https://kolekcije.nub.ba/files/original/6cf04717618920a42d69d10414531215.pdf cec7d456b004ffd0c124878ce6552483 PDF Text Text ��BROJ I. GOD. XXI VISOKO. 15. 5U&CNJA 1907. Riječ urednikova za godinu 1907. Amen, amen velim tebi; da ono, što znamo govorimo i što smo vidjeli svjedočimo! Ivan Ш. 11. aš „Serafinski Perivoj" ulazi s ponosom i s pouzdanjem u XXI. godinu svoga opstanka. Ujedno je ovom novom godinom i ured­ ništvo novo. Ali se novo uredništvo s punim pravom zabrinjuje, ako se uzme obzir na čestitost prošlih urednika našega lista. Ipak pre­ uzimamo uredništvo ,,S. Perivoja" s velikim pouzda­ njem, koje dolazi iz velike ljubavi prema napretku čo­ vječanstva i našeg hrvatskog naroda u jedino spaso­ nosnoj istini; istini, koju Hrist očitova svijetu — u istini nepatvorenog kršćanstva. Nadalje nam ovo samopouz­ danje dolazi iz velike vjere u pomoć ozgora i iz velike vjere u moralnu i materijalnu pomoć naših prijatelja. Nekakva se očajna borba opaža po svijetu. To je ona borba: „um Dasein." Očajno se bori nihilizam proti evangjelju za svoj opstanak. A ta je borba većim dijelom prenesena u Štampu. Nekad se borba vodila jedino u crkvama i u školama, a danas je borba u ovome polju spala na drugi stupanj. Štampa je gene­ ralni štop današnje borbe. Ne treba da drukčije mislimo! Evo jedna prilika: profesor u školi tumači djeci o n a j z a n i m i v i j i m stvarima. Sve ga pozorno sluša. Najedanput se pred škol­ skom zgradom pojavi strahovit požar. U školi se sve okrene: pozorna djeca polete na prozore, da vide što je? Prijeti li njima pogibelj? — Nemojmo, da od nas djeca razboritija budu! Izigjimo iz kuća na poljane, gdje se boj bije! Dužnost je, da se i mi borimo za svetinje naše! Ili najmanje korisno će biti pogledati: nije li se pogibelj približila domu našemu i duši našoj?! Kad bi znao k u ć e d o ni ać i n, kad će kradljivac doći, bdio bi dakako . . . A sve bi lakše bilo, da nam krov nad glavom ne gori. I u hrvatske je zemlje aždaha sedmoglava svoj grdosni zadah unijela. I u književnosti i u politici i u privatnom životu, mi opažamo djela ruku njezinih. S drugom katoličkom Štampom i „Serafinski Peri­ voj" će se proti ateizmu boriti. Znamo već unaprijed, da ćemo imati polemike s nekim strujama, ali svje­ dočimo i to, da naša borba neće biti nervozna. Tražit ćemo istinu i kazivat ćemo ju oduševljeno, ali i filo­ zofskim mirom. Ne ćemo nepromišljeno letjeti, da odsječemo Malhusu uho, megjutim ćemo ipak biti pra­ vedni: da svakome isplatimo zasluženu plaću. Sudbina je katoličke i čisto prosvjetne štampe, da se mimo štila mirnih rasprava i mirne beletristike mora prečesto baviti i štiiom apologije proti; najezdi nihilizma. Tako je na žalost i kod nas. Za to će naš list biti: list ljubavi i list vatre. A neka nam niko ne predbacuje nedosljed­ nosti! Hrist Gospodin jedan te isti govorio je i: „Mir vama“ i: „Legla guji n ja.“ U najnovije vrijeme itnade po svijetu bjesova, koji se ne izgone ni postom, ni molitvom već ognjem i mačem dvosječnim. U to ime neka nas pomogne Bog! 0. Josip M.arkušić, Visoko, na sveta Tri kralja 4 urednik. �Br. 2. — Serafinski Perivoj. - 2 1907. Pobjeda ustrajnosti. Novela Priopćuje O. Jeronim Vladić. GLAVA I. R^^^t/jedi na studenoj stijeni u dnu jedne kule neke vlastelinske tvrgje žena i pritišće si iednom rukom na grudi djevojčicu, na čiju je glavicu malko svoju naslonila, a drugu je ruku položila na glavu dječaku, koji joj o boku kleči. Mila je nenaborana lica, prem blijeda ipak vedra,oko kog su stršili crni kao ugljen bujni pramovi kose spu­ štani niz ramena a na svem joj biću mogla se opaziti teška tuga i bol. Tišinu i tamu tog groba prekide na jednoč bučni poziv kračuna i pojav svijetla; na pragu se pojavi čovjek. Lice mu je mršavo, oči upale, pogled mrk; čelo smežurano; vlasi najpomnjivije počešljane i uregjene. Neugodnu vanjstinju te ličnosti čmjaše još neugodnijom velebno i sjajno odijelo od crvenog grimiza izvezeno srebrom, Što mu je resilo njegovo tijelo. Matildo, jesi li se odlučila, da mi udovoljiš? Smiluj se sebi i svojoj djeci — poče govoriti ogavnom prijaznošću. Ali videć, da ni jedno od troga ne poka­ zuje, da pazi na njegove riječi, promijeni kajdu. — Zvjerska majko! prezireš moju ljubavnu po­ nudu? osjetit ćeš desnicu onog, kog si okrutnim uči­ nila. I nestade ga, srdito zaključavši za sobom vrata. Do malo časova opet nastade tišina; bijedna žena pane u besvjesticu. — Adolfe, Adolfe!... Ne, nigda ne će ovaj gordi razbojnik dobiti mog srca, umrijet ću, ali tvoja... — Majko, majko, zavapi u jedan glas oboje djece. — Djeco 1 sažaljujte me: snaga mi smalaksaje, ali duh ne. Ne plačite! Otac nas nebeski kuša, a otac vaš, koji uživa u nebu, gleda nas odozgor i moli za nas. — Da majko, — skoči dječak to rekavši — i pomoć će nas da nešto lijepog uradimo, što mi evo baš sada, ovaj čas na, palo na um. — Šta hoćeš da kažeš moj Alfrede? - Ti majko mnogo trpiš, i ja bih te možebit mogao izbaviti tih muka. Što misliš uraditi? uteče mu se u riječ sestra. — Kad knez pušća da hodamo po tvrgji i po vrtu, ne brinuć se mnogo za nas, ja bih mogao pobjeći i osim tog sve mi se čini ko da čujem neki glas, koji me uvjerava, da će mi nekako to poći za rukom, a ostanem li, za cijelo će me ubiti. — Idem i ja, pa onda ne će knez moći reći, da si ti majko zločesta. — Ajde, ako majka... — Naći se na putu, sami, od svih ostavljeni. — Istina je, — reče Alfred — biti daleko od tebe rastužit će nas, ali ćemo se tješiti misleći... — Pa — hitro reče Janja da sve i ovdje ostanemo, zar nam ne bt rekao knez, ako budemo tvrdoglavi da će nas rastaviti ? — Čujte moja mila djeco! I meni je višekrat do­ lazila misao; ali nijesam ni jednoč zadugo o tom mi­ slila. A sada... vi se sami nudite... ja vidim u tom božje nadahnuće. Dakle pripravite se da pobjegnete oboje, da se mognete pomagati u nuždi. Izručujem vas Bogu, i uzdam se u molitve našeg oca; ostanite dobri; već ste dosti iskusili, što je ovaj život; odreći se svega, dapače i toga, da ćete igda više zagrliti svoju majku, koja vas ljubi, toliko ljubi; pripravni budite prije sve pretrpjeti, nego li što nedostojno učiniti i dobro pazite, da vam ne prodre u srce, da ga ogadi osvetni otrov, to osobito tebi preporučujem Alfrede moj... Gole zavapi Janja, čujuć, da neko silazi niza stube. Svi se ponešto zbuniše, jer se nijesu nadali tako brzom rastanku; znadu svi, pa i najveći junaci, da je od riječi do čina daleko. Ali je brižna i snažna žena, mislila, da ne bi bilo dobro propustiti ove zgode; ohrabri se i odrješito reče: — Hrabro zlato moje, Bog mi vas blagoslovio! — Majko do vigjenja — odgovori Alfred nekom odvažnošću. Janja ne znade progovoriti riječi, ali sve reče jednim cjelovom i jecanjem. Možda su i Matilda i Alfred pustili po koju suzu iz oka; ali su je brzo i otrli. Gole dogje do vrata i poče ih otvarati. — Hitro, — reče neuljudno ta Ijudeskara. Djeca se makoše, pogledavši zadni put majku; Gole s velikom tutnjavom zatvori vrata. Jednim tijesnim stepenicama izigjoše u prizemlje; otalen, prošavši kroz jednu sobu, dogjoše u hodnik, iz kog se je mahom išlo u vrt. — U vrt! reče Gole. Nijesu djeca čekala, da im to još jednoć rekne; a on odmah pogleda na drugu stranu ko da mu valja obaviti nekakav važan posao. Stupiv u vrt, — nikada bolje — reče Alfred, da ohrabri Janju — Gole nas je ostavio, uprav otac bdije nad nami. — Istina — silom odgovori sestra. Dogjoše k jednoj rešetci, oklen se je vidjela šuma i gajevi, koji nijesu bili ondalen daleko. Momčić po­ �Pobjeda uztrajnosti. gleda tamo i amo, gori doli, na prozore: nikog; izmoli glavu koliko god je mogao kroz rešetke i nikog. — Ja ču se najprije popet na zid — reče dječak. U Času je bio gori, a jednim se skokom nagje vani. Kad al eto ti jednog Čevjeka sgurena pod breme­ nom drva. Alfred se prepane: propali smo! mišljaše. Ali ne zdvajajuć: — ukloni se 1 reče Janji pod glas i tnašuć rukom. On se šćućuri za jedno drvo, gledajuć u onog čovjeka i mičuć se sad amo sad tamo. Čudna li straha! Primiče se, eto ga na; i... progje; Alfred odahnu i zahvali Bogu iz sve duše i iz svega srca. Čim je čovjek zamako za kut zida, kojim je ogra- gjen vrt, diže se naš momčić, i prigje k rešetkama i pod glas zovne : — Janjo! — Sestrica dogje, a lice joj odavaše nutarnji nemir i strah. — Pogibelji je nestalo, penji se! - reče Alfred. Janja posluša. Krenuše prema šumi žurno, ali tiho, da im se ne čuje bat nogu. Za malo eto ih grmlju. Dok oni odmiču, ja se vraćam nazad, da razja­ snim što je nužno. Od nekoliko je nedjelja Matilda s djecom si za­ tvorena u onu tamnu i vlažnu podzemnicu. Dobivala je za hranu svaki dan samo komadić crnog kruha, a da se nasloni i odmori satrveno tijelo, nije imala ni jedne daske. Prije je u svojoj tvrgji uži­ vala sve zgode, a čovjek ju je njezin imenom Adolf ljubio ko ženicu oka svog, a seljaci blagosivljali ko kakovu krjeposnu kraljicu i to joj bijaše njezino malo kraljestvo. Knezovi su i grofovi u ono doba zaista bili mali kraljevi. Vrla je i krjepostna žena odbila ruku kneza Ubalda, gospodara jednog predgragja, koje je graničilo s Adolfovim posjedom. Zlotvor se ovaj zakle da će ubiti svog takmaca, koji je bio vrijeđan Matildine ruke. Progje dosti vremena a ne pruži mu se zgoda da iz­ vede svoju opaku nakanu i za sve to vrijeme ne ugasi se u njem oganj živinske strasti, nego se dapače još većma raspali. Kroz to vrijeme dragi Bog blagoslovi Matildu i obdari ju s dvoje krasne dječice, koju je odgajaja s naj­ većom pomnjom, ko što marljivi vrtlar tetoši oko njež­ nog nasada. Ona je svim marom materinje ljubavi na­ stojala, da se ukorjene u njima i rastu sve lijepe vrline i krjeposti. Da ih dobro uzgoji, svegjer je imala pred očima, da im treba isčupavati i krotiti njihove hire i mladenačke pogubne sklonosti; jer se čovjek većinom rodi iskvaren, hrli u zlo i, ostavljen sam sebi i svom na­ gonu, postane zločest; stog se vrlini hoće snage i sile, otalen se i zove drugim imenom krjepost Nije dakle čudo, da je ovo dvoje djece, od kojih je Alfred imao 14 godina a Janja 12, pokazalo toliko junaštvo još u mlagjanoj dobi. Sretno su i zadovoljno živjeli u svojoj mladosti. Ali jedne noći nasrne na tvrgju Ubald. Pro­ vali u grofove sobe i probode ga proklinjuć... Matilda se probudi i padne u besvjesticu. Kad je došla k sebi, ugleda nepoznata lica, drugu sobu, drugo posoblje i odmah ju baciše u onu jamu, da Sc združi sa svojim Adolfom i da zasvjedoči kakva je pravda na ovom svijetu. Iza tog se utješi — ali jadne li utjehe — kad je mogla da zagrli samo svoju dragu djecu i ništa više. Ubald se je nadao, da će pridobiti ženu, podvrgavši ju teškom životarenju, prijeteć joj još gorim i laskajuć joj. Nagje čelično srce: najlukaviji mu zanati, najveće zlostavljanje bijaše uzaludno, jer žena bješe ju­ načkog srca. GLAVA II. Kad su naši mali bjegunci ulazili u šumu, bilo je već sunce zapalo a svijetla malo po malo nestajalo, ustupajuć mjesto tami. Alfred su i Janja išli drhčuć na svem tijelu, usprežući i dah svoj. Čuje se i glas zvona: — Zdravo Marijo! reče dječak. Ustaviše se i klekoše da mole, kako će ustati hrabriji i snažniji, da odole napadajima, koje su im jamačno pripravljali sjeta i strah. Lišće zatrepta, a djevojčica se prepade: Dječak to opazi i reče: — Hrabro Janjo, otac nas gleda i nad nami bdije. Ali se tužnim mislima i umoru pridruži i glad; Što se ni jedno ni drugo ne usudi da kaže. Navuče im se oblak na čelo i lice. Gladni u toj pustoši. Zdvojnost htjede, da im malaksale duhove svlada. Janja htjede odmah da podlegne, kad brat, ko da se nekom opire, reče: — natrag 1 — — Bog je snami — — Šta ti je Alfrede — Brat nasmješiv se reče: — Nekako mi izmakoše ove riječi i ne pazeć šta govorim. A da ti pravo re­ čem, bile su me obrlatile neke zdvojne misli, ali je istina da je Bog s nami, fer se ne smijemo bojati. Dok je ovo govorio, učinio mu se da je opazio neko svijetlo. Gleda opet: — Da svijetlo je reče sam sebi. Obrnuo se Janji, reče: svijetlo! Gledaj onamo, megju onim stablima, pokazav prstom. — Da vidim, vidim — — Dakle ohrabri se! Zapute se prema onoj strani. Napokon opaziše kuću na dvjesta po prilici koraka od šume, čuše i glas kano glas djece što no se igraju. Ali prošav strah i novolja glada, činjaše se teško ono, što se je do sada Činilo da nije ništa: doći pro­ sit hranu i stan kod obitelji, koja ima hiljade svojih neprilika i nevolja. Djeca, neodlučna ustavila bi se, da se ohrabre, da saberu riječi, kojim će se pretstaviti i javiti, ali ih u �4 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1907. tom zapriječi jedno poveliko pseto, zalajavši na njih iz sveg grla. Popade Janju za haljinu, a ona u vrisak. Odmah izagjoše, razgledajuć, dva čovjeka i jedan dječak. Oni zapeŠe lukove, hotijuć da strijeljaju a ovaj je držo jednom rukom zublju, a drugom načavlanu ba­ tinu. Ali opazivši, da su tu samo djeca, umirivši pseto, uljudno ih zovnu, neka unigju, raspršivši im tako prve utiske, koji nijesu bili baš ugodni. Sobu je rasvjetljivala jedna svjetiljka o strop nad stolom obješena o vrbovu šibu, gore obavijenu i prikovanu; tu je bio jedan ormar jedna polica na kojoj su lijepo poredani lonci, tave, i tanjuri; čvrsti kovčeg nabijen zemljom, a to je ognjište, klupice, u jednom kutu razbacano poljsko orugje. Unišavši, dva se dje­ čarca stiskivala, uz mater, koja je stajala nagnuta mal­ ko naprama vratima, nepomično kao kip, s preslicom o boku a s vretenom megju prstima. Mlada jedna žen­ ska sjedila za stolom s poslom u ruci, gledajuč prema vratima. — Bertice, pogrijder zdjelu s juhom, što je ostala, onda pripravi gore! — reče Bernard, stariji čovjek. Mlada stavi stol i hitro se diže, da uradi što joj je otac naredio. — Sjednite ovdje, bit ćete i umorni! — reče isti. Gosti su bili van sebe, zbunjeni: htjeli bi da zah­ vale, ali im se ne dade riječ prozboriti, ko da su im usta olovom zalivena. Svi sjedoše. — Šta vam se dogodilo? — zapita Bernardova žena Kata, okrenuv se dječaku, da mu čita na očima i licu, koje se nije slagalo s odijelom, koje je bilo već poderano. Mi smo ostavljena djeca... promuca Alfred. Idemo okolo tako na sreću, kud nas Bog vodi, da životarimo. Siromaci! reče Kata, i još bi bila nešto pitala ozbiljnijeg za goste, koji nijesu običavali, da se lažju izbave neprilika, ali je prekide muž. — Kad je tako, moći ćemo se nagoditi; da osta­ nete kod nas, ako hoćete. Pomagat će te nas u našim poslovima, a mi ćemo vas držati kao svoju djecu. — To bi bilo previše, — reče Alfred; — a mi bi vam od svoje strane samo imali zahvaliti. — — Ali da, ništa. Sada sjedite, bit ćete gladni, onda ćete ići spavat, a sutra ćemo razgovarat. Jeli su, nimalo se ne ustručajuć, jer je u to vri­ jeme uljudna obitelj drugamo gledala i razgovarala o koječem. Ovo se dvoje zapužari i pogleda jedno u drugo, čujuć gdje razgovaraju megju ostalim stvarima o ža­ losnom dogagjaju, kojeg su i oni dionici, gdje sa što­ vanjem i privrženošću izgovaraju imena Adolfa i Ma­ tilde, a s prezirom i ogavnošću Ubaldovo ime. Kad su Alfred i Janja bili sami u sobi, prva im misao bi, da zahvale Bogu, a onda se zdogovoriše što će i kako će raditi. Tu su bili više od sata: istom što su htjeli da zaspu, kad ih probudi novo lajanje pseta. Alfred skoči iz postelje: — Ubaldove pustohije! Ja ću skočiti kroz prozor, a ti ostani i sakrij se! S Bogom draga Janjo do vigjenja! Poljubi sestru i skoči; ču se štropot i krik, Janja problijedi. Je Ii Aifred pogodio? do malo ćemo vidjeti. Jedno po sata poslije nego što je dvoje djece strugnulo, naš Gole dogje u vrt da ih vrati u zatvor. Traži tamo, traži amo: — ta gdje su? Zar im se tako malo svigja ono mjesto, kog njihova majka ne će ni­ pošto da ostavi? Bit će u tvrgji. Traži po tvrgji: mogo je tražiti do volje. Naoblači se. Nastade i oluja. Gole! — ču se da neko zove. Okrene se: — to je Ante vrtlar. Ovaj mu reče: sagji odmah u hodnik, ondje te čeka gospodin knez. Evo me! reče hudi čovjek, ne znajuć što ga čeka. — Djeca? reče Ubald gromkim glasom, da ti se krv stine. — Oprostite gospodine kneže... bio sam se na čas udaljio iz nužde, a ona prokletinja ode negdje da se zabavlja na moju nevolju. - Ej! Dvije pustahije do zuba oružane izigjoše iz obliž­ nje dvorane. Popadoše po srijedi gorostasa, koji se pusti, da ga u lance šapnu, ni malo se ne protiveć, uzdajuć se u svoju nevinost, prem je vidio, kako su mnogi nevini poginuti iz same velikodušnosti njegova gospodara. Što ćeš? Lasno si čovjek laska. Dok su Golu vukli i zatvorili u jedan sprat kule, drugi su tražili po svim kutevima tvrgje, a u isto se doba spremala četiri teklića. Videć, da nema djece, knez odmah pošalje u okolicu nekoliko ljudi. Četvorica na konjima otrčaše glavnom cestom, dva na jednu stranu, a dva na drugu mnogi se pješe rastrkaše po poljanama i šumama, i blago onom, koji dovede dva ptića jastrebu u kandže. Knez, prem se nije mogao uvjeriti, da je Gole, vrag u tijelu, učinio dobro dvama angjelima, srdit tje­ ran okrutnim nagonom, kojim se je odlikovao, odleti do Golina zatvora, vodeć sa sobom Gotovca vrstna krvnika i pustahiju. Izdajice! — ruknu, čim stiže, — platit ćeš mi krvlju svojom do zadnje kapce. Na posao 1 Krvnik pristupi k drugu i s potpunim nehajem pokaza svoju vještinu, raztezuć nesretnika, da ugodi Neronu, gnjusnoj zvijeri; prem zvijeri ne zlorabe Bo­ žjeg dara, (a to je razum), da služe živinstvu. Ubaldo �Filološka studija o božičnoj pjesmi »U se vrijeme godišta.11 se tim činom tako naslagjivao da nije ni opazio, ili bolje nije Čuo topota konja, štono se vratiše u tvrgju i stadoše na uglu tornja. Ubaldove sluge nijesu ni sanjali, da bi bili nepri­ lični gospodaru, buneć ga u onoj zabavi, gdje se je davio najgadnijom hranom, noseć mu neugodne vijesti. Napokon smrt ote Golu svim brigama. Da, na­ damo se. Časovito trajanje muka dalo mu je prilike, da se opomene, kako nije čovjek stvoren za ovaj život, nego da je potpuna sreća i pravda u došastom ži­ votu. Nije ga više varala svjetska vanjština, stog se je imao izručiti Božjem milosrgju. Knez ostade žedan. Žedan? Da, žedan je bio krvi, Štono ne će nigdar zadovoljiti čovjeka i ta ga je žegja morila gore nego prije. — Ima još jedna, reče s posmjehom divlje ra­ 5 dosti, kada ga Gotovac uvjeri, da je Gole već mrtav. Krvnik je razumio. Osjeti da se javlja u njem srditost, ona neprijateljica, koja je bila umrla i bila zakopana od toliko vremena Jedan je čovjek čekao Ubalda podaleko pred ula­ zom u zatvor, u kom je ležalo nagrgjeno i mrtvo Golino truplo. On je imao da kaže gospodaru, da su se teklići vratili bez djece. Stajao je na razkršću dvaju hodnika, na ulazu u kulu. Čim je začuo jedan korak, promoli malko glavu i odmah ju povuče nazad, prestrašivši se srdita hoda i mrkog pogleda zvijeri. Udalji se, prošav sav hodnik hitro na prstima. Sirota! — mišljaše, — Neka joj Bog pomogne! (Nastavit će se.) Filološka studija o božičnoj pjesmi; ,,U se vrijeme godišta.^ Ćutić Mladen, franj. stud. phil. ome nije poznata u Bosni ona crkvena pjesma, što ju za božičnih blagdana narod pod sv. misom iza poslanice pjeva naizmjenice sa svećenikom ? Ona se ne rijetko čuje i po kućama naših bogoljubnih kršćana, gdje ju iza skupne molitve složno pjevaju svi ukućani. O Božiću kod sv. mise ova pjesma ne smije manjkati, a na seoskim župama ona je skoro jedina crkvena pjesma, što ju naš nepismeni narod za ovaj veseli blagdan poznaje. Premda je pjesma dosta duga po „Kuć­ nom katekizmu" od O. Augustina Miletića sadržaje ona 21 kiticu i premda na nekim mjestima u istoj pjesmi nema prave logične sveze izmegju kitica, kako ću to kašnje pokazati, ipak ju skoro svako naše seljanče na pamet znade. Osim hvalospjeva „Zdravo tijelo Isusovo" nijedna druga pjesma nije tako dobro po­ znata našem seljaku kao baš ova. Ne pokazuje li baš ta prednost ove pjesme, da je ona stara, da je moguće nastala п ono vrijeme, kad smo mi veoma malo božič­ nih pjesama imali; da je nekad dapače jedina božična pjesma bila, kao što je to i danas na našim seoskim župama u Bosni. Svaki će cijenjeni čitatelj iz Bosne znati, da je ovdje govor o našoj božičnoj pjesmi „U se vrijeme godišta". Čitajući gornje retke mnogome će se čitatelju i nehotice namećati razna pitanja o ovoj pjesmi. Kada i gdje je ta pjema nastala? Je li to originalna hrvatska pjesma ili je moguće prevedena? Premda ne mogu na ova pitanja kategorično odgovoriti, iznijeti ću ipak ovdje rezultate moga istraživanja o toj pjesmi, koji će makar koju tamnu točku povijesti naših crkvenih pjesama osvi­ jetliti. Ko pomnjivo pročita ovu pjesma kako se ona danas u molitvenicima nalazi, sigurno će kao i ja dvo­ jiti, da li je zbilja poregjaj kitica u njoj dobar i logičan ili ne. I ovim ćemo se pitanjem kašnje pozabaviti, jer je veoma važno; nego riješenje toga pitanja zahtijevati će, da se neke kitice naše pjesme drukčije poredaju. Kako sam već gore spomenuo, naša je pjesma ,,U se vrijeme godišta" veoma stara te ju možemo brojiti megju najstarije hrvatske crkv. pjesme, što su do danas sačuvane, kako to i sam glasoviti slavista Jagić tvrdi.1) Zato imamo i dokaza. U c. k. dvorskoj knjižnici nalazi se pod br. 1354. jedan starinski rukopis u la­ tinskom jeziku, koji bez dvojbe potječe iz XV. vijeka-) kako to rukopis sam i neke bilješke na kraju rukopisa svjedoče. Po kazivanju kustosa carske knjižnice rukopis je amo donesen iz franjevačkoga samostana u Korčuli, gdje je po svoj prilici od kojega franjavca u drugoj najkašnje polovici XV. vijeka napisan. Opsežni taj ru­ kopis zadržaje na prvom mjestu naputak za mlade is­ povjednike, a iza toga dolaze na listu 38. dvije hrvatske crkvene pjesme: jedna je u čast bi. dj. Marije a počima „Da mise fsi ponisimo ter na colina padimo mariti posdrauglue"; druga je pako naša gore spominjana pjesma. Ove je pjesme g. F. Menčik tiskao u „Arhivu za slav. filologiju." Da se uvjerim o tačnosti prepisa, otišao sam sžm u dvorsku knjižnicu te sam stari rukopis točno pre­ gledao, ali sam našao, da prepis g. Menčika nije posve vjeran — po svoj prilici dotični gospodin nije poznavao dobro hrv. jezika — pak sam ga ja ponovno prepisao, ‘) Archiv fiir slav. Philologie, B. 5, S. 274. 2 ) MeuČik F. u. Archiv fiir slsv. Philologie, B. 5, S. �6 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — pri tome pazeći i najmanje sitnice, što je uvijek potre­ bito, kad se starinski rukopisi izdaju. Držim, da će za­ nimati cijenjene Čitatelje, ako ovdje iznesem vjerni oblik naše božične pjesme, dok će nam opet s druge strane ovaj prepis trebati kad budemo govorili o današnjem obliku ove pjesme: Usei1) urime gođischa: Mirse suitu nauiscia: Chros roienie diticha Od suete diue Marie: Od pcisfe diuice: Ter nebesche cralice Iside2) suisda danila: od suete diue marie: Diua sina porodi: Diaulu silu pogubi: A christiane slobodi: Sueta diua Maria.8) O polnochia se rodi. Nebo isemlu psuitii: Cacho poldne suitlo bi: Sueto diuo Mario: Uiaslega stauise: Matimu se clagnase: Ter ga slatcho glublase: Sueta diua m: Angeli mu slusachu: Novu pišam poiachu Slaua bogu uisgnemu: Gospodinu nascemu: I zouichu smirnomu: Sueto diuo Mario. Suacho na suit stuorege: Imai sada ueselie: zicha boga rogegne: Od suete diue m. 0 angeli tecite: bosia sina slauite Angel poide nebesci: Ter pastirio nauisti: priueliche radosti: Suete d. m. 0 pastire tecite: stada uasa pustite: Bosia sina slauite Sueto di m. Tada oni idose: sina bosia uidise: Termu slauu usdase Sueto d. m. Chemu chada pdose: Ter se vele zudise: Tere ouoi rechose. Sueto Zudo mnogo zlouicha: Sega cralia uelichia: Grubo pečo pouita od Suete. Jer uiaslech lesase: Suite na se nimase: Ter ubostuo gliubliase. Sueto. Sueti slinba suapise. Čada glase slissase. Da sin bosgi rodise. od Suete d. m. Jer gim<) reče bog daće. Sina suoga poslati. Urata od limba rasbiti. Sueto. Ter gich vancha isuesti. Uraj chsebi piusti Uuelichi radosti. Sueto d. M. Poporodu osmi dan. Bi sin bosgi obrisan: charui pli oni dan. Sueto. ’) U rukopisu je slovo s po talijanskom pravopisu pisano. 2 Gosp. F. Menčik je ovdje krivo pročitao ,,V(z)ide“. Od velikoga slova ,.1“ i do njega stojećega „s" činilo mu se je da je to jedno slovo „V", pak je onda, da bude neki smisao iza „V" sdm umetnuo ,,z“. ’) Kod prepisivanja ovoga refraina u svim skoro kiticama bio je g. Menčik veoma netočan; to isto vrijedi i za inter­ punkcije. ‘) U rukopisu nalazimo slovo ,,g“ mjesto „ј", što poka­ zuje, da je pisac rukopisa bio pod uplivom mletačke ortografije. Napr. tal. riječ „giorno" u mletačkom se dijalektu izgovara „ј o r n o". 1907. Stari saco tuariase. Anouoga zignase. Pismo sueto spugnase. Sueto d. m. Gnega charui prlitie. Onoi bi nam pstenie. Našim dusam spasenie. Sueto, O istocha tri chrali. Mnogo dan su gizdili. Dabi isusa uidili. Sueton d. m. Suisda uodaz gnim biše, chiaslon put gnim chasase chadi1) sin bosgi lesase. Sue Pridagn chada pdose. Nacolena padoše. Siato i tamian pdase. Sueto d. m. Tere miru radosti. Pres niedne pacosti. Uuelichi slatchosti. Suete d. Isusdar chada pria. Rasluzenga troiega. Da blagoslou ueseli. Sueto. Chad blagosluo (?) piase. Tada oni idose. Tere uo rechose. Sueton d. m. Chuali (sic!) tebi semogi.2) Gospodine ugodni. Bosgi sinu iedini3) od su. Angel obnoch doleti. Tere chraliom nauisti. Cha Jurudu nitchor hodi. Sueto. Inim puto poidete. Bosgia sina slauite. Ter mu chualu usuaite. Sueto. Chada doma pidose. Jednim glason suapise. Tere ouorechose. Sueto. Tebe bose chualimo. Sueto troistuo slauimo. Diuu suetu stuiemo. Diuu Marinu. Amen. Neke jezične osobitosti pokazuju nam, da pjesma potječe iz dalmatinskoga primorja i to iz kraja, gdje je čakavski dialekt kao n. pr. roienie, tuariase, iasion, g 1 a s o n, j i h i si. Ortografske pogreške, što ih u pjesmi nalazimo — ja sam neke spomenuo — odaju očito, da je ona došla u ovaj korčulanski rukopis od osobe, koja je bila nevješta hrvatskom jeziku, pa iz toga dalje možemo zaključiti, da je ona prepisana iz kojega mo­ guće još starijega primjerka, te bi po tom mogli staviti postanak naše pjesme u prvu polovicu XV. vijeka ili pod konac XIV. Veoma je vjerojatno, da je i kod nas u XIV. vijeku barem u Dalmaciji bila poznata latinskom svećenstvu ona lat. pjesma, koja je bila u isto vrijeme dobro poznata već i u Češkoj.4) Sačuvala nam se je samo prva kitica te pjesme u „Kantional v. Jastebnizs6) skupa smelodijom«) glasi pak: *) Stari oblik mjesto današnjega „gdje" (gdi). s) Pisac je rukopisa imao očito u primjerku, iz kojega je pjesmu vadio „fsemogi", ali je on ovdje pročitao ,,f“ kao ,,s“, budući mu veoma sliči u tal. pravopisu, te ne držeći nužnim dva ,,s“ na početku riječi pisati naprosto je jedno ispustio. G. Menčik je ovdje posve krivo pročitao „gedini", prem u rukopisu jasno stoji jedini. 4) Guido Mario Dreves: „Analecta hymnica Medii aevi“ B. I, S. 14. 6) „Kantional" potječe iz prvih godina husitima. Ibidem. ’) Guido M. Dreves: „Analecta hymnica", B. I, S. 198. �Filoloska studija о bozicnoj pjesmi " U se vrijeme godista." In hoc anni circulo vita datur saeculo nobls nato parvulo de virgiпe Maria. Ne odgovara li skoro posve ovome lat. tekstu prva kitica 11ase bozicne pjesme? U sej vrime godisca mir se svitu navisca kroz rојеп'је ditica od svete dive Marije.1) Latiпski original ove pjeme 11ајЬ0Це је mogao Ьiti poznat franjevcima, koji su ga ро svoj prilici iz Italije do11ijeli, јег је bas u XIV. i X V . vijeku glagolska knjiga Ьi\а па svom vrhuncu u Dalmaciji, dok је za franjevce•) veoma tesko reci, da li su uopce ikad Ьili glagoljasi, premda su veoma ljubili narodni jezik, pak zato се i паsа bozicna pjesma Ьiti ро svoj prilici djelo kojegu fra11jevca. ') Ра i ta cinjenica, sto se ova pjesma nalazi tI \atinskom korcu\;щskom rukopisu, koji ро mome шnijenju potjece od franjevca, daje naslt1civati, da i pjesma potjece od kojega fraпjevca. Na jednoj od predzadnjil1 stranica toga rukopisa nalazi se i list Siksta IV., kojim potvrgjuje sve povlastice, sto su ih ovi od njegovih presasпika primili. •) Na k1·aju rt1kopisa nasao sam slijedecu blljesku: ! s t е I i Ь е r р е r t i 11е t а d I о с u m С о r u 1а е, с 0 п с е s s u s а d u s u ш f r а t r i s L о d ov ic i de Cor ula рег vicarium provinciae tu11c t e ш p o r i s fr. B e r 1 1 a r d i n u ш е х A r b o l d e m fг, B e r 1 1 a r d i н u s v i c a r i u s т . prr. U serij; bosanskih vikara, sto iћ о. Batinic navagja ne nalaziшo nijednoga, koji Ьi se zvao Ber11ardi11цs ех Arbo, oi111 ako О11 nije identican s о. Bernardinom de Cayniis i\i jos је najvjerovatnije, da се 11as vikar ех Arbo blti jedan izmegju onih, koji su upravljali provincijom od god. 1467. do 1495., jer nam nijesu pozпata imena svih vikara za ove 28 godina.•) 1) Ро transkripciji V. Jagiёa "Archiv fiir slav. Philologie", 273. ') Ovdje ne mislimo na svecenike \11. r. sv. Fгапје, јет su о т Ьili vazda veliki branitelji glagolice i vazda su j u rablli. О tom i,poredi: Stj. lvantic "Poraba Glagolice kod redovnika 111. reda sv. frane etc.", Dr. Lucas Je!ic: ,.l'ontes l1istorici liturgiae glagolito-romanae". ') Vid Vuletic-Vukasovic dr!i, da crkvene pjesme, 10 ih је on iz jednoga korculanskoga samostanskoga rukopisa iz XVIII. vijeka izdao najprije u "Katolickoj Dalmaciji", zatim kao posebnu knjЊcu pod naslovom: ,,(;akavske starin,ke pjesme,• potjecu takogjer od franjevca о. А. Draghinea Sa ke Draginita. ' , Papin је list iz g, 1471. i govori u njem о iz oru novoga vikara, •) Scmatismus provinciJe od g. 1895., Str. 20, dr2i, da О. В- de Caymis nije Ьiо vikar nega samo komisar provincije. Tako dr!i i Р. Philippus аЬ Occhevja (Otevje) u svome djelu "Epito111e vetustatum bosn. provinciae Сар, V., § 11, Pag. 73 gdje se t j о. Bernardin 11azivlje "de Caymis'•, ,.Caimus" i В v, s. ,,Cai n u s'·- 7 !van Milcetic u svojoj radnji "Ei11 Beitrag zur kroatisch-glagoli\ischen BiЫiographie" 1) spominje jedan glagolski rukopis, sto ga је оп u Omislju na otoku Krku nasao. Naslov rukopisa glasi: " р о с е t i е k n i g i d i s i р u I а, k е е s u s \о z е n е о d s t i h i (?) о t а с i i p o t v r ' e n e i s t u m a c e n e iz d'jackoga•) ј a z i k a n а h r v а t s k i." Тос110 zablljezena opaska na kraju knjige kaze 11am kad је napisana. .,S i е k n i g е Ь i s е s v r s е 11е m s с а р е r v а d n. 20. I р i s а h е ј а р о р m i h о v i \, р I о v а n Ы g r d s k i ') 1558. Na kraju " K n i g a d i s i p u l a " nalaze se tri crkvene pjesme, glagoliconi pisane, od kojih cu ovdje istaknuti onu s nas[ovoni "Р е s а n п а r о i s t v о h r i st о v о," јег nije nista drugo nego 11epotpu11i prepis bozicne pjesme, sto ju korculanski rukopis sadrzaje. lza dva okrnjena uvodna versa: (Riec е ?) draga (stvorena ?) od svete dive Marije•) U se vrime godisca mir se svitu navisca skroz roeпi ditica od svete dive Marie. К tomu dolaze jos 4 kitice, koje se skoro dc. 1•ijeci slazu s. 4., 1О., 11. i 22. kiticom korculanskoga rukopisa. Zad11je tri kitice (glagolskoga rukopisa) ocito pokazuju, da је nas "рор Mihovil" sarпo glavne misli pjesme htjeo izv aditi, јег se valjda u 11jegov· кraju do• tic11a pjesnia 11ije raЬila niti је Ьila narod,, c,n Dok u prvih 5 kitica nalazimo pravilni se !n1Prac zadnoj п. рг. kitici uzalud kakov me'ar trat, .. о. v , kitica glasi: I ka (i) rud11 se v eroso!iin ne vг1t1 i i n i m puteш v strane s v o , ;oic'')st od svete divi Marie. Buduci jezik pjesme ПL odgov;ir, је . ku cs: 'Ј" 1 najvecega dijela toga rukopisa, s pravu,n 1 М ,с .!k , r , . da је ova pjesma kao i druge dv;je , зsга\а n1:gd1 u sredr1oj Daln1aciji ; 11 svezi ј<! dakie - k•1rё:t>\J11 k:n-, 111 kopisom. Ovdje mimogred spontinjcтn", dd s, 1•'Ј ; ? " s k 1 f r а n ј е v с i vec god. 1394. imali svoJ sanюstan u Badi, ') дrchiv fur slav. Philologie, d. Vl!I. ') Pod ,,dja kim'· jezikom razum,jevaju nabl S(ari isci jezik latinski. ') Ovdje se ро svoj prilici ra:.umijevi ,eio Belgrld i1 hrv. Primorju, а ne stari kraljevski grad Biograd na moru 1Zarave-chia). •) Ova 2 veria odgovaraju ро svoj prilici !at. ,efrainu: ,,Verbum саго factum est de Mari• virgine." Prof. Resetar (дrchiv fiir slav, Philologie, В. XXlV) naslu uje, da је rije ,,,irag•" u prvom verzu krivi pr vod lat. rije i caro usljed tal. rijeci Jlc.aro'\ to zna i "drag н , �8 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1907. (Otok) kod grada Korčule, kamo su došli bježeći ispred prodirućih Turaka a takogjer i progonjeni od bogomila.1) U XVII. i XVIII. vijeku nalazimo našu božičnu pjesmu već češće. Ovdje bi nas moglo zanimati pitanje, kako je pjesma u Bosnu došla i po narodu se raširila. Veoma je dobro poznato, da je „Nauk krstjanski" ođ O. Matije Divkovlća bio veoma raširen po Bosni i Dalmaciji, te je još onih vremena doživio više izdanja. U prvom djelu toga Divkovićeva katekizma nalazimo pjesme, a megju njima i onu „U se v r i e m e godišt a“f koju je on po svoj prilici u Dalmaciji čuo ili iz kakvoga rukopisa izvadio „ispravivši — kako on u predgovoru kaže — mnoge stvari." To je on mogao učiniti kada je g. 1611. išao u Mletke, da tiska svoj prvi „Nauk krstjanski." Divkovićevi „ispravci", kakovih na­ lazimo i kod drugih pjesama sadržanih u njegovom „Nauku" jesu na uštrb metra, pa nam to jasno do­ kazuje, da narod u Bosni prije god. 1616. nije poznavao ‘Ј Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien nnd Her­ cegovina, B. II, u članku „Bruchstiick eines altslav. handschriftlichen Evangeliars" od Pranje Radića. Još i danas ima u puku predaja, da je čudotvorni križ, što se nalazi na Otoku u crkvi donesen amo od bosanskih franjevaca. (Vid Vuletić-Vukasović u „Starinaru" 0. 111, Br. 4, St. 120.) te pjesme. Da je naša pjesma prije izdanja „Nauka krstjanskoga" bila poznata u Bosni, kako bi mogao Divković imati u svome djelcu takovih kitica, koje s ob­ zirom na metar nikako ne odgovaraju prvim pravilno gragjenim kiticama? Dok u prvih 8 kitica nalazimo pravilni sedmerac, deveta kitica glasi: Oci iz limba zavapiše želne glase kad slišaše da sin božji rogjen bijaše od svete d. M.’) U dvanaestoj pak kitici ima Divković dva prva verza od devet slogova. Jer im to obeća bog dati sina svoga na svit poslati itd. Prvi pak verz trinaeste kitice broji ništa manje nego dvanaest slogova. „То čudo veoma željahu imati." Osamnaesta i devetnaesta kitica broje samo po t r i verza. Ovo nam posve jasno svjedoči, da naša pjesma prije Divkovića nije bila poznata narodu u Bosni. ___ Svršuje se. !) Po transkripciji D Daničića iz „Divkovićeva Nauka" od g. 1640., koju je u „Arhivu za slav. filologiju" sv. V. tiskao V. Jagić. 1 slijedeća dva primjera izvagjena su iz istoga izdanja. Bogojavljenje. O Jeronim Vladić. 1. U ovom je mjesecu najglavnija svetkovina svetih triju kralja, inače zvano Bogojavljenje. Ovu su trostruku svetkovinu ustanovili apostoli, jer se njom Gospodin objavi zvijezdom Mudracima; u Jordanu kršćenjem i na piru u Kani čudom, obratvši vodu u vino. Rimska crkva u glavnom na ovaj dan slavi tri Mudraca, koje mi zovemo i kraljima; a grčka crkva ovaj dan slavi Isusovo kršćenje, dočim veli s. Grgur Nazianzen, da se ova svetkovina zove Svetkovina svijeća, jer se je slavila užeženim svijećama. 2. Ovu su svetkovinu mnogo cijenili u svako doba i sami neprijatelji Isusove vjere, te bi dolazili na službu božju, ko što se čita za Julijana Odmetnika dok je bio u Franceskoj; i kašnje za Valensa cara, prem je bio krivovjerni Arijevac; a car Teodosije za veću proslavu ove svetkovine naredi, da se sedam dana prije i sedam dana posije ne smiju na sudovima javno parnice ras­ pravljati. Najsvečanije se slavila ova svetkovina još i u vrijeme apoštola, ko što se vidi u jednom njihovom kanonu. 3. Pripovijeda s. Epifanije, da su se na ovaj dan na spomen čudesnog obraćenja vode u vino na piru u Kani, svake godine dva izvora obraćala u vino. O slič­ nom se je čudu govorilo i kašnje na Andru, otoku Arcipelaga, gdje bi jedan izvor na ovaj dan imao okus pravog vina, ko što to tvrde mnogo potonji spisatelji, osobito Mutian, u svojoj Kosmografiji, što je nekom piscu potvrdio i Dominik Gramatika, biskup spomenutog otoka. 4. Evangjelje nam ovog dana kaže, da se je Isus rodio u Betlehemu Judinu, za Heroda kralja i da su s Istoka došli Mudraci u Jeruzalem. Žasto nam kaže Evangjelje, da se je Isus rodio u vrijeme Herodova kraljevanja? — Bilo je prorečeno da ne će nestati kraljeva od roda Judina, dok ne dogje Mesija. Da se dakle dokaže, da je Isus pravi Mesija, Evangjelje spominje, da je onda kraljevao Herod, koji upravo ne bješe Židov. 5. Ko su bili ovi Mudraci? S. Epifanije veli, da su bili Abramovi potomci od njegove sluškinje Ceture. Potomci ovi otišavši nastaniše se u dijelu Arapske zemlje, koja se je zvala Magodija; s ovom se mišlju slažu Origen i s. Ivan Zlatousti i vele, da su bili po­ tomci Balaama proroka, koji je bio Ceturin potomak; isto kao i kraljica Sabe. Domovinom niti su bili Perzijci ni Kaldejci, nego Arapi, jer je Arapska Jeruzalemu na istoku; a i David je kazo: Arapski će kralji i Sapski darove donijeti. A Izaija veli: Dro- �9 Bogojavljenje m e d a r i iz M a d i j a п a i Efe i svi iz S a b e doći će; — a sva su ta mjesta u Arapskoj, koju su nase­ liti Abramovi sinovi od Ceture i Agare. A kad je Balaam prorekao: o zvijezdi, i da će se: roditi je­ dan vel i ki čovj ek u Izraelu, bio je u Arapskoj na dvoru moapskog kralja. б. Koliko je bilo Mudraca i kako im je ime? Sveti oci i s. Crkva drže, da su bila trojica. S. otac Beđa veli: „Kaže se da je prvi bio Melkior sto i sijed, dugih vlasi i brade, koji donese Gospodinu Kralju zlato; drugi da se je zvao Gaspar, crvenkast mladić, a počasti Boga tamjanom, koji dolikuje Bogu; treći imenom Baltazar, čovjek mrk i potpuno bradat, mirhom dokaza da će sin čovječji umrijeti/ Ovaj lični i sveti pisac opisuje im i odjelo (možda po kakvoj staroj slici oli predaji) te veli, da je Melkijor imo plavu oli modru anteriju a po tom kratku kabanicu žute boje. Čarapi su mu bili modrobijeli, a na glavi je imao kalpak, oli turban različite boje. Gaspar je imao sjajnu, svijet!.i anteriju, a kabanicu crljenu, čarape plave. Baltazar je imao crveno odjelo protkano bijelim a čarape posve bijele. 7. Zašto se zovu Mudraci? Mudraci se zovu vrači. gatari, a Persijci Mudracima zovu učene i umne ljude. Neki vele, da su bili vrači, jer su bili pogani i klanjali se bogovima, idolima, koji su bili vrazi. A nije čudo da su taki bili. Mi usvajamo misao, koja ih drži da su bili ljudi vrlo pametni i veliki zvjezdoznanci. 8. Jesu li bili kralji ? Bili su ujedno kralji, ko što se općenito drži i ko što nam ih predočuju najstarije njihove slike. Ako nam ne kaže Evangjelje, da su bili kralji, ali i ne poriče. Nijesu oni bili kralji opsežnih i pro stranih država, nego malih državica ili plemenskih općina. 8. Kakva je ono bila zvijezda, što ih je dovela u Betlehem? Neki vele, da je to bio sam Duh sveti, koji se je Mudracima ukazao u prilici zvijezde, kao što se je kašnje ukazao u prilici goluba nad Jordanom. Neki opet drže, da je onaj angjeo, što no pasti­ rima javi sretni porod Mesijin, pa da se je u slici zvi­ jezde ukazao Mudracima i doveo ih u Betlehem. A neki misle, da se je pokazala nova zvijezda repatica. Da nije bila nijedna od stajaćica, oli ophodnica, dokazuje Mulac kod s. Mateja, jer one svegjer obilaze, a ova se sad giblje, sad stoji, kako Mudraci oli putuju, oli po­ čivaju; one su sad pod zemljom, sad nad zemljom, a ova se nigda ne zakloni pod zemlju; one se ne udaIjuju s neba, ova jasno sja u zraku; one sjaju slabim svijetlom, a ova je bila tako svijetla, da je sjala i po danu. Još Abulac navodi punih trinaest rezlika izmegju nje i drugih svijezda. Dakle tvrditi nam je, da nije bila obična, nego baš izvanredna zvijezda, koja se pojavi, da zasvjedoči slavu i veličanstvo rogjenog G. Isusa. 9. Kako su po tom mogli mudraci doznati, da se je rodio jedan kralj u Judeji i doć da mu se poklone ? će zvijezda iz Ja­ kova. A Mudraci su bili Balaamovi potomci, stog su očekivali, da se ispuni spomenuto proroštvo. I eritrejska je Sibila rekla, da će Božansku novu zvijezdu štovati Mudraci i kad se pojavi dijete u jaslama, da će onda doći svi, koji drže božje zapovjedi.1) Tako su po Balaamovu i Sibilinu proroštvu doznali Mudraci, da je ona zvijezda znak rogjenog Isusa. Može se još reći, da su po božjem nadahnuću to doznali, te se podigli da traže Isusa, kao što reče s. Leon Papa: Dade im Bog razum, koji dade znak (zvijezdu) i što je učinio, učinio je da shvate, da traže, i dade im da ga nagju, koji su ga tražili?) Balaam je prorekao: Izaći 10. Gdje se je pojavila ova zvijezda i kuda je vodila Mudracp ? Zna se, da im se je pojavila na is­ toku i da su Mudraci pošli s istoka, a ne zna se pravo iz koje su pokrajine oli kraljestva pošli. Neki misle, da su došli s najdaljeg istoka, Što bi po mišljenju mnogih bila Indija. Drugi drže, da se pod istokom razumije neko kraljestvo, oli pokrajina, koja se gledom na Be­ tlehem može reći, da leži na istoku i vele, da bi to bila Perzija, jer su Perzije! umne ljude zvali Mudracima Magi. Neki opet misle, da je to Medjupotočje—Mesopotamija, koja se zove i Kaldeja, što no leži na is­ toku, a mnogo je od Perzije bliža Betlehemu. A neki, da je to sretna Arapska, ne samo s tog što je ona obzirom na Judeju ovoj na istoku, nego Šio u njoj ima mnogo zlata, tamjana i mirhe. Čega su Mudraci na dar donijeli. Kako bilo da bilo, Mudracima se je pokazala zvijezda na istoku i za njom iz svojih domova dogjoše Jeruzalem. Ovdje im se sakrije zvijezda. Ah čim izigjoše iz onog grada, pojavi im se opet; dovede ih na mjesto, gdje bijaše novorogjeni Isus i nestade je. 11. Šta je posije bilo od ove zvijezde? Ako se sastojala iz tvari, ako je bila prava zvijezda (a ne Duh sveti ili angjeo) onda zaključujemo, da se je: i na dalje vratila u službu Bogom i prirodom odregjenu, niti se je više vidjela, kao ni onaj stup, što je vodio jevrejski narod do Jordana, a kad nije više bio nuždan, nestade ga. Megju Jeruzalemom i Betlehemom ima jedna čatrnja, zvana Mudračka čatrnja, ali ne zove se tako za to, ko da bi u nju propala zijezda, kao što su neki pisali, nego jer im se je opet ovdje pokazala, poklem je bila sakrivena kroz ono vrijeme, dok su oni bili u Jeruzalemu. (Svršitće se.) ‘) Eritrcja je grad u Aziji pri ntoru, a zove se i Jovija. s) Serm. 4. de Epiph. �Br. 1. — Serafinski perivoj. — 1907. 1G Iz „Ubogarka I. IV. O kako milo poje Kroz pustu neko dol. Taj ne zna, što je tuga, Što ljuta srca bol. Kućarica, gledaj, b’jela, Uz te iomne Krši gole Prikovo je udes krut. Zar nekud iz daleka Pod svoj se vraća krov. Pa djeci pjesmom šalje Pozdrav i blagoslov!? Pred nju sjela dva mališa — Кб dva cv’jeta U pustinji Tu će c’jeli iz vit v’jek. A neko tiho tuži I gorki plače vaj, On nikog svoga nema I rodni tugj mu kraj! Sve im blago: mila mati, Očev humak Pred kućerkom I na nebu stari Bog! II. Ukraj groba procvjetala Od jadike grana, A pod granom sanak ljubi Ružu od merdžana.... Nije ono mrtva ruža No je Pavle mali, Juče su ga zadnjom ljudi Sl’jepa opsovali. Nije imo na tom svijetu Utjehe ni trunka; Jutros su ga mrtva našli Kraj majčina humka. III. U zemlji ti nena spava, A ti pjevaš, bokce malo, Još ti nije elmaz -■ oko Ni groba joj osveštalo. Ti i neznaš, bokce malo, Pjevajući po sokaku, Da je tvoja dobra zv’jezda Raspala se u oblaku. Pjevaj samo bokče malo Već će doći svoji sati, Kad ćeš drukče b’jedno rance, Kad ćeš drukče osjećati! V. VII. B’jel golube, ptico moja, Pozajmi mi krila svoja, Pošlo me je angjeo božji Dobrom Bogu do pr'jestolja Da maramu plavu ištem, Što je Seraf zv’jezdam kiti, Dobrimzv’jezdami mjesecom. Ne može mu biser stati U kutije od merdžana, U rukave od kadite, I u krmzi — hareliju, ’) Kojom angjed oči tare, Kad po zemlji biser kupi, Sitni biser — sitne suze, Sitne suze ubogarske. 4) Crveni svileni rubac. Ni sodoma težeg Ne ugleda znaka Prolit će se, mniješ, Vulkan od oblaka... — II se lome st’jene Sred sučenog žara, II’ se Bogu moli Angjeo ubogara... VI. Hladno sunce, Hladna tama — Meni suza Kapa sama. Neka kapa, Nek se krade, Nije, vjeruj, Sebirade! A i što bih, A i kako Kraj tebeka Sebe plako, Kad pomislim Samo to, Šta ti trpiš, Siroto 1 VIII. Rekoše mi, da se rane blaže, Kad se drugom tajna tuga kaže Pa sam pjesmom pov’jedao rado, S čega vene moje srce mlado, Al’ sam čuo, — ne znam koji gjavG Da je moja čustva ismjehavo, Moja pjesma da ne vr’jedi više, Jer da prostim prosjaklukom diše. Razum’jemga! pa ću dalje rada Otkrivati moja čustva mlada, Njemu ruglo, a Bogu je dika Ublaživat sudbu nevoljnika! IX. Ne kuni, dušo, mila, Ne kuni žića svog, I ako gutaš b’jedu, Još vječni žive Bog! A Bog je i krv l'jevo, Judeja vigje sva, — Da nije trpjet тогб To malo d’jete zna! Gle, taj je život kratak Кб kratki, dušo, san, A sve će drukče biti Kad vječni svane dan. X. Na put se sprema Siročad mala, Pjesnička ćut im Odronjke dala. Tražeći pravde Tražeći kruha Mnogog će dirnut Ručica suha. Mnogog će pitat Otprte zjene Može Г mu b’jeda Srcem da krene ? Svin’te ih, braćo, Na srce vrelo, Gospod će Bog vas Ljubnut u čelo. I to su djeca Višnjega Boga Sve pokraj svega Uboštva svoga!! Branko Strahimir Škarica. �Jedini književni list u Hrvatskoj. U Jedini književni list u Hrvatskoj. ч ako stoji u jednom broju „Savremenika," što ga izdaje „društvo hrvatskih književnika." ' To veli „Savremenik" sam sebi. Ja držim, da to nije i preko toga preći, da voriti i — osuditi. Kad je oglašen ugodno duši. Žao mi časna reklama. Ipak bi se moglo mu se inače nema štogod prigo­ „Savremenik" bilo mi je nekud je bilo propalog „Vijenca." Žao mi ga je bilo, premda ga nijesam žalio pod svaku cijenu. Žao mi ga je bilo, što zagje s puta i radi toga što morade propasti. Žao mi ga je bilo, ali ipak nijesam želio, da ikada uskrsne u onako sušičavoj boji, kao što je bio pred svoju smrt. On je imao takovu bolest, kakovoj lijeka nema, već da umre. „Vijenac" je počinio samoubojstvo, Urednici su mu bili M. Dežman i Gjalski. Gjalskoga poznam samo kao pjesnika. Sve što je Gjalski radio bilo to kršćanski ili nekršćaiiski, radio je iz po­ riva umjetnosti. U tome ga je čovjek mogao upozoriti samo na manu, ali se nije mogao na njega srditi. Dež­ man je naprotiv vogja naše moderne — naše istrošene, dekadentske (i ako hoćete) raspušćene moderne. U njega nijesam imao nikada pouzdanja. I suviše mi je poznato, da je on jedini svojim arihmanskim duhom mogao održati našu „modernu" i mogao je utvrditi na nedogledna vremena. Danas dakako on imade i do­ ličnu zamjenu; eno: B. Drechsler, Cichlar-Nehajev, Wilder, Lorković, Begović, B. Lovrić; za njima kao da će prispjeli i mladi suradnici „Savremenika": Benešić i Parmačević. To vam je snaga „moderne," a otac im je M. Dežman. Kad se je oglasio „Savremenik, oglasio se i dr. Gj. Šurmin kao urednik. Nijesam ga izbliže po­ znavao, zato mi je i moglo nekud ugodno biti, kad je „Savremenik" oglašen. Istina, odmah je u pozivu na pretplatu bilo i to javljeno, da će se „Savremenik" držati „slobode u stvaranju." Megjutim to nije posebi nikakovo zlo. U nas i ne može se drukčije, nego da svi književnici rade zajedno makar oni i pripadali raznim školama. Nema u nas one vojske od književnika kao što u Franceskoj. Ona izjava „Savremenikova" po svome glasu, kako rekoh, zla nije. Zato sam se i mo­ gao oduševiti. Nego vrijeme pokaza, da se pod onom „slobodom stvaranja" ne razumijeva sloboda umjetničkog ukusa, već sloboda i: r a s p u š t e n o pisati. Raspušteno pisati to nije škola umjetnosti, već škola moralnosti. Nijesam imao pojma, da su „Savremeniku" temeljne misli one izjave: škola moralnosti. Megjutim danas je to posve jasno. „Savremeniku" je ta deviza, da se u njemu smije raskalašeno pisati. Došao je prvi broj „Savremenika" i u njemu od­ mah pročitah raskalašenu (i umjetničko nedotjeranu) pjesmu Milana Bogovića: „Dvorovi mog Života." M. Spicer opet imade neozbiljnu raspravicu: „Umjet­ nost i stidljivost." Lako se je već sjetiti, što svega u toj raspravici imade. On zastupa duboko mnijenje, da se stidljivost u umjetnosti mora poturiti u kut. A šta je stidljivost? — Stidljivost je duševno raspoloženje moralna čovjeka, koje se uvijek probugjuje u dodiru sa stvarima, koje mi nazivljemo sramnim. Tako je opće­ nito raspoloženje čovjeka. To je duševni pojav, koji se pojavljuje u svojim prigodama kao smijeh. Ko može ikada ugušiti svojstvo smijeha? — Može samo onaj, koji ubije svoju dušu. Ko može ugušiti u sebi svojstvo stidljivosti? Može samo onaj, koji uguši u sebi raz­ liku o moralnom i nemoralnom. Što se tiče umjetnosti, na prvom mjestu valja reći, da joj nijesu ni potrebiti bestidni predmeti, ni dolični. Ja sam posve uvjeren, da nijednom umjetniku ne bi palo na pamet tvrditi: da je golotinja lijepi predmet umjetnosti, kad ne bi bilo dru­ gih poriva. Osim svega toga, kao što se god u vojsci ne može govoriti o politici (jer je to pogibeljno po voj­ sku) makar to bilo u kojem slučaju i poželjno, tako se ne smije ni umjetnost baviti onim stvarima, koje mogu pomutiti moralan duh. Preče je dubro naroda, nego li zagonetni užitak umjetnikov. A ono je dobro naroda, da narod bude moralan. Smiju li naši umjetnici zapisati na svoju zastavu: da žele narod demoralizirati?! — Ne smiju. A ipak oni neće htjeti nikada u koju galeriju golotinje upustiti svoje djece, jer će se bojati, da im ne pomute njihove nevinosti. Šta su široki slojevi na­ roda nego djeca?! — Umjetnici, ako hoće slike „slo­ bodnog stvaranja" ostaviti zakopane u svojim atelierima, onda im prosto budi! U istome broju odmah osim drugih stvari, imade od A. G. Matoša članak „Solo-Veri jaci je." Matoš nam je poznat od starina. Nemiran i nesretan duh ne dade mu mira. Prošlost rnu trzava, a i budućnost ne znani kakva ćemu biti, kad onakovo imade vjerovanje, kao što mu ga gledamo u „Solo-varijacijama." Ni manje, ni više on ne veli u svojim „Solo-varijacijama," nego: da mu je čitaoc glup. Zašto glup? — Glup zato, jer imade mjesto pameti dobar surogat — tako zvani moral, i njime se opire najezdi energije, inteligencije i ljepote, zovući ih nemoralnima, dok živi kao prosjak od prnja nauke i od mrvica pjesničkih stolova. Matošu dakle moral toliko isto vrijedi koliko i prnje, i moral su mu izumjeli pjesnički ljudi kao što i Homer što iznije bo­ gove gočke. Dosljedno ide, da su i obveze moralne odigrale svoju karijeru, a sada moraju doći u ariiiv zaboravi. Usugjujcm se reći, da „Solo-vari j acije" u dušu fotografišu samoga Matoša ; i ništa više. Megjutim nije pametno (a u ovome slučaju ni pošteno) zahtjevati, da svi ljudi imadu njegov svjetlopis. �Br. I. — Serafinski Perivoj. — 1907. 12 U ovom broju imade i ocjena B. Lovrića o ču­ venom romanu Antuna Fogazzara, „II Santo." Je li nam mladi Lovrić što rekao?! — Nije skoro ništa. Raz­ vodnjeno je ispripovjedao sadržaj romana, a na koncu rekao svoj sud, da roman ima svojih mana. Ipak mu najveću manu nalazi mladi Lovrić u tome, što je Fogazzaro, praveći ovaj roman, imao u namisli: reformi­ rati crkvu. Čemu, veli Lovrić, obnavljati ono, što je zrelo, da se sruši?! Tu je Lovrić iskalio svoju dušu. Samo ne znam, hoće li mu se duboko njegovo osvjedočenje izpuniti?! Mislim da neće.... Siguran sam da neće, pa o tom dalje ni govoriti ne treba; samo me zanima znati spada li i ovo u „slobodu stva­ ranja?! Kako se tumači, da je i ovo zgodno za odgoj naroda Hrvatskoga? - Megjutim nama ni ne treba tumačenja. Ko je slijep kod očiju taj ne vidi; ko je gluh kod ušiju taj ne čuje. Mi vidimo javno, da su ovo zavodnici naše knjige i naroda. I u drugim brojevima prošlogodišnjeg „Savremenika" imade sijaset prljavštine. Ja ću samo giavnije spomenuti. Prljava je pjesma Vidrića „Oonzaga" u II. sv. knjige II,; prljava je crtica M. S. Tucića: „Kad krv vri" u IV. sv. knjige II; tendencijozna je zlobna i sablažnjiva u V. i VI. svesku knjige II. Adele MiliČinovića „Dragojla Jarnevićeva." Ova hrvatska spisate­ ljica jedna je od najcrnijih točaka naše književnosti. Vrlo je teško čovjeku čitati vjeroispovijesti njezine. Čini se, da Adela uživa samo u sablažnjivanju. Isto je tako promišljeni atentat na Boga i na moral pjesmica Bože Lovrića u VI svesku knjige II. „Djevica." 0 njoj ne treba razjašnjenja. Prerano se je Bozo Lovrić podigao, da kritizuje Boga; ali zato neka nam ne zamjeri, što mi čitajući onu pjesmicu, pomislismo, da je ono zrcalo i pralik mladoga pjesnika. Megjutim ona pjesmica pre­ više zaudara. Šta ćemo dakle reći mladima na ove prljavštine ? Hoćemo li ih pohvaliti? U ovome ih ne hvalimo. Hvaliti bi ih mogli samo onda, kad bi izgubili Boga i moral. Šta ćemo im dakle reći ? Reći ćemo im najblaže, što zika na bečkoj univerzi. Ovaj učenjak, govoreći o ru­ munjskoj dekadenci (koja importira tugjinske mane) usporegjuje ju s hrvatskom dekadencom; i veli, da je ta dakadenca sve opustošila kao bura; i pro­ uzročila odvratnost publike prema njoj. Tako veli učenjak, koga su oni pozvali, da im štogod napiše za njihov „Savremenik"! I dobro je rekao. Naša „moderna" pustoši hrvatski narod kao bura; i naša moderna prouzrokuje odvratnost publike prema njoj. Dr. Sextil Puscarin neupravno pozivlje naše dekadente, da se obrate narodu. Oni sigurno neće toga učiniti, jer su duboko pali. Ali neka znadu oni, da su oni pobu­ dili odvratnost hrvatskog naroda prema sebi. Mi ih ne ćemo. Književnici „Savremenika" ne mogu pristati u Maticu. A oni su sami toj nedaći krivi. Nadalje, naš se narod ne smije trovati „Savremenikom" ni listovima njegova smjera. Osobito se moramo brinuti, da ovakovih listova ne prima mladež. To se ne može drukčije učiniti, nego da se nagje za našu mladež časopis tako vrstan, da posve zadovoljava umjetničkom ukusu. Da­ nas tako vrsna časopisa nemamo. Bi li skupo bilo ot­ kupiti dušu hrvatske mladeži (i u opće hrvatskoga na­ roda) ne znam kolikom svotom novaca i ne znam ko­ jom požrtvovnošću ?! Naši su se mladi uzobijestilr, a to je zato, jer mi ništa ne poduzesmo, da spasimo vjeru i moral. Tako će oni nas dubokim tonom nazvati i reakcionarcima; megjutim nama je poznato, da osugjeni na vješala sav svijet zovu reakcionarnim samo zato, što još uopće neće da kaznu vješala dokine. Već je vrijeme, da se naša čitalačka publika raz­ dijeli u dvoje: u one, kojima je stalo do vjere i mo­ rala i u one, kojima do toga nije ništa stalo. Onima, koji brane prljave novine i prljave ljetopise, nek je pi­ sano na čelu, da nemaju dijela sa Kristom! Katekizam moramo napraviti za našu čitalačku publiku, po kojoj bi se morala vladati. Popisati moramo novine i časo­ pise, koji ne smiju u ruke katoličkoj mladeži niti u ka­ tolička društva. 0. Josip Markušić. je rekao Dr. Sextil Puscarin, profesor rumunjskoga je­ VIJESTHIKNaša domovina. Iz uredništva: našim čitateljima i suradnicima na znanje. Novom godinom uredništvo i uprava »Serafinskog Perivoja" preneseni su u Visoko (Bosna; Vi­ soko, franjevačka viša gimnazija); zato molimo cije­ njenu gospodu čitatelje, da pretplatu lista šalju samo i jedino na upravu „Serafinskoga Perivoja" u Visoko. Ne u Sarajevo, ne drugdje! Inače ne možemo jamčiti, da će pretplači- vanje biti u redu. Cijenjenu gospodu suradnike molimo, da članke šalju na uredništvo „Seraf. Perivoja" u Visoko! Cijenjenu gospodu prijatelje širom hrvatskih ze­ malja molimo, da nam dopisom jave sve važnije cr­ kvene dogagjaje, organizacije i poruke! „Serafinski Perivoj" će igrati važnu ulogu u ka­ toličkom novinstvu hrvatskih zemalja; a čist dobitak njegov ne ide nikom drugom u korist, nego u slavu svetoga Ante — u gradnju crkve njegove u sarajevu. �13 Vijestnik. Ko uloži trud za proširenje „Serafinskog Perivoja", uložit će trud za opću katoličku stvar i za slavu sve­ toga Ante — a to će Bog priznati. Molimo gospodu hrvatske književnike i razne udruge, da nam svoja djela šalju na ocjenu 1 S naše strane uvjeravamo ih, da im neće manjkati objektivna suda. Mlagjim prijateljima suradnicima, koji budu že­ ljeli, saopčivat ćemo diskretnim puteni ocjenu o njiho­ vim člancima ili pjesmama. Napokom molimo sve prijatelje, da nas marlji­ vim pretplaćivan)em i raširivanjem na­ šega lista dobrohotno potpomognu u svetome radu za vjeru i domovinu! Zagreb: Nova stranka. U Zagrebu se osnovala nova politička stranka, koja nosi ime: „Hrvatska kršćansko-socija 1 na stranka prava." Nije nam poslano nikakvo izvješće o toj zgodi, a čini se, da je i to potrebito bilo. Sad za sada neka je dosti. što smo izvršili kronološku dužnost. Bit će prigode u skoroj budućnosti, da o tome opširnije progovorimo. Slovenija. t Simon Gregorčić. Dolazi nam tužna vijest, da je u Gorici pridao Gospodinu svoj zanosni duh slavni slovenski pjesnik, Simon Gregorčić. Rogjen je godine 1844. u Vrsnom ispod Krna na Soči; godine 1867. zaregjen je za svećenika; znamenito je, da su najbolji slovenski pjesnici zvanjem svećenici: Aškerc, Gregorčić, Medved. Sam Simon Gregorčić vrstan je slovenski lirik. Ali on svojim pesimizmom (katkad i malo pretjeranijim) pobudi antipatije prema sebi u svojoj naj­ bližoj okolini. Tome je najviše doprinijela njegova pjesma: „Cloveka nikar." Morao je poći u miro­ vinu, gdje ipak umrije prilično sretno, jer je svoj duh razborito nastojao da obuzda, a osim toga brojni pri­ jatelji njegove poezije ne dopustiše da materijalno strada. Slava mu i pokoj mu duši! Austrougarska monarhija. Stanje katoličkog klera u Austriji. Sveukupni imetak katoličke crkve u Austriji iznosi 813,500.000 K; a taj imetak služi; uzdržavanju svjetovnog klera, uzdr­ žavanju redovnog klera, pa uzdržavanju crkava i župa i drugim raznim a stalnim djelima milosrgja. To je imanje takogjer podvrženo raznim porezima i ekviva­ lentima. U Austriji imade po zadnjem pučkom popisu 14.228 svećenika i 30.000 redovničkih osoba. Da je to imanje i slobodno od državnih daća, kao što se haje, onda bi otpadalo na jednu duhovnu osobu kao go­ dišnja renta 740 K (4% 18.408 K). Sve crkvene nadarbine nose cijenu od 191,143,919 K i to: 70,141.131 K dohotka od nepokretnina; 98,893.768 K od državnih obveza; 7,737.321 K privatnog kapitala i 14,571.499 K drugog štokakvog imanja. Da taj imetak nije oporezovan, moglo bi doći onim 14.228 svjetovnih svećenika kao godišnja renta od 538 K (pravivši 4'4, na 13.448 K). Od 7.800 župnika samo ih je 1313 odabranih, koji i priključak od kongrue dobivaju poprečno po 548 K i 36 h (svega skupa 720.000 K); 17% župnika imade dobru eksistenciju, 83’1» mora ih se zadovoljiti s kongruom od 1200 1400 K. Ako uzmemo sav kler u obzir, onda 44.9°io od njih imade kongruu od 600 1020 K ; 44.9’|0 njih kongruu od 1200-1400 K. Jedan katolik u Austriji plaća za svoj kult samo 5‘2 h, a svaki austrijski državljanin plaća za vojsku po 87 K. Gledajući ove cifre nama je svejedno, jer mi išćemo samo toliko, da možemo pristojno živjeti — a glavna je naša plaća kod Onoga, koji пе daje kongrue po pretsudama, već po zasluzi i ljubavi. Nego utješIjive bi ove cifre mogle biti za one, koji bi mogb sva­ kog svećenika utopiti u čaši vode. Kod nas bi u Bosni cifre ove vrste bile još kud i kamo kukavnije! Iz franjevačkog reda. Vojska siromašnih i prezrenih. Svatri franjevačka reda broje blizu 1,000.000 članova. Prvoga samo reda manje braće imade 16.842 Člana, koji stanuju u 75 provincija, u 4 kustodije i u 23 vjerovjesničke pokra­ jine. Drugoga reda (klarisa) imade 9.932 člana u 469 kuća. Samostanskih trećoredaca imade 34.820, a trećoredaca u svijetu imade 888.884. Franjevački red drži, kako rekosmo, u svojim ru­ kama 23 vjerovjesničke pokrajine. Od toga otpada na Evropu: 153 kuće sa 853 svećenika, s 222 klerika, 238 lajika i sa 77 novaka. Na Aziju otpada: 259 kuća, 305 svećenika, 38 klerika, 211 lajika i 6 novaka. Na Afriku otpada: 45 kuća, 115 svećenika i 99 lajika. — Na Ameriku otpada: 217 kuća, 1170 svećenika, 333 klerika, 673 lajika i 97 novaka. Na Australiju i Filipine otpada: 49 kuća, 140 svećenika i 121 lajtk. - Megju ovim vjerovjesničkim pokrajinama broji se i našu Bosna Srebrena. U istinu sjajni brojevi; pa Bože daj, da svijet ne luduje za utopijama socijalne demokracije, nego sve više on tražio utjehe srcu i umu u ovoj vojsci siro­ mašnih, koji ništa ne posjedujuć i svega imajuć, slijede Kristov duh socijalnosti! Franceska. Novo ministarstvo. Promjena franceskoga mini­ starstva od 23. listopada 1906. imade za franceske ka­ tolike mnogo veće značenje, nego što mnogi misle i vjeruju; jer od onog dana sjedi na presjedničkoj sto­ �14 Br. 1. — Serafinski Perivoj. — 1907. lici franceskoga ministarstva čovjek, ne kao dosada orugje jedne stranke, već čovjek, komu je uspjelo oslo­ bodit se svojih drugova — da nad njima tim više go­ spodari, Čim su ga oni više proturaii do tog položaja. Tvrdoća njegove volje i njegova velika lukavost tim će sudbonosnija biti po Crkvu, što je on sve svoje krjeposti i sposobnosti koncentrirao u mržnji protiva Crkve — i ne samo protiva Crkve, već protiva opstanku kršćan­ stva u Franceskoj. Voda od kršćenja kao da se nije dotakla njegova čela; i dogme vjerske kao da mu nisu nikada duše prodrle; i uzvišeni propisi morala kao da nikada ne pristupiše k srcu njegovu! On se hvali, da je poganin, da je slobodnjak i da je slobodni zidar. A u rukama takova čovjeka leži sudbina Franceske i franceskog katoličanstva. To je onaj Clemenceau I Po odreknuću prostodušnoga Poincare-a, ministra financija, nužda bješe formirati novo ministarstvo; a tu prigodu jedva dočeka gospodin Clemenceau, da svu vlast na sebe privuče. Pregjašnji ministar presjednik Sarrieu ne imade toliko psosobnosti, da sastavi novi kabinet, a za to morade pasti. Clemenceau, koji uživaše potpuno povjerenje socijalista, silan je bio dotle, da se je pred njegovom energijom prigeo slabi presjednik republike g. Loubet — o on se uspe na svoje mjesto i sam sebe proglasi presjednikom ministarstva. Već od postanja današnje republike (pred 35 go­ dina) težio je minister Clemenceau za političkom silom; on je dapače mnogo već ministarstva upropastio, prem da se ipak nije time mogao nikada uspeti do današnje časti. Nekoć protjeran iz parlamenta, poslije 9 godina uspije mu kao senatoru opet unutra doći i svoje pla­ nove provesti. Sarrieu ga stvori ministrom, a on njemu sada u zahvalnost pokaza vrata. A postavši Clćmenceau ministrom predsjednikom, isključi u sastavljanju svoga kabineta sve muževe, koji imadoše svoju glavu. Nje­ govo današnje ministarstvo jest čedo njegove volje a po tomu i slijepo orugje njegovo. Osobitu neovisnost i neustrašivost pokaza Cle­ menceau proti antidreyfusistima i to onom prilikom, kada usprkos javnom mnijenju generala Picquarta, u Dreyfusovoj aferi jednom već protjeranog iz vojske, za ministra rata imenova. A prije toga imenovanja svojom vlašću učini da isti Picquart na ruglo ugleda vojske u malenom razmaku od tri mjeseca tri najveća vojnička stupnja postiže. Po imenovanju svoga ljubimca Pichau-a za ministra izvanjskih posala, dobi Clemenceau i vanj­ sku politiku u svoje ruke. Ukratko rekavši, on je go­ spodar Franceske i diktator. A posve naravski, da je Briand, kovač rastavnoga zakona ostao na svo­ me mjestu. Dok ova dva čovjeka vladaju u Franceskoj crkva se nema nadati nikakvu dobru. Premda neće biti nikakva otvorena boja protiva crkvi, jer je Clćmeceauovo načolo: radi potajno, podlo ali uspješno! To se već donekle pokazalo, kad se ministar predsjednik zagrozi, da će svećenicima ukinuti dosadaš­ nju povlasticu vojničke službe: samo jednu godinu otsele će morat da služe dvije godine. Šest tisuća sve­ ćenika moralo bi poći u kasarne. A i to ne bi bilo najveće zlo, da se Clemenceau ne prijeti i seminariste pod pušku goniti. Sudbonosnija bi ipak bila ona pri­ jetnja: o progonu biskupa. Clemenceau je u više go­ vora rekao, da su biskupi činovnici neke strane vlasti; a po tome, ako se biskupi ne pokore rastavnom za­ konu, izgubit će francesko državljanstvo i bit će pro­ tjerani iz Franceske. U nedavnim sjednicama ministar­ stva obećao je Briand, da će pred francesku komoru iznešen biti paragraf civilnog zakona sa slijedećim sa­ držajem : „Svaki svećenik, koji senekoj vanj­ skoj vlasti pokorava pa se protivi držav­ nom zakonu o izvrši vanju javnog bogo­ služja, gubi francesko državljanstvo." Kad bi nas mogao čuti gospodin Clemenceau, upitali bi ga: zašto ne gube državljanstva toliki zastupnici franceskog sabora, koji se slijepo pokoravaju komandi socijalne „internacijonale"?! — Da, ali gospođin Clemen­ ceau, to je i po duši i po logici čisti Jakobinac. f Ferdinand Brunetiere. Slavni literarni povje­ sničar, vogja katoličkih učenjaka u Franceskoj, član akademije neumrlih, Ferdinand Brunetićre umro je 9. prosinca u Parizu. Ferdinand Brunetiere je rogjen 19. srpnja 1849. u Toulonu. Ispočetka se bio posvetio uči­ teljskom stališu. Godine 1875. postao je suradnikom glasovite svjetske revije: „Revne des deux Mondes", godine 1880. postao je tajnikom iste revije, a godine 1893. glavnim urednikom njezinim. Za tri godine opet kasnije poradi vanrednog mu talenta imenovaše ga učiteljem franceske književne škole u „Ecole normale"; a godine 1894. zapade ga sreća i čast, da bude čla­ nom najglasovitije učenjačke udruge, članom franceske akademije neumrlih. Glavna djela, što ih Brunetiere na­ pisao jesu: „Evolution des genres dans Г histore de la litterature" (sv. 1. Pariz, 1890); pa onda: „Etudes critiques sur Г histoire de la litterature fran^aise (Pariz 1980); od akademije nagragjeno djelo: „Nouvelles etudes critiques“ (1889.), „Etudes critiques“ (1887.), „Histoire et litterature" (1884 - 86), „Nouvelles questions de critique“ (1890.) i „Le roman naturaliste." Kako se vidi: opsežan rad. Ferdinand Brunetiere, oštrouman kritičar i učenjak najtemeljitije spreme, razbijao je, tako rekuć, maglu franceskoga pozitivizma i naturalizma. Taine prema njemu čini se Čovoljuk. Posve je razum­ ljivo, što na ovoga učenjaka hature prestavnici france­ skoga pozitivizma, kao što i naš „Obzor." �Vijestnik. 15 Ali — prem je slična istini — ipak nije tako, niti talijanskom je onaj kip Isusov u Aracoeli tako star. Naše franjevačke kronike njegovu pojavu u Rimu listu: „Giornale d’ ltalia“ raspravlja rimski sveučilišni profesor Labanca o pronalasku, što ga je profesor stavljaju u prvu polovinu XVII. stoljeća, ter se o tom Sogliana otkrio. Ovaj slavni arheolog u spomenutim kipu malenog Isusa ovo kaže: „Prije mnogo godina, iskopinama vidi ozbiljnih znakova, po kojima bi se pripovijeda predaja, živio je u Jeruzalemu neki skromni moglo zaključiti, da je prije katastrofe, što se je redovnik, brat laik iz reda sv. Franje, koji se je u odigrala g. 79. poslije Isusa u Pompejima, i kršćana prošlo vrijeme bavio izrezivanjem kipova iz drveta. bilo. Više se puta već o tome povela riječ, ali ne bješe Jednoč nabavi komad drveta starih maslina, koje su još stvar riješena. U najnovije vrijeme našao je profesor opstojale kod pećine Isusove Borbe — Agonia — i koje Sogliana u sloju vulkaničkoga pepela jednu svjetiljku, su — poleg predaje — bile svjedokom Isusove borbe. na kojoj je urezan križ. Slog pepela dolazi sigurno iz Pobožni redovnik htjede iz ovog drveta da napravi vremena one katastrofe. Prema tome je ona svjetiljka s malenog Isusa. Radio je, izrezivo, molio i napravio sveti urezanim križem takogjer iz one dobe. Sada stoji pi­ kip. Ali je kipu manjkala boja, i ne znajuć pobožni tanje: može li se ovaj nalazak uzeti za pouzdan dokaz, brat redovnik otklen bi ju nabavio, poče moliti i postiti. da je u ovo vrijeme u Pompejima kršćana bilo. Na Veoma se začudi jednog jutra, kad ugleda svoj kip sjevero-istočnoj strani Pompeja, gdje je svjetiljka naša- malog Isusa najkrasnije nabojen ružičastom bojom. sta, stoje razvaline, gdje su bili zaselci bogatih Rimljana. Pripovijeda predaja, da su sašli angjeli s neba u skro­ Sogliana ne vjeruje, da bi megju onim vilama mogla mnu redovni kovu sobicu i popunili njegovo djelo. Ovo biti koja kršćanska vila; prema tome, da ona svjetiljka se je čudo u brzo proglasilo po Jeruzalemu i tako su u s križem potiče od kakva roba kršćanina. A što onaj svetom gradu kroz nekoliko godina štovali ovaj kip križ stoji na svjetiljki, to je za to, jer je u ono vrijeme malog Isusa. Jednog dana ovog redovnika pozovu u križ bio zakonom zabranjen; kržćani radi velike spio- Rim njegove starješine i on ponese sa sobom sveti kip. naže ne smjedoše nositi javno križa, nego su ga Lagja, na kojoj je putovao, sretno prevali pučinu mor­ krili na kakve predmete svagdanje uporabe. Povjest se ne sku i prispije na pogled Livornu, a tuđe poče bjesnit protivi tvrdnji, da je u starim Pompejima bilo kršćana. bura i lagja se razbije uprav pred obalom. Redovnik (Dapače je g. 1853 kod Staebije otkrivena kuća s natpisom izgubi svoje blago, ali sutradan došavši u Livorno, vidi „Ciiristianos“, i’ našasto je sidro u svodu; a sidro je starim on megju hrbinama razbijene lagje kovčeg u kom je kršćanima čestoputa nadomještalo križ). Godine 62. sveti bio sveti kip, odmah skoči u more i s najvećim ga se je Pavao kod mjestanca Pezzuoli iskrcao; za slije­ veseljem iznese. Kip bi donesen u Rim i stavljen u dećih 17 godina bilo je vremena, da se kršćanstvo i crkvu s. Marije Aracoeli. Kip je obložen draguljima, što su ih poklonili megju pompejskim stanovništvom raširi — osobito je radi toga bilo lako, što se znade, da je u ono vrijeme dobri kršćani i nosi se bolesnicima, koji ga zažek što­ u Pompejima bilo Židova. Ipak Sogliana ne vidi jaka vati da im pomogne ili ozdraviti ili sretno umrijeti. Od pozitivna dokaza, da je u Pompejima slobodnih kršćana Božića je do Bogojavljenja izložen u jednim vrlo umjet­ bilo. Naprotiv profesor Sabanca po nalasku one svje­ nički izragjenim ja šlic a ma, koje obuhvaćaju čitavu tiljke drži, da je stvar riješena. Dapače on i to veli, jednu kapelicu u dnu pobočne lagje sa strane evankako nije istina, da se u ono vrijeme nije smio križ gjelja. Pred večer se Bogojavljenja izvadi iz jasala i nositi. A posve je slučajno, da se onaj križ našao u- nose ga u ophodu u kapelicu nuz sakristiju, posije rezan u svjetiljku. Ta kršćani su u ono vrijeme običa­ nego se ovim sv. kipom dadne blagoslov sa vrh viso­ vali i u kamenje urezivati križ ili slovo T. To je bio kih stepenica pred crkvenim vratima. Ko se želi poklo­ naprosto običaj. Tako je dakle ili riješeno ili će se na­ niti ovom kipu i vidjeti .ga, treba da se samo prijavi skoro riješiti ono važno pitanje arheologa: Je li bilo bratu sakristanu. Ovaj kip malenog Isusa ima svoju kršćana u Pompejima ili nije?1* kočiju, u kojoj se nosi bonicima, a nosi ga svaki put Bambino d’ Aracoeli. Zagrebački list „Istina" u jedan misnik obučen u kotu s naramenicom. Prija je 51. broju od g. 1906., u članku ,.Božić u Rimu3 piše o kočija bila skopocjena i sva zlatom izvezena i ure­ kipu malog Isusa, što no se štuje franjevačkoj crkvi šena, koju je Napoleon Veliki zarobio i odnio u FranAracoeli u Rimu: Vele da je priliku djeteta izdjelao cesku, te je nigda nije vratio. Od onda je samo jedno­ neki redovnik iz korjena maslinova drveta sa Maslin­ stavna kočija, u kojoj se vozi mali Bambino. O.J. V. ske gore a sv. Luka da je nafarbao. Kad je taj pusti­ Prosvjeta. Je li bilo kršćana u Pompejima? U njak umro dospjela je čudotvorna prilika u more, a valovi ju prenesoše na ušće Tibera." — Ovo bi bila povijest Aracoelskog malog Isusa. Dvije nove drame u Hrvatskoj. Poznati pjesnik lascivnosti, Milan Begović, napisao je prošle godine dramu: „Gospogja Walewska" ; tako isto Adela �16 Br. 1. — Serafinski Perivoj’ — 1907. Milčinović i Milan Ogrizović napisali su „Proklet­ stvo." Hrvatski dekadenti htjeli bi se ovim novim dramama podičiti, megjutim nemaju čime. Begovič nije se mogao oteti svojemu „ј a,“ pa da opet ne sablazni hrvatsku litereturu s dramom, gdje se utvrgjuju ideali putenosti. Neću raspravljati o neuspjelosti ove drame, budući je to već opširno učinio Ch. Šegvić u „Hrvat­ skom Dnevniku". U kratko budi rečeno, da u ,,Gospogji Walewskoj" nema poštene ideje, nema psihološke obragjenosti, a nema ni toliko vrsne tehnike, Adela Milčinović i Milan Ogrizović, kad ne mogoše drukčije proslaviti svoga imena u hrvatskoj knji­ ževnosti, dadoše se na revoiucijonarne iskoke proti crkvi i svećenstvu. Čitao sam Adelinih stvari, gdje u prilici novele monografira samu sebe. Morati će biti jadna njezina emancipacija od uzgoja, što ga je dobila negdje u samostanu sestara 1 Kad ju progju mladenački čari, ne znam hoće li onda njezine novele biti ispunjivane onakovim idealima?! O Milanu Ogrizoviću dosada sam mislio dobro. Ali pročitavši „Prokletstvo", što ju napisa on u društvu s Adeloin Milčinovića, vidio sam šta se sve može napisati danas u Hrvatskoj. Autori drame „Prokletstvo" ne drže ništa ni do crkve ni do crkvenih istina. Lako mi je razumjeti, da se naši de­ kadenti rugaju sakramentu svete ispovjedi i crkvenom auktoritetu, nego ne znam otkle dolazi, da se danas ponavlja sredovječni boj proti kipovima?! Ipak su i nehotice u svojim novoveškim junacima pokazali, odaklen dolaze borbe proti crkvi. Strast i pohlepa za tugjim imetkom igraju glavnu ulogu. Ako se ijedna od ovih dviju drama donese na pozornicu i uzdrži na njoj znak je da je naš narod već zaražen. O. J. M. Kako se truje svijet? ,,F. A. Brockhaus kleines Konversations-Lexikon" na prvi pogled nevin imade takovih tačaka, koje smućuju pravovjerne duše. Ovaj mali leksikon u istinu je izvrsna priručna encyklopedija, ali uza sve to može poslužiti za pouku, kako je da­ našnji ateizam zloban i kakvim se zlobnim srestvima služi. Kod tačke: „Jesus" skiciran je život spasiteljev po nauci Renana, Straussa, Schleiermachera i drugih. Kod tačke „Petrus", veli se, da je govor o Pe­ trovu pribijenju na križ pun gatke; tako se i Petrovo biskupovanje u Rimu (po čemu pape svojataju primat), drži posve neistinitim. I veli se dalje, da Petrova druga poslanica dolazi iz drugoga stoljeća. Kod tačke „Maria" veli se, da je bi. Dj. Mariju kršćanstvo istom u 5. stoljeću počelo štovati kao majku božju. Kod tačke „Abendmahl" veli se, da je istom g. 1215. nauka o pretvaranju kruha i vina u tijelo i krv Gospodnju postala naukom crkvenom. Imade još bezbožnih tačaka. 1 koliko je u njima zlobe i neznanja! Ateiste rade neumorno. Oni nigdje baš ne mogu metnuti svoje ruke, a da na dotično mjesto ne spuste ujedno čitavu koloniju kužnih bakcila. Najragje to čine u djelima popularnim. Ovo neka nas potakne na gorljivost, da ni mi nigdje ne metnemo svoje ruke, a da ne spustimo na dotično mjesto koju traku kraljevstva božjega I Martić u njemačkoj knjizi. Kalendar svetoga Ante (Fulda 1907.) piše o pokojnom Martiću : „Martić fra Grgo jedan je od najvećih sinova svoga naroda i možebit najbolji pjesnik hrvatsko-srpskog naroda. Hr­ vati mu vele: „Naš Homer." Njegove pjesme odje­ kuju posvuda po siromašnim kolibama njegovih zem­ ljaka; njegovo ime pozna svako djete, ne samo poradi njegove bogodane poezije, nego i poradi njegove po­ žrtvovne ljubavi za spas potištenih i poniženih." — Šteta samo, što nas istom strani narodi uče cijeniti i poštovati svoje prvake! Pa i ta pouka da bi bila trajno djelotvorna! Spomen-knjiga o fra Grgi Martiću. Knjiga sa­ držaje neke pjesme i članke, kojim je povoda dala slava Martića. Knjiga nije baš potpuna, ali ono što jest vrsno je. Osobito nam se dopada i po toplini i po iskrenosti i po temeljitosti prvi članak „Mjesto uvoda" od dr. Tugomira Alaupovića. Cijena je knjizi neznatna (1 K 80 h); a čist je dobitak namijenjen „Zakladi fra Grge Martića." Naša je dužnost, da knjigu preporučimo! Dopisi uredništva. Prijateljima dopisnicima u Livnu i Fojnici. Nije uredništvo krivo, što Vaše stvari ostaju istom za broj u ve­ ljači. Ustrpite se’ B. š. Nigdje ne možemo stignuti „Bosanskog Prijatelja." Vaše pjesme dobre; i hvala Vam! Kad dogju na red, vidjet ćete ih. Ipak mislim, da će biti tiskane prije nego se nadate. S. S. u Zagrebu. Onu stvar pokrućivati bez razorno te­ meljitih dokaza ne bi bilo spasonosno. A imali bi veliku želju pobiti netaktičnoga učenjaka. Tiskara Vogier i drugovi. �Utemeljena godine 1882. KOMANDITNO DRUZTVO Teiefon br. 119 Čemaliiž't ulica 172, Najstarija knjigotiskaia i stereotipna u i Hercegovini, uredjena s najmodernijim pismenima, = materijalom i strojevima. — Preporučuje se za tiskanje novina, nakladnih i et­ nika, posjetnica, zaručnih i vjenčanih, karti poslova, što u tiskarsku struku zasiecaju sa uku ■ boia i uz najumjereniju cien Vanjske naručbe OBAVLJAJU SE ■ . ni �Олпеглпп1глј 1 Cl SOOđiDi * - - -- I Kl CGil i $a jamcima ili bez njih, za častnike, svećenike, dvorske, državne i privatne činovnike, učitelje, ‘ re i obrtnike, trgovačke namještenike, gospodje sa pravom mirovinu i za priv he na 25 god. uz mjesečnu,*/«, 4» hi oieiogod. otplatu. Specialiteta. Personalni kredit u smii -£% ! Rnuliifltni krOffit kruna počamšl na I., Ii. i зко-bečke ankete (Kapitalizovanje plaće). IH. a-av. za posjednike realiteta, polja, stanbenih i pokraj, kuća, Пби111с1ш nlvUll vila tvornica, kupališta, mlinova, mfnenlalh vrela i svake vrsti nepokrotnina do ’/« procjenb. vrijednosti. Cpadjnuni krortit na gt’Kjevine svake vrsti u 2—3 obroka UluUjtiUi! nlCUti prema tome kako je gradnja nopredovala. Mjerite, rmkompti I zamjena mjenica za trgovce. Konverliranie bankovnih privatnih dugova. 51 i sastavljamo i financiramo planove od ustrojiti se imajućih poduzeća. Preuzimamo izdavanje tehničkih i jeo* ložkih mnijenja po zaprisegnutim vještacima. Bavimo se promjenom postojećih poduzeća u dionička društva, Najreelaije! Brzo! Diskretno kroz prvorazredne tuzemne i francusko-eugieske zavode. Sajbotje prrporttke /liefereuce). Umoljava se priložiti шагки za odgovor! ZaM ijecajte pro-pck stoji jedan pošt. sanduk brutto б kg. oko 50— kon* Tri forinta so'Sažoe Toiletnog otpadnog sapuna, ljubica, ruža, heliotrop, mošuš, gjurgjka, cvijet breskve Ud. Razašilje pouzećem Manhattan Unternehmung Budimpešta, VII Bezerćdj? ulica 3 TI S К Н R Д VOGhER i DRUGOVI komanditno družtvo u Sarajevu preporučuje velečastnim župskim uredima svoje obilno skladište sviju CRKVENIH TISKANICA, kao: Matici krštenih, Matica krizmanih, Matici vjenčanih. Matici umrlih, Protokola, Crkvenih računa i exhibit^ Krstnih, Vjenčanih i Smrtnih listova, i t. đ. i t đ. u pojedinim arcima\ili u solidnom uvezu, Službenih kuverata u svim veličinama. o � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d6e16866ab37a1535b45034be14d7edf.pdf b550a89beed440ebb92e2ac84e8e2c73 PDF Text Text �������������������� https://kolekcije.nub.ba/files/original/d708660017bdd042c777818856889a85.pdf 12e893639449ab0278740ef7f4939117 PDF Text Text �������������������� https://kolekcije.nub.ba/files/original/a9537ab5e0c845e0bfd5abd780963b8b.pdf f3da001f23f140dc3030cb61ab810cf0 PDF Text Text �������������������� https://kolekcije.nub.ba/files/original/5f32a83fdb4556e5dc1bfe1e827444e2.pdf 8ea0b72a3a7f27c42312cc9abbb3c978 PDF Text Text ������������������������ https://kolekcije.nub.ba/files/original/c324260c44b3d49727e9fbafba735ed9.pdf 9284d40049db0ac53412bfd8041ee493 PDF Text Text �������������������� https://kolekcije.nub.ba/files/original/105989313634c8ae5e234343278bb6ee.pdf a0f1b6f8b80071b4839cb176e5335811 PDF Text Text �������������������� https://kolekcije.nub.ba/files/original/9c411b63b0fde71fbe7905fcf815bf6b.pdf 7e306c5d2e1322ab7a0315d191bc27d0 PDF Text Text �������������������� https://kolekcije.nub.ba/files/original/9c02537fab306e8f83277ab7bde0e94c.pdf 7a8972b511e994db52d1f1118d9ccba9 PDF Text Text �������������������� https://kolekcije.nub.ba/files/original/a7305653ccefa9780cd7ffed1a590c1b.pdf 741d7cd1608e9793ca7c60145f401b56 PDF Text Text ���������������������������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski Perivoj 1907 Description An account of the resource Br. 1-4; 6-8; 10-12 Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438