859. u kamenom Livnu, obukao se je 1874., položio svečane zavjete 1880.; bo­ goslovne je nauke svršio u OsPogonu, rekao je prvu svetu misu 1883., a umrije 26. prosinca m.nule godine 1906. Vječni mu pokoj duši! Zagreb: Političko stanje n Zagrebu. Zagreb je središte svih hrvatskih zemalja; i život zagrebački smatra se za odraz hrvatske duše. Ako se u Zagrebu vidi kakova krjepost, reći će se, da tu krjepost imadu svi H rvati; ako se u Zagrebu vidi kakav grijeh, reći će se, da su grješni svi Hrvati u istoj stvari. A taj odnošaj dolazi po pravu i po naravi. Ne može se dakle tome otim ati! Nego, ako je to tako (ko što jest), onda neka oproste Gospoda u Zagrebu, ako ih narod pozove na sud, da polože račune o svome radu! Poznato je, kako je Hrvatska rastrovana u stran­ ke. Danas ipak možemo i ne govoriti o onim mno­ gim strankama i strančicama, kad zaglušuje sav poli­ tički život struja rezolucijonaša i antirezolucijonaša. Nije svrha „Seraf. Perivoja.44 da se bavi politikom, megjutim ipak imade naravno pravo i naravnu dužnost, da rekne svoju u stvarima, koje se dodiru njegovih puteva. Pa eto, što se tiče „čistih pravaša,44 osugjujemo što dopustiše u svome organu, da se dijele lekcije u pitanju novele „Život u ljubavi44 od Emila Zole. Danas došlo vrijeme, pa mjesto da se grješnik pokaje, on smije još više okorijevati — dapače i lekcije dijeliti. Ako hoćemo govoriti i o rezolucijonašima, još nam više nemir u srce dolazi. U ovome, što ćemo reći o njima, ne uklju­ čujemo dakako časnih iznimaka. Nego mislimo o nekim i nekim, koji su svojim drugim radom izgubili povje­ renje u narodu, a to se onda nepovjerenje prenosi i na njihov politički život — pa čak i na cijelu jednu struju. Istina je, da je drugo parlamenat, a drugo opet štampa, megjutim ta razlika spada u muzej pravnih paragrafa. Mi, učenici rascvale psihologije znademo, da je isti Šu­ pilo i u „Novom Listu44 i u parlamentu; tako isto : isti je Lorković i u „Pokretu44 i u ložama parlamenta. To je isto reći i o drugim profesorima, koji drže preda­ vanja: u „Novom Listu,44 u „Obzoru,44 u „Pokretu,44 u „Savremeniku44 i drugdje. Da su ne znam šta dobra donijeli svojim „novim kurzom,44 mi im ne vjerujemo ništa, jer smo uvjereni, da bi njihova nevjerna duša sutra mogla još više zla počiniti našoj domovini. Zato im mi poručujemo, da se okane, ako hoće dobar glas u narodu imati, svojih ljuljavih i nekršćanskih misli! Mi vjerujemo, da oni nas neće razumjeti i da se neće obratiti, ali im zato i ovo dovikujemo: „ K o g a h o ć e Bog da u p r o p a s t i , o n o me p r i p u s t i da p o l u d i 44. . . Franceska. Sablazan i sramota svijetu. Ko ne pozna onih zvijeri, što po bojištu tuhaju, tražeći zalogaja od ljudskoge m esa?! — Zovu se hijene. I vjerske uzvišene ideje imadu svoje hijene. Nego nijesu to hijene, sto se kriju pred danjim svijetlom, zvijeri otrcane dlake, kičme usukane ko britva, već su to sjajna gospoda, šte sjede na svilenim foteljima; hoće se brojiti megju ljude, dapače i megju filantrope, a žderu ljudsku krv. Ili da ih previše ne osudimo: žderu prosjački kruh — ako prosjački kruh žderati: krv ljudsku žderati nije. Ministri u zemlji pogaženih zakona i pogaženih čovjeku najmilijih osjećaja, u zemlji popljuvanih vjer­ skih svetinja zakleše se na oltar caru od pakla, da će uništiti uspomenu božju u prvorogjenoj kćeri kršćanstva; a napose preuzeše na se, da izvrše testamentarno ostavljenu bezbožnu oporuku svojih otaca i patrijarka: encyklopedista, Voltaire-a i drugih; ljudi najbeznačajnijih, što ih je ikada vidio svijet. Ta oporuka jest: razbiti stijenu Petrove crkve. Zaplijeniše gospoda ministri J Franceskoj crkvena dobra, a na to im ovce vogjene na zaklanje ništa ne rekoše. Imali su u sebi Kristovu ljubav, ljubav veliku do neba. Apostola Kristovih ništa ne smete grabež do­ bara potrebitih za život. A kad vidješe neprijatelji ljudi, �Vijestnik. da otimanje crkvenih dobara ne uništuje stijene Petrove, viknu komanda: „Naprijed! To nam ne koristi mnogo; crkve zatvoriti treba." Tako je komandirala prostota velikog „Orijenta" gospodi ministrima i oni poslušaše glas generala svojih, jer sva vlada franceska, može se reći, da je mezimče lože slobodnozidarske u Parizu. A šta zadobiše time? — Narugaše se pravdi, poštenju i us­ pomeni povjesti svoje u oči. Franceska će i nadalje štovati Boga makar u špiljama 1 u katakombama, a to neka služi na čast XX. vijeku! Eto je XX. vijek izmislio za nas novu arenu. Pa šta ? — Krv mučenika bit će za ojačanje gorušici Kristovoj. Gospoda će ministri poći jedanput Bogu na istinu; tjelesa će njihova ležati možebit i u Panteonu, nego Franceska će jedanput poslušati glas savjesti i obratit će se i — plakat će grijehe otaca svojih: oprosti im, Gospodine, jer ne znadoše, što čine! Tako će proći slava svijeta ... Najveći je ipak dokaz o zlobnoj podlosti mini­ stara, što na posve prostački način zaplijeniše neke dokumente u stanu Mantagnini-a, povjerenika svete Stolice u Franceskoj. Ali ni to nije veliko junaštvo. Lako je sjeći savezane ruke. 31 su u Italiji ponajviše i zakleti neprijatelji papinstva. I pjesnik Giosue Carducci svojim spisima, govorima i radom zadade mnogo rana katoličkoj stvari u Italiji ; a njegova pjesma: „Inno a Satana" izrazuje strahovitu hulu na Boga i na svetinje. Ipak se svi ti njegovi gri­ jesi pripisuju neozbiljnoj i strastvenoj mladosti. Danas, kada je veliki pjesnik pao u zapećak (a time i dobio mirna vremena, da život promatra bez pretsude) bješe mnogo nade, da će se upokoriti pozivu Boga i pozivu objave. Megjutim su slobodno-zidarski apostoli uprli sve sile, da te slavne duše kogod ne otme za Boga — i time da se šteta ne nanese satanskom caru i braći njegovoj. Pronijelo se bilo po novinama, da se je Gio­ sue Carducci Bogu obratio; a odmah slobodni zidari prisiliše starca, da onu vijest dementuje. Valjda se si­ jedi pjesnik prepao, da mu inače slobodni zidari ne bi htjeli dignuti onako velika spomenika kao Giordanu Bruno-u?! Ipak ne bi htjeli zapremati našega lista sa viješću ne toliko važnom, da se naš jedan o b j e k t i v n i i i z v a n s t r a n a k a s t o j e ć i 1i s t ne očeša o klerikalstvo, donoseći neke intimnije vijesti o Carducdu. S l a v n i n a š „ Ob z o r " , pričajući o spomenutim stva­ rima, kazuje' da su klerikalci u m r a k u h t j e l i u l o ­ v i t i j e d n u d u š u . Šta bi to bilo: uloviti Carduđjevu Rim. dušu ? Sigurno da i uspješni lov na Carduccijevu dušu Kolegijum Kardinala. Sveti kolegij kardinala na ne bi ništa značilo za materijalni probitak kato­ početku nove godine sastojao se je od 55 članova: 6 ličanstva. U tome je dakako „Obzor" kao i obično po­ kardinala biskupa, 43 kardinala svećenika i 6 kardinala kazao svoju slabu stranu. Pitamo m; „Obzor* ; kakav djakona. Po narodnosti otpadaju: 32 na Talijane a 23 je profit za njega, ako starac grješnik i nadalje ostane na druge narodnosti i kraljevine. U rimskoj kuriji od Satanov vjernik? I otkle bi proizašia ona melanholija, tih stoji 27 kardinala, a 28 ih sjedi izvan Rima na žalost i potištenost njegova, u slučaju da slavni pjesnik svojim biskupskim stolicama. Kardinali netalijanske ovo bar pred smrt pokori svoju šiju božijoj volji i pripadnosti dijele se ovako: Austro-ugarska :made 6 istini ? Otklen ? I za što ? Da nije zato, što „Obzor" kardinala, Njemačka 3 (1 u kuriji), Španjolska 5 (2 u štuje Boga i vjeru?! I ustrpljivost katolika Hrvata?! kuriji), Franceska 4 (1 u kuriji), Portugalska 1, Irska Kad bi „Obzor" imo čestitu ili barem uvigjavnu dušu, 1, Sjadinjene Države I, Brazilija 1 i Australija 1. Obi­ mi bi se nadali njegovu pokajanju za ovu stvar, ali čaj je bio, da i zagrebački nadbiskup bude kardinalom, još i za ono bockanje o katolicizam, kao govori na pr. megjutim tome danas smetaju prilike. Sedam eminen­ o „Kulturkamfu" u Franceskoj ili o Drevfusovoj aferi cija pripada redovničkom štaležu, i to: 1 benediktinac, ili o Lapponiju i tako dalje. 2 franjevca, 1 Isusovac i 1 oratorijanac, 1 augustinac i 1 karmelićanin. Po starosti: 5 ih imade 80—90 go­ dina, 20 ih imade 70 80 godina, 21 ih imade 60—70 Prosvjeta. godina, 7 ih imade 50—60 godina, 2 ih imade (SkrDr. I. Dujmušić: „Је li teologija savremena bensky i Меггу del Val) 40—50 godina. Prošle godine znanost ?“. (Knjižica od pedeset stranica, cijena joj 30 1906. umrlo je 8 kardinala, a niti jedan kardinalskoga helera). Pitanje: je li teologija savremena znanost, vrlo klobuka dobio nije. je interesantno za prosugjenje današnjih prilika u Hr­ Italija. vatskoj. Nije davno prošla godina 1846., kadno MažuGiosne Carducci. Najveći danas talijanski živući ranić spjeva u svome „Smailagi" himnu „krstu časnom pjesnik i profesor literature na bolonjskom sveučilištu, i slobodi zlatnoj." Od onda do danas promijeniše se Giosuć Carducci obolio je od starosti. Negda on iz ži­ prilike. Što je očima našim časno bilo, to je našim na­ dovstva prigje na katoličku vjeru, a onda posije po­ prednjacima ruglo i sramota. A šta veli Pismo? — stade veliki racijonalista i republikanac. Republikanci Pismo je reklo, da je krst poganima ludost. Dakle i mi �32 Br. 2. — Serafinski Perivoj. danas imademo pogana. Naši pogani prisiliše Dr. I. Dujmušica, da se pozabavi ovim zagonetnim pitanjem; jer oni rekoše: d a t e o l o g i j a n i j e s a v r e m e n a z n a ­ no s t , da s v e ć e n i k ni j e v r i j e d a n b i t i r e k t o ­ r o m n a š e u n i v e r z e . Ko ne pozna slavnih vikača, toga su mogle sablazniti one sablaznjive demonstracije prilikom instalacije dr. Bauera. Nego kome je sreća dala, da tu domorodnu uzdanicu našu izbližega pro­ motri, taj istom može dokučiti ubožnost njihove duše. Ako ne bude bolje, ne će biti zgorega, da pripovjedim jednu malu uspomenu iz moje nedavne prošlosti. Pro­ lazeći jednom kroz Zagreb, šetao sam s nekoliko sve­ ćenika u predvečerje, kad sumrak pada, kraj skupine sveučilišnih djaka. A nijesam se smio ni nadati, da ću od iste čete počuti štokakvih bacanija na svećenički stalež. To je bila demonstracija nama prolaznicima. Nego, ta je demonstracija bila posve uličarskoga svojstva. A nije li možebit koji baš od one uličarske revolver-garde bio vogja jesenašnjih demonstracija?! — Takove ш; dobro shvaćamo. Dobro bi bilo i po njihovo zdravlje i po njihovu dušu, da unigju kojiput u onu „crnu školu" i da se nauče barem pristojnosti, ako ne i štovanju Boga stvoritelja. Muka je nekoj i nekoj djeci, što cvate teologija, jer ona brani zakon: o poštenu življenju. „Pokret" je kašnje uvidio kobnost, koja bi mogla na­ stupiti poradi nedjela njegovih konviktoraca, pa ih je zato stao ispričavati; nego mi znamo, kad vjetar sa sjevera puše. „Pokret" neka dobro zapćmti bezbožni čin uzdanice svoje! Isto tako i mladi demonstranti neka upamte svoj pokret protiva Bogu i Crkvi njegovoj, pa neka se kašnje ne tu že: kako ih narod ne shvaća, kad narod moradne bježati od nekršćene čeljadi. Dr. I. Dujmušić lijepo je razvio ovo pitanje i li­ jepo je na njega odgovorio. Samo ga ne razumijemo i ne vjerujemo mu, kad na jednom mjesta v e li: da Duns Skot, naučitelj suptilni i „oštri kritičar sv. Tome" niječe, da je teologija prava znanost. I to da niječe, k a o d i j e t e s v o g a v r e m e n a . Kojeg je vremena Duns Skot, a kojeg sveti Tom a? Sveti je Toma umro 1274. a Duns Skot 1308. Zar nijesu dakle živjeli u isto vrijeme? A baš djeca ovog vremena nijesu mogla go­ voriti protiva teologiji, jer je to u ono vrijeme uz filo­ zofiju bila gotovo jedina znanost. Ili Duns Skot nije nikako onoga reko, ili ako je onakova šta reko, reko je u drugome smislu. Ali drugo je riječ napose, a drugo je smiso riječi sastavljenih u rečenicu! Biti će, da je Dr. Dujmušić onu frazu u dobroj vjeri po­ zajmio od kakva pisca, komu nije milo ni imena Sko­ tova čuti. Mi knjižicu Dr. Dujmušića preporučujemo! Oso­ bito mladeži, koja se sprema u borbu za obranu časnoga krsta. O. J. M. 1907. „Vogja u duhovnom životu". Ovu lijepu knjigu iz­ dala je hrvatska franjevačka provincija. Cijena je broširanoj 2-40 K, a uvezanoj 3 K. Vrlo neznatna cijena, kad se pogleda na opseg i na unutarnju cijenu. Knjiga je doduše namijenjena u prvom redu bratu lajiku (koji ne razumije latinski), megjutim će vrlo dobro doći i svakome franjevcu, jer ima unutra osim tumačenja fra­ njevačke svete regule i drugih stvari, n. pr. o oprosti­ ma samo za franjevce, pa imade unutra i molitava; oni koji se po svome zvanju moraju neprestano rastresati u svjetovnim brigama, naći će u ovoj knjizi krasnih asketičkih pobugjaja. A sve da i ne bi ova knjiga imala tolikih izvrstitosti (ko što ih ima), mi bi ju mo­ rali raspačavati, jer to iziskuje opće dobro. Koliko je franjevačkih provincija u hrvatskim zemljama, ako bu­ demo svijesni svoje dužnosti, ova se knjiga istom izišla ispod tiska ni ohladnjeti neće. Na koncu je konca u ovakovim stvarima nama preči hrvatski jezik nego i latinski. Pa zašto bi se opirali na latinske knjige, gdje imademo hrvatskih knjiga ?! Šeringer: Priručni riječnik tugjih riječi i fraza. Knjižara Lava Hartmana u Zagrebu izdala je drugo iz­ danje Šeringerova riječnika sa 4.500 riječi. Cijena je meko vezanom 1.20 K, tvrdo vezanom 180J<. Svakomu i slabo obrazovanomu, recimo pučki, koji je pismen i čita knjige - svakomu je potrebit riječnik tugjih riječi. A tom se potrebom Šeringerov pomnožani riječnik i preporučuje. Zahvala. Dadoše u gradnju nove crkve sv. Antuna u S araevu ; i to u svojstvu dobročinitelja: Gg. Niko Ikić 10 K, Vilim Kovačević, učitelj 5 K, Ivan Sertić 1 K, Andrija Filipović 2 K. Svi iz župe Zovik. Platio im Bog i sveti Anto! Isto je tako preko uredništva „Seraf. Perivoja" poslao 5 K u gradnju crkve sv. Ante Baldo Miličić, župnik u Trsteniku. Sveti Anto sjetit će se svoga do­ bročinitelja. Dopisi uredništva. Prijatelju Gj. B. u Zagrebu. Na Vaš upit odgovaramo, da se Batinića : „Djelovanje Franjevaca" još u velikoj zalihi nalazi i u Visokom. Da ste nam zdravo! Radovanovu. Glede Vaših pjesama reći mi je, da je za uspjelost u pjevanju potrebno osim nadarenosti još i dugo­ trajno vježbanje. Blago se pjesnicima, ali teško je do te časti doći! Što sam Vam negdje prije govorio, sjetite se onoga! Hvala na ugodnu sjećanju! F. S. M. u L. Nećete valjda na me žaliti, što Vam odje­ danput poručujem, da nemate dara poezije. Bavite se čime drugim! F. K. E. u Šibeniku. Mjesto one Vaše krasne radnje, što ju neko nekavalirski ujagmi tiskati prije „Seraf Perivoja", pošaljite nam , što drugo! Ne znate, koliko nam treba Vaša stvar; a svakako i oštetu zaslužujemo. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. ��Р л п п л п “ ^ -| 1 Cl S O D d H l ~w I -j f* e I ćiSa jamcima ili bez njih, za častnike, svećenike, dvorske, državne i privatne privi K l PQIT I novnike? učitelje, trgovce i obrtnike, trgovačke namještenike, gospodje 8a pravom рп V-|VAAA ♦ mirovinu i za privatne osobe na V4—25 god. uz mjesečnu, */t ih cielogod. otplatu. Specialiteta. Personalni kredit u smislu parisko-bečke ankete (Kapitalizovanje plaće). 4 :% 1 Rnalitntni l/roiiit llbulllulll lllKllll 'Ž=7 o 1 4 Л„ I od 300 kruna počamši na I., II. i III. stav. za posjednike realiteta, polja, stanbenih i pokraj, kuća, vila tvornica, kupališta, mlinova, mineralnih vrela i svake vrsti nepokretnina do s/4 procjenb. vrijednosti. nnrliouni broitit na gra&ievine 8vake vrsti u 2~ 3 obroka UlflUJcVlll 111bili 1 prema tome kako je gradnja nopredovala. Koavertiranje bankovnih piivatnib dugova. Mjenice, reeskompti i zamjena mjenica za trgovce. Mi sastavljamo i financiramo planove od ustrojiti se imajućih poduzeća. Preuzimamo izdavanjeHehničkih i geoložkih mnijenja po zaprisegnutim vještacima. Bavimo se promjenom postojećih poduzeća u dionička društva. Najreelnije ! Brzo! Diskretno kroz prvorazredne tuzemne i francusko-engleske zavode. N a jb o lje p r e p o r u k e fR efe ren c e ). Umoljava se priložiti marku za odgovor! Z a h tije v a jte p r o s p e k t. Тч/ f — Т , T X j . Z E O 'S T T E .I D BUDIMPEŠTA V. Коћагу — ulica 19. stoji jedan pošt. sanduk brutto 5. kg. oko 50—kom. Tri forinta iletnog otpadnog sapuna, mosuš, gjurgjica, cvijet breskve itd. attan Unternehmung Budimpešta. ezerćdy ulica 3. preporučuj svoje obilno CRKVEN I S K A N I C A, kao: Maticž, krštenih, Matici krizmanih, Matica vjenčanih, Matica umrlih, Protokola, Crkvenih računa i exhibrta. Krstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. d. i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu, Službenih kuverata u svim veličinama, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3e5f7d4ac3337ed72abd88bab782727b.pdf b4df0f2eb614714a752d99744fe186f9 PDF Text Text QLASILO HRVATSKIH FRANJEVACA. r вг-.сј з Č la n c i: arska 1. Odvraćaju li znanosti" od Ег u u u ^ a u u u priredio [ J u i c u i u N. п . vGjebić, jjc u r ,, Bougaudu 22. Pobjeda " ...................... uztrajnosti (0л . JeiOi m Via 33. Carici bola (0 . J. Markuš’o . . 4. Družina iz pakla 5. Pjesma budućnosti (Branko 5 *.a 6. Franjevci opet u Japanu (Pr. g r a d s k i ) .................................... 7. Protuzakonitosti pri Isusovoj osudi na Ka/o.. sudu (0 . G. V lad ić)..................... V ije s tn ik : 8. 9. 10. 11. 12. 13 14. 15. Naša d o mo v i n a : Iz uredništva .......................... Katolička mladež viših škola Fojnica: Nove kongregacije . Vareš: Posveta crkvenih zvona Vitez: t O. Ilija Klarić . . . Sarajevo: Promjena . . . . Sarajevo: Prosinodalni ispiti . Budimpešta, rigoroz . . . . iz l a z i GOD. XX). 'Ј1 5 0 К 0 , 15. OŽUJKft I9U-. n je s e Č N O nr d u a a r k a , g o d iš n j a c ij c n a б k r u n a . RUKOPISE 1 PRETPLATU РК1ПА UITCDNi St UO U У1 5 0К 0 П (D05N A , U I5 0 K 0 , rRANJEUAČKA GIMNAZIJA). OTrRRUNlSTUO JE U TI5KAKI .UOGLER I DRUGOUI“, 5ARAJEU0. i’ ' icijalista ' ШшЖ ||R i 11:: eta ko j£ac) j? B e 1g i j i _______ г Ш ^ т е п ' E 19 Š k o .-’ zaKOii . л asija: Ziauvsko p i t a n je ....................................................... 47 Amerika: Tetovirani kler u srednjoj i južnoj Americi . 47 Prosvjeta;' 22. Ferdo Hefler: „Nekoje misli*4 (katehetska knji­ žnica) ............................................................................47 23. O. U. Talija; Konferencija u Dubrovniku o so­ cijalnoj d em okraciji............................... . . 47 24. „Put raja' ................................................................. 48 25. Nova galerija u V atik an u ........................................ 48 26. Dopisnica uredništva.................................................. 48 SARAJeUO TI5KARA UOGLCR I DRUCiOUI 1907. �Našim prijateljima pretplatnicima, t. j. čitateljima, koji već :pos!aše pretplatu, od srca hvala! I uredništvo će nastojati svim silama, da ih svojim uregjivanjem udobrovolji. Oni će ove godine imati prigode, da se sa zaČugjenjem priupitaju: otkle „Seraf. Perivoju" toliko zanimivih stvari? — Kad bi nas za to upitali mi im ne bi znali drugo odgovoriti, nego da to sve izvire iz ljubavi prema vjeri, franjevačkom redu i domo­ vini. To je sve imanje naše: l j u b a v . Našim prijateljima, koji nam pretplatu već poslaše, ni Bog neće ostati dužan, jer oni potpomažu dobru štampu, koje nam je najviše potrebito. Oni poznaju, da bi grjehota bilo, kad bi uredništvo „Serafinskog Perivoja" (jednog od najstarijih i najzaslužnijih katoličkih časopisa) izgubilo zanos oko uregjivanja lista, uvigjajući nemarnost svojih predbrojnika. Pa bi to smalaksanje prispjelo baš u vrijeme probugjenja vjerske svijesti medju Hrvatima. Koja nedosljednost?! — Neće niko moći kazati, da za to lete za časopisima „propalih genija," što nema u katoličkim listovima zanimivih i lijepih stvari. To bi bila izlika najprozirnije i najjeftinije vrste. Dakako, da „Serafinski Perivoj" ne može pisati proti Crkvi — ; ali ako im je samo te vrste pisanje zanimivost, onda što se pokrivaju koprenom" Mi se i opet zahvaljuLr.io tru jem o unaprjeđ na godinu 1911., kad nda će u Hrvatskoj biti manje ne- ćemo, ako Bog da, s naši.u pr U prijatelja naše vjere i štampe naše • >'пка, koj koji samo iz zaboravi ne po­ Nego mi imademo slaše pretplate. Njima opet ć, \1 : s 3 mi opomenemo, mno odazvati, jer im poznajemo i,ja naše je opomenuti; a kad vjeru i domorodstvo. Čovie j njihovo je vi poslaše od mnogo vremena, Ibrojnicima, koji nam plaće ne or nu atiti trkarske troškove i druga neka nam pošalju ono naše, što na ua s parama radi. Osim toga, da bi poduzeća?! Tiskara neće da ra i pošli gdjegod uzajmiti, bojim . povjerenje! Dug je zao drug. A naši neki predbrojnici, ako misle dobrom voljom ik tili odmah? Grjehota je uopće ne platiti 4 . duga, a neshvaćanje je položaja, u kojima stoji uprava lisia, Kad sc ne šalje pretplata unaprijed i brzo. Teško je opet i to, da uprava lista sa svojim čitateljima dogje u nesuglasice. Malo je što tako mrzovoljno, kao kada moradne izmegju uprave i predbrojnika doći do nešto žalosnijih scena, a samo poradi nemarnosti. S naše opet strane mi o poštenje vežemo naše sve čitatelje, da ne trpe štete poradi eventualnog neurednog primanja lista! Neka na vrijeme reklamiraju na uredništvo u Visoko, pa ćemo mi, tako rekuć, list stvarati. Danas je vrijeme pravde. Svakom svoje! Ne treba niko da štete trpi, pa mirna Bosna! �гn n I CiLASILG HRVATSKIH FRANJEVACA. ^ ur^rgjuje ■0. JQ5!P HARKU^lC, broj з. franjevac . ^; UI50K0, 15. OŽUJKA 1907. QOD. XXI. # Odvraćaju li znanosti čovjeka od Boga? Po Bougaudu priredio N, Gjebić. 3. Pobijegjeno na ovom polju, vratilo se znan­ stveno bezvjerje opet k zemlji; i jedva nekako malko oživjelo, pokušalo opet zaci u boj. Ako izuzmemo neke, koji posve utonili u ogavni materijalizam, ne niječe bezvjerje stvoritelja; ono samo izjavljuje, da može biti bez Boga, čim se dopusti prva klica. Da se protumači, kako se sva bića malo po malo razvijaju, dosta je ne­ prestano lutati i istraživati sekundarne uzroke. Ali i ovdje nam znanost pomaže; ovakovu hipo ­ tezu posve obaraju otkrića, do kojih smo došli ekspe­ rimentima i neoborive filosofske istine. Uzmimo megjutim za časak s našim protivnicima, da su sva bića: biline, živine i isti čovjek postala suk­ cesivnim promjenama prve klice, prvog pratipa. Tvrdi­ mo, da ni u ovom slučaju ne bi narav nigda do toga došla, da ju nije vodila bezkrajna mudrost. Za što? Jer megju uzrokom i djelovanjem mora biti neki odnošaj. Ali nema nikakova odnošaja megju slijepom igrom slučaja i megju ovim toli harmoničnim svijetom, iz kojega odsijeva beskonačna umjetnost i u svakom obliku izbija na vidjelo inteligencija. Ovaj stavak, što ga jedan od najvrsnijih učenjaka našega doba, amerikanac Agassiz veoma znanstveno dokazao, tako je očevidan, da i najrevniji Darwinovi učenici, najgorljiviji njegovi pristaše pristaju uza nj. Po Karlu Lyellu sve su ove veličanstvene promjene i preinake naumice i pojedince provedene. A Asa Gray veli sa svoje §trane, „da je promjena p r o v e d e n a u z d u ž s t a l n i h , k o r i s n i h p o t e z a“. A onaj siromak, Renan opet veli „da su se svi molekuli po jednom unapred označenom okviru skupili i spojili, da učine tjelesa.“ Naumi ce provedene. Što je t o? Po j e d n o m u n a p r e d o z n a č e n o m okvi r u. Od koga? Dakako da ni Darwin ovoga ne priznaje, i ostaje kod toga, „da čim je prvi oblik, koji se bez stvoritelja ne da protumačiti, tu bio, da su se sve druge vrsti b e z n a d n a r a v n o g d j e l o v a n j a ili ikoje r a z u ­ mn e k o m b i n a c i j e učinile.** Pa što nam onda ostaje, da svijet protumačimo? Beskrajno lutanje, jednom riječi: slučaj. Motreći krasote zvjezdanog svijeta, tvrdilo se, da je ovo remek-djelo postalo samo od sebe. Sad se tvrdi motreći čudesa zemaljskog svijeta, da im je otac slučaj. 1 to je temeljna misao znanstvenog bezvjerja, jedva skrivena u nekoje bahate tehničke izraze. Ko će megjutim pametan vjerovati, da je slučaj mogao igda proizvesti svijet, da je uzvišeno ovo djelo, djelo bezkrajnoga lutanja, slijepih, mrtvih sila? Ne pri- �34 Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1907 stajem na beskrajnu poeziju naravi, djelo divno njezine harmonije. Uzeću samo jedan primjer: oko. Ko će vje­ rovati, da je ovaj toli komplikovani, tako nježni organ, ovo remek-djelo mehaničke kombinacije učinjeno bez svake kombinacije, djelovanjem slijepih sila? Silno se Danvinci muče, da dokažu, kako se oko malo po malo razvilo . . . „Ako," vele, usavršenje oka i uha u životinjskom carstvu pratimo korak po korak, nalazimo toliku postepenu dotjeranost, da možemo najljepše pratiti razvoj organa na svim stupnjevima savršenosti. Tako se na primjer pojavljuje oko kod najnižih životinja kao jednostavna ljaga od boje, koja još ne može nacrtati slike vanjskih predmeta, već naj­ više opaziti razliku svjetla. K ovoj o n d a pridolazi osjetni živac. K a s n i j e se malo po malo razvije u onoj ljagi prva osnova leće. Ali još nema svih stastavIjenih oparata za akomodaciju i kretnju oka i t. d. Ponajprije već jednostavna ova ljaga od boie sama za se je Čudo. Ko je mogao učiniti, da u ovoj gluhoj, nijemoj, slijepoj klici homadić materije prima svjetlo? To se ne da pojmiti, ni protumačiti uprava tako, kao i pojava sama života. Odakle ti nadalje ovaj historički n iz i s l i j e d različitih dijelova oka? To je sve samo čista fantazija. Nasuprot konstatuje sravnjujuća anatomija, da se svi ovi različiti stupnjevi u vidnom organu istod' bno nalaze kod različitih vrsti živućih bića. Narav ne luta i ne traži amo tamo, toga bar ne možeš dokazati. Uslijed onog krasnog i harmoničkog zakona, što sam ga na­ tuknuo u petom poglavju ove knjige, proizvodi narav istodobno sve nuance vidne moći počamši od jedno­ stavne ljagice kod nižih, od prvog nacrta kristalne leće kod savršenih vrsti, sve do čovječjeg i orlovskog oka. Čovječje oko nije ni izdaleka najsavršenije; za to ga Bog najdivnije odštetio okom duha. Makar u ostalom Darwinovcima i pošlo za rukom da protumače oko teorijom beskonačnih kombinacija, što je nemoguće, navešćemo im drugi organ, koji ni­ pošto ne mogu na ovaj način tumačiti. Posudićemo primjer od Kl. Bernarda. „Kako to," veli glasoviti ovaj fiziolog, „da želudačni sok, što rastvara sva jela, ne ra­ stvori i želuca, koji ima istu narav kao i jela, koja ga hrane ? Da se protumači ovo čudo, dugo se lutalo amo tamo. Sad znamo, da je želudac kao pokovan, prevu­ čen pokostom, kome sok ne može naškoditi. Što bi drugo mogla učiniti i najsavrševija umjetnost, da sa­ čuva želudac?" Hoćeš li drugi primjer? Uzmimo srce. Postavljeno u sred čovjeka, pokriveno prsima kao oklopom, vrši srce dvostruko, čudnovato gibanje. Jednim baca u žile one žive, svijetle kuglice krvi, koje posvuda raznose život. Kad se već umorile, ugasle, onda ih opet preuzimlje, daje im opet električnost i toplinu i šalje ih nanovo u sve dijelove tijela. Ko bi sad mogao vjero­ vati, da je takovo čudo nastalo bez ikoje umne kom­ binacije, pustom igrom slijepih sila, da je nastalo la­ gano, pomalo, lutanjem kroz stoljeća i stoljeća? Te­ meljni karakter srca stoji u tome, da je ono odmah i potpuno savršeno moralo biti gotovo. Ono idealno li­ jepo djeluje u svim svojim dijelovima, harmonično u svakom svom dijelku. Ono ili jest ili ga nije. Najmanja ga ozljeda ubija. Ovo bi remek-djelo jedino dosta bilo, da obori cijeli sistem. Uspnimo se megjutim više, sve do onoga zakona uzajamnog odnošaja i ljubavi, koji stvara obitelj, iz ko­ jega proizlazi očinstvo i materinstvo. Ovdje nalazimo bezbroj potresnih i uzvišenih tajna. Uzmimo samo jednu jedinu, najmanju: onu mliječnu žilicu nad srcem majčinim, koja se u mjesecu dječinjeg rogjenja tako čudnovato napunjuje. Neka nam se kaže, što je sve na­ rav pokušala, da izvede ovo čudo. Je li ju istom silna šteta moralo na to upozoriti ? I ako je trebala, da to učini, tisuće stoljeća, što je megjutim moralo biti od naše djece? Uzeli mi ma ne znam koliko primjera, taknuli se svih po redu harmonija svijeta, uvijek ćemo doći do zaključka, da, čime god Bog proizveo bilje, životinje i ljude na zemlji, ovo čudnovato djelo i u svojoj cjelini i u svojim pojedinim dijelovima pretpostavlja plan, što ga napravila beskonačna mudrost već unapred, što ga izvela svemogućnost i dobrota. Ovo su bez okolišanja priznali i najkompetentniji muževi k ao : Cuvier, de Jussieu, de Caudole, Ivan Mttller, Flourens, Brongniart, Agassiz. Svi ovi vele, da su Darwinci na krivom putu, kad kušaju čisto naravnim putem riješiti problem, koji ima za temelj n a d n a r a v n i u z r o k . Da protumačimo postanak stvari, nije nipošto dosta ono božije djelo­ vanje, kojim je sve stvorio; od potrebe je još drugo, a to je ono, kojim je Bog, kad je sve stvorio, i sve uredio. 4. Uzeli smo megjutim darwinsku hipotezu za časak samo za to, da nam bude argumentacija što jača. Darwinova hipoteza nije nipošto znanstvena. Nije moguće, da život iz jednog carstva prelazi u drugo, s jednostavnog razloga, j e r n e m a p r e l a z a . Megju svakim je carstvom velik razmak, da j az. To sad moramo dokazati i vidjeti u svjetlu zna­ nosti, koli je potrebno djelovanje božije. Po kosmogonetičkoj hipotezi Laplaceovoj, Herschelovoj, Araginoj, Amperovoj bilo je vrijeme, kad je bila naša zemaljska kruglja plinovita i bezredna masa. Pa ako je tomu tako, pitamo znanost, kako su mogle nastati biljne, živine i ljudi. a) B i li ne. — „Kako su prve biline došle na zemlju," veli G. Bischoff „tako nam (prirodoznacu) je nepoznato kao i prapočetak stvari." I bilina je u istinu �Odvraćaju li znanosti čovjeka od B o g a? 35 neko nove stvaranje. Sve ima, što ima ruda, i još koji misli, da je bio od potrebe kakov osobiti čin stva­ k tomu središte organičkog djelovanja, životni sok, ranja, da proizvede čovjeka." sjeme. „Mnijenje," veli Liebig, „da stvarajuća sila na­ Jer dakle nije čovjek baš od Boga stvoren i jer ravi može iz raspalih planinskih vrsti i truhlih bilinskih potječe od životinje,mora mu Darwin dati porijetlo. To tvari stvariti svakakovo bilje . . . bilo je samo poslje­ mu puno ne razbija glave, a učenik mu Hackel misli, dica nedostatna istraživanja." „Da se protumači ovo da može „sigurno" uspostaviti dvadeset i jedan stupanj novo biće," veli Biicquerel, „nužno je potrebno djelovanje našega porijetla. stvaraj uće sile." Ponajprije majmum. „Ро zubima i po gragji svo­ Ovoliko gledom na biline. Prva božija djelatnost jih nozdrva i u drugom koječem j a s n o je, da čovjek bila je od potrebe da stvori materiju, druga da ju or- pripada vrsti majmuna." Ovako Darwin. ganizuje; trebalo je treće, da sazda na rudi ono novo To je prvi stupanj. Druge imamo: Darwin drži biće, što ga zovemo bilinom. stare t o b o l č a r e za oce majmuna. Tobolčari potječu od k lj u n a š a (monotrema), kljunaši od riba. Čovječja b) Ž i v o t i n j e . — Usporedimo li bilinu s rudom, bilina je čudo. Životinja je opet spram biline još veće pluća nijesu ništa drugo nego p r e i n a č e n ribiji mje­ čudo. Ima sve, što ima bilina, a osim toga nešto, što hur za plivanje. Na svu priliku prošli smo oblik sro­ bilina nema: nutarnji princip kretanja, zamjedbe i svo­ dan c a k l o l j u s k a r i m a (ganoidama); prije toga još jevoljna osjećaja. Ali odakle ovaj princip ? Moderna niži oblik, oblik riba, kakove su bile žilosrtke. Još gore znanost veli s Fleurensom: „Život ne potjeće od smrti ■ više t. j. dublje dolje stojimo u savezu s prastarom obitelji, život samo izlazi iz života." Drugim riječima : nema koja morala biti slična ascidijama. Na najvišem stupnju nikakova prelaza izmegju anorganičkoga i organičkoga ascendencije bilježi Hackel mo n e r e , koje d e f i n u j e svijeta. „Kad bih htio definovati život," veli Klavdije k a o o r g a n fcz m e b e z o г g a n a. I jer su Laplace i Bernard, „rekao bih : život je stvaranje. U svakoj ži­ Herschel posve sigurno ustanovili, da je naša zemlja vućoj klici krije se misao, koja se izrazuje u organi­ bila najprije plinovita, a onda vatrena tekućina, ima ih zaciji." To je1 toliko kao: od biline do živine nema koji tvrde,, da smo čak mo g l i i ma t i p l i n o v i t e prelaza; tuđe je transcendentalna razlika, tu je od po- p r a d j e d o v e ' To je nauka. Povlagjuje joj Taine, About, Renan. trebe čin stvaranja, posredovanje neke više sile, koja postavlja novo biće. Ovako zaključuje z odlučujućih Čudnovato! Oni ist koji bi se zgražali, kad bi pomi­ eksperimeoata Flourens, Klavdije Bernard, Cuvier, Lie­ slili, da pripadaju crnačkoj rasi, kliču od veselja kad big, Aleksander pl. Humboldt i Quatrefages. Virchow pomisle, da im u žilama teče majmunska krv. Neka niko toga ne pobija. I što se n. pr. Burmeister zdvojno na­ ne misli, da ovdje što god ima znanost. Ona se za preže, da održi nauku o praragjanju, kako sam naivno njih ne brine! Ne će da budu braća crncima, jer to uči priznaje, posljedni mu je uzrok za to u tome, da se vjera. Evo im braće u majmunima. Na čast im! Dok su ovi megjutim klicali od veselja, prava je bez ove nauke postanak organizama na zemlji može pomisliti samo posredovanjem neke više sile. „Nerješiva znanost pomno istraživala, i došla konačno do neobo­ zagonetka," veli i Bernard Cotta, „kod koje se možemo rivih rezultata. Pronašlo se, da megju čovjekom i majmunom pozvati jedino na neispitljivu moć stvoritelja, kao što stoji „ogroman, neizmjeran, beskrajan jaz" i u anatoje prvi postanak zemaljske mase tako je i p o s t a n a k mičkom, i u fiziologičkom, i u intelektualnom, moralnom o r g a n i č k i h bi ć a. Kao što je bilo od potrebe za postanak biline i vjerskom pogledu; dakle da postane čovjek bilo je nadnaravno biće, posredovanje božije; tako je od po­ od potrebe specijalno posredovanje stvarajuće sile. U ostalom ne bismo se mogli baš jako potužiti trebe i za postanak životinje nadnaravno biće, novi na ove ludorije čovječjeg duha, na ove zablude bole­ f i a t stvarajuće sile. snih moždana, kad pogledamo divne radnje, kojima c) Č o v j e k . — Što su ova dva jaza, o kojima smo sad govorili prispodobe li se s trećim, koji dijeii baš ove ludorije povod dadoše. Ko je dotle mislio na životinju od čovjeka? Neka nam se dozvoli da se to, da tako pomno sravni i prouči anatomiju čovjeka i ovdje dulje zaustavimo, jer se baš u ovoj tački u no­ životinje? Ko je igda slutio, koliku je razliku izmegju njih vije doba koncentruju sva naprezanja materijalističke stavio Bog u anatomičkom pogledu, pa i u onim or­ znanosti. „Misao," veli Darvvin, „da su toli različite, živo­ ganima, u kojima se čini, da su najviše slični. Samo se tinje kao: majmun, slon, kolibrići mogli poteći od istih čini da su isti, no pogleda li se pomnjivije, sasvim su roditelja, bit će onima, koji nijesu pratili najnovijeg na­ različni. Tako n. pr. čovjek stoji uspravno; noge mu je­ pretka u prirodopisu, nešta posve nova “ — Što se tiče čovjeka, to stoji onaj na duševnom stupnju divljaka, dnostavno i čvrsto počivaju na zemlji; glava mu gleda �36 Вг. 3. — Serafinski Perivoj. — 1907. prema nebu. I majmun bi htio da to isto čini. Hod mu nije savršen kao u čovjeka, ali je ipak hod. No nipošto. Majmun se uspinje, on ne hoda. Proučavaj i kod čovjeka i kod majmuna hrbtenicu, tabane, vratne mišice: to su dva bića, koja si nijesu u ničem slična. Ovo su dokazali Quatrefages u svojoj H i s t o i r e d e l’ h o m m e i u svom učenom djelu: R a p p o r t s ur l e s p r o g r e s de l’ a n t h r o p o l o g i e ; Divernoy u svom djelu : E t u d e s s u r le g o r i l l e : Gratiolet i Alix u svojim; D e s c r i p t i o n s a n a t o m i q u e s du c h i m p a n z e ; Bianconi u svojoj studiji: L’ H o m oscimmia; Godron u svojoj izvrstnoj raspavi: de l’ E s p ć c e et d e s R a c e s . Još ćemo navesti krasne radnje Owen-ove o p r i s p o d o b i m e g j u n o g o m m a j m u n o v o m i č o v j e č j o m , jer se njima potvrgjuje naša teza. Majmunova noga niti nije noga, već ruka, kao što i treba kod živine, koja se uspinje. Napokon Alix-ova učena: A n a l y s e s u r l a m a i n de l’ h o m m e Čo­ vječju ruku označuje Blainville kao vrst šestila, koje pretpostavlja geometara, i koje bi bilo dosta da stavi izmegju čovjeka i životinje nepremostiv jaz. Pred tako pomnjivim i taćnim radnjama morali su položiti oružje Huxiey, Schaaffhćusen i isti Buchner. Ništa ih nije u veću nepriliku natjeralo koliko Studije Bischoffove, a osobito Aeby-jeve c lubanji. Ačby, veoma učen anotomista vrlo je pomnjivo istražio i čovječju i majmunsku lubanju. Rezultat njegova istraživanja stoji u tome, da su si ove lubanje samo prividno nalične, a znanstveno nemaju ništa zajedničkoga. Čudnovato je, da nalikuju jedna na drugu u malom stupnju samo s po­ četka kod rogjenja. Čim se počnu razvijati, r a z i l a z e se. Razvijaju se u posve p r o t i v n o m s mi j e r u . I već odmah s početka je razlika izmegju čovjeka i majmuna n e p r i s p o d o b i v o veća nego li izmegju majmuna i drugih životinja." Uzeli mi na oko općenitu gragju tijela, hrbtenicu, zdjelicu, vratne mišice ili nogu, ruku, lubanja, uvijek čemo naći, da je u anatomičkom pogledu veliki jaz iz­ megju čovjeka i majmuna. Ačby je ovo izrazio sliko­ vitim govorom: „Svršili smo svoju Studiju. Upoznali smo čovječji tip k a o o s a m l j e n i o to k , k o j i ni ­ j e d n a t a č k a ne s p a j a s a s u s j e d n i m k o p ­ nom s i s a v a c a . " Na prvu je raspravu Darwin samo mukom zamučao. I to je još ništa proti njegovu sistemu. Što je u istinu anatomička razlika usporedi li se na fiziologičkom? Ostavimo tolike bitne razlike, a istaknimo samo jednu, koja će biti dosta, da nam otvori neizmjeran jaz megju najvećim majmunom i najkržljavijim Čovjekom. To je dar govora. Proteklo je bar šest tisuća godina, da se čovjek „razlikovao od majmuna." Za što je majmun toliko zaostao? Što smeta onim velikim „duhovitim i strastvenim" majmunima, kojima se ponosi About, što od njih potječe, što im smeta, da si ne pribave duhovita i strastvena jezika? Znate li, što na ovo odgovoraju Darvvinci? „Što veliki majmuni za pravo ne govore, to je uzrok u tome, jer ne ćute za to potrebe". Dosljedno, da nijesu ni stvo­ reni kao mi, koji ćutimo u sebi nagon, da svako čuv­ stvo u sebi izrazimo, koji si znamo pribaviti govor, što je isto tako uzvišen kao i nagon, koji nas oduševljuje. Zalud se Darwinci, da odbiju udarce, koje im za­ daje anatomija i fiziologija, pozivlju na geologiju. Pro­ tjerani iz svijeta živućih bića, bježe u svijet fosilija, u pretpovjesno doba. Veliku viku podigoše zbog jedne lubanje, što ju našli u Neandrovoj dolini, koja se svo­ jim oblikom činila slična majmunskoj. S jedne strane su došli do posve protivnih zaključaka, kad su ovu lubanju iznutra gipsom nalili. S druge se opet strane vidi iz mnogobrojnih fosilnih lubanja, što ih otkrili oso­ bito u Cro-Magnonu u Francuskoj i u Strangenasu u Švedskoj, da se čovječja rasa u ono staro doba ne samo nije majmunu približavala, već su nasuprot prarase, koje su stanovale u Evropi, mnoge sadanje rase daleko natkriljivale; dosljedno po riječima Aebyjevim ne mogu Darwinovci „ni jedne jedine činjenice navesti u prilog svojoj hipotezi iz povijesti roda ljudskoga." No to Darwinovce toliko ne smeta. Oni se još uvijek muče da dokažu, da se kod životinja nalaze sve duševne, moralne i religiozne sposobnosti, koje se na­ laze i kod čovjeka. Ovo se moralo reći, da sistem bude potpun; moralo se pokazati, misli About, da su kod velikih „duhovitih i strastvenih" majmuna i kod ljudi duševni darovi iste vrsti, i da je razlika samo u stupnju. Ah kako se dade dokazati takova teza? Ostav­ ljamo znanstveno polje, pa stupamo na polje drske sa­ movolje. Dotle su snizili neki duševne sposobnosti, da se ne smijemo čuditi, što ih imaju živine, jer ih čak i strojevi imaju. Sve,što kojim mu drago načinom o z na č uj e odnošaj izmegju stvari ili njihovih ideja, sve s u d i r a z u m n o . K a d d a k l e mehaničko orugje p r o i z ­ v o d i r a z u m n e u č i n k e , ne vi di m, za š t o b i s m o mu zanijekali sposobnost da pravo sudi. Ovako engleski zoolog Saint Georges Miwart. Sad opet niječu čovjeku sve sposobnosti, što ih ne mogu da nagju kod životinja. „Volja u životinja n i j e n i g d a s l o b o d n a , kao ni u čovjeka, tvrdi Hackel. Toli raši­ rena dogma o slobodi izbora ne može se znanstveno nikako poprimiti." Ili opet toliko uzdižu sposobnosti životinja, da izmegju njih i Čovjeka nema razlike. „Mo­ žemo li izvjestno znati," veli Darvvin, „da stari pas, koji ima izvrsno pamćenje i dobru maštu, nigda ne razmišlja o veselju, što ga uživao u lovu? Darwin na­ lazi u njima čuvstvo dužnosti, klicu moralnosti, dapače čak i pribavljene krjeposli. Vogt veli, da se pas boji �37 Pobjeda ustrajnosti. n a d n a r a v n o g a . Na drugom opet mjestu tvrdi, da je u konja veoma razvijena klica religioznih ideja. Brauchbach veli, da je pas duboku religiozan. Darvvin je imao psa, koji vjerovao u duhove! Čovjek da pukne od smijeha, kad čuje ove lu­ dorije. Ko bi pametan mogao o tome raspravljati. S to­ ga se Darwinovci ljute i vele, da je onaj, koji ne će da prihvati njihovih nazora, go r i od psa. Mora se čitati ovaj nevjerojatni tekst. „Osobito su baš glede toga zanimive,“ veli Hackel, „nebrojene iz­ jave protivnika descendentne teorije, koji često čudnim u istinu načinom pokazuju, kako nemaju naravnih, bis­ trih i oštrih misli, te za to i stoje i s p o d r a z u m n i h pas a, k o n j a i s l o n o v a . A j e r o v e ž i v o t i n j e većinom n i j e s u o g r a n i č e n e p o p u t Al p a v i s o ­ k i m g o r s k i m k o s a m a d o g ma i p r e d s u d a , k o j e v e ć i n i l j u d i od m l a d o s t i u p r a v l j a j u m i š i l j e n j e na k r i v i put , s t o g a kod njih (živo­ tinja) i n a l a z i m o č e s t o p r a v i j e i n a r a v ni j e su­ d o v e , n e g o li s e mo g u n a ć i k o d učenjaka ." Jer „ove životinje v e ć i n o m nijesu ograničene gorskim visokim kosama dogma i p r e ds u da b i l o bi zanimivo znati, koje su od tih „duhovitih" životinja onaj nedostojni jaram zbacile, a koje ga još nose. Slavni nam je učitelj megjutim zaboravio to re ći; mislio bi možda, da smo vrlo znatiželjni, kad bismo ga za to zapitali. Dakako da svi Darvvinci ne tjeraju do tolike lu­ dosti. Takova šta može biti samo u Berlinu. Spoznaju, da je megju razumnim čovjekom i niskim životinjama o g r o m a n j az, n e i z m j e r n a i p ra kt i č n o be sk o n a č n a r a z l i k a , a da ispune ovaj jaz dolaze na slijedeću misao. „Kao što bi," veli Wal!ace, „dosta pronicav duh gledajući na zemlji bilje i domaće živo­ tinje, sve da ni ne zna za biće čovjeka, zaključio na prisutnost i djelatnost razumna bića i na narav, koja nadilazi njihovu, tako moramo i mi motreći s jedne strane čovjeka, s druge životinje zaključiti iz toga, da su razumna bića, koja natkriljuju čovjeka, morala igrati igru naravnih uzroka, da izvedu onaj prelaz, što ga naravni uzroci ne bi bili kadri proizvesti." „Kad je dakle tomu tako," izvodi posve pravo učeni urednik glasovite: Revue catholique de Louvain, „zar-nije onda - kad mi poznajemo Boga, a onih hi­ potetičnih bića ne pozna niko, ni isti Wailace — znanstveno puno jednostavnije i pametnije uzeti, da je Čovjek neposredno djelo božije? Ovo je sama evi­ dencija." (Nastaviće se). Pobjeda ustrajnosti Novela Priopćuje O. Jeronim Vladić. GLAVA III. atilda je klečala, vlažne je oči uprla napram nebu, u vis je digla ruke; bila je kano van sebe za žarke molitve. Srditi tigar naglo otvoriv pokaza se na pragu. Ukroti ga položaj žrtve. Stade začugjen, kano razoružan u času, kad htjede da nasrne na zanešenu u Boga ženu; jednom nogom stojeć na podu, a drugom na zadnjoj stubi, mišice je nervozno grčio, šake stisko, usne otvorio, da mu se vide zubi, koje je iskesio; vatra mu je sije­ vala iz očiju, koje je na ženu iskolačio. Gotovac, pošav malko naprijed, promatro je onaj prizor; nije nigdar pred sobom vidio tako žive slike pobožnosti napram okrutnosti. Ču se štropot, udar groma. Nesretnik se povuče natrag, baci krvnika po stubama trčeć i ručeć kao lud, htjede da uteče gromu božje pravice. Koji ga vidješe, stranom pobjegoše, stranom se sakriše za vrata. Ali kad vidi knez, da ga je grom promašio, umiri se. Odkud grom, kad je vedro nebo? Ivica, štitonošin sin, igrajuć se na trećem spratu kule, otisko je jedno topovsko tane; i to je sve bilo. Ubald, knez Ubald bio je ponižen; vrati se srdit i grozan. Potrča na drugi sprat: ništa; na treći: Ivica se igra, valjajuć tane po podu. Zgrabi tane, bacivši dje­ čaka na zemlju i udari ga tanetom u koljeno. Zatvori ga, dozvolivši mu, da može plakati i kričati; a on pogje da traži Gotovca. Pade Ubaldu na pamet poslanstvo. Upita prvog kog srete: — — — — — — — — — Jesu li doveli djecu? Ne, gospodine kneže. Jesu li se svi vratili? Jesu, gospodine kneže. Tko je prvi unišo? Srećo. Na drugi sprat?! Gospodine kneže?... Na drugi sprat!! Gnjev opet dogje do vrhunca. Stjeti se knez, da ga je svladala goloruka žena: — strašljivice!. . . od­ mazda. Gotovac je čeko na vratima tamnice zabrinut, u dvojbi, je li bolje ostati, ili ići za gospodarom. A1 eto ti ga srdita i gnjevna kao i prije. �38 Br. 3. — Serafinski Perivoj. Odahnu, kad mu Ubald reče, neka otvori vrata i igje za njim. Kneginja je bila opet sjela, a na licu joj titraše rajski mir. Naustrašivo gledaše krvnike i spustivši oči, pri­ pravljaše se na zadnju borbu. Popušlaš li, — poče knez; htjede da i dalje go­ vori, ali se sruši. Proganjana se moljaše za njega. Gotovac primače luč k gospodarevim očima: izbuljene su — reče sam sebi , — ali na žalost nijesu zatvorene. I zbilja bijaše samo nesvjestica od navale nagle krvi u glavu. — Matildo, Adolfe, Gole . . . N atrag!. . govoraše u ludilu rukne. Promislite, kako se je sada smučilo Gotovcu ostaviti ga onde u blatu? to ne; — nositi ga u krevet, da on ne zapovjedi? Ah! . . . Čim opazi, da se je malko primirio, zvaše ga: Gospodine kneže, gospodaru! — A on slabim giasom ; Odmah u krevet!., nosiljku! Riječ n o s i l j k a izbavi Gotovca iz pogibeljne za­ bune; ali onaj o d m a h žabi mu drugi žalac u grlo. Staviv luč na tle, potrča, da *raži jednog čovjeka i uzme nosiljku. Ostadoše sami Matilda i Ubald, koji poče opet buncati. Matilda pogleda na Ubalda i spazi da se Ubaldu nešto svjetluca na bedri; bijaše bodež. Jedna miso po­ diže oluju u duši jake i nevine žene. Ali vratimo se seljacima u kuću. Dok je pseto neprestano lajalo, svi se probudiše i zbuniše. Mladi Hinko promoli glavu kroz prozor blizu prizemne sobe. Tko je ? zapita. — Ubaldove sluge. — Šta hoćete? — Jednu djevojčicu i jednog dječaka! Na Ubaldovo ime protrnu dobri seljak; ali je trebalo spasiti i sebe i djecu. — Noćas nemamo nikog na konaku. — Pa dobro, otvorite. — Nipošto. — Otvorite, oli ćemo sami otvoriti. — Eto me odmah. To su bili Ubaldovi ljudi, i nije im se bilo hasne opirati. Megjuto stric, koji je bio u istoj sobi, nije pro­ mašio ni jedne riječi od razgovora, stog potrča u sobu gostima. Ali nut čuda! Alfreda ne bijaše više, a Janja jedva diše. No videć jedan prozor otvoren, pogodi, što se dogodilo. Spopadne djevojčicu i odnese je u sobu, gdje je spavala s dvoje dječice. — Potegni malo pokrivače na stranu i načini 1907. nešto mjesta u sredini, reče Mato djevojci, koja je bila već ustala. Bertica zbunjena slijepo posluša. U prazninu se slamnjače uvali mala Janja. Ču se, da ih se više penje po stubama. — Hitro odozgor, — reče Mato nećakinji, a on ode iz sobe. Djevojka se pruži lagano povrh djevojčice, držeć se na laktima i hrabro čekaše, da tko dogje. Dogjoše dva teklića. Gledaju djecu: ona nijesu; pogledaju djevojku: ona nije; pod krevet: nema nikog; otvore jedan kovčeg: u njemu sama rubenina. Napokon već i izigjoše. Pretražiše sve škulje, staje, popeše se na tavan; izbacaše ratilo i drva: nema ništa. Vratiše se gospodaru kano Rodrigovi junaci one glasovite n o ći. . . Otišav nevalianci, obradovaše se dobri seljaci, što im je pokus pošo za rukom; svi se skupiše oko svoje male gostinje, da joj povrate život. - - Malo sirćeta reče Kata. Ali ona mače ru­ kama i glavom; povraća se, dolazi k sebi. — Atfrede!.. m a jk o !... reče bolestnica jecajući. — Jadno dijete! sirotice! Dijete dogje k sebi. Ali nema majke, nema brata. To ju rastuži. Nema više uz nju srca, koje bi osjećalo ono, što osjeća i njeno srce, ko što je negda bilo uz veledušnu majku, koja je za nju živjela i osjećala. Nego i pod prostom surinom može kucati veliko srce. I da je Janja mogla govoriti u dušu onim, što no su bili oko nje, našla bi, što bi ju utješilo i umirilo. Osobito je Bertica bila živa njezina prilika, uprav stvo­ rena za nju — Kako ti je sada? — upita Kata. — Treba li šta? Kaži slobodno. — Malo mira! — Odnesi ju opet u njezinu sobicu i zabavljaj ju ! — reče majka Bertici. Bertica ju uze prijazno i nježno u naručje, odnese ju u krevet, pogladi po licu, poljubi i spusti jednu suzu na ono pateničko krasno lice, ter šapnu: spavaj mila, spavaj mirno! Stade postrance uz djevojčicu, motreć tog angjelka, dok se ne uvjeri, da je zaspala; opet ju poljubi i izigje. Sutradan su obasuli Janju hiljadama pitanja. Ona sve lijejJo ispripovijeda i razjasni, a seljaci u duši osjetiše razna čuvstva. U Bernardu se pobudiše dva protu­ slovna čuvstva, a iz njih i dvije misli: — Zadržati Janju kćerku onih svojih prijašnjih gospodara, koje još opla­ kuje, ili bi ju povratio Ubaldu, koji ju okrutno progoni. Brzo pobijedi prva miso. — Nekoliko bi dana držo mladu kneginjicu u kući. Hraneć kako se može, ali zdravom i snažnom hranom, promijenit će lice barem u boji. Obući će prosto odijelo. Osim toga, amo ne za- �P objed a ustrajn osti. laži ni živa duša. Nagagjajuć, što mu i drugi ukućani misle, odluči, da će zadržati Janju, koja, vidivši toliku plemenštinu srca i velikodušnost i čujuć, da s njom svi ljubezno opće, a Bertica da ju osobito miluje, prestade plakati; osobito kad je pomnjivo pregledala jaz, što je bio za kućom, na kom je bila jedna zaustava, da ustavlja drva i lišće, i kada se uvjeri, da tu nigdje nema Alfre­ dova trupla, kao što je ona slutila. 39 Dobra večer, Gertrudo! Dobra večer. Evo ti ovdje jednog izgubljenog dječaka! — Sirom ak! Hoće li ovdje s p a v a ti? ... — T o se zna. — A obrativši se dječaku: moreš odmah, valjda si um oran?! — Kako vam drago. Mali gost ustade. Iznenada osjeti, da je zakukuljen, a onaj mu čovjek zgrabi ruke i sveza odatraga. Sada GLAVA IV. mu ona svetica tako Ijubezna steže bila na rukama (zašačje), da je dječak odmah vidio sve zvijezde; ali se Bijaše pred večer, kad se je već počeo suton hva­ ne mogu vidjeti zvijezde, ne gledeć u nebo. tati, a svjetlo iščezavati. Ljudi, žene i djeca izlaze iz — Kako vam je pao u mrežu? upita čovjek. crkve nekog sveca. Deriščad trči, da se umiješa u narod, Babetina odgovori na pitanje, poprativši riječi anzaglušujuć svojom vikom tako, da je stokom i dosadno gjeoskim posmijehom. već bilo; mladići se ustaviše u većini grupama, da gle­ - Vrla Gertrudo! mi smo ti zahvalni! daju djevojke, kako je koja odjevena. Počeše i pjevati, — Ja sam samo učinila, što sam bila dužna. Laka da ne bi ko rano zaspo u selu. Narod se razilazio po ti noć, Jakovino! dvoje po troje napram svojim kućama, da na vrijeme Laka noć, — odgovori ovaj. što večera i da se krijepi snom. 'bbrn uv se za tim svezanom, koji se koprcaše U jednom kutu pred crkvom stoji dječak. Približi grozničavo, reče osorno i židajuć mu štapom pred mu se jedno čeljade. - stra n a c ., siromak! Oči su očim a: - hajd em o; težko tebi, ako ne učiniš sve, što mu crljene! — T a to je sami kostur; Ala su mu haljine ti rečem. - - Izigjoše i pogjoše prema šumetini. poderane! same krpetine! Vide mu se pleća. — Svigja li ti se ona žena? Uznemiren budi, što — U ovo doba o v d je? Odaklen s i? Zapita ga još žive njezin s o j! jedna starica; a držali su u selu da je svetica, keja Čeljad, što no često ide u crkvu, čini se, da svoja zadnja izlazi iz crkve. Dječak ne odgovori ništa. zlodjela pokriju kabanicom vjere i bogoštovlja. Vidjet Zašto plačeš? Jesi li gladan? On je jeco. ćemo sudnji dan, i blago nama, ako se uzmognemo Hoćeš li sa mnom u moju kuću? — Hoću. smijati. Istini za ljubav treba da zapamtimo, da je sve - Žena ga primi za' ruku i odvede ga u svoju njihova zasluga, što se ne možemo ni u kog pouzdati, kuću, što no bijaše na kraj sela. na veliku štetu svemu svijetu. Posadi ga za stol, a ona ode, da mu napravi i Dječak ovaj bijaše Alfred. Ovo je trebalo da vam svari malo juhe. kažem, jer je igra sasma nova. Kad je zgotovila, reče: jedi, barem ćeš se Skočiv kroz prozor, srećom, mjesto da padne na malko zgrijati, jer je već i zastudilo. Dječak malo tvrdu zemlju, gdje bi lasno mogo noge polomiti, pade po malo, dok je baba prela, isprazni zdjelu i okrijepi se. u vodu, iz koje ispliva sav mokar i razhlagjen, a otalen Je li ti dosta? pobježe, dok umoran ne pade na zemlju u nekom lugu. — Jest, jest, hvala vam! U mokrom odijelu na hladnom zraku, koji mu Staricu je sve nešto mučilo, dok ne sazna štogod prodrije u same kosti, u mislima, koje si možemo pre­ 0 tom dječaku, jer jo j njegovo lijepo lice zavrtilo mozgom dočiti, tvrdo je i dugo spavo, a strahovito sanjo. A bilo 1 uznemirilo dušu; ali je uvidjela, da nije moguće iz je i povoda, jer je tog dana mnogo prepatio: sjedio njeg izmamiti ni jedne riječi. Od duga časa poče pri­ bježo, trčo, slušo prijetnju. povijedati šale, dosjetke i smješice. Poče pripovijedati, Probude ga sunčane zrake, koje kroz granje prošto se je dogodilo dan prije, onog jutra i prošle noći, driješe do njegovih očiju. kako su se ljudi nadali, da je svršetak svijeta. Nebo je bilo vedro, ali se nije slagalo s malim tu Većina gospode sve pobaca i razdijeli svoj dječakom. Java nadvladava san. — Je li Janja spašena ? imetak: mnogi seljaci misleći, da je grjehota držati stoku a majka ? S drugim se je mislima urotila tvrda nevolja, zatvorenu zadnje noći, pustiše ju, neka ide, kuda hoće; što no mu se predoči: prositi. Od četrnaest godina, kad sutra dan se srdiše lijenčine, što nijesu pomrli. Drugi neki bi si mogo zaslužiti kruh, usilovan je, da ga p ro si! napuniše kovčege zlatom i srebrom, a staje stokom. Knežević bi išo u susret gladu, umro bi prije, nego li Sutra dan se počeše smijati iza legja tim ludim darežbi pružio ruku. Ali mu razum nalaže, da si na koji ljivcima. Ja sam vidjela . . . mu drago način pobrine, od čeg će živjeti, a privlačila Prekide ju čovjek, što ugje u kuću. ga je na to i miso na majku. — Kad sam prihvatio �40 бг. 3. — Šerafinski Perivoj. — 1907. miso da pobjegnem, kako bi ju mogo spasiti, zar nijesam predvigjo mučnosti i žrtava. U to pogje preko polja kroz livade, vidio je te­ žake sa ženama i djecom megju kukuruzima, kako ot­ kidaju klipove i slažu ih na hrpe. Neka su se djeca smijala, šalila se, bacala klipove i škiljila na oca, koji je ozbiljno radio svoj poso, za koji se je toliko mučio i znojio; neka su opet jašila na kukurušci, kojoj je na kraju bila konjska glava; ovako su si barem u misli predočivali konjanike, što su kasali i trčali, da pregle­ daju neko zeleno grmlje, koje se činilo, da su vinogradi; pametniji su i odrasliji dječaci zabavljali svoju malu braću, koja su tekar iz povoja izišla. Neki si od kuku­ ruznog perčina načiniše brade i brkove. Momci su zviždukali oli se šalili sa svojim vrsnicama, a ove su pod glas popijevale. Jedni su dogonifi kola. Bijaše svuda i sve veselo; Alfred zaplaka. Prije na godinu i on je bio pri toj svečanosti, kom su se divili i volili ga kmeti, a danas . . . plače. Glad se opet javi, primico se čas; da se ponizi, da zaprosi milostinju. Ne odluči se, svegjet se nadajuć, da će mu koja milostiva duša, videć ga žalosna, pode­ rana, od sebe pomoći. Prema svom ј^ srcu mjerio srca drugih ljudi, a tu se najlaglje ; gido prevare, osobito dobro odgojeni mladići. Obrati se jednoj ženi, koja se na oči Činiaše dobra; zapužarenim licem, sa škriljakom u jednoj ruci, pruživ drugu drhćući, reče: — gladan sam. — Idi, radi, mlad si, ja ne pomažem nevaljaštine u narodu. I ona ode dalje. Alfred ostade onako, kako možemo pomisliti, a opisati ne. Htijuć da ode, zatetura i pade. Tuda je nanišo jedan dječak i nosio užinu svojim u polje. Protrnuvši stade; mislio je da skrene, ali videć da se miče, ohrabri se i približi mu se: Tko s i? Šta radiš tu na zemlji, pa još na putu ? — Zapita ga, nadnesavši se nad njega. — Gladan sam — jedva izmuca jadnik. Dječak izvadi iz svežnja podobar komad crnog kruha: — Evo ti n&, jedi, da se možeš dići i k svojim otići. — Bog te blagoslovio i platio ti! Okrijepivši se, poče opet lutati. Mi smo ga već vidjeli onamo pred crkvom bližnjeg sela i pratili ga do Gertrudine kuće, gdje je pao u šape ženi, koja je i nas prestrašila, a onda u šape Jakovini. Alfred se je silovo da ide; noge su ga jedva no­ sile, jer su iznemogle od groznice. Unišavši u lug, a n g j e o g a č u v a r saleti pita­ njima o prošlosti, o obitelji. Dječak nije htjeo da govori, jer bi se s jedne strane, da pravo rečemo, mogo izvrći pogibelji, i s druge strane je lagati grijeh; Što dakle da radi ? - - Ako kaniš biti jogunast, varaš se gospodičiću; vidjet Čemo, ko je jači — reče Ijudeskara. Malo za tim dječaka svlada groznica, i on pade na zemlju. — Ustaj, oli ću te isprašiti za tvoj jogunluk! — Udari ga nogom. Jadnik htjede da ustane; ali bijaše posve oslabio. — Ne običajem dvaput govoriti. — Poče ga no­ gama gurati, a palicom tući. Ali videć, da se ne miče, metne mu ruku na lice: — brunda: od straha ga je uhvatila groznica. — Uprti ga i pogje dalje. Eto ga u nekakvoj sjeni, kao da je pred nekakvom zgradom; ruševine tamo i amo; bijaše zbilja razvalina nekog grada. Prispije; stane pred nekakvim ulazkom koji se je otvoro samo na jednu stranu; potegne za konopčić i počeka. i - Tko je ? — zapita neko kroz nos. — Jakovina. Alfredu spade krpetiha, kojom mu je razbojnik zastro bio lice. Alfred baci okom, ali ju brže bolje na­ vuče protrnuvši, jer ugleda pred sobom vješticu. Žena malko zgurena, mršava lica, sama kost i koža, naborana i prljava; šiljasta orlovskog nosa, koji je sizo preko gadnih gubičetina čak do brade, pod kojom su stršile tri ogromne guše jednake veličine i nihale se ko tri mješčića puna vode; glava joj je bila umotana u nekakvu krpetinu, na kojoj je, misliš, nacr­ tana zemljopisna karta, a često bi se mijenjala u bojno polje; sve drugo odijelo bilo je od samih skrpljenih dronjaka. (Nastavit će se). t �41 C arici bola. — Družina iz pakla. Carici bola. ln omnibus his non peccavit Job labiis suis, neque stultum quid contra Deum locutus est. L. Job C. I. Ko silan Ti kruto U verige U verige 0 sada već vidim i znadem, i što bi mi bez tebe bilo, 1 kako za cvjetanja treba podrezati gjulovu granu! 0 majčico dobra i sveta, o prva i najveća vilo, Ti rod si mi ko i noć danu. na Istoku despot nedokučna srca i volje, si vezala mene toliko i toliko pu ta: crnijeh briga, u verige jada i bolje, grča ti ljuta. T e ja sam ko ludo čeljade i viko i kričo i plako, I — molio sklopljenih ruku i — podizo zgrčenu šaku, I — pred tobom pado do tlija, ko u crkvi asket — baš tako, I - kleo ti desnicu jaku. 1 c’jeli ja život razumim. T& posve me vole nebesa; Jer kad si me morila ono, i kričo sam : pako i gjavo! I psovo sam kunući tebe i — opet sam gledo sred b’jesa : Da i Bog je blagosov đavo. Najpdšlje je trebalo ipak poklonit se nasilju k letu ; Jer utaman bješe kazivat, da neću, ne mogu ii’ nedam... A ti si mi na glavu zato avreolu metala svetu, Ko štb ju na ikoni gledam. A1 opet mi, majko, oprosti i ako se podignem kada, T e zazv’jerim okom ko lavić, panterina nevina žrtva; Jer i ja sad oprašćam tebi za krune od crnijeh jada, I — što si me b'ila do mrtva. I valjda si gledala mene, ko majčica milosna oka, 1Г bolje još, ljepše i sveće — ko božica angjela svoga, IP makar ko i ja što gledam azurom neba v iso k a : Arktura, Ataira il’ — k o g a ? ! A1 ipak ću I kričat ću Oprosti mi, I grube od tebe bježat — i vazda ćeš sustići, mene grgje i ljuće — i opet ćeš satrt mi grudi. velika Silo, jer tvoje su usne ledene; su jošte za ljudi! 0. Družina iz pakla. I. F. Schiller. — Preveo o. J . Markušić. Čuj ko mrmor razjarena mora Kroz pećine teče r’jeka v a ja ; Stenju teško od zla i od zora, Zora i očaja. Bol se vrza Po licu im ; očaj trza Žvalje njima, proklinjući. Oči šuplje i p o g le d i... Motre K o cy t: pun je žuči — Život im se ledom ledi. Pitaju se nujno i suho: Hoće Г svršit v’jek taj trom i? — Vječnost šuteć mudro i gluho Nož Satu rn ov *) drsko lomi. l) Saturno bog blaženih vremena. J. Markušić. �42 Br. 3. — Serafinski perivoj. — 1907. Pjesma budućnosti. Zvonile su — i još zvone L’jepe nade, ljepši snovi, Sretali ih kroz eone I stoljeća i v’jekovi. Ali nada osta nada, Snovi — kule na oblaku, Sve to crnja ponoć pada I radniku i težaku . . . A golgotskog kod oltara Savrla se divlja četa Bogatira i gospara, Sve sinova ovog sv’jeta. I tu drskim krikam lome Svetom glasu nježna krila, Što ga zbori puku svome Vječni kralju od Evila . . . Vječni Kralju sa Siona Sve je varka do Tebeka, Daj nam reci tu sa trona, Našoj b’jedi ima Г Гјека ? Rekao si! — аГ Ti smete Svete glase ovo smeće. IP ne htjede ljudstvo čuti Što im Bog sa križa reče?! Pitali su braću svoju, Pitali su sebe same, Gdje je konac tvrdom znoju, Kad će sunce preko tame? Pitali su, pa su čuli, Kako kletva kroz noć diše, Кб da demon Boga huli: Robovi s te !— ništa više. --------Trpjela je гЗја tako Sve za volju svoje sreće, Trpjela je smrt i pako, Trpjela je — više ne će! Prihvatila tvrdo ralo, Zaurlala: „Natrag, skoti!M I krvi je nešto palo Dok se našli na Golgoti. Čekali su . . . Tiha jeka — Кб da krivi šapću v’jeci — Zašumila iz daleka: Ah, ne reci! ah, ne reci! — — АГ Gospodu suza kanu, Kako kanu — svemir strese. U temelju zemlju ganu Kako reče: Ljubite se! Zgledaše se vojske dvije I patnika i zlotvora, Zacakli se oko svijeh S kraljevskoga odgovora. Sljubiše se kao pčele Gdje poljana medom buja, Na Golgoti uskrsnuli tpjevaše: Alleluja! I Branko Strahimir Škarica. & - Franjevci opet u Japanu. atolička vjera ima po svojoj naravi neku ekspanzivnu silu, po kojoj teži na sve strane. To njeno božansko svojstvo i ne mogaše se ograničiti samo na veliko kopno; ona se već u svom početku preseli i na otočje, koje ruka Stvorčeva razasu po sinjim oceanima kao cvijeće po livadi. Stanovnici najvećeg otočnog carstva, Japana čamili su ipak uza sve to šesnaest vjekova u tami po­ ganstva. Nu i njima napokon sinu zublja vjere, kad u XVI. stoljeću sv. Franjo Ksaverski s križem u ruci preplovi ocean i, iskrcav se na japanskom tlu, navijesti blagu vijest vjere Isusove žutim narodima. Odmah su za njim bili u Japan pozvani franjevci, da nastave sveto djelo megju Sljedbenicima budizma. Mislim, da se ne ću prevariti, ako reknem: da vjera katolička u novom vijeku nije nigdje tolikih progona trpjela, koliko u Ja­ panu. Koliko je proteklo krvi samih franjevaca! Od g. 1597., kad no 6 franjevaca vjerovjesnika bi razapeto, sve do 1640. neprestano je natapala krv njihove braće japansku zemlju. Oduševljivani njihovim primjerom pružala su svoj vrat na mučeničku smrt još nebrojena djeca sv. Franje iz III. reda — muževi i žene, starci i nježni mladići, dapače ista djeca. Izmegju mnogih od ovih mučenika proglašeno je 6 franjevaca i 17 trećoredaća svetim; a 17 franjevaca vjerovjesnika i 23 trećoretca blaženim. Od godine 1640. nije stupila noga ni­ jednog franjevca na japanska ostrva. Nego danas na­ kon blizu 300 godina evo se opet ove godine povra­ ćaju franjevci u Japan. O. Vjenceslav Kunold iz nje­ mačke fuldske provincije otputovo je ovih dana po nalogu prečasnog generala u daleko japansko carstvo, da tamo s jednim franceskim franjevcem udari temelj novoj franjevačkoj misiji. Prvo polje svom apoštolskom djelovanju udarit će na otoku Jesso u gradu Saporu, koji po američku orijaški raste (sad već broji 80.000 stanovnika) Bog i sv. Franjo nek prate na putu i u radu ova dva vjerovjesnika, koji hoće da tamo šire vjeru i obnove franjevačko djelovanje! �Protuzakonitosti pri Isusovoj osudi na Kajfinu sudu. Premda ne imagjahu blizu kroz 3 vijeka potajani katolici u Japanu svog svećenika ni pastira, ipak se do današnjih slobodnih vremena sačuvala tamo vjera; oČuvo ju sami III. red sv. Franje. Kako to? — Prvi fra­ njevački misijonari u Japanu znadoše zasaditi neiskorenive žile vjere, uvagjajući III. red. Da se je vjera kroz sve to vrijeme održala i to po franjevcima, evo što piše jedan biskup iz Japana, koji je 1861., kad je u Japanu data sloboda vjeroispovijesti, bio s nekoliko svećenika od pape tamo otposlan, da uskrisi katoličku vjeru ; (a piše na franjevačkoga generala): „Od ovog dana (19. veljače), kako smo otvorili ubožnu crkvicu, vidjesmo, gdje u nju dolazi sila ljudi, koji su nam stavljali razna pitanja, osobito ovakova: Jeste li vi poslati amo od rimskog biskupa? Štujete li vi blaženu Djevicu? Pozorno su pazili na naše odgo­ vore, naše crkveno odijelo, a osobito na sliku Bezgrješne, što visijaše nad velikim žrtvenikom. Čulismo, kako si megjusobno šapću za vrijeme sv. mise: O v o je i s t o , š t o su n e k a d v i d j e l i n a š i s t a r i pa s mo p r i p o v i j e d a n j e m i mi za to č ul i . Pomalo počesmo mi vjerovjesnici s ovim potom­ cima starih mučenika povjerljivo općiti, dok nam nije pošlo za rukom marljivim ispitivanjem iznaći, da je u Japanu kršćanska vjera ostala u životu. Zaista, vjera je u Japanu u životu ostala i mjesto da se zaguši u krvi od progonitelja proljevenoj, ona se je pomladila i osvje­ žila. U isto vrijeme mogosmo opaziti i to, kako je du­ bok utisak u ovoj zemlji ostavio Vaš red. Premda je ime kršćansko u ovoj zemlji značilo zločin, za koji se je na smrt osugjivalo, ipak se ne prestadoše ragjati po sv. krstu novi kršćani. Pouka u kršćanskoj vjeri prelazila je s pokoljenja na pokoljenje. Svete knjige, križevi i slike, što su spašene za vrijeme progona, čuvali su potajno na mjestima, koja bjehu posvećena krvlju Kristovih priznavaoca. Megju ovim 43 slikama svratila je osobito jedna veliku našu pozornost na se. Pretstavljala je bez grijeha Začetu, koja bješe o k v i r e n a p o j a s o m s e r a f s k o g r e da . Vjera Vašega reda, jest vjera ovih kršćana, koji su sve do sad o s t a l i v j e r n i p r e d a j a ma f r a n j e v a č k o g r e d a , premda je već više od 200 godina, da nijedan sin sv. Franje ne stupi na obalu njihove domovine. Još više! Japanski kršćani ne zaboravile ni istih kršćanskih molitava ; znali su posve tačno oČ e naš, z d r a v o M a r i j o i v j e r o v a n j e , dapače i C o n f i t e o r (ispovijedam se). Kad su pred nama govorili ovu pošljednu molitvu, s udivljenjem i ganućem zamijetismo, da i oni umeću ono, što Vi običajete: „Ispovijedam s e . . . s v e t o m o c u n a š e m F r a n j i . " — Osim toga uzdržavali su se po pravilima trećoredaca od mesa: srijedom, petkom i subotom; a petkom su postili. Što smo god više upoznali život ovih sebi ostavljenih krš­ ćana, uvjerili smo se, da su, premda ne imagjahu nije­ dnog svećenika, doslovno poznavali pravila III. seraf­ skog reda. Ukratko rečeno: mi smo vidjeli pred sobom djecu onih trećoredaca, koji su zajedno s odma iz I. reda na križu za vjeru umrli." „Vidite dakle," zaključuje ovaj časni biskup, J a ­ pan je ostao kršćanski po III. redu. I kolikogod je sta­ novnika ovog otočja kršćansku vjeru očuvalo, to je bilo po tom, što su ostali vjerni sinovi sv. Franje." J< ima premnogo raditi u ovom velikom vino­ gradu Božjem, jer megju 46 milijuna pogana ima samo 60.000 katolika; a skupljeni su u četiri biskupije. Dao dragi Bog — a za to moramo svi moliti — da tolika proljevena krv mučenika i tako krjeposni život tolikih nekrvnih mučenika sad donese bujan plod i da ovaj novi ogranak franjevačkih misija sabere bogate darove za kraljestva nebeskog! Bog neka naskori obraćenje ne­ vjernog carstva! Fra J o z o Zvoni gr a ds ki . Protuzakonitosti pri Isusovoj osudi na K a jf i n u sudu. raća LemannJ) u Italiji su ponovno izdala vrlo važnu knjigu pod nazivom: 0 v a l j a ­ nost i skupšt i ne, koj a je o s u d i l a I s u s a na s m r t ; i u toj knjizi dokazuju, da je Kajfinu sudu dvadeset i jedanput povrijegjen za­ kon i pravo, i da je tolikoput osuda bila ništetna. Mi ovdje u kratko navodimo te protuzakonitosti i kršenje pravde i pravice. ‘] Braća su Lemann podrijetlom njemački Židovi. Jedan je njih bio vrlo uvažen rabin. Sada su obraćeni na katolištvo i katolički su spisatelji. 1. Židovski je zakon zabranjivo, da se ne smije sudački zbor obdržavati po noći. 2. Večernja je žrtva već bila obavljena, dakle je nastalo nezakonito vrijeme. 3. Bio je prvi dan prijesnih hljebova, predvečerje najveće svečanosti Pashe, a to je bio dan, u koji je zabranjeno suditi. 4. Svaki zakonik, osobito staro židovsko zakono­ davstvo, zabranjuje, da tužilac ne smije sjediti kano sudac. A piše se, da je Kajfa pito Isusa (Ivan XVIII. �Br. 3. — Serafinski Perivoj. — 1907. 44 19.); onaj isti Kajfa, što no je malo prije tvrdio u drugoj sjednici, da javno dobro iziskuje, neka Isus umre. Ovdje imamo t u ž i t e l j a , koji sad sudi; dapače sjedi ko presjednik sudišta. 5. Kajfa, mjesto da počima zvati svjedoke i ka­ zati, u čem stoji glavna optužba, ko što je iziskivo ži­ dovski zakon, počima jednim himbenim pitanjem, da zaplete u mrežu Isusa njegovim vlastitim priznanjem. 6. Zakon stavlja optuženika pod zaštitu sudaca; u nj ne smije nitko dirnuti, dok ne bude osugjen. Ži­ dovsko crkveno pravo na osobiti način zahtjeva, da se s krivcem postupa ko sa sinom. Ipak jedan sluga Isusu dade zaušnicu, a skupština šuti, a to će reć, da odo­ brava nasilje i bezakonje. 7. Skupština ne će da ispituje: imadu li svjedoci zakonite uslove i jesu li im istinite, oli barem vjerodo­ stojne tužbe? 8. Skupština tlači najglavniji zakon, koji nalaže sucima, neka zahtjevaju od svjedoka, da se zakunu, da će istinu govoriti. 9. Sami suci, pokupivši lažne svjedoke, po za­ konu padaju pod kaznu, koju bi htjeli oboriti na Isusa, počinivši najgrdnije bezakonje, što se može zamisliti. 10 Ispitivali su se svjedoci ne napose jedan pa drugi, ko što zakon propisuje, nego svi zajedno. 11. Po slovu zakona, ako se svjedoci ne slažu, tuženik je imo biti riješen, a židovsko vijeće nije tog učinilo glede Isusa, jer kaže sv. Marko (XIV. 59.) „I ni ovo svjedočanstvo njihovo ne bijaše jednako." 12. Kajfa na stranu meće i tužbe i svjedočanstva i posve promjenivši stvar, preuzima on, sudac i pre­ sjednik skupštine, da bude i tužitelj i svjedok; eto opet druge nezakonitosti, da u sebi usredotoči vlasti oprječne, koje zakon osugjuje kano nezdružive u istoj osobi. 13. Kajfa Isusu daje zakletvu, a ne spada na tu­ ženika, da se kune, nego na tužitelje i svjedoke; zakon je zabranjivo, neka se ne pripušća čovjeku da se krivo zakune, oli da tuži sam sebe. 14. Kajfa da hini grdnu grozotu, razadire si haljine i viče: Opsova! A zakon zabranjuje srditi se na op­ tuženika i razdirali si haljine velikog svećenika za svaki znak gnjeva i žalosti. 15. Vičući proti psovci, krivcem nalazi tuženog, neispitavši prije odgovora, ko što mu je bila dužnost. 16. Odgovor Isusov označivši psovkom, Kajfa predusrete glasovanje svog vijeća i mijenja sav postu­ pak glasovanja, kako ga označuje crkveni zakon. 17. Nadodavši ,,šta nam treba svjed o ka!?" usudjuje se da proglasi osudu i bez svjodoka, kako ih zahtjeva zakon, kojim zakon nalaže, da im se stave odmjerena pitanja. 18. Javno i uzrujano traži, neka glasuju skupa svi prisutni, dočim je zakonom propisano, da glasuje je­ dan po jedan. 19. Ovdje nije bilo zakonite odluke od strane su­ daca, koji su na samu Kajfinu riječ nepromišljeno iz­ rekli smrtnu osudu. 20. Osuda je izrečena isti dan, kada je počeo sud, dočim se je po zakonu imala odgoditi na drugi dan. 21. Dva tajnika nijesu pobirala glasovnica, a ne smiju se glasovi primiti na jednoč, kako propisuje za­ kon. Eto taka je bila ona noćna sjednica. Počinjeno je dvadeset i jedno bezakonje, a nije nijedan Židov proti ovom prosvjedovo. 0 . J. V l a d i ć . VIJESHI^ Naša domovina. Iz uredništva. Upozorujemo čitatelje na drugu stranicu omota i na koga spada, neka Ono uvaži! Istina je, da ne živi Čovjek samo o kruhu i o vodi, ali ne da se živjeti ni o samome zraku. Katolička mladež viših škola. Ima u novije vri­ jeme i utješivih vijesti o našoj katoličkoj mladeži na višim školama. Do nedavna ne umjedosmo opaziti, da je nužno već jednom probuditi našu mladež na život vjere. Mi smo nekako naivno gledali prilike oko sebe; a ipak je bio već treći (zadnji) dan, da uskrsnemo od mrtvih ili ne uskrsnemo nikako. Doduše mi smo se ispričavali; samo da nam hoće vječna Istina onu ispriku primiti na znanje! — Isprika je naša bivala na vrlo slabim nogama. Ko bi ju dandanas uzeo ozbiljno?! Govorili smo: ne treba cijepati sila! A mi velimo: treba i najpogibeljniju operaciju izvesti na čovjeku, koji n. pr. rakranu imade. Operacija može donijeti istina i smrt i život, ali nemar oko bolesti donosi nefaljivo smrt. Mi smo se ponešto makar počeli brinuti za zara­ ženi naš narod, pa na sreću danas vidimo, da stanje vjerskoga života u Hrvatskoj misli na bolje. Imademo već dva čisto katolička društva megju mladeži viših škola: „Hrvatska" u Beču i „Domagoj" u Zagrebu. „Domagoj" je mlagji, „Hrvatska" je starija, pa je već dosta napredovala. „Hrvatska" izdaje i svoj omladinski list. List je i vrlo lijepo uregjivan. Ne možemo nijednoga lista bolje preporučiti, nego što je „Luč" u Beču. Mladež naša srednjih i viših škola mora se na njega pretpla- �Vijesnik. ćivati. Osim toga preporučujemo svojim čitateljima oba naša omladinska društva stvarnoj pripomoći. Mladež je naša siromašna, a treba joj sredstava za razne pothvate — n. pr. za sastanke. Ne treba se brinuti, kako će se novci uručivati. Svako će uredništvo, mislim, biti dotle uslužno, da eventualne pripomoći na mjesto dostavi. Tim rodoljubnim potpomaganjem dočekali bi sretne dane da ušutkamo neprijatelje vjerskoga života, koji se toliko razvikuju. Fojnica: Nove kongregacije. Sa osobitim zado­ voljstvom primamo vijest iz Fojnice, da su tamo trudom neumornoga radnika, 0 . A. Cvitanovića podignute dvije Marijine kongregacije: muška i ženska. Napose nam je milo, što je zastava ovih kongregacija urešena s jedne strane slikom sv. Ante (zaštitnika muške kongregacije), a s druge strane slikom sv. |anje (zaštitnicom od žen­ ske kongregacije). Ovo su naši narodni sveci! Zastava je kupljena za 300 K. Sam presv. gosp. biskup Gugler dao je u tu svrhu 100 K. Od Boga mu plaća, a ođ roda hvala! To su ujedno prve kongregacije u Bosni megju gragjanstvom. Mi pozivljemo, da se i drugdje ugledaju u bogoljubnost fojničkog gragjanstva i u trud 0 . A. Cvitanovića! Vareš: Posveta crkvenih zvona. U Varešu je već opremljena krasna crkva, a na zvonicima visokim do 43 metra sada odjekuju velika dva zvona, koja 13. siječnja ove god. po dozvoli presv. gosp vrhbosanskog nadbiskupa blagoslovi vareški župnik, fra Stijepo Ikić. Vitez f 0. Ilija Klarić. Dolazi nam vijest, da je onomadne umro član naše redodržave, 0 . Ilija Klarić. Pokojnik je rogjen 23. studenoga 1840., zavjetovan je 14. srpnja 1859., rekao je prvu svetu misu 26. kolovoza 1863., a umrije 7. veljače ove godine. Vječni mu pokoj dušil Sarajevo: Promjena. Ovogodišnja promjena za redodržavu Bosne srebrene urečena je u Sarajevu dne 18. ožujka. Sarajevo: prosinodalni ispiti. Na prosinodalnim ispitima 27. i 28. prošloga mjeseca D. Pavlović i o. D. Batvić iz druge skupine, a o. F. Ćosić i o. V. Vernazza iz prve skupine progjoše s dobrim uspjehom. Čestitamo! Budimpešta : rigoroz, 0 . Julijan Jelenić, član naše redodržave, lektor bogoslovije u Livnu položio je nekidan i treći strogi ispit iz bogoslovlja (moral i pastoral) na sveučilištu u Budimpešti; i t o : cum laude. Mi na­ šem bratu čestitamo, izrazujuć želju, da i četvrti rigo­ roz što prije savlada! Zagreb: Pokret za glagoljicu. Poredi čuvenoga dekreta svete Stolice o uporabi staroslavenskoga jezika u nekim biskupijama hrvatskih zemalja, pojavilo se u 45 vjerskom životu našega naroda nekoliko perturbancijd. Sama ta stvar nije bez važnosti i nije za prišućivanja; ali ipak smo se dugo omišljavali: bili bilo ikoliko vrijedno 0 tome štogod reči ?! Osobito smo jedva sabrali nešto samoprijegora, da u našem listu spominjemo Janušića. Mladi Janušić: n a d o b u d n i d j e č k o , j u n a k d a n a . U ovom času dolazi nam na pamet stih bogoduhog pjesnika: „М i š a d g r i z e , a l i p o t h i h g m i ž e." Ne pristaje noći tmina, koliko ovaj stih mladim skupštinarima u Zagrebu, koji se sastaše i vi­ ječe učiniše i svoju zaključiše u pogledu glagoljice i u pogledu bolje budućnosti hrvatskog naroda. Samo im je falilo nekoliko brzojavnih aferima. Falilo im je: š t o n a r o d j o š n e s v i j e š ć e n d r i j e m a u tmi­ ni n e z n a n j a , u r a l j a m a svećenstva. Narod ne u m j e d e shvatiti svojih pt i ća, ni ti d o s e g a n j i h o v e mi sti. N i k o p r o r o k u d o m o v i n i s v o j o j . . . I to je ono što boli; neizlječivo boli. Odlučiše skupštinari dakle, da će intezivno raditi, kako bi narod priveli u pravoslavlje. Nego šteta je, što se ne sjetiše, da i u pravoslavlju imade stege. Njima je bilo uputnije, da se odluče za vjeru divljih Kafra. U pustarama Afrike vlada velika sloboda. P o d b a m ­ b u s i m a i u z e l e n j u b u s e n j u . . . O j K up i d ne, h o d i , d a n a s ć e m o b j e ž a t k r o z p a p r a t i k r o z g u s t o g r a n j e , (Tako či­ tamo u knjizi ,,Boccadoro‘; na poglavlju prvom, retku prvom). Neki opet ,,Domagojci“, koji su došli na skupštinu imadoše najbolje namjere, ali ne imadoŠe nimalo hu­ mora. Mogli su biti dapače i radikalniji od Janušića, pa ne samo iskati glagolicu za sav hrvatski narod, nego i poslati peticiju na sabor, koji bi imao odrediti, da se ustanove odbori po svim mjestima Hrvatske, koji bi eventualno imali barem svake nedjelje i svetkovine strogo kontrolirati za vrijeme službe Božje, da ne bi latinaši potajno opet uveli latinskoga jezika u crkve! U Zagrebu bi dakako ta služba morala zapasti pokre­ taše ; megju njima prvog Janušića. Ni gospoda u hrvatskom saboru ne mogaše više trpjeti, da ne dadnu oduška svome srcu. Zamoli neki da bi se dobrohotno iz proračuna brisala svota za po­ dupiranje katoličkog bogoštovlja, dok se ne isposluje glagolica za cijeli hrvatski narod. Kako bi bilo, da se brišu dnevnice nekim i nekim, dok ne budu pametniji ?! 1 poslaše domorotci naši brzojav na skupštinu biskupa. Mi im nimalo ne zamjerimo smjernom brzojavu, ali bi samo željeli, da budu tako energični i patriotični, kad bude trebalo otposlati kakav brzojav prema podunav­ skim stranama, g d j e v a l o v i D u n a v a t a k o s l a t k o šumore, t a ko m i l j e n o šapću!. . . �Вг. 3. — Serafinski Perivoj. — 1907. 46 I opet, i opet ne možemo odoljeti srcu, a da ne ponovimo onoga stiha: „М i š a d g r i z e , a l i p o 1 1 i h g n j i ž e.“ Ugarska. Kongres kršćanskih socijala. Ima već tri godine, kako su se u Ugarskoj počeli radnici okupljati u kršćan­ ske socijale po naputcima blage uspomene Lava XIII. Dodijale su već bile ugarskim rodoljubima sunovratne ideje socijalne demokracije. Socijalna demokracija ne samo da odbacuje vjeru, već odbacuje i domoljublje. Kršćanski socijali zadržaju vjeru, zadržaju domoljublje (ali umjereno, a ne šovenističko domoljublje). U ostalom i kršćanski socijali imadu u prvim točkama programa materijalno spasenje radništva. Vremena su taka, mi moramo osjećati za radnika, i moramo spasiti radnički svijet time, da im pomognemo doći do kruha na te­ melju vjere i pravde. Inače uhvatit će maha aždaha sa tisuću glava, pa će nam smutiti i onako maleno veselje naše. Aždaha sa tisuću glava, iz kojih pakleni plamen liže, to je socijalna demokracija. U Ugarskoj su se kršćanski socijali počeli orga­ nizirati, kako rekoh, ali ne bješe do kraja organizirani. Istom ove godine oni se organiziraše u stranku s po­ sebnim političkim ciljevima. Čini se da će ova stranka napredovati, jer je za nju zauzeto sve svećenstvo Ugar­ ske. Na kongresu je bilo više biskupa, jedan ministar i nekoliko zastupnika p u č k e s t r a n k e . Po obliku cije­ loga kongresa izgleda, da će se kršćanski socijali i pučka stranka bratski potpomagati, ako ne i u jedno stopiti. Kongres je otvorio Šandor Giesswein, kanonik Megju ostalim, koji su govorili na ovom kongresu, ističe se govor mladog stolnobiogradskog biskupa Prohaske, bivšeg sveučilištnog profesora i prvog govornika Ugar­ ske. Evo nekoliko njegovih misli, koje su uzvišene kao kršćanska ljubav i iskrene kao djetinja duša: Ja nijesam došo ovamo na uslugu klerikalizma, nego bih želio duh socijalizma unijeti megju kler i megju svjetovnjake; jer vidim, da će crkva u onom razmjeru biti u životu puka moćnija, u kojem razmjeru napuni srce socijalnim idejama Hrista. Istina je, da mi radimo nešto u duhu socijalnom, ali onome, koji hoće, da novi svijet stvori, nije moguće toga izvesti tihim samo rije­ čima. I к б т od grožgja uskinuti mora, da od njega vino postane. Mi smo dakle socijalisti, jer socijalizam proizlazi iz samosvijesti modernoga čovjeka; mi smo socijalisti, jer se pod nama zemlje kreće; mi smo soci­ jalisti, jer nas neka unutarnja uvigjavnost, neka unutarnja potreba potiče, da stvorimo bolji i plemenitiji svijet od današnjega. Zrak i svjetlo dana, to su dobra opća; isto tako nekim razvitkom kulture mnoga dobra i mnoga prava svijeta mogli bi mi općim dobrima učiniti. Toga procesa nije moguće zaustaviti, jer ističe iz naravi samoga napretka. Mi dobro znamo, da su okuženi zrak i okuženi stan općenita zla : dobro znamo, da se lešina ne smije ostaviti na ulici, jer bi nas zarazila. Mi se ne smijemo s tim općim zlima šaliti. Zlo treba uništiti, a a dobro treba učiniti općom svojinom. U našoj stvari to znači, da mi moramo postati kršćanskim socijalima. Moramo raditi s oduševljenjem i oprezno, da nam što prije bolja budućnost zasine. Idejom kršćanskog socija­ lizma napunimo crkvu, napunimo školu, napunimo sva društva i sve političke stranke! U sve uredbe valja unijeti socijalni duh Hristov, da domovina pogje putem kršćanskoga napretka. Rim. Sveta kongregacija obreda izdala je dekret o uporabi staroslovjenske ili glagoličke liturgije u hrvatskim nekim biskupijama. Isto je tako sveta kongregacija in­ deksa izdala dekret, kojim najveće crkvene kazne udara na sektu Marijavita, a napose na početnike te sekte. Belgija. Krasna uspomena. Navršuje se 25 godina, kako je Belgija vidjela jedan krasan primjer kršćanske požtvovnosti, i to megju svjetovnjacima. Vidjela ga i di­ vila mu se. Godine 1879. dogje u Belgiji s nekom neznatnom većinom na vladu liberalna stranka, koja odmah bješe uprla sile, da u zemlju uvede „neutralne" škole, t. j. Škole, koje ne bi poznavale nikakve vjere, nikakve konfesije. Po oglašenom vladinom programu, katolici se nagjoše pred velikim poništenjem. Sada dolazi onaj sjajni primjer vjere. Ravno dvije tisuće katoličkih učitelja, ne mogući u kut poturiti svoje savjesti, zahvali se vladi na službi — i time metnuše dakako u pogibelj svoje blagostanje. Katolici odmah na privatnu ruku osnovaše svoje vjerske škole; služilo je u njima i ono dvije tisuće učitelja. Kako je išlo s plaćom u novo­ osnovanim školama, to znadu samo oni, koji su to ku­ šali. A osim svega toga, gdje je starost? Gdje penzija? — Pa ipak ih ni sve to nije moglo rastaviti od ljubavi Hristove. Danas ih katolička Belgija spominje s dubo­ kim poštovanjem. Od ono 2000 još ih je na životu 800. Svi ovih 800 dobiše papino odlikovanje za zasluge: „Рго Ecclesia et Pontifice". Domovina ih i katoličanstvo danas odlikuje, a za Božje odlikovanje mi ne treba ni da pitamo. Engleska. Školski zakon. Engleska gornja kuća zabacila je velikom većinom glasova po crkvu i uopće po kršćan­ sko shvaćanje neprijatni školski zakon, kojega slobodoumnici bjehu predložili. U ovome se primjeru pokazalo koliko može učiniti probugjena svijest vjernika. Za to je dakako trebalo truda i muke; ali apoštolsku požrtvovnost nagradi čestoputa i život ili najmanje — Bog. �Vi jesni k. Rusija. Židovsko pitanje. Židovski listovi vode bespri­ mjernu viku i agitaciju za ravnopravnost Židova u Ru­ siji. Ko se ne sjeća jenjalih već đogagjaja u slavjanskoj matjuški ? ! A smijemo reći, da su one dogagjaje po­ najviše djeca Ahasverova uspirila. Čudnovato se čini nekim, da opstoji kraljevstvo u Evropi i to u XX. vi­ jeku, gdje se Židovima potpuna ravnopravnost ne da. Nama to nije nimalo čudnovato. Da Židovi imadu pod devizom ravnopravnosti čisto vjerske ciljeve, mogli bi im reći: pa dobro! Da oni misle osujetiti unaprijed kišinevske] i bjelostokovske sablaznjive dogagjaje, digli bi dapače glas za njih. Ali se pokazalo, da su Židovi pobornici nihilizma i atentata. Naravski da otac pravo­ vjernih ruskih mužika ne može toga ravnodušno gle­ dati. Dapače dolaze česte vike iz Rusije, da Židovi ko­ rumpiraju Rusiju. A ne možemo skeptični biti, pa ne vjerovati barem to, da Židovi materijalno sišu rusk; narod. Sada nam nije teško razumjeti i nije nam L ko oprostiti caru, kadno, na predloženo pitanje o potpunoj ravnopravnosti Židova u Rusiji, odgovori: N i j e jo š z g o d n o v r i j e me , da s e ž i d o s k i m p i t a n j e m b a v i . S t i m se j o š č e k a t i mo r a ! , Amerika r 47 predmeta u školama, pa dosljedno i za vjeronauka jest psihološka metoda. 0 tome je već kod naprednijih na­ roda na Čistu, pa se više i ne bore toliko o metode, nego se samo radi o dotjerivanju, o pročišćavanju i o razvijanju psihološke metode. Kod nas je ipak drukčije. Čudnovato izgleda, da je autor ove knjižice štogdje imo neprilika poradi svojih nazora. Ne moL;- se pomistiti uspješno predavanje bez psihološke metode. Autor iz slabosti ili iz blagohotnosti (ne znam) dopušta, da i stara metoda verbalizovanja može imati uspjeha; a ja to s potpunim uvjerenjem smijem nijekati. Metoda verbalizovanja ne vrijedi skoro ništa. Mi to danas osjećamo. Vjeronak se u školama ne predaje samo za to, da se znade, nego najvećom stranom za to, da se pojmi skroz i u dušu. Kao što čovjek osjeća ljepotu prirode, tako i učenik mora osjećati uzvišenost, oprav­ danost i doličnost vjere i zakona. Vjera mora čovjeku oteti srce. Naučiti a ne shvatiti: ragja mrtvilom. Me­ toda verbalizovanja dovodi do tvrda zapamćivanja, ali ne. dovodi do shvaćanja; nadalje spomenuta metoda dovodi do plitkoće u pojimanju vjerskih istina a onda do suhoće. Uspješno predavati vjeru, to je najteža stvar, a opet od svih predmeta i u nižim i u višim školama najviše se glede nje grijeha počini. Po mome sudu za to mladež po našim školama upada u struju bezboštva (ko mušice na smrdljivu lešinu), što se vjeronauk psihološkom metodom ne pridaje. Ova će knjiga svakako dobro doći, kao putokaz i oduševljenje za psihološku metodu učiteljima vjere. Pisca molimo, da nastavi svoj muko- Tetovirani kler u srednjoj i južnoj Americi. Zanimivo je donijeti nekoliko poteza o teioviranom kleru u južnoj Americi. U nadbiskupiji B u e nos - Ai r es polovica svećenstva spada u Kreole. Biskup Silverio Pimenta od Marianne (Brazilija) lozom je Indijanac, a irpni rad! o . J. M. i većina klera njegova Indijanci su. Biskup Tritchler od 0 U Talija: Konferencije a Dubrovniku o so­ Yucatana imade 110 svjetovnih svećenika., megju njima cijalnoj demokraciji. Dubrovnik, tiskom dubrovačke desetericu čiste indijanske krvi i pedesetericu sumjes: krvi. Biskup Ruiz Fleres od Leona (Meksiko) imade hrvatske tiskare 1908., str. 128, cijena 70 b. Prošle silu jednu svećenika sumjesne krvi i 12 njih čiste in­ je godine naš veleučeni 0 . U. Talija, lektor u franje­ dijanske krvi. Osim toga potvrgjuje se ovim primjeri­ vačkom bogoslovnom zavodu u Dubrovniku, izdao li­ ma, da i indijanska krv imade veliku životnu snagu. 1 jepu knjigu „So ci j a 1 iza m i S o c i j al no p i t a n je *. oni samoprijegorno vrše apoštolat ljubavi i živu ćudo­ Tu je on bio sabrao nekoliko članaka, što ih je tisko u „ L i s t u D u b r o v a č k e B i s k u p i j e * , koji je on i redno. uregjivo. Sada nas je obdario ovom svojom novom radnjom o istom pitanju. Povod ovoj knjizi bio Prosvjeta. je ovaj. „Svrhom maja — ovako kažu izdavatelji u uvodu Ferdo Hefler: „Nekoje misli“ (katehetska knji­ žnica). Prilika je ovoj knjižici podana prigodom VII. — ove godine stigo je u Dubrovnik g. E. Kristan, katehetskog sastanka i osnivanja hrvatskog katehetskog urednik organa socijalne demokracije „ Rde ć i Р га družtva. Veličina joj je 100 stranica u velikoj osmini, p o г“ da drži predavanje o socijalnoj demokraciji. Prvu a cijena elegantno broširanoj K P20. Koji se bave ili je držo u nekoj privatnoj dvorani, a drugu i treću u koji će se baviti obukam vjere, morali bi ovu knjižicu „ B o n d i n u Ka z a l i š t u . " Na drugoj mu je bio pri­ naručiti i pročitati. Upozorujemo, da se u ovoj knjižici ne sutan 0 . U. Talija. Pošto je K. dovršio govor, O. Ta­ nalaze gotova predavanja, nego se daje prigoda čita­ lija postavio mu je neke prigovore, na koje je K. ku­ ocima, da razume i uhvate najuspješniju metodu za šao da odgovori, ali otežući svojim odgovorom, zala­ predavanje vjeronauka. Najuspješnija metoda za svih zeći na stvari, koje se nijesu odnosile na prigovore;to �48 Br. 3. — Serafinski Perivoj. je radio očitom namjerom da zapriječi nepriliku. Bila je pitana riječ za repliku i nije se dozvolila, nego pošto je jedan dio publike urgiro, da dopusti govoriti, K. izjavi, da on do dva dana čeka u istom mjestu oponenta. U oči urečenoga dana čitali su se po Du­ brovniku proglasi o rečenoj debati, koji su dovabili u „ B o n d i n o K a z a l i š t e " silu svijeta: i otmene go­ spode i radnika i svećenika, tako da su trijemovi i plateja bili dupkom puni. K. je započeo i svršio svoj govor, a da mu nije nitko smetao, pa došo red da O. Talija bude na čistu s njegovim prošlim govorom. Ali je sa strane nekoličine bilo uregjeno tako, da se one­ mogući 0 . Taliji govoriti. Zviždanje i buka, koja je nastala sa strane one nekolicine, pa reagiranje cijele pu­ blike na tu buku onemogućilo je svako mirno rasprav­ ljanje i moglo je to biti povodom zbiljnih nereda. Za to politički komesar bio je prisiljen da isprazni oružništvom dvoranu. Nekoliko gragjana zamolilo je O. Taliju, da preko javne štampe odgovori K., na što je on pristo, i njegov je govor bio tiskan u „Pravoj Crvenoj Hrvatskoj" koji evo opet, uz neke nadodatke na javu iznosimo." Ova knjiga imade dva dijela. U prvom je odgo­ vor K, i zahvaća 34 stranice, a u drugomu se od str. 34 do 128. ispitiva: šta je to socijalno pitanje, ko ga je stvorio; navode se uzroci radničkoj bijedi u velikim industrijalnim gradovima, i uzroci propadanju poljo­ djelstva, male industrije i trgovine; kaže se kako se ima i može riješiti radničko, agrarno, mdustrijalno i tr­ govačko pitanje. Pa na svršetku govori se, koliko utječe bankrot u moralu na socijalno pitanje i upravlja se nekoliko iskrenih riječi radnicima, seljacima, industri­ jalcima i trgovcima. Iz ovog kratkog pregleda, razabin se, da u ovomu djelu O. Talija ne ponavlja, što je on u prvomu svo­ mu djelu piso: ova se dva djela 0 . Talije popunjuju. U prvom se glavno govori o socijalnoj demokraciji, u drugomu o socijalnom pitanju; razlikom tom, što se u prvom raspravlja za naobraženiju publiku, u ovom zadnjemu, koje je namijenjeno široj publici, raspravlja se lakim, zanimjlivim slogom, izbjegavaju se strogo znanstvena pitanja, nagomilavanje citata, ko — kao što isti pisac kaže u zaglavku — osim smetnje i možda dosade ne bi drugo pružali čitaocu u ovom djelu ništa drugo. Djelo se ugodno č ita : kada ga staneš da čitaš, ne da ti se prestati, dok ne dosegneš do zadnje stranice. Ovo je jedno izmegju drugih svojstava ove knjige: svojstvo što se Često ne nalazi u knjigama, koje raspravljaju o ozbiljnim pitanjima. U današnje doba, kada socijalno pitanje zadaje brige svakomu, kada se 1907. hoće da izmegju našega naroda uvuče socijalna demo­ kracija, te da nasije svoje zarazne ideje u odijelu soci­ jalnog pitanja; ova Talijina knjiga vrlo je zgodna, da otvori svakomu oči i istinu mu pokaže. Djelo se pre­ poručuje. Izdanje mu je krasno, a cijena posve niska: 70 samih helera bez poštarskih troškova. P. M i 1 i č i ć. „Put raja." Otac fra Pijo Poljak ustrajo je u svome radu, te nam podario i drugi dio svojih „Spa­ sonosnih promišljanja." Ova je knjiga vrlo zgodna za duhovno sabranje. Nego ona imade i tu krjepost, da je pisana tako razumljivim štilom, da ga razumije i pučani n; prema tome nema uspješnijega srestva za obra­ ćenje puka u širokim slojevima, nego da se ovakove knjige, kao što je „Put raja" fra Pija Poljaka, u puku raširi. Katehete neka ju kupuju i dijele za nagrade; župnici neka ju preporučuju svojim vjernicima ! Nova galecija u Vatikanu. Naskoro će se u Va­ tikan u dogoditi jedna znamenika novost. Sve će se slike unutarnjih odaja sjediniti u jedno i sačinjavat će po­ sebnu galeriju. Već je za tu galeriju odabrana prosto­ rija i uregjena; a opremljena je električnom rasvjetom. Prema planu generalnoga ravnatelja vatikanskog muzeja (Cammendatore Galli) sve će se slikarije razlučiti po raznim slikarskim školama i strujama. Slike Rafaelove i njegovih učenjaka sačinjavat će posebni odjel, u po­ sebnoj sali. Dapače će se i one nebrojne slike, koje spadaju strogo na vlasništvo unutarnjih odaja papinih ili koje su po privatnim sobama razasute, snijeti u tu galeriju ; pa će tako biti na ruku i na pogled posjetio­ cima. A ima u prostorijama ogromne palače sila tih slika, koje radi svojstva privatnoga vlasništva ne bijahu nikom pristupačne. Dapače će se i iz soba papinih kao što i iz soba državnoga tajnika iznijeti sve važnije slike i prinijet će se u spomenutu galeriju. Nova će galerija imati pristup iz vana tako, da će posjetioci moći raz­ gledati galeriju - a da ni ne zavire u pravu unutraš­ njost Vatikana. Dopisi uredništva. Beč. M . Ćutiću. Vaša pisma i Vaš rad nas silno veseli. I ne samo veseli, nego nam još podaruje zaufanijih nada u osvit novoga dana, nego što ih dosada imadosmo. Nada sve nam se dopada Vaša samozataja, zanos i čista ljubav u radu. Skorih dana pisat ćemo Vam i opširnije i vruće. Sada Vam poručujemo, da zdušno upotrebite dozvoljeni Vam pristup u dvorsku knjižnicu rukopisi Nove stvari iz starine tčško čekamo od Vas. Ako nema dosta posve novih, šaljite nam i važnijih varijacija. I primite od uredništva iskreni pozdrav, kao što je iskrena zraka proljetnog suncal T is k a ra V o g le r i drugovi u S ara je v u . ��i U U U ^ stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 5 0 — kom. Tri forinta kao: Matica krštenik sortiranog Toiletnog otpadnog sapuna, ljubica, ruža, heliotrop, mošus, gjurgjica, cvijet breskve itd. Razašilje pouzećem Manhattan Unternehmung Budimpešta, Vll Bezerćdy ulica 3. Matica ЏШ *' :ак, Matica vjenčanih, Matica umrlih, Protokola, Crkvenih računa i exhibita. Krstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. d. i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu. Službenih kuverata u svim veličinama. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3aea3c98f4e7fd2de633b233802ca1e4.pdf 767181685f99030f825a0a578a873eae PDF Text Text IJRE-GJUJD: 0- 'u S iP ГА ККЦ ^Р ____ GOD, XXI. UI50K0, 15. TRAVNJA I9C. BROJ 4. SrtDRZ Č la n c i: а л znanosti čovjeka 1. Odvraćaju li od Bougaudu priredio N. G„ bič). 2. Pobjeda uztrajnosti (O. Jc onim Vladić) 3. Otac Teobald Matew (O. 1 4. P. Wasmann o nauki ev V ijesnik : Naša 5. 6. 7. 8. domovina: Znamenita 2 5 *g o d išn jica .......................... 6 Ispravak na jednu statistiku »Kat. lista« . 61 Kreševo: f O. M. K o p i ć ....................................61 Spomenploča hrvatskom historiku Ivanu Krst. T k a lčiću .........................................................61 Amerika: 9. Težina d u š e ..............................................................62 IZLAZI MJC5CČN0 NA DUA ARKA, GODIŠNJA CIJCNA 5 KRUNA RUK0PI5C I PRCTrLAT'J PRIMA UREDNIŠTVO U UI50K0M (D05NA, UI50K0, TRANJCUAČKA GIMNAZIJA). OTTRAUNIŠTUO JE U TI5KARI „UOGLER I DRUGOVI1*, 5ARAJCU0, Njemačka: Crtice iz bol-be minulih izb o ra .................... 62 Rim: l i Sjednica u akademiji katoličke vjere . . 62 n c e sJ< a: ena politika i p u č a n s tv o .........................63 Vijesti sa istoka: 13. Katoličke novine u arapskom jeziku . . 63 4. M a r o n it i................................................... .... . 63 15. Židovi i k a t o l i c i ...................................................63 Perzija: 16. Stanje katoličke crkve u Perziji . . . . 64 17. J a v n e z a h v a l e ............................................. 64 18. D o p i s i n i c a u r e d n i š t v a .........................64 �(M o l društvo za grinju nove crkve sv. S i « Sarajevu.) Umoljavamo gg. povjerenike, koji još nisu poslali godišnjih izkaza o uplaćenim redovitim prinosima članova za god. 1906., da to što prije učine, jer se društveni računi moraju urediti. Primjetni smo, da nekoja gg. povjerenici ubrane prinose ne otpremaju redovito svakog m jeseca. Društvo ušljed toga gubi kamate od dosta velike glavnice, koja kod njih mrtva leži. Zato umoljavamo svu gg. povjerenike, da se točno drže dotične ustanove i naputka, (Prilog „Seraf. Perivoja br. 1. god. 1905.) po kojem skupljenu mjesečnu članarinu treba slati odmah iza svakog prvog dana u mjesecu makar svota i malena bila, da odbor, koji se sastaje sva­ kog 10. u mjesecu, uzmogne mjesečni obračun učiniti i novac što prije koristonosno uložiti. POBOŽNO DRUŠTVO ZA GRADNJU NOVE CRKVE SV. ANTUNA PADOVANSKOG U SAR AJEVU. 1905. i 1906. (Po zaključku uplaćenih redovitih prinosa po Banbrdo Barlovc' Bihać Brajko' Brestovsi Breške Bučići Bugojno Busovača Crkvica — — Čuklić — — Dubica gornja — Doboj — — Dobretići — — Dolac]— — — Doljani — — Domaljevac — Dubrave1 — — Foča — — Fojnica — — Glamoč — — Gornji Vakuf — Gračac — Triešćani Gradiška bosanska Gromiljak — — Gučjagora— — Ivanjska — — Jajce — — — Kiseljak — — Ključ — — Koraće — — Kotor Varoš — (Sliedi.) �BROJ VISOKO, 15. TRAVNJA 1907. OOP. XXI. Odvraćaju li znanosti čovjeka od Boga? Po Bougaud u priredio N. G jebić. (Svršava se.) 5. Imamo dakle već stalan broj znanstvenih do­ kaza, kako Bog djeluje u svijetu. P r v , da je Bog stvorio materiju; drugi, da Bog ovu materiju organizuje po stalnom planu; treći, da je Bog stvorio bilinsko carstvo; Četvrti, da je Bog stvorio organički život; peti, da je Bog stvorio čovjeka. Ovo nam vele ne samo sv. knjige, već i ostronomija, i geografija, i fiziologija, anatomija i fizika. Pa kad Bog toliko puta djelovao, da stvori svijet i da ga uredi, može to onda i nadalje činiti. i zvijezda? Zakon harmonije i kontinuiteta, koji spaja razum sa svemožnošću protuslovi i argumentu skeptik^; čim opazi duh ma samo jedno jedino djelovanje božije, nužno mu se nameće misao da prizna i trajno dje­ lovanje. I u ovom je pojmu korijen svakoga šiovanja Boga. Punim pravom tvrdi ovo Le Play proti nekim stanovitim učenjacima, koji ne će da poprime različitih djelovanja, o kojima smo baš govorili; oni uzimlju samo dva djelovanja. „Kad bi“, veli, „mogla povrijediti razum nauka, koja stvaranje zemlje i živućih na njoj bića pripisuje božijem djelovanju po nekom redu, onda ne uvigjam, u koliko bi ova nauka više udovoljavala, kad bi učila, da su samo dva djelovanja, od kojih bi se jedno bavilo stvaranjem anorganičke materije, a drugo stvaranjem prve žive klice. Punim se dakle pravom tvrdi, da promatranje na­ ravnog svijeta puno više vodi duh religiji, nego li skep­ ticizmu. Ali ne samo ovim zakonom kontinuiteta unosi dandanas znanost svjetlo u važna pitanja o odnosa]u izmegju Boga i čovjeka; ona to čini i na drugi, još odličniji način. Sjetimo se toli hvaljena sistema u osam­ naestom stoljeću o nepromjenljivim zakonima prirode, u koje ne može dirnuti nijedna slobodna volja, a da se ne sruši cijela zgrada. Ovim su se uzdali filozofi za­ priječiti Bogu da se nikako ne miješa u stvari svijeta. No znanost našega doba posramila je ovo tjesnogrudno i krivo shvaćanje prirodnog svijeta, te se sprema da nam znanstveno otkrije općeniti plan prirode, koja će zasjati kao religiozna svjetiljka. Kad nije bilo nedostojno Boga, da toliko stotina godina poslije onih čisto mineralnih fenomena, koje opisuje geologija, baci ovu klicu na zemlju, za što bi bilo nedostojno Njega, da proizvede u svemu stvaranju one stalne promjene, što nam otkriva proučavanje zemlje Što je u istinu otkrila na prostranom polju stva­ ranja ? Tri stvari, koje mu kazuju pravu ljepotu. Prvo, da je svijet samo skup sila, koje djeluju po općenitim i stalnim zakonima i djeluju jedna na drugu. �50 Br. 4. — Serafinski Perivoj. Drugo, da ove sile stoje u jerarhičkom odnošaju, i da se djelovanje slabijih diže, modifikuje ili obustavlja utjecajem jačih. Treće napokon, da se usred ovih veličanstvenih sila, koje vladaju materijom, duh slobodno kreće. On se oslanja na jedne, da modifikuje druge, da ih zaustavi ili dokine, te se kreće megju njima kao gospodar. To je cjelina prirodnih zakona i njihove ljepote. Krivo bi bilo, kad bismo zbilja uzeli, da je duh zaro­ bljenik ovih zakona. Ako nasuprot uzmemo, da ih može po miloj volji preokretati, onda bismo imali nered. No zakoni su ovi nepromjenljivi, mi slobodni i naša slo­ boda raste s našom duhovnom jakosti. To je čudo. Tako je n. pr. zakon, da sva tjelesa smijeraju k sre­ dištu. Zar me to smeta da uzmem kamen i da ga ba­ cim u zrak? I dok se digne uslijed sile, što sam mu ju priopćio, hoće li se time oboriti zakon privlačivosti? Odista n e ; samo će ga druga, jača sila za koji trenutak ' prevladati. Onaj zrakoplov, u koji sam se uspeo s de­ setoricom ljudi, komu je čamčić napunjen teškim ka­ menjem morao bi zaista čvrsto za zemlju prilijepiti. Ali nasuprot vidimo ga kako se uzdiže, kako se visoko u zraku kreće u ravnotežju. Za što? Jer sam ja svojom slobodom i svojim duhom mjesto privlačive sile, koja bi ga morala svezati za zemlju, stavio drugu, jaču siiu, koja ga tjera visoko u zrak. 1 to ja činim svaki dan, stoput na dan: za što ne bi Bog -oga činio? Ovo di­ jete ležalo na umoru. Liječnik mu nije mogao spoznati bolesti. Majka moli, veli i djetetu da moli i ono. Na večer eto opet liječnika. Simptom, što ga pregledao, padne mu na um. Odredi lijek. Dijete ozdravi. Je li se ovdje promijenio prirodni zakon0 Nipošto, je li Bog pomagao? Za što ne? Drugi primjer. Glazbenik sam, pjesnik, govornik. Govorim, pjevam. Smetaju li me nepromjenljivi zakoni retorike i glazbe, da živo ne izrazim svoje misli i osje­ ćaje? Da, jadan sam govornik, srednji glazbenik. Uz­ mimo megjutim kakova velikog umjetnika; on je regbi sav u zakonima. On je u njima slobodan i oduševljen. Mami suze, dršće od straha; utapa dušu u slatke sa­ njarije; i, kao Što se to baš zgodno reklo o slavulju, treba mu samo ključ promijeniti, i eto ti iz vesele pjesme tužaljke. Slaba slika božija! Udarajući po onoj neizmjernoj klavijaturi sila, koje sve poznaje, šalje svojim stvorovima po svojoj volji nadu, bol, veselje, da ih potakne na dobro; ili dok umekšan njihovom mol­ bom mijenja ključ, ustavi ja boli i povraća duši mir. To čini ne dirajući nipošto u zakone prirode, već samo njihovom kombinacijom, „promjenom ključa", baš kao što i mi to radimo. To je plan svijeta, kako nam ga otkriva znanost kao i plemenita zadaća, što ju u tome riješava duh. Čim je duh veći, tim bolje zna općenite zakone modi- 1907. fikova, obustaviti, kombinovati tim više oslobagja sebe i nas od njihova jarma. Divljak ni ne sluteći prelazi preko tih velikih sila, kojima smo mi čudesa učinili. Zar nijesmo i mi kroz toliko godina ludo gledali u vodu kad provrije, dok napokon pronicavo i genijalno oko ne otkri sile? Isto je tako i s munjovodom, i telegra­ fom i s toliko drugih sila, kojih nijesmo vidjeli, jer smo bili slijepi kod očiju. Zrakoplov o kome smo prije go­ vorili, hoćete da tako upravljate, da može otpremati putnike. Pravo imate. A što treba? Zar sile? Ne. Otvo­ rite oči. Treba genija. I to će se iznaći: a jer danas kod tolike štampe ništa ne propada, bliži se vrijeme, kad će općeniti zakoni sve manje tištiti čovječanstvo. Onda će se obistiniti riječ Bakonova, da malo znanosti udaljuje od vjere, a mnogo znanosti vodi k njoj. 1 kad se čovjek svojim duhom učini neodvisnim od tolikih prirodnih zakona, onda će mu biti jasno, da ovi zakoni nigda n.jesu mogli Boga nadvladati. Kad čovjek u pro­ storu posve lako opći s onima, koje ljubi, onda je posve naravno, da to i Bog čini, te kao i mi stavlja zakon proti zakonu, silu proti sili, da se On spretnije i jače kreće u ovim zakonima nego mi, a da ga ništa ni naj­ manje ne smeta. Dakako da u nekim rijetkim slučajima prima dje­ lovanje božije neki drugi karakter, ne radi sebe, nego radi nas, da svrati našu pozornost. Nepromjenljivi inače zakoni prirodni zaista se mijenjaju u jednoj tački. Ali i ovdje se punim pravom pitamo, za što bismo Bogu oduzimali vlast, koju mi svaki dan vršimo. Imaš ne­ plodno stablo, oplemeniš ga, i gledaj, ono obilno ragja i kao da se čudi, kako je na jedan put urodilo. Ovaj cvijet, što je po naravi jednostavan i bijel, ona ruža koju Bog stvorio blijedo-crvenu, poprima sve boje i mirise. Pa što da reknemo o promijenjenim životinjama, što skrenule s pravih putova, što o inim novim, neču­ venim, čudnovatim vrstama, kojima se toliko ponosite! Što istom o još većim čudesima kemije, fizike, biologije. Ko bi mislio, da će čovjeku poći za rukom da omami bol, odreže koje udo na tijelu, razreze grdne čirove, a da bolesnik ni ne osjeti toga? Ko bi mislio, da se može oslabljenu bolesniku, koji izgubio svu krv, uštrcati krvi od drugog kojeg zdrava čovjeka i tako spasiti bo­ lesnika? „Odista mala čudesa," veli izvrsni kritičar Vivet; „ne zbivaju li se razmjerno na isti način i velika? I jedna i druga nam kazuju, kako narav odstupa od svoga običnog reda: a je Ii se u istinu mijenja sama narav ? Nipošto. Za što ne bismo uzeli, da se mogu zbiti promjene druge vrsti na višim stupnju, i u općenitijem redu, kao što su nagla ozdravljenja, nevje­ rojatne preobrazbe, nečuveni čini volje i spoznanja, a da se za to ne poremeti i ne ošteti općeniti red? Sve ovisi o tome, kako si predstavite moć početnika ovih djela; kao što on, jer sve ima u svojim rukama, stvara �Odvraćaju li znanosti čovjeka od Boga? pravila, isto tako može Činiti i iznimke." Ovako Vivet u svome glasovitom djelu: la Science et la foi. I zar nijeste pisali prije malo vremena: „Ко zna, ne će li znanost, vladateljica života, promijeniti uvjete životu, ne će li poći za rukom sveznajućoj biologiji da nam pomogne do vječnog života," t. j . : Ko zna, ne će li znanost stvarati prava čudesa ? Priznajete ih znanosti, a niječete ih Bogu ! 6. Posve je dakle jasno, da Bog odlučuje sudbi­ nom čovjeka. On to može, jer on to čini. On je to to­ liko puta učinio, dosljedno može to uvijek činiti. On to može, a da ne promijeni prirodne zakone, samo njiho­ vom kombinacijom kao što to ljudi čine. On to može činiti i prividno, a da to u istinu ne čini i opet kao čovjek, kad hoće da učini nešto neobično, što svraća na se pozornost ne toliko radi osobite ljepote, koliko radi toga, što je to rijetkost; a jer nam prošlost jamči za budućnost, nije više daleko čas, kad će znanost po­ sve rasvijetliti odnošaje izmegju Boga i čovjeka Ovdje sam dašto imao pred očima samo prirodne znanosti; jer koliko drugih znanosti što zaslužuju ovo ime, dandanas svjedoči to isto! Uzmimo čovjeka; Čovjek govori. Kako je naučio govoriti ? Možda sam od sebe ? Ni Platon u starom vijeku ni Roussean u novom niiesu toga držali. Kumboldt dokazuje u ime lingvistike a Bonald u ime tilosofije, da je ovdje morao Bog posredovati. Čovjek je stvoren; govori, otac je. Od koga je duša njegova djeteta? Otkle su duše sve djece, što se ragjaju svaki dan? Izvodite li ih iz materije? Dobivate li ih iz drugih duša? I li zar mislite, da su sve u je­ dan dan stvorene, bez ideja, bez osjećaja, bez pamćenja gdje god nagomilane? I ovdje moramo opet uzeti, da Bog neposredno i stalno djeluje. Čovjek umire. Ko nije baš posve ugrezao u ma­ terijalizam, mora vjerojati, da će biti sugjen i po svo­ jim djelima naplaćen ili kažnjen. I ovdje treba opet nužno Boga. Izmegju one kolijevke, gdje Bog djeluje, htjeli mi to ili ne htjeli, i onoga groba, gdje opet moramo Boga priznati i s Platonom i s Kristom, živi čovjek. A što 51 znači živjeti? Zar je život nešto drugo nego li nepre­ kidno stvaranje? Da nas ne drži ruka, koja nas izvu­ kla iz ništa, t. j. da nas neprestano ne izvlači iz ništa, zar ne bismo odmah opet pali u ništa? Čitaj Bossueta, Leibnitza, Malebrancha, Fonelona, Descartesa i vidjećeš, bi li mogao svijet i jedan samo čas opstojati bez Boga. Ipak se ne ću dulje ovdje zadržavati, ostaću na polju znanosti i čovječje filozofije. Jer kamo bih došao, kad bih se htio baciti na historičko polje? Pokazao sam, da je velik jaz izmegju čovjeka i svih nižih bića, da sam ga nazvao „samotnim otokom, koji ne veže ni­ jedna tačka sa susjednim kopnom sisavaca." Zar ne bih mogao to isto reći i o Kristu, kad Ga usporedimo s drugi ljudima? Upravo kao što je biljka, sporedi Н se s kamenom, čudo; kao što je biljka, sporediš li ju sa životinjom, Čudo; kao što je čovjek, sporedimo li ga sa živinom, još veće čudo ; zar ne smijemo istim pravom ustvrditi, da je Krist, usporedi li se sa cijelim čovječanstvom, pravo čudo? Njegova nauka i njegov život^Jijesu nam dedukcijom otkriveni. Oni natkriljuju naše mišljenje. Njegova nauka, njegov život, njegove krjeposti uzvišehe su beskrajno nad njegovo doba, uzviše nad sva vremena, uzvišene nad njegov narod, nad sve narode^ niko ih nije nigda ni dostigao, a kamo li natkrilio. Krist je posvema nalik na o s a m l j e n otok, š t o ga ni j e d n a t a č k a ne s p a j a s a s u s j e dni m kopnom l j u d s k o g a roda. Ne ustavljajmo se megjutim dulje kod ove važne i uzvišene činjenice svjetske povijesti, kod ovog prepo­ roda roda ljudskoga, To je nešto nadnaravno. Ustavimo se za časak kod onih Činjenica, koje znanstveno doka­ zane, primijene od svih pravih učenjaka, najsjajnije svjetlo rasprostiru o pitanju religije, o posvećenom op­ ćenju izmegju Boga i čovjeka. — Zadnja riječ u istinu, konačni rezultat svih naših divnih otkrića jest ovo: Bog vazda veći; čovjek, ah čovjek uvijek malen i slab. A megju njima božija djelovanja, što ih znanost u istinu priznaje i što po riječima Le Play-jevim sile, da vje­ rujemo ,,u neprestano, trajno djelovanje." Ali to trajno djelovanje je religija, što smo ozna­ čili kao susretaj i zagrljaj Boga s čovjekom. Pobjeda ustrajnosti. Novela Priopćuje O. Jero n im Vladić. GLAVA V. JElogo bi neko primjetiti, da se u ovoj tužnoj '\ј pripovijesti govori previše o neugodnim stva­ rima i nečasnim za ljude. Ali će iz toga biti i koristi, da si stvorimo jasnu sliku o svijetu, koji nije ništa drugo, nego skup zla i dobra, s tom razlikom: da više ima zla nego li dobra. — Imaš dječaka na plećima? Jadno dijete! Amo, amo meni na grudi! - reče Sovura — tako je bilo ime vještici. - Uhvatila ga groznica, pa nije mogo da ide poče se izgovarati Jakovina. — Sirotan! Hodi ti k meni, ja ću te odmah iz­ liječiti. �52 Br. 4. — Serafinski Perivoj — 1907. Ščepa ga za ruke svojim pandžama, koje prodriješe u mekano dječakovo tijelo i povuče ga udarajuć ga nogama. Progjoše tamnim dugim i tijesnim hodnikom. Ot­ vorivši vrata, ukaza se dvorana rasvijetljena svjećicama lijepo poredanim na srebrenoj jednoj svjetiljci; ispod nje je bio dugački stol, pokriven stolnjakom, koji je negda bio bijel; po stolu su bile razbacane čaše i boce, pune do pola vina, oko kog je sjedilo osam mrkih lica nalik na Židove; a o bedri je svaki imo bodež ili nožinu. Jedni su larmali, jedni se smijali, jedni druge za­ bavljali, jedni samo u se salijevali vino. Bijaše taka vika i krika, da se može potpuno pravo dati stanov­ nicima obližnjih mjesta, koji bi se kleli, da je ono kuća duhova ili vještica; i teško svakom, koji bi se usudio da unigje unutra. Zbilja je bilo pogibeljno, što su mnogi iskusili, a mnogi se više nigda odonud ne vratili, dočim su se neki samo na čudesan način spasili. — Lijep zečić — poče nosara. — Sreća! Živila Gertruda i naš Jakovina! Da ga malko vidimo — Digni glavu — . . . Krasan! taman stvoren za nas. - Ali se čini na рб mrtav. — Valjda se od straha razbolio. — Nek ide s^rah do bijesa! — Nijesmo ni mi vrazi; mi smo što . ti od mesa i kosti i prijatelji dobroj djeci. — Podajte mu jednu čašu, a sutra će se vidjeti, da mu je dobro učinila. Neka misle čitatelji, kako je u ovaj čas bilo našem Alfredu ? ! Babetina natoči i skinuvši mu rubac, kojim su mu bile stegnute usne i brada, sali mu u usta nekakva gorka vina. Sada ga povuče za sobom, da ga baci na go pod u jednu sobu, ostavivši mu svezane ruke. Oso­ bito je iz početka grabežljivica izmišljala sve načine, kako će što groznije mučiti svoje goste, da joj se snije ne bi opirali, kako ona običavaše reći. — Okladio bih se da je iz kuće, ako ne pleme­ nitaške, a svakako bogate; ima vrlo nježno lic e ... reče Bubalo. — I meni se čini, rekoše zajedno Kobac i Bradekan. — Vrlo bih ga rado vidio, — reče ovaj zadnji. — A ja još ragje, — reče Jakovina — čuo sam, da su gospodaru jučer pokasno utekla djeca Matildina; a znate da je Alfredu uprav četrnaest godina, a toliko bih reko da je i onom dječaku. — A meni se čini, da sam ga već vidio — na­ doda Tetik — on ti je Adolfov sin, jednoć sam ga vidio, kad sam išo, da zadavim Ambroza. — Stoga noseć ga amo — reče Jakovina, — pito sam ga za roditelje, a on ni riječi. — Ali ne bojte se, sutra će nam odmah zakukurikati: — prekide ih Mirko. — Kakvo vražije sutra! odmah sada, — skoči na noge Srdan. — Odmah, odmah — ču se više glasova, megju kojima je najviše kričala vještica, pa odmah potrči po nesretnika, koji je plako i uzdiso. — Ustajder gospodine kneževiću! — rekne ba­ betina, zgrabivši ga za kose i podigavši od zemlje, puna gnjeva, jer joj se činilo, da se ne će gotov ništa njime moći okoristiti. Riječ k n e ž e v i ć bijaše za Alfreda grom iz vedra neba; ali mu se je činilo, da bi mu se mogli i rugati. Čim su došli megju razbojnike, vještica poče: — Kaži kako ti je ime? — Alfred šuti. — Pitam te: kako ti je ime? Alfred šuti. — — Valaih će i ta valjat! Sad ćemo vidjeti nešto iznova! Malko ćemo se zabaviti. — Ne treba duljiti. Batinu........gvožgje! — Da, ali ga ne smijete ozlijediti, jer knez........ Ovo još gore poplaši Alfreda, ali još se nadajuć, odluči, da će uztrajati, da ne bi bio on uzrok, ako bi mu zlo za rukom pošla namjera, da si spasi i izbavi majku. Vještica pokazavši neizrecivu radost, potrči, da donese batinu. Vrativši se, dok je jednom rukom priti­ skivala Alfredove ruke, drugom je mlavila i mlavila, dok nije počela krv teći. Ali Matildin sin osta čvrst, silujuć se da ne bi ni zakričo, što ipak ne može. — Hoćeš li još da mudruješ? Govori, — rekne nesretnica. Alfred ni riječi. — Opet doli, nestat će junaštva — povikaše lu­ peži, omamljeni i utvrdjeni u misli, da je jogunica zbi­ lja Matildin sin. — Odriješite mu ruke, inače bi ga ubili, poginuo bi. — Okujte mu noge usjanim gvožgjem! — — Mala razhlada ne će mu škoditi. — Razrije­ šit će mu jezik. Vještica potrča, da to obavi. Dotrča s usjanim gvoždjem. — Govori! reče srdito. Odmah ga zgrabi za jednu nogu, osovi ju na jednom stolu a odozdol gvoždje, dok je jedan pomoćnik otraga držo dječaka. — Dosti, dosti. — Sada drugu! Okrutnost je iz nje govorila. Napokon pusti oprženu i dimeću se nogu. — Hoćeš li govoriti? — Isto mu onako opali i drugu nogu kao i prvu; ali se pećina ne miče — dječak šuti. Kuke! — Kliješta! — Ne. — Mučilo! — Već je kasno. — Našla sam, ja sam našla način — vrisne vještica. Šta, šta? — To će biti koji od onih tvojih, — kaži ga, kaži! Eno u krletci onog ptića, što no ga noćas ulovismo. Da ga dovučemo amo i ako ne htjedne doći, �Pobjeda ustrajnosti. mi ćemo mu mučiti brata, pa tko zna da iz sažaljenja napram njemu ne izlane ono što želimo. — Dobro! Vrlo dobro! — To je smišljeno baš kako treba. Da idemo po ptića. — Živio Bubalo! Na zdravlje. Matildin sin, što no do sada bijaše miran i vedar smete se i ne shvati, šta su htjeli da reknu. Kada je vidio gdje ulaze dva Židova vukuć za noge jednog čovjeka, steže mu se srce. Ali pogledavši u lice pridošlici uzavri mu krv, a u duši mu nastade borba. — Osveta....... Oprost....... Osveta........ Ne . , . . . Pravedna kazna........ pripada B ogu___Sramotiš sebe; sramotiš majku za jednog nevaljanca— Za nas će se pobrinuti Bog, ali o n ___Nada sve su mu još zvonile u ušima zadnje majčine riječi: naročito to tebi pre­ poručujem moj Alfrede. Odluči da ne će pripustit, da Gotovca muče. Onaj čovjek bijaše Gotovac, okrutni krvolija, koji je i Alfreda mučio i njegovu majku i nje­ govu sestricu i to groznim mukama, koje su mu samo na um padale. Utekavši, ko što ćemo vidjeti iz Ubaldove tvrgje, Gotovac pade u šake dvojice vragoljana, koji ga sapevši čvrsto odvukoše u pakao. Jerbo je bio slab, poplašiv ga nenadani slučaj, još više smalaksa, njime su se samo zabavljali, osobito vještica. Ova se poboja, da joj ne će nestati dobre volje, koja je sad bila puna pomisli, da bi dobro bilo poka­ zati tvrdoglavcu kako im je mila igra i šala, spopade ga za kose i izguli sve što je ufahla rukom. — Dobro! — Živila! — Više ih povladi divljoj babetini, što no visoko držaše u ruci krvave kose puna veselja, kano bog zna s kakve pobjede, dočim je mu­ čenik jauko. Alfred se vrlo poplaši: Govorit ću, — vikne. — Vidite, da sam pogodila! reče vještica. — Živila vještica! Živila! Na zdravlje! Da čujemo. — Govori! — Ja sam Alfred, sin kneza Adolfa i Matildin, — prizna junak. — Ah sreće! — Doći će sutra k večeri. — To će biti lijep dar! — reče Jakovina. — Š ta? Neka ga kod nas, knezu je svejedno, a nama bi mogo koristiti; — reče vještica. — Da, da, — povikaše neki, a s njima i nosara. — A šta bi mi tu dalje brbljali — reče Jakovina. — Mi ćemo se s njim zabavljati, odvrati vještica. — Šta tu treba toliko pripovijedanje! Jakovina neka odmah javi knezu, a drugo je njegov poso, reče Srdan. — Srdan je pogodio; živio Srdan! Živili mi i vje­ štica! Još jednu čašu pa u lov! Dvojica odvukoše plačnog Gotovca u njegov za­ 53 tvor; vještica još srdita, otjera kneževića u njegov za­ tvor vukuć ga nemilice. Drugi uzeše svoje lukove i stri­ jele i presvukavši se u različito odijelo, odoše. Samo Jakovine nestade prvog u svagdanjem odijelu; valjalo mu je javiti Ubaldu, da je ulovio Adolfova sina. Vještici je valjalo povratiti red; ali ovaj put nije imala huda babetina volje za rad, teško joj bijaše, što će joj se iz pandža izmaknuti Alfred, a još nije svog gnjeva na njem iskalila. Vrati se k njemu, da ga za­ bavlja, izvinjavajuć se i govoreć: — ne drže se živine bez ikakve koristi. Mali je junak ležo u svom kutu iznemogavši od pretrpljenih muka; ali je bio zadovoljan, što je svlado sam sebe, pokvarenu narav, što no je baština svih ljudi. Bolile su ga ruke, bolile noge, ali je dragovoljno snosio; shrvala ga je groznica, ali je bio zadovoljan; srce mu je ranjeno, ali je bio pun pouzdanja u Boga. Da, veseli se, junače, tvoja je pobjeda slavnija od pobjede careva, a tvoj dobitak nije zemaljsko carstvo, nego nebesko! Misao na .smrt, makar i najgrozniju nije mladića poplašila; nastojo je da bude miran, videć da mu je zakrčen put, kojim bi došo, da izbavi majku. — Do malo će knez saznati, da sam ovdje; on ne će kasniti i eto me opet u njegovim rukama. Nije druge. Misli i razmišlja, da bi pobjego — :o tom ni po­ mislit; pusti se božjoj volji. — Kad me je Bog na­ dahnuo, da ostavim majku, da ju oslobodim, nakanio je ovim da nas Ubald oboje pošalje u nebo. — Sutra se zorom vratiše razbojnici veseli zbog ve­ likog plijena. Ali radi vijesti Jakovinove poče mrmljati vještica ko megjed u kruškama. Gjavolica nezadovoljna s Go­ tovcem htjede da iskali svoj bijes i na Alfredu. Poče ga zlostavljati, tući, čupati i gnjesti ga nesnosnim ra­ dom; ali angjeo sve snosi. Progje onaj dan, progje drugi. U večer drugog dana dogjoše dvojica pustahija, da ga izvedu iz onog pakla i smrću da mu pomognu, kako će doći do žugjenog cilja. Prolazeć kroza šumu, dvije strijele zviznuše nad njim i njegovim drugovima. Alfred i jedan mu drug padoše, a drugi pobježe. GLAVA VI. Već je vrijeme, da se opet vratimo Matildi. Osveta nije prešla ni preko pameti krjeposne žene, prave i prokušane kršćanke. Ali je mogla misliti, da ima pravo i da je dužna, da sebe i djecu spasi, oslo­ bodivši ljude onog zloduha; bila je hrabra kao Judita. Jedan čas stade neodlučna........Ustade.......... ali ju ustavi jedna miso: — poslat ga u pako? — Opet sjede. �54 Вг. 4. — Serafinski Perivoj. — 1907. Megjutim dogje Gotovac, noseć s Jurom nosiljku, po kojoj su prostrli velik i mekan komad sukna. Polože ga na zgodno mjesto. A knez Ubald ? Umiri se i zaspa. Sanjo je o ok­ rutnom borcu, kog je svladala žena. Čim se probudi, već je bilo svanulo, priznade u snu sramotnu istinu. — Ja kukavica! ali će njezina krv oprati ljagu. Prva mu miso zadade brige, kako će izvesti drugu. Zapita za Gotovca i posla po njega, da ga traže ali je poštenjaković bio mudar. Još većma razgnjevljen, zapovjedi Matiji, da ga zamijeni. Ovaj se nije nigda vježbo u tom krasnom zanatu; i prem nije bio nevin ipak je sažaljivo dobru Matildu. Kako će udovoljiti tvrdoglavom Neronu, koji traži od njeg, da mu bude drugi Gotovac? Uze dakle oružje i zlo djelo na se. Matilda je čekala krvnike u jednoj prizemnoj sobi, gdje je bila nosiljka. Radovaše se sveta žena, nadajuć se, da će umrijeti na onom mučilištu, na kom su pomrli toliki mučenici prije nje. — Na poso — drekne knez na Matjju, čim je došo. Novi krvnik poče raditi Uršćućim ruk«ma, ne znajuć ni kud bi se okrenuo, koje li bi oružje uzeo; stog se brzo rasrdi okrutnik, koji ga neu’judnim postupkom poče upućivati i pomagati mu u zlu djelu, kao tigar žedan krvi. Matilda potpuno mirna i vedra, kao da podražuje zvijer, neka izmišlja nove načine, kojim će ju mučiti. Ubalda stane krika: Znaj šta će reći protiviti se Ubaldu; ti si mi igračka, ti si mi robinja, ja ću te sgaziti; ti si u mojim rukama, tvoja je sreća, tvoj život u mojoj vlasti, ja ću te smrviti i ubiti! Lugjače! grom bi te Božji u času smrvio i u pepeo samlio, da ta junakinja ne ustavlja božje ruke. Ti si crve igračka i rob blata i k ala; junakinja nikom ne robuje niti služi, nego samom Biću, koje ju iz ništa stvori. Nego okrutnost ne nalazi drugo do li žuč i gor­ činu. Bezbožničku opačinu svegjer prate neugodnost i dosadnost sad slabije, sad jače. — Marše! nijesi ni zašto! — poče se drečiti — daj meni, ako ne možeš ti! Hitro u njem uzavre gnjev: — Smrvit ću te! ru­ knu na Matildu. — Smrvi ju! obrnuv se krvniku. — Mrtva je, — reče ovaj. — Odmah je žarovi! — I nestade ga. Matija silno dahne, a onda s počitanjem zamota truplo pobjediteljice u jednu plahtu; diže ga, metne na rame i izigje, da ga zakopa. Prekomjernost mnogih strasti opet shrva svog vjernog roba kneza, te mu ponovno valjade leć u krevet. Stog, kad mu Jakovina donese veselu vijest, od­ govori, da će on glavom sutra na večer doći i uzeti Alfreda. Ali osjećajuć, da je još vrlo slab i nezgodan, a želeć što prije da se opet dočepa sina svojih žrtava, odluči da će poslati dvojicu pustahija, koji su mu bili najpouzdaniji i već sporazumni bili s d u s i m a . Prošlo je bilo vrijeme njihovu povratku, a njih ne bi. Čeka i čeka: nema ih. Smetoše ga nejasne misli. Sutradan mu dogje nekakav odrpan momak, ne­ obična lica, nudeć mu se, da će on nanjušiti Alfreda, ako mu obeća toliko, da se mogne oženiti, jer je bio siromašan. Ubald mu neuljudno odgovori: — Vrati se otklen si došo, jer meni nikog ne treba, osobito siromašnih, propalih i odrpanih vitezova. Neznancu reče jedan knežev sluga, da Alfreda tobože nijesu našli. Ali on se ne dade smesti. — Ima biti onamo; i dovesti će ga u tvrgju oli večeras, oli sutra k večeri — mišljaše. Kad se je smrklo, on je već bio u šumi i sakrio se za jedan grm. Oštro je gledo unutra. Malo za tim: — evo ih — reče: — oni su. — Skinuvši krinku, po­ hiti, da ih strijelja u lice. Hiti jednu strijelu i odmah za njom drugu; padoše jedan pandur i Alfred, drugi pobježe. On poleti za bjeguncem; megjutim bjegunca nestane, ostavivši progonitelja daleko za sobom. Ovaj nabasa na silne i ogromne ruševine, i počme slutiti, što bi moglo biti; pa vrlo mudro mišljaše, da se udalji i da na koju mu drago stranu izagje iz šume; a gledo je, ne bi li nanišo na ono mjesto, gdje su pali Alfred i pandur. Nije trčo, nego posve mirno i ravno­ dušno išo, smijuć se plašljivosti svojih zemljaka. Sada ču, da zveče lanci i da dva duha umotana u plahte trče pred njega. On se ne poplaši, nego od­ mah: nastrijeii. Jedna kosovica pade, a druga šmugne. Neznanac potrča, da vidi i opipa duha. Bijaše još vruć: vrati se kući svojoj! — reče mu; mogo je učinit, da se odmah vrati, da nije mislio, da je kukavština ubit već mrtvog duha. Bijaše mu žao, što nije još jednoč mogo vidjeti Alfreda, ali ga ovaj sukob ponešto utješi. Peklo ga je, što nije imo prigode, da se bar s jednim duhom skobi prsa o prsa. Možda su čitatelji naslutili, da je hrabri lovac bio neki vitez. Svi znadu, šta su bili vitezovi srednjega vijeka; plemeniti lovci, junačine, koji su se žrtvovali, da brane vjeru i poštenje, slabiće i nevine. Ko što ni jedna za­ druga i ustanova, tako ni viteštvo nije bilo bez mana i pogrješaka; ali je općenito zaslužilo pohvalu i pri­ znanje kao časna ustanova vremena, komu je dala mnogo divnih junaka i ljudina. Naš joj je vitez služio na čast, stog rado o njem pišem. Neznanac dakle u cvijetu mladosti bio je po- �55 Otac Teobald Mathew. sjednik i vlasnik nekog sela u onoj okolici, a zvao se vitez ili knez Atilije, prem nije ni iz daleka naličio rogjaku don Rodriga. Mogo bih se potužiti koji čitalac, da ja iznosim na srijedu nekog, za kog su čitali čak do dosade u V j e r e n i č i m a. Mogu li drukčije? javne isprave jasno govore: Ubroji i Atilija megju vitezove slavne! Od srca je mrzio djela kneza Ubalda, ko što je ovaj od srca mrzio njega. Da mu snaga nije bila daleko slabija od snage N e r o n o v e , hitro bi pomogo potlačenim. Čeko je, da mu sreća priskoči u pomoć, da udari; a onaj drugi, bojeć mu se prsa o prsa na mejdan izaći, vrebo je zgodu, kako bi ga iz zasjede napo. Atilije je bio prijatelj Adolfu i Matildi; pa da mu pukne srce, doznavši za divlja Ubaldova razbojstva. Makar i vitez bio, pusti suzu. Zakle se, da će osvetit svog prijatelja, a osloboditi mu ženu i djecu. Tješio se je, misleći, da mu bijeda pruža prigodu, kako bi ispunio dužnost na uhar onim toliko dragim osobama. — Onu dužnost, koju je zakletvom na se priuzeo pri svetom obredu, kad se je upisivo u viteški stalež. Nego premoćni je protivnik, dobro znajuć, kako stvari stoje, bio na oprezu. Proso je bio mjesec dana, po prilici, otkad je ubijen Adolf, a da Atilije nije mogo naći puta, da ga napane. (Nastavit će se.) Otac Teobald Mathew, (apos tol trijeznosti). §|rjepostan narod ne može propasti, ne može biti podjarmljen. I krjepostan narod nije još nikada bio umeten, Istina je i to, da u današnje vrijeme sam narod sebe podiže i sebe upropašćuje — ne podižu gu pojedinci politi­ čari, niti ga upropašćuju oni. Ja ne govorim ovdje 0 nekom momentanom podignuću ili o momentanom upropašćenju; jer momentano može jedna osoba po zgodnom slučaju narod i podići i upropastiti. Trajno upropastiti i trajno usrećiti može jedino narod sam sebe. 1 kao što god možemo kuću upropastiti, ako joj samo potkopamo temelje, i možemo ju sačuvati od propasti, ako joj utvrdimo temelje, tako možemo i narod upro­ pastiti, ako mu potkopamo temelje, i možemo ga saču­ vati, ako mu utvrdimo temelje. A rekli smo, da temelj narodni ne sačinjavaju pojedinci (političari), nego na­ rodna krjepost; zato kome je do narodne sreće, taj će najviše nastojati, da narod bude krjepostan. Jedan od najnesretnijih naroda svih vremena, to je irski narod, koji stoljeća i stoljeća podjarmljen i u lance okrutnosti, zlobe i lakomosti okovan stenjaše. A pod­ jarmi ga nezasitni Albion. Nego osim drugih načina, kojim je uspjelo Albionu trajno podjarmiti Irce, bio je i taj, što je Ircima bilo ugrabljeno gotovo sve imanje; Irci su osiromašili, a po siromaštvu (kao šuga po ne­ čistu odijelu) dogje megju Irce grjeh pjanstva. S jedne strane engleski despotizam, a s druge strane đespotizam pjanstva irski narod učini teškim robom. Ipak je irski narod i u tim nesrećama sačuvo vjeru svoju. I baš kad je bio na rubu potpune propasti, spasi ga vjera njegova, spasi ga Bog njegov. Bog posla apostola trijeznosti megju Irce; taj apostol bješe otac Teobald Mathew, franjevac. A bilo je to uprav u ono vrijeme, kad je Danijel 0 . Connel podigo govornički i rodoljubni gias svoj za političko oslobogjenje irskoga naroda. Megjutim šta bi koristilo političko oslobogjenje, bez oslobogjenja iz lanaca moralnoga nazatka? Teobald Mathew rodio se je 1870. u Thomastovvnu, u irskoj grofoviji Tipperary. Od rane njegove mladosti vigjale su se na njemu krjeposti muževne dobe. A on je te iste krjeposti baštinio od roditelja, jer su njegovi roditelji bili i čovjekoljubivi i ljudi krjeposne a čvrste volje. Od mladosti je težio za svećeničkim stališem; pa tako i unigje u odraslijoj dobi u franjevački red. Naj­ prije je bio smješten u Rilkenny kao propovjednik, a kašnje opet u Cork. U Corku je bilo sijelo siromaštva; mladi propovjednik Mathevv i po svojoj naravi i po principima franjevačkoga reda osjećaše neograničenu ljubav prema siromašnim. Gragjani grada Corka bili su pali u duboko siromaštvo, i to poradi pjanstva. Teobald Mathevv vidio je, da se zlo ne liječi drukčije nego po korjenu. Korijen i uzrok siromaštva corških gragjana bilo je pjanstvo. Ako je Mathevv htjeo svoje sugragjane dignuti iz bijede siromaštva, nije mu preostalo drugo, nego da iskorjeni tu manu. Sreća je uprav bila, da je Mathevv god. 1836. bio u odboru za potpomaganje corških siromašnih gragjana. Na tom je mjestu uvidio Mathevv, da pjanstvo nije samo zlo, nego i kotilo nebrojnih drugih socijalnih zala; i uvidio je, da je zaludna svaka druga borba proti siromaštvu, ako se pjanstvo ne iskorijeni. I dobro je mislio. Megjutim ipak ne znam, bili se otac Mathevv bio odvažio na radikalno iskorijenjenje pjanstva i na ona velika kasnija djela, da mu nije bilo u samom odboru drugova, koji su isto mislili kao i on i koji su svom energijom svoga prijateljstva navaljivali �56 Br. 4. — Serafinski Perivoj. — 1907, na 0 . Mathewa, da se primi i smiona i teška i pogi­ beljna posla. Til udarati na mane strastvenika, isto je kao udarati na vojsku neprijatelja. Pa onaj strah, da neće jedini uspjeh njegova rada biti s m i j e h ! Nego on je bio apostol božji. Pomislio je on u sebi, da će Bog platiti i dobru volju njegovu i apostolstvo njegovo — ali i eventualno ismjehivanje. I primi se posla. Naj­ prije se kroz nekoliko mjeseci posveti molitvi, a tom je prigodom stvaro i plan svoga djelovanja; jer on nije imo na pameti samo početi djelo, nego i početi i u svoj njegovoj oprečnosti izvršiti djelo. Poslije te priprave do kraja mu sazre odluka. G o­ dine 1838. na 10. travnja sazove Mathevv skupštinu i pred njom razvije svoj plan. Reče im na prvi mah i previše smjelu i previše čudnovatu odluku: Kako je namislio osnovati društvo, čiji bi se članovi morali z ak l e t v o m o b v e z a t i , da ć e s e u z d r ž a v a t i od s v a k o g a l k o h o l n a p i ć a , a o s o b i t o od r a ­ k i j e . Sa svojim riječima ko s gorućom žeravicom opali i ožigosa on pred skupljenim slušaođma uživanje alkohola i pozva ih, da se ne samo oni čuvaju alko­ hola, nego da i druge svom silom od toga odvraćajuA govor završi ovim riječima: „ Ak o mi s v o j i m n a s t o j a n j e m i j e d n o g j e d i t o g od p r o p a s t i p j a n s t v a o s l o b o d i m o , v e ć s mo o b i l n o nag r a g j e n i . A j d e m o dakl e , p r i j a t e l j i na d j e l o za č a s t b o ž j u , za s p a s e n j e d u š a i za s l a v u n a š e d o m o v i n e ! N i k o m u , ko j e z d r a v , ne t r e b a o p o j n i h p i ć a — ne t r e b a me n i , ne t r e b a v a ma . V e ć su m n o g i i p r i m j e r o m po­ k a z a l i , da od t a k o v i h p i ć a n e m a n i k a k v e p o t r e b e . J a p o z i v i j e m s ve , da mo j p r i m j e r s l i j e d e " ! I 0 . Mathevv napiše obrazac zakletve u jednu knjigu, pa najprije sebe pod zakletvu potpiše. Svi prisutni učine isto to. A to bješe temelj djela. Ovi prvi članovi bjehu potok, koji kašnje naraste velik kao more. Istina odmah u početku i u samome Corku neki su to djelo ismjehavali; megjutim je ipak većina bila ošinuta ugledom i riječju 0 . Mathewa i kao munjom i kao gromom. Mnogi od sugragjana upisaše se kašnje u isto društvo Djelo Corškog apoštola raznesoše novine po svi­ jetu. Naroda se talas zapanji nad tim djelom. Neki odmah pohitiše u Cork, da vide apoštola trijeznosti, da polože zakletvu u njegove ruke i da od njega blagosov prime. U tri mjeseca samo naraste društvo na 25.000 članova; na svršetku god. 1838. brojilo je društvo 156.000 članova. U gradu Limeriku, kud je bio otišo 0 . Mathevv u prosincu iste godine da propovijeda, u četiri dana položi zakletvu trijeznosti 150.000 ljudi, a kašnje u Dublinu u dva dana 60.000 ljudi. U istinu čudesa! Kao talasi mora širio se je ovaj neobični pokret. Otac Mathew sve privuče k sebi. I on se nije umaro i nije se odmaro. Za malo vremena naraste društvo na 1,800.000 članova, a godine 1842. bilo je pet milijuna Iraca upisano u to društvo. I to djelo značilo je za irski narod zoru sretnijih vremena. Svi Irci pozdraviše djelo. Dapače i sami go­ stioničari ne samo da se priključiše pokretu, nego i mnogo od stečenoga blaga za piće dadoše 0 . Mathewu u ime siromaka. I za ovoga dogodiše se promjene u irskome narodu. Nastade mir, marljivost i red. Kako je opo broj slučajeva pjanstva, tako se smanjio i broj zlo­ čina. U tri godine smanjio se broj slučajeva pjanstva na polovicu, a broj zločina u isto vrijeme na jednu če­ tvrtinu. U šest godina smanji se broj zločina na jednu polovicu. Godine 1839. bilo je u Irskoj 66 slučajeva osugjenih na smrt; godine 1842. samo još 25 slučajeva, a godine 1845. spade i taj broj na 13. Otac Mathew postade vogja naroda irskoga. Sve ga je i ljubilo i štovalo. Nego on se ne primiri ni tim uspjehom. Njegov apoštolski duh ne pripusti mu miro­ vanja ni jedne zere. Za malo vremena protegnu on svoj pokret na cijelu Englesku, pa onda i na Ameriku. Kad stiže g. 1843. u London, osvanuše po londonskim uli­ cama plakati s natpisom: „ S j a j n a n o v o s t : 0. M a t h e w u L o n d o n u " ! Za svoga boravka u En­ gleskoj upisa 0 . Mathew u svoje društvo 600.000 članova. U proljeću godine 1849. ode 0 . Mathevv u Ame­ riku. Na putu kao da ga je pratio angjeo Čudesa. U brodovima, u kojima se je on vozio, sve suputnike i svu brodsku momčad predobije za svoju stvar. U NevvYorku bješe primljen kao kralj; a svi njegovi putevi po Americi bili su neprekidni triumfi. Ovdje mu ne bi onako kolosalnih uspjeha kao u Irskoj, ali ipak on za dvije godine u Americi upiše u svoje društvo preko 600000 članova. Žrtve njegova rada u Americi bile su ramjerne. U dvije godine svoga boravka u Americi proputova O. Mathevv 26 država, reče 300 govora i svojom vlastitom rukom primi on 600.000 članova u svoje društvo. Od velikih ovih napora satare se 0 . Mathevv, pa je čeznuo za domovinom. U irskoj je zaželio proživjeti svoje zadnje dane i — umrijeti. Tako je silna domo­ vinska ljubav. U domovini je mislio ponešto i svoje istrošene sile nadoknaditi. Nego neprestani mir bio mu je najveća muka, a neke ga je vrste groznica na ne­ prestani rad nagonila; zato njegove sile klonuše. Go­ dine 1856. udari ga polukap, te izgubi govor. Ljudi su ipak dolazili k njemu i kod njega su se kleli na uzdržljivost od pića. On bi im s velikim naprezanjem pra­ vio znak svetoga križa na čelu. Napokon u prosincu g. 1856. predade 0 . Mathew, apostol trijeznosti, svoju �P. Wasmann o nauki evolucije. veliku dušu Gospodinu svome. Jedva je unišo u vječ­ nost, kad mnogi govornici raznih stranaka i konfesija uzagjoše na govornice, da proslave 0 . Mathewa. Listovi svih struja donesoše o njemu zanosne referate. Do 50.000 duša bilo je pri njegovu sprovodu. A godine 1864. zahvalna mu domovina podiže sjajan spomenik. Najljepši je ipak spomenik 0 . Mathevva, što je osto u slavnoj uspomeni ljudi, a napose Iraca. Gospo­ din se Bog posluži apoštolstvom 0 . Mathevva, da po­ digne Irsku moralno, a po tom i politički. Time je on uradio za Irsku isto onoliko, koliko i Danijel 0 . Connell. Danijel 0 . Connell ne bi mogo mnogo učiniti za Irsku, da nije njegova djela preuzeo Bogu odani i kašnje tri­ jezni narod irski. Krjeposti ne nadvladava ništa, makar joj se što i moglo opirati. Za ovu uslugu učinjenu ir­ skoj domovini pravo je piso protestantski pastor, Dr. Chauning: „ P e t m i l i j u n a l j u d i p o l o ž i z a k l e ­ t v u t r i j e z n o s t i , a t o j e n a j v a ž n i j e d j e l o na­ 57 š e g a vremena. P o v i j e s t p r o š l o s t i j e d v a će t a k a v p r i m j e r p o k a z a t i . P o č e t n i k t o g a ču­ d n o v a t o g a p o k r e t a v r i j e d a n je, d a s e u b r o ji m e g j u n a j v e ć e l j ude . Otac Mathevv i poradi pedesetgodišnjice njegove smrti i porad dobra primjera vrijedan je, da se spo­ mene i u našim listovima. Siromašni Franjevac nije imo u rukama svojim materijalne moći, nego je imo samo moć ljubavi prema svome narodu i moć vjere u Boga. Tim srestvima on je osvajo srca, osvajo ljude, osvajo svete, osvajo i proklete. Iz primjera 0 . Mathevva učimo se dvjema stvarima; prvo: da su samo ljubav u dobru stvar i vjera u Boga kadur izvesti čudesne stvari; drugo: da u današnje vrijeme borbe za opstanak samo krjepostan narod pobjegjuje. Iz toga neka zaključe lju­ bitelji hrvatske domovine, da jedino vjera u Boga i kršćanski moral mogu spasiti i očuvati Hrvatsku! 0 . J. M a r k u š i ć . P. Wasmann o nauki evolucije. evolucije. Ta to je zanimanje i opravdano. Pitanje, što nam treba držati o teoriji evolucije, stoji na prvom mjestu općega zanimanja. Ali kao što je jednodušno zanimanje, koje se odnosi na ovo pitanje, tako su opet različiti (dapače i oprečni) odgovori, koji se sa svih strana čuju. S jedne se strane čuje: ah, šta ; evolucijona je teorija samo slabo obrazložena naravoznanstvena hi­ poteza; tuj nema činjenica; a u svom je daljnjem raz­ vitku izrod ateizma, koji bi htjeo kršćanski nazor o svijetu u prikrajak baciti. Naprotiv se s druge strane veli: evolucijona je teorija dovoljno osnovana na naravoznanstvenim činjenicama; ona je u sebi već tako usavršena teorija, da će ju priznati svaki biolog ma na kojemgod on stanovištu vjerskom stajo. Napokon se s treće strane veli: teorija je o evoluciji protivna krš­ ćanskom nazoru o svijetu; ona je, kako reče Hackel „ gl a v no o r u ž j e u a r t i l e r i j i m o n i s t i č k e na uke pr o t i k r š ć a n s t v u . " Ko dakle ima pravo? D&, ja mislim, da svi imaju nešto pravo, a nešto krivo. Prije svega sada se radi o tom, da se pojmovi jasno razluče. Jasnoća je vazda majka istine. Ko hoće istinu, taj prije svega mora ljubiti jasnost. Zato mogu izjaviti, da je cilj ovih predavanja: što više jasno razložiti pojmove evolucijone teorije u ovom predavanju; za tim ću razložiti koko moramo pojedine pojmove shvatiti i kako se mo­ ramo naprama njima držati. Nauka o evoluciji kao naravoznanstvena hipoteza Nemojte misliti, da sam ja ovamo za to došo, 1 teorija. da protiv Hackelu polemične govore držim. To nije U istinu nije prazna riječ, Što pisahu, da u Ber­ moja svrha. Lani sam u ljetu bio pozvan od koncertne linu veliko zanimanje vlada uoči predavanja o nauki direkcije Sachsove, da dogjem u Berlin i protiv Hackelu uka evolucije dandanas je, tako rekuć, go­ ruće pitanje. U životu savremenoga čovjeka nema skoro niti jednoga časa, da neće po­ segnuti za ovim pitanjem. Osobito je ovo pitanje za nas važno i radi toga, što se s ovom naukom danas mnogo hoće služiti protiva objave. Vrlo je po­ trebito da se čovjek duboko uputi u ovo pitanje. Ali gdje je naći valjane upute? — Stavivši sebi ovo pi­ tanje donosimo čitateljima „Seraf. Perivoja" predavanja P. Wasmanna, Isusovca: „ 0 nauki evolucije." A onako ih donosimo, kako izvjestiše najobjektivnije njemačke novine. Nuzgredice budi rečeno, da je P. VVasmann u ovome pitanju izmegju prvih (ako ne i najprvi) auktoriteta na svijetu. On je svojim mnogobrojnim raspra­ vama ob ovom pitanju pobudio dosada općenito sen­ zacije. Napose govore njemačke novine, da je P. Wasmann i sa zadnjim svojim predavanjima u v j e r a v o ; a to je mnogo rečeno. Predavanja su držana u Berlinu, u redouti philharmonije 13. 14. i 17. veljače ove godine. Na svakom je predavanju bivalo prisutno preko 1000 slušalaca. Megju njima odličnih zastupnika znanosti, zastupnika klera i parlamenta, kao što i veliki broj novinarskih izvjestitelja. Prvo je predavanje bilo pod najavljenim naslovom : �58 Br. 4. — Serafinski Perivoj. — 1907. predavanja držim; ali ja toga ne učinili, jer rni se ne učini shodnim, da postojeću već uzbugjenost još većma pobudim. Dosta je već štogdje i Štogdje pole­ mičnih govora držano. Moj je cilj t a j: da prosvjeti kori­ stim; pa mislim, da ću ovim svojim postupanjem najbolje djelo učiniti. Nacrt vam je mojih predavanja u rasporedu razvijen. Prvim ću vam predavanjem prestaviti nauku evolucije kao naravoznanstvenu hipotezu i teoriju; a rasvijetliti ću je s nizom fotografskih svjetloslika, koje sam uzeo iz posebnog i svog vlastitog po­ dručja — iz područja mravi i termita. U ovom se području osjećam kao na domaćem tlu, pa mi se ne treba opirati na strane auktoritete. Usput ću uzeti dokaze i iz drugih područja. Drugo će predavanje razložiti razlike izmegju hi­ poteze o evolucijonoj nauci i izmegju filozofskog nazora 0 svijetu; nadalje će razložiti razlike izmegju teističke nauke o evoluciji i izmegju materijalističko-ateističke nauke; i napokon će razložiti razliku izmegju darvinizma 1 izmegju teorije o evoluciji. Treće će predavanje ras­ pravljati o upravljenju descedentne teorije na čovjeka, a bit će popraćena s nekoliko svjetloslika. Kadno pred više od 350 godina buknu velika prepirka izmegju ptolemejskog i koperničkog nazora o svijetu, tada se ni slutilo nije o domašaju novih ideja, koje se ljudskom oku otvoriše. Гек je za minulo 19. stoljeće bilo pridržano, da iz heliocentričkog nazora o svijetu izvede zaključke: o naravnom razvitku našeg sunčanog sustava i o jedinstvenom razvitku izmegju cjelokupnog kozmosa i pojedinih nebeskih tjelesa. Prema ovoj univerzalnoj i gorostasnoj evoluciji (koja se na naravnim zakonima osniva), evolucija naše malene zemlje izgleda kao jedan djelčić od ure, da, jedva kao jedan čas i u času dapače kao jedan trenutak. A ipak je i ta evolucija jednog trenutka, vele geolozi, trajala sva­ kako na milijune godina. To je povijest organskoga svijeta naše zemlje do čovjekova nastupa. Poradi na­ pretka zoologije, botanike i osobito porad napretka paleontologije znanost se je sve više približavala pi­ tanju : Kakvi su odnošaji sada živućih životinja i bilina naprama izumrlim, okamenjenim formama. Moramo li mi sadašnji životinjski i bilinski svijet smatrati kao nešto nepromjenljiva, ili su današnje životinje i biline promijenjeni potomci prijašnjih, većim dijelom izumrlih pregja, koji su nam u nekoliko makar kao okamenine sačuvani. Na ovo se pitanje dvovrsno odgovara. Jedan od­ govor dolazi od teorije postojanosti (konstantnosti), i veli: S i s t e m a t i č k e v r s t e , k a k o s e d a n a s u z o o l o g i j i i b o t a n i c i nalaze, j e s u n e p r o ­ m j e n l j i v e . Č i n j e n i c e nam ne p r u ž a j u n i k a k v a d o k a z a , da p r o m j e n e v r s t a p r i l a z e p r e k o n j i h o v i h g r a n i c a . Z a t o ne s m i j e m o g o v o r i t i ni o r a z v i t k u v r s t a za se, ni o s r o d n o m p o ­ r o d u v r s t a u z e v š i ih m e g j u s o b n o , n i t i o s r o d n o m p o r o d u d a n a š nj i h v r s t a s v r s t a m a , š t o su p r i j e ž i v j e l e . Naprotiv teorija evolucije veli: M i m o r a m o s h v a t i t i d a n a š n j u f a u n u i f l o r u, d a n a š n j i ž i v o t i n j s k i i b i l i n s k i s v i j e t k a o s j v r š e t ni p r o d u k t m i n u l e e v o l u c i j e , i li­ ti k a o s v r š e t n u o p e r a c i j u i n d i f e r e n c i j a l ­ n o g i i n t e g r a l n o g r a č u n a sa s t r a n e pri ­ r o d e . Ovo je dakle jezgra pitanja: J e l i b i l o e v o ­ l u c i j e u p o r o d u o r g a n s k i h v r s t a i l i ne ? Iz ovoga se vidi, da bi bilo potpuno lažno reći, kako je teorija evolucije izrod ateizma. N e; pitanje: O p s t o j i li p o v j e s n i č k a s v e z a u p o r i j e t l u izmegju danas ž i v u ć i h ž i v o t i n j a i b i l i na i i z m e g j u o k a m e n j e n i h o r g a n i z a m a , to je pi­ tanje skroz znanstveno. Ono je proizašlo iz logične posljedice zooloških, botaničkih i paleontoloških istra­ živanja. Jedno dakle hoćemo, da čtvrsto ustanovimo: Nauka je evolucije kao prirodoznanstvena hipoteza i teorija nastala iz razvitka zoologije, botanike i pale­ ontologije. Nego, što je predmet evolucijone nauke kao pri­ rodoslovne hipoteze i teorije? Kao što sam već natu­ knuo. Predmet evolucijone teorije kao prirodoslovne hipoteze i teorije jest: prvo istraživati redni slijed ži­ votinjskih i bilinskih forama od prvog nastupa našeg života; koji redni slijed u porijetlu vrsta, suvrsta, i fa­ milija uzeti moramo. Onda drugo: moramo razjasniti ovaj redni slijed po naravnom razvitku vrsta. Ovo je dakle predmet evolucijone nauke kao prirodoznanstvene hipoteze i teorije: s t v a r n o i u z r o č n o i s t r a ž i ­ v a n j e o s l i j e d u o r g a n s k i h o b l i k a , na k o j e m stoje vrste sadašnjosti. A što nije predmetom evolucijone nauke ? — Nje­ zin predmet nije: razjašnjivati prvi izvor života na zemlji. Pitanje: da li imamo za početak prvih organi­ zama uzeti rogjenje samo po sebi ili stvaranje, to je prirodofilozofski problem, koji je izvan evolucijone te­ orije i ne spada u nju. Ovo su metafizički problemi. Po sebi se opet razumije, da evolucijona nauka nije iskustvena nauka; jer se na evoluciju ne može nepo­ sredno po opažanju iliti po pokusu kao na činjenicu zaključiti. Dapače to je nemoguće. Čoyjek je nastupio kao epigon na zemlju na svrhi evolucije, koja je obu­ hvaćala na milijune godina. Ako bi se on obazro na­ trag, našo bi tek spomenike, ruševine i tragove minulih evolucija. Čovjek ne može više neposredno gledati evo­ lucije; nego ju može jedino putem zaključivanja u svome duhu prestaviti — i to po marljivom i svestranom isporegjivanju najrazličitijih dokaznih slučajeva. �P. Wassmann o nauki evolucije. Dakle evolucijona nauka nije znanost iskustva. Ona je po svome biću teorija, koja se sastoji iz čete hipoteza; ali te hipoteze poradi megjusobnog suglasja pružaju najvjerodostojnije razjašnjenje za postanak organ­ skih vrsta. U istinu ini ne možemo zahtjevati, da se razvitak vrsta pred našim očima dogagja, pa da mi teoriju evolucije istom onda upravno potvrgjenu nagjemo. Za tu je svrhu čovječanstvo prekasno rogjeno i prekratko živi. Pomislimo si vodeni cvijet (Ephemera Vul­ gata), koji se proljetnog jutra na život probudi i oko sebe stane drveće promatrati u krasoti cvjetanja. Da su se cvjetići iz pupova razvili (koji su se potihano razvi­ jali) i da zatim cvjetići svoje latice gube i plodom po­ staju, to je vodenomu cvijetu u nekoliko samo časova njegova života potpuno sakriveno. Stoga bi on možda bio prinukovan vjerovati, da je ono gizdavo cvijeće, koje ga opkoljuje, dragi Bog onakovo uprav stvorio, kako je tu — i da će onakovo navijeke ostati. Pa ipak bi se vodeni cvijet ljuto prevario. On bi opet kad bi imo razum, sam po sebi mogo opaziti neke znakove, koji se ne slažu potpuno s nepromjenljivošću cvijetove krasote; tako opazio bi, kako su neki cvjetovi kroz dva tri sata nekoliko svojih latica izgubhi; neki su se više za dva, tri sata razv ili; a neki su opet sasvim lišeni svojih latica. Cvjetovi, koji se razvijaju, to su (da ostanemo kod prispodobe) oni rijetki trage preobrazivanja vrsta, koje još i danas dokazati možemo i ako su primjereno užih granica. Cvijetove latice, koje opadaju, jesu izumiruće vrste; napokon cvjetovi, koji su otpali, jesu već izumrle okamenjene vrste, koje nam pričaju o sudbini svih organskih vrsta na zemlji: one dolaze, prolaze i ustupaju mjesto potomstvu — pa ma­ kar njihov opstanak trajo na stotine tisuća godina, da­ pače i na milijune, kao što traje opstanak nekih vrsta iz roda Brachiopoda Lingula. Ipak i njima kucne neka prva, a neka zadnja ura, kao i svakome od nas. Na koje se dokaze opire nauka evolucije kao pri­ rodoslovna hipoteza i teorija? Ovdje prije svega razli­ kujemo dvostruke vrste d o kaza: upravne i neupravne. Upravni dokazi, to su oni ako i slabi tragovi preobrazivanja vrsta, koje jo š i danas opažamo, kao šio ih je n. pr. Hugo de Vries, botaničar u svome djelu o t e o ­ r i j i p r o m j e n l j i v o s t i pokazo On je našo, da kod bilinske vrste Oenothera (vučiji rep) nastaju novi oblici, koji se kao prave vrste održavaju. S druge se je opet strane proti ovoj teoriji o promjenljivosti podigo pri­ govor (u nekoliko i ne bez razloga); prigovor je t a j : da teorija promjenljivosti nije od velike važnosti, kako de Vries misli. Tako je n. pr. Standfuss sa svojim go­ jenjem leptira dokazo, da se teorija promjenljivosti jedva može u obzir uzeti kao činbenik, kad je govor o proizvagjanju novih vrsta. Ni nepostojana promjenljivost, 59 koja obuhvaća takozvane slučajne promjene Darvinove, ne može (veli Standfuss) dovesti do proizvagjana vrsta. Po njegovom su mnijenju samo adoptativne promjene, promjene prilagogjivanja, koje se po stalnim izvanjskim uzrocima uzrokuju i baštine, od prave vrijednosti u ovoj stvari. Što mi moramo razumjeti pod promjenama prilagogjivanja i kako ove promjene prilagogjivanja mogu dovesti do proizvagjana novih vrsta i rodova, to se dade i zorno razjasniti. Sad dolaze na red neupravni dokazi. Ovdje pri­ rodoslovac, koji hoće da sud izrekne o evoluciji, postupa poput državnog vještaka, koji nekog optuženika rasugjivati mora. Kad se je djelo, koje se optuženome pripisuje, izvodilo niko prisutan bio nije. Stoga državna vlast skuplja sa svih strana opterećujuće razloge protiva optuženome; i što ih se više skuplja, sve se više steže pravno uže grješniku oko vrata. Tako je i o ne­ upravnim dokazima kod evolucijone teorije. Oni se vade iz .korporativne nauke o formama (morfologija), iz komparativne anatomije, iz individualne povijesti evo­ lucije, iz komparativne bionomije (nauka o načinu ži­ vota), iz životinjske geografije i osobito iz paleontolo­ gije. Da ovaj zadnji izvor dokaza rasvijetlimo primje­ rima ! Ima na stotine od vrste mravi, koji su nam se sačuvali kao okamenine u baltičkom jantaru istočnog mora. Tu nalazimo mnogo rodova, koji i danas živu, ali jedva vrstu, koja bi identična bila s našim vrstama. Jedva ćemo moći pomisliti inače, nego da su sadašnje vrste mravi potomci onih okamenjenih ro g ja k a ; i da su po tom one po naravnom razvitku ragjanja a ne po novom stvaranju nastale. Ako usporedimo nadalje oka­ menjene termite crne Jure i tercijarnog doba sa danas živućim oblicima, jedva ćemo moći uzeti inače, nego da su današnjih oblici promijenjeni potomci prvih; i da su tako po naravnom razvitku ragjanja, a ne po n o v o m s t v a r a n j u nastali. Pogledamo li nadalje na najstariju od danas još živućih termitskih oblika, na australsku suvrstu mastotermita i isporedimo li njihove krilne žile sa još živućim blatinama i žoharima, to ćemo kao vrlo vjerodostojno ugledati, da su termiti iskonog paleozoičkog doba potekli iz nekog zajedničkog stabla, otklen potekoše i pregji današnjih kuhinjskih žohara. Takovi bi se primjera moglo i više navesti. (Iza ovoga je učenjak pokazivo fotografske svjetloslike iz roda mravi i termita. Pa je onda govorio i o robovanju megju mravima. A svoje pokazivanje zaključi sa slijedećim riječim a): Ja na to upozorujem, kako su ovdje baš u načinu života opstojali uslovi prilagogjivanja za myrmekofile i termitofile; pa ti uslovi prilagogjivanja proizvedoše megju mravima i termitima obrazovanje novih vrsta, �60 Вг. 4. — Serafinski Perivoj. - rodova i familija — i to baš megju živinicama, koje pripadaju megju najrazličitije familije i redove kukaca. Što dakle ovdalen zaključujemo ? — Ako pozorno promotrimo one pojave, što su upravo ocrtane, reći ćemo: o č i t o n a m m o ž e s a m o n a u k a o e v o l u ­ c i j i i s t u m a č i t i , k a k o su o v e z a n i m i v e f o r ­ me n a s t a l e . S tim, što se veli : č u d n o v a t e ž i v o t i ­ n j i c e , k a o n. pr. m r a v i n s k e o p i c e ( m i m e c i t o n ) d r a g i j e B o g n e p o s r e d n o s t v o r i o za o v u i l i onu v r s t mr a v i , s tom izrekom znanstveno nećemo daleko doći. Princip evolucijone nauke jest je­ dini, koji nam pruža naravno razjašnjenje ovih pojava. Za to prigrlimo ovaj princip! Za odgovor na pitanje: k a k o š i r o k o s m i ­ j e m o u z e t i o v u t e o r i j u , m ro bih posegnuti po mnoge druge primjere iz drugih područja. Ja ipak mi­ slim, da smijem kao rezultat svojih i tugjih istraživanja (koja su se bavila pojavama prilagogjivanja i prouča­ vanjem filogenetičke evolucije) smijem, velinr taj rezultat ovako izreći: za istih vrste rodova, katkada takogjer za familije istoga razreda, za rodove iste familije, dapače i za razrede istoga reda, u ovom se istraživanju na­ lazi dokaza za evolucijanu teoriju. Ovdje nam se isti­ nito pruža stvarnih i silujućih dokaza za srodnost rogjenja rečenih forma. Ali što де više rni penjemo po sustavnim kategorijama, što se više primičemo prestavnim tipovima životinjskog carstva, tim nam oskudniji postaju dokazi, dapače nam ih napokon i posve nestaje, te moramo konačno re ći: u z i m a n j e m o n o f i l e tične(jednorodne) evolucije cijelog organ­ skog c a r s t v a j e s t d r a ž e s n i san bez prirod o z n a n s t v e n i h d o k a z a . I s t o j e t a k o uzi ­ manje m o n o f i l e t i č n e e v o l u c i j e c j e l o k u p ­ no g ž i v o t i n j s k o g c a r s t v a iz j e d n o g a p r a ­ ti p a, u z i m a n j e monofiletične evolucije c j e l o k u p n o g b i l i n s k o g c a r s t v a iz d r u g o g p r a t i p a : s a m o l i j e p o s a n j a n j e . Ovdje nam pot­ puno nestaje dokaza. A sada bi mi se moglo predbaciti: da su moje tvrdnje čisto Fleischmannove tvrdne! Ne; ja se u ovo­ me ne opirem o Fleischmanna; budući on u svojoj opoziciji proti evolucijone teorije preveć daleko igje. Ali ima opet pravo u ovoj stavci: N i j e m o g u će s v e s t i g l a v n e t i p o v e ž i v o t i n j s k o g c a r s t v a na s a m o j e d n u t e m e l j n u f o r m u . Svi su se pokusi ovoga pravca izjalovili. To ne veli samo Fleischmann, nego i mnogi drugi ugledniji auktoriteti. Mogo bih na osobiti način spomenuti profesora Oskara Hertvviga, koji u zaglavnom poglavlju svoje: „Priručne knjige o kompara­ tivnoj i eksperimentalnoj povijesti evolucije" sasma jasnim i logičnim načinom ispituje dosadanje dokaze iz komparativne morfologije i evolucijone povijesti — i 1907. to u prilog descedentne teorije. Njegov rezultat glasi: D o k a z i za m o n o f i l e t i č k u e v o l u c i j u i z v o r a i z da j u posve; a sve više b i va m o p r i s il j en i da p r i g r l i m o e v o l u c i j u v i š e r o d n o s t i . Slično se je izrazio i profesor Boveri, na kojega isto tako nisu uplivale „teološke pretsude." Taj njegov sud se nalazi u jednom rektorskom govoru na viirzburškoj univerzi : „ 0 organizmima kao povjesničkim bićima." I on drži da je nemoguće svesti svih rogjenja životinjskog car­ stva na jednu temeljnu formu. Izmegju paleontologa oso­ bito je spomenuti Steinmanna i Kokena, koji stupiše megju zagovornike polifiletičke evolucije. Za to nek mi se ne prigovara, da sam samo kao „bogoslov" za viŠerodnu evoluciju zauzet! Ne; ja ostajem pri svojim zaključcima isto tako zoološki dosljedan, kao i spome­ nuti znameniti prirodoslovci, koji se kao neteolozi i kao nejezuite izjaviše za polifiletičku evoluciju. A sada ću se nešto obazreti na stanovište kršćan­ skog nazora o svijetu, i to baš na stanovište bibličke vijesti o stvaranju. Tu se veli: Bog stvori životinje i biline po vrstama njihovim. Način bibličkoga izražaja ne smijemo mjeriti mjerilom moderne zoologije. Da se bibličkom izvješću stvaranja o porogjaju prvih organi­ zama na zemlji ne protivi geološka evolucija, to opće­ nito tvrde teolozi. Ali mi prije svega moramo znati: da sveto P'smo nije prirodoznanstvena knjiga u savremenom smislu. Stoga mi učenjaci XX. vijeka ne možemo u svetome Pismu tražiti zooloških izvještaja. Biblija nije htjela posluživati naravoznanstvenoj prosvjeti, nego re­ ligioznim svrhama spasenja, kao što reče i Lav XIII. u krasnoj enciklici: Providentissimus Deus. Evo misli te enciklike: Biblički je izvještaj sastavljen za shvaćanje onoga vremena i po svaćanju ljudi onoga vremena. Stoga je sasma krivo postavljati izvještaje biblije prema podatcima prirodne znanosti, ili obratno. Pa uzmimo napokon jedanput i to, da moramo govoriti o „ v r s t a ­ m a", koje je Bog stvorio! Razumije li valjda i izvje­ štaj biblije pod tim vrstama one vrste, što ih Aristotel razumije pod frazam: el6m Sigurno n e ; jer se Aristotel sa svojom filozofijom pojavi poslije više stoljeća. Ili se možda govori o onim vrstama, koje je teorija konstantnosti proglasila „nepromjenljivim" vrstam a?! Ne; jei se ovaj pojam o vrstama razvio tek u 18. stoljeću po Ray-u, Linne-u i Cuvier-u. S mnogo većim bi se pra­ vom „vrste" bibličkog izvještaja o stvaranju morale uzeti kao redovi loze, o kojima se govori u evolucijonoj nauki — o redovima, koji jedni iz drugi proizlaze i koji su jedni s drugim srodni. Ako dakle prirodna znanost dokaže, da ovaj i onaj organizam, koji su prije držani za različne „vrste", da se dakle ovaj i onaj ororganizam mora uzeti kao niz jednoga izvora, onda ja mogu s biološkoga gledišta ta bića kao „naravnu vrstu" �Vijesnik. označiti. Nego, koliko se tih redova ili ogranaka гоgjenja mora uzeti, toga danas ne zna kazati nijedan učenjak. Iza 2000 tisuća godina možda 'će to bolje znati. Isto tako malo znamo i o uvjetnim formama iz­ vora, iz kojih oni nizovi evolucije svoj početak imadu. Ni pod kakav način nije moguće naći protivnosti megju ovim razlaganjem i izvještajem vjere o „vrstama". Ja sam za se čvrsto osvjedočen, da se nikakva suprot­ nost ne može vidjeti izmegju kršćanskoga nazora o svijetu i izmegju prirodoznanstvene hipoteze i teorije. Ako mi Boga kao stvoritelja svih stvari shvatimo i pomislimo: da se je svijet, kojega on stvori, samo­ stalno razvijo, tada mi dapače o Bogu imamo veću misao, nego kad bi držali: da Bog poseže svuda u naravne zakone. Pomislimo si dva biljardna igrača, koji moraju sa stotinu lopta upravljati! Jednome je potre­ 61 bito stotinu udaraca, a drugi s jednim samo udarcem može svu stotinu lopta upraviti, kud ga je volja — zar nećemo reći, da je pošljedni igrač mnogo vještiji. Već je Toma Akvinski razložio, da je sila nekog uzroka tim veća, čim se na udaljenije djelovanje posredno pro­ teže. Bog ne seže posredno u red naravi, gdje može djelovati po naravnim uzrocima. — Ovo nije nipošto novo, nego staro načelo, koje nam čini, da je prirodoznanstvena hipotoza i teorija, u koliko se stvarno do­ kazati dade, s kršćanskim nazorom o svijetu skroz i savršeno spojiva. Po ovome shvaćanju evolucija organ­ skoga svijeta sliči malenom retku u knjizi od milijona stranica, koja knjiga govori o evoluciji cijeloga koz­ mosa a na naslovnom listu te knjige još i danas počivaju neizbrisiva slova: ,,U početku stvori Bog nebo i zemlju." (Nastavit će se.) V I J E S N I K Naša domovma. Znamenita 25-godišnjica. Na 15. kolovoza ove godine navršit će se 25. godina, kako je osnovana gi­ mnazija franjevačke redodržave Bosne Srebrene. Upravo licem na Veliku Gospojinu bješe u Fojnici redoviti fra­ njevački kapitul obdržavan pod presjedanjem preč. oca Bernardina a Portu Ramantino, generala; i na tom kapitulu potrebnim se je vidjelo mudrim očima od starešinstva, da se osnuje gimnazija za odgajanje mladeži, koji bi imali namjeru, da se posvete svetome zvanju redovništva — a u ono vrijeme i mal ne jedinog dušobrižničkog staleža za katolike u Bosni. Osnovanjem gimnazije (prvih godina pod imenom „probandata") krenuli smo u kolo prosvjetnoga života — kad nam prije tim putem od zle sudbine poći nije dano. U svoje ćemo vrijeme i opširnije o tome nešto reći, a sada neka je dosta, da izrazimo svoje zadivljenje nad velikim prijegorom i zanosom kapitula od 1882., koji odmah iza trije, četeri godine oslobogjenja imade toliku vjeru u pomoć ozgora i toliko pouzdanje u svojih, tako rekuć, deset nokata, pa započe djelo, koje iskaše žrtava da­ leko više, nego što naša sirotinja mogaše dati. Bližnjega svoga, koji bi nam pomago ne imadosmo. I opet se potvrdi ona izreka Pisma, u kojemu bješe pisano: „Ni­ sam vidio pravednika zapuŠćena, ni sjemena njegova, da kruha traži." Ispravak na jednu statistiku „Kat. Lista.“ Vrijedni naš „Katolički List" u 10. broju od ove godine donosi nešto statistike o franjevačkom redu. Ali oni navodi, koji se tiču redodržave Bosne Srebrene, znatno su fa­ lični. Naša Bosna Srebrena imade ne 22 župe, nego ravnih 59 župa. Pogrješka nam se Činila nešto važnija, pa ju ispravljamo. K rešev o : f 0 . M, Kopić. I opet nam je umetnuti jednu tužnu vijest u retke našega lista. Javljaju nam, da je preminuo u Gospodinu časni starina o. M. Kopić 24. ožujka ove godine od klonulosti srca. Poznat je bio starac radi simpatičnih razgovora. Rado je volio opominjati mladež. Osobito su se njegove opomene i nje­ govi ukori odnosili na one, koji tobože iz modernosti preziru neke krasne običaje i povlastice našega naroda. U tome je imo pravo. Napose moramo spomenuti, da je pokojnik u kronologiji gimnazije u Visokom zapisan kao prvi, koji je u ona teška vremena obnašo teret učitelja u „probandatu." Rogjen je 1846., obučen 1866. zavjetovao 1872., a misu je reko 1873. Više je godina bio župnikom. Pokoj njegovoj duši! Spomenploča hrvatskom historiku Ivanu Krst. Tkalčiću. U Zagrebu ustrojio se je odbor, da podigne na kući br. 14. u Novoj Vesi u Zagrebu spomenploču velikom hrvat, historičaru Ivanu Krst. Tkalčiću, izdavaču „Povjesnih spomenika grada Zagreba" i „biskupije za­ grebačke." Dični pokojnik radio je mnogo na polju hr­ vatske kulturne historije, a neumrlu si je slavu steko svojim spisom „Slavensko bogoslužje u Hrvatskoj" u �Br. 4. 62 Serafinski Perivoj. — 1907. kojem je usto na obranu svetinje naroda hrvatskoga glagoljice, te nepobitno dokazo, da je glagoljica upo­ trebljavana u zagrebačkoj biskupiji. Nadamo se, da će se hrvatski narod odazvati po­ zivu rečenoga odbora, i doprinijeti prinos za podignuće spomenploče velikom pokojniku. Prinose primaju u Zagrebu gg.: E. Laszovvski, vladin perovogja (Visoka ulica 4), Janko Barle, prebendar (Nova Ves 14), Dr. Velimir Deželić, pristav kralj, sveučilišne biblioteke i g. Lujo Tomšić, knjigovogja (Gajeva ulica 7). Amerika. Težina duše. Američke novine po-ve ozbiljno ras­ pravljaju o posve novom iznašašću na polju eksperimentalne psihologije. Pet liječnika u Massaschussets-u poslije šestgodišnjih pokusa, imaju volju zaključiti, da je čoviečija duša teška otprilike 30 grama. Liječnici, megju kojima i Dr. Dunkan mac Dougall iz Bostona, zaključuju svoje iznašašće iz onih činjenica, što ; u mjerili *jelesa prije na­ stupa smrti, pa su bila većinom teža za 30 grama od lešina poslije smrti. Navedenim činjenicama drugoga zaključka ne znadošenaći. Oni su, vele novine, posve rreopazljivo umirajuće osobe pomoću neosjetljivo pomičnog kreveta na­ vodili na tezulju — i ova je tezulja iza smrti čovjeka obi­ čno za 30 grama padala u težim Kod nekoga flegmatika ta je razlika težine nastupila istom iza jednoga minuta. Dovlen američke novine. Mi smo uvjereni o zlobi skeptičnih Evropljana, da Američkim vijestima neće vje­ rovati. U tom uvjerenju mogli bi se samo prevariti s obzirom na učenoga Hackela i Hinkovića. Što se samih nas tiče, nećemo biti tako zlobni, da ne vjerujemo u njihove vijesti. Samo nam je začudno, da ta duša nije još teža. Oni očevidno zrak u plućima i na drugim mjestima živoga čovjeka drže za dušu. Kad čovjek umre umre i sav organizam, umru i pluća; po tome se pluća i sav organizam sljunu, a zrak mora van. Nije dakle začudno, daj e mrtav čovjek, lakši za 30 grama od živa čovjeka; nego je začudno da po računu američkih liječnika nije ljudska duša još teža. Ova naša opaska neće ništa smetati, da će neki naši u svojim filozofskim raspravama jednom objavu američkih liječnika proglasiti n e o s p o r i v i m č i n j e n i c a m a . Dapače, nije isključena mogućnost, da će s vremenom učenjaci o tim stvarima slušaocima svo­ jim pokazivati svjetloslike, tako zvane: Lichtbilder. Njemačka. Crtice iz borbe minulih izbora. Kako je silna i kako strastvena kao što i bezdušna bila borba za vrijeme minulih izbora u Njemačkoj, vidjeti će čitaoci iz ove cr­ tice. Osobitu su mržnju pokazali liberalci prema centru- mašima, ne štedeći dakako ni socijalnih demokrata. Čim se oglasiše izbori po njemačkome carstvu, tiskara: P. H. Bamann (Halberstadt, Harmonienstrasse) izdade vrlo izvorne razglednice i razasla ih po zemlji na izbor­ nike, na odbore i korporacije. Razglednice su prestavljale slijedeću sliku: u sredini stoje dva čovjeka, već po crtama lica poznata; megju tim ipak i natpisi pokazivahu, koji su to ljudi. Pod jednim bješe pisano: „Crveni papa Avgust I." (Bebel), pod drugim bješe pisano: Crni papa Pio X.“ Nad njima je stajala izreka (kao da jedan dru­ gom govori:) „Ruku o ruku gledajmo, da XX. vijek strpamo u sanduk!" Pio X. s mantijom: držaše u de­ snoj ruci syllab, a u lijevoj ruci konopac i Bebel držaše za drugi kraj konopca. Obojica su s konopcem stavljeni u priliku, kako carskoga orla dave u vratu. Kao poklik bješe na istoj slici velikim slovima pi­ sano: „Izbornici ako hoćete, da njemačka država propane, izaberite nas; a mi ćemo vam za to u zahvalnost podignuti ove spomenike pokraj nas." Pokraj Bebela bješe spomenik, koji prestavljaše bustu Ljudevita XVI. bez glave, a uz Ljudevita XVI. stajaše jedan Jakobinac s Guillotinom u činu najvećega oduševljenja. Pokraj Pia X. stajahu dvije kao baklja rasplamsane lomače, na koji­ ma (prema natpisu) stajahu Huss i Hackel. Franjevci, Isusovci, biskupi i duvne prestavljeni su kao da kolo igraju oko osugjenih krivovjernika. Kako se vidi umjetniku je posve uspjelo zorno predočiti ljudstvu raspoloženje svoga duboko mrzećeg srca. Rim. Sjednica u akademiji katoličke vjere. Dne 16. prošlog mjeseca obdržavana je u Rimu u velikoj dvo­ rani apostolske kancelarije pod presjedanjem kardinala Rampolle, javna sjednica u a k a d e m i j i k a t o l i č k e v j e r e , na kojoj je dobro poznati istraživaoc P. Rinieri S. J. iznio veoma zanimivu temu: J e s u li p a p a Kl e t i p a p a A n a k l e t r a z l i č i t e o s o b e ? Mnogobrojno općinstvo s najvećim zanimanjem je pratilo razlaganja korzičkog učenjaka. Poznato je, da neki hronologiju prvih rimskih papa ovako ir.eću: Sv. Petar, sv. Lin, sv. Klet (78—90), sv. Klement (90— 100), i sv. Anaklet (100— 112). Sv. Klet bio je Rimljanin, sin Emilijana; vlado je na Petrovoj stolici 12 godina, 1 mjesec i 11 dana, a umro je mučeničkom smrću 26. travnja i po­ kopan u Vatikanu juxta corpus Beati Petri (pokraj tijela sv. Petra). 0 sv. Anakletu čita se, da je bio rodom Grk iz Atene, a sin Antiohov; vlado je 12 godina., 10 mjes. i 7 dana, a umro je mučeničkom smrću 13. srpnja i pokopan takogjer juxta corpus Beati Petri. U službenom popisu papa, koji je god. 1904. popravljen od Duches-a, a od Vatikana izdan i u Vatikanu tiskan, �63 Vijesnik. pape su poredani ovako: Sv. Petar, sv. Lin, sv. Klet (76—82 ?), sv. Klement ( 8 8 - 9 7 ?),sv. Evarist (97— 105?). Dakle tuj potpuno fali sv. Anaklet. To prijeporno pi­ tanje tako je staro kao i poznato, stoga se ne ćemo u nj pobliže upuštati. P. Rinieri po svom dubokom uvjere­ nju drži, da je sv. Anaklet uistinu opstajo, i da se nesmije i nemora identifikovati sa sv. Kletom. Vidjet ćemo, šta će na to reći službeni spis. Franceska. Crkvena politika i pučanstvo. Po zadnjemu (g. 1905.) službenom izvješću o stanju pučanstva u Franceskoj, pučanstvo Franceske opada. I to je opadanje toliko, da zabrinjuje sve patriotične Franceze. Još god. 1904. broj rogjenih nad brojem mrtvih iznosio je višak od 70.026, ali taj je višak godine 1905. spao na 37.120. Ako ovako bude u Franceskoj pučanstvo opadati, pogibelj je, da će broj mrtvih sustići broj rogjenih u malo vremena. Broj rogjenih u Franceskoj god. 1905., koji je pokazivo ko­ ličinu od 807.291, jest najmanji broj u cijelo sto god.; taj je broj još kukavniji, kad uzmemo u obzir, da je broj sklopljenih brakova spomenute godine viši, nego prošlih godina. Broj sklopljenih brakova god. 1905. iz­ nosi 302.623, a to je broj, koji je u periodi od deset godina (1891 — 1901.) samo jedanput bio nadvišen — i to godine 1901. Upada u oči, što ovo opadanje pu­ čanstva spada baš u ono desetgodišje, u kojemu je vjerska misao u Franceskoj najviše trpjela. U prvih šestdeset godina broj rogjenih u godini iznosio bih vazda količinu .od 900.000— 1,000.000. Godine 1861. broj ro­ gjenih iznosio je 1,005.000; god. 1866. 1,006.000; premda je u tim godinama broj sklopljenih brakova bio raz­ mjerno malen (1861.: 305.000, 1863.: 303.000). Ako je onih godišta pučanstvo Franceske bilo za 1\. milijun manje od današnjega pučanstva, a broj rogjenih bio za 200.000 veći od današnjega broja rogjenih, onda je ra­ zumljiva zabrinutost franceskih domorodaca, koji s nekom skepsom gledaju u budućnost svoga naroda. Franceski nacijonalni ekonom, Paul Leroy-Beaulieu ufranceskome listu: „Economiste Frangais" (br.48, 1906.) razmatra o opadajućim brojkama pučanstva u Frances­ koj i o uzrocima toga opadanja. Učenome Francezu opadanju pučanstva ne leži uzrok u odnošajima mate­ rijalnoga stanja, jer je materijalno stanje ovih godina megju franceskim pučanstvom u pogodnome stanju; niti nalazi uzroke opadanju pučanstva u sve to većem uži­ vanju alkohola, jer imade u Franceskoj departamenata, gdje se razmjerno vrlo malo uživa alkohol — a baš u tim departamentima brojevih pučanstva izgledaju mnogo kukavniji, nego u nekim departamentima, gdje se alko­ hol u kudikamo većoj količini uživa. Paul Leroy-Beaulieu razgledavši sve okolnosti veli, da je prisiljen opadanju pučanstva uzroke potražiti u narodnome moralu — ili bolje u nemoralu. Učeni Francez ne tvrdi samo, već i dokazuje brojkama. Departamenti, gdje je religijozno mišljenje na svojoj visini, ti departamenti imadu naj­ povoljnije brojeve pučanstva. Vjerski duh povoljno dje­ luje na porast pučanstva, a najveći je neprijatelj po­ rastu pučanstva kruhoborsko mišljenje (najnovija fran­ ceska fraza veli: „1е temperament arriviste"). Svi su oni kruhoborci, koji svoje religijozno mišljenje ravnaju po želucu. Otprilike će Franceska preziranje križa pla­ titi skuplje, nego ratove 1870. 1. Vijesti sa Istoka. Katoličke noviue u arapskom jeziku. Egipat do­ sada nije imo vlastitih katolički novina u arapskom jeziku. Od nove godine pokrenuše Isusovci u Kairu tjednik pod naslovom: „Е! baschir el inasri" („Egi­ patski glasnik"), u ostalom imade još novina u Egiptu, koje izlaze u arapskom jeziku (ima ih i takovih, kojima su urednici upravo katolici), ali one druge ne zastupaju katoličke stvari. Zanimivo je spomenuti, kako su se Arapi, a s njima i njihove novine pomajmunile. Svaki su im dan stupci novina puni obijesne premudrosti. Što je god u Evropi već oglogjano i potureno u kut, to Arapi u svome Istoku istom počimlju podgrijavati. Sirske novine nisu tako slobodne; njih dotjerava cenzura. Da­ pače je novina u Siriji gotovo nestalo; samo još izlazi najbolja novina u arapskom jeziku: „Maschreti", koju izdaju Isusovci u Beirutu. Maroniti. Narod Maronita izjedaju tri rakrane: seljenje u novi svijet, hazardno igranje i sveza sa slo ­ bodnim zidarstvom. Sirski i Kaldejski patrijarha rade neumorno za ojačanje svoga naroda. Židovi i katolici. Neprestano doseljivanje Židova uzgrožuje katolike; osobito one katolike u gradovima. Narod nekad ljubljeni poslije toliko vjekova odigrane tragedije na Golgoti ni dandanas još ne može spokojne duše gledati časnoga krsta. Manji obrtnici i trgovci u svetoj Zemlji propadaju pod konkurencijom Židova. U tim okolnostima katolici ne mogu naprijed nijednoga pedlja. Zarade opet druge vrlo malo. Ko dakle nema novaca u svetu Zemlju neka ne unosi giave! Sveta Zemlja i sama proizvodi dosta prosjačkoga svijeta. Nego, od kako se poče graditi željeznički put prema Mekki, svijetu se dade uloviti po koja para. �64 Br. 4. — Serafinski Perivoj. 1907. Perzija. Javne zahvale. Stanje katoličke crkve п Perziji. Povodom pro­ mjene na perzijskom prijestolju po smrti šaha Musafer Eddina vrijedno je baciti pogled na stanje katoličanstva u Perziji, u domovini Hafiza, pjesnika širaskih ruža. Preko 700 godina ne bijaše u Perziji drugih kršćana do li nestorijevaca. Istom u 14. stoljeću ode O. Franko od Perugjije, dominikanac na Istok. Njegov je uspjeh bio toliki, da ga je papa Ivan XXII. godine 1318. imenovo metropolitom u tadašnjem prijestolnom gradu Perzije; u Sultanijehu. Iza njegova imenovanja brzo poraste broj katoličkih crkava u Sultanijehu i okolo njega na 26. Kašnje pod vladavinom Timurovića Safisa 1387.— 1405.) u progonstvu propade katoličanstvo u Perziji po temeIju. Pa kodom u 16. stoljeću usmjeliše se bosonogi karт л 11Х * 1и Ј n o t D o r - r iii! • r o p 'i i m A c ln ^ i i л»* meličani, da posjete nopet Perziju; esreća im nposluži, jer im dobroćudni Šah Abbas I. (1586. - 1628.) dopusti, te oni osnovaše samostan u Ispahanu. Papa Urban VIII. go­ dine 1629. u ovome mjestu ustanovi biskupiju. Megjutim ni ova sreća ne trajaše uulje od 100 godina. Go­ dine 1712. počnu nanovo čemerne gođme po katolike u ovoj kraljevini; velika progonstva, tako rekuć, ponovno istrijebe vjernike. Godine 1874. ustanovi se prva delegatura i msgr. Cluzel imenovan bješe apostolskim delega ­ tom ; i njegovim marom mnogi nestorijci prigjoše u kato­ ličku crkvu. Godine 1883. dva perzijska princa dobiju od pape i prime veliki krst Pijcva reda, a god. 1891. uruči apostolski delegat Matety u svečanoj audijenciji njegovu veličanstvu šahu dar od pape. Biskupija u Ispa­ hanu obuhvaća cijelo kraljestvo i broji devet vjerovjesničkih postaja, koje su u rukama franceskih lazarista. Djeluje tamo danas 77 svećenika, 12 lajika i 40 časnih sestara. Broj katolika iznosi 22.700 istočnoga obreda i 200 latinskoga obreda. Imade uz to 53 crkve, 45 Škola, a u njima 1470 učenika. 1. Velezaslužno „Gospojinsko društvo*' za potpo­ maganje siromašnih crkava u Sarajevu, darovalo je siromašnoj crkvi sv. Ilije u Kiseljaku: 1 bijelu paramentu u vrijednosti od 100 K, 1 albu, 2 naglavnika, 4 purifikatorija i 1 krasnu roketu. Na ovom plemenitom daru u ime svoje i svojih župljana potpisani se najusrdnije zahvaljuje, moleći Boga i sv. Iliju, da se darovateljima obilno naplati! Kiseljak, dne 2. veljače 1907. F r a B l a ž P o r d u s i ć , župnik. 2. Sinovi pokojne braće Ive i Filipa Crvenkovića, ovomjesnih gragjana, darovaše ovoj crkvi zvono teško 733’ , klgr., i to samo zvono osim osi i druge opreme. Na ovome veledušnom daru zahvalni su im svi župljani, ^ i» < Х к м м Мг Л .I Л «-* л л Л — an najviše ^potpisani župnik. DBože daj, da se •i drugi ugledaju u pobožnu obitelj Crvenkovića! Vareš, dne 5. veljače 1907. F r a S t i j e p o I ki ć, župnik. Dopisi uredništva. S a r a j e v o : O to k a ru Š u m o m . Na bezimena pisma kao i na bezimene radove ne uzimamo nikakva obzira. A da ste nam se javili s pravim im enom , onda bi istom došlo na račun pitanje: jesu li Vaše stvari početničke ili ne, jesu li za štam pe ili ne? Vi nas uvjeravate, da nam se pod pravim imenom sadzasad ne m ožete javiti. Vi dakle nem ate u nas povjerenja — a kako će uredništvo imati povjerenja u bezimenu osobu?! L iv n o : M ladoj b ra ći su ra d n icim a . Zvijezda rada neka je svegjer pred očima Vašim! Ko klone radi m om entanoga ne­ uspjeha, nije vrijedan ozbiljnoga obzira. Ima od Vaših stvari i dobrih, pa će doći s vrem enom u stupce „Seraf. Perivoja.*' Za­ sada imademo prečih radova. Nego, preporučujemo Vam misao za raširenje našega lista pred dolazećim praznicim a! Za to bi djelo dobili plaću od svetoga oca Frane. K n jige n a o g le d . Oni, koji nam poslaše svoja djela na ogled, poručujemo, da ih nijesmo zaboravili! Ako hoće, da im istinu reknemo: ne možem o dospjeti na čitanje. T is k a ra V o g le r i d ru g o v i u S a r a je v u . �VOGLE^ i DRUGOVI, Sarajevo. igotiskara i stereotipi] a u Bosni i Hercegovini, najmodernijim pismenima, )m i strojevima. = Preporučuje se za tiskanje novina, nakladnih djela, molitve­ nika, posjetnica, zaručnik i vjenčanih karta, kao i svih poslova, što u tiskarsku struku zasiecaju sa ukusnom izrad­ bom i uz najumjereniju cienu. Vanjske naručbe O B A V L J A J U SE ODMAH. �ц f stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 5 0 — kom. џ ТГ1 IftTTntft, «*■ 1 1 1 ••& Toiletnog otpadnog sapuna, ljubica, ruža, h eliotrop, mošus, egju ju rejica rgjica,, c vijet breskve itd. R azašilje pouzećem Manhattan Unternehmung Budimpešta, VII Bezerćdy ulica 3. GOVI obilno C A. kao: Matici vjenčanih, na i eshibita. Matica umrlih Krstnih, Vjenčanih a, i t. d. i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu. Službenih kuverata u svim veličinama. o � https://kolekcije.nub.ba/files/original/5dd10b86af503073eb896cdfc720b0a7.pdf 60575cee7c05a172a11428cde2025503 PDF Text Text QLA5IL0 HRVATSKIH FRANJEVACA. □l) UREGJUJC: b itu j 6 . 1. 2. 3. 4. H L" *':Ш Џ 1ГГ.т^\Ј1\С. ^ Č lanci : Život i rad Ivana Frane Jukića Pobjeda ustrajnosti . . . . Pokret za „slobodnu Skok P. W asrnann o nauki evolucij Na podnožju Vezuva Danska: 10. Stanje katoličke crkve u Danskoj Vijesnik : Naša domovina: ■ f j '? Amerika: 5. »Matica Hrvatska« i »Društvo H r v a ts k .h | K n již e v n ik a « ................................................ 93 6. Zagreb: Drama »Prokletstvo« zabranjena na p o zo rn ic i................................................... 94 7. Zagreb: Prosvjedna skupština u restaura­ c iji » K o l a « .............................................................. 95 8. Njemačka: Njegova ekscelencija Hackel . izlazi m jcscčno na pua arka , godiSnja cijcna GOD. XX. V7I5 0 K 0 , 15. L IP N J A 1907 . 5 kruna RUK0PI5C I PRCTPLATU PRIMA URCDNi St I/O U VISOKOM (POSNA, UISOKO, PRANJCVAČKA GIMNAZIJA). OITRAVNISt u O. JC u TI5KARI „UOGLCR I PRUGOVI11, SARAJCUO. 11. Štovanje svetaca megju protestantima Engleska: 12. Napredak katoličke crkve Prosvjeta: 13. 95 ....................... 96 0. Placido Belavić, franjevac: Sv. Iv. Kapistran pod B io g ra d o m ............................ 96 SARAJfVO TISKARA UOGLER I DRUGOVI 1907. �Osim v?e oglašenih, primili smo još slijedeće milodare: Po 500 K: Knez Ivan II. Liechtenstein, Beč; Gjuro Briickl, kanonik, Monakov (500 maraka u zlatu darovo = 583 K 94 h); Josip Posilović, nadbiskup, Zagreb. Po 200 K: Preč. opat trapista, Banjaluka; tvrtka Eisler i Ortlieb, Zavidović; Dionička pivara, Sarajevo Dr. Antnn Maurović, biskup, Senj. Po 100 K: Pavao Gugler, biskup, Zagreb; Nj. carska visost nadvojvotkinja Adelgunda, vojvotkinja od Modene, Beč; N. N. iz Jajca po fra Anti Ćoriću; Rudarsko društvo „Gewerkschaft Bosna“ ; Ivan baron Appel, general, Beč; Isusovački provincijal, Beč; Špediciona tvrtka Rotter i Perschitz u Sarajevu; Knez-primas Vaszary, Budimpešta; Antun grof Brandis, Beč. Po 80 K : Fra Anselmo Spalenk^, gvardijan, Đačiće (Moravska), skupio u crkvi prigodom pokladne adoracije; Marija Štiglić, Slav. Brod Po 50 K : Grof Meranski, G radac; JNjez " Gisela Bavarska 40 maraka u zlatu; Knez-biskup Bauer, Oiomuc; Nj. car. i kr iiand ; Antun Schadler fotograf, Sarajevo ; "ičko društvo u Zenici; Zemaljska banka, Samostan milosrdnih sestara, Z rg -eb ' ^ t.JC*,arsko industrija,. ПЛ' Sarajevo; General Varešar'n, Z ad ar: Nadbiskupsko sjemenište, Budimirović, Travnik; F. Marat, Po 40 K: N. N. iz 0 general a velinistr., Prag; F kanonik i direktor sjemeništa, Po 30 K : Samuel nez Thurn-Taxis, Regensburg Zagreb; Ana Šćetinec skupil (35 K 25 h). I pnika u Koraću ostalo pod ruPo 25 K Feher Ipol brikom „Sv. Anti == 24 I Ana Harrach; Aschach na DuPo 20 K Nj. Visost imun Aichner, biskup u Briksenu; navu; Ivan Bubak, podvornik, eustiftu; Andrija grof Potocki, ckr. Herman Geiger, dvorski kapelan, lbauer, Linac; Stjepan Puzo iz Gošće; namjesnik u Lavovu; Gospodja Linh na“ u Bos. D ubici; Tvrtka Guido Rutgers, Josip Crnobrat, kanonik, Senj; Drvodjel ki biskup knez Alfred, Montennovo; Ivan Beč; Bosnische Holzverwerthungs-Akt. Lueger, bečki gradonačelnik. Heindl, Beč; Grof Larisch-Monnich, Solza-Karw Po 10 K: Grofica Marija od Salm-Reiferscheida, Morav. Budvice; Princeza Ana Schvvarzenberg, Lavov; Grofica Marija Hampesch-Bollheim, Jaslovice (Moravska); Grofica Eltz, Vukovar; Dr. Nikola pl. Rajner, prestojnik odjelenja zemalj. vlade, Sarajevo; Dr. Hugo Linhart financ. nadsavjetnik, Sarajevo; Knjeginja Paar iz Bechinja; Barunica Henneberg, Hradek; Knjeginja Ida od Schwarzenberga, Orlik (Češka); Bezimeni dobrotvor iz Beča; Petar Brnjić, Visoko; Grofica Ida Strassnitz, Lovrana; Zdenko barun Sedlnitzky, Wagstadt (Šlezija); Marija princesa Thurn-Taxis, Zdounek; Fra Grgo Kotromanović, Dželilovac; Marija Dvorak, Sarajevo; Mato Grabović, B reške; Josip Novaković, profesor, Zagreb; Gregrsen i sinovi, Zavidović; Stjepan Babić, kanonik-štioc, Djakovo; Matija Stjepinac, kanonik, Varaždin; Stjepan Gašparović, župnik, Čemerno; Dr. Ivan Kulavić, Ljubljana; Franjo Budicki, kanonik, Zagreb; Pavao Leber, kanonik, Zagreb; Biskup Prohaska, Szekesfehervar; Dr. Vjekoslav Homstarić, župnik, T uh lja; Otac Radoslav Kulijer, župnik, Triješćani; Gospodja Karla Sallera šumara, Ključ; Obitelj Nike Krijana, Koraće; Zakarija Kulier; Jurić, župnik, Gradačac; Knez Gjuro Zobkovitz, Prag; Provincijal O.O. kapucina, Beč; Pero Šumo iz Osove; Dr. Anton Riehl, odvjetnik, Bečko Novomjesto; N. N. iz Beča; Dr. Anto Kesselbrunner, Krems; Fra Mirko Šestić, župnik, Foča. (Nastavi će se). �F. Wasmann o nauki evolucije. 91 4. Mi n e s m i j e m o d o p u š ć a t i n i k a k predočiti. ve D &, b i 1o bi to n e m o g u ć e , k a d ne bi b i t n e r a z l i k e i z m e g j u č o v j e k a i ž i v o t i n j e ; o p s t a j a l o n e i z m j e r n o s a v r š e n o bi će, k o j e a o d u h o v n o j i b e s m r t n o j d u š i č o v j e k a je n e s a v r š e n o bi će već pr i j e u sebi kao n e mo ž e ni g o v o r a bi t i . u p o t e n c i j i i ma l o . A budući to uprav kod teistiNaprotiv tome teistički nazor o svijetu postavlja čkog pojma o Bogu dolazi, onda ni pojam stvaranja ove postulate. ne sadržaje u sebi nikakve filozofičke oprečnosti. 1. M i m o r a m o o s o b n o g s t v o r e a, bi će, 3. N a d a l j e je k r š ć a n s k i n a z o r o s v i j e t u k o j e po s v o j o j n e i z m j e r n o j s a v r š e n o t i „ s t v a r a n j e m ma t e r i j e " već u d a r i o t e me l j o d s e b e i p o s e b i od v i j e k a o p s t o j i i k o j i p r a v i l n o s t i c i j e l e s v e m i r s k e e v o l u c i j e i up r a v o radi svoj e ne i z mj e r ne sa vr š e nos t i cijele evolucije a n o r g a n s k o g a svijeta; u z r o k s v o g a b i s t v a u s e b i s a m o m i m a d e budući da je u prvim atomskim ili elektronskim kom­ — d o k t v a r u z r o k a s v o g a b i s t v a u s e b i binacijama odregjeno bilo neko materijalno raspoloženje, i m a t i ne mo ž e . Ovaj Bog kršćanskoga nazora o iz kojeg su se morale tečajem slijedećih milijuna godina svijetu u svim je stvorenjima prisutan, on nije daleko sve promjene atomskih rasporeda naravnom evolucijom od n as; on o s i m t o g a p o s v o m e s u d j e l o ­ dogoditi. Time je udaren dovoljan prvi temelj, dovoljan v a n j u d j e l u j e u s v i m s t v o r e n j i m a — ne prvi uzrok za daljnu naravnu evoluciju cijelog anorgan­ k a o „boj na s t r o j u " , n e g o p o s v o m e u n u ­ skog svijeta. A meni se čini, da je ovo shvaćanje veo­ ma umno shvaćanje. tarnjem prisuću sudjeluje s djelovanjem 4. Kršćansko shvaćanje svijeta iziskuje za postanak n j i h o v i m . Možda će se s monističke strane reći: ta, to su čisto monističke ideje?! Ne! Monizam je upravo prvih 'organizama takozvani „či n s t v a r a n j a " . Ja od teizma pozajmio ovu posvudašnju prisutnost božju velim t a k o z v a n i ; jer da su prvi organizmi proizašli i božje sudjelovanje u svim djelovanjima stvorova — i iz anorganske materije, to je nužno skopčano s ovom za to je pozajmio, da time svoju ideju o Bogu iskiti. materijom. A to nije „stvaranje iz ništa", kao što je To je zajam od monističke strane. Ne trebam stvaranje stvari ne, nego je proizvod iz anorganske materije, ovdje dokazivati, kako su teističku ideju o Bogu na­ koja je već opstajala, A li a k o bi s a d a p r i r o d n a žalost mnogi zastupnici monizma poimence Hackel z n a n o s t d o š l a i k a d bi n a m d o k a z a t i mogl a, nakazili do karikature. Moglo bi se upravo reći, da d a j e i s k o n o r o g j e n j e u i s t i n u m o g u ć n o (t. je Hackel pojam osobnosti božije pozajmio od cijevnja- j. d a m o g u iz a n o r g a n s k e t v a r i ž i v a b i ć a ka ili kolutaša, u čijim se organizmima nalaze dije­ s a m a s o b o m p r o i z i ć i ) , o n d a bi mi t e i s t i lovi kao inviduji — a odregjeni su svaki pojedini o d m a h s v o j č e t v r t i p o s t u l a t s v e s e l j e m za druge poslove, tako su jedni odregjeni: da jedu, b r i s a l i . T o n i j e b a š b i t n o za k r š ć a n s k o drugi da plivaju, treći opet da brane i t. d. Hackel s h v a ć a n j e s v i j e t a ; s a m o n a s p r i r o d n a je sada jedne od ovih inviduja nazvojedućim osobama, z n a n o s t na t o si l i , j e r n a m o n a b i o l o š k i m druge plivajućim osobama, i t. d.; a ovaj se zoološki č i n j e n i c a m a d o k a z u j e , da j e n e m o g ć e p r a pojam ne dade dakako uporaviti na Boga. A za Hackela r o g j e n j e. T i m o b r a z l o ž e n j e m i f i l o z o f i j a je bio zaključak gotov: „Osobnoga" Boga ne može v e l i : p r a r o g j e n j e j e n e m o g u ć e . Ali ako je biti. Ali to se nikako kao nešta filozofskoga ne mogaše to nemoguće, onda je neki viši uzrok, neko posebno suzdržati. Drugi je sasvim pojam božje osobnosti od djelovanje stvoriteljevo moralo uplivati na tvar, da prve organizme proizvede. vajkada u kršćanskoj filozofiji i teologoji bio. Bog je apsolutno savršeno bistvo, apsolutna inte­ 5. S ovim proizvagjanjem prvih organizama bijahu ligencija, apsolutna savršenost sa svim svojim svojstvima već i p r v i z a k o n i r a z v i t k a u organski svijet bez ikakve opreke svojstava megjusobno: osobni je Bog: postavljeni. Ovu nauku razvitka prestavljaju si na mnoge u sebi samoj i po sebi samoj postojeća punina bistva. načine posve lažno kao malene duhove, koji mistički i I baš zato, što je Bog punina toga bistva, mogo je on svrhunaravno nad atomima tiskajući se i gurajući se po svojoj volji (koja od njegova bića nije različita) svako lebde. To je naskroz obratno. Mi moramo po pravom nesavršeno bistvo u opstanak pozvati, koje upravo po­ shvaćanju kršćanske filozofije one unutarnje zakone raz­ radi svoje slučajnosti i ograničenosti nije moglo u sebi vijanja na slijedeći način shvaćati. Najprije ti zakoni samom uzrok svoga ostvarenja imati. To je prava tei- uključuju u sebi praiskone mehaničke rasporede živućih atoma, kao što ih Tvorac kod prvoga proizvoda osno­ stička ideja o Bogu. 2. U teističkom shvaćenju svijeta dolazi i pojam vnih forma dade. Iz ovih rasporeda već nastaju stano­ stvaranja. To je svakako teška stvar za naše pojimanje. viti p r a v c i r a z v i t k a , na koje dalje uplivati može Kako može nešto, čega prije ne bijaše, stupiti u bivo- izmjenično djelovanje s drugim četama atoma. Drugo, vanje, iz ništa postati, to mi sebi ne možemo maštom ja sam s Drieschom i s drugim savremenim vitalistama �92 Br. б. — Serafinski Perivoj — 1907. jednoga mišljenja: da mi moramo za potpuno razjašnjenje životnih pojava od prvog nastupa života i „ f o r m a l n e p r i n c i p e " na način Aristotelovih „ e n t e l e h i j a " poprimiti. Mi još nemamo kemičko-fizikalne formule, koja bi život bezizuzetno razjasnila. Nadaju se, da će to budućnost razjasniti, ali mislim, da je ta nada pre­ više ružičasta; i nikad se ispuniti neće. To, što mi životom nazivljemo, nešto je sasvim drugčije, nego li su svi materijalni kemičko-fizički primjeri, koji životnom procesu služe. Odatle nas upravo prirodoznanstveno sta­ novište sili, da prihvatimo one „ f o r m a l n e p r i n c i p е,“ koji ne smiju kao prikrpine posezati u energiju tvari, nego bi upravljali nižim energijama, koje niže energije dosada mrtve atome kod primanja u organizam oživljuju i ukratko onu t e ž n j u za s v r h o m u procesu života iznutra prouzrokuju. Ovaj opet postulat skroz je uman ; ja osobno bez njega ne mogu na kraj izaći. 6. Sada dolazi daljni postulat kršćanskoga shvaćanja o svijetu, Taj postulat jest: p r i h v a ć a n j e duh o v n e i n e u m r l e d u š e u Č o v j e k u . A da ni životinje nisu strojevi, to je već davno kršćanska filozo­ fija izrekla. Dapače se je dogodilo, kadno neki moder­ ni fiziolozi bezkičmenjake, nazvaše refleksivnim stroje­ vima, da neki kršćanski filozofi to shvaćanje na temelju bioloških činjenica dokazaše neodrživim. Ne možemo izaći na kraj, ako ne primimo takozvanog duševnog života u životinja. Nego, dokle taj život seže? On seže dotlen, doklen seže i osjetna sfera. Osjetno opažanje, megjusobno vezanje tih osjetnih ooažanja, pametovanje, priudesivanje pregjašnih djelovanja usljed osjetnoga isku­ stva — to je u bitnosti cijelo životinjsko duševno dje­ lovanje sa strane spoznaje. Po tome se prirogjeni na­ goni životinje u gibanje stave i prema svrsi udešeni životni pravci ravnaju. Očevidno, da tu nema više stroja, ali ni duševnoga života. Moglo bi se reći, da su Biichner i Brehm u pojimanju duševnoga života mnogo za­ blude napravili! Svakolika se opažanja označuju kao duševni život, premda to nijesu. Duševni život u smislu starih filozofa jest samo onaj duševni život, kojeg mi označujemo kao viši duševni život: volja i mišljenje čovjeka. Osebina je kod ljudskoga mišljenja, da čovjek može pojmove stvarati, odatlen opće zaključke izvoditi, i svojim se umom nad sve pojedinačke pojave uzdići. Na tome se temelje: umjetnost, znanost i vjera čovjekova, čega se u životinskom carstvu ne nalazi, usprkos nekim malenim analogijama, koje bi rado htjeli nategnuti na stvarnu jednakost. Ako mi hoćemo dosljedni biti, onda moramo za ono duševno djelovanje, kojim se čovjek uzdiže nad cijelu materiju, vlastiti princip tražiti. A taj duševni život nije kao u tamnici u ljudskome životu zatvoren; ne on je kao potpuno biće, u jednoj sup­ stanciji — u ljudskome životu združen. Kod čovjeka proizvagja duša preko toga i druga sva djelovanja, koja i životinja proizvagja; a osim toga uzdiže se ona još na više funkcije mišljenja i volje, i time se pruža daleko nad sferu osjetnoga života životinja. Pa upravo radi te odlike duhovnoga čovjekova djelovanja nad osvjetno materijalnim djelovanjem, prisiljeni smo duho­ vnu dušu čovjekovu kao princip postaviti. A ta duhovna duša po smrti još i dalje opstoji, i ako ona ne može više nižih funkcija izvoditi, čim se je od tijela rastavila što je pak po sebi razumljivo. Rekavši ovo unaprijed, mogu se zakratko zabaviti, da prispodobim teističku nauku o evoluciji s onom monističkom naukom. Sa strane teističke nauke o evoluciji imamo jednu zagonetku, a to je pojam stvaranja. To je zagonetka, koja se ne protivi umu, budući nesavršeno biće moraše imati i nesavršeni početak od savršenoga bića, koje savršeno biće uzrok svoga bivovanja u samome sebi imade. To je posve razumno, i ako si mi ne možemo prestaviti, kako se to dogodilo. Ovdje dakle imamo zagonciku, koja ako se riješi na način, kako to kršćanski nazor o svijetu čini — onda se sve druge zagonetke po logičnoj dosljednosti riješiti mogu. A m j e s t o te z a ­ gonetke pruža moni zam tisuće drugih m e g j u s o b n o n e o v i s n i h z a g o n e t a k a , od k o ­ j i h s e s v e ne m o g u r i j e š i t i . V j e č n o s t m a ­ t e r i j e sa s v o j i m z a k o n i m a p r v a je z a g o ­ n e t k a . Ak o č o v j e k p o č m e f i l o z o f s k i m i s l i t i o d m a h z a p n e . S a t v a r j u se p o j a m v j e č n o s t ; ne d a s p o j i t i . T o je v e ć D u b o i s - R e y mond prije nekoliko d e s e t a k a godina reko. Pa i z a g o n e t k a o p r v o m e k r e t u u s v e m i r u l eži p r e d n a m a n e r j e š i v a . Mi s v a g d j e st oj i mo pred n e b r o j n i m p o t e š ­ k o ć a m a . S obzirom na zagonetku o sregjenju pri­ rodnih zakona, što samo od sebe nikako ne može doći, rekoše neki, da se je taj red po slučaju iz praiskonog haosa razvio — a to je tumačenje previše nerazumno, pa ga i darviniste .odbaciše. Upravo kao što samo mi­ sleći duh red u svijetu shvatiti može, tako isto samo misleći duh onaj red u svijetu prviputa prouzrokovati mogaše. Pogjimo sada dalje k unutarnjim zakonima evo­ lucije u organskom svijetu! Tu će nam se s monističke strane odgovoriti, kako mi ne potrebujemo onih „пеprotumačivih" unutarnjih zakona! Ali ako samo uzme­ mo sposobnost reagiranja kod živuće supstancije proti izvanjskim poticajima, onda već stojimo pred sigurno opstojećom shodnošću, koju dalje možemo istumačiti, jer se već u tome t e ž n j a z a s v r h o m krije. A ja moram iskreno reći: tu j se b a š k r i j u u n u t a r n j i z a k o n i e v o l u c i j e . Inače bi bilo posve obrnuto, da mi unutrašnje zakone evolucije, koje kršćansko shva­ ćanje svijeta drži kao glavu i temeljni princip evolucije �Vijesnik. — da mi, velim, te zakone pojmimo kao gotovo već navijeni sat, koji još treba samo da krene. Pa ni praustrojene skladnosti (harmonia praestabilita) megju or­ ganizmom i izvanjskim svijetom ne možemo uzeti. Ne ; izmjenično djelovanje i povod k izmjeničnom djelovanju čine, da unutarnji i izvanjski činbenici evolucije zajedno djeluju. Što nazivaju podražlivošću protoplazme i spo­ sobnošću reagiranja proti izvanjskim poticajima, to je isto što i unutarnji zakoni evolucije Ove zakone izvanjski utjecaji na stalne puteve okreću, a baštinjenjem se učvršćuju. Tim sve dalje nastaju svegjer posebni pravci razvitka, koji leže na najdubljem temelju spomenute unutrašnje osnove, iz koje nekad i proizigjoše. Ne smi­ jemo dakle nijekati unutrašnjih zakona evolucije, kao što se to dogagialo a i sad se dogagja u Darvinovoj teoriji izbora. 93 Što se napokon tiče opravdanosti, da prihvatimo pojam neumrle duše kod čovjeka, k onome, što sam prije reko, više ništa pridodati nemani. Mi nećemo pro­ ći toga postulata. Najplemenitiji su duhovi svih naroda od početka prve prosvjetne epohe svijeta vjerovali čvrsto u duhovnu i besmrtnu dušu; a ja vjerujem, da će to i u budućnosti biti. A vama moram iskreno reći, da se sa svoje strane nimalo ne stidim kao prirodoslovac: biti pristaša krš­ ćanskoga shvaćanja o svijetu, jer ja to shvaćanje jedino za opravdano držim. Ovo nije upravljeno proti osobama, koji ispovijedaju monizam, nego je upravljeno proti stvari. Mislim, da se svi razlozi, koje moniste proti kršćanskom nazoru o svijetu iznose — da se svi ti raz­ lozi najvećim dijelom osnivaju na nerazumijevanju. V I J E S N I K - Naša domovina. majkom se izmiHti, ali tako da majka zaište od njega moderni" htjedoše sa svoje strane °Pr0Štenje* а$' „Matica Hrvatska" i „Društvo Hrvatskih Kujiževnika". Bili su se na sav mah pronijeli glasovi, kao doprinijeti tu žrtvu, sto bi izrazili: da će primati honoda se tobože radi o pomirenju ovih dvaju naših književnih društava. Te su glasove prosuli naši „moderni­ sti", htijući time za sebe isklipiti jednu glavnicu, od koje bi se oni eventualno prehranjivali. Neugodno je zbilja stanje „Društva Hrvatskih Književnika"! U njega se uvukoše pantere, koje počeše rušiti i ono malo mi­ ra, što smo ga imali — uvukoše se ljudi, koji ne umi­ ju ni poteza na papir metnuti, a da ne ispovjede apo­ teozu nemorala. Najedanput je „Matica Hrvatska" osje­ tivši se svoje dužnosti na usta svoga presjednika jas­ no izjavila da jedan dio oboljele naše književnosti nije za naroda, a prema tome nije ni za edicija „Matice Hrvatske". Naši su „moderni" odmah podigli buku, kao da je „М. H“. nastražnjačka, kao da „М. H.“, kako je opisana u predsjednikovu govoru, nije za XX. vije­ ka! A iza ovoga su sjedinjenim silama proglasili zlo­ glasni štrajk: neće više ništa pisati za „М. H." Taj je štrajk megjutim izgledo kao štrajk djeteta, koje ljuto na majku neće više da jede. Nego, te vrste je štrajk vazda koban za djeteta. A ta je kobnost pala po legjima naših „modernih". Oni proglasivši štrajk s jedne strane izgubiše put do lijepih honorara, a s druge stra­ ne nemaju gdje širiti svoje modernosti. Njihova smotra „Savremenik" nešto i tijesno mjesto za njih sviju, a nešto i očajno, budući silan deficit trpi. Mirniji od njih htjedoše se na svaki način povući; ali budući imadu u redovima vladajuće stranke u Hrvatskoj dosta svojih prijatelja, ipak i ovi ostadoše do skrajnosti drski, ne htijući se nipojedan način pokajati. Dijete je htjelo s rare od »M- н -“ Pišući u nJezinim udovima. Da se odreknu svoje perverznosti, Bože sačuvaj! „Ah, č i e m si se z a h v a l i l a — T a š t a Ij ucka o h o l a s t i . — 0 m l a d o s t i t a š t a i p l a h a Ko j a s r n e š s i ( e r a z b o r a — Sv e š t o v i š e s t e r e š k r i l a — Sve ćeš p a k a n i ž e pa s t i , " — pje­ va Gundulić. I dobro im je pripjevo. Klaić u 7. broju „Glasni­ ka Matice Hrvatske", odgovara na ove glasove, da su potpuno beztemeljiti. On veli da odbor „М. H." to­ ga glasa ne razumije. Ko će se izmiriti i s kim i zašto? „Matica Hrvatska" nije se nikada zavadila s „Društvom Hrvatkih Književnika". Ona se može složiti s pravilima ,,Dr. H. K.", a posve je nešto drugoga, kad je „М. H." morala zatvoriti vrata svojih izdanja struji naše bezbožne moderne književnosti! Ona je to bila dužna učini­ ti i po svojim pravilima i po svome osvjedočenju i po savjesti svoga odbora. I ona time ne čini krivo ,,D. H. K.“, kad je zla sudbina htjela, da mu ljudi apoteoziranog nemorala ko­ lo vode. Dapače pravo veli Klaić, da odbor „М. H." ne samo da se ne može po. svome uvjerenju sprijateljiti (to bi bilo pomiriti se) sa školom naših bohema, nego nije odbor niti ovlašten, da pazaruje tako delikatnim stvarima, kao što je vjera. Ko bi im mogo dati tu vlast? Ako pak naši „moderni" misle, da su oni na to opu­ nomoćeni, onda fantaziraju — što bi im opet moglo zlo izaći. „Glasnik Matice Hrvatske" nije ni mogo drugo �94 Br. б. — Serafinski Perivoj. — 1907. reći, nego što je reko. On posve susretljivim i salons­ tankoćutnosti). Ništa im nije lijepo ni moderno osim kim tonom veli, da je bez smisla govoriti o izmirenju* onoga, što podražuje nagone, ništa im nije sveto osim kad se ne zna ni to: čega bi se imalo ticati izmirenje. slobode, koja znači izjarmljenje od vjerskih spona. Ipak si meće Klaić mogućnost, da bi o n o i z mi r e n j e Jednu imadu ipak krjepost, a to je duševna snaga, moglo značiti: pripust bezbožne i nemoralne štampe kojom se usugjuju javno zaglupljivati; ne boje se nikakve u matičina izdanja - a o tome veli sav vjerni i pošteni kritike. Ne boje se, da bi im se mogla konstantirati: hrvatski narod na usta profesora Klaića: da je to posve duševna obnemoglost s obzirom na više ideale, izrokao nemoguće isključeno. Nemoguće! gjenost za vjeru i domovinu. Ne boje se ničega! Ne Kad bi htjeo Klaić biti odrešitiji i bezobzirniji, kao boje se ni javnog suda ni savjesti! što su „moderni" odrešiti i bezobzirni, kad naučavaju Oni štuju Haeckela kao ovce ovna predvodnika, neodgovornost ljudske volje i propovijedaju slobodu ali da se Bog smiluje Haeckelu, pa se Haeckel obrati, nemoralnosti, onda bi im imo reći: da su postali pre­ oni bi ga proglasili: poludjelim starcem ; kao što proko mjere drski i djetinjasti, kao što su djetinjasta glasiše neke druge obraćenike. i drska djeca, kad po ulicama inzultiraju mirno prolazeći Oni su ljudi neozbiljnosti, šale i mizerne plitkoće. svijet. Odakle njima tolika odvažnost? Bog im je trbuh, nagon im je religija. Otklen oni „Matici Hrvatskoj" i nama smiju naU borbi protiva Bogu kriju se time, što upiru rivavati one perverzne ideje, što ih n. pr. šire u svijet prstom u svojom rukom naslikane fantome klerikalizma. po nesretnom „Savremeniku" ? Pogledajte eto ništa vi­ To je na kineski način dobro uregjena vojska! Miši še, nego onaj broj „Savremenika" (broj 5. 1907.), što glodavci pristaju uz njih! je izdan upravo u vrijeme njihovih smijšenih nada; Ko bi im išta primio ozbiljno, imo bi znakove pogledajte n. pr. Frana Bubalovića: ,.Ernst Haeckel 1“ duševne podregjenosti. On u tome članku veli, da su već prirodne znanosti Nek dakle razumiju temeljito najnovijih p o raz! izbrisale sve ružičaste sanje o vječnom Hrvatskoj se knjizi istina i ovim sukobom zlo sprema, b l a ž e n s t v u ; pa opet: d a se ž i v o t d a d e s v e ­ ali „mladi" su sa svojim „Savremenikom" uzrokom st i n a p a r a l e l o g r a m s i l a ili n a k e m i j s k i p r o ­ naših močvarnih prilika. c e s. Je li to korak pomirenja? Odbor „Matice Hrvatske" mora stajati još odPreviše je toga utvaranja i te blasfemije. važnije; naše ga dobro novinstvo mora podupirati! Ipak S time se ne izlazi na kraj S Oni monopoliziraju pravo i savremeno shvaćanje ne treba trošiti uzalud sila u borbi s duševnom djecom, umjetnosti, oni monopoliziraju pamet — ali šta nas za kao što su Janušić, urednik „Н. Dj." i Vizner — Livadić, tim utvaranjem boli?! Mi smo uvjereni o surovoj po- urednik „Savremenika". Odgovori ludom prema ludosti divljalosti njihovih ideja. Uz to se ne mogu podičiti ni njegovoj — inače će mu šance porasti, gledajući, da je 0 . J. Ma r k u š i ć . uspjesima. Sva njihova tajna privlačivosti stoji u neo­ predmetom ozbiljna razgovora. buzdanom podraživanju čovjeka — životinje. A sveti Zagreb: Drama „Prokletstvo" zabranjena na zanos? A uzvišenost, za kojom se kreću vjekovi? Sve je to njima prosto i neukusno, kao što im pozornici. Čujemo utješnu vijest, da je cenzura zabra­ nila i skinula s reportoira zagrebačkog kazališta protivaje neukusna i pomisao o kršćanskoj etici. A dovoljno je, da im ko rekne ne znam kako crkvenu dramu „Prokletstvo". Mi smo o toj drami glupu frazu, pa da se odmah za njim povedu. I da ga jedanput govorili, a danas nemamo više ništa reći, nego proglase svojom crkvom. Nigdje na svijetu nema toliko velimo, da je cenzor radio po očekivanju ne klerikalstva, nekritičnosti i lakoumlja, koliko kod naših mladih. U nego zdrava razuma i poštene misli. Neke se novine jednome su samo došljedni: ako se rekne što proti ljute pa rogobore. Govore o nekom strašilu reakcio­ kršćanstvu i kršćanskoj etici, onda oni svi skladno narne struje. proglase to savremenim. Ne boje se truda, da donose čitave referate i pohvale o ljudima n. pr. kao što s u : Zola, Gorki, Heine, Taine ili Kosor (ako smijem nje­ govu osobu s pregjašnjim spomenuti!) Tolstoj im ne vrijedi mnogo, isto tako ni Manzoni, isto ni Chateaubriand, ni Brunetiere. Smiješno uistinu, ali je tako. Većih doganatista nije vidio svijet! Ko bi njih mogo uvjeriti i samo toliko: da je vrijedno govoriti n. pr. i o Rafaelu barem tako, kao i o nekim hrvatskim slikarima, umjetnicima nuditeta (prešućujem im imena radi njihove Ne znaju ti „prosvijetljeni", da i vjera još i danas nalazi donekle zaštite i u državnim zakonima. A to i zaslužuje. Zaslužuje barem u tolikoj mjeri, u koliko i državna vlast — ako ne i više! Pa čemu onda ljutnja? Kakva je onda sablazan, što je „Prokletstvo" zabranjeno? Neka ta gospoda napišu onakih pasusa protiva dr­ žavnoj vlasti, kao što su pisali protiva crkvenoj, pa da vidimo neće li osim zabrane još štogod im ati!? Zabranu one drame vapije i zakon same vjerske tolerancije. �/ UREGJUJC: 0 . BROJ 6. J051P HARKUSlt, rR A N J ćb flC . V7I50K0, 15. LIPNJA 1907. Život i GOD. XXI- rad Ivana Frane Jukića Na temelju rukopisa o. Aug. Ćorića napisali o. J M arkušić — o. B. Š k arica. (Nastavak.) ova borba imala je tek vanjsku izliku: da su tobože carigradski sultani počam od 1 ^ 1 Mahmuda II. uvodeći kojekakve reforme i novotarije iznevjerili se koranu, dočim pravi uzrok tih buna bio je taj, što bosanski muhamedaiici, videći gdje sve više tamni slava i moć turskoga carstva, zamrziše tursko gospostvo, car­ ske vezire, činovnike i naredbe, te sanjahu san o oslobogjenju Bosne ispod Carigrada i o domaćoj samo­ voljni joj upravi. I zbilja g. 1831. proglase bosanskim vezirom domaćega sina, Husein-bega Gradačevića, čo­ vjeka bogata, lijepa i ponosita, ali u toliko neizobražena i neiskusna, u koliko je to trebalo, da se u ono vrijeme poduzme tako težak cilj, kao oslobogjenje i samostalnost Bosne. Husein zasjedne u Travniku na vezirsku stolicu. Budući je ovo proglašenje bilo učinjeno voljom naroda, a bez carskoga znanja, i napereno proti turskoj vlasti, Husein, da si osigura budućnost, stade sakupljati voj­ sku po Bosni, ako mu do gusta dogje, da oružjem u ruci obrani zadobivenu čast; a ujedno zatraži potvrdu od sultana. Ne dobiv potvrde, diže vojsku od 36.000 vojnika i povede ju proti Carigradu. U toj vojsci bilo je dosta i kršćana, koje s mu­ slimanima u jedno kolo privuče ljubav k izmučenoj domovini i mržnja na tugje gospostvo. Zalud ćemo kroz više stoljeća tražiti sličan primjer. A to je ujedno dokaz, koliko je junački Husein bio obljubljen i rado primljen u prvo vrijeme svojega vezirovanja kod na­ roda bez razlike vjere. Bošnjaci dogjoše do Peći (Ipeka), i tu pobijediše Ali-pašu Vidaića, kojega naprijed posla veliki vezir Rešid-paša, da suzbije Bošnjake. Uslijed toga poraza, našav se Rešid-paša u tjesnacu, posluži se lukavošću, te zavadi Huseina i Mahmud-bega Tuzlu, obeća­ vajući tajno i napose obojici bašaluk na Bosni, ako se vrate, i ocrnjujući jednoga pred drugim. Tim načinom sasu im lug u oči, pobudi u njima častohlepnost i pokvari čitavo poduzeće bosanske vojske. Sutra, kad su obe vojske bile pripravne na boj, Mahmud digne svoju vojsku od 16.000 vojnika i krene natrag, a Hu­ sein ne sumnjajući o iskrenosti Rešid-pašinoj, pocrne s njime ugovarati; veliki mu vezir obeća, da će mu isposlovati od sultana vezirstvo na Bosni, i Husein se povrati bez okršaja u Travnik. Tu je dugo čeko na obećanje vezirevo, ali ne dobivši ga i uvidjevši da je prevaren, posluži se i on sada lukavošću. Dobavi naime iz Novog-pazara lažan ferman, i kao pravi vezir počine upravljati i harač sabirati. Huseinovo djelovanje pobudi u Carigradu veliku �82 Br. б. — Serafinski Perivoj. — 1907. smutnju, jer su i s drugih strana države dolazili rgjavi glasovi, te se sultan nije imo kad toliko Bosnom ba­ viti. Kad su se pak bune po drugim mjestima stišale, sul­ tan svrati svu pozornost na Bosnu. Odmah pošalje na Bosnu Kara-Mahmud pašu. Ovaj pak hotjevši najprije ukloniti pogibelj, koju bi mogo imati od strane katolika, ako bi njihovi vogje franjevci stupili na Huseinovu stranu, upravi na fratre tri pisma, i to jedno na hrvat­ skom, a dva na talijanskom jeziku. Ta je pisma piso s puta u Bosnu, i to prvo u Bitolju 16. veljače, drugo u Sjenici 11. svibnja, a treće u Ljubogošću 2. lipnja god. 1832. Prvo pismo na tobožnjeg fojničkog biskupa glasi: „Vjerni i bogomoljniče (Ahirdovadžija) moj biskupe fojnički, poslije našega pozdrava javljamo tebi, kako smo od naših vjerodostojnih ljudi iz toga kraja i od drugih, što dolaze od tih mjesta, razumjeli i iz blagodarnosti čujemo vjernost, koju si imo i imaš prema d r­ žavi našega haliedevleta; i nama bi vrlo drago to, što si vjeran (sadik) podisto, zato ti dajemo na znanje sada, kako i mi svjednako se sprm am o, da dogjemo sobom u Bosnu s velikom vojskom sa tri strane na poganoga i prokletoga husein-kapetana, i na 15 ševala, to jest po barjamu, himšallah, polazimo ovđale i uzdamo se u Boga, da će taj prokletac do malo vremena primit svoju plaću. Zato i ti kao vjeran našem visokom devletu, kako si bio i jesi, da ne pristaneš nimak i da gledaš na svaku ruku i na svaki način, da svjetuješ što je do­ bro i uputno i za bolje sve vjerne siromašne carske podanike (raju), koji su god poa tvojom rukom i u tvojoj biskupiji, neka se pretrpe i zabavljaju svojim po­ slovima, a kad mi stignemo tu na bosansku granicu, onda ćemo dati njima naše naredbe i pisati. A kako budemo zapovijedati, tako neka urade; a uzdamo se, ako Bog da, da ćemo ih brže izbaviti od svih muka, što su podnosili i podnose na silu od tog prokletca! Tako se vladaj, kako ti zapovijedamo i da si od Boga zdravo !" U Manastiru (Bitolje) dne 16. veljače 1832. Rešiet-Mehmed paša.1) U drugom pismu veli o Huseinu, da se očito odmetnuo, nevjernim i nezahvalnim izjavio proti svo­ jemu dobročiniocu sultanu, pa stoga preporučuje da na svaki način nastoje daleko se držati od svih poku­ šaja sa strane odmetnika, a redovnici, pametniji i mudriji, dužni su svjetovati puk, da bude vjeran i odan svom G ospodaru.2) Iz ovih se pisama razabire, koliki su ugled fra­ njevci uživali na carigradskom dvoru, i kako su i tamo poznavali neisporedivu privrženost bosanskih katolika prema franjevcima. *) Starine XVII., str. 106. 2) Starine XVII. str. 107. Kara-Mahmud paša dogje u Bosnu sa 30.000 vojnika s namjerom, da Bosnu jednom za uvijek po­ kori. Husein se tome i nado, otkako ne dobi potvrde, ali je slutio i svoj pad, jer dok je u početku vezirovanja sve za njega bilo oduševljeno, sad su prvaci s Mahmud-pašom na čelu bili njegovi ljuti protivnici, a i sam narod dosta ohladio. Ne htijući ipak na laku ruku pustiti vezirstva, digne vojsku od 20.000, i pobije te s Kara-Mahmudom na Palama nedaleko Sarajeva. Nakon kratkog okršaja podlegnu, izgubi vezirstvo, ali sačuva živu glavu, te pobježe s mulom sarajevskim i s Krupa-Kapetanom u Osijek. Husein je još prije prijateljevo s franjevcem, o. Ilijom Starčevićem, koje ga je u Beč slao, da mu isprosi vezirstvo; ali i zaštitu i utočište na austrijskom tlu, ako bi moro bježati iz Bosne. Možda je tu još kakovih po­ ruka bilo, megjutim o tome izvori šute. I tako, kao što je mnoge častohlepnost upropa­ stila, upropasti i Huseina, „Zmaja od Bosne" zbog hrabrosti zvanoga. Častohlepnost bi uzrokom, da nije ostvario svojih namislf, a da ih je i ostvario, ko zna, bi li Husein osto naklon Starčeviću i kršćanskom puku ?! Kroz to vrijeme, dok je „Zmaj" vezirovo, vojevo i pao, naš je Jukić bio dječakom u Fojnici. I on je dakle bio svjedokom tih dogagjaja, pa makar iz prikrajka. Sigurno je slušo: Husein-beg Gradačević hoće da oslo­ bodi Bosnu ispod osmanlijske vlasti, učini je neodvisnom, kršćanima dade polakšicu i slobodu; on (Husein) prijateljuje s fratrima, napose sa Starčevićem, te ovaj ide za njega u Beč. Husein veziruje, vojuje, poražen je ; pobjego u Osijek pod austrijsku zaštitu i t. d . ----------— Sloboda domovine, sloboda kršćana, — ta to je svako u ono vrijeme razumio, a nekmo li mladi školarac! O tome je i on sanjo i čeznuo i s tim je osjeća­ jima krenuo u — inozemstvo i u život. III. Svršivši Jukić godinu redovničkoga novašta, posla ga starješinstvo u Zagreb na filozofiju. Uzmemo li u obzir s jedne strane, da je sve doskora i u našim naukovnim zavodima filozofija bila rastavljena od bogo­ slovije, i da se je filozofija polazila dvije godine, a s druge strane da je Jukić god. 1836. bio na prazni­ cima u Fojnici i otalen krenuo u Vesprim na bogoslo­ viju, zaključujemo, da je Jukić otišo u Zagreb g. 1834. Već prije nego je Jukić došo u Zagreb, nekoji hrvatski rodoljubi, a na čelu im dr. Ljudevit Gaj i da­ režljivi i požrtvovni grof Janko Drašković stadoše sno­ vati, kako da svoj narod razbude i povedu ga putem prosvjete k suncu i slobodi. Uza sve poteškoće uspješe �Život i rad Ivana Frane Jukića. i pokrenuše „ilirski preporod". Godine 1835. 6. siječnja izigje „Danica ilirska," koja je imala zadaću širiti ve­ like namisli hrv. preporoditelja, to jest: ujedinjenje svih južnih Slavena na osnovi prosvjete. Koliko je. ovaj pokret koristio hrv. narodu, to se ne može iskazati. Povijest ga je naša zlatnim slovima ubilježila, a narod harno spominje, a i spominjat će u koljena. Jukić kao vatren i darovit mladić, nije mogo ostati prema tome pokretu hladnokrvan, nego mu se srcem i dušom pridruži. Gaj ljubezno primi Jukića u svoje kolo, dade mu naputke, kako mora raditi i po­ stupati da si pribavi znanje, kojim bi sebi i narodu koristio. I tako mladi Jukić postade „ I l i r a c . " Možemo ustvrditi, da Jukić nije došo u Zagreb i upozno se s Gajem, da ne bi nikada ono bio, što je bio. Da li je odmah god. 1835. počeo raditi na knji­ ževnom polju, ne možemo ništa reći, pošto nemamo dokazi, pa ni to, da li je Jukić po vremenu prvi knji­ ževnik iz Bosne, koji se je javio za hrv. preporoda, ili ne. Dični pokojnik, 0 . Martin Nedić sebi to prisvaja. „Kad je Gaj — piše u jednom pismu Nedić — pokre­ nuo „Danicu ilirsku" i Pavao Stoos zapjevo ,,U ilirsko kolo, mili......... “ tada sam se prvi iz Bosne javio do­ pisujući se s Gajem i šaljući članke u „Novine ilirske" i „Danicu ilirsku." Ali zbog nepovoljnih okolnosti nisam imena piso, već ga krio kao zmija noge. Poslije iza pokreta poče se Jukić dopisivati s Kukuljevićem o knji­ ževnosti i svoje ime na javnost iznositi." I doista Nedićev „Razgovor kog su imale vile ilirkinje" ... čedo je onoga vremena, a ta je knjižica izašla već godine 1835., (kao što se to vidi na str. 31.) Razmotrivši ove razloge ne usugjujemo se pori­ cati dičnom pokojniku prvenstva u kolu ilirskom po­ gledom na književnost, ali s druge strane možemo reći, da je Jukić i bez ikakvoga književnoga rada (?) kao prisutnik i očevidac prvi stupio u kolo ilirsko; ta i sam piše Gaju: „Koga (Jukića) medju perve Vaše uče­ nike i nasljednike možete brojiti." J) Godine 1836. dogje Jukić u Fojnicu na praznike, gdje se lično upozna s Nedićem, koji je te godine učio u Orašju kod o. Marijana Šunjića istočne jezike, oso­ bito turski. Iste godine (1836.Ј7.) posla starješinstvo Jukića u Vesprim u Magjarsku, da tamo uči bogosloviju. Zna se da je ovdalen godine 1839. već slao Gaju pjesme i spremo neku knjigu na štampu. U društvu je s početka imo bogoslove: fra Blaža Jošića i fra Bartola Jurića,2) a drugog polugodišta još jednoga, to jest fra Jaku Baltića. >) Jukić : Zemlj. i Poviestnica Bosne, uvodno pismo Gaju. 2) Ovaj se isti zvao i Krajinović-Kovačević. 83 Sad stade Jukić svim žarom mladenačke duše opi­ sivati svojim drugovima ilirski preporod, oduševljenje, koje vlada u Zagrebu za narodnu stvar, dr. Lj. Gaja, njegove namisli i sklonost prema onima, koji žele svo­ jemu narodu pomoći. Spomenuv tužnu Bosnu reče im : Eto u Zagrebu rade da podignu ilirsku književnost, a šta će mo mi našoj domovini učiniti? Ništa, dok je ne ogrije sunce slobode! Slušajući Jukićevi drugovi zanosno pripovijedanje, sravnjući kukavno životarenje u Bosni s blagostanjem slobodnih zemalja, a uz to iz domo­ vine donešavši u srcu klicu rodoljublja, lako nasjedoše na ljepak nekome trgovcu iz Vesprima, Jovanoviću, starinom iz Bosne. Ovaj im reče, da postoji nekakvo društvo, koje nastoji Bosnu i Hercegovinu osloboditi od ropstva. Ta ih vijest odmah zanese; opaziv to Jovavanović, zapita ih : „Hoćete li vi stupiti u to društvo?" Odgovoriše mu da hoće. „А vi kad hoćete, — nastavi Jovanović — ajte u Bosnu i Hercegovinu i bunite na oružje sve, što se krstom krsti. Vaša lozinka neka bude: „šuma^ti mati!"; i po toj lozinki ćete poznavati članove toga društva. Društvo neka pali hanove i kavane po drumovima, begovske kuće po selima i sve što nije kršćeno, neka siječe. Čim se to počine raditi, ćatisat će (doći će) nekoliko članova toga društva sa četeri topa iz Petrovaradina, a drugi će udariti s topovima iz Srbije. Takim ustankom je i Srbija započela, pa je pobijedila i oslobodila se." Ovo su bile puke želje, koje pomišljajuć na ono­ vremene okolnosti, nijesu bile izvedive. Mladići zanosni i oduševljeni povjerovaše Jovanoviću i učiniše sve što su mogli učiniti. Stariji i trizmeniji franjevci dohvaćajući zamašitost i kobnost ove stvari odvratiše mlade bogo­ slove od neizvedive i opasne vratolomije. Glede samoga ovoga poduzeća imaju dvije verzije. Po prvoj verziji krenu mladići početkom god. 1840. (dakle u zimnodoba) u Bosnu, Jovanović im dade nošto novaca, koje potrošiše do Broda, te moradoše pješke po Bosni. Razrede, kuda će koji ići buniti. Jukiću bi odregjena Krajina (Turska Hrvatska), Juriću Hercegovina, Jošiću Posavina, a Baltiću srednja Bosna. Do Zenice dogjoše zajedno, gdje se rastadoše: Jurić i Jošić odoše prema Sutjesci, Jukić i Baltić u Travnik, odakle je valjda Jukić namjeravouBanjuluku. Jukić i Baltić dogju u Orašje, gdje je tada župnikovo O. Marijan Šunjić. Ovoga veoma iznenadi njihov dolazak, te ih upita: „Otkud vi moji mladići?" Oni mu potanko kažu uzrok svoga dolaska. Umnoga i brižlji­ voga Šunjića ovo u velike zabrinu, pa će ih upitati: „Jeda li je u tome društvu i cesar?" Odgovore mu: „Mi ne znamo, ali bio ne bio, udarit ćemo, pa što Bog da i sreća junačka!" Šunjić nastavi: „Tešu misli lude! U Turaka topovi, utvrde, vojništvo, a kršćanstvo golotrbo i siromašno!" Vatreni mu Jukić odvrati: „Dulce et decorum est pro patria mori! (Slatko i dično je za do- �84 Br. б. — Serafinski Perivoj. — 1907. movinu umrijeti)." To Šunjića rasrdi, pa će mu: „Non decorum sed stupidum šibi et aliis interitum acquirere!“ (Nije dično nego ludo sebi i drugim propast pripravljati). Moj Frano — nastavio Šunjić — tvoja majka očika da te gleda gdje misu govoriš, a ti da udariš u bunu, učinio bi, da te mati ugleda gdjegod na vješalima." Čuvši ove riječi, Baltić proplače, a Jukić osta pri sv o m : „Mi hoćemo ter hoćemo, pa šta Bog d3 i sreća junačka!" Šunjić mu opet reče: „Ludu glavu sreća ne pomaže. Dat ću vam dva konja i jednoga pratioca, pa ajdete odavle uprav u Fojnicu, ali svagdje jezik za zube glede vaše osnove." I doista Šunjić ih opremi u Fojnicu i učini, da se stvar nije razglasila. Još je Šunjić opiso cijelu stvar o. redodržavniku, i zamolio ga da ih prem­ jesti iz Bosne kud bilo, da bilo. Za to Jukića i Baltića opremiše u Dubrovnik. Jošić dogje u Sutjesku i svu stvar kaza 0 . Martinu Nediću. Za to dočuje i redodržavnik, te da se stvar ne pročuje, vrati ga natrag u Magjarsku. Za četvitoga djaka vele da je hodo oko Sutjeske i vratio se natrag u Po­ savinu, ne otišavši nikako u Hercegovinu. U Posavini ga uhvate zaptije, a buduć da nije imo proputnice, do­ vedu ga u Gradačac muselimu, on ia starom Fazli-baši Šerifoviću. Fazli-paša razabra, da je Jurić fratar, ali da ne oda kao fratar, to jest u frata-skom odijelu, s toga ga dade mučiti i potajno umoriti u kapetanovu zaselku, jedan sat daleko od Gradačca. Tim načinom uništi se plemenita, ali vatrolomna namisao mladih rodoljuba. Druga pak verzija glasi: Bosanski bogoslovi u Magjarskoj: Jukić (u Sabariji), Jošić u (Sakolcu), Kovačević Josip (u Pešti); i u Hrvatskoj: Jurić (u Varaž­ dinu) god. 1839. pismeno se dogovoriše, da će u Bosni i Hercegovini dignuti bunu. U tom ih je potpomago Sava Tokelija, veliki srpski mecena. Oni se razdijele u četeri strane; Jukić otigje na Senj i otale preko Bišća u Krajinu, Jošić preko Županje u Posavinu, Jurić preko Bjeline u R aču; Kovačević pak u Beograd. Jukić je išo od sela do sela svagdje buneći narod, govoreći mu da ustane i strese sa sebe teški jaram ropstva. Na tome putova­ nju dogje u Kotor-Varoš. Tu je župnikovo 0 . Frano Sitnić, koji je Jukića primio kao dijete i opremio ga u fratre, te se za njega brinuo kao za svoga štićenika. Čuvši od Jukića za uzrok njegova dolaska, stade ga odvraćati, a Jukić mu odvrati: „Ti si b o žja k ... plitko misliš!" Iz Kotor-Varoša pogje u Travnik, i na tome se putu svrati u Orašje, a iz Orašja u Fojnicu. Tu se čitava stvar raz­ glasi, te i vezir dočuje za Jukićeve namjere; a to su veziru dojavile osobe, koje su bile proti Jukiću i gledali ga upropastiti. Za to poče vezir tražiti Jukića, a dočuvši to fojnički gvardijan, spremi ga god. 1840. po noći u Dubrovnik. Jošić je bunio narod oko Tuzle i došo u Sutjesku, odakle ga starješinstvo vrati natrag u Magjarsku. Jurić je bunio narod izmegju Bjeline i Gradačca. Dočuje to vezir, spremi kavaza u Posavinu, ne bi li ga našo. Kavaz uhvati jednoga seljaka i držeći, da je uhvatio Jurića, osiječe mu glavu i odnese veziru, a Jurić, kad je sve bilo utišalo, da je došo u Zeleniku i tu kršćanski živio i umro. Kovačević ostane u Beogradu, tu se pohrišćani, dobi činovničku službu, i u toj službi je živio i umro. 0 ovome nam kaza miip. o. Angjeo Ćurić, da se živo sjeća, kako se je pripovjedalo, da je isti Kova­ čević god. 1855. došo iz Beograda u Fojnicu, i tu po­ klonio Šunjiću zlatan sat u vrijednosti od 40 dukata. Ali evo što pripovijeda fra Jako Baltić u svojoj kronici „Godišnjaku": „Ove iste godine (1840.) izašo sam ja i moja tri druga, t. j. fra Blaž Jošić, fra Frano Jukić i fra Bartuo Krajinović-Kovačević iz Magjarske, iz Vesprima (po svršenim naucima). Ovdi smo se upoznali s nekom obitelju srpskom, koja mnogo vremena u našem prija­ teljstvu očitova, da je i ona iz Bosne starinom, i da joj je vrlo na srcu mučno, što Bošnjaci toliko teško ropstvo pod Turčinom podnose, i za to da ima namjeru Bošnjake pomoć osloboditi: „Nego, reče, ako ste vi pri­ jatelji morate nam pomoći!“ — Mi na ovo odgovorism o: „Kako bismo mi mogli pomoći ? mi mladi sveštenici!“ ]) ništa u rukama nemamo." — „Morete (nastave iz one obitelji) narodu pod svetu zakletvu kazati i pripravit ga za jedan opći ustanak."— „Na to se mi složimo i ne pitajuć nikoga u mana­ stiru oli naših profesora uputiv se preko Kaniže, Kopiivnice i Siska izagjemo u Bosnu na Dubici, ter na Gradišku u B'mjuluku. Zatim dogjem ja u Travnik na Orašje, gdj: t ‘ :še za paroka o.fr. Marjan Šunjić, kustod. Ovomu ja obrijem svu tajnu našu; a moja dva druga odu u Gučugoru, Jukić ostane u Banjojluki. „Ali se ova naša tajnost malo pomalo prokažei nama neki prijatelji svjetovahu, da bježimo u Austriju, jer ako čuje vezir; a i jest naopak....... !.. Otkud ja i Jukić odosmo u Dubrovnik, jošić u Magjarsku, a fra Bartuo sekularziro se." Baltić je u ovoj stvari najvjerodostojniji, kao jedan, koji je bio i sam dionik onih dogagjaja; s toga mi uzimljemo sve njegove vijesti, a one koje su s njime u opreci, držimo prostim pričanjem, koje nastadoše prema onoj narodnoj: Reci kakvu priču ili novost na dnu čaršije, pa kad izagješ na vrh čaršije, svoga pripovijedanja nećeš moći raspoznat. I ovo još sigurno znamo, da su se mladi „osvet­ nici" već bili imenovali prinčevima od Bosne. Jukić je nosio prvenstvo, te bi eventualno imo biti upraviteljem domovine. ‘) Općenito značenje riječi „svećenik" za svakoga, koji svećeničko odijelo nosi; jer znamo da Jukić onda jo5 nije bio svećenik, nego ga je u Bosni redio Barišić. �Život i rad Ivana Frane Jukića. Povratak dakle njih četvorice iz Vesprima bio je god. 1840., a to je godina, kad je Jukić upravo svršio nauke, jer je mudru knjigu svršio god. 1836.; te je godine počeo učiti bogosloviju, a svršio je za četeri godine, t. j. 1840. Što su svačetverica spomenutih opet otišli preko gra­ nice, to je bilo poradi straha, da nebi vezir čuo za njihove bivše osnove i progromio na njih. Baltić u svome „Go­ dišnjaku" spominje, kako je njega redio kotorski biskup Lučić-Pavlović, a za Jukića ništa ne spominje. Jukić je regjen kasnije. Sreća što mladi ljudi u ludo ne pogubiše glava! 85 zom i otselen su se marljivo dopisivali. Sastane se i s Gajem, koji ga je potako na sabiranje narodnih umo­ tvorina, ponajviše pjesama. Na povratku u Bosnu udari na Bihać, pa na Sanski-Most, pa na Banjaluku. Ovdalen krene prema Kotoru i otsjedne kod župnika u Sokoli­ nama; 5. listopada pane u Skendervakuf. Onda preko Dobretića, Travnika i Busovače 9. listopada stigne na svoje mjesto u Fojnicu. U Fojnici ostane do konca go­ dine 1842. Čuli smo, da je Jukić došo u Dubrovnik. Tu mu se sad nadade prigoda, da sabire pisane povjesne spome­ nike i proučaje bruga književna djela, koja je Dubrovnik, kao davno stjecište hrvatske prosvjete, znao začuvati. Osim toga upoznade se tu s nekojim književnicima, koji ga uputiše i sjetovaše da ne baca pera iz ruku. Dok je pogibelj minula i malo se prešutila stvar, Jukić se vrati u Bosnu. To je bilo licem i3. studenoga 1840. g., kako sam opisuje u svome „Putovanju iz Dubrovnika preko Hercegovine u Fojnicu". Taj put opisa i tiska ga god. 1842. u „Dalm. Ma­ gazinu". U ovome je putu mnogo vidio književne koristi sabirući svuda, kud je prolazio, književnih podataka. Po povratku u domovinu zaredi ga za svećenika biskup Barišić. Iz Fojnice ode u Banju-luku, gdje pri­ kaza Bogu prvu nekrvnu žrtvu. I tako Jukić postade duhovnim pastirom svojega miloga naroda. Iza rečene prve svete mise, vidimo opet Jukića u Fojnici. Tečajem obiju godina 1841. i 1842. on proboravi u Fojnici. Ovdalen je, kako ćemo vidjeti, po raznim listovima svegjer nešto piso, ali je ipak po najviše vremena utrošio u to: da se sabere i da svoje osnove razredi. Razregjujući Jukić svoje osnove po nazoru najgla­ sovitijih ljudi, zamislio je, da nema rada ni široka po­ gleda bez putovanja. Putovanje je praktična škola; pu­ tovanje odgaja ljude. Zato on već 27. lipnja 1842. kreće iz Fojnice na put, pa prošavši nahije: fojničku, visočku, žepačku, tešanjsku i derventsku, maši se Slavonije i Ba­ novine ') U Zagrebu se lično upozna sa Stankom Vra- Kašnje je Jukić 1843. i 1846. opet udešavo puto­ vanja po Bosni, i to prema Krajini i prema Livnu, ali to ćemo u zgodno vrijeme usput provući kroz retke, a sada ćemo se najprije pozabaviti Jukićevim književnim radom. Jukić u cvijetu mladosti, u 22. god. života pun zanosa za prosvjetu svojega naroda, poznat s mnogim književcima i učenjacima postade eto vogjom naroda, kojemu je trebalo duševne krane. I ljubeći ga iskreno, nesebično stade svim žarom svoje mladenačke duše ra­ diti, da svoj narod podigne iz tmine neškolovanosti. Na prvom mjestu se pobrine oko podizanja škola (o tome kašnje). Zatim stade zvati u kolo mlagje franjevce, da „zavede jedno čitateljno društvo" i da njime poradi oko iz­ davanja pučkih knjižica, „jer više ruku više radi, više očiju više vidi", — veli narodna poslovica, a toga se i Jukić držo. U prvom redu obrati se na Martića i Jo­ šića, a drugih je malo i bilo. Megjutim ni ova dvojica nisu Jukića oduševljeno potpomagala. Jošić se bješe za­ ljubio u latinski jezik, i na njemu je pjevo pjesme. Pa ni poslije mi nikako ne vigjamo Jošića, n. p.: da suragjuje u „Bos. Prijatelju". Uzrok je ovome neodzivu bio ponajviše taj, što su neki neprijatelji u Rimu oklevetali svezu bosanskih franjevaca s pokretom u Zagrebu. Tre­ balo je dakle opreznosti. A i inače od strane turske vlade u Bosni moglo se vidjeti, da bi rad i ovake vrste mogo biti koban. Napose, što se tiče Martića, on je Ju­ kića prilično potpomago; megjutim ipak nije bio gorljiv kao Jukić iz prirogjene inu diplomatičke opreznosti; a donekle se nije ni slago s Jukićem, jer Jukić imagjaše na pameti i političko djelovanje u Bosni, dočim njegov drug Martić željaše samo slogu svih Slavena u književ­ nosti „bez ikakva interesa i religiah obzira"; svak neka ostane ondje, gdje je s tl). >) Sve ovo putovanje do Zagreba, kao i povratak kroz Bosnu u Fojnicu opiše Jukić i pošalje u rMagazinu ali urednik „Magazina" valjda ragi toga, što put preko Slavonije i Bano­ vine nebi nikoga zanimo, ispusti one dijelove, koji se tiču sponenutih krajeva. Iz Cernika u Slavoniji posla Jukić člančić „Srps. Nar. Listu": „Drevnosti Bosanske"; a u 36. br. Danice (1842.) odgovora Dimitriji Tirolu (ovaj je tvrdio jednom, da je bos. azbuka srpsko pismo, a Bošnjaci, da su pravi Srbi), da su Bošnjaci ne samo zemljopisno, nego i rodoslovno : pravi Boš­ njaci, slavni narod ilirski. ’) Gledaj Šurmin: Hrvatski Preporod II. str. 283. i Mar­ tića pisma Vrazu 16. IV. 1842. i 18. IV. 1842. te Jukića pismo Martiću od 13. rujna 1847., što je pisano iz Fojnice. IV. �Br. 6. — Serafinski Perivoj. 86 1907. Pobjeda ustrajnosti. Novela. Priopćuje O. Jeronim Vladić. (Nastavak. GLAVA VII. Nekog lijepog dana o zapadu sunca pane pred viteza čovjek oko pedeset godina, plačuć i tražeć u njega milosti. — Ustani! najpripravniji sam, da ti pomognem! — reče vitez umiljatim glasom. — Htjeo bih, da zamolim vaše gospostvo, gospo­ dine kneže i viteže---— Pa kaži, pripravan sam i na žrtve! — To znam, ali se r a d i . ; . . — Neka bude, šta hoćeš! — Zločin, uvreda___ — Pripravan sam, da te sažaljujem i da ti oprostim. — Zaista sam preko volje učinio, i žao mi ic. — Pa kaži dakle. — Bio sam u službi kod Ubalda. — Dalje, dalje! Jutros nesretnik htjede da bi umrla ona sveta gospogja Matilda. — Nakazo! Nesretnice! Zar Matilde nema više? — Možda ima, a li___ — Gdje je ? — U šumi, odmah na ovom kraju, ondi sam ju moro ostaviti na pola mrtvu, a pravo je čudo, da nije umrla. — Lupežu! stići će te božija pravda; a nadam se od mog mača. — Ubald je tražio krvnika i kog je prvog sreo tog je i uzeo. Taj vrag uze mene, koji nijesam nikom nidlake iz glave izgulio; a groficu sam silno sažaljivo. Knez je to odmah primjetio pa mi reče da hotimice krzmam mučiti bijednicu, i zbog tih riječi pobjegoh. Šta ćete ? Ja nisam vitez, a draga mi je moja koža, pa sve učinih za ljubav kože___ — Mogo si z v i j e r i u srce rinut željezo! — Da s a m ___ ali vi znate, ko je kriv onaj se i boji, pa je lupež pazio držeć i bodež rukom ko od zabave, ali ja znadoh zašto. ч — Pa zar zbilja nije mrtva ? — Činilo se je da jest, i ja sam sa strahom uvjeravo kneza. On mi povjerova i srdit pobježe, zapovje­ divši mi, da ju odmah zakopam; ko da mu je dosadna bila. Bio je bijesan, jer gospoja grofica ko da se rugala njegovu mučenju. — Vjerujem, vjerujem ; da je bila muško, bila bi na ponos viteštvu. — Uvjeren sam. Ja uprtim njezino tijelo na pleća. Nosio sam je dobar komad puta i mišljah da je već mrtva, kad čuh stenjanje, uzdah. Htjeo sam unići u šum u; pohitih da unigjem i položili ju ponajlaglje na travu. Gledam j u ; pogledne očim a. . . . taknem je s e : topla je. Ali ne progovori; ja nijesam smio gubiti vrem ena; pomislih, da ju ponesem kroza svu šumu na ovu stranu. Opet ju spustim ; činilo mi se je, da je malo oživjela; ali još ne progovori. Lijepo ju položim na travu megju grmlje, koje ju je zaklanjalo, a kod nje ostavim malo kruha, što mi je bio u džepu, a onda potrčim amo va­ šem gospostvu, gospodine kneže. — Vrlo si mi dobro učinio. Kako ti je ime? Matija. — Pravo M atija! Ostat ćeš ovdje u tvrgji i bit ćeš tamničar; ali kako treba, a ne kao u kneza Ubalda. — Ne bojte se, sve ću učinit, da vam ugodim gospodaru, gospodine___ — Trebalo bih da idemo odmah i da dovedemo groficu. Okrijepi se čimgod, malo se odmori, pa ćemo ići. — Pa i odmah, ako hoćete ? — Ne, jedi prije, a dotlen će se smračiti. — Ah, dobra li gospodara — pomisli Matija — onaj je drugi bio pravi gjavo pakleni.' U istinu se do­ bro i zlo bolje shvaćaju, kad se oboga prokuša. Napokon pogjoše do mjesta, gdje je ostala na pola mrtva grofica, ali nje ne bi više tuđe. Vitezu se smrče čelo. Matija mogaše samo reći: — Možda d u si___— Bio ga je obuzeo neki strah pred gnjevom novog gospodara sjećajuć se, da bi pod Ubaldovim gospostvom u ovakom slučaju bila sreća umri­ jeti što prije. Atilije samo reče: — Da malko naokolo potražimo. — Tražili, ali nje ne našli. Vitez zaroni u misli, ne bi li našo način, kako bi štogod sazno; i kako bi se mogo zauzeti za mile mu prognanike. Sutradan ode preobučen svom neprijatelju, a na večer ode u šumu i napade pustahije, koji su vukli Adolfova sina, da ga uruče Ubaldu. Ovdje se dogodi onaj sukob s pustahijama i onaj s d u h o v i m a . Megjutim loveći Atilije pustahije, neho­ tice pogodi i Alfreda. Vitez toga nije slutio, mislio je da je on pao s drugog uzroka, n. pr. da ga je na zemlju bacio pustahija, koji ga je vodio na užetu; istom kašnje, kad ne nagje dječaka, pade u teške misli___ Alfredu se zbilja dogodilo, što je Atilije počeo na­ slućivati. Ipak rana Alfredova nije bila teška, zato brzo dogje k sebi te milosnim okom stane prigledati pusta- �87 Pobjeda ustrajnosti. hiju: strijela mu se zabola u srce, bio je hladan, niti je diso, nit mu je srce tuklo: — mrtav je. — Stade jedan čas, da nad njim moli a onda ode. Ruke su Alfredu bile odriješene, jer uže nije bilo zauzlano; dva se prijatelja pobrinula, da mu ga samo čvrsto omotaju oko zašačja, držeć svaki za jedan kraj u ž e ta ; ipak kako su ga nježno vukli, otvorila se je opet po koja rana, koje je dobio, kad ga je tukla bab e tin a; a na nogama koliko je trpio, ne pita se. Alfred nije plako, nije jauko, jer je bio Alfred. Ali koraknuv nekoliko puta, oslabi, malaksa i pade. Nije imo razloga, da se preveć žalosti, jer su mu pustahije vodeć ga kazali, da mu je majka um rla; dapače kazali mu i to : kojom je smrću umrla. Sama mu je priroda pom nožavala tu g u : na nebu se prije vedru pojaviše oblaci, koji su se širili, zbijali, gomilali, mrači, tamnili, a naokolo tišina ko u grobu. Dječak gleda okolo: šum a, pa šuma. Sjeti se, da je u mjestu po kom krstare dusi i vještice, ko što su mu pripovijedali; ali je on sad znao vrlo dobro š ta s u oni. Tužne ga snagjoše m isli; odgoni ih i opet odgoni, a one jednako kod njeg, svegjer ostavljajuć turobni utisak u preosjetljivom mladićevom s r c u ; zadugo se je borio, kad iznem ogavši podleže navali malodušnih m isli: zašto još živim ? Da me je pogodio, izbavio bi me ovih zvijeri. Zvijeri ? T ig ar ne će ubiti tigra' čovjek da ; dapače raduje se kad trpi č o v je k ___ Bilo je sr­ daca, koja su kucala za m e ; s a d a ...... O č e ! m a jk o ! s e s t r o N e g d a ste mi bili utjeha . . . . više nijeste: nema više slatkih imena, nema više sm iješka, nema više srca komu bi se isp lak a Sam sam, zapušćen; ništarije mi udaraju cijenu, jer sam slab, h ran a i zabava c rv im a .... Nevin sam, oni nevinost ruglu izvrgavaju. A zašto trpim ? Život mi nema c ilja ; zašto od srdžbe po­ gibam ? . . N e ; niko me više ne lju b i; misli na se, za se sam o brinu, šta im je briga za d ru g e ? Ah m ajko! učinila si me velikim, sada je konac svem u . . . . Ali n e ...Htjede da u sta n e ; bljeska. — Šta sam kaz6 ? Lug ja č e ! — Kleče i stane m o liti; molio je majku nevolj­ nih. N astade mir i inogne zaspati. Kad se probudi, bijaše podobro odanilo. Pogje stazom, misleć šta bi mu trebalo uraditi, i na jednoč mu pade na um jedna miso. Čuo je da su mu roditelji razgovarali o vitezu Atiliju. — Ako mu se prijavim . . . . stavljam ga u ne•priliku . . . . a možda u njegovu srcu . . . . — I izišavši iz šume, krenu prem a viteževoj tvrgji. Vitezu poslije podne istog dana najaviše poderana dječaka. Zasja mu n a d a : — neka dogje — reče. Dječak dogje i plačuć mu se baci pred noge. — Ustani, ustani, — primivši ga uljudno za jednu mišicu. Pogleda mu u lice, pričini mu se: on je ; pa ako je zaisto on, joj kako se je prom ijenio! Dječak ustade, ali se ne usudi da progovori; Atilije ga ohrabri. — Dječak sam odnemaren, majke, — promuca dječak. niti imam oca niti — Jesu Ii umrli ? Da, gospodine . . . . — Od bolesti ili nesreće? Od nesreće: ubijeni. Ko ih je ubio? Knez Ubald. — Oni su, pomisli v itez; — ondareče: — zašto ? — Jer je knez Ubald lupež i pustahija. — Kog su staleža bili? — Bili su grof Adolf i grofica Matilda. Vitez priteže na prsa sirotana. Nekoliko su časova šutjeli. — Zahvaljujmo Bogu! Ja sam te noćas izbavio; bio sam zabr i nut . . . . Ne znam, gospodine, kako bih vam zahvalio . . . . — To mi je dužnost. Žao mi je da te nijesam našč. Sada sam odlučniji, da osvetim prijatelja. — Ne, gospodine viteže, ja se odričem posjeda meni je dosti da se sa mnom poslužite . . . . — Ti meni slu g a? N igda; treba štititi pravo. — Trebat će vam mnogo žrtvovat, a možda i život izvrći pogibelji, a meni ne izliječiti rana. — Plemeniti A lfrede! otac izdajno pogin6. — Tješila me mis6, da ću spasiti m ajk u ; ona mi je bila život, a sada . . . . Šta će to reći ? — Umrla, i ona je ubijena . . . . na mukama, na utjehu onom strašilu. — Je si li uvjeren? — Kazali su mi pustahije, što su me v o d ili___ — Šta su ti rekli? — Da ju je prekjučer u jutro knez mučio na smrt. — Kad je tako, možda je majka još živa? Još živa? Sada Atilije razjasni stvar. Nada povrati život ljubećem djetetu. Za tim su razgovarali, što bi im trebalo da urade glede majke i sestre. Ovu su mislili otići sutra na večer i dovesti. Alfred se je držo nepoznatim. �Br. 6. — Serafinski Perivoj. — 1907. Pokret za „slobodnu školu". Piše: Dragutin Ikić R. M. B. ajveća su radost roditeljima njihova djeca, vljana, jer su srestva za učenje bila još skupa. U tom jer im je to jedina nada u njihovoj starosti. tako rekuć timokratičkom odnošaju ostale su škole sve Da ko ima ne znam koliko imanja, ipak o- do iznašašća štampe pače, i kasnije za dva do tri sto­ staju ona imanja samo mrtva tvar. Koji, ljeća sve do neorenesanse, gdje se je seglo za Čisto deimaju bogastvo, imaju doduše materijalno osiguranje, mokratičkom izobrazbom. Istom osamnaesti i devetnaesti ali pravo duhovno osvježenje i utjeha mogu im biti sa­ vijek, dali su nam škole, u kojim se počelo radit od mo njihova djeca. A djeca da budu utjeha svojim rodi­ strane države za narodnu izobrazbu. Prije čisto demoteljima, moraju biti odgojena u dobrim načelima, koja kratičkih škola nije bilo zbog toga, što je naroda bilo će im neprestano pokazivati put, kojim treba da udare mnogo kmetskog štališa, koji je bio razmjerno nesnosniji pri pojedinim zgodama njihova života; ali to mora biti od današnjeg kmetstva. Naravna stvar, da je bilo i prije tako stalno, da je svaka stranputica i manje obdarenoj škola oko samostana, ali pravih demokratičkih, državnih djeci u glavnim potezima jasna. Da se to postigne, to škola nije bilo. treba djecu postupeno priučiti ne samo tim pravilima, Uza sve rečeno općenito se može kazati da se je povjesničke vjekove vjekove ii škola škola lijepo lijepo razvijala. razvijala. nego ta kog jer uporabi tih pravila. Tim se načinom po- kroz sve povjesničke stavlja temelj daljnoj budućnosti obiteljskog života. Na Pa čemu sve tu ? Zašto da se u školu djeca sakupljaju? obiteljski život oslanja se i društveni - državni, stoga Zato da se još dok su malena nauče lijepu, dobru i treba, da se uz roditelje sk-bi i država za dobar odgoj istinitu. Temelj svim školama od početka povjesničkog doba do najnovijeg vremena je bilo: nafo’žt’ eovia vlastitog podmlatka. t (Phokyl. fr. 13.) t. j. čovjek treba 1. Škole su srestvo za dobar odgoj djece. ŠtoxaXa je S'SaaKEjisv škola ? Ja naravno ne razumijem ovdje pod imenom da se, dok je još dijete, lijepomu nauči. Volja je dje„škola" prazno onu kuću. gdje djeca uče, nego mi je činja najpregibivija i najviše sklona na djelovanje, radi riječ „škola" izraz, koji označuje sve, što djeca na je­ toga škola mora upotrebiti sva moguća srestva, da djednom zajedničkom mjestu uče pod vodstvom jedne ili činju volju tako upravi, te ona uvijek nastoji izabrati više osoba, koje zovemo učiteljima. U tom smislu već ono dobro, koje je samo jedno, a drugo sve, čega ima u staro doba počele su se škole ustrajati. Da nemamo ni- mnogo, da od sebe otkloni. U ostalom škola nikad nužno kakova povjesnog podatka, i sami bi mogli razumom ne čini djeteta dobrim, ako dijete nije upućeno, da od dokučit, kako su se po naravnom zakonu škole razvile. svoje strane sudjeluje vlastitom razvitku. Ovo što rekoh jesu temeljni pojmovi, koje neop­ Grci i Rimljani ostaju svim pokoljenima primjerom izglagjenosti ljudskog uma. Prem su još Egipćani i Fe­ hodno moraju držati svi odgojitelji, pa makar oni slije­ ničani i drugi kultarni narodi imali škole, ipak su se u dili bilo koju struju pedagoških nazora. Roditelji moraju pravom smislu škole razvile istom kod Grka. Uza sve to imat pred očima, kao što i država, propisujuć direk­ to škola je bila ograničena na neke samo: na slobodne tive učiteljskom osoblju u školi. Buduć državom ne gragjane, neslobodni nijesu smjeli ni učiti, bili su isklju­ upravljaju najhitniji njezini sastavni dijelovi, nego kon­ glomerat ljudi različitog odgoja makar i iste vjere, ali čeni iz škole. Kod njih je škola bila radi toga u pravom smislu najviše različite i vjere, radi toga neophodno mora i razvijena, što je država uzela u ruku opću pučku izo­ uredba škola mnogo o tim prilikama ovisiti. U ustavnim državama, u kojima bi samovolja brazbu, a nijesu samo plemićke škole opstojale. Škola je morala dovest mladića do toga, da bude nosioc izo­ upravljajućih organa morala pri stvaranju zakona biti brazbe i ujedno nosioc narodnog duha i karaktera. Zatim je zapriječena narodnom voljom, razvijaju se najrazličitiji težila škola i njezin odgoj kod Grka, tako Aristotel tvrdi nazori i pri uregjenju škola, jer je zakonodavstvo podu svojoj Pol. V. 7, 22 : хб Tiaioeuaac тас, 7ioXciećas vrženo kritici i glasovanju sabora, koji se opet sastoji t. ј. odgoj je onaki, kakav je odnošaj gragjana u državi. od izaslanika različitog političkog a uz to i religioznog* Razum nam sam kaže, da su škole morale opstajat smjera, te koji često puta ne rade po srcu i nutarnjem u isto doba, kada su i pojedine države došle do razvoja. osjećaju onih, koji su ih u sabor kao svoje poslanike Da se odgoji potrebno činovništvo za državu trebalo je, (zamjenike) poslali. 2. U Austriji od god. 1868 9 uredba škola počiva da se ustanove škole, gdje će se mladići odgojit i izobrazit. Dakako prema tomu škole u svom početku nijesu na temelju interkonfesionalnog zakona, ali dvije prošle bile tako demokratičke kao danas. Još kasnije je godine razmaho se pokret tako zvane „slobodne škole," škola postala svojinom svih slobodnih bogatijih drža- te se je 19. ožujka 1905. konstituiralo društvo „slobodne �Pokret za slobodnu školu. 89 škole" („Verein der freien Schule"). To društvo ima škole", koji ili nemaju nikakve vjere, ili ako ju imaju, zadatak, da nastoji svim mogućim srestvima, da isključi nje se u p r a k t i č n o m životu ne drže, nego stoje na iz škole vjeronauk kao predmet, koji ograničuje razvoj slobodoumnom ili liberalnom stanovištu, koje vjeru drži slobodne volje i uvjerenja, pak traži slobodu u svim kao jednu slobodnu, sporednu stvar. To je onaj pogubni poslovima nutarnjosti, a po tom i u vjerskom pogledu. smjer u sadašnje doba, koji ubija najprija vjeru pak Odmah je u Austriji nasto ustuk od strane pravih onda moral, koji jedino uz vjeru opstajat more. katolika, te je 5. veljače 1906. u Beču držan zastanak, Ja sam odlučio još i dalje osvijetliti borbu za slo­ na kojem je prihvaćena rezolucija, u kojoj se prosvjeduje bodne škole u Austriji, a to sve s toga, što je sudbina proti „slobodnim školama", te se pozivaju svi austrijski Bosne politički skopčana s budućnošću Austrije, te će katolici, da se priključe tom prosvjedu, a onda da pri­ se naše najradikalnije težnje morati razviti pod okriljem likom izbora glasuju samo za one saborske kandidate, hapsburške slavno vladajuće dinastije. Prema tome au­ koji će najžešće ustat protiva uvedenju „slobodnih škola". strijske prilike uvijek će činit utisak na naš razvoj. To Uz to su se opet katoličke novine dale na daljnja otkrivanja s jedne strane. S druge strane sam i sam u privatnim i iztraživanja tog protukatoličkog pokreta. „Katolische razgovorima čuo kod nekih naših bosanskih (osobito Kirchenzeitung" je ustvrdila i otkrila, da je „slobodna onih, koji su u Bosnu došli) ljudi govorkanja o „slobodnim škola" od slobodnih zidara potekla. To je prihvatila školama" i veliko uzvisivanje školskih prilika u Fransva katolička štampa, te su se počele u tom smjeru i cezkoj. Radi toga će sigurno čitatelji bit zadovoljni i brošure pisat. Sve je to doprinijelo, da slobodni-školski strpljivi, dok još nešto reknem. pokret nije dobio populariteta, nego je ograničen samo Kad se je tako u Austriji podiglo za „slobodne na pokvarenu srednju i višu inteligenciju. Čitavom tom katoličkom ustuku mora se dati pravo, škole", onda su duhovni crkveni knezovi u listopadu te se sigurno moše tvrditi, da će austrijski katolici suz- godine 1906. podigli svoj glas na zajedničkom sa­ bit tu navalu, koja je naperena najviše na katoličku stanku u Beču, kojem su svi biskupi Austrije (ili osobno ili po izaslanom i opunovlašćenom biskupu) pri­ crkvu. Nego ne znam, jeli shodno, da ja ovdje još sustvovali. Tom su prigodom upravili biskupi okružnicu jednu političku stranu toga pokreta rasvijetlim. Katolici na pravovjerni puk, u kojoj megju ostalim mnogim aksu u Austriji doveli u svezu s tim slobodno-školskim tuelnim pitanjima, (o kojim ćemo i mi posebice još nešto pokretom političku krizu u Ugarskoj, u kojoj glavnu reći) o pokretu za „slobodne škole" vele ovo: „Mi smo se ulogu igra t. z. „neodvisna stranka" (Košutova), koje d u ž n i b o r i t p r o t i n a s t o j a n j u ; da š k o l e je ideal potpuno odijeljenje i neodvisnost Ugarske od ne b u d u k r i š ć a n s k e . Bog je posvetio obitelj kao nerazrješivo jedinstvo Austrije. Toj pak težnji ugarskin Magjara, vele katolici u Austriji, pripojene su talijanske slobodno zidarske na­ i opskrbio ju osobitim milostima, jer se u njoj obnavlja mjere, da oslabe katoličku (!) Austriju i uzdrmaju pri- čovječanstvo k svom nadnaravnom cilju života. Tome jestol habsburške kuće. Te su misli došljedno razvedene se cilju života mora čovjek već u r a n o j m l a d o s t i u katoličkim novinama i brošurama, osobito u ,,Die upraviti; ali tu zadaću moraju zajednički ispunit obitelj, frcie Schule ein Attentat der Freimaurer" od Giirtlera crkva i škola. Zato nije cilj škole, da mladež samo zna­ Warnsdorfa. Meni se čini, da austrijski katolici takovim njem i okretnošću opremi, što je potrebito za ovaj tvrdnjama kompromitiraju katoličku stvar u Ugarskoj, društveni život, nego ju mora odgojit za životno zvanje, jer je poznato, da i katolička stranka podupire u Ugar­ koje prilazi granice zemaljskog života i dalje se nastavlja. skoj misao neodvisnosti bar neupravno, premda bi imali Z a t o j e s v j e t o v n i z a k o n i u z e o „ č u d o r e d n o dokaza tvrdit i upravno podupiranje, jer je svećenik r e l i g i o z n i o d g o j " me g j u o s t a l e z a d a ć e Kaas pri zadnjim izborima predložio bio stranci, da na š k o l e ; i v j e r o n a u k p o s t a v i o na č e l u o s t a ­ temelju programa g. 1848. kandidati kandidiraju. Doduše l i m n a u k o v n i m p r e d m e t i m a , č i m se o č i t o je taj predlog odbijen, ali se neko vrijeme iza toga opet i s t i č e o s o b i t o s t i z n a m e n i t o s t v j e r o n a u k a . " govorilo o fuziji koalicijonih stranaka, dakle i katoličke ! „ S a d a hoć e , da od t oga š k o l e o s l o b o Naravno da Austrijanci ne vide rado neodvisnu b o d e ; n e k a se iz nj i h i s t i s n e K r i s t o v Ugarsku, ali iz obzira na ugarsku katoličku stranku ne d u h i n j e g o v a r i j e č , i t o se n a s t o j a n j e bi trebalo tvrdit, da neodvišnjaci iz p r o t u k a t o l i č k i h i m e n u j e „ s l o b o d n a š k o 1a" — slobodna ili oslociljeva primaju potporu od talijanske iredentističke slo- bogjena od vjeronauka i svakog duhovnog vježbanja!" bodno-zidarske stranke. To rekoh s političke strane, što P r o t i t o m e n a s t o j a n j u p r a v e d n i m o g o r ­ mi se čini. U ostalom i mi tvrdimo, da slobodne škole č e n j e m mi p o d i ž e m o s v o j g la s ." Dalje go­ vode k slobodnom zidarstvu, pa ako bi i bilo, da ne potječu vore biskupi, kako školsko društvo slobode nastoji uklo­ od njega. Sigurno je ipak, da samo oni žele „slobodne niti iz škola sve, što spominje na Boga i propetog �90 Br. 6. — Serafinski Perivoj. — 1907. Otkupitelja, te — „u kratko glasi lozinka: Iz š k o l e d a l j e B o g !“ Onda nastavljaju? „Mi se suzdržajemo od toga, da istražujemo iz­ vore i ostale osnove tih težnja; ali smo se dužni s ne­ koliko riječi dotaknuti bar naukovne strane tih tražbina (slobodno-školskih). Škola ima odregjenje, da izobrazi budući naraštaj za zadaću ljudskog života, s toga sve­ ukupni naukovni predmeti moraju biti ujedinjeni u jednu harmoničnu cjelinu. Još više! Kod svjetskih naukovnih struka neposredno prati uvod u praktičnu vježbu onog, Što se je naučilo i tako se potpuno veže sa životom Koja pak naukovna struka ima veći i neposredniji utje­ caj na život, nego što ima vjeronauk? Zašto onda baš vjeronauk mora biti isključen u školi od praktičnog vježbanja ?“ Eto tako se u Austriji radi od strane katolika proti Slobodnim Školama." (Nastavit će se.) P. W asmann o nauki evolucije. (Nastavak.) Teistlčka 1 ateistička evolucija. jjosad smo daklen evolucijonu teoriju proma­ trali kao prirodoznanstvenu hipotezu i teo­ riju. Misleći duh, ako je zavolio koju znan­ stvenu teoriju, odmah ide na to: da ju općom učini. I ako stvarno znanje samo do odregjene točke seže; i ako mnogo vjerojatna u znanosti za budućnost sakrivenim ostaje, ipak je čovjek v lo sklon, da ružičasie nade goji i da po prilikama (analogiji) u duhu veli­ čanstvene poglede (perspektive) riše. Ovdje nastaje iz prirodoznanstvene evolucijone teorije filozofska evolucijona teorija. Proti njoj ja nemam n išta ; ona odgovara samo potrebama ljudskoga duha. Već je nešto filozof­ skoga, kad reknem: kršćanski je nazor u svijetu suglasan s onom prirodoznanstvenom teorijom evolucije. U ovoj sam stavci već filozofske natruhe unio; ja sam općenito i veličanstvenu sliku nasliko o evoluciji cijeloga svemira po prirodnim zakonima, koji od prve riječi stvaranja proizagjoše. Dakle, što mi prirodoznanstvenu teoriju evolucije filozofski općenitom činimo, to je naravno. Ali ako mi to činimo, onda odmah prispijevamo na pitanje: na k o j o j o s n o v i s mi j e mo t aj p o s t u p a k g r a ­ d i t i ? A baš tuđe počimlje područje n a z o r a o s v i ­ j e t u . Nego, nema nazora o svijetu b e z p r e t p o s t a v a k a . Često se predbacuje teističkome nazoru o svijetu: d a n i j e bez p r e t p o s t a v a k a ; da t e i s t i č k i n a ­ zor g r a d i p r e t p o s t a v k e o o s o b n o m s t vo­ r i t e l j u , o s t v a r a n j u i t. d. No ipak svaki nazor o svijetu ima pretpostavaka, pa i monistički. Poimence monistiČki nazor o svijetu pretpostavlja vječnost mamaterije; i on pretpostavlja mnogo toga, što se ne da dokazati, i mnogo toga što sa činjenicama najviše toliko stoji u suglasju, koliko i teističke pretpostavke o svijetu s činjenicama u suglasju stoje. Što se sada tiče monizma, moramo točno razli­ kovati ! Imade i „ z n a n s t v e n i m o n i z a m " , komu je milo zvati se i „к a u z a 1i z m o m" — a taj monizam za svaku naravnu pojavu i naravne uzroke traži. U tome sam smislu i ja monist. I j a t r a ž i m s v e d o n l e , d o k l e se p r i r o d n i r e d p r u ž a : za s v a k u n a r a v n u p o j a v u n a r a v n o r a z j a š n j e n j e . Mi uopće vrhunaravni red u našem predavanju mimoilazi­ mo, jer svrhunaravno u ovo područje ne zasjeca. Dakle spomenutom smislu ja ništa nemam protiva monizmu. Ali ta riječ ima i drugo značenje . - m e t a f i z i č k i m o ­ n i z a m t i m e s e i s t i č e , š t o o n u č i b i t n u is t o v j e t n o s t B o g a s a s v i j e t o m . On se nazi­ vlje monizmom u opreci prema dualizmu. Dualizam, koji se kršćanskome nazoru o svijetu vazda predbacuje, uči: d a je B o g b i t n o r a z l i č a n o d s v i j e t a . Monizam kaže: da je njegov Bog istovjetan sa svijetom. A koliko će za n j i h o v a „ B o g a " preostati, ako mi po algebarskom uzorku odbijemo o n o : „ s v i j e t “ od ono „ B o g " ? — Ko na dlanu se vidi, da time mo­ nistička idea o Bogu pada na ništicu. Monizam dakle, kojim se mi sada bavimo, jest metafizički monizam. Sada ćemo postulate i pretpostavke obaju ovih oprečnih nazora o svijetu ukratko nacrtati, pa ih megjusobno usporediti i njihovu cijenu istražiti. Najprije evo pretpostavaka i postulata monističkoga nazora o svijetu: 1. N e s m i j e m o o s o b n o g a s t v r i t e l j a p o ­ m i š l j a t i , ni t a k o z v a n o g i z v a n s v j e t s k o g Bo g a ; n e g o s v i j e t sa s v o j i m z a k o n i m a p o s t o j i od vi j eka. 2. Na to se vežedaljni postulat: Z a p o s t a n a k prvih or gani zama mor a mo uzeti prarog j e n j e , t. j. s p o n t a n i p o s t a n a k p r v i h o r ­ g a n i z a m a iz a n o r g a n s k e m a t e r i j i . 3. Mi ne s m i j e m o u ž i v o t n i m b i ć i m a u z i m a t i k a k o v e „ t e ž n j e za s v r h o m " . S v e s e je r a z v i l o č i s t o p o m e h a n i č k i m z a k o n i m a. �P. Wasmann o nauki evolucije. 91 4. Mi ne s m i j e m o d o p u š ć a t i n i k a k predočiti. ve Dti, b i l o bi t o n e m o g u ć e , k a d ne bi b i t n e r a z l i k e i z m e g j u č o v j e k a i ž i v o t i n j e ; o p s t a j a l o n e i z m j e r n o s a v r š e n o bi će, k o j e a o d u h o v n o j i b e s m r t n o j d u š i č o v j e k a je n e s a v r š e n o bi će već p r i j e u sebi kao ne mo ž e ni g o v o r a bi t i . u p o t e n c i j i i m a 1o. A budući to uprav kod teistiNaprotiv tome teistički nazor o svijetu postavlja čkog pojma o Bogu dolazi, onda ni pojam stvaranja ove postulate. ne sadržaje u sebi nikakve filozofičke oprečnosti. 1. Mi m o r a m o o s o b n o g s t v o r e a, bi će, 3. N a d a l j e j e k r š ć a n s k i n a z o r o s v i j e t u k o j e po s v o j o j n e i z m j e r n o j s a v r š e n o t i „ s t v a r a n j e m ma t e r i j e " već u d a r i o t e me l j o d s e b e i po s e b i od v i j e k a o p s t o j i i k o j i p r a v i l n o s t i c i j e l e s v e m i r s k e e v o l u c i j e i u p r a v o radi svoj e ne i z mj e r ne savr š enos t i cijele evolucije a n o r g a n s k o g a svi j et a; u z r o k s v o g a b i s t v a u s e b i s a m o m i m a d e budući da je u prvim atomskim ili elektronskim kom­ — d o k t v a r u z r o k a s v o g a b i s t v a u s e b i binacijama odregjeno bilo neko materijalno raspoloženje, i m a t i ne mo ž e . Ovaj Bog kršćanskoga nazora o iz kojeg su se morale tečajem slijedećih milijuna godina svijetu u svim je stvorenjima prisutan, on nije daleko sve promjene atomskih rasporeda naravnom evolucijom od nas; on o s i m t o g a p o s v o m e s u d j e l o ­ dogoditi. Time je udaren dovoljan prvi temelj, dovoljan v a n j u d j e l u j e u s v i m s t v o r e n j i m a — ne prvi uzrok za daljnu naravnu evoluciju cijelog anorgan­ k a o „boj n a s t r o j u " , n e g o p o s v o m e u n u ­ skog svijeta. A meni se čini, da je ovo shvaćanje veo­ ma umno shvaćanje. tarnjem prisuću s ud je lu j eš djelovanjem n j i h o v i m . Možda će se s monističke strane reći: tii, 4. Kršćansko shvaćanje svijeta iziskuje za postanak to su čisto monističke ideje ?! N e! Monizam je upravo prvih organizama takozvani „či n s t v a r a n j a " . Ja od teizma pozajmio ovu posvudašnju prisutnost božju velim t a k o z v a n i ; jer da su prvi organizmi proizašli i božje sudjelovanje u svim djelovanjima stvorova — i iz anorganske materije, to je nužno skopčano s ovom za to je pozajmio, da time svoju ideju o Bogu iskiti. materijom. A to nije „stvaranje iz ništa", kao što je To je zajam od monističke strane. Ne trebam stvaranje stvari ne, nego je proizvod iz anorganske materije, ovdje dokazivati, kako su teističku ideju o Bogu na­ koja je već opstajala, A li a k o bi s a d a p r i r o d n a žalost mnogi zastupnici monizma poimence Hackel z n a n o s t d o š l a i k a d bi n a m d o k a z a t i mogl a, nakazili do karikature. Moglo bi se upravo reći, da d a j e i s k o n o r o g j e n j e u i s t i n u m o g u ć n o (t. je Hackel pojam osobnosti božije pozajmio od cijevnja- j. d a m o g u iz a n o r g a n s k e t v a r i ž i v a b i ć a ka ili kolutaša, u čijim se organizmima nalaze dije­ s a m a s o b o m p r o i z a ć i ) , o n d a bi mi t e i s t i lovi kao inviduji — a odregjeni su svaki pojedini o d m a h s v o j č e t v r t i p o s t u l a t s v e s e l j e m za druge poslove, tako su jedni odregjeni: da jedu, b r i s a l i . T o n i j e b a š b i t n o za k r š ć a n s k o drugi da plivaju, treći opet da brane i t. d. Hackel s h v a ć a n j e s v i j e t a ; s a m o n a s p r i r o d n a je sada jedne od ovih inviduja nazvojedućim osobama, z n a n o s t n a t o si l i , j e r n a m o n a b i o l o š k i m druge plivajućim osobama, i t. d .; a ovaj se zoološki č i n j e n i c a m a d o k a z u j e , da j e n e m o g ć e p r a pojam ne dade dakako uporaviti na Boga. A za Hackela r o g j e n j e . T i m o b r a z l o ž e n j e m i f i l o z o f i j a je bio zaključak gotov: „Osobnoga" Boga ne može v e l i : p r a г o g j e n j e j e n e m o g u ć e . Ali ako je biti. Ali to se nikako kao nešta filozofskoga ne mogaše to nemoguće, onda je neki viši uzrok, neko posebno suzdržati. Drugi je sasvim pojam božje osobnosti od djelovanje stvoriteljevo moralo uplivati na tvar, da prve organizme proizvede. vajkada u kršćanskoj filozofiji i teologoji bio. Bog je apsolutno savršeno bistvo, apsolutna inte­ 5. S ovim proizvagjanjem prvih organizama bijahu ligencija, apsolutna savršenost sa svim svojim svojstvima već i p r v i z a k o n i r a z v i t k a u organski svijet bez ikakve opreke svojstava megjusobno: osobni je Bog: postavljeni. Ovu nauku razvitka prestavljaju si na mnoge u sebi samoj i po sebi samoj postojeća punina bistva. načine posve lažno kao malene duhove, koji mistički i 1 baš zato, što je Bog punina toga bistva, mogo je on svrhunaravno nad atomima tiskajući se i gurajući se po svojoj volji (koja od njegova bića nije različita) svako lebde. To je naskroz obratno. Mi moramo po pravom nesavršeno bistvo u opstanak pozvati, koje upravo po­ shvaćanju kršćanske filozofije one unutarnje zakone raz­ radi svoje slučajnosti i ograničenosti nije moglo u sebi vijanja na slijedeći način shvaćati. Najprije ti zakoni samom uzrok svoga ostvarenja imati. To je prava tei- uključuju u sebi praiskone mehaničke rasporede živućih atoma, kao što ih Tvorac kod prvoga proizvoda osno­ stička ideja o Bogu. 2. U teističkom shvaćenju svijeta dolazi i pojam vnih forma dade. Iz ovih rasporeda već nastaju stano­ stvaranja. To je svakako teška stvar za naše pojimanje. viti p r a v c i r a z v i t k a , na koje dalje uplivati može Kako može nešto, čega prije ne bijaše, stupiti u bivo- izmjenično djelovanje s drugim četama atoma. Drugo, vanje, iz ništa postati, to mi sebi ne možemo maštom ja sam s Drieschom i s drugim savremenim vitalistama �92 Br. 6. — Serafinski Perivoj — 1907. jednoga mišljenja: da mi moramo za potpuno razjašnjenje koja i životinja proizvagja; a osim toga uzdiže se ona životnih pojava od prvog nastupa života i „ f o r m a l n e još na više funkcije mišljenja i volje, i time se pruža p r i n c i p e " na način Aristotelovih „е n te 1e h i j a" daleko nad sferu osjetnoga života životinja. Pa upravo poprimiti. Mi još nemamo kemičko-fizikalne formule, radi te odlike duhovnoga čovjekova djelovanja nad koja bi život bezizuzetno razjasnila. Nadaju se, da će osvjetno materijalnim djelovanjem, prisiljeni smo duho­ to budućnost razjasniti, ali mislim, da je ta nada pre­ vnu dušu čovjekovu kao princip postaviti. A ta duhovna više ružičasta; i nikad se ispuniti neće. To, što mi duša po smrti još i dalje opstoji, i ako ona ne može životom nazivljemo, nešto je sasvim drugčije, nego li su više nižih funkcija izvoditi, Čim se je od tijela rastavila svi materijalni kemičko-fizički primjeri, koji životnom što je pak po sebi razumljivo. Rekavši ovo unaprijed, mogu se zakratko zabaviti, procesu služe. Odatle nas upravo prirodoznanstveno sta­ da prispodobim teističku nauku o evoluciji s onom novište sili, da prihvatimo one „ f o r m a l n e p r i n c i p e , " koji ne smiju kao prikrpine posezati u energiju tvari, monističkom naukom. nego bi upravljali nižim energijama, koje niže energije Sa strane teističke nauke o evoluciji imamo jednu dosada mrtve atome kod primanja u organizam oži- zagonetku, a to je pojam stvaranja. To je zagonetka, vljuju i ukratko onu t e ž n j u za s v r h o m u procesu koja se ne protivi umu, budući nesavršeno biće moraše života iznutra prouzrokuju. Ovaj opet postulat skroz je imati i nesavršeni početak od savršenoga bića, koje savršeno biće uzrok svoga bivovanja u samome sebi uman ; ja osobno bez njega ne mogu na kraj izaći. imade. To je posve razumno, i ako si mi ne možemo 6. Sada dolazi daljni postulat kršćanskoga shva­ ćanja o svijetu, Taj postulat jest: p r i h v a ć a n j e d u ­ prestaviti, kako se to dogodilo. Ovdje dakle imamo za­ h o v n e i n e u m r l e d u š e u č o v j e k u . A da ni gonetku, koja ako se riješi na način, kako to kršćanski životinje nisu strojevi, to je već davno kršćanska filozo­ nazor o svijetu čini — onda se sve druge zagonetke fija izrekla. Dapače se je dogodilo, kadno neki moder­ po logičnoj dosljednosti riješiti mogu. A m j e s t o te z a ­ ni fiziolozi bezkičmenjake, nazvaše refleksivnim stroje­ g o n e t k e p r u ž a monizam tisuće drugih vima, da neki kršćanski filozofi to shvaćanje na temelju m e g j u s o b n o n e o v i s n i h z a g o n e t a k a , o d k o ­ bioloških činjenica dokazaše neodrživim. Ne možemo j i h s e s v e n e m o g u r i j e š i t i . V j e č n o s t m a ­ fzaći na kraj, ako ne primimo takozvanog duševnog t e r i j e s a s v o j i m z a k o n i m a p r v a j e z a g o ­ života u životinja. Nego, dokle taj život seže? On seže n e t k a . A k o č o v j e k p o č m e f i l o z o f s k i mi s l i t i dotlen, doklen seže i osjetna sfera. Osjetno opažanje, o d m a h z a p n e . S a t v a r j u s e p o j a m v j e č n o ­ megjusobno vezanje tih osjetnih opažanja, pametovanje, s t i ne d a s p o j i t i . T o j e v e ć D u b o i s - R e y priudesivanje pregjašnih djelovanja usljed osjetnoga isku­ m o n d prije nekoliko desetaka godina stva — to je u bitnosti cijelo životinjsko duševno dje­ r e k o . P a i z a g o n e t k a o p r v o m e k r e t u u lovanje sa strane spoznaje. Po tome se prirogjeni na­ s v e m i r u l e ž i p r e d n a m a n e r j e š i v a . Mi goni životinje u gibanje stave i prema svrsi udešeni s v a g d j e s t o j i m o p r e d n e b r o j n i m p o t e š ­ životni pravci ravnaju. Očevidno, da tu nema više stroja, k o ć a m a . S obzirom na zagonetku o sregjenju pri­ ali ni duševnoga života. Moglo bi se reći, da su Buch- rodnih zakona, što samo od sebe nikako ne može doći, ner i Brehm u pojimanju duševnoga života mnogo za­ rekoše neki, da se je taj red po slučaju iz praiskonog hablude napravili! Svakolika se opažanja označuju kao osa razvio — a to je tumačenje previše nerazumno, duševni život, premda to nijesu. Duševni život u smislu pa ga i darviniste odbaciše. Upravo kao što samo mi­ starih filozofa jest samo onaj duševni život, kojeg mi sleći duh red u svijetu shvatiti može, tako isto samo označujemo kao viši duševni život: volja i mišljenje misleći duh onaj red u svijetu prviputa prouzrokovati čovjeka. Osebina je kod ljudskoga mišljenja, da čovjek mogaše. Pogjimo sada dalje k unutarnjim zakonima evo­ može pojmove stvarati, odatlen opće zaključke izvoditi, i svojim se umom nad sve pojedinačke pojave uzdići. Na lucije u organskom svijetu! Tu će nam se s monističke tome se tem elje: umjetnost, znanost i vjera čovjekova, strane odgovoriti, kako mi ne potrebujemo onih „пеčega se u životinskom carstvu ne nalazi, usprkos nekim protumačivih" unutarnjih zakona! Ali ako samo uzme­ malenim analogijama, koje bi rado htjeli nategnuti na mo sposobnost reagiranja kod živuće supstancije proti stvarnu jednakost. Ako mi hoćemo dosljedni biti, onda izvanjskim poticajima, onda već stojimo pred sigurno moramo za ono duševno djelovanje, kojim se čovjek opstojećom shodnošću, koju dalje možemo istumačiti, uzdiže nad cijelu materiju, vlastiti princip tražiti. A taj jer se već u tome t e ž n j a za s v r h o m krije. A ja duševni život nije kao u tamnici u ljudskome životu moram iskreno reći: t u j s e b a š k r i j u u n u t a r n j i zatvoren; ne on je kao potpuno biće, u jednoj sup­ z a k o n i e v o l u c i j e . Inače bi bilo posve obrnuto, stanciji — u ljudskome životu združen. Kod čovjeka da mi unutrašnje zakone evolucije, koje kršćansko shva­ proizvagja duša preko toga i druga sva djelovanja, ćanje svijeta drži kao glavu i temeljni princip evolucije �Vijesnik. — da mi, velim, te zakone pojmimo kao gotovo već navijeni sat, koji još treba samo da krene. Pa ni praustrojene skladnosti (harmonia praestabilita) inegju or­ ganizmom i izvanjskim svijetom ne možemo uzeti. Ne ; izmjenično djelovanje i povod k izmjeničnom djelovanju čine, da unutarnji i izvanjski činbenici evolucije zajedno djeluju. Što nazivaju podražlivošću protoplazme i spo­ sobnošću reagiranja proti izvanjskim poticajima, to je isto što i unutarnji zakoni evolucije. Ove zakone izvanjski utjecaji na stalne puteve okreću, a baštinjenjem se učvršćuju. Tim sve dalje nastaju svegjer posebni pravci razvitka, koji leže na najdubljem temelju spomenute unutrašnje osnove, iz koje nekad i proizigjoše. Ne smi­ jemo dakle nijekati unutrašnjih zakona evolucije, kao što se to dogagjalo a i sad se dogagja u Darvinovoj teoriji izbora. 93 Što se napokon tiče opravdanosti, da prihvatimo pojam neumrle duše kod Čovjeka, k onome, što sam prije reko, više ništa pridodati nemam. Mi nećemo pro­ ći toga postulata. Najplemenitiji su duhovi svih naroda od početka prve prosvjetne epohe svijeta vjerovali čvrsto u duhovnu i besmrtnu dušu; a ja vjerujem, da će to i u budućnosti biti. A vama moram iskreno reći, da se sa svoje strane nimalo ne stidim kao prirodoslovac: biti pristaša krš­ ćanskoga shvaćanja o svijetu, jer ja to shvaćanje jedino za opravdano držim. Ovo nije upravljeno proti osobama, koji ispovijedaju monizam, nego je upravljeno proti stvari. Mislim, da se svi razlozi, koje moniste proti kršćanskom nazoru o svijetu iznose — da se svi ti raz­ lozi najvećim dijelom osnivaju na nerazumijevanju. V I J E S H I K Naša domovina. „Matica Hrvatska" i „Društvu Hrvatskih Knji­ ževnika”. Bili su se na sav mah pronijeli glasovi, kao da se tobože radi o pomirenju ovih dvaju naših knji­ ževnih društava. Te su glasove prosuli naši „moderni­ sti", htijući time za sebe isklipiti jednu glavnicu, od koje bi se oni eventualno prehranjivali. Neugodno je zbilja stanje „D ruštva Hrvatskih K njiževnika"! U njega se uvukoše pantere, koje počeše rušiti i ono malo mi­ ra, što sm o ga imali — uvukoše se ljudi, koji ne umi­ ju ni poteza na papir metnuti, a da ne ispovjede apo­ teozu nemorala. N ajedanput je „Matica H rvatska" osje­ tivši se svoje dužnosti na usta svoga presjednika jas­ no izjavila da jedan dio oboljele naše književnosti nije za naroda, a prema tome nije ni za edicija „Matice Hrvatske". Naši su „moderni" odmah podigli buku, kao da je „М. H". nastražnjačka, kao da „М. H.“, kako je opisana u predsjednikovu govoru, nije za XX. vije­ ka! A iza ovoga su sjedinjenim silama proglasili zlo­ glasni štrajk: neće više ništa pisati za „М. H.“ Taj je štrajk megjutim izgledo kao štrajk djeteta, koje ljuto na majku neće više da jede. Nego, te vrste je štrajk vazda koban za djeteta. A ta je kobnost pala po legjima naših „modernih". Oni proglasivši štrajk s jedne strane izgubiše put do lijepih honorara, a s druge stra­ ne nemaju gdje širiti svoje modernosti. Njihova sm otra „Savrem enik" nešto i tijesno mjesto za njih sviju, a nešto i očajno, budući silan deficit trpi. Mirniji od njih htjedoše se na svaki način p o v u ći; ali budući imadu u redovim a vladajuće stranke u Hrvatskoj dosta svojih prijatelja, ipak i ovi ostadoše do skrajnosti drski, ne htijući se nipojedan način pokajati. Dijete je htjelo s majkom se izmiriti, ali tako da majka zaište od njega oproštenje. Naši „moderni" htjedoše sa svoje strane doprinijeti tu žrtvu, što bi izrazili: da će primati hono­ rare od „М. H.“ pišući u njezinim radovima. Da se odreknu svoje perverznosti, Bože sačuvaj! „Ah, č i e m si s e z a h v a l i l a — T a š t a 1j u cka phol as t i . — 0 ml a d o s t i t a š t a i p l a h a Ko j a s r n e š s ne r a z b o r a — Sve š t o v i š e s t e r e š k r i l a — S v e ć e š p a k a n i ž e p a s t i , " — pje­ va Gundulić. I dobro im je pripjevo. Klaić u 7. broju „Glasni­ ka Matice Hrvatske", odgovara na ove glasove, da su potpuno beztemeljiti. On veli da odbor „М. H.“ to­ ga glasa ne razumije. Ko će se izmiriti i s kim i zašto? „Matica Hrvatska" nije se nikada zavadila s „Društvom Hrvatkih Književnika". Ona se može složiti s pravilima ,,Dr. H. K.“, a posve je nešto drugoga, kad je „М. H." morala zatvoriti vrata svojih izdanja struji naše bezbožne moderne književnosti! Ona je to bila dužna učini­ ti i po svojim pravilima i po svome osvjedočenju i po savjesti svoga odbora. I ona time ne čini krivo ,,D. H. K.“, kad je zla sudbina htjela, da mu ljudi apoteoziranog nemorala ko­ lo vode. Dapače pravo veli Klaić, da odbor „М. H." ne samo da se ne može po svome uvjerenju sprijateljiti (to bi bilo pomiriti se) sa školom naših bohema, nego nije odbor niti ovlašten, da pazaruje tako delikatnim stvarima, kao što je vjera. Ko bi im mogo dati tu vlast? Ako pak naši „moderni" misle, da su oni na to opu­ nomoćeni, onda fantaziraju — što bi im opet moglo zlo izaći. „Glasnik Matice Hrvatske" nije ni mogo drugo �94 Br. 6. — Serafinski Perivoj. — 1907. reći, nego što je reko. On posve susretljivim i salons­ kim tonom veli, da je bez smisla govoriti o izmirenju* kad se ne zna ni to: čega bi se imalo ticati izmirenje. Ipak si meće Klaić mogućnost, da bi o n o i z m i r e n j e moglo značiti: pripust bezbožne i nemoralne štampe u matičina izdanja - a o tome veli sav vjerni i pošteni hrvatski narod na usta profesora Klaića: da je to posve kao nemoguće isključeno. Nemoguće! Kad bi htjeo Klaić biti odrešitiji i bezobzirniji, kao što su „moderni" odrešiti i bezobzirni, kad naučavaju neodgovornost ljudske volje i propovijedaju slobodu nemoralnosti, onda bi im imo reći: da su postali pre­ ko mjere drski i djetinjasti, kao što su djetinjasta i drska djeca, kad po ulicama inzultiraju mirno prolazeći svijet. Odakle njima tolika odvažnost? Otklen oni „Matici Hrvatskoj" i nama smiju narivavati one perverzne ideje, što ih n. pr. šire u svijet po nesretnom „Savremeniku" ? Pogledajte eto ništa vi­ še, nego onaj broj „Savremenika" (broj 5. 1907.), što je izdan upravo u vrijeme njihovih smiišemh n a d a ; pogledajte n. pr. Frana Butalovića: „Err.st Haeckel!" On u tome članku veli, da su već prirodne znanosti i z b r i s a l e s v e r u ž i č a s t e sa ije o v j e č n o m b l a ž e n s t v u ; pa opet: d a se ž i v o t d a d e s v e s t i n a p a r a l e l o g r a m s i l a ili n a k e m i j s k i p r o ­ c e s. Je li to korak pomirenja? Previše je toga utvaranja i te blasfemije. S time se ne izlazi na k ra j! Oni monopoliziraju pravo i savremeno shvaćanje umjetnosti, oni monopoliziraju pamet — ali šta nas za tim utvaranjem boli?! Mi smo uvjereni o surovoj podivljalosti njihovih ideja. Uz to se ne mogu podičiti ni uspjesima. Sva njihova tajna privlačivosti stoji u neo­ buzdanom podraživanju čovjeka — životinje. A sveti zanos? A uzvišenost, za kojom se kreću vjekovi? Sve je to njima prosto i neukusno, kao što im je neukusna i pomisao o kršćanskoj etici. A dovoljno je, da im ko rekne ne znam kako glupu frazu, pa da se odmah za njim povedu. I da ga proglase svojom crkvom. Nigdje na svijetu nema toliko nekritičnosti i lakoumlja, koliko kod naših mladih. U jednome su samo dosljedni: ako se rekne što proti kršćanstvu i kršćanskoj etici, onda oni svi skladno proglase to savremenim. Ne boje se truda, da donose čitave referate i pohvale o ljudima n. pr. kao što su: Zola, Gorki, Heine, Taine ili Kosor (ako smijem nje­ govu osobu s pregjašnjim spomenuti!) Tolstoj im ne vrijedi mnogo, isto tako ni Manzoni, isto ni Chateaubriand, ni Brunetiere. Smiješno uistinu, ali je tako. Većih doganatista nije vidio svijet! Ko bi njih mogo uvjeriti i samo toliko: da je vrijedno govoriti n. pr. i o Rafaelu barem tako, kao i o nekim hrvatskim slikarima, umjetnicima nuditeta (prešućujem im imena radi njihove tankoćutnosti). Ništa im nije lijepo ni moderno osim onoga, što podražuje nagone, ništa im nije sveto osim slobode, koja znači izjarmljenje od vjerskih spona. Jednu imadu ipak krjepost, a to je duševna snaga, kojom se usugjuju javno zaglupljivati; ne boje se nikakve kritike. Ne boje se, da bi im se mogla konstantirati: duševna obnemoglost s obzirom na više ideale, izrogjenost za vjeru i domovinu. Ne boje se ničega! Ne boje se ni javnog suda ni savjesti! Oni štuju Haeckela kao ovce ovna predvodnika, ali da se Bog smiluje Haeckelu, pa se Haeckel obrati, oni bi ga proglasili: poludjelim starcem ; kao što proglasiše neke druge obraćenike. Oni su ljudi neozbiljnosti, šale i mizerne plitkoće. Bog im je trbuh, nagon im je religija. U borbi protiva Bogu kriju se time, što upiru prstom u svojom rukom naslikane fantome klerikalizma. To je na kineski način dobro uregjena vojska! Miši glodavci pristaju uz njih! Ko bi im išta primio ozbiljno, imo bi znakove duševne podregjenosti. Nek dakle razumiju temeljito najnovijih poraz! Hrvatskoj se knjizi istina i ovim sukobom zlo sprema, ali „mladi" su sa svojim „Savremenikom" uzrokom naših močvarnih prilika. Odbor „Matice Hrvatske" mora stajati još odvažnije; naše ga dobro novinstvo mora podupirati! Ipak ne treba trošiti uzalud sila u borbi s duševnom djecom, kao što su Janušić, urednik „Н. Dj.“ i Vizner — Livadić, urednik „Savremenika". Odgovori ludom prema ludosti njegovoj — inače će mu šance porasti, gledajući, da je predmetom ozbiljna razgovora. 0 . J. Ma r k u š i ć . Zagreb: Drama „Prokletstvo" zabranjena na pozornici. Čujemo utješnu vijest, da je cenzura zabra­ nila i skinula s reportoira zagrebačkog kazališta protivacrkvenu dramu „Prokletstvo". Mi smo o toj drami jedanput govorili, a danas nemamo više ništa reći, nego velimo, da je cenzor radio po očekivanju ne klerikalstva, nego zdrava razuma i poštene misli. Neke se novine ljute pa rogobore. Govore o nekom strašilu reakcio­ narne struje. Ne znaju ti „prosvijetljeni", da i vjera još i danas nalazi donekle zaštite i u državnim zakonima. A to i zaslužuje. Zaslužuje barem u tolikoj mjeri, u koliko i državna vlast — ako ne i više! Pa Čemu onda ljutnja? Kakva je onda sablazan, što je „Prokletstvo" zabranjeno? Neka ta gospoda napišu onakih pasusa protiva dr­ žavnoj vlasti, kao što su pisali protiva crkvenoj, pa da vidimo neće li osim zabrane još štogod im ati!? Zabranu one drame vapije i zakon same vjerske tolerancije. �Vijesnik Zagreb: Prosvjedna skupština u restauraciji „Kola". Poslije kako je zagrebačka cenzura zabranila pri­ 95 potvrgjenje čistoga darvinizma) onda, gdje su mu slike falile, on je tako bio smjel, da ih je običavo dotlen modelirati, dok ne bi sličnost izmegju form i bila ko na dlanu. To mu dokazaše profesori: Rtitimeyer, His, Sempcr i Balfour. Hackel je čestoputa nasuprot očevidnosti tvrdokorno običavo vjerovati u svoje lažljive mo­ dele. kazivanje Milčinović-Ogrizovićeva drama „Prokletstvo", naručiše gospoda autori prosvjednu skupštinu djaka u restauraciji „Kola". „Obzor" veli da se je na skupštinu skupilo s l o b o d o u m n o s v e u č i l i š n o djaštvo b e z r a z l i k e s t r a n a k a . Pa se tuđe svašta rasprav.ljalo. Govorilo se toliko, da je rek bi iscrpljena već 2. Hackel kao filozof. Hackel kao filozof na oso­ dobro poznata tem a: o n a j e z d i k l e r i k a l i z m a . biti je način šijo oko sebe pokvarenost. A sve se to tobože govorilo u ime čiste umjetnosti: Hackel se bori za napušćeni već darvinizam. Ponajviše su govorili slavni autori. Sjelo ruglo na vi­ Hdckel je prorok odbačenoga monizma. soko pa nogam a maše. Ovu prosvjednu skupštinu odu­ Hackel je najoporiji protivnik kršćanstva. ševljeno brani stanovito zagrebačko novinstvo. Njima Nema onda čuda, da je Hackel posto nepogrješivim se hoće napretka i slobode. A zanimivo je znati, da*je crkvom za židovsku-liberalnu i demokratsku štampu tem eljna miso drame, kako je ludorija za moderna čo­ a i za sav napola naobraženi svijet, koji ga kao pro­ vjeka n. p r .: ići u crkvu, ili uopće primati svete sa­ roka i svećenika pozdravlja. kram ente. Da tvrdi Hackel svoju nauku mašo se je u sve Ali ako mi svi Hrvati udesimo svoj um prema znanosti; ali šta misle učenjaci o Hackelovu znanju, receptu gospode autora i gospode skupštinara, što bi evo nekoliko p rim jera: nam onda trebala glagolica ? Ko bi onda g la g b lp ; i još Du Bois-Reymond veli, da voli čitati romane, i v iše: ko bi glagoljanje slušo! više bi iz njih naučio, nego da čita Hackelovu „ P r i ­ Pjan govori od obilnosti srca, a skupštinari od r o d n u p o v i j e s t o s t v a r a n j u " . Tako tragično obilnosti nevjere. govore i drugi filozofi, kao: Wund, Paulsen, Rehmke. A posebno još za naše novinstvo, koje neprestano Profesor Semper (zoolog) čudi se i divi Hackekriku pravi najprije za ovu „prokletu" dramu, pa onda ovoj virtuoznosti, koju posjeduje, da vodi publiku o i za druge nekršćanske stvari, dolazi nam na pamet tankom koncu, a sve u ime tobožnjeg istraživanja. jedna narodna poslovica, koja njima tako dobro pristaje: Slično veli anatomičar His, kao što i Rutimeyer s Brandtom. „Sirotinjo i selu si teška, kamo 1' nisi kući u kojoj si." Profesor Hensen (fiziolog) veli, da se Hackel igra Naše nas novinstvo sramoti pred kršćanskim svi­ lakoumno s načelima prirode. jetom ; i tjera nam crno pitanje u k o s t: šta će od Profesor Bastian (etnolog) vidi u HMckelu odme­ nas biti ? tnika od vjernoga i ozbiljnoga istraživanja prirode. Pa Njemačka. ruglo i sramotu izazivlje vrhu njega, što tako izdaje Njegova ekscelencija Hackel. Ove godine čuveni najsveće principe nama svima svete znanosti. Hackel slavi 50-godišnjicu doktorskog jubileja; a to je Profesor Tovdson (fizik) piše: „Sve, uprav sve dalo priliku novinstvu, da se sjeti ponovno monizma i što Hackel u doticaju s fizičkim pitanjima kaže, razjadarvinizma. A budući je hackelizam najcrnja pojava snuje ili tvrdi — sve je to lažno i temelji se na nera­ novoga vremena, zato ćemo iznijeti sliku njegove eksce­ zumijevanju ili svjedoči o nevjerojatno slabom pozna­ lencije, da se i mi makar donekle odužimo njegovu vanju elementarnih pitanja". odlikovanju. Ipak će nam oprostiti, što ne možemo u Svi spisi Hdckelovi kod ozbiljnih učenjaka dobiše pohvalu klicati ni njegovu značaju ni njegovoj nauci. potpuni prezir. 1. Hackel kao prirodoslovac. Biologija mu je davno 3. Hackel kao čovjek. Sad dolazi veoma suho­ polje njegova rada. Odlično je njegovo istraživanje o parno poglavlje. Koji se srestava stidio Hackel? praživim a mora. Da pokaže Hackel jednakost triju embryjona kod Mnogim njegovim zaslugama na tome polju na­ protiv stoji još više kvara. Na primjer on baci u svijet: različnih bića, on se usudi upotrebiti tri puta isti klišej. Du Bois-Reymond mu predbacuje površnost; kako je našo Bathybija (Bathybius Hackelii) i prestavi ga svijetu kao o ž i v l j e n u p r a t v a r — a kad tam o: Agassiz ga nazivlje genijalnim obrtnikom u sveukupnom učeni ga svije ismija, a Mbbius dokaza, da Hackelov prirodoslovlju; W iegand ga nazivlje nevjernom a kršćeBathybij nije ništa drugo, nego komadić gipsa. Hackel nom ludorijom ; Grette ga zove luđarijom bez dna i t. d. je svojim Bathybijem htjeo da utvrdi onu radikalnu Wirhov veli, da se Hackel ne razumije u m orfologiju; nauku evolucije. I s p r a v l j a n j e č i n j e n i c a . Kad je htjeo Hackel da nagje prelaz iz jedne životinjske forme u drugu (za 4. Hackel kao neslani šaljivdšija. Pomalo se naša ekscelencija bacila i na šalu. Izmegju mnogih njegovih smiješnosti evo one najprostije: on veli da je Bog po �96 Br. 6. — Serafinski Perivoj, — 1907. kršćanskom shvaćanju samo jedan „ h r p t e n i č n j a k u o b l i k u u z d u h a “. — A Hackel: to znači ruglo. Ovaj Hackl, ovo je onaj temeljni balvan monističkog nazora o svijetu. Bože, daj blagoslov na bude i iskopajnik njegov! Ovo nekoliko naših redaka da bi htjeo prinijeti „Savremenik" u svoje stupce nek mu vide čitatelji, koga štuju! Rim. Na podnožju Vezuva, kraj Pompeja podignut je po nalogu svetog oca Pija Л. novi observatorij u svrhu vulkaničkih promatranja. Danska. Stanje katoličke crkve u Danskoj. Kako čitamo u šematizmu danskog vikarijata, broj katolika narasto je na 7.346. Godine 1905. bijaše ih samo 7037. U glavnom gradu Kopenhagenu bilo je godine 1905. 2676 katolika, sada 2560 i 5 crkava; u nredgragju Frederiksbergu broj katolika iznosio je 1050, sada 1400 i jedna crkva; k tomu se ima pribrojiti 5000 Poljaka, naravno katolika. U 23 postaje, od kojih 11 pripada redovnicima djeluje 25 župnika sa velikim brojem redovnika. Zatim je podignuto 7 ženskih kongregacija, 12 velikih bolnica s raznim humanitarnim zavodima, u kojim većim di­ jelom redovnici obavljaju službu. Veoma zaslužno dru­ štvo sv. Bonifacija izdalo je za Dansku godine 1905. 25.117 maraka, od koje svote otpada 12.036 maraka na redovnike. Amerika. Štovanje svetaca megju protestantima. U sje­ dinjenim državama, kako katoličke, a i nekoje prote­ stantske novine javljaju, štovanje i zazivanje svetaca megju protestantima sve više i više raste. Tako zazivlju u pomoć sv. Patricija, osobitog miljenika i zaštitnika irskih katolika, zatim sv. Katarinu sijensku i sv. Franju asiškog. Najčudnovatije je, što umnogim mjestima Sje­ dinjenih država, unitarci, koji niječu božanstvo Hristovo, na osobit način u svojim bogomoljnicama slave Mari­ jine svetkovine i njezine kipove vijencima kite i t. d. Engleska. Napredak katoličke crkve. Otkako je katolička hijerarhija u Engleskoj 29. rujna god. 1850. po Piju IX. na novo uspostavljena, opaža se velik napredak osobito u svećenstvu, crkvama, kapelicama i školama. Engleska i Wales broje danas 1703 crkve i kapelice; god. 1905. bijaše ih svega 1640. Pa nije li to lijep prirast, i ne mora li mu se svaki katolik od srca radovati! I u Škotskoj se je takogjer pomnožo broj svećenika od 525 na 540; crkava i kapelica ima 373. U cijeloj Engleskoj djeluje svega 4024 svećenika, i to 2636 svjetovnih i 1388 redovnih. Megju potonjim ima velik broj franceskih prognanika. Cjelokupni broj katoličkog pučanstva u samoj Engleskoj računa se na 5 i 3|4 milijuna; u En­ gleskoj pak i zemljama cijelog svijeta podvrgnutim nje­ zinoj vlasti broj katolika iznosi 10V2 milijuna. Kruna katoličkog života u Engleskoj jest westminsterska ka­ tedrala u Londonu, koja je izvana već gotova. Ta ve­ ličanstvena kuća božja, bizantskog sloga, jest jedna od najmonumentalnijih zgrada u Londonu, za koju su en­ gleski katolici doprinijeli 223.171 funtu šterlinga. Punim pravom Engleska može u požrtvovnosti i darežljivost služiti kao uzor drugim narodima. Ugledajmo se i m Hrvati u nju! Sve nam dakle pokazuje, kako kat. crkva u Engleskoj dobiva sve čvršće tlo. Prosvjeta. 0. Placido Belavić, franjevac: Sv. Iv. Kapistran pod Biogradom. Tako je ime ovoj lijepoj knjižici, koja se uz cijenu od samo 40 helera može nabaviti kod pisca u Vukovaru Ova se zanima knjižica kroz 22 stranice bavi po­ znatim već dogagjajem i u širim slojevima naroda — : obranom Biograda od navale osmanlijske god. 1456. Sveti Ivan Kapistran div-junak, hrabar kao i Leonida, a oduševljeniji nego ikakav Cezarov legijonarac svojom riječju žarkom kao oganj uli ukrižare, duh zanosa, koji je moro nadomjestiti dar izvježbanosti i reda, — te po­ bjedi objesne Azijate. U ostalih 8 stranica bavi se pisac još zanimivijim pitanjem: „Gdje je tijelo sv. Ivana Kapistrana ?“ Pitanje uistinu zanimivo, a odgovor još viže. Tijelo je svečevo do godine 1526. bilo u Iloku u katoličkim rukama; ali godine 1526. Turci zauzeše Ilok, a s njime i tijelo sv. Kapistrana. Tek pošlje Turci ovo sveto tijelo za novac prodadoše nekom Rumunju (istočno-pravoslavne vjere), koji ga odnese na svoje dobro u Bistrecu, nedaleko Dunava, prema Lom-Palanci. Iz Bistreca god. 1875. tijelo je preneseno u Bukarešt po zapovijed vojvode Stjepana Rakovice; ali bu­ dući otkriše u Bukareštu sarkofag i opaziše, da u toga sveca nema brade ni dugih kosa, nego da je obrijan i da ima redovnički vijenac na glavi i franjevačku odoru, otpremiše ga s negodovanjem nazad, gdje je bilo. Pripovijeda o. Kleiner, da je vidio sveto tijelo, kad su ga prenosili u Bukarešt. Šta je iza toga bilo sa svetim tijelom, ne zna se. Za sada se u Bugarskoj o tome šu ti; ali čekajmo bolja vremena. Nama je dosta i to, da otprilike znademo gdje je svetac. Knjižicu našega Placida najbolje preporučujemo! T is k a r a V o g le r i d ru g o v i u S a r a je v u . �Utemeljena godine 1882. Telefon br. 119. Jisl^ara V0GLEI( i DRUGOVI, Sarajevo. KOMANDITNO L,it u '( Čemaluša ulica 172. Najstarija k ajigotiskara i stereotipija u Bosni i Hercegovini, ena s najmodernijim pismenima, materijalom i strojevima. = Preporučuje se i i tiskanje novina, nakladnih djela, molitvenika, posjetnica. ručnili i vjenčanih karta, kao i svih poslova, što u tiskarsku struku zasiecaju sa ukusnom izrad­ bom i uz najumjereniju cienu. Vanjske navučbe OBAVLJAJU SE ODMAH. �( stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 50—kom. T r i TOriTltifl, Л в -i- A V /-I- Х Ј Ј . \Ј \Л ) liepog sortiranog liubica, ljubica, ruža, heliotrop, m ošus, gjurgjica, cvijet breskve itd. itđ. Razašiije pouzećem M anhattan Unternehm ung Budim pešta, VII Bezerćdy ulica 3. seciranog Toiletnog otpadnog sapuna, CRK N I C A. kao: Matica krštenih, Matica umrlih, Protoko , Matica vjenčanih, enih računa i exhibita. Krstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. d. i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu. Službenih kuverata u svim veličinama. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0089315c816e42161872ac1ff5e91b8a.pdf 3e06ad4c49025d4c43eab6ecb002ce8f PDF Text Text □') UREGJUJE: 0. JOSIP MRRKU FRflNJE'JflC. ^ ! I---------------------------- ______________________ �„Povjest sv. ppane Asižkoga.” Dva sveska, 669 strana; napisao L av Le M onnier, preveo fra Arkangjeo Brković. Cijelo djelo broširano stoji K 6.30, a dobiva se u „Skladištu devocijonalija“ S. Vukovića u Sarajevn To je najopširnije i najkritičnije djelo, što je doselen izašlo o svetom Franji; pa se je i hrvatsko novinstvo o njemu sjajno izrazilo, hvaleći najpovoljnije i hrvatski prevod. Ne ćemo samo reći, da je ovo djelo kršćanima tek za duhovne hrane, nego nas i s mnogo drugih strana sili, da ga kupujemo. Onaj, koji je oduševljen za djelovanje franjevačkoga reda u hrvatskim zemljama, kupit će djelo, da vidi odnošaj izmegju duha svetoga Frane, toga učitelja i proroka u XIII. vijeku i izmegju rečenog djelovanja. Kulturnom historičaru opet ovo bi djelo bilo rukovogjom u tumačenju, čime je sveti Frano zaslužio, da ga već općenito zovu list zavrjegjuje mnogo simpatija. Sveti Anto najčuveniji, najčudotvorniji i najobljubljeniji svetac svijeta! Ne štuju ga samo katolici nego i inovjerci. U samoj našoj domovini sa strahopočitanjem katkada spomene pomoć svetoga Ante i musliman i pravoslavni. U „Glasniku svetoga A nte“ naći će čitatelji i pouke i utjehe. A siguran sam i to, da će se čitatelji naučiti, kako će moliti svetome Anti i naučit će se, kako se može po zagovoru svetoga Ante u mnogim nevoljama čudnovate pomoći naći. Svaki kršćanin svijestan svojega zvanja nastojat će, da ovaj list raširi. I mi ga najtoplije preporučujemo! �QLASILO HRVATSKIH FRANJEVACA. (f =-" ~ ----n ^ ШСШШС: 0. J05IP mRKUŠiC, rRflNJCUAC. ( BROJ 7. GOD. XXI. VISOKO, 15. SRPNJA 1907. Život i rad Ivana Frane Jukića. Na temelju rukopisa o. Aug. Ćorića napisali o. J. M arkušić (Nastavak.) ukić je odmah namjeravo izdavati poučne i zabavne knjige za narod, ali s jedne strane ne imajući, kako rekosmo, dosta pomagača, i a s druge strane zbog mnogih zapreka i teških političkih okolnosti, morade to ostaviti za boljih vremena. Ipak nije zdvajo, nego radio, i to ne­ umorno ‘). Primjer Vuka Karadžića i drugih ponuka ga da u narodu sabire plodove njegova uma: junačke i lir­ ske pjesme, poslovice, zagonetke, pripovijetke i narodne ljekarije. Na tome je polju radio preko deset godina. Uz to ga zanimaše "najviše povijest, zemljopis, geolo­ gija Bosne i starine. To je marljivo i ustrajno proučavo do konca života. Živući u Fojnici u franj. samostanu, gdje se nalazi bogata knjižnica, znao je u njoj sprovesti čitave satove, sabirući iz knjiga nauku za ostvaranje svojih plemenitih namisli. Tu je čito, proučavo i piso. I buduć da mu nije bilo moguće izdavati svojih spisa u posebnim svescima, poče ih izdavati u onovremenim časopisima hrvatskim i srpskim. Boraveći u Dubrovniku ‘) Kako se vidi u maticama fojničkoga samostana još od god. 1841., Jukić prvi u Bosni poče uvoditi Gajev pravopis. Uz njega su samo neki pristajali; spominjem samo o. F. Pašalića i nekog Krističevića. Drugi se ne mogoše otresti stare navade. Od god. 1841. nastade dakle u Bosni pravopisna skizma, a Jukić joj je začetnik. o. B. Š karica. upozna se s Petranovićem, urednikom „Dal. Magazina" i obeća, da će mu biti suradnikom. God. 1841. u „D. M.“ izagje Jukićevo: „Zemljopisno povjestno opisanje Bosne"; i to će valjda biti prvi Jukićev poučni članak i pokus na ozbiljnom prozajičnom polju. Te se je godine pripravljo, da slijedeće godine objavi više povjesnih i zemljopisnih članaka. Mi ćemo ih ovdje nabrojiti, da se vidi koliko je Jukić radio. God. 1842. izagjoše u „D. M.“ ovi članci Jukićevi: a) Zemljopisno-povjestno opisanje Hercegovine; b) Putovanje iz Dubrovnika preko Herce­ govine u Fojnicu; c) Topografijsko opisanje Bosne. Uz to je još te godine dosta putovo po Bosni; a sigurno da je na tome putovanju sve ono bilježio, što mu je tre­ balo za potpuni „Zemljopis i povjest Bosne." Osim u „D. M.“ piso je Jukić iste godine i u „Srpski Narodni List"; i to o rukopisu : „Raj duše pisan u Biogradu god. 1567." i u „Danicu Ilirsku"; zatim o „Bos. starinama" opet u ,,S. N. Listu". God. 1842. dvaput je putovo u Krajinu. Prviput krenuo je iz Fojnice početkom svibnja, i dogje u KotorVaroš. Ovdalen krenu 8. svibnja u Banjuluku. Na putu mu se pridruži nekoliko Arnauta, koji su bili na zlu glasu. Za to Jukić piše: „Eto muke ! sad će biti sto sijaseta". Jukić, da izmakne pogibelji, i da im pokaže da ih se ne boji, dok unigje u Barakovac goru, napuni na �08 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1907. njihovu riječ pušku i ispali je govoreći: „Neka je si­ gurno ! Imade ovda uvijek zlih ljudi." Tim je riječima nišanio na Arnaute. Ovi takogjer htjednu opaliti svoje puške, ali nijedna ne sastavi: „Gledaj ti toga — rekoše Jukiću — kod ovakih pušaka lako bi izgubili glavu." Dok su oni nato čistili puške, Jukić odmakne dobar komad puta, ali ga opet stignu. Sad Jukić opet ispali dvaput i napuni pušku olovom. I Arnauti htjedoše opa­ liti, no puške ih ponovno prevariše. Jukić im nato reče: „Gledaj toga rugla, s kakovim društvom putujem! Mogo bi glavu izgubiti. Da bi mene moja prevarila, ja bi s njom u po Vrbanje!" Na to mu rekoše Arnauti: „Vallah hodža, pravo govoriš!" Jednom se Arnautu šmigne za, Jukićevom puškom, te će ga zamoliti, da mu je pokloni, ali mu ovaj odgovoTi: „Sabur, druže! Znaš da su mudri kazali: Žene, konja i oružja ne daj od sebe!“ To Arnaute iznenadi, te mu rekoše: „То ti je komad besjede!“ Iz Banjeluke ode u Bihać i obaviv tu neke po­ slove vrati se natrag. Na tome povratku svrati se u Jajnu, da prenoći kod nekoga popa Majkića. Dogje nje­ govoj kući i zapita, može li prenoćiti. Tu se trefila mlada popadinica, te poeme najukića sipati ko mlin. Jukić joj odvrati: „Ženska glavo, poštedi si mladost! Ako sam te upito za konak, niesam te opsovo nit ti kuće po­ robio. Kini mi se s očiju, dok zla niesi vidjela. Dajte mi konja, da igjem!" Brat popov koji je to slušo i bio od nevjeste uljudniji, ne dade Jukiću ići, nego ga ustavi. U tome iz kuće izagje nekoliko muhamedanaca i stadoše Jukića psovati, na što im on odgovori: „Вге, aj siktur! pop ne može take kokošare primati na konak, koji ba­ dava hodaju od kuće do kuće; a ovake može uvijek, jer se nijesam/ prazne kese na put spremio!" Vidjevši ovi, da s Jukićem nema šale, vrate se u kuću, a Jukić prenoćivši tu mirno, vrati se preko Jajca u Fojnicu. Na jedan mjesec dana iza povratka u Fojnicu, krenu opet zbog nekoga posla u Gradišku. Na tome putu svrati se u Gomijonicu, u kalugjerski samostan. Tamo ga je želja vukla, ne bi li našo kakvih književnih starina. Ali poslušajmo, šta nam o svom dočeku i ispunje­ nju želja priča: „Služba prihvati konja, a iguman se stade sa mnom ljubiti. Liepo me počastiše kafom i ra­ kijom. Ali mi nješto fali. Htjeo bi štogod saznati. Za to počmem pitati igumana: Šta se pripovieda, od koga i kada je sagradjen ovaj samostan i crkva ? Ima li starih rukopisa i o tom i o koječem drugom pisanih? Ali se na skoro zastidih, opazih bo da me iguman ne razumie. On samo odgovara, da su mu majstore odtjerali u Banjuluku, a da je započeo pokrivati crkvu." Eto tako je naš Jukić s igumanom o rukopisima i starinama razgovaro. Toga ne treba tumačiti. Uza sve to, što je Jukić ovoliko putovo, izagjoše u ,,D. M.“ ponovno dvije njegove radnje, i to opis nje­ govih putovanja iz god. 1842. pod naslovom: „Puto­ vanje po Bosni 1842." i „Povratak u Bosnu 1842." God. 1844. Jukić se — koliko znamo — ne javlja nikakvim književnim radnjama, osim izdavanjem pje­ sama 0 . Viče Vicića, koje izagjoše u Splitu. Ovo izdanje „Kolo" ovako preporuči svojim čitateljima: „Knjigu pje­ smaricu duhovnu izdaje u Spljetu novim pravopisom učeni naš Bošnjak, Banjalučanin g. Franjo Ivan Jukić. Preporuča se svoj gospodi svećenikom". I god. 1845. i 1846. opet je Jukić u Fojnici. U te dvije godine znamo za stalno da je po Bosni putovo, a je li po novinama štogod piso, toga ne znamo, jer nemamo nikakovih podataka. Naprotiv g. 1847. izagje u ,,D. M." njegova radnja pod naslovom: „Putovanje po Bosni 1845.“, a „Kolo" (sv. V. od 1847.) donosi opis njegovih putovanja u „Krajinu 1843.," iz kojih smo malo prije neke njegove doživljaje naveli. Ovdje ćemo navesti jedno Jukićevo pismo na pjes­ nika Stanka Vraza, urednika „Kola". Ono nam svjedoči, da je jukić s ovim našim velikanom gojio veoma tijesno prijateljstvo. Pismo glasi: „Znam, da se sjećate kad sam bio u Zagrebu, da sam Vam obećao opisati moja pu­ tovanja ; pak se može biti čudite, da rieč datu, do sad nisam održo? Mili moj Stanko! porad njekojih osobitih uzroka, lanjska moja putovanja tiskana su u „Magazinu Dal." od ove godine (1843.). I budući, da se slučilo te sam i ove godine (1843.) noge pružio od Sane i Save do Une i Vrbasa, zato nastojat ću i Vam što god napo­ menuti, što mi je u oči upadalo, koje sravnivši s onim u „Magazinu" moći ćete imati pojam od ove krasne, a toli zanemarene pokrajine slovinske. Vi znate, da se ja tolikom krasnorječju nisam privikao, kao što su humoristički njemački putnici (!) obikli, izlagajući putovanja svoja, i da p r a z n e rieči na hartiju mećem". ‘) Ove godine namjeravo je Jukić izdati jednu knji­ žicu šaljiva sadržaja, te joj je s toga nadjeo ime: „Plandovanja zabavna". Iz toga djelca izvadi i štampa „Kolo" narodnu pripovijetku „Derviši Carigradski", koju poprati ovim riječima: ,,Č. 0 . g. Franjo Jukić, Bošnjak, Banjalučanin, poslao nam prije njekoliko mjeseci rukopis djela zvanog: „Plandovanja zabavna", knjižicu I., u kojoj uzdrže se pripoviedke, smješice i zagonetke, umolivši nas, da se što skorije oglasi na predplatu. Mi priobćujemo iz z n a m e n i t o g toga djela njekoliko komada na izgled štiocem, da ih pobudimo na predplatu, a za­ jedno i pisaocem, da se ugledaju u n a č i n p e r a , kojim treba pisat pripovjesti, pripovjedke i druge stvari ove ruke". Ovaj sud o Jukićevom radu veoma je uvažen po Jukićev književni rad, jer ga je izreko čovjek pjesnik ‘) Opstoji mnogo pisama iz Jukića korespondencije s vogjama hrvatskoga preporoda i s drugim naučnjacima, koja još nisu ni našasta, a neka je od njih u sveučilišnoj knjižnici u Za­ grebu našo Dr. Tugomir Alaupović. �Život i rad Ivana Frane Jukića. a ujedno i vrstan kritičar, čiji je sud u ono vrijeme mnogo u Hrvatskoj vrijedio. T a nam ocjena svjedoči, kako se je Jukić znao sniziti i prilagoditi, kako narod misli i osjeća i prem a tomu proučiti, kakove mu treba duševne hrane. Ova knjižica uza svu pohvalnu Vrazovu kritiku nije ugledala svijetla; da li je to zapelo zbog malo najavljenih pretplatnika ili zbog kojeg drugoga razloga, ne možemo ništa sigurna reći. Uz ove radnje nije zaboravio ni ,,D. Ilirske*', jer u njoj piše: „Statično i geografijsko opisanje kneževine Srbije". I god. 1848. opet susrećemo Jukića kao putnika. U mjesecu ožujku nalazimo ga u Varcaru, ali ne kao duh. pomoćnika, nego kao putnika. Inače nebi zapiso u „Ma­ ticu krsćenih" da je krstio dijete ž u p n i k o v o m d o z ­ v o l o m . Svrha ovoga putovanja mislimo da je bila : p o ­ dizanje škola, o čemu je s drugim rodoljubima radio i plod istom te godine dočeko. Jer te godine otvorišo se prve škole za katoličku djecu, i to su bili uzdisani prvijenci više sto lje ć l A toj ideji kumovo je jukić, drugi su joj u pohode išli. U Varcaru otvori školu O. Nikola Krilić, — a ne Jukić! — tadašnji duhovni pomoćnik, koji darova za nabavu knjiga dukat u zlatu, što učiniše i mnogi župljani. U isto su vrijeme katolici primjerom i nagovorom franjevaca podigli škole u Livnu, Fojnici, Travniku i drugdje, kao što ćemo to opširnije vidjeti. Kako su se škole otvorile, a školskih knjiga nije bilo pri ruci, Jukić se lati posla, te izdade knjižicu: „Početak pism enstva i nauk krstjanski." Iste godine ugleda svijetlo „Život G. Isusa Kersta", koji je s talijanskog jezika pre­ veo nesretni 0 . M. Čuić, a po njegovoj smrti ispravio i izdo neumorni Jukić. Djelo je posvetio Čuićevu desnom pri­ jatelju, zaslužnom franjevcu O. Lovri Karauli. U svojemu predgovoru k ovome djelcu, napiso je one retke, koje uzesmo za „motto" na početku životopisa, kao da je znao da ćemo zbilja njegov život sm atrati pravom školom ustrpljivosti, marljivosti, nesebičnosti i zauzetnosti oko p ro ­ svjete i slobode potištenog hrvatskoga naroda u Bosni. Vrijedno je i to spom enuti, da je „Život G. Isusa K ersta" prva knjiga u Dalmaciji novim pravopisom tiskana. God. 1849. dogje Jukić u Varcar za duhovnoga pomoćnika. Ovo mu mjesto nije bilo nepoznato, buduć je kroz njega prolazio god. 1843. i 1848. U Varcaru ostade do god. 1852., i to sve u svoj­ stvu kapelana. Školu, koju je tu zateko, pazio je kao ženicu oko svoga. Za učenika imo je tu i m ladoga Kne­ ževića, kojemu malo pomalo usadi u srce ljubav za p o ­ vjesnicu, osobito domaću. On ga naputi, te stupi u fran­ jevački red, i postade u svoje vrijeme jednim od najučenijih bosanskih franjevaca. Jukić je u Varcaru povjer­ ljivo općio s mnogim trgovcim a, naročito s braćom 99 Nikom i Božom Ćorićima, i njima svoje namisli otkrivo, a i po ostaloj Bosni imo je dosti prijatelja. U narod je često zalazio ne samo radi duhovne pastve, nego i zato, da po narodu sabire njegove bo­ gate i krasne umotvorine. Cijelu je okolicu obilazio, da sazna što o običajima, da li se šta pripovijeda o kojem mjestu i t. d. Narodu je bio otac i majka, ne samo u duhovnim nego i u svjetovnim stvarima, te tako i nama ostavio primjer, da radimo za oba ideala: Boga i Hr­ vatsku. Što se pak tiče književnoga Jukićeva rada kroz ovu godinu, jedino znamo, da je u ,,D. M.“ izašo nje­ gov članak pod naslovom: „K rajinabosanska";odrugom e književnome radu Jukićevu kroz tu godinu ne imamo nikakvih podataka. V. Što smo u prošlom poglavlju govorili, odnosilo se je na Jukićev književni rad. I u ovome ćemo se po­ glavlju istim predmetom pozabaviti, a u slijedećim p o ­ glavljima ocrtat ćemo njegov politički i skromni život. Sve, što je Jukić na književnom polju radio do godine 1850. može se smatrati kano priprava za njegove veće književne radnje, jukić je počeo malim a svršio velikim. Dobro je znao da se iz prazne ne može dijeliti, da se ne može drugom dati, što se nema, te je prema tome i radio, dok se odvažio veće djelo na svijet izdati. Najprije je gledo, šta može malim radnjama, i kako drugi o tome sude. Vidjevši, da uspijeva, stade još ve­ ćim oduševljenjem raditi oko književnosti, i oko sebe sabirati poletne ljude, da skupa porade za boljak do­ movine i naroda. U velike je žaliti, što njegove pleme­ nite namisli ne dobiše dosta odziva u domovini, jer su ih neki smatrali ugrijanom maštom i mladenačkom zanesenošću, te ih smatrali pogubnim, štetonostfiim i ne­ izvedivim. Prije smo spomenuli, da je Jukić još 1840. g. na­ umio izdati nešto kao „Bosanski Prijatelj" i da mu taj naum nije pošo za rukom, te je prisiljen bio ostvarenje toga nauma ostaviti za bolja vremena. Sad pak, pošto se Martić i Šunjić osoviše na noge i potekoše u pomoć, nakon deset godina mogaše i s „В. Pr.“ pred svijet, prem da to ni sada nije teklo kao po maslu. To svjedoći sam Jukić u I. sv. „В. P r.“, gdjerio veli: „Sve države prostranog turskog carstva u Europi prenule su se iz dubokog sna neznanja i nemarnosti, sama Bosna još sladko spava! Oko nas srodni narodi nasladjuju se ugodnim mirisom cvieća narodnog knjiženstva, a mi ni primirišit ne htjedosm o? Već jednako pjevam o: U g o ­ d n o j e n i š t a n e r a d i t i . 0 nama se može reći, da lienost za mudrost držimo. Istina da su nam nepri­ lične okolnosti, politički dogadjaji domaćih neprijatelja, nasrtanja i potvaranja dosta smetala." . . . . To je Jukića �100 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1907. bolilo, to ga je smetalo, ali ovo još jače: „Nas njekoliko — nastavlja Jukić — rodoljuba pred deset godina nastojalo je zavesti jedno čitateljno društvo, koje bi oko književnog i umnog napredovanja bosanskog puka bri­ nulo se, i koje bi jedno povremeno djelo za naš puk izdavalo, al d o m a ć a nesloga za mnogo godina priečila je; kašnje kad i ova prestadei htjedosmo društvo sklopiti, to nam se nedopusti: jedni su u tom društvu već zapadnu propagandu — talijanske karbonare opa­ zili u svom dubokom mozgu; drugi su vidjeli kako je Rus s Kozacima Zec i Vraniću obsjeo, a ostali su En­ gleza doveli; ovi je prosjekavši prokop kroz Vlašić, blokirao (obkolio) Travnik i to zbog našeg ubogog društva! Djete se plaši bauka, kriv se boji svog osjena, a razborit čovjek neda se uplašiti Šušnjastom granom, ni s krepostna puta svrnuti." rasplakano lane, kad mu ubijito tane majku košutu pogodi. Donosimo ovdje nekoliko dirljivih stihova: Procvilile gusl<? javorove, U sried zime, kad im nije vrieme; Pa dozivlju gospodara svoga, Gospodaru, koji su ti jadi? Ili ti je ponestalo piva, IP te boli glava od sevdaha, Ter ti s nama zapievati nećeš; Od krajine kervave haljine, Jal’ Cetine turske desetine, Jal’ spomenut Smiljanić Iliu, Jal’ junaka Kraljevića M a rk a ? ... Moje gusle moja babovino! Pievali smo, kad se je mililo, I pievasmo i veselismo se, Sve junake redom izbrojismo; Uz ovakove neprilike i protivštine boriti se i sni­ Ni sad piva ponestalo nije, vati o izdavanju jednoga lista u korist naroda, i ne Nit me boli glava od sevdaha; šuštati, ne zdvojiti, ne ohladiti kod tako dugu vremena, Već je mene tuga obervala, i napokon prispjeti cilju, to je naibolje svjedočanstvo Sve je meni mračno i oblačno, Jukićeva čvrstog karaktera i njegove plemenite i nese­ A sve mi je tužno i čemerno,... bične ljubavi k domu i narodu. A odvažnost i nepreSinje more prisušiti mdre, danje, to je krjepost, koja mora iesiti Genija. Jukić je Moje oko od suza nem ore,... mislio „В. Pr.“ u više svezaka izdavati svake godine, ali Volio bi neg’ što očim vidim, pošto je „о ljubavi i podpori braće Slavjana njegov 1 što morem prihodi gjemiah, obstanak" zavisio, ne bi onako kako je 1 kić želio. Da se komu imam potužiti, Izdavanjem „В. Pr." jukić nije nikakve koristi Svoga serca iztumačit jade, tražio za sebe, nego je htio tim „Bošnjake, od sna ne­ АГ neimam nikoga do Boga, marnosti da se osvieste, potaknuti; ako se izpuni ja sam Od svojega roda i plemena. čili i svrhu postigao." Prama toj svrsi je i radio. Piso Sve prigledah zemlje i gradove • je prosto, da ga puk razumije i shvati; dao mu je na­ Starinskoga roda slovinskoga, rodnih pjesama, koje je sabro on, a pomagali mu Martić Sve to cerna tama pritisnula, i Šunjić; dao mu je pjesama na narodnu spjevanih od Vijaju se orli i gavrani, M artića; uputio ga je u zemljopis i povijest rogjene Privlače se stravni vukodlaci. grude, iznio mu pred oči krjeposti i vrline slavnih dje­ Moja majko, što si me rodila, dova u kratkim i preglednim životopisnim crticama, da I bielim zadojila mliekom, se mogne u njih ugledati, te prama njihovu životu i Ako si me i rodila neno, svoj život i rad udesiti. Najizrazitija ipak ideja koju je Jer me nisi u goru odniela, Jukić unio u narod, jest ideja slobode. Tim je načinom Kukavici pekšeš učinila, pogodio želje svojega naroda, i našo put k ostvarenju Nek me nosi na suhe ogranke, rodoljubnih idealnih namisli. Jukić je 1. sv „В. Pr.“ po­ Svom privikne glasu i havazu, svetio biskupu Strossmayeru, jer je valjda isti pomogo Pa da kukam po gori zelenoj, kojim novčanim prinosom, da djelo ugleda svijetlo. Ti­ Od Jurjeva do Ilina dana, skano je pak u Zagrebu, u tiskari Ljudevita Gaja, 1850. Gledajući sudbu i griehotu, godine. Sverhu moga roda i plemena. Pogledajte od Boga vam bilo, U kratko ćemo donijeti pregled ovoga sveska. Na Još od trista i više godinah, prvom mjestu poslije posvete djela, dolazi krasna pjesma Naša majka mila otačbina, „Prihodnica" od Ljubomira Hercegovca (Martića). Pjesma U kakvu je stanju nevoljnomu Bez nauka i bez prosvietljenja . . . je žarka kao sunce, a žalovita i rasplakana, košto je �101 Tomić Mihovil. Tomić Mihovil. (Posvećeno nekom borcu ) Sjećaš li se, kršan vogjo, Kome rulja od vikača Nezahvalna, vjerolomna Sad nemilim milo vraća, Kadno skoči mrka oka A jezika kao mlin: Crno roblje — u boj zovuć Sve na borbu i na čin?! Grnu čopor b’jesan, mamen, — Кб za svoje sveto pravo! Još da mu je vogja samo, Ah, on bi ga obožavč. Кб Gjuragja štimo sveca, Sl’jedio mu mudri smjer, Branio ga — ma ga napo Baš od pakla Lucifer! Sjećaš li se? — od zanosa K6 da razbor u mrak ode! Ti povika: „Za mnom, žedni 1 vidjela i slobode!“ — „Neka živi kršni vogja!“ Uskliknuli, je li?, s v i .------K6 pero se u zrak pope Na sto ruko — jedan ti! A kada se s tobom našli Na mezevu usred klanca, Pa dušmanin ljutit na vas Natjerao b'jesna vranca, Kud se ono vjera djede, Zanos, klika, b’jega sram?! Sjećaš li se? — ti na boju S dva-tri druga osta sami! A sad slušaj, da ti pjevam Slavna vogju iz davnine, E falinga tvoja tebi 1 drugima кб luč sine. Davno b’ješe: — zora rudi, Zemlju pusti mrki san, A LjubušiJ) sa lisinja Nasmija se Gjurgjev-dan. Seonicu 12*), selo malo, Seonicu okom ište, I pomrknu, — mjesto sela, Okom zape o garište! A nekada selo divno, Selo b’jelo kao sn’jeg, 1) Ljubuša = planina na istočnoj strani duvanjskog polja. 2) Seonica = selo na duvanjskom polju; po narodnoj predaji rodno selo proslavljenog hajduka Tomića Mihovila. Popali ga one zime Pijavica Idrisbeg. Zakukala gola raja Bez ognjišta i bez krova, Dodijala patnoj duši Kruta ruka silnikova, Iščikala Gjurgjev-dana 1 proljetni sunčev trak. Osvetni je jurdun *) dig6 Na hajdučki sastanak. Na Homaru2) orlovskome Propunta je kano ракб, U nju djeli brigu svoju — Sve slabačko i nejako; A ne bi je vuče šego, Kamo Г kuja Idrisbeg. AГ gorski je hajduk kašnje Na Stržanju 8) šego njeg’! Vrh propunte pod jelike Sto hajduka u hlad palo, Sto hajduka po družini Harambašu izbiralo. Izabrali ljuta zmaja. To Mihovil Tomić b i Junačku mu vjeru dali I prisegli trikrat svi. „Na noge se!“ — Mijat reče — „U desnicu puške lake, Na Kupresu Jakšić Marko, K njemu ćemo na konake, A od sutra — Bog i sreća! — Glas će puknut kano grom: Usta hajduk svetit sebe, Svoju vjeru i svoj dom !" Tomić reče, — četa krenu Istom sunce podne mače. Kod Jakšića zateko ih Umirući zadnji trače. Gdjeno Milač/) bistra r’jeka Uvire pod Malovan, Kod uvira Jakšić Marka Dizao se b’jeli stan. „Ovna amo!" Tomić grmnu. Ne reče mu Marko ništa; ‘) jurdun = bijes. a) Homar ili Pakline = planina na sjeveru od Duvna. *) Stržanj = ostanci stare gradine nedaleko Šujice. 4) Milač = rijeka, žto uvire pod Malovanplaninu na Kupresu. �Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1907. 102 Braneć vjeru, čast i dom. Sa živih će kožu skidat U jurdunu osvetnom! Jeste čuli? Junak ko je Nek s Mijatom u Vran krene. Da svetimo za života Pragove si popaljene. A sad, braćo, na počinak, Već se Bukvom skita san, — — U Vran sutra! — sa Ljubuše Nasmija se G jurgjev-dan!“ A kad sutra glenu zora Preko polja, preko luga, Ni trećine nije našla Uz Mijata hrabrih druga, Prepali se, natrag t r g l i -----------Da Г Mijatu mučno b i?! Za svu rulju bježanovu Ne bi dao druga tri!! Četovo je Mijat dugo, Pratila ga četa mala, I danas im slava ori U ciliku od gusala, АГ Mijat je borce biro Po jeziku ? kao t i ! — N e ! po srcu junačkome junačkoj vjernosti. Svede ovna iz obora I poveza kod ognjišta. Po družini oko baci Harambaša, ljuti zmaj, Žeravici1) prvom reče: „Oderi nam ovna daj!" U gorskoga u hajduka Pogovora nema nikad, Žeravica handžar trže. „Jesi Г gledč, momče, ikad Kako hajduk ovna dere?" — „К6 i drugi valjda svi?! Nož mu makne ispod vrata I sa mrtva kožu dri!" — Povladi mu sto junaka! A Mijatu harambaši Zaigraše dugi brci, Iza pasa handžar maši, I pred družbom s ovna živa Kožu skide u taj mah. „’Vako hajduk ovna dere! Oj hajduci, je Г vas strah!? Digosmo se s klikom, pr’jetnjom Na dušmana, ljutu zmiju, АГ ovaki udes čeka I gorskoga haramiju, Dogjemo Г mu koji šaka O. B r a n k o St. Š k a r i c a . *) Žeravica = opjevani drug Tomićev. Pobjeda ustrajnosti, Novela. Priopćuje O. Jeronim Vladić. (Nastavak. GLAVA VIII. Napokon Matilda dogje k sebi, kad je već svanulo. Gledajuć tamo, amo, ugleda komad kruha. Hvaleć Bogu pojede ga i malko se pokrijepi. Ustavši, ugleda na desno kuću ne daleko od šume, pogje onamo teturajuć. Trpjela je, trpjela mnogo a ipak se je na licu, koje se nije moglo više raspoznati, mogla opaziti mirna radost, pored neodlučne slutnje. Mnogi misle, da nikako ne treba računati na slu­ tnje, ali treba po nešto i na njih računati; jer je obično ovo predvigjanje srca, zaključak nejasne razložbe, osno­ vane na stvornim dokazima, ako ne sigurnim, ali ono vjerojatnim, prem ne opaženim. I sjajuće sunce na modrom i vedrom nebu, i pri­ zor, koji je Matilda vidjela požuriše, da joj okrijepe duh. Na polju, na koje je izišla, poredala se čeljad da bere grožgje. Pjevalo se je i fićukalo malo, ali se je i brbljalo mnogo i razgovaralo živo i svečano. Dva dje­ čaka, zajedno stadoše čvrsto pod lozu da rade, ne bri­ nući se, da nose grozdove u brentu, ko što su radili odrasli; a do malo eto ih zamazanih usnica mastilom, kojeg su razmazivali u liku brkova ili b rad e; a onda trčaše jedno za drugim do puta; pa gledajuć najprije prema kući — : id u ! — zavikaše, obazrevši se na one u polju. Išla su polagano kola, koja su vukli volovi, a na njima jedna kada i košarice. Sada pogledajuć napram šumi . . . . Majko! majko! zakriče pa bježi. — Šta Vam je ? — Vještica! — Nina, idi vidi. Jedna djevojčica ispraznivši pregaču u jednu brentu ode na put. Žena se približavala, jedna drugoj pogleda u lice sa strahom, dočim im srce jače zakuca. �Pobjeda ustrajnosti. 103 — Trebalo da pobjegne, odgovori kćerka i poče joj pripovijedat šta se je dogodilo. — Zar se nije više vratio ? — Ne majko. Na jednom se majci smrče pred očima. Bertica je razmećala zdjelice po sto lu ; kad na Djevojčica je zaista bila Jan ja; koji ju primiše i jednom uteče joj oko na put. prozvaše je iz opreznosti Ninom. Ko to igje? Ali jadne žene, kako je obučena! Oni s polja u čudu prom atrali prizor. Bernard Valjda ju je stiglo kakvo zlo. — Spusti ruku na lozu da bere, Mato je u svojoj držo Čim je došla bliže, djevojka , se malo razabravši, grožgje; Kata je za krajeve držala pregaču punu grožpomisli da to nije Janjina majka. gja, dok joj se djeca uhvatiše za suknju. — Jest ona — pomisli, — a dvojba joj postane Šta bi moglo biti? ko li je to ? možda prija­ istinom ; jer ulazeć Janja reče: Moja majka! teljica, znanica. - Zar zbilja tvoja m ajka? Ah gospogjo grofice Janja vikne: Majko, Kato! vami je zlo, obrisav s oka suzu. Ova pohiti i ne opazivši kako joj svežanj mlati Umorna je, treba da se odmori, već sam rekla 0 noge. majci K ati; — reče Janja. — Iztreši grožgje, ako ćeš trčati — vikne joj za - Idem odmah pripravit postelju, a vi se dotle njottt čovjek. spustite ovdje. Vrati se i opet se vrnu napram Janji. Čim vidi Idem ja. ženu pom isli: Nije li joj m a jk a ? ! — Ne, ostani ti s njom. — Poznate li ju ? upita Janja. — Ali ti imaš mnogo da uradiš. — Možda . . . . — Imam i kada i te kako. — M ajka! Ne ću da opisujem brige i ljubavi onih dobrih —■ Hvala B o g u ! Vidi se, da ste trpjeli. Lupeški seljana, kojom se trse da podvore i pogoste svoju knez! Kako ste pobjegli? do malo prije gospodaricu i dobrotvorku; nego hitim, — Bog joj je pomogo — odgovori Janja za majku da Vidimo šta se u p a k l u radi. 1 da ju p re k in e : dopustite mi, da ju odvedem k u ć i! Kada se je Brzica, onaj što no umače za. dlaku mučno jo) je. samo viteževoj strijeli, povratio u kuću d u h o v a , koju Nije trebalo ni da mi rečeš, ja sam htjela, da je sada vilio nego Ubaldov dvor, sbor se sabro, da vijeća. ti to isto naložim. Reci Bertici neka pripravi postelju. — Što ga nijesi dohvatio čim, pa mu ne bi palo Majka i kćerka pogjoše kući, Kata se vrati težacima. na pamet ni da zaviri u naše šume — reče Srdan. — G rofica! reče jedan od njih. — Bio mi je plaho daleko, odgovori Brzica. — Ko da nije moguće. Ti si Brzica samo kad je b j e ž a t . . . . — T re­ — Ipak je istina. balo je da sam tu bio ja: ovaj bi mu jaki duh potJa mnlm, da se varaš — prihvati drugi, hotijuć kreso krila. posve biti na čistu. — Vjerujem, jer ti nijesi od mesa i kosti ko ja. — Kanimo se šale, uleti u riječ Jakovina : — stvar b — Ne, čuo sam kako Janja reče Kati. — Biva, ako ne vjeruješ meni, vjerovat ćeš svojoj je ozbiljna; treba da mislimo, kako ćemo se oslobodit one napasti. ženi . . . . Ali kako se je promijenila i poružnila. — Jer bi nas danas mogo pozobat jednog po — Ah šta sam vidjela! ah šta sam vidjela! Ne bi jednog — dokrajči Brzica. vi ne vjerovali — reče Kata još iz daleka. — Meni se čini, da će to biti jedan seljak, od onih, —^ Ja to već znAm, ali tvoj čovjek ne će da vjeruje. što no stoje u onoj kući odmah u za šumu, — primjeti — Vidje li ju ti? — D akako, čuh. kako i vi tiho u grmlju šapćete. C vrk: boje se valjda da nam ne pane na um, da ih — Kako se je poružnila, je li de jadna grofica! potražimo. — I meni se čini, — skoči Sovura vještica — znam — M orala je mnogo prepatit od onog vražijeg ja njih i znajte ufano, da su drzoviti, te će nam dosakneza. Ipak je dobro, da je mogla pobjeći. gjivati. — A ja Velim, da ju je Bog po Čudu spasio, I inače mi je ona kuća pokraj šume vavijek i —r I ja velim . . . . Vjeruješ li sad B n rn ard e? bila zazorna, — reče Jakovina. — Valjda . ч . . dok ju vidim. — Pa lupnimo je, — predloži Srdan. Matilda igjuć prem a kući, slabim i drščućim glasom — Da, da, srušiti, pobiti onu paščad ili pohvatati, upita Janju: — A lfred? — T reba li vam šta, dobra ženo? Janjo! — reče Matilda poznavši ju po glasu. — M ajko! . Zagrliše se i poljubiše neobičnim i vanrednim čuvstvom. �104 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1907. Babetina gjipi od veselja. — Ali polagano, — primetne Tihović: najprije treba pregledati kuću, da možda nema kakve pogibelji. — I ta ti valja, — reče Srdan. — Sutra ću ja otići, da malo pogledam, pa ako mi pogje za rukom — — Ali sve i jednog amo lijepo dovesti, preporuči Sovura. — Kad bih mogo čim . . . . Nek ide sve k vragu, — dobaci Sovura: — Ih! Koliko se bojite! Bijaše oko jedanaest sati, kad je Srdan izišo iz šume, obučen na gospodsku, da pohodi seljačku kuću. Okrene se, nek se misli, da dolazi s druge strane. Ugledavši blizu kuće dječaka, koji je uprezo volove, poče ogledati oko’o, ko da nije nigda tu bio, ko da je zabaso. A onda se približi — e molim, je li daleko do prvog sela s onu stranu šum e? — Ako odmah pogješ, možeš prispjeti oko zahoda sunca. — Oho! a ja nijesam tako vješt puti!. — Ako nijesi vješt, nije uputno da ideš, jer moreš misliti, da ideš na jednu stranu, а ii ode na drugu. — Vidim. Bi li me mogli primiti, da se malo odmorim, a to se zna, da ću ja platiti. — Ono malo što se može . . . . ali nećemo novaca. Dužnost je da se pomažemo. Hajde u kuću! Uvede ga. Sestra mu je bila gore. — Bertice! vikne dječak. — Sagji dolje. Odmah. — Za dva časa eto je u kuhinju. — Daj štogod gospodinu, on hoće da ide s onu strane šume. — I izide. — Odmah ću : varim juhu bolesnici, pa ću dati i vama gospodine. Žao mi je da nije najbolje jelo malo juhe, komadić mesa, grožgja ako izvolite, ja više nemam ništa. — To je previše. — A vi dotlen sjednite, šuštali ste. — Zaista sam mnogo putovo, oko pet milja, došo sam iz jednog sela tamo blizu Milana. — Mogu si mislit! pošavši, da pripravi jelo. — Zbilja, jeli pogibljivo noću prolaziti ovim šu­ mama? — Ko i svim drugim, jer vas mogu razbojnici i pustahije orobiti i ubiti bez pogibelji. — Ja ne vjerujem, jer Bog tog neće dopustiti; nego kažu, da ima duhova i vještica . . . . — Zbilja kazuju; ali ima toliko godina što mi ovdje stanujemo blizu šume, pa nijesmo vidjeli nijednog; a većina onih, koji znadu čitati tim stvarima ne vjeruju. — Drago mi je, djevojčice, da mislite ko i ja, a i ja znam čitati. — Baš ste mi dobro došli! Imam ovdje na ovčijoj koži napisano nekoliko riječi; pa bi mi vrlo milo bilo, kad bi mi to pročitali; bit će nekakva molitva, strijeljavica ili komad iz evangjelja. — Srdan se smete, ipak se sjeti nekiliko riječi, što ih je još ko dječak ;uo, izusti ih jednu za drugom hineć da čita na pergam eni: — Pokoru činite, jer Bog nagradjuje dobre, a zle kazni . . . — Ja sam vam baš zahvalna, nastojat ću, da to zapamtim. — Krasne su to riječi. — Divne, iz evangjelja, dodade Bertica, premda joj se činilo, da nijesu dobro poredane. Malko umuknuše. Zatim Srdan, gledajuć po sobi, ko da ju proučaje: — lijepa kućica! ako je sve u redu ko u ovoj sobi, onda dobro stojite i ima lijepe zgode ovdje. — Ne možemo se tužiti, ima mjesta za sve. — Vrlo mi je drago . . . . Nije valjda davno gragjena? Zidovi su obijeljeni. — Davno, da što, bit će sto godina otkad smo mi u njoj, nego smo ju tu skoro popravili i obnovili. Dakle je najmanje iz prošastog vijeka. Ja vam dosagjujem, ipak bih želio, da vidim prvi kat, jer mi treba. — Milo mi je, da vam mogu poslužiti; ali sada se okrijepite, dok ja gore odnesem jednoj bolesnici ovo juhe, a onda ću gore s vami. U kuhinji su bila dva nutarnja ulaza, jedan u dnu u desnom zidu za one, koji ulaze i njim se prolazilo u bližnju sobu; drugi naprama zdvoranjem, kojim se išlo u hodnik. Ovdje su pred ulazom stepenice na jedini k at; jednim se je otvorom na lijevo išlo u treću sobu pri zemlji, a na desno je opet bila jedna u pridvorju. Gore je bio jedan podac, kojim se je dolazilo u dvije sobe, a išlo se iz jedne u drugu. — Vrlo lijepo gragjena k u ć a ! reče posmatrač, žaleć ipak, da mu nije pošlo za rukom, da unigje u sobu, gdje je bila bolesnica. Daleko deset metara bile su pojate niskih krovova, koji su pokrivali hajate uz njih prislonjene. Jedna je graba bila odmah uz kuću, koju je po­ krivalo njezino pridvorje. Napokon se Srdan oprosti: — lijepa vam hvala djevojčice; svegdjer će mi u pameti ostati ovaj posjet, a tko zna, ter se u brzo opet vidimo. — Svegdje dobro došli! Službenica sretan put želim! — Hvala, do vigjenja. �Pokret za slobodnu školu. 105 Pokret za „slobodnu školu*. P iše. Dragutin Ikić R. M. B (Svršuje se.) i sada nastavim o svoje razm atranje o potrebi vjeronauka u šk o li; jer smo, mislim, reče­ nim dostatno motivirali nuždnost tog raz­ matranja. 3. Da li se ljudi slažu, kakav duh ima u školi vladati? Eto iz rečenog na žalost vidimo, da se ne slažu. T o neslaganje nije baš bezvrijedna stvar, jer o školskom duhu ovisi sva budućnost obiteljskog i državnog života. Nego poredak u obitelji i u državi ovisi o vjeri, koja je jedini uspješan i dugotrajan poticaj na vršenje za­ kona i držanje reda, zato onda vjera mora biti temelj školskom životu; vjera mora prožimati svaku obuku u školi. Ali sada koja i kakova v je ra ? Teoritično: vjera, koje su načela stalna, nepokolebiva, iz kojih svi zaključci koji se u praktičnom životu povuku, vode čovjeka na ovaj put, na kojim će koristit obitelji i državi. Ti za­ ključci jesu ćudoredna pravila. Obitelji dakle može ko­ ristit sam o ćudoredan čovjek. Ć udorednost nas samo može držati neprestano na pravoj stazi. Ona obuzdaje sve pohote, koje su jedini povod svakom neredu. Taj se vjerski duh mora već u mladim godinam a djetetu udahnuti i to ondje, gdje mu se daju početne nauke i za druge životne potrebe, da se tim pokaže, da istom sve skupa u čovjeku čini jednu cjelinu za njegov budući život. Moguće će kogod sada re ć i: ima više vjera, pak budući se u toj stvari moramo svi složit, to moramo uzet ili jednu vjeru ili ona vjerska načela, koja svi za­ jednički imaju. Zaista u sadanje doba ima toliko vjera ili vjerskih sekta, (što je bolje rečeno), da čovjek sam sebi pripuš­ ten ne zna, što bi činio. Možda je najbolje, da potra­ žimo naravnu vjeru, t. j. onu, koja mora sadržavat te­ melje svakoj vjerskoj sek ti? Da, i mi katolici prigrljujemo neku vjeru naravi u svom ćudorednom i dogm atičkom bogoslovlju: n. pr. onu od deset zapovjedi božjih. Je li to dostatno u praksi ? Da li u istinu ta vjera naravi potpuno zadovoljava potrebam a čovjeka ? Pita se dakle, da li čovjek u sadanjem svom stanju može biti zadovoljan s naravnom vjerom, koju je sam svojim razumom dokučio, i da mu ta bude podlogom školskog vjeronauka? Ako promislimo, da ni umnici, koji se ne nalaze pod okriljem objave, još se ne Slažu ni u glavnom pojm u: što je naravnim zakonom zapovjegjeno, a što ne, onda kako možemo očekivati, da se slože istom u tumačenju naravnog za k o n a ? ! Da šutnjom mitimo stare filozofe, koji su u ostalom kao Sokrat, Aristotel, Plato ipak prem a tadanjim okolnostima prili­ čno dokučili naravni zakon! M oderni eto filozofi, zave- deni strašću i zabaciv objavu, (kao jedini izvor sigurna znanja), lutaju, nastojeć da pomoću svog razuma stvore temelje, na kojim da počiva zgrada odgoja a po tom i zgrada morala. Tako nastadoše razne struje kao u etici tako i u pedagogiji. Amo dobismo u etici: utilitarizam ili eudaimonizam s granama senzualizma i altruizma i t. d .; onamo pak u pedagogiji: naturalizam, pozitivizam, libertinizam i t. d. Sve se to više razilaze mnijenja u novije vrijeme; pače se ide i do absurdnosti. Moderni ljudi ne mogu da se snagju u školi, pa je možda i to uzrok, da nastoje potisnut vjerski odgoj iz škole, a prepustit tu stvar roditeliima ili naravnom razvoju — dakle sudbini i sreći. Nego to ne smije biti, jer čovječije strasti trebaju ukrotitelja, a život vogju još u mla­ doj dobi; ali taj krotitelj i taj vogja jedino vjera biti može. Koja vjera? — Povraća nam se opet prijašnje pita­ nje. - Istina je jedna. Moramo naći ono, što nas u svakom slučaju života tako opredjeljuje, da smo sigurni, da činimo ono, što je dobro; takova vjerska načela moramo posjedovati, te smo sigurni, da dobro djelujemo. A takova su jedino k a t o l i č k a načela! Ne uzev obzir na to, da su druge kršćanske vjere samo odbijene grane od debla Kristova, (te su po tome smjesa istine i laži, jer su otrgnute od rimo-katoličke crkve) one su još i posebnim ranama nakažene. Ako dakle hoćemo, da imadnemo dobre pošljedice iz drugih vjera, trebalo bi izbaciti ono, što u praksi kvari dobar red u obitelji i državi; a onda bi upravo dobili katoličke principe. Po tom sam o katolička vjera daje takove temelje odgoju, da s v e pošljedice u djelovanju ne samo ne kvare dobar red, nego ga nužno uvode. Naravna religija, neraširena, neprotumačena, pače i nespoznana višom vrhunaravnom objavom ne može biti temelj vjerskom odgoju djece u školi. Ako je već na mnogim mjestima i uveden taki odgoj, to tim nije ništa rečeno. Dakako da je šutke tako uvedeno, jer vjerski odgoj i ako se nalazi još u većini država, ipak taj odgoj nekako počiva na interkonfesionalnoj bazi. Taj megjuvjerski temelj, ako je još ikako vjerski, jest sumnjiv zakon, jer bi se tako htjelo ugoditsvim vjerama, pak se ne smije da i jedna prigrli, a nije se rad pri­ grliti bezvjerski temelj. Sasvim je naravno, da mi nijesmo zadovoljni ta­ kovim duhom u školi, jer ne pruža dostatnih srestava za red u obitelji i državi; dakle ne ima stalna moralnog života. Za to su katolici dužni ustat proti takom škol­ skom duhu, jer su ljubitelji domovine i čovječanstva, čiji je opstanak ugrožen od ljubitelja neistine i strasti. Da takovi školski duh ne obuzdava dovoljno strastvenih �106 Br. 7. - Serafinski Perivoj. — 1907. navala i da katolici imaju pravo, vidi se iz sadanjeg duhovnog i ćudorednog stanja čovječanstva. A što je onda sa „slobodnim školama", sa ško­ lama, koje iz principa isključuju svaku obuku u vjeri? Ko može mirne duše pogledati u budućnost ? Pogle­ dajmo duhom u vrijeme, u kojem bjesne ljudske strasti, u kojim se ni najnužniji zakoni ne drže, gdje ne ima poslušnosti ni štovanja prema starijima. To je ono sretno (! ) vrijeme, koje žele što prija imati svi prija­ telji „slobodnih škola". Svi ti ne samo ruše svaku vjeru, nego još više i svaki naravni poredak. Na taj način pada država, kraljevski prijestolj biva gažen, te neop­ hodno nastaje opće bezvlagje. Eto tako se spasava domovina! 4. Pa zašto ja velim, da su takove zle pošljedice „slobodnih škola" ? Zar nije dobro ili možebit najbolje pošto imamo toliko vjera, da djeca kod svoje kuće na­ uče od svojih roditelja vjerske, a po tom i moralne istine ? Mladenački je život jedno mlado stablo, koje, kako nagneš ili uspraviš, onako će i ra sti; ako li ga pustiš, da bez tvoga djelovanja raste, rasti će onim smjerom, kojim strastvena narav naginje. Čovj k dakle dok je mlad, dade se naget i na lijevu i na desnu stranu. Bu­ dući je narav mnogo više sklona n? zlo nego na dobro, to se najviše dogagja, da se skrene na lijevo — na grijeh, da se podlegne strastima. U doba drevnog krš­ ćanstva, kad se je toliko pazilo na vjersk odgoj, ipak se je dogagjalo velikih prekršaja; a tako se i sada do­ gagja i najbolje uregjenim vjerskim udruženjima. U ka­ snije doba, kad se je popustilo od države u vjer­ skom odgoju, eto vidimo) kakove su posljedice, kad pogledamo na sadašnje žalosno stanje svijeta. Želimo li bolja vremena, to moramo htjeti, da nam mladež odmah u š k o l a m a , gdje prvu obuku dobiva, gdje se sa svi­ jetom vanjskim istom pravo upoznaje — tu, velim, treba da dobije glavni temelj vjerskom i moralnom životu. Zato škola ne mora i ne smije počivat na bezvjerskom temelju, ako se želi spas čovječanstvu. Vjerska je obuka vrlo opsežna. Taj veliki material treba vješto razredit i živo pretstavit, da pobudi dječinju volju i um oplemeni, te da uvijek drži nisko i ne­ dostojno za čovjeka sve ono, što je proti vjeri, proti moralu. I učenim bogoslovnim glavama treba velike vještine i iskustva, da kod vjerske obuke postignu svoj cilj, pa kako onda da se ta stvar prepusti roditeljima, koji nemaju vremena, niti ga mogu imati, da se do­ voljno priprave, za tako znamenit a težak posao? Ali da imaju vremena i oni, koji su sposobni? Kod kućnog su odgoja obično dijete i njegova obuka povjereni ma­ teri, jer se otac mora brinuti, da materijalno obskrbi kuću. Pa gdje je žensko u stanju, da tu uzvišena i tešku zadaću vjerske obuke sretno kraju privede ? Na žalost često puta ni najprimitivnijih vjerskih stvari ne poznaju! Još kad promislimo često puta nemarnost ro­ ditelja za vlastitu djecu, u čudu se moramo p itat: kako se može nalazit ljudi, koji glasuju za takova što, kao što su „slobodne škole". 1 još takovih ljudi ima, koji stoje na visokim mjestima, kojima je povjerena sudbina države, te se hvalisaju, da čuvaju domovinu, dočim joj u istinu pripravljaju najsigurniju propast: prevrat! Pre­ vrat slijedi iz neobuzdanih trasti; jer ne može se ništa trpjeti, što stoji na putu izvršenju strasti, te se sve bez­ obzirno mora srušit, samo da se strasti udovolji. Ti su ljudi većim dijelom već izjedeni od strasti, tte ćute u svom tijelu još jedan strah, da će se dobrim odgojem strasti prepriječiti, pak to nastoje, da skrše sve, što bi im se protivit moglo. „Slobodna škola će dat svijetu takovi podmladak, koji ne će znat za Boga ni za vjeru, a po tome ni za kakav red niti dužnost; i onda je otvo­ reno polje „slobode ( ! ) “. „Sloboda" je riječ, koja nikako ne salazi s jezika slobodoumnih ljudi. U ostalom slobodna je volja u istinu najviši dar božji covječoj n aravi; ali sloboda: z lo č i n i t i nije sloboda nego zabluda slobode. Bog je ideal slobode, ali ne može zla činiti; taj ideal mi mo­ ramo nasljedovat: mi moramo svoju slobodnu volju samo na dobro upravit, t. j. moramo ju zakonima obuzdati protiv zlu. Tim ne postaje volja neslobodna, jer, ako hoćeš, m o ž e š zlo činit, ali se moraš bojati kazne po zakonu, koji se temelji na vjeri, te po tom svoju slobodnu volju usavršuješ upravljajući ju, da i z a b e r e dobro. Vi pak ljudi „slobode", ako hoćete potpunu slobodu, ukinite sve zakone; da se mo£e otimati, krasti, ubijati i t. d., jer inače po vašem svaki i najneznatniji zakom obuzdaje moju slobudu! Ti ljudi „slobode" od­ gajaju se u „slobodnim školam a" školama bez vjere, bez temelja svakom zakonu, zato se i mora punim pra­ vom tvrditi, da „slobodna škola" u svom temelju potje­ če od slobodnih zidara i bezvjeraca; dočim interkonfesionalne potječu od slobodoumnih kršćana. Za prave katolike ne može biti dobrih i uredjenih škola bez duha čisto katoličkoga. Samo katolička vjera pruža stalne upute, po kojima moramo živjeti, ako hoćemo, da koristi­ mo domu i državi. Država, koja želi imati stalan mir i poredak, nek uredi svoje zakone prema duhu katoličke crkve i nek odgoji svoju mladež u takovim školama, koje su kato­ ličkim duhom prožete, inače je uvijek klimava. Punim pravom reče W indhorst: „ T k o i m a š k o l e , i m a b u d u ć n o s t ; z a t o s p a s i t e š k o l e ili je s ve izgubljeno". �P. W asm ann o nauki evolucije. 107 P . W asm ann o nauki evolucije. (Nastavak.) III. D arv in izam i n a u k a evolucije. se riječ darvinizam još i danas u starom smislu uzimlje, Sada dolazim na isporegjivanje izmegju darvini­ a pojmovi se i nadalje miješaju kao i prije. Zato je zma i izmegju nauke razvitka. Ovo je poglavlje suvišno opravdano, ako tražimo jasnu rastavu pojmova izmegju za dobrih p rirodoslovaca; ali nije suvišno za šire kru­ darvinizma u užem smislu i izmegju nauke o evoluciji. gove. O skar Hertvvig na skupštini njemačkih prirodosloTeorija izbora, darvinizam u užem smislu ukratko slovaca god. 1900. u Achenu (priključivši se s pravom je ovo: Huxley-u) reče: N a u k a e v o l u c i j e o s t a l a bi n a Slično kao što čovjek uzgojitelj izabire iz raznih mj e s t u , g d j e je bi l a: da je s v e d a r v i n i z a m varijacija domaćih životinja odregjene komade, da uzio d m a g l i o ; drugim riječima: darvinizam gojom ovih individua proizvede novu rasu sa onim i nauka evolucije nisu istoznačni pojmoupravo svojstvima, tako se takogjer zbiva i u prirodi, v i. Nauka evolucije je daljni općeniti pojam. Ova ozna­ ali posve beznamjerno. Zato se pretpostavlja na razne čuje nauku o razvitku roda (panja) kod organskih vrsta. strane neodregjeno i neograničeno gibljuća se promjena Darvinizam je naprotiv nauka o postanku organskih organskih vrsta. Sada ima li tuj kojih razlika pod stal­ vrsta po naravnom izboru p a sm in e ; dakle, to je osobiti nim uvjetima, koje se razlike životnim prilikama bolje oblik u nauki evolucije. Eto darvinizm a u povjesničkom od drugih prilagogjuju, ove će pobjediti u borbi za opstanak, a druge će biti potisnute u borbi natjecanja. smislu riječi. Svakako sam Darvin nije bio takav ek stremni darvinist, kao što su neki od njegovih naslje­ Pobjednici će svoja svojstva svom potomstvu dati u dnika. On je dapače i druge čimbenike u nauki evolu­ nasljedstvo, a ovim će se našljedstvom ona svojstva sve više i više penjati, dok se ne razvije novi varijacije priznavo, prem da je u zakonu „naravnoga izbora" tet, nova rasa, osobito nova vrsta itd. Ovo je temeljna najviše važnosti meto. Riječ darvinizam ima razno značenje. U ovom po­ miso darvinske teorije po sebi posve prava i mnogo gledu vlada u širim krugovim a velika zbrka pojmova, za se im a ;'ja je nipošto ne odbacujem; ali njezina dakoja se još većma potpiruje nekim popularnim znan­ lekosežnost nije tako velika, kao što se držalo. Pod darvinizmom u širem smislu mnogo se u stvenim spisim a, štono su u ovom pogledu do skrajpopularnim krugovima generalizira darvinska seleknosti nejasni. O vdje osobito spom injem za primjer od B retenbachsovih „Darvinističkih spisa" onaj spis od cijona teorija u opći darvinski „nazor o svijetu." F ra n c e a :] „Daljni razvitak darvinizm a"! On govori o Isti je identičan sa monističkim nazorom o svijetu u „daljnjem razvitku" darvinizma, pa ipak reducira vrije­ obliku „H ackelizm a"; po njemu valja da je cijeli svijet dnost načala selekcije na minimum, pošto dopušta, bez ikakova stvorca nasto i da se je razvijo po čisto mehaničkim uzrocima, da je selekcija posve neznatni nuzčimbenik. Ove zablu­ Treće značenje „darvinizma" u popularnim kru­ de pojm a treba da nestane. Pod darvinizm om se razu­ mije sam o teorija izbora. Haeckel je pristrano od 40 govim a jest uporaba darvinske selekcijone teorije na godina pomiješo darvinizam s teorijom evolucije. Raz- čovjeka. Čovjek je borbom za opstanak najvećma uz­ gojena životinja i ništa više. log je njegovu postupku bio (kao što je on sam u jednom Četvrto se napokon riječju darvinizam uopće ozna­ govoru o monizmu prizno) taj: jer kao daje darvinska teorija evolucije jedino srestvo, da se težnja za svrhom u svi­ čivala teorija evolucije. Ova je pometnja pojmova na jetu protum ači bez „stvoritelja". Nego, on u prvim sve strane mnogo škodila. Ako je n. p. koji ozbiljni svojini berlinskim predavanjim a od god. 1905. govoraše prirodoslovac mislio, da je našo na kojem specijalnom sasm a drukčije („D er Kampf um die Entw icklungsge- području dokaza za evoluciju vrsta i onda se je odmah d a n k e n "): „T eorija izbora, koja proces kod tvorbe vrsta reklo : on je darvinista, i na njega se je s jedne strane kauzalno tumači, morala bi se kao darvinizam u stro­ nabacivalo kam enjem ; a s druge se je strane opet tako gom sm islu označiti. Kako je daleko ova teorija izbora isto napredak evolucijone teorije kao prirodoznanstvene opravdana, koliko se ima ispraviti drugim teorijama n. hipoteze i teorije posve krivo pograbilo kao uspjeh pr. W eism annovom teorijom o „zam etku" ili Vriesovom „darvinizm a," kao što je imenito Haeckel i učinio. Tim teorijom „prom jeni", u to se ni danas ne možemo u- se tumači, što je darvinizam tako omilio najširim kru­ puštati," A ni u slijedećim predavanjim a nije se Haeckel govima, sve do najnižih pučkih slojeva. u to upušto. Ja to mogu tako sam o istumačiti, što je Samo ćemo izreći kratku kritiku o raznim pojmo­ Haeckel napokon uvidio: kako je nemoguće darvinizm a vima darvinizma. U najnovije se vrijeme o teoriji se­ spasiti, ako darvinizam ograniči sam o na teoriju izbora ; lekcije mnogo, a veoma nepovoljno sudilo. Bilo je po­ pa zato ragje o tim stvarim a ni govoriti. No, u narodu jedinih prirodoslovaca, koji za nju posve ništa ne htje- �108 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1907. doše da znadu; dapače je palo izjava od glasovitih zoologa, kao što je Driesch: da je darvinizam jedna izmegju velikih zabluda 19. stoljeća i da je od njega cijelo stoljeće zalugjeno. Protiva jednom znamenitom branitelju teorije izbora reče Driesch, da mu zvuči kao pogrebno slovo, štogod je on u prilog darvinizma na­ veo. Ja držim, da se je odveć daleko išlo. Usljed is­ kustva, koje sam na svom specijalnom području steko: darvinistička je teorija selekcije kao pomoćni faktor ne­ ophodno potrebita, ali samo k a o p o m o ć n i f a k t o r . Kao glavna stvar: ostaju uvijek nutarnji uzroci razvitka; Oni za svrhu prikladne promjene proizvagjaju, a ne vanjske okolnosti, koje za svrhu neprikladne promjene u borbi za opstanak ostranjuju. U ostalom se moraju sabrati razni principi evo­ lucije, a od ovih je jedan: darvinistička selekcija. Ona je nadalje samo pomoćni faktor, koji po svome biću imade negativan značaj. I samo stvar pročišćuje. Pri tom svakako može, kao što s pravom ističe prof. Plate u izvrsnoj raspravi o darvinistič.kom principu iz­ bora, biti katkad uspjeh ovog negativnog izbora i po­ zitivan: njom se naime često konsekventno unapregjuju stalni pravci evolucije (upravni izbor), a tim nešto po­ zitivna izagje. Usprkos je tome djelatnost samog pri­ rodnog izbora po svom biću vazda negativna; a to je: „preživljenje najprikladnijeg." Nutarnji razlog, zašto ono n a j p r i k l a d n i j e preživljuje, drugdje se mora tražiti; i to u nutarnjim zakonima evolucije kod samih orga­ nizama. Ovdje svakako može mnoga razjasniti i upravna Lamarckova i NBgelijeva teorija p.ilagogjivanja, a to je megjutim samo drugi izraz za prikladnu sposobnost reakcije organizama proti izvanjskom podraživanju. Ja držim, da se bez nutarnjih zakona evolucije kao g l a v ­ n o g u z r o k a ne može nikuda. Svakako rado pri­ znajem, da se s nepoznatim uzrocima teško operira. Vanjske direktive, koje darvinistička teorija selekcije kod evolucije pred oči dovodi kao zorne primjere, samo su sposobne da maštu zasužnjuju. Dade se mnogo li­ jepih primjera iznijeti o izvanjskim uvjetima evolucije, kao što sam jučer pokazo kod nekih mravi i termita. Ali vanjski čimbenici ne bi mogli biti uspješni, kad ne bi djelovali skupa sa nutarnjim čimbenicima. Skupno djelovanje nutarnjih i vanjskih čimbenika za prilagogjivanje prema svrhi neumolno je potrebito. Ako sada još ne poznajemo nutarnjih čimbenika evolucije, to do­ lazi od nesavršene naše znanosti. Mi smo gledom na poznavanje uzroka organske evolucije tek u najčednijim stadijima početka. Niko ne može toga teoriji evolucije zamjeriti, budući je ona mlada. Možda će se nakon sto godina naći nova teorija, po kojoj će se moći organi­ zacija zametka (protoplazme) po odregjenim preinakama chromosoma u klicinim stanicama takogjer i odgova­ rajuće preinake evolucijonoga procesa protumačiti. Tada bi smo bili za jedan korak naprijed. Ovako si ja prestavljam nutarnje uzroke evolucije, a ne kao mistične angjeliće, koji tobože nad vodama lebde, kao što mi se je s monističke strane predbacilo. Sličnih izjava nigda nisam đavo; to je podmetnuto stoga, da se lakše uz­ mognu ostraniti nutarnji zakoni evolucije. Dolazim s nekoliko riječi na Weismanovu miso o prirodnom uzgoju. Prije dosta godina NVeismann, veomo duhoviti zoolog, svemoć prirodnog uzgoja na prvo mjesto postavi. On je tada mislio, da se sve može protumačiti prirodnim uzgojem i Darvinovom teorijom selekcije. Nu. Weismann se je nanovo od ovoga ekstre­ ma povratio. Ne stavlja više prirodnog uzgoja na prvo mjesto. On je od godine 1895. duhovito izmislio izbor klice ili germinalnu selekciju. Ali ako se napokon pri­ stane uz smisao tamnih riječi o „vitalnim srodnostima" biophora i t. d., tada će se otkriti napokon sakrivena težnja za ciljem sposobnost prilagogjjvanja i sposobnot reakcije proti vanjskom podraživanju; ukratko nutarnji zakoni evolucije, koje bi oni htjeli ostraniti. Odatle držim, da je upravo Weismannov neodardarvinizam pružio dokaz, kako se Darvinova teorija selekcije ne može održati. Nedavno sam zadnje izdanje Plateova djela o D ar­ vinovom principu selekcije opet potanko proučio. Izvan­ redno mi se dopalo. Držim, da je to najizvrsnije, što se o tim stvarima napisalo. Najinteresantnije mi je bilo pri tome čitanju vidjeti, kako sada i najvjerniji i naj­ bolji pristaše Darvinova principa selekcije priznaju ono, čega taj princip ne može ni podnijeti. Profesor Plate sasvim mirno i objektivno tu stvar razlaže; s druge opet strane naglasuje, čega ovaj primcip ne može izvesti. U nekim točkama, kao u nutarnjim zakonima evolucije ne mislimo jednako, ali ipak za dobru kritiku Darvinova selekcijonog principa bez sumnje smo prof. Platu na veliku zahvalnost obvezani. Dolazim na kritiku takozvanog „Darvinova nazora o svijetu". O tom ne trebam više riječi gubiti, budući da je taj nazor indentičan s onim realističko-monističkim nazorom o svijetu, a kom sam u prvom dijelu ovoga predavanja potanko raspravljo. Što se tiče uporabe Darvinove selekcijone teorije na čovjeka, ne ću se na ovo­ me mjestu time baviti, jer je uporaba evolucijone te­ orije na čovjeka, predmet opširnijeg posla. A o tome kašnje. Ja ukratko ovdje donosim rezultat istraživanja o raznom značenju riječi „darvinizam" : Darvinizam, teorija selekcije kao pomoćni faktor takogjer i danas je u teoriji evolucije neophodno potrebita ; njezina je pak znamenitost podregjena i vrlo različita, prema području, u kojem se pojavljuje i u kojem se radi. Uzmimo samo jedan primjer za t o : vidjeli smo kod mravi i termita navalni tip, onda mimikrytski i treće �109 Dopis. vidjeli smo tip pravih mravi. Teorija selekcije vrijedi za ona tri tipa na posve različit način. Najvišu važnost ima kod obrambenog tipa, a već nešto neznatniju kod mimikrytipa, a najneznatniju kod pravih mravi (Symphilski tipusi). Sada nalazimo kao glavni faktor amikalnu selekciju (selekcija prijateljstva), koja nije samo od pri­ rodnog odgoja različita, nego dapače po nekom odregjenom stupnju evolucije proti njemu djeluje i pobjegjuje ga. To će primjer pokazati. Crveni grabežljivi mrav odgaja po nagonu u svom pravom gostu Lamechusu, svog najvećeg neprijatelja, koji služi na propast njegove vlastite vrste. Ovdje vidimo izobrazivanje nagona, koji nije mogo nastati prirodnim uzgojem; jer je gost već od onoga časa škodljiv, kad pušta svoju ličinku, da se u mravijem gnijezdu odgaja Ovdje velim, da je amikalna se­ lekcija u ovom slučaju pobjedu odnijela nad prirodnim uzgojem, ali ipak ne mogu reći, da je teorija selekcije i na svim drugim područjima isto tako slaba. Može se mnoga primjera navesti u prilog ovoj teoriji, ali ona samo dogje do izražaja, gdje je kao pretpostavka nu­ tarnja sposobnost prilagogjivanja organizama. U prvom sam dijelu predavanja usporedio kršćansko-teistički nazor o svijetu s monističkim; a taj moni- stički nazor o Bogu i o stvorcu neće više ništa da znade. Upravo je u neke krugove prodrla neka theophobia, neki strah pred stvorcem. Ja rto mogu samo sažaliti, jer mislim, da se to najvećim dijelom osniva na manjkavom poznavanju kršćanske filozofije i teologije. Proučuvanje samo jedne jedite temeljito poučne knjige, kao n. pr. Guthberletove theodiceje do­ voljno bi bilo, da razjasni značenje i pravo bistvo krš­ ćansko pojma o BoguNa koncu ću navest još jednog svjedoka za teistički nazor o svijetu, koji svakako nije jezuit, Charlesa Darvina nije spopado onaj bolni strah pred Bogom, kao što je mnoge od njegovih šljedbenika zaokupljo. On je na koncu svog glavnog djela o postanku vrsta slijedeću krasnu stavku napiso: „Zaista je veličanstveno ono mnijenje, da je stvorac samo nekojoj formi od svega života, što nasopkoljuje, udahnuo zametak ; i da se je iz onog jednostavnog početka, kadno se je naš planet po zakonima teže u okrug kreno, — da se je iz onog jednostavnog po­ četka toliko najljepših i najdivnijih oblika razvilo, pa se još neprestano razvija". Po ovim riječima ja kao prirodslovac ne treba da se ispričajem, ako i sam naučajem teistički nazor o svijetu. —— Dopis. Š i b e n i k , na 8. lipnja 1907. Navršilo se je baš na prošli Božić 600 ljeta, od kad se vinu k nebu sveti redovnik, neumrli pjesnik ta­ lijanski, radi svog života i radi svojih doživljaja ne­ običan čovjek, f r a J a k o p o n e d a T o d i (Jakov de Benedetti). Franjevački klerici filozofijskog učilišta u Šibe­ niku htjedoše da proslave ovu ugodnu uspomenu, i prirediše lijepu akademiju jučer na blagdan presv. Srca Isusova. Program biran, komadi zabavni i poučni lijepo razregjeni; sve je na to smjeralo, da se što vjernije istaknu zasluge i nariše slika neumrlog pjesnika tužne S t a b a t m a t e r d o l o r o s a i radosne S t a b a t m a t e r s p e ­ ci o s a. Pjevanje se izmjenjivalo sa deklamacijom, go­ vori sa čitanjem zgodnih radnja. 1. J. Leybach : Prelu­ diji - izvagja na harmoniumu kapelnik g. M. Melichar, 2. Proslov - govori fra Ćiril, 3. „ 0 Sanctissima" - pjeva zbor klerika, 4. BI. Jakopone, biografička crtica - čita fra Stanko, 5. „Stabat Mater speciosa" bi. Jakopona, uglazbio M. Melichar - pjeva a solo fra Karlo, 6. U slavu bi. Jakopona, pjesma - deklamuje fra Vinko, 7. „Posvetnica Srcu Isusovu" - pjeva zbor klerika, 8. Wilh. Popp. „Vogelsang" - svira na flautu g. M. Melichar uz pratnju harmoniuma, 10. „Stabat Mater speciosa" deklamuje fra Špiro, 11. „Ave Maria" odlv.pl. Z ajcapjeva zbor klerika. Kad bi htjeli isticati pojedine partije, ne znamo otklen bi počeli: sve je lijepo i skladno sa­ stavljeno, sve je vješto izvedeno. Iz svih se sastavaka odrazivala nježna ljubav mladih redovnika prema sla­ vnoj prošlosti ovog reda, prema časnoj ulogi hrvatskih franjevaca u povijesti mile domovine. Da, pohvaliti je takove plemenite osjećaje, jer bo narod, koji mrtve štuje „na prošlosti budućnost si snuje". Naprijed, mladi pre­ gaoci, spremajte se, učite i vježbajte se, da dostojno nastavite rad svojih zaslužnih pregja. Kako sami istakoste, drukčija su danas vremena, drukčiji neprijatelji, drukčije oružje. Što oni bijahu za svoje doba vjeri i domovini hrvatskoj, to gledajte, da budete i vi danas, u doba protukršćanskih struja i protuvjerskih pokreta. Akademija — kako čujemo — bijaše u početku namijenjena jedino uskome krugu braće u samostanu i na okolnim župama. Nu u zadnji čas bi pozvano i gradsko svećenstvo i [od svjetovnjaka neki kućni pri­ jatelji. Svi se skoro uzvanici odazvaše pozivu i sa presvijetlim našim biskupom na čelu podigoše još više sjaj ove krasne zabave. Slatko nam je prošo onaj podrug sat, te se rastadosmo noseći sa sobm najljepšu uspo­ menu, ali i jednu želju, a ta j e : da bi nam ovomjesno franjevačko učilište češće pribavljalo ovako ugodnih i poučnih zabava. To ono može, a nadamo se, i da hoće. Jedan od slušatelja. �110 Br. 7, — Serafinski Perivoj — 1907. V I J E S T I K* Naša domovina. Četvrta glavna skupština pobožnog društva za gradnju crkve sv. Antuna Padovanskoga u Sarajevu. Kako je p. n. gospodi članovima javljeno u „Hrv. Dnevniku" obdržavana je IV. redovita glavna skupština ovog društva u Sarajevu na 16. lipnja 1907. u samo­ stanu oo. franjevaca u 4 sata po podne. Kad su skupštinari i odbornici bili na okupu, na poziv presjednika skupštine, preč. fra Frane Komadanovića provincijala, svi prisutni po običaju kratkom molitvicom od Boga zaprosiše našem radu blagoslov. Za tim presjednik otvori skupštinu ovim rječima: Slavna skupštino! Evo opet minu jedna godina pobožnome društvu za gradnju crkve sv. Ante Pad. u Sarajevu; i mi se opet sastadosmo na glavnu skupštinu, da pogledamo napredak toga društva i rad njegova časnoga odbora u prošloj godini. Od srca sve Vas pozdravljajući mogu s veseljem reći, u koliko mi je kao presjedniku ovog društva poznato, da smo u prošloj godini, ako ne, kao što bi se apsolutno moglo, a to ipak lijepo napredovali i za dobar korak bliže pristupiti cilju ovog pobožnoga društva; a ko će nam i u budućoj godini Božji blagoslov isprositi, da ne sustamo u započetorr radu, da duhom ne klonemo, da nas nikakvi obziri ne smetu ? Ko drugi, nego onaj svetac, komu na čast r.asta ovo društvo, i koga Vi svi sa ostalim svijetom bez razlike na osobiti način štujete i ljubite. Ojačan ovom nadom ja se usugjujem preporučiti i na srce staviti rad i napredak na­ šega društva svim našim prijateljima i štovateljima velikoga čudotvorca i svetca sv. Ante Pad., a ujedno činim dužnost, ako se što srdačnije zahvalim na obilnom suradu i pripomoći svih naših bez razlike dobročinitelja, napose pak časnom odboru, koji je, ne žaleći ni sbora ni tvora, zbilja i svojski svoje sile uložio, da što više unaprijedi i raširi naše društvo, Tu dužnost rado ispunjujući otvaram skupštinu sa već označenim dnevnim redom. Iza toga pročita društveni tajnik Mirko Premužić izvješće o djelovanju društva tečajem prošaste upravne godine. Veleugledna skupštino ! Drago mi je, što u smislu § 19. društvenih pra­ vila u ime upravljajućeg odbora mogu i ove godine, da izvjestim IV. glavnu skupštinu o stanju i djelovanju našeg društva u upravnoj godini od 17. lipnja 1906. do 16. lipnja 1907. Skromni rad ovogodišnjeg upravljajućeg od­ bora imo je uz lakši poso u toliko veći uspjeh, što su odbori prijašnjih godina uz hvalevrijednu uztrajnost i revnost gg. povjerenika udarili čvrst temelj našem po­ duzeću tako, da se je društvo uz sve postojeće socijalne i privatne poteškoće ipak za dobar korak svome cilju bliže pomaknulo. U glavni imenik članova upisano je ove upravne go­ dine 610 novih članova, megju kojima 8 novih utemelji­ telja, i to : Ivan Strauss, vladin tajnik u Sarajevu; Matija Rihtarić, vojni superior, Zagreb ; Dr. Jozo Sunarić, odvjetnik, Banjaluka; franjevački samostani u Sutjesci; Jajcu; Petrićevcu; Fojnici i Livnu. Od početka društva pa do danas upisano je svega 5232 člana. Ako se od tog broja odbije 20°/0, što je do sada od prilike otpalo usljed smrti i istupa, to onda naše društvo broji danas 4186 stalnih članova, megju kojima ima 39 utemeljitelja, koji glavnicu od 500 K dijelom već uplatiše, a dijelom još uplaćuju. Broj upisanih članova osto je dakle na lanjskoj visini, ali to su najviše članovi iz seoskog svijeta diljem Bosne. Nu kako je za našeg seljaka i najmanji dar ve­ lika žrtva uzevši u obzir još i to, da se seljaci po du­ žnosti imaju brinuti najprije za svoje vlastite župe i trošne crkve, to se nadamo, da činovnički, trgovački i obrtnički stalež i drugi žitelji-katolici grada Sarajeva ne će zaostati za seoskim pučanstvom. Premda je za Sarajlije katolike crkva sv. Ante veoma potrebna, to gradnju ove crkve ne opravdava ipak ništa jače i bolje, nego li pomiso, da gradimo hram onomu, kojeg su braća — oci franjevci — šeststotina godina u našem narodu blagotvorno djelovali, pa još i dan danas djeluju. Već sama ta pomiso treba da nas oduševi, da toliko zaslužnim franjevcima ovjekovječimo uspomenu veličanstvenim hramom njihovog velikog brata, koji je velik i kod Boga i kod ljudi! Kršćanski svijet ljubi sv. A ntu! I bogataši i siro­ masi zavjetuju mu se u svojim brigama i nevoljama i rado žrtvuju koji obol na njegov oltar, pošto znadu da je sv. Anto čudotvorac i zaštitnik siromaka i nevoljnika, da pomaže u nebrojenim prilikama. Stoga bi se usudio predložiti, neka bi veleugledna skupština zaključila, da se svojedobno iznad vrata nove crkve uzida veliki natpis, da je to: »Zavjetna C rkva sv. Antuna Padovanskog«. Premda još nije nadošlo vrijeme konačne odluke, ipak dosadašnji odbor smatra shodnim, da se taj predlog iznese pred glavnu skupštinu već i zato, neka bi svi skupštinari zato znali, ali još i stoga: da se na tu lijepu ideju nebi možda kasnije zaboravilo. Ove upravne godine obdržavalo se je 10 redovitih mjesečnih sjednica. Po zaključku odbora imaju se mje­ sečne sjednice obdržavati svakog desetog dana u mje­ secu, što je u smislu pravila javljeno i velem. gospodinu povjereniku za grad Sarajevo. Ali nešto zbog toga, što nije bilo znatnijih promjena i predloga nisu 2 sjednice obdržavane, i to u doba školskih ferija. Zaključku upravnog odbora od g. 1905. „neka bi se presjednik društva u svojem svojstvu kao provincijal franjevačke redodržave bosanske, obratio naročitim molbenicama na neke visoke ličnosti za podjeljenje milo­ dara" — u toliko je i ove upravne godine udovoljeno, što je oko 200 molbenica odaslano, koji su društvu unijele onu pod c) godišnjeg društvenog računa nave­ denu svotu milodara. Društvena glavnica povećala se ove godine zajedno sa kamatima za 12.558 K 22 h. Za takav uspjeh dužni smo, da zahvalimo najprije Bogu, pa onda sv. Antunu, za kojeg sigurno držimo, da će sagraditi crkvu sebi i svojim toliko mnogobrojnim štovateljima i obijno odužiti se svim onima, koji su u tu svrhu pripomagali. Zahvaljujemo i sadašnjem društve­ nom presjedniku, koji je svakom prilikom i sborom i tvorom radio za unapregjenje našeg društva i kojemu od srca želimo, da djelo sretno kraju privede. (Nastavit će se.) �Vijesnik. M. p. o. fra Franjo Komadanović, provincijal franjevačke bos. provincije, moro je po savjetu liječnika dne 29. lipnja t. g. poći na liječenje svoje bolesti u Karlove-Vari u Češkoj. Za svoje otsutnosti kroz mjesec i po, ovlašten od preč. generala franjevačkoga, ostavio je za svoga za­ mjenika u provinciji svoga tajnika o. fra Filipa Pašalića. Preč. Provincijal toplo se preporučuje u molitve svojih prijatelja i sve braće svoje za sretan put, po­ vratak i uspjeh. Mi mu od Boga želimo svaku sreću i blagoslov, da se u našu sredinu povrati onako zdrav, jak i veseo, kako smo ga do sad običavali gledati. Bože daj! Ispravak. U članku 5. broja „Seraf. Perivoja" (od ove godine: „Dva odlomka za poznavanje itd.“ uvukla se je jedna stvarna, a znatnija pogreška. Tako naslov u Glavadanovića pismu : „А. R. P. Dne Cime" ne ima se čitati: „А. R. P. Domine Clementissime", nego: „А. R. P. Patrone Colendissime." Krivo je pročitano slovo ,,D“ namjesto slova „Р.“ Po tom^ očevidno slijedi, da je ono pismo upravljeno ne na apoštolskog provikara Karačića, nego na provincijala fra Marjana Šunjića. Ništa ne smeta ona molba za „kršćenje," jer su se u ono vrijeme za sveukupnu proviziju svojim župnicima bri­ nuli samostani. Provincijalu Šunjiću bio je onda sekretarom fra Mijo Zubić, koga i pozdravlja Giavadanović pod na­ zivom „Miška." Provikar Karačić nosio je naslov: „Reverendissimus Pater." Isto tako neka se ispravi Glavadanovića pogreška, gdjegod stoji (na dva mjesta) „Kadić" mjesto Kedić!" Iz franjevačkog reda. Rim: Dekret generala franjevačkog reda o povjesničkoj smotri. Početkom travnja ove godine ko­ misija od franjevaca učenjaka sabrana u Asizu odredi, da će početi izdavati novu jednu smotru u velikim svescima — a ta će se smotra baviti samo franjevačkim redom. Kakav će upravo izgledati sadržajni oblik ove smotre, kazuje nam njezin naslov: „Arhiv franjevačkopovjesnički." Odluka i utanačenje ove komisije učenjaka fra­ njevaca potvrdio je general dekretom od 16. trav­ nja 1907. A taj dekret donosimo ovdje doslovno: „Historičko-franjevački A r k i v I z l a z i svaka tri mjeseca u svescima. Uregjuju oo. Kolegija sv. Bone. Generalni raspored. Uvod će donijeti okružnicu preč. o. Generala od 15. travnja 1904., te zadnje preporučno pismo njegovo. Pregled rasporeda jest slijedeći: I. dio sadržavat ćc učene rasprave, razglabanja 111 i kritične članke o franjevačkim stvarima. .U ovom će se dakle dijelu nalaziti razna i oprečna mnijenja n. pr. 0 piscima, o izvorima pisaca, o valjanosti i vjerodostojstojnosti izvora, o povijesti i ljetopisima franjevačkim, 1 to će se sve obširno i po strogo kritičnim pravilima razlagati. U tim raspravama latinski će jezik imati prednost, ali ni drugi znameniti jezici, k a o : franceski, talijanski, njemački, engleski i španjolski neće biti isključeni. Opaska. Uz spise, koji nijesu u latinskom jeziku izragjeni, priložiti će uredništvo lista glavni sadržaj i u latinskom jeziku. II. dio — objelodanit će franjevačke isprave, i to : starije i novije dobe. Ovaj dio sadržavat će sve vrste rijetkih i jošte nepoznatih dokumenata, koji se kojimgod načinom tiču franjevačkoga reda, n. pr. ljetopise i manje i kraće reda, stare ljetopise provincija, samostana, cr­ kava i t. d .; životopise svetaca svoga vremena, životo­ pise blaženika i životopise pisaca i ostale odličnije braće, koji pripadaju ma kojemu od tri franjevačka reda; nekrologije samostana, kataloge starih naših knjižnica, bule i pisma redu, za red ili protiv redu pisana od rimskih papa, crkvenih dostojanstvenika, careva, kralje­ va i ma od ne znam kojih drugih magnata, pisma franj. generala; spise generalnih vijeća; ustanove opće i po­ sebne reda, pokrajina i općina; p i s ma , i z v j e š ć a i putopise. Opaska. Ovaj će se dio dokumenata svakako u izvornom jeziku izdavati; predgovori pak i kritične opaske neka se u latinskom jeziku pišu, ako ne bi kakav veliki razlog drugačije zahtjevo, da se to uvigjavnosti uredništva pripusti. Ako bi se koji dokumenti u težim jezicima izra­ dili, priložiti će se ovim i doslovni prijevod u l a t i n ­ s k o m jeziku. III. dio — O p i s s t a r i h franjevačkih kodeksa. A) . Ovaj dio (vrlo važan) obuhvaćati će bilješke razjašnjenja i opise svakog kodeksa, kao i opise inkuna­ bula franjevačkog reda. Osobito će se ovdje opisati čitav niz starih franjevačkih kodeksa gotov svih knjižnica, po redu gradova i po savršenim biblijografičnim i danas kod izobraženih naroda poprimljenim pravilima. Isto na­ mjeravamo opisati pojedine važnije kodekse, koji se ču­ vaju n. pr. Florenciji, Rimu, Vatikanu, u Monakovu, Beču, Londonu, Parizu ili ma na kojem drugom mjestu: da tako naše djelo učenjacima bude od koristi, a s druge strane, da se lakše nastavi i popravi na ovaj način Wadingov i Sbarelin S y l a b . B) . Ovom će se takogjer pridodati s t a r i j a b ib l i j o g r a f i j a , koja će sve do sada izdate knjige o franj. stvarima i povijesti, po vrijednosti razjasniti i preporučiti po zasluzi. �112 Br. 7. — Serafinski Perivoj. — 1907. Opaska. Ovu kodikografiju i biblijografiju trebalo bi svakakd ii l a t i n s k o m jeziku opisati. IV. dio — Sadržavati će biblijografiju tiskanih knjiga, to jest: Sve će knjige o povijesti i franj. stvarima, koje se u novije doba izdaju, razjasniti; a neka se auktori pobrinu, da bar po jedan primjerak svoga djela upravno k nama pošalju; o vrijednosti djela mi ćemo nepristrano i duševno svoje mnijenje reći. Opaska. Suradnici će se u ovom dijelu većinom služiti latinskim jezikom, premda ni drugi u raspravama poprimljeni jezici neće biti isključeni. V. dio — iznositi će k o m e n t a r e iz smotra i dnevnika, to jest: a) izvatke iz franjevačkih smotra i dnevnika. b) Izvadke o franjevcima iz tugjih časopisa. c) Sylab već ocijenjenih djela. U ovom ćemo dijelu spomenuti u kratko važnije i bolje članke, te dokumente o franjevcima — za koje članke i za koje dokumente znadnemo, |da su u našim ili stranim časopisima objelodanjeni. S у 1a b će zadržavati p r i j e g I e d svih časopisa i dnevnika, koji su o franjevačkim piscima ili djelima kakavgod sud izrekli. Opaska. Ovaj će se dio sa svoja tri razdjelka ili l a t i n s k i m ili t a l i j a n s k i m ili f r a n c e s k i m je­ zikom (već prema odluci uredništva) izragjivati. VI. dio — Sadržavati će kioniku, koja će biti ovako u dva razdjelka rasporegjena: a) L i t e r a r n a k r o n i k a i to prvo g e n e ­ r a l n a ; pod kojom će se rubrikom u kratkom prikazati općenite bilješke u redu ili izvan reda izdate, a koje se bilješke ikako budu ticale povijesti, škola ili ma kojih drugih franjev. stv ari; dalje, kratke biografije, mješo­ vite stvari i nekrologija auktora, koji su o franjev. stvarima ili pisali ili su se ma kojim načinom našim proučavanjem bavili. b) K r o n i k a ili partikularni akti reda, gdje će se u kratko isključivo svečaniji dokumenti, akti i agende reda ocrtati. Opaska. Ovog će se dijela d o k u m e n t i u iz­ vornom jeziku izdavati, ostalo će se pak pisati u latin­ skom, talijanskom ili franceskom jeziku, već prema uvigjavnosti uredništva. Najposlije na koncu svakoga sveska pod rubrikom : „Knjige skoro nam poslate" nalaziti će se katalog svih knjiga i djela, ma koga sadržaja ili jezika, zato bar po jedan primjerak od tih neka nam auktori pošalju, da ih oglasiti ili ocijeniti uzmognemo. 1. Ako katkada koji dio ovoga rasporeda u kojem svesku časopisa i izostane, neka čitaoci odbiju na razne poteškoće prostora ili zgodnosti; u ostalom ćemo sva­ kako marljivo nastojati, da ovaj naš generalni program vjerno i potpuno u pojedinom tomu, svake godine či­ tateljima prikažemo. 2. Smotra će č e t i r i p u t a na godinu u tromje­ sečnim svescima svaki po prilici od 150 stranica izlaziti; ali ako bi radi teških razloga, (što nas gradivo sili) drukčije odlučili, n. pr. da dva sveska skupa izagju, ipak će tako biti, da svake godine odregjeni tom od punih 600 stranica s opsežnim k a z a l i m a izagje. 3. Svaki će auktor za svoj članak i sud odgova­ rati; zato će se svaki vlastoručno pravim imenom pot­ pisati. Uredništvo će ipak, ako shodnim pronagje, svoje oprečno mnijenje katkada u kratkoj opasci napisati. 4. Svi će se članci, koliko bude moguće, (osobito I. i II. dijela) u istom svesku i početi i dovršiti, a ri­ jetko će kada biti slobodno, da se članak kroz dva sveska (ili više njih) proslijedi. 5. Cijena će godišnje pretplate biti za Talijansku 12 lira, a za zemlje izvan Talijanske 14 lira. 6- Uredništvo i uprava nalaze se u Kolegiju sv. Bone. Brozzi-Quaracchi. (Firenze). S Božjom pomoću započeli smo teško djelo, ali se nadamo, da će mnogo doprinijeti za porast dobrih plodova Od braće i prijatelja trebamo neprestane potpore koju iz srca molimo, a učinjenu ćemo ljubav u uspo­ meni zadržati. Dato u Rimu iz kolegija sv. Ante u gradu dne 16. travnja 1907. F r. D i o n i z i j e S c h u l e r , general reda. Zahvala. Prečasni o. Dominik Assfalg, opat oo. trapista u Mariji Zvijezdi kod Banjeluke darovo je 6. rujna 1906. crkvi sv. Vida u Barlovcima: 11 lijepih kazula, bijeli plašt, kadionik, roketu, 4 svijećnjaka, 2 štole, zastavu za crkvu i krasnu pokaznicu. Budući je preČ. otac sve te stvari darovo crkvi još za moga župnikovanja u Barlovcima, radi toga se ispred župe preč. ocu najsrdačnije zahvaljujem i molim da Bog po zagovoru sv. Vida redu oo. trapista sto­ struko plati; a prečasnog o. D. Assfalga kroz mnogo godina poživi na utjehu siromašnih! P e t r i č e v a c , u siječnju 1907. T is k a r a V o g le r i d ru g o v i u S a r a je v u . F ra J o s i p Loparević. �Utemeljena godine 1882. Telefon br. 119. Jislpra VOGLEl^ i DROGOVi, Sarajevo. KOMANDI Najstarija D R U Z Iv O Čemaluša ulica 172. igotiskara i stereotipija u Bosni i Hercegovini, jeru s najmodernijim pismenima, iaterija!om i strojevima. = Preporučuje se za tiskanje novina, nakladnih djela, molitve­ nika, posjetnica. M u č n i h i vjenčanih karta, kao i svih poslova, što u tiskarsku struku zasiecaju sa ukusnom izrad­ bom i uz najumjereniju cienu. Vanjske naručbe OBAVLJAJU SE ODMAH. Ч. �stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 50— kom. Tri forinta sortiranog Toiletnog otpadnog sapuna, ljubica, ruža, heliotrop, mošus, gjurgjica, cvijet breskve itd. Razašllje pouzećem Manhattan Unternehmung Budimpešta, Vll. Bezerćdy ulica 3. f Y •у* »у* i I C A. > Ш kao: M atici ■tica vjenčanih, Matici umrlih, _____ Пи" .u računa i evhibitćt. Krstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. d. i t. d. u pojedinim arcima ih u solidnom uvezu. Službenih kuverata u svim veličinama. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e609d958bbd90ef54577d5e8ae4e4f35.pdf e61fec943e968445ba5003638fe14ce3 PDF Text Text Izvještaj akademije „Duns Škota" franje­ vačkih bogoslova u Livnu od g. 1906.—1907. 126 2. Pobjeda ustrajnosti . 3. P. Wasmann o nauki Njemačka: V ije s n ik : Naša judi protestanata................................... 127 domovina: usi j a: 4. Četvrta glavna skupština pobožno] za gradnju crkve sv. Antuna Padovaus.. u S a r a je v u .........................................................124 5. I s p r a v a k .............................................................. 12b iz la z i Mjesečno na dua arka , godiS nja cijcna 5 kruna RUK0PI5C t PRCTPLATU PRIMA URCDNli>TUO U UISOKOM (D05NA, UI50K0, TRANJeUAČKA GIMNAZIJA). OTPRAUNIŠTUO je U TISKARI „UOGLCR I DRUGOUI”, SARAJCUO. tolidzam u Rusiji Prosvjeta: 9. Pronašašće babilonske knjižnice . . . . 5ARAJCU0 TISKARA UOGLER I DRUGOUi 1907. 128 �Militi] liječi Koje je ulijemo piofitali. Da katolici u Hrvatskoj toliko rade, koliko jadikuju, sve bi dobro bilo ko na dan prvog cvjetanja. — Ima grijeha i osim ubojstva, i osim kragje — tako na primjer: smrtno je grješan i nemar naših katolika u djelovanju za carstvo božje. Teško onome, koji ostavlja pokajanje svoje do časa pogibelji! Nama najveća pogibelj prijeti od najmodernijih apoštola pakla: od zle štampe. Bog da otkloni što dulje teške satove one! . . Jer mi apoštole Hristove tjeramo iz A oni otresaju prašinu s noi Apoštoli Hristovi to bi Mi uništujemo ’obru Uništujemo ju, jer Kamo pretplate Zar nije^ to **1 ne nastoji naći još jednog prijatelja?! Dajte poleta vremena Prijatelji zbogom, al porušen za vrlo kratko �l ^ U R Irg jU J E ; 0 . f f i 5 1 P ~ K ^ K U Ž l C , TRflNJEUflC. ( [□: BROJ 8. UI50K0, 15. KOLOUOZA 1907. GOD. XXI. Život i rad Ivana Frane Jukića. Na temelju rukopisa o. Aug. Ćorića napisali o. J Markušić — o. B. Šk arica. (Nastavak.) SsjšSjS’vo je istiniti glas onoga vremena. Mi djeca današnje razmaženosti koda toga ne razu­ mijemo, jer nemamo ni pojma, šta je to u torbi glavu nositi, i šta je to, kad kusovica sudi. Čini se, da danas nema onih junaka, ko što bijahu junaci onoga vremena! Ova je pjesma slična krvavome smijehu. Drugi je članak: „Zemljo-deržavopisni pregled turskog carstva u Europi." Čovjek se čudi Jukića spre­ mnosti u ono vrijeme, da ovakova šta sabere. Treći članak: „Životopis Fr. Mate Benlića, biskupa biogradskog (rogjen 1609. f 1674.) Četvrti članak: „Starine Bosanske," i to 1. Po­ velja kralja Tomaševića darovana stricu svomu Radivoju, pisana u Bobovcu g. 1461. — ispisana iz bosanskom ćirilicom pisane rukopisne kronike fr. Stipe Margitića, koja se nalazi u Fojnici. 2. Povelju iliti pismo Matie Korvina na grad Skradin u Dalmaciji pisano u Zagrebu g. 1481, prepisano iz originala u Sutjeskoj. Peti članak: „Književnost bosanska," gdje su­ marno opisuje četiri bosanska pisca fratra: Divkovića, Matijevića, Posilovića i Stjepana Markovca, iliti Margitića. Za tim dolaze narodne pjesme, megju kojima su najzanimivije: „Samostan ramski i stojan Janković," do- gagjaj iz godine 1689. Priopćio Lj. Martić; i „Smert Čengića," iz godine 1840., od Lj. Martića. Posljednja je pjesma važna s toga, što služi za dokaz, da narod još i danas stvara pjesme. Iza pjesama dolaze: „Narodne pripoviedke," Na­ rodne poslovice," „Domaći liekar." Jedanaesti je članak: „Narodne učionice u Bosni.“ Iza njega je članak „Lietopis katoličke cerkve u Bosni," gdje donosi glavne podatke o crkvama, samo­ stanima i župama Bosne i Hercegovine. Na zadnjem mjestu uvrstio je urednik dvije molbe. Važna je prva molba, u kojoj veli: „Poznato je svima kod nas, kako se u Bosni starinske stvari: novci, ka­ menje, pečati itd. nalaze, i pohlepnim inostrancim u malu cienu prodaju! samo jedan primier napomenut ću: na Kupresu bivši župnikom pokojni fra Andria Sunarić, kupi za dva groša jedan perstenski kamenčić, kog pokloni bivšemu konzulu franceskomu Davidu, a on ga za po miliona franaka prodade! — Ja sam od neko­ liko godinah počeo ovake stvari sabirati, zato molim sve Bošnjake gdie štogod opaze, da odkupe na moje ime! Ako Bog da! s mojom sbirkom želim metnuti po­ četak „ B o s a n s k o m u Mu z e u." Kako se iz ovoga vidi, Jukić ne samo da je bio sposoban i ženijalan učitelj svijetu iz tisuću osamsto �114 Вг. 8. — Serafinski Perivoj. — 1907. pedesetih godina, nego bi i nama još i danas mnogo koristio, da živi pa nas poduči! Slijedeće godine u istoj tiskari izagje najveće Jukićevo'djelo, to je s t: „Zemljopis i poviestnica Bosne" od Slavoljuba Bošnjaka. Ne smjede pod ovo djelo svoga imena potpisati, jer u njemu ima i škakljivih stvari. Jukić je znao, da se najlakše u narodu budi svijest i zanos za slobodom, ako mu se u ruke kao pruži nje­ gova slavna prošlost, pred oči stavi sreća prošlih dana i krjeposti neumrlih djedova; znao je, da se uspomenom na stara zlatna vremena najviše budi narodni ponos i prezir na ropstvo, s toga je i radio neumorno kroz više godina na tome djelu obilazeći domovinu uzduž i po­ prijeko, listajući stare knjige i rukopise i proučavajući starine. To je bio težak poso, ali ga se Jukić nije plašio, nego se je trudio i radio dan i noć, dok ga je sretno pri­ veo kraju. Ovo je prvo djelo svoje vrsti, koje je franjevac i uopće domaći sin napiso na hrvatskom jeziku. U pret­ prošlom vijeku izdo je 0 . Filip Lastrić povjesnicu Bosne, ali na latinskom jeziku. Jukićevu povjesnicu s velikim veseljem primiše hrvatski književnici preko Save i Di­ nare, radosni, da posestrima Bosna imade takovih sinova, koji se i pri tako teškim kulturnim i političkim okolno­ stima bave poviješću svojega naroda. Jukić nije mnogo mario za onake pohvale, jer ih nije ni tražio, nego je gledo samo korist zapuštenoga naroda. No ako je imo hvalioca, imo je i kudiocS, kojim u predgovoru ovoga djela poručuje ovo: „Ne pitajte tko je ovo piso? Vi me dobro znate, jer za svako moje domorodno poslo­ vanje napojiste me čašom čemera i pelina! Ja za vas ovo nisam piso, jer znam, da vam ugoditi nisam mogo, vi malo ili ništa ne štijete pak opet sve znate! i buduć da je vaše načelo: ugodno je ništa ne raditi (Dolce far niente), to ja znam, da bih vam onda najbolje ugodio, kad kao i vi ništa dobra ne bi radio, a sve dobro zlobio i kriepostno nenavidio? Da vam Bog p rosti! ! “ Ovo djelo nije najbolje ispalo, što i Jukić priznaje, navodeći ujedno i razloge: „D a s a m b o l j e g a z d r a ­ v l j a i m a n j e p o s l o v a i ma o , da s u mi n e ­ p r i j a t e l j i m a l k o d u š e v n i j i bi l i , t e mi i k o l i k o m i r a d a l i , d j e l o bi mnogo ugodnije izašlo osobito što se sloga tiče; buduć da nisam mogo sve redom i uzamanice pisati, već prekidajuć na mjesece i na god ine.-------- " Uza sve te nepovoljne okolnosti, ovo djelo bi, kako već spomenusmo, s oduševljenjem prim­ ljeno i laskavim kritikama popraćeno. Bilo je očito, da autor „Zemljop. i povjest. Bosne" nije naprosto mladi poletarac, nego čovjek trizmen i učen, dorasto svojoj teškoj zadaći. Hrvatski povjesničar Klaić o Jukićevu rečenom djelu piše: „Kao što se Jukića zemljopis odli­ kuje tim, što je sastavljen od muža, koji je sam t r i e z a n i i z o b r a ž e n samo ono pobilježio, što je ili sam vidio ili od vjerodostojnih ljudi čuo, tako se i njegova poviest Bosne ponajviše uzdiže nad sve dosadanje radnje stoga, što je prvi izdašno upotrebio mnogobrojne spomenike zbirke Karano-Tvrtkovićeve." Ne možemo mimoići a da ne spo­ menemo posvetu ovoga djela. Spomenuli smo, kako se je Jukić upozno s Gajem, i koliko mu je ovo poznanstvo kori­ stilo. Čustvo zahvalnosti nije mu dalo mira, htio mu se odu­ žiti za dobročinstva; ali čim ? Nije imo bogatstva, jer je po svome stališu pripado prosjacima — ubogim franjevcima — a da bi novčano pomogo Gaja u literarnom i patriotičnom radu. Stoga se odluči, te mu posveti najbolje svoje književno djelo. Izmegju ostaloga u posvetnom predgovoru veli: „Kad se spomenem natrag 16 godina, gdje je bila naša književnost, gdje slavjanska uzajam­ nost, koliko su braća Hrvati i Bošnjaci megjusobno otugjeni bili, da se već ni za j e d a n n a r o d nisu držali, gdje li je narodno-politički život; i gdje je sada u komu stanju ; od milinah prolijem suze, kad u Vama spoznam našeg probuditelja, našeg izbavitelja!-----------Oh! koliko ste odtudjenih sinova priveli k majci Slavi! koliko ledenih srdaca ugrijali ognjem rodoljublja!!!" Iz ovoga se vidi, da je u ono vrijeme, dok naro­ dna svijest ne bijaše tako razbistrena i zaoštrena kao danas, franjevac Jukić z n a o i s m a t r o B o š n j a k e i H r v a t e za j e d a n n a r o d . I ne s a m o s m a t r o , n e g o i s e n t u z i j a z m o m p r o p o v i j e d o . Ko ima oči neka v id i! Iste godine (1851.) izdade još i drugi svezak „В. Prijatelja". Ovo je djelo posvećeno: „Svietlomu Gospo­ dinu Omerpaši, Carsko-Turskomu Muširu, Seraskeru Od Ciele Rumelinsko-Bosanske Vojske, Vitezu Raznih Turskih Redova I Carsko-Ruskog Sv. Ane Perve Klase" — u znak dubokog štovanja. Prvi dio zaprema pjesme opet u slavu Omer-paše Latasa od 700 stihova. Od svih pokrajina turskoga carstva najviše se Bosna protivila carskim naredbama i novim reformama, a pošto se Omer-paša Latas već prije toga istako u krvavim bojevima, nadaše se sultan, da će Omer Bosnu pokoriti; zato ga silovitom vojskom oprema u Bosnu: „Omer-pašo, lalo moja prava! Eto znadeš, da ti nekazujem: Sva se zemlja meni poklonila, I zapovied moju prifatila, Nizam-dietcu meni poklonila; A nuh! sama Bosna na Krajini; Ona ne zna za me go­ spodara, Gospodara Padišaha svoga, Sve mi gazi bijele* ferm ane.--------Bošnjaci se asi učinili, Zulum čine ne more se gore, Jadnu raju kraju pritjeraše, Sva mi ode u prosjake raja." Omer-paša krene s vojskom preko Rumelije i Drine i stigne u Sarajevo, i nakon krvavih bojeva uvede u Bosni red. — „Nije lazum dugo besiediti, Leže Bosna i Hercegovina, I Krajina podloži se tverda. U njoj siede carska sudit pravda, A na bolje, u sto dobrih časa!" �Život i rad Ivana Frane Jukića. U II, dijelu nalazi se pjesma. „Čestitka Napriedku" od Ljubomira (Martića). U III. dijelu članak Jukićev: „Omer-paša i Bosan­ ski Turci", po kojemu ćemo na drugom mjestu donijeti život Omer-pašin. U IV. dijelu donosi „Deržavne uredbe", koje je još u I. sv. „В. P". obećo donositi; to je Hattišerif od Gjiilhane" izdan 3. stud. 1839., koji je poznat kano temelj reforme turskog carstva. Ostali dijelovi nastavci su prvog sveska. Megju junačkim pjesmama u II. svezku spominjemo pjesmu: „Mejdani i ženidba Ahmet-bega iz Varada". Ovo je najdulja do sada po­ znata narodna junačka pjesma; imade 1480 stihova, a o. Marijanu Šunjiću kazivo je u pero Petar RaničićDžolo iz Kupresa. Što je ovaj svezak ovako brzo izašo, pripustiti je onovremenim okolnostima pod Omer-pašom, kojem je ovaj svezak posvećen. To bi bio pregled književnoga Jukićeva rada do g. 1852.-, ili bolje rekuć nekoga dijela samo, jer nemamo pri ruci sviju onovremenih časopisa. Ali da je samo ovo uradio, dosta bi bilo, da mu spomen harno potom­ stvo sačuva kroz vjekove. * * * Ne htijući prekidati knonološkog reda Jukićevoga književnoga rada, ostavismo njegovo nastojanje i dje­ lovanje oko školstva u Bosni, te ga sada čitatelju sta­ vljamo pred oči. Već god. 1840. povrativši se Jukić iz Dubrovnika u Bosnu, stade svim žarom svoje plemenite duše s nekoličinom rodoljuba raditi oko narodnog prosvijetljenja, tvrdo vjerujući, da prosvjeta’ krči i pripravlja pute k slobodi i blagostanju. Turska se je vlada oko podi­ zanja škola veoma slabo brinula. Jukić piše u „Nadostavku" k „Zemlj. i povj. Bosne": „Evo 15 godinah imade, da je u Bosnu nizani uveden, pak za tog vre­ mena šta je učinjeno za duševnu i materijalnu korist ove pokrajine? niedna učionica nebi utemeljena po vladi, nijedna stazica nebi prosječena! Veziri i njihovi činovnici na njih gledajući, reko bi, to su ti ljudi prosvjetljeni za napriedkom težeći, pravi Francuzi, Prusi i t. d. al malko promotrivši: iz dvora bubanj, a iz nutra šušanj! Osim ono uniforme, ništa drugo!" God. 1850. 1. svibnja sa­ stavi „Memorandum" od 28 tačaka ispred naroda na sultana Abdul-Medžida, gdje osim drugih stvari navodi (i to tač. 18.), da se svakoj općini dopusti „učionice škole zavoditi, učitelje potrebne iz druge zemlje zovnuti, i ovi da se iz zemaljske kase platjaju, da je slobodno učenike radi većeg napredka u druge deržave slati." Ne nadajući se uspjehu memoranduma, okrenu se drugamo. Mišljaše naime zasnovati dobrovoljnim prino­ sima naroda kršćansku zakladu, iz koje bi se onda učitelji plaćali, siromašnijoj djeci nabavljale knjige, a 115 darovitiji učenici slali na veće nauke u inozemstvo. ,,U Bosni imade 160.000 kršćana, a rišćana preko 500.000. Sad svaka duša na godinu da dade najmanje po 20 para, za deset godina bi imali veliku glav­ nicu . . . “ (I. sv. „В. P.“, str. 131.). I ta plemenita misao, čije bi blagotvorne pošijedice i mi danas sa zahvalnošću spominjali i blagosivali, radi nekih razmirica i onodo­ bnih žalosnih turskih uredaba ostade „glas vapijućeg u pustinji." Ali rodoljubni franjevci ne zdvojiše, nego se obratiše na franceski i austrijski dvor s molbom, za potporu školstva. Tako Austrija im dadne 6000 kruna, aFranceska 5000franaka.Te je novce bos. redodržava podijelila prema odredbi od 1. svibnja 1854., što je uglavljena u kapitulu držanom u Kreševu. Ta odredba glasi: „Štogod se za pučke škole iz Austrije ili iz drugih strana u ime redodržave primi, neka se to podijeli po razmjerju katoličkog puka u Bosni, koji sad broji 118.000; to jest neka se razdijeli u 118 dijelova, a od toga će 11 dijelova zapasti narodu sreza kreševskoga, 50 dije­ lova narodu sreza sutješkoga, a 57 dijelova zapasti će srez fojnički." — Taj dektret potpisaše kašnje prosla­ vljeni franjevci: fra Blaž Jošić, fra Anto Tuzlančić, fra Andrija Kujundžić, fra Martin Nedić i fra Marjan Šunjić. Nešto dobrovoljnim prinosima iz inozemstva podigoše nekoliko učiona. Već god. 1854. imali su 14 učiona u samom području sutješkog samostana, — jer iste go­ dine tadašnji provincijal fra Martin Nedić izvijesti au­ strijski konzulat u Sarajevu, da ,,u š k o l a m a i ma u s v e 769 m l a d i ć a.“ ------- Isti provincijal u svom jednom rukopisu iz iste godine nabraja 14 učiona u tadanjem području samostana sutješkoga i to : u Sutjeskoj — Varešu — Dol. Tuzli — Ulicama — Vidovicama — Tremošnici — Tolisi — Dubici Domaljevcu — Derventi — Koraću — Foči — Žeravcu i V ijaki".]) Koliko je pak bilo još učiona u području kreš. i fojničkoga samostana, ne možemo reći, ali da ih je bar kašnje i u ta dva područja dosta bilo, zaključujemo otale, što je starješinstvo na svome kapitulu u Kreševu od god. 1854. odredilo, da se svi milodari za bos. školstvo imaju raz­ dijeliti na 118 dijelova, od kojih bi 11 dijelova pripalo području kreševskog, 50. sutješkog a 57. fojnič. samo­ stana. Ali Jukić toga ne vidje, jer je u to vrijeme bio daleko od ljubljene domovine. Za njegova vremena, g. 1850. bilo je u čitavoj Bosni samo 6 škola i to: u Fojnici, Kreševu, Travniku, Livnu, Varcaru i Tolisi, premda Jukić ni za ovu zadnju kao da nije znao, jer je ne spominje u I. sv. „В. P.“ str. 131. 2) Koliko je Jukić uz ostalu braću nastojo, da se pomnoži broj učiona, toliko je preko sve teretne duho9 N. г. v f. 1. Fr. Juk. - Šestić, ,,Fr. 01.- g. 1897. br. 3 str. 35. 8) Šestićev ispravak u ,,Fr. Gl.“ g. 1897. br. 3. str. 34. �116 Br. 8. — Serafinski Perivoj. — 1907. vne službe vršio i službu učitelja: „Moja Varcarska učiona ovako sastoji: 18 kršćanske muške i 12 ženske, rišćanske 17 djece broji, megju ovim pošljednim imaju tri oženjena djakona, koji će se zapopiti. D v a s a t a pr i j e podne, 2 s a t a p o s l i e p o d n e s t o j e d j e c a p o d m o j i m n a d z i r a n j e m ; podučavanje biva načinom Lankasterovim, t. j. djeca jedna drugu uče.“ („В. P.“ I. sv. str. 131. op. 2.) Na svrhi ovoga poglavlja navesti ćemo jedno Jukićevo pismo na pobratima Martića, pošto se i ono naj­ više bavi školom. Pismo je iz g. 1847. dok je jo šju k ić bio u Fojnici. Pismo glasi: Dragi moj Ljubomire! Primio sam pletu, ’) 3 plača 2) i pesme po Vladiću. Kazivo mi Karaula 5) vaše dogovaranje; on će nastojati s vama zajedno raditi i u književnosti i u duhu vre­ mena ! Dok ne sklopimo družtvo, mi censure uvesti ne moremo, buduć da smo u književnicim još oskudni. Politike da se projdemo, tog sam i ja mnenja. Libericah ’) starih na prodaju više nemam ni jedne., imam pako malih Biskupovačah još nekoliko, koje sam pro­ davao po jednu pletu, a odsad prodavat cu po tri groša, dakle ako ti ustreba, javi se. Ja sam davno u Zagreb pošlo abecedar latinski i ćirilski • ' deržim da je već počeo štampati se u 2000 iztisaka. Dos. Basne nisu mi jos stigle, a Skladar.a Lučića 12 kom. ima i dva meseca da su mi došla i blizu sve rasprodadoh — eto ti šaljem jedan komad okviren i kpšta 50 kr. srebra. Što me rnoliš da ti članke opremim do Vraza mojom prigodom, u mene druge prigode nema već pošta, koju valja platiti. Dragi prijatelju, ja scinim, da ti ne sumnjiš o mojoj dcbiohofnosti prama tebi. I doisto, kad bi mogo, to ne bi uzkratio te pomoći; al veruj mi se, da sam se više od 50 fr. zadužio, i ne znam od kud ću platiti. Medjuto opet, ako je šta malo i na tankoj artii, te imaš gotovo, pošalji do današnjeg dana, ja ću opremiti; ja scienim, da se Vraz nebi nećkao platiti poštarinu iz Broda do u Zagreb, a do Broda pošalji Šaraj, poštom. Kola knj. V. još mi nije došla, a piso sam, da mi više od 1 komada ne šalju, buduć da i ove na mom vratu ostale su neprodane i komu sam bio poslao, vratio mi je natrag ukaljanju. Pošalji mi to pesamah, što imaš prepisanih, istina da još nisam počeo purizirati, al znaš, da ji valja najpred po vremenu i sličnosti urediti. ‘) Srebren novac od 5 groŠa = 40 novč. *) „Plač gopin“ od Petra Kneževića, Split 1845. *) O. Lovro Karaula, rogj. l./l. 1801. a ubijen od Musli­ mana g. 1875. u srpnja. *) To je prvi dio „Biskupovači" sastavljenih i tako na­ zvanih po autoru, biskupu 0 . Aug Miletiću, u kojem je bilo nafprije uputa u čitanje, a onda najpotrebitije molitve iz nauke kršćanstva. Karaula dok je od vas došo, sutra u jutro odma je otišo u Travnik, odazvo ga je gosp. Muselim, da bude deputat i reprezentant svih Parokah latinskoga obreda u vezirovu palaču na dojdućemu obćenitomu saboru. Kad je pošo, priporuči meni, Kutleši i Frani Terzii, da bez odmicanja otvorimo učionu. U utorak dogovorismo se, u sredu ljudi obavestili, a d a n a s f a l a B o g u na n j e g o v o m d a r u ! o t v o r i l i uč i on i c u i d e c e 36 d o s a d u u č i o n i c u d o š l o mi j e. J a s a m v a s t r u d na me d r a g o v o l j n o p r i m i o za l j u b a v B o ž i u , m o g i s k e r n j e g , a k o r i s t n a š e g a n a r o d a k o l i k o v r e me ni t u, t o l i k o j o š v e ć m a d u h o v n u , da B o g b l a ­ goslovi! Čuo sam da je i vama Karaula preporučio, da to isto učinite, pa vaš častni Discretorium zabranio. Dosta ružno čuti! Deder, brate, nastoj ti, koliko god možeš, oko ljudi tih tuđe, da što prija prodrete i otvorite. Ja sam sve poslove sad na stranu metnuo, dok ne uredim. Tako valja da i ti uradiš, jer doisto je delo jedno naj­ slavnije i najkoristnije za buduće naše bitje. Drugo ništa, već serdačno te pozdravljajući jesam Tvoj Jukić. U Fojnici, 30. rujna 1847. N. B. Ovo Jukićevo pismo navedosmo po dr. T. Alaupoviću (Fra G M.-Spomen-knjiga, str. 42 —45.) VI. Prije nego opširnije razložimo aferu Jukić-Omerovu, spomenut nam je, da je Jukić dosta prijateljevo i sa slavnim dr. A. Starčevićem i s njim se prepiro o onda­ šnjim prilikama i udesu kršćana u Bosni, ni u snu valjda ne sanjajući, da će jednom, kad Bosnu ogrije sunce slobode, ovaj neumrli politički vogja imati najviše pri­ staša u njegovoj tužnoj domovini. Zbog toga, što je Jukić u Zagrebu, družeći se s Gajem, s Kukuljevićem i drugim rodoljubima i um­ nim muževima zahvatio duboki korjen ljubavi, zanosa i i poleta za prosvjetom i oslobogjenjem tužne domovine, nije mogo srcu odoliti, a da češće ne trkne u Zagreb. To potvrgjuje i naš Stari, veleći: „Sa fra Ivanom Jukićem prepirasmo se, k a d s e g o d s a s t a d o s m o : on bijaše bezuvetno proti vlastelinom, koje je zvao Turci; u o s t a l o m b i a s m o d o b r i m e g j u s e . 1) Kad se je Jukić prvi put upozno sa Starim, i šta je držo do političkog mišljenja njegova, ne znamo; ali da je Starčević slabo bio upućen u bosanske onovre­ mene prilike, to se može svaki poznavaoc onodobnih naših prilika osvjedočiti, koji pročita njegovo „Istočno pitanje**. Mi ćemo ovdje navesti njegov dialog s Jukićem, kojeg su po svoj prilici držali g. 1850., moguće prilikom ‘) Dr. A. Starčević: Istočno pitanje, str. 6.—7. �117 Život i rad Ivana Frane Jukića. Omer-pašina poslanstva Jelačiću banu. jer iste je godine Jukić sastavio svoj „memorandum" od 28 točaka na sultana Abdul-Medžida, u kojem 9. točka g la s i: „Kmeti gospodarima da samo od žita, sjena i duhana platjaju šestinu, a gospodari da nisu dužni kmetskog poreza platjat, a o v i o p e t , d a n i s u d u ž n i g o s p o d a ­ r i m a d o h o d a k k u ć a m a n o s i t i . " Akoprem pod Jukićevim memorandumom u „Zemlj. i Pov. Bosne" (str. 159.) stoji datum 1. svibnja, a poslanstvo Omer-pašino Jelačiću polag Sišića u travnju 1850., ne protivi se našemu mišljenju, jer su i ostali kršćani Turske već godine 1848. zahtjevali polakšice, „megju njimi — piše Starčević - - biaše i o v a : d a v l a s t e l i n i s a m i d o ­ l a z e i da o d n a š a j u d a ć e , š t o im ih k m e t i m o r a j u o d b a v l j a t i . Sastadoh se sa Fra Jukićem, vidjenim Bošnjakom, pa ga upitah : koja vas je nesreća naputila tu ludoriu učiniti? Vaš puk kad što vara vla­ steline; ovi su do sada primali, što im je puk d onašao: a od sada, kada vide koliko imate, ne će se puštati varati. On mi na šalu odgovori: „što im mu: dosta, da im moramo davati, nego da im još i d onašam o?" Iza toga opet nastavlja : „Odprie govorahu vlastelini B o sn e : „Bosna je naša, ne careva", i naprama caru neimadoše dužnosti osim u vreme rata vojevati. Turčin naumi i nje podložiti, pa odpravi vojsku. Opet se sastadoh sa Jukićem, pa evo našega razg o vo ra: On me pozdravi: „od sad će i age platjati, ne mi sam i". — Nesretnice, da bi bili ljudi, da bi imali razum i poštenja, vi bi se sdružili s agami, pa s njimi proterali neprijateljsku vojsku. Ako age padnu pod štibru, vi nećete od nje oslobodjeni biti, pače. vi ćete ju morati i za age platjati, jer će oni morat daće povećavati ili bar oštrie uterivati. — „Boga ti, jesi-li pročitao Čengićkinju ? " — Jesam već davno. — „Što ti se vidi, kakav biaše Ismail Čengić, onakvi su ti svi T urci". — Na taj način, svi su ludi kako i-on biaše, a on je bio lud, što nije skot, kon što ga na lipi prokadio, na lipi za vrat obesio. — „Ti si gorji od svakog Turčina. Ali, bez dvojbe, šališ se. Zašto bi mi haradž platjali ? “ — T o je odkup od vojničke službe. Sultan ga je hteo ukinuti; ali vredni kerstjani graknuše, da oni neće svoje nepri­ jatelje kao vojnici oružjem braniti. Dakle ta daća ostane i pravo je. Ona je posve neznatna: na mužkarca od 18 ili od 20 pa do 60 godinah, samo 1 for. 30 kr. do б for. razmerno imatku. A upitaj koliko se u drugih zemljah platja za osloboditi od vojničke dužnosti. Ismail Čengić uzeo je u podzakup haradž dotična kraja, on je zaku­ pniku iznos u gotovu platio; on je znao što koj kerstjanin može platiti, a već prie 100 godinah pokazao je baron Tott kako se Rumunji derže naprama muhamedovcom. Težko da su vaši bolji. — „Nepoznaš ti naše Turke ni njihovu lakomost na n o v ac: ništa ne rade, a svega dosta i predosta imaju, oni ištu i više neg im pripada." — Kakovi su Turci, vlastelini u B osni? Ono je je hervatsko, najstarie i najčistie plemstvo sablje u svoj Evropi- Ako su oni lakomi na novac, oni koji su imu­ ćni, mnogi bogati, oni, koji umereno živu, neigraju se za novce, ne špekuliraju, ne troše mnogo na odetju, ni ni na obutju, ne drže se mode, nego imaju stalan kroj; promisli kakova su gospoda drugde, gde se u jednu veče na tisuće for. zaigra, gde jedna ženska, ako ima, na same dronjke potroši više nego petdeset muhamedovskih gospodjah. A gde su zabave, gde gostjenja itd. Sami muhamedovci u svemu carstvu rade, i to veselo, jer im njihova vera nalaže ; ali ne rade kao marva nego kao ljudi, razložno: svaki se nečim koristnim bavi. Muhameđovac redovito veruje u boga, u dušu, u budući život; takov čovek neniože lahko krivičan biti, ili iskati više, nego mu zakon dopušta. Drugde su ta­ kovi ljudi redki. Verujem, da je i kod zlih porabah; ali gde ih nije i više nego kod vas! — „Za to bi Hi obesio kerstjanina koj ne može ili makar neće haradž platiti." — Da mogu, ja bi ga obesio dvaput, jednom zato jer neima, a mogao bi imati, onda zato, jer neizveršuje dužnost, koja nije težka ni nepravedna." — „Neka bi i haradž b i o ; ali zašto dajemo još i agam ?" - Zato, jer neimate vlastite zemlje. Pogledaj kako je drugde: tko neima vlastite zemlje, a hoće iz nje živeti, mora se za nju pogoditi s onim, koj ju ima. Tako ti je u Englezkoj i u istoj Papinskoj. Vi možete dobiti zemlje koliko hoćete, dobra je ako ju obradjivate kako treba; da bi bili ljudi, vlastelini vam bi nje i prodavali uz priličnu cenu. Vi dajete prem alo: drugde se ljudi jagme za tretjinu, za devetinu, a vami je premalo prideržati kakovih osam desetinah, i ni one dve točno nedajete. Vi imate sigurnost i pravicu, kakove su drugde redke. Nevelim, da je vaše stanje predobro; ali ono stoji od vas, uz vašu ćud, drugde bi vam bilo mnogo gorje, pazite, da za nim ne budete plakali. Sada, kakovi ste, i dobro vam je. — „Ti si najpametniji ili najludji čovek na svetu, jer osim tebe nitko tako ne govori." On ostade pri svojoj : kerstjani se složiše što javno, što potajno s Omer-bašom, vlastelini su nadvladani..........“ ' ) Možemo si mislit, šta je Jukić ćutio u srcu i u duši, slušajući ovakovo krivo mišljenje velikoga hrv. otačbenika o stvarima, koje su Jukiću i narodu hrvat­ skom u Bosni ispijale krv kroz godine i godine; mož­ da se je nado kod njega naći utjehe, savjeta i pomoći, a našo je — razočaranje, koje mu istisnu na usta one ‘) Isto Dr. A. S. - Ist. pit., str. 1 5 .-1 8 . �118 Br. 8, — Serafinski Perivoj. riječi: „Ti si najpametniji ili najludji čovek na sv e tu .. . . “ Da opravdamo našu tvrdnju, da je Starčević slabo bio upućen u bosanske prilike prije okupacije bez ikakva komentara stavljamo pred oči čitateljima samo ove dvije njegove tvrdnje, da ih dobro promozgaju. Evo ih : „ Je r n e i m a t e s v o j e z e m l j e " i „Vi i m a t e s i g u r ­ n o s t i p r a v i c u k a k v e s u d r u g d e r e d k e ." Stari je govorio duhom političara; a Hrvat političar onoga vremena mogo je biti proti okupaciji Bosne sa strane Austrije, koja je crnim velom Bachova apsoluti­ zma zavila i onako izmučenu majku Hrvatsku. I ako je neki bio proti okupaciji Bosne, dosljedno je moro biti i proti svagji izmegju bosanskih razreda žiteljstva; jer borba razreda imala je dovesti okupaciju. Dakle razu­ mijemo Staroga. VII. Padom „Zmaja od Bosne" rek bi, da sve nade bosanskih basa o samostalnosti potonuše, ali tako ne bi, jer se samo na vrijeme stišaše. Oni, koji su pror' „Zmaju" radili, nagragjeni su pašalucima, da se lakše tom djelitbom satare naprasita bašinska ćud. Koliko je ovo koristilo, pokazat će nam slijedeći retci. Nakon godinu dana po padu Zmajevu" bi dig­ nut iz Bosne njegov pobjeditelj Kara-Mahmud-paša, i naslijedi ga Davud paša, koji popušća uzde bašama, te ovi iznova počeše tvoriti razna nedjela. Ne mogući raja podnositi toga zuluma, pobuni se u ravnoj Posavini; glava te bune bio je pop Jovica, hrišćanski župnik u Derventi. Ovaj u svojemu ponosu odbi svaku pomoć sa strane posavskih katolika, te uzdajuć se u se upusti se kod odžaka s muhamedancima u boj; ovi ga razbiše i tako prestade ta buna. Davud-pašu zamijeni MehmedVedžihi-paša (1835.— 1840.) Ovaj, od naravi krvolok došavši u Bosnu i našavši pobunjenu Posavinu, krene na ustaše i porazi ih najprije kod Vranduka, a malo poslije kod Bjeline. I Krajišnike i Livnjake takogjer pokori g. 1837., a Sarajlije g. 1840. kod Viteza. Vedžihi-pašu zamijeni u mjesecu listopadu 1840. Samakovli Mehmedi Husrev paša na vezirskoj stolici i ustraja na njoj sve do g. 1843. Te godine diže vojsku proti Krajišnicima, i pošto ga ovi pobijediše, izgubi čast i povjerovanje kod sultana; zato ga dignu i na njegovo mjesto dogje Muhendis Mehmedi Ćamil-paša (1843.—4.), za ovim Osmani Nuri-paša (1 8 4 4 .-5 .), i napokon Hadži Halili Camili-paša (1845— 1846.). Za ovoga vezira ponovno se pobune Krajišnici, ne htijući plaćati desetine ni drugih nameta. Vezir ih opomene, ali se oni ne dadoše ni osoliti. Zato digne vojsku na Krajišnike, porazi ih, mnoge po­ gubi, a mnoge pošalje u progonstvo. S ovoga čina za­ mjeri se bašam a; ovi ga optuže u Carigradu, te ga sultan digne, a na njegovo mjesto pošalje Tahir-pašu 1907. (1 8 4 6 .-1 8 5 0 .). Ovaj uvede neke odnošaje izmegju go­ spodara i kmetova. I za njega bukne buna u Krajini, koju on me mogaše svladati, nego i sam bude ranjen i vrativ se u Travnik, oboli od kolere i umre tu u travnju god. 1850., a naslijedi ga Omer-paša. Do ove godine nije nijedna strana država u Bosni imala svojih konzula, niti ikakvih agenata u Bosni. A ove godine Austrija ustanovi u Bosni svoj konzulat, kojemu na čelu bijaše dr. pl. Atanacković. Omer-paša je bio poturica, a prije se zvao Mihajlo Latas. Rodio se god. 1806., 24. studenoga u Ogulinu. Otac mu je bio vojnički časnik. Svršivši Mihajlo u Ogu­ linu početne škole ode u Gospić u vojničku školu, gdje postade kadetom i vojničkim inžinirom, u toj časti pre­ seli je u Zadar. God. 1828. dogje u Bosnu J), ali videći, kako tu stvari zlo stoje, već slijedeće godine ode u Vidin, a god 1834. u Carigrad. Tu postane pisarom u ministarskoj kancelariji, a otalen se sve više penjaše u častima. Tome doprinese najviše njegova hrabrost i od­ važnost u bojevima, u kojim više puta ubra zamjerne lovorike. Tako sa 6000 vojnika osvoji kroz tri dana tvrdi grad Prizren, kojeg su branili buntovni Arnauti pod vogjom Gjulekom, i predade seraskeru Rušid-paši grad­ ske ključe, uhvativši povrh toga istoga Gjuleka i druge buntivničke poglavice. Sultan ga je zbog vojničkih spo­ sobnosti obasipo milostima i častima, a napokon tvrdo vjerujući, da je on jedini dorasto, da u Bosni nvede red, posla ga ovamo u svojstvu carskoga punomoćnika sa 15.000 vojske. Sad su baše mislili, da će se opet kojekakvim petljanijama i šaranjem moći iskopati i spriječiti provedbu tanzimata; kršćani su pak držali, da je nadošo čas, kad će i njih ogrijati sunce ravnopravnosti i slobode. Obe se strane ljuto prevariše. Poznavajući Omer-paša bašinsku lukavost, njihovu ratobornu ćud i nepouzdanje u Carigrad, nastojo je u slučaju rata s bašama, da si osi­ gura pomoć sa strane kršćana; zato se obrati franjev­ cima, uvjeravajući ih, da im nosi od cara polakšice, i zato da mu budu vjerni pomoćnici, a on da će im sve naplatiti. Osobitu naklonost i prijaznost pokaza prema Jukiću i Martiću. Uprav u ono vrijeme, kad je Omer-paša odregjen za Bosnu, izdade Jukić I. sv. „В. Pr.“, u kojem izreče nadu, da će Omer-paša znati skršiti opornu bašinsku ‘) 0 . A. Knežević u svome djelu: „Carsko-turski nam jestnici u B. H.“ veli, da je Omer-paša nekoć bio slugom kod bega Šibica u Banjojluci. Ta valjda je bio u službi, a ne slugom! Toga nije teško vjerovati, jer mi to vrijeme Mi'hajlova službo­ vanja kod Šubića uglednoga bega možemo uzeti kao pripravu za poturčenje. Latas se zbilja u Banjojluci poturči; ali ne ostade u Bosni — možda za to, što je gledo kako u Bosni stvari zlo stoje; a možebit, da se je i sa Šibićem svadio? Kašnje se je poturčenik Omer-paša osvetio kući bega Šibića, kao što ćemo vidjeti. �Pobjeda ustrajnosti. ćud i pogledati na bijednu raju. Jedan primjerak posla Omerpaši na dar, kad je Omer stigo u Sarajevo, na što mu se Omer srdačno zahvali. „U to doba dogje — piše Nedić — u Sarajevo austrijski konzul Atanacković, i zamoli Omera, da dopusti biskupu Barišiću doći iz S e onice (kod Konjica u Hercegovini) u Bosnu. T o dočuje Jukić, koji je u poznatoj borbi izmegju franjevaca i bi­ skupa Barišića bio proti Barišiću, te izradi kod Omera, da ovaj ne usliša konzulove intervencije. Atanacković se tom odredbom uvrijedi i prigovori Jukiću, osobito što je to u „Novine" turio, na što Jukić prigje k Omer-paši. 1 to vele, da je uzrok i početak prijateljstva megju Jukićem i Omerom. J) 9 Ovo mnijenje (Nedićevo) čini se kao krivo, jer je Omer došo u Bosnu 1850., a biskup Barišić zahvalio se sv. Stolici na b o s a n . vikarijatu već 24. o ž .u jk a , 1846. Sv. Stolica ga uslišala i za Hercegovinu odredila Barišića a za Bosnu o. Andriju Karačića. Barišić je došo u Seonicu, svoju novu residenciju 18. lipnja 1846., a poslije togajedino je nastojo prenijeti u Mostar svoju stolicu, a ne u Bosnu. Je r poslije de­ finitivne odredbe sv. Stolice, na to nije mogo ni misliti, pa čemu onda Atanackovića intervencija kod Omera ? 119 A mi imademo i drugih vijesti. Tako fra Ivo Vučo, rogjak fra Lovre Vuče, župnika u vidošima god. 1850., pripovijeda: Kako je Omer-paša za prve vojne na Kra­ jišnike god. 1850. došo do Golinjeva na Matinu vodu, (s one strane Kupresa) pa je tu pito za Jukića i Turke — pito je fra Lovru Vuču, župnika iz Vidoša, koji je pred njeg izišo, a prisutan je bio i mladi fra Ivo Vučo. Pa opet u posebnoj audijenciji upita serasker za Jukića; dapače i zamoli od fra Lovre 1000 groša, da pošalje Jukiću (u V arcar); a zato je molio, jer je Omerpašina hazna krenula naprijed. Fra Lovro mu zbilja dadne 1000 groša; Omer-paša to u istinu pošalje Jukiću, a pošlje vrati fra Lovri njegove novce. Iz ovoga se vidi, da je Omerpaša već od prije poznavo Jukića. Dapače s pravom mislimo, da je Omer-paša već prije polaska moro po­ znavati prilike u Bosni — osobito je moro čuti za Ju­ kića, koji je bio onoga vremena najčuvenija i najuvaženija ličnost u Bosni. A onaj dar bio je valjda kao dar potrebnom književniku i čovjeku, koga je trebalo za sebe predobiti Pobjeda ustrajnosti. Novela. Priopćuje O. Jeronim Vladić. (■Nastavak. GLAVA IX. Iduć Srdan mislio je o osnovi i nakani. je m anje; pa da bi i stra ž ili. . . Jedan Došavši na polje, gdje se je sva porodica bavila berbom, zakrenu onamo. Pas zalaja. — Hodite, hodite, kušajte nam grožgje, — reče Hinko neznancu. Ali on, približivši se i naklonivši se svim drugim, koji su ga gledali, odgovori, da je dobro njihovo grož­ gje kušo u kući, nego da je došo moliti drugu uslugu. — Kažite, kažite! — Ne biste li me mogli pratiti donekle kroza šumu, samo dok izigjem na put. — Eto me odmah. Oče, dozvolite mi na čas da pokažem put ovom gospodinu. — Pa hajde. Srdan pozdravi porodicu, izlanuvši — : stoput hvala — nekim veselim naglaskom, koji ga je mogo odati, da je dobra čeljad imalo sumnjala. Dotle je pratioc vabio pseto da ide s njima. — Hajdemo, — reče Hinko, — jer je sunce nagelo, a nije pametno noću ići po šumi, jer ima lupeža i razbojnika. Krenu stazom. Stranac je išo uzbugjeno, te koji iskusniji čovjek od Hinka mogo je zaključivati na su- mnjiyu budućnost. Na prvi se mah moglo vidjeti, da stranac ne ima dobre namjere s malim pratiocem. Hinko je ipak u svojoj bezazlenosti zlatne kule gradio, misleć na napojnicu koju će dobiti i računajući: šta bi od nje uradio? Svjetlosti je već nestajalo. Onaj čas, kad se je pseto udaljilo, otrčalo naprijed, Srdan izvuče maramu i vještački njom prikrije svog pratioca, bacivši ga ničice na zemlju; i stade mu na pleća. Obrnuvši mu ruke na legja, podiže ih u nakriške što je više mogo, rinuvši jedno koljeno u donji kut nakrižja i sape ih polagano jednim lančićem. Onda mu oko vrata sveza uže na petlju tako, da se svrze kad ga potegne. Zaman se je Hinko vrtio. — Sad si gotov ptiću. T ješi se da će ti noćas doći tvoji u društvo, reče mu razbojnik, jednako stojeć na njem čekajuć psa. Životinja ne videć gospodara, vrati se lajuć i htjede da skoči na napadača. Udari na oštrac i pade mrtva. Srdan ju baci u šikaru. Podigavši se i digavši sužnja, pogje guštarom, vukuć ovog ko životinju, i sileć ga da kadikad po­ skoči, ako nije htjeo da se zadavi; samo je prepustio granju grmlja da ga češće pomiluju. Hinko, ko ni njegova porodica, nije nigda ni mis­ lio da u porušenoj tvrgji stanuju dusi; a sada podvoji i osvjedoči se da tu nastavaju gjavli s tijelom i kosti­ ma. Nagomilovale se tužne misli; gledo je amo i tamo; �120 Br. 8. — Serafinski Perivoj. — 1907. naprezo je sluh, ne bi li čuo, ne bi li vidio koga. A to je činio i lupež, ali s drugim čuvstvima. Evo kuće duhova: nit hoda, nit šuma: Hinko dršće; blizu su: izgubi se; dogjoše, na vratima su: zdvojan je ; eto ti vještice: strahote! malo što ne umrije. — Dobro dušo! evo ti majke; ugodno ću te za­ bavljat, vidjet ćeš — reče Sovura prihvativši za uže: potegavši ga jako; malo što ga ne udavi. Jadan je pao! — za tim krikne, otvorivši vrata na dvorani. Slava Srdanu! — Zlo! — Dobro! — Živio Srdan. 1 vi ćete ići. — Ćuti ćete nijesam li učinio dobro da ih sma­ njim ! reče Srdan. — Hoće li se spremit na otpor? zapita Tihović. — Kakav odpor? Oni i ne misle da smo mi v . i т a *a , - a a* « ! ovdje u sumi. Ustajte, sve ćemo ih pohvatati, da se ш vJ . , a , .’ , F , našalit ne će. Četverica odmah samnom, u putu ćemo se razgovarati. Drugi neka ne kasne, kad dogju neka se sakriju blizu kuće i čekaju na znak. Hinka su u brizi očekivali njegovi domari, koji su se po sata iza njegova odlaska sabrali u kuću da ve­ čeraju. — Bog s nami! kako ga već nema! poče majka. — Da je s njim otišo i do Zlatan?, mogo je već ovdje biti. — Malo prije, malo kašnje, to nije ništa; može se što i dogoditi, reče Bernard. — Ja se bojim, da mu se nije dogodila kakva nesreća, — reče mu žena. — Bertice, šta ti veliš za onog gospodina? — upita Mato. — Ja ? Pravi pravcati poštenjak. — Dosti . . . valjda se varam, reče Mato. — Govori, govori, ohrabri ga Kata! — Dao bih vam povoda, da zlo mislite. — A ja već mislim, da nije dobro. — Na me je učinio zao utisak. — Zašto, upitat će Toma. — Ne bih znao, . . . kad nas je pozdravio, držo se je nekako čudnovato. — Ja mislim da ga je zamolio, neka ga poprati kroza svu šumu, da ne bi zaluto, primjeti Bertica. Ova primjetba baci tračak nade. Ipak nestade ve­ selja, nastupi mir preteča oluje, a niko i ne sluti šta su dusi zasnovali i šta već idu da učine. Srdan i Lukan prispješe kući, a u kuhinji se je još vidjela svjetlost, s tog se ukloniše za staje. Čas jedan zatim, čim prispješe druga dva: Cvrk i Tetik, ugleda se na oknu svijetlo nad stepenicama, i opet ga odmah nestade, da se opet pokaže u sobi. Sada se zakloniše u pridvorje i omotaše slamom kočiće na Ijestvama. — Ja ćemo i ti Lukane - pod glas reče Srdan, — unići u sobu na lijevo, gdje spavaju muž i žena. Ja ću pograbiti muža a ti ženu, pa ćemo pomagat jedan dru­ gom. A vi drugi u isto vrijeme skočite u desnu sobu; svežite i ruke i noge onom drugom čovjeku i podbradite ga. A ti Tetiće, ako se bojiš sam, ostani na straži, jer u bližnjoj sobi moraju biti bolesnica i jedna djevoj­ čica. A ti nam Cvrče priteci u pomoć, ako ustreba. Dok su ovi tu čekali, eto ti i one trojice, koji su za njima stražili. - Sad možemo pokušati — reče Srdan poslije dva sata po prilici, nego su vidjeli da je tamno na prozorima; napadoše. Ona se spomenuta četverica popeše na krov staje uz omotane slamom ljestve. Oni što su dole ostali, podigoše drugovima ljestve, koji* ih ponajlaglje nasloniše . . \. .. J ^ J &J na potprozorje u srijedi. Popne se Srdan. Prozor je bio zatvoren kračuničem. Povadi bodež; presječe; turi unutra ruku; otvori se. Onda drščuć prigje u pretprozorje i pope se na podac. Prisluškuj tamo: hrče prisluškuj amo: tišina. Dade društvu znak. Oni uradiše što i on. Popeše se, unigjoše. Bernard i Kata se probudiše, kad ih pritiskoše Srdan i Lukan navalivši na njih. Još na pola u snu i van sebe od straha osjetiše, da im je lakše na plećima, ali im sad pograbiše ruke. Zakričaše, no glas im se izgubi u samoći. Dotrči .Be­ rtica, koja je spavala odmah do njih u sobi: — Bože m oj! pomagaj! pomagaj! Hoće da napane na Lukana, sinu bodež. Pritrča k Srdanu, isto. Otvori jedan prozor i zapomaže. Skoči u stričevu sobu, uleti vuku u če­ ljusti. Cvrk pritrča braći u pomoć ostavivši Matu već gotova sputana. Haramija potrbuške baci djevojčicu: zakukulji ju i ruke joj na legja sveza lancem. Nju ostavi, pomože Srdanu. Bernardu za šakom sveza ruke i po cijepcima ga steže, a rupcem mu začepi usta, sa svim tim što se je očajno borio. Tako učini i Kati. Srdan dotle potrča u obližnju sobu i ondje zakla dvoje dječice; nevinost je zlikovcu trn u oku: mrcina! — Svi su u redu, - reče unišavši opet u Bernardovu i Katinu ložnicu; pa obrnuv se Lukanu: sada ti hodi sa mnom. — Sagjoše doli, da otvore. Srdan, našavši ključe, otvori vrata na koja se je izlazilo u pridvorje, gdje su čekala ona trojica, što su snjima došli. — Svak gore na svoje mjesto. Uzašavši, sabraše se u Bernardovu sobu, da se dogovore o povratku. — Bolesnicu treba ubiti; ako je ne ubijemo, treba ju nositi svim putem, — predloži Tetik. — Zaista je nezgodno, reče Srdan. — Ima ih mnogo, — dodade Lukan. — Z b ilja .... i Cvrk. �P. Wasmann o nauki evolucije. — Idem ja, — dreknu Tetik, i pogje. Dotlen je Srdan dijelio roblje; — Ti Tihane odriješi noge onom ondje kenjcu; svezi mu uže za vrat i vodi ga! Ti, Cvrče možeš pratiti onu mladu, gledajuć u Katu. Ja ću se sovom ovdje brinuti, — hitro reče Sokolić. Nek ti bude, — reče Cvrk, dok je Kati vezo uže oko vrata. — Bili ju ti htjeo, a ? odgovori Sokolić. — Grofica! grofica! Matilda! prekide ih Tetik, utrčavši u sobu. — Jesi li manit? upita Srdan, — grofica je umrla. — Velim ti da nije; u zlu je stanju, ali je živa, vidio sam ju u lice. Prije nego ju umorim, užego sam svijeću. — Hajde da vidimo, — reče Cvrk. — Hajde kad si lud! odgovori Srdan. Cvrk i Te­ tik i još neki odoše. Primaknu joj k licu svijeću: — ona pa ona, ali se poružnila, predrugojačila, — reče Cvrk. — Ja sam ju vidio toliko puta i uvjeren sam, da je ona, — dodade Tihan. — Ona je o n a! vikne Bradara. - - Ona j e ! potvrdi Lukan. — Može lasno biti, da smo mislili, da je mrtva, a ona živi, ko što se dogodi i piletu, — reče Cvrk, vraćajuć se s drugim Srdanu. Ovaj popusti, kad vidi, da svi jednako govore i ode da se na svoje oči uvjeri; dotle Cvrk i Tihan sagjoše niza stepenice, svaki vukuć svog zarobljenika. — E, sad ju valja nositi. — reče Srdan ponosito i oholo, pripoznav Matildu. — Nosit ćemo ju ja i Bradan naizred. Ti Lukane, uzmi ovu, pokazav na Janju, koje nije nigda vidio. Tetik neka vodi onog i nek ide za nami. A ti, okrenuvši se Lukanu, — hajde pred nami sa Sokolićem. Svi sigjoše i Srdan, kad je s Ijestava sgulio slamu i bacio ih na zemlju. Unišavši u šumu, svi se preobukoše u razna odi­ jela: ali ih je prošasta noć naučila pameti, da nije koristonosno drmati lancima, da se Čuju. 121 Vještica je zamišljena čekala, unaprijed se veseleć kako će se zabavljati; a nadala se pouzdano da će biti plijena. Udubla se u svoje nježne misli, kad ju iz njih trže zveketanje; poleti na vrata. Bijahu Cvrk i Tihan, vodili Čovjeka i ženu. — Je li dobro? zapita drugove puna nade. Nigda bolje: doveli smo i groficu i onu bolesni­ c u.. . odgovori Cvrk. — Zar Matilda nije umrla? — Činilo se, ali nije. — Sreća nada sve sreće! Nije se mogla sustegnut od veselja; rastapala se od radosti i milinja napram svojim drugovima. Domalo čekav, eto ti i drugih s robljem, zahvaljujuć Bogu, da su sretno uspjeli. Dotlen je vještica pripoznala u Janji neku sličnost s Alfredom i Matildom; ali se je nehajno držala, nije smila ni pisnuti, bojeć se da joj i koji drug ne misli to isto; najviše se je bojala Cvrka i držala ga na oku, bojeći-se. Do malo čitala mu na licu radost, koju osjeća onaj, štono je otkrio važnu istinu. — Propala sam! — reče u sebi. 1 zbilja Cvrk izlanu, kako mu se čini, da je djevojčica Matildina kćer; a do malo se svi složiše. — T i,si Janja, kćer ovoj, — reče Srdan. Janja pogleda na majku i reče: — da — — Sutra ću kvečeri ja otić da prijavim knezu, — reče Srdan, vogja sretnog odaslanstva. Sovura je uživala kad je mogla smjestiti svakog i pojedinog zarobljenika po svojoj volji i navadi u vla­ stitoj tamnici, neka vide s kakvom zvijeri imaju posla. Čudne li promjene u životu! Jučer zadovoljni kao niko na svijetu, a sada izgubiše sve, izgubiše slobodu, gledajuć smrti u oči. Ko se je najmanje žalostio od ovih nesretnika ? Ona što no najviše trpi: Matilda; jer ju je vrijeme ra­ zočaralo, pa plemenita žena bijaše bolje uvjerena, da u životu treba često iščikati protuslovja i nevolje. Ali niko nije bio nesretniji od onih što ih zarobiše. Megjutim ipak stradanje i smrt ne će skršiti prave i iskrene kršćanske duše: naprotiv bezbošci se plaše i strepe ko Demokle; a domalo zdvoje. P. W asm ann o nauki evolucije. (Nastavak.) Uporaba desceđentne teorije na Čovjeka. Sada dolazim, kao što držim, na najodurnije i naj­ teže pitanje; tako rekuć na kamen smutnje cijele nauke razvitka; to jest na pitanje: smije li se ova teorija i na čovjeka uporaviti i u koliko? Unaprijed izrično primje­ ćujem: ne radi se o uporabi darvinističke evolucijone teorije na čovjeka. Naprotiv sam se već u zadnjem predavanju izrazio, da to odbacujem. Ako evolucijonu teoriju upora vi mo na čovjeka, tada možemo uzeti za �122 Br. 8. — Serafinski Perivoj. — 1907. podlogu principe kršćanske filozofije i kršćanskog nazora o svijetu. Ali opet tada stojimo pred pitanjem: možemo li na temelju kršćanskog nazora o svijetu, u kojem je pojam stvaranja s pojmom evolucije skopčan (gdje stvorac stvori za evoluciju sposobni svijet) — možemo li sa evolucijonom naukom, koja na kršćanskoj bazi po­ čiva, spojiti takogjer proizlazak čovjeka od životinje ili ne ? Pitanje vrlo teško, i to osobito stoga, što nije je­ dnostavno, nego je m n o g o s t r u č n o p o m i j e š a n o p i t a n j e . Ovdje uz prirodne znanosti dolazi i teologija te veli: mi imamo prije svega pravo da odlučimo, na koji je način čovjek posto. U fizičkim znanostima opet ima uz prirodoslovne znanosti i duševnih znanosti: psihologija, koja prije svega hoće, da o postanku čo­ vjeka takogjer svoju rekne; ukratko: ovo pitanje nije čisto zoološko pitanje. Stoga se moramo trsiti, da svestrano budemo pra­ vedni napram svim raznim stanovištima, koliko je samo moguće; i da iste megjusobno ne izmiješamo. Ne rijetko se Čuje, gdje se govori o takozvanoj z o o l o š k o j e v i d e n c i j i životinjskog izvora čovjekova. Kad bi to pravo bilo, da je životinjski izvor čovjeka zoološki evi­ dentan, tada bi morala 1) zoologija biti ona znanost, koja ima na prvom mjestu ili isključivo suditi o pitanju čovječijeg izvora; 2) morala bi zoologija, da je već do­ nijela evidentne dokaze za životinjski izvor čovjeka, i to ne samo općenite mogućnosti, nego sasvim odregjene dokaze, u kojim bi sami prirodoslovci bili složni. A sada ćemo o tome ispitati, koliko je u ovim obima točkama istine. 1) Ima li zoologija sama o izvoru čovjeka suditi, je li ona sama ovdje kompetentna? Ne, ona to nije. Ona bi to dakako bila, kad bi čovjek bio puka živo­ tinja. Tada bi se moglo dakako re ći: odakle mora čovjek doći, ako ne od tercijarnog sisavca? Istinito nije s ne­ besa spao! Ali ipak stvar stoji drugčije. Ko uzima bitnu razliku izmegju čovjeka i životinje, ko duhovnu dušu čovjeka smatra kao glavnu stvar, za toga je takogjer glavno pitanje: odakle dolazi viši dio čovjeka? a ne odakle dolazi njegov niži dio? Stoga mislim, pa mogu s pravom reći: Prvu ulogu u odgovoru na pitanje o izvoru čovjeka ima psihologija, a ne zoologija. A uči nas psihologija — ja govorim specijelno o psihologiji kršćanske filozofije — da je čovječija duša ne samo bitno različita od životinjske duše, nego takogjer: da je jednostavno duhovno biće. A jednostavno duhovno biće ne može se po svojoj naravi iz nečeg drugog razviti; ono može samo po stvaranju nastati. Dakle duša čovje­ čija nije mogla evolucijom nastati. Šta odatle slijedi za evoluciju cijeloga čovjeka? Slijedi to: da cijeli čovjek nije mogo po ovom shvaćanju na čisto naravnom putu evolucije iz životinjske forme proizaći. Preostaje samo nuzgredno pitanje: je li čovjek svojom tjelesnom stranom sa životinjskim car­ stvom jednorodan? Prije nego li ovo pitanje podrobnije prirodoznanstveno osvijetlim, da bar s nekoliko riječi na teologičnu stranu problemu progovorim. Poznato je, do Mojsijeva i kršćanska religija na temelju bibličkog izvještaja drži o stvaranju: kako je Bog čovjeka na posebni način stvorio. Doduše u jednu je ruku istina, da u riječima bibličkog izvještaja o stvaranju ne treba tražiti, kao što sam već istako, prirodoznanstvenog modernog tu­ mačenja. Nije nikako potrebno, da način izraza odgovara modernoj znanosti. Način je izrazivanja, kako je najbolje odgovaralo shvaćanju tadašnjeg vremena. S druge strane ipak moramo se s teološkoga gledišta toga čvrsto držati, da pridržimo postojeći misao riječis u biblijskom izvje­ štaju o stvaranju sve dotle, dok nam se po znanosti drugi smisao ne nametne. A što je s riječima biblijskog izvještaja o stvorenju čovjeka? Tamo se veli, da je Bog čovjeku načinio titijelo od zemlje i onda mu udahnuo dušu. Jasno je, da je „udahnjivanje" duše samo biblički izraz za stvaranje čovječije duše. Kako je sa zidanjem čovječijeg tijela iz zemlje? Ovdje treba prije svega primijetiti, kako je najveća većina teologa još danas toga mnijenja, da se pod riječju „zemlja" ima razumjeti organska mate­ rija, iz koje je Bog proizveo tijelo prvoga čovjeka. Po sebi je bilo moguće, da se je Bog poslužio nekom već organiziranom materijom, s nekim već životnim bićem, koje je evolucijom možda od milijuna godina nizom oblika pomalo do ovog stadija napredovalo, na kog je na mjesto prijašnje živinske duše mogla stupit duhovna duša čovjeka. Što se tuj s teološkog gledišta ima držati o tom nije moje odlučivati; to je stvar najvećeg crkvenog auktoriteta, a ovaj o tom nije definitivnog suda izreko, stoga ga ni ja ne izričem. Prelazimo na prirodoznanstvenu stranu pitanja. Prije svega da naglasim, kako zoologija i njezine po­ moćne znanosti, doklegod se uzdrže na vlastitom polju istraživanja, takogjer i s obzirom na rogjenje ljudi potpuno slobodne ostaju. U ovom na njih ne upliva te­ ologija, nego treba da mirno dalje istražuju, ali treba da ostanu na svom području. Ako štogod iznagju, što je sigurno istina, i teolozi će napokon primiti. Za to vam mogu garantirati. Kako je s prirodoznanstvenim dokazima za životinjski izvor čovjeka po njegovu tijelu ? Treba nam dvije glavne skupine dokaza razlučiti: prvo zoološke, i drugo paleontološke. Moram gledati, da se u ovom ogromnom području činjenica ukratko i jezgrovito koliko je moguće zabavim. �P. Wasrnann o nauki evolucije. 123 I. Izmegju zooloških gledišta, koja se u ovom pi­ Ovdje sam htio podati samo nekoliko nuzgrednih tanju moraju uzeti u obzir, stoji na prvom mjestu ispo- misli, da vam pokažem kako opstoje prave razlike iz­ regjujuća morphologija ili isporegjujuća nauka o for­ megju čovječijeg i majmunovog kostura, koje su tako mama. Ona nam pokazuje tijelo čovjeka kao najrazvi­ velike, da ih ne mogu preskočiti i zabašuriti. Nije mo­ jeniji tip sisavaca. Ona nam pokazuje raznolike slične guće onaj jaz izmegju sastava čovjekove lubanje i maj­ sastave kostura, slične tvorbe pojedinih organa i živča­ munove lubanje premostiti. nog sustava. Nikom ne će pasti na pamet, da zaniječe, Drugi zoološki izvor, odakle se običaju crpsti do­ kako se odatle dadu dobiti neki općeniti vjerojatni mo­ kazi za životinjsko rogjenje čovjeka jest i s p o r e g j u ­ menti za životinjsko rogjenje; ali se opet s druge strane j u ć a i n d i v i d u a l n a e v o l u c i j o na p o v i j e s t ne smiju ne uvažiti r a z l i Č n o s t i , koje se pokazuju i Sada stojimo pred temeljnim biogenetičkim zakonom, u usporegjujućoj morphologiji izmegju čovjeka i živo­ koji je Fritz Miiller postavio, a Ernst Haeckel, dalje tinje, a osobito izmegju čovjeka i viših opica, anthro- razvio. On veli: Evolucija individua samo je pokraćeno poida. Najbolje je ove razlike pokazo Ranke sasvim ponavljanje evolucije rogjenja. Haeckel je uporabu ovog mirno i objektivno u svom djelu „Čovjek". Ovdje se temeljnog zakona vrlo opširno ocrto i nastojo prikazati ne mogu upustiti u sve potankosti. Samo neke tačke kako čovjek progje u svojoj evoluciji klice 22 — kašnje neka budu spomenute. Walkhoff veli u svojim istraži­ je dapače reko 30 stupnjeva evolucije, koji upravo to­ vanjima o kosti stegna, da se odmah može vidjeti na likim stupnjevima pregja odgovaraju. Stupnjevi pregja, Rontgenovu fotografiju, da li se radi o kosti čovjeka ili koji stranom još danas opstojeće životinjske forme pri­ majmuna. Uspravan hod uvjetuje na primjer sasvim raz­ kazuju,- a stranom su i izhitreni. Ovaj je dokaz u po­ ličite pravce vlakanaca kod majmuna i čovjeka. A us­ pularnim krugovima veliku pažnju probudio i veliko pravni hod i stoji u odnošaju sa tvorbom lubanje. Stražnja odobravanje našb. Jedva bi se još smjelo usuditi o tom luknja glave ima drugi položaj, nego li kod ostalih posumnjati, da čovjek proleti u svojoj individualnoj evoluciji čitav niz pradjedovskih oblika i da je tim si­ kičmenjaka, jer čovječija lubanja pokazuje daleko jači gurni dokaz pružen za njegovo životinjsko rogjenje. razvitak takozvanog lubanjeg kraja, koji mozak zatvara. /Ја ipak držim, da smijemo na temelju novijih istra­ Taj kraj daleko nadmašuje kraj lica. Obratno je kod majmuna. A zašto? Upravo stoga, što čovjek treba živanja u isporegjujućoj morphologiji i evolucijonoj po­ savršeniji razvitak mozga kao indirektno orugje duho­ vijesti dozvoliti tešku sumnju i o valjanosti temeljnog vnog života. Zbog njegovog višeg duhovnog položaja, biogenetičkog zakona uopće i o valjanosti njegove uoprabe na čovjeka. mora mašta, koja direktno ovisi o mozgu, daleko razvi­ Što se tiče temeljnog biogenetičkog zakona uopće, jenija biti nego kod životinja, budući, da mašta mora pružiti predradnju za duhovnu djelatnost. Možemo dakle to je osobito velika zasluga Oskara Hertwiga, da je ispito pravu cijenu biogenetičkog zakona u svojoj „Općoj reći: S v e t j e l e s n e r a z l i k e i z m e g j u č o v j e k a biologiji" i u pošljednjem poglavju svoje „Priručne i ž i v o t i n j e j e s u u z a d n o j i n s t a n c i j i poknjige isporegjujuće i eksperimentalne evolucijone povi­ š l j e d i c a f u n k c i j a d u h o v n e razl i ke. (Predavatelj pokazuje na slikovnoj ploči karakte­ jesti kičmenjaka". Individualna evolucija nije u istinu ristična svojstva čovjeku sličnih majmuna (čimpanze i ponavljanje evolucije izvora, nego je, pretpostaviv desgorile): snažnu izbočitost njihova lica, ko'osalni razvoj ceden princip, nastavak evolucije rogjenja. Ako evo­ mišica. Zatim neke svijetle slike pokazuju razliku izmegju lucija rogjenja napreduje, mora nova odgovarajuća gene­ kostura čovjekova i majmunova. Stražnja noga maj­ racija nešto dalje poći, nego gdje je prijašnja bila; muna jest ruka za prihvat, a ne ljudska noga. Kod čo- dakle jednostavno ponavljanje iskone evolucije izvora ne vječije se lubanje vidi snažan nadmašaj lubanjeg kraja. stoji. Takogjer se prividne rekapitulacije mnogih pra­ Ne bez prava označuje Ranke čovjeka kao možgjansku djedovskih stadija odatle tumače, što evolucija usljed životinju^ jer kod njega lubanja, koja ima zauzeti mozag, svoje naravi koraca od jednostavnih na sastavljene daleko ostale dijelove lubanje opsegom nadmašuje. Pro­ forme. Što se koja životinjska forma više organizovala, tivno je pokazo na svjetloslici predavatelj orangutovu to je više evolucijonih stupnjeva morala proći, dok je lubanju. Okrajak lica je gorostasnog opsega, a dio lu­ u zadnji zamršeni stupanj prispjela; pa je to tako isto banje je opet razmjerno vrlo malen. Snažne čeljusti sa naravno, da su predidući prelazni stadiji, pošto su je­ gorostasnim zubima daju da životinsko biće do izražaja dnostavniji, slični zadnjim stadijama drugih životinja, dogje. Vidi se, da je ovdje surova borba za opstanak koje su ma nižem stupnju organizacije ostale. U tom ne stoji dokaz, da je čovjek sam ove stadije rodopoglavna stvar.) vjesno prošo, nego je samo dokaz, da je individualna Predavatelj nastavlja. �Br. 8. — Serafinski Perivoj. — 1907. 124 evolucija od prvog odijelenja stanice oplogjenog jajeta kroz razne stadije sve dalje koracala do definitivno zadnje forme savršenog organizma. Ja dakle velim: biogenetički se temeljni zakon u svojoj općenitosti ne može primiti; a po tome niti u svojoj uporabi na čovjeka kao dokazno srestvo za životinjsko njegovo rogjenje primiti se ne može. Ovdje će mi se dobaciti: ipak u individualnoj evo­ luciji čovjeka dolaze stadiji, koji se jedino protumačiti dadu kao ponavljanje prijašnje evolucije rogjenja. Naj­ glasovitije u tom pogledu jesu obluci škrge i rascjepci škrga čovječijeg embrija. Oni se nalaze u 4 ili u 3 broja kod sisavaca i ljudi. Ovi obluci škrga i rascjepci kod riba postali su pravim škrgama i rascjepcima škrginim. Ako pobliže pogledamo, šta odatle biva kod viših kičmenjaka i ljudi, naći ćemo. da iz prvog obluka škrge na­ staje usnena šupljina, a iz prvog škrgina rascjepka, da nastaje vanjski otvor sluha; drugi rascjepci pružaju druge razne organe. Dokaz od tobožnih škrga da su sisavci i specijalno čovjek negda prošli ribiji stadij, ja u tim činjenicama u istinu ne nazrijevam, a niti je logi­ čno ikako to nazrijevati. Škrgini su obluci i rascjepci po sebi indifirentni grkljanovi razvojci i uvojci, koji se kod raznih kičmenjaka u sasvim različite organe razviju. Nu ne mojte mislit, da ja istom naprosto odba­ cujem biogenetički temeljni zakon. Kad bi se s tim samo, htjelo reći, da ima slučajeva, u kojim nam individualna evolucija bića pruža zaključke o njegovoj negdašnjoj evoluciji rogjenja, tad bih reko: priznajem u tom smislu bio­ genetički temeljni zakon; ali tada već nije više općeniti zakon. Ima stvarnih slučajeva kod viših i nižih životinja u kojim se nalaze individualni evolucijoni stadiji, koje možemo samo protumačiti kao mimogredne ostanke negdašnjeg evolucijonog toka, kojim se je kod pregja stalno kročilo. Kao primjer navagjam slučaj u evoluciji sićušno malene kod termita živuće mušice (Termitoxenia). Tuj vidimo posebnu pojavu, da se u odregjenom stadiju (stenogastričkom) već odraslog kukca, sasvim kratko i nuzgredice na još kožnatim oklopima pravo krilno žilje pojavljuje. Teško sam htio vjerovati svojim očima, kad sam to prvi put opazio u nizu mojih rezanja. Kasnije se zarože ovi mali štunasti oklopi i služe kao opipni i eksudatni organi; ovi stvorovi više nemaju nikakove ličnosti sa krilima. (Svršit će se.) Л \ fl J E S HIK Naša domovina Četvrta glavna skupština pobožnog društva za gradnja crkve sv. Antuna Padovanskoga u Sarajevu. *) (Svršava se.) A našim dičnim povjerenicima izričemo u ime odbora i IV. glavne skupštine usrdnu hvalu i priznanje i šaljemo im bratski pozdrav lijepo ih proseći, da ne smalakšu u radu za tako lijepu, svetu i plemenitu stvar, već da nadalje ustraju u podnašanju tereta, koji su si dragovoljno — jedino radi slave božje i časti sv. Ante — naprtili. Imademo i jednog dobrotvora, koji je na svoj način pripomogo našem društvu, a to je fra Arhangjeo Brković, bivši tajnik provincije, koji je poklonio 50 ko­ mada svoje knjige: „Povjest sv. Franje Asižkoga“ I. svezak i 50 komada iste knjige II. svezak u vrijednosti od 300 kruna. Hvala mu na daru! A molimo prijatelje, da nam pomognu te knjige raspačati. Dužnost nam je, da se na ovom mjestu sjetimo i onih naših zaslužnih Članova, koje nam je neumilna smrt otela, a to su: Fra Ignacije Strukić, osnovatelj i Nikola Begčević, član utemeljitelj našeg društva. Obojica bijahu uzor-svećenici i narodni miljenici, koji svoj narod svim žarom plemenite duše svoje ljubiše. Pokoj im vječni! ‘) Po želji društvenoga odbora donosimo ovaj izvještaj, a i ponovni (jedanput već tiskani na stranici omota) pregled dobivenih milodara za gradnju crkve sv. Ante u Sarajevu. Neka ostane na vječnu uspomenu! Na koncu zahvaljujemo svim našim članovima za njihovu dosadašnju vjernost, te ih usrdno molimo da svoje prinose i nadalje redovito uplaćuju, one pak što­ vatelje sv. Ante, koji se dosada nemogahu odlučiti, da stupe u naše kolo, umoljavamo, neka bi barem sada, gdje u našem poduzeću vide očitu pomoć božju, i oni svoju žrtvu na oltar sv. Ante doprinjeli, buduć se želi, da sudjelovanje naroda pri podizanju toga hrama u srcu domovine bude sveopće, da svak može postati dionikom svih molitava i pobožnih djela franjevačkog reda, a po tom i dionikom bogatih vrela milosti, što nam ih po­ djeljuje sveta naša vjera, — kao što se takogjer želi, da budemo novi, našim zajedničkim uztrajnim radom dogotovljeni hram Bogu na slavu posvećivali. Mi r ko Pr e muži ć , tajnik društva. Poslije ovog izvješća izvjestio je blagajnik fra Nikola Momčinović o imovinskom stanju društva i pred­ ložio je a) društveni godišnji račun za minulu godinu i b) pregled uplaćenih redovitih prinosa po pojedinim župama po zaključku od 10. siječnja 1907. Kako se to razabire iz priloženih dvaju skrižaljaka. Nakon toga bje pročitan dopis računskih revizora gg. Ivana Krčmara i Nikole Sambrajle, koji izvješćuju, da su društveni imetak i račune u potpunom redu našli, ter predlažu, da se dosadašnji odbor a osobito blagajnik fra Nikola Momčinović glede ovogodišnjih društvenih računa svake daljnje odgovornosti riješe. �125 Vijesnik Skupština prima sva tri izvješća s odobravanjem na znanje i zaključuje jednoglasno, da na pročelje nove crkve ima doći natpis: »Zavjetna crkva sv. Antuna Padovanskog« — a dosadašnjem odboru i njegovu blagajniku se podjeljuje potpuni apsolutorij. Sada se pristupilo k izboru odbornika i časnika, te su izabrani: a) Za presjednika: U smislu pravila: franjevački provincijal fra Franjo Komadanović; , b) Za podpresjednika: Toma Igre, kanonik vrhbosanski; c) 1. 2. 3. 4. 5. Za odbornike: Nikola Franičević, veletržac, Sarajevo; Anto Peršić, obrtnik i gradski zastupnik; Anto Palandžić, obrtnik i gradski zastupnik; Ladislav Schuller, računarski nadsavjetnik; Petar Vuković, obrtnik. d) Za zamjenika: Ivan Strauss, vladin tajnik. e) Za revizore: 1. Ivan Krčmar, profesor; 2. Nikola Sambrajlo, učitelj. Novi je odbor odmah iza toga držo svoju sjednicu, ter izabro: a) Za tajnika Mirka Premužića, nadblagajnika; b) za podtajnika Andriju Spiletka, učitelja; • c) za blagajnika fra Nikolu Momčinovića; d) za blagajničkog kontrolora Nikolu Gjebića, vjeroučitelja; e) za ekspeditora fra Filipa Pašalića, tajnika pro­ vincije. > Pregl ed uplaćenih redovitih prinosa po pojedinim župama po zaključku od 10. siječnja 1907. Banbrdo — Barlovci — --Bihać — — Brajkovići — — Brestovsko — — Breške — — Bučići — — --Bugojno — -Busovača — --Crkvica — — --Čuklić — — -■— Dubica gornja --Doboj Dobretići — -Dolac — — -Doljani — — --Domaljevac Dubrave — -Foča — — -Fojnica — — -Glamoč — — -— Gornji Vakuf K » Za godinu 1904. Za godinu 1905 i 1906 .— —.— __>__ _ Ukupno ___ _4__ » » 102.14 29.20 120.38 35,60 222.52 64.80 » » » » » » » » » » 168.— 216.14 500.— 564.80 139.80 415.67 13.40 —.— —.— —.— 286*.411.80 —.— 16440 155.30 374.24 354— 627.94 500 729.29 295.10 789.91 13.40 24— — — » » » » » 171.60 — .— 761.34 600.— 358.20 56 4 0 1096.25 — 25.20 24— —.— 529.80 56.40 1857.59 600.— 25.20 Gračac—Triešćani K Gradiška bosanska Gromiljak — — Gučjagora — — Ivanjska — — Jajce — Kiseljak — — — Ključ — — Koraće — — — Kotorvaroš — — Kreševo — — — Kulaši — — — Liskovica — — Lištani — — Livno — — — Ljubunčić — — Morančani — — Pećnik — — — » Petrićevac — — Plehan — — — Podhum— — — Podkraj-Dželilovac Podmilačje — ■ Ponijevo-Novi Šeher Potočanci — — Prijedor — Odžak — — — Osova — — — Ovčarevo — Radunice — — Rama — — — Sanskimost — — Sarajevo — — Šivša — — — Sokoline— — — Stara Rijeka — — Stratinska — — Suhopolje-Kupres — Sutjeska— — — Svilaj — — — Špionica— — — Tišina — — — Tolisa — — — Tremošnica — — Tuzla doljnja — — Ulice — — — Uzdo Varcar-Vakuf — Vareš — — Vidoši — — — Vijaka — — — Vitez — — Volar — — — Vrbanjci — — — Zelinovac — — Zenica — — Zovik — — Žepče = — — Žeravac — — — » Za godinu 1904. Za godinu 1905 i 1906 28.60 123.30 30.58 22.80 588.14 30*58 44.40 711.44 237^91 2646 191.78 2649 429.69 64.’- 64- 231.81 132.— 104.— 98.— 102.94 49.50 939.26 165.40 169!— 387.37 Ukupno 1171.07 297.40 104267. 490.31 49.50 102.10 102.10 59.70 59.70 226.20 37. 50.90 188.40 89.10 674.42 37. 93.70 411.66 125.38 89.10 27*.— 40*.- 67!- 9408 12T97 218.05 6250.98 118.— 128.60 772.66 35.40 9056.36 195.— 128 60 1149.38 448.22 42^80 223.26 25.38 35.40 2805.38 76.— 37672 154.32 100. — 7 б !133.40 230.32 13340 66.80 138.60 66.80 73.10 45.80 548.10 52.30 27.50 138.60 6;T50 74.40 172.18 6 0 .14.— 244.90 720.28 112.30 41.50 383.50 1 0 0 .118.10 40.70 5 0 .173.97 159.— 292.07 199.70 273.58 165.40 438.98 76*80 120.20 15o ! - 77.50 51.74 290.14 81.20 1122Л0 327.10 410.70 76.80 77.50 1173.84 617.24 491.90 Ukupno K 11076.87 17205.62 28282.49 �126 Br. 8. — Serafinski Perivoj — 1907. Godišnji društveni račun o novčanom stanju „Pobožnog društva za gradnju nove crkve sv. Antuna Padovanskog u Sarajevu14 za upravnu godinu od 17. lipnja 1906. do 16. lipnja 1907. P R I M I T A K a) Početni blagajnički ostatak: 1. u gotovu ................................. 2. u uložnim knjigama . . . b) Tečajem prošle upravne godine uplatiše č l a n o v i ............................ c) Milodara je u n i š l o ....................... d) Kamati od uložene glavnice za vrijeme od 1 siečnja 1906. do 31. prosinca 1906............................. Ukupno . . K h 10 31.404 13 06 10.326 1.241 01 90 1.239 52 a) Za tisk an ice ....................................... b) Za pisarničke troškove . . . . c) Sabiraču, koji je po Sarajevu sabiro mjesečne prinose . . . . d) Razni i nepredvidjeni izdatci. e) Uloženo na knjižice kod priv. zem. banke i kod Unionbanke: 1. od prije . . K 31.404.06 2. na novo . . „ 12.558.22 . 44.221 62 f) Preostalo u g o to v in i...................... - K I Z D A T A K i1 Ukupno . . h 66 88 _ 83 104 22 43.962 28 — — 29 44.221 62 S a r a j e v o , dne 16. lipnja 1907. Fra Nikola Momčinović, blagaj lik. Nikola Gjebić, protustavnik. Ispravak. U 5. br. „Seraf. Perivoja* potkrala se je jedna znatna tiskarska pogrješka, koja je na uštrb pjesničkoj umjetnosti. U pjesmi „Tuga od Bosne,“ u razdjelku 3. (Tri čaše) valja izbaciti stihove izmegju 40. stiha i 85. stiha! IV. B r. D a v o r i n M i k i ć : 1. „Ко je pjesnik," študija; 2. „Poiiglotizam u Kristovoj crkvi s osobitim obzirom na glagolicu," povjestničko-dogmatička rasprava; 3. „Pred progon," dijalog; 4. „Što nam vrijede djela naših predja," vi. govor. Izvještaj akademije „Duns Škota11 franjevačkih bogoslova u Livnu od god. 1906.— 1907 Ko prijaš­ V. B r. J o s i p M a r i j a B o ž a n o v i ć : 1. „Strukićev provincijal i Julimirov redodržavnik," jezikoslovna raspr.; 2. „Psalam 118. i ure dopoldnevne," egzegetična radnja; 3. „Da li će i ovaj behar ostati bez ploda?" vi. govor; 4. „Rodu o jeziku" od P. Preradovića, „Domovini" od Arnolda, deklamacije. VI. B r. A n t u n Du v n j a . k : 1. „Korist Škotizma i Tomizma i savremene struje," filozofička rasprava; 2. „Bog i Hrvati," raspr.; 3. „Nad lirom žića," vi. pjesma, „Hrvatskoj," vi. pjesma: deklamacije. VII. B r. A n g j e l k o Ć u r i ć : 1. „Moj prvi bo­ lesnik," crtica; 2. ,,U sjaju mjesečine," hnmoreska; 3. „Vrba," fantazija; 4. „Gradja naših radnja," vl.gov.; 5. „Koliko vrijedi pričanje starih," vi. gov.; 6. „Fra­ tarska oporuka" od Šenoe, deklamaaija. VIII. B r. A n g j e l k o M o s k o v - A n g j e l o v i ć : „Sputa," polemika (čitana na tri sjednice); 2. „Bezgrješno Začeće u okrugu vjekova," dogmatičko-povjestnička radnja; 3. „Inferiarna rasa" od J. Hranilovića, deklamacija, njih godina i ove smo školske godine radili u našem skromnom zboru, a da se vidi, što smo i kako smo radili, iznosimo naš rad i na javnost. Zbor je imo 1 svečanu sjednicu na čast Bezgrješne i 20 privatnih, od kojih je jedna posvećena uspomeni slavnoga rodoljuba, književnika i narodnog mučenika o. I. Franje Jukića, a jedna ovogodišnjim našim apsolutima. Na sjednicama su čitane radnje, držani govori, čitane i deklamovane pjesme, kako slijedi: I. O. L a d i s l a v F i š i ć : 1. „Svećenstvo i puk u Bosni," socijološka rasprava; 2. „Na rad," vlastiti go­ vor; 3. „Na ruševinama grada Varošluka," vi. govor. II. O. V i n k o L a l i ć : 1. „Svjetska rastava divortium mundi," soc. rasprava; 2. „Smjer naše aka­ demije i vrijednost njezina za nas," rasprava; 3. Oslov na akademiju," vi. govor; 4. „Težakova molitva" od Branka Str. Škarice, deklamacije. Ш. B r. M i r o s l a v T u g o m i l D ž a j a - K l i š a ni n: 1. „О egojizmu," raspr.; 2. „Uzrok i pojavi anti­ semitizma," soc. raspr. 3. „Ah ti popovi," prevod s nje­ mačkog; 4. „San ili java" od S. Kranjčevića, deklamacija. IX. B r. V j e k o s l a v K o n j e v i ć : 1. „Tužna majka" od A. Harambašića, deki.; 2. „Od svih strana" od J. Hranilovića, deki. X. B r. T u g o m i r M a r k o v i ć : 1. „Zbilja oz- �127 Vijesnik. dravio," crtica; 2. „Ruski knez Vladimir sveti ? “ povjestničko-dogmatička raspr.; 3. „Sve za vjeru i domovinu," vi. govor; 4. „Bosna i narodnosti u njoj," povj. radnja. XI. B r. L j u d e v i t F r a n j i ć e v i ć : 1. „Marija i kršćanska duša," asketična radnja; 2. „Bezgrješna" od Trogrančića, deki.; 3. „Otpušteni vojnik" od Kranjčevića, deki.; 4. „Pred progon," dijelog od br. Davorina, izvodio. XII. B r. J o s i p F r a n j i ć e v i ć : 1. „Nešto o kul­ turnom ratu," soc. raspr.; 2. ,,U jeseni," pjesma, deklamovana; 3. „Hrvatskoj mladeži" od Martića, deklm. XIII. B r . D o b r o s l a v G r e b e n a r e v i ć: 1. „Ho­ dočašće u Sinj," slika; 2. „Redovnik sv. Franje," vi. govor; 3. „Pred progon," dijalog, izvodio. XIV. B r. A n t u n L a p a n d i ć : 1. „Mučenica," crtica; 2. „Majčina ljubav" od Branka Škarice, dekla­ macija. XV. B r. S t a n i si av M a r i n o v i ć : 1. „Večernje pjesma," vlastito, deklamacija. XVI. B r. N e d j e l j k o D u g o n j i ć : 1. „Iz Velepjesme" (po sv. Bernardu), asketično-mistička radnja; 2. „Došao je uzdisani"," vi. govor; 3. „Hajdemo u ime Gospodnje," vi. pjesma; 4 „1Т Jozafatu," vi. pjes.; 5. „Imakulata,* spjevo po M. Redostorffu i deklamovo. XVII. B r. M i r k o B r a n d i ć : 1. „Utvora," crtica > 2. „Pred knjigom povjesti roda mog" od Kranjčevića, deklamacija. XVIII. B r. A l f o n z Č o l i ć : 1. „Van iz sakristije," raspr.; 2. „Za dom, za rad," vi. govor. XIX. B r. F r a n j o M o m č i n o v i ć : 1. „Nešto o pjevanju"; 2. „Molitva" od Kukuljevića, deklamacija. XX. B r. B e r n a r d i n H a r b u k : „Noli timere" od J. Hranilovića, deklamacija. Sve su radnje i vlastite pjesme podvrgnute pisme­ noj kritici, koja bi se čitala odmah na prvoj slijedećoj sjednici. Govore pak i deklamacije mogo je svako usmeno na istoj sjednici kritikovati. Ovim se putem ujedno zahvaljujemo svima no­ vinama, što su nam dosti i dosti koristili u akademičkom radu, šaljuć nam novine bilo na prikaz, bilo za pola cijene. Br. Antonije H. Duvnjak, savjetnik. Br. Angjelko Moskov-Angjelović, tajnik. Br. Miroslav Tugomil Džaja, potpresjednik. Br. Davorln Mikić, presjednik. Njemačka. Sud ljudi protestanta. Pisac i čuveni putnik po svijetu Lohman piše u njemačkom listu: „Amsterdamer C o u ra n t„ O g le d a ju ć i nebrojne blagodati, koje religijozni redovi i katolički misijonari posvuda sipaju, nije moguće na tu pojavu ne svratiti iskrene pazljivosti. Katolička vjera posjeduje nekakvu moć, pa neće dugo biti, da ona savršenu pobjedu nad protestantizmom odnese. U prednjoj Indiji, u zadnjoj Indiji kao što i u mnogim zemljama Evrope imao sam prigodu motriti uzorni život redovnika i katoličkih misijonara i čudesa njihove evangjeoske ljubavi. Gledo sam i duvne kao učiteljice i duvne kao njegovateljice bolesnika. Mnogi od naših zaziru pred njihovim dolaskom u naše zemlje, ali to dolazi od neupućenosti ili od praznovjernog straha nad imenom katolicizma. Gledajuć čudesa katoličkoga apostolata megju prezrenim Crncima, čini mi se, da požrtvovnost katoličke ljubavi nadmašuje maštu i osamljena je na svijetu takove vrste. Nekadašnji guverner njemačkih kolonija u južnoj Africi, general Trotha piše б. veljače 1906. ocu Lebeau-u redodržavniku oblata svetog Frane Saleskoga u jugo­ zapadnoj Africi, megju ostalim i slijedeće: „Posvuda na zemlji, gdje ja gledah katoličke misijonare: u istočnoj Africi, u Kini i sada u zapadnoj Africi, svagdje opazih sliku požrtvovnoga rada, svagdje onu devizu: „Ога et labora" — i svagdje očevidan uspjeh. Ja čestitam katoličkoj crkvi nad tim uspjesima i molim u Boga najobilniji blagoslov nad djelovanjem njezinim". — Naše neke novine donose katkada izjave kojeg propalog genija proti katoličkoj crkvi, a nikad se ne sjete, da donesu i ovakovih izjava. A to bi bila nji­ hova dužnost, jer se oni kunu, da su o b j e k t i v n i p o s ma t r a oc i . 0 Rusija. Katolicizam u Rusiji. Po uvedenju slobode vjero- ispovjesti u Rusiji stanje se je katolicizma okrenulo na bolje. Tisuće i tisuće ljudi, koji nekoč na silu moradoše prigrliti shizmu, dandanas obraćaju se k materi crkvi. Od svibnja 1905. do svršetka prosinca iste godine obratilo se u grko-katoličkoj biskupiji Helma 110.000 a u rimo-katoličkoj biskupiji Lublina 163.000 duša na katolicizam. Sada imade u Rusiji raskolničkih župa, koje broje samo 60 do 100 osoba svojega stada, jer su im svi drugi vjernici prešli na katoličku vjeru. U ostrovverskom dekanatu ostalo je od 7350 duša samo 711, u parceverskom dekanatu od 9180 ostalo je samo 100 duša u shizmi. Neke poljske novine vele, da je bilo raskolničkih župa, koje su listom do jedne duše prešle na katolicizam. Svećenici ruske crkve dižu glas, da vlada makar putem kolonizacije uskrisi uspomenu na nekadašnje župe. Stanje je dakle katoličke crkve u velikom slaven­ skom carstvu danas povoljno. Mi smo veoma željno očekivali carev ukaz o slobodi vjeroispovjesti (a doslje­ dno i katoličke vjeroispovjesti) u Rusiji. Danas to imademo. Slava Duhu svetome, koji kraljeve rasvjetljuje! Nije ni prije falilo u v i g j a v n e v o l j e velikog cara �Br. 8. — Serafinski Perivoj. — 1907. 128 nego je svoj nedaći u tomu pogledu uzrokom bio fana­ tizam ruskoga svećenstva. Velika Rusija svojom je intolerancijom gubila simpatije katoličke zapadne Evro­ pe ; danas mislim, da ih je opet dobila. Molimo se Trojedinome Bogu, da sve Slavene na stijeni svetoga Petra, u istinama katoličke crkve ujedini. Prosvjeta. Pronašašće babilonske knjižnice. Arheološko odaslanstvo od pensylvanskog sveučilišta poslano, da is­ tražuje klinovito pismo, našlo je u stoljetnom prahu jedan stari arhiv, koji bijaše pokopan u ruševinama staroga Nipura. To je onaj Nipur, koji je na 14 sto­ ljeća prije Hrista bio najprosvjetljeniji i najpoduzetniji grad babilonskog carstva. Megju drugim dragocjenim gragjevinama, koje rešahu ovaj grad, bio je i prelijepi hram sa svećeničkom školom — a u arhivu te škole i toga hrama čuvahu se rukopisi sve vi ste. Tu knji­ žnicu od hrama sada otkriše američki naučnjaci i objelodaniše oko 25.000 tablica. Te se tablice nagjoše u prilično dobru stanju, a odgonetnu ih vrli poznavaoc klinovitog pisma Clay. Mnogi radnici A^api, koji su radili kod Nipura, mnogo tih tablica sakriše i prodadoše ih u New-Yorku, ali i te dobih Clay na ogled, pa ih pročita. Najviše njih sadržaju poslovne isprave i račune svećenstva; jer hram onoga vremena ne bijaše samo središte vjerskoga života, već i uopće socijalno središte, gdje se poimence sudilo i trgovalo Za pre­ sudu u raspravama zazivan je Bog. Izmjena robe i sav saobraćaj prolazio je preko svećeničkih ruku. Svećenici su bogastvo hrama pozajmljivali; porez se je plaćo, ali ne u novcu nego u naravninama k a o : u zrnu, u ulju, u datuljama i t. d. Mnoge tablice sadrže izvještaje o poslovanjima privatnih osoba, pa nam pružaju zanimivu sliku o životu i zanimanju stanovnika grada Nipura. U poslovnim is­ pravama upotrebljavali su i pečat; dapače su običavali i više takvih isprava svezati u jedno i pečatom ih za­ pečatiti radi veće sigurnosti i točnosti. Tablice sliče potpisu današnjih ugovora; a upotrebljavo je pečat svaki onaj, koji je primio znamenitu svotu od koga, ili je znamenitu svotu dao kome: Sada ovakova tablica bila bi zamotana u još jedan omot, da bi se varka potpuno onemogućila. Često se puta mjesto pe­ čata nalazi otisnut prst, većinom kažiprst. Prema tome su Babylonci, veli Clay, već davno uvidjeli znamenitost kažiprstova otiska, što mi danas ponovno počimamo primati, jer je to nefaljiv znak osobne identičnosti. Primljene knjige. Sa zahvalnošću smo primili: l . Dr . J o s i p P l i v e r i ć : „ S p o m e n i c a o d rž a v o p r a v n i h pitanjih hr vat s ko- ugar s ki h. 1907., cijena 2 K (Hartman). 2. H. S i e n k i e w i cz: ,,U t a t a r s k o m ro b s t v u“ ; 30 h., (Hartman). 3. J. J a g i ć : , , Ži vi ns k i l i j e č n i k ; " 2 4 0 K (Hartman). 4. E v g e n i j K u m i č i ć : „ K r a l j i c a L e p a “ ; 3*60 K (Hartman). 5. M a k s i m G o r k i : J e d a n o d k r a l j e v a r e pub l i ke . * 4 (Hartman). 6. Z m a j J o v a n J o v a n o v i ć : „ O d a b r a n e p j e s m e " ; T60 K (Hartman). 7. „ G l a g o l i c a i h r v a t s k a š t ampa* * preštampano iz „Vrhbosne.** 8. F r a B o n o B r k i ć : „D e v et n i c a b o ža ns k o m d j e t e š c u I s us u; * * 10 h. 9. F r a A. C: „ O d g o v o r J o s i p u V i r g i l u P e r i ć u, n a r o dno m zastupniku;** (pjesma) (Društvena tiskara u Spljetu.) 10. „ P o d z a s t a v o m b e z g r j e š n e D j e v i ­ c e 4* izvještaj kongregacije sveučilištaraca u Zagrebu. 11. H r v. Kat . t i s k o v n o d r u š t v o u Z a g r e ­ b u : „ Š t o j e H r i s t “?; 30 h. 12. J e d a n s v e ć e n i k : „ N a p r e d n j a c i i h r v s v e ć e n s t v o * * ; 20 h. 13. J a n k o B a r l e : „ R a n a r n i c i i l j e k a r n i c i i z f r a n j e v a č k o g reda.** Zanimiva i lijepo obragjena knjiga, samo bi molili gosp. pisca, da isto ona­ ko obradi ranarnike i ljekarnike iz Bosne. Ova se knji­ ga bavi samo ranarnicima i ljekarnicima hrvatske pro­ vincije. 14. L j u b o j e D l u s t u š : ,,Š t u di j e i do j m ov i s a s vj . i z l o ž b e u P a r i z u . " 15. A n t u n H a n g i : „ Ž i v o t i o b i č a j i mu s l i ­ m a n a ; 4 K. 16. A. B u l j a n : „ S a v r š e n o p o k a j a n j e " ; 10 h. O nekim ćemo spomenutim knjigama i posebno nešto reći. Nadalje s mo pr i mi l i sa z a hv a l no š ć u. „ S v e t u C e e i Ii ju ," smotru za crkvenu glazbu. Do sad su izašla tri sveska. Treći svezak ima ovaj sadržaj: a) Registriranje kod orgulja, Prof. Dugan. b) 0 metodi obuke pjevanja u pučkim školama, Prof. Vilko Novak, c) Orguljaštvo po Dalmaciji, Antun Dobranić. d) Kako da se dokinu neki zli običaji kod službe božije, Filip Hajduković. e) Život i rad Franje Witta, Milan Zjalić. f) Dopis: Sarajevo. Iza ovih krasnih Članaka dolazi obilan L i s t a k . Jedinu glazbenu smotru ove vrste u hrvatskim zemljama — jedinu u hrvatskim zemljama, a rijetku i kod drugih naroda preporučujemo! Pogotovo, kad ova smotra donosi u svakom broju još i g l a z b e n i p r i l o g odlične ljepote i zanimivosti. Preporučujemo i lijepo uregjivani beletristički list „Prosvjetu!" T is k a ra V o g le r i drugovi u S a ra je v u . �Telefon br. 119. JisRara VOGLER i DROBOVI, Sarajevo. Čemaluša ulica 172. igotiskara i steieotipija u Bosni i Hercegovini, 's najmodernijim pismenima, Ш m aterifiom i strojevima. = kanje novina, nakladnih djela, molitvečnih i vjenčanih karta, kao i svih zasiecaju sa ukusnom izrad­ bom i uz najumjereniju cienu. Vanjske navučbe O BA V LJA JU SE ODMAH. �stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 50—kom. Tri forinta „ f t , Toiletnog otpadnog sapuna, ljubica, ruža, heliotrop, mošus, gjurgjica, cvijet breskve itd. Razašilje pouzećem Manhattan Unternehmung Budimpešta, Vll Bezerćdy ulica 3. kao: MaticS, krštenih, Matica umrlih, Protok* Matica vjenčanih, !rkvenih računa i exhibita. Erstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. d. i t. đ, u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu. Službenih kuverata u svim veličinama. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/84eca43f63972ffee90e11739850623d.pdf b11efd2e17d62c64f3cba345b42540b2 PDF Text Text — — Li ---------- - ---------------------------------------------------------- — -------------------------------------------------------------------- U I5 0 K 0 , 15. U 5 T 0 P A P A 1 BROJ 10. т 1 GOD. XX. ' — s a s R ž fljČ lan ci: U zastoju života Pobjeda ustrajnosti . . . Život i rad Ivana Frane :a Vijesnik : Naša domovi nu: Sarajevo: + o. M. R ije šn ja k ....................... 156 Tolisa: t o. M. M ilb a š ić .................. 156 Ri m: Kakve su sablazni klera u Italiji? . . . . 157 Bugarska: Otkle popularnost bugarskoga kneza u Bu­ garskoj? ........................... .......................157 iz l a z i m j c s c ć n o n a d u a a r k a , g o d ^ n ja c ij c n a б kruna RUK0PI5C I P R tT fL A T U PRIMA URCDNI$TU0 U U I50K 0M (B05NA. U I5 0 K 0 , PRANJCUAČKA GIMNAZIJA). o t p r a u n iStu o JC U TISKARI „UOGLCR i d r u g o u i- , SARAJCUO Nj ei :аг a rn ack o k a t o l i č a n s t v u ...................................157 iGdje je bio raj ,,emaljski? , .................... 158 Statistika vjera na s v i j e t u ........................ 158 11. Moć socijalne d e m o k r a c i j e ............................. 158 12. Zagreb: „Sv. Cecilija“ ................................. 159 13. „Savrem enik"............................................... 159 14. Medjunarodno udruženje za znanstveni napredak k a t o lik a ......................................160 15. Reinke protiva H aeckelu.................. - 160 ■ 5ARAJCU0 TISKARA UOGLErR I DRUGOUI 1907. �KNJIŽARA, PAPIRNICA I TISKARNA GJURE DŽAMONJE U MOSTARU. Naš vrli rodoljub, političar i književnik G j u r o D ž a mo n j a otvorio je u Mostaru knjižaru, papiruicu i tiskarnu. Tu je skladište svili knjižarskih i pisarničkih potrebština, naukovnih knjiga za sve škole i sve predmete, pisaćeg i risaećg mater škole, te sva potrebna učila za fizi- kalne, kemijske i ostale kabinete. Bogato skladište ki Svaka knjiga štampana u kov;;m bilo jeziku naručuje Podvorba točna, čije Poznato je sv: Koliko je on materijalno poduzeće neće donositi ncgih knjiga stranih literatura, knjižarsku cijenu, prvom poštom. i njegova nesebičnost, dapače i to, da ni ovo ,,mrtve kapitale*1. Gjuro će ko i dosada svoj dobitak Т$ц eno on snuje lativno poduzeće, nego ni najmanje biti spekuda materijalno podigne našeg radnika, naš narod. Spomenuvši još i to, da je ovo poduzete prvo u Bosni čisto narodnoga značaja, ne možemo ni trošiti više riječi da ga preporučujemo — jer se preporučuje i samo našoj savjesti i našem hrvatskom oejećanju. �I50K0, 15. LI5T0PADA 1907. BROJ 10 života. Pogasile se zv’jezde, Pogubili se puti, A proigrani narod Nit zbori, niti šuti. A danas? Dok o zidu Svud rgja handžar guta, I borba bez oštraca Životom kipi ljuta. Tek nešto bolno mrmlje, 1 hodi... nekud hodi.. I prokljuvanim žuljem 0 hljebu račun vodi. U nas su zgasle zv’jezde, Pogubili se puti, A proigrani narod Nit zbori, niti šuti. — Je l’f gdje je prošlost naša, 1 muzi srca, duha ? Ej, onda Г siti bismo 1 vidjela i kruha!1 Tek mladež koplje lomi I snagu svoju prope Za „napredne ideje,“ A napred ? — niti stope \ 1 radilo se mnogo; Kud krilo slava širi: Svjedoče Gundulići, Kulini, Krešimiri. Gdje mladež moral ruši, I bludnost kultom n’jeti, Prosvjeta, blagostanje Tu u grobnicu leti. — 0 kad će da im narod U lice prezir baci ? Njih tuži povjest naša I prezreni mrtvaci!! Branko S tra h im ir Škarica. GOD. XXI. �146 Br. 10. — Serafinski Perivoj. 1907. Pobjeda ustrajnosti. Novela. Priopćuje O. Jeronim Vladić. (Svršuje se.) GLAVA XI. Treba da spomenemo, kako je Matija već oba­ vijestio mladog grofa o Ambrozijevu mišljenju, koji je bio vratar kod Ubalda. Ambroz je iz duše mrzio svog gospodara, pa je jedva čeko zgodu, da pristane uz onog, koji bi pokušo, da ga sruši. Isto je tako mislio i Ma­ tija. 1 ko Što je ovaj često puta bio otsutan, da šta novog osnuje, svaki bi moro imati svoju kolajnu, kojom bi se uvjerili, pokaže li je koje čeljade, da pripada njihovoj stranci? Alfred je baš imo Matijinu kolajnu. Usilova se da unigje u tvrgju, hineć da je prosjak. — Ne mogu ti dati ništa van jedan komad svog kruha, jer mi je danas gospodar zle volje, - reče mu Ambroz, iduć k jednoj polici. — Mnogo, — reče prosjak, primajuć kruh. I giedajuć okolo izvuče Matijevu kolajnu. — Dao ti je Matija, je li? Gdje se je sklonio? — zapita Ambroz šapćuć. — Vitezu Atiliju. Blago njemu. Biti će po srijedi opet kakva b 1 J osnova. — Uprav, i to što prije da se izvede. — Kaži jasnije. — Ja sam Alfred, Adolfov i Matildin sin. — A lfred?... Tu se dakle radi o vašoj stvari; nije moglo bolje biti; dakle je i gospodin s nami. Hoće li vas ona junačina uzet u obranu? — Da, i on nas podupire u pođi kanimo izvesti. — Dakle se radi . . . — Da nasrnemo na tvrgju. — Kada? — Odmah večeras. — Dakle na brzu ruku; nijesam mislio, da će tako brzo to biti. — Nama je hitnja. — Računajte na me i štitonošu! A je li vam se­ stra u viteževoj tvrgji? Alfred naprosto reče: — nije, — a onda uzdahne. Ambroz shvati i odmah reče: — do vigjenja večeras. — Do vigjenja; — i izigje. Doklen Alfred, malko žalostan, preko volje lomi svoj komad kruha, mi ćemo se pozabaviti malom opaskom. Na nekoga može neugodno djelovati tajna radnja, skrovito kovarenje mladog grofa i viteževo, misleć, da im to ne dolikuje njihovu visokom položaju. Pjesnik bi mu možda dao pravo; ali pjesništvo, ko pjesništvo, sve je drugo osim mudro umovanje; dobar sudac treba, da je umjeren; a pjesnik treba da bude zanešenjak. Pravi bi filozof, ko što sam čuo, ovako umovo: život je najveća blagodat od svih vremenitih bla­ godati; u našem se slučaju namjeravalo Ubaldu oduzet njegov, a to je bio neotklonivi način, da se spasi dvoje Čeljadi: Matilda i Janja; osim tog je Ubald oteo Alfredu pravo veće cijene; i za zločin, koji zaslužuje smrt, onog je doba bila dopušćena osobna odmazda; vitezu i mladom grofu nije bilo drugog puta, da bi čin sretno ispo za rukom, nego li iznenaditi tlačitelja, otajno pripravljajuć zemljište; stog je veoma pametno ne ići za formalnostima, da se dobije stvar tolike vrijednosti. A trebalo je, da tako djelo izvedu jedan vitez i jedan junak. Ugledavši očevu tvrgju mladi grof, sjeti se onih sretnih dana, što ih je proživio sa svojim milim, kad su ga svi volili i ljubili i u časti držali; pa bi zaplako, da ga nije hrabrila, sokolila i tješila nada, Još ćeš sutra biti moja . . . . Ali Majka ? . . , opet cu ih zagrliti Ugledavši kmete, zanese se u miso, da ih što prije obraduje, ko što čine pravi prijatelji. Sreto je djecu ; po koju ženu, što su nosili jelo onim u polju. - - U selu sada ne će biti nikoga — pomislio je — trebalo bi zaći u razgovor dok blaguju. — A prošlo je nekoliko zgoda već prije nego se je odlučio, ne znajuć ni kako bi s njima zapodjeo razgo­ vor. Napokon odluči, da će pitati za domaćeg kneza, da tako saznadne, bi li se mogo pouzdati u njihovu pomoć. S tog ugledavši jednog čovjeka, jednu ženu i dvoje djece, gdje blaguju, sjedavši po zemlji u okolo u sjeni dvoreda, zakrenu onamo. — Napreduj, napreduj, — reče čovjek, videć da je neodlučan. A kad je bio blizu reče m u: — hoćeš li malo juhe? — Hvala, nijesam gladan. Nego bih vas pito: bi li se mogo nadati, da će mi vaš knez štogod dati? — Tu ti je slaba pomoć, — odgovori mu žena, kojoj je bilo ime Joka. Ali se ugrize za jezik, bojeć se, da nije mnogo rekla, što se je moglo nagagjati iz po­ gleda njezina muža Dragana. — Onda su me prevarili . . . . — Ali . . . . e to ___ kazat ću . . , . — poče Dragan. Ali ga prekide žena, ponukana, da iz nešto neobičnog, ali ne novog strančeva lica istražuje, ko je i šta je : — Je si li iz daleka? — Svejutro putujem. �Pobjeda ustrajnosti. 147 — Ali treba da na mjesto dogjete po dva, po tri, — Lasno je, — reče Dragan, da nije znao, koji ti je savjetovo, šta se je dogodilo prije nekoliko a ne svi zajedno. — To ću već uredit, da odredim razno doba i nedjelja . . . . i puteve. Ali gdje da stanemo? — Šta se je dogodilo? — Na kraj Šume, blizu tvrgje. — Da je knez Ubald ubio našeg gospodara, a u — Dobro je, ja igjem odmah, ako vi hoćete da tvrgji zasužnjo groficu s djecom joj. ostanete . . . . — Sad znam. — Hvala; ja ću dotlen malo prohodati po okolici. — Da je živ grof Adolf, mogli bi vi pouzdano Malo kašnje Alfred unigje u svoje selo. Ko da je dobiti, — reče Joka; — a grofica je bila pravi angjeo. stranac, pregleda očevu tvrgju; bila je netaknuta, a to — I vam je dakle zlo i gore. — I ter kako. — odgovori Dragan. — Ali sin mu je bio novi dokaz nade. — Providnost je udesila, da je Alfred, lijep dječak, pravi očev sin, kažu, da mu je Ubald nije porušio, da opet u njoj uživamo. Kad je pošo iz okolice, išla su za njim dva „роpošlo za rukom, da pobjegne i . . . . dosti. štenjakovića," jedan nešto dalje od drugog, a rasrdiše se — Nadate Ii se? kad su vidjeli, da je zašo na Draganovu njivu. — Dosti bi bilo samo da ga vidimo . . . . Ovaj se nije bio još vratio. Alfred sjede na guvnu — Ja sam čuo, da i vitez Atilije za njega hoće s Jokom i s djecom da koma; nije se žena čudila, što sve da žrtvuje. — Vjerujem, onaj je vrli vitez, vrlo volio našeg joj gospodar s njima ovako Ijubezno opći. Vrati se Dragan vrlo zadovoljan. gospodara. — Govorio sam s pet porodica, — reče; i naredio — A kad bi vam ja kazo, da ćete vašeg mladog sam dvojici prijatelja, neka saopće stvar svim drugim. grofa brzo vidjeti? reče Alfied tronutim glasom. Muž i žena bolje i oštrije pogledaše strancu u lice, Računam, da nas je oko trijestak. — Živio Dragane! Nadam se, da ću ti moći vra­ i nijesu znali šta bi mislili. — Opet ga brzo vidjeti ? titi milo za drago. — reče oboje. — Ne treba, za ono malo što radim plaćeno mi — Ti o tom dakle znaš nešto? — reče žena. je i preko vrha, jer mi je milo, da vam mogu pomoći. Zbilja znadem. — Još bih te nešto molio, da zapriječiš, neka ona — A zašto si hinio, da ništa ne znaš? dvojica, za koje si mi reko, ne dogju do kneza, da mu — Da vidim, šta vi o tom mislite. jave, ako bi vidjeli, da toliko ljudi ide iz sela. Gdje je Alfred? — zapita Dragan. — Za to sam se već pobrino, neka vas glava ne boli, — Nije daleko. ja ću ih već smiriti. Da se vratimo u vitežev grad, — Gdje je, — pobrza Joka. bolje će biti i kraće preko polja. Ja ću s vami do na — Ja sam. cestu. To govoreć ode da uzme jednu lopatu. Zadivljenje, negodovanje i utjeha zajedno obuzeše — Kako misliš, — i obrnuvši se ženi: — do kmetovima duhove, a to je sve odavala duboka tišina, vigjenja. koja je izvirala iz dubokog počitanja. A gledali su, ne — Ja se uzdam: Bog će vam biti na pomoći, — bi li na licu ovog siromaka razabrali koju crtu mladog odgovori žena. grofa; bio je on, ali ga bilo mučno raspoznati. Dobri seljak bijaše sretan, da je uza svog mladog — Oprostite ako . . . . - poče žena. grofa. Koliko ga puta htjede da zagrli, da ga obzir nije — Ne budite zabrinuti. od tog odvraćo. — U čem bi vam mogli pomoći ? — upita Dragan. Bacivši oko na šumicu, kad je već bio priskočio — Večeras odlučismo nasrnuti na Ubaldovu tvrgju, jedan jarak, ugleda u lišću jednog drvoreda čovjeka, kad bi ovdje u mjestu bilo ljudi, koji bi se sdružili kako žurno koraca. Posumnja. Čas za tim vidi drugog; s ono nekoliko viteževih ljudi, jer on s njima ne može sumnja mu se podvostruči. — E j! — vikne onom prvom. raspolagati bez pogibelji. . . . On ni mukajet. — Za mnom, — reče Alfredu, pa za — Gospodine grofe, — reče Dragan. — ja bih njim trkom. na kocku stavio i život i budite uvjereni, da i drugi Onaj bi sad želio letjeti, ali ne htjede da ga ovako misle, osim postolara i Petra. drže za onog, što je zbilja i bio, i na drugi Draganov Onda bih vas molio, da budete tako dobri, pa poziv stade odmah. Bio to Petar. da odmah obznanite nekoliko obitelji . . . . Dragan stade pred njega držeć uza se lopatu, ko — Za jedan će sat biti posvud razglašeno i moći vojnik na straži. Obrno se drugom, koji se ustavi od ću vam kazati, koliko će nas biti, da s vami večeras nužde, jer su mu bile spale čakšire, i povikne: — dogji amo. — Postolar posluša. jurišamo, �148 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1907. Alfred, dobro shvativši pogled i mig Draganov, trže bodež, koji je bio sakrio pod haljinu i upre ga u grudi pridošlici, seljak spusti lopatu Petru na glavu, prijeteć mu. — Okladio bih se za glavu, — reče Dragan, da ste se htjeli s Alfredom našaliti. — Gospodin Alfred ? kad ne znamo ni gdje je, — reče Petar. — Pustite vi neka ljudi idu svojim putem, — reče drugi „poštenjaković." — Kuda ćeš ti — upita ga Dragan. — Ja idem Pavlu, jer smo obrekli, da ćemo se u ovo doba sastati, pa i još prije. — A ti? — obrnuvši se Petru. — Ja sam išo s njim za društvo. — Pavle e e e e! — vikne Dragan. Pavle e e e e! — 0 o o o — ču se odgovor. Postolaru se bilo smutilo, jer je mislio, da tu nema Pavla. — Hodi a m o ! zovne Dragan. — Eto me : Do čas eto ti ljudeskare i začudi se ugledavši pred sobom ovaj prizor. Na Draganov rrig progje Petru za legja. — Je si li ti bio sporazumat s ovom dvojicom? — da budu kod tebe u ovo doba? — Nisam ni sanjo. — Žnaš li ti ovog mladića? — Čini mi se, da ga nijesan; mgda vidio. — To je mladi gospodin grot. — Ah! . . . A lfred? Da kak o : razgovarat ćemo. Ovo dvoje šćenadi htjelo se malko našalit s njime. Ali Bog ne spava, a ovaj čas je mene pošlo. Imaš li kakve uže? — Baš slučajno imam. — Svezi onom oslu ruke. Pavao obrne ruke na legja; Petar vidjevši ono gvožgje pred sobom, pusti se i ne pisnuvši, uzdajuć se u velikodušnost onih, štono ga zarobiše, jer im nije sa­ vjest, ko što u njega. I postolara urediše. — Jer je već stvar jasna, — reče Dragan, zaključat ćemo ih u mojoj kući. Ako ih ćeš ti odvesti, ja ću Alfreda pratiti do na cestu. Kad se vratim, ja ću preko tvog posjeda. Ponesi i moju lopatu! Pavo uze u jednu ruku oba kraja od užeta i po­ vuče za sobom onu poštenu braću ; Dragan i Alfred obrnuše pleća i pohitiše. GLAVA XII. Kad se je već smrklo, moglo se je vidjeti, kako ljudi po dva po tri izlaze iz Alfredova rodnog mjesta, staju po putu i stazama. Na licu im se je mogla vidjeti ozbiljnost i radost, koju su odavali podmuklim riječima i kretom. Oko ponoći se svi sabraše na odregjenom mjestu. Tišinu je bunio samo tihi šapat. U isto nenial vrijeme stupiše u selo i prestaviše se Ubaldovu vrataru tri nepoznanca. A malo poslije dogje desetak ribara, što su obilazili i kupili se u čete na gradskom trgu, ko da su čekali na drugo društvo, koji zbilja dogjoše; oko pet ih. Malo ih je u selu na to pazilo, a ni na kog nije to utiska učinilo; toliko su se brinuli za kneza Ubalda. Ovaj nešto zlovoljan i neraspoložen povuko se u spavaću sobu; ne da čita, jer nije bio književnik, nego da misli. Šeto je gore, doli; a čelo mu bilo sad smrknuto* sad vedro. Misli mu se vrzle svegjer oko Alfreda. Priznajuć, da je krivac i okrutnik, bojo se je da ne pogje za rukom sinu Alfređovu, da mu potajno ne pobuni kmetova; a videć pogibelj po svem svom podedu naloži svojim čankolizima, neka njuškaju, ne bi li gdje nanjušili presvučena Alfreda, ili kog drugog, oji bi za njeg radio. Na pozorište je došo i vitez. Ništa lakše, nego da se Ahred sakrije gdje kod nje­ govih prijatelja, a on je bio kadar da svaku pažnju osujeti i da nečuvenom silom navali; on je bio kadar da zakrabuljen dogje i da ga napane u njegovoj sobi. A oslobodit ga s e ? . . . Ozbiljna stvar. Onaj je lav vrijedio za sto d ru g ih ; a krvnika za njeg nać, nije bilo prilike. — Ja ću mu bit krvnik! — Utvaro si je da mu zasjedne. Ali gdje? a kad? ada ga ne razgule njegovi lavići. Ah sreće! ah radosti? kad mu dogje na um miso, da rtoću ugje u tvrgju pod izli­ kom, da dogje braniti jednu udovicu, pa ga ubost u kičmu u samotnom mjestu. Ali ako mu vitez jed­ nim oštrim pogledom pročita na licu, ili opazi, kako se maša rukom ? a ako rana ne bude sm rtna? Riječ u jednu nikakva izlaza: srdžba, da ga zaskoči i opa­ ki nagon, da se preporodi, da raste, da ga zarobi. Sada mu je mašta sva bila obuzeta samo robljem, mučenjem i m učenim : haramija se zanese, sva mu je miso u tom bila, ništa drugo nije vidio. — Pasti će mi u ruke da se njima malo pozabavim i razveselim! Sada je vidio vitezu okove na nogama, a on nemoćan ; vidio je mladog grofa iznemogla; sada ko da im na pleća skače, mrcvari ih, ubija ih on sam rugajuć im se. Potrese njim jedan udarac. — Što li je, vikne osorno. Jedno bi čeljade imalo nešto vrlo važna saopćiti, gospodine kneže, — reče mu jedan dvoranin duboko se naklonivši. — Uvedi ga, — misleć, da je koji duh došo. — Saznat ću nešto, — mislio je. Mislio je, da će čut dobrih vijesti. Preoblada opet u njem radost. Kuca. — Slobodno. — Gospodine kneže, na mejdan! — reče nepo- �Pobjeda ustrajnosti. znanac približivši mu se i trgnuvši mač. — Vikneš li, probost ću te. — Knez, iznenagjen i drhtav od straha, nasrne ru­ kom na rt, te zamuca: na mejdan? zašto? s kim? — S vitezom Atilijem, — reče ovaj, skinuvši sa sebe nekakvu krpetinu, koja mu je prikrivala cijelo tijelo. Ko da je kneza LJbalda grom šino. Htjede da okli­ jeva, ali vitez: — ili primaj mejdan, ili položi oružje. Ne počasivši časa, haramija odabra ovo zadnje, nadajuć se, dapače držeć pouzdano, da će ga njegovi osloboditi. — Naprijed, — reče Atilije, kad uze Ubaldov mač u ruke. Unigje Matija i sveza ruke svom gospodaru, koji žilavim kretom pokaza negodovonje, da je ovako po­ nižen u rukama svog sluge. — Ali ću se brzo izbaviti. — mišljaše; — a vi ćete pasti meni u ruke da vas smrvim. — Tuđe stoj, gotov da ga i probodeš, ako bi pokušo samo koraciti ili zavikati, — vitez reče Matiji i . izigje. Čuje se; štropot koraka i žamor u hodniku. Osmjenu se knez Ubald. Bilo je zaista desetak pustahija, koje je upozorio njihov jedan pajdaš, te dogjoše da spase svog gospodara, a zarobe drznike. Ubaldov je štitonoša, već odmetnik, bio je na vratima istražio. Videć zlikovce povuče se unutra; ali odmah zatim izi­ šavši vitez, stade mu o boku. Junačina se Atilije obra­ dova videć pogibio i stade da čeka napadaj. Nije imo štita; bolje. Smami se od želje, da nasrne na njih; ali ako ih još dogje odonuda? One junačine ne pripoznavši viteza, smetove se. Neki spomenuše, da idu donijeti strijela; — to bi bila sramota! *■ — reče jedan drug: deset nas je na jednog. — a znaš da ga gospodin hoće živa. — Trumbetašu, trči i javi drugim neka đogju, da ga okružimo, — reče vogja. Jedan ode. Vitez se je radovao ujedno i bojo. U to je doba bio Alfred već s trideset seljaka na vratima tvrgje. Dvojica, koja su stražila, ne ufaše se vjernost svoju svom gospodaru zasvjedočiti svojom krvlju, pobjegoše prije nego su pozvani. Ambroz otvori borcima. Vrata su osvojena, a po svodovima tvr­ gje odjeknuše goropadni glasovi: — živio Alfred, smrt Ubaldu, dolje s okrutnikom! Braniteljima je trebalo, da se obrnu proti ovoj bijesnoj četi. — Ali se do malo prorijediše; koji s ovog, koji s onog uzroka ode i ne vrati se više. Trumbetaš, na primjer, mjesto da pribere društvo, javi Alfredu u kakvoj je stisci vitez. Alfred predade Draganu nešto boraca, a on s jedno desetak njih, potrčo u pomoć svom dobrotvoru. 149 Ovaj je uprav na divan način pokazivo svoje ju­ naštvo, da svlada pustahije, megju koje je bio zapo malo prije, nego je prispio mladi grof. Čuvši oni nagle korake, okrenu se: — propali smo! većina pomisli. Ipak ne moguć se odlučiti, da izgube gospodara svog kova, počeše se branit, nadajuć se po­ moći. Ovi ne htjedoše dugo da čekaju. Alfred se sa svo­ jim obori na njih svom žestinom i sruši prve što mu pod ruku dogjoše, dok je vitez ustukno one na drugoj strani. Mladi je grof lako ranjen u desnu ruku, a i još neki su ranjeni, ali nijedan teško. Čim se je vitez mogo sjedinit s onim, što su pri­ spjeli, pustahije što ih je bilo ostalo, njih oko dvadeset, odmah položiše oružje. Samo trojica, četverica, koji je više savijest pekla, pobjegoše kroz tajna vrata. — Pobjeda! živio Alfred! — Smrt okrutniku! raz­ bojniku! povikaše pobjeditelji. Isti se glas čuje na ka­ piji. Seljani su već bili na trgu pred tvrgjom : — knez u pogibelji! Tu je vitez! Tu je sin grofa Adolfa! Ima ih sila božja! Čim se je koji mako da gospodaru priteče u po­ moć, bio je gotov. Nisu što velikog poduzeli ni rekli proti Alfredovim pristašama. Samo se dva prijatelja došuljaše do kapije; jedan poče vikati uz rasvjetu zubalja. Uvjerljive su mu bile riječi — Odvažno; zašto nas ima toliko ali bez koristi. A kada doprije do njih riječ: pobjeda! Svi se ohrabriše, da je bilo čudo. — Živio Alfred! smrt okrutniku! — podrugivali su se; potrčaše na kapiju da se iskažu prijatelji; kući, da zgrabe oružje, a jedan silom da navali na razbojnika; drugi se od milinja rastapo za sina nesretnog Adolfa. Ubald se prestade smijati, a spopade ga srdžba tako silna, kakva nikada do sada. Rob opačine svegjer pada ili u jednu skrajnost ili u drugu, jer se krjepost drži sredine. Videć da njegovih nema, zabrinu se: kako bi rado dreknuo da ih ohrabri! ali . . . Još ih nema! — Bjes­ nio je. Pri koncu otpora, čuvši drugi nagli topot koraka, opet se poče potsmjehivati od divljeg veselja: — Ja ću ih na sve načine mučiti! umirat će jedan za druginV... Ne jo š ... — govorio je u sebi. — Naprijed! ne­ oprezno vikne. - Stoj! — vitez. Matija povuče odmah željezo, koje se je već dotaklo Ubaldova tijela. Ali za onim je stoj! slijedio krik — Pobjeda! Živio Alfred! Smrt krvniku! razbojniku! Ubald se sruši; sada je zvao smrt. Pobjesni, strese se; strese se ko bik udaren buzdovanom; ruknu: — ubij me, ubij me! udare je glavom o tle. Kad unigje Alfred odvrati lice prestrašen. Uhvatiše ga grčevi i b o l: pade u nesvijest i pjenila mu se u sta : �150 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1907. — D e d e r!... Ubij me ! . . . N u d e r!... Gr o m! . , , So­ to n o ! ... Diže se nakostrušene kose, izbuljenih očiju, s više pjene na ustima, i strahovito ručeć: — Deder! Nosi me ! . . . — pade mrtav. Gledajuć svoje žrtve, pu­ če mu srce. Alfred, vitez i svi drugi, što su se došuljali do vrata na prstima, promolivši unutra glavu, stajali su nepomično, obuzeti strahom. Kad su vidjeli, da je mrtav, Alfred kleče da moli, a to isto učiniše i drugi. Naš junak nije nigda vrjedniji bio ovog imena. U'bald ubojica ljubljen.bg mu oca, nesmiljeni krvnik majčin, sestrin i njegov; Ubald nakaza; Ubald kaž­ njen nimalo ga ne veseli. Ubald je m rtav; ali ga ne­ veseli. Valjani borac, štono najednoč zarobi vatrenog junaka, koji hoće da umakne, slaba je prema Alfredu slika. Zdravo veledušniče, naša diko, uzore jakim, ukore strašljivicama; i čovjeku je dano da bude velik. Prije nego ustade, odriješi ruke svom tlačitelju. — Atilije, da ga metnemo u postelju. reč< som, koji je dolikovo tom času. On ga primi za ruke i diže ga, vitez za noge i polagano ga povališe u postelju. reče f— Pokoj mu vječni podaj Gospodine, Alfred. odgovori — 1 svjetlost vječna neka mu svijetli! vitez. Izigjoše. Alfred zaključa i uze kl ju ^ Njegovi ga kmetovi- molili, neka ide u mjesto i slavno neka u njega unigje. Ali junak, zahvalivši, reče da mu je ta svečanost neprilična i zbog smrti kneza Ubalda i jer povratak bogastva i ugleda za njega nije ništa; majka su mu i seka bili jedina želja. Na licu mu se mogla vidjeti žalosna miso, dočim su seljaci bili veseli. G L A V A XIII. Prošaste su noći razbojnici kuće duhova čekali Cvrka, Lukana i Tetika, jer ih još nije bilo natrag. — Dosad je mogo ovdje biti Tihan, — poče Srdan, koji je one noći bio osto kod kuće zbog male groznice. — Tihan da, ali Srdan ne, — čast u zajam vrati onome, koji mu se narugo. — Bojim se, da su se sreli s lovcem, — reče Hitrić. — Onda knez ne će biti dobio vijesti. — I ja dvojim reče vještica. — Treba ga smaknuti, — Srdan. — Treba saznat: tko je, — Tihan. Zvekne zvono: Sovura potrča na vrata; drugi prekidoše razgovor. Jddan ode na vrata, koja vode iz dvorane u hodnik: — Eto Tetika bez Lukana. Tetik unigje zasopljen i znojan. — Šta je bilo? Gdje je Lukan? — Po svoj prilici ubijen — odgovori Tetik. — Kazuj, kazuj — reče Srdan. Tetik ispripovijeda. — Jesi li ih prepozno — upita Brzica. — Ne, krabulje su spustili, a obično su bili obu­ čeni. Ali po stasu sam sudio, da su vitez Atilije i Alfred, pa i zbilja, misleć i premišljajuć nijesam se mogo domisliti, tko bio drugi osim oni. — Dobro si mislio! — rekne Sovura. — Treba ih spremiti, — reče Srdan. — Tvrde su kosti, — reče Brzica. — Evo ovako ćemo, — predloži Tihan: — Noćas će po svoj prilici stići knez; svi ćemo ostat kod kuće i s njim se dogovoriti. Tihanlov je predlog primjen. Ali ne bi kneza, jer je trebalo u vječnost putovat. Mjesto njeg dogjoše dvije haramije, koji su bili sporazumnj s dusima i donesoše im lijepu novost, kako su im gospodarevu tvrgju zauzeli vitez Atilije i Alfred, a Ubald u njihovim rukama. Dusi objesiše nos. Ali su se tješili, da su dobili još dva druga, ko da su im s neba pali, da nadomjeste one druge. Sovura se je imala čemu da raduje, jer su Matilda i Janja ostale sad njoj na raspolaganje. Ali joj ovu slast ogorči mogućnost, da Ubald još nije umro, ko što su haramije mislile; stog su nam je­ ravali udariti i vratit ga u prijašnje stanje, jer se od novih gospodara nijesu mogli nadati nikakvoj potpori i pomoći Radi ovog je vještica vidjela, da je prisiljena, ništa ne poduzeti, što bi moglo škoditi grofici i nje­ zinoj kćeri. Pred večer Kobilica pogje prema Ubaldovu se­ lu, da se s mjestnim lupežima zdogovori, kako bi na­ srnuli na tvrgju i oslobodili gospodara. Nije ni kilometar bio daleko, kad li ugleda spro­ vod sa svijećama, onda nešto crno, ko da su nosila. Podvostruči korak. Pogreb je bio sjajan; za lijesom je išo Alfred u crnini žalosno se držeć. — Valjda je kod juriša netko poginuo, — po­ misli. Obrati se jednom čovjeku, koji je stajo i gledo: — koga ono nose? — Zar ne znaš? Kneza Ubalda. Napokon je Bog otvorio jedno oko. — Je li ubijen? — Ne, crko je, jer je već bilo vrijeme. Kobilica, ko da je s kruške pao. Ostade tuđe, dok sprovod ne zamače; a onda krene jednim putićem, misleć se šta bi mu trebalo da radi, te odluči, da će se vratiti kući i zdogovarat se s drugovima. Od ovih se je šest bilo već rastrkalo po šumi, podijeljeni u dvije čete, nepresvučeni, da čekaju dvo­ jicu objestnika: Sokolić je ostao kod kuće s novom dvojicom, jedan više nego obično iz opreznosti. �Pobjeda ustrajnosti. — Knez je mrtav! reče Kobilica, i ne unišavši još u kuću. — Već mrtav? — Sovura će, hinjenim sažalje­ njem. — Ja sam mu vidio pogreb. — Nijesu ga oni ubili, on je svojevoljno umro, — nastavi Kobilica. — Šta je nami stalo? reče vještica, možemo dobro živjeti i bez njega. — Ima mnogo načina življenja, suprotnu se Sokolić. — A zar ona dva objesnika ne bi mogla doći s četom ljudi, da nas napadnu? reče Kobilica. — S te strane nema pogibelji; svak se boji vra­ ga;; — reče jedan novak. Alf red; i vitez nijesu ni mislili koga pozvati da ide s njima u kuću duhova. Prije nego se razigjoše, uglaviše, da će se sastati u zauzetoj tvrgii, da nastave lov i da prodru u samo pustahinsko lono. Dok su dva prijatelja hodala po šumi, najednom dvije strijele udare viteza u prsa, a Alfreda netko šče pa za ruke. Atilije je bio obuko pancir, koji odbije strijele i ne raniše ga. Trže mač i u tren oka pro­ bode onog, što htjede da uhvati Alfreda, onda se obori na onu dvojicu, što su na nj odapeli strijele; jednog ubije i poteče za drugim; ali istrčaše i spopadoše ga za pleća druga trojica pustahija. Dva mu stegoše ruke, a treći ga zgrabi za noge i obori na zemlju, sad na njega svatrojica. Vitez se je silno opiro i malo što se ne diže; ali i lavska snaga ima granice: pade pod silom oružja i one trojice. Onaj od zada klekavši mu na pleća prebaci mu lanac preko goljenica. Onda, obrnuvši se, dok drugovi drže prekrižene) ruke Atili ju, sape i njih. — Još ostaje ptić, — reče jedan (Srdan), vežuć uže oko vrata. — Lupeži! — drekne vitez. — Hočeš da te zadavim! reče Srdan. — Lupeži! pustahije! — Ustaj gore, — reče Srdan i poteže uže. Vite­ zu se zacrljeni lice, ko da će se zagušiti, ali se ne mače. — Slušaj ili ću te zadaviti. Ništa. — Ja ću povući, — opet reče Srdan. — Vuci, vuci, — osokoli ga Brzica. — Ćeknite: da mu skinemo željezo, pa da ga po­ nesemo, — napomenu Tihan. Pristadoše i učiniše; ali mu ne skidoše lisičina, bojeć se posve odriješiti lov. Mač mu pripasa Srdan, a drugo mu sve ostaviše ondi. Provukoše mu uže ispod pazuha; uzeše ga dvije po­ glavice: Brzica i Tihan, a Srdan mu je držo noge u vis. Nosili su ga podaleko, dok ne posustaše. Vitez je pustio glavu da mu visi s pogibelji, da ne slomi vrata, udarajuć o jedan suharak. 151 — Da ga razgulimo, — poče Srdan. — Pa da, manje je posla, — reče Tihan. — Onda će jedan biti barem slobodan, — rekne Brzica. — Ne, nego da ga vučemo za noge, licem doli, onda će nas slušati, — dodade Srdan. Koji odmah, dok je Brzica okrećo zarobljenika ničice, učini polukrug i povuče ga uz pomoć Brzičinu. Vitezu je lice izgrebeno i oguljeno, poteče krv; ništa za to, haramijama je svejedno. — Tvrd je; drugi Alfred, reče Tihan. — Dat će mo mi njemu . . . odgovori Srdan. Nije mogo dokrajčit, mač ga rani u srce. I Br­ zica zaboravi svoje ime, pade uza nj mrtav na mjestu. Tihan odleti. Alfred, (nije mogao biti nitko drugi nego on), silno razjaren, pusti razbojnika da pobjegne, pohitivši da odriješi prijatelja. Siromašni prijatelj! ala je silno nagrdjen! Pleme­ niti se mladić zgrozi od straha i pritišće poljubac na ono za njeg izranjeno lice. Atilije se diže, ali skršen; s mukom je mogo ići. — Koliko te stojim! reče Alfred plačnim glasom. — A ja sam zadovoljan; nevaljanci nijesu od mene ništa dobili; a mi smo ih četvericu sredili. Sutra, sada ne, jer sam iznemogo, ali ćemo ih sutra srediti sve. Vrate se u Ubaldovu tvrgju; gdje je otišo i vi­ tez, da se liječi pa da što prije idu u kuću duhova. I Alfred je lego; ali mu brige ne dadoše da zaspe. — Hoće li bit onamo? mislio je. Ima li ih još? — Gospode, pomozi mi . . . . Ali kad . . . Htjede reći: ali kad bi ih vidio mrtve. - I okreni se i obrnji se; časovi mu se činili dugi ko sati. Kad bi se Alfredu obistinilo ono, čega se sada straši i pomisliti, bi li zdvojio? Ne, nema na svijetu boli ni žalosti, a da se ne bi mogla snositi, kaže nam zdravi razum. GLAVA IV. Sovura, Sokolić, Kobilica i dva novaka rnzgrijali se u razgovoru, kad eto ti zadihana Bradare, a to je onaj što ga je zatjero knez. — Arif i Jakovina ubijeni! reče ulazeć. — Možemo ići, — reče Kobilica. — Čudna bijesa! suprotnu se vještica, - i oni su od kosti i mesa; a vas ima još osam, prije ili poslije će i oni pasti. — Lijepo zboriš, jer ti ne nosiš svoje kože na pazar, — odgovori Kobilica. — Napokon broj ne odlučuje; po jednog, po dva, malo po malo sve će nas spilaviti, rekne Bradara. — A oni bi mogli i amo doć da nas potraže; pa jamčiš li mi da ću ostat živ. — Čudna li straha! promrmlja Sovura, koja je znala katkad što i progutati. �152 Br. 10. — Serafinski Perivoj — 1907. — Sovura je vrlo hrabra, — rekne Kobilica. Dalje su se riječkali, dok ne stiže Tihan. — Gdje ti je družina? pitaju svi u jedan glas, čim ga ugledaše. — Alfred ju smače, a ja se po čudu spasih. — I Arif i Jakovina zaglavili — reče Bradara. I oni? Tko ih spilavi? — Vitez. — Sad smo na čistu, a Sovura je kriva, upada u riječ Tihan. — Šta sam kriva? — Sve babetino. — Ne galami! — Što ne galam i! Da ti nijesi zagalamila, da ti ih žive dovedemo, vitez bi bio ovdje, a dva druga živa. — Ja perem ruke, tko hoće nek ostane. — To ne, — suprotnu se Bradara; — ili svi, ili nitko; jer se već znade . . . — Bojiš Ii se što govoriš ? — Dakako. — Zar ću u vjetar govoriti, zar nijesu govorili Al­ fred i vitez ej? — Nek uvijek ostane jedan više, jer za mali do­ bitak, mogo bi nam naškoditi, - primetne vještica. — Pa šta rekosmo, — pita Kobilica. — Da ostanemo, pa da uživamo ono, što smo na­ kupili, a zasad da ne izlazimo, rekne babetina. — Tko zna, ne će li se ona tri seljaka prigeti i s nami složiti. predloži Sokolić. — Još ćemo ih kušati, Da ih još kušamo. — Sada ne, doba je da otpočinemo; poslije, reče Tihan i ode. To uradiše i drugi, osim Sovure, koja je prije već spavala, a sad je trebalo da ide za svojim poslom. Neka nevaljanci spavaju, neka se pakosnici za bavljaju, mi se vraćamo junacima. Vitez se je iza nekoliko sati počinka oporavio. Alfred je opazio da dusi oko podne spavaju; jer je tako bivalo ona dva dana, što je on tu bio s njima. Ode da posjeti bonika i javi mu svoju nakanu, a ovaj se ponudi odmah da ju izvede; i odoše. Došavši kući duhova eto ti odmah na vrata; vitez upre, zaključana. Sruši ih, nije trebalo mnogo, jer su bila trula. Približivši se dvorani, čuju jauk: potrče: grozno! Sovura se sva zanijela mučeć Berticu položenu na fnučilo. Naši junaci se stresoše; vitez probode babetini srce, vičuć: u pako! Vještica prekinuto zavrisne i bi­ jesna crče. Bertica je malo prije bila njezina zabava, i još je bila pri sebi. A pripoznavši Alfreda, zanijemi tronuto. Dok su ova dvojica driješila Berticu, čuje se da netko ide. Dusi čuli, kako je Sovura vrisnula, a zatim čovjek drekno, a puni i onako slutnje; mislili su, što bi mo­ glo biti. Skočili s kreveta i potrčali na vrat na nos, da se priprave na obranu. Ali Tihan, brinući se za svoju kožu, znajuć dobro s kim ima posla, a još bolje znajuć, da se ni čem dobru ne može nadati i ne čekajuć drugih pohiti u dvoranu: pade pred noge vitezu i Alfredu i zaprosi ih da mu poklone život. — Mi smo pripravni, da ti ga poklonimo — reče mu vitez. — Sad ustani i kaži nam, gdje su svi, koje ste za robili. Tihan pred njima onamo otklen je došo. A čim je izišo iz dvorane; eto ti pred njih petorice razboj­ nika s mačevima (luci su im ostali u dvorani). Vitez nije vjerovo Tihanu, pa mu hitro sveže ruke, a onda se obore i on i Alfred na duhove. Naj­ prije su dva novaka prokušala, kako su vješti ovi ju ­ naci, jer ih drugovi njihovi turiše prve. Ne bi okom treno, mačevi im skršeni i grudi ranjene; nit im pomogoše drugovi, što im pritekoše u pomoć. A ovi, kad nijesu ni mislili, položiše oružje i pustiše, da ih spute sičine. Zatvorivši ove u dvoranu, vitez i Alfred povedo­ še Tihana onamo, gdje su bili zarobljenici. Lakše se dade pomisliti nego li izreći stanje zabri­ nutosti, nade i straha Matildina sina u ovaj kobni čas. — Jesu Ii još žive? jesu li ovdje? Ne bi znao riječi zaustit, tako mu je silno srce lu­ palo. Mogo je doznati ono, što mu je tištilo srce, za­ pitavši Tihana; ali se je bojo, da mu ne odgovori pro­ tivno njegovoj želji. Unigjoše u jednu sobu: ležo je Bernard nemal sav umotan u verige i uža. Odriješiše g a: — an g jeli. . . i ništa više ne može da rekne. U drugoj Hinko, u trećoj Mato. Alfredu htjede srce da iskoči. Cim otvore četvrtu, gleda; opet nem a; tu jedan nepoznat. Počeše mir se rojiti misli i zdvojna čuvstva. Prigjoše k petoj sobi. Alfred gleda i gleda: — ona je! — Pade sestri na grudi, cjeliva ju plačuć. Janja odvraća poljupce zadivljena i tronuta bratovim oduševljenjem. — A ma j k a ? . . . Je li još živa? upita sad Alfreda drhtavim glasom, kada su dalje išli za Tihanom. — Ne znam, — odgovori Alfred, pokazavši strah i tugu. U slijedećem zatvoru plače Kata. Alfredovo i Janjino se čelo nastumrači, kad to vidješe; čudna časa! Unigjoše u drugi — — nikoga. Opet u d ru g i: kleči žena, obrnuta na protivnu stra- �Život i rad Ivana Frane Jukića. nu. zanesena u molitvu Vlasi i odijelo njezino, drža­ nje njezino: majko! vikne oboje i potrčale k njoj da ju zagrle. Matilda začudivši se, pritisne djecu na grudi. Čini joj se da sanja, ali odmah pripoznade, da je istina i to utješljiva. — Djeco! — Majko! — Gledaj, — reče Alfred, pokazujuć na viteza. — Vi t ez. . . znam, reče grofica tronutim glasom, stiskujuć ruku junaku. Hvala Bogu, reče vitez. Matilda se i djeca sjetiše zadnjih riječi, što su ih izmijenili u Ubaldovoj tvrgji; i kad pogjoše, da se vrate u dvoranu, reče Janja, — bilo je pravo božje nadahnuće, kad smislismo da bježimo. — Da, djeco, nebesko nadahnuće. Treba da se spominjemo dok smo živi tako velike milosti. — Ubalda više nema, reče Alfred. — Umro? — Vidio sam kad je dospio. — Siromak! da se za nj pomolimo, reče ju­ nakinja. — Imamo li još tvrgju? stade pitat Janja. — Da, odgovori Alfred, i u kratko ispripo­ vijeda, što se je dogodilo. Dotlen je pošlo Hinka, da obavijesti ljude na Ubal dovoj tvrgji, neka dogju s kolima do staze koja izlazi na cestu, ne daleko od vražije kuće. Novi gospodari pomnjivo pretražiše kuću; nagjoše dragocjenih stvari, haljina, oružja i novaca. Napokon se Hinko vrati i kaza, da su kočije pri­ spjele, a oni krenuše. U tren oka se prosu glas po selima o sretnom dogagjaju. Silni se narod okupi po poljima i po li­ 153 vadama, da prime nove gospodare kličiić najoduševljenije; ovaj put slučajno učinak čvrstog osvjedočenja i pravog osjećaja. Iskustvo nas uči, da ništa ne može uzburkati i opsjeniti svijeta, no kakova nenada­ na novost. Svaki želi novosti, jer nas zemaljska dobra ne mogu da zadovolje i brzo nam dosade; ali se svijet na to ne osvrće, pa se lakoumno podaje varkama, u promjeni traži i sanja sreću, a malo ih je koji to zbiljno i trijezno promišljaju. Ostavljam mašti svojih čitatelja, da misle o se­ oskoj svečanosti, koja je slijedila! Veledušni vitez Atilije ne htjede primiti nikakove naknade niti nagrade. On si je osvjetlo lice, i to mu je bilo dosta. On je steko druga dva blaga: najtješnje Alfredovo prijateljstvo i Janjinu ljubav. Ljetopisi nam bilježe, da se je do koju godinu s mladom groficom vjenčo. Naravno. Seljačku su obitelj zaman molili, da ostane kod go?pode; oni su previše volili svoj stališ. Grofica im pokloni marve i zemljišta uz tvrgju, i tako nijesu imali uzroka, da požale svoje prijašnje ognjište. Dusi, što su\ih pohvatali, dočekaše zasluženu plaću izgubivši glavu, osim Tihana, koji je na vrijeme opametovo Kuću im srušiše sami oni, što su u njoj stanovali. Da završim, megju tolikim ćudorednim poukama, koje bi se mogle ovdalen crpsti, obraćam pozornost na onu, što no se sadrži u poslovici: «Zadnja je ra­ dost najbolja«. Nije pametan, koji se u početku smije, veseli i raduje, nego koji na svršetku. Kad bi ovo dobro pamtiti svi, koji zlo čine bližnjem svom’! A naj­ veće je zlo dandanas, što je svijet zarazilo: bludnja. Još nadodajem, da će se ova poslovica najbolje obistiniti na drugom svijetu. Život i rad Ivana Frane Jukića. Na temelju rukopisa o. Aug. Ćorića napisali o. J Markušić — o. B. Škarica. (Nastavak.) Bosnu dogje Omer-paša i Jukić pom isli: Omer je sin našega naroda, u njemu kuca slavjansko src e ; Omer je bio u Bosni, te pozna sve naše tuge i nevolje, on je bio kršćanin, pa moguće, da u njemu još nijesu posve zamrli kršćanski osjećaji. Te misli probudile u njemu slatku na du; još prije dolaska Omerova izdaje I. sv. „В. Pr.“ i u njemu iznosi laskave riječi po Omerp ašu : „ . . . da će Omer-paša znati svladati neposlušne bosanske muhamedance i naučiti ih štovati carske od­ redbe i nas biedne (kršćane) od njihovog samosilja zaštititi." To čuo Omer i milo mu bilo. Čuo za Jukićev književni rad, za njegovo općenje s hrvatskim rodolju­ bima, pa ili od same Porte prinukan, i'i iz želje imati u onako teško doba mudra domaćega čovjeka uza se, pokazo mu se prijaznim. Jukić mu pošlo na dar 1. sv. „В. Pr.“, a Omer mu se srdačno zahvalio. A ko bi i todržo nevjerojatnim, daje Jukić odmah po dolasku ovoga u Bosnu, opiso sve bosanske prvake i silovite base, da se znadne prema njima vladati na skupštini više Sara­ jeva i u stupicu ih uloviti. Naišavši Omer preko Varcara u Krajinu, potraži Jukića, i s njim se lično upoznaje, i otada ostaju „ ve l i k i “ prijatelji, a Jukić Omerova desna ruka u svim pothvatima. �154 Вг. 10. — Serafinski Perivoj. — 1907. Njihovo prijateljstvo mnogom je bilo zazorno i nepoćudno. Muhamedanac i fratar, (poput Huseina Gradačevića i o. Ilije Starčevića,) i još više silni i slavni maršal i paša sa siromašnim fratrom, njihovo općenje i naklonost Omerova prema Jukiću, bio je svakako nepoj­ mljiv slučaj. Neki su za to prezirali Omera, neki Jukića, a većina obojicu. Muhamedanci su bili kivni na Jukića, jer su držali, da Jukić ravna Omer-pašom, i da ga upu­ ćuje i sokoli na onakav rad i postupak. Kamogod je doŠo, svagdje je bio primljen od Omerovih ljudi, a Omeru je išo svagda bez pitanja, pa i onda, kad bi muzika svirala i kad se niko nije osudio Omeru pred čador. Jukić je to prijateljstvo cijenio, jer se je nado od njega izvući korist za vjeru i za domovinu. 1 da se pokaže Omeru zahvalnim, da ga uzvisi i prodici, posveti mu II. sv. „В. Pr.“, te u prvoj pjesmi njegova junačka djela u zvijezde okiva. U posvetnom predgovoru piše: „Svietli gospodaru! Prie godinu dana u pćrvoi knjigi „Bos. Pr i j . “, kad no Vi još ni u Bosnu nebiaste došli, ja sam gojio nadu, da ćete Vi znati svladati bo­ sansku bunu, kao što ste po prostranome carstvu (tursk.) druge svladali, s pčrvom knjigom, koju ste dragovoljno od mene dostojali se primiti, došo sam u poznanje s Vašim svietlim gospodstvom, koje ja, koliko cienim, izkazati nemogu. Ove okolnosti, svietli gospodaru prinudiše me da ovu moju malovriednu knjižicu, Vašoj svjetlosti, usudih se posvetiti i prikazati, i buduč, da Vam je moja čista odluka poznata, to se ufam da mi ne ćete zamieriti i moje smionstvo osuditi. Namjera moja i odluka nije druga, nego da se vitežka Vaša diela, prirodjena hrabrost i kriepost obielodane i poznata budu izobraženom svietu. Je da li bi tko mogao prigovoriti da tolika Vaša slavna diela, koja slavnome narodu na ponos a postranom turskom carstvu na čast služe, u tminama ostanu; da se s njima unuci ne mogu dičiti i nje za izgled imavši, sliediti ?“ Sad nabraja Omerove po­ bjede nad Sircima, Drusima, Arnautima, Kurdima i Bošnjacima. „Sva su ova — piše dalje — velika i pre­ velika Vaša poduzetja bila, al još mnogo veće naše ufa­ nje, koje u Vas polažemo, mnogo veća su ova diela, koja još nadamo se, da ćete učiniti turskom carstvu na korist, ne sabljom toliko, koliko dobrim i mudrim za­ stupanjem kod visokog devleta, komu Vi najlašnje naše biede možete prikazati i liek, koi će nam dati, naznačiti. To se mi od Vas nadamo, da ćete Vaše slavodobitne pobiede nakititi s novim dielima reformacie turskog car­ stva, da ćete institucie od cara svojim podložnicima date u život dovesti, i da će Vašim mudrim nastojanjem tursko carstvo u predjašnje cvatuće stanje opet doći...“ Takim riječima slavio Jukić Omer-pašu, dok gaje smatro prijateljem, dok je s njim snovo razne osnove. Jukić spominje tursko carstvo i želi mu staru slavu i veličinu; a to je zato napiso, da se ogradi proti sumnjama Carigrada i bosanskih muslimana o otcijepljenju Bosne od Turske. Da je to pak zbilja snovo, dokazom je to, što je Omer-paša slao u Zagreb Jukića i Fazli-pašu Šerifovića k Jelačiću, a JelaČić opet k Omerpaši pjesnika Preradovića u Travnik. O prvome poslan­ stvu evo šta veli Martić: „Omer je pošlo Fazli-pašu i fra Jukića u posjete Jelačiću banu, da ga pozdrave i čast mu učine. U Zagrebu budu od bana lijepo prim­ ljeni, no Zagrepčani uČiniše Fazli-paši mačju deraču (16. aprila 1850.) Sada, kako je pošlo Omer-paša te svoje poslanike banu Jelačiću, nazrijele se u tom neke poli­ tičke konferencije, pa tako je neko iz Zagreba, nekaki od tajnih izvjestitelja, javio u Beč, da se tu radi o pan­ slavizmu ; da bude Jelačić hrvatski kralj, a Omer da bude u Bosni vladar; s tim svojim panslavizmom, da prijete ova dvojica obima carstvima i Austriji i Turskoj...." Slijedeće godine (1851.) i Jelačić pošalje k Omeru, kako rekosmo, Preradovića. I ako ne znamo točno, kakve su razgovore ova poslanstva izmjenjivala, ipak tvrdi se, da su se tu vodili pregovori o oslobogjenju Bosne, i osim onovremenog govorkanja, koje se s našom tvrdnjom slaže, navodimo jedan pouzdan dokaz. Kad se je po­ kojni Ćorić obratio na Strossmayera, da bi mu pružio kakvo izvješće o Jukiću, Strossmayer mu izmegju osta­ loga piše: „ S n o v o j e sa O m e r o m , k a k o bi B o s n u d i g l i na u s t a n a k i o s l o b o d i l i j e t u r ­ s k o g a r o p s t v a ; p r i Če m j e O m e r J r a č u n o p o s t a t i v l a d a r o m u Bos ni . " A ovo je dotični čuo od Jukića, kad se je ovaj već bio osvjedočio o lukavstvu Omerovu i kod Strossтауега neko vrijeme kano prognanik živio. Ovo je jasan dokaz; a i kakvu bi opet imala svrhu . cna poslanstva? Šta je imo turski paša s hrvatskim banom u ono vrijeme? Kako je pak došlo izmegju Jukića i Omer-paše do ovako vratolomna nauma? Koji se je prvi usudio to drugome spomenuti ? 0 tome nemamo nikakva izvješća. No promatrajući s jedne strane Omerovu opreznost i lukavost, a s druge strane Jukićevo rodoljubivo srce, njegovu vatrenost, i onoliko pouzdanje u Omera, usugjujemo se izreći, da je to Jukić prvi počeo. Omer pak i ako nije nikada bio iskreni prijatelj Jukićev, ali je bio lukav i častohlepan, lako se je ganuo, da kraljevskom krunom zamijeni slijepu pod­ ložnost trulom Carigradu. K cilju je mogo prilično lako. Sa svoje je strane imo kršćane i franjevce, a kao sla­ van vojskovogja ufo se je, da će satrti glavnu muha­ medansku silu u Bosni, što je i učinio: krvavim pora­ zima, teškim novčanim globama, umorstvima i progon­ stvima. Ratni plan imo bi — kako nam kaza jedan stari franjevac — biti ovaki: da Jukić sa ostalim rodoljubima di^ne u Bosni i Hercegovini ustanak, Jelačić taj ustanak �Život i rad Ivana Frane Jukića. podupire novcem i drugim srestvima, a. Omer-paša kao turski namjesnik da se doduše bori proti ustašama, ali na oko samo. I taj ratni plan dosta dobro smišljen, mogo je lako saveznike dovesti k cilju. S druge opet strane mogo je računati Omer, ako ta stvar i izagje prije ostvarenja na srijedu: on bi se mogo kao vjerni podanik sultanov, koji je svoju vjer­ nost pokazo svojim dugim i krvavim službovanjem, lako izmaknuti iz škripca i svu krivnju svaliti na fratra Ju­ kića, koji se je već odavna dopisivo s ilirskim rodolju­ bima, čito njihove novine i piso u njih. Sad obadva stadoše složnim silama raditi oko ostvarenja ove lijepe, zamamljive ideje: Omer satirući muhamedance, dijeleći kršćanima oružje, a Jukić potpomažući Omera savjetom, izvještajima o radu i kretanju ustaša. I kad je glavni neprijatelj otporno bosansko plemstvo uništeno, kad je jedan veliki korak učinjen k oživotvorenju njihova ideala, stvar izagje na javnost i — njihova miso osta samo miso, a ideal: kula na oblaku. Evo šta se priča o toj stvari. Jedni vele: Jukić bio ka­ pelanom u Varcaru. Napiso pismo Jelačiću, u kojem je razložio svoje misli i namjere Omer-pašine i molio od njega pomoć. Pismo ostavi na trpezi U to banu k njemu franceski konzul, koji ono pismo odnese i javi vladi u Carigradu. Vlada pozove na odgovornost Omer-pašu, a ovaj se obori na Jukića. To se dogodi g. 1851. u drugoj polovici. Ovo je pripovijedo Varcaranin Ante Ćorić o. Augustinu Ćoriću, dakle usmeni svjedok iz onoga vre­ mena. Ovo pripovijedanje Ćorić ne uzima za sigurno, valjda po primjetbi samoga Ante, kao ni onoga što drugi pričaju : Pismo došlo Jelačiću (prema nekim : Gaju ili Kukuljeviću), od ovih neoprezom na ulicu, sa ulice u Beč, a iz Beča u Carigrad i t. d. Kako bilo da bilo, ovo je istina, da se je pri svršetku 1851., a nastupom 1852. godine smrklo kršćanima gore nego prije muhamedancima, pa najpošlje smrklo se i Jukiću. Omer odmah, da se pokaže vjernim carskim podanikom, naredi, da se sve oružje ima pokupiti od kršćana, što na brzu ruku i pod velikim prijetnjama bude i obav­ ljeno, a piša bosanskom provincijalu Kujundžiću, da strogo naredi svim fratrima, da se ne imadu ni u što pačati ni stavljati; isto je tako piso i biskupu Barišiću u Mostar.J) Omerovo pismo na Kujundžića po tada­ njemu nezgodnom prevodu glasi: „Častni Dostum! Neki fratri na misto zabavljat se samo s poslovim na verozakon spadajućim, Raje crkve požude neugodne, i koje će njiho voj laži nahuditi, da probudjuju načuli smo, a oni samo dužnost redovničku po svom zvanju imaju izvršivati, niti osim samoga kupljenja harača ikada je njima prosto i u kakve upraviteljske stvari stavljat se. Potrebito je >) Glavaš: Pol. bos. franj., str. 79. 155 posve, da se priličnih potakivanja prodju. I budući, da svrhu ovakih stvari potpuna pozornost od Vas iziskuje s e : za to naredjujem, da ovima pričvrsto to isto za­ povjedite. Ali najprije hitro objavljenje i zapovied po­ šaljite onima, koji se u sandžaku banjalučkom nahode (ovde cilja na Jukića); za tim pako i ostalim, koji se na drugim mjestima nalaze, potrebito je isto obznaniti i ovu moju naredbu izvršiti. I ako bi unapredak od spomenutih fratara koji se našo, da se takih poticanja ne prolazi, te nepovoljno učiniti štogod, nek vam je na znanje, da će zaslužena pedipsa podpuno, ni dekika ne propustivši, svrhu njega izvršit se. Eto vam tako stvar kažem, a za obćeno vladanje da više nitko ne može reći: „Znao sam, ne znao sam." Ujedno zabrani fratrima primati zagrebačke novine, tršćanski list „Sud-Slavische" i druge, koje se bave politikom. A one, koji ovih naredaba ne bude slušati, imanje njegovo, da će sve u begluk.') Glede kršćana veli ovo Martić: „... Onda su blo­ kirali Sarajevo, da niko mimo carine nije smio bez pašuša izići ni unićiy i p o d u l j e v r e m e n a bi l o dov a g j a n o m n o g o r a j e u S a r a j e v o . “ No najgore progje Jukić. Uzrok tomu bile su na javnost odane po­ litičke osnove, koje su mogle posve upropastiti Omera, a ne, kako neki tvrde „pronevjerenje novaca od Jukića,“ ili onaj razgovor pod Jajcem. Mi ovo kao sigurnu stvar ovako pomišljamo. Poznat je „ilirski pokret" u svoj svojoj širini. „Ilirski pokret" i ako nije imo antidinastičkih težnja, ipak je mislio na jedinstvo hrvatskih zemalja i na ojačanje hr­ vatske kraljevine — a to je Beču bilo priko kape; za to 11. siječnja god. 1843. izagje carski dekret, kojim se zabranjuje ime ilirsko. Dekret od ove godine spominje doduše kao razlog svoje zabrane: prepirke i svagje; ali nam magjarske novine ovoga vremena znadu o tome i bolje komenti­ rati. Evo kako su magjarske novine pisale: Iliri idu za nekim ilirskim carstvom, koje bi imalo obuhvatati sve južne Slovene, ili bar spojiti u jednu državnu cjelinu Hrvate i Srbe.2) A evo šta je još o toj stvari pripovijedo grof Auersperg Ferdi Livadiću 13. ožujka 1843.: Turski je dvor bio zabrinut poradi velikog utjecanja ilirstva u Bosni i kod Srba, pa se pobojo, da bi mogo izgubiti svoje podunavske slovenske provincije. Za to je zahtjevo, da se to ime kao privlačivo za sve južne Slovene dokine. Rusija je opet iz svojih odnošaja prema Srbiji sokolila Portu na taj korak.s) A Magjari pogotovu nisu mirovali. *) „Narodne Novine" 1851. u rujnu. 2) Šurmin: „Hrvatski Preporod" II. str. 237. ■3) Šurmin, na istom mjestu. �Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1907. 156 Nego ova se zabrana nije ograničila samo na godinu 1843. I kašnje sve do apsolutizma, pa i preko apsolutizma, ova sablast „ilirskoga pokreta" hodala je i danju i noću kao što po bečkome Burgu, tako i okolo carskoga Kioska u Carigradu, i plašila je ljude od di­ plomacije. Godine 1849. ponovno je ime „ilirsko" bičem udareno. Kašnje je došo Omer-paša na Bosnu, da ju pokori. Omer-paša slavodobitnik svagdje i sultanov mi­ ljenik ponašo se u Bosni dosta nestašno, da ne reknemo i lakoumno. Ako je baš htjeo prevariti Carigrad u korist jednokrvne braće, nije smio onako očito staviti se na stranu kršćana. Omerovo ponašanje s obzirom na po­ slano odaslanstvo u Zagreb, da se pokloni Jelačiću bilo, je i odviše upadno. Držimo upravo: da je radi ovoga ponašanja Omer-paša došo u sukob s austrijskim ge­ neralnim konzulom Atanackovićem u Sarajevu. Sukob je bio dotlen velik, da je austrijski konzulat sa svoje zgrade pustio bandijeru (zastavu austrijske carevine) na zemlju; i tako je stajala oko 40 dana. Time su bih odnošaji prekinuti. To se dogodilo istina i 852., ali je stvar zakuhana još od prije. Ne treba ovdje uzimati Atanackovića prijateljstva prema fratrima, osobito prema Martiću i Jukiću. To je prijateljstvo bilo samo lične naravi. Službeno je ipak Atanacković kao konzul moro raditi proti politici Iliraca u Zagrebu, i proti sjemenu, koje oni posijaše u Bosni. Omer-paša moro je pre­ trpjeti poraz, jer osim carskoga fermana, ne imagjaše za osobnost Svoju prevažna pomoćnika. Ali ne strada sam ni Omer-paša, nego i zagrebački Ilirci. Ante Starčević u pismu Kukuljeviću ovako drastičnim riječima opisuje ona vremena: „Svako se boji na budućnost, a mrzi na sadašnjost. Od dana do dana raste ljubav prema Rusu, Turčinu i svakom drugomu, makar baš i vragu, samo ne prema Švabi." Ministarstvo Bachovo god. 1852. zabrani hrvatsku trobojnicu. Narodnu surku zamijeni frak, a na glavi se mjesto crvenkape kočio cilinder.‘) 9 Dr. Rudolf ilorvat: Povjest Hrvatske VI. str. 558. Kako vidimo diplomacija udari bičem ne samo Omer-pašu, nego i cijelo Ilirstvo u Zagrebu. Uzimamo da­ kle, da je i Omer-paša tužen u Carigrad radi šurovanja s Ilircima iliti sa „panslavizma ’)“ Da su nam otvoreni tajni arhivi u Zagrebu, Beču i u Carigradu, osvjedo­ čeni smo, da bi to i sa službenim ispravama doka­ zali. Budućnost će se osvjedočiti upravno i pozi­ tivno o našim zaključcima. A poznato nam je, da je Jukić, kad se je vratio iz progonstva pripovijedo: kako je po raspoloženju političkih prilika od god. 1852. moro ili on (Jukić) ili Omer-paša stradati; sudbina (ili šta?) odabere za žrtvu ne Omer-pašu, već Jukića. Hafiz-paša god. 1850. bude imenovan za vezira u Bosni, ali kad dogje Omer-paša na Bosnu, on tuži Hafiza: da mu pometa ciljeve, s kojim je snovo, da skrši velikaše bosanske; zato Hafiz-paša bude dignut s vezirstva. U siječnju god. 1851. dogje na Bosnu za vezira Hajredin, nu i ovoga Omer-paša optuži, pa i on morade u mjesecu kolovozu natrag u Carigrad. Sada Omer-paša postade i civilnim i vojničkim glavarom na Bosni i primjesti vezirsku stolicu iz Travnika u Sara­ jevo. Istom prigodom i austrijski konzulat prinese svoje sijelo u Sarajevo.*2) Za Bosnu je još u siječnju 1852 bio imenovan Veledin-paša kao vezir. Veliki su morali biti grijesi u očima visoke Porte Omer-pašini, da mu se ovaki poraz mogne udesiti. Megjutim ipak carski serasker ne izgubi svijesti. On je spasio, što se je spasiti dalo. Sada uprav puče grom u Omer-pašu, a on da strijelu koliko toliko od sebe odvrati, optuži Jukića u Carigradu, kao* da je on svemu kriv, čemu Kioskova diplomacija zamjeri. J) Vrijedno je ovdje spomenuti pismo fra M. Šunjića, biskupa od 18. rujna 1859. na fra Grgu Martića, iz kojega se vidi: koliko je još i ovih godina ideja panslavizma mučila di­ plomaciju. Šunjić šalje Martiću svoju „Rodoslovnu vilu," ali ga opominje, da ju čuva, jer: „znate da ima ljudi, koji nas pan­ slavizmom panjkaju i mogli bi nas ocernit." 2) Nedić: „Poraz Baša“ str. 139. VIJESHIK. Naša domovina. Sarajevo: t o. M. Riješnjak. Na 7. rujna umro je u Koševskoj bolnici kraj Sarajeva o. M. Riješnjak. Pokojnik je rogjen 27. listopada 1845., zavjetovan 14. rujna 1868., prvu sv. misu reko 8. studenoga 1868. Pokoj mu vječni! Tollsa: f o. M. Malbašić. U mladim još godi­ nama, pun nade u život umrije u samostanu toliškom 21. rujna o. M. Malbašić. On je rogjen 7. studenoga 1878., zavjetovan 13. kolovoza 1899, prvu svetu misu reko 20. srpnja 1902. Naplatio mu Gospod rano život prekinuti! �157 Vijesnik. Rim. K akve su sa b la zn i k lera u I t a lij i? Sedam svećenika tuži nedavno socijalistički list «GiornaIe di Bergamo« poradi uvrede poštenja. Vlasnikspomenutog lista Federico Bravi, nagje u blizini stanice odijelo nekog svećenika. Poslije ga upita družina, otkle mu eno odijelo, a on im ispriča: kako ga je oteo od nekog svećenika, kojega je zateko na nekom mjestu a oteo ga je u onom času, kad je zatečen počeo bježati. Pa ne ostane samo ni pri ovom, nego pričicu pri punim čašicama još više iskiti, a dobro društvo sve to priopći novinama. Kad se je kašnje pitalo za vlasnika reverende, javi se neki vrlo ugledan i častan svećenik s izjavom, da je odijelo izgubio, kad je brzojavno zovnut išo na smrtnoj postelji nalazećoj se sestri. Gdje je odijelo iz­ gubio, toga nije znao. Kašnje po tužbi spomenute sedmerice svećenika Federico Bravi zovnut bude na sud za svjedoka, a on dadne izjavu: Cijela ta stvar zgoljna je šala, koju je on učinio sa svojim znatiželjnim prijateljima; i on da ne zna, kako je moglo uredništvo šalu iz krčme ozbiljno uzeti i bubati! Na to je dobro repliciro odvjetnik Meda: Takove su neugodnosti i laži moguće, jer su bezbožni listovi sveje čitaoce potpuno zaglupili i hipnotizirali, a nji­ hovu maštu pretrpali puninom mržnje na sve što je duhovno. P r i p o m e n a . Naše su novine prve vijesti ovih skandala donosile, nego smo uvjereni, da ove sudbene presude neće, ako ćeš, ni opaziti. Bugarska. O tk le n ep op u larn ost bugarsk oga kneza u B u garskoj ? U Bugarskoj vladaju časovi uz­ nemirenja. Protivni su knezu Ferdinandu. A zašto? - za to, jer je knez Ferdinand: jedno Nijemac, a drugo katolik. Knez je istina usljed pritiska Rusije pripustio, da mu najstarijega sina Borisa po obredu pravoslavlja krizmaju (a ne pokrste, kako se govorilo); ali ipak on živi i dan danas kao dobar katolik, te svoju djecu katolički odgaja. U dvorskoj kapelici govori se sveta misa ne samo nedjeljama i svetkovinama, već i inače mnogo puta preko sedmice. Sama kneza vigjaju gdje kod mise pobožno kleči i moli. Uz to se brine, da svi katolici, koji su u službi na dvoru, izpunjaju svoje vjerske dužnosti. Katoličke crkve podupire. Mnoge paramente, svo­ jinu pokojne knjeginje, razdijelio je nekim crkvama, Vanredno se pazi s katoličkim svećenstvom. Mnogi duhovnici imaju kod sebe njegove redove, fotografije ili vlastoručne potpise, kao znak njegove intimnosti u prijateljevanju. Knezova neobljubljenost dakle najviše dolazi radi njegove vjere. U Bugarskoj imade oko 30.000 katolika; i katolička crkva onamo napreduje. Katolici su gorljivi. Naprotiv pravoslavlje je kao i u drugim zemljama ponajviše u vjeri mlako. Tako jedna visoka ličnost reče nedavno: d a je v j e r a m e g j u p r a v o s l a v n i m B u g a r i m a s a m o f o r m a ; a drugi jedan reče: «M i i m a d e m o mn o g o crkava, d u h o vni ka , vladika, s j e m e ­ n i š t a i s i n o d a ; al i v j e r e п e m a m o». To se čestoputa lako opazi. Po nedjeljama i svetkovinama veliki dio pravoslavlja radi na polju. Kad su mnogi Turci (i po čitava sela) iselili u Tursku, opustjele dža­ mije ne pretvoriše u crkve, kao što bi se očekivalo, nego od njih napraviše: muzeje, skladišta itd. Sve­ ćenstvo u narodu nema upliva. Indiferentizam kao da je pravoslavnom Bugaru ucijepljen u srce ko što se boginje cijepe. Katoličke škole uživaju veliku slobodu, naša škola u Plovdivu imade državnu potporu. Molimo se za obraćenje Bugara! ж Njemačka H aarnack i H o k ato liča n stv u . Jednom zgodom nedavno na berlinskoj univerzi držaše Harnack preda­ vanje: «0 protestanstvu i katoličanstvu u Njemačkoj«. Svrha njegova predavanja bila je, da izgladi napetost izmegju katolika i protestanta u Njemačkoj. On sam veli, da ta napetost jenjava — a to jenjavanje, da je nastupilo usljed temeljitijega proučavanja crkvene po­ vijesti. Protestanti — veli Harnack — moraju priznati, da su za spasenje potrebna dobra djela; a njihovo načelo, da je sveto pismo jedini izvor objavljenih isti­ na, nije nikako i nimalo opravdano. Ta, ni kanona svetih knjiga nije moguće ustanoviti bez predaje. Sto se tiče Rima, veli Harnack: da nije opravdana tvrdnja starih protestanta, koji nijekahu biskupovanje sv. Petra u Rimu. Bivanje sv. Petra u Rimu dokazana je povjesnička činjenica, a začetak primata takogjer seže u drugo stoljeće. Ovim predavanjem htjeo je Harnack (prvi protestanski bogoslovski učenjak) poučiti akademičare, da katolici ne zaslužuju prezira. Harnack želi sporazumak pro­ testanta i katolika na osnovi «bezdogmatičnoga kršćan­ stva«, koje on razloži i opisa u svome djelu: «Wesen des Christentums«. Časno je po njemačke katolike, da su svojom čestitošću i svojom visokom naobrazbom stekli toliko ugleda kod protivnika. �158 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1907. Gdje je bio raj zemaljski? Ovo već ohladnjelo pitanje (osim kod pjesnika), kao da će u novije vrijeme opet uskrsnuti. Mnogo tome doprinose poduzeta iskopavanja na Istoku. Pobugjen ovim iskapanjima, držo je 27. lipnja o. g. dr. Riessler, profesor tubinške univerze nastupno preda­ vanje o pitanju: «Gdje je bio raj zemaljski?« Dosadanje hipoteze u drugom poglavlju geneze (verzu 10—14) opisani zemaljski raj metahu ili u Ar­ meniju (gdje je izvor Eufratai Tigrisa) ili u Babiloriiju (Fridrik Delitzsch) ili u Arapsku (orijentaliste: Hommel i Glaser). Nijedna od ovih hipoteza ne od­ govara potpuno biblijskom tekstu. Od svih je najteži 10. verz, koji glasi: «1 r i j e k a t e c i j a š e iz m j e s t a r a s k o š j a z a p o t a p a n j e r a j a , k o j i s e ovd a l e n dijeli u č e t e r i rukava«. Sad se po ovom verzu mislilo, da treba naći po­ krajinu, iz koje izilaze četeri rijeke — a u spomenutoj pokrajini imale bi se četiri ove rijeke tvoriti jednu rijeku. Ali dr. Riessler na temelju smisla babilonskoasirskih natpisa klinovitoga pisma, misli, da ovaj verz mora imati drugo značenje Po jednome natpisu iz vremena kralja Assurnasirpala (884—860 prije Isusa) proizlazi, da bi latinski te k st: («in q u a t u o r c a p i t a « ) «capita» u hebrej­ skom tekstu moro glasiti: «reš», a u srodnom asirskom jeziku «roš«. Kad je govor o rijeci, ova bi riječ zna­ čila: «pritok». Prema tome bi biblijski tekst imo zna­ čenje, da rijeka istom na izlasku iz raja u se prima tri pritoka — a sama bi spomenuta rijeka bila kao četvrta. A ako biblijski tekst ima ovaj smiso, nema nikakve teškoće, da se pod «Peratom« ili <rPhratom» razumije Eufrat, a pod «Hiddekelom» Tigris; a druge dvije u bibliji spomenute rijeke: «Gehon» i «Phison», bila bi dva pritoka u srednjem dijelu E ufrata: «Chapur» i «Belih». Pa ako se uzme sada «Ebene«, mjesto na istočnoj strani Eufrata poviše pritoka «Beliha» za bi­ blijski «Eden»,#onda i drugi podatci biblije gube svoju tamnost. Biblija govori i o zemlji punoj zlata imenom «Havila» (Evil), a i asirski natpisi za to ime znadu. Zemlju «Ruš» (verz 13.) asirski natpisi zovu sada «Riš«, sada «Raš». Za ime «Eden» bijaše prema asirskim nat­ pisima u Asiriji pokrajina «Bit Adini« u gornjem Eufratu, i to zapadno od pritoka «Belih«. Asirci su uz to od starina ovoj pokrajini «Bit Adini« davali neko religijozno značenje, puno mistike. Pa i umjetnički mo­ tiv kod Mezopotamaca i Egipćana u gragjevinama uo­ bičajeni — motiv u gragjevine uklesavati drvo sa zmijom — dolazi starinom iz Eregize, svetoga grada zem­ lje «Bit Adini«. A kasno još i za kulturnu povijest svijeta, ostalo je ime zemlji «Bit Adini«, da je najplodnija zemlja na svijetu. Tako i Ksenofon u svom opisanom pohodu na istok spominje ovu pokrajinu, veleći za nju, da je krasna kao uregjeni vrt. Pa joj nadijeva čarobno ime «paradeisos». Statistika vjera na svijeta. Nedavno u Americi objelodanjena «plava knjiga misija«, donosi slijedeću najnoviju statistiku o vjera­ ma cijeloga svijeta: Od 1.563,446.000 duša kruglje ze­ maljske ima 588,862.000 kršćana, od kojih opet otpada na protestante 166,066.000, na katolike 392,795.500; za tim imade 11,222.000 Židova; 216,630.000 m uham eda­ naca; 137,935.000budista; 209,659.000 hinda ;231,816.000 konfucijevaca i taoista ; 24,900.000 šintoista ; 157,069.500 animista i fetišista, a 15,353.000 druge smjese. Moć socijalne demokracije. Dolaze nam vjekovi socijalizma; i nikojem silni­ ku neće poći za rukom, da ovaj ogromni pokret uguši. Jedan dio ljudstva bješe lišen prava jednakosti. N o­ vija vremena spomenuše se ove istine u evangjelju o jednakosti i bratstvu svih ljudi. I ta istina zasinu, kao jedna neizmjerna baklja; i ta baklja zapali svijet. Niko je više ugasiti ne može — a i ne smije. Zakon ljubavi, bratstva i jednakosti od Boga j e . . . J o t a u n u m a u t unus арех non p r a e t e r i b u n t a lege ista d o n e c o m n i a f i a n t ! . . . Nije moralno, da ljud­ stvo, koje najviše podnosi nevolje dana i vrućine — da to ljudstvo bude lišeno kruha. Socijalnoj se nevolji pomoći mora. Slavne uspomene Lav XIII., veliki papa, podigao je sebi brončani spomenik, čiji vrh siže do nebesa. Dok je svijeta i dok je ljudstva, koje pije pelin iz crne čaše siromaštva, neće se zaboraviti ona ve­ lika, iskrena suza, što ju on u enciklici o radničkom pitanju proli za čovjeka radnika. Ipak ovaj veliki pokret XIX. i XX. vijeka ne mo­ žemo bezobzirno simpatijom pratiti. Z ašto? — Zato, jer je pokret socijalne demokracije sašao s prvotne kolotečine. Socijalna demokracija u teoriji ponešto p ra­ vovjerna, u praksi je posve podala ruku nihilizmu. D a­ našnja socijalna demokracija hoće ne samo da zbaci sa sebe lance tiranskoga gospostva nemilosrdnih kapitilista, vejć je i mišice grčevito napela, da zbaci sa se­ be jaram evangjelja, jaram vjere i morala. Već jc socijalna demokracija došla u tako pogibeljan po vje­ ru štadij, da se mora o tome vrlo ozbiljno misliti. Imade svoju vrlo organiziranu štampu i vrlo raši­ renu. Njihova je štampa jaka kao jedna velevlast. Bruseljsko tajništvo megjunarodne socijalne demokracije nedavno je izdalo statistiku svoje novinarske moći. Že­ lio bih, da ova statistika općenito zanima čitatelje; napose bi želio da one, koji su za viši rad zvani, napuni brigom! Ovoj socijalnoj demokraciji, koja podade ruku nihilizmu, mi moramo izići u susret s ja­ kim falangama. �Vijesnik. 159 Po izdanoj statistici bruseljskog tajništva, u Nje­ mačkoj imade 80 socijalističkih listova; od njih 53 izlaze na heftu po šestputa; 14 ih izlazi na heftu po dvaputa; 3 izlaze na dan po jedanput; ostali izlaze kao časopisi na mjesec jedanput ili dvaputa. Osim to­ ga imadu i 4 šaljiva lista. Najglavniji njihov list jest «Vorvvarts», koji izlazi u 80.000 primjeraka; list «Echo» izlazi u 40.000 primjeraka, a «Volkszeitung» u 70.000 primjeraka. nije dopušteno niti je moguće braniti današnjeg kapi­ talizma. Red se društveni mora znatno promijeniti, ali dužnost je naša, da ga nastojimo promijeniti po duhu evangjelja: pravedno i polagano. Prema tome mi mo­ ramo naše radništvo okupiti i organizirati u kršćanske socijale. Izbiti im iz ruku nihilističke novine, a dati ini novine po duhu evangjelja. J. M. Franceski socijalisti imadu 3 dnevnika i 42 časo­ pisa. Talijanska demokracija imade 5 dnevnika, 64 sed­ mična lista i 2 V strukovna lista. Ova talijanska soci­ jalna štampa izlazi u 250.000 primjeraka. Engleska pre­ ma svome konzervatizmu ne pogoduje socijalnoj demo­ kraciji, te imade samo 3 socijalna dnevnika i 1 mje­ sečnu smotru. Belgija imade 6 dnevnika u 106.000 pri­ mjeraka, 22 sedmična lista, 14 mjesečnika i 11 stru­ kovnih listova. Najugledniji su od njih ««Le Leuple» i «Vooruit». Danska imade 22 dnevnika u 80.000 primje­ raka, dva sedmična politička lista, 32 strukovna lista u ogromnoj nakladi od 72.200 primjeraka. U Švedskoj i Norveškoj istom u novije vrijeme razmahao se so­ cijalizam, koji imade 6 svojih dnevnika u 47.000 pri­ mjeraka, 16 sedmičnih listova i 31 strukovni list. Au­ strijski socijalni demokrati po svojoj organizaciji stoje na trećem mjestu. Oni imadu u njemačkom jeziku 33 dnevnika. Od njih su najčuveniji «Arbeiter Zeitung» i «Arbeiterwille»; u poljskom jeziku imadu 2, u češkom jeziku 19 i u talijanskom jeziku jedan dnevnik. U Holandiji zna se samo za jedan dnevnik: »Het Volk«, ali zato imadu 40 strukovnih listova, koji izlaze je­ danput na nedjelju. Švajcarska imade 5 političkih li­ stova, koji izlaze jedanput na nedjelju. Finci imadu 12 listova nešto političkoga karaktera, a nešto strukov­ noga. U Španjolskoj imadu socijaliste 13 listova i u Bugarskoj imadu ih već 9; u Sjedinjenim Državama izlazi 7 Časopisa, 19 sedmičnih listova u engleskom je­ ziku, 7 u njemačkom jeziku, a mnogo ih još imade u češkom, franceskom, hrvatskom, talijanskom i magjarskom jeziku. I u samoj Australiji izlaze 3 socijalistička lista; Armenci imadu 2 i Argentinci 2 socijalistička lista. Naše novinst vo. To su neki samo podatci o novinama megjunarodne socijalne demokracije. Ipak su ti podatci ozbiljne na­ ravi. Kako ćemo se oprijeti socijalnoj demokraciji? Oprijeti ćemo se revnošću i opreznošću. Nemojte, da iz­ gubimo kredit kod radništva svojim nekim birokratskijim nazorima i težnjama. Naše je samo u radništvu držati vjeru i kloniti ga od utopija, koje su neispunijive i nedopuštene. Promicat ćemo radničke probitke po duhu evangjelja i po nacrtima enciklike Lava XIII. Blagosivat ćemo njihove žuljeve i samilosno im suze otirati. Obično Prosvjeta. Zagreb: „Sv. C ecilija “, Preporučujemo ovu cr­ kvenu glazbenu smotru, koja osim glazbenoga štiva uvijek donosi i glazbeni prilog uglažbenih komada. Evo sadržaja najnovijeg broja (5.): a) Milan Zjalić: «Župnik i crkveni kor»; b) Filip Hajduković: «Ustrajajmo mje­ šovite crkvene zborove»; c) Milan Zjalić: «2ivot i rad dr. Franje Witta»; d) Prof. Franjo D ugan: «K našem prilogu; e) "Dopisi«; f) «Glazbena literatura«. „ S a v r e m e n ik “. Najnoviji broj «Savremenika» (broj 9.) ima i ove članke: a) Historicus: «Natko Nodilo». hiti jelo bi se ovim essay-om (šta li je?) doka­ zati, da je vjera zavadila narode. Pitamo pisca: šta bi on onda s vjerama? Bi li on htjeo, da samo jedna vjera vladau a svijetu, n. pr. katolicizam; ili bi htjeo, da ni­ kakve vjere ne bude na svijetu neka i to očituje; koga se boji? Ili bi htjeo, da se razne vjere ne mrze i ne progone? Ako bi ovo posljednje htjeo, onda nije originalan, jer mi to svaki dan propovijedamo. Nadalje udara na «šturo klerikalstvo«, pa veli: «žestok pljusak na gdjekoje ljude iz crkve (kler) ne bije vjere . . . ona je svagda odvojena od malo vrijedne čeljadi.« Jasno je da pisac dokazuje, kako može biti u prirodi slučajeva, pa kad bi se živućem organizmu otkinula glava, da organizam opet ostane živ. Nek do­ kaže na sebi! Pisac simpatizuje Nodilovoj misli: da je u današ­ njem crkvenom prestavništvu nestalo one «rumenc svjetlosti, onog luča, što ga sažgi Isus.» Sequentia sancti evangelii secundum Lutherum! b) Milan Begović: «Romance». Od čestitih čita­ telja molimo oprošten je, što ćemo navesti jednu kiticu ovih «genijalnih» romanca: «A ja, klečeć pred posteljom — Na razbludno tielo tvoje« — «Divljom snagom, biesnom željom« — «Cjelove ću prosut svoje.« Pjesnik nas izvješćuje o svojoj razbljugjenosti; a mi znamo, da je istinito svjedočanstvo njegovo. Pitamo s^rno njih: bi li mogla biti pjesma «moderncm«, a da nema u sebi gnjusobe? Ili je pojam gnjusobe kod «Savremenika» identifikovan s pojmom «rroderiiosti»? c) M. Nehajev: «Prokletstvo». Ovo je prikaz o �160 Br. 10. — Serafinski Perivoj. — 1907. vjerni učenjaci pa i drugi svi, koji novcem budu ovu famoznoj drami. Na svrhi prikaza pisac «ponavlja»: udrugu potpomagali. Društvo je internacionalno, a sje­ «bio bi grijeh i krivica i sramota, kad je ne bismo mogli u ž i v a t i i u kazalištu.« Dakle svrha je književnosti dište ima u Rimu. Naskoro će se osnovati generalno tajništvo, koje će voditi korespondenciju s članovima i kazališta anarhija! «Još Hrvatska ni ј’ propala!« društva, sa znanstvenim institutima, s biblijotekama, d) Josip Kosor: «Cupalo!» Ovaj bi nas htjeo na­ učiti, da je «divlji brak« najveće dobro na svijetu i s muzejima itd .; nadalje će potpomagati naučnike, uče­ njake, istraživaoce itd. Osnovat će se i društveni list. svrha ljudskoga roda. A da se što bolje vidi zamašitost i spremnost oA što l i ? ......................... voga pothvata, spomenuti nam je, da je društvo već Mogo bi se ovaj «jedini književni list u Hrvatskoj« nakanilo izdati sva djela slavnoga matematičara Leoštckome i preporučiti. «Fiant contra Dominum semper narda Eurela. Tiskanje ovoga djela iznosit će ogromnu et dispereat de terra memoria eorum pro eo, quod non est recordatus facere misericordiam« (ps. 108.). s\o tu od 200.000 franaka. Uz to će se dati potpora institutu u Lovenu, koji se bavi pozitivnim fiziološko«Neka su — kaže — uvijek proti Gospodinu i nek psihološkim n aukam a; a dati će se i nagrada za kritično ргорапе uspomena njihova sa zemlje, a samo radi toga, što se ne spomenu, da (im) milosrgje učini« (ps. 108.). djelo o ediktu Konstantina velikoga, kad se proglasi sloboda kršćanskoga kultusa i crkve. P r i ml j e n e knjige. '&einke p r o tiv a H a eck elu . Uprav u XX. vije­ « H r v a t s k a B o s n a « («Mi i oni tamo«). (Tiska ku, u vijeku kulture, u vijeku kriticizma, koji ništi ra «Vogle;r i drugovi« u Sarajevu; cijena 40 h.) Poznati praznovjerje i bajke — uprav u ovome vijeku imasu članci, koji su pod ovim naslovom izlazili u «Hrvatdc i takovih duhova, koje neki nazivaju portentima skom Dnevniku« ove godine. To je sada preštampano. — a puni su praznovjerja. Brošura se bavi antropološko-fiziološkom analizom na­ Protiva utjelovljenoj žilavosti (energiji) u borbi rodne psihe, dokazujuć da su Hrvat pretežno autoh­ za bezvjerje, u borbi za uništenje kršćanstva — protiva tono žiteljstvo u Bosni. takozvanom mužu znanosti za čudo dižu se u novije Ivan Andrović: « H a b s b u r š . i d o m i h r v a t ­ vrijeme učenjaci prvoga reda. s k o d r ž a v n o p r a v o « . (Tiskara «Vogller i drugovi«, Profesor botanike na kielskom sveučilištu Reinke cijena 40 h). Dokazuje se čvrstim i trijeznim dokazima, izdo je ove godine knjigu pod naslovom: «Haeckelov da ujedinjenje svih hrvatskih zemlja: Bosne i H ercego­ monizam i njegovi prijatelji; slobodna riječ o slobod­ vine, Istre, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije spada u noj znanosti« (Lipsko 1907.). bitnost i temelj hrvatskog državnog prava. Neki pasusi Pa evo što veli o čovjeku «učenjaku», koji jednim ganu do suza, kao onaj: «Hrvatska povijest, to je po­ potezom pera riješava sve zagonetke svijeta: vijest prolijevanja krvi.« «Kao što «W e 11 r a t s e 1», tako ja držim i «Die V. Palunko, pomoćni biskup: «Ra j n a z e m l j i « Lebenswunder>> za djelo puno tendencije a bez znanili « Na č i n , k a k o ć e š i z b j e ć i s v i r i n e v o l vene vrijednosti; jer nijedno od tih djela ne znači a n e p r e s t a n o u ž i v a t i « . (Tisak A. Scholza u az.ani koraka naprijed u našoj znanstvenoj spoznaji. Za grebu.) Knjiga je prezgodna za utjehu nižih slojeva, poduku puka djelo je neupotrebljivo i štetonosno, jer koji trpe — a osobito je prezgodna za radnika. nam podaje vrlo nekritičnu i razbućkanu sliku našeg «Čudotvorna majko božja komušinska.« biološkog znanja; a osim toga mnogo neistine za či­ (Tisak A. Scholza u Zagrebu.) Čisti dobitak namijenjen njenicu drži. Prije bi čovjek mogo ovo djelo nazvati crkvi Majke božje komušinske. (Cijena 30 h.) Knjižica velikom parodijom o modernoj biologiji, nego li znan­ sadrži predajnih crtica k povijesti ovog prošteništa. stvenim djelom biologije. Haeckel je tako zaslijepljen O. Placido Belavić: «S v. A n t u n P a d o v a n s k i « . pretsudama, tako uhvaćen u mreže svojih iluzija,da (Cijena 40 h, tisak «Sriemskih novina« u Vukovaru.) on tih iluzija ne zna više razlikovati od znanstvenih Knjiga donosi 20 čudesnih dogagjaja iz novoga vremena, činjenica. On te iluzije s karakterom nefaljive katedarske koji se pripisuju čudotvornoj moći sv. Ante. mudrosti razlaže. Knjiga mi se pričinja kao simptom Megjunar. udruženje za znanstveni napredak kato­ znanstvene izrogjenosti; i može se nazvati zbirkom lika. Ove se godine u Rimu ustanovi komitee od kato­ površnosti i lakoumnosii, a po tom e je posve nepouz­ ličkih učenjaka pod gornjim naslovom. Komitee se sa­ dana.« (Str. 20—21.) stoji od 14 članova (12 Talijanaca i 2 Netalijanca), Ako hrvatska filozofija drži Haeckela za nepo­ a stoji pod pokroviteljstvom kardinala Rampolle, Maffia grješivu crkvu, možemo si imati pojam o našoj podi Merciera. Članovi ovoga društva mogu biti svi pravo­ regjenosti. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �-- T n џ g g stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 50—kom. TOTTTltS, \Ј \Л ) ^ A V Z -Ж. i l i ____________________ _________________________ — ———— —“ Toiletnog otpadnog sapuna, ljubica, ru ž a , h elio tro p , m o šu s, g ju rg jic a , c v ije t b resk v e itd. R azašilje pouzećem M an h attan U n tern eh m u n g B udim pešta, V l l ftezer£ $ y u l j ca 3 A N I C A, kao: Matica Matica Krstnih, Matica krizmanih, Matica vjenčanih, tokola, Crkvenih računa i exhibita. lih listova, i t. d. i t. d. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu. Službenih kuverata u svim veličinama. �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/94895d4eae1c34e87eba18a9ad98f38a.pdf 98769d27dc9c0751ba88937239c65525 PDF Text Text QLA5IL0 HRVATSKIH FRANJEVACA. Č lan ci: 1. Iz rada naših starih ,,škn iik^.‘ 2. Opet jedan zanimiv zans 3. Prelom u Hrvatskoj i encik123 protiva nauci moderni 4. Život i rad Ivana Frane Jukića Vijesnik : Naša domovina: 5. Potsjećanje svim očima gvardijanim župnicima . . . . IZLAZI MJESEČNO NA DUA ARKA, GODIŠNJA CIJCNA 5 KRUNA ШШ oštar, f 0 A. agreb: Vrflo r ' u b a c .............................. 174 ine p o ia v e ....................... 174 § u f k a P o ljs k a : 8. Vilnr.k: .u*> R o p p ...............................175 ° l o s v j eta: (1ч/пакс'г: „Društvo Caideron za promi­ canje kršćanskog kazališta4 5*..................... 175 i Sveto Pismo. — Zanimiva statistika . . 175 RUKOPISE I PR ETPLATU PRIMA UREDNIŠTUO U UISOKOM (POSNA. UISOKO, FRANJEVAČKA GIMNAZIJA). 5ARAJCU0 TISKARA UOGLCR I DRUGOU! OTPRAUNIŠTUO JE U TISKARI „UOGIER I DRUGOVI11, 3ARAJEU0. 1807. �„Život i rad I. F. Jukića" i „Krvavi Behari." poziv na pretplatu! Uprav se svršuje pretisak Jukićeva „Života/4 što je izlazio ove godine u „Seraf. Perivoju.“ Nije naše govoriti o ovome djelu, jer „nitko sudac u parnici svojoj/4 Urednik „Seraf. Perivoja44 sam je uz o. B. Str. Škaricu pisac ovoga djela; za to nećemo ništa ni govoriti. Ipak možemo barem to reći, da je koga nastojati, da se ovo djelce rasproda. Prvo za to, da se dadne poleta peru a drugo za to, da se djelce rasprostrani u narodu, a time da se i Jukić^** darati je po već otučenu snopu, ako reknemo: da je Jukić p moramo odužiti učinivši, da ga narod spoznadne i štuje. Uz to je i cijena ne' smoći svatko. Naše čitaonice, pjevačka druši dar narodu. Pa svećenstvo, pa učiteljstvo „Krvavi B ehar ri“, lirske pjesme od o. Ber. Markušića. Ni o toi e. Samo smijemo toliko reći, da je svakoga nas du plaćati troškove! A ni ovo djelo nije baš ogrom Veliko pouzdanje polaž osobito u pretplatnike „Seraf. Perivoja.44 Oba će se spomenuta dj t a r u, u k n j i ž a r i n a k l a d n i k a Gj u r e Dž a mo n j e . Megjutim svaki djela dobiti i preko našeg uredništva. Cijena će mu biti ista, a isto tako i brzina otpreme ista. Dakle, i ovako bi bilo zgodno: da pret­ platnici „Seraf. Perivoja44 zajedno s „Perivojem44 naruče i koju od spomenutih knjižica, a možebit i obe. Prijatelji uspomene I. Frane Jukića i prijatelji poezije mislimo da će nas pomoći! Uredništvo „Seraf. Perivoja.4' �) UREGJIJJ&: Ql J051P -hfiRKU ЈТС FRflNJEUflC. ^ BROJ UI50K0, 15. STUDENOGA 1907. GOD. XXI. Iz rada nalih starih -školnika^ 0. (Jedna primjedba članku: „Jedan veoma zanimiv zapis, pisan bosančicom" od Dr. T. a č n o uk a t o l i č k i s v e ć e n i k " . Gosp. Dr. T. zna 3. svesku „Glasnika zemaljskoga mmuzeja Bosni i Hercegovini" izdo je prošle godine nadalje i to, gdje je taj katolički svećenik svoje škole 1906. g. Dr. Truhelka jedan veoma zanimiv svršio. „ S u d e ć i p o n e k i m o s e b i n a m a u t r a n s ­ zapis, koga su seljaci iz sela Ječmišta (ko- k r i p c i j e l a t i n s k o g a d i j e l a , m o ž e m o z a k j li­ far Foča) našli u šumi ,,Homarine“zvanoj. Zapis je taj č i t i, d a j e p i s a c ( z a p i s a ) s v o j u l a t i n š t i n u bio pomno obložen voskom, da mu vlaga ne bi naško­ n a u č i o u I t a l i j i , j e r p i š e ,,u n i g j e n i te", i u dila, a zatim je bio zataknut u jednu borovu klaou. Tu U g a r s k o j j e r č e s t o t r a n s k r i b i r a ,,s“ s a „š» su kladu sa zapisom u njoj našli gore spomenuti seljaci i „ s t“ s a „ š t“. Dobro je poznato, da su katoličkj dva metra duboko u zemlju zakopanu. Zapis je pisan dušobrižnici u Bosni kroz više stoljeća bili jedino fra­ na papiru i to bosančicom te ga je gosp. Dr. T. bo­ njevci, pak je i pisac onoga zapisa po mnijenju g. Dr. T. sančicom i izdo; i samo je šteti, što svojoj radnji nije bio franjevac. „ Bi o j e t o d a k l e f r a t a r , k o j i j e priložio fotografski snimak toga zanimivoga zapisa, jer p r o š o š k o l e o b i č n e u p r o š l i m v j e k o v i m a bi onda mnogo lakše bilo neka nejasna mjesta u njemu z a n a o b r a z b u b o s a n s k o g a s v e ć e n s t v a : n a j ­ odgonetnuti. p r i j e u S l a v o n i j i i li U g a r s k o j a o n d a u Ja sam držo, da će se još ko jednom osvrnuti na I t a l i j i . " Gore spomenute osebine latinskoga dijela za­ ovaj zapis, ali mi nije poznato, da li je ko do sada uči­ pisa bile su za gosp. Dr. T. mjerodavne, da izvede iz nio. Budući se ja sa mnijenjen Dr. T. nikako ne slažem, njih svoj zaključak, ali se čudim, da g. Dr. T. nije opa­ uzeti ću zapis u pretres, da se ne bi kod sličnih zapisa, zio važnijih i češćih osebina baš toga latinskoga dijela, koji će se moguće još naći, na uštrb istine slična tvrdnja koje nam jasno pokazuju, da pisac našega zapisa nije izrekla. bio „fratar, koji je prošo škole u Slavoniji ili Ugarskoj Prvi je dio ovoga zapisa latinskoga sadržaja, pa a onda u Italiji." Da čitatelj imadne što bolji pojam o radi toga g. Dr. T. drži, da je dotični zapis napiso ,.ja- tom zanimivom zapisu, iznosim ovdje latinicom najprije prvi t. j. latinski dio zapisa i to točno onako, kako je ’) Ova radnja izragjena je brzo poslije nove godine, ali g. Dr. T. bosančicom izdo, držeći se pri tome značenja radi preobilnoga gradiva istom ju sada uvršćujemo. �162 Br. 11. — Serafinski Perivoj — 1907. slova bosančice, kako je to g.Dr. T. u svojoj radnji ') „ Di e B o s a n č i c a 1* izložio. Spomenuti mi je ovdje još i to, da je zapis bio namijenjen nekojim muslima­ nima, čija se imena u početku spominju, da im njihov „kunovski meteh** čuva „ot treska i ot groma i ot besa i ot g rad a ', kako to u uvodu zapisa stoji. „Kunovski** dolazi moguće od mjesta „Kunovica**, šio ga Daničić u svome „Rječniku iz književnih starina srpskih** navagja prema ljetopisima srpskim P. I. Šafarika 2). „Meteh** je riječ grčkoga korjena ( {.leil'/fo—џетоуј) a znači kraj, 8) zavičaj *), oveći zajednički posjed. Ovu riječ nalazimo veoma često u srpskim ispravama ћ). Latinski dio zapisa s uvodom glasi: .................. i hasanovK .....................i paezitovh “) i b .................. durmišeovk mustafink i hamzink i dautovk i kasumovk i hasanovk i perhatovk i mezetovk mehemedovk i čeprćink i paezitovk huseinovk i čat . . . vk ............ či . . . i muratovk i perhatovk kasomovk ionuzovk velink ehink molitva 6 treska i б groma i 6 besa i o graaa grada sie siovesa slovesa nrisios hristos zapisa nekomu caru va erosolimu čto glase: Ezusk beatušk ešk rekšk abagarono ;) ku me nonk Dr. Moriz Hoernes: Wissents< Laftliche Mittheilungen aus Bosnien und Hercegovina B. II. S. 357—374. (W ien, 1844.) 2) Pamatky dj-evnlcho pisemnictvl jihoslovanuW p rag185l.) *) Gj. Daničić: Rječnik iz književnih starina srpskih Sv. ii. str. 59. (Biograd 1863.) *) V. S. Karadžić: Rječnik. (Beč. 1852.) 5) Miklošić: Monumenta serbica (Vindobonae 1858. 6) Mjesto znaka za ,,jać“ u zapisu stavljam ja u ovoj radnji obično „i*. 7) Megju kršćanskim apokrifnim pričanjima osobito m je­ sto zauzima Isusovo dopisivanje s kraljem Abgarom. Ovaj je kralj vlado Osrhoenom, jednim dijelom Mezopotamije sa sje­ dištem u slavnoj Edesi. U arhivima ovoga grada našo je Euzebij, biskup cezarejski i crkveni historičar početkom IV. vijeka nekoliko rukopisa u sirskom jeziku, koji su sadržavali tobožnju korespondenciju izmegju Isusa i kralja Abgara. Euzebij je te rukopise na grčki preveo i u svoju crkvenu povijest Lib. I. Cap. 13.) uvrstio. Armenski historičar Moses iz Chorene u V. sto ­ jeću stavio je istu stvar uz neke preinake i u svoju povjesnicu. Naš je Abgar bio dugo vremena mučen nekom bolešću (kugom) te je onda pošlo jednoga svoga glasnika s listom Isusu, m o­ leći ga, „da mu Spasitelj dogje i iscijeli ga«. Isus mu pak pi­ sm eno odgovori (po Mosesu iz Chorene list je piso apostol Toma po nalogu Isusovu): Blago tebi, Abgare, jer si u me vjerovo, premda me nisi vidio, jer stoji od mene pisano: koji me vidješe, ne vjerovaše u me, da tako oni, koji me ne vidješe a vjerovaše u me, vječni život zadobiju. Što se pak tiče tvoje želje, da ja k tebi dogjem, znaj, ja moram da ovdje sve ispu­ nim, za što sam poslan a zatim, da se vratim onome, koji me je pošlo. Čim pak to bude, poslati ću ti jednoga moga uče­ nika, da te izliječi, te tebi i tvojim život donese." H e i n r i c h Josph W e t z er und Benedikt Wel te: KirchenL e x i k o n (Freiburg in Breisgau 1847.) B. 1. S. 37. Cijeli pi­ sm eni saobraćaj izmegju Isusa i Abgara uz mnogo lijepih opazaka nalazi se tiskan u F a b r i c i i I. A . : C o d e x а р о с г у p h u s N o v i T e s t . (Hamburg 1719.) P. I. pag. 316. vidišti et ili me kredere vuišti multi onim šuntk ku me viderontk et in me kredere noluerunt mižišti adk me uth veniremk a ............ niamk šedeno . . modo kvu a opertetetk med impplere. adk kve misusk sumk postokvamk autenik asenkdo in celomk mintam ad te unumk de disipulušk meiš nomine Tadeomk ki kurabitk te abu omni inkfirmitate tua sterti šutrte benedikcio mea kristus\ vincitk kristusk regnatk kristosk inkferatk ave krište tetragramaton alfa et me ptnik šantamk konta . . . amk onoremk deo etk patrie liberacionemk dikšit dominušk ekšv bazank konvertamk ink propundumk marišk verkbumk karo paktom eštk et abitkavitk ink nobišk ed vidimusk gloriamk ezusk gloričm kvažie unigjeniti a paze plenumk g racie-d veritatis etk abitKavit in nobišk ezusk ezusk ezusk ezusk ezush maria maria maria marie mati hristova.** To bi eto bila latinština jednoga katoličkoga sveć^ffika, jednoga fratra, koju je on učio u Ugarskoj i u Italiji. Pisac našega kunovskoga zapisa kao jedan fratar učio je bez dvojbe cijelu bogosloviju u latin. jeziku, svaki dan je u tom jeziku čito sv. misu i časoslov molio, pak zar nije mogo bolje poznavati latinskoga jezika, nego što je to ovdje u zapisu? Neću ovdje da nabra­ jam pogreške, koje se nalaze u ovom lat. dijelu; dječak, koji je samo jedan razred gimnazije svršio, mogo bi ih dosta naći. Kod tolikih i tako velikih pogrešaka ne može se reći, da su to „errores calami**, a u drugom ih nelatinskom dijelu ne nalazimo ni izdaleka toliko. Uza sve to g. dr. T drži, da je zapis napiso „jamačno ka­ tolički svećenik.** Da, g. dr. T. drži, da oni nepravilni latinski oblici sa ,.š“ i ,š t“ dolaze odatle, jer da je pi­ sac zapisa svoju latinštinu učio u Slavoniji ili Ugarskoj. Ova je tvrdnja veoma smjela, da ne reknem smiješna. Ima li moguće za nju dokaza? Ja poznajem mnogo franjevaca, koji su u Ugarskoj bogoslovske nauke svrVM. , . , , Šlh' slu s o sa m 1 dosta . . . . , magjarsklh svećenika, ali onakoga izgovora, kao u našem zapisu nisam nikad čuo. Latini­ ste u Ugarskoj nisu sigurno nikad onako izgovarali, a niti danas izgovaraju. Tko će reći, da su oni ovako n. pr. govorili: eš, r e k š , v i d i š t i , d i k š i t ? Tako moguće izgovaraju starci, koji su zube pogubili. Ako su pak ti latiniste u nekim možda slučajevima i izgovarali ,,š“ mjesto „s“ ili „št** mjesto ,,st“, to b e z d v o j b e n i s u t a k o p i s a l i . Pod uplivom talijanske škole, kako g. dr. T. misli, ima pisac zapisa jednom „unigjenite“. Dobro mi je poznato, da još i danas talijanski izvrsni latiniste umekšavaju u latinskim riječima slova ,,g" i wc“, te ih većinom izgovaraju kao ,.gj“ i ,,ć“. Da je pisac našega „kunovskoga zapisa** prema svomu iz­ govoru, kako ga je u istinu mogo u Italiji naučiti, htio pisati, onda bi tragova talijanske škole bilo i u nekim drugim riječima zapisa. Ali mi ovdje imamo samo „celomK", „vincith**, „liberacionemk**, „grade**, u kojim �Iz rada naših starih „školnika.1 bi slučajevima talijanski latinista vrlo rado izgovorio ,,ć“ mjesto „с“. Ja bi pak želio čuti od g. dr. T., koji je jezik uplivo na pisca našega „kunovskoga zapisa", te ovaj piše u latinskim riječima „ž" mjest „s“, „s“ mjesto ,,sc“, „р“ mjesto ,,f“ i ,,f“ mjesto „р“. U latinskom naime dijelu nalazimo: »mižišti«, »kvažie«, »asenhdo«, »dislpulls«, »inhferat«, i »propundum«Gosp. dr. T. nije valjda opazio, da u samom ovom lat. dijelu zapisa dolazi staroslavenski poluglas „h“ (,,jer“) više nego Šezdeset puta, a to je veoma važna osebina, jer pisac zapisa nije toga naučio od svojih učitelja lat. jezika niti u Italiji, niti u Ugarskoj, a niti u Bosni. Osobito je upadno, da pisac zapisa meće taj staroslovenski poluglas ne samo na kraju riječi, nego takogjer i u sredini (megju dva suglasnika) kao n. pr. „inhfirmitate", ,,int*ferat“, ,.ansenhdo“ i t. d. Taj polu­ glas nalazimo dapače i na takovim mjestima, gdje po pravilu i ne smije stajati, kao n. pr. dvaput „abithavit". Po svoj prilici je u ovom slučaju pisac zapisa držo, da su to dvije riječi, pak je na kraju prve (abit), jer se dovršuje na suglasnik, stavio poluglas. Ova nam osebina lat. dijela jasno pokazuje na upliv crkveno-slovenskoga jezika, pod kojim je bio pisac „kunovskoga zapisa'V dok nam je i s druge strane opet očito, da d o t i č n i p i s a c n i j e s k o r o n i k a k o ili v e o m a s l a b o p o z n a v o l at . j e z i k a , a bez prilično dobroga pozna­ vanja latinskoga jezika ja si ne mogu katoličkoga latin­ skoga svećenika ni pomislit. Upliv crkveno-slovenskoga jezika opaža se osobito u drugom dijelu zapisa, koji bi po svoj prilici imo biti pisan u narodnom jeziku. Ovdje nalazimo jezik stari crkveni pomiješan sa čistim narodnim govorom; jezik, kojim su se srpski pisci (najvećim dijelom d u h o v n i c i ) služili sve do XIX. vijeka pa i kašnje, dok nije Danicić svojim „Ratom za srpski jezik" g. 1847. i ovoj struji zado smrtni udarac. Poznato je i to, da je srpska vlada tek g. 1860. dozvolila, da se smiju u Srbiju prenositi knjige, Vukovim pravopisom pisane. Iznosim ovdje i drugi dio našega zapisa, jer se moram osvrnuti na neke osebine ovoga dijela, a osobito mi je istaći upliv crkvno-slovenskoga jezika, koji go­ vori za moje mnijenje. Gosp dr. T. nije se na ovaj dio baš nikako osvrnuo. U našem zapisu iza latinskoga dijela slijedi: „Zapreštaiu vamh dievole i studeni grade i suhi vetre arhangelom mihailomh sa vasemi silami nebeskimi i gavrilomh i urilom i rapailom i arapatailom i epimilomk i putosemk i rumilomk i nahranotomk i раопотк da ne prihodite ka siemu metehu kunovskomu. Zapre­ štaiu vamh dievole i grade sedmi rieči koe reče hristosh na krstu vise bogu oče prosti onim koi me muče za lubav tvoiu i e prostimh za lubavu tvoiu. Zapreštaiu 163 vamh dićvole i studeni grade prema patičrasi (?) avraт о т к isakomh i ćkovomh eže počivaju podh dubomh ’) amoriskiemh i vaša imena tvoć zakninaiu ime anciliešh belh vratauhh baršan* ankibaš* anglus* cernicaš* papiluš* kozodorac* dominuŠ* rekh ciperh lambor* anmis* cernica . . . ako-miraš* apomiri . . . araklič sotona i luciper*. Zaklinaiu vas* dievole i studeni grade gospodom* bogom* i 4 evangeli i 310 svetimi oci i 40 mučenici i hristom* i svetiem* iovanom da ne prihodite dievole i studeni grade ka siemu metehu. Zapreštaiu vam* die­ vole i studeni grade i suhi vetre sedmi hlebi eže se u evangeliu pomenuiu i otročetenu eže prie isus* i po­ stavi pred* učenike i slavniem prišastienu hristoviem* i svetiemi kniževnici i nožem* i mačem* eže ureza petar.v uho rabu pilatovu i angeli eže čtvalista kamen* б groba hristova i strahom* б nedužne straže kraleve i mrtvi i sedmi zviezdami i mačem* boduštiem*12) da ne prihodite diSvole i studeni grade ka siemu metehu ku­ novskomu. Zapreštaiu vam* dievole i studeni grade i suhi vetre 24 starci sedešti na prestolu i muniami i gromi i glasi sedešti б prestola i 6 .. ki eže poiahu pesanh go­ spodinu vapešti hadeski i vienci svetiehh eže položiše preda prestoiom i knigami napisaniem Sprede izide eže vide na prestolu va desnice sedeštago i 4 angeli sede­ šti na četirehh ugliehh zemle držesti četiri vetre zemalske i sedmi pečati svetiemi da ne prihodišh dievole i studeni grade i suhi vetre ka metehu kunovskomu. Za­ preštaiu ti dičvole i studeni grade trhstiu eže izmerena bi crkovh božie i breniemh eže izbra mihaila arhangela sa zmiemi i 12 apustoli i 12 kamenoma da ne prihodi gradh ka siemu metehu. Zapreštaiu vam* dievole i stu­ deni grade 40 ( ? ) čudesi eže apustoli satvoriše koea čudesa i zlamenie piše luka u evangeliu i slavniem« pri šastiem* svetago duha sa ni de na petisti i veliciem* svetlom* i sae gredieše u damask* obrati ga od te i crkve i angelom* eže se evi kornilu isidiejnh) svetago petra i ćesariu i duhom eže porazi iroda cara i molitvami pavloviemi eže zapreti sti pavao ime vuhovi va tamnice u polunošti v a . . . ide pavao i sila i raztrgoše se uzi-m* da ne prihodite grade ka siemu metehu. Sta1) Vjerojatno je, da se ovdje misli na onaj dub. što su ga u staro vrijeme štovali, jer da je pod njim Abraham razapeo svoj šator. Za Konstantina hodočastili su k ovome dubu Židovi, kršćani i pogani. Isti car je nedaleko od toga duba sa­ gradio i crkvu na čast presv. Trojstva. Arapi zovu to mjesto Ramath el Chalil (brežuljak prijatelja božijega t. j. Abrahama) a Židovi »dom Abrahamov«. Mlagji izdanak toga duba pokazuje se i danas. Vidi: Dr. 1. Schuster u. dr. 1. B. Holzhammer: H a n d b u c h zur b i b l i s c h e n G e s c h i c h t e . (Wien. 1906.) B. I. S. 234. 2) Ovo je mjesto kao i nekoliko slijedećih izvagjeno iz Ot­ krivenja sv. Ivana. (Isporedi: Apoc. I. 16., IV. 4. 5. 10, V. l . f VII. 1., XI., 1.) koja je knjiga bila osobitim predmetom apokrif­ noga pričanja. �164 Br. 11. — Serafinski Perivoj. 1907. neim dobre staneim dobre stanenu strahom* božiem* da stane grad da ne ide na sii metefu. Vodaše maike svoi rodk po planini i beše ih* grad* gla ‘) emu gospod4 reče g li2) siu molitvu 6 gradasta vi gospodi pomiluista vi gospodi pomiluista vi gospođi i pomilui arhangele mihaile i gavrile i urile i rapaile i arapataile i epimile i putoše i rumile i anahranote i paone sabludete siega meteha kunovskoga od zlago dažda i 6 dićvola i ot čina i obogatete 3) bogactvom bogatoga simeona stlupnika umnožete vasakem* blagom* za lubav vasemogoga boga sabaota vaseim m etehu.................... sveta marič g . . . eći si meteh*......................... svoim* i mihailo arhangeK brani “ ................. Pisac našega zapisa nije ovaj jezik naučio od svoje majke, niti je ovako sam govorio, a ni gosp. dr. T. ne može dokazati, da se je ovako ikad u Bosni ili Srbiji govorilo. Nužno je dakle da bar neke osebine ovoga dijela zapisa istaknem, koji su u nj došli pod uplivom crkvene šlovenštine. 1. U zapisu nalazimo nekoliko puta instrumenta! od broja „sedam" u pravom staroslovenskom obliku „ s e d m i" ,4) k o j i o b l i k ne d o l a z i ni u j e d n o m s p o m e n i k u , p i s a n o m u n a r o d n o m j e z i k u . Do XVI. vijeka imamo u jezičnim spomenicima za instru­ mental „se dm im i" a od XV. „ s e d m i j e m a " (,,sedmijema pečati" u rukopisu N. Ran;me iz g. 15( 2. Riječ „glagolati" dolazi u zapisu dvaput („glagola", „glagoli"), a ona se nalazi s a m o u k n j i g a m a p i s a n i m c r k v e n i m ili m i j e š a n i m j e z i k o m . 6) 3. Veoma čest je u našem zapisu particip prezenta na „šti" n. pr. „sedešti", „vapešti ,držešti“, kojega u čistim jezičnim spomenicima ne nalazimo nego s a m o u oni m, u k o j i m p r e t e ž e c r k v e n i j e ž i k 7). Već najstariji spomenik iz Bosne, listina8) Kulina bana iz XII. vijeka imade ovaj particip na „ći“. 4. Ovi oblici u našemu zapisu: „vasemi", „vasa“? „vašem*", „vasakem" napisani su bez dvojbe pod upli­ vom analognih oblika staroslovenskoga jezika: „v.semD ,,v*sa“, „vrsems", „vhsacem*"‘). U p i s a n i m ih n a ­ r o d n i m s p o m e n i c i m a nigdje ne n a l a z i m o . 5. Naš zapis poznaje i riječ „brenie", k o j e n a ­ r o d n i j e z i k ne p o z n a j e , pak je očito ovdje skova­ na prema staroslovenskom glagolu bero, bereši. Staroslovenska riječ „brenije" (pravilnije „brknije") imade sasvim drugo značenje -), nego što ima ta riječ u našem zapisu. 6. Genitivi jednobroja odregjenih pridjeva „svetago", „zlago" napisani su pod uplivom crkvenoga jezika, jer je ovih oblika već u XV. vijeku nestalo 3). Daničić doduše navagja nekoliko primjera na — ago iz XV. vijeka, no meni se ti primjeri nepouzdani čine, jer po­ tječu iz ćirilskih srpskih spomenika, koji su uvijek bili pod jakim uplivom crkvenoga jezika. U najstarijemu pak bosanskom jezičnom spomeniku iz g. 1189. imamo ge­ nitiv „ s v e t o g a " , a i naš zapis ima najednom mjestu taj genetiv „ b o g a t o g a " . 7. Pri koncu našega zapisa dolazi oblik ,,vi“ kao akuzativ plurala — tako se bar čini radi glagola pomiluj — , za za koji oblik u narodnom jeziku za ovaj padež nemamo nigdje potvrde. Još se i danas čuje u Crnoj Gori akuzativ plurala lične zamjenice 2. lica „ve"4), ali gore navedenoga oblika ,,vi“ za akuzativ plur. ne nalazimo ni u starijim ni u novijim jezičnim spomenicima, pak je taj oblik prema staroslovenskom vtvi" r>) napisan. 8. Oblik „zapreštaiu", koji je u našemu zapisu veoma čest, dolazi bez sumnje iz crkvene slovenštine. Glagoli V. vrste 1. razdjela, kojima i „obreštati" pripa­ da, asimilirali su se već u p r e d h i s t o r i č n o — u filo­ loškom smislu vrijeme s glagolima bez tematsko­ ga vokala dobivši u 1. licu prezenta oblik kao u „dam", „zapreštam". U XII. vijeku nalazimo jedan primjer na — aiu, ali u daljnim vjekovima ne. Što se nalazi tih oblika na „aiu" još u XIII. i XV. vijeku, to su ovi uzeti iz crkvenih knjiga, jer potječu od pisaca, koje su bili pod uplivom staroslovenštine. A je li moguće ustvrditi, da je naš zapis nasto u XII. vijeku ili još prije? Čini se, da g. dr. T. važnost stavlja i na to, što ‘) glagola. 2) glagoli. je zapis nagjen duboko u zemlji, jer je moralo mno­ *) G. dr. T. je metnuo kraj ove riječi u svojoj transkrip­ go vremena proći dok se je dub, u kojem je bio ciji znak upita, jer ju je sasvim krivo pročito: »od bogate zapis, oborio i onda se nad njim stvorio dva metra te (?,« pa je dosljedno nije razumio. Očito je pak, da je ovo drugo lice plur imperativa prema staro-slovenskom n. pr. ve­ debeo sloj zemlje. Nijesam geolog, da bi mogo opre­ dijeliti vrijeme, za koje bi se mogo dva metra debeo sloj dute delaite (mjesto delaj&te). Vidi Broz-Bosanac: O b l i c i j e z i k a s t a r o g a s l o v e n s k o g a za VII. i VIII. razred gim­ stvoriti, ali držim, da nema ni smisla uzimati i tu okolnazijski (Zagreb. 1900.) Str. 54. *) W. Vondrak: Altkirchenslavische Gramatik. (Berlin. 1900) Str. 167. ‘* Daničić Gj.: Istorija oblika srp. ili hrv. jezika (Biograd 1874.) Str. 243. Rječnik jugoslavenske akademije. (Zagreb 1887.—1891.) Sv. III. 7) Daničić Gj.: Istorija oblika srp. ili hrv. jezika. Str.350. *) St. Novaković: Primeri književnosti iz jezika staroga j srpsko-slovenskoga (Biograd. 1904.) Str. 401. ') A. Leskien: Handbuch der altbulgarischen Sprache. — (Weimar 1898.) *) F. Miklošić: Etymologisches W6rterbuch der slavischen Sprache. (Wien 1886.) S. 21. 3) Gj. Daničić: Istorija oblika. Str. 160 4) Broz-lveković: Rječnik hrvatskoga jezika/Zagreb 1901.) Sv. II. Str, 704. 5) A Leskien: »Handbuch der altbulgarishen Sprache. — (Weimar. 1898.) Str. 97. �.Iz rada naših starih „školnika.' nost ovdje u obzir, jer su vlasnici zapisa mogli dub sa zapisom zakopati na svome zemljištu, kojemu je imo zapis da pomogne. Ovdje nas više za to zanima jezik zapisa, koji je, kako smo vidjeli, znatno natrunjen crk­ venom sloveuštinom. Gdje se pak mora tražiti toliki upliv crkvene slovenštine? Moguće u Bosni kod katolika? Ne. Sasvim je drugčije sa srpskom književnošću, kako sam to već gore spomenuo. Srbi su već od prvih početaka svoje književnosti štovali crkveni jezik, te su ga miješali s na­ rodnim jezikom i u necrkvenim stvarima. Tako eno u Dušanovu zakoniku kao narodnom spomeniku javlja se jezik crkveno-slovenski, ali u bosanskim i dubrovačkim ispravama toga nema, jer stanovnici Bosne i Hercego­ vine pripadahu tada većim dijelom vjeri katoličkoj ili bogomilskoj; zato bosanski ,,dijaci“ nisu ni poznavali crkveno-slovenskoga jezika. ’) Iza provale turske u Sr­ biju ograničila se literatura srpska tek na crkvene naj­ nužnije knjige, pak je i ta okolnost mnogo doprinijela, da Srbi do pred konac XVIII. vijeka i ne znaju za knji­ gu u narodnom jeziku, a to isto vrijedi i još u većoj mjeri za grko-istočnjake u Bosni. Sasvim je to drukčije kod franjevaca u Bosni. Nastariji franjevački književnik 0. M. Divković piše čistim i krasnim narodnim jezikom a nema sumnje, da su i prije njega franjevci, jedini ka­ tolički dušobrižnici u Bosni pisali čistim narodnim jezi­ kom, jer nisu bili pod uplivom crkvene slovenštine, kao što su to bili grkoistočni svećenici u Srbiji i Bosni. Ovdje se i nehotice nameće jedno pitanje. Odakle ipak u zapisu latinski jezik? Je li taj pisac moro biti fratar, koji da je latin. škole svršio u Ugarskoj ili Ita­ liji? Nisu li se moguće kada i grko-istočnjaci bavili la­ tinskim jezikom, makar i ne u onolikoj mjeri kao kato­ lici? Na ovo nam zadnje pitanje odgovara povijest literature jesno, a time dobivamo jasnu sliku o piscu našega zapisa. U drugoj polovici XVI. vijeka opaža se u jugo­ zapadnoj Rusiji jaki kulturni pokret, koji je bio naperen proti napredujućem katolicizmu, te sad za to nisu bile dovoljne dotadanje općinske škole, što su ih tako zvana „bratstva" uzdržavala, nego je trebalo boljih škola, tre­ balo se služiti istim oružjem, koje su tada rabili isti pro­ pagatori unije. To bi povodom da tako nastadoše u Rusiji „sholastičke škole", u kojim se je megju ostalim i lat. j e z i k p r e d a v o . Prvu takovu školu osnovo je g. 1580. knez Konst. Ostrožiskij u Ostrogu, a malo kašnje otvoriše se i po drugim mjestima takove škole. Medju ovim sholastičkim školama najznamenitija posta­ de ona u Kijevu, utemeljena g. 1631. od slavnoga metropolite Petra Mogile, koja je do godine 1701. no­ sila ime „kijevomogilski kolegij", a od ove godine ima 1 Dr. Gj. Šurmin: Povjest književnosti. (Zagreb. 1898.) Strana 241. 165 naslov „kijevska a ka demi j a " . I z ove kijevske akade­ mije pošlo je god. 1726. Petar Veliki na ponovnu molbu srpskoga metropolita Mojsija Petrovića Srbima jednoga učitelja, koji je otvorio u Karlovcima prvu slo­ vensku školu. Taj je učitelj bio Maksim Terencević Suvorov. Metropolit Vinćentije Jovanović, nasljednik Petrovićev pozva takogjer učitelje iz Kijeva te podiže u Karlovcima školu, u kojoj se imo učiti i l a t i n s k i jezik 2). I u Novom Sadu je bila takova škola, ali s dosta ograničenom naučnom osnovom.3) Dakako da je u ovim školama bilo sve još primitivno, a kad su nakon kratka vremena kijevski učitelji otišli natrag u Rusiju, postalo je stanje ovih škola veoma žalosno. „ Uč i t e l j i u o v i m š k o l a m a b i j a h u " — kako veli srpski pisac Rajić — „ s a v r š e n i g o d i n a m a l j udi , ali p r e k e n e z n a l i c e ; j e d v a su u me l i či t at i ". Učenik ovake jedne škole bio je sigurno i pisac našega zapisa, jer njegovo poznavanje latinskoga jezika baš odgovara ovakovim kukavnim školama. Ne zaboravimo i to, da su srpske škole s obzirom na školske knjige bile sve do god. 1726. na istom stupnju, na kojem i stare rimske škole. I u srpskim naime školama sve do ove godine djeca su učila iz navoštenih daščica, na kojima je uči­ telj pojedine stavke šilom urezivo, i to su tada djeca na izust učila. Ta je metoda i bila uzrokom, da učenici nisu mogli svaku knjigu čitati. А) Nije dakle pisac našega kunovskoga zapisa moro biti katolički svećenik, fratar, jer su eto i grko-istočni svećenici imali prigodu makar malo latinski čuti i koji komad latinskoga apokrifa pri ruci imati. Naš zapis ima takogjer ime Jovan, koj e s a mo h r i š ć a n i r a b e , a ne kat ol i c i . U hrišćanai Ivan i Jovan dva su različna imena; tako se u njih razlikuje Jovanj-dan (7. siječ.) od Ivanj-dana (24. lipnja.)5). Tko iole poznaje sv. pismo, opazio je bez dvojbe u našem zapisu dosta stvari, koje potječu iz apokrifnih knjiga. Gdje je tražiti izvor tim apokrifima ? Jedan samo kratki osvrt na povijest srpske literature odgovoriti će nam i na to pitanje. Novijim je istraživanjem dokazano, da se je već u X. i XII. vijeku u Bugarskoj razvila uz pravovjernu književnost još neka druga krivovjerna, ko­ joj su povoda davali a i najvećma je podupirali bogomili. To ne bijahu samo prave heretične bogomilske knjige, u kojih bi se razlagala načela njihove nauke — takovih je knjiga pače najmanje, da, skoro ih niti nema, jer su tečajem vjekova uništene nego kako je nauci bogomilskoj za uhar bilo, bijaše prevedeno sada na sta1) Aleksander v. Reinhold: Geschichte der We!tliteratur. B. VII. S. 192. 2) Tih. Ostojić: Srpska književnost od velike seobe do Dositeja Obradovića. Karlovci 1905. Str. 23. a) Dr. Gj. Šurmin: Povjest književnosti. Str. 246. «) Tih. Ostojić: Srpska književnost. Str. 27. *) V. Karadžić: Rječnik str. 215. �166 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1907. robugarski jezik tagogjer mnoštvo lažnih knjiga, kojem su motivi izvagjeni ponajviše iz biblije, gdje se pojedine pripovijesti i situacije, o kojih je spomen u sv. pismu, vrlo fantastički iskićujuJ). Veći dio tih lažnih knjiga i religiozno-narodnih priča primila je starosrpska litera­ tura 2), te ih je dugo zadržala, pak nam se je toga u rukopisima prilično dosta sačuvalo. Lijep broj primjera te apokrifne literature izdo je Stojan Novaković u svo­ joj zbirci „Primeri književnosti iz jezika staroga i srpskoslovenskoga" (Biograd 1904.). U toj zbirci nas osobito zanima poglavlje „Čini i bajanja", gdje nalazimo i ne­ koliko molitava, koje su rabljene za zapise a takogjer i nekoliko zapisa. Tako nalazimo tuđe „molitvu ots nežita", „molitvu od uroka, uročice i poganice" molitvu za rematika", „molitvu od zuba, da se nosi pri sebi". S a d r ž a j o v i h m o l i t a v a i z a p i s a , n j i h o v j e­ zi k i o b l i k p o k a z u j u v e l i k u s r o d n o s t s n a ­ š i m k u n o v s k i m z a p i s o m. Istaknuti ćemo ovdje glavnije sličnosti. 1. U drugoj molitvi od poganice gore spomenute Novakovićeve zbirke stoji: „proklinaiu v a s s .............. zaklinaiu te, pogana poganice.................... zaklinaiu te, pogana zla bolesti* i t. d. Ovako opetovano zaklinjanje, što se odnosi na predmet, prot; kojemu ima zapis da djeluje, nalazimo sasvim slično i u našem zapisu: „Zapreštaiu vaim dievole, zaklinaiu" i t. d. 2. Pri kraju našega „kuno/skoga zapisa" ima gatka o majci, koja igjaše po planini sa svojim rodom, i srete ju Bog i govoraše joj. U oašem naime zapisu stoji: „vogjaše maikesvoj rodh. po planini i beše ihb gradu glagola emu gospodu". Analogne ovome nalazimo kod Novakovića (str. 601. i 602.) u „ mo l i t v i od u r o k a " slijedeće: ,.iđaše urok i uročica vu čuvenih rizatu, . . . i srćte ihu Gospoda Bogu i reče inu." 3. U „molitvi za rematika" kod Novakovića (str. 604.) stoji pri kraju „ s t a n e m* d o b r e , s t a n e m » su s t r a ho mu" i t. d. Ne odgovaraju li tome skoro d o s l o v c e u našem zapisu: s t a n e m u d o b r e , s t a ­ n e m u s a s t r a h o m u b o ž i e mu ? 4. Naš „kunovski zapis" završuje s lijepim želja- ma, koje neka bi Bog ispunio turskome metehu: „i obogatete bogactvorm bogatoga simeona stlupnika, umnožete vasakemu blagomu", a slično baš svršuje i „moli­ tva od uroka" (str. 602.): „Gospodi, ti mu pošli Avramovo gostoljublje, Iovovo bogatstvo" i t. d. 5. Imena apokrifnih angjela, koje naš kunovski zapis poznaje, nisam mogo naći ni u većim zbirkama apokrifa, što sam ih pri ruci imo, ali sam ih nekoliko našo u jednom samo zapisu Novakovićeve zbirke. U zapisu „о deseteh aggelehu" nalazimo imena nekih an­ gjela iz našega kunov. zapisa, tako n. pr. „Efimil", „Gro­ mu", „Rumielu i „Polutus" (ovome odgovara u kunov. zapisu po svoj prilici „Putos"). Ko imadne veću zbirku sličnih zapisa, naći će bez sumnje i druga imena angjela, što su u našem zapisu. 6. Zapisi Novakovićeve zbirke pisani su c r k v e n o s l o v e n s k i m mi j eš a ni m j ezi kom rusizme, koji su se u njima nalazili, Novaković je u svome izdanju izbacio, p o t j e č u d a k l e od g r k o - i s t o č n i h s v e ć e n i k a . Mismo pak gore vidjeli, da je i naš ku­ novski zapis tim miješanim jezikom pisan. Kao što latinski dio našega zapisa nikako ne do­ kazuje, da je pisac njegov moro biti fratar, katolički svećenik, — ja sam dapače pokazo, da latinski taj dio može potjecati i od grko-istočnoga popa — tako isto drugi dio njegov očito svjedoči, da je pisac zapisa bio sigurno grko-istočni svećenik. Ovu tvrdnju olakoćuje još i ta okolnost, što je zapis našast u kotaru fočanskom, u neposrednoj dakle blizini Srbije. Već je u početku spomenuto, da je naš zapis pi­ san bosančicom, ali u tom nema zapreke, da bi on mogo biti pisan od jednoga grko-istočnoga svećenika u Bosni, jer su se bosančicom služili u Bosni ne samo katolici i muslimani nego takogjer i grko-istočnjaci; i to sve skoro do novijih vremena.]) Držim, da sam dovoljno premda veoma ukratko obrazložio svoje mnijenje, da naime naš kunovski zapis ne p o t j e č e od f r a t r a n e g o od h r i š ć a n s k o g a popa . Na koncu mi je izjaviti, da mi je veoma zago­ netno, što se g. dr. T. nijednom rječicom osvrnuo nije na drugi nelatinski dio zapisa. Nije li to prevelika hitnja ? *) V. Jagić: Historija književnosti naroda hrvatskoga i No, ona je baš i bila povod krivim zaključcima. srpskoga. (Zagreb. 1867.) Knjiga !. Str. 79.-84. Ml a d e n . 4) Dušanov zakonik prijeti kaznom protiva „babunskoj riječi", pod kojom se, kako Jagić misli, razumijevaju »bugarske basne«. V. Jagić: »Historija književnosti«. Str. 84. 9 Dr. Ćiro Truhelka: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und Hercegovina. B. II. S. 371. �Opet jedan zanimiv zapis. — Prelom u Hrvatskoj i enciklika pape Pia X. protiva nauci modernizma. 167 Opet jedan zanimiv zapis. ( Do d a t a k ) . eć sam bio pošlo uredništvu svoju gornju raspravu, kad sam dobio u ruke i 4 svezak „Glasnika zemaljskoga muzeja" za g. 1906., u kojem je g. dr. Truhelka izdo još jedan zapis pisan bosančicom, a sličan je onome kunovskom. Ovaj novi zapis nagjen je negdje u Hercegovini, a pisan je na olovnoj pločici, po svoj prilici zato, da trajniji bude. Dr. Truhelka nije valjda znao, da je taj zapis s opširnim komentarom godinu dana prije izdo sveuč. profesor Dr. Milan Rešetar u „Archiv ftir slaw. Philologie B. XXVII“ S. 258—264; 1905. pak ću gaj a ovdje spomenuti jedino radi srodnosti sa „kunovskim za­ pisom." Kako sam Dr. Truhelka veli, ovaj novi zapis „ s p a d a u i st u k a t e g o r i j u kao i onaj kl a­ sičan, koji je i mo očuvati kunovski m e t e h o d g r a d a i s t u d e n a v j e t r a " . Sličnost izmegju ovoga zapisa i onoga kunovskoga opaža i Dr. T , jer se ,,i u o v o g z a p i s a z a k l i n j e g j a v o u s k r s n u ć e m H r i s t o v i m , e v a n ge 1i s t a m i i 310 s v e t i m oci , a da i u n j e m i ma a l u z i j e na a p o k a l i p s u , koj i h je p r e o b i l n o u k u n o v ­ s k o m zapisu, s v j e d o č i nam u njeg redak 2 2 .-2 5 ., u k o m e s e z a k l i n j e 4 r i j e k a m i , k o j e o p h o d e s v u z e ml j u . " 1 ovaj zapis ima dva dijela: u prvome je novogrčki tekst, u drugom slavenski. Da cijenjeni čitatelji vide sličnost ozmegju ovoga zapisa i onoga kunovskoga, iznosim ovdje latinicom drugi dio: „Sveti polu tomb pomozi. Zaprešta te devle b(o)gomk živimb, koi podrhži nebo i zemlu r zaprešta te vaskkrksnutem Hiristovim (sic!) i 4 eva(n)gjelisti Marbkomb i M(a)tiomh, Lukomb i Ivanomb i 310 svetie otach i 4 rikami koe ophode svu zemlu, da nemašb oblast ni na žitu ni na vinu. parne"... I nehotice stavlja nam se pitanje, od koga bi mogo ovaj zapis potjecati. Dr. Truhelka nam ovdje ne kazuje, ko bi mogo biti pisac ovoga zapisa, premda grčki tekst odaje sigurno grčkoistočnoga svećenika i to mnogo sigurnije, nego što je latinski dio „kunovskoga zapisa" mogo svjedočiti, da je fratar piso. Ako ovaj novi zapis i po mnijenju dra T. spada u istu katego­ riju kao i onaj kunovski, te mu je i po sadržaju sličan, ako je nadalje prvi dio ovoga novoga zapisa grčke (dotično grčkoistočne) provenijence, onda nam je ovaj zapis još jedan novi dokaz, da i „kunovski zapis" ima za pisca grčkoistočnoga svećenika, jer ono nekoliko na­ bacanih, veoma netočnih latinskih izreka ne dokazuje, da je pisac kunovskoga zapisa moro biti fratar. Da je pisac i ovoga zapisa bio pod uplivom crkvenoslovenskoga jezika više je nego očito, jer i u samom grčkom tekstu nalazimo više puta staroslovenski poluglas, kog smo i u latinskom tekstu kunovskoga zapisa tako često nalazili. Budući je samo malen dio zapisa sačuvan, ne možemo iznijeti više primjera za upliv starocrkvenoga jezika, ali je toga bez dvojbe još bilo. Ml a d e n . Prelom u Hrvatskoj i enciklika pape Pia X. protiva nauci modernizma. nciklika pape Pia X.: „Pascendi Dominici Ц i Gregis“ zadivila nas je. Zadivila nas je » | svojom originalnošću i svojom dubinom, ______ Ц : a najviše svojom nekuda praktičnom odrješitošću. Nijesmo bili običajni slušati onako dopadnih enciklika. Enciklika pape Pia X. protiva moder­ nizmu moderna je. Njezino je shvaćanje savremeno, njezina temeljna miso i temeljna želja još su nešto savremenijega. Vijek XVIII. zaplovi strujom naturalizma. A kad je svijet s naluralizma već obljutavio, onda od neko doba počesmo se vraćati opet onamo, gdje smo bili. Počesmo se vraćati pripoznavanju svrhunaravnoga reda, kojega postavlja kršćanstvo. To se općenito opazilo u onome bolnom pokliku o bankrotu znanosti. Descartesova filozofija skepticizma (skepticizam auktoriteta) htjede podučiti modernoga čovjeka, da ne vjeruje auktoritetu; da ne vjeruje ničem, čega sam evi­ dentno dohvatio nije. Čovjek, veli, mora jedanput u životu o svem posumnjati, pa onda nanovo svoje osvje­ dočenje graditi. Descartes je time mislio spasiti čovjeka od tugjega grijeha, tugje zablude. Ali to bačeno načelo kolikogod je zamamno radi boje nepodmitljivoga kriticizma, toliko je nenaravno za čovjeka. Gdje je čo­ vjeku moći, gdje mu je duga života, da se o svakoj istini neposredno osvjedoči? A na drugom opet mjestu dolazi neugodno pitanje: čemu sumnjati o nekoj već, tako rekuć, oglabanoj istini ? Je li na primjer ekonomično sumnjati o opstanku svijeta — iz toga samo razloga, da budemo kritični po Descartesovu propisu? Je li Descartesov propis umjestan ? Je li umjestan za ozbiljnoga života ? �168 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1907. Ipak XVIII. i XIX. pa i XX. vijek sa samodopadnošću poprimiše Descartesovo načelo, jer im je to godilo. Descartesova filozofija bila je filozofija apsolutne neodvisnosti; a spomenuti XVIII., XIX. i XX. vijek takogjer su vjekovi krutoga individualizma. Samoobožavanje bilo je formalna oznaka novoga Čovjeka. Individualizam opet i ono samoobožavanje barem graniče s etičkim dijelom naturalističke filozofije. A mi opet sa osvjedočenjem izri­ čemo, da nije nasto naturalizam toliko kao plod iskreno razmišljajućega uma, koliko nekako sintetičkim postupkom kojim se je vadio aksiom iz moralnog oslabljenja kod novo­ ga čjvjeka. Novi je čovjek oslabio moralno. A sve ove mo­ ralno oslabljene jedinice čine, ako su u velikom broju, soci­ jalno raspoloženje; iliti veliku miso. Svaka velika miso sada traži neki panj, otkle bi morala poteći kao iz uzroka. Istom sada ovim postupkom išlo se na sagragjenje nekog sistema. Ali ovaj sistem, kako je posto poslije učinka, koji mu se kao čedo pripisuje, tako može imati i simpatija kod kritičnog uma. Da je naturalistička filozofija postala iz nužde, koja bi morala dolaziti iz razvitka i novih podataka znanosti, mogla bi kraj sve svoje okrumosti, kraj sve svoje krvničke raspoloženosti proti posvjedočc-noj istini vrhunaravnoga reda — mogla bi, velim, naići na štogod poštovanja. Ali budući je sistem ove filozofije sa svim svojim dokazima izhitreno sagragjer iz puke nužde ću­ doredno oslabljenog čovjeka, očito se mora oprostiti, ako ljudi vjere i priznatog vrhunaravnog reda pred­ bacuju njima neiskrenost a po tome akc ih se i klone kao filozofskih obrtnika. A kad je tako naturalizam zlonamjerno prego, da razruši hram krćanstva; kad je svu svoju svrhu metnuo u pustošenju kršćanskoga vjerovanja u drugi život, a s druge strane te pustoline ne mogo nadomjestiti ni utje­ iah šnom ni neutješnom istinom — onda se podiže uzdah iz ojagjena srca, uzdah, koji je htjeo trgnuti natr.ag. Ipak je ovaj trzaj ostao bezuspješan. To se zbilo na ovaj način. Kad je ojagjeno čovječanstvo kriknulo u očaju i htjelo krenuti nazad, buknu kao požar sneba rapidni razvoj znanosti. Čovječanstvo se ponese pred ovim dogogjajem, kao i djete pred zvekom praporca. Zaplakani mališ na zveku praporca običaje razvedriti lice. Tako se je čovječanstvu u napretku znanosti raz­ vedrilo lice. Očaj koji se je do onda sumorno crnio ljudstvu preko čela, razgalila je znanost. A domalo se čovjek zaboravi, pa ne samo da nagje nasladu u zna­ nosti, nego i zadnju svrhu u nju postavi. Znanost mu nadomjesti vjeru i Boga. A na procvatu još prirodnih znanosti čovjek kršćanskoga mišljenja kao da podivlja. Priznat je, da srednji vijek u pojimanju znanosti ostade ukočen. Na tome su temelju i kašnje neki umovi kr­ šćanstva usredotočivali svoje mišljenje. Pa kao što je običaj kod čovjeka: da se za svoje drage ideje fanatizira po načelu nekog apsolutističnog čuvstva, tako i ovi umovi proglasiše drevni nazor o svemiru i svijetu jedino istinitim. Tako, kad i srednji vijek prigje u novi vijek, učenici starih nazora ostadoše nepromišljeno zaljubljeni u stare ideje. Znanost dakako bez obzira na ljudske hire ostane pri svojim sigurnim pronašašćima. Tako se je malo po­ malo prvašnji sukob nazora pretvorio u prezir nazora. Protivnici mržnju protiva onim nekim prekonzervativnim duhovima (osobito iz reda egzegeta) prenesoše na crkvu, a onda i na sve kršćanstvo. Ipak ne treba uzimati, da je borba proti spo­ menutim sredovječnim nazorima bila i malo iskrena. Ne. To je bila prosta finta, iza koje se krila skrajna oholost modernoga vremena. Ali je ta finta mnogo uspjela. Pro­ tivnici crkve (koji se dičiše, da imaju monopol znanja) upotrebiše ovu zgodu, da izrabe široku javnost. Oni sebe pioglasiše lučonošaijia; i uspješe dotle, da se s obzirom na znanost stvoriše kaste: „birokracija znanosti" i tobože srednja polutanska klasa. Velika je vladala neizvjesnost i trvenje. Protivnicima crkve uspije izvesti sudbonosno epohalan manevar za godine i godine. Naskoro je javno mnijenje (ne znam kojim pametovanjem bilo): da dobar vjernik crve ne može biti savremen Čovjek, moderan čovjek. Crkva se opravdano borila proti tome, ali dosta uzalud. Otklen je glavni neuspjeh bio, vidjeti ćemo kašnje. Protivnici crve, zavedavši tako javnost do okorelosti, prisvajahu si neko imponiranje. Sad oni počeše svoju neiskrenost i slabost kriti pod veliko krilo znanosti. I oslonivši se tobože na znanost počeše potkapati najprije temelj crkvi, pa onda u opće kršćanstvu. A sve se to tobože temeljilo na pozitivnim rezultatima znanosti; premda smo uvjereni da se nigdje nije dogagjalo toliko zlouporaba i krivotvorenja koliko baš u ovim dogagjajima. Kad bi vječni sud došo da sudi žive i mrtve, mnogo bii (da tako reknemo) filozofa zemlje izgledalo u pot­ pi puno drugom svijetlu. Kao što je podlo i užasno, da jedan državni činovnik pronevjeri milijune sirotinjskoga novca, tako je užasno što su mnogi i mnogi u ime to­ božnje znanosti pronevjerili ljudstvu povjerenje u crkvu — dapače i u Boga. To je nepojmljivo, osim što je žalosno - ali eto i takovih je zloća vidjela zemlja. Sad je borba tobože preuzela drugi oblik. Sad se radilo: da se ljudstvo oslobodi od okova crkve, koja da čovjeku ni duhu njegovu ne da naprijed. Uzaludu je bilo, što je crkva preporoditeljica ljudstva, što je crkva stvoriteljica današnje kulture. O svemu bi se tome dalo čo­ vjeka i uvjeriti, da je borba bila iskrena. Istančani čo­ vjek novoga vijeka htjeo se riješiti okova. Htjeo se ri­ ješiti praktičnoga kršćanstva. A baš u teškoći ovoga praktičnoga kršćanstva i jest ležala žilavost neprijatelja, ne više samo crkve već kršćanstva uopće ; (katoličke crkve samo kao prestavnice krćanstva). Nazori filozofski razdijeliše se sada u dvoje: na- �Prelom u Hrvatskoj i enciklika pape Pia X. protiva nauci modernizma. zori materijalizma i nazori kršćanstva. Ja uporito tvrdim, da samo dva filozofska nazora opstoje: ona dva spo­ menuta. Što se veli otsele n. p. o naturalizmu, panteizmu, haeckelizmu itd., to su lica jednog te istog boga Proteusa. Naturalizam je diplomatički, a panteizam je pjesnički materijalizam; „haeckelizam" je materijalistička filozofija ujedljivosti, izvraćanja i bogohule itd. Zlo sjeme (modernizam) malerijalističke filozofije htjede da nikne i u ogradi crkve. To se dogodilo na vrlo podmukli način. Sami neki vjernici crkve zabliješteni tobožnjim ugledom protivnika kršćanstva povjerovaše da je istina, što se baje o robovanju ljud­ skoga duha u okovima crkvenoga konservatizma. Pa se sad oni ponude, da spase ljudstvo — a time da tobože i ugled crkve spase. Htjedoše napraviti most nad velikim ja­ zom izmegju kršćanstva i ateizma (naturalizma), izmegju istine i oličene bludnje. A kako bi to ikada bilo moguće?! Izmegju istine i oličene bludnje nema dodirne točke, kao što nema ni izmegju kršćanstva i ateizma. Mora se priznati, da su oni pionirili na vrlo sladak način. Pomislite samo na dopadni „amerikanizam", pomislite na slagjani „reformni katolicizam"; pomislite na sim­ patične radove Scheila, Rosminia, Murria, Fogazzara i drugih! Njihova miso nekuda nije odvratna: ali nij odvratna tako, kao što nije ni umornom odvratan na­ pitak ledene vode. Tek što i ledeni napitak vode umor­ nomu donosi smrt, a i rečeni simpatični, dopadni i sla­ gjani radovi spomenutih učenjaka donose propast i uni­ štenje. A tim bi zatornije sve ovo po crkvu bilo, čim veću podmuklu nevinost na sebi nose. Kršćanstvo se nije osnovalo na simpatičnosti, slagjanosti i dopadnosti već na istini. Zato crkva niti je mogla niti je smjela trpjeti vukova u svojoj ovčarnici — i ne samo vukova, već crkva ne može u svojoj sredini trpjeti niti ikakvih sumnjivosti. Najprije je crkva išla opomenama, a kada opomene ništa ne uspješe, onda se latila najozbiljnijih srestava. Trebalo nas je jedanput već riješiti neizvjesnosti. U samim redovima kršćanstva bilo je nekada, da se stane na raskršću pa da se ne zna sigurnim korakom krenuti. Jedni su kao uzdisali potajno za slobodom ; a drugi su tobože plakali nad neuvigjavnošću crkve, moleći u Boga milost da jedanput pukne led konzervativnosti. Treći su upali u apatiju pa ne misleći ni na uzrok ni na posljedice krenuše mo­ dernom strujom u „birokraciju" znanosti. Želili su, da ih prozovu neovisnim učenjacima. Neki su od ovih tako daleko zašli, da su pljuvali za se. To se dogadjalo u prvim redovima; a u drugim se redovima doga­ djalo još gore. Dogadjalo se uprav sablažnjivih pri­ mjera za vremena kulture. Kako što se dogagja u naj­ prostijim političkim izgredima, tako se dogagjalo u ovako ozbiljnim i nježnim pitanjima. Svjetina (polunaobraženi) zavedena po demagogiji zabludjelih filozofa iz prvoga 169 reda poče proklinjati kršćanske istine, a ponijviše kr­ šćansko ćudoregje. Državni su im zakoni pritekli u pomoć sa svojim dubokim naglaskom o slobodi sivjesti. Hiperkultura inteligencije (a na čelu im Ernst Haeckel) proglasiše u nekoliko samo riječi riješen problem zagonetkama svijeta. Njima se nije dostojalo ni raz­ mišljati o istinama; oni naprosto proglasiše bankrot kršćanstva, bankrot morala — i uopće bankrot deizma. Učestaše kongresi slobodoumnih mislioca. Ovi kon­ gresi imadu donekle i ugleda. A čudnovato! Kako mogu imati ugleda kongresi, koji su sastavljeni od individua sumnjive'naobraženosti, a još više: sumnjiva kvaliteta? Megjutim se za ovo nije pitalo. I uopće je bio značaj spomenute polutanske kulture, da ne misli ništa. Na njima je ležala teška sumnja ćudoredne istančanosti. U vremena s ovakim obilježjima nije se moglo imati pouzdanja. To nam je dotle postalo bljutavo, da su se javljali glasovi proti toj hiperkulturi — makar i osamljeni. Spominjemo (osim ljudi iz crkve) Engleza Саг1уГа i filozofa Jasnaje Poljane. Ipak su uzaludu i ovi velikani dizali svoji glas. Zola sa svojim cinizmom više ima ugleda kod današnjega vremena, nego veli­ čanstveno gorda filozofija Lava Tolstoja. Ljudi druge klase preuzimaju vodstvo ljudske misli. Šta ima »bosjaštvo« Maksima Oorkija s velikanima filozofije, a ipak je on primijeniji od neumoljivo kritičnoga duha F. Brunetierea. I nama je nad ovim stanjem hiperkulture postalo teško. Crkva je marljivo osugjivala zle misli moderne kulture; ali bez znatnoga uspjeha. Čini se, da je time dizana reklama stanovitim strujama, budući da nije više istina i ljepota postala mjerilom genijalnosti ne­ kog učenjaka ili umjetnika, već veća količina podraživanja. Kršćanski redovi mislitelja i vogja morali su stro­ go stajati na osnovi rada i providnosti. Nije se smjelo ići donle, doklen se je došlo. Nije se smjelo pustiti, da nas kao omami tako zvana »birokracija prosvijetIjenosti«. Pa mi mjesto da uvidimo udaljenost staja­ lišta. na kojem je stajo duh ovoga vremena, mi se prevarismo u misli: da nije nemoguć sporazum. A upravo pioniri »sporazuma« učiniše onu pogrešku, koja je učinila: da crkva nije svojim radom toliko uspjela, kao što ispočetka rekosmo. Za to crkva uvidjevši po­ gibelj, u kojem se moderno društvo nalazi, pogje da barem spasi uzde, kojim bi se ipak nekako dalo upravljati s divljim bukefalom. Crkva je morala ugušiti u svojim redovima i pomiso na približenje ne duhu kulture, nego duhu opisane »hiperkulture«, koja ništa zajedničkoga neće da imadne s Bogom. Za to je crkva opominjala i pozivala »simpatične« katoličke naučnjake, da se kane luda nastojanja, koje nije koristilo nimalo, a škodilo je i njima i cijeloj crkvi. Oni te �170 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1907. imati znanost o metafizičnim istinama. Ne možemo imati znanost ni o jedinospasavajućem kršćanstvu. Ali m o­ žemo imati nešto drugo: možemo imati nekakvo unu­ tarnje čuvstvo ili osvjedočenje o nekoj istini. MegjuČuli smo glas Pia X. Zapravo u njegovoj enci­ tim, kako se i po sebi razumije, to čuvstvo i osvje­ klici nema ničega, što i po sebi samom ne bi bilo osu- dočenje imaju samo relativnu vrijednost; takovu vrijed­ nost, koja ne trpi apsolutne kritike. Ovo se čuvstvo gjeno već po svojoj naravi. U njoj se nalazi samo skup može uzeti kao pojav telepatije, koju naučava mo­ zabluda, o kojima kršćanstvo ne može ni pomislih, a kamo Ji da bi se raspravljalo. Začudno je, da je derna psihologija — ili ne baš kao pojav telepatije (koja opisani »modernizam« spao preduboko. Već nam po­ imade svoju sigurnu stvarnu vrijednost), nego kao ne­ staje teško vjerovati i u iskrenost »posrednika« izme- ko naslućivanje, koje apsolutno govoreć, može i ne gju kršćanstva i hiperkulture, makar osobnosti tih »re­ odgovarati svagda stvarnosti. Njihova nauka mogla bi se slagati s Kantovim kategoričkim imperativom. Po formatora« bile ne znam kako u vanjštini korektne. Kantu mi ne možemo kritičnim razumom d o zn ati: ima Njihov agnosticizam dogme i vitalna imanencija religijozne svijesti čine nam se kao anahronizam kršćan­ li Bog. Ali ipak da ima Bog, to nam veli kategorički skoga pojma i vjerovanja. Kako znanost tobože ne mo­ imperativ našeg unutrašnjeg osvjedočenja. Kako je ova že da posvoji kršćanskih, dogma, »reformni katolici« vjera labava, ne treba ni govoriti. I kako je ova vjera Širokogrudna! Po »modernizmu« svaka vjera ima pred htjedoše se duhu vremena približiti tako, da dogme Bogom svoju vrijednost. Svaka se vjera osniva na unu­ uzmu kao neke formule, kao neke motive vjerovanja. To biva nekako kao kod pjesnika ili govornika. G o­ tarnjim osvjedočenjima. Formule mogu biti različite, ali u glavnom samo neka se slažu: da ima Bog, koji vornik ima dokazati neku 'stinu, n. рг.; istinu božje kazni zlo, a nagragjuje dobro, pa je odmah dobro. opstojnosti. Sada, to je glavna stvar. Više se ne pita Dakako, ovaj modernizam i to naučaje, da je kršćan­ mnogo, kako će se to dokazati. On će uzeti ovaj ili onaj trop, ovu ili onu figuru. Odmah nam dokazivana stvo ipak od svih vjera najprva vjera, jer stoji u evo­ istina biva po tropim a i figurama jasnija. Ne pita se, luciji religijozne svijesti na najvišem stupnju. Sve vjere moraju se pretvoriti u kršćanstvo, jer to zahtijeva za­ da li bi svaki trop ili figura, kad bi ih metnuli naposepce na tezulju hladne logike - da li bi točno odgo­ kon evolucije i prednost najveće savršenosti. varali istini. To se ne pita. Glavno je, da oni imaju Dakle, nemogućnost, da mi dobijemo znanost o u savezu s ostalim dokazima smiso i svoju makar re­ metafizičkim istinama, »modernizam« zove »agnosticizlativnu istinu. Tako nekako »moderni katolicizam« pomom«; a onaj kategorički imperativ, ono unutarnje jima kršćanske dogme. Njemu su sve dogme samo osvjedočenje o nekim istinama, i onu otalen nastala neke formule, neke figure i tropi u dokazivanju glavnih religijoznu svijest modernizam nazivlje »vitalnom imaistina. Zapravo dogme i tropi mogu, kad se naposepce nencijom«. A šta može imati kršćanstvo s naukom mo­ uzmu, biti posve neistiniti. Uzeti ćemo primjer. U sve­ dernizma o »agnosticizrnu« dogme i o »vitalnoj imatom se Pismu govori o čudesima. Ali a čudesa imaju nenciji« religijozne svijesti? Nije li ovo osugjeno već to značenje, da u svojstvu neke sli e prestave ap- u samoj biti kršćanstva? Zar ima enciklika Pia X. solutnu mogućnost božjega poslanika, Druga je stvar, drugo značenje, nego da samo vjernicima prestavi po­ da ii je ta apsolutna mogućnost mogla doći do izra­ gibelj modernizma svojom potkrijepljenom osudom nje­ žaja u ovome redu sitvari?! Ili na primjer dogma, da gove nauke o »agnosticizrnu« i o »vitalnoj imanenciji«? je Hrist sin božji, služi po njihovu mišljenju samo Kad smo se mi skanjivali, da raskinemo sveze kao slika, da pokaže veliku božju ljubav prema nama s modernizmom, raskinu nam ih enciklika Pia X. Više i veliko njegovo sniženje. A odgovara li ta slika po nema nikakva ugovaranja. Posve nam je jasno, čega strogoj i aspolutnoj kritici svome značenju, o tome se moramo čuvati. Isto nam je tako jasan i pojam oni vele: da se ne može raspravljati. Dogma bezgrješmodernizma. Modernizam nije isto, što i napredak zna­ noga začeća mogla bi po njima značiti kao nekakvu nosti. Nije modernizam ni ono, što se razlikuje od formulu od stroge kršćanske i angjeoske, tako rekuć, starog sredovječnog shvaćanja; nije modernizam : tu ­ ćudorednosti, koju kršćanstvo zahtijeva od svojih. I mačenje biblije prema rezultatima moderne znanosti; tako dalje. Oni dakako ne niječu naprosto svih dogma, i nije modernizam n. pr. staru i preživjelu metodu ali vele, da se njih ne treba drukčije uzimati nego skolastičke filozofije zamijeniti novom metodom i no­ vim pogledima. A jest modernizam svesti kršćanstvo kao formule i trope vjerovanja. To oni pripovijedaju s ovoga razloga, što po njihovu mnijenju svaka meta- na ništicu onim formulama i tropima, koje malo prije fizična istina Ježi izvan dohvata naše pozitivne empi­ opisasmo. Kršćanski učenjaci nisu ni otselen ničim steg­ nuti više, nego prije godinu dana. Ne mora se n. pr. rije. Agnosticizam! Mi ne možemo nikakvim putem opomene nisu počuli, a šta je preostalo drugo crkvi, nego da se pobrine za svoje vjernike skrajnim srestvima: oštrom zapovijegju u enciklici »Pascendi Dominici Gregis«. �Prelom u Hrvatskoj i enciklika pape Pia X. protiva nauci modernizma. ni P. Wasmann lecati u naučavan ju svoje nauke o evoluciji, jer njegova nauka nije »modernizam«, ako i jest nauka prema rezultatima moderne znanosti. Ni sada iza enciklike »Pascendi Dominici gregis« neće je­ dan »modernist« biti manji katolik, nego što je malen bio prije godinu d an a; i ako priznajemo, da će poslije enciklike imati još i notu izričite osude. Ne vidimo dakle u enciklici nikakve nove istine, za koju prije nismo znali. Tek vidimo ih u originalnom svijetlu. U glavnom nema ni zapovijedi nove, koja nam nije i prije kao uključna zapovijed na duši ležala. A prizna­ jemo, da su one neke uključne zapovijedi sada i po­ zitivnim zakonom postale obligatorne. Enciklika svojom namjerom ima tu nakanu, da ljudstvo pouči o pogibelji »modernizma«; ima i tu na­ kanu, ne bi li se »modernisti« povratili na stazu kr­ šćanstva — ali glavna joj je svrha, da u vodstvu kr­ šćanstva (u kleru) ne bude nikakve neizvjesnosti, ni­ kakva pogagjanja s »modernizmom«. Kler mora biti pun stalnosti i osvjedočenja. Sav njegov rad mora ovim dvama obilježjima biti jasno označen Osobito znan­ stveni rad klera nek je obilježen stalnošću i osvjedo­ čenjem. Prema ovome možemo vidjeti, koliko baš zna­ čenje ima enciklika za nas Hrvate. Za nas ona imade mnogo manje značenja, nego za druge zemlje. Enci­ klika je, kako rekosmo, na prvom mjestu namijenjena onim, koji imaju vodstvo u kršćanstvu, pa bi to vod­ stvo rado upotrebiti u pokušajima za paktiranje s »mo­ dernizmom«. Neću baš dotle reći, da se i kod nas nije tu i ovdje dogodilo slučajeva neop eznosti; ali glavno je, da »modernizam« u naše vodstvo još nije ušo. Dakako, da ja u vodstvo ne brojim naše »moderne«. Megjutim, i kad bi naša »moderna« spadala u vodstvo, ipak na njih upravo enciklika nema glavnoga rilja. Enciklika cilja na one, koji bi htjeli paktirati s opi­ sanim »modernizmom«; a naša »moderna« ne samo da je paktirala & »modernizmom« davno (stupanj nad ni­ šticom), nego ona sada više kao da neće da paktira s kršćanstvom (stupanj pod ništicom). Mnogi, koji ne promišljaju stvari dovoljno, mo­ gu misliti, da je ovaj sud prestrog, ali ih upozorujem da razgledaju okolicu, pa će se osvjedo­ čiti jasno. Nije opis »modernizma« enciklike, da on niječe kršćansku etiku, a jest vidjeti u danim pri­ likama kod naše »moderne«, da ona malo misli na kršćansku etiku. Naša dakle »moderna« za pravo ne spada u modernizam enciklike, nego ona spada nekako u anarhizam proti svim dogmama i proti kršćanskoj etici. U enciklici opisani »modernizam« opet nekako iznosi ideje općenitije, ideje neke obljubljenosti, dočim naša »moderna« iznosi ideje posve privatne i kavan­ ske vrijednosti. Pa bi se u nas mogla naša moderna uzeti kao odraz bohemstva ili anakreontizma. A i to 171 moramo reći, da kod nas opstoji samo pokret one pro­ zvane »moderne«, ali taj pokret radi svoga ciničkoga značenja nema odziva u narodu, komu je nepristupan onaj duh. Prema tome pogrješno rade oni, koji bi u našem životu htjeli silom konstatirati na neku školu »moderne«. Maleni broj i osamljeni broj bohemskih knji­ ževnika ne čine struje, ako se i mogul ubrojiti u po­ kretače neke ekstremne bludnje. Pa da bi onaj broj naših pristalaca »moderne« i bio dovoljan, da sačinjava neku školu, ipak njihov se pokret ne može zvati knji­ ževničkom školom, što nemaju dovoljan broj osobitosti, po kojima bi se mogli razlikovati od drugih književnih škola. Njihov protivluk kršćanskoj etici i njihova ras­ puštena formalnost U duševnim proizvodima zaista nisu dovoljlne osobitosti. A šta bi rekli o filozofima? Mi filozofije nemamo, osim kršćanske. Od »mladih«, koji bi valjda htjeli diametralno stati kršćanskoj filozofiji (i koji privatno stoje diametral'no kršćanskoj filozofiji) nemaju sposobnosti, da svoje nazore filozofski obrade. U nas se može samo govoriti o eklekticizmu nekršćanske1 filozofije. A taj eklekticizam to je već kao znak duševne slabosti ili nespo­ sobnosti. štogod se kod nas protivno kršćanskim nazori­ ma čitati то£е, sve je to uneseno bez osvjedočenja iz tugjine. Za to je kod nas lako načitati od jednog te istog pisca, gdje sve moguće nazore referira i prima, ne gledajuć ni malo, da li se protive prvim primljenim nazorima. Glavno je samo, što se traži: da primljeni nazori budu protivni kršćanskome shvaćanju. A to je znak nesregjenosti. To je znak, da nam kod kuće stoji razrovano. Oni bi osamljeni primjeri tobožnje »moderne« bili javno odbačeni od naroda, da je kod nas uregjeno bilo onako, kao što sada mora biti uregjeno poslije enciklike Pia X. 1 upravo s ovom našom nesregjenošću dolazimo u dodirnu točku s pa­ pinom enciklikom — dolazimo u dodir s oncm točkom, po kojoj se i nas enciklika »Pascendi Dominici Gregis« tiče. A inače nas se mnogo ticala ne bi. Ja sam nastojo dokazati, da je »modernizam« spoj izmegju »birokracije znanosti« (koja većim dijelom ispovijeda materijalis­ tičku protivakršćansku filozofiju) i izmegju kršćanstva. Taj spoj čisti je deizarm; čisto je nijekanje objave i svake pozitivne vjere — i ako bi on po nekoj nedošljednosti, po nekomu iskoku htjeo, da sačuva ime kršćanstva. Po tome se vidi, da je »modernizam« rogjen iz materijalizma, iz »naturalizma«. A tim bi se putem mogo i nama uvući. Mi na to nijesmo svra­ ćali očiju. Bili smo mirni, nastojeći: da se pokažemo prema pokretu »mladih« donekle indiferentni. A to je bilo zlo. Prelom u Hrvatskoj, koji se mogc svaki čas očekivati radi drskosti onih osamljenih pristalaca Haeckelove filozofije, nije nastupio. To je bilo po usudu valjda ostavljeno enciklici Pia X. A enciklika je već �172 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1907. izišla i mi smo je čuli. Ona je i u krjepost stupila. Držimo encikliku kobnom; ali ne u zlu smislu po na­ rod, nego u ovome smislu: da je od danas nasto prelom u duševnom životu Hrvata. Ako se ne varam, da su pisci protivakršćanskih, nazora osamljeni, onda će prelom imati maleno značenje. Značit će samo to, da spomenute pojave nemaju kod nas otselen ni mjesta, gdje bi svoje slabašne kosti odmorile. Ako li pokret »mladih« preko našeg subjektivnog uvjerenja bude našo jačega korjena u narodnoj inteligenciji, onda stojimo pred prelomom, koji će svakako daleko odjeknuti — a bojat se je i toga, da svojom kobnošću našeg na­ rodnog života ne dovede u teške dane bure i lomJjavine. Ne znamo hoće li ove pojave imati toliko sa­ milosti, da žrtvuju svoje slabosti dobru naroda, ili će biti toliko sebični, da zapodjenu boj protiva Hristu? A nas što se tiče, mi smo odbacili svaku neodlučnost, pa znamo što nam je činiti! Zove nas istina i dužnost! Enciklika imade i praktičnu vrlo obilnu i lijepu stranu, koja joj ponajviše *' daje notu origin dnosti. Ne zadovoljavajući se samo neplodnom (makar i kako genijalnom) raspravom, ona nam krši svom snagom našu možebitnu neodlučnost, dajući nam nekoliko izri­ čitih zapovijedi, kojima bi se imalo na put stati prodi­ ranju »modernizma«. Te zapovijedi dolaze od vrhovne vlasti, pa mislimo da se neće niko naći, ko bi ih nastojo obići. Neću ovdje govoriti o onome, što spada u enciklici na naš episkopat, koji će svoju stranu i znati i htjeti izvršiti; nego je nama stalo do onoga, šio spada na nas sve. Stvari su općenite pa ih ne treba kriti. Svima nama lebdi pred očima sve ono, čime nam nova vremena u Hrvatskoj prijete. Ne može nas niko pokuditi, da nismo znali pogledati oko sebe. Mi smo znali gledati, pa smo dapače i ugledali dovo Ijan doseg zla, koje nam prijeti od pokreta protivničke struje. Mi smo se sastajali i znali se tužiti jedan dru­ gome nad zlim znacima. Ipak imade nešto, što nam kao težak kamen na srcu leži i savjest nam prekorava. Ta mi smo samo uvigjali, ali nismo bili dovoljno požr­ tvovni ni pothvatni. Makar to za nas sve glasilo kao optužba, ipak je tako. Mi smo samo z n a l i , ru m j e 1i i m o g l i , ali kad je god došlo do lomljenja kruha, bježali smo u kraj i prišućivali smo se. Ako hoćete: bili smo i škrti u zauzimanju za ovu stvar. Istina je, makar bila i gorka. Govorit ćemo otvoreno, jer nam je dodijalo sakrivati grijehe naše. Tako je svaki od nas znao govoriti, da moramo u borbi proti neprija­ teljima kršćanske misli upotrebiti ista srestva, koja i oni upotrebljuju — štampu. Malo smo se oko tega bri­ nuli. Mi imademo dobar broj štampe, ali je pitanje, kako stoji prema neprijatelju? Je li naša štampa snažna kao i neprijateljska? Je li opskrbljena dobrim oružjem? To su pitanja, na koja je teško odgovoriti, a da sami sebe ne uvrijedimo. Utaman je plakanje naše. H o­ ćemo Ii sada po enciklici papinoj moći izići u svijet i od njega zahtijevati, da bježi od neprijatelja kršćan­ ske misli, koji sje štampom brani, kad mi slučajno ne bi imali čime drugim nadoknaditi inteligentna duha?! Zaludu je svaka suza i opominjanj|e, kad XX. vijek ne može biti bez privlačive duševne hrane. I ako nekako s političkim listovima krpimo, kako ćemo zakrpiti po­ hlepu moderna čovjeka sa beletrističkim revijam a?! A ipak ne ide se u rat bez dovoljne opskrbe! iEnciklika sa svojim tražbinama zatekla nas je donekle pospane. Mi smo |se prenuli, ali se osjećamo vrlo slabašnim. O sje­ ćamo se slabašnim, jer jake štampe nemamo. Lako je »modernizam« lomiti u Francuskoj ili u Njlemačkoj, kad su katolici spomenutih zemalja shvatili raspoloženje modernih vremena. A baš štampa, to je u nas tajna Akilove pete, koju će neprijatelj posve zgodno u sopstvene svrhe upotrebiti. Premda moramo i to priznati, da nije ni vodstvo samo krivo ovoj stv a ri; kriv je i narod naš. Ali opet mi smo ga zapustili. Mi ako znademo za naš još neosviješćeni narod koplja lomiti, morali bi znati i to, da narodu rekn,emo, šta i mi od njega zahtijevamo. Slušat ć,emo se megjiusobno. Uz to nam i ovo mora biti poznato, da će štetno po narod biti, ako se jednostrano odgaja. Siriti u narodu prosvjetu, odgajati narodni podmladak, šaljući ga na škole a uz to ne jačati ga i s piogleda vjerskoga, to bi moglo i po nesreći poći. Usporedo s ojačanim narod­ nim životom moramo i vjersku svijest u narodu jačati. Drukčije će nas najkašnje zla sudbina naša na p oka­ janje natjerati. Držim da je i ovo, što u zadnjim retcima rekoh, duhu papine enciklike. Šteta, što se od nemara ne prebudismo sami, nego nas enciklika morade probu­ diti. Ipak nikakvo zlo nije tako veliko, da i gore ne može biti. Nije kasno, ako i sada poslušamo glas vr­ hovne vlasti, pa krenemo naprijed svim silama. Premišljavanja nema. Ako nije moguće drukčije nepri­ jatelja predebiti za Hrista, onda učinimo i prelom. Od dva zla manje se izabrati mora. Ali to mora biti ne sutra, ne preksutra, nego odmah. Ne pustimo nepri­ jatelju vremena da se meterizi. Geslo je naše, da u na­ rodu sačuvamo vjeru; a prema tom e i kršćanske misli moraju otsjevati u našoj knjizi, u našoj štampi. Ako se dio naše štampe i dalje htjedne uzdržati na svojoj bludnji, onda šta nam preostaje, nego takovu štampu goniti iz naroda. A našu štampu moramo jačati. Sva­ koga je dužnost velika izvršiti papinu zapovijed, ko­ jom njegova svetost hoće, da više kršćansko pero ne smije unići u nekršćansku štampu. A i to je naša du ­ žnost, da kršćansku štampu u narodu svim marom širimo. Da navedem jednu prispodobu: ko što je naša jo �Život i rad Ivana Frane Jukića. sveta dužnost podupirati n. pr. »Napredak« ili »Družbu sv, Ćirila i Metoda« i njihove kašice zahtijevati u sva­ kome javnijem lokalu, cako je i druga naša dužnost, da od svakog narodnog udruženja (od čitaonica, po­ družnica itd.) zahtijevamo neka prima naša glasila, naše revije. Ako smo vogje u narodu priznati, onda mora 173 i narod priznati naše želje kao auktoritet. Tim bi izvršili naredbe enciklike »Pascendi Dominici Oregis«. Mislimo, da će nas narod poslušati i s ovo riječi. Premda ćemo mi o ovoj stvari i kašnje govoriti. O. J. M a r k u š i ć. Život i rad Ivana Frane Jukića. Na temelju rukopisa o. Aug. Ćorića napisali o. J. M arkušić — o. B Š k arica. (Nastavak.) Martić u „zapisniku1) agencije države i naroda katoličkoga u Bosni" od god. 1856. pod br. 5. piše o Jukiću, kako je pito Churšidpašu za uzrok Jukićeva progonstva, a on da mu je odgovorio: „Sve je carstvo uvrijegjeno onim njegovim poznatim punktovima u zemIjopisu bosanskom obnarodovanim i drugim politiku dirajućim spisima" — a sve to opet da je prevedeno u turski jezik. Omer-paša optuži Jukića u Carigradu kao pogibeljna čovjeka po državu. Držimo da je Omer htjeo opširno i temeljito dokazati Jukića krivnju, pa je za to i one točke: „Želje i molbe kristjanah u Bosni" pri­ kazane Abdul-Medžidu (iz zemljopisa Slavoljuba Bo­ šnjaka) priveo na turski jezik i pošlo kao optužbu u Carigrad. Zbilja su one „želje i molbe" bile pogibeljne po samovoljnu upravu tursku, ali Omer, ako je htjeo biti vjeran samovoljnom devletu, nije barem smio učinit korak naprijed (radeć o oslobogjenju Bosne), a dva ko­ raka nazad (izdavši podlo Jukića). Tom optužbom, pa sunećenjem renegata i onim oduzimanjem oružja raji zbilja Omer-paša prilično svoje tragove pokrije. Uz to je još i silu svećenstva, kao što i ostaloga kršćanskog puka potrpo u tamnice. Reda dogje i na Omer-pašine tijesne prijatelje. Tako padoše u sužanjstvo seraskerovo i Jukić, ali ne samo Jukić, nego i desetak još prjesnijih po dinu prijatelja, k a o : Mustaj-paša Babić, Fazli-paša Šerifović, Mehmedpaša Biščević, Derviš-beg Krupić-Majdanski i Ali-beg Džinić. I Martić bi strado, da mu Atanacković ne dade austrijskog pašoša.*2) A buduć je Omer-paša bio prijatelj Martića, a po nevolji i Atanackovića, onda — da se izmakne ne smjede pokazivati pravoga uzroka, što je uhapstio Jukića, (da time ne pokaže svoje beznačajnosti), nego morade šarati: da je Jukić pronevjerio novce. Dapače u tu svrhu morade i neke vrste istragu provesti. Tako Jukić morade stradati, da spasi poštenje O m erovo.3) ') Ovaj se „zapisnik" nalazi u knjižnici fojničkog sa­ mostana. 2) Zapamćenje fra Ive Krilića. s) Glede cijele ove stvari vidi „Dva ulomka i t. d.“, „Seraf. Perivoj", br. 5. 1907. Za uzrok Jukićeva pada doprinijelo je i ovo: Omerpaša je šatro Muhamedance kao nijedan drugi njegov prešasnik. Mnoge posla u progonstvo — u Carigrad, I ako su bili prognanici, nijesu morali ni htjeli šutjeti, Znamo otprije, da su one vezire, koji bi im bili nepovoljni, tužakali i opadali u Carigradu, i da su u tome uspijevali. A na Omera mogli su se tužiti stoput više. Dosta im je bilo reći, da je Omer poturica, da ne klanja, da su inu paše bezvjerci, da njih kao prave Muhamedove Sljedbenike nemilo progoni, da kršćane miluje, a fratri da su mu savjetnici i t. d. Ako su još uz to zlatnim cekinom u Carigradu kojega dostojanst­ venika potkupili, to njihov vapaj nije bio uzaludan, nego Omera kucnulo po glavi, a ovaj da se opravda, okre­ nuo politički pravac i stao s kršćanima i s fratrima strožije postupati, a svojega najboljega prijatelja — Ju­ kića zatvoriti. O svemu tome piše o. M. Nedić kao o uzroku progonjenja kršćana; i da je zbilja bilo naregjeno Omerpaši, da se svi, koji su bili inovjerci u njegovoj vojsci neobrezani, obrežu. Omer je naredio i bili su obrezani u Banjoj-luci. Evo kako to Nedić zanimivije pripovijeda: „Pribjeglice (iz Magjarske) postavši renegati, svaki je sebi nadjenuo ime: Mehmed, Muhamed, Murat i t. d., al turkovanja nisu držali, niti su postili ramazana, pa mlogi nisu ni obrezani bili. Sve je ovo bilo u očima i pašam vojničkim i najviše muhamedancem bosanskim, te radi toga tužili su Omera, da je potlačitelj vjere svetčeve, jer on i koji su oko njega kauri, ne samo da ne obslužuju vjere Muhamedove, nego nisu ni sunetiti; pa je radi toga Omer bio ukoren. A on da posvjedoči, kako je pravi Muhamedanac, navijesti progonstvo kršćanim i izvrši ga na fratri. Suviše Omer naredi: neka se svi renegati dosad neobrezani, odmah obrežu. Kako mi je kazivo Ijekar Arlin Ermen, ta krvava svečanost u Banjojluki ovako je obavljena: Zapovijedi O m er: neka renegati (bilo ih je oko 85) položiv oružje igju u bol­ nicu, pa da će tuđe nešto prati i čistiti. Megju njih se umiješaju vojni zapovjednici turskih nizama. Kad se renegati zbiju u bolnicu, tada do 400 vojnika turskih s golimi sabljami i s njima nekoliko berbera sa zavoji �174 Br. 11. Serafinski Perivoj. i melemom upanu u bolnicu i počmu silovati svakoga neobrezanoga, nek se pripusti obrezati. Zametne se strašna vika, jauk i pomaganje. U toj smetnji dva si bjegunca smrt zadadu; a drugu dvojicu nizami na ko­ made izsijeku; jer nisu hotjeli predati na obavljenje njim sramnoga, a Turkom svetog djela.“ (Vidi Nedić: Poraz Basa, str. 140.) 1907. Odselen nećemo nalaziti u životu Jukića i Omera kao prijatelje nego kao neprijatelje ; Omera i nadalje kao bezdušnoga i beznačajnoga gospodara, a Jukića kao sužnja i prognanika. Koliko istine sadrže ove riječi, či­ tatelje će razabrati iz slijedećih crta. (Svršit će se.) VI J ES NI K. Naša domovina. Potsjećanje svim očima gvardijanima i župni­ cima. U 9. broju „Seraf. Perivojdu od ove godine okružnicom pod br. 989. išće se od oo. gvardijana i župnikđ statistički iskaz naše provincije prema obrascima tamo navedenim ; a ovaj se puta potsjećaju oo. gvardijani i župnici, da nalog okružnice odmah izvrše. Redodržavništvo bos. f r a n je v a c a . Mostar: t 0. A. Zubar. Javlja nam se vanredno tužna vijest, da je na 6. ovoga mjeseca preminuo u Gospodinu mnp. o. A. Zu b a c , eksp’ uvincijal, generalni eksdefinitor i višekratni izaslanik generalov. Izrazujući duboko sažaljenje posestrimi provinciji nad gubitkom, želimo i odličnom pokojniku svjetlost vječnu' Uzdamo se, da ćemo dobiti opširniji izvještaj o pokojniku od kojega upućenijega pera iz Hercegovine. Slavlje u Fojnici. U istinu vanredno slavlje! Go­ dine 1857. reći prvu svetu misu, pa kroza sve one ve­ like bure prevaliti sretno 50. godište misenja. a u 73. godini života onako još odlična zdravlja stupati na oltar — poželjno je ali nesugjeno i svim drugim smrtnicima. Mi mu možemo zamjeriti. Možemo zamjeriti ne samo dugu životu, nego i dobru svjedočanstvu. Rad, trizmenost i zanos snaže čovjeka ne raskošno življenje, ne mlitavost. Časni naš starina, poštovani o. M. Mi l i če vi ć, slavio je 27. prošloga mjeseca u samostanu sv. Duha u Fojnici svoju pedesetgodišnjicu misništva. Osim do­ broga zdravlja, koje svečaru davaše prigodu, da uživa u daru božjemu, uživo je starina i u skupljenom krugu braće i prijatelja, koji dogjoše s mnogih strana pro­ vincije. Mnoštvo dobrih prijatelja najljepša je odlika i najiskrenija utjeha života. I tu odliku, kako vidjesmo, imade naš časni svečar. I mi obilna srca iskrene odanosti i ljubavi česti­ tamo našem svečaru, želeći mu u društvu dobra zdravlja i još zadovoljan broj godina života! Zagreb: Vrlo upadne pojave. Bezbožno pisanje »Slobodne Riječi« o sakramentu Pokore, neprestano zadirkivanje »Pokreta« i drugih naših listova u naše svetinje, pa izjave nekih pale na nekim »naprednjačkim« (?) skupštinama, valjda će nas jedanput probu­ diti iz dubokog sna. Mi smo na piutu vjerske anarhije. Valjda će nas ovi dogagjaji osvijestiti! Mi smo stajali mirno, kao da nam ništa ne fali. Donosimo ovdje nekoliko misli iz govora naprednjaka dra M. Heimerla; ništa nećemo komentirati, jer svaki čitatelj može sam sebi sud stvoriti o dohvatu zla sadržanog u onim mislima. Heimerl govori o »rastavi crkve od države^. On veli, da je ovo temeljno načelo napredne stranke. N a p r e d n j a c i će o s l o b a g j a t i d r ž a ­ vu od s r e d o v j e č n e p r e v l a s t i c r k v e . K o n ­ k o r d a t u H r v a t s k o j j e s t s r a m o t a . T o je p o š l j e d i c a g e s l a : »Bo g i Hr v a t i « . » N j e g o ­ va j e s v e t o s t « p o n i z i l a d r ž a v u d o s t v o r a m i l o s t i n j e . K o j a d r ž a v a d o p u š ć a d a j oj p a p a i m p o n i r a , n i j e v r i j e d n a da ži vi n e k a p r o p a n e za 24 s a t a ! ( Da k l e i H r v a t ­ s k a r a g j e n e k a p r o p a n e za 24 s a t a , n e g o d a j oj c r k v a i m p o n i г a! — op. ref.). Br a k mo ­ že b i t i za k a t o l i č k u c r k v u s a k r a m e n a t , al i za d r ž a v u t o ne s m i j e bi t i . S h v a ć a n j e b r a k a kao k o n f e s i j o n a I noga či na d a v n o je v e ć n a p u š t e n o . O d u z e t i c r k v i tu v l a s t z n a č i o s l o b o d i t i n a r o d od š t o k a k v i h šikanaci j a. N a p r e d n j a c i ni su s a mo p r o t i ka­ t o l i č k o m kl e r i ka l i z mu, već i p r o t i p r a v o ­ s l a v n o m, pa m u s l i m a n s k o m . O v o je p r a ­ va b o r b a za s l o b o d u c r k v e . F u r t i m a š i bi na r o d htjeli pod l i j epom de vi z om prepor a g j a n j a u H r i s t u p o v e s t i u c r n u noć. A Marjanović je na istoj skupštini reko: k a k o se n a p r e d n j a c i ne b o j e Ma g j a r a , n e g o t e ­ li ća, š t r e b e r a i m r a č n j a š t v a . Dakle iz pro­ sutih misli dra Heimerla, pa jedne samo navedene iz­ reke M. Marjanovića slijedi, da sva borba naprednjaka i ne ide za drugim, nego da ruši temelje crkvene vlasti u Hrvatskoj. Njihova je stranka osnovana samo u tu svrhu, jer druge svrhe nemaju, kad su im Magjari ništica, s kojom oni ne računaju. Nismo li sada u u vremenima, koja navješćuju progon crkve?! Osim narodne borbe, mi idemo i u borbu kulture. Napred­ njaci nas upravo vraćaju u doba »mračnjaštva«. Mo- �Vijesnik. derna miso država veli, da se nada sve treba kloniti vjerske borbe - a kad naprednjaci meću prvi cilj svojoj stranci, da potaknu vjersku borbu, nisu li onda mračnjaci ?! Očekujemo na ove pojave reakciju svih svjesnih kršćana u Hrvatskoj. Jedan se glas već čuo. Narodni zastupnik Juraj Tomac piše u 230. broju »Hrvatstva«: »Od najnovijega vremena počelo se sustavno na­ padati i na nekim skupštinama a osobito u stanovi­ tom novinstvu bud direktno bud indirektno katoličku vjeroispovijest, katoličke institucije, katoličke običaje, katoličke uredbe i katolički nauk, a da i ne spomi­ njem navala na katoličko svećenstvo! Pitamo se mi katolici, da li je to poznato onima, na koje to spada? Ili jest — ili nije? Ako nije, to je dosta žalosno; ako pak jest, tada i žalosno i sra motno. Pitamo se mi katolici ovako: 1. Da li je u Hrvatskoj katolički vjerozakon za konito priznat? 2. Kada su ukinuti kazneni paragrafi o smetan ju vjerozakona, o draženju na neprijateljstvo protiva vjerozakonskim družbama? 3. Da li sveudilj hrvatski narod ui ogromnoj ve­ ćini ispovijeda katoličku vjeroispovijest? — i napokon 4. Otkakda je postala katolička vjera i njezin mo­ ral otvoren nišan svakomu, koji hoće u njega gagjati kamenom ili blatom ? Katolički narod očekuje od svoga episkopata, da se upita na nadležnom mjestu, kako se tamo sudi o tim bezbožnim napadajima na svetinje hrvatskog ka­ toličkog naroda. To hrvatski katolički narod očekuje od svoga episkopata, ali pruža episkopatu svu svoju pripomoć. Jest, hrvatski katolički episkopat slobodno može ra­ čunati i na krv hrvatskoga naroda. Prolijevaše naši stari krv za svoju vjeru, hoćemo i mi eto n a s! Hrvatski sabor mora reći svoju. Zastupnike u hrvatski sabor poslao je u ogromnoj većini baš katolički narod.« Ruska Poljska. Vilnski biskup Ropp. U skorije se vrijeme mno­ go govorilo o premještaju i o otstupu, dapače i o pro­ gonstvu vilnskog biskupa Roppa. Ovo se je sada dogodilo; biskup je Ropp prognan iz svoje biskupije. Da, ruska je vlada već jednu punu godinu nastoja, da biskupa Roppa makne iz njegova djelokruga. Putovanje Vladimirova, nastojnika u departementu „za strane vjere" u Rim djelomično imalo je i tu svrhu, da spomenutoga biskupa primjesti u Kielce. A budući sveta Stolica nije na to pristala, biskup je ponovno prizvat u Petrograd „ad audiendum verbum". Taj je poziv bio preteča njegova progonstva; a isti je postupak bio i pred progonstvima njegovih triju 175 prešasnika na vilnskoj stolici: biskupa Krasinskoga prognaše godine 1864., Hrynievickog god. 1885., i Zvieroviczkoga 1902. Razlog što je biskup Ropp pao u nemilost kod ruske vlade više je političke naravi, nego li vjerske. Biskup polonizirani Kurlandez ima neustrašivo energi­ čnu narav, u uz to je i veoma užgani pastir. Osim to­ ga nije smeto nimalo da ga političke struje sa sobom ne ponesu: naslagjujuć se mesijanističkim idejama i nadaju­ ći se uvijek slobodi svoga naroda. Za to on i mnoge moderne ideje (osobito one socijalizma) veoma optimis­ tički sudi. Na početku ustavnoga života sastavi on u Litvi političku stranku, koja je svojim ekonomskim pro­ gramom bila vrlo blizu ljevici dume. Poslije svoga iz­ bora za prvu dumu bio je preopozicijonalan i uza sve to, što su kadeti imali demagošku taktiku, ipak je bio s njima u neprestanom doticaju. Po raspustu dume povrati se u Vilnu, gdje još većom snagom poče dje­ lovati na crkvenom i na kulturnom polju — a za te stvari dogje u konflikt s ruskom birokracijom, On se uspro­ tivi ruskoj vladi, koja htjede ustanoviti komisiju s tom zadaćom, da poljske molitvene knjige privede u ruski jezik. Zamjernom se je takogjer odvažnošću opro porusivanju katoličke djece u župničkim školama. Dobri biskup! Prosvjeta. Monakov: „Društvo Calderon za promicanje kr­ šćanskog kazališta." Franjevac P. Ekspedit Schmidt, pjesnik i literarni povjesničar prošle zime osnova u Monakovu društvo „Calderon" za promicanje kršćanske kazalištne umjetnosti. Prva je namjera spomenutoga društva, da uvodi u kazališta kršćanske komade. Ovo poduzeće moramo pozdraviti, ako se samo sjetimo na kakvom ćudorednom stupnju stoji kazalište. Na 26. lipnja ove god. prestavljan je u monakovskom kato­ ličkom kasinu „Čudotvorni mag" od Calderona. Uspjeh je bio sjajan. Spomenuti su komad izvodili umjetnici od zvanja. Stojimo dakle na pragu novoga pokreta. Vrijeme će valjda prihvatiti ukus za obnovljenjem kr­ šćanskog kazališta. Ako nije rano, nije ni kasno da se očisti štala Avgijasova. Sveto Pismo. — Zanimiva statistika. Švicarski bo­ goslov Jakov Kristijan Iselin (rogj. 1681., umro 1737.) nije žalio, da se dadne na veoma dosadan posao. Kroz pune tri godine, a na dan po 8—9 sati sjedo je za sto ovaj bogoslovac, da točno izbroji: koliko sveto Pismo ima stihova, riječi i slova. Po njegovu sveto Pismo imade 31.173 stiha, 773.662 riječi i 3,566.480 slova. Sam veznik ,,i" dolazi u svetom Pismu 46.227 puta, ime „Jahve" dolazi 6.755 puta. Nuzgredno budi spo­ menuto, da kuran (za muslimane sveta knjiga) imade 77.639 riječi i 323.015 slova. �176 Br. 11. — Serafinski Perivoj. — 1907. Društvu za gradnju nove crkve sv. Ante u Sarajevu pristupili su nadalje: Župa Zovik. Prinosnici: Antun Matijašević, Pejo Ilić, Ivo Nikolić, Pilja Nikolić, Marko Nikolić, Stjepan Nikolić, Ruža Nikolić, Pejo Andrić, Luča Andrić, Ruža Andrić, Serafina Plavotić, Ana Itrič, Antun Matijašević, Ilija Tunjić, Pejo Tunjić, Ilija Radošević. Župa Foča. Prinosnici: Mato Aračić, Josefina Šarić, Josip Klima, Pejo Perić, Luka Anušić, Marko Rašić, Stijepo Rašić. Ivka Mandić, Marija Mandić, Kata Simić, Anto Matanović, Ruža Matić, Marko Perić, Mijat Tolić, Marko Ivić, Miše Ćorluka, Jakob Pranjić, Juro Matanović, Mara Jurković, Mara Krajnović, Ilija Perić, Ilija Kurtušić, Marija Tolić, Jela Tamas, Anica Tolić, Pejo Gavran, Ilija Gavran, Ivka Gavran, Pejo Pranjić, Doma Jeleč, Juro Ključević, Bariša i Ivka Šimi^ Banša Rašić, Franjo Sedlaček, Ivan Marić, Franjo Grlić, Franjo Doleček, Jela Gavran, Stijepo Čičak, Doma Babić, Juro Galić, Ilija Mandić, Tadija Jurić, Ilija Čičak, Jakov Rašić. Župa Podhum. Prinosnici: Mara Kožul, Petar Mijić, Jakov Marković, Ruža Kožul, Ruža Šimunović, Anica Kožul, Mato Krešo, Angja Krešo, Cvita Vujčević. Župa Bučići. Prinosnici: Kata Grabovac, Manda Blažević, Anto Blažević, Ana Zvizac, Mare Džambas, Janje Krasa, Angje Skopljaković, Mande Marijanović. Ivo Filipović, Marin Mijo, Matukić Niko, Skopljaković Mato. Župa Zelinovac. Prinosnici: Josip Balen, Petar Matijević, Ilija Bakić, Mile Skender, Dane Matiević, Jakov Matiević, Ilija Matiević, Ivan Baleri Anto Bužonja, Jozo Bužonja, Ilija Javor, Ilija Balan, Niko Krmežević, Mile Javor, Jozo Katalinić, Kane Matiević, Pavka Matiević, Ana Matiević, Jeka Matiević, Petar Javor, Petar Knežević, Ante Katalinić, Franjo Javor, Marija Katalinić, Ana Javor, Jure Jurjević, Jeka Jurjević, Jakov Jurjević, Marija Jurjević, Marta Skender, Ana Kovačević, Mile Kovačević, Ivan Pavičić. Župa Dubrave. Prinosnici: Marija Miličić, Lucija Dilberović, Katarina Jurišić, Manda Hrgovčić, Juraj Dolić, Ruža Ivanović. Župa Kiseljak. Prinosnici: Ivo Šakić, Angja Marković, Ivan Šakić, Anica Vujić, Marica Grgić. Župa Dželilovac-Podkraj. Prinosnici: Anto Bilavčić, Luče Betunac, Mato Malić, Franjo Škulj, Anto Jozipović, Ivo Gavranić, Filip Dovodja, Mato Dovodja, Martin Djak, Frano Žilić, Anto Ivkić. Župa Crkvica. Prinosnici: Ivo Kašić, Angja Dilber, Jelka Batista, Marta Kolak, Juro Skelo, Ivo Perić, Jakov Perić, Luča Miletić, Manda Skelo, Niko Grbavac, Angja Dilber, Angja Dilber-Batista, Ivka Skelo, Mato Knežević, Kata Jelavić, Ana Vuković, Marko Turić, Jakov Mioč. Župa Odžak. Utemeljitelj: Mihajlo Levar, financ. priglednik. Župa Fojnica. Dobročinitelj I. reda: Obitelj Milišić-Luckić, Pero Perica III. reda. Prinosnici: Mara Stojanović, Kata Oroz, Niko Musić, Andrija Miškić-Bošnjak, Marko Bošnjak, Andrija Bošnjak, Margareta Migić, Ruža Vlahić, Ivo Milišić-Luckić, Kata Tuka, Mato Budimir, Luča Pravdić, Ana Spahić, Kata Vicić, Mara Vicić, Jele Knežević, Kate Cvitanović, Ivica Marković. Župa Kreševo. Prinosnici: Ivka Nikolić, Luče Gojsilović, Luče Domačinović, Ivka Tavra, Antun Trogrlić, Dane Sočo, Mare Stanić, Franjo Žesto, Ivan Ban, Jele Šimundić, Dome Nikolić, Mare Nikolić, Marko Nikolić, Angjuša Ban, Jele Boraš, Ane Marić, Ane Strukić, Ane Misilo, Franjo Momčinović, Antun Momčinović, Mare Šunjić, Kate Bešlić, Ivka Bešlić, Kate Pelić, Jele Boraš, Marko Šunjić, Katarina Pordušić, Angje Ereš, Mato Pordusić. Odgovorni urednik: 0. Josip Markušić. Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Telefon br. 119. Utemeljena godine 1882. i Tiskara VOGLEf^ i D KOMAN Najstarija -n SaraieVo. Č em aluS a ulica 172. i ste i 3otij 'iia u B o sn i SS irnijim oismer.ima, strojevima. = Preporučuje se & ^skanje novina, nakladnih djela, molitve­ nika, posjetnica, z&r^rdh i vjenčanih karta, kao i svih poslova, što u tisKarsku struku zasiecaju sa ukusnom izrad­ bom i uz najumjereniju cienu. Vanjske naručbe OBAVLJAJU SE ODMAH. �§ . 9 Т Г 1 TOriTltifl, ■A* “*• A V /-1 - ж ж л stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 50—kom. »<*&, Toiletnog otpadnog sapuna, ljubica, ruža. ruža, heliotrop, m ošus, eiurvlica, gjurgjica, cvijet breskve itd. Razašilje pouzećem M anhattan U nternehm ung Budim pešta, VII. Bezeredy ulica 3. kao: Maticž, kršteuih, ^ >. _..";u*ianih, Matica vjenčanih, Matica umrlih, Protokola, Crkvenih računa i exhibita. Krstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. d. i t. đ. u pojedinim arcima ili u solidnom uvezu. Službenih kuverata u svim veličinama. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/09edadc6409d585b3104ede80094290b.pdf 839cf98a6b1a6b386795470d5c9fc54b PDF Text Text QLA5IL0 HRVATSKIH FRANJEVACA. Č la n c i: 1. Snažite dobru štamp , retplać „Serafinski Perivoj" 1 . . . 2. Na božičnoj misi - 3. Herodov san 4. Život i rad Ivana Frare Td ča че . 180 . 182 k . 190 V ije s n ik : Naša domovina: 6. Zagreb: „Društvo D o m a g o j-.................. 194 IZLAZI MJMCČNO KA DUA Alt KA, GODlShJA CUCKA 5 KRUHA RUKOPISE I PRETPLATU PRIMA URCOKi St UO U UISOKOM (POSNA. UISOKO, rRAKJCUAČKA GIMNAZIJA). OTrRAUNiSTUO JC U TISKARI „UOGLCR I DRUG0 U1\ SARAJCUO. (T 7. Zadai luheristični sastanak u Spljetu Prosvjeta: 8. „Hrvatska straža" o našem Martiću п Ч . Izvještaj „Zbora duhovne mladeži" u Djakovu zi g. 1906.—7.................................... 194 10. Katolička Crkva u S r b i j i ...........................195 11. Igranje s povješću........................................ 195 Ri m: 12. Prenos kostiju Lava XIII .......................... 195 13. Dop. i s i ni ca u r e d n i š t v a ...................... 196 SARAJCUO Т151ШЛ UOGLCR I DRUG0U1 1907. �..Život i rad I. F. Jukića” i „Krvavi Behari.” poziv na pretplatu! Uprav se svršuje pretisak Jukićeva „Života,a što je izlazio ove godine u „Seraf. Perivoju/ Nije naše govoriti o ovome djelu, jer „nitko sudac u parnici svojoj." Urednik „Seraf. Perivoja" sam je uz o. B. Str. Škaricu pisac ovo??'- d'ela; za to nećemo ništa ni govoriti. Ipak možemo barem to reći. **' nastojati, da se ovo djelce ras­ proda. Prvo za to, da se drdr rugo za to, da se djelce rasprostrani u narodu, a time da se jaKiceve ideje rasprosi rati je po već otučenu snopu, ako reknemo: da je famo odužiti učinivši, da ga narod spoznadne i štuje. Uz to je i cijena svotu smoći svatko. Naše čitaonice, pjevačka društv niti dar narodu. Pa svećenstvo, pa učiteljstvo! hari", lirske pjesme od o. „Krvavi Behari, uge. Samo smijemo toliko Ber. Markušića. Ni o tome Valja plaćati troškove! A ni reći, da je svakoga nas dužn ovo djelo nije baš ogromne cijene: Veliko pouzdanje polažemo u sve naše prijatelje, a osobito u pretplatnike „Seraf. Perivoja." Oba će se spomenuta djela prodavati u Mo s t a r u , u k n j i ž a r i n a k l a d n i k a G j u r e Dž a mo n j e . Megjutim svaki može oba djela dobiti i preko našeg uredništva. Cijena će mu biti ista, a isto tako i brzina otpreme ista. Dakle, i ovako bi bilo zgodno: da pret­ platnici „Seraf. Perivoja" zajedno s „Perivojem" naruče i koju od spomenutih knjižica, a možebit i obe. Prijatelji uspomene 1. Frane Jukića i prijatelji poezije mislimo da će nas pomoći Uredništvo „Seraf. Perivoja/' �5ERRFINSKI PERIUOJ. qLdM_0 HrVflTSKIM riMNJEVACd. GODINA XXI. O. JOSIP MARKUŠIĆ FRANJEVAC. SARAJEVO, 1907. TISKARA VOGLER i DRUGOVI. ��KAZHbO ® gs Beletristika. P j e s me . Prosvjetne bilješke „Seraf. Perivoja44 Strana Carici bola (o. Berislav M a rk u šić )........................41 Družina iz pakla (J F. Schiller. o. B. Markušić) . 41 Iz „Ubogarka" (Branko Str. Škarica) . . . 10 Na božičnoj misi (pjesma u prozi) (Tug. Alaupović) 179 Pjesma Budućnosti (Branko Str. Škarica) . . . 42 Pjesma uskrsnuću (B. A. Čičić)v ..............................136 Svatovsko groblje (Branko Str. Škarica) . . 137 Tuga od Bosne (Branko Str. Škarica) . . . 67 Tomić Mihovil (Branko Str. Škarica) .107 U zastoju života (Branko Str. Škarica) . . . 145 Vječnost — (pjesma u prozi / (Krcin) .137 Novel e Pobjoda ustrajnosti (o. i. Vladić) 2., 37., 51., 86., 102., 119, 134, 146 Herodov San (Filip Lajik. o. M. Marić) . 180 Rasprave, studije i članci. Strana Bambino d’ Aracoeli (o. J V . ) .............................15 Bogumilstvo i pravoslavlje.......................................195 Dvije nove drame u Hrvatskoj (o. J. M.) .1 5 Drama „Prokletstvo" zabranjena na hrv. pozornici (o. J. Markušić)...................................................94 Dopis iz Beča: Šesti katol. sastanak (Mladen) . .189 Gdje je bio raj z e m a ljs k i? ..................................... 158 Glas „Matice Hrvatske" . . • ..........................143 „Hrvatska Straža" o Martiću..................................... 196 „Је li teologija savremena znanost" (o. J. M.) . . 3 1 Je li bilo kršćana u P o m p e jim a ? ............................15 Konferencija u Dubrovniku o socijalnoj demokraciji; od Urbana T a l i j e ............................................ 47 Kako se truje s v ije t? ...................................................16 „Matica Hrvatska" i „Društvo H. Književnika" . 93 Moderni napredak i kršćanski moral . . 142 Moć socijalne demokracije (o. J. M.) . 158 Megjunarodno udruženje za znanstveni napredak k a to lik a .............................................................160 Martić u njemačkoj knjizi .......................................16 Monakov: Društvo „Calderon" za promicanje kršć. k az ališta............................................................ 175 „Nekoje Misli"; od Ferde Heftlera (o. J. M.) . . 47 Nova Galerija u V a t i k a n u .......................................48 Prenos kostiju Lava XIII............................... .196 Prosvjedna skupština u restauraciji „Kola" .9 5 Pronašašće babilonske knjižnjice............................... 128 „Put Raja" od o. Pija P o lja k a .................................48 Pokret za glagoljicu (o. J. M . ) .................................45 Reineke protiva Haeckelu...........................................160 Statistika vjera na s v i j e t u .....................................158 „Savremenik* (o. J. M a rk u š ić )............................... 159 „Sveti Ivan Kapistran pod Biogradom"; od o. P. B e la v ić a ..............................................................96 „Spomen-knjiga fra Grgi M a rtiću "............................16 Sveto pismo. Zanimiva s t a t i s t i k a ......................... 175 „Sveta C e c i l i j a " .......................................................159 Šeringer: Priručni riječnik tugjih riječi i fraza . . 32 Vrlo upadne pojave (o. J. M . ) ............................... 174 Znanost i apologetika.................................................143 Alkohol i alkoholizam (o. B. Brkić) . . . . 22 Bogojavljenje (o. J. V l a d i ć ) ..............................8, 21 Dva odlomka za poznavanje znamenitih dogagjaja iz godine 1851, to jest od kavge na Jajcu (o. J. M arkušić)................................................70 Filološka študija o božičnoj pjesmi ,,U se vrijeme godišta" (Čutić Mladen)..............................5, 26 Franjevci opet u Japanu (Fra J. Zvonigradski) . . 42 Iz rada naših starih „školnika" (Mladen) .161 Jedini književni list u Hrvatskoj (o. J. Markušić) 11 Odvraćaju li znanosti čovjeka od Boga? (Po Bougoudu N. G je b ić ) ............................. 17, 33, 49 Otac Teobald Mathev (o. J. Markušić) . . . . 55 O. Ivan Fran Jukić Banjalučanin (o. J. Markušić) . 65 Opet jedan zanimiv zapis (M la d e n )........................ 167 Protuzakonitosti pri Isusovoj osudi na Kajfinu sudu (o. J. V l a d i ć ) ...................................................43 P: Wasmann o nauki evolucije (o. J. Pašalić 57, 90, 107, 121, 137 Vijesnik. Pokret za „slobodnu" školu (D. Ikić) . . 88, 105 Prelom u Hrvatskoj i enciklika pape Pija X. o nauci S l u ž b e n i dio. modernizma (o. J. Markušić) . . 1 6 7 Okružnica za statistički iskaz o provinciji Bosni Život i rad Ivana Frane Jukića (o. J. Markušić i o. Srebrenoj..........................................................129 B. Str. Škarica) 79, 81,97, 113, 129, 153, 173, 182 Potsjećanje svim ocinia gvardijanima i župnicima . 174 �Strana Pogled po svijetu. Na š a d o mo v i n a . Budimpešta: R igoroz........................ . 45 Četvrta glavna skupština „društva za gradnj u crkve sv. Ante u Sarajevu" . . . . 110., 124 Dopis iz Š ibenika.................................... . . 109 Fojnica: Nove kongregacije: . . . . 45 Gučagora: f o. 1. Ćošić . . . . . . 30 Izvještaj akademije „Duns Škota" bogoslova u Livnu 126 I s p r a v a k ................................................ 126 Ispravak . . . 111 Ispravak na jednu statistiku „Kat Lista" 61 Kreševo: Nova kongregacija . . . . 142 Kreševo: f o. M. K o p ić ........................ 61 Katolička mladež viših škola . . . . 44 Livno: o. F. J a z o v i ć .............................. 142 Livno: Proslava jedne zlatne mise . 142 79 Livno: Proslava Jukićeve pedesetgodišnjice Mnogop. o. F. Komadanović . . . . 111 Mostar: Kapitul hercegovačke redodržave . 79 Mostar: f o. A. Zubac . 174 Ovogodišnja promjena . Preminuli članovi naše redodržave Pedesetgodišnjica smrti Ivana Fr. Juk' : Političko stanje u Zagrebu Riječ urednikova za god. 1907. . Snažite dobru štampu! (od uredništva) . Spomenploča Iv. Krst. Tkalčiću . Sarajevo: f o M Riješnjak . Sarajevo: Promjena Sarajevo: Prosinodalni ispiti Slovenija: f Simon Gregorčić Tolisa : o. M. Malbašić Vareš : Posveta crkvenih zvona Vitez: f o. I. Klarić Vilnski biskup Ropp Znamenita 25-godišnjica Zagreb: Skupština katoličkih djaka Zagreb: Nova stranka . Zadar: Euharistički sastan ak .................................... V a n j s k i s vi j e t . Austro-ugarska monarhija: Stanje katolič. klera u A u s t r i j i ............................................................ 13 Strana Amerika: Težina d u še................................................... 62 „ Štovanje svetacamegju protestantima . 96 Belgija : Krasna u s p o m e n a ......................................... 46 Bugarska: Otkle nepopularnost bugarskoga kneza? . 157 Danska: Stanje katol. crkve u Danskoj Engleska: Školski zakon . . . . „ Napredak katol. Crkve . . Franceska: f Ferdinand Brunetiere . „ Novo ministarstvo „ Sablazan i sramota svijetu „ Crkvena politika i pučanstvo Iz franjevačkog reda : Beatifikacija Ivana Duns Skota „ „ „ Princeza stupila u fr. red žena . „ „ „ Slavni pisac Paul Lapeyre . „ ,, „ Franjevačka tiskara . f o. Kajo de Andrea slikar Dekret generala o povjesničkoj s m o t r i ....................................................... 111 Iz franjevačkog reda: Vojska siromašnih i prezrenih 13 Italija : Giosuć Carrducci 31 Istok : Katoličke novine u arapskom Jeziku 63 „ M a r o n i t i .......................................... 63 „ Židovi i k a t o l i c i .............................. 63 Njemačka : Crtica iz borbe minulih izbora . 62 „ Njegova ekscelencija Haeckel 95 „ Sud ljudi protestanata 127 „ Harnack o katoličanstvu . 157 Perzija Stanje katol. c r k v e ........................ 64 Rim: Sveta kongregacija obreda . . . . 46 „ Sjednica u akademiji za katol. vjeru . 62 142 Sveti Frano Asiški i socijalni demokrati rt „ Na podnožju Vezuva 96 Najnoviji silab 143 „ Kakve su sablazni klera u Italiji? 157 Rusija: Židovsko p ita n je ........................ 47 „ Katolicizam u Rusiji . . . 127 Ugarska: Kongres kršćanskih socijala 46 Dopisi uredništva. 0 dopisima uredništva gledaj brojeve 1., 2., 3., 4. i 12. �:°f BROJ 12. И ККЈШ С : 0. JQ5IP AflTOlŽI^, m N J C U flC . ( o UI50K0, 15. PROSINCA 1907. GOD. XXI. Snažite dobru štampu; pretpiaćujte se na ,.Serafinski Perivoj"! veoma čednom snagom ulazimo u XXII. i godinu, kako je zasnovan naš list. Malena I nam je snaga, ali zato imademo u izobilju ljubavi i zanosa. Ufamo se tim srestvima sve teškoće nadvladati. Uz to je na našoj strani i istina, za ikoju1 se borimo. Neprijatelji su naši zabluda liberalizma i zalegjmo srce mnogih kršćana. Što se tiče neprijatelja zablude, priznajemo: da su kao sinovi ovoga svijeta bili tako mudri, te su se osigurali materijalno — ali tu im je sav kapital njihovih ideala. Oni nemaju svetoga zanosa, pa mislimo, da im je tu slabost Ahilove pete, koja bi se mogla lijepo i zgodno uf. ctrebiti, ako bi nas samo naši prijatelji požrtvovno i ustrajno potpomagali. O v i n a k o l i m a , o v i n a k o n j i m a ; a mi u i m e n u G o s p o d n j e m . . . Pogibeljniji je za nas onaj neprijatelj: zalegjeno srce, vjersko neosvješć'enje mnogih kršćana. Pred ovim neprijateljem mogli bi mi i poništeni biti. Ne znam, s koliko bi smjelosti mi kretali u boj, da nam upravo program nije: razbiti onaj led i nehaj onaj. Naša je velika dužnost osvijetliti veliku polarnu noć i razbiti ogromne gromade leda, da nam zasine svijetlo \;robugjene vjerske svijesti i vjerskog oduševljenja. Ledeno je iu vjeri srce Hrvata, kad se toliko za­ grijava za zablugjelo naše novinstvo; ledeno j!e srce i onih, koji ne uvigjaju t o l i k o g zl a, Što no ga kod Ш nas jedan dio naše štampe sije. Ali najledeniji izgle­ damo onda, kad ne samo da grijehe zabludjele štam­ pe mirno gledamo, nego još i ono malo naše dobre štamj e, što јц imamo posve zanemarujemo. Sveopći grijeh! Abominatio desolationis! Sada mi uzimamo slobodu nikako ne vjerovati u iskrenost vjerskoga čuvstva kod svakog onoga, koji gleda, a ne v id i; sluša, a ne čuje. Vjerski život na­ šega naroda počeo je hladnjeti, i mi ga ne možemo drukčije oživjeti, nego našom štampom. To svako valj­ da i uvigja; ali to znati i opet se ništa ne brinuti, to je žalost od mnogo stupnjeva. Zar ćemo živjeti od slatkih utvara ili od mrtvila? Ne spominjući encikliku Pia X., koja sva odiše duhom : da svim silama snažimo dobru štampu, potsjećamo sa­ mo svoje čitatelje na neke izjave o štampi minulih već vremena — a minulih onih vremena, u kojima je cr­ kva mnogo lakše disati mogla, nego danas. Blage us­ pomene Lav XIII. god. 1889. piša: » D u ž n o s t je k a ­ t o l i k a da k r e p k o p o d u p i r u d o b r u š t a mp u , a z l o j š t a m p i da o d r e k n u s v a k o s u d j e l o ­ v a n j e . « Jednom zgodom reko je i Pio IX.: » N a š e v r i j e m e p o t r ? l n i j e v i š e b r a n i t ? 1j a i s t i n e s p e r o m , n e g o li p r o p o v j e d n i k a i s t i n e s p r o p o v i j e d a o n i c e ; z a t o t r ?b a na o b r a n u v j e r e r a d i t i š i r e n j e m d o b r e š t a m p e.« A naš �178 Вг. 12. — Serafinski Perivoj. — 1907. »prvi katolički sastanak« takogjer je na usta referenta dra Ružica rek o : »U t i s v r h u p r e p o r u č u j e m o s v a k o m u p r a v o m u k a t o l i k u , da ne či t a i ne p o d u p i r e b e z v j e r s k e s p i s e i novi ne, već da čita, p o d u p i r e i ši r i n o v i n e p r o ž e t e kr ­ š ć a n s k i m d u h o m . « Jesu li ovo proste fraze? i ako nisu proste fraze, za što ih mi držimo takovim?! Nema li u ovim navodima i snažnih zapovijedi, koje i dandanas vapiju za izvršenjem?! Mi se ipak uzdamo u osviješćenje svih nas. Budi se naša mladež. Osobito mislim na mladež naših bogo­ slovnih učilišta. Oni su mogućni kao dobro uregjena vojska. Nek se pobrinu, da u prostom puku a i megju našom inteligencijom ožive uspomenu makar na re­ zoluciju katoličkog sastanka. Njihove diskusije nek se kreću ponajviše oko toga: na koji bi se način istjerala iz naroda zla štampa, i kako bi se moglo najizdašnije pomoći dobroj štampi. Mlade'ž je najagilnija, najpodhvatnija. A treba dobro znati, da nam u ovoj stvari više treba okretnosti, poduzetnosti i zanosa, nego tro ­ moga mudrovanja. Ove vrste mudrovanje već nam je dodijalo. Mi hoćemo jedanput krenuti naprijed! 1U ovom poslu ne mislimo mnogo na našu sirotinju, jer moramo znati, da upravo na tu našu sirotinju spada i materijalna pripomoć i moralna! Istina da oskudijevamo, ali u vrijeme borbe i sirotinjska kruna vrlo često postane žrtvom »dominii alti«. I Još jednu važn i odluku pred jno’vom godinom imademo na srcu. I te odluke nećemo zapustiti nikada. Zaludu svi eventualni prigovori. Mi pomišljamo svezu izmegju nas i naroda ovako: probitci t oda nama moraju ležati pred očima kao najviša i jest. Sve ćemo sile uložiti, da pomognemo svakom pogledu; prvo za to, jer smo mi krv od krvi naroda; a drugo za to, jer na nas i spada da vodimo narod. Ali ako smo mi vogje naroda, onda nas narod mora slušati. Narodne nevolje nas u srce diraju, a za to i narod neka osjeća za nas. Nek nas narod po­ sluša, pa neka odbije iz svoje sredine zle novine, a neka dobru štampu prima. Jedan konkretniji pojam: sva naša društva (čitaonice, pjevačka društva, potporn i društva itd.) treba da s i s nama svezana tako, kao borci i vogja. Skladno ćemo k cilju! Prvi smo bili s narodom iu podizanju ovih društava, a i narod će nas oduševljeno pomagati u drugom smjeru. Poznato mora biti, da odgoj naroda mora biti skladan i općenit: usporedno s narodnom prosvjetom mora ići i narodno vjersko osviješćenje. Inače će se prosvjeta izvrći u »hiperkulturu«, u nezdravu kulturu, koju toliko pro­ klinje i filozof Jasnaje Poljane Tolsioj. Neopreznost ove vrste osvetila se mnogim narodima. Upozorujemo samo na Rusiju, koja mnogo trpi radi nerazmjera pro­ svjete i vjerskog pravog odgoja. (Iz etikete ne spo- minjemo življih primjera.) Je li i nama baš od Usuda sugjeno, da krenemo istim bespućem?! Dakle mi mo­ ramo za tim ići, da u narodu skupa s drugim narodnim poduzećima poduzmemo i rad oko visokog vjerskog osviješćenja! O vjeru i prosvjetu moramo svezati sret­ nu budućnost naroda. Tome će doprinijeti najviše, kad narod prigrli štampu, koja imade iste ideje kao i vod­ stvo njegovo. Ne treba ni spominjati, da bi nas ne­ uspjeh mogo map miti nepotrebnom a zlokobnom apa­ tijom u drugome smjeru. To su misli jednog dijela našega programa i godini 1908. I drugi ćemo dio spomenuti. Držimo, aa smo svojoj obvezi prema pretplatni­ cima potpuno zadovoljili. Da ne spominjemo) redovi­ tog izlaženja lista i točne dopreme (jer, ako kome koji list od godine 1907. fali, kao što već jedanput rekosmo, stavljamo svima na poštenje, da reklamiraju пз uredništvo u Visoko i dobit će) neće valjda biti zamjerno, ako upozorimo čitatelje na birano štivo, raz­ novrstan vijesnik i odabran jezik! Tako su nam pismeno izrazili sa mnogih strana; a osim ovoga mogli su i cijenjeni čitatelji javno čitati laskave pohvale i p re­ poruke u listovima, kao što su : »Glas Matice H rvat­ ske«, »Prosvjeta«, »Hrvatska Straža«, »Hrvatski Dnevnik«, »Hrvatska Kruna«, »Hrvatstvo«, »Osvit«; nckoji od ovih listova i u više navraćaja. Imali smo na umu, da »Serafinski Perivoj« preokrenem o u čisto znanstvenu smotru. Razumijemo smotru univerzalnog značaja. — Priznajemo, da toga za samo jednu godinu ni jesmo mogli izvesti, a hoćemo li u skoroj barem budućnosti izvesti, to stoji jedino u odzivu naših prijatelja. A posve je istinito, da do to ­ ga cilja nema druge zapreke do li jedino našeg nehaja. Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slavonija, Dalmacija, Megjumurje pa Primorje i Istra mogle bi čudesa stvara*9 a^° hoće. A nema opet ništa lakše do »hotjeti«. Braćo pomozite nam perom i pretplatom ! Slijedeće godine bit će nam sadržaj jloš bi raniji. Vanjska oprema bit će ukusnija. Vijesnik znanstven i punjen samo vijestima općenitoga značaja i zanimivosti. Izmegju članaka ističemo one, koji će se baviti ulomcima naše domaće povijesti: »Životopis o. J. Baltića«, »Ustanak u Bosni od god. 1858.— 1878.«, bit će i filoloških rasprava. Imademo pravo istaknuti još i pjesme od naših domaćih pjesnika snažne nadarenosti, a gdješto i talenta. Šta imademo još? — Imademo još svim našim prijateljima zaželiti sretnu novu godinu, a oni nek se nas sjete: pretplatom, perom, preporukom i kojim d a ­ rom, da i mi njih mognemo cbdariti kojim prilo­ gom, kao što ih i danas obdarujemo prilogom od Četeri strane! Uredništvo »Seraf. Perivoja«. �Na božičnoj misi. 179 Na božičnoj misi. (Uspomena iz djetinjstva). edva jednom osvanu i badnjica. Snijeg sipa kao iz rukava, ali je suh i cakli se u si­ tnim iglicama, hvata se gola granja, ] i zatrpava puteve i sokake, gomila se po krovovima, zalijeće se kroz slabašna stakla na pro­ zorima. Kitina da ne može ljepša. Po kući se premeće mati i sestrica: kuhaju, peru i taru. Stara jelovina žuti se ko najčišći vosak ispod jedre i jake djevojačke ruke. Kroz maleno stakalce na peći vidi se, kako pucketa suho drvo, pršti i plamti. Već sam propjevo sve božič­ ne pjesmice iz Jaićeva Vinca i po nekoliko puta, razgledo sličice, a najviše mi se uvrtjela u pamet, kako su zulumćari sirotna fratra otrgli od oltara pa ga biju po tabanima. Do podne prošlo nekako, ali poslije po­ dne, makar je najkraći zimski dan, oteglo se pa ni­ kako da zazvoni »Zdrava Marija«. Snijeg pada sve sitnije, dok se ne premetne suhim praškom, a na nebu se ukazuje vedrina. Na zapadnoj strani zapalilo se nebo, ko da će sad eto da izgori, a žarke, ali ledene (trake sunčane pale po visokoj Bukovici, ko kada rumena krv oblije i pokapa čisti ljiljanov cvijet, što ga s; nevina ruka pred slikom bogorodičinom. Po dolovima padaju bjelkaste sjene, tanje se i sive, dok se ne premetnu crnim krpama, pa zavijaju proprćene puteljke, penju se uz drvo i krovove, ponosna sljemena i po­ pucale rogove. Pada gusti zimski mrak. Po kućama se užižu svijetla, dršću po čistim pendžerima pa se miješaju s gustim crnim mrakom i čudno potitravaju po blijedom snijegu, što se cakli i treperi ko na debe­ lom svijetlu mjesečevu. U sobi gori maleno kandioce pred starom slikom Majke od sedam žalosti. U sobi prostrtoj velikim ćilimom, što se vadi samo uz naj­ veće svece, sdva mekana šilteta drhturi s’abašno svijet­ lo i ožaruje ljute mačeve, što se ispleli po srcu Majke Božije. Stari okvir opran i očišćen, slika otrvena, pa mi se žalosno lice Marijino pričinja ko da se vedri, ko da oko stegnutih ljutom bolom usana igra lagašan smiješak, a po licu plazi mir ko u bolesnika, ka­ da mu kaneš u ranu blag melem. Mačevi ko da su mekši, pa i one debele kapi krvi ko da se tanje, vo­ dene. Stara ura tiho i dostojanstveno broji o zidu vrije­ me i časove. Unesoše svijeću, sjedosmo i blagovasmo, što je Bog dao u siromašnoj kući bez oca i hranitelja. Zapalismo i tri vošćane svjećice, usagjene u bujan, zelen i gust struk pšenice, što je mila ruka sestrina o sv. Kati posijala. Ona je bila megju nama najrumenija, odisala mladošću i životom pa njezina svje­ ćica opet uze najjače plamsati i cviljeti, ko da pjeva opijelo..., dogori i izdahnu. Pogledasmo se pogledima, što ih pero opisati ne može, ali kada ih se sjetiš i poslije dugih godina, oko srca ko da te šapne težak komad leda, a trnci podigju pod kožu, pod nokte pa za grlo, hoće da zadave, ali suze istisnuti ne mogu. No za tren oka ugje opet u srce mir i carstvo božje, samo mati, da nam sakrije suzu, izagje u kuću. Ostasmo sami, ogrlismo se i izljubismo, a ne znam zašto. Po čitavom mjestancu pao svečani mir, pa se čini, ko da se nebo otvara, ko da sipi iz njega ljubav i blagoslov na slabo i nejako, na svagjeno i omraženo, nad gospodske kuće sjajno rasvijetljene, i niske ubo­ ge kolibice, što jedva stenju pod debelim snijegom, a samo slabašni trak lojanice kazuje, da se i tu diše i božiću veseli. U neka doba počne se oko sklapati, umor se hvata trepavica pa teščaju, ko da ih komad olova pritisko. Ne stere se postelja već se liježe na pod. Ta i Sin božji ne nagje na zemlji mekane po­ stelje! Iza kratka djetinjega sna trže u komšiluku pu­ ška. Mukli se glas jedva odbi o debele slojeve snijega, ko da ga ko rukom uhvati, te muklo se rasplinu kroz mrak, i ode niz polje, da se izgubi i smrzne u lede­ noj božičnoj noći. Vrata se na kućama počeše otvarati, planuše svijetla po prozorima, a dotle i zazujaše sva tri zvona na našem drvenom zvoniku. Glas im je svečan i dostojanstven, prodire i tjera najdublji san s očiju, ulazi u srce i u dušu, u krv i u meso pa sklapa ruke na tihu, srdačnu molitvu. Izlazi pomalo iz kuća sve, što samo nogu vući može, nagizdano, veselo i radosno. Prostrana kamena crkva puni se, a za čas planuše sivi zidovi u stotini maketa i malenih svje­ ćica. Mlagjarija leti na kor, reda svjećice po niskoj drvenoj zagradi. Ko da se pusta i ledena crkva ra­ jem pretvorila! — Lagani sivi oblačići plaze uz zi­ dove i stupove, po kojima se uhvatilo bijelo inje. — Dogje i časna sestra, otvori stari, davno već razgogjeni harmonij, a dugački suhi prsti okliznuše se po žutoj kosti. Razliše se nad stotinama glava najprije tanani plačni glasovi, ali se brzo pridigoše i zazvoniše ko što zvoni harfa u ruci angjela, najbližega božjemu prijestolu, a iz tridesetak i snažnih i krupnih i sitnih i tankih muških glasova zaori se božična pjesma: 0 p a s t i r i ! Pred velikim se oltarom zasja svetačko lice staroga fra Balte. Sijeda mu kosa svijetli ko najčišća gruda snijega o traci sunčanoj, a krupni i ponosni? stas savija se pred kraljem kraljeva, gospodarom go­ spodara, da mu prikaže žrtvu jedinoga i najmilijega Sina. S njegovim dostojanstvenim glasom s^aže se vre­ la molitva hiljade pobožnih srdaca, sve se želje sta­ paju u jednu veliku, pa se s molitvom dobroga sve­ ćenika penju pod visoki krov crkveni, probijaju hladni jutarnji zrak i penju se čiste, plemenite, pune ljubavi �180 Br. 12. Serafinski Perivoj. — 1907. i pouzdanja k onomu, što je sama ljubav. Ne miče1 se ni živa duša, ko da se sve tijelom okamenilo, sa­ mo se duše ljube i miluju pa usiavljaju srcu kucanje, ustima dah. Skladnim i svečanim glasom otpjeva gjače hrvatski epistolu, a onda se sva crkva uzljulja ko talas silan i snažan, što se samo valja pučinom de­ beloga mora, da se onda lagano sam u sebi raspolovi, utiša i izdahne u slobodi. Snažnim i jakim glasom ot­ počne starac svećenik svetu, uzvišenu i zlaćenu b o ­ žičnu pjesmu: U s e v r i m e g o d i š ć a ! — A kada dopjeva prvu kiticu, priuze narod, da mu otpjeva Stotine glasova i starih i nejakih, punih i jedrih složi se u jedan glas i starica, što joj pjesma ni -na pamet ne pada, i mlada djevojka, žene i dječica, sve pjeva i pjeva. I teška briga, što muči jadna čovjeka čitave bogovetne i duge zimske noći i starost i bolest, sve, sve pjeva. Iz starih okvira ko da se miču slike svetaca i svetica i sveti Petar, što mu oltar s desne strane pa pocrnio i izblijedio, stisnuo se u težak hrastov n kvir, i sv. Anto s lijeve strane, pustinjak blijeda i u vela lica, duge, zamršene brade — sve ko da oživljava, poigrava u svojim okvirima, otvara usta i pjeva s na­ rodom svojim. Goli kamen i teški nespretni stupovi, crna stakla na prozorima - sve se miče i giblje, kroz sve ko da prolaze mlazovi vrele krvi i ljubavi pa se sve živo i neživo slijeva u jedan glas. To su časovi, gdje nema razmaka izmegju neba zemlje živih i mr­ tvih, kamena i žarka srca ljudskoga, već sve se stapa u jedno, sve se grli i ljubi, sve pjeva pjesmu, u ko­ joj zamire bol i briga, na kojoj se topi mržnja i osveta, izmiče zavist i zloba, a mir ljubav, carstvo božije seli na zemlju, ulazi u srca ljudska, napunjava ih izvrhom. Ljudi postaju Bogu slični i premeću se u onoga, koji ih je stvorio sebi i vječnomu živo blaženstvu. A maleno čedo u jaslicama, što ga časne sestre obukle u bijelu svilenu košuljicu, ko da se po miče iz malene, uzane štalice, očice mu se krijese ko dvije najsjanije zvijezde u toploj i mekanoj maj­ skoj noći pa samo šio ne ustane na slabašne nožice, da poljubi časnoga slugu svoga kraj oltara pa onda sagje megju ljudstvo, da sve izgrli i izljubi, muče­ nike i patnike svoje, što samo u njega i u svoga sve­ ćenika oko upiru, ruke savijaju. 1 blizo, sirotno g ro b ­ lje, što mu snijeg zatrpo niske drvene i kamene krstove, ko da se giblje i talasa; grobovi se sretnih pokojnika otvaraju, da se i oni stope u molitvi sa djecom svojom, udovicama i sirotama. Tresu se jaki zidovi, dršću svijeće u rukama i na oltaru, prelije­ vaju ise, veru se uz bogatu svilu i kadifu, i uz ubogi gunj, uz izmreškano i teškim vremenima izmo­ reno lice i uz pune, jedre i sočne djevojačke obraze1, polaze i savlače se u stara, iskašljana prsa, u nadojena njedra, mile po starom drvenom podu, penju se uz zidove, zvekeću po staklima, a odavle se razlijevaju om po tvrdom smrznutom snijegu pa se kradu jaki i silni u kućice onima, što leže pred farm o m , nemogli i satrveni, da i njima kanu još koju kap­ ljicu u kandioce, što se trne . . . A na polju sviće sretan i blažen dan, koji je donio svjetlosti, donio jadnomu ljudstvu ljubavi, bez koje nema života, nema disanja. Na istočnom nebu k o 'u tam nom modrom kamenu blista vesela i nasmijana zvijezda danica, puna žara i svjetlosti, baš ko ona ne­ beska zvijezda, što je dovela iz dalekoga svijeta kraljeve, da se poklone novomu kralju, Što ne nosi silu i snagu u oštrom maču i teškom koplju, nego nosi ljubav i mir, nosi carstvo božje s neba na zemlju, da ga na­ stani megjtu bijednim i nevoljnim, megju prognanici­ ma i robljem. Razilazi se svijet iz crkve: izlaze i teški ljudi i nevoljni kmetovi, i stare i čile noge pa se 1ju i grle, a s toplih usana, iz puna srca, iz čiste i otvorene duše otkida se divni starinski pozdrav: ČESTIT BOŽIĆ! T u g o m i r Alaupović. Herodov san. (Napiso F i l i p L a i c u s). ilo je to u noći od 24. na 25. prosinca go­ dine 747., po osnutku grada Rima. Kao izumrla ležala je palača kneza jeruzalem­ skog. Samo vojnici rimski, koji pred njezinim čvrstim vratima stražahu, naslonivši se li­ jeno na dovratke zurili su u fantastički jureće obla­ ke pred mjesecom, jer se laki vjetar bijaše podigo i ganjaše ih. Iz grada se čula ona mukla, smetena buka, koja uvijek nastaje u velikom mnoštvu ljudi. U Je­ ruzalemu bijaše još sve živo, jer je trajalo neprestano odilazenje i dolaženje; čitave čete putnika dolažahu na ikonjima, kolima, devama i t. d. Grad bijaše tako pre natrpan, da su se mnogi ljudi na ulici konačili, jer bijaše naregjen popis naroda, pa tko je bio rogjen u Jeruzalemu, moro je tamo doći, da se upiše Već rano Herod, kojega njegovi ulizice naziva­ hu »veliki« bješe se povuko u svoje spavaće odaje. Velike snove snovaše on u svojoj glavi. Ima već ne­ koliko tjedana, kako je njegova okolina opazila, da se on bavi stvarima, o kojima nitko ništa ne znadi- �Herodov san. jaše reći; a to je bilo iza kako mu je neka 'gatalica objavila, da će se njegovo ime spominjali u povjesti, do najdaljih vremena. Pa to je bilo, da je on sad mislio na djela, koja bi vrijedna bila takovog spomi­ njanja. Budan valjo se je on jloš uvijek u svojoj po­ stelji. Zašto da se Azija baš Rimu pokorava? To je bilo pitanje, koje se uvijek pred njegov duh tiskaše, kojega se on ovih zadnjih tjedana ne mogaše oslo­ boditi. Zašto da se on mora klanjati Augustu? Sad skoči, ogrne se plaštem pa izagje na bal­ kon, da noćnim zrakom razgali ugrijane sljepočice. Za­ tim pogleda preko Jeruzalema, grada od 100.000 sta­ novnika, gdje još življaše uspomena na veličajna djela Makabejaca, čiji stanovnici i sada nerado samo podnašaju jaram rimski. Oko mu je bTidilo daleko preko grada, u tamu, kroz koju bi, kad bi se oblak raskinuo, pala slaba zraka mjesečeva. Duh m i se zanio u beskrajne pro store, koje je on sve htjeo sjediniti pod svojim že­ zlom, sve, s v e . . . do Indusa, pred kim se je Alaksander, kao i on, ustavio. Pa zašto ne bi i on mogo osnovati svjetsko car­ stvo, kao nekoć Sirci i Perzijanci a danas Rimljani? Zašto da !ne bude Sredozemno more granica, pa sve zemlje na istoku da se domaćem kralju pokoravaju? Da, tako bi se njegovo ime spominjalo na vijeke, kano ime Sesostrisa, Darija, Aleksandra. Pa onda on bi rado kralj biti, pravi kralj! Razmišljajući povrati se i zavijen u plašt baci se u postelju. Kralj biti! Kralj biti! Pa ne bješe li on to ? Ne; Rimljani bijahu u zemlji. Njega nazivahu »veliki«, ali Augusta zvahu »božanstveni«. U čast Au­ gustu podizahu hramove, prikazivahu žrtve, klanjahu mu se i pališe tamjan. Tako usnu Herod sa smiješkom na licu, pomiš­ ljajući na robove, koji će se njemu za volju rado u smrt baciti. On pomišljaše na sve užitke, koji mu se samo pružiti mogah i, pomišljaše na . . . ta, šta sve ne čini jedan azijatski despot i šta još sve beskonačna ne misli on učiniti?! Tamo dalje začuje se topot skladnih koraka; od hipijskih vrata dogje ophodnja da vidi jesu li straže svoju d ižnost vršile. Ura pokazivaše pol sata pred ponoći; oblaci se bjehu skupili, vladala je potpuna tama. U snu se pričini kralju, kao da se oko njegove postelje počinje zrak rasvjetljivati. To bijaše najprije nejasno svjetlucanje, u kojem samo jedna točka poput zvijezde sijaše. I ova svijetla točka postajaše sve veća i veća i napokon se razvi u prekrasna mladića, na či­ 181 jem čelu zvijezda sjaše. Bijahu to potezi angjeoski, samo duboka žalost ležaše mu na licu. »Tko si ti?« upita Herod, kojemu pri svijetloj ovoj pojavi neugodno pri srcu bijaše. »Ja sam tvoj demon«, odjeknu glas lako, harmo­ nično poput harfe, u čije žice udara vjetar ali ne­ obično tužno. »Pa šta hoćeš?« »Hoću da ti rečem, da si ti utvaraš ko da si Bog, a ipak si slabi čovjek.« »Ja ću velik i jak postati; postat ću imperator, kao što je imperator August.« »Huda budalo! Baš u ovaj čas propada sve imperatorstvo.« »Kako?« upita Herod prestrašen. »Bjesni li usta­ nak u glavnom gradu carstva? Provaljuje li more preko svojih granica? Prestaje li svijet opstojati?« ■•Ne; nego kralj prestaje biti ono, što je dosad bio.« — ' <^A šta će od njega biti?« »On bijaše gospodar tisuća, koje radi sebe žr­ tvovaše; sada mora postati sluga tisuća, da sebe za njih žrtvuje.« Herod se nasmija. »Dolazi \rijeme,« reče dalje svijetli lik, »u kojem će se samo po slugama gospodovati. Iščekivani do­ lazi i ugnjetavano čovječanstvo podiže se. Ruši se stari svijet i novi će se svijet podići; tad će čovjek biti vezan ne voljom jednog despota, već mjerama božan­ skih propisa, čovjek će opet dobiti dostojanstvo, koje je nekoč izgubio; rob će biti kao i gospodar i nijedan bespravnik ne će se više nalaziti na zemlji. Ali sviju pravo i sloboda bit će povjerena zaštiti budućeg kralja. Herode! Hoćeš ti to?« »Mora da sam previše popio mirisavog vina sa Hiosa, kad mi dolaze tako čudnovate stvari u snu. Ja ću činiti, šta hoć i, pa tko se tomu ne pokori, tomu ću ja glavu njegovu pred noge baciti.« »Jao tebi!« viknu svijetla prikaza grozeći se. »Ti ćeš onda i onima glavu pred noge baciti, koji su ti dosadni.« »Dakako! kao Što muhe mrvim.« »A kako ćeš opstati na dan velikog obračunanja? Doći će Onaj, po kojem kraljevi vladaju.« »To su mi baš nedavno iz psalama čitali. Ali zato ću se ja učiniti vrhovnim kraljem, neka kraljevi po meni vladaju, pa da ja nikomu ne moram računa polagati.« »Pa niti Bogu?« »Tko je Bog?« reče Herod prezirno. »Dok ga ti pogrgjuješ, on se na zemlji rodio; jedno neznatno dijete, a ipak kralj kraljeva. Njegov će zakon vladati, svijet će se po njemu urediti, a kra- �182 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1907. ljeve, koji se poput tebe budu krati i služiti mu, smrvit će lu gnjevu kao lončarsko posugje. Još jledanp.it, Herode! Služi Djetetu i tvoje će ime blagoslovljeno biti!« »Ja služiti?« kriknu bijesno Herod. »Velike su stvari meni prorečene. Toga ću ja zadaviti, koji mi zapovijeda da služim!« On se podiže, da munjevito pograbi svijetlu pri­ kazu, ali dok se je ova u njegovim rukama rasplinula, pričini mu se, ikao da se (on) u bezdno ruši; on se bijaše u snu podigo, pak probudivši se sad. pade natrag u postelju. U sobi vladaše duboka tama i makar da je za­ stor na otvoru prozora bio povučen, pričini mu se ipak zrak sparan. »Zao duh pritiskivo mi je grudi«, govoraše on u sebi i duboko udisajući izagje opet na balkon »čudnovate li misli!« mrljaše on, »kralj, pa pod­ ložan nekom višemu !« Sada pogleda preko grada prema brdima južno od Jeruzalema; nad gorjem činjaše se kao da se nebo otvorilo. Jasno svijetlo razlijevaše se po povišici, dok je sve naokolo ležalo u noćnoj tmini; lagan, sladak, balzamov vjetrić podiže se, koji s juga gladijaše i razgaljivaše vruće lic? Herodovo i megju palmama i divljim smokvama lagano šuškaše; domalo se šum pre­ obrazi u krasnu melodiju, i Herodu se pričini kao da odjekuju riječi: »Slava Bogu na visini, a mir ljudina na zemlji!« I Herodu bijaše namijenjen pozdrav angjela, ali ne nagje odziva u grudima njegovim... Fra M. M a r i ć. Život i rad Ivana Frane Jukića. Ćorića napisali o. J. M arkušić — o. B Škarica. (Svršetak.) Bila je druga godina Omerove vlade, a 1851. go­ dina. Ove upravo godine 16. svibnja posto je župnikom u Varcaru fra Anto Vladić, Jukić mu je bio za mlagjega. Tu je on vršio svoju duhovnu službu i sastavljo Omerpašino ratovanje s ustašama. Sastavak pošalje Omeru na ogled, ali ga ne dobi natrag. Jukić je razmišljavo o prošlim dogagjajima i nado se dobra. M slio je, da će sada narodu granuti sunce slobode da će se rješiti dugovjekog nasilja i progonstva, te prionuti za prosvjetom i napretkom. Jukić se tomu svemu nado od Omera — i nije toga bilo, ko bi mu mogo uliti sumnju proti pri­ jateljstvu Omer-pašinu. Pa i onda, kad su početkom godine 1852. stali kršćane progoniti, Jukić se još pouzdavo u Omer-pašu! Videći njegovi prijatelji, kolika mu pogibelj prijeti, svjetovaše mu, da se ukloni, ali ih Jukić ne posluša. Prvi, koji ga je opomenuo, jest njegov desni prijatelj Martić. Evo šta Martić piše u svojim ,,Zapamćenjima“ : „Nagjem Nikolu Ćorića iz Varcar-Vakufa, gdje je Jukić učiteljstvovo, napišem mu pismo skrovito: „Čujem iz točna izvora, da se tebi o glavi radi, i savjetujem ti, da u taj čas pobjegneš preko granice u Austriju. Tvoj prijatelj/4 Izvrnutom rukom sam napiso, a nijesam se ni potpiso. Dadnem to pismo, da ga odnese, a nuto srpski učitelj, moj zemljak, po imenu Gjorgje Margetić iz Imockoga. isto dozna i on opširno napiše čitav list, te se potpiše; bio to austrijski podanik i za to hrabriji od mene. Dobije Jukić ova dva pisma i nije se ništa na njih obaziro, niti im lakouman čovjek vjerovo, volio vjerovati Omeru, a držim, da ga je i oni majstor Omer u lakovjernosti njegovoj iskušavo mnoge stvari.“ ]) Ovo je Martić čuo od austrijskog general-konzula, koji mu i pouzdane dokumente pokaza. Iza ovih poruči mu hrišćanski trgovac i prijatelj u Banjojiuci Tomo Radulović po Ivanu Stipančiću, trgovcu iz Varcara, neka bježi kuda zna, jer je Omer počeo iste muhamedance, koji su bili njegovi pristaše, hvatati, pa da ni Jukiću ne će biti dobro. Stipa ičić, što je brže mogo, vrati se u Varcar, i jutrom otišavši Jukiću, nagje ga gdje puši pred župnim stanom. Nazove m u: „Hvaljen lsus!“ i kaže mu poruku Radulovićevu. Jukić na to manuvši čibukom po zraku, odgovori: „Dok je moga Omer-paše, nikog se do Boga ne bojim!“ Koliko pouz­ danje! Trgovac po tom ode u svoj dućan, a Jukić ostane u župnom stanu. Nakon toga ne progje ni dva sata, a dva turska konjanika dogju u župni stan po Jukića, dadnu mu konja i on s njima ode preko Jajca, Travnika u Sara­ jevo. Zvao ga Omer-paša, pa se nije zlu nado. I u Travniku mu neki prijatelji govorili da pobjegne, jer da ide u pripravljenu propast, nu on ih ne posluša, jer nije nikakve prevare slutio. Ali kad su krenuli iz Travvnika, Jukić uvidi, da je upo u zamku. Kako to doznade? Vojnici, koji su ga pratili, tako su se prema njemu ponašali, da su mu priječili obavljati iste naravne potrebe, bojeći se, da ne pobjegne. Po tome spoznade, du mu se o glavi radi. Došavši oko Božića u Sarajevo, pustiše ga, --- valjda po nalogu Omera, koji je, pozna­ vajući Jukićevu lakovjernost — držo kao u ruci, da mu ne će izbjeći. Jukić bane Martiću na konak. Martić se ‘) Martić — Koha ić: Zapam. str. 27.-28. �Život i rad Ivana Frane Jukića. veoma začudi njegovu dolasku, i upita ga odmah, da li je primio njegova pisma, na što Jukić odgovori, da jest. I kad mu Martić natuknu o pogibelji, koja mu prijeti, i od koga je on sve dozno ono, što mu je piso, JukiĆLi premda na svom putu od Travnika do Sarajeva osvjedočenu, da se zlo po njegovu glavu valja, ona nesretna njegova lakovjernost i pouzdanje u Omera, istisnu na usta: „Ја u to ništa ne vjerujem. To su iz­ mišljotine austrijskoga konzulata". „Е pa dobro, — Martić će, šta si došo?“ „Da se malo vidim s Omerom." ') Tu mu zataja tegobe svojega putovanja, i ko ga je sve pratio do Sarajeva, vječno vjerujući Omeru i nadajući se, da mu se neće ništa dogoditi, samo dok on k Omeru dogje. Sutradan upita ga Martić: „Baš hoćeš li ti Omeru ići?" „Hoću". „Da ti kažem prija­ telju. Ja te pustiti neću iz moje kuće, doklegod te ne premetnem svega. Šta ja znam, šta kod tebe ima.“ 2) To mu je Martić reko, jer se bojaše, da ne bi u svojoj nepromišijenosti i njega komprimitiro. Turi ruku u džep Jukićevih haljina i nagje ono svoje pismo i Margetićevo. „Imaš li još šta ?“ upita ga. „Nemam ni­ šta." „Imaš li novaca?" „Imam malo oko pasa u ćemeru." „Hodi brate sada." I ode on Omeru. I bio — ovako Martić pripovijeda - kod njega dovečer. Odanle eto ga na večeru k meni. „Šta si radio?" „Razgovarali smo i pili smo ča j; lijepo me primio." Rekoh : „Da Bog da; ja evo držim, da će zlo proći." Drugi dan isto dogje vrlo veseo. Treći dan opet otigje. Iz jutra u 8 sati otigje, pa do podne sutradan. Odmah ja uzmem sumnju, da je zlo, a iz jutra u 8 sati dobijem pismo iz Krajine od fra Lovre Lacića, gdje se tuži, da su mu uzeli oru­ žje i da od jedne babe uzeše harač. Uzeh ja ono pismo s tom izlikom, da molim za njih pašu. Dogjoh ja u konak veziru, a ono Jukić hoda, sav pocrvenio kao cvekla; bio zdrava ljudina od 35 godina. Hoda po pretsoblju, pitam ga: „Zar nijesi još ulazio?" „Nijesam." „Malum omen" kažem. Ja sam odmah slobodan bio unići. Martić obavi poslove i vrati se, a Jukić ostane čekajući. Veoma kasno u večer izbije i Jukić. „АИ u dva sata u noći — nastavlja Martić - eto ti k meni jednoga juzbaše Hajrudinage, koji je bio nota bene karavlaški pop, poturčenik, i još jedan kavalerijski čauš s njime. Dok unigjoše u sobu, to meni zlo pade na pamet, da je to eskorta. „Dove e queIT frate? Gdje je taj fratar što je iz Jajca došo, naime Jukić?" „Tu je, idem da ga zovnem." Unigjemo gore u sobu, a eskorta njemu: „Vi chiama eccelenza subito." Onda on skoči, spusti se stepenicama, obuje postole, koje je dole ostavio, a kiša ‘) Martić-Koharić: — Zapam. str. 28. *) Isti, str. 28. 183 je bila. Na polasku mu rekoh: „Deus tibi sit auxiliator.“ Tada ta eskorta odvede siromaha, redovnika Jukića u vojničku kasarnu, u Gjulagin-han; Omera nije ni vidio. 4) Ova katastrofa Jukićeva brzo odjeknu čitavom Bosnom i vrlo se neugodno dojmi njegovih prijatelja. Vrli Nedić, čuvši za nesreću Jukićevu, pohiti iz Sutjeske u Sarajevo. Jukić — kako vele nije bio u teškoj tam­ nici, nego u hanu pod nadzorom stražara. Nedić potra­ ži Jukića, i dogje na vrata predvorja, gdje je Jukić zatvoren bio, spazi ga na prozoru, pa pristupi k stražaru veleći: „Bi li mogo govoriti s onim papazom (fra­ trom)?" Stražar mu odgovori: „Jasak !" (nije slobodno!) i dade mu sinle uz obraze, a Nedić natrag otkud je i došo. -) U tom Omer zatvori još i o. Antu Gutića, 3) o. Franu Zubića i druge. U svemu je bilo što hrišćanskih što kršćanskih pohapšćeno 70 svećenika. Uz to je ovaj hapst bio nečastan, jer su svećenici morali čaršiju me­ sti, zahode čistiti i smrad kroz čaršiju na legjima no­ siti. - (Kako bilježi Knježević u „Cars.-tur. namjest." str. 88. ■ Mislio je Omerpaša i Martića pod bravu, ali mu Atanacković pomete račune, davši Martiću austrijski pašoš, koji ga je branio kao austrijskog državljanina. Kako ćemo čuti kašnje od ovih svećenika jedini Jukić ode u progonstvo, dok drugi ostadoše u domovini, ali ipak u tamnici. Franjevce obuzme neka crna slutnja, a bojeći se, da nijesu upali u kakvu sumnju kod Omera, tri franje­ vačka samostana: fojnički, sutješki i kreševski pošalju Omeru spomen-spis, u kojemu izjave svojti odanost caru i njegovim namjesnicima, i da su Jukića odvratili od svakoga političkoga rada. Tim su se nadali, da će izbaviti Jukića, ali nijesu uspjeli. Ipak ne klonu duhom. Opreme k Omeru Dropuljića, Šunjića i Nedića. Ovi za­ mole Omera, da im pusti Jukića, pa neka bude kod fratara „gjoz-hapst" (utamničenje pod nadzorom). On im odvrati: „On je moj gost ( ?), njemu ništa ne manj­ ka, neka je i dalje moj gost!" Poslije nekoliko dana premjesti ga s u konak (han) Rigja efendije Uzenije i opet pod stražom. Tu je Jukić dalje tamnovo i samovo, a Martić mu svaki dan slao hranu po jednom vojniku, „koji je vjerno i pisma donosio kao što je i ono odnosio." 4) Jer ga je Jukić za hranu molio, i to pismeno odmah sutradan, kako je bio utamničen. Pro­ vincijal Kujundžić, kad nije mogo nikako već spasiti *) Martić-Koharić: Zap. str. 28.-29. 2) Nedićevo pismo na Ćorića. 3) U travnju 1851. Gutić je iza Glavadanovića posto žepnikom u Jajcu. Pomoćnici mu bili: fra Ilija Barišić i fra Juro Zloković. Gutić je valjda zato uhvaćen, jer je kao župnik u Varcaru god. 1848. i 1849. općio s Jukićem, koji mu je god 1849. metnut tamo za pomoćnika. 4) Martić-Koharić: Zapamć. str. 31. �184 Вг. 12. — Serafinski Perivoj — 1907. Šta je na tome putovanju pretrpio, vidjet ćemo n slijedećem poglavlju. IX. Pored svega toga, što je Omer promijenio pravac politike, i zauzeo neprijateljsko stanovište prema kršća­ nima i franjevcima, bude pozvan u Carigrad, i njegovim odlaskom izginuše sve zlatne nade kršćana i franjevaca. Omer ostavi Sarajevo 26. travnja, 1852. Kad je krenuo iz Sarajeva, „ја sam ga — pripovijeda Martić - onda ispratio, bio pri njegovu pohodu, posjetio sam ga i pra­ tio, i upravo kad je paša pošo, pristupio sam imi ruci i zapito: „Šta more biti od našega Jukića ?“, odgovorio mi je: „Jukić je moj; ali je Jukić zanešenjak, kano i ostali pjesnici.“ ’) Po Omerpašinu odlasku na 8 dana, krene i Jukić za njim 3. svibnja 1852. u tri sata noći. Sreća ie za nas velika, da je Jukić svoje mučeničko putovanje do Carigrada opiso; a tiskano je u III. sv. „В Pr.“ Iz toga opisa povadit ćemo glavnije ocrte, da čitatelji spoznaju Jukićeve muke i nevolje. „Bio je treći dan mjeseca svibnja — piše Jukić — u 3 sata u noći dogje k meni juzbaša Astalarasi. Ja, kao zlu sluteći nisam još ni zaspo, već se vrtio tamo amo od b o l e s t i , t u g e i ž a l o s t i . ,,Ajdeu veli mi, „eno Derviš paša poslao čovjeka i salamet ti donio, despot, koji te je od paše od molio, čeka kod paše.** „Ја sam molio da do sutra ostanem ; al u zaludu : moradoh teškom mukom u njegovu sobu, jgdje mi moje haljine donesoše, te se obukoh. U sobi je bio jedan mulaazim, koji je bio odredjen, da me vodi, i jedan adjutant Mnstaj-paše, koji me je doveo u avst (zatvor) prije č e t i r i mjeseca. Kad sam išo kroz sarajevsku čarŠiju do kuće Derviš-paŠine, buduć n i s a m m o g o ho d i t i , sve me je mulaazim za ruku vodio i tješio govoreći o salametu. Ja sam se počeo zlu dosjećati znadući, da despot sa mnom ne ima ništa; i što bi me vodili k Derviš-paši ? Zatim što bi po noći imalo biti? — Mjesec je sjao. Dodjemo do konaka Derviš-pašina. Tuđe stoje konji pripravni, uz njih zaptije i jedan onbaša; na njegovu konju pozvekuju bukagije. Derviš-paša bio je u haremu, kad mulaazim iznese nekoliko knjiga, te zavikaše: b i n j a sen (jašiti!). Videći da ja ne m o g u uzjašiti, dvojica me digoše na konja. Poda mnom bila je kurada, tako isto i pod mulaazinom i onbašom. Konji kost i koža. Na mojoj kuradi bio je gol samar, kroz stelju slama probila, a mjesto kolana pritegnuli su ga ularom.4* „Mjesečina sve se ukrada. Sarajevo sve pospalo; samo čete kuluka susretosmo, pred bezistanom žmiraše fenjer i na više mjestah od kumrikuša izkljuvan. S a d sa m v e ć z n a o k o j a me s r e ć a č e k a ; ’) „Narodne Novine*4 u 119. br. donose vijest o smrti proslavjenoga i rodoljubnoga spisatelja Jukića i pokoj mu pri­ v i d i li, da mi se k o s t i i z v a n d r a g e o t a Č b i n e daju. Isto i „Kat. List4* onih dana. A ničim nije dokazana ona nos e , da se u k o p a j u u k o j e m a z i j a t s k o m Jukića preporuči ga milosti OmerpaŠinoj, davši ujedno službenu izjavu ispred cijele svoje države, da franjeva­ čka država Bosne s Jukića političkim osnovama nema ništa zajedničkoga. Tom zgodnom izjavom spašen je dakako udes cijele države. Nedostojni postupak Omerov i ona neoprostiva vjerolomnost slomi nepokolebivu vjeru Jukićevu u Omerovo prijateljstvo. Onaj, komu je u najtežim časovima bio desna ruka, koga je uviek iskreno štovo i ljubio, komu je otkrivo svoje želje i povjeravo tajne, - taj ga eto nagradi tamnicom. I promišljavajući sudbinu svojega i Omerova pouz­ danika Fazli-paŠe Šerifovića, tragičnu smrt staroga mogućnika Ali-paše Rizvanbegovića, slutio je da i nje­ mu vjerolomni i lukavi Omer nešto crnje i čemernije od tamnice sprema. To ga je sve bolilo, ispijalo mu srce i mozak, te od silne žalosti skoro šenu umom. Misli se, da je Omerpaša htjeo Jukića ukinuti sa života na ist» način, kao i Alipašu Rizvanbegovića. A to je bilo u teresu, jer se moro bojati Jukića. da ga ne izda u eventualnoj istrazi. Otalen onai glas o pokušanom tobože samoubojstvu,1) što ga razglasi opet Omerpaša. Omerpaša je valjda dao nalog straži, da Jukić? gleda u zgodnom času prikoglaviti. Omer je bio čovjek bez srca i pošte­ nja, kako veli Bašagić u svojoj povijesti. Ako Omerpaša nije radio o Jukićevoj glavi, čemu je na pola mrtva čovje­ ka dao opremati na samarici u Istok ? I ne recimo ništa, da Jukić ne bi ostavio glave negdje na putu, da nije bilo konzula Atanackovića. Kako fra Ivo Krilić piše u jednom pismu kod Vladića, Atanacković je dao strogi i službeni nalog straži, da Jukića zd’avlje čuva; i da se Jukić u slučaju smrti ne smije prije ukopati, dok ga ne prigledaju austrijski liječnici, koje bi sam konzul pošlo. Tim se je samovolji podrezala desna ruka. Čuvši ovo Nedić i Šunjić dolete u Sarajevo i zamole Omera da im pusti Jukića vidjeti Nato im dopusti, da ga obagju. Oni ga pohode, Šun­ jić ga opremi sa svetojstvima umirućih, preporuče mu molitvu, ustrpljivost i obećaju mu, da će sve sile nasto­ jati, da ga izbave. Ovo je Jukiću godilo, te se ublaži i razveseli. To se dogodi u početku godine 1852. Ni to Omeru ne bi dosta; zapovjedi stražaru, da ga primetne i našavši kod njega nešto prištegjenih no­ vaca, oduzme mu i to. Lišio svojega prijatelja slobode, a sad mu kao razbojnik oduzima zadnju krvavo stečenu paru! Tako je Omer razdiro vjerno prijateljsko srce, a napošlje trže ga iz naručaja rogjene grude, spremi ga za sobom u Carigrad, da mu tamo sude za zločine protiva caru. vijest o pokušanom Jukića atentatu na samoga sebe. Toga niko nije vidio. Martić-Koharić: Zapam. str. 32. �Život i rad Ivana Frane jukića. 185 s t r n i š t u : p r o t j e r a š e me u s u r g u n l u k ( p r o ­ Jukić — veseli i radostni, a ja tužan i čemeran i već umoran". Putujući kroz Goru Romaniju Jukić je mislio g o n s t v o ) od k o g s a m se vi š e p l a š i o n e g o na Grujicu Novaka, koji je tu dočiko Turke, pa uzdahnuo: od s mr t i . S t a n j a t u ž n j e g ni j e m o g l o bi t i o d m o g a ; d v o m j e s e č n a b o l e s t , t u g a i ž a ­ „Da je više Grujica u Bosni 'bilo, ne bih ja sad od l o s t u č i n e l e s u me v i š e s m r t i n e g o č o v j e ­ Osmanlijah praćen b io ; ne bi ovakih pustoši, ovakove ku p r i l i č n a , b e z n o v a c a u n e p r i j a t e l j s k i h sirotinje bilo." U 2 sata noći stignu u Rogaticu. Tu ga i k r v n i č k i h r u k u . Š t o j e b i l o d r u g o f a l i l o ? je čuvalo šest stražara. „Ја sam — piše Jukić — tako — s mr t ! al i o v a se v i š e k l o n i l a od m e n e bio pao, da su me kao vlašku mladu po dvojica s mje­ n e g o j a o d nj e. V i d i o s a m d a j e B o g d r u g o sta na mjesto prenosili; večerat nisam m ogo; donieli sa mn o m o d r e d i o : da m o r a m p o d n o s i t i ! mi po litre rakije, okusih i ostavih. Svu noć zaspo ni­ S a m o , Bo ž e , d r a g o v o l j n o i s v e t u t v o j u p o ­ sam ; noge mi se ukočile bile ; nije šala ležati dva mje­ m o ć p o n i z n o m o l i m : «h i c ur e, h i c s e c a , seca na postelji, svu noć i cio dan na konju biti, gdje t a n t u m i n a e t e r n u m p a r c a s ( = o v d j e ž e ž i je 12 satih, mi učinismo 18. o v d j e s i e c i , s a m o na v i e k e p r o s t i ) b i l a m o ­ Sutra u jutro (5. svibnja) i ja i mulaazim bili smo j a mo l i t v a . " u brigi; u hanu ostati nije mogo, a mene ostaviti nije „Prešavši kroz gradsku kapiju, koja zajedno s gra­ smio. Vratit se sa mnom ol bez mene nije bilo moguće; dom na pola porušena i jazom otvorena stajaše, kad što je dakle bilo najnemogućnije, to je učinio, — nastasmo već od Sarajeva odalečili, kaže mi mulaazim: vismo put Višegrada s ufanjem, da će mi bolje biti po „Meni je Derviš-paša zapovjedio, dok iz grada izadjemc, zdravlje." Na tom putu svrate se u han nekoga bega, d a ti n o g e s p u s t i m u p r a n g e , a r u k e s t e ­ koji ihvdijepo dočeka i počasti kajmakom i medom. On g n e m k o n o p c e m ; ali toga neću učiniti, ako se im reče, kako je Skender-beg proveo Arif-bega, unuka budeš mirno držati. Ti čuvaj i sebe i mene a ja ću Ali-paše Rizvanbegovića s majkom po onako teškoj tebe." To bi on piše Jukić i učinio ali nije znao, kako zimi. bi onda sa mnom svezanim vlado, jer je moje tjelo bilo „Razmišljao sam, — nastavlja Jukić, — kad oni kano m r c i n a , i trebalo me je ne samo m e ć a t i i neimaju sažaljenja prama djetetu i to svoje vjere, kako će s k i d a t i s k o n j a , već suviše komordžija moro me prema meni gjauru?" Snijeg je pado kao iz rukavice, a oni s a s t r a n e d r ž a t i r u k o m, da se ne svalim s konja. nastave put i za rana stignu u Višegrad. „Meni se je Da ću pobjeći, nije se bojao, već mu je jedina briga — veli Jukić — malko razgalilo, te sam ponješto mogo bila — a to je i moja — da na putu ne u m r e m ili sobom hoditi; po litre rakije popio sam i svježe drin­ n e o s t a n e m . Pitam ga kud će sa mnom i šta će ske ribe dobro večero i p r v i p u t p o s i j e d v a biti od mene ? K aže: „Prekjučer kad je Derviš-paša do m j e s e c a n a r a v n i m s n o m z a s p o ! " Rogatice izpratio Omer-pašu, da mu je zapovjedio, da Sutradan (6 svibnja) nastave putovanje, ali ne te odmah opremi za njim u Monastir (Bitolje); — hoćeš mogoše daleko, jer su im konji bili pali, osobito Jukili ondje ostati ili će te voditi u Carigrad, to ćemo znati ćeva kurada, koja je obično bila najgora. Pratioci pokad tamo dogjemo; ti se gnjanum ne boj ništa: dvie otimlju konje od seljaka, nastave put i stignu u Priboj, tri godine da budeš na vilajetu, pak ćeš se opet vratiti gdje prenoće. Jukić nije svu noć zaspo. Sutra (7. svib­ kući“ — govaraše na pola turski na pola bugarski. Sreća nja nastave putovanje i prispiju na ručak u Kratovo. mi je bila da sam bio u zimskih haljinah; samo što Mirialaj prispije prije njih i naredi ručak. „Mirialaj je su mi noge zeble u jemenijah; kabanicu svoju metnuo — piše Jukić - mene dobro poznavo, u kakvoj sam sam poda se, a on mi je dao svoju hrku, te sam se časti kod Omer-paše bio i šta se sa mnom dogodilo, zagrnuo. Put je sad uzbrdo, sad nizbrdo; kaldrma kao zašto i kud me vode; ništa ne manje, premda sam bio babinski zubi; izvan kaldrme blato do trbuha; mjese­ sužanj, počitao me je i razgovaro, da se ništa ne bojim, čina da ne gleda moju nevolju bijaše se u crno zamo­ da Omer-paša o meni dobro misli i da će me na bolje tala; jašit se ne može a pješice po gotovu. Konji pod mjesto za njekoje vrieme namjestiti. On je svaki sat nama trojicom nogu za nogom i pod onbašom se nje­ gotovo pio i pušio i pošlje odmah meni đavo i do sebe gov zavali, a on pod njega — više ne mogaše dalje." sve od tada u napredak na večeri i na ručku posaSad Jukić pripovijeda, kako su njegovi pratioci djivo. Najmučnije bi mi bilo na njegov kamiš pušiti, u ovakim slučajevima na silu otimali konje od seljaka., jer je bio ružno bolestan. Kako moje družtvo, tako i drugi po banovih čudili se tomu postupanju s jednim što je obično bilo. Tu su noć neprestano putovali i 4. svibnja osva­ vlahom sužnjem" — nuli četiri sata daleko od Sarajeva, gdje u jednom hanu Iza ručka ne dadne Mirialaj handžiji onoliko, ko­ popiju kavu i malo se ogriju. Tu im se pridruži Ome- liko je isko, pa počine handžija vikati, a Mirialaj udri rov adjunkt, i uputi se s njima: „oni — kako piše handžiju. Jukić ga nekako sklonu, te pusti siromaka. �186 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1907. „On je na me — kaže Jukić — s ponosom gledo, i radost ukazivo nad mojom nesrećom, ja sam ga sažaIjivo i ne bi rad, onaku slobodu da itko uživa." — Isti dan stignu u Novi Varoš, a sutradan upute se Sjenici. Od podne ih gonila kiša. Okisli i ozebli stignu u neko doba noći u Mitrovicu. Drva i hrane ni za lijeka! Jukić se uz nešto zatečene žeravice svu noć to­ bože sušio i grijo. Devetog svibnja urane i sagju u Rašku dolinu. Preko rijeke Raše ne bilo mosta, a rječica nabujala.« Reda je bila gaziti. Voda šikne konjima preko trbuha, pače Jukićeva zanese, te da nebi društva bi ga odnijela. Jukić mokar do pojasa. Stignu u Novipazar i svrate se u han, ali tu ne nagjoše ni ugljena da lulu pripale, kamo li da se ogriju i haljine osuše. Desetog svibnja htjedjiu nastaviti put, ali ne bilo konja. Zaptije odu u okolicu i dovedu vla­ ških konja. Seljaci stanu vikati, a oni im odgovore: „Ра smo vam mi krivi? Krst vam grebem. Vi ste bili pobjesnili olakšicu tražeći; — vi hoćete tanzimat — eto vam ga!" Dobro na ovo primjećuje Jukić: „То seje na me više odnosilo nego na njiha, jer da se ja nisam uzdo u tanzimat ne bih surgunili (kao prognanik) po Novompazaru hodo. A1 taka je turska vjera!" Isti dan putujući išli su niz planinu više od tri sata, zasukujući tamo, amo; ostali pratioci su sjašili i pješke išli, a Jukić je jašio, ili kak » on sam veli: „jašio na konjskom vratu." U Mitrovjci preno< e, a sutradan (11. svibnja) krenu preko Kosova 17. svibnja stignu u Prilip. Tu promijene konje, te se upute u Bitolje. „Na jedan sat kod crkve odjašimo konje malo se odmo­ rimo. Sad mulaazim izvadi konop d a me v e ž e i da me s v e z a n i h n o g u i z p o d k o n j a i r u k u h na 1e g j a kroz varoš provede. Polje je monastirsko vodom bilo natopljeno i sve glibovito i barovito; za drum se se nije znalo, već valjalo namjerati, kud ćeš gaziti. Ja ne znam kako je on mogo na tu misao doći i začeti u pameti, da bi me mogo svezana provesti, a da se gdje ne strovalim. Kaže mu zaptija, da se ja teško i onako na konju držim, a svezavši ga valja i njega i konja voditi pod njim. I tako nevezana protjeraše me kroz sav Monastir do vezirova konaka, misleći, da je Omer-paša tuđe. Vratismo se opet do konaka Omerpašina i tuđe odjašimo. Omer-paša bio je u lovu. Mene posadiše u kahve odaju, zapovjediše te mi tutum i kahvu donesoše. — Eto ti i Omer-paše iz lova. Prikazivo sam svoj dolazak i u taj čas dovedoše me u kršlu, davši mi jednu sobu, gdje su stajala dva nizama vrtlara i pred vrata mi stražu staviše. Juzbaša dogje te bugarski kaže mi, da ištem, štogod želim : „Hoćeš vina, rakije, itd." Ja kažem da novacah neimam, a kao sužanj zadovoljan sam, što mi se god dade. Tuđe sam bio pet dana, čekajući dok pogje Omer-paša put Soluna ; i kao nizamu išo mi je tahin (hrana) tri litre kruha u jutro, karavana pirinča, a u veče španjaka s mesom varena. Mulaazim moj oprosti se za mnom; i s čaušom se vrati u Sarajevo. Juzbaša dolazio mi je svaki dan s drugim juzbašom, ter bi me tješio. „Tebe — veli on — vodi paša u Carigrad, jer je došlo u njemačkih novinah (Agramer-Zeitung-u), da te je paša ubio, a u isto doba dali su paše hercegovačkoga sinovi arzval, da im je Omer ćaću ubio." — Ja mu velim — nastavlja jukić — bolje bi bilo i meni, da me bude ubio, nego što me ovako bolestna na božjoj pravdi muči; bolje je jednoč umrti, nego li uviek umirati." — Na 21. svibnja krene Omer-paša iz Bitolja u Cari­ grad, a dan kasnije (22. svibnja) povedoše za njim i Jukića. Na putu je imo velikih neprilika radi konja, koji ga je onako bolesna oko 20 puta sa sebe na zem­ lju bacio. Za četeri dana stignu u Solun (26. svibnja). „Mene spratiše — pripovijeda Jukić — u jednu podzemnu magazu, u koju sagnuvši se jedva unidjoh. U njoj se je kroz jednu malu lakomicu vidilo, da na kraju ima nešta ugljena i nečisti. Ubaciše mi kabo vode i zapreše vrata, — ostadoh sam. Od umora i bolesti ja sam se bio prenemogo; ništa mi tako nije začudo, već kako duša u tako oslabljenu tielu može više stajati. Neprogje jedan sat, otvoriše vrata. Eto dvojice juzbašah, bugarski me zovući, da dodjem za njimi u njihovu sobu. — Metnu stražu na vrata i dva nizama unutra. Moj mulaazim imo je kazati, gdje su me strpali, te po njegovoj (Omerovoj) zapovjedi ovdje su me pre­ mjestili, gdje su u istoj sobi odprie bosanski paše stojali, kad su istim poslom kojim i ja putovali u Cari­ grad . . . .On (Omer) otišo parobrodom u srijedu, i ja moro druge srijede; d a k l e 10 d a n a h s t a j o s a m o k r u h u i s a m u b o b u , koji je bio krupniji od lješnjaka, i na njekakvoj ribjoj masti varen. — — Ja sam imo ono malo novacah iz Prištine ’) ponešenih, i sad sam u po ciene prodo sat, koji mi je sam osto od lakome grabežljivosti turske, te sam kupovo po malo mesa i sira. Mulaazim otpravio je sva tri čauša, (koji su Jukića iz Bitolja pratili); u sriedu (dakle 4. lipnja) sa tri ondašnja čauša odvede me na kaiku u turski paro­ brod. Čauše vrati, a mene u konjske bukagije sputi tamo, gdje je i marha bila svezana; desnu mi nogu metne u gvožgje, drugi kraj bukagiah sveže za brod i zatvori ključem, i samo bi me, kad bi imo potrebu porad sebe, odpustio. Parobrod je bio pun putnikah svakoga zakona ') Bilo to 11. svibnja. Jukić pod stražom prispio u Pri­ štinu na Kosovu. Preko jednoga poznatoga čauša poruči po nekoliko katolika, da mu dogju. Ovi dogjoše, razgovoriše ga i utješiše. On zaželi ispovjedit se; dovedoše mu Župnika iz Janjeva, Josipa Bogdana; ovaj ga ispovjedi, utješi i dade mu za puta 50 groša (4 for.). I to su te pare ponesene iz Prištine! �Život i rad Ivana Frane Jukića. 187 i naroda. Mornari su svi bili Hrvati i Dalmatini, te su katolički, a glava njihova u Rimu papa; tamo ga po­ me hranili i pojili, dok sam god tud bio sve od svoje šaljite, neka ga on pokori“. hrane, i pazili me kao naši ljudi. Bilo je dosta Hrvatah iz Tim se Jukić oslobodi turskog sužanjstva, no ipak Bara od Špice, koji su išli na radnju u Carigrad, te po ga je jednako bolilo srce, što mu ne bješe dopušten ovih imo sam prigodu javiti mojim prijateljem dolazak bezuvjetno trajan povratak u domovinu. u Carigrad. Iz Carigrada prispije u Rim. U Rimu smjeste ga Ob dan ajde u razgovoru provodio sam kako tako; u samostan sv. Stanislava, gdje su stanovali poljski al kad bi obnoć, eto ja d a ! strašna bura bibaše paro­ bjegunci redovnici. Vrijeme svojega boravka u Rimu brodom tamo amo, a valovi više od jednoć svega me upotrebi Jukić u knjiženi rad, te je radio koliko su mu sile poliše; bio sam se smrzo od zime. Sutradan sunce me dopušćale. Tu se upozna s mnogim učenjacima; kašnje ogria; vidismo i Galipolje, gdje se vapor malo ustavi. bijaše imenovan članom znanstvenog društva ,,dei QuiEto nas u Dardanelah. Noć se uhvati i težko umoliše riti" I tako se ispuni o n a: „Niko nije prorok u svojoj mornari mulaazima, te me za tu noć premjestiše u ma­ domovini." Dično je po Jukića, da su ga bar tugjinci gazin, opet u gvožgju, — te sam tud spavo. Sutra je znali cijeniti i štovati. Žudnja za domovinom, a nešto i vruće talijansko bio petak. Svanu se; i mi se začudismo, šta to niče iz m ora; — to je bio Carigrad. Mulaazim skide gvožgje podneblje prinukaše Jukića, ter on naumi posve osta­ s mene govoreći: „ne boj se, ne će više na n oge"; viti Talijansku. Obrati se u to ime biskupu Strossmaynagje kaik, te s jednom zaptijom odvede me u Eskiseraj, eru, da ga primi; na to Strossmayer i pristade. Ali ovajput ne bi sugjeno Jukiću pasti u Strossprikaza juzbaši od Tomrukahne i ovi me s dva vojnika opremi u obližnju tamnicu, gdje ih je bilo u dvie maye£ovo okrilje. On se zaputi iz Rima i prispije u sobe preko dviesta tamničarah. Tu sam bio do posije Jakin 26. ožujka 1853., 31. ožujka 1853. prispije u Trst; podne, te za tim budem premješten na samo u magazu, a 2. travnja u Zadar, tu posjeti guvernera Mamulu, a gdje je prie stajalo blago; stražu s puškom staviše pred ovaj mu s gosp. Strahimirovićem uzvrati posjet. Ovdale vrata, a zaptiu s nizam-čaušom sa mnom unutra." To krene u Spljet, ali pošto ga je tu austrijska policija je eto Jukićev put iz Sarajeva do Carigrada. Sve je po držala na oku, ode u Dubrovnik, gdje ostane oko tri sebi jasno, te ne treba ništa nadodavati. Zar to nije mjeseca. Ovdje se je bavio književnošću i oporavljo od mučeništvo? jest! Pa bi trebalo, da mu se hrvatski na­ bolesti. Sad je bio megju braćom i blizu mile rogjene grude, i to mu je godilo, ali je „nekome" to bilo u oku, rod bar uspomeni donekle oduži! te Jukić po „višoj" zapovijedi morade opet u — Italiju. X. Već 22. rujna 1853. javiše novine,1) daj e „kroz Zadar Dopratismo Jukića kaosužnjado Carigrada. Završu- prošao Franjo Jukić, banjaluČanin, franciskan, boravivši jući Jukić opis ovoga putovanja, reče: ,,U drugom tri mjeseca u Dubrovniku, da ondje po franciskanskih članku nastavit ću svoje sužanjstvo u Carigradu", ali manastirih, po knjižnicah potraži važne za našu povjes­ nam je taj članak nepoznat. Moguće, da ga nije ni nicu rukopise, ali mu ne dopustiše da ih sa sobom napiso. Nemamo dakle o tome opširnoga izvješća, ali odnese, a svega dakako prepisati nije mogao. Jukić odputio se je u J a k i n , u Italiju kamo mu je zapovjedjeno što znamo, navesti ćemo. Jukić je osto u Carigradu tek 20 dana, jer se nje­ da igje u ondašnji manastir". (Iz „Srb. Dnev.“ pregovi prijatelji za njega zauzeše. Nedić javi cijelu stvar štampo „ Ne v e n " , 1853. br. 39. str. 623.). Ele Jukić opet u Talijansku! biskupu Strossmayeru. Strossmayer, veliki ljubitelj Juki­ Progonjen kao pastorče kletom sudbinom, koja ga ćev, požali njegovu žalosnu subinu i pismeno zamoli kralja Franju Josipa I., da se kod carigradskog dvora udalečuje od domovine, ipak ne zdvoji. Njegovi prija­ zauzme za Jukića, jer je sramota za sve kršćane u Bosni, telji po Hrvatskoj zauzimali su se za njega, žalili nje­ da se katolički svećenik zatvara po turskim tamnicama. govu sudbinu i uzvisivali ga, što u takim teškim okol­ Tada bilo vehko veselje, što se je kralj imo kruniti u nostima ne pušta pera iz ruku. „Neven" (br. 16. g. 1853.) Milanu za kralja Lombardije, krunom zvanom : „Согопа donosi o Jukiću ovo: „Čujemo da naš rodoljub I. Fr. ferrea". Kralj usliša Strossmayera i preko svojega posla­ Jukić namjerava izdati treći svezak „Bos. Pr.“, gdje će nika Prokesch Ostena izhodi od sultana Jukiću slobodu. opisati svoja stradanja i povratak u domovinu." Zatim Pomogli su mu još i : autor naše himne, Antun Miha- donosi isti „Neven" (str. 638.) ovo: „Kao što „Danica" nović, koji je bio u Carigradu, provincijal Šunjić i fra javlja, p r i r e d i o j e častni otac Franjo Jukić, banja­ luČanin osim „razlikih piesnih" za t i s a k još i tri Filip Pašalić, osoba uvažena kod prva carigradskih. Sultan ga pusti pod tom pogodbom, da više ne knjige „Elegijah", zatim Ivana Držića „Liepost duše" stupi u tursko carstvo, veleći mu tom zgodom, kako rukopis od god. 1713., djelo vriedno u X. pjevanja. On donosi Baltić u svom „Godišnjaku": „То je svećenik < ‘) Narodne Novine br. 217. god. 1853. �188 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1907. je (Jukić?) osim toga izdao više pobožnih pjevanjah u d j e n a i za Bo s n u p o d p isa n il.1) Ob ovom navra­ Mletcih. Suviše prepisao je i sva djela Nikole Nalješ- ćaju Jukića u Bosnu opstoji na oči nekojih nesuglasnosti. kovića, Dubrovčanina, izverstna pjesnika XIV. ? stoljeća, Jukiću „passaporta za Bosnu podpisana", a Jukić opet o kojih djelih gosp. dr. Jovan Subotić u svojoj srpskoj mora šikat iz Bosne. Pa onda opet ona poteškoća, što čitanci (Beč, 1853.) pogriešno piše, da su izginula. Radio je Jukića zagrebačka policija natjerala preko Save, a je takodjer dosta o III. sv. „Bos. Pr.“, nu neponjatne Jukić opet iste godine dolazi u Djakovo. Mi ovako ove okolnosti prinudile su ga te je posao taj za vrieme stvari poznajemo. Jukić je istinito imo „passaportu podpisanu za Bosnu", ali odmah ne ode direktno u Bosnu, obustaviti morao". nego se zaustavi u Zagrebu, da pozdravi svoje prijatelje. Dok su tako o Jukiću hrv. listovi pisali, on se ponovno obrati na Strossmayera, ovaj ga primi, a Jukić To je bilo godine 1854. A upravo je ove godine bjesnio veseo ostavi Talijansku i početkom god. 1854. dogje u svoj svojoj težini Bachov apsolutizam. God. 1853. u Zagreb. „Neven" u 2. br. za god. 1854. o njegovom 1. kolovoza Ivan Filipović pjesnik i Bogović urednik dolasku u Zagreb piše: „Ovih dana stigao je u Zagreb „Nevena" poradi jedne nevine pjesmice budu silom poznati bosanski spisatelj, častni 0. Frano Jukić, što no kao prosti zločinci okovani u teške negve i zatvoreni. je prije dvie godine dana, oprostiv se teške turske uze Pušteni su na slobodu istom u veljači god. 1854, i to otišo najprije u Rim, pa ondale prošao veću siranu slučajno u ime pomilovanja, a radi kraljeva vjenčanja. Italije i naše posestrime Dalmacije, došo sad ovdje, da Apsolutizam je ko lipanjska kopriva cvao još i dalje, rebačka policija ne mogaše gledati Jukića u svojoj tu nastavi daljnje izdavanje „Bos. Pr.". On je — kako čujemo - putem kud je prošao, mnogo literarnih rjed- sredin Plašio )u nesretnj »panslavizam«. I policija vlakosti ne samo za spomenuto svoje djelo već napose štitom inicijativom pokaže svoju moć, natjeravši Jukića i za našu historiju sabro, što mu dakako na čast služi preko Save. To je bio najprjekiji put do njezina cilja. jer se vidi od kuda da uzprkos težkim patnjam, što ih Jukiću ovaj puta nije ni škodila odredba policije; on je morade s turskog zuluma pretrpjeti, pak nije malakso svakako težiu za Bosnom. Tako naš Jukić stiže u Bosnu prije očekivanja. Dogje u Gučugoru, i tu se bavio preduh i krepka volja njegova." (Br. II. 1854., str. 31.) kapanjem starih grobnica. Pripovijedaju, da je bio iz­ Prolazeći kroz Zagreb ove godine 1854. pridade moren, ali ipak pun zanosa. I kad ga počeše nerazumijena tisak Županovoj tiskari zadnju svoju knjižicu, koja vati od straha pred bičem politike, skupljaše,oko sebe mu za živa njega izagje. Knjižica je nabczna sadržaja, djecu i pričaše im.. 0 čemu? — O onim idealima, a nosi naslov: „Bogoljubni način mnogo koristan slišati za koje je živio. svetu misu." Djelo imade sadržaj: 1. „Način slišati svetu I premda je Jukić imo „passaportu podpisanu za misu"; 2. „Dila bogoštovna" (u srokovanom osmercu). Bosnu", ipak imo je i iradu, ušljed koje je prognan iz 3. „Molitve prija i posli ispoviai": 4. Molitve posli svih zemalja sultanovih. Megjutim ta irada nije branila i pričestjenja"; 5. „Molitve prie blagoslova": 6. „Pisna časoviti oblazak Bosne. On se je povratio u Bosnu prema pokorna kralja Davida" (Miserere); 7. „Uzdisanje sv. duhu „passaporte", ali kad je htjeo svoj navraćaj oduljiti, Jeronima". Knjižica vrijedna da se nešto ispravi i po- pobrinu se njegovi neprijatelji za točno vršenje irade. novno tiska za duhovnu korist kršćanskog puka. Nadaз т ako Jukić opet morade iz Bosne. Stigne u Djakovo. sve je zanimiv predgovor knjižice, gdje se veli: „Spomeni Primih ga biskup Strossmayer u svoj naručaj. A mogo se i tvojih prijateljah, (ovdje Jukić najviše misli na sebe je doći u Djakovo, jer ga zagrebačka policija nije ni satrvena prognanika) bogoljubni kerstjanine! koji se istjerala iz cijele kraljevine, a niti je mogla istjerati. svedjerno brine za tvoju korist i vrimenitu i duhovnu Pa niti viša politička oblast nije se našla ponukanom, — pa ćeš imati i više pobožnih knjižica u rukama da Jukićevu boravku u Djakovu zamjeri. tvojim". Jukić se je u ožujku god. 1854. (dakle kad se je podrugiput vratio iz Talijanske) nekom zgodom navratio i u Bosnu, kao što svjedoči pismo datirano u Sutjeskoj na 31. ožujka 1854. — a upravljeno na Martića. Taj navraćaj nije bio potkradom, kao što se dosada po­ grešno držalo. Evo što o toj stvari piše Baltić u svojoj kronici: „Iz Rima se Jukić povrati u Bosnu zdrav, ali mu ne bude dopušteno ovde stanovati, otklen se primjesti u D jakovo----------- Megjutim i samo pismo Jukića govori još jasnije, damu je „ p a s s a p o r t a c a r i ­ g r a d s k a od mi n i s t r a i n o s t r a n i h di e l a u re- ‘) Jukićeva pisma iz Sutjeske na pobratima Martića, koje navodi Šestić (u 5. br. »Fr. Gl. od god. 1897. str. 70.). Ulomak glasi: „(j)avili kod Vezira, i kako se imam vladat ujme mog puto­ v a n ja , oli tamo dolaska, molim te ovom prigodom javite mi„Ја neznam kakov bezdušnik mogo je veziru slagati, da sam „ја iz Austrije „uteko" bez passaporta! To ništa nije istina: „ја putni list — jol teskeru — Carigradsku od ministra ino­ stran ih dielah imadem, na kojem preko trideset podpisah „ima i svaka na svom miestu uredjenai za Bosnu podpisana." „Pozdravite sve prijatelje i znance. „Ljubeći te ostajem. ,,U Sutjeskoj, 31. ožujka 1854. Prijatelj I. F. Jukić r. s.“ �Život i rad Ivana Frane Jukića. Jukić dakle stigne u Djakovo 1854. Luka Botić 5. svibnja 1854. piše braći svojoj: „Jutros sam se sastao s Jukićem, koji će u ovoj okolici ostati kano župni pomoćnik." Iz Djakova posla ga Strossmayer u Trnavu poradi zdravlja, gdje je po malo služio i oporavljo se od bo­ lesti. Iz Tniave bi se često spustio na obalu Save; otalen bi motrio Bosnu i — plako. Bio je i u Drenji kod župnika kao gost, gdje ga je Nedić pohodio. Tu mu nije prijala samoća, te na vlastilu molbu premjesti ga biskup u sjemenište bos. djaka; to je bilo god. 1856. Jukić ipak nije bio ostavljen od prijatelja, niti od nade, da će biti povraćen u Bosnu. Već godine 1856. jednom se zgodom Martić propita kod Churšidpaše za Jukića, a on mu izrazi nadu, da će ga moći i preko irade povratiti u domovinu, ako Jukić samo dadne „retraktoriu" (opoziv) od svih svojih političkih grijeha. A god. 1857. ponovno se zauzme Martić za svog pobratima kod istog Churšidpaše, a ovaj mu obeća, da će Jukiću izraditi povratak u Bosnu, ako fra Marjan, biskup dadne o ju­ kića apstinenciji od politike „sennet" t. j pismenu ga­ ranciju. Biskup Šunjić ne htjedne te pogodbe primiti, bojeći se valjda Jukićeva žara. Dapače mislimo, da je Jukić već 1856. godine ubio svaku nadu i u njegovu pobratimu Martiću, ne htijući ni pomisliti o kakovoj „retraktoriji", a kamo li ju napisati, držeći, da nije vri­ jedno svoga osvjedočenja žrtvovati za hatur vremenite sreće. Tako je Jukić opet pokazo sjaj svoga značaja. Sve ga patnje i neugodnosti progonstva ne mogoše satrti. Odbivši ponudu, da samo golom „retraktorijom" spasi svoj položaj, ostade u tugjini, da iščika svrhu svoga života: U Djakovu Jukić oboli još jače, ali otimajuć se upravo sa smrću za ono malo vremena života ipak se je bavio s „književstvom"; poimence je spremo gradivo za III. svezak „Bos. Prijat." i dovršivo je svoje „Pu­ tovanje u Carigrad". Osim toga Jukić ni na smrtnoj postelji ne zaboravlja svoje domovine ni svojih ljudi u domovini. On se brine za uapšćenike makar bili i ino­ vjerci. Brine se za tiskaru, koju nastojaše u Sarajevu podići neki Anto Kaić, rogjak Jukićev. Evo pisma !), koje Jukić piša iz Djakova fra Grgi Martiću 25. ožujka 1857., iz kojeg se ovo sve razabire. Pismo je pisano nekako pred polazak u Beč, pa držimo, da je zadnje Jukićevo pismo, koje je upravljeno na pobratima Martića. Stari moj Prijatelju i Domorodce! Na častno pismo Tvoje od 5. veljače o. g. sad se istom oddužujem. Evo će naskoro biti pol godine, da se bolestan svejednako po postelji preverćem: ozdravit 1) Izvornik u franj. gim. u Visokom. 189 se nemore, umert se neda. Istina, da mi je sad niešto bolje nego je bilo ozimus, kad sam bio i svetotajstvim umirajućih providjen, al pri svim tome sv. Mise još ne mogu govoriti; ako mi ikoliko bude bolje morat ću ići u Peštu ol u Beč da tražim Makarsku pomoć, ako se pomoć može. Bio je ovde naš Sukić desetak danah i prepisao mi salep da pijem, pa ništa bolje — bolest se uviek povraća. Ovdi prilazem pismo, koje molim da predaš u tavnici gdi je naš Šokčević, tu se nalazi taj Gjorgje Damjanović iz Varcara, moj niegdašnji učenik; njega priju porad nieke dievojke, i hoće silom da ju uzme; to molim te porad starog prijateljstva, da mu koliko možeš pomogneš, da se te biede oslobodi. Još ću te moliti, da mi, ako je kod Tebe, p u t o ­ pi s u C a r i g r a d pok. Dropuljića pošalješ na službu, i ako nije kod Tebe, da mi ga nastojiš nabaviti erga restitutionem. Mene premda bolest tare ništa nemanje po niešto se i sad bavim s književstvom — i ako mognem ikako nastojat ću barem moje „Putovanje" doveršiti. Pozdravi Ljubića i sve ostale moje tuđe znance kanoti Pepu Stipu Kezićas cielom njegovom familjom; Ni­ ku Pavlovića Livnjaka, Niku Škarića, Maru Tominu, Ristu Radulovića i t. d. P. P. Nadam se, da će tamo oko Uskersa prispiti moj rodjak Anto Kaić iz Zagreba ujme tiskarnice, mo­ lim Te budi mu na ruci, nećemo li i mi tu sreću doživiti, da imadnemo bosansku tiskarnu. Ljubeći Te i pozdravljajuć ostajem u Djakovu, dne 25. ožujka 1857. Tvoj I. F. Jukić. Najzad je moro u Beč, da liječi kamen u mjehuru; a uza se ponio spomenuti III. sv. „Bos. Prij." i Kunićevo „ilirsko latinsku gramatiku", u namjeri, da obe ove knjige tiska, vodeći sam korekturu. Jukić otišo u Beč iz Djakova, i to u travnju ove iste god. 1857. U to vrijeme trefio se i Strossmayer u Beču. Na 18. svibnja bude operacija, i liječnici mu izvade kamen. Na 19. svibnja obagje ga Strossmayer, a Jukić mu se pohvali, da mu je dobro i da ne osjeća boli. No već sutradan 20. svibnja 1857. ispusti svoju plemenitu dušu, ’) Liječnik, koji ga je prije dva dana operiro, htijući znati uzrok njegove smrti, secira ga i nagje mu drugi kamen u bubregu, od kojega je siromašni Jukić i umro. I čovjek, koji je zaslužio, da cijela domovina za njim plače, da ga do groba doprati, da vijence žalosti na njegov grob položi; taj čovjek, domoljub, knji­ ževnik, narodni prosvjetitelj i mučenik, u najvećoj šutnji, bez učešća sunarodnjaka, bez jedne jedine suze bi polo*) Poznato je, da je Jukić posjedovo mnogo važnih sta­ rina (osobito iz numizmatike), ali gdje je sve to dospjelo, ne zna se. Sigurno je, da nije došlo onamo, kud je trebalo doći. �Г90 Вг. 12. — Serafrnski Perivoj; — 1907. žen u tugjinsku hladnu grudu, u Beču na groblju zva­ nom Marxfriedhof. Mučeničke kosti spustiše u grob i rekoše suho: „Nek počiva u miru!" Fojnički je nekrologij nad smrću našega Jukića pod danom 20. svibnja napiso ove retke: „U Beču 1857. veleč. otac Frano Jukić (umro). Ovaj otac sav se bješe zdao na izučavanje slovenskog (hrvatskog jezika) i na pretraživanje starina. I o tim pred­ metima objelodani jedno djelo, radi čega pade u sumnju kod prva kraljevstva; pa morade osudom državnom u glavnom gradu naše redodržave kroz 95 dana trpjeti nevolju tamnice. Otalen je otpravljen u Carigrad u pra­ tnji'dvaju leoparda (zaptija), gdje na 20 dana bješe bačen u tešku tamnicu. Ovdalen nastojanjem nekoga oca naše redodržave, koji u ono vrijeme onamo boravljaše, bješe oslobogjen, i po nalogu državne vlasti morade u Rim u progonstvo. A tamo stanovaše u samostanu aracelskom preko godinu dana vazda narušena zdravlja. Napokon, jer mu progonstvo silno dojadi, vrućim molbama dobi dozvolu, da u Slavoniju ode i da tamo isposluje mjesto učitelja osnovne škole i kapelana. U toj službi služio je u djakovačkin. selima: Orenji i Trnavi tri godine dana. Ali ni tu ne bješe m ran, radi žudnje za domovinom, u koju mu se ne bje&, slobodno vratiti. Napokon bude imenovan duhovnim ocem djakovačke redovničke obitelji. Poslije pogje u Beč da se liječi, kad dopane vrućice, koja ga izmori tako, da i b;jedni život svrši. Opremljen je sa svetotajstvirna umirućih u samo­ stanu otaca franjevaca 20. svibnja 1857., u dobi života od 38 godina, u 24. godini redovništva". Ivan Frano Jukić, prvoprosvietiteli bosanske raje i prvomučenik hrvatske misli u Bosni nije zaslužio gotovo ni uspomene! Nad njegovim radom, nad njego­ vom smrću i nad njegovim kostima šutjesmo dosada! Samo nekrologiji franjevačkih samostana, njegovi tevteri i njegova pisma znali su mnogo toga vrlo žalovito kazivati, da je kogod imo srca i smisla zanimati se za one glasove iz prašivih papira i nad njima bar jednu iskrenu suzu spustiti u dar slomljenoga genija naše slobode. Ne okajasmo Žrtve, ne otkupismo ideala. Pripomena Svijesno hrvatskogragjanstvo u Banjojluci, želeći ovjekovječiti uspomenu svojega sumještaninamučenika podignućem spomenika i to u Banjoj-luci na Rudolfovu trgu, obrati se g. 1892., 5. prosinca molbom na visoku zemaljsku vladu, da blagohotno dozvoli „uspo­ stavu odbora", kao i „sabiranje dobrovoljnih prinosah" za podignuće „spomenika" pokojnom o. Iv. Frani Jukiću. (Slijedi 15 potpisa). J) T aje stvar zaspala neoprostivom nemarnošću onih, koji su se morali baš za ovu stvar najviše zauzeti, jer su se već i novci u tu svrhu počeli kupiti. Tu miso pokrenuše ponovno g. 1904. četiri mlada bos. franj. bogoslova, i u tu svrhu apeliraše na hrvat­ ske otačbenike preko „Hrv. Prava", „Osvita" i „Obzora"; htjedoše stupiti u dogovor s bosanskim akademičarima u Beču i s njima bratski poraditi oko te plemenite ideje ; ali i taj pokus ostade bez uspjeha. Neki rodoljubi iz Sarajeva odgovoriše, da je naš narod materijalno slabo stao, a da diže spomenike, nego da bi bolje bilo osnovati „jukićevu zakladu" u „Napretku" za podupiranje siromašnih naučnika i djaka. Pa i to ostade samo u zrak bačena riječ. Mi se volimo povoditi za tugjinskim idealima, nego li čuvati doma svoga i na svom se ognjišću grijati. Megjutim uhvamo se, da će bar ove godine, prigodom „pedesetgodišnjice Jukićeve smrti" otačbenid po Bosni to pokrenuti i sretno k cilju privesti. — U isto vrijeme, kad se je u Banjoj-luci radilo 0 spomeniku, o Augustin Ćorić, tada još bogoslov, poče raditi oko Jukićeva životopisa. A on je to mogo i bolje nego drugi, jer kao Varcaranin i bliži rogjak braće Nike 1 Bože Corića, s kojima je Jukić iskreno prijateljivo i svoje im tajne otkrivo, dozno je neke potankosti o Ju­ kiću, koje bi inače bile izginule. Još se je obraćo na Nedića i na Strossmayera, te mu i ovi poslaše neka izvješća o Jukiću. I kad je djelce već bio prilično škiciro, pokosi ga smrt 1. studenog 1897. Mi smo na osnovi njegova rada ovajživotopis napisali. vječna pamet j radu 0 д ćcmća! >) Božić o. Dobroslav; Banjaluka sa okolicom, str. 42. VI. austrijski općeniti katolički sastanak. (Dopis.) Beč, 24. studenoga 1907. Glasoviti državnik G. Washington reko je jednom: „ Vj e r a i m o r a l su n a j j a č i s t u p o v i j a v n o g a b l a g o s t a n j a . O t a č b e n i k ni j e n i k a k a v onaj , k o j i o v e j a k e s t u p o v e p o t k o p a j e. S v a k i p r a v i p o l i t i č a r ih l j u b i i š t u j e i s t o t a k o ka o i p o b o ž a n čovj ek. Ra z um i o b j a v a do­ k a z u j u , d a u p u k u m o r a l a be z v j e r e ne mo ­ že biti. Nu na žalost današnji iskvareni moderni nazori, koji su dan danas duboko korijen uhvatili u nižim i višim slojevima ljudstva, idu najviše za tim da ove temelje potkopaju i sruše. Neprijatelji katoličke crkve i u Austriji stavili su si za zadaću: ostranjenjle vjero­ nauka u svim školama, ukinuće katoličke ženidbe, ra­ stavu crkve od države, konfiskaciju crkvenih dobara, samostana i crkava. To je njihova lozinka, prema njoj neumorno rade, u čemu ih dakako liberalna, židovska �Dopis. i socijaldemokratska štampa izdašno pomaže. Grozne posljedice uspjeloga im rada vidimo na bijednoj Franceskoji, a teško se još gore i onako politički rascjepka­ noj Austriji, ako im i ovdje paklenske osnove sretno — u njihovom smislu za rukom pogju Ali ne, sa sigurnim pouzdanjem možemo reći: ne jer u Austriji stoji proti ovim neprijateljima vjere i domovine jaka, veoma dobro organizovana falangi osvjedočenih katolika iz nižih i najviših stališa, koji su se odvažno odlučili za borbu i to za borbu na život i smrt, da tako spase od rasula svoju i onako teško iskušanu otačbinu. To je najbolje pokazo ovo­ godišnji VI. sveopći austrijski katolički sastanak, koji se je ovi'h, dana od 16. do 19. o. mj. obdržavo u Beču. Ovo su doista bili dani, o kojima je filosof Leibnitz reko: »Blizu je vrijeme, u kojem će se oko toga raditi, da se najviša ljudska dobra brane proti najfrivolnijim napadajima: to jest p r o t i B o g u i b e s m r t n o j d u š i . « Sa svih strana Austrije od alpinskoga Voralberga do kršne Bukovine, od Krkonoša do modre Adrije pohrliše katolici svih stališa u Beč, da se ovdje još bolje organiziraju, megjusobno upo znaju i nove zaključke stvore za budući rad i borbu u ovim burnim vremenima. Samo otvorenje ovoga sastanka bilo je izvan­ redno veličanstveno, te je na sve prisutne neodoljiv utisak učinilo. Ogromna dvorana u »Kursalonu« bila je dupkom puna. Megju prisutnicima bilo je vidjeti kardinale Gruschu (Beč), Skrbenskog (Prag) i Katschtaler-a (Salzburg); zatim nadbiskupa Bauera (Olomuc); biskupe: Biicevskoga (Lavov), Endrici-a (Trident), Schuster-a (Sekau), Kahn-a (Celovać), Rdssler-a (St. P6Iten), Nagla (Trst) i druge. Osim toga su prisutni bili: grof Lobko'vvitz, gfof Silva-Tarouca, poglavica zem­ lje Rhomberg (Voralberg), grofovi Schdnborn, Tluin, Knefstein, princ Lichtenstein A., presjednik austrijskog parlamenta Weiskirchner, princ Ed Lichtenstein. princ Ed. Auersperg, knez Ernst Windischgratz i još neki grofovi, baroni, zastupnici u parlamentu, razni ostali crkveni dostojanstvenici i akademička društva sa sve­ učilišta u Beču, Pragu, Insbrucki i Grazu. Tek što su zamukli glasovi glazbe, diže se grof Silva-Tarouca i uz pozdrav »Hvaljen Isus!« otvori sa ­ stanak. Krasnim' riječima ocrta govornik zadaću ka­ toličkog sastanka, a ta je: borba proti modernome despotizmu, koji nas želi lišiti onoga, što nam je naj sveti je, naše sv. vjere, koja nam je isto tako draga kao što je našim pregjima politička sloboda draga bila. Katolicima je zadaća odvažno stupiti u boj, koga oni nisu izazivali, nego im je silom narinut; u boj proti modernom despotizmu, koji bjesni proti vjeri, katoličkoj ženidbi, proti p r i j e s t o l j u i o l t a r u , koji ne priznaje nikakova drugoga autorita osim moderne znanosti. »Ne z a b o r a v i t e n i p o š t o « , govoraše da­ lje grof Silva-Tarouca, »da d a n a š n j e v r i j e m e b o ­ l u j e o d p o h l e p e za v l a š ć u i o h o l o s t i , k o j a se r a g j e o d r e č e Bo g a i sve sa s o b o m u pr o p a s t p o v u č e , n e g o da v j e r u j e u j e d n o g a s t v o r c a i p r e m a t o j v j e r i ž i v i.« »1 d i m o h r ab r o, p o n i z n o i p u n i v j e r e u b o r b u p o p r i m j e r u n a š i h p r e g j a. Z a Bo g a , c a r a i d o m o ­ v i n u , n e k a b u d e n a š a l o z i n k a . P o g j i m o dakl 1e u b o j s č v r s t i m p o u z d a n j e m u Bo g a ! « Iza burnoga odobravanja uzeo je riječ baron Witting- 191 hoff-Stellc i govorio o potrebi sloge u radu za ka­ toličku stvar u Austriji. Još za njegova govora pojavi se na vratima dvorane milovidno lice obljubljenoga starine. Išo je oslonjen o štap laganim korakom. G o­ vornika prekinuše burni poklici, koji su trajali više časova;> bio je to dr. Lueger, koji je takogjer lijepim riječima pozdravio katolički sastanak i njegove učes­ nike i bodrio ih na rad za katoličku stvar. Posebice istače Lueger sveučilišta, kao prve glavne pozicije, koje sada katolici imaju osvojiti, j e r je ž a l o s n a za n a s č i n j e n i c a , da je od d e v e t n o v o i m e n o v a n i h sveučilišnih profesora s e d a m Ž i d o v a . »Ta, n a p o k o n s v j e t l o m o r a j e d n o m p o b i j e d i t i«, bile su zadnje riječi njegova govora. Iza referata grofa Spinette izabran bi presjednikom zastupnik dr. pl. Fuchs, a na to je uzeo riječ kardinal Gruscha i pozdravio prisutne u ime sv. Oca, koji je pošlo katoličkom sastanku posebni list, 1<ао znak svoje očinske ljubavi. Riječi namjesnika Hristova nukahu katolike Austrije na složan i ustrajan rad za vremenito i vječito blagostanje ljudi, za kršćanski odgoj mladeži, za kršćanske škole i radnike, za zdra­ vu katoličku štampu. »J e d n o s r c e i j e*d п a m’i s o« neka bude neodoljiva sila proti neprijatelju. Iza kako je presjednik izložio zadaću katoličkog sastanka, bi ova prva sjednica zaključena, a pojedini otsjeci započeše svoje partikularne sjednice. Još iste večeri držo je Piusverein« svoju svečanu skupštinu u vijećnici uz mnogobrojne posjetnike, megju kojima je bio ministar Gessman, grofice: Zichy-Metternich, Nostitz, Apor, Coudenhove, Wenkheim, Harrach, baronice: Morsey, Rommel, Lazzarini, kneginje: M. Windischgratz, A. Windischgratz i mnogi grofovi, baroni, biskupi i zastupiik i carevinskog vijeća. Čovjek se mora doista diviti sjajnim uspjesima »Piusvereina« u kratko vrijeme od 20 mjeseci. Ova zadruga, koja je kroz tako kratko vrijeme skupila svotu od 366.000 kruna radi neumorno, da se katolička štam­ pa u Austriji podigne i raširi u sve slojeve mjesto pogubne liberalne štampe, koja danas grdno hara kao najotrovnija zaraza, a ši t o j1e j o š n а'j ž a I o s n i j! e', s p o m e n u p r e s j e d n i k z a d r u g e gr of W al­ t e r s k i r c h e п, j e s t to, d a o v a p r o t u - k r š ć a li­ s k a š t a m p a ž i v i n a j v i š e od k r š ć a n s k o g a n o v c a . »Ne d a j i m o d a k l e n o v c a za o v a j o t r o v ! « Nakon govora g. predsj. uze riječ O Fr. Benno Auracher, kapucin. Veoma zgodno isporedi govornik pogibelj, koja nam prijeti od današnje štampe s pogibelju, koja jte u proš’im vjekovima prijetila od turskih provala. Kao što su ovi nekada provaljivali u ogrom­ nim četama, sa silnim novcem opskrbljeni u ove naše zemlje, da tako unište sve i razore, tako isto i da­ našnja liberalna štampa s ogromnim brojem svojih li­ stova, izdašno pomagana novcem nezasirljivih kapita­ lista nastoji da razori u svijetu svaku vjeru, moral i auktoritet, pa ako bi svoj plan doista izveli, ne bi li i mi u Austriji doživjeli strašne dane francuske revo­ lucije? Govornik apelira na katolike, da bar oni svojim novcem ne potpomažu protivničke štampe, od čijega novca, kako je dokazano, ona najviše živi. » Ka t o l i c i , ne b u d i m o b a r i z d a j i c e s v o j e v j e r e i d o ­ m o v i n e ! Z a t o v a n sa l i b e r a l n i m n o v i n a m a i k n j i g a m a ! « Neopisiv je bio utisak ovoga govora na prisutne i svaki je bez dvojbe ove večeri stvorio �192 Br. 12. Serafinski Perivoj — 1907. u sebi čvrstu odluku: raditi za proširenje katoličke zdrave štampe. I tako je svršila ova večer 16. stude­ noga a sutrašnji dan bio je opet dan marnoga rada pojedinih otsjeka. Nedjelja, 17. studenog 1907. Od 9 sati u jutro do kasno na večer trajale su privatne i javne sjednice, o kojima nije ni moguće da samo u kratko referiram, nego ću istaknuti bar neke važnije. Osobitu pomnju svratio je kat. ovogo­ dišnji sastanak na veoma važnu točku svoga rada, na o r g a n i z a c i j u ž e n a . Već se je na petom kato­ ličkomu sastanku uvidjelo, da je organizacija muževa tek polovica rada, pak se je zato ovogodišnji sastanak bavio mnogo ovim pitanjem. Žensko je pitanje — ka­ ko dubokoumni poznavalac toga pitanja dr. Rosler veli — zapravo ljudsko pitanje, jer je ono od velike važ­ nosti u socijalnom životu. U tu svrhu obdržavane su danas dvije skupšti­ ne, na ikojoj su govorile: gospogjica Karolina pl. Ambros 0 »potrebi i cilju kat. ženske organizacije«, gospogja Tonka Schmolek o provedbi te organizacije, gospo gjica barunica Izabella pl. Carnap o »novom pokretu u ženskoj organizaciji«; i druge. Već jie bilo ’ rajnje vrijeme, da se katoličke žene organiziraju u duhu naše sv. vjere za dobrobit kršćanskih obitelji i odgoj naše mladeži, jer se je nedavno osnovana loža slobodnozidarskih žena silno raširila i broji već preko 40.000 članica, koje marno rade osobito u obitelji, tom temelju socijalnoga života za proširenje pcgubniih načela s'obodnozidarskih. I drugarice soci aldem okran imaju svoju organizaciju, te su u Stuttgartu ove godine na 17. kolovoza držale ргш internacionalnu konferencu. Zato je sveta zadaća katoličkih žena, da ujedinjenim silama rade za očuvanje katoličke svijesti, za osni­ vanje katoličkih ženskih učiona, gdje će se mlade dje­ vojke, koje su bez srestava, u'katoličkom duhu o d ­ gajati: u znanosti, gospodarstvu i vogjenjiu k ićan stv i 1 tako biti sačuvane od moralne propasti, kojoj na žalost svaki dan tolike nevine duše u susret srćn. Jedna od najvažnijih organizacija, što ju je imo ovogodišnji kat. sastanak provesti, jest organizacija kat. seljaka i u tu je svrhu danas obdržavana brojno p o ­ sjećena skupština, na kojoj je bio i ministar Gessman Zastupnik Povse izloži najprije važnost seljaka u državi, koji zapravo njezinu jezgru sačinjava i daje joj >azda najbiranijih sila a uz to najviše carine plaća, pak je dužnost svih ostalih stališa, da se ovaj temeljni elemenat države cijeni i poštuje. Na to je uzeo riječ zastupnik F. Schlossleitner o samoj organizaciji s e ­ ljaka. Već je skrajnje vrijeme, dapače je već dvanaesti sat kucnuo — istače govornik - - da se najjače čete u zemlji — naš seljački zdravi elemenat stavi u bojni red proti neprijatelju za obranu naših najlsvećih prava. To traži od nas sam Bog, njegov namjesnik na zemlji i naš plemeniti vladar, kojemu je već 60 godina čedni kat. seljak Austrije odanim podanikom bio. To traži od nas domovina, koja je izvržena tolikim vanjskim i nutarnjim neprijateljima, što prijete rasulu katoličke A ustrije; to traži od nas sam puk, koji je skoro sav katolički. Svi smo dužni raditi oko ujedinjenja ovoga najjačega elementa pomoću pučkih skupština, privat­ nih sastanaka, neum ornoga agitiranja kod pojedinaca, a najviše pomoću kat. štampe. Hvala Bogu, kršćansko- socijalna stranka najjača je u parlamentu dan iš, ali s, obzirom na broj kat. pučanstva u zemlji, imala bi ova stranka da posjeduje apsolutnu većinu a onda bi ova bila u stanju izdavati zakone na kat. podlozi za dobrobit cijele zemlje a napose seljaka. Iza ’zast. Schlossleitnera govorio je carevinski zast. dr. O rexel o radničkom pitanju, koje je danas jedno od najaktuelnijih pitanja, a katolici će učiniti najbolju uslugu :i državi i crkvi, ako ponastoje da ga riješe na temelju evangjeljia, koje je u socijalnom pitanju svijet preporodilo. Nezasitnom kapitalizmu treba već jednom Jna kraj stati, jer isisava krv našega siromašnoga radnika, koga bi trebalo što više materijalno pomoći, da oslobogjen od bijede može uživati plodove kul­ ture, ikako to već i pravda zahtijeva. Osim ostalih danas obdržavanih skupština, koje bi, bilo vrijedno u cijelosti navesti, zanimati će, držim, čitatelje »S. Perivoja« najviše današnji »prvi austrijr ski općeniti trećoredski sastanak«. Sa svih strana Au­ strije došli su zastupnici pojedinih franjevačkih p ro ­ vincija na ovaj sastanak, koji je sjajno uspio. Od ko ­ like je važnosti III. Red vazda bio, pokazuje nam jasno povjest, a i danas koliko bi ovaj red mogo podići kr sćanski život i kako bi se lako riješila mnoga današnja socijalna, pitanja, kad bi on posvuda bio raširen i dobro organiziran! Ovo je dobro znao slavni papa Lav XIII. pak je za to očinski pozivo sve: » S t u p i t e s v i u o v a j r e d ! « Krasne plodove III. reda m ogu davati sam o dobro organizirane trećoredske općine kao što je to n. pr. ova u Beču, koja pod vodstvom neum ornoga radiše O. Honorija Rett-a bujno cvate. Na brojno posjećenoj svečanoj skupštini govorili su: biskup Marschall o koristi III. reda, O. Remigij Ruezl o povjesti istoga, O. h o n o rij Rett o zadaći III. reda u današnjem vremenu i Kadlčak, narodni za­ stupnik u ime trećoredaca Moravske. Sv. Otac pošlo je brzojavno skupštini svoj pozdrav i blagoslov. Ponedjeljak 18. studenoga 1907. I ovaj je dan bio dan neum ornoga rada pojedinih sekcija. Prije podne obdržavana je javna skupština u ogromnoj »Sofiensaal«, a glavni jojl predm et bio » š t a tu­ pa«. Govorili su o tom predm etu K. Schwechler i P. V. Kolb S. I. Govor P. Kolba bio je divan i šteta, što maleni opseg »Perivoja« ne dozvoljava, da ga u cijelosti donesem, ali ću ipak spomenuti neke točke »I z r a e l i t s . k a se je a l l i a n c a d o č e p a l a u A u ­ s t r i j i k a o i s v a g d j e zl e š t a m p e , da s v o j g l a v n i pl a n i z v e d e : da k r š ć a n s k i e l e m e n a t u religioznom, moralnom i materijalnom p o g l e d u u n i š t i * i na r u š e v i n a m a k r š ć a n s k i h n a r o d a novi Sion s a g r a d i Pr v a t o č k a n j i ­ hova p r o g r a m a jest: k r š ć a n s t v o u religij o z n o m p o g l e d u u n i š t i t i . Odatle dvolična igra •njihove štam pe: isključenje crkve sa svakog javnog života, a priznanje i zakonita zaštita židovstva. Nauka je Isusova bludnja i ludost, a propisi Talmuda nepo­ vrediva svetinja. Nekvasni je židovski kruh vrijiedan običaj, a presv. oltar, sakramenat je predmet strašnoga pogrgjivanja. Učitelji njihova vjerozakona jesu n epo­ vredive, službene osobe, a kat. svećenici samo prezira vrijedni popovi. Oni zahtijevaju, da javne škole paze na njihove blagdane, a od kršćanskih radnika traže da nedjeljom i svetkovinom rade. Oni drže podučavanje mladeži u Mojsijevu naliku, a bore se proti uredbe �Dopis. vjeronauka za kršćane; oni slave po svom ritualnom običaju svoje ženidbe, a bjesne proti svetosti katol ženidbe; oni imaju tisuće propisa kod pogreba svojih pokojnih, a za kršćanske pokojnike zahtijevaju da se sipale. Surovom brutalnošću nazivaju svaki napadaj na prižnavaoca njihove vjere, a oni obasipaju najgorim pogrdama sve što je kršćansko. To je boj do potpunoga uništenja kršćanstva.« Za dokaz ovoga navagja P. Kolb doslovce riječi, koje je nedavno na slobodnozidarskom kongresu dr. Coeg reko: »Nužno je svaku vjeri ri dogme uništiti, ali pri tom ipak slobodni zidar ne smijte ostati, on smatra vjeru kao jedno zlo, zato ju mora najprije kod sebe uništiti i iz svoje savjesti, iz svoga srca i pameti iskoreniti a onda u istom smislu na svoju ženu i djecu djelovati. Dužnost je, da se žene učine slobodoumkama a djeca izvan svake vjere od­ gajaju.« Druga točka njihova programa jest moralno upropašćenje kršćana. »Isti oni listovi, — nastavlja P. Kolb — koji naše samostane nepoštenim kućama nazivlju, 0 najgadnijim neplodobštinama »modernih salona« sa ­ mo šute; oni ustaju proti sakramentu pokore, kao ne moralnoj instituciji, a njihovi feuilletoni i romani puni su bestidnosti i prijaviti ne. Tko javno tjera trgovinu prostitucije u dobro plaćenim annonsama, tko Štiti tr­ govinu s djevojkama? Tko širi bestidne fotografije, koje našu mladež truju? Kakove knjige donosi »Neue Freie Presse« o Božiću u oglasima svojih pri!oga?iHoćete li za oVo samo jedan poni štujući dokaz? Kada je ove go­ dine u studenom židovski pjesnik Schalom Asch čito svoje djelo »der Gort der Rache« pred direktorom židovskoga kazališta u Nčw-Yorku gospi. Adlerom, bio je ovaj preneražen. Sam g. Adler izjavio je u »Judisches Tagblatt« o tom slijedeće: »Ja sam s, grozom 1 ogavnošću slušo čitanje djela, a kad ga je pročito rekoh mu: Gosodine Asch! Po vašem djelu sudeći, čini mi se, da ste Vi u takoj kući odrasli. Ja u djelu nalazim samo prljave misli i bestidne slike. Ja sam otac obitelji, pak bi se pred njom stiditi moro, kad bih, ja u tom komadu ulogu igro. Asch odgovori na to : Ja uvigjam, da Vi pravo imate. T o n i j e k o m a d z a ž i d o v s k o k a z a l i š t e . Al i za k r š ć a n s k i s v i j e t b i t ć e d o b a r . « Užasno! »Treća točka programa židovske štampe jest m a­ terijalni bankrot kršćana. Ova štampa neprestano traži crkvena dobra, a šuti o milijonima svojih lihvara, koji sišu krv siromašnih radnika. Silno poskupljivanje živeža, rast i padanje akciji na burzi, što jedne pro­ sjacima a druge milijonerima čini, jest rad nepoštenih lihvara, koji se u tom svom poslu najviše alarm injućim vijestima liberalne štampe služe. Van zato s tak im novinama! Mi m o r a m o j e d n o m p r o s t i b i t i o d l a ž n e š t a m p e . « ‘Svako je usupnut osto sluša­ jući nepobitne dokaze umnoga govornika, koji je po­ krenuo i vodio misao o osnuttku društva za podignuče kat. štampe, u Austriji a to je već spomenuli »Pi is verein«. Poslije podne držane su skupštine komiteja za kat. misije, društva sv. Petra Clavera i zadruge križa proti alkoholu a na veće je bila od svih najbrojnije posjećena skupština »kat. sastanka«; tomu je mnogo doprineso glas govornika, koji su imali na skupštini govo­ riti. Bili su to: dr. Šušteršić Slovenac, jedan od najintere­ santnijih osoba u parlamentu i dr, Hilgenreiner, jedan iz- 193 megju prvih učenjaka u Austriji. Burno pozdravljen od prisutnika, kojih je bilo 3 do 4 tisuće, započeo je Sušteršič svoju tem u: »Vjera i javni život«. U središtu pi­ tanja, što se odnose na javni život modernih država, stoji vjersko pitanje, o čemu nam naši protivnici naj­ bolje svjedoče, jer u svim mogućim prilikama ovo p i­ tanje ističu i na javnost iznose. Govornik se obara na one, koji navaljuju tobože samo na klerikalizam, a na vjeru ne. A šia razumijevaju ovi pod klerika­ lizmom? Jedni vele, da je klerikalizam zloporaba vjere u političke svrhe. Onda su oni još više nego klerikalci, jer svi ovi, bili to socijaldemokrati, liberalci ili plitkoumni naprednjaci baš najviše zloporabe vjeru u po­ litičke svrhe. Da, na vjeru je pod krinkom napadati slobodno, ali nju braniti, jest zloporaba vjiere?! Drugi razumijevaju pod klerikalizmom tobožnje nastojanje cr­ kve, da gospoduje državom politički, na čem se ova od srca zahvaljuje. Zapravo pak ovi navaljuju sim o na vjeru i crkvu, dok s druge strane nekakvi slobodi zagovaraju. Kakva je to sloboda, vidimo 'to u Franceskoj, gdje su svećenici i redovnici iz vlastitih kuća istjerani, gdje su sve crkvene stvari konfiscirane te je ovdje postala crkva jednostavnom prosjakinjom bez krova. A tek njihova propovijedana sloboda misli! Nedavno jedan list nazva katolike »crnim dušama«, drugi ih zove Ч^гпе beštije« a crkva mu je canailla (smeće). Et o, t o s u p r o p a g a t o r i s l o b o d e mi ­ š l j e n j a ! Ljubav k vjeri i domovini mora zato nas nukati da bdijemo i naša najmilija dobra od propasti sačuvamo. Dr. Hilgenreiner je obradio i veoma umjetno raz­ ložio svoju t emu: »Slobodno (znanstveno) istraživanje«, u kojoj je jasno dokazo, da kat. vjera ni najmanje ne priječi napredak znanosti, nego ih dapače goji i unapregjuje, a zdravo i u pravom smislu znanstveno istraživanje (nije još nikad došlo u protuslovlje s n e­ pogrešivim dogmama kat. crkve. Utorak, 19. studenog 1907. Zadnji dan kat. sastanka bio je posvećen veoma ozbiljnim pitanjima. Prije podne držana je javna skup­ ština, a predmetom joj je bila »škol a«. Zastupnik car. vijeća J. Lang raspravljo jle o pučkim školama a car. zastupnik i sveučilišni profesor dr. Мауег o srednjim i višim školama. Protivnici vjere, koji žele već u mla­ deži ubiti svaku vjeru i moralno čuvstvo, zahtjeva} д »slobodne škole«. Kakva je pak ro sloboda, pokazili su ovih dana oni skandali na sveučilištu ri G razi i Pragu, nad kojima se je cio inteligentni svijet zgražo. Posljedice ovakoga slobodnoga odgoja doživio sam i ja ovdje na bečkom sveučilištu pred nekoliko dana, gdje su se odigrali takvi prizori, kakvih je rijetko u najprostijoj rakijašnici vidjeti. I sami putnici, koji su piirno svojim poslom mimo univerze prolazili, bi­ jahu ugroženi da ne dobiju po glavi i legjiima kratiti batina. Zar je to taj slobodni odgoj na najvišem znan­ stvenom zavodu? Poslije podne držana je javna skupština o »soci­ jalnim pogibeljima«, kod koje su govorili carevinski zastupnici dr. Stojan o pomanjkanju svećenstva i A. Anderlc o »kolportaži«. Od osobite je važnosti bila skupština t. zv. »kolodvorske misije« (Bahnhofmission), koja ,se bavi s tom spasonosnom zadaćom, da uzima u zaštitu siromašne djevojke a osobito sluškinje i �194 Br. 12. — Serafinski Perivoj. — 1907. reviiujc proti gadnom trgovanja s djevojkama. Skup­ štinom je ravnala grofica Funfkirchen-Lichtenstein a govorili su: L. Dean (Trst), dr. Orosam (Linac), P. Benno Auracher, P. Golabek S. I. i gospogja dr. Trimborn. U' 7 sati na veće bila je zadnja i zaključna sve­ čana skupština. Sjajan je to bio zaključak austr. kat. sastanka. Ogromna Sofijina sala bila je dupkom puna. Uz cijeli skoro austrijski episkopat sa svojim kardi­ nalima i uz najljepši cvijet austrijskoga plemstva bilo je vidjeti najodličnijih ličnosti i najviših činovnrka. Divno urešena dvorana plivala je u moru1električnoga svijetla, a tek što su se raznijeli posljednji zvuci papine himne, diže se starina kardinal Gruscha i u dvorani zavlada tajstveni mir. Svi prisutni klekoše na koljena, da prime papinski blagosov. Bio je to trenutak, koji će mi vazda u duši živo ostati. Iza toga je govorio P. Andlau S. I. o »historijskoj važnosti katoličke vjere za zemlje pod žezlom Habsburga« i poglavica zemlje ^Rhomberg (Voralberg) o »katoličkoj falangi austrijskih naroda«. Oba govornika dokazaše važnost kat. vjere Naša dome; Zagreb; „Društvo Domagoj1 Društvo Domagoj" u II. ovogodišnjoj svojoj skupštini, držanoj dne 3. ov. mj. izabralo je novi odbor, kop se ovako konstituiro: Presjednik: Matija Belić, stud. iuris; Potpretsjednik: Ante Donković, stud. phil., Tajnik Dimitrija Vac, stud. phil.; Blagajnik: Radoslav Jagič, stud. iuris.; Knji­ žničar: Rudolf Eckert, stud. iuris., Arhivar: Stjepan Smole, stud iuris.; Pregledavači: Luka janjić, stud. iuris. Rikard Kraus, stud. phil. Zadar: Euharistični sastanaka Splitu. Slijedeće godine 1908. obdržavati će se u Splitu euharistični sastanak; a kao preteča tome sastanku osnovalo se ove godine u Zadru „Društvo svakidašnjeg klanjanja". Osno­ vali su ga radini franjevci u svojoj crkvi, kao što i jest ta pobožnost po svome izvoru franjevačka pobožnost. Svemu tomu djelu, kako čujemo, opet je nada sve druge spiritus agens 0. H. Didon. Preporučuje se svim dušobrižnicima, neka bi po­ kušali „Društva svagdanjeg klanjanja" uvoditi u svojim sferama! Prosvjeta. „Hrvatska Straža" o našem Martiću. Samo na prijegled donosimo sud „Hrvatske Straže" o našem Martiću. Ne ćemo izreći: da li se mi slažemo з ovim sudom ili ne?! To neka ostane za veće študije. Evo dakle što piše „Hrvatska Straža" u 4 .-5 . svesku od god. 1907. (str. 573.): ц prošlosti i sadašnjosti za Austriju. Katolička vjera bila je glavnim štitom ove zemlje, ona je zalog nje­ zine sretne budućnosti Redaktor Baumberger iz Ziiricha pozdravi toplim riječima ovaj sastanak u ime švicarskih katolika a na kon toga presjednik dr. pl. Fuchs zaključi kratkim govorom sastanak. Završujući svoj govor veselo i odu­ ševljeno uskliknu: Deo gratias! Na to zaori dvoranom iz svih grla zanosna pjesma: Ja, vvir schvvbren lieut’ aufs neue, Jesu Herz, Dir evv’ge Treue Bio sam u duši razdragan nad sjajnim nianifesiom kat. svijesti u Austriji, ali sam se pri toni i nehotice sjetio svoje mile domovine Bosne, kojoj bi sličan ka­ tolički sastanak bio od neprocjenjive koristi baš u ovo vrijeme, gdje se je kod nas politička borba i preko svih granica razmahala i to veoma česio na uštrb ka­ toličke svijesti i katoličkoga elementa. Daj Bože, da i mi budemo naskoro držali »prvi katolički sastanak u Bcsnih Ml a d e n . „Stereotipna je fraza da Martićevi »Osvetnici« zao­ staju za »Čengićkinjom« Mažuranićevom. Držimo, da je kritika više digla vrijednost »Čengićkinji«, nego joj u zbilji pripada. Dokazano je (najviše mislimo Šegvić), da su najljepše stranice »Čengićkinje« reminiscencije iz Vergila, iz Tassa i drugih tugjih pjesnika. Martić je iz­ voran. Trebalo bi, da koji estetičar raščini njegove »Osvetnike«, pa bi se vidjela i njihova ljepota i vrije­ dnost. Ali Martić nije bio ban pučanin" . . . Izvještaj „Zbora duhovne mladeži" u Djakovu za g. 1906.- 7. Ovo je društvo puno zanosa i volje unapregjivalo smjer društva. Malo ih je, ali su činili, koliko su sile dopuštale. Bavili su se pitanjima, koja su danas od ve­ like važnosti za kulturne prilike našega naroda. Osobito su isticali važnost socijalnog pitanja i tako se priprav­ ljali, da danas-sutra uzrnogu biti učiteljima svoje okoline i odlučnim faktorima u javnom životu. Društvo je pokazalo vanredni mar, a i sposobnost. Gojenci „velikog biskupa" pokazuju svojim radom, na čijim su se grudima grijali. Bilancom svoga izvještaja pokazuju, da prednjače privatnim znanstvenim radom drugim bogoslovskim zborovima. To priznajemo, jer moramo priznati. Najdraže nam je, što se znatno bave beletristikom. Dobre nam beletristike najviše treba. Mi Hrvati štogod imamo batala, u beletristici je — ili je iz nje izašlo. Mnogo nam je kršćanskiji (da se tako nez­ godno izrazimo) politički život, nego život u lijepoj knjizi. — Uzdamo se, da će „Djakovački zbor" tekuće godine pretresati marno i praktično j.^š i ovo pitanje: �195 Vijesnik. Na koji bi se način dalo pomoći, da naša katolička štampa napreduje? Kojom bi se silom mogla razbiti magluština nad obzorjem intelektualnoga života u Hrvatskoj ? — A veća je nego magluština nad gradom Londonom. Volili smo ovo reći, nego da u cijelosti donosimo naslove pojedinih radnja. Mi priznajemo, da bi i to mo­ rali učiniti, da nam izvještaj nije došo u nezgodno vri­ jeme. Sve su ga naše novine već priopćile, pa ne na­ lazimo potrebnim toga iznova ovako kasno činiti. Ipak evo kratka prijegleda: a) Beletristika je zastupana sa 14 radnja; b) Vjerska filosofija s 1 radnjom; c) Socijologija s 9 radnja: d) Deklamacije s 4 radnja; e) Kritike" s 2 radnja; ovdje ističemo kritiku od Ante Jurčevića: «Kianjčevića poezija“ u glavnim crtama i zamiso pjesme : „Misao svijeta". f) Različito je zastupano s 3 naslova. g) Od „historije" izragjena je „Povijest zboia auhovne mladeži djakovačke". Pismeno je općenje „Zbora" bilo vrio vrlo živahno s „Domagojem", sa „Zborom ljubljanskim", sa sloven­ skom braćom u Budjeovicama, te s onim u Olomucu i Brnu. Marno pismeno izmjenjivanje misli hvalimo. „Zbor" prima 50 časopisa. „Katolička Crkva u Srbiji." Nedavno je izašla u Biogradu knjiga „Katolička crkva u Srbiji", koja bi mogla zanimati. Oštampana je iz „arhiva za pravne i društvene nauke", a sadržaje pisma biskupa J.J. Strossтауега iz god. 1881. i 1885. s bilješkama i objašnjenji­ ma od Stojana Novakovića. Dobiva se u knjižari B. Cvijanovića u Biogradu. Igranje s poviješću. Sarajevska „Српска Ријеч" u 198 br. od ove godine u nastavku „Bogumilstvo i pravoslavlje" od feljtona »Iz prošlosti bosanske" (piše neki Pascal) iznosi posve novu, neobičnu a valjda i skrozim izhitrenu miso: da je povjesničko bogomilstvo Bo­ sne isto što i pravoslavlje; da je borba Rima protiva bogumilstvu, zapravo borba proti pravoslavlju. Svi bo­ sanski bani i kraljevi za koje povijest veli, da su bili privrženici »bosanske crkve«, veli »Cpncka Ријеч« da su bili zapravo privrženici pravoslavlja. Evo »Pascaove« teorije: »Čudnovato je zaista, kad se znade da su Zahumljani i njihov vladaoc (po priznanju rimo-katoličkih kronologa) bili oduševljeni bogumili, dakle krivovjerci po njihovu shvatanju, kako to dolazi da se ovi isti bogu­ mili oduševljavaju za svetog Savu, srpskog prvog ar­ hiepiskopa i utvrditelja pravoslavlja i prosvjete srpske.« »Isto je tako čudnovato da se u papinom pismu naregjuje arhijepiskopu Tomi da i z o p š t i ili i zl uči s ve b o g u mi l e , koji mu se ne pokore. Jer ako su bogumili krivovjerci, to onda oni i ne sačinjavaju ni­ kakve zajednice sa katoličanstvom, i sledstveno — ne mogu biti isključivani iz jedne zajednice, u koju ne pripadaju". »Iz ova dva navedena slučaja i dijete dolazi do osvedočenja(?) da su bosanski bogumili, koji poštuju svetog Savu (ne svetog Savu, već svoju domovinu pro­ zvanu zemlju svetog Save, op. refer.) kao ugodnika bo­ žjeg, bili pravoslavne vjere (?), a»krstjanska crkva bo­ sanska« ne bijaše ništa drugo, nego nezavisna pravoslavna crkva(?), koja zbog političkih odnošaja nije u svoje doba potpala pod patrijaršiju srpskog carstva DuŠanovog, a bivšim srpskim posjedom udaljena od carigrad­ skog patrijarhata i nije mogla dobiti drugi položaj, nego kao samoupravna crkva bosanska. Ovako osamljena bila je izložena napadajima Rima, i ne htjevši na jedin­ stvo s njim proglašena je kao »krivovjerna.« »Čudnovato izgleda, da se ne očuva sjeme bogu­ mila onakvih, kakve ih sebi zamišljaju papini ljudi od onda i danas.« »Neko gadno laže. Da li lažu rimski hronolozi ili laže stvarnost, to ostavljam zdravu razumu neka bude sudija.« P r i p o m e n a . Ozbiljnost se smije na demagoško pisanje pisca demagoga. Megjutim se otprilike pisac drži pjesnikove: »Bude Г išt a od t og dobr a, pr os tit će se moj i g r j ’esi.« Njemu i nije stalo do po­ vijesti, nego do uspjeha. Nama nije opet stalo do piš­ čeve tendencije, ali šta će pisac reći onom bogomilskom pravoslavlju, koje prezire krst, evangjelja, sakramente, svećenstvo i t. d. Valjda je pravoslavlje srednjega vi­ jeka ovo takogjer zabacivalo? Otkle pravoslavlju hije­ rarhija »djedova«? Otklen mu apokrifne knjige? Kakvi dokazi takovo i dokazanje. Ne treba da gubimo vremena baveći se ozbiljnije s ovom stvarju. Smiješnost piščeva izvogjenja dovoljno govori protiva njemu. Megjutim, kako se vidi, pisac nije ni išo za isti­ nom, već za praktičnim „uspjesima." Rim. Prenos kostiju Lava XIII. Već odavno novine donose vijest, da će se mrtvi ostanci Lava XIII. prinijeti iz crkve sv. Petra u crkvu sv. Ivana Lateranskoga. Kako nije isključena mogućnost skoroga prenosa kostiju, donosimo našim čitaocima neke uspomene od prenosa kostiju Pija IX. Iz ovoga će se razumjeti, zašto se s prenosom kostiju Lava XIII. odgagja. Stari je običaj, da svakoga papu poslije njegove smrti privremeno sahrane u crkvi sv. Petra; obično na pročelju koje pjevalačke kapelice, u krasnom sarkofagu, na kojem se sa zlatnim slovima vidi urezano ime umrvšega pape i trokruna. A opet su od pamtivijeka pape �196 Br. 12. — Serafinski Perivoj — 1007. sebi odabirati mjesto konačnog pokopanja; a obično izaberu jednu od crkava, koju je dotični sagradio ili popravio. Papa Nikola V., koji je god. 1250. gradnju na Vatikanu započeo, zasnovo je krasnu ideju: da u toj novoj zgradi sagradi maulozej za papa; ali prebrza smrt osnovu mu pokvari i on umrije, a gradnja ostade; i zato od toliko stoljeća počivaju mrtvi ostanci tolikih papa razasuti po svim rimskim crkvama. Pijo IX. po­ kopan je u crkvi sv. Lovre, jer je on tu crkvu svojim troškom popravio i ukrasio. Takoje i Lav XIII. izabro sebi grob u crkvi sv. Ivana u Lateranu, jer je on tu crkvu svojim troškom popravio. Već ima više mjeseci, kako je grobnica u Lateranu dogotovljena; pa možda će skoro slijediti prenos kostiju iz crkve sv. Petra u novu grobnicu. Ipak nam ne će biti začudno, ako se prenos i na duže vremena odgodi, jer nam još zorno lebdi pred očima slika od 9. srpnja 1881., kadno se pri prenosu kostiju Pija IX. dogodiše oni ogavni prizori, koje smiono učini divlja drzovitost slobodnih zida.. Zatezalo se je sprenosom kostiju IX. sve uo do najteže vrućine u ljetu, ‘.ada stanovnici radi žege ostavljaju vječni grad. Po naputku moro se je sprovod upriličiti ob noć, što je i učinjeno. Ipak se je i za tu noć sainalr, pa su slobodoumnici činili velike priprave za demonstracije. Prefekt vatikanske straže zamolio je ta ijansko mi­ nistarstvo za jednu konjaničku gardu; аи molba osta neuslišana. Nije dakle bilo po volji talijanske vlade, da sprovod brogje u miru bez demonstracija, jer bi to svijet tumačio u prilog papinstvu. Ipak se uza sva nagagjanja nisu predvigjale onako velike sublazni, kao što su se u istinu dogodile. Uprav oko рб noći, moglo se vidjeti troja kola gdje stoje pred vatikanskom sakristijom; je­ dna su bila sasvim jednostavna mrtvačka kola; druga su dvoja bila odregjena za zastupstvo Vatikana i depu­ tata; to je bila sva pratnja Pija IX. Tiho bješe mrtva­ čki sanduk u kola smješten, a sprovod krene sa trga sv. Petra prema groblju „Campo Santo". Tuđe je če­ kalo silno mnoštvo naroda iz svih krajeva svijeta, a megju njima i jedna četa mladih pitomaca raznih za­ druga (Gioventu cattolica) sa gorućim bakljama. Mladi zbor odmah opkoli mrtvačka kola i poče glasno moliti za dušu pokojnika ; to je bez prekida trajalo dva sata, dok se nije došlo do crkve sv. Lovre. Već na rastanku sa Petrovim trgom pokaza se iz jedne obližnje birtije jedna mala četa drzovitih demonstranata, koji su urlikali; ali srećom tuđe ih policija odmah rastjera. Kod „Borgo novo" opet se pokaza četa zlikovaca, koji krenuše kroz „Borgo vechio" da bi sprovod prestigli kod angjeoskog mosta na Tiberu. Poduzela se bezbožna namiso, kako Odgovorni urednik: O. Josip Markušić. bi se tijelo Pija IX. bacilo u Tiber. Dakako da toga ipak nije bilo tako lako izvesti; pa zato odmah sutra­ dan jedne liberalne novine u uvodnom članku đonesoše svoje veliko saučešće o neuspjelome djelu. Idući dalje, čulo se je sa svih strana urlikanja i zviždanja. Na trgu Venecije bio je sukob, a bilo je oko dvije stotine demostranata. S njima se ipak nekako sprovod razmiti; no oni su sprovod slijedili, dobacujući pogrdne riječi pratiocima i pokojniku. Demonstranti su zasvirali Garibaldijevu koračnicu. Napokon se je poseglo i za kame­ njem, s kojim lijepo popratiše prelate i deputate; a zatim 1 mrtva Pija IX. Čulo se je u blizini: „smrt popovima, dolje s papom, živio kralj!“ Situacija je bila dosta opa­ sna, pa su zato gončini dali oštri znak konjima, i sve je žurilo do trga „Nazionale". Od trga „Nazionale" na putu nije bilo nikakva više nereda, a sprovod stiže oko 2 sata ob noć pred crkvu sv. Lovre. Ovdje se bilo skupilo pred predvorjem crkve veliko mnoštvo naroda, koje nije dalo, da se tijelo pokojnika unese u crkvu, nego je zahtjevalo, da se tijelo opet povrati u sv. Petra. Iza ovoga slijedili su inzulti. Davat je triputa svjetini znak da se smiri, al uzalud. Stražari počeše najprije laskavim riječima, zatim ozbiljnim prijetnjama razgoniti svijet ispred predvorja crkve. Položaj je bio na prvi mah veoma težak. ‘Pratioci izgube ustrpljenje te se postave u red. Napokon ipak uspije stražarima, da utišaju navale divljih demonstranata. Sada su se mrtvačka kola mogla nekako progurati do predvorja crk/enoga i sanduk s ostancima bješe unesen u crkvu. Tako je bila velika cijena, dok su se kosti Pija IX. prenijele. Danas se mi strašimo te cijene i posljedici Čemu vrijegjati mrtve kosti ? I čemu ruglu izvrgavati slavljenu kulturu XX. vijeka, koja ne priznaje ni pravo mirnoga počinka poslije smrti! ? . . . Dopisnica uredništva. Zadar: O. H. D. Kako vidite, naš se »Seraf. Perivoj« penje na visinu literarne revije. U njemu dolaze društvene vijesti, ali samo one: najopćenitijega zanimanja. Ipak bi Vaš dopis cjelovito tiskali, da nije već tiskan u svim katoličkim no­ vinama. Ali budući je Vaša svrha već postignuta, ne nalazimo potrebnim onaj dopis opširno tiskati megju preobilnim gradi­ vom »Seraf Perivoja«. Držimo, da Vam neće ostati nimalo žao. Pozdrav! Zadar: Pjesniku pobratimu I Piimio sam pjesme. Morat ćete malo pričekati. Pogledajte »Seraf. Perivoj«, pa ćete vidjeti, da su mnoge stvari čekale radi preobilnosti. Pošaljite nam štogod u prozi! Zar nebi mogli tamo megju kolegama naći nije­ dnoga pretplatnika?! Primite srdačan pozdrav iz posestrime Bosne! Tiskara Vogler i drugovi u Sarajevu. �Utemeljena godine 1882. kom and: Najstarija Telefon br. 119. emaluša ulica 172. igotiskara i stereotipija u Bosni ;ovim, ijim pismenima, terijalom i strojevima. — Preporučuje se za tiskanje novina, nakladnih djela, molitve­ nika, posjetnica, zaiučnih i vjenčanih karta, kao i svih poslova, što u tiskarsku struku zasieeaju sa ukusnom izrad­ bom i uz najumjereniju cienu. Vanjske naručbe OBAVLJAJU SE ODMAH. �Tri fftrinta. ■*■ A V-f A А А Х А Ј х Л Ј ______ ______________________________ stoji jedan pošt. sanduk brutto 5 kg. oko 50—kom. « & Toi,etn°g otpadnog sapuna, ljubica, ruža, heliotrop, mošus, gjurgjica, cvijet breskve itd. Razašiije pouzećem Manhattan Unternehmung Budimpešta, VII Bezerćdy ulica 3. kao: Matica itica vjenčanih, Matica umrlih. a i exhibita. Krstnih, Vjenčanih a, i t. d. i t. d. u pojedinim arcima ih u sohdnom uvezu. Službenih kuverata u sv im veličin am a. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski Perivoj 1907 Description An account of the resource Br. 1-4; 6-8; 10-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438