https://kolekcije.nub.ba/files/original/d793b43b1b437ba4242bf387c08f9292.pdf e270931254b2d2b3a0c5ba84c5fa55e0 PDF Text Text � https://kolekcije.nub.ba/files/original/acc341763d5abdabd1f9767d0c79fb48.pdf d55ee24caab68acd81d9bb26c5c29aa7 PDF Text Text �Nacionalna I univerzitetsVs biblioteka Pili .fiAJEVO BROJ 2. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. GODINA 11* nZtjfiu j y£\ ----- 1) cd^L«? j»^LI CIJENA je listu „Gajret": za članove 1 K 20 H za nečlan. 2 K 4 0 h na godinu. i j. — — Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO »GAJRETA-, DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA — NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. = ^ = = ^ = Vlasnik: Društvo „(*ajret“. || 5. februara 1910 SARAJEVO. \rrv rt |j Urednik: Osaian Gjikić. Bakirbeg Tuzlić. Direktni potomak po muškoj lozi čuvenog Tuzlapaše i sin binbaše Mehmedbega Tuzlića, je po žen­ skoj lozi potomak junačkog Husein kapetana Gradaščevića „Zmaja od Bosne.“ Plertienfta krv i sa očeve i sa majčine strane morala je da dade i plemenit rod.. Jest, Bakirbeg Tuzlić je oliče-' na plemenitost, koja s'e ne upoznaje tek iz begovske titule, već koju mu odmah, na prvi pogled, pri prvom susretu s njime, sa njegova lica, iz njegova držanja, iz njegove riječi i naglaska možete vidje­ ti. A tek ako ste s njime bliže poznati, ako mu zavirite u dušu, onda ćete tek upoznati pravu plemenitost njegovu, koja ga kiti i radi koje se bez imalo pretjerivanja može nazvati najplemenitijim ogran­ kom onog velikog i pleme­ nitog stabla, što se zove bo­ sanskim plemstvom. Današnja naša slika pred­ stavlja toga plemenitog čov­ jeka, koji se, kako se i iz slike može vidjeti, nalazi u v. punoj muškoj snazi i naj­ ljepšim godinama (oko 38 godina). Bakirbeg Tuzlić je vaspitavan u carskim lice­ jima: „Sultanijji" u Carigradu i „Terezijanumu" Beču, gdje je stekao srednjoškolsko obrazovanje. Po­ slije svršenih nauka u „Terezijanumu", upisao se je na pravni fakultet bečkog univerziteta, no u tome ga uzmu u vojsku, gdje je za godinu dana položio ofi­ cirski ispit. Aktivisavši se kao kadet, služio je kao husarski časnik u vojsci, te je postigao čin oberlajtnanta. Kao oberlajtnant Ba­ kirbeg je izišao iz aktivne službe ima već 1U godina, te se odao gospodarstvu. Na svome velikom dobru Gredici kod Brčkog Bakirbeg je raz­ vio najracionalnije ekonomsko poslovanje, te se može nazvati najboljim ekonomom megju nama muslimanima, a njegova Gredica može da služi uzo­ rom, u koji bi se trebali ugle* dati i ostali naši veliki zemljo-,.; posjednici. Kao što je poznato, Ba­ kirbeg je član Eksekutivnog Odbora naše narodne organi­ zacije, te je prema tome jedan od onih narodnih rodoljuba, koji je mnogo radio i uradio za svoj narod i otadžbinu i kojemu se uz ostale mu dru­ gove, ima zahvaliti na današ­ njoj našoj vjersko-prosvjetnoj autonomiji, koja će nam, inšallah, donijeti mnogo dobra. Pri izborima članova vakufmearifskog sabora dakako da je Bakirbeg takogjer izabran za narodnog predstavnika u saboru, što je dokaz narodne ljubavi i privrženosti prema njemu. A da tako plemenit i rodoljubiv musliman nije �izostao ni u pitanju našega „Gajreta" iza ostalih ro­ doljuba to je prirodno, i Bakirbegovo se ime takogjer nalazi megju onim krupno ispisanim imenima, koji se zovu dobrotvorima društva, koji je u Gajretove temelje takogjer uzidao jedan jak kamen temeljac i njime učvrstio ovu korisnu narodnu zgradu. Bakirbeg Tuzlić je danas jedini muški član ču­ vene porodice begova Tuzlića, jer je dosada imao samo ženskog poroda. Ali će Bog dati, da Bakirbeg ne bude i izdanik ove plemenite loze, što mu „Gajret" srdačno želi. Živio narodni prvak i rodoljub Bakirbeg Tuzlić! U. rezil učiniti. 0 , jest, teško i nevoljno je tamo, gdje nema svoga brata ni bližnjega. Pa ipak ima naše braće, koja se odlučuju na taj sudbonosan korak, koji se zove hidžret, pa ipak imade našega svijeta, koji napusti ovu zemlju, ovaj krvlju1 gjedova naših natopljeni tiprag, i ode u ledenu, tugjinu u daleki nepoznati svijet „gdje svoga nema i i gdje brata nijeu. Ipak ima naše jadne braće, koja pogju na taj sudbonosan put, na kojem im je sigurna piopast. Pa zašto se seli muslimanski olemenat naših zemalja? Šta je uzrok, da se on riješi na lako težak korak kao što je napuštanje svoje grude i otseljavanje u daleke nepoznate krajeve ? Na ova pitanja imade nekoliko odgovora, od kojih su ponajvažniji o v i: 1. muslimani se sele iz religioznih Hidžret. motiva ; 2. radi ekonomskih prilika i 3. radi agitacija „Ostajte ovdje, sunce tugjeg neba raznih bezdušnih agenata, koji naivni svijet na razne Neće vas grijat' ko što ovo grije, načine zavaravaju i obmanjuju. Grki su tamo zalogaji hljeba, Gdje svoga nema i gdje brata nije.!“ ... što sc tiče prvog povoda seobe nećemo da o A. Šantić. njemu mnogo govorimo, a nećemo za to, što se na­ O, kako su potresne ove riječi pjesnikove! damo, Čo­ da će naši alimi, koji su za to pozvani, u tome vjeka i nehotice obuzme drhtavica po čitavom tijelu pogledu narodu progovoriti i našem milletu kjitabom i neka silna bol mu se svali na srce i dušu, kada i istinom u ruci dokazati, da u našoj zemlji nisu takve p ročila ovu pjesmu punu rodoljublja, i ponese se u mi­ prilike, da bi nam bio hidžret farz. Mi se nadamo, da slima za pjesnikom, koji pjeva, plače, moli i preklinje će naši alimi u tom pogledu što prije nešto učinili, a braću, da ne napuštaju svoju rodnu grudu. mi možemo od svoje strane reći samo toliko, da ni­ 0, grki su, grči od pelena, zalogaji hljeba, gdje jedan naš učeni i razumni vjerski dostojanstvenik ne nema svoga rogjenog, gdje nema brata ni prijatelja, namjerava da se seli, a isto tako se ne pokreću na druga ni ahbaba!.... hidžret ni ostali pametniji ljudi naše zemlje, koji po­ Grki su tu zalogaji hljeba i onome, koji ima znaju propise svoje vjere. Svi slučajevi seobe se de­ svega u izobilju, a kamoli onome koji nema ništa, šavaju većinom megju onim našim milletom, koji koji svoj zalogaj hljeba mora krvavim znojem da za- ima najmanje pojma o svojoj vjeri, te se ovakovim ragjuje, ili koji mora da taj zalogaj isprosi od pleme­ r e l i g i o z n i m u z r o c i m a seobe mora tražiti drugi neki uzrok. nitih ljudi. Mi pojimamo onu našu braću koja vele, da mu­ Ne, u tugjem, nepoznatom svijetu, ne može bili sladak ni najljepši zalogaj, jer se on svaki čas zagor- sliman mora napusiti čak i svoju domovinu samo da čuje i pretvara se i slatki šećer u grki pelen i čemer. bi očuvao vjeru svoju, no mirne duše konstatujemo, Jer, šta je lakše nego biti ismijan i pogrgjen kad se da takav slučaj u nas nije nastupio niti on može na­ čovjek nagje u tugjem svijetu, megju tugjim ljudima, stupiti sve dotlen dok ga sami ne prouzročimo. Stoga bi koji imaju drukčije običaje i koji govore drugim, nepo­ naša braća trebala da se na tako odsudan korak ne znatim. jezikom. Ništa nije lakše nego biti prezren, rješavaju tako brzo i preko noći. Oni bi trebali da o i odbačen megju tugjim ljudima, koji ti ne razumiju jezi­ svome stanju dobro porazmisle, da se posavjetuju me­ ka, kojim ih nastojiš umoliti, da ti dadu zarade, a svaki gjusobno i sa pametnijim ljudima, a u prvom redu, onaj nevoljnik koji mora pružiti ruku, da isprosi da se obrate svojim vjerskim starješinstvima, pa da komad hljeba, gori je od riajprezrenijeg skota u očima ih pitaju za savjete. Jer tako odsudan korak kakav jo stranca i neznanca koji ga Ijutito otjera i odgurne napuštanje svoje domovine i otseljavanje u daleke ne­ veleći: „Dosta mi je i naše sirotinje, nego mi se još poznate krajeve, gdje se svoj imetak i svoja porodica meću na kocku, gdje se igra životom po nekoliko dovlače kojekakvi probisvjeti iz tugjega svijeta itd. Jest, na svome topragu, u svojoj rodnoj grudi, ljudskih stvorova ne smije se činiti tako ludo i nepro­ gdje se ljudi megjusobno poznaju, može svaki naći nekoga mišljeno, jer čovjek može da učini najveći zločin i koji ga razumije. Imaš kome da kažeš dertc i če- ubistvo nad svojom rogjenom braćom djecom i samim dere, imaš kome da se potužiš na nevolje i nedaće, sobom. Drugi, ekonomski razlog zbog kojega se naš svijet imaš u koga i da uzajmiš u potrebi; imaš napokon u koga i da isprosiš u nevolji. Svijet te poznaje i razumije seli iz domovina, je takogjer važan i on se dade tate,pa te neće odbiti ni odbaciti, a najmanje će tc prezreli kodgjer pojmiti. No i taj razlog nije opravdan. Jer, �19 čovjek kada iseljava radi toga, da svoje siromašno stanje popravi, onda mora biti siguran za uspjeh. Naš muhadžir pak ne samo da nije siguran, da će u da­ lekoj Maloj Aziji ili u drugom kojem kraju Turske svoje siromaštvo poboljšati, nego je naprotiv, mnogo više vjerojatnoće, da će otići iz bijede i nevolje još u goru nevolju, jer nema nijednog ciglog slučaja, koji bi mogao da posluži primjerom, da je n. pr. jedan naš siromašni zemljak postao u Turskoj situiraniji. Naprotiv, većina naše sirotinje koja ide na hidžret, imade u svojoj domovini nešto malo svoga imuća: malo kuće i njive, malo hajvana i dr., pa kada to sve pretvori u novac, ona taj novac na putu i namještanju potroši i tamo dogje u gorem stanju nego što je bila. A ako mu se od strane države što i da, to je tako skromno i maleno, da nije ni u najboljem slučaju ni onoliko, koliko je ostavio kod kuće. Prema tome naš iseljenik ne može da seobom popravi i poboljša svoje imovinsko stanje, pa je prema tome lakomost onih naših ljudi, koji čuju za kojekakve „đunume zemlje, volove i lire,« što car daje gnuhadžirima, glupa, pa ne bi trebao niko da se na takve glase polakomi. A za ekonomsko poboljšanje naše nije potrebno ići stotinu konaka daleko; mi možemo da svoj privredni položaj popravimo i ovdje, na svome kamenu, samo je potrebno za to volje, energije i rada. Radom, intenzivnim i neprestanim radom, mi možemo da stvorima sebi sigurno stanje u svakom pravcu u kojemu ćemo stanju biti kadri, da snosimo sve dr­ žavne i druge namete, koji se svuda na svijetu sve to više umnovažuju, a koji će se — naročito sada u podmlagjenoj Turskoj — i u Turskoj povećavati. No kanda je najglavniji uzrok seobe našeg ele­ menta agitacija raznih agenata, koji megju naivnim našim svijetom proturaju kojekakve laživc glasove o nasilnom pokrštavanju o otimanju muslimanskih do­ bara i — što je najvažnije — o nekakve kobne „tri godine- , koje su tokorse ugovorene izmegju carigrad­ ske i bečke vlade kao zadnji termin za iseljivanje. Poslije tri godine, veli se u tim bajkama, neće smjeti muslimani više da se sele i onda su definitivno »švabini robovi« sa kojima će se činiti šta se hoće. Ova glupost nad glupostima se smišljeno i vještački protura megju naš naivni svijet, koji se sa stra­ hovanjem žuri da što prije iseli iz svoje domovine, a bezbelli, da na taj način proda ono svoje imovine bud — zašto, što bezdušni agenti jedva dočekaju i ku­ puju tako jeftino zemlje, kuće i kajvan. Takvi agenti su mnogog našeg jadnika zaveli i prevarili, mnogi naš nesretni brat je upropašten tak­ vim smicalicama ovih mrskih i podlih stvorova, pa ipak ima i danas dosta našega svijeta, koji se za tak­ vim lažima povede i nasjedne im. Naš svijet čak tak­ vim podlacima poklanja više vjere r.ego svojim pravim i iskrenim prijateljima, koji im žele dobra i sreće. I stoga se i ne traži savjet od našega narodnog pred­ stavništva — vakufsko-mearifskog sabora, zato se i ne pita za mišljenje svojih vjerskih starješinstava. A to je veoma hrgjav znak, koji predstavlja tužnu sliku narodne po retenosti. Narodni predstavnici, ulema i svi drugi uplivni ljudi u našem elementu, morali bi da u ovoj važnoj stvari svim silama porade, ne bi li se našem zaslijep­ ljenom milletu otvorile oči, da vidi i upozna pravu istinu. U. Hamdija Mulić, Hrasnica. - - ——------- . Uzgojni zavod (popravilište). Motto: „Ondje, gdje te ljuto boli, odmah se liječi!“ U svima prosvijećenim državama brinu se svijesni državljani kako će svoj narodni podmladak li­ jepo uzgojiti i pripraviti time sebi što ljepšu buduć­ nost. U svijetu nema „grdnije rane na narodnom tijelu", hoću da reknem, nema ni u jednoga naroda većeg belaja i gore nesreće no što su njegova pokvarena djeca. Za to u prosvijećenih naroda i niču svakim danom „popravilišta" ili uzgojni zavodi u kojima će se ta jadna ljudska siročad popraviti i uzgojiti, da budu ljudi. Takav jedan zavod najveći valjda na svi­ jetu jest u Sugamu koji podigoše prosvijećeni Ja­ panci. Ima li u nas pokvarene djece ? Dakako da ovo pitanje izgovorih s ironijom. Osim onaj koji ne vidi na svoje oči, ta svaki nas je sreo na sokaku makar koje takvo siroče što se zove „pokvareno dijete". U tome su naše kasabe stale vrlo bijedno. U srcu nas boli, je li, kad ih sretamo, zgra­ žamo se nad njihovim nesrećema! A da vidimo, šta je uzrok dječijoj pokvarenosti. Dijete, kada ga je majka rodila, nije donijelo sa sobom na svijet nikakvih vrlina ni mahana. Čim je počelo rasti i razvijati mu se tijelo i duša, počelo se učiti ili kako učeniji vele, počela mu se kupiti u duši sve više i više spoznaja. Čemu se počelo učiti? Pitajte mu njegove roditelje! Ono je sposobno i za dobro i za zlo. Kako ga majka uči, onako i prima, onako se nauči. Mi i ne osjećamo tada kako dijete lahko sve prima naše ,,pouke“. „Pa šta dijete onda znade n. pr. u 2. ili 3. go­ dini?" — upitaće kogod. Ma svaki tvoj kret, svaku tvoju riječ, sve tvoje vrline i sve tvoje mahane dijete tada prati. Mi znamo i to, da djeca radije nauče ono što je gore. Pa kad je doraslo do 10. godine i nakupilo se naših mahana ili u svom pokvarenom društvu, onda velimo „Bogme nam se nesrećno rodilo!" Koliko li tu griješimo! �20 Stid te je kad čuješ da ti je sin što ukrao, ili kad čuješ da psuje, a nije te stid bilo kad si moguće pred njim izustio pogrdnu riječ. Ima roditelja koji za svaki ,,sabah“ u mektebu dadu sinu po 4 helera ili više, pa ga time naučiše da za pare uči i naučiše ga da troši, a kad mu ne stane para onda ukrade. Ima majki kojima je duša, da im kći bude ,,gosposna", lijepo, cifrasto nagizdana. Pa da ne će onda u te buduće majke sve biti „nacifrano" ? Nije li preče odgajati dijete, da se Boga boji, da je lijepa ponašanja i t. d. a gizdu na stranu, jer „zakrpa kuću drži". Koliko ima ljudi, pa im je drago, što im umije dijete ,,ko veliki11 nešto mudro „izmisliti" (slagati), a ima ih kojima je dika, da mu sin kao i otac puši i pije kahvu. A kod nas se ono džaba ne govori: „Ne pušćaj dijete iz „dizgina" već ga drži na oku!" Ovi nam primjeri dokazuju, da ima mnogo sli­ čnih mahana u našim porodicama. U svjetskoj povijesti ima više primjera, kako se navike dječije mogu razviti u nečuvene grozote. Priča se, da je rimski car Domencijan hvatao u djetinjstvu muhe i nabadao ih na bašlije i igle, a poslije kad je postao car, počinio je takih nedjela kakvih se jedva može naći u povijesti svega svijeta. Pričaju, da se na ovakav način odgajao i ču­ veni zulumčar Hadžadži Žalim. Drvo dok je mlado valja ga savijati. Za to je dužnost roditelja i uzgojitelja (učitelja) dječijih da odmah od prvog dana kad je dijete počelo očima pratiti vaš lik, da dijete sobom navraćamo na dobro. „Šta rade djeca, što vide od oca“. Budi ti pošten i krijepostan, biće ti i evlad. Opsuj, čuti će to i dijete, pa će i ono opsovati. Baš mi u toj zapuštenosti najviše griješimo, a to nam je veliki uzrok našem nazatku. Poznavao sam jednu porodicu u kojoj se oso­ bito isticao „ponos", ako im je ko njihov vrlo jakih mišica, pa još ako se gdje odlikovao svojom srčanošću u svagji i bitci. Takav, obično uzrokom još nesrećnog pića, rado se pobije, doduše „izlupa, vlaha ko vola u kupusu" ama sad leži u tamnici već petu godinu. Usljed našeg hrgjavog uzgoja mnogo ima nesrećnika pa leže mjesece i godine u tamnici i u gad­ nim zatvorima. Dakako da takih ima i u ludoj kući i u bolnicama. Ovamo nam dragi Bog daa, da se u lijepom Islamu a u krasnoj našoj otadžbini lijepo razvijamo kao kulturan islamski narod, ama kakva je fajda, kad u naopakom narodnome uzgoju i nemaru bludimo kao muha bez glave. Mi smo bosansko-hercegovački narod od vrlo plemenita i krijeposna plemena. Naša istorija puna je divnih primjera slave, obraza, karaktera sjajnih i t. d. A danas kao da se odnarugjujemo, danas smo sami sebi teški, — na teretu. \ Svaka belest ima svoj lijek. I našoj narodnoj pokvarenosti tako ima lijeka. Bolest se liječi, ako joj se znade uzrok, a tako je i pokvarenost. Mi eto rekosmo, da uzrok pokvarenosti leži u slabom, nemarnom narodnom uzgoju, vaspitanju. Za to nam je dužnost ovu stvar početi poprav­ ljati od temelja, a kako ćemo to, evo da pokušamo svesti u kratko na ove tačke: 1. Uznastojmo svi roditelji, da smo pred djecom uljudni, pošteni i plemeniti; Krijmo od djece zlo. Dajmo djecu u školu*). U školi se liječi od pokva­ renosti. 2. U nas ima vrlo zapuštene djece, koji nemaju prilike da se poprave u domu svome. Taka su opasna i da idu u narodne škole. Za to bi nam duž­ nost bila ovakovu vrlo zapuštenu djecu spasiti a da se ta bolest dalje ne širi u narodu. To će se moći tako, ako svu djecu zapuštenu i pok'verenu pokupimo po našoj otadžbini i smjestimo ih u jedan u z g o j n i z a v o d ( p o p r a v i 1 i šte)* ) gdje će se posebnim obučavanjem i opreznim uzga­ janjem liječiti od pokvarenosti. Taka su djeca obično siročad bez oca ili još o b i č n i j e b e z m a j k e , pak ih je još veći „sevab" spasiti. Eto divne zadaće našim narodnim prvacima i narodnoj inteligenciji, samo počinimo s tim odmah, da ne zakasnimo. U ovakim je stvarima vrijeme vrlo skupo, a pregaocu u dobru Bog pomaže. N a p o m e n a . Da mi se ne bi prigovorilo, da ovim mimoilazim buduće „Islamsko sirotište", to na­ pominjem, da je „Popravilište" sasvim druga stvar, i da se svakako isto posve odijeli od „Sirotišta" kao i od drugih instituta i nastavnih zavoda. K n již e v n o st. Muraija. Kao stogodišnjak pod bremenom ljeta, Pogurenih legja i pognute glave, Išao je žurno izmegju svijeta, Ko od tajne da je gonjen neke strave. Ko orasi zrnja, tri pedlja dužine, Tespih mu u ruci, pa ga zveka stoji, Pomiču se usne, duši iz dubine Svaki čas se vinu uzdisaja roji. Čitavo mu biće pobožnost je sama, Kud god hodi smjerna dova mu je druga, On ne radi ništa, ta na komšijama Briga je, da božji ne gladuje sluga. *) Škola je isto što i mekteb, a mekteb što i škola. U oba se zavoda uči: Boga poštivati, ljubiti bližnjega, ponašati se kao čovjek i t. d. Oboje nam treba kao parče hljeba. Primjedba pisca. O samom *Popravilištu“ biće ovdje drugi put posebna razgovora. Pr. p, �21 Ko njega ne pozna? Švak ga zna S štuje, Stoga mu se i sad svak uklanja s puta, Mnogi ga pozdravlja, al on ko ne čuje Niti vidi koga, gre vrata pognuta. Najedanput stade, saže se lijeno, Pa podiže u vis jednu hurmu s tala, „Hej, narode, počuj, nešto j’ izgubljeno, Evo, hurma jedna nekom je ispala! Pa čija je hurma nek je uzme, evo! Jer ja neću nit mi treba tugjeg haka!“ Tako on zboraše a desno i lijevo Zadivljavala je svijet pravda taka. Al nenadnog čuda! Smjerni i pravedni Nenadno se trže i ispravi lako, Od straha ga probi znoj krupni i leđni, A zaprepašteno gledao je svako Na zgrbljenim legjim ovog pravednika Kad kamdžije jedne biča piska stade, Al niko s’ ne mače^nit se začu vika, Sve ostade mirno, jer svak prepožnade Hazreti Omera, islamskog vladara, Koji isporavi legja pravednoga 1 srdito reče: „Da je 1c£sa para Mjesto hurme bila, gospodara svoga Nikad našla ne bi. Nit bi pit6 tada: Kesu ovu blaga izgubitf fco je? Evo ljudi, dobrp upoznajte sada Murailuk šta je — muraija to je!“ Osman. Nedžib Šefki S a ra jev o. = Moj prijatelj Mehmed. (Crtica.) Jadni moj Mehmed! Još i danas ga se vrlo dobro sjećam, kao da ga gledam. Bio je nešto os­ rednjeg rasta. Lice mu je bilo okruglo i rumeno. Ri­ jetko je kada bio ljut i neveseo. Bio je pravi šaljivčina. Ta koliko sam puta radi nekih sitnica bio ljut i zlovoljan, ali čim sam se sastao s njim, odmah me je to sve prešlo i ja sam postao veseo i raspoložen. Išli smo zajedno u školu. Bili smo pravi nerazdruživi prijatelji, a sjedili skupa za jednom klupom. Njegov otac zvao se Osman Jahić. Neki su ga — valjda po njegovu ocu — zvali i Osman Pašin. Bio je siromašan. Osim malog komadića zemlje, što se nalazio izvan grada i male kućice, gdje je sa svojom siromašnom porodicom stanovao, nije ništa više po­ sjedovao. No kako je bio valjan i radin nije se u njegovoj kući znalo za nevolju i glad. Nije u nje­ govoj kući mirisalo po siromaštvu, nego je bilo svega i na pretek. Tkao je hasure, a to mu je baš i do­ nosilo najviše dobitka i koristi. Svakog bi sedmičnog sajma donio na pazar po nekoliko otkanih hasura, pa bi ih prodao i za dobivene novce nakupovao za kuću što mu je bilo potrebno. Naravno da ni Mehmed nije pri tom očinom poslu stajao prekrštenih ruku. On je svakom prilikom pomagao ocu u njegovom poslu. Za pazarnog dana često bi s ocem prodavao hasure, a u ostalim poslovima bio mu je desna ruka. U školi je bio megju najboljim učenicima. Često mi je tada govorio, kako ga veseli nauka, te da mu je jedina želja da postane učen čovjek. — Brate moj — govorio mi je on — ja ti ve­ liku volju imam za naukom. Ako mi samo otac do­ zvoli, ja ću nastaviti dalje, da učim, pa me to makar i najvećeg truda stalo. Ja bih mu na to rekao, kako i ja želim, da dalje učim, pa da ćemo zajedno uvijek pohagjati škole u Sarajevu, a za tim, ako nam Bog dade zdravlje, Jqš i dalje u Beču. Ovaj bi moj odgovor njega veoma obradovao. On bi me tada zagrlio i uskliknuvši veselo rekao, da sam mu mio ne drukčije nego kao brat rogjeni. Naravno da sam i ja njega volio. Najugodnije mi je bilo, ako sam koji čas pro­ bavio sa njim u društvu. Dakle, odlučismo skupa ići na daljne nauke. No čovjek snuje a Bog odregjuje. Baš one godine, kada smo svršili našu školu, sastadoh se jednog dana s njim. Bio je nekako tužan i neveseo, a to se jasno razabiralo po njegovom blijedom licu. Ovo me je jako iznenadilo, a kako i ne bi? Ta on je bio vazda veseo. Na njegovim usnama vazda si mogao da opaziš neki blagi smiješak. — Šta ti je Meli mede! — upitah ga, a srce mi obuze neka zla slutnja. Naslutio sam, da se mome prijatelju moralo nešto neugodno dogoditi, te sam nestrpljivo očekivao od njega, da mi kaže. — Ništa — odvrati on i odmahnu rukom ne­ kako tužno, neveselo i uzdahnuvši duboko zašuti. — Ma šta ti je, molim te, kaži mi?! — Nava­ ljivao sam na nj, da čujem što prije odgovor. — Moj otac hoće da seli u Tursku. — U Tursku? — Da. — Pa hoćeš li i ti s njim? ; ■ — Ja šta ću? Bezbeli da moram i J a kad idu otac i mati. — Dakle i majka i svi? — Ma svi, što nas ima u kući. — Pa zašto bi tvoj otac selio i vas tamo u Tursku vodio, kad se i ovdje lijepo promeće i živi? — Mi smo doduše uvijek prilično lijepo živjeli i promećali se, ali on eto hoće da seli, pa ga niko od toga ne odvrati. — Da ga kogod nije podgovorio da seli? — Ne znam. Samo to znam, da od nekoliko �dana ni o čem drugom ne govori nego o hidžretu, a znam i to, da od skoro više nego obično svraća u onu kahvurinu niže našeg sokaka gdje se sastaje sa onim besposlenjacima, koji ima nekoliko dana ni o čem drugem ne govore nego o Ankari. — Zbilja, on se ne šali, nego baš hoće da iseli! zapitah ja vas iznenagjen. — Kod onakih tvrdoglavih ljudi, kao što je on, nema šale. Taki ljudi što odluče, to i izvrše, pa ih to makar i same glave stajalo. Ne, ne šali se, jer je i kuću već prodo! Ove je pošljedne riječi izrekao Mehmed nekako Ijutito, a za tim oborio oči preda se, da mu valjda ne ugledam suzu u očima. Meni ga je bilo vrlo žao. I u mene se oči bi­ jahu ovlažile suzama. Pri pomisli da ću izgubiti jed­ noga od najboljih svojih prijatelja, osjetio sam veliku tjeskobu na srcu. Znao sam, kakva bijeda i kakva nevolja čeka moga prijatelja i njegovu porodicu u Turskoj. Pred oči mi izagjoše sve one crne slike pri­ jašnjih muhadžira, o kojima sam svašta čuo, ali naj­ manje dobra. Čuo sam, kako oni muhadžiri, koji su prije iselili u Tursku, jako se tamo pate i kako od svake muke i nevolje skapavaju. — Jadni moj Mehmed! pomislio sam u sebi. 1 njega tamo čeka bijeda i ne­ volja. On će tamo u tugjoj zemlji — gdje je sasvim druga klima, drugi narod, drugi jezik — od svake muke morati da skapa. Ali on eto mora da seli, jer tako hoće njegov otat. Svakojake su misli salijetale moju dušu — sve jedna gora od gore. Mehmed je stajao preda mnom i zurio ukočenim očima nekud u daljinu, kao da i on o nečem razmišlja. — Pa kada mislite ići? — upitah ja, da pre­ kinem ovu neugodnu šutnju. — Mislim kroz ovo desetak dana. — Zar tako naglo? — Da, samo ako nam pasoš do to doba dogje. I opet je nastala neugodna šutnja, koju sam bio na jedan čas prekinuo. Nijesam znao o čem da dalje govorim. Da iskažem svom prijatelju svu onu žalost, koju sam tada zbog njegova odlaska osjećao, nijesam nalazio za zgodno. Bojao sam se da ga ne bih tim još više ražalostio. Napokon je i ova šutnja prestala. Mehmed iz­ javi, da ga nekakvi poslovi čekaju kod kuće, pa oprostivši se sa mnom otišao je hitro kući. Nakon toga prošlo je nekoliko dana. Sa Mehmedom se nijesam mogao nikako da vidim, jer sam tih nekoliko dana bio na selu. Baš kad sam iz sela prispio kući, začujem da moj prijatelj toga is­ toga dana odlazi. Pogjem žurno na stanicu. Došao sam tamo prije nego li će vlak otići. Tu se bijaše sakupilo mnogo svijeta. Mnogi je želio da vidi pos­ ljednji put prijatelja, ahbaba, rogjaka Osmana Jahića i da se s njime halali. Na mnogom se licu vidjela neka tajna tuga i žalost. Svaki je gledao da sa Osmanom progovori koju posljednju riječ. Osmanova vrijedna domaćica sjedila je u jednom kutu čekaonice. Bijedna žena u čohali feredži sjedila je tu, a kod nje dvoje sitne djece: dječak i djevojčica. Jadna djeca! Ona kao da su naslutila u kakvo zlo idu, pa su bila nekako snuždena i uplašena i pogledom, u kojem se jasno razabirala neka tuga i strah, motrili su ti ne­ vini stvorovi onaj svijet, što je kroz čekaonicu pro­ lazio tamo i ovamo. Nagjem Mehmeda. — Oh! kako mi je drago, što ćemo se bar posljedni put vidjeti — reče on toplo nakon što smo se pozdravili. — Oprosti mi, brate, jer sam bio ovo nekoliko dana u selu, pa se nijesam s tobom nikako vidio! — Zašto ti ne bih, brate, oprostio? Ja znam da je u* tebe silni posao na selu, pa ako ga ti ne uradiš, ko će drugi? — Pa piši mi, Mehmede, nemoj me zaboravljati, a ja ću tebi uvijek! - - Pisaću. — Meni je vrlo žao, što odlaziš. Ti znaš da smo mi od uvijek živjeli u najboljem prijateljstvu. — I meni je tebe vjeruj žao, jer Bog zna, ho­ ćemo li se više ikad vidjeti. Iza ovih je riječi Mehmed izvukao iz džepa rubac, pa njim obrisao suze, što su mu bile u taj čas navrle na oči. Dalje već nijesmo mogli razgovarati, jer je već bio stigao vlak. Na rastanku smo se zagrlili i pustili još po ne­ koliko vrelih i iskrenih kapih suza, a onda se požurili u vlak. Ja sam pomogao Mehmedu unijeti neke stvari unutra i pri tom ostao još neko vrijeme sa njim u razgovoru. Kada je posljednje zvono oglasilo odlazak vlaka, zagrlio sam se i oprostio s njim još jedan put. Za tim je on hitro unišao u vlak. Još sam ga jednom smotrio na prozoru. Bio je i otac kod njega, dok mu je majka s djecom bila u ženskom kupeju. Doviknuo sam im posljedni put: „Allaha-amanet" kad se vlak bijaše već krenuo. Još neko vrijeme gledao sam za vlakom, koji se sve više i više udaljivao od mene i napokon ga sasvim ispred mojih očiju nestalo. * Prošla su nekolika mjeseca dana otkako je moj prijatelj Mehmed iselio u Tursku. Jednog dana do­ bijem od njega pismo ovog sadržaja: Angora 18./X. 19 . . Dragi prijatelju! Evo odlučih da Ti se javim i da Ti u ovo ne­ koliko redaka prikažem žalosno stanje, u kojem se sada nalazim. Nije mi moguće opisati sve one ne­ volje, koje su snašle mene i moje roditetelje za ova dva-tri mjeseca otkako smo došli amo, u Ankaru. Ah, Bosno ponosna, nikada te zaboraviti ne ću! Kako �ža Sam tamo lijepo živio, a u kakvom se sada kukavnom stanju nalazim. Ono novaca što smo ovamo sa sobom donijeli, to smo sve potrošili. Sad sami ne znamo u ovoj svojoj nevolji, šta bi smo činili. Tamo se govori, kako ovamo car daje zemlju, kuću, volove, a to je sve prosta laž. Neki dakako, što su prije nas iselili, dobili su po komadić zemlje i kućicu, ali je i to sve kukavno. Zemljište se to nalazi u jednoj pustoši, gdje slabo što može da uspijeva. Kućice su obične, slične našim kolibama, što ih mi po našim baščama pravimo. Nema ovdje onih zelenih livada i šumica kao tamo. Kuda god pogledaš, sama golet i pustoš. Mi stanujemo u jednoj maloj kućici pod kiriju. Ku­ ćica nam je tako tijesna, da u njoj jedva živjeti mo­ žemo. Pa mi bi smo i s tim bili zadovoljni, da je ovo naša kućica, ali i na taj ćumez moramo da pla­ ćamo kiriju, a nema se odakle. Pare smo, kako rekoh, sve potrošili, pa dok se ovaj mjesec navrši, pošto nemamo čime da dalje plaćamo, istjeraće nas iz kuće, a tek ćemo onda pasti u pravu bijedu. A kakav je tek svijet ovamo! Da te vidi, kako umireš od gladi, niko ti ne bi pružio komadić hljeba. Tamo je drukčije. Otišao vlahu ili turčinu svaki će ti dati da jedeš i da u suhu i toplu prenoćiš. Ovdje nas svak prezire. Tako nas gledaju i tako postupaju s nama kao da smo Cigani. Nigdje se ne može posla naći, da se što god zasluži. Sve te, malo i veliko, prezirnim okom gleda, kao da si cijeli svijet porobio i popalio. Pa to bi sve bila „mila majka" da nije još nešto gore. Otac mi boluje ima već ne­ koliko dana od groznice, a i mene je počela da hvata. Da ga vidiš, dragi moj prijatelju, kako je pro­ pao i omršavio, zaista ga ne bi prepoznao. Ni majka mi, a isto tako ni mali brat i sestra nijesu u naj­ boljem zdravlju. Majka mi uvijek plače i uzdiše za milim zavičajem i kune oca, koji je bio uzrokom ci­ jeloj našoj nesreći i propasti. Ja priznajem, da je otac kriv, ali nije ni na njemu sva krivica, nego na onima, što su ga nagovorili da seli. Ovoliko za sada, dragi prijatelju, a drugi ću Ti put malo opširnije pisati o našem stanju. Stotinu mahsus selama od Tvoga vjernog prijatelja Mehmeda. Nakon toga pisma prošlo je nekoliko godina, a ja o njemu nijesam nikakva glasa čuo. Pisao sam mu nekoliko puta, no on mi nije odgovorio. Jednoga ljetnog dana izišao sam u čaršiju. Ve­ lika je bila vrućina. Neprestano sam držao rubac u ruci, pa njim brisao krupne kapi znoja, što su mi se svaki čas pojavljivale na čelu. Idući cestom ugledam jednog hodžu. Dolazio je u susret meni. Po njegovom se odijelu jasno razabiralo, da je nekakav stranac. Tijelo njegovo pokrivale su nekakve stare hodžinske haljine, a megju njima se osobito isticaše stara isplavljela džuba. Dolazio je sve bliže i bliže meni. — Svemogući Bože, je li to moguće? — us­ kliknuli ja vas izvan sebe, kad sam iz blizine ugledao lice toga čovjeka. Zaustavio sam se na sred ceste i začugjeno gledao u hodžu, koji-se meni približivao i bio tek nekoliko koraka od mene udaljen. Svaka me sumnja ostavi, kad opazih, da se hodža na me nasmijao. Dakle se nijesam varao. On je niko drugi! — dodadoh poluglasno i potrčah mu u susret. Bacismo se jedan drugom u zagrljaj. — Ma kad si došao Mehmede? — Kako si mi? obasipao sam pitanjima svoga prijatelja. — Došao sam jučer — odgovori moj prijatelj, a na njegovom blijedom i mršavom licu pojavi se neki blagi osmjeh. Moj Mehmed nije bio onako rumen i pun u licu kao prije. Njegovo tijelo bilo je samo kost i koža. Bilo mi ga je jako žao, no je sam tu žalost krio pred njim. Njegovo me je blijedo lice zastrašilo. Znao sam da je to znak sušice. — Pa gdje si mi bio ovo cijelo vrijeme? Što mi ne piša? — Ah, brate, bio sam ti neko vrijeme u Angori, a onda u Carigradu. Ja sam ti, brate, danas sam ko drvo okresano, jer sam izgubio roditelje — nastavi dalje moj prijatelj, a suze mu udariše na oči. — Pisao sam ti, da mi je otac umro. Prije toga umriješe mi mali brat i sestra. Ja i majka sami ostadosmo. Kakvu smo muku i patnju podnijeli, to niko ne može da pojmi. Siromaštvo, tugji svijet, pa ona klima, a naj­ više tuga i žalost za ostavljenom domovinom, sve je to bilo uzrokom, da i moja majka nakon nekoliko dana razboljela se i umrla. Ne bi joj sugjeno da Ovako mi je pisao Medhmed; a ja sam mu na opet vidi Bosnu. Koliko je plakala i uzdisala za na­ pismo odgovorio i tješio ga kako sam bolje znao i šom milom domovinom. Često mi je govorila, da bi umio želeći njemu i njegovima od Boga selameta. joj najveća želja bila, kad bi još jednom vidjela svoje Iza toga za mjesec dva dobijem od njega pismo, rodno mjesto, pa makar odmah umrla. Nijesmo imali koje je bilo još tužnije i žalosnije od prvoga. Tužna novaca da se povratimo, a u tome se ona razboljela, srca javljao mi je moj Mehmedda su mu umrli brat i te je kroz nekoliko dana ostavila ovaj tužni svijet. sestra, a brže za njima i otac, a njih dvoje, on i Velim — tužni svijet — jer je zaista za nas tu­ mati mu, da su u skrajnjoj nevolji, jer žive od če­ žan bio. merne zarade, koju on zaragjuje služeći kod jednoga Pri ovim posljednjim riječima ugledao sam, kako trgovca jevreja, koji mu daje neku crkavicu njesečno su se dvije krupne kapi suza skotrljale niz lice mom? prijatelju. sa kojom ne mogu ni živiti ni umrijeti. �24 — Šta ćemo, dragi Mehmede, kad je taka bila vaša zla sudbina — dodadoh ja ne znajući sam što bih drugo rekao. — Sudbina da, ali je ovome svemu našemu zlu krivo neznanje. Da smo mi obrazovaniji i znaniji ne bi se ovako nešto s nama zbivalo — odvrati Mehmed nekako ljutito. — To je istina, ali kad naš narod mrzi škole i ne će ih da pohagja. — - Naš narod jako prezire školu, ali da vidi, kako Osmanlija uči i traži nauke, zaista bi bio dru­ gog mnijenja. Osmanlija ide u Pariš, Berlin i Beč da traži nauke i obrazovanosti, a u nas škole pred kuć­ nim pragom pa ih ne pohagjamo. Za to baš Osman­ lija i mrzi nas muhadžire, što smo bez ikakve kul­ ture i naobrazbe. Ja sam ti, vrativši se iz Angore, do­ šao u Carigrad. Htio sam da tu nastavim nauku, no ne htjedoše me primiti. U zavodima, na koje sam še obratio, rekoše mi da sam prestar, te moradoh u me­ dresu. U medresu me dragovoljno primiše. — Pako kako ti je bilo u medresi? Sigurno nije najbolje, dok si je ostavio? — Učio sam ponešto i nekako se prometao, dok mi i to ne dosadi. "A kakq birate i ne će. Ništa drugo ne učiš, nego arapsku gramatiku. Učiš je po deset godina pa opet ne znaš arapski. Pa najposlije ako i naučiš taj arapski jezilj, šta možeš sa samim njim? Istina, lijepo je znati arapski jezik, jer su najglavnije naše vjerske knjige na njemu; no ipak bi trebalo, da mi uz njega zajedho učimo i druge svjetske nauke. Čime je pretekao i pobijedio zapad istok? Ničim drugim nego civilizacijom i prosvjetom. — Ali daj ti dokaži, Mehmede, našem narodu, da je kultura sredstvo, pomoću kojeg se sve danas postizava! Daj ti dokaži našem narodu, da nas jedino može škola spasiti da ne propanemo. — Ne treba se mahnuti, nego treba uvijek, da mu se dokazuje. Dokazuj mu uvijek sve dotle, dok se on sam u tom ne uvjeri. Da je moj otac bio bar malo znaniji i obrazovaniji, ne bi ga niko mogao na­ govoriti da seli. On — čovjek niske naobrazbe, — nije znao da cijeni svoju domovinu, a niti je znao kakve prilike vladaju u Turskoj. Za to ga je eto bilo lahko nagovoriti na seobu. Ja sam sav zan.šen slušao ovaj govor svoga prijatelja. Divio sam se njegovom iskustvu, što ga je stekao za vrijeme svog tužnog boravka u Turskoj. Svaka riječ ovog govora pokazivala je, koliko se moj prijatelj promijenio i koliko je postao iskusniji, otkako je iselio. Da, kazali su stari ljudi: „Iskustvo je naj­ bolja škola." Na rastanku mi reče Mehmed da stanuje kod strica, te me zamoli da ga koji put posjetim. S Mehmedom sam se često sastajao, no on je bio svaki dan slabiji. Sve više i više razpoznavali su se na njemu znakovi sušice, kao mlado drvo, kad mu crv podgriza korijen, pa počne vehnuti i sušiti se, tako je moj Mehmed vehnuo i mrŠavio. Napokon je morao da legne u postelju, iz koje se nije više ni digao. Baš pred samu njegovu smrt došao sam da ga obagjem. Ležao je u postelji blijed i mršav kao suha grana. Grudi mu se naglo dizale i spuštale, a svaki čas ga je zagušivao suh kašalj. — Kako si mi sad, Mehmede? — upitao sam svoga prijatelja sjednuvši blizu njegove postelje. — Dobro je, brate, samo kada će mi kosti ostati u našoj dragoj domovini. — Mahni se, brate moj, takih riječi! Tebe će to sve prijeći, pa ćeš ako Bog da, ozdraviti! — tješio sam prijatelja, premda sam bio uvjeren, da će za koji čas za uvijek zaklopiti oči. Ej brate moj, kakvo ozdraviti? Ovaj ti više ne ustaje iz postelje. Ko je još od sušice ozdravio-' Ona koga zgrabi, više ga ne pušta, da dugo živi. On postaje njezinom žrtvom, te ga jedina smrt od nje rjješi, — završio je tužno Mehmed. Mene su ove riječi moga prijatelja sasvim ožalostile. Znao sam da moj prijatelj istinu govori i da ću ga do koji čas sasvim izgubiti. No znao sam i to da ga nikako od smrti obraniti ne mogu. — Dragi brate, halali mi, a i ja ću tebi, jer su ovo moji posljednji časovi! — progovori Mehmed i prenu me iz neugodnih misli, koje me bijahu taj čas zaokupile. — Halal olsum, brate! — odgovorih ja. Htio sam da još nešto reknem, no nijesam mogao, jer me bijaše nešto stislo u grlu i ja sam briznuo u plač. Taj isti dan izdahnuo je moj prijatelj Mehmde. X acan, Mocrap. y cbojvi cejiy. - lio Bp.ieTHoj KpiUHoj TOpn O rpiia CTa3a k cejiy boah, Kpaj H>e niijeTa ropcico UBnjehe, Koje Aymn. 0Ky i'oah. IlacTHp Tj(‘pa 6aje.io CTa^o, 3BOHica >iy ce njecua opn y je:»HKy npafy‘AOB<iKOM lio AV'ipaBH u no ropa. Ha TybiiHe iiyTiinic MAe C'rapoM c'ra30M, Koja hoah MajiOM ce.iy, y icojeM ce 'BeA My, oTau a on poAn. Mao nyTiiHK nya MU.uma. 1’jicAa ce«io. cjiyma njec»e. H I to ceocaa M.iaAeac lijena I I oa Bpfion koa CTape necme. ^Apauo a& cii. ce.io Moje, 3 ap*bo miuh aaim«iajy! �25 E ho chh.i, t‘BO oneT y tbom toimom irapyHajy! Miic-iho cair, ce«io Aparo, Cpehe hhHh y Tyl)HHii, A«ih cpehe Hii^e mije ,71,0 y CBojoj AOMOBHHh! 0 , oiipoc.TH, cejio Moje, IToKajHH'lKH C1IH Te MO.HI, I I Ha TBoje rpyAn na^a, «7f>y6ek Bpe.io KaMeH rojin! 0 , onpocTii CHiry cno.Me, III to hc 3HaAe unjeHHT reče, Ajm otc&a acpTBOBahe C hh CBe 3a Te, na h ce6e!... Ata Nerćes. - ■ Iz Sličica: „Sa Neretve". Akšamluk. U našoj kasabi na jednoj ravni kraj Neretve, ima i danas stari veliki orah. Razgranao ogranke na sve četiri, strane, te gustom krpšnjom pravi ljudima hlada poslije dnevne ljetne žege. 0 , da znade taj stari orah pričati šta je sve zapamtio, zabavljao bi nas po čitave^fcimske duge noći... Tu, pod orahom leži moja draga uspomena. Da, ljeti kad onb se čovjek zaobada kao da ga obad goni, gdje ćeš kuda ćeš vet na ravan pod orah. Hlada dosta a pred očima ti stara srebrena Neretva milo, tiho teče. Bilo nas je nekoliko u svagdanjem društvu. Najdraži nam je bio Avdaga, koji je bio i najstariji, a voljeli smo ga Što je bio lijepe ćudi i razgovoran. Ono doduše on bi dobacio: „Volite me jer sam po­ najbolji sarhoš!" — a nije fajde duše gubiti, bio je Avdaga čovjek pa eto. Časkom, dok bi čovjek savio cigaru, mi bi ugovorili šta ćemo pod orah donijeti. Memiš obeća taj put od sebe „dagaru", a ko je hitriji od Sabita, da donese iz Jovine mejhane najprije poluoku, pa onda... Onda bi nastao akšamluk. S okolišnjih planina donosio bi lagan vjetrić hlada pa bi upravo ugodno razgaljivao ljudska prsa. A gdje ima čovjek pred sobom lijepa vidika kO u nas sa obale Neretve?! Tu, dok bi se pojile naše oči divnim čarima rodnih predjela moje mile domovine, a onda uz ča­ šicu koju, okrenulo bi se u mehabet do po jacijama. Akšamluk se ne prekida, jer ta nježna i primam­ ljiva strana našeg života nema kraja. Za to bi svaki bogovetni dan u ljetno doba bili pod orahom. Nije ni čudo, da nam je jedan dan kad nije niegju nas Avdaga došao, bilo vrlo neobično. „Nešto se razbolio," — reče neki od nas, a mi zaključismo da je malo ozebo, što li. Vrlo nam je neugodno bilo. Nije šala ponajbolji drug, pa ne moreš, sve ti sad drukčije. Poslije nekoliko dana dok je jednako Avdaga bolovao, akšamluk nam izgubio po­ lovinu svoje slasti. Najviše bi šutili, preda se gledali a samo bi nas Češće čašica razgovarala. Hej, moj br’te, nije šala drug! Onomadne idem nešto zamišljen u čaršiju, kad se začudih: preda mnom Avdaga! Jedva ga poznah. Umoto čevrom glavu i pobulio se šalom. — Hajrola, šta je Avdaga? — upitam ga. — Šta je? — smihulji se on. — Ma nešto . . . . — ne htjedoh dalje zborit’, da mu ne bude što neugodno, — nešto si mi nahoš. — Hej, moj, br’te, mlad si'ti još a meni je krk sene jeo jedna. A, a . . . . pa nešto zastade, sažaljno u me pogleda i nastavi: ,,A moj, brte, ja mišljah rakija eglen otvorila a ’amo meni prsa otrovala...“ To reče brzo i pogje kašljući od mene... Povratih se kući k6 smlaćen. — Majko! — vičem u hajatu. — A sine? — Daj mi ruku! — i prigjem joj ruci. — A šta je, dina ti? Da nisi gdje zagledo? — Nisam. ’ — Da neš bradu pustit’? |j- Ma eto, prošo sam se pića. — Ah, neka sine, dragom Bogu šućur! — kliknu majka. Taj dan pred akšam sjedio sam opet pod orahom samo bez akšamluka, premišljajući: Je li ovo bio sve san? Da, ljuti, varavi san! X. TeMMM CapajeBO. = Mina panyHa. - - XyMopecna. — Baui y nacy Ka.i, caw 3aK0imaisao , H o z e n t r a ­ g e r“ n mucamo na „ F r t ih s t t ic k Iiyjcjr Ha upaTioia HCTHpir nyTa: Kyn, Kyu, icyn, Kyu! II omhcaho caw, a& uopa oiiTH ciirypHO 3oyH>eii onaj koi’h vkcah ynyTpa, na naivo eaji 6no hcdito Aoope bo.t>6 (a Kano n He 6nx, KaA ea»r oa ođnjecra u Aomao y CapajcBO Ha „xaBy“), Aa ra join Biime 3oyinra, npoAepesr ce, aaa oain MyiDKH ii uiBancKH: „ H er e in " . Heico.iiiiio nyTa ynpitje neKo c no.i.a y BpaTa, a ja ce iiCTOM cjeniz, Aa nx HiijccaM hh OTK.i,yqao. ^OAyme y xoTc.iiiMa naje hh noTpeoHo oTitapaTn BpaTa npeKO iiohii, jep CBe niTo mohcc Hohy :iaja3yMiiTH, MCTiiyTO je oko KpcBeia n ncnoA KpeBeia. OiiwbyHaH BpaTa, peKox: »cjio6oaho“ ii iiOMex Haiuamrm KanyT. BpaTa ce ua.io 0TniKpHiiyaie n 113a h>iix ce homoau KOiirryH>aBa HpHOMaif,acTa r.iaiia h 3any cc xpanan r.iac: nc.iyra noHiisaH!"' a 3aTiui yije y co6y n npeAa Me- �26 nocMonoma y cboj cnojoj b c a iih iih h . I I p h m iim TeAerpaM. Koju je 6ho ca njiakeHHM o^roBopoM. O tbophm ra ii npo'inTau: tc OAMax 6p3ojaim: fipoj 3131 Tpc<j>HO 1000 K — McxMe;i,“. J1&L pe’iCM, caM uito unc.iuo, caarao 6i i x , jcp caM CP 3a>iyAiio to jihko , Aa iuijecaM Morao HnuiTa hii mhc .im t h . K a n o csm ce 6 ho 3a*ryAHo, TaKo can ce h yniM .no y 6p;iojaB, He ocjekajyliH, a » npnjeMC ne na 3ii Ha Mene, Horo je,i;naKo npojnuni, — A "H e!" 06a;ipoM :je ii aok ue npeHy rjiac: „rocuo- iiBci!onoiiiy Ha Kora caM 6no noTiryno aađopaBHo. IIoMHCJmx, a® ie APyrn, Te ;ianiiTax: „H ira je? Je jiii oneT TeuerpaM? bh ahm „Hnje rocnoAHHe, mo .ir m jeoTe ,,A xa, napAOH.1 OAMax hyf* jiii noTnnea.m ?' rToTiiiiuien peBep3, npcAHM n y ra ii hohobho cp saAyoim y 6p3ojaB. CaA can noneo m h c jih t h : 6ii x a h oAi'OBopno, hjih 6u x ocTaBiio. a o k cc BpaTJUi y Mop.Tap a CBanaKO caM n m h cAno sa AaH-ABa HaTpar. jep mu je capajeBCKa, a Htipow r o nnavancKa, .,xaBa“ Ao 6po 113.10jeq11.ua — yeuoue. Cpeka. Aa caM iiMao noBpaTiiy KapTy 3a ace.i>e3HHny. Ha UOC.l>CTKy OA^yMIIX Aa OAl'OBOpiIM. TanaH, a » 3aMeTHCM pjjobo' na 6jianK0Ty 3a o ai ’OBop, KaA oneT h c ko 113a MeHe: „rocnoABiie!" OKpenyx ce n bhahm , Aa uouiTap jeAHaKO qeKa. „ U lT a je jora?“ yn o Tax sAOBo.bHo. „M o.nm, Tpe6a n.iaTiiTH 10 xeA.“ naroBopn noKyH.6HO, Kao Aa MHAOCTIIJby TpuiKH. ,.A 3auiTo 0A>iax He m u T eie CBoje ? ii A^AHeii My Tpn nyTa bhuic Hero je Tpaacno, a.in je 3aT0 co6om nonn o OAPOBop Ha Tejierpa«. * ^ a H MH je npornao 6p 30, a.m oneT ca AOCaAOM. HejccaM 3Hao uiTa o nx paAHO, a im 6ecnoc.iHqHTH ce ne Moste caM. y Benep can paHo nerao, a cnanao can ao II 0C.1HJP H caTH. * ^I,aH hcth Kao u jyqepaH>H.... KaA caM y Benep aouiao, jaBHmc mh, Aa Me je ueK* „6er“ Tpaacno. H e 3HaM, Aa caM Tpe6ao KaKOBy „ 6e ry “, Te caM 3aT0 h paeuHTHBao: ksko H3r.ieAa, KaKO ce hoch, a u KaiCO TpOIHH. 0 TOMe CBCMV MH Co6apHIia ASAe HHt|)0pMannjy: Aa je Bp.io .,ij)em“, caMo hcuito HH3aK, cyxoitaB n ..ua.iKo" noAyi’a H oca; y ,,TypcKHM“ xaA>HHaMa, a uito je najr.iaBHHje — Bpjio ra.iaHTaii. H>oj je A ao Ao 6ap ,,T r (I n k # e 1d “ h ouekao je (AaKaKo paAB Mene) oneT ho cjcthth . K a n o m h Hnje HiiKUKaB ,,6er“ 6ho A y*a H , a h h ja Hncan 6ho y ,,6eroBCKOM C T a ib y “ , i i 3a6opaBHo caM ran n M caM jierao. JecaM a h ce cau npooyAHO, hc.ihum, ca.Mo KaA cum OTBopno o hh Aonnpa.ia je ao MeHe H3 xoAHHKa raAana H3 KOje c a n no 3 Hao r.iac co6apnqHii: „ A a h rocnoAnH ce He a » 6yAiiTH. ^ o^ hto Kumn>e“ a aaTUM MaJio thuio : „ H a h t c y 6 poj 12 . (to je 6h a « H>e3Hiia co6a) n joui Tiime roBopauie hcuito, Aa je hhjecaM Morao pa3yMjeTH. „Ja ky r a npo6yAHTn; Heke ce Ha Mene A y m n " ■iyjeM MyuiKH r.iac, icojh mh ce unitanio iioaHaT mah ce Hnjecan Morao cjeTHTH qnjH je. IIoAHrHeM ce n ohhko y HerAeacey otbophm BpaTa. „3ApaBo ABA0ja!“ ycK.iHKHyx KaA ra bh!)Ox , a noMncviHo caM: „KyA tc npar y OBa A°6a hoch . yHHke y co6y 6e3 iiKaKOBa no3ApaBa, a KaKo r a jc HHaie Bor CTBopno KpjKA.ana, na jom 3aAnxaH h .i>yTHT, iiphhhhh mh ce 3aiiCTa CMnjemaH h ja ce MopaAOx HacMiijaTn. — „A x a !“ npoApnje ce Moj ABAnja, „anao caM ja Aa jc cbc TBoje MacJio!“ „Bor c ^o6om, MOBjcne, mTa tii je ? pckox h nomiic.ihx , A» n 6yAaJia mohcc meHyTH. „HlTa, im a mh jc? a ja ? Moje nape? 3ap Mene HacaMapHBaTii“ naAnpame ce na Me h H3BaAHBuiH H3 ^ena neKaKaa nannp Maxamo mh h>hm HcnpcA oimjy: »HlTa je obo? Je jib obo TBoje? „ n a Kojn je ^aBO?“ ynaTax ra HCTprHyBiuH My na pyKe nannp h mhm čast bhaho, Aa je 6p3ojaBiin 6.iaHK6T, HII caM He3H&M 3UI1JT0, OcjeTHX CC KpHBHM. Pa3BnjeM h npoHUTaM hcto pnjenn, Koje caM npeicjy'iep 6p30jenHo MexMeAy. „3HaM im a je« peKOX HyAekH My jeAHHy CT0.nmy Kojy caM imao y co6h, a ja cjeA0X Ha KpencT. „Hpiiqaj mh caAa, oa nyA tii OBaj TCAcrpaM? I I uiTa ce OH reče Time? „Ana komo tii ^036ajayH.iyK yAapaui Bora tm!w AOMPKa CKOHHBinii ca CTOAHiie: ,,3ap kera mh joui caAa naMeT co.iHTH ?u „A.ih cMnpn ce mo.ihm tc ! cee uito caM ja kphb, cbo obo th je“, h noKaacpM My MexMeAOB 6paojaB, Kojn je jeAHaKO Aeacao Ha crojiy, jep je cooapmia iipoMiiTa.ia „1000 K 1', a to je AocTa, Aa ra hc yHHinTH. ABAnja upo'iHTa 6paoj;iB, h TpcxHyBniH MexMeA>r HeicoAHKe KpynHe noMHe Aa npana: „3Haui KaA omo CKopo cjeAH.iH y Mauanoiij AykaHy u ja noKa3ax CBojy .ioay. B h cbh peicocre. Aa Mopa HeuiTO ao6iith, jep je h HanpnjeA h HaTpar no 31. 6 0 »a „Oiy3 uHp . J a caM AOAyme h mhcjiio. Aa ky HeinTO Ao6hth , — Ta, aaTO caM h Aao KpyHy. IIpeKjyHep cjeAim y Hane „hoa iiehHHOMa. aok ^ hbo AOHece MexMeAa h oHor tboi’ mycTepa, uito My hh cBoj cnjaceT Hiije Mp3aK, a icaMOAH Tyl>n. ^ ok cy cje.iH, pa.iBeaonie pa3roBop, kuko je „iiapcicu Aan“ h ksko ce nyqo ayTpnja y CapajeBy. MexMeA Kaace, a » ch My th o6ek ’o TeaerpaijiHpaTn, Kojn 6poj A°onje rjiaiuiii sroAHTaK. J a caM Ha mecHaecTora noroAHo ca I I phaom BiiHorpaA Kpos Tpn roAHHe 3a 200 (jiopiiHTH, na caM 6ho c napaMa a ii ohh cy HMa^n napa. Toano hx 3huo omieH hm. Cje AHJiH cmo ao no nkHHAHjH, KaA ABAa MexM6A0 B AOHcce My TeJierpaM h Kaace, Aa ra je iictom ao6ho. O h (ax, raA j‘’AaH!) omopH ra u aok hpomhtu, k’o A.yTHT, fiaim ra Ha cto ii Kiiace, hhth je h,ci’ob opoj, hhth je HicaKO r.raBHH sroAHTaK. JI kojihko cy cbh johobh, iianpaiuiAH I �27 ce, KO j a h H6 3Hajy 3a moj 6poj. Ja npoHHTax, na 5ea6e.in, jok ea.M bhjho , j a je »ioj 6poj, o6cce.ii 10 caM ce h noMeo 'JacTHTii. Ohh oneT k’o p ajyjy ce yaa Me, Te Mn peKoine, ja , aKo ne ojeM y CapajeBO, Hehy jo 6 iitb napa hh Kpoa Tpn Mjecena a moivic 6h uh .iaxico nponacTii. CBy Hok cmo .iyMiioBa.in n euieTn.in 11 cbc ja n.iahao. Jynep ca6axH.ne cjejox na ace.,he3HHuy h y onoj najnpBoj K.iacH jol>ox a.Mo. Tpn nyTa caM Te OB^e TpaMvHo. Ax. j a caM to 6apcu ojMax Haiuao!" Ty Moj cpeTHHK 3auiyTH h ne3HaM kojihko 6h raytho, j a ra ne 3anBTax. »Ha mTO cn Tponino 6ojiaH, npnje Hero npHMnin nape?“ „IIIyTH Bora th ! ko ho 6h Buao paiyHa uoTpoUlHTIl CTO (JJOpilHTH, Kaj 6h KO H3 BOJO J06HO neT CTOTiiHa ?“ „rT,o6po, MOBjcie, uito cn jomao y CapajeBO h ja 6nx y tom cjiynajy jomao; a.in npojaTH CBoje ro ja n e na oneT pa36auHBaTii... K ojiiko ch ja o OHoj coćapngu? Kaace, j a ch Bp.io rajiaHTaič. O h eauo ojMaxHy pyicoM h manny: „ K a j kem tu y MocTap?« rHeKaj, icavKH »Aua, um i mh jccH jih a u u a 6apeM jooiio?« jooho 'J Hh neT Kpyna. Joiu mh ce oHaj jcxyjn ja jyTpoc CMiije, k’o j a caM hckoo aeroBe nape.“ „Ja 6paTe, Beky joiu 3a hcuojihko jaHa y MocTap". „Ila j a j mh, Bora tu , aajsiH neT <Jk>phhth ! „IIJ to ke th 6oJia V Ta npHMHO ch Be.iem Ha uiecHCCTora CTO (J>opiiHTn, a ja n a c je jBajeceTii. Tie ch 6ho jy*iep 11 CHHok? H hhh mh co Ha omiMa th , j a hhch hh cnanao“. »Ax! ’Bc caM oho? 3uani kukbo je Capajeno, a h ja eau Miic.iHO j a cc Ma.io npoBejeM, Kaj uaaM paMVHa. ITa ko He 6n Kaj 6h jo 6ho 500 <}>op. „E Moj 6pajKo! Kaj 6h jo 6hov — a Kaj ne 6h jo 6ho ?“ „,T,aj mh, Mo.iHM Te, nem uv, j a nl^eu!« „HenaM, 6pare, paqyHa; jaky th eBo Tpn icpyHe. ^ocTa th j o MocTapa . „Kano ky 6oaa y ueTBpToj, a jom ’o y npBojl“ nCBejHo; jokem aajejuo ca oHHMa, Kojn ce h y npBoj B03e; a hh ja HeMaM paqyHa j a tii jaM khuic. — E to 3a.ioacH caxaT u .lanau. 3aaTHH cy, MOJKeni y3eTH jocTa“. B,ZI,aj uaKap h Tpn Kpyne. Kaico k y aaJiaraTH, icaj Hnje uojcu. IIo3ajMiix uy TpH Kpyne h aKo cau 3Hao, j a HCMaM paqyHa. Oiniuao jey MocTap, ajjii caj a y npBoj Meljy sajH>HM8. Hatidža. Moj bulbul. U haz-bašči cv’jetnoj Na ružinoj grani, Bulbul poje mali, Ukućani su ga Dosadljivcem zvali. Nekom dosagjivo, Nekom drag je bio, A mene je mladu Svojim slatkim glasom K nebu uznosio. Ali sudba kruta Otrže ga meni, Zalud očekujem Čarobnoga glasa Nema da mu čujem! U svakog imade Zlobnih zavidnika, Moji ugrabiše Milog mi slavuja, Ne slušam ga više! Megj žicama tankim On boravi tužan, Jad mu srce kruži, Mjesto slatke pjesme Gorko plače, tuži. 0 , bulbule mili, Kako te se duša S teškim bolom sjeća, 0 , bez tebe meni Nema premaljeća! Munevvera. (Ljubavna pripovijest iz carigradskog života.) Napisala: G i u z i d a. s turskog preveo: Osman Asaf Sokolović. (Nastavak). Uzbugjeno slušajući ove pjesme, osjećala sam, da je Munevvera ipak pored sveg veselja s pritajenom tugom u srcu pratila glas svojega miloga uda. Bijaše jednog tužnog jesenskog dana, kad je sitna kišica lagano natapala zemlju, a planine bile pritisunte gustom maglom, tako da su izgledale kao da su bile u bijelo platno ogrnute. Jesenski je vjetar obarao lišće, a priroda kao da je crnom koprenom bila pokrivena. Ne mogavši odo­ ljeti odem da na ovakom tužnom danu vidim svoju drugaricu. Ne mogu nikako zaboraviti! Ušavši u njenu sobu nagjem je u crnome odijelu sa sjajnim kordelama na rukavima i na vratu. �28 Ležala je na posteljji turivši glavu megju ja­ stuke. Kad me je opazila, skoči i od radosti mi se ovije oko vrata. Svojim dršćućim glasom činila mi se je kao da je plakala. Nastojeći, da nježno tužno lice prikaže veselim, ponovno se okrene k meni te nježno protepa; »Ah, kako si lijepo učinila, te si došla, i pnako mi je vrlo dosadno«. Zatim pritrči k prozoru i ot­ vori ga. Pogjem i ja onamo, jer nas je oboje začaralo tugaljivo rominjanje jesenske kiše,, koja se je lagano k zemlji spuštala. Munevvera provuče glavu kroz prozor i zagleda se u planine. Kao da je pratila nekakvu sjenku, koja je megju oblacima letila, bacala je poglede • amotamo po nebu, megjutim se iznenada okrene k meni i progovori: »Ti me, draga,' sigurno u ovako zagonetnom stanju zapanjeno gledaš?! Ali šta ću, kad sam eto od naravi ovako čudna sirota djevojka, koja mrzi pro­ ljeće a s nerazumljivim veseljem ljubi jesen. Ova su dva tri mjeseca moji veseli dani. U drugo godišnje doba ne mogu da nagjem ovakog zadovoljstva1*, Re­ kavši to umukne i izgledaše kab da nešto- misli. Na to zadršće, kao da joj se je pred očima odigrao stra­ šan prizor. Dugo vremena mi je zamišljeno u lice gledala, a zatim odbaci kose natrag, koje su joj se po crnom odijelu bile raštrkale. - 1 dok je nastojala da svoje bolno lice veselim prikaže, okrene se k meni, te će molećim pogledom onih lijepih crnih očiju re ć i: »Hajdemo malo na polje!« Pošto je još padala kiša, ja joj začugjeno od­ govorim : »Je li moguće na ovakom vremenu napolju ho­ dati ? Povrh toga ste još malo boležljivi. Zar vam mokrina ne će zdravlju škoditi ?« »O h! zbilja sam bolesna«. Rekavši to metne ruke na srce i nastavi: — Osjećaj boli je ovdje, ali ipak nema nikakve opasnosti. Njezina me je tolika nemarnost za svoje vla­ stito zdravlje i život veoma začudila. Pokrivene s kišobranima nad glavom, izadjemo šetati po gajevima. Moja drugarica, koja se je obično tužila na šetnju u proljeću, po prirodnom zelenom te­ pihu, sada se je, kad bi joj noga u blato zapala, tako veselila, da sam joj se veoma čudila. S velikom je radošću kidala kačune, te njima kitila prsa i glavu, tim jedinim jesenskim cvijećem, koje je ovdje-ondje bilo rascvjetano. Okrenuvši se prema visokim planinama, koje su se jedva u magli mogle opaziti, zapjevala bi svojim tužnim glasom. Kao što sam je s velikim čudom gle­ dala u ovom stanju, tako bih sa zadovoljstvom obo­ žavala svaku jesensku pojavu, koja ju je razvese-, ljivala. Malo poslije, kad smo se u ćošak vraćali, rećiće m i: — Je li da se na me ne ljutiš, što sam te’silila,, da mi ovu želju ispuniš? — Baš obratno! .— Kako to? Zar mi to možeš reći? Zapita ona začugjeno. — Jest, baš ti mogu otvoreno u oči reći, odgo­ vorim, — jer nikako ne paziš na svoje zdravlje, ne da­ ješ važnosti svome vlastitom životu, eto, zbog toga se i ljutim. Na ove moje riječi, ogorčena okrene glavu slegneramenima, pa će nastaviti. —» Daj, Boga Ti, progji se ovakih riječi, nego mi reci, da li ti dosagjujem sa ovakim svojim držanjem?T — Nikako. — Je li, da mi pravo govoriš? — Svakako. Znaš, koliko si mi mila! — Zahvaljujem. Ovako razgovarajući, vratimo se u ćošak prilično pokisle. Uspevši se gore, prigje ona k prozoru i poslije kratke stanke uzme ud i tako tužno zasvira, kao da su u glasovima toga instrumenta odjekivale sve tugeranjenog joj srca. Svirajući tako se bijaše zanijela, da je i na me zaboravila. Pod utiskom prirodnog rominjanja kiše i udovih zvukova, bijaše se Munevvera zanijela u du­ boke misli. Ustanem i metnem joj ruku na rame, a ona po­ digne glavu i plačnim me osmjehom pogleda. Na to ću joj reći: »Danas te vidim vrlo veselu«, a zatim sjed­ nem kraj nje. • — Pogledaj, zar nije vrijeme onako kakvo ja že­ lim, reći će mi. Već me je bacalo u duboke misli za­ gonetno držanje ove djevojke. — Vrlo si smiješna, Munevvero! Čovjek nikako ne može da raztumači stanje, što ga kod tebe opaža. Zar mi nećeš odgovoriti? Želeći sakriti tugu, osmijehne se, te ć e : — Za što me toliko ispituješ? — Želim razumjeti to tvoje tužno stanje; do sad te nijesam pitala ni za što, ali pošto te žalim, željela bih saznati uzroke tvoje tajne tuge, koju kod tebe uvijek naslućujem. Na ove se moje riječi promijeni Munevverino lice, a lijepe joj usne zadršću. — Munevvera, zašto kriješ osjećaje svoga srca? Zašto mi ne otvoriš dubine svojih čuvstava? Zašto? Misliš li, da te ne razumijem, da ne osjećam? Jeli? Valjda misliš, da te kao tvoja najvjernija drugarica u srcu ne sažaljujem? A ti, mjesto da mi zahvališ na otvorenom i izrazitom prijateljstvu, ti kriješ svoje tajne,, a zar se uz to ne pokazuješ i hladnokrvnom? �29 Munevvera baci ud na stranu, približi se k meni, uhvati me za ruku i uprijevši svoje blage oči u me, kao da mi je htjela tim izrazili svoje osjećaje, nastavi bezazlenim angjeoskim glasom : — Za. je baš tako?! Kimne glavom i uzdahne. Lijepo njeno lice za čas se opet napuni tugom i ža­ lošću. Stisnuvši mi ponovno ruku nastavi: — Varaš se, dušo, varaš. Kad znaš, da tvoja ne­ sretna drugarica, Munevvera, samo na te misli, zašto je tako koriš? Zašto je radi hladnokrvnosti osugjuješ? Uostalom ne znam, da li će te veseliti slušanje tuge jednog beznadnog, uvrijegjenog srca. Ah, da znaš, kako mi je beskorisno slušati ikakve utješljive riječi. Osim toga ne želim s nikim dijeliti tuge svoga rascviljenoga srca. Ah, ne, ne ću nikomu da se na svoje stanje tužim. Poslije časak, dva, | rigje Munevvera k meni, te će mi tihim glasom na uho reći: — Imam sušicu. Vrisnuvši, skočim na sred sobe. Kao limun žuta lica, u svojim crnim haljinama i s tužnim osmijehom na usnama gledala me je Munevvera. Pruživši mi ruku nastavi: — Zašto se toliko bojiš? c Bila sam zbunjena i osjećala sam se posve shr­ vana zbog ovih riječi, koje sam sada čula. Prikučivši mi se bliže, pogleda me nemoćnim pogledom i na­ stavi glasom, koji mi još i sada u ušima jasno zvuči; — Šta?! Zar ste ^e toliko prepali? Onda ćemo[ se iz daljega razgovarati, pošto dosadašnje istraživanje liječničko dokazuje priljepčivost ove bolesti, i zato Vam savjetujem, da sa od mene udaljite! Bi mi teško i zaboli me: — Okanite se uopće sa mnom svakog razgovora ako ćete mi još jeđanpnt o ovakim stvarima govoriti, i ako ćete mi vrijegjati srce, bacajući na svoje zdravlje i na vlastiti život takve sumnje. Jeste li čuli?! Klimnuvši glavom boležljivom odgovori Mune­ vvera : — Zar da ja sumnjam o svojem zdravlju, o svo­ jem životu? U to joj klone glava megju dvije slabašne ruke i začuje se jecanje. Danas je, eto prvi put, Munevvera preda mnom otvoreno plakala. Skinuvši 's lica suzama nakvašeni rubac, počne tanko-zvučnim glasom: — Kada hoćeš, da dijelimo moje jade i kad tako žališ svoju jadnu drugaricu, onda treba da slušaš tuge njenog života, boli njena srca. Odosmo kraj prozora. Kiša je i sada u onoj tišini nepojmljivo skladno padala, a lišće lagano i tiho opa­ dalo. Munevvera se nasloni na kanape, kose joj bijahu pale po crnom odijelu. Jednu ruku bijaše metnula na srce, a drugu niza se pružila. Ostavši tako neko vri­ jeme, uspravi se, pa će ganutljivim tonom nastaviti: — U životu sam se bila samo jednom biću, jed­ noj duši poklonila, koje sam naivno s iskrenim osje­ ćajima, s najvećom nadom ljubila. Ljubila sam ga tako da toga opisati ne mogu. Djetinstvo nam je bilo u jednoj kući vrlo sre­ tno prošlo. Do devete sam godine svoga života bila s njime zajedno. Tada je njemu bilo četrnaest godina i pohagjao je školu i stanovao u konviktu. Tako smo prijateljski živjeli, da bi svatko mislio, kao da jednom dušom dišemo. Šta bi mene, to bi njega razveselilo, a šta njega rasplakalo, to bi i mene, u kratko, potpuno smo dijelili veselje i žalost. Njemu je bila jedina želja, da me razveseli i za­ bavi. Sve časove one dragocjene noći, što ju je imao prostu, najvolio je meni pokloniti. Želio bi, da mi se potuži, da mi nešto kaže, te bi tada tražio samotna mračna mjesta. Često puta smo se naslagjivali, gledajući ljepotu mjesečine, slušajući noćno cvrkutanje ptica, u kratko, u dubokoj noćnoj tišini htjeli smo, da dokučimo tajne ljubavi, koju su nam srca jedno prema drugomu osje* ćala. Eto, to sa bili prvi časovi postanka naše vječne ljubavi! Ali mi nijesmo bili dorasli tomu, da bismo mogli prvu ljubav osjećati, jer smo bili oboje. . . djeca, on dječak od četrnaest godina, a ja djevojče u devetom ljetu. Još nismo bili kadri istinito rastumačiti riječ „ljubav1*, a uz to nismo niti znali, da su oni tužni osjećaji, što su nam srca ispunjavali, bili klica ljubavi. IV. Jedne noći, kada su mjesečeve trake cijelu zem­ lju obasjavale, a priroda u dobukoj tišini nujno spa­ vala i samo jedan slavuj svojim milozvučnim glasom pjevao, a uz to svako stvorenje ushićena srca šaputalo tajne ljubavi, nas smo oboje proplakali. „Plačeš li i ti Munevvero? pitao me Šefik. — „Ah! plačem, Šefiče, plačem.44 — »A zašto ti plačeš?« — »Ne znam ni sama!« — „Onda zašto oboje plačemo?" — »Ne znam.« — „Ah, da znaš, Munevvero, kako su slatke ove suze . . . Gledaj . . .“ — »outi, Šefiče, slušaj žamor onog potoka, a tamo . . . na vrbovoj grani, eno slavuj pjeva. Sjetih se, da ću se sutra s tobom rastati. Onda . . . ovdje, ovdje u grudima osjećam duboku bol.« Za tim je on nastavio: — »Kunem ti se Munevvero, da sam sinoć, kad sam bio u školi, isto ovako osjećao. Slušajući buku morskih valova i gledajući, kako se mjesec kroz oblake šeće, uvijek sam na te mislio, a misleći na tebe, ovako sam isto plakao. Eto, u ovakim razgovorima mi bismo proveli dra­ gocjenu noć Šefikovog sedmičnog odmora. Gdjekad bih mu svirala po koji komad, koji sam na novo naučila. �Uza sve silne pogrješke, šefik mi je uvijek odo­ bravao, tako da mi je volja za udom, svakim danom sve to jače rasla. Naskoro iza toga Šefik izgubi oca, te se je mo­ rao s majkom zajedno od nas rastaviti. Za me je to bila tolika nesreća, kao da se to više nikada ne će moći popraviti. Kako li sam se bijednom, kako li sa­ motnom osjećala, upravo, kao da sam sirota. One lijepo provedene noći, ličile su sada samo još na san i meni se činilo, kao da Šefika više nikada ne ću vidjeti. Ali oni su opet u našoj blizini iznajmili jedan ljetnikovac, te je od sada moj otac Šefiku bio kao njegov pravi otac. Kako smo u godine zalazili, tako smo to većma bili kadri uvidjeti istiniti značaj naše iskrene ljubavi. Sad smo uvidjali, da nam se je ova iskrena lju­ bav pojavila u našim mladenačkim srcima kao neka vječna veza. Sada, kad bi Šefik sa mnom govorio, stidio bi se, a ja mu ne bih smjela u lice pogledati. Oboje' smo se bojali ostati sami. Eto, to sve, ti svi pojavi, bili su prvi zraci naše angjeoske ljubavi. Već u svojoj četrhuestoj godini 'Šefik je vruće •želio da bude doktor. Ali ne znam, zašto bi on uživao gledajući tužne scene. Na primjer: jesen, to bi mu bilo doba radosti. Uvijek bi>mr pričao o slasti, što je uživa, gledajući kako, bi lišće opadalo, a ja bih mu tada od šale rekla: (Nčfetaviće se). H ig ije n a . K a k o tr e b a s ifilis t ič a r (F r e n jk a v a c ) d a ž iv i. Sifilističar t. j. onaj koji ima bolest „Frenjak" može se nazvati svaki onaj, koji je ma kad u svom životu od sifilisa (frenjka) bolovao — bilo da ga je dobio naslegjenjem, polnim saobraćajem ili drugim kojim načinom. T a k i h o s o b a i m a m n o g o i u n a š e m n a r o d u , te kako je njihova bolest teška, uporna i podmukla; kako se ona po gdjekada pri­ vidno smiri pa baš i dugo zataji, da i opet bukne; kako po gdjekada ostavi u tijelu i promjena, koje i na najmanji povod mogu biti za zdravlje tijela i duše pa i za sam život opasne: — sifilističari valja da budu na oprezu i da se čuvaju. U kratko take osobe moraju živjeti naročitim životom: — moraju se, da­ kle, držati naročite „dijete1* (pehrizluka) i tijela i duše. Što se tiče h r a n e s i f i l i s t i č a r a, tu se može reći, da njima nije potrebna ona stroga dijeta (pehrizluk) u jelu i piću, koja se n. pr. preporučuje bolesnicima od želudca, crijeva i bubrega. Sifilističar ima samo da se čuva oštrih, ljutih i paprenih jela. Z a so, o d k o j e se sifilističari u n a š e m n a r o d u j a k o b o j e , može se, na protiv, reći, da im je baš potrebna, i da uvijek valja da traže dobro posoljenu hranu. Ali ipak ne smije biti preslana (kao što je n. pr. usoljena riba, ajvar, suho meso, preslan sir i t. d.). — U p i ć u valja da su jako umjereni, a najbolje je, da alkohol sasvim izbjegavaju. I ne samo to, nego valja da se čuvaju velikih količina ma kakvog pića ili tečnosti — ma to bila i voda. Od odsudnog značaja u životu sifilističara je d u h a n . On im je — pored alkohola — n a j v e ­ ć i i n a j o p a s n i j i n e p r i j a t e l j . Izaziva katare u istima i ranice na sluzokoži njihovoj, a time daje mogućnosti, da se sifilis i na druge pre­ nese. Osim toga duhan smeta i liječenju sifilisa ži­ vom, jer dok se ranice u ustima kod sifilističara, koji ne puše, zaliječe za 10—20 dana, dotle one traju kod pušača po nekoliko mjeseci. Najposlije na te ranice- u ustima hoće da se lahko nametne i rak, a i to je poznato, da duhan naročito dejstvuje na živce srca, koji su kod sifilističara i onako slabi i neodporni. Zato o duhanu i veli francuski slavni sifidolog F u r n t ' J e : „Najveće dobro, koje se može učiniti jednom sifilističaru, jeste: odvići ga od pušenja. A onaj, koji ne bude htio da posluša ovaj savjet, treba bar da smanji obrok duhana.- — da ne puši nikad više od 5— 10 cigareta dnevno. ! Vrlo je v a ž a n i d u š e v n i m i r za život sifilističara. Prije svega ne treba da strahuje, šta će s njime biti, nego da se sasvim spokojno povjeri svome Ijekaru — u punom ubjegjenju, da će se sa­ mo tako izliječiti. Mnogi su baš s toga svoje zdra­ vlje upropastili, što su vječito mislili na svoju bolest i njene posljedice. Opaze li i najmanju čibuljčicu na svome tijelu, odmah strahuju da im se bolest nije povratila, pa to ih muči i satire. A mnogi su opet tako jogunasti, da i pored izrečenog odobrenja od strane ljekara neće nikad da se žene, bojeći se da će im djeca biti škrofuljava, nakazna, nedotupavna ili inače zaostala. To ih, naravno, pomjeri u cijelom životu, pa onda moćno utiče i na njihovo tjelesno i duševno zdravlje. Najzad valja znati,, da i z a n i m a n j e može imati uticaja na život i zdravlje sifilističara, da, da­ kle, i o tome valja računa voditi. Kad već veliki umni i tjelesni napori škode i potpuno zdravom ti­ jelu, u toliko će prije i više škoditi tijelu, koje boluje ili koje je bolovalo, pa je bolešću oslabilo — i to baš od tako teške i uporne bolesti kao što je sifilis. Prema tome je jasno, da svaki sifilističar — po mogućstvu — treba da izbjegava one pozive i ona za­ nimanja, gdje će imati prilike, da se često duševno ili tjelesno premori. Tako n. pr. školovani sifilističari neka se ne otimaju, da budu megju prvima, i neka ne rade više nego što im je za njihov poziv neop­ hodno potrebno. To je tim potrebnije, što tim lju­ dima valja da ostane i vremena, koje bi upotrebili �Hi za njegovanje Svog zdravlja. Zato se gjacima, koji boluju ili koji su bolovali od sifilisa, ne preporučuje da n. pr. budu Ijekari, profesori, oficiri i t. d. U kratko: sifilističari treba da žive mirnim životom u kakvom zatišju — daleko od očajne utakmice u da­ našnjem svijetu. . . . Da ne teže ni za kakvom sla­ vom; da se ne otimaju ni za veliko bogatstvo; da se strasno ne zalažu u buran politički život i nje­ gove trzavice i t. d. A miran, udoban život i duševna ravnoteža održe i sifilističara zdrava i dugovječna. „N. Z.“ Gajretove vijesti. H obh j'Teiae^.a'm „rajp eia .44 3a TajpeTOBe hji&HOBe yTCMejbaHe ynHcaan cy ce rr. Baco H. CaBak Tpr. h HaKo^a T. KamHKOBak, ype,a,HHK „BoeaHCKe BHAe“ H3 CapajeBa. Heisa je cpAaHHa 6.aaroAapHocT oBoj o6o]hi; b HaniHX npaBowiaBHHx aeMJbaica, Kojn&ia AeacH Ha cpuy Ky.nypHO HHanpeijeFbe Hac MHCJinMana y obhm 3eM^aMa. ^Khbhjih poAOA»y6HBH h HCKpeHH npnjaTe.T>H uyc«iHHaHCKH rr. CaBHh h KauiHKOBHk! Č lan ovim a „L ige h ilja d e 46. U imenima čla­ nova »Lige hiljade« uvukle nftm se nehotice razne pogrješke. Radi toga molimo svu onu braću i rodoljube,kod čijih su se imena takve pogreške desile, da nam oproste, te da nas izvole upozoriti, a mi ćemo rado svaku grešku ispraviti. U današnjem broju ispravljamo ove pogreške: Kod imena vrlog rodoljuba i Gajretova prijatelja Asimbega Paloša stajalo je kahvedžija, a treba velepo­ s je d n ik ; kod imena ćejvan Šaćir stoji ćejvan šaćir Cekro, a treba da bude Š a ć i r Ć e j v a n i H a jd a r č e k ro tehn., kod imena Mustafa Spaho stoji bank. či­ novnik, a treba stu d . agron.; ime H a m z i ef. H. Z u k i ć pogrješno je izišlo Hamzi ef. Lukii; mjesto P. pl. Orešković treba Dr. P. pl. O rešković; mjesto Džafer Buturović treba D ž a f e r b e g B u t u r o v i ć i dr. i dr. N aš list. Povećani i reformisani naš društveni organ „Gajret“ naišao je na krasan odziv. Broj pret­ platnika, koji je bio nešto oko hiljade povećao se na 1500 tako, da smo sve primjerke prvog broja rasturili. Stoga nam je veoma žao, što nam neće biti mo­ guće poslati prvog broja lista onim pretplatnicima, koji nam se budu od sada prijavljivali. G ajretova zab ava. U idući četvrtak, 10. o. m. prirediće ovdašnji Gajretovi prijatelji zabavu u korist »Gajreta«, na kojoj će sc, izmegju ostalih tačaka pro­ grama predstavljati junačka pozorišna igra „Gjerzelez Alija«, u kojoj se ocrtava ovaj veliki naš narodni junak. U Sarajevu je za ovu humanitarnu zabavu veliku interesovanje, te će sigurno posjeta biti velika, a i pri­ hod na blagajnici obilan. No nadamo se, da će se taj prihod mnogo uvećati dobrovoljnim prilozima sa stranei jer će svi rodoljubi i prijatelji našega napretka, uvje­ reni smo, pohitati sa prilozima! Prilozi sa strane neka se šalju na upravu »Gaj­ reta«, koja će ih sa blagodarnošću u svome društve­ nom organu objaviti. Liga hiljade. 403 Abdullah Ruždić, Sarajevo; 404. Hasemehamuna Zečević, Visoko; 405. Salihaga Bračković, 406. Mujaga M. Bračković, 407. Lutfija Tanović, 408. Hasan Tičić, Smajov, 409. Ahmet Hadžismailović, 410. HasanĆatović, ratar svi iz Trebinja; 411. Ibrahim ef. Muša* nović, 412. Ešref ef. Imamović, 413. Hamdi beg Begović, 414. Hafiz Ibrahim Fazlić, 415. Hamdija Hasan, efendić 416. Petar Sunarić, 417. Ibrahimaga Hodžić, 418. Fehim Hasanbegović, svi iz Vlasenice; 419. Ljubo Stjepanović^ Sarajevo; 420. Ejub Hadžiademović, 421. Hasan ef. Hađžihalidović, 422. Ragib Beg Borovac, 423. Ranko Milovanović, 424. Dr. Dušan ćorović. svi iz Višegrada; 425. Šukri beg Maglajlija, Rudo; 426. Bećir beg H. Ibrahimbegović, 427. Hafiz ef. Duraković, 428. Sulejman beg H. Ibrahimbegović, 429. Derviš beg Građašćević, 430. Avdi beg Gradašćević, 431. Ibrahim beg H. Ihrahimbegović, 432. Husein ef. Pitić, 433. Fuadbeg H. Alipašić, svi iz Gradaćca; 434. Dr. M. Jokić, 435. Vejsilaga Saraćević, 436. H. R. 437. Saračević Salihaga, 438. Saračević Muhamedaga, svi iz Saraeva; 439. Husein beg Kapetanović, 440. Hafiz Adem Hodžić, 441. Muhamed Zahirović, 442. Salih Karić, svi iz Odžaka; 443. Ilijas beg Resulbegović, 444. Ibrahim Zupčević, brico 445. Halil Volić, 446. Smail Zupčević, 447. Rizvan Volić, 448. Izet ef. Ruždija. 449. Edhem beg Resulbegović, 450. Osman Babović, 451. Ejub Sa* lahović, 452. Braća Šuljak, 453. Bračković Murat, 454. Ali Riza Magjo, 455. Murat ćatović, uč. trg. škole 456. Lutfija Baraković, 457. Junus Arslanagić, brico 458. Džafer Begović, 459. Salihaga Obradović, 460. Husein Babović, maler 461. Husein Kusturica, 462. Šaćir Hadžić, stolar 463. Asim Džaferagić, svi iz Tre­ binja; 464. Jovan Mitrović, knjigovogja „Srpke banke". 465. Risto Kujundžić, blagajnik „Srpske banke" 466. Matija Polak, čin. „Srpske banke" 467 Risto Jovanović, čin. „Srpske bankeu 468. Tanasije Samardžić, čin. „Srpske banke" 469. Jefto Mojić, čin. „Srpske banke" 470. Risto Stefanović, čin. „Srpske banke" 471. Savo Delić, čin. „Srpske banke" 472. Dušan Kolak, čin. „Srpske banke" 473. Savo Lažetić, čin. „Srpske banke" 474. Risto Šain Milićević, čin. „Srpske banke" 475. Risto Avramović, činov. 476. Damjan Miličević, trg. svi iz Mostara; 477. Sulejman beg Filipović, 478. Hasanaga Kukavica, 479. Jasim beg Alibegović, 480. Tahir beg Alibegović, 481. Ejub beg Filipović, 482. Ibrahim beg Alibegović, (Jasimbegov) 483. Ibrahim beg Alibe­ gović, 484. Salih Konjhodžić, 485. Džaferaga Džafer- �agić, 486. Bajramaga Turbo, svi iz Ključa; 487. Avdaga Hiroš, 488. Derviš aga Prndelj, 469. Mehaga Hi" roš, 490. Sofija Milunić, babica svi iz Sarajeva: 491. Murat beg Pašić, 492. Šerif beg Pašić, 493. Halil beg Pašić, sva tri iz Bijeline; 494. Muhamed Ililmi ef. Bukić, 495. Mahmud Alihođžić, 496 Mustal'a Ivanković, 497. Mehmed ef. Pitić, 498. Hasan ef. Basa* rić, 499, Mehmed Sabić, 500. Mehmed Dervoz, 501. Ahmed Šabić, 502. Muha­ med Mujezinovlć, 503. Mustafa Sarajlić, Suljagin svi iz Stoca; 504. Mehmed ef. Stočević, 505. H. Mustafa Pašalić, 506. H. Mehmedaga Siručić, 507. Salih ef. Siručić, 508. Vejsil Siručić, svi iz Srebrenice; 509. Ahmedbeg Kulenović, 510. Muharem Hadžialijagić, 511. Ahmedbeg Kulenović (Suljbegov), 512. Mehmed Srtkljević, 513. Alijaga H. Alijagić, Muranović, 514. Hasanbeg Sulejmanbegović, 515. Huseinaga Kurtagić, svi iz Kulen-Vakufa; 516 Dr. Milivoje Kostić, 517. Dr. Hamdija Karamehmedovič, 518. Dr. Miloš Besarovic, sva trojica iz Sarajeva; 519. Mehmedi Retnzi ef, Delić, muftija, 520. Milorad Pavlović, prof., 521. Salih Mustafić, 522. Stevo Stefanović, .movidar, 523. Drag. P. Porobić, 524. Sulejman ef. Brajić, 525. Todor Gj. Samardžić, 526. Stojan Soldatović trg., 527. Jovan K. Tanović, novinar, 528. Nikola Simić-Torbica, želj. čin. 529. Jovan Dučić, pjesnik, 530. Gjorgjo Popara, go­ stioničar svi iz Beograda; 531. Ali ef. Mešić, 532. Hadžibaga Mešić svi iz Ćelića; 533. Fuadbeg Abdulahefendić, Derventa; 534. H. Muharemaga Karaselimović, 535. Osmanaga A. Vehabović. 536. Ahmed Pilićanić, 537. Mehmed Ali Abdurrezak, svi iz KotorVaroši; 538. Hasanbeg Dedić, Sk. Vakuf; 539. Haki ef. Hadžagić, muallim i imam, Hrvaćani; 540. Mehmedbeg Širbegović, 541. Salih Kadri Čašić, 542. Ahmetaga Terzimehić, 543. Mehmed Mačković, 544. Husein ef. Smailagić, 545. Nazifaga H. Omersoftić, 546. Aširaga Topčagić, svi iz Maglaja; 547. Mehmed Alija Kapetanović, 548. Sado Šamić, 549. Suljaga Sarač, 560, Mehaga H. Osmanović, 561.Ćamil Omerović 562. Ibrahim Papanja, 563. Ahmed Škrge, 564. Mujaga Sarač, 565. Sejid Mulabdić, 566. Bećiraga Sarač, 567. Meho Mehmedspahić, 568. Ćamil Zećiragić, svi iz Jajca, 569. Nuraga Hasagić, 570. H. Hasaga Ćatić, oba iz Žepča; 561. Mehmed ef. Ćišić, Mostar; 572. H. Ibrahim ef. Redžić, šer. sud., 573. Hasan ef. Hromić, 574. Salihaga Gasal, 575. Mustajbeg Filipović-Lički, 576. Muhamedaga Zlatarević, 577. Small Švraka, svi iz Glamoča; 578. Hasan Hasić, 578. Mihajlo Jeremić, 580. Dragutin Ertl, 581. Derviš Plevljak, 582. Šaćir Dreca, 583. Avdaga Vreta, svi iz Foče; 584. Hakibeg Babčić iz Bukuvice (Goražda); 585. Mujaga Šehović iz Zakalja; 586. Joka N. Goražda; 587. Živko Nježić, adv. koncepist, Banjaluka; 588. Edhem Sejdić, D. Tuzla; 589. Risto Samouković, vel. posjed., 590. Omeraga Užičanin, trg., 591. Dr. Aleksa Radović svi iz Sarajeva: 592. Jovan Božičković, 593. Ignjat Jova- nović oba iz Brčkog; 594. Sulejman Faikpaša Čerkez, zap. V. konj. ordije u Šamu, 595. Mehmed Zijabeg, sekretar carsko-otomanskog poslanstva u Beču, 596. Šefibeg, sekretar turskog poslanstva u Rimu; 597. Hasan Bedribeg, čin. nlinis. pošte i teleg. u Carigradu, 598. Zija paša zađe, 599. Subhibeg oba iz Carigrada, 600. Husrevbeg Rizvanbegović, erkjani harb juzbaša iz Edrene. „Zrno po zrno pogača"! Javne potvrde. — Darovi. Na predlog Dervišbega Pašića, veleposj. iz Bijeljine sakupio je Izetbeg Salihbegović svotu od 38 K 90 h, kao dar „Gajretu" mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću i drugovima o uspjelim izborima u vakpfsko-mearifskom saboru, a darovaše ih slije­ deća gg.: p o 5 K: Osmanbeg Pašić, M. Salihbegović i Tomo Salaković; p o 2 K; Dervišbeg Pašić, Smailbeg Salihbegović, Selimbeg Preljub i Vaso Marković; p o 1 K: Muharembeg Pašić, Rifatbeg Rifatbegović, Mahuuidbeg Osmanbegović, Sulejman ef. Saridžić, N. N., Hasanbeg A. Omerbegović, Izetbeg Salihbegović, Ljuba Jovanović, Ibrahim Ramadanagić, Katinka Reak, Štefan Reak, Riza ef. Sulejmanović, Milan Todorović, Rado Jovičić i Šandor Daskalović p o 50 li el e r a ; Laza Lazić 40 hel . H. Rašid ef. Rasavas iz Bos. Novog poslao je 44 K, 47 h, i to 4 K 70 h, što je sakupio prigodom sunečenja djece Hasanage Muratagića, a ostalih mje­ sto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću prilikom njegova izbora za vakuf.-mearif. direktora, a darovaše ova gg.: Huseinbeg Cerić 10 kruna: p o 2 K: Meh­ med Hamdi Memić, HuseinbegKrlečbegović i Salih Berbić; p o 1 K: Muharembeg Džaferbegović, H. H asan. Falan, Mehmedaga Kukić, Mehmedaga Pašagić, Alibeg Cerić, H. Rašid ef. Rasavac, Mehmedbeg Muradbegović, Smajl ef. Mehmedagić, Hasanbeg Kapetano­ vić, Hasan Kulen, H. Rustenbeg Krupić, Tahirbeg Krupić, Ibrahim ef, Sejdić, Husejn Šehović, Ćamil Aliagić i N. N.; p o 60 h; Derviš ef. Šehović i lbrahim Bajrić; Ibrahim Dolić 50 hel.; p o 40 h e l.: Ah­ med Kadić, Hasan Kadić, Mehmed Spahić, Muharem A rnautovići Omer Dolić, Na pokladnom sijelu srp. čitaonice u Ljubinju sakupljen je na predlog g. Stevana Šarenca u korist „Gajreta" i „Prosvjete" 47 K 80 h — za „Gajret" '/3: 23 K 90 h. Asim beg Miralem D. Vakuf poslao je 2 K mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću, prilikom nje­ gova izbora za vakuf.-mearif. direktora i 3'45 K, koju je svotu sakupio u veselom društvu. Derviš Zuhdi ef. Bajrić iz Sarajeva položio je 2 K mjesto bajramske čestitke prijateljima. Džemaludin Ruždija sakupio u Foči mjesto br­ zojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću prilikom njego­ vog izborazadirektora vakufsko-mearifske uprave svotu od 18 K 70 h. �33 Mjesto brzojavne čestitke Dr. Muratu Saricu pri­ likom njegove promocije na čast doktora medicine darovali su njegovi prijatelji i ahbabi u Sarajevu 18 K 20 h. Mustafa ef. Salihbegović darovao je ,,Gajretu“ 2 K mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću i Dr. Muratu Sariću. Alija Muharemagič iz Bijeljine sakupio megju članovima tam. „Islam, kluba1' svotu od 16 K 40 h. Salihaga Zaklan iz Lokava poslao je svotu od 4 K, koju je sakupio za „Gajret" niegju svojim džematlijama, prilikom izbora Šerif ef. Arnautovića za direktora vakufsko-mearifske uprave. Zejnil Vukotić učitelj u Jeleču. poslao je 15 K 60 h koju je svotu istim povodom sakupio za „Gaj­ ret" megju tamošnjom ehalijom. H. Rašid ef, Rasavac iz Bos. Novog poslao je 6 K 57 h, koju je svotu sakupio kod Dervišbega Ibrahimbegovića. Fuadbeg Abdulahefendić iz Dervente darovao je „Gajretu" 1'30 K, mjesto brzojavnog pozdrava vakuf, mearif. sabora prilikom njegova otvorenja. Prilikom završetka svoga rada darovali su čla­ novi saborskog odbora „Gajretu" i to: Rifatbeg Sulejmanpašić iz Bugojna. 22 K, vasi'fbeg Biščević iz Bihaća 10 K i Emin ef. Brka iz Tešnja 5 kruna. Sulejman ef. GerdijanovjćJz.Todorova sakupio je 4 K 20 li mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Ar­ nautoviću, koje darovaše ovi rodoljubi: po 1.10 K: Sulejman ef. Gerdijanović Jmain i Arifaga ^ulejmanagić trg.; Camilaga Sulejmanagie 1 krunu; po 50 h: Ibrahim ef. Abdagić, muallim i Mustafa ef. Sejdinović. Alibeg Frndić čin. musi. štedionice iz Zenice po­ slao je 8'50 K i to 5 K iz kašice br. 474. kod „Muslim. štedionice u Zenici" i 3'50 K koje je sakupio g. M. Gjorgjević, upravitelj štedionice na prijateljskom si­ jelu. „Muslim. omladina" u Višegradu darovala je „Gajretu" od zabave držane 16./X. o. g. svotu od 50 kruna. Omer ef. Čajić učitelj u Tešnju darovao je 3 K mjesto odgovora prijateljima na čestitke prilikom nje­ gove ženidbe. Ibrahimbeg Hasanpašić iz Travnika poslao je od zabave priregjene u Travniku 1. novembra pr. g. u korist „Gajreta" i „Prosvjete" svotu od 328 K 14 h. Ril'at beg Fezirbegović iz Tešnja poslao je 3 K, koju je svotu darovao Omer ef. Cajić učitelj u Tešnju mjesto odgovora prijateljima na čestitke prilikom njigove ženidbe. lbro Burek iz Livna poslao je Gajretu 10 K, koje je sakupio megju rodoljubivim muslimanima. Hafiz Salih ef. Sarić iz Carigrada poslao je 10 K, kao dar tam. bos. herc. Gjačkog društva, »Nada istoka« u Carigradu mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću prilikom njogova izbora za vakufskogmearifskog direktora. Ismet ef. Curcić iz Sarajeva položio je 2 K, od prodanih Gajretovih kupona. S'Jejman ef. Haznadarević, talib u Hanikah me­ dresi darovao je »Gajretu« 15 Kruna. Mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću prilikom njegova izbora za vakuf mearif. direktora, darovao je Derviš Zuhdi Bajrić iz B. Gradiške 5. Kruna. Krehć mualim iz Jajca sakupio za »Gajret« 1'30 K, putujući želježnicom iz Jajca u Sarajevo. Mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću prilikom njegovog izbora za direktora vakufsko mearifske uprave »Gajretu« po 1 Krunu ovi rodoljubi: Nasufaga Hajrović, Smajil Tasligja, Ahmed Hasić. Mujo Hasić, Hašimaga Kapetanović, Mehmed iMomić i Bećiraga Kudra svi iz Domanovića (kod Stoca). Šemsi beg Zaimović i Ibrahimaga Glinac iz Brčkog darovali su Gajretu 10 K, mjesto čestitke bajrania prijateljima. Ali Ćemal beg Džinić pravnik iz Banjaluke sa­ kupio u svatovima svog kolege Mustafa ef. Bahtijarevića prav. za »Gajret« svotu od 22'35 Krune. Nurija Džumrukčić učitelj vel. realke u Banjaluci sakupio za »G« pri osnivanju »Kluba muslimanske omladine« u Banjaluci svotu od K 12'02. Mahmud beg Fadilpašić Šerifović veleposjed­ nik i potpredsjednik vakuf, mearif sabora darovao je »Gajretu« svoje saborske dnevnice u isnosu od 40 kruna. Ađem ef. Kurbegović muderis u B. Petrovcu sa. kupio je na sunetu kod Mehmedage Berberovića svotu od 12 K 10 h. Dr. M. Sarić darovao je 5 K, umjesto odgovora prijateljima, koji mu čestitaše prilikom njegove pro­ mocije na čast doktora medecine. Osman Bazerdžanović iz Zvornika poslao je K, 3'50. koju su svotu darovali i to: Avdaga H. Idrizo-’ vić, K 1'20 Osman Bazerdžanović, K l ’— Sabit Nalić, 50 helera, po 20 h: Huso Bazerdžanović, Šaćir Bazer­ džanović, Mustafa Prpić i Muja Saračalija. Hilmi ef. Hatibović šer. sudac iz Sarajeva daro-1 vao je 2 K, mjesto čestitke bajrama svojim prijate­ ljima i ahbabima. Mjesto bajramskih čestitki prijateljima i ahba­ bima darovao je „Gajretu41 Slaih ef. Karaosmanović iz Lijevna 2 Krune. Dr. Dragan Plentaj darovao je Gajretu 2 KruneHasan Cel'o sakupio je megju prijateljima za „Gajret" K 1T2. H. S. Latifić iz Lijevna poslao je iz kašice br. 56 kod tam. „Islam kiraethane" K 7'91. H. Ibrahim ef. Redžić šer. sudac u GlamoćudarovaO je „Gajretu" 3 K, mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću na izboru za vakuf-mearifskog direktora. Murad Bračković iz Trebinje poslao je 25 K, i �34 1 to: 20 K, koju jc svotu darovala prigodom vasijeta žena Ibrahinia A. Arslanagića, 2 K, koju je svotu da­ rovao Juso A. Arslariagić i 3 K, na račun prinosa „Lige hiljade" Husage M. Sehovića. Bušo Avdić iz Bileća poslao je 4 K, mjesto če­ stitke prilikom sastanka vakuf, mearif. sabora, te iz­ bora Šarif ef. Arnautovića za direktora i Ahmed ef Sehovića za člana saborsskog odbora. Halil ef. Redžić talib u „Hanikah" medresi u Sarajevu položio 6 K 20 h od prodanih kurbanskih kožica, koje su sohte ,,Hanikaha“i „Kuršumli" medresa poklonili „Gajretu11. llasan Bitevija gimnazijalac sakupio je na sijelu kod Mutevelića za „Gajretu K 3'61 dobrovoljnih pri­ loga. Alaga Muhamedagić trg. iz Peći (kot. Cazin) po­ slao je 21 K 40 h. kao dar „Gajretu" Hasan H. Komić iz Otoke poslao je 3 K 20 h, priloga „Gajretu" mjesto čestitke Šerif ef. Arnautovića koju darovaše i to: po 1 K: Zaim Komić i Hasan H. Komić, po 60 h Ale Kovač i Ahmet A. Bešić. Ibrahim H. Salihović iz Bijeljine 1.50 K, koju je svotu sukupio njegov jeđinac u njegovom dućanu. Abdurahman Čehević iz Goražda poslao je od kurbanskih kožica njegove matere i rahm. oca mu 5 Kruna. Mjesto bajramske čestitke prijateljima darovao je Abdul Vahidbeg Krupić gr. bilježnik u Maglaju ,Gajretu" 2 krune. Istim povođom^darovao je Ragibaga Pašelić iz B- Krupe 2 Krune. Pašo Kapetanović iz Sarajeva sakupio je megju svojim prijateljima i ahbabihia za „Gajret" K 6'30. Salih ef. Tomić berber iz Sarajeva položio je K 4'06 iz kašice br. 411 koja se nalazi u njegovom dućanu. Sejfudin ef. Arifhodžić činovnik duh. režije iz Sarajeva sakupio je na bajramskom sastanku dr. Kjub ef. Mujezinovića 4 krune. Abdurahman Gehović povjer. iz Goražda poslao je K 18*10 i to 7 K što je sakupio Salih ef. Hodžič kod kuće Abdurahmana Cehovića prilikom sunećenja njegova brata Ibrahima, K 810 što je sakupio A. Ćehović sa T. ef. Pozderovićem povjer. na sunetu lbrahimage Mašale prigodom sunućenja njegova sina, 2 K, koje je darovao Mehmedbeg Kuljuh mjesto če­ stitke prijateljima i ahbabima 1 K, što je darovao A. ćehovič istim sebepcm. Mjesto bajramske čestitke prijateljima darovao je „Gajretu" Mustajbeg Ibrabimpašić iz Travnika 5 Kruna. Mustafa Ćišić Avdagin iz Mostara poslao je 20 K 8 h od kurbanskih kožica, koje su darovali „Gajretu" neki Gajretovi prijatelji. Mjesto čestitke bajrama prijateljima i ahbabima daro­ vao je Mustafa ef. Sarajlić povjer. iz Stoca 1 Krunu. Muhamed Mehmedbašić iz Stoca sakupio je pred džamijom na bajram K 10’26. Salih ef. Čišić uč. VII. razr. „Dar uI Šefeke" u Carigrudu poslao je 73 K 5 h, koju su svotu darovali „Gajretu" njih 19 gjaka istoga zavoda. Sulejman beg Porobić Derventa šalje iz kašice 275 koja se nalazi kod Ferhat bega i Sulejman bega Porobića u radnji svotu 7 K 86 helera. Svima plemenitim darovaocima neka je čast hvala i priznanje. Zivili Gajretovi prijatelji! Razne zanimljive i poučne bilješke. S a m a r i i ulio. — Stariji su otprije vrlo lako svojim mlagjima dijelili šamare — po gdjekada baš i veoma žestoke. Sad se već to pomalo gubi, a i treba da se sasvim izgubi. Naročito se više ne šamara uz uho, jer je u h o v e o m a o s j e t 1 j i v o, p a m o ž e o d j a č e g u d a r a o b o l j e t i . Šta više, dešavaju se slučajevi, da od jačeg šamara uz uho u njemu p r s n e b u b n a o p n a , pa da od toga ošamareni izgubi sluh. Ko je, dakle, već za tjelesnu kaznu i udaranje, neka bar bira čime, kako i gdje će udariti, da ne nanese svojoj žrtvi osjetne štete po zdravlje i život. Ima dosta drugih, neosjetljivih djelova na čovječjem tijelu, koji bolje podnose boj nego uho. ’ ,,N. Z.“ N ed jelo IiMjjsikovo. Iz Cjelovca javljaju, da se onamo dogodio strašan slučaj. U vrtu zemaljske lu­ dnice šetao je jedan umobolnik. Kad je na ulici opa­ zio jednoga dječaka, pozove ga k sebi. Dječak pregje preko rešetke, našto ga lugjak odvede u pivnicu, svuče ga do gola, sveže ruke i noge, i naglavce ga objesi. Iz bojazni pred lugjakom, nije se dječak usu­ dio vikati. Iza nekog vremena izvuče lugjak dječaka iz pivnice, te ga turi u peć, a vrata začepi drvetom i krumpirima. Pod večer prijavi otac redarstvu, da mu se je sin negdje izgubio, našto iza dugog potra­ živanja nagju dječaka u ponedjeljak u jutro u lud­ nici, te ga u žalosnom stanju izvuku iz peći. O trov d u h a n a . — U novije doba činjeni su tačni naučni opiti s djejstvom duhana i njegovim najglavnijim otrovom — nikotinom. Tim opitima dokazano je, da čovjek, koji popuši 10 o b i č n i h c i g a r e t a , iz njih u svoje t i j e l o p r i m i ( r e s o r b u j e ) 10—14 m ilig r a m a n i k o t i n a , a i to je već mnogo. Ako se uzme, da kod nas ima pušača, koji na dan popuše i po 50 cigareta, i da ih ima, koji tako tjeraju godi­ nama, onda se ne smijemo čuditi, ako im tijelo pod uticajem tog otrova oboli. Ciiuhitak k rv i. — Obično se računa, da u ti­ jelu odraslog čovjeka ima toliko krvi, koliki je t r i ­ li a j s t i d i o n j e g o v e t j e l e s n e t e ž i n e , a u t i ­ j e l u n o v o r o g j e n č e t a d e v e t n a j s t i d io . Ako �35 računamo, da je odrastao čovjek prosječno 63 kgr. težak, a novorogjenče 3 kgr., onda bi odraslo čeljade već osjetilo nestašicu krvi, ako bi od nje izgubilo 1200—1600 gr., a novorogjenče 4 0 —53 gr. Izgubi li odrastao čovjek 3200 gr. krvi, a novorogjenče 100 gr. onda već nastupa smrt. Z a t r u d n u ž e n u o p a s n o . — Trudnu ženu valja od svakog napora poštediti. Naročito su za nju o p a s n i o n i p o k r e t i , k o j i m a s e t i j e l o na­ s i l n o i s t e g n e . A take pokrete mora žena činiti, ako n. pr. naviljke sijena ili slame kome na više do­ bacuje; ako paje; ako što na visoku policu diže i regja ili s nje dohvaća; ako oprano rublje na kono­ pac prostire ili s njega kupi; ako cigle ili drugu koju gragju pri gragjenju kome na više dodaje; ako voće bere i t. d. Svih tih poslova valja trudna žena da se čuva. „N. Z.“ s* Novine i knjige. (U ovoj rubrici ćemo notirati svaki list i knjigu, koji nam se pošalje u zamjenu ili na prikaz sa even­ tualnom kraćom recenzijom.) „CpncKH K hjHvkcbhh rViacHHKu — Ca obim hmchom ii3Jia;ui Beh AcneT rpAUHa y Bnorpafly CBaicus 15 A*Ha Kii.i!3KeBHo-HayiiHa peBnja y OBecfca.Ma oa 5 uiTeMiraaiM ra6aica no# ypeAHirmrBOM AP- JoBana Cnepjinha, npo<|>. yHHBep3HT6Ta n y3 cypaAH>y CBnx Haj6o.T>HX cpncKHx — a y nocA6AH>e pp6& n xpnaTcxnx kh>hiKCBHnKa ii Hay>iapa. OBa pcBuja je Beh oa panu je ao6ha&HMe Haj6o.i>er cpncKor 'iacouHca ii npaje h noćenje H>eroBa nospeTtiH>a, a MH HAeMo h Aa-^e n 6e3 nua.io ycTe3aH>a TBpABMO, Aa je „Cpil. K h>H»C. l\iaCHHK Haj6oA>a KH>niK6B. iiayMHa peBnja Ha CaonencKOM Jyry, Koja ce Monce MjepHTii h ea oHiiM ciiojbm Ko-ieraMa, icoja Bpme can«iHy Ky.iTypny HiiCHjy y Be.mKiiM KH>QXceBH0CTHMa 3anaAnnx napoAa. JecT, „Cpn. K&nvKOBHn I\aacHiiK“ jeoHaKBaHapoAHa KH>iira, Koja cuApsKaje caMO oho uitiibo, Koje je aću.’ba A°6po, 3ApaBo h noyiHo n Koje mohcc cbomo 'inTaouy Aa Aonece cavo KopncTH, jep ra Moace Aa BacnnTa y cBarcoH norvieAy. Mu cTora HajTon.iiije npenopy*iyjeMo oeaj naconnc iianieM uycABMaHCKOM ■CBujeTy, a napoHHTO naiunu 'inTaonuua n APymTBuua. I ^uj c Ha j e ,iHCTy 18 KpyHa Ha roAHHy, a npeTnjiaTy Tpc6a caaTH HaoByaApccy: AAMiiHncTpagiijii „Cpn. Kibnae. r^iacHHKa“ — BeorpaA- Belgade, C kouJb a h c k a y ji. 6 p. 9. „ B o s u is c lic P o s t " — dnevni politički list, koji izlazi u Sarajevu na njemačkom jeziku, a staje godišnje 36 kruna. l lu iik jn r { jju m i-i-š e r ifi (Careva džamija) na turskom jeziku sa slikom i planom. Napisao Šejh Scjifudin Kernura. Cijena 1 kruna. J a v n e m u si im a lis k e jjr a tjje v i n e u S a r a ­ je v u , opisuje Sejfudin Fehmi ef. Kernura. I . C a r e v a d ž a m i ja , sa sedamnajest slika u tekstu i dvije table Cijena 80 helera. S a ra jev sk e d žam ije i drnge javne zgrade turske dobe. Priopćio Sejh Sejfudin Kernura sa 12 slika u tekstu. U ovoj knjizi su opisi od osam džamija sarajevskih sa slikama. Cijena 80 helera. T u rsk i dokum enti za p ovijest bosanskih k a to lik a iz sidžila kutubhane Careva džamije u Sa­ rajevu. Priopćio Sejh Sefudin Kernura. Cijena 80 h. Gornje knjige nam je poslao pisac na prikaz, te ih mi toplo preporučujemo tim prije što pisac od svake prodane knjige daje 20 helera »Gajretu«. Knjige se mogu dobiti kod »Gajreta« i to, za gotove novce. Dakle, ko nam pošalje novac poslaćemo mu odmah dotičnu knjigu, koju poruči. Pisac u isto vrijeme javlja, da je njegov provod » lz s e j a h a t n a m e K v l i j a Ć e l e bi ne « sav rasprodan, pa ne može zadovoljiti onu gospodu, koja su mu se sa porudžbinom obraćala. No ako bi se prijavio dovoljan broj mušterija, pisac bi diio ovaj prevod ponovo štampati. Sejahatnama bi stajala K T60. „ m u s l im a n s k u S v ij e s t " — organ muslimanske napredne stranke; izlazi u Sarajevu svake hefte, a ci­ jena joj 12 kruna godišnje. (Ovih dana prestala izlaziti). »Pa3BMTaK« IIpuHHJiu cmo npimopoj KH>na«eBiioHayinor nacoirnca, nojn je no,t obhm bocjiouoh 1 janyapa no ct. Ka.i. noneo n:!.ia3HTii y Ea&oj Jlynn, a iioa ypeAuiiniTBOM iioanaTor kh>u',kcbiihk;i ETerpa Ko'inha, nncua lioiijviapuc caTiipe: „JaaaBna upoA CyAOM . „PaanHTaic H3.ia3n y MjeccMiiiiu cBeciviiMa oa 2 fflMMnana Tanana, a cTajc na roABiie 6 Kpyna. CaMo BMC ypcAHUKa je AOBO^LHa npcnopyKa 3a JIH6T, na ra Huje norpeoHO hh jcAHOU pnjenii upenopyqnnaTB. ^BpaHKOBO KOJIO1' — KJfcHHCeBHII JIHCT, KOja H3 Jia3ii cB O K o r HCTBpTKa y Cp. Kap.ioBiuiMa a boa ypcAiinuiTBOM Mehana EyAncaBjbC8Hka. IJajeHa My je roreunte 10 KpyHa. Iz uredništva. H. II., M. Kao mTo BiiAnre, je,T,Hy Ban cTBap a °_ iiocnsio y A®uaiDH>eu 6pojy, a n c ny Apyr,y hoMO ynoTpeČHTH. A to Ban je Hajoo.i>n o,i,roBop na iiHTaib?: a ® .ih Ha.ia3iiMO BitiaTe .m TaaeHTa? IIpenopy'iyjcMO Bav Aocra HHTaita Haiunx, a no M0ryliH0CTii ii CTpaHiix. njecHiina! Ce.iaM! A t i f u, M o s t a r — U idućem broju ćemo do­ nijeti. Šaljite nam Vi samo Vaše radove i nemojte se ustručavati, jer je početnik bio i Lazarević i Šenoa pa čak i Viktor Igo. Zdravo! A t a N e r č e s , H r a s n i c a . Hvala na posla­ nom kao i na obećanoj stalnoj saradnji. — Mahsus selam! �36 H a t i d ž i . — One dvije druge stvari nisu za javnost. No ništa ne mari, i mnogoga proslavljenog pisca su poneki početnički radovi išli u koš. Samo naprijed! A. R. F. — Molimo Vas, kad nam budete što sa turskog prevodili, gledajte, da stvar bude kraća, da može izaći u jednom ili, najviše, u dva broja lista. Selam mahsus! M. H., D. — Po želji povratismo. Očekujemo obećano. Selam! Poncva molimo svu onu braću, koja se bave perom, da nam priteku u pomoć saradnjom kako bi smo od „Gajreta" stvorili onakav časopis, koji bi bio pristupačan svima slojevima našega milleta i tako od njega načinili pravu narodnu knjigu! Azbuka (abeceda) ćirilicom i latinicom. Ćirilicom: a A, 6 E, 13 E, Latinicom: a A, b li, V Ćirilicom: ii- H , j ic K , ji JI, JU Jb, j k K, 1 L, P c C, i I, u Latinicom: o p Latinicom: c fc, U ,, A, d D, o 0, M A 8 G, Ćirilicom: 0 , r , v, Latinicom: ćirilicom: r i r, . C l, č c , P , r R, s S, ni III, h Tx, Š S. <3 C , lj fcj, M t T, u dž M, m M, y a E , e E, T, T * e 5K 5 K , Ž n , 3 z Ž, H , n N, E ib z, lR , nj Nj, x X, u, r v, i,i, h H, J Dž. Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, proresora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjen najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 10% u korist „Gajreta" zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! Za uredništvo odgovara Osman Gjikić. Islamske dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/2818fd39b0ebcd6a7906e3f0e9836262.pdf 54a8ad0a84ba02efde4f875a7c7017ae PDF Text Text BROJ 3. GODINA III. CIJENA je listu „Gajret": za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. • Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. ------- l= Vlasnik: Društvo ,,GiijretK. || 5. marta 1910 SARAJEVO. \r v a rt I Urednik: Osinaii Gjikić. Ustav. Iz islamske kulturne istorije. U pretprošlu nedjelju proglašen je naš zemalj. ustav, izborni £pd, poslovni .red saborski i zakoni o zboru i dogovora Do kot. vijećima. Prema tome je i naša, do sada jedina u Evropi neustavna zemlja, ušla u !recl ustavnih zemalja, u kojoj ć$ se i narodu dati neko p r a v o učestvovanja u upravi svoje otadžbine; Naglašavamo neko pravo, jer naš Ustav ne zajamčava narodu potpunu suverenost, kao što je to slučaj u drugim • strogo ustavnim i autonomnim državama. Naš ustav ograničava suverenstvo naroda samo na pojedina pitanja na­ šega političkog i socijalnog života, dok su neka pitanja sasvim oduzeta kompetenciji naroda i predala u kompetenciju zajedničkog ministarstva financija, koje i nadalje ostaje kao vrhovna ze­ maljska uprava. Mi nijesmo pozvani, da o spomenutim naj­ novijim zakonima naše zemlje izričemo svoj sud. To će učiniti drugi pozTvaniji. Nama je namjera konstatovati samo to toliko, da je i ova, ovako nepotpuna ustavnost bolja od apsolutizma i da ona, ako ništa drugo, daje našem narodu pod­ logu, na kojoj će moći da poradi ha proširenju narodne kompetencije i upotpunjenju suvereno­ sti narodnog predstavništva. Stoga mi spomenuto naše zemaljske za­ kone ipak moramo pozdraviti držeći se one narodne: Boljo išta nego ništa! Nema zbora, islamski narodi danas kulturno loše stoje. Treba samo promisliti, da je od tri stotine mi­ lijuna naše braće, tek deseti dio politički nezavisan upravlja sam sobom — pa da se prizna ova gorka istina. Drugi narodi su nas prevladali, ne brojem, jer Muslimana nije nikada više bilo no što ih danas ima, nego kulturno i ekonomski. Ovu činjenicu priznaju svi rodoljubi današnjih islamskih naroda. Oni jadikuju radi toga, upirući prstom neprestano u našu sjajnu prošlost i pitaju se, kako su mogli na­ rodi, koji su razvili onako bujnu kulturu u Španiji, Siciliji, Misiru, Mesopotamiji, Siriji, Persiji i Hindu — kako su mogli pasti na ovako niske grane. Nema sumnje, da su Muslimani iz doba HaruniRešidova i Hakjima II. mogli bolje poznavati Islam — jer su njegovim izvorima bili puno bliži, nego li mi, nakon trinaest stotina godina, gdje se je kroz to vrijeme uvukao u našu vjeru mnogi bid’at, koji Islam ne poznaje. Ujedno su Muslimani Harunova i Hakjimova vremena njegovali kulturu i vladali i sobom i drugima, dok, dok smo mi danas napustili kulturu pa ne vladamo ni sobom, a kamo li drugima. Svi današnji pisci raznih islamskih naroda, a osobito Arapi — koji i u današnjem našem preporodu vode glavnu riječ — mišljenja su, da smo za to nazado­ vali, što smo napustili duh Islama — ne s toga, što sm to htjeli učiniti, što smo Bogu (dž. š.) asi nego što su nas razne okolnosti, a osobito vječito ratovnje, na stranputicu zavele. Kada je govor o islamskoj kulturi, onda to ni­ kako ne godi nekim netolerantnim elementima — oni su ljubomorni na nas — jer smatraju današnje evrop­ sko kulturno stanje produktom kršćanskog duha i ako nema gotovo kulturnog pojma, proti kojem nijesu �38 ti elementi upotrijebili svu žestinu svoje silne srednjo­ vjekovne moći. Čudne ironije! Ta prije dvije godine je jedan od vogja ultramontanizma, uz burno odo­ bravanje svojih brojnih slušalaca na. katoličkom kon­ gresu u Beču, otvoreno rekao, da treba o s v o j i t i u n i v e r s i t e t e t.j. zapriječiti ih u njihovom slobod­ nom naučavanju i staviti pod tutorstvo klerikalizma. Kao da nije istorijski utvrgjena činjenica, da su da­ našnji evropski narodi tek onda počeli kulturno na­ predovati, kada su se emancipovali od crkvenih do­ gma i kada su za vrijeme krstaških ratova osjetili du­ ševnu nadmoć islamskih naroda. I sve što dalje evropski narodi kulturno napre­ duju, to i misao emancipacije sve više jača. Najprije Su se istakli pojedinci, koji se ni u samoj klerikalnoj Austriji nijesu žacali dokazivati, da je katolička cr­ kva neprijateljica kulture1), a sada to čine čitave dr­ žave, koje u rastavi crkve od države daju tome „Kultur-Kampfu" spoljno obilježje, jer je veliki dio kul­ turnih Evropejaca u duši već davno prestao biti krš­ ćaninom. Francuzi, te stjegonoše evropske kulturne misli, su to već učinili,, to čine i neki švajcarski Kan­ toni, a da će se za njima povesti i u tom, kao što i u ostalom, i drugi narodi, o ctom nema sumnje. Pa ipak se gdjekad čuje. da i ti elementi pri­ znaju nešto kulturnog rada Arapa, ali to smatraju produktom Arapa kao naroda, a ne kao sljedbenika Islama. Da je ova tvrdnja bez mjesta nije nama nužno fokazivati, to tvrdi i sama „Povijest srednjega vijeka1' koju je izdala zemaljska vlada u Sarajevu 1902., a to priznaju i sami moderni arapski kulturni istorici. Najjači argumenat nekih evropskih pisaca, koji poriču Islamu kulturni značaj, sastoji se u pokazi­ vanju prstom na Osmanlije. Za njih su Osmanlije bar­ bari od iskona pa i danas njih ništa ne popravi, a najmanje Islam, za njih vrijedi poslovica: „Kuda Tur­ čin progje, tuda trava ne raste". Ali to nije tako. Istina je, Osmanlije nijesu raz­ vili onako jake kulture kao Arapi. Tomu može biti više uzroka, osobito neprestano ratovanje, a dopu­ štam, da je i sam karakter naroda u tom zaostao za Arapima. Ali i Osmanlije su kulturno radili i to baš analogno ostalim islamskim narodima, u početku svoje slave i vlasti, dokle su gojili kulturu, dotle su i na­ predovali, kada su je napuštali, od onda su i pošli natrag. Kulturna istorija islamskih naroda veoma je loše poznata našem narodu u Bosni, osobito našoj srednjo­ školskoj mladeži, a to vodi vrlo često do nepovolj­ nih rezultata. U današnje doba, kada kroz sve islam­ ske narode struji misao kulturnog preporoda, mislim da je nužno, kao poticaj za to, upozoriti na našu kulturnu baštinu, na koju smo kao da zaboravili, oso­ bito radi toga, da se to pitanje tretira u našem na9 L. \Vahrmund; „Kalolische Wejtanschauung und freie Wissenschaft“, rodu i da naši konservativniji elementi dobiju bolje mišljenje o potrebi kulturnog rada. Iznijećemo od vremena do vremena u Gajretovu listu razne odlomke iz ovog područja, koliko nam do­ puste sile i vrijeme, oslanjajući se više na mišljenja evropskih pisaca i njihova istraživanja na tome polju. Pošto smo spomenuli, da evropski pisci poriču Osmanlijama svako učešće u kulturnom radu, a po­ što je baš taj islamski narod nama istorijski i geo­ grafski najbliži, to ćemo da čujemo šta o njima veli francuski pisac Šari Misme1) u svojoj knjizi „Cari­ gradske večeri". On veli: „Čim je sultan Orhan prenio carski prijesto u Brusu, odmah se je turska znanost i književnost po­ čela da takmiči s arapskom i perzijskom. Pod okri­ ljem toga vladaoca živio je Hafiz, pjesnik ravan Horacu’i Anakreonu2). * Njegovi nasljednici išli su njegovim stopama. Oni su postavljali za velike vezire najčestitije ljude, koji su u svoje vrijeme bili na glasu. Mahmud paša3), veliki vezir sultana Mehmeda II., bijaše prijatelj i za­ štitnik učenjaka, pjesnika i umjetnika. On je dizao . knjižnice i mekjtebe, a bio je i sam pjesnik. Njegova se pisma drže uzorcima mudrosti i ljepote. Drugi veliki vezir istog vladaoca Ahmed-paša, isto se je tako bavio znanošću i pjesništvom, a bio je i priznat kao odlučan političar. Sam sultan Mehmed II. (Fatih) govorio je i pi­ sao više jezika; on se je bavio astronomijom i ma­ tematikom, njegovao je književnost i dizao knjižnice i mekjtebe. Pod njegovom vladavinom se je prosla­ vio astronom Husein. Pred Panteonom i Tezejeovim hramom uzviknu Sultan: »Koliko zahvalnosti duguje • i vjera i carevina sinu Turhanovu, koji im predaje u baštinu ove ostatke grčke kulture". Veliki vezir Ali-paša, osmanlijski Rišlje,4) dobavi iz Persije pjesnika i istoričara Idrisa, da piše istoriju carstva. Brat sultana Bajezida, nesretni Džem, žrtva Alek­ sandra VI., bavio se je znanošću i govorio je više jezika. Došavši u Roćos, njegova je inteligencija, nje­ gova ljepota govora i njegpvo znanje iznenadilo isto tako tamošnje vitezove, kao što ih je iznenadila nje­ gova vještina, hrabrost i junaštvo. A da se opišu djela Sulejmana Velikog, trebala bi čitava knjiga i pero književnika iz vremena Luja XIV.5) Devet pjesnika je slavilo njegovu vladu, kao što i istoričari Feridun, Mustafa Dželal-zade, Mehmed Remzan zađe i glasoviti pravnik Birgeli. Sam sultan Sulejman se je bavio filozofijom i književnošću. 9 Charles Mismer: „Les Soirćes de Constantinople". 2) Jedan rimski, a drugi grčki, veliki lirski pjesnici. 9 Naš slavni zemljak! 9 Riclielieu, veliki ministar francuskog kralja Luja XIII, •'■) Najsjajnije doba francuske književnosti. �39 On ublaži kazneni zakon, ukinu smrtnu kaznu za manje krivce, a tjelesne kazne zamijeni novčanom globom.. On je osim toga izdavao zakon o zaštiti živo­ tinja — tri stotine godina prije Gramonova1.) Da uljepša Hypodrom,2) naredi ovaj sultan da se prenesu u Carigrad stari kipovi od tuča: Heraklov, Dianin i Apolonov3), isto je prenio i znamenitu knjiž­ nicu, koju je našao u Budimu, u Madžarskoj. Figani, satirični (podrugljivi) pjesnik ne usudi se napasti radi toga Sultana, nego njegova velikog vezira i spjeva ovaj dvostih: „Prvi je Ibrahim rušio idole, a drugi ih diže, pa vrijegja tako i samog Boga". Da ga izvrgne ruglu, naredi veliki vezir, da se pisac ove satire provede kroz Carigrad na magarcu. Mnogo godina je prije toga Halifa Abdul-Malik kovao novce, na kojima je bio lik toga vladaoca, opasan sabljom. Drugi veliki vezir sultan Sulejmana, glasoviti Mehmed Sokolli, raspolagao je ogromnim znanjem. Za trojice vladalaca on btjaše sja] politike i snaga carevine. Megju ostalim svojim znanstvenim uredbama diže on na Tophani observatorijuf) i stavi je pod upravu učenog misirskog- ast^gnoma Takieddina. Go­ vorilo se, da će Galilejevo doba donijeti nesreću astronomima. Proti tomu se digoše hodže i So­ kolović bi prisiljen, da poruši to svoje djelo. Fanatici, koji ne poznaju ni svoje vjere ni svoje pro­ šlosti, oklevetaše ga još da je slab musliman. Njegova smrt znači vrhunac slave islama i prvi dan njegova nazatka. Ako današnji Muslimani žele upoznati silu ve­ like vlade sultana Sulejmana, onda neka dobro pro­ misle o ovom pismu na Franju I.5) u kom se veli: „Ja sam osvajao u svako doba godine zemlje i tvrde gradove, ja ne spavam ni dan ni noć, a moja se sablja ne odmiče od moje bedrice". „Samo onaj može da zagrli ljubu carstva 6) — pisao je jednom sultan Sulejman Smail-šahu, koji ne blijedi kada ljubi oštricu sablje". Ko hoće da osvoji, ima da bira samo dvoje: silu ili pravdu. Sila ti je: sablju u šaku, a nogu u uzengjiju. Ona ovisi o vremenu — isto kao i pravda. Kako je god vrijeme prvo oružje u bitci, isto je tako i u pravdi. Teško onom, koji i u politici i u ratu ne poznaje duha vremena. Pri smrti sultana Sulejmana spjevao je Abdul') Gramont, francuski general i političar, slavan radi uvedenja zakona o zaštiti životinja. 2) Sultan Ahmedov mejdan. 3) Grčki idoli. *) zgrada sa spravama za promatranje zvijezda. ■'■) Tadanji francuski kralj, °) misli carski prijesto, Baki — najveći lirski pjesnik osmanlijski — odu, koja se drži remek-djelom. Murad VI. redovito je čitao Makiavelovu knjigu o vladaocu.1) Istorija nam je dužna priznati, da je bio najvjerniji sljedbenik florentinske politike. Za njegove se je vlade proslavio Gurgjali, osmanlijski Monteskije.2) Veliki vezir Sultana Ahmeda III., Ibrahim paša bi svake hefte po tri puta išao u madresu, koju je on napravio i slušao bi kazivanja muderiza. Ragib paša, veliki vezir sultana Mustafe III. na­ redi da ga ukopaju u dvorištu knjižnice, koju je on 0 svom trošku podigao. U istom je dvorištu naredio da se napravi šadrvan sa natpisom: »da gasi žegj, ko je žedan znanja", Poslije čaldiranske bitke, posla sultan Sulej­ man I. u Carigrad preko hiljadu majstora, da tamo presele perzijsku industriju. Sultan Selim nije imao mornarice. Stoga dobavi iz Italije naročite ljude i vješte majstore, da izvedu njegov naum i za vrlo kratko vrijeme je imao arsenal, da ga prostranijeg nije bilo tada u čitavoj Evropi. Idući na osvajanje Misira, posjeti sultan Selim u Šamu glasovitog učenjaka Bendahšana i time iskaza svoje visoko poštovanje spram nauci. Pod njegovom se je vladom proslavio Idris, kao istoričar, pjesnik i diplomata. Islam je, kako se vidi, dugo vremena njegovao znanost. Pa i sami Timur, čije je ime usko spojeno s pustošenjem, bio je u tome pogledu musliman. Kuda bi god on pronio svoje oružje, tražio bi učene ljude 1 na hiljade ih slao u Semerkand. Vrlo je zanimljivo i vrijedno da se spomene, kakvo je mišljenje imao Timur o samom sebi. On reče svome sužnju Bajazidu: „Dok pogledaš jednog topala kao što sam ja i jednog mučenika, kao što si ti, gdje jedan vlada Azi­ jom, a drugi Evropom, odmah vidiš najjasnije srdžbu (gazap), koju je gospodar Bog spustio na carstvo". Jednom zapita pjesnika Ahmeda: „Koliko ti mene cijeniš?" „Osamdeset para", odgovori pjesnik. „Ta to­ liko vrijede moji hamamski peštemalji", reče Timur. „Pa ja i govorim o tvojim hamamskim haljinama", odgovori Ahmed, „jer ti sam po sebi ne vrijediš ni jedne pare". Po tome se može suditi, kako su se mu­ slimani držali božje pravde, pet vjekova prije francu­ ske revolucije i vjere „malog kaprala".3) Ovaj je bar­ bar podigao mnogo mekjteba i uredio „Tufukat" pra­ vila o uredbi i upravljanju vojskom. Njegov je unuk Olug-beg ostavio iza sebe ta­ kovih astronomskih radnja, čija se visoka vrijednost i u naše doba cijeni. S S K ’) Talijanski istoričar i političar Machiavel poznat zbog načela „cilj opravdava sredstvo1* -) Montesquieu, glasoviti pisac i reformator francuski, čiji su spisi mnogo uplivisali na francusku revoluciju. 3) Tako su nazivali francuski vojnici Napoleona. �40 Ženski mektebi. Megju važnija pitanja našeg vfersko-prosvjetnog uregjenja, koja su baš Sada na dnevnom redu u vakufsko-mearifskom saboru, svakako spada i pitanje ženskih mekteba, koje je — može se reći — i naj­ važnije, jer uregjenje njihovo, a po tom i valjano uzga­ janje naših ženskinja jest temelj našeg kućnog i druš­ tvenog odgoja, što je jedan od glavnih uvjeta napretku svakog naroda, Nema sumnje, da je ovo pitanje od velike važ­ nosti po muslimanski elemenat ovih zemalja i za to nije s goreg, ako se ovom prilikom, kad je na pragu uregjenje muslimanske vjerske prosvjete, progovori štogod o tom. Svi narodi i države nastoje svim silama, da svoje ženskinje što bolje izobraze, da im tako valjano uz­ gajaju podmladak, te u tu svrhu podižu razne škole i zavode troše ogromni novac, od čega dakako, pobiru i dobre plodove. Na žalost, mora se konstatovati, da mi muslimani u tom pogledu stojimo veoma jadno, jer u nas svuda vlada nehaj i mrtvilo. Mlitavosti, raskalašenosti i pokvarenosti muslimanskoga elementa ovih zemalja tražiti, je uzroka najviše u njegovom slabom kućnom odgoju koji, kao prva nauka u ^ iv e tu čovječjem, najviše upliviše na čovječji jluh tako, da se kod ipnogih ljudi i pored školovanja, dugo opažaju posljedice kućnoga im odgoja. c• Da taj kućni odgoj znatno upliviše i na našu društvenost samo se po sebi razumije, a to se labko može vidjeti po kafanama i raznim drugim lokalima u koje naša mladež zalazi, gdje će se većinom vidjeti nepristojnost, kako zborom, tako djelom. 0 mlagjem ženskinju ne može se i ne smije ni govoriti na ovom mjestu, jer bi to značilo svoju sramotu iznijeti najavu, samo mi je napomenuti to, da su se i ona pokrštenja, koja su se u posljednje vrijeme izvela, dogodila samo iz slabog kućnog odgoja i pomanjkanja vjerske nao­ brazbe. Ako se upustimo u istraživanje uzroka tom slabom kućnom odgoju našega pođmladka, naći ćemo ih sigurno u tome, što su roditelji bez ikakve nao­ brazbe, pa ne shvaćaju prave roditeljske dužnosti i ne znaju valjano uzgajati svoju djecu, nego ih prepuste njihovoj strasti. Kad se uzme u obzir, da majke, a ne očevi, uz­ gajaju svoju djecu, onda je posve razumljivo, da kućni odgoj stoji na ženjskinju, a ono, kakvo je danas, nije ništa drugo, nego strašna pošast, koja nam svojom bujicom naviještava moralnu propast Kao i sve drugo tako i pedagogiju postizavaju ljudi naukom ili praksom,ali na žalost, u našeg ženskinja nem aloga ni jednoga, jer u nas nema zavoda, da to naučavaju, a ono prakse, što je o tom imaju, vidimo od nje rgjavo plodove — pokvarenost. Današnji ženski mektebi ne samo, da ne naučavaju o uzgoju djece, o poštovanju prema .stari­ jem i u opće o vladanju u životu, nego im ne daju dovoljno ni vjerske naobrazbe, da pravilno mogu iz­ vršavati vjerske obrede. Ono nekoliko predmeta, što se predaju u tim mektebima, svi su na turskom jeziku, što je maloj djeci, koja ne poznaju dovoljno ni materinjeg jezika, dakako teško razumjeti, a koje devet desetina nikako i ne razumije, dok ona desetina, koja su nešto razu­ mjela i upamtila, kad izigju iz mekteba i povuku se u kuću, gdje ih okupe kućni tereti, kroz kratko vri­ jeme zaborave i tako ostanu u pravom džehaletu. Da ta djeca bar i ove manjkave predmete uče na m ate­ rinjem jeziku i kad bi zaboravili, lahko bi ponoviti mogli, đočim na turskom jeziku ponoviti ne mogu, jer one riječi iz kojih su crpili svoju nauku zaboravili su. I tako 7 —8 godina, što su potrošili na pohagjanje mftkteba, potrate uzaludno, to im ništa nije koristilo. Nema sumnje, da je prijeka potreba, da se današnji ženski mektebi zamjene s novim uredgjenim mekte­ bima s praktičnom nastavom tako, da naše ženskinje od početka pphagjaju do svoga skrivanja steče bar pri­ mitivnu naobrazbu. Kao veliki poskok valjanom uspjehu tih novih mekteba bio bi taj, da se svi predmeti na turskom jeziku ukinu i da se mjesto njih uvedu najnoviji pred­ meti i pismo sa arapskim pismenima, na kojima se u posljednje vrijeme piše i prevagja mnogo vjerskih i poučnih knjiga, pa čak na tim pismenima izlazi jedan is­ lamski, književni list pod naslovom „Tarik“, da tako naše ženskinje i nakon istupa iz mekteba mogu nasta­ viti prosvjećivanje svoga uma čitanjem, kako to i žen­ skinje drugih vjera čine. Osim ovih početnih mekteba, trebalo bi, bar u okružnim mjestima, podignuti više mektebe, odakle bi izlazile učiteljice za početne i više mektebe i gdje bi trebalo, pored nauke, uvesti i ručni rad, da naše ženskinje još u mlagjim godinama dobiju pojma i o toj struci, što je opet njima prijeka potreba, osobito u bračnom životu. Ovako uregjenje ženskih mekteba, bez sumnje popravilo bi kukavno stanje našega ženskinja, preobra­ zilo kućni i društveni odgoj naš i svelo u onu kolo­ tečinu, koju nam, kao muslimanima, i uzvišeni Islam preporučuje, Prijeka dužnost je vakuf-mearifskog sabora, da ovo važno pitanje uzme ozbiljno u pretres i da našem bijednom ženskinju svom voljom i energijom i što in­ tenzivnijim radom priteče u pomoć, čime će poslužiti uzvišenom Islamu i udovoljili dužnosti, koju mu je narod povjerio. Mujezin. H. Muhamedi Hilmi. Kako bi se moglo pomoći našem težaku? Da je naš težak daleko za kulturom zaostao, to svako zna. I ako malo njih, ali su se ipak neki časni �41 izuzetci trudili i zauzimali, da se i toj klasi ljudi po­ mogne, da se privedu što bliže kulturi, ali naš je seljak još slijep kod očiju, još neće da pojmi duh vremena i da mu se prilagodi. On još ne vjeruje, da je što bolje od onoga, što je on od svog djeda jli oca naučio. On je još uvijek u XIV. vijeku. Dakle, uzrokom je njegovu nenapredovanju, ili bolje naza­ dovanju konzervatizam, koji se ne da lahko isko­ rijeniti. Starijem ti govori što te volja, on te ne sluša, drži te zelenim, njemu nedoraslim. Mlagji naraštaj seljačkog staleža nešto je malo bolji, da se nagovoriti na bolje, prima i sluša, ali koja je fajda, ako on ima starješinu nad glavom, ne može onako raditi kako je čuo, kako bi htio, nego onako kako mu stariji naloži... Da je i megju muslimanima najviše težaka t. j. onih, koji o zemlji rade, svak će potvrditi. Ima dosta i takvih koji i ako su aga ili beg ili trgovac) ipak i oni posiju po koju njivu „za se“, drže hajvana svake ruke, imaju pašnjake, beru bašću, voćnjak i t. d., pa ni ti ne rade kako valja, «mego po starom. Prema tome u svakom ih je mjestu više koji sa težaklukom rade, a lako bi ih pobrojili — u pojedinom mjestu, koji racionalno obragjuje svoje poslove.... Još mnogi radi sa starim, plugom i to samo je­ danput preore; ne izvlači gjubra na njivu kad trefS f ne razgrče ga i nezaorava kad treba, ad se sa zerifrj Ijom pomiješa, da hranjive čestice zemlja kroz zimu upije; ne obrezuje voća kako trJba i kada treba. Mnogi još ne zna da suvišne grane na voćki škode i voćka slabiji rod donosi. Mnogi još ne nabavlja halata podesnijeg i korisnijeg; ne čuva i ne pravi gjubra kako treba; ne meće stelje pod goveda. Još i sad baca gjubre gdje mu drago, pod strehu, da ga kiša sapire, u jarak, da ono što valja oteče; ne gleda, da mu plaho ne bude suncu izloženo, ne hvata osoke, tog srca i duše gjubreta, nego pusti da propada, a on izvozi na njivu šušanj, ono što vrlo malo ili ništa ne vrijedi. Je li čudo onda, kad se tuži, da mu je godina izdala?! Za kompost (mješanac) neće ni da čuje, a smetIje i razni otpadci vucaju se po avliji i bašći... Još i sad seljak ne prodaje žito kad je naj­ skuplje, nego kad je najjeftinije. Muslimanski težaci još i danas nemaju pojma o zadrugama. Još i danas, mjesto da se on koristi i napreduje, puni drugome džep a sam propada.... Zgrade, štale i kokošinjake, pa čak i svoje sta­ nove pravi po starom. Ne čisti i ne timari redovno i valjano svoje marve.... Još i danas mnogi vjeruju, da je marva tim deblja i jača, čim je kaljavija. i t. d. i t. d. Dakle uvijek jedne te iste pogreške!... Po tom se vidi, da je naš seljak i gladan i žedan, ali ne samo hljeba i vode, nego i znanja... Gladan čovjek gubi snagu, opada i malo po malo bitiše nestane ga sa zemaljske površine.... pa, neće li i ovaj gladnik malo po malo u ovakom vre­ menu, gdje su životne prilike i sve d ru g o — sva­ kim danom skuplje, gdje je iz dana u dan teži op­ stanak, veća borba, gdje mu više treba, a manje dobiva za kratko vrijeme podleći, propasti, a onda eto nam svima: još veće poteškoće, još gorčih dana. Bi li mogli postati reliquia reliquiorum? Nema ži­ vućeg stvora (pa ni travke) na svijetu, da može biti bez hrane, a za čovjeka je preča duševna hrana od tjelesne-fizičke, jer: ako nemaš sposobnosti u gluvi, da zaradiš za trbuh, hranu fizičku, onda si propao. Može ko reći, da ovi navodi nijesu isti niti, da niko (tako se mnogi izgovara) nije umro od gladi i da će dobri ljudi pomoći, ali to mu je džaba laf, jer bojati se je da neće imati ni ko pomoći, jer je tugjinu u interesu da nas što prije nestane... Naroda se umnožilo, treba više svega, nego re­ cimo prije 50 godina, a zemlja ista. Prije se je moglo pustiti na „ležanje", da „otpočine", da prikupi snage, pa tako nije bilo nužno škrtariti, sabirati gjubre, a za onu zemlju što je nije težak obragjivao, nije mu niko ništa za nju ni tražio. A sad ? Sad je neophod­ no nužno, da se sva zemlja obragjuje, jer kako rekoh, više treba hrane, pa hoćemo li da još badava pla­ ćamo paušal ? Ali i kod najbolje volje ne možemo to činiti bez drugih uvjeta. Trebamo opet gladna nahra­ niti; trebamo zemlji pribaviti snage, da je mognemo i druge i daljne svake godine orati. To se postizava svako zna gjubretom, porenjem i preoravanjem krčenjem i čišćenjem korova (pirike i drugih škod­ ljivih trava). Sve to treba, da naš seljak (težak) nauči, privikne se na to, ako želi, da se uzdrži, da ne propane. U kojoj zemlji slabo stoji težak, tamo ni drugim nije baš onako kao drugdje. Ne bude li naš seljak spašen od propasti, ne­ ćemo ni mi moći tako udobno živjeti — propasti ćemo i mi. Koja će fajda biti službeniku od njegove plaće, kad s njom ne može izaći na kraj, kad mu ne može dosta biti niti za hljeb. Slabo će tako isto prolaziti i beg i aga i seoski zanačija.... Zato moramo sve sile upregnuti, da spasimo težaka, pa smo spasili i sebe i sav narod. Propane li seljak, mora malo po malo prodavati zemlju, jer je dotle drugo sve isprodano, a da će je tugjin uzeti — nema sumnje. Pa šta ćemo onda ? Umanji se naš narod, a ono što ostane biće jadno i kukavno, biće sebi i svo­ jim na teret, a tugjin će im uzjašiti na vrat i ode sve u natrag. �42 mišljati, a tim će doći do uvjerenja, da je oilo tvoje bolje. Poslije kad ga sreteš, javi mu se lijepo, ispitaj ga za zdravlje i to iskreno i neusiljeno, kao da ti je rod ili tebi jednak, a onda ga upitaj šta je i kako je uradio sa onim, što ste govorili, pa mu onda do­ daj uz to još malo više dokazujući mu kako te to neizmjerno zanima. To će ga potaknuti, da će te sve ko za hator poslušati. Što je glavno treba da on uvidi, da mu dobro činiš, da si mu prijatelj i kad steČeŠ njegovo povje­ renje, onda si na konju, učinio si za kratko čudesa.’ On će ti slušati, a za njim će se povesti i drugi treći i t. d. Imaš li besposlen dan, ne sjedi i ne gubi vre­ mena. Idi u šetnju, ali ne samo da se okrijepiš či­ stim zrakom i da vrijeme ubiješ, nego da bližnjemu pomogneš, da okrijepiš dušu! Budi apostol svome narodu i naćićeš u duši za­ dovoljstvo, a duši ćeš prokrčiti put u nebesko-carstvo! Otiđi kući ili na njivu seljaku. Pozdravi ga po zakonu, pitaj za zdravlje, hal, što radi, pofali mu mjesto, čitluk, kućište i t. d. Onda motri šta je ura­ dio, šta sad radi, pitaj ga kako on to obavlja. Kad opaziš, da nešto nije uradio kako bi trebalo, pitaj za što baš tako radi. Kad ti odgovori, reci mu: „Sad razumijem! Dobro je! Ama ja sam vidio neke seljake (nipošto Švabe ili koje druge koloniste, jer te neće ni slušati) da rade tako i tako. Koje je bolje za Boga!? Ja da se bavim tim poslom, ja bi jedno na­ pravio tako k’o ti, a jedno onako pa bi kuš’o. Daj pokušaj i ti! Ne bi zgorega bilo uzeti halat (pilu i makaze) za obrezivanje voća, pa u vrijeme kad treba voćke obrezivati, otići u okolicu grada, predgragje, pa i na selo, pa zamoliti poznatog ti težaka, da ti dozvoli, da obrežeš i očistiš jednu voćku, da kušaš hoće li bolje roditi. Ne tvrdo, da će bolje biti, jer on ti lahko neće vjerovati, a kad vidi do godine rezultat, zvaće te sam, da ga uputiš, da mu još koju obrežeš i t. d. Pomisli kad bi tebi ko rekao tako što, ti bi se Došao si — recimo — u avliju seljaka. Vidiš našao uvrijegjen, svadio bi se i ne bi ga htio saslu­ mu nečistoću, smetlje, slamu, ogrizine, balege i druge šati, pa da će ti neznam kakvu korist donijeti. otpatke oko kuće. Vidiš, da mu je gjubrište vrlo slabo, Ne nameći odmah svoje misli, dok ne čuješ što na lošem mjestu, ili ga nema nikako. govore i dok dobro ne smisliš na koji ćeš način to Ako mu rečeš: Vidiš, ovo ne valja, ovako ne bi ispraviti. Budi tih, miran! Stara je riječ: Tiha voda smjelo biti, ovo je šteta, nezdravo i t. d. — on će ti brijeg valja. reći sasvim flegmatično: „To meni sve valja! Ja bolje Nego opaziš li, da mu jo mišljenje krivo, a ti ne tražim!" i tim ti je začepio usta. mu reci: Bolje će biti ako mu rečeš: Vidi, Boga ti, šta ti „To je tako, Imaš pravo! Ali kako bi bilo da imaš gjubra! A treba li ti? Imaš li nepotorenih kušaš jednom ovako: Tu mu u kratko opišeš, kako njiva? si vidio, da drugi radi. Džaba je, poslušaj, ako ne — Treba, brate, kamo sreća da ga ima više — bude koristi, neće biti štete!" rećiće ti. Tim si mu dao pravo, nijesi ga uvrijedio, uzru­ — Donesi der mi grablje i lopatu, da vidimo jao, pa ako te odma ne posluša, on će o tom raz­ koliko će ovoga biti. Dok se nije to općenito zlo sčekalo na glavi, prenimo se i potpomažimo jedan drugog, okanimo se besposlica, prifatimo za rad. Ne dižimo nosa, ne zazirimo od seljaka, ue stidi se s njim sjediti, raz­ govarati. Gledajmo steći njihovo povjerenje, jer bez toga nema ništa. Ne žalimo truda ni obuće, što ćemo koji put otići u obližnje selo. Ne stidimo se svratiti težaku pred kuću i porazgovorili se s njim. Samo paziti valja kako treba to obavljati. Moraš ga prijateljski susretati, govoriti mu samo ono i onako kako on ra­ zumije, ne gradi se prepametan, a ne ništi ni njegovo znanje. Sve polako! Najzgodniji su zato učitelji,gjaci i svi drugi, koji znadu što o modernom gospodarstvu, a i inače što drugo. Kad bi spomenuti putovali po svom rajonu, kotaru — pa danas malo, sutra više, dalo bi se to ispraviti. Nek se putuje, dok je još vrijeme, dok ne bude kasno! Neka mi bude dozvoljeno, da navedem način, kojim se može postići ovo što navedesmo i kako treba postupati sa našim seljakom. Za devet godina moje službe, općenja s natođbm, došao sam do ovog iskustva: Leži li ti narodna sreća, napredak, blagostanje na srcu, onda trebaš, da tražiš načina kako ćeš mu biti od koristi. To nećeš nikad postići sjedeći u „restauraciji", „kasini", čitaonici, nego moraš zaći megju narod, pi­ pati njegove bolesti i tražiti im lijeka. Otiđi u narodnu, seosku kafanu, pa slušaj što ti ljudi govore. Čuješ li što, što ti se ne dopada, što nije dobro racionalno, onda moraš oprezno postupati, a ne odmah: To ne valjaj to nije tako, to je glupost i t. d. Jer kad mu rečeš, da njegovo mišljenje ne valja, kazao si mu pred svijetom, da je budala, uvrijedio si ga i on ima pravo, da na te prospe sto zlih, da se brani, jer je to u ljudskoj naravi. �43 2agrni rukave, baci bastun i stani grtati rekavši mu da ti pomogne. On će ti pomoći. — Sad ćemo ovo sve ovdje zgrnuti. Kad zbijete u hrpu, uzmi motiku, pa opkopaj okolo jarčić. — Što bi ti rekao, što ja ovo radim ? — Ne znam, duše mi! — Hoću da vidim, hoće li se iz gjubra što is­ cijediti — dok dogjem drugi put. Sad uvijek bacaj gjubre na ovu hrpu. Sve smetlje i ogrizine, meći ovdje na hrpu, a da kokoši ovo ne raščeprkaju i da se ne suši, nabacaj ozgo svaki put nešto zemlje. Onda će bolje gnjiti i prije će ti gjubre dozreti. Drugi put kad dogješ, naćićeš u jarku oko gjubra osoke. Sad mu kaži, da neki seljaci miješaju ovu osoku sa vodom i s tim polivaju zemlju i vele, da dobro rodi, bolje nego kad se pogjubri sa suhim gjubrom. Neki ovu osoku salijevaju opet na gjubre. pa kažu da bolje gnjije i bude gjubre bolje — jače — Kad bi mi ovdje iskopali nešto rupe, onda bi se sve u ovu salilo i mogli bi kušati i jedno i drugo. Hoćemo li kušati? — Baš me to plaho zanima!... Kad iskopate, možeš onda spojiti 'tu rupu sa jarkom iz štale i malo tvrgje urediti, ali poslije, ne sve na jednom. Ako mu je blizu kakva šujna ili inače kakvo drveće od koga se u jesen, može nabFaflNf. j. nakuj, piti lišća, onda mu reci: „Kako bi bilo, da ti $v< lišća nakupiš nekoliko vreća, pa da ga stereš pod goveda? Onda će govedima biti mekše, toplije i neće se kaljati, a što je još glavnije upiće se osoka u list i eto ti duplo više gjubra. Idimo kušati. Drugom ili istom prilikom, ako je podesno, možeš reći ovo: — „Što ti radiš od ove bujadi?" — A ništa, šta bi radio? — Kako bi bilo, da ti ovo pokupiš i da zimus stereš pod blago? Blagu bi bilo toplije, mekše, a gjubreta bi imao još tri put toliko. — Hoćeš li kušati? Ta to nije teško, nećeš ra­ diti ni pola dana, a imaćeš najmanje troja kola gjubra više, pa da ih prodaš po 2 K, eto ti usput lijepe nadnice, možeš uzeti opanke. — Da ja njega imam, ne bih ja njega prodavo, ja bih njega na njivu — reći će (i on. — Ha, tako, tako! To je još bolje jer ovo bu­ jadi može ti dati najmanje troja kola kuruza, pa kud ćeš bolje. Okušaj samo nećeš se kajati. Ja sam to vidio od jednog seljaka u tom i u tom selu, gdje tako radi, pa mi se dopalo. On veli, kako sam počeo žeti bujad i sterati ga pod goveda, od tad imam gjubra za dosti, a što je još bolje, nije mi se koš nikad ispraznio, uvijek stari doteče do novoga, prodam ga svake godine upravo onoliko, koliko sam do sad morao sam kupiti. Eto koliki mu je ćar. Rečeš li mu tako, neće ti biti bez­ uspješno, kušaće i toga pokusa neće se do smrti okaniti. Šetajući opaziš — u proljeće — gdje seljak vuče gjubre. Idi k njemu na njivu. — Šta to radiš, prijatelju? — A kako to, da je kod vas u običaju vući gjubre u proljeće? A ja sam vidio, gdje u nekim mjestima u jesen ili zimu to rade! Kad ga- izvuče razgrne ga, a mnogi odmah i zaore. Šta misliš, koje je bolje? Ja mislim da je sva­ kako bolje u jesen ili zimu, jer se gjubre upije u zemlju i naklija, jednačije potorena i bolje rodi. Okušaj jednoć pa ćeš se osvjedočiti. Drugog vidiš, da je u jesen izvukao gjubre i tako ga u hrpama ostavio preko zime. Pusti ga dok mu ne počne nicati i rasti usjev, jer ćeš ga onda moći upozoriti, da je na onim mjestima, na kojim su bile hrpe — bolje žito, a na onim mjestima gdje je zemlja bila gola — slabo. Sad mu možeš rastumačiti — da kako opet sa pitanjima: — Bt li bolje bilo, da je žito svukud jednako ni preslabo ni predobro? Tako ga sama navedeš, da ti reče što je bolje, a ne namećeš mu svoje pameti. — Pa kad ti to znaš, što onda nijesi razgrno [e? / Nijesam imo kad. — Bi li ti bio neko razgrno za krunu? — Bi — priznaće ti. — A šta misliš, bi li bilo žita više od krunt? — Bi vala, makar tovar više. — E, onda si sam sebi škodio, da nijesi uzeo tovar žita za krunu, a sigurno bi bilo i više! Po te pare ne bi ga uzeo ni u Misiru! Drugi put razgrni, nećeš se kajati. — Dogješ do težaka, koji ima nekoliko krava, ali ih ne drži u redu; ne čisti, ne timari, ne hrani redovno i t. d. „Kako to majka mu stara, paziš ova goveda? Bi li ti bio zdraviji, sposobniji za rad, da u blatu spavaš, da neuredno jedeš i piješ!" — Brate, eto vidiš kako znaš, a znaj, da je i ovaj hajvan živ, da i njemu škodi što i tebi. Budeš li malo više na hajvan pripazio, to će ti se duplo isplatiti. Je li de tako! Sam si to reko? ' Onda skreni na mlijeko, da mu i tom pomogneš. — Šta ti radiš od mlijeka? — Ama tamo žene kupe sir, maslo i kajmak. — Dobro je to, ama reci mi koliko ti dobiješ na dan mlijeka? (recimo, da ti reče 7—8 oka). — Lijepo, kad bi to recimo svaki dan unovčio, imao bi na heftu 10—12 K. A to je lijep ćar! — Ne može ni treće hise od toga. Teško se uzmu na heftu po 2—3 K — rećiće. — A prodaš li sve? �44 Nešto se proda, a nešto se i u kući potroši. taričeš? ja ću ti kazati kako ćeš se spasiti, ali idimo — Ti prodaješ sir, maslo i kajmak i veliš da najprije nešto kušati. Sad ćemo nekoliko ih razgr­ za to na heftu uzmeš po 2 —3 K; ne bi li bolje bilo nuti i nogama potapati, a ti idi donesi trine, pa ćemo ih posuti, da što prije trava nikne. da ti to unovčiš u mlijeku? Blizo ti je, pa bi mogao Treba li reći, da će on to do godine sam činiti? svaki dan po djetetu poslati 6—7 oka mlijeka u grad. Prije zaključka, nek mi je još slobodno iznijeti Da ti nagjem mjesto gdje ćeš nositi. To bi ti bacalo jedan dogagjaj,' koji se je u Doboju desio. On će na heftu koliko ti rekoh, a s tim bi čeljadi manje nam potvrditi, da našem seljaku treba najprije osvje­ dočenje, da je siguran, da je to i to dobro, pa će on posla imali, a veći bi ćar bio. onda sam raditi. Iskustvo i najokorjelijeg konzervaTako bi ti mjesec bacao preko 40 K, a tim tivca skrene s njegove staze i okrene ga na bo-Ije. možeš mnogo rupa začepiti. Poslušaj nečeš se ka­ Dakako, da njemu iskustvo samo jednoć mnogo ne koristi. jati! — Sigurno ćete poslušati... Sin nekog Derviševića, uzeo je bez očina pi­ Drugom ili istom ideš kad sije kukuruze. Poslije pozdrava, prijateljskog pitanja za zdravlje tanja mašinicu za sijanje kukuruza u redove i uz nju plug za okopavanje. Stari Dervišević nije dao tome pitaš ga šta radi. na svoju njivu. Ali sin uzme pod kesim njivu, tik — Eto šijem srećom kukuruze. očine njive i stane je obragjivati. Otac se ražljuti na — Bože, daj da ti rode i da ih u zdravlju po­ sina i ne htjede s njim ni govoriti. jedeš! Nego kako ti to šiješ? Omaške, ja! Dobro je Prve godine rode kukuruzi u sinovoj njivi i dva to, ali ja mislim, da se mnogo sjemena potroši, a ne put ih' više bude nego u očinoj, premda su bile skoro jednake. može se uz najbolju volju svukud jednako posijati. Ali otac poruči sinu: „Nije to sevep njegov plug Tako je mnogo štete, a i kopati je teško. Sigurno na i mašina, to je Bog dao rod. Sin jednom reče ocu mnogim mjestima ostane mnogo prazne zenilje. — Kad bi se to moglo kako u redove posijati, — premda se je stari još ljutio i šutio. „Babo, jesi to bi dobro bilo. Šta misliš bi li se to kako moglo? li vidio koliko je meni otišlo poslenika, a koliko tebi Sigurno bi manje poslenika kopača otišlo,-što i ja imadoh dva puta kolik ti kukuruza" — otac je šutio. ti veliš? Dozvoli mi da sad na tvojoj njivi p o sije m ja sa Šta misliš, koliko .bi .se naild^više kukuruza mašinom, a ti posij na onoj što sam ja šijo. —Otac je šutio. (žita ili što dr.). Do godine zaista posije sin na očevoj njivi i — A jesi li ti vidio kad u redove posijano i čim kad se prihod mnogo veći pokaza, a manji trošak, se ono sije? otac se smiri i stade sa sinom govoriti, a treće go­ — Ima za to i mali mašinica, što je može svak dine, da zasijati sve svoje njive mašinom i „Švabinabaviti. Mnogo ne stoji, a za godinu bi se isplatila; nim“ — kako ga nazivaju — plugom. a može se dobiti i na otplate. Od tog vremana više se po starom ne radi... Sličnim i opisanim primjerima, moći ćeš dobiti Daj pokušaj ovaj zadnji ražo posijati pod brazdu — u red. seljaka, pa će se malo po malo popraviti i u svemu. Nek te ne ljuti, što će to sporo ići, jer kad u Da mogneš u redove posijati, evo i ja ću ti po­ moći. Besposlen sam znaš, pa samo da kušamo, si­ godini uspiješ samo kod jednog uspjećeš do godine gurno će biti koristi... Poslušaće te, do godine će još kod mnogo ih, jer težak od težaka rado prima. pitati za mašinu i plug s kojim se okopaju kukuruzi. Ovako i ovdje se radi na milimetre, a napreduje na Došo si recimo do jedne livade i našao si te­ kilometre u narodnom napretku. Bude li ljudi požrtvovnih, samo prijegornih, žaka gdje je ogragjuje. Razmotri brže livadu i traži način pomagati svome za­ kakove pogreške na njoj. Vidiš recimo po njoj bes­ koji će na sličan korisnu (ili bolje štetnu) travuljinu, krtičnjake, lokve, ostalom bratu težaku, onda ćemo za kratko vrijeme opaziti, da nam se ne klima podnožje, da smo spa­ grmove kakve i t. d. — „Hoće li goveda da jedu onu veliku travu (bocu?“) šeni, da smijemo u budućnost gledati bez straha. Narodno blagostanje, sreća i opstanak zavisi o — A neće vira je i Bog, još mi ono kvari si­ valjanim rodoljubima, oni su kadri narod uskrisiti, a jeno. — reći će ti. — Ne bi li se moglo ono kako otstraniti. Idimo to ćemo postići, ako budemo svi pozvani složno upregli sile i ne žalili truda. kušati, evo i ja ću ti pomoći. Ne zaboravimo još ove poslovice: ,,Ko narodu Kad jedno ćoše očistite, ona mjesta gdje su rupe ostale, zagrni i nek pospe trinom. Do godine hoće da pomogne, treba da šnjim opći, jer ni Ijekar ne može liječiti, dok ne upozna pravu bolest svoga će on sam svu njivu tako očistiti. pacijenta!11 Ili — recimo— da vidiš krtičnjaka, pa ga pitaj: Budući, da je bolesniku potrebno povjerenje u — Što ti od ovih krtičnjaka radiš? svog liječnika, to i mi moramo steći povjerenje megju onima, koje hoćemo da liječimo. — A što bi radio, ništa, šta ja mogu krtici? Na posao, braćo, kome je stalo do tog da na — Ja mislim, da je ovo velika šteta? — A ja što je, ama šta ću ja? Tovar dva sijena ovom svijetu osigura sebi mjesto —na drugom bu­ dućem — vijećnom! bilo bi više. Bog dao, da ovo bude od koristi! — Amin! — Pa baš toliko? Bi li ti volio, da se toga ku- �K n jiževn ost. X acaH — MocTap. Kyaa? „Ucmajme oe,ye! Ctjuife mySee neoa llelie eac spujam k 'o tinao oeo epuje! Tpuu cy ma.HO 3<uiosaju xJbe6a, r,(je caoea ue.ua u e/ye <1parna mije" A.ieuca Ihaum uH . Ky^.a cp^a-re? UTra je BiiMa .i>yAw, D a HiinymTaTe rpyAV, Koja Tpe6a, && uaw je AHica, Aa bbm nonoc 6yflji, O c T a jT e o B A je ! C y H u e T y lje r H e 6 a 3a Bac cirHOBe Haumx cypnx 6pAa, CjajHo bii Tonuo ko uito iiame Haje, Ha, upalio, Apara, Bjepa BaM je TBpAa, H e h e n a c r p n j a T k 6 ib t o obo r p a j e ! IIpeA norjieAHMa Tyl)HHCKora OKa IToa cboaom TMypHor TyljBiiCKora ne6a, TAje CBaK Te r.ieAa Kao KpBOAOKa, I’ p k h cy tsm o 3 a a o r a j n x .t>e (5a. TeniKo je, opajao, ko poo cy3e jihth T aJs TupaH CHJiHH Mynn, navii, ĆHje, A.1 jorn je Teace y 6 htb , T A je CBora He»ia h i’Aje o paT a HHje! U ostavljenom zavičaju. „-Primi opet svoje dijete, Koje vijek će tvoje biti, Ljubit tebe svako doba, U tvom polju daj mu groba, Tvojim cvijećem grob mu kiti.“ P. P r e r a d ov ić. Gusti oblaci jure prema sjeveru, a iza njih se otkriva plavo nebo, pozlaćeno sunčanim tracima, što se kroz razrijeđeni oblačio prosiplju na vlažnu zemlju, trepere po zelenom lišću drveća nakićena bisernim kapljicama proljetne kiše; spuštaju se na rosnu travu, grle se s bujnim usjevima i ljube s glatkom povr­ šinom tihe rijeke. Nestašni potočići hrle zapjenjeni s ugodnim žuborenjem, da se u mirnoj rijeci odmore od napornoga puta. Ptičice, opojene krasotom prirode, skakuću s grane na granu, slaveći svojom ugodnom pjesmom veličanstvenost okolice. Uskom slnzicom izmegju bujnih usjeva uspinje se na brežuljak sijedi starac opirući se o rame svoga mladog unučeta. Već su izašli na brežuljak, pa stoje pored lijepe kuće opkoljene visokim drvećem, te pro­ matraju okolicu diveći se njezinoj krasoti. Dok su oni tako stajali izagje iz žurne mlad čovjek s prebačenom puškom preko ramena. Prigje njima i nazove selam. — Alejkumu selam, — odgovori starac, promat­ rajući ga od glave do pete, a onda ga poče pitati: Jesi li to lovio sinko? Imade li što? — Pa eto, bilo bi po nešto, ali je cijeli dan li­ jevalo kao iz kabla, pa se ništa ne diže s mjesta. — A jesi li ti iz one kasabe tamo? Upita starac pokazujući rukom mali gradić, što se je sterao pored rijeke nedaleko od njih. — Jesam. — A moje dijete, reci mi, čija je ovo kuća pored nas? To je kuća i zemljište nekakva Švabe. Ima trideset godina od kad se je tu namjestio. Kupio je on to zemljište od jednoga muslimana, koji je tada otprtljao u Tursku. Oborio je staru kuću, te napravio ovu, pa se sada bani i uživa. Svijem nam je kao krv na očima, ali šta ćemo? Njegovo je, pa može. Kriv je onaj, koji je pustio stranca da uživa na ovom lijepom posjedu njegovih pregja, a on otišao, da trune po anadolskim močvarama. Preko starčeva se lica prevuče hljedilo: čitavo -j u u se tijelo z;ttWsf) a iz očiju se proliše suze; skotrljaša. sa^iz mršavo lice i zastaviše' u gustoj, sijedoj bradi. Sklopi ruke na molitvu, pokunji staračku glavu i poče drhtavim glasom; »Oprosti, o predraga moja domovino! Oprosti tvome jadnom sinu. Ali ne, nijesam dostojan toga ^ n e n a , oprosti izdajici, koji te je sramno izdao: koji je napustio tvoja plodna polja isprepletena tihim ri­ jekama: tvoja krasmi, šumovita brda s bistrim poto­ cim a hladnim izvorima i prostranim pašnjacima! Oprosti budali, koji je tvoje krasote prodao strancu, tvome i svome neprijatelju, a otišao, da se kao došljo potuca od nemila do nedraga, tražeći majku u maćuhi i brata u nebratu. Smiluj mi se, o predraga majko, oprosti mi moja mila domovino, jer nijesam znao šta činim. Oprostite i vi, o pregji moji, što sam kao ku­ kavica predao dušmaninu ovaj vaš amanet, ovaj dio našega -miloga zavičaja i drage nam domovine, koji ste vi kao lavovi branili, koji ste vi svojom krvlju natapali i za koji ste glave gubili, da ga sačuvate od neprijatelja i ostavite svome potomku. Ah, smilujte se, pa oprostite tome bijednom potomku, tome kuka­ vici, koji je vaš amanet predao tugjincu. Smilujte se nesretniku, koji je vaše grobove i mjesta poškropljena vašom krvlju, predao strancu, da ili obeščašćuje. Ah, oprostite, jer s ovakovim grijehom ne smijem umrijeti!« Za tim se okrenu lovcu, pa kao da pred sobom vidi čitav svoj narod, poče ganutljivim i iznemoglim glasom: »Oprostite i vi, draga braćo, što sam vas, kao nebrat ostavio ne smjevši se s vama zajedno boriti za svoja prava. Oprostite, što sam sa tri svoja sina, kao kukavica pobjego od vas, baš onda, kada sam vam najviše trebao. Oprostite, jer mjesto sebe i tri sina svoja, koji nijesmo znali ljubiti ovu krasnu domovinu i našu dobru braću, dovodim vam svoga unuka, koji je mnogo godina u tugjoj zemlji uzdisao �4« i slušao naše uzdahe za domovinom i bradom svojom. On dobro zna. kako jo gorak život u tugjoj zemlji, inegju stranim ljudima, gdje niko za te ne pita, gdje (i niko ne pomaže, nego te preziru kao došlju. Do­ vodim vam unuka, koji će znati cijeniti i ljubiti svoju domovinu i svoj narod!® Iza ovih riječi podiže starac sijedu glavu, pogleda mladog unuka, pa progovori: »Moje drago dijete, čuo si šta sam obećao do­ movini i narodu, a sada mi reci, hoćeš li ispuniti moje obećanje?« »Hoću djede!* Uzviknu unuče svečanim glasom, panuvši u zagrljaj svoga djeda. »Zakuni mi se, sinko!® »Kunem se djede.« Dok su djed i unuk stajali zagrljeni gledao ih je mladi lovac s izmiješanim čuvstvom boli i radosti, pa ne mogavši dulje odolijevati radoznalosti upita starca, ko su oni i odakle dolaze? Starac pusti unuka iz toploga zagrljaja, obrisa suze i poče drhtavim glasom: »Drago dijete, j;f sam sinvbvc grude. Upravo ovdje, gdje je sada ova tugjiiiMa kuća. bijaše kuća mojih roditelja. U njoj sam se ja rodio, u njoj BrOveo" blaženo djetinjstvo i veselu jp la d o s L u njoj/sam se oženio i porod izrodio. Zivio'sam srećno i zadovoljno u svom zavičaju m,egju svojom braćom, obragjujući ovo zemljište, što mi je otac ostavio. Ali kada nas okupira Austrija, kao da mi se u onaj čas pomiješa pamefT Niti sam mislio na ovu moju krasnu domovinu, niti na časne pregje, niti na svoju dobru braću, koja su me opominjala i -molila da ne činim ono, što sam namislio. Sve bijaše uzalud. Ja sam u onom dumanu odlučio seliti, pa pri tom i ostadoh, l’rodadoh imetak u bescijenje, pa se sa .ženom i djecom zavezoh put Turske. r> 1 Turskoj sam proživio petnaest godina u tuzi i bijedi. Sav smo novac potrošili, a uz to mi još pomriješe djeca i žena. pa ja ostadoh s ovim unučetom kao usječeno drvo. Milo mi je da svisnem od tuge i bijede. K6 u tugjoj zemlji, inegju stranim ljudima, a bez igdje išta i ikoga svoga. Niti sam se imao komu izjadati, niti koga za pomoć moliti. Sva mi nada bijaše u ovome unučetu. koje je mene i sebe prehra­ njivalo radeći za malu platu u jednoga berbera. Pred njim sam se kajao radi svoje nepromišljenosti, s njime sam zajedno uzdisao od čežnje za našom predragom domovinom i milom braćom. Pa kada više nijesmo mogli* snositi prevelike čežnjo za milom Posnom i nježnim narodom, pogjosmo ovamo i evo nas sada p re s re tn ih u onoj zemlji i na onoj grudi, na kojoj smo najprije ugledali sunce jarko i okusili prvu slast života. Evo nas na grudi, u koju ću presretan leći, da se odmorim od silnih patnja, koje sam pretrpio kroz petnaest godina života u tugjoj zemlji, inegju tugjim narodom. Sretan ću sada umrijeti, je r znam, da će me zakopati u moju rodnu grudu, za kojom sam toliko čeznuo. 1 jer ću iza sebe ostaviti svoga dobroga unuka, koji će, kao vjeran sin, nadoknaditi ovoj svetoj grudi ono, što sam joj ja oteo. Kad je starac dovršio svoje pripovije­ danje reče mladi lovac potreseno: »Dragi starče, tužna je tvoja priča, bijedan je bio tvoj život u tugjini, ali je i tom u eto došao kraj. Sada si na svojoj rodnoj grudi, nad grobovima svojih pregja, a inegju svojom braćom. Svi ti praštamo, svi te s veseljem primamo u bratski zagrljaj. Ja ću pako biti sretan, ako lnognem tebe i tvoga unuka primiti u svoj konak, kao mile goste, sve dok tvome unuku ne nagjem dućan i ne otvorim m u lijepu brijačnicu.« Starac s radosnim suzama na očima, izreče ple­ menitom mladiću blagodarnost i reče tronutim glasom: »Hvala ti dobri sinko! Bog te nagradio za tvoju dobrotu!« Sunce se zadnjim rumenim trakama oprašta sa okolicom. Tihi vjetrić ugodno lahori uz pratnju ptičijega evrkutanja, što se s žuborenjem bistroga poto­ čića slijeva u harmonične akorde, kao da čitava pri­ roda pjeva dobrodošlicu svojim milim sincima. Zemlja se polagano isparava, kao da hoće tom svojom parom da zagrli svoju djecu, vesela,, što su se opet povratili u mekano krilo svoje dobre majke. A starac s unučetom i lovcem odmičući laganim koracima prem a gradu, iščezava u gustoj tami. Ata N erćes: = ----- Iz sličica: „Sa Neretve." „Šperac Jakovina." Malen čovjek.... Tijela dosta krupna, a glava mu malena, gotovo djetinja. Lice opaljeno, naborano brazdicama, posljedica valjda brige i ljudskih misli. Uvijek gleda milo i veselo svojim malim i zelenim očima. Na njemu gaće, košulja i džamadan te nešto male kape na glavi i opanaka na nogama. Nagjoli ga jedne večeri u Gabeli. Stao na sred puta podnu jedne strane pa gleda u g6 krš viš sebe. Luli. — Dobar veče! — Bog da dobro! — gospodaru. — Ti si rekao bi k nama došao?! — blago mu se javim. —• Jesam. Doša’ sam ovdi malo na vigjenje. Imam roda, ]k — Bog ti da dobro! — Pa gledaš u brdo? — Ma ja, gledam, lipo Bogu ’vala! Hm! — šapnuh u sebi. U njega ti u golom kršu „lipo“... — A oklen si ti, prijatelju? — pitam ga rado­ znalo. — E, otud’, bora ti od Imockog... Lijepo tamo, a? �47 — E, je bora mi, ali... Svita ima mnogo nagomilalo ■se, izrodilo se. Nas bilo u kuci trojica braće, pa :sad dvajstero diče... Pa evo ja doša’ ovdi. — Pa šta ćeš ovdje radit? — E, bora ti, sad gledam, šta ću radukat. Ovo je carska „zemlja" (misli krš) pa sam molio, da mi .se dade... Dašto, da sam nešta vjerovao i naši.n ljudima niče iz kamena loza i duhan, ali goli, pusti krš! — U zdravlju! - - Bog da gospodaru!' * Prošlo je dva-tri mjeseca a naumpade mi, da •vidim „Šperca." Ranim jutrom jednoga ponedjeljka išetam do ■Šperčeve kuće. Nagjem ga u sred njegove zemlje, ;koju je svu ozidao zidom. Začudim se. — Dobro jutro! — Bog da, gospodaru! — Ma je su li tebi ovo irgati uradili? Nijesi ti mog’o sam ovu silu isčistiti i urediti... —E, e, moj, evendija, sve sam ja ovo sam sa rsvojom — da oprostiš, — ženturinom, uradio. Ja, ja, moj evendija, ’vako Bog dS lipu ’oru a zdrav Bogu ’vala... — Pa šta ćeš sijati ? . •, — E, duke ti malo duvana, malo loze, pa po­ koji ev’ ovdi u kraju šipak, smokvu... ima se šta. Bogu ’vala. Ev’ vidiš, sto sam kola ev’ odavlen ka­ mena izvadio... — Pravo, Jakove! — kliknuh ja i popleskah ga ,po plećima. — More, moj evendija, more se, kad se ’oće j&, ne daj Bože prositi kad ima čovik dvi ruke... Zadivio me taj čovjek. Oprostiv se s njim, pogjoh -o koječem razmišljajući... Dragi Bože, kad bi vas moj narod imao ovaku •čelik-volju kao što ovaj čovjek i mnogi Hercegovci, srećna li bi bila naša Otadžbina?!... Kad pomislim na mnoge ne obragjene njive po cijeloj Bosni, što ih je nemarnost ostavila, često pomislim na valjanog „čovika" — Jakovinu. Sreća. : Jules Verne. Jedan sin velikoga Harun-ur-Rešida bijaše ne­ sretan, te šta će, kako će, pogje nekom starom der­ višu, da ga .pita za savjet. Mudri mu starac odgo­ vori, da je sreću teško naći na ovome svijetu. „Ali ipak", dodao je derviš, „ja znam jednu stvar, koja bi ti sigurno pribavila sreću." r A kakva je to stvar? -upita princ. „Da obučeš košulju sretna čovjeka!" odgovori derviš. Na to princ zagrli starca od veselja i pogje, .da traži svoj tilsum. Francuski napisao: Išao je svagdje, dolazio je u sve glavne gra­ dove na zemlji, oblačio je carske košulje i kraljevske, pa onda košulje prinčeva i velikaša, ali — trud mu uzalud! — ni u njima nije bio sretniji. I tako je du­ go putovao ne našavši nigdje sreće. Napokon, pošto je oblačio tolike košulje uzalud, izgubi nadu i povrati se jednoga lijepoga dana u očeve saraje, ko jadniji, ko žalosniji od njega. Tad opazi vrijedna težaka, koji je posve veseo išao za plugom. »Evo«, pomisli princ, »evo ipak, sre­ tna čovjeka ili sreće uopće nema na zemlji!« i pogje odmah do njega. »Eh, prijatelju, jesi li ti sretan?« upita ga. „Jesam!" odgovori težak. „I tebi ništa ne fali, ti ništa više ne želiš?" „Ništa!" „Eh, de prodaj mi svoju košulju!" „Da ti prodam svoju košulju?! Ta ja je nikako i nemam!" Preveo: Faik Sabri. Sudbina. Podno grada u zabitnu jednom kutiću ima jedna mala, napola srušena koliba. Pred kolibom, na dvo­ rištu, izrastao je ogroman hrast, koji rekao bi, da se neće nikad više zazeleniti, jer je s donje strane sav istruhnuo, te mu prijeti skore. smrt. Jedan jak vjetar nek duhne — i hrasta će nestati.. .. vjetar će ga iz­ valiti. Oko kolibe sve je tiho, nijemo, pusto, samo što kadkad vjetar zašušti opalim suhim lišćem.-.. . Kasna jesen je uništila i zadnji trag životu prirode. .. . Vjetar puhne i zašušti lišćem, i najedanput ti se pričini, kao da u šuštanju čuješ neko bolno, umorno stenjanje. U kolibi na slamnjači leži sijeda ljudeskara, koja, opterećena bremenom godina, bolno izdiše. Kraj starca je uz postelju vodena posuda, a na posudi ko­ mad okorena kruha; to je bila sva prehrana ovom ja­ dniku, koju je on sam izradio, na svojim poštenim žuljevima, dok je još u snazi bio. Šesti je dan nastao, da se nije od kućnjeg praga makao, a možda se neće ni maknuti .. . Jadni starina teško je obolio . . . . Starac leži mirno, ne miče niti jednim udom, tek po kadkad zaječi, tako bolno . . . . tako tužno . . . . Nije šala bori se sa zadnjim časovima trudnoga života. Da je bar ko s njim, da mu što pomogne, da ga bi­ jednika utješi . . . . ali nikoga nema, nikoga. . . . A šta li je to, da ga je svak ostavio, svak ga se oglušio? Možda je kakovo nedjelo učinio ? Ne . . . ., starac je čist, kao sunce, nevin kao djetešce; nikakvo zlodjelo nije učinio, nego je ljudstvo nezahvalno, ljudstvo . . . . Šta više dok je mogao svakom je pomogao i bio pri ruci . . . . ah, takova je zahvala nezahvalna čovječanstva__ Vjetar je šumio i raznosio lišće, a i jeku trud­ noga starca, koja se je, poput plinovite pare, negdje daleko — daleko u beskrajnom vazđuhu rasplinjavala. Najedanput proletje iznad kolibe jato crnih gavranova, a iz kolibe se ču jedvačujan glas: �48 — 0 teška sudbino čovjeka bijedna . . . .! 0 .. ..! Zašto si tako' okrutna sa čovjekom, djetetom svojim....? Ja jadno tvoje stvorenje, evo se borim sa gorkom smrti i umirem u ovoj niskoj kolibici, čiji će se krov naskoro srušiti, a da za to niko neće ni okom trenuti . . . . Zašto si taka . . ..? Umirem . . . . Ah . . . . To starac reče i zaklopi oči. Za uvijek? Da, za uvijek— Vjetar je dalje šumio i raznosio lišće, a ptičice male, skakućući po golu drveću, pjevale su pjesmu tužaljku, jer rekao bi, da će naskoro i snijeg pasti__ — Konac. — L. B r____ Munevvera. (Ljubavna pripovijest iz carigradskog života.) Napisala: G i u z i d a. s turskog preveo: Osman Asaf Sokolović. (Nastavak). »Uzalud si, Šefiče, naumio doktorom postati. To ne ćeš moći, jer se više zanimaš psihologijo/n, nego li materijalističkim studijama. Osim toga uvjerena sam, da sentimentalan čovjek ne može biti ozbiljan do­ ktor!« Smiješeći se nijekao bi Sefik ove moje riječi. Još mu je samo bila godina ostala, da svrši sve­ učilište. Ah! Ne mogu Zaboraviti. Bio je ovakav isti jesenjski dan, kada mi je prvi put očitovao svoju ljubav. S drveta, pod kojim smo sjedili, obarao je je­ senski vjetar na nas suho lišće. On mi je ondje ra ­ zložio sva svoja čustva. sve svoje ljubavne osjećaje; pokazivao mi dubljine svojih čuvstava, te mi je tada prvi put rekao: »Munevvero, ja te ljubim«. Izmedju zvukova uda, kojeg sam malo prije svi­ rala, činilo mi se, da mi neko ove iste riječi govori, pa sam se zato bila sasvim izgubila u uspomenama. Već se je nekoliko suza bilo skotrljalo niz bli­ jedo lice Munevverino, kada nastavi tužnim glasom: »I već je moj otac, poslije mjesec dana, da is­ puni pošljednju volju Šefikova oca, bio izvršio svoju svetu dužnost, zaručivši me za Sef ikom. Od tada mi je saobraćaj sa Sefikom bio zakonit. Kao što mi je bio zaručnikom, tako mi je po­ stao i vjerni drug, kojega sam strastveno ljubila. Šefik je sada upirao već zadnje sile i željno na­ stojao da položi ispit i dobije diplomu, jer nam je o tom dragocjenom komadiću papira ovisilo vjenča­ nje. Ta diploma je takodjer Sefiku donosila sama po sebi oficirsku čast. Od sada sam ga gdjekad opazila u vrlo tužnom stanju, koje mi se nije nikako svigjalo. S glavom na prsim a i oborenih očiju, bio je on duboko zamišljen. Ovo me je bacalo u vrlo teške brige. Šta to znači?! U ovako sretnim danima Sefikove duboke misli, žalosni, snuždeni pogledi, odavali su V, mi, da trpi sigurno od nekakve bolesti i tuge, no* koju je htio preda mnom da sakrije. Zar je bilo moguće da sakrije od mene "bno, što ga žalosti?! Nismo li mi vjerni drugovi, istih osjećaja, a uz to i jedno drugome tješitelj? Kakova bi mogla u me­ ne biti briga od njega sakrivena, a isto u njega od mene? U velikoj brizi zbog ove zagonetne Sefikove tuge, mnogo sam trpljela. Jednoga dana zajedno sjegjasmo u bašči. Pogledavši mu očevidno blijedo, omršalo lice, s očima, oko kojih su se bili pojavili crni kolutovi I nehotice mu rečem: — Jesi li bolestan, Šefiče? Nastojeći da skrije utisak ovih rječi, nasmiješi se i odgovori mi: ' — »Ta ti si uvijek taka: Čim mi opaziš samomalo bljedoće u licu, odmah misliš, da sam bolestan.. A ja se bijah tek zanio u duboke misli, koje me taru. A jti^Munevvero, eto, i ti si se zavezla u nekakve misli. Daj mi kaži, na koga misliš?« — »Na te Sefiče, samo na te! Za koga da se više brinem, na koga da mislim, osim na tebe«. — »Na me?! A zašto si zabrinuta?« — »Ti si bolestan, za to se brinem, a povrh toga još i bolest tajiš!« — »Boga ti! Nemoj da mučiš svoga srca takvim neistinitim mislima. Može li biti moći u jednom tijelu i to bolesnom, da radi, da se trudi, a eto vidiš, s ka­ kvim marom za te radim«. Poslije male stanke nastavi: — »Ja, šta bi ti Munevvero, da ja nosim u sebi klicu kakve neizlječive bolesti?« Osjetih, kao da mi še nekakav vrh usijanog gvožgja u srce žabo, i zadao mi užasnu ranu. Uzbugjeno mu odgovorim: — »čim bih saznala, da imadeš takovu bolest, istog bih dana svome životu kraj učinila, ta to mi naša srdačna veza nalaže. Samo pomisli, Sefiče, kako bih ja bez tebe mogla i časak živjeti!« Šefik se smrkne i ozbiljno se zamisli. Kad je glavu podigao, opazim mu ispod naočala blistajuću suzu. Malo zatim ustanemo i počnemo jedno uz drugo šetati. V. Bijaše koncem maja, kada je proljeće sa svojom ljepotom već bilo poodmaklo. Megju nam vladala je dosadna šutnja. Osjećala sam se vrlo tužnom. Želeći prekinuti šutnju, Sefik će mi: — Već su nam proljetni dani na izmaku i sad nam se valja pripremati za tužne jesenske dane. Ah! Ne mogu ti opisati radosti, koju u to godišnje doba osjećam. Onda mi se nasmiješi, i. pogleda me, pa. nastavi: �40 .te Ii, srce, Munevvero, da mi ovoj mojoj ra­ dosti nećeš zavidjeti, jer sam upravo kao zaljubljen u jesen. Ustavismo se pred jednim kestenom. Primjetila sam, da mi je Šefik htio nešto go­ voriti, ali se nije smio odvažiti, za to mu reknem: — Sefiče! danas si se promijenio! Želiš li mi štogod kazati? Potvrdivši glavom rekne mi: — Bojim se, da te ne dimu riječi, koje bih ti govorio. Ako baš hoćeš, da ti rečem, a ti uzmi moj govor za kakvu priču. — Dobro, samo govori, ja ću ’4te slušati. Samo neka te riječi ne budu o kakvoj smrti, o kakvoj bo­ lesti ili bog zna o kakvoj nesreći. — Na žalost, sve je to, što ću ti sada govoriti. — Oh! Šefice! — Molim te, slušaj me, Munevvero! — Sigurno nisam ni ja rad u ovako mladim da. nima umrijeti; osobito ne, proživivši sretan život s to . bom. Ah! Srce moje, budi uvjerena, sve su mi želje, sve nade u tome, da s tobom živeći sretan budem. Na to će sam u sebi: — Ah! Sta htjedoh reći? Neznftm ni sam; misli., su mi danas tako raštrkane, da zaboravljam i ono, što sam htio govoriti. Nastojaću, da ti sve kažem, jer te od danas za dugo vidjeti ne ću. Uzdahnuvši, na­ stavi, te će glasno: — Kad umrem i legnem prije tebe u hladni grob, na odmor, ti me spomeni u tužnim jesenjskim danima, kada uspada lišće i kad cvijeće prigne svoje ponosne vratove. — Ostavi sve te tuge, sve brige na stranu, te se kao i ostali sretni i zadovoljni ljudi svemu raduj i veseli. — Neka te više obraduje jedan kišoviti dan nego li koji veseli proljetni. — Kad kiša s tužnim rominjanjem uspada i kad jesenski siloviti vjetar travu uzvalja, treba onda da se sjetiš onoga sretnoga života, koji smo zajedno pro­ veli. Nadalje, nemoj nikad zaboraviti, da sam u ova­ kvom stanju i ja uživao nerastumačivu slast, u ova dva tri mjeseca bio tužnim, ali i slatkim osjećajima opojen. Od tada je dosta vremena proteklo, tako, da su se utisci ovih riječi bili iz moga srca izbrisali. Već je i nekoliko mjeseci bilo prošlo, od kako je Sefik svršio medicinu i doktorom postao. Od tad baš ni jednom riječi nije spomenuo kakovu bolest ili smrt, te zato nije ni bilo megju nama o tome nikakova razgovora. Osim toga sam ga, od tada i rjegje vigjala. Opazila sam, da mi se nije htio nikako ni pokazati, i da je odviše prostodušan postao. Nastojao bi uvijek s kojekakvim nepotrebnim riječima prikra­ titi vrijeme, a o kakvoj ljubavi, kao prije, ni da spo­ mene. U njegovim riječima i ponašanju opažala bi se velika hladnokrvnost prema meni, a o vjenčanju nije gotovo od tad nikad progovorio. O tome se kod njega nikakva želja nije opažala. Njegovom ponašanju pre­ ma meni čudila sam se, te sam se bojala, da ga kad­ god nisam uvrijedila. Jednoga dana zovne me otac k sebi; kad sam unišla u sobu opazim, da mi se je otac u licu znatno promijenio. Smrknuta čela i blijeda lica gledao je on jednako preda se. Sjednem preda nj, a on mi rukom pokaže, da sjednem kraj njega, te mi tada prozbori: — Moja kćeri! Sigurno da se nijesi nadala, da ću ti sada, ne kao otac, nego kao tvoj iskreni prija­ telj, govoriti. — Nijesam, dragi oče! Ali Vas ne razumijem, šta ste mi time htjeli reći. Da li ćete mi govoriti štogod o Šefiku? — Istina je kćeri! — Ah, ova potvrda me je kao grom udarila u srce. ' — Nije, kćerko, nije, ne treba da se plašiš za njegovo zdravlje, ali me je on oteretio tako teškom zadaćom, da je ne smijem ni kazati, — odgovori otac i duboko uzdahne. Mili Bože! U velikom uzbugjenju uhvatim očeve ruke i činilo mi se, kao da su bile od leda stvorene, te ću mu na to reći: — Govorite, oče, govorite. Glas, što ćete mi ga dati, koliko god bude koban, nastojaću, da ga ipak sa svom strpljivošću podnesem. Na očevim trepavicama se zasjaju suze, privuče me k sebi i pritisne na grudi. — Munevero, dijete moje drago! Ona jedna jedi­ na riječ, koju ti je želio tvoj otac kazati, tako je gor­ ka, da će ti možda uništiti sve one tvoje želje, koje si još iz djetinjstva u tvome srcu gojila, zaio moraš sav svoj ženski ponos upotrijebiti protiv onome nezahvalniku. — Bože moj! da li će taj nezahvalnik biti Sefik? Je li oče? — Jest, baš Šefik, taj patvoreni zaručnik, koji je spriječio, da se vjenčanje obavi, zabacivši uz to posljednju želju svoga rahmetli oca. Po vičem tada tužnim glasom: — Kako? zar da Šefik ovako želi? Zar da ovo on govori? Je li, oče, zar on? Zar je moguće, da me Šefik neće? Zar da me on prezire? Zar je moguće, da nam se tako brzo izgubi iz srca ona ljubav, koja nam je pomiješana s našom krvi i koja nam je s godina­ ma rasla. — Ah, na žalost, čedo moje, nastavi otac suznim očima, — istina je sve što sam ti rekao. Ako hoćeš evo pročitaj pismo, što ga je on sam pisao. Sada već možeš i sama znati kakvom ti je on teškom zadaćom opteretio oca. — Naumio je, da se s tobom ne bi vjenčao i da �Dani su prolaz’li, a ja gotovo ni iz sobe nijesam zadrži samo za uspomenu, samo za san toliko vrijeme, izlazila, ne bih gotovo ništa ni jela, a osim majke ni­ što ste ga zajedno proveli. — Zar je to njegova želja?! Onda neka mu i jesam nikog drugog ni primala. Na skoro me jedan bude! Kada je njemu to moguće, onda ću i ja svom zaprosi, a ja? Kao da ni u sto godina ne bi mogla dobiti silom nastojati, da ga jednom za uvijek izbrišem iz ovakve prilike, samo, d a še osvetim Šefiku, koji me je svoga srca, da odstranim ljubav, te ga zaboravim. Ali, mogao drugoj žrtvovati, te neka vidi, da ja njega mo­ gu drugim zamijeniti, te ■kada mi je majka oče, mogu li razumjeti tomu uzrok?! — Sigurno! Zar je moguće, da se bez ikakva došla u sobu, da me upita pristanem odmah uz uv­ uzroka baca pod noge takva, doista iskrena ljubav i jet, da se vjenčanje ne bi prije godine dana obavilo da se nastoji utrnuli nade jednog nevinog srca? Ali, i ne pomišljajući, da ću, dok sam živa, biti ženom onoga, kojega ne ljubim, onoga kojeg ne mogu ni kćeri, ja toga uzroka ne poznam1 — Ne, oče, ne, ja vam ovih riječi ne mogu pri­ ljubiti. Ne pomišljajući uz to još, da moram s njime miti. On je vama sve potanko kazao! Znatno se u licu bijaše promijenio moj otac, do smrti živjeti, da mu moram prava štititi, da ga moram zadovoljiti, uzvraćajući mu posmjehe i prijate će uzdahnuvši reći: — Neznam, kćeri, ne znam! Uzalud bi. bilo više zncst, sretnim ga Čovjekom učiniti. Ne pomišljajući, da će ovo moje obećanje u životu mi glavnu ulogu od mene i tražili. — Zar mi baš nećete kazati?! Nema štete sva­ igrati, samo sam željela, da vidim, šta će Šefik či­ kako sam mogla razumjeti, da me je Šefik nekoj niti, kad čuje. drugoj žrtvovao. 1 zar nije tako?! Možda će ga kosnuti ovakav moj postupak?! — Možda, odgovori otac gledajući predć^ se. Syom ^ sam se budućem mužu u srcu zahvaljivala, Nalazila sam se u vrlo opasnom stanju. Kod te sam se onda tako sebičnom osjećala, da nijesam oca nijesam smjela tiK ostati. --'B ila sam toliko u ni pomisliti mogla, da ću unesrećiti onoga siromaha, uzrujanosti, da sam mogla učimii, kojekakvih nepri upotrijebivši ga u svoje vlastite svrhe, u svoju stojnosti pred ocem. Skočim i odem u svoju sobu, gdje osvetu! (Nastaviće se.) se u velikoj tuzi složim na minderluk. Dopustim suzama da teku koliko ih je volja, te sam se tom prilikom isplakala, da mi se je činilo, da mi je duša u suzama ronila. Već mi je ova uznemi­ renost bila prestala, kada sam, podbočenom glavom — Dr. M. — na ruke, mirno mislila. VI. 1. Kihavica je česta bolest. Malo ko da nije od U mom so shrvanom srcu bijaše odjedared po­ nje bolovao. 2. Obična kihavica je p r o s t o z a p a l j e n je s lu budila neugasiva mržnja prema šefiku. Ustanem i stanem po sobi šetati. z o k o ž e — najprije samoga nosa, a onda i okoline Mislila sam ili, bolje reći, željela sam misliti, ali njegove. 3. Oboljela sluzokoža pocrveni, nabubri, bridi i su mi misli tako raštrkane bile, da sam nakon dugog mišljenja na koncu uvidjela, da nisam mogla ništa gori, pa onda počne jače baliti. smisliti. Ah! ova uvreda, onda da me Šefik ne voli, 4. Bala ili sluz je s početka bistra i žitka, a kas­ da me je drugoj žrtvovao, ah, ovo sve mi je užasno nije gusta i gnojava. Zato je nos u kihavici toliko zatisnut, da bolesnik mora na usta disati — naročito na dušu djelovalo. Zar da Šefik, zaboravivši svoje sveto obećanje, s noću u postelji. 5. Bolesna sluzokoša izgubi i osjećaj mirisa. Ali poniženjem baci pod noge našu ljubav, a i mene osta­ vi bez ikoga na ovom teškom putu ljubavi, na kojem je inače toliko osjetljiva, da i na najmanju draž Ijera mi obećao, da će do smrti zajedno sa mnom bro­ na kihanju. diti! 6. Jaču kihavicu prati obično i glavobolja. Po — Bez srca, nevjero! Naumio si i želiš da gdjekada se tome pridruži i »vatra«. Bolesnik je loman uništiš jedan život, da ubiješ jedno mlado srce. i zlovoljan, ne jede kao obično; a i san mu je nemi­ Godinama one cvatuće nade, one slatke želje, ran i isprekidan. eto su se izjalovile u jednom jedinom času, i moje ja 7. Uz jaču kihavicu javljaju se često i druge pro­ srce prviputa pri jesenjskom hladnom vjetru osjećalo mjene. Nos i gornja usna pocrvene, nabubre, razjedu gorku žalost! se, pa i iskrastave; oči podbuhle i suze; grlo je suho Pošto sam se najnesretnijom osjećala na ovome i hrapavo; uši sijevaju i zuje (pište); a po gdjekada se svijetu, počnem opet kao dijete plakati. Ta eto, Šefik desi, da bolesnik i zagluhne. me je ostavio, Sefik me više ne ljubi! Od sada za 8. N e p o s r e d a n u z r o k k i h a v i c i su razne što i da živim! . . , zarazne klice. To se vidi već i po tome, što se često H ig ije n a . Kihavica. �M dešava, da kihavica s jednoga čeljade ta na drugo pre­ 29. No šmrči burmut. Bježi od jakih smradova lazi, pa tako čitavu kuću obredi. i mirisa — u opštc od jačina. 9. N e p o s r e d a n p o v o d mogu biti razne pri­ 30. No daj djeci, da nos prstima čačkaju Ili da like. N a jč e š ć e d o la z i k i h a v i c a i z a n a z e b e — u njega čime drugim duboko zailaza, ili da ga kuni’ naročito s nogu i glave. eom-travom »pano i tucaju« i t. d. 10. Kihavicu lasno dobiju, upravo od nje su na31. O b ič n a k i h a v i c a je b la g a b o l e s t i trusli slabunjavci i škrofuljavci, pa onda one osobe, koje b rz o p r o g je . A li ip a k s v a k g r i j e š i , k o s e se suviše tople i lako znoje. a a n ju i ne o s v r ć e . M ože i o n a b i t i o p a s n a . 11. Take osobo dobro će učiniti, ako zimi mjesto 32. Odojčetu je i osrednja kihavica opasna. Za’ jednih toplih (vunenih) čarapa navuku dvoje. Još je bo’ tisne mu nos, pa mu ne da sisati. lje, ako su samo donje vunene, a gornje svilene. 33. Ozbiljnija je kihavica i onda, kad dugo traje 13, Ko je od kihavice natrusan, neka zimi nosi ili kad se često povraća — naročito kod slabunjavih i obuću debelih gjonova ili (pod tabanima) vunene pod- škrofuljavih osoba. U takim prilikama valja već tra­ pete. Dobre su za njih i kaljače (kaloše) bez gornjeg žiti ljekarske pomoći. lica — samo s gjonom. 35. Ljekara valja tražiti i u onim slučajevima, 13. S nogu se najlakše ozcbe u m o k r o j o b u ­ kad iz nosa s vremena na vrijeme gnoj i sukrvica teče, ći. S toga varošani po blatu i lapavici nose kaljače. ili kad čeljade iz nosa zaudara (smrdi). Samo valja da ih odmah skinu, kadgod s polja u kuću 36. Od kihavice često protoče i uši, a od toga svrate. se može i ogluhnuti. 18. Kaljače se ne nose da drže toplo. Zato su 37. Zapaljenje sluzokože u nosu može i na naj­ one u suhoti baš i zimi suvišno. Šta više: mogu i bližu okoirrm preći, pa i na niže sa spustiti. S toga škoditi. U njima se noga upari — dakle opet donekle kihaviča\i često promuknu,pa po gdjekoji i prokašlju znoji i ukvasi — naročito, ako se u kući ne skidaju. — a to će reći: obole^im i grlo i pluća. 15. Cim ti se noge upare *i oznoje, skidaj obuću 38. Kihavica je često i preteča koje zarazne bo­ i mijenjaj je. Ako ne svu, ono barom čarape ili obojke. lesti — naročito kod djece, pa već zato zaslužuje na­ 16. Mokra obuća ne smije 'še na nozi sušiti. Čim ročitu pažnju. je skvasiš, skini je. A ako d.r'nije zgodno da se odmah 39. Zdrava služokoža nosa čuva i brani tijelo od izuješ bar se poštara], da mokrih nogu no sjediš, nogo zaraznih klica, a bolesna već to ne može. S toga se hodaj. na kihavicu lakše nadoveže i koja ozbiljnija zaraza — 17. Osuši obuću prije no što je obujoš. Pazi da n. pr. kočnja vrata, jektika i t. d. Bolesna služokoža ti je i gornji dio njen sasvim suh. lakše će primiti zarazne klice, a lakše će ih i u ti­ 18. Gdje su veliki snijogovi, tu opanak nogu jelo propustiti. Bolesne sluzokože nosa i ždrijela (kraj­ slabo brani. U takim krajevima nose se čizme sa vi­ nika) su, dakle, upravo otvorena vrata, kojim zarazne sokim sarama. klice slobodno u tijelo ulaze. 19. Na zimi ne stoj dugo na jednom mjestu, nogo 40. Prema tome ljekari savjetuju, da se od kiha­ se kreći. vice čuvamo, a ako je dobijemo, da je ne zapuštamo, 20. Ne izlazi na vjetar i promahu m o k re koso 41. Slabunjavi, natrusnl ljudi najbolje će se od ili z n o j a v e g la v e . kihavice sačuvati, ako i z v j e ž b a j u svoje t i j e l o 21. Naročito se čuvaj vjetra i promahe, ako si tako, da podnosi i jače mijene u toploti. Kupanjem, ćelav. trljanjem, šetnjom i kretanjem po svježem ma i hlad­ 22. Ne idi s cićc-zime odmah u pregrijane pro­ nom vazduhu očvrsne i slabiji sastav tako, da mu i store. sluzokože postanu jače i otpornije. 23. Ne trči odmah s vrata naložonoj peći. 42. K i h a v ic a ć e b r z o p r o ć i, ako bolesnik 24. Ne loži naglo peć. 25. Ne idi zagrijan i oznojen (potan) iz zaparna za vrijeme bolesti ostane u prostoru s čistim, svježim vazduhom, a podjednakom, umjerenom toplotom. prostora na hladnoću. 43. Tijelo je u prijekim promjenama toplote najma­ 26. I s r u k u s e m o ž e n a z e p s t i , pa[kihavica dobiti. Djeca je često dobiju brčkajući za dugo rukama nje izloženo — u toploj postelji. Kome se, dakle, po hladnoj vodi i grudajući se čitave sahate. Tako i može, neka odmah u postelju legne čim kihavicu do­ bije. pralje često okihavičave. 43. U kihavici pomažu mnogo i lijekovi, koji tje­ 27. Kihavicu može da izazove i n e č i s t o ć a . S toga valja nos čisto držati. Naročito ga valja čuvat i od raju na znojenje, pa i para. Neki meću noge u vrelu vodu. prašino, čagji (dima) i jačina. 45. Ljekari opet preporučuju: paru od slane vode 28. Ko ima posla u nečistom, prašnjavom i za­ dimljenom vazduhu, neka često nos usekne. Naročito (da se diše), vlažne obloge, mentol, forman, formanovu vatu i t. d. „Zdravlje*. valja to da učini pred spavanje. �5*2 714. Rado Marković. 715. Gjorgjo Ran kič, 716. Umorbeg A. Salihbegović, 717. II. Muharembc'g l ’ašić, 718. (»12 Vejsil ef. Mutapčić, 613 Arslan of. Herce­ Aleksander S. Bogdanović, 719. Aleksander Daskalović, govac oba iz Zenice; 614 Mićo Belović, trg. Brčka; 720. Zijabeg O. Salihbegović, 721. Rifatbcg Rifatbe615 Izet ef. Sarajlič šk. upr. Ustikolina (kot. Foča); gović, 722. Hasanbeg Salihbegović, 723. Muratbeg 616. Hivzibeg Filipovič, 617. Ćamil’heg Filipović, 618. Osmanbegović, 724. Hafizbeg Salihbegović, 725. Hrus’ J u su faga Iladžić, 619. Salih of. Demirović, 620 Ibrahim tanbeg Salihbegović, 726 Alija Muharembegović, svi beg Filipović, 621. Šerif beg Filipović, 622. Omerbeg iz Bijeljine; 727. Dr. Uroš Krulj, 728. Lazar Miličević Filipović, 623. M. Hulusija, 624 Atifaga Čokić, 625. trg. 729. Dr, Nikola Stojanović, advokat, 730. Odisej Ibrahim ef. Rašić, 625. Hasan ef. Karahasanović, 627. Mavrakis, opć. taj., 731. Dr. Fridrich Trammer, grad. Dedaga Handžić, 628. Avdaga Čanak svi iz Ključa; fizik., svi iz Mostara; 723. Nikola Pišteljić, 733. Božo 629. H. Osman Č-izmić, 630. Omer Karaosmanović, 631. V. Božić, 734. Ž. O. Đačić, profesor, 735. Jusufbeg Milanko Marić, 632. Mujaga Gasal, 633. Arif Imamović, Ljubović, oficir, 736. Lranko Pećanac, gjak trg. ak., 634. Suljo Lemu, 635. Salih Zilić, 636. Mladen Mitro- 737. Dragoljub M. Marinković, adv. prif. svi iz Bio­ vič, 637. Jusuf Turhanija, 638. Mujo Verebica, 639. grada; 738. Dušan Babić, trg. 738. Špiro Bocarić, ak. Mujo Lemo, 640. Ahmed Brkić, 641. Špiro V. Pažić slikar, 740. Jeftan Hagji Lelečić, trg. svi iz Sarajeva; 642. Simo Zagorac, 643. Hamid Kozbeg, 644 Derviš 741. Muslafaga Omerbegović, trg. Gračanica; 742. AuKozbeg, 645. Alija Verebica, 646. Mujo Gjonlić, 647. dija Žukić, trg., Treštenica (kot. Tuzla), 743. H. Salih Simo Rosić, 648. Ibro Burek, 649. Salih Burek, 650. ef. Ibrahimović, 744. Akif Karamehić. 745. Trifun Gjer Ahmed Burek, 651. Muharem Burek, svi iz Livna; 652. inanovič, svi iz Visokoga; 746. R uhija HadžiosmanoMuiatbeg Zaimović, 653. Savo Popović oba iz. Tuzle; vić,»Jajce; 747. Salih ef. šer. sudac, 748. Mustafa ef. 654. Mehmedaga Kučukalić, vel. posjed., Brčko; 655. Ibrahimović, 749. Ibrahimaga Hodžiegrić, 750. Husein Dr. Milan Srškić, 656. Mi lan Besarović', 657. Muhamed aga Piskavica, 751. Husein ga Dervišević, 752. Murat Hadži Smailović 658. H. Alija ."Vojniković, 659. Mu­ Topčagić, 753. Hasan Rizvanbegović, svi iz Brezova hamed II. Omeruvić svi iz Sarajeva; 660. Alija Daut- Polja, begović. Prozor; 661. Mehmeđ Ibrahimović, Sarajevo; 662. Sulejman Šukribeg Hafizadić, medecinar Travnik; 163. H. Jusuf aga Efića, Mostar; 664. Jakov A. Popović, Gajretove vijesti. (565. Svelozar T. Zini^ 666. OsmarJbeg Teskered/.ić, N ovi č l a n u te m e ljile . Za Gajretova člana ute667. Fabribeg Teskered/.ić, 668. Scnisi ef. Brajić, 669. meljača upisao se je g. Marko Brandeis trgovac iz Ibrahim beg Hasanpašić, 670. O m erbeg Ibrahimpašić, Brčkog. Neka je čast, hvala i priznanje g. Brandeisu, 671. Sabri ef. Nikšić, 672. Asim ef. Kurt, 673. Ibrahim koji svojom obilnom potporom ove naše opće narodne beg Hafizadić, 674, Muhamed lvurt, 675. Ali ef. Bego- kulturne ustanove, dokazuje, da mu leži na srcu naš vić. 676. Abdaga Dautović, 677. Abdurrezak Bjelovac, napredak i prosvjećenje. G. Brandeisa i njegovu radnju 678. Salihbeg ldrizbegović, 679. Salihaga Dženić, 680 toplo preporučujemo muslimanskoj ehaliji brčanskoj. Salihaga Šehaganović, 681. Ahmedaga Tolja, 682. Ha­ N ovi G a jr eto v cijja r p a p ir . Ovih dana je mid ('f. Kajmaković, 683. Hajdar ef. Fazlagić, učitelj, izašlo novo cigar-ćage Gajretovo finije vrste u formi svi iz Travnika; 684. Hasan Komić,685. IbragaKomić, »Riz-Abadie« papira. 686. oulejman Komić, 687. Zaim Koinić, 688. Ahmed Fini Gajretov cigar-papir nije ništa izostao iza Basic, 689. Salih H. Komić, 690. Ale Omerčehović svi iz Otoke; 691. Osman ef. Selesković, bank. čin, 692. »Riz-Abadie« ili »Job« papira, pa se nadamo, da će i Ibrahimaga Hukanović, trg. oba iz Tuzle; 693; Hafiz ona naša braća, koja do sada nisu trošila Gajretovo ci­ Esad Sabri Hafizović, Nikola Kašiković, ured. „Bosan­ gar-ćage, od sada ga početi trošiti i time Gajretovo ske Vile“, 695. Milan Maksimović, advokat. 696. N. N. prihode uvećati. Fini Gajretov cigarpapir je u sveščicama po 60 697. Ibrahimaga H. Mujezinović, 698. Hašimaga Had/.iefendić, 699. Osmanaga Mujkanović, 700. Gorgje R. listića, a staje 6 hel. komad. Jovanović, svi iz Tuzle; 701. Hajnrih Amodaj, agent G ajretove m ark e. Došle su nam prve pošiljke iz Beča, 702 Niko Marković, Ćilići (kot. Tuzle) 703. Gajretovih marki, koje su vrlo lijepe i ukusne forme. Dr. Murat Sarić, ljekar, Sarajevo; 704. Abdullah ef. Nadamo se, da ć.e braća muslimani u svojoj korespon­ Berberović, uprav. osn. škole, Kula Fazlagić (kod Gacko); denciji svakom prilikom upotrebljavati Gajretove marke 7C5. Safvet Hafizadić, šlud. agr., 706. M. Ali Saračević, Naročito su Gajretove marke podesne za razna česti­ stud. med. oba iz Carigrada; 707. Smailbeg Mulabe- tanja. gović, 708. Šemsibeg Abdullahefcndić, 709. Petar GjeGajretove marke se prodaju samo za gotov novac kić, trg., iz Dervente; 710. Ahmedaga Sejdagić, ml. te stoga molimo sve one, koji žele Gajretovih maraka, posjed, iz Bos. Kobaša; 711. Milan Petrović, 712. Mu­ da nam pošalju uz porudžbine novac unaprijed. Cijena jaga Sinanović, iz Dervente; 713. Ljubomir Mešterović, je markama 1 heler po komadu. Liga hiljade. �Braco muslimani, upotrebljujte u svakoj prilici Gajretove marke, čime ćete poduprijeti naš narodni napredak! G ajretov list neprestano napreduje. Za posljed­ nja dva mjeseca, otkako je list reformiran, dobili smo oko 800 novih pretplatnika' a kako se pretplatnici sva­ kim danom sve to više javljaju, nadamo se da će se taj broj još mnogo jače uvećati tako, da će broj Gajretovih pretplatnika izići i na 3000. Dakako, da nas ovaj lijepi odziv našega elementa mora radovati i dati nam nove snage, da Gajretov list što bolje uredimo i od njega načinimo pravu narodnu knjigu, bez koje neće biti nijedan pismen musliman. Naročito nas raduje, što megju pretplatnicima vidimo lijep broj naše braće iz sela, kao i to što je naša Školska omladina listom pohrlila u kolo Gajretovih pret­ platnika i prijatelja. Z ab ave u k orist ,.G ajreta“ . — U toku prošlog mjeseca održane su osim sarajevske, još dvije zabave kojih je neki dio prihoda išao u korist našega »Gajreta«. Takvu jednu zabavu priredila jo »Musli­ manska čitaonica" u Bos. Gradiški, čija .je ’/s čista prihoda, koja je bila namijenja „Gajretu",iznijela lijepu svot„ od 200 kruna. Isto tako je ’/s čista prihoda zabave odredila „Gajretu" i „Turska čitaonica.1 u» Bugojnu, od čega je „Gajretu" zapalo K 60'—! Osim spomenutih zabava, koje su „Gajretu" do­ nijele lijepe koristi, davana je ovih dana Gajretova zabava u Lijevnu, a kako doznajemo, davače i tešanjska narodna omladina jednu zabavu u istu svrhu. Mi se možemo samo veseliti ovim rodoljubivim pothvatima naše omladine za „Gajret", koji će se uz jednodušno zauzimanje sve braće, nesumljivo, razviti i podignuti na onaj stepen, na kojemu je potrebno da se nalazi, pa da može da izvršava onu plemenitu i veliku misiju, koju je uzeo sebi i zadatak. G ajretovi a rtik li. Prihodi, koje »Gajret« vuče od svojih artikala, bivaju sve to veći, jer naš svijet u sve to većoj mjeri nabavlja i troši Gajretove artikle, a time i ovoj našoj kulturnoj ustanovi dakako sve više privregjuje. No koliko god da Gajretovi artikli stiču sve to više potrošača, ipak bi oni razmjerno prema broju na­ šega elementa i njegovom imovinskom stanju, mogli imati mnogo veću potrošnju, čime bi se ovi dohotci Gajretovi mogli znatno uvećati, tako, da bi smo za kratko vrijeme mogli imati samo od toga na 50.000 kruna godišnje prihoda pa i više. Mi stoga molimo svu braću i prijatelje narodnog napretka, da se što toplije zauzmu oko popularisanja Gajretovih artikala. Naročito molimo trgovce musli­ mane, koji bi u tom pravcu mogli najviše učinili. Braćo muslimani! Muslimanska vam dužnost na­ laže, da Gajretove artike predpostavite svima drugima proizvodima, a tim prije, šio su Gajretovi artikli, ako ne bolji i jeftiniji, ono svakako barem i kakvoćom i cijenom ravni drugima. Poruđžbine za Gajretove artikle treba slati: Za cigar papir: S. D. Alkalay, Sarajevo, za šibicu: Alkalay & Comp , za bez i pamuk: Heidensehafters Spinnerei, Triest, za safun i parfumerije Abram Isak Romano, Sarajevo. Javne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno pogača". Ahmed Hadžialiagić, novinar, položio je 8 kruna, koje je sakupio na slavi Mihajla Trebića u Sarajevu. Behdžet Mutevelić gim. položio je 4 krune od prodatih »Gajretovih« kupona. G. Jeftan Despić iz Sarajeva darovao je „Gajre­ tu« 10 kruna istirahati ruhičun merlmin Esad cff. Uzunića. ' * Mjesto bajramske čestitke ahbabima darovao je Mustajbeg Halilbašić 2 krune. Istim „povodom darovao je Hamid Svrzo, pravnik 2 krune. Fehima Prolio ud. za Alagu Mahića, Ljubuški, poslala je „Gajretu" 3 K 20 h, a Kadraga Kadragić 2 K. 40 h. od prodatih kurbanskih kožica. Na predlog g. profesora Mihića sakupljeno je u Ljubuškoj čitaonici u oči nove god. 10 K 46 li. Alibeg Filipović, povjerenik u Glamoča, poslao je iz kašice br. 232. K 5, broj 230. kod II. Seremeta 1 K 70 h, broj 231. kod Čamila Karabodžića 45 li, a 4 K 50 h iz kašice broj 232. Ibrahimaga H. Egrič i Hasan DelalLć iz Brezova Polja sakupili su prilikom kurban-bajrama od tam. ehalije 10 kurbanskih koža, koje su prodali za 33 K. a darovali su ih: 4 komada Ibrahimaga H. Egrić, dva komada: Ibrahimaga Selimagić, po 1 komad: Melimed beg Muratbegović, Sulejman Zahirovići, Hasan Delalić. Ahmed ef. Aliefendić, mualim u Janji poslao je 23 K, koju su svotu darovali: Mula Avdaga Skakić 10 K, a po 2 krune: Melimed ef. Jusović, trg., i Der­ viš beg Alibegović; po 1 k r u n u : Sinan Sadiković, Beša Palovrić, Ibrahim Gruhonić, Husein ef. Gruhonić, Alija Hasanović, Smail Durgutović, Ahmed ProsiČanović, Ibrahim Dervišević i Muharem Muharemović. Leon Danti trg. iz Sarajeva đaiovaoje nGajretu“ mjesto bajramske čestitke Avdagi Kezmanoviću 2 krune. Mjesto čestitke Šerif ef. Arnautoviću darovao II. Ibrahim ef. Sarić iz Starog Majdana 3 krune. Osman ef. Zametica, povj. u Gacku spremio je 9 K od burbanskih kožica, koje su darovali: Arif ef. Sarić, načelnik i njegova hanuina, Safet Pašić i Sajtaga Kurtović. Aurel Kudrna Derventa poslao je 10 K mjesto bajramske čestitke prijateljima. Ahmed Fazlagić povj. u Čapljini spremio je 20 K i 40 li, i to 4 K 90 li, koju je svotu sakupio Hamidaga Fazlagić na sijelu u »Islamskoj kiraethani", 9 K 25 h, koju je svotu isti sakupio pred džamijom 7<a vrijeme kurban bajnima, 4 K 5 li iz kašice, koja �54 stoji u »Islamskoj kiraethani* 1 K 24 li iz kašice kod Salihage Fazlagića, 1 K iz kašice kod Idrisa Melilja. Hafiz Rašid ef. Rasovac Bos.-Novi, poslao je 5 K 37 h koju je svotu sakupio na sunetu kod Hasanbega H. Kapetanovića a prije sakupio 6 K 57 h istini po­ vodom kod Dervišbega Ibrahimbegovića. Bogdan Ivanišević darovao je Gajretu 1 K. Sulejman ef. Saridžić položio je kao dar Gajretu 157 K. Simo Eraković, sekretar Eparhijskog Savjeta u Tuzli položio je kao prilog »Gajretu« 2 krune. Nuraga Džabija sakupio je na sijelu kod Mujage Sulejmanovića 11 K za »Gajret«. Alispahić Sulejman iz Vlasonice poslao je »Gajrelu“ 6 K 10 h koju je svotu sakupio na sijelu u »Islam, kiraethani14. Alaga Šunje iz Crnica poslao je »Gajretu« 3‘83 K, koju je svotu sakupio na sunetu Hasana Sabljića Salko Zaklan. Mustafa Sejdinović mualim u Todorovu, sakupio je na večeri Redže Jusića 2'30 K, a darovaše slijedeća gg.: po’50 h: Juso Avdić i Maše Jusić, po 50 lielera: Meho i Redžo Jusić; po 20 h: Osme Mahić, Sejdo Ju­ sić i Osme Mukeljić; po 10 h: Bajro Jusić i Juso Jusić svi iz Todorova. Mjesto brzojavno čestitke Hilmi ef. Hatibović prigodom njegova izbora*za kandidata za reis-ul-ulemu darovaše Gajretu po 1 K: H. MehnfeiP'gf. Devedžić, Šemsibeg Abdulahefendić. Fuadbeg Abdulahefeudić, Mesud ef. Džanhodžić i Asimbeg Alibegovića Miralemheg Begović. K 8 20 K Vaso Kraljević iz Sarajevu darovao je 20 K za rahm et duši Esad ef. Uzunfća. Iskaz dobrovoljnih priloga na »Gajretovoj(<zabavi, priregjenoj 10. februara o. god. u Sarajevu. Priv. zem. banka K 50; Njeg. Hks. poglavar zemlje pl. Varešanin K 30; po 25 k r u n a : Mahmudbeg Fadilpašie, S. I). Alkalajr i Alkalay & Comp., svi iz Sarajeva: po 20 k r u n a : Schnack, upravitelj bos. herc. drž. željeznica, Košta Hormaim, odjel, pred­ stojnik, pl. Šek, odjel, predstojnik, Ismetaga Merbemić, veleposjednik, Stuks, dir. agrar, banke, Aco Jeftanović, privat. svi iz Sarajeva, Alibeg Firdus veleposjed, iz Livna, Osmanbeg Pašić, veleposjed, iz Bijeljine, Bećirbeg Kapetanović veleposjed., iz Ljubuškog, Suljaga Vajizović trg. iz Rogatice; po 15 k r u n a : Nikola Berković, dir. zem. banke, Njeg. Eks. korpskomandant Aufenberg, Diogen Petrović i Vaso Kraljević, svi iz Sarajeva; Ahmedbeg Cerić K 11; po 10 k r u n a : Baron Benko, civilni adlatus, Danilo Dimović odvj., general N., general N., Oberst Korak, Deutscb prokur. zem. banke, Rizabeg Kapetanović, Braća Hadžijusufagić, ltisto H. Damjanović, Ililmibeg Kapetanović, Asimaga II. Sabanović, Šahinogić, Salom i Besarević, svi iz Sarajeva, Dcrvišbeg Mi rale m iz Travnika, Mabmudbeg Smailbegović, Itemzija Ilusić i Ragib beg Džinić iz P>. Luke, Ahincd e f .’Šehovie iz Trebinja, Bećirbeg lbrabimbegović, Gradaščevic iz Gradačca, Braća Latilići iz Lijevim, Mubaremaga Pašalić iz B. Krupe, II. Jusufaga Klica iz Mostaru; Nuraga Ilusagić K 8 50 b.: po 7 k r u n a : Islam. Kiraetbana u Jezeru, Alibeg Miralem iz D. Vakufa; p o 6 k r u n a : Esad beg Alibegović iz Berventc, Ibrabimbeg Sulejmanpašić iz Bugojna i Ibrabimbeg Cerić iz B. Dubice; p o 5 k r u n a : Birnbaum, direk. Magj. trg. dion. društva, Vaso Čabrina, Jeftan Despić, Vasilj Grgjić, Dr. Madžar, X. X., Dr. M. Srškić,. I)r. II. Karamehmedović, Simo Prnjatović, Dr. M. Sarić, Milan Besarević, Dr. Vojislav Be­ sarević, svi iz Sarajeva, Bogdan Ivanišević iz Konjica, Muhamedaga Aganović, Emin ef. Brka iz Tcšnja, Rifatbeg Sulejmanpašić iz Bugojna, Hasanaga Mulalić iz Cazina, Nedžibaga Bezić iz Tuzle, Salih ef. Karaosmanović, Mujaga Dizdar iz Lijevna, Eminbeg Kape­ tanović iz Tešnja, Zaim i Adom Bećirović iz B. Gra­ diško, Pašabeg Kulenović iz K. Vakufa, Ilasan ef. Šehić, Salili ef. Bebmen, Mahmud ef. Mehmedbašić i Muhamed ef. Bukić, svi iz Stoca, Rustanbeg Cerić iz Bos. Dubice, II. Hafiz Husni ef. Numanagić muderris iz Visokoga, Halil Jakubović iz Lastve kod Trebinja, Risto.J. Bilić iz Gacka, Mujaga Balvanović iz Zvornika, Sadik ef, Sadiković iz Ljubuškog, Asimbeg Miralem iz D' Vakufa; p o 4 k r u n e : Mustajbeg H. Kadibcgović iz B. Petrovca, Mebmed Ivazaz iz B. Kostajnice, Košta Cuković, Hilmi cf. Hatibović, Dr. Jefto Dedijer, svi iz Sarajeva Mustafaga Sarajlija iz Cazina; p o 3 k r u n e : Muhamedaga Madžarević, Risto i Jovanka Vidaković, David Altarac svi iz Sarajeva, Dervišaga Karamebić, Visoko, Suljaga lladžić iz Cazina, Hamid Fazlagić iz Čapljine, H. Ibrahim ef. Sarić imam, St. Majdan, Ibrabimaga Hodžić, Brezovo Polje, Husein ef. Šaran iz Srebrenice, Ibraga Burek Lijevno, J. Babić, Gradačac, Osman Bazerdžanović. Zvornik, Ibro Koso iz Domanovića (kot. Stolaci, Poro Drljača, iz Bos. Novog, Fetali ef. Dizdarević, Ljubuški, Adolf Scheier, Avtovac Mu­ baremaga Alikadio Ostrožac; po 2 k r u n e : Huscinaga Nuhić, Husein Mczirhodžić, Košta Vodenelis, Edhemaga Tufo, Niko Mitrović, Mebmed Mujanhodžić, Miloš Milošević, Stjepanek, Levi kalufčija, Mihajlo Milanović knjižar, Marica Barišić, svi iz Sarajeva, II. Hadžiabdić iz Kupresa, Mustafa Celebić, Zgošća, (kot. Visoko), Mehmed Kozarčanin grunt. vježb. Nazif Topić iz Ca­ zina. N. N. i Ilasan Bitevija gimn. iz Tuzle, Ahmed ef. Fazlagić iz Čapljine, Milan Gjorgjević upravitelj štedionice u Zenici, IIuso Selimović iz Vitine iZvornik), Braća Božić, Puračić, H. Ajni ef. Bušatlić kadija iz Foče, Ruhija H. Osmanović iz Jajca, Lutfi ef. Pilić i Alaga Behmen iz Stoca, Josip Stacinski iz Tešnja, Alija Lejlić i Ibro Grgić oba iz ravna, Gjorgje Vidović, Vindhorst, Alaga Šunje iz Crnića 1 K 20 h; p o l k r u n u : Mujaga Sulejmanović, Mehmed Tanović, Ib­ rahim ef. Šahinagić, Zulfo Mrzić, Mehaga Fejzić, Avdaga Musakadić svi iz Sarajeva, Lutfaga Dajdžić iz Rogatice, Mubaremaga Ahmetagić, Ahmetaga Mubaremagić, H. ef. Muftić, Jakubaga Begić, M. Berbić, Mehaga H. Efendić, Alijaga H. Ponjavić svi iz Tuzle, Hasanaga Latifić, Hasan ef. Ćebo, Hamid Gasal, svi iz Lijevna, Avdaga Kapetanović, Osmanaga Metilj i Camil Beča iz Čapljine, Bela Heischfelđ i Alibeg Frndić, oba iz Zenice, Ayhmed ef. Čemalović, Alaga Muhamedagić, Hasan ef. Žunić. Ibrahimaga Omanović, Mehmed Beganović, Muho Berber, Omer Hadžić, Ibro Purić i Omer Ahmetašević, svi iz Cazina, Salko Zaklan iz Crnića, Nazif Rašidović iz Brezova Polja, Mehmed Salčić i Mahmud Bebmen iz Stoca: po 00 h e l: H. Kjub ef. Febimović, Husejin Huskić iz Lijevna, lbrabiinaga Šebanović iz Tuzle: p o 50 h e l: M. A. Arnaut, Ahmetaga Kratina, M. F. Ekinović, Mullaga Ekinović, �55 H. beg Begagić, A. Haramandžić, Muharem Rundalić, Avdo Brkić, Hasan Dimno i M. Druško svi iz Zenice, Omer ef. lbrišimović Alija Ibrišimović, Nuraga Bešlagić, Jusutaga Bakić, Bijesavić, I. Hukanović, svi iz Tuzle; po 40 h el: Salih Begić I. Smrzko, Jusiil' Bulić, Alija Strika, svi iz Zenice, Mustafa Svraka iz Lijevna, p o 30 h e l: Ahmedaga Šuvalić, Elias Altarac, Hasan Duvnjak, Osman Isaković, Ibrahim Karić, 0. Š., svi iz Zenice, Jakub Čivčić, Rifat Divancfeneic, Salko Ibri­ šimović, N. N., Mehaga Šehanović, Mahmud Omazić, Jovo Gavrić, svi iz Tuzle; po 20 h e l e ra : M. At'jaga Gomić, J. lbrišimović, Salih Karajlić, Meho Sojranić, Ibro Hećamović, J. Jahić, A. Pašić, Mujo Gjokie, Osman Mutišević, M. Muhareinagić, M. Mehmedagić, Pero Stjepanović, Vlajko Stanković, A. Karabegović, Fadil ef. Dubravić svi iz Tuzle, Adžulaga Daić, Izet ef. Nemiragić, Mustafa Hodžić, M. Mujagić, Z. Zulkić, P. Podojak, M. Ekinović, Munib Begić, Bajro Delić, A. Hercegovac, Ibro Koknjo, Avdo Koknjo, Mehmcd Biloglava i Hasan Kasan, svi iz Zenice; po 10 h: Ne/.ir Bošnj.ak, Zenica. Neka je srdačna hvala, čast i priznanje svoj ple­ menitoj gospodi priložnicima, kojima leži na srcu do­ bro i napredak našega muslimanskog elementa u ovim zemljama. Živili! Odbor »Gajreta«.’ lihaga Zaklan, Hamidaga Soldin, Ahmelaga Kovačić, Košta Popovac, svi iz Dubrava, Mehmed ef. Merzić iz Vlahovića; 90 h. Ahmelaga Burina iz Stoca; 60 h. Ahmetaga Tabaković iz Stoca; po 50 h: Abdulah Murad, bašić, Mustafa Nurkov:ć, Dervišaga Mahmudćehaić, Šaćir Bakirbegović, Jevto Hamović, Jusufaga Brkić, svi iz Stoca; po 40 h. Zulfikar ef. Rizvanbegović, Ahmet Kađribegović, oba iz Stoca; po 20 h: Salihaga Brkić, Hasanaga Hajdarević, Omer Muradbašić i Meh­ med Sabić svi iz Stoca. Od milodara 168 K 64 „ ulaznica 134 „ 60 2ž „ 26 tombole 50 „ »G.« razg Svega ukupno 328 K Troška ____ 9 1 K 57 Ois^v prihoda 236 K 43 Priregjivački odbor smatra se dužnim, da se naj­ ljepše zahvali svim onim prijateljima našega „Gajreta koji ovu našu,zabavu potpomogoše, a naročito »Mu­ slimanskom zanatlijskom udruženju«, koje nam je dra­ govoljno ustupilo prostorije, te Mahmud ef. Mehrnedbašiću i Mustafa Asim ef. Sarajlić u, koji su nastojali dobrovoljnih priloga na ,,Gafretovoju zabavi, prine žaleći svoga tru a, da zabava ispane što sjajnije u regjenoj u Stocu dana 19. avgusta 1909, od strane svakom pogledu. Iskrena im hvala! muslimanske gjačke stolačke omladine. P r i r e g j i v a č k i o d b o r. Po 10 K: Ademaga MeŠič iz Tešnja, Muhamed ef. Bukić iz Stoca; 8 K Alaga Pužić iz Mostara; 5.54K Novine i knjige. Mehmed ef. Mehmedbašić uz Stoca; po 5 K: Mehmed (U ovoj rubrici ćemo donositi svaku knjigu i no­ ef. Šarić, Mehmed ef. Salćić, ćamil ef. Pitić, svi iz vinu, koja nam se pošalje na prikaz ili u zamjenu sa Stoca, Muhamed ef. Dizdar, Ribica — Efica, oba iz Mo­ eventualnom, kraćom recenzijom). .leTonnc maTHi^e cpncne. cmo 1. h 2. CBecKy stara, Braća Mrčić iz Čapljine; po 31\: Wolf Siblein, Halilbeg Rizvanbegović, Salih ef. Behmen, Ibrahim ef. .’seTonnca MaTienma 3a roA. 1910. ca o6ii.nihm caApacajcM. HapouHTO HaM je iicTaKHyTii jmjeny npnaoBiijecr Fildić, svi iz Stoca, Ademaga Kapetanović iz Čapljine, ByA0 BvAHeaBJbeiiuha — IIpnjeAopcKor „MyHHH ashh Mustafa ef. Serdarević iz Ljubinja, Ahmed ef. Fazli- H3 acHBOTa Haninx .ninaHa. Jbe'ronnc na.ia3u CBaKor Mjenović iz Ljubuškoga, Ibraga Sefić, Ali ef. Kurtović, cega y ceecunMa oa 6 uiTaMnaHnx Taćaica, a piljena je oba iz Mostara, Džaferaga Bajraktarević iz Ostrošca; (•BaKoj CBecpu 1 npyHa. ypeAmuc .T>eTonnca je Mn.iaH po 2 K : Šaćir ef. Grebigjela, Smail ef. Mehmedbašič, CaBnk, ceKp. Ma-rupe cpncKe. JaBOp — opraH paAmcajiHe AeMOKpainje. Majuru Josip Ruby, Milan Kurilić, Sulejman el. Behmen, Pa cBaKH a » h y BeorpaAy. vao Stambuk, Josip Tomić, Nikola Prce, Risto Perišić, Muslimanska Sloga — organ novoosnovano Risto Salić, Muhamed ef. Šehić, ‘Josip Slreng, svi iz „Muslimanske samostalne stranke* u Bosni i Herce­ Stoca, Alaga Sunje iz Dubrava; po 1 K : Mustafa Asim govini. Izlazi dva put na heftu, a godišnja pretplata ef. Sarajlić, Salih ef. Arpadžić, Mustafa ef. Skorup, joj je 12 kruna. CpncKa Hlh'O.ia neAarouiKo-KH>nsKCBHii .ihct, opran Mahmut ef. Alihodžić, Drago Kureš, Mustajbeg Rizvan­ begović, Omeraga Hajdarević Muhamed ef. Tatarević, cpncKor yqHTc.i>CKOi' yApyacen>a y E ochh XepneroiuiHn. B.iacmnc je .ihcts Cpn. y«mT. yApyacea>e, a ypeApm« Smail ef. Buzaljko, Halil ef. Šarić, Baščauš Hajdarević Mh.ioui Houapa, yHHTe.:> cpn. uiKo.ie y CapajeBy. JI hct Gjuro Simeon, Vaso Milićević, Jovan Jovauović, Milan ii3.ia3H y MjcceuHHM CBccnaMa npeKO uncc-ictce roAHHe n Savić, Pero Topalović, Muhamedbeg Rizvanbegović, eraje: 3a n.jaHOBe K 4., a 3a HennanoBe K 6. Vide Previšić, Muhamed ef: Rizvanović, Martin Krešić U čiteljska Zora — organ »Učiteljskg društva Spasoje Smilić, Ivan Petrušić, Emanuel Luu, Andjelko narodnih osnovnih škola okružja mostarskog«; izlazi u mjesečnim sveskama preko školske godine pod ured­ Precca, Josip Vitic, Jusufaga Mehmedbašić, Hasan ef. ništvom Stj. Ilica učitelja. List se štampa mješovito Mehmedbašić, Gjorgjo Salić, Adem-Ahmet, Pero Radoćirilicom i latinicom, a cijena mu je 4 krune na jević, svi iz Stoca, Muhamed ef. Hadžić, Mustafa ef. godinu. čišić, Mehmed ef. Džukic, Mustafa ef. Mahinić, llusaga Opeka u aouh. C/imca hs ApyuiTBeHBr jkubots y Frlj, svi iz Mostara, Abdurahman ef. Begić iz Počitelja, jcAHOM *imiy. Hanncao C. <P. Bacnh, Ba^teBo (Cpćuja). Zulfaga Zahirović iz Nevesinja, Ahmotaga Opijač, Sa- I^njcua KH>n3\i je 40 napa (40 xe.iopa). Iskaz �56 Azbuka (abeceda) ćirilicom i latinicom. v r, •A A, o E, 5K 5K, a ii G, d D, e K, ž Ž, z Z, K K, JL eri, jh JL, M, H H, lb Hl, k K, 1 L, m M, n N, nj Nj, P c C, Ćirilicom: a A, 6 13, Latinicom: a A, b li, V Ćirilicom: u H, j J; j J. B li, V, g Latinicom: i I, Ćirilicom: o 0, II Latinicom: o U, P V, r R, ć Ć, II, Ćirilicom: n U’ u i r, ni m , Latinicom: c C, 6 Č, š Š. lj Lj, M T T, y y» s y, t T, u U, h Ti, i,i 1,1, b 'fi. dž Dž, s i oj. Nakladna knjižara DANIELA A. KAJONA, Sarajevo. X f K, X, li H, — Ovih d an a su d an a izašli u m ojoj nakladi U s t ć tv f l i z a k o n i , i t o : . Zem aljski šta tu t, Izborni red, Poslovni red sabora, Za­ kon o sk u p lja n ju i o d ru štv im a i Zakon o kotarskim vijećim a. C ijena knjizi 1 K 30. Ko pošalje novac u n ap rijed , dobije knjigu prosto od poštarine. Na narudžbi valja naznačiti u kojim se p is­ m enim a knjiga želi, budući će izaći ista u srpsko-hrvatskom jeziku u o b a p ism a i n a njem ačkom jeziku. i Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za. zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 10"/„ u korist „Gajreta” zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost,.da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! Za uredništvo odgovara Osman Gjikić. Islamske dionička štamparija (tisksra) u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b5918323e1c80692d99c05bd469a83e7.pdf bbd63fac2957fc21d727c28012176f84 PDF Text Text J BROJ 4. GODINA * |/j . \ CIJENA je listu „G ajretV 1 „za.članove 1 K pOh za nečlan. 2 K 4 0 h na godinu. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA — ■ — NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. = = = = = Vlasnik: D ru š tv o „ G a jr e t“ . | 5. aprila 1910 SARAJEVO. : r v A J j V I Vakufske stipendije. <k Na onomadnošnjem zasijedanju vakufakomearifskog sabora donesen je, izmegju ostaloga, 1 zaključak taj, da se iz centralne kase podijeli K 15.000 — na Stipendije visokoškolske i to : K 10.000 gjacima visokih škola u Kustro-ugarskoj, i K 5000 slušao,cima visoke teološke škole (Daruli'unun — Dinijje Jc’sm) u Carigradu. Tim zaključkom našega vrhovnog vukufskomeariiskog tijela pružena je znatna potpora na­ šem kulturno-prosvjetnom podizanju, jer će se dati prilike čitavoj jodnoj grupi mladih, a siro­ mašnih naših sinova, da se na najboljim vre­ lima znanja i izobraze i osposobe kako u svjet­ skom, tako i u vjerskom pogledu, kako bi se što spremniji povratili u svoju otadžbinu i megju svoj narod i poradili na narodnom dobru i sreći. Ovaj zaključak saborski je obilna potpora i našem društvu, jer i ako nije direktno potpo­ mognut «Gajret« i data mu sva ta suma, da on njome raspolaže, potpomognuta je ideja, koju «Gajret» zastupa i za koju radi. A to je za nas glavna stvar i mi ne možemo ništa drugo nego najsrdačnije pozdraviti ovaj zaključak našega vakufsko-mearifskog sabora i zahvaliti svima zastupnicima, koji znaju cijeniti naše kulturno unapregjenje. Mi se nadamo, da će naše vrhovno vjerskoprosvjetno tijelo imati i u buduće u vidu naše zapušteno prosvjetno i kulturno stanje, te će j V1 || Urednik: Osm an G jik ić . svoje Stipendije i povećati tako, da pored Gajretova roda u tom pravcu, nijedan siromašni, a valjani omladinac ne ostane bez Stipendije, a na taj način i mi veoma brzo dobiti svoju in­ teligenciju, u čemu mi, na žalost, mimo sve ostale demente, oskudijevamo. H am dija Mulić, Hrasnica: Bratimstvo. = MOTTO: „Sto narod više ujedinjuju bratske sveze, to je on moralno veći, to više napreduje i to je sigurniji za svoju egzistenciju i svoju budućnost..," Dav. Trstenjak. Bratimstvo! Kako lijepo zvuči i godi našem uhu ova riječ. Vidimo li još ostvareno bratimstvo megju ljudima, usplamćuje nas i poput velike snage krijepi nam život. Doista je lijepa sveza bratimstvo megju ljudima. Ljudi se bratime, da budu svi kao jedan čovjek, jedna duša. Na to nas napućuje sama narav ljudska. U životnoj borbi da ne kloneš, da ne propaneš, brat te bodri na posao, on te štiti i čuva. Zamislimo onu: „Svi za jednog, jedan za sve!“ Tu ti se sad diže fizička i moralna snaga, tim putem idući, vidiš pred sobom pobjedu. Dašto, svi su narodi idući složno i i bratski uporedo, odnijeli pobjedu. Narod, koji je danas prvi u kulturi, bratimstvo ga vodi. Tu su ti ljudi kao mobilizirana vojska, sve do jedan stao u istom redu idu — naprijed. Jest u borbi tu stoji „junak do junaka" kao brat uz brata, kao jedan čovjek, a tako izv<pjšte pobjedu. U prirodi nalazimo divnih primjera bratimstva. Veli se; „Svaka ptica svome jatu, a bez brata teško �58 bratu!" „Drvo se na drvo oslanja, a čovjek na čov­ jeka!" I sve što je na zemlji, teško je skopčano s „majkom zemljom," sve jedno uz drugo, ništa nema samo za se. Tako je uredio dragi Bog! I čovjeku je u naravi bratimska ljubav. Pogle­ dajmo malu djecu! Kako se lijepo megju sesigraju?! Megju djecom nema razlike. Malo „begče" druži se s onim „niskog soja", a s njima obojicom mali „aga." Divimo se i kako djeca bez razlike vjere zajedno druže i eglenišu. Tu je eto, demokratstvo na svom mjestu. Svrha je uzgoja narodnih škola: ljubav i bratimstvo. U Kur-ani (a. š.) navagja se ajet (Sfire Elhudžurat), da su svi Mumini po vjeri braća. Megju Muslimanima nema razlike. To ie ideal bratimstva! Pred dragim Bogom smo u džamiji svi jednaci, ne zna se u safovima posebno mjesto; ni bega, ni hamala, ni kajmekama. Da smo ovakovi, barem svi naučeni, jednaci u društvu!... Poslije bratske ljubavi u vjeri, na redu je bratska ljubav domovinska. „HutibuP vatani minel irnan!" — rekao je Devletlija (a. s.), a to osobito za nas vrijedi. Ljubav domovine^Je-tijesno s vjerom skopčana. Čujmo našu narodnu: „Nema brata, dok ne rodi majka." Zajednička n£m je majka svima naša otadžbina — Bosna i Hercegovina. Mi smo svi njezini sinovi, a megju sobom smo braća. Nama treba domovinske ljubavi kao zraka, jer ta ljubav ragja bratimstvo i slogu u narodu. Naš narodni duh traži da nam je uzgoj narodan, onda uzgajajmo svoju omladinu sve od malih nogu do svršetka školž, ili zanata u bratskoj ljubavi i snošljivosti. Iziskivaju danas prilike, pa nam se ne treba u radu za domovinu obazirati na razlike vjere, jer to je posao božiji. Englezi su podijeljeni na vjerske sekte, ali ipak svi rade ujedinjenim silama za dobro svoje otadžbine. Mi smo danas Muslimani u Bosni i Hercegovini malobrojni, ali ipak imamo sve uvjete, da bratski i složno krećemo uporedo s našim sugragjanima k napretku i lijepoj budućnosti. Danas nam treba is­ krenog bratstva, koje znači najtješnje i najjače na­ rodno jedinstvo, a to je eto najveći znak budućnosti. Mehmed Kemal: ------ : onaj, koji ima bistar pogled na svijet, tomu je to jasno kao sunce, a dokazivati onome, koji toga nema, značilo bi isto. što i slijepcu pripovijedati o ljepo­ tama sunčanog sjaja. S tim zajedno, opet je uvijek potrebno pretre­ sati i u pamet dozivati vjerske zapovijedi, jer su one poput svijetle luči, koja nam pokazuje put vje­ čitom spasenju, te je za to baš potrebno i korisno ih pretresati, jer će to onog, koji ih se drži još jače potaknuti na plemenita djela, a onog koji ih je za­ nemario, posjetiti na njihovu dužnost. Glavni temelj čitave zgrade, jest moral i čovje­ koljublje, a i po mom mišljenju nema na svijetu ništa od čovjekoljublja plemenitije, naime od potpomaganja ljudima, a niti imade sretnije grupe ljudi i na ovom i na onom svijetu od onih, koji su svoj život posve­ titi da bližnjeg potpomažu. Neki zanešnjaci smatraju život samo teretom ljudskim i neprestano istražuju svrhu njegovu, a jad­ nici ne znaju, da se slast života osjeća tek onda, ako čovjek nemoćna potpomaže. U istinu tad se samo može osjetiti slast i shvatiti svrha života. Za sigurno potrebno je nešto, što će čovjeka na ovo potaknuti, a ja mislim, da to ponajčešće do­ lazi iz tvrda vjerskog ubjegjenja. Dakle, koji traže rahmeta božijega, nek nemoć­ nima pomognu, jer onaj koji utire sirotinjsku suzu, onaj samo i znade cijeniti vrijednost života. Sasvim je naravno, da se od ljudi ovo potpo­ maganje imade izgledati prama njihovim okolnostima, te se ne smije nikom prigovarati, da to čini u većoj mjeri, nego mu njegove sile dopušćaju. S druge strane opet nečije slabe sile, ne smiju biti razlogom, pa da on ništa za opću stvar ne doprinese. Nekada baš male žrtve postignu velike uspjehe. Dobro je rekao araski pjesnik: l> j l ca JS \1 \ l.*l*> I J* J-Ai eli (*J_^ _*» \jii u- L J£l» S toga gledišta, kako je plemenita svrha potpo­ maganja, nikakav razuman čovjek ne bi smio u tom izostati, pa makar mu se s koje god strane u tom pogledu prigovaralo, a ja, uvjereni budite, smatram se sretnim, da mogu za opću stvar i toliko učiniti te ovo nekoliko redaka napisati. S turskog preveo: Ahmed Rašidkadić. Potpomaganje. Božijoj milosti se je prohtjelo, da obezbijedi opstanak i blagostanje ljudskog roda. te su njegovom milošću, svijetle trake Islamijjeta obasjale po čitavoj zemljskoj kugli. Nije nam potrebe to dokazivati, jer *) S ti h z n a č i. Kad ne dadneš malo. za to Sto ne možeš puno, tim nisi pokazao nikakvu darežljivost. Nek te ne smeta to što je malo, jer sve ono što utire sirotnjsku suzu vrijedno je hvale. �59 K n jiževn ost. Molba kćeri očevima. 0, očevi poštovani, Zora rudi, evo danka... Daj se jednom probudile Iz, dubokog tvrdog sanka! Podignite teške glave Sa uzglavlja lijenosti, Daj i nama da ograne Sunce sreće i znanosti! Otvoite oči snene. Pogledajte na grad Baku*) 1 tamošnje muslimanke I njihovu nauk svaku, Pogledajte, pa se sjet’te Da ste gr’ješni — gr’ješni jako; Jer i vi bi svoje kćeri Obrazovat moglj tako! Zar su one zaslužile c Tu nepravdu i nasilje, Pa da im se uzkračuje Lijepi ilum - zlajno 'bilje 0 , očevi, mili naši, Otvorite oči bglje, Izevedite kćeri vaše Na široko zvanja polje I one su željne znanja, I prosvjete vrela žedne Vaše kćeri — djeca vaša Očinske su brige vr’jedne. 0 očevi poštvovani, Proklinju vas kćeri vaše Hladnokrvno ne gledajte Prekukavno stanje naše! Iz sličica „Sa Neretve1-. Djeca: Godine 190* nagjoše se njiha dvojica zajedno u službi u Konjicu. Salih ef., sredovječan čavjek bio je, kako no bi se ono on istakao, »na braniku šeriata<(, a nje­ gov mlagji prijatelj Melimed nosio je svoj muko­ trpni bajrak, na kojemu su jasno svijetlile riječi: „Pro­ svjeta!« Ovako li je s ljudima u „službi naroda”. Sad si u gradu čak negdje na Savi, a onda do godinu dvije u srcu Bosne, pa onda lamam se obikao, čeka te prazno *) Baku je grad u Kavkazu (u Busiji, u kojemu živi ve­ ćina muslimana, mjesto recimo, u Gacku. Nije ni čudo, da se Ahmed Salih efendin sin rodio u Sarajevu, a kći mu Ajiša u Bugojini i t. d. Znali su se oni i prije, pa danas kad su zajedno, — Bože m o j! — njihove radosti! Nije šala, imati ahbaba i s njime se razumijevati... Sjedeći jedno jutro u mehćemi, kliknuo je Mehmed svome prijatelju: »Hajdemo danas u ašlame! Mene pozivlje Suljaga Ibrišimagić gori u Lokvice, ama da vidiš teferiča! — »Munasib«, veli Salih cf. »a znam, da, će ti goditi povešćemo i djecu!« — Tamam i ja takogjer, pa ćemo s njima prodžumhusati! Ne progje ni sahat vremena, a njih su dvojica sa petero vesele'djece penjali se po vrh ubavog Konjica na Lokvice. Gori po obroncima zelenih proplanaka na­ ših gora, .bilo je svakog božijeg dara: bistre vode, či­ sta vazduha, a ašlama't! — ašlama k6 cvijeća... Zasjeli . ahbabi na neku sofu, po kojoj je Suljaga prostro serdžade, metnuli preda se sarajsku mangalu pa srkali kahvu. Djeca su, ko dječinji posao, odmah poput naše čobančadi trkala se i popela na stabla, da zoblju li­ jepe, krupne ašlame. Nijesu ni po sata sjedili pri ćejfu, a već ustade Salih ef. pa će ahbabima: „Džaba vam, braćo, kahva, ja odoh pod ašlamu! — Vala baš munasib! — kliknu veseli Suljaga, pa i on ustade. -f- A ja ću u šalu s djecom! — reče Mehmcd. — De, duše ti, okani se barem sad djece ! — reče Salih ef., jer on ne bijaše baš kakav prijatelj „dječinjih besposlica.” — Ta ko će mu sad ondje trpjeti dječinju ga­ lamu!” — odmahnu okrenuv’ se Suljagi. — Ama kako mu jednoć ne dodijaju, po vas dan s njima u školi, pa opet sad . . . reče Suljaga. — He, he, moj brate, ja baš kad sam mučan, onda se u veselom razgovoru s djecom odmaram. Vi ste stari, tuhaf ljudi. Hoćete, da su vam djeca pametna, razgovorna kao i vi, a ne ćete s njima u razgovor zaći, cv’ primjerice, kao što ću ja danas. Djeca se ovako uče, a nauka im je baš na ovakav d r u š tv e n n a č i n najslagja... — Ama jest, ono ti uvijek odlučno zastupaš svoje »moći pedagogijo« načela, da odrasli pametno zabave djecu, ama moj brate, nijesu svi tabijati jed­ naki...« reče ozbiljno kadija Salih ef. pa ode sa Suljagom pjevuckajući neku tursku kajdu. — Tamam ! — roče Mehmcd, — vi u ašlame a ja ću svoj posao! — Djeca se za čas veselo strkala oko učitelju Mehmeda. — Šta sad vidiš Ajiša? — upita Mehmed malu Ajišu. - ^ — Vidim grad. — Prama kojoj strani gledemo? �60 — Pram a jugu, — reče Ahmeđ. — Sad promatrajmo grad i okolicu! — reče Mehmed, a djeca kao kakvi stranci čak otuda iz En­ gleske, ozbiljno razgledahu lijepi gradić. Kako lijepo Neretva teče! — kliknu Jusuf. — Ah, krasna ti li jo ona šuma više Polja ! — radosno će Ajiša. — Ta je šuma vazda zelena. To su borovi i omorike. — Ih, visoka onog b rd a ! — Ono je Zlatar! — opet će Ahmed. — Vidi, vidi onamo, dušo. uh, sve brdo, pa opet iza njega brdo, sve više pa više! . . . kliče Mejra. — Pa onda najviša je Prenj planina! — opet će Ahmed. Tako su razgovarali i djeca jednako radoznala za osobitim zanimanjem razgledala okolicu Konjica. — E, nema, djeco, — otpoče Mehmed — niko ljepšeg rogjenog mjesta, kao ja i sada! — 0 , oprostite, efendija! — na jednoć .će Ah­ med — Sarajevo je najljepši grad u našoj domovini, a ja sam se rodio taman na Hridu! — Jok, jok, dušo, ljepše je Bugojno . . . Jel de, efendija, ljepše je Bugojno? — zaintačila Ajiša braneći svoj zavičaj. — De, duše ti, šalite, sad će opet Halil — od Novoga do Novoga Pazara, nema ljepšeg grada od Mostara . . . — Ha, ha, haV — na jednoć će d je m ilj smijeh. — Ih, zar ono vaše mostarsko »veju« I »šedi tute«, goni... reče prkosno Sarajlija Ahmed. — A vaše: Vodććććć! — pa otegnu opet rugati se Halil. — E, dosta, djeco, o tome dalje! Ja bih rekao da ćete prećerati! — reče Mehmed, pa onda ozbiljuo i dostojanstveno nastavi: — Vidite, djeco, ja sam sad uvidio, da vi l j u ­ b i t e svaki svoj zavičaj. Ti voliš Sarajevo, on Mostar, ona Bugojno i t. d. i ističete svi ljepote svoga mjesta. Bogme, da ima ovdje djece sad iz svih naših sela i gradova svaki bi svoje mjesto hvalio. Kao što su sva naša mjesta eto ovako lijepa kao ovaj Konjic, tako je l i j e p a s v a n a š a z e m lj a , n a š a d o m o v i n a — B o s n a i H e r c e g o v i n a ! Eto, ja kao da vidim, da je vi svi od srca volite, pa ste mi sad mnogo draži, kad ste ovaki dobri domorodci! To je izgovorao sasvim radosno učitelj Mehmed promatrajući djecu kako se i njima od radosti dižu ru­ meni plamenovi uz obraze. — E, Bogme, brate i mene si eto poučio, ot­ poče Suljaga, koji se sa Salih elendijom bio skrio za legja Mehmedova, da ovaj to u razgovoru nije ni pri­ mijetio. — Jest, efendum, bolje ovako s djecom razgova­ rati se, nego ih pustiti u pokvarena društva da se truju, — reče Salih ef. — Kako nije, brate, — nato će Suljaga, — gle­ dam onomadne u Vejsilbegovu dućanu onog »malog suca« sin, efendum, došao pa će kao veliki: »Dobro jutro! gospodine beže! Molim Vas dajte mi za 20 helera bonbona !« Vejsil beg mu pokuči nekakvih crve­ nih šećerića, istom će mu dijete: »Molim, dajte mi onih (pokaza na rafu), ovi su farbani a to je otrov. Nemojte, beže, ovako višo ku­ piti ! . . . — Ja, naučilo od oca . .. reče Salih ef. — Braćo moja, mi se izderemo na svoju djecu i to je sve. Ako bi što htilo siroče da i progovori s nama, a mi odm ah: „Šuti b r e !« i tako su nam djeca „zatvorena«, reče učitelj Mehmed. — Evet, efendum, mi smo po šeriatu zaduženi djecu odgajati u dobru. Roditelji su dužni djecu na­ vraćati na svaki lijep posao, oni su dužni s djecom općiti o dobru i korisnu, da ih pouče . . . veli Salih efendija. — Gdje ćeš, Boga ti bježi, našim je ljudima »ispod časti« zboriti sa djecom...tt nadometne Suljaga. — Hm, a najdraži Božiji rob, Muhamed (a. s.) kad bi sreo djecu na sokaku pri igri, nazvao bi im : »Eselamu alejkjum !«, a mi? . . . Tako su se oni dalje razgovarali, zanimajući se, osobito Suljaga, o svemu što su dvojica mu ahbaba razgovarala, a djeca su veselo pjevajući naše lijepe narodne pjesme brala ašlame, da pune krošnjice po­ nesu miloj majci. __ H. — K — CapajeBo. OTayoima. = 0 , kuko je MH.io, Kano je c.iaTKO to hmo, a jom je MH.mje n e.ialje H>e3imo Kpn.io. JbyoaB npeua OTagćeiiH Moace ce casio sijepiiTH h nopcAiiTH ca uaTepnucKOM .ty6aB.ty, aico Huje h oa H>e jana u cn.mnja. Jep aok je Majqnua muth nojeADaaga, OTavĆHHa je 3ajeAHiiHKa mhtii HHTaBOr BapOAa. 3aTO cbh ciiHOBH je^naKO oejehajy npeMa CBojoj aajeAHH’iKOj Maju«. C bh 6 h xTje.iH, Aa hm OHa 6y,a,e Be.iHKa h CH.iHa, HanpeAHa n đoraTa, uyneHa ii nosocna. C bc acpTByjy aa Aoopo n cpefcy H>eey, na na« u sKHBore CBoje Aajy 33 CBojy Majny OTay6iiHy. I I icaA cy A!,'ieK0 °A H>e, H>nxoBe mhcjm, w e .tr h TowH>e jieTe npeico opAa u n.iaHHHa, pnjctca h Mopa H>HXOBOJ (ViaTKOj Maju« OTayoHHH. Jom je CH.lHIlja u ja ia Ta .tjća B npn KOHny skhbots. Ta h MpTBiiMa iim je ivialje no'iiiBaTH Ha rpyAHMa Majee CBoje, oa Koje cy u nocTajiH. 3aTO Hiije cpehaH ko HanycTn CBojy poljeHy rpyAy, na nAe y Tyl)HHy. Mowe Tano nocTaTH n 6oraT h c.iaBan u y*ien h gnjeH.ee, Mory ra .T.yAH Bo.teTn Kao CBora poljeHora, a^in opne — h.6I’obo cpne h Aa-f>e Kyna sa poljeHOM rpyAOM. IberoBa Ayma c a ^ a čeone o CBojoj �ei po^eHoj Majpn OTaijČHHH. TykaH ne m« jm HMaTH eppa npeMa Tyljoj uajpn. Cae h CBe Myice h n a r a e h iviaA u »cei) h ro.ioT inty u HenMauiTHHy paA aje 6a chocho n a CBO&ie n p ary a iieky CBojuMa, p a ^ a je a JiaKoie Hero juto y TyJ)HHH hoch CBHJiy h KaABc[)y. O h bhah h Ocjeka, a * je cbo ok(3 H.era nycTO a K.iaAHO, 6ea myMa h aciiudia, 6e3 jby6aBH ii npaBjia'iHBOCTH. O h bhah h ocjeka a » y A&•foann, y TykaHH u u a CBera, caiio HeMa oHe HajBeke ii Hajy3BHiiieHHje .®y6aBH, MaTepiiHCKP, jby6aBH CBdje po- keHe rpyAe: Tyi)a Maj Ka pane He npeBiija, Ty^a ceja ne qeina>a nepnaHa. Xn6o, cjeTH ce jneHe!... KaA 8dpa 3anjiaB0 H 6 yji6 yji ce jaBii, K a^ ce 3KHBOT npeHe X o6o, cjcT’ ce MeHe! KaA AaHHi^a uhct# H a iie6y 3a6A0CTa, KaA ce cyui^e KpeHe X h6 o, cjeTj’ ce MeHe! KaA» AaHaK-CBaHe H cyiiaiiuj,e rpaue, n a ce neđoM KpeHe X h6 o, cjeT’ ce MeHe! KaAa cym(e 3alje A Mj'ecen nsa^e, H ca 8B’je3AaM KpeHe Xnf5o, cjer' ce MeHe! KaAa cjeHe naHy IH hpht ’ Hohqy CTany C B ’ jeT H a OAMdp K p ene 0 , cjeTH ce Mene! Munevvera. (Ljubavna pripovijest iz carigradskog života.) Napisala: G i u z i d a. s turskog preveo: Osman Asaf Sokolović. (Nastavak). »Kako mi se čini, zavidnost, koja se u svim žen­ skim srcimo nalazi i koja ih upravo kao kuga hara — ah, eto, ta opasna bolest istrgala mi je sva čuvstva i sva rasugjivanja moje savjesti! Samo pomisao: da budem zbog druge zabačena, ubijala me je i srce mi kidala. Sjutra dan, nakon moga odgovora, budu po običaju zaručenje obavljeno. Otac mi s,e je čudio mome brzom preokretu, a majka mi se je s neopisivom radošću veselila. A ja? Ni sada nijesam znala što da radini, i vi kakovu se bezdan i nehotice bacam.« Munevvera sada nasloni glavu na naslonjač i ušuti. Oči joj se procijede, kao da su gledale tiekakvii sjenku, a usne joj se žarkim podsmjehom rastegnu. Poslije duljeg1 isprekidanog kašljucanja, koje jdj je ljepotu lica kvarilo, okrene Se meni, te će zamiš; ljena lica nastaviti: „Već je od tada dvadesetak dana minulo, i baš mi je majka kod kuće bila, jave mi, da nam je Šefik došao. Poslije toliko vremena i nakon tolikih uvreda me je vrlo uznemirio njegov taj nenadani dolazak tako, kao da me je htjela kap udariti. Nisam htjela, da mi se boli povećavaju, kada ga vidim. Nevjerni lovac srdaca došao je, da vidi moje tužno stanje, da mi se naruga i da mi još koji handžar u srce zabbde. Ah, Bože moj! Zar je potrebno, da sve osjećaje ljudskog srca izgubi onaj, koji će doktorom postati?! Tako govoreći, mislila sam, kako da ga do­ čekam. Nakon tolikih njegovih uvreda, izaći ožalošćena pred njega, značilo bi, odati mu, da ga još ljubim. Baš kad sam htjela da ga običnim, ali hladno­ krvnim licem dočekam, tako, kao da sam sasvim za­ boravila na onaj naš prošli život, ugje on u sobu, u kojoj sam se nalazila, s onim istim, ali malo još blegjim licem. 1 kao da se je srazio s nečim, što je očekivao, poplaši se i zadrhće rekavši: »Ah! Nisam znao, da ste vi ovdje!« I meni su javili, da mi je nekakav gost došao u posjete, a ja ne mogoh razabrati, da ste to vi! — Odgovorim smeteno. S jednim jedinim pogledom Šefik mi je izrazio, da se je u velikom čudu nalazio zbog tolike moje ravnodušnosti Ne bih ti mogla opisati, koliki su bili silni izrazi tuge, koliki li tragovi uzbugjenosti u nje­ govom pogledu. Ne znam ni sama za što, — u taj mah — kao da mi se je zabola oštra strjelica u srce i da mi je tad u njem težu ranu zadala, nego sve druge. Eto je danas prvi put, da nam je ova samoća užasno dosagjivala; jer već sada niti je on meni imao šta govoriti, niti ja njemu. Oboje smo drhtali. Ne mogu zaboraviti nikada one tuge, koju sam onog dana osjećala. Ganutljivim i sažaljnim glasom reče mi Šefik: — »Gdje mi je strina? Ja kao da vam dosagjujem!« »Bože sačuvaj! ta zar nc ćete bar malo sjesti?« »Sigurno, jer sam i došao za to, da vam česti­ ti tam!« �62 Ah! Ove su mu riječi tako slatke iiilc, da sam /.a čas sve dosadašnje muke bila zaboravila!! Žefik je u naslonjaču sjedio tako, kao da je bio od umora satrven, a ja sam ga tada s pravom samilošću promatrala! Hože mili! Kako se je za ova tri-četiri mjeseca žnatno promijenio. Lice mu problijedilo, svjetlost očiju ugasla. Pogledam mu ruke i opazim, da su mu se prsti stanjili kao pera, a i usne bijahu izgubile svoju običnu boju. Oči, kao da su mu nabujale i kao da bijahu veće nego li prije. Pogled mu bijaše pokriven nekakvom slatkom lugom, a na čelu mu se bijaše pokazao nekakav sjaj, koji je sačinjavao s crnim obr­ vama i blijedim licem vrlo privlačivii sliku. Ovaj me se prizor duboko u srce dojmio, da sam korila sada Savjest, što je Šefika tako zlo shvatila, za tim sama U sebi pomislih; Siromah! Sigurno je zaljubljen bez­ danom ljubavlju, koja ga je eto toliko promijenila. Ah! l)a mogu naći onu, koja ga nastoji-tako Upropastiti, da ju molim da mu se smiluje, da ga usreći. Ljubav i milost prema Šefiku mi je nalagala, da se ove misije poduzmem. Dok sam ga ovako za­ mišljeno promatrala, dotle je on jednako u kratkim razmacima vremena kašlj ucao, mećući ruke na prsa. Zatim će mi reći: »Guo sam da ste se naumili vjenčati ?« »Sigurno da ste se tome obradovali, reknem, a on okrene glavu <8 negodovanjem, te se pričini kao da nije ni čuo. Zatim ustane i poče: »Dužnost sam svoju' ispunio, dopustite zato, da idem, možda vas priječim u slatkoj zabavi. Ah ! ovo je bila ironija ! Prateći ga do uličnih vrata, nijesmo ni jedne je­ dine riječi progovorili. Kada smo kod vrata zastali, okrene se Sefik, te mi s vrlo ganutljivim glasom i drhćući reče : »Munevvero! hoćeš li mi pružiti ruku? Pruživši mu ruku reknem ozbiljno. „Dužnost Vam nalaže, da me Munevverom ne zovete. Od sada ćete me sestrom zvati. Sefik mi brže bolje pusti ruku, baci se kroz vrata i ode. Kada sam za njim pogledala, ne mogoh ga više vidjeti. Bože m ili! Kako je imao vruće ruke! Za dugo se nije mogla toplina njegovih ruku rasplinuti u mojim. Za što mu se ne smilovah u ovakvu stanju! Za­ što? Vrativši se u sobu svalim se na divan. Eto, tada sam osjetila, da sam ga u ovaj čas više ljubila nego ikada prije. Naslonim glavu na ruke i zatonem u talasima dubokih misli. Sada sam sama u sebi go­ vorila : Jadni Šefik I Kako lije žaloston, koliko li tužan! Ko zna u kakvim se mukama zbog beznadne ljubavi nalazi. Ali zašto da i sada litra u njegovim tužnim pogledima tračak naše stare ljubavi? Da li sam se ju možda tako promijenila, ili mi se je on takav priči­ nio?! Ah, možda mi s o je tako pričinilo. Govorila sam : da je onda moguće jednome čovjeku dva puta ljubiti: Ako ti se jedna dosadi, onda naći drugii i Iju. biti . . . kao da je potrebito nesmiljenim srcima. Ako je takova ljubav istinita, onda . . . Ja bar mislim d a : iskreno srde prvii ljubav vječno čuva, te bih zatim sama u sebi promrmljala: »nesretne žene®. Kada sam na večer ocu Šefikov dolazak kazala, uzdahne on rekavši »Nesretno dijete«. Ove su mi ri­ ječi bile tako čudnovate, da ih liijesarri mogla rastu­ mačiti. Zašto da je on nesretnik? Ta hijesairt li ja bila ne samo nesretna nego i svačijeg smilovanja Vrijedna. Dani, sedmice, mjeseci su mi prolazili s nepod­ nošljivom mukom. Bez osjećaja i nade, raštrkanih mi­ sli, ranjenog srca, provodila sam nekakav život. U kući se o Šefiku nije ni jedna riječ čula, a ako bi se i htjelo štogod o njemu progovoriti, otac bi onda nastojao, da zabašuri njegovo ime, koje kao da ga je patilo, Nakon tri mjeseca iza Šefikova dolazka, dobro se sjećam, bili smo za stolom, kad sam oca upitala za njega: — Kao da već nikako ne vidjate Šefik beja, o njemu nijedne riječi ne govorite ! Ne biste li mogli razumjeti u kakvom se stanju nalazi? Majka me na to začuđjcno pogleda, a u oca se na licu pojavi čudan tračak negodovanja pa odgo­ vori : — Zbilja ga ovih dana ne vigjam, otišli su po svoj prilici na Adu. — Kako, zar su na Adi ?! upitam ponovno i sad opazim da se je otac bio pokajao što mi je ono rekao te će, da pogrješku popravi: — Bože m o j! Zar ne znaš, da u Šefika imade pjesničkog dara, pa da uživa u prirodnoj krasoti i ta­ kovim sličnim stvarima. I zbilja, neki dan bijaše rekao: »Ove godine ću ići prije marta na Adu, da tamo dočekam proljetnu ljepotu.« Ove sam riječi s gorkom šutnjom preslušala te ću mu: Ne mogu me uvjeriti ove naše riječi, oče, jer Sefik ljubi više jesen nego li proljetno veselje i lje­ potu, zato bi bolje bilo, da ste naveli koji drugi uz­ rok njihovom odlasku na Adu. Otac će na to s malom ljutinom: — 0 , onda mi ne vjeruješ, je li? — Ali ne, dragi oče, htjedoh da rečem, da li nije možda bolestan? Na ove moje riječi zadrhće mi otac te će ozbiljno: Vidim, da se još nijesi mogla djetinjstva otre­ sti. Misliš i patiš srce za onim, koji te no ljubi, rad onoga, koji na te ni ne misli. Pa zar ga i sada ljubiš ! �Ustane zatim na noge i dođade: Da li će mi se ispuniti jedno malo dobročinstvo — Munevvero! Danas ti kao otac prvi put zapo­ kojeg ću sada od Vas tražiti, kao uzvrat mojoj požrtvijedam, da nijesi uzela u usta više nikada onog, koji vovnosti, koju sam s izvanrednom ljudskom moći te je odbio, onog, koji te ne ljubi. Nastoj, da ga za­ učinio, samo da ne bih okužio jedno dražesno i obo­ boraviš, da o njem i ne misliš! Ovim ti zapovijedam žavano biće sa sobom, čiji se život nalazi već od ne­ ovim te opominje tvoj otac ! Razumiješ li me, kćeri?! koliko godina u jakim pandžama smrtonosne bolesti Plačuć odem u svoju sobu. Metnem rubac na tako zvane sušice* one nesmiljene harateljice ljud­ usta da zaustavim jecanje, jer sam već bila primo­ skoga života. rana tajiti, da sam za njim plakala. Hoće da mi za­ Da li će se odbiti jedna od najvrućih želja, onog brane, da ga ljubim, ali je li moguće? ! Zašto ne pro- bolesnika, koji se primiče svojim posljednjim časovima, misliše bar jedanput, da nikakva zapreka, pa ni sama a ta je želja, koju ste možda i sami osjetili, da još nesreća, ne bi mogla izbrisati one ljubavi, koja je go­ posljednji put vidim Munevveru; da mi je s kakovom dinama u dubine srca prodirala. bilo izlikom pošaljete. Eto, tu dobrotu iščekuje od Već je bilo proljeće nastalo. Bijaše koncem marta. Vas, jedan nesretni bolesnik. Čini mi se, ako je ne Drveće se bijaše okitilo raznim bojama behara, ružice vidim, da će mi posljednji časovi u velikoj patnji proći. cvatijahu, a slavulji počeli da svom moći svog lju­ Treba ona, da ni o čemu ništa ne zna, da ništa ne bavnoga srca kite pjesmice istom cvatućim pupolj­ primjeti,-*te da može na posljedicu podnijeti naš vječni cima ruža. rastanak. Bože m ili! Kako li je gorka ova požrtvova­ Sada, kada se je cijela priroda budila, kuda su nost ! Na pravdi Boga, njezinoj mržnji, njezinim klet­ se na svakom licu opažali osmjesi i kada se je u sva­ vama, izvrgnut biti! Ljubeći je do skrajnosti i želim kome srcu budilo zadovoljstvo, onda bijahu moji naj- jedino : 'živfeći s njome sretan biti, a ja, eto sada sve kobniji dani moga nesretnoga proljetnoga života. te želje, sve te nade moram da krijem; uz to svojom Jedanput — ne znani baš jcojbg je dana bilo — rukom, svojim mnijenjem predati je u ljubavni za­ ne mogavši naći jednoga papira medju očevim spi­ grljaj drugoga! Bože! Kako je to gorko! A h! da mi sima, otvorim jednu privrnutu ladicu očinog pisaćeg je čas prije izdahnuli! S triče! Munevvera će biti stola i počnem tražiti, ali . . . na jedanput, na uregje- skoro drugoga, a to gledati, bilo bi za me isto tako nim spisima nagjem nemarno ostavljeno pismo. Po­ strašna patnja, kao i ova smrtna bolest, od koje bo­ gledavši ga, opazim poznatom mi rukom pisati naslovi lujem. Ona je za svoj onaj korak izpričana, na nju koji je ovako glasio: „Molim, da mi se ovo pismo se nijesam ni malo razljutio. Kunem Vam se, da je znala, da nosim klicu sušice, sigurno bi prije mene predade stricu". U isti čas me obuzme strašna slutnja i osjetim, svoj život skončala. Čak sam ju i nekoliko puta ku­ da sam gubila svu moć čuvstava. Kao kradljivac, koji šao i bez ikakva promišljanja, odgovorila mi je: da bi je veliku kragju počinio, pogledam oko sebe i trčeći zaista samoubijstvo počinila. Te su me njezine riječi prenerazile. Ah, striče, pobjegnem u sobu. Zaključam vrata, te i ne premiš­ ljajući, kakav korak poduzimam, otvorim pismo. Bila da ste u taj mah vidjeli, kakvu je odvažnost im ala! sam u strašnoj neizvjestnosti! Bože moj ! Sta li će Snebivao sam se od čuda, vidjevši u ovako mladog mi kazati ovaj papir ! Bi li bolje bilo, da ga i ne pro­ djevojčeta toliku odvažnošt! Bio sam od tada već naumio, da joj o tome ni čitavši vratim na svoje staro mjesto? lzmegju znanja i huke, koja mi je kroz glavu riječi ne progovorim. Od onda, više sam važnosti da­ prolazila, i u uzbugjenju u srcu, vikne mi nekakav vao Munevveri, nego li svome vlastitom životu. Pred oči mi dolažaše stanje, u kojem će se ovo nesretno tajinstveni glas : »Čitaj!« Šuteći, sada ustane Munevvera te potegne iz djevojče nalaziti poslije našeg vječnog rastanka. Je li da niste mogli vjerovati mojoj bolesti onaj stola zaključanu ladicu, iz koje izvadi gjuzdan s požutjelim komadićem papira. Sjede kraj mene. Nesretno dan, kad sam Vas, priobćivši ju Vam obteretio, kao je djevojče u laj mah drhtalo kao prut, a iz očiju su za uzvrat ovoj mojoj požrtvovnosti! Ali, doktor se ne može prevariti u poznavanju bolesti, koju sam na sebi joj niz blijedo lice tekle krupne suze. — »Evo ga ! rekavši pruži mi pismo i svali se nosi. Tri su već godine, kako živim u ovoj bolesti, u u naslonjaču, uhvativši se rukama za glavu. Pošto sam tim pandžama aždahe, koja je uništila nade, sreću i bu­ uzela onaj papir, megju nama je tužna tišina vladala. dućnost jedne mlade djevojke. Danas mi je eto sušica Na polju je jednako bez prestanka padalo, a lišće la­ sva pluća poharala. Osjećam, da su mi već dani moga života odbrojeni. gano, lagano opadalo. Vječno treba Munevveri da bude nepoznat uzrok Rastvorim pismo i opazim, kao da su mu su­ zama mnogi redci izbrisani a i neka su mjesta bila za šio se nijesu ispunila ona obećanja, koja sam joj za vjenčanje dao; zato joj pokažiti koju drugu bolest od čestoga čitanja dosta poprljana. Prvi su reci ovako kao uzrok moje bolesti. glasili: Svakako želim, da joj o ovome mome stanju pri­ »Striče! �64 čate, ono će je poslije moje smrti tješili, ono će joj boli ublaživati. Pričajte joj o meni, kažite joj, da sam ju uvijek, pa i na posljednji čas ljubio. Već mi u rukama i očima nestaje moći, ali s lu ­ dom, da ću je još koji put vidjeti, možda ću moći još koji dan preživjeti . . . Kad sam glavu podigla i pogledala Munevveru, opazim, da se je sirota u duboke misli zavela. Iza poduljeg vremena upre u me tužan pogled i prozbori takovim glasom, koji joj je nutarnje boli odavao : „Jesi li pročitala?" Riječi joj je ove pratio izpresijecan kašalj. Kad je povratila rubac, kojeg je bila usnama prinijela, opa­ zim na njemu tragove krvi, na što mi srce užasno zastrepi. Krv joj navali u lice, a prsa se počnu brže na­ dimati od silnog dihanja. Na usnama joj se pojavi angjeoski osmjeh. Gledajući u rubac promrmlja: »Već me je i suviše izmorila smrt, s tolikim svo­ jim natezanjem! Okrene se zatim k meni, te će me upitati ponovno: »Je li da ste jJročital^?« ^ Duboko uzdahnuvši nastavi: »Bože mili! Već se jr, istina sa svom svojom gorčinom, sa svom svojom nesrećom pokazivala! Ovaj mi je papir nosio poglede u najmračnije i najzabitnije uglove, te bih na to promišljala, sjećala bih se Šefikovih riječi, kojA mi je prije dvije-tri godine go­ vorio u bašći. Ah! Zašto nijesam na njih prije mislila! Zavidnost, ta harajuća bolest, kao da mi je pred očima protegla, debeli zastor. Mlateći se po glavi i prsima go vorila sam : A h ! Kakve su ove žene! Nekoliko sam puta pročitala ovo pismo i neko­ liko puta potrčala k prozoru, da se s njega bacim. Na žalost! Želja, da Šefika još zadnji put vidim, bila mi je zapreka ovome mome koraku. Pohitim, da vidim, koliko je sati. Kako bilo da bilo, bila sam na sve pripravna, pa čak da i život žrtvujem. Samo da ga vidim, čini mi se, da bih sve zapreke odstranila! Ta šta bi moglo i od sada biti ?! Na moju veliku žalost, bilo je već prekasno. Sunce je zalazilo, kao što su zalazile i moje nade, moja sreća pa i sam život. Već je sve bilo svršeno i sve . . . propalo! Tada po­ gledam datum i opazim, da je pismo prije dva dana bilo pisato. (Svršiće se). 3 a x i*A : y 6ajioHy. Ibcna'iKn namicao: W ie n c r, K paa.anHHii.M npun.ia'iiiBocTiiMu 3a/i,H>e aajioMcće y •7iiTHxy npnćpajame ce u Jinjenn npiiHBpmheHH Ca.ioH rocuo^nua BaHapAn, KojujeiiMao uopny a» cjeAHy A|iaAc“ ceT ii 'iCTiipn oeofie, koja oneT CHJiiio Ajc-ioBame na ohć nocje-nioge, iiito cy a 0IUJ1H< Aa sa cKpouHy unjcHy oa 2 0 (jjpnHaua noAy3«y y Biicmie onrypau nyr, icoj« he TpajaTJi caMO A6CCT MdHyTa. JeAHor Aa" a nieTao canr ce napicou 3a ii3AOjK6y 11 Ty noTpetjinM iienc d a p e 3Haime, a ii3Mcl)y 0CTajnix u, 3Ćor 3AOBO.M II CH.iHor ćoraTCTBa je^HaKo noaHaTor, AMepiiKaHua, rocnoAnna Pa-njia IJeHcena, noja »ie oARy*ie y aMepHKancKj' KpiMy, a& Ty jeAan caxaT upa CBojiiM AOuahiiM nnhnMa npoBeAe, Pa3AH9HH BHCKii a uiepu yrpnjaAH cy Hac npnahhho, Te npeA.ioacnM, Aa ce mbako ycnHCMO y 6a.ioHy, hc 611 .ni ce pacx.aaAHwiH. Ha uoje iienaKo n3Heiial)eH>e oa 6h mh PaAcj> npeA-ior c HaroBopoM, Aa My je 6oaoh npecKyn. — IIpecKyn! — oaaRBa pajea y yeTHMa jeAnora MH.iajapAepa, K ojnjc ycTO nape nperpuiTHMa Kpo3 npo3op 6auao, hhcto Me aanpeoacTa.ia. — Ana Pa.n|), Ta AeaAeceT $paHaKa — Hajecy 6or »Ha KaKBe Mape ?... — C bbkbko . — A ah ... Haj6oA>e he 6iit b , Ae th acnpnuaM CBoj A05KHB.T>aj y tom np... 6a.ioHy, Aa MorHeiu uojy MpsKH>y npoTa i e AeTehe HeMaHii nojuiiTH, H Pa.i([) 3anoie: „IIpeA Koje ocaM Aai'a — 600 cau cnođoAaH h 6e3 npacyTH0CTM MaTepe, cecTapa, a HapoHHTO npnjaTe.’baua, uiCTao caM no H3 .io :k:6 h n or.ieAao ce sa najeoBM rocno^aMa. ,ZI,oAyuie ćuno nx je, ajia hii jc'AHa jeAuna He Morauie 3aAOBO.T>iiTH mom noneuiTO pa3MaaceHoM hein{)y, Aa 6a je osćn.tHo 3 aMo.mo 3a npaTH»y. Hanoicon, oaui naA oiijax oko neAeceT Kopana yAa.i>eH OA Mjecra ca Kora ce oanoH y3Aaace, npnKOBa Me 3a 3eM.iJy jeAHa APasKecna 11 icoKCTHa snemiHa. <J>paHnycKii ynyc OA iviaBe a° MajyiiiHax Hoacoua. J a ce npBMaKHCM npacHoj Banu ii no3ApaBiimiiii je, ynpaBiiM na H>y nor.ieAe nyHe neacibe h Monća, ho HC3HaHKa hc OAaBanie uh HajMaii.HM 3HBKOM, Aa Me je pa3yMje.ia. Ha noc.T>eTKy je ocaobhm. Hajnpiije eHrjiecKH, a aaTHM (J)paHuycKii. — Moj rocnoAiise! He auaM naera noananaTH Bae! — Aah ja, Mii.iocTHBa, hm 0 6iix aacr, Bac c.MjeTit no3HaBaTii. Moje jc nwe Pa.ic|> l,teiiceH. — Bp.10 mh je Aparo, ana mh Bauie hmc jom hii * mTa He Kavne, c kum iimsm aacTw. — ^onycTHTe mh, MH.iocTHBa, Aa BaM Ma^ceu, Aa caM noTnyHO He3 aBHcan, bpao fioraT a ycTO 11 Bp.io hanHyT. rRaKHyT ynpaBO npiiB.ia 4 HBomhy Bauie nojaBe, BaHIHM KpaCHBM OHHMB, BaiUOM 'IHTilBOM APaMC6CH0M MajyiUhom ocoćoM. C mim yj Te ce, na mu A03BojiHTe, au csmo HCTBpT caxaTa c Bana incTaM. — A x — Moj ročno ah hc, — Kano 6ax ce joui Ha Mor^a ycyAHTH? Ja caM yA»Ta h — yBjcpaiiaM Bac, npHCTojna sKCHa. Ma naKo mh mojkas chmii&thhho Bauie ApyuiTBO 6hjio, Hiian ce He Mory onacHocTH H3 Bpha, Aa Me BitAe y BaineM ApmTBy. to B u jax OAyniCBA>CH, Te upeA-ioaciiM najenoj He.iiiaHKii, Aa ysMCMO Koaa h Aa ce mhao npome'raMO. �65 Oflnii to o,i,Max. Ako 6ji je BiiAjejii !.... Ta^a *re cnona^e AyuieBHa nanacT, c Koje caM ynpaBO 6110 hohocht: „Kano 6h 6hjo , Aa mu »iraocTHBa hcKaace naCT, na Aa ce 3ajeAHo ca mhom ycnne y 3paK? — C HajnehHM 3aA0B0.te.TB0M! HnaK e.e ycnBH>e, aico ce ne BapaM, ne,tom OHAa, arco ce ABaAeceT oćo6a jaBH, a caA 6h mh 6hjh , kojhko bha«m, caun. — T hm oo^te! H McypHo no^eti ao rocnoAHHa BaHapAa, ynpaB.ta,ia h nocjeAHHKa ća.ioHa, to My KaaceM HaMjepy, Aa 6hx ce ycuco c j šahom mii H;iK.ion>eHOM rocno^oM. — B pjo paAO, caMo 6h oiiAa B h Mopajn iniaB 6a-noH H3HajMHTii, jep ima'ie MopaM HeaaTH, r o k ce A^aAeceT nyTHHKa.... — Ao6po, Ao6po... naaTHhy iiapaBiio 3a AnaAeceT oco6a, a to ’ihhh ? — ^eTHpn cTOTBHe <{)paHaKa! — E bo nerapn ctothhb ^paHaKa, a kojiiiko hc TpajaTH Majo nyTOBaft>e? — ^eceT MHHyTa, rocnoAHHe! — A KaA 6nx ja oko no ja caTa xtjio ocTam y 3paKy (ja MHiuj»ax npn tom Ha no caTa), kojhko 6h OHAa Tpaacnan? — Ila H3BaHpeAay HHjeHy. — OKpyr.no xn.taAy (J)paHaKa ! — ,3,oćpo! eBo h Aa.tHHX mecTO (JipanaKa! Bnjax Bpjio 3aAOBo.taH. Ilo.ia caxaTa c ApasKechom MajoM y 6ajoHy caM... IIpaTHona upir tom, rocnoAhh BaHapAa, HnjecaM y 6pajao, jcp caM noTnyno 6ho cnrypaH, Aa oh 0 'rone uiyTHTH... H a HanoKoa xa.taAy 4>paHaKa je jn jeu a pnjeHa 3a „cham bre separee . KaA caM cbom n.i 0jeHy jaBno pe3yjTaT cBojax nperoBopa c BaHapAOM, paa.iH ce pacnaj>yjyhn n yAHB.tyjyhn ocMjex na h>bhom npnjaTHo.M jnmy. ycnHeM0 ce. OHa ce cHnjauie 11 TaAa, KaA caM joj npn ycnHH>aH>y y Kopny na noMokn 600, h npn oBoj ce npiiJHiui H>eHoj npeKpacHoj hohchhh, Kojy je y npoBiiAHy CBH.ieHy qapany caKpiua, ahbiio. CjeAocMo y Kopny jeAHo y3 APyro. S^npaBJbaH je 600 ca CBojnu capaBana 3anocjiea. TaAa ce noiecMO nen>aTH — k neoy ropc. C bc ce 6jh ace npnMHnax .i njenoj, OHa ce oneT cbg BHine npBeHii.ia — H.ejKHO joj npHTHCKOx pyq 0un — ona Me 06Aapn c JiaKBM np 0T0CKOM — OA^y^nx ce hbkoh AeceT M0HyTa no.ty 6iiTH je y npnMaM.T»HBy r.iaBy — uia.tHBO ce j>yTehH yAaP® Me caMo mbjhm cynno 6paHOM no pyiyi, Koja nojaico 6njame o6yxBaT0j a H.en cTpyK. TaAa sanpoc0x: jeAaH noj»ynqnh... ynpaB.tan Hac Apacame cnrypHo 3a 3apyncHe — npeA h>hm ce Huje HyMCHO yCT63aTH ! A jh Moja c-aaTKa to oaoh. BpnjeMe npoja3ame. Beh čajarne npeKo A|iaAeceT MHHyTa npouuo, a ja nanpeAoBax Maao, ax Taico Bp.io Ma.no... Moje je 3aJ.y6j>HBaH.e joui yBiijeK pacjo, caA yxnathx H3H6HaAa CBojy [cycjeAy o6jeMa pyKaMa, npiiByicox je ce6n, — a Ha jeAHOM ce OKpene rocnoAHH BanapA, Kojn jc A11 caA noc.Be AncicpcTHo Ha CTpany r.icAa<\ u BHKHy: — IIa3HTe! Mu ce caAa c,nyuiTaMO — u aa HyTy beno ce HCKpnaTii! mh- Mchh obo 6njauie cacMa npaBo y Hajn, a» Ky Ha BBpcTy T.iy neh cnrypnnje n jaKiue jiijeny rocnoi)y uoKpeHyTH Hero jih y 6a.ioHy. ITpHcnnjeMo cpeTHo ao 3 eM.te. O oct noMoi'HeM y 6aBoj ,tenoT0H0 npn H3 .nacicy, oneT mc pac.na.ie Kpacne HOiKHne y napanHnaMa, a onaj nyT jom n noABe3e oa H ja B e CBiiJie a KpacHH n o p y 6 o a nnn aK a n a 6jiicTaBoj cyKH»H. M o ja HOBa npnjaTe.tH na 3 acTaAe npeA KopnoM. Ja a Hajnoc.teAH .0 rocnoAHH BaHapAH. C khac c.Bojy 6a.ioncK y K an H u y n y*iTHBO ce K jan,ajyliH n o 3ApaBHMe c pnjenHMa: „ M o ja HajBeha XBa.ia, rocnoAHHe, iuTO c t c Moje n o A y 3ehe H a Be.iiiKOAyuiaH n an nH n oraoM o rju , T e m e h ii h M o j o j A p a r o j jk e h 11 n h oco 6 nTy gacT nauier APVniTBa HCKa 3 a.i 0 a . Ta A H npyacii oh Mojoj HesHaHKH ra.iaH TaH snaK, npeAaA® 6 &jioh cBOMe noMokHiiKy n ročnoga BanapA CMnjame ce oneT cacMa no CBojoj HaBHUH, K aA a mh je Ha onpocT p y K y npyacH.ia. 3 a x0 j.aA y (JipaHaKa mii cc AaK.ie npyacii.ia npitHCKOH0 x 6 p 30 H a n o ve , .iHKa .Hijeno ycnjeTii! H ig ijen a . Pravila za kupanje. — Dr. J . . . . — 1. Kad nastanu vrućino, čovjek i nehotice traži potok, buć, vir, rijeku, jezero ili more da se okupa. Spere znoj sa sebe i rashladi se, pa to ga i osvježi i osnaži. 2. Još veće koristi imaće od hladne a otvorene vode, ako zna plivati. 3. S toga i ljekari preporučuju kupanje i plivanje — ne samo zdravim ljudima, nego i mnogim boles­ nicima. Zabraniće ih samo onima, koji imaju manu u srcu, zaptivanje u prsima, zapaljenje bubrega, pađavicu ili grčeve. 4. Ali „i voda ima zube“. Kupanjem i plivanjem može čovjek sebi i nauditi, ako se u tome ne bi dr­ žao nekog reda i mjere. Zapamti, dakle, ovo nekoliko pravila, pa ćeš se od mnogih opasnosti sačuvati. 5. U hladnoj otvorenoj vodi počni se kupati —■ ne po kalendaru i običaju, nego po vremenu — t. j. kad doista otopli. Ko se na to ne obazire, nego već o Gjurgjevu počne, pa do „mrkle jeseni izdrži", taj obično rijetko kad dobro progje — i ako se, što vele, „na to navikne". 6. Gdje ima naročitih kupaonica, kao po većim mjestima kraj vode, kupaj se samo u kupaonicama. A gdje ih nema, traži čisto, zgodno i pouzdano mjesto. 7. Mjesto za kupanje treba da je (od vjetra i na­ nosa) zaklonjeno i hladovno, ali ne sasvim usamljeno, �da nigdje na daleko ni žive duše nema. Pazi i na to, da se gdjegod u blizini ne sliva kakav kanal sa neči­ stoćom, da nije glibavo ili u žbunju i šikari zaraslo. Kloni se brzaka i odsjeka. 8. Voda na tom mjestu neka je bistra, a korito čisto (pijesak ili šljunak). 9. Najbolje prija kupanje u vodi, koja je umje­ reno hladna — dakle od 17—25° C., ili od 13—26° R. Hladniju vodu ne podnose mnogi. Naročito je ne pod­ nose djeca i stariji ljudi, pa onda i bljedunjave i mr­ šave osobe. Toplija opet ne rashladi i ne osvježi tijelo. 10. Ne kupaj se ni ljeti na hladnom vjetru ili na hladnoj kiši. 11. Ne kupaj se ni prije izlaska, ni poslije za­ laska sunca. 12. Ne kupaj se puna želudca, nego tek tri sa­ bata poslije obroka. 13. Ne kupaj se napit, neispavan, razdražen, pre­ moren i uklaćen. 14. Ne kupaj se kad imaš kihavicu, trbobolju, proliv, glavobolju ili nesvjesticu. 15. Ko u hladnoj vodi odmah sav, kao kuhan rak, pocrveni, pa i prenemogne, neka^sa čuva kupanja. 10. Isto tako neka se štede i one osobe, koje se poslije kupanja dugo ne mogu da zagriju. 17. Zdrave, punokrvne i jedre osobe mogu se svaki dan kupati. To' je za svakoga dovoljno, a češće kupanje može škoditi. c 18. Kržljavoj, slabunjavoj, blijedoj i mršavoj djeci dosta je, ako se dvaput u nedjelji ili svaki drugi dan okupaju. 19. Kad pogješ na kupanje, traži uvijek društva, da nisi s;\m. Mnogo je veselije, a drug ti se može i u nevolji naći. 20. Usput do samoga mjesta, gdje ćeš se kupati, ne hitaj, da se ne oznojiš i ne zaduhaš. 21. Svlači se polako — upravo s prekidima. Kad već dogješ do košulje, pričekaj da se još malo na vazduhu rashladiš. Ako ti je i košulja vlažna, skini i nju, pa se ogrni suhim ogrtačem ili ostani makar i go. 22. I zdravo uho valja od vode čuvati, a bolesno još više. S toga je dobro, da pred kupanje zatisneš uši čvrstim čepom od pamuka. 23. Kad je „sunce jako“, a nema hladovine, pokrij glavu. 24. Nemoj se najprije ,,brčkati“ i tobože poste­ peno rashlagjivati, nego odvažno ugji cijelim tijelom u vodi. 25. Ne skači s velikih visina. Ako skačeš, pazi, da ti voda ne šine i zapljusne uho. 26. Dokle si god u vodi, plivaj ili se inače živo kreči. Trljaj se, pljuskaj se, koračaj i skači . . . samo ne stoj mirno. 27. Možeš i glavu zagnjurivati. — Samo ne ostaj dugo pod vodom. 28. Dok si zagnjtiren, drži oči zatvorene, a uši prstom zatisni, ako ih nisi već pamukom začepio. 29- ('uvaj se, da ti ne ugje voda u usta. Otvo­ rene vode nisu uvijek čiste, pa bi se tako mogao za­ raziti. 39. Ne izlazi iz vode za vrijeme kupanja. Ko čas u vodu skoči, a čas napolje izagje, da se sunča, neće mu kupanje mnogo pomoći. 31. Ostani u vodi samo nekoliko minuta — naj­ više četvrt sahata. Na to neka naročito paze mršava, štrkljava i bljedunjava djeca. Samo debele i punokrvne osobe mogu se i duže kupati. 32. Sto hladnija voda, to kraće kupanje. To pra­ vilo vrijedi svugdje, a naročito za kupanje u moru. Zato Englezi i vele: „three dips and mit!1*1 34. Cim osjetiš jezu ili drhtanje; čim ti usna pomodri: znaj da si se već suviše kupao. Ko zubima cvokoće i kao „šljiva pomodri1*, pa još u vodi ostane ili na suncu grije, da se može ponovo u vodu vratiti, tom kupanje jamačno neće pomoći, ako mu ne bude škodilo. 35. Kad iz vode izagješ, izbriši se i istrljaj se po cijelome tijelu, da ti koža pocrveni i da se dobro osuši. Naročito briši glavu, da kosa ne ostane vlažna. 36. Pri oblačenju ne oklijevaj, a čim se obučeš, prošetaj se ili progimnastiši. Tek kad ti se tijelo to­ liko zagrije, da su ti i ruke i nos i uši topli, smiješ sjesti, da se odmoriš i čime prihvatiš, ako si od „vode ogladnio ili ožednio". 37. Ko iza kupanja jako ogladni ili lahko zaspi, znak je, da mu je kupanje doista i prijalo. A ko je i poslije kupanja težak, neraspoložen i razdražen; koga dugo jeza prolazi ili mu »glava drmi«; taj se kupa­ njem nije pomogao. „Z d r a v 1j e “. Gajretove vijesti. N ovi č la n — d o b ro tv o r. Kao Član dobro­ tvor pristupio je ovih dana „Gajretu" gosp. Hadži Mahmudbeg Džinić, veleposjednik i član Eksekutivnog odbora Muslimanske Narodne Organizacije iz Banje Luke !i uplatio odmah dobrotvorski prinos od 500 kruna. Živio vrli rodoljub i prijatelj našega kulturnog unapregjenja ! N ovi č la n o v i u ten ielja či. Kao članovi utemeljači pristupili su »Gajretu« gosp. Mujaga Komadina gradonačelnik iz Mostara i Hamidaga JeleČković obućar iz Sarrjeva. Zivili plemeniti rodoljubi i prijatelji mu­ slimanskog kulturnog unapregjenja! V e lik i n a ro d n i d o b ro tv o r. Novi mostarski gradonačelnik g. Mujaga Komadina poklonio je ovih dana u razne dobrotvorne svrhe preko 100.000 K i ’) Tri puta sc zagnjuri, pa napolje. �67 iiiiio stekao Časno ime narodno" dobrotvora i hairsahibije. O tome dobročinstvu Mujaginu izvješćuju nas iz Mostara ovo: „Novi gradonačelnik mostarski Mujaga Komadina, iskupio je svoje obećanje koje je dao jednom prilikom, kad se govorilo o njegovoj kandi­ daturi za gradonačelnika mostarskog, te je zbilja (djelu svoju načelničku plaću u iznosu od K 4.800 godišnje (lv 14.400 za 3 godine) poklonio za žensku »Mekjtebr ruždiju«, koja se ima otvoriti u Mostaru. No nije samo na tome ostalo. Osim toga obilnog dara u svrhu ove tako potrebne nam ustanove, Mujaga je odlučio po­ dignuti jedno sirotište za muslimansku sirotinju, te je u tu svrhu odredio 70.000 K, a osim toga razdijelio je 8000 lv raznim humanitarnim društvima u Mostaru i drugim mjestima i time ih u njihovom humanitar­ nom djelovanju obilno potpomagao. Mujaga Komadina je ovim dobročinstvom zaslu­ žio priznanje svakoga sina ove grude, a naročito nas muslimana, pa stoga i jeste njegovo dobročinstvo predmet općeg hvaljenja u našem mjestu, a uvjeren sam, da će taj glas obradovati i svu ostalu braću u našoj zemlji, koji će s nama zajedno, narodnom do­ brotvoru Mujagi Komadinu kliknuti: Slava ti i hvala!„Gajret« se takogjer pridružujeponim mnogo­ brojnim dovadžijama i moleći Svevišnjeg za zdravlje i dug život Mujagin, • kliče mu srdačno i iskreno : Živio ! Žalosno. „Gajret" je ona narodna ustanova, koja treba da bude svim nama bez razlike zajednička. „Gajret" je ustanova, koja ima plemeniti zadatak, da kulturno podiže muslimanski elemenat, i vršeći taj zadatak, društvo ne pravi nikakvih razlika izmegju onih, koje pomaže. Valjan i marljiv a siromašan mladić, pa ma kakvog on uvjerenja bio, naći će u „Gajretu" iskrene potpore. Za odbijanje molbe jed­ noga učenika ili šegrta nema drugog razloga nego taj, da dotični slabo uči (propada) ili da imade sredstava za izdržavanje. Takav princip je u „Gajretovu" od­ boru i od njega se apsolutno ne ostupa, te se prema tome odboru društvenom ne može pripisati ni truni pristranosti. Pa ipak imade ljudi, koji nisu najbolje raspo­ loženi prema „Gajretu". Imade ih, koji zamjere od­ boru i prebacuju mu pristranosti, a imade ih i ta­ kovih, koji javno napadaju ne samo odbor nego i samu ustanovu nastojeći joj naškoditi. Tako je ovih dana u jednom ovdašnjem organu javnosti, koji se naziva Jislamskim listom, proturena jedna bilješka, čija je tendencija išla za tim, da „Gajretov" artikal cigar-papir koji donosi znatan godišnji prihod društvu, diskredituje i omrzne ga našem ele­ mentu. Ta novina je naime donijela, da „Gajretovo" novo cigar-ćage nosi srpski grb kao svoj znak, i da je odbor to htio naročito da proturi u naš narod. Onome, koji je iole pametan, ne trebamo ni jedne reći, jer je svako mogao uvidjeti neistinitost toga tvrgjenja. Znak na „Gajretovom" finom cigar-papiru ni truni ne sliči na srpski grb, jer se grb kraljevine Srbije osim sve druge različnosti, razlikuje i tim što imade na vrhu krst. A svako je mogao vidjeti, ko je taj Gajretov papir vidio, da na onom znaku nema spomenutog krsta. Osim toga, sve kada bi kakvim slučajem na „Gajretovom" cigar-papiru i bio pravi srpski grb, ne bi bio za to odbor kriv; jer je formu i znakove toga cigar-papira dao sam fabrikant g. Alkalay, a ne odbor. No da više ne duljimo. Providna je bila tenden­ cija onih, koji su tu priču o srpskom grbu izmislili, a takav postupak je nemuslimanski, koji mogu učiniti samo neprijatelji našega kulturnoga napretka. Žalosno, po sto puta žalosno! L ig a h ilja d e . Osim ranije u predprošlom broju ispravljenih grešaka u imenima članova »Lige hiljade« doznali smio nadalje za ove još pogreške : Mjesto Alibcg Zeeirbegovič treba da stoji Alibeg B e ć irb e g o v ić , kod imena Ilasan ef. Hađžabdić, T. Huseinbegović, Osmanbeg Idrisbegović i Alibeg Bećirbcgović stajalo je Vlasenica, a treba K u p r e s . Kod imena Ahmeda Hadžiomerovića pogreška se je desila u bez­ imenu, jer je mjesto H o d ž io m e r o v ić šUimpano Hodžiosmanović. Molimo i sve ostale upisnike »Lige hiljade«, kojima je što u imenima pogriješeno, da nas o tome obavijeste, a rni ćemo svaku grešku raao ispraviti. Izk az d ob rovoljn ih p r ilo g a prilikom Gajre­ tovo zabave, koji je objavljen u prošlom broju lista, izišao je nepotpun, jer neka imena priloženika nisu u iskaz unešena. Uzrok tome je, kako smo i u prošlom broju javili, taj, što su nam prilozi dockan stigli, pa nisu mogli da se unesu u izkaz. Mi ovim tu nepot­ punost izkaza ispravljamo i objavljujemo naknadno imena još ovih plemenitih priložnika: Bajramaga Bijedić iz Avtovaca K 4'—, po 3 K: Zejnil Muljanin Pašić Avtovac, Ibrahim ef. Mašala, Hamidbeg Herenda i Abdurahman Cehović iz Goražde, Omer Abdov Hasanbegović Avtovac 2 K; po 1 K: Adem Bijedić, Salihaga Šehović, Halid Sarić, Abdulah ef. Kurspahić i Mehmed Budmilić financ, svi iz Avtovca, lbrahimaga Bešlagić iz Tuzle; po 50 hel.: Kejzo Muljanin-Pašić, Omer Hasanbegović, Džano Musić i Junuz Hasanbe­ gović svi iz Avtovca; po 20 hej.: Šerif II. Hasan­ begović, Alija Gj. Hasanbegović i Ahmed Pašić svi iz Avtovca. Živili svjesni i plemeniti Gajretovi prijatelji! Liga hiljade. „Zrno po zrno pogača." 754. Hajdar Čekro tehn., Beč, 755. Stevo Radujković, 756. Stevo Marić, 757. Jovan Rakić, 7o8. Mu- �68 hamedaga Glibić svi iz Sarajeva, 759. Stojan DrageIjcvić, Zenica, 760. Mustafa ef. Šehić, Tuzla, 761. Mustafa Hrnjičević, Ljubuški, 762. Hasanbeg Šahin­ pašić, 763. Bećirbeg Šahinpašić, 764. Idrisbeg Šahinpašić, 765. Tajib beg Šahinpašić, 766. Abdullah ef. Hafizović, 767. Hasib beg Pašić, 768. Muratbeg Pašić, 769. Omerbeg Pašić, 770. Refik ef. Jamaković, 771. Sulejman A. Kukavica, 772. Šabanaga Sejfić, 773. Derviš Handžić, 774. Ragibaga Čapljić, svi iz Roga­ tice, 775. Ostoja P. Simić, Zvornik, 776. Islamska kiraethana, Bijeljna, 777. Hilmibeg Fidahić, 778. Behlul Fidahić, sin Hilmibegov, 779. Džemal Hulusić, svi iz Zvornika, 780. Adem Bijedić, 781. Omer Muljanin, 782. Halid Šarić, 782. Mois Pinto, 783. Omer Hasanbegović, 784. Salih Šehović, 785. N. N., 786. Mehmed Budimilić, svi iz Avtovca, 787. Salih Alikadić, Tuzla, 788. Ibrahim Kukavica, Rogatica, 789. Hasanbeg Alajbegović, 790. Nurihanuma Alajbegović, 791. Nazif Džafić, 792. Huseinaga Hadžić, svi iz Kakanj Doboja, 783. Ćazimbeg H. Alibegović, Tuzla, 794. Milan Jovičić, činov. srp. banke, 795. S. K., 776. Dušan Vasiljević advokat, svi iz Mostara, 797. Zejnil Vukotić učitelj, Jeleče, (kot. Foč|). 798, Karl Verner, Brčka, 799. Abdurrahmanbeg Resulbegović, 800. Ahmed ef. Šehović, posl. na vak. mearif. sab., 801. Ahmedaga Hadžović, 802. Jovo Andrić, 803. Fehim ef. Kadić, 804. Zaim ef. Šehović, 805. Avdaga Hadžihasanović, 806. Lutfija Šehović, 807. Murat Alijagić, 808. Asim Ha­ džihasanović, 809. Giuseppe Koban, putnik, 810 Levi Kabiljo, 811. Šukribeg1'Resulbegović, 812. Smailaga Hajdarhodžić, 813. Huseinbeg Resulbegović, 814. Josef Krsnik, 815. Luka Ctijačić, 817. Lucijan P. C. Matulić, 817. Slihaga Ramić, 818. Nathan Frach, 819. Omer Salihamidžić, svi iz Trebinja, 819. Vejsil ef. Šahinagić, 820. Šukrija Alajbegović, 821. Esadaga Mašić, 822. Ćazim ef. Rušćuklija, 823. Musi. omlad. društva „Iršad", svi iz Kladnja, 824. Munib beg Kapetanović, Carigrad, 825. Mujaga Ćerimagić, Trebinje, 826. Hasanaga Bračković, Pridvorci (kot. Trebinje). 827. Uroš Misita, Sarajevo, 828. Omer Ribić, 829. Mustafa Ibrahimhodžić, 830. Mustata Hatibović, 831. Smail Hatibović, 832. Salih ef. Abdić, 833. M. hanumica H., svi iz Jezera, 834. Hamid Fazlagić, 835. Ćamil Beča, 836. Osmanaga Metilj, 837. Idris Metilj, svi iz Čapljine, 838. Agan Bešlagić, G. Tuzla, 839. Mehmed ef. Čengić, Sarajevo, 840. Mehmed ef. Hadžismailović, Čajniće, 841. Hafiz Ali ef. Čaušević, Bos. Otočac, 842. Dr. Aleksander Babić, 843. N. N., 844. Čašif ef. Mulahusić, 945. H. Husnija Rakić, 846. N. N., 847. Jovan V. Jojić, 848. Jovan Petrović, 849. Simo Despić, 850. Dušan Stjepanović, svi iz Brčkog, 851. Murataga Kasum, 852. H. Salihaga Jelkić, 853. lzet ef. Šehić, 854. Mula Osmanaga Krdžalić, 855. Osman Bazergjanović, 856. Muratbeg Fidahić, svi iz Zvornika, 857. Suljaga Telalbašić, Tuzla, 858. Salih ef. Karaosmanović, 859. Hasan ef. Čefa, oba iz Livna, 850. Milan Kovačević, Stolac. Izkaz. Dobrovoljnih priloga povodom prve islamskč za­ bave u Lijevnu, koju su u korist »Gajreta« priredili članovi »Islamske čitaonico** dne 20. februara 1910. Dobrovoljne priloge dadoše ova gg. Alibeg Firdus, veleposjednik, Livno K 21, dr. Ju­ lije pl. llito kot. predstojnik K 17; pd K 10: Ali ef. Abdurezak šer. sudac Kotor-Varoš, Iljazbeg Bušatlija, Bugojno, Košta Kujundžić, Ivo Slipčević, gradonačel­ nik, Srpsko pjevačko društvo »Sundečić«, Srpska šte­ dionica, Hrvatska trg. banka svi iz Livna'; Prochaska, direktor Hrvatske banke 9 K; po K 8: Džaferbeg Filipović, Glamoč i Hadži Salihaga Latifić, Livno; po 7 K: Dr. baron Raminger, pol. pristav, dr. Plentaj, li ječnik, Leki, direktor zemalj. banke, Anto Kaić, svi iz Livna, dr. Gjokić, liječnik Glamoč; po K 6: Mirko Samardžić, Mujaga Dizdar oba iz Livna, Ahmedbeg Filipović Glamoč; po K 5 : Suljaga Vajzović, Rogatica, Hadži Ali ef. Odobašić, Županjac, Junuzaga Džirlo, Ha­ fiz Derviš ef. Šeremet, Smajil Švraka, Suljaga Raško, Petar Truntašević, nadšumar, Pilip Vitić, Alibeg Filipović, svi iz Glamoča; S. D. Alkalay, Sarajevo, Samo­ stan Gorica, Tode Mitranić, Ćamilbeg Hamzalajbegović, Ivo Gjokić, Anto N. Tadić, Mijo A. Kaić, svi iz Livna; po K 4: Šemsibeg Filipović iz Glamoča, Arslanbeg Gagić, Pavo Jazvo, Hafiz S. Alčelebić, Anton Jurinović kot. sudac, Košta Puškarević svi iz Livna; po K 3: Ibrahim ef. Šehić, šer. sudac, Zvornik, Z. M. Alkalay, Alijaga Škulj, Arifaga Škulj svi iz Banjeluke, Mahaga Topčija, Niko Janković oba iz Glamoča, Sremčević, direktor srpske štedionice, Abdulah ef. Duadžić, šer. sudac, Samujlo Božić, poreznik, Simo Jeremić, por. kontrolor, Jovo Bailo svi iz Livna; po K 2: Emerik Čelustka, nadcestar, Glamoč, Imširbeg Ljubunčić, Salihbeg Ljubunčić, Simo Deda Puškar, Ivo Višević, Milan Roknić, gruntovničar. Anton Havlik, nadcestar, Anton Vuković veterinar, Marko Puškar, učitelj trg. škole, Gjorgje Besara, Tomo Novaković, Risto Marić, Hasanaga Latifić, Hafiz Ejjub ef. Fehimović, Agan Duran, Stipo P. Jazvo, Anto Meštrović, Pere Gevra, Rafo Sučić, Jozo Radulović, Rafael I. Tadić, Jakob H. Montilja, Pero Kutleša, Pavo Kujundžić, Anto I. Tadić, Malo N. Tadić, Stepo M. Kaić, Juso Hodžić, Nikola Mamić, Sabit ef. Palić, Jozo M. Kaić, Nikola Dilberović, sudac, Nine Vilić, Jozo Kutleša, Pero Stanić, Pavo Kovačević, Simo Kujundžić, Simo Margeta, Ferdi­ nand Breiner, Cikota, nadglednik vodovoda svi iz Livna; po K 1 : Hafiz Adil Omerović iz Šuice, Adem Džirlo, Muharem Varunica, oba iz Glamoča, Mate Penova, Rislo Cvitić, oba sa Koričine, Špiro Radeta, . Guber, Mustafa B. Hodžić, Pašo Havala, Muharem Mulalić, Gjulaga Cero, Salih Kaniža, Ibrahimaga Halulić, Zajimaga Cero, Mujaga Golub, Meho Salić, Salih Vrebac, Zajim Čosić, Stipo Šeremet, Hasan Halulić, Ni­ kola Vrdoljak, Mile Krunpotić, Pero Ždero, Spasoje �69 Žerojević, I vic Jurišić, Mate Kasalo, Salih Ortaš, Jusuf Hodžić, Osmanbeg Firdus, Gjuro Končar srp. prav. uči­ telj, Ilija Milanković, bank. činovnik, Marko M. Kaić, Mahmutaga Huskić, Nine Franić, Ivo Franić, Mirko N. Kaić, porezni oficijal, Anlo Matišić, učitelj, Stjepan Marković, upravitelj osn. škole, Koceljević, općinski bilježnik, Jako J. Tadić, Salih Mulić, Arnaut gaj ta ndžija Spiro Pažin, svi iz Livna; N’urija Čefo iz Livna GO hel.; po 50 h .: Spalio Čefo, Salih Sarač, oba iz Livna; po 40 h.: Salih Burek, Sulejmau Gagić, Salko Kovo, Mujo Spahić, Ibrahim Lemo, Čamil Sarač, Arifaga Mulalić svi iz Livna, Murad Halilović, Glamoč ; po 20 h.: Muharem Čefo, Muho Pivčić, Mehmed Seremet, Muharem Bubalo, Zajim Šeremet, Kjjub Žišku svi iz Livna; po 10 h.: Ferhat Smajlagie, Jusuf Kovčo, Mahmut Seferčehaić svi iz Livna. Darovateljima kao i svim posjetiteljima najtoplije se zahvaljuje O dbor. Javne potvrde. — Darovi. i. Muslimansko antialkoholističko društvo „DarulHajir“ u Jajcu poslalo je „Gajretu" 50 K od zabave koju je priregjivalo 26. decembra 1909r'--^ Ibrahimaga Muhamedagić iz Golubića (Bihać) poslao je 7 K 80 h od prodate 4 kurbanske kožice, koje su darovali braća Muhamedagići „Gajretu". Husein ef. Ruždija iz Bihaća poslao je 2 K, koju je svotu sakupio prilikom bajrama. I. S. položio je 5 K od kurbanske kožice, koju poklonila njegova mati „Gajretu". Blagoje Šarenac, svještenik iz Ljubinja darovao je „Gajretu" 6 K dobrovoljnog priloga. Lutfija Pitić iz Stoca poslao je 5 K 5 h, koju je svotu sakupila tam. omladina prilikom jedne na­ rodne igre. Ibrahim Bakamović iz Mostara poslao je 7 K koju je svotu sakupio na svadbi Ahmetage Hume iz Mostara. Ahmedbeg H. Ahmedbegović iz Zvornika poslao je 4 K 70 h, koju ie svotu sakupio jednom prigodom, a darovaše ova gg: Po 1 K: Šabanaga Jusić i Hasanbeg H. Ahmedbegović, N. N. 90 h, Husejnaga Sedigić 50 h; po 40 h: Salih Šehić i Gjorgjo Popović, Ahmedbeg H. Ahmedbegović 30 h, Ibro Šehović 20 helera. Mustafa Krnjčević obućar u Ljubuškom poslao je 3 K 50 h, koju je svotu sakupio jednom prigodom a darovaše: po 1 K: sakupljač, M. Curić, pravnik, i Malić Džemal, Tahir Sadiković 30 h, Hasan Proho 10 hel. Ibraga H. Komić iz Otoke poslao je 10 K 40 h, koju je svotu sakupio Mustafa ef. Fazlić muallim i vjeroučitelj kod Ibrahimage Komića prilikom dolaska mu gostiju iz Kulen-Vakufa, Ahmed Bešić Bos. Otoka poslao je jednu K 40 h, koju je svotu sakupio na svadbi Muharema Alkića iz Bos. Otoke. A. Džumhur povjerenik u Konjicu poslao je 66 K i to 27 K 60 h od kurbanskih kožica, a 16 K 50 h od tombole priregjene u korist »Gajreta" i 21 K 90 h, koju su svotu sakupile žene na Mevludu. Iz kašice broj 476 6 K 43 h, Mujaga Celebić iz Zgošća (kot. Visoko) sakupio je 10 K mogju tam. svijesnim muslimanima. Ibrahim ef. Avdagić iz Bužima poslao je 8 K 50 h. koju su svotu darovali mjesto čestitke Šerif ef. Arnautoviću prilikom njegova izbora za vakufskomearifskog direktora, a darovaše slijedeća gg.: Ahmedaga Mešinović Mehmedov 2 K; po 1 K: Mustafaga Mujagić, Osmanaga Hadžić, Husejinaga Husić, Ahmedaga Ćatić.Hamidaga Dautović i Pobraga Hadžić, Mustafa Čatić 50 h, svi iz Bužima (kot. Krupa.) Muhamed ef. Fazlibegović položio je 11 K 30 h, koju je svotu sakupio u „Hurrijetu" prilikom dolaska tamburaša mostarskog zanatlijskog udruženja „Itihada." Ismet ef. Ćurčić iz Sarajeva položio je 12 K od prodatih kurbanskih kožica, koje je darovao „Gajretu", Ahmed Škrgo položio je 3 K 64 h, koju je svotu sakupio na svadbi Ejjuba Srdopalovića iz Jajce. Šerif ef. Arnautović položio je 418 K 17 h od zabave priregjivane u korist „Gajreta" i „Prosvjete" u oktobru 1909. Šaćir Šehović iz Varcar-Vakufa poslao je 7 K 64 h iz kašica br. 147 i 150. Esad beg Alibegović iz Dervente darovao je „Gajretu" 2 K mjesto bajramske čestitke prijateljima i ahbabima. Hasanbeg Hodžić, čin. zem. banke darovao je „Gajretu" 4 K dobrovoljnog priloga. Ibrahim ef. Oručević iz Mostara poslao je 4 K 60 h, koju je svotu sakupio Salihaga Kreso na svadbi Mujage Kahve iz Mostara. Mustafa ef. Salihbegović muderris, položio je 28 K, koju je svotu sakupio u svatovima H. Alije Šišića u Brčkom. Mustafa Golubić realac u Sarajevu položio je 10 K od prodatih „Gajretovih" kupona. Mehmed ef. Mudirević, učitelj u Varcar-Vakufu poslao je 14 K, koju je svotu sakupio Hasanbeg Kulenović tam. od koje je sam darovao 10 K. Alibeg Bećirbegović iz Kupresa poslao je 13 K 36 h, koju je svotu sakupio na svadbi Malićbega Huseinbegovića. Mehmed ef. Ćišić iz Mostara darovao je 2 K „Gajretu" prilikom svoga boravka u Sarajevu. Ibrahim Bakamović iz Mostara darovao je 1 K. Financijalni ljetopis „Bos.-Herc. Kompas" u Sa­ rajevu darovao je „Gajretu" 30 K kao prilog od svoje čiste dobiti. �70 Alimedbeg H. Ahmedbegović iz Zvornika, poslao je 12 K 76 h, koju su svotu darovali: Po 3 K: Alek­ sandar Popović, učitelj u Bresini (Srbija) i Milivoje Janković, učitelj u Malom Zvorniku (Srbija); po 2 K: Drago Vučetić i Trifko Popović, Osmo Kavazbašić 1 K; Jaho Jahić 40 h, Mula Mumin Ahmedović 30 h, Jakub Jakubović, Mujaga H. Grahić, Gjorgjo Popović, Alimedbeg H. Ahmedbegović po 20 h, te N. N. 26 hel. Ahmed ef. Aliefendić, muallim u Janji poslao je 4 K, koju svotu su darovali: Pašaga H. Imamović, Salili ef. Hadžić, Hasan ef. Delić i Nuraga Smajić svi po 1 K. Alaga Šunje iz Crnića (kot. Stolac) poslao je 3 K 60 h, koju je svotu sakupio Salko Zaklan tam. težak. Salih Siručić povjerenik iz Srebrenice poslao je 20 K kao vasijjet umrlog Salihage Osmanagića. Braća H. Egrići poslali su 20 K od prodatih kurbanskih kožica koje su darovali „Gajretu". Omer ef. Mehić, učitelj u Brčkom poslao je iz kašice br. 362 kod Ra|ida Fočaka 2 K? broj 364 kod „Društvene odaje" (Gor. Rahić) ,10 -K; broj 220 kod Islamske kiraethane u Brčkchn fl2 iv 86 h. Muharembeg Pašić iz Bijeljine poslao je 10 K, koju je svotu sakupio na glavnoj skupštini „Kluba islamske omladine" u Bijeljini. Ibrahim ef. Lertieš, muallim u Vrnograču poslao je 6 K, koju su svotu darovali: Mehmed Elezović, Mehmed Ožegović, Murat Bešlagić, Salih ef. Hotić i N. N. svi po 1 K, a Ali ef. Sabljaković i Ibrahim ef. Lemeš po 50 h. H. Šemso Lejlić iz Palanke (Brčko) poslao je 22 K. koju svotu darovaše: Šaban Dedić 2 K, po 1 K: Hafiz Omer ef. Lejlić, Husejifl Čačiković, Suljo Zahirović, Avdo H. Karić, Adem Kukic, Sejdo Gjonlić, Salko Bešić, Mehmed Tabaković i Ramo Muratović; po 60 h; Mujo Hasanbašić i Meho Kovačević; po 50 h: Ahmed Jašarević, Alija Atić i Suljo Kovačević; po 40 h: Osman Mujaković, Fehim Deronjić, Sefer Islamović i Ahmed Merašević; po 20 h: Hasan Didić, Sulejman Pezerović i Bećić Delić; Salko Ramić 10 h, Hafiz Šemso Lejlić 30 helera. Neka je čast, hvala i priznanje svima plemenitim darovateljima, koji umiju cijeniti značaj „Gajreta" i njegova blagotvornog rada na sreći naroda! Iskaz dobrovoljnih priloga povodom zabave u korist „Gajreta" održane dne 28. decembra pr. g. u Gračanici. Po 10 K: Arif ef. Mehinagić šer. sudac, Ahmed H. Alijagić trgovac, i Pajo Marković hotelier svi iz Gračanice; Filiala zemaljske banke u Tuzli 15 K; Stevan H. Stević iz Gračanice 10 K; Jovo Nikolić trgovac iz Gračanice 6 K; po 5 K: N. N. iz Grača­ nice, Cezar Sumbulović veleterž. iz Sarajeva, i Mehaga Novalija iz Brčkog; po 3 K: Mujaga Kučukalić trgovac iz Gračanice, Ibrahim ef. Ustavdić učitelj, Husein ef. Joldić šer. prakt., Mihajlo H. Stević trg., Alijaga Ponjavić iz Tuzle, Alešaga Šuman, Ahmet Duraković posj. iz Gračanice, Cezar Danon iz Sara­ jeva, Simo Milisavljević trg., Pero S. Ivanišević iz Gračanice, Mujaga Morankić posj. Čifluk, David Danon trg., Toša S. Ivanišević trg. iz Gračanice; po 4 K: Sulejmanaga H. Spahić, Seidaga Rešidbegović trg., Stanko Ivanišević, Hifzaga Džaferović, N. N., Meho Smailbašić, Hazimaga Rešidbegović trg., Jovo Blagojević, Manojlo Grujčić obućar, Dimšo Nedeljković trg., Rafael I. Danon trg., Nikolić geometer, N. N. Vaško geometer, Radovan Ristić, Ahmetaga Širbegović nečelnik, svi iz Gračanice; Samuel Ratman veletrž. Osijek, Salihaga Zukobašić trg., Agjul Musić težak iz Gračanice, Muharembeg Morankić Čifluk, M. Hasan Delihodžić Lukavica, Salom J. Finci Sara­ jevo, P etar' Stefanović proto, Gjorgjo Stojanović iz Gračanice, Simo Todorović Škipovac, Luka Milisav­ ljević trg. iz Gračanice 1 K 50 h, po 1 K: Ibrahim Tutundžić posj., Hakija Ćerimagić trg., Smajil Kuduzović brico, Hasib Hifziefendić iz Gračanice, Osman Glumčević Ševarlije, Dušan Simeunović, Mustafa Sulejmanović, Mujaga Ćerimagić trg., Šemso Hifziefendić, Ahmed Lepirović iz Gračanice, Svetozar Ivondić iz Tuzle, Suljo Prohić trg., Maksim Petrović mesar, Savo S. Ivanišević, Muhamedaga Kasumagić, Mihajlinović sudac, N. N., N. N., svi iz Gračanice, Ibrahim Buljubašić, Ahmed Morankić, oba iz Čifluka, Muharem Devedžić, Smajlović oba iz Lukavice, Luka Koj«ć Škipovac, Ibrahim Ćosić Lukavica, Ljubomir Antunić kancelista, iz Gračanice, Mehmed Ramaš iz Grača­ nice 40 h; Husein Ćemić iz Lukavice 10 hel. Iz uredništva. M. J . , M o s ta r. Zivotopis Vaš i dvojice Vaših drugova nam se dopada, jer vidimo, da ste napokon sva trojica svršili trgovačku školu. No ta stvar, po našem mišljenju, nije z i javnost, jer se životopisi uopće veoma nerado- čitaju, a naročito ako su još veoma slabo napisani. &IXIIA« Kao liiTo ini/mre, ob.v uaM je/i,Hy cTnap Aohociimo. Ona ,^pyra, n aao je .injcna, Huje aro^Ha 3a naui .iHCT. II»AaMo ce. UpnMiiTC Maxcyc ec.iaM! h e ie Hac ce Beiuhe cjeTHTH F . C. \'aše .»Uspomene« nisu za nas, pošaljite nam što god poučnije, što bi bolje odgovaralo za naš svijet. Selam! M. Humrii. (iledaćemo da na svaki način done­ semo u idućem broju. Selam mahsus! Ponovo molimo svu braću, koja rade perom u ma kojem kulturnom pravcu, da nas potpomognu svojom suradnjom, jer je »Gajret« list, koji sve to više krčj sebi pili u sve narodne slojeve. �71 Azbuka (abeceda) ćirilicom i latinicom. ć irilic o m : a A, 6 B, B li, r r, A A, e E, SK '/K, y 3 Latinicom: a A, b Ii, v V, 8 0, d D, o E, ž Ž, z z, Ćirilicom ; H H, j J> K K, ji A, jh </B, M M, H H, u. ii), Latinicom : i I, j J, k K, 1 L, lj Lj> m M, n N, nj Nj, Ćirilicom: o 0, n n, p c C, T T, y <1* <1>, x X, Latinicom : o 0, p p, r R, s S, t T, u U, f K, h H, ćirilico m : n u, «I xl , ni III, V V, I) l i . Latinicom: c C, « č. š Š. dŽ Dž, gj Gj. h ć Ć, Nakladna knjižara DANIELA A. RAJONA, Sarajevo. — Ovih d ana su d an a izašli u mojoj nakladi U s t a v n i 'z a k o n i , i to : Zem aljski statut, Izborni red, Poslovni red sabora, Za­ kon o sk u pljanju i o društvim a i Zakon o kotarskim vijećim a. Cijena knjizi 1 K 30. Ko pošalje novac unaprijed, dobije "knjigu prosto od poštarine. N a narudžbi valja naznačiti u kojim se pis­ menima knjiga želi, budući će izaći ista u srpsko-hrvatskom jeziku u oba pism a i na njemačkom jeziku. Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 1 0 % u korist „Gajreta" zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! �Gajretov safun. Izišao je Gajretov safijn,- koji je od 15. februara o. g. stavljen u promet. Gajretov safun iinade raznih vrsta, pa će moći da zadovolji sve svoje potrošače. Naročito je Gajretov safun dobre kakvoće, tako, da se može mjeriti sa najboljim proizvodima. Stoga će. bez sipmjeL svaki brat musliman tražiti samo Gajretov safun i s njime zadovoljavati svojoj potrebi a tim prije, što će u isto vrijeme potpomagati i svoju najkorisniju narodnu ustanovu .,Gajret“, koja od cjelokupne prodate robe imade: 5”,. Od SflflMB Z3 prailjE i 10“o Od safuna za umivanje. Gajretov safun proizvodi fabrika safuna Karla JaCObi-a U GraCU, koju zastupa za Bosnu i Hercegovinu Agenturska radnja Abrama Isaka Romano u Sarajevu. Sve upite, informacije i porudžbine šalju se na spomenutu agentursku radnju: flbram IsaH Romano, Sarajevo. Braćo muslimani! Trošite Gajretov safun! Za urednjštvo odgovara Osman Gjikić. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9d3fa6b4e87c24d9a3e4569462563b45.pdf 656afd9587da30c27d6384899f61c559 PDF Text Text BROJ 5. GODINA I II. CIJENA je listu ,,Gajret“ : za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. GAJRET . izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. ■ —— • <k_l) Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. — GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA __________ - NA SREDNJIM 1 VIŠIM ŠKOLAMA. -= Vlasnik : Društvo „Gajret“. | 5. maja 1910 SARAJEVO, vvta > V I^ . j rt || U oči izbora. Još nekoliko d ana nas dijeli od vrem epa, k ad a će se provesti izbori za naš sabor. Mi smo u predprošlom broju, u k ra tk o pro­ govorili o našem zem aljskom ‘ustav u i rekli, da on nije onakav, kakav bi tre b ao d a bude, pa d a se njim e naš narod i dom ovina m ogu okorh> štiti o nako, kako im je to potrebno za osig u ran je d o b ra p o lo žaja i k ulturno unapregjenje. No konstatu ju ći to, mi smo ipak svoje gledište ogradili prim jed b o m : Bolje išta nego ništa. T oga je m išljenja uostalom bio i cio naš n aro d , p a su ustavni zakoni od svih političkih stra n a k a prim ljeni, i svi su se priprem ili za izbore, koji će se za nekoliko d an a obaviti. Mi m uslim ani im am o p ra v a na 24 m andata. T. j. im am o d a izaberem o 24 lica, koji će nas u sab o ru za stu p ati, koji će se brinuti d a inte­ resi n ašeg a m illeta budu što bolje zaštićeni i d a n aša zem lja dobije što ja č u g a ra n tiju za svoje k u ltu rn o razvijanje. Da ljudi, koji im adu d a v rše te poslove, m o raju biti što sprem niji o tom e ne tre b a ni d a se govori, je r svaki će pam etan čovjek uvi­ d jeti, d a te poslove mogu vršiti jedino sprem ni, naučni i p am etni ljudi. Istina, ne velim o, da svi m o raju biti oni, koji su svršili visoke ,,n au k eu . T akovih n e bi sm o ni im ali — sve kad bi i htjeli — toliki broj, ali je p o trebno, d a na ta m jesta dogju najbolji i najsposobniji. Mi se nadam o, d a naš cio m illet dijeli ovo n aše m išljenje, p a se i uzdam o, d a će i na iz­ Urednik: Osman Gjikić. borim a to posvjedočiti i svaki svoj glas dati Onima, koji su g a najdostojniji. U to ime n ek a bud u s a srećom prvi naši izbori ! Hazim Muftić. Ženska naobrazba ili izostavljeni farz. Svaka vjerska odredba ima svoje farzove, surmete mustehabe i drugo, i svaki odrastao musliman znade, da vršenjem samih farzova podiže samo gole zidove oko svoje vjere, dočim izostavljajući sunete i ostalo, izostavlja izgled, malter, kreč, farbu, nakit i potrebitu primaljivost na onome zidu. Da li smo mi bosrnski muslimani pravi odraz svoje svete vjere, o tome bi se imalo puno pisati, a mi ćemo se ovdje pozabaviti samo sa jednim izostavljenim farzom. Mi u svojoj nehajnosti izostavljamo u većini dužnosti sunete, mustehabe i drugo, pa kako radimo onako i trpimo, a u pitanju ženskog naučavanja, otišli smo tako daleko, da smo i sami farz napustili. Da je nauka muslimanu i muslimanki farz, dosta je samo jedan Hadisi-šerif koji veli: J**-*l./ 4—*^ • = »Tražiti znanja farz je svakom muslimanu' i muslimanki«. Iz ovoga se Hadisi-šerifa jasno vidi farzijet ženskoga naučavanja, a mi smo ga savim na pustih i time smo se izvrgli velikoj opasnosti, jer će nam biti manjkava obrana proti đžehennemske kazne na onome svijetu. Da je to prava istina, svje­ doči nam naše slabo i bijedno stanje, ovdje na ovome svijetu, jer za mnoge vjerske pogrješke, kazna započinje već za života prekršiteljeva: Mnogi misle, da se je farz izvršio s time, ako se je naučilo samo nekoliko dužnosti n. pr. kako će se klanjati, postiti, abdest uzeti itd. a smeću s uma da je osim vjeronauka dužnost — farz još svakome �74 steći strukovno znanje svoga zvanja, svoj ilmi-hal Osim vjeronauka, kovač je vjerom zadužen naučiti još kovački zanat, ako hoće da bude pravi kovač; isto tako po Islamu trgovac mora imati trgovačku stručnu naobrazbu, kundurđžija kunduržisku, kadija kadijsku, muftija muftijsku, težak težačku itd., jer je to za njih njihov ilmi-hal. Dakle, svako je dužan naučili svoj ilmi-hal, a to će reći, postignuti uredno znanje svoga stanja i zvanja a ilmi-hal našega ženskinja jest, naučiti, kako će biti dobre domaćice i majke. daleko nalaze, te su za to žene u ropstvu džehaleta bačene u ćoše zaborava. To ne samo da je kod muslimana tako, nego žene ista zla sreća prati u cijelom prosvijećenom svijetu. Evropejci otkrivše ženu, drže, da su joj s tim dali nekakvu slobodu, a naprotiv oni su joj s time samo zulum nanijeli, jer su od žene tako slabog i nježnog stvorenja — sebi napravili suradnika i samučenika u podmirivanju svojih životnih potreba, a s tim je ženi oduzeta njezina prava i uzvišena dužnost — uzgajanje (terbije)!« Farz podizanja ženskih mekteba 1 uzgojilišta jest kod nas bosanskih muslimana napušten. Hadisi šerife, koji nas na to napućuje, zamijenile su u našem svijetu šejtanom izmišljene poslovice kao: »Nedaj joj dalje O'đ Tebbeta!« »Nedaj joj dalje ud dudića« (jer dudići samo oko kuće rastu) i za to ni mi nijesmo stigli mnogo dalje od »dudića«. Na ovo pisanje ponukani smo skoro štampanim apelom neke naše omladine, kao i dopisima od neko­ liko muslimki u »Tariku®, iz kojih se čuju vapaji za ženskom izobrazbom. Ovim se i mi pridružujemo rečenoj omladini i stavljamo na srce naših prvaka i bogataša, da ne pro­ puštaju vremena, nego da se što prije pobrinu za po­ dizanje ženskih mekteba, kako nižih tako i viših, jer u rukama naših žena je budućnost muslimana kao šljedbenika uzvišenog Islama i kao potomaka junačkog bosanskog naroda. Važnost ženske naobrazbe u narodnom životu, slična je važnosti lokomotive pred jednom željeznicom. Ako je lokomotiva slaba, pa ne može ići, cijeli vlak stoji. Isto tako, ako su majke — koje prve zasagjuju čovjeku u dušu pojam o vjeri, moralu, čovječnosti i drugim plemenitim osjećajima — nesposobne za tu svoju dužnost, onda je cijeli napredak u nesretnom zastoju. Učene žene su jamci sretne budućn 9 sti naroda ! Mi ne mislimo ovdje zagovarali tako naobraženu ženu — ženu u evropskom dđhu,— kojoj je glavna briga nakit, zabava i brbljavost, koja više znade o Schakespeare-u, Gethe-u i drugim pjesnicima, nego Imami-Azamu ili Imami uazalijU-^koja umije i voli upotrebljavati riječ »Rćdagfogija«, a o uzgojoslovlju ni' habera nema. Bože sačuvaj! Neka je svaka muslimanska kuća od takih danguba čista; nego želimo žensku na­ obrazbu u islamskom smislu riječi! Trebamo žensku naobrazbu takvu, koja će naše ženskinje preporoditi, osvijestiti i otvoriti im oči, da vide, ko su i šta su, da razumiju svoj poziv na ovome Zahid. i svoje dužnosti na prama onome svijetu, te da su Rad u narodu. vjesne svega toga. Princip podjele rada poznavali su ljudi još mno­ „ zJ- *il\ = Džennet po pod nogama go ranije, ali se u novije doba taj princip smatra naj­ majki", veli jedan Hadisi-šerif. modernijim principom, pošto se podjela rada provela Ahmed-Tadžudin u »Tearufi-Musliminu« broj 1. u svim granama do svoje skrajnje granice. Po­ tumači ovaj Hadisi šerif ovako: »Spas-Džennet postig- djela rada se od uvijek smatrala kao znak visoke nućemo slijedeći dobre savjete svoje majke. Uzgoj, kulture, dok se današnja smatra znakom gigantskog koji od majke dobivamo, dolazi nam u dobi, kad se napretka. sve, što nam se kazuje i u dušu uljeva, duboko u Pa ipak se kod nas u Bosni, a specijalno kod srce usijeca; pa ako je taj uzgoj dobar, onda nam za nas muslimana, ne poznaje taj prinrip u onoj mjeri, život vrijedi čak i onda, kad u svom vijeku budemo u kojoj bi morao, nego to sve ide po starom. Ja ne susretali i one individue u ljudskoj spodobi, koje bi znam je li to posljedica četiristogodišnje orijentalne nas htjele na krivi put navesti. I kad dobar uzgoj vladevine ili je to posljedica orijentalne filozofije, bude stalan i čvrst tako, da ga top ni puška ne mogu koja bazira na stanovištu pojedinačno i općenite pomesti, onda ćemo — slijedeći stope svojih dobrih dužnosti (farzi ajn ve farzi kifćaje) i koja se kod nas majki uzgoj iteljica — naći spas. prilično udomaćila bilo putem vjere bilo putem me­ A ako naše majke budu nesposobne, te nam drese, da ne rečem škole. dadnu uzgoj klimav, onda nas ne čeka ništa drugo Skloniji sam potonjem premda ni prvo ne odo' nego propast. bravam i držim, da je taj nazor prodro u narod preko Za to je dužnost pozvanih pobrinuti se, da majke hodža na razne načine. Od kolikog je zamašaja i po­ sljedica taj princip ne ću ovdje tumačiti, jer mi to nije budu sposobne uzgojiteljice«. »Ja ovako gornji Hadisi-šerif shvaćam — veli namjera, ali ipak ne mogu odoliti, a da ga bar ne isti pisac — ali se, na žalost, muslimani od toga vrlo navedem pa nek poštovani čitaoci sami o tom pro­ �75 sude. To stanovište orijentalne mudrosti glasi: duž­ nost pojedinca (farzi ajn) je ono, što se mora izvršiti na pr. k l a n j a n j e , a dužnost opća je ona koju m o r a s v a k i z v r š i t i , ali ako je izvrše nekolicina onda »s o s t a l i h s p a d a o d g o v o r n o s t na pr. pogreb mrtvaca! Ovu potonju podvlačim, jer u njoj leži pogrješka. Pomislite sada koliko nedaće nastaje od tuda i dokle smo s tim doprli. Pozvani su svi da rade, a svali se obazire na drugog jer drži, da je drugi više pozvat od njega samog, kad je u pitanju rad za op­ ćenitost rad za narod. Kada bi to bilo nešto obratno pa da svako ima nešto dobra primiti od općenitosti onda bi se svali za to natjecao držeći, da je on preči od drugog. Tad bi se istom vidjelo ko je pozvan da radi! Od hodže, učitelja, gjaka te uopće od inteligen­ cije (vajna ti naša inteligencija) ne bi se moglo ama ništa ugrabiti dok ih sada po srijedi nema uprav kao da nijesu ni živi. Svi smo složni u tom, da je naše stanje nesno­ sno, svi jadikujemo i naričemo nad propasti ali se za čudo božije niko, ama baš niko, ne miče. Svak se obazire na drugog, svaki gleda da mu drugi skine teret dužnosti s vrata svojim radom; a on da zevkari i teferičuje, svak se poziva na «pozvane-faktore« itd. Hodže misle i govore: eto inteligencije, ona je pozvana da radi, jer se razumije u današnji raJ3T Inteligencija opet veli: nek hodže rade,'jer su oni pozvani, njih narod voli i sevdiše, njih sluša i radi! Na prvi mah izgleda da i jedna i druga strana ima pravo, ali kad se stvar malo bolje promotri, onda su za osudu obje strane, jer ni jedna nema pravo — obje su jednako pozvane da rade za narod. Pozvat je hodža bez razlike, samo jeli mu bijelo oko glave, pozvat nar. učitelj, pozvat srednjoškolac, pozvat velikoškolac, (akademičar) bez razlike, pozvata inteligencija stara i mlada, jednom riječi pozvat je svak samo zna li i umije li. Dakle na posao. Zajedničkog i općenitog dobra ne ima dok svaki pojedinac ne doprinese svoj dio, dok svako ne otkine od svog zalogaja, dok svako ne uštedi od svog zevka, dok svako prema svojoj moralnoj i materijal­ noj snazi ne izvrši ono, što je dužan. Tu mora u prvom redu da vlada iskrenost i prijateljstvo, ljubav i potpora, sloga i bratsvo, jednom riječi harmonija — svi za jednog a jedan za sve. Ne smije se niko oba­ zirati na drugog, svak nek vrši svoju dužnost, svak nek doprinese svoj dio, jer »zrno do zrna pogača, ka­ men do kamena palača«, dakle svak nek doprinese svoj kamen toj velikoj palači, toj veličanstvenoj zgradi islamske budućnosti u Bosni i Hercegovini. Naravna stvar za taj se tako razgranjeni rad iziskuje i program, po kom će se raditi i plan, gdje će se šta uraditi. Islamski narod u Bosni i Hercego­ vini ne ima još ni jedne svoje seljačke zadruge, a dužnost je nar. učitelja, da je osnuje. Megju bosarr skim stanovništvom, a naročito megju muslimanima, vlada analfabetizam kao kuga, a dužnost je učitelja i srednjoškolskog gjaštva, da ga iskorjenjuje. Doduše postoji famozna naredba, da samo učitelji mogu to raditi, ali ja ovdjo naglašujam i srednjoškolce. Samo kada bi svaki srednjoškolac samo po jadnog analfabeta pre­ ko godine spasio, to bi bio za nas napredak. Učitelji i srednjoškolci morali bi tjerati srednjoškolsku propagandu pa preko ferija, upućivati učenike osnovnih škola u sve što je potrebno za srednje škole tako, da bi lahko položili prijamne ispite, imali liječničke i škol­ ske svjedodžbe, rodne listove, a ko je siromah i svjedo­ džbe o siromaštvu odnosno o imovinskim prilikama. Taj posao mora biti organiziran tako, da sa svojim gjaštvom poplavimo srednje škole, da izvojujemo naprednost i položaj koji nas ide. Hodža bi opet putem vaza i razgovora morao tumačiti' potrebu škole i naobrazbe svake ruke naro­ čito trgovačke i zanatlijske škole pa gimnazijo i t. d. Potrebu organizacije zanatlija i uopće udruživanja, a naročito osnivanja novčanih zavoda. IntelTgencija se mora brinuti raznim organiza­ cijama na pr. zanatlije, posjednika, trgovca, radnika, kapitala i t. d. Osnutkom škole, reformom mekteba i -medresa, ženskim ruždijama, preustrojstvom darulmuailimima i nuvaba. Organizacijom čitaonica i njihovih knjižnica, os­ nutkom islamskih fabrika i zanata, osnutkom jednog prosvjetnog društva za narodno prosvjećivanje te iz­ davanje korisnih knjiga, zgodnim predavanjima iz gos­ podarstva, zanata i trgovine, zdravstva i državopravnih znanosti, filozofije naročito povijesti, geografije te prirodnih nauka i t. d. po našim čitaonicima i antialkoholnim udruženjima kao što i radničkim zanatlijskim i drugim. Inteligencija bi morala u zdogovoru s hođžama mnogo toga pokrenuti i održati, za to je pozvana i dužna. Naša je trgovina u tugjim rukama, naša je prosvjeta na tako niskom stepenu. da ne sliči ni naj­ prostijem kandilu, a kamo li onoj velikoj buktnji od koje treba da se vidi čitavom našem elementu. Naš je posjed zanemaren, da ne može gore, a šta tek da reknemo o seljaku i zanatliji, koji su posvema propali. Naše je ženskinje svojim prosvjetnim stanjem na naj­ nižem stepenu, a to će biti majke i ragjati sinove, stvarati budućnost (jadna nam naša budućnost), pa kud smo pristali s uvim i ovakim životom? Omladina dok je na školama buče i viče, a kad dogje u narod onda se sasvim ohladi, postane indiferentna i nehajna i nimalo se ne razlikuje ud stranca (čast iznimkama). Svemu tome treba radikalne reforme, treba rada i to pametna i solidna, smišljena i korisna rada. „Gajret nam mora biti tačka ishodišta, centrum prosvjete i pokretač ideja. Sve što je čestito i pošteno, sve što iskreno ljubi ovaj napaćeni narod, ovu zapuštenu grudu, sve ama sve, se to mora okupiti oko »Gajreta«, �76 da združenim silama izvučemo kola iz blata. U glav­ nom nek nam je ovp program, a detaljno nek se pretrese u »Gajretovu« listu, gdje će biti manje zbora a više tvora, manje huke i buke, ali za to sto put više realna rada. Ta vidite i sami da smo mnogome trn u oku, da se uprava za nas vele ne brine, pa se za to pobrinimo sami, uzdajmo se u se i u svoje kljuse. Sami budimo kovači svoje sreće i bu­ dućnosti. _________ . Hamdija Mulić, Hrasnica. Psovka. — Uzgojna crtica. — S novorogjenim djetetom ne može se ništa po­ četi, osim što se mora njegovati i čuvati. Već u dru­ goj godini dijete te počne pratiti, šta radiš, šta go­ voriš, pj .vaš i t. d. Prvo uzgajanje je dakle sama navika. Baš u navici se mnogo griješi. Tu treba pa­ ziti, da dijete ne prihvaća tvojih zlih sklonosti, jer navikne li ono na kakvo zlo, teško ga je kasnije odučiti. Džaba se ne veli: ,,1'avika jedna muka a odvika sto muka . . .“ Jedna od najgorih osobina ljudskih svakako je psovka. Baš kao i odrasli čovjek i dijete tako. ako hoće da izrazi svoj gnjev T ljutnju-, bubne nemilom psovkom. — Ama, gdje' je ono malušno ču, ako si T určin? — pitaš ti> u čudu. Jest, mnogi se tada ču­ dimo i kamenimo, kad čujemo ono malo tepavče, da umije i ono „je i be* sastaviti. Dakako, da je dijete tu psovku čulo, ako baš nije od svojih roditelja, što se takogjer mnogo zbiva, onda sigurno od starije braće', sluga, rodbine i na­ pokon od rgjavo odgojena društva. Ako ranije roditelji ne odučavaju svoju djecu od psovke, ona onda uhvati maha što no se veli sve u šesnaest, pa ga eto u sedmoj godini, kad je u mekteb pošlo, čitav psovač, oduran i mrzak svojim griješnim roditeljima, a bogme najviše na teretu svome muallimu i učitelju. Kod nas u našoj Herceg-Bosni uljegla je psovka što ’no se posprdno veli ,,u modu“. Hajde širom naše otadžbine pa zagji u kahvu, u čaršiju, na pazar, pa čak i na sijelo (i što je' najgore u čitaonicu), svagdje se čuje ta mrska navika. Šta ne ćeš, tada čuti? Čovjek naobražen, fino odgojen i čisti muslim zgraža se nad tim ’rgjavim sklonostima, lijepo mu mrsko u takovo društvo zaći. Nije li tako? Ode mu obraz od stida, slušajući svoje rogjake i prijatelje, da psuju. U šeriatu je psovka ,,haram“. To i mala djeca uče. Ali nije samo potrebno to čuti, da je biva (džunah) grijeh, nego mora se tako djetinji uzgoj udesiti, da dijete nikako ne čuje psovku. Čim je moguće, navikavaj dijete, da zbori lijepe besjede i da pravo izgovara riječi. Dijete ne smije čuti rgjave riječi ni psovke. Ne daj mu u pokvarena dječija društva, jer naša narodna poslovica veli: „Jedna šugava ovca ošugavi cijeli tor . Muallim i učitelj neka često zagju u slobodni razgovor pri šetnjama s djecom, pa će već čuti koja djeca psuju. Redovito neka ih odvikavaju od te zle mahane i dijete će se sigurno odučiti. Tako se djeca odučavaju od psovke. A odrasli? E, ovdje bi trebalo pričati onu narodnu priču, kako je bila jedna žena veoma brbljava, pa je radi njenog jezika „dugog" čo’jek mlatio štapom. Dosadilu joj i bogme dojadio štap, pa će otići hodži da joj zapiše. Kad je hodža, vidio s kim ima posla, reče joj: „Evo ti ovu šišu vode, pa vazda se napij i drži je u ustima, kad ti dogje da „moraš" čojku brb­ ljati!" Žena se tako izliječila od brbljanja. Odrasliji će se odučiti od psovke, ako uvijek paze, da je ne izgovore. Psovka je osebina čovjeka prosta, inadžije i brbljavca, a lijepa je besjeda i fini govor znak uljudnosti i čovjeka lijepo odgojena muslima Psovka je krilo nemorala. Ona je većinom povod kao i alkohol ili piće mnogim svagjama i inadima. Promatramo li dvojicu „arsuza" u svagji, najprije počmu psovkom, a onda nožem, toljagom ili sohom. Mnogo bi više zdravih glava bilo, da nije nesrećne psovke! Psovka je, zaista veliko zlo, pa stoga treba da klonimo otrov sa srca i jezika, da nam bližnji ne osjete naš arsuzluk i gnjev! Nekoliko redaka udaljenoj drugi. D r a g a Ze j f o ! Došlo mi ovih dana ruku nekoliko odrezaka naših novina. U tim odrescima govori se i piše o nečemu, što smo Ti i ja toliko puta pretresali, ljeti, u hladu vaše jahuke, a zimi u toploj odžakliji. Obično se naš razgovor počeo mirno, razgovarali smo bez pometnje. Tvoja je igla nizala konac po konac zlata na bijelo, tanko platno, a mojih pet igala prola­ zilo kroz žice čarape jednolično. Ali to bivalo samo sprva. Nije trajalo dugo, i zlato je škripom slijedilo igle, a u taj se škrip miješao zveket igala moje čarape. Kao da je zlato i čarapa krivo, da se mi uznemirismo. I danas ne znam, zašto je nas uvijek onaj raz­ govor uzrujao. Je li, što smo se bojale, da se ne će dugo ispunili ono, za čim smo u razgovoru obje žu­ dile, ili što nam je Krivo bilo, da maštamo samo o stvari, koja je davno Irebala da se u nas uvede. Sad, dok ovo čitaš, nadam se, da si mirna, pa ćeš me takva do kraja saslušati. Možda je bolje, da je slučaj htio, da Ti sve ovo pišem, a ne govorim usmeno. Kako bilo da bilo, ja znam, da Ti ne moram jstoirt reci o čemu će biti govora u mojim retcima. �A i Ti meni rte možeš kazati, kako Ti je drago, da mario, jesu li žarka, kormašica, crnka P ostale došle ćeš opet moći s nekim izmijeniti svoje misli o tome. na gnijezdo s pologom, a lonac masla i ostalo čim se To ja i tako znam, ta ne ponosim se ja uzalud, što si opskrbio, dugo bi čekali, da dogje njihov spahija mi druga Ti. moja umjetnica, moja razborita Zejfo. vigjeti, trebali što nadokupiti". Dakle, č u j! Ne ćemo više sanjati o r a d u oko Tako si se ljutila, a kad si se opet umirila, iskala ž e n s k e n a o b r a z b e m u s l i m a n k i , već ćemo kad si da sama pročitaš ono pismo. se sastanemo opet, opet razgovarati o n a p r e t k u Ono je bilo i prošlo, sada su evo druga vremena t o g a ra d a , koji je sada u najboljem jeku početka nastala. Kako je proljeće prirode pokrenulo svako drvo i svaki cvijetak na novi život, svakog mrava i svaki svoga. Našlo se ljudi, koji napokon pregledaše vedrim crvak na novi rad, tako je ovo proljeće, iza duge, pogledom, našlo ili se, koji su začepili oba uha nad duge zime, pobudilo na rad, koji će donijeti mnogo onim, o što su se kao o zid razbijale sve osnove za dobra i blagoslova za muslimanski ženski svijet. Dizače se ruždije, koje će odgajati vrijedne kćeri ženiku naobrazbu; oni ne slušaju i ne će da čuju one: »l’a nijesu naše starinske žene ni znale, šta je kako bi poslije bile vrijcdnije žene i najvrijednije majke. ruždija, a kamo li, da bi svoju djecu davali u nju«'. A Ti, moja Zejfo, koja si bez škole naučila toliko Jest, Zejfo! Najveća zaprijeka p o d i z a n j u ž e n ­ lijepih stvari iz raznih knjiga, Ti koja doćeraš umjet-’ s k i h r u ž d i j a , bilo je to nekoliko riječi. A Bože moj, niskim Vezom na podapetu čevrniu pravo proljeće ne smijemo mi njih osuditi, osuditi naše dobre starice, uzdahnućeš možda, što ovo sve još prije nije bilourne, harne, strine, letke, već koja bila da bila, ta ona Još onda, kad si i Ti mogla ići u ruždiju. Tebi bi ruždija samo nadopunila znanje, ali uzje to svaka u najboljoj namjeri kazala. Kazala, jer je voljela one, koje je od ruždije braniti htjela. Po nji­ disa'ti nemoj, već hvali Bogu, da se i sad pokrenuše. hovu mnijenju, ruždije, dijete na sve, samo ne na Da učiti nikad kasno nije, ja sam ti najboljim primje­ dobro, putila. Istina, u njihovo doba, nije ništa više rom. Je li de ? Sad, da si zdravo! Za tri mjeseca i evo me da trebalo. Ma to nećemo sad ispitivati. Sjećaš li se Ti, kada smo sfe zadnji put prep:rale usmeno prorešetamo ovo o čemu sam u ovim retcima govorila. Dotle će sa drveta, koje je sada u cvatu, o naobrazbi naših žena i djevojačka ? Bilo je ljeto, kad no se fatmaei izviše ko najviše smijati se na nas lijepe rumeniko. R. djevojče. Baš su u Tvome i mome cvijetinjaku cvali ’ I Selami Te Tvoja u svim bojama. Ja sam pošla tražiti Tebe, pa se uputih u bašću, Halley-eva repatica i propast gdje sam najsigurnije mislila, da ću te naći. Ta cvijetu svijeta.*' je mcgju cvijećem mjesto! Gazanfer, Sarajevo. Znaš, Zejfo, malo je koja bašča odabrala sebi Neumornom požrtvovnošću pošlo je ljudima za ljepše mjesto od vaše. Ja mislim, da.nigje ne mirišu rukom da se upoznaju i sa nekim drugim nebeskim zambaci kao u vas, da se ne može nigdje razviti grm tijelima osim naše zemlje. Pa, ako i nije do danas još sedefeta, rutice, ko u bašči vašoj. Pa nije ni čudo! sve potanko opisano, nadati se je i tomu ; jer mo­ Dan i noć šalju joj srebreni valovi našega Vrbasa po­ derna nauka danas sve dublje i dublje prodire u sve­ zdrave po tihom zefiru, što uz njegovu obalu popiruje. mirske tajne. Da se ti ljudi - naučenjaci — što bolje snagju u neizmjernom prostoru svemira, podijeliše sve IJ toj to bašći potražili, ali Te nije bilo. Od zvijezde, kojima je naše nebo okićeno na dvije grupe muke, što Te našla nijesam, uzabrala sam sebi naj­ zvijezde pokretnice i nekretnice. — One zvijezde, ljepši karanfil katiner — baš onaj što si Ti ostavila za koje se u svemiru kreću po nekim odregjenim zako­ nima prirodnim, a nakon nekoga izvjesnog vremena sjemana. A onda sam te našla u donjoj sobi. Razvijala si. dogju opet u isti položaj naspram suncu, kao što su i prije bile, nazvaše pokretnicima. Druge bi bile zvi­ Tvoji okretni prstići tjerali su oklagiju s kraja na kraj jezde nekretnice. Tim imenom nazvaše one zvijezde, sinije, dotle sam ja pripovjedala Tebi, o jednom pismu. koje svoj položaj naprama zemlji ne mjenjaju, a sjaje To pismo pisao je učitelj musliman, kolegi svome. svojom sopstvenom svjetlošću. Sve su zvijezde u Odgovarao mu je na pitanje: zašto se ne ženi? Ala glavnom jednake. Budući, da ima zvijezda, koje se su Tebe njegovi razlozi naljutili! Jedna siromašna rijegje pojavljuju, te budući da imadu na sebi te zvi­ jezde neobičnog, što kod drugih zvijezda nema — jufka, platila je glavom, Ti si ju u ljutnji svu izderala. naime rep — to u naroda i izazivaju najveće interiA moram priznati, bilo je mjesta, gdje si povla- sovanje zvijezde repatice (kometi). Repatice spadaju u onu prvu grupu, dakle u gjivala učitelju. „Istina je, jesmo lake, on ima gdje gdje pravo, pokretnice. Ovih se repatica u svemiru nalazi vrlo mnogo, od kojih se mnoge ne mogu sa zemlje ni ali ko je kriv? Više su krivi oni nego rni. A sada, vidjeti, jer su predaleko. Ljudi radi njihove množine čuj ga, kako nas napada! Da smijem, što bih mu na­ i radi toga, što se nekoje mogu vidjeti prostim okom pisala pismo! Cuo bi od mene jedne, za sve nas. a nekoje ne, razdijeliše ih na teleskopne i periodične Prisjela bi mu njegova »kaca s kupusom«, slabo bi repatice. Prve dobiše ime od grčke riječi „teleskop", �78 što znači zvježdozor, dalekozor za promatranje zvi­ Scarle-a, proći će 20. maja o. g. zemlja kroz rep te jezda. Teleskopne su repatice dakle one, koje se repatice i nastupit će te noći pred zoru „„propast vide samo teleskopom. Repatice, koje u svemiru pu­ zemlje" “. To će se dogoditi radi sudara s repom HaKako mnogi tvrde prigodom toga tuju svojim putem, koji je sličan elipsi, te se poslije llex-eve komete. nekog izvjesnog vremena opet pokažu, da ih možemo pojava bi će Hally-eva repatica udaljena kojih 20 miliona km. — A sad da li može nastati „propat vijeti prostim okom, zovu se periodične repatice. Repatice se razlikuju od ostalih zvijezda pro­ svijeta1* usljed toga sudara zemlje sa s repom Halleyeve repatice? Odgovor bi zaista bio različan, neko zirnom maglom, koja ih okružuje. Zvjezdoznanci kod repatica razlikuju nekoliko dijelova, koji se prostim će reći: ,,može“ neko „ne može", „ona sluti ona (do­ nosi) rat, kugu" i tako slične slučajeve.-------A sada okom slabo razlikuju. Kao kod čovjeka, tako i kod repatice najglavniji dio zove se glava. U sredini re- rasudimo mi sami o tomu, na osnovi tvrdnja zvjepatične glave nalazi se jezgra repatice, koja je po zdoznanaca: Učenjak Ebert tvrdi, da se uopće ne računu mnogih astronoma sastavljena iz čvrstih zr­ može dogoditi propast svijeta radi takovog jednog naca. Glava se nalazi kod svake repatice u obliku sudara zemlje ma s kojim nebeskim tijelom. Isti kugle, koja je opkoljena prozirnom maglom (komom). tvrdi da bi to nebesko tijelo moralo kud i kamo Onaj dio repatice po komu je i dobila ime — naime veće biti nego li je naše sunce. (Promjer sunca iznosi rep — nije ništa drugo, nego produžena koma. — 1,382,400 km.), te da bi moralo biti sastavljeno od Rep se naglo zrači i isparava, te usljed toga nepre­ mnogo tvrdje materije nego što su repatice, pa i stance mijenja svoj oblik i dužinu. Rep skoro kod radi sudara s takovim nebeskim tijelom opet bi svih repatica stoji na protivnoj strani sunca. Uz neke bi dvojili o „propasti svijeta". Budući da je sila repatice ima i po više repova. N. pr. uz repaticu u Halle'y-eve komete, kao i svih ostalih repatica, spram godini 1744. vidjelo se je 6 repova, a neke repatice sili naše zemlje sasvim neznatna, ne treba se bojati te u god. 1807. i 1861. imale su po dva repa. — Repa­ „prepasti14, koja će po Scarle-u, „biti uzrokom „ one tice putuju svojim putem većinom od istoka prema krasna zvijezda, koja će nam za lijepih majskih noći zapadu, dočim sve ostale zvijezde, kao i naša«zemlja, veličanstvenije pričiniti svod nebeski, a sve š*o je putuju od zapada prema istoku. bude gledalo, uživat će u zanosu tu prirodnu krasotu. Jednu od takih repatica mogli smo svi vidjeti Da je bilo moguće, da bude „propast zemlje", prostim okom 17. januara o. g., u veče. Ova se je kad zemlja progje kroz rep koje komete, već bi se ta repatica pojavila na zapadu *he8a a zalazila je oko propast imala prije izvršiti, a ne baš da je čekala 6 sati i 20 čas. Toj repatici dadoše ime „1910-a“. god. 1910. Kako astronomi tvrde, zemlja je već više Ta nam je repatica kašnje iščezla s obzora, a neki puta prošla kroz rep takove repatice, a god. 1819. tvrde, da je i posve propala u svemiru. Kako računaju jest sigurno, jer je to dokazano. I god. 1819. progje ove će godine proći mnogih takovih repatica, koje a ne bi „propast svijeta" pa će isto tako i ove ćemo moći vidjeti, a po računu astronoma, ima proći godine ta „propast" ostati samo na papiru, koji će jedna još nepoznata, a valjda će dobit ime „1910-b“. i kašnje u ovakovim slučajevima tvrditi da je „pro­ U tom roju repatica u god. 1909.— 1910. ima past svijeta" nemogućna. se po računu astronoma pojaviti znamenita Hally-eva Što se tiče naklapanja o kugi i ratu, nije vri­ repatica, koju je potanko prvi proučio znameniti zvjez- jedno potrošiti ni dvije riječi, jer je to samo babija doznanac Edmud Halley, Englez rodom po čijem se bajka, koja može zavesti čovjeka, koji nije kadar imenu i repatica prozvala. Halley je živio od godine sam o tomu razmisliti. 1656.— 1742. Ova se je repatica prvi put pojavila, Dne 22. toga mjeseca ove godine moći ćemo kako se dokazuje god. 239. prije Isa (a. s.) Tada su tu repaticu vidjeti još samo do 10 sati i 48 čas. Taj je vidjeli iz Kine, ali taj put ostade neispitana. Kada njezin pojav možemo očekivati s toga što se je ova se je ta repatica opet pojavila god. 1682. dade se na repatica i do sada skoro uvijek tačno pokazala kako to da je što bolje ispita, engleski astronom Edinund je proračunato, a zadnji se je put pokazala u god. Halley te zbilja, to mu pogje za rukom. On je pro­ 1835. našao, da spada megju periodične repatice, a dok prevali svoj put treba joj vrijeme od naših 76 godina. Izmegju 37 poznatih repatica, koje imadu svoju jednu . v godinu manje nego naše stoljeće, Halley-eva ima naj­ dužu godinu. Njezina jedna godina je naših 76, a Eukeova repatica izmegju tih 37 ima najkraću, čija je jedna godina naše 3,/s. Ovo je ona ista, koja se je očekivala god. 1908. da će se pojaviti, ali je izostala Krajiška, Banja Luka. *te se još nije od tada pokazala, a neki misle da je i sasvim propala. 30 puta se je ta repatica prije po­ Tvoj bulbul. (Hatidži) javljivala, te su je mogli astronomi dosta dobro pro­ učiti. Još je tada Halley proračunao, da će se njegova Čitala sam pjesmu jednu, repatica opet pojaviti u god. 1758. I u istinu ona se 0 slavuju ona zbori, je pojavila 15. decembra 1758. Kako astronomi tvrde Koji nekom slatko poje, Hailey-ova repatica ima veliki obujam; njezin pro­ Drugim pjesmom rogobori. mjer iznosi 20.000 kim. Eto j®š nekoliko dana i mi ćemo moć s najve­ U pjesmi se za njim tuži, ćim sjajem vidjeti na večernjem nebu tu repaticu. Za njim duša, srce žali, Dne 18. maja o. g. dolazi taj kom eti te večeri ostaje Jer proljeće, veli pjesma, na obzorju samo do 8 sati i 12 čas. Te će se večeri Stvarao je pjesnik mali. pokazati s najvećim sjajem. Po računu astronoma K n již e v n o st, �79 .Čitajući pjesmu omi Prolih mlada suze dvije, Bez proljeća! teška tugo, Što se u toj pjesmi krije! Teška tugo! — Ko zna kolko Mlada duša s nje sad pati, Čekajući bulbul pticu Kad će opet zapjevati. Oj ne tuži! zrake sunca Po svijetu širom hode, Navješćuju proljet bajnu, Navješćuju dan slobode. A kad ovaj vedar svane Na ružinoj tad će grani Zapjevati bulbul tebi Da su došli proljet dani. Jer sloboda proljeće je, A proljeće doba rada, Daj ne tuži! već u radu Slavujevih čekaj kajda! Krajiška: - r >1 Proljetni razgovori. Zadnje se zrake sunca izgubile na zapadu, kad se na protivnoj strani neba ukaza veliko i sjajno svjetlo mjeseca. I zaplovi iznad oblaka, zabrodi u otvorene more vedroga proljetnog neba, na kojemu se, malo po malo, stadoše regjati sićušne zvjezdice. On se smije­ šio njima, zadovoljan, što mu je toliko brojnog stada na okupu. Od zadovoljstva raširi zrake širom svijeta, pusti ih da titraju po rascvalom grmlju, da se igraju cvijetovima mirisnog sumbula i pupoljcima prvih ruža. U bašći, gdje je cvao sumbul i pupala ruža, ko­ jom su se igrale zrake sjajnoga mjeseca, ponosno se širilo drvo bijelog jorgovana. Radoznale zrake oblijetale njegovo sićušno lišće, tražile ispod lišća male pupoljke, koje će za nekoliko dana procvasti mirisnim cvijetom. »Sto razgledate?« šuštilo jorgovanovo lišće. »Je li vam drago, da se ovako brzo razvijamo? Čudite li se razvitku našemu? Vidjeste li putem još koje drvo, koje bi se s nama tak mi ti moglo?« Tako šuštilo sitno lišće, a zrake se smiješile i smiješile. »Da», titrale one. „Drago nam je što sve tako brzo biva. Pred dvije-tri noći, ne bijaše vas ni četvrtina. Malo je drveća, koje vas u tom natkriljuje. Ali, zar mislite, da mi, noćne zrake, ne znamo ko vam pomaže i kako dolazi, da se tako brzo širite i množite? Zar mislite, da je to zasluga vaša? Znamo mi od kuda to, a kazat ćemo i vama«. „Najprije, ne zaboraviti, da vas je veliki Stvori­ telj uvrstio megju prvo proljetno cvijeće. Njegova volja pospješuje razvitak vaš. A onda, reci e, koga u ovom vrtu najprije pozdrave zrake jutarnjeg sunca, na kome najprije zablista rosa poput duge, kad na nju proljetne zrake padaju? Ko je najbolje zaklonjen od sile proljetnih vje tara! čije grane štiti i čuva ta kuća, što se pred nama diže ? Sta bi bilo, da ste se raširile u hladu, gdje ni­ kad sunce ne dopire ! Sta bi bilo, da ste izvrgnute sili nemilog vjetra, pa da vas on skrši i polomi ?“ Tako titrale zrake, a malo se lišće slomljivalo i privilo tik uz grane svoje. A kad je sutra dan zora na njima spram sunca blistala, raširiše se veselo, okrenuše se izvan toplih zraka, pa zasjaše poput alemove trepetiljke. A zrake, očarane tom ljepotom, popiše rosu sa sitnog lišća. Tako će se navraćati iz dana, u dan. dok ne ponesu jednom sa sobom i ugodni miris prvih cvi­ jetova. Razuijeće ga širom svijeta, unijeli ga u svaku kolibu, u svaku palaču, neka priča i kazuje, o velikoj moći Božijoj, o proljetnom suncu, o svemu što izazva proljeće. Ata Nerćes. —= Parfimirani rubac. (Crtica.) „Ko'je izgubio rubac? Ko je izgubio parfimirani rubac ?"... Kada bi samo jednoga dana ovako vikao i pitao naš telal kroz čaršiju... Ali jest, zar naš stari, onaj glupi telal, da znade reći tu nježnu riječ „parfi­ mirani?" Bi li on, kao okorjeli konzervativac, htio i podići nagjeni rubac? 0 da, on bi mislio, ta to je neka „Švabica" izgubila, pa... Sirota rubac..; Jamačno će biti draže štovanom čitaocu, da znade istoriju toga parfimiranog rupca, nego da mu opisujem, šta znade ili bolje šta sve ne znaju naši telali... Bilo je to onomljanjskog ljeta. U večer sjedeć jednog dana na ćefenku Mujage S., pozove Ibrahimaga D. svoje društvo na teferič, na selo. Dašto svi pristadoše uz vesele poklike, što će svi u „društvu" na selo. Sjutradan pred akšarr, svi su u bašči kraj vode Nevenčice, pred Ibrahimaginom kulom. Ali je bilo džumbušli, veselo... Ta, naravno nije bilo bez ćejfa. Zar sjediti u „društvu" to bi bilo čisto., glupo, a da nema pred sobom one omiljele razbibrige... Najstariji od njih, Omer ef., koštunjav čovjek, donekle naobražen, a posve darovit u govoru. Milina ga slušati kad govoii. Za to bi ga „društvo" vazda pozivalo na teferiče. Do njega je Ibrahimaga, imao kada čast čitati Sremčevu „Ivkovu slavu" namjerio se tu bez jedan „uvažen" karakter— Kalču. Naš Ibrahimaga — ne budi promijen­ jeno, pravi, pravcati Kalča. Samo je Ibrahimaga hvalio svog Zekana, koji je po pripovijedanju Ibrahimaginu utekao na raznim tricama makar, makar — deset puta. To doduše on sam tvrdi. Pa tu je još Zuca, onaj trbušasti usidjelac, pa Selimbeg Lj. starinom iz Krajine pa drugi... Omer je svirao na ćemane, a Zuca ga pratio na sazu. Baš taj čas bijaše u modi pjesma, sigurno umjetnog porijekla valjda nekog gimnazijalca: „HercegBosno, zemljo plemenita!" Dakle pjesma: „Herceg-Bosno, zemljo plemenita, U tebi je šeher-Sarajevo. Viš njeg stoji Trebević planina, Pod njim redom zelene se bašče, Po baščama Sarajke devojke. Sitno šeću Sarajke djevojke Iz grla im orile se pjesme"... Svaka svoga dragog pripjevaše... �80 Naravno, da je ta pjesma bila još ljepša, kad su je pjevali u našoj staroj „ravnoj" kajdi. Milina... — Oh, ne pjevaj dalje, puknuće mi srce!., kliknu će na jednoć Selim beg. „Oh Sevdija, Sevdija!" „Ha, ha, ha!“ svi prasnuše u smijeh. „Ama šta mu se smijete? — istom će Ibrahimaga, znate li vi šta je „ljubav"? „Evo, šta on traži," istom će Zuca, pa poleti naprama Omer efendiji s nožem u ruci... ,,De, budalo, hoćeš li ga ubiti? — reče Selim beg, pa pritrča Zuci i ote mu nož. „Eto, što je hajvan, što je pasković?! — kliknu Ibrahimaga, pa ti jadnog Zucu bubne šakom u pleća. — Na koga ti udaraš, beno? — usprotivi se na to osramoćeni Zuca, te htjede svom silom na­ valiti na Ibrahimagu, ali ih razvadiše. — E baš za vas nije rakija, — veli Omer ef., — baš ste megjer ništa! Ljudi, imate li obraza, pa jeste li muslimani? — Sramota! Sramota vala... rekoše svi, a Zuca prileće Selim begu a ovaj Ibrahimagi pa se izljubiše, izgrliše a — posao se nastavi dalje. Kao da nije ništa bilo. — Oh, moja ’jubav! Moja ’jubav! —/Opet nas­ tavi Ibrahimaga o svojoj ljubavL—^ — Ama, dina ti,^ šta je to s tvojom jubavi? gdje se to ti zajubi? — pita — zadoznalo Omer ef. Ibrahimagu. — Daj, duše .ti, pričaj! — zaintačiše svi. — Zimus. Znaš, Selim beg, kadno dogjoše kod „W intera“ muzikanti, pa znaš onu?... — Muzikantica Micika, je li? — upitaše neki. — Ja. Volila me je ko, eh mi znamo... Ama cura, na bas... — Ha, ha ha, svi u smijeh. — Ama šta se smijete, evo vidite... — i to rekav poče se pipati po džepovima i za pašom. — Šta je? Ma šta je? — Oh! — uzdahnu Ibrahimaga. — Ama šta je ? — svi u jedan glas zapitaše. — Ama dala mi rubac, mirišjavi rubac, uh... — Pa ga izgubio. — Nije šala uspomena, — drugi će opet. — Ama šta žao, oh, moj ru-bac... — i poče plakati kao malo dijete. — De, beno, šuti evo rubac, — reče Selim beg i izvadi mu parfimirani, ženski rubac... Oh rubac... kliče veselo Ibrahimaga, a mi svi u veselje i džumbuš. „Sreća te se našla skupo­ cjena uspomena!" kliknuše svi alčaci, a ćemane i saz u slavu nagjenog parfimiranog, ženskog rupca odsviraše naše drage kajde. Dašto, topila se naša mehka slovenska duša taj čas u lažnoj, — parfimi­ ra noj ljubavi... XacHii — MocTap. Bpnjeitte. M npH oM :ieM jboM n o H o h H e o e HpH e cjeHe H iijeM O cTcpjr, Beli Mjecena cjajH e 3paice , U pecT ajie c.y # a ce Bepy. M 3Biije3A6 yMop cHaui’o TpeuTaTH cy Beh npecTa.ie, BjeHHucTii hm nyT OTeuiho, D a y oojiaK p.Heire najie. CByA je tiix o , h CBe uiyTH IIonyT EcaKBC e^n u re nnjeMe, CaMO UITO Ty CBeTOCT MyTH HeyMopHO 6p30 epnjesie. Munevvera. (Ljubavna pripovijest iz carigradskog života.) Napisala: G i u z i da. s turskog preveo: Osman Asaf Sokolović. (Svršetak.) Ah! Taj moj otac! Zašto da mi nije posljednju, želju ispunio? Ali se sada za tili čas ugasi srdžba proti ocu, jer su već dvije noći a da on nije zbog službenih poslova ni kod kuće bio. Ovo je pismo došlo, a jedna ga sluškinja ostavila na pisaćem stolu. Tek mi je na um palo, da sam ga ja sama svojom rukom otvorila, a da ga prije mene nije niko ni ta­ knuo. Mnogo sam trpjela, nastojeći, da se kome ne otkrijem, da ću sjutra k Sofiku, da ga vidim. Ićiću s prvim parobrodom koji bude pošao na Adu. Nau* mila sam bila, da i jednu sluškinju povedeni. Da se nikome ne pokazujem, te noći nijesam htjela ni na večeru saći, ali mi poslije reknu, da mi je otac ove noći u kasno doba došao i ne večeravši, i to vrlo za­ brinut, sklonuo se u svoju sobu. Nijesam bila u stanju, da bih na to mislila, i da mognem promatrati svako kretanje očino. Čuvstva su mi bila tako poremećena, da su go­ tovo i svoje djelovanje izgubila. Mislila sam jedno, a to je, da ću sjutra vidjeti Šefika. Eto, ta jedina mi­ sao povraćala mi je cijelu snagu. Sa željom, da mu se iskunem, da ga molim za oprost zbog patnja, koje je od mene podnosio, te sa željom, da mu se kraj postelje nasjedim, preležala sam cijelu noć. Ne bi me mogao niko rastaviti od njega do njegovog zadnjega časa. Mi bismo zajedno umrli, te bi nam njegova postelja bila mjesto vječnoga odmora. Za tim bi dva tabula jedan drugi pratio, te bi dvije hladne rake primile ova dva nesretna tijela u vječnu tminu. Tako bi ta hladna i duboka zemlja, bila naša sretna mla­ denačka soba. �81 Bili bismo u vječnoj tišini i ležali bismo sluša­ Ovdašnja pristaništna vreva i graja svjetine tako jući vječne odjeke pjesama naše ljubavi. • mi je dosagjivala, da mi je ovaj lijepi proljetni dan stiskavao dušu kao kakav dugi dosadni dan. Eto takve misli bijahu lijek mojoj ranjenoj duši. S nadom da ću s njime zajedno umrijeti provedem Zbog današnjeg gjurgjevskog vašara na Adi bilo onu noć do zore sa slatkim utjehama, koje sam i je toliko svjetine, da sam se samo da dogjem na že­ osjećala. Srce mi se je i opet punilo sa svakojakim ljeno mjesto nestrpljivo žurila. Od jedanput zastadoh! željama i nadama, U ovom mi se je burnom veselju nesuglasnim priči­ Cijelu sam onu noć provela a da oka nijesam nila tugaljiva glazba, koja kao da je nekakovu posmrtbila stisnula. Otac mi je bio još s islazkom sunca nicu svirala. To me je bilo tako začaralo, da sam i otišao. Kad sam upitala majku za uzrok njegova od­ nehotice zastala i počela slušati! Komad je bio tako laska, odgovori mi, da ne zna. Nastojeći veselom se ganutljiv, da sam osjetila, kao da mi se je otrovna pričiniti, zatražim dopust, da odem danas šetati, na strijelica u ranjeno srce zabola. Sluškinja, koja je la­ gano sa mnom išla, zastane od jedanput i kao prut što će mi majka: zađrhšće. Pokazavši jednu stranu obale, poviče tankim »Idi, pa se zabavi, nagji se u poslu.« Poslije po sata bila sam na ulici, gdje se uputim ali brzim glasom. — Ah, dženaza! odmah k parobrodu. U isti mah mi se glava zavrti, a kroz uši mi Tada bih se gdjekad smijala, a gdjekad plakala, te se je zbog toga sluškinja bila prestravila tako, da progje nekakvo zujanje. Dženaza! Na ove mi se riječi naježi kosa i u taj mi se me je začugjeno gledala. Bože! u kakovom li ću ga stanju nać ? da mu čas prikaže sva nesreća sa svojom potpunom slikom. Kada sam glavu okrenula, opazim pred sobom reknem: Eto Sefiće! došla sam, da umrem s tobom zajedno! Ah! Želja ta, ostavila mi je .u srcu duboke tužan prizor. Pratioci sprovoda koji se kraj obale bi­ jahu pokupili, nastojahu, da polože u čamac dugi i tragove. Užasno mi je i srce parala i želja za molbom tanak lijes, koji se je u blizini nalazio. Tamo, pri kraju oproštenja zbog onih patnja, koje satn-~mu sama pro­ na vrhu čamca — gdje je lijes položen nalazio, siedio je starac, naslonjen na dva čovjeka i rucem uzrokovala. Zašto sam i onda bila tako sebična, da nijesam otirao suze. Bože mili! Njega sam odmah bila poznala. Bio osim sebe ni za kog mogla ni pomisliti! Zašto da nije­ sam ono njegovo stanje, za pošljednjega njegova do­ je to moj vlastiti otac! Ovaj dan su se sve nesreće ovoga svijeta na laska drukčije tumačila?! Onda oni iznemogli pogledi, one kao u žeravici goruće ruke i onda ono njegovo is­ moju glavu bile survale. Eto, on je otišao, a da nisam ispunila njegovih posljednjih želja. presijecano kašljucanje. Ne čuvši njegovih posljednjih riječi, ne našavši Daše samo za se nijesam brinula, te da se ni­ se kraj njegove samrtne postelje, on je otišao. S jesam slutnjama podala; da ne bih na koju drugu užasom u isti mah potrčim k moru, htijući se baciti žensku odabrata bila, onda, tek onda bih mogla vid­ u njegove valove, samo da se s njime sastanem; na jeti kako je Sefik nevin. žalost, opazim, da mi je u tili čas nekoliko čvrstih Onda bi sve žene proklinjala: Ah! Ove žene! Ta- ruku napravilo preda mnom čvrstu ogradu. koga su srca da su gdjekad i od najmanje žalosti Dršćući od gorke tuge stala sam zapomagati: vrlo osjetljive, a gdjekada kad treba velikoga smilo- »Ostavite me, ostavite!” rekavši padoh u nesvijest. vanja i one su enda tek hladnokrvne, tako neo­ Kad sam oči otvorila, nagjoh se u kamari na sjetljive! brodu. Potrčim k prozoru, ali na žalost, opazim, da I najzad bih rekla, da se ovakva narav ni u naj- je čamac, koji je Sefikov lijes prema Kartalu nosio, samovoljnijeg muškarca ne može naći. kao crna ptica plavim morem plovio. Dugo i dugo U ovakvim mislima bijah zavezla, kad me sluš- gledala sam onaj čamac, koji je na sebi moje srce i sve moje nade nosio. Kada je parobrod došao pred škinja uhvati za ruku rekavši: Hejbeli ju, opazim, da se je kao crna tačka smanjio »Evo nas, već smo došli.« Dignem se i pogjemo. Bijaše lako lijepi proljetni onaj čamac, koji je jadnog Sefika nosio, da ga kroz sat spuste u duboku tišinu hladnoga groba. Čamac se dan. Čim sam u Adu došla, osjetim, kao da mi je ne­ je na koncu tako smanjio, da se je i bez traga izgu­ kakav mirišljivi vjetar pomilovao lice. Sve ruke sva bio u valovima uzburkanoga mora. Tada mi pred prsa bila su iskićena cvijećem, a na svakom su se očima nije ostalo ništa drugog, osim pjenušastih ta­ licu mogli opaziti tragovi zadovoljstva. Svako se je lasa morskih. Osjećala sam, da mi je tijelo bilo u nekakvoj smijao, govorio i sretnim se osjećao. U suglasju s vedrinom neba i sa morskom tišinom pirio je tihi strašnoj vrućini, a u ušima sam ćutila duboko zu­ janje. vjetrić. �I« očiju, ni da mi je bar jedna jedina kapljica kanula. Kao da su mi se suze po bijelim živcima bile razišle, nijesam mogla ni plakati. Gorjela sam, gdjekad od nekakve vrućine, a gdjekad sam od stu­ deni drhtala. Htjela sam gdjekad, da se grohotom smijem, a gjekađa opet vrišćući da plačem! Bijaše mi došao čas, kada mi se je, kao slika buduće ne­ sreće, prikazivalo morsko i nebesko modrilo, a pričinjavalo mi se, da se je kao nesreća približavao crni oblak, koji se je k zemlji spuštao s bijelom s o b - ’ zorja maglom. Zadubljena u ovome mraku i iznemoglosti, stresem se. Osjetivši nekakvu huku i zujanje u ušima, skotrljam se i svalim pod sjedalo, te se zatim opet izgubim. Ne znam poslije koliko vremena, kad sam došla k sebi, i oči otvorila, opazim, da mi je majka kraj mene plakala, i lo mi se plakanje kao u snu pri­ kazivalo! Ni plač, ni riječi materine, nijesu mi mogle ni­ šta dokazati, te su mi se kao nekakvo zujanje, kao nekakvo duhanje prolazile preko * moga čela. Bez osjetljivosti, kao okamenjena, gledala sam sve ovo. Samo mi je pred očima bilo nešto drugo, što sam gledala, čime sam se zabavljala, a to ie bio na pla­ vim morskim valovima čjojnad, na kome je sjedio starac, naprijed, i dugj. tanki lijes, na kome se je le­ pršao crveni fes! Misleći na ovo — sjećam se — da sam na san plakala. Zatražim vode i sada sam osje­ tila, da su mi nečega hladnoga na čelo spustili. Kao da sam s tom hladnoćom oživjela, začujem moterino jecanje i pozivanje: »Munevvero! Munevvero!«' ' Gledala sam sa začugjenjem njpzino plakanje a da nijesam ništa odgovorila Vidjela sam, da se je ljutila, da je nešto zborila i tek poslije osjetim, da mi je nekakvo jecanje do ušiju dopirale: »Zašto ne dodješ? Kad sam te se toliko zaželio'«. Bože moj! Pod utiskom tih riječi, osjetim, da mi se je i tijelo i duša satirala. Kao da se na užasnim patnjama nalazim, nastojala sam, da se otresem. S dušom u borbi mlatila bih se šakamo po glavi i po prsima, te bih na posljedku bez osjećaja ležala, kao kakovo mrtvo tijelo. Jednoga dana, kada sam oči otvorila i počela govoriti, te kada sam obližnje poznavala, poleti mi nesretna majka, ne znajući ni šta 'govori od radosti. Gledala sam je i vrlo se čudila, zašto je sa io­ nom ovako postupala, a ona mi plačući govorila: »Bože! Već su upravo sada dva mjeseca, a ona se . . . eto sada spasila. Ti si mi je, samo ti, po­ klonio«. Kako? Kako? povičem na ovaj njezin govor i osjetim, da mi se je navlačio pred očima nanovo crni zastor i preda mnom oživi onaj kobni dan s pot­ punom svojom slikom. Mati, ta jadna ženica, gledala me je tužnim pogledom, a ja je zapitam: »Je li da je sada Šefik u grobu? Mati me je na to molila sa svojim tužnim, smilovanja vrijednim po­ gledom govoreći: »čedo moje! Tako ti Božije ljubavi, smiluj se bar meni! Smiluj! Gledaj, kako ts tvoja majčica moli, gledaj kako ti plače. Za sad, za sad ne nemoj na to misliti!« Toliko su me dirnute ove materine rieči, ovo njezino žalosno stanje, da sam pred njezinim upalim očima, pred njezinim hladnim licem zadrhtala! Dobro, ti se ne brini! Eto ja sam živa, rekavši zavela sam se opet u duboke misli. »Ta zašto sam se i spasila, kad je već svako od mene bio nadu izgubio. I sami su liječnici bili ka­ zali, da sam neizlječivo bolestna, te ostavivši me u goru­ ćem tifusu iščekivali su svakog časa smrtni nastup. Zašto? Bože! Ah, zašto sam se spasila!« TaruĆS suze nastavit će Munevvera: ■»Sama sam se čudila, kako sam mogla tolike patnje, tolike muke podnijeti. Mislila sam, da poslije njegovog vječnog rastanka ne ću moći ni jednoga časa proživjeti. Ali, kako sam se bila prevarila! Ko­ liku sam pogrješku učinila, misleći, da je moguće, s kojim bilo uzrokom, prikratiti život, kojega nam je Svemogući opredijelio! Uvjerena sam ipak, da ne ću moći još dugo ži­ vjeti, jer će me bolest, koje klicu u sebi nosim, sasta­ viti sa smrću, koju tako željno iščekujem. Koliko otac, toliko i mati, silili su me, da se vjenčam, misleći, da bi me briga oko toga, možda i izliječiti mogla one krvave rane; ublažiti mi možda srdačne boli, s vjenčanjem možda i onu krv posušiti! A majčica, ta me je jadna ženica najviše rasplakivala, najjači mi dojam zadavala. Nastojaše, da me utješi, da me zabavi, ali kako li je to bila luda namisao! Da znaš, kako sam žalila sirotu mamu. Medjutim sam u toj borbi, uvijek bolesna, uvijek izmu­ čena bila. Jednoga dana opazim na rupcu tragove krvi što sam ga bila ustim a prinijela, S nadom, da se s njime sas anem, bila mi je sladka želja, da čas prije umrem. Tješila sam se, opazivši, da trpim istu bolest, da imam isti kašalj, isto izbacivanje krvi! Naravno, da mi je ovo i oca i majku užasno prestravilo, jer su razumjeli, da me je grabila ona ista bolest, koju su kod Sefika liječili. Dodjemo s namjerom, da i ljeti i zimi ovdje stanujemo, kao da će mi onaj zrak život produljiti, da će me oživiti!« Munevvera nasloni glavu na ugao prozora i zastie rubcem lice. Kiša je i sada s tužnim skladom padala, a lišće lagano opadalo! Razumjela sam već, da ju je uzalud �83 bilo tješili te bih je zato salno sa sažaljenjem pro­ Na usnama mile moje drugarice opažao se anmatrala. gjeoski osmieh. Pruži mi ruke i progovori: Gledajući je u onom crnom odijelu, s onim bli­ »Znaš, seko. što sam sada mislila? jedim licem i s onim raščupanim kosama, pomišljala Na jesen, buduće godine, kada lišće na moj i sam, da stojim pred živim kipom tuge i žalosti! Sefikov grob uspada ovako tiho, da ti jednoga dana Kad je tiho u sebi počela plakati, pridjem i sje­ tamo dodješ. Kad ti lišće s tužnom šušnjavom pod dnem kraj nje, te ću joj: nogama uzšušti, je li, da ćeš megju onim visokim Munevvero! Bila si mu obećala, da ga nećeš, drvećern, koje uspavljujuće pjesme pjeva i medju zu­ nikada sa ovakim plačem i tugom spominjati, a eto janjem jednu jedinu dirljivu riječ progovoriti ondje, te sada plačeš! medju našim grobovima, medju našim kolijevkama. Bacivši na me žalostan pogled, reče mi: Obećaješ li mi? — Ah, baš je tako! Pravo ste rekli. Treba da ga Uvjerena sam, da ne ćeš od od svoje drugarice s ovim suzama sada, u njegovim veselim časovima požaliti i ustegnuti ovu malu dobrotu«. spomenem; jer mi je i on sam tako rekao! Od uzbudjenja ne znam ni šta sam joj odgo­ Rekavši ovo ustane mi drugarica i nastavi: vorila, jedino se sjećam, da sam joj ruku stisnula i Eto kiša pada, eto i lišče opada, evo se i ja vese­ da sam plakala. Možda da mi je primila ove moje lim, a ti Sefiče, neka ti je duša zadovoljna!« kretnje kao obećanje. Uzevši ud, sjedne Munevvera opet na isto mje­ Davnoy se je sunce u svoje zatočište bilo skrilo, sto i poslije tugaljivog jednog komada zapjeva. Malo po a noćni se mrak i/a planina pokazivao, kad smo ja i malo zatim joj i glava klone na ud, a oči joj se sklope. Munevvera još sjedile ondje kraj prozora. Kad je ud, kao s iznemoglim vapajima ranjenoga srca, Pričala mi je jednako, prosipala mi bezbrojne kratkim podsmjesima tužno plakao, onda je Munev­ tuge svoga srca Gdjekad bi se smijala, a gdjekad vera od njega tužnijim glasom svršavala posljednje opet plakala. akorde svoje ljubavne pjesme. fc fl i Bila sam uprla svoje oči u ovo blijedo lice druGlas, koji je iz Munevverina tužnog srca izlazio, garičino. bio je vapaj, bila su jadikovanja svih gorčina, svih Srce mi je htjelo pući od žalosti, kad bih po­ neuspjeha, što ih je sirota pretrpjela. mislila, da ću je naskoro izgubiti. Drugarica mi se je bila vrlo umorila. Odmak­ Poslije mjesec dana morala sam ostaviti Carigrad. nuvši ud od sebe, nasloni glavu na zalegje kanape, i I ako pod sigurno nijesam znala koliko će trajati kašljući neko vrijeme, prihvati se za srce i okrene moja odsutnost, ipak sam bila uvjerena, da se prije se od mene. godine ne ću moći povratiti. Vrlo mi je bio ovaj put »Eto si već razumjela moje nesretne doživljaje. gorak, koji će me od Munevvere vječno rastaviti. Je li mi moje držanje ne ćeš začudjeno gledati? Ražu Koliko će se ova sirotica ožalostiti, kad ju samu mjela si za što ljubim jesen i zašto proljeće mrzim, % ostavim. na one dane, kad sam svoga Šefika za uvijek izgu­ Rastanak s Munevverom bijaše nam vrlo ganut­ bila. ljiv. Medju životnim mi je uspomenama onaj dan, Baš tada, kad je bio najljepši proljetni dan, kad kao kakva stranica mojih doživljaja. . . zatvorena. su ljudi, ptice, cvijeće i drveće u kratko, kad je ci­ Koliko li smo se rasplakale. Ta i same smo os­ jela priroda zadovoljna bila, onaj dan je Šefik stavljen jeća!', da se nakon ovog rastanka više nije bilo mo­ u vječnu tišinu hladnoga groba. Eto, dušo! Gotovo guće sastati. Bijaše mi se Munevvera bacila u zagrljaj su dvije godine, a da ja, eto, tako bez nade i bez i ljubila me, grlila me... I dan danas mi zuje one ri­ ječi, koje mi je na srce stavila: utjehe živim«. Iza ovog gorkoga pričanja uzme moja drugarice »Uvjerena sam, da me na povratku ne ćeš više ponovno ud, i nasloni ga na grudi. vidjeti, ali te molim, dodji mi na grob, da me posje­ Malo se bijaše razvedrilo, kišni se oblaci razi­ tiš! Ovo neka ti bude običaj svake jeseni. Je li dami lazili k obzorju, a tmurnost se s gora podigla. Magla obećaješ?« se malo povukla, u kratko pogled na brda i doline Sa suzama, koje su mi kao kiša tekle, odgovo­ bio je takav, da ga se čovjek nauži ti nije mogao. rila sam, ali sam ovo obećanje u srcu kao svetu duž­ nost primila. Ovako vrijeme sa ovakim prirodnim slikama, Ona je razumjela od ovakog moga izraza, da će mnogo je sličilo privremenim osmijesima, koji bi se joj se želja ispuniti, na što joj se lijepe oči zasjaše od po gdjekad pokazivali na licu sušičavoga. Kao za uzvrat ovoj prirodnoj ljepoti, prijeko, tamo veselja. Posljednji se put još zagrlismo i rastanemo. na brežuljku, vraćajući se kolibi, svirao je čoban uz Sjutra k večeri, u samotnoj loži parobroda, koji sviralu veselu pjesmu i gonio ovce. I sunce i obzorje je na uzburkanim valovima Crnoga mora plovio, mi­ su ronuli u kišinim oblacima, a ja sam u velikom slila sam samo na Munevveru. čudu gledala tu ljepotu prirode. �84 l'ošto sam joj obećala, da ću joj s puta, sve što svojih ličnih opasnosti, nego oprostiti se i opasnosti, doživim, pisati, započnem, i dok sam svršila nekoliko koje otuda prijete drugima. A „drugima" će reći: redaka prvoga pisma, zadubim se, gledajući pred so­ svojima — dakle svojoj budućoj ženi i svojoj djeci, koja bi se rodila". bom prikazato ono blijedo lice. Prema tome, kad je riječ o izlječivosti sifilisa, Pisma o doživljajima na morskom putu predam na pošti u Samsunu, a mi smo tek poslije jednog dana svaki s pravom smije zapitati: može li se sifilis iz­ liječiti tako 1., da se nikad više i nikojim znakom na odredjeno mjesto stigli. Sada sam vrijeme provodila sama, pišući joj i na bolesniku ne pojavi; — 2., da za ženu njegovu nema nikakve opasnosti; — i 3., da se ni na djeci izčekivajući od nje odgovore. Bijaše koncem septembra, kad sam se povratila njegovoj (nasljedstvom) ne može pojaviti? — I na ta u Carigrad, gdje saznam, da je već dvadeset i pet tri pitanja odgovara Furnije: — „Može... ali pod iz­ dana, oJ kako mi je jadna drugarica umrla. vjesnim uslovima, a ti su: 1., da se bolesnik liječi; S povratkom u Carigrad probude mi se ponovno — i 2., da uredno živi". gorke tuge za Munevverom. Vrijeme, što sam ga da­ Sifilis je uporna, dugotrajna bolest, pa se mora leko od njezinog razgovora provela, bilo mi je vrlo duže liječiti. On je i podmukla bolest, pa time još opasnija. Pritaji se gdjekad pa za neko vrijeme nema dosadno. Odvažnosti nijesam imala, da im odem kući, da nikakvih pojava na tijelu tako, da se bolesnik joj majku vidim, kad ali jednoga dana dogje nam onai sasvim zdravim osjeća, i ako u stvari još nije oz­ jadna majčica. dravio. Pitanje je, dakle, dokle se sifilitičar mora i Plačući me zagrli, a i mi smo plakali. Opisivala onda liječiti, kad već na sebi nema nikakvih znakova mi je Munevverine posljednje časove govoreći: sifilisa? Spominjala te je do posljednjeg časa, izčekivala Na to pitanje nije teško odgovoriti. Već sama te. Nastojala je, da ti" pismocnapiše, ali nije uspjela, priroda sifilisa, da se može godinama i desetinama pošto joj je u rukama i očima nestajalo moći. godina pritajiti, upućuje nas na to, da ga moramo Iza jednoga dana, što se- je s nama razgovarala, liječiti i onda, kad ne daje nikakva znaka od sebe. smiješeći se odprhne kao jjtica' i . . . zaspa kao an- Jer ako bi sifilis liječili sanio onda, kad se javi na­ gjeo. Zenica plačući govori i zatim pruži mi ud, koji ročitim znacima na tijelu, mogao bi se on više godina je sa sobom donijela rekne: pritajati, pa za to vrijeme preći u posljednje —1 terUzmite! Ovaj vam je ud moja kćerka za vječnu cijerne — oblike svoje, sa svima užasnim posljedi­ uspomen ostavila. cama. A baš ti oblici se teško liječe. Po gdjekada su Uzmem ovu vrijednu uspomenu, koju mi je osta­ i neizlječivi. Prema ovome moglo bi se pomisliti, da se sivila moja drugarica i htijući ga, kao svoju drugaricu filičar upravo mora cijeloga vijeka liječiti, ali je taj zagrliti, opaz'm olovkom napisate ove rie či: Kadgod me se zaželiš i kad htjedneš, da čuješ .zaključak pogrešan. Dugogodišnje iskustvo Ijekara po­ moj plač, moj smijeh, ti ga zasviraj, na njegovim se kazalo je, da je u većini slučajeva dovoljno, ako se žicama i sada moje tuge nalaze. Po posljednjoj želji, sifilitičar liječi tri godine. Ko se toga drži, može posjetim joj nekoliko puta grob, posuvši ono hladno pouzdano vjerovati, da će se izliječiti, i da mu se kamenje jesenskim suhim lišćem. Blijedim sam jesen­ bolest nikad više neće pojaviti. Istina je, da i to skim cvijećem okitila zemlju, pod kojom su bila ona pravilo ima svojih izuzetaka, ali su oni tako rijetki, da se i ne uzimaju u račun. Većina onih osoba, kod dva dražesna tijela pokopana! kojih se pojave posljednji — tercijerni — oblici si­ Kraj. filisa, priznaće vam, da se ili nisu nikako ni liječili, ili su se liječili, ali za kratko vrijeme... ili samo onda, ako im je sifilis smetao (n. pr. u ustima), ili kad je bio na vidnom mjestu (n. pr. na čelu.) — Dr. M. K. S. — — -------Lijek za sifilis je ostao onaj isti, koji je bio od Liječenje sifilisa (frenjka) živom. vajkada — živa. Tek na drugo, sporedno mjesto Mnogi sumnjaju, da se sifilis u opšte može iz­ dolazi jod. Može se uzeti kao pravilo, da je sifilisu liječiti. Neki opet misle, da i prividno „izliječeni- za prve tri godine isključivo lijek živa, a tek za sifilističari ipak ne mogu biti potpuno zdravi. Vele, docnije živa i jod. da i u onim slučajevima, gdje bolesnik sasvim ozdravi, Kad se uzme, da je sifilis bolest krvi — dakle t. j. gdje se za uvijek oslobodi svih pojava svoje cijeloga tijela, onda je sasvim prirodno, da se i lijek bolesti, ostane njena klica skrivena u krvi i sokovima mora unositi u tijelo: — da se upravo mora liječiti njegovog tijela, a može na ženu ili djecu preći. S toga cijelo tijelo. To liječenje izvodi se na više načina, slavni francuski sifidolog Furnije s pravom veli: „Iz­ ali ću vam ja u kratko iznijeti samo najglavnije. liječiti se sifilisa to će reći: oprostiti se ne samo Najprostiji je način, da.se „živinom mašću" na- H ig ij ena. �85 maže jedan dio tijela, n. pr. mišica, legja, butina i. t. d. pa da se onda zavije. Ovako namazan i uvijen dio tijela ostaje nekoliko dana, pa se onda odvije, mast skine i dobro (vodom i safunom) opere. Odmah za tim namaže se drugi koji dio tijela.. pa tako redom — nekoliko (obično 8 -1 2 ) nedelja. Ali je ovaj način sad već napušten — prvo s toga, što je djejstvo ž.ve pod takim prilikama vrlo slabo, a drugo, što se na taj način koža pod živinom mašću obično »podljuti“. Izaspe se pljuskavicama i gnojanicama, pa se po gdjekad „podljuta" razigjc po cijelom tijelu. Razumije se, da onda i živa nema djejstva. Drugi način je kupanje u živi. U kadi, punoj vode, rastvori se nekolika grama kakvog živinog jedinjenja — obično sublimati '(„sulimenta", siridžika") — pa se u toj vodi bolesnik svaki dan kupa. Ali je i ovaj način od male vrijednosti osim kod sluča­ jeva, gdje je na tijelu sifilitičnih rana ili gnojnica — dakle većinom kod djece. Treći način liječenja sifilisa je kad — i on je na žalost, kod našeg naroda najpoznatiji i najomiIjeniji. A „na žalost" velim stoga, što mislim, da je malo naših narodnih „domaćih" i „bapskih" lijekova, koji čine veću štetu narodu odc k^da. Nema Ijekara u našem narodu, koji ne bi znao pričati o užasnim posljedicama kadova, pa baš i o.smrtnim slučajevima. Ta je opasnost tim veća, št^. berberi, babe i travari meću na kad i one bolesnike (naročito žene), koji upravo i ne boluju od sifilisa, nego od druge koje bolesti sa sličnim pojavama. Kako se meće na kad, znate i sami. Samo vam mogu toliko reći, da je taj način liječenja vrlo opasan. Živa je vrlo žestok otrov, a kako se u kadu ne može odmjeriti, koliko će od nje u tijelo bolesnikovo preći, to se onda često dešava, da bolesnije od nje više primi, nego što može podnijeti. S toga je kad mnoge ljude upropastio. » Četvrti način je ubrizgavanje živina rastvora pod kožu. To je najsavršeniji i najmoderniji način liječenja sifilisa. Ali njega može vršiti samo lično ljekar, a niko drugi. Peti i najglavniji način liječenja sifilisa je trIjanje ili mazanje „živinom mašću." Njime se liječi, valjda 9/10 bolesnika, pa baš toga radi valja ga malo opširnije objasniti. Vrše ga mahom ili sami bolesnici ili njihovi srodnici, pa treba da znaju, kako ne bi griješili. Trljanje „živinom mašću" najbolje je vršiti u večer, u zatvorenoj sobi gdje se spava. To je potrebno prvo s toga, što tako bolesnik može odmah posije trljanja u postelju leći, a drugo, što bi na taj način cijele noći mogao disati (dakle u tijelo primati) i onu živu, koja se za vrijeme trljanja i kasnije u vazduh isparila. Ljekar obično prepiše „živinu mast" u ob­ rocima sa zasebnim zavijucima. Za jedno trljanje upotrebi se samo jedan takav zavijutak, pa i to paž­ ljivo. Ne stavlja se cio obrok na kožu, pa da se s nje dalje rastrlja, nego se od njega malo po malo uzimaju manji djelići, pa se polahko utrljaju, dok se cio za­ vijutak ne potroši. Trlja se samo dlanom, i to polahko (sa malo pritiska.) Pri tome valja paziti, da se bolesnik ne oznoji, jer znoj vraća živu, a otežava i samo trljanje. Za vrijeme trljanja bolesnik drži u ustima vodu, koju mu je ljekar (za ispiranje) prepisao (rastvor hlornog kalija). Svakih 5 minuta je ispljune, pa svježom za­ mijeni — dokle god trljanje traje. Trljanje traje najmanje pola sahata. Šest večeri uzastopce se trlja, a sedme se mora bolesnik u toploj vodi okupati i oprati. Druge nedjelje se ponovi to isto — i to traje sve dotle, dok se ne namiri toliko trljanja, koliko je ljekar odredio (obično 30). Za to vrijeme isplaču se usta onom vodicom — ne samo dok traje' trljanje, nego i inače preko dana — bar deset puta dnevno. I trljanje mora imati svoga reda. Prvog dana mažu se oba lista lijeve noge, drugog oba lista desne noge, trećeg obje strane lijeve butine, četvrtog isto tako desna butina, petog trbuh, a šestog obje ruke. Ne smije se mazati: prepona, pupak, sisa i pregib u laktu. Za vrijeme trljanja mogu nastupiti i neke nemile pojave. Tako n. pr. ima ljudi sa tako osjetljivom kožom, da ne podnosi trljanje živom, nego se odmah „pobuni" i „podljuti" — najprije samo na onom mjestu, a posije i po cijelom tijelu. U takim slučajevima prekida se s mazanjem za neko vrijeme, a bolesna mjesta posipaju sa šeničnim brašnom (iz apoteke). Još je gore, ako se za vrijeme liječenja javi jače zapaljenje desni (mesa oko zuba). Toga pomalo ima uvijek zajedno sa jačim lučenjem pljuvačke („otpljuckivanjem"), ali kod onih, koji za vrijeme trljanja r.e ispiraju usta, kao što im je naregjeno, preotme to mah. Bolesnik ne može dovoljno da se napljuje; iz usta mu se osjeća neprijatan dah; a često se javljaju i bolovi u desnima i zubima. Po gdjekada zubi i olabave, pa se klate, a ako se sa živom ne prestane može doći i do ozbiljnih pojava. Na desnima se ot­ varaju rane, meso oko zuba gnoji i tako boli, da bolesnik ne može da jede, pa baš ni da zine. Na­ ročito se to dešava bolesniku, koga su metali na kad. — Kad, dakle, u početku liječenja zabole malo desni, ne treba odmah s trljanjem prestati, nego njegu usta udvojiti. Tek ako i pored toga ne popuste bolovi i pljuckanje, valja s trljanjem neko vrijeme prestati. Obično je dovoljno 5 —6 dana, da se. može i opet nastaviti. Za vrijeme liječenja živom valja i na hranu pa­ ziti. Bolesnik neka se kloni ljutih i slanih jela. Alko­ holna pića ne treba da pije. Valja da se čuva i od dima i od prašine. Ne s m i j e n i k a k o p u š i ti. Pušenje je veliki neprijatelj onima, koji boluju od �86 sifilisa. Furnije veli, da je najveće dobro, koje bi mogli sifilitičaru učiniti, ako ga odviknemo od pu­ šenja. Ovako se sifilitičar liječi tri godine. Po sebi se razumije: ne bez prestanka, nego sa prekidom dakle na mahove. Poslije svakoga mjeseca liječenja dolaze tri mjeseca odmora. I ko ovako bude radio, može pouzdano računati, da će se od sifilisa izliječiti. Najposlje da spomenem i ovo. Mnogi se boje žive misleći, da će im ona „u kosti preći", pa ih cijeloga vijeka mučiti. Njima ću za sada samo reći, da su u zabludi, a biće prilike, da i o tom pitanju opširnije progovorim. ,,Z dravlje." Novine i knjige. (U ovoj rubrici ćemo notirati svaki list i knjigu koji nam se pošalju u zamjenu ili na prikaz, sa even­ tualnom kraćom recenzijom). Sarajevske džamije i druge javne zgrade tursko dobe. Priopćio Šejh Sejfudin Kemura. Iz »Glasnika zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu" preštampana je ova nova knjiga zauzimljivog Sejfudin ef. Kemure koja je nastavak njegovoj ranijoj knjizi sa istim naslovom. U ovoj knjizi su opisi i historijski podatci raznih sarajevskih džamijčITT'- drugih javnih ustanova iz turskog vremena. Knjiga iznosi 6 štam­ panih tabaka, sadržaje 39 slika, a staje K 2'— U ovoj knjizi može svako da nagje interesantne i poučne lektire, pa je stoga našim čitaocima toplo preporučujemo, a tim više, što od prodatih knjiga ide 10% »Gajretu«, Narudžbine se mogu slati i na »Gajret». llpeivieA. TaKo ce 30Be Hona Hay*ma peBiija, Koja AaBa noHe.ia B3^a3HTU y CapajeBy, a doa ypeAHHmTBOM AP- JetfiTe ,ZI,eAnjepa. caAa cy H3Huuia A^a 6poja OBe peBnje ca čoraTHM caApacajeM ii A°6p0Ji MaTepnjaAoM. CapaAHHgH cy Boknhom AOMalui npaBocaanHii MJiahn .T>yAu, uito A^je Hajčo.ter AOKa3a o bcjihkom HHTeji6KTya.iH0M HanpeTKy HaujHx npaKoc.iaKHiix camaeueHHKa. OBoj peBnjn Mory cbh nama HapoAHii peAOBii H ahn KopncHa uiTHBa, na je mh ii HaiiiHM MHTaouHMa Haj-' Ton.inje npenopyuyjeMo. roAiiuiH>a upem-iaTa ,.IIpeivieAau H3HOCH K 8'—, a npeTn«iaTa ce uiajbe Ha ypeAHiiuiTBo y CapajeBy. je obhx y Davne potvrde — darovi. Osmanbeg Pašić iz Bijeline položio je 40 K kao dobrovoljni prilog „Gajretu" od interesa naraslog na novac, koji je bio uplaćen na dionice „Hamijeta" bijeljinskih dioničara. N. Pašić Bijeljina, poslao je 10 K koje je sakupio na šerbetu Mehmeda Hodžića megju članovima kluba »Islamske Omladine", Mjesto čestitke Šerif ef. Arnautoviću na časti, vakufskog direktora darovali su po 1 K Mahmut ef. Mehmedbašić i M. Salčić iz Stoca. Agabeg i H. Seid ef. Zeminović iz Zvornika po­ slali su 10 K koju su svotu sakupili na sijelu a darovaše: Agabeg H. Muhamedbegović 4 K; po 1 K: imam H. Seid ef. Zeminović. Mustafaga Baljković, Husejnaga Šajtović i Abdulfetah H adžić; po 50 h : Sulejmen ef. Zeminović, Zuhdija i Husnija Baljković i Mehmed Sadiković. Ahmed ef. Šehović iz Trebinja sakupio je za “Gajret" K 8'40 u prijateljskom društvu. Mjesto čestitke Hilmi ef. Hatiboviću prilikom izbora mu za kandidata za Reis-el-ulemu darovaše „Gajretu" ovi rodoljubi u Derventi: Po K 1.— : Mu­ hamed ef. Omerhodžić muallim, Atifaga Imamović posjd. i Mustafa ef. Halilović šer. vježb. i Mehmed ef. Nurkić mualim 80 h. Njesto brzojavne čestitke Sulejman ef. Šarcu, po­ vodom njegova izbora za kandidata za Reisa, daro­ vali su „Gajretu" po 1 K ova gospoda u Derventi : Sulejman beg Porobić, veleposjednik i Mustafa ef. Halilović šer. vježbenik. Prilikom svadbe Hasan ef. Sadikovića iz Ljubuškog sakupio je megju rodoljubivim muslimanskim ženskinjem Ahmed Sadiković, gimnazijalac 7'10 K. Istim povodom su sakupili Ahmed Sadiković. i Sadik Sadiković megju muškadijom K 4'40. I. M. u Rogatici sakupio je za „Gajret" na za­ bavi tamošnjeg muslimanskog društva „Ihvetul-lslama" dobrovoljnih priloga K 7'54. Agilni Gajretov prijatelj g. Hazim ef. Muftić šer. vjež. u Tuzli sakupio je za „Gajret" K22'30 na zabavi islamske omladine davanoj dne 2. pr. mj. u Tuzli. Na glavnoj skupštini čitaonice i društva napred­ nih muslimana „Surejja" u Ljubuškom sakupljeno je na predlog Šućurage Šukalića za „Gajret" K 5'12. Savez trgovačkih namještenika za Bosnu i H er­ cegovinu u Sarajevu, priložio je „Gajretu" K 10 kao jedan dio čista prihoda njihove zabavt, priregjene 11. pr. mj. Vrijedni i zauzimljivi odbor »Turske kiraethane« u Bugojnu priredio je ovih dana zabavu u dobrotvorne svrhe od koje je % čista prihoda bila odregjena u korist „Gajreta". Spomenuta dobrotvorna zabava je kako u mo­ ralnom tako i u materijalnom pogledu imala veoma lijepa uspjeha, te je „Gajret" dobio 165 kruna kao V, čiste dobiti. Gosp. Salih ef. Mujagić iz Bos. Broda darovao je „Gajretu" 10 K. Mjesto brzojavne čestit ve H. Sulejman ef. Šarcu prilikom njegova imenovanja za Reis-el-ulemu saku­ pio je Mahmud Avdić u Planoj kod Bileće 12 kruna koje darovaše ovi rodoljubivi muslimani iz Bileća i Plane: Bušaga Avdić trg. Plana K 150; po 1 krunu: �87 Hasan ef. Fazlagić imam, Hamdi ei. Elezović učitelj, Bileće, Omeraga Duraković iz Korjcnićd (kot. Trebinje) Mehmedaga Kusturica i Osman Kusturica Bećiraga Halilđgin i Mahmut Avdić svi iz Plane; Mehmedaga Avdić mujezin; po 50 helera: Dervišaga Avdić, Bećir­ aga R. Gjajo i Ahm. Husov Avdić i Haso Avdić 40 helera svi iz Plane. Istim povodom sakupio je Šaćiraga Kazazić iz Nevesinja K 3950, koje darovaše ovi rodoljubivi mu­ slimani nevesinjski: Po 3 krune: Ali ef. Muftić i Ahmedbeg Pašagić; po 2 krune: Mustajbeg Čelebić, Muharemaga Hajrović, Šaćiraga Tanović, Zulfaga Ramović i Šerifbeg Muslibegović; po 1 krunu: Jusufaga Hajrović, Himzibeg Čelebić, Husni ef. Kosović, Der­ višaga Haznadarević, Š. Kazazić, Muharemaga Trebović, Arif ef. Tanović, Hadžaga Gruda, Zulfaga Zahirović, Omeraga Handžar, Ago Kazazić, Suljaga Čučak, Mujo Handžar, Mujo Fočić, Salihaga Kujan, Hasan Šarić i Halil Gjuliman; Smail Kazazić 80 hel; po 50 helera: M. Kadribegović, Mujo Kazazić, Mehmed Bilalović Omer Bjelović i Derviš Džipović; po 40 helera: Ahmed ef. Korkut, Šućrija Pekušić, Halil Kolečić, i Salih Pehilj; po 30 helera: Husein ef. Kazazić; po 20 helera: Avdaga ^Haznadarević, Mujo Hodžić, Jusuf Grizović i Ibrahim Šendra; po 10 heTTž Ibrahim Kotović, Arif Kazazić, Osman Bojčić 'i Huso Čizmić. Mjesto brzojavne čestitke novom reisu darovaše „Gajretu": Muslimanska kiraethana K 5 i Hajmid F,zlagić iz Čapljine 1 K. Mjesto čestitke Šerif ef. Arnautović:, povodom njegova izbora za vakufsko mearifskog direktora darovao g. Simo Zec por. oficijal „Gajretu" 1 krunu. Gajretov prijatelj Ibrahimaga Zećo iz Jablanice sakupio je megju svojim prijateljima i ahbabima, mjesto čestitke gosp. Šerifu ef. Arnautoviću, darova „Gajretu" K 6.20, koje darovaše ovi rodoljubivi mu­ slimani jablanički: Po 1 K: Ibrahimaga Zećo, Tahiraga Talirović, Abdulah Krpo, Jusuf ef. Molović i Bešir ef. Gabela, muallim.- po 40 helera: Osman Jakirović, Salko Hadžo; po 20 h: Bećir Zećo i Alija Beribak. G. Kristo Dominiković nrednik „Dubrovnika,, po-, sjetio je kancelariju Gajretovu te je tom prilikom priložio „Gajretu" 5 kruna dobrovoljnog priloga. Mjesto brzojavne čestitke H. Sulejmanu ef. Šarcu povodom izbora mu za Reis Ulemu darovaše ovi prijatelji narodnog napretka po 1 krunu: Ali ef. Mešić, Hadžibaga Mešić, H. Osman ef. Čitaković, H. Halil ef. Šadić, M. Tursun Šadić, H. Šaćir ef. Jahić, svi iz Čelića kod Brčkog. Hafiz Ibrahim ef. Sarić, imam iz Starog Maj­ dana darovao „Gajretu'1 mjesto čestitke novom reisu K 1. Istim povodom sakupio je „Gajretu" K 10. dobrovoljnih priloga Muharemaga Alikadić iz Ostrošca kod Konjica, koje darovaše: Muharemaga Ali­ kadić K 4; Jusuf i Avdaga Dženetić K 2; po 1 IG Hasan ef. Zahirović, Ahmeg Idrizović: po 40 h; Avdo Sjuren, Ćamii Bajraktarević, Osman Šebić, Osman Ribić; po 20 h: Hasan Gosto, Mujo Alikadić i Ha­ san OrtFć. Povodom izbora Asmibega Sijerčića za počasnog člana islamske kiraethane u Goraždu darovao je „Gajretu" vrijedni omladinac Abdurahman Ćehović 1 krunu. Omer ef. Šebić upravitelj mektebi ibtidaijje iz Lijevna sakupio za „Gajret" povodom muslimanske nove godine 1328. u društvu prijatelja i ahbaba K 2*10. Na ponuku svoga vjeroučitelja H. Ejub ef. Fehimovića darovali su učenici muslimani osnovne i trgovačke škole u Lijevnu povodom muslimanske nove godine dobvoljnih priloga „Gajretu" K 308. Ahmetaga Imšerović, Gajretov povjerenik u Zvorniku sakupio je na jednom sastanku za „Gajret" 2 K dobrovoljnih priloga. Hafiz Mahmud ef. Ugjvarlić, član „Rijaseti IImije“ darovao je „Gajretu" 10 kruna mjesto odgo­ vora na čestitke svojih ahbaba, prijatelja i poštovalaca povodom njegova naimenovanja za člana Rijaseta. Gosp. Vlada Andrić adv. koncep. darovao je „Gajretu" K I.— mjesto čestitke svome prijatelju A. R. povodom njegova imenovanja za auskultanta. Živili svi plemeniti darovatelji i prijatelji našega napretka! (Svršiće se.) Gajretove vijesti. Z em aljsk a b ank a — ,,G ajretn“ . 1 prek­ lanjske i lanjske godine se ovd. privilegovana ze­ maljska banka prilikom svoje glavne godišnje skup­ štine sjetila raznih humanitarnih društava u našoj zemlji, pa izmegju ostalih i našega „Gajreta". Ove godine nas zemaljska banka takogjer nije zaboravila, jer nam je poslala obilan dobrovoljni prilog od 1000 kruna, čime je ovoj korisnoj kultur­ noj ustanovi narodnoj pružila znatne pomoći u nje­ zinom blagotvornom radu na kulturnom podizanju našega elementa. Neka je hvala i priznanje upravi zemaljske banke kao i svima njezinim dioničarima! Živili! Irtih ali đ ari b ek a. Ovih dana je umro mlad inteligentan i agilan musliman. Omer ef. Ćajić učitelj osnovne škole u Tešnju preselio se sa ovoga svijeta na ahiret i ostavio mnoge bližnje, mnoge poznanike i prijatelje da za njim tuguju. U Omer ef. Ćajiću je izgubilo mnogo njih svoga iskrenog i dobrog prijatelja, koji će ga oplakivati, a izmegju ostalih ga oplakuje i „Gajret", koji je u nje­ mu imao takogjer svoga valjana radenika i zauzimIjiva prijatelja. Rahmetullahi alejhi, rahmeten vasiah!!! «/A �D o b ro tv o r „Z vijezde*. Kao dobrotvor pri. stupio ■je musi. akad. društvu »Zvijezdi« g, Mujaga Komadina, veleposjednik, i. načelnik u Mustaru, sa darom od 200 kruna. • ■- >- ** Musi. akad. di*ušlvu »Zvijezda« smatra ugodnom • dužnosti, da putem javnosti izrazi najtopliju zahvalu * ovom velikom i prvom dobrotvoru musi. milleta u Bosni i Hercegovini, koji je svojim humanitarnim djelom pokazao, da ima ljubavi i osjećaja za siro­ mašnog brata svoga. Neka Allah naredi, da se i ostali naši imućni muslimani ugledaju u ovog plemenitog i požrtvovnog muža, a Muj'agi da je dug život na diku i čast naroda, koji on toliko ljubi! Odbor musi. akad. društva „Zvijezde“ Neka je i s naše strane hvala plemenitom daro­ vatelju i rodoljubu, koji umije cijeniti naše prosvjetno podizanje! N ovi č la n o v i-u te m e lja č i. Kao članovi ute%meljači pristupili su nadalje „Gajretu gg. Osmanbeg M. Salihbcgović i Zijabeg 0 . Salihbegović veleposjed­ nici iz Bijeljine. Živili svjesni rodoljubi i prijatelji narodnog na­ pretka u koje neka bi se ugledala i sva ona ostala braća i sestre, kojima je bog dao te mogu činiti dobra djela! Im e n a č l a n o v a „ L ig e liilja d e “ su, radi prenatrpanosti gradiva, morala da iz ovoga broja-izostanu. Č la n o v im a „L ig e h ilja d e " . Ova lijepa ideja za „Gajretovo" unapregjcnje imala je najbolji uspjeh. Broj članova »Lige hiljade« već je odavna izišao na hiljadu, pa smo ušli i u drugu hiljadu, koja će se, nadati se je, stakodjer napuniti. Zadnji rok za uplatu prinosa ,(od 10 K) je, kako je poznato. Ramazan, pa i ako nas od toga roka dijele nekolika mjeseca, ipak se mi obraćamo svoj rodolju­ bivoj braći, koja su se u »Ligu hiljada« upisala, a svoj prinos nisu još uplatila, da prinose otpočnu upla­ ćivati ili barem djelomično otplaćivati, kako bi do Ra­ mazana sva braća svojoj obvezi udovoljila i svi prinosi bili .potpuno uplaćeni. Braćo, uplaćujte prinose za „Ligu hiljade" i udovoljujte svojoj obavezi. iz Kozluka. Po K 4: Salihaga Delibašić, posj. iz Tržića; po K 3: Ahmed ef. Borić politički pristav iz Zvornika, Mehmedaga Katičić, trg, Zvornik, Aganaga Delibajrić, posj. iz Tržića Mustafa beg Gradaščević, velep. iz Šepka, i Sejfi beg H. Nurbegović, velep. iz Skočića; po K 2: H. Salihaga Jelkić, trg., Zvornik, Hamid Delibajrić, posjednik iz Tržića, Gjoko Marković, trg. iz Kozluka, Emanuel Blam, Zvornik, Hasanbeg H. Ahmedbegović, posjed.. Ahmetaga H. Mustafić, trg., Mujaga Šahbegović, posjed., svi iz Zvor­ nika, lsak Hajon, Sumbul Bararon, trgovci iz Kozluka, Agabeg H. Tahirbegović, velep. iz Trnove, Mustafa beg Hrustanbegović posj. iz Skočića i Husejnaga Gruhonjić, posj. iz Janje; po K 1: Franjo Čakarić, oružnički poštovogja iz Teočaka, Franjo Radišić, oružnički poštovogja iz Vitinica, Sava Omčikus, Josef Venelik, oružnici iz Vitinice, Luka Lalić, pokusnik iz Vitinice. N. Kosovski, oružnički stražmešter, Rizvo Rizvić, posjed., Salko Grahovac, posjed., Adalbert Zajac, oružnički stražmešter u miru, Dervišaga Redžepović, halvedži, Alijaga Hergić, posj., Meho Grabovac, Muhtar, Mujaga Pašagić, posjed., Salko Purak, pekar, svi iz Kozluka, Mujaga Ekmeči, Dedo H. Hajdarević, Murat aga Kasum, Ibrahim ef. Šehić, šerijatski sudija, Osmanaga H. Hasanović, posjed. Mujaga Kamišalić, trg., Alijaga Kamišalić, trg., Osmanaga Bazrdžanović, lbrahimaga Kavazović, trg., Marko Mirković svi iz Zvornika, Husejnaga Memić, posjedn., Sapno Hifzibeg Gragaščević, trg., Šepak, Husejnaga Selimović Vitinica, Ibrahim ef. Dautović, učitelj, Hamdija Begović, trg., oba iz Vlasenice; Arifaga Latifović iz Jusića 00 hel.; po 40 helera: Jovo Gjukanović iz Viti­ nice, Alija Bemjan iz Kozluka, Mujo Durgutović iz Šepka, Abdulkadir Selimović iz Zvornika, Mehaga Hasanagić iz Teočaka; po 20 hel.: Salko Baljić iz Skočića, Salko Kalabaluk iz Kozluka i Tripun Simić, iz Vitinice. Svega p r ilo g a ....................K 10L20 ud ulaznica .................... 97'— S v e g a .................................. K 198'20 T ro šk o v i............................. 133 80 64’40 Pripada mjesnoj sirotinji . „G ajretu"............................. Iskaz dobrovoljnih priloga palih na zabavi u Kozluku kod 'Zvornika, koju po prvi put priredi kozlučka Musli­ manska Omladina dne 28. marta 1910. u korist „Gajreta“ i kozlučke muslimanske sirotinje. ■n Darovaše slijedeća gospoda: Ro#K 5: H. Salih Suljagić, velep. iz Kozluka, Is­ lamska Kiraethana, Zvornik, Smailbeg Skopljaković, gradonačelnik Zvornik, Salihaga S. Suljagić, posjednik Za uredništvo odgovara Osman Gjikić. 32'20 3220 Svoj gospodi koji se prilozima ili posjetoiu ove naše skromne zabave sjetiše, neka je najsrdačnija fala. Živili! U K o z l u k u , dne 16. aprila 1910. Prircgjivački odbor. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Saraje.vu, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/190c945fef3e954e4515acff1be75729.pdf e1ecf605db508508325a5e0bf9287f04 PDF Text Text BR O J 6. GODINA IH . CIJENA je listu »Gajret“ : za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. nO/i« <S ------ ---------. « J O ji iS)'j~ ----- <W_Ij Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA”, DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA — NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. . — --------- ----- Vlasnik : D ruštvo . .L a jr it" . ' J || [. juna 1910. SARAJEVA. ^ — ............. no Lafun-' mo-dravlje ' J t .J/Jl^jU - * || Jr 11,*' “ - Urednik: Osman O jtkić. WIW S/lIItlU IOVJ. I ICJJ Vidljive i nevidljive rane — Žriv? nepromišljenosti. — 3 a n H c — Liga hiljade. — Davne potvrde. - Darovi. — 6ajretovi vijesti. 9ARADE00. Islamska dionička Štamparija. i ��BROJ (i. GODINA I I I . CIJENA je listu „Gajret": za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA — NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. - - .................= 5. jlllia 1910. SARAJEVO. ' tva -'LijNksib' * Vlasnik : Društvo „G ajret“. Vladareva posjeta naše domovine. A ta crna slika o našem narodu i vini biće Kao što je opće jloznato, na 3 0 . pr. m j. je Njegovo V eličanstvo ca r i ck r^lj F ra n jo Josip došao u našu domovinu, gdje se bavio 5 dana u S arajev u V isoka i 1 dan u Mostaru. p o sjeta sijedog vladara naroda A u stro-U garske m onarhije i H erceg-Bosne ugodno je djelovala na sve šlo je v e našega naroda bez razlike. Radost i v e selje radi ukazane mu časti i pažnje od strane sijedoga m onarha, naš narod je izrazio u srdačnim dočecim a, ocu priregjeni na svakom koji su vlada­ koraku, kuda se krenuo. Dane, k o je je N jeg. V eličanstvo probavilo u našoj sredini, naš ć e narod boravnu uspomenu, to ć e upisati ih se u neza­ s k o lje n a na koljeno sje ća ti kao d o g ag jaja, k o ji mu je donio sreće i dobra. Je r , naš narod ovu visoku po­ sje tu sm atra zalogom b oljih svojih d a n a ; on u n jo j gleda mnogo dobrih p osljed ica, u nju po­ laže mnoge nade i o če k u je m nogo, m nogo... A narod im a pravo, što se nada. Je r , carsk a p o sje ta ć e nam zb ilja mnogo i mnogo koristiti. T rid esetgod išn ja apsolu tističk a vrem ena, puna zuluma, progona i svakojakih nevolja, k o ja su p reko naših g lav a prohu jala, stvorila su o na­ šoj domovini i narodu tako crnu sliku, ove lijep e naše zem lje sm atran e da su leglom naj­ gorih pu stah ija, a ovaj dobrodušni narod četom n ajcrn jih individua,.. Urednik: Osraaii Gjikić. oko ovom posjetom rasv ijetljen a. dobrog vladaoca će vidjeti pravo domo­ Mudro stan je stvari i uvjeriti se o apsolutnoj našega njegovoj velikoj lojalnosti i naroda, o dobrodušnosti privrženosti k svome vladaru. Naš narod pak naćiće ca rsk a vrata vazda đtvorena, te će se u svakoj nezgodi moći ob ra­ titi za zaštitu i pomoć onoga, koji je od svih m oćniji, čiju m oraju sv i: najviši kao i najm anji bez prigovora slušati. C arska vrata će biti našem narodu u vijek otvorena, zatvaraju v jeran , pred vjernim a, je r se ona ne a da je naš narod odan i privržen svom e vladaru, to jo kod carske posjete dokazao. 0 tom e se i sijedi vladar uvjerio, a to će donijeti d obra našem narodu i domovini. N jeg. V eličanstvo svoju residen ciju B e č je ju č e r otputovalo u praćeno na polasku kao i na dolasku, klican jem h iljadam a v jern og a mu b osan sko-h ercegovačkoga naroda s a : Živio vladar B osn e i H ercegovine! Živilo N jegovo V eličan stvo ca r i k ralj F ra n jo Josip I. �90 Mehmed. Sta nam je najpreče? Da napišem ovo nekoliko redaka dade mi po­ voda jezgroviti članak u prošlom broju „Gajreta" od M. Zahida pod naslovom: „Rad u narodu". Članak je lijep, samo je program izložen u njem, po mom miš ljenju, zbijen, pa bi ga trebalo raširiti i sve tačku po tačku obraditi. To će učiniti možda i sam gosp. pisac, ali ne će biti zgorega, da i ja rečem svoju. Čudan sam naslov ovome članku dao! Jer je zaista smiješno pitati se, šta je preče, kad nam je sve prešno, pošto ništa nemamo. Ali pošto ima od prešnog i prešnije i najprešnije to ću reći nekoliko riječi. Da počnem tačku po tačku. Gospodin pisac je počeo sa seljačkim zadrugama i prešao na analfabe­ tizam. Izgleda, da je i on uvjeren, da bez pismenosti u narodu ne mogu kod nas opstojati ni seljačke za­ druge. I to mu je mišljenje sasvim ispravno. Lahko je pravoslavnima osnivati seljačke zadruge i pokretati ostala poduzeća, kad imaju učene popove i učitelje. A šta ćemo mi sa svojim učiteljima i hodžama? Prvi ne će, a drugi ne znaju i to j e konac svemu pa i nama. Osobito mi se svigja, što je spomenuo srednjo­ školce, jer zaista smo mi do sada od njih vrlo malo hajrovali. Neka od sada dobro otvore oči! Eto idu ferije pa koliko ko može neka učini. Od te kuge i bolesti, tog prokletog analfabetizma, neka nam spasu po jednog-dvojicu, trojicu, bogme koliko ko može. Što više — to bolje! Mladi, zdravi i čili, a u radu za na­ rod, Bog će im dati pa će još i bolje biti, a svaku će tu uslugu kašnje narod pozlatiti. Eto sva sila či­ tanki za analfabete pa izaberite, koja je najbolja, a koflko je meni poznato, biće ona od učitelja Konjhodžića, najbolja za nas. Pa i naši učitelji ne smiju to propustiti i zanemariti. Mjesto da „španciraju" po sarajevskom keju bolje je zaći u narod pa ga učiti pismenosti, jer to nam je danas najpreče. Bez tog ne možemo dalje. Kao što je car Napoleon za se rekao: novac, novac, novac, ja to velim za nas pismenost, pismenost i opet pismenost. Svjesna omladino, da te vidimo! Ne mogu mimoići, a da se ne dotaknem i treće tačke u programu g. Zahida, a to je srednjoškolska propaganda. Živio! E, baš mi iz duše govoriš! To. to brate, toga nam treba! Dok nas ne bude na srednjim ne ima nas ni na višim, a dok nas ne bude na višim ne ima nas ni u narodu. To je temelj ove idealne zgrade o kojoj g. pisac zbori. Zar nije sramota za naš elemenat od šestotina hiljada duša, da ne ima ni tri stotine svih srednjoškolaca? Jest, brate i sramota i grjehota! Evo tri godine čitam po novinama! Kako višeškolci (akademičari) i srednjoškolci zajedno daju bes­ platne kurseve u Sarajevu u ruždiji, gdje muslimansku djecu iz osnovne škole pripravljaju za prijamne ispite na srednjim školama. E pa zar to nije plemenito ? Ama jest brate, Boga mi. Hvala im! Zar to ne bi naša mladež i po drugim mjestima mogla učiniti? Može, može i učiniće, ja sam uvjeren. Sarajlije to objave svake godine u julu po novinama pa ko bi ustrebao kakve informacije u tom pogledu, neka se onda na vogju obrati. Dobiće je, znam, odmah, pa neka radi. Ruka ruku pere, a obraz obadvije, veli se, ili pomozi ti meni pa ću i ja tebi! Omladino, nemoj me sramo­ titi! Ja rekoh evo svoju, a sada je na tebi, da rekneš svoju. „Sami budimo kovači svoje sreće i buduć­ nosti!" H am dlja Mulić: Sokolska misao . . . Moto: „Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav, U grudim’ nosiš brate, srce cijelo, Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav, Put vedra neba diži svoje čelo!*. A. Šenoa. Megju nama muslimanima se u zadnje vrijeme osnivaju antialkoholna društva. Dašto, da nas je na tu misao natjerala velika opasnost, jer se baš megju nama alkohol (opojno piće) širi i čak sjesti uz ča­ šicu toga otrova, čini nam se najmilija zabava. I ta antialkoholna društva niču megju nama, ali lijeno i sporo. Kakva su to društva? Do nanas ne vidimo mi u tim društvima velika uspjeha. Nema ga, jer dok su osnivači imali glavnu stvar na umu, većinom su za­ boravili na najglavnijeg borca i dušmanina na alkohol. Jest, to je svakidanja zabava. Zamislimo našu omladinu. Poslije, recimo trudna rada do kasno po dani, pošao čovjek da se malo odmori. Gdje će, kud će, pa Jovi ili Miji u krčmu. „Pa što ne ide u čitaonicu? — upitaće koji čestit čitaoc. Zaista naše čitaonice malo zabavljaju našu omla­ dinu. Nije se moguće njima, njihovoj vrućoj i živoj krvi smiriti megju starcima i sredovječnim domaći­ nima, pa daj im još čitaj novine i uvijek slušaj dnevne nasihate. Želi mlada krv promjene; sviranja na tamburicama, pjevanja, skakanja — zabave im se hoće. U novije doba širi se megju našim narodom drugih vjera t. zv. sokolska misao. T a je ideja nama došla iz Češke od tamošnjih Slavena. A šta oni rade? Učenjaci su davno utvrdili, da je u zdravom ljudskom tijelu i zdrava duša. Zdrav čovjek, jakih mišica, dobrih zdravih nogu, može danas da radi, da opstoji. Njegova je i pamet zdrava. Zamislimo jednog kržljavca, mladića slabunjava, kojega je recimo „mejhana ispila", šta on radi, im a �91 li od njega fajde? Dašto, da je sam sebi na teretu, a kamo li ne drugome. Ko čuva svoje zdravlje, taj rado n. pr. šeta. Dogješ pošlje šetnje kući, već osjećaš da si zdraviji. Nekad te spopane turobnost, mlitav si, smlaćen, a čim uzmeš u ruke kakav posao koji ti kreće tijelom (na primjer cijepanje drva), već ti se damari oja­ čaju. — Mi ne možemo svi cijepati i tesati drva, kopati i t. d. zato moderni svijet izumi gombanje ili gim­ nastiku. Sokolske vježbe su gimnastika. U odregjeno vrijeme skupe se složna braća (So­ koli) pa poput vojnika, zajednički čine vježbe ru­ kama, nogama, štapovima i t. d. Dakako bogatiji jašu i na kotačima (biciklima). Osim te svrhe, n a i m e č i s t o z d r a v s t v e n e , da ojača ljudsko tijelo, imaju Sokolska društva i dru­ gih, lijepih svrha. Korisno je b rat imlj enje Sokolova. Svi su članovi Sokolskog društva braća. Lijepo se upoznadu, bratski i složno rade za svoje dobro. Za tim tu nema onih razlika kao n. pr. u nekim našim čitaonicama, da beg sjedi u vrhu, a „prosti- kakav Muho za vratima ili mu čak nema tu nikako mjesto. S o k o l o v i su s v i j e d n a c i . Pošlje sokolskih vježbi idu Sokolovi složno u prostorije „Čitaonice1*, gdje č i t a j u novine. S tim se mogu proveseliti sviranjem u tamburice i eto tamburaškog zbora. 't Gdje se ovako „sitni rad" pokupi sve u jedno prama našim skromnim prilikama, još samo metnimo § u pravilima: „Sokoli ne piju alkohola1* i eto selameta. Za to je suvišna posebna zgrada „Čitaonice", „Tamburaškog zbora", „Antialkoholnog društva" itd. Sve se te inštitucije mogu sklopiti u jedno jako, tri­ jezno, zdravo i koristno društvo omladinsko — Sok6 (Šahin). Naprijed mlagja inteligencija s omladinom, na­ šom uzdanicom, jer na vama svijet ostavljamo... Ahmed — Sarajevo. Šta ometa rad1)? Dokazivati potrebu ženske naobrazbe mislim da je danas suvišno zato, što smo svi butum uvjereni, da nam treba žena izobražena. Prema vremenu se mijenjao i pojam o kakvoći i količini svake naobrazbe. Pa tako i ženske, a naročito kod nas u Bosni. Mi smo težački narod s vrlo malo razvijenom industri­ jom i društvenom životom, pa nam je tako malo i trebalo. Danas je drukčije. Dosadanjim svojim potre') Vidi članak 5. broja „Gajreta" „Ženska naobrazba ili izostavljeni farz“ od Hazima Muftića. bama u tom pogledu mi smo svi udovoljili sa svojim mektebima, a u nekim mjestima i ruždijama. Tako su naobrazbu i naši sugragjani drugih vjera imali, danas imaju drugu, u to je posljedica promjene vremena i prilika. Što su se oni rano probudili i što su u tom izmakli nama razlog se nalazi u njihovoj vjeri i na­ činu života. Svi smo složni u tom, da treba reforme i po­ svemašnje promjene i da naše ustanove ne odgova­ raju našim potrebama, ali nijesmo svi složni u tom, kako da se reformira i promijeni. Pokušavalo se u Sarajevu i drugim mjestima osnivati tzv. ruždije, ali bez uspjeha. Ne zadovoljavaju današnju potrebu. Sva­ kim danom čitamo po listovima, da se u Rusiji, Tur­ skoj, Egiptu te Indiji osnivaju ženske škole, moderne i sar. remene itd. i da su s njima potpuno zadovoljni; gledamo po Bosni državne i privatne ženske škole pa ipak se ne odlučujemo na to. Što je tome uzrok? Konzervativni .smo, bojimo se i strah nas je novine, jer ne znamo, šta je, a sve je tome uzrok pomanj­ kanje programa i solidarnosti u mišljenju u toj re­ formi. Lijepe su riječi „naučiti ženskinje, kako će biti dobre domaćice i majke" samo se pita kako? Tražiti „žensku naobrazbu u islamskom smislu riječi" kako? 1 šta to napokon znači „u islamskom smislu riječi"? Hoće 1’ to biti bule-hodže, šta li? »Trebamo žensku naobrazbu takvu, koja će naše ženskinje preporoditi, osvijestiti i otvoriti im očf itd." lijepo je govoriti samo se pita, kakva i koja je to naobrazba? Što to sve znači? Mnogo i ništa, to jest kako*se uzme. G. se pisac vara, kad misli, da je ženama u evropskom duhu obrazovanim glavna briga: nakit, zabava i brbljivost itd. To su izrodi i iznimke, a po njima se ne računa i ne zaključuje. U ostalom sasma je drugi način života evropskog a sasma drugi tog islamskog. Treba razlikovati! Svi znamo, da nam treba mekteba i uzgojilišta i nižih i viših, samo se r a z i l a z i m o u p r o g r a mu , a taj nam vi iznesite u islamskom duhu, kako ga za­ mišljate. Vakuf je započeo raditi na tom pa će se valjda nešto i uraditi, to nam bar garantuju ljudi u njemu, samo nam treba u tom pitanju sporazuma i jednoglasnosti. Što se moje osobe tiče, velim, da smo u Evropi pod uplivom evropske prosvjete, pa se u tom smjeru treba i odgajati, a naročito treba posvetiti brige na­ cionalnom odgoju, jer je to temelj. Sad vi imate rije č ! �92 Majke i maženje djeteta. Nema većega blaga ni bogatstva za majku, nego njezino dijete, koje ona nada sve ljubi i voli ga; ona ga odgaja već od poroda, ona mu tetoši i zabavlja ga i napokon ona ga uči progovarati. Majka je dakle uz dijete od prve mladosti njegove, pa ko sretniji od nje, ako se može pohvaliti i reći za svoje već od­ raslo dijete: „Ovo je dika moja i ponos moj!“ Ali makar žalosna srca mora se priznati, da je malo majki, koja se može pohvaliti sa svojim po­ nosom, svojim djetetom, a ako istražujemo uzroke tome, naći ćemo ih u našem kućnom uzgoju, kojemu se kod naših majki i uopće kod naših roditelja naj­ manje brige posvećuje. Pored svih zlih strana našega uzgoja, treba oso­ bito istaknuti maženje djeteta — tu klicu svih zala i nesreća. Maženju djece uzrok je prevelika ljubav ro­ ditelja, a naročito majke, koja tako daleko ide, da ispunjava dječiju najmanju, pa makar najbesmisleniju i najbeskorisniju, želju. Mislim da će svako priznati tu ljubav roditelja prema svom porodu, ali niko ne može odobriti onih besmislenih ugagjanja, koja djetetu slabo koriste, a štetu vrlo često nanose. Sigurno da i svaka majka promisli dobro o tome ispunjavanju dječijih želja i ona bi došla do zaključka da to djetetu nikada koristi ne donosi. Uzmimo n. pr. djetetu je drag šećer i u opće slatkiši, pa na­ ravno ono će uvijek iskati u majke, a ona u preve­ likoj ljubavi vazda mu donese po komad šećera, i dijete to hruma svojim nježnim zubićima, a majka se naslagjuje, gledajući ga zadovoljna, a jadnica i ne misli na pošljedice, koje odatle nastaju, nego se istom razočara, kod pogleda u svoga, već odrasloga djeteta, mjesto onih sitnih biser zubića, vidi tu crnih krnjataka, koji se upravo na nju kese i kao da joj govore; „Ovo je tvoj grijeh, koji si izvela na vlastitom dje­ tetu svomeu. To je jedan mali primjer za posljedice maženja djeteta, a stotine drugih primjera dalo bi se navesti, koji nam skupa govore, da ne smijemo ni na koji način ispunjavati svaku dječju želju, nego trebamo dobro promisliti što djetetu koristi, to mu samo či­ niti i samo take mu želje ispunjavati. Ali na žalost, koliko je matera, koje se ne mogu ustegnuti i u svojoj nepromišljenosti misle, da moraju bezuvjetno: kuda dijete okom ona skokom. Ta nepromišljena ljubav majke prema djetetu i to ugagjanje škodi u prvom redu njemu samome. Zar mislite, da je samo jedno dijete nastradalo zbog maženja? Koliko je maženih djevojaka u nepriliku došlo samo zbog maženja, kada su se poudale i došle u dom, gdje se je od nje iziskivalo, da radi, a ona hudnica, kao maza materina, možda nije znala ni hljeba skuhati, niti obični ručak napraviti, jer joj je kod njenih roditelja vazda dolazilo gotovo. Zar mislite, da će se u toj kući živjeti u skladu? Ne, nego će naprotiv ona jadnica vazda biti karana i napastovana, a u mnogim slučajevima to će prouz­ ročiti i rastavu braka. Promotrimo li tako jedno maženo dijete, opazićemu, da ono već u ranoj svojoj mladosti postaje sebično i oholo jer ono gledajući, kako se sve po njegovoj želji i na njegov mig dogagja, počima sebe smatrati nekim središtem, najprije u kući a kasnije i u svijetu. Šta mislite kako ga razočaranje snagje, kada izigje u svijet i kada vidi, da baš niko na njega i ne računa i koliko ono mora da pati sada duševno, jer ona njegova sebičnost uklesata mu u dušu još u njegovoj mladosti, nikad ga ne ostavlja. Osim toga maza materina nije vična nikakvom težem radu, pa eto odmah nestašice i siromaštva, a jesti se mora, jer stomak ne zna, šta znači, nema, j t^ko ti maza materina svrši svoj čemerni život u najvećoj bijedi i nevolji. Sigurno će neko primjetiti i reći, da nije svako dijete siromašno, jer su mu roditelji osigurali svojim radom i baštinom život, ali da je to neispravno, vi­ dimo iz stotinu primjera, koje vigjamo u životu. Ako istražujemo kod bogataške djece, koja su u zrelijoj svojoj dobi došli na prosjački štap, uvjerićemo se, da su oni provodili' svoje djetinjstvo u svakom izo­ bilju i raskoši, te da im se je svaka njihova želja ispunjavala. Tako isto ako istražujemo život zločinaca, vidjećemo, da i njih obično ništa drugo nije dovelo na vješala ili u tamnice, već samo ono besmisleno is­ punjavanje u ranoj mladosti svake njihove želje. Sve te okolnosti samo govore, kako štetno utječe maženje djeteta i ispunjavanje njegovih želja. Mora se pri­ znati da je majci teško, kad se dijete rasplače, da ga ne utješi i kada nešto poželi, da mu ne udovolji, ali neka dobro promisli, u kakav ponor može da do­ vede dijete njena popustljivost, pa neka srce stegne, te neka se svom silom odupre svakoj besmišljenoj želji dječijoj. Svi znamo da je dječija duša tako primljiva u prvoj njegovoj mladosti, te što je ono onda zapamtilo i vidjelo, to mu se ne da izbrisati iz njegove duše, pa baš za to trebaju roditelji, a na prvom redu majka, da sve učini, te da svoje dijete nauči na umjerenost, tačnost, red i čistoću, a osobito na poslušnost prema starijima a naročito da im bude roditeljska riječ sve­ tinja, te da nastoje, da im se svaka zapovijed sluša i izvršuje, a to samo onda mogu postignuti, ako ne budu svoju djecu mazili i ugagjali im, jer samo jedan put popustiti djetetu veliki je grijeh, koji povlači druge grijehe za sobom, dok napokon i roditelji ne izgube svu vlast nad svojim djetetom. �98 Da se malo dubije kod nas razmišlja o maženju djeteta i pošljedicama koje nastupaju odatle, sigurno bismo imali manje one raskalašene i raspuštene djece na svakom ćošku ulice. N. K n jiževn ost. Hazim Muftlć, Tuzla. Lafunger. Sa odlukom, da ću uraniti, da mogu na jutarnji vlak prispjeti, legao sam, želeći s vlakom do Simina Hana, a odanle pješice u Gornju Tuzlu. Probudio sam se prije vremena na podrug sahata. Uklonim sa pendžera zar, a ono obzorje tmurno i kiša pada. Ali pošto je mjesec juli i vrijeme od na­ zad nekoliko hefti vrlo promjenjlvio, brzo se odlučim, da svakako idem. I nijesam se prevario: doduše, dpk god nijesam u vlak sio, kiša je neprestano padala, ali je na polasku ipak prestala i počelo se razgaIjivati. Na donjo tuzlansku štaciju sam 'došao haman na pola sahata prije polazka vlaka, jer mi nije bilo pravo vrijeme poznato, te sam - se bojao, da ne za­ kasnim, držeći se one obične: bolje da ti željeznicu čekaš, nego ona tebe! Za to sam imao dosta vremena za šetnju po kolodvorskom hodniku i za čitanje po zidovima Iz­ lijepljenih raznih oglasa, izvadaka iz prometnog pra­ vilnika, te trgovinskih i kupalištnih reklama. Pošto ovaj vlalc polazi rano, a služi jedino za prevažanje soli iz Simina-Hana i nekih potrebica za tamo, a pašažera mu je nuzgredna zarada, to nije, osim mene, drugih putnika ni bilo u kolodvorskom hodniku, osim što bi koji nenaspavani poslužitelj kad-kad prošao ili se po koji rano-ranilac slučajno uvratio u kolodvor, da se malo od kiše skloni. Odmah do ulaznih vrata sjedio je jedan koštunjavi Arnaut na klupi, a pred sobom na stplu držao je svoju tablu sa kolačima i šećerlamama, pokrivenu vrećom. Naprama Arnautu sjedio je na drugoj klupi jedan seljak kršćanin, koji je sa Arnautom vrlo malo razgovarao i to samo kratke primjedbe o blagodati ovogodišnjeg čestog padanja kiše. Ali mi ova dva nijesu dugo dosagjivala sa svo­ jom šutnjom, jer na skoro utrka u hodnik lafunger (dimnjačar), pokrupan čovjek, kratke i pune brade i naravno sav, od pete do glave — crn. Meni nijesu mrski ovi lafungeri, premda sam ih se u djetinstvu strašio, — jer sam ih nekoliko po­ znavao kao dosta razumne ljude, s kojima se može o mnogočem razgovarati. Za to sam očekivao i od ovoga novog gosta, da će mi makar malo zabave pridonjeti, pored one dvojice šutljivaca, s kojima ja nijesam iakodjer, — kao ni sa ovim lafungerom, — imao šta razgovarati, ali pošto sam s njima bio pod jednim krovom, to sam se mogao zabavljati sa onim, 0 čemu su oni megju sobom razgovarali. I zbilja! Odžakčijačim utrka i nazva dobro jutro, prve mu riječi bijahu: „ 0 , ova je kiša mogla za drugi put ostati!" 1 poče sa odjeće otresati vodu, koja se na njemu za­ ustavila, pošto obično ambrele ne nosi. Arnaut se na ove riječi nasmija, dočim onome seljaku darnuše u pobožno čuvstvo i on odmah Švabu ukori veleći, da ne može biti kako on hoće, nego kako Bog hoće! Dimnjačar se vrlo lahko snagje i nadoveza: „Znam ja šta govorim. Ono je sveti Petar jednom rekao Isusu, da bi on želio biti moćan kao Bog samo je ­ dan dan, pa da bi on cijeli svijet preokrenuo. Isus mu to obeća i kaže mu jedan dan u kojem on može preuzeti taj posao. Kad onaj dan nastao, a sv. Petar uranio i pošao izvan grada. Idući tako ugleda jednu babu gdje se vraća u grad, a ostavila nekoliko krava i ovaca na otvorenom polju, da pasu. „Kuda ćeš ti, što ne čuvaš ono blago?" upita sv. Petar babu. „Čuvaće Bog i božiji službenici", odgovori mu baba. Sveti Petar ne nagje šta odgovoriti, nego uvidivši šta mu je raditi, sjedne kod blaga i cijeli ga dan čuvao. I tako je eto bilo opet, kako Bog hoće!" Ova se pripovjetčica obojici slušaoca očito do­ pala, te se obojica zadovoljno nasmijaše i iza toga posta u hodniku življe i veselije. Najprije se počelo govoriti, kako je kiša korisna, pa onda kako svijet nije tako dobar, naprama koliko nam Bog dobro daje. A onda se iz razgovora moglo razumjeti, da je dimnjačar puno svijeta obišao, šta više, da je bio i u Stambolu, što je osobito Arnauta zainteresovalo; te ga je o koječem iz Stambola priupitivao. Ja nijesam mogao cijelog razgovora pratiti, jer sam hodao dolje gure čitajući po duvarovima one oglase i reklame; ali kad sam god došao u blizinu družine, uvijek sam po nešto novo dočuo, jer su se teme brzo mijenjale. Izgledalo je, da sc je i seljaku onaj lafunger zazrio, jer je cijelo vrijeme u njega buljio i kad bi ovaj što začudno kazao, seljak bi bezazleno uzviknuo i čudio se, što je okretnog i govorljivog dimnjačara sve više kuražilo. — J a h , svijet je strašno pokvaren, a osobito ovdje u Bosni!" — reče jednom dimnjačar. — „A mi iz Bosne mislimo, da je tamo preko, svijet više pokvaren, nego ovdje", dometnu Arnaut smijući se. — „Jest, ima svašta; ali ovdje, ovdje je više. Eto znam u Klokotnica muktar umro, pa mu ostali si­ novi, koji se sad tuže po sudu i gone se za jedan puteljak — korak zemlje — po kojem ni trava ne će da raste — i ne će se da smire i pomire, dok svu očevinu ne upropaste!" — ispriča lafunger, kao za �94 dokaz, kako je u Bosni svijet pokvaren. Seljak je megju tim pitao, gdje je ta Klokotnica, a u to ugje novi gost, raznosač samuna, mršav i suh jedan mu­ sliman. Ugje i spusti tablu sa somunima na sto i sjede kraj Arnauta, bez da je ikog pozdravio. — J e s u P vrući?“ upita seljak. Sramundžija šuti i gleda mahmurno u prozor. Seljak jo š jednom priupita, pa kad ni to ne pomože, nagje se u službi lafunger, prigje samundžiji, te mu na uho doviknu, kao kakvom gluhaji: J e li vrući?“ — „A što pita. Ako mu treba i ako je gladan neka dogje i vigja. Ako ne kupi od mene, kupiće od drugoga!" — odgovori samundžija nervozno. Na ovo se svi drugi nasmijaše, a odžakčija poče radosno igrati pokazujući slavodobitno na samundžiju i ponavljajući: „Nijesam li rekao, nijesam li rekao, da je u Bosni najpokvarenije. Za što čo­ vjeku ne bi kazao za svoja roba?!" — — „Pa da, zar ja hoću tebi prodati šećerlame i opet, da mora biti, kako ja hoću!" — razjasni Arnaut neopravdani samundžin postapak. Seljak je ipak nakon kratkog razmišljanja ustao, kupio sebi somun i počeo jesti. Ovo samundžino ponašanje, dalo je novog po­ voda lafungeru, da pripovijeda, kako je kod njih i u drugim zemljama svijet puno uredniji, marljiviji, slož­ niji t bolji. t — „U Švajcarskoj i Štajerskoj ne možeš vigjati gladna i poderana čovjeka", reče lafunger i pri tom mu upade u oči na zidu priljepljena slika alpinskog kraja, sa dubokim snijegom po vrhovima gora, a podnu sjede seljak i seljanka u novom odi­ jelu. Cijela slika sa svojim istaknutim bojama prika­ zuje romantičan prizor. T a slika posluži dimnjačaru kao živa potvrda svome tvrgjenju i odmah upozori svoje slušaoce na nju. — A uzrok je prvo: što su složni, a drugo: što uvijeke rade. 1 oni, moj dragi, svoje zemlje gnoje! A o v d je ? -------------U Italiji ide seljak ulicom, pa sretne kakvog čovjeka i pita ga: „Molim vas, gospodine, da mi dozvolite, da vaš abort očistim; ja bih vam dobro platio!" — „Ali to treba meni", odgovara go­ spodin", — ispriča dimnjačar, ali pošto ga seljak nije potpuno razumio, to mu isto ponovi i Arnaut, razjasnivši mu pri tome, da „abort" znači „ćenifa". Ovome se upotrebljavanju abortskog 'gjubreta seljak vrlo čudio i izgledalo je, kao da mu se vrlo gadi. Iza toga se prešlo na veličinu Stambola. Valjda je na to naš lafunger prešao iz naklonosti naprama Arnautu, jer mu je ovaj sve odobravao i tumačio njegovo pričanje. — „Da ja tebe odvedem u Stambol" — okrenu se lafunger seljaku, — „pa te ostavim u sredini, ti bi se izgubio ko biba". — „U Stambolu ima jetmiš ići bučuk mille, — sedamdeset i dvije i po vjere", — nadoveza Arnaut, takogjer gledajući u seljaka. — „Da, ona polovica, to su Cigani" — razjasni lafunger. — „Aj me!" — uzviknu seljak žvačući ostatak od somuna. U tome neko javi, da je vrijeme karte vaditi i ja sam u željeznici razmišljao o lafungeru i njegovom društvu. A često mi megjutim na um padala u novi­ nama čitana riječ „kulturtrager". Hazim Muftič 7 Vidljive i nevidljive rane. Kada sam još kao mala učenica više puta na dau prelazila preko starog mosta u hrvatsku K . . idući u školu i iz škole, bijaše mi prava naslada, zagledati se u mirni tok Une i povesti se zajedno sa tim tokom. Meni se bar činilo, da se vozam. I da me gdjekad glad, a gdjekad i strah mamina ukora, nije nagnao da kući idem, stajala bih na mostu, dok god bi se razabirao tok valova. I dan danas još, kad prolazim preko mosta našeg bistrog Vrbasa, padaju mi na um oni dani. Samo me sad trgnu u zbilju druge misli. Nekad se brinem, da ne bi koja od mojih malih sestara zaspala bez večere, nekad opet, da ne bi koja „nehote" zabora­ vila naučiti ili napisati zadatak. Pa opet te male ne­ stašne jogunice znadu iz dna duše uzdahnuti: „Blago tebi, kad si najveća." Hoće li i one kad žaliti za zlatnim djetinstvom? Onda će pojmiti, kako je varljiv taj uzdah. Tu skoro prolazila sam opet preko Vrbasa, sa jedne na drugu stranu. Baš se preko mosta vozio liječnik u svojoj finoj kočiji. Prema kočiji išao neki siromašak zamotane glave. Na ramenu nosio je pokriven sepet, vidilo se da je težak. Liječnik reče kočijašu da ustavi, sigje i približi se onom čovjeku. „No kako je ? " upita. „Nisam li ti rekao," na­ stavi odmah strogim glasom i ne čekajući odgovora, „da moraš ležati i da ne smiješ ništa ra d iti?.A ti nosiš taj teret, pa će ti biti gore, znaš li? " „Gospodine, ja moram", promuca jadnik. „Molim vas, ja sam sluga i moj gospodar ne može obavljati moje poslove. A kad ne radim, neće mi valjda pla­ ćati džaba — a živiti se mora." „Kažem ti, da moraš ležati!" nastavi liječnik i okrenu se nekom prolazniku, pa će reći: „Ovome se čovjeku ne da dokazati, da mu škodi rani, kad nosi teške tovare." Onda će opet čovjeku sa zavojom na �glavi i sepetom na iegjima: „Dogji sutra, da ti metnerii drugi zavoj, a sada idi pa lezi! S Bogom!" „Ovome se gospodinu ne da dokazati, da se mora raditi," obrati se sada zavijeni onome prolaz­ niku, kad je liječnik otišao. I ja bih volio, da prije progje, ali kad mi ne može biti, da ležim, — pa eto!" I on podiže opet svoj sepet na rame i pogje dalje. I ja pogjoh dalje. Dvojake su rane ljudske.... A onima, što se zovu bijeda i nevolja, ne pomaže liječnička znanost, za njih ne raste ljekovita trava.... One su dublie i silnije. Boreći se s njima, čovjek često ne dospijeva da misli na tjelesne rane. Ove bole, bole... ali glad boli više. Reg. No i oni se boje — da ne pospješe život toga truleža. Padale bi i sitne kapljice kiše kad bi znale da nad tim truležom neće ponići mlad — jak — bujan život, a atmosfera bi onda sa svojom jutarnjom zorom taj život mogla umivati i njegovati! Prolomite se oblaci, padajte kapljice, raspi se jutarnja roso — slobodno je! Ta sve je pomrlo i presahlo od teškog plača za gospodarem — neprijateljem svojim! Kobna sosa, koja je prorekla taj i tak' život digla se, da potraži drugog lova. Konac je! Glupost je pobijedila! H e y A eT * ) 3an n c. Fehim. ITpeBOA c TjrpCKop. — KaKBO Becejbc, HOBjeae Moj, kbkbo Becej&e! JTnii •— Žrlve nepromišljenosti. Po strmom brdašcu, izvan travom zarasle, ceste poredale su se puste seoske Icućj? -*■ zatoćišta prije perzonificiranih gluposti, a sada skrovišta duhova; Golo stijenje, pomalo s polja iskvareno olujom, kvari harmoniju one id iličn islik e seoske, — no i još je bura duhala kroz porazbijane prozore, — a čov­ jeka bi neka čudnovata strava i zagonetno pitanje obuzelo i on bi sa pitanjem u duši premišljao: „Zašto je to tako — šta ih je odavle odagnalo!" Zelena — napola žuta trava uzdisala je i skromno poželjela — da je ko god spasi od tog smetlja, gjubra, truleža izumrlih životinjica i usahlih biljaka, truhla lišća i kakve već gnjiloće nijesi mogao tu vidjeti. No uzalud! Glupost slavi triumpf nad tom ža­ losnom slikom a demoni sviraju uz svoje orgije tužne i ganutljive pjesme, pune neke nadprirodne obmane, tajinstvene zebnje, te neprotumačivog straha. Proklet­ stvo kolo vodi sa svojim furijama a neposluh lijeta na svojim gadnim krilima i odozgor iz sfera sa tonom punim zapovijedi diktira: „Desno-lijevo; naprijed nazad — skoči nogom udari — nek se zemlja po­ trese — nek sve ugine!" I glupost pobijegjuje! Slabi i gladni insekti skupili su se pod zemljom i prisluškuju, kako se svira, pjeva i igra — a samo gdjekoji, odvažniji promolio svoju glavicu i pogledao po golom licu zemaljskom — a onda se opet natrag povukao, da premišlja — o svojim potrebama. Kolo se je polagano zaustavilo! Potpuna propast se približava! Gusti oblaci hoće da se prolome, pa da onda sasma zametu trag i onom truležu — a još druge živote, koji kao zapretana žeravica tinjaju — poguše — pa da onda nastane, potpuna jednoličnost — da zavlada prava harmonija.# MH 8yje OA miTpHHHX 3ByicoBa. ITa icatCBa o6hjhoct, 6oracTBO, h yacHiciH>e! A.iaxa mh! h ohiimb n ycTHMa cau yacHBaaa. Ja hc 3hbm Aa JiH cy omu đa.ie Tatco onajeHe Apannr KaneH>cM n B.iaTOM npoTKaHOM hoxom Kao ihto je yKyc, ca CBojo CTpaHe, 6ho KojiaiHMa h 6a6epjiH na.laBOM. A x! aonjeae! Jom CBa 3aejea>eiia thm pacKoramiM Bece.a>eM, Ajma je A°Tp«Kua AOMa a noie.ia Aa npa'ia cbomc Mywy 0 CBa^ča MyxTapoBe Khepa c KojoM ce BjeHiao je^aa o<j)Buap Koja ce BpaTao H3 paTa, y komo cy ce Typua 60piMii npoTUBv aeBjepHHx TpKa. — To je A°6aP H^Muk a Kao a M.ia^a, a 011 je npa.ia'iHO 6oraT, chh je a yHyK MyxTapa, a Taico npacTao 3a Ty AjeBojKy a* «aA ie>HC" noA pyae, upouiao Kpo3 roMHJiy aceHa mije 6a.no HajeAHe Koja He 6a noace.'he.ia Aa je H>eir 36T, b HajeAHe AJ6Bojae Koja ra He 6a no3Ke.T>ejia 3a MVJKa; a cbo cy, h noKpaj Tora uito Bjepa 3a6pan>yje, pa3UK0Ba^e Aa AurHy Ma^io Beo, cano Aa 6® oh apaMajemo. — Ha M.iaAa, aoBjeie Moj, ax, Kano je oHa 6a.ia jiajeaa! a nyHa yKpaca... yoopa3a caMo AeceT MaxiiyAnja y ABa> Kao py«a Ae6e.ia, HB3a. 3aMuc.ia to ? U caoC6T 3.iaTHnx AYKaTa oko BpaTa, CBajeT.inx Kao cyHite! Cbo je to aob°*’i»ho Aa ce KynH cbo uito mh iiMaMo: Kyka, CB6 naiue auaH>e, a Kyha a iiMan.o Mora 6paTa, a TaKOhep a Kyha a aMaH>e TBora 6paTa. T ojibko joj bbcb o BpaTy. A x! Kaao cy jmjea nap! ^OBjeK ce HacMaja; oh je 3Hao Aa **y je Ajma 3a- BHAJbBBa. OtjiHuap n M^aAa, 36aji»a cy AHBaH nap, ajia 3ap ohh HeMajy Beh Be.iaKor caHa, c kum 36 HauiTa He Moaee Aa nopeAa, Koja je BojHiiK a, npaje neTapa roAaae OTnyTOBao y A&jieKj apancay aeMJby, Aa OACJiyaca CBoj BojHii'iKH poK a Koja he ce, ycKopo BpaTBTa. Bek je *) y caBpeMOHoj TypcKoj Kitn»ceBHOCTH U epo*T n a v a n u a Kao njecuBK, npnnoBjeA as n poM ancujep, jeflHO on npBnx uje cT a . T o Jijecto oh j e 8acjiy>KD0 n n o CBojoj opnriiH ajiiioern, je p j e oh CKopo jo d n im Kojn H aje n m ao aa eBponcKHM ynopn.Ma, Beh aaBao CHBapn Kojn noće hcbxob n cT o sib asK a KapaKTep. llpunoB njeTK a, KOjy flauao AOHOCUHO, iiajfio.tH j e aok* 8 tomo. t �96 flocTa Bpejiena Kareo Heaa hhkekbhx BnjecTn oa H.era. TaKo MH A.iaxa, obh Hinajy cim a koju je 6oa>h on c.BaKor MyxTapcKor cima! — xIyjem, aceHo, He Tpe6a 3anHAjeTH Tyl)eMy 60raxcTBy. A .iax naM je aeo uito HaM je aeo. 3 a Hauiy CTapocT mu HMaMO ABHje pyKe Hauiera cnHa. U omoahmo ce B ory, ae HaM ra BpaTH 3ApaBor h HirraBor a, Ka# ce HeuiTO ii Kaace o ApyroMe, HCKa to 6y/a,e yBBjeK B3 MBAOlHTe. OHa none Aa Tyaca: — JK hbot je cypoB; jeA«a MoaceMo a * ce acxpahhmo... A x! Te MaxMyAnje Koje ce, Kao cyHne, cnjajy! H jy o6y3e hckh rH>eB a, y3 to, ii c je ia , jep ce cjeTH cBora CHHa, Koja je Taao. AaaeKO, aea 6 ko. O na 6a paAO Aa^a noAOBHHy CBor yAjeAa y paAy, caMo Aa je OHa Majaa Aajenora ocjmuupa, Koja ce A^Hac »ceHao! Y octbaom, H>eH je Myac auao pa3Aora Aa 6yAC ropA ca CBojaH Hac.i>eAHBKoM; caMo Koja 6a MyxTap hah HOBjeK H3 Biiuier cTa^eaca npacTao Aa My Aa CBojy kepBy. E hah cy TaKo capoMaiuHa! 3 a h>hx neMa AjeBojKe Koja 6n hmeae OAnjeAO 3 aetom npoTKaHO a MaxMyAaje oko BpaTa. K oabkh 6 ii Mapa3 ao6 iia h ? MosKAa, ABa boae a AeceT OBana!... I^ajeAora je Aaaa mucahAa caMo o Toj cb8 a 6h , o 6oraToj ro36a, o najeAOMe oHone 6oraTCTBy, o ropAoMe oi})Hi;npy a H>eroBoj aoeHH ca A0a HH3a Kao cyHue cjajHax, MaxMyAnja. MacAH.ia je o TOMe nnjeAora AaHa, n a ­ jeb e Beaepe a najeAe Hoka. 0 TOMe je caH>aAa a , cyTpaAair, paHo y 3opy, o^e y Kyky raje je 6a.ia CBaA6a. B ece jte je Tpe6aAO Aa Tpaje T p a aehe a 3a cbo to BpajeMe uyAa je ce caMo CBiipKa, niecMa, arpa, cmbje x a AHBHe npane: Koje cy c e oko cTo.ia npaiaA e. y 6pa*moj co6a Ha AHBEHy KaAH(j>eHOM ycpeA ja CTyKa, cjeAH.ia je MJiaAa y cbomc BeAaqaHCTBeHOM oahje^y, c AeceT MaxMyAiija y ABa HH3a, Koje cy ce cajajie Kao cyHu;a. H KaAroA 6a yjia3BJia Ajuia y Ty co6y aoAa3HAo joj je Aa m/iane H3 cpijoe a A>yTH>e. H ocAaje Tora, cjeTHo 6a ce Bpakajia ceojoj Kykn Koja ce Ha<ia3HAa n a Kpajy ce.ia, a Koja je 6 ha a TaKo ycaMA>eaa a & cy Hoky . oko H>e HenpecTaHO o6arpaBaAa KpaAA>BBna, a oahochab no Kojy KOKouiKy HAa a caay 0Bay. — 3 a n o B a jeA a jT e, 3anoBajeA ajTe, A yx k e BaM n p a- T e k a y noMok; j a 3 hem MarnqKy pajen Koja r a n o 6 je l)y je . 3anoBjeA H Te niTa x o k eT e: 3 a p e b a >e , 6oraTCTBa, M oka, Ha jeAHy piljen Ayx k e ce noKopaTa! T o je 6ao hckb CBeTH noBjeK Koja je cjeAHo npeA jeAHHM M8AMM TpneacH»aKOM Koja je 6ao nyH pa3Hax CTBapaana: pa3Hor 3pHeBj&a, Koumma oa HCKe qyAecae 3Maje, 3y6a oa Heae BHAHCKe Tane a pa3Hax Apyrax cTBapnima. Taj je HOBjeK Aajenao CBe đoAecTa a oa uhhh ; Ayra My je 6paAa naAaAa a ® Tp6yxa a rAana, o6aBajena B6AHKHM Typ6aH0M, a b ' ibae je Ha HeKy mraHTCKy ne«iypKy. Ib eroB o MaAO AykaHno HaAaaaAo je c e npeao nyT a Kyke rA je jo 6 hae CBaAoa, a n aT aB a ce j e roMHAa ____ X ; tbc- KaAa oko H.era Kynyjyka .injeKOBe, aeica 3a CBojy cTOKy a HeKa 3a CBojy Ajeny, weHe, mah 3a caae ce6e; APyra cy TpaacBAii HanaTaK KojiiM ce ocBaja AParaHHHo cpne, bab ce y6AaacaBa ra>eB o ian a H>nxoBax. — 3anoBiijeAajTe, 3anoBiijeAajTe, ja shem MarnqHy pajen, Koja no6jeijyje?Ayx a. Ajma ce paA03HaA0, npa6AHMca, HyAOTBopHH noBjeic je oAB63ao je3BK jeAHOM mijeMOM HOBjeKy a aoBpaTao CHary yAQBa jeAHOMe napaAHTHKy. — 3anoBajeAajTe, 3anoBajeAajTe, ja 3aau Mara<iHy pajen Koja no6jel>yje AyxoBe. — ^J,o6pa HOBjeae, peae Ajuia, Aa ah th 3Ham uiTa Myua Moje cpije? — IIo3HaTO a Heno3HaTo cy a b®; AaH a Hok cy ABa, OAroBopa oh. KyKyMaBKa bhah y Hoka Kao m io Ayx bhah Heno3HaTo. ■' — C bcth uoBjeue, CBeTa aoBjeue, pena mh uiTa Myaa Moje cpne. — Minu je CTpax neKapy. 3ainT0 ? IlaTajTe H>axoBe MjeniBHe. Y tbm MjemaHaMa a a a CAaTKora, aacoA>eHor, 3aA >ykeH or, CBera iuto ce nAaka cyxaM 3aetom. A 3AETO je miA> H>HXOBa 5KHBOTE... Ajma 3aApxTa 6am Ty, npeao nyTa oa Kyke H3 Koje ce nyAa njecMa, CBapKa y3BHIUI— — C bcth noBjene, leAHKa je Hayaa T B o ja , npoMpMA>a OHa oacBBM y36ykeHo. BaAjeAa caM jeAHy MAaAy Koja je oko BpaTa, y abe HH3a, HMaAa AeceT MaxMyAnja cjajHHX Kao cyHi^e... J a 6nx xTjeAa ae hmem MaxMyAaja, C both HOBjea y noAa saTBopa ona a npoMpMA>a HeKe moahtbc, na OHAa, B3BaAHBum B3 jeAHe mapame jeAHo TpoyraHo napne noxe, nyHO 6a3apHax 3anaca, pene: — SKeno, aao xokem ae nAaTam mTa KomTajy Tpa Bpeke nmeHiine, eBo th aanaca. IIoHceAB mTo je Moryke ae noaceAa jtyACKO 6ake, a Ayx k e Te noCAymaTB. CaMo ja HauiTa He Mory noTpaacaTH oa Ayx aAjma ce mbao noByne, jep je 3anAamaAa najeHa oa Tp a Bpeke nmeHane ; bab , cbotb HOBjeK hciibo aoAEA® : — J a bhabm ae c a th A°6pa a nornTena weHa,Kojy A asx xoke ae mTHTH. O h Me HaroHH ae th aem jeAaH noKAOH. He TpasKHM th to Tpa Bpeke, hh ABnje a no, n a hh ćemo ABaje; Aaj mh ćemo Bpeky a no; to je CHTHHU,a kea ce ycnopeAH c 6e36pojaHM MaxMyAHj»Ma Koje kem ao6hth ! ^ y r o ce je, nocAaje Tora Ajma nora^aAa, a Haj3aA je AoniAa ao 3anaca caMo 3R jeAHy Mjepany nmeHane. — JK oho, pene joj cboth HOBjeK, yMjepa TBoje aceA.e, jep ce 3ebbaaiHboct ho AonaAa Ayx °BaMa. Haj3aA joj oh noKaaa t|)opMyAy a nepeMOHiije fcoje cy noTpe6ae ae ce H3a30Be Ayx. — H36epa TpenyTaK kea Te hhko He Moace Aa bhah a, nomTO T p a n y ia no.T>y6am sanac, aoboAjHO ke th 6hth Aa y3BHKHem: ,,PaxMHAMOTl — to je ime AyxoBO — P exmhamot! T hm sanacoM Koja je KAE»yn TBojax TajHa, HaAEHceM th ae mc nocAymara..,“ a OHAa �97 Kaaca uiTo ace jm n ; uito nosRejHiu, to hem h m stii . Ajma c e, oqapaHa, npaTn AOMa, Ma j a M ajo y3HeMiipeHa, npiiTiicHj’ Bum Ha rp y ju AparoijjeHH 3ann c. >iyac ne ca3Ha iuTa je Ona ce, Kano je 6 i u a jaica u xpafipa, hh Ma jo Hraje 6 o ja ja areo 6n on c h»om ptjaao noiTanao. Te Be'iepn Ajma Hnje HnuiTa ro p o p iu a o MaxuyAnjaMa, o KojiiMa je OHa, a ° č a ja , Henpec.TaHo roB op iu a, A y x ?... KaKBa npoMjeHa!... KaKBa cp e k a L . W M aky3jaT a, Aobo.TjIio sjaT a!... J I HanpaBH cto n.iaHOBa. OHa c e je Aofipo u y B a ja a ® h>bh no T p om iu a. h 36or Tora je h>6h Myac u penao: KaKO ke mh to, uito cbm 3aTpaacHja, A onnjem — E to h x ! c a rp a jn lie Kyky, tamo AOJ>e, ycpeA c e j a ; icyka ke hmuth cbo uito je noTpeGno. KaA ce onu oaceHH h ohh ke HanpaBiiTH onaKBo nccej»e! O na, Majna. on a je y 0 A a je jy 3jaTOM npoTicaHou, a o BpaTy cy joj to - .iii ko MaxMyAiija, icoje ce cnyuiTajy HU3ona ca- cbo ao — Cpeha je uito ch ce ocjoooAnja ohhx uhhii . Mora n ača, a cn jajy ce icao cyHne! A x ! A x ! JlMa ke Tpe6a 6 hth 3aAOBOJ>an c oiihm uito ce HMa. je ja n caHAyK y komo k e caKpnTH CBa CBoja GoraTCTBa a Ax! KaKo joj je 6 h jo aohi-io Aa My icance Aa je HapouiiTo 3am ic, h m iak c mhoto c j y r y Koju ke n x 6pa6yAaja, a» OHa Bek nMa 6jara, h a& TpeCa caMo Aa no- HHTii OA KpaA.T>HBaija... A x , th jo h o b h ! ace.in na Aa HMa nyHy iuaKy 3jaTa, iuTa khhccmV na Aa CTHCHybiuii 3am ic y pyKe, OHa 3aApxTa h npHTeace HMa o6je CBoje maice, h MyineBj>eBe, n yenoBe, icane, na r a cbom cHaroM Ha cpye. uaK, h TaMo rope, n nyH TaBaH 3jaTa. OHa je kyTaja; A j h , caMo Ta Hok Aa npolje! K o 3Ha Aa m u 3aa jn y MucjHMa, Bek ce je rjeA aja icano je HaKHHky- nnca y Toj icykn? A n o cjn je, ohh Heke y k n HiiKaAa. peHa, a o BpaTy joj Bnce A«a H03a MaxMyA«ja. ,ZI,Ba Hena, &ko xoke, oAHecy jeAHy, na u ABHj0 0Bye. T o cy Hiraa? He, Bek ueTapa, neT Hii30Ba. OHa 6a t o ju k o caMo cano OBye; 3ap OHa Hnje aoboh>ho HMykHa Aa OAicynH aaTpaaciua k o jh k o je aobojbho na Aa, nopeA h>p, MyxTa- CBa cTaja no e e jy ? pena Kka uspjcja cnpoMauiHa. He, 3amTo j h c e to Ayx TaKO oaouhho? J I noue M Taxo je Ha Beuepu cbo 6 h jo Miipno. Myac je oneT Aa pa3Miiiii.,ba o Ha,niHy Ha nojn ke joj Ayx a ° hh" y3ajyAHO noKymaBao Aa je HaTjepk Aa nporoBopn; H ejeTH MaxMyAnje. 3 a cbbkh cjy>iaj, ohu MeTHe pyny hcooa KiiM xepojcKHM HanopoM OHa ce je y3ApwHBaja, Aa He jacryK a. H nm Ta. Ona ce pujetiiH Aa 6yAe cTpu.^HBa 3a nyuiTa je3HKy Ha Boj,y. A, ceM yora, O H a je xT jeja cbhm joiu Koju TpeHyTHK; Borne mije M orja Aa iuapbch , notum cju je Aa HanpaBH H3HeHai)eH>e. ^aK je, Kano ke to Ayx j a A°Hece MaxMyAnje? ^ a jh ke OHa a» bhah Ayxa? Hj i i ke Moacja, Aa Hake Te MaxMyAnje, y jyTpy noA jacTyxoM? JT.in ke iix, npocTO Ha npocTO, Haku npeA CBojnM BpaTHMa. Kano ke Aokn? H6KOJHKO thx TpeHyTaiia, Te oAe Aa ncnnTyje iuTa HMa Ha TaBaHy. H 11 OBAje mije 6 h jo Huuera. rAje HHuera. UoHOBa je s c e y nocTe.i»y. H h- IbeH je Myac cnaBao cjutkum chom npicTnx .T>yAH Koje He yaneMHpaBa KaKBa BHiua a a '.t a . — K an o ke joj to Ayx AOHnjeTH Te MaxMyAnje? KaKo'" XHJ»aAy je KOMSnHapnja iin a ja y r ja B n ; a j n , hh n a jeAHoj ce Hnje 3aApaeaja. KaA ce CBpuiHJa Beiepa, OHa ce ycaMii h, hoiuto je Tpn nyTa noj>y6n ja 3annc, ona no3Ba Ayxa. — I*axMHJMOT, obhm sanucoM y KOMe je o6pyu TBojiix TajHH, HapekyjeM th , Aa mh ce noKopnm. Xoky Aa mh AOHecem... U o u e A» pa3MHin.i,a o 6pojy, jep ce je cjeTH ja Aa joj je CBeTH HOBjeK roBopno, Aa He 6yAe. cyBiime no- x je n n a . H cpue joj 3aApxTa. K o jh ko TpeCa Aa Tpaacu? ^ e c e T MaxMyAnja? ^ B a A eceT ? TpHAeceT? Haj3aA ce oajy u H . Ho, eBO rAje ce 3auy neKii uiyu K opana, joui AocTa yAaj»eH a j n jacaH : iieno je npoja3iio rjaBHHM ApyMQM. ^ y x ! ax! to Mopa a » je A yx! y to Ao^a ho1»h ko 6 h 6ho Hero A yx! I^ n je jo Giike AjmHHo je oucKHBajo, acejbejio, no3HBajo.v E to ra ; caciiHM je 6jH 3y... eTo r a yja3H y Kyky... eTo r a Ha npary... noKyuiaBa Aa OTBopn BpaTa. K ano! 3ap AyxoBH He Mory Aa y ^ y « n e otbo - pHBIUH BpaTa ? Myac ce npo 6yAH. — J I odobh !... Ajma!... —' JIonoBH ? OHa noHOBH Kao y CHy h Ha jaBn: — 3 a p JonoB H ? jooobh ? — PaxMiUMOT, xoky Aa mh AOHecem ABaAeceT MaxMyA«ja. xI hm je H 3roBopnja o bb pnjeun, H3HeHaAHn yAap Ha y ja cK y . Ajma ce y n ja m n : yuHHH ce Aa je MHoro TpasKHja. MoacAa je T p e6ajo 3aAOBOjiHTH ce c a AeceT MaxMyAnja. ^ a noTcjeTH Ajh , BjeTpa oTBopH BpaTa joj aKo r a thmc Haj>yTH?.„ — H a A», JonoBH, 3ap He uyjem ? K o ce Ty MyuH Aa OTBopu BpaTa? — 36o.i.a. Ajma ce caciiHM noBpaTH. — JIonoBH, npoMpMJta ohu, Kao y6njeH a; Aa ohh Heke Moj 3 a n n c ? A x ! He! CTpnaBmH r a 6p30 y H>eApa, ycTaAe 11 y3e jeAHy — TpascHja caM ABaAeceT, y 3jaxey OHa; n thxo ce noMOJH Bory, Aa 6a joj ycJHniHO Hcej»e; na OHAa, jeace y KpeaeT ao CBora Myaca. Ajma Huje M o rja ona a& C K Jonn; cT ajH o je pa3- BejHKy cjeKnpy. Myac naK 3rp a6n jeAHy CTapy M Huij>aja o HeneMy. ryp ao. Ona cy 6 h ju CTapa, a j n , oHaj, Kojn KpeMeE>auy, nymKy Koja je BHCiua o 3HAy n o6oje, TaKO Hao- pyjKaHH, novome n a y ja cK y 11 3acTaAome y hompuhhh. BpaTa cy npocTO j e y a ja , TaKO h x je hcko CHaacHo hx je , y to ; J- I �98 Ao 6a , ry p a o Mopao je 6 h tii HeKOJiiiKO ? A K a ića Bpao jaK. M oac^a h x m ra 611 n Morao caMo je ^ a ii HOBjeic c e ycyAH a « HanaAHe Ha *uiTaBy jeAHy 3aKpuam c: nonycTH .ia c y . Kyhy? a» BpaTa Y Hohn, npn nejacHoj cnjeTce jeAita Bncoica CHajKHa jiocTii 3BH]’e3Aa, npn6.injK aBa.ia ciiJiyeTa, JiaraHO h t h x o icao a * c e 6ojajia a » hc npo- 6yA 0 CTaHOBHiiice T o ra ee.ia. C a cjeKnpoM y pym r, Ajraa CKonn ca cB o ra Mje- CTa . . . JeAHHM yA apneu ciiJiyeTa ce npocTpe 6e3 njeAHor KpHKa. — ^aBHO je KaKo Hac noTKpaAa. Hehe Biinie KpaCTH. Myae yA»pH y KpeMea Aa aanajin CBiijehy. C pacuonaHOM rjiaBOM, y 6apii oa kpbh, jieacao jeAHHaii ciiH h>h xo b koj' h je, ocjiodoljeH BojcKe, x t h o Aa H3HeHaAn CBoje poAHTejbe. CyTpaAa H, KaA cy CByKJiH Jieni Aa 6 n r a oK yna.m , HauuH cy y lieMepy AaaAeceT 3JiaTHHx MaxMyAnja Bejiakhx Kao inaKa ir CBojeT.m x Kao cyHije. H ig ij ena. Čuvajmo zdravlje. (Mikropi.) Bez sumnje je slakom potreb)no, da zna kako će svoje zdravlje — to svoje najdIragocjenije blago na ovom svijetu očuvati i kako će se ukloniti prelažnim bolestima. Stoga nam je ve<oma nužno znati, takozvane mikrope, sitne i prostim okom nevidljive životinjice, koje su glavni razorači i neprijatelji našeg zdravlja. U stara vremena, pa i do u najnovije doba, nijesu ljudi poznavali ove opasne neprijatelje čovječijeg zdravlja, pa za to nijesu mogli ni saznati način, kako bolest prelazi, a naravno k tomu, da se onda nijesu znali ni očuvati od prelaznih bolesti. No ipak je us­ pjelo liječnicima, nakon dugog truda i svestranog proučavanja, da i tu tajnu otkriju. Danas je naime utvrgjeno liječničkom znanošću i to je nepobitna istina, da one male i sitne životinjice, oni mikropi prenose bolest i razširuju je. Slavni francuski kemičar Pastor, pokušao je najprvi godine 1890. analizirati jajašca svilene bube, a potom mlijeko i širu (mošt). Rezultat tog njegovog analiziranja je taj, da uvijek slatko mlijeko postaje kiselo, ako se u nj baci kakva kisela stvar, a tako opet mošt postaje alkoholom, ako uskisne. Tako je ovaj učeni Francuz zaključio, da ove obje promjene nastaju uzrokom mikropa. Nakon ovih uspjeha, dao se je na ispitivanje i istraživanje mamenja (bjesn oće) pasa, te je ustanovio, da su mikropi u zdrava i pomamna pseteta posve različiti, zbog čega čovjek i svaka druga životinja pobjesni, ako je ugrize bijesno pseto, je r mikropi njegovi pregju u zdravu krv i tako se izmiješaju. Kad je Pastor sa gornjim pokusima bio na čistu, tad se pobrinuo za ispitivanje hrane boles­ nicima, koja bi im bolje prijela zdravlju. Mikrope ne možemo zamjeriti i vidjeti prostim okom, nego ih vidimo pomoću sitnozora (povećala), koja nam svaki predmet za 2 0 — 100 puta većim pri­ kazuje nego je u istinu. Kad ih promatramo kroz ovu malu spravicu, opazićemo, da se puno razlikuju svo­ jom kretnjom jedni pd drugih. Tako isto njemački učenjak Dr. Koch bavio se je mnogo proučavanjem mikropa, te je i on kao i Pastor do istih zaključaka [dolazio, radi čega je i neka učila priredio. Za vrlo kratko vrijeme ova se je nauka usavršila, te su liječnici sad već poznavali mi­ krope od sušice, kuge, kolere. Od sušice je pronašao mikrope Japanac doktor Kitehkan, učenik doktora Kocha. Osim gore spomenutih učenjaka i iz drugih dr­ žava bavili su se ljudi proučavanjem i istraživanjem mikropa, te su od mnogih jo š manjih bolesti pronašli mikrope, a koji su tako maleni, da se ni sitnozorom ne mogu opaziti. No nade je, da će i tu uspjeti li­ ječnicim a pronaći sredstvo, kako bi jih opazili i vi­ djeli. Bakteriologija je danas najvažnija i najkorisnija nauka, a tu važnost njezinu vidjećemo, kad se sje­ timo onog strahovitog haranja kolere u 14. i 18. sto­ ljeću, kada je ta neman proždrla polovicu evropskog žiteljstva, a da se ipak nije mogla lokalizirati i za­ priječiti. Uzalud je bilo bježanje s jednog kraja na drugi. Danas je pak vrlo rijedak slučaj slušati i či­ tati o kugi, koja se još samo mjestimice u nekultur­ nim zemljama kad-kad pojavi. Jest, ljudska je zna­ nost i tu opću nesreću čovječanstva utukla i po­ bijedila. Neumrli Dr. Koch svojom ustrajnošću ustanovio je, da mikropi ove bolesti lete na nečistoću, jela i piće (vodu), te se na taj način uvlače u čovjeka i bolest izazovu. Nijesu svaki mikropi nama škodlijivi, nego ih naprotiv ima i korisnih, jer oni navale na one nekorisne i unište ih. Korisni su kao n. pr. oni, što mlijeko u sir ili u maslo pretvaraju. Mikropi se strašnom brzinom umnažaju, ali opet neki hitrije, a neki sporije. Jedan mikrop drugog jed­ nog za sahat napravi, a ova oba druga dva opet za drugi sahat i t. d. se sve s časa na čas umnažaju. Mikropa ima u vodi, vazduhu, zemlji, haljinama, koži crijevima i bijelim džigericama, te se oni, kad dogju u utrobu zdrava čovjeka, prokuhaju u stomaku, pa za to nema od njih nikakve štete, ako se u zdravu ti­ jelu nalaze, ali ako čovjek od nazebe ili inače od neke bolesti oslabi, onda se oni hrane od slabosti u čo­ vjeku postalom tekućinom i umnažavaju se. Mikropi ugju u ljudsko tijelo raznim načinima; u jelu, u piću, kroz ranu nastalu porezanjem, opera- �99 čijom, grebotinom ili inače, samo ako se to ne spri­ ječi čistim zavojima. Muhe ili komarice najviše bolest odnosno mikrope prenose, kad ugrizu od pošasti oboljelog čo­ vjeka, pa im za njuškicu mikropi prionu, te za tim zdrava ugrizu, a mikrop u zdravu krv pregje i opogan; je. Tako isto biva i kad panu na pljuvačku pa za tim koga ugrizu; radi toga se trebamo od muha čuvati. Pošto je za zdravlje glavni uvjet jelo i piće, za to se moramo pobrinuti, da je ono svježe i čisto. A ako hoćemo, da nam bude jelo i piće čisto, treba da su oni, koji to pribavljajn (kuhari i služinčad) pot­ puno zdravi i od sebe čisti i da teže za čistoćom, a pored toga, da ne dolaze u doticaj s bolesnicima. Uz ovo treba još pri svakom objedu po 2 puta ruke i usta izoprati i očistiti. Pošto je čistoća glavni uvjet za zdravlje, a po tom je i šeriat nalaže, moramo se strogo držati čistoće. S turskog preveo: Firoz Muftić. Liga hiljade, (Nastavak). 851. Dr. Dušan Jeftanović iz Sarajeva, .52. Mi­ hajlo Marinović, 853. Pop Jovo Popović, 854. Ibrahim beg Sulejmanpašić, 855. Jedna hanuma, 856. Abdulah Ajanović, 857, Ramo Ramčić, 858. Stjepan J. Subašić, 859. Pero A. Šandrk, 860. Hamdija Granić, 861. Terezija Grof, 862. V. Bušatlija, 863. Husref Sulejman­ pašić, 864. Husein beg Bušatlija, 865. Nurija Mutevelija, svi iz Bugojna; 866. Agan Gotovac iz Mostara; 867. Ivica Mestrović iz Kupresa; 868. Mihailo Nišević iz Jelaha (kod Tešnja); 869. Smailaga Smailović, 870. Hasib Topić, 871. Smailaga Tabaković, 872. Muharem Duraković, 873. Hasib Biberić, 874. Meho Varmaz, 875. Mustafa ef. Mujezinović, 876. Hafiz Jusufić, 877. Izet Salman, 8/8. Mehmed ef. Mujadžić, 879. Ivan Angjelić, 880. Huršid Muhurdarević, 881. Dane Janković, grunt. prakt. svi iz Bos. Gradiške; 882. Salih H. Hotić, 883. Hanuma Saliha H. Hotića iz Podzvizda (kot. Cazin), 884. Risto Sjeran iz Mostara; 885. Habibe hanuma Brčkalija iz sela Luke (kot. Sarajevo); 886. Ali Riza Dervišbegović, muallim, 887. Ahmed ef. Strkljević, fin. nadstražar, 888. Mitar Boganović, srp. učitelj svi iz Županjca; 889. Ahmedbeg Huseinbegović, 890. Alija Hrnjica iz Kupresa; 891. Pero Stokanović, trg. iz Tuzle; 892. Dr. Jovan Malić, ljekar iz Bos. Gradiške; 893. Ilija Rankić, svrš. filozof iz Beča; 894. Lutfaga Hadžić, 895. Dervišaga Kapičić, 896. Arifaga Babović, 897. Muhamedbeg Ljubović, učitelj 898. Zaim ef. Selimović svi iz Bileća; 899. Eminbeg Muratbegovič iz Bijeljne; 900. Hajrudinbeg Hadžinurbegović iz Zvornika; 901, H. Mehmedbeg Ćebo Zgošća (kot. Visoko). Javne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno — pogača". Petar Kočić, književnik posjetio je Gšjretove prostorije i tom prilikom darovao K 5. Behdžet Mutevelić gimn. prodao je 10 kom. Gajretovih kupona i položio K 2. Mehmed Ali ef. Abdurezak šer. sudac u Kotor Varoši darovao je naknadno kao prilog „Gajretovoj" zabavi od 10. februara o. g. K 8. Muhamed Islamović talib u „Kuršimli" — me­ dresi sakupio je prilikom svoga boravka kod kuće, u selu Korči (kot. Sarajevo) megju tamošnjim seljanima K 3 1 4 dobrovoljnih priloga „Gajreta"; a darovaše: Po 50 h e l.: Arif Imamović i Meho Oputa; Halil Horman 40 h, Husni ef. Stamboli-zade 33 h ; p o 20 h e l . : Ramo Kazić, Mehmed Husanović, Feliks Helez, Vodopivac ; Mehmed Nišić l i h ; po 10 h e l e r a : Sulejman Šarić, Osman Kovač, Ilija Dvoko, Husein Tepić i Mehmed Oruč. Salih Siručić povjer. iz Srebrenice poslao je „Gajretu“ K 12'82, koje su sakupljene „Gajretu" i t o : povodom imenovanja novog Reisel-UIeme Hafiz Su­ lejman ef. Šarca darovao je mjesto čestitke istom Mehmed ef. Stočević K l'— ; isti je darovao K 1 — mjesto čestitke Šerif ef. Arnautoviću povodom izbora mu za direktora vakufsko-mearifskog. H.jAvdaga Nalić darovao takogjer istim povodom 1 K. Pri opro­ štaju sa perovod. vježb. Kazazovićem sakupljeno K 4. Iz Kašice br. 344 u radnji Siručića K 4, a iz kasiee br. 348. kod Saliha Saletovića brice K 1‘82. Behdžet Mutevelić gimn. prodao je 10 kom. ku­ pona i položio K 2. Srpski kreditni zavod u Tuzli darovao je od svoga čistog dobitka za god. 1909. nGajretu“ K 50. Atifaga Sitnica iz Kozarca poslao je „Gajretu" K 28, koja je svota sakupljena na svadbi Mustafe Huršidića, sina Hasanagina; a darovaše ovi: Husein aga Sitnica K 10; po K 3 : Mustajaga Mrakodolac, Atifaga Sitnica ; po K 2: Muharemaga Balić i SuIjaga Jusufagić; po K 1: Hasanaga Huršidić, Emin Agić, Hasan Karabašić, Džaferaga Avdagić.Mustafaga Avdagić, Pašo Sušić, Mustafa Talumdžić i Ibrahim Hanedanović. Isti je poslao K 19'40, koja je svota sakupljena mjesto čestitke novom Reisu, a prigodom osnivanja „Muslimanskog kluba« u Kozarcu. Priloge darovaše ovi: Po 2 K : Huseinaga Sitnica, H. Dervišaga Talić; po I K : H. Omer Grabić, Omeraga Arifagić, Omeraga Sitnica, Mustafaga Mrakodolac, Muharem­ aga Balić, Muharemaga Krkić, Suljaga Jusufagić, H. Smail Hankić, Salih Hankić, Mujaga Mujagić i Atif­ aga Sitnica; Bego Dervišagić 80 hel.; Muharem Kulašić 60 hel.; po 40 hel.; Bekir ef. Dedić imam, Ha­ san Karabašić, Mustafa Zenkić i Emin Agić; po 20 hel.: Mahmud Hadžan i Ćamil Nezirović. — Alija Muranović povj. iz Kulen-Vakufa poslao je K 343, koje �96 Aocts BpCMena Kairo Hena H0KaKBnx BnjeeTn OA » e r a . raK 0 MH A .aaxa, obu BMajy cim a Koju je &u m Kor MyxTapoKor cim a! oa ona- Myjem, aceHo, He Tpe6a 3aBHAjeTa Ty^eny 60raTCTBy. A ^ a x HaM je ^ao iiito hsm je Aao. 3 a Hamy CTapocT Mii imaMo ABnje pyice Hamera cnHa. I I omoahmo ce E o ry , a * HaM r a BpaTH 3ApaRor n HiiTaBor a, ksa ce HeinTo ii Kaace o ApyroMe, Heica T0 (jyA© ynnjeK 113 MB.IOUITe. KaAa oko hckh riteB a , cjeTH CBora caHa, Koja je TaKo. — 3anoBiijeAajTe, sanoBiije^ajTe, ja 3HaM Mara^Hy pnjea, Koja noojeljyje?Ayxa. Ajina ce paA03HaAo, npa6AB3Ka, TIyAOTBopHH aoBjeic je OABe3ao je3HK jeAHOM HajeHOM noiijeKy a noBpaTao CHary yAOBa je^HOMe napaAHTBKy. y3 to , ii ahacko, cjeia, jep ce pajen Koja no6je^yje AyxoBe. — ^,o 6pa noBjene, peae Ajma, Aa Myaa Moje cpije? AaAeico. OHa 6 a ABa, OAroBopa OHa Majica jiajenora otjianapa, so ja ce A^mac 3K6h b o ! Y Ayx auao hah aoBjeK H3 Biiuier CTa.ieaca npacTao Aa My Aa CBojy hepKy. E hah cy TaKo capoMauiHa! 3a h>h x neMa AjeBojKe Koja 6a HMajia oAajeAo 3AaTOM npoTKaHO a MaxMyAaje oko BpaTa. K o.13 k b 611 Mupas ao 6 h a h ? bhah pa3Aora Aa 6yAe ropA ca CBojaM nac.T>eAHHKOM; caMo Koja 6 a MyxTap MoacAa, ABa boa a a A^ceT ah th 3Ham niTa — IIo3HaTO a Heno3iiaTO cy ABa? Aaa a Hoh cy PaAo AaAa noAOBBHy CBor yAje,ia y paAy, caMo Aa je ocTaAOM, a>eH je Myac 3a caue ce6e; APyra — 3anoBajeAajTe, aanoBajeAajTe, ja 3HaM Mara*iay JK hbot je cypoii; je^Ba moskcmo Aa ce acxpaHiiMo... A x ! Te MaxMyAnje Koje ce, Kao cymie, cnjajy! o6y3e hah cy TpaacHAa aanaTaK KojiiM ce ocBaja AparaHHHo cpi^ hah ce y6AaacaBa nteB oTaija h>hxobhx. O hb noHe Aa TyjKn: Ib y H»era Kyayjyka AnjeKoae, neica 3a CBojyCTOKy a Heaa 3 a CBojy Ajeuy, aceHe, oh. KyKyMaBKa bhah y aoka Kao mio Heno3Ham — C bcth HOBjeae, cbcth aoBjene, pena My«iH Moje cpne. — Mani je cTpax neicapy. 3auiTO ? xob6 MjemnHC. y tom mh niTa UaTajTe h>h- MjeuiHHaMa HMa cAaTKora, 3aco- .T>eHor, 3aA>ykeHor, cBera iuto ce nAaka cyxaM 3AaTOM. A 3A8T0 je miA, lt.HXOBa aCHBOTa... OBaaa!... Ajma 3aApxTa 6am Ty, npeico nyia oa Kyke 03 Koje U,njeAora je AaHa MacAHAa caifo 0 toj c-sa^Sa, 0 6oraToj ro36a, o u,ajeAOMe oHOMe 6oraTCTBy, o ropAOMe ce ayAa njecMa, CBapica a y3Bana... — C bcth HOBjene, BCAiiKa je H a ya a o$ai;npy a H>eroBoj aaeHa ca ABa HB3a. Kao cyHqe cjajHnx, MaxMjTAaja. MacAn.ia je 0 tomc nnjeAora AaHa, na- MpMA>a oaa cac.BHM y36y^eao. BaAjeAa caM jeAHy MAaAy Koja je oko BpaTa, y A«a Hii3a, HMaAa AeceT MaxMyAaja cjajHax Kao OVHne... J a 6ax xTje.ia Aa aaaM MaxayAHja, Cboth MOnjeK y noAa 3aTBopa ohh h npoMp.'i.ba HeKe Mo.iHTBe, na oHAa, H3BaAHBuin H3 jeAHe mKpaH.e jeAHo TpoyraHo napne noxe, nyHo 6H3apHax aanaca, jeAe Beaepe a anjo.ie aoha. 0 TOMe je caa>aAa 11, cyTpaAaH, paao y 3opy, oao y Kyfey raje je 6aaa CBaaSa. BeceA>e je Tpe6aAO a » Tpaje Tpa Aa« a a 3a cbo Bpajeue nyAa je ce caMo CBopKa, niecMa, arp a, cmbjex u AHBH6 npane: Koje cy ce oko CTo.ia npnna.ie. y 6 paHHoj co 6a Ha AHBaBy KaAmJieHOM yepeA jacTyKa, cje ah aa je MAaaa y cBoae Be.miaHCTBeHOM oah- to jeAy, c pfiCGT MaxMyAlija y ABa HH3a, Koje cy ce cajaAe Kao cyHiia. H KaaroA 6a yAa3 HAa Ajina y Ty co 6y aoAa3 HAo joj je Aa nAane H3 cpijoe a A>yTH.e. IIocABje Tora, cjeTHO 6a ce B p ah aA a CB ojoj K yhn Koja ce Haia3HAa Ha Kpajy ceAa, a Koja je 6aAa TaKo yoaMA>eHa Aa cy H o h y . oko a.e HenpecTaHo o6arpaBaAH KpaA.’BBBaa, a O A H O C H A B do K0jy kokouiky H A H a caiay 0Bay. — 3aaoBajeA aiTe, 3aaoBajeAajTe, p.yx he BaM npa- Teha y noMok; ja 3aaM Mara«n«y pujei Koja ra no6jehyje. 3anoBjeAHTe niTa xok c're: 3ApaB.i>a, 6oraTCTBa, Moka, Ha jeAHy pnjea A yx ke ce n oK opaia! To je 6ao hckh cbctii HOBjeK Koja je cjeAao npeA jeAHHM M8AHM TpneacH>aKOM Koja je 6110 ayH pa3Hax cTBapaaaa: paaHor 3paeBA>a, KoaiTuua oa Hene ayAecae 3Maje, 3y6a oa neae HHAacKe Tane 11 pa3HHX Apyrnx CTBapiima. Taj je noiijeK AHienao cbc 6 oaccth h oa hhhii; Ayra My je 6paAa naAaAa Ao.Tp6yxa a rAana, ofiaBHjeHa B6AHKHM Typ6aHOM, AHiHAa je Ha HeKy rnraHTCKy neqypKy. IheroBO naAO fltfh&H'ie HaAa3H.io je ce npeKo nyTa Kyke rAje je 60.1a CBajSa, a HHTaea ce je tombau thc- \ — TBoja, npo- pene: — JKeHO, aKO xokeui Aa nAaTiiui niTa KoniTajy Tpa Bpehe mneHime, eBo th 3 amica. IIoaceAH idto je Moryke Aa noaceAH .i>yACK0 6ake, a Ayx ke Te noCAymaTH. CaMo ja HHniTa ne Mory jiorpaHCHTH oa AYxa. A jm a ce Ma.io noByne, je p je 3 a n A a u ia A a naje H a o a Tpa B peke nmeHnue; sah , cb6th noBjeK hciibo A°AaAe • — J a BHAiiH Aa ca th Ao6pa a nouiTeHa KeHa,Kojy A abx xoke Aa uithtb. O h ue Harona Aa th AaM jeAaH noKAOH. He TpaacHM th Te Tpa Bpeke, hh a « nje a no, na hh caMe Annje; Aaj MH caao Bpehy a no; to je CHTHiina KaA ce ycnopeAa c 6e36pojH0M MaxMyAnjaMa Koje heui ao6hth! ^ y r o ce je, aocAdje Tora Ajma noraksuia, a HajsaA je AomAa ao aannca caMo 3a jeAHy MjepHny nmeHano. — /KeHo, pene joj cbcth noBjeK, y M j e p a TBoje aceA>e, jep ce 3aBHAA»HBocT ne AonaAa AyxoBHna. HajaaA joj oh noKaaa i()opiiyAy a nepeiioHiije feoje cy noTpe6»e Aa ce H3a3one — H a6cpa TpeHyTaK bhah 0, nomTO Tpa nyxa ke th 6 hth ah y3BHKnem: AyxoBO — PaxMHAMOT! TBojnx Taj hi1, HaJiaHceM Ayx. icaA Te no.i>y6am hhko ne Moace Aa Banuo, aoboa>ho ,,PaxMHAMOTl to je ime T hk aanncoM Koja je KA.yi th a » ne noeAymaiu... h oha» �97 Kauču m ro M n m j iiito noacMmu, to kem B»aTii, A j m a c e , o a a p a H a , n p a r n a o m », » a n a Ha.TO y 3 n e M .ip e n a , „ p „ T „ , . „ y B IU p „ a r p y .„ , a p a r c je ™ Ona c e je floSpo njnana f l a m h k , x „e časna ioTa je n o T p o n iM a . Ona ce, K a s o je 6n a a jaica a apafipa, a n « a a o H a je 6o ja .u a aico đ a o a o » o n pijano norianao. T e B ea ep a Ajma H aje H auira ropopn.ra o M axayAnjaM a, o K ojim a je oHa, a ° c a ^ a , H cnpecTano roBopnjia, h s 6 o r T o r a je h>6h uy»£ ii peicao: Cpeha je T pe6a 6 h th ce ocjiouoAHJia ohhx 3aAORoji>aH c ojih m uito ce u Ma. uito cii h iih ii . Ax! K a K o j o j j e 6h j io ^ o r a -io a a M y Kaace a & je 6yAaJia, Aa O H a š c h H M a 6. ia r a , h A a Tpe6a cauo A a n o a c e jiB n a A a H M a n y H y m a K y 3J ia T a , uiTa KaaceM ? na A a H M a o 6 j e CBoje 4aK, h MyiKeBjbeBe, u ljenoee, Kane, na uiaice, h T 8 MO ro p e, h n y H T a B a H 3-ia-ra. Beh c e j e a j i n y M H C JiiiM ii, r ji e A a j ia O H a je h y T a jia ; icano je H aK H H h y- o BpaTy j o j b h c o A « a 11113a M a x M y A « ja . ^ B a n i i 3 a ? He, Beh n em pa, neT m i 30 Ba. O H a 6a t o jiiik o caMo 8aT p a a cn .ia ko ji m eo je ao bojlh o n a A a , nopeA h>c. MyxTap e iia nhn H 3 r ji e A a c u p o M a u iH a . peHa, a H Taico je Ha B cu ep n y3ajiyAHO KiiM 6 iw o MitpHo. Myac je Aa je H aTjepa Aa n po roB opn ; He- noK yuiaB ao xepojcKHM HanopoM nyniTa je3HKy Ha cBe B O Jb y . oHa c e ' je y3ApwiiBaJia, Aa He A, ceM Tora, OHa je x T je jia cbhm A a HanpaBH ii3HeHal)eH>e. thm ^ .a K Jie , KaKo h e t o A yx Aa AOHece MaxMyAnje ? J I a jih h e oHa Aa bh a h A y x a ? I l a n h e mojbao , Aa Hahe Te MaxMyAirje, y jy T p y noA jacTjK O M ? H jih he n x , npocio Ha npocTO, H ahu npeA C Bojim npaT im a. Kano he A ohu? K ano he m h t o , u i t o can 3aTpa3KHjia, AoimjoTii a y x ? ... KaKRa npoH jeaa!... KaKRa cpeha!... H »ak y a a a ia , A o b o j l h o 3jiaTa!... M HanpaBH cto njiaHOBa. E t o h x ! carpaAHhe Kyhy, t a m o a o j l o , ycpeA cejia; icyha ho H M a ™ c b 0 i u t o je noT peCHo. K a A ce oiih o m c b h h h o h h he HanpaBiiTH o h b k b o Bccejbe! Ona, Majna, OHa je y 0A«jejiy jeAan cawAyK y k o m o h e caKpnTH cea cBoja đoraTCTBa a HaposiiTo ša ra c , h H M a h e m h o t o cjiyry Koju he n x 6pah h t ii o a KpaAJBOBaija... A x , t h j i o h o b h ! CTHCHyBiun 3annc y pyne, 0Ha3aApxTa h npHTeace r a cbom enaroM Ha cpije. A jih, caMo Ta H o h A a npolje! Ko 3Ha A a ima 3 annca y Toj n y h n ? A nocjinje, ohh Hehe yhn HincaAa. Hena, &ko xohe, oAHeey jeAHy, na n A RHje oBHe. T o cy caMo 0Bi;e; sap OHa HHje a ° boh>ho i m y h H a a » oAKyna CBa cTaAa no cejiy? He, 3aniT0 jih ce to Ayx Tano oaohhho? M no>ie oneT Aa pa3Minn*a o HaunHy Ha koJh he joj Ayx a ° hh_ jeTn »iaxMyAHje. 3 a cbekh cjiy>iaj, OHa mbthc pyay hchoa jacTyKa. HnmTa. Ona ce pnjemu Aa 6yAe CTpn.i>HBa 3a jom koj ii Tp6HyTHK; Bnme Hiije Morjia Aa hsaphch, noCJiHje t iix hokojihko TpeHyTaKa, Te oAe Aa ncnnTyje iuTa oma Ha TaB&Hy. Hu OBAje mije 6hjio Himera. HnrAje Huqera. IIoHOBa jience y nocTe.i>y. H>eH je Myac cnaBao cjietkiim chom npocTHX .T»yAH Koje He y3HeMapaBa KaKBa BHiua »cejsa. — K a n o 1' Xnj&aAy je KOMCHHaipija niuaaa y r a a B n ; ajin, h h Ha jeAHoj c e Hiije 3aAP3Kaaa. KaA ce cBpumjia Beuepa, OHa ce yeami h , noiuTo je T p n n y T a n o jb y 6 iu ia 3a n n c, OHa no3Ba AYx a — I >axMii.iMoT, oBim 3anncoM y KOMe je o6pyi TBojnx TajHH, Hapcl)yjeM th , Aa m h oe noKopnm. Xohy Aa mh AOHeceui... Jiy r a . xohy Aa mh Aonecein A0aAeceT MaxMyAHj‘a. je H3 roBopnjia o b o pnjeiH, ii3HeHaAHii yAap njeTpa o t b o P h BpaTa h e yaacKy. Ajma ce ynJianm: yiHHii joj ce Aa je m h o t o TpasKHJia. MoacAa je TpcđaJio aaAOBoM T . ce ca A0CCT MaxMW nja. fin noTcjeiii Ayxa7 A.™, xI h m ano r a Time Haj&yTH ?... — TpaacHJia caM AeaAeceT, y3Aaxey ona; u tiixo ce nono.nr Bory, pa 6n joj yc.imnno a a * e ; na oh» , jie»ce y KpeBeT ao CBora Myaca. Ajma Hiije M o rJ ia MHiiiJBajia o He*ieMy. KaK o he joj t o a Yx AOHnjeTH Te MaxMyAiije? H o, eBo rAje ce 3auy HeKii iuyM Kopana, joui A°CTa yAaJteH ajin jacaH: h c k o je npojia3iio ra aBHHM ApyMOM. \ A vx ! a x ! to Mopa a » je Ayx! y t o A°<Ja H o hn k o 6a 6 ho Hero Ayx! I^Hjejio 6nhe A j m H H O je o^eKHBajio, acejtejio, no3HBa.io.,. E t o ra; c e c b h m je 6jiH3y... ero ra yjia3H y Kyhy... eTO ra H a npary... noKyuiaBa a & OTeopii BpaTa. K ano! AyxoBH 3ap ne Mory a « yfey n He otbo- puninu BpaTa ? U one a * pa3MHnuba o 6pojy, jep ce je cjeTHJia Aa joj je cseTH HOBjeK roBopno, Aa He 6yAe cyBiime noxjienna. H cppe joj BaApxTa. K ojihko Tpetfa pfl. Tpaacn? ^ ec e T MaxMyAHja? ^B aA ecei? TpHAeceT? HajaaA ce oa— PaxMiumoT, npoTicaHOM, a o BpaTy cy joj t o - bjmtom JiiiKO HHSOBa MaxMyAiija, Koje ce cnyuiTajy c b o a o caMora nača, a CHjajy ce nao cyrae! Ax! A x! U m e he o n a a » c K J io n ii; cTaJiHO j e p a 3 - M yw ce npo6yAH. — JIonoBn!... Ajma!... —>■ JIonoBH? O H a noHOBH Kao y cHy h Ha jaBH: — — 3 a p .lonoBn? j i o h o b h ? H a a », j i o h o b h , 3ap He iyjem ? K o ce Ty M y q n Aa OTBopu BpaTa? — 3o0.T>a. A jm a c e cacimM noBpaTH. — JIonoBH, npoMpujba OHa, Kao y6ajeH a; a& o h h Hehe Moj 3 a n n c ? A x ! He! CTpnaBinn r a 6pso y a eA p a, jv n flfi h yae jeAHy Be.iHKy cjeKHpy. M y « naK 3rp a6n jeAHy CTapy nyniKy KpeMeH»aiy1 n oja je BHCHJia o 3HA.V h o6oje, TaKo Haopy«aH H , novom e Ka yjtacn y u sacTEAome y h o m p i h h h . BpaTa c y n p o cio jena-ia, TaKo h x je HeKO CHa«Ho rypao. O n a cy 6 hjia CTapa, ajin, oHaj, Kojn h x je , y to �98 Ao6a, rypao Mupao je 6 h tii Bp^o jaK. Moac^a h x ima HBKOJiiiKo ? A KaKa 6 ii n Morao caMo je ^ a s hobjcic a » ce ycyAH A» HanaAne Ha HHTaBy jeAHy Kyhy? BpaTa 3aKpnamc: nonycTnjia cy. y Hokn, npn HejacHoj C B jeT jioctii 3BHje3Aa, npnđjniHcaBajia ce jeA»ia Bucoica CHaacHa CHJiyeTa, JiaraHo h t h x o Kao a * ce dojava a & hc npo6yAH CTaHOBHHice Tora ce.ia. pseto, je r mikropi njegovi pregju u zdravu krv i tako se izmiješaju. Kad je Pastor sa gornjim pokusima bio na {istu, tad se pobrinuo za ispitivanje hrane bolesmcima, koja bi im bolje prijela zdravlju. Mikrope ne možemo zamjeriti i vidjeti prostim okom, nego ih vidimo pomoću sitnozora (povećala) koja nam svaki predmet za 20— 100 puta većim pri­ Ca o.jeKBpoM y pyun, Ajraa cko «ih ca cB o ra Mjekazuje nego je u istinu. Kad ih promatramo kroz ovu CTa . .. malu spravicu, opazićemo, da se puno razlikuju svo­ JeAHHM yAapneM c.iiJiyeTa ce npocTpe 6e3 njeAHor jom kretnjom jedni od drugih. KpHKa. Tako isto njemački učenjak Dr. Koch bavio se — ^aBHo je Kaso Hac noTKpaAa. Heke b iiiiic je mnogo proučavanjem mikropa, te je i on kao i KpaCTH. Pastor do istih zaključaka [dolazio, radi čega je i Myac yAapa y KpeMeH Aa 3anajie CBii]eky. neka učila priredio. Za vrlo kratko vrijeme ova se je C paci^onaHOM iviaBOM, y 6apii oa k p b h , jieacao je- nauka usavršila, te su liječnici sad već poznavali mi­ AHHap cnH Hj Hx o b ko jh je, ocjio6ol>eH Bojc.Ke, x t h o Aa krope od sušice, kuge, kolere. Od sušice je pronašao H3HeHaAn cBoje poAHTe.i>e. mikrope Japanac doktor Kitehkan, učenik doktora CyTpaAaH, kba cy CByKJiH aera Aa 6 n ra 0 KytnuiH, Kocha. Hamjra cy y keMepy A°aAeceT 3jiaTHHx MaxMyAnja BCJinOsim gore spomenutih učenjaka i iz drugih dr­ k h x Kao uiaKa u CBBjeT.i»x Kao cyHije. žava bavili su se ljudi proučavanjem i istraživanjem mikropa, te su od mnogih još manjih bolesti pronašli mikrope, a koji su tako maleni, da se ni sitnozorom ne mogu opaziti. No nade je, da će i tu uspjeti li­ ječnicim a pronaći sredstvo, kako bi jih opazili i vi­ djeli. Bakteriologija je danas najvažnija i najkorisnija nauka, a tu važnost njezinu vidjećemo, kad se sje­ (Mikropi.) Be 2 sumnje je svakom potrebno, da zna kako timo onog strahovitog haranja kolere u 14. i 18. sto­ će svoje zdravlje — to svoje najdragocjenije blago ljeću, kada je ta neman proždrla polovicu evropskog žiteljstva, a da se ipak nije mogla lokalizirati i za­ na ovom svijetu očuvati i kako će se ukloniti prelaznim bolestima. Stoga nam je veoma nužno znati, priječiti. Uzalud je bilo bježanje s jednog kraja na drugi. Danas je pak vrlo rijedak slučaj slušati i či­ takozvane mikrope, sitne i prostim okom nevidljive životinjice, koje su glavni razorači i neprijatelji našeg tati o kugi, koja se još samo mjestimice u nekultur­ nim zemljama kad-kad pojavi. Jest, ljudska je zna­ zdravlja. nost i tu opću nesreću čovječanstva utukla i po­ U stara vremena, pa i do u najnovije doba, nibijedila. jesu ljudi poznavali ove opasne neprijatelje čovječijeg Neumrli Dr. Koch svojom ustrajnošću ustanovio zdravlja, pa za to nijesu mogli ni saznati način, kako bolest prelazi, a naravno k tomu, da se onda nijesu je, da mikropi ove bolesti lete na nečistoću, jela i piće (vodu), te se na taj način uvlače u čovjeka i znali ni očuvati od prelaznih bolesti. No ipak je us­ pjelo liječnicima, nakon dugog truda i svestranog bolest izazovu. Nijesu svaki mikropi nama škodlijivi, proučavanja, da i tu tajnu otkriju. Danas je naime nego ih naprotiv ima i korisnih, jer oni navale na utvrgjeno liječničkom znanošću i to je nepobitna one nekorisne i unište ih. Korisni su kao n. pr. oni, što mlijeko u sir ili u maslo pretvaraju. istina, da one male i sitne životinjice, oni mikropi Mikropi se strašnom brzinom umnažaju, ali opet prenose bolest i razširuju je. neki hitrije, a neki sporije. Jedan mikrop drugog jed­ Slavni francuski kemičar Pastor, pokušao je nog za sahat napravi, a ova oba druga dva opet za najprvi godine 1890. analizirati jajašca svilene bube, a potom mlijeko i širu (mošt). Rezultat tog njegovog drugi sahat i t. d. se sve s časa na čas umnažaju. analiziranja je taj, da uvijek slatko mlijeko postaje Mikropa ima u vodi, vazduhu, zemlji, haljinama, koži kiselo, ako se u nj baci kakva kisela stvar, a tako crijevima i bijelim džigericama, te se oni, kad dogju u utrobu zdrava čovjeka, prokuhaju u stomaku, pa za opet mošt postaje alkoholom, ako uskisne. Tako je ovaj učeni Francuz zaključio, da ove obje promjene to nema od njih nikakve štete, ako se u zdravu ti­ jelu nalaze, ali ako čovjek od nazebe ili inače od neke nastaju uzrokom mikropa. Nakon ovih uspjeha, dao se je na ispitivanje i istraživanje mamenja (bjesnoće) bolesti oslabi, onda se oni hrane od slabosti u čo­ pasa, te je ustanovio, da su mikropi u zdrava i po- vjeku postalom tekućinom i umnažavaju se. Mikropi ugju u ljudsko tijelo raznim načinima: mamna pseteta posve različiti, zbog čega čovjek i u jelu, u piću, kroz ranu nastalu porezanjem, operasvaka druga životinja pobjesni, ako je ugrize bijesno H ig ij ena. Čuvajmo zdravlje. �99 čijom, grebotinom ili inače, samo ako se to ne spri­ ječi čistim zavojima. Muhe ili komarice najviše bolest odnosno mikrope prenose, kad ugrizu od pošasti oboljelog čo­ vjeka, pa im za njuškicu mikropi prionu, te za tim zdrava ugrizu, a mikrop u zdravu krv pregje i opogan; je. Tako isto biva i kad panu na pljuvačku pa za tim koga ugrizu; radi toga se trebamo od muha čuvati. Pošto je za zdravlje glavni uvjet jelo i piće, za to se moramo pobrinuti, da je ono svježe i čisto. A ako hoćemo, da nam bude jelo i piće čisto, treba da su oni, koji to pribavljaju (kuhari i služinčad) pot­ puno zdravi i od sebe čisti i da teže za čistoćom, a pored toga, da ne dolaze u doticaj s bolesnicima. Uz ovo treba još pri svakom objedu po 2 puta ruke i usta izoprati i očistiti. Pošto je čistoća glavni uvjet za zdravlje, a po tom je i šeriat nalaže, moramo se strogo držati čistoće. S turskog preveo: F iroz Muftić. Javne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno — p ogača". Petar Kočić, književnik posjetio je Gajretove prostorije i tom prilikom darovao K 5. Behdžet Mutevelić gimn. prodao je 10 kom. Gajretovih kupona i položio K 2. Mehmed Ali ef. Abdurezak šer. sudac u Kotor Varoši darovao je naknadno kao prilog „Gajretovoj" zabavi od 10. februara o. g. K 8. Muhamed Islamović talib u „Kuršimli" — me­ dresi sakupio je prilikom svoga boravka kod kuće, u selu Korči (kot. Sarajevo) megju tamošnjim seljanima K 3'14 dobrovoljnih priloga „Gajreta"; a darov a še: P o 50 h e l.: Arif Imamović i Meho Oputa; Halil Horman 40 h, Husni ef. Stamboli-zade 33 h ; p o 20 h e l . : Ramo Kazić, Mehmed Husanović, Feliks Helez, Vodopivac ; Mehmed Nišić l i h ; po 10 h e l e r a : Sulejman Šarić, Osman Kovač, Ilija Dvoko, Husein Tepić i Mehmed Oruč. Salih Siručić povjer. iz Srebrenice poslao je „Gajretu“ K 12'82, koje su sakupljene „Gajretu" i t o : povodom imenovanja novog Reisel-Uleme Hafiz Su­ lejman ef. Šarca darovao je mjesto čestitke istom Mehmed ef. Stočević K l'— ; isti je darovao K 1 — (Nastavale): 851. Dr. Dušan Jeftanović” iz Sarajeva, .52. Mi­ mjesto čestitke Šerif ef. Arnautoviću povodom izbora mu za direktora vakufsko-mearifskog. H.jAvdaga Nahajlo Marinović, 853. Pop Jovo Popović, 854. Ibrahim beg Sulejmanpašić, 855. Jedna hanuma, 856. Abdulah lić darovao takogjer istim povodom 1 K. Pri opro­ štaju sa perovod. vježb. Kazazovićem sakupljeno K 4. Ajanović, 857, Ramo Ramčić. 858. Stjepan J. Subašić, Iz Kašice br. 344 u radnji Siručića K 4, a iz kasiee 859. Pero A. Šandrk, 860. Hamdija Granić, 861. Tebr. 348. kod Saliha Saletovića brice K 1'82. rezija Grof, 862. V. Bušatlija, 863. Husref Sulejman­ Behdžet Mutevelić gimn. prodao je 10 kom. ku­ pašić, 864. Husein beg Bušatlija, 865. Nurija Mutevepona i položio K 2. lija, svi iz Bugojna; 866. Agan Gotovac iz Mostara; Srpski kreditni zavod u Tuzli darovao je od 867. Ivica Meštrović iz Kupresa; 868. Mihailo Nišević svoga čistog dobitka za god. 1909. „Gajretu" K 50. iz Jelaha (kod Težnja); 869. Smailaga Smailović, 870. Atifaga Sitnica iz Kozarca poslao je „Gajretu" Hasib Topić, 871. Smailaga Tabaković, 872. Muharem K 28, koja je svota sakupljena na svadbi Mustafe Duraković, 873. Hasib Biberić, 874. Meho Varmaz, Huršidića, sina Hasanagina; a darovaše ovi: Husein 875. Mustafa ef. Mujezinović, 876. Hafiz Jusufić, 877. aga Sitnica K 10; po K 3 : Mustajaga Mrakodolac, Izet Salman, 8/8. Mehmed ef. Mujadžić, 879. Ivan Atifaga Sitnica ; po K 2: Muharemaga Balić i SuAngjelić, 880. Huršid Muhurdarević, 881. Dane Janko- ljaga Jusufagić; po K 1: Hasanaga Huršidić, Emin vić, grunt. prakt. svi iz Bos. Gradiške; 882. Salih H. Agić, Hasan Karabašić, Džaferaga Avdagić,Mustafaga Hotić, 883. Hanuma Saliha H. Hotića iz Podzvizda Avdagić, Pašo Sušić, Mustafa Talumdžić i Ibrahim (kot. Cazin), 884. Risto Sjeran iz Mostara; 885. HaHanedanović. bibe hanuma Brčkalija iz sela Luke (kot. Sarajevo); Isti je poslao K 19'40, koja je svota sakupljena 886. Ali Riza Dervišbegović, muallim, 887. Ahmed ef. mjesto čestitke novom Reisu, a prigodom osnivanja Strkljević, fin. nadstražar, 888. Mitar Boganović, srp. „Muslimanskog kluba« u Kozarcu. Priloge darovaše učitelj svi iz Županjca; 889. Ahmedbeg Huseinbego- ovi: P o 2 K : Huseinaga Sitnica, H. Dervišaga Tavić, 890. Alija Hrnjica iz Kupresa; 891. Pero Stoka- lić; po 1 K : H. Omer Grabić, Omeraga Arifagić, nović, trg. iz Tuzle; 892. Dr. Jovan Malić, ljekar iz Omeraga Sitnica, Mustafaga Mrakodolac, Muharem­ Bos. Gradiške; 893. Ilija Rankić, svrš. filozof iz Beča; aga Balić, Muharemaga Krkić, Suljaga Jusufagić, H. 894. Lutfaga Hadžić, 895. Dervišaga Kapičić, 896. Smail Hankić, Salih Hankić, Mujaga Mujagić i Atif­ Arifaga Babović, 897. Muhamedbeg Ljubović, učitelj aga Sitnica; Bego Dervišagić 80 hel.; Muharem Ku898. Zaim ef. Selimović svi iz Bileća; 899. Eminbeg Mu- lašić 60 hel.; po 40 hel.; Bekir ef. Dedić imam, Ha­ ratbegović iz Bijeljne; 900. Hajrudinbeg Hadžinurbe- san Karabašić, Mustafa Zenkić i Emin Agić; po 20 gović iz Zvornika; 901, H. Mehmedbeg Ćebo Zgošća hel.: Mahmud Hadžan i Ćamil Nezirović.— Alija Mu(kot. Visoko). ranović povj. iz Kulen-Vakufa poslao je K 3'43, koje Liga hiljade, �je izvadio iz tam. Gajretovih kašica i to : iz kašice br. 214 kod Dervišage Saraćevića K 1*68, br. 215 kod Huseinage Kurtagića K 1 10, br. 216 kod Muharemage Šehovića 65 hel. Avdaga Gjugja trg. iz Mostara položio je K 20 od jedne opklade, koju je dobio u korist „G ajreta". Mustafa ef. Halilović šer. vježb. i povjerenik iz Dervente poslao je K 3'45, koje je izvadio iz kašica i to : br. 275 kod Ferhadbega Porobića K 1*35, broj 274 kod Mujage Sinanovića K 2 1 0 . Kreditna banka i štedionica (d. d.) u Sarajevu položila je „Gajretu" K 75, koju je svotu darovao A. D. Salom istirahati ruhičun svoje matere. Mehmed Hulusi Sejdović gruntovničar u Ključu poslao je K 27'— , koje je darovao H. Isak S. Poljokan veletržac iz Banje Luke. Džafer Begović iz Trebinja poslao je K 7'20, koja je svota sakupljena u selu Lastvi prigodom do­ laska šer. praktikanta Hasan ef. Beširevića. Priloge dadoše: Po 1 K : Ibrahimaga Ćerimagić, Lazar Ćelović, Ibrahim ef. Loga, Hasan ef Beširević, Omeraga Ćerimagić, Krsto Burlica, Suljaga Salković, Ademaga Ćemiragić, Nazif ef. Ćemiragić, Hrustaga Šaran,Jusufaga Šehović Mujagin, Avdaga Salković, Halidaga Be­ gović, Salihaga Ćerimagić, Ademaga Mujagić i Dža­ fer Begović; po 40 hel.: G jofgjo Ćučković, Čamilaga Begović i Sejdaga Pirfć. Braća Bušo Mahmud, Bećir i Šaćir Avdić sa Plane kod Bileća poslali su „Gajretu" K 5'— mjesto odgovora prijateljima i poznanicima, koji im povo­ dom očeve smrti poslaše saučešća. Mehmed Kozarčanin grunt. vježb. i povj. u Ca­ zinu poslao je „Gajretu" K 6'20, koja je svota sa­ kupljena za „Gajret" mjesto brzojavne čestitke H. Abid ef. Učanbarliću šer. vježb. prilikom položenog ispita. Priloge dadoše: Po 1 K : Mehmed ef. Kozar­ čanin i Nazif ef. T o p ić; Hasanaga Mulalić 50 h el.; po 40 h .: H. Hafiz ef. Softić i Hustafa D ed ić; po 30 h .: Ahmed ef. Ćemalović; po 20 hel.: Halid Ša­ ran, Sulejman ef. Topić, Husein hodža Kurić, Huseinaga Hairlahović i Sulejman Bešlagić; Hase Murić 60 hel. i Murataga Alagić K 1*— . Nedžibaga Bekić povjer. iz Tuzle šalje 50 hel., koje je darovao naknadno kao prilog „Gajretovoj" zabavi Mehaga Džindo iz Tuzle. Mustafa ef. Salihbegović položio je „Gajretu" K 42'— , koju su svotu sakupili za „Gajret« musli­ mani sela Peći — Skokovi (kot. Cazin). Isti je položio K 115*03 što su za „Gajret" sa­ kupili muslimani sela Jablanice (kot. Konjic). Ahmed ef. Rašidkodić povjer. iz Foče šalje K 5 6 5 , koju svotu darovaše jednim povodom i to: Po 1 K: Dervišaga Hajrić, Nuriaga Karahasanović i Ah­ med Rašidkadić; po 50 hel.: Ahmetaga H. Ahmetović Tanković 40 h, A. Muftić 10 li, A. Iković 20 h, Salko Muftić 40 h, Sejdo Muftić 40 li, N. N. 40 h, 8. Plev- ljak 30 h, Dž. Šalih 20 h, isti šalje Iz kašice br. Š81? K 165. Suljo Omeragić iz Podzvizda (kot. Cazin) darovao je »Gajretu« K 20.— od uplaćenog obroka 1 akcije »Hamijeta«. Mjesto brzojavne čestitke H. Sulejman ef. Šarcu prigodom njegova izbora za Reis-el-Ulemu sakupio je Gajretov povjerenik u Konjicu H. Abduselam Džunr hur megju konjičkim muslimanima K 58'50 za »Gaj­ ret«; a darovaše ovi: Džaferbeg H. Huseinović načel. K 25.— Ahmed ef. čokić 3 K; po 2 K: Hašimbeg Badnjević, Adembeg Repovac i Mehaga D žum hur; Mustajbeg Ibrahimbegović K 1*30; po 1 K: H. Husein ef. Ćehaić kadija, Sulejman ef. Sokolović, Dautaga Kadić, H. Avd. Gubišić, Ahm. H. Zukić, Abdulah ef. ef. Gašević, Junuzbeg Repovac, Muharemaga Hrnjica, Islambeg Agić, M. ef. Tufo, Mujaga Drače, Sulejman ef. Smajilbegović, Akifaga Kadić, Arif ef. Džumhur, Arif ef. Muftić, Abdulah ef. Prohić, Alaga Prohić, Fehimbeg BektaŠević i H. Abduselam Džumhur; po 60 h: Numanbeg Agić, Mehmed Ali ef. Hadžić; po 50 h: Hamza ef. Hadžizukić, Fehim ef. Hadžbaščaušević; po 40 h; Muharembeg Agić i Salihaga Mušančić; po 20 h: Mulaga Vajzović, Mujaga Hadžalić, Ibrahimaga Ka­ dić, Suljaga Alagić i Jusufaga Erzumlić; po 10 h: H. H. Abid ef. Džumhur i Avdaga Prohić; Isti je položio iz kas. br. 54 kod Islambega Agića K 21.20. Prilikom svadbe sina Rustarnbega Cerića iz B. Dubice sakupljeno je na predlog Hasanage Pezića za »Gajret« K 121.— dobrovoljnih priloga, a darovaše: Ahmed beg Cerić iz Bos. Dubice K 20.—, Rustambeg Cerić iz Bos. Dubice K 20.—, Rasimaga Gušić iz Ba­ njaluke K 10.—, Asimbeg Alibegović iz Dervente K 10.— . Mehmed Alibeg Džinić, Banjaluka K 10.— , Mehaga Mehurdarević, Banjaluka K 10.— , Hasanbeg Cerić iz Bos. Dubice K 6.— , Smailbeg Kapetanović K 5.— . Muhamedaga Muhurdarević, Banjaluka K 5.—, Muharemaga Muhurdarević, Banjaluka K 5.— , Omerbeg Cerić iz Bos. Dubice K 5.— , Hasanaga Pezić iz Bos. Dubice K 5.— , Abaz Eff. Duljković iz Bos. Du­ bice K 2.— , Mujaga Kazaz, Banjaluka K 2.— , Mohmedbeg Cerić, Bos. Dubica 2 K, Mujaga Tabaković, Bos. Dubica 1 K, Muhamedaga Cerić, Bos. Dubica 1 K, Osman Eff. Mehmedbašič, kadija iz Bos. Dubice K 2— Gajretoue vijesti. C a r s k i d a r „ G a jr e tu " . — Njeg. Veli­ čanstvo car i kralj prilikom posjete naše domo­ vine, darovao je svima ovdašnjim humanitarnim društvima obilne novčane priloge, pa se tom prilikom Njegovo Veličanstvo sjetilo i našega «Gajreta» sa prilogom od 2000 K. �101 Hvala Njeg. Veličanstvu na obilnoj potpori našega kulturnoga unapregjehja. Živilo Njegovo V eličanstvo naš premilostivi vladalac! Bakirbeg Tuzlić. Prije četiri mjeseca je uvodni članak našega lista nosio isti ovaj naslov, a ispod njega je bila slika mlada, puna snage čovjeka. S veseljem smo pozdravljali tada toga čo­ vjeka i radovali se njegovoj mladosti, snazi i zdravlju, nadajući se da će naš narod, uz mnoga dotadašnja dobra, od njega vidjeti jo š dosta haira i sreće. No sudbina je drugačije odredila. Radost kojom smo bili prožeti pišući o tome čovjeku, pretvorila se je u žalost i mi danas sa suzom u oku pišemo ove redove, kojima javljamo crnu vijest, da je toga čovjeka nestalo izmegju živih. Jest, Bakirbeg Tuzlić je prošlog mjeseca ispustio svoju dušu i preselio se sa ovoga svi­ jeta na Ahiret ostavivši uz ^svojii teško ucvi­ ljenu porodicu, jo š mnogobrojne prijatelje da ga oplakuju. „G ajret" je takogjer megju onima, koje je Bakirbegova smrt teško ucvilila, jer je u merhurnu izgubio svoga- dobrotvo.a i velikog pri­ jatelja od kojega je očekivao još mnogo mo­ ralne i materijalne pomoći. Mi se pridružujemo onim mnogobrojnim dovama merhumovih prijatelja i poštovalaca, koji se za rahmet njegove duše mole Sveviš­ njem Allahu i iz dna duše kličemo: Rahmetullahi alejhi, rahmeten vasiah! Članovi „Lige hiljade**, pohitajte sa uplatom svojih prinosa, na koje ste se obvezali, jer se zadnji rok — Ramazani-šerif — približuje. JVovi č la n u tem eljitelj. Za člana utemeljitelja „Gajretova" javio se je g. Husejin beg Cerić, vele­ posjednik i član Eksekutivnog Odbora Muslinanske Narodne organizacije iz Bos. Novog. Živio plemeniti prijatelj svoga roda i doma! P r e tp la tn ic im a lis ta javljamo, da je 1. broja sasvim nestalo, te da nove pretplatnike nećemo moći zadovoljiti sa svima ranijim brojevima. Nu ako bi nam se javilo još jedan jaći broj novih pretplatnika, mi ćemo 1. broj naknadno štampati i svima ga razaslati, kojima fali. T o b ožn ji s rp s k i g rb n a G a jrc to v im c ig a r c a g e tin ia . Čitaocima je poznato da se je prije ne­ koliko mjeseci bila proturila u narod lažna i tenden­ ciozna vijest, da na novom Gajretovom finije vrste cigar-ćagetu ztoji srpski grb. Mi smo tu vijest u ra­ nijem jednom broju pobili, jer znak na Gajretovom cigar-papiru nema nikakve sličnosti sa srpskim grbom. No osim toga nam je danas ustvrditi i to, da taj znak, ne samo da nije srpski grb, nego je to grb jedne islamske države — Misira. Fabrikant cigarćageta g. Alkalaj nas upozorio na to i mi smo, srav­ nivši spomenuti znak sa tim grbom, zbilja našli da je najviše sličan sa grbom misirskog kediva Abas Hilmi paše. A i za tu sličnost nije znao odbor društva a kamo li, da bi on naročito mećao srbijanski grb na cigar-papire Gajretove. Dakle, sve te priče o srpskom grbu su zlobne izmišljotine i podvale kojima se nastojalo nauditi našoj tako korisnoj narodnoj ustanovi kakva je „Gajret“, a da to ne mogu činiti pravi prijatelji našega naroda, o tome ne treba ni govoriti. Žalosno, po sto puta žalosno! Dragi prijatelju! Prije deset godina po prilici, kad se je i megju nama muslimanima počelo nešto raditi oko podizanja lijepe knjige našlo se oduševljenih sila, koje su napisale dosta lijepi stvari i obogatili našu književnost za ne­ koliko stranica više. Nu nažalost, to oduševljenje nije dugo potrajalo, i jedan po jedan prestajao; kojom krivnjom nije ovdje mjesto da rečem, ali danas ćete rijetko vidjeti kojeg muslimanskog književnika, da se javi ili da nešto izda. Nu tomu zastoju nijesu krivi ni sami pisci — kriv je tomu možda najviše nehaj za lijepom knji­ gom, jer danas naš svijet rijetko što čita izuzev ne­ koliko senzacionalnih romana i novinskih vijesti. Ali povrh toga nijesam mogao prestati raditi nadajući se konačno, da će možda i naše tako slabe književne prilike krenuti na bolje i stoga ustrajah u riđu, te se evo odlučujem da počnem ako bude sreće sa izdavanjem tih radova. U prvu knjigu odlučio sam uvrstiti sve sitnije i manje crtice i pripovijetke pod naslovom „ S l i č i c e i p r o f i l i " , te će ih biti oko dvadeset na broju, a obuhvatati će oko deset tiskanih araka običnog for­ mata. — Knjigu ću dati u štampu odmah čim mi se pri­ javi dovoljan broj preplatnika, s kojima bih mogao1 bar pokriti tiskovne troškove oko izdanja prve knjige. Za to Vas molim, da bi bili tako dobri i pobri­ nuli se oko predbilježbe pretplatnika, te mi rezultat javili po mogućnosti do konca septembra ove godine. Mahsus selam! U Travniku, mjeseca maja 1910. Abdurezak Bj e l evac (Nerkesi-zade A. Hifzi). �102 Azbuka (abeceda) ćirilicom i latinicom. Ćirilicom: a A, 6 B, B B, r r, A A, e E, HC 3K, 3 3 Latinicom: a A, b B, v V, g G, d D, e E, ž Ž, z Z, Ćirilicom: ii H, j J. K K, ji JI, Jh J b , M M, H H, H, II), Latinicom: i I, j j, k K, 1 L, >j Lj, m M, n N, nj Nj, T T, y y, <Jj <]>, x X f F, h H, Ćirilicom: o 0, n n, P P, c C, Latinicom: o 0, p p, r R, s S, t T, u U, Ćirilicom: u H. * m m, h H, v V, lj Tš. Latinicom: o C, č Č, dž Dž, gj Gj. š Š. i c, Nakladna knjižara DAN1ELA A. KAJONA, Sarajevo. — Ovih dana su dana izašlu mojoj nakladi U s t a v n i z a k o n i , i to : Zemaljski štatut, Izborni red, Poslovni red sabora, Za­ kon o skupljanju i o društvima i Zakon o kotarskim vijećima. Cijena knjizi 1 K 30. Ko pošalje novac unaprijed, dobiju knjigu prost<) od poštarine. Na narudžbi valja naznačiti u kojim se pis­ menima knjiga želi, budući će izaći is ta u srpsko-hrvatskom jeziku u oba pisma i na njemačkom jeziku. iU p ilU " 1 *■ * ’ ) ' Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog G ajretova cigar-ćageta ide 1 0 % u korist „Gajreta“ zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! je st, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! �103 Gajretov safun. Izišao je Gajretov safun, koji je od 15. februara o. g. stavljen u promet. Gajretov safun imade raznih vrsta, pa će moći da zadovolji sve svoje potrošače. Naročito je Gajretov safun dobrekakvoće, tako, da se može mjeriti sa najboljim proizvodima. Stoga će, bez sumnje, svaki brat musliman tražiti samo Gajretov safun i s njime zadovoljavati svojoj potrebi a tim prije, što će u isto vrijeme potpomagati i svoju najkorisniju narodnu ustanovu ,,Gajrot“, koja od cjelokupne prodate robe imade: 5"„ Od Safuna Z3 pranje i 10°|o Od safuna za umivanje. Gajretov safun proizvodi fabrika safuna Karla JaCObi-a U GraCU, koju zastupa za Bosnu i Hercegovinu Agenturska radnja Abrama lsaka Romano u Sarajevu. Sve upite, informacije i poruđžbine šalju se na spomenutu agentursku radnju: Abram IsaK Romano, Sarajevo. Braćo muslimani! Trošite Gajretov safun! �P B IV IL E G tO T A N A Z E M A L JS K A B A N K A ZA BOSNU I HERCEGOVINU. Uplaćeni dionički Kapital 10 tnilijona Kruna. CENTRALA U SARAJEVU. GO Bipotekarno otli j^ljenjo. OO OOP Bankovno odijeljen je. OOP OOP (Id ijeljen je za robu. OOP : Izdavanje 4 ‘/2 i 5% hipotekarnih založnica i 5 komunalnih obveznica, koje se mogu upo- : trijebiti u svakovrsne naročito ženidbene kaucije kod zemaljskog i vojenog erara. FILIJALE: : ISPOSTAVE: u Banjaluci, B je lin i, Brčkom , Mostaru i Donjoj Tuzli. Zastupstva po svoj Bosni i Hercegovini. u Bihaću, Derventi, G radiški, (Joraždu, Lijovnu, Ljubuškom , Sanskoin Mostu, Samcu, Stocu, Travniku, Trebin ju , Višegradu i Zvorniku. P rep oru ču je s e za sve b an k arsk e i poslove s a robom , koje izvršuje pod najpovoljnijim uslovim a. :"j Pozive, oglase, programe, trgovačke objave, listovno papire i kuverte, trgovačke knjige, račune, memorauda, okružnice, predatnice, dopisnice, kao i sve trgovačke tiskanice, godišnja izvješća i bilance za udruge, štedione banke, nadalje diplome i adrese, posjetnice, karte prigođnicc, kao i ostale u štamparsku struku zasijecajuče radnje pi'iinu n a iz ra d im r Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu sn a b d je v e n a najmodernijim slovima, šarama i mašinama (strojevima) P 3 te preuzima štampanje ilustrovanib listova, brošura, knjiga — N c x r ---------------- i časopisa — Narudžbe iz mjesta i sa strane obavljaju se u najkraćem vremenu. ha Ukusna izradba. Za uredništvo odgovara Osman G jikić. Cijene umjerene Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. ��□ piomčKapiVara uSarajcVn : □ : □ □ prep oru ču je svoje JzVrsno odležano €xport-pWo p rip ozn ato ođ najbolje v rste. Nabavlja se «> sanduci \' , ----- Mi po 2 0 i u6 of. 25 lit. dalje, kao i u TO boci od 6/io litr e 4 I Vio litre. HazašilJ« n ^raiinn franKo na sVaKo. stariji bosansKo- hercegoVačKe 1 — " " držaVne željeza, s = -------------~ = - - I ne uzmite -svojim kvalitetom ni pred najboljim fabrikatima na svijetu. Zato je treba da je kupuje svako, a Muslimani naročito za to, jer 5 % od prodane robe dobiva' društvo . G a iret'. koje se brine za kulturno podizanje muslimanskog elementa u Bosni i Hercegovini. Svaki musliman i prijatelj muslimanskog napretka treba za to da ku­ puje samo i isključivo ,,G ajretove“ šibice i da ih pretpostavlja svim drugim fabrikatima! Muslimani, trošite samo „G ajretove“ š ib ic e ! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0524a787d2e9a688bd4320de20a3151e.pdf ba29efc3d5587c2adb6ea11edae266ff PDF Text Text ♦♦ GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. - ■ GODINA I I I . 'JP CIJENA je listu „G ajret": za članove 1 K 20 h za nečlan. 2 K 40 h na godinu. ^}L.I *34**~y ij* ------. jju \ , <ia 1^ đLL»r ■- . Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO bGAJRETA“, DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. Sabor radi. — Život muslim - A r — Kako da razvijemo rad u narodu?mekteb. — Iz jednog razgovora. — Književnost. - Sestra. - lz sličica Lo3.iv«HJia. — Smrznuti nos. - Liga hiljad' — davne potvrde. Dar “ — ....... " • •pluća • ' ' (,,P ' fjje“ .) — Islamski i ' vijesti. Higijena. - ”i i knjige. SARA3EOO. Islamska dionička štamparija. Lv vucy.’ našeg ženskinja. — Sibjani .retvc.*'— M onjeic ca ;m h j« h s lr hali dari-be’ka. — Sajrefove !j; e i poučne bilješke.— Novine �Azbuka (abeceda) ćirilicom i latinicom. Ćirilicom: a A, rt E, ii B, C r, A A, e E, 5K JK, Latinicom: a A, b H, v V, g P'. đ D, e E, ž Ž, z Z, Ćirilicom: u H, j J, K K, JI .1 , Jh Jb, M M, H H, ih IL, Latinicom: i I, i i, k K, 1 L, lj Lj, m M, n N, nj Nj, Ćirilicom: o 0, n n, P P, c C, T T, y y, Latinicom: o 0, p p. r H, s S, t T, u U, m III, h Ti, V V, lj b . đfrik, gj Gj. ćirilicom: n U,, ■i \r. Latinicom: c C, ć ć, š S. Nakladna kiij'Zaia (JANJLKLA A. KAJONa , širtl*ieTO. u m ojoj nakladi U s t a v n / ' z i k o n i, i to : Zem aljski jta tu ,, kon o s k u p lja n ju i o d ’- istvim a i Zakon o kotarskim vijeći... novjic u n ap rijed , dobije knjigu p r o s to - ^ a .poštarine. Na r.arod: m enim a knjiga želi, b udući će iza sta u srpsko-hrv 8 • i v, ii, x X, h H, —- Ovih d an a su d an a izašl- red, Poslovni red sabora, Za­ C ijena knjizi 1 K 30. Ko pošalje tlja naznačiti u kojim se p is­ kom j«ziku u o b a pism a i na njemačkom jeziku. Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 10% u korist r Gajreta“ zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage!- �GODINA I I I . BROJ 7 . - 8 . ♦♦ . GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. »Cjjii.« ♦ I* <k—I} CIJENA je listu „Gajret": za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. <S^j~ -------- ~ Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA ---------------------------- NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. ..... - — Vlasnik: Društvo „Gajret“. [J 5. jula 1310 SARAJEVO. >r TA Sabor radi. Dne 15. pr. mj. Jzv ršen o je svečano otvo­ renje prvog našeg sabora, 1<oj1 od tada nepre­ stano radi i svršava razne predm ete svoga dnev­ nog reda. U našim političkim listovima izlaze opširna izviješća o tom e radu, p a su i naši čitatelji, bez sum nje, u tome obaviješteni, te nam a nije ni potrebno, da o toj stvari detaljno pišemo. Ali ipak nalazim o za munasib, da i mi koju progovorim o jedno stoga, što je ova stv ar od velike, može se reči, od najveće važnosti u kul­ turnom razviću našega naroda, p a koja ne smije d a pro g je ni od jednoga nepolitičkog časopisa — kakav je naš list — nezapažena, a drugo i radi toga, što hoćemo naročito da istaknem o d va p red m eta s a dnevnog re d a dosadašnjih sjed­ nica. Jedan od tih p redm eta tiče nas se stoga, što je to opšta stv ar našega naroda i otadžbine, je r se tiče naše ustavnosti uopšte, a drugi se pak tiče nas specijalno kao prosvjetnog društva, je r se bavi nepism enošću našega naroda. Naš krnji ustav, kao što smo i u jednom ranijem broju rekli, nije zadovoljio naš narod. Naš ustav, koji je trebao, da nam donese pot­ pune gragjanske slobode i široku sam ostalnost, donio nam je razočaranje, je r smo proglašenjem u stav a postali sam o form alno ustavni, dok je stvarno ostao i nadalje zaštićen apsolutizam i neodgovorna vladavina nad našom domovinom, H || Urednik: Osman Gjikić. Naš narod takav ustav nije m ogao d a zadovolji, i narodno raspoloženje prem a tom e krnjem ustavu i parlam entarnom apsolutizm u našao je najbo­ ljega izraza na jednoj onom adnašnjoj saborskoj sjednici, gdje su svi narodni poslanici bez raz­ like zauzeli stanovište u tom pogledu. Jedno­ dušna rezolucija svih poslanika, koja je pre­ d ana zem aljskoj vladi, jednodušna je riječ na­ šega vaskolikog naroda, koji izražava nezado­ voljstvo nad takvim ustavom i traži što bržu reviziju ustava, koja će g a zadovoljiti i osigu­ rati mu opstanak i razvijanje u ovim zem­ ljama. Osim ovoga važnog i ozbiljnog p redm eta, kod čijeg su p re tre sa naši narodni predstavnici zauzeli onakvo stanovište, koje im može služiti na čast, bilo je na dnevnom red u i jo š jedno pitanje, koje nas, — kako naprijed rekosm o — specijalno interesuje. To pitanje je nepism enost našega naroda, k o ja i danas, na žalost, po k a­ zuje strašn u činjenicu, a ta je, da je u našoj zemlji još i danas 9 2 % nepism enih. Ova ogrom na nepism enost našega naroda, dakako d a je mo­ rala d a zabrine njegove p redstavnike, koji su i u toj stvari bili jednodušni, te su stvorili je d ­ nodušan zaključak, da se zem aljska vlada po^ zove, da protiv te nevolje narodne preduzm e što prije i što energičnije m jere. Da bi se u tome pravcu postigao što bolji uspjeh zaklju­ čeno je osnivanje što većeg b ro ja tečajeva za �106 nep ism ene, u čem u je p o trebno, da bude što slo b o d n ija inicijativa. S potpunim pravom je sa­ b o r o su d io vladinu n are d b u tih tečajeva, kojom se za b ra n jiv a lo o d ržav a ti ih svim a onim a, koji n em aju p e d a g o šk e sp rem e , p a se od vlade najo d su d n ije za tražilo , d a tu n ared b u što prije opozove. K rasno su govorili pojedini govornici u tom e p re d m e tu , a stra šn e su bile one činjenice, k o je su tom prilikom neki poslanici iznijeli i iz k o jih se vidjelo, d a je tolikoj nepism enosti na­ še g a n a ro d a k riv a — niko dru g i — nego n aša v lad a, k o ja ne sam o d a je p ro tiv to g a zla sv a­ k o g n a ro d a ra to v ala, nego g a je nap ro tiv po­ d ržav a la. No n ad ati se je, d a će p ri svoj ovako k r­ njoj i m anjkavoj našoj u stav n o sti, naš sab o r ip ak donijeti ko risti našem n aro d u i dom ovini, p a u to im e n ek a je p rv o zasijedanje njegovo i od stra n e ,,G a jre ta “ srd ačn o pozdravljeno! Život muslimanke. Munira — Sarajevo. i* ■- Namjera mi je ovdje, da u kratko progovorim riječ, dvije o životu muslimanki. Da smo mi musli­ manke u Bosni i Hercegovini kulturno najviše zaostale to je svakom jasno i poznato. Što je tome uzrok? Mnogo i mnogo inovjeraca i inovjerki tvrde, da je svemu kriva naša vjera, uzvišeni Islam. Da tomu nije uzrok to, najboljim su dokazom žene iz onog doba, kad su se muslimani strogo držali „Kur-ana“, Božijih i pejgamberovih riječi, žene, čija imena kao zvi­ jezde predhodnice sjaju u Islamskoj povijesti, kao n. pr. hazreti Fatime (r. a.) Hazreti Omerova sestra, Lukejna, pjesnikinja i praunuka Muhamed (a. s. v. s.), kojoj nije bilo onda ravne što se tiče duševne i tje­ lesne savršenosti na svijetu. Njezin je harem bio stje­ cištem najotmenijeg svijela. Ona je stajala u pisme­ nom i usmenom saobraćaju sa mnogim umnicima onoga vremena. U to su doba muslimanske žene predavale u medresama muškim i ženskim slušateljima, a mnoge su od njih odgojile svoju djecu bez ičije pomoći. Za vladanja Harun-el-Rešida muslimanske žene su dotjerale dotle, da su se slobodno mogle ba­ viti i državnim poslovima kao njegova sestra Abasa i žena mu Zubejda, bez kojih on nije nijedno važno pitanje riješio. Dok god su žene uvažavale svoju za­ daću, bavile se odgojem djece, dotle su Arapi napre­ dovali, a kad su one zanemarile svoj poziv, podale se taštini i raskošnu životu, cijeli je narod počeo pro­ padati. Tako je bilo i kod drugih naroda A jesmo li mi valjano odgojene? Da promotrimo malo život jedne naše žene, da vidimo, čim se ona bavi. Dok je još dijete u povoju, majka ga preda sluškinji, koja svu brigu vodi oko njega. Jedina želja majke je ta, da dijete ne plače. Počne li dijete plakati, pa makar i ne bilo gladno, to će majka poletiti, da ga nahrani. Ako dijete i dalje plače, ona će ga ljuljati tako dugo, dok mu se ne smuti u glavi i ono se zavede u san, koji mu ne daje nikakva okrjepljenja. Dijete i dalje ostane u rukama sluškinje, žene, bez ikakve naobrazbe, bez ikakva od­ goja. Pa takova žena da dijete odgaja ? ! Eto, uz takovu ženu dijete raste, uz nju uči go­ voriti i od nje prima sve mane i nedostatke njezine. Ova ga pušta u društvo veće, proste i nevaljale djece, od kojih se ono uči mnogim ružnim pa i nemoralnim riječima. Kada dijete upotrebi koji ružni izraz pred majkom, ona mu se slatko nasmije, pa ga još i na­ vraća kao što sam se jednom prilikom uvjerila kod jedne po položaju prve hanume u Sarajevu. Žensko dijete, kao i muško, kad navrši šestu godinu, polazi u ženski mekteb, gdje taj ima, a tamo uči početne nauke nešto sasvim primitivno i to što se tiče vjere a drugo ništa, a gdje nema toga, onda idu pred bulu, koja tamo predaje vjeronauku. Zgrada mektebska je svaka vrlo mala, ili je naprosto sobica, u kojoj i bula prebiva. Bule su većinom siromašne i ne primaju ni­ kakve plaće ni od kog. Sve što imaju jesu darovj, što učenice donesu. Učenice ne donesu mnogo, a za to bula opet prima mnogo učenica. Dešava se, da u jed­ nom mektebu uči po 200 pa kad kad i više učenica. Nastava ne traje dugo, a učenice uče napose, pa je buli nemoguće, da ih presluša, nego je u tom pomažu veće učenice koje i same ništa ne znaju. Pa i kako će znati? Uče po starom načinu iz starih sufara. Bubaju i bubaju na pamet i već jedva što su jedno nabubale drugo zaborave. Onda treba ponoviti ono što se je zaboravilo i tako se to uči i ponavlja mjesece i go­ dine, a na koncu ništa. I ako koja nauči to je na pamet, a drukčije ne, jer ne zna harfova. Ako u mjestu ima ženska ruždija (a to je samo u Sarajevu), u kojoj uz vjeronauku ima i drugih predmeta, to će ona naj­ više uz ručni rad prionuti. Uz knjigu ne bi mogla i da bi htjela. Uzme li dijete knjigu u ruku već je majka tu, da ga ukori: „Gdje ti je pletivo? Zašto šta ne radiš? Što će ti to ? “ I saa će joj dokazivati, da je to nepotrebno, da je to kjufur, da se i ona bez toga udala, pa evo opet lijepo živi. Tako i na taj način odvraćaju djecu, pa djeca i ono malo, što bi mogla naučiti, ne nauče kod kuće, u školi ništa ne znaju, a zadaće rade izmegju sahata ili za vrijeme vjeronauke sakriju se u koju sobu, pa je na brzu ruku izrade. Tako ne čine samo male iz I.og i Il.og razreda, nego i odrasle djevojke. Ako je cura iz od- �107 ličnije porodice, • prestane ići u 14. oj i 15. oj godini dočim siromašne idu i dalje većinom radi ručnog rada. Poznajem jednu curu, kćer bogate majke, a još bogatijeg oca, koja je išla u ruždiju. Dan dogji, a dva ne, osobito kad bi proljeće nastalo. U prvi ra­ zred došle smo u jednoj hefti. Ona je išla 5 godina, dotjerala do Ill.-eg razreda i prestala ići. Ja sam mi­ slila, pa šta je? Njezin je otac bogat, naći će joj učitelja ili učiteljicu i ona će znati sada svašta, pa sam joj unaprijed zavigjala. A kad tamo? Vidim ja nju jednom prilikom, pa je pitam : „šta radiš, učiš li šta ? “ i napeto sam očekivala njezin odgovor. To je pitanje bilo neriješeno. Njezina majka, da je htjela, da se ona muči, ne bi je iz škole ni izvadila, a ipak sam je jedne večeri vidila na vratima sa sluškinjom i slugom, koji je sluškinji govorio takove riječi, o kojima se ne može ovdje ni pominjati, a ona je slu­ šala. Naravno to joj ne škodi. Premda mnogo što šta fali u ruždiji, što bi bilo nužno, ipak se pozna, koja pohagja ruždiju, razlikuje se dosta od one, koja nije u nju zavirila. Ipak je vjerujte malo i premalo .naobrazbe — za nas ova ruždija, ako zamislimo kakva treba da bude jedna buduća majka. Sastanu li se gdje, gotove su povesti razgovor. 0 svemu, što se njih ne tiče, kao n. pr. o tiigjeiUj odijelu, nakitu, te o ženi koja se posvadila sa svojim čovjekom, o svemu znaju, o svemu govore, a u zad­ nje vrijeme počele su se. i politikom baviti. Šta više, politika i muškarci, glavni su predmeti, oko kojih se svi razgovori kreću. Sve ti one znaju, svaku tajnu prodru svojim očima. Znaju svaku inovjerku, koja se zabavlja s kojim muslimanom i tako isto onog, koji se zabavlja s inovjerkama. Gdje je sijelo bilo, šta se je govorilo ? — a od sveg kao da ih najviše za­ nima razgovor o nakitu, o odijelu, jer su to, bez sumnje, njihovi najveći ideali, bez razlike kod žena 1 cura. Svaka želi da bude lijepa i svim silama nastoji, a svaka je o svojoj ljepoti uvjerena kao što je dva put dva četiri. Što koja ima više nakita i skupljih odijela, tim misli, da je ljepša i baš za to toga mora imati, pa ma ne bilo i najpotrebnije stvari u kući. Pa takova žena kako će svoju djecu uzgojiti ? Šta će od njih učiniti ? Sigurno ništa bolje od običnog lole i pijanice. Mnoge su • naše žene nezadovoljne sa svojim muževima, tuže se da izostaju do kasno doba, da piju i još koješta, a pri tom i ne misle, šta je uz­ rok, kao ni to, da će njihova djeca danas, sjutra biti možda i gori od svojih očeva. ,,A jesu li žene krive tome?« - - „Da — i ne!" I one su krive, ali ne u tolikoj mjeri, ali su tim više krivi očevi naši i braća, jer oni shvaćaju i imaju sposobnosti i slobode više nego mi, pa bi mogli bolje poraditi, oko proširivanja naobrazbe i škole našeg ženskinja. U zadnje vrijeme čula sam da se govori i o preustrojstvu naše škole u Sarajevu i još koješta, što bi vrlo lijepo bilo, a i vrijeme je već. Ali kad bi do tog došlo, šta imam ja od tog? Šta imaju i sve druge, koje su mojih godina? Hoćemo li se možda i mi upisati u I. razred, ili ćemo ostati u neznanju, kao što smo i do sad bile. Jedno i drugo je nemo­ guće. Dajte, drage prijateljice, da se mi za se pobri­ nemo, kad se nije već niko imao za nas do sad po­ brinuti ! Dajte, da se organizujemo i da osnujemo či­ taonicu, gdje bi se mogle svakog petka sastajati, dr­ žati predavanja, čitati lijepe knjige i listove, osim toga naći jednu uobraženu žensku, koja bi nas po­ učila u onom što ne znamo, a usavršila u onom što znamo. Prenite se ! Ne budite malodušne ! Ne bojte se pada, jer će nas poduprijeti naši prijatelji i isto­ mišljenici*, a nemojte se ni obmanjivati sa nekakvim znanjem niti uobraženjem, da je ženskoj dosta ako zna ono što treba oko namaza, malo kuhat i čistiti kuću, malo. ručnog rada, i ništa više. Ta i naš devletlija (a. s.) je rekao: Obrazovanje je prijeka duž­ nost za svakog muslimana i muslimanku." Ibni Munib: Kako da razvijemo rad u narodu? „Himmeturridžali takleul džibal ! . . . Mubesmila! Jedna od najljepših ustanova našeg autonomnog »Statuta« svakako je obligatna dužnost vakul'sko-mearifskih tijela, da se brinu za što bolje podizanje pro­ svjete u našem narodu i nastoje, da se islamska mladež posvećuje zanatima ili kakvom bilo radu. Nije mi na­ mjera, da ovdje koga korim ili možda dijelim savjete, nu članci Zahida i Mebmeda u zadnjim brojevima »Gajreta« potakoše me, da se malo osvrnem na ovo pitanje i upozorim na neprocjenjivo blago, što ga u sebi kriju 16. i 17. tačka § 79. našeg autonomnog „šta tu ta- . Nu prije nego li pregjem na samu stvar ne mogu, a da se malo ne obazrem na članak „Rad u narodu- . Činim to iz razloga, što se on može uzeti kao tipičan primjer koliko mogu zlo djelovati olahko nabačene krilatice. Jer, šta je zapravo iznio Zahid u svom članku i je li to uistinu — kao što veli Mehmed — lijep i jezgrovit članak, kojemu fali samo to, što je u njemu iznešeni program zbijen? Na drugom se mjestu osvrćem*) na njegovo površno i skroz pogrješno uvodno razmatranje o »pošljedicama orijentalne filosofije« — a ovdje usprkos Mehmedovim hvalospjevima tvrdim, da taj članak više sliči kakvoj patriotskoj pjesmi u prozi, punoj lijepih želja, nego li dobrom *) Mi nismo dobili od g. pisca do danas nikakva članka kojim se iskupljuje ovo obećanje. Ured �108 programu i zdravom i čistom putokazu, kojim hi tre­ balo udariti, ako se hoće doći do narodnog osvješćenja. Mehmeda su zanijeli Zahidovi vatreni i zvučni poklici, pa i on sa zanosom povikuje: »Omladino, nemoj me sramotiti . . i usvaja Zahidovu devizu: »Sami budimo kovači svoje srede i budućnosti.«' Mene, naprotiv, ovi poklici samo žaloste, jer u njima vidim, ne realnu podlogu za rad na narodnom dobru, nego drugo izdanje pogibeljnog i štetnog se­ paratističkog postupka dosadanje naše školske mladeži: udariti Zahidovim putem ne znači ništa drugo, nego nastaviti neumjesno trvenje i cijepanjem sila potkopati još jedine temelje na kojima je moguće započeti zgradu našeg napretka. To je prva i najveća mahana Zahidova programa. Druga mu je mahana što pred činjenicama zatvara oči i ne vodi brige o raspoloženju i pravcima, koji vladaju megju našom inteligencijom uopće a školskom mladeži napose. Badihava je idealisati i pozivati na okup oprečne elemente. Što ne ide, ne ide. Zadovo­ ljimo se s toga na početku i sa manjim, jer bismo inače mogli sve izgubiti. Treća je, nemala, Zahidova pogrješka što precjenjuje snagu omladine i naše in­ teligencije uopće i tovari im na legja teret, kojeg bi i dosta snažniji teško snosili. Ja držim i uvjeren sam, da jedan agilan predsjednik vakufske komisije može u d a n a š n j im p r il ik a m a učiniti više nego cijela četa srednjoškolaca, pa bila ona ne znam kako orga' nizirana i disciplinirana. Eto, toliko o članku, a sad ću reći koju o tome, kako zamišljam rad u narodu. Oživotvorenjem vjersko - prosvjetne autonomije otvoreno je nama muslimanima široko polje rada i dana prilika, da pokažemo šta možemo i šta umijemo. Našoj je inteligenciji pružena zgoda, da svojim znanjem priteče narodu u pomoć i svojim mu radom pruži najbolji dokaz, koliko nam je nauka potrebna i šta sve može nauka učiniti. Nu mjesto rada i upute naša se inteligencija (čast iznimkama !) drži postrance i nijed­ nim pokretom ne pokazuje, da cijeni blago prosvjetne autonomije i da je spremna štogod realno za narod učiniti. Sve je svaljeno na komisije i niko se drugi ne brine, da udovolji islamskoj dužnosti i pomogne svojoj braći, gdje god može i kako god može. Pa ne samo da nema potpore u radu, nego nema ni čestite kritike. Ovdje — ondje štrljacne po gdjekoji člančić no, na žalost, ne sa svrhom, da šta pomogne i po­ pravi — nego da nebratski navali i ublati. Ide se čak tako daleko, da se u blato povlači i sam „Štatut" i tako ruši temelj naše budućnosti. Biće možda prilike, da se detaljnije osvrnem na ove bjesomučne navale i žučljive izljeve strančarskog jala i bijesa i u pravom svjetlu prikažem njihovu vri­ jednost. Danas ću se zadovoljiti konstatovanjem ža­ losnog fakta, da »Štatut« — usprkos svega „patri­ otskog" ogorčenja opozicije — ostao nepoznat, ne samo našem seljaku i gragjaninu, nego li i hodžama i in teligenciji i da niko ne nastoji, da se ovom zlu do­ skoči i narodu rastumači sadržaj »Štatuta« i koristi, koje bi se iz njega mogle izvući. Naš ihtijat s jednu stranu, beskorisna huka i buka s drugu stranu, krivi su, da je do danas ostala narodu nepoznata ona divna demokratska i islamska ustanova § 39. Štatuta, p o kojoj je d že m atsk a s k u p š t i n a ne samo vlasna — nego i dužna vijećati i z a k l j u č i v a t i o s vi m a v a ž n i j i m vjer­ s k i m p o s l o v i m a s v o g d ž e m a t a . Braćo draga, kolikog li blaga u ovom paragrafu i kolike li štete, što se ovo blago ne iscrpljuje! . . . Omladino, inteligencijo, hodže . . . Zahide, Mehmede, evo vam neuzorane njive, gdje ćele moći zaorati, eto voćke, koju treba okalemiti !■•... I mjesto što Zahid i Mehmcd kliču: »Omladino, .na okup!(< ja velim: »Zagjimo svi mi — i stariji i mlagji — u narod i tu razvijmo bajrak rada!« Mjesto propagande srednjoškolaca megju djecom, ja bih pre­ poručio propagandu vakufskih komisija, džemalbaša i ostalih uglednika (uz s e k u n d i r a n j e a k a d e m i č a r a , n u v a b l i j a i d r u g e t a l e b e ) na džematskim skupštinama, i to ne samo u pravcu što boljeg i većeg pohagjanja škola i mekteba, nego i unapregjenja zanata, radova, podizanja ženskih mekteba i ostalih potreba, što ih je Zahid onako lijepo u svom članku nabrojio. Mjesto u tijesne vakufske kancelarije zagjimo u narod, i održimo što više džematskih skupština, budeći na njima zamrlu narodnu svijest? T u n e k a n a m b u d e p ol j e r ada i tu z a p o č n i mo p r o p a ­ g a n d u ! Tu t r e b a da se os j et i ž i \ o t i t u t r eba, da k o m i s i j e p o k a ž u , š t a m o g u i kol i ko mogu! . . . Pokažimo vidljivim znakom, da nam »Štatut«« n i j e b i o s v r h a desetgodišnjem radu, nego da smo u njemu tražili s a m o s r e d s t v o , kojim ćemo obezbijediti svoj opstanak. Pokažimo i dokažimo, da članstvo u komisiji nije samo paradna počast, nego dužnost, skopčana sa ustrajnim radom i odgovornošću prema Bogu i narodu — p o k a ž i m o , d a s m o z r e l i i da u m i j e m o , ne s a mo t r a ž i t i , nego i u p o t r i j e b i t i p r i l i k u i k o r i s t i t i se po­ s tig nu ti m uspjesima! Ovo što gore rekoh i upravih na adresu komi­ sija, nijesu samo prazni i olahko nabačeni poklici, nego opomene, što ih diktuje gorko iskustvo, da se kod nas još hala ne cijeni i ne uvažuje uzvišena islamska ustanova »mešveret« i da još i sad više na' ginjemo apsolutizmu nego li »mešveretu«, koji je na­ šao tako vidna izražaja u »Šlatutu« i na kojem je tako rekuć naš »štatut« sazidan. Meni je žao i duša me boli, što moram konstatovati žalosni fakat, da je u o v o m p o g l e d u vrlo mala razlika izmegju starih i novih komisija i d a s e �109 j o š h a l a n e o s j e ć a o n a p r o m j e n a , k o j a bi p r i m j e r o m »Štatuta« t r e b a l a i m o r a l a d a n a s t a n e . Izmijenile su se osobe i naslovi, nu s i s t e m j e j o š h a l a s t a r i , hala je »eskji tas eskji hamam«, jer se vrlo malo vodi računa o džematskim med'/.lisima i skupštinama i vrlo se slabo cijene ko­ risti njihova sudjelovanja u radu. Svraćam s toga ovom zgodom pažnju nadležnih na ove anomalije, a apeliram i na patriotizam komisija, da u svom interesu malo više počnu cijeniti javno mnijenje i davati mu prilike da se mogne nesmetano manifestirati. Udaljih se malo od predmeta nu zarar jok! — nije ni ovo na ođmet, ako samo ne ostane glas va­ pijućeg u pustinji. Da pregjem na stvar. Gore spomenuh potrebu, da i akademirari i taleba uzmu udjela u džematskim skupštinama i nijesam to bez svrhe istakao. Mi danas imamo priličan broj akademičara, n u i m a m o l i i v r s n i h na" r o d n i h r a d e n i k a, n e k a n a t o o n i s a m i o d g o v o r e . Naši akademičari imaju i svoja društva napišu i po koji proglas (ali su češći apeli za pripomoć.) nu ne mislim, da se time mogu odužiti za žrtve, što ih narod za njih pridonosi. I kad spomenuh propa­ gandu akademičara — ne padoše mi na um »Zviježđima apeli, nego zamislih njezin istup u narod i to, ne u sjaju jedne obične zvjezdice, nego „Bajraklije", koja će visoko podignuti stijeg rada i mladenačkog odu­ ševljenja i svojom pripomoći doprinijeti jak obol rada i nastojanja u gornjem pravcu. Jer, oživimo li na ovaj način u narodu § 34. »Štatuta« i poučimo li ga o njegovim pravima i po­ vlasticama,- što mu ih daje »Štatut«, omilićemo mu vakufsko-prosvjetnu autonomiju i pružiti dokaz, d a je- » Š t a t u t « č v r s t a z i d i n a , i z a k o j e s e. m o ž e u s p j e š n o i s i g u r n o b r a n i ti n j e g o v a n a j v e ć a s v e tin ja , pa da se usljed toga može mirne duše priljubiti uz ovu grudu, s v o j u g r u d u , koju mu djedovi nam riješe i ostaviše ne za to, da je izda i budpošto proda tugjinu, nego za to, da na njoj sa­ vije čvrsto gnijezdo u kojem će se othranjivati, n e k u k a v i c e i p t i c e s e l i c e , nego sokolovi, koji će do zadnje kapi krvi hraniti svoj vatan i millet, koji ne će dozvoliti, da četiristogodišnji islamski trud bude uzalud, pa da se njihovom krivnjom u ovim krajevima ugasi n.ri-iman, da naši divni vakufi postanu plijen nemuslimana, groblja, u kojima truhnu kosti naših otaca, djedova majki, sestara i braće — njihova od­ marališta i plandilišta i da se na džamijama zablista štogod drugo osim polumjeseca, što ga donesoše i ovdje zasadiše naši slavni i junački djedovi i pra­ djedovi. Zašavši u narod i pokazavši mu djelom, da škola ne odrogjuje i da sama po sebi nije nikakvo rasadište pogubnih misli — potaknućemo ga na razmišljanje o potrebi, neophodnoj potrebi i važnosti što jačeg učvr­ šćenja drugog našeg kulturnog bedema, našeg dragog »Gajreta«. »Lejsel haberu kel ijan !«, pa će s toga ovaka pojava vrijedne mladeži djelovati više nego li stotine pojedinačkih kandermi i kojekakvih proglasa. S toga da te vidim „Zvijezdo", da vas vidim mlade saruklije! . . . Eto, kako ja zamišljam polje rada, na kojem bi se »bez huke i buke« mogla najzgodnije pokazati neokušana snaga svih, koji biše željeli koristiti ovom narodu, a sad ću reći još koju o tom, kako bi se mogla najuspješnije provesti srednjoškolska propaganda. Neću sad na dugo i na široko dokazivati potrebu što većeg pohagjanja škole, jer je ona na dlanu i mislim, da danas nema imalo razboritijeg gragjanina, koji nije na čistu o njenoj neophodnoj važnosti i potrebi. Svraćam pažnju samo na to, da je briga za prosvjetu dužnost svih vakufsko-mearifskih tijela, da je ona te­ meljni kamen „Štatuta" i da je sav »Štatut« ispre­ pleten propisima: ko i kako će se brinuti za podignuće prosvjete megju nama muslimanima. Prelazim preko većine tih propisa, jer nijesu u savezu sa mojom te­ mom i osvrnuću se samo na one dvije tačke, koje istakoh na početku ovog članka i koje spadaju u konpetenciju, ili bolje rečeno, u dužnost vak. mearifskih komisija. Poticati islamsku mladež, da uči i ide na zanat ili kakav bilo drugi rad ! . . . Divne li dužnosi, što je nalaže ova tačka »Štatuta« i velika li sevaba onima, koji udovolje ovoj svetoj i časnoj islamskoj i patriotskoj dužnosti i ulože sve sile, da je što bolje i savjesnije izvrše! . . . Kako će se najbolje mladež potaknuti i šta će najviše pomoći, da komisije dostojno izvrše svoju duž­ nost.? Izvan svake je sumnje, da je prvi uvjet za uspjeh — pridobiti i kanderisati roditelje, pa kad se ukloni ova zaprjeka, onda su mladenačka srca jurišem osvojena. B u d u li o d r ž a n e č e s t e d ž e m a t s k e s k u p š t i n e i b u d u li k o m i s i j e i z d a š n o p o t p o m o g n u t e od s t r a n e a k a d e m i č a r a i t a l e b e — r i j e š e n o j e ovo p i t a n j e v r l o j e d n o s t a v n o i v r l o p o v o l j n o . Hoće se samo malo više volje, pa će sve ići ko po loju. S drugu se stranu treba okrenuti i mališanima. Ispiti su na pragu : koja nagradna knjižica, koji »aferin!« pa učiteljska i roditeljska sokolenja — i dosta. Pustiti još srednjoškolce, da i oni koju reknu i potpomoći ih u njihovom nastojanju — pa kud bi više? Samo malo više brige i zahm eta! . . . Što se tiče 16. tačke preporučio bih, da se kod stavljanja predloga o štipendijama uzme osobit obzir na § 5. »Štatuta«, koji u 3. tačci nalaže brigu, da se islamska mladež odgaja u vjeri i islamskom duhu. Uspazimo li dobro na moralno i vjersko ponašanje učenika, uklonićemo s jednu stranu uzroke, radi kojih naš narod opravdano hladi od škole — s drugu ćemo opet stranu podignuti u gjaštvu islamsku svijest i �110 stati na put štetnim strujama, koje hode, da zavladaju našim gjaštvom. Kako je poznato, vakufsko-mearifski je sabor ove godine predvidio 10.000 K štependija za visoke škole, pa će se savjesnim nastojanjem komisija vrlo lahko modi provesti ovaj princip i tako zapriječiti, da se vakufsko-mearifskim novcem odgajaju ljudi, koji ne od­ govaraju svrsi, za kojom igje »Štatut«, a i svaki uvigjavan i pošten musliman. Osobitu bi važnost trebalo posvetiti izboru mla­ deži, kojoj će se dati štipendije za Studiranje islamskih nauka na istoku. Osim lijepa ablaka, položio bih oso­ bitu važnost na to, da ovi gjaci imadnu što bolju svjetsku naobrazbu, pa da tako dobijemo ne ljude, koji će samo znati »kile-ruvije«, nego ljude, koji će medi shvatiti i prozreti situaciju u kojoj se nalazimo i modi udovoljiti uvjetima, koji se moraju stavljati i nalaziti kod ljudi, koji de danas — sutra biti nosioci i braniči Islama i muslimana u ovim zemljama. „Baluk bašten kokar“. S toga treba velik dio uzroka naše kulturne zakržljalosti tražiti ne u ne­ sposobnosti rase, jer su naši zemljaci drugih vjera od nas dobro odskočili; n e u v-j e,r i i n j e n i m p r i n ­ c i p i m a , j e r je I s l a m od z a p u š t e n i h A r a p a z a k r a t k o v r i j e m eru-č i ni o s v j e t s k e u č i t e l j e i n a j k i l H u r n i j i s a v r e m e n i na­ r o d — nego u nesposobnosti i nesavremenosti naše uleme, koja, mjesto da se pokorava uzvišenoj uputi: „El-hikmetu dalletul mumini . . .“ i sličnim zapovijedima, pa da bude Svjetlo ovom narodu — sve se više udaljuje od zbiljskog života i traži selamet u kojekakovim starogrčkim i perzijskim besmislicama, koje sa Islamom nem aju ništa zajedničko, nego su mu na­ protiv, potpuno oprečne i ruše najhitnije njegove za­ sade. Obrazovati ulemu prema duhu vremena i lišiti ju sredovječnih predrasuda, ako ne više, ono je sigurno isto toliko potrebno kao i odgojiti akademski obra­ zovane ljude, pa ne mogu s toga da nagjem oprav­ dana razloga, za što je za talebu odregjeno samo 5000 K štipendije. Osvjedočen sam, da će članovi visokog rijaseta, koji de već na prvom koraku morati, da osjete manj­ kavost u ovom pogledu — biti prvi, koji de potvrditi moj sud o ovoj živoj potrebi našoj, pa se nadam, da će im biti prva briga, da ispunjujudi 7. tačku § 138. »Statuta®, već u prvom zasijedanju v.-m. sabora dokažu neophodnu, i neodloživu potrebu povećanja broja Sti­ pendija za talebu, koja će ići na nauke u Misir i Carigrad. Komisijama bih još preporučio, da osim brige, da se što bolje razdijele lani odobrene štipendije, osobitu pažnju obrate na podmladak u medresama i pobrinu se, da se u budući proračun u prvom redu uvrste predloži o potporama i Stipendijama za softe, te da upregnu sve sile, da se iz svih krajeva naše domovine pošalju gjaci u darul-muallimim. • Oduljih s toga završavam ponovnim poklikom i »Da te vidim, »Zvijezdo«, da vas vidim mlade saruklije!« . . . Muhamed Hnmdi: Evolucija našeg ženskinja. Zadnjih nekoliko godina počelo se je živo pre­ tresati pitanje islamskih žena, a naročito iza progla­ šenja ustava u Turskoj razvila se je živa diskusija o tom predmetu u turskom novinstvu. Osobito se je u tom pisanju isticala poznata turska spisateljica FatimeAlijja, koja je faktimaa dokazivala i dokazala potrebu ženske naobrazbe. Taj pokret megju Osmanlijkama odjeknuo je širom čitavog islamskog svijeta, pa nije ostao bez ikakvih posljedica ni kod nas, i u zadnje vrijeme se mogu čitati u raznim našim listovima vapaji našeg muslimanskog ženskinja za savremenom prosvjetom. Karakteristična su izmegju ostalih, pismo jedne »Rušdijanke“ i odgovor joj od »Posavke", štampani u »Tariku«, u kojima se ističu nazori u pogledu obra­ zovanja našeg zapuštenog ženskinja, ocrtavaju se za­ daće i borbe, koje ženu čekaju u budućem životu i napokon izvagja se iz tog, da takav borac mora — ako de da ustraje u borbi — biti dostojno spreman najmodernijim oružjem — prosvjetom. Ovi opravdani vapaji za naukom našeg ženskog spola, pobudili su sažaljenje u srcu svakog svjesnog muslimana. Opravdano vele, da one toj stagnaciji nisu krive, šta više, su nemoćne izvući se iz ovoga vrt­ loga; sva krivnja leži na strani mjerodavnih faktora, koji bi mogli — ako im leži na srcu opće dobro našeg naroda — mnogo učiniti za pridizanje u ovom pogledu najprezrenijeg staleža. Dok se tolike riječi po čitaonicama i drugim društvima troše u pohvalu patriotizma i zauzimanja oko prosvjetnog i kulturnog podizanja našeg naroda, dotle se pri tom niko ne po­ brinu niti i jednu jedinu riječ prozbori u prilog tom zaslužnom faktoru sviju vremena — našem ženskinju. Priznajući nesposobnost za riješenju ovog Gorđijevog čvora, ipak ću — ne upuštajući se u ekspan­ zivna razlaganja — progovoriti koju, pa izazvao pro­ tiv sebe makar koliku kliku napadača. Zamislimo li samo ženu i njezinu uzvišenu za­ daću kao uzgojiteljicu budućeg naraštaja, higijenskointelektualnog pedagoga, samo nam se nameće pi­ tanje: zar je moguće, da taj važni faktor bude ne­ spreman za svoj sveti poziv ? Nikako. Treba joj u prvom redu čvrstog vjerskog znanja, s kojim će utje­ cati na dušu svog evlada i u ranoj mu mladosti za­ saditi u srce prve religijske i moralne pojmove, koji će za uvijek, kao u mramornom kamenu, uklesani �Ili ostati. Kao odgojiteljici pak, treba joj znanja o tje­ lesnoj higijeni djece, o kakvoći hraniva, odijela i sta­ na; o duševnom i ćudorednom uzgoju kao: uzgoju ćutila, pamćenja itd., onda o uzgoju poslušnosti, 'saosjećaja, istinitosti, zahvalnosti, o redu i čistoći kod djece. Kako je žena sudrug mužu u unutrašnjosti kuće, to joj spada u dužnost, da zna kuhati i gospo­ darstvo nad svim pokućstvom savjesno izvrši vati. Dok ovo pišem, pada mi na um jedno brutalno pravilo zatornika ženske naobrazbe a to je: »Kad nauči žensko d’jete pisati (čitati), Kad’li tad’li moraće se kajati«. Ovako misle samo oni, koji ne vide dalje od nosa i koji ne poznaju islamske povijesti ni njenih sjajnih perioda, gdje su muslimanke ne samo nauča­ vane, nego su šta više one i druge podučavale i na javnim školama predavalo razne znanosti kao: teolo­ giju, pravo,literaturu i dr. Nu na ove se riječi ne bi trebalo ni osvrćati, kad bi ih govorili kakvi »prosta­ ci", nego ih, na žalost, govore baš oni »autoriteti" koje prostaci slijepo slijede, a to su sve opi, za koje Muha­ med Bergivija veli: » ! Zar se nikad ne ćemo opametiti i svojom pameti misliti. Ta i sama nam čista savjest nalaže, da ženskadiju, obzirom na njihov položaj, odgojimo kako će svoje uzvišene zadaće moći savjesno i prema islam­ skim propisima vršiti. * Mi ne zahtijevamo od njih, da budu — po ev­ ropskom shvatanju — emancipovane i veleučene mu drice svijeta i života, jer to nije uslov bračne sreće Ovaka žena živi samo za sebe, pa će žrtvovati i naj svetije dužnosti za volju svojeg sopstvenog zadovolj stva. Dok se emancipovanoj mudrici u svakoj težo prilici mozak muti, a duša joj čami u očajnoj ne svjestici, jer joj je nadri-mudrost potresla čvrste stu pove utješnice vjere; dok joj je gorak prezir otrovao dušu, a ne zna, jadnica, kome da se povjeri, dotle tri­ jezno vjerski naobražena žena, i u najcrnjoj magli užasne nesreće nagje blagošloveni zakutak, nad kojim lebdi raskriljenih krila angjeo utjehe i pokoja. Ona vješta ručica, koja perom kreće, rado se laća, kad za­ treba, i varjače i metle i šivačice igle i dr. Dakle, kao muslimanki — islamsku vjeronauku, kao budućoj materi — odgoj djece, kao supruzi, kuć­ nom radeniku — kućanstvo naučiti, jest neminovna dužnost u* J ’J i to je ,,llmi-hal«, i u tom smislu — mislim — da je izrečen izhadis: L~» JS'je JJIJU r Tražiti nauk je neminovna dužnost svakom musli­ manu kao i muslimanki. Mazim Muftić — Tuzla. Sibjan-mekteb. Vrijeme je lijepo i za šetnju ugodno, a njih dvojica zastali na raskršću blizu mekteba, pa se nešto živo razgovaraju. I ne obaziru se na to, što bi ih ko god iza obližnjih taraba mogao čuti i zapamtiti o čem su razgovarali. — Beli je ono ondje sibjan-mekteb, —- reče ne­ poznati, uprijevši štapom u malu kućicu na protivnom ćošku. — Bezbeli da je, vidiš gdje djeca ulaze unutra sa suframa pod pazuhom, — odgovori mu poznati. — Ma i bez toga sam mogao pogoditi! — od­ mahnu rukom nepoznati. — Po čemu ćeš pogoditi, kad nema ni hefta od kako si amo doselio. Valjda je i u vas ovaki mekteb ? — Ne samo kod nas, nego gdje sam god bio, svugdje su ovi sibjan-mektebi jednaki. Hoću reći jednako zapušteni. Mala zgrada, niska, tijesna, bez ikakva namještaja. Većinom pendžeri polupani, a i inače, cijela im je i vanjština i unutrašnjost bez ikakva reda i poredka. Eto, smio bih se kladiti, a nijesam ^ulazio unutra, da i u ovom našem mektebu nema nikakve prostijerke, osim ako ima komad istrcane hasure, dvije-tri dugačke i isparane, sa klimavim nogama, peštahte i može biti hodžino mjesto sklepatih od ne­ jednakih dasaka: niti ga je gradio majstor ni majstorsuz! završi nepoznati gledajući vatreno u svog druga! i — Tog i svega ima, ali svakako držim, da si i ti, kao i ja, u takvom jednom mektebu, početke i temelje svoga znanja primio, pa ne znam što nam pored svega toga danas fali, — odgovori poznati, očito « ne držeći, da je šta odgovorio, ali se čini, da je s tim htio svoga druga podražiti, da on svoje mišljenje na­ stavi razlagati, a u duši mu se isti osjećaji počeli buditi. — I još pitaš, šta nam fali! Nije moguće sve ono izbrojiti, što nam fali baš radi toga, što početne te­ meljne vjerske nauke učimo u tako zapuštenim i neuregjenim zgradama. Zar nam nijesu samosvijest, ponos, osjećaj za lijepim i urednim davno okrenuli legja. Ili slobodnije s tobom razgovara jedan u tralja­ vim i pesinavim haljinama, ili onaj, koji je lijepo i pristojno odjeven? Zar okolica ne utječe na uzgoj i raspoloženje čovjeka? Zar nijesi tužan ili veseo, ako je vrijeme ružno ili lijepo, bez da ti se je kakvo zlo ili dobro dogodilo? Dobro se sjećam, kad sam u djetinstvu išao u s bjan-mekteb, više puta sam otišao plačući, a znam puno djece, koja bi kući došla, bajagi iz mekteba sa ostalom djecom, a na taj dan u mekteb ni zavirili nisu, nego su se negdje zabavljali, pa kad mi pogji kući, a oni se megju nas umiješaj, da tako roditelje zavaraju. — Što se smiješ? — Isto sam lako i ja često radio! — odvrati po­ znati previjajući se od smijeha. �112 Pa zar to nije zijan? Koliko ta djeca gube u nauci, a koliko ih se u takom krijenju izvan meteba iskvarilo. A i tome bježanju imade uzrok. Dijete dok jt malešno, dade se naputiti i na dobro i na zlo. Ako ga želimo naputiti na dobro, moramo ga podučavati i prikazivati mu ono dobro lijepim i primitljivim, tako, da ga ono »dobro« oživljuje i razveseljuje.... Ta za Boga, kažemo li sami sebi i svojoj djeci, da je vjera od svega i svačega preča, — kao što i. jest, a ovamo, spustili smo se tako nisko, da smo učenje te uzvišene vjere bacili u najzabitnije, najneopskrbljenije i najgore zgrade, na one otrcane hasure i na one klimave peštahte. Od kud će onda naše dijete imati pojma o nečem lijepom i uzvišenom, kad ga šaljemo u uzgojilišta, koja su kukavnija od nečijih i nečijih pojata. Zar tu nije dosta razloga, pa da dijete smišlja vražiju varku i ide negdje u šumu, dok bude vrijeme, da se druga djeca, — kojih su očevi nešto strožiji, — iz mekteba puste. Upravo mi se čini, da je ovo jadno stanje naših mekteba i u njima ono još jadnije nerazumljivo učenje dovelo naš čestiti narod do ovako mlitavog i nestalnog stepena. Narod osjeća da ima vjeru i da je ta vjera-sveta, ali pošto te svete i uzvišene vjere nije temeljito upoznao, bojj joj se i bježi s njom u daleku Aziju, a ra-vidi, da je ta vjera u jedno još i jaka tako, da ona i gdje nije prije bila, stiče sebi sljedbenika u Engleskoj i drugim državama. Uzvišenoj nauci treba dostojno i časno mjesto! Ha što misliš ti? — Potpuno se slažem s tobom i držim ne samo da bi trebalo mektebskoj zgradi više brige posvetiti, nego bi se trebalo i za uzgojitelje pobrinut. U uzgojitelju leži sreća ili nesreća djeteta. Bta misliš, koliko jedan hodža u sibjan-mektebu ima plaće za svoj trud? — Sto groša, sto godina ! — Jest. I za to sto groša mi hoćemo i zahtije­ vamo, da nam hodže budu hodžama. On sa to kukavne plaće nije se u stanju danas ni samim hljebom hra­ niti, a kamo li da se bez drugih domaćih briga sve­ srdno dadne na uspješno uzgajanje podmlatka. A ve­ ćinom ti za taku neznatnu plaću neće ni doći kakav vješt i sposoban uzgojitelj. Neopskrbljeni hodža ide za vrijeme predavanja nekud, da sebi zaradi idaru, a za to vrijeme odredi djeci, da neprestano uče u Musafi’šerifu. Djeca onda cijelo vrijeme uče i uče, a da ne znaju i ne razumiju šta uče i misleći, da se to tako svugdje ući i da se u tome sva nauka sastoji, odrastu u uvjerenju, da se nauka sastoji iz nečega nerazumljivoga, iz nečega, što samo hodže mogu znati, a ostalome je svijetu dosta da vjeruje, da tako mora biti. Hodžu treba opskrbiti tako, da se ne mora za vrijeme nastave brinuti ni sa čim drugim, osim sa dobrim poučavanjem, a bogme nužno mu je imati no­ vaca i za to, da se može pristojno odjeti, da ne dolazi megju djecu poderan, jer iza majke i oca, djetetu se najviše utuvi hodžina slika u mozak. Dijete u svog! uzgajatelja uvijek gleda, motri njegovu odijelo, njegove kretnje, pati na njegovu ponašanje, te o svemu tome razmišlja i na temel;u svega toga udešava i na'čin svoga budućeg života. — Šta ono onaj stražar nosi? Eno, hoće da ne­ kakvo ćage prilijepi na mektebska vrata! opazi po­ znati, a iza toga se obojica drugova uputiše pred mekteb, gdje je jedan stražar sa još dvojicom ljudi lijepio nekakav papir. — Broj taj i taj, — poče čitati nepoznati. — Usljed vještačkog izvještaja, da je mektebska zgrada u mahali N. za uporabu postala opasnom, to se od strane kotarskog ureda zabranjuje daljnje predavanje u njoj, te se ista imade kroz četnaest dana oboriti. 0 čemu je ovdašnje vakufsko povjerenstvo obaviješ­ teno, itd. — Ama sad, kad se ovaj obori, Bog zna, kada će se naše vakufsko povjerenstvo pobrinuti, da sagradi novi! — Eto sad dobre prilike, da se tu podigne do­ stojna mektepska zgrada. U tome se pomoli iza čoška jedan mladi efen­ dija, koji, čim ugleda dvojicu drugova, poznatoga i nepoznatoga, (ali po svojoj prilici njemu obojica po­ znati,) — prije pozdrava doviknu im veselo: »Znate li ljudi, šta je novo?« — 0 , o, merhaba, šta je ,kazuj! — Odobren je naš vjersko prosvjetni autonomni štatut! — Fala dragom Bogu! — odgovoriše drugovi i zajedno sa pridošlim efendijom krenuše niz sokak ’ razgovarajući se o veseloj vijesti, ali se zbog udalje­ nosti nije moglo više ništa iza taraba dočuti. Iz jednog razgovora. Kad god sam pošao u mjesto X, bila mi naj­ ugodnija pomisao, što ću koji sahat posjediti sa svojim — još iz djetinstva — prijateljem Begom. On je jedan od najvaljanijih mladića u tom mjestu. Bavi se terzilukom. Tačno i uredno obavlja narudžbe, uz to je prilično lijepe naravi, pa ima mnogo mušterija i to više inovjeraca, nego li muslimana. Inovjeraca više za to, jer mu nije bilo „ispod časti" naučiti krojiti i šiti tijesna odijela; a kod nas se to najviše zahtijeva. Tako on zgrče bukadar novac. Kako je čestit i valjan kod njega se kupe u večer zimi ili petkom ljudi kao i on — novih misli, mladih godina, a uz to čestiti' i valjani. Ali se kod njega nikad ne govori o besposli­ cama. Tu se raspreda o trgovini, težakluku, školama, knjigama i o ostalim savremenim pitanjima. Ne pevršno, nego u pravoj svojoj suštini. Baš kad sam neki dan iznenada stupio u njegov dućan, iznenadiše se mom dolasku. Bego je kao i obično šio, još se trojica naših ljudi poredali u krug oko njega, a Me- �113 hmed im dovršivao čitanje Mujezinova članka — „Ženski mektebi", u 3. broju „Gajreta“-a. — „Taman si nam dobro došao1*! uskliknu Bego. ,,Evov ovo mi se ne slaže s mojom pameti: Da se u nas otvore ženski mektebi, pa još da se u ove mektebe uvedu n a j n o v i j i p r e d m e t i i d a še predaje n a n a š e m j e z i k u s a r a p s k i m p i s m e n i m a " . — „Znaš, brate, rekoh, da je to moja davna želja. Jesam li ti još lani jednom prilikom govorio, da naša djeca ne će imati stalna i dobra vjerskog ocjgoja sve dotle, dok budu na tugjem jeziku svoju vjeru učili. Jesam li te upozorio na samu Tursku. Turci su vidjeli, da ne će postignuti željenog cilja u vjerskom uzgoju, ako budu svoju djecu odgajali na arapskom jeziku i za to su sve preveli na svoj — turski jezik. Eto, ti si vrlo lijepo učio u mektebu. Svršio si i »Bergivi-šerh“, pa koliko bi sad mogao razumjeti u njemu? Ništa. Ako ti što zatreba, da u njemu pogledaš, ne umiješ. A da je o on na tvom jeziku, ako bi što i zaboravio vazda bi mogao prigledati; kao na svom jeziku. — „E, dobro to“, rekoše mi svi. Ali kakvi su najnoviji predmeti ? ujagmi Bego. „To ti je — brate — pedagogija, povijest, eko­ nomija, ručni rad i t. d, rekoh ja, pa nastavim: Jesmo li ja i ti o tom nekoliko puta govorili, kako se kod nas djeca uzgajaju, a kako kod turskih učenih žena. Naše — današnje — majke metnu dijete u stalak (dubak) i mjesto po sahata, one ga pušćaju, te po 2 sahata ostane u stalku. Po sahata stoji kako tako, ali pošto su mu slabe i vitke kosti u nogu — cijepci — te dijete brzo zabole, počne se vješati o nadlak­ tice dok ga i one ne zabole, onda stane plakati. Nakon 2 sahata majci na um padne, da se je dijete prestajalo u stalku i izvadi ga, ali pošto su mu se počele kriviti noge. Tako to ide iz dana u dan, pa u naše djece redovice vigjaš krive noge. Ovo je samo jedan mali primjer, a da i ne govorim o hrani dje­ teta i ostaloj njezi. Što se tiče povijesti, zar ne bi bio svaki musliman i muslimanka stalniji u vjeri, kad bi poznavao sav život Muhamed al., širenje Islama, velikih islamskih ljudi i dr. Tako bi isto nas svaki manje trošio, kad bi mu žena vodila račun o tom, koliko i na što za koju heftu troši, te pazila, na čemu se može uštedjeti. Što se tiče ručnog rada, o tom ne lih trebao ni govoriti. Eto, pred tobom leže jedne ženske, svilene haljine, a sam si mi govorio, da ti se bolje isplati šiti tijesno odijelo i kapute, nego li ove svilene dimije. Zar ne bi bolje bilo, da naše ženskinje umije sobom krojiti i šiti svoje odijelo, pa i muške haljine. A pomisli, kad bi još umjele tkati, vesti, plesti čarape itd., koliko bi koristile samo svojoj kući. Kad sam ovdje prekinuo razgovor, u Bege se je moglo pročitati s lica, da sve potpuno shvaća i odobraje. A i drugi su premišljali, kao da su se sprijateIjivali s novim potrebama, koje od nas nova vremena traže. „N-“, K n jiževn ost. Hazim Muftić — Tuzla. Sestra. Idila Proljetno je jutro i sunce sja. Na kraju grada u jednoj prodolini, gdje bogati gragjani izlaze samo na šetnju, viri iz zelene trave, — cvijećem prošarane — nekoliko sirotinjskih kuća. Sirotinjske su, jer je tuđe, u tom krasnom kraju, če­ tvorni metar zemlje pedeset puta jeftiniji od one u zadimljenom i zaprašenom gradu. Jedna se je kućica osamila, onamo više žuborećeg potočića, a iznad nje je šuma, iz koje se čuje ugodni pjev veselih ptica. Kućica je stara i poderana, a i avlija oko nje, nesimetrično je iskrpljena negdje protruhlom daskom, a negdje izhrgjalim plehom od razvaljene gazne kante. . Ni cesta dotlen nije dogragjena i sva je prilika, da se u ovpm stoljeću tuda ni graditi neće, jer do gradskog trotoara imade skoro čitav kilometar, a i inače grad se je počeo širiti dolje u ravnom kraju. Nego su ti siroti stanovnici sebi utabali svojim bosim nogama usku stazu, koju su na nekoliko mjesta preko potoka spojili koritastom daskom. Uz osamljenu kućicu duž obale nad potokom, stere se u vrljike ogragjeni vrt. Više od dvije trećine vrta zasagjeno je već dosta izraslim lukom. Uz jednu krajnu lijehu luka sjedi i plijeve domaćin, sredovječan čovjek, rijetke i ćosaste brade, siromašno odjeven. — Prema njemu na istoj lijehi plijeve mu kći, djevojčica od dvanaest, trinaest godina, odjevena u crveno-bijelim beharam išarane haljine. Na drugom kraju vrta, sjedi još troje muške djece: dvoje je već po pet, šest godina staro, dočim je treće istom prohodalo, te se ona druga dva mali­ šana osjećaju, da su ga dužni čuvati, da se ne pre­ vali ili da ne bi zemlje mećao u usta. Mali je po svoj prilici mezimac sviju ukućana, ali imade kašalj, te se sestrica u šarenim haljinama često osvrće na njeg, da vidi šta radi. Dječica su mirna, te šute i gledaju, šta im otac i sestra rade. Otac je ozbiljan, ne osvrće se nikud, nego samo radi i radi. Tišina na sve strane, samo čuješ žuborenje potoka i pjev ptica. Na jedan put se malom mališanu zakašlja, ali tako, da ne znaš ili je od njegovog pravog kašlja, ili je ujagmilo turiti u usta grumičak zemlje, pa mu u grlu zapelo. Djevojčica u tili čas potrča k bratu, dočim otac samo upita »šta mu je?" pogledavši u kćer. Dje vojčica nije ni deset koraka letila, a mališan se je već snašao i prestao kašljati. Valjana i brižljiva sestrica se opet vrati na svoje mjesto, zadovoljna što joj je bratu kašljanje tako brzo prešlo. �114 I nastavila je opet marljivo čeprkati svojim prstićima, rastavljajući suvišne travčice od domaće ko­ risne biljke, a da nije brige za malim bratom na pustila, vidi se iz toga, što se do nekoliko časaku iz njezinog zvonkog grla ču sestrinski usklik: »Srce moje, Ibrahim e!«------I dalje su oboje plijevili luk, a djeca su mirno sjedila, šutila i udisala čisti šumski zrak. Potok je romorio i kao da je pripovijedao žu­ tom i plavom poljskom cvijeću, kako na brežuljku u osamljenoj kućici živi dobra i valjana sestrica, koja voli svoga brata. A ptice pjevaju i kao da okolo dokazuju, da je u ovom kraju ljepši i ugodniji život, nego onamo u zaprašenom gradu, jer ovdje imade više ljubavi, više srca i plemenita osjećaja. Ata Nerćes: -■ - - ----- Iz sličica „Sa Neretve:*' Jedno pismo novijeg datuma. I ako peče sunce u Hercegovini, što no bi naša braća sa sjevera domovine rekla, „da vrije mozak u glavi", ipak smo mi našli u našem kršu hladovine. U plodnoj zemlji nikli, kao po ljudskoj želji, gusti šipci i smokve, a oko njihovih ogranaka svijala se mila vinova loza. Sve jedno što nije ljudska ruka ni takla, ipak je taj naš domaći dar načinio ugodne hladnjake... U Hadži Muradbegovoj bašči divna zgoda. Uredio čovo bašču, a Bog dao napretka. Tu smo onako po ićindiji vazda pri slatkom mehabetu. Sad zapodjeni o onom, sad o ovom, a uživaj gledajući čare krasne prirode i naslagjujući se slašću, sad bostana, smokava, grožgja i t. d. Hadži Muratbeg je čovjek u pedesetim godinama, naobražen više carigradskom naukom što se je mogla baš u modernim tadašnjim turskim školama čuti i naučiti. Dašto, da je poznavao i evropske misli. Pa onako, k6 čovjek bogat, ne htijašese posvetiti kakvome zvanju u domovini niti u tugjini, no ostade u svojoj kući baveći se najviše obragjivanjem zemlje i odga­ janjem svoje djece. Od „naše politike" je zazirao, a da bi vrlo rijetko uzrok spomenuo.*) Inače je s lju­ dima uvijek radio za narod i domovinu, doklen bi „njegova granica" bila, kako bi on to često istakao. Jednoga lijepoga ljetnoga predvečerja sjegjasmo nas dva u njegovoj bašči kraj Neretve. Zapodjenusmo razgovor o stanju našega naroda. — Čuj, veli on, šta piše osmanlijski književni prvak Namik Kemal o napredku islamskih naroda! To mi rekavši stade u sebi čitati neku tursku knjigu i odmah meni sadržaj u našem jeziku pripovi­ •) Jednom je ipak odao: Ne ću veli tarafima. jer će me organ protivnog tarafe osumnjičiti i obijediti. jedati. Doticaše se naime, učeni Osmanlija najviše d o m a ć e g u z g o j a . Tu je on razlagao gdje leže, naime u dobrom domaćem uzgoju, uvjeti napredka jednoga naroda. — Na, veli mi napokon H. Muradbeg, evo vidi, da je i u nas, hvala Bogu, pošlo na bolje. Prva je u tome divnome pozivu i radu prva pošla naša omladina i to rekavši, pruži mi neko pismo. Lijepo iznenagjen njegovim govorom, uzmem pismo i pročitam slijedeće: Sarajevo 15. maja 19 . . Štovani beg efendija! Dužnost mi moja nalaže, da Vama kao svome dobročinitelju odmah javim svoje najnovije namjere, Sigurno znam, da ćete Vi koji ste me božijom po­ moći na ovaj selamet doveli, odobriti moj korak, što ga evo namjeravam, ali ipak s Vašim odobrenjem, učiniti. Kada sam došao kao učitelj u Sarajevo, još se ne mogoh lijepo smiriti. Ovdje je u većem gradu, p o sv e drukčije nego u kojem mjestu u provinciji. U Sarajevu se nagjem u društvu u kojemu lo­ kalu a ne u prirodi kao u drugim kasabama, u Sa­ rajevu stekoh mnogo prijatelja koji bi me, kad bi se samo pustio, doveli do propasti, a nema ih kao u malim kasama da se s njima brinem o dobrom stanju našega naroda. U mome društvu nema ni jednoga oženjena čovjeka. Doduše, ima ih dvojica te žive familijarno s nekim, sva je prilika vrlo „nadrikulturnim", evropejkama, ali do toga ne držim ništa, jer nemaju porodične ljubavi u svome domu, ostali su svi raskalašeni, odani piću i žive noću po gostionama gotovo do zore pri raznim igrama. Tijesno mi je, vrlo tijesno. Da malo odahnem i promijenim ovaki monotoni „ugursuzki život", kako oni sami vele, odem poput naših domaćih (neškolovanih) mladića u mahalu u ašikovanje. Sarajske mahale? 0 tome bi Vam čitavu knjigu napisao. Neću da Vas rastužujem pričajući dugo i široko, no ću Vam kazati u jednoj rečenici: »Kako je naša mladost muška „nadri inteligentna" i uobražena, dobili smo time mnogo „pokondirenih tikava" i u mahalama. Dolaze naši i ašikuju. Pozdravljaju se sa „kla­ njam se!" i „servus!" kao na obali Miljacke a ostali razgovor? Dašto, da je i tu naš divni materinski jezik u opasnosti. Čim se još ne nakarade naša omla­ dina obojega spola? Ne mogu o tome ni pričati, a kamo li trpiti kad na svoje uši čujem i rogjenim očima vidim. Ovamo se naša inteligencija razmeće svojim „kulturnim radom" za narod, a sve pusta riječ. Nema nikoga da živa primjera dade. Velim Vam, tijesno mi je, vrlo tijesno. Prvo nekoliko mjeseci odlučih ja u ašikovanje. Namjerih, božijom srećom, na jedno djevojče u N- �ii5 Sokaku. Istom je počela „izlaziti na Vrata." Š početka mi se ne svigje, jer je i ona počela se kititi riječima: dapače, ipak, si, sirce, belo, devojka i t. d. šta sve nijesam čuo? Jednom bismo posve na samu. Rekoh joj: „Nemoj, Ašida, duše ti, više zboriti onako, kako ne čuješ da ti tvoja majka zbori. Govori onako kako smo mi naučili u kući zboriti, a da još bolje zboriš eto, hvala Bogu, znaš čitati, pa brate, gledaj da i sama Ti nagješ pogrešku u jeziku dotičnog pisca, a ne da ga odmah nasljegjuješ. Vidi samo, kako mi nakazno govoriš!14 Još sam joj govorio, da ne uzdiše majmunišući lica iz romana i da o „ljubavi" ne beneta kao o kakvoj prikazi koja se u snu vidi. Često sam zapodjenuo razgovor s njome o kakvoj osmanlinki, o životu i radu Gjuzide, Fatime, Alijje, Fitnete i t. d., govorio sam joj o valjanoj majci i pravoj budućoj bosanskoj ženi, o nauci uopće. Gdjekad bi, kao da idem u školu, uprtio knjiga pa njoj pod pendžer. Na, velju joj, „čitaj ove knjige!" Dašto, da mi se tužila, da „nerado" čita „Povijest Islama" „Život Muhamed al. selama", „Pdvijest do­ movine" „Kućanstvo" i t. d. ali se ipak moja mala pitomica brzo priučila. Za nekoliko vakta sam doživio krasan uspjeh. Veli mi, naime, da već osjeća sama kako su naše djevojke na krivome putu, kako je naša omladina (muška) uzrok svemu nazadku, jer, osobito inteligen­ cija, ne nastoji popravljati moje sestre nego, šta više, sama ih kvari, naturajući im pogreške iz evropskog odgoja. Jest, ona mi je to zborila, a ja sam tada plivao u sreći i zadovoljstvu. Velim joj, ne stidi se svoga roda niti svoje sud­ bine meni je sve naše milo i sveto. U ponašanju i u životu budi onaka mirna i čestita kao Tvoja majka. Sada Ti je Bog dao prilike pa znaš učiti u Kur-anu, poznaješ lijepa načela Islama, znadeš čitati, pa Bogme, upotrebljuj to u'svoju korist, pouči se, da znaš primijeniti nauku u životu! Oh, ona me slušala kao malo dijete! Jednoć, razdragan njezinim divnim govorom, zaprosih je od njezinih roditelja, a oni mi je eto dadoše u amanet, da budemo srećni. Štovani dobročinitelju! Ne mogu više trpiti bećarluka u kome mi je život otešćao poput kakva beskorisna tereta. Hoću, da svoja načela privedem u realan, pravi život i rad. Eto, još ako mi Vi korak odobrajete, ja ću čim dobijem od Vas odobrenje biti odmah srećan u svojoj kući sa svojom domaćicom... Oprostite mi na mojoj iskrenosti i odvažnosti na ovaj ozbiljni korak! Jest, premda me čeka s vre­ menom puna kuća čeljadi, da mi se svali na glavu, ipak je dobro i uzvišeno pa makar i teškom borbom za kruh boriti se, da se umnoži srećan naš narod i da živim za se, nego da........ Ta Vi sve znate, Što mislim, pa ne treba da Vam više dosagjujem. Još Vas jednoć molim, da mi ovo učinite! Allah emanet! Vaš Alija. Kada sam po drugi put pročitao ovo pismo, metnuh ga pred Hadžibega na serdžadu. — Šta veliš, Begenišeš li misli toga mladića? pita me on. — Dašto. Idealan čovjek; dobar musliman, dobar patriota. Jest, naša bi omladina morala sama raditi, da spasi naš ženski svijet, a da se okani fantaziranja i „lažne parfimirane ljubavi" . . . . rekoh mu, a sijedi moj prijatelj milo se nasmjehnu što je još stekao jednoga mladića kao što je njegov čestiti Alija. >Kari >KwjiHjeH: M o e je K u m c a 3 J ia T H H jn ij0 3 Jiy = m a. Bo3 je jypBO nyHOM napoia Kpo3 TaMHy Hok. OicpeHyT CTaKJieHHM nposoprma Ha BpaTBMa, nocMaTpao caM CMn.iyjeTe Apna onpTaHe na He6y, Koje je Teic noicpn cyMpan, Kpo3 Koju cy, oBAje, OHAje, Me.iaHxoHHHHo cBjeTjiynajie 3.iaTHe TaMKe. JeAaH HOBje« y roAHHaiua, Kojn je A0TJie CTajao y xoahhkv, yl>e y wyne h cjeAHe npeKo njTa oa MeHe. KjiacHHHO oAjeBeH 3 a TeacaK nyT, OBaj 6e3HMeHH nyTHHK Humra Ha cefin Huje nMao, ihto 6 h H3Aa^o H>eroBO nHKorHnio h H.eroBo HenpujaTHO .unije noicpuBeHo uppeHKacTO-ćujejioM 6paAOM Kao neTKa AaBajia je MnrykHocTir, Aa ce npOHHKHe H>eroBa jihhhoct. JeAHa jeAHHa okojihoct Morjia je npaBykn nasKB>y Ha h>: hocho je BeJinKC Haouajie, onTOHCHe 3-iaTHHM oKBiipnsia, inja OKHa ooojeHa acyTO, 6jexy noAHjejbena xopii30HTajmo Ha AB°jc 3a pa3JHBHTa nocMaTpau>a. HoBOAoniJbaic ce oKpeiao Ha cBe cTpaHe, Kao Aa je lujepKao MjecTo 3 a cnaBaH>e. Haj3aA npyHcn ce y yrao, npeKpcTti pyKe n 3a6aqeHe r.iaBe, oKpeHe nor.ieAe CBoje Ha MeHe ca hckom HeoAo.tHBOM ynopHomky. Ja HucaM OBy Ao6pHHHHy cpeTao y Bapoinn, H3 Koje caM noinao, h npeTriocTaBHo caM, Aa OBaj Heno3HaTH Tpaaca Hainua, Aa cTymi y pa3roBop, mio je MeHe Bpjio Majio 3a6pnH>aBa.io. »r.ieAaj th MeHe kojihko toa xohera«, peKox ja y ce6n, „ja hhcbm BOJban Aa pa3roBapaM c toćom . H npoAy»HM nocMaTpaH.e Kpo3 okho. Mek,yTHM, HenpecTaHo nocMaTpajykH HohHo npoMimaifce Majypa ii’ cejia H3a peAOBa Te.ierpa$CKHx AnpeKa, ja caM onaacao h 6p30 cnjeBa^e 3eHHua Mora canyTHHKa, Koje je ynpaB.i.ao na MeHe 11 na5KH>a Kojy je oh yjioacno, Aa Me nocMaTpa, 3ancTa‘ Me npiiJiHHHo ii3HeHaAH. y He KOJiHKo MaxoBa ja caM onpe3HO oKperao rjiaBy paAn Bpe6an>a Mora BOBjeica h a * ra Mory nasKJbHBO nocMaTpam; �H>eroB6 cy ohh Moje, MCTnHa 6e3 ctPaho 6hao joryriacTo ynpaBA>eHe y oxoaocth, aAH h — 6e3 yqTBB0CTii. He»ia n era ii3a3HBA,BBor y mom ApsKaifey? Moje penHG orAeAaAo AaAC mh AOKa3a, Aa je Moje AHge mhpho, KpaBaTHa oea 3aMjepice, cBa AyrMeTa 3aKonqaHa. OH^a 3Haqn, Aa ja HMaM nocAa ca hckbm mamaBKOM, icojn aok Ao6po h 3bhah , niTa xoh e, npeknke Ha APyra iicnnTHBaH.a. ^ a 6n x ce pa3onoAno — jep je okho Bek Ghao MpaKOM Kao upHa Ta6Aa npeBykeHo — y3 ex ca 6aHK6Ta i eAHe HOBiiHe, Koje eaM Ty 6apno. A.ih ja caM ocjekao BAarae H a m u e ynepeHe Ha MeHe, oa n era caM ocjekao HeKo HecHocHo Apa»ceH.e. D o CB6My c e je Aa^o 3aKA>yAa OBa HHAHBHAya iiMa HeKora cTBapHora pasaora, Aa Me Tano yn opn o nocMaTpa. T o thm npnje, ihto je y hhth, A«y Kynea 6hao hckhx AaMa, eAeraHTHiix, masahx , aoCTojHHx 3a nocMaTpaite... „A ah , ao ^aBOjia! Ja caM Ty!... CHrypHO je JE.y6oMopaH Ha HeKy oa h>h x : Moje ra npncycTBo h au y3HeMHpyje, i u h My cMraa!" H nje, Ha npBoj CTaHnpn Aawe CB^ome, oh ce n He noMane, hhth ckhac nor.ieAa c MeHe. 06 y 3 e Me ace^Ba, y obom TpeHyTKy, Aa (Jjhkcbphm h ja OBor 6e3o6pa3HHKa h a » iay y ohh KaaceM: „JeA’ Te? 3ainT0 Me bh nocMa'rpa're? c Aah oneT, Kano mh je to HHTa ite H3r.ieAaAO cbcbhm rAyno, to Me Ta MHcao 3aycTaBH, Aa OTnoqiiH>eM Ma KaicaB paproBop ca obiim He3HaHn;oM h Aa 3anoAj"eHeM CBa^y Kojy oh, 6e3 cyMH>e, T p a a c H ... 6 hui A ko je to Moj qnqa, peKox My y naMein, cano ryBpnjeMe! IIoByqeM ce y cbo] yrao, c n y c T H M KaqKeTy Ha oqn, 0AAyqeH Aa ne boahm BHrae Gpare o cbom cycjeAy, Hero Anjeno Aa cnaBaM. HyAHOBara cTBap, 3aTBopeHHx oqnjy, hhhhao mh ce Aa oneT bbahm OHaj 3ahthh Kpyr oa acyTiix Haonapa Aa ocjekaii Kano norAeA Heno3HaTora npoAnpe y Moj M038K, AO AHa H3BOpa MHCAH. „ 4 a OH HC HAe Ha TO, Aa Me HaAaxHe KaKBOM yacacHOM CTBapa? EoA>e ce je OAynpnjeTH cn y h He ApnjeMaTH. A a ii Me 6yAHora OBa H a nacT Moace Aa oncjeHH? Moja MHcao Hnje ce Morvia H3Bykn HcnoA yTHpaja O B or nenpecTaHor n y3MykeHor norAeAa- JThhho caM Ha nTHpy npnByqeny 3MnjoM, Ha uieBy 3acAHjenA.eHy orAeAaAOM, sKeA>eny acpTi?y y6npe, oqcKyjykH caMo oApeljeHH qac, Aa ce ćapH Ha n>y. HeAaM ja to ! ycnpaBH x ce, totob Ha oqajHy 0A6paHy... xIoBjeK je HenoMHHHo npoAya£no nocMaTpaTH Me nocTojaiioM ii čapn? 3a BpnjeMe ce30He ja caM onacHO cjjAHpTOBao ca A>y6a3HHM rocnoljHpaMa, qBjn mh jc CTaAess, sancTa, 6bo noTnyHo Heno3HaTj to je cbo hiuao 6p3o! Ja caM ocsajao y KacHHH, uiTo je Man>e GaHaAHO, aAH ja ce He Mory 36or Tora CMaTpaTH BapaAHiioM. Hajsa#, aico caM h npeTjepHsao y 6p3HHii, ja hhcbm ocAyTHO hh jeAHy oco6y. TaBHO je, Aa CBe, nnaK, He cueia, Aa ia 6yAeM yxanuieH ii orAauieH 3a KpHBgal UorAeAH HeyMOA>HBii TOpAorAaBO 3Biijepaxy y MeHe. To BHine He Mory Aa h3AP^hm. 3Hoj je y KanA>npaMa pypno hhs Moje neAO. Moje je yAOBe noAy3HMao jeAaH rpo3HHnaB AP^Taj. Ja ce ycTpeMHM Ha ceora roHnopaL. y XBaTHM ra 3a jaKy: — P^o oAroBopn! IIlTa xokem th ca mhom? Oh yiHHH OHaj ckok ii3HeHaljeHor BOBjeica, Kora rpy6o npo6yAe H3a CHa, Anace ce, no'rpaacH SBOHpe 3a noMok, TAeAajykn Me yacacHyT: oh Biime HHje iiMao ncTe ohh!... II omhcabx, Aa caM 6ho *pTBa KanBe onTH'uce HAy3Bje, pe3yATaT cBjeTAocTH AaMmiHe, pec[)AeKTOBaHe Ha oKHBMa Haonapa. CiyKHeM yxBakeH, 36yH.cn MojoM 3a6AyA0M. OcAoSo^eH CBora CTpaxa, BHAekn Mene yTykeHa, Moj Apyr yAapn y rAacaH CMnjex. — 3HaM, niTa je, yiiHHii oh: TOMe cy y3poK Moju nmnBjyHH“! Oh CKBHe h noKa3a mh cBoje i,io3AyKe h o6jacHn Kano noMoky jeAHor BjemTaiKor MexaHB3Ma, KaA ce CKAone TpenaBiipe, caycTH ce ncnpeA CBanor oicna no jeAaH 38KA0H, Kojn npecTaBA>a 3eHnpy h hchbo oko. OBa je CTBap npnjeKo noTpeđHa Aanac, ano aceAHTe Aa y saroHy cnaBaTe CHrypHo. 3a thm OBaj ahbajH HOBjeK, jep cTBapHO, 6jenie BpAo A»y6a3aH, AOAaAe BeAHKOAyniHo: — CTojnM BaM Ha ycAy3H, Apani rocnoAHHe, obo je Moj npoH3BOA! C ( jip a iin y c K o r H . C. M. Smrznuti nos. — A l e x a n d r e Du ma s . — Prvi dani, kada se Petrograd odio svojim bije­ lim ruhom, bili su za me dani rijetka prizora: ta sve xAaAHokoM! O acm Ha ApyrH Kpaj KAyne. ILeroBe ohh, icao ohh mi je novo bilo. Nikako se nijesam mogao nasititi vožnje u saonicama, jer čovjek osjeća krajnju slast, Ha CAHKaMa, novome 38 mhom He TpenqykH... CBe je roBopiiAO 3a to : haii a » ce H3akje y xoahhk, hah noTpa- kad ga po putu, glatku kao led, voze konji, koje po3KHTH APyrn Kyne cycjeAHH, bah HAeja o 3AoqnHy ctboph dražuje oštar zrak, te koji jedva osjećajući težinu y MeHH OHy noAHipijcKy: „OBAje ch cnrypHHjHl IEeroB svoga tereta, više rekao bi, lete nego li trče. Ovi norAeA hhkbh 3htopckh mc je cpaBHHo He 3HaM ca icaKOM prvi dani bili su mi još tim ugodniji, što se zima aHTponoMeTpHHHOM ’iiiBnjom. IIoGjekii 3HaqHA0 6h npn- pokazivala tek malo po malo, te je došla i do dva­ 3HaTH, Aa HMaM IHTO TOA Ha AyUI.H H Aa ce H3AOJKHM deset stupnjeva, a da je ja zahvaljujući svojim kožu­ sima, ni osjetio gotovo nijesam. roMiiAH nenpHjaTHOCTH. Jednoga dana, kada je nebo bilo krasno, i ako y caMoj CTnapn, 3ap MeHH HCMa uiTa Aa ce npe- �11? je zrak bio oštriji, nego sam ga ja ikada do tada osje tio, odlučih da se odvezem u šetnju. Zamotah se u veliki astrahanski kožuh, na uši natučem krznom oblo­ ženu kapicu, oko vrata metnem ovratnik od kašmira i usudim se izići na ulicu, sav savcat umotan osim vrha nosa. Sprva je sve išlo dobro, da nije moglo bolje ; šta više začudno mi je bilo, kako zime gotovo i ne osjećam, te sam se posve tiho smijao svima onim pričama o zimi, što sam ih nekad slušao. U kratko, ko veseliji od mene, što imam ovaku priliku, da se priviknem na rusku klimu. Megjutim učini mi se, da me osobe, koje sam sretao, gledahu nekako nemirno, ali mi niko ništa ne reče. Ali domalo neki gospodin, koji je, kako se či­ nilo, bio govorljiviji nego oni drugi, reče mi prola­ zeći : »nos!« Kako ja ama baš ni jedne riječi ruske nijesam znao, mislio sam, da se ne trebam zadržavati rad jedne jeđnosložne riječi i nastavim vožnju. Na uglu Grahovske ulice susretnem nekoga kočijaša, koji je silnom brzinom gonio svoje saonice ; ali usprkos te silne brze vožnje ipak je držao, da i njemu treba reći što, te zbilja i vikne: »nos, nos!« Napokon prispijem na Admiralski Prospekt. Tu se nagjem sučelice sa jednim čovjekom iz naroda, koji mi nije ništa dovikivao, nego uzevši grudu snijega, baci se tako reći na me, te prije nego što bih se ja mogao osloboditi svega svoga tereta (odijela), poče mi lice snijegom umivati i trljati mi, osobito nos, što je jače mogao. Kako se meni ova njegova šala činila dosta Krupnom, osobito na ovakoj zimi, izvučem jednu ruku iz džepa i udarim ga šakom tako, da je oteturao de­ set koraka dalje. U taj čas progjoše na moju veliku sreću ili nesreću dva seljaka, te pošto me malo promotriše, bace se i oni tako reći na me, te usprkos što sam se ja branio, pridrže mi ruke dok onaj goropadnik, koga sam malo prije onako pošteno ošamario, nije uzeo drugu grudu snijega i opet na me na­ valio. Kako se ovaj put nijesam mogao braniti, on kao da je uhvatio fursat i jednako me trljao. Ali i ako su mi ruke držali, jezik mi je bar bio slobodan, te pošto sam mislio, da sam žrtva kakva nesporazuma ili da sam upao u stupicu, vikao sam iz svega grla u po­ moć. Jedan časnik mi dotrča i upita me francuski: šta mi je? — Šta, gospodine, viknem ja upinjući se iz petnih žila i oslobagjajući se one trojice ljudi, koji, kao da ništa nije ni bilo, opet pogjoše svojim putem mirno — šta? Vi ne vidite, šta su ove hulje sa mnom učinile ?! — Ta što su Vam učinili? — Ali, zaboga, trljali su mi lice snijegom 1 Dr­ žite li Vi možda, da je to slana šala, na ovakoj zimi? — Ali, gospodine, odgovori mi časnik, Vi ne znate, koje su Vam dobro time učinili! — Kako to ? — Bez sumnje bi Vam se nos smrznuo ! — Oprostite, kumim Vas ! uzviknem i metnem ruku na ugroženi dio tijela. — Gospodine, reče jedan prolaznik časniku, pa­ zite, da Vam se nos ne smrzne. — Zahvaljujem, gospodine, rećiće časnik, kao da si ga opomenuo radi najprirodnije stvari na svi­ jetu, zatim sagnuvši se, uze grudu snijega i učini sam sa sobom ono, što je meni učinio onaj dobročina, ko­ jega sam ja onako surovo nagradio za njegovu do­ brotu. — To onda znači, gospodine, da ovog čovjeka nije bilo, da . . . — ne biste imali više nosa, nastavi časnik, trljajući svoj nos. — Onda oprostite, gospodine . . . reknem i po­ trčim za onim dobročinom. Kako je on mislio, da ga ja hoću do kraja umla­ titi, počne i on trčati tako, da ga, budući je strah od naravi jači nego zahvalnost, ne bih možda nikad do­ stigao, da nijesu neki ljudi, videći njega da trči, a mene da ga gonim, pomislili, da je kradljivac, te mu put zapriječili. Kad sam ja do njega stigao, on se u velike ra­ spričao i dokazivao, da je pogriješio jedino iz veli­ koga čovjekoljublja. Deset rubalja, što sam mu ih dao, razbistri ci­ jelu stvar. Jadnik me još u ruku poljubi, a neko od prisut­ nih, koji je govorio francuski, opomene me, da od­ sada više pazim na svoj nos. Ta je opomena u osta­ lom suvišna bila, jer ja za cijele daljnje vožnje ni­ jesam izgubio nosa s vida. S francuskog preveo : B —ć. Q o c0 Liga hiljade. „Temelj kuću d rši!“ 851. Dr. Dušan Jeftanović, Sarajevo, 852. Mi­ hajlo Marinović, 853. Pop Jovo Popović, 854. Ibrahim beg, 855. Sulejmanpašić, 856. Jedna hanuma, 857. Abdulah Ajčinović, 858. Ramo Ramčić, 859. Stjepan 1. Subašić, 860. Pero A. Šandrk, 861. Ivica Meštrović, 852. Hamdija Granić, 863. 0 . Bušatlija, 864. Husrefbeg Sulejmanpašić, 865. Huseinbeg [Bušatlija, 866. Nurija Mutevelija, svi iz Bugojna, 867. Agan Gotovac iz Mostara, 868. Mihajlo Nišević iz Jelaha, (kod Tešnja), 869. Smailaga Smailagić iz B. Gradiške, 870. Sulejman Saridžić iz Bijeljine, 871. Ibraga Hakalo iz Mostara, 872. Čamila hanuma Hasanpašić iz Trav­ nika, 873. Huso M. Šehović iz Trebinja, 874. Ibrahim �118 H. Salihović iz Bijeljine, 875. Abid Husić, Brezovo Polje, 876. Derviš ef. Kajtaz iz Sarajeva, 877. Ibrahimaga Šekibović Seonica, 878. Suljaga SaraČ iz Jajca, 879. Eminbeg Muratbegović iz Bijeljine, 880. Hasanaga Bračković, 881. Mujaga Ćerimagić oba iz Trebinja, 882. Murataga Kasum, 883. Salimaga Jelkić, oba iz Zvornika, 884. Izet Šehić, uč. osn. škole, 885. Mula Osmanaga Krdžalić, 886. Osman Bazerdžunović, 887. M uradbeg Fidahić svi iz Zvornika, 888. Uroš Misita, apotekar, Sarajevo, 889. Hamdibeg Šahinpašić iz Zvornika, 890. Ahmed Omanović, 891. Suljaga Dizdarević oba iz Trebinja, 892. Dr. Aco Babić iz Brčkog, 893. H. Alija Čaušević, iz B. Otoke, 894. Dr. Jovan Malić iz Bos. Gradiške, 895. Risto Sjeran, trg. iz Mostara, 896. Pero Stokanović iz Tuzle, 897. Ahmed ef. Štrkljević, financ. nadstražar, 898. Mitar Bogdanović srp. učit., 899. Ali Riza Dervišbegović, mualim svi iz Županjca, 900. Habibe hanuma Brčkalija iz Luke (kot. Sarajevo), 901. Mustajbeg Halilbašić iz Sarajeva, 902. Lutfaga Hadžić, 903. Dervišaga Kapičić oba iz Bileća, 904. Hajrudinbeg.Hadžinurbegović iz Zvornika, 905. Derviš ef. Herić učitelj iz Vrnograča, 906. Ahme d ef. Čalkić trg. iz G. Vakufa, 907. Muhamed Mehmedbašić-Mujezin iz Stoca, 908. Mustafa Hadžihasanović, Trebinje, 909. Terezija Grof iz Bugojna, 910. Omerbeg Cerić iz Bos. Dubice. (Nastaviće se) Davne potvrde — Darovi. „Zrno po zrno pogača . Abdulah Muratović (Sokolović) sohta u medresi „Kuršumliji« iz Zupče (kot. Visoko), sakupio je na bratskom sastanku muslimana iz Zupče i drugih sela K 5.50 dobrovoljnih priloga Gajretu. „Srpska banka i štedionica« u Trebinju darovala je Gajretu 20 K. Na velikoj skupštini Nar. Organizacije održanoj dne 26./III. 1910. sakupljeno je dobrovoljnih priloga za Gajret K 92.— Asim ef. Rezakovič iz Fojnice priložio je Gaj retu 12 K, koje je sakupio H. Omer ef. Paloš prili­ kom Mevluda na Oglavku (kot. Fojnica.) Mjesto čestitke Šerif ef. Arnautoviću, H. S. ef. Šarcu i Hilmi ef. Hatibaviću, šio ih je narod svojim glasom odlikovao poslali su dobrovoljne priloge Gaj­ retu ovi rodoljubivi muslimani iz Jezera: Zaimbeg Aganović 5 K, Smail Hatibavić 1 K, Ibrišimbeg Aganović 80 h, Mustafa Ribić 50 h, Muharem Ribić 50 h, Islam Perfer 20 h, Mustafa Perfer 20 h, Omer Džafić 20 h, S. ef. A. 2 K, Mustafa lbrahimhodžić 1 K, Šaćir Perfer 1 K, Mustafa Hatibavić 50 h, Sadik Ribić 40 h, Husein ef. Hatibavić 40 h, Alibeg Meh. Aganović 40 h, Z. han. H. 20 h. Salih ef. Jusufbegović, piam 20 h. Zaim, Dedo Avdo, Selim i Derviš Ribić po 20 h, Husein Kahvedžić 20 h, Mustafa Kahveđži 20 h, Hasib Eksić 20 Ii, M. Ribić, Muharem Dizdar, Šukrija Omer i Rešid Ribić, Ago Hadžić, Derviš Čošić, Meh. Čerkez. B. T. i M. A. oba gjaka, svi po 10 h, Ibrahimbeg Plivski Ćorić 50 h, Hašim Ademovič, berber 2 K. Mehmed-Džemal Muminagić iz Ljubaškog po­ slao je Gajretu K 22.17, koju je svotu sakupio na jednom prijateljskom sijelu, a darovaše ova gospoda: Jusuf ef. Tančica 1 K, Abdulah ef. Muminagić 2 K, Ahme* Muminagić 1 K, N. N. 2 K, Ahmet Mujezinović 10 h, Tahir Osmić, Mulo Daupović, Šućrija Beširović Halid ef. Nović, svi po 20 h. Ejub Selimić, uč. I. raz. osn. škole 10 h, Sadiković Salko Mujin, Sadiković Murat, Sulejman Muminagić i Džemal Sadiković, svi po 20 h. Krehić Ahmet 10 h, Šaćir Fazlić 7 h, Šemsaga Muminagić 60 h, Salihaga Tančica 2 K, N. N. ■ 20 h, N. N. 1 K, Mustafa Hamdi ef. Sadiković 2 K, Ibrahimaga Češko 1 K, Jahja čerić 20 h, Salih Pašagin Hrnjičevič 40 h, Mehmed Ćerimović 10 h, Mu­ stafa Mehićević 20 h, Ibrahim Jakić 20 h, Mahmutaga Turić 30 h. Tahir Muminagić 10 h, Alaga Fazlagić 1 K, Mujaga Kadragić 1 K, Halilaga Jakić 20 h, Ibrahim Jakić 10 h, Avadaga Hrnjičević 20 h, Memišaga Jakić 20 h, Osmanaga Fazlinović 10 h, Ali-Riza ef. Mušić 20 h, Ahmetaga D. Konjhođžić 40 h, Muharem Mujanović 20 h, N. N. 60 h, HamzaDalipagić 20 k, Osman­ aga Lalić 20 h, Hasan M. Lalić 20 h, Zaimaga Šukalić 20 h, Salih Vučijak 20 h, Ahmet M. Bošnjak 20 h, Mujaga Hrnjićević 20 h. Naknadno je stiglo iz Gacka dobrovoljnih pri­ loga Gajretovoj zabavi 16 K i 40 h, a darovaše ovi: Arif ef. Sarić 2 K; po 1 K: Osman ef. Zametica, Me­ mišaga Šaković, Nuraga Hadžić, Hamid ef. Kurtović Sejdaga Kurtović, Murat Agović, Bećir Biše, Hasan ef. Pašić, Arifaga Tanović, Hamidaga čampara, Mehmed Dizdarević, Čamil Sarić; po 50 h: Hasan Hrustanović i Halid Baković; Muharem Pašić 60 h. Hadži Mahmutbeg Džinić položio je K 261.25 od kam a'a naraslih na uplaćene udjele dionica Hamijetovih, što su ih dioničari poklonili Gajretu. Od prodatih knjiga, koje je izdao Sejfudin ef. Kemura, palo je Gajretu kao provizija K 2‘84. Fuadbeg Abdulahefendić dao je Gajretu 4 kruna mjesto odgovora na čestitke prigodom njegova ime­ novanja za vakufskog knjigovogju; Prigodom suneta djece Muratage Bešlagića, sa­ kupio je H. Salih Hotić, mualim iz Podzvizda svotu od K 7.50, a darovaše ova gospoda: po 2 K: Ahmedaga Šabulić; po 1 K: Hasanaga Hodžić, Murataga Bešlagić, a ostatak drugi rodoljubi islamskoga na­ pretka. Pri otvorenju »Islamske kiraethane" u Rudom, sakupljena je na pred log društvenog predsjednika Šukribega Maglajlije svota od 11 K, a darovaše ova go­ spoda: Po 2 K: Šukribeg Maglajlija, Hasanbeg Deli- �11 9 Prilegovana zemaljska banka darovala je Gaj­ zaimović i Almasbez Resić; po 1 K: Muhamed SmaJović, Muratbeg Maglajlija, Ahmetef. Hrelja, Selimbeg retu. 1000 K od svoje čiste dobiti za prošlu godinu. Iz Gajretove kašice, koja se nalazi u kancelariji Polimac i Firma Kerkez i Ališehović. Ejubaga Sokolija položio je Gajretu K 13.78 iz Gazi-Husref begova vakufa položio je Muhamed ef. Džabija K 15.80. kašice br. 7, koja je kod njega u dućanu. Na okružnoj skupštini Nar. organizacije u Sara­ Isti polaže K 6.03 iz kašice br. 512, kod Save jevu sakupio je Hamid ef. Herenda iz Goražde za Mitrovića mejhandžije. U dućanu kod Elijau u Bijelini sakupljeno je u Gajret K 45'80. Mustafa Halilović iz Dervente poslao je K 13.80, društvu 12 K za Gajret na predlog Ahmetbega Salihkoju je svotu sakupio na teferiću kod Smailbega Mubegovića. Huseinbeg Kapctanović učitelj u Odžaku, poslao labegovića. nam je 25 K, a sakupio ih je u medresi, kada-je Mahmud ef. Mehmedbašić spremio je Gajretu K muderis tamošnje medrese podijelio idžazet petorici 10.60, koju je svotu sakupio prigodom okruž. izbor, taliba, a darovaše: Hafiz Harndi Kučuković 1 K, Hadži skupštine u Mostaru. Sulejman ef. Fazlić 1 K, Hadži ef. Smailbegović, ka­ I. Travnička kiraethana poslala je Gajretu K 14.87 dija 2 K, Hadži Ćamil Jupić 2 K, Ibrahim ef. Kara- od zabave davate u korist kiraethane i Gajreta. begović 1 K, Rašid ef, Hodžić 30 h, Alaga Ademović Prigodom mevluda u kući Hasanaga Grošića iz 80 h, Husa Gonič 40- h, Hafiz Adem Hadžić 1 K, Vrnograča sakupljena je za Gajret 7 K. Omeraga Šapčanin 1 K, Tahir Zahirović 40 h, Husein Šerif ef. Bajrić, imam i I. mualim u selu Sti­ Curić 1 K, Salih Mujkanović 50 h, Hasan Halilbašić jeni (kot. Cazin) sakupio je za naš Gajret K 19.50. 40 h, H. Ibrahim Bradović 1 K, Salahudin Delić 50. Hadži Isak Poljokan veletržac iz Banje Luke da­ h, Avdo Biščić 40. Mujo Omerlošić 60 h, Mujo Bisčić rovao je Gajretu 34 K. 30 h, Omer Džananović 30 h, Sofić iz Jokeša 60 h, Mustafa Čelebić iz Zgošće (kot. Visoko) položio Mahmut Brvić 50 h, Hasan Šabanović 20 h, Husein je svotu od K 1.73 iz kašice broj 476, koja se nalazi Šabanović 30 h, M. Abdulah Salić 60 h, Muharem u njegovu dućanu. Devedžić 50 h, Husein Halilbašić 1 K, Hazim ef. Fa­ Mjesto brzojavne čestitke dru. Safetbegu Bašazlić 50 h i Huseinbeg Kapetanović K 4.70. giću prilikom njegova promovisanja na doktorsku čast Na skupštini za kandidacioni odbor u Bugojnu, darovao je Ibrahimbeg Cerić 2 K. za okružnu skupštinu u Travnik, sakupljena je na Halil ef. Redžić talib u Hunikah-medresi položio predlog Rifatbega Sulejmanpašića r,ar. poslanika je Gajretu 50 h u mjesto pismenog saučešća HakiK 1857. begu Bušatliji prigodom njegova nastupanja zatvora. Hasib Biberić, Muharem Husedžinović, Adem Ibrahim ef. Gorak, muderiz u Orašju darovao je Majdanac, Mehmed Pračić i Meho Varnaz iz Bos. Gajretu 3 K, na glas o pobjedi Organizacije pri izbo­ Gradiške darovali su Gajretu po 1 K. rima u Sarajevu. Osman ef. Viteškić iz Sarajeva položio je istiraPovodom pobjede Nar. org. u trećoj i drugoj hati-ruhilun svoga brata Saliha 1 K. kuriji, sakupio je Malić Mulalić u Doboju megju tam. Hasanbeg Alajbegović položio je Gajretu K 6.64 muslimanima svotu od 32 K. i to: 3 K iz kašice br. 452 u dućanu kod istog, a K Dervišbeg Miralem daruje Gajretu 6 K mjesto 3.64 sakupljenih na sijelu kod istog. odgovora prijateljima na čestitki prilikom izbora mu Ali-R;za ef. Dautovjć iz Zvornika poslao nam je za narodnog poslan:ka. K 32.20, od zabave islamske omladine u Kozluku Omer Cengić iz Sarajeva položio je kao dar (kot. Zvornik). Gajretu svotu od 5 K. S. Preradović učitelj u Derventi poslao je Gaj­ Muslimanska čitaonica u Orašju poslaia je K 4.01 retu K 23 03, koju je svotu sakupio u svatovima Lj. iz kašice br. 365. Lastrića i Josefine Hill. Mjesto brzojavne čestitke Hafiz Ahmed ef. MeNa predlog Sadik ef. Sadikovića iz Ljubuškog hmedbašiću narodnom poslaniku dadoše dobrovoljne sakupljeno je 7 K prigodom sunetluka djece Alage priloge „Gajretu** ovi omladinci u Beču: Dr. Mustafa Sadikovića rahm. Omerage. Hasanbeg Salihbegović iz Bijeline spremio je Kadić 1 K; po 50 h: Hamid Svrzo, Omer Kajtaz, Gajretu K 19'50. koju je svotu sakupio u dućanu Ahmetbeg Salihbegović, Mahmut Behmen, Ahmedbeg Rizvanbegović, Mustafa Vehabović, Osman Mehmed­ Elijau-a. Na večeri kod g. Nazimbega Gjumišića u Ljubu- bašić, Fehim Kafadarević, Hajdar Čekra, Ahmed Tatarević, Mehmedbeg Zočević i Hamdija Salković. škom sakupljeno je na predlog Ragib ef. Kosovića i Sa­ Zulfo Beharić, učitelj u Zaborku kod Čajniča dik ef. Sadikovića K 22'45. Muharemaga Pašalić član eksekutivnog odbora poslao je našem Gajretu 10 K, koju je svotu sakupio položio je K 67(50 od kamata „Hamijetovih« akcija, prigodom školske zabave priregjene 5. maja o, g. u Zaborku. koje su tam. dioničari darovali Gajrelu. �120 Sulejman Alispahić islam, vjeroučitelj u Vlase nici poslao je Gajretu 14 K, koju je svotu sakupio u konaku Mujage Kurtagića nar. poslanika. Esadbeg Alibegović iz Dervente darovao je Gaj­ retu 10 K prilikom posjeta Gajretovih prostorija. Istom prilikom darovao je 1 K Abdurahman Ćehović iz Goražda. G. Lutli ef. Pitić trgovac iz Stoca poslao je 24 K 30 h, koja je svota sakupljena megju tam. muslima­ nima mjesto brzojavne čestitke Dru. Safvetbegu Bašagiću povodom njegove promocije na čast doktora filozofije. Isti je darovao Gajretu 2 K mjesto brzojavne čestitke narodnim zastupnicima narodne organizacije. Manojlo Manojlović iz Bijeline poslao je 10 K, koje je sakupio na jednome piru za naš Gajret. Abdulah ef. Kaljić iz Podviteza darovao je Gaj' retu 3 K prigodom sudske nagodbe sa Obhdžašem. Hafiz Ibrahim ef. Šarić muallim iz St. Majdana položio je Gajretu 1 K mjesto brzojavne čestitke har> poslaniku Hafiz Ahmet ef. Mehmedbašiću. Fehim B. Mujić trg. i Gajretpv povjerenik iz St. Majdana, posjetio je Gajretove prostorije i tom prilikom darovao je 3 K. Istim povodom darovali su: Ahmet Šehić iz St. Majdana 1 K i Huseinbeg Qekip iz Sanskog Mostar 2 K. Isto tako darovao jfe Gajretu Adem Bijedić 5 K prilikom posjeta Gajretove kancelarije. Dr. Murat Sarićaiar. posl. položio je Gajretu 5 K mjesto odgovora na čestitke, koje je dobio povodom izbora mu za nar. poslanika. Mjesto brzojavnih čestitki novom Reisu i iza­ branim narodnim poslanicima darovali su Gajretu K 20.40 Gajretovi prijatelji iz Jezera, i t o : Ibrahimbeg Aganović veleposjednik 10 K; po 2 K: Ahmedbeg Aganović, Dervišbeg Filipović, Fahribeg Filipović, Sn.ailbeg Kulenović; po 1 K: Smail ef. Hatibović, Mujaga Perper i Junuz Imamović. Fejzaga H. Šabanović iz Sarajeva položio je K 8.59 iz kašice br. 432, koja se nalazi u pilani braće H. Sabanovića na Palima i K 16.95, koje je sakupio mali Sulejman Kudović prilikom isplata radnika u H. Šabanovićevoj pilani na Palima. Muhamed Fazlibegović položio je Gajretu svotu od K 2512. koju je sakupio na teferiću na Palima, koji su priredili Mahmudbeg Fadilpašić, lsmetaga Merhemić i Suljaga Vajzović nar. poslanici. Mustafa Imamović, trg. iz Ostrošca (Solakova kula) pjložio je iz kašice br. 187., koja se nalazi kod njega u dućanu K 3.14. Na glas o pobjedi Organizacije sakupljena je za Gajret na predleg Salke Zaklana iz Crnića svota od K 2.60. Ahmet Opijač iz Crnića darovao jo Gajretu K 1.80 mjesto brzojavne čostitke nar. poslanicima: Gluhiću, Šariću i Mehmedbašiću. Džafer Begović iz Trebinja poslao je Gajretu K 15.— koje je sakupio megju tam. ehalijom mjesto če-, stitke narodnim poslanicima. Omer Udovičić iz Luke (kot. Sarajevo) poslao je Gajretu 5 K, koje je sakupio na Mevludu kod H. Hamidage Udovičića. Mjesto čestitke nar. poslanicima i novom Reisu darovao je Gajretu Šemsibeg Abdulahefendić iz Der­ vente 10 K; a mjesto čestitke H. Ahmet ef. Mehmed­ bašiću Mustafa ef. Halilović šer. vješb. 1 K; mjesto če­ stitke novom Reisu darovaše po 1 K: H. Sulejman ef. Smailbegović, kadija, Mustafa ef. Halilović, Hafiz Mehmed ef. Deveđžić i Husein ef. Hadžić sve iz Der­ vente. Mehmed-Džemal Muminagić poslao je svotu od K 4170, koju je za Gajret sakupio na predlog Jusuf ef. Tančice, mjesto pozdravnog brzojava otvorenju bos.-herc. sabora, a darovaše i to: N. N. 3 K, Mustafa Hamdi ef. Sadiković K 1.80, N. N. K 1.50; po 2 K: Abdulah ef. Muminagić, Salihaga Tančica. Sađik ef. Sadiković, Idrizaga Lalić, Mehmed Bošnjak i Bećiraga Bećirović; po 1 K: Abdulah ef. Sadiković, MehmedDžcmal Muminagić, Arifaga Omerhadžić, Hasanaga Konjhodžić, H. Ahmed ef. Fazlinović Šemsudin Boš­ njak, Avdaga Bilić, Pašaga Hrnjičević, Sabitaga Dizdarević, Sabitaga Fazlinović, Hasanaga Bilić i Menišaga Mahić Alagin; po 50 h: Hasan ef. Bilal Osmanov, Tahir Dizdarović i Mujaga Kadragić; po 60 h: Hasan Lalić, Šućrija Košarić i Omeraga Gujić; po 40 h: Muhamedaga Tančica, Šućrija Osmić, Mustafa H. Hrnji­ čević, Ahmetaga Fazlinović, Šaćiraga Omerhadžić, Mehaga Hajdarović, Osman Lalić, Halid Mahić, Memišaga Mahić Mujagin; po 20 h: Jusuf ef. Tančica, Sadik Korjenić, Halidaga Mesihović, Avdaga Šukalić, Mu­ stafa Mujezinović, Halidaga Bilal, Muhamedaga Mujezinović, Mustafa Hajdarović Ademov, Alija Nikšić, Ha­ san Lalić, Zaimaga Mahić i Mujaga Mahić; po 10 h: Muhamedaga Hadžalić Mujagin i Ahmet Mujezinović. Na Ajvatavici na dovi sakupljeno je megju pri­ sutnim seljacima muslimanima za naš Gajret 30 K. Suljaga Arslanović iz Trebinja poslao Gajretu 5 K mjesto čestitke Alibegu Firdusu povodom srećno ispale operacije. Ahmed Aliefendić iz Janje, sakupio je na jed­ nom sijelu za Gajret K 580 a darovaše: Orhan ef. Huremović 2 K, A. H. K 1.20, Pašaga H. Imamović 1 K; po 50 h: Ibragimaga Huremović, Ibrahimaga Gruhonjić, Salihaga Huremović i E. V. 10 h. Abdurahman Ćehović iz Goražda poslao je Gaj­ retu svotu od 9 K, koju je sakupio prilikom učenja hatme u tamošnjim mektebi-iptidaijama. Mjesto brzojavne čestitke predsjedniku prvog našeg zemaljskog sabora, gosp. Alibegu Firdusu priložiše njegovi istomišljenici i prijatelji iz Bileća na­ šem Gajretu i to: po 3 K: Arifaga Babović; po 2 K: Lutfaga Hadžić, Dervišaga Kapičić, Hasanaga Kara- �iž i tnehmedović, Avđaga Ovčina i N. N.; po K 1.50: Dervišaga Šehović; po 1 K: Zaim Selinović, M. Ljubović, Halidaga Priganica, Salihaga Priganica, Suljaga Šehović, Mustafa ef. Prikić, mualim, Selim ef. Avdović imam i mualim, Mahmutaga Arnautović, Salihaga Drljević, Omeraga Drljević, Mujaga Salahović, Mah­ mutaga Kreso, Ahmetaga Arnautović, Hamidaga Kapičić, Avdaga Kreso, Sinanaga Priganica, Smailaga Kapičić, Halidaga Muštović, Arifaga Hađžić, Dervišaga Hadžić, N. N., Salihaga Kapičić, Hašimaga Kreso, Hasanaga Muštović, Suljaga Kapičić, Hamdi ef. Selimović, Ademaga Trebović, ćamilaga Priganica, Osman Džokić, Ademaga i Osmanaga Sakambet, Ramaga Jahić, Murat ef. Kapičić, Muhamed ef. Bubić, Pera Pičeta, Omer ef. Hajdarović, mualim, Zaimaga Muštović, Suljaga Hadžić; po 60 h: Mata Papić i Mušan Kapi­ čić, po 50 h: Alaga Kreso, Salihaga Kapičić i Salih­ aga Mahić rahm. Alage; po 40 h: Musaga Kapičić, Nikola Dangubić, Meho Arslanagić, Mujaga Priganica i Hakija Arnautović. Mjesto brzojavne čestitke narodnim poslanicima a naročito vogji Alibegu Tirdusu poslali su musli­ mani iz J nje (kod Bijetjine) Gajrptu svotu od K 52.80, a darovaše: Abdulahaga Skokić 10 K; po 5 K: Mehaga Skokić i Ahmetaga H. Resić; H. Abdulahaga Adanalić 4 K; po 3 K: H. Hasan Huremović; po 2 K: Ešref Tahirević, Ahmedbeg čemerlić, Mustajbeg čemerlić, Salihaga Gradaščević i Mustajbeg Hurembegović; po 1 K: Gjulaga Velagić, Ali ef. Sadiković, Jusuf Osmanpašić, Sinanaga Sadiković, Emin beg Alibegović, Dervišbeg Alibegović, Nurija Hadžiabdić, H. Husein Smajić, Smajo Durgutović, Mehmedbeg Ali­ begović, Osman Bukvić, Salih Hadžić, H. Ibrahim, H. Muharemović i Mujo Nukić; po 40 li: Jusuf Trebinčević, Nurija Smajić, Šaćir Hadžić, Sejdibeg Hurembegović i Hasan Hadžić 20 h. Mjesto brzojavne čestitke narodnom rodoljubu Hakibegu Bušatliji, prigodom njegova pomilovanja, darovaše Gajretu ovi rodoljubi i prijatelji našega na­ pretka u Kupresu: Alibeg Bećirbegović 2 K; po 1 K: Hamdibeg Granić, Ivica J. Mešlrović, Fazlibeg Bećir­ begović, Hasanbeg Idrisbegović, Hasan ef. H. Abdijić, Stipica Radman, Rizabeg Alajbegović, Mustafabeg Huseinbegović, Muharem Šutković. Alija-Mešan Vrebac, Salih Adžamović, Muharcmbeg Kršlak i Pop Marko Popović; po 50 h: Naim Karaosmanović, Mujo Brčić, Sima Radović, Mujaga Mandžuka, Gjorgjo Spremo, Mustafabeg Bećirbegović, Selim Hrnjica, Mehmed Man­ džuka Numin, Ibrahimaga Džafić, Hasan MešanMušin, Salih Mandžuka i Hamdibeg Huseinbegović; po 20 h: Rašid Brćić i Nurijabeg Alajbegović; Jozo Blatančić 60 h. Prigodom otvorenja »Kluba islamske omladine« u Maglaju sakupljeno je za Gajret 28 K, koju svotu darovaše i to: Edhembeg Uzeirbegović 10 K; Irfanbeg Sulejmanpašie 5 K; Ibrahimaga Osmanagić 2 K; Hašim ef. Topčić, Arifaga Terzimehić, Bego Mulahasanović, Hasan Ruvić, Mustafa Bradarić i Ibrahim ef.. Krzlić svi po 1 K; Salih Lošić, Mustafa Smailagić i Šakir Terzimehić po 50 h; Čejvan Hafiz Nuri ef., Ibrahim Ruvić, Mulabdić Mujaga i Mulić Nuraga po 40 h; Mahmuđ Jusufbašić i Rašidaga Širbegović po 30 h; Mehmed Musaefendić i Osman Muratbašić po 20 h. Irtihali dari-beka. — U četvrtak 30. pr. mj. umho je u zem aljskoj bolnici u Sarajevu predsjednik E ksekutivnog O dbora Muslimanske N arodne O rganizacije i bosansko-hercegovačkog zem aljskpg sabora, Alibeg E irdus poslije k ra t­ kog ali teškog bolovanja. Glas o sm rti A libega P ird u sa odjeknuće čitavom našom zemljom, p a i daleko preko g ra ­ nica njezinih, je r je m erhum bio m arkantna pojava u kulturnom životu bosansko-hercegovačkih m uslim ana. Borba n ašeg a elem enta za vjersko-prosvjetnu autonom iju i svaki drugi narodni rad, koji su preduzim ani posljednjih d eset godina, usko su skopčani uz ime Alibega F irdusa, pa se može bez ikakva p retjeriv an ja reći, d a je to ime u našem narodu postalo po­ jam , koji , izražava rad za narod u svakom pravcu. Stoga i jesu bile oči čitavoga našeg ele­ m enta uvijek, kod svakog d o gagjaja, u p rte u m jesto predsjedništva E ksek. O dbora, koje je zauzimao A libeg Eirdus, gdje su bile usredsregjene mnoge nade i ideali. Radi toga i hoće glas o njegovoj sm rti proizvesti jak utisak na naš elem enat svih sta­ leža i obnevesiliti sve narodne slojeve. Š ta više, u njegovoj sm rti će mnogi gledati onaj težak i darac za naš narod, koji će prouzrokovati dezorganizaciju u narodnim redovim a. A libeg Eirdus je bio jo š m lad; tek mti je bila 49. godina, a onaj snažan život i en er­ gična volja, obećavali su jo š mnogo rad a na­ rodu i domovini, pa je zbog toga tu g a još mnogo veća i mnogo ja č a bol za njegovim g u ­ bitkom . ,,G ajretu kao kulturno d ru štv o m uslim ana saosjeća u svakoj zgodi sa narodom , a tugu za Alibegom „G ajre t" dijeli tim više, što u m erhum u gubi svoga člana-utem eljača i osvje- �122 dočenog p rija te lja k u ltu rn o g n ap retk a islam skog elem en ta u ovim zem ljam a. 6 to g a se i p rid ru ž u je onim hiljadam a, koji p re d a ju ra h m e t njegovoj duši i kliče: R ah m etu llah i alejhi, rah m eten vasiah! <rr c f =* Gajretove vijesti. N a s lis t. — Ovoga puta izdajemo dva broja »Gajreta« ujedno i to za mjesec juli i august, pošto će naš urednik poslije, skupštine otići na četirinedjeljni dopust radi oporavka zdravlja. Idući (deveti) broj »Gajreta« izićiće 5. septembra o. g. O d g o v o r Aliinetii. — Na članak u prošlom broju »Gajreta« pod naslovom »Šta ometa rad?«, odgovoriće naš saradnik g. Muftić u idućem broju na­ šega lista. JVovi č la n o v i iite m e lja č i. — Za »Gajretove« članove utemeljače upisali su se nadalje ovi svjesni muslimani i prijatelji našega napretka: g. Husejin Omanović činovnik zemaljske banke u Sarajevu i Ali ef. Lutvo, komandant ovd. Vatrogasne čete. Zivili i bili primjerom i ostaloj braći, kojima je Bog dao te mogu, — a još to ne trćiniše. Gajretovi Članovi utemeljači su o ^ koji ućvršćavaju temelje ovoga našeg korisnog narodnog društva, čiji će temelji biti dakako tim čvršćj i sigurniji, što bude više onih> koji temeljce polažu. G a jr eto v i a r tik li. — Ove godine će prihod od Gajretova cigar ćageta biti za blizu 2000 kruna veći od lanjskoga. A to je činjenica, koju mi s ra­ došću i veseljem konstatujemo, jer nam to svjedoči, da se Gajretova ideja sve to više’ [raširuje i populariše u masama narodnim, te se Gajretovi artikli pređpostavljaju svima ostalim fabrikatima. No osim cigar-ćageta imade još artikala, od ko ih Gajret imade prihoda, a koji bi prihod bio tim Veći što se ti artikli više kupuju i troše. Tako imade Gajretova šibica, Gajretov bez i pamuk i od najnovije doba, Gajretov safun, koji artikli nisu tako prodrli u narod kao cigar-ćage, a koji bi, kada bi se dobro uveli, takogjer donosili lijepe prihode društvu. Mi stoga apelujemo na sve prijatelje našeg kulturnog napretka, da se brinu, da se Gajretovi artikli megju našim elementom što jače rašire i omile svakom na šem bratu. U tome pravcu bi naročito mogli mnogo učiniti naši trgovci, zatim hodže, učitelji, muallimi i ostala braća, pa se nadamo, da će ovaj apel naići na dobar odziv. neka pošalju molbe snabdjevene sa potrebnim prilo­ zima najdalje do 15. augusta na upravu društva. Sve molbe moraju biti snabdjevene: 1.) sa škol­ skom svjedodžbom, 2.) rodnim listom, 3.) svjedodžbom siromaštva i 4.) odbijenicom od vlade — osim kod učenika, koji idu u I. razred koje srednje škole, naime, koji su tek svršili osnovnu školu. Što se tiče abiturijenata srednjih škola za njih važi i ove godine onaj lanjski zaključak, po kojemu oni studenti, koji namjeravaju studirati pravne nauke, ne mogu dobiti za 1. godinu stipendije. Isto tako ne mogu dobiti društvene Stipendije ni pravnici III. godine. Iz odbora muslimanskog potpornog društva „Gajret." V III. re d o v n a g o d išn ja sk u p štin a musli­ manskog potpornog društva »Gajret« održaće se u petak dne 8. juna o. g. u 1 sahat poslije podne u prostorijama „Društvenog doma" u Sarajevu. D n e v n i red: 1. Izvještaj tajnika; 2. Izvještaj blagajnika i re­ vizora; 3. Predlog proračuna; 4. Interpelacije; 5. Izbor odbora; G. Predloži; 7. Eventualije. S a r a j e v o , 8. juna 1910. Odbor muslimanskog potpornog društva „Gajret“ Potpredsjednik: Tajnik: M. Halilhasić s. r. J. Fertev s. r. H ig ije n a . Zapaljenje pljuća („Sandžije"). Dr. R a d . V u k a d i n o v i ć . Naš narod mnogo boluje od zapaljenja pluća ( „sandžija"). I to ne samo djeca i stari ljudi, nego baš i čeljad u najboljim godinama — kad su, dakle za rad najsposobnija. Bolest se javlja cijele godine, ali ipak više u poznu jesen, a još više s rana proljeća. Zapaljenje pluća vrlo je teška bolest. To i sam narod zna, pa će zato pri pregledu bolesnika vrlo često Ijekara sa strahom zapitati: „Je Ii zapaljenje?" — ili: »Da samo nijesu „sandžije"?« a taj strah njegov je osnovan. 1 ako se od zapaljenja pluća ne umire mnogo — naročito u zrelim godinama — ipak je to jedna od najtežih bolesti za čovjeka. Do skora se mislilo, da je zapaljenju pljuća je­ dini uzrok nazeb; da, dakle samo onaj može od te bolesti oboljeti, koji nazebe. Novijim ispitivanjem pak utvrdili su Ijekari, da i zapaljenje pluća spada u red zaraznih bolesti. I zapaljenje pluća izaziva u tijelu neka zarazna klica osobite vrste. Ali i ako se bez is­ Članovi „Lige hiljade , sjetite se svoje ohveze i upla- kustvo pokazalo, da se ta klica ne može razviti, ipak ćujte svoje prinose, na koje ste se javno obvezali, jer se je iskustvo pokazalo, da se ta klica ne može umno­ primiče zadnji rok uplate — Ramazani šerif._________ žiti i zapaljenje izazvati, ako se nazebom, umorom, M o llteljiin a G ajretove S tipendije. — Svi glagju ili drugim kojim načinom tijelo toliko ne oslabi, oni učenici, koji reflektiraju na Gajretovu stipendiju, da joj se ne može oduprijeti. �Zapaljenje pluća počinje obično iznenada: — heočekivanu i naglo, čovjek u najboljim godinama, do malo prije čio, zdrav i razpoložen. dobije na prečac jaku zimu i drhtavicu (tresavicu) — često tako že­ stoku, da zubima cvokoće i cijelim se tijelom trese. Soba topla ili baš i pregrijana, a bolesnik osjeća to­ liku zimu, da ga moraju guberima i jastucima pretrpavati. Zima i drhtavica traju sahat-dva, pa ga onda obuzme jaka vatruština. Lice mu pocrveni, oči se zažare, žegja ga mori, srce mu nemirno i brzo bije „da iskoči«, a u rukama i nogama osjeća taki umor i to­ liku malaksalost, da se jedva na nogama drži ili s postelje diže. U tome se jave i bolesne pojave od samih pluća. Čim bolesnik dublje pothvati da diše, osjeti u grudima neku bol ili upravo neke žigove i probadi . . . kao da ga neko vrhom od noža u pluća tiče, pa zato baš i počne brže i površnije disati, i teško i isprekidano govoriti. Disanje i govor draže ga na kašalj, a kašljem s početka jedva pomalo izbaci neke hrakotine. Ta hrakotina je krvava i izgleda kao da je s pekmezom ili s rgjom pomiješana („rgjuština"). Poslije je sve više i više rujata. Megjutim vatra ni­ kako ne popušta, a često je tako žestoka, da bolesnika baci u bunilo. Disanje postaje sve teže i teže; kašalj sve jači i nesnosniji; a nemir i malaksalost bolesni­ kova sve jača. To stanje traje obično nekoliko (6 do 10) dana, i za to vrijeme cijela porodica strahuje za život bolesnika. Nije šala: ne da mu pothvatiti; ne da mu disati. ' Gdje bolest pogje na bolje) slika joj se naglo i na prečac 7. ili 8. dan izmijeni. Mjesto isprekidana sna u zanosu bolestnik duboko zaspi i poduže mirno spava. Još za vrijeme tog sna izbije obilat znoj po njemu, a i vatra počne naglo opadati. Poslije nekoliko sahata tako »zdravog sna« budi se i osjeća se mnogo bolje, nego do sada. Vatra gotovo sasvim popustila, disanje sasvim lako, a i izgled mu mnogo vedriji. To vidi i porodica, a ljekar je onda radosno izvijesti, da je „kri­ za'“ sretno prešla Ali biva i drukčije. Često se desi, da bolesnici u najboljim godinama, a još češće djeca i starci, od zapaljenja pluća već 3., 4. ili 5. dana bolovanja svrše... Po gdje kada se opet bolest ne okrene zadugo na bo­ lje, nego se otegne — nedjeljama pa i mjesecima, dok bolesnika ili ne savlada, ili dok se na nju ne navrze još koja druga bolest, od koje će dugo i dugo ležati, pa po gdjekada i umrijeti. Uzima se, da od 100 bolesnika sa zapaljenjem pluća u srednjim godinama um­ re njih 20. Ali i oni, koji prezdrave, izdržali su te­ šku bolest, i moraju se dugo čuvati i njegovati, da oronulo zdravlje povrate. Već samo ime »zapaljenje pluća« kazuje, da je to bolest pluća ili bijele džigerice. Plućni mjehurići, ko­ ji se pri običnom disanju pune vazduhom, napune se i zatisnu u toj bolesti nekom pogušćom gnjiladinom, pa to smeta disanju. Tu gnjiladinu (»rćuštinu«) ttiora bolesnik kasnije ubrzo ili kašljem izbaciti, ili se ona mora rastvoriti i razići (usisati), da opet vazduhu mjesta učini. Gdje pogje na bolje, to se ubrzo svrši, i pluća se i opet raščiste, te počnu pravilno raditi. Po sebi se razumije, da je u tako teškoj i opas­ noj bolesti najpreči ljekar. Gdje ga nema u mjestu, bolje ga je kući pozvati, nego bolesnika mučiti i njemu nositi. Takav bolesnik ne podnosi kretanje, nego traži što više — mira. Gdje se nikako ne može do ljekara doći, tu valja da su oko bolesnika samo razumne i obazrive osobe. Bolesnikd. valja odmah u postelju smjestiti, da logom leži — i to (ako je ikako mogućno) u prostranoj, vidnoj, zdravoj sobi, koju treba češće provjetravati. Bolesničku postelju valja tako namjestiti, da se boles­ niku može s obje strane slobodno pristupiti. Prostor gdje bolesnik leži, ne smije biti pregrijan, nego uvijek podjednako i umjereno topao. Kad se peć loži, valja na nju namjestiti činiju s vodom, da vazduh vlaži, kako bi bolesnik lakše disao. Protiv vatre, probadi („sandžija ) i teškog disanja prave se bolesniku vlažni oblozi oko grudnog koša. Umoči se u vodu poveći peškir, iscijedi da ne kaplje, obavi je se poč vrsto oko prsiju i plećaka, pa se onda pričvrsti drugim, suvim zavojem — tako, da mokar dio nigdje ne proviruje. To valja izvršiti vješto i brzo — naročito zimi — da bolesnik ne ozebe i da se mnogo ne muči. Obloge valja 4—5 puta za 24 sa­ hata mijenjati (noću jedared). Bolesnik obično s početka ništa ne jede, a ne treba ga mnogo ni nuditi. Daje mu se samo tečna hrana: mlijeko, čorba, rovita jaja i t. d. Pomalo mu se daja i vode. Još je bolje, da mjesto vode uzima limunadu ili vodu sa sokom od malina. — Sto Više dobije čista vazduha, tim će mu bolest prije na bolje poći i lakše će je podnositi. Ali se nikako ne smije dopustiti, da se bolesnik sa zapaljenjem pluća iz po­ stelje diže, ili čak i iz sobe izlazi. Kao što rekoh, zapaljenje pluća dobijaju mahom ona (klicom već zaražena) lica, koja bilo pri napornom radu, bilo inače drugom kojom prilikom nazebu. Zato se valja naročito nazeba čuvati. Osobito se valja ču­ vati hladnoće onda, kad je čovjek oznojen, a baš u tome naš svijet mnogo griješi. Izagju polu-goli iz pre­ grijane sobe na vjetar i ciču-zimu; razgriju se često veseljem a bogme i pićem na raznim sijelima i sa­ stancima, pa se onda po najgorem vremenu daleko kući vraćaju; legnu umorni i oznojeni na hladnu zemlju ili u vlažnu travu i t. d.: — pa je li dnda čudo, ako ih »prostrijeli": — ako ih odmah poslije toga počne tištati i probadati?! Još bolje valja djecu od prijekih promjena i na­ zeba čuvati — naročito s pozne jeseni i rana proljeća. Topli i blagi sunčani zraci izmame ih poslije duge zime u polje i. u igru, te oznojeni a umorni i ne �124 osjete, kad duhne hladan vjetar; ili kad ih uhvati kiša; ili kad zagrijani na hladnu zemlju poležu. Na­ ročito valja s rana proljeća od nazeba čuvati onu djecu, koja su te zime bolovala, ili koja poslija malih boginja i „đobrinki<> još kašlju. Ta djeca su već i onako „rovita“, pa ako se ne paze, mogu najlakše nazepsti i oboljeti. Mart mjesec je u tome za njih naj­ opasniji. Zato narod i kaže: „Mart pokosi mnoge jdnjce; mnogu djecu i starce . Nemojte me opet rgjavo razumjeti! Ne, velim ja ovim, da djecu valja u četiri zida zatvoriti, pa nikako, ni s proljeća, napolje ne puštati. I to bi bila isto tako zamašna pogreška, kao što je i nepažnja, da ne o z e m _____ „N. Z d r “ Islamski svijet.* (Žiteljstvo i obitavalište). Kazanskih Tatara ima oko šest milijuna duša i sačinjavaju i najnapredniju skupinu ruskih muslimana. Obitavaju u krajevima oko rijeke Volge i južnog Urala, dakle oko gradova: Nižnji Novgorod, Kazan, Simbirsk, Šamara, Saratov, Orenburg, Ufa, Astrahan itd. {Zanimanje). Jezgru pučanstva čine s e l j a c i , koji se bave ratarstvom i gospodarstvom. Prije im je zemlja bila zajedničko dobro svih seoskih muška­ raca, pa se je i porez odmjeravao po selima i tek bi se kašnje taj porez raspisivao na pojedince i to tako, da su bogatiji plaćali za se i za siromašnije. Nu u pošljednje su vrijeme u dumi izragjeni zakoni, po ko­ jima vlasništvo prelazi sa sela na pojedince, koji svaki za se ima plaćati svoj porez. Ipak ova no­ vost nije učinila velikih promjena. Težaci ne obragjuju samo toliko zemlje, koliko može biti za njihovu potrebu, nego nastoje, da što više povećaju izvoz svojih produkata i da zemlju što bolje obrade. Radi toga se služe najmodernijim njemačkim plugovima vršaćim mašinama i drugim ratarskim spravama. Na ovaj su način podigli ratarstvo na visok stepen i financijalno su se vrlo dobro podigli i popravili. Gragjani im se bave trgovinom i zanatima a velik ih postotak čine radnici. Z a n a ć i j e se bave izragjivanjem kože, pravljenjem sapuna, sukna, čohe, itd. Imaju i više fabrika. T r g o v c i su im razasuti *] (U današnjem broju otvaramo ovu novu rubriku u našem listu, koja će biti redovna a u njoj ćemo pratiti kulturno razvijanje islamskih naroda po raznim stranama svijeta i u raznim državama i naše čitaoce upoznavati sa ostalom, po vjeri im braćom i njiho­ vim kulturnim stanjem. U današnjem broju donosimo o Tatarima u Kazanu u Rusiji, koji su do nedavna bili kulturno veoma zaostali, a koji su se danas podigli na visok stepen napretka i kulture i stali u red modernih i prosvijećenih naroda. U ovom članku će naši čitaoci naći dosta pouke i divnih pri­ mjera, u koju se treba i naš elemenat ugledati ako želi da postane napredan i sretan). po svim krajevima Rusije poČam od obala Crnog i Baltičkog mora pa sve do Kine i Vladivostoka na krajnjem istoku. U Rusiji nema pokrajine ni većeg mjesta u kom nema njih i njihovih uregjenih trgo­ vina. Čak im je i široka Rusija postala tijesna, pa su u zadnje vrijeme počeli ići u Tursku, Finsku, Šved­ sku, Norvešku i Ameriku. Megju njihovim trgovcima ima dosta veletržaca, koji vode najmodernije uregjene radnje i konkuriraju svakom i svačem. Trgovina kožom, suknom, krznom, mesom, mašću i živežem gotovo je sva u njihovim rukama a u mnogim mje­ stima imaju izvrsne manufakturne, kolonijanle i sitničarske radnje. Kao vješti i okretni trgovci dobro poznaju sve jezike i običaje naroda s kojima Jdolaze u dodir i poslovni saobraćaj. Prirodna je s toga pošljedica ovog miješanja, da je ovaj dio Tatara na vi­ sokom stepenu razvijenosti i prosvjete. Nije na odmet istaknuti, da su najveće radnje sa krznom u NewYorku — njihovo vlasništvo. Nu jezgru njihovih trgovaca sačinjava srednji stalež, koji se toliko ne oslanja na svoj kapital, ko­ liko na svoje „zlatne šake“ i savršenu marljivost i okretnost, koja im omogućuje, da se održe i igraju važnu ulogu u trgovačkom svijetu. Kao što su u nji­ hovim rukama bakalluk, pekare i čajhane isto se tako bave i prodajom raznih tkanina, koje nosaju od mjesta do mjesta. U zadnje vrijeme prenose ove pretrge i razne knjige i tako mnogo doprinose širenju prosvjete u najširim slojevima naroda. Radnici im nijesu beskućnici, kao evropski fa­ brički radnici. To su većinom siromašniji težaci, koji se ljeti bave težaklukom a tek zimi idu u grad, da što zarade. Oni rade u fabrikama ili služe kao kočijaši, vratari, sluge ili hamali. Pošto im je u selu p o ­ rodica, šalju tamo svoju zaradu i ne prekidaju odnošaja sa selom: u gradu su samo tijelom, dočim su srcem u selu. Oni su s toga posrednici izmegju sela i grada i unoseći u sela gradske običaje, mnogo uplivišu na promjenu mišljenja. Nu unose i zle strane gragjanskog života. Osim ovih imade mnogo radnika koji su stalno nastanjeni u gradu i bave se istim po­ slom kao i seljački. Nu megju ovima imade ih i takovih, koji se bave zanatima, poslugom u većim tr­ govinama i pisarstvom u trgovačkim komorama. Ovaj je dio dosta inteligentan i načitan i mnoge doprinosi narodnom preporodu vršeći jak upliv i na svoju okolinu. Ni žene im nijesu besposlene. Bogatije gragjanke najvole svoju glavnicu uložititi u nekretnine, nu srednji im se stalež rado bavi trgovinom, stoga ima mnogo ženskih manjih magaza i dućana. Osim toga mnoge se uzdržaju ručnim radom izragjujući muške čizme, kape i slične stvari. Siromašnije seljanke bave se poslugom u gragjanskim kućama. — Žene se vrlo dobro služe pravima, Što im Islam daje i slobodno razpolažući svojom imovinom, uživaju dobar položaj u porodici. �125 (Život i običaji). Seljaci imaju svoja potrebna sela i ne miješaju se sa Rusima. Isto tako imaju i gragjani svoje posebne mahale, odijeljene od ruskih. Svako selo ima svoju džamiju i mekteb, samo uprav­ lja svojim unutarnjim poslovima, bira općinsko vi­ jeće (ihtijaran medžlis) i postavlja seosku stražu. U porodičnom životu nema velike razlike megju seljaš­ tvom i gragjanstvom. Tatari vrlo ljube zajednicu i obiteljski život i mnogo vremera provode u krugu obi­ telji zabavljajući se sa djecom i ženom. I najveće po­ rodice zajedno jedu, zajedno piju — ali ne rakiju i druga opojna pića nego — čaj i zajedno rade na nji­ vama i voćnjacima. Moral im je savršen i naume paze kao oko u glavi. Vrlo su gostoljubivi i zimske dane i noći većinom provode u sijelima i sastancima pijući čaj. ‘ Kao što čuvaju namusa isto tako mnogo drže do svojih običaja i narodnog obilježja i usprkos silne raštrkanosti njihovih trgovaca i udaljenosti od rodne grude — ništa nije u stanju, da ih otkine od nji­ hova zavičaja i promijeni njihovoga života: Gdje bio da bio, Tatar ostaje uvijek isti i uporno čuva svoje običaje, svoj jezik i svoju kulturu. Ništa, ama ništa, ih ne može zamamiti i otkinuti od njihove rodne grude i naroda u kom su niknuli. Život Tatara, koji trguje na dalekom istoku i dolazi u dodir sa Japan­ cima, Kinezima i Korejancima ili onog, koji u naj­ sjevernijim krajevima Rusije trguje sa Samojedima, ništa se ne razlikuje od života Tatara u Kazanu i Orenburgu. Ne mogu na njih djelovati čak ni Osmanlije, koji su im sasvim blizu i po krvi i po vjeri. Oni ostaju uvijek isti. Ova odlučnost i postojanost, kojom čuvaju svoje običaje — jak im je štit proti asimila­ ciji i najzgodnije sredstvo za čuvanje i osiguranje narodne budućnosti i važne uloge, koja im je naminjena i koja će im radi njihove svijesti pripasti. (Prosvjetno stanje prije preporoda.) Svako je selo imalo svoju džamiju i mekteb a u većim selima bilo ih je i po više. Džamijske i mektebske potrebe kao i plaću imama, mujezina i muallima plaćalo je svako selo za se. Isto je tako svaka veća gradska mahala imala svoju džamiju i mekteb i medresu i sama ih je uzdržavala. Država im nije davala nikakve pripomoći niti se je brinula za njihovo prosvjetno stanje. Praviti džamije i mektebe nije bilo zabranjeno, nu trebalo je najprije dobiti dozvolu oblasti. Imami i muallimi su se birali nu za valjanost izbora trebala je takogjer potvrde oblasti. Mektebima upravljahu uči­ telji, a nadzor su vršili imami. Svi skupa spadahu pod upravu ministarstva prosvjete. Toliko općenito, a sad da vidimo, kakvi su bili ovi prosvjetni zavodi Počećemo sa mektebima. Stanje ovih mekteba bilo je upravo žalosno. Muallimi nijesu imali stalne i uregjene plaće, nego su se uzdržavali prinosima djece, koja su im na heftu donosila 5—JO para ili štogod u naravi. Prirodna je stvar, da se pod ovim uvjetima nijesu mogli naći sposobni muallimi i tako je važna zadaća djetinjeg odgoja došla u sasvim nesposobne ruke: za muallime su došli ljudi, koji nijesu bili ni za kakav drugi po­ sao, kao osakaćeni vojnici i drugi mučenici, koji su znali kako tako čitati i perom zamrčiti. Šta više, bilo je dosta mekteba, u kojima su muallimsku vazifu vršili — ćoravi ljudi. Kakvu se uspjehu može nadati od ljudi, čija je naobrazba bila manja od na­ obrazbe učenika uregjenih osnovnih škola i čija se je sva pedagoška sprema sastojala u baratanju sa šta­ pom, kojim su mlatili djecu i na taj im način htjeli uliti znanje i razviti mišljenje ? Metoda obuke bila je da ne može biti gora. Prvi ders, kojim je dijete za­ počelo, bila je prva riječ surei-fatihe. Ali se nije djeci predavalo harf po harf nego je muallim tražio samo to, da dijete znade izgovarati elif, be i t. d. i odmah je prešao na „elhamdu" obučavajući na ovaj smješni način: „Ep sin elem jese kin, el hi sin ha, el ha mim jese kin, el ham dal tirdi — elhamdu«. (LJ* t u f *-* J* » L< jj- tTiK f Č J-V * (J-\) Jb Dijete bi moralo upamtiti ove besmislene riječi i tako bi se išlo dalje. Ušljed ovog glupavog načina obuke trebalo je i najrazvijenijoj djeci po dvije go­ dine dana, dok bi naučila kako tako čitati, dočim ne­ razvijena djeca ne bi toga postigla ni za četiri go­ dine. Pošljedica ove obuke jest to, da su rijetki sta­ riji Tatari, koji znaju čitati i pisati. Osim ovih neuregjenih mekteba imali su Tatari još i velik broj isto tako neuregjenih medresa. Na­ stavne knjige i program ovih medresa uzet je iz Buhare, pa je i nastava bila na vlas slična onoj u Buhari i Semerkandu. Metoda im je bila čisto školastička, a na kakvom su nivou bile najbolje se vidi po tom, što su arapski učili pomoći farisijskih gra­ matika arapskog jezika. Račun, povjest, zemljopis i druge prirodne znanosti nijesu se nikako predavale, pa su čak vrlo slabo predavane i islamske vjerske znanosti pa svršeni učenici ovih medresa, ne samo da nijesu bili razvijeni alimi, nego im je često puta falilo i najobičnije poznavanje vjerskih temelja i bitnih zasada, a kamo Ii da su što znali iz islamske povijesti, usuli fikha i sličnih znanosti. 0 tefsiru i hadisu nijesu imali ni pojma, nego umur tratili učenjem nahva, mantika i nesavremene zastarjele grčke filo­ zofije. Nu pored svega toga držahu se vrlo učenima, a osobito je značajka da su se rado hvatali za poje­ dine izraze svojih protivnika — mlateći praznu slamu i na sahate raspravljajući o stvarima, koje nijesu ni u kakvom savezu sa predmetom, o kom je zopočela riječ. Radi manjkave i nesolidne naobrazbe, te zastar­ jelih i nezdravih nazora o svijetu, koji su išli tako čak daleko da su priječili nastavu materinjeg jezika u �126 medresama ne mogahu ovi ljudi shvatiti potrebu svoje okoline, pa ne mogahu donijeti nikakve koristi na­ rodu, za koji su htjeli raditi. Njihovi su čudnovati vazovi umarali narod i mjesto da slušaju mnogi biše za vrijeme vaza — spavali. Dodate li još, da ositji ovih mekteba i metresa nije bilo više nikakvih ško|a i učevnih zavoda, i da se kod gragienja nije nimalo pazilo na zdravstveno stanje zgrada i eto vam onda slike o kulturnom stanju starijih Tatara. {Reforma mekteba i medresa). „Li kjulli kjemalin zeval“ . . . pa su tako i ove školastičke prilike u me­ dresama morale početi padati. Gasprinski je u Bagče-Saraju pokrenuo „Terdžuman« i navijestio borbu na život i smrt. „Ili se moramo popraviti ili smo propali« bila je njegova deviza i počeo je postepeno okupljati sve veći i veći broj pristaša i suradnika. Ovoj snažnoj i zdravoj četi priključio se je uvaženi alim Šejh Šehabuddin el-Merdžani i to je bio početak uspjeha. Osvjedočen 0 praznini buharanske metode, koja je morala uro­ diti neminovnom propašću ruskih Tatara a i ostalih svih ruskih muslimana, krene .ovaj alim u Carigrad, Hidžar i Misir, da prouči tamošnju metodu obuke. Povrativši se u domovinu, okupi oko sebe priličan broj uleme i počne propagirati nužne reform e^N jegovim nastojanjem krene velik broj talebe u Misir i Carigrad da mu nakon svjšenih nauka priteku u po­ moć i zadahnuti naprednim idejama islamskih veli­ kana: merhum Šejh Džemaluddin Afganije i Šejh Mu­ hameda Abduhu — nastave borbu za započeto preuregjenje medresa i mekteba. Glavni zahtjevi ove čile 1 zdrave čete bijahu: Islah medresa i mekteba uvogjenjem svjetskih predmeta i potrebnih vjerskih na­ uka, njegovanje materinjeg jezika i naobrazba žena. Nu kao svaki napredak tako i ovaj njihov pokret udari na žestoki otpor i zaprjeke. Konzervativci, srasli za starim stanjen i nespo­ sobni da krenu novim. putem i da očuvaju svoj po­ ložaj, opru se žestoko i proglase ovo nastojanje ni­ čim manje nego li — kjufrom. Nu uzalud. Slaba nji­ hova zgrada bila je u temeljima uzdrmana i nije se mogla održati pod snažnim udarcima nosioca Na­ pretka. Zdravi zahtjevi reformatora dobivali su sve više pristaša i, usprkos silnog otpora konzervalivaca, počela je reforma. U mektebe je zaveden usuli savti, po kom je omogućeno, da se čitanje nauči za dva tri mjeseca, a obuka je povjerena naobraženim i sposobnim muallimima sa starim uregjenim berivima. Uspjeh, postignut novim mektebima, izbio je i zadnji oslon u narodu. Ovaj je uspjeh osokolio reformatore i bacili su se svom silom na daljnji islahat kako me­ kteba tuko i medresa. Stignutim uspjehom u medre­ sama jurišem su osvojili srca talebe i tako je njihova vojska bila pojačana jednim novim elementom. Sada je i taleba počela tražiti i rogoboriti. Konzervativci su bili u neprilici i popustiti zna­ čilo je za njih isto što i propasti, a braniti se nijesu mogli, jer im se izmakao oslon u narodu. Tražili su saveznika i našli ga u — ruskoj vladi. Ostavljam za drugi put, da opširnije progovorim o uzrocima i mo­ tivima ovog saveza, danas je dovoljno istaknuti, da vladi nije mirisao napredak muslimana, s toga je je­ dva dočekala, da se umiješa i priteče u pomoć konzervativcima. Nastali su progoni i surguni. Koji mualimi nijesu dobili oblasne potvrde, da su pristaše ap­ solutizma nije im se dozvolilo obučavati, a ako bi se opirali — išli su u progonstvo. Zatvarali su se otvoreni mektebi, a za podizanje novih uskraćivala se je dozvola. Progonili su se napredni muderisi i softe i na silu se je htjelo održati staro stanje. Šta više, išlo se tako daleko, da se nije dozvolilo o tv o -. riti ni darul-muallimina a kad je ovaj usprkos za­ brane otvoren — bio je zatvoren. Zabranili su i kup­ ljenje iane za mektebe i medrese. Nu ništa nije mo­ glo upaliti. Narod je odlučno tražio reforme i ništa ga nije moglo ustaviti u započetom radu. Da se do­ biju učiteljske sile, svršeni su učitelji počeli držati tečajeve i tako su sami odgajali muallime. Mektebi su se otvarali usprkos zabrana i vlada je postala ne­ moćna prema ovakvoj energiji i žilavosti naroda. I tako se je išlo pomalo naprijed. Da se skrši otpor konzervativnih muderrisa latila se je nezadovoljna ta­ leba radikalnijeg sredstva i tako dogje god. 1906. do izgreda i — štrajka. Oko 3000 talebe održi u Kazanu skupštinu i donesu rezoluciju, u kojoj su izni­ jeli svoje zahtjeve, od kojih su najvažniji: uvedenje svjetskih predmeta (fununi-džedid), uregjenje medresa prema zdravstvenim propisima i uvjet, da u unu­ trašnjoj upravi medresa kao prefekti sudjeluju i iza­ brani učenici viših sunufa. 0 tvrdoglavost muderisa a i o slabo materijalno stanje što ga je prouzro­ čila vladina zabrana za kupljenje dobrovoljnih pri­ loga razbi se i ovaj zahtjev i tako taleba napusti medrese i jedni se upišu u ruske škole, a drugi krenu u Carigrad i upišu se u carigradske mektebe. Na taj su način ostale mnoge stare medrese prazne, dočim su neke načelu primile novi program i raz­ vijale se i usavršavale postepenim namještanjem novih muderisa i muallima. Uza sve zaprijeke i smetnje, reformatorima je uspjelo, da za 10—15 godina podignu ništa manje nego 3.000 mekteba, u kojima se s manje — višim uspjehom obučaje: čitanje i pisanje ilmi — hal, i s l a m ­ s k a p o v j e s t , kratka opća povjest i zemljopis; ra­ čun, nešto iz gospodarstva i prirodnih nauka. Isto su tako reformirane medrese. U Kargi, čisto islamskom mjestu, blizu Orenburga, koje ima oko 5.000 duša ima više ovakih visokih vjerskih mekteba, u kojima se svestrano uče vjerske znanosti, a kakav im je program biće dosta ako se istakne, da su po svjet­ skim predmetima ravni gimnazijama. U Ufi ima vi­ soka vjerska škola pod imenom „M edresei-alija“. Program joj je savršeno dobar. �12 1 Nu Tatari se nijesu zadovoljili samo reformom medresa, nego su podigli i srednje škole. Ove su škole podigli u glavnim prosvjetnim središtima: Orenburgu, Kazanu, Ufi, Tervisku i selu Bobi u pokra­ jini Vijatki. Od svih ovih gimnazija najsavršenija je ona u Bobi, čiji program potpuno odgovara pro­ gramu najnovijih njemačkih gimnazija. U ovoj gimna­ ziji uči oko 500 učenika od kojih su 200 u višim razredima. Osim ove treba istaknuti idadiju u Orenburgu, što ju je osnovao čuveni tatarski bogataš i milioner Ahmedbay Husejini. Nosi ime ,,Medresei-Husejinijja" i može se reći, da je jedna od najvećih idadijja u islamskom svijetu. Vakuf joj sa zgradom čini vrijednost od 1,000.000 ruskih rubalja (oko 2'/s mil. kruna). Na tri je boja. U gornjem je boju spa­ vaonica i džamija u srednjem razredne sobe, a u donjem sobe za jelo i ostale potrebe. Ima električno osvjetljenje, — a grije se parnim cijevima. Eto, tako se radi i tako se uspijeva. Zaslugom marljive generacije s jednu stranu, a požrtvovnošću naroda s drugu stranu? Tatari su danas dotjerali dotle, da kod njih gotov nema mlagjeg čovjeka, koji ne bi znao čitati i pisati i kojemu nije poznato sve što mu je potrebno o vjeri i vjerskim propisima a bogme i dunjalučkim potrebama.— Borba što je vsć' diše sa vladom i konzervativcima, doprinijela je mnogo političkom osvješćenju naroda, kao što je bila i uzrokom, da se podigne dobra narodna književnost. Pošto im je nesmiljena cenzurova olovka priječila pisanje o političkim prilikama, bacili su se na znan­ stveno i beletristično polje i^ napisali djela iz svih struka znanosti. Najprije su napisali školske knjige na svom jeziku kao gramatika arapskog jezika, mantik, zemljopis, povjest i ostalo. Ove se knjige sve više i više dotjeruju i usavrŠuju. Osim ovih knjiga izdana je sva sila brošura, pripovijedaka iz narodnog života i raznih stručnih djela. Padom apsolutizma pokrenuli su i velik broj političkih i drugih časopisa, kojima rade na učvršćenju svog položaja i svoje bubudućnosti. (.Ženska naobrazba) Gore sam istakao, da je je­ dan od glavnih zahtjeva mlagjih ljudi bila naobrazba žena. Oni ovog svog zahtjeva nijesu pokopali, nego su i njega oživotvorili i podigli preko tri stotine re­ formiranih ženskih mekteba. Da postignu bolji uspjeh osnovali su u zadnje vrijeme u selu Bobi žensku preparandiju (Darul-muallimat), u kojoj uči oko 400 učenica. Kissaden—hissa Eto, tako izgledaju Tatari, koji su prije 20 go­ dina bili nazadniji od nas. Smijem li ovdje povući pararelu i usporegjivati ih sa nama zapuštenima? Ne smijem i ne mogu, jer bi se i suviše pokazala naša golotinja, pa je bolje, da se to neko vrijeme otehiri. Nu ne mogu da ne upozorim na ove okolnosti: „Tatari su morali potrošiti mnogo vremena, dok su utrli put na­ pretku i uklonuli s puta konzervatizam — nama to nije nužno, jer su nam, el hamdu lillah, na kormilu ljudi, koji uživaju narodno povjerenje, a daleko sit od pomisli, da Hikmet nije »Dalletul mumini« i da u medresi nema mjesta Nauci. Tatarima je smetala vlada — a mi danas imamo u ruci ,,Štatut“ pomoću koga možemo, kolikogod hoćemo, naprijed koračati; oni nijesu mogli imati novina a mi možemo, oni su mnogo koješta na novo podigli a mi imamo go­ tove temelje. Što je najvažnije,, Tatari nijesu imali od koga primiti a nama danas nije potrebno ništa drugo nego jednostavno kopirati ono oko čega su se onj godinama mučili. D a š e to p o s t i g n e d o v o l j n a je s a mo n e z n a t n a s u m a za j e d n u m a n j u n a u č n u e k s k u r z i j u m e g j u n j i h i mi ć e m o mo ć i i znat i mn o g o k o j e š t a z a p o č e t i a i u s p j e ­ š n o s v r š i- ti. S v r a ć a m s t o g a p a ž n j u p o ­ z v a n i h , d a bi s e n a o v a j n a č i n m n o g o d o ­ pr i ni j el o, da a nke t a , ko j a se i ma s a z v a t i radi r e f o r me me k t e b a — s vr ši u s p j e š n o svoj posao. Tako bismo za pet godina uradili više nego li Tatari za deset, samo kad bismo više radili a manje galamili, više se megjusobno pomagali a manje odmagali, u kratko rečeno, kad bismo bolje shvaćali svoju islamsku dužnost i pokazivali veću ljubav za ovaj zapušteni narod. Tatari vele, da od svoje inteligencije sa ruskih škola nijesu previše fajde vidjeli. Šta bismo mogli mi o svojoj?.. Prelazim preko toga škakljivog pitanja i dovikujem pozvanima: „Gospodo, što više Stipendija za talebu i što prije dobar d aru l-m u allim in !..Je li potrebno, da se posebno apelira na islamski patriotizam naših uči­ telja i inteligencije?... Mislim, da se ne ću prevariti, ako odgovorim negativno.... lbni Munib. P r i m j e d b a : Pri izradi ovog članka šlužio sam se člancima Kazakli ljaza i predavanjima Akčora ogli Jusuf beja i Smailbega Gasprinskog, što su izašli u krasno uregjivanom carigradskom listu „Sirati Mustekimu" te člankom „Bir Sejjaha" što je štampan u carigradskom listu „Hikmetu" pod naslavom »Kazan-muslimanleri.“ Zanimljive i poučne bilješke. M oć u ob r a žen ja Jedan sjajan dokaz o tome šta može učiniti moć uobraženja, najbolje pokazuje primjer, koji je ispričao u jednom engleskom listu Čarls K. Mil iz Filadelfije. Jedan bankarski činovnik, koji se i suviše naprezao, �128 te je lahko obolio, obrati se jednom Ijekaru. Ovaj mu pregleda pluća i reče mu sasvim ozbiljno: „Sutra ću vam pisati šta vam je“. 1 zaista sutra dan ban­ karski činovnik dobije jedno pismo, u kome mu ljekar savjetuje, da svoje zemaljske stvari dovede u red, pošto nema više vremena za gubljenje. Desno krilo pluća sasvim je izgubljeno, a i srce je teško oboljelo. Mladi pacijenat, kome je ovo pismo izgledalo kao posmrtna lista, bio je van sebe od silnog uzbugjenja. Toga jutra nije otišao u kancelariju, i već je u podne osjetio teško disanje i bolove u srcu. On je ostao u postelji, i već oko ponoći stanje je bilo tako opa­ sno, da je odmah morao da se pozove Ijekar. Doktor se veoma začudio, jer nije imao ni pojma o bolesti srca svoga pacijenta. Ovaj mu pokaza megjutim pismo, koje je primio. Ljekaru je sada bilo sve jasno. Ovo je pismo bilo namijenjeno drugom pacijentu, ali je sekretarka promijenila adrese. Pacijent se slatko na­ smijao, i uskoro je bio zdrav kao drijen. A šta je bilo sa onim teškim bolesnikom, koji je primio ono utešno pismo? On je za četiri nedjelje otputovao u jednu morsku banju. Od tada je prošlo deset godina: kan­ didat smrti i danas je još u najboljem zdravlju. O sveta rgjavon i šn ajd eru . Jedan mladić u Braunšvajgu užasno se osvetio svom šnajderu. Šnajder mu je napravio kaput koj mu nije nikako dobro stpjao... On je kaput vraćao, ali šnajder nije htio da ga primi. I tada dogje mla­ diću na pamet jedna strašna osveta. On obuče kaput, ali prilijepi na njega jednu veliku plakatu, na kojoj je pisalo: »Ovaj rgjavi kaput nabavljen je za 88 ma­ raka od firme H.. ul. P..« Tako je mladić prošao kroz najživlje ulice pa i pored dućana šnajderova, kojega umalo da nije udarila kap. K ad s e b o le sn ik ozn oji. — Bolesnik se po gdjekada jače znoji bilo već sam od sebe, bilo na kakav naročiti lijek. Čim se oznoji, valja ga bolje utopliti, ali nikako pretrpavati i prozore valja zatvo­ riti, ako su dotle bili otvoreni. Znoj sa lica i čela često se briše, jer to bolesniku jako godi. Kad se već prestane znojiti, ili ako je već sav mokar, valja ga brzo izbrisati i istrii, pa onda presvući. Pri bri­ sanju i presvlačenju valja paziti, da bolesnika ne do­ hvati kakva promaha ili hladna struja vazduha. »N. Z.u V od a z a isp ir a n je u sta , ž d r ije la i g rla . — U mnogim bolestima usta, nepca, krajnika, resice, ždrijela i grla daju Ijekari bolesnicima razne „vode za ispiranje i gurgutanje". Najobičnija taka voda je rastvor kalijum-hlorida (Kalium chloricium). Taj ras­ tvor može se i kod kuće spremiti. Kupi se u apo­ teci toga jedinjenja, uzme se od njega na vrh noža, pa se rastvori u čaši čiste vode. — Ali se tim ras­ tvorom smije samo ispirati, isplakati ili grgutati, pa ga valja odmah ispljuvati. Nipošto se ne smije gutati. „N Z.“ Za uredništvo odgovara: Osman Gjikić. Z o v a , (Zovina) — Zova je ljekovita biljka. 1 naš narod je rado upotrebljava. Skoro će cvjetati, a od zove je naročito cvijet ljekovit. Suši se, pa se onda od njega pravi tej (zovin čaj). Taj tej se pije što vreliji i tjera jako na znoj. Uzima se, dakle, naročito od nazeba ma koje vrste. Gdjekoji se na njega i pare — naročito o l sjevotina i zubolje — a nekoji ga upotrebe i za ispiranje grla, usta i t. d. Zovinu luku privija narod na rane, ali bez uspjeha. Lišće i korjen od zove slabo vrijede. Zrela zrna („bobice") od zove kuhaju se sa šećerom ili bez šećera kao pekmez ili slatko, i imaju slično djejstvo kao i bo­ bice od apte. Pomalo otvaraju. Zato se daju djeci, koja se zapeku. ,,N. Z.“ Novine i knjige. (U ovoj rubrici ćemo objaviti svaki list i knjigu, koji nam se pošalju na prikaz ili u zamjenu sa even­ tualnom recensijom). „ H obo BpeMe“. — BeoMa Aoopo ypekeH ahcbhb nnjiHTniKH jihct; H3^a3H y EaorpaAy boa ypeAHaniTBOM B-na^HCJiaBa CaBaka. I^ajeaa »ry je roAHiua>e K 32'— a yji&3 My je y EocHy CJioćoAaa. „HapOAiie HoBHiie". — Do# ypeAHnmTBOM HeymopHora Ky.iTypHor paAenaKa npoij). SKaBojaHa banaka, ceKpeTapa ćaorpa^cKor yHHBep3HTeTa a;i^a3H Bek HeTBpiy roAHHy jibct 3a HapoAHO npocBjekHBa&e ca ncTaKHyTiiM HacAOBOM. JIbct aohoch pa3He noyqae u 3a6aBiie »Mamce, Koja ey Hanncami pa3yM.i>HBBM HapoAHUM je3HKOM h JiaXKHM CTHJIOM, TaKO, Aa. BX MOHCe CB8K0, Koja 3HaAe 'IHTanr, pa3yjrjeTB b B3 h>bx ce noy,ruTB b aaćaBBTB ce. „HapoAHe HoBBHe“ H3.ia3e y sijece'iHBM CBCCKaMo OA 32 c.Tp. a pajeHa bm je 3 TpyHe roAHmH>e. „S am ouprava" — organ „Muslimanske demokratije" izlazi u Sarajevu jedan put nedjeljno, a ci­ jena joj je godišnje K 10. ,,Uper.ieAw. — Ilp a je Tpn Mjecena orr no'ie.ia jc y CapajeBy B3.ia3BTii Haynna peBnja boa obbm bmchom, a boa ypeAHBuiTBOM AP- Jeijrre ^eA iijepa. C bb MJiaka ayjiTypHB paAeHHua Haniax npaBocaaBHBX 3eMji,aKa OKyBiuin cy ce oko OBora Aajeaor BOASBaTa, Koja cy ,,IIper.aeA<< BOETaBnjm y peA npBBx peBaja Te BpcTe. Kao APyrB ypeAHBK apacTyĐBo je IIpeivieAOBoj peAaKpHja HeASBHo a P bcto PaAyJio&Bh, najie je .zihct Ao6bo jeAHy jaKy caary, Te ke ce ,,IIpeivieAa jom Bnme AHka H ynanpeABTB. O by kopbchv peBajy mh HajToajiaje ĐpeĐopyayjeMo a Hanuiu HBTaTCJ&BMa, y icojoj MOry Haka MHoro KopircHo a BoyqHe .leKTape. I^ajeHa je „IIpeivieAy1‘ 8 K roAaimte. „H rvatski g.jak" zove se književno-poučni ča­ sopis, koji izdaje napredno gjaštvo hrvatsko. Izlazi u Zagrebu u mjesečnimi sveskama, a stoji godišnje 4 K. ,,3opa . CpnCKa aKaAeMCKa oM.iaAaHa y Eeny noKpeHy^a je oBe roAHHe o&MaABHCKii aaconac ca roprnaM HacjoBOM, Koja ce 6aBB KH>naceBHomky, HayK0M a nojiaTiiKOM. MsAaje ce y MjecenHBM c-BecKBMa a pajeHa joj je roABuiH,e K 5. Islamske dionička Štamparija (tiskara) u Sarajevu, �PKIVILEG O VANA W ZEM A LJSKA BANKA I ZA BOSNU 1 HERCEGOVINU. Uplaćeni diomčtji Kapital 10 m ilijom Umna. CENTRALA U SARAJEVU. OO Hipotokarno odijeljenje. PO OOP Bankovno odijeljenju. POP OOP Odljeljeujo /.a robu, : Izdavanje 4 l/ a * &% hipotekarnih založnica i 5 kom unalnih obveznica, koje se po p : m ogu upo- : trijebiti u svakovrsne naročito ženidbene kaucije kod zem aljskog i vojenog erara. FILIJALE: ISPOSTAVE; u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Donjoj Tuzli. n Bihaću Perventi, Gradiški, Goraždu, ; u, Lju'mškom, Sanskom Mostu, : Stocu, Travniku, Trebinju, : i i Zvoraiku. Zastupstva po svoj Bosni *' H erceg Preporučuje s-v za sv e bankarske i po izvršuje pod r ijpovoljnijim uslovima. :a robom, koje Pozive, oglase, pm ? ne, irgovačke objavt. listovne papire i kuverte, trgovačke knjige, račune, memoranđa, okružnice, predat uiee, dopisnice, kao i sve trgovačko ifskantee, godišnja izvješća i bilance za udruge, štedione banke, nadalje diplome i adrese, posjetnice, karte prigodnice, kao i ostale u Stani paivkir struku zasijecajučc radnje p r im a n a iz r a d b u f Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu snabdjevena najmodernijim slovima, šarama i mašinama (strojevima) te preuzima štampanje Hustrovanth listova, brošura, knjiga ~ i časopisa ~ 4 liarnđžbe iz mjesta i sa strane obavljaju se u najkraćem vremenu. Ukusna izradba. Cijene umjerene �Izišao je Gajretov r . m od 15. februara o. g. stavljen u Gajretov safr.ii imade raznih vrs i>; <5e moći da zadovolji sve svoje potrošače. Sdiočito je Gajretov satu., ,-e kakvoće, tako. da se može mjeriti sa ajboljim proizvodima. Stoga ćć, bez sumnje, svaki brat jim vm an tražiti samo Gajretov safun i s njime zadove’ tvati svojoj p' trebi a im prije, što će u* isto vrijeme potpomagati i ju najkorisniju irodim ustanovu ,,Gajret“, koja od cjelokupne r odai robe imade: 5% Od SćfUltil Za pranje i 10°o Od safuna za umivan^. Gajretov saom proizvodi fabrika safuna Karla JaCObi-3 U GraCU, koju zastupa za Bosnu i Hercegovinu Agentiirska radnja Abrama Isaka Romano u Sarajevu. Sve upite, informacije i poruđžbine šalju se na spomenutu agen- tursku radnju: Abram lsaK Romano, Sarajevo. Braćo muslimani! Trošite Gaj'- tov safun! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/218d848751b329a733d6c28a51ba14df.pdf 699374733f4bc09201425bedfbce8c76 PDF Text Text KROJ 9. GODINA III. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. 1 •------ . »}L.I O O ji <kJ j CIJENA je listu „G ajret": za članove 1 K 20 li. za nečlan. 2 K 40 h na godinu. j. — Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA', DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA ----------- ---------- NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. = = U n iš tT « - G a jr e t- . || 5. npttmbra 1910 SARAJEVO- > t T A . j]~ U re d n ik : »sn im i ( j jl k if . S a d r ž a j : Firdusov mearifski fond. Gaz. 5itni rad. ..................................................ičica Iz razbijenih gusala. — lz sličica „Sa „Sa Nereh* Ntreh' Da. vi „ C a jr - š ta . *- Na ....... rnom _e ognji! Javne potvrde. SARAOEVO. Islamska dionička štamparija. m okrfi tf*e. <Zapisnik. - Književnost: Ifl V ji časovi poslije porogjaja. ��GODINA III. BROJ 9. ♦♦ GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. ♦ »o ja « \ Al;..<-!!» ------ —------. ;-L-1ji.) »Ja_I) I CIJENA je listu „G ajret": za članove 1 K 20 h za nečlan. 2 K 40 h na godinu. ji i£^s~ -------------- Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA — NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. ----------- = Vlasnik : Društvo „G ajret“. |[5 .septembra 1910 SARAJEVO. n> ta » o b /j L « ; * v || Urednik: Osman Gjikić. Firdusov mearifski fond. S m rt narodnog p rv ak a Alibega F ird u s a p ro ­ izvela je bolan utisak na sve slojeve našega m illeta. Njegovom sm rću a ff naša zem lja i na­ rod p retrpili veliki gubitak, koji se lahko ne nak n ag ju je, izgubili su muža, s a čijim su ime­ nom skopčani svi znatniji dogagjaji u životu n ašeg a n aroda za posljednjih deset godina i ko­ jem u n aš elem enat u prvom redu im a zahvaliti za sve one dobiti, koje je u m dčnoj i dugo­ trajnoj borbi postigao. S toga nije ni čudo, što je sm rt to g a velikog m uža prouzrokovala opću tugu i ražalostila sve slojeve našega elem enta. Svaki narod poštuje uspom enu na svoje velikane. Im ena ljudi, koji su svojim radom na­ rod i dom ovinu zadužili, svaki narod nastoji sa­ čuvati, d a bi ih kao uzoran p rim jer predao docnijim pokoljenim a. Radi to g a se takova im ena bilježe u islorije, ispisuju na spom enike i na m noge d ru g e načine se. ovjekovječuju i čuvaju od zaborava. Ime A libega F ird u sa je takogjer jedno od onakvih im ena, koje može služiti uzorom . Stoga nije ni čudo, što naš narod to ime hoće d a sa­ čuva od zaborava i d a ga p red a sa koljena na koljeno docnijim svojiim n araštajim a za p rim jer i ugled. I naš narod nije mogao naći ljepšega n a­ čina, kako će to d a učini. »F irdusov m earifski fond« je onakova ustanova, k o ja će to ime naj­ bolje sačuvati, to je spom enik, koji će dugo i dugo godina čuvati uspom enu n a ime A libega F irdusa, »arodnog p rv ak a i rodoljuba. Ovaj spo­ m enik je tim ljepši, što će od njeg a naš narod vidjeti mnogo dodra, je r će on, pom ažući našu om ladinu na raznim školam a, m ektebim a i za­ natim a, mnogo doprinijeti k u lturnom podizanju nas m uslim ana. Prilozi narodni za »F irdusov m earifski fond« već stižu ,,G ajretu “ . S totina po sto tin a, desetina po desetina, k ru n a po k ru n a i groš po g ro š skupljaju se u G ajretovoj blagajnici i fond neprestano ra s te i o jačav a tako, d a će on uskoro, ako Bog d a, stvarnim prim jerom doka­ zati o pravdanost one narodne : »Kamen po ka­ men palača !w Jest, 600.000 m uslim ana će sv a­ kako ovaj fond bez po m uke i moći i h tjeti da podigne na dostojnu visinu, kako će on odgo­ v arati imenu* koje nosi. �130 Hazim Muftić — T uzla Vaz. . is lp j . I J Ia>-j J (^\J IjL-jjjli * f ; JIS ! «ćs IJ\j »^Jj . . ttU J l Za svaki vaz, nužno je izabrati zgodan predmet te ga potpuno obraditi tako, da izmegju početka, sre­ dine i svršetka imade neki savez. Od glavnog se pred­ meta ne smije nikada udaljiti. Važiti treba često, ali po malo i razgo­ vjetno, neka se slušatelji mogu okoristiti, te da ono što čuju, mogu upotrijebiti za se, a i drugima kazati. Razgovarao sam sa jednim hodžom, mojim pri­ jateljem, o važenju i kazivao mu mahane, koje se u naših vaiza nalaze. On se je načelno sa mnom slagao Prije nego rastumačimo ovaj lijepi hadisi Štrif, ali pošto je držao, da se kod njega isti nedostatci ne progovorićeiro nekolike o vAzu u obće: šla je vaz nalaze, pozove me, da dogjem u taj i taj dan iza kako se u nas vazi i kako bi trebalo važiti? ićindije u tu i tu džamiju, da čujem njegovo važenje. VAz u logatu (po riječniku) znači: nasihat (svje I odem. tovanje). Vazovi služe, da se narod, koji nije imao Moj prijatelj je započeo. prilike ići na nauku u medresu ili na kakav drugi Najprije je proučio jednu ajeti-kerimu, koja go­ učevni zavod, pouči, ili ako je neko učio, ali nije nešto shvatio ili usavršio, da imade prilike to .pono­ vori o slozi Muslimana i koja mu je imala služiti kao viti i usavršiti. Tako vazovi služe, kao kakvi produžni motto, čega će se za cijelog važenja držati. Za tim je izgovorio nekoliko krasnih dova, koje se po obi­ naukovni tečajevi. Važiti, svjetovati može svaki učen i pametan čaju ne prevagjaju. A onda započe tumačiti »Euzučovjek, bez razlike staleža i odijela, ako umije što bille“, (valjda za to, da mu početak bude šio teme­ korisno iz knjige, ili na pamet kazati tako, da sluša- ljitiji). Pošto se u »euzubilli« spominje šejtan, to mu teljima vrijedi više ili barem onoliko, koliko su izgu­ se učini, da će slušatelje zanimati povjest šejtanova, bili, da su za to vrijeme šta radili; a važiti se može to on i okrenu vrlo obširno pričati, ko je i što je šej­ tan, gdje je i kakav je bio prije, nego je ' proklet. U u džamiji ili na kojem drugom pristojnom mjestu. tomu mu nadogje na zgodu riječ »džennet* i »džeA može i putem štampe. Razumije seepo sebi, da slušatelji za vrijeme hennem«, pa pomisli, da će munasib biti i u tom vaza trebaju biti mirni i. uljudni, osobito ako se pri pogledu pokazati svoje znanje. Negdje je još nabasao tom upotrebljuju ajeti iz Kur ana ili hađisi-šerifi, ili ihtilaf megju nekim imamima u tom, da li se džennet nalazi na nebesima ili na kojem drugom mjestu, kad se govori o kakovoj vjerskoj ustanovi. Kod nas je u Bosni sasvim čudnovato mišljenje te i o tome okrenu — izvan programa — go­ voriti a onda nastavi i o udaljenosti nebeskoj i tako o vazu. Kod nas se misli, da smije važiti samo onaj, dalje. Slušatelji, kako se koji osaniŠe, tako i zatutnji koji nosi t. zv. hođžinsko odijelo; isti treba da upotrebljuje puno arapskih i turskih riječi i to mora biti niz džamiju, a meni sve žao, š'o odlaze, jer sam očekivao, kada će početi tumačenje onoga ajetiu džamiji. Osim toga svijet se je naš priviknuo na to, kao kerima, za koje bi korisnije bilo, da ga što više svi­ da vazovi moraju biti nejasni i nerazumljivi, te obično jeta čuje. U tome moj prijatelj opazi, da je već pri­ reknu za onoga, koji zamotano i nerazumljivo kazuje da je velik i dubok hodža, (jer mu se ne može ništa lično »važio«, pa da se svijet dalje ne osanisava, zaklopi ćitab i poče učili dovu u znak, da je razumiti, tako visoko i učeno kazuje), a za onoga, koji nešto razgovjetno kaže, vele, da nije nikakav hodža, svršetak, »jer sam i ja ono sve znao«. Kad me je poslije upitao, kako mi se svigjao Običaj je reći, da je hodža svašta kazivao, ali onaj njegov „vžz“, odgovorio sam mu: „Naslov Tvog šta je kazivao i o čemu, niko nije u stanju ponoviti, vaza — onaj ajet — bio me je vrlo obveselio, jer jer većinom vaizi uspavaju slušatelje sa puno i nebro­ sam vidio, da si baš probrao za današnjih prilika vrlo jeno predmeta i mes’ela (kao da žele pokazati svi­ važan nasihat. Poslije, kad si sišao s predmeta, pa po­ jetu koliko oni znaju) i to tako neumjesno poregjaju, čeo onako misli mijenjati, a predmet iz predmeta iz­ da se nije nikako u stanju snaći i što god osobita vlačiti, držao sam, da si se previše natovario, jer si zapamtiti. sam uvod vrlo dugačak napravio. Nu opet sam se Od takih vazova nema nikakve koristi, a i se- razgovarao s time, jer sam po duljini uvoda zaklju­ vab je vrlo mršav, pa i ono sevaba, što ga radi slu­ čivao, da si i ovaj ajet dosta obširno obradio. Nu kad šanja vaza ima, dolazi kod ovakovih vazova samo radi Ti zaklopi ćitab i poče učiti dovu, onda ja vidjeh, da Ti nećeš vaza ni kazivati!« lijepa nijeta. ■iii �) 131 Kod nas se u Bosni i sa strane onih, koji su pozvani da nadziru vjerske ustanove, malo brige po­ svećivalo važenju i vaizima, premda je to jedna od najvažnijih a i najtežih službi. Ako u nevrijeme, u ramazan prispije kakav sejah u koju kasabu, pa zatraži da mu se dadne ka­ kvog posla, da ga za vrijeme mubareć dana obavlja, a ono se onda u takom slučaju, pošto su ostala mjesta popunjena, takom sejahu dodijeli važenje u kojoj džamiji i ne ustanovivši, da li je isti za to spo­ soban. Da se je do sad manjkavo važilo, dokazuje i to što je naš svijet još nesvjestan, te ga je vrlo teško navesti na štogod novo i radikalno. Važenje je dosta težak posao, te bi zato trebalo u našim medresama uvesti posebne sahate za vjež­ banje i poučavanje u važenju. Još nešto: U nekim džamijama više ćursa za važenje piše: = »Nasvjetuj sebe, pa onda svijet«, što le samo u sebi lijepo, ali nm više ćursa beli mjesto nije, jer ta rečenica vaiza odmah ubije u po­ jam, pošto neima čovjeka bez pogrješke, pa bi se svaki vaiz morao s takog ćursa povratiti prije, nego je i započeo važiti. Dočim sam više jednog ćursa vidio napisano: = »Obeseli vjerne, o Muhamedeto To je lijepo i to osokoljuje! (Poznam jednog vrijednog vaiza, koji je više godina važio u jednoj džamiji i to svaki put nešto novo, a vazovi su mu obragjeni, kako može ljepše biti, jer se za svaki pojedini ders po više vremena trudio, nagledajući po raznim ćitabima. On te sve svoje obragjene vazove imade napisane, te sačinjavaju jednu veliku knjigu. Kad bi ih dao odštampati, b'lo bi za nas od ne­ procjenjive vrijednosti, jer bi to bio jedan bosanski »Ihjaul-ulum«. — Ja sam ga više puta molio, da to učini, pa evo i sad apeliram na njegovo dobro srce i njegov patriotizam, da nas obogati sa tim svojim dje­ lom. Dotični vaiz je: veleučeni gospodin Sejfullah ef. Proho, muderis na šeriatskoj sudačkoj školi u Sarajevu!) A sada pregjimo na naš zapošeti vaz; Držeći se načela, da vazovi trebaju da budu kratki i jasni, to ćemo samo protumačiti onaj navedeni hadisi-šerif, koji je nužno dobro zapamtiti. Hadisi-šerif su riječi našeg Devletlije (s. a. v. s.) koje iza Kurana zauzimaju odmah drugo mjesto, na čemu se temelji uzvišena Islamska nauka. Pejgamber alejhisselam nije izgovorio ni jedne riječi, koja ne sadrži kakvu bilo korist svojim sljed­ benicima. Hadisi- šerifa imade puno, a mi ćemo se poza­ baviti samo sa ovim: kojega sam našao u Gazalijinu djelu: »Dževahirul Kur’anije, a znači: »Hoćete li, da vam kažem, šta je evdalnije, veće vri­ jednosti, nego što je post; namaz i sadaka? (pita Pej- gamber a. s.) Ashabi odgovaraju: »Hoćemo, o Božji Poslaniče«. A On nastavi: „Nastojati oko izmirenja zavagjenih, jer svagja je svojstvo, koje uništava vjeru!« Ovaj hadisi-šerif je jasan i razumljiv tako, da ga ni malom djetetu ne treba opširnije tumačiti, a sadrži u 6ebi tako veliko i važno značenje, da bi ga trebalo krupnim harfovima na svakoj muslimanskoj kući na­ pisati. Što veli, da je nastojanje oko izmirenja zava­ gjenih skuplje nd posta, namaza i sadake, nije s tim sa onoga, koji izmiruje, spala dužnost posta, kla­ njanja i dijeljenja sadake, nego hoće da prikaže ve­ ličinu časti njegove. Jer ko pozna važnost i cijenu ovih triju velikih ibadeta, ko pojmi kolika je čast kod Svemogućeg Boga onome čovjeku, koji sebe postom muči za Bož^ji raziluk, koji pred Bogom na sedždu pada i koji svoj imetak radi Njega sirotinji i nemoćnicima dijeli, tome se može u pravoj veličini prika­ zati vrijednost onoga sretnika, koji se trudi, da megju Ijud'ma sulh napravi. Na primjer: obična je stvar, da ćeš za neku rad­ nju po pogodbi dobiti plaću i ta ti je plaća, naravno, ugodna, jer ćeš s njom podmiriti svoje, obične redo­ vite potrebice; ali ako uz plaću dobiješ još i kakvu izvanrednu nagradu, onda si ugodno iznenagjen, jer ćeš sebi imati s čim nabaviti i ono na što prije niJes* niogao ni misliti. Taka vrlo ugodna iznenagjenja na obadva svi­ jeta čekaju one, koji pored vršenja svojih dužnosti — nastoje oko sloge i izmirenja Muslimana! Zavagja i razmirica ima različitih: staleških, pri­ vatnih, stranačkih i političkih i Muslimani su se od svakih dužni čuvati, a ako se po nesreći gdje koja pojavi, dužnost je drugih, da svoju braću od te belesti izliječe. Svi Muslimani skupa sačinjavaju jednu uregjenu vojsku, kojoj je vogja — imam — Kur’an, sa princi­ pima: svi su Mumini braća; važnosti nemaju ni rase ni klase, nego su najbolji oni, koji su radi svojih do­ brih djela Bogu najbliži i oni su plemići! I ta vojska sačinjava jednu snagu. Ali ako se u toj vojsci nekoliko askera posvadi i zamrzi, s tim su sebe onemogućili podpomagati svoje društvo i radi toga se cjelokupna snaga Mu­ slimana umanjuje. Pa tu snagu nastojati opet povratiti i islamsku stvar ponovno ojačati, po sebi se razumije, da je ve­ liki sevab, a da onoga, koji u tom bude posredovao, čeka neizmjerna kod Boga plaća. Privatne razmirice na štetu su zavagjenim oso­ bama; stranačke, manjoj stranci, a političke i staleške cijelom uarodu. Cilj sviju Muslimana treba da je jedan, a to je: raditi o sjedinjenju i napretku sviju Musli­ mana. �132 Za Muslimana ne smije nikakav Muslim biti stranac ni tu^jinac, svi su Muslimani braća. Dok smo složni i dok se pazimo i megjusubno podpomužerno, dotle smo sretni i jaki, pa neprijatelj ma koliko bio velik, biće nam slab i malešan. Za to u interesu nas sviju, kao i ako želimo steći sevab, koji nam Hazreti-Pejgamber u svojim svetim riječima obećaju trebamo svugdje i svakad nastojati na izmirenju i slozi Muslimana. Koliku je Islam slozi i mirenju dao važnost, vidi se i po tome, što je laž, koja je s itn a po sebi ha­ ram, Seriat dozvolio upotrebiti, ako držiš, da ćeš s njom moći dvojicu izmiriti. Onaj, koji miri, sličan je meleću, a onaj koji zavada, sličan je šejtanu. Na primjer: zavadio se Hasan i Mehrr.ed, a Alija se pozna i druži sa obojicom. Ako Alija, razgovarajući se na samu sa Hasanom, ka­ zuje istome, da Mehmed o njemu vrlo lijepo govori i da se kaje, što se je s njim zavadio, tada Alija makar i lagao, čini dobro djelo, u ibadetu je i pišu mu se sevabi i sličan je meleću, a Hasan će svakako iza toga makar u duši, početi snovati, kako će se sa Mehmedom izmiriti. Da još jednom popovjmp naš ders, da ga bolje zapamtimo, te da se mognemo po njemu vladati: Pejgamber (a. s) je rekao: „Hoćete li da vam kažem šta je evdalnije od posta, namaza i sadake?« — »Ho­ ćemo« vele Ashabi. »Nastojanje oko izmirenja za vagjenih!" Sa ovim svršavamo: OjlU I aJ-lj — — Sitni rad. Piše: H am dija M ulić, H rasnica. „Najbolji je čovjek koji koristi svojoj zajednici- . H a d is i š e r if . Sifni se rad u naprednih naroda u veliko, cijeni Pratimo ih u narodnom uzgajanju, u politici ili u go­ spodarstvu (ekonomiji), vidićemo da sitnim radom na svim granama kulture postigoše zamjerne uspjehe. Šta je to sitni rad ? Svaki čovjek kao član ljud­ ske zajednice treba u prvom redu da se brine za se, a onda da bude koristan i drugome, laća se posla da prema svojoj sposobnosti učini fajdu svome rodu, narodu i domovini onoliko koliko je kadar. Dok je neko sposoban zavjetovati dio svoga dobra u vrijed­ nosti od 10 hiljada kruna, većina nas je, pa nijesmo kader niti 1 stotinu. Koliko možemo, toliko smo i dužni. Neko je sposoban dati samo jedan novčić u dobru svrhu a i on je „malen darak al’ golema zadužbina", neko će samo jednog nepismena brata naučiti pisati i čitati, drugi eto kanderisava sijedog našeg čovu da pošalje sina u školu, treći upro sve sile, da osnuje zemljo- radničku zadrugu Ud. Na stoline ti je tu prilika sitnog rada, da ih učiniš i odužiš se dužnosti: »Pomozi bližnjega s v o g a ...!" .. . Mi muslimani u Herceg-Bosm ne cijenimo sitni rad. Što li? Premda je vanredno znamenit, jer nam se čini, da malo vrijedi, a drugo, što je ponajčešće, hoće silom, da se ističu velikim radom. Taština i umišljena veličina mnogima^ ne daju, da poluče solidan uspjeh radom kojega može dan na dan bez muke učiniti. Pa da nije smiješno vidjeti na­ šega kojega „agu“ ili „begau kako „mudro" i vatreno govori o radu naše inteligencije i narodnih boraca, a ovamo oni ne će da se ugledaju u njiha nego se raz­ meću lažnim patriotizmom. Imam takvog jednog ahbaba, koji je do sad de­ set puta promijenio plan Bosne, a u svojoj rogjenoj mahali nema ženske mektebi — ibtidaijje, bule (hodže) nema fenjera, bunara ili česme itd. Mi uopće volimo raditi što je na vidiku čita­ vome svijetu. — To znači udarati u veliko zvono o svome rodoljublju, a ovamo time jedino mlatiti praznu slamu. Mnogi bi naš nadri-političar bolje učinio, da kod kuće čupa vunu nego da u narodu muti i pravi neslogu. Ni jedan današnji veliki i napredni narod nije se podigao preko noći do svog stanja nego je ustraj­ nom radinošću i zamjernom žilavošću radio sate, dane i godine. Tu je „sitni rad1- igrao veliku ulogu. Od sitnih pšeničnih zrna postane pogača Američani su primjer cijelome svijetu. Jest, ali Američani u svome kulturnom poslu s velikom trijeznošću obavljaju i „sitni rad“, koji su polučili ogromne uspjehe, pa im se cijeli im se svijet divi. I mi se divimo ljudima, koji stvaraju velika djela (Gazi Husrev beg) i koji žrtvuju isti život. (Zar nije takav naš Ali beg Firđus?), ali obično zaboravljamo, da su takovi ljudi bili skromni i da se zadovoljiše najprije solidnim uspjesima svog „sitnog rada". Ko ti žali dati za ,,Gajret“ utemeljačinu a može biti i do­ brotvor, taj ne će biti ni član IV. reda. — Veli se: „Mnogo" mu žao, a „malo" mu „ispod časti". Naš je društveni život jednoličan, te ne znamo svaki dan ni zgode, da učinimo velike žrtve. Mi smo mali narod, pa baš mi bi morali „sitnim radom" na­ predovati. Moderan čovjek hoće da za velike stvari i ideje živi i radi, a da ne umire. On koliko može, onoliko i čini. Taj je uspjeh oduševljen i bodri jednako naprijed, a istom stiže li idealu svome srećan je u osjećanju da je koristan član ljudske zajednice. Naprijed, što ko može, neka i učini, jer i mali rad za svoje dobro čini veliku korist! �) 133 Šta ometa rad? Odgovor Ah m e d u n a p i t a n j a u 6 br. „G aj r e t a “. Prijatelju! Na prvo pitanje, sami ste odgovorili sa rije­ čima : »Konzervativni smo . . . ! “ Da nijesmo konzervativni, bili bi osviješćeni i na višem stepenu kulture, te bi po tome otpali naši vapaji za onim, čim se konzervativnost liječi. Na nekoliko drugih pitanja odgovor je već stojao u samom članku, koji je Vas potakao na ova pitanja. N. pr., kakvu mislimo naobrazbu u islamskom smislu, rečeno je, da svakako Muslimanka mora po­ znavati Imami-Azama i Gazaliju i njihova djela, a ne mjesto njih kakve evropske velikane, kako se je to na nekim mjestima i nehote uobičajilo. Sa ovim je dosta rečeno, jer nema mjesta, a ni pozvani nijesmo, da iznosimo cijeli program i raspo­ red ; to će činiti razne ankete. (Uzgred budi rečeno gospoda u anketi će dobro učiniti, ako uz temeljitu vjersku nauku uvedu još i nužne svjetske predmete kao : naš materinji, te arapski i turski jezik, pedago­ giju, zemljopis, povjest, prirodopis, matematiku, ku­ ćanstvo i ručne radove i to u razmjeru na prama vi­ šim i nižim zavodima, koji će, inšalah, za naš žen­ ski podmladak biti ustrojeni)! Što se pravite, da ne znate šta je to reći ,,u islamskom smislu", moglo bi Vam se preporučiti pro­ učavanje Islama, a onda opće povjesnice i osobito pdvjesti kulture i civilizacije, pa bi vidjeli, da je prava kultura jedna i to kultura islamska. Ona je iz Azije prčko sjeverne Afrike prenesena u Španiju. (Španiju su Arapi pomoću svoje islamske kulture, iz golog krša u perivoj, a iz pustoši u aka­ demiju znanosti i umjetnosti pretvorili.) Poslije su tu kulturu i civilizaciju oteli evropIjani, nešto u Španiji, a nešto vodeći križarske vojne u Aziji i tako je prekalemili na svoje tlo. Ili im se kalem nije primio, ili im je kakav zlo­ duh kumovao, — jer oteto, prokleto, — ne znam, šta je, ali samo vidimo to, da je mnoga glavna crta naše majke civilizacije izblijdila. Dokle su Evropejci dotjerali u svojoj civilizaciji, dozvolićete, da se poslužimo iskustvom jednoga Indi­ janca, koji je u nju dosta duboko proniknuo : »Civilizacija? Proveo sam pet godina u četiri njezina glavna sjedišta i proučio, koliko sam mogao. Moram priznati, da sam bio ogorčen sa faktima, koja sam vidio. Ova hvaljena civilizacija, iskreno velim, uništilo je i samu pomisao o čovječijoj duši. Civili­ zacija svakim danom sve više i više ubija u čovjeku sve ono božanstvo i sni'zuje čovjeka do proste živo­ tinje. Ona je i vela egoizam u religiozno osvjedoče­ nje ; Mamona u božanstvo; preljub u nauku; laž u umjetnost; ona je preobratila tajinstvo braka u za­ bavu, bračnu prisegu u arak papira, supruževu vjer­ nost u lutriju. Ona je protjerala iz života svu zbilj­ nost i učinila ga igračkom. Njezino je disanje — egoizam, njezino bivstvo — samozadovoljstvo, njezina filozofija — samoobmana; ona je sazidala nove umjet­ ničke potrebe i da njima udovolji, pretvorila je čo­ vjeka u roba ; ona ga je učinila nesretnim, lišila ga jednog druga : visokog mišljenja. Čovjek ne poznaje pokoja, a po tom ne vidi ni ciljeve života. Civiliza­ cija stvorila je od njega dišuću, gibajuću se, boreću se, liječeću se makinju, koja neprestano radi i koja nikada ne odahne. Ona ga je učinila klupkom živaca, napetih do najvećega stepena. Čovjek se je naučio nazivati: samovolju — slobodom; narušenje socijalnih zakona i neispunjenje dužnosti — samostalnošću ; ropsku podložnost svoje neobuzdane volje — neza­ visnošću. Civilizacija je obožanstvenila čuvstvenost, proslavila materijalizam, ukrisila grijeh ; ona je za­ priječila ljudsko općenje, rastavila obitelji na jedinice, zavadila jednoga s drugim; ona je posjekla korjen obitelji tako, te stablo može prevaliti i najmanji lahorić. Njezina proslavljena naučna otkrića imadu silnu vrijednost, jer ona služe spoljašnjem životu i jer se ona nazivlje djecom civilizacije. Ona je uništila sve ono »sveto«, kao: snagu karaktera, pravo glasa, pravu poeziju i intimnu filozofiju. Samo ono što pruža na­ sladu, imade vri/ednost, a ono što treba očekivati, nije nikom ugodno. Jednom riječju: gruba materijalna naslada, samo to je sreća i spas!« (»Obzor« br. 123. god. 1907.) Eto, čuješ prijatelju, šta i kako ovaj hajii lija sudi o evropskoj civilizaciji, za koju Ti veliš, da se u tom smjeru treba i odgajati. A ja opet velim, da ne trebamo naobrazbe u ev­ ropskom duhu, nego „naobrazbu u islamskom smislu riječi«, jer je Islam pravi medenijet, on je nauka prava, slobodna, čista i uzvišena. Strpite se, da Vam pripovijedim jedan slučaj — makar i ne spadao na ovaj predmet, koji karakteriše slobodu savjesti »u islamskom smislu riječi". Nekakav Nijemac na tem Iju mnogog proučava­ nja vjera, došao je do uvjerenja, da je samo Islam vjera, istine i prava vjera Božija, ali pošto je bio rogjeni kršćanin i u kršćanskom duhu uzgojen, to je držao, da je za prelaz i u Islam, potrebno kakve pret­ hodne vanjske formalnosti od strane „svećenika" — obavljati. Za to se obrati na carigradskog ŠejhulIslama s pismom, u kojem ga zamoli, da ga primi u Islam. Šejhul-Islam mu odgovara u svome smislu: — Sinko! Islam je slobodna vjera, vjera razumna, vjera bez ceremonija i formalnosti. Upuhivanje, kagjenje, pomazivanje, išaretenje pristom ili rukom po kakvom posebnom čovjeku, za Islam nije odregjeno. Izmegju Boga i čovjeka nema posrednika. Ako ti je razum došao do uvjerenja, da moraš vjerovali Boga �134 jedinoga i Njegove poslanike i pokoravati se N jego­ vim odredbama, a čuvati se od onoga što je Bog za­ branio, onda si Musliman i sretan si. Sada gledaj još, da što više dobra u čin iš!“ Zar u ovakom principu imade što god, što bi ometalo rad oko razvitka i podizanja narodne pro­ svjete? Ali Vi ćete se sjetiti, da je u prošlom mom članku stajalo i to : »Da li smo mi bosanski Muslimani pravi odraz svoje svete vjere o tamo bi se imalo puno pisati", pa da ste to malo bolje zapamtili, ne bi Vam palo na um reći: „Što su se oni rano probu­ dili i što su u tom izmakli nama, razlog se nalazi u njihovoj vjeri i načinu života". Nije ovdje mjesto govoriti o vjerama, pa se ne ćemo opširnije zabavljati sa „razlozima u njihovoj vjeri, — a još bi i previše daleko mogli otići, nego ću Vam samo napomenuti to, da je — Šejh Abdul Hak, Francusku revoluciju nazivao: eksploizjam vje­ čitih istin a! Fe tenebbeh ! Dakle, da svršimo. Rad oko našeg kulturnog unaprijegjenja ometa naš nehaj i naše nepoznavanje uzvišene islamske nauke, jer u Islamu se sadrže svi uvjeti za napredak. Za to, što god ćemo podizati i započinjati gledajmo, d a ‘to 'b u d e u duhu Islamskome pa će nam onda biti i hajirli i berićetno. Što nešto natuknuste o nacionalnom uzgoju, o tom ćemo — inšallah — drugom prilikom opširno pi­ sati, a za sad Vam mogu reći samo to, da je naci­ onalnost u onom uli onlikom smislu, koliko sljedbe­ nici drugih vjera o njoj^ vode računa, za nas Mu­ slimane suvišna iz više razloga, a osobito kad izne­ semo prvobitne uzroka njezinog postanka. Esselamu alejkum ! H a z i m. 0 DC0 Pismo Krajiške. Premda se ue osjećam sposobna, da u javnost stupim, ipak ne mogoh odoljeti, a da se ne javim i ja iz naše Krajine svojim sestrama širom mile nam grude Bosne i Hercegovine. Odavna me upravo ubuhvaća neki strah, pro­ matrajući naše današnje stanje, a naročito nas žen­ skih, pa sama sebe i nehote više puta pitam: šta će s nama biti? Ima li iko, da se za nas pobrine, te da nas koliko bilo probudi iz ovog džehaletskog sna? Koliko god sam se pitala, ipak nikad nisam do­ šla do povoljnog odgovora, da sama sebi i svojim mislima zadovoljim. Za to sam to odlučila apelovati javno, ne bi li se našla koja ' dobra duša, da mi od­ govori na ova skromna pitanja. Na ovo moje pisanje potaknulo me je pisanje mojih sestara nekih ruždijanki kao Munire, a naro- Sito ona pisanja u listu »Oajret« od Mehmeda, Ibni Muniba i drugih, na čemu im dugujemo najtopliju hvalu, kad se za nas staraju. Što se tiče pisanja Munirina u zadnjem zadnjem »Gajreta« pod naslovom »Život muslimanke«, u onome se dosta slažem, samo mi je žao, što se Munira ni malo kao rogjena Sarajka no osvrnu, da istakne one užasne mane sarajevskih djevojaka u ašikovanju, kako to napomenu Ata Nerćes u zadnjem broju Gajreta, a i ja ću nastojati, da se koji put više javim, a uz to ću sve opisati koliko mogla, šta se kod nas zbiva megju ženskinjem, ne bi li se jedan put već iskorijenilo to, po nas pogubno, ašikovanje i sve druge moralne pokvarenosti. Sad da se malo osvrnem na pravu misao, koju ću u kratko da istaknem. Želja mi je ovdje dokazati šta može i koliko može jedna ženska za malo vre­ mena da postigne, jer sam to sama na sebi iskusila, pa će mi mislim biti najbolji primjer. Kada sam bila još kao dijete, pohagjala sam mekteb i tamo sam malo naučila Kur-an. Uz to sam učila neke turske kitabe kao što su: »Bergivija, Šuruti-salat, Tedžvid i t. d., ali sve na turskom jeziku, od čega sam ja sasvim malo, ili bolje reći nimalo, vidjela koristi, jer ni sami mi hodža ono što sam učila, nije kazivao na čistom materinskom jeziku. Ovdje ću navesti samo jedan primjer, kako me je hodža podučavao. »Farz je ono, što je Bog bez šubhe deblom emr učinio.« Sto ja dakako ne bih razumila, nego se slijepo za hodžom povagjala i na pamet istu definiciju bubala, nemajući pojma o tome šta to znači. Eto, u čem leži najveća pogrješka, kojoj mi da­ kako ni najmanje nismo krive. I danas živi taj isti hodža i danas predaje po svojoj staroj metodi!! U svemu imam najviše zahvaliti svom jednom bližnjem rogjaku, koji je bio tada na jednoj školi u Sarajevu, a prije toga i u medresi, te je svakoga ras­ pušta najveću pažnju na me svraćao, da me što bolje uputi u glavne ustanove uzvišenog Islama, te kad mu je to donekle uspjelo, onda me je počeo pouča­ vati u čitanju i pisanju. Prije mjesec dana ja sam naučila čitati i pisati tako, da se je i on sam divio. Koliko sam muke pretrpila krijući se, da me roditelji ne spaze, koliko li sam ukora dobila od žena pa čak i od nekih mojih drugarica, ali sve je bilo uzalud, jer me ništa nije moglo odgovoriti i zapriječiti od moga napredovanja. Kad mi je rugjak dao neke knjige za čitanje i naložio mi, da ih što prije proči­ tam, onda sam istom svojim okom progledala po svi jetu, koji je do tada zame bio samo gusta magluština. 1 tada mi se učinilo, da niko nema od mene sretniji. Odmah mi je rogjak dobavio i one sve kitabe, koji su prevedeni na naš jezik arapskim slovima, te sam sad istom mogla da nadoknadim ono, što sam u djetinj­ stvu pohagjajući mekjteb propustila. Tako mi je �1B5 je fogjak i nške poučne listove slao, koje sam Uvijek jula 1909. godine ovako: potpredsjednik: Šalim ef. redovito čitala, a ujedno me izvješćivao pismeno o Muftić, 1. tajnik: Mustajbeg Halilbašić, 2. tajnik Izet svemu, što, bi znamenitijeg uočio u Sarajevu. Pertev, 1. blagajnik: Ibrahim ef. Sarić, 2. blagajnik: Ja molim sve sestre istomišljenice, a naročito Mustafa ef. Islamović, a odbornici bez funkcije: MaliSarajke (jer bar one mogu), da se što više zauzimaju mutbeg Fadilpašić, Ali ef. Lutvo, Mustajbeg Muteoko napretka našeg, jer svaka ima (samo ako hoće) velić, Hilmi ef. Hatibović i Rifat ef. Tatarević. prilike, da nauči bar čitati i pisati, a bogme uz to Na 2. odborskoj sjednici od 6. augusta 1909. ručni rad i poslove. Neka se ne stidi zamoliti sva­ zahvalio se je društveni predsjednik g. Hasan ef. koga, da je Uputi u onome što ne zna. — Pomislite, Hodžić na časti predsjedničkoj radi toga, što je izmile sestre, da r.e ćemo uvijek biti kod svojih rodi­ megju njega i ostalih članova odbora došlo do nesu­ telja, nego će doći čas u rživotu, kad će se od nas glasice u pitanju društvenog poslovogje g. Gjikića, ko­ sve zahtijevati! jega je lanjska glavna skupština jednoglasno izabrala Pomislite, da ćemo biti majke, uzgajati djecu- aklamacijom. Na istoj sjednici zahvalio se je i g. Šalim i sve druge poslove obavljati, koji spadaju na jednu ef. Muftić na časti potpredsjednika zbog toga, što žensku kao kućanicu, pa prema tome gledajmo, da je držao, da će morati tih dana odputovati na duže se Što bolje pripravimo za svoj budući bračni život, putovanje pa ne bi bio u mogućnosii, da vrši funkcije a manimo se štetnih sijela, teferiča i razgovora! Ko­ predsjednika, koji je istupio iz odbora. Radi toga su liko sam ja pretrpila muke, dok sam makar i bez odborske funkcije morale biti u nekoliko izmijenjene, ruždije nešto postigla čitajući i pitajući svog milog što je na istoj sjednici učinjeno, te je odbor konstituisan rogjaka, a danas Bogu zahvaljujem, koji me je na- ovako: Potpredsjednik:Mustajbeg Halilbašić, 1. tajnik: dario, da mogu svoju želju makar i mršavo na papir Izet Pertev, 2 tajnik: Mustafa ef. Islamović 1. blagaj­ napisati. nik: Ibrahim ef. Sarić, 2. blagajnik Rifat ef. Tatarević, a odbornici b z naročite funkcije: Mahmutbeg Fadil­ pašić, Mustajbeg Mutevelić, Šalim ef. Muftić, Hilmi ef. Hatibović i Ali ef. Lutvo. Osim toga je istupio iz odbora društvenog u mjesecu oktobru i g. Mahmut­ beg Fadilpašić, pa je na njegovo mjesto pozvan u odbor Muhamedaga Madžarević kao odbornik bez Zapisnik. VIII. redovne skupštine društva »Gajretu koja je odr­ naročite funkcije. Ovaj društveni udbor je u prošloj društvenoj žana dne 15. jula 1910. u „Društvenom Domu" u godini držao 12 sjednca i 34 konferencije. Sarajevu. Na tim sjednicama odbor je riješio 909 komada, U 1 sahat i 40 minuta otvara društvena potpred­ sjednik M. Halilbašić skupštinu pozivajući se propis od kojih je bilo 402 molbe za štipendije, potpore i § 27. dr. pravila prema kojemu se naknadna skup­ zajmove. Od ove 404 molbe, povoljno su riješene 263 ština može obdržavati bez obzira na broj prisutnih i to 184 za štipendije, 71 za potpore i 8 za zajmove, članova. Zatim imenuje društvenog poslovogju Gji- dok je ostalih 139 molbi odbijeno većinom iz toga kića perovogjOm, a predlaže za verifikatore: Hamida razloga što se odbor preko svojih povjerenika osvje­ Svrzu i Fuadbega Abdulahefendića, koje skupština dočio, da imovno stanje molitelja ne iziskuje potrebe prima, pa poziva tajnika, da pročita tajnički izvještaj. društvene štipendije. Društveni tajnik Izet ef. Pertev čita izvještaj: Na štipendije i potpore izdato je prošle društvene godine 45.140 K., prema čemu je kod ove stavke iz­ Slavna skupštino! dato za 3860 K manje nego je lanjskim proračunom Poslije jednogodišnjeg poslovanja evo nas opet na okupu, na glavnoj skupštini, da pregledamo, šta bilo predvigjeno, no ipak za malo manje od 3000 K smo za ovo vrijeme radili i uradili i da se bratski više nego lanjske društvene godine. Ovoj uštedi na posavjetujemo o budućem radu ove naše opće na­ ovoj stavci doprinijelo je i to, što su neki naši gjaci, koji su u posljednjim godinama svojih študija tražili rodne ustanove. Odbor, kojemu je ppvjerena uprava društva za mjesto Stipendija i potpora zajmove, čime su na veoma lijep način posvjedočili svoju ljubav prema „Gajretu« prošlu društvenu godinu, Lnoseći pred slavnu skup štinu izvještaj svoga rada, mora se ograničiti na i njegovom kulturnom radu i pokazali blagodarnost krupnije poteze, jer mu je nemoguće, da slavnu skup­ prema svome dobročinitelju. Na te zajmove, koje je štinu za ovo nekoliko časova obavijesti u detaljima odbor podijelio iz svoje raspoložive gotovine a uz o svim društvenim radovima, koji se neprestano i jamstvo dobrih jamaca, podijeljeno je 4310 K., što je dakako unešeno u društvenu imovinu. sve to više razgranjuju. Štipendije u ovoj društvenoj godini uživali su Odbor, koji je na lanjskoj skupštini izabran konstituisao se je na 1. odborskoj sjednici od 16. ovi učenici i šegrti: �136 10. 11. a) u B e č u : 12. 1. Zečević Mehmedbeg iz 13. Visokog st. med. . .10 mj. po 80 K 800 K 2. Biser Uzeir at. agr. .10 mj. „ 80 K 800 K 14. 15. 3. Čekro Hajdar iz Stoca 16. t e h n i č a r ....................10 mi. „ 100 K 1000 K 4. Mustafa Kadić* med. . 9 mj. „ 80 K 720 K 17. 5. Kajtaz Omer agron. .10 mj. „ 80 K 800 K 18. 19. 6. ŠahdomerovićSalih st. vet. 10mj. „ 80 K 800 K 20. Svega 6 štipendija.................... 4920 K 21. b) u Z a g r e b u : 22. 1. Smailagić Jusuf prav. 10 mj. po 60 K 600 K 23. 2. Mujezinović Ahmed p rav .4 mj. po 30 K 120 K 24. Svega 2 stipendije..................... 720 K 25. Na univerzama je bilo dakle svega 8 Stipendista 26. na koje je izdato štipendija 5640 kruna. A) Na visokim školama: B) Na srednjim školama. 300 po 30 K Hodžić Salih . . ■ 10 mj. 200 po 20 K Kahvić Hamdija . . 10 mj. 200 2J K Gjogić Abdulah . ■ 10 mj. po 300 Mulabećirović Hasan. 10 mj. po 30 K 250 25 K Maunić Mustafa . . 10 mj. po 300 Šehić Ibrahim . . ■ 10 mj. p° K 30 300 Sarajlić Bećir . . ■ 10 mj. po K 30 210 7 mj. po K 30 Šehić Osman . . . 300 K 30 Šabanović Salih . . 10 mj. po 300 10 mj. po K 30 Šehić Emin . . . . 150 5 mj. po K 30 Kadribašić Mahmud 300 Gjogić Alaga . . . 10 mj. po K 30 100 Bisić Hamdija . . . 10 mj. po K 10 300 Tafro Sulejman . . 10 mj. po K 30 300 Sadiković Ahmed . . 10 mj. po K 30 75 5 mj. po K 15 Bilal Halil . . . . 60 2. mj. po K 30 lusufbegović Adbulah 5915 Svega 26 štipendija c) n a ve l . g i m n a z i ji u M o s a r K K K K K K K K K K K K K K K K K 210 po K 30 300 po K 30 150 po K 15 150 po K 15 300 po K 30 300 po K 30 45 po K 15 200 po K 20 300 po K 30 po K 20 200 300 po K 30 po K 30 300 po K 30 300 po K 20 200 po K 30 300 po K 30 300 po K 15 150 po K 30 300 po K 10 70 po K 30 300 po K 30 300 po K 30 300 150 po K 15 23 Stipendije 5425 K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. a) n a v e l. g i m n a z i j i u S a r a e v u : Balagić Bećir . . . 10 mj. po K 30 300 K Čelik Bego . . . . 10 mj. po K 30 300 K Džemdžić Tajib -.' . 10 mj. po K 30 300 K Dizdarević Kasim . 10 mj. po K 30 300 K Hadžić Omer . . . 10 mj. po K 30. 300 K H. Halilović Smajo .. 10 mj. po- K 30 300 K Lemo M ehmed. . . 10 mj. po K 30 300 K Mujezinović Kasim . 7 mj. po K 15 105 K Muftić Atif . . c. . 10 mj. po K 30 300 K Repovac Šalim. . . 10 mj. po K 30 300 K Saračević Mustafa 1 mj. 00 K 30 300 K Uzun Hamdija . . . 10 mj. po K 30 300 K Džendžo Salih . . . 5 mj. po K 36 150 K Basara Ahmed . . . 6 mj. po K 30 —180 K Duran Derviš . . . 10 mj. po K 20 200 K Huskić Hasan . . . 6 mj. po K 20 120 K Numanagić Muhamed 10 mj. po K 30 300 K Spahić Hadžo . . . 10 mj. po K 15 150 K Abdukić Esad . . . . 8 mj. po K 10 80 K mj. Redžić Smail . . . 10 po K 30 300 K Lemeš Ferid . . . 7 mj. po K 30 210 K Tirić Bećir . . . . 10 mj. po K 30 300 K 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 10. 20. 21. 22. 23. 7 mj. Alečković Ćamil . 10 mj. Begović Hamza . 10 mj. Behmen Husein . 10 mj. Behmen Mahmud . 10 mj. Češko Mustafa 10 mj. Čampara Sabit 3 mj. Drače Alija . . . 10 mj. Dilberović Kasim . 10 mj. Dalijagić Muhamed 10 mj. Glavović Avdija . 10 mj. Hadžić Šukrija . . Hadžić Muhamed . 10 mj. Hasanbegović Husnija 10 mj. Krvavac Bećir . . . 10 mj. Konjhodžić Abdulah 10 mj. Kurtović Husnija 10 mj. Kurtović Alija . 10 mj. Laiić Salih . . 10 mj. Musić Asim . . 7 mj. Metilj Husein . 10 mj. Orman Osman . 10 mj. Rizvanbegović Avdo 10 mj. Salčić Alija . 10 mj. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Svega 22 Stipendije 5635 K b) n a vel . r e a l c i Sarajevu Ajanović N azif. . . 5 mj. po K 10 50 K Dadić Ahmed . . . 7 mj. po K 30 210 K Gjuzel Smai l . . . . 10 mj. po K 30 300 K Bašić M ehmed. . . 10 mj. po K 30 300 K Čepić Mustafa . . . 10 mj. po K 15 150 K Ćatović Mustafa ., . 10 mj. po K 30 300 K Čelić Mustafa . . . 10 mj. po 30 K 300 K Dizdarević Šefkija . 3 mj. po 20 K 60 K Filipović Sulejman 10 mj. po 20 K 200 K 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. Salihamidžić Asim Sefo Rizvan Sarić Ismet . Šarac Zaim . Tanović Salih Tanović Muhamec Tanović Jusuf . Zametica Husein Škoro Mehmed Metilj Šalim Hurić Aziz . . Buzajko Avdija * Ovaj Stipendist Oajretov je prošlog mjeseca promovisan na čast doktora medicine. 10 10 10 10 10 10 10 10 10 7 10 10 mj. mj. mj. mj. mj. mj. mj. mj. mj. mj. mj. mj. K 20 K 30 po K 30 PO K 30 PO K 30 PO K 30 PO K 20 PO K 30 PO K 15 PO K 30 PO K 30 po K 20 PO PO 200 300 300 300 300 300 200 300 150 210 300 200 K K K K K K K K K K K K K �137 36. Rizvanbegović Hifzija 37. Rizvanbegović Murat 5 mj. po K 15 75 K 5 mj. po K 15 75 K Svega 37 Stipendija K 8635 djnavel. gimnaziji u Tuzli: 1. Bitevija Hasan . . 10 mj k 30 K K 300 — 2. Bešlagić Bešlaga • io „ „ 20 „ „ 200 — 3. Alikadić Salih . 10 „ » 30 „ „ 300 — 4. Hadžabdić Jusuf • 10 * „ 30 „ „ 300 — 5. Nurkić Hasan . . 10 „ ■ 30 „ „ 300 — 6. Saltović Šemsija ■ 5 „ „ 30 „ „ 150 — 7. Žunić Ibrahim . • io „ „ 15 „ „ 150 — 8. Šahinović Jakub . 10 „ „ 20 „ „ 200 — 8 stip. K 1900 — e) n a vel . r e a l c i u B a n j o j L u c i : 1. Alić Husein . . 10 mj. po 30 K K 300 — 2. Kahvedžić Derviš 10 „ „ 30 „ „ 300 — 3. Hrnčić Jusuf . 10 „ „ 30 „ „ 300 — 4. Mulalić Edhem 10 „ „ 30 „ „ 300 — 5. Muftić Muhamed „ 100 — 10 „ io „ 6. Muranović Bećir „ 300 — 10 „ „ 30 „ 7. Spahić Osman „ 150 — 5 ,, „ 30 „ 8.SmajilbegovićSulejman 10„ „ 30 „ „ 300 — 9. Kulenović Mehmed 7 „ 1, 30 „ „ 210 — „ 3 0 0 /^ ^ 10. Mulaosmanović Meh, 10 „ „ 30 „ Svega 10 stip. K 2560 f) n a v i š o j t r g. š k o i u Z a g r e b u : 1. Huseinagić Sejfudin 10 mj. po 60 K K 600 2. Redžebašić Ibrahim 10 „ „ 60 „ „ 600 „ 600 3. Omanović Osman 10 „ 60 „ — Svega 3 stipend. K 1800 g) n a t r g. š k o l i u Š a r a j e v u: K 300 KarabaŠić Kasim 10 mj. po 30 K „ 150 Mutevelić Mehmed 10 „ „ 15 „ Mešić Mustafa . 10 „ „ 20 „ „ 200 ,. 150 Ibrahimkadić Teufik 10 „ „ 15 „ „ 300 Tafro Hilmo . 10 „ „ 30 „ „ 300 Zeljković Smajil 10 „ „ 30 „ „ 300 Zlatarević Hivzo 10 „ „ 30 „ „ 300 Čerić Ibrahim . 10 „ „ 30 „ „ 20 „ „ 20 Osmanagić Halil 1 „ Svega 9 štipend. K 2020 h) n a trg . š k o l i u B i h a ć u : K 200 Badnjević Salih . 10 mj. a 20 K Sedić Mehmed . . 10 „ „ 30 , „ 300 — 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 1. 2. Svega 2 štip. K 500 i) n a trg. š k o l i u T r a v n i k u : 1. Avdić Mustafa . . 6 mj. po 30 K K 180 2. Čizmić Muharem • io „ „ 30 , „ 300 Svega 2 stip. K 480 j) n a t r g. š k o l i u B r č k o m : K 20 1. Hajdarović Emin . 2 mj po 10 K k) n a z a n a t i , š k o l u Sarajevu: 1. Bećarević Sabit . 10 mj a 15 K K 150 „ 40 2. Dipić Husein 2 „ „ 20 , — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — 3. Mujkić Osman . 4. Mizraković Šaban 5. Lojo Arif . . . . 10 „ „ 30 „ „ 300 — . 5 „ „ 20 „ „ 100 — . 5 „ „ 20 „ „ 100 — Svega 5 stipendija K 690 — l)na z a n a t l i j s k o j školi u Most aru: 1. Imamović Hakija 5 mj. k 20 K i 5 mj. a 30 K ............................ K 250 — m) n a š k o l a m a u Tu r s k o j : 1. Kadragić Mustafa ef. iz Ljubuškog Dar. Mual................... 10 mj. a 60 K K 600 — 2. Sarić H. Salih ef. iz Sarajeva „Darul Funun1* 10 mj. a 60 K ............................. K 600 — 3. Muhamedagić Hilmi ef. iz Bihaća ,,D. Mual.“ ...................................... K 600 — 4. Kulenović H. Mustafa ef. iz Bihaća 8 mj. a 40 K ...................... K 320 — 5. H. Omerović Nezir ef. 10 mj. a30KK300— 6. Hubjareyić Omer ef. 9 „ „ 30 „ K 270 — 7. Redžić Salih ef. 10 „ „ 50 „ „ 500 — 7 stip. K 3190 — n) n a o b r t n i č k o j š k o l i u Z a g r e b u : 1. Kondžić Šućrija 10 mj. po 60 K K 600 — _n ^ š e g r t i n a r a z n i m m o d e r n i m z a n a t i ma : 1. Mumić Rašid papuć. šegrt3 mj. a 10 K K 30 — 2. Turšić Zećir krojač. „ 3 „ „ 10 „ „ 30 — 3. Pamuk Husein šegrt 5 „ „ 20 „ ,. 100 — 4. Ramić Ešref „ 4 „ „ 30 „ „ 120 — 5. Grošo Fehim knjigovežac 4 „ „ 10 „ „ 40 — 6. Dedić Derviš bravarski šegrt 4 mj. a 15 K ............................ K 60 — 7. Čanak Avdija limar, šegrt 2 mj. 10 K ............................. „ 20 — Svega štip. 7 K 400 — Prema tome dato je Stipendija: 8 Stipendija na vis. školama u iznosu od„ K 5640 — 22 „ „ vel. gimnaziji u Sar. „ „ 5025 — 26 „ „ „ realci „ „ „ „ 5915 — 37 „ „ „ gimnaz. u Mostaru „ „ 8635 — 8 „ „ „ „ „ Tuzli „ „ 1900 — 10 „ „ „ realci u B. Luci „ „ 2560 — 3 „ „ v.trg. školi u Zagrebu,, „ 1800 — 9 „ „ trg. školi u Sarajevu „ „ 2020 — 2 „ „ „ „ „ Bihaću „ „ 500 — 2 „ „ „ „ „ Travniku „ „ 480 — 1 Stipendija na trg. školi u Brčkom u iznosu o d .........................................................K 20 — 5 „ „ zanati, šk. u Sarajevu „ „ 690 — 1 „ „ „ „ „ Mostaru „ „ 250 — 7 „ „ školama u Turskoj „ „ 3190 — 1. štip. na obrtnoj školi u Zagrebu (sli k a r s t v o ) .................................od K 600 — 7 „ šegrtima na raz. zanatima „ 400 — Svega Stipendija 149 u iznosu od K 39.625 — Osim toga podijeljeno je u prošloj društvenoj godini potpora za upisnine, putne troškove, odijela i �138 drugo i to ovim učeni:cima i šegrtima: 1. Mehmed Nasufović uč. darul-muallimina K 20 2. Ahmed Mujezinović prav. u Zagrebu 30 3. Asim Dugalić uč. više trg. šk. u Zagrebu 50 4. Džemal Zildžić „ 50 5. Ibrahim Bošnjak uč. vel. gim n.u Sarajevu 15 6. Sulejman Alečković pravnik 100 7. Hajdar Čekro tehničar u Beču . . 100 8. Ahmed H. Alijagić prav. „ 50 9. Avdulah Hasanbegović „ Zagrebu . 100 10. Osman Viteškić prav. „ 70 11. Fahrudin Demirović „ 70 12. Muhamed Smajić prav. 70 13. Ahmed Pašalić 24 14. Hasan Bajramović gim. Tuzla . . 30 15. Muharem Trampa uč. realke Sarajevo . 10 16. Muhamed Berbić prav. Zagreb . . 50 17. Sulejman Agić „ „ 50 18. Muharem H. Alić „ „ 100 19. Mehmed Jalovičić stud. poljoprivr. akad. u Teschen-u ......................... 50 20. Mehmed Pašalić prav. Zagreb . . 70 21. Mahmud Behmen „ Beč . 100 22. H. Smail Serdarević „ 50 „ 23. Alija Čelar mašinski šegrt u Mostaru 80 K 1339 24. Muhamed Demirović uč. trg. škole Mostar K 50 25. Lutfija Šehić gim. u Sarajevu • A 15 26. Muharem Trampa uč. realke Sarajevu . 10 27. Safvet Zečević uč. gim. u Sarajevu „ 30 28. Ibrahim Šišić prav. Zagreb „ 50 „ 100 29. Tahir Borić „ 30. Omer Hadžić uč. gim. Sarajevo 10 „ 31. Salih Redžić „ Darul-muall. u Solunu . „ 30 25 32. Fehim Kafadarević agronom Beč . . 15 33. Osman Šehić uč. realke u Sarajevu . 34. Salih Omanović prav. Zagreb . . . 50 50 35. Jusuf Smajlagić „ „ . . . . 10 36. Šućrija Mešović krojački šegrt Sarajevo 40 37. Hasan Bitevija uč. gim. u Tuzli . . 50 38. Hafiz Ahmed Zahirović uč. Nuvaba . 470 39. Sulejman Avdagić prav. Beč . . . 10 40. Ibrahim Fazlinović „ gim. Sarajevo 20 41. Salih Omanović prav. Zagreb . . . 20 42. Mustafa Ćatović uč. realke Sarajevo 40 43. Salih Cico maturant Sarajevo . . . 20 44. Arif Lojo uč. zanat, škole Sarajevo . 20 45. Hamdija Kopčić uč. trg. škole Mostar 90 46. Mustafa Ćišić gimnazijalac Mostar . 10 47. Kadrija Šišić „ Sarajevo . 20 48. Salih Kondžić „ Mostar 15 49. Mustafa Golubić realac Sarajevo 50 50. Mustafa Turić prav. Zagreb . . 50 51. Osman Omanović „ „ . . . 50 52. Sulejman Alečković prav. Beč . 40 53. Ahmed Hadžialić „ „ . , „„ „ „„ „„ 50 Fahrudin Demirović „ Zagreb . . . . 100 Mehmed Zečević medicinar Beč . . . Salih Omanović prav. Zagreb . . . . » 40 40 Abdulah Hasanbegović „ .................... » 40 Ahmed Mujezinović » .................... » 20 Ibrahim Cerić uč. trgov. škole Sarajevo » Muhamed Jašarević uč. real. u Banjaluci » 20 20 Muharem Trampa „ „ Sarajevo . . » 50 Mehmed Jalovičić agronom Teschen-u . » 20 Salih Mahić uč. zanat, škole u Mostaru Gjulaga Bukovac uč. trg. šk. „ „ * 60 40 Mehmed Pašalić prav. Zagreb . . . . » 24 Jusuf Zijaudin Smailagić prav. Zagreb . * 10 Ragib Sedlarević uč. trg. šk. Sarajevo . » Sejfudin Huseinagić uč. više trg. škule u 13 Z a g r e b u ..................................................... 69. Ibrahim Redžebašić uč. više trg. škole u 13 Z a g r e b u ..................................................... » 70. Ibrahim H. Omeragić veterinar Beč . . » 100 10 71. Kadrija Šišić šlag. šegrt u Sarajevu . . „ 8 72. Ibrahim Fazlinović uč. realke u Sarajevu n 30 Hasan Miljković * gim. u Mostaru . * 73. 6 74. Ibrahim Cerić uč. trg. šk. u Sarajevu . n 12 75. Hakija Imamović uč. zanati, šk. Mostar „ 76. Ahmed Mujezinović prav. Zagreb . . . „ 24 . . „ 30 77. Šućrija Kurtović maturant Mostar 78. Mehmed Nasufović uč. Darul-Muallimina 10 u S a r a je v u ................................................ „ 79. Mustafa Kadragić uč. Darul-Fununa u Ca80 r i g r a d u ..................................................... „ 80. Salih Cico maturant, Sarajevo . . . . „ 50 Svega K 3729 Osim spomenutih izdataka na Stipendije i potpore odbor je i ove godine morao da učini i izciatak na nabavku školskih knjiga, kojima školske uprave nisu mogle da zadovolje veliki broj učenika, a i naše knjige od lani nisu bile dovoljne, da bi smo ove učenike podmirili. Stoga je odbor prošle godine kupio još jednu količinu knjiga i na to potrošio 185 K. 58 h. Da narodni novac, koji Gajret ulaže u Stipendije, potpore j drugo bude što plodonosnije uložen, odbor je nastojao, da Gajretovi štipendisti budu što vaIjaniji u nauci i što primjerniji u ponašanju pa se preko svojih povjerenika, školskih direkcija,konviktskih uprava i svojih Gajretovih prijatelja češće informirao o napretku društvenih Stipendista, a od onih na vi­ sokim školama zahtijevane su svjedodžbe o položenim kolokvijama i ispitima. I sa uspjehom društvenih Stipendista odbor je zadovoljan, jer je veoma mali broj u toku i na koncu školske godine propao. No dok je odbor u ovom pravcu zadovoljan, on, na žalost, ni na ovogodišnjoj skupštini ne može da izjavi potpuno zadovoljstvo sa materijalnom stra­ nom društvenog rada. „Gajret" istina jeste i materijalno nešto koračio naprijed, ali nije onako i onoliko, kako bi to moglp da bude i kako bi to trebalo da 54. 55. 56 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. �139 bude. Gajretova blagotvorna ideja ne može još je­ dnako da postane onako popularna u našem ele­ mentu kako bi to trebalo da bude pa da se .,Gajret“ podigne na onu visinu sa koju bi mogao da potpuno izvršava onu misiju, koja mu je namijenjena. Za ovo mrtvilo prema „Gajretu" ne može se kriviti naš narod. Naprotiv, odbor se je potpuno uvjerio, da bi Gajretova ideja u svima slojevima našeg mileta naišla na najbolji prijem i vrlo lahko se u ma­ sama naroda uvriježila, da imade makar malo zauzetnih inteligentnijih i uglednijih ljudi, koji bi se toga rada svesrdno prihvatili. Da dobije takovo osvjedo­ čenje odboru je dalo povoda nekoliko takovih agilnih ljudi, koji su u svojim mjestima kao povjerenici društva Gajretov posao tako lijepo unaprijedili, da se tim radom odbor, ne samo zadovoljava, nego se i diči s njime i ovim na glavnoj skupštini društvenoj izriče srdačnu hvalu tim rodoljubivim muslimanima, i prijateljima našeg kulturnog podizanja. Odbor se nada da će i slavna skupština rado čuti imena tih uzornih Gajretovih poslenika pa ih rado spominjemo, a to su: Nedžibaga Bekić trgovac iz Tuzle, Ahmet ef. Gjikić učitelj iz Mostara, Mustafa Asim ef. Sarajlić općinski bilježnik iz Stoca, Mehm^d Ali ef. Abdurezak šeriatski sudac iz Kotor-Varoši, Hafiz Abduselam Džumbur iz Konjica, Mehmed ef.Kozarčanin grunt. vjež. iz Cazina i H.S. Latifić trg. izLijevna.Spomenuti ro­ doljubi su u svojim mjestima unaprijedili „Gajretove"po­ slove primjerno i kad se uzme, da se spomenuti nalaze na raznim krajevima naše otadžbine: neki u krvavoj Kra­ jini, neki u plodnoj Posavini, a neki opet u kršnoj Hercegovini, to daje najboljega dokaza, da što se sa­ moga našega naroda tiče, nema razlike u njegovoj svijesti po krajevima i mjestima. Stoga i nije oprav­ dana nikakva tužba koja se često čuje: „Neće naš svijet, ne može se u našem mjestu!“ Navedeni primjer najaklatatnije posvjedočava, da naš svijet nije kriv i da se ne smije na njega da baca krivica ni u stvari „Gajreta" nego na njegovu inteligenciju i uplivnije ljude, koji neće da se toga rada poduhvate. Odbor stoga apeluje na patriotizam sve braće muslimana, a naročito mlagjih i integentnijih ljudi, da prime k srcu ovu našu korisnu narodnu ustanovu, koja imade tako krasan i blagotvoran zadatak. Ovaj apel odbora nadati se je, da neće ostati glas vapiju­ ćeg i tim prije, što će za vrlo kratko vrijeme biti odobrena nova društvena pravila prema kojima će se moći osnivati „Gajretovi" pododbori, te tako rad na Gajretovoj ideji biti znatno olakšan, jer neće biti samo na jednom jedinom čovjeku — povjereniku - nego će se moći raspodijeliti na nekoliko njih. Nova društvena pravila biće, kako rekosmo, za kratko vrijeme odobrena, jer nam je prije nekoliko dana vladin povjerenik pravila povratio radi toga, da bi izvršili neke izmjene i dopune u suglasju no­ voga zakona o udruženjima, pa će nam se odmah poslije toga povratiti odobrena i potvrgjena. Ali koligod se ne možemo pohvaliti sa pravim i intenzivnim napredovanjem društva za minulu dru­ štvenu godinu, ipak je, kako naprijed spomenusmo, društvo napredovalo, pa je i broj članova pfema lanj­ skoj godini napredovao. Na lanjskoj glavnoj skup­ štini imalo je prava učestvovanja i rada 1445 čla­ nova, dočim je taj broj ove godine porastao na 1856 članova. Isto tako su i ovogadišnji prihodi prema lanskoj godini prilično napredovali, jer je svota prihoda u ovoj društvenoj godini prestigla lanjske prihode za 14.810 K. 27 h. Tako smo do konca juna o. g. pri­ mili raznih prihoda 61.234 K. 13 h. dok je ta svota lanjske godine iznosila samo 46.423 K. 86 h, što znači, da je društvo, pri svima naprijed navedenim hrgjavim prilikama, ipak za 30% naprednije nego lani. Kao što rekosmo, u nekoliko je porastao broj članova, odnosno utjerano je nešto od stare bekaje članarina. No ovaj broj ne treba smatrati brojem članova. Ovo je samo broj onih članova, koji do prije 6 mjeseci ništa ne duguju, a koji imaju pravo glasa, dok se broj članova može smatrati znatno većim, kada 'fie uzme, da su mnogi stari članovi, koji su dugovali članarinu po jednu, dvije i više godina, ponova počeli plaćati, pa pošto im se uplate računaju na bekaju zato nisu udovoljili §j 9. Statuta. Odbor se nada, da će svi ovi bivši članovi još u toku ove godine sustići svojim uplatama ostale članove i tako će se broj članova znatno povećati. Odbor se zato i nada velikom uspjehu što se ove stavke tiče, u nastupajućoj društvenoj godini. U prošloj društvenoj godini priregjeno je neko­ liko zabava i koncerata u korist „Gajreta", od čega je društvo imalo lijepa prihoda. Ta stavka pokazuje prihod od K 5050’22, koji su donijeli ove zabave i koncerti: 1. Zabava priregjena u Cazinu . . . . K 41 "02 2. „ koju je priredila musi. gim. omladina u G a c k u ...................................„ 27063 3. Zabava, koju je priredila čitaonica u K onjici......................................................... „ 100’— 4. Koncerat, koji je priredilo muslim. zanatlijsko udruženje „Itihad" iz Mostara u Sarajevu.....................................................„ 62371 5. Zabava, koju je priredila omladina u S t o c u ......................................................... „ 236 71 6. Zabava, koju je priredila musi. čitaon. u O r a š ju ..................................................... „ 10529 7. Koncerat, koji je priregjen u Biljelini . „ 120'— 8. „ „ „ „ „ Kupresu. „ 96'51 9. Zabava, koju je priredila srp. prav. crk. opština u Donjem Vakufu u korist „Gajreta" i „Prosvjete" — V* prihoda „ 1676 10. Zabava, koja je priregjena u Višegradu „ 50 — 11. „ koja je „ u Travniku �140 u korist „Gajreta" i „Prosvjete". . . „ 335'14 donositi još mnogo većeg prihoda naŠćm ,,Gajreta“. Isto tako je prošlog kurban-bajrama poklonjen 12. Koncerat, koji je priredilo pozor, društvo Gavrilović u M o s t a r u .........................„ 14 — „Gajretu" izvjesan broj kurbanskih kožica, koje je i ako nisu donijeli bog zna kako velik prihod, ipak vrijedno 13. Koncerat koji je priredilo pozor.društvo Toplak—Remetinski u Tuzli . . . . „ 201 — spomenuti, jer je ovo nov prihod, koji bi. se dobrim zauzimanjem Gajretovih prijatelja mogao popeti na 14. Zabava, koju je priredilo mus. antialk. društvo ,,Darul-Hair“ u Jajcu . . . „ 50.— zamjerno velike iznose. Gajretove kašice su donijele K 826'43 prihoda 15. V* prihoda zabave priregjene u korist „G ajreta" i „Prosvjete" u Sarajevu . „ 41817 koja bi svota mogla takogjer da se znatno poveća, kada bi se na tome jače radilo i zauzimalo. 16. Zabava, koju je priredila Turska čita­ Gajretovi artikli su dobar izvor društvenih pri­ onica u B u g o jn u ................................... ..... 165'— 17. Zabava, koja je priregjena u Gračanici. „ 156' 15 hoda. Naročito su jaki prihodi od Gajretova cigarćageta i šibica od čega je, kako je poznato društvu 18. „ „ „ „ „ Sarajevu . „ 1.51640 19. „ „ „ „ Livnu . . „ 200 — zajamčen dohodak od 22.000'— godišnje. Od tih dvaju artikala položila je društvu firma K 2726'42 20. „ koju je priredila Islam. kir. više od zajamčene svote prema čemu je ukupni pri­ u G r a d i š k i ............................................. „ 200 — hod narastao na K 24.726'42. 21. Zabava priregjena u selu Kozluku(kod Ova stavka pokazuje takogjer veći prihod od Z v o rn ik a )....................................................... 32'20 22. Zabava, koju je priredila I. trav. kiraet. „ 14'87 lanjskog i to za K 1203 20 iz Čega se vidi, da ova dva društvena artikla nalaze sveto više progje megju našim 23. Predstava, koju je priredilo pozorišno društvo Toplak-Remetinski u Mostaru „ 3775 narodom. No taj prihod bi bez sumnje mogao biti i još mnogo veći, kada bi naš elemenat kupovao i K 540131 trošio samoi isključivo ova dva Gajretova artikla. Stoga O dbor se za to najsrdačnije zahvaljuje svima apelujemo na sve prijatelje našega kulturnog napretka, prilagačima i inicijatorima, ovih humanitarnih zabava da se zauzmu, da ova dva artikla svaki musliman i koncerata i nada se, da će ova stavka iduće godine traži samo pod Gajretovom markom. pokazati još veću svoiih Isto tako odbor preporučuje i društveni artikal Osim zabava društvo je dobilo raznih dobro­ „Bez i pamuk", koji izdaje firma Haidenschafter u voljnih priloga, koja se stavka u ovoj društvenoj go­ Trstu i za što društvu plaća godišnji paušal od dini pokazuje malo manje nego tri puta veća nego K 1000'4 li lanjske godine, jer svota toga društvenoga prihoda Da bi Gajretove prihode povećao odbor se uvijek iznosi K 9.56098. Da je ova stavka ovako jaka ima stara, da bi našao nove izvore za to, pa je jesenas se u prvom redu zablagodariti darežljivosti Njeg. ces. zaključio ugovor za jedan artikal društveni. Taj artikal i kralj. Veličanstva, koji je prilikom Svoga Previšnjeg jeste' Gajretov safun, koji izdaje fabrika safuna Karla posjeta naše domovine darovao našem društvu K Jacobi-a u Grazu. Ovaj ugovor sklopljen je na tri 2000 '— godine, a u njemu se spomenuta firma obvezuje pla­ Osim toga ove godine smo dobili i od zemaljske ćati društvu K 1000'— minimalnog prihoda kao i banke dva puta veći dar nego lani, koji iznosi K eventualni 10% (od safuna za umivanje „Toillete-Seife") 1000'— a ovu stavku su nam znatno potpomogli i odnosno 5% (od safuna za pranje — Wasch-Seife) ona petorica rodoljubivih članova vakufsko mearifskog od bruto = prihoda. sabora, koji darovaše svoje dnevnice saborske „GajZajamčena minimalna svota od 1000 K isplaćena retu", a koje su iznosile svotu od blizu 900 K. je društvu odmah unaprijed za prvu godinu, ali s e je na­ Osim toga prošla društvena je godina bila obilata dati, da će i ovaj artikal Gajretov naići na dobar sa raznim dogagjajima i zgodnim prilikama, povodom prijem od strane našega elementa, pa će prihod dru­ kojih su ubrani lijepi darovi za ,,Gajret“. štveni i tim biti povećan. Stoga i apelujemo na sve prija­ Naročitoje dosta dobrovljnih priloga palo„Gajretu‘‘ telje „Gajreta", da troše samo ovaj safun, koji je povodom povratka Šerif ef. Arnautovića u narodne kvalitetom veoma dobar a nije ništa skuplji od ostalih redove, povodom vakufsko-mearifskih izbora, po­ fabrikata. Naročito apelujemo na trgovce, da svojim vodom izbora Šerif ef. Arnautovića za direk­ mušterijama preporučuju spomenuti safun, kako bi tora vakufa, povodom izbora za zemaljski sabor se on što jače uveo i raširio. i povodom imenovanja mehrum Alibega Firdusa za Kao što je poznato društvo je još od preklanj­ predsjednika sabora. Mjesto brzojavnih, pismenih ske godine bilo u parbi sa firmom Čari Gerdes & i usmenih čestitaka prijateljima i poznanicima u ra­ Co. Wuchern radi prekršaja ugovora, koji je spome­ znim prigodama zbilja je veoma krasna zgoda za nuta firma imala sa društvom za izdavanje cikorije. U potpomoći „Gajret". Taj se lijepi običaj kod nas ovoj parnici je odbor, po savjetu svoga advokata Dr. sve to više uvodi pa se nadati, da će on u buduće Halidbega Hrasnice i u vezi sa mnogim informaci­ �141 jama, koje su dobijene o imovinskom stanju firme, kao i na ozbiljnu preporuku vrhovnog suda, postigao nagodbu, po kojoj je društvo odustalo od tužbe, a firma mu za to isplatila K 1500 — i naknadila sve parnične troškove. Odbor se nada, da će slavna skupština ovaj po­ stupak odobriti, tim prije, što je svota od 1500 K društvu isplaćena bez ikakva truda od strane društva a i bez ikakva čara za firmu. Svake godine je prilikom glavnih skupština iz­ ražavana od strane pojedinih skupštinara želja, da se ustanove Gajretove marke. Toj želji je ovaj odbor udovoljio, te je izdao takove marke, koje su u pro­ metu još od decembra pr. godine. No i ako je cdbor u više navrata kako kroz svoj list »Gajret« tako i kroz „Musavat" i »Samoupravu- te marke oglašavao, ipak nije bilo dosta tražnje, te za ovu društvenu go­ dinu odbor ne može konstatovati kakva znatnijega prihoda od tih maraka. Odbor s toga apeluje na pri­ jatelje Gajreta i njegove blagotvorne ideje, da se za­ uzmu oko raširenja ovoga društvenog artikla, koji će, ako bude volje i ljubavi prema „Gajretu", moći takogjer da donosi društvu lijepe koristi. Minula društvena godina 'je donijela društvu jedan nov prihod, koji je iznio koncem društene go­ dine K 1745 50. Taj prihod donijela je društvu t. zv. „Liga hiljade", kojoj je mjeseca oktobra pr. g. prvi ideju dao g. Smailaga Ćemalović vlasnik „Samouprave«, a koja je ideja odmah megju mostarskom omladinom pri­ hvaćena. Ta ideja je našla odziva u čitavoj našoj do­ movini, te je broj članova „Lige hiljade" već do sada gotovo dostigao odregjeni broj od 1000 od čega je preko L7°/o uplatilo svoje prinose. Kako su se upisnici „Lige" javno obvezali, da će svaki do Ramazana uplatiti „Gajretu" 10 K, to se odbor smije potpuno nadati, da će svaki član „Lige" svojoj obavezi i udo­ voljiti, pa s toga smatra ovo dugovanje sigurnim po­ traživanjem društva, koje, ako ne sve, a ono velikom većinom će biti uplaćeno. Stoga se odbor i nada, da će „Gajretu" nastupajaći Ramazani-šerif donijeti znatne prihode, jer će članovi „Lige", kada prispije posljednji rok plaćanja, požuriti sa uplatom prinosa. Odbor se nada, da će svi »Gajretovi" prijatelji na­ stojati, na tome, da se Članarine što bolje uberu, kako bi „Liga hiljada" donijela „Gajretu" onaj prihod, koji su pokretači predvigjeli, kada su ovu lijepu ideju projektovali. Potpunom uplatom svih članova „Lige hi­ ljade" »Gajret« bi dobio 10.000 K, za koju bi se svotu povećao društveni fond, u koji uplate „Lige hiljade", prema želji pokretača a i prema nahogjenju odbora, trebaju da ugju. Novac, koji pada od „Lige hiljade" odbor je dao na priplod „musi. štedionici u Zenici", koja je društvu za to dala jamčevno očitovanje od članova svoga odbora, pa se odbor nada, da slavna skupština nema ništa protiv toga tim prije, kada se uzme u ob­ zir, da ie ovo mlad islamski zavod, koji potrebuje što više materijala, da bi se mogao razviti. Pretplata „Gajretova" lista donijela je društvu K 548'27. Ova stavka pokazuje deficit od nešto više od 500 kruna. U ostalom prošlogodišnja glavna skup­ ština je na predlog Mulaboića zaključila, da odbor smije za list učiniti deficit od 500 kruna, pa je za to odbor pokriven; no odbor smatra za svoju dužnost, da u ovoj stvari dade skupštini detaljnijeg obavješte­ nja. Kao što su se sva gospoda skupštinari uvjerili, Gajretov list je od nove 1910. godine nešto drugo, nego li je prije bio. Mjesto dotadašnjeg malog Gaj­ retova glasila, koji, osim Gajretovih stvari, nije donosio nikakva drugog gradiva, društvo od nove godine daje svojim članovima i narodu list, koji je valjano uregjen, te koji je pun pouke i zabave. Gajretov list je danas .onakva knjiga narodna, koja potpuno odgo­ vara potrebama našega elementa, a da je to istina, najbolje svjedoči knjiga pretplatnika, koja iskazuje broj pretplatnika preko 1900, dok ih je prije bilo nešto oko 900. Čitavih 1000 pretplatnika javilo se „na novo" i iz svih mjesta naše domovine. Čak je Gajretov list prodro i megju naš seoski stalež, koji takogjer sve to više naručuje list „Gajret" i iz njega se poučava i zabavlja. Gajretov list je naročito našao srdačan prijem megju školskom i ostalom našom omladinom, a sve to više se proširuje i megju našim ženjskinjem. Ne treba ni govoriti o koristi jednoga ovakog lista po naše prosvjetno i kulturno podizanje, pa od­ bor i ne smatra list „Gajret" nekim financijalnim po­ duzećem, od kojega bi se nadao kakvoj materijalnoj koristi. Imajući takvo mišljenje, odbor nije ni povisio cijene listu i ako mu je format povećao, može se reći udvostručio, a time dakako povećao i troškove. Odbor je ostavio cijenu lista staru, t. j. K 1*20 za čla­ nove i K 2‘40 za nečlanove znajući unaprijed, da će samo na taj način moći, da list proturi u sve, pa i u najsiromašnije, slojeve našega milleta. Stoga se od­ bor nada, da će slavna skupština taj njegov postupak odobriti kao i to, da će se s odborom složiti i u tome mišljenju, da ovu cijenu treba i nadalje zadržati, ako se hoće, da list postizava onu svrhu, kojoj je namijenjen. Osim toga se odbor nada, da će slavna skup­ ština ovogodišnjem odboru votirati izvjesnu subven­ ciju kao pomoć listu, jer se kod ovako male pret­ plate pri svemu tome, što broj pretplatnika iz dana u dan raste, ipak mora predvigjati deficit na listu. Pri koncu moram, da progovorim o jednom — — kod drugog svijeta nepoznatom ili bar neobičnom slučaju, koji je mogao, da ovo naše jedino kulturno društvo spriječi u njegovom blagotvornom radu. Ja neću da ovdje budem ničiji sudija, ili kritičar, da razglabam i na tapet iznosim neke naše društvene i socijalno političke momente, koji su išli za tim, da �142 su lična pitanja postavila kao alternativu, da li će biti ili ne biti „ G a j r e t a . " Već od samog početka kada je „GajretM stao da razvija svoj kulturni rad, uvidila se potreba, da i naše društvo, kao što i ostala društva imaju, mora da ima vrijednog i sposobnog s v o g činovnika. I zaista, mi smo na lanjskoj skupštini udovoljili pot­ rebi samog , , G a j r e t a “ i želji skupštinara, te smo izabrali za društvenog poslovogju g. Osmana Gjikića. Pri samom izboru nas nije rukovodila nikakva druga ideja već dobro i napredak našega društva. Poslovogju smo dobili i on je započeo svoj rad. Sada je trebalo čekati, pa da se vidi, da li je baš taj poslovogjin rad bio potreban i je li on op­ ravdao one nade, koje je skupština u njegov rad polagala. 1 kako ste vi, poštovana gg. skupštinaii, čekali evo godinu dana, da čujete i vidite taj rad i tek onda da reknete svoju — našli su se neki i neki ljudi koji su u samom početku osudili ne samo izbor Gjikića, već i našu ustanovu — „ G a j r e t .44 Danas bi meni, kao tajniku „ G a j r e t a " bila dužnost, da pohvalint rad Gjikića, jer, kao što ste se mogli uvjeriti iz ovog izvještaja, njegov je ^ a f f ' dosta doprinio napretku ovoga našega društva. Ali mislim da mi to nije potrebno reći, jer say onaj ve­ liki i teški rad, koji je g. Gjikić uložio za dobro „ G a j ' r e t a " i muslimanskih gjaka, sve mu iz duše viče: Hvala! Takogjer mislim, da mi nije potrebno osuditi ni one, koji su podigli galamu na društvo „ G a j r e t " i g. Gjikića, jer s time su sami sebe osudili u očima svakog pametnog i rodoljubivog muslimana. Vama, poštovana gg. skupštinari, hvala na pažnji i želji, da ovo naše društvo uvijek bude ognjište na­ šega kulturnoga napretka! — Živili! Poslije pročitanja izvještaja tajničkog, koji skup­ ština prima na znanje, potpredsjednik poziva blagaj­ nika, da iznese izvještaj o društvenoj imovini, no na predlog dr. Sarića skupština odustaje od toga, jer je skupštinarima podijeljena štampana bilancija, iz koje se to može vidjeti. Na predsjednikovo pitanje: ima li ko da štogod p r i m j e t i na ovaj izvještaj, javlja se Ahmetaga Novalija i pita: zašto je u proračunu uzeta plaća poslovogje u većoj svoti nego lani? Predsjednik mu odgovara, da je prema ugovoru poslovogjina plata od nove godine povišena za K 600, te je ta r a z ­ l i k a s t o g a n a s t a l a . Novalija na to pita: Kakva je potreba iziskivala, da se uzima za ovu godinu pisar sa 500 K godišnje kad je poslovogja, kako je poznato, valjan i agilan, te može obavljati sve poslove sam. Predsjednik odgovara, da je pisar upravi društva apsolutno potreban, jer je poslovogja i suviše pre­ opterećen, a naročito je prenatrpan poslovima radi Gajretova lista, koji je reformisan i zahtijeva mnogo više rada. Stoga je odbor stavio u proračun tu svotu, a pravo jo skupštine to odobriti ili neodobriti, samo je pitanje, da li će se kogod htjeti primiti u odbor, ako se ta svota ne odobri. Skupština odobrava ovu stavku proračuna. — Š e m s u d i n ef. S a r a j l i ć pita odbor, da li je doznao za zakonske projekate, koji se kako se čuje, spremaju u bečkom parlamentu i po kojemu će se uskoro uvesti monopol šibica u Austro-Ugarskoj. Ako je to istina, onda odbor nije mogao unijeti u proračun i ovu stavku prihoda, jer ako bude monopol, onda neće toga prihoda ni biti. Stoga pita, čime će odbor taj prihod nadoknaditi, da ne bi rashodi ostali ne­ pokriveni? P o t p r e d s j e d n i k H a l i l b a š i ć . Misli, da će, ako bi mnnopol u ovoj godini zbilja bio uveden, država svakako dati društvima neke naknade kao što 6e tu naknadu dobiti i fabrike, koje šibice pro­ izvode. Š e r i f ef. A r n a u t o v i ć je mišljenja, da o tome nije potrebno ni govoriti, jer taj monopol ni za dvije godine neće biti uveden. O s m a n G j i k i ć primjećuje, da su i druga slična društva kao „Prosvjeta14 i „Napredak44 taj prihod u svojim proračunima predvidjeli, pa moli skupštinu, da proračun prime na znanje, što skup­ ština i čmi. P o t p r e d s j e d n i k H a l i l b a š i ć javlja, da je na dnevnom redu izbor novog odbora t. j. izbor predsjednika te 5 članova odbora, koji se imadu izabrati na mjesto one petorice članova koji prema pravilima ove godine otstupaju a to su: Mustajbeg Halilbašić, Mustajbeg Mutevelić, Ibrahim ef. Sarić, Rifat ef. Tatarević i Izet Pertev, zatim 4 zamjenika i i 3 revizora. Daje 10 minuta pauze, da bi skupštinari mogli da se o ovom izboru sporazume. Poslije pauze potpredsjednik pita skupštinu, da li će izbor da izvrši aklamacijom ili izbornim listama. Skupština usvaja aklamaciju, na što ustaje H a m i d ef. S v r z o , pravnik i pita skupštinu, da li dozvoljava, da on predloži neku gospodu za izbor, pa ako ih skupština begeniše, neka ih i primi. Skupština pristaje na to, na što on predlaže: Z a p r e d s j e d n i k a : Hilmi ef. Hatibovića, člana odbora. Skupština jednoglasno i uz odobravanje, pljesak i usklike „živio!44 prima Hilmi ef. za predsjed­ nika, poslije čega g. Svrzo čita imena onih, koje predlaže za članove odbora i to: Šefki ef. Gluhića, Dr. Hamdiju Karamehmedovića, narodne zastupnike, Rifat ef. Tatarevića, Ibrahim ef. Sarića, Ahmed ef. Bureka, a pošto je član odbora Hatibović izabran za predsjednika, to je ostalo još jedno odborničko mjesto upražnjeno za koje predlaže Asim bega Mutevelića učitelja. Svu šestoricu predlo­ ženih skupština prima aklamacijom bez prigovora. Za tim predlaže za z a m j e n i k e : Mustajbega Mute­ velića, Muhamedagu Salića, Jusuf ef. Mehmedbašića i �143 Salihagu Žigu; a za r e v i z o r e : Izeta Perteva, Husein ef. Omanovića i Mehmed ef. Berberovića, što se takogjer jednoglasno usvaja. S a l i h a g a Ž i g a otklanja izbor za zamjenika, jer zamjenik može biti povučeni u odbor, a on se principijelno ne prima ni u kakav odbor. Stoga se na njegovo mjesto izabire Edhemaga Bičakčić. Poslije izvršenog izbora Hamid ef. Svrzo pred­ laže, da se starom odboru, a osobito Mustajbegu Halilbašiću njegovu potpredsjedniku izreče javna za­ hvala i priznanje na radu i zauzimanju oko unaprijegjenja „Gajreta". Skupština prihvaća ovaj predlog sa „Živili! i živio!" P r e d s j e d a t e l j H a l i l b a š i ć javlja da dolaze na dnevni red predloži, pa poziva članove skupštine, da izigju sa predlozima, koje imadu. M u s t a f a ef. S a l i h b e g o v i ć predlaže da skupština odredi izvjesnu svotu novaca na reklamu društvenih artikala i na propagiranje Gajretove ideje. Na poziv predsjedatelja o d r e g j u j e s v o t u od 600 K, koja bi se imala utrošiti na to. Kod ovoga predloga nastaje življa rasprava, u kojoj uzima učešća više skupštinara. Pri toj raspravi se podjeljuju mišljenja u svoti^ kbja se ima odre­ diti u tu svrhu, pa nastaju još dva predloga od kojih je jedan za 250, a drugi za 300 kruna. Predsjedatelj stavlja preduge na glasanje, te se usvaja onaj, koji odregjuje svotu od 250 K da se potroši u svrhu reklamisanja Gajretovih artikala i pro­ pagiranja ideje društvene. H a m i d S v r z o predlaže, d a š e listu „Gajretu" odobri subvencija od 2000 K, kako bi se mogao od nove godine dva puta mjesečno izdavati i kako bi mogao honorisati saradnike i time prikupiti što veći broj saradnika. List „Gajret" veli napreduje u sva­ kom pogledu i on je tako koristan po naš narod, da bi ga trebalo što bolje poduprijeti u njegovom radu. Š e r i f ef. A r n a u t o v i ć veli, da za to nema pokrića, na što mu Zildžić odgovara, da pokrića nema predvigjena ni za onih 250 K za reklamu artikala društvenih, ali se nada, da će ta svota moći da bude pokrivena. M u s t a j b e g H a l i l b a š i ć je takogjer za subvenciju lista no ne za toliku. On misli, da bi bilo bolje ostaviti list, da izlazi za sada i nadalje jedan­ put mjesečno, pa mu odrediti, kao i lani 500 K za deficit, a još 500 K za nagrade saradnicima. H a m i d S v r z o zagovara ponovno svoj pred­ log, jer ne treba u tome štediti. P o s l o v o g j a i u r e d n i k l i s t a G j i k i ć za­ govara predlog Svrzin i konstatuje, da se on sa Halilbašićem uopće ne razilazi u svoti, koja se ima odrediti za list, jer Svrzo predlaže 2000 K za list koji će izlaziti 2 puta mjesečno, a Halilbašić 1000 K za list ovakav kakav je danas. Pošto društvo „Gaj­ ret" sa listom izvršava isto tako kulturnu misiju kao i sa drugim svojim radom, jer prosvjećuje narod, a budući list nalazi sve to veći broj čitaoca i pretplat­ nika, to on misli, da će skupština primiti ovaj pred­ log, koji on, i ako mu posao povećava, gotovo udvostručava, ipak rado potpomaže i preporučuje. I b r a h i m ef. S a r i ć takogjer zagovara pred­ log Svrzin i misli, da će novaca za to biti i iz stavke Stipendija, jer vakuf ove godine daje 15 Stipendija, a kako čuje, i vlada će ove godine dati mnogo više državnih Stipendija nego prije. P r e d s j e d a t e l j stavlja predlog Svrzin i iz­ mjenu M. Halilbašića na glasanje te se usvaja prvo, t. j. predlog Hamida Svrze, po kojemu se odregjuje K 2000 kao subvencija listu „Gajret", koji ima izla­ ziti od nove godine dva puta mjesečno. Osim toga skupština usvaja, da listu bude ci­ jena povišena na K 2 — za članove, a K 4'— za nečlanove osim učenika, talebe i težaka, kojima će se list davati kao i članovima po K 2'— na godinu. Š e r i f A r n a u t o v i ć pita ponovno za po­ kriće, na što predlog Šemsudin ef. Sarajlića skup­ ština usvaja, da se predvigjeni u proračunu prihod od darova, kašica i zabava povisi sa K 5000'— na J C 7000'—, jer se to može mirne duše učiniti pošto se iž bilancije vidi, da je ta stavka u minuloj godini donijela društvu K 15000'— prihoda. M u s t a f a K e z m a n predlaže, da se u Gajretovu listu ne štampa ćirilicom, jer veli, da je to pismo nepraktično i da se muslimani većinom služe latinicom. Bolje bi bilo, veli, da mjesto one azbuke, što se donosi na kraju lista, stoje oglasi muslimanskih trgovaca. M e h m e d Z i l d ž i ć veli, da bi on prije izišao pred skupštinu s predlogom, da se izbaci iz lista latinica, ali to neće da čini, nego predlaže, da se štampaju stvari u „Gajretu" onim pismenima, kako to budu želili pisci. Skupština usvaja jednoglasno ovo miš­ ljenje. H a m i d S v r z o predlaže, da se visokoškolcima i učenicima stručnih škola izdaju mjesto sti­ pendija, zajmovi koje bi trebalo na taj način obvezati, da „Gajret" potpomažu, a da bi to mogao svaki činiti, jer dobije priličan dohodak poslije svršenih nauka. D e r v i š b e g M i r a l e m se protivi tome, a potpomažu ga Omanović i Halilbašić, koji su protiv zaduživanja naše omladine, jer bi ona na taj način odmah čim bi ušla u život, bila sa teretom dugova na vratu. Kod glasanja ovaj predlog propada. D e r v i š b e g M i r a l e m pita o ahlaku Sti­ pendista društvenih i veli, da je doznao, da imade i tako žestokih Hrvata megju Stipendistima, koji vele, da bi se protiv Turske borili sa Hrvatima u jednom taboru. M. H a l i l b a š i ć veli, da imade takovih pri­ mjera, da su radi tih primjera Skoplje, Bugojno, Gla­ �144 moč i druga mjesta iz toga kraja postala prema „Gajretu" veoma nerazpoložena. Jer iz tih krajeva su bili neki ljudi preklani u Zagrebu, pa su vidjeli neke gjake, koji su bili upisani u onu tzv. frankovačku le­ giju, pa ih je to toliko ozlojedilo, da su postali pre­ ma društvu veoma nerazpoloženi i čak njegovi pro­ tivnici (U dvorani se čuju razni glasovi negodovanja i uzvici:zašto im niste oduzeli stipendije? P o š l o v . G j i k i ć veli, da je nemoguće voditi kontrolu nad ponašanjem Stipendista, a što se tiče njihova nacionalnog uvjerenja, on je mišljenja, da u tom pogledu odbor mora biti indifirentan, jer se ne može smatrati, da je onaj gjak hrgjava ahlaka, koji je recimo nacionalno Hrvat. Istina, smatra, da je upi • šivanje naših gjaka u frankovačku legiju ružno i da je primjer što ga je naveo g. Dervišbeg Miralem za osudu, ali kako bi odbor mogao da to spriječi. Z u l f o M r z i ć tvrdi, da se učenici kvare još dok su u srednjim školama stanujući po raznim pri­ vatnim stanovima, gdje se nauče mnogim mahanama i ružnim stvarima, pa moli, da bi se od strane od­ bora vodila neka kontrola o tom. P o s l o v o g j a G -jdkić mišji, da je i tu kon­ trolu nemoguće voditi, no da-bi se ipak u tome pravcu nešto učinilo, predlaže, da skupština zaključi, da svi Gajretovi Stipendisti, kQ,ji uče u mjestima, gdje postoje vakufski konvikti, moraju da se smjeste u konvikt, jer bi se ipak u konviktu imali manje pri­ like kvariti i propadate Kod ovoga predloga se podjeljuju mišljenja, jer g. Šerif ef. Arnautović kao direktor vakufa konstatuje, da imade vakufskih konvikta i takovih, u ko­ jima se djeca gore pokvare nego li izvan njih, pa veli, da bi skupština trebala odboru ostaviti slobodne ruke u tome i samo mu preporučiti, što više djece smjesti u konvikte. Pošto je ovaj predlog umjestan i radi toga, što imade i takove djece, koja u mjestu gdje uče i sta­ nuju, a ima ih i takovih, koji imaju bliže akrebe, te takvima ne treba, da bude obvezatno, da u konviktu stanuju, to se ovaj predlog usvaja prema izmjeni di­ rektora Arnautovića. Š e m s u d i n ef. S a r a j l i ć se opet povraća na Gajretov list pa predlaže, da on bude čisto knji­ ževnog i poučnog karaktera i da se iz njega isključi svaka politika. Veli, da je list donio neke članke po­ litičke prirode i da su ti člc nci uzrok, da mn^gi mu­ slimani, koji se bave književnošću i pisanjem u dru­ gim pravcima, nisu radi toga u listu htjeli raditi, a on bi želio, da list „Gajret” okupi oko sebe sve mu­ slimane, koji se bave pisanjem. Politiku treba stoga isključiti iz lista, da bi se oko njega mogle okupiti sve političke strane, jer samo na taj način će Gaj­ retov list moći da izlazi, a neće da kuburi s gradi­ vom, kako je to do sada morao činiti, rad čega 1 jesu u 4. broju lista ispunjene zadnje strane oglasima. P o s l o v o g j a i u r e d n i k G j i k i ć reflektuje na govor Sarajlićev u toliko, da bi neke njegove na­ vode ispravio. Gajretov list je lanjske jeseni, veli, is ­ tina donio jedan, dva članka, u kojima su bili sadr­ žani malo žučniji napadaji. No tome se ne treba ču­ diti, kada se uzme u obzir ona bezobzirna kampanja, koja se protiv Gajretova odbora, Gajretovih prijatelja i same ove kulturne ustanove digla i koja i ako nije uspjela onako kako su njezini inicijatori željeli, ipak nije bila bez štete po „Gajret”. I kad se sravni sve ono bezočno pisanje protiv „Gajreta« sa spomenutim člancima u „Gajretu”, vidjeće se, da su bili opravdani i da nisu za suviše veliku osudu. U ostalom ti članci su izašli u brojevima starog „Gajreta”, dok se od nove godine, od kad smo list reformirali nije tako nikada pisalo. Što se tiče uvodnoga članka lista, u kojemu ured­ nik običava donositi članke informativne političke pri­ rode, on misli, da to ne treba nazvati tjeranjem kakve politike. Imade dosta pretplatnika koji čitaju sam »Gajret”, pa je potrebno da se takovi obavijeste o najaktuelnijim dogagjajima u zemlji. Stoga i moli skup­ štinu, da ostavi uredništvu slobodne ruke, da može i nadalje po svojoj uvigjavnosti list uregjivati. Što se tiče konstatacije Sarajlićeve, da radi pomanjkanja suradnje mora ispunjavati prostor ogla­ sima i to je netačno, jer je uredništvo za svaki broj pribralo dovoljno materijala. Istina, radovi su bili često puta slabiji — početnički — no glavno je da je rukopisa uredništvo imalo dosta da popuni svaki broj. Stoga na uredništvu nije krivica radi onoga što mu zamjeri g. Sarajlić nego na sasvim trećem, a to je islamska štamparija. Jest, od strane te štamparije izgleda kao da nam se hotimično prave neprilike, jer kako ste i sami vigjeli, list svakog mjeseca barem po nekoliko dana zakasni i ako se štampariji po utvrgjenom ugovoru daje gradivo uvijek na vrijeme, pa i prije vremena. U spomenutom broju je takogjer kri­ vicom štamparije nastalo to, da su oglasi došli u tekst lista. Štamparija naime nije javila, kao što je to običaj kod svih štamparija, da fali još rukopisa, nego je jednostavno slog prelomila i poslala reviziju, čime je uredništvo stavljeno pred svršen čin i nije moglo, da to popravlja, jer znajući, kakvi su oni u upravi štamparije, bojalo se, da list ne odoeni još nekoliko dana više, nego odoenjava. Tako eto nas šikanira ta islamska štamparija i ako je list „Gajret” jedan islamski list, te i ako je „Gajret” dioničar iste sa 44 dionice. Ja stoga molim skupštinu, da odboru ostavi slobodne ruke, da list može štampati i na drugom mjestu, jer se u obzirima ne može tako daleko ići, da se za svoje vlastite novce mora toliko patiti. G. Sarajlićevu izjavu, da će on, a po njegovom mi­ šljenju i ostali muslimani, koji se bave perom, a nisu do sada u listu radili, pristupiti listu srdačno poz- �145 dravljS i raduje se* što će list „Gajret" okupiti oko sebe sve bez razlik e muslimane. M u s t a j b e g H a l i l b a š i ć priznaje, da je sve istina, što poslovogja Gjikić iznosi i da bi on mogao dosta primjera navesti o sličnim postupcima štam­ parije, ali bi on bio za to, da list, dokle god je mo­ guće ostane u istoj štampariji, jer je ona islamsko poduzeće. Š e r i f A r n a u t o v i ć veli, da je i štampariji dužnost kao i mušterijama, da bude susretljiva tim više, što je to jedno trgovačko poduzeće koje to mora činiti. Islamska štamparija veli, [ima vakuf za svoju veoma dobru mušteriju, pa je i prema njemu takova. Stoga treba naučiti pameti te ljude, koji kao zatucani strančarski fanatici šikaniraju svoje protivnike. Ja se veli, nosim mišlju, da sve poslove, koje štamparija ima s vakufom, dadem drugoj štampariji, jer mi smo dužni u interesu te islamske ustanove, da te ljude natjeramo, da budu kulantni. M u s t a j b e g H a l i l b a š i ć je mišljenja, da ne bi trebalo na taj način, da se ti ljudi uče pa­ meti. On misli, da bi bilo najbolje u listovima izni­ jeti sve ove primjere nekorektnih postupaka uprave štamparije i time njezine dioničare pozvati, da se po­ brinu, da se to stanje popravi. Jer, kada bi ljudi, koji su uložili u štampariju svoje kapitale, uvidjeli, da se štamparija upravlja onako, kako ne valja i na koji se način ti kapitali ugrožavaju, oni bi na jednoj skup­ štini uspostavili reda u njoj. Skupština se slaže. M u s t a j b e g H a l i l b a š i ć javlja skupštini, da je inicijativom muslimanske omladine, u Sarajevu pokrenuta ideja o osnivanju jednoga fonda, koji bi se zvao „Fond Alibega Firdusau koji bi bio uspos­ tavljen dobrovoljnim prilozima čitavoga naroda. Taj fond bi bio kao spomenik narodnom prvaku Firdusu, te bi se iz njega davale štipendije gjacima i šegrtima, a njim bi upravljao „Gajret". Ova ideja je jedno­ dušno primljena u klubu muslimanskih poslanika, te su samo poslanici upisali do sada blizu 3000 krune, koja će se svota iz kluba znatno povisiti. Tim fondom će »Gajretov" kapital znatno ojačati pa nadajući se da će ova lijepa ideja biti na svima mjestima pri­ hvaćena, on je preporučuje i skupštinarima, da svaki u tome pravcu u svome krugu poradi. M e h m e d Z i l d ž i ć predlaže, da se Firdusova slika donese u listu „Gajretu", što se usvaja. Zatim novi predsjednik Hilmi ef. Hatibović za­ hvaljuje sa nekoliko riječi skupštini na izboru i obećaje, da će što god mogne više poraditi, da bi druš­ tvo unaprijedio, pa zaključuje skupštinu u 4 sata po podne — koja ga pozdravlja aplauzom i poklicima „Živio". Predsjednik: M. Halilbašić. s. r. Perovodja, Osman Gjikić. s. r. O v j e r o v l j e n je: Zapisnik pročitali, našli da je potpuno vjeran i da je u njemu izložena prava slika društvene skup­ štine od 15. jula 1910. godine. Sarajevo, 26. jula 1910. Hamid Svrzo. s. r. Fuadbeg Abdulahefendić s. r. K n již ev n o st. Teufik Fikret: lz „Razbijenih gusala’1.*) I. Jusufova košulja. U valu je vrelih suza svoje oči isplakao... I često je s’jedi prorok ispod vjegja krvavije Dalekijem obzorjima jednu sl’jepu čežnju slao, Sl’jepu čežnju — tužnu pjesmu svojih dana staračkije’. Kroz spokojne mračne noći pustinjom je vjetar teko I ko dašak svetih duša, štono žive u visini, Izmučenu dušu mu je cjelivao nježno meko A Jakubu činilo se: Jusuf mu je u blizini... — Ah, ovo je njegov miris, Jusufov je uzdah ovo! A očinska ljubav moja tek vaš ukor izaziva, Pa velite: »Od starosti sve nam lugji otac biva", Al vjerujte, djeco, da je Gospod mi se moj smilovo — I ja skoro svog Jusufa pred sobom ću vidjeti ž iv a .------Iz daljine preko gora hiti jedna karavana, To s košuljom Jusufovom igju braća razdragana, Da slijepog starca oca obraduju. Jednog dana Kad je oblak nadojeni poživljavo proljet ranu I proljevo Božji rahmet po žednome Kanaanu, Karavana s braćom sretnom svome domu pred prag stade. Tad košuljom Jusufovom Jakub protro sl’jepe oči, A pred njima nebo, zemlja razotkriše svoje moći I na sedždu u tom trenu sva Priroda niče pade. II. Majka. Tužna sirota žena!.. Prosjačeć sokakom bludi, Na licu dršće joj sjeta, što sliči večernjoj tami; Nevinče jedno malo kiti joj mršave grudi, A bl’jede drhtave usne udes joj proklinju hudi.,. Ah, stanje te b’jedne majke na oko suzu mi mami! *) „Razbijene gusle" (Rubabi šik’jeste) zove se zbirka pjesama prvaka turskih modernih pjesnika, Teufik Fikret bega, sadašnjeg ravnatelja carskog liceja „Sultanije11 u Carigradu. �146 Trošno joj i slabo t’jelo od ljute patnje strada, Očaj joj ispija dušu i mozak ognjem pali; A1 ipak katkad sine u srcu iskra joj nada: Kad sitnim zaplače glasom čedo joj — angjeo mali, Cjelovom ljubavi ona usta mu zatvara tada. Djetešce u svojim krpam’ bisernom sliči zrnu, U prahu što leži na tlu; razb’jena školjka je mati. S jedne tuge i b’jede majka i d’jete pati, Gušeć se u gorkoj suzi. Gledajuć tu sliku crnu, Kamena tvrda srca od teško žalosti trnu. Gle, kakvom ljubavlju sada na grudi stiska joj ruka Golo djetešce!... K6 da to prosjakinja nije: Ponosan pogled joj tiho nad dragim čedom plije. Taj pogled tumači vjerno, što njena duša krije: - - Ah, majka biti — to je najslagja briga i muka! 8 turskog preveo: M. Ć. Ćatlć. Ata Nerćes: Iz sličica „Sa Neretve'4: Menekša. Sunce naginjalo zapadu. Srebrnaste mu zrake padale koso na svijet i bjelasale se po kućama, pro­ bijajući sitnu bijelu maglicu, koja se dizala sa zapu­ štenih ledina. Nekom teškom omarom mirovala uspa­ vana narav. Ni vjetrjć mali nije pirio, pa lišće na drveću sumorno visjelo bez šuma, a gotovo uvela mu zelena boja odavala, da će skoro požutjeti i ot­ pasti... U mahalama ne bijaše sve mirno. Svijet se li­ jeno micao dolazeći iz vinograda, neko goneći pred sobom konja natovarena s krošnjama punim grožgja, neko i sam uprtio krošnjicu na ramenu. — Grožgje zrelo, zapareno u sepetima, odavalo svoj ugodni mi­ ris, a odonud od vinograda čuo se glas naših ljudi, kako viču sad na čeljad, sad na hajvan... Tad je većina našeg svijeta zaposlena u vino­ gradu ili u hajatu spremajući, šta će u kacu, šta li u kazan... U našoj mahali sve bilo živahno i veselu, pa ako i nije svakome Bog dao trsje u brdu, ono je lijep običaj, ko ima dade onome ko nema. Tako je bilo vazda, pa i danas. 1 naša čestita komšinica Sejda za­ poslena je baš grožgjem. Sad prebire zdravije gro­ zdove, sad one prezrele, pa doziva svoju jedinicu Zečiju, da joj pomogne naslagati makar ćup grožgja za turšije. Nema Sejda, Bog zna, kakvih velikih trsija, ta ono malo što je Bog dao u Glavicama, pa hvala Bogu. Uz štednju i čestito kućarenje, lahko je ona na­ maknula toliko, koliko je potrebno njoj i njezinoj jedinici. — Vazda ste zaposlene, dušice moja!« — rekla bi stara Ciganka Zejna kada bi se »u poslu« kadgod svratila Sejdinoj kući. — A ja šta ću? Umrije mi Meho, pa Bogme, Zejno, valja se meni su ovo deset nokata promećati. Hodi, sjedi, hodi... — i tako bi često odgovarala Sejda, a onda bi pozvala staru našu ciganku u kuću, da je čime god obveseli. 1 danas se »eto onako« uvratila Zejna i baš s po­ slom, da preda amanet Salih begov što je poslao »eto onako rad’ selama8 Zečiji. Pa šta je, nije šta krupno: krošnja grožgja i šeftelija. — Uh, dušo, što je probiro. Pa toga njegovog go­ vora, pa već misli, misli, da što bolje ićram učini Zečije hanumici, — govorila stara Zejna spuštajući krošnju. — Hvala tebi, sestro Zejno, veli Sejda, a on neka to spremi kome drugom. Ja Bogu šućur imam svega, a moja Zečija r.ije za begova. Nek’ traži akrana Hm.., ko da ja ne znam marifetluka... Hajde, pa da mi nisi više u kuću s time zavirila... — ljuto to izgo­ vorivši Sejda, ustade na noge pa pokaza Zejni »put«. — ldovale, idovale, sestro, hoću, uh!... hukala m udra ciganka i lukavo se smiještJĆi ostavila kuću udovice Sejde. — Zečija! Hodi dušo amo! Čuli ti fituzluka? Uh, šta sam dočekala, uh!... \ — Majko, šuti, dina ti, te ako pseto i laje. šta ti je stalo? — umiravala je Zečija. — Eh, ne mogu više, ne mogu. Vako se ne da živiti, teško meni siroti. Šta je ovo u ovi vakat? — Aman! Aman! Ja Rabi! ti nam pomozil... jednako tu ­ žila sirota Sejda, tužila se i plakala. Nakon nekoliko vremena pošto su dugo šutjele i majka i kći i nešto, važno smišljale, na jednoć će mati; „Taman ćemo, kćeri i mi. Ovdi se ne more živiti!“ ,,Šuti, mati, Allaha ti! Sve će ako Bog da biti dobru*. — Jok, dijete moje, vidiš ti svaki dan belaja. Naši rogjeni, naši hairsuzi, oni se okamenili, gone nas - - počne tužno sirota Sejda govoriti, dok nije briznula u teški plač. I Zečija je plakala i jecala. Dok je udovica sa svojom kćeri tužila i plakala misleći o svojoj sudbini, svijet naš, većinom naš bez­ brižni sebični svijet, svigjao svoj posao... * Meho Mujagić, rahmetli Sejdin čovjek, bio je dosta imućan čojek u svojim mlagjim godinama. Ne­ kako sprva okupacije dade se kao i ostali naši naj­ prije u hudo razmišljanje — „da nema od nas ništa44 — a onda u posvemašnju apatiju i ljenčarenje, ne vjerujući, da se može i ovako uz marljivi rad i trud obstajati gdje živi. Da se malo razbije tuga i svag­ danji merak, prihvatiše neki „akšamluke'4 pa i Mehaga. Šta ćeš de? U društvu se, vele, i najbolji propio. Dan po dan nešto obolio Meho i, jednoga dana nema ga više. �147 Plakala i tugovala sirota Sejda za svojim čovje­ kom privijajući uza se jedino dijete, svoj razgovor — malu Zećiju.! Dani prolazili a rasla Zećija. Taman je u napun, jedra kao trešnja, a lijepa kao naše cvijeće što se skromno skriva pod homarićima. Čuvala nju majka kao ženicu u svom oku, a pazila, da je što bolje odgoji. Nije ni čudo, da su se momci vrzli oko Sejdine kuće. Neko begenisao Zećiju da je baš uzme, a neko da uživa u njezinoj ljepoti. Zećija se krila i čuvala a da ne bude »bijela vrana«. Bogme i ona zagledala sebi momka. Kud će ljepši i pristaliji od Smaje. — Nije zgodan, ali jest čestit, nije beg, jest pošten, pa eto. Umjele su računati ovako i naše djevojke. Znala je Sejda za to ćosanje Zećijino sa Smajom, pa bi se često naljutila na kćer. — Neš, veli — s onim hojraninom (prosta roda) pa se nikad ne udala. Te, šta mi je ono njegova dućana pa eto! Volim da odeš za okrana Bognm... A Zećija bi odgovarala onako djetinjasto: »De, Boga ti, majko, da se i ja malo našalim« i tako lažući umirila bi je. Od nekoliko vremena, kako se u nas ovo nešto uskomešalo, svako se o sebi zabrinuo. Rijetko ćeš čuti ' Smaju da našim sokakom zapjeva onu: „Sunce zagje, a mjesec izagje*', idući svojoj Zećiji. Čuo Smajo da se Sejda sprema u hidžret. Ko jadniji, ko čemerniji od njega? Sad bi oh na, ukrao Zećiju ama ne će cura bez majčina izuma, da joj mlijeko ne halali, pa Smajo tugovao, a i Zećija vehnula danomice kao cvi­ jet bez rose i sunca. * Istom kad smo se halaljivali, tužni smo svi, da tužni, ta iz kamena bi suza udarila gledajući pred sobom sirote... »Allah emanet! Halali Mujo, Ibro!« vikali oni što ostaju, a „muhadžiri" odgovarali: „Ejvala, braćo! Halalosun!1* — — # U vrevi i galami nije se moglo sve ni opaziti ko ide, koliko ih putuje. Sv:jet poslije odlaska muhadižra ni o čemu više ne zboraše koliko o muhadžirima. Otišao je, vele, i Smajo s njima. Nije vala prodao ono svoje sirotinje, nego mu nešto upalilo, zatvorio dobro dućan, pa i on nagno, da prati muhadžire... Pošlje nekih dvajestak dana čulo se, da su stigli u Stambol i nastanili se u prijašnjih muhadžira, čak veli u krajnoj jednoj mahali velikog Cari­ grada. Pehim: Na mom ognjištu. Krasnu sliku imam otisnutu u duši — skuplja je nego ijedna slika, što ju je ljudska ruka na­ slikala. Cvjetne poljane, guste i tajanstvene šume, bistri potoci, šarene i miomirisne bašče i sve što tu, na tim mjestima pjeva i veseli se, plače i čemeri se, miče se, bori se i živi, sve to nalazi se na toj mojoj slici— Pokušam tu sliku presaditi — ali se na jedan put sjetim, da još nije gotova, da nije potpuna. I po­ vratim se. Pokušam, da nadopunim ono šta joj fali, ali uzalud, slabić sam. 1 ja sanjam o onom, što joj fali, sanjam o slo­ Osvanuo divan jesenji dan. Sve, što bijaše u pri­ rodi veselilo se, jer te jeseni donijela godina roda, bodi; probudim se i povičem visokim glasom: čućeš, što nikada. Puni hambari, pune kace i ćupovi, pa svijete, kad ti veselo bude poviknuo: „Evo gledaj, to je moja krasna domuvina“. svijet ako ćeš i malo podigao glavu, zahvaljujući na I taj se san doduše još nije ispunio, ali ispu milosti dragome Bogu. niće se. Baš kada je ovako u nas sve lijepo i ugodno, Još će te pjevati, vi stvorenja, veseliti se, pla­ pomislio bi čovjek, da nema ljepše zemlje no što je kati, čemeriti se, micati se, boriti se i živiti, dok se naša zemlja, naša draga otadžbina. Ko bi je ostavio, rodi ta sretna zvijezda, te okruni svojim sjajem sljeko li bi mogao njezine darove i nimete zaboraviti?! menje zelenih, mračnih i tajanstvenih gora, dok ta U tim je mislima bio srećan čovjek šetajući se ista zvijezda prospe svoje zrake po šarenom cvijeću i jednoga jutra divnom našom okolicom, pa kake ne će poljube se sa alemastim kapljicama žubor-potoka. bolno uzdisati kada vidi pred sobom sliku tužnu i ža­ Oh, tad ću ciknuti od veselja i ne bih požalio, losnu, da čisto pomete ovo malo sreće u ljudskom kad bih se od radosti rasplinuo kao ćuh vjetra, ali tad životu... bih iz ažurnih svemirskih daljina puno lakše i ljepše Taj dan su išli od nas muhadžiri. Bilo ih četiri promatrao tu sretnu zvijezdu. kuće, sve siromaške. Megju njima je Sejda sa Zećijom. Svila se i ona u arabu nekog komšije Mušana Salića, pa će mu platiti kao bratu samo da je čuva kao sestru... Svijet se naš podigao, svako nekako pobožno, sa velikim saučešćem pratijaše te naše nevoljnike. Bogatiji darovaše im nesrećnu dječicu, a oni primahu suznih očiju. Sve je, — čini se, plakalo. — �148 14. Da se tako »prijesna materica« ne bi vrijegjala i mnogo sa svoga mjesta pomjćrala, namjestiće babica porodilju odmah poslije porogjaja tako, da op— Dr. 3 . ruženih nogu leži na legjima (na uznak.) U tome po­ 1. Žena 8 mukom ragja. Zato je neko vrijeme ložaju mora se bar cio dan mirno držati. poslije porogjaja toliko slaba i nemoćna, da joj je 15. Još bolje će učiniti, ako porodilju potpaše. tugja pomoć potrebna. Dobar potpasač zamjenjuje labavu potrbušinu, koja 2. I inače su za porodilju prvi časovi poslije bi inače popuštala, i jačim pokretima materice maha porogjaja najodsudniji. Neka se, dakle, babica bar dala. 16. Potpasač brani porodilju i od mnogih drugih 3—4 sahata od nje ne odmiče. Ako je u tim trenut­ nevolja, koje bi je kasnije mogle snaći. Tako n. pr. žene, cima napusti, može je u čas izgubiti. koje se poslije porogjaja pravilno potpasuju, rijetko 8. Ali da to doba i nije opasno po porodiljin život, opasno je po njeno zdravlje. A bolest porodilje kad opupave i okuljave, a već i to je velika dobit. Osim toga će se kod takih žena rijetko kad javiti bolest je i djeteta. 4. U prvi mah valja naročito paziti na porodiljin »spao želudac®, »pokretljiva jetra«, »pokretljivi bubrezi«, — u opšte sve one bolesti, što ih naše žene znaju pod odliv. 5. Porodiljin odliv prvoga dana nije ništa drugo, opštim nazivom: truna. 17. Porodiljskih potpasača ima već gotovih — nego čista, tečna ili usirena krv. Odilazi od nje iz povreda (rana) u utrobi (materici), a otvorila se onda, kupovnih, ali ih žene i same prave. Uzmu omanji čaršaf (plahtu »bijelj«) ili poveći ubrus (peškir, utirač); kad se djetinja posteljica od materice odvojila. 6. Porodilja je, dakle, upravo ranjenik. Ako ne saviju ga zgodno uzduž; pritegnu njime blago a pazi, može mnogo krvi izgubiti, a može ranu i pozli­ svugdje podjednako potrbušinu — naročito malog tr­ buha: pa ga onda pričvrste povezama ili naročitim jediti ili baš i zaraziti. 7. Jače krvoliptenje poslije porogjaja može opasno iglama — tako, da se ne može razviti ili razmaći. biti. Može ženu jako oslabiti, pa se onda teško popravi. Gdjekoje baš naročito kroje te potpasače od jakog A može je baš i glave stati. platna ili od čvršćeg pletiva — a to je mnogo bolje. 8. Rane u materici najprije će zarasti, ako ih ne 18. Ni potpasana porodilja ne smije odmah us­ povregjujemo; ako ih* dakle, ostavimo na miru. Inače tati. Nju treba neko vrijeme u postelji zadržati i nje­ će dugo trajati i žer^u mučiti. Mogu joj i cijeloga govati. 19. Svaka porodilja izgubi dosta krvi, pa je već vijeka dosagjivati ako se zapuste. 9. Još je opasnije, ako se povrede u materici toga radi osjetljivija — naročito prema promjenama zaraze. Žena onda oboli od t zv. babine groznice, a u toploti. S toga osjeti neku jezu — osobito poslije to je vrlo opaka bolest. Od nje mnoge žene umiru. izapiranja. 20. Da joj taj neugodan osjećaj ublažimo, i da Mnogima opet iza nje ostane ma kakva mana ili bo­ je od jačeg gubitka toplote sačuvamo, valja je malo lest — često i cijeloga vijeka. 10. Da onako ranjava i labava utroba porodiljina bolje topliti. Ako su joj hladne noge, treba ih zgrijati što prije zaraste, pa na svoju mjeru i na svoje staro — n. pr. toplim opekama (ciglama), bocama s toplom mjesto dogje, potrebno je — prije svega — da se vodom (zavijenim u krpe), kesicama s toplim pijeskom, solju, pepelom i t. d. porodilja mirno i čisto drži. 11. Kad babica porodilju izapere, neka joj i kr­ 21. čim se porodilja zagrije, počne jače ispara­ vavu podmetu zamijeni čistom, skoro pranom, i neka vati. A čim počne isparavati (znoj, vlažna koža), valja joj izaprano krilo pokrije povećim zamotuljkom čiste je čuvati — naročito od naglih promjena i promahe. »vate« (pamuka iz apoteke), da joj krvavi odliv kupi. 22. Pod dobrim pokrivačem ne može porodilja Taj zamotuljak se mijenja, čim se jače krvlju natopi, ozepsti, ako se soba loži. ili čim se i najmanje zaprlja. Mjesto vate može po­ 23. Pokrivač za porodilju treba da je topao, ali služiti i zgodan zamotuljak od čiste, skoro prane krpe. ipak zato tanak i lahak, da se bolje tijelu priljubljuje 12. Ako se porodilja još žali na sjekove i žigove i da se daje podavijati. S toga je najbolje za taj posao u malom trbuhu, babica će je obavijestiti, da su to spremiti vuneno ćebe. Teške šarenice, debeli čupavci, »pregrizli®, t. j. posljednji porodiljski bolovi, koji se glomazni pamučni prošiveni jorgani nepodesni su. javljaju, kada se ispražnjena materica počne stezati i Teretom svojim vrijegjaja osjetljivu potrbušnu njenu, smještati, da dogje na svoju običnu m jeru i na svoje a pod njima se porodilja i upari. obično mjesto. 24. I perina nije dobra — ni kao pokrivač ni 13. Prazna, povećana i otežala materica porodi­ kao prostirka. U perju se porodilja još lakše upari. ljina je u to doba još labava — dakle, jako pokret­ 25. Da je sačuvamo od promahe, sklonićemo joj ljiva. Ako bi se u tom stanju jače pokretala, mogla postelju gdjegod u kraj, gdje nije na udarcu. Ako bi izgubiti više krvi, mogla bi se povrijediti, a mogla nema takog mjesta, zaklonićemo je naročitim zaklo­ bi se i iz svog prirodnog položaja pomjeriti. nom: zastorom, predmetom i t. d. Kad to učinimo, H igijena. Prvi časovi poslije porogjaja. �149 slobodno možemo i prozore i vrata otvarati i porodiljinu sobu svaki dan provjetravati. Čist, svjež vazdub je njoj vrlo potreban i neće joj škoditi, ma bio i hladan. 25. Naprotiv: — za porodilju je i neugodno i opasno, ako mora ležati u prostoru, koji je pregrijan, tijesan, i zaptiven — pa za to i zaparan, zagušljiv, zadimljen, zaprašen ili smradan. Naročito stradaju porodilje ukraj otvorene vatre ili preložene (gvozdene, ili lastrene) peći. 26. Porodilja ima počešće i svojih tjelesnih po­ treba, pa i o tome valja računa voditi. S toga neka je oko nje osoba, od koje se ona neća stiditi. 27. »Velika nužda« obično se porodilji ne javlja prvoga dana, a često ni drugoga, i to ne treba da nas uznemiruje. Ali ako je i na malu nuždu ne tjera, valja je opomenuti, jer mokriti mora. 28. Nužde radi ne smije porodilja ni iz postelje ustajati, a kamo li van kuće poći. Kad joj se javi, valja joj naročiti sud u postelji podmetati. 29. Poslije svake »nužde« mora se porodilji krilo i okrilina njegova izaprati i dobro izbrisati. 30. Neka se porodilja prvi dan ne diže ni kad dijete doji. 31. Dijete će tek onda prvi put,-na sisu uzeti kad se dobro odmori i okrijepi — dakle, tek 6 —12 sahata poslije porogjaja, prije toga djetetu hrana nije ni potrebna. 32. Novurogjenče'b i i duže moglo bez hrane izdržati, ali je za samu mater bolje, da ga odmah poslije odmora podoji. Prije će joj se materica slćći i na svoju mjeru vratiti; prije će joj krvoliptenje po­ pustiti; a prije će joj i mlijeko u dojke navrćti. 33. Ako porodilji još mlijeko nije naišlo, ili ako dijete ne može ili ne umije sisu da prihvati, neka neka žena ne gubi strpljenje, nego neka ga ipak re­ dovno (svaki 2—3 sahata) na sisu uzima. Baš time što će dijete time mlijeko potezati i bradavicu dra­ žiti, izazvaće naviranje njegovo u dojke. 34. Nerazložan je, dakle, običaj naših žena po selima, što prvih dana ne dadu porodilji dojiti, nego joj traže zamjene (»pomu, pomajku, zadojku, zadojaljku, predojnicu). To je šteta za mater, jer joj se može mlijeko odocniti, omanjiti, pa i sasvim obastrmiti, a još veća za dijete, jer je njemu majčino mlijeko najpodesnije i baš za prvih dana najpotrebnije. 35. Griješe naše seljanke oko porodilje i u tome, što odmah prvoga dana na nju navale posjetama, jelom i pićem, pa i — vraćanjem . . . Nadmeću se, koja će prije i obilnijo »povojnicu« ili »krvaje« doni­ jeti, a velika bi uvreda bila, da porodilja od svačeg bar ne okusi. 36. Još je gore, što te žene i same oko porodilje zasjednu, pa često svu noć jedu i piju. Jadna babinjara ne može od njih ni mirno zaspati, a kamo li svoju nuždu vršiti. 37. Porodilja se ne smije ni glagju mučiti kao što se to čini po varošima. Ako sama zatraži, ili ako našu ponudu rado primi, možemo joj davati baš i snažne, ali samo blage hrane. Najbolje će je okrije­ piti mlijeko, čorba od piletine, juha, (supa) sa razmu­ ćenim žumancetom, jaja (ma u kom obliku), mežganik ( pire“) od krompira (krtole) s mlijekom i t. d. Uz to može uzeti i pomalo bijela, ali pržena a ne gnjetava hljeba. 38. Za porodilju nije nikakvo teško jelo, ili hrana koja nadima, n. pr. mastan kiseo kupus, pod varak, kavurma, sarma, pasulj, kuhano tijesto i t. d. 39. Porodilja više spava, pa više i žedni. — S toga je valja češće pojiti. 40. Za piće je najbolja voda. Drugo piće ili kahva daju se porodilji samo za lijek — po naredbi Ijekara. 41. Porodilju valja i inače čisto držati. Valja je umiti i isprati, kadgod se ukaže potreba. — Naročito neka r.uke često pere. Razumije se, da se to čini to­ plom vodom i sapunom. 42. Štogod se ukraj porodilje ili djeteta ukvasi ili zaprlja, valja odmah čistim ali sasvim suhim zami­ jeniti. Zimi se čiste preobuke ili prostirke najprije malo zagriju. 43. Kad se oko porodilje ili njene postelje što radi, valja paziti, da je mnogo ne krećemo ili ne uz­ mi rujemo. 44. Sve što je nečisto, iznosi se odmah iz sobe porodiljine. 45. I sva okolina porodiljina mora se čisto dr­ žati. Čeljad s ranama, prištevima, znojnicama i ospama ne treba porodilji puštati. Prašina, gjubre i smrad su veliki neprijatelj i porodilji i djetetu. 46. U prostoru, gdje porodilja leži, ne smije se ništa prati ni sušiti. Baš ni djetinje peljenje, 47. Od porodiljine sobe valja i domaće životinje odbijati. 48. Porodilju i njenu sobu valja naročito i od muha braniti, „Zdravlje*1. Darovi ,,Gajretu“. — Javne potvrde. Suljaga Vaizović narodni poslanik iz Rogatice darovao je „Gajretu" 20 K, mjesto odgovora prijate­ ljima, koji su mu čestitali izbor za poslanika u zem. sabor; Mumin Rahmanović iz Megjegje (kod Zvornika) darovao ie „Gajretu" 2 K, Huso Selimović iz Vitine kod Zvornika 3 K i Mula Halil Selimović iz istog mjesta 1 K. �150 Mjesto brzojavnih čestitki Alibegu Firdusu na presjednićkoj stolici i Muratu Sariću za narodnog pos­ lanika, na predlog Paše Barakovića, i Bećirage Kudre oba iz Domanovića (Rečice) darovaše „Gajretu" slije­ deća gospoda i to: po 5 K: Muharemaga Baraković( trgovac i Ibrahimbcg M uratbegović mlagji; po 1 K: Omerbeg Muratbegović; po 3 K: Sulejmanbeg Murat­ begović i Hašimaga Kapetanović; po 2 K: Murataga Baraković, Bećiraga Kudra, Mujo Hasić, Mehmed hodža Burić, Mahmut Hasić, Alaga Pašić, Hasanaga Muminagić, Jusufaga Graho, Memišaga Fazlagić, Ćamilaga Šarić, Alijaga Šarić i Sabribeg Muratbegović. Po 1 K 25 h: Halilaga Dizdar i 1 K 20 h. Smajil Hakija Hasanagić; po 1 K: Mustafa ef. Čaluk, Bijedić Salko, AhmedMarić, SalkoKrpo,Salko Gubelja.Hadžaga Kudra, Šaćiraga Kudra, Zulfo Bostandžić, Ahmed Mumi­ nagić, Ali ef. Muminagić, Muhamed Muminagić, Hasa­ naga Mešić, Salihaga Šoše, Hasan Agić, Alija Bitanga Ramo Veledar, Salko Hasanagić, Zulfo Zukanovič, Ahmet Mehić, Ragibbeg Muratović, Hafiz ef. Kapić, Osmanaga Mešić, Smajil Bucman, Alaga Turajlić Ibrin, Halil Lizde, Nasufaga Hajrović, Ahmet Hasić, Ibraga Koso, Avdaga Hadžomerović, ^.hmetaga Repešo i Sule Turajlić, 80 h Mujaga Dugalić; po 60 h: Adem Repa, Mujo Vujičić i Huso Pilavdžić. Po 50 h: Smajil TasHdža, Osman DelićAgjjSrahim Lizde; po 40 h: Meho Hasić, Hasan Lizde. Halil Čevra, Salko Gubelja stari, Mustafa MalohodžićŠaćir Zukanović, Osmanbeg Turajlić i Salihbeg Šunje; po 30 h: Mumin Mujičić j' Osman Šuta; a po 20 h: Ibro Šejtanić i Muharem Obzović. Ahmed Šepović iz Trebinja, prilikom udavanja kćeri, Josa Bodalića sakupio je od gospode za „Gajret" 21 K 55 h. Abdurahman Čehović sakupio je za „Gajret" megju članovima prilikom glavne skupštine islamske kiraethane u Goraždu 7 K. Halil ef. Hajdarović iz Bijeljine, prigodom dolazka jedinca Ćerimbega Prcljubovića Muhamedbega s liječilišta iž Gleichenberga (Štajarska) darovao je „Gaj­ retu" 1 K 7 h. Zulfo Beharić, učitelj iz Kotor-Varoši sakupio je za „Gajret" 13 K 60 h, a darovaše po 1 K: Mehmed Kozarčanin, Ahmed Tabaković, Kasim Kazić, Dizdar Abdaga, Ibrahimaga Hadžisebmović, Hafiz Husejin Horak, Mehmed Karaselimović, Selim ef. Hadžiselimović, Dizdar Hasan; po 60 h: Hajrudin Bagjar i Dizdar Muhamed; po 50 h: Derviš ef. Gjikić, Hadžo Salihović i Ale Imamović; po 40 h : Alija Skopljak i Salih Skopljak; po 20 h: Alija Gjuko, Smajil Neslić, Ahmet Botić i M. Hasak; Salih Zaimović 10 h. Husein ef. Kadić darovao je „Gajretu" 2 K. Konjhodžić iz Ljubuškog poslao nam je 116 K 98 h. od zabave održane u korist „Gajreta" u Ljutmškom. Ahmetaga Novalija iz Sarajeva položio je I K 74 h iz Gajretove kašice br. 11, koja je stajala u njegovom dućanu. Ahmetaga Softić, načelnik iz Fojnice te Omer ef. Begović iz Puračića darovaše „Gajretu" 15 K 40 h. Asim Ismet Kurt iz Travnika sakupio je za „Gajret" 4 K, a darovaše po 1 K: Mujaga Z. Pezić, Alija Ibrišimović, Hasanaga Lipo i Asim Ismet Kurt. G. Šerif ef. Arnautović, položio je svotu od 109 K iz Gajretove kašice kod istog, 10 K za M. Miralema i 5 K H. Karamehmedovića. Mehmed Herco, kahvedžija iz sela Mahale (kot. Visoko,) sakupio je na sijelu megju seljacima za „Gajret" 9 K 50 h. Sulejman ef. Alispahić darovao je Gajretu 1 K prilikom posjete Gajretovih prostorija. Mjesto brzojavnih čestitki H. Sulejman ef. Šarcu, prigodom njegove inštalacije darovaše „Gajretu" ova gospoda: Po 1 K: Arif ef. Sarić, Šajtaga Kurtović, Jusuf aga Tanović, Hasanaga Hasanbegović i Arifaga Agović. Po 80 h: Osman ef. Zametica i Salih ef. Dilberović. Po 60 h: Hamidaga Kurtović, Halidaga Zvizdić, Ago Pošković i Ahmedaga Tanović; po 50 h: Osman aga Zvizdić i Hrustanaga Bijedić; po 40 h: Alija Pavalić, Hasan ef. Tanović, Ahmetaga Begović i Omer Kurtović; po 20 h: Smajlaga Demir. Svega II K 80 h. H. Egrić, kadija iz Vlasenica poslao je kao dar „Garetu" 50 K mjesto putovanja na svečanu instala­ ciju i počast reis-ul-ulemi. Ahmed Šuljak iz Trebinja poslao je „Gajretu" svotu od 14 K, koju je svotu sakupio na jednom sastanku megju svojim prijateljima (ahbabima.) Hafiz M. Jakić sakupio je za „Gajret" 31 K na večeri kod g. Ahmedbega Cerića, koja je data u po­ čast H. Selim bega Džinića a na poticaj Abdage Ce­ rića darovaše i to: 10 K Selimbeg Džinić; po 5 K: Ahmedbeg i Hrustanbeg Cerić; po 3 K: N. N. i Hamdibeg Biščević: po 2 K: Osman ef. Mehmedbašić, kadija. Muslimanska štedionica iz Foče poslala je 100 K i to: iz Gajretove kašice br. 346; 61K 53 h zajedno sa pripisanim kamatima, koju svotu su iz svojih sred­ stava kao dar „Gajretu" povisili na 100 K. Salih Seremet iz Livna, darovao je „Gajretu" 60 helera. Gajretove vijesti. Z a b a v e u k o r is t „Gajretu". U korist našeg općeg narodnog kulturnog pređuzeća „Gajreta" prire­ dila je naša svjesna školska omladina u Ljubuškom zabavu, koja je donijela K 11698 čista prihoda Gaj- �151 relovoj blagajnici. Isto tako je priredila zabavu i škol­ ska omladina u Foči, koja je takogjer imala lijepa uspjeha i koja je donijela Gajretu 226'46 kruna pri­ hoda. Osim toga priredila je muslimanska čitaonica u Žepču zabavu, čiji je Čist prihod bio namijenjen V* u korist čitaonice i l/s u korist Gajreta, te je i od te zabave Gajret dobio K 57 37. Imena one rodoljubive braće i prijatelja našega kulturnog napretka donijećemo u idućem broju, a za sada neka je kako svijesnim priregjivačima tako i svima onima, koji ove zabave i najmanjim prilogom potpomogše, topla hvala i priznanje. „L ig a hiljad e" . Evo već nas*upiše mubarekjdani Ramazani-šerifa, a članovi »Lige hiljade« još nisu ni trećim dijelom izmirili svoje prinose, na koje su se lanjske godine obvezali. Mi ovim punovno pozivamo sve one, koji nam prinose za »Lige hiljade« još nisu uplatili, da to što skorije učine i timp, odužujući se svojoj sopstvenoj obvezi, doprinesu našem najkorisnijem narodnom podozeću, našem milom Gajretu. Mi se nadamo, da do konca Ramazani šerifa ne će izostati nijedan član „Lige", a da neće svoj prinos naplatiti. R a in a za n i-šerif m ubarekj olsun! — Svoj braći muslimanima, prijateljima našeg kulturnog unoprer gjenja » Gajret « najsrdačnije čestita mubarekj RamazaniŠerif nadajući se, da će mu on donijeti i ove godine, kao i svake druge, lijepe koristi i time ga ojačati u njegovom blagotvornom djelovanju na dobru našega milleta. Ramazani-šerif mubarekj olsun! sada prispjelih priloga iznosi blizu 3000 kruna, a da će se ta svota jošte znatno uvećali odbor je u tome više nego siguran. Naročito se može sa sigur­ nošću govoriti o povećanju te svote kada se uzme u obzir to, da poznati narodni rodoljub i poslanik ze­ maljskog sabora H. Salihaga Kučukalić, koji je obećao ovu stvar sa velikom svotom pomoći, još nije položio svoga priloga. Isto tako nisu još položili svoje priloge od po 500 kruna Mahmudbeg Fadilpašić i lsmetaga Merhemić kao što nisu ni mnogi drugi bogataši i na­ rodni prijatelji svoje priloge još poslali. Osim toga, doznajemo, da će i merhum Alibegova mati potpo­ moći ovaj fond sa 1000 kruna, a njegov zet Hilmibeg Hapetanović i hanuma mu sa po 200 kruna. Prema svemu tome se može nadati, da će ovaj fond biti znatan temeljac, koji će Gajretove temelje učvrstiti'i osigurati. G ajretovim d u žn icim a . Molimo sve one, kuji nam duguju štogod za Gajretove razglednice, da nam novac što prije pošalju. Naročito pozivamo one, koji nam još od prije nekolike godine duguju i koje smo više puta pismeno pozivali, jer ćemo napokon biti pri­ morani, da takove nemarne dužnike iznesemo u jav­ nost, pa čak i da ih tužimo sudu. Isto tako molimo onu gospodu, kojoj smo po­ slali Gajretove marke na rasprodaju, da nam pare po mogućnosti što prije pošalju. G a jretove r a z g le đ a n ic e . Odbor ima na za­ lihi veliki broj Gajretovih razglednica — čestitki za bajram, ali samo jedne vrsti (sa polumjesecom) po 6 hel., pa molimo mušterije, da se za ovu godinu s ovima zadovolje, da bismo ih mogli rasturiti. F ir d u so v fond. — Dobrovoljni prilozi za ovaj fond neprestano stižu Gajretovoj blagajnici. Svota do Azbuka (abeceda) ćirilicom i Latinicom. ć irilic o m : Latinicom : ćirilico m : 6 B, B r r, a A, e E, 3K JK, j 3 3, a A, b B, v V, S G, d D, e E, ž Ž, z Z, H H, j J, K K, ji A , M, H H, h, n N, nj Nj, a A, B, iZE), jb M m M, L atin ico m : i I, i 1 k K, 1 L, ć irilic o m : o O, n n, P P, c C, T Latinicom : o O, p p, r R, s S, t T, ćirilico m : u u,. m I II, k Ti, V V, ^ Ti. Latinicom : c C, š Š. ć Ć, dž Dž, gJ G j. č Č, lj Lj, T, y u U, Eb, (j) <0, x X, f P, h H, �152 Nakladna knjižara DANIELA A. RAJONA, Sarajevo. — Ovih d a n a su izašli u mojoj nakladi U s t a v n i z a k o n i , i to : Zem aljski š ta tu t, Izborni red, Posloyni red sab o ra, Z a­ kon o s k u p lja n ju i o d ru štv im a i Zakon o kotarskim vijećim a. C ijena knjizi 1 K 30. Ko p ošalje novac u n ap rijed , dobije knjigu prosto od poštarine. N a narudžbi v alja naznačiti u kojim se p is­ m enim a knjiga želi, budući će izaći ista u srp sk o -h rv atsk o m jeziku u o b a p ism a i na njem ačkom jeziku. Gajretovo cigar-ćage. je ispitano o.đ svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kadj još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 10% u korist ,,Gajreta“ zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo-i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! ne uzmiče svojim kvalitetom ni pred najboljim fabrikatima na svijetuZato je treba da je kupuje svako, a Muslimani naročito za to, jer 5% od prodane robe dobiva društvo ,,Gajret“, 'koje se brine za kulturno podizanje muslimanskog elementa u Bosni i Hercegovini. Svaki musliman i prijatelj muslimanskog napretka treba za to da ku­ puje samo i isključivo ,,Gajretove“ šibice i da ih pretpostavlja svim drugim fabrikatima 1 Muslimani, trošite samo ,,Gajretove“ šibice 1 Za uredništvo odgovara: Osman Gjikić. Islamske dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. �Gajretov safun. Izišao je Gajretov iruara o. g. stavljen ....i... u promet. raznih vrsta, pa omči da zadovolji sve Gajretov je Gajretov safun dob ' voće, tako, da., se svoje potrošače. Naru može mjeriti sa najl proizvodima. Stoga’ će umuje, svaki brat musliman a/ ti samo Gajretov ljavat’ svojoj potreb a tim prije, što će u isto safun i s njime korisniju nan ustanovu ,,Gajret“, koja vrijeme potpomagati svoji od cjelokupne prodat* rob ade: 5\ , 0*1 Satli 13 Z3 Jtranje i 10 Od safuna za umivanje. . | -E p a Gajretov salili, o ijzvodi fabrika safuna K?rl3 JdCObi-a U GraCU, koju zastupa za Bosnu i Hercegovinu Agentur-ka radnja Abrama Isaka Eomano u Sarajevu. Sve upite, informacije i poruđžbme šalju se na spomenutu agentursku radnju: flbram IsaH Romano, Sarajevo. Braćo muslimani! Trošite Gajretov safun! �r RIVI LKGOVANA H Z EM A L JSK A B A N K A | ZA BOSNU I HERCEGOVINU. Uplaćeni dionićHi Capital 10 tnilijona H^una. CENTRALA U SARAJEVU. OO m po to k itrn o »dije lje n je . OO OOP B ankovno o d ijo ljen je. OOP i:5. OOP O d ljeljo n je ro b u . OOP jjj Izdavanje 479 i 5% hipotekarnih založnica i 5 komunalnih obveznica, koje se mogu upotrijebiti u svakovrsne naročito ženiđbene kaucije kod zemaljskog i vojenog erara. ::;2 FIL IJA L E : ISPO ST A V E : ::s u Bihaću, Derventi, Gradiški, Goraždu, Lij^vnu, Ljubnškom, Sauskom Mostu, j.!| N»nun, Stocu, Travniku, TreMnju, :::t ",if gradu i Zvorniku. u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Donjoj Tuzli. Zastupstva po svoj Bosni i Herce- Prepot uču - je za sv e banka. iz- ršuje c 3Ć najpovoljnijim ušlo p oslove sa robom ,, koje ;:;j :ji iiUižžiiUUUiUžžižHiinUUUiUii .'UiUižiiUiiiiUiiUUiiiiUiiUiV^' Pozive, o siliš, pro e, trgovačke ohj: , 11* ’ i e papire i kuverte, trgovačke kr-, m r , memorand t, okri.-mte ■redatnice, dopisnice, kao i sve trgo.ački islunice, godlš'.ija izvješća i bilance za udruge, Stedione banko, a. bilje diplome i adrese, pes.jisuice, karte prigodnire, kao i ostale u Štamparsku strr.kii zasjjecajuće raduje p ru d u im iz r a d b u Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu s n a b d je v e n a f najmodernijim slovima, šarama i mašinama (strojevima) ima), te preuzima Štampanje ilustrovanih listova, brošura, knjiga i časopisa ---- u harudžhe iz mjesta i sa strane obavljaju se u najkraćem vremenu. "a jv r Ukusna izradba. Cijene umjerene t � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3128230f6ae4e4e778193c20ea5f2593.pdf a678eac1626a82f71488a785cdec47ce PDF Text Text GODINA III. BROJ 10. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na viSe. CIJENA je listu ,,Gajret“ : za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. ---. JXZlyii <k~lj db^jL* — ----— ■Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. " = Uo'ieiaK uoBor y ErtponH. — Male rUgovora Z^hidu. — Sa jedne ost: I I oa BajiiHor - Iz s llč ra „ S a Ner. .ve“ — Zemlja. — Komljenje jretovi v’ ili. — Gajrelova so ' — Islzn.sH . 'jet: Musa Ćazim efendi, • povrće ie kao narodna hra - -av n e pocfvrde - darovi. — Pa3ne I e h n o j'in e 6H.t>enn.i K* i 5ARAOEOO. Islamska dionička štamparija. �Gajretov safun. Izišao je Gajretov safun, koji je od 15. februara o. g. stavljen u promet. Gajretov safun iiuade razniL vrsta, pa će moći da zadovolji sve svoje potrošače. Naročito je Gajretov safun dobre kakvoće, tako, da se može mjeriti sa najboljim proizvodima. Stoga će, bez sumnje, svaki brat musliman tražiti samo Gajretov safun i s njime zadovoljavati svojoj potrebi a tim prije, što će u isto vrijeme potpomagati i . svoju najkr' r' c'r 'ju narodnu ustanovu ,,Gajret“, koja od cjelokupne prodate ro’SuflM3 Z3 prailjE i 10" o Od safuna za umiuar.jz. Gajretov safun proizvodi fabrika '■Si*'(imaš, Karla Jacobi-a u Gracu, koju zastupa za f osnu i Hercegovinu Ageni lirska radnja Abrama Isaka Romano u Sarrjo-d. Sve upite infornreije i poruclžbine šalju se na spomenutu agentursku radnju: R'iraiTI ' 1 RomanO, Sđf ?W0. Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 10% u korist ..Gajreta'1 zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! �BROJ 10. GODINA III. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. Ja CIJENA je listu ,,Gajret“ : za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. j* Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. C A J R ET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA ---------------NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. — - ■Vlasnik : Društvo „Gnjret“. jj 5. oktobra 1310 SARAJEVO. Osnivajmo Gajretove pododbore! Odavna se je već osjetila potreba za pro­ širenjem rada i agitacije na. Gajretovim poslo­ vima. Radi toga su se još prije godinu datfa poduzeli koraci, da se po raznim mjestima naše zemlje osnuju društveni pododbori, koji bi taj rad i agitaciju proširili. Na predprošloj glavnoj skupštini su usvojena pravila, u kojima je bilo predvigjeno i osnivanje pododbora, pa se je očekivalo, da će ta pravila biti odobre­ na i time nam biti pružena mogućnost, da pododbore možemo osnivati. No to odobrenje nije išlo tako brzo. Go­ tovo čitavu godinu dana se je moralo čekati, da se pravila povrate sa vlade. Pa i kad su se tu skoro povratila, nisu bila jošte odobre­ na. Ljetos je vlada poslala odboru pravila radi toga, da se u njima izvrše neke izmjene pre­ ma propisima novog zakona o udruženjima, što je odbor dakako i učinio i tako izmije­ njena i prema propisima zakona udešena dru­ štvena pravila poslata su pred Ramazan po­ novno vladi na odobrenje. Pri predaji pravila nam je obećano, da će odobrenjfe uskoro uslijediti, no to obećanje nije još do danas ispunjeno. — Ali služeći se pravom, koje nam daje zakon o udruženjima, mi to odobrenje ne moramo čekati duže od 6 hefti. Ako za to vrijeme vlada i ne odobri pravila — ali i ništa ne odgovori — ima se \ v r \ f j O l J I j i i j| Urednik: Osman Gjikić. smatrati kao da su pravila odobrena i po nji­ ma početi rad. Šest hefti je već prošlo i od onda, kako smo mi pravila ponovo predali vladi, pa pre­ ma tome smo već stekli pravo, da prema nji­ hovim propisima radimo, te da osnivamo i društvene pododbore. Stoga i pozivamo sve naše povjerenike i ostale Gajretove prijatelje, da što prije pri­ stupe radu na osnivanju pododbora, o čijoj potrebi nije potrebno da govorimo. Da bi se u jednom mjestu pododbor mo­ gao osnovati, potrebno je, da se prijavi naj­ manje 50 članova, koji će se sakupiti na skup­ štinu i izmegju sebe izabrati odbor. Pododbor sastavljaju petorica članova i to: predsjednik, podpredsjeđnik, tajnik, blagajnik i revizor, koji će izmegju sebe podijeliti posao i nastojati, da se Gajretova ideja u narodu što bolje učvr­ sti i raširi. O djelokrugu pododbora će glavni odbor uskoro obavijestiti svoje povjerenike i prijate­ lje, kao i razaslati u sva mjesta zemlje uputstva, kako se poslovi pododbora imadu voditi. Nu mi već sada pozivamo prijatelje na­ šega napredka na rad, da bismo što prije imali što veći broj pododbora jer njihovim osnivanjem podiže se i ,,Gajret“, koji treba da nam je svima, bez razlike mišljenja i uvje­ renja, zajednički i mio! Osnivajmo braćo, Gaj­ retove pododbore! �154 X., — CapajeBo. rioH eT aK HOBor n o S a y EeponM. ^paoaBe cy a Hapo^n na^ajin a hohobho ce A11' aajm, pa3Bii cy ce rocno^apcicn n ApyuiTBeHa chctcmh, Ha3opn o HOB]eKy h AP^acn npoMajeHa.ni, APyniTBeHe ce h ApsKaane ypeA6e ycaBpmaBavie, Hayica nanpeAOBavia, n3Bpuui.ia ce HeKa oTKpaka n Ha’iHH ce npoH3BOAH>e npoMnjeHHo. aok ce je . ^ a ^kh Ayx o(uo 6oaho cpeAoBjeKOBHHX cnoHa a Eepona Aouma y AaHanm>ii CTaAiij. CpeAH*H ce BHjeK mije CBpimio k3krbm Har.uiM Aora^ajeM Kao oho CTapu ceo6oM napoAa ii naAOM pHMCKor uapcTBa. JlaraHa h HeBHAHa CHJia HOBor Ayxa npeo6pa3HJia je CBajeT n yAapima TeMe.t hoboj nepaoAH. Ha pa3Me^H cpeAH>era n HOBora BajeKa Ha»ia3nMo npenopoA y IiTa.nija, no3Hax hoa HMeHOM xy MaHisiaa a h peHecaHC-e, a.ia oBaj npenopoA Haje caMo npenopoA CTape yMjeTH0CTK a noneiaK Hani.T,eAOBaH>a rpuree n piiMCKe Ky.iType, HerO je oh : „noneTaK MOAepHora cbhjeTa y iiojibthijh, 3HaHOCTa, yMjeTH0CTH a APymTBeHOM acBBOTy“. II^pKBa je y cp6AH>eu BiijeKy 3aTpna.aa rpHKy a paMCKy i;nBn^H3aAajy, na "je 'Ha h>chbm py mesima Ma 60.1 a 3aBe.ia nape.TBO Mpaica a i^pHor K.iepiiKa.iii3Ma, noA KojnM cy eBponcKa HapoAH Ayro laMimii. HayKa, cnyTaaa y okobc ijpKBeHnx nponnca, <yiyacima je upkbh h H>e3BHBM AorMaMa n 6im a 3aTBopeHa y caMocTaHCKe 3HAHHe. rocnoA^p AynieBHor seneoTa 6a.ia je upKBa, na cy 6oroc.ioBHe Hayxe 6a.ie HajoTMCHaje 3aHBMaH>e, a CBeneHBna Hajyn.iBBHnja CTajie« y AP^asH. CpeAfbn je BnjeK ao6» or.Baja&a a rpy6e cime, na je $cyAa-in3aM AocTarao CBoj BpxyHan. noB.iacTHAe He 6ajaxy CBojima njejioKynHor HapoAa, Hero caMo 0Aa6paHe Kjiace n.ieMiika, na cy omi no tom 6im a HajMohHaja (JiaKTop y 3eM^>a. HajBekii je a **o HapoAa KMeTOBao a ° k je 6poj Cw 1o6oabiix 6ho Bp.io HC3HaTan. y XV. BnjeKy none.ia cy ce eBponcKH HapoA« no- rpaAona, TproBua, no.opcKH »apoAn «*«»)» ■* »** O u c a „ Heno rpo3»M«BO hjctbo aa A p f a ™ « .. o5oraU a.aH .ea o6S3HMa w e , na M ce " x “-MAe c u a ? AMepnae, « a ce Ta»o oSoraTH n apaTO oneT y Ao„oBHHy. H a cra je hchb caoSpakaj a a i e l j j E apono, A n p a n h HHAaje, a 10 je Eeporai AOHajeAO Ee.inKe M aTepnjanee KOpaCTB. H obh napoAO. paAH esor A"6Por reorpa^eKor no noHcyja, n36.ijajy na CBieT«ty noaop»H«y. IH nam ija 3ayBiiH.’Le npBO MjecTO »el,y eBponcKHU B0Hapx»ia«a u Sapa Iirajin jy y noaaABHy. U loaftoann n.lo:.e y AMepMKy. TaMo ce Hanpne cbjihop 6oraTCTna, Koje aohocc y 0Tay6nHy. H 6am onaj hobeu noAHMce HIaanHjy a« oho 3aMjepne Moka. y H>y ce yr.ieAajy APycn HapoAn. H jeHy ypeA6y BojcKe, KO.ioHiija.my noAiiTHKy a eKcnAoaTiicaifcc CTpaHiiJC 3eMiA>a y3iiMajy APype eBponctco AP*at,e. A.ia IlInaHiija naAa5 a EmuecKa u Xo.i.iHAnja nocTajy r.iaime 3acTynH»ne MopCKe cime a K0J0Haja.iHe Moka. HlTaMna je A°HHiejla JlaKy na6aBy KH>ara. K pyr ce o6pa30B8HHx cb6 Bome iiiupn u 3naH>c Haje Bnuie Ao6po nojeAnnux cTa.ieaca, Hero onke, HapoAHo Ao6po. ^ a KH>ara 6yAe •uto jeijiTHHaja, npoHa^eH je nanap, na cy n capoMaoma JtyAn Mor.m KH>ary Ha6aBHTn. 0 HapoAHoj ce npocBjem Hoje npaje hh mhcahao, a MOAcpna ApacaBa y3nua Ha ce, Aa TpajeSa HenacMeuocT a nooyjiapame 3HaH>e. trpajarame cy OKpyH>eHe r.iaBe, na u HeKe nane, 6im e HenncMOHe, a A»Hac ce iiAe 3a thm, a « h Ma.ioM AjeTeTy He MaitKa Ta npiiMHTHBHa Hao6pa36a. y Ao6a<})eyAa.iHor ApymTBeHor ypeken>a 6uo je TeacaK KMer rocnoAapeB, Be3aH 3a 3eMA.y, na ra je B.iacHiiK Morao 3ajeAHo 3a 36ma.om npoAaTa. Huje ce cmho oMcennTii a hh 36Mjby HanycTiiTu 6e3 AonymTeita rocnoAapena. Ha meroBHM cy jie^mia 6hah cbh ApwaHHa TepeTB, a a HajBeka Ano npnxoAa oa 3eM.ioe AaBao je rocnoAH. 4>awTopa no.iHTBHKH y aeMJLH 6a.ia cy HACMaka, Koja cy c Kpa.i>eM A^je^n B.iacT, a Tencami cy a rpa^aHa 6 hth npocTa paja caMo Aa cayaca a paA«. OBaj je $eyAa.mn OAHOinaj cTaaa PeBoaymija o6apaTH H3HecaBma npiiHmin cao6oAe a jeAHaKOCTii. H oho Ma.io 6yAnra. By^eH>y cy obom Aa.ia BMny.ica HeKa otAo6a nporaamyje KOHCTHTynaoiiaaii3aM a cjo6oAy HaKpnfea. Il3yMHJia ce uiTaMna, H3yMao ce KOMnac, npopoAa. /ipacaBe cy noiejie yicnAaTH CTape n.ieMnkcice noHanrna ce AMepaaa a oTKpao ce MopcKa nyT y HHAiajy. B.iacTime, npor.iacH.ie noAaHHKe jcAHaicaM npeA 3aK0H0M. y EBpona HacTaje hobu skrbot. IJpKBeHH yHiiBcp3ajiaCBaisoM je 3ajaM>ieHa caofioAa KpeTama, Mam.’beH>a, hcth3aa jea.aBa a ycTyna MjecTo nHARBnAya.ia3My nap o jii Aaaa, aKO ce He koch ca nocTojekaM saKoiuiMa. CejbaKa ^ ok cy ce y cpeAH>CM BajeKy Hajia3a;m eBponcKH aacy ocJio6oAH^e BjeKOBHor rocnoACTa a TyTopacaH>a a ropoAH cbh Ha nanaH no3iiB n num a TaKO nyT IlajiecTHHe cnoAapeH>a a AaJi© My 3eM.i>y y nocjeA. oAcaAa y3iiMa cbo Bekera Maxa noAjejia HapoAft. H anaa ce npoB3BOA»>e tokom BpeMeHa nocBCMa H3 Tor HHAHBiiAya^acTHHKor ocjekaja pa3Baja ce npoMajeHao. yBeAen>eM nape a MamaHH3Ma Hac'rao je A>y6aBnpeMaHapoAHoj kh>h3h a HapoAHOMje3aKy,aacTOTaKO npeoKpeT y TproBHHii a npoB3BOAH>a; a cmoCoAua je npeMa caMocTajmoj HamioHa.moj AP*aBa. Mok nanimcTBa KOHKypeHUiija AOBC.ia, Aa ce je HOBan a 6oraTCTBO c-rao noHHH>e MajiaKcaBaTa, a h ocjekaj oa&hocth npeMa npKBa. roMii.iaTU Ha jeAHoj CTpaHu: y pyKaMa Bp.io Ma.ior JlaTHHCKH je3BK noMa.io ycTyna MjecTa KapoAHOM a nocTOTKa 6oraTama — KanaTa.iacTa, aok ce je Ha jaB.-ba ce HapoAHa KH>iira h Hajiaaa cnojy npany unjeHy. Apyroj noneo HeMii.iaAe yBekaBaTa 6poj 6ecKykHBKa. y IIpoHa^a3aK ManieTCKe arjie OMorjkao je ja>ia n AycTpaju jo Bpjio Ma.ia 6poj ohhx — 10% oa qaje.ior jkhb.TjH npoMeT Ha Mopy n TproBima say3HMa cbo Beke 5KHTe.i>cTBa , 'Iliju npHxoA ii 3hoch roAnuiH>e npcKo AHMeH3iije. Haje to Bume iproBHHa H3Meky n-iCMcna a 1200 K. �155 E kohomcko cTaH>e n BeaaKa iiponjKiraja noAiijeJiHjia je Jhjjip y ABa Ta6opa. M aja nocjeA, Koju je > Ao6a MepicaHTii.iH3Ma ijBao, noHUH>e H3 AaHa V A«h na* A^TH, noHHK.6 ra HecTajaTH, jep He Moace Aa oao.ih ea-aa KanaTa^HCTH'iicor Apyn*TBa. MaHy<J)aKTypa ycTyna uje­ d a (jiaCpaua noniTO joj je OBa uoApoBaaa CBaicu TeMe.i, samo specijalno kod nas muslimana, nego da i u cijeloj Bosni t. j. bosanskom narodu uopće ide sve po starom. A izvan svake je sumnje, da naše hodže ne­ maju absolutno nikakva uticaja na bosanske muslimtane. Kad bi pak ovaj nazor bio pošljedica četiri stogodišnje orijentalne vladavine, onda ga se ni Bu­ oncTaHKa u HanpeTica. gari i Grci, koji su od nas mnogo bliži Orijentu, ne HanpPAa« TexHaice, usBpcHa KOMyHBKau;aja a caBpuieHa npeB03Ha cpeACTBa u e^o6oAa TproBanc ctbo- biše mogli tako brzo otresti, pa bi i oni bili u za­ stoju kao i mi. pnme CBjeTCKH Tpr. IIoTpe6e ee jtyA a yMHo®uw:e a Istaknem li još okolnost, da se ni sam Zahid B3B03 Apw»Ba CTpauiHO noBeha. Taj b 3bo3 aoctbskc y ne drži principa o podjeli rada i da kao laik — bez Hauie Ao6a orpoMHy CBOTy oa 70 Ma.iajapAa icpyHa. TesnaaKa je ({laMa-oja npoa3B»l)ajia npje CBe CTBapa, uito i najprimitivnije spreme, koja se traži od jednoga joj je naucicaBa.ia Kybna noTpe6a, aok Aanac npoB3Baba pisca — kritičara — piše o vjerskim pitanjima, dr­ y Hajeume c-ayiajeBa caMo oho, uito joj hocb iiaj6o.T>u žim, da sam dovoljno potkrijepio svoju tvrdnju o Zahidovoj površnosti i nedošljednosti. npouenaT KopacTB, ocTajio Ha6aB.i>a aa mi jami. IlapoČitajući drugi i glavni dio Zahidova uvodnog 6poA a 5icejte3Hima nnje(J>THnnuie npeB03. UapođpoA AoBjiaua Hewe CTBapa a npoAJKTe 113 HajyAa.r>eHnjHx icpa- razmatranja’ bijah u prvi mah u neprilici kako da jeBa cnajeTa (AnepaKe a AycTpajiaje) a to uoa thko započnem, jer ne znadoh ili bih prije osudio njegov ton pisanja, ili onu nepojmivu komociju u nabaci­ jet})TBHy uajeHy, Aa ce y MHoriiu KpajeBiiua Enpone HeHcn^aTii acTe isaine npoB3BabaTii. AycTpa.iCKa je By«a vanju tvrdnja, kojom onako hladno i bahato pod­ TaKO CHii3BJia u.rajei y eBponcice, a » Ta rpaHa upaBpeAe vlači „pogrješke" i konstatuje „nedaće". — Sva je naAa AaHouuue y EBpona. Kano je jeBTUH npeB03 y a »- sreća, da mu ne odgovorih odmah, u prošlom broju, HauiH>e A^6a, noKa3ahe Hau obh opojeBn: npeB03 oa 100 jer sam vrlo lahko mogao doći u sukob sa hadisi « (mislite o muminima dobro!) Kr. mehepa H3 EBpone y IIaAajy a K n ny He CToja Baiae Šerifom Hero 1 K 20 x. Ao 2 K 40 x. pošto mi u početku ovo razmatranje izgledaše kao Ma BHA0MO, Aa ce je CTaae Eepone tokom Bpe- kakva „Dreperijada". ueHa Majeftano, Aa cy rocnoAapcKa, a p Vuitbchii h KyjiNu pročitavši malo pomnije dogjoh do osvje­ TypHU OAHOuiaja aMa.ia Besana yTnuaj Ha pa3Boj ii>e- dočenja, da sam na krivom putu i da plitkoća Zahi­ 3hh, Ha yHyTapa>e upn^HKe H>e3iiH, Kao a Ha iteHo nodova suda, koja ide tako daleko, da pod jednu kapu .naTauKO 3HaMCH0Baa>e; yonke, Aa je cbo obucbao o trpa „stanovište orijentalne mudrosti" i vjerske pro„CTBapmiM oAHOCHMa ca^a" propise, odaje sve prije nego li piščevu svijest, da barata teškom temom i piše o vrlo škakljivom pi­ tanju, pa radi toga nije vrijedno, da se čovjek uzrujava i posiže za oštrijim sredstvima, nego je do­ voljno, da se ovo nabacivanje hladno raščini, pa da se tako 1 naš Zahid osvjedoči, da je njegovo raz­ matranje — jedna velika nedaća u koju je zapao Ibni Munib: --------- ----radi toga što se nije držao principa o podjeli rada Malo odgovora Zahidu. i što je smetnuo s uma, da je prvi uvjet dobre kri­ Mubesmila! tike svestrano poznavanje predmeta o kom se go­ U članku „Kako da razvijemo rad u narodu" vori, a onda oštro oko i zdravo zaključivanje. — A ustvrdih, da je Zahidovo razmatranje o „pošljedicama njemu fali oboje. orijentalne filozofije" površno i skroz pogrješno i na­ Definira (tarif čini) ispod kritike i to je nesu­ tuknuli, da ću se opširnije osvrnuti na ovu stvar. — mnjiv dokaz, da mu fali poznavanje predmeta o Da izbjegnem suvišnoj prepirci sa našim urednikom, kojem govori. — Evo, da vidite njegove definicije: prelazim šutke preko njegove primjedbe i ako imam „Dužnost opća je ona, koju m o r a s v a k i z v r ­ valjanu ispriku, pa ću odmah odgovoriti Zahidu i š i t i , ali ako je izvrše n e k o 1 i c i n a s o s t a l i h opravdati svoje tvrdnje o njegovom razmatranju. spada odgovornost". Po ovoj Zahidovoj definiciji Rekoh, da je površan i držim, da mi se ne treba farzi kjifaju m o r a vršiti s v a k o , i n e m o r a vr­ mnogo baviti dokazivanjem ove tvrdnje, jer je to šiti s v a k o , nego samo pojedinci!... Je li onda čudo, malo pomniji čitalac mogao i sam zapaziti. Dosta će što Zahidu izlazi sve tumbe? Nastavljajući veli Za­ s toga biti ako upozorim na njegovu tvrdnju, da je hid: „Ovu potonju podvlačim..." Kad bi on pod „po­ nazor pojedinačne i općenite dužnosti prodro u na­ tonjom" mislio — potonju definiciju (a ne potonju rod preko hodža, premda je i sam konstatovao, da dužnost), onda bismo se u daljnjem sudu složili kao je princip podjele rada u velikoj mjeri nepoznat, ne dva brata, jer zaista potonju (naime definiciju) treba �156 podvući pošto u njoj uistinu leži pogrješka i to ve­ lika, velika pogrješka... Složili bismo se i u daljnjem sudu i mogli bismo onda zajednički misliti „koliko nedaće nastaje od truda" — kad se slabo definira „i dokle bismo s tim doprli kad bismo svi ovako slabo definirali... Što se tiče samog Zahida, držim, da bih već ovdje mogao metnuti tacku, jer je njegova definicija neoboriv dokaz, da mu nije jasna ova ustanova ori­ jentalne mudrosti! pa da već radi toga nije u stanju podvlačiti „pogrješaka" i govoriti o „nedaćama". Nu držim i to, da bi bila velika šteta kad se ne bih malo osvrnuo na njegovo „klasično" zaključivanje, pa ću mu s toga posvetiti još koji redak. U svojoj definiciji veli Zahid: „dužnost opća je ona, koju mora svak izvršiti, a l i a k o j e i z ­ v r š i n e k o l i c i n a — onda s ostalih spada odgo­ vornost". Uza svu svoju nelogičnost ipak ova defi­ nicija ima tu dobru stranu, da se iz nje jasno vidi, da „dužnost opća" ne može spasti, d o k j u n e iz ­ v r š i b a r n e k o l i c i n a . — Pored svega toga po­ vlačeći otale konsekvenciju, veli Zahid doslovno: „Pozvani su svi jla rade, 3 s v a k s e o b a z i r e na d r u g o g jer drži, da je drugi više pozvat ^d-D jega samog, kad je u pitanju rad za općenitost, rad za narod“. I radi toga podvlači pogrješku i konstatuje nedaću... Ta za Boga miloga, ako Islam nalaže, da bar nekolicina m o r a v r š i t i opću dužnost (n. pr. ukopati svog mrtvaca) a ipak niko te dužnosti ne izvrši (pa mrtvac ostane neukopan) — je li onda krivnja na Islamu ili su krivi muslimani, koji se nijesu htjeli držati islamskih propisa? Svak će živ na ovo pitanje odgovoriti: „pa to se zna, da su krivi muslimani", samo eto naš Zahid hoće da bude origi­ nalan pa zaključuje: „Kriv je Islam !...11 I uza sve to on se još usugjuje podvlačiti pogrješke i konstatovati nedaće! Pa da čovjeku ne stane pamet!... Subhanellah!... Ovim sam gotov sa Zahidovim razmatranjem, a ako sam u raščinjanju bio malo pooštar, nijesam kriv ja nego njegova površnost, koja ga je dovela u ćor-sokak. Vrlo se je lijepo oduševljavati za Evropu i unositi njezine korisne tekovine, nu treba ujedno odbaciti kojekakve uticaje i pažnju posvetiti na­ činu, kojim će se te tekovine kod nas ukalemiti. — Osobito treba držati na umu, da je slijepo oponaša­ nje jedna ružna i pogubna stvar i da treba dobro i svestrano odmjeriti svaku riječ, kojom se govori 0 Islamu i njegovim ustanovama. Nikad se ne smije smetnuti s uma, da su se 0 Islam oblomili kud i kamo jači zubi nego li su Zahidovi i d a j e m u s l i m a n u duž n o s t , da i s l a m s k i m p r op i s i m a č i n i t a z i m i š i r i i h , a ne da ih k ri­ t i k u j e i z a b a c u j e . Musliman se ne smije ni­ kad toliko zaboraviti, da se spusti do prostog majmunisanja i treba, da uvijek drži na umu, da se i iz Evrope može gledati Istoka I grijati zrakama, koje su davale život i snagu od nas kud i kamo snažnijim i kulturnijim narodima. Ovo treba da upamti i dobro drži na umu ne samo Zahid, nego i svi oni, koji poput njega, zaba­ daju trn u zdravu nogu 'i na silu hoće da nagju manjkavosti ondje, gdje ih apsulutno ne mogu 1 aćl. Ništa lakše nego poput Zahida nabaciti nekoliko bes­ mislenih i neosnovanih tvrdnja ili poput Ahmeta ispuknuti frazu, da smo u Evropi i pod uplivom ev­ ropske prosvjete, pa valjda radi toga i takvoga upliva utvrditi, da su se naši zemljaci rano probu­ dili i izmakli nam radi svoje — vjere i načina ži­ vota (vidi članak „Šta ometa rad?“ u 6 . broju „Gajreta“). Nu treba malo promisliti 0 pošljedicama ovakog pisanja, a bogme i 0 samim nabačenim tvr­ dnjama i malo se bolje uvjeriti 0 njihovoj valjanosti. Napomenuh ovo u nakani, da upozorim Ahmeta, da je dužan obrazložiti svoje tvrdnje, a sad prelazim na Zahidovu temu, da mu osvijetlim nepoznatu „usta­ novu orijentalne mudrosti1. Jedna od glavnih i najvažnijih osobina Islama, kojom se uzvisuje nad sve ostale vjere, jest to, što se ne brine samo ahiretskim potrebama svojih vjer­ nika, nego isto tako veliku pažnju posvećuje njiho­ vim materijalnim potrebama na ovom svijetu i upu­ ćuje ih, kako će Živjeti i udovoljiti svojim čevječanskim dužnostima. Islam ne preporučuje, da se ljudi „ne brinu za sutra" niti veli, da je „devi lakše proći kroz iglene ušice nego li,bogatašu postignuti nebesko blaženstvo" (Evang. Matej), nego svojski zagovara rad, marljivost i nastojanje, da čovjek razvije sve svoje sposobnosti i tako bude koristan član ljudske zajednice. Islam veli: „Najbolji je onaj, koji koristi ljudstvu*) „Od vas je najbolji onaj, koji ne zapusti svog dunjaluka radi ahireta, niti ahireta radi dunjaluka i ne bude na teret ljudstvu*)" i ovaj duh provejava svima njegovim ustanovama. Uzmite koju god hoćete od pet glavnih skupina islamskih zapovjedi, svugdje ćete skoro opaziti ovu crtu i brižljivo nastojanje, da se od Sljedbenika Islama učini elemenat reda i rada, koji će moći udovoljiti svojim dužnostima prema Stvoritelju i okolici svojoj. Daleko bi nas odvelo, kad bismo ovdje podrob­ nije raščinjali pojedine skupine islamskih dužnosti, za to ćemo pustiti u kraj a d a b, m u a m e l a t i u k u b a t, koji se gotovo isključivo bave svjetskim potrebama i uregjenjem odnošaja pojedinaca prema cjelini i njegovim dužnostima, prema okolini kojoj pripada. Dovoljno će biti ako malo promotrimo ibadat, pa da se uvjerimo 0 blagodatima, što ih sadrže islamski propisi. Jer, koja to još vjera ima propise poput islamskog zećata, pa da k a o i b a d e t pro­ pisuje svojim bogatijim šljedbenicima — materijalno potpomaganje sirotinje? Ili hadža, kojim se musli*) Iladisi šerifi. �157 manima pruža najbolja prilika, da upoznaju stanje svoje braće na svima stranama svijeta i otale iscrpe kako moralnu tako i materijalnu korist? Treba se samo malo zaustaviti na ovim propisima, pa da se mogne procijeniti sva ona ogromna šteta, koju nam nanosi džehl i neshvaćanje islamskih ustanova. Ko­ lika je briga za dunjalućke stvari vidi se dobro i iz toga, što daje prednost h u k u k i i b a d u i dozvo­ ljava, da se radi h a k k i-a b d a izostavi h a kk u 11 a h. Šta je onda prirodnije, nego da se je Islam po­ brinuo i za sredstva, kojima će osigurati provedenje ovog nastojanja? Megju mnogobrojna ta sredstva spada i Zahidova „dužnost opća" ili pravom riječi „farzi-kifaje". Da se što jasnije pojmi značenje „farzi-kifaje" ostaviću na stranu definiranje, pa ću se poslužiti po jednim primjerom „farzi-ajna" i „farzi kifaje", jer će se tako lakše uočiti razlika izmegju ovih dviju vrsta farzova. Uzećemo za primjer obični namaz i dženaze-namaz. Prvi je, farzi ajn i kod njeg možemo da uočimo slijedeće: S v a k i p o j e d i n.ac k l a n j a s e b i i r a d i s e b e i ne ^može ga u tom niko drugi zamijeniti ni nadomjestiti. Svaki 'pojedini namaz ima svoj tačno ograničeni i odregjeni vakat i klanjam li u tom vaktu izvršio sam jednu vjersku dužnost i odužio jedan svoj farz. Ne klanjam li, biću griješan bez obzira na to, jesi li klanjao ti ili ko drugi. Pro­ pušteni se namaz može n^klanjati (kaza učiniti). — Dženaza je sasvim drukčija. O n a s e k l a n j a mr ­ t v a c u i r a d i m r t v a c a i nema stalna i odregjena vakta, nego se klanja po potrebi t. j. kad kogod umre. Ne mora je klanjati svak nego samo sta­ novit broj i pojedinca mogu nadomjestiti drugi. Po­ jedinac je odgovoran i griješan radi neklanjanja dženaze samo tada, kad prouzrokuje, da se radi nje­ gove odsutnosti ne mogne namiriti broj, koji je po­ treban, da se može klanjanje obaviti. Ima li potrebni broj klanjača, onda sa ostalih spada odgovornost. Za dženazu treba znati i ona se ne može kaza učiniti. Iz gornjeg se poregjenja (mukajese) jasno vidi velika razlika izmegju ovih dviju vrsta farzova, pa ne bi toliko ni trebalo, da se bavim daljnjim raščinjanjem. Nu radi bolje jasnoće osvijetliću još malobitnost te različnoSti. U običnom namazu nema udjela niko drugi osim klanjača, dočim u dženazi ima, jer je o n a h a k m r t v a č e v. Kopanje mrtvaca sadrži, osim mrtvačeva haka, takogjer još i h a k t r e ć i h o s o b a, jer čuva ostale žive članove zajednice od okuženja i bo­ lesti, koje biše morale nastupiti, kad se mrtvac ne bi ukopao. Ovaj hak trećih osoba ili bolje rečeno zajednice, nalazi se u džihadu, ilmi tibbu i u o p ć e s v i m a f a r z i-k i f a ja m a. — Radi primjese ovog hakki-gajra nastaje i druga bitna razlika, što farzi- ajn mora vršiti s v a k i u v i j e k , dočim se vršenje farzi-kifaje ravna p o p o t r e b i i radi toga je može izvršiti neki stanoviti broj ljudi. Promotrimo malo s ovog gledišta jednu farzikifaju, pa ćemo se osvjedočiti, da ova ustanova nije štetna nego upravo korisna. Uzmimo za primjer dže­ nazu. Islam veli: „Kad umre koji muslim f a r z vam je klanjati mu dženazu". Farz je najveća islamska dužnost i zapovijed i može li se zamisliti p r a v i m u s l i m , koji se ne će najpripravnije odazvati ovoj vjerskoj zapovijedi? Kad se zna, da je dženaza farz na sve muslimane, koji znaju za smrt svoga brata muslima i da ova dužnost i odgovornost ne može sa njih spasti sve dotle, dok je ne klanja bar nekolicina, zar će onda p r a v i m u s l i m jednostavno primiti na znanje glas o smrti brata muslima, ili će se odmah raspitati: ,je li mu klanjana dženaza, da se mogne osvjedočiti je li potrebna njegova prisutnost i je li po tom s njega spala odgovornost? Hoće li da nije odgovoran mora se raspitati, a time ne samo da će biti na čistu glede sebe, nego će indirektno pokazati i interesovanje za svoga bližnjega. Radiće i osjećati za zajednicu. * Kod nas se, hvala Bogu, nije dogodio taj ne­ mili slučaj, da mrtvac ostane bez dženaze, nu da li smo donijeli na mjesto i ostale farzi-kifaje — to je pitanje, na koje se ne inože odgovoriti ne porumenivši. Gdje su nam naši doktori, gdje Ii fakihi i alimi, da i ne govorim o drugim izostavljenim farzovima... Oh, kako si griješan, islamski narode, kako ste krivi liodže i inteligencijo!... Završujući napominjem, da je i rad za opće do­ bro (emr bil-mžruf i nehj anilmunker) — farzi kjifaje, pa da smo, po šeriatu dužni s v i raditi za to dobro i da ćemo radi nerada biti griješni sve dotle, dok ne namaknemo dovoljan broj radenika na ovom polju. Kad će to biti ostavljam na razmišljanje čita­ teljima i već radi same ove okolnosti moram reći, da je Zahidova teorija o podjeli rada — preura­ njena... Nljazi: Sa jedne šetnje. Kad sam sinoć bio kod svog prijatelja i starog znanca Ahmeda na sijelu, zamolih ga, da sutra, pošto je petak, zajedno odemo u mahalu. Ahmedu ne bi­ jaše mrsko i reče mi, da sutra iza džume dogjem njemu u dućan, u Bazerdžane, a on će pozvati još jednog dućanskog komšiju, pa ćemo zajedno preko Medreseta. �58 Sjutra iza džume, odem Ahmedu. On me lijepo primi i ponudi mi kahvu i cigaru. Pijući kahvu, a ujedno čekajući Ahmedovog komšiju, koji će s nama u mahalu, dogje jedna stara žena u izderanoj feredži i papučama, pa poče moliti, da joj se dade sadaka. Izvadim ja krajcar i dadnem joj. Ahmed, ne imajući ništa u sitnu, reče joj: ,,Allah-selamet,“ i ona ode blagosiljajući nas. Čim ona ode, dogje i Ahmedov komšija, Mustafa i sjede kod nas. Pošto se upitasmo za zdravlje s Mustafom, poče mi se Ahmed tužiti: „Moj brate! Vidiš ti onu staru ženu, što sad tu bi­ jaše. Ona dogje svaki dan — ali pri tom nemoj za­ boraviti, da nije ona sama, nego ih ima na stotine koje tako rade. — i svu čaršiju obhodaju ištući, a pri tom ne poštede ni inovjerca, a osobito stranca. Ja se upravo crvenim od stida, kad pogledam, da ovaka jedna Muslimanka ište milostinju od jednog stranca. Pomisli, moj brate, kakav će dojam odnijeti dotični stranac o bosansko-hercegovačkim Muslima­ nima, kad vidi ovako šta. Nekoliko ljudi bijaše se zauzelo, da se osnuje „Islamsko sjrotište", ali, moj brate, to otpiriše razne političke partaje i ništa drugo. Niko nam više zla ne čini od njih. Kamo pusta sreća da ih nema, sve bi nam lbol)e bilo." To mi isto p o t­ vrdi i Mustafa, a ja, nešto da zaboravim Ahmedove riječi, koje me rastužiše, nešto opet da ne zakasnimo, viknem ih, da idemo. Ustanemo s dućana, Ahmed digne donji ćefenak, i mi krenemo preko Baš-čaršije. Kad smo bilktamam kod sebilja, zamoli Ahmed da pričekamo, dok on nešto posla svrši u obližnjem dućanu. Mi stanemo tu, a on zamače u jedan dućan, iz koga izigje poslije pet minuta. Za to vrijeme ja sam malo razgledao Baš-čaršiju i trgovanje na njoj. Naokolo pijace vidiš dućane napunjene svakakovom robom : Pored ostalog vidiš tu nešto zanimljivog, nešto što ne bi našao u drugim zemljama. Na jednoj strani pijace sjede u ovećim dućanima ljudi, krpedžije i popravljaju obuću seljacima i siromašnim gragjanima Sarajeva, jer je kod njih jeftinije popraviti obuću nego kod cipelara. Tu je on smjestio i svoj cijeli halat. Ja sam upravo počeo malo bolje razgledati krpedžiju i njegov „dućan“ kad me trže glas jednog ekmešćije: „Od pet za četiri," i ja krenem prema njemu. Dogjem blizu njega. Tu stoji dvajestak ekmešćija, a pred svakim po dvije-tri tahte hljeba na gasnim sanducima ili malim seoskim tronošcima. Tu vidiš svake vrsti hljeba. Ima tu samuna, elifa, simita, bocmana, ćahija, čureka i šta ti ja znam, kako se zovu sve te vrsti hljeba, što ih oni prodaju. Dok sam ja to razgledao, Ahmed je svršio posao, i mi pogjemo Ulomjenicom, pokraj Sinanove Tekije, kroz Kadinu mahalu do u kahvu na Medresetima. U putu su še Ahmed i Mustafa po gdje gdje djevoj­ kama javljali, a ja sam samo dobro pratio govor, kako njihov, tako i ostalih, koji su došli u mahalu, a ujedno i govor ženskinja. Razgovor sastoji se u dvjesta rečenica upravo bez ikakva smisla. Ne mo­ žemo ni tražiti ništa bolje, jer nam manjka nešto što kao ljudi, kao djeca XX. vijeka moramo imati, manjka nam naobrazba, a osobito našem ženskinju. Opazio sam, da sa sarajevskim djevojkama naj­ više opće gjaci, a naročito šeriatlije, po tome bi nji­ hova dužnost bila, da na lijep način — sve u „ašikluku" — pomognu našem ženskinju, tumačeći im njihove dužnosti i prava kako djevojki, tako i još više kao budućih matera. Svaka od njih ima brata, sestru, oca i mater, pa zar ne bi lijepo bilo, da im gjaci kažu kako treba živjeti u kući, te kako bi ove mogle uplivlsati na majku i oca, da ovi daju svoje sinove i kćeri na korisne nauke. Eto, vidite, tu bi se moglo pomoći, te za.to ja apelujem na naše gjake, a naročito šeriatlije, da se manu korza i kafana, a da besposleno vrijeme upotrijebe u našim mahalama sa dobrim nijjetom, da porade oko našeg ženskog podmlatka. Može biti da bi u ovom svom radu proždrli i koju gorku pilulu, ali nek se sjete orte: „Valja stazom istine i pravde obrnut, pa od važno naprijed ma kroz trnje grnut" i t. d. Malo smo posjedili u kahvi na Medresetima, pa ja okrenem u Morića han, da vidim je (i došao sin mog ahbaba Suljage iz Visokog, da ga odvedem kojem modernom krojaču na zanat. Sta ometa rad? Odgovor Hazimu na odgovor u 9. broju „Gajreta“. • Gospodine! Pokušali ste mi u prošlom broju odgovoriti na moj člančić, što je izašao u 6. broju, ali na žalost, nijeste uspjeli, premda ste izvrnuli sve moje navode i poslužili se svim bogatstvom svoje frazerije. Vi ste se i u prvom svom članku razbacivali frazama, pa me je to i ponukalo, da Vam odgovorim, ali ne da Vas utučem, nego da Vas s krivog na pravi put iz­ vedeni. Priznajem lojalno, da nijesam u tom uspio, ali ne zato što Vam nijesam dovoljno razjasnio stvar, nego zato, što ste Vi površni, pa se hvatate svih sporednosti dok ono, što je glavno, a što je dapače i krupno štampano, mimoilazite. Ja sam, gospodine, tvrdio da smo, svi složni u tom, da nam treba reforma i posvemašnje promjene i da naše ustanove ne odgovaraju našim potrebama, »ali nijcsmo svi složni u tomu, kako da se reformira i promjeni. Ova je jedna jedina rečenica bila moje uporište (a naročito „ali nijesmo svi složni u tom(<) i nišaneći na nju rekao sam, da nam „to" (nesuglasje u programu) ometa rad. Ne treba mnogo pameti pa da se uvidi, da smo se i nas dvojica razišli u tom, �159 kakva nam treba naobrazba. Žar ne? E, pa kad je šterski i jezuitski odgajati, nego da treba uzeti ono, tako, zašto ste Vi izvrnuli moje misli, pa mi podbacu- što je za nas i bez čega ne možemo biti. Jer kad bi jete, da ja udaram na vjeru i da za nju velim, da se odali posve orijentalnoj prosvjeti, značilo bi na­ ona ometa rad? vijestiti rat zapadnoj, u kome bi mi bez sumnje pod­ Donijeli ste mi i što spada i što 'ne spada u odgovor, legli, pošto se ni veći ni svijesniji nisu mogli odu­ p ase onda postavljate u smiješnu pozu učitelja i pitate: prijeti. Prepustiti se opet posvema zapadnoj prosvjeti Zar nam vjera ometa rad? Ne! haša ve summe haša, značilo bi prepustiti se struji, da nas odnese kud mi nego frazerija i površnost. Pa da ste malo bolje pre­ možda ne bi htjeli. Stoga nam, gospodine, ne preogledali odgovor ne bi mi podmetali opadanja vjere, staje ništa drugo nego pobrati, što je za nas, pa što sam rekao za naše sugragjane što su oni od­ neka o evropskoj prosvjeti i stotinu indijskih hairlija makli nama, razlog se nalazi u njihovoj vjeri i na­ sudi, kako hoće. Jedno je tuđe, da evropska prosvjeta gospodari i Indijom. činu života. Vidite, vidite, gospodine, dokle nas odvedoše Ja tim nijesam ništa rekao proti nauke islama, jer vjera, kao što je Islam, koja zapovijeda svojim Vaša površnost i fraza, a Bog zna, možda će nas još dugo i dugo vucati, dok se sporazumimo. Pretresa­ Sljedbenicima traženje nauke u dalekoj Kini, prima­ nje nauke pa ma od koga bilo itd. apsulutno se ne jući sporedno zaboravili smo na glavno, a to je su­ protivi nauci, nego je podupire i stoga ja nijesam glasje u programu naše ženske naobrazbe. Znajte, da ništa rekao protiv vjere, niti velim, niti ću rijeti. — je to naše životno pitanje. Nije to tako lahko, kao Kršćanstvo dozvoljava otkriće žene, koja opet pohodi ,što mnogi misle, dati ženama školu i prosvjetu. To znači igrati se s nožem. I stoga treba oprez­ razne zavode i u tom odmiče ne čekajući, da se specijalno za nju otvaraju zavodi. Što se pak načina nosti i izbora od strane stručnjaka. Polazeći s toga života tiče, dozvolićete, da se silno razlikuje od na­ stanovišta napisao sam [svoj člančić i pozvao Vas, šega. Ali Vama nije bilo stalo ni do čega, nego ste da nam iznesete program, kako Vi to mislite udesiti, se uhvatili za riječ, izvrnuli joj ^smisao i nastavili s a Vi mi odgovarate, da ne ima mjesta (!) i da nilekcijama. Budimo iskreni, čitav je Vaš odgovor su­ jeste pozvani, nego to prepuštate raznim anketama. višan. Ja sam od Vas tražio program, Hcako da se A da bude više ironije, nabacili ste mi se i nekim redom predmeta, o kojim za sad ne ću ništa go­ ostvari ono, što Vi zamišljate,' a Vi ste udarili u spo rednost. Pa sada ko je kriv? Budimo iskreni — sva­ voriti nego ću to možda jednom drugom prilikom kako Vi. Što mi pak preporučujete proučavanje Is­ pretresti. lama i dr. na tom Vam hvala! 0 islamu znam tbliko Ja mislim, da bi našim člancima trebala da bude koliko mi treba. Milo bi mi bilo, da ga potanko pro­ svrha, da te „biti imajuće" ankete donekle rastereti učim, kao što ste ga Vi proučili. A što se tiče po­ i u samu stvar uputi premda će u njima i sami vijesti opće te kulture i civilizacije o tom Vas mogu stručnjaci sjediti. To ne smeta. Pošto je to naše ži­ uvjeriti, da je poznam isto toliko koliko i Vi, ako ne votno pitanje, to treba da se po mogućnosti svako, možda i poviše. koji se osjeća pozvanim i koji je u to s pedagoškog Isto tako nijesam tvrdio, da muslimanka ne gledišta upućen, izjasni o tome, da bi se na taj na­ treba da zna za Imami Azama i Gazaliju nego baš čin samoj anketi donekle posao olakšao. obratno, ali pored toga da znade i za druge svjetske Jer se ne lomi preko koljena tako jedno važno velikane pa i za Gethea. Haj! Haj! pitanje o kom ovisi sudbina jednog naroda. Nepo­ Jer poznavati Imami Azama i Gazaliju znači po zvani se ne razumiju u to pa zato i navaljuju na to znavati tačno tadanje prilike islamskog svijeta, kada s toliko naivnosti, zato ih treba upozoriti, da se su oni živjeli. Zatim sva njihova djela i ideje, koje uklone s puta, da pozvani reknu svoju. To sam i ja su oni zastupali kao najveći islamski naučenjaci.Do- učinio, a činim to i sada, jer Vi sami kažete, da nizvolićete, to je za naše ženskinje s obzirom na pri­ jeste pozvani. Po mom mišljenju čitava je stvar izlike preteško. Dok je to sasma drukčije kod naših megju nas svršena, jer čemu zlorabiti dobrotu re­ pisaca jedno stoga, što je jedan jezik i gotovo isti dakcije, pa se tuđe nadmudrivati sporednostima, a običaji, a svijet, koji se obragjuje, kud i kamo bliži glavno zabacivati. Da ste kojom srećom stručnjak, našoj naravi od onog, što ga obragjuje Gazalija. — onda bi se malo pozabavili o toj temi, a ovako ne Ovako dakle poznavati Gazaliju prosto je nemoguće ima smisla, jer ja ne trošim vrijeme i sile uzalud. a poznavati ga samo po imenu, to nije nikakovo po­ Promislite se podobro, pa ćete vidjeti, da imam pravo. Jedno je samo tu, da je ovo moj zadnji odgovor i znavanje. Što sad? Naivno je, što mi predbacujete o evropskoj da Vam ne ću više odgovoriti pa Vi ma ne znam prosvjeti. Rekao sam, da smo pod uplivom evropske što rekli, jer se uzalud piše pošto ste Vi možda neprosvjete i d a.se u tom smjeru treba i odgajati, pa hote izašli iz koncepta. Ve alejkumusselam ve rahmetulah ve berekaVam zato uvijek stojim na raspoloženju s dokazima A h me d. u ruci. Rekavši to nijesam rekao, da se treba klo- tuhu. �160 napadaju koji. od mehkiša, a sjutra u „njihovoj no­ vini opet udarac po „tvrdišima. Haso se veselio svemu što se napada, što je ko biva, da se ruži i grdi. Eto, on je izvan „stranaka", a ako ćeš i treba tako, valja biti svakom prav, — on je kahvedžija. I „Švabe" odnekle čule za Hasu. Neko im na­ yroAHO Jiasopn BjeTpuk Hocekn unpnce pnjeTHe hvalio Hasinu kahvu, kad jedno jutro evo ti na čak H joga y rpan>y Heuno, a » cTy^eH npon^a^e ican... glavom samog gospodina kapetana Stanivukovića u Ax, to cy npoinjiocTn Moje y3Aac,0, Banaj h cy3e U p n 6ojihom norpe6y ^aHa aok cyHpa racu ce njiaM... kahvu. Lanjske godine kada se nama doseliše novi A x, ja^Ho cpAampe Moje, hg jenaj Hero mg nycTH, vojnici Magjari, dogje s njima i jedan debeli kapetan. -Aa jih ce cjekain oHor cacTaaKa AaBHauiH.er c h>om : To je glavom Stanivuković. Rodom je on iz Banata, Bene je naAa.no 6^aro rn3AaBor „T>ynKora Maja... a dobričina čovjek. BjeTpHk je myM0o thxo c MnpncoM 11 jiaKHM chom... — Došao ja, — veli on našim ljudma — i k vama malko da. Lepo bi, velim bilo, da se upoznaM hpho cmo cjeAHJiH TaAa... HaA Hana 6ajaM je ca&’o demo, da se malo onako prijateljski razgovorimo. JIIyMHo, niyniTao, 6yHg’o n npyac’o o6hjihh xaaA. Naši su stari s početka u nj buljili oči i nekako A x, th ch ApaacecHa 6njia k ’o MjiaAa naaHHHCKa Bn.ia, ga s nepovjerenjem gledali, a kasnije, Bože moj, A ja caM pa3AparaH 6no, jep He 3Hax, uito 3HancM caA. oni se svikli na toga „Švabu ko’ našeg čovjeka." G. Stanivuković, naš kapetan bio je i on jedan Aj, to je MHHy.io, npom.no... E bo mg Ha hctom Mjeciy, od onih rijetkih gostiju što su k nama „isprijeka" došli, A a ’ caAa aca-iocTan, TysKaH, k ’o AaBHo yBeo ijB’jeT, a željeli, da nam se približe, da nas upoznadu i da Jep rjieflaM 6yAykHOCT Hauiy KaKO ce Typo6Ho hhhco nam štogod koriste. H Hanm nyTOBH A’j&ae h *>h A y AaJieK CBnjeT... Hasina kahva prava zgoda, gdje će g. kapetan s našim razbaciti koju riječ. Dan, po dan, uvidio on CnyuiTa ce JiaraHo Bene... n nponi^iocT y rpan>y jega da je Haso ipak najoriginalniji tip „turski." I I cppa yMJipe jaAHor je ita jte h Banaj CKpHT, Duša mu Haso. Imao Haso i sina Selima pa bi H Tnxo raanTaite 6oho, Aa cy3y H3 ona MaMii: kapetan uvijek govorio: „ 0 Miwa AjeBojKo Moja, o 3ap ke CBe TaKo 6ht ?‘‘ — Uči li, Aso, tvoj Selim? TI ti-™ 11 — Uči ja, gospodin! Ide u mejtef. — Pa kad ide? Ja ga uvek ovde vidim... Ala Nerćes: . . . . Ma on, gospodine, jutrom rano ode pred Zej nil hodžu, proući, promijeni sabah, zabilježi nokIz sličica: „Sa Neretve.14 ton 13) pa odmah meni, da mi tuče kahvu... Haso Kahvedžija. — Šta veliš? Od svih kahvedžija, što ih je u našoj kasabi — Ja... — a ima ih četrdeset i sedam, — nema ti ni jednog, — Uči nešto veliš turski, a? da ljepše peče kahvu kao Haso. — Ama jš... Haso, znaš, onaj naš stari Haso s ćuprije. Ono I tako bi često govorili, samo što gosp. kapetan doduše nije da on sam znade ispeći ,,dvicu“ s kaj­ nije mogao da razumije našega Hase. makom, no moj brate, u njega ti eto onako i ćejf — A što ti more, ne dadeš svoga dečka u školu jedan sjesti u kahvi pa srkati crnu mećrušinu1) i da nauči čitati i pisati? — pitao kapetan. Ispaliti cigar, dva duhana. — A što će m u? Ne vele mu biti ofincir. Ta, T u se sastaju naši ljudi, naši stari ljudi. Šta ćeš evo ja bilježim ima dvajest godine tebeširom4) dugove de, ne može njima paliti pa ići megju mladež u onu pa vazda mogu i bez vaše jazije proći. našu novotariju, biva „čitaonicu1*, a vjera j’ Bog, Kapetan ušutio. Gleda one bijele crte po drvetu drago čuti šta i s duvelima biva i tako koješta Haso što ih je Haso zabilježio kao dugove. je znao ezberle2) šta priča u novinama. On nije . . . . No, no, Aso, mi ćemo već gledat’ tebe znao ni sam ni crne na „štampanom11 ćagetu, ama opametit’; rekao bi kapetan pa bi ustao i otišao smi­ jes’ čuo u Mujčinovoj berbernici gdje se čitaju „naša ješeći se iz Hasine kahve. dična glasila." Čudna li tad veselja od Hase, — a Jednoć došao tako kapetan u kahvu, a Haso znao je sve upamtiti što bi čuo kao da je sami hoda po kahvi ljutit. gospodin novinar, — kad bi Mujčin čitao gdje se . . No, šta je ’Aso? Književnost. — aH , M ocrap. ~ rioji, SajajnoM. >) Mećrušina = od mekruh, zabrana. U nar. pjesmi kahva je „mećrušina.1* 2) Na pamet. voska. ») Djeca u „mejtefu" zabilježe svaku lekciju tačkoin od V Kredom, �161 „Ništa, vala, gospodine. Doveo gjavo naku ko­ misiju ev’ ovdi pa rekoše „Švabe" da mi je ko biva kahva peksinasta i nečista. „Odmah ošerbetiti i očistiti! — dere se oni naš Salčin (Salihaga, gradonačelnik.)" „Pak dede, da se radi! — viče kapetan. „Ma evo uz’o sam ovu metletinu i malo kreča, da ovo časkom poštrcam, te istom da im zalijepim o č i. . . Kapetan bi se ukočio od smijeha, da može bo­ jeći se, da ne ražljuti dobričinu Hasu. Gleda mu ne­ čistu metlu u ruci, pa će polagano: „Znaš, dobri Aso, to ne ide tako. Ja ću ti sam naručiti malera1) da ti ovo uredi. Ja ću i platiti, znaš? 'Ajde ti samo ja ću sve urediti!... Haso malo iskolačio oči u kapetana, a onda, nema druge, izišao iz kahve. Za tinji čas došao onaj naš Talijanac Gjusepe, pa sve ostrugao, očistio i ofarbao kahvu sa šarama. Haso se zapanjio gledajući u nju. — j e li sad lepo, a? — pita kapetan. — Jes’ vala, gospodine, ko kutija šarena. Ihl... — Vidiš, — najednoć će vepelo kapetan, — sad ćeš ovdje nabaviti stolove1; pa onda stolice, da to bude.... a Haso ga presiječe: — Ih, majčice, gospodine, otro mi Talijanac sve dugove po daskama. Propade mi tamam čet’res’t grošal... zapomaže Haso. — No, no, vidiš $ad svoju pamet. Da ti znaš moj brajko, pisati, sve bi ti dužnike pobeležio u notes2) kao i ostali svet, a ne ovako kao dečak od četiri godine..." Pa onda udari u smijeh g. kapetan Stanivuković. — Ko je ovome kriv, a ’Aso? — pita kapetan. „Kriv onaj ugursuz Talijanac, da ko?" „0, ne, ’Aso, on nije nikad vidio ovake šare po daskama. U njegovoj kasabi, gdje se on rodio, tako se ne beleži dug... Nego se, moj brajko, predaj pak pošalji dete u školu..., blago opinjao g. kapetan Hasu. — Ma hoću vala baš, gospodine, vidim već i ja kud ovo ide... reče Haso. Odsele je i kahva Hasina bila puna mušterija, pa i „Švaba", jer ih je kapetan naveo. Pa ko i ne bi došao sad u Hasinu kahvu, kad je eto „po modi?" Šem suddin S arajlić: Zemlja. Po narodnom vjerovanju. Šta je zemlja? Četvorina, ozgor ravna sva, Kojoj niko na rub došo nije do sada, U jednome d’jelu, s kraja, vlada vječni mrak, Bojadžija. J) Tefter, bilježnica. Odsvuda je more kruži i do neba zrak. A nebo se ponavilo iznad zemlje sve, Samo jedno, od tri sunca, sad se njim šeće. Megju rozim volujskijem stoji zemlja sva, V6 na ribi, ta na moru — i ko ti sve zna. Megju rozim volujskim je, sedam ih ima, Sedam stupa naokolo svim nebesima. V6 nek jednom dlakom makne, zemljotres je tu, Jednom dlakom drmne nebo, mora, zemlju svu, A kad makne glavom, kažu dobri ljudi ti, Zdrobiće se, ko igračke, sjajni svjetovi. — A to skoro zgodiće se, kad će glavom mać’, Jer paleći sunca traci vječnog će ga tać’, Sunca, tek što zoru stvara u svemiru svu, A koju mi vidimo u noćnom vedrilu Kroz šupljike tvrdog neba, vječno što će ga Sunce svojim ognjem spalit i rastopit ga. 1 to sunce kad zapeče biće sudnji dan, Sa njega će oživjeti hajvan i insan. Kao mlijeko pretopiće zemlja se pod njim, Nebesa sc porušiti, brda skršiti; Raj i pako stvoriće se, ljudstvo suditi, Jedni tamo, drugi amo mjesta puniti. A sa zemlje šta će biti, griješnice stare, Tradicije naše za to vrlo malo mare. Časkom bi je moglo nestat, po tom vjerovanju, Ako bi se zakamaro vo, sa žege, danju...------- Hazim Muftić, Tuzla: Komljenje kukuruza. Slika sa sela. Imade se okomiti oko hiljadu tovara kukuruza. Puni su koševi oni dugački, a i oni što su upleteni u obliku kula, a odozgor pokriveni sijenom. Komljenje će obavljati za to naročito pribavljena mašina, dočim: nabacivanje klipova, podmetanje praznih i izmicanje punih žaka, te vezanje, prenašanje na vagu. a odanle u hambare okomljenog već žita; kupljenje otučaka i prenašanje istih u već ispražnjene koševe probiranje boljih klipova, a odstranjivanje onih slabijih, koji će se nabaška komiti; napunjivanje sepeta i vreća, donašanje vode za mašinu i ioš druge sitne poslove moraju ljudi svojim rukama i legjima izvršiti. Mašina je oduljim zvižgjanjem — po zdogovoru — javila okolici, da će rad započeti, te da starješine povedu čeljad na posao. Mašinista je jedan mladi gragjanin, koji ne zna čitati ni pisati, ali je ovaj zanat �162 naučio od drugih, koje je više godina u ovakom poslu posluživao i pomagao im. Ispita mu — veli — ne daju položiti, dok ne nauči pisati, pa se veseli, što će skoro idi u vojnike, jer će to tamo modi postignuti. Nu u ovaj posao se razumije i s nekakvim ga ponosom vrši, a sad ga još nadzire i pomaže mu jedan ispitani. Vele da imadu i „obermašinistu«, ali je ovaj nekud s poslom otišao, pa za to ova dva moraju često gledati u nekakav šaraf, okretaljku, koja se na vrh mašine neprestano vrti i s tim drži nužnu ravnotežu. Iza svižgjanja mašine počeli su se seljani iskupljati. Došli su i muškarci i ženskinje, različitog doba, osim nejakih i prestarih, sve u svojoj svakdanjoj se­ oskoj nošnji. Starješine prijaviše poimenice svaki svoju čeljad vlasniku žita, a ovaj ih sve popisa u jedan tevter, da znade kome imade za pojao isplaćivati, a onda im svima, u zdogovoru sa starijim, razdijeli različite poslove. Naravno jačim teže, a slabijim nešto lakše Na prvi pogled bi čovjek rekao, da će posao kod ovlike mase nediscipliniranog i neorganiziranog seljaštva, od kojih ni jedno ne zna čitati ni pisati, idi traljavo. Jer se misli, jla su od seljaka daleko pojmovi: razdioba posla, marljivost, tačnost i došljednost. Nu rad je započeo: Mašina je još jednom kratko zviznula, negdje malo odpuhnula i stavila - svoje razne kotače, male i velike, u kretanje. Dugački, široki i jaki kaj.iš, ■koji spaja peć s mašinom komaljkom, počeo je da se mota, a iza toga se začu nekoliko različitih glasova. U okolici mašine, ad ista radi, ako hoćeš da nekom nešta kažeš, moraš dobro vikati, jer se polahko ne čuje, kao ni u mlinu. Uz mašinu, u blizini nje i u cijelom prostranom dvorištu vidiš puno svijeta. Svak se miče, svak radi nešto. Ona ozbiljnost na licima radećih i onaj sklad u radu, te obazrivost i pažnja seljaka, kad se susreću ili prilijedu jedni drugima, da se potpomognu, kada to gledaš odozgor sa koša (seoske lože), pričinja ti se, kao da si na kakvom koncertu ili ne! — kao da si u z maljskom saboru, jer i tu ljudi rade. Vidiš različitih tipova; vidiš glava sasvim tebi poznatih, jer si iste take glave negdje gledao. Sad ti je onaj sličan tome i tome tvom pr jatelju, koji je inače doktor sudac, trgovac, hotelier ili keler; sad vidiš žensku glavu koja je slična nekima, što si vigjao na poznatim ili nepoznatim gospogjama ili gospogjicama, koje si negdje na keju, čaršiji i inače u životu susretao. Za neke se brzo sjetiš, na koga su ti nalik, a za neke ne možeš, ali odijela, mjesto i okolnosti brzo ti zabace razmišljanje o tome, te samo što u sebi rekneš: — »gle kako je taj i taj sličan tome,« — ili „Ah, u one oči kao u one, što no često progje tuda!“ — te odmah prenosiš poglede na druga mjesta. Seljaci rade marljivo, dosta brzo, bez prigova­ ranja i ne liute se oni, kojima su teži poslovi u duž­ nost zapali, na one, koji maju lakši posao; a na pjziv brzo i bez zlovolje jedni drugima pomognu. Ako se jedna hrpa nešto razgo orila, te koji čas prestala raditi, dosta je da pazitelj na onoj strani uz­ vikne: Ooj, vi tamo! — i hrpa ljudi odmah nastavi, kao navijen sahat. Kao svugdje, tako i kod seljaka ženske zauzmu na baška poslove odijeljene od muških, te se samo časovito miješaju sa muškim, a to je kad donese sepete i vreće, koje ovima predaju, ili kad što izvanredno trebaju pomoći ljudima. Odrasli su ozbiljni i hladni, mnogi trajno drži kratku lulu u zubima, dočim je mladež, kao i svagdje. Megju ženskim imade i djevojaka, mlagjih vra­ golastih, a i starijih — čednih i ozbiljnih. Sve su vrlo spretno odjevene: jednostavna duga košulja, od bijelog debelog domaćeg beza, na plećima gunjče bez rukava od sukna zagasito-bijele boje, ob­ rubljeno crnim pletivom; na krilu kidena vezena pregača i na glavi bijel rubac. Udate imadu i straga još po jednu pregaču. Jedna mala vrlo vragoljasta, sa svojom zdravom simpatičnom pojavom i veselim šalama pridonosi mnogo zabave ostalom društvu. Ona viče vragoljasto drugima, da su lijeni i da sporo rade; gurne mimohod — tobože nehotice — koga mladića u rame i redovito ugrabi uvijek piiliku uzdignuti na legja tešku vreću nekom lijepom crnookom momku. Crnooki rekao bi, da o maloj nikakva računa ne vodi, ali se je odozgor sa koša jednom prilikom moglo primijetiti, kako joj pruži kitu karanfila re ­ kavši: »Maj, Ano!(< — a Ana cvijeće pogleda, osmjehnu se i metnu ga u njedra i dalje nastavi prenašati sepete pune kukuruza: Pa da, za što je Bog dao onliko cvijeće po vrtovima?! I mulkarci su odjeveni jednostavno: debela, bi­ jela košulja je po gaćama, oko pojasa išupljikan kajiš ili šarena tkanica, a na plećima od crnog sukna gunjac bez rukava. Rade trajno izuzevši vrijeme smotavanja cigara i poslušni su. Kad pazitelj osjeti potrebu, da neko pregje sa jednog posla na drugi, on ga samo povuče za rukav i odvede onamo. On ide, a da se ne protivi i ne pro­ testira za to, da li isti posao spada u njegov djelokrug, jer se svi težaci razumiju u sve težačke poslove. I seljaci u radu ne pitaju, k liko je sahat. Oni drže, da je sav dan, osim vremena za ručak, užinu i kratki odmor, odregjen za rad. Ne čitaju novina, ne igraju se tenisa i ne izležavaju se, nego svaki koma­ dić vremena upotrebe u kakvo korisno poslovanje, te su redovito zdravi i zadovoljni. Ne vole suvišnog piskaranja u rješavanju dnevnih dužnosti. Ako se stanoviti koš imade isprazniti i prenijeti �163 na drugo mjesto, nije nužno pisati uredovne opomene zapisnika, niti dugo čekati odluke, nego se to na shodnu napomenu redatelja uz dragovoljno sudjelova­ nje nekoliko jakih mišica za kratko vrijeme uredno stvarno i faktično izvede. I za to im život, kad god imadu posla, nije do­ sadan i ne razumiju, šta je to nervoza. Samo nešto imade, što seoskom, osobito muškom, svijetu kvari ugled, a to je: psovka. Oni psovku i druge proste riječi miješaju u svaki svoj razgovor. Bez obzira na to, s kim govore i da li ih ko čuje, oni svoje fraze, koje su ispletene poukom ovake vrste, vazda upotrebljuju. A vdo su dosjetljivi. Neki Mijo bio malo prestao raditi. Drugi mu na­ pominje rad i viče: »Ej, Mijo, što si stao!« a treći mu iza toga smiješeći se dodaje: „Ako ne budeš radio, postaćeš mrzak, pa ti ne će više biti ime Mijo.« Nekog dječaka doveli k hrpi komuše, da pomaže istu prenositi u koševe. On pohiti, ali nema za njeg. sepeta. Pita uokolo, šta će činiti, a neki mu dovikuje, •da uzme vreću veleći: „Više ćeš i u. vreći' prenijeti, nego nikako!« Po tome se vidi, da su seljaci sposobni za obra­ zovanje, te bi njihovi dušobrižnici mogli, trudeći sei za neko vrijeme i psovku izraegju njih protjerati. Obigjimo jednom to veliko dvorište, u kojei se kukuruzi kome. Hajdemo najprije do-stroja. Eto, tu vidiš neprestano okretanje raznih koleta, od kojih su neka megju sobom spojena kajševima, pa se i ovi miču. Ždrijelo stroja se sastoji od željeznih pomičnih ljestvica, na koje dvojica seljaka neprestano nabacuju zdrave neotučene kukuruze, a ove ili brzo motajući uznose u unutricu mašine, gdje razni zubčići i kota­ čići kukuruze mrve, te rastavljaju zrnad od komuše i pljeve i opet sve napobaška, na razne druge otvore trajno izbacuju. Mašina se neprestano drma i trajno ponavlja slova: u, m, r, s, kao da pjeva odu svome komitelju. Za već iskomljeno žito imadu na jednoj strani stroja tri otvora, na koje redovitp vješa prazne vreće jedan radnik. Svake dekike je po jedna vreća od 50 oka puna i zamjenju se drugom praznom. Za vrijeme mijenjanja vreća, otvor se zaklapa, da se žito ne bi prosipalo po zemlji. Napunjene žakove preuzima drugi radnik, te ih na mjestu zaveže sa već pripravljenim kauafama i prebacuje ih malo dalje u blizinu vage. Iz zadnjeg otvora stroja vidiš, kako sa nekog pomičućeg se rešeta frcaju prazne komuše, koje bi za kratko vrijeme mašinu zatrpale, da nije ooih pet šest okretnih radnika, koji komušu odmah otrguju u sepete i nose u koševe, ili djelomično pred peć ložaču, da ih upotrebljuje mjesto drva. Na sve, koji oko stroja rade, neprestano pada bijela pljeva, od koje ti se pričinja, kao da pada snijeg, ali to nikom ne smeta. Kod vage čuješ često: »Dobro je,u pa onda: »328!“ ili »i 10!« a onda nakon mjeračevog zatvaranja vage vidiš, gdje se desetak jakih mladića jagmi za pune vreće, bacaju ih na pleća i malko pogureno, nose ih onamo u magazu, a odonud vidiš druge, gdje se vraćaju sa ispražnjenim vrećama i u sviju su no­ gavice zasukane do pod koljeno, da im bude spretnije koračati. Ako se koji smije, vidiš u svakog zube bijele, kao da je mladog sira natrpao u usta. U okolo ispred koševa prostrte su velike dare, nazivaju ih »ceradama«; a na njih izručuju neotučene kukuruze iz koševa, pa ih tu onda žene prebiraju, tr­ paju ih u sepete ili vreće i nose pred mašinu. Na svima licima vidiš zadovoljstvo i raspoloženje i svukud vidiš stvarni i ozbiljni rad. Nema odgagjanja, nema neostvarivih kombinacija, nema posebnih stranačkih težnja, nema staleških trica i kučina, nego sve skupa veže jedna misao i jedna dužnost: Ovaj posao treba uredno i časno raditi i dovršiti. I Mehmed i Ilija i Ana i Ibrahim i Ivan i Mara i svi ostali samo rade svako svoj odregjeni posao, a radovi su sviju skupa u savezu tako, da su se hambarovi brzo počeli napunjati čistim okomljenim kuku­ ruzima. Svi, samo rade i rade, a kad se susreću, susreću se veselo sa zanimljivim šalama i dosjetkama. Kad ćeš se ženiti. i. Zakiti se šarnim cvijećem, Dok uvehlo nije; I djevojče uzmi, dok joj Za te srce bije. Jer cvijeće kad povehne, Ne miriše više, Nit djevojka u nevjeri S ljubavi uzdiše. Uvehlo se cvijeće baci, Nevjera prokune, Kad u srcu djevojačkom Ljubav se utrne. Zakiti se šarnim cvijećem, Dok cvate i miri. �164 Dok oko njeg oblijeću Pčele i leptiri. I djevojče ne ostavi, Dok je mladost kiti, Dok joj hoće svako drugi Srce ponuditi. Za cvijećem posije žali, Ko ga kido nije, 1 za dragom plače onaj, Ko je ne dobije. III. Zakiti se šarnim cvijećem, Dok još narav cvjeta; I djevojče uzmi, dok te, Kite mlada ljeta. Jer, kad zimski oluj dune, Cvijeća nećeš naći Nit će djeva pod starosti Na pendžer izaći. Pupoljak je svakom draži. Nego ruža stara — I djevojci momak slggji, Od stara bećara.... ' /i .r ~ Gajretove vijesti. Id i-s c id in iz m u b a r c k j o ls im ! Članovima i prijateljima društva, saradnicima i preplatnicime lista i svima ostalim muslimanima najsrdačnije čestitamo Bajrami-šerif, sa vrućom željom, da Svevišnji dade našem milletu snage i moći, da se osnaži i ojača i stupi u kolo ostalih kulturnih naroda! Idi seidiniz mubarekj olsun! F ird u so v n ie a r ifsk i fon d. — Ovaj fond je do sada narastao na blizu 3500 krune, a prilozi još jednako stižu Gajretovoj blagajni tako, da ima izgleda, da će fond još mnogo više ojačati. Naročito se može u to nadati, kada se uzme u obzir, da još nisu svoje priloge dali Kučukalić, Fadilpašić, Merhemić i drugi naši bogaši, koji će ovaj fond potpomoći sa obilnim prilozima. Imena priložnika počećemo da objavljujemo u idućem broju lista, jer u ovom broju to ne mogosmo, radi prenatrpanosti drugog materijala, učiniti. Č la n o v im a ,,L iye hiljade". Rok za uplatu prinosa za „Ligu hiljade" evo već progje, prinosi se na žalost, ipak potpuno ne uplatiše. Veliki je broj onih, koji svojoj obavezi nisu udovoljili, čime su dali veoma lošu svjedodžbu o svome patriotizmu i svi­ jesti. — „Musavat" i „Samouprava", koji redovno prate kretanje Gajretovih poslova, traže nam imena onih, koji ne uplatiše prinose, da ih odmah počnu iznositi,, na javnost kako bi ih javno žigosali. Ali kako bi to objavljivanje imena pokazalo vrlo hrgjavu siiku, koja bi hrgjavo karakterisala cio našelemenat, Gajretov je odbor zaključio, da rok za uplatu „Lige hiljade" produži za još mjesec dana i ovim i zadnji put apeluje na članove „Lige hiljade", da svoje prinose uplate i time sačuvaju kako sebe, tako i cio naš millet, od javnog rugla. Iz u p ra v e d ru štv a Ovih dana je ovd. list „Musi. Sloga" objelodanio bilješku, u kojoj se na­ stoji iz jedne obične štamparske greške u listu na­ praviti, ništa manje, nego djelo zloupotrebe. U objav­ ljenom godišnjem izvještaju društvenom se je uvukla štamparska pogreška, te je Stipendija učenika Salima Repovca označena sa K 300.— mjesto 200,—, a ta pogreška je bila dovoljna, da redakciji spomenutoga lista dade povoda, da u svojim stupcima donose senzacionalnu vijest pod naslovom „Zlouporaba u Gajretu", u kojoj se objavljuje pronevjerenje u društvu. Dakako, da je svako pametan mogao odmah uvidjeti ne samo da je dotična bilješka netačna nego i komična, te stoga odbor Gajretov nije radi toga ni glava zaboljela. No premda je ta vijest od svakoga bez razlike prezrena i ignorisana, ipak nalazimo za munasib, da je ovim dementiramo i proglasimo netačnom, pozivajući redakciju „Musi. Sloge", da izašalje dvojicu svojih saradnika, kojima ćemo — i ako nijesu članovi „Gajreta" — pokazati originalni skup­ štinski zapisnik, u kojem je dotična svota označena sa 200 K. Mi nećemo da ispitujemo, da li je kakav oso­ biti razlog imala redakcija „Musi. Sloge" kada je ovu bilješku objavila, tek nam je primjetiti to, da se njome Gajretu može — makar i najmanje — škoditi. A da je rad protiv Gajretovih interesa nepatriotski i nedostojan obrazovanih ljudi, o tome nije potrebno govoriti. H oru lARH-jrienejbai. 3a TajpeTOBa HJiaHa yTeMejbana ynncao ce je r. Maio TojKOBiik BejieTpacau 113 TpcTa ynJiaTHBaiH iuuax uho npHHoc oa 200 KpyHa. XBa;ia r. rojKuBnfey Ha oĆH.iHoj noTnopn, kojom oboj Harnoj onhoj HapoAHoj kopncHoj ycTaHOBH u thm6 Hajčo.’te nocBjeAOHno, Aa My jieam Ha cpuy Aoćpo u HacpeAaK Haiuera eaeMeHTa. I. I ojKOBnh, koju cToja y noc.ioBHHM Be3aMa ca Ham HM TprOHIJHMa, OBIIM CC CBOJHM AOĆpo'IHHCTBOM Hajćo jte npenopy>iyje, a HaiiiH TproBim 6h TpećajiH, Aa CTynajy y noc.ioBHe Bese caMo ca ohhm TproBUHMa, kojh je npHCfco'iiio y noMoh �165 no,aynnpy „rajpeT**. KaAa 6n y tom noraeAy Hamu Tp' roBgn nopaAH.ia, „rajpeT* 611 Morao ao6 hth 3HaTaH 6poj Ao6poTBopa h yTeMe.i>HTe.’ba, na aoejiyjeMo Ha naTpnoTHsaii Hamnx TproBaga, Aa ce 3ay3My n nopaAP 3a 0By onhy naM oTBap. onoj braći, koja se bave pisanjem ma u kome pravcu, da nas u tome potpomognu. Naročito se nadamo, da će nas u ovomu poslu potpomoći bivši i sadašnji Gajretovi stipendisti, koji će se na taj način najbolje moći odužiti »Gajretu«. List će i nadalje održati isti format i veličinu (16 stranica), a gradivo će mu se podijeliti u razne rubrike, u kojima će se po mogućnosti donositi članci iz svih grana nauke, književnosti, umjetnosti i uopće pratiti kulturni razvoj u svijetu, a poglavito u islam­ skim narodima. Osim toga će se otvoriti i rubrika „Narodne umotvorine«, u kojoj će se objavljivati najljepše stvari u pjesmi i prozi, što ih je stvorio naš narod, te tako „Gajretu1 mogu pomoći i oni, koji ne vladaju perom u tolikoj mjerj, da bi mogli štogod originalno napisati; jer svako nam može poslati neku narodnu umotvorinu,' čega se u našem narodu nalazi nepresušivi izvor. Radovi saradnika će se nagragjivati i novčano, pa se na taj način našjj siromašnoj akademskoj mla­ deži, koja se perom bavi, pruža prilika i da nešto zaradi, te se na taj način pomogne u svome hrgjavom materijalnom stanju. Apelujemo ponova na svu braću, da nas u ovom teškom ali blagotvornom poslu potpomognu, jer naš elcmenat sve to više osjeća potrebu čitanja, a toj potrebi ćemo mu Gajretovim listom najbolje udo' voljiti, Želi jat ,,G ajretu.“ Ggja Čelebihanuma, supruga Šućri ef. Alagića profesora gimnazije dala je 20 K »Gajretu« kao jedan dio svoga ovogodišnjega zekjata na zinet. Ova potpora »Gajretu je tim značajnija, što ona dolazi od strane jedne muslimanke, kao i zbog toga, što je to zekjat, koji se do sada nije običavao davati »Gajretu«. A ove obje pojave nas moraju veseliti, jer nam one pređkazuju nove pomoći Gajretovu blago tvornom radu na kulturnom podizanju našega ele­ menta. Naše ženskinje. koje do sada nije ništa radilo za »Gajret(< ni doprinosilo njegovom materijalnom ojačanju, moglo bi mnogo da učini, a nadati se je da ča inšallh, ta svijest i megju naše ženskinje uskoro prodrijeti. Isto tako bi »Gajret« dobio znatne izvore, kada bi ga se naši bogati staleži sjećali pri podjeli svoga ze­ kjata. Jer kada bi ma i mali dio od onih velikih svota što se podijele kao zekjat, došao u @ajretovu blagajnu, društvo bi od toga imalo godišnje velike prihode čime bi se sve to više ojačavalo i podizalo. A nadali se je, da će ta svijest megju našipvnarodom prodrijeti. Prvi znaci već se javljaju! P rvi Gajretov pododbor. Svjesni mostarci, koji su uvijek stajali u prvom redu Gajretlija, osnovali su ovih dana društveni pododbor, da bi na taj način lilllLL » Gajretov rad proširili i još više unaprijedili ovu opću (5 >oĐ narodnu ustanovu. U pododbor su izabrana ova lica: Ibrahim ef. Kajtaz trgovac, z a p r e d s j e d n i k a ; Muhamed Emin ef. Dizdar prof. za p o d’p r e d sj e đ- Gajretova sofra. ni ka ; Mehmed Jahić učitelj za t a j n i k a ; Ahmed U nedjelju veće ostvarena je jedna lijepa i ple­ Gjikić učitelj za b l a g a j n i k a i Alija Alajbegović kan- menita ideja. To veće je u Gajretovim prostorijama cel. za r e v iz o r a . održan sastanak prijatelja naše školske omladine, na Ovo je prvi Gajretov pododbor, a nadati se je- kojemu se pretresalo o pitanju osnivanja jedne ku­ da će se u svjesne Mostarce ugledati i ostala braća hinje, u kojoj bi naša srednjoškolska mladež dobijala u drugim mjestima naše otadžbine. zdravu i jeftinu hranu. Ispravak. U broju 8—9 a u rubrici »Islamski 0 potrebi jedne ovakove ustanove nije nužno svijet« potkralo nam se je nekoliko pogrešaka koje mnogo govoriti. Svaki, koji poznaje prilike u Sara­ molimo da se isprave. Tako je izostavljen naslov jevu, znade i to, da su životne namirnice dostigle članka, koji je trebao glasiti » K a z a n s k i T a ta ri.« upravo vrhunac skupoće. A to stanje dakako, da mora Osim toga su ispuštene ove riječi: » k o n z e r v a t i v c i « u prvom redu osjetiti naše gjaštvo, koje je velikom u 8. retku ozdo 1. stupca str. 126. izmegju riječi većinom upućeno na neznatne stipendije od 20—40 »marljive« i »generacije« i »reći« stupac 2. str. 127. kruna mjesečno. Sa tom malom stipendijom je našem red 30. učeniku apsolutno nemoguće izlaziti na kraj i on Osim toga imade nekoliko pogrešno štampanih mora da gladuje i pati se, hraneći se suhim hljebom riječi, koje je, nadamo se, i sam čitalac zapazio. i nnjhrgjavijom hranom, koju za male pare u ašČinici Iz u red n ištva. — Kao što je poznato ljetošnja dobije. glavna skupština je zaključila, da „Gajret'1 od nove Imade, istina, znatan broj naše školske omla­ godine počne mjesečno dvaputa izlaziti. dine u vakufsko-meari fskom konviktu, koja je pot­ Radi toga se uredništvo lista već sada mora puno opskrbljena, ali je ipak ostalo dosta njih i izvan brinuti za gradivo lista, pa se zbog toga obraća svoj konvikta, jer i ako je ove godine konvikt preširen i �166 P o K. io. Derviš premda je u njemu smješteno preko 75 učenika, ipak Mustafa ef. Islamović K 15. je ostao ne manji broj učenika izvan konvikta. Na­ Kajtaz, Rifat ef. Tatarević, Sulejman ef. Osmanagić, vala djece u srednje škole je svake godine sve to Muhamed ef. Mujagić, Fehim ef. Spaho, Jusuf ef. jača, pa je i ove godine došlo mnoge muslimanske Mehmedbašić Husein ef 'Omanović, d-r. Mehmed Spa­ ho, Asim beg Mutevelić, Muhamedaga Madžarević, djece u o\dašnju gimnaziju i ostale srednje škole. Ta navala djece u škole — koja je istina lijepa Salihaga Fočo; Osim toga je vakufsko — mearifski saborski od­ i utješljiva pojava — uzrok je, da je danas veliki broj učenika neopskrbljenih, koji provode veoma te­ bor odredio K 300., a kako doznajemo obećao je Ismetaga Merhemić takogjer K 300. žak život pateći se i gladujući. Dolazeći u dodir sa učenicima i posmatrajući Odbor G ajreto v e sofre. Kao što smo napri­ njihovo nevoljno stanje, Gajretov odbor je počeo ozbiljno razmišljati o tome, kako bi se to njihovo sta­ jed spomenuli, obrazovan je naročiti odbor, koji se nje poboljšalo i zapriječile mnoge hrgjave posljedice, primio dužnosti, da radi na ovoj stvari. U taj odbor koje bi ono neminovno prouzrokovalo. U tome raz­ su ušla dvojica članova Gajretova odbora i 8 lica mišljanju je Gajretov odbor došao na ideju, da se izvan odbora. Spomenuti je odbor konstituisan ovako: osnuje u Sarajevu jedna kuhinja, u kojoj bi naši uče­ Muhamed ef Kadić predsjednik; Mehmed. Ali Abdurezak potpresjednlk; Fehim ef Spaho I. tajnik; Šućri nici dobili dobru hranu uz jeftinu cijenu. Radi toga je Gajretov odbor sazvao neke rodo­ ef Alagić, II. tajnik, Ibrahim ef Sarić blagajnik (Gaj­ ljube i prijatelje našega napretka na sastanak, da bi retov blagajnik), a članovi odbora; Ahmedaga Ramić, Se u toj stvari posavjetovali i sporazumjeli. Sastanak Hamidaga Jelečković Ahmedaga Novalija, Asimbeg je bio lijepo posjećen i svi učesnici su jednodušno Mutevelić i Muhamedaga H. Jusufagić. primili ovu lijepu ideju i zaključili, da se u Sarajevu što prije osnuje »Gajretovac s<^fra“. U tu svrhu je obrazovan naročiti odbor od deset lica, u koji su ušla dvojica Gajretovih članova odbora i 8 lica iz­ van odbora društva. Ov?ij jfe odbor preuzeo na se dužnost, da poradi na ostvarenju ove -zamisli, te da se što vruće zauzme za nabavku potrebnih sredstava za to. I odmah na o^om sastanku sakupljeno je preko Musa Ćazim efendi, novi šejhul600 kruna priloga u ovu svrhu, a u tu svrhu je i Islam. vakufsko-mearifski saborski odbor ranije dao 300 kruna potpore. Izabrani odbor je odmah počeo da Sudeći po naslovu mogli biše čitaoci doći do skuplja priloge i kako čujemo, imade lijepa uspjeha zaključka, da želim pisati opširnu biografiju i stu­ tako, da imade izgleda, da će se »Gajretova sofra« ■ diju o Musa Ćazim efendiji, pa d:žim, da ne će biti naskoro otvoriti i time se naša školska omladina na odmet, ako reknem koju kao uvod. Ne tajim da ne bih rado želio pisati o ovom islamskom velikanu, jedno osloboditi nevolja. Gajretov odbor apeluje na sve rodoljube i pri­ radi toga što je položaj Carigradskog Mešihata tako jatelje našega napretka, da potpomognu ovaj pleme­ važan, da bi trebalo naš islamski narod dobro upu­ titi o tom, ko zauzima ovo visoko mjesto, s kojim je niti pothvat. Dobrovoljni prilozi za sofru šalju se »Gajretu« toliko godina nastojao doći u užu vezu i dodir i sa oznakom, da je „za sofru“, a rado se primaju i hvala Bogu, u tom svom nastojanju konačno i us­ pokloni u prirodi, na koji bi se način naročito moglo pio, s drugu opet stranu i radi toga, što je sam Musa Ćazim efendi tako markantna ličnost u današnjem ovome pothvatu pomoći. islamskom svijetu, da bi ga već radi njega samoga Imena priložnika biće objavljena. * trebalo dobro poznavati i povesti se za njegovim P r v a p o m o ć G a jreto v o j so fr l. Kao prvu po­ svijetlim primjerom. moć „Gajretovoj sofri položili su dobrovoljne prilo­ Nu ovoj želji ne mogoh udovoljiti s jednostav­ ge ovi rodoljubi i prijatelji našega napretka: nog razloga, što mi fale podaci o njegovom životu. Mustafa beg Mutevelić K. 100, — P o 5 0 K Jer turska štampa nema adeta, da piše o ovakim Hilmi ef Hatibović, Muhamed ef Kadić, Ali ef Abdu- stvarima; nego podatke o životu i radu istaknutijih rezak, Muhamedaga H. Jusufagić, Fejzaga H. Šaban- ličnosti donosi tek prilikom pisanja nekrologa, a pri­ ović i d-r Hamdija Karamehmedović, — Mujaga Bičak- godom promjena i nastupa novih ličnosti zadovoljava ćić K 35. P o K 3 0 . Hamidaga Jelečković, Šefkija se opširnim opisivanjem „alaja“ i vanjskih sveča­ Gluhić i Edhemaga Bičakčić. P o K 2 0 Šućri ef. Ala- nosti. Krivnjom dakle ovog neumjesnog običaja tur­ gić, Ali ef. Lutfo, Osman Gjikić, Ahmedaga Ramić, ske žurnalistike .moram ister-istemez napustiti ovu Ahmedaga Novalija, Hamid Svrzo i Asim Čatović želju (ne bi li koji naš „Stanbollija" mogao ispu­ Islamski svijet. �167 niti ovu prazninu? . . .) i zadovoljiti se time, da se osvrnem na njegov rad u najbližoj prošlosti. Prije imenovanja Šejhul-Islamom bio je Musa Ćazim efendi profesor na carigradskom Darul fununu i još za vlade sultana Abdul-Hamida imenovan čla­ nom medžlisi-ajana. (Gornja kuća parlementa) I ako je u politici izraziti pristaša „Ittihad ve terekki" frke, ipak se odlikuje umjerenošću i stranačkom snošljivošću. Osim toga je marljiv i radin kao mrav. Uz službeni svoj nastavnički posao vrlo uredno pohagja sjednice medžlisi-ajana i tu učestvuje, ne sjedenjem i samim slušanjem, nego često puta ispunjava velik dio sjednica svojim prijedlozima i umnim učestvova­ njem u raspravama. Pa ni to mu nije : bilo dosta. Vruća želja, da koristi svom narodu nije mu dozvolila, da se zado­ volji samo nastavničkim i zakonodavnim djelovanjem, nego mu je još u ruke utisnula i kalem, koji je iza sebe ostavio upravo zlatnih tragova i mnogo dopri­ nio zdravom shvaćanju slobode i islamskih ustanova. Megju časnom družinom, koja je odmah nakon pro­ glašenja ustava pokrenula odlično uregjivani islamski vjerski list „Sirati-Mustekim1* i oko njeg se okupila sa svrhom, da bude tumač veličine islamskih usta­ nova, Musa Ćazim efendi uz Manastirliju zauzima jedno vrlo vidno i odlično mjesto i dovoljno je pro­ čitati samo neke njegove članke, pa da se čovjek osvjedoči o širini pogleda i plemenitosti osjećaja ovog islamskog alima i velikana. Osim u „SiratiMustekimu" pisao je još i u neke u druge listove. Uvažujući i cijeneći vrijednost usmenog djelo­ vanja u narodu nije zapustio ni ove strane rada pa niti visoki položaj niti ugled, koji mnogima zaslijepi oči nijesu ga mogli smesti od rada u najširim slo­ jevima naroda, za to se je često puta mogao vidjeti, gdje naizmjence sa svojim drugovima po raznim klu­ bovima i zborovima drži predavanja i umnim svojim razlaganjem osvješćuje narod i pomaže razbijati tminu neznanja, pomoću koje je osmanlijski Neron sazidao kulu svoje lažne i varave moći i sumnjive slave i veličine. Nu kolikogod cijenim i uvažavam sav ovaj njegov plodni i zlatni rad, ipak držim, da ne ću po­ griješiti ako sve to zapostavim kruni i alemu toga rada i nastojanja — njegovu radu megju softama, tima do skora najzapuštenijim i najponiženijim sta­ novnicima Carigrada. Možda će se nama, koji još nijesmo ovako štogod doživljeli, činiti nevjerojatnim, da se jedan ugledni profesor sveučilišta i k tomu još uvaženi član »Gospodske kuće14 (medžlisi-ajana) može brinuti još i podizanjem i osvješćivanjem za­ puštenih softi, nu Čudili se ne čudili — ovo je živa živcata istina i jedan zaista veličanstven primjer is­ lamskog rodoljublja i požrtvovnosti. Već vam na licu čitam pitanje: kako on to dje­ luje i šta on to radi megju tim sretnim softama? — Da ne budete nestrpljivi odgovoriću vam, da im drži n o ć n a p r e d a v a n j a , o kojima urednik „SiratiMustekima" ovako referiše: „Na Šehzadi, u klubu „Ittihad ve terreki džem’ijeta“ drže se u hefti po dva predavanja na koja dolaze muderrisi i softe sa Fatiha, Bajezida, Aja So­ fije i gotovo svih ostalih medresa u Stambolu. Od ovih predavanja, koja traju ima 5—6 mjeseci, taleba se je mnogo okoristila i dobila pravi pojam o ustavu i njegovim koristima. Na ovim se predavanjima go­ vori o politici, nutarnjim i vanjskim odnošajima na­ roda i zemlje i nastoji, da se talebi dadne pravi po­ jam o svima političkim, znanstvenim i socijalnim potrebama. T a l e b a p o t p u n o s l o b o d n o p i t a o s v e m u š t o j o j t r e b a , a ustazi muhterem (misli Musa Ćazim efendiju) na sve upite odgovara jasnim, preciznim i njemu prirogjenim načinom i osvjetljuje predmet sa svih strana, tako da svakom bude jasno i razumljivo. Ova su predavanja tako omilila talebi, da se upravo jagme, ko će prije da unigje. Koliki je interes za predavanja vidi se naj­ bolje po tom, što predavanja počinju u sahat dva iza akšama, a taleba počima dolaziti posahata iza akšama, dakle, podrug sat prije početka predavanja14. Tako Hafiz Ešref Edib bey, a ja ću ovdje — radi aktuelnosti predmeta — iznijeti prevod jednog odlomka takog predavanja, da se i čitatelji osvjedoče da ova predavanja nijesam bez razloga nazvao kru­ nom Musa Ćazim efendina rada. Evo kako sadanji Šejhul-Islam misli o medresama i njihovoj reformi :*) „Što se tiče reforme medresa, o tomu se već snuje i razmišlja. Dovoljno je, da vi osjetite potrebu reforme (Taleba: Jasna stvar. Molimo, da se nastoji oko reformiranja...) jer ako se vi usprotivite, onda se ne će moći ništa postignuti. Vi shvatite i uvažite po­ trebu, a mi ćemo reformu provesti, jer nam je to jedna od najvećih potreba i dužnosti. N a j p r i j e treba u medrese uvesti najmanje petš e s t s v j e ts k i h p r e d m e ta i u m n o g o č e ­ mu p r o m i j e n i t i d o s a d a n j i n a č i n o b u k e . Kojekakve hašije*), pa onda talikat na hašije, to treba jednom dokinuti. Dovoljno je, da se kako treba uče metuovi i to ne sami nego zajedno sa logatom i edebijjatom. Šta su te hašije i talikat? Ništa drugo nego stručne filološke rasprave i kritike (tenkidat) o jeziku, kojega mi ne poznajemo. Treba naj*) „Sirati Mustekim" god. II. broj 54 str. 22. i 23. — *) Budući se ne mogu naći zgodni naši izrazi za ove poj­ move ostavio sam arapske nazive, koji su se kod naših softi i hodža udomaćili. Da i drugi čitatelji dobiju jasan pojam doda­ jem evo i tumač. „Metu“ je kraća knjiga, koja sadrži glavne zasade jedne znanosti. Komentar, koji objašnjava svaku rečenicu ili riječ metua, zove se „šerh“. Tumači li pak samo pojedina mjesta metua, onda se zove „hašija“. Kao što se „šerh" i „hašija" mogu napisati na „metu", isto se tako mogu napisati i na „šerh". Tako dobivamo „šerh na šerh" i „hašiju na šerh“. I na hašiju se može pisati „hašija" i tako dobivamo „hašiju na ha­ šiju" ili „talikat". Vrijednost i shodnost ovog načina dovoljno je raščinjena u samom članku. �\ 1G8 prije poznavali jezik, pa onda se tek baviti filološkim baš radi toga, što se ne držimo reda i sure i što ne pazimo čemu je šta vrijeme ne znamo arapski i kad raspravama o tom jeziku. Jedni vele: Dobro, ali mi ne učimo arapskog jezika, nam se potkuči jedan arapski bejt (s 1 ’ ' ica nego samo neke znanosti iz knjiga pisanih arapskim stanemo ko ukopani: niti nam može pom° 1v.sam ™ \ jezikom. Abdul-Gafur. Poteci za logat (riječnik). Trazi, trazi i — Šta je to reći? Zar nama ne treba znati svog nekako nabasamo na potrebnu riječ. Ali vidi belaja: kjitaba. Na svijetu nema nijednog naroda, koji ne našli smo riječ, nu koja fajda, kad nam ne pristaje. zna svoga kjitaba. Jehudije znaju svoj Tevrat jer je Ne čitamo ništa i ne bavimo se edebijjatom, pa ne na njihovom jeziku, dočim Kur’ani-kjerim nije na na­ možemo da nagjemo izraza i ne možemo se radi toga šem jeziku, s toga — želimo li ga razumjeti — mo­ čestito služiti riječnikom. Ukratko ovi sedersovi mo- .h ramo ga znati prevesti na jezik, koji znamo i razu­ raju preurediti i uz jezična pravila moraće se učiti mijemo. Da ga pak uzmognemo prevoditi i svijetu logat i edebijjat. Drukčije nije moguće postići nikakva kazivati, moramo u prvom redu dobro naučiti arap­ uspjeha. ski, jer bez toga ne može biti govora o dobru preOsim toga ne učimo kako bi trebalo fikha, vagjanju. Po tom je prijeka potreba da ulema znade jer nam za to ne dotječe vremena. Tefsiru i hadisu dobro arapski jezik. Ima li dakle ikakova smisla pri­ ne posvećujemo nikakve pažnje. Kakva ti je to onda govor, da nam ne treba učiti arapski jezik? obuka? Tako to dalje ne smije ići!... Da znademo arapski valja nam najprije, znati Ja sam vam ukazao najnužnije potrebe i treba Kavaid (jezična pravila), a to ćemo moći naučiti" iz da se svi okupite i zajednički o tom razmislite. Ovom metuova. Bude li potrebe mogli bi še se učiti i neki nesnosnom stanju treba stati na kraj i naći načina, šerhovi i što se mene tiče, ja bih i nadalje ostavio kako će se ovo sve popraviti. Misirlije su napravili stari običaj, da se taleba služi- nekim šerhovima i vrlo dobar program i trebalo bi ovaj program pro­ sama ih po sebi „nagleda". Meni je neshvatljivo samo učiti i prema našim ga prilikama i kod nas uvesti. to, kako je došlo do sadanjeg običaja, da se je za­ Još jednom velim, da nam je najpreče urediti i po­ bacilo učenje metuova i mjesto toga se počelo pre­ praviti predavanje arapskog jezika. Osobitu bi još davati po šerhovima. Uveden je šerh.'za šerhom je pažnju trebalo posvetiti predavanju svjetskih predmeta. došla hašija jedna, pa druga, pa treća, onda je došla Reći ćete mi: hašija na hašiju, dakle jedan talikat pa drugi, pa treći — Sve je to lijepo, ali... odakle ćemo se mi uz­ i tako smo dotjerali dotlen, da jedan ćitab učimo po državati ? pet-šest godina i na koncu konca, kad se zapitamo, To nije vaša stvar i za to ćemo se pobrinuti šta smo to naučili, moramo sažeti ramenima i priz­ mi. Budite uvjereni, da su sredstva za vaše uzdrža­ nati: „Ništa!" Ubili smo toliko vremena, a da na kraju vanje velika i prevelika, samo su uzurpirana i oteta. krajeva nijesmo u stanju čestito shvatiti i prevesti ni Neka vam se dadnu i dopitaju vakufski prihodi, koji jedan obični arapski bejt. Za što je to tako ? Za to, su odregjeni za uzdržavanje talebe — pet hiljada će jer sve ono dragocjeno vrijeme ubijamo besplodnim vas moći dobiti po tri lire. Osim toga sigurna je natezanjema: stvar, da bi se i narod pobrinuo za vaše osiguranje. I sam ovako veli, Abdul-Gafur ovo kaže taj i Dovoljno je dakle samo to, da se vi maknete i osje­ taj rekao: „Fefhem!“ i vedžhi-tefehhum je ovo ili tite potrebu uregjenja medresa, a za budućnost se i ono — ukratko sve sami: kaže, veli, kale, kile, eksistenciju ne trebate ni malo plašiti. koji nas zavedu s pravog maksada i od učenika, koji Na koncu je nužno, da se u medrese uvede nema pojma o arapskom jeziku i kojemu je svrha obuka kojeg stranog jezika. U tomu ne treba poka­ naučiti koje jezično pravilo — na silu stvaraju kriti­ zivati nikakva teassuba (fanatizam) i bez toga nam čara i cjepidlaku. Šta je to ja hu? Gdje nam je raz­ bo r? Da olakša učenje jezika, neko napisao metu i ne može biti. Osim toga u tomu nema ništa zla i štetna. Jer poznato je — imamo pamet i treba da u njemu pokupio najvažnija jezična pravila. Došao mislimo! — da ne može biti jezika, koji je mahsus drugi i nakupio kritiku toga metua. Vrlo lijepo. Javio jednoj vjeri. Arapski je n. pr. jezik star šest i više se i treći i napravio kritiku na kritiku. I to nije ružno i niko nema ništa proti tomu što će se stručnjaci hiljada godina, dočim je datum dini Islama mnogo pobijati i jedan drugom dokazivati opravdanost svo­ mlagji i Islam je vjera, koja nije stara ni petnaest jih tvrdnja. Ove kritike i rasprave nijesu ništa drugo stoljeća. Osim toga kretski muslimani niti znaju arap­ nego filosofija dotične znanosti i treba da se nagje ski ni turski, nego govore grčki, pa zar to nijesu stručnjaka, koji će se ovim poslom baviti. Ali je ne­ muslimani? Pa i mi sami govorimo turski, dakle pojmljivo i upravo smiješno, da se ovim tovarom te­ jezikom, na kojem nije kur’an nazil. Kako bismo radi rete učenici, koji su tek započeli učiti tek najobičnija toga mogli reći: „Nemojte više turski govoriti!"? jezična pravila i da im se mute pojmovi filološkim Arapske jehudije govore arapski, nu je li im radi toga cjepidlačenjem i raspravama jednoga Isama i Abdul- vjera Islam? Predpostavimo evo, da je arapski jezik Gafura. Ljudi božji, sve ima svoj vakat i svoj red i naš vjerski jezik, šta slijedi iz toga? Ako reknemo, �169 da je arapski jezik isključivo islamski jezik, zarotale tako mogu ishraniti. Što se ne svari i u krv ne primi, slijedi, da muslimani ne smiju govoriti 1 drugim je­ to nije naše: — to se kao neupotrebljen ostatak iz zikom, osim arapskoga? Ako reknemo „ne smiju go­ tijela izbaci — ,,izmeće“. voriti , onda smo time osudili sami sebe i rekli da Pa kako stojimo s tim sastojcima i njihovom smo grijeŠni, a koja pamet i koja će logika primiti svarljivošću kod zelja, povrća i voća? Je li to baš ovaki zaključak ? Koji ajet, koji hadis ovo nalaže i tako dobra hrana kao što je vegetarijanci hvale, ili se preporučuje? Šta je turski jezik to je isto i franceski njome ne čovjek može isključivo ishraniti — kao što i engleski. Nijedan od tih jezika nijesu arapski, pa to njihovi protivnici dokazuju? — Evo odgovora. kad je džaiz govoriti turski za što ne bi bilo i en­ gleski? U džamijama se obučaje na turskom jeziku, U 100 gram a Sjelanče- Skrobo- 1 pa je li se do sad našao kogod, da rekne da je to Masti: Vode: sadrži: vine: vine: kakav grijeh? Nije. Kad nije, šta bi onda falilo kad Grašak (u zrnu) 2335 52 65 1-88 1380 bismo i franceski govorili? U kakvom je odnošaju „ (zeleni) . 600 16 00 prema arapskom jeziku turski u istom je odnošaju i 7950 050 Pasurj - bijeli grah tranceski jezik. Šta bi po tom falilo, kad bi se u me­ 24‘50 5560 11-20 2T0 (u zrnu) drese uvelo obučavanje jednog stranog jezika? One. Sočivo (u zrnu) 2594 5284 12 33 1-93 koji govore, da je turski jezik postao dobar i pribran Krompir . . . 1-99 20 86 74 93 0-15 radi toga, što su Turci prešli na Islam, upozorujem 5 80 9006 Kupus . . . . 183 0T9 na činjenicu, da su i Kinezi Turci i ako su većinom 1-41 2M9 Š ah ta . . . . 9433 0-31 po vjeri mušrici. Ukratko da reknem: Jezično pitanje 2 87 8 18 85 95 KclerabiT' . . . 0.21 nema ništa zajedničko sa vjerom: vjera baška, a je­ zik baška. To moramo strogo lučiti, jer ćemo inače 0-40 3 28 84 37 Jabuka . . . . 8'85 biti osramoćeni i postati smiješni u očima razboritih 3'37 036 861 A 8383 Kruška . . . . ljudi. Ustrajati u otporu i pokaziv« ti u ovoj stvan4-04 101 898 | 78T.0 Šljiva . . . . teassub nije ništa drugo nego otkrivati neznanje i 190 | 069 14 96 P 7012 Grožgje . duševnu siromaštinu“. 9 45 ' 80 57 1 Trešnja . . . | 1’21 | 1-21 Eto tako je prije imenovanja djelovao i radio sadanji šejhul-Islam, pa je li onda čudo, što se je i Prema ovim podacima i onome što smo ranije megju softama počeo buditi nov život i volja za na­ istakli, moglo bi se reći, da zelje, povrće i voće ima pretkom? Ostalo bi mi još da koju progovorim o Musa malo hranljivih dijelova u sebi. A kad još tome doda­ Ćazim efendinu radu i djelovanju u novom zvanju, mo, da je i to malo hranljivijih dijelova zatvoreno u nu pošto bi se time oduljio ovaj- članak ostavljam to neke opne, koje smetaju varenju: onda ćemo lasno za drugi put, dok se mognu jasnije uočiti sve kon­ uvidjeti, da se ta vrsta hrane u tijelu slabije vari i ture ovog plodonosnog djelovanja i prstom uprijeti teže iskoristi, nego n. pr. meso, mlijeko, sir, jaja i na ostvarene želje i plemenite namjere ovog velikana. druge vrste hrane iz životinjskog carstva. Tako je Za danas će biti dosta, ako istaknem, da se Musa n. pr. opitima dokazano, da se od krompira u ti­ Ćazim efendi ne zadovoljava samim krojenjem pla­ jelo primi samo T4°/o bjelančavine, a 20% škroba — nova, nego ih i u djelo privodi ne obazirući se ni sve drugo ide neupotrebljeno u — izmetine. I što se lijevo ni desno i smjelo koracajući cilju bez obzira ta vrsta hrane lošije skuha, slabije usitni, šatre i sana prigovore i smetnje neprijatelja napretka. Da mu žvaće, tim je tijelo još manje prima. A hranljivim di­ jelovima (bjelančevinom, škrobom) bogatija su samo Bog bude na pomoći! AminL. Ibni Munib. variva u zrnu (zreo pasulj, sočivo, bob, grašak) — jer sadrže bjelančevine gotovo kao i meso, a škroba još i mnogo više. Samo je kod njih opet ta nevolja, što im se (pri gotovljenju) mora dodati vrlo mnogo vode; što nemaju masti, i što se vrlo teško u zrnu (ljusci) vare. I voće prema svojoj bjelančevini nije Zelje, povrće i voće kao narodna snažna hrana, ali sadrži u sebi po gdjekada mnogo šećera i masti (grožgje, orasi, lješnici), kiselina i aro­ hrana. matičnih (mirisavih) jedinjenja. -- Po Dr. H. M. J. — Ali i ako je zelje, voće i povrće siromašnije Dobra hrana valja da ima izvjesne količine bjelančevinom nego hrana iz životinjskog carstva, bjelančevine, skrobovine ili šećera, masti i nekih soli. Osim toga moraju ti glavni sastojci biti u takvom ipak bi bilo pogrješno, kad bi ko tvrdio, da se čo­ sastavu i obliku, da ih čovjek lasno (u želucu i cri­ vjek nikako ne bi mogao održati, ako bi se isklju­ jevima) svari i u svoje sokove primi jer ga samo čivo biljnom hranom hranio. Za njega je, istina, pri- Higijena. �lagodnija mješovita hrana, ali se može i samim biljem održati. Ljudi sa zdravim, snažnim želucem i crije­ vima podnose i savlagjuju i one količine biljne hrane koja je potrebna, da se može iz nje dobiti dovoljna mjera bjelančevine. I baš u toj potrebnoj mješavini biljne i živo­ tinjske hrane igra zelje, povrće i voće važnu nlogu. Šta više: može se reći, da je bez njih čovjek izložen raznim bolestima i nevoljama, da su dakle, za nje­ govo zdravlje neophodno potrebni. Evo n. pr. zašto Ijekari preporučuje zelje, povrće i voće. 1. Zelje, povrće i voće podstiču varenje, jer jaće draže pljuvačne i druge žlijezde, koje luče sokove za varenje. 2. Jače draže i crijeva, te time podstiču življe usisavanje svih hranljivijih dijelova s jedne, a brže isluranje nesvarljivih dijelova unesene hrane s druge strane. Oba dejstva su za ishranu važna, a naročito ovo posljednje, „reguliše stolicu" (izmetanje), te tako sprječava nagomilavanje otrova, koji se raspadanjem nesvarljivih dijelova hrane, u crijevu razvijaju. 3. Kao kabastija (voluminoznija) hrana napune želudac i zasuše osjećaj praznine („taštine“), a to će reći: zabune i zavaraju glad —' i u onim slučajevima kad nisu u stanju da je sasvim utole t. j. da tijelu gubitak potpuno namire. 4. Zelje i voće sadrže u sebi izvjesne količine gvožgja, a gvožgje je čovječjem tijelu veoma potrebno — naročito u mladosti. Oskudica u gvožgju izaziva malokrvnost (blijedilo) i druge pojave 5. U zelju, povrću i voću ima nešto fosfora, a fosfor je važan sastojak mozga. 6. Povrće, a naročito voće ima i nekih kiselina u aromatičnih (mirisavih) jedinjenja, pa je zato zgodna začina drugoj vrsti hrane. Osim toga se neke kise­ line iz njih troše i u samom tijelu. 7. Svojim raznovrsnim kusom i mirisom iza­ zivaju i apetit, a što je još važnije, zgodno se regjaju kao prijatna izmjena u načinu ishrane. I najbolja i najukusnije i najsnažnija hrana mora se „dojesti", ako nema promjene. 8. Nakiselim i slatkim sokovima svojim gasi nam voće ljeti žegju i prijatno nas osvježava. 9. Ljeti se zelje, povrće i voće kao Jakau hrana i inače bolje podnosi, nego mrs. 10. Biljna je hrana i jeftinija. 11. Zelje, povrće i voće služe po gdjekada i kao lijek. Poznato je n. p . liječenje grožgjem, jabu­ kama, limunom i t. d., pa onda liječenje poljačine, kostobolje, pijeska u mokraći itd. željeni i voćem. A li zelje, povrće i voće ima i svojih mana. Šta više, dešava se da baš i zdravlju škodi, a evo kako. 1. Ako zeljem, povrćem ili voćem želudac tovarimo, onda ih želudačni sok ne može prožeti i svariti. Naročito jc u tom pravcu opasno zaleno voće i nedokuhano zelje. 2. Nesvarene ljuske i opne zelja i povrća, pa onda suviše sočne vrste voća i bostana nadraže cri­ jeva tako, da izazovu prolive. — U tim slučajevima nema hrana vremena da se svari i u tijelo primi, nego onda od nas živa (nesvarena) odilazi. 3. Neopranim, nečistim zeljem i voćem prenose se razne vrste glista, a mogu se i zarazne bolesti ši­ riti. Naročiio je u tome opasno zelje i povrće, koje se nekuhano jede (salata, krastavci, patlidžani itd.) i svježe, neoljušteno i neoprano voće. Zelje, povrće i voće bješe nekada česta pojava na sofri seljačkoj — naročito ljeti a domaćice su ih i za zimu ostavljale. Na žalost, sad se to pola­ gano gubi. Seljak ih slabo gaji, pa i što ih sabere, nosi te prodaje. A gdje bi se i danas kao nekad — sadilo i njegovalo i htjela spremati zimnica (kiseo kupus, krastavci, zelje u trapu, turšija itd.) tu, ma­ hom, nema ko da to uradi kao što treba. Šta više: sve je manje naših seljačkih domaćica, koje znaju zelje i povrće — gotoviti. Zato mnogo seljačkih kuća ostane cijele godine na goloj prohi sa lukom i bun­ devama. .,Zdrnvljc“, Javne potvrde — darovi. Mehmed-Alija Mesić iz Bos. Krupe darovao je Gajretu 10 K. Prilikom posjete Gajretovih prostorija darovaše: Ćamil Sarić iz Gacka 2 K, Mehmed Duraković iz Gacka 3 K. Od zabave priregjene od strane islamske omla­ dine u Žepču dobio je Gajret od čistog prihoda ’/a što je iznijelo svotu od K 36'48. Iz sela Omačina (kot. Čajniče) poslata je Gaj­ retu svota od K 10*27 kao dobrovoljni prilog skup­ ljen megju tam. seljacima muslimanima. Šaćir aga Šehović iz Varcar-Vakufa poslao je K 30'25, koju svotu je sakupio prilikom svatova Ahmetage Dedića sina Salihagina. — Od svoto je sam Suljaga Sarač darovao 10 K. Isto tako je sakupio Šaćiraga Kazazić iz Nevesinja K 16'80 na svatovskom piru prilikom vjenčanja kćerke Osmanage Kosovića sa Ibrahimagom Hadžićem. Od toga darovaše p o 4 k r u n a : H. Hadžić i Z. Selimović p o 2 K: M. Ćesović, p o 1 K: M. Hajrović, I. Haznadarović K i'20 i N. N. 60 h. Na zabavi koju je priredila srednjoškolska omladina u Stocu, dobio je Gajret ’/s čistog prihoda u iznosu od 57 K. Mustafa Kadić svršeni medicinar darovao je 5 K Gajretu umjesto odgovora prijateljima i ahbabima, prekoji mu čestitaše promociju na čast doktora me­ dicine. Uzejraga Njuhović iz Foče poslao je K 22646 �171 od zabave održane od strane tain. srednjoškolske omladine u korist Gajreta. Hamid ef. Svrzo položio je K 20182 sakuplje­ nih na Kiseljaku. Hadži I. Poljokan trg. iz Banjaluke darovao je Gajretu 40 K. Asirn Topčagić iz Zavidovića sakupio je na sa­ stanku u kafani Mustafe Muftića K 6'50 priloga, koje darovaše: Vladislav Guteša 1 K; po 80 h e l.: Mustafa Muftić i Asim Topčagić; po 50 h e l e r a : Adem Hasagić; po 40 h e l e r a : Mehmed ef. Imamović, Beg Gjerzo Skenderović, Mato Papić Omeraga Delić; p o 3 0 h e l e r a : Jakob Lčwy i Meho Smihara Sinanović; p o 20 h e l e r a : Adem Sejdinović, S. Jovanović, Marko Marković, Bećir aga Arapović i Ahmed 10 h e l e r a : Hafiz Hasan Ćulić; p o Adžačkić i Meho Mujezinović. Nurija Džumrukčić, profesor velike realke u Banjoj Luci sakupio je u veselom društvu kod g. pro­ fesora Skarića K 5 30. Ahmetaga Novalija trgovac u Sarajevu, mjesto odgovora prijateljima, koju su mu čestitali ženidbu, darovao je Gajretu 3 K. Šerif Hasanbegović iz Avtovfik sakupio je za Gajret 8 kruna i 50 helera, u darovaše: po 1 K: Ahmetaga Bijedić, trgovac i Nikola Delić; po 50 h: Panto Rundović Omer A. Hasanbegović, Luka Ivković, Pero Marić, Pdro Ćuković i Mitar Govedarica; po 20 h e l e r a : Šerif f t Hasanbegović, Ademaga Memić, Salih aga Šehović, Ajdinaga Grebović, Novak Petković, Simo Govedarica, gimnazist, Jovo Gove­ darica i Miro Košutić; p o 40 h e l e r a : Šerif Ha­ sanbegović, Velija Pašić i Jusufaga Pašić; po 30 h el e r a : Blagoje Mrković, Abdullah Hasanbegović, pravnik, te 35 hel. Stevan Vuić; p o 10 h e l e r a : Salko B. Hasanbegović, Husaga Pašić i Ramo A. Hasanbegović. Camil Sarić iz Gackas akupio je na sunnetu Suljage Durakovića 10 kruna priloga Gajretu, a daro­ vaše: p o 2 k r u n e : Jusufaga Tanović, Suljo Duraković, Abdullah ef. Berberović, Ahmed Hasanbegović i Ćamil Sarić; p o 60 h e l e r a : Latife hanuma Ta­ nović i Halil aga Kapičić; p o 40 h e l e r a : Murat Agović, Atif Asim Duraković, Osmanaga Zvizdić, Ha­ mid Zvizdić, Arife hanuma Duraković, Asim aga Zvizdić, Hamid Zvizdić, Hatidže hanuma Duraković; p o 30 h e l e r a : Memišaga Šaković, Memišaga Kurtović, Nezir Hasanbegović, te tri dječaka sakupili 10 helera. Ali beg Frndić iz Zenice sakupio je za Gajret 12 K mjesto čestitki Alibgegu Firdusu povodom ime­ novanja mu za predsjednika Bos. Herc. sabora. Pri­ loge dadoše: P o 1 k r u n u : Mehmed ef. Šestić; Ibrahimaga Strika i Hadži Omeraga Serdar; p 0 50 h e l e r a : Rasimaga Omeragić, Sulejmanaga Dervenčić, Muhamed ef. Ekinović i Alibeg Frndić; po 40 h e l e r a : Salko Salčinović i Adem Hadžić: p o 20 h e 1e r a: Abdullah Kahnjo, Arslan ef. Hercegovac, Osman ef. Tukić, Derviš Ahmaković, Sulejman Majagić, Pasaga Imamović, Šalim ef. Talam, Mustafa Dkinović, Alija Hercegovac, Akif ef. He:cegovac, Izet ef. Neimaragić, Hasan Omerspahić, Munib Begić, Salko Omeragić, Muhamed Ekinović, Omer ef. Šestić Muharem Kundalić, Ahmed Uzunović, Mulaga Eki­ nović, Neziraga Serdar i Mustafa Hodžić; po 10 h el e r a : Mustafa i Tahir Tahmiščija, Hasan beg Begagić, Nazif Grahić, Salko Begičević, Sećo Delić, Pis­ kavica Omer, Salomon Finzi, Meho Šušić, Mehmed Šehalić, Sakib ef. Salčinović i Mustafa Tatarević. P a 3 H e 3aHHinjbMBe a n o y n H e 6HJbeuii<e. Kano 3eji>e u a ju a npaTH . — Ha 3e.a>y je no rAjetcafla jaja oa rjincTa hjih Kenija oa naKBHx 3apa3ćoJiecTH. C Tora 60 60.no onacHO, KaA r a npn roTOBjben>y peAyma He 6h Ao6po oapaaa h onHCTnaa. Ha acaaocT, MHore Tano He natre. ELra ra HHKaKO h ne nepy ( h . np. ca.naTy, naT./iHyaH, jyK), n.ia ra nponepy, hh x a;ra caMO ,.U3 jefliie eop,el, a THMe HHje MHoro noMOJKOHO. y BOA0, Koja je ca 3ej&a npBy HenacToky cnpajja, 6ake, HapaBHO, jom MHoro ceanojaKoz zafla u ocmafie na aejbij, aico ce napouumo ne ucuepe. G iora he n a d a h ypeAHa AOMakana se.’te h noBphe He čamo y jeAHoj boah nponaaKHyT0, Hero ra A°6po onpaTH a noenj.ie hckojuiko nyTa APYroMi hhctom boaom H3anpaTH. „3flp. CnTHHne. — H Ha HajitfaH.5 paHau;y Bajba na3HT0, Aa ce He 3araA0 n He 3apa3H — naponaTO ateo je Ha pyuH, Ha CTonajrn, Ha tojiom Bpaiy, Ha Jiany n t . A. — Y y oaj nopoflujbij, na cu U36aouo ftujemc. — Ho yna Ajei*y Aa n a bhcoko cnaBajy. — Ko ce cacBnu TauiT h^ h r.iaAaH Kyna, .nacHO y tcynajiHiiiTy H3HeMorHe h oHecBjecHe. — Xjbe 6 He ostaje 6n ia ntegaB hh cyBHiue 6yxaB, Hero Tpeća HOAjeAHaKO pa3aopaH. — Cupomima mhozo ueuifie yjnupe 3 amo, wmo oojicchuk ne.ua noflccne neze, nezo 3amo, vimo nejua Jbetcapa. ,>3flp. TjejiecHa TonjioTa koa pa3HHx Hapo.ua. — 06 hhho ce Bej0, Aa c b h AyAH — h Ha cjeBepy h Ha jy ry — a&iajy noAjeAHRy TonaoTy Taje.na, a aa to Haje, cacBHM Tanao. HaynHa h caBjecHa MjepeH>a Tje.iecHe to HJioTe notca3a.aa cy, Aa jurenu napoju y moruiuM npajer eujua m ia jy ee&y mjejiecny monJiomy, Hero cjeBepHH y xa 8ahhm nojaceBHMa. Tano je h . np. yTBpl)eHo, Aa cpeAtta (npocjenna) Tje^ecna TonjioTa 4>paHny3a h 3hoch 36'4° Uj-, IIopTyrnffi:aHa 37'2°, a TajnijaHa 37'3°. HnjeMga h E h raeaa HMajy 3a 0 .5° L[. Haacy Tje.necHy Ton.noTy Hero IIopTyra3KaHH, a H I koth 3a naraB 1° L[. ,,3flp. J3,yxaH, CapaAHBK joAiiora MaaaHCKor JiacTa 03- �172 hho je CK'ipo CBoj pairohop ca je^riim hxbo3hiikom a .VxaHa. »Haj 6o.,i>H AyxaH raju c?y h .jtohhom Awje.iy rnponCK6 Typcicc. II. ioaho Mjee.To JcHiige A»jG ii 3BpcTaH AyxaH. C bh 0CTa.li! AyxaHn cy Mnoro .loumjer KBa.iiiTCTa. IIojeAHHH OA h.hx 0AJiHKyje ce h cyBHiue jatcoM apoMou, Kao Ayxan H3 CuHpHe, OAece n joHCKor ocTpB.i>a. <pHHa h n.ieMemiTa aposia je caMo koa AyxaHa noMeHyTux npeA jeja CBpoaeKO Typcwe. Byrapcwn cpncKii h fiocancKii A yxairn cy up-ao jaKH, a.in cy u n a s 60.1,11 oa npHoropCKor ii Aa-KMaTUHCKora. AwepH4Ku AyxaH je h cyBHine ouiTap. ja« n 6e3 apoiiie. lio Aoopou KBa.mTeTy yB03aa H3p»Ae CToje Ha npBO M MjecTy Pycnja n PysiyHuja. IIoCJinje h>hx AycTpnja, KTa.mja a Cp 6nja. Hajropii AyxaH H3pahyje eauo H>eMa>iKa. P roizvod n ja s v ile z a 1 9 0 9 . Po jednoj sta­ tistici koja je sastavljena po nalogu ujedinjenih fran­ cuskih svilarskih trgovaca, cjelokupna istočno-evropska berba] svile za 1909. g. dala je 5,385.000 kilo­ grama, od koje sume samo na Italiju dolazi 3,151.000 kilograma i 674.000 na Francusku. Istok i centralna Azija dali su 3,038.000 kilograma. Od ovoga Persija okruglih 600 000 kilograma, azijska Turska 665.000 kilograma. Kina je pobrala ukupno 8,480.000 kilogr., Japan 8,372.000 kilograma. Ukupna berba svile na da­ lekome istoku računa se na 16,088.000 kilograma. Ukupno berba svile iznosi 23,620.000 kilograma prema 24,080.000 kilograma. H ig ijen a u E n g lesk o j. Naredbe, koje su izda­ le engleske vlasti, a koje se tiču kućevne higijene, primjenjuju se vrlo strogo nad vlasnicima kuća i njihovim kiradžijama. Te naredbe nalažu onim kirajžjijama, koji plaćaju najmanje 25 K mjesečne kirije da svoj stan najmanje jedanput dnevno čiste i najmanje jedanput nedjeljno, petkom ili subotom, peru vodom, Tako isto moraju kirajdžije prozore svoje sobe za spavanje da drže otvorene najmanje po jedan sat i prije i po podne. Svako prekoračenje ovih higijen­ skih propisa kažnjava se globom. (V 1 A/I) lika (abeceda) ć irilico m i latinicom . t* Ćirilicom: c a A, C B, B Latinicom: a A, b B, Ćirilicom: n H, Latinicom: i I, Ćirilicom: o 0, Latinicom: o 0, Ćirilicom: n u. Latinicom: c C, i n r r, A A, v V, g c, d D, e E, ž Ž, z Z, j J. K K, ji A , jb Jb, M M, H H, lb H>, j J. k K, 1 L, lj Lj. m M, n N, nj Nj, n n, P P, c C, P r li, 8 S, ■I H, m m, č Č, š Š. B, Za uredništvo odgovara: Osman Gjikić. e E, jk 5K, y, 4> G>, t T, u U, f F, fe Ti, v V, $ B. ć Ć, dž Dž, gj Gj. T T, y 3 3, X X, h H, Islamske dionička Štamparija (tiskara) u Sarajevu, �P R IV IL E G O V A N A | | f ZEMALJSKA BANKA ZA ROSNU I HERCEGOVINU. Uplaćeni dionički kapital 10 tnilijona Umna. CENTRALA U SARAJEVU. OO Hlpoteknnio odijeljeni?. OO OOP Bankovno odijeljen)«*. OOP OOP Odljeljenje /.n robu. O OP Izdavanje 4 ’/* « 5% hipotekarnih ?:aložnica i 5 komunalnih obveznica, koje se mogu upo­ :: trijebiti u svakovrsne naročito ženidbeno kaucije kod zemaljskog i vojenog erara. FILIJALE: ISPOSTAVE: ’ u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Donjoj Tuzli. Zastupstva po svoj Bosni i H erceg " xy ^ ^ u Biliaču Dorventl,Gradiški, Goraždu, :: Lijevnu. Ljubtiškora, Sanskom Mostu, ~ * ' ‘'tocu, Travniku. Trebinju, i; »OnAu i Zvorniku. P r e p r -u č u js ’.e za s v e b an k arsk e i izv ršo je pod. najpovoljnijim uslovim ć '.\ye sa robom , koje ~ HHtHllfeiijŽžitifammHftHiHtiHflHg Pozive, oglase, p ogran 'govnćke objave, lis ovu i . lire i kuverto, j trgovaćke kn jige,i,ju n memorandu, okružnice. pretio inim, dopisnice, kao i sve trgovaćke ‘išk.mice, godišnja izvješća i bi' za udruge, sicdione bauke, tteda'j. t<: lome i adrese, posjetim . karte prigodnice, kito i osilile u JNrtMrsku struka za- .ijtice raduje p rim a im izrm lh u Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu sn a b d je v e n a najmodernijim slovima, šarama i mašinama (strojevim a) te preuzima štampanje tlu.strov-an!b listova, brošura, knjiga — i Ansoplsn — Narudžbe iz mjesta i sa strane obavljaju se u najkraćem najKracem vremenu. w -----------_ Vkusna izradba. W Čijom* umjerene w^% \ �HERCEG-BOSNA i i Zemaljski osiguravaju/-i zavod za Bosnu i Hercegovinu Ravnateljstva u Sanje' -ijv a obala Ona*, ifadži Ristić ul. br Z) DismAč / glavnic' K. 4,000 000. Zavod preuzima osiguranja: , »' proil po/aru (makar ga > gro na ni ljudski ?ivot, i to osiguranja za slučaj smrti i doživljaja, osiguranja mirJWH, ..„diSnjih renta Uri. prouzročio) na zgrade, tvornice, otn jovo, gospodarske i obrtne zalihe robu, pokretnine, stoku, itd.; pfnmhinanllo Kombinacije va va tosiguranje života obubvafaiu: b) proil štetama kod prevoza robe vodom, kopnom i željeznicama mrti; c) proil nezgodam za pojedinačno, a, o s ig u ra n ju z a s kolektivno (skupno), odgovornostno b) ijeŠOVilU, odnosno UOlfjUiaiijo. 2A siu. d o ž iv lja ja i s m r'i; osiguranje itd.; d) proti Štetam od tuče uz naknadu e) o s ig u ra ::; ; - i r g z a : potpune štete; i) ž iv o tn e r e d ' koje odma1. pbCinlu e) proti provalnoj kragji i ili su odgogjene: rcnle za slučaj preživljaja, odnosno osiguranja udovnina; osiguranja uzgojtlina. Jiguranja živofalvaljaju osim slučaja naravne smrti fakogjer: 1. za pogibelji rata, bez svake j | doknadne premijo; 2. za slučaj dvoboja; 3. za samoubojstvo: 4. za smrt usljed nezgoda. I > ==j ) | Premije se računaju posve nishu (jeftino); štete se isplaćuju brzo i Kulantno. Ravnateljstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristić ul. br. 2.) i zastupstva (agenture) u evirn gra­ dovima i većim mjestima daju rado sve upute u stvarima osiguraju i preuzimanja svake vrsti osiguranja. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3096c12adb26a1d801275fd9e6d82f25.pdf 6d8dd1c5235435bdcfea7f10abfacd63 PDF Text Text BROJ 11. GODINA I I I. ♦♦ GAJRET izlazi 5. dan svakog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. ^-jL* — -~ . ♦ CIJENA je listu nGajret“ : za članove 1 K 20 h za nečlan. 2 K 4 0 h oa g o d in u . tjl dL ^clis Ak-lj Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju i K 20. ----- GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. S a d r ž a j : Pokret seobe u Krajini. — Bes *,. nnaca. — „Gjačka sofra“ i jedna naša mahana. — Kiraethana — Književnost: Ne ostavljajmo domovinu! — Rut \ i slavulj. — J a 5*oc to nova 6 hth . — 3esen6ka idila. — Kroz aleje duge. Islamski svijet: Muslimani u 'ibiriji. — H’ ijena: Ne unosite sr djeci u lic Zapamti o koleri. Gajretovi - Firdusov mearif^i.i fond. *\\fi 1 —r v' • ' • m v -'iuhH 5ARA3EVO. Islamska dionička štamparija. ' 'ti • �□ □ □ □ □ p i o n ič H a p i V a r a n J a r a j c V u p rep o ru ču je svoje JzVrsno odlešano €xport-pWo p rip ozn ato od najbolje vrste. N abavlja se u b u retim a od 26 lit. dalje, kao i u sanducim a složeno $<_, 50 boca od 6/io litre ----------- ili }*’ i Sv> iv a i^ o d Vio b tre . ----------- fozašilje« pokraj',.« franKo na sVaHoj staclji bosansKo - herccgoVačK« ^ v — držaVnt željeznici ‘ ijiiiii Gajretovo đgar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide. 10% u korist „Gajreta" zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! �GODINA I I I. BROJ 11. ♦♦ GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. »o_*e « i ♦ s fM-l CIJENA je listu „Gajret": za članove 1 K 20 h za nečlan. 2 K 4 0 h na godinu. iS^ Taleba, učenici i s e ­ ljaci plaćaju 1 K 20. AJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA — NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. ■ ............. Vlasnik : Društvo „Gajrct“. 5. novembra 1910 SARAJEVO, Pokret seobe u Krajini. Od vakufsko-m earifskog saborskog odbora dobili smo ovaj dopis: Broj 529. Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerensto. C a z i n , 13. oktobra 1910. Vakufsko-mearifskom saborskom odboru, u Sarajevu. O vo povjerenstvo sntatra svojom dužnošću slavnom na­ slovu javiti, da se je u našem kotaru veom a raširio pokret za hidžret. Tako je opasno taj pokret uzeo maha, da im ade sela i to samim muslimanima naseljenih, da je sve, i zadnja kuća, pot­ pisalo za sebu i uvijek se potpisuju. Umoljava saborski odbor kao i predsjedništvo medžiisi uleme, da bi ma kakvim načinom ovom e lijeka našlo. Predsjednik: u z. Alijaga Muhamedagić v. r. (L.-S.) ____ Vakufsko-mearifski saborski odbor. Broj 7784 ex 1910. S a r a j e v o , 19. oktobra 1910. P. n. Uredništvu lista „ G a j r e t a " , . u Sarajevu. Kako se iz gornjeg izvješća vakufsko-mearifskog povje­ renstva u C a z i n u vidi, hidžret, stara rana naša, koja je u zadnje vrijeme bila prilično zamladila, počela je opet u nave­ denom, muslimanima najbrojnijem, kotaru, opasno krvariti. — Ako se ovaj nesvjesni pokret za vremena ne uduši, nestaće nas mu­ slimana B osne i H ercegovine, kao što je nestalo i ostalih na­ roda, koji su svoju domovinu kukavički napustili. — A šta će onda biti sa našim kulturnim tečevinama, koje smo kao musli­ mani 500 godina zidali i sazidali ? Šta će onda biti sa naših va­ kufa, džamija, medresa, mekteba i svega onoga, što svjesnog muslimana za njegovu domovinu veže I Sve će ove naše ustanove postati ono, od čega poštenom muslimanu i kod sam e pomisli srce zadršće. — A onda možemo sam o nad Bosnom uzaludno suze proliti i zacviliti, kao što je uzaludno zacvililo islamsko srce nad izgubljenom Andniuzijom N'f’t/t 2 -ui'ts.i 1 Urednik: Osman Gjikić. Stoga ovaj saborski odbor u strahu, da nas ovaka žalosna sudbina ne zateče, nalazi se pobugjenim slavnom naslovu staviti na srce i najtoplije preporučiti i zamoliti, da bez obzira na po­ litičke stranke, u svrhu suzbijanja ovog nepromišljenog pokreta, sve m oguće učiniti blagoizvoli, jer se ovaki pokret tiče kože svakog pojedinog muslinana Bosne i Hercegovine. Vakufsko-mearifski direktor: A r n a u to v i ć. Im a li to g a m uslim anskog srca, d a ne zadršće, im a li toga oka, d a ne zasuzi, slušajući ove strašn e glase, koji pričaju o raseljav an ju naše ju n a čk e K rajine, koji govore o opustošenju kolijevke M uja i H alila i njih o v a Tanković O sm ana! Z ar baš ostadoše svi sav jeti, sve molbe, sva pro k lin jan ja uzalud, zar n aša n eo b aviještena braća neće d a se nasav jetu ju ni živim p rim je­ rim a, koji im se p ru žaju svakim danom , po­ vraćanjem ran ijih iseljen ik a? N išta, zar baš ništa ne može, d a ih od te nam isli od v rati, ništa zar d a ih pokoleba u odluci i pogubnoj n am jeri? Ili se je, ovaj, zla su d b in a zarekla, d a islam ski m illet u ovim zem ljam a p otpuno uništi, d a g a iskorijeni sasvim , te, da, nekada, ponosna, B osna i s e s tra joj k ršn a H ercegovina, koje su dale hiljadam a velikana islam skih, po­ stanu onakove, k ak v a je d an as U ngjurovina, gdje se još sam o iz narodnih p rič a i sa listova p rašn ja v e istorije može raza b rati, d a je tu ne­ k ad a živilo M uslim ana. H ejhat! Teški li su i p reteški uzdasi, koji m o ra ju d a razdiru gru d i svakoga ro d o lju b a i p rav o g m uslim ana, k ad a slu ša ove tužne glase, �174 a ti uzdasi m oraju biti tim teži, bol m ora da bu d e tim veća, kada se u isto vrijem e m ora k o n stato v ati nehaj i indiferentnost onih, koji su pozvani, d a protiv ovoga zla pred uzm e korake. Mi ne ćemo da im enujem o nikoga; ne ćem o d a rečem o ni ovaj bi ni onaj bi pojedinac, ni o va bi ni ona bi ustanova tre b a la d a protiv ove n esreće naše poradi, tek nam je k o n sta ­ tovati to, d a se ništa, am a baš ništa, ne p red u zim a ni od stran e pojedinaca ni od stra n e raznih ustanova. Mi stoga ovim apelujem o na sve kom peten te kao i na sve rodoljube i p rija te lje na­ šeg a naro d a i otadžbine, d a se p ren u i d a ovoj važnoj i životnoj našoj narodnoj stv ari poklone što više i najozbiljnije pažnje, ne bi li se našao način, d a se ovoj našoj narodnoj k atastrofi stane na put. Mi predlažem ox da se inicijativom bilo Rijaseta , bilo vakufsko-'m earifske u p rav e, bilo s a ­ b o rskog klu b a naših poslanika sazove je d a n ve­ liki sastan a k uglednih i uplivni]j_ljudi svih s tra ­ n ak a u S arajevo, n a 'tro jč m u bi se o ovoj stv ari d etaljno p retreslo i našli načini za rad i djelo­ van je u ovome h<yrli poslu! h HapoA noAjapM.i.eH n paaAtojeii TesKH 3 t c,iu 6oa"M yjeAHH>ee>eM. C.ioSoAa cy My n yjeAH»>eH>e, RAeajll,i OKpene, 3 a K^j uMa oh tovkh. C bbkći counajiHa K^aea HMa CBoj 0ApebeHH Ph^b . CaoMeHybe»o caMo comiaJiHCTe u h>hkob kohihhii HAeaACOnna.lHCTIlHKO APyiHTBO. CmjnuHa Jbj/flu oee ufleje u uflecuia j e xpua njbeoe, Kojy u mojih ejempufi paauece; mpyxHe, snuje u -comu ce y ce6u usjeka. a bhaiimo c.aA«, kbko mh 6oc.-xepu. My<viHMaHH CTOjHMo y nor.ieAy nAeje h iiAea.ia. Ja h y ob ije c.no6 oaho y c T B p A H T H , fla j e uarne ucjiomcko flpyuimeo 6es ufleje u flojbneza v,ujb<a. H auu n ce na 0Kyny, a cbmh He 3R8M0 saiuTO CMO Ty ii mTa a « noHHeMo. BpnjeMe nac saTeiuio HenpnnpaBHe, a iđto je Hajrope 6e3 HAeje, Koja 6 h naM Aa.na nojieTa h DOACTpeKAa nac Ha paA h hcTpaiHOCT. H yABMO ce CRojnM cyrpai)^H0Ma, aaniTO y h>hx paA h U0C.10BH iiAy ApyrnM TeMnoM, 3amT0 oHn cbrkhm ab HanpeAyjy, a mh HanpoTHB Ha3aAyieuo. JI koa Ha- hom iuhx ce ,T.yAU ocjeha Ao6pa BO.ta 3a paAOM n HanpeT’ kom, &jia y3ajyA, KyAroA ce KpeneMo, CByA Han TeHeijm nynajy. JI mh cmo no kpbh oho, iiito h Harnn 3eMA>ann Apyre Bjep: 11 Hac je -Bočna oAspaHHJia Kao n h>hx , a KaA nor.neAaMO Hac h h>hx yoniiMO Be»iHKy paa.niKy Mh H3rvieAaMo Kao noAponaHo apbo , Koje ce nonnH>e cyiuHTH, a OHn jeApo u 3AP»bo CTać.io, Kuje cb3 khm abh° m 4>h AeMe 6aija h noAM,iabyje cc. Pa3.uiKa je y TOMe H3Meljy Hac h h>hx, iiito ohii cbh HMajy nn.i, h HAean, KojnM ce 3aHoce h KojeMy aeace a mh cmo 6e3 nicaKRor HAeaAa. H 6am Hac to hhhh noAponamiM apbctom, Koje He noKa3yje HHKaKBa skmbotb. O hh HMajy napoJiy h AosHHKy, Koja khth n nenaTH cbbkh h>hxob noABHr, a Harne je ApyniTBO 6e3 HKaKBe, X .- B e 3 Kojnnaca. y HaraeM HCJiaMCKOM ApyuiTBy B.iaAajeAHa Be.iuica 3a6.iyAa, Koja ke Hac y 6yAykH0CTH nyHO ctbth, a Koja HaM ce CB3KH a*h oHnr.ieAHO CReTH, a to je: Aa ee mh HeicaKO cthahmo n ycTpyqaBaMo H3HnjeTH Ha jaBy 3.ie CTpaHe Haiuera APy*BTBa. CBe HaM ee hhhh, Aa Te Harne HeAOCKO'ume, ncMaitKa&a h hccojhahoct Harne cpeAHHe He no3Hajy n He BHAe Apyrn, na ano to CTaHeuo H3HOeiiTii, Af keMO koa Apyrnx H3ahn, djto ’ho ce bojh — na uaBii nare. CBana ApyuJTBeHa CKynHHa, areo xoh e Aa HanpeAyje; Aa HMa HCBBOTHe enepraje, Tpeoa Aa HM&A6 CBoj fl&Jhua nn.r» h HAea.1, npeMa KojcMy yAeuiaBa CBoj paA. Taj joj HAeaA CJiysKH Kao KOMnac y Mopy Aoraljaja, Koja je ahcbho h tokom BpcMCHa cycpeky, ann Taj lOMnae hhkba n e yTOHe, Ma KaKOBH Aorahaja h n piui hkb HacTynHAe. IlaA if»H«e biich KaHAH.no, Koje 6ana 3paKe u pac»jeTjLyje nyTCBe. OBaj je HAeaji noKpeTa1! criix noAsnra u liceja, Koje Hn'iy y toj 3ajeAHHHii, peHTap, oko Kojera ce Kpehe paA cnaKor nojeAHHija. 6ap CAUHHe, napo.ie h >io3HHKa. M ano je 0B0 jihct, y KojeM ce ne TpeTiipajy no .iHTHHica naTaita h ne yB.ia4ii AHCBHa nouiTiiKa, HnaK h y ce OBAje A°Tahn HaniHX no.iHTHHKHx CTpaHaKa, jip k e mh to noc.iy5KHTH Kao Aocaa MojiiM ropanM naBOAHMa. Harne no.iHTHHKe CTpaHKe »i3rAeAajy xp ne h roMH.ie A>yAH 6e3 HKaKBa A8.T»H>er i^ha»h h nporpaMa. JbyAH ce HaiiiviH Ha 0Kyny 6e3 KaKBa uinper BHAa h noAeTa. Har.iaraaBa ce paA 3a HapoA, a oa oa Tor paAa HHrAje hh MpBime. no.iHTHiKa c.TpaHKa r.ieA«, Aa CBoje npHCTame noAncHe KyjiTypHo 11 ckohomokh, aok je to HauiHM boaCTBHMa AeneTa 6pnra. IIoAHTH'iKe cy CTpaHKe opraBH30RaHe, iiAy h cahjeAe Bek OApeljeHn h npopa‘iyHaHH naan, aok ce y Haiiiiix He 3Hii hh 3a rAaBy hh 3a pen. JlpoHHia: HAeaa naiiiHx no.iiiTHsapa jecT 4>aKyATaTiiBHH OTKyn KMeTOBa. Ja niTa he 6hth cnpnTyc mobohc thm CTpaHKaMa, KaA HecTaHe arpapHor nHTaifca, Koje k c ce cJjaKTHHKII jeAHOM piljeiHHTH! Ooom aejiUKOM xaocy namez ucjioMatoz flpymmea je yapoK, uimo My moioko Ufleja u Ufleaji. JTa moz ce pa fa jij cee nefloaconui^e, jnjiumaaocm, nccpc/jcnocm nama. �\ 175 p r a v c a i zl e p o š l j e d i c e , k o j e ć e iz ovakog rada nemi nov no slijediti. Da počnem. Mene veseli činjenica, da je kon­ vikt postao pretijesan i da u njega ne mogu stati sva naša mlagja braća iz srednjih škola i drago mi je što vidim jedan megjustranački odbor, koji se brine o stanju ove naše mlagje braće — n u , b o l i m ed u š a , k a d v i d i m o v u j e d n o s t r a n o s t , koja zastire vid i ne da, da se otkrije još dosta naše mlagje braće, koji ne samo da nemaju para, kojima bi skupo plaćali „hrgjavu hranu", nego nemaju ni toliko potpore, da bi mogli r e d o v i t o nabavljati neku količinu ma i slabe hrane, već su osugjeni, da svoj mladi život provode u memli-potleušicama, bez svjetla i zraka, te da u tim i takvim potleušicama mjesto pšenice — tuku kukuruzu (prohu), a mjesto makar i slabe mesne i mrsne hrane — jedu grah ili orahom masl/i zacvrkanu tarhanu! Boli me i prži, da se niko, 'p a n i p o d p r e d s j e d n i k o d b o r a , ne upita: „je li nužda, da se pobrinemo i za ovu našu mladu braći^koja se kud i kamo više i gore pate od naših srednjoškolaca izvan konvikta, i je li po­ Ibni Munib: trebno, da se pobrinemo i za njihov mlagjahni ži­ vot, pa i njima omogućimo pristup u ovu „gjačku 'so T ftr^ Osim n e j e d n a k o s t i , koja se mora bolno Mubesmilen! $> kosnuti srdaca naših softi, ima ovaj postupak i tu „Ove školske godine došlo je u sarajevske zlu stranu, da će još više raspiriti antagonizam izsrednje škole toliko muslimanske školske mladeži, da megju naših gjaka i softi i biti uzrokom, da se i onako ih je ostalo preko šestdeket, koji se nijesu mogli pri­ malen, broj valjanih softi još više smanji. Razgovarajući prije nekoliko mjeseci sa jednim miti u vakufsko mearifski konvikt, jer je ovaj zavod uregjen samo za 80—90 pitomaca. Ova naša mlagja maturantom izmegju ostalih stvari, dogje riječ i o Stipendijama i kad mu na njegovu tužbu o maloj braća, koja se nijesu mogla primiti u konvikt, prinuždena su, da stanuju po privatnim stanovima i da svoti Stipendija primjetih, da softe žive i sa 7—8 fo­ se hrane po aščinicama, u kojima dobivaju za skupe rinti, naduri se i reče: „Ah softe! Zar da se mi gim­ pare — hrgjavu hranu. Hraneći se tako, ne samo što nazijalci još sa njima usporegjujemo? Ta oni uče, da im ne dotiču njihova i onako oskudna sredstva za dobiju 20~ 30 forinti, a mi učimo, da budemo go­ svagdanje potrebe, nego su uzimajući slabu hranu spoda i da fino živimo!..." Kako vidite ovaj „fini go­ izvrgnuti opasnosti, da još iz rana u svojoj mlagjah- spodin" ima vrlo lijep pojam i o softama i o sebi noj dobi obole“. i zapustiti softe znači iskopati još veći jaz izmegju Tako počinje proglas za osnivanje gjačke sofre hodža i inteligencije, a šta to znači nije teško odgo­ i možda će se mnogi čitatelj upitati: su kakvu su netnuti. Pripustiti dakle softe u „gjačku sofru" znači savezu ove patriotske riječi sa naslovom članka, u pružiti priliku, da se miješaju sa ostalim našim gjakom se govori o jednoj našoj mahani? Nu ja tvr­ cima i uvrijehiti megju njih slogu i osjećaj bratstva dim, da tu ima i te kakva saveza i nastojaću, da to i jednakosti. Da je potrebno razvijati ove osjećaje u odmah i dokažem. U normalnim mi odnošajima ne bi našoj mladeži mislim, da će priznati i najzasukaniji pri uvodu trebala nikakva rezerva niti razjašnjenja, elementi. no budući je kod nas zavladala pošast pogrješno Kod nas se je prije nekog vremena podigla shvaćene „evropejštine" te smo dotjerali dotle, da je čitava gungula radi reforme medresa i udaralo se na iz straha pred tobožnjim „reakcionarstvom" i udara­ sve strane: i kuda *reba i kuda ne treba, pa mi je njem na kulturu — ušutkana gotovo svaka kritika, začudno čemu sva ta huka i buka, kad se ni „re­ te je ušljed toga pravac našeg prosvjetnog rada ha- formatori" ne brinu za ove „male", već svojim dr­ man sasvim zapadnjački — prinužden sam izjaviti, žanjem pokazuju sve prije nego li skrb i brigu za d a o v o n e p i š e m n i s a k a k v o m nk I a s - njihov napredak. Ja ne velim, da ne treba započeti i n o m“ t e n d e n c i j o m n e g o j e d i n o u n a ­ odozgor nu ne treba smetnuti s uma ni pitanja: kamj e r i , d a u p o z o r i m n a š t e t n o s t o v o g kav'će utisak na softe učiniti ovi njihovi zaštitnici, Mel>y HainnM o6pa30BaHH]HM cBnjeTOM nocToje ABa KyjTypna npaBpa: jeAaH je nanHc.iaMCKH, a A pyrn HailHOHa.iHCTHMKii u Ta Hac ABa npaBpa u iH e Aa Hujecuo y paAy so u o re n a y KOMnaKTiia Maca. UojeAHHUii CAHjeAe Te npaBiie, cbbkm npeMa cbom y 6jet)PH>y, a ° k ce y jaBnooTii h Ha obom MjecTy o tom hh piljena H6 nyje. Haiiiiona.iHCTii ce ycTpynaBajy ii3»hH npeA Mao,y ca cbojom nAejoM, npeMa Kojoj je Ta Maca nepacaojioMceHa, a iik ce, c Apyre cTpaHe TaKoljep c.is6o o tom nyje. 0 obhm npanuuMa, He ky HiijeAHe Aa peneM, chmo hy Aa nazJiacuM, Aa 6a 6 n.ua jeAHa Bp..io 3axna.iHa Tena noBecra o obomc p a je i, He 6a Jin ce , TpeTnpajyhii OBaKBa naTaH>a, apui^ o jeAHOM Ha HHCTau, He 6a jih Ha OBaj HauiH acKpcAa jeAHa 3ApaBa aAeja, oko Koje 6a ce Cbh yxBaTHAa, na a * ne AyTa'MO no x aocy onaao, Kao iuro (jiaKTaiKa AaBac .iyTaMO. „Gjačka sofra“ i jedna naša mahana. �176 i hoće li iz njihova držanja softe moći opravdano za­ ključiti, da ima bar neko, ko se brine za njih i na­ stoji, da im pomogne? Danas su obećanja jeftina i svijet se je naučio, da ih po vrijednosti i taksira, za to mislm, da bi bilo mnogo bolje, kad biše se kako članci tako i materi­ jalno staranje — podijelili megju sve učenike, a n e da se j e d n i m a o s i g u r a v a j u p u n i s a h a n i a d ru g im a d aj u n o v i n s k i članci, u ko­ j i m a s e u k a z u j e m j e s e c u v o d i ! Jednom mjerom, gospodo, pa ćete se osvjedočiti, da i „Mujo u saruku" umije biti zahvalan i odužiti se svojim dobročiniteljima. Njegovu letargiju nije prouzrokovalo ništa drugo, nego okolnost, da mu se na svima ka­ pijama dijele — riječi i opet riječi!... I pokaže li mu se mjesto riječi i obećanja — ljubav i brižljivost, a mjesto članaka — zalogaj, ko­ jim će utažiti glad, dokazaće svemu svijetu, da je isto tako darovit kao i druga mu braća iz srednje ili više škole, i da mu napredovanju ne smeta ništa drugo nego bijeda i okolnost, da se za njeg n i k o s v o j s k i ne brinej Poznatim bih člancima o re­ formi medresa stavio ovu primjedbu: Ako je kriv rijaset što nema ankete, m e g'u ć e j e , d a s e mi mo n jeg a u r ed e m e d r e s k e z g r a d e i po­ b r i n e z a o p s k r b u t a l e jtre! B i l o b i v rlo z g o d n o , k a d b i š e v a k.-m e a r i f s k i s a ­ b o r p o b r i n d o, d a s e p o r a d i o k o n v i k - ' t u z a s o f t e , p<a d a š e b a r n e š t o u r a d i z a o v e b i j e d n i k e . Valjda bi ovaj korak sa­ bora potakao i ostale faktore, da uzmu u ruke pi­ tanje reforama. Ko pomno prouči naše stanje i naš položaj, osvjedočiće se, da je u mnogo koječem siičan sa po­ ložajem muslimana u Rusiji, naročito što se tiše ko­ risti od inteligencije, za to držim, da nam je najpreča današnja potreba, da čim prije reformiramo i uredimo medrese, kako bismo mogli dobiti dobre i nezavisne radnike na narodnom napretku. Dok naš novac ne bude uložen u našu radnju i dok većina naše inte­ ligencije ne prestanu biti obični „kruhoborci1* — ne će biti ni fajde od truda i narodnih žrtava. Na svestranu reformu medresa i veliku ljubav i brigu za valjan softinski podmladak, goni nas R a? u m, koji se svom snagom buni proti sadanjemu s anju; goni nas autonomni „ S t a t u t " jer kao cilj autonomne uprave postavlja brigu za vjersko obra­ zovanje naroda i otvaranje medresa i mekteba, a goni nas i Š e r i a t, koji u jednom hadisu ovako govori o sreći i nesreći jednog naroda: lili I J » lj ^ ljl l i l j l i l j U ^ p I’ j š 'I ljr»- i i s ta ljl 'i l 1^1 j lil^P* .x> -) lili J i l j ^ l* * - I Ovaj hadis, koji se nalazi u Džamius-Sagiru, dakle, jednoj od najvažnijih i najvjerodostojnijih zbirki hadisa, glasi u slobodnom prevodu: „Kad Bog hoće, da jednom narodu učini dobro i izvede ga na selamet, dadne mu mnogo fakiha (osladivši im nauku i oblakšavši im učenje*) a malo neznalica. 1 kad stane govoriti fakih (i tumačiti šta mu nalaže njegovo zna­ nje t. j. kazivati šta je u Šeriatu dozvoljeno i lijepo, a šta zabranjeno i ružno*) nagje pomoćnika, a kad progovori džahil bude pobijegjen i odbačen. Hoće li pak Bog, da jednom narodu bude zlo, dadne mu malo fakiha a mnogo džahilu i neznalica, pa kad pro­ govori džahil nagje pristalica 1 pomagaoca, a fakihi se odbace i njihova se riječ ne sluša". Tako hadis, a naša je dužnost, da se prema njemu omjerimo i zapitamo: jesmo li hairli ili nijesmo? Ja neću da pravim suvišnih primjedaba: ha­ dis je tako jasan i tako porazan za nas i naš po­ stupak, da bismo se morali zgroziti i zavapiti: „Bože nam pomozi, da se iz ovog hala čim prije izbavimo i krenemo stazom, koju nam je uzvišeni Islam pro­ pisao!".... Završujem sa poklikom: visoki rijasete i vakuf­ ski sabore, š t o v a n i o d b o r e „ G j a č k e s o f r e " , pobrinite se za našu mlagju braću u trošnim i ne­ zdravim medreskim zindanima i pobrinite se da uzi­ majući slabu hranu ne budu izvrgnuti opasnosti, da još iz rana u svojoj mlagjahnoj dobi obole!" Allahumme, erinel-hakka hakkan verzukna ittibaahu! V e a’t i n e l — i n s S f e ! Kiraethana. Ove su Kiraethane lijepa i korisna ustanova. Ne samo da su korisne i lijepe, nego ne možeš zamisliti, kako bi danas živio bez njih. Kad dogješ u kakvo nepoznato mjesto, odmah pitaš: gdje je Kiraethana. jer znaš da ćeš tuđe najkomatnije uzeti abdest, klanjati Božiji namaz, naći se, razgovoriti i upoznati sa gragjaoima, a i pročitati, šta ima novoga po svijetu. U svom opet mjestu, Kiraethana ti je, kao ne­ kakva centrala tvog životarenja. Kud ćeš poslije ručka na čitanje novosti? U Kiraethanu. Gdje ćeš doznati, da se je u gradu ili u njegovoj okolici šta zbilo: ka­ kvo veselje, žen:dba, udaja, prodaja, otimačina ili prevara, nego u Kiraelhani. Gdje ćemo se danas naći? — pita te drug. — U Kiraethani! — odgovaraš mu bez premišljanja. *) Ovi su komentari uzeti iz „Siradžul-Munira“šerha na „Džamius-Sagir*! od Allamei Azizije. (Svezak 1. str. 82.) Op. pisca. �177 Pa i lijepo je u toj našoj kiraethani. Tu imadeš Najprije izmegju političkih protivnika započnu na izbor nekoliko soba. Ili voliš megju mladež, ili kojekave ironične primjedbe, za tim predbacivanja, kod starijih, možeš birati. Hoćeš sjesti na stolicu uz onda izazivanje i bockanje, te prepirka, a onda ga­ zeleni sto? — Izvolite! Jok, ti voliš poravnili na ši­ lama, halabuka i nadvikivanje. Tada čuješ, kako jedni druge okrivljuju, radi roku udobnu sećiju — Bujrunuz! Imaš volju popiti čaj, kahvu, limunatu ili šurup od ružice, — odmah će nekog posla, koji je ispao onako, a po njihovom miš­ Redžo donijeti! ljenju bi po narod korisnije bilo, da se je okrenulo A novine čitao ili ne čitao, doznaćeš novosti iz nešto drukčije. njih. Ma kako to može biti, ako si brat? — Vrlo lahko! — „Vi varale narod i radite samo za sebične — Ti sjediš i šutiš, a nešto si za čitanje nchoran. interese. Vi za narod nemate osjećaja!” U tome ugje onaj, što no u konaku piše. To je či­ — Ja, a vi se razguliste dokazujući, kako ste novnik. Ti se ne trebaš brinuti sada, što stoji u »Sar.- velike patriote, a ovamo nećete ni da općite sa svojim listu.« — On će sam i bez tvoga pitanja početi i sa ljudima!” nekakvim čugjenjem kazivati: ko je naimenovan, ko — „Vi nas kod naroda ocrnjujete, pa nam na­ premješten, ko li penzioniran ili razriješen. rod ne vjeruje. Ali čekajte, čekajte, doći će vrijeme, — „Nuto, ab! Baš obojica ponzionirani ! E, to pa će narod progledati očima!” nije na odmet. Barem će se cijeli cug sada malko — »Ocrnjujete se sami sa vašom nevaljastom naprijed pomaknuti. — Redžo; Redžo — o! Ponesi kahvu. Ama tak- taktikom ! — „Izagjite, molim Vas, ako ćete galamiti, u um mi ponesi; nemoj same one šljoke!” I sad ga vidiš gdje vadi duhansku kutiju, smo- drugu sobu”, — umiješa se neki neutralac. — Za na* taje cigaru nekako brzo, puši slatko, a sve pogleda u rod bi hajirm^e bilo, kad bi se vi zajednički za njega te i da si se trefio malko bliže, častio bi te cigarom. brinuli, bez inada i kad bi manje govorili, a više ra­ Šta je s Gjiritom," Grčkom, ^Ma^edanijom, šta je diti!” novog u Engleskoj ili Njemačkoj, to moraš doznati, — »Pusti ti stvar, nek teče svojim tokom do­ htio ne htio, jer ono nekoliko vatrenih političara ne vikuje ovome neki jnotrilac — »ovo nije nikakvo zlo, mogu šutiti nikad bi im usta- zapečatio, ja kamo li što se oni prepiru. Zlo je samo u toliko, što se ne u današnje vrijeme slobodnog zbora i galamljenja. prepiru malo hladnije i razboritije. Dočim ovaka pri­ Ima ih, koji ne umiju ni čitati u sebi, a neki umiju, lika nije bez cilja. Ovako će se pojmovi izbistriti i ali za važnije vijesti drže, 'da ih svako treba glasno narod će morati doći do željene sloge. Ako se ja i ti pročitati, jer mu se učini, da su na njih istoin oni prvi ne slažemo, pa megjusohno o tom naslaganju ne ras­ nabasali. pravljamo, onda ćemo do kijameta ostati nesložni. A U ovakom slučaju bude više puta i smijeha. ako ovako pokušamo pretresati naše stvare, pa razla— „Gle, gle! Arnautski se ustanak stišao. Iso gati i opravdavali ja svoje a ti svoje, bezuvjetno ćemo Boljetinac pobjegao sa svojim sinom u Crnu-Goru!” naći neku sredinu, na kojoj ćemo se sporazumiti, ili — do sada je čitao u sebi, a kad na ovo nabasa i bez će doći neko treći, pa će nam tu sredinu pokazati. pitanja okrenu na glas, kao da onim ostalim hoće da Moguće je, da se mi u cilju potpuno slažemo, ali po­ rekne: vidi ti, vi o ovome ništa i ne govorite, a ovo što nam je način postizavanja toga cilja različit, čin je vrlo važna i zanimljiva vijest, biva da sam je ja nam se, da smo jedan drugome neprijatelji, Za to je prvi našao; pa da vam je barem kažem! dobro da se raspravlja i prepire, jer bi se šuteći još — »To smo mi davno pročitali!« — dobaci mu više mržnja razvijala. Ja pamtim, kad se je i šutilo, jedan, a njemu onda žao, što se je trudio. ali ono vrijeme nazivaju vremenom narodnog mrtvila Drugi opet dovikne, da je čitao u nekoj novini, a za današnje, vele, daje »doba narodnog preporoda.« da je Iso Boljetinac od turskih čela uhvaćen i strpan I tako dalje i tako dalje. I još jednom i tako u zatvor. Treći se javlja, da je čitao, kako se ta vijest dalje. 0 zatvoru Boljetinca opravrgava, a tada nastaju pre Prepirka stranaka jednako traje, a ti ako ne voliš pirke i mnijenja, koja novina istinitije piše, a ti kroz sahat vremena, bez da si što čitao, doznaš puno no­ slušati, trkni kući, te svrši što god posla, pa se opet vosti, od kojih mnoge znaš i sam pripovijedati, kao povrati. Kad poslije dogješ, naći ćeš društvo već stišano da si ih po sebi Čitao. Nu za vrijeme dok su novine u Kiraethani taze, i umireno. 1 eno ih sada posjedali, naručili kahvu i zado­ 1 jest u njoj lijepo, ali da te Bog sačuva, kadkad u njoj sjediti, kad se nema šta nova čitati. Osobito ako voljno srču, a značajno jedan u drugoga pogledaju i imade članova iz raznih političkih stranaka. Onda bude razgovaraju se. — »Ja sam mislio, da ti na ono ne računaš.« u Kiraethani nesnosno i dosadno, jer se zametne silna — »Ja sam opet držao, zbog što ti onako radiš, galama, pa onda niti možeš čitati novina, niti s mirom da i želiš nekako drukčije!« sjediti. �178 Tada se i ti osjećaš zadovoljnijim, veselije pozd­ ravljaš izmirenu braću i ispravljaš u duši ono svoje krivo mišljenje, koje si o Kiraethanama imao, držeći, da su one bez ikakve svrhe, jer se eto imadeš više puta priliku osvjedočiti, da su kiraethane rešeta, na koja se pojmovi bistre i ideje rešetaju. Za to ih treba podizati, braniti, potpomagati, ču­ vati i pohagjati, a tek će vrijeme doći, kad će ih svijet znati više cijeniti, jer će — kad se razviju — odgovarati pravoj svojoj svrsi. Fadil Begić: Ruža i slavulj: Gledao sam ružu... Rumeni se ~l Ko djevojče kada se zastidi; Njen opojni miris svud širi se, Sve cvijeće na tom joj zavidi. Ali one biser-kaplje dvije, __ Š to 'n a licu ruže su rumene, Mnogo misli mame mi tužnije’, Mnogo muče osjetljiva mene: Ilaziin M uftić. To je slavulj dolazio r u ž i , _w Da sred noći srce joj otkrije, Pa to ona za njim sada tuži, Otud one biser-suze dvije! K n již e v n o st. Ibrahim -E dhem D ž a fč ić — B os. Krupa. Ne ostavljajmo domovinu! Staro, burno'.doba nek'zaborav skrije, A napretku „krčmo bugaze i staze'! Mjesto sv’jetle čorde nek prosvjeta sije, A vaizi s Yursa pek narodu vaze: — Ostanimo ovdje, usred zavičaja, Braneći sinovski đvu grudu~svetu, 1 naš Dini-mubin* uzvišenog sjaja, Kojima dušmani mračne mreže pletu! Leži P nam na srcu dobro domovine Radimo svi složno za nju i njen spas, Ne dajmo da slavno naše ime gine, Haj, čuvajmo ovaj mili toprag naš! Čuvajmo i bran’mo rogjenu nam grudu. Kao što nam pretci braniše je slavni, Koji treba da nam uzorima budu, Svijetao primjer što nikad ne tavni! Promisli se brate!... Otadžbina ova Što obiljem svakim u sv’jetu je znana, Zar da bez svojijeh ostane sinova, I plijenom bude našijeh dušmana? 0 , ne, dragi.brate, ne ostavljaj mili, Ove rodne njive, blagoslova pune, 1 cvijetna polja kud potočić' čili Vijuga se bl’ješteć spram srebrne lune. Ne ostavljaj, brate, cv’jetna polja ova, Jer u tugjem’svijetu ne možeš ih naći! Ne povjeruj,*brate,'Yječ je'dušmanova Svaka što 'n a s puti » odavde se maći! Staro, burno doba nek zaborav krije, A napretku krčmo bogaze i staze! A vaizi neka sa ćurseva vaze: Ostanimo ovdje, nigdje bolje nije! Sfc* . Mašpo Josnj: Ja 6n x to M o r a o t it h . — H3boa« ii3 ueMoapa jeAHor acypHa.incTe. — JeAHora A»Ha A®he Mojoj Kyka jcAaH pyTaB aoejeK (koa MeHe MHoro pyTamix jbvar Ao.ia3e). Oh Huje 6ao hh yMHBeH, Hii oneirijbaH, hhth oininheH. tberoBH noCTynnn 0AMax Me ooaBnjecTame, Aa je oh Beh cBe licTHHe CKpiiBeHe y BiiHy oTicpno. — Bh Me ne no3HajeTe, 3ap He? — 3ancTa... 3aacTa... ja HBMau nacT,., — T ako! IIor.TeAajTe Me Majio! — Ax! A.ia Aa— Ja Bac HHcan no3Hao paAH obb Ayre Koce. — Mel,yTHM ja caM je CKp&THO jyqe. (Bome Moj, Ko.iHKo je Ayra«n«a Mor.ia 6hth jy«ae?) — Ja Bac no3HajeM... B h cto TocnoAiiH... roenoAUH IVjoM. 3ap He? — J la , TaKo je... A.ieKcaHAap. — TaKo je .. A^ieKcaHAap Ta^. — He, A.aeiccaHAap IH ap’reH. — Ax! ja caM... Ae ,Z(e6peaeH! — He, a® Mučkomu. 1 — CjehaM ce caAa. M u cmo 6 b ji h iuko-tckii apY* roBH. — — He to, ja caM cTaHOBao y Kyka, reoja je 6a.ia carpaljena Ha 3eM^>nuiTy Ha KOMe je HeicaAa 6u.ia Baiua. CjekaTe aa ce Tora? — Bome Moj! Oa oHAa uma jeAaH sajea. Ja ce cjekaM caMo OABpaTHOCTa, Kojy caM y to BpajeMe ocjckao npeua icama oa čpauiHa; Mel)ymM ja TaAa hhc&m Morao jecTii HinuTa APyro, jep joui HiijecaM iiMao ay6e. — A ja, ja ce cjekaM: ja caM Bac Hayqao BjeuiTHHii jby^>yiuKaif,a. — /(a, tuko CTe Me Jiajcno Hay«injm, a» ja HH AaHaC HC 3HUM. to jom �179 — E Bii^iiTe, Maao je y TOMe Tpe6aAO, na Aa ja He 6yA«M bit, a bh Aa ne 6yA6Te ja. — Ja He 3HitM Koja 6a oa hho H3ry6no y toj XH.'baAe (jiopHHaTa. ,3,pyrH je AecHa pyna Ko6ypmKOM npiiHny... Tpeha je KaneiaH y ApyroM Aaopyy... npoujeHH. — ;ZI,a... A.ih OHa ce He yAaAe 3a HHaceftepa. — Tpehn koJh jy je npocuo 600 je npOTecTaHTCKH nacTop HaTnac^ojiA- Moja mrth hh H>era Haje XTjeAa. C Tora ce oh oaceHii hckom ApyroM aceHOM, aAH c h>om — Moahm Bao, 6e3 3ajeAait.a. Ja caM caMO cnpoMaman nncap: ocyi)“H orm Aa ca neh HcnncaHe xapT«je to hcto npenncyjeM Ha Apyroj xapTnjn. — K oa M6H9 je jooi rope: ja Mop’M Aa nntneM no xapTiijn caMOCTajiHf>; a.in Hncai« ocy^eH Aa npenHcyjejf ea Beh HcnncaHe xapTuje. — ^ a , ajiH Moj nocao Me HeKaAa Bpnje^a. — H MeHe, JtyAH mh necTO npnjeTe. — Jlfl, aAH Bame je bmb no3 HaTO UHornMR. — E x , ajin bh Me^yTHM HMaTe BHine HOBaya Ho ja. — A ko xoh eie. npounjeHHMo Harne AyroBe He pacnHTyjyhn kvihkh cy. — £ 0 ^aBOJia! aAH sam a r-iaBa BHuie BpnjeAH ho Moja. — — A.ih ne, n<»r^eAajxe: Moja je Koca onajia, a Bania jom Hnje. — ^ a , a.in oho mro je y Banjo] ta &bh. — A x, He — Ha-flptiMjep: ja caM a »o ce6a H3BaAtiTH Beh ocaM 3y6a. IIoc.BeAibfe roAHHe -;p:i h \ jeARHnyT, Kao 6otkhHhh hok-ioh : jeAaH mynajb, a Ana cacBOM 3ipaBa.. — U pecTaH H re c a 3ajeAaH>eM, ja roBopBM 036 h .i >ho . M op a Aa CT6 bh ja, a ja bh . — Kano je to cjy6HHa npoMiijeHirjia Harne yjia3 Hiipe y CBHjeT? — O x , rocnoAHHe, to je TyacHa ncTopnja. K sa 6hx BaM je HcnpHHao, bh 6ncT e yBHAje.iH, Aa ja hmrm npaBo. Ja caM umro MajKy... — 3anCTa? — I la Aa, HMao cbm... Ja caM HMao MajKy, icoja je 60.1 a Bp.10 jinjena AjeBnjKa y CBoje BpnjeMC. A ah tsas , ja je joui Hncau no3naBao... — HyAHOBaTo! — ^aKvie, npnje mhoto, BpAo mhoto roAHHa, Bam OTau 3anpocH Moiy M«jKy, hjjii 6o.i>e pehn, ony, Koja joui Hnje 60.1 a Moja M-»jKa, jep je OHa OHAa 6iuia jora AjeBojna. — Ja CBe to He pa3yMiijeM AoSpo. T o npH<ie. — A ah, napAOH, ja caM y To yBjepeH. cy caMo je iiMa.ia naMeTH, ona 6 h npHCTa.ia. A ah to je 6 hao cnpoMaiuHo, noBHT.tHBo CTBopeH>e. CBojoM noB0T.i>HBOuihy OHa Mn je MHoro y«iHH0.ia na acao. — 3ayujeAO He. — B h roBopiiTe Kano naM je Aparo, rocnoAnHe. Bam OTay nucTaAe oojraonpo; bh cto A am e intra dom inum . HcTHHa je, Aa jo oh , ksa je 3anpocHO Mojy Majny, 6 ho joui caMO npocT nopoTHHK; aAH to ho mhjema CTBap. ^ p y r n , Kojn 3RTpaacH pyKy Moje Majne, 600 je hckh HH3KHe>ep, najn je jeAaH chh 600 ca c.iyac6oM Ha AečpeneHCKoj aceAesHinjH ca toahuiHjOM nAaTOM oa 2 — HapaBHo, bh 6uct6 AaHac 6 hah hotbpth. Hnje HMao hh chhr hh Khep. — Ex, A»KAe, exo ko je 600 3a Bac caBpmeH. — He... Ha neTBpTOM MjecTy Mojy je MajKy 3anpoC0O rocnoAHH HepeneHAii Hepro EoJAimap. B h nosHajeie rocnoAHHa HepeneHAH BoAAHyap, 3ap ho? — He, a.in ja no3HajeM rocnoAHHa PaKocna.ioTH X hthb0 JlaTaHH niaHAopa. = A o haB0.ia !.. y cbrkom 3HaBaTH BajbaHnjer HOBjena oa c.iyHajy,.'BH neheTe no- rocnoAHHa HepeneHAH H epro -BoAA0i;apa. — Oh Huje Mehv MojnM no3HaHHUHMa. 3 aMHC.i0 Te, oh hmr 5 0 0 0 jyTapa 3eM.be nopoA Tuce h jeAHHH HacjbCAHHic CBe oBe 3eM.te jecre H,eroB chh jeAHHan. — Kano, 3ap oh oopa]5yje CBy OBy 3eMJby? — He 36iijajTe ma.iy. B hahto, Taj M.iaAH HOBjeK ynpe»e y KOJia no neTHpn KOH>a. KaA BaM to npniaM, ja yBnjeK mhc.ihm Ha to kbfco 6hx ja 6no y tom icapyHAMa, oARK.ie 6iix ujBoao HCTiipu Koma 3e.ieHica, KojnMa 6hx ynpanA>ao M.jecT) KOHnjauia... Kano 6n Me no3ApaBA>a.iH no Kp'iMaMa, MeHe, Kora 60 Aiijene rpo$iine nocvia.Tpa.ie ca fBojnx npo3opa... Ax! Moja mh je Majna y i 0Hnjia MHoro Ha acao. UoMiicanTe Aas^e: ohii cy Beh 6n.in BjepeHH, ročni cy 6h .ih no3Kann.. cBaA^eHH yroBi.p 6ho je roTOB... 3a A*iaKy je (Jib.ihao na Aa ja 6yAeM HacjbeAHiiK rocnoAHHa Hepene.HAH Hepro Bo.iAny.ipa. A^ h Ha AaH CKaA^e, jeAaH nac npnje yepeMOHiije, Moja math no6jeace ca yHHTe.i>eM MV3mce, hckiim HiijeMyeM h yAa ce 3a h>. -— H a 33 THM? — H a 3aTHM?... Moace ah HOBjena aaAecnTH Beha Heopeha? ,Zl,a ce je OHa yAa.ia 3a rocnoAHHa, ja 6hx Aa­ Hac 6no Hac.i>eAHiiK jeAHora nMafta: OBaico ja caM HaCJbeAHHK jeAHe BHO.10 He H HeKOABKO C B 0 3 d K a HOTa. = 3 ancTa je qyAHOBaTO, Aa cto ne3aAOBOJbH.i cbojHM oyeM. —- ^ a , rocnoAHHe, Kay 6ux ja Morao 6npaTH oya no CBojoj cfiaHTasajn1 J a nomTyjeM CBOra oya: to 6jeme Ba.'baH HOBjen; a.in 3ap ce nnje Morao otkchhth hckom ApyroM aceHOM, Hero 6aui MojoM Maj kom? T o je HemTO yacacHo, KaAa HOBjeK Ha to no\mc.iH, Aa chh npaBa 3aHBTepecoBaHa CTpaHa. neaa npaBa r.iaca npn H36opy CBor oya. — To je HCTHHa, 6apoH P otuihaa 6h OAMax miao TOAHKO CHHOBa, Aa hm He 6h 3Hao 6poja. — Aah Aa ce 6ap Moja Majna yAaAa 3 a OHor oa H>eHHX npocH.iaua, nocAnje Kor 6nx Morao 6hth HajcpehHHjii chh!... E to: Aa mh je cyA6iiHa vKe.teAa Aoopa, ja 6nx 6ho AaHae cpehaH. JeAHa norpjeniKa Me je oa- �180 rypHyjia oa mojhx Ao6apa 6h Tpe6a.no Aa nocTaHeM. h ja ne nocTa^oš — y tom cjiyqajy bh iaK HHCTe ca c&MiiM co6om. oho, Ulio saAOBO.’&H0 hh C MatjapcKor: M. — Kano 6hx Morao 6hth 3aAOBo.n>aH? Ja je^eM TpH nyTa Heflje.T.Ho KpoMnape. Ja 6hx hojiho BHfljeTB, niTa 6nCT6 bh pa^a™ Aa ctb Ha mom MjecTy. — lipnje CBera, yMHo 6 hx ce. — OcTaBHTe Me. Ja casr ce saCBHM aanycTHO, jep HeMa A0jeaa inje^ia KojnM 6hx 600 3aAOBo.T>aH. Ja Mp3hm CBoje pyKe, jep cy Hecnpeiee; Mp3HM CBojy r.iaBy jep HnniTa hb Mory HayqnTH; Mp3nM qaK n Kocy, jep je h cyBHme qeKHH>acTa. Ja 3HaM A°6po, Aa Moje .nage Hnje anjeno, Kao Aa ce HHKaA He yM H B8M . Ja He 6hx Aac sa CBojy .thhhoct, 0B3KBy KaKBa je, hh npednjeHe nape... n mTa 6nx Apyro paAHO, ja eaM nyH thkbhx MIIC.IH. Ja SaBHAHM UBjejIOM CBBjeTy; 3aBHA0M Be.lHKoj rocnoAH Ha .anjennM xaA>HHaMa, HayqHHHHMa Ha reHBjy, njecHBi^BMa Ha c.aaBH, M.iaAHM .’bVAHMa Ha CTpyKy, paAHBi^BMa Ha CHaacHBM pyKaMa, TproBnnMa Ha i\aynoj cpebn, Ja 3aBiiAnM oncjeH>eHHM .n>yA0Ma Ha cpehn, jeBpejcKoj Ajepa Ha 6yAyhH0CTH; 3aBBAHM nnjejioM CBnjeTy Koju 3Ha, pa ah hjih hma HeniTO, jepLja .HHcaM HBiuTe, HHcaM BBHaH HHieMy, HBTH HM8M IHTa. A, MehyTHM, ja C&''UO-~ paM 6pHHyiH 0 ce6n. HecTo nyTa yMopeH cyBHiiiHiiM HiapađaTafteM, ja ce 3annTaM 3anrro paAHM. 3ap He 6 b 6h«to čojhe, Aa ce 3anycTHM, Aa octbbbm HeKa ce pajenajy Moje unne.ie, Aa ne ckhasm HHKaAa CBoje OAHje.no Aa jeAeM cano KonaHe oa Kynyca, Koje 6auajy Ha Tpr?... 3amTo Aa ce OAyineB.n>aBaM, KaA 3a to neMaM HHKaKBa pa3.nora? — Ja noqex yBH^aTH, Aa y OBoj caeHH Tpe6a B H iu e ohb n.iaKaTH nero .nn ce CMnjaTH. — A jih, peKox My, 3aniTo Ao^ocTe koa MeHe? Ja He Mory Aa 3aMiicjiBM, 3amTo ce bh cMaipaTe 3a A0jeTe Koje je OApeijeHo 3 a Hac.n>6AHHKa h 3aniTo caAa xoheTe Aa npoMnjeHHTe Moje MjecTO ca bbhihm. — He, ajiH noiuTo HeMaM HHKora y OBoj Be-nnKoj ByAHM-IIeinTH c KojnM 6nx Morao pa3roBapaTH ja nnTaM b£c: Aa CTe bh, KanpncoM cyA60ne Ha mom MjecTy, mTa 6ncTe paAH.in? — ^oljHTe jeAHe HeAjejte, na hy BaM pehn. Ja nHcax jeAHOMe oa cboJhx npnjaTejba, HacTojHHKy rpoijia K..., Aa »ih 6 h Morao y36TH y c«nyae6y jeAHor MjaAor HHTeanreHTHor HOBjena. KpajeM jeAHe HeAjejte Moj qyAHOBaTH thh Mo­ 6n HMaiH MjecTO. Ja ra He BHAjex A^nje roAHHe; Ba.n>Aa je yMpo. JeAHora Aana, oh yl>e y Mojy co6y. 0, qyAa! Oh je 6ho 6ph 3kjbhbo oneni^baH, ca hobhm pyKaBHU,aMa. Ex! ex! Aparn Moj, Kano uh HurjieAaTe .nnj eno! BjepyjeM, OAroBopn mh oh c.no6oAHa juma; ja caM Bjepno!... h to jeAHy M.naAy, APa*ecHy AjcBojKy, Kkepisy KacHapeBy... A aaTHM, OHa Me bojihL. Ja He 6hx yMno onncaTH toh, kojiim oh peie: „A saTHM, ona Me bojihu! rao — OnAa, Aa 6hct6 ce npoMnjeHHJiH ca ttaCJbeAHHKOM TocnoAHHa HepeneHA0 Ilep ro Eo^Aupapa? — He, qaK hii c ijapeM khhcckhm! Šemsnddin Sarajlić: Jesenska idila. S juga hrle oblačine, Toplo sunce zaklanjaju, Na vjetru se drvlje svija I listići opadaju. A na jazu rijeka šumi, Čudnovato ko da sluti, Da će predjel kud se vere, Tu na skoro povehnuti. Nestati će zelenila, Ogoljeće drvlja grane, Žacrnjet se šume, brijezi I livade i poljane. Utihnuće pjesma jaka, Kroz dolove što odzvanja, Kad se spusti nojca crna, II zarudi svjetlost danja. Sunce više neće peći, Da od žege kamen puca, Za kišljivih, tmurnih dana Vidjeće se gdje svjetluca Plamni oganj, a oko njeg Hrpa mlade čobančadi, Mokra lica i odijela, Mračni s zime i od gladi. I drumovi zablatiće Od jesenske sitne kiše, Koja tako dugo pada, Ko da neće dić se više. Ledinom će puzat blago, Naježeno sa studeni, Kroz mokro se trnje verat, Brsteć zadnji trag jeseni. Sve će pasti, potamnjeti, Priroda će biti mrtva, I jesenskom hladnom dahu Prigeti se mnoga žrtva. Samo moje srce vruće, Sa ljubavi zažareno, Dah jeseni skrhat neće, Kad u netrag sve bi djen’o. �181 Karanfilaga: Kroz aleje duge . . . Kroz aleje duge, kada sunce mrije, Kad iru zlatni trak se još na Iišću smije, Ispod lipa, breza, vrba, kestenova, Pokraj šarnog spleta mirisnih cvjetova, Uz glasove srebrn-pjesme iz tihana, Kad sa suncem gine bujni život dana I cvjetići čaške zatvaraju kada — Najragje bih s tobom ja stupao tada; Ne, ruku pod ruku, da se ugrijemo, Već uz srce srcem, da se sevdišemo. Išao bih s tobom, ni ne gledeć u te. Ne pazeć na vrijeme i daleke pute, Ni za što ne mareć, što oko nas biva, Znajući tek da si ti uza me živa: Mirisnija, slagja od sićahnog cvijeća, Zamamnija, ljepša od bajnog proljeća, Drugarica Sunca, Venere, Neptuna, Puna snage, milja i ljubavi puna, Puna mehkog sjaja, kojim srca griješ I s visoka ludim željicam se smiješ. i j Stupao bih s tobom tiho, polagano, Ko sa zorom sunce u svamioe raB&T"-. Zborio ti ne bih . .. Dosta Hi mi bilo: Da uza me stupa tvoje biće milo, Da osjećaš srcem, šjo osjećam i ja, Da na lice plamen milošte izbija. Da u rajskom čuvstvu dršću njedra meka, Da sanjari oko, ko čežnja daleka I da nervi biju sa blizine moje, A u mašti misli mladosti se roje . . . I Stupao bih s tobom, moja željo živa, Kojoj srce ljubav nikad ne otkriva, Kroz cvijetna polja i mirisne luge, Kraj šumeće rijeke, kroz aleje duge. Kad bi se u hodu umorili lahku, Na zelen bi sjeli gdje na zaravanku, U eteru prve zv’jezde gledajući, Sa suzom na oku, krišom uzdišući . . . A put bi mi ovaj bio tako mio, Kako u životu još mi nije bio. (t I s la m s k i sv ije t. A bdur-R ešid Ibrahim: Muslimani u Sibiriji. (Riječ dvije o autoru.) Abdur-Rešid Ibrahim je starac od 55 —60 godina, vrlo otmene i sim­ patične vanjštine. Rogjen je u Tari, sibirskoj varoši, u kojoj je svršio početne nauke, nastavivši ih u Hid- Žazu, gdje je Studirao tefsir, hadis i ostale šeriatske struke. Govori tri četiri istočna jezika, te ruski i engleski. Neko je vrijeme učio i u Carigradu. Vrativši se u domovinu, bavio se je muderrislukom, a kašnje je bio muftija i član u orenburškoj mehkjemei-šerijji. Zamjenjujući neko vrijeme predsjednika ove mehkjeme, došao je u sukob sa oblasti, i zahvalivši se na časti, otišao je u Carigrad i tu kradom štampao knjižicu, u kojoj je otkrio makinacije oblasti sa spomenutom mehkjemom i knjižicu rasturio megju ruske muslimane. Nakon toga se opet povratio u Rusiju i u Petrogradu počeo izdavati list „Mir’at“ (Ogledalo), nu ne mogavši odoljeti strogosti cenzure, napustio je izdavanje i ponovno se vratio u Carigrad. Tu je sad svratio pozornost Abdul-Hamidove hafijje, koja ga je izru­ čila Rusiji i tako je dopremljen u Odesu i stavljen pred ratni sud. Nu nekako se je opravdao i spasio. Iza proglašenja ustavnosti u Rusiji, počeo se je opet baviti novinarstvom, izdavajući u Petrogradu list „Ulfet“ na turskom i „Tilmiz" na arapskom je­ ziku, u kojima je zagovarao slogu i zajednički rad svih ruskih muslimana, te snošljivost i mir megju pojedinim mezhebima. Osim toga djelovao je mnogo _L_usmeno, te je stekao neprocjenjivih zasluga oko organizacija ruskih muslimana. I ako je njegov rad bio više kulturne negoli političke prirode, ipak ga je oblast gledala prijekim okom i čim je u Rusiji ojaX-,'.. čala reakC rea ija, morade se on uklonuti i opet ići preko granice. Ovaj put, koncem godine 1907., krene on na i daleki T Istok, obašavši za dvije godine gotovo cijelu Aziju i koristeći svima muslimanima, do kojih je dopro. Osobitu je zaslugu stekao šireći i tumačeći Islam u Japanu. Lanjske se je godine vratio s puta i obavivši hadž, došao u Carigrad. Tu je izišao na glas svojim umnim predavanjima po raznim carigrad­ skim klubovima i dairama, a išao je u tu svrhu i u neka druga mjesta kao Izmir, Brusu i t. d. Sa puto­ vanja slao je dopise u carigradski „Sirati Mustekim", te kazanski „Bejanulhak“, a saragjivao je i na dru­ gim turskim i tatarskim listovima. Danas je glavni urednik, prije sedam osam mjeseci u Carigradu po­ krenutog, lista „Tearufi — muslimin“-a ojU « ), koji izlazi svakog četvrtka na 16 stranica srednjeg formata i donosi vrlo lijepih znanstvenih, gospodar­ skih i drugih članaka, te vijesti iz svih krajeva islam­ skog svijeta. List je vrijedan najtoplije preporuke, a cijena mu je 6 franaka na pola godine. Uprava je lista na Bajezidu Do sad je izišlo 18 brojeva. Koncem juna ove godine počeo je nakladom vlasnika „Sirati-Mustekima" izlaziti svake hefte po jedan svezak (od 32 stranice) njegova vrlo poučnog i interesantnog putopisa: „Islamski svijet i širenje Islama u japanu“ (»c.u 5LI j l u l fM-ljllc«) u kojem iznosi utiske sa svog putovanja na daleki Istok. Djelo će iznositi 640 stranica, a cijena mu je �182 dvadeset groša. Opisi su mu vrlo jedri i zanimljivi i svaki muslim, koji zna turski, trebao bi imati ovo djelo, u kojemu su opisani svi istočni muslimani. Djelo je ilustrovano i govori ne samo o muslimanima, nego i o drugim narodima s kojima ovi dolaze u doticaj. Do sad je izašlo devet svezaka, a može se naručiti u redakciji „Sirati-Mustekima" J lu ..oL -j-O (v t J »-ulčjl ili „Tearufi-muslimina“ a, >t) Naš članak „Sibirski muslimani" napisan je po ovom njegovu putopisu, nu radi malog prostora lista, a i ograničenosti naše rubrike, morao sam ispustiti ci­ jele stranice teksta, i radi toga izmijeniti poregjaj pojedinih odlomaka. Ovaj je dakle člančić samo mje­ stimični i slobodni prevod, a tekst je mnogo opširniji i zanimljiviji. Još jednom najtoplije preporučujem svoj braći, koja vladaju turskim jezikom, da se pretplate kako na „Tearuf" tako isto i na „Alemi-lslam". Bez ovog posljednjeg djela ne bi smjela biti ni jedna naša čitaonica. Dolazi zima i ja ne znam kud bi zgodniju lektiru od ovako poučne i zanimljive knjige. Ja ću na­ stojati. da i braću, koja ne znaju turski, putem „Gajreta" upoznam sa ovitri korisnim djelom. (Šibirija i širenje Islama u njoj) Sibirija je pra­ stara domovina Tatara i turskih plemena, kojom su prije upravljali hanovi i tatarski emiri, čija je prijestonica bila na ušću> rijeke Irtiša i zvala se Isker. Danas je ta prijestonica zapuštena i razvaline joj se vide na jednom brdu, koje je od Tobolska udaljeno po prilici dvanaest kilometara. U Sibiriju su Rusi prodrli godine 1582. i danas je ona ruska provincija, koja se dijeli na dva dijela: zapadnu i istočnu Sibiriju i proteže se od Korgana sve do granica Mandžurije i obala Tihog Oceana. Važniji su joj gradovi: Tobolsk, Omsk, Tomsk i Irkuck. Kad su Rusi osvojili Tobolsk, Sibirija je bila vrlo slabo napučena i zemlja je bila gotovo sama pustoš. Da nasele i obrade ovu zemlju počeli su ovamo progoniti svoje kažnjenike i tako je Sibirija postala strašilo kako za Ruse, tako i za ostale na­ rode pod njihovom upravom. Svak je držao Sibiriju paklom i niko nije vodio računa o njenoj plodnosti i trgovačkoj vrijednosti. Tako je bilo u početku, nu kašnje su ljudi počeli mijenjati svoj sud, i mnogi kažnjenici, koji su odslužili svoju kaznu, ne samo da se nijesu htjeli vratiti svojoj kući, nego su šta više, kanderisavali svoje rogjake i zemljake iz Rusije, da se i oni presele u Sibir. Ovi su se kažnjenici u Si­ biru stalno nastanili i mnogi je od njih stekao vrlo dobar imetak. Iz daljnjeg će se opisa moći vidjeti na kojem je stepenu današnja Sibirija i kakvu ona ima budućnost. Još prije ruskog osvojenja u Sibiriju su dolazili karavani iz Buhare, Hive, Urkandža pa čak i iz Perzije i još su tada srednjo-azijski Turci održavali trgovačke veze sa Sibirom i pod zaštitom sibirskih hanova sve na veliko kupovali i prodavali. Solidnošću i poštenjem svojim, svratili su ovi islamski trgovci na se pozornost sibirskih upravnika i tako je na molbu sibirskog emira Kjučum-hana Velikog, buharanski emir Abdulah-han poslao u Tobolsk dvojicu islamskih učenjaka, da u Sibiru šire i naučavaju Islam. Od ove dvojice jedan je bio alim, a drugi šejh i nji­ hovih potomaka ima još i danas, dapače potonjih imade jedno cijelo selo, koje se po njima zove Šejhler. 0 ovoj su stvari skupili mnoge podatke čuveni historičari Mtiller i Jadrincov i kako po njihovu pi­ sanju tako isto i po narodnom pričanju može se sa sigurnošću redi, da je Islam u Sibiriju unešen iz Bu­ hare i Hive, što se može zaključiti i po tom, da se i danas u Tobolsku i Tomsku nalazi mnogo poro­ dica,, možda dvije tri hiljade duša, koje se zovu Buharijama. Nakon ruskog osvojenja prognano je u Sibir mnogo muslimana iz uralskog i orenburškog vilajeta, sa kojima je dragovoljno pošlo i mnogo uleme, ko­ jima je pošlo za rukom, da i bez topa i bez sablje rašire Islam i svojim lijepim držanjem uvedu domaću ehaliju u islamsko kolo. Danas u samom vilajetu To­ bolsk ima oko stotinu hiljada muslim ana!. . . (Zanimanje pučanstva.) Prije ruskog osvojenja obitavali su domaći Tatari oko rijeke Irtiša, baveći se ljeti ribolovom, a zimi idući u lov na megjede, vukove, lisice i kune, čija su krzna prodavali buharanskim i ostalim srednjoazijskim trgovcima. Drugih prihoda nijesu imali. Danas se bave obragjivanjem zemlje, nu glavni im je prihod u trgovini, u kojoj najglavniju ulogu igra prodaja mesa i žive stoke, koju kupuju čak u kineskom Turkistanu i Mongol­ skoj. Trgovci tamo imaju svoje posrednike, koji im kupuju goveda i čim dogje ljeto, šalju im ih čak do Petropavloska. Goveda se ne šalju željeznicom, nego ih gone posebni čobani koji prometnu po dva tri mjeseca, dok goveda dotjeraju na opredijeljeno mje­ sto. Svaki trgovac ima svoj čifluk, na kojemu ova dotjerana goveda hrani po jedan mjesec ili najviše 40—50 dana i čim zastudi, odmah ih kolje i dalje otprema. U Petropavlosku ima dosta trgovaca, koji zakolju po 7—800 glava goveda, a ima ih, koji zakolju i po podrugu i dvije hiljade glava. Osim toga trguje se mnogo konjima, koje šalju u Orenburg i nutarnju Rusiju, te ovcama, koje prodaju u Turkistan i srednju Aziju. Ove ovce, čiji kujruk može biti težak po 25—30 oka, kupuju se u rano proljeće po deset rubalja i niže, a u jesen u Taškendu i Fargani pro­ daju po trideset do pedeset rubalja. Ova unosna trgo­ vina većinom je u muslimanskim rukama. Važna je još njihova trgovina kožom i krznom. (Kiziljar ili Petiopavlovsk.) Ovo je staro trgo­ vačko središte, u kojemu je prije bio carinski ured za svu robu, koja se je uvažala iz srednje Azije. No �183 nakon ruskog zauzeća pretvoren je u obični ruski podignuti dobrotom dvojice - - trojice rodoljubivih provincijalni grad. Danas je Petropavlovsk grad od muslimana. kojih 30.000 stanovnika, skoro sve samih muslimana. Osim ovih islamskih mekteba podignula je vlada Stanovnici su mu mješavina raznih doseljenih tatar­ za rusku djecu dvije srednje škole, a ima i vojnički skih i domaćih kozačkih plemena, te im je radi toga penzionat. Ima jo š jedan misionarski mekteb za lov­ i jezik mješavina raznih nariječja, koje je najbliže ko­ ljenje i odnarogjivanje kirgiske dječice. lbni Munib začkom nariječju. Kiziljar je važna trgovačka stanica (Svršiće se). a trgovina mu je gotovo sva u islamskim rukama, i jedina je mahana ovih muslimana, što nemaju dovo­ ljan broj valjane talebe. Muslimani stoje u šest ma­ hala, od kojih svaka ima po džamiju i medresu, nu obuka je valjana samo u dvije medrese, dočim je u ostalima vrlo slaba. Imaju i nekoliko reformiranih mekteba, nu nijesu dostatni i trebalo bi ih još neko­ liko otvoriti. Medreske su im zgrade sasvim velike i prostrane, a ni vakufi im nijesu nejaki, samo im fali to, da je obuka neuregjena i da se ugledniji ljudi ne - Dr. J.; ^ mogu još odhrvati uplivu konzervativnih i nazadnih Ima li što ljepše i milije od zdrava odojčeta, mullž. Kao u cijeloj Rusiji, tako su i ovdašnji mu­ kad već malč orazumi? — Tugjin pa ga mora za­ slimani oduševljeni za nauku, nu neuki joj se hodže voljeti, a već mati i drugi domaći „da polude za odupiru i tako i nehote služe kao sredstvo vladi, njim “. Sad mu se nadnesu nad koljevku (bešiku), da koja gleda, da stane na put islamskom napredovanju. ga poljupcima i slatkim riječima dočekaju, kad se Ali ovaj upliv svakim danom slabi i nadati se je, da iza sna probudi; sad su ga digli te mu licem u lice će naskoro sasvim prestati. govore, tepaju, „trtoše“ i guču; sad mu se pri preMegju kiziljarskim trgovcima ima dosta patriota: povijanju svaki čas naginju, da mu „bucaju" i kao Mehmeddžan Hadži Devlet Kildijev, koji je po­ „cucukaju;" sad ga onako gola zadirkuju i golicaju, digao vrlo golem vakuf, Hamza Hadži Abdul-Latif da se od smijeha zaceni a sad ga opet plačljiva svi efendi, Arif efendi i t. d., koji uvigjaju potrebu sloge redom nosaju, i pjesmom, vikom ili lupom zavara­ i zajedničkog rada i s\Hm silama nastoje, da iskori­ vaju i zatiškavaju. Pa to tako ide mjesecima — iz jene razdor i nesuglasice, —l^oje su dosad vladale dana u dan. Ko je najbliži; kogod progje; kogod dogje: taj prigje djetetu, da ga pomiluje ili pozabavi. megju kiziljarskim muslimanima. Mnogi ga baš prihvati i podrži — samo ako „sva­ ( Omsk.) Omsk je vojničko mjesto, u kojem se kom hoće". počam od godine 1838. nalazi velik broj vojništva. Tu milost je, istina, lijepo vidjeti, ali se ja ipak Do godine* 1716. Omsk je bio malo seoce, koje su za nju ne oduševljavam. A i kako da se oduševim ? Rusi na silu naselili danskim Kozacima, kako biše Sto da sc svaki malo.v djetetu baš u lice nnosi? Zašto da se zaštitili od navale susjednih Kirgiza. Uza sve to ono mora disali dah iz tugjih usta? Sto da ga drugi svo­ nije se Omsk brzo razvijao, te je na vilajet (glavni jom pljuvačkom balavi i prska? — 1 još kad to učini grad gubernije) promaknut tek godine 1824. Nu na­ mlada, jedra i zdrava mati, ili koje drugo mlado te kon provedenja željezničke pruge podigao se je tako, zdravo i čisto čeljade iz kuće, mogu nekako i pod­ da mu današnji izvoz iznosi deset miliona. Pošto je nijeti: ali kad vidim kakvu uvehlu, promuklu, kašOmsk vojničko mjesto, nije zgodan za veću mjesnu Ijavu ili sipljivu staricu, ili drugo koje slabunjavo i trgovinu, niti ima kakvih radionica, nu za to ima u bolesno čeljade da se uz dijete pripilo, pa mu čitave njem mnogo stranih trgovaca, naročito iz Danske i sahate iz neposredne blizine u ženice pilji i govori: Belgije, koji se bave kupovanjem masla u selima toja se sav stresem. Nije što mi je to nekako odvratno, bolske gubernije i otpremaju ga u Englesku. Izvoz nego što me podsjeća na sve ono, što se djetetu od masla u Englesku iznosi godišnje tri miliona rubalja. take milosti može desiti. U Omsku nema mnogo islamskih trgovaca, a od vePa šta je to tako strašno, da se čovjek mora likotržaca samo je jedan musliman. stresati, ako se neko odojčetu „u lice unese", pa mu Još za vladavine cara Aleksandra I. podigla je govori, guguče, pjeva, trtoše i cucuka? Kakve su to vlada ovdje jednu džamiju, no do prije deset godina posljedice, što mogu nastupiti, ako se djetetu na taj način nije u Omsku bilo nikakva muslimanskog mekteba. približujemo? Vi ste jamačno već imali prilike da čujete ili Prije pet godina podignuta su ovdje dva lijepa mek­ teba, u kojima se odgaja preko stotinu islamske čitate, kako se zarazne bolesti mogu i bolesnikovom nejačadi. Kako mektebske zgrade tako je i nastavni pljuvačkom raznositi. I to valjda već znate, da je u plan u potpunom redu i urednosti. Ovi su mektebi tome pogledu pljuvačka jektičavaca najopasnija — H igijena. Ne unosite se djeci u lice! �184 već i s toga, što se pri kašlianju, hrakanju, kihanju, pjevanju ili baš i pri malo življem i bržem govoru bolesnikovom razbije i razpršti u tako sitne kapljice, da ih mi ne možemo vidjeti i ako one neko vrijeme u vazduhu lebde, da ih poslije drugi može udisati. Najposlije biće vam i to poznato, da su baš odojčad i mala djeca prema zaraznim klicama jektike najosjet­ ljivija i da ih najlakše zahvate. A kad sve to uzmete u račun, onda vam je lasno pogoditi, zašto je za odojčad i malu djecu opasno, ako im se kakva stara i bolježljiva osoba često u lice unosi, pa ih tako iz neposredne blizine mljackanjem, trtošenjem, cucukanjem, uzvicima i pjesmama uspavljuje, utišava, za­ bavlja ili mazi. Još re vam to biti jasnije, ako vas podsjetim na neke osobite prilike u takim slučajevima. Kao što ćete i sami znati, djetetu se tako pjeva, tepa, trtoše i cucuka ili kad treba da spava, ili kad.se rasplače, pa ga valja umiriti, ili kad ga valja zabaviti ili raz­ veseliti... a u sva ta tri slučaja su pogodbe za prenos zaraznih klica u djetinje tijelo veoma povoljne. Ako se mati ili drugo k$)je starije Čeljade nad koli­ jevku nagne, da dijete pjesnjom, uspava, ona mu pjeva iz neposredne blizine — taman onda, kad ono iz jave u san prelazi te mirno i duboko diše — dakle i okolni vazduh sa klicama iz usta pjevačice duboko u pluća unosi... Ako opet dijete plače, pa ga mi tim načinom taškamo i mirimo, što mu se u lice unosimo, pa mu iz nepbsreene blizine gla?no pjeva­ mo, ili ga riječima nadvikujemo... onda je opasnost za prenos zaraznih klica iz naših usta tim veća, što će dijete one zarazne kapljice naše pljuvačke, što ih mi pri pjevanju ili življem govoru iz svojih usta u vazduh rasturamo, udisati baš u onom trenutku, kad se od plača zacene — a to će reći: kad mu je di­ sanje najdublje. — A kad dijete tim načinom zaba­ vljamo i začikavamo, da se počne s nama igrati, onda i opet dogje do sličnih prilika. Mi mu se svaki čas (živo i glasno tepajući, trtošeći i cucukajući) približujemo — mahom baš u onim trenutcima, kad i ono samo od radosti i veselja počne iz glasa klicati i živo podskakivati — dakle i opet jače i dublje pothvatati i udisati. Ako se pak majka, baba, strina ili ujna u svojoj milosti još i toliko zaborave, da di­ jete, kad je najveselije i najslagje, od milošte naro­ čito pljuju dovikujući mu po sto puta: „Pi gade, pi magare!" i dr. — kao što to naše žene rade: — on­ da je, naravno, opasnost za njega još veća. Opasnost, da se dijete na taj način već u pr­ vim godinama svoga života zarazi, tim je veća, što je to tako ušlo u običaj, da se svaki dan ponavlja — i to baš naročito kod zdrave, napredne, mile i žive djece. Za njih se domaća čeljad otima, a često ćete ih vidjeti, da ih na taj način i tugjin miluje i mazi. Pa danas tako, sutra tako... te jednom ipak dogje do toga, da se dijete zarazi. Ko je dakle p n jalelj djetetu, neka mu se ne unosi u lice, kad ga zatiskava, zabavlja i miluje. „Zdravlje" >4 Zapamti o koleri! — Lahko razumljiva pouka o koleri i naputak kako ćemo se za vrijeme kolere vladati.— Izdao zdravstveni odjel zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. — Azijatska kolera je priljepčiva bolest. Ona se pojavljuje, malo dana od časa, kad je čovjek zaražen, sa jakim b l j u v a n j e m i p r o l j e v o m . Proljev se sve više i češće ponavlja. Iz m e ti ne (nečist, pogan) postaju sve rjegje i izgledaju kao surutka (mlačenica), ili voda u kojoj se kuha pirinač. Uslijed čestoga pro­ ljeva gubi čovjek puno od svoje tekućine i s toga bolesnik mokri vrlo malo ili ništa, i biva sve slabiji. Uz to pojavljuju se g r č e v i u m i š i ć i m a , osobito u nogama (listovima), koji zadaju bolesniku velike bolove. Oči i obrazi upadnu, koža ohladni, prsti i usnice pomodre, glas promukne i postane hrapav. Bo­ lesnici bivaju brzo nehajni za sve, što se oko njih zbiva i često nastupi sm rt već iza malo sati poslije oboljenja. 1. Osim ovih naprasnih slučajeva ima takovih, gdje kolera sasvim lahko prolazi, gdje osim neznat­ noga katara crijeva drugih znakova i nema. Ovi su slučajevi za dalnje širenje bolesti još opasniji nego teški. Jer lahko oboljeli često ne miruju, već idu za svojim poslom, pa tako svojim izmetinama (pogani, nečisti, mokraćom, pljuvačkom) bolest raznašaju. I osobe za koje se misli da su zdrave, mogu svojim izmetinama prouzrokovati koleru. Isto tako ima još za dugo otvora u izmetinama (nečisti) i onih ljudi, koji su koleru preboljeli. 2. Otrov kolere je u izmetinama bolesnika te se njima može i druga osoba okužiti. Isto se tako mogu izmetine i na razne predmete prenijeti, te se može s ovima otvor razvući. Takvi su predmeti n. pr. rublje, haljine, hrana, voda, mlijeko i druga pića. Svim ovijem stvarima, ako su okaljane i najsi­ tnijim tragovima otrova, koji se prostim okom ne inože ni vidjeti, lako se širi kolera. 3. Koleru šire i oni ljudi koji su već bolesni od kolere ili koji su prije kratkog vremena od nje ozdravili, pa u druga mjesta od opasnosti bježe. Od toga treba ljude odvraćati, jer je moguće, da je osoba već .zaražena. Taka se osoba može mnogo lakše i bolje u svojoj vlastitoj kući čuvati i njegovati, nego li u tugjini i na putu, gdje je prisiljena drukčije živjeti nego što je navikla. �'■' ^ 4. U doba, gdje kolera vlada treba u m j e r e n o ži vj et i . I s k u s t v o u či, d a p o r e m e ć e n a p r o b a v a l a k š e z a r a z i č o v j e k a k o l e r o m. S toga ne treba više jesti i piti nego koliko je potrebno, a osobito ne smiju se jesti jela, koja su teško probavljiva, jer se time probava poremećuje. Osobito se treba od svega čuvati, što prouzrokuje proljev, ili stomak kvari. Razboliš li se ipak od pro­ ljeva, to zatraži što prije liječnika. 5. č u v a j se je la , k o j a p o t j e č u iz k u ć e , gdj e v l a d a kol era. Takva jela, kojima se može kolera prenijeti n. pr. taze veće, taze povrće, mlijeko smije se jesti u mjestima gdje ima kolere, samo ako se prije skuhaju (svare), ili se mora biti siguran, da nijesu ni najmanje sumnjiva porijekla. To isto vrijedi za jela, koja su iz mjesta gdje vlada kolera. A osobito se čuvaj od mlijeka, koje nije vareno. 6. č u v a j s e d o b r o v o d e , k o j a j e o k a ­ l j a n a b l a t o m , m o k r a ć o m , o t p a t c i m a iz k uh inj e, i li d r u k č i j e o n e č i š ć e n a . Sumnjiva je voda iz obiČQih ,bunara, koji nijesu odozdo dovoljno zaštićeni (poklopljeni), dalje iz moč­ vara, riječnih jezera, u koliko se njihova voda prije dobro ne filtrira (procijedi);- a vrlo opasna je voda, koja je izmetinama bolesnika od kolere ma na koji način oneščišćena. Što se toga tiče, Valja osobito na to paziti, da voda kojom se pere sugje i prljavo rublje i t. d. ne može doći u bunare i vode tekućice, pa ni u njihovu blizinu. 7. A ko n i j e s i s i g u r a n , d a v o d a, k o j a t i j e p r i r u c i n i j e ni n a j m a n j e s u mn j i v a , o n d a t r e b a t u v o d u da v a r i š i d a s a m o va­ r e n u v o d u p ij e š . 8. To što je rečeno o vodi za piće, vrijedi i za vodu, koju trebaš za kućni posao u opće, jer otrov kolere može doći u tijelo i vodom, kojom se pere kuhinjsko sugje i kojom se kuha ručak, vodom kojom se pereš i kupaš i t. d. U opće ne misli, da se možeš otrovati samo vodom, koju piješ i da si se već dosta sačuvao, ako dobru ili samo kuhanu vodu piješ, 9. Svaki od kolere oboljeli m ože biti vrelo za daljne širenje ove bolesti; s toga je nužno, da se bo­ lesnici, ako je to ikako m oguće, ne liječe Kod kuće, nego da se sprem e u bolnicu. Za slučaj da je to nemoguće, neka se bar pazi, da se š to ma n j e dol a zi u d o d i r s b o l e ­ snikom 10. Neka niko ne ide u zaraženu kuću od ko' lere, ako ga dužnost tamo ne zove. Isto tako ne treba za vrijeme kolere pohagjati mjesta, gdje se mnogo ljudi sliježe, kao d. pr. na sajmove, velike vašare i t. d. 11. U b o l e s n i č k i m p r o s t o r i j a m a ne s m i j e se ni j e s t i , ni p i t i ni p u ­ š i t i. 12. Izmetine bolesnika u kolei i osobito su opasne stoga trc-ba haljine i rublje, koje je s njim u dodir dolazilo odmah raskužiti. 13. Treba najstrožije paziti, da nečistoća od ko­ lere ne dogje u blizinu bunara i voda tekučica i t. d. iz kojih se voda troši. 14. Stvari, koje su došle u dodir s bolesnikom koje se ne mogu uništiti ili prostim načinom rasku­ žiti, valja razkužiti u zavodima gdje se razkužava vodenom parom, ili se ne smije njima bar šest dana služiti, već ih treba ostaviti na suho, što više sun­ čano i povjetreno mjesto. 15. O s o b e , k o j e s u d o š l e u d o d i r sa b o l e s n i k o m od k o l e r e , n j e g o v i m k r e v e t p. m i l i h a l j i n a m a , t r e b a j u d a ruke i možda okaljane svoje halji­ n e s m j e s t a r a s k u ž e. To je naročito nuž­ no, ako su se okaljale izmetinama bolesnika. Ne diiđiruj nipošto jela neumivenim rukama i ne meci stvari u usta, koje su možda u sobi bole­ snikovoj okaljane, kao n. pr. posude iz kojih se jede i pije, cigare i drugo koješta. 16. Za slučaj da je bolesnik umro, nužno je da se mrtvac što prije iz kuće ukloni i u mrtvačnicu prenese. Bolje je da mrtvaca ne okupaš. Sprovod neka bude što prostiji. Pratioci neka ne ulaze u kuću, gdje je dotični umro. Nipošto neka se ne ide na kojekakve mrtvačke svečanosti. 17. Haljine, rublje i 'drugi predmeti od osoba, koje su od kolere oboljele ili umrle, ne smiju se ni pod kakav način upotrebljavali ili drugima davati, prije nego su raskuženo. Naročito se nikako ue smiju te stvari šiljati u druga mjesta. Ko dobije pošiljku (paket) sa stvarima iz mjesta kolere, neka ih na svaki način preda zavodu za desinfekciju (raskuživanje), ili ako to nije moguće, neka ih s najvećom opreznošću sam raskužuje. Rublje od kolere uzmi samo onda na čišćenje, ako je ono prije raskuženo. 18. N e m o j u p o t r e b l j a v a t i ona r a z n a s r e d s t v a , k o j a se z a v r e m e n a k o l e r e h v a l e i p r e p o r u č u j u i za k o j a s e č u j e , da su ljekovita (kao rakija protiv kolere i t. d. �) 186 Gajrelovi vijesti. Č la n o v im a „ L ig e h ilja d e* . Još sam o nekoliko dana, pa če isteći i onaj m jesec dana, za koji je Gajretov odbor produžio rok uplate prinosa lige, da bi time dao vremena i svima ostalim članovim a „Lige hiljade", koji svoje prinose ne uplatiše, da to učine. Mnogo članova lige ni do danas nije udovoljilo svojoj ob­ vezi, pa ih ponovo pozivamo, da pohite sa uplatama svojih pri­ nosa, jer će po isteku ovoga roka „Musavat" i „Samouprava" imena svih onih, koji ne uplatiše, objelodaniti i javno žigosati. Uplaćujte, braćo, svoje prinose i sačuvajte s e od rugla, koje baca hrgjavu sjenku i na čitav naš elemenat! R e v iz ija u d r u š tv u . P rošle hefte je d ru štv en i revizor g. M ehmed ef. B erberović revident račun, odsjeka zem. vlade proveo re v i­ ziju d ruštvene blagajne i knjiga, pa je našao, d a su poslovi d ru štv en e blagajne i poslovodstva u potpunom redu. G a ireto v i porioribri. U prošlom broju smo izvijestili, da su svjesna braća u Mostaru osnovala pododbor društva, da bi, i ako razvijen i uzoran rad za Gajret, još više raširili. Kako nas izvještavaju povjerenici i prijatelji Gajretove ideje sa raznih mjesta naše zemlje, Mostar neće ostati sam u tom pogledu,' U Tuzli, poznatom središtu Gajretova rada i agitacije, u Stocu, Kofijicu, Graćanici (u prošli petak oknovap je pododbor u. Gračanici), Zenici i Gacku pododbori su u osnutku, te će za koji dan i sva ova mjesta imati pododbore, a nadamo se, da ćem ^ u idućem broju zabilježiti još lijep broj novih podbora. A da će se ustanovom pododbora Gajretov rad znatno raširiti i njegove korisne ideje u našem na­ rodu unaprijediti, o tome ne treba ni da govorimo, pa pozdravljamo onu svjesnu braću, koja su već pododbore osnovela ili preduzela mjere, da ih što skorije osnuju, a na ostale prijatelje našega napretka apelujemo, da na tom što prije porade. — Gajret, braćo! G a jretova s o fr a . 1 ova lijepa i plemenita za­ misao napreduje i sve to više se približuje svome ostva­ renju. Odbor sofre je do sada sakupio oko 1500 K dobrovoljnih priloga, a ta svota će se uskoro, nadati se je, znatno povećati, jer je odbor apelirao i na braću u provinciji, da ovu ustanovu prilozima po­ mognu. A mi se nadamo, da nijedan rodoljubivi mu­ sliman neće zažaliti, da priloži svoj obol u tu svrhu, jer je zamisao zaista i lijepa i dobra i plemenita. Stoga i mi apelujemo na rodoljube i prijatelje našega napretka, da pomognu Gajretovu sofru, čime će spasiti mnoge naše omladince od patnje i ne­ volje. Gajret, braćo! N ovi čla n o v i iitcn ielja či. Kao član utemeljač Gajretov pristupio je g. Abdulah ef. Berberović škol. upravitelj iz Gac a, a g. Osman ef. Drljević poreznik u Gacku, koji je od ranije Gajretov član-utemeljač, upi­ sao je za utemeljača svoga oca Husagu Drljevića. Živili plemeniti maslimani i prijatelji našega na­ pretka, koji učvršćavaju temelje ove naše opće na­ rodne ustanove. U njihove se primjere ugledala i ostala braća i rodoljubi! G ajrctoviin d u ž n icim a . Mole se ona gospo­ da, koja duguju društvu za zajmove, date im u svrhu studija, a kojima je plaćanje zajmova dospjelo, da pohite sa uplatama svoga dugovanja, jer će uprava društva biti primorana, da ova svoja potraživanja po­ traži od gg. jamaca dužnika. Svima dužnicima će biti ovih dana poslani izvatci iz njihovih računa, u kojima će biti označene dužne svote sa naraslim interesima, pa se nada­ mo, da će svi naši dužnici najpripravnije se odazvati pozivu Gajreta, koji ih je pomogao u ono vrijeme, kad inv je pomoć najpotrebnija bila. D a r G ajretu iz A u stra lije. Ovih dana smo dobili pismo poslato nam još na 3. septembra o. g. iz daleke prekomorske Australije kao i poštansku naputnicu na 48 kruna. Pošiljač je Smail H. Huseinović tpdom iz Konjica, koji je tako daleko od svoje otadžbine i svoga naroda, pa koji ipak ne zaboravlja na grudu, u kojoj se rodio. Ovaj novac poslao nam je svjesni brat iz dalekih strana, da ga upotrebimo u humanitarne svrhe i to: 28 K kao njegov dobro­ voljni prilog za „Firdusov mearifski fond“, 10 K kao dar „Gajretu", a 10 K da se preda društvu „Pro­ svjeti". Ovaj primjer rodoljublja i svijesti mi donosimo kao uzor u koji bi se trebala i sva naša braća ugle­ dati. Živio svjesni sin svoje grude, rodoljubivi Smail, kojemu želimo, da se zdrav i obogaćen materijalno i iskustvom, povrati megju svoju braću. Firdusov mearifski fond. Za Firdusov mearifski fond položeni ’ su „Gaj­ retu« do sada dobrovoljni prilozi od ovih poštovalaca uspomene merhum Alibega Firdusa i prijatelja na­ šega napretka: Džinić Ragibbeg nar. poslanik K 500'—; Vaizović Suljaga, na'. poslanik K 200’—; Bajbutović Pašabeg, nar. poslanik K 150’—; Šerif ef. Arnautović, nar. poslanik K 100—; Dr. Hamdija Karamehmedović, nar. poslanik K 50 — ; Kurtagić Mujaga, nar. poslanik 5 0 —; Bašagić Dr. Safetbeg, nar. poslanik K 50’—;Prcić Osman ef., nar. poslanik K 50 — ; Smailbegović Hasan ef., nar. poslanik K 25'—. H. Meh.nedaga Šuman iz Gračanice poklonio je za Firdusov fond jednu dionicu islamske štamparije, kojoj je nominalna vrijednost K 50'—. �187 Isto je tako poklonio društvu u istu svrhu jednu šević, Asimbeg Teskeredžić, Omerbeg Pašić, Sulejman dionicu islamske štamparije sin spomenutog H. Meh- Akšamija S. i Nazifbeg Sijerčić, svi iz Rogatice. medage, Rešidaga Šuman iz Gračanice. Mustafa beg Halilbašić, narodni poslanik iz Sa­ Salih ef. Bojadžić mualim, Sarajevo, sakupio ie rajeva, darovao je K 20'—. za Firdusov mearifski fond K 11*30. Muhamed ef. Alijaga Alijagić iz Dervente, sakupio je K 17—. Šolbat, posjednik u Sarajevu, darovao je K 20.—, K 5'— dao je g. Aurel Kudrna, advokat u Derventi. Mustafa Nanić, trgovac u Sarajevu, sakupio je megju Po K 2 — dali su: Aliaga Alijagić i Žarko Kostić. prijateljima K 11*30, a darovaše po K 2 — : Bajram- Po K l '— dali su: Kešić Tahir, Franjo Kađey, Ilija aga Turbo; po K 1'—: Dr. Sami Šerbić, Alijaga Ima- Veinović, Gjorgjo Samouković, Ignatz Katz, Anton mović, Muhamedaga Samsarija, Mehaga Vreto, Mu Zbučton, Derviš Alijagić sin Alijagin i Dr. Petar Pajaga Almajstorović i Husejnaga Šerbo; po 50 helera: ravić, svi iz Dervente. Mustafa-Fikri Jerlagić i Jusuf Bravo. Po 40 helera: Osman Brkić iz Tešnja sakupio je K 8'70. Po David Perer, Huso Pamuk, Vejsil Kadrić, H. Sejfija K 1 20 dali su isti Osman Brkić. Po K 1‘—: Hasan Metanović i Leon A. Kabiljo. Po 30 helera: Šalim Hadžić. Po 60 helera: Murat Karabegović, Hranković Gigović. Po 20 helera: Vejsilaga Koljo i Mehaga (kot. Tešanj). Po 50 helera dali su: Juso Kopljić, BaVreto. rići (kot. Tešanj), Mujo Kopljić, Osmo Kopljić, BaHalif ef. Jakupović u Lastvi, kotar Trebinje, sa­ rići, Hasap Sejdić, Jablanica (kot. Tešanj), Brišo Rakupio je K 1920, a darovaše po K 2'—: sakupljač rhić, Mrkotić (kot. Tešanj), Suljo Umkotić, Mrkotić, Halif ef. Jakupović i Ahmedaga Ćerimagić, oba iz Ratno Kadrić Mrkotić, Salko Krdžalić iz Tešnja, Salih Lastve. Po K 1 20: Rašid Šehović iz Lastve; po K Kantardžija Radusa (Tešanj), Mustafaga Hadžić iz Te­ T—: Ibro A. Arslanagić iz Trebinja, Hamidaga Sal- šnja, Salih -Bejtić Raduša (Tešanj), a po 20 helera: ković iz Lastve, Jusuf ef. Salković, hodža iz Lastve, Adem Bejtić i Muharem Alić, Raduša (kotar Tešanj). Ibrahim Logo, škol. uprav1: iz Lastve, Šućrija Salko­ Haso Hajrić iz Bijeline poslao je K 30'—. T a­ vić iz Lastve, Šaćiraga Balkovlć Lastve, Arslan hir Konjhodžić iz Orahova (kotar Gradiška), sakupio Kapetanović iz Lastve, Šaćiraga Salković iz Lastve, je lt 26'33. Po K 5 — dali su Murad ef. Bešić, trgo­ Camil Šehović iz Lastve, Suljaga Arslanagić iz Mo­ vac, Mehmedaga Bešić, trgovac, Selim Selić, posjed­ sta (Trebinje), Tahiraga Šehović 1z Lastve, Alaga Be- nik, svi iz Orahova (kotar Gradiška). K 6'— dao je gović iz Lastve, Arifaga Demirović iz Lastve, Mujaga Šulja za Softić, načelnik. K 2'— Smail ef. Dudaković, Ćerimagić iz Lastve i Murat Kravić iz Lastve. mam. K 1'33 Tahir Konjhodžić, školski upravitelj I. Mujičić iz Rogatice, sakupio je megju prija­ svi iz Orahova, a po K 1'—: Hasan ef. Jemnjanin, lu­ teljima svojim K 2'50, Salih ef. Mandžić iz Bugojna, gar iz Orahova i Jusuf Šehić iz Orahova. sakupio K 20.—, Mujaga Saletović iz Vareša, saku­ Zajim i Mehmed Mahić iz Ljubuškog, sakupili pio K 50'—, Ibro Burek iz Livna, darovao je K 15‘ —, su K 22'27. K 3'— dao je Omeraga Dalipagić. Po K a Salih Burek K lO'—. Salihaga Ljubunčić iz Livna, 2‘— dali su: Bećiraga Bećirović, Hasanaga Bilić i sakupio je K 49'—, a darovaše; Dr. Julius Bitto, kot. Alaga Terzić, svi iz Ljubuškog. Po K l '— dali su: predstojnik iz Livna K 10—, Ivo Slipčević, grado­ Zajim Šukalić, Salko Mahić H. Hasanov, Muharemaga načelnik iz Livna K 8'—. Po K 5 — dali su: Dr. Ma Mahić, Mahić Saćir ef., Čerić Suljo, Šabić Avdaga, nuel Freiherr von Pavvel-Ramminger, politički pristav. Bilić Salihaga, Delalić Mujaga, Dervišaga Fazlinović, Anto N. Kaić, trgovac i posjednik i Mijo M. Hrnčević Salihaga, svi iz Ljubuškog. Po 50 helera Kaić trgovac i posjednik. Po K 3‘—: Jako M. dali su: Mujaga Mahić, umr. Salihage, Alaga Bećiro­ Pervan, posjednik i trgovac iz Livna. Po K 2'—: vić, Zajim Hrnčević i Ahmed Fazlinović Mujagin, svi Georg Telaz, oberfešter iz Livna i Nemeček, geometer iz Ljubuškog. Po 40 helera: Koščerić Adem ef. mua­ iz Livna. Po K 1 —: Johan Barih, obergeometar, Ga- lim, Salih Fazlinović Fazlin, Hasan Fazlinović, Omer. vro Kvesić, kancelist, Johann Trach, nadlugar, Nikola Lalić, Salihaga Fazlinović i Mustafa Fazlinović AlaDilberović, sudski pristav, Tomo Oblučar, oficijal, gin, svi iz Ljubuškog, a 20 helera dao je Hasan La­ M ilanRoknić, gruntovničar, Samujel Božić, poreznik, lić iz Ljubuškog. Lutfibeg Branković iz Rogatice poslao je K 10 —, Simo Jeremić, porez, kontrolor i Mirko Kaić, porezni Hafiz Ahmedbeg i Osmanbeg Kulenović iz Kulenoficijal, svi iz Livna. Omerbeg Sijerčić iz Rogatice, sakupio je K 31'—. Vakufa K 4 — i to: K 2'— Ahmedbeg, a K 2 — Po K 6 — dali su: Omerbeg Sijerčić iz Rogatice. Po Osmanbeg Kulenović. Šemsudin Brajić iz Travnika sakupio je u istom K 2'— dali su: Ahmed Parica, Ragibaga Čapaljić i Abdulah ef. Hadžiosmanović, svi iz Rogatice. Po K mjestu K 144'10. K 20'— darovao Omerbeg Ibrahim5'— dali su: Ismetaga Sijerčić iz Rogatice, a K 3 — pašić, K 10 — Suljaga Natraš. Po K 6'—: Salihaga Muhamed Pavica. Po K 1 — dali su: Mustafa ef. Mulić i Mujaga Kerić. Po K 5'—: Hamidaga Čizmić, Čapljić, Hifzija Pešto, Galibaga Čapljić, Suljaga Fej- Husaga Ibrahimović i MahinuJ ef. H. Abdić. Po K zić, Jamaković Refik, Mustafa Suljagić, Mustafa Čau- 3 —: Suljaga H. Hercegovac, Osmanbeg Daudbegović �188 i Fehimaga Bojić. Po K 2 — : Asim Ismet Kurt, A. Brajić, Ibrahim Lakoćer, Nedžibbeg Šaćirbegović, Sa­ lih H. Selimović, Derviš Ćatić, Ramo Šutković, Hakija Kurtolj, Omer Brajić, Teotik Ahmedspahić, H. Ahmedaga Džadžo, Šerif ef. Tahirović, Muhamedaga Nević, Mustafa Karamehmed, Hasim i Began Sulen, svi iz Travnika, a K 1'20 Muharem Maunić. Po K V— : Nuraga Hamzagić, Salih Čizmić, Gjudija Taborimanović, Sulejman Benlić, Mehmed Harmandić, Mustafa Prušćanović, Ejjuh Mušić, Muharemaga Lisica, Mustafa Hubjar, Teofik Kajimović, Salih Spafrć, Muhamed ef. Ulanić, Mahmud Sarajlić, Sadik Čamdžić, Ahmed H. Junuzović, Mahmud Ramić, Hafiz H. Mahmudović, Mustafa Samokovlija, Akif ef. Čizmedžić, Rasim Anadolac, H. Smajlaga Hidić, Sulejman Agačević, Bećir Tušulija, Sulejman Agačević, Sulejman ef. Kajmaković, Abdaga Vrbanjac, Hadžo Hasanković, H. Muhamed Čurić, Rašid Sabrić, Salih Livnjak, Salih Beganović, Ahmed ef. H. Abdić, Muharem Turušlija, Abdullah Selimefendić, Šemsibeg Gluhbegović, Ćamil Kajmak, Mehmed Vrselj, Osman Kavco i Sulejman Mesetović, svi iz Travnika. Po 60 helera dali su: Derviš Ramić, Redžep Čamrdžija, Ademhafiz Mašinović, Jusuf _TaJuniščija, Mustafa Baubić, svi iz Travnika, Ibrahim Topalbegović, Kasaponci (mjesto), Muhamed Mašinović i Salih Hasanbašić, svi iz Travnika, a 50 freleta H asan Njusufbašić iz Travnika. Po 40 helera dadoše: Gabriel Petrić, Hafiz Aličehić, Alija Aščić i Nuhan Hodžić, svi iz Travnika. K 3 — darovao Omel' ef. Kadić iz Tuzle. K o — D. Bilbija iz Vlasenica K 2 — Mahmud Altunbabić. Ahmet H. Smajlović iz Čajnića sakupio, je K 38’—. Isti je darovao K 20 —, a K 10‘— dao je Mustajbeg Delizajmović iz Gjakovića (kot. Čajniće). Po K T— dali su: Mehmed ef. Šabić, muderis, M. Salih Huković, M Derviš Imamović, M. Hasan Hodović, lsmet ef. Fazlić, svi iz Čajnića, Ramo Selimović, Batovo (kotar Čajniće) i Alibeg Bučo, Batovo (kotar Čajniće), a po 50 helera dadoše: Ahmetaga Bašić i Ibrahim Jašarević iz Čajnića. Omer Husagić iz Blagaja (kot. Mostar) sakupio je K 67'90. K 15'— darovao je Hakibeg Kolaković iz Blagaja, K 10 — Adembeg Velagić iz Blagaja, a K 5'— braća Čehajići iz Blagaja. Po K 2 — dadoše: Salihbeg Velagić iz Blagaja, Memišaga Berberac iz Mostara i Ibrahim ef. Drljević iz Blagaja, a K 1'30 Adembeg Velagić iz Blagaja. Po K l ’— : Omer Hu­ sagić, Omer Obad, Kasim Drljević, Salih ef. Velagić, Hafiz Salih Leho, Muhamed Čumurija, Nuhan Berberović, Mehmed Balta, Abdullah Džankić, Salih Drlje­ vić, Mehmedaga Čusto, Hasanaga Buljubašić, Braća Skočaić, N. N. Muharem Obad, Sulaga Krpo, Vejsil Kolaković i Mustafa Marić, svi iz Blagaja (kot. Mo­ star). Po 60 helera dadoše: Hadži Balalić, Omer ef. Makeljić, Selim Kamerić, Salih Mehić i Alija MakeIjić, svi iz Blagaja. Po 60 helera dadoše: Mehmed Za uredništvo odgovara: Osman G jiklć. Mandžo, Salih Kajan, Halil Batlak, Milan Gnjatič i Šaćir Drljević, svi iz Blagaja. Po 40 helera darovaše: Osman Džiho, Ahmed Balalić, Mehmed Čupina, Mu­ hamed Dizdarević, Omer Guić, Salih Golaš, Abdulah Memić, Salih Kamerić, Duran Pobrić i Mrmo Mustafa, svi iz Blagaja. Po 20 helera darovaše: Šućrija Dizda­ rević, Alija Denjo, Mahmud Golaš, Selim Ćatić, Lucija Boraš, Nazif Batlak, Jusuf Čusto, Mustafa Fejzić, Ibrahim Mahić, Murad Husnić, Salih Lulić, Husein Memić, Hadže Lulić, Ahmed Čumurija, Ahmed Obad i 10 helera Mahmud Brnelić, svi iz Blagaja (kotar Mostar). Muharemaga Hajrović, Šaćiraga Kazazić i Arit ef. Čenanović, svi iz Nevesinja, sakupili su K 113'30, od tih Arif ef. Čenanović, sakupio je sam K 38'80. Po K 4'— darovao M. Perkov iz Nevesinja. Po K 3 — Abdaga Čenanović i Gruda Hadžaga iz Nevesinja. P o ‘K 2 — Zuflaga Handžar i Eduard Baumgartel iz Nevesinja. Po K 1'50 Muhamedbeg Čelebić iz Neve­ sinja. Po K 1 Osmanaga Karkot, Abdaga Kazazić, Mustafaga Hodžić, Mustafaga Karadža, Muharemaga Konjalija, Munibaga Derviškadić, Omer ef. Kolaković Osmanbeg Čelebić, Ibrahimaga Kapetanović, Bernard Zeit, svi iz Nevesinja, Memišaga Šahinagić, Kovačići (Nevesinje), Mušanaga Kasumović, Kljun (Nevesinje), Šaćiraga Kljoko, Biograd, Abdaga Zolj u Žuljevima,. Džaferaga Čolakhodžić u Presjeci, Koja Milićević iz Lokaše i Halilaga Kolečić iz Rušte. Po 50 helera: Salihaga Handžar iz Nevesinja, Jusufaga Kasumović, Šalihaga Amorlić, Alaga Anadolac, Ibrahimaga Hod­ žić iz Nevesinja, Muharemaga Začinović iz Nevesinja, Šćepan Grubičić iz Nevesinja, Mustafa Zlojo iz Boravčića, Mehmed Sendro iz Rušte, Hamid ef. Kola­ ković iz Nevesinja i Mustafa Kukolj iz Nevesinja, te 80 helera Mihajlo Milošević iz Nevisinja. Šaćiraga Kazazić i Muharemaga Hajrović saku­ pili su K 7':.50. K 5 — darovao Jusufaga Hajrović iz Nevesinja; K 4'— Muharemaga Hajrović iz Neve­ sinja. Četko Turanjanin iz Nevesinja, Zulfo Ramović i Šerifbeg Muslibegović oba iz Nevesinja. Po K 2 — Miho Lažetić, Šaćir Kazazić, Jakov P. Perin, Ilija Milićević, Alaga Buljević, Milušić Risto, Mirko P. Popović i Gjoko Lazarević, Nikola B. Injac svi iz Nevesinja i Osman Čolakhodžić iz Presjeke. Po K l '— Obrad V. Perišić, Obren Petković, Veljko Gj. Simović, Maksim Radoičić, Drago Mičić, Mustajbeg Čelebić, Muharemaga Trebović, Jovo Vuković, Hamzibeg Čelebić, Gjuro Čovrlo, Smajil Kazazić, Mujaga Handžar, Suljaga Čučak, Osman Kazazić, Kovačević i Vujadinović, Risto Vilić, Anton Bunoza, Smajil Glavović, Muho Brkić, Mujo Grčić svi iz Ne­ vesinja i Ibraga Demirović iz Bijenja. Po 0'50 hel; Hasan Sarić, Todor Tomanović, Mešan Halvadžija, Nurija Dugalić, Mehmed Bilalović, Hamdi ef. Haznadarević, Ago Kazazić, N. N., Risto Remeta. ____________(N astaviće se.)_________________________ Islam ska dionička Štamparija (tiskara) u Sarajevu. �Azbuka (abeceda) ćirilicom i latinicom. B, Ćirilicom : a A, e E, B Latinicom: a A, b B, V v, Ćirilicom: n H, A A, e E, g G, d D, e E, ž Ž, z Z, Jb Jb , r r, . K K, JI JI, j, k K, 1 L, n n, p p, c C, 8 S. j ' i I, j Ć irilicom : o 0, Latinicom : j p p, r R, u a, vH , Latinicom : c C, čč. s o 0, Ćirilicom : £ Latinicom : •i. Ti, ć Ć, š | Uf P R IV IL E G 0 VAN A :: ii: 3K, 3 3, M, n H, a lb , m M, n N, nj Nj, , y y, 4> <i>, t T, u U, f F, M U L i, t.T X X, h H, % 'B. ■ dž Dž, gjN )i- ••I:?!?!?!?"!?!?*: s j& iiH iiii!1iH in in i! jk iiH išH iisišliitn n n H f c a Z E M A L JSK A B A N K A | /A BOSNU I HERCEGOVINU. :::! — :i£Š Uplaćeni dionici ^auital 10 milijona Hrana. 1 CENTRALA U SARAJEVU. OO Hlpotekarno odijefjenje. OO OOP Bankovno odijeljepje. OOP PPo Odjeljenje za robu. OOP jjSj Izdavanje 47* i 5 % hipotekarnih založnica i 5 komunalnih obveznica, koje se mogu upo- ;*;j trijebiti u svakovrsne naročito ženidbene kaucije kod zemaljskog i vojenog erara. |::: FILIJA LE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Donjoj Tuzli. Zastupstva po svoj Bosni i Hercegovini. ISPOSTAVE: :::£ u Bihaću, Derventi, Gradiški, Goraždu, ::js Lijevnu, Ljubuškom, Sanskom Mostu, --»j Samcu, Stocu, Travniku, Trebinju, Višegradu i Zvorniku. P re p o ru ču je se za sve b a n k a rsk e i p oslove sa ro bom , koje i-jj izvršu je pod najpovoljnijim uslovim a. :::* �99 HERCEG-BOSNA Zemaljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu Ravnateljstvo u Sarajevu, Apelova obala (ulaz Hadži Ristić ul. br Z) D ion ičk a glavn ica K 4 ,0 0 0 .0 0 0 .— .ld ljudski ŽK’Ot, i to o sig u ran ja za slučaj slučaj sm smrti rti i d o živ ljaja, osiguza (m akar g a i g r J J J ° ran ja m iraza, godišnji! re n ta ild prouzročio) n a zgrade, tvornice, str jeve, gospodarske i ob rtn e zali! \ i Kombinaciji’ za osiguranje života ro b u , pokretnine, sto k u , itd .; b) proli štetama kod prevoza rob Dbubvataju: vodom, kopnom i željeznicam a; i osiguranja za slučaj smrli: c) proli nezgodam za pojedinačno, ■ >-iš u ra n jn tstno (• ' mješovita, oa. kolektivno (skupno), odgovornostno s'u č aj doživljaja smrti: osiguranje itd.; d) proti Štelam od tuče uz naknadu c) osiguranja miraza: potpune štete; d) ž iv o tlT ' rente k oje odm ah počinju e ) proti provalnoj kragji i ih su od, a -j no: Zavod preuzima osiguranja Oy ^ proil požaru P rE tn ije se ra č u n a ju / posve nisku (Ritino); štete se e) rente za slu čaj preživljoja, nosno o s ig u ra n ja udo v n in a; f ) o sig u ra n ja od- uzgojnina. Osiguranja života valjaju osim slučaja naravne smrti fakogjer: 1. za pogibelji rata, bez sv ak e d o k n ad n e p rem ije ; 2. za slučaj dvoboja; 2. za samoubojstvo; usljed nezgoda. sa 4. za sm rt is p la ć u ju brzo i Kalantno. R avnateljstvo u S a rajev u (A pelova obala, ulaz Hadži R istić ul. br. 2.) i za stu p stv a (agenture) u svim g r a ­ dovim a i većim m jestim a d aju rad o sve u p u te u stv arim a o sig u raju i p reu zim an ja sv ak e vrsti o sig u ran ja. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/224507377cc3c9a3b45f9f9331a90e8e.pdf 4f8829514eed4df9e1d21e510a386f35 PDF Text Text GODINA 111. BROJ 12. ♦♦ GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. »Zjjhč<i ♦ )1^a *j<i->ji j*. CIJENA je listu „G ajret": za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA ........ ..............- NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. - S a d r ž a j : Reorganizacija mekteba r - e .'esa. — Kako se biliež. narodne umotvorin. -R n e č dmje mladeži Dr. Bašagić predsjednik sabora. - K-jii ivnost: Zavidim Ii. - Ispravak. - Ah, ja Iju im! Vrijedna žena. - Ko bi mogo - Islamski svijet: M i n a . , u Sibiriji Lav lolotoj. — Hi sna: Zarazne kljie kolere. Gajrelovi vijesti. — rird'jsov mearif' ond. — 3avne potvrJ. darovi. — Nobine i knjige. 5ARADE00. Islamska dionička štamparija. �□ : U §Pionira pitfara#5arajcif# c preporučuje svoje 3ztfr;no ođtcžano €xport>pWo p r ip o ž n a to od n a jb o lje v r s te . :□ Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od Vio Otre --------- ili po 25 i 50 boca od 7/»o Otre. --------- fazasilje n pokrajinu franko na sVaKoj štaciji bosansHo-herccgoVačHc' = .. . . . . . . . . đržaVne le ljc z tf« .- - - - - - - - - - - ■ Gajretov safun. Izišao je Gajretov šalim, koji je od 15. feljmara o. g. stavljeu u promet. . i Gajretov safun ;mude raznih vrsta, pa V*e moći da zadovolji sve svoje potrošače. Naročito’ Gajretov safun dobre kakvoće, tako, da se može mjeriti sa najboljim proizvodima. Stoga će. bez sumnje, svaki brat musliman tražiti samo Gajretov safun i s njime zadovoljavati svojoj potrebi a tim prije, što će u isto vrijeme potpomagati i svoju najkorisniju narodnu ustanovu ,,Gajret£>, koja od cjelokupne prodate robe imade: 5"o od safuna za pranje i 10 od saluna za umivanje. Gajretov safun proizvodi fabrika safuna Karla JaC0bi-a U GraCU, koju zastupa za Bosnu i Hercegovinu Ageraturska radnja Abrama Isaka Knmano u Sarajevu. Sve upite, informacije i porudžbine šalju se na spomenutu agentursku radnju: ftbram >jaH Romano, Sarajevo. Braćo muslimani! Trošite Gajretov safun! �BROJ 12. GODINA III. GAJRET izlazi 5. dan svakog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. »Zijtč« j ~ ■ ■------- . jL . 4ji» f5L-l <k_lj đJiL.?— CIJENA je listu „Gajret": za članove 1 K20h zanečlan. 2K 40h na godinu. Taleba, učenici i seljaci plaćaju 1 K 20. u (j'j — C AJ RE T GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA —■ NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA.---Vlasnik : Društvo „Gajret“. 5. decembra 1910 SARAJEVO. Reorganizacija mekteba i medresa. U našem listu je bilo govora o ovim našim prosvjetnim zavodima, a o tome predmetu je govorila i ostala naša javnost. 0 tome su pi­ sala razna pera i na razne načine, ali smo i mi, i svi drugi, pisali jedno te isto. Svi smo konstatovali činjenicu, da su ti naši prosvjetni zavodi u svakom pogledu u bijednom stanju i da oni ne mogu odgovarati današnjemu vre­ menu ni našim prosvjetnim i kulturnim potre­ bama. Nastava u tim zavodima je zastarjela i nedovoljna; učilišne zgrade i njihovo unutarnje uregjenje ne odgovaraju ni potrebi dobre nastave ni higijenskim potrebama; nastavničko osoblje je sastavljeno od ljudi, koji su svoju nauku crpili u istim i sličnim učilištima i koji nemaju nikakve pedagoške spreme, a često puta ne posjeduju ni znanja za svoj posao. Jednom riječi, sve je u najgorem stanju, u stanju, koje je davno preživljeno, pa se čitav rad u tim zavodima i ondje, gdje je uspjeh najbolji, može smatrati radom, koji je u zaos­ tatku nekoliko decenija. A da ovakovo stanje prosvjetnih naših prilika mora izazvati svakoga razumna čovjeka i prijatelja narodnog na razmišljanje i brižno istraživanje načina, kako bi se tome stanju našlo lijeka, sasvim je prirodna stvar. A pri­ rodno je isto tako i to, da je svaki razuman i misaon čovjek bez velike muke mogao da Urednik: Osman Gjikić. uvidi taj način, koji se sastoji u reorganizacij i reformi naših današnjih prosvjetnih zavoda: mekteba i medresa. Naš svijet je konzervativan. To je činje­ nica, koja se i danas može na svakom koraku zapaziti. Ali mi ne bismo mogli primiti ničije opravdanje, koje bi označavalo razlogom do­ sadašnjeg nerada u tom pitanju taj konzervatizam No mi nećemo da osugjujemo ničije pogreške iz prošlosti, pa i ovim redovima nije namjera to, nego nam je samo reći to toliko, de je ta reorganizacija medresa i mekteba tre­ bala da bude već davno, prije čitavih desetinu godina, izvršena i da se ne čeka za to pos-, Ijednji čas. A da je već zbilja skrajnje vrijeme za to, 0 tome nije potrebno govoriti. Prilike koje nas okružavaju, govore nam na svakom koraku o tome, jer samo slijepac neće uvidjeti, da je naš millet toliko izostao iza drugih elemenata u našoj zemlji, da se ta zaostalost ne može već ni dogledati. Svjesni ovakovog svoga stanja i naše zaostalosti'u svima pravcima, šta bi mogli drugo, nego namjeravani rad na reorganizaciji mekteba 1 medresa pozdraviti. Pa to mi ovim najoduševljenije činimo, želeći da taj rad bude što skorije priveden kraju i plemenita i velika ova zamisao svome ostvarenju. Na završetku pozivamo naše saradnike i prijatelje prosvjetnog podizanja narodnog, da u ovoj važnoj stvari povedu diskusiju, za koju mi rado otvaramo stupce našega lista. u. �190 Hamdija Mulić — Hrasnica. Još, kud i kamo lakše je, da dvojica bilježe: jedan bilježi prvi dio stiha od četiri sloga, a drugi bilježi drugi dio od šest slogova. Tako pri bilježenju junačkih pjesama, najlakše je bilježiti čitav stih, jer Narodne su umotvorine ogledalo naroda. U njima su ženske pjesme bez umora — kratke. se ogledaju narodna duša i srce u svojoj čistoći. Narodne je pripovijetke teško bilježiti. Ko želi Nema naroda na svijetu, da nema svoje pripo­ da zabilježi vjerno i lijepo narod, pripovijetku treba vijetke ili svoje narodne pjesme. „Svaka ptica svojim da pročita desetak-petnaest lijepih narod, pripovije­ glasom pjeva", — veli se, pa je i naša slavenska daka n. pr. iz zbirke Vuka Karadžića ili Vuka Vrčeduša davno propjevala divnom narodnom pjesmom. vića. Bez toga neka se ne laća posla oko sakupljanja Najbolje sačuvano mjesto toga narodnoga blaga kod narod, blaga. nas je muslimana, te šta više, u islamskom su dijelu Dok ti-pripovjedač priča ne ćeš moći bilježiti, našega naroda i najljepše narodne pjesme i pripo­ no treba pomnu i pažljivo slušati pripovjedača i pa­ vijetke. ziti kako poregjuje riječi u rečenici i kakve su mu Pustiti naše narodno blago da stoji zasipano i rečenice. Onako ti po prilici zabilježi*). Rečenice neka sakriveno velika je grjehota. Za to zasukaše rukave su kratke. Kad si napisao, pročitaj to svome pripo­ marljivi pregaoci, pa se uputiše od sela do sela, od vjedaču, a on će te upozoriti na pogrešku. grada do grada, da sakupljaju narodne umotvorine. U ostalom, mlagjim suradnicima kao sakuplja­ Nama ne treba daleko ići. Imamo mi toga na pretek čima narod, umotvorina pomoći će svakako i gosp. na kutnjemu pragu. Eto, to su na prvom mjestu sta­ urednik „Gajreta". (Veoma rado! Pr. urednika). rice (nene, nane, ebejke) pak onda djedi, majke i očevi. Poslovice i zagonetke bilježi kako ih čuješ u n a­ 1. svojim brojem II. godišta počeće i naš rodu list kao i narod, pjesmu. Zagonetci priloži i odgo­ „Gajret" iznositi svijetu na vidik narodne umo­ netku tvorine. Da završimo: Sakupljajmo naše narodne umo­ Baš to potače pisca ovih redaka, koji se bavi tvorine, da nam ne propadaju. Njima se dive drugi sakupljanjem narod, umotvorina od Drija 10 —12 go veliki narodi, a mi ih moramo i štovati, čuvati i ostav­ dina, da kojom sada putgče ti pomoć mlagjemu drugu ljati nerasipane našim potomcima u amanet kao lijep, i drugarici, kako zabilježiti narodne pj- srne, pri­ zlatan dar... povijetke, poslovice i t. d. Najprije ćemo 'progovoriti 0 narod, pjesmama. Narodnu pjesmu valja učuvati onaku, kakvu čujemo od pjevačice ili pjevača. Mijenjati se ne smije ništa. U kome ih narječju govori narodni pjevač, u onom ih treba pisati. Toga su se pravila držali najbolji sa­ S anlja: kupljači na Slavenskom Jugu. Gdjekad će se zabilježiti pjesma u kojoj su raz­ Riječ dvije mladeži. ličita narječja (ikavsko i ijekavsko, rijetko ekavsko), Petak! Dan veselja za muslimansko ženskinje. ali to ništa ne kvari pjesmu no je čuva u njenoj Zorom se ustaje, veselo oprema i što prije svršavaju pravoj originalnosti. poslovi u kući, da se iza podne može otići kuda. U narodnoj pjesmi dolaze vrlo često tugje riječi. Djevojke se kod spremanja ručka pobrinu i za ve­ Tu su turske, barbarizmi, posve lokalne, koje samo čeru, da je gotova, ako se u mahali — malo zakasni. jedan dio naroda znade, zato treba pod pjesmom Pred podne se odleti u čaršiju, da se nabavi što za svaku nepoznatu riječ rastumačiti. Mi ćemo najviše kitnju fali, a iza podne odmah eto ih u mahali po bilježiti takozvane „ženske pjesme". Te su kratke. Ri­ vratima i pendžerima. 1 tada nastaju egleni i mehajetko će se kad moći zabilježiti koja i kraća „junačka beti s momcima, negdje puni šale i smijeha a negdje pjesma" jer dulju će valjda rijetko „Gajret" i štampati. bogme pomiješani sa uzdasima, bolovima, pa i su­ Ja sam pokušao na ovaj način bilježiti narodne zama. pjesme: Najobičniji je stil u narodnoj pjesmi desete­ Da, petak je ženski mali bajram, u kojemu se rac t. j. od 10 slogova n. pr.: „U ka-du ne Ha-sa- insan razgovori i s poznatim i s nepoznatim. I to im na-gi-ni-ce“. U svakome se narod, stilu razbiraju po­ je dosta! Pa što bi drugo? glavito dva dijela: prvi je sastavljen od četiri, a drugi Znate i sami, da nama nije moguće zaći — od šest slogova. Izmegju prvog i drugog dijela ima kao muškinju — u razna dobra društva, gdje bi odmor: kad se kazuje stil treba uvježbati pjevača, da mogle što lijepo i plemenito čuti i primiti. Osugjene pošlje prvog dijela stane glasom n. pr. Nju mi prosi *i Pripovijetke valja bilježiti uvijek u književnom jelcav11 šečer Salihaga. Ovaj sam ja „odmor" upotrebio skom narječju. Misao pripovijetke, koju ćemo zabilježiti, mora biti lijepa, plemenita i poučna. Primjedba pisca. baš kao odmor. Kako se bilježe narodne umotvorine. �191 smo na samoću ili svoju bližnju okolinu — jedno­ ličnu, zastarjelu. S toga je posve razumljivo, Što se vesele petku i one djevojke, čijeg se srca nije takla Amorova strijela, pa da bi samo jednog izgledale i s jednim razgovarale. Ali i one, koje samo jednog u srcu nose, rado se razgovaraju sa svakim pristoj­ nim mladićem, iz društvenog nagona. Ali sada je jedno pitanje ovdje: hoće li se štogod okoristiti jedna djevojka, što će s nekim momkom progovoriti nekoliko riječi? Odgovor je: i hoće i neće. Hoće, ako joj pristupi jedan naobražen mladić s p l e m e n i t o m namjerom, da kod nje upo' trijebi svoju naobrazbu, da je poduči kakvom dobrom djelu, ili da nastoji, da ona postane plemenita, uljudna, dobra kućanica i t. d. Neće pak, ako joj se naobraženiji mladići javljaju primitivnim i niskim razgo­ vorom, kao nesvijesni položaja s jedne i druge strane, naime, da su prema neukim djevojkama razvijeniji i da su, kao takvi, dužni, da im pomognu. Hvala Bogu, imamo ovakvih mladića, od kojih bi se djevojke mogle okoristiti u razgovoru, ali je žalost, što ih je vrlo malo s dobrim postupkom. Nego, gotovo svaki kad dogje djevojci, pita je samo: je Ii se naašikovala, ima li kakav ^prigodni dar i slično, a nikad ne manjka prigovor: — Što se toliko kriješ? I na takva pitanja djevpjke odgovaraju! Odgo­ varaju, nadajući se, d,a će odmah biti bolje eglene. Ali malo kad da je dočekaju. Pa, odgovarajući vje­ čito na tako površna pitanja i sama se primiče tome i više ih se zatuče dotle, da ne znaju što bi drugo i govorile. Ovako se, vidite, ne odgaja. Zar ne bi bolje bilo, da momak pita djevojku, kad s njom zagje u razgovor: znade li čitati i pisati? Pa ako zna, da joj preporučuje neka čita naše knji­ ževne listove i druge lijepe knjige, koje se mogu našemu ženskinju preporučiti. Ako ne zna, neka joj kaže na lijep način, da bi joj bilo vrlo potrebno znati čitati i pisati, pošto je znanje u životu velika nužda i da će je u tome sam potpomagati. Na taj način bi oslobodio djevojku, i ne samo, da bi njoj koristio, već bi i za se uspio, da se ne bi djevojka od njega mnogo krila. Ne postupaju li momci ovako, onda je razum­ ljivo od djevojaka što se kriju od onih, od kojih ne čuju ništa plemenito. Ja im ovo — sa svoga stano­ višta — odobrajem. Žao mi je p a\ na momke, što oni u ovom pitanju više puta prouzrokuju kod dje­ vojaka i druge misli. Govoreći im naime vječito „Što se kriješ? Uh, kako si lijepa..." dadnu curama po­ voda vjerovanju toj bedastoći, pa da jedna takva drugo ništa i ne misli, nego kako će se što ljepše obući i uduzeniti i dopadati se tako ostalima i u isti mah, namamljujuć ih, kriti se od tih istih momaka, koji probudiše u njoj previše samodopadanje. Pa još da se sve samo na tome razmine! Nego ti isti momci javno onda napadaju djevojke, da su nastranljive i da se s njima ne može, ne samo dobar kakav uspjeh postići, nego ni valjano razgovoriti. „Zatucane su...“ kaže se. Na stotine ovakvih slučajeva sam u svom djevovanju doživjela. Sjećam se mnogo, a jedan ću i ovdje navesti. Sjedeći jednom kod jedne prijateljice uz prozor, nanigje putem kita otmene mladeži. Primijetiše nas za žarom, pa nam se javiše. Moja prijateljica— ludo djevojče — odgovarala im po nešto, a jedan je izmegju njih drobio — šta mu je na jezik dolazilo. Kazivao nam, da je iz Hercegovine (mjesto što sam znala da je iz Posavine) hvalio momke, što nam se ikako javljaju (indirektno i sebe) i kudio naše djevojke, kako su proste i uz to odviše ponosne, kako se ne znaju ni malo lijepo ponijeti, već da su smiješne — govorio takovih "riječi, kakovih nijesam mogla ni od naših sluškinja čuti. Ja sam ga šutke slušala, a zapriječila sam i pri­ jateljici, da odgovara. On je onda nastavio još više grditi, da nijesmo vrijedne ni da nam se ide na raz­ govor, da nas treba prezreti, da bi iz naših mahala trebali momci odvaliti na niže — u ravan — kad smo mi nevaljale i t. d. Kad je svršio, zastavila sam ga na polasku i rekla mu šapatom (stidjela bih se, da bi gdje poslije mogao reći za me, da je kad govorio sa mnom, makar da je položajem viši od mene): — Oprostite, gospodine, mi ne umijemo bolje. Zaista je šteta po vaš, što ste zalutali ovamo. Cijenim vašu dobrotu, kad nam se tako ugledan i pametan javiste. Kao pametan razumjećite i sam, da je to odlikovanje za nas, zabačene sirote, koje smo osugjene da trpimo dosta s konzervativne volje starijih i koje jedva čekamo, da se s kim u mahali lijepo i ugodno razgovorimo. Hvala vam na lijepom eglenu i učtivim izrazima, koje baš nijeste morali birati za nas obične, proste djevojke. Nastavite samo tako, molim vas nastavite! — Ovoliko sam mu rekla i zatvorila pendžer. Po­ slije sam mjestimice čula, da obzirljivo i učtivo raz­ govara s curama. Na lijep način sačuvala sam ga mahali. Popravio se i oženio se. Ovu jednu davnu uspomenu navedoh ovdje u prilog i momaka i djevojaka. Boli me i danas srce, kad progjem kroz naše mahale i čujem, oko kakvih tričarija se vrze razgovor izmegju naših momaka i dje­ vojaka. Boli me, kad vidim, kako sve više zamire u mahalama žica mehabbeta i kako su sokaci prazniji — što koji petak — u dani, a puniji u noći, ispred zore u premjeravanju kaldrma i pjanom odurnom kreveljenju. Stoga molim našu mladež, da se okani bespos­ lica. Više povjerljivosti, više trezvenosti, dobre volje i čovječanske ljubavi, više ustrajnosti i plemenitosti, više pregaranja i shvaćanja dužnosti — pa će sve bolje biti! �192 Dr. Bašagić— predsjednik sabora. Bivši predsjednik našega društv. i osnivač ove korisne narodne ustanove, gosp. Dr. Safvetbeg Bašagić narodni poslanik, imenovan je pred­ sjednikom zemaljskog sabora za prvu godinu zasijedanja u prvoj saborskoj periodi. „Gajrpt“ se tim imenovanjem ponosi i diči i srdačno čestita svome biv. predsjedniku i trud­ beniku na visokom odlikovanju, nadajući se, da će on sa toga visokog mjesta i htjeti i um­ jeti da poradi za opće koristi našega naroda i domovine, a naročito svoje braće muslimana! Živio novi predsjednik sabora! Živio Gajretov osnivač i dugogodišnji trudbenik g. Dr. Safvetbeg Bašagić ! t t K n již e v n o st. K nraufilaga: Zavidim ti... Sa šta majka čedu tepa, Na vojnu se junak sprema, Sa šta' prosjak Boga slavi, Kada više ništa nema. Sa šta sunce zemlju ljubi, Lahor svijet prelijeće, Sa šta zvijezde milo sjaju, Led se topi u proljeće... Zavidim ti, o sretniče, Koji ne znaš ljubav što je, Pred njezinim zlatnim dvorim Plakalo ih koliko je! Koliko je s nje srdaca Tamom, zimom očajalo, Koliko ih, kud se kreću I šta rade — nije znalo. Koliko se nada goji Pod okriljem njene moći, Koliko je svehlo srca, Zaslijepilo č’a rnih oči?! — — Zavidim ti, o sretniče, Koji ne znaš ljubav što je? Zavidim ti... Al ne, brate, Jer ti ne znaš život što je 1 Zavidim ti, o sretniče. Koji ne znaš ljubav što je! Sa šta Jakub za Jusufom Krvi suzom proplako je. Sa šta Zemzera-vođa provri, Biser-suza nad suzama, Sa šta Medžnun lutao je Po dalekim pustinjama. Sa šta oblak progovara, Suho drvo ozeleni, Sa šta dvori od kamena U biljur su pretvoreni. Zavidim ti, o sretniče, Koji ne znaš ljubav što je, lijena snaga, moć, ljepota, tjilno djejstvo koliko je! Koliko je u njoj snova, Cara, milja, slasti, žića, Koliko je nekušanog Kao nehtar rajskoj pića. Koliko je u njoj sjaja. Uzvišene poezije, Koliko se u njoj misli Bujnim tokom kroz um lije. Zavidim ti, o sretniče, Koji ne znaš ljubav što je! Sa šta slavuj na ružici Bolnom pjesmom propjevo je. Ispravak. — Obični, privatne n aravi ispravak. — Ono vele, kad čovjek prvi put dogje u neko mjesto, ako mu na prvim susretajima budu slike i prizori veseli i zanimljivi, da će mu to mjesto za uvi­ jek ostati u ugodnoj uspomeni. Dočim ako te na prvi mah što ozlovolji, ili te ljudi toga mjesta neprijazno, hladno dočekaju, zaludu je ljepota i veličina mjesta, zaludu je njegova ro­ mantična okolica, zaludu cvijeće, potoci i bulbuli, tvoje srce za tim mjestom ne gali i ti o njemu nikad ne pripovijedaš sa ugodnim sjećanjem. Da li se ugodni ili neugodni utisak dade ispra­ viti kakvim obratnim dogagjajem, to je pitanje. Ja sam dolazio u K. ubavu varošicu znamenitu sa svojom kiselom vodom i redovito me kočijaš istovarivao pred nekim hanom na jednom brijegu, ispod kojeg teče živa rijeka. Han je za to, što je „han“ (a ne oholi i uko­ čeni „hotel"), već po sebi zanimljiv, jer oni čagjavi duvarovi, nahereni podovi, dugačke kolarnice, pune u raznim smjerovima ostavljenih araba i konja, ona ne­ pregledna dvorišta, neometena, puna barica, cjepala, hrpica prosutog ječma iz konjskih strunjica, kuda se �193 gonjaju Čopori neobuzdanih pilića, pataka i gusaka, onda ono nekakvo starinsko prijazno susretanje hanskog osoblja, megju kojima ne možeš odmah raspoznati koje je goso, a ko je sluga i kočijaš, jer se svi skoro jednako nose, - - sve to na te utječe tako, da se osjećaš nekako slobodnim, krećeš se komotno i rahatniji si. Ali prije nego sam sve to vidio, valja mi naj­ prije ući u hansku kahvu, tu malo sjesti, odmoriti se i primiti prve utiske preko kahve, kahvedžije i even­ tualno drugih gosti. — Selamun alejkum! Kahvedžija sjedi pred odžakom, smrknut, rekao bi da je ljut i nijesam čuo, da mi je selam prihvatio. Zatražim kahvu, on mi je donese a da sa mnom ni riječi ne progovori. Ni hožgjeldije mi ne dade. Kočijaš ugje sa strunjicama i pita, ima li zobi, a kahvedžija, nakon kratke šutnje, ustade, naišareti kočijašu, odvede ga u dvorište, valjda da mu uspe zobi, ali ja ne čuh, da mu što progovori. Da ne duljim. Ja sam poslije pregledao sve krasote toga mje­ sta, ali kad sam kod kuće bio upitan, kako je tamo, uvijek sam se tužio, da je K. tnjekto nekako mrtvo*, nevaljasto, da su njemu ljudi šutljivi, neprijatni i da se u opće u to mjesto ne isplati ići. Tako mi se je ponovno" i drugi i treći put. Nu četvrti put se4 okrenulo na bolje. Kočijaš me svratig opet u istu kahvu, ugjem kao i obično, šutljivog kahvedžiju nagjem na istom njegovom mjestu, ali zatečeni još nekoliko drugih musafira. Jedan stari dedo sjedio je u vrh kahve i nešto pripovijedao, a nekoliko seljaka posjedalo što gdje, puše duhan, piju kahvu i gledaju u starog ihtijara. Nakon što su mene sa sviju strana bombardovali sa mnogobrojnim merhabama i malko me po­ gledima omjerili, a neki, koji su se bil izvalili, ispra­ vili se i zauzeli pristojniji položaj, jer sam bio u ahmediji i nakon kratke šutnje, Ihtijar je nastavio: — „Pa mu ja velim, kućeš moj sinko u špitalj, bolje bi ti bilo da kod kuće umreš. Od kud da tebe doktori otmu od božije odredbe. To je tebi Bog dao, pa si ti bolestan. Nije Turčinu džaiz raditi proti božijem takdiru. I srećom, umro je do jednu heftu kod kuće, pa mi je baš drago, što sam mu ja sevep bio, da ne ode u špitalj i da ne zagazi u gjunah". . Ja u dedi, po njegovim riječima, upoznadoh ne­ kakvog matuha, koji ne zna ni šta govori, a pošto od slušatelja niko ne uze riječi, da dedino krivo miš­ ljenje o liječenju ispravi, nego još šutnjom pokazuju, da njegovo stanovište uzimaju kao mjerodavno, to se osjetih dužnim, da se umiješam. Ali kako ću ? . . . Dedinog se autoriteta nijesam strašio, jer sam opazio, da je malo pogluh; otpora od seljaka se nisam bojao, jer sam po njihovom uljud­ nom držanju uvidio, da su kao janjci mirni; šta više prilagodljivi, jer kad se ne ljute na dedino iskrivljeno razlaganje, od kud da ne pristanu i uza me, koji ću im ovaj pojam sa vjerskog gledišta ispraviti, ali mi je smetao šutljivi kahvedžija, kojeg sam držao da je od onih okorjeli konservativaca, koji mlagje hodže sa nekim nepovjerenjem gledaju, pa će sve moje dokaze jednom kratkom izjavom proglasiti „novom naukom".*Nu savjest mi ne dade šutiti, pa se ipak oslo­ bodim i počnem govoriti gledajući u seljake: — »To je dedino mišljenje o liječenju krivo, jer se je po Islamu čovjek dužan liječiti. Bog je dao bo­ lest, ali je opet dao i lijekove, pa ih je cjovjek dužan upoznati. i Bolest je isto, kao i glad. 1 glad je| dao Bog, pa kad bi se mi držali dedinog mišljenja, onda ne bi smjeli niti jesti, jer sa hranom ubijamo glad, koju je Bog dao. A eto mi znamo, da nam je džaiz jesti, pa nam je čak dužnost jesti onliko, sa koliko ćemo čuvati svoj život i snagu. Kad bi se, na primjer, trefio jedan čovjek, koji ne zna plivati na otvorenom moru u lagji koja gori. Pa on sada vidi, da mu je svakako poginuti: ako ostane na lagji, izgoriće, a ako skoči u more, udušiće se, pa makar i znao plivati, jer mu je daleko od zemlje. I u ovakom slučaju, gdje je propast očita, dužan je čovjek pokušati, da se spasi. Ako se jedno­ stavno pusti, da izgori ili utone, bez i malo brige i nastojanja za spasom, onda je griješan, a ako bude makar nekoliko puta mahnuo rukom u znak plivanja a u namjeri da sebi pomogne, onda će biti šehit i dobiće nagradu na onome svijetu za svoj trud. Mi smo dužni nastojati, da se kutarišemo i iz­ liječimo i da za to tražimo pravo sredstvo, a hoćemo li uspjeti, to je Božja stvar!1' Ja završih očekujući da mi seljaci odobre, ali oni u me nekako neodregjeno bulje i kao da se neki spremaju da mi odgovore, nu na jednom se ču odonud ispred odžaka glas: — „Svaka bi se kuća prije oborila, da se tamir ne čini!" To izgovori moj čutljivi i prije meni mrski kah­ vedžija, s čim je mene vrlo okuražio i potpomogo me. A da je uspjeh bio na mojoj strani, odmah se je moglo osvjedočiti, jer su se iz otvarajućih seljač­ kih usta odmah počele razlijegati izjave: »Jest, tako je! — Bogami je onako!" Iza toga sam ja u duši upisao ovaj ispravak: „Nije istana, da su u K. ljudi šutljivi i mrtvi, nego je naprotiv istina, da zrelo misle i pametno go­ vore. Nije istina, da ie K. mjesto mrtvo i nevaljasto, nego je naprotiv istina, da je K. vrlo romantično mje­ sto, a klima mu je vrlo pogodna, te čovjek u njoj može dobro izoštriti svoj umoreni mir. �194 — Ama jesi li ti to, Ahinete! Kako bih teh po­ znao, kad si se mnogo promijenio! Zagrlismo se i ispitasmo za zdravlje. Megjutim sam ja jednako mislio o tom, šta je uzrok tolikoj Hazim Muftić. njegovoj promjeni? To on kao da primijeti, pa će mi re ć i: — Vidim da se čudiš mojoj promjeni. Da, pro­ mijenio sam se, kako tjelesno, tako i duševno, a šta je uzrok, reći ću ti kod kuće. Hajdmo meni! Ah, ja ljubim!... Kad smo ušli u njegovu avliju, čujem veseo Ah, ja ljubim jedno biće, više nego život svoj, djetinji poklik: „babo!" koji je dopirao iz\kuće. Za­ Ljubiću ga dok me traje, biću žrtva sudbi zloj. divio me je red i čistoća u kući: svaka je stvar na Ljubim djevu, što mi reče, da je ljubim kao brat, svom mjestu. Jer je srce drugom dala, ne može ga meni dat! Pošto sjedosmo, on poče da mi priča: — Brate, ti znaš kako sam živio prije i kakav Ljubim... Ljubeć silno patim! Ah, to moje srce zna, sam bio. Osam godina je prošlo, kako se zadnji put Pusto srce i ranjeno, ucviljeno za vazda. vidjesmo, a ja sam i nakon našeg rastanka nastavio 'l’aman mi je svijet ovaj, ne sviće mi više dan, i dalje onako. Tako je prošlo tri godine. Onda sam Pustoš mi je čitav život, gorka java — gorak san. se zagledao u jednu djevojku, koja je učila i ople­ Oko mene diše tuga — žalosna mi j’ najav sva — menila se naukom. Bilo joj je od prilike 17 godina, Tek je onaj srećan, što mu ona srce darova! ali je od siromašnih roditelja. Mene je opčarala svo­ jom ljepotom i uljudnošću. A kad sam se dočepao A ja jadan uspomenom tek se mogu tješiti, prilike i s njom razgovarao, vidio sam, da je i du­ Ah, ljubim je, i do sm rti‘srCe će je ljubiti!.. ševno lijepa, tako da nadmašuje ostale djevojke ov­ X " aT ^ dje. Uvidio sam, da će biti sretan, ko ju uzme. Pa zašto ja ne bih tu sreću doveo sebi u kuću? Pro­ mislili i zaprosih je. Ona pristade: „Hoću — kaže — ako ćeš mi biti pravi muž, a vjeruj, da ću ja tebi A... biti vjerna i odana žena". Vrijedna žena. Nakon nekoliko dana po vjenča iju, došao sam Jednim slučajem dogjem u mjesto B, gdje sam kući malo nakresan. Ali eto ti preda me moje drage imao prijatelja još iz školskih klupa. Kad smo bili u 5.-om raz. gimnazije, umro mu žene: — Kako vidim - kaže mi — ti ne radiš ništa. je otac, a on napustio školu. Sto sam mu puta re­ kao: „Progji se, brate, toga, pa živi kao što dostoji Dragocjeno vrijeme prolazi ti u besposlici. Kako bi čovjeka, a osobito tebe, potomka jedne bolje fami­ bilo da otvoriš trgovinu; s tim bi našao posla, a ujedno pomogao se i koristio materijalno. I ono što lije. Vidiš li, da propadaš moralno i materijalno". Ali se on nije dao smetnuti. Ostao je i nadalje imamo, upropastiće se brzo, ako ti tako nastaviš. takav. Kada je napustio školu, čuo sam, da se je Trebaš znati, da ćemo vremenom imati i djece, — posve pokvario. Ravnih je 3 godina, kako smo se treba i njima nešto ostaviti, kao što je i tebi babo rastali. Često sam ga se sjećao i mislio o njegovom ostavio. Od lijenosti i nerada nema ništa gore. Nego životu — da li je i sada onakav, ili se je po­ molim te, poslušaj me i otvori trgovinu, pa ti radi u dućanu, a ja ću u kući. Što se tiče kućnih poslova, pravio? Cim sam izašao iz željeznice, zaputih se u či­ odredićemo koliko nam more mjesečno biti, pa ću taonicu. U čitaonici nagjoh 5—6 osoba, od kojih mi se ja o svemu brinuti. Još nešto. Kako vidim ti imaš osobito upade u oči jedan mlad čovjek oko 26 nesretnu naviku, da piješ. Kao da ne vidiš da ti to god., srednjeg rasta, puna i obla tijela, obučen u li­ mnogo šteti. Nego, poslušaj svoju ženu, koja ti dobro jepo bosansko odijelo. Sa lica mu se odražavala želi i koja te ljubi, pa se progji toga zla. Je li, dragi sreća i zadovoljstvo. Odmah s punog pogleda uči­ moj, da ćeš me poslušati?" nilo mi se njegovo lice poznato, ali se nisam mogao Dok je to govorila, sva je drhtala, a ja sam sjetiti ko je. se u suzama gušio. Kad je izgovorila zadnje riječi, Megjutim on je mene prepoznao. Nasmiješiv se, zaplakao sam, zaplakao, kao dijete: „Angjele moj! skoči i pogje meni raširenih ruku., Sami Bog te je poslao, da me preneš iz mrtvila, da — Zar me ne poznaješ? me spasiš ovih nesreća. Hoću, zlato moj, angjele moj, Čim je progovorio odmah se ja sjetih svoga — poslušaću te, što god mi rečeš — hoću. A ti češ nekadanjeg druga iz škole. me pomagati i krijepiti me svojim savjetom!" Pa što Nije istina, da se tamo ne isplati ići, nego je istina, da će se čovjek tu moći okoristiti ako bude postupao mudro". ilMllIU �195 misliš, jesam li održao riječ? Jok, brate, riego sam opet treću noć došao kući pijan. — Kad sam već dotjerao dotle, da sam morao prodavati zemlju, da pribavim novca, jer su opkolili povjerioci sa svih strana, onda sam uvidio, koliko sam zabludio. Tako jedanput pijući pogjem razmiš­ ljati o svom stanju i sjećajući se ženinih riječi, poč­ nem gorko plakati, pa pohrlim kući. Ženi otkrijem sve jade i nevolje, a ona mi reče: — Vidiš, dragi moj, da si me onda poslušao, sad *bi sve drukčije i bolje bilo. Ali još nije pre­ kasno,, samo čim prije na posao! — Moraš otvoriti radnju, da se tako pomogneš materijalno, jer inače ne bi valjalo. Da namakneš za to novaca, zemlju ne smiješ prodavati, a ja ti evo dajem svoj nakit sav, da u to uložiš, pa ako Bog da, ti ćeš mi ga opet vratiti. Hoćeš li me sad poslušati? To rekavši skoči i donese mi svoj nakit pa mi ga pruži govoreći: — Evo, mili moj, da te Bog po­ mogne! Nijesam se mogao uzdržati, a da ne zaplačem od ganuća. Istom tada mi puče pred očima, kakvo dobro imam u kući. Sutra dan odmah pohrlih u čaršiju na dućan svojem starijem 'rogjaku i kažem mu šta je na stvari. On mi obeća* svoju pomoć. I zbilja s njegovom pomoći otvorim t^dnju, koja mi je tako napredovala, da se je svako čudio. Ja sam se upravo užjpio u posao, te šam uživao u njemu, a zaokup­ ljen poslom, nijesam imao kad misliti na piće i tako sam ga se otresao. Radio sam živo, a posao mi je osobito napre­ dovao. Nije prošlo ni godina, kako sam otvorio rad­ nju, donesem jednog dana nakit, kojega mi je žena dala, a uz njeg još i više, ,i metnem na čelo sinu koji mi se je taj dan rodio. Za kratko vrijeme osnujem jednu filijalu u selu P. I tu mi je posao osobito napredovao. Danas ovdje u trgovini imam tri sluge i knjigovogju, a posjedujem prilično lijepo kapital. Kad sam najviše umoran, dogjem kući i ovdje, uz svoju dragu ženu i milog sinčića brzo se okrije­ pim i razgovorim. Živim, brate, da ne mogu bolje, a sve imam da zahvalim svojoj dobroj ženi. Eto ti u kratko uzroK moje promjene. Kad smo se rastali, te kad sam svršio svoj po­ sao, krenem kući. U željeznici sam dugo razmišljao, šta može vrijedna žena učiniti od čovjeka. H. Š. Sarajlić : Ko bi mogo... Ko bi mogč prebrojiti dane Iz mladosti moje mile, rane, Kad kikava, gologlava, bosa, Pozdravlja me na travici rosa? Pozdravljaše ptice i leptiri 1 cvijeće što u sabah miri, Kad ga vjetrić miluje, cjeliva, 1 rosica suzama umiva. Ko bi mogo prebrojiti čaše, Kad nejaka mašta zal’jeta se Nesigurno preko malog sv’jeta: Zvijezdama da tajne goneta, Crnoj noći i bijelom danu, Ljutoj zimi i proljeću ržnu, Da se čudi kad ptica poleti Tam gdje čovjek ne može se pčti. K tome mnogo djetinjastih snova, Ludih želja, još lugjih osnova, Kad — na primjer — carević bih bio, Tovare bih blaga naprtio, S njim utir’o suzu sirotana, Sred gladnije’ i zimskije’ dana, I hrane bih gladnim pticam đavo — Kad sam gladan na podu bih spavo. Takvih mnogo „ludorija" bješe, Koje s reda vremenom pomr’ješe; Zam’jeni ih ozbiljnije doba, Od čovjeka koje pravi roba: Da sf ne čudi ptičijeme letu, Nit da prede koju miso svetu, Već za voljom svijeta da klipše Kao pseto, dok najzad — ne lipše! Isla m sk i sv ije t. Abdur-Rešid Ibrahim: Muslimani u Sibiriji. (Svršetak). 6. ( Tomsk). Tomsk je staro poznato trgovačko mjesto, gdje se je prije održavao veliki godišnji sa­ jam, na koji su dolazili trgovci iz svih krajeva Sibirije. Dok nije provedena željeznica išlo se je ovuda saonicama i da se olakša putovanje, bile su na svako 20—25 km postavljene posebne stanice, u kojima su se mogli izmijeniti konji i na taj način u dvadeset i četiri sahata neprekidna putovanja moglo prevaliti do trista kilometara puta. Tomsk je vrlo uregjeno mje­ sto a osim trgovine važan je i po tom, što u njemu ima sasvim dobro uregjeno sveučilište. U Tomsku ima oko tri hiljade, većinom doselje­ nih, muslimana, koji svi stoje u jednoj mahali i vrlo su fini i priprosti ljudi. Nijesu nimalo zasukani, nu na žalost, malo ih je, koji su što učili i naučili. Do­ maći Tatari su se gotovo razumrli, isto tako i dose­ ljene Buharalije, kojih nema nego stotinu i pedeset duša. Uza sve to imaju svoju posebnu upravu, koju �196 zovu „vols“. Megju tomskim muslimanima malo je bogatih ljudi, nu uza sve to žive vrlo dobro, baveći se zanatom i trgovinom. Većinom su terzije. Imadu vrlo lijepu i veliku džamiju, od koje u cijeloj Sibiriji nema ni veće ni ljepše. Džamiju su podigli o svom tiošku, a uz nju su još sagradili vrlo lijepu i uregjenu medresu. Nastava je u medresi na žalost, vrlo neuregjena, jer gospodin »ahon“ (imam, hodža) smatra džamiju i medresu svojim vlasništvom i u širokom i velikom medreskom prostoru obučaje dvaestak-triest polugladnih sohti. Osim medrese imaju još dva mekteba od kojih je jedan otvorio Kjerim Hamidov sa nekoliko drugova i u njem odgajaju 70 do 80 gjaka, dočim je drugi mekteb otvorio Šahi Hadži Sidašev i u njem odgaja 40—50 djece. „Videći — veli doslovno p:sac - - da ovako djeluju troji na tri strane, i uvjerivši se u dobru namjeru sviju, na­ stojao sam svom snagom, da ih ujedinim, govoreći o potrebi sloge kako u privatnim tako i javnim sa­ stancima. I hvala Bogu, donekle sam i uspio, jer su se ljudi, koji do tada jedan drugom ni selama nijesu nazivali, počeli megjusobno posjećivati i uspostavljati bratske veze". {Islamska sela oko lomsfta). Oko Tom skanema mnogo islamskih sela, najviše jedno dvadeset i pet. Seljaci su većinom domaći lakozvaliT sibirski Tatari, nu ima ih dosta, koji su doselili iz nutarnje Rusije. A ima i prognanika. Doseljenici su se vrlo dobro slagali sa urogjenicima i počeli-se megjusobno ženiti i udavati Na ovaj su način domaći Tatari spašeni od nemi­ novnog izumiranja a ukrštavanje i miješanje krvi dje­ lovalo je i na temperamenat: domaći su Tatari bili mirni i dobrodušni a doseljeni okretni, „živi" i mar­ ljivi i mješavinom je postignuta neka sredina i izglagjena ova oprjeka. Naseljavanje ruskih T atara ima i tu dobru stranu što su oni, kao pobožni ljudi, nasto­ jali, da što bolje prošire i učvrste Islam, podižući po svim selima džamije i mektebe. {Selo Kaltaj). Od svih tomskih sela najviše mi je upalo u oči selo Kaltaj, za to ću ga malo opširnije opisati. Ovo je poveliko selo u kom stanuju većinom Rusi, a muslimana nema nego samo 21 kuća i to go­ tovo sve sama sirotinja. Pored svega toga oni imaju svoju džamiju, mekteb i knjižnicu {Kjutubhanu). Mek­ teb je otvoren prije godinu dana i u njemu vrlo do­ bro i uredno uči četrdeset i petero islamske djece. Ja sam ih sviju ispitivao i sva vrlo lijepo znaju čitati i pisati, a osim toga znaju islamske šartove i farzove, te četiri vrsti računa. Megju učenicima imade muškinja od 21 i ženskinja od 18 godina, ali su odi­ jeljeni i po tom se vidi, da im se nastoji uliti ljubav za vjeru i islamske običaje. Stariji pak dolaze na noćna predavanja i čitaju knjige iz knjižnice. Z a probugjenu svijest imaju zahvaliti rodoljubi­ vom imamu i muallimu, a na uzdržavanje mekteba *roše godišnje 550 rubalja {oko 1200 K ), koje podmi­ ruju iz svog džepa ne tražeći ni od koga pomoći. Rusi, kojih u ovom selu ima oko stotinu kuća, ne­ maju ništa: ni crkve ni škole! Neki su svoju djecu bili dali u ovaj islamski mekteb, nu oblast im je to zabranila i morali su ih iz mekteba izvaditi. (Selo Šoldat). Ovo je čisto islamsko seoce od kojih stotinu kuća u kojemu obitavaju prognanici iz Kazana, Novgoroda i drugih pokrajina nutarnje Ru­ sije. Ima džamiju i mekteb koje uzdržava sama ehalija. Znam da nije potrebno spominjati ove stvari jer se to samo po sebi razumije, nu naročito to, istak­ nuti ovdje, ima smisla radi toga, što ovaj mekteb svojim žuljevima izdržaju u daleku Sibiriju prognani kažnjenici, i jer se u njem odgajaju kažnjenička dieca u čisto islamskom duhu, kako ne biše zapala u stran­ puticu, radi koje su njihovi roditelji prognani iz svog zavičaja i vatana. 1 ovaj sam mekteb pregledao i is­ pitivao djecu, osvjedočivši se, da u njem nauče lijepo čitati i pisati i sve što im je kao muslimanima po­ trebno. U džamiji sam im važio iza sve pet namasskih vaktova, a osim toga sam se s njima redovito sastajo i osvjedočio se, da su valjani i oduševljeni Sljedbenici Islama. {Mećava). U Šoldatu sam bio 4 —5 dana i onda krenuo u „Ačinisk", grad odaljen kojih 60 kilometara. Odabrah kolni put i kad sam pošao, izašlo je cijelo selo: i staro i mlado, da me isprate. Piatili su me oko deset kilometara i pri rastanku jedni su plakali a jedni učili ezani-muhammedijju. Hasan ef., kod ko­ jeg sam bio musafir, te vijećnici: Fahruddin ef. i Emin efendija odlučili su da me prate taman do Ačinska. Do jedno po sahata od kako se rasta dosmo od osta­ lih seljana, udari mećava i zima da ti srce puca (35 ispod ništice). Mrak, a put slab. Prevalivši tako jedno dvadeset kilometara dogjosmo u jedno rusko selo. Fahruddin ef. predlagaše da tu prenoćimo, nu Emin ef. ga ne htjede poslušati i tako nastavismo put. Odmaknuvši se od sela tako se smrče. da nijesmo mogli jedan drugoga zapaziti, nu Emin ef, je jednako gonio naprijed. Na koncu zavikaše Hasan ef. i Fahruddin, da ustavi konje i stadoše predlagati, da se vratimo u ono rusko selo, jer da ćemo inače iz­ gubiti put i izginuti. Nakon oduljeg savjetovanja zaključismo se vratiti, nu koja fajda, kad bijasmo zašli s puta i ne znagjasmo natrag. Emin ef. je dva sahata hodao tamo i ovamo: im sela nema pa nema. Luta­ jući tako nabasasmo još na jednog putnika, koji je takogjer tražio sela i udarajući s a d ; tamo, sad tamo nekako nabasasmo na selo i tako se spasismo. Sklonusmo se u jednu pomalešnu kuću sa 15 čeljadi i nas pet: dvadeset. Dodaj tomu još nekoliko teladi i male krmadi, dvije mačke i jednog psa i to ti je naše sklonište. Meni se činjaše, da bi bilo ljepše na mećavi, nego Ii u ovoj sobici, nu Fahruddin je svu noć Bogu šukur činio, što mu je sačuvao život i iz nevolje izbavio njegovu nejačad kod kuće. U �197 sobi je bilo užasno zagušljivo i ja nijesam mogao ni oka sklopiti, nu ipak sam morao do zore izdržati. (Ačinsk i općenit osvrt na sibirska sela). Pošto se je sutradan stišala bura, pokupismo se i krenemo u Ačinsk, odsjevši kod mog znanca Mehmed Bakiref. Ačinsk je malo mjestance sa kojih 40—50 islamskih kuća i osim mekteba i medrese nema kakvih važnijih stvari vrijednih spomena Upala mi je u oči velika razlika izmegju ruskih i islamskih sela, jer u većini ruskih sela kroz koja sam prošao, i ako su mnogo veća od islamskih, niti ima crkvi, niti mekteba, dočim i naj­ manja islamdka sela sa 20—30 kuća, ako ništa, imaju bar mekteb i muallima. Većina ih pak ima i svoju džamiju te osim učitelja uzdržavaju još i naročite svoje učiteljice. {Irkuck). Iz Ačinska krenuo sam preko 1100 km dugom željezničkom prugom u Irkuck. Sibirska je željeznica vrlo komotno uregjena, vagoni su po naj­ novijem sistemu, nu radi spore vožnje (na sahat 20 do 25 km) čovjek se osaniše. Kad sam došao u Ir­ kuck bila je velika zima (35 ispod ništice) nu pored svega toga voda nije bila zalegjena i moj prijatelj Šejhullah, kod kojega sam odsio, govoraše, da nije velike zime!... Irkuck je staro trgovačko mjesto u koje su još prije otvorenja željezničke pruge, dolazili trgovci iz srednje Rusije, zapadne Sibirije, Kine i Mongolske. Danas je vrlo lijepa i izgragjena varoš, nu izgubio je staru trgovačku vrijednost, pošto se roba vozi željez­ nicom, pa stari derneci izlaze iz običaja. Megju irkuckim muslimanima nema mnogo bo­ gataša, ali ipak imaju dosta patriotičnih ljudi i prem­ da ih nema više od hiljadu duša, imadu izvrsne mektebe, a dobrotvorno im društvo raspolaže sa glavni­ com od kojih deset hiljada rubalja. Osobito se u ovom pogledu ističu dva brata: Šejhullah i Esadullah ef-, koji su ovamo doselili iz sela „Ak-Jigitu u kazanskoj guberniji i trgujući s početka sa limunovima danas su dotjerali dotle, da se njihovo ime čuje po cijeloj Sibiriji, u kojoj igraju vrlo važnu trgovačku i kulturnu ulogu. Premda sami neuki, čvrsto se drže i provode devizu: „Bez muke nema ništa!“ i u tu svrhu žrtvuju ogromne svote, kako u svom rodnom mjestu, tako i po ostaloj Sibiriji. Kud god se kreneš svagdje ćeš naći Šejhullahov mekteb i Esadullahovu džamiju, koje izdržavaju iz svog džepa i na stotine i hiljade islam­ ske djece i siročadi hrane i odgajaju. Džamija u Irkucku stala ih je najmanje trideset hiljada rubalja, a podigli su još o svom trošku dva mekteba: muški, u kojem se odgaja kojih 50 dječaka i ženski, u kom uči oko 60 curica, većinom nejačadi bez oca i matere. Trošak ovih dvaju mekteba podmiruje Šejhullah ef. Šejhullah je u cijeloj Sibiriji vrlo popularan i član je svih dobrotvornih društava. On je predsjednik islam­ skog dobrotvornog društva u Irkucku. Braća su po­ pularna ne samo megju sibirskim muslimanima, nego ih isto tako cijene i poštuju kršćani, Židovi i medžuSije. (Gledajući na slike u tekstu, to su ljudi u pede­ setim godinama. Šejhullah se nosi ala franga, dočim Zahidullah dervišane odijela. Oba nose tatarske ka­ pice. Pr. prevodioca.) U Irckucku je vrijedna spomena jedna manja zvjezdarna te muzeum, u kom se čuvaju razni istočni spomenici. Osobito je bogat etnografski dio muzeja u kom se čuvaju mnogi kipovi raznih mongulskih „božanstava", od kojih su neki ukrašeni raznim dra­ gocjenostima. Ima i mnogo, mongolskim pismom krasno ispisanih, dova i sličnih stvari. Upao mi je u oči jedan kliše pravljen prije 212 godine koji služi kao dokaz, da je još u ono vrijeme u Mongolskoj bilo štamparija. Muzej je otvoren prije dvadeset i pet go­ dina, nu Jo š nije potpuno uregjen. Kad sam bio u Irkucku, jedne večeri dogje tele­ grafska vijest, da je otvoren turski parlamenat. Ova je vijest razveselila irkucke muslimane, te je radi toga održana dobro posjećena skupština, na kojoj je dr­ žano više govorova i činjena dova. Sastavljen je bio brzojavni pozdrav parlamentu, nu brzojav je konfiskovan od strane oblasti i nije se mogao otpremiti. (Sela oko Irkucka). Po običaju, obišao sam i ova sela i osvjedočio se, da su seljaci osviješćeni i da ljube nauku. I ako su seljaci većinom prognanici i kažnjenici, ipak gotovo svako selo ima džamiju i mek­ teb u kojima se odgaja islamski podmladak. (Aleksandrova kazniona). Ovo je ogromna kazniona u kojoj ima do 25.000 kažnjenika i naliči na jedan veći grad. Megju kažnjenicima, koji ovdje oka­ javaju svoje pogrješke, ima i dosta muslimana, megju kojima ima i mnogo pobožnih ljudi, koji su kažnjeni radi toga što nijesu mogli mirno gledati i dopustiti da se gaze njihove vjerske i narodne svjetinje. Ma kar bili i kažnjeni, ipak ovi muslimani nastoje da udovolje svojim vjerskim dužnostima, te su izmegju sebe izabrali imama, koji im klanja i podučaje djecu. Sadanji se imam zove Miftahuddin Mulla, koji je vrlo dobar i prijazan čovjek i premda nije bogzna kako učen, ipak sa velikim marom nastoji da popravi svoju braću i naputi ih na pravi put. Megju kažnjenicima ima i političkih zločinaca, vrlo učenih Rusa, od kojih su neki u zatvoru po 18 i više godina! Kažnjenici se upotrebljavaju u vrlo teškim poslovima, u kojima moraju sudjelovati i žene. (.Primjedba: U tekstu ima slika, na kojoj je osam žena upregnuto pod kola sa buretom za vodu. Iz­ gledaju grozno, a jedna je šta više bosa!) Oni, koji znaju kakav zanat, upotrebljavaju se u svom zanatu jer u kaznioni ima velika radionica za izradu cipela, odijela, kovačkih stvari i t. d. Ova radionica donosi lijep prihod, od kojega trećinu uzima država, trećinom se podmiruju potrebe kaznione, a trećina se dijeli kažnjenicima. Usljed toga ima dosta kažnjenika, koji �198 iz kaznione iznesu po 4—5000 rubalja i više. — Kažnjenike tišti najviše to, što im se, ni nakon odležane kazne, ne daju vratiti u domovinu, ne^o se, htjeli ne htjeli, moraju naseliti u ovim krajevima. Eto, tako opisuje Abdur-Rešid sibirske musli­ mane. Kako su čitatelji mogli opaziti, on najveću pažnju posvećuje mektebima i medresama, te gospo­ darskom stanju muslimana. Sa Sibircima je zadovo­ ljan. Šta li bi rekao, kad bi obaša Bosnu i Hercego­ vinu i vidio groznu sliku našeg stanja?... Šta li bi rekao za naše medrese, te gradske i seoske mektebe kako li bi pisao o našim muallimima i muderrisima?..’ Bi li se zadovoljio izrazom ,,džahil-mullaler“, ili bj posegnuo za oštrijim kakvim izrazom ? Sve mi se čini, da bi rekao: „Bosnade bir šej jok: ne ilm var ne hamijjet!..u A šta bi rekao za naše stranačke prilike, kako bi se izrazio o našem novin­ stvu — takozvanom „islamskom14 novinstvu!... Braćo! U Sibiriji svako i najmanje selo im a svoj mekteb, ali ne karikaturu od mekteba, kao kod nas u Bosni, nego — osiguran i opskrbljen, dotjeran i uregjen mekteb... Čujete li, u Sibiriji svako selo ima svoj uregjen i opskrbljen mekteb!... Fa’tebiru!... Ilm i Munil). T S ,; J la e TojicToj. Heaia o6pa30B aaa BOBj'cKa Ha CBnjeTy, a A,a M_y m ije no3naTo obo bcahko m ie. K ao njecHuna u i[niJi030(J)a ToACTojeBO ce im e Beb iieKOJiHKO A eijeunja npoHOCii mnpoM TypHii H apo^n cbiix AjeAa u p e s a jja jv AiijeAOBa cbh KyA- n a CBoje jesince, A,a 6n ce ihto 6ojbe yno3Bajiii ca „brbotom n>eroBe no esn je, ca Ay6iiHaMa H>eroBe <[BiA030({>Jije h BejuncHM MHCJBIMa BeJIHKOr MHCAHOI^a. HOBjeK, Koju BOCU TO npOCAaBA>CBO HMfi, je b prije icpaTicor BpeMeBa yMpo. JTaB T ojictoJ ce Biiuie ne najiaan Mefry MCHBitMa, ajiu ineroBo nMe Bilje ca B>eroBiiM TnjejioM caxpan>eHO. M nocjinje B.erone cmjith ibcroBR rnrariTCKe jbaBaTii A»yACTBO. JuriBiihe CTOA>ebnMa, mucao PPAY BOBOCH OCT 3 AH * CBiijeTa u iberoBa Poijea y pycKOM HapoaV, flaicaico Aa ce C A O B encrce pače y n])BOM Taj najnebn a»o a BnjeicoBHMa b e 3a/i.nu- ca TI-IM II MOH OM T U K O ^ ep B a S H B a T II HM6H0M, Hy OBHM B P A 1IICOM A iije jio B H C A o n e iic K e A B ’ IHTH pače M ory II ce H J l a c a T o A C T O ja CBOjllM , BeAHlCaBOM. ClnaBa My ! H ig ije n a . Zarazne klice kolere. - Dr. j. M. — 1. ,,Ako hoćeš mira, spremaj se na rat." — Snaži sebe, traži moćnih prijatelja i saveznika, ali proučavaj i snagu svoga neprijatelja. Moraš mu znati vojsku, oružje, utvrgjenja i zasjede. 2. I kolera ratuje protiv čovječanstva. I ona ima svoju vojsku; svoja skloništa i zasjede; svoje prija­ telje i saveznike; svoje protivnike i dušmane... Ako, dakle, hoćemo, da se protiv nje uspješno borimo, mo: ramo sve to dobro proučiti. 3. Kolera ima nebrojeno mnogo vojske. Uz to je ta vojska još i podmukla. Nigdje se ne da vidjeti, nego nas iz zasjede napada — sad tu, sad tamo. Zato smo se do skora protiv nje, tako reći, nasumce borili. Tek god. 1883. Ušli su joj ljekari u trag, i po­ čeli je tačno proučavati. Od toga doba je i borba protiv nje mnogo uspješnija. 4. Za koleru vojuju neke osobite, vrlo sićušne, nevidljive, ali žive i zarazne klice. Snaga im je u ne­ obično jakom množenju, dakle u broju, a oružje — neki žestok otrov što ga one same izvode. 5. Zarazne klice kolere napadaju samo čovjeka. Životinje ne boluju od te bolesti, — i ako je mogu prenositi1). 6. Pa i čovjeka mogu te klice samo onda sa­ vladati, kad mu već prodru do samih crijeva. Ako dospiju do drugih dijelova tijela — recimo na kožu, u pluća, u krv i t. d. — već nemaju one zarazne snage. 7. U crijevima se klice kolere jako namnože. Za to vrijeme istura ih zaražena osoba u svojim izmetinama — kad duže kad manje. Po gdjekada traje to isturanje po nekoliko nedjelja, pa i po nekoliko mjeseci. 8. Čim se klice kolere iz tijela isture, odmah počnu slabiti i ginuti — sem ako i van tijela nagju povoljne prilike za svoj opstanak. One su, dakle, V T. zv. „kokošja kolera1* je bolest sasvim druge vrste i prirode. �lQ9 upravo slabi stvorovi, i teško se van čovječijeg tijela održavaju. 9. Da se i van tijela održe, potrebna im je zgo dna brana i neka mjera vlage i toplote. Gdje to uagju počnu se odmah (za 18 sah.) razvijati, a gdje ne nagju, brzo uginu. 10. Klice kolere dobro se drže, a po gdjekada baš i napreduju, ako se nagju na svježem (sirovom) zelju i voću, mesu, maslu i siru. 11. 1 na drugoj — naročito žitkoj, čorbastoj i kašastoj hrani drže se dugo, ako nije kisela (Vidi 28.). U suhoj hrani brzo se sasušf* i uginu (Vidi 23.) 12. I mlijeko im je vrlo pogodna pića. Ako se kuhano i ohlagjeno klicama kolere zarazi, klice ostaju u njemu do 10 dana u životu i mogu dalje zarazu sijati. U nekuhanom mlijeku drže se ^amo i--2 dana. 13. 1 tej (čaj) im može biti dobra pića. Ako je „slab", žive u njemu do 8 dana, a ako je „jak" zatre im se život za nekoliko sahata. 14. „Crna kahvau djeluje na klice kolere slično kao i „jak" čaj. U njoj one uginu za 2 sahata. U „bijeloj kahvi* (t. j. u kahvi s mlijekom)' drže se već 8 sahata. 15. Klice kolere podnose donekle i alkohol. pivu mogu živiti 3 sahata, a u,vinu samo 1. 16. Dobro se drže i .sr^zmjerno dugo^žive klice kolere u vodi. U sasvim čistoj, t. j. destilovanoj vodi traju 24 sahata, a u običnoj vodi u zatvorenom sudu, nekoliko dana. <-£/ otvorenim vodama (bunara, potoka, rijeka, jezera, bara-k t. d.) mogu i nekoliko mjeseci živiti, a u vodenom talogu, nanosu i mulju još duže. 17. U otvorenim vodama mogu se klice kolere i razmnožavati. Naročito se to može desiti na onim mjestima rijeka, potoka, jezera i t. d., gdje se u vodu sliva nečistoća iz pomijara, kanala, nužnika i t. d. 18. Klice kolere stradaju mnogo i od drugih živih klica, a naročito od klica, koje izazivaju gnjiljenje i raspadanje. S toga nije veliko čudo, što klice kolere baš u kanalskoj nečistoći srazmjerno brzo uginu. Mahom se drže 24—30 sahata, pa ih onda svladaju one druge klice. 19. Iz istog uzroka ne drže se dugo ni u nužnicima. 20. U samim izmetinama bolesnika, koji boluju od kolere, drže se obično do 3 dana, a rijetko kad duže. Ali se u njima po gdjekada mogu naći i poslije 30 dana, i’ ako su se izmetine počele raspadati. Ruski ljekar Fillov našao je u posljednje vrijeme, da klice kolere u bolesničkim izmetinama mogu i 100 dana živiti. 21. U nečistoći, na zemlji, patosu ili gjubrištu, u mrljama na košuljama i odijelu žive klice kolere dugo — naročito ako su im tu i druge prilike zgodne (vlaga, mrak). 22 Muhe ih na svom tijelu prenose, ali ih i proždiru. U crijevima muha traje im život do 3 dana. Po gdjekada su im tamo prilike za život lako povoljne da se mogu i razmnožavati. 23. Bez vode i vlage klice kolere ne mogu dugo izdržati. Čim se osuše, odmah uginu, ma gdje bile (Vidi 11.) 24. Za život kolerinih klica potrebna je i neka izvjesna mjera toplote. Najbolje napreduju u topioti čovječijeg tijela (oko 37* C ) ili u razmacima od 30 do 40° C. 25. Na topioti od 56' C. uginu za 1 sahat; pri 80° B. za 5 minuta; a pri vrenju odmah. 26. Klice kolere pokazuju otpora i prema nižim mjerama toplote. Kad dogju na 8° C., prestanu se razvijati i množiti, ali ipak žive, Šta više: održe se u životu i na studeni od — 30° C. . . . dakle duboko ispod tačke mržnjenja. Prema tome klice kolere mogu prezimiti, pa i u ledu žive ostati. 27. Sem suhote, toplote i klicS druge vrsti (Vidi 18. i 19.) veliki je neprijatelj Ulicama kolere i sunce. Pod neposrednim uticajem njegovih zraka one brzo oslabe i uginu. A i obična svjetlost im mnogo smeta. 28. Još jače stradaju od nekih jačina — a naro­ čito od kiseline. 29. Vrlp blag rastvor sumporne ili s6ne kise­ line u vodi (razmjera 1 na 10.000) ubija klice kolere već za nekoliko sekundi. 30. 1 ,,kaibolkau (t. j. vodeni rastvor karbolne ki­ seline) u razmjeri 1 na 200 satire ih za 10 minuta. 31. Najjači otrov, dakle i najsnažniji utuk kli­ cama kolere je sublimat (suliment, siridžik). Već u razmjeri 1 na 200.000 do 300.000 vode ubija ih za 5—10 minuta. 32. I dobro pečen a skoro gašen kreč pouzdano ih ubija. Samo u mnogo jačem rastvoru (1 na 4) i mnogo sporije (za 1 sahat). 33. Ali sve te jačine moraju doci u neposredan dodir s klicama kolere, ako želimo da ih satru. Sam miris ili baš i para njihova nemaju djejstva. Sumnjive stvari ili sumnjivi tragovi moraju, dakle, u tim jači­ nama baš ogreznuti. „Zdravlje. Gajretovi uijesti. B a jr a m in u b a r e k o ls u n ! „ Nastupajući Veliki praznik Kurban-Bajram" najsrdačniji čestitamo društvenim povjenicima i poslenicima svima članovima i prija­ teljima društva, saradnicima i čitaocima lista i svoj braći muslimanima i sestrama musli­ mankama u našoj domovini sa željom da ga jo š dugo i dugo dočekuju i provode u zdravlju i rahatluku'. Bajram mubarek olsun! , , �206 AonpHHOcn ApyniTBeHoj č^arajHHHn 6ez iiKaKOBe cBojć MaTepaja.me McpTbe u jeAimo CBojoM CBnjemhy, mro Te apTiiic.ie ca TajpeTeBOM MapuoM, npeAaocTaBjba cBHMa ApyrnM <j>a6pnKaTHMa. CBaKora je Myc.inMaHa Mopa-io HajyroAH0je pacnoaoncnTH uneafte »Cpc. Pnjean y jeAhom oa HeA»BHamn>nx cBojnx čpojeBa, y KojeMy HCTuae CBjemocT Hauiera MiweTa y noTnoMaraH>y „rajpeTa" y OBOMe npaBny. »CpnoKa Pajen je umjjpaMa A°Ka3a.ia, Aa MycjiHMaHH Tpn nyTa BBine Tponie TajpeTOBC nnrapnanape h nmčime, nero Hamu jeAHon^ieiieHnu,u npaBocjaBHii Cp6n IIpocBjeT bho, a to cy 3a Hac CBaaaKo BeoMa noxnajme pajena. Ochm garap-naniipa b raučaga, HMaAe jora apTH • Ka.ia, Kojn Hoće TajpeTOBy MapKy a oa Kojnx ApyinrBO Taao^pp ima .rajene kopbcth.T aicoBH apTHK.10 cy 6e3 b nauyic, c a $ y h 3a n p a a e 0 y mb b a h»e n n a p <})hiie p a ja . Osa apTinc.in BCTana b ho Mory aoh° c0 th To.iHKe npnxoAe, ihto nx Aoaoce garap-nantip a ma6age, aaa Mory anaK Aa AaAy hoko^ bko xa^i>aAa KpyHa roAHum>e, areo hx MycjmMaHa 6yAy Tpaaca.ia n ncKA>yHBBo h>hx TpoMia.ia. A a» he Hama CBjecHa 6paha to h hhhbth 0 Toae cMo yBjepeHn, 'Te a He cyMH>aMo, Aa heMO 3a KpaTKO Bpajeiae moHh, j a e o obbm npaxoAHaa roBopaMO ca 3aAOBOA.CTBOM Kao n 0 OHBMa oa garapnanapa a maonga. OeBjeAO'ieH y ry cBajeoT Hamera e.iesieHTa, oA^op je b npnxBaTBo noHyAy 4>apMe JosaHOBBha B3 Ty3.ne, Aa oHa B3Aaje OBaj hobh apTurcaa ApymTBa, na je ca bctom (jjapMOM Bek CKaonao a yroBop. Ilpejia TOMe yroBopy he cnoMeHyTa4>apManpoH3BOAHTH npweHy b M.teBeHy KaxBy boa ApymTBeHOM MapKOM: „TajpeTOBa Kaxsau — — t Te he oa 6pyTo-npoAaje KaxBe boa obom MapKOM AaBaT0 3% „rajpeTy“, a 3ajaM»iyje mbhbMaaiia npaxoA ApymTBy oa lOUO Kpyna. 06aBjcmhyjyha obbm TajpeTOBe npajaTejLe o OBOMe HajHOBajeM TajpeTOBOM apTHKJiy, mb ce HaAasio, Aa he OH y CBBMa cAojeBHMa nac Myc.iaMaHa Haha Be.iaKa 6poj BOTpomana. P o k la n ja jte k u r b a n sk e k o ž ic e ,,G a jr e tu 44! Našim povjerenicima i prijateljima Gajretove ideje smo i zasebno pisali i apelovali na njih, da se zauzmu, da bi naša braća prilikom Bajrama, poklanjala svoje kurbanske kožice „Gajretu" i time potpomogla ovu korisnu narodnu stanovu. Taj apel ponavljamo i ovim putem i pozivamo braću muslimane i sestre muslimanke, da kožice od svojih kurbana poklone našem društvu, čime će uči­ niti još jedno sevabli djelo, koje će im ljudi priznati, a Svevišnji u sevab upisati. Mi se nadamo, da će naši povjerenici i drugi prijatelji i rodoljubi ovaj apel srdačno prihvatiti i poraditi na sakupljanju što većeg broja kurbanskih kožica za „Gajret", pa im u ime naše siromašne IIosHaTo je, APyuiTBemi apTHK.in narap-nanap mladeži, unaprijed zahvaljujemo kao i svima onima, koji svoje kurbanske kožice poklone „Gajretu." h mnćiina Aonoce ApyuiTBy se^HKe npnxoAe (opouiJie Imena sve braće i sestara, koji budu kurbanske ApytnTBCHe toahhc je a p Vuitbo oa tiix apTiiaajia aokožice darovali „Gajretu", objavićemo u našem listu čij.io npcKO 27.000 KpyHa), a Te upaxoAe nam eaeMeHaT F ir d u s o v a s lik a . Kao što smo izvijestili u skup­ štinskom izvještaju, ovogodišnja glavna skupština dru­ štva je zaključila, da se na čelu jednoga broja »Gajretova« lista donese slika merhum Alibega Pirdusa, narodnog prvaka i rodoljuba. Izvršujući zaključak skupštine, mi ćemo tu sliku donijeti u idućem broju lista, t. j. u. prvom broju nastupajuće godine, kojim će brojem list otpočeti da izlazi svako petnaest dana u reformisanom ruhu. Donoseći Firdusovu sliku, mi ćemo u idućem broju ponovo apelovati na narod, da „Firdosov mearifski fond“ dobrovoljnim prilozima potpomogne, jer do sada uplaćena svota u tu svrhu tako je ne­ znatna, da je upravo sramota za čitav naš narod, koji tako slabo umije cijeniti svoje velike i zaslužne ljude. Jer je zaista prava sramota, da spomenik, koji se diže jednome Alibegu Firdusu, čije ime danas i malo di­ jete u našoj zemlji znade, bude tako neugledan kao što ga može predstaviti jedan fond od 4—5000 kruna. N o vi člar o v i-iite m e lja č i. Redovni članovi »Gajreta«: Bajramaga Bijedić, trgovac i Bećiraga H. Pašić, posjednik, oba iz AvtoVca (kod Gacka), prešli su u kolo članova utemeljača društva. — Živili svjesni muslimani i prijatelji svoga roda i plemena, u čije'še primjere trebaju ugledati i ostala braća i prijatelji našega kulturnog unapregjpnja. Osim toga upisalo se je ovdašnje osiguravajuće društvo »Herceg-Bosna« za Člana - utemeljača našega društva, položivši odmah cio prinos utemeljačine od 200 kruna. - - Mi blagodarimo upravi spomenutoga društva na obilnoj potpori ove naše humane i ko­ risne narodne ustanove, koja se na taj način najljepše reklamiše u našem elementu, pa se nadamo, da ni ostala osiguravajuća društva, koja žele raširiti poslove megju muslimanima, neće izostati, da se, u svome vlastitom interesu, upišu u dobrotvore ili utemeljače »Gajretu«. »Herceg-Bosna“ i »Kroatia« (ovo posljednje društvo se ranije upisalo), koje su pristupile našem društvu kao uterneljači, naćiće uvijek kod nas tople preporuke, a tu preporuku ne bi trebala ignorisati ni društva: »Generali«, »Dunav«, »Fonciere«, »Adriatica«, »Atlas«, »Providentia« i dr. Sh.ga se nadamo, da ćemo na ovome mjestu uskoro biti u stanju zabilježiti i ostala imena raznih privrednih poduzeća, koja će time ne samo učiniti jedno humano djelo, ntgo i privrijediti svome vla­ stitom interesu! Hon ApyniTBeim apTinta.i. Oačop /ipymTBeHH je o bh x AaHa cK.ioiiHO yroBop 3a jc^an iio b b apTHKa.’i, icojn he HocnTH rajpcTOBy Mapay. Taj h o b b ap'rmca.i Tajpetob je upaceiia u MJbeBCHa KaxBa, Kojy he b p o h 3 b o a b t h <J)npMa J obo P. JoBanoBah y Ty3^H. �201 i u ostalim, društvu naklonjenim i prijateljskim, no­ vinama. Braćo, poklanjajte kurbanske kožice „Gajretu!" G ajretova sofra. Ova plemenita ustanova još nije uspostavljena. Uzrok tome nije teško naći: odbor sofre nije mogao ni do danas da prikupi dovoljno sredstva, koja su za to potrebna. Svota do sada sa­ kupljenih dragovoljnih priloga u tu svrhu, nije do­ stigla ni 2000 kruna, dok je potrebno tri puta toliko, pa da bi se mogla ta lijepa zamisao ostvariti i našoj omladini pružiti potpore u nevolji. Stoga apelujemo ponovno na sve prijatelje naše mladeži, da dobrovoljnim prilozima potpomognu ovu plemenitu i humanu ustanovu i da odboru sofre stvore mogućnosti, da bi barem od nove godine mogao „sofru" otvoriti. Braćo, kada budete na Bajram sjeli za punu sofru i probirali razna masna i ukusna jela, sjetite se one siromašne naše djece, koja gladna sje­ daju za sofru u kakvoj aščinici, pa iza nje gladna i ustaju, jer za ono nekoliko krajcara, što mogu da dadu za jelo, tek moeh da dobiju toliko — ma i najhrgjavije — hrane, pa njome mogu ni u pola gladi ublažiti. rajpeTOBC Miipise joui jeAHaKo He iiory, Aa ce y Hapo.iy oAovahe. M awo je Beli npoinao Bnine oa no.Ta roAinre, KaKO cy MapKe ii3Aane, nnaic ce Huje noTpouin.io hh HeKo.niKo xH.i>8Aa KOM8A& u MP’iKe ce pehu, a® nx yor.he hhko h hc Tpounfc A A» 6h ce n Ha Taj^HH'iHH Morao » ra jp c T y “ 3HaTHo KopHCTHTn, o TOMe nnje noTpe6no ronopiiTH, jep he CRaKoue 6iith no3HaTo, Aa Ham napoA, a pjapomiro Hama TproBmi a pa3He upaBpcAne ycTaHOBe, nomaj&y roAHUiihe MHore xna>aAe nacaMa a KaAa 611 ce Ha cbhko tako miCMo npiMnjeaa.ia a no jeAHa TajpeTOBa Maprea, „Tajper 6a oa Tora nsiao Kojy xn.i>aAy KpyHa npaxoAa. Taj npnxoA oa nare Ao<uao ApuiTBy 6e3 Karese ocjeT.'BHBilje MaTepuja.iHC vkptbo, Kojy 6a Morao cBaKii 6paT .iaxKO a* choch. Hapaarro je 3uijepiiTii ohhm cto Mo.i0.iau a FajpeTOBe lUTimeHAnje n .ia noTnopc, hm nacMa 6e3 OBe Mapnc, jep a najcapoMauiHajit MOAHTejf, y cTaH.y je acpTROBaTii 1— 2 xe.iepa. th h a ma uiTO cy Mu crora ane.ivjcMo Ha CBy 6pahy, Aa Tpouie TajpcToiie Mapse y CBaKoj np?nncnn CRojoj: G a jre to v in i d u žn icim a. Uprava „Gajreta" je ovih dana poslala pismene opomene svima onima, koji su u svoje vrijeme uzeli od društva zajmove uz obveznice, no koje do sada nisu uredili. Mi ovim upozorujemo gg. dužnike, da poslate opomene ne prime olahko i da na svoje obaveze ne zaboravljaju, jer će uprava društva biti primorana, da svoja potraživanja potraži od one gospode, koja su te zajmove jamčila i na njihovo se plaćanje na obveznici solidarno obvezala. Iz u red n ištva. — Današnjim brojem svršava se godina dana, odkako je naš list reformiran i pre­ tvoren u kulturan časopis narodni. Običaj je, da se na završetku godine svakoga rada načini bilanca i u njoj se objavi pregledan izvještaj o uspjesima toga rada. Mi se toga običaja nećemo držati, ili barem ga se nećemo držati potpuno. Mjesto opširnog pregleda i detaljne bliance, mi ćemo da progovorimo samo nekolike riječi, a nadamo se da ćemo i time moći o svome radu potpuno obavijestiti. U prvom redu nam je reći, da je list o novoj 1910. godini imao svega oko nekih 800 pretplatnika. A kada tome dodamo, da taj broj danas iznosi na 2000, mislimo da smo dosta rekli. Jer ko poznaje naše prosvjetne prilike i ko znade kako je u nas mali broj čitalačke publike, biće mu odmah jasno, da je naš list jedan od najraširenijih listova u zemlji. Doda li se tome još i to, da se pretplatnika u jed­ nakoj gotovo razmjeri nalazi u svima mjestima i kra­ jevima naše zemlje, da ga gotovo sva školska omla­ dina i taleba drži i čita, da ga svakim danom sve to više prihvaća naše ženskinje, te da ga i naš težak sve to vile traži — onda se može mirne duše reći, da je list „Gajret" za prvu godinu svoga rada po­ stigao uspjehe, koji nas moraju potpuno zadovoljiti. Osim u tome mi smo zadovoljni i u drugom pravcu. Jer reformisani list „Gajret1 sve to više oku­ plja našu inteligenciju u zajedničko kolo prosvjetnog rada narodnog i njegovo djeiovanje je najbolji lijek protiv one grdne naše rane od koje već dugo pa­ timo, a koja se zove neraspoloženjem prema ovoj humanoj i opće korisnoj narodnoj ustanovi. I mi mo­ žemo sa zadovoljstvom i veseljem konstatovati, da se politička, lokalna i lična strančarenja sve to više ublažuju kada su u pitanju društvo i list „Gajret", pa se je nadati, da će u brzo i posljednji protivnik ove ustanove položiti oružje i pristupiti kolu prija­ telja društva. Mi se u to uzdamo tim prije, što će list „Gajret“ od nastupaiuće nove godine postati još bolje sredstvo u tom pravcu, jer će, povećavši svoja izdanja i uredivši još bolje svoju sadržinu, dobiti i još dosta novih pretplatnika i prijatelja, čime će se popularnost kako lista, tako i društva, znatno pojačati. Jest, mi se smijemo bez imalo ustezanja ponadati, da će naš elemenat listom, bez ikakve razlike, prihvatiti blago­ tvorne ideje Gajretove, te u to ime pozivamo braću, da pohite sa šiljanjem pretplate za nastupajuću go­ dinu. Pretplata za iduću godinu biće veoma malo po­ višena i ako će list izlaziti dva puta mjesečno, pa se stoga nadamo, da ne će nijedan brat, koji znade čitati i pisati, propustiti, a da se ne pretplati na ovaj najjeftiniji list u našoj zemlji. Članovi društva, taleba, učenici i težaci dobivaju list za K 2 .—, a nečlanovi za K 4 .— godišnje. Cijena je zq inozemstvo 10 franaka. �202 Firdusov mearifski fond. (Nastavak). Četko Glavan, Petar Gajević, Perin i Radoičić, Miloš V. Radoš svi iz Nevesinja, Husaga Glamoč iz Ruste Salko Pehilj iz Žiljevca (kod Nevesinja) te 60 hel. Simo Unković iz Nevesinja. Po 0*40 helera; Jovo Andrić, Uroš Delić, Blagoje Beslema i Milan Bešlić svi iz Nevesinja. Po 0‘50 hel. Omei Bjelović, Risto Vasiljević, Vaso Pavić i Salko Kazazić svi iz Neve­ sinja. Po 0'20 hel; Gjorgjo Kašiković, Šćepan Kokatovid iz Nevesinja i Jovo Bošnjak iz Bojišta (kot. Nevesinje.) Ahmed Sabulo iz Vel. Kladuše (kot. Cazin) sa­ kupio je K 2110, a darovaše: po K 2 - : Mujo Kurahović, Ahmed Sabulu, oba iz Kladuše i Derviš Golubović iz Todorova; po K 110: Adže Klin, mesar iz Kladuše; po K 1'—: Ale Pajazitović. Huse Šabić, Jusuf Alagić, Memaga Redžić, Selim Mržljak, Hase Selimac, Johan Mismaš, Zajim Kurtić, Hike Sandiković, Mustafa Pehlić, Ahmed Okanović, Zeća, Suvić, Meho Keserović, svi iz Kladuše i Ramo Osmankić iz Todorova. (Kladuša ko£ Cazin.) Mehmed lb. Mahić iz «Ljt*buškog, sakupio je K 28*50, a darovaše: po K 10'— Mehmed H. M. Mahić iz Ljubuškog; po K 2 — Memišaga Mahić, Memišaga Mahić Mujagin, Sabitaga Mahić Salihagin, svi iz ljubuškog; po- K 1*— Alaga Mahić, Mehmed Alija Mahić, Mujaga A^ahić, Sulejman Mahić Mujagin, Salko Mahić Memišagin, Zajimaga Mahić, Hasan Mahić stud. med. Dervišaga Mahić Alagin, Muharemaga Mahić, Ahmedaga Mahić Salihagin i Memišaga Mahić Ibrahimagin; po 50 hel. Mula Salih Mahić, svi iz Ljubuškog. Avdaga Kulović iz Sarajeva sakupio je K 1050, a darovaše: po K 2'— Mehmed ef. Tufo; po K l ' — Akif Sahanić, Suljaga Tufo, Ahmedaga H. Osmanović, Hasan Pašić i Sejdo Hamuno; po 0*60 hel. Omer Čizmić; po 0*40 hel. Safet Alibegić i Salihaga Šehović; po 0*30 hel. Mehaga Drenjak; po 0‘20 helera: Mehaga Sulejmanović, Safet Dribulja, Derviš Bugiljević, Imamović Alija, Šehović Ademaga i Bajramaga Mulahalilović; po O' 10 hel. H. Muhamed Smajilhodžić, Dervišaga Aščić, Edhem Berberović, Kaljo Vejsil i Hašim Bugljević. Osman Glumčević iz Ševarlija kod Maglaja, sakupio je K 8'60, a darovaše: po K 2'— H. Bećir Mujić iz Ševarlija (kod Maglaja); po K l '— Mujo Ahmetović iz Potočana, Emin Delić iz Potočana i Osman Glumčević iz Ševarlija; po 0*60 hel. Sadik ef. Durnić iz Ševarlija; po 0*50 hel. Bećir Zanić; po 0*40 hel. Ibro Sinanović, Alija Osmanbegović svi iz Ševarlija i ilusein ef. Muftić iz Potočana; po 0*20 hl. Hasan Sinanović, Dedo Durnić, Suljo Sinanović, Šakir Ramo, Salih Hodžić i po OTO hel. Smajil Čanić svi iz Ševarlija (Maglaj.) Muharem ef. Kolaković, iz Nevesinja, sakupio je K 73 —. K 20'— darova Mehmed ef. Ćejvan iz Nevesinja; po K 10— Ibrahim ef. Haznadarević iz Nevesinja; po K 5 — Rudolf Komandina, po K 4*— Sulejmanbeg Muslibegović iz Nevesinja: po K 2 — L. gruntovničar, Gavrić Milan, Schneider Hcnrik, Risto Salatić i Tomo Lješević takogjer svi iz Neve­ sinja. Nazif Topić, pisar kot. povjerenstva u Cazinu, sakupio je K 21*60 hel. a darovaše: po K 10*— Tosum Budimlić, težak; K 2'— pomenuti Nazif oba iz Cazina; po K 1*— Suljo Delalie iz Cazina, Šerif ef. Bajrić iz Stijena, Ahmed ef. Semanić Ostrožac i Arap Ligjan, Ligjani; po K 1*20 Jusuf ef. Mahmutović gor. Koprivica; po 0 7 0 hel. Mehmed et. Buhić Tržac i Sinan ef. Buljubašić Sturlići i Osme Toromanović Cazin; po 40 hel. Sulejmana Sarkić Peći grad, Hasan Abdić Todorovo i- Ahmed ef. Memić Ostrožac; po 0*20 hel. Sejid ef. Salkić, Peći grad, Ramo Toromanović i Mumin Osmančević iz Koprfvne. Hamid Svrzo prav. sakupio je K 7*—, a darovaše: K 5 —-v e js il ef. Fočo, a K 2 — Mehmed Abadžić oba iz Savajeva. (Nastaviće se). Javne potvrde — darovi. Mehmed beg Fidahić iz Bijeljine položio je Gajretu“ 5 K, koju je svotu sakupio u raznim prilikama megju ahbabima u Bijeljini. Osman Gjikić, poslovogja društva položio je iz kašice br. 475, koja se nalazi na njegovom stolu u kancelariji, K 9'—, a K 10*— iz kašice br. 17, koja se nalazi u Gajretovoj kancelariji na zidu. Ćamil Sarić trg. iz Gacka položio je K 7 90, koju su svotu kao naknadne priloge Ijetošnjoj omla­ dinskoj zabavi u Gacku, dali ovi rodoljubi i prijatelji našega napretka: Gavrilo Dželetović K 2 — , po 1 K: Rade Džomba, Hamdija Drljević, Bušaga Avdić, Mi­ hajlo Popara, Ahmed ef. Arnautović, Husein ef. Selimović 50 hel. i Mustafa ef. Zubčević 40 hel. — svi iz Bileća. Od zabave održane od strane islamske školske omladine u Gacku u korist Gajreta, dobio je „Gajret" čista prihoda K 222*80. Od te svote b'lo je dobro­ voljnih priloga K 142*60, koje su dali ovi prijatelji našega prosvjetnog podizanja: M.Vukanović K 10.—, Dr. G. Molnar, kot. upravitelj K 8.—; po 5 K: Arif ef. Sarić i Jusufaga Krvavac, Adolf Scheuer, Srpska šte­ �203 dionica, Nikola Berger i Osman ef. Drljević, porez­ Mustafa Dizdarević trgovac i povjerenik iz Varnik; po 3 K: Nikola Berbić, veterinar, Bešir Krvavac, car-Vakufa poslao je K 10'39 i to: K 10' kao sa­ Abdurezak ef. Dizdarević, Bešir Pašić, Bećiraga Hru- kupljeni dobrovoljni prilog „Gajretu14, a 39 helera iz kašice broj 139, koja se nalazi kod njega u du­ stanović, Halilaga Kapičić, Suljaga Duraković, Drangendz, kancelist, Puškar Kargel i Ivo Vračić; p o 2 K : ćanu. — Ćosaga Muljanin, Pašić, Blonarević, šum. upravitelj, Smail ef. Hatibović iz Jezera sakupio je dobro­ Jovo Grujica, Alijaga Čustović, Knježević, kane., A. voljnih priloga K 15’— prilikom dolaska Banjalučana Kurtović, Hrustdiiaga Bijedić, Bećir Bijedić, Salih ef. u Jezero.. Dilberović, Abdullah ef. Berberović, Petar Glogovac, Smail Hakji-beg Gradaščević pravnik iz Dervente Osmanaga Zvizdić, Petrović, knjigovogja, Josef Nagi, poslao je Gajretu 3 K, koja je svota sakupljena na Jusuf Habeš, Spasoje Bukvić, Lazar Kekić, svi iz narodnoj organizatornoj skupštini u Derventi. Gacka i Hamid ef. Fazlagić iz Čapljine; po K 1'50: Behdžetbeg Mutevelić gimnazijalac iz Sarajeva Milan Varošćić; po K 1.20: Jusuf Habul; po 1 K: M. položio je u raznim prigodama sakupljene priloge u Midžić, Arifaga Tanović, Ragib ef. Hasanbegović, Ha- iznosu od 2 K. san ef. Pašić, Osmaga Lalić, Hamidaga Delić, HamidČelebi hanuma Alagić položila je Gajretu jedan aga Čampara, Arifaga Agović, Tahiraga Zvizdić, Hadio svoga zećata na zinet u iznosu od 20 K. san Kurtović, Jovo Krstić, Katarina S. Laucher, Mjesto bajramskih čestitki prijateljima i ahbaSchvvarz upr. štacije, Dr. K. Secara, Miloš Zelenović, bima dadoše dobr. priloge Gajretu ova gg.: Dr. H. KaMilan Maljević, Havelka, Lieutenant N, Ahmedaga ramehmedović 3 K; po 2 K: Hilmi ef. Hatibović, lbraTuce, Pero Vasić, Sava Pičeta, Avdaga Grljević, Mehhim ef. Sarić.Mustafa ef. Islamović i Asimbeg Mute­ medaga Šaković i Hamzaga Pašić; po 60 hel.: V.idak velić — svi članovi Gajretova odbora i Osman Gjikić, Mićević; po 50 hel.: Ahmetaga Begović; po 40 hel.: poslovogja društva i urednik lista „Gajreta14. Hasan Hrustanović i Bećiraga Biše svi iz Gacka. Hasan beg Kulenović iz Kulen-Vakufa poslao Alija Hercegovac učitelj u. Žqpču poslao je Gaj-je „Gajretu" 24 K 76 hel, koju svotu je sakupio pri­ retu Vi sakupljene svote na teferiču učitelja godom svadbe Muharembega Kulenovića Robinjića. manu, u iznosu od 4 K. U kašici Gajretovoj, koja sč nalazi u klubu Musi. Priloge darovaše ovi rodoljubi: po 2 K: H. Ahmed poslanika u saboru, nagjeno je K 30'46, koju svotu beg Kulenović, H. Derviš beg K. Klišević, Alibeg R. Kulenović i Šerifaga Ribić; po 1. K: Jasimbeg K. su položili narodni poslanici u raznim prilikama. Mustafa ef. HaIilo\hć, šerijatski vježbenik i Gaj- Klišević, Alijaga Duračković, Hrustanbeg K. Klišević retov povjerenik u Derventi, sakupio je K 98'49 do­ Muhamed ef. II. Osmanagić, Omerbeg Kulenović, Mahmudaga Abdagić, Huseinaga Štrkljević, Muharem brovoljnih priloga, koju svotu je društvu položio. U islamskoj kiraethani u Starom Majdanu sa­ Hadžalagić, Hasanbeg Kulenović, Ahmedaga Džanbeg, kupljeno je na veseo glas o dolasku narod, poslanika Alibeg Haraćlić, Asimbeg R. Ki'lenović, Ibrahimbeg K. Klišević, Ahmedbeg K. Klišević, Huseinaga HadžiŠefki ef. Gluhića u dotično mjesto K 6'30 priloga osmanagić i Hasanaga Saračević; Mustajbeg R. Kule­ Gajretu. Fehim B. Mujić, Gajietov povjerenik iz Starog nović 50 h; Mehaga Handžić 16 h, Ibrahim ef. Omić Majdana sakupio je u islamskoj kiraethani K 9‘30 10 helera Ali-Ćamilbeg Džinić iz Banjaluke poslao je mjesto brzojavnih čestitki Šefki ef. Gluhiću nar. po­ slaniku povodom ujegove ženidbe, a darovaše po 1 K 22‘— koju svotu je sakupio na silelu kod Muharemage Ibrišagića kao dobrovoljne priloge „Gajretu.44 K: Ahmetaga Šehić, Mahmut Bešić, Bego M. Mujić, Ibrahim Hadžić iz Brezova Polja poslao je iz Fehim B. Mujić, Salih Kuduzović, po 60 hel.: Hafiz Ibrahim ef. Šerić, Dervišaga Mehagjić, Tahir Hasa- kašica koje se nalaze kod: Ruždije H. Egrića broj 433 K 50 hel, Huseinage H. Egrića broj 434 K l '— i nagić; Muhamed Kuruzović 50 hel.; Ahmet mladi Šarić 48 hel.; Meho H. Ahmetović 40 hel.: Ibro Topa- Muje Rašidovića broj 435 40 hel, ukupno 2 K 90 h. Zejnil Vukotić učitelj iz Jeleča kod Foče poslao lović 30 hel.; Mehmed Kuruzović 22 helera, a po 20 helera: Ibrahim ef. H. Bajramović,Ali Riza ef. Memić je K 17 50 h, koju je svotu sakupio za „Gajretmegju svojim ahbabima. i H. Ibrahim Mujić. Od zabave održane u Derventi u humanitarne Muslimanska kiraethana u Vrnograču poslala svrhe pripalo je Gajretu od 30% čistoga prihoda je K 5.— iz kašice broj 101, koja se nalazi u nje­ K 10278. zinim prostorijama. Muhamedaga Salić, trgovac iz Sarajeva položio Mustajbeg Halilbašić položio je K 2‘— mjesto je K 290 iz kašice, koja se nalazi u njegovom čestitke Bajrami-šerifa prijateljima i ahbabima. dućanu. Mehmed Ali ef. Abdurrezak darovao je „Gaj­ Mjesto čestitke Šefki ef. Gluhiću prilikom že­ nidbe mu darovaše nekoliko njegovih prijatelja Gaj­ retu14 K 3 — mjesto odgovora na čestitanja povodom retu K 310, te Risto Tešićiz Tešnja 1 K. Bajrami-šerifa. J �204 Kao priloge zabave, koju su priredili muslimanski Novine i knjige. gjaci u Gacku, sakupili su naknadno: Abdullah Ha(U ovoj rubrici ćemo zabilježiti svaki list i knjigu sanbegović i povjerenik Osman ef. Zametica K 14. što nam se pošalju na prikaz ili u zamjenu, sa even­ Priloge dadoše: Abdullah ef. Kurspahić K 3; tualnom kraćom recensijom). Adem aga Bijedić K 3'—; po 1 K‘—: Braća Ivković M uallim . Primili smo 1. i 2. broja (u jednoj Omer Hasanbegović, Salihaga Šehović i Smail ef svesci) na novo pokrenutog lista „Muallima", glasila Pašić, Aleksa Samardžić i financijalni komesar po 2 K. „Muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Ibrahim Šuljak kafedžija u Trebinju poslao je Bosnu i Hercegovinu". List je veličine V* našega iz kašice broj 355 K 17'30 h, koja se nalazi u nje­ lista, a izlaziće mjesečno jedanput. Cijena mu je 4 K govim prostorijama. na godinu, a za gjake i društvene članove 3 K. — Mustafa ef. Ahić povjerenik iz Visokog položio Sadržaj ovoga dvobroja je: „Arzi maksad" članak na je K 12'13 h, koju su svotu sakupili: Salihaga Ma- turskom jeziku; „Našim čitateljima"; „Din"; „Lijep taradžija i Mehmed beg Zečević u mahali na Bajram spomen"; „Uzgoj"; „Pojam kulture"; „Pismeni znaci"; od djevojaka i momaka. „Društveni glasnik" i Bilješke: Elif-ba sufara i ženska Ahmed Buturović šeriatski vježbenik u Mostaru- obrazovanost u Indiji. List se štampa arapskim hurusakupio je prigodom ženidbe H. Asim ef. H. Mehme- fatom a našim jezikom, a urednik mu je M. S. Serdovića šeriatskog Vježbenika sa Biserom kćeri Meh­ darević, muallim. med ef. Ugljena šeriatskog sudca megju svatovima Mi ćemo se drugom prilikom opširnije pozaba­ K 7 80. viti sa ovim listom, dok nam je za danas reći to to­ Murteza ef. Karagjuzović kadija u Antivaru i liko, da nas iskreno veseli pokretanje „Muallima", u narodni poslanik crnogorske narodne skupštine da­ koj'emu dobijamo druga i satrudbenika na polju pro­ rovao je Gajretu 5 K. svjećivanja našega zapuštenog naroda. Husein H. Repičić trg. iz Bos. Šamca poslao je B eh a r. Ovaj časopis, koji je, kako je poznato, preko ispostave zemalja Iranke kao dar „Gajretu“ nekoliko puta mijenjao redaktore i pravac svoga rada, svotu od 10 K. opet je doživio jednu promjenu. No, ovoga puta je Edhemaga Šiljak darovao je Gajretu 1 K. izvršena p'omjena i vlasništva i redakcije i pravca Sofija Topalović i Mila Agatić sakupile su u lista tako, da se današnji „Behar" može smatrati svatovima g. Lastrića i gdje Hilove u Derventi K više novim listom, nego li nastavkom ranijih njego­ 4652 za „Prosvjedu" i Gajret od koje svote jo pri- vih izdanja i pravaca. pala polovica u iznosu od K 2336 Gajretu. Dobro­ List je preuzeo Hamid ef. Šahinović-Ekrem u voljne priloge darovaše: K 10 N. N.; po 2 K: Ivan svoje vlasništvo i redakciju, pa će ga, kao što u proLastrić, Rudolf Šapi, Husejnbeg Jusufbegović, Šemsi- gramnom članku veli, uregjivati potpuno u islamskom beg Abdullahefendić, Rudan, Milan Vukmirović, Žar­ duhu, bez ikakva strančarenje. Behar će izlaziti svakih ko Kostić i Smailbeg Mulabegović; po 1 K: Šandor 15 dana; stajaće godišnje 10 K, a za gjake K 6 —. Šmidl, Mihalj, Spasoje Vuković, Papić, Agatić, Risto I ako je uredništvo »Behara« u ovome prvom Prodanović, Mane Dujić, Šandor Hil, David Pesah, broju zaboravilo, da i jednom riječi spomene naš list, Sajf, Ljubomir Lastrić, Aleksande: Kostić, Deutsch i koji već evo punu godinu dana sa najboljim uspjehom Strumpf, te K 1*12 Anton Hil; 60 hel. Draginja Po- djeluje baš u onom pravcu, u kojemu se „Behar", pović; po 40 hel: M. Strassenmeister i Ana Jova- s hairom, sprema na rad, mi smo ipak pripravni, da nović. vjerujemo uredništvu „Beharau, da će list biti čisto Povjerenik Nedžibaga Begić iz Tuzle poslao je »islamski i bez ikakve stranačke boje«, pa ga toplo izvagjene svote iz kašica, koje se nalaze u radnjama pozdravljamo i preporučujemo muslimanskom ele­ kod tam. gragjana: mentu. Suljage Telalbašića broj 316 K 6 —, Abdage H. Hasanovića broj 495. K 1.10, Osmanage Prcića broj 481 K 3.—, Muratage Čilinkovića broj 309 K 1130, Vakufskog povjerenstva broj 423, 90 hel.; Mehage Ponjavića broj 318 K 4'40, Huse Nišića broj 421, 26 helera, Nedžibage Bekića broj 499, K 7.—; Advokata Jankijevića broj 467 K 2'60, Pašage Prcića broj 361 K 270, Mehage Hadžiefendića broj 311 K 1T0, O s manage Mujkanovića broj 310, 70 helera; d ru štv a „Terekijat" broj 313, K 318 i Abdurahmanage Prcića broj 312, K 4.— ____________________ Za uredništvo odgovara: Osman Ujikić. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1910 Description An account of the resource Br. 2-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1910 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 0aac60c8-a75c-4b3a-b20d-724a85c8c6a9