https://kolekcije.nub.ba/files/original/b61cda918504dad3389883ae3e679540.pdf 4382ecf3d110c109779f41341c21f7a0 PDF Text Text BEHAR LIST ZA ZABAVU I POU^U. Godina IX. Nakladom ftdemage Mešića. URADIO: L J U t O IT DUORNIKOUIĆ ODUOUORNI UREDNIK: ŠEMSIBK SflLIHPMOUIĆ 1908./ 09. SARAJEVO. Islamska dionička štamparija (tiskara). �Broj 1. God. IX. Behar* izlazi dva puta 'đscf; mjesečno, Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnaestinu 4 krune. Slije­ deća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po straniđ. = Cijena mu je za Bosnu i Hercegovinu na godinu 10, na po godine 5 kruna; za gjake 6 kruna,, a za sve oslaie zemlje 12 franaka na godinu. 0 /tT s Pojedini brojevi 50 helera. Neplaćena se pisma ne Rukopisi se ne vraćaju. 15. m a ja 1908. LIST ZA POUKU I ZABAVU. Š A R A J EVO Pretplata i rukopisi šalju se: Uredništvu „Behara* u Sarajevu, Gornji Tabaci = ulica broj 35. 13. R e b iu l-a h a ra . Na početku IX. godišta. raz istočne i zapadne kulture na tlu Bosne i lamu, u širim slojevima nije imao puno onih, koji bi Hercegovine učinio je velike dojmove u bili i približno temeljito odgojeni i poučeni u svojoj narodu i imao je svojih posljedica. Islam­ vjeri. Taj nedostatak odgoja bacao je svoj sjen na ski dio naroda ovih zemalja, kroz vijekove čitav islamski elemenat, te nije čudo, da se je nala­ nosioc kulture Istoka, našao se pred gotovim činom; zilo a može biti i danas nalazi neupućenih ljudi, koji njegovo iznenagjenje je bilo toliko, da je gotovonaiz­laku ruku iznašaju tvrdnje, kao da je islamski gubio pouzdanje u se i u svoj opstanak, da je izgubio elemenat ili, što je još čudnije, Islam sam oprečan vjeru u svoju životnu energiju. Muslimani su bili klo­ kultmi. Taj nedostatak odgoja kao i ona klonulost, nuli. Mnogi se uslijed toga i iseliše — i to je za nastala uslijed sraza dviju kultura, prouzrokovala je i muslimane kao takove bio jači udarac, nego li je onaj trajno iseljenje muslimana iz Bosne i Hercegovine, sraz mogao štete nanijeti. koji su mislili, da onaj sraz prijeti opstanku Islama, Klonulost islamskoga dijela naroda izazvala je te da će ga samo na taj način očuvati. Nije bilo dosta samosvijesti niti životne moći, da se Islam, sve zastoj u radu i napredovanju, dok su se drugi dije­ kad bi mu pogibelj i prijetila, čuva na rogjenoj grudi, lovi novim prilikama znali prilagoditi i znatno napri­ i to odgajajući se u njemu, crpeći iz njega duševni jed poodskočiti. Pustiti, da stvari tako i dalje teku, život, snagu, a ne smatrajući njegove zasade mrtvim značilo bi, mirno gledati zamiranje jednoga dijela na­ slovom; nije bilo uvigjavnosti, da se islam iseljiva­ roda, koji je tolika stoljeća ravnao udesom ovih ze­ njem muslimana uništuje, istrebljuje. malja. Trebalo je dakle učiniti sve, da se taj dio na­ roda prodrma, da se njegova žeravka prigušena kloTo je sve bilo pred očima osnivačima „Behara", nulošću, raspreta, da se muslimanski elemenat probudi koji su bili tvrda osvjedočenja, da uz dobar i temeljit i osvijesti jače, nego li je bio svijestan sebe i svoga vjerski odgoj ni jedan elemenat ne može doći u po­ Doložaja u razdobljima pred trideset godina. gibelj, da bi mogao svoju vjeru izgubiti, te su tako Ta težnja provijava noviju hrvatsku književnost oni i pokrenuli „Behar", da na tom odgoju porade i da prošire kulturni horizont islamskoga dijela naroda. Bosne i Hercegovine, kojoj su prilike morale impera­ tivno nametnuti značaj tendencije. Bio je mali broj pregaoca, ali su svi bili odu­ U znaku te misli pokrenut je pred osam godina ševljeni za plemenitu stvar. Megju prvima je u tom i list „Behar", koji je nužni nastavak dotadanjem kolu" bio Adem aga MeŠić kao vlasnik lista, ili — da književnom radu, namijenjenom osviještenju, osvje- se jasnije to rekne — kao otadžbenik,- koji je pre­ ženju muslimana. Dotadanjim književnim radom po­ uzeo na se dužnost, da za slučaj potrebe za stvar kušalo se je skrenuti pažnju muslimana na nove so- doprinosi žrtve iz svoga džepa. cijalno-kulturne prilike, a „Beharom" se imalo poku­ Prvi urednik „Behara" bio je naš pjesnik Safvet šati, osvajati i preobrazivati obitelji a po tom i u beg Bašagić Redžepašić (Mirza Safvet). S oduševlje­ Školi na osnovu populariziranja i zdravog tumačenja njem se je latio posla. Radio je marljivo i savjesno islamskih zasada. Uvigjalo se je naime, da islamski za list, te je kao dobar poznavaoc istoka i Islama elemenat Bosne i Hercegovine, koji jezikom i narodnošću nema nikakovih osim vjerskih veza s istočnim držao list na lijepoj visini. On, i sam laik, sa neko­ islamskim narodima, do udivljenja vjeran i odan Is­ liko laika pomagača nastojao je, da „Behar" odgo- t �402 BEHAR IX ] vara svojoj zadaći, za koju su u istinu u prvom redu sve to nije ni brinuo, pa niti se na list pretplaćivao morali raditi islamski teolozi i moraliste. Urednik i niti ga pratio. Osim jedne ili dvije iznimke nije se ni sada ni jedan od zato pozvanih za suradnika prisaradnici lista su odmah u početku iskusili, koliko je težak posao u koji su se upregli. Bolno je na njih javio. Dokaz je ta, da naše hodže i alimi nisu savredjelovalo, što se za stvar ne zagrijaše i oni krugovi, koji su u prvom redu bili zvani za to: ovi su volili meni i da je skrajnje vrijeme, da se odgoj hodžinskog podnijeti prijekor, da laici u Bosni i Hercegovini iz­ staleža što prije osovi na nove, modernije osnove. Tako je dakle i taj pokušaj ostao bez uspjeha daju islamsku vjersku smotru. I tako je čitav teški posao pao samo na urednika i nekoliko mu poma­ — i „Behar" se morade vratiti na staru mjeru. Ali gača, koji se — naravna je stvar — moradoše i iz- kako su po prvobitnom programu „Beharovom" u crpsti. Nu „Beharovi" radnici, laici, mogu biti zado­ list mogli saragjivati samo muslimani, jer je list bio voljni, jer su odista mnogo učinili; dosadašnja godišta više vjerske, nego li svjetske naravi, već je po dosa„Beharova" dokazuju, da su ti laici razbistrili i ras­ danjim iskustvima prevladavalo uvjerenje, da će se tumačili mnoga pitanja i donijeli mnoge rasprave o „Behar" morati iz temelja preobraziti, i da će musli­ vjeri i vjerskom moralu, o historiji Islama, što ni mani laici morati prepustiti hodžinskom staležu, da mnogim osobama, koji bi se imali smatrati stručnja­ se on sam okuša u radu po svojoj dužnosti, i da cima, nije bilo poznato. „Beharova" je zasluga, da je pokaže što zna i- može. A i jest svagdje u svijetu, svojim kritičkim i polemičkim člancima učinio jedan pa i kod nas, običaj, da u pravilu čisto vjerske listove veliki preokret u hrvatskoj i srpskoj literaturi, te šu izdaju i uregjuju za to pozvani vjerski predstavnici od. onda mnogo oprezniji u vrijegjanju islamskih vjer­ odnosnog dijela. Tako u Sarajevu pravoslavni vrhovni skih osjećaja. I to je bio velik uspjeh, kojim se ured­ crkveni sud izdaje „Istočnik", a vrhobosanski Kaptol nici i saradnici „Behara" mogu s pravom ponositi, „Vrhbosnu" — pa za što ne bi ulema-medžlis mogao ne žaleći napor, koji su uložili, vršeći svoju dužnost. izdavati jedan islamski vjerski list? Savjest im može biti mirna, i o sebi mogu reći barem Eto to sve, pak i jer je dosadanji „Behar" časno to, da su se našli na dobru putu kao i mrav, koji ispunio svoju zadaću, potaknulo je vlasnika i ostale se je bio iz daleka uputio na Ćabu. pokretače lista, da se „Behar" preokrene u narodni Jedna od očitih posljedica one prije spomenute zabavno-poučni list, tim prije, što bi bila šteta obu­ klonulosti islamskog elementa nakon sraza dviju kul­ staviti list, koji izlazi toliko vremena i koji ima svojih tura, bila je i ta, da „Behar" .nije mogao sticati znat­ osobitih zasluga. Osim toga se osjeća i potreba jednog niji broj saradnika, osobito stručnih. Istina je, da je takovog lista u Bosni i Hercegovini, koji bi odgovarao „Behar" ponekoga početnika uveo u naš mali knji­ prilikama zemlji, potrebama i shvaćanju naroda, koji ževni svijet i da se može ponositi, da je megju svo­ je kroz više vijekova bio pod dosegom istoka i u jim radenicima imao i po koju naobraženiju musli­ kojemu će ostati trajni i neizbrisivi bilježi istoka i manku — nu to sve nije dostajalo, da „Behar" budne istočne kulture. onaki, kako se je zamišljalo. Onaj mali, stalni broj S toga su se „Beharovi" osnivači obratili na sve „Beharovih" pomagača bio je prenatrpan i drugim hrvatske književnike bez razlike vjere u Sarajevu, i poslovima na sve strane — i tako je došlo vrijeme, pozvali ih da se izjave, bi li se latili posla, da preu­ kad se je moglo reći, da je gotovo ponestalo radnika rede i obnove „Behar" kao hrvatski zabavno-poučni za popularizovanje islamske nauke. list. Pokušalo se, da se i tomu zlu doskoči i da se Odziv je* bio jednodušan. Odazvali su se lome svrha što bolje poluči. Nije se pustila s vida želja, da pozivu Safvet beg Bašagić-Redžepašić (Mirza Safvet), se hodže i alimi potaknu na rad. „Beharu" se je do­ Fehim ef. Spaho, Dr. Tugomir Alaupović, Silvije S. davao i po jedan arak u turskom jeziku kao prilog, Kranjčević, dr. Milan Prelog, Osman Nuri Hadžić i dočim se je glavni list izmijenio, kako bi „Behar" u Ivan A. Milićević (Osman-Aziz), Ljudevit Dvorniković, neku ruku postao islamskom smotrom. Učen alim i Josip Milaković, Adalbert Kuzmanović, (Kuzma Nović), izvrstan pisac u turskom jeziku primio se je teške Šukri ef. Alagić, Nikola Ostojić i dr. Halidbeg Hraszadaće, da našem starijem učenijem staležu pruži u nica. Oni su se odmah uredili kao stalni redakcioni turskom jeziku vjerske pouke i moralne okrepe. I dok odbor „Behara", koji će počamši od mjeseca svibnja je taj pokušaj i trud učenoga alima naišao na najpo­ početi izlaziti kao zabavno-poučni list, i to hrvatski. hvalnije odobravanje svega islamskoga novinstva u Narod naš naime u Bosni i Hercegovini kao i naša tri dijela svijeta' u nas i kod nas, gdje i za koga je braća preko Save i Dunava kao i ona preko Drine „Behar" bio pokrenut — nije na žalost bilo uspjeha. govore istim onim jezikom, kojim i mi pišemo, samo Turske, misirske (egipatske), ruske i indijske islamske ga zovu dvojakim imenom. Prema tome postoje dvije novine s pohvalom spominju „Behar" i iz njega pre­ književnosti, hrvatska i srpska. Književnici i saradnici nose cijele članke — a ovdje u Bosni i Hercegovini koji preuzeše da uz promijenjeni i prošireni program i opet bijaše jedini za to pozvani stalež, koji se za Izdaju „Behar", broje se u hrvatske književnike i rade �BEHAR IX na polju hrvatske književnosti. S toga, a i jer trećem imenu pored hrvatskoga i srpskoga ne može nigdje biti mjesta, obnovljeni će „Behar" biti hrvatski list. Obnovljeni „Behar" list je za zabavu i pouku, a redakcioni će odbor nastojati svim silama, da list iz­ drži na visini i da njime ispuni jednu veliku prazninu u hrvatskoj književnosti. „Behar" ima da bude ogledalo duševne snage, koja se je izvila i izdigla na najneodregjenijoj granici izmegju istoka i zapada. Donositi će štivo, kako u pjesmi tako i u prozi, poučno i zabavno, crpeno iz nepresušiva vrela narodne osebujnosti, iz prošlosti i sadašnjosti, najstrože pazeći na vjerske razlike u je­ dinstvenom narodu i na opravdane osjetljivosti, i ima­ jući vazda na umu, da je gajenje izrazito narodne književnosti i na zapadu bilo predtečom općim na­ rodnim preporodima. 403 Za taj preporod moramo se i mi spremati i, ra­ deći za nj, u nj vjerovati. „Behar" će takogjer otvarati hrvatskomu narodu bogatu riznicu istočnih književnosti, koje u Bosni i Hercegovini imadu vrsnih poznavaoca.' Hrvatska se književnost do danas nije mogla neposredno oboga­ ćivati plodovima turskoga, arapskoga i perzijskoga duha sav naš narod nije mogao da prati kulturni rad na Istoku. „Behar" će živo nastojati, da toj lijepoj zadaći udovolji. „Behar" će uza sve to još nastojati da prati kulturni rad zapada, pa sljubljujući tako u sebi dvije kulture, istok i zapad, „Behar" će morati da sljubIjuje i jedan narod raznih vjeroispovijesti, koji može i mora biti tim razvijeniji, što se grije na dva kul­ turna sunca, tim ljepši što je u svom razvoju različit ali u suštini ipak jedinstven. Osman Aziz. Sllvije St. Kranjčević. Portreti. = -—- - - (Prva slika). ...Znaš li, sinko, suza što je? „Znam: prvo je u njoj voda Klornatfije i fosfati. A budala moja mati Po odaji mrsko hoda, Kad joj pričam, suza što je". Možda i smrt nedaleka! Sve se ragja, sve se mori I sve. onda svejedno je!" ...Vrlo dobro moj junače! Sve je tako, kako reče: Suza, zanos, domovina Analizu svoju ima! Tek me nešto oko peče I u meni nešto plače. ...Znaš li, sinko, domak mili? „Što je — to je! Zemlje šaka, Uz to jošte niže vrsti, Gdjeno gusjar blatnih prsti Mudro laže i moljaka I o nekoj tlapi vili!" Bit će, da se nekud sjetih Na lugjaka, dernog Mehu, Što po svojoj zemlji pada I ljubi je — ko nikada I u glupom grli sm’jehu Pradjedovski odžak sveti! ...Znaš li, sinko, plamen što je, Te u srcu žarko gori? „Znam, bolest će biti neka, — S - gT " Mirza Safvet, Sarajevo, ----- --- Bekrijska ljubav. o) J o j J3* ^ ***!■ ć j * - » j c*l Kad pogledam tvoje lice, — Kad razgledam tvoje kretnje, Ja oborim oči niče — Neznajući šta da radim Od zanosa ii od smetnje; Pa se pitam: — Bože mio! — II sam vidjo, ii sam snio? Kada čujem slatke zvuke, Ah — iz tvoga jasna grla, Spopanu me mile muke; Mislim slušam glas Hizira Kraj jezera neumrla; Pa se pitam: i - Bože mio! II sam čuo, ii sam snio? Kada nam se sretnu oči, Obuzmu me čudni srsi; Srce hoće da iskoči, �BEHAR 404 IX Tad poviknem: kad te slavim, Hoću da sve zaboravim! Vidne zrake zapletu se, Miso s mišlju se zamrsi Reko bih ti — šta da reknem?! Ja preda te skromno kleknem. Zbogom vjero i moralu, — Zbogom sve, što meni smeta — Poklonit se idealu, Zbogom, zbogom oba sv’jetal Azra, — ja te ljubim silno. Ni u nebu ništ ne tražim, Kad se na tvom biću blažim. Kad još drhtnu usne žedne, A zamagle žarke oči, Onda moje strasti čedne U ljubavnom ognju planu; Tijelo se sve ukoči — M. Alaupović, Sarajevo. ------------- 1 Slike iz naše knjige. Luka Botić. jsok je čitava Dalmacija, osim Dubrovnika, drijemala mrtvim snom, koji ne mogaše da razbije ni zora dalmatinska, dotle je zanosna i oduševljena godina 1848. okup­ ljala mlade gjake dalmatinske još na gim­ nazijskim klupama. Braća se megju se slagala i hrabrila, podupirala i njegovala, bratimila se, da tim žešće zavole narod svoj i svu braću svoju. Išla je od usta do usta krilata riječ: Iz naroda za na­ rod. A da se narod iskreno ljubi, valja ga upoznati temeljito, proučiti mu život, običaje i jezik. I zavjeriše se, da se nekoliko izmegju njih rasije po domovini i da rade za sve one velike i plemenite idejale, koji su se ko munja širili iz Francuske, strujili kroz sva srca i vodili mladost u borbu za jedinstvo i slobodu narodnu. Srbija je bila zemlja slobodna, glasovita s Karagjorgja i Miloša, a Vuk je iznio obilato blago duše narodne. Tamo je vukla mladenačka fantazija gjake spljetske i zadarske, a odanle da se ko učitelji, književnici, vojvode i trgovci raspu po čitavom na­ rodu, da ga oslobagjaju i na nov život dižu. Da se oduži zavjetu svome, krene Luka Batić u bosanskom odijelu na put, probije se kroz Bosnu u vrlo opasno doba i stigne u Srbiju. Ustavi se dulje u Sarajevu, a romantičnu dušu mlada pjesnika zanese narodni život, pjesna i šargija. Ali na tom putu i nauči, da su i muslimani prava braća njegova, iste krvi i jezika, krasnih narodnih običaja, plemenite duše i iskrena srca. I prvi diže svoj glas Botić, da zakopa starinsku mržnju, da u ljubavi i bratstvu utopi toliku krv, što se vijekovima lijevala, da priljubi brata bratu, Kršća­ nina Turčinu, pa zaboravivši jadnu prošlost da braća ogrljena i izmirena pogju novim putevima zajedničkoj sreći i boljoj budućnosti. A taj glas, nov i nečuven, diže mlad pjesnik u ono doba, kada je i pjesma i pripovijetka kipjela mržnjom na Turke, prikazujuć ih krvopijama i sile- džijama, a u gorskom hajduku gledala zatočnika po­ gažene časti i poštenja, osvetnika muka i stradanja rajina. To je nov duh, što ga uvede u pjesmu i pri­ povijetku Botić pa je prošlo mnogo vremena, dok - emenita duša pjesnikova nagje u pjesmi srodne glasove. Na svom teškom putovanju naučio je Botić mnogo. Razgrnula se pred njim duša narodna, otvo­ rilo mu se na vrelu obilje narodne pjesme, lirske i epske; bogatstvo i jedrina nar. jezika; sanjarenje ro­ mantično ogrnulo se kićenim i šarenim plaštem, na­ rodno sijelo i ašikovanje, ćilik tamburice i žalosna jeka gusala stopila se s pjesmom jadovankom iz dje­ vojačkoga grla. Kratke i bone romantične zgode na­ rodne pjesme zaokružile se i zamrsile po uzoru ro­ mantičnoga epa talijanskoga u umjetničku kompozi­ ciju. Narodno vjerovanje o ljubavi i pobratimstvu, mekano srce djevojačko, slobodna desnica narodnih junaka, krv i mejdani, svatovi i otmica, tiho padanje južne noći, bogata priroda uz more i krš dalmatinski, vrijeme kada su Klis držali Turci i u Spljet na pazar dolazili, krvili se i tukli oko zidova palače Diokleci­ janove, sve se je to isplelo i stopilo s uspomenama nježne mladosti sa zanosnom dušom pjesnikovom, za­ lilo bolom njegova srca, izmučena i isplačena i s rogjenih i s narodnih rana. Pa i ako je taj narod ras­ komadan ko nikakav na svijetu s tri vjerozakona, dvoja slova, tri do četiri imena i stotinu ubitačnih predrasuda, opet je vjera pjesnikova tvrda i nagje zgodnu priliku, da zapjeva himnu slobodi, bez koje nema života, krjeposti ni ljepote. Za nju će se raz­ igrati i prašak pjesnikov u g obu. Nije u svoje pjesme pohranio Botić samo svoje jadove, u njima su bolovi i rane čitava naroda, on otjeća s narodom, diše za narod. Cilj je njegov, da Otkrije narodu svomu one istine, razgrne one osjećaje, što su svrha i sredstvo života, a kada se istina i dobro zaodije plemenitom haljinom poezije, dobivaju dvostruku snagu jer sjaju �IX BEHAR u punoj svjetlosti. Umjetna pjesma imade da žive o pjesmama i tradicijama narodnim, a slaba joj cijena, ako nije na temelju povijesti i tradicija narodnih, jer briše značaj i duh narodni. Pjesnika valja da narod razumije i sluša. I košto je smrt Smail age Čengića najljepši herojski ep, tako su Botićevi epi, osobito Pobratimstvo, najljepši rad na polju romantičnoga narodnoga epa. A u nečem i natkriljuje Botić Mažuranića. Dok je u Mažuranića krvava slika narodne borbe, muke: patnje teških vremena, osveta: mučki napadaj, u Botića je otvoreno srce narodno u najple­ menitijoj ljudskoj težnji — u ljubavi. U njoj se utaplja krv i mržnja; strast i osveta, ona pokreće junačke či­ nove na zemlji, a ne da mira ni u grobu onomu, koji se o nju ogriješio. Mažuranićevo je pričanje stegnuto i zbijeno, često i zamršeno. Botić pjeva jasno i glasno, da ga svako razumije i zavoli, u njega je sve narodno, ali probrano i oplemenjeno. Došavši u Biograd, nagje Botić sve zatvoreno, samo ga za vrijeme uze u kuću pjesnik Matija Ban, a onda ga ko sirotu Bošnjaka spremi u Zagreb. Te­ škom mukom nagje Botić hljeba ko vlastelinski či­ novnik na dvoru Biskupa Strosmajera, ali mu se i ta glužbica ote iz ruku, da pod zadnje dane života ostane bez krova i ognjišta. S Dalmacijom su ga neprestano vezale najnježnije veze, a vrela mu želja bila, da do­ bije u domovini svojoj kakovo učiteljsko mjesto. Aii i od toga ne bi ništa. Godine 1861. dogje ko narodni izaslanik u sabor hrvatski, odakle se vrati kući u Gjakovo bolan i satrven. Teški napori u mladosti, borba za koricu hljeba da prehrani sebe i kuću svoju, slomiše snagu tjelesnu i svališe u grob pjesnika, dok ne bijaše navršio ni trideset i treću godinu (1863.). Botić se je prvi put javio u Nevenu god. 1854. Pobratimstvom i nekim sitnijim pjesmama (Što će meni cvijeće svakojako? Tri muke bjeguncima, Srb ide u rat) pa pripovijetkom Dilber Hasan iz sarajev­ skoga života, gdje se crta nesretna ljubav kršćanske djevojke i momka muslimana. Pobratimstvom uhvati se Botić odmah u kolo ponajboljih pjesnika hrvatskih. Način pjevanja bijaše nov, prijedmet nenačet, a u pjesmi razgaljeno srce pjesnikovo i njegovih prijatelja. Dva su vjerna pobratima, Mijo Draganić i Mijo Radmilović, braća nerogjena, a više nego i rogjena. 1 sasvim su jednaki: i po licu i po junačkom odijelu i oružju. Svatovi su i idu u stolac po djevojku, hoće da ožene Draganića. I Turci im idu u svatove, ali na 405 povratku zametne se kavga na Raškršćima, a Draga­ nić pogine. Sav ostali dio Pobratimstva nije do po­ tanko crtanje boli Radmilovićeve za poginulim pobra­ timom. Te teške i duboke žalosti ne može da olakša ni žarka ljubav krasne kćeri Ajagićeve, umiljate Ajke, što Radmilovića pušta iz tamnice, s njim bježi, osta­ vivši roditelje svoje, ponositu Pakulu i zeleno Skadarsko jezero pa da s njime žive u zelenoj gori, da ga tješi plavim očima i mirisom djevojačke duše. Nema junak mirna dana ni spokojne noći. Šve mu na san izlazi sjena pobratimova i vodi- ga na krvava Raškršća. Mijo misli, da je pobratim željan osvete, ali on mu kazuje, što mu u grobu ne da otpočinuti. Kada su jednom pobratimi jašili kroz Livno, gledala ih s pendžera djevojka Šerifa, a Draganić joj se os­ mjehnuo i primio kiticu cvijeta, što mu je s prozora bacila. Nesretna djevojka dvorove ostavila i pošla da traži junaka. Ali svoj je grijeh Draganić smrću okajao u času, kada je drugu djevojku kući vodio. I Ajagić pošao u potjeru za svojim djetetom, popalio dvorove Radmilovićeve. Na Raškršćima se opet zametne krvava kavga. Ajagić pade, teško ranjen, ali još imade snage, da ubije i svoje rogjeno dijete, koje je ocu na grudi bilo palo. I Šerifu, koja izdahnu na prsima Radmilovićevim, misleći da je Draganić, i jadnu Ajku zako­ paju na Raškršćima, gdje je bio i grob Draganićev i njegove Cvijete, a okolo sade visoke jele, navraćaju studenu vodu, da teče kroz miris i cvijeće. Radmilović zove svu braću i prijatelje na Raškršća, pa ili da se odrvaju neprijatelju ili da izginu i svojom krvlju zabrinu sve dušmane narodne. Drugi je ep Botićev Bijedna Mara, historička pripovijest iz narodnoga života u Dalmaciji u drugoj polovini XVI. vijeka. Štampana je u Zagrebu 1861. Tu se crta nesretna ljubav Spljećanke Mare, s mladim Turčinom Adilom iz Kliša. Botić je uveo u radnju i nekoga narodnoga pjevača, a u njem prikazao sebe sama, sveti poziv pjesnički i žarku ljubav za svoj rogjeni grad Spljet i lijepu spljetsku okolicu. Uz sve ljepote vile Botićeve ostaje Bijedna Mara za Pobra­ timstvom. Još je slabiji treći ep Botićev Petar Bačić (štampan 1862.). Ljubav pučanina Bačića i plemenite Jelice Albertijeve, s kojom bježi, ali padne junački u boju. U romantični splet unio je Botić i sliku okršaja i bojeva izmegj Spljećana i Turaka Klišana, a Januš begu prikazao plemenita prijatelja i pomoćnika Bačićeva. �406 BEHAR IX O sm an -A zlz: = = = = = Svijet za sebe. (Iz sbirke „S puta i ce ste- .) ad se je jednoga ljeta vraćao kući, nadje se iznenada u rodnom gradu sa svojim starim znancem i drugom iz škole, Dževadom. Susret je bio prijateljski, usrdan, makar da već preko pet godina nije čuo jedan za drugoga. Dok su bili u školi drugovali i prijateljivali kao dva rodjena brata, a kad svršili, onda se rastali: Džemal otišao u bijeli svijet na vi­ soke. škole, a Dževad ostao na očevu ognjištu i bavio se gospodarstvom. — Koliko ostaješ ovdje? — Dan, dva. — Mani! — sparno je ovdje, da Bog sačuva! — Idemo meni na selo: sam sam; — tamo je hladovina i lijepo ćemo se provesti dan dva. — Pa dobro! — Sutra? — S utra! I sutri dan već rano u jutro sjedili su u kolima Džemal i Dževad i jurili niz prostrano polje. Jutro bilo sumorno i sparno; po nebu se prevukli tanki, bijeli oblačci, kroz koje su prodirale — rek bi — umorno i lijeno prve zrake jutarnjeg sunca. Dva se druga zavela u razgovore o djetinjstvu, školi i prvom mladovanju, te nijesu skoro ni opazili da je već prigrijalo. Sunce je dobrahno poodskočilo, po nebu se razrijedili i onako tanki oblačići, zavladala vrućina, prava ljetna žega, koja je tim nesnosnija postajala, što su se oko njih i ispred njih natiskivali sve gušći i gušći oblaci ‘prašine, one sitne lugaste prašine, što i za gilo stiska i za oči peče. Po znojnim konjima naslagala se silna prašina, a jadne životinje nešto od umora, nešto opet od silne žege i dosadnih muha čas zastajale, čas opet nogama na stranu derale i glavom uzmahivale, da su se kola tresla. Kočijaš se potulio i nemilosrdno pucketa po konjima, samo da bi što prije umakao nesnosnoj sunčanoj pripeci i zagušljivoj prašini. — Baš je pripeklo! — reče Džemal iza malo šutnje. — Evo sad ćemo svrnuti preko njiva i odmah smo u kuli, a tamo je već hlad — nadoveže Dževad pokazujući mu suncobranom kulu, koja se iz daleka u razmaku od jedan čejrek šahata ukazivala onamo na onom brežuljku u kiti zelena stabalja. — Hvala Bogu! — odahnu Džemal veselo, kad su kola stala pred kulu na široku ledinu, na kojoj su se seoska djeca igrala klisa. — Eto age!.... razbježaše se djeca, kad opaziše aginska kola. — Mujčine, amo! — raspremaj kulu, loži tfatru,.. kahvu...., vodu, brzo!.... — razmahao se Dževad, dok se Džemal sklonuo pod kulu u hlad, jedva čekajući, da Mujčin otvori avlijska vrata. Kula je bila na pouzdignutom humku, okružena visokim i krošnjastim hrastovima i kitnjastim omorikama, a ispod nje pukla široka i prostrana ledina. Odmah iznad kule zelena i lijepa uredjena bašča, kroz koju protiče bistri potočić, slijevajući se niz oni humak dolje na ledinu, odavle preko oranica i livada, da se napokon izgubi u rijeci, što no podno sela teče. Dalje iznad bašče, pod onim brdeljkom zeleni se gust i prostran gaj, koji se prema kuli- rastavlja u dva jednaka rukava, čineći tako u sredini široku, bujnu prodfi. U vrhu prodoli a ispod jednog stoljetnog hrasta izvire vrelo, bistro i studeno, osipi ju ći se kao zrnje biserovo niz onu strmen. Inače u tom gajiću lijepo, podina čista i travom obrasla, a kad i ponajvećma sunce pripeče, tu je dobar hlad, dok je na izvoru pod onim hrastom pravo milinje. Dževad bi više puta a i obično odilazio u polje, na njive, a Džemal bi sam za rana rosna jutra obigravao kojekuda naokolo a onda se vratio u kulu. Gdješto bi opet oba zajedno zašla po cijeli dan po selu daleko, ili se o sunčanoj pripeci izvalili na ćilim u gaju pod brijestove. Džemal bi ispod glave podvaljenih ruku buljio u blještavi dan i pratio sve one razne glasove s ka­ mena, s travke, sa svake grane, ili se nadvio nad omašnu knjigu, koju je sa sobom donio. — Ama šta je ovo Džemalbegu? — znali su se u kmeta često puta upitati, čudeći se, što toliko zuri u knjige. — Čudno — šta ima od^oga? — Hm — neka g a ------ šare dosta, izist ništa! — zavrnula bi koja kmetica glavom i primakla se vatri, gdje sigurava večeru svome mladomu agi i Džemalu. Kad bi se uzeo hvatati mrak, Džemal bi odlo­ žio knjigu, protegao Se, malo zamislio — valjda o onomu, što je čitao — — pak se onda oprućio i i digao, da „malo protegne nogama". Izišao bi pred obor, uzšetao se, ogledavao po onom kraju, u komu je tek sada zapazio svaku stienu, svaki kamen, gdje su se mijenjali baščeluci s oranicama. To se sve splilo u jednu liepu, cjelovitu sliku — i odtuda bi motrio, kako se rudi i sjaji večernje nebo, kako se sve više i više okolna brda zavijaju u tamno modrilo, kako se onaj prostor pred njim — i žita i sva zelen gubi sve više i više u tamnoj magli, da bi mu �IX BEHAR u očima treperilo i drhtalo. A od svuda u naokolo, iz svakoga ugla, svakoga drveta i travke i klasa i busena odjekivalo množtvo svakojakih, krupnijih i sitnijih glasova, ispresijecanih, sikutljivih, zaobljenih, razliegalo se oglasivanje stoke, bronzanje ili hrzaj izmorenih konja. Džemal bi pozorno slušao te glasove, kao da su mu prijali, kao da ih je razumijevao, udisao izmiješani miris, koji ga je zadahnjivao, napinjao se da čuje daleku jeku pjesme — a kad bi pod sobom sasma u blizini očuo kmetovu stoku, nad­ vio bi se malo bolje, da gleda gdje se jagme koze jedna mimo druge, ovce i krave. — Mejruša, jesi li se umorila, a? — upitao bi on čobanicu, kmetovu kćer, kad bi i ona već posve izbila pred obor. Mejruša bi samo pognula glavu — valjda se zastidila, i omahnula šipkom po stoki, da ju tobož potjera. Pri tom bi kao u neprilici potegla za okrugu i namještala je — kod uha. — Kako si, Mejruša, a? Mejruša hitro baci na nj plašljivi pogled, pa opet preda se. — Dobro! A pri tom bi se u onome sumraku jasno za­ sjalo njezino oko. Lijepe su joj, crne oči bile ovelike. Ni Dževad, ni Džemal nikada nisu htjeli prije večerati, nego u isto doba, kad i u kmetovoj kući. Pozvali bi sebi i kmeta Mujčina, i onda bi im još sladja bila ona gusta kuhanija od kukuruzna brašna, polivena kiselinom i mirisnim maslom. Po večeri bi izišli pred kulu i sjeli na travu, na hladovini — pa udri u razgovor. Još bi se privukao koji iz komšiluka, te bi svi slušali, što pripovijeda mladi aga, što kazuje Džemal. Nu Džemal je najvolio, kad bi seljaci pripo­ vijedali o svojim stvarima i zgodama, koje su doživili. Džemal kao da je slutio sve ono, što kazuju — ali je ipak sve pozorno slušao, pažljivo, gotovo pobožno. Često put bi i nehote udario u smijeh, čuvši, kako seljak pojima i shvaća pojedine stvari i dogagjaje. i — Koliko li razlike izmegju nas! Ovo je posebni svijet za s e -------mi se vidimo i znademo po imenu, al jedan drugoga ne razumijemo! — uzkliknuo je Džemal u sebi, kad je pripovijedao o gradu, gdje da su jedni te isti ljudi kao i ovdje na selu — a oni ne mogli vjerovati, da su jednaki šeherlijama. Džemal se' je uvijek rano dizao — al jednoga jutra bio je osobito rano na nogama. Izišao na dvor i hodao se pred kulom. Dževad je još slatko hrkao. Još nije bio dan lijepo raztjerao mraka — al je nebo bilo vedro, te sve više i više pucalo, svjetlo se danje prelijevalo podnebjem i razganjalo jutrnji polu­ mrak. Iza kule upravo zasitnili papci stoke pa Džemal podje tamo, upravo neproračunano, tek od neke nesvijestne radoznalosti-------ta nije mu baš 407 bilo toliko do toga, da vidi, kako stoka izlazi, jer se je dosta nagledao. Nešto ga je povuklo da gleda. Uranila, Mejruša! — doviknu on Mejri, koja je podaleko tamo za stokom bila i primicala se, go­ neći ju pred sobom, Mejruša omahivala i jednom i drugom rukom oko sebe, udarala- šipkom po uzduhu. Koze kao pomamne oblijeću, zatrkuju se oko nje, otaru joj se o ko­ šulju od banbazine, o šarenu bošču, pak se podbodu naprijed. Mejruša pognuta glavom — a prekrila ju tankom jemenijom, ispod koje je virio crveni fesić, izDod njega opet sjajna ko ugljen crna kosa. U ruci je nosila pletivo. Džemal nije bacio oka s nje — tako mu je bilo zapelo o nju. A bila je Mejruša li­ jepa i jedra stasa, povisoka i tankovijata. — Šta ti je, Mejruša b6na ne bila — javi joj se opet Džemal, kad je bila gotovo pred njim. Mejruša digne glavu i pogleda Džemala — a njemu kao da se stuži. Iznenadi ga tužan izraz na njezinom lijepom, pravilnom licu, koje je bilo još zanimivije i primamnije, što je bilo malo opaljeno: doj­ mi ga se turoban pogled njezinih crnih i plametnih oijiju, što su se bile gotovo napunile sjajnim suzama. Džemalu ne bijaše milo a ni pravo vidjeti tu mladu i lijepu djevojku, tako raztuženu. Činilo mu se bar, da joj se je nešto dogodilo — doma je izružili, preko­ rili, ii joj koje glave iz stoke nestalo-----------šta li. — A, Mejruša, šta ti je? — upita ju upravo nježno Džemal, kao da se je jedan dio nepoznate mu Mejrušine tuge prelio i na nj, u njegovo srdce. Dobro srdce ima osjećaja za svoga bližnjega. Mejruša ga na to pogleda s pouzdanjem i nekom nijemom hvalom — a u očima joj se mutile suze. Sbilja je bila lijepa — osobito u ovaj čas! — Kaži mi, vjere ti — šta ti je? — napane Džemal jače na nju, donekle i zapovijedajućim glasom. — Srednji mi brat — znaš ga, Ale, — ništa što je živ! — Šta, boluje? — začudi se netko iza Džemala. Džemal se okrene. Dževad se bio digao i prispio na Mejrušin odgovor. I on se je sam začudio, jer evo koliko je na selu, još mu nitko ne kaza, da Ale boluje. — Ljuto " — tko zna — — — mogao bi Bog dati, da ga još večeras zatečem. Na umoru je! — laganije izusti Mejruša, okrenu glavom te jemenijom kradomice otare oči. Pa onda podiže ruke, zamahnu šibkom i bijesno potjera stoku pred sobom. I letilo stado, a za njim Mejruša, što je brže mogla, dok sasma ne zamače. Još se samo iz daleka čulo gdje viče: — Ks, ks! vuk te izio! Džemal popostade malo tu, pa onda podje da vidi koga od kuće i upita, kako je bolešniku. Upravo Mujčin izlazio iz kuće. �408 BEHAR — Zar ti je Ale bolestan? — A što nam ne kaza? — iz daljega priupita i Dževad. — A što bih... — slegnu Mujčin ramenima. — Kako mu je? — Eh, dat će Bog i bolje... Onako, — leži. — Meni Mejruša veli, da je posve rdjavo. — Ne će biti — ta znaš, kakve su žene. One vazda vele da je gore nego što jest. Jutros mu je malo lakše — a dat će Bog!.... I Mujčin je brzo otišao za poslom. Kod kuće samo ostala Mujčinova žena Saja i dvoje sitne djece. Najstariji sin — bez ruke — otišao nekud po poslu u grad; oni ga poslali i tako se preko dana sve razbjeglo, kao’ obično. Ono su jutro i Džemal i Dže­ vad i deset puta upitali Saju, kako joj je sinu, a ona odgovarala smeteno i jadno. Ni jednom se nije dalo daleko od kule. Po podne se Džemal i Dževad izvalili pod brijestom. Dževad stisnuo oči, a Džemal čitao, kad ih nešto prenu. Mujinica izišla na vrelo, da zahvaća vodu. Džemal podiže glavu, da ju bolje vidi. — Šta — zar je Ali gore? — upita ju on, kad vidje, kako su joj oči od suza nabrekle — A ništa već što diše! Već evo ću da ga malo zamamim vodom. Starijega mi sina još nema iz grada — a poslali smo ga, da bolestniku donese kakva lijeka! Džemal je htio upitati, kakva to lijeka, al se nije odvažio, misleći, da bi mogao dugim zapitkivanjem i odviše mater raztužiti. Sutri dan ju opet Džemal pitao za Alino zdravlje. — A nikako! — slegnu žena ramenima. Vratio mi se sin iz grada. Kupio uz put pirinča i šećera za bolestnika... Dat će dobri Bog... I tako to trajalo još nekoliko dana. Jedno po podne — upravo u petak — začuje Džemal iz kuće jecanje. Jecanje je bilo potiho — al' ga se ljuto kosnulo. Skoči da i sam zaviri u kuću. Prije u nju nije ni zavirivao. Iznutra mračna i zadimljena — jedva Što vidiš. Pod je gola zemlja, a puna jamica. Dalje ništa nije vidio. Ulazeć odmah mu s lijeve strane na otvorena i crna vratašca pade u oči slabo svjetlo. Malo zastane — i podje unutra. Uzahan to odjelak kuće, isto mračan, crn i trošan i gol, kao i onaj prednji dio. U prvi mah nije ništa opazio, do li nešto slabe vatre na ognjištu. Kad se malo razabra i kad mu se oko priviklo na taj sumrak, lagano se kao i prestravljeno privuče na tanki zid — čatmu — opleten i zamazan ilovačom, koja se ni ne poznaje. Ondje pred njim razasuto nešto slame, po slami hasura, a na njoj ukočen gotovo bolesnik — miran, nepomičan, žut kao što je žuta ona čadja, što se nad njim po ljesi uhvatila. Samo što očima prevrće te IX kadkad prigušeno odahne. Preko njega prevukli p0 krivku, rutavu i izderanu, crnu; sjaja i danjega svjeti* nije toliko dopiralo, da bi mogao vidjeti i uzglavij* Al i to se nekako jadno i sirotno činilo. Džemal se ustobočio uz čatmu, a Dževad se raširio rukama na vratima. — Sine moj, Ale! Pogledaj — vidi — evo do­ šao ti je naš mladi aga, da vidi kako si! — javi Sg mekim, tresućim glasom Mujinica bolesniku. A Ale ne okrenu glave, već samo osvrnu pogled, koliko je mogao. A onaj pogled — kakav je bio! Džemal se je vas otresao, kao što je u sebi drhtao gledajući one žive kosti u onom siromaštvu Nije mogao više izdržati. Htio je i sam, da barem nešto bolesnika upita — al mu riječ zape, poposta — pa se okrene na vrata. Pognu glavu. Za njim podje i Mujinica, da ga isprati. Zaustavi ga na pragu. — Šta ću, Bog ti dao? - - pogleda ga ona i očajno i bolno i s nadom i s pouzdanjem. Bila je neka sila u tom pogledu. Džemal nije znao naći odgovora. — Tužna ja! A sve sam mu radila — i sutliju mu varila, i šećera i tr a v a ------- i eto! Da mi je — pfisto — još limuna, ne bi li mu to pomoglo? Al gdje ćeš — nije mi prije palo na pamet! Džemal zapeo očima u krošnje brijestova. — Pa sam mu i zagasivala, šta ću, i to more pomoći....,, — Veliš limuna? — priupita iznenada Dževad. — Čini mi se, da ja im a m ----- — stani.... Al za što mi niste prije rekli, da boluje? Ni ne čekajući odgovora uleti u kulu. Malo za tim iznese dva limuna. Mujinica mu nije mogla riječima zahvaliti, a i Dževadu je to valjda milo bilo — — jer gledajući ju onako od brige oslabljenu, krvavih, zaplakanih očiju — zar da još sluša plačan glas? Onako nijemo — — često put je ugodnije i sladje. Tu večer’nije Mujčin s njima večerao. Jutrom rano Džemal izišao u šetnju, a Dževad izjahao. Zvao je i Džemala, al on nije htio. Na večer nikoga nisu tražili iz kmetove kuće, već sam Mujčin dodje k njima. — Šta je, Mujčine? Mujčin je upravo dlanom otrao jedno oko. — Kako je? — .Pred ahšam je umro! — odgovori Mujčin, pa malo ušuti. — Šteta za kuću — nastavi opet — na­ vršio devetnaestu, a bio dobar radnik i u polju i gdje h o ćeš!-------Eh, volja Božja — Bog dao, Bog uzeo! — uzdahnu Mujčin. Cijelu večer, cijelu noć Džemal se nije mogao smiriti. Uznemiren prevraća se s jedne strane na �IX BEHAR drugu. Tek negdje pred zoru prevari ga malo san i odpočinu. Rosno i svježe jutro probijalo na mali otvoreni prozor, pred kojim se je razgranalo visoka murva. Tek se vedro nebo s prikrajka počelo ruditi, gdje se je rastanjio gotovo prozirni veo svijetloga, dugoga oblačka. Okolica se budila i oživljavala, a on još lež^o izvaljen, rukama pod glavom. Već kad se istom prosuše prvi sunčani traci, ustade, i kuo bježeći izidje iz kuće, pa stade daleko tamo kod obora. Lijepo jutro; osvanuo lijep dan, ugodan i mio. Pod prtim tracima još blagoga sunca odsijeva rosa kao alemovi po lišću i travi; s neba se uzeo i zadnji oblačić, a uzduh bio svjež i mirisan. U prvi mah se začudi, kako svijet ne idje poslu ■«— al se tek sjeti, da je Ali-džun, ne­ radni dan. Širilo mu se srce od te krasote — pa kao da je cijelu noć prespavao, Iako podskoči i uzpe se malo više gori iiz brdo, nad drijenove, da se još više nauživa. Kroz jutrnje glasove i šum dopre mu do ušiju glasniji razgovor iz kmetove kuće, a uz glasove kao da je čuo i prigušeno jecanje. Znao je i pogodio, što je moglo biti.... On nije htio, ne imajući odvažnosti, ii nije mo­ gao valjda zanesen krasnim jutrom ------ on nije htio pomisliti, kako ovaj čas mora biti u Mujčin ovoj kući, pak se okrenu, da se bolje ogledava oko sebe. Al loveći očima oko sebe naokolo — pogleda i pod obor. Kao da ga nešto strese. Četiri čovjeka nose megju sobom omotana mrtvaca na nosilima stavili dva 409 kolca, koja su odozdol poduhvaćena daskom, pak svak drži za jedan držak, i gazaju opancima po rosnoj travi, po kojoj se je prelijevalo jutrnje sunce, prosipljući se po njima i po mrtvacu. Uperili da ga nose pred džamiju — podaleko tamo. A bilo je lijepo, krasno jutro, sve kan da je pje­ valo i kliktalo od milinja. — Ovako naši ljudi umiru! — sumrtvo ispade Džemalu na usta, i ostade tu na mjestu ni ne mi­ čući se. Džemal nije mogao tu više ostati. Nagovorio Dževada — i treći dan podjoše u grad. Lijepo se oprostili s Mujom i njegovom ženom. — Na, Mejruša! — na večer u oči polaska pokuči Dževad svoj safun Mejruši, da bude njoj. Mejruši se nasmiješi lice, a od uzbudjenosti i ve­ sela iznenadjenja tako se strese, da joj niz ramena padoše dva kraja jemenije. Primi safun i stidnim se pogledom zahvali mladome agi. — Kako je naš aga dobar! — reče kmetica i ponosnim i zahvalnim glasom. — Čudno! — mislio je sutridan Džemal u sebi, putujući u grad. — Kako brzo prežališe ono, što im smrt ugrabi. Čudno.----------I padne mu na um, kako mu je Dževad pričao, da im je pred nekoliko nestalo jedne koze, pa kako su je posvuda tražili i za njom žalili punih osam dana. A u Mujčinovoj kući ostao život kako je bio i davno, davno prije: trud i rad.... Esad ef. K ulović:— ■■■■- ------— Gospogja Maintenon svojoj nećakinji. Prevod s franceskoga. = A znaš li Ti, sjutra, kad kralj umre, da Te ne reviše Te volim, draga moja nećakinjo, a da Te ne upozorim na Tvoje pogrješke. Ja to će ni njegov nasljednik, ni svi drugi, što Te sada kažem i drugim gospojicama, koje su s miluju, ni pogledati — ni Tebe ni Saint-Cyr? Tobom u Saint-Cyru, pa kako bih Tebe tako Ako kralj umre prije, nego se Ti udaš, uzet će zanemarila, kad Te volim k6 svoju vlastitu kćerku! Te koji siromašni plemić iz pokrajine sa malo imetka a puno oholosti. Da, ako se za mojeg života udaš, Tvoja oholost nikako mi se ne svigja. Ili su te za kakva velikaša, štovat će Te, dok sam ja živa, a Tvoje drugarice tome krive, ili si Ti i njih na to na­ kad mene nestane, onda će te cijeniti toliko, koliko vela, ja ne znam, ali svakako, ako se toga ne progješ, mu se budeš dopadala, a dopasti mu se ne možeš, pak ne budeš umiljata i ponizna, svatko će te prezi­ već ako budeš blaga i Ijubezna, — a toga, žali bože, rati. Takovo ponosito držanje, nikome se ne svigja! u Tebe nema. Nije to nikakva sumnja protiv Tebe, Valjda Ti misliš, da si važna za to, jer si odhranjena nego ja vidim, da si vrlo ohola. Ti znaš na pamet u kući, gdje svaki dan, njegovo veličanstvo kralj sve mudre knjige, ali koja korist od toga, kad ih še ne držiš? dolazi. f �410 BEHAR Ne zaboravi, da je Tvoja tetka usrećila Tvoga oca, pa će ona i Tebe usrećiti, a Ti još uvijek ne znaš da cijeniš ono, što ti se čini! Ti bi htjela uzvisiti se i nad svoju tetku. Nemoj si toliko laskati. Ja sam vrlo malena stvar, a Ti si posve ništa. Ja to govorim Tebi, ko velikoj djevojci, jer si Ti zaista duhovita. Ali ja bih IX drage volje pristala i na manju Tvoju duhovitost, da ostaviš tu (pred svijetom ogavnu a pred Bosom zločinačku) nadutost. Hoću, da Te na mojem povratku, nagjem čednu ljupku, bojažljivu i poslušnu, pa ću Te onda više voljeti. Znaš kako mi je teško kad Te ružim, a i kako mi je drago, kad to činim! O sm an -A ziz: Silvije. ored buke svakidnevne borbe, u kojoj se kad vidi, da je gdje zamro ponos ljudski, plače, jer rijedko kada može da razabere glas raz­ je narod morao razasuti u tutanj, po neplodnim ledi­ bora, posred ove neshvatljive ratne vike, nama, po morskim dubinama svoje junačke vrline, koja se zove život i razvoj naroda, u ko­ svoje momačke kosti. „Uskočke elegije“ su odraz tih jem se prvijencem i vojskovodjom izvikiva njegovih boli, toga pjesnikovog jauka. onaj, koji — zahvaljujući tjelesnoj snazi i A on, kako i jer voli svoj narod, voli sve one, ustrojstvu — imade najjače grlo, posred kaljuže kojivrtose pate, kao i taj narod. Bijeda drugih nalazi glavanja i grijehova, što se čine i hotomice i u ludosti odziva u njegovu srcu, i on, pjesnik radnoga svoga a sve na račun otačbine — posred toga svega spo­ naroda, ljubi sa štovanjem žuljnu ruku i mučne naminjemo se radenika, koji je najmanje vikao, al čiji bore umornoga radnika, koji svojim znojem natapa će se glas trajno razlijegati, jer je glas sa strune pjes­ zemlju novim blagoslovom. Tomu radu umornoga nika, koji osjeća, ljubi, koji bjesni i udara, glas pjes­ radnika pjeva himnu i traži priznanje, iznosi slavu, nika, kojega samo njegovo srce pohara i pojede. koja je viša od svih slava, što sjedjahu na tronovima. Taj radenik je Silvije. Radništvo je poluga ljudskog napredka, snažnija od Ima ravnih dvadesetpet godina dana, što je na­ žezla, a u radu se odrazuje pravo plemstvo, plemstvo peo strune na svojim guslama, da nam izvija s njih duše, koja ruši predsude, dok prosvjeta bfidi pravo. pjesme, jer ga je otačbina pjesmi rodila i žrtvovala, da mu se srce cijepa i lomi, kako je to pjesnikov Slavitelj rada, uvjeren, da rad diže svijest i po­ udes. nos, da budi ljudsko dostojanstvo, progoni nemilice Rodio se je pod Nehajem na kamenu, što ga servilnost, tromost i mlohavost, koja oduzimlje čov­ hrvatsko more oplakiva, a došao je medju nas, domu jeku sve ono, što ga čini čovjekom, koja mu oduzim­ svome, da ovdje radi. I radio je i tukao se kroz svi­ lje njegovo dostojanstvo. Gospodskom psiću Kastoru jet i živio je, opažao, osjećao i u stihove nizao svoje upravlja svoje jedke riječi, koje je namijenio druš­ osjećaje, i stvorio je svoje doba u hrvatskom pro­ tvenoj rastrbvanosti i gnjileži, na kojoj se udobno sun­ svjetnom životu, koji je odraz, slika prilika, u kojima čaju beznačajnici. Ni gospodski mu psić Kastor ne žive hrvatski narod. bi bio, kakav jest, da vještinu umiljavanja i ulizivanja nije naučio — od ljudi. A Silvije ljubi ovaj naš rastrgani narod, koji je bio velik, jer je bio svoj i nerazdvojen, plače nad njim, A taj isti pjesnik domovinske ljubavi, pjesnik jer ga je vrijeme razcijepalo, dok je zemlja zasula rada i čovjeka, ujedno je i pjesnik očaja, gledajući i spomenike njegove veličine, al i na ruševinama na­ razmišljajući p tomu, kako je čovjek i sada kao i u rodnima stoji nadajući se i proričući novo, sretnije davne davnine jednako iskvaren, nemilosrdan, te se doba narodnoga života. Toj svojoj ljubavi, bolima i u očaju pita, pa za što je čovjek? Za to i njegov nadi daje Silvije snažna izraza u svojim pjesmama; posljednji Adam umirući urezuje noktom u led na ploča kralja Zvonimira potiče ga, da očajno zatuži, ekvatoru — zadnji upitnik. ali ga budeći se život naroda osvježava i pridiže, te pun vjere kliče, da svijest naroda ne će mrijeti, ne Silvije je rogjeni pjesnik snažne zamisli, snažnih će proći, jer se narod počimlje dozivati svoje prošlo­ osjećaja. On je pjesnik čovjekov, čovjekova udesa, sti i veličine. a tko ga ne razumije, traži u njemu filozofa i u nje­ I vjerujući u novi život naroda, on ga budi oštrim govim radovima tragove filozofskih sistema. Nu Sil­ bičem, omašćenim u vlastitu krv, satirom, koja ne vije nije pjevao, da filozofira, već on pjeva, jer osje­ oprašta ni jednu mahanu, ni jedan porok. Peče ga, ća, ljubi dobro, mrzi zlo, on pjeva jer f �BEHAR IX Bog je meni pjevat rek6, I ja vršim božju volju — I ja jedem srce svoje! Tko ne može osjećati sve, kao što on osjeća, tko ne može ljubit i mrzit kao on — taj ne može da razumije njegove poezije, koja sve uključuje i o svemu se zaustavlja. Silvije je velik pjesnik za to, jer je pje­ vao srdcem i jer nije filozofirao pjevajući. * Bolešću shrvan Silvije doživljuje dvadesetpetgodišnjicu svoga pjesničkoga rada, dvadesetpet godi­ 411 na kulturnoga nastojanja — i to je najgorča pjesma u pjesnikovu životu. I udes sam kao da mu je zavidio jakosti duše i njegovom velikom duhu, pak ga je ob o rio -------svalio ga u tjelesne boli. Ali Silvije se i iz njih diže, osjeća i pjeva, jer ga ni bol ne ništi, a još ga više može okrijepiti pojava, da ga Bosna i Hercegovina u ime svega razdijeljenoga naroda ma­ kar i skromno slavi, ona ista Bosna i Hercegovina, u kojoj je proveo svoj vijek u radu, svijestan, da je u svom domu i na svom pragu! �BEHAR 412 IX Tugom lr A lau pović: = = = = = Pobratimu Silviju. Uz dvadeset i pet-godišnjicu — književnog rada. punome jeku mladosti i snage Sa obala morskih došao si k nama. Donio nam gusle zamamne i drage I u njima blaga — po izbor, pjesama. Dovela Te ljubav i veliko srce Pastorčadi crnoj tolikih vijekova, Da istočiš do dna plemenite krvce U prepunu čašu bola i jadova. U sretnijih, brate, sjediljke se kupe U slavi i časti, kad pjesnika krune; Povija se zemlja od momačke lupe, Od papuča mekih i od noge pune: Ko mrtvačka pjesma naša slava svaka; U teškome grču trne nad i vjera, Gubeć se i leteć kao sjeti oblaka, Kad ga nago vjetar niz strmine tjera. Mnoga su se gladna povijala jata, Da ispiju mozak s osušenih kosti: Nezasitne duše misle naći zlata, Gdje ni crvu nije zalogaja dosti. Appstoli znanja, prosvjete, slobode, Znadeš, oduvijek kako piju, sišu, A kukavna djeca, što ih grijehom rode, U knjigama pravde imena im pišu!.... A Danica Tebe s ljutim bolom pita: Jesi li me sretno dočekao ranu? I nosi Ti opet na pregršte mita Čemera i jeda za okrjepu danu. Pa to Ti je, brate, stajalište prvo Na mučnome putu za patničko čelo, Jaki bol je tvoju žarku dušu shrvč A1 ti ćeš se opet preporodit smjelo! Megju braćom svojom mučenik si i Ti. Takove su naše slasti i ponude: Komadati dušu i kap krvi piti Zadnju, otrovanu za sićušne trude, Da izvedeš na dan roblje iz zindana, Što kroz tminu pišti i kroz maglu jeca Pa ne traži sebi ni sunca ni dana, Samo dršćuć vapi: kuda će nam djeca?!... Ne damo Ti klonut, zar nedopjevanu Da ostaviš pjesmu trzanja i bola? Skidat ćemo rosu prozorkinju ranu Sa srca i duše. Ko siročad gola Plamenom i krvlju zal’jevat Ti snagu, Dok se ispneš uman na strmu Golgotu I pogledaš mirno svoju zemlju dragu, Osjetiv bar malu za žrtve milotu. Josip Milaković:= Silvije Strahimir Kranjčević. B iografsko-bibliografski nacrt. Ne umijem ništa reći, Što nij’ srcu na uzdahu. Kranjčević. ijaše to god. 1883. Na Jelačićevu trgu u Pon- čitala jedna na uredništvo „Vile" netom stigla pjesma, gračevoj kući u Zagrebu otvorena bijaše a megju nama odjekne glas: „To je pjesma! To je hrvatska knjižara, koja bijaše stjecište mla- pjesma! Taj će vam biti najbolji hrvatski pjesnik 1“ gje hrvatske pravaške generacije, a naročito Kumičić uze pjesmu u ruke i — kako bijaše nas mladih književnika. Odatle se širom rodoljubne sadržine — pročita je glasno, ak ce n tira ­ hrvatskih krajeva razašiljala tako omiljela jući je nekim osobitim zanosnim naglasom, a saznavši, „Hrvatska vila", koja je prije izlazila na Sušaku, no pjesma od Senjanina, reče ponosno: „Ma to je da je radi tehničkih i radi mnogih drugih poteškoća pre­ jedan od naših 1 Bravisimol" selila u Zagreb, gdje se tiskala u Albrechtovoj tiskari. Pjesma ode isti dan u tiskaru, a prvoga kolo­ Jednog srpanjskog dana stupimo u knjižaru po­ voza — dakle taman prije 25 godina — izagje u 8. kojni Evgenije Kumičić i ja, kad tamo, tu se taman broju „Hrv. vile" pod naslovom „Zavjet" i — biće f �BEHAR IX valjada po želji pjesnikovoj — sa okrnutim potpisom Silv. Kr. Tema joj je spram one Horačeve: „Slatko je i časno za otadžbinu umrijeti", te odiše duhom naših rodoljubnih davorija. Makar da ta pjesma ne odaje nikoje odlike, koje učiniše Kranjčevića prvakom današnjeg hrvat­ skog Parnasa, ja se toga časa uvijek ugodno sjetim, kadgod je govor o Kranjčevićevoj poeziji, kome je neka čudna i zagonetna slutnja prorekla po njegovu prvencu pjesničku slavu i veličinu.... * * * Kranjčević bijaše tada baš svršavao gimnazijalne nauke. Osokoljen time, što mu je pjesma izašla u naj­ omiljenijem i najsjajnije opremljenom-hrvatskom bele­ tristikom listu, on propjeva sada još življe, te napisa gotovo čitavu knjigu pjesama. Te pjesme bijahu ve­ ćinom erotske i patriotske sadržine. Njegov biografu „Viencu" (1893, br, 4.) veli, da je prva njegova netiskana pjesmica bila izgubljena oda „Suncu", koju da je mladi pjesnik čitao jednom svojoj majci, te su oboje plakali, — i majka i on. Kranjčević bijaše tada gjak četvrtog gimnazijalnog razreda. Njegovi drugovi smatrali ga takogjer pjesnikom, te ga vrlo voljeli. Kad je, svršivši gimnaziju, krenuo na filozofske nauke u Rim, preda svom ocu rukovet pjesama, a ovaj ih posla u splitskoj „Nadi", gdje su izlazile u više brojeva pod naslovom „Ja pregaram". Rim sa svojim starinama i uspomenama upoznanje stranog svijeta, a i zvanje, za koje se ma i pro­ tiv svoje volje spremao, otvori njegovoj duši rove vidike, poda joj nove gragje, i tu se rek bi poče prvo razvijati duševni proces njegove poezije, koja se dotle kretaše u uzanim granicama, stiješnjenim dojmovima prve lektire. Taj put bijaše po nj vrlo blagosovan i za to mi ne vidimo u njemu dugo pole­ tarca, kao ni u Preradovića i u svih pravih odabranika pjesnikinje vile. Da se Kranjčević počeo vrlo rano samostalno razvijati, to nam posvjedočavaju pjesme, što ili šiljaše iz Rima sušačkoj „Slobodi" i zagrebačkom „Viencu" (Noć na foru i Kolo sreće). U ovoj potonjoj osjeća se još utjecaj Šenoin, kojega je Kranjčević kao pjes­ nika njegovog Nehaja, mlagjanim zanosom čitao. Do g. 1885. ispjevao je cijelo čislo pjesama, te odluči tu svoju prvenčad izdati u jednoj knjizi svijetu na vidik. Knjigu uze u nakladu tadašnji senjski tis­ karski nakladnik Marijan Župan, a naslov dade joj pjesnik „Bugarkinje". U njoj ima oko 70 pjesama, koje zapremaju 152 stranice. U 33. broju „Vienca" ocijeni ih vrlo pohvalno pokojni Šrepel, koji mu prizna, da ima u njega žive mašte, vrela i srdačna čustva i mnogo pravog pjes­ ničkog zanosa, a to da je najznatnije, jer je pjesma 413 bez zanosa, što i ljeto bez cvijeća, što i ruža bez boje i mirisa. On mu preporuča pjesničku pripovi­ jetku, jer da ima u njega mnogo plastike i dramatske krepčine, metafore i antiteze da su mu žive i skladne, refleksija bujna. Prva je pjesma spjevana uspomeni Augusta Šenoe, kojega bi bio tako rado upoznati mladi pjes­ nik i donijeti mu otkucaje srca svoga, ali prerano leže u grob veliki pokojnik, koji je umio prave talente sokoliti na rad. Veći dio ove knjige imade rodoljubni značaj, no nisu to obične patriotske tirade, već misaone i često vrlo originalnom mišlju prožete pjesme. Može se utvrdo reći, da do Kranjčevića još niko ne ispjeva ovako lijepih i žarkih rodoljubnih pjesama. Valja samo pročitati pjesme: „Hrvatskoj", Suzi robija", „Povjesnice sud", „Plaća pravde", „Najvećem mučeniku", „Čuj", i „Udovičin novac" pak onda one donekle lokalnim rodoljubljem zadahnute pjesme: „Senju gradu", „Na Nehaju" i „Nad raspom moga grada". Pjesma „Grobovi", puna čelikovih varnica, zagrčena je ironijom i sarkazmom. Kranjčević ne pjeva, samo da te zanosi i da te uljulja u rodo­ ljubno snatrenje, gdje se može Iako i zadrijemati, već te budi i junači, ili te mlitavca rugom svojim pozivlje u kolo radiša i junaka. Takova je snaga njegove pjesme! Prekrasna mu je pjesma „Radniku", kojoj su temom socijalne .prilike. U duhu narodne pjesme spjevana je „Lijek tuž­ noj ljubavi" a na način starih hrvatskih bugarštica „Moć-osvete". I pjesme erotske sadržine („Uz prozor", „Pjena mora", „Moć zagrljaja", „Tvoj vijenac večernice“ i dr.) odlikuju se žarkim čustvom i lijepim mislima. Koliko li je već za rana prepatio bijede i ne­ volje, ocrtao nam je lijepo i živo u pjesmi, što je napisa u spomen svojoj materi („Klekoh tebi na grob"). Izjadavši se nad materinim grobom, veli sjetno, kako ima u svijetu ljudi, koji će ponijeti cijelo brdo zlata vrijedna, a njihovu srcu teška je ma i samo sirotica jedna." Da je Šrepel preporučio Kranjčeviću povjesticu, biće da ga je na to upozorila oveća uspjela pjesma „Na odru staroga ljeta". Valja još spomenuti, da je pjesnik priopćio u toj knjizi i sonetni vijenac ljubavi. Značajnim riječima svršava Šrepel svoju ocjenu. On veli: „Strah nas je hvatao, kad smo uzimali u ruku Kranjčevićevu zbirku, ali smo je zadovoljno od­ ložili, jer smo se osvjedočili, da se na Parnasu hr­ vatskom pojavio nov darovit radnik". Knjiga se ubrzo raspačala, te je danas velikom rijetkošću, što je takogjer dovoljan dokaz, kako bi­ jaše primljena i pozdravljena. Kranjčevića megjuto �414 BEHAR ne zablješti to općenito priznanje i mi ga vidimo, gdje od toga doba sve više i više napreduje, a u svome razvitku, čemu se često ne mogu oteti ni pjesnici njegova kova, nije do danas pokazao, da je šuštao i tegnuo korak natrag. Pravo reče za nj Jovan Hranilović J[Vienac 1899. br. 11), da je Kranjčević pjesnik, čije vrelo ne će još dugo presahnuti. Pjesnik će skoro da napusti laku liriku i povjesticu, njemu Se hoće drugog svijeta, a taj je duša čovječja sa svim njezinim jadima i nevoljama, i veliki labirint, u kojem se kreće i vrvi čovječanstvo, kao i neizmjerni i tajinstveni svemir. Sve će to da razmatra njegovo oko, sve će rane i boli i vlastitog i tugjeg srca raščinjati njegovi prsti. Iz te radionice, gdjeno će se ogledati sa svakoje ruke ta suzna dolina a i disonanca, što će je opaziti pjesnikovo oko izmegju srca i razuma, izmegju opojna i blistava sna i tri­ jezne sumorne i hladne zbilje, — rijetko će dašto izložiti vesele i vedre slike, a to nam navjestiše već ti prvenci, gdje ima mnogo ne takozvanog svjetskog bola, već duboko osjećane i proćućene tuge nad mnogom teškom krivdom, nezasluženom patnjom, ne­ srećom i bijedom. Na njegovu putu raste pored lovora gorki pelen, za to će i njegovu pjesmu kad god zagrčiti jetki sarkazam ili hladna ironija. Tu će on odista krenuti još neutrtim, ali svojim vlastitim putem, a uspjeh već prvih radova bijaše tolik, da se polagahu u nj ponajljepše nade. Njegove pjesme postaju sadržinom sve to raznoličnije, mislima dublje, a formom dotjeranije. Pjesnikov rani odlazak u Bosnu (g. 1886.), gdje ostade do današnjeg dana, jamačno, je blagosovno utjecao na pojedine od­ like njegova talenta a pogotovo tu je mogao na bistrom izvoru narodne poezije i lijepog narodnog govora osvježiti svoju dušu čistim i zdravim napret­ kom po čemu je i njegova pjesma krepčija i jača. Nije mi ovdje zadaća govoriti potanje o zna­ čenju njegove poezije i zalaziti u njezinu analizu, pak ću za to spomenuti tek kratku sadržinu njegovih ostalih dviju knjiga dodavši ovamo i neke pjesme, koje nijesu izašle u ovim zbirkama. G. 1898. izdala je „Matica Hrvatska" u Zagrebu njegove „Izabrane pjesme", u kojima su tek dvije tri uzete iz „Bugarkinja", a 1902. izda u Donjoj Tuzli pjesnik I. K. Ostojić njegove „Tr­ zaje". Poslije nije izdavao posebne knjige, te su mu novije pjesme razasute po raznim listovima. Istom nedavno pokrenulo je društvo hrv. književnika misao, da izda u jednoj knjizi njegove najnovije pjesničke tvorevine. Njegove pjesme mogli bismo podijeliti na: filo­ zofske, rodoljubne, na satire i čisto lirske intimne pjesme. Rodoljubne su mu pjesme: „Neznani grob", „Pred knjigom povijesti roda moga", „Slavenska lipa", „Moj dom", „Domovini", „Zadnja zdravica Hanibalova", IX „Dolazak Hrvata" (Pobratim), „Hrvatskoj braći izt) macije, „Na grudi prošlosti" i ciklus uskočkih elegu' Demokratskim duhom odiše pjesma: „Radniku" a srodne su joj „Otpušteni vojnik", ,,U badnjoj noći" „Stara slika" i „Suzi robija". Intimnošću odlikuju s e : „Angelus", „U zanosu" „Sanak", „Noći", ,,Ah sve je sanja pusta" „Ideali"’ „Kad mi klone", j,Pjesma moje sreće", „Orlu" n^ a’ kolodvoru" i mnoge druge. Osobitom milinom i finim mekim bojama ističe se pjesma „Sin". Megju satire idu: ,,U maskiranoj gomili" y noći mrtvih", „Dva barjaka", „Eli, eli, ISma azavtani" „San ili java", „Jataganu", „Ditiramb", „Monolog" „Propali genij", „Prosinačko sunce", „Nostalgija" „Gos­ podskom Kastoru" i nedovršen spjev „Efeta" (Vienac). Velika većina pjesama ima filozofski karakter, a megju te idu i jur pomenute satire a i mnoge in­ timne pjesme, koje se odlikuju dubokom psihološkom analizom. Amo idu pjesme: „Zapadsunca",Mramorna. Venus", „Iza sklopljenih trepavica", „Lucidaintervalla", „Snilo mi se, kerub da sam", „Astrea", „Zadnji Adam", oda „Smrti", „Prolaznost", „Misao svijeta", „Kolo sre­ će", „Angjeo bola", „Heronejski lav", „Resurrectio" „Pa­ met i sreća", „Kako je postala nada", „Noć na foru", „Mojsije", „Ouvertura", „Život" „Utjeha", „Sveljudski hram", „Dosjetka smrti", „Hrist djetetu u crkvi", „Pjesnik i svijet", „Duša", „Ekscelsior", „Mir vam", a nada sve alegorijski oratorij u tri dijela „Prvi grijeh". Njegovim se pjesmama spočitavalo, naročito, otkako je izdao „Trzaje", — da ima u njima suviše jakog pesimizma. Ocjenjujući njegove „Izabrane pjesme" brani ga pjesnik Hranilović ovim riječima: „On (Kranjčević) očajava, jer su ideali nedohitni, jer revnost pada žrtvom sili i nepravdi, jer u borbi za opstariak bez samilosti uzmiče ono, što je slabije, pred jačim. Očaj radi tih činjenica, koje stva­ raju, kako on veli „besmislenu tragediju života", hvata ga sve to jače, te odiše njegovim pjesnikovanjem još i u pjesmi „Zadnji Adam", jer mu je i golgotsko ras­ pelo samo simbol triumfa pravde nad nepravdom i grube sile materije nad duhom. I taj očaj prestaje tekar, kad mu ljubav prema otadžbini prožeže dušu, te ga uzdigne na krilima vjere i nade u one sfere, gdje se „liječe čudne boli onim smješkom sa oblaka" Vinuv se jednom u te visine, ostavlja ga očaj beznagja i on vjeruje, nada se i ljubi. Plemeniti altruizam, što se je sa Golgote tracima najnevinije krvi razlio nad vjekovima, prožeo je i žarku pjesničku dušu Kranjčevićevu" Spomenuvši i sumorne sfere, u kojima nastade: „Eli, eli . . ", završuje: „Očajni pesimizam pojedinih pjesama Kranjčevićevih uzmiče pred silom njegove iz očajnog pesi- �IX BEHAR inizma iznesene tvrde vjere u svemoć vječne pravde, istine i ljubavi". Sve su mu pjesme u toj knjizi lijepe, sve se odlikuju rijetkim svojstvima pravog i bogoduhog pjes­ nika, naročito genijalnošću zamisli, pjesničkom in­ vencijom i intuicijom, majstorskom koncepcijom i finom suptilnošću osjećaja. Na „Trzajima", koje je posvetio svojoj gospogji, osjeća se jače pesimistička žica, a poezija njegova dobiva sve više karakter opći, svjetski. Pjesnikovi su ideali isti, ali u njega nije već tako čvrsta vjera i nada, jer videći oko sebe sve to veći nesklad, sveto veću bijedu i nevolju, za čije krivice nema u njega smilovanja, on pada kadšto u očaj i beznagje. Za ovaj momenat njegovog pjesnikovanja je značajna pjesma „Groblje na umoru" („Život"), a ujedno i nje­ gova najnovija u „Savremeniku" priopćena pjesma Hristova slika". Njegov horizonat proširio se u naj­ dalje sfere, po kojima lijeta njegov duh slobodnih i prostranih krila i za to pogdjekoja pjesma gubi jas­ noću prijašnjih mu pjesama. Pjesničke su mu slike velebne, tipovi ko od mermera sadjelani, poante krepke i odsječene, jezik još biraniji, a srokovi novi, ne­ obični. Može se reći, da Kranjčević tolikom pomnjom obrazuje svoju misao kao što umjetnik klesar, kada izragjuje kip u mramoru. On je prvi od hrvatskih pjesnika prezreo onaj običajni šablonski srok i isto takovu formu, a uznastojao je u umjetnu pjesmu uni­ jeti mnoge krasne riječi iz naroda, koje žali bože čekaju u rječnicima i u živom govoru, kad li će se neko naći, da iznese njihovu ljepotu svijetu na vidik, da ne ginu u zaboravi, gdjeno ima u njih toliko ži­ vota i plastike. Nakon što je spjevao „Trzaje" rijetko se javlja, čemu je mnogo doprinijela i pjesnikova du­ gotrajna bol, ali ono pjesama, što ih je u to doba spjevao, nosi na sebi većinom značaj najčišće lirike pjesnikove duše ispaćene teškim bolom i varkane stoputa blistavom nadom. To su pjesme suze i krvi pjesnikove, to su biseri izragjeni iz dubine njegove duše, odakle ih je duh pjesnikov kao laki ronac iznio u doba njegovih najtežih životnih bura i oluja svijetu na vidik. Valja da tek pročita one tri sumorne pjesmice u preklanjskomtečaju „Savremenika" i onu na pozivu za izdanje najnovijih mu pjesama . . . * * Kranjčević napisa i nekoliko uspjelih pjesama za mladež, te je vječna šteta, što se on i na tom po­ lju barem po gdjekad ne javlja, gdje nam je to polje tako ubogo, sirotno. Kad pokrenuh g. 1885. „Hrvatsku omladinu" na­ pisa mi za prvi broj nježnu odu „Nevinčadi", koja je danas malo kome poznata, a valjalo bi je gotovo cijelu ispisati. Ta je pjesma zadahnuta serafinskom nevinošću i milinom. Njegove misli rone u dušu dječiju, 415 gdje nema zlobe niti trovi, već čista nevinost i raj. Glatko čelo, kud još nije zaparalo gromovje, slatki govor kao žubor gorskog vira — sve to njega zanosi, i on bi žudio do smrti cjelivati to zlato nevinosti. A čime da ga nadari za te nevine čare, koje zaniješe njegovu dušu? Za spomen usagjuje djeci u srce ljubav spram rodne grude, veleć: Ljubite je čista srca vjerom, Ljubite je žarom duše c’jelim, Ljubite je jadom i čemerom, Ljubite je onim znojem vrelim 1 Ljubite je, — ah ta ljubav vrijedi, Da se srećom cj’elog žića miti, Ta gle, na nju kao starci s’jedi Mirom duše djeca ćete biti! Druga je pjesma „Ko dašak . . . “, koja je izašla u 3. broju pomenutog lista, a za prvu knjigu „Naše pjesme" spjeva pjesmu „Suncokret." Ima megjuto još nekoliko njegovih pjesama, koje bi mogle pristati u ovo kolo, što pokazuje izbor njegovih pjesama u dru­ goj knjizi pomenute antologije. U 4. broju „Hrv. omladine" napisa za mladež pripovijest: „Dajte i dati će vam sel", u kojoj crta sudbinu dječaka, kome rano preminu majka i koji u najvećoj bijedi nalazi u nekom čovjeku samoživcu dobrotvora, čiji imetak postaje u njegovoj ruci odista blagom, jer umije njime mudro upravljati i jer je go­ mili zlata umio udahnuti siromašni mladić duh po­ žrtvovne koristi. Za isti .list napisao je u prozi kratak no zano­ san članak „Forum romanum". Za „Dom i Svijet" napisao je alegoriju „Suza", a u „Viencu" priopćio je fantaziju „Glad", onda ale­ goriju „Vanitas, vanitatum vanitas“, zatim „Priču iz pradavnih vremena" i „Demonovo ogledalo", a u „Nadi" alegoriju „Čim se ljudi tješe 1 * * * Kranjčević je suragjivao u „Hrvatskoj vili", split­ skoj „Nadi", „Hrvatskoj omladini", „Balkanu", „Viencu", zadarskoj „Istri", „Lovoru", „Prosvjeti", „Pobratimu", „Novom vijeku"^ Što ga u Splitu izdavaše pjesnik dr. Tresić-Pavičić, zatim u bečkoj „Mladosti", „Sa­ lonu", „Životu", sarajevskoj „Nadi", „Savremeniku" i u još mnogim drugim listovima, almanacima (Zvoni­ mirov) i knjigama (Matičino Spomen cvijeće i dr.). Lijepo čislo pjesama priopći u Sarajevskoj „Nadi", kojoj bijaše cijelo vrijeme njezinog izlaženja (1895.— 1903.) glavnim urednikom. 0 raznim svečanim zgodama napisao je više prigodnih pjesama i davorija, tako n. pr. o „Trebevićevu" slavlju i prigodom dolaska braće čeha u Sa­ rajevo. Najviše njegovih ponajboljih pjesama izašlo je u „Viencu", gdje je izašao i ciklus „Žumberačkih" �BEHAR 416 IX elegija i „Prvi grijeh4*. Sada pjeva jedino u „Savremeniku" a najnovija mu je pjesma, što je priopćio u 1. broju „Behara". (Portreti). * * * Mnogi bi jamačno rado znao i najomiljeniju li­ teraturu pjesnikovu. U Kranjčevićevoj biblioteci naći ćej> najmanje lirske poezije a mnogo knjiga filozofske sadržine, prirodopisna i geografska djela kao i um­ nih romana i drama. On čita najradije ruske pisce, i to gotovo sye odličnije, a naročito Dostojevskoga i Gogola, pa onda druge sjevernjake,- osobito Ibsena. Imade pisaca, čija djela pozna u najtanje tančine. Mili su mu moderni njemački dramatičari; kano što su Hartman i Suderman. Od filozofa čitao je nekoć Darvina, dok za Nitzschea i Schopenhauera, sa kojim ga tako rado neki stavljaju, prosugjujući njihove misli, uporedo, priznaje sam, da ih nije volio čitati, jer mu se nisu svigjali. Poznati su mu i ponajveći romanopisci francuski, talijanski i engleski. Lektirom su mu dakle djela velika i misaona, a najzanimljivije na tome jest to, da u njoj ima ponajmanje stihova. * * * Nema hrvatskog lista, u kojem se ne bi pratio najvećom simpatijom njegov rad, no izmegju većih recenzija i studija valja neke napose napomenuti. M. Marjanović pisao je o njegovoj poeziji opširno u „Hrvatskoj misli", dr. Tresić-Pavičić u „Novom vijeku", Lunaček u „Obzoru" a pored toga izašle su mnogo­ brojne pohvalne kritike i eseji u „Narodnim novi­ nama", „Obzoru"; „Agramer Zeitungu", „Agrarne: Tagblattu", „Svjetlu" „Viencu" i posljednjih dana u „Hr­ vatskom pravu", gdje je o njemu napisao vrlo simpa­ tičnu studiju A. G. Matoš. Na francuskom jeziku pisao je o njem u „L’ Humanite Nouvelle" dr. ivo Kernic, a na poljskom izašla je nedavno napose opširna studija, što je napisa po­ znati prijatelj Hrvata Tad. Stan. Grabovvski. Koliko je štovatelja stekla njegova poezija u stranom svijetu, vidi se najbolje odatle, što se nje­ gove pjesme prevode na mnoge evropske jezike. Naj­ više pjesama prevedeno je na njemački. Koliko se sjećam, prva na njemački prevedena pjesma bijaše „Radniku", a preveo ju je pok. prof. Drnka, čije se prevode vrlo cijenilo. Poslije su ga prevodili naši revni i vrli prevoditelji: ggjice: Lujza de Martini, jedna pjesnikinja Osječanka, kojoj se ne mogu sjetiti imena, onda Ida FOrst, zatim Mavro Spicer i E. Koller. Pre­ vodi prvih triju izlazili su ponajviše u „Agramer Tagblattu", a potonja dvojica izdali su mu pjesme u svo­ jim antologijama. Ftlrstova prevede pjesmu „Snivao sam, herub da sam..." (Est traumte mir, ich w3r ein Cherub), Spicer (koliko znadem) pjesme „Mein GlUck", „Kom, Geliebte" i „Das alte Bild" (Kroatische Lieder und ErzShlungen, Erfurt 1896.), a E. Koller: „Unser Mann", „Der entlassene Soldat", „Das alte Bild“ n Vorschung" i „Das Kindlein" (Kroatische Lied ^ Pierson’s Verlag, Dresden). — Na madžarskom i* '5 izašle su dvije njegove pjesme, megju njima nje ,U maskiranoj gomili". — Prekrasni su češki preS^ prof. Adolfa Černoga (pjesnik Jan Rokyte), što ih ^ opći u svom listu ,,Slovansky pfehled", koji dono^' svakom broju odabrane pjesme ponajboljih slavenskih pjesnika. U II. tečaju (god. 1900.) izašle su pjesme' „Eli, Eli! lama azavtani?" „Lucida intervalla" i slednf Adam" 1906. „Dva prapory" (Dva barjaka) i ,,Myšlenka svšta" (Misao svijeta), a prošle godine „Mramorna Venuše11, G. Černy sprema posebnu zbirku Krančevićevih pjesama i što ova nije već izašla, uz­ rok su silni drugi poslovi ovog odličnog našeg pri­ jatelja kao i mnogogodišnja bolest njegova. — Na talijanski prevodi Kranjčevićeve pjesme naš suradnik Stjepko Ilijić i to najviše u glasovitoj reviji ,,Nuova Rassegna", koja izlazi u srcu Italije u klasičnoj Florenciji pod upravom jednog od najboljih talijanskih spisatelja, A. Tossanija. U tom listu uregjuje rubriku za hrvatsku književnost dobra poznavateljica našeg jezika ggjica Umberta Griffini i pod njezinom redakci-v m te rubrike izašle su u talijanskom prevodu, što ih priredi g. Ilijić, ove pjesme: „Heronejski lav", „Noć na foru", „Astrea", „Zadnji Adam", „Dva barjaka", „San", „Misao svijeta", „Ouvertura" itd. A u čuvenoj italijanskoj reviji „Poezija", koja izlazi u Milanu" pri­ općio je dva pjesnička sastavka: „Eli, Eli! lama azživtani?“ i „Svijet i pjesma". Tu dašto nisu zabilježeni svi prevodi, već samo najglavniji, no i te bilješke svjedoče nam dovoljno, kako se Krančevićeva poezija cijeni i van granica hr­ vatske domaje. * * * Koliko je pako jak utjecaj njegove poezije, vidi se najbolji na mlagjoj hrvatskoj pjesničkoj generaciji, koja ga smatra svojim vogjem i uzornikom, dok mu jamačno ni stariji književnici ne će poreći prvenstvo megju današnjim hrvatskim pjesnicima u opće, a da se i ne mora na pose isticati, kako od Preradovih vremena ne imadosmo boljeg pjesnika od njega. Kranjčević je naročito ljubimac hrvatske mladeži, što po­ kazuju tolika omladinska društva, listovi i zabave, što ih ova priregjuje, gdje se uvijek krasnoslove njegove pjesme, ili se raspravlja o njegovoj poeziji, a mladi pjesnički poletarci najradije se pokušavaju zalijetati u njegove sfere, koje su dašto njima još daleke i nedohitne. Taj dojam i snaga njegove pjesme moći će blagosovno utjecati na razvitak novije poezije tek onda, kad se u temelj shvati suština njegova, njezina jezgra i duša njegova, a ne tek vanjska joj sjajnost i lje­ pota koja je odista neodoljiva. U hrvatskoj lirici vazda će pored Preradovića imati ponajviše Sljedbenika i �417 BEHAR IX poklonika Kranjčević, kao što ih u rodoljubnoj povjestici ima tako nam rano umrli Šenoa. * * * Kranjčević se rodi 17. veljače 1865. u Senju od oca Špire i majke Marije rogj. Marković. U svom rodnom gradu svrši god. 1883. gimnazijalne nauke, a onda stupi po želji roditelja u senjsku bogosloviju, odakle ga poslalo kao boljeg gjaka u Rim u Collegium Germanico- Hungaricum, gdje slušaše logiku. Pošto ne pokazivaše prave volje za to zvanje, reče to kanoniku Crnčiću, koji ga, kad se 1884. desio ondje veliki vladika Stossmayer — predstavi našem meceni, a ovaj pošto mu se Kranjčević izjadao, dade mu preporučno pismo na Račkoga i tako ostavi Kranjčević nakon šest mjeseci pomoću Strossmajerovom, koji ga i poslije pomagao, Rim i dogje u Zagreb, gdje se spremaše, da položi ispit za učitelja gragjanskih škola. Pošto mu umrije otac, vrati se na neko vrijeme u Senj, a g. 1886. slušaše i opet u Zagrebačkoj učitelj­ skoj školi predmete filološko-historijske skupine, koje godine i položi ispit. Prvog rujna 1886. budne ime­ novan učiteljem trgovačke škole u Mostaru, a 20. pro­ sinca iste godine premješten u Livno, gdje je učiteljevao do 14. kolovoza 1888., kadno dogje u Bjelinu. 13. kolovoza 1892. vratilo ga i opet u Livno, a 17. li­ stopada budne premješten sarajevskoj učiteljskoj školi, gdje osta do 8. rujna 1894., kadno ga imenovalo uči­ teljem učiteljske škole i dodijelilo redakciji ,,Nade“. Pošto je prestala izlaziti ,,Nada“ imenovan budne 21. prosinca 1904. profesorom učiteljske škole u VIII. činovnom razredu, te mu budne ujedno povjerena uprava sarajevske trgovačke škole, gdje i danas službuje. 17. februara 1898. oženi Kranjčević milovidnu kćerku kapetana Kašaja, ggju Elu, koja mu je najbolji drug u njegovu, većinom teškim patnjama zagrčenom životu. Iz toga braka potječe mala ljepušna dje­ vojčica Višnja, veselo i nemirno djetence, nemirno i veselo košto mu je i babo, kad ga ne kini teška bo­ ljetica i kad je skinuo na čas teret s legja, teret dnevnih i svojih a i službenih briga. Blaga i mirna ćud njegove ži­ votne družice i djetinska rek bi dobrota njezina, a pored toga smisao za sve, što zanosi njegovu pjesničku dušu, melemom je njegovu srcu. Kadno je nazad par godina teško obolio, te odlučio sarajevsku bolnicu zamjeniti bečkom klinikom, nadajući se ondje prije ozdravljenju, pratila ga i ona onamo, te ga više mjeseci teško bo­ lesna dvorila i njegovala, a kadno je ' otrag mjesec dana i opet nenadno opasno obolio, te morao po sa­ vjetu lječničkih stručnjaka s mjesta u bolnicu, nije ga i opet pustila sama, ma da onde prijeti opasnost i njezinu zdravlju, već se i opet privila uza nj, gdjeno bdije nad njime, kada umoran s teške nesanice na čas zadrijema, i gdje ga, kad se prene, milom riječi razgovara, dvori i njeguje. Dvojinom joj je drag: ta ona u njemu voli ne samo muža, nego i pjesnika. * * * Od svoje teške bolesti Kranjčević se lijepo opo­ ravlja, te ima žive nade, da će se naskoro posve iz­ liječiti. Ne bi T dobra kob dala, te nam osvježenih krila koraknuo u novo razdoblje svoga stvaranja, gdje pucaju novi još neslućeni vidici, na čijim visinama i daljinama slijediće pjesnika sa iskrenim oduševljenjem i rodoljubnim ponosom misao i oko svakog iskrenog prijatelja hrvatske lijepe knjige. Sarajevo, srpnja 1908. Silvije Str. Kranjčević: — San ili java?*) snio sam ružan sanak; — Bog bi znao, Al’ mi ga je raj al’ pako prišaptao; Usnio sam ružan sanak; — od tog maha Ne progje mi ni čas jedan bez uzdaha. A nijesam prazne vjere, slabe nade. Znadem dobro, sanak mutni što valjade; Ali ipak.... ali ipak — od tog časa, Sve uza me nešto kuka u pb glasa. Sve uza me nešto jeca, nešto mrije Zadnji odjek kO od zvona mrtvačkijeh — A nijesam prazne v je re ;-------Bože mio, Ah, je l’ ono samo pusti sanak bio? Usnio sam da sa brijega visokoga Gledam polja i doline roda svoga; *) Iz »Izabranih pjesama". Izd. Mat. Hrvatske. God. 1898. I kućarke i ponosne b’jele dvore, Kolibica još najviše, moj neborel I krovove trulom slamom pokrivene, Po cestama hrpe djece zapuštene — Gledao sam čudne slike, sve i svašta, Ponajviše svojevoljna siromaštva! U palačam, vidjeh, prvih ljudi ima. Misli su im svuda, svuda, tek ne s njima, Nad jednog se drugi koči, mn’jenje bistri, I svi rad bi postanuli bar — ministri! A seljaci u dvorištu punom kala, U kraj čaša rakijinskih i stakala: „Hoće l’ ljetos biti rata?“ — mudro zbore, Dokle susjed — tugjin neki — šuteć ore... I gledo sam pustom zemljom gorć, doli, Vidio, sam, a što vidjeh, to i — boli! I uzalud — u tog moga jadnog sv’jeta �418 BEHAR Manjkala je još i bratska sloga sveta: Do p6 čaše složno pili i još kako, Od p6 čaše — i sve pogji naopako! Sve ti jedno drugom’ pr’jeti, grdi nešta, Po sr’jedi je vjera, prživo i koješta. Još se koji mudrac nagji brže bolje, Pa ih huškaj, nek se bratstvo jače kolje; I dokle se braća tako revno biju, Mudraci im ispred nosa vino piju! I tako je išlo dugo, išlo redom, Zavile se mnoge kuće crnom b’jedom Mnogo sljeme propanulo, sve se šatre I domaće davno iskra zgasnu vatre, I krveć se pala braća u dno groba, Ne znajući nikad pravo, otkle zloba, I jošt im se mrtve one mrze kosti, A na domu treći im se davno g o s ti-----------Vr’jeme leti -------dug je mor6 v’jek da bude Onda vidjeh istu zemlju, al ne ljude! Drugi jezik, tugje pleme i sve strano, Sve koljeno Bog zna okle posijano. Ne čuju se gusle više, k6 se čulo, Davno im je zadnje drvce istrunulo. Manje vike, manje buke, više rada, Manje pjanih i veselih, manje glada! Pred kućicom one braće starac sjedi, Lj. D vom ik ović: — — -— IX Zadovoljna sv’jesna oka u sv’jet gledi — A četica žurne djece, zdrava, čila Oko starca veselo se uhvatila. On im priča na staračku lako, milo, Što je nekad u svijetu davno b ilo ------ I gle — eno - odnekale malo čedo Preda nj skoči, pa će reći: Gledaj, djedo, Što je ovo? — Ded mi kaži — Bog bi znao, To sam evo igrajuć se iskopao! Gleda djedo, s dlana na dlan tako meće, Misli dugo, pa sigurno onda reć’ će: E moj sinko, hiljade su tomu ljeta, To su kosti pretpotopnog — magareta! I otpljucnu. — Stid mi krvav podbi lice I zgrozih se nad sudbinom povjesnice; Al me sjeti jedna gorka suza samo, Da mi više povjesnice ne imamo! I to mi je sanak ružan — Bog bi znao, Al’ mi ga je Bog al’ gjavo prišaptao? I to mi je sanak ružan — od ‘tog maha Ne progje mi ni čas jedan bez uzdaha. A nijesam prazne vjere, slabe nade, Znadem dobro, sanak mutni što valjade, Al u srcu kopka, boli —; Bože mio, Ah, je 1’ ono samo pusti sanak bio? - _ Filozofija Kranjčevićeve poezije. ad se je Kranjčević prije dva i pol dece­ nija pojavio prvi put u hrvatskom pjesni­ štvu, pobudile su njegove pjesme izvjesnu senzaciju. I kritika i općinstvo opazili su u prvi mah, da se je tu pojavio ne samo nov, snažan, pjesnički talenat, nego da se i njegova poezija odlikuje od dotadanje nekom osebujnošću, da je pošla nekim novim pravcem. Dotada­ nja hrvatska poezija kretala se utrtim putovima pat­ riotske i erotičke lirike; epska pjesma obragjuje istorijske motive iz hrvatske i slavenske povjesti, misaona, t. z. refleksivna poezija kreće se najvećim dijelom u megjama konvencionalnog društvenog i religioznog morala i naziranja na svijet. Glavni pjesnički pred­ stavnici toga, razmjerno vrlo produktivnog razdobja, nakon izminuća ilirskog perioda pa tamo do osam­ desetih godina prošlog stoljeća, ostaviše plodova trajne pjesničke vrijednosti, koja se ogleda u djelima Mažuranića, Preradovića, Markovića, Šenoe, Palmovića i dr. Pojava Kranjčevićeva ne pada dakle u doba pjesničkog zastoja, pa ipak odmah u početku svraća pozornost na sebe, čitajuće svijet osjeća, da ta poe­ zija ima u sebi nešto novo, da dira neke netaknute do tada žice. Osjetilo se, da se ta poezija diže iznad dotadanjeg kruga, a osjetilo se ujedno u njoj nešto snažno, gotovo prkosno. Već nekoliko godina iza prve svoje pojave stoji Kranjčevićeva poezija na jednom od najvigjenijih mjesta na hrvatskom Parnasu, a što se tiče osebujnosti, stoji na posve odlučenom mjestu. Naravno, da nalazi brzo oponašatelja, koji ga slijede manjim ili većim uspjehom (u većini sa manjim). Kri­ tika već govori o „Kranjčevićevoj školi", a općinstvo čita, takogjer s raznim dojmom. Jedni čitaju, shvaćaju i osjećaju, pa se dive i zanašaju, drugi neshvaćaju, ali osjećaju i oni se zanašaju, treći ne shvaćaju ni ne osjećaju, ali se ipak dive kao nad nečim nedokuči­ vim, — a napokon neki se dive i za to, jer to čuju od drugih. U jednom su ipak složni svi, i kritika i općinstvo bez razlike shvaćanja, — da je Kranjčević kao pjesnik filozof a njegova poezija filozofska. A od- �IX BEHAR kuda takovo shvaćanje Kranjčevićeve poezije, kako to od pjesnika postaje filozof? Pojam „filozofa ima u svom običnom shvaća­ nju dvojako značenje. Jedno je shvaćanje naučno, po njem je filozof čovjek, koji se bavi sustavno prouča­ vanjem pojava o svijetu i životu namjerom, da pro­ nikne u konačne ciljeve i uzročnu svezu tih pojava u prošlosti i sadašnjosti. Drugo je shvaćanje šire, vul­ garno. Po njem je filozof svaki čovjek, koji svakom danom prigodom pojave i dogagjaje oko sebe posmatra u njihovoj općoj uzročnoj svezi, koji dakle o svem rado umuje ili kako se obično kaže „mudruje1*. Ima još jedna vrsta „f^ozofa" po naučnom i vulgarnom shvaćanju, nu njihovo glavno obilježje ne stoji u „mu­ drovanju" nego u njihovom vladanju. To vladanje jest ipak u svezi sa njihovim mudrovanjem, ono je praktični rezultat ovog potonjeg. Tko je na osnovu svojih filozofskih nazora došao do uvjerenja, da treba stati visoko iznad prolaznih dojmova svagdanjeg ži­ vota, pa se prema tome i vlada, to je filozof u praksi, životni filozof; Ovakovo shvaćanje filozofskog pojma ima svoje porjetlo u najdavnijoj davnini, a proteže se sve do našeg doba, što je i posve prirodno, jer svaki teorijski filozof nastoji da barem svoj život do­ vede u sklad sa svojim načelima, makar to u većini slučajeva ne polazi za rukom. Diogenesa ima malo u prošlosti a još manje u sadašnjosti. Iz ove psihološke suštine pojmova filozofije, lako je uviditi, da područje njezino ne može da bude tugje koliko pjesničkom stvaranju i toliko pjesničkom uživanju. I pjesnik ima svoje nazore o svijetu i ži­ votu, o njegovim prvim i zadnjim stvarima — ne mo­ guće je dakle, da u svom umjetničkom stvaranju neda oduška i tom dijelu svoje unutrašnjosti. Dokle ide ta emanacija pjesnikove filozofske sadržine u njegovom umjetničkom stvaranju, to stoji naravno do količine te snage same. Što više filozofske žice ima u pjes­ nika, to će ona jače i odjekivati u njegovoj poeziji, pa ćemo prema jakosti toga odjeka i otkrivati filo­ zofa u pjesniku. Kad je u pjesnikovu stvaranju filo­ zofiranje tek pratnja njegovoj lirici ili epici, onda nam se ovakov pjesnik još ne pričinja filozofom. On je samo pjesnik naših osjećaja, a ne mislih. No kad je pjesnikovom stvaranju izvor ne u samom osjećaju koje ga obuzimlje nego u mislima, koje su izvor nje­ govim osjećajima, — onda i mi iz njegovog proizvoda primamo ne samo pobudu za osjećajem, nego i pobudu da ga slijedimo u njegovim mislima. Takav je pjesnik za nas filozof — u ovaku vrstu pjesnika spada i Kranjčević. Varao bi se megjutim ko bi iz ovog izvagjao, da je poezija ovakog pjesnika filozofa sušta misao, te da čustvo ne igra nikakove uloge u toj poeziji. Uloga čustva ostala je netaknuta u svojoj snazi, ona je i u toj „filozofskoj1* poeziji jednako snažna 419 kao i u najnježnijoj lirici, — tek su tu čuvstva druge vrsti. Kad pjesnik na osnovu svog posmatranja dogje do nek^e misli o pojavima svijeta i života, onda nje­ govo pjesničko stvaranje ne sastoji u umnom raspredanju one misli, nego u izlučivanju onih osjećaja, koji ga snalaze nad mislima. Do toga, kakove su vrsti te misli, kojih i kakovih se pojava i predmeta tiču, kako će ih pjesnik moći i umjeti izraziti u svom umotvoru, — do toga svega stoji vrsnoća njegova. Znamo da jedna te ista pojava, pa makar često i najobičnija, može da u više posmatrača pobudi posve različite misli. Isto tako znamo, da će pojava, koja u jednoga ne pobugjuje baš nikakove misli, u drugoga uroditi čitavim nizom umnih spekulacija. Nadalje nam je poznato i to, da se u nekom i posije namjernog posmatranja i proučavanja pojava neće roditi nika­ kove nove misli, dok će drugom već pri prvom po­ gledu bljesnuti svjetlo, u kojem će onu pojavu vidjeti u posve novom, od drugih nevigjenom liku. Pred­ stavimo si sada čovjeka, u kojeg ima ovakav prirogjeni dar posmatranja (jer to se ne da naučiti), — koji mahom vidi, što drugi ni naprezanjem ne može da ugleda, — kome je uz to još taj vid uperen u glavnom na pojave, koje su najvećim dijelom ostale još uvijek zastrte koprenom našoj spoznaji, i koje su trajnim predmetom njezinog naprezanja. Dodajmo k tome u ovakom čovjeku vanredno finu osjetljivost za dojmove što iz njegovog spoznanja slijede i usljed toga vrlo jaku pobudu čustva. Ako se je uz to ko­ načno još našla i prirogjena snaga, da se takovo čustvo i izluči stvaranjem umjetničke kakove tvorevine, — onda imamo pred sobom psihološku suštinu filozofa-umjetnika i uvjete njegovom stvaranju. Filozof kao umjetnik više ne umuje, nego iznaša čustvene doj­ move svoga umovanja. Nuzgredno je tu, na koji će se način izlučivati misaoni osjećaj takovog umjetnika, hoće li to biti tonovima, likom, slikom ili riječima; psihološka je podloga svagda ista. Na ovakoj su pod­ lozi postali Wagnerovi „Nibelungi", Bartolpme-ov „Grobni spomenik", Klimtove „Alegorije" i Madačeva „Čovjekova tragedija". U ovakav red filozofa-umjet­ nika, spada eminentno i naš Kranjčević, njegova poe­ zija nosi markantno sva obilježja ovakog umjetničkog stvaranja. Sva tri glavna, prije označena kriterija filo­ zofa umjetnika, naime: lako i duboko prozrijevanje, finoća m vrelost čustva, te umjetnička snaga za izražaj tog čustva, — sve se to nalazi obilno u Kranjčevićevoj poeziji. Prije nego li se dademo na kvalificiranje njezine filozofske sadržine, moramo da raščistimo još jedno pitanje, koje se tiče konzumenata te poezije. Pitanje o dojmu umjetnine na konzumente, t. j. uživaoce njezine, nekud je u umjetničkoj kritici za­ postavljeno. Kao da je tome doprinijelo ono poznato �430 BEHAR geslo „F art pour F art“ t. j. umjetnost je nezavisna u svom stvaranju od ukusa publike. Nije ovgje mjesto da se upuštamo u raspravu o tom problemu umjet­ ničke kritike, — no možemo ustvrditi, da pravi umjet­ nik doduše stvara samo od unutarnjeg svog nagona, no da mu nije ravnodušno, kakov je dojam učinila njegova umjetnina- na publiku. Ovo je neosporivo, leži u prirodi čovjeka, no i mimo te prirodne ambi­ cije, od koje nijesu ni umjetnici prosti, ima još jedan važan razlog, zbog kojeg dojam umjetnine na publiku ne može da bude sporedna stvar, a to je prosvjetna, obrazovna misija umjetnosti. Po čem bi umjetnici bili prosvjetitelji i obrazivači svoga naroda, predstavnici njegove kulture, ako ne po dojmu svojih umotvorina? A u čem stoji taj prosvjetni dojam? Dojam umjetnine u opće posve je analogan dojmu, što ga po akustičnom zakonu proizvagja zvuk sa neke žice na drugu, koja je jednako s njom udešena. Kad dirneš jednu, zazujat će i druga. Kada konzumenat umjetnine nagje u njoj misli i čustva, koja se i u njem samom nalaze, pobudiće se u njem to isto, oživit ga unutarnjim životom, a baš u tom oživljavanju stoji obrazovna snaga umjetnosti. Jakost tog unutarnjeg pobugjenja uživaoca umjetnine stoji do više komponenata. Stoji u prvom redu do kakvoće duševne sadržine njegove, dakle do općenitog obra­ zovnog stepena dotičnika, nadalje do individualne sklonosti na pobugjenje, običajno rečeno do tempe­ ramenta a stoji konačno i do oblika, kojim je umjet­ niku uspjelo, xla svoje misli i osjećaje prikaže. Sve ove okolnosti uzrokom su onoj razlici u dojmu, kojeg jedna umjetnina čini na više uživaoca i razlici ukusa, kojom se umjetnine prosugjuju. Samo iz jednako udešenog nastroja umjetnika i njegovog uživaoca nastaje onaj harmonički dojam, rad kojeg uživamo u umjet­ nini, a divimo se umjetniku. Ovo psihološko načelo, koje vrijedi za dojam umjetnosti u opće, vrijedi i na­ pose za umjetnika filozofskih misli, pa i za pjesnikafilozofa, kao što je Kranjčević. Spomenuli smo već, da je kritika i općinstvo u prvi mah u Kranjčevićevoj poeziji oćutila pretežno filozofski duh, i da se je baš tim svojim duhom pri­ kazao pjesničkim velikanom. Preostaje nam sad još razmotriti, u čem stoji takav dojam poezije, koja inače baš nije po svom predmetu pristupna običnim pobudama našeg svag­ danjeg duševnog života. Filozofirati voli doduše manje više svatko, no oduševit se za pitanja toga duševnog područja, osjećati sa pjesnikom u takim stvarima, to je već nešto udaljenije iz našee svagdanjeg kruga. A Kranjčevićeva je poezija prevalila i tu poteškoću, ona je i svojom filozofijom našla odziva, što više baš radi nje je puna počitanja i udivljenja, kao ni jedna te vrsti u hrvatskoj književnosti. Odkuda to, gdje je ta snaga Kranjčevićeve poezije? IX Spomenuli smo već, da u svakog čovjeka ima nešto sklonosti za filozofiranje, u nekoga više, u ne­ koga manje. 0 konačnim ciljevima pojava svijeta i života u njem, o uzrocima njihovima i zakonima, koji tim pojavama vladaju, o skladu izmegju ljudskih težnja i mogućnosti njihovog udovoljenja, svatko si stvara neke nazore i uvjerenja, koja stoje na visini njegove obrazovanosti i individualne sklonosti. No pošto su ovakovi filozofski nazori u praksi od male vrijednosti, to ne ulaze u svagdanji duševni inventar čovjeka, nego ga svak pohranjuje u dubinu svoga duševnog života, kao neko sakriveno, posebno blago. Istom kad nadogje izvana neki potjecaj, koji dirne tu pritajenu, gotovo prigušenu stranu naše unutarnjosti, onda se ona uzbuni, kao mirna do tad površina vode, podignu se valovi misli i čustva, — pa ako nas je ovako dirnuo pjesnik, mi plovimo s njim zajedno po valovima, koje je on uzburkao u nama svojim pjesmotvorima. U tom baš leži pretežitost snage pjesnika-filozofa nad filozofom istraživaocem. Dok ovaj povagja za sobom samo pojedine umove, sklone analitičkom i sintetičkom posmatranju, dotle onaj prvi prikazom svojih dojmova filozofskog posmatranja pobugjuje u nama čustva a s njima i svu onu filo­ zofsku sadržinu naše nutarnjosti, koja se bez tog uzbugjenja čustva ne bi samim posmatranjem uzdigla u našoj svijesti. Pjesnik je tim uzbugjenjem i podignućem oslobodio jedan dio našeg- duševnog života od sapetosti, on je jednu latentnu snagu toga života oslo­ bodio, priveo ju izlučenju, za kojim je težila kao što svaka latentna snaga. Ni kakav filozof ne može ni sa najdubljim is­ traživanjima proizvesti takav općeniti dojam na širu publiku. To može samo pjesnik-filozof svojim umo­ tvorinama, kad nam filozofske misli iznese u vidu svojih osjećaja. Njegov osjećaj pobudi i naš i s njim sve one misli, koje su uzrokom pjesnikovom osjećaju. No da se to zbude, nužno je da je pjesnik umio svoj osjećaj prikazati u obliku, koji je kadar uzbu­ diti naše osjećaje i čustvovanje t. j. njegov prikaz treba da je savršena umjetnina. U tom stoji njegova pjesnička veličina, jer pjesnik-filozof natkriljuje filo­ zofa istraživaoca ne snagom svojih misli, nego snagom prikazivanja čustva pobugjeniti nad filozofskim mi­ slima. Tom snagom privagja on u svjetlo duševnog ži­ vota zakopane mrtve kapitale našeg unutarnjeg svi­ jeta, tim dojmom daje on težnjama i čežnjama odušak, koji ćemo uzalud tražiti u knjigama mudraca filozofa. U takvoj eto pjesničkoj snazi leži veličina Kranj­ čevićeve poezije, jer ona nosi sva obilježja te snage. Kranjčević je u svojoj poeziji iznio svoja čustva nad životnim problemima čovječanstva u takvom pjesnič­ kom obliku, koji je uzbudio nagomilanu, latentnu snagu duševnog života čitalaca. A svatko, ko je osjetio to uzbugjenje utajene svoje snage, oćutio je �IX BEHAR ujedno i neku lakoću, kakova se osjeti kad smo se oslobodili nekog tereta, što nas je tištip. Osvijetlimo to jednim primjerom. U pjesmi „Misao svijeta" traži pjesnik nekim očajem tu misao, po­ gled mu bludi po prošlosti i sadašnjosti, nigdje.ne može da se smiri, — a napokon nalazi jednu čvrstu stalnu tačku, — ljudski rad, koji u tom beznadnom lutanju vraća čovjeku životnu snagu: — I podiže čekić teški miškom tvrdom kao kamen, „Naprijed!" reče, a nebesa namignuše na to: Amen! U tom psihološkom momentu jest razlog, zbog kojeg je hrvatska publika Kranjčevića pozdravila već u početku kao svog velikog pjesnika i stavila ga u prvi red na svom Parnasu. Kranjčević je kao rogjeni umjetnik-pjesnik stvorio sjajne poezije i na drugim područjima, — na patriotskom, erotičkom i socijalnom — no ne samo, da je sva ta poezija protkana filo­ zofskom žicom, nego i najveći njegovi pjesmotvori spadaju po svojem predmetu u čisto filozofsko pod­ ručje. Po tom dijelu svoje poezije Kranjčević jest velik, u nekim partijama upravo veličajan. Na tom području u hrvatskom pjesništvu ne ima mu premca, dio te njegove poezije mogao bi zapremiti dostojno mjesto i u svjetskoj literaturi. 421 ćenita je svjetska po svojoj sadržini. No koji su ti „najviši problemi", koji nijesu ničijom isključivom svojinom, a opet su svojinom svega misaonog čovje­ čanstva od najdrevnije davnine? R ije š e n je v je č n e z a g o n e tk e p re d lju d ­ sk im um om o p o d r i j e t l u s v e m ira i č o v je k a u n jem i o n je g o v o j k o n a č n o j s v rs i. O s je ­ ć a n je n e s k l a d a iz m e g ju d u š e v n e p r i r o d e č o v je k a i n je g o v ih id e j a l a p re m a k r u t o j z b i l j n o s t i prir ode, pa k o n a č n o i n e s k l a d u megjusobnim odn os im a lju dskog dru štva p r e m a i d e j a l i m a , k o j e je s a m č o v j e k o t i m o d n o s i m a z a m i s l i o i u z g o j i o u s v o j o j psihi, — to su e to g l a v n i f i l o z o f s k i p r o b l e m i K r a n j č e v i ć e v e poe z i j e . Kako se vidi, to je filozofija pesimizma, filozo­ fija, koja ne može da bude danas originalna, jer je nalazimo već i u „Vanitas vanitatum" drevnog kraljapjesnika, kao što i u romantičarima Byronovog i Leopardijevog kova. U samim dakle mislima Kranjčevi­ ćeve filozofske poezije ne smijemo tražiti njezine ve­ ličine, nego u načinu, kojim nam ih je on iznio, ili bolje rekuć u držanju, kojim se on prema tim mi­ slima vlada. Jer pjesnik^ „svjetskog bola“ imamo vrlo mnogo. * * * Takav je pjesnik — barem u duši — svaki misaon Bilo bi sad na redu, da prozborimo o samoj čovjek u izvjesnom razdobju svoga života (pjesnički kakvoći te filozofije Kranjčevićeve poezije. Istaknuti nam je odmah, da rasprava o klasifi­ početnici rado se javljaju tom žicom), — a u razvoju kaciji Kranjčevićeve filozofije može da bude posV$ svjetskih literatura nailazimo na pojedina razdobja, jednostavna. Kranjčević nije filozof od zanata i zani­ gdje se općenito javlja takova poezija. Ona je re­ manja, nego je pjesnik sa prirogjenom filozofskom dovno pošljedica razorenih idejala — u pojedinca dispozicijom. Napokon pjesnik i ne može da bude mladenačkih, a u čovječanstva pojedinih kulturnih sustavnim filozofom, niti takova filozofija može da faza. Tako je n. pr. „svjetska bol“ romantičara re­ bude predmetom poeziji. Filozof raščinja pojave pod zultat depresije, nastale nad neuspjesima idejala ve­ mikroskopom svog intelekta, a pjesnik ih oblijeva like revolucije i si. Originalnost dakle i veličina Kranjčevićeve poe­ čarnim Spektrom svoje čustvene prizme. S toga su na posve krivom putu oni kritičari Kranjčevićeve po­ zije ne stoji u pesimizmu njegove filozofije, nego ezije, koji njezinu filozofiju predočuju kao rezultat u osebujnom njegovom reagiranju na taj pesimizam. sustavnog izučavanja filozofa. Ne ima sumnje, da Dok smo u pjesnicima svjetskog bola vikli naći kao je Kranjčevićev filozofski duh zavirio i u djela konačni akord neku zamiruću rezignaciju, koja nas svjetskih filozofa, no poezija njegova nije rezultat rasplakuje nad samim sobom, to se Kranjčevićeva sustavnog njihovog proučavanja. Filozofski problemi, poezija pesimizma redovno svršava nekim snažnim, koje iznaša u svojim pjesmotvorima, nijesu ni evolu- oštrim akordom otpora, gotovo prkosa. Za to za­ cijonistički ni metafizički, oni nijesu uzeti ni iz Kanta vršetci njegovih pjesama ne stvaraju [plačljive senti­ ni Schopenhauera, kao ni iz Darvina ili Spencera, no mentalnosti i depresiju volje, nego nasuprot pobuoni su i zajednički njima svima i — Kranjčeviću. To gjuju i oživljuju životnu energiju. Odatle titanski, su oni najviši problemi, kojim se je misaono ljudstvo prometejski karakter njegove poezije, u tom leži i te­ žište njezine obrazovne snage. Pjesnik, koji se ne počelo baviti od prvog svog postanka. Nad njima su filozofi — počam od drevnih istočnih mudraca, žaca iz ojagjene duše iznijeti pred svoj narod crne pa do modernih monista raspreli svoja razmatranja i strane ljudskog bivstva, ali mu ujedno i dovikuje: ne riješavanja a umjetnici izjadavali svoja čustva udivljenja, zdvoj, nego digni čelo gore, odupri i bori se! — jest ali i nemoći rad neuspjelog riješavanja. Kranjčević njegov Tirtej u životnoj borbi; njegovo je mjesto po jest tipijski predstavnik takovog umjetnika-filozofa, vrijednosti u prvim redovima narodnih borilaca. pa stoga je njegova filozofija samo njegova, kad je Svomu odporu proti pesimizmu nad raznim pro­ predmetom njegovog umjetničkog stvaranja, — a op­ blemima daje Kranjčević oduška u raznim varijan­ �tama. Neke od njih izgledaju do duše kao očajna rezignacija, no ta nikada ne ubija, nego poziva, da se otresemo misli, koje takovom rezignacijom rode. Tako n. pr. pjesma: „Iza spuštenijeh trepavica", u kojoj se iznaša opreka izmegju idejalisanja prirode i krute borbe za opstanak u njoj, završava spočitavanjem idejalnoj iluziji, koja je: Skrivala vječni ogavni kostur, A ja ga Ijubljah kroz tvoju pregju — Sklopljenih vjegja?! Sa beznadnom za čovjeka pomišlju smrti, izmi­ ruje ga on u istoimenoj pjesmi konačnim stihovima: -------Zipko, grobe, zagrljeni druzi, Ljudska suza rastavit vas neće! Preradović u istoimenoj odi tješi na koncu či­ taoca, da će i smrt biti valjda nešto dobra, jer je „božji dar" — a Kranjčević veli odlučno: Ne ima koristi od jauka nad smrću, ostavi ga se! Proti fatalizmu udesa ljudskog izriče očajni protest majke, kojoj angjeo prikazuje sugjeni, ali ne do­ živjeli tragični udes njezinog umrlog djeteta, usklikom: „A što mi ga onda dade?"! No najjače se ogleda otporna snaga Kranjčevićeve poezije proti tegobama ljudskog života u za­ vršnim stihovima njegovog oratorija „Prvi grijeh": „Krjepkom nogom, muškom rukom Drži pravdu, ruši laž, 0 napr’jed, o naprjed! 1 kad znoj nam skvasi čelo, Ispravmo ga svjesno, smjelo!“ Za obaranje krivih načela i nazora služi se rado ironijom pa i sarkazmom, pa nas u tom njegova poezija mjestimice sjeća Heine-a, pri čem ipak nikad ne nalazimo, cinizma i frivolnosti, koje se u Heineovoj poeziji može naći. Kranjčević bije sarkazmom i iro­ nijom naivne, besplodne iluzije i sebične, nepravedne maksime ljudskog društva („Gospodskom Kastoru", „Lude želje",) religijozni fanatizam („Dva barjaka") — no ne izvrgava ruglu ljudske idejale, nasuprot, njegovom „Mojsiji" grmi Jehova: „Mrijeti ti ćeš, kada počneš sam U idejale svoje sumnjati!" Mirza Safvet: - Sav svoj zanos pjesničkog idejalizma, svoje pjes ničko „vjerovanje", u kojem pjesnik prevlagjuje fii0] zofa, slio je u stihove: „A ja stištem glasne gusle a na vjerne grudi, U guslama šapće nešto, što mi nade budi" ' * * * Široko je beskrajno polje djelatnosti ljudskoga duha Na jedan kraj treba da zaroni umom u dubine po­ java svoga zbiljnog života, a na drugi ga kraj čuvstvo i težnja zanaša u visine zamišljenog idejalnog svijeta U umnim je dubinama, hladno, često i ledeno- u čustvenim je visinama toplo, ali često i vruće. Ko' se kreće samo u jednom od ovih područja, može da se ili smrzne ili sprži. Po izmirenje ovih dviju opriječnih skrajnosti duševnog ljudskog naprezanja ne vrijedi ni jedan ni drugi. Tu treba duh, koji se je prekalio u jednoj i drugoj sferi. Kome je dana snaga, da to uzmogne, taj je utirač snagži budućeg napretka čovje­ čanstva ali i patnik' njegov. On je lučonoša na toj stazi, narod ga slavi kao genija, no ne može da ga odšteti za patnje, koje su spojene sa vršenjem nje­ gove misije. Pjesnik-filozof rogjena je žrtva za buduć­ nost čovječanstva. Ako ga već ne možemo dostojno odštetiti, shvaćajmo i počitujmo barem po pravoj vrijednosti njegov rad. To je i u meni danas podstreklo zamrla čuvstva, Da rečem i ja svoju, kad čedni Silvije slavi Jednu četvrtinu vieka očaja gorka iskustva, Kako je pošo pjesmom da staze istini pravi. Svjetlo, kojega odraz u mračni svijet pada, Ljepota, s koje ljubav smrzla srca nagr’jeva U svakom očajnom biću probude stotinu nada, Da sve okolo ljubi, da svemu svietu pjeva. Zdravo, o Silvije b’jedni! — i Mirza pozdrav ti sprema 1 brzo pehar pije na tvome danas veselju, Gdjeno uz nesnosne boli utjehe ljepše nema, Već vidjet bezbroj duša, gdje goji velebnu želju, Pjevajuć: „Mnogaja ljeta..!" pjesniku slobodne misli, Koji se iznad drugih u svome narodu diže, Kom’ su mišljenje mSgi teškijem dogmama stisli, Koje će raskinut moći, kad Tebe upozna bliže. U Docu kod Sarajeva, 28. jula. — .......... Silviju Strah. Kranjčeviću. (O 25-godišn]ici pjesnikovanja). -■■■■- Ogrnut čarobnim plaštom — mirno al živo gleda Upalim očim ispod fino ispupčenog čela, Već izraz lica mu kaže, da se preplašit ne d a ; Gledaj ga — to svjedoči njegova pojava ciela! - ......— Slobodna njegova duša slobodno čuvstva izlijeva I stvara vječno liepe slike svijeta i ljudi; Slobodna njegova vila slobodne pjesme pjeva, Nevodeć brige: da l’ su magu ii vragu po ćudi. �423 BEHAR IX Spreman podnositi boli, što no ga godinam muče, Spreman nositi mržnju maga i njihove čete, Koja je uprla sile, da sebi prisvoji ključe Hrama slobodne misli, gdje s’ uče „nauke klete*. Koje su pjesmi „Eli . . temu božanstvenu dale, Da u njoj svijetu kaže: kakovu prošlost imade, Kako su nisko u svietu ideje visoke pale,' Šta sve u ime vjere ljudi i neljudi rade. Koje su „Adamu zadnjem“ misli tajinstvene dale Na jednoj santi leda da ljudstva budućnost slika, Adam Micklewicz: Kako će velike težnje negda postati male, Kad molbe ne pomažu, kad ništa ne hasni vika. Za to od svojih škola Mobed mu zatvori vrata, Satrapi kimnu glavom, a masa zaplešće burno . . . . Kad pjesnik istinu reče, zveknu pehari od zlata. Stupovi HarabSta piju u zanosu žurno. Mearri, Voltaire i Chajjam s ostalim besmrtnim dušam’ Poju u slavu članu novome zanosne ode; Meni se čini k6 da njihove glasove slušam I laki udar noge kad kolo Sakije vode. ■------ — Farys.*) - Kasyđa u čast emiru Tadž-ul-Fehru.**) = S poljskoga preveo lsa Velikanović. (Iz knjige Mickiewiczevih pjesama, što je „Matica Hrvatska* u Velikanovićevu prijevodu ljetos štampa.) - Ko veseo što brod od kopna hrli, Da po biljuru modrome povija, Pomamnim veslom moru grudi grli, Vrat labudov nad valovima njija: I Arab tako s konjem s hridi hita Na pustinju nedohodu, Gdje tonu u pješčane rijeke kopita Uz gluhi šum, ko žarko željezo u vodu. „Bijesnika! kud on gonil Od sulica oštrih s vrela Sunca pala na zakloni Zelenkosa glave njemu, Niti čador krila b’jela, Sunce sve je čadorje mu, Samo hridi tud noćaju, Samo zv’jezde tud basaju’" Moj konjic plovi suhim morem, i raskala Ko pliskavica grudna more sipkih vala. Sve hitrije, sve hitrije Na pijesku vrh razmeće; Sve se više, više vije, Nad pučinu uzlijeće. Moj vranac kao bura leti plahovita, Zvijezda, lisa, s čela sja mu ko danica, Nojevu grivu vjetru na igranje hita, Bijele noge baca kao sijavica. Zalud pr’jete, pr’jetnja minu! Gonim vranca, neka hiti; Kamenovi ponositi Za mnom ginu u daljinu; U redu se gube dugom I nestaju drug za drugom. Jastrijeb ču im grožnju, ludo povjerova, Na pustinji rad robu Bedujinu; U dostig za mnom letnu krila jastr’jebova Vijencem crnim triput glavu mi ovinu. Oj putalju moj krilati, Gore, šume sa puta ti! Zalud palma prezelena Čeka nudeć voća, sjene: Iz krila se trgam njena! Palme goni stid od mene, Nestade je u oazi, Ismija šušteć lišćem mene ponosita. „Ćutim" — grače — „truplju vonju, Glup jahaču, glupi konju. Jahač traži put pješčani, Putalj pašu, da se hrani: Jahač, konju, pustč radjž, Ne vraća se, kod tud zadje! Tud lutajuć vjetar gonja, S vjetrom ginu vjetru trazi; Nije luka ta za konja, Ovud pasu samo gmazi. Samo trupi tu noćaju I jastr’jebi tud basaju." Blistavom pandžom na rug u oči mi leti, Triput se pogledasmo okom mi u oko: I ko se lecnu? jastr’jeb; pobježe visoko!... Tu kamenje, na medju pustinji što pazi I Bedujina pogledava divlje, Podrugujuć se za mnom jeci od kopita Pr’jetnju će mi da dozivlje: *) U Araba jahač, junak. •*) Vijenac slave i pod tim je imenom po­ znat bio na istoku grof Wactaw Rzewuski. �7 BEHAR 424 Kada ga htjedoh kaznit, i pušku zapeti, I okom natragati nad sobom jastr’jeba: Već on u zraku lebdi kao siva ljaga, Ko vrabac... leptir... komar; i bez traga Rastopio se sred modroga neba. Oj putalju moj krilati, St’jene, jastr’jeb sa puta ti! Al zapadni se oblak ispod sunca trgo; B’jelim me krilom vija nebu po modrini; Na nebu na brzića mene on se vrgo, Kako letim po ravnini! Iznad glave moje stao, Prijetnju mi zazviždao: „Kud bijesnik goni smjelo! Ovdje žedja grudi topi; Oblak daždem tu ne kropi Zaprašeno ljudsko čelo; Pustom ravni nema r’jeke Ni srebrene žubor-jeke; Čim na zemlju rosa pada, Gladni vjetar nju raskrada." Zalud se grozi! Gonim konja još hitrije... Zamoren oblak stao nebom zapinjati, Sve se niže sagibati; Tad se o hrid poduprije. Još jednom prezirno mu ja dobacih oko: Pretekoh za cijelo nebo ga visoko. Vidjeh mu s lica, čim mu srce bije: Crveni se sav od gnjeva, Žuč ga, zavist, oblijeva, Ko trup pocrni najzad, u brda se skrijeL... Oj putalju moj krilati, Stepa, oblak sa puta ti! Svud pod suncem oko kreće Motati se oko mene, Nebom, zemljom motre zjene: Nigdje brzić ne liječe... Tu priroda leži snena. Nikad ljudski krok ne čuje; Tu drijemom tvar miruje, Kao zvjerad neplašena, Što u jatu ne odleti, Kad čovjeka prvog speti. Za Boga! n’jesam prvi!.,. Sred luke pješčane Opkapaju se, dižu prsobrane.-. II lutaju, ii sjede zasjedom na pljački? Jahači b’jeli, strašno b’jele se atovi!___ K njim, — stoje; kličem, - - Šute... Trupovi mrtvački!,.. Vjetrom davna karavana Iz pijeska iskopana!.... Na kosturima deva jašu kosturovi; IX Iz očinjih jama njima, Iz čeljusti otrgnutih, Teče pješak potocima, Mrmlja, jeca glas zlosluti: „Kud ćeš, mahnit Bedujine, Na uragan, olujine!*’ Jurim; strah, me ne zahvati! Oj putalju moj krilati, Trup, uragan sa puta ti! Uragan, afričkih olujnika glava, Samosan po pučini p’jeska pošetava. Spazi me iz daleka, stade, te se čudi, Vrti se i sam sebi u šumu zagudi: „Koji od vihorova, braće moje mladje, Ovako niska l’jeta, jadna rasta, zadje, Da drsko gazi zemlju, moju djedovinu?" Riknu, ko piramida u susred mi Šinu. Kad vidje, da sam smrtnik, a da se ne bojim, Nogom kopno tresnu ljuti, Arabiju svu uzmuti, Ko brkut pticu, zgrabi pandžama me svojim. Ognjenijem žeže dahom. Krilom praši prah za prahom, U vis hita, k zemlji bije, Težak p’jesak na me lije_ Otimam se, borim smjelo, Ud za udom trgam desnim, P'eščano mu grizem b’jesnim. Iz ruku mojih htjede k nebu letnut stupom: Ne istrže se! Trže pol fjela i tresnu, Daždem p’jeska s visa pljesnu, Ko opkop pred noge mi dugim pade trupom! Odahnuh! K zv’jezdam glednu ponosne mi zjene, I sve zvijezde s neba pogledaše Očicama zlatnim mene: Na zemlji osjem mene nikog ne bijaše. Milota grudima je dahnut cijelima! Dišem snažno i široko! Sveg tvog zraka, oj Arabistane, Za dah nemam dovoljane. Milota očima je gledat cijelima! Otima se moje oko I daleko i široko: Zahvaća mi svijet veći, Neg što vidik zna doseći. Milota rukama se krilit cijelima! Na svijet ja posegoh rukama veselim, Od istoka na zapad zagrlit ga želim. Miso mi ravno leti k bezdanoj modrini, Sve više, više, više, k nebeskoj visini. Kao što pčela s žalcem i srce pokapa, S mišlju se moja duša u nebo utapa. �BEHAR IX Književna smotra. Bosna i Hercegovina srpske su zemlje po krvi jezik u . ■Istorijske podatke skupio i napisao Vlatko Bogičević. Mostar 1908. Štamparija »Naroda«. j Iz štamparije »Naroda«, onog istog »Naroda«, koji je još nedavno skoro plačljivim glasom pozivao bosanske Hrvate na nekakav »zajednički« rad i koji je kadkada znao u svojim stupcima udariti sasvim drugi ton, kojemu Hrvati nijesu navikli u listovima bosan­ skih Srba, izašla je knjižica pod gornjim naslovom, a spada u onaj niz brošura, koje »čistim, jasnim i ne­ pobitnim historijskim dokumentima« brišu s lica ze­ mlje bosanske Hrvate. Nijesam zaista nakanio pisati ocjenu o toj knjižici. Kad bi se u ovakav posao upu­ stio, možda bi g. Vlatko Bogičević mislio, da njegovoj knjižici pripisujem kakovu važnost. Ovo mi nije ni na kraj pameti. Vrijedno je samo i ovakove pojave registrirati,. karakterisat ih s par riječi, neka se zna, kojim i kakvim sredstvima se bore oni, koji su u svoj program stavili nešto sasvim drugoga, nego li ova­ kav rad. Prije nego li neke karakteristične momente iz ove brošure istaknem, da joj pokažem tendencu, do­ viknuo bih g. Vlat’ u Bogičeviču: Dragi moj gospo­ dine! Hrvati u Bosni, a i oni s prijeka doživjeli su, a i sretno proživjeli priličnu biblioteku ovakove »histo­ rijske literature«, pa če i preko vašeg rada preći, a da ih ni najmanje ne će zaboljeti glava. G. Bogičević otkriva nam u uvodu svoje brošure, da nas je htio već i prije usrećiti tom knjižicom ali »nešto nekakva sloga s Hrvatima«, o kojoj se počelo tada govoriti, odvratila ga. P a tako se evo oduljilo štampanje. Vrlo interesantno priznanje. U malo da od ovog šovena ne postade prijatelj sloge. Da je došlo do sloge, kako nije, onda bi g. Bogičević bio malo popu­ stio, ili što je vjerojatnije, on si je valjda slogu prestavIjao tako, d a se Hrvati odreknu ovih »srpskih zema­ lja«, da se odreknu svog imena. Drugačije si ne mogu ni pomisliti, kako bi g. B. nakon onako »pozitivnih«, »utvrgjenih« dokaza, »da su ovo srpske zemlje po krvi i jeziku« bio spreman i na najmanje popuštanje za volju »nešto nekakve sloge« s Hrvatima, t. j. da se poslužim njegovom terminologijom „s malom klikom od nekoliko stotina bosanskih činovnika katolika1*. Zar je bilo i sam za čas vrijedno pomišljati na slogu s tom klikom, g. Bogićeviću? Zar ste vi imajući u svom stolu dokumente, „da se ove srpske zemlje u kojima živi narod triju vjera, koji je cisto srpske narodnosti^ što se inače već i onako k tome „a priori znade", zbilja iskreno mogli pomišljati na kakovu slogu? Tko da ne pomišlja na onu: Timeo Danass.... Mirza S a f v e t : .................. - G. Bogičević, koji je makar i na čas pomišljao na nekakovu slogu, tvrdi u svojoj brošuri, da prije 12, vijeka imade političkih i nacijonalnih granica izmegju Hrvata i Srba. To on tvrdi usprkos tomu, što pisci bizantinski još u 12. stoljeću miješaju jedian i drugi narod. Da g. Bogičeviču nije bilo stalo, da pruži dokaze ozbiljna rada u svojoj knjižici vidi se megju inim i iz toga. što identificira granice najstarije Bosne s oni­ ma potonje i eksploatiše u svoje tendencijozne svrhe nekoje hrvatske historičare, megju inim i velikog Bač­ koga. Pohvatao, je nešto, što nije razumio, a jer je mislio, da mu može poslužiti, odužuje se hrvatskim historičarima i učenjacima veledušno titulama »učeni«, »veliki«, »pošteni«, »pravedni«. Klaić, koji slučajno u nekim stvarima malo drugačije misli, nego veličina Bogičević, on »zalugjuje svoje čitaoce«. Bog bi ga znao, kakove li titule dobili bili Rački i drugi, da ih je g. Bogičević malo pomnije pročitao i proučio nji­ hova djela! Ja bih mogao pabirčiti dulje vremena po ovoj brošuri, iznijeti mnogo cvijetova „h'storijskog" doku­ mentiranja, ali mislim, da jo to sasvim suvišno. Način, motivi, koji su g. B. vodili i iz ovog, što sam dosad rekao, jasni su. Bogićevića knjiga spada megju djela zadahnuta šovinizmom, mržnjom. Takova djela ni ne mogu da budu drugo nego ono, što zovemo pamfle­ tom. G. B. nas uvjerava, da ga je vodila žarka srpska ljubav prem a ovoj zemlji pri pisanju njegove knjižice. Zaboravio je dodati: i silna mržnja prema svemu što je hrvatsko. Misli dalje, da će njegova brošura dobro doći našoj omladini svih triju vjera. Dodajem: Kad bi g. Bogičević i malo dalje vidio od nosa, onda bi mo­ gao razabrati, kako upravo žalosnu lektiru pruža u ruke omladine. Ali g. Bogićevića uvjeriti o tome, to bi bio Sizifov posao. Pri koncu svoje knjige ipak se malo razmekšao! Žali, što se naši domaći obrazovani katolici otugjuju svome srpskom imenu i primaju tugje, jer su s Hr­ vatima jedne vjere. Ta i Dubrovčani su katolici, pa ipak sve ono, što j'e obrazovanije i inteligentnije osjeća se Srbima, kao što i jesu! Neznam, što će na to to­ liki odlični dubrovački Hrvati, koji stoje u prvim re ­ dovima borbe u Dalmaciji! Mislim, da ih ipak ne će ni najmanje uvrijediti, što ih jedan Bogičević računa u neobrazovane i neinteligentne samo za to, jer su Hrvati. Možda je g. Bogičević zaboravio ipak na nešto, što je prije svega morao imati na umu. Danas je vrlo uesavremeno pozivati se samo na historijske, kadkada i dvojbene dokumente. Radi se o faktičnom današnjem stanju, o pobugjpnoj narodnoj svijesti, a to je baš ono, što je valjda g. Bogićevića potaklo na iznašanje ovakih »istorijskih podataka«. ■—-■== Iz „Milih uspomena". Ko stari soko kad se vrh timora Pred veče vine, da s visine gleda Pitome župe i vrhove gora, Gdje žarko sunce na počinak sjeda, 425 Viš dvorca svoga sjedi borac stari Slobode, prava i ustavne vlade. Reko bi, ništa nit misli, ni mari, A ipak nešto mira mu ne dade; �Ko dobro pozna njegove manire, Opazit može, da ga nešto jede; Eno iz oka već mu suze vire — Spremne se prolit niz obraz bl'jed.. „Osmanli" organ mladoturske stranke Pokraj njeg leži na zelenoj travi, Sadržaj vas mu: pjesme jadovanke Osmanskoj časti, ponosu i slavi. A stari borac Kao nijem šuti — I nepomično u nebesa zuri. Sve ga odaje, da mu duh se muti I plovi^proti osjećaja buri, Koja Koja Koja Kad mu dušu nemilice hara, mu srce nemilice tlači, od sveca harambašu stvara, vidi, kako ponaša se jači Pram slabijemu — i kako ga gnječi, Sramotu čineć zemlji i narodu, Kad reče samo uzvišene r’ječi: Borba za pravo, ustav i slobodu. Muž, koji ne zna, šta zapovjed znači, Ako se ona s uvjerenjem kosi; — Muž, koji sebi vedri i oblači, A ni od koga milosti ne prosi; — Ne pojmi: kako jedan vladar može Hiljade ljudi lišiti života, Hiljade ljudi globiti do kože, Da ugodi strasti arapskoga skota*); Ne pojmi: kako mogu biti zv’jeri Ko kleti Tahsin i ko Ragib gordi Ko strašni Fehim u islamskoj vjeri, Gdje nema mjesta razbojničkoj hordi; Ne pojmi: kako narod kao stado Dade se spratit u tor, da preživa; — Ne pojmi: kako i staro i mlado Iz dana u dan kukavnije biva; Ne pojmi: kako neko može gledat, Da narod njegov bezdušnici taru; — Ne pojmi: kako neko može predat Sudbinu svoju u vlast zulumčaru. Kad čuje „Izzet“, od groze se strese, Kad čuje Jilduz", u bijesu plane, Upale oči ognjem se zakr’jese, A doljnja čeljust poigravat stane. Šino bi u~smrt, samo da zna kako Pomoći može državi Osmana. I ne bi, vjeruj, trepavicom mako Sin Herceg-zemlje ponosnih ajana, Koji je dva put poslanikom bio Rogjene grude u državnom zboru, *) Zloglasni Izzet je porijeklom Arap. Što ga je Midhat narodu stvorio I boljih dana nav’jestio zoru. Sjeća se dobro zgoda i nezgoda; Sjeća se dobro ljudi i neljudi; Sjeća se dobro uzdanice roda, Što pouzdanje u Turcima budi. Sjeća se dobro turskih ideala Midhata, Vefika ko da ih gleda; Sjeća se dobro Hikmeta, Kemala Vatrene pjesme, kićenih besjeda. I sjećanja ga progone sve više, I bude u njem uspomene stare. Po nebu protest pogledima piše Pred vasionom tuži zulumćare: „Sunce i more, doline i gore, Svemiru i sve što s’ u tebi kreće! Svesilni bože, koji no sve može; Zar Turčin nigda progledati ne će?“ J e li on proklet, da svojoj slobodi Iskopa raku — i sam je sahrani? II je osugjen da Jilduzu godi, I polagano sam se utamani?" „Smiluj se Bože, ne daj da propane Osmansko carstvo na radost dušmana! Uništi Jilduz, — nek Turčinu svane: Zora slobode, zora boljih dana!“ Kad svrši, ko da iza sna se prenu, Potrlja oči i s mjesta se diže; Dok spazi mene, brzo se okrenu — I znak mi dade, da pristupim bliže. „Vidiš Ii, sinko, — reče polagano — Ovako starca uspomene more, Kada ga snaga iznevjeri rano, A misli u njem ko u momku gore. Sve bih ja rado zaboravit jednom: I parlamenat i vremena mlada, A1 uspomene meni — starcu biednom Ne daju mira bez velikih jada. Što zulum u svojim pandžama drži, Lagano nokte na pandži rasteže; Nasilnik mrzak sve postaje mrži; Osveta slogom bijedne veže. Kada proti sili bijedni se slože, Pucaju lanci i okovi kleti; Niko bijedu ustavit ne može, Kad pregne, da se zulumu osveti. Turčin je miran, dok mu ne dogori; A kada nokte pržiti mu stane, Onda se proti silnicima bori, Dok ih ne sruši, ili dok ne pane �BEHAR IX U borbi. To je moje uvjerenje, — I dani borbe nijesu daleko. U omladini kc guši mišljenje, Iz roda c’jedi materino ml’jeko. Svijet se kreće, čas se ne odmara, Sve novoj formi u sretanje ide. Prošla su jata sitnijih vladara — I ti ćeš proći o Abdulhamidpf To s takovijem naglaskom izusti Tresnuvši nogom, da me je prepao, Za tim na klupu lagano se spusti, Ko da je s njejr- velik teret pao. I mirno sebi smota cigaretu, Zapali, pa mi razlagati stane: 0 teškom jadu na ovom svijetu, Kad čovjek na krug ulizica spane, Da s njima druži i da dobro pazi, Šta smije reći. a šta da zašuti; Kako se čovjek više put izrazi 1 da im kruha, a da i ne sluti, Da u tom kakve zarade imade Za one, koji ne imaju duša. „Teško je — reče — onom, koji znade, Zboriti, da ga ništarija sluša. A još teže s onim praću plesti, Što misli od nas da je nešto više, Što ne odaje ni starini časti, Nit pošten rad nam u zasluge piše A hulja biti nije svakom dato; Puzati ropski - to je opet teško! Ni čast, ni orden, pa ni suho zlato Ne mogu uzet poštenje viteško Što dobru sinu dobar otac preda, Da čuva kao amanet od djeda, Lj. Dvornlkovlć. 427 To čuvat mora ko oči u glavi Za djecu svoju — Hercegovac pravi. Taj je amanet — moja sva baština, Pošteno ime — moje sve imanje, Viteški spomen utjeha jedina, Četiri sina — moje sve uzdanje! I to je eto sve, što zovem svojim, Ja više ništa ne imadem — ništa. Svijetla lica pred svakijem stojim — I to ja sinko volim nego ista Na ovom sv’jetu." I mirno ušuće Pun zadovoljstva utjehe i nade; — I pogled baci preko mile kuće, Gdje sreće, dobra i svašta imade. U Docu kod Sarajeva, koncem jula 1898. Godina ima, kako je to bilo, A u mom oku i sad lebdi slika, I u mom uhu odjekuju milo Zanosne r’ječi moga govornika. Ustani oče, da sad vidiš, kako Stari se ponos u Turčinu budi, Ustavna svijest širi se polako — I Turčin poče, da živi kao ljudi. Svemoćni Jilduz odriče se moći, Narod je svome uplivu prisvaja. I taj je prevrat nasto preko noći, Svijet mu žrtve na prste nabraja! Nijedan narod, što povijest znade Tiranstvu brže otpjevao nije — I dočepo se slobode i vlade Kao što jučer tvoje Osmanlije! U Docu kod Sarajeva 27. jula 1908. ........................ ■■■-- Lav Nikolajević Tolstoj. Čitav obrazovani svijet proslavio je ovih dana štampom jubilej, kojemu ćemo teško naći ravna u kulturnoj istoriji. Grof Lav Tolstoj, pisac romanž svjet­ skog glasa i filozofskih teorija, koje navještaju rat tom istom obrazovanom svijetu, navršio je 80. godinu svog života. On leži u staračkoj nemoći, odaljen od svijeta u svojoj pustinjačkoj zabiti. Šalje ipak sveudilj prosvjede proti životu svog savremenog društva, pro­ tivi mu se ne samo u svojim spisima, nego i svojim životom, — taj svijet ga ipak slavi, prisluškuje nje­ govim riječima kao glasovima proroka, divi mu se, makar i neće da za njim ide. Tolstoj je doživio kultus, kakvog nije u tolikom opsegu nijedan velikan u carstvu duhova doživio. Ovaj je kultus tim zanimivija pojava, što nije u skladu ni sa težnjama slavljenika, ni sa praktičnim nazorima svijeta, koji ga slavi. No pojava takova, toliko razgranjena, mora da ima i svojih dubokih razloga, ko­ jima ne zapovijeda ni Tolstoj, niti njegovi slavitelji. Razgledajmo malo te pojave. �428 BEHAR IX Sin stare ruske plemićke porodice polazi u svijet god. 1863. Već su mu ove pripovijesti pronijele gias redovnim tada putom mladoga boljara. Na sebi nosi megju prvim evropskim pripovjedačima. Sljedećih sva obilježja toga boljarstva, kome je Evropa svojom deset godina nastavlja svoj novelistički rad, a daje kulturom dala lice a ruska domovina svojom hiljadu- se i na pisanje velikih romana. U tom razdobju na­ godišnjom tradicijom naličje. Mladi Lav Tolstoj uči naj­ pisa megju ostalim i dva najveća svoja beletristici prije kod kuće, ide na sveučilište, tamo uči i ne uči, proizvoda: „Vojnu i mir(t i Anu Karenjinuu. Oboje vraća se kući, — zabavlja se kao evropski dandy i se broji danas megju prva djela svjetske književnosti, kao Kozak, — nit je bolji ni gori od drugih njegovog biće dapače malo djela u njoj, koja bi im se dala soja. No ovo je samo prividno. U tom običnom na usporediti gledom na veličajnost koncepcije i maj. oko mladom aristokratu, koji se u prvoj mladosti storsku izvedbu. „Vojna i mir“ jest epohalna slika ničim ne odlikuje od drugova svojih, krije se kapital, cjelokupnog života ruskog naroda na početku devetkoji se pod prvim ozbiljnim utjecajem životnih doj­ najstog stoljeća. Konkretna pozadina te slike jesu istorijski dogogjaji napoleonskog rata na Rusiju, a na mova počimlje micati. Nastaje boj izmegju njegove nutarnjosti i doj­ toj pozadini prikazuju se ne samo istorijski dogagjaji mova što ih pojavi života u društvu čine na tu nu- na površini, sa svim istorijskim ličnostima, nego i tarnjost. Ova se počinje odupirati tim pojavima. Ovim sav ruski narod u svim svojim slojevima, počamši odupiranjem zapoćima ujedno prva djelatnost Tolsto- od visokog plemstva u palači, pa do mužika jeve individualnosti, ovo je odupiranje glavni impulz u njegovoj koljebi. Tu nalaziš sve tipove ruskoga i osnovka svem kolikom njegovom kašnjem duševnom društva, u svim njihovim životnim prilikama u dobru radu i naprezanju u javnom životu. Koliko je god i opačini, strasti i pobožnosti. Porod i smrt, rat i mir, Tolstoj u teoriji protivnik otpora i revolucije, toliko kulturu i barbarstvo, visoke umove i idijotske glu­ je u istinu osnovno geslo sveg njegovog nastojanja pane, hladne diplomate i usijane glave, sve to motriš, otpor proti postojećim nazorima društva, religije, kako se pred tom reda u živim slikama, čovjek to morala i naobrazbe. Koliko se god pričinio po svo.im ne čita samo, nego proživljuje. Ogromna je to riznica rečenicama i propovijedima, po svojim pričama i pro­ za učenjaka i umjetnika, imenito socijologa i psiho­ testima kao mironosac Tolstoj je za pravo revolucionarne loga. -Ana Karenjina" jest slika modernog ruskog za cijelog svog života i cijelim svojim radom. Revoluciona­ društvenog života. Tendencija tog romana jest u izrne je ne manji od njegovog autipoda Nitzsche-a, razlikuju se samo u tom, što smo jednome premeki a drugome našanju socijalno-filozofskoga problema, pretežna mu pretvrdi. U mladom Tolstoju očituje se ova otpornost, je strana psihološka. Sa „Karenjinom„ približava se već Tolstoj izlazu kolebanjem izmegju pošljedovanja običnog života mladog boljara i časomičnih pokušaja, da pogje nekom iz svoje beletrističke karijere, na putu je da prestaje novom stazom. Naravno da mlade godi ne traže svo biti pripovjedač a počimlje biti filozof. Problemi, što harač, pa za to mladi Tolstoj samo je na časove ga muče, preotimlje sve to više snagu u njem, a reformator a redovno iskapljuje čašu života kao i napokon se svi skupljaju u pitanjima: Čemu život, drugovi njegovi, — inštinkti su još jači od glasa koji mu je smisao ? duševne njegove prirode. No i glas te njegove indi­ Stavljanje ovakih pitanja nije ništa novo i ose­ vidualnosti biva godinama sve to jači. Već njegov bujno, stavljali su ih mislioci svega svijeta od kako nastup u vojničku službu ima da utre barem put su se pojavili; osebujno je samo, kako je koji od provali njegove nutarnjosti. On stupa u vojsku, da se njih odgovarao na ta pitanja. Tolstoj nije originalan otme vrtlogu raskalašena života, u koji je upao. Stavlja ni svojim odgovorima na njih. Njegovo gušenje ži­ si vanjsku uzdu, ne osjećajući dovoljno snage da se votnih inštinkta i zatajivanje života nalazimo već sam zauzda. Sad počimlje probijati njegova urogjena davno prije u indijskih mudraca, njegovu otpornost stvaralačka snaga. On ju izlučuje pisanjem. Uspjeh proti istorijskoj kulturi i vapaj za povratkom prirodi bijaše sjajan. On se izvi kao spisateljski talenat i primitivnom načinu života nalazimo u Rousseau-a. prvoga reda i pobudi odma opću pozornost. Počimlje Osebujan je u Tolstoja način, kojim za svoje refor­ s autobiografijom, i to najboljim dokazom, da mu je matorske ideje vojuje, taktika, kojom vrši svoju revo­ spisateljski rad samo izjava nutarnje borbe, borbe luciju proti kulturnom i socijalnom životu savremenog njegovog J a “ sa svijetom oko sebe. „Djetinstvo“ društva. Dok se svi takovi reformatori redovno svojim zove se njegov književni prvijenac. Početak ove svoje prvim istupom odmah kao takovi i najavljuju, Tolstoj autobiografije nastavlja on dalje pod raznim naslo­ izlazi pred svijet najprije kao sjajan pripovjedač. Kao vima i u raznim djelima, a i svagotova njegova takav osvaja najprije duhove i to ne samo na po­ djela nose u sebi karakter ispovijesti svoje nutarnjosti. vršini, nego i u širokim slojevima. Time si pribavlja Iza „Djetinstvau slijedi niz pripovijesti sa Kav­ slavno ime, koje mu opet stiče autoritet, kakav je kaza, megju kojima se osobito ističu „KozacV izašli nuždan onome, koji želi da mu se glas daleko čuje j �IX BEHAR i sa poštovanjem i uvažavanjem prima. Tolstoj beletrista utire puteve Tolstoju filozofu — reformatoru. Bilo bi neispravno ustvrditi, da je Tolstoj navalice radio po takovom planu, no razvoj njegove djelat­ nosti faktično je pošao tim pravcem. Što- je pako pošao tim pravcem, to je samo pošljedica njegovog individualnog duševnog razvitka. Težnja za prepo­ rodom društva jest primarno, osnovno svojstvo nje­ govog duševnog kapitala. U nastojanju, da toj težnji dade oduška, on počinje govoriti svijetu pripovijetkom i na taj se način otkri u njem silan pripovjedački talenat. Ta snaga, koju on sam megjutim drži samo sekundarnim svojstvom svoje glavne duševne sadržine, jest toliko jaka u njem, da ga upravo goni na stva­ ranje, na izlučenje svoje psihičke sadržine tim putom. Pa kad je na taj način stvorio velika djeja i stekao besmrtno ime, onda se trga natrag i drži da je sašao s pravoga puta. I u tom je Tolstoj revolucionarac opriječan cijelom svijetu. Ono, što svijet drži na njemu najvećim i najvaljanijim, rad čega mu se divi i poštuje ga, — proglašuje on sporednim, tričavim, što više i štetnim! I svijet i Tolstoj imaju svaki sa svog stanovišta pravo. Svijet cijeni ono, što udovo­ ljava njegovim težnjama i nazorima. Svijet uživa u njegovim remek-djelima, a od piscu više i netraži, a Tolstoj bi uživao, kad bi svijet prihvatio njegove nazore. Njegova beletristička djela nijesu urodila ta­ kvim dojmom, Svijet ih doduše uživanjem čita ali se po njima nevlada, nego ide dalje dosadanjim pu­ tom. Posve je prirodno, da ih onda Tolstoj osugjuje kao neuspjela sa stanovišta njegovih tendencija. Pa kad svijet neće da sluša onakav, njegov govor, on mu počimlje govoriti drugim, direktnim i glasnijim. Tolstoj beletrista odstupa sa književne pozornice, a nastupa Tolstoj filozof, popravljač čovjeka i njegovog života u društvu. Prvi je nastup još zaodjet u beletrističko ruho, ovaj put u dramatsko. U 60. godini piše Tolstoj drame socijalno-pedagoške tendencije za puk. „ Vlast tmine11, „Plodovi prosvjete“ i „Rakija“ zovu se ta djela, koja su pri­ mljena počitanjem doličnim autora „Vojne i mira" — no svijet i u njim vidi još uvijek samo beletri­ stiku. Napokon zbori Tolstoj posve očito. U nizu svo­ jih poslanica pod raznim naslovima osugjuje društvo. Veliki starac, koji je do sele zabavljao ljudstvo po­ čimlje ga koriti i spočitavati mu put, kojim ide. U poslanici o „Umjetnosti* odriče modernim proizvodi­ ma umjetnosti obrazovnu i etičku vrijednost, imenito beletristici. Rroglašuje sve to besposlicom, a zahti­ jeva samo moralno-religiozno štivo za narod. Pri tom ne štedi on ni svojih proizvoda, pa žali što ih je pisao. 429 No on ne ostaje samo samo u teoriji, nego pre­ lazi i praksi. Kad neće svijet, hoće bar Tolstoj sam. Povlači se iz svijeta na svoju Jasnaja poljanu, skida gospodske haljine i oblači seljačke. Ostavlja se go­ spodskih navika pa i hrane. Stanuju u goloj izbi, jede zobenu kašu. Piše doduše i dalje, ali samo ono, što služi njegovim idejama. No on radi i tjelesno, kopa i ore, kosi, vozi drva, iz nekadanjeg svjetskog ari­ stokrata postao ili bolje rekavši, hoće da postane ruski mužik. A svijet sada gleda zapanjen svoga ne­ kadanjeg sjajnog pripovijedača. Sluša i počitanjem prima njegove poslanice, — ta one su od tako slav­ nog muža, od pisca „Ane Karenjine" itd. Ova metamorfoza Tolstojova takogjer je posve razumljiva, psihološka. Tolstoj njom dovršava svoj duševni razvoj. Životna snaga mladosti i muževnosti smetala je Tolstoja, da zastupa potpuno u teoriji i praksi svoje asketske težnje glede, „smisla života"; starac Tolstoj riješen je toga balasta, on se je oslo­ bodio. Njemu je kao takvom jasno, da može biti onako, kao što on želi i preporuča, no svijetu to nije. S toga se Svijet još uvijek klanja i divi Tolstoju, piscu romana, a njegove filozofske poslanice prima dužnim počitanjem, raspravlja o dubokim i novim mislima, no ono što bi Tolstoj htio, toga ne čini, i neće valjda potpuno nikada ni činiti. Jer Tolstoj želi mnogo toga, i previše, ispra­ viti. On nezadovoljan ne samo sa umjetnošću, nego i sa religijom, naukom, državnim uredbama, obrazovanjem i u kratko sa svom kulturom našeg vremena. Ali ta je kultura tako stara i organički spojena sa toliko bezbrojnih niti prirodnih istorijskih uvjeta svog postanka i razvitka, da ju s tog puta ne mogu odvratiti pojedini umovi, pa makar oni bili i veći od Tolstojevog. I u tome leži osnovni razlog nedostatka i neuspjeha Tolstojevog filozofiranja. Zato to filozofiranje prima obrazovan svijet sa poštova­ njem, mislioci ga obilaze i neće da se iskreno iz­ jasne o njem, — a široki slojevi ga neshvaćaju ili, što je još gore, krivo shvaćaju. Da je Tolstoj svojom revolucionarnom naukom došao u sukob sa svim onima, koje su tom naukom ugroženi, to je takogjer prirodno. Ko niječe vrijednost pozitivnoj religiji, taj mora doći u sukob sa crkvom, kojoj pripada, a čije se nauke protive postojećim državnim uredbama, taj mora biti pripravan, da će ga progoniti. Tolstoj je doživio ono prvo, a možda bi ovo drugo, da ga ne štiti slavno ime i — praktička neškodljivost nje­ govog propovijedanja. — I tako će veliki starac u Jasnoj poljani zaklopiti svoje oči bez uspjeha svojih nauka, — svijetu će pako ostati od njega kao spomen pojava čovjeka, koji je htio biti veliki filozof i reformator, a u istinu je bio veliki umjetnik. �BEHAR 430 Musa Ćazim Ćatić: R .. Prvak turskih pjesnika: Fuzuhja. desetom stoljeću po hedžri, a u šesnaestom po Is., kadno su se pred osvajalačkom si­ lom ratobornih Osmanlija tresle kamenite planine u srcu Evrope i ljuljali valovi In­ dijskog oceana, pojavio se je izmegju Eufrata i Tigrisa jedan živ i obilan izvor, sa­ stavljen od arapskog bistrog zemzema i perzijske mi­ risave ružične vodice. Taj izvor Dijaše — izvor čiste i nepomućene poezije, koji je u poletnoj duši mladog Fuzulije, pr­ vaka turskih pjesnika. Fuzulija se je kao najmlagji sin hallanskog muf­ tije rodio 910. po hedž. u Gerbelatu, u tom svetom grobištu, gdje je potekla krv tolikih nevinih praved­ nika i nad kojim su se talasima prolijevale kroz sto­ ljeća suze vjernih hodočasnika, koji su dolazili, da se poklone mrtvom pepelu pejgamberova unuka, Hazreti Huseina. Fuzulija je još kao mlad čovjek došao u ognji­ šte negdanje arapske civilizacije Bagdad, da produži nauke, gdje je i preminuo u 65. godini svog blagoslovenog života. Rodno mjesto Garbela, koje je ovjenčano tisu­ ćama žalosnih i krvavih priča o smrti velikog šehita Hazreti Huseina, moralo je još u djetinjstvu na nježnu sanjarsku dušu ovog bogodanog pjesnika utisnuti bi­ ljeg melankolije i tuge. Mekano ljubavno čuvstvovanje, intimna sjeta i topla čežnja za idealom provejavaju kroz svaki stih Fuzulijinih pjesama. Muhamed Fuzulija je pravi utemeljitelj osmanlijske pjesme. Ma da se je prije njega na turskom Parnasu pojavilo nekoliko svijetlih zvijezda kao Nesimija, Javuz sultan Selim, Hidir beg, Nedžatija, Nizamija, Hrvat Mahmud paša Abagović, Brusak Ahmed paša, ipak ti svi pjesnici nijesu imali toliko stvara­ lačke snage, da bi mogli udariti čvrst i solidan osnov osmanlijskom pjesništvu. Osim pjesama imade i u prozi pisanih djela Fuzulijinih, izmegju kojih se oso­ bito ističu Jadovanka" oLijsi i „Bašta sretnika". U tim mu je djelima stih veoma fin, a tehnička konstrukcija upravo savršena; samo se ovdje poveo za nekim arapskim piscima, te je prozu prenatrpao srokovima i u jezik uvukao mnogo provincijalizma, za to mu danas ta djela s gledišta jezične ljepote nemaju velike vrijednosti u turskoj književnosti. Megju Fuzulijinim djelima u prozi najuspjelije je spo­ menuta „Jadovanka", jer je izvagjena iz srca pjesni­ kova. Ona je pravi uzorak njegove pjesničke snage u satiri. On ne bijaše kao neki satirci Istoka banalan i prost; svu svoju žuč na socijalne mahane tadanjeg društva znao je izraziti samo u jednom ironičnom osmjehu, u kojem je bilo i otmjenosti, a to je jedrio posebno odlikovanje, koje ga je riješilo. Ja ću ovdje navesti jednu iskru s toga Fuzulijina ognjišta: ?JLjIIT <Jj j-UTj fM- Ja ih pozdravih lijepo Pozdrav primili nijesu, Veleći: Nije mito, Da nam zasiti — kesu. — Kako se vidi ovdje Fuzulija Šiba uzimanje mita od strane državnih činovnika, koje je još u njegovo vrijeme bilo uzelo velikog maha u turskoj carevini i koje je potrajalo sve do skora, dok nijesu mladoturci izvojštili konstituciju svojoj domovini i svjema zlouporabama u državnoj upravi učinili kraj. Fuzulijina „Bašta sretnika" je oveći ciklus na­ ricaljki i tugovanki, a napisana je po uzoru „Bašte mučenika" koju je napisano na perzijskom jeziku Mevlana Hasan Vaiz. Ovo je prva jeremijada u turskoj književnosti. Veliki pjesnik, držeći pred svo­ jim oštrim pogledom sve patnje i nevolje, koje čo­ vjek na ovom kratkom i vratolomnom putu zemalj­ skog života podnese, napisao je ovu knjigu, razdi­ jelivši je na deset poglavlja i epilog. „Bašta sretnika" je napisana u srokovanoj prozi, a pjesnik ju je gdje gdje protkao i vrlo lijepim kiticama. U njoj je vrlo rijetko naći pjesničkih nejasnih tropa; valjda je pje­ snik htio, da mu djelo bude narodu razumljivije, te ga je s toga u posve jednostavnoj formi napisao. „Bašta sretnika" se ne može ubrojiti megju Fu­ zulijina pjesnička djela, ona nije imala utjecaja na potonje generacije turskih pjesnika, jer ju niko nikad nije imitirao. Ipak ovo djelo ni danas ne gubi literarne vri­ jednosti. Evo jedne krvave slike iz „Bašte sretnika": * 't' y}i J*? *)■><* »j U - sjj, ! đfl* (SAJ <11_>> j .j . Skovavši sablje munje, Što oblak zogfida je krije, Na žrtve nasrnu fatum, Da krv im nevinu lije. Gore smo rekli, da je Fuzulija utemeljitelj tur­ skog pjesništva. Njegove su pjesme poznate i kod cijelog turskog naroda, s toga su nekoliko izdanja doživjele. To treba samo uočiti, pa da shvatimo Fuzulijin upliv na kasnije turske pjesnike. Načelo je, da pjesnikova djela moraju biti tako napisana, kako mogu �IX BEHAR služiti kao ogledalo stoljeća, u kojem je pjesnik pri­ padao i sviju dogogjaja, koje je pjesnik vidio ili o njima čuo. Fuzulija je potpuno shvatio ovu pjesničku dužnost i s najvećim ju marom vršio, i to baš u ono prijeme, kad nije bilo cijene ni pjesmi, ni pjesniku i kadno Ruhi Bagdadija žalosno pjevaše: {£ J' k* j»t j, . . 1»j& a V V j>\> jlT Na ovaj svijet, gdje pobožnost vlada, Mi smo došli u vremenu, kada Plemenitih ne imade djela, Nit kod ljudi, nit kod angjela! Ma da ga savremenici nijesu znali cijeniti i po­ štovati kako treba, ipak Fuzulija nije ni kolik trunak izgubio volje; on je i dalje ustrajno išao stazom pje­ sničkom i utirao put poznijim generacijama turskih pjesnika. Ima ljudi, koji, kad vide čovjeka radina i mar­ ljiva, sami postaju marljivi i ustrajni u radu; takovi ljudi ne mogu u sebi nikad svladati i zatomiti osjećaj ambicije. Ima opet ljudi, koji su po samoj svojoj na­ ravi radini, a takova vrst ljudi sretno provodi život u uspjesima svog rada i nastojanja. Megju ove poto­ nje spada i Fuzulija, kako nam to on sam dokazuje u ovim kiticama: «J6 f š (i *jkI J j 4i *f«— j r oi ji* t *jlki jgjk $T jUJ ! 4«! *jk. £ ’)j-* ! t pki : Jii *ć5-*d . * Jui J - 4*’lj ) i š* x -j\ J. a. (t4»i «<-jj «d./- j£*•>’ U tekoj zemlji ja sam: Kada bih krv si pio, I kad bih dušu svoju U nježne pjesme slio; Kad bih na tisuć konaca Nanizo kamenje drago, I kad bih u tisuć bašč Sadio cvijeće blago, Tad opet niko ne bi Bncio pogleda na to: Rekli bi ružici — truje, A dragom kamenju — blato. Sa vremenom nestalnim nikad Ja vam se kretati neću,' Jer nisam od onih ljudi, 431 S vremenom koji se krećn. Ta vrijeme današnje hoće, Da pjesmi oduzme cijenu, Cvjeće za trnje smatra, A rubin za morsku pjenu . . . . A1 ja ću pjesmi opet Podignut vr’jednost sada — 1 bude P bolesna pjesma, Ja ću je rječiti tada. Jest, ja ću popravljat ono, Što burni srušiše dani; Pobjeda — s pomoću Božjom — Na mojoj biće strani! Fuzulija je potpunim pravom zaslužio časni naziv prvaka turskih pjesnika. On je u Bagdadu svršio vjer­ ske i svjetovne nauke, gdje je poslije bio i profeso­ rom na jednoj velikoj medresi. Dakle bijaše i pjesnik i učenjak. Kao svestrano naobražen čovjek želio je da se nada sve prijašnje i savremene turske pjesnike uzdigne; želio je da bude od onih rijetkih pjesnika, koji svojim stvaralačkim radom za sobom vode cijela pokoljenja, u čemu je potpuno uspio. Fuzulija je još u petnaestoj godini svog mlagjahnog života propjevao, Što dokazuje, da ga je sama priroda nadahnula pjesničkim darom. U cvijetu mla­ dosti izišao je na glas kao dobar pjesnik, priznat i hvaljen od svojih savremenika pjesnika. On tada sam o sebi pjeva: j f j Jil» OjL^I a«* j ' ^lc ( S 4*1 wX* U kol’jevđ slave ja sam Tek nemirno malo djete, A pjesme mi krasne, nježne Na krilima svjetom lete. Fuzulija se kao pjesnik odlikuje više svojim me­ kanim osjećanjem i nježnim mislima, nego dikcijom i vanjskom formom svojih pjesama, kao što se u tom odlikuje Nefija, o kojem ćemo u jednom od idućih brojeva govoriti. On je u svojim gazelama pravi osmanlijski Hafiz. Ma da sžm veli u predgovoru zbirke svojih djela, da je u početku pjevao na perzijskom i arap­ skom jeziku, ipak nam takove pjesme nijesu poznate osim nekoliko gazela na perzijskom. Fuzulija nije nikad u svojim pjesmama upotreb­ ljavao tropa i figura, koje su osobina dialekta istoč­ nih i zapadnih Turaka, za to su ga osugjivali neki osmanlijski i tatarski književnici. Nu ipak njegov je jezik takav, da ga Turci sviju krajeva razumiju. Samo u nekim njegovim gramatičkim objektima i glagolskim oblicima opaža se azerbajgjanština, a to nekim daje povoda mišljenju, da je Fuzulijin otac rogjeni Azerbajgjanac. Zbirku Fuzulijinih pjesama „Divan" najprije Su iranski Turci u nekoliko izdanja tiskali i za to je taj „Divan" veoma iskrivljen. �BEHAR 432 U Fuzulijinim pjesmama vrlo je malo onih je­ zikoslovnih oblika perzijanštine, koje su neki pjesnici unijeli u turski jezik, a to je dovoljno, da nam kaže, koliko se je pjesnik trudio, da sačuva čistinu turskog jezika. Općenito uzevši, Fuzulijina je narav najviše na­ ginjala ljepoti i umjetnosti; njegove su pjesme pune epiteton-ornansa, komparacija, metafora, metonimija i drugih pjesničkih figura. Tako je sve nježne osje­ ćaje svoje sjetne duše znao obući u fantastično plačno ruho, da nam se svaka njegova pjesma pričinja ča­ robnom slikom kineskog bajoslovnog slikara Manija. Istina, imade megju Fuzulijinim slikama nekoliko posve tamnih i nejasnih, jer je za njihov hatur pjes­ nik misao žrtvovao. Muhamed Fuzulija je spjevao i nekoliko kasida (panegiričkih pjesama). Prva takova pjesma posve­ ćena je slavi sultana Sulejmana II. Zakonodavca j j t jednog od najvećih vladara osmanlijskih, koji je — kako je poznato — pod Sigetom preminuo 974. go­ dine po hedžri (1566. po Is.), upravo na godinu prije Fuzulijine smrti. Osim ove pjesme, još je nekoliko slavospjeva spjevao nekojim velikašima i emirima, nu ni u jednom tom hvalospjevu nema one hiperbolične sla^e i pre­ tjerane hvale, koju vidimo kod drugih istočnih pjes­ nika, kad nekog veličaju. Fuzulija u svojim kasidama velikaše savjetuje i potiče ih na pravednost i jednakost. Evo tom jednog primjera: * «4-lS <Jjl cSlT jf"L . Ij c ltilT J Ono j’ vladar pri kojemu Nema ambicije — I u čijim radovima Farizejstva nije. To je dokaz, kako je svijetao i čist karakter bio ovaj bogodani pjesnik i kako nije znao nikom laskati, pa ma to bio glavom despotski svjetodržac, silni Sulejman. U svjema svojim kasidama, pa i u odama Bogu i Božijem poslaniku, Fuzulija je imao poseban način pjevanja; svagdje se pokazuje kao zaneseni ašik, koji ljubi i na ljubavi izgara poput leptira na plamenu svjetiljke. U svakom stihu njegovih kasida i oda Bogu i Božijem poslaniku osjeća se topla iskrenost i pobožnost, zadahnuta miomirisom plavog suinbula. Nu sve te vrsti pjesme ne mogu ni izdaleka Fuzuliju pri­ kazati kao Fuzuliju; u njima nema onih nježnih reflektivnih misli, onih mekanih osjećaja, koje su bitno svojstvo Fuzulizma, a koji su lagodni poput blagog jutarnjeg povjetarca i čisti poput srebrne rosice. Poznato je, da se je megju pjesnicima Istoka silno razvila pjesma t. zv. „Fahrija“, u kojoj su pjes­ . IX nici slavili junaštvo, darežljivost i druge vrline • plemena, veličali svoje djedove, hvalili svoje orur°^ konje, pa i samim sebi apoteoze pjevali. Takove vrsti pjesama kod Fuzulije je pos malo; on bijaše skroman i tih'do skrajnosti. U jedn^ se pjesmi Fuzulija ovako hvali: ! jU -J iJJ-** JI? Za pjesničku snagu moju Isfihanci kad bi znali, Moj Husreve, rumskijem bi Kemalom me nazivali.1) Iza panegiričkih pjesama dolazi na red jedna podugačka alegorija pod imenom „Hašiš i vino** *4* ^ koja odiše misticizmom, a spjevana je na način Rumijine „Mesnevije*. U toj alegoriji Fuzulija iznosi zle pošljedice, koje potječu od uži­ vanja hašiša, opijuma i alkokolnih pića. Pjesma je na­ mijenjena perzijskom šahu Ismailu Safeviji, savremeniku sultana Selima I. Alosmanovića. Osim ove Fu­ zulija je još jednu alegoriju u istom smislu i na isti način spjevao. Gore smo rekli, da je Fuzulija najnježniji turski lirski pjesnik — pjesnik mekanih čuvstava, magijskih slika, ljubavnih uzdisaja i toplih suza. Njegove gazele koje dišu intimnom se'ntimentalnošću, dale su povoda nekim turskim kritičarima kao Ahmed Kemalu, da ga sravnjuju s Ibni Farizom*) i Buhturijom*). Fuzulija sam za se veli: ‘f J-C! J24>' I lije 4£-> « j* iile «jrt Fuzulija, od mene ue traži Ni satira, niti slavospjeva, Ja sam pjesnik, koji vazda ljubi I ljubavi samo pjesme pjeva. Pjesnik je još u-mladosti ljubio, osjećao, raz­ mišljao i — onda svoje misli i čuvstvovanja u finim i čarobnim slikama opjevao. Bijaše zaljubljen do lu­ dila u kćerku svog učitelja Mula Rahmetullaha. Izrazitu sliku njegove ljubavi pružaju nam ove kitice: *ili «Li o jl < »il)U _ji j u C L i: I^-CL * . ilL Jjl tf-ui. f j* ij (S*J.) 4. \J . > s\ J . J j \ ‘) Ovdje pod Kemalom pjesnik misli Isfihanca Kemaludina Ismaila, koji je poznat pod imenom „Stvaralac misli* a čiji se Divan u velike cijeni. Kemaluddin je zaglavio u općem pokolju, što ga je izveo u Isfihanu mongolski chan Oktaj 635. g. po hedžri. *) Arapski mistični filozof i pjesnik, čiji se Divan visoko cijeni. Rogjen je u Kairu 556. a preselio se u vječnost 636. go­ dine po hedži. «) Arapski pjesnik gazela, a pravo mu je ime Ebu Ubbade Velid sin Abdullahov. Rodio se je u Kafi 206. a umro u Bag­ dadu 283. po hedžri. �BEHAR IX Na plamenu uzdišaja Čist je Medžnun*) izgorio, A Vamik se u rijeci Burnih suza utopio. Ferhad svoj je život dao Vjetru strasti i nagona I svi zepilja postadoše; Pa sad ja oam zemlja ona, Fuzulija je pjesnik gazela; za to čim 'e njegovo ime spomene, čnvjeku odmah dolazi na pamet i gazela. Njegove su gazele mirisave poput rumenih širaskih gjulova, u njima čitaoc ćuti slavujsku milo­ zvučno i sjetno bigjlisanje i ljubavni šapat blagog povjetarca, koji plavom cvijeću prenosi vilinske priče zelenog treperećeg lišća. Kaogod tiha usamljena šuma, mirna srebrna rijeka, blijedi jesenski cvijetak, plava mjesečina i rujni grimiz zalazećeg sunca — tako se i Fuzuline gazele dojimaju zaljubljena srca i sanjarske duše. U njima nema niti jedne riječi suvišne; svaka je gazela čarobna kompozicija, sastavljena od najmilozvučnijih akorda, koji sa u zamamnu ritmu i varijacijama ljubavnog čeznuća izvijaju poput nebeske harmonije. Ma da su sve Fuzulijine gazele različita sadržaja, ipak megju svjema postoji neka unutrašnja veza. Sve se te gazele sastoje od pet sedam ili osam kitica. Da je tu vrst pjesama pjesnik pretpOLtavlja svjema drugim pjesmama, dokazuju nam ove njegove kitice: . > jt- j, ! Jki J*l * • li-o Ji^ U umjetnom vrtu gazela je ruža, Gazela užitak čitaocu pruža — Pjesnikova moć se u njoj ogledava, Pjesnikovu slavu ona povećava. 43? Ni za života Fuzulijina, a ni poslije njegove smrti sve do danus nije se pojavio jedan turski pjesnik, koji bi Fuzuliju valjano mogao u gazelama pošljedovati. Osim do sad navedenih vrsti pjesama Fuzulija je spjevao i jednu pjesničku pripovijet „Medžnun i Lejla“ (Romeo i Julija), koju je posvetio svom savremeniku knezu Vejsi begu. Ovu je pripovijest najprije spjevao na arapskom jeziku Kajs bin Amir, te su je neki perzijski pjesnici preveli na svoj jezik, dodavši joj još nekoliko ukrasa; ili pravije rečeno: perzijski su pjesnici uzeli samo sujet ove pripovijesti i obradiii ga na svoj način, podražujući Kajsu. Tako je i Fuzulija učinio. Perzijski su imitatori u duh ove pjesničke pri­ povijesti unijeli misticizma, te su je udaljili od na­ ravi; za to njihove pjesme motivom „Romeo i Julija" nemaju nikakva efekta na dušu čitaoca. Fuzulija je pak u svojoj pjesničkoj pripovijesti prikazao Lejlu kao nevinog angjela ljubavi, a Medžnuna kao vjer­ nog i iskrenog ašika, koji je srcem i dušom za­ ljubljen. Ovo je Fuzulijino djelo strogo umjetnički na­ pisano, te se s gledišta umjetnosti i zakona estetike može ubrojiti megju najvrsnija djela turskog pjes­ ništva. U njemu pjesnik nekom osobitom psihološkom, analizom otkriva mnoge tajne zastore ljubavi; on iz­ nosi psihičku istinu, da se iz pretjerane ljubavi ragja mržnja prama onom, koga si ljubio. U ovom smo evo članku prikazali — koliko nam je od ruke išlo — djela prvaka turskih pjesnika, a u kojem od idućih brojeva prikazaćemo zname­ nitog pjesnika Nefija, koji iza Fuzulije svakako za­ uzima najodličnije mjesto na osmanlijskom Parnasu starijeg literarnog perioda. ‘) Istočni Romeo. M. Ćazim Ćatić: = = Rendezvous. Gle, poput svilnih golubijih krila Pala je noćca plavetna i meka; Oj dogji, dogji Vesno moja mila, U cv’jetnom parku tvoj te dragi čeka! Na klupi sSm sam, nikog više nema. Viš mene lišće baldahin je splelo — A mirisima svježih hrizantema Lahorak diše i gladi mi čelo. Ah! dogji k meni čarobna i snena, Nek ti je halja prozirna i bjela; Raščešljaj kose niz obla ramena, Ko niz klas jedri kad vlat klone zrela. Oj dogji tiho poput muze moje! Nek su ti bose b’jele pune n6ne; Donesi meni rujne usne svoje I bajne grudi — izmirske citrone, Za kojim vazda griješni pjesnik žegja, Mamuran s žudnje i ognjene strasti, Da žarkom usnom, sklopljenije vjegja S njih pije otrov i edenske slasti. Oj, dogji da uz milje tvoga fjela Od silne vatre gorim poput sv’jeće, Nek prsa dršću s uzdaha mi vrela Ko listak, kad ga krilo vjetra kreće. Ah! dogji, ma i duša mi se muti, Dok ti klonem na ljiljanske grudi — Ja sav ću grijeh na se nametnuti, Tek ne čas, Vesno, ti uza me budi! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f63f54dffecf8201f6feea709ea7daf5.pdf 56dc81083206a417ff7770e1bae201d0 PDF Text Text God. IX. Broj M2. Za o glase plaća se prvi „Behar" Izlazi dva puta cr;(7 < / put za cijelu stranu 40, za mjesečno.'jjv^v^ pola 20, za osminu 6, a ?a Cijena mu je za Bosnu 1 Hercegovinu na godinu 10, na po godine 5 kruna; za gjake 6 kruna, a za sve ostale zemlje 12 franaka na godinu. šestnaestinu 4 krune. Slije­ deća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. = Pojedini brojevi 50 helera. Pretplata i rukopisi šalju Neplaćena se pisma ne = = t— primaju. — ----R u k o p is i se ne vraćaju. 1. n o v e m b r a 1908. se: Uredništvu „Behara" u Sarajevu, G ornji T ab aci L I S T ZA P O U K U I ZABAVU. = SARAJEVO u lica broj 35. - — 6. Š e v v a la . Silvije Strahimir Kranjčević Preminuo T ek tri su mjeseca minula, odkako smo. u našem listu posebnim brojem i izdanjem njegovim u „Spomen spisu" proslavili 25. godišnjicu pjesničkog jubileja prvaka hrvatskih pjesnika Silvije Str. Kranjčevića, kad eto sad moramo ovgje ubilježiti,, da je taj naš slavljenik podlegao svojim patnjama i preminuo na 29. oktobra o. g. Makar da su oni, koji su mogli iz blizine pratiti tečaj njegovog teškog bolovanja, kao i oni,' koji su po glasovima novinstva morali naslućivati da se sprema katastrofa, morali biti pripravni na nju, ipak je ona svojim nastupom teško dirnula svakoga, ko nije htjeo vjerovati da će se zbiti. Neumitni zakon prirode izvršio je i tu svoje, i onakav golemi duh, kao što je bio Kranjčevićev, morao, je položiti oružje svoje pred njim; ispaćeno tijelo njegovo prestalo je živiti. Teška je to tragika u borbi duševnih dobara za opstanak protiv prolaznosti materije, no u toj tragediji, kakova se je eto odigrala u pojavi Kranjčevića na obzorju hrvatskog Parnasa, ostaje nam utjeha, da djela takovog duha nijesu izgubljena, kao što ni ostale privrede velikih duhova. Tragično je pri tom samo to, da nam je toliki genije istrgnut u Ovakim godinama svog života, u kojima smo se imali pravo od njega još mnogome nadati. Kako je žarkim plamenom svoje velike duše obuhvaćao sav svoj narod, imao je jamačno još mnogo da mu kaže, no nemila sudba prekinula je oporo žice njegove lire, gromki i veličajni njezini zvuci zamuknuli su za uvijek budućnosti, ali tim jače i neprolaznije ozvanjat će nam oni iz prošlosti. Sa rimskim pjesnikom mogao je Silvije reći: „Neće me nestati, neću potpuno preminuti, sagradio sam si spomenik trajniji od mjedi!" I to je jedino, što nas smiruje sa zemnim isčeznućem velikog hrvatskog pjesnika, kome nad grobom dozivamo: Vječna Ti slava! �IX BEHAR 435 Muhamed Hilrnt »-rifit*-- Nešto iz djevojačkog svijeta ili: — Gatke i bajanja. Sličica iz muslimanskog narodnog života. sam kući u Banjaluku na ferije... Još se sunce nije rodilo. Istom se raz­ bio i ptičice počele svoje kajde da pjei da jedna drugoj podražava svojom om. Jutro je maglovito, ali ne baš previše, moglo se je vidjeti, da će te magle nestati čim sunce grane. To jutro pogjem u šetnju, da se naužijem čistog vazduha, naslušam raznih kajdi i da se nagledam miloga mi zavičaja, u kome sam najprije božje svjetlo ugledao — koga nijesam već duže vremena obašao. Prošao sam svoju domovinu uzduž i popreko, ali ne nagjoh kraja, u kom mi slagje i umilnije pjesme ptičice pjevahu! Ta i zrak je tamo mnogo čišći i sladokusniji! Od njeg mi se mnogo ugodnije grudi šire. Zanešen divotom prirodnoga čara, razmišljajući i dovodeći u pamet slatke momente iz djetinjstva svoga, dogjem u jedno obližnje seoce ili taman >fedgragje banjalučko, jer teško da ima 3—4 km. U tome sam kraju imao dosta poznanika! Istom ja da ću u ,,V.U, a izbi preda me mladić od kojih 18 g. Pošto mu nazovem selam i o'n otprim' i povika: — Ma je si Ii ti to, turske ti vjere? Od kada te vidio nijesam! — Ma teško te pozna! — I ja tebe! — Za što? Nijesam ja u te „švapske" haljine uskočio, kao ti. Ja sam vavik u istim haljinama. — Pa nije to ništa — odgovorim mu ja. — Kako da nema? jer ti nikakove razlike nemaš izmegju tebe i „Vlašadi" — ne budi ti od mene re­ čeno, pa vidi i ono pod vratom! — Baš kao i u njih! (Biva jaka i kravata). —- E turske ti .vjere, što ti je reko daidža — Mujaga — i efendija, kad si došao?! Kako su ti dali u kuću?! Da Bog sačuva!! — Šta će mi reći!? Taki je zeman! Moramo se i mi prilagogjavati ovom zemanu. Ove su haljine ko­ motnije, jeftinije, a što je glavno zdravije. U tebe čakšire stegnu oko noge, pa ne može krv probrati. Isto tako i pasovi i koparani i t. d. — A to sve talaha ko na klipu! Nego pustimo to kraju, pa hajdemo malo mojoj kući! — Ne mogu sad! Drugi put. — Hajdemo, tako ti Boga, pa ćeš vidjeti, da te moji neće poznati. Ja sam se neko vri.eme otimao, ali napošljetku privolih. Kada stigosmo njegovoj kući, zbilja me ne po­ znaše i još se prepadoše. Čim mi na kućna vrata, stade trkiš njegove matere i sestara po kući, vičući: Uh! uh! uh! Dok će na to Ibrina — tom mladiću bilo je ime Ibro — mati: Ma jesi li poludio!? Kud ga vodiš amo?! Tad se mi stanemo smijati, a ja viknem: Ma zar me zbilja ne poznate? Ibrina se mati zagleda, što s tim nastade mala pauza i pošto me malo prepozna reče u čudu: Ma je li to Muhamed Mujagin? Ah sinko dragi! što će ti to? Vallahi, ja mislim nekakov „šikutor"! Sad se svi skupe i stanu me motriti sa sviju strana. Ibrina sestra, koja bijaše već na udaju, poče govoriti: „Uh!jadna mi majka, kaki si sad?! Majko draga! Pogledaj, tako ti Boga! ama ni uzmi ni podaj, već „vlaščew — ne budi mu od mene rečeno! — Ma ko te na to nagovori, od Boga našo!? Pa kako možeš dihati od tog titara oko vrata? — Oho! Zar me usporedi sa psom?! Fala ti! Ovo nije titar, titar je u pasa, a ne u ljudi — ja ću ljutito! — Afo edersun! Nisam (u našem se kraju go­ vori ikavski) tako mislila! Ne znam kako bi drukčije rekla — reče Rukija. — Pustimo to kraju! Mene dovede Ibro, da vas vidim i da se razgovorimo, a mi udarili u nekakovu budalištinu. Da sam znao, da će te me ružiti, ne bi se ni uvratio! Ovo je sad unišlo u modu — što no reču — kao i vaše alafrange (pleterovi od konca). Ovaki je haljina bilo i za turskog vremena, a sad je u Turskoj samo ovako, pa toliko se nije vikalo, niti tamo viču. Na to će stara: — Dragi sinko! Ja nedaj Bože, ne ružim te, a ono je, štono reknu: u kakvu si kolu, onaku i pismu pivaj! Ja znam tvoju majku, i tvoga oca, oni su pravi Turci, pa valjda ne ćeš ni ti biti mimo njih?! Kažli su stari ljudi: Od šta vrića, od tog i uzica. Ti ako si obuko te haljine, nisi srca prominuo! Ti ostaješ onaj isti. Je li tako sinko? �436 BEHAR — Tako je, draga tete! (tituliram je, i ako nije tetka). Poslije pitanja za zdravlje i za moje kućane skrene Rukija razgovor na drugo. — Ma čuješ Muhamede! Kada ti svršiš te škole i budeš imao svoj ajluk, (plaću) bi li ti uzeo kakvu našu tursku curu? — Kakvu tursku? Nema ovdje turkinja, ovdje su muslimanke — Hrvatice. Je li tako? — Ma da muslimanke — sve jedno! — Nije sve jedno, treba, da i vi ženske znate, Šta je vjera, a šta narodnost! — Ako koja naša djevojka nagje se pametnoumitna, dakako da ću nju uzeti, a ako ne nagjem kakvu ja hoću, onda se neću ni ženiti. — Ako kakva nabaje i nagata — reče stara ­ ti ćeš nju uzeti, pa makar ništa ne valjala i ne znala! — Šta o kakvim ti bajanjima govoriš? upitam. — Ma kažem ti, cure znaju basmi, pa ti se čini, da je ko vila! — To su za mene trice! To ja ne vjerujem! Da je ona, što ti kažeš ko vila — ako ne znadne sašiti, spremiti i ako bude jordamli, ja je ne bi uzeo, da je sva Bosna njezina! — Sve će to drukčije biti! Da vidiš da to nijesu trice! Da ti znaš, što je ženski „šer", ne bi ti tako govorio. — U to nipošto ne bi vjerovao, prije bi vjero­ vao, da je mlijeko crno! — Ne ostajem ti — reče stara, — jer nijesi još — štono vele — na sebi dočekao. Mlad si, lud si! Da ti ja stanem pričati, ne bi ti tako lahkouman bio! Ja znam puno cura, koje nisu bile ni zgodne, ni lipe, pa su sa bajanjem došle do velike sreće. — Možda je ona bila valjana i dobra srca? Pametan čovjek ne će gledati u ljepotu, i zgodu, nego u njezinu vjersku i svjetsku naobrazbu. Lje­ pota i zgoda je časovita, a znanje trajno. Lijepo kaže hrvatska poslovica: „Bolje je znanje nego imanje!" — Bome danas se traži ljepota i zgoda! reče stara. — — To se ti šališ, ili misliš, da je to svagdje. Ima toga do duše, ali megju prostijom masom i megju egoistima, a naročito, megju onim, koji ne znaju i neće da rade, nego traže džabice. Hoće da se sa ženinim hrane, ali ti su kod poštenih ljudi kukavice. Ali fala Bogu taki je svakim danom manje. — Da ti kažem, taki da ima na stotine, koji vole lipu. nego zgodnu; a ona je lipa i najlipša, koja zna bajati, nju svak voli! — Pa baju li tako sve cure? — Mnoge baju! — Onda su mnoge najljepše, najdraže i naj t, d. — Neka nekom. IX — Kako to? — Tako! Ona, na kog nabaje, onaj misli, bolje nema na svom božijem svitu! Poludi za n]0n,d — Onda bi svi momci bili luđi! To će biti, da se on zaljubi! Na ovo stara ušuti, valjda me nije razumila! — Vala, da mi hoćeš — ako znaš — tih svojih bajanja, gatki, kako li ih nazivaš — nekoliko.kazati!? Baš bi mi drago bilo! Bar bi vidio na čemu se to osniva. — Hoću vala sad, ako hoćeš! Kad mi je kazala nekoliko svoji „basama" kako ih ona nazivaše, vidim, da je nešto čudnovato i da ima mrvica poučni t. j., da se može tumačiti na temelju čega im to — po njihovom djeluje, to pošto nijesam imao papira, a i gladan sam bio — to rečem da ću sutra doći i donijeti papira, da to popišem, a da ću joj platiti. Poslije'dužeg razgovora oprostim se i odem, ali dobro utvrdim, da ću sutra rano doći. Kada sutra dogjoh, doneso joj kafe, šećera i duhana, te pošto se malo odmorih, zamolim je, da mi priča. — Moj sinko! ti juče reče, da ne vjeruješ, da cure mogu što učiniti — poče ona. One ne miruju, ni kac pogju leći, ni kad idu putem, ni nikad! One uvik šopore. — Ma govori jednom po srijedi, nemoj oko plota, to je meni već dosadno! — Kada sunce zalazi — poče ona — običavaju one na sunce bajati ovu basmu: I. „0, ti žarko sunce! Zar za goru miti? Na kome mene ostavljaš? (Ili kod koga mene ostavljaš?) Ostavi me kod mog dragog! On mene ne voli. On za me ne mari! Ja na njeg metnu Bogom do tri muke: Jedna muka: zubna bola; druga muka: ko kad žena dite ragja; treća muka: ko kad Azrail dušu vadi! Crko, puko, ako me prevario! Elit zalif lamim!" Ovo se — veli — tri put govori, pa se na sunce puhne, pa će je taj dan plaho voliti. A i doći će joj na ašikovanje. IL Čim se smrkne, onda ugriju ciglu, pa polije­ vajući je govore ovo: „Ćeremit cvrči, moj dragi trči, (biva njoj) ćeremit čereste bir ustun, bir esre!a T u noć mora doći, pa makar bio daleko dan hoda! Osim toga zapreče žabu pod vruć sač, pa go­ vori: HL Žaba kreči, moj dragi ječi! Ako ne došo dok je žaba živa, crko na skoku! Sada će se, veli — okrenuti prema onoj strani, gdje joj je dragi, pa će tri put ovo govoriti: IV. Mrak mrči, strika miči; gora puči; voda huči. �IX BEHAR Nebo ječi. Zemlja zvečL— Nit mrak mrči; nit strika miči: nit gora puči; nit'voda huči; nit nebo ječi; nit zemlja zveči; već za plotom moj dragi kleči; od srca ječi;-iz srčnih žila, krvljom hrače, niskom šeće. Otud idu sedmeri svati, osmera plemena: devetera roda, pa pitaju n. pr. lipog Alu: Šta je tebi lipi Ale? Što ti tuđi jačiš? Odgovara lipi Ale: Ne pitajte sedmeri svati, osmera plemena, devetera roda! Eto tamo lipe n. p. Ajke ulbrdo me uvela, u nita me uplela; br­ dom me. zbija, sve mi moje kosti sliva!" V. Elif, elif huti, dragi meni muti. (Biva što god ona hoće, da on onako čini). Ja sultan, on duvar. (Kako zid šuti tako neka i on). Ja gospodar, a on drvlje i kamenje. Pod no­ gama puca ko drvce; šuti ko kamenje. Veledalin, aminl VI. 0 moj dragi! Ele lele, kud god ideš sve leluješ, kao da se dušom diliš! Draža ja tebi, nego ti meni! Crko, puko, dok me ne vidio! Elif zalif lamim! (Ovo je — veli— na kraju tilisum, (!) da bolje djeluje!). Kada želi znati, je li joj dragi, koji joj dolazi, sugjen’ probaće ga sa ovom basmom: VII. Ja hus, ja med hus! Ako si ti moj dragi, od Boga sugjen: Digni ruke više pasa, ako nisi, spusti ruke niže pasa! Elif zalif lamim! I o tri puta reče i puhne. Kaže da će svaki sugjeni dignuti ruke. VIII. Elif, elif etti, ti meni muti, što govorim ja to i ti! IX. Ehum, vehum, ćulli lehum, ćulli salli sallellahu kulhuvalahu! X. Evretna, sabretna, safretna, što govorim ja to i ti! Ove zadnje tri basme — veli — da su „tilisum" i da na zna, što znače. Ti se tri put izgovore i puhne na momka, pa će biti kao ćorav i da će dušu za nju dati. Kada se u jutro umivaju govore ove tri basme: XI. Žarko sunce kruglim sjalo, a ja pored njim! Otud idu dobri ljudi. 0, Boga vam dobri ljudi, ja sam sunce ja, ogrite se vi! XII. Ja se umi studenom vodicom, mednom ro­ sicom, bisernom groznicom, žarkim sunašcem, sjajnim mjesecom, zvjezdom danicom, čelicom maticom, sveg’ svita očnom ženicom, a najviše svoga dragog (N) i srcom i dušom! XIII. Ja se umi zeftinom, bejtinom, studenom vodicom; mednom rosicom. — Gdje je ova vila sve do sada bila? Gdje je ova mama, sve do sad ma­ mila? Obraz mi je obraz beg! Oči su mi vile, obrvice strile! Koga očima prostrilim, obrvama premamim! 437 Ja uzmami i premami i putnika i namirnika, a najviše svoga sngjenika! Veledalin amin! Sada pošto se je umila, treba da se nabijeli, narumeni, obrve sa crnom bojom navuku i surmu podvuku. Tim će se maskirati, da će iz daleka iz­ gledati kao kakova ljepotica. Za rumenilo je ova basma: XIV. Ustunile, revanile, Šahin paša divanile: Ah rumenilo, vah rumenilo, nur (vatreno) rumenilo! Isto tako je i za bjelilo i surmu, samo što reče: Ah bililo vah bililo, nur bililo! Kada navlače obrve sa crnilom, onda govore: XV. Elif boj, aškun divit, sav svit nazif! (To je „tilsum"). Sada slijedi oblačenje haljina, pa na svaku po­ jedinu ima po basma: XVI. Kod oblačenja košulje uče ovo: J a obuko bilu košulju na se, žarko sunce prida se, jasni mjesec nada se, sve djevojke poda se, a ja sama nada se, sve cure kuje, a ja bila vila; meni veli bila vila: Ti si mamac, ti primami: muško i žensko, staro i maleno, sputa putnika, iz grada gragjana; od jauklija momka, od majke sinka, a najvećma svoga sugjenika! XVII. Kad oblače gaće: Ja obuko gaće dologaće. Ko me vidi — bolovaće; ko ne vidi jadovaće; nek momci bol boluju, jad jaduju, što mene nejmaju! Amin veledalin! XVIII. Kada oblače koparan, anteriju, ječermu ili što drugo, spomenuvši boju odjeće, govore ovo: J a obuko (n. pr. crveno) crveno na bilo (ko­ šulju). Ko god vidi, nek se čudi, ko kada se čedo rodi, ili da se mlada vodi, ko kad paša konja jaše, XIX. Kad se opasuju govore; J a se opasa pašom! Ja se ne opasa pašom, već se opasa Sandžak begovim glasom! Nek sam u pasu k’o Sandžakbeg na glasu; nek sam u struku ko Sandžakbeg na putu, — caru na divanu junak- na mejdanu! XX. Kada oblače: cipele, papuče ili koju drugu obuću govore: J a obuko papuče na noge, sve svoje druge pod noge, a ja sama na noge. Duman dumani, ćejvan ćejvani, ko me vidi baildi (neka se zanese). Pošto budu obučene, onda se okrene prama suncu i izgovori ono pod br. XI. XXI. Ako imaju što sapinjati govore ovo: J a sape puce za rukave. Puce, puce bagi — dilbagi (zapis od uroka) Džor bagi (da oči ureku), Kiz bagi (da cure ne ureku), Džanum dragi dilbagi (duša njezinog dragog je hamajlija, zapis). Tako mi je stara rastumačila! XXII. Kada pogje iz kuće da izagje, ili kuda da hoda, onda ovo tri put reče: �438 BEHAR XXIII. Ja pojdoh (mjesto pogjoh) putem, put puca poda mnom, kamen frca preda mnom; trava vehne, gora sahne. Nit ja pojdo putom; nit put puca; nit kamen frca, nit trava vehne, nit gora sahne, već moga dragog srce i džigerice, — crko, puko, dok me ne vidio! Elif zalif Iamin! XXIV. Ako je put odulji, izgovoriće još i ovu basmu: J a poleti kano voda, a zatrepti kao gora, gle­ daju me kano bega, štimaju me.kano cara, oko mene moje druge, ko oko cara virne sluge, kud god hodim zlato nosim, kud koracam, zlato bacam, kap govorim med ižimam. Elif zalif lamin! XXV. Kada joj dragi dogje, onda ovo polako govori i puše na njeg: 0, moj dragi! Ja te gledam ko brdo, kršim te ko drvo; nek sam ti draga, ko Ademu Hava, nek sam ti mila ko Havi Adem! XXVI. Sada će na njeg polako ovo izgovoriti i puhnuti: Ah moj dragi! Aleti, galeti, na glavi ti umreti, ja ti šećer sureti, ja ti otac; ja ti majka; ja ti bratac i sestra. Ja ti rod, ja ti pleme, ja ti sunce i misec. U me žiri, ume viri, u me dušu pusti ti! XXVII. Sada će uzeti prsten s ruke, pa će ga kroz njeg progledati govoreći: J a bol bolden; ja tebe kroz prsten, ti mene kroz srce! Na srcu ti draga, na očima zlatna, sve ti kuće tamnice, a djevojke kuće, a ja žarko sunce i misec! U me žiri, u me viri, u me dušu pusti! XXVIII. Kada ugledaju mjesec govore ovo: „Sarem sokli Sarajevo, ibrišimli hirajevo, hane biši jateriši, mome dragom čifderiši, anihi, pjanihi, pjan si dragi sićumihi! XXIX. Kada pogje leći govori ovo: J a legoh na zemlju, puče zemlja poda mnom, puče nebo nada mnom; puče mramor u gori; puče kamen u vodi; nit puče zemlja poda mnom; nit puče nebo nada mnom; nit puče mramor, nit kamen, već puče moga dragog srce i džigerice! Crko, puko, ako me prevario! (nekad: ako mi ne došo!“) XXX. Kad ustane, onda će onako drjemovna ovo izreći: „Puče dan, puče zora! Puče zemlja poda mnom puče nebo nada mnom! puče kamen u vodi, puče mramor u gori! Nit puče dan, ni zora, nit puče kamen ni mramor, već puče moga dragog srce i džigerice! Crko, puko, dok me ne vidio! — Kada mi to ispriča reče: Eto dragi sinko, šta one sve znaju! Znaju vraga na ledu potkovati, a osim toga, što one rade u oči vlaškog božića i jurjeva, ne bi ti još za tri sata ispričala. Pa sad reci, da ne mogu zamotati mozgom! — Sve je to lijepo, što ti govoriš! Nego reci ti meni, jesi li ti -znala te basme, kad si bila cura? IX — Ja šta sam!? — Pa jesi li radila to i „učila“ — kako ti kažeš! — Pa kažem ti, da jesam. — Onda mi je čudo, kako nijesi za bega po§la| — Pa nije mi bilo sugjeno! — Oho, otud mi dogji! Dakle nije ti moglo pomoći, nego opet ti samo ,,sugjeni“ zapo! — Ali možda, da nisam ono na svog Mustafu hajala, možda me ne bi uzeo?! — Onda ti ne vjeruješ i ne znaš, što je to su­ gjeno. Po tome ti tvoj Mustafa nije sugjen bio, nego neko drugi, a ti si ga „usugjenila" sa svojim basmama?! — Slušaj da ti nešto kažem! Da vi, Bog d6, toga ne znate, nego mjesto toga, da znate 30 dana i sureta (molitava) onda bi vama mnogo više hasne i ovog i onog svijeta donijelo. Kaži koliko znaš sureta iz amene sufare? — Ja nijesam išla u mekteb, nego nešto od tetke i matere naučila! — Sigurno manje, nego gatki?! — Imaš pravo! — Onda je to i prežalosno! neće tebe na onom svijetu pitati za basme, već za dove i molitve. Da si ti mjesto toga učila makar: „Rahijesir", tako dugo vremena, ili vikala: ,,La ilahe illella!" eto tvoje sreće! Imala, bi kud na onaj svijet, a ovako...! — Što za Boga! Pa zar ću biti griješna za to!? vikne upropašćena... - - Ne samo griješna, nego i kažnjena! To je ćufur! — Ja šta ću sad sinko dragi? — Tobei mustagfir, pa se zakuni, da više nikom nećeš to kazati, nego cure napućivati kako će što naučiti u vjeri i u kući, da zna kad se uda, kuću voditi, onda će ti dragi Bog oprostiti! — Kunem se sinko, da ću tako raditi! — Čuješ ti Rukija! — rečem ja curi — sigurno i ti znaš ove budalaštine? Preče bi ti bilo što drugo! Okani se sestro toga, nego gledaj da se Bogu moliš, da se valjano vladaš i da što naučiš' od ku­ ćanstva i ručnog rada, onda ćeš božijom pomoći sto puta bolje na glas izaći, a i bolju će ti sreću Bog udijeliti! Hoćeš Ii me poslušati? — Hoću! — reče cura stidljivo! — Ja što ti to popisa, kad kažeš da je grehota? upita stara radoznalo. — Ovo ću ja dati u novine, nek vidi svijet kakvih budala ima, pa ću onda dolje reći ovo što sam tebi rekao. Pozvaću sve cure i zakleti ih njihovom srećom, da se ovoga progju, nego da še late drugog valjanog rada i da se Bogu mole! — Pa ne znaju naše cure čitati 1 — Znaju neke, pa će razglasiti onim, koje ne �BEHAR IX znaju. Koja je god prava Muslimanka, ona će svoje druge od toga odvraćati. Osim toga, mnoga braća, očevi i rogjaci, ako hoće sreću svome ditetu, odvratiti će ga i savjetovati da ovakih stvari ne rade, nego će im kazati, šta im je preče. — Hoćeš Ii ti moje ime u tim novinama spo­ menuti? — Ako želiš hoću! M u sa Ć azim Ć a t i ć : = = - - ...... 439 — Nemoj dragi za živu glavu! I ovako me je stid, a nekmoli kad sav svijet znadne. Ne boj se neću, a i kad bi kazo tvoje ime, kazao bi, da si tobe došla, to ne bi bilo sramota! — Nemoj baš, nemoj! — Dobro, neću! Ali ćeš mi gdje god i to drugo kazati, što znaš, a ja sad idem! — Ejsahatile! Tako ti Boga, nemoj mog imena pisati! ------- „ : Silvije Strahimir Kranjčević. On, blijedi pobratim muza u hramu ljepote drage Na grudma sa zvučnom lirom tamjan je palio Febu, I tog se tamjana miris ko dašak duše mu blage Dizao dalekom nebu. Pa to ga u srcu peklo i on je pravde Bogu Dizao pred oltarom pehar bola i tuge, Isko je Hrvatstvu svome slobodu zlatnu i slogu: Dan posl’je noći duge. On, pjesnik ljubavi, koja ko oganj medžuski1) gori, Nejake, radnike, s'labe na svom je srcu grij’o; A gdje se sa tamnom laži viječna istina bori, On joj je bajraktar bio. A1 vrijeme njegova žića vrlo je kratko bilo, Jer kad je na zrenik svoje gigantske snage stao, Na liri pukla mu žica, a duhu klonulo krilo I on je ko listak pao. Na krilu, poletnog duha beskrajne u regione, Kud mirijade zvijezda geniju svjetle pute, On je hrlio živo i tamo vasione R’ješavo tajne krute. Danas mu hrvatska vila viš groba j&da jade, Za suzom suza s oka poput kiše joj kapa — I vila skuplja suze, pa ih u tužne kajde, U smrtno opijelo stapa. Ozgor je orlovskim okom gledo zemnog života Potpunu jasnu sliku poa velom prašne tmine; Gledo je svoj mili narod, kako se u klupku mota 1 jarmom pod tugjim gine. l) M edžusije su Sljedbenici Zoroastrove vjere, ali s e pod tim im enom razumijevaju i m agovi, sv ećen ici viječne vatre. Tu sliku u mašti gledeć i jedno islamsko d'jete, Štono ga s pjesnikom mrtvim jezik i povjest spaja, Ko zadnji pozdrav evo ovaj mu vjenčić plete Od suza i uzdisaja: Slava Ti Silvije dragi! Velikom duhu Ti slava, Koji se k’o golub sada u carstvu etira vije! Nek t’jela trošni Ti pep’o spokojno, slatko spava, Njeg zemlja hrvatska krije. Ruski napisao: A. P. Č ehov preveo Selim R ak o šev . Istražni sudac. kružni liječnik i istražni sudac vozili se lijepog jesenjeg dana na obdukciju. Istra­ žni sudac, čovjek od kakvih trideset i pet godina, zamišljen gledao je u konje i pričao je: — U naravi je mnogo zagonetna i nejasna, a i svakdanjem životu, doktore, naidje čovjek često puta na pojave, kojih ne može nikako, da pro­ tumači. Poznati su mi neki čudnovati i neobični slu­ čajevi smrti, kojima bi uzroke znali rastumačiti samo ....... = spiritisti i mističari, kod kojih prestaje čovjeku um. Poznavao sam na primjer, vrlo obrazovanu gospodju, koja je sama porekla smrt, i koja je umrla bez ika­ kvog vidnog uzroka baš onaj dan, koji je označila. Rekla je, da će onda umrti i umrla je. — Nema pojava bez uzroka — odgovorio je liječnik. Gdje je smrt, ondje je i uzrok smrti. A što se tiče prorokovanja, znate, da je na tom vrlo malo čudnovatog. Sve naše gospodje i uopće ženske imaju više ili manje dar proroštva i predrasuda. �440 BEHAR — Pa dobro, ali moja gospodja, doktore, bila je nešto osobitoga. U njezinom proroštvu smrti nije bilo ništa ženskog. Bila je mlada, zdrava, razumna žena i bez ikakovih predrasuda. Njezine oči bile su umne, vedre i poštene, lice iskreno i razumno, s bla­ gim, posve ruskim osmjehom u očima i na usnama. Žensko, ako baš hoćete, bilo je na njoj samo jedno i to, njezina ljepota. Bila je vitka i dostojanstvena, kao ona breza tamo, a kosa bila joj meka i lijepa, kao svila. Da ju još bolje shvatite, dodajem, da je ta ženska bila vesela i bezbrižna, i one razumne, ugodne lakomišljenosti, koja je prirodjena prostodušnim i veselim ljudima, bila je puna. Možete li dakle ovdje govoriti još o spiritizmu, misticizmu, daru predznanja ili o čemu sličnome? Ona se smijala svemu tom. Liječnik ■ustavio se kod zdenca. Sudac i liječnik napili se vode, protegnuli se, i čekali su, da kočijaš napoji konje. — Ali, za što je dakle umrla ta gospodja? za­ pitao je liječnik, kad je krenula kočija. — Umrla je čudnovato. Nekog lijepog dana došao je muž k njoj i rekao joj, da ne bi bilo loše, da u proljeće prodadu staru kočiju, i da mjesto nje kupe novu i lakšu; a isto tako, da promjenu i lijevog konja, a Bobčinskog (tako se zvao jedan od konja) da pritegnu uz rudo. Žena ga slušala i rekla mu: — Radi kako ho­ ćeš, meni je sad posve svejedno. U ljeto bit ću i onako u,groblju. Muž je na ove riječi maknuo ramenima i na­ smiješio se. — Ne šalim se, — rekla mu ona. Velim ti posve ozbiljno, da ću naskoro umrti. — A kad? — Odmah iza poroda. Rodit ću i umrijet ću. Muž se na ovo nije ni osvrtao. Nije bio sujevjeran, a kraj tog dobro je znao, da su ženske u drugom stanju vrlo čudnovate, i da se obično podaju crnim mislima. Prošao je jedan dan, a žena mu počela opet o tom, da će umrti odmah iza poroda, a za tim ope­ tovala je to svaki dan, a on joj se smijao, nazivajući je praznovjerkom, vračarom i ludom ženom. Bliska smrt postala je za ženu fiksna ideja. Kad je ne bi slušao muž išla bi u kuhinju i ondje je pričala da­ dilji i kuharici o svojoj smrti. — Ne ću više živjeti dugo, djeco moja. Čim rodim, umrijet ću. Nisam rada, da umrem, ali sud­ bina tako hoće. U takvim prilikama plakale bi dadilja i kuha­ rica. A dogodilo se, da je njoj došla popadija ili žena vlastelina, koje bi odvela u kut i opet im pri­ čala onu pjesmu o njezinoj bliskoj smrti. Govorila je ozbiljno, s nekim neugodnim smješkom i zlobnim licem, a nije trpila nikakova prekidanja. Oblačila se obično po najnovijoj modi i rado se resila, a otkad je vidjela smrt pred sobom, sve je to odbacila i je skoro u prnjama; nije više čitala a nije Se n* smijala. Naskoro za tim išla je s tetkom na groblje i ondje |je izabrala mjesto za svoj grob, a pet dana prije poroda napisala je oporuku. Morate uvažiti, da je to učinila, dok je bila posve zdrava, bez najma, njih znakova bolesti ili kakvog neraspoloženja. P0r0d bez sumnje s poteškoćama, Često združen sa smrtnom opasnošću, bio je za ovu žensku, o kojoj vam pripo. vijedan bez svake opasnosti, i zaista nije bilo nika­ kova straha. Mužu je^konačno dosadilo ovo njezino pričanje Kod objeda se jednom rasrdi i rekao joj: — Čuj, Nataša, kad će već biti kraj tim glupo­ stima? — Ovo nisu gluposti, ja govorim čistu istinu. — Glupost! Savjetovao bih ti, da svršiš jednom s takvim glupostima, da se ne bi još jednom sti­ djela njih. Približio se porod. Muž je doveo iz grada najprvu primalju. Bio je to za ženu prvi porod, a prošao je tako, da ne može biti bolje. Kad bješe Sve gotovo, zaželila je rodilja, da vidi dijete. Pomilovala ga i rekla je: — No, sad ću lako umrijeti. Oprostila se, zatvo­ rila je oči i za pol sata izdahnula je. Do zadnjeg časa bila je kod svijesti. Još pri svršetku, kad su joj mje­ sto vode ponudili mlijeko, prošaptala je: — Za što mi dajete mlijeka, mjesto vode? — Vidite, zar to nije Čudnovat dogodjaj! Kako je rekla, tako se i dogodilo. Sudac je ušutao, duboko je uzdahnuo i na­ stavio: — Rastumačite mi, za što je ona umrla? Po­ štenom riječju jamčim vam, da to nije kakva izmi­ šljotina, već se u istinu dogodilo. Liječnik se zamislio, pogledao je prema nebu i odgovorio je: — Treba je iskopati. — A zašto? Za to, da se sazna za uzrok njezine smrti. Ta on^ nije umrla od proroštva. Otrovala se, kao što se vidi. Sudac se brzo okrenuo prema liječniku i razrogačenih očiju zapitao ga: — Iz čega zaključujete, da se ona otrovala? Ja to ne zaključujem, već tvrdim. Da li je ona dobro živjela s mužem? Hm.... baš ne osobito. Nesporazumci nastali su odmah iza vjenčanja. Nesrećom nastale su razne ne­ ugodne okolnosti. Pokojnica je jednom zatekla muža s nekom ženskom... A brzo mu to oprostila. — A što se dogodilo prije, muževa nevjera ili pojav ovih misli o smrti? �IX BEHAR Sudac je značajno pogledao liječnika, kao da ■ želio, da sazna, za što ga to pita? je J - Dozvolite — odgovorio je. — Dozvolite, da se promislim. Sudac' je skinuo šešir s glave i rukom ;e povukao po Čelu. — Jest, jest — počela je da govori o smrti, odmah iza tog dogadjaja. Jest, jest.... — Ali vidite dakle... Bez sumnje, da je još onda odlučila, da se otruje, a nije htjela — kao što je vjerojatno — da umori sobom i dijete, za to je od­ godila samoubojstvo do poroda. — Ne, ne.... To je nemoguće. Ona mu je sve oprostila. — I ako mu oprostila, još ne znači, da nije mislila o tome. Mlade žene ne opraštaju tako brzo. Sudac se teško nasmiješio, da prikrije svoju očitu uzrujanost, upalio je smotku. — Ne, ne, nemoguće je.... govorio je. Ovo ni na um nikom palo nije. Da, a što se tiče njega, on nije bio ni toliko kriv, kako se čini... Iznevjerio joj se na čudan način, kad to ni želio nije: neke noći došao je kući, vrlo veseo, i htjelo mu se malo milo­ vanja, a žena bila je u drugom stanju. I tu, vrag je odnio, naišla mu u susret ženska, koja je bila tri dana kod njih u posjetima, neukusna, glupa i nnna ženska. A to se ne može ni smatrati nevjerom. Žena se na to obazirala vrlo malo i naskoro mu oprostila. Kasnije se o tom nikad više ni govorilo nije. — Ljudi ne umiru bez uzroka.... rekao je li­ ječnik. — Pa dobro, a ipak... ne mogu da dopustim, da se ona otrovala. Čudnovato, da sve do danas ni­ sam ni pomislio o takovoj smrti... A niko nije mogao ni pomisliti tako što! Svi bjehu osvjedočeni, da se ispunilo proroštvo i misao o mogućnosti takove smrti bila je isključena. Ne, nemoguće je, da se otro­ vala. Nikad ne! Sudac se zamislio. Misao na ženu, koja je tako čudnovato umrla, nije ga ostavila nije ga ostavila ni 441 kod paranja. Kad je pisao, što mu govorio liječnik, srdito je dizao obrve i tro je čelo. — Pa zar je otrov, koji usmrti čovjeka za če­ tvrt sata, bez svakih boli? zapitao je liječnika baš kad je otvarao lubanju. — Naravno. Na primjer: morfij. — Hm... čudnovato... Sjećam se, da je ona imala kod sebe tomu nešto slično. A nije moguće! Putem prema kući sudac je gledao srdito pred sebe, nervozno je griskao brkove, i vidilo se, da mu nije do govora. — Hajdemo malo pješice — zamolio je liječ­ nika. Dosadilo mu sjedenje. Jedva su prešli kakovih stotinu koračaja sudac je, kao što je primjetio liječnik posve oslabio, kao da se penjao na kakvo visoko brdo. Ustavio se, i gledajući u liječnika čudnovatim, kao pijanim očima, rekao je: — Bože moj, ako je istinita vaša tvrdnja., to je strašno, nečovječno! Otrovala se, da tim kazni dru­ goga! Zar je to tako velik grijeh? Ah, Bože moj! Doktore, zašto ste došli s tom prokletom mišlju? Sudac očajno uhvatio se za glavu i nastavio je: — Govorio sam vam o svojoj ženi i o sebi. Bože moj! Ja sam kriv, da, ja sam se ogrješio proti njoj, a ipak, da li je lakše umrijeti, nego oprostiti? To je prava ženska* logika, okruta, besćutna logika! 0, ona je dakle bila okrutna već za života! Sad shvaćam! Sad mi je jasno. Dok je sudac ovo govorio, kimao je ramenima i hvatao se za glavu. Za čas opet je sjeo u kočiju, a zatim opet je išao pješice. Nova misao, koju je sa­ znao od liječnika, sigurno ga omamila i otrovala, bio je sav uništen, slomljen u duši i u tijelu i kad je stigao s liječnikom u grad ispričao mu se, da ne će doći k objedu, ma da mu je jučer^zadao^riječ, da će objedovati zajedno. Aforizmi. Zaboravi na časove nevolje, ali ne na ono, što mine mimo nas, u tren ga je nestalo, sad istom su te naučili. Lavater. vidimo, da je imao na legjima krila, koja nismo mogli Vrijeme, dok je pred nama, pričinja nam se, kao starac što se na šljakama vuče nama u susret. A kad opaziti* Yung. �BEHAR 442 Ruski napisao: M aksim G orki, preveo S e lim Mudrac. mudrac. Shvaćao je žalosnu tajnu, jna mu ispunjala srce tamnim drhtajem aha i u tom mraku tužno su se pogaosmjesi zemlje, tiho umrle radosti. Hladnim okom svoje pameti gledao u dubinu vremena i vidio je tamo mrak. Budućnost bješe za njega jasna — ondje je bio mrak. On je išao putevima svoje domovine, ulicama gradova i njezinim selima, išao je bolno mašući mudrom glavom i u raznoj životnoj buci zvučala je njegova propovijed kao tužni zvuk pogrebnog zvona. — Ljudi' vi živite u mraku. Izašli ste iz dubine neznanja, žizotarite u magli neznanja, studeni mrak neznanja očekuje vas već... Ljudi slušahu tužnu njegovu riječ, svaćahu gorku njegovu istinu i uzdišući bez rječce gledahu mudracu u oči. Ali ljudi su, sprovedši njega na osamljeni put mudraca, išli svojim poslovima i svojim vjenčanim, gozbama, jeli su kruh svoj, veselo pili svoje vino i zabavljajući se igrama djece, zaboravljali su i potrebe i bijedu svoju, za koju su čuli jučer. Borili se medjusobno za vlast i bogatstvo, odu­ ševljeni slušali su propovijed o ljubavi, a mile krasotice izdajničkim svojim ustima ljubile su drugove svoje. Krali su jedan drugom imetak i obogaćeni kradjama, oduševljeno branili su vlasništvo, besvijesno lagali jedan drugom i svi govorahu, da samo istina mora biti kraljicom života, a neki su šta vise vjero­ vali u blagotvornu moć istine i trpjeli su za svoju vjeru. Glazbu su volili i srećni plakali su uz njezine zvuke, bili su oduševljeni za ljepotu oko sebe, ujedno dopuštali su besramne čine. Zarobljivahu jedan drugog, a govorili su, da im stalo do slobode, morili su one, koji se pokoravahu njihovoj vlasti i tajno, plašljivo kao brze zvijeri, mrzili su vladare svoje. I uvijek, že­ leći nešto bolje, sve nemirnije tražili su oko sebe, ali u sebi nisu mogli sagraditi ništa bolje, jer su sami izmučeni sitnim brigama za udoban život svoj, trošili su svoj um u neprijateljstvu i laži, u lukavosti, u slavi nezasitne svoje želje za zemaljskim blagom. Tako su živjeliti zanimivi čudaci i smatrahu sebe palim andjelima. A život bio im kao blatni vul­ kan, neizcrpivi vulkan, koji je izrigao u svjetlu beskrajnost nebesa smradnu paru stenjanja i plač, priIjepivi pepeo stradanja i patnje, smrdljivo blato ži­ votinjskih želja. Osamljeni je mudrac, lagano idući ispraznošću zemlje, sveznajućim govorio glasom: — Što je život? Vi ne znate: Što je istina? Vi ne ćete kazati. I čemu ste vi? Nepoznato vam je. U tom eto i leži vaša nesreća! IX R ak ošev. — I videći, kako ljubavnik grli draganu svoju, g0. vorio im tužno: Smrt očekuje vas i vaš rod... I videći, kako su ljudi gradili sebi raskošne do. move, govorio je s ukorom : — Sve je to — za žrtvu propasti... I videći djecu, kako se igraju u vrtu medju cvL jećem, slični cvijeću, uzdisao je i govorio sam u sebi; — Oči moje vide žetvu smrti... I ako je koji mudrac života, tudj duši onog, koji je poznavao mudrosti smrti, naučao je omladinu u hramu znanosti o čudnim njezinim tajnama, on je govorio smijući se: — Ograničenost — ime je mudrosti tvojoj. Jer propasti će zemlja i svi njezini hramovi i nauke joj i istina i laž njihova, a nepoznat ti je dan i čas tvoje propasti... A jednom je na kraju bučnog grada u tramvaju, u tijesnoj ulici blata i sirotinje, u smrdljivoj magli truleža, mudrac opazio rpu radnika; jedan od njih govorio je, i začudio se mudrac, kako ga pažljivo slušaju — jer nikad ljudi njegovu propovijed nisu slušali s takvom pažnjom. I oštri-žalac zavidnosti dotakao se njegova srca. — Drugovi! — govorio je govornik radnicima. Mi ležimo u kolu rada našeg, sličnom kamenju na dnu. rijeke, a nad nama brzo se kreću vali života naših gospodara. Njima smo mi kao stepenice, po našim tjelesima uspinju se oni gore, na vrhunce is­ tine i otuda obraćaju silu razuma svojeg proti nama, da zarobe još i duše naše... Oni znaju — mi ništa, oni žive, a mi još nijesmo živjeli. Njima je poznata sva mudrost, a nama tek priče, sve sjajno u njihovim je rukama, u našima ništa, šta više i kruha je pre­ malo, da mi budemo siti. Učinili nas robovima i preselili se i eto će skoro naša glad, pobijediti zasi­ ćene, jer je njihov duh bez sila, a mi smo životom duha živi i silni. Mi hoćemo, da znamo, mi hoćemo ljudi, da budemo. Mi hoćemo, da zasitimo naš neza­ sitni duh svom mudrosti zemlje, sazidanom na pećini naše strpljivosti, mi hoćemo sve što postoji, a stvorit ćemo, što nema 1 — Čovjek! — reče mudrac oholo se nasmijavši. — Zabluda — ime je tvojih riječi. Ograničeno po­ znavanje ljudi. I oni neće znati više. nego što mogu. I nije li to isto, kako će poginuti gladan ili sit, slično onima, proti kojima upireš ti tup žalac tvoje mudrosti. I nije li isto, ako neznalice, legneš u svoj lijes Ili se obučeš u hladni mrtvački pokrov jadnih gospodara? Promisli — sve će na zemlji, pa i sama zemlja pro­ pasti u crnu dubinu zaboravnosti, u beskrajnu pu­ činu smrti. �IX BEHAR Radnici su nepomično i šutke gledali u njegove oči, slušajući mudri govor i što je više govorio,, to Se sve više opažala na njihovim licima surova hladn° Ća — Matvej! Mene ruka boli, lupi po glavi onog starog majmuna. 443 Eto, to je sve. Jest, napokon priznajem, da je nešto suroviji taj radni narod, ali zar je on tomu kriv? Ta niko nije ga učio boljim običajima. ---- - o □ L1STAK. o Iz Islamskog svijeta. Opasivanje mača novom sultanu. Čaroban je Stambul već sam po sebi, po svom predivnom polo­ žaju, po svojoj luci »Zlatni rog« za koju vele, da je jedna od najljepših luka na svijetu, po svojoj krasnoj okolici; tako da su ga s pravom Turci — Osmanlije prozvali »Deri seadet« t. j. vrata blaženstva. Zamislimo sada kakovu je šaroliku sliku pružio Stambul prigodom nedavnih svečanosti, kad je mlađoturska stranka proglasila novog sultana Mehmeda V. Tim svečanostima dohrlio svijet sa istoka i za­ pada. To si mogao vidjeti uz fes i ahmediju, cilindar, vojničku kat u, šalove, svilene mahrame; zlatom izve­ zene prsluke i sva raskoš boja blještala je oči, i sav opojni miris istočnih parfuma — miomirisa napum'ao je vazduh. Svakako je najljepša svečanost bila opasanje mača novog sultana. Bilo je to 10. maja. Ranom zorom hrlio je stambulski svijet spram Ejuba, da vide sul­ tana Mehmeda i čitavu povorku njegovu. Svi ratni turski brodovi, pa trgovački turski i inostrani razvili su sve svoje barjake. Sve javne zgrade, banke, dućani bijahu nakićeni barjacima a na nekojim mjestima izmegju Bostan Iskelesia i do Aja Sofije podigli su posebne tribine za publiku. Na Jedrenskim vratima, pred Aja Sofijom i na trgu, gdje je ratno mi­ nistarstvo, dizali se bogati, sa skupocjenim ćilimima iskićeni slavoluci. Cijelim putem, kud će prolaziti po­ vorka, stajahu spaliri, vojnici, školska djeca svih do­ maćih i stranih zavoda. Za posebne pozvane goste, bilo ih je oko 500, bili su namješteni posebni šatori, od kojih je najljepši bio onaj u kojem je stajao diplo­ matski zbor. Taj je šator baština sultana Mehmeda, današnjeg sultana. Sultan se ukrcao na obali kod palače Doima Bagdže sa svojim sinovima, sa maršalom Ahmed Muhtar pašom; sa junačinom Niazi begom. Iza njega slijediše još dva parobrodića sa ostalim različitim osobljem njegove pratnje. U času odlaska puče 21 top, a mornari na lantinama svi u jedan glas: »Padišahim čok jaša! (Živio suita.) Tako ga pozdravile i ostali tugji parobrodi. Kad še novi sultan kod. Iskelesi bostana iskrcao, pozdravila ga nova himna specialno njemu u slavu komponirana. Sultan je pješice otišao do džamije. Svjetina mu oduševljeno kliktata, on ijubezno smiješeći se odzdrav­ ljao, dok su čuvari Ejubovog mauzoleja iz posebnih Posuda sipali najkrasnije, najopojnije miomirise. Pred džamijom čekali su veliki vezir Hilmi paša, general Mahmud-Šefket paša i svi ostali vojnički i civilni dostojanstvenici. Nakon običajnih molitava otišao je sultan unutra u Mauzolej, gdje se obavila ceremonija opasajem mača u prisutnosti šehislama, šerifa Ali-Hajdar bega, predsjednika senata i drugih dostojanstvenika. Po vjer­ skim propisima nije dozvoljeno kršćanima prisutvovati toj ceremoniji. Poslije obreda pogje ova povorka u već priregjenim kolima natrag. Samo je Mehmed Šefket paša sa svojim Stopom jašio u povorci. Svjetina je Hilmi-pasu, pa Ferid pašu aklamirala. _ Povorka se sastojala od jedno 150 Kočija, kao lijepa dekoracija služili su okonjeni stražari, artilerija, kavalerija. Sultanu se neprestano klicalo. Kad je njegova kočija prolazila pokraj šatora, u kojima su stajali pozvani gosti, htio se sultan malo pridiguuti da po­ zdravi goste, ali mu Ahmed Muhtar-paša nešto prišapne u uho i sultan ostade sjedeći. Povorka dogje do sultan Fatihove džamije, koju je sultan takogjer posjetiti morao. Ozdo se pošlo spram Top-kapu. Na koncu pozdravi sujtana još 50 čerkeza u narodnim haljinama. Vele da je taj pozdrav udesio Zeki-paša, negdašnji zapovjednik 4. zbora, koji je sam rodom Čerkes. Kad su stigli do pred Top-kapu, oprostio se sultan sa svim dostojanstvenicima i sa svjetinom na koju je upravio nekoliko simpatičnih riječi. Onda se je sultan sa svojim sinovima, sa maršalom Ahmed Muhtar pašom ukrcao, da se povrati u svoju palaču Bešiktaš. ------ E. Književna i umjetnička smotra. Hrvatski gjački listovi. Koliko nam je poznato izlaze sada tri takova lista: „Luč", „Hrvatski gjaku i »Mlada Hrvatska«. 1 ti su listovi pojava, s kojom treba u razvitku naše književnosti računati. Kraj tolike lite­ rarne produkcije, imenito u žurnalistici, posve je ra­ zumljivo, da i naš gjački svijet želi izaći na javu sa svojim mislim i težnjama. Čarobna snaga Gutenbergova izuma privlači mladež da i ona poigra na javnoj areni, pa makar i pred svojom vlastitom publikom, glavno je, da se i njezina čuje. Ovoj težnji davalo si je gjaštvp oduška i u prvašnja vremena, tek su to bili pipani a ne štampani proizvodi, namjenjeni užem kole­ gijalnom krugu. Biće malo školovanih ljudi današnje starije i srednje generacije, koji ne bi u svojim gjačkim uspomenama imao kakov časopis, što ga je iz­ davao pojedini koji srednješkolski razred ili kakovo obrazovno društvo. Danas se to čini štampom. Svakako znak napretka, te nam nije ni na kraj pameti, da is­ �taknemo možda kakovu prednost onih skromnih gjačkih listova prijašnjih »blaženih vremena«. No neće biti na ođmet, da se ti, za javnost proračunani proizvodi gjačke žurnalistike podvrgnu u javnoj kritici nekoj kontroli. To činimo sa svim našim knji­ ževnim produktima, pa će si to dozvoliti i naši mladi »žurnaliste«. Pomenuti su gjački listovi — kako se čini — zajedno srednjoškolski i visokoškolski, t. j. oni su glasilo jednog i drugog gjaštva, jer nalazimo u njima zastu­ panje interesa« jednih i drugih. No osim ovog jednog zajedničkog obilježja, ne samo da ovi listovi nemaju ništ a zajedničko, nego upravo protivno. I to je posve prirodno. Kad bi svi imali istu boju, onda bi bio dovoljan jedan od njih a ostala dva suvišna. Ovako su ti listovi iz­ ražaj triju savremenih kulturno-političkih skupina u hrvatskom javnom životu. Naše gjaštvo, školi»vana nada i uzdanica naroda, okušava tu svoju snagu kul­ tu rno-političkog uvjerenja. Pojava je to, koja i ako nije toliko od savremene aktuelne važnosti, ili bolje rekuć aktuelnog utjecaja, — ipak je vrlo važna kao jedan stadij u razvitku buduće naše narodne inteligencije, dakle vogja naroda. Prema spomenutim već strujama javnog hrvatskog života, zastupaju ovi listovi pravce: klerikalni (Luč); napređnjački, u politici t zv. koalicionaški (Hrv. Gjak) i čisto hrvatski t. zv. starčevićanski (Mlada Hrvatska). Da vidimo malo, kako zastupaju svoje interese i stanovište skupine uz koje po svom uvje­ renju pristaju i za čija načela u sadanjem svom sta­ diju razvitka borbe rade. Na prvom su mjestu svakako interesi gjaštva u njihovom glavnom položaju, t. j. u školi. Već ovo za­ stupanje interesa zahtjeva samo po sebi mnogo takta, jer tu ima bez sumnje megja, koje se ne smiju pre­ koračili, a da se tim ne uzdrmaju osnovn' stupovi naučnih aparata za obrazovanje omladine. To zastu­ panje može se u glavnom obavljati samo kritičkim pretresanjem školskih uredaba, školskog života i na­ stavničkog osoblja. Sve su to yrlo škakljiva pitanja, za čije pretresanje sa strane učeće omladine treba zrelosti, šireg pogleda i objektivnosti spram ličnih dojmova i upadica. U takim stvarima često posrću i mnogo zreliji i dobom odmakli učesnici, a koliko će lakše omladinski duhovi sa vrelim temperamentom i ne8taloženim kapitalom svog skromnog iskustva i ličnih dojmova. Pa kad sfc prema duhu našeg naprednog vijeka ne može odreći neka sloboda i gjaštvu da za­ stupa u javnosti svoje interese, onda će ipak biti dobro, da si ono u tom stavi neki odregjeni program, preko kojeg neće baš u svom interesu — prelaziti. Držimo, da taj program u glavnom, ne bi smio prelaziti za­ stupanje onih općenitih uzgojnih i obrazovnih mome­ nata, na kojima se po uvjerenju i iskustvu samog gjaštva osniva uspješno njihovo školsko obrazovanje. Da li je to uvjerenje uvijek opravdano ili nije, to ovgje ne odlučuje — ako je iskreno i objektivno iz­ rečeno — ono ne može promašiti svog cilja. U svakom je slučaju to i za uzgojitelje omladine važan materijal po razumijevanje njezine psihe. No ako je gjačka kritika — po naravnom redu stvari — ograničena u tim općim načelnim pitanjima, još su joj tješnje megje u slučaju kritikovanja poje­ dinih dogagjaja ili čak ličnosti. Kao što i najslobodoumniji zakoni o štampi imaju neke megje, koje se ne dozvoljavaju prekoračiti u interesu društvenog i dr­ — Adepi aga Mešić. žavnog poretka, tako i školsko ustrojstvo zahtijeva neke neprekoračive megje u čuvanju nastavničkog avi. toriteta, pa bilo s čije strane, a po gotovu sa gjačke jer je inače potkopan i sam temelj škole. Da je ovo imalo pred očima n. pr. uredništvo »Ml. Hrvatske« ne bi jamačno u svom ovog 6.—7. broju donijelo na str. 207. ovu bilješku: »Na adresu »Hrvatu« profesoru u Sarajevu«, kojom se lično i poimence napada jedan nastavnik sarajevske Vel. Gimnazije*). Ne upuštajući se ovgje meritorno u sam predmet napadaja, možemo slobodno izjaviti, da nema pod suncem povoda, s ko­ jega bi se sa gjačke strane smjelo onako grubim, 0iničkim tonom napadati svoga nastavnika, pa još u svom gjačkom glasilu. Zar se može ičiip, — pa i naj­ plemenitijim mladenačkim patriotizmom ili kakakvom drugom pobudom opravdati, da se gjački list pretvori u »Rpvolverblatt« ili da napram školskom organizmu zauzime ulogu, koju socijaldemokratski i anarhistički organi igraju spram organizacije modernog društva? Takvim je shvaćanjem slabo posluženo i patriotizmu, jer- mu ne može pred ostalim narodnostima koristiti’ kad se u patriotskom organizmu otkriva pomanjkanje’ taktičke discipline i nepoštivanje nužnog nastavničkog autoriteta. Želimo da nam se krivo ne shvate ove, u naj­ boljoj namjeri izrečene opaske. Što se tiče čisto literarnog dijela, on je po svojoj književnoj vrijednosti da što različit, a i nosi u svakom ou pomenutih listova obilježje književnog programa svoje stranke. Inače nosi sve atribute mladenačkog stvaranja, sve što se zastupa, zastupa se baš radikalno, a i to je prirodno, pa stoga ti proizvodi niti ne podpadaju pod mjerilo kritike općih književnih proizvoda. Glede toliko slavljene danas »slobode« beletrističkih proizvoda, želiti bi bilo da je u nekim od tih produ­ kata nešto manje »slobode«. Bilo bi to nešto prirodnije. Mladenačkoj duši ne pristaje cinizam i blaziranost u spolnim stvarima, čovjek bi se i nehotice morao pi­ tati, — a što će biti od tih mladih ljudi kašnje, kad već sada tako sude o spolnoj ljubavi — tom najljep­ šem idealu mladenačke duše, — no redovno su takvi proizvodi sušto imitiranje i naglašivanje »slobode stva­ ranja« — pa to nije toliko ni opasno. Pravi prirodni razvoj u obrazovanju svesti će i to u prave megje. Poučni dio pretežno je ozbiljan i dostojan, te dokazuje solidnu naučnu spremu i interes prema obra­ zovnom stepenu. na kojem se pisci nalaze. Kulturno politički dio, u kojem se prikazima, ocjenama, dopisima, izvještajima i si. zastupaju načela svoje stranke, posve je u stilu, koji odgovara tempe­ ramentu i dobi pisaca. Nije čudo što je žestok u obrani i navali, ta ni ostala naša stranačka štampa ne stoji u tom pogledu — sa malim iznimkama — mnogo više, često i ništa više. Loši primjeri ne mogu ragjati boljim pošljedovanjem — prije dakle, nego li što u tom spočitnemo omladini, popravimo se i sami. U ci­ jelosti želit je toj mezimčadi naše literaturo, književnim pupoljcima našeg literarnog cvijetnjaka budućnosti snage, a i spreme, da se pokažu dostojnim navjesnicima bu­ dućeg rada naše narodne inteligencije. S te strane svraćamo na njih pozornost, koju po važnosti pvoje pojave doista zaslužuju. LJ. D . •) M egjutim d o sp io n a m j e i 8. br. «M1. H r.* u kojem n a la zim o sliča n ispad o d r u g o m n a sta v n ik u , p a sv o j su d pro­ te ž e m o i n a to. ________________________ Odgovorni urednik: Semslbeg Sallhbegović. Islamska, dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1908 Description An account of the resource Br. 1; 12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1908 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID 0f1c2507-48fa-465a-8306-e23708a87c2f