https://kolekcije.nub.ba/files/original/a1944bd9881197bd33486b1ad83844f1.pdf 7227856fb8b75a4bdecaa6e97e614528 PDF Text Text LJST Z RZ RBflVU I POUl^U GODINA X, Nakladom fldemage Mešića. URRDIO: LJUDEUIT DUORNIKOUIĆ. ODGOUORNI URErDNIK: SEM5I5EG SflLIHBKOUlC, SARAJETO. Islamska dionička štamparija (tiskara). �1. i 2. God. X. .Behar" izlazi dva puta mjesečno, Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnaestinu 4 krune. Slije­ deća uvrštenja uz popust Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. = Ciiena mu je za Bosnu i Hercegovinu na god in u 10, „3 po godine 5 kruna; za /jake 6 kruna, a za sve ostale zemlje 12 franaka na godinu. <7siTs Pojedini brojevi. 50 helera. Neplaćena se pisma ne primaju. -— R u k o p is i se ne vraćaju. 1. i 15. ju n a 1909. LIST ZA PO UKU 1 ZABAVU. SARAJEVO Beharu na osuitka desetoga godišta. rano naša, cv’jećem okićena, I gjulsijom rosom orošena, Mila kito kućnoga nam praga, 0 što si nam i mila i draga! Po tebi su lepirići pali 1 pčelice, ti radiše mali, Mile ptice pjesmice ti poju, Ko da ljubav pričaju ti svoju, A sunašce milo te ogr’jeva, S divne sreće ko da se osm’jeva, Posl’je četir gdjeno nam stoljeća Zazelenje — ao puna cv’jeća! Bilo doba i muke i tame, Crne_ćavke — kudno gleneš — same, Jarko sunce sakrilo se bilo, Oblačje nam obzor zamračilo; Jadikovci tek se znali klanci, Gdje nas ljuti sapinjali lanci. Svenulo nam i drvlje i cv’jeće Sa nedaće i sa zle nam sreće; Ali nakon pretrpljenih jada Zlatno sunce sinu iznenada — I gle suha probehara grana — Grano naša, davno željkovana! Sve, što duša u sebi je krila, Sve je u te u taj čas prelila; Svu milinu i čeznuće vrelo, Svu bol svoju i uzdanje c’jelo, Svoje želje i uzdahe bolne, Svoje suze s kobi neumolne, Svoju krvcu, o‘disaje svoje, Nek te kr’jepe i dižu i poje, Da- nam dahneš svim, što nam je sveto, Što žudimo, ii što bje oteto, Ne bi I’ pukla na oku nam mrena — Grano naša, cv’jećem okićena! Pretplata i rukopisi šalju s e : Uredništvu „Behara" u Sarajevu, Čemaluša' — nlica broj 95. = 24. Rebi-ul-evvela I ti ljupko zamirisa miljem: Karanfilom, smiljem i bosiljem, Rumen-ružom, sitnom mažuranom, Alkatmerom, lalom, garofanom. I nevenom, strukom ružmarina, A1 i kitom gorkoga pelina, Vitim borom, tananom jelikom, Dragoljubom al i čemerikom. A to cv’jeće i to naše gondže Čemerli nam opojilo londže: Prenuše se ptice i slavuji, Mila pjesma odsvuda zabruji. Ta te ptice, što no propjevaše, I to cv’jeće — to je cv’jeće naše, A taj. miris i ruža i cv’jeća Ta davnine ta drevne nas sjeća! Ptić gle ptiću na grančicu hrli, Cv’jet i ruža ljubi se i grli! Prenuše ih jedne pjesme čari, Regbi da su poznanici stari. Mujo s Ivom, a sa Fatom Mara Brat i seka — to se razgovara, A dušama poklič se raznaša: Ta jedna je, jedna gruda naša! 0 cvjetaj nam, naša grano zlatna, Sa sunašca mila i prijatna, Nek oluja cv’jeta ne otruni, Nek se naše nadanje ispuni, — Pa kad onaj sretni časak svane — Mnogoželjni u tužne nam dane, Kad sva braća spoznadu se širom, I opašu ljubavlju i mirom, Na piru nam bratskog izmirenja I sestrinskog žudnoga grlenja Tvojom kitom hrvatska će mati — Ponosna će svate dočekati! Josip Milaković. �BEHAR 448 X Atif Hadžikadić. . 0 muslimanskom školstvu obzi­ rom na novi vjersko-autonomni Statut* *) i. osad se u našoj javnosti vrlo malo ili — bolje rekavši — nikako nije pretresala gornja tema, i ako ona zaslužuje mnogo više pažnje, nego li se može i pomisliti. Škola je naime vrlo važan i odlučan faktor u životu svakoga naroda, a osobito kod nas u Bosni, gdje se počelo istom od nazad tri decenija kul­ turnom stazom koracati. Važnost Škole neće niko poreći, niti o tom samo za čas posumnjati, kolika je to blagodat za narodno prosvjetljenje i napredovanje. No čini se, kao da je danas ovo pitanje postalo za nas musli­ mane interesantnije, privlačivije i puno važnije, nego li ikada prije, jer se eto nedayno dade musi. ele­ mentu vjersko-prosvjetna autonomija; skupa s tom autonomijom povjerene su muslimanima i njihove škole, kako elementarne, početne, tako i srednje. Kako će muslimani svoje škole urediti, koie će i kakove vrijednosti predmete u plan školske nastave unijeti, to je sve ovisno o samim muslimanima, odnosno o ulemai-medžlisi. Da li će se savremena, današnjem vremenu i potrebama prilagogjena obuka zavesti u nove škole, koje po autonomnom štatutu pripadaju u isključivo pravo i nadzor muslimana, resp. ulemaimedžlisa, to opet o nama muslimanima ovisi, čim ćemo ujedno pokazati, da li shvaćamo duh vremena i da li se znamo i umijemo prilagoditi prilikama, u kojima živimo i mislimo eksistirati. Nama je muslimanima prijeka potreba, a i skrSjnje je vrijeme za to, da svoje vjerske škole po­ stavimo na savreraenu, modernu bazu, da ih iz te­ melja reformiramo, unesavši u svoje vjerske škole uz glavnu vjersku još 1 s v j e t s k u znanost. Istina je, da nam autonomni štatut daje ovakih izgleda, istina je, da taj isti štatut govori i o svjetskoj nastavi za sve vjersko-mearifske škole, gdje se s mi j e , (ali se ne veli: p o d j e l j i v a ć e se, a još manje mo r a se) svjetovna nastava podjeljivati jedino od za to zvanje osposobljenih učiteljskih osoba (§ 53.). Ali u kolikom će opsegu biti zastupana ovaka svjetovna nastava i koji će se osobito predmeti njegovati, to je baš za nas od velike zamašitosti i o tome treba da punč brigp vodimo. Sudeći pak po onom, što o ovoj tako važnoj, stvari naš štatut govori (bolje reći šuti) i kakve uvjete stavLja na polaznike medrese (srednja škola), *) slavuj. *) Uvršćujemo rado ovaj članak iz musi. naprednih kru­ gova u jednom aktuelnom pitanju, prepuštajuć za kritične nazore o statutu odgovornost s*.mom piscu, Ur nije baš moguće u ovom pogledu sa zadovoljstvom pogledati na štatut, jer nam nije jasno označena „j izrečena ni nastava škola nego se to jednostavno prepušta ulemai-medžlisu. Mislimo, da nije nikako podesno bilo dati neograničenu vlast ovom medžlisu jer kako danas stvari stoje i kakovi su naši medžlisi i naša ulema, ne može ni jednog naprednog musli­ mana ova odredba zadovoljiti, nego šta više mora sumnju i bojazan pobuditi, da će opet isl. elemenat ostati na istom duševnom niveau i kod istih nesavremenih vjerskih škola, kakove su bile i do štatuta. Da pak dojakošnje naše vjerske škole sa svojim sre­ dovječnim tipom danas ne mogu odgovarati svojoj svrsi, o tome nije nužde gubiti riječi, jer to znade svako, kome su one samo malo poznate; prije se u našim školama po deset do dvadeset godina učio samo i jedino Bsarf“ i. wnahv“ (arapska morfologija i sintaxa) i kad ostavi absolvent medresu nakon ^»gog vremena, on vrlo slabo ili nikako bude spreman za svoj hodžinski, svećenički poziv. Onakve dakle škole, gdje se dugo uči, a ništa ne nauči, nemaju smisla za nas, koji živimo u XX. vijeku; iz ovih se raz oga treba4bojati (jer su današnji naši alimi ovake medrese svršavali) te na to traba upozoriti muslimane, da se ne bi i nove, prema štatutu obećavane škole na/ratile u stari kaluf. Da li se s pravom mogu poroditi ovako crne misli u glavi onoga, koji pročita naš štatut, pokazaćemo odmah mogućnost i osnovanost ovoga navoda. 0 mektebima i medresama govori štatut u §§ 164.— 173. Odavle se ne vidi, ko su i šta su mektebi i medrese, jer se ništa o nastavnim predmetima ne govori, nego se sve onako gjuture predaje i povjerava ulemai-medžlisu, koji imade odregjivati: o primanju učenika, kao i o podjeljivanju besplatnih mjesta, na­ dalje o vremenu učenja, o nastavnom programu i o razdiobi učevnog gradiva na tečajeve, kao i o školskim ferijama. (§ 167.) Ipak je kazano, da su mektebi po­ četne islamske vjerske škole, a medrese da su vjerske škole više kategorije, i to je sve, što znamo o našim tako važnim inštitucijama! Uz ovake manjkavosti našeg štatuta jasno je, da u njem nije precizno ozna­ čeno, do koje duševne sposobnosti moraju biti kva­ lificirani apsolventi ovih naših Škola, ako želi posve­ titi se zvanju narodnoga svećenika, jer je to vrlo nužno znati i naznačiti već radi položaja, koji je na­ mijenjen apsolventima medresa. Ali pošto imade ulemai medžlis vlast i pravo odlučivati o nastavnom planu i rasporegjenju gradiva u našim .vjerskim školama, na­ dati se je, da će taj medžlis znati udesiti plan obuke �X BEHAR 449 prema svrsi škole i prema današnjem vremenu, nadati se ravnati. U školi se mora jačati volja i otporna se, da ne će u novim školama biti sva znanost i životna snaga učenika, škola nam treba da daje mudrost ograničena jedino na „nasare", „iansuru" i ljude, koji su harmonični u mišljenju, osjećanju i t. d., nego da će ulemai-medžlisa uvidjeti potrebu htijenju. Mi ne smijemo više odgajati svoju mladež reforme i to takove reforme, koja mijenja nutarnju, na način, kako smo mi bili odgajani, nego moramo a ne vanjštinu škole, koja će nove škole od sada po­ odgajati mladost za više i teže svrhe, moramo je od­ stojećih bitno i po temelju preudesiti. gajati za ona i onakva vremena, u kojima će živjeti. Da bi se u ovom pogledu koliko mu drago na Glavna je dakle zadaća škole, da nam mladež savrepomoći bilo pozvanim faktorima i da bi se prema meno odgoji i da joj ulije snage za životnu borbu. svrsi i zadaći škole odabrao pravi put i način nas­ Iznesavši ovako samo letimice misli o školi* tavnog plana,. ne će' biti na odmet, ako se ovdje uopće, svratićemo malo više pažnje srednjoj školi, da u kratko izloži nastavni plan i svrha savremenih bi nam puklo pred očima, koliku i kako važnu za­ svjetskih škola, prema kojima ćemo onda kao uzoru daću u ljudskom životu zaprema srednja škola. Na plana od prilike označiti, kakav bi trebao da bude ovaj će se način ujedno vidjeti, kako se iz same nastavni plan naših vjerskih škola, ako želimo, da zadaće, što je treba da izvrši srednja škola, lako bude prema svojoj svrsi i namjeri. mogu urediti i uvesti plan i grupa predmeta za pre­ davanje u srednjoj školi. II. Kao svrhu srednje škole označuju neki ili opću Pogledom na važnost škole, kojoj se jedinoj ima naobrazbu ili pak pripravu za visoke škole. Ali ni zahvaliti napredak kako pojedinca tako i cijelbg na­ jedan od ova dva zahtjeva, koji se stavljaju kao glavna roda, jer škola odgaja i oplemenjuje dušu i duh ljudski, zadaća srednjoj školi, nije opravdan, pa se ne mogu obzirom na znatan momenat, kad se konačno podi­ ni uzeti kao konačni cilj srednjoj školi. Pojam naime jelila i sankcionirala vjersko-prosvjetna autonomija „opća naobrazba" jest neodregjen i klimav. U naj­ bos.-herceg. muslimana, vrijedno je nabaciti pitanje širem smislu te riječi razumijeva se pod općom na­ 0 školstvu uopće, a napose o srednjoj školi, koja obrazbom upućenost u rezultate svih znanosti, razu­ našoj mladeži treba da dade više nego elementarnu, mijevanje polit, i socijal. problema današnjih i spo­ površnu naobrazbu, koja treba učiniti našu mladež sobnost za razumijevanje djela umjetnih i literarnih. sposobnom, da mogne velike i teške zadatke vremena O običnom se pak životu veli, da je općenito obra­ razumjeti i ispuniti. U ovako zgodnom času, kada će zovan onaj, koji pravilno govori i piše svoj maternji će se muslimani početi sami brinuti o svojoj duševnoj jezik i koji poznaje glavna djela svoje literature (za naobrazbi o savremenu odgoju svoje mladeži, uz­ nas dakle to bi značilo: hrvatski jezik i hrvatsku i danice i nade svijeta, nameće se samo od sebe pi­ srpsku literaturu). Opća naobrazba dakle kao cilj tanje, kako treba da udesimo plan svojih škola, ako srednje škole ne može se uzeti, 'jer to znači ili pre­ želimo, da budu naše škole na visini svoje uzvišene više ili premalo od nje tražiti. Pa ni priprava za vi­ zadaće, nameće se pitanje, šta jej u opće zadaća škole soku školu ne može se staviti u zadaću srednjoj 1 šta mi tražimo i smijemo tražiti od škole prema školi, jerbo je nemoguće, da srednja škola pripravlja današnjim socijalnim, ekonomskim i političkim ili u za sve visokoškolske Studije; ta gdje bi se mogla takva kratko rečeno prema današnjim kulturnim prilikama? škola naći, koja bi učenike za medicinu i teologiju, Bez sumje je glavna zadaća škole, da odgoji i za matematiku i pravo, za filozofiju i fiziku u isto) usposobi mladež za sve ono, što od nje život traži. mjeri pripravljala?! U svim školama mora na mjesto suhoparnog biflanja Naobrazba, što je dade srednja škola učenicima, i nabrajanja stupiti odgoj na prvo mjesto. Mehanizitreba da bude općenita u tom smislu, da ona ne ranje učenika i silovito utuvljivanje nauke u glavu pripravlja za specijalne znanstvene struke, nego da mladeži treba da se ukine, a na mjesto toga mora nam duh oplemeni i oškoluje. Ovakim oplemenjiva­ doći samostalan rad i mišljenje učenika; ovaka škola, njem i iškolovanjem pripravlja srednja školane samo koja po modernoj pedagogiji postupa s učenicima, za visoke škole, nego i za sva zvanja praktičnog života može ispuniti zadaću, koja se s pravom od škole koja traže izvježbanost u mišljenju. I baš se ovaka traži, a ta je da učenike za život, pripravi. Ona po­ zadaća može staviti s pravom na srednju školu 1 Ako znata klasična izreka, da ne učimo za školu, već za naime pogledamo samo položaj srednje škole i stepen život, treba da se primijeni u svom potpunom smislu duševnog razvijanja, u kojem se nalazi mladež srednjo­ i opsegu u školama, da se ne mogne reći, da je to školska, pokazaće se gornji zahtjev kao cilj srednjoj lijepa stara istina, na koju se mnogo ne pazi. Nije školi, koja stoji u sredini izmegju obiju spomenutih dovoljno samo na ulazu školskom dati mjesta spo­ žkola. menutoj rečenici, nego je treba u razredu učenicima U osnovnoj školi mora se sav materijal,. sva kao i učitelju vazda na pameti držati i prema njoj nauka u samoj školi pretresti, uzeti i proučiti. Na �450 BEHAR X prezanja, a to i jest znanstvena naobrazba, koju daje srednja škola. Da sada pogledamo, kako je udešen učevni Di u srednjoj školi, da se postigne gore istaknuta nje^ zadaća i svrha. "!nr Današnje srednje škole osnivaju se na Sd filološko-historičke naobrazbe s matematsko-prirodj)1 slovnom. Za ovakovom naobrazbom ide i gimnazj' i realka, ali ipak s tom razlikom, da je u realci grun^ modernih jezika mjesto klasičnih u gimnaziji. Razlij je dakle samo u izboru predmeta nekih, dok je svrha i put k cilju išli. Spoj filološko-historičke nastave sa matematsko-prirodoslovnim predavanjem jest u istinu vrstan i podesan označeni cilj srednje škole polučiti naime pomoću znanstvene naobrazbe sposobnim učiniti učenika za samostalan duševni rad. Filološko predavanje otkriva učeniku ljudski duh i pokazuje mu, kako se misli tvore i u lijepom obliku izlažu. Tako učenik, proučavajući tugje jezike Za napredovanje učenika u osnovnoj školi jesu dolazi do sposobnosti, da vadi i luči misao iz jezične učitelji sami odgovorni, dok za napredak na visokoj forme; pri tome pak uči učenik svoj materinji jezik školi i u praktičnom životu jest svako sam za se dubokim razumijevanjem promatrati, gragju i sastav odgovoran. U osnovnoj je školi mladež dakle pod shvaćati i to onda upotrebljavati u praksi. Historičko potpunim nadzorom, a na visokoj školi i u praktičnom predavanje upoznaje mladež sa razvojem i napredo­ životu ona je potpuno slobodna i samostalna, te sama vanjem naroda i držanja zemalja, otkriva državno uregjenje, iznosi mitologiju, prikazuje postanak i na­ za se i odgovorna. predak umjetnosti, što sve čini, da bolje i temeljitije Kako se pak srednja škola nalazi u sredini sadašnjost upoznajemo. Matematske i prirodoslovne megju obe spomenute škole, to će biti njezina zadaća, znanosti daju pak pogled u stalne prirodne zakone da svoje učenike, koje prima iz osnovne škole, od i pružaju gradivo za mišljenje i razglabanje, a to je nesamostalnosti do duševne samostalnosti, od nadzora od velike važnosti za razvoj obrazovanosti. Ovakav eto naravni plan srednje škole, koji ba­ i ograničenja do slobode izvede i odgoji. U srednjoj školi treba da se priuče učenici na razmišljanje, treba zira na sastavu filološko-historičke znanosti sa maih za to odgojiti i iškolovati za znanstveno mišljenje. tematsko-fizikalnom, daje srednjo-školskoj mladeži Tu se iziskuje ponajprije sposobnost, tugje misli brzo pravu znanstvenu naobrazbu, otvarajući joj pogled s sigurno i pravo shvatiti, sposobnost iz činjenica lo­ jedne strane u prirodu i njezine nepromjenljive zakone, gičke zaključke stvarati i napokon tvrdo uvjerenje, s druge strane opet upućujući je u razvoj ljudskog da su priroda i život ljudski podvrženi vječnim, sil­ društva i razumijevanje ljudske nutrine i tvorevina nim zakonima i da je kultura produkat i rezultat ljudskog duha. socijalnoga rada i razvitka. HI. Prema ovom svemu, Što je dosad rečeno, dade Čini se, da je bilo potrebno izložiti bar u glavnom se postaviti kao zadaća i cilj srednjoj školi, odgoj nastavni plan i svrhu kako osnovne tako i srednje do samostalnog duševnog rada pomoću znanstvene škole prije, nego što pregjemo na pokušaje sastava naobrazbe. Znanstvena naobrazba pak sastoji se u nastavnog plana za muslimanske vjerske škole. Ovo iškolovanju i uglagjenju duha pomoću stečenog po­ je bilo tim nužnije, što nam izloženjem nastavnog zitivnog znanja, koje osposobljuje mladež tugje du­ plana modernih škola izlazi slika u boljem, jasnijem ševne produkte lako i pravo shvaćati i koje u nama svjetlu, koju bi trebale poprimiti i musi. vjerske škole, budi potrebu, da znademo sebi znanstveno dati račun ako se uopće misle udesiti prema današnjem vremenu o stvarima i dogagjajima svoje okolice. Ali ori .tome i potrebama narodnim. Analogno prema gore istak­ treba odabrati takovo pozitivno znanje, koje vodi nutim školama i nastavnom im planu, trebalo bi ure­ označenom cilju i svrsi.. Pozitivno znanje lako se diti i musi. yjer. Škole, ali ipak s tom razlikom, da gubi ako ga u životu ne ponavljamo ili ne upotreb­ njima namijenjena svrha (vjerska naobrazba) dogje ljavamo, no opet što ostane i što mora ostati kod do izražaja u samom planu, davši naime dosta mjesta dobrog plana i valjane metode, to je ostatak od neg­ i vremena vjerskim predmetima, ali se ne smije radi dašnjeg našeg rada, to je talog našeg duševnog na­ toga posve zanemariti ni zabaciti svjetska nauka, bez domaće samostalne radnje ne smije pučki učitelj ni računati, a kamo Ii ih još tražiti. Čitavo znanje i sposobnost učenika mora se na samu satu za pre­ davanje razviti i okušati. Neprestano opetovanje i vježbanje jesu glavni posao pučkog učitelja. Korak za korakom vodi učitelj djecu naprijed, dok postignu nenadano svoj cilj u osnovnoj školi: pravilno čitanje i pisanje, te glavne vrste računanja. Ovako je u os­ novnoj školi, dok je na visokoj školi i u praktičnom životu mladež sama na se upućena, ona stoji tu pred zadaćom, da se zadubi u znanstveno polje i speci­ jalne struke, ako je u mladeži sada intelekt i volja dovoljno iškolovana i razvijena, tad ona napreduje, a ako tako ne biva, onda nazaduje i ostaje. Prilika se daje mladeži, da sluša predavanja i da sudjeluje na vježbama, pa ako ona to čini i ako se pri tom okoristi i štogod profitira, čini to na svoje dobro i svoju korist, pri čemu je dakako odlučno, da li je mladić darovit, obrazovan i marljiv. �X BEHAR koje se danas ne može niko okrenuti, pa ni naš muallim (narodni prosvjetitelj). Muallimi naši naime trebaju bezuvjetno upute u vjersku znanost, jerbo su često jedini muallimi pozvani, da nam odgoje i naobraze mladost. Pa ako bi mnogo toga općeg znanja i našem svećenstvu manjkalo, kako bismo onda od svoje mladeži, koja sluša i upija znanje tih muallima, mogli očekivati savremene poglede u školama i na pojave životne, kakovoj li bismo se budućnosti mogli nadati od svoje mladeži, svoje uzdanice, kojoj nema ko štogod pametno, savremeno kazati? Ovo su — mislimo — dosta jaki razlozi, koji nam daju pravo upozoriti pozvane faktore musi. ele­ menta na sastav nastavnog plana kao i na svrhu škola, pa makar one bile i vjerske, jer je škola škola, svaka ima odgojnu svrhu. Kao što su osnovne škole početne i elementarne, tako su isto i mektebi početne islamske, ali vjerske škole, pa kao što je zadaća pučkoj školi, odnosno pučkom učitelju, da mladost nauči čitanju, pisanju i računanju i to sve u samoj školi, radeći zajedno sa učenicima, vježbajući i opetujući propisano gradivo tako isto treba da slijede ovaj način i metodu i naši mektebi, odnosno muallimi, da predaju obuku po sis­ temu novog vvremena, da lako i brzo upute našu mladost u najelementarnije vjerske stvari, naučivši je čitanju i pisanju arapskim (turskim) slovima (harfovima.) Što se pak tiče medrese, to je. vjerska škola više kategorije, a svrha joj je, da odgoji toliki broj hodža (svećenika), koliko odgovara vjerskim potre­ bama isl. elementa. Ove su škole kao takove važne za život i napredak musi. elementa, pa se radi toga treba s njima više pozabaviti. No kod govora o med­ resama mora se upozoriti ponajprije na manjkavost vjersko-prosvjetnog Statuta, jer se iz njega ne vidi, s kakvom se kvalifikacijom može ustupiti u medresu, da li dotični sohta mora svršiti najprije osnovnu školu i bar polovinu srednje, ili šta uopće kao pred­ znanje mora jedan u medresu donijeti; o ovome nema ni riječi u Statutu, a ipak bi to bilo vrlo važno na­ glasiti i preko toga ne bi smio naš Statut onako prelazili. Kako je u § 166. vj. št. rečeno, da kandidat za medresu mora navršiti 12., a ne smije prekoračiti 16. godinu života, te kako je opet u § 160. spome­ nuto, da musi. muška djeca moraju najkašnje po svr­ šenoj sedmoj godini života poći u mekteb, to bi se odavde dalo zaključiti, da će ti medresenski kandi­ dati biti s kvalifikacijom mekteba ili u najboljem slučaju još i sa osnovnom školom. A šta ovo znači i koliko će znanja imati takovi vajni kandidati, lako je dokučiti, te o tome nije potrebno ni gubiti riječi u tutanj. Samo se to može dodati, da mi uz ovake kandidate niti ćemo imati hodža niti modernih med­ resa. Pa kud smo onda pristali?! 451 Dakle Statut je krnjav, neprecizan i manjkav, pa ga treba popuniti i to nekom vrsti naredbom ulemai-medžlisa, koji po Statutu imade odlučivati o nastavnom planu i o školi našoj uopće, pa prema tome i o kvalifikaciji kandidata. Evo, već do sada istaknuti momenti ulijevaju nam sumnju o savremenosti naših medresa; kad se pak svemu tome doda još i ono, što se veli u § 173. a), da naime za oprost od dolaženja pred povjerenstvo za stavnju moraju učenici dokazati, da su s uspjehom svršili „nauke" (?) „sarf" i „nahv" u jednoj domaćoj medresi, onda nam se nameće misao, da će se i u novim medresama gledati te „nauke« (!) „sarf i nahv" te da će možda one biti kulmen mudrosti medresanske. Ako će biti ovake naše nove medrese, onda ih i ne trebamo, jer su ovakove medrese još pred hiljadu godina postojale, i ovake su medrese sve naše današnje hodže pohagjale, pa za to ne znaju gotovo ništa! Ta „sarfu i „nahv" nije ništa drugo, nego morfologija (nauka o oblicima) i sintaksa (nauka o rečenici) arapskog jezika, a ta se sva nauka dade za godinu dana temeljito proučiti, ako se samo knjige starostavne i stoljetni ćitabi zamijene novom i za to podesnom arap. gramatikom, što ju je izdao Kadić i Bulić na hrvatskom jeziku. Eto, to su te užasne nauke sarf i nahv, koje se po našim medresama dva do tri decenija Studiraju isključivo, pa se opet ne mogu proštudirati, te o kojima kano o kulmenu mud­ rosti i svega znanja i štatut govori! Ovoliko rekosmo samo onako usput o našem Statutu, a sada ćemo se povratiti onamo, gdje je prestao govor, a to je nas­ tavni plan medresa. Kao Sto je negdje naprijed rečeno, imade o nastavnom planu za medrese i mektebe odlučivati ulemai-medžlis u sporazumu s vakufsko-mearifskim saborom. Dakako, da bi najbolje učinili ovi pozvani faktori, kad bi se u prvom redu obazrijeli na nas­ tavni plan i metodu srednje škole, te nastojali, da nastavni plan medresa dovedu u sklad s onim srednjih škola, uzevši za podlogu nastavnom medresanskom planu spoj predavanja filološko-historičkog s matematsko-fizikalnim. A ovaj i ovakav plan dao bi se Iako i u naše medrese uvesti, naravski uz neke prei­ nake i izmjene, koje bi odavale karakter musi. vjer. školi, ali bi ipak ostao isti princip plana, koji ide za odregjenim načinom naobrazbe. Da sada iznesemo od prilike pokušaj sastava plana nastavnog za medrese. Ovo ćemo učiniti mutatis mutandis prema nastavi u srednjoj školi. Nas­ tava filološka (jezikoslovna) i historička (povjesna) ostaje u potpunom opsegu u medresama uz tu mo­ difikaciju, da na mjesto klasičnih (latinski, grčki) od nosno modernih (francuski) jezika za muslimansk . medrese dogju orijentalni jezici uz literaturu i histe­ riju; orijentalne jezike treba učiti iz modernih, p- �452 se reći, da za medresu nije potreban onako onji-, v “ ‘“ °"atto materijal materom*«, matematski, kao što se to uči po s " tičnih (arap., turs. ili pers.) gramatika, a ne iz s an An reducirati nna manju mjeru ( I 1 školi; on se dade knjižurina, koje su izgubile već vrijednost, ° J eliminirati posve!) recimo samo toliko od njega "6 moguće naći gramatike pisane na hrvats i, ^ * kako za nas najkorisnije, pa ako je to koliko se uzme u prva četiri razreda srednje j t ' , ’ onda učitelji moraju biti dobri poznava Isto bi se moglo ovako učiniti i sa fizikalnim PJ jezika, da lahko i shvatljivo tumače 1 razlaz«, metima, da se naime za medrese uzme gradivo b a ri učenje materinjeg jezika treba usporedo i na onoliko, koliko ga se prouči u prva četiri ra2re™, raturu gojiti i uvažavati. Što se tiče his on srednje škole. tave, ona je od velikog zamašaja, pa joj e dolično mjesto u medresi. I u ovoj je grani nu Ovo bi bio podesan i lako ostvarljiv način, <ja promjena u toliko, da se u medrese uvede opširnija se nastavni plan medrese učini sličnim nastavnom povijest islama i islam, naroda, ali ipa an planu srednjo-školskom, te da se naprave od medresa medrese osim toga trebaju poznavati bar u g avn u istinu reformirane, savremene muslimanske vjerske i povijest svjetsku, a naročito pak povijest domovine. škole, koje bi tek davale lsi. elementu narodnih pro. Na oyaj bi način spoj filoloŠko-historičke o u e svjetitelja spremnih za svoje zvanje i sposobnih, da došao do izražaja u medresama. ispune zadaću, koja se u njih polaže. Ne treba ni Druga temeljna grupa predmeta jest matematskospnminjatij da uz ovakav plan treba i dobrih učitelj, fizikalna, na koju treba uzeti obzira medresa kao skih sila, koje razumiju svrhu i zadaću škole. škola više kategorije. Za ovu skupinu predmeta može u # Narodne umotvorine. Iz zbirke H. Kreševljakovlća. Djever i nevjesta. Lovac lovi Teftedar Alaga Ispod dvora Mahmut pašinice. Gledala ga Mahmut pašinica, Mahala ga rukom i jaglukom „Baš ti hvala Teftedar Alaga Kad hejmadeš od srca evlada. Uzmi mene Teftedar Alaga, Rodiću ti do godinu sina Pozlaćenih nogu do koljena." Zlatni ruku, srmali perčina" Kad to čuo teftedar Alaga, Odmah se je domu povratio, Pa doziva brata Zaimagu: „Čuješ brate aga Zaimaga; Uzmi nevu za bijelu ruku, Pa je vodi u zelenu bašću, Dovedi je pod žutu naranču. Pa ti nevi osijeci glavu." Brat se njemu teško zaklinjaše: „Neću nevi osijeći glavu, Neću brate života mi moga. Kad je neva u rod pohodila Sve je mene za ruku vodila, Sve se klela sa mnom i očima, Živ mi bratac i dva oka moja. Njemu veli Teftedar Alaga: Ako li je pogubiti ne ćeš, Ti se glave nanositi ne ćeš" Sad da vidiš age Zaimage, Kad on vidje, da mu druge nije, Uze nevu za bjielu ruku Odvede je u zelenu bašču, U zelenu bašču pod naranču, Jako se je mlada prepanula, U mukama i sina rodila Zlatni ruku, srmali perčina, Pozlaćeni nogu do koljena. Paša kara ftuju Haznadara. Paša kara, Muju Haznadara: „Bolan bio, Mujo haznadare, Gdi si bio, gdi si dangubio?" „Gdi sam bio, nisam dangubio. Odgovara Mujo haznadare: „Vas dan*jesam po Lisku hodio Do Mostara grada dohodio. U Mostaru na jeni pazaru, Prodaje se dvoje diče mlade, Brat i sestra hiljadu dukata. Prodaje ih Janko Ka’.ajdžija, Kupuje ih Meho Kujundžija, Lipa Fata pismu zapi vala: „Ko prodaje, hajra ne vidio, Ko kupuje, ni vitllt ga ne će. Ova dica nisu zarobljena, Već su ova dica ukradjena. Kad je bilo na bajram hadžinski, Našeg babe doma ne bijaše, �BEHAR X Nas je majka lipo opremila, Spremila nas dajdži na zijaret. Uhvati nas: vlaški kapetane Prodade nas Janku Kalajdžiji, Kalajdžija Mehi Kujundžiji. Uranila JHasanagfnica. Uranila Hasanaginica, Uranila u zelenu bašću, Da zaljeva šareno cvijeće. Soko pade na struk fasligjana, Oknivenih nogu do koljena, Pozlaćenih krila do ramena, Nad očima kruna od bisera, Pitala ga Hasanaginica: „Oklen jesi siv zelen sokole. 453 „Dvorio sam bega Alibega^ U njeg bješe tri kćeri djevojke Jedna knije noge do koljena, Druga zlati krila do ramena, Treća niže kruntf od bisera. Tako su me one milovale. Jednom bjesmo rano uranili Poletiše ptiće jarebice. Spremi mene beže Alibeže Da ufatim pticu jarebicu. Ne dade se meni ufatiti. Rasrdi se moj Alibeg na me, Pa otjera siv zelen sokola, Pa ja padoh na struk fasligjana. Ufati ga Hasanaginica, Odnese ga svome Hasanagi. L1STAK. Iz Islamskog svijeta. ja l Napram vani zadaje Turskoj sada najviše posla otok Kreta. Taj je otok u većini nastanjen Grcima, dobio pošlje grčko-tursko rata neku vrst autonomije, pod suverenstvom turske države. Kretski Grci megjutim neprestano snuju o odcijepljenju i pripojenju Grčkoj, pa u najnovije doba pokreću i otvorenu ak­ ciju u tom smislu, pri čem ih Grčka ispod ruke pri­ pomaže. Usljed toga došlo je do napetosti izmegju nje i Turske, pa je počelo i oružje zveketati, a ni do sada nije se faj spor još umirio, jer turska vlada ne bi ni pod koju cijenu pristala na otcijepljenje Krete. Prevrat u Perziji. Posije Turske doživila je i Perzija svoj prevrat, koji se je takogjer svršio sa svrgnućem vladara. U razlozima prevrata u ovim dvim državama ima ipak neka razlika. U carevini Turskoj bio je prevrat posljedica trajnog i sustavnog rada moderne napredne struje Mladoturaka, koji je išao za tim da Tursku reformira na ustavnim o sn o vima, u Perziji podigao se je prevrat proti apsolutis­ tičkoj tiranskoj vladavini šaha Mohamed Alije. Perzija je imala nekakvi ustav, no koliko je u praksi vrijedio, vidi se odatle, što je šah još ove zime nepoćudne sebi zastupnike dao pohvatati i Književna i umjetnička smotra. smaknuti. Sad je i njegova sila dokrajčila. Prošlog Josip Milaković: Majčina dušica. Zagreb 1909. mjeseca pobunio se narod u prijestolnici Teheranu. Pod ovim je naslovom izdao „Hrv. ped. ■Knji­ Šah morade uzmaknuti pred tom pobunom i odreći se prijestolja, na koje je podignut princ Ahmcd Mirza, ževni Zbor" u Zagrebu zbirku pjesmica za omladinu, dječak od 11 godina. Po sadašnjim prilikama čini se, i to za djecu rane još dobe, od poznatog našeg omla­ da neće u Perziji biti do skora trajnog mira, jer tu dinskog pjesnika J. Milakovića. Bilo bi suvišno go­ imaju svoje prste razne sile izvana. Za sada izvršuju voriti o vrsnoći tih pjesmica, jer je njihov pjesnik vojničku vlast ruski kozaci, kojima je na ćelu pukovnik već odavna stekao jedno od prvih mjesta megju našim omladinskim pjesnicima. Mi smo nedavno obLjahov sa diktatorskom moći. juvili tri desetgodišnjicu Milakovićeva pjesnikovanja, Godišnjica ustava u Turskoj. Na 24. jula o. g. a sad nadopunjujemo ovu objavu sa nekim podacima prošla je godina dana, što je u Turskoj uveden ustav, .o njegovom dosadanjem radu na polju hrvatske omla­ pa je taj dan ongje svečano proslavljen. Tečajem te go­ dinske knjige. Milaković je počeo pjevati već kao dine morade ustavnost podnijeti žestoku borbu protiv šestoškolac i to g. 1889. u omladinskom časopisu odpora Staroturaka, koji su ga na čas i ukinuli. Mo­ „Smilju", kome je od onda do danas vjernim saradderni napredni pokret ipak je pobjedio a nadat se nikom. Osim toga napisao je za mladež: „Božićnice" je, da će i ostati pobjednikom, makar da su i prilike (sa slikama) „Mali svijet", „Proljetno cvijeće", „Iza­ za razvitak trajnog ustavnog života još uvijek dosta brane pjesme za mladež", onda zbirke pjesama i teške. Veliku tegobu zadaje Turskoj uregienje pitanja priča „Prve ljubice" (posvećene Zmaj-Jovanu Jovanoraznih narodnosti njezine države, koje pitanje će mo­ viću) i „Sreća mladosti" (sa slikama). Priredio je i rati riješiti na zadovoljstvo sviju. Da to riješenjo nije dvije antologije za mladež. Prvu pod naslovom: baš tako, vidi se po stanju toga pitanja u svim ev­ „Mali hrvatski deklamator" (posvećeno Ivanu Filipo^ ropskim državama sa više narodnosti, gdje se već viću). Drugu veliku antologiju pjesama za omladinu tečajem stoljeća riješava, a još nije svagdje povoljno pod naslovom: „Naša pjesma" uredio je pred neko­ riješeno. �454 BEHAR liko godina i to u dvije omašne sveske, od kojih je prvi namijenjen manjoj, a drugi odraslijoj mladež. Uregjivao je neko vrijeme i list za mladež: „Hrvatska omladina". I ova netom izašla zbirka Milakovićevih omla­ dinskih pjesama nosi sva obilježja njegove poezije: nježnost i iskrenost osjećaja, proniknuće u dječju dušu, shvaćanje radosti i žalosti njezine. Dikcija se odlikuje jasnoćom i jedrinom, stihovi se čitaju vrlo glatko, a završuju redovno zgodnom, večinom ko­ mičnom pointom. Šteta, da je usljed uvrštenja jedne od tih pjesama ova zbirka ograničena samo na djecu jedne vjeroispovijesti, kako nam je narod od više konfesija; dobro bi bilo, da se kod izdanja omladin­ skih vrsnih djela, — u koliko ih neizdavaju pojedine konfesionalne korporacije, obazire i na taj momenat. Primili smo i predbježno samo obznanjujemo: Porivi II. knjiga pjesama Radolfa Fr. Magjera. Drugo popunjeno izdanje sa umjet, ilustracijama 1909. Na­ klada Lj. Szeklera. Osijek. Cijena 1 K. Čovjek bez stida. Izdanje društva „Prosvjeta" u Osijeku, Sv. I. Napisao Franjo Sudarević. Letopis Matico srpske. Godina 85. knjiga 257. Sv. V. za god. 1909. Novi Sad 1909. Hum oristička knjižnica. Srpanj 1909. br. 11. Socijalna i prosvjetna smotra. Stogodišnjica Ljudevita Gaja. Diljem cijele Hrvatske slavi se ovih dana stogodišnjica rogjenja ovog slavnog Hrvata, prvog pokretača t. z. „ilirskog preporoda" u historiji hrvatskog kulturnog, napose književnog života. Mi smo u 8. br. lanjskog godiš­ njaka našeg lista donijeli literarni, prikaz Gajeve po­ jave, a prikazaćemo ovgje povodom pomenute stogo­ dišnjice u kratko njegovu važnost po prosvjetni razvoj hrvatskog naroda. Jer ta je važnost Gajeva mnogo veća od samo one na književnom polju. Gaj nije nikakav veliki književnik ni pjesnik, njegove zasluge ne stoje u književnom stvaranju, nego u pobudnoj i pokretnoj snazi, kojom je tadašnje duhove pobudio i pokienuo na novi pravac narodnog razvitka. Ko ne pozna pobliže prilika, u kojima se je razvijala hrvatska historija zadnjih stotinu godina, tome će se činiti zagonetno, kako da Hrvati danas slave čovjeka, koji je zasnovao „ilirski" pokret. — I doista ima i danas u Hrvatskoj ljudi, koji radi tog imena zaziru od slavljenja Gajevih zasluga. No stvar treba shvatiti u njezinim tadanjim prilikama i poslje­ dicama. Na počet u 19. stoljeća obumrla je potpuno narodonosna svijest u hrvatskoj. Glavni narodni predstavnici, visoko i niže plemstvo marilo je samo za svoje stališke interese, građanstvo bilo je još neosviješćeno i neobrazovano, a narod, — seljak, bio je u većini kmet, podložnik vlastele. Učenih ljudi bilo je malo, i to većina u svećeničkom staležu. U poli­ tičkom i društvenom životu nije bilo narodne svijesti, a književnost bila je rascjepkana u nariječjima poje­ dinih krajeva. Ni tu nije bilo dakle narodnog je­ dinstva. No probugjenje narodne svijesti, koje se je po­ javilo u Evropi iza pada Napoleona, doprlo je i u Hrvatsku. Oko početka tridesetih godina nagje se na okupu kolo mladih ljudi, koji, zadojeni narodnosnom idejom, a obrazovani tadanjom, evropskom prosvjetom, X imenito književnošću franceskom i njemačkom, preg. nuše i svoj narod probuditi i osvijestiti u narodnom jedinstvu. Tim ljudima stoji na čelu Lj. Gaj, on ih ie okupio oko sebe, on je bacio prvu iskru za to bu­ duće ognjište narodnog preporoda — i u tom stoji njegova glavna zasluga. Ime, pod kojim je probudio narodnu hrvatsku svijest doduše jest tugje, on prozva svoj narod Ili. rima, nu i to treba razumiti. Gajeva osnova bijaše naime pod jednim narodnim imenom okupiti sva slavenska plemena na jugu, imenito (kao što to u jednoj pjesmi izrično ističe), Slovence, Hrvate, Srbe i Bugare. Za ovo trebalo bi odabrati neko za­ jedničko ime, a Gaj uze ilirsko. Nije to bila posve nova ideja Gajeva. Već je Napoleon I. ove jugoslovenske zemlje kad su potpale njegovoj državi, prozvao Ilirijom, a za njim se je poveo čuveni slovenski ro­ doljub Vodnik. I Gaju se to ime učinilo najzgod­ nije, jer je na osnovu tadanjeg istorijskog poznavanja balkanske historije držao, da su Iliri bili slavenskog porijetla, te po tom neki pradjedovi jugoslavenskih plemena. Danas se dakako znade da ti Iliri ne imaju ništa zajedničkog sa Slavenima. Gajeva misao nagje u početku odziva, ali samo u Hrvatskoj, te donekle i u Slovenskoj. Zanimivo će biti spomenuti ovgje, da su se i tadanji neki bosanski Franjevci, imenito mladi još tada Fra Grga M artićijukić zauzeli za tu ilirsku misao. Srbi ne priznaše nikad ilirske ideje, te ostadoše kod svog nacionalnog imena. Slovenci odrekoše se takogjer brzo ilirske utopije, a u Hrvatskoj isčeznu takogjer, nakon što je na književnom polju utrla put na­ rodnom jedinstvu. Neprolazna je zasluga ilirizma po Hrvatsku, da je pod svojim imenom u istinu uzbudio narodnu svijest hrvatsku. Utiskivanjem hrvatskog jezika u državni život, te uvedenjem jedinstvenog književnog narječja — štokavskoga — u književnost stvoreni su temeljni uvjeti za narodno osvješćenje. Za to se može reći, da je ilirizam potpuno istovjetan sa hrvatstvom, tim više, Što je sustegnućem ostalih južnih Slavena od te ideje, — ilirizmu ostao čist hrvatski karakter. Gaj izdaje počam od god. 1335. i novinu pod naslovom „Danica ilirska" a radi osnivanjem druš­ tava i čitaonica, skupštinama, i drugim agitacionim sredstvima za ilirsku ideju. Dolazi doduše još za Gajeva života novo doba, koje meće llirizamu u kraj, a s njim i samoga Gaja. No njegovih zasluga ne može to umanjiti. Njegov Ilirizam jest za pravo kulturni i politički preporod hrvatskog naroda u doba, kad su svi ostali evropski narodi pod dojmom narodnosne ideje stavljali se na nove osnovke. Poruke uredništva. B. B. B. Vaše pjesme odviše su samo Vaše i -- »nje­ zine", a da bi mogle zainteresovati publiku našeg lista. Pošaljite ih stoga „njoj" pa su postigle svoju svrhu. Istina, da se štam­ paju i pjesme o ljubavi, te da su tako postali i pjesnički proiz­ vodi znamenitih pjesnika, no u njima ima i nešto više, nego li samo uvjeravanje o svojoj ljubavi. U ljubavnoj pjesmi hoće svijet da nagje slavu ljubavnog čustva, a tome nedostaje samo uzdisanje za dragom. Uz to su Vaše pjesme i formom još posve primitiyne, nedotjerane, pa i stoga razloga nedozrele za štampu. Pa­ triotska pjesma „Na slapu Plive" vrijednija Vam je svakako od ljubavnih, vpa ćemo je možda priopćiti, doćeravši metričke ne­ dostatke. Čitajte uzorne pjesničke proizvode naše i strane litera­ ture, pa ćete i sam zadobiti drugi ukus u svom pjesničkom, stvaranju, — ako već mislite, da biste imali postati pjesnikom. Džafer. Vaše su „Crtice" potpuno neuspjeli proizvod. Ovake crtice treba da u malo redaka sadržaju neku misao ili društveni problem, a toga u Vašim crticama ne ima, ili gdje ima, �BEHAR X ♦orno te ----- # v j. , ....... v u iiim u d iu s u m . LoTi djeluje više smješno nego li potresno. Ako želite u toj struci H valiana stvoriti, čitajte „Lišće od Fr. Mažuranića ili „Pjel e u prozi" od Turgenjeva, a prije svega čekajte dok u Vami re ispravni nazori o svijetu i životu. a A J- Vaše “spomene na „Gdjicu F. U.“ pošaljite O, moi jer ste u njima baš indiskretni, pa će nam ta gdjica možda i zahvalna biti. U ostalom pjesma nije ni formom do 'o štampu. U „akšam" jest opet jedan od ovih fantastičkih proizZ “ V, mladenačke vruće glave, o kakovim smo na ovom mjestu voda Progovoriti - kako vidimo, one poruke ili nijeste čitali ili niJ^tp htjeli uvažiti. Poručujemo stoga ponovno Vama i svim, koji L- nas opet pokušali saletiti ovakim proizvodima momentane -rnćice. da nas se okane, jer za ovake besmislice, kojima bi se Im oiesnik za koju godinu morao smijati, ne mora valjda ured­ ništvo'i općinstvo imati smisla i - ustrpljivosti. Našim knjižarnicam a i književnicima na znanje! Minula je eto godina dana, otkako započesmo izda­ vanjem novine „Materinska Riječ", eda tako prive­ demo na pravi put naš silni, al na žalost zapušteni iseljenički svijet širom Južne Amerike. Nego ubrzo uvidjesmo, da nam je uz samu novinu nemoguće po­ stignuti sve ono, za čim idemo, pa nakanismo eto 455 osnovati prvu hrvatsku knjižarnicu u Južnoj Americi, a da tako pružimo u ruke našem iseljeniku lijepe i korisne hrvatske knjige koju dosele, na žalost, za­ mjenjuju razna talijanska i španjolska izdanja. Umoljavamo stoga sve naše knjižarnice i knji­ ževnike, da nam izvole poslati u komisiju po neko­ liko ištisaka svake pojedine dosele izašle hrvatske ili srpske knjige, košto i od onih, što se budu unaprijed izdavale. — Provizije ne tražimo nikakve, al nam se za to imaju knjige franko dostavljati. — Da ne bude većih troškova, preporučamo da se knjige odašilju kao proste ili preporučene tiskanice, u paketima, koji ne smiju težiti više od dva kilograma. — Knjige pla­ ćamo, čim se rasprodaju, dok nerasprodane istiske vraćamo u svako doba, na naročitu želju vlasnika. — Za točnu isplatu jamčimo svojim poštenjem, dok smo u ostalom spremni dati i posebnih garancija. Pošiljke prima: Uprava „Materinske Riječi" — Rosario. de sta fe-Espana, 986 (Repub. Argentina) — Stld-Amerika. Uprava „Materinske Riječi“. Vlasnik: Adem aga Mešić. UregjujeTj. Dvorniković. Odgovorni urednik: Semsibeg Salihbegović. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu Narodne umotvorine. Daidža i sestrić.*1) Pripovijetka. f riča se, kako je u jednom gradu živjela . je.dna žena udovica. Nije imala nikoga, osim jednog sina. A ipak je nekako ra­ dila i zaragjivala, pa hranila sebe i sina. Imala je i jednog brata, ali je ovai bio hajduk, češće bi obišo svoju sestru i donio joj malo hrane. Pošto žena nije imala osim jednog sina, stane se misliti za njegovu budućnost, i da mogne pošlje, kada odraste, ishranjivati sebe i svoju mater. Misleći, šta će i kako će, ili bi ga dala na zanat, ili u mekteb da uči, nikako se nije mogla da smisli i da odluči, koje je bolje, pa na pošljetku odluči, da upita dijete. Kada je dijete došlo, rekne mu mati: — Ej sinko, sada si narasto, već ti ima dva­ naest godina, a nisi ništa naučio, pa kada odrasteš, zar da prosiš, i da reziliš svoju majku? Jok, ja to ne mogu trpjeti; nego reci mi, da te dadem da gdje učiš, ili u mekteb, ili na zanat, pa koje ti voliš, ja ću te dati i uči. Kada dijete čuje, šta mu je mati rekla, on jedva dočeka, pa ništa ne razmišljaiući, odgovori: — Mati, podaj me daidži ne zanat; ja bi najvoiio njemu. — Pa zar biti hajduk, je li? — vikne mati sva razjarena. — Pa što daidža, to i ja, — odgovori dijete. Ona sva od ijutine skoči sa svoga mjesta pa ne rekavši djetetu ništa, okrene se i pogje, a dijete za njom viknu: — Nemoj se ti mati ljutiti ništa, ja sam taki san usnio, pa ako se ne vjeruješ, a ti idi u džamiju, pa pitaj dobrije, pa što ti oni reknu, ja ću onako postupati. Mati se na te riječi smiri malo i naumi sutra otići u džamiju. Kada je sutra dan svanulo, urani mati prije zore i pogje u džamiju. To dijete opazi, pa kad je mati izašla, skoči on iz postelje, opremi se, pa izigje za materom iz kuće, poleti na prečac prema džamiji, prije matere stigne u džamiju, popne se na mantil i sakrije se u jedan budžak. Kada je mati došla u džamiju, klanja, a onda digne ruke, prouči dovu, pa rekne: — Ej „dobri" kome ću ja dati svoje jedino dijete na zanat? A dijete odgovori sa mantila: — Daidži.... daidži..., t) Ova je priča doduše poznata, no mi rado uvršćujemo i ovu varijantu, jer ima i ona nešto svoga. PrimJ. ur. �456 BEHAR Mati ustane, pa na vrata. Ko jadniji ko čemerniji od nje! A dijete kada vidje, da mati ode, skoči pa izigje iz džamije, pa opet prije matere stigne kući. Kada je mati došla kući, upita dijete: — Eh mati, išla si, pa šta ti odgovoriše? — Ništa, sine! Nješto su govorili, ama nisam dobro čula, nego ću opet ići sutra, pa šta bude. Sutradan kada je svanulo, ode opet žena u dža­ miju, a dijete opet na prečac i prije stigne u džamiju. A kada je ona klanjala, digla ruke, proučila dovu i rekla: ' — Ej „dobri", kome ću ja svoje dijete dati? — dijete je odgovorilo jačim glasom, nego prošloga jutra: — Daidži.... daidži.... najbolje. Mati opet snuždena okrene kući, a dijete prije nje, pa kada je unišla u kuću, stane je pitati kome će ga dati na zanat. Kad mati vidi, da nejma druge, rekne ljutito: — Hajde, vrag te odnio i sa daidžom, kad si taki. I jesi za lopova da robiš svijet. Dijete to jedva dočeka, uzme malo hljeba i pogje tražiti daidžu. Poslije kratkog traženja nagje g a ji jednoj šumi. Dijete ispriča sve daidži, kako je prevario mater i mati ga dala u hajduke. Daidža se začudi djetetu i njegovom pripovije­ danju i varanju, a onda mu reče: — Pa kad znadeš tako varati, onda znadeš dobro i ukrasti, pa nam barem ukradi šta varkom, da vidim. Na to mu dijete odgovori. — Pa hajde da tražimo, pa na što prvo udarimo, ondje ćemo i krasti. Daidža Jia to pristane, a onda pogju niza šumu, dok ne izigjoše na jedno, polje. Na polju su bila dva tri čobanina, koji su čuvali ovce. Onda dijete reče daidži: — Eh eno od onijeh čobana ćemo krasti. Samo se ti ovdje sakri, pa kad čobani odu od ovaca, ti odmah doleti i uzmi dvije ovce, pa bježi a i ia ću odmah za tobom doći. To mu reče i rastane se s njim. Daidža se sakrije za jedan grm" i stane gledati za djetetom i čekati svog plijena. Dijete progje pokraj čobana a onda okrene dalje. Kada je odmašio od čobana toliko, da su ga samo mogli malo vidjeti, sjede on i stane pomagati vičući: — Pomagaj, ujede me gujal Oj pomagajl vikao je, što ga je grlo nosilo. A čobani kada čuju viku, polete mu u pomoć, misleći, da ga je istinito ujela guja. Kada su čobani odmašili prilično od ovaca, skoči daidža iz svoje zasjede, dogje do ovaca, uzme dvije i odvuče u šumu. X Kada je dijete vidjelo, da je izvršio daidža svoj poso, počne on bježati pred čobanima. Kada čobani vidješe, da on bježi, a da ih je samo htio prevariti, da džabe dogju, okrenu se natrag i vrate se ovcama. A kad su došli i vidjeli, da nema dvije ovce, pogledaju na dijete, ali je dijete već davno zašlo u šumu. Dijete nagje opet svog daidžu i sastane se s njim. Daidža zakolje jednu ovcu, oguli je i m etne je na žeravicu, da se peče. A kada je bilo gotovo, sjednu da jedu, a jednu polovicu ostave za sutra. Kada su dovršili jelo i najeli se, koliko su mogli reći će daidža djetetu: — Evo vidiš ovu polovicu janjeta pečena i dobra, pa kada bi od nas jedan izjeo bilo bi bolje. — Pa ako je dobro, da jedan jede, ja sam stvoren za toga posla, pa za to se ne trebamo goniti, već daj ti meni da pojedem pa će nam obadvojici biti pravo, reče dijete. — To je rijet: ja krao, tebe hranio. Ali ja sam veći, pa bi mogo bolje izjest a ti bi mogao gledat kako se ja patim. — E kada je tako — reče dijete — onda ćemo obadvojica zajedno i najpravije. Ne ćemo tako; ja sam se nečemu dosjetio — reče daidža — da mi jedan drugog prepadamo, pa ko koga prepane, nek jede ovu polovicu. — Pa Boga mi baš i jest. tako — potvrdi di­ jete — nego ko će prvi? — Pa ja ću prvi, ako ti nije mrsko. — Pa idi, a ja ću ovdje čekati. Daidža ustane, zagje u šumu i sakrije se za jedno drvo, pa vikne: — Beu.... beuu.... Kada dijete čuje, kako daidža viče, da njega prepane, oh odgovori: — Ništa, daidža, ti beukp ne beuko, opet si ti moj daidža. Kada vidi daidža da se dijete ne plaši, vrati se opet natrag pa reče djetetu: — Hajde ti sada mene prepani! A dijete uzme kožicu pa ode na jednu stranu. Kada je zamako i izgubio se s daidžinih očiju, sjede na jednom mjestu, izvadi iglu i zašije sa svih strana kožicu a ostavi samo jednu rupu kuda je može napuhati. Napuše dobro kožicu pa sigje u jednu potočinu, nagje jedan kolac pa stane lupati po kožici i počne vikati, koliko ga je grlo nosilo: Oj nisam ja Boga mi, već daidža 6j, 6j, eno gor* daidže, bolan, pa ga pitaj, pa neka ti kaže. Oj oj oj! — pomagalo je dijete kao guja u pro­ cijepu. Kada čuje daidža, kako dijete pomaže, pomisli da su ga zaptije uhvatile, pa ga tuku, poboja se, te nagne bježati, kako su ga noge nosile. �BEHAR X Kada dijete izigje i vidi kako daidža bježi, vikne: __ Eh daidža, ne bježi, moja je druga po­ 457 E Boga mi, ti si bolji majstor za prepasti od mene, zato je tvoja druga polovica, što je ostala. D. Tuzla. lovina- Kad daidža vidi, da je to bila dječija varka, vrati se natrag pa će reći djetetu: Pribilježio Mustafa Muharemaglć. I a L1STAK. Književna 1 umjetnička smotra. Muslimanske narodne junačke pjesme. Saku­ pio Esad Hadšiomerspahić. U Banjoj luci nakladom S. Ugrenovića. — Nazad dvije godine izašla bijaše pod gornjim naslovom u Banjojluci prva sveska ovih pje­ sama, te je na 120 stranica obuhvatila tri potpune i jednu započetu pjesmu. Iza toga no pojavi se do danas nikad nastavak te zbirke, dok nas ovih dana ne ponudi njezin nakladnik umjesto druge sveske čitavom zbirkom, koja ima 440 Btranica. Nama se odmah u početku nije svidio način izdavanja u oma­ njim sveskama, koje se lahko izgube, pak djelo nikad čitavo, a jamačno je tako i mnogi drugi sudio, te pošto je to smetalo dobroj progji i sa spomenutog ovdje uzroka, odlučio se nakladnik izdati cijelu zbirku u jednoj knjizi svijetu na vidik. Ima tu svega 12 pjesama i to: Tale Ličanin u sužanjstvu, Dizdarević Meho izbavlja Zibru PeštrićAliagu, Lika Mustajbeg dijeli mejđan sa primorskim banom, Bosniđ Mehmedaga i Popović serdar, Ženidba Čejvanagić Mehe, Grga Antović udara na Raduć, Ženidba starca Mahmudage, Janković Stojan udara na Banjaluku, Trka na Tihovu, Polazak Like Mustajbega u svatove čelebić Hasanu, Zrinić Osmanaga i Simo Kadović te Boj pod Udbinom. Pjesme — kako je to izdavač u prvoj svesci pripomenuo — zabilježio je sakupljač u Bosanskoj krajini — dakle u tako zvanoj Turskoj Hrvatskoj — prilikom ramazanskih noći od naj­ glasovitijih tamošnjih muslimanskih pjevača, a što se naročito svigja, to je vjernost, kojom su prepisane. Rek bi da se tu nije — barem ne mnogo — mije­ njalo ni popravljalo, jer su pjesme mahom ikavske, dakle ostavljene onako, kako žive u narodu, a ne za bog ti ga znaj čiju volju mjenjane, kako su to na žalost toliki drugi radili. Mijenjati na narodnim umo­ tvorinama ne smije se ništa, jer se — kako sam to pobliže izjasnio u svom članku »Bibliografija hrvatske i srpske narodne pjesme« (Školski vjesnik) — gubi tako trag porijeklu pjesme, te nam onaka krparija ne samo da ne može poslužili u povjesne svrhe, nego nas čak navodi na stramputice. Da je kojom srećom tu bio još valjan tiskarski korektor i da se dotjerao pravopis i interpunkcija, još bi knjiga vrijednija bila, ali i ovako je možemo, ma da joj je cijena 4 krune, od srca prepopručiti. A gosp. Hadžiomerspahiću poručujemo, da nastavi dalje svoj lijepi započeti posao, a neka ne zaboravi ni haremske pjes­ me, kao ni pripovjedaka, poslovica i zagonetki. Narod je u ovom kraju vrlo darovit, tamo je prava koljevka naše narodne poezije i mnoge zbirke okitiše ce njenim biserpjesmama, tek na žalost u promjenjenom govoru i bez napomene odakle su. Gosp. Hadžiomerspahić neka sve bilježi, pa i ono, što je možda već i tiskano, jer bisn\o mogli što šta odgonetati i razjasniti, što su nam zamrsili toliki nesavjesni sabirači, kojima bijaše zazorna ikavštin^ jer dakako valjalo zbrisati svaki trag pravom porijeklu pjesme. Mi dakle veselo očekujemo novu knjigu vrijednoga sakupljača, te ga na tome polju srdačno pozdravljamo. J. M. Socijalna i prosvjetna smotra. Juklćeva i Martlćeva korespodencija s Gajem. Hrvatski literarni istoričar Dr. Nikola Andrić prikazuje u „Nar. Novinama" izdanje jugosl. Akademije o korspodenciji Gajevoj. Megju ostalim priopćuje svoje doj­ move o pismima Fr. Franejukića i Grge Martića. Po radi zanimivosti donašamo to mjesto doslovno: „Kao što pisma Akademijine publikacije osvjet­ ljuju mnoge dosad nepoznate stranice intimnoga ži­ vota i rada velikih naših preporoditelja, tako se na­ pose odlikuju vanredno jasnim crtama o karakteru i agilnosti b o s a n s k o g kulturnog pokretnika Fr. J u k i ć a . Štogod smo o njemu dosad napisali, ne daje nam ovako živahne crte kao ovo devet njegovih pisama. Po njima nam se Jukić ukazuje vanredno okretan, otmen i p r a k t i č a n radnik, za kojim Grgo Martić daleko zaostaje. On je i dublji i svestraniji od Martića. Ne zadovoljava se Jukić jedinom pjesmom, nego hoće da svoje Bošnjake r e a l n o pri­ digne počevši ab ovo. UČi ih čitati i računati, tumači im osnovne pojmave liječničke znanosti, upućuje ih u zemljopisu i povijesti, te razlaže državne uredbe osmanlijskoga carstva, s kojima dolaze na svakom koraku u neposredni dodir. Jukiću je zagrebački po­ kret dobro došao, da i on može svoje sile uložiti u zajednički rad, ali on već u prvom početku smišlja, kako bi se u Bosni osnovala filijalka zagrebačkom radu. Šalje on iz Fojnice bistroga i darovitoga momka Frana Glavadanovića Gaju, da se ondje izuči — ti­ pografiju. Godine 1847, misli Jukić već i na to, kako kako bi u Bosni osnovao hrvatsko „Književno dru­ štvo", kojemu bi bila svrha „potjeranje tmina neumit­ nosti (neznanja) iz ove nevoljne i .od svakog zapušćene slavjanske države". Da mu Ovo nije pošlo za rukom, bit će glavnim razlogom, što mu je Omer-paša Latas pomrsio račune, zatočivši ga tri godine kasnije u Carigradu. �458 BEHAR Predjašnji.odnos izmegju Jukića i Omer-paše karakterizovan je jednim Jukićevim pismom iz Banja­ luke sasvim drugačije, nego što se do danas naslu­ ćivalo. Književni Jukićev rad bio ie Omeru poznatiji, nego hrvatskom banu Jelačiću, što jukić utvrgjuje s nekom ogorčenošću. Omer je bio — veli Jukić — „ne samo Hrvat, nego i Slavjanin i domorodac, odveć uljudan i razborit". Dvaput je konferirao s njim preko dva sata, pa ga i nagradio s dvjesta groša. Omer je s Jukićem snivao o nekoj „općenitoj poli­ tičkoj korespondenciji" u Bosni, pa Jukić savjetuje Gaja, da se dogje Omeru pokloniti na • bosanskoj granici. Sve ovo Jukić javlja Gaju pod najvećom dis­ krecijom, da ne bi došlo hi u novine ni „na ulicu". — Kako je pak neposredno iza ovog slavospjeva Omeru došlo do toga, da je Jukić odagnan u pro­ Ata Nerćes: X gonstvo, o tome nismo nikako informirani. Bit će da su prispjeli kakvi fermani iz Carigrada od ljudi, koii na Jukićev rad nisu gledali Omerovim okom. •Martićeva pisma naprotiv puna su leleka, jad; kovanja i retorskih fraza, koje umaraju i ne ostav' ljaju u nama nikakvog drugog konkretnog osjećaja' Pored toga dolazi još slaveno-srpska leksikografska strana njegove korespondencije, koja ga pogotovo čini unikumom na katoličkoj strani tadašnje naše književnosti. Jedina nava i jasna misao, koja izbija iz ovih Martićevih pisama, sažeta je u odluku od 8 lipnja 1843., iz kojega saznajemo, da se Martić iza završenih teoloških nauka htio dati na — Ijekarstvo i primaljstvo, kako bi fizičkim . patnjama svojih ze­ mljaka doskočio." ■-■-= U komšiluku. kopaljski su ljetni dani lijepa razgala za čovjeka, a tek noći, ljetne bajne noći? Čim sunce zagje za visoki Stožer, uhvati se sumračje, te počne zahlagjivati jači lahor i jače mirisati četa sa crnogorice. Tad svijet poput pčela iz ulišća, izvrvi sve i staro i mlado na bašče, avlije i na sokake. Što je lijepih bugojanskih uiica sve, su pune mlada svijeta, a najviše ih par po par šetaju i fihano, nešto tajno eglenišu. Ah/ ti mladi ljubavni razgovori?! Ta to je valjda ono malo puno sreće i zado­ voljstva, što je najslagje u ljudskom životu. Pak kad prestanu tamburaši kojeg organiziranog omladinskog društva sa. svojim-dirljivim kucanjem, otpočima .onda gore na Gaju po viš bugojanske ravni* divni poetički glas momačke žurne. Dolje sve do Vrbasa* svuda žagor, smijeh i veselo pjevuckanjem vragolaste skopaljske mlagjarije. 0 ponoći,-kanda nije ništa bilo — tišina. Dato se sve u. zagrljaj -slatka sna. Još lagano-piri vjetrić „Kalenjak", jače-miriše četa.;i čuje se šum staroga Vrbasa niž Skopaljsko polje. U nekoj malenoj, prikladno smještenoj k-ućici, još je i u kasno doba- osvjetlijivalk svjetiljka sa pro­ zora. Tuj u svojoj sobici, sjedio je mladi učitelj, Ahmed Hadži Alić, naslonjen kraj otvorena prozora i bavio se mislima... Gleda sad u tu bajnu, ljetnu noć, pa kad sve što vidi pred sobom, sabere U pamet* jača mu se budi ljubav prama ovoj lijepoj grudi zemlje, što se domovinom zove. Poslije ugodnih časova u mislima u divnoj do­ movini svojoj, istom ga saletješe druge misli, koje ga dovode na pomisao kako njegov narod živi, kako shvaći ovu dragu zemlju je Ii, da, njegov narod u skladu s ovim prirodnim čarima... „Tako je on dugo mislio, dok ga ne bi spopala ona stara rastužehost... „Ne, ovo ne smije biti, ovako še ne smije čatisatif, šanuo je u sebi i Čilo skočio, da sigje na ulicu, da se još kreće u čistom; neduhu... Sučelice je Ahmedove kuće, mala trošna daščara, dom neke udove, u koje nema nigdje nikog do jedne djevojčice Falime. Ta mala porodica bijaše Ahmedu vrlo mila, kao da ga s njome sama krv veže. „Fatimd!" — reče u sebi pak okrenu opet u svoju sobicu, da gleda, je li već ona zaspala. Nije, nedaj Bože, on Fatimu nije gledao mo­ mačkim okom, no ga nešto za srce vezalo za nju saučešće, šta li? Ona je-tad sjedila na kameriji kraj svojih saksijica cvijeća i gledala gore, gdje male zvijezde svjet­ lucaju... Ahmed je razumio Fatimu. Ona onakva Ijepušna djevojka primamila bi po kojega i od „višeg- roda momka, samo da je se nagleda i da malo s njome progjumbuši. Ona, sirota je čisto vjerovala laskavim riječima ,,s/oga“ ašika, pak valjda sad na tihanoj noći misli sa .slavnim pjesnikom: „Misli moje, kud biudite u tu tamnu noć? Kuda .vjerom, za nevjerom, kud mislite poć?.„ U tim ga mislima zateklo i prvo pjevanje pijevaca, a san ga obuzeo, da slatko sn y a.... Ahmed efendija je učitelj u našem mjestu ima �X BEHAR dvije-tri godine.- Uvidiv odmah s prva svoje službe, da će mirnije i zadovoljnije u porodici živjeti, oženi Se s bistrom i dobro odgojenom kćeri Ajišom Hasanage Kadragića iz K. gdje je prve godine služio. — Nije mi vala ni do ljepote, ni do bogatstva, — veli on pred ženidbu, — no da mi je kakvo mlado djevojČe, ama odgojeno i bistro, da je mogu sSm po sebi učiti i naobražavati." Kako mi muslimani ne imadijasmo još prilike bolje naobraziti svoje djevojčice, to je baš Ahmed sretno popunjao ovu prazninu, da donekle gleda pred sobom ljubu, koja će ga razumiti... Njegova Ajiš* . majka ko dobar dan u godini, a blagom svojom riječi svidjela se ženama gdjegod je s mužem bila. Za četiri godine shvatila je Ajiša toliko, da bi više puta znala s Ahmedom okrenuti u razgovor, koji bi ga divio, zanio, da ju je u najljepšim pomislima sa zadovoljstvom milo pogledao... Jedno poslije, podne, počne se Ajiša umiljavati Ahmedu: „Nešto ću te vala zamoliti! — Bujrun, šta hoćeš. — Molila me je jedna djevojka, da je Ti naučiš pisati i čitati. — Koja to moli djevojka? — Fatima. — Čemu joj treba, da znade pisati? — Eto bogme, hoće da znade i veli, da umije pročitati pismo. — Ako je samo radi ljubavnih pisama., ne bih je naučio. Mi takih dosta imamo, osobito muškaraca, pak samo znadu nešto napisati, a to nešto služi im, da se mogu dopisivati s dragom, ili ova s njim. Kad bi htjeli čitati lijepe knjige i poučavati se, da se naobraze, eh, to bi bila velika korist. A1 ovako je te ,,poluinteligencije“ dosta. Puko ljubavno dopisivanje doyodi djevojku do toga, da se posve zanese u tu pustu besposlicu, a ovamo zanemari svoj kućni posao, ručni rad, ’i prosto izgubi i ovo, Što ima lijepa i dobra iz domaćeg .svog uzgoja. Eto, draga, onda i u nas „pokondirenih ti­ kava/* kakve kod naših komšija na žalost često sretamo, a onda eto naše narodne propasti u rukama ovakovih naobraženih žena. Ne nikako to ne smije biti. — Bože, Bože, što god Ti, Ahmede, progovoriš uvijek okreneš zborom na nasu propast. Ima li ikako selameta ? — Ima. Kaži Ti Fatimi, da ću je drage volje naučiti čitati i pisati.... Ali znaš što Ajiša?... Sad sam se nečega sjetio... Daj Ti sakupi ne­ koliko djevojaka, koje bi htjele naučiti pisati i čitati. U tome ih odvraćaj od „ljubavnog piskaranja" i kaži im, da je sramota. Za tim im evo iz naše knjižnice podkuči koju lijepu knjigu, neka. čitaju, Zar Ti ne bi mogla od njiha učiniti makar ono, što sam ja Tebe naučio? 459 — Ja? Kakva ja, moj brate? Gdje ću ja polu­ čiti ono, što ti načiniš? — Ja ću Te ftapućivati. Čuješ, Ajiša, Boga mi je ovo krasno! Divna li analfabetskog tečaja... — Ja sam Se nečega sjetila. Ako naše djevojke hoće, kako ti vellš ljubakanja s mladićima, ostaće sve usidjelice. — Pisma im ne će ništa pomoći. Pokvariće se, velim Ti, a kad sugjeno bude, onda će se i udati. Kad našim djevojkama nijesu prilike davale, da se u djetinstvu u Školama uzgoje, onda im nema druge čare, nego li ovako uzgajati u roditeljskom domu. Lošim novotarijama ne smijemo ih učiti. Dok je ovo važno misleći govorio Ahmed ef. njegova se ženica počela smješkati. — Ma šta se Ti posmjehkuješ? — Ništa. Nešto nešto mislim u sebi, šta bi ti na ovo pismo što mi je donijela Fatima, da joj pro­ čitam. Ha, ha, haL — Gdje je to pismo? — Ajiša pruži nekakav ispremetan plisnav komadić papira, a ovaj počn^ glasno čitati: Draga i Ijubezna! U valovima nade plivajućoj gospojici Fatimi. Draga nebesanska vilo prije svega želeći Vam od Svevišnjega, da vas ovo moje pžr riječi Ijubezni nagje u potpunom zdravlju. Evo usudih se najponiznije do­ pisati se s Vama i Vašoj milosti na kojem srce moje teži i vuče me te moleći i dovu čineći da vam Bog da, da se sjetite mene koji sam u nemijeru. A moje srce, koje je stavljeno u ražvaljenim plućima nejmadavši prostora da bi moglo trpjeti tajne ljubavi. Inače moralo bi mi srce od visoka zaljubljenja u Vas taku krasoticu puknuti ili dapače bolno kucati u bolesnim plućima. — Hajd’ k’ vragu! Ala je ovo „pismo"... Ma šta taj bunca? — Čitaj dalje, čitaj, pak ćeš još nešto vidjeti... — Ama šta ću čitati: poezija bez poezije, proza bez proze. Eto, tuj su dalje iskvareni još stihovi našeg Mirza-Safyeta i potpis „Fejzi efendija." — Kaže Fatima nekakav softa iz Sarajeva. Vidio je lani u Ruscu, pa se pomami za njom. — Moja draga i taj je softa „pokondiren." Mjesto da uči svoj ,,ders“ u medresi, taj eto bunca u ne­ kakvom ludilu. Ne daj Bože, da nam ovaki uzgajali budu mladež! Dok je učitelj Ahmed htio i dalje još o tomu govoriti, opet ga prekinuo smijeh vesele mu ženice Ajiše. — Ama šta je Tebi uvijek? — Smijem se. A eto kako ne ću; Čitaj: .,srce u ražvaljenim plućima" pa „nebesanska vilo" i t. d. — Mani, glupost! — odrešito reče Ahmed, pak se baci u misli.., �BEHAR 460 Ajiša je otišla u drugu odaju, jer je upravo taj čas plakala mala Munira u bešici. Poslije ove krasne pomisli, da se otvori taj ženski pravo reći djevojački analfabetski tečaj, škola što li, Ahmed je sad nastojao, da predobije koga još za to. Otišao u „Kiraethanu" da se s kim god raz­ govori? Zar smije pred našim i prebijeliti? Odmah je i on ovako smišljao. — A napokon, hoće li mi kogod prigovoriti: Je li to Tvoj posao? Dakako da jest. Ali šta se Ti imaš miješati u naše poslove? Tako sve nicalo pitanje po pitanje u njegovoj glavi, dok ga nije. prekinuo iz tih misli taj čas nadošli kadija Husein efendija. — Ha — pomisli Ahmed u sebi, — baš ću ovome sve iskazati. — I zbilja poslije nekoliko raz­ govora, zapodjene on o syome naumu. Kaže sve ka­ diji, šta je smislio. Kadija, inače čovjek mlagji, inte­ ligentan i sam, s ushićenjem prigrli ovu misao. — Da li je izvediva? Da li je izvediva, rado­ znalo pitao Husein efendija. — Pokušaćemo! reče odlučno, Amed. — Znaš kako?! — pridignuv se i veselo će Husein efendija. „Tvoja je, braco, misao Krasna. Znamo, kako smo mi baš žalosno stali u ženskom uzgoju. A slavni Osmanlija Namik Kemal bey veli: „Stanje ženskinja jednog naroda, mjerilo je njegova napretka!1' Stare su Arabe ragjale divne majke, ve­ ćinom učene i dobro uzgojene, pak stari Arabi zadiviše kulturom sav svijet. A mi? Mi! M. Ć. Ćatić: X Savjetovao bih Ti, dragi prijatelju, da ovu krasnu stvar posve prepustiš svojoj hanumi, a Ti je upućuj onako, kako si nam uz lanjski ramazan u predavanju tumačio. Tu će biti izvrsna uspjeha... Ja ću ti inače biti uvijek-na ruci... Ahmedu je bilo dosta. Husein efendija mu je čisto napunio srce. Čim je došao, kući ispripovijedio je svojoj AjiŠi da je našao još jednog istomišljenika. — Ja, lijepo je to, dragane moj, — otvoreno će Ajiša — i ja ću zar pored svoga kućnog posla kao i Ti pored svoga školskog još i u ove poslove ulaziti... Zar da i ja prsa džaba trošim kao i Ti?! — Šuti, Boga Ti! Kad čovjeka dužnost zove, mora da dužnost vrši. Meni je najveća plaća, moja čista savjest i onai divna pomisao, da radim za narod. Ako si mi druga, budi kao i ja. Ajiša i ako je šta htjela prigovarati dalje, ovake su je riječi uvijek ušutkale. Razdragana Ajiša Ahmedovim oduševljenjem, nije mogla više u tome zdva­ jati, ali ipak htjela bi mu reći, da se ona maloj ko­ risti nada. — Dakle, budi odlučna! Daj ruku! — reče ve­ selo Ahmed. — Dina Ti polahko, nemoj hititi.,. — Baš si i ti prava, pravcafa Bosanka! Sve polahko, polahko i u toj neodlučnosti sve naše zaoštade... — E, Bože s hajrom! — kliknu na jednoć dobra Ajiša i pruži desnicu svome Ahmedu... ------ ■ Ja sklopio sam oči... Ja sklopio sam oči, Pa sanak lagodan snijem, Gdje tiho u gluhoj noći Na krilu tvojemu mrijem. Eros je viš nas se svio, Držeći luk i strijelu----Ti nikom pamučnom tio Gladiš me po bl’jedom čelu. S oka ti suza se lije I mojoj po kosi kapa, A uzdah s usni ti plije Poput šumnoga slapa. I srce taj šum mi sluša Ko pjesmu serafskih krila; S tim mi je šumom duša U skladni ritam se slila. Pa valom „kumovske slame" U eden cvijetni le ti----0, al je slatko, Gjulo, Na tvome krilu mrijeti!... �BEHAR X gocijalna i prosvjetna smotra. Iseljeničko pitanje u našoj domovini izbija i et od novijeg vremena pa površinu. Prvi se je put oojavilo iza okupacije, sad $e javlja iza aneksije. Gorko iskustvo, Sto su ga oćutili prvi iseljenic , kao da nije poznato ili no može da djeluje na sadašnje, pokret za iseljivanje je tu, sva naša politička štampa bavi se njim. Istražuje uzroke tome pokretu, komentira ih svaka novina sa svog stanovišta, a sva se slaže u nje­ govom osugjivanju. Za nas, koji se neimamo baviti dnevnom politikom, važno je to pitanje sa socijalnog, kulturnog i patriotskog stanovišta, i sa tih svih sta­ novišta moramo ovaj pokret označiti neopravdanim i besmislenim, pogotovo pako ubitačnim, koli po iselje­ nike same, toli po zemlju, koju ostavljaju. Nećemo se ovgje upuštati u istraživanje razloga tome pokretu. Za one, koji u zanj pristaju i odlučuju se na selenje, mora da su ti razlozi svakako vrlo važui. Dok se netko odluči, da ostavi rogjenu grudu svojih djedova, da potraži novi dom, mora da je pretrpio tešku borbu sam sobom, i težina razloga, s kojih se je na to od­ lučio, mora . da je prevagnula sve ostale koji ga suz­ državaju. Tu je čvrstoća uvjerenja, pred kojom padaju svi protivni razlozi. Takovo uvjerenje plod je ukup­ nog intelektualnog i moralnog obrazovnog procesa đotičnika, u kratko to je izražaj njegove kulture. Ko se smatra ugroženim u onome, što mu je najmilije i naj 461 više, taj će tome žrtvovati sve ostalo, pa i rogjenu grudu. Tu neima jakosti razloga, jer oni postoje sami o sebi, alinepostoje za onoga, ko se je ogradio svojim uvjerenjem. Pa ipak nikad nije koji elemenat pučan­ stva imao manje razloga ostavljati s\oj dom. nego li što ga imaju Muslimani Bosne i Hercegovine. Ako su Mauri u svoje doba ostavljali Španjju, Husite Češku, Irci svoju domovinu, imali su razloga za to, kakovih ni počem ne ima za Muslimane kod nas. Ne samo državno ustrojstvo, nego i društvene prilike naših ze­ malja danas su takove, da u potpunoj mjeri zajumčuju svakom elementu pučanstva potpunu slobodu njegovog kulturnog razvoja u svakom pogledu. Mi smo u našem listu pripovijetkom iz života, „Muhadžirom14 od našeg saradnika H. Hodžića iznijeli jedan primjer zlokobnih posljedica ovakog iseljivanja, pa smo uvjereni, da megju čitaocima našim i neima pristaša toga ubitač­ nog pokreta. Taknuli smo se ipak roga pitanja, da po svojoj kulturno-pro8vjetnoj zadaći označimo svoje stanovište prema njemu i megju našom publikom potaknemo agitaciju proti toni kobnom- pokretu. U ostalom ne treba tu dokazivanja, kad same činjenice govore. Naj­ novije vijesti iz Soluna javljaju vrlo nepovoljnih stvari za posljednje iseljenike, koji da su silno razočarani nad onim, što su našli miesto onog, čemu su se nadali. 1 Pernica 180 cm duga, 116 cm široka sa 2 Najbolje četko vrelo jastuka svaki 80 cm dug, 58 cm širok, ispun­ dobave I jen novim, sivim trajnim perjem 16 K Polupokrivači 20 K, pokrivači 24 K. pojedini per­ nice 10, 14, i 16 K; jastuci 3, 3.50 i 4 K. Šalje se uz pouzeće, od 12 K gore franko 1 kila sivog, dobrog, čijanog 2 K; boljeg 2 K Wj pri­ Dozvoljena je izmjena i povratak franko. Za ma polubijelog 2 K 80,* bijelog 4 K; bijelog pahuljastog ne pristalo vraća se novac. Cijenik badava i 5 K 10; 1 kila vrlo finog, snijegobijelog, čijanog 6 K franko. 40; 1 kila pahuljica sivih 6 K, 7 K, bijelih, finih 10 K, Jeftin o perje za k r e v e te ! najfinija prsna pahuljica 12 K. — Kod 5 kila franko. Gotovi kreveti iz gustoga crvenog, modrog, bijelog ili žutog naukinga. Š. Benisch u Deschenifzu Bbhmenvald Nr. 989. Prva muslimanska kreditna zadruga sa ograničenim jamstvom u Tešnju. Upisani kapital K 500.000 dosad uplaćen preko K 300.000. Obavlja sve bankovne i štedovne poslove Prima uloge na štednju i plaća čistih 5°j0. Robno ođjelenje bavi se šljivama, raznom hranom i svakovrsnom robom. Vlasnik: Adem aga Mešlć. Uregjuje Lj. Dvorniković. Odgovorni urednik: Šemsibeg Salihbegović. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu �BEHAR 462 X Kurtaglć: = Proljetni soneti. Sivi se oblačić šulja . . . Sivi se oblačić šulja ko oko momčeta mlada Kroz prizmu ljubavi svete, kad traži djevojku milu; Sivi se oblačić šulja ko stara bludnica kada Nehajno, bez čuvstva stupa, da sjedne na muškom krilu. — Sivi se oblačić šulja i sunce prikriti kani; Za njim U jedno kolo skupe se i drugi — gusti Fikret. 1 srčba bogova već se svemirskim prostorom b a n i; Zatutnje gromovi silni i nebo suzice pusti. A zemlja od sunca stvrdla na grudi prim a‘ih rado, U prah ih odieva sivi i pije požudno tada; Kristalnim suzama takim zavidi oko i mlado; Oh krasna pjesmica ta je, što pljusak kiše ju sklada, Krasna ko čuvstvo dijeve, kad lahor prame joj ljulja. ...Čelom mi na krilu slutnja sivi se oblačić š u lja ... -■ Energija. rršio je osnovnu školu. Učitelj nije bio s njime baš sasvim zadovoljan, jer je po njegovom shvaćanju bio ,,tup“. Junuza to učiteljevo mišljenje nije mnogo pometalo da i dalje stoji u tvrdoj odluci: nastaviti nau­ ke. Njega je više pometao otpor starih mu roditelja — Oni nijesu htjeli ni da čuju o daljnjem školovanju njihova sina. On je isprva molio, poslije plakao, a najposlije se grozio, da će pobjeći daleko u svijet. Zadnja njegova odluka rekao bih da je ipak pobijedila. Roditelji mu dozvoliše, da smije jednu godinu otići u jednu srednju školu, obećati mu, da će ga i potpomagati — koliko im bude moguće. Tako je Junuz krenuo u grad u srednju školu. Alijaga — Junuzov otac, bio je čovjek tanjeg takuma, pa je morao otkidati od svoga zalogaja, da inogne slati nešto Junuzu. Junuz je znao kako mu otac mora štedjeti i ra­ diti da njega uzdrži u školi. On je to cijenio i zato je i drhtao, na svakom novčiću. To je bio oskudan život i za sina i za roditelje. Junuz je mol;o štipendij od vlade ali je bio uvijek odbijen — Bog zna s kakovih razloga. S druge strane nije mogao ni dobiti potporu. Općina siroma­ šna, humanog društva nije bilo, i on se morao zadovo­ ljiti onim malim prinosom, što mu ga je otac krvavom mukom zaragjivao i slao. Druge godine htjedoše roditelji, da im sin ostane kod kuće, ali kad im je Junuz razložio da bi to bila velika šteta jer je on istom počeo da uči, kako s tim jednim razredom srednje škole ne bi mogao, ništa postići — kako bi im se i svijet rugao, oni pristadoše da on nastavi nauke. Druge godine je za potporu bilo isto kao i prve. Tako je — natežući se došao Junuz u više razrede. Ali nesreća htjede i umriješe mu roditelji — nestade i one male potpore. Š tasad ? pitao se Junuz rastužen i zabrinut. Još dvije nejake sestre ostadoše mu iza roditelja, a sav imetak, što je -5tao iza roditelja, ne bi bio dostatan da samo njega dovede do mature. Junuz sjeo i misli se: šta sad ? Nebo visoko zemlja tvrda, a u moru gledaju da i tebe pojedu. Ipak nije zdvojio. Umolio je rodjake da uzmu njegove se­ stre i da ih s ono malo sirotinje uzdržaju. Za sebe nije tražio ništa.' Dogje ,,prvi“ a on nema nikakove pomoći. Već dva dana nije jeo. Treba li tko inštruktora? — ide po razredima i pita — moli. Nitko se ne javlja. Sav satrven glagju ode u stan. Istom je sjeo, a netko pokuca na vrata i za malo ugje gazdarica. — Došla sam po novce za stan. Junuzu se smuti. Nije znao šta da joj odgovori. — Molim Vas budite tako dobri i pričekajte me dan-đva, neću li naći kc’^vu instrukciju — platiću Vam, moljaše on. — Kad nemaš novaca, a ti ćeš spavati u maloj sobici s Pavićem zajedno na istom krevetu, a zato ti ne ću naplaćivati ništa, samo ćeš učiti moga sina. — Tko je taj Pavić — upita Junuz i zabrinuto i veselo. — Jedan kovač. Hoćeš li? Zima je bila žestoka, nema kuda. Nije bilo druge nego pristat — Pa hoću — reče napokon Junuz. Sutra dan.nagje još jednu instrukciju da podu­ čava dvoje djece, a zato je dobivao ručak. Tako je prokuburio s ručkom i stanom do ferija. 0 večeri nije bilo ni govora. Druge godine na­ stavi isto kao i prošle godine i tako je životario sve dok nije maturirao. Sad je trebao ići na sveučilište, ali kamo sret- �X b e h a r tva? Junuz odIuči pokucati na vraia bogatijih gra­ nana. Nu i tamo se razočarao. Oni ljudi, koje je on držao pametnim, za koje je mislio da razumiju što ,e nauka i koliko je potrebna, da shvaćaju nevolju siromaha, koji želi, a materialne prilike ne dozvolja­ vaju mu učiti, ti su ga ljudi odbili, a ipak su i dalje ostali uvjereni, da ih svatko i sam Junuz mora i dalje poštivati, mora vjerovati da su rodoljubi, da su patriote. Junuz je bio odbijan s riječima: kad si siroma­ šak nemoj ni učiti dalje. Pa kad bi i svršio, kakva će nam biti korist od tebe? Šta imamo o,d ovih, koji su do sada svršili? Svaki se ukoči kad dogje u na­ rod, neće ni s jednim narodnim čovjekom ni da progovore. Uvijek su sa Švabama. U džamiji ih nema nikada. Uzalud ih je Junuz uvjeravao, da će to sve biti bolje kad nas bude više naobraženih, uzalud ih je uvjeravao, da će on i svi njegovi drugovi raditi za narod, nijesu vjerovali. Junuza je više peklo što na­ rod ima take pojmove o inteligenciji, nego što mu nijesu dali potpore. U sebi se zaklinjao, da će on uvjeriti svakoga, kako narodu mogu pomoći samo isklolovani ljudi, kako ga samo oni mogu dovesti do sreće — do pobjede, do blagostanja, da će se svak uvjeriti, da su škole i ljudi koji su ih svršili potrebni kao svagdanji kruh. Jedva je nekako sakupio putni trošak i on se smjelo uputi u tugji svijet — na sveučilište. Došao je u- veliko nepoznato mjesto, megju strane ljude, gdje nema osjećaja za njega, gdje n^ma samilosti, gdje ve neopaža jedan ni stotine ljudi, koji nemaju zalogaja kruha, niti imade gdje prenoćiti. Junuz je našao u jednom podrumu stan. Pola je mjeseca nekako platio, a pola obećao na dojdućega prvog. Prvi mjesec ručavao je od kolege do kolege, a za večeru opet ništa. U tom dogje „prvi". Junuz nije imao čime ‘platiti stana. Gazdarica čeka jedan, dva, tri dana, novaca nikad. Na četvrtoga mu pokaže vrata. Junuz je taj dan. hodao kao otrovan. Jedan mu je kolega dao deset helera. On je za tor*kupio kruha i s time proživio cijeli dan. U večer se njegovi dru­ govi razigjoše u stanove, a on ostade sam na klupi u jednom parku. Nije znao kuda će. — Pa mogu i ovdje prenoćiti — pomisli on u sebi i poče se namještati da legne. Smjestio se, ali zubi „igraju" po taktu, koji im dolazaše iz želudca. Junuz stisne zube, pritisnu želudac rukom i malo se umiri, a netko se oćuti blizu njega, Junuz progleda i opet stisne oči; dok ga netko udari nogom i pro­ mrmlja : Stehen Sie auf! Junuz opet otvori oči, ugle­ da više sebe čuvara parka, htjede mu nešto reći, ali mu došljak pokaza prstom vrata parka. Junuz ga je razumio i udaljio se iz parka. Išao je.jednom ulicom ne znajući ni sam kuda. Poslije nekoliko-satnog lu­ 463 tanja, dogje Junuz do jednog mosta. Pogleda pod most i vidje da nema vode. Ne razmišljajući dugo sigje pod most i legne na zemlju. Dugo nije mogao usnuti, spopadalo ga čudnovato čuvstvo a bilo mu je i studeno; Rano - - pred samu zoru probudi Ju­ nuza studen. Ogleda se oko sebe, sve bijaše tiho a nedaleko njega spavao je nekakav čovjek — Junuzu se činilo da je bio radnik. — Opet nijesam sam — pomisli Junuz odlazeći iz tog skrovišta. Tamo je redovito svaku noć dolazio desetak dana. On nije ni pomišljao da ostavi nauku i da ide u službu. Sve je podnosio strpljivo, pred očima mu je lebdilo geslo: energijom do cilja! Obra­ tio se na rogjake i znance, da ga podupru bar nešto. Jedan mu se rogjak ipak odazva molbi i obeća mu mjesečno slati deset forinti. Junuz je bio sav sretan: ta imao je bar za stan. Tako je prošla prva godina. Druge godine — u polovini — umre i zadnja pot­ pora — njegov rogjak — njegov dobrotvor zaklopio je za uvijek oči i tako Junuz opet ostade viseći o’suhoj grani gorke sudbine. On opet nije zdvojio. Otišao je do jedne redak­ cije i zamolio kakvu službu. Nakon dugog pretresanja ponude mu — da kolportira novine. Junuz i na to pristao. Taj je posao obavljao mjesec dana, a onda mu dadoše mjesto u redakciji. To je bio za Junuza napredak. Do podne je obično radio, a posle podne išao na predavanje. Ni ovo nije bilo takovo obezbjegjenje da se moglo živjeti bar bez patnje, ali Ju­ nuz je bio zadovoljan. Kad bi ga upitali zašto ovako pati odgovorio bi: za narod. Drugi su se tome da­ kako smijali, ali on bi nadodao: ko ima pred očima više ciljeve taj se ne plaši patnja, jer on zna, da će ih poslije u patriotskom radu zaboraviti. Kako bi se Junuz znao zanijeti govoreći o či­ stoći našeg naroda, o plemenitosti Muslimana, o ljepšoj budućnosti, o procvatu kulture o napretku Muslimana. Kad bi mu koji kolega dobacio: „Kad je tako ple­ menit taj narod, zašto je dopustio da ti stradaš učeći — da se tako patiš, on bi odgovorio: — Samo dok mi — narodna inteligencija po svršetku nauka zagjemo u narod i podučim ga kako je bio slavan a kako je sad zaostao u svemu, dok mu otvorimo oči, dok se on uvjeri da bez školova­ nih ljudi napredovati s duhom vremena ne može — vidjet ćete, kako će sve poći drugim pravcem, kako ćemo svi jednom dušom disati kako ćemo biti u svemu svi složni — braća u pravom smislu riječi. Tako je Junuz proživio sve tri zadnje godine. Napokon napravi ispit i krene pun volje za radom, na sve spreman da podigne narod na viši stepen kulture. Poslije malog čekanja bude namješten u jednom kotaru. Čim je došao u nov život, dade se na posao. Poče zalaziti s narodom, u razgovor, dolaziti sve češće �BEHAR 464 i češće s njima u doticaj i opazi, da mu se on čudi, ljudi ga čudno gledaju — skoro bježe — boje ga se. On je to shvatio — on ih je razumio. Ta ljudi nijesu bili vični, da se s njima o svačem razgovaraju ovaki ljudi — činovnici. Ljudi, koji nijesu bili vični gledati čovjeka u tijesnim haljinama u džamijama, iznenadili su se kad su vidjeli da Junuz svakog vakta hrli megju prvima u džamiju. Ljudi, koji su do tada slušali iz usta ovakih ljudi kao on, samo pogrde snebivali su se od čuda, da Junuz s njima tako blago postupa — bratski razgovara - s njima se druži. S toga malo po malo njegova je riječ vrijedila sve više i više, svijet se s njime obikne i za kratko vrijeme svak je hrlio Junuz ef. na savjet, njemu su še sasvim prepustili. Junuz je to jedva dočekao. On poče odmah raditi oko osnutko antialkoholističkogdruštva. Tomu brzo pogje za rukom, i za par mjeseci po ulici mjesto pijanih mladića i staraca čulo se bratsko razgovaranje u društvenim prostorijama — čulo se, kako Atif Hadžikad ć. X Junuz govori o radu, o učenju modernih zanata boljem obragjivanju zemlje, o vogjenju moderne'tr° govine o osnutku muslimanske banke i o svim ko' risnim pothvatima. Ljudi su. ga u svemu slušali. Sto je god predložio, usvajalo se jednoglasno. Svojim uplivom pokrenuo je interes za osnut­ kom banke i za kratko vrijeme vidio je, kako je kajišarstvu kucnuo zadnji čas. Kako gragjani i seljaci grnu jedan drugome, podmiruju potrebe u „Musli­ manskoj banci". Vidio je do sad pokvarene i u pjću ogrezle mladiće, kako sada marljivo radi svaki svoj posao, kako slobbdno vrijeme provode čitajući knjige iz svQje društvene knjižnice, kako starci šalju djecu na moderne zanate, a mlagji Muslimani otvaraju mo­ derne trgovine. Junuz je bio sretan — bio je potpuno zadovoljan. U tom radu . često mu je palo na pamet njegovo mukotrpno školovanje, ali bi odmah pomislio: „tempi passati!" — prošlo je! = Latinica i ćirilica. (Prema djeiu M. Kušara: „Povjest razvitka našeg jezika hrvatskog.") kon dugih prepiraka oko jezika i pravo­ pisa postiglo se napokon neko jedinstvo u ovom prijepornom pitanju. V u k na jednoj strani, a G a j na drugoj, učiniše u ovom pogledu za našu literaturu i jezik mnogo, te im za to velika hvala i slava i živi u uspomeni potomstva zahvalnoga. Zaslugom spomenute dvojice muževa te ustrajnim nastojanjem u započetom smislu oko reforme jezika i pravopisa od strane mlagjih radnika na polju filologije sla­ venske došlo se danas do toga rezultata, da je u na­ šoj književnosti usvojeno j e d n o n a r j e č j e jek a v s k o (hercegovačko), što ga je Vuk kao najpra­ vilnije i najraširenije u našem narodu do toga stepeha digao, te su ga kasnije malo po malo i naši ilirci počeli uvagjati i danas — možemo reći — unišla je i prodrla općenito u knjigu jekavština, osim kod istočnog ogranka našeg naroda (Srbi), koji se na štetu književnog jedinstva služe i u knjizi svojom ekavštinom. Kao temelj književnom jeziku priznato je dakle gotovo kod cijelog našeg naroda narječje hercego­ vačko i tim je udaren osnov književnom jedinstvu, koje je još više dobilo vrijednosti i izraza i u tom 1 faktu, što se ovaj knjiž. jezik piše i j e d n i m p r a ­ v o p i s o m, naime čisto fonetskim; fonetska ortogra­ fija jest najveJ stepen, do kojeg je došlo čovječanstvo u bilježenju svojih misli, jer u ovom pravopisu ima svaki glas samo jedno slovo, te prema istom glasu dolazi uvijek i isto slovo i obratno, te se ne pišu glasovi, koji se ne izgovaraju. Ovakav način pisanja nije uvijek bio u običaju, ma da je narod vazda ovako govorio, nego je učeno etimološko pisanje do ne­ davno vladalo, dok nije kao nenaravno, zapleteno i teško posve odbačeno, a govor narodni uvažen bio, te je na taj način fonetika kao jednostavno i lako pi­ sanje općenito usvojena; ii etimološkoj 'autografiji moglo je jedno slovo označivati i zastupati više gla­ sova, što je vodilo do poteškoća i zabuna, jer se pre­ više udaljio književni jezik od narodnog govora; tako je n. pr. u primjeru „izbaci" slovo z zastupalo glas c ; u istjerati glas s, u izljubiti glas ž, u iščupati glas š; zatim se mogao jedan glas bilježiti sa više slova, n. pr. ištem, družtvo, junačtvo, sljubiti, gdje je glas s zastupan slovima: š, ž, č, s, ili su se pisala slova, koja se u izgovoru ne čuju: radostno, gdje se t neizgovara ili n. pr. u izza jedno z se ne čuje. Ovaj je pravopis potisnut od boljeg, naravnijeg i prostijeg �X b e h a r fonetskog pravopisa, koji nije svojina i izum jednog čovjeka — ka0 što se Vuk kao izumilac nazivao — nego je narod ovako govorio; pa je narodni govor uzet u knjigu, kao što je i naravno. Eto, na ovaj na­ čin došlo se do j e d i n s t v a u k n j i ž e v n o m j e­ zi ku i p r a v o p i s u . — Uz ovo jedinstvo stoji još i danas dualizam u pismu, koji mnogo smeta jedin­ stvu našeg književnog jezika, jer se knjige na jednoj strani štampaju latinicom, na drugoj pak ćirilicom, te je usljed ovog dvostrukog pisanja donekle i čita­ lačka publfka u dva tabora podijeljena, čitajući i upo­ trebljavajući samo jedno pismo. Jedinstvo se u knji­ ževnom jeziku ne može postići, dok se ne počne pi­ sati samo jednim slovima; jest, to je očito, ali se od­ mah nameće pitanje, kojim ćemo slovima pisati, da li latinicom ili ćirilicom? Da odgovorimo na oyo pi­ tanje, nužno je pogledati na oba naša alfabeta. U pisanju našeg jezika (hrvatskog ili srpskog) služimo se danas ili latinicom, kako ju je Gaj refor­ mirao, ili ćirilicom, kako ju je Vuk za jezik udesio. Ćirilica je u običaju kod pravoslavnih, a latinica kod katolika i muslimana. Od katolika i muslimana pišu ćirilicom samo oni, koji se* po narodnosti Srbima pri znaju. Prema ovom se vidi, da je ćirilica usko skop­ čana uz pravoslavlje i srpstvo, latinica pak uz kato­ ličanstvo i hrvatstvo. A kako je još i danas izmegju Srba i Hrvata nesloga, mržnja i razdor korijen odr­ žalo dogagja se, da Srbi latinicu, a Hrvati ćirilicu ne upotrebljavaju ili uopće ne uče drugog alfabeta, nego samo jedan poznaju. Zato. se knjige u Srbiji tiskaju samo ćirilicom, a u Hrvatskoj opet samo latinicom, u Bosni pak samo Srbi pišu i štampaju ćirilicom, a drugi svi latinicom (katolici, muslimani, jevreji), te je prema ovom i čitalački svijet podijeljen. Ove će nam navode potvrditi taj fakat, da se ovako tiskaju bele­ tristik a djela, da se žurnalistika prema ovom ravna i drži, nadalje da se knjige pretiskavaju latinicom, za hrvatsku ili obratno iz latinice na ćirilicu za srpsku čitalačku publiku; zatim da se knjige prevagjaju lati­ nicom od Hrvata, a ćirilicom od Srba za svoj čita­ lački krug. Ova nesloga u pismu jest na štetu razvoja i na­ pretka naše književnosti, jer ako se tiska knjiga samo u jednom pismu, tad joj je ograničen broj čitalaca, ako pak u oba pisma, tad je trošak dvostruko veći. Kad bi se rabio samo jedan alfabet, bilo latinski ili ćiril­ ski, tad bi se bolje i knjige raspačavale, trošak bio manji, a čitateljstvo mnogobrojnije, tad bi se i knjige više tiskale i mjesto jedne knjige u oba alfabeta, imali bismo dvije, kako u izvornom, tako i u prijevodnom radu. Pocjepkanost naših alfabeta nosi još i drugu Štetu, koja leži u tome, što polovica našeg na­ roda ne čita i ne poznaje knjige one druge polovice našeg naroda, te se radi ovog momenta i tugje, a mržnja i nesloga raste. Nesloga u pravopisu dakle je 465 uzrok, da naše knjige slabo napreduju, pocjepanost u alfabetu krči i utire put, koji vodi našem zlu. Ovo bi se zlo dalo ukloniti ili na taj način, da svi upotreb­ ljavamo jednako oba alfabeta, ili pak da se jednog okanimo, a da drugi svi prihvatimo. No vrlo je teško odlučiti se na prihvaćenje jed­ nog pisma, jer su slova — tako reći — usko spo­ jena sa vjerom i narodnošću, te većina misli, da. bi — kad bi drugi alfabet i druga slova prihvatili — već tim se iznevjerili i Bogu i narodu svome. Učiti pak oba alfabeta, znači gubiti dvostruko vremena i truda, dok se oba pisma nauče, znači dalje otešćavati posao tugjincima, koji bi htjeli naučiti jezik naš, jer moraju učiti obe vrste slova, radi čega se teško i la­ ćaju ovog posla, ili ga brzo i zabace, ako su zapo­ čeli, zbog čega je naš jezik i narod manje poznat u stranom svijetu. Ovo su štete pismenog dualizma! Ali što narod neće da prihvati jedno pismo, to je puka predrasuda, koju će nauka vremenom ostraniti i naš narod u tom složiti, da prihvati samo jedno pismo, kao što je već općenito primljen jedan jezik i jedan pravopis u knjigi. Ovdje nam se nameće pitanje, za koje je pismo veći izgled u.pobjedu, da li će nestati ćirilice ili la­ tinice? Ako to uvažimo - - a to se ne smije s oka smetnuti — da je latinica već postala internacijonalno pismo, da se njom služe gotovo svi narodi kao svojim alfabetom, da je latinica i nama i tugjin­ cima poznata već po latinskom i romanskim jezicima, a da ćirilicu moramo napose učiti i upoznati, tada se čini i vjerojatnije i pravednije, da se ćirilici dosudi sudbina uzmaka, da se istisne, a latinica uvede. No zaštinici ćirilice vele, da je ćirilica u tom bolja od latinice, jer je n a r o d n o s l a v e n s k o pismo, dok je latinica romansko, a gotica njemačko pismo, zatim jer je za naš jezik mnogo savršenija od latinice.. Da je ćirilica narodno slavensko pismo, to je prava istina — ta poznato je, da je u Bugarskoj najglavnija promjena u radu slav. apostola učinjena za­ mjena glagolice, kojom su slav. prosvjetitelji pisali, sa novim pismom lakšim, ć i r i l i c o m , t j. zamjena glagolice sa grčkim uncijalnim pismom, koje je spe­ cijalno za slav. glasove uregjeno, pri čemu je iz gla­ golice nekoliko slova uzeto. — Ali ćirilica ne karekterizira slavensku narodnost onako, kao što latinica romansku, ili gotica njemačku, jer je latinica u obi­ čaju kod svih romanskih, naroda, a gotica kod cijelog njemačkog naroda, dok ćirilica nije obična kod svih Slavena, jer je ne poznaju, niti su je ikada poznavali sjev. zap. Slaveni, šta više od južnih i istočnih Sla­ vena treba otcijepiti Hrvate i Slovence, koji se danas ne služe ćirilicom, a u staro doba su se njom rijetko služili i to najviše u južnoj Dalmaciji i jugo-istočnoj Bosni. Ćirilica nije dakle opće slav. pismo, već ovo ime zaslužuje samo stara glagolica, koju su u proš­ �BEHAR 466 losti upotrebljavali (IX. i X. vijek) ne samo južni i istočni, nego i sjev.-zap. Slaveni u cijelom opsegu stare Velike Moravske i Češke, kako nam svjedoče kijevski i praški fragmenti. Glagolica kod Hrvata upotrebljavala se već od IX. vijeka, a od 12—16. v. bila je glagolica i hrvatski jezik jedini oblik književ­ nog i pismenog života, a sva je prilika, da su i Srbi, kad je bugarska vlast dosizala i preko srp. zemlje do Dunava i Drave i kad je kod Bugara glagolica evala, a kod Hrvata opet na drugoj strani isključivo rab­ ljena, — znali i rabili glagolsko pismo. Ćirilica je u Bugarskoj za vlade Simeona (893.-927.) počela mah preotimati i istiskivati glagolicu, dok se u Macedonija glagolica bolje održala. Iz Bugarske je ćirilica dopala u Srbiju, gdje se u XII. v. javljaju njezini prvi tragovi, zatim u Rusiju. Od Srba se kasnije proširila ćirilica i megju Hrvate, a osobito u Bosnu, južnu Dalmaciju, odakle ipak nije mogla potisnuti glagolicu. Glagolica je dakle opće slavensko pismo, a ne ćiri­ lica, kako bi neki htjeli da bude. Ćirilica je sačuvala nekoliko glagolskih pismena, kao n. pr. ž, ć, t, š, a sva lsu ostala uzeta iz grčkog alfabeta* ili su postali kombinacijom od grč. slova (kao lj, nj, ć, gj), ali i spomenuta glagol, slova dolaze u ćirilici bez onih mno­ gih zavoja i preudešena prema grč. uncijalnom pismu. Po svom postanju dakle nije ćirilica slav. pismo, već grčko, baš kao što je latinica latinske pismo. Kod ćirilice su uzeta sva slova ili iz grčkog pisma ili su postala diferenciranjem grčkih slova; kod latinice imamo isti slučaj, da su slova uzeta iz latinskog alfabetn ili su postala razjednačivanjem Iat. slova (kao š, ž, č, ć). Po svom p o s t a n j u dakle oba su naša alfabeta, i latinica i ćirilica — tugja pisma, a po u p o t r e b i j a v a n j u jest i jedno i drugo pismo pravo narodno slavensko pismo, pa kao što ćirilicu od vajkada rabe južni (jedan dio, naime: Bugari i Srbi) i istočni Slaveni, tako je latinica od vajkada .u običaju kod sjev. zap. Slavena i jednog dijela južnih. Ali ći­ rilica nije ni savršenija za naš jezik, kako ju je Vuk Musa Ćazim Ćatić: — X udesio, od latinice, kako ju je Gaj preuredio, a D ničić do konca reformirao. Gajevo pismo imalo je*t' manu, što nije moglo označiti razliku megju gias U i grupom d + j, zatim megju lj i skupom 1-j-j, m * nj i n + j, megju^ dž i'd + ž . Ali je Gajevu Iatinicn kašnje popravio i dotjerao Daničić, kad je prvi Puj u monumentalnom akad. rječniku (1880.—82.) uveo četiri nova znaka, za latinicu i to za ćirilsko znaIc đ, za ćiril. ji znak I, za ćiril. h, znak nj, te za ćiril ? znak dž. I ovako reformirana latinica ne zaostaje ni u kojem pogledu iz ćirilice Vukove. Ova reforma nije Daničićev izum, već je taj način za pisanje slova raznih u komparativnim gramatikama upotrebljavan a Daničić je pri udešavanju latinice za naše potrebe uzeo ovaj način bilježenja slova. Ovako nam dakle postaje jasno, da ćirilica nije ni narodnija ni savrše­ nija od latinice! Ali kako je latinica zgodnija od ći­ rilice i kako nam je dvojak alfabet u književnom je­ ziku vrlo štetonosan, to je sigurno opravdano, da ći­ rilice nestane iz naše literature. Trebalo bi je najprije ukloniti iz znanosti na način obrazovanih Nijemaca koji su u znanosti posve ostavili goticu, a uzeli lati­ nicu. Izbacivši ćirilicu iz literature ne će se tim reći, da se taj alfabet potpuno zanemari i zaboravi. To ne[ jer se u istočnog naroda našeg smatra ćirilica narod­ nom /vetinjom, pa stoga ne bi ni opravdano ni ple­ menito bilo, da ćirilicu na taku sudbinu osudimo. Mjesto, gdje se upotrebljavanje ćirilice ne bi nikada smjelo smetati, bilo bi najbolje i najpodesnije istočna crkva, kao što je zap. crkva ono mjesto, "gdje se ne bi nikada smjela smetati poraba glagolice. I zaista nema prikladnijeg ni dostojnijeg mjesta, da se čuvaju i njeguju narodne svetinje, od hrama božjega! Tako bi se jedinstvo u književnosti mal ne posve postiglo, jedina tačka ostala bi: ime jezika da bude samo jedno hrvatski ili srpski. Ova su dva imena u neprestanoj borbi, te će sigurno iedno prevladati tekom vremena, ćemu bi moglo i to pripomoći, ako našem dušmanu uspije da proguta i uništi jedan jezik i ime Tako bi posve dualizma nestalo! ----- S osmaniijskog Pamasa. i. Moje gnijezdo. U veselju pj srne, u prvom sevdahu Jedno mirno gniezdo bijah sebi svio: Uspomena cvieća u njemu je cvalo I opojni miris ko ambra se lio, A čežnje i snovi viš njeg lepršahu Kao lake ptice pozlačenih krila — I liepo je bilo moje gniezdo malo, Ljepše, nego azil čarobnije vila. Kadkad bi iz gniezda srebren glas zazuji, Sladak kao akord poljubaca mekih, Katkad šum bi opet ko muzika slapa Po grudima što mu mjesečina kapa Kroz uho mi mašte etirski prostruji; A gdjekad bi svuda dubok mir zavlad’o �b e h a r X 467 I u sjenu gniezda — kao disaj ruža — Sa večernjeg krila tek bi sanak pad’o; I tada bi moja opojena duša Zadrhtala s čežnje kao listak neki. /H l ja ljubljah pokoj malog gniezda svoga I čeznući čekah, kad će Morfej stići... Dok jednoga dana odletješe ptići I sunčane ptice iz gniezda moga, A mirisno cvieće potrga mi tada Jedna nježna ruka sa lepezom rujnom — Ja svoju promatram sliku, vjerujuć u nemoć kista božju umjetnost slavim sred svjetla i crne tame; f katkad i sama narav ne ima čara za me 1 svigja mi se ništa. Pa ja bih tada htio drukčije vidjeti lice, Lice bolesno i plačno — puno tuge i sjete... Ah, s toga mjesto pjesme katkad s cimbalske žice oamo mi uzdasi lete! Teufik Fikret. Hej, baš za to nema nigdje mira sada, Mojoj pustoj duši i srdašcu nujnom... Teufik Fikret. III. Zlatni snijeg. Pomješajte tminu noći sa sniežnom bjelinom: Baš je nebo takom bojom prevučeno bilo! — Pod drvećem razlila se pustoš sa tišinom, Tek s daleka obzorju su na kadifno krilo Ognjen-suze prosipale jedne sv’jeće oči. II. Slikajući... Moj kist — bolesna grana s debla u suhoj gori — U ruci dršće mi, tiho s uzdahom čežnje i boli; Ah, dršće krvlju, što je po travi zelenoj proli, Htijuć da cvjetak stvori. Već deset dana moja slikarska mori se mis’o, Da talas jednog čuvstva prikaže u vjernoj boji — I ja tu promatram sliku. — Ah, kol’ko truda me stoji!... — Baš sad bih, sad bih je zbris’o. Blieda jesen stajala je u plaštu od tuge I čeznula u spokojstvu sebi sličnu dušu; Snažni vjetri pirili su, uzdišuć, kroz luge, Ko iz srca očajničkog kad uzdasi pušu — I stabla su zadrhtala u dubokoj noći, Pa s njih lišće padat poče, — a ja nj’emo stojim: Zlatni snijeg snj’ežio je pred očima mojim. Teufik Fikret* Tri brata pogagjača, Narodna pripovijetka. jednome selu. živjela tri brata. Nijesu imali ništa drugo, osim jedne kobilice, koja im je ostala našljedstvo iza očine smrti. Jed­ noga dana puste braća kobilu u polje, da se napase, ali kad bi vrieme, da se vrati kući, kobile nije bilo; više se ne vrati Skoče sva tri brata i počnu tražiti na sve četiri Strane, ali je nigdje. Ko da u zemlju propade. Na to če reći stariji brat: E, vala braćo, baš nije pametno, da mi ovako zašto, ni zašto, pustimo džabe cielo dobro. Već daj, da mi gatamo. Ono je jedan a nas' smo trojica pa ćemo je tražiti po svietu. E pa de, odgovore braća — samo ko je stariji, nek počinje prvi, a onda je reda mlagjemu. — Našu je kobilu ukro Musa — poče prvi brat. — E ako mu je ime Musa, onda je auga nosa — reče drugi. Ako mu je ime Musa a duga nosa, onda mu visi straga duga kesa, reče najmlagji brat, a onda sva trojica, pogju da traže po svietu Musu, da im plati ili vrati kolibu. Išli su dulje vremena, dok dogjoše do jedne njive. U njoj su orala dva čovjeka, te onaj, koji je držao plug viknu prvome. — Ustavi Musa. — Eno Muse — . trgne se stariji brat. — Eno Muse, duga nosa reče drugi. — A eno mu straga visi duga kesa. Hajdemo zaiskati svoju kobilu — reče najmlagji — a onda svi u njivu i stanu sva trojica pred orače. — E Musa, kamo kobila — poče prvi. �468 BEHAR Kaka kobila, Bog s V a m a--u čudućeMusa neznajući ni zašto. — Niti znam kaka je kobila niti sam je vidio. — Ništa, ništa, Musa, kobila se hoće na srijedu, pa vidio je nevidio, ništa ne fali — reče drugi. — Ja, ja, Musa, kobilu na srijedu ili će krv pasti. Znaš ti bolan, da mi ništa drugo nemamo, osim one kobile, da je ti ukradeš? — zaintači najmlagji brat.. — Ama ljudi, šta je vama? Niti ja vas znadem, niti vaše kobile, pa da je ukradem. — Ništa zato. Nas nije briga, znaš li nas ili ko­ bilu, već hoćemo živu kobilu na srijedi — zagalame braća. Be otud, be odovud, poćeraj dole, poćeraj gor’ i najposli moradoše svi pred kadiju. — Lijepi kadija, niti znam njiha, ni kobile a na­ pali me na sred božije pravde, ni zašto. Nedaj me lijepi kadija - - počne Musa moliti. — Musa, glava će pasti s ramena. Već kobilu pa se ništa neboj. Ispita kadija što je i kako, pa kada dozna, što je po srijedi, odgodi raspravu za dojdući dan, pustivši Musu, rekavši mu, da sutra dogje, a braću zastavi kod sebe na konaku i zapovjedi jednome slugi, d< ih dobro posluži i da im- janje ispeče, pa kada budu večerali, da izigje iz sobe i da presluša, šta će braća govoriti, pa da mu sve ispriča. Sluga sve uredi, kako je kadija naredio, a onda izigje iz sobe i stane pred vrata, da presluša šta će braća govoriti. Taman se on namjesti uz vrata, kada ču govor iz sobe. — Meni braćo pogača miri mrtvijem — govorio je najstariji brat. — Meni meso zaudara krmetinom — govorio je drugi. — Ako pogača miri mrtvijem, a janje žandara krmetinom i kadija je kopile. Lomte braćo, da jedemo — reče treći i sva trojica počnu jesti. Sluga je čuo razgovor pred vratima, ali kad ga je sutra dan upitao, kadija nne smio kazati, dok my nije kadija obećao, da mu neće ništa učiniti f Sluga mu ispriča sve, što je i kako je. Pozove kadija seljaka i upita ga, otkuda mu brašno. — Lijepi kadija — odgovori seljak — ja Sam imao na pretek šenice, pa pošto nisam imao prostora u svojoj zemlji, da j e usijem, stoga sam uskopao obližnje groblje i otale sam dobio brašno. Kadija pusti seljaka i pozove drugoga koji je uzgajao janje i upita ga, kako ga je uzgojio. Lijepi kadija odgovori drugi seljak — ja sam imao jednu bolesnu ovcu, pa kada se je ojanjila odma je batisala. Ja nisam imao čim drugim da ga othranim, nego ga pustim pod krmaču i tako ga othranim. Radija uzme golubinje jaje u ruku pa pravo u. mešćenu gdje su ga čekala tri brata i četvrti Musa. Kada je kadija unišao, odma pruži ruku prama braći i upita: — E ako pogodite, što je u ruci, onda je Musa gotov, mora vam platiti. Braća se pogledaju, izmegju se, dok dva mlagja namignu na starijega, da počinje. E, što god je okruglo je — poče prvi. — E, kad je okruglo i bijelo je — reče drugi. — E, kad je okruglo i bijelo nije ništa drugo nego je jaje. Otvori ruku kadija. — E plaćaj Musa, neima druge — reče kadija otvarajući ruku a jaje se zabijeli. Musa se poče braniti i izgovarati, kako on ne zna ni za kakvu kobiiu ali najposlije morade poteg­ nuti dugu kesu i platiti braći, a oni veseli naplativši kobilu okrenu kući pjevajući a Musa sveže opet kesu i okrene plačući svojoj. Zabilježio M ustafa Muharemagić. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1909 Description An account of the resource Br. 1-2 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1909 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID 469c26ef-6fad-4128-b4a7-c67f53e79127