https://kolekcije.nub.ba/files/original/51d8d5cbf43c52e7886af67a1a3e2b85.pdf cbd066a407e21e03e718f905f34e448b PDF Text Text l ' v: -v3 u m LIST ZA POUKU I ZABAVU Godina Vili NAKLADOM: ADEMAGE MESICA, UREDIO: ŠEMSIBEG SflUHBEOOUK SARAJEVO. �Broj l- God. VIII Bthar' k l« ' dva pu,a ‘a / a s Za oglase piaća se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnaestinu 4 krune. Slije­ deća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. = mjesečno. Cijena mu je za Bosnu i Hercegovinu na godinu 10, na po godine 5 kruna; za tHake 6 kruna, a za sve zemlje 12 franaka na godinu. ostale Pojedini brojevi 50 helera. Pretplata i rukopisi šalju Neplaćena se pisma ne — primaju. — ■ Rukopisi se ne vraćaju. se: Uredništvu „Behara" LIST ZA 18. R e b t-u l-e v v e la 1325. POUKU I ZABAVU. SARAJEVO u Sarajevu, Gornji Tabaci = ulica broj 35. = 1. m aja 1907. Falk-Zeki: - Za što islamski narodi ne -----napreduju.----nije Islam kao vjera kriv duševnoj stagnac^ mus,imansk°g svijeta, o tom je svako na čisto; dapače i protivnici' Islama priz( naju, da ni u jednoj drugoj religiji nema (fj($) toliko mjestS, u kojima se upravo zahtjeva od šljedbenika, da se izobrazc, da traže znanja po cijelom svijetu, da budu nosioci kulture i civilizacije kao u Islamu. Da zbilja Islam nije zaprijeka napretku, o tom postoji cijela književ­ nost u arapskom i turskom jeziku, te u svim velikim evropskim jezicima, a u najnovije doba i na našem se je jeziku raspravljalo o tom pitanju kako u no­ vinstvu tako i u posebnim brošurama. Neka je doz­ voljeno ovdje navesti nekoliko hadisa u prijevodu, koji sljedbenike islama upravo zadužuju, da se bave naukom i znanostima. „Znanost je ideal muslimanu, on je mora tražiti pa makar ona dolazila i od ate­ ista." „Tražite znanost pa mar i u Kini." „Tražite znanosti od bešike do lopate." „Jednu riječ znanosti naučiti je bolje, nego sto ibadeta učiniti." „Smrt jednog cijelog plemena manje je žalosna, nego samo jednog jedinog učenjaka." Sada nastaje pitanje, ako nije muslimanski svijet neprijatelj napretku, i ako je u opće za napredak sposoban, a već prilično dugo stoji u živahnom sa­ obraćaju sa zapadnim svijetom, za što nije poprimio modernu izobrazbu, za što megju muslimanskim svi­ jetom upravo na strašan način napreduje političko i gospodarstveno propadanje, za što se nigdje ne opaža, da se narod oporavlja, za što preko dvije trećine1*) sviju muslimana živi pod tugjim vladarima i za što su izgubili svoju samostalnost? Sa odgovorom na gornja pitanja ovisi i riješenje problema muslimanskog pitanja u opće. Mi ćemo niže pokušati na ona pitanja najsavjesnije odgovoriti, na simptome bolesti — stagnaciju muslimanskog svijeta - upozoriti i na sredstva — ljekove — kojim bi se sva boljetica izliječiti mogla. Da je islam neprijazan kulturi i civilizaciji, ne bi mi mogli danas s ponosom pokazivati na rad muslimanskih Arapa u Španiji, koji su kroz dugo vremena bili učitelji da­ našnjoj Evropi u chemiji, mehanici, astronomiji i medicini i t. d. Mi danas s ponosom upozorujemo na savršeni gragjevni stil indijskih muslimana u Agri i oko Agre, u Egiptu i Španiji i svi putnici svijeta, koji su imali sreću ove monumentalne gragjevine vidjeti, oduševljeni su njihovom ljepotom i umjetničkom kompozicijom. Ako se je, kako smo gore u kratko napomenuli, islamski svijet mogao baviti u svojoj zlatnoj dobi svim zna­ nostima i umjetnostima i ako je ostavio iza sebe sjajne spomenike negdašnje moći, slave, kulture i civilizacije, za što je nastupio zastoj, za što nijesu na započetom putu ustrajali i do danas nosioci kul­ ture i civilizacije ostali? Prije, nego što dadem od­ govor na ovo pitanje, citirati ću jednu islamsku us­ tanovu. *) Ukupni broj muslimana na zemlji teško je odrediti, jer pripadnici ove vjere kako u Aziji tako i u Africi podvrženi su brojenju pučanstva samo u onim krajevima, u kojim evropejci vladaju. Pod stranim državama živi u Indiji 62,458.061 u Rusiji 13,889.421, u Chini oko 25 milijuna u Holanskim kolonijama 15 milinuna ukupno 116,347.482 duše. U Turskoj 25, u Perziji 6, u Afganistanu 5 milijuna. Pratna tomu daleko više od dvije tre­ ćine muslimana živi pod nemuslimanskim vladarima u Aziji. �378 BEHAR Kako je općenito poznato, Islam ne poznaje svećeničke kaste f*-VIJ Islam ne poznaje nadahnnća svetim duhom (Ruhullahom kod kršćana), nego je svakom učenom muslimanu dopušteno vjerske knjige učiti i tumačiti, te ako zbilja pogodi pravo i dobro tumačenje, čeka ga nagrada, a ako pogriješi, ne će biti kažnjen, jer čovječija pamet ne može sve ni shvatiti. Ali upravo na nesreću islamskog svijeta razvila se je tečajem vremena svećenička kasta premda je kao takovu islamska religija ne priznaje niti priznati može. Hodže ili ti tako zvana ulema razlikuje se svojom vanjštinom od ostaloga musli­ manskog svijeta, te kad ih čovjek vidi na ulici, ili u kući s bijelom časnom bradom, velikom bijelom ahmedijom i dugim crnim ili zelenim gjubbetom, pri­ činjaju mu se kao zbilja učeni ljudi sve dotle, dok s njima ne počne razgovarati; ali čim koji usta ot­ vori, čovjeku je čisto žao, da mu ovako brzo razore iluziju u kojoj je živio. Hodžinski stalež sadašnjega vremena vrlo je primitivno, da nerečemo nikako obrazovan. Po 15—30 godina bave se učenjem arapskog oblikoslovja i sin­ takse, te kad su se već usavršili u arapskom jeziku, ne poznaju ga ni toliko, da bi bili u stanju jedno pismo, a nekamo li jednu učenu knjigu u arapskom jeziku napisati. Osim starijih pisaca, koji su pisali vjerske knjige i tumačenja kur-anu i hadisu, ne uče ništa, a koji zna dobro računati s običnim čestnicima (feraizom) smatra se već učenom, glavom. Da ovakova malo obrazovana „ulema" ne poznaje filozofsku stranu Islama, jasno je svakome; o n i' vide spas islamskog svijeta samo u formalnim vanjskim stvarima vjere (u amelu.) Usljed svoje manjkave izobrazbe i manj­ kavog razuma izvrću religiju po svom mišljenju i mjesto da koriste škode narodu na svakom koraku Djeci pripovijedaju o takim stvarima, da svako mora pocrveniti od stida, mjesto da naučavaju pravu suš­ tinu Islama. Cjepidlačarenje u obrednim pitanjima nije vjera. Ovo cjepidlačarenje samo nakazuje vjeru i priječi pravu prosvjetu i oplemenjenje islamskog svijeta. Ovakove neznalice kao što su današnje hodže, stekle su tečajem vremena povjerenje kod naroda, i gledaju, da to povjerenje i ugled u narodu pošto po to očuvaju. Oni upravo na umjetan način priječe razvitak muslimans'kog svijeta, ne priznaju i ne znaju druge znanosti osim vjerske i u njivovim je očima svaki evropejski izobražen musliman skoro identičan s ćafirom. Dakle jedan glavni uzrok za što muslimanski svijet propada jest taj, što je islam dospio u ruke obscurantnih neznalica tako zvane nadri uleme, koji ne poznaju vjere a ono što poznaju ne shvaćaju. vm ii .*) prvom dijelu ove raspravice upozorili sm na jedan od glavnih uzroka, a ovdje ćem° navesti drugi ne manje važan uzrok. Kad se na zapadu piše i govori o sultanima šahovima, emirima i t. d., tada se misli na vladare s apsolutističkim pravima i auto kratskim alirima, koji pomoću vezira — ministara — i savjetnika vladaju, kojima dobro naroda u prvom redu leži na srcu i koji su dobrim savjetima pristu­ pačni. Moguće, da je u Aziji i u prošlosti bilo takovih vladara, ali danas ih je teško naći. Kod većine je glavna crta njihova karaktera tiranska samovolja vlastoljubivost, ponos i bezmjerna sujeta, zlo i dobro njihovih podanika podvrženo je njihovom vlastitom individualnom zadovoljstvu daleko više, nego što je bilo u Evropi u srednjem vijeku. U srednjem vijeku napravio se je jedini rimski papa zastupnikom božijim i Isa-ovim na zemlji, dočim su svi islamski vladari uzeli sebi naslov „sjene božije na zemlji" jlUlj ^lji* ili halifat. Koliko god puta poznavaoc istoka čita u zapad­ nim novinama o vezirima i o državnom proračunu, mora se od srca nasmijati, jer ministri — veziri -nijesu ništa drugo nego jednostavne sluge i automatički izvršioci zapovijedi svojih vladara; što se tiče proračuna, to je čista bajka, jer porezi pripadaju vla­ daru, koji se smatra kao prvi posjednik sviju dobara u zemlji i jao ministeru koji bi se usudio uskratiti makar kakav novčani zahtjev vladarev iz državne blagajne. Ako seje koji od vezira usudio svoju vlastitu volju i vlastito mišljenje zastupati, bio je s mjesta odpušten, kako smo to vidjeli kod Hajruddnin paše, Midhat paše, Ćemalpaše i drugih, uzprkos tomu što su ovi ljudi bili moderno naobraženi i duboko prilike prozrijevali. Pojam „državno blago" znači isto što i izraz „padišahun mali" i sve što mi o civilnoj listi, carskim dobrima, apanažama prinčeva i princeza čujemo, to je samo prazan laf, jer što se je u srednjem vijeku na zapadu razumijevalo pod izrazom, „le roy le vult" (volja kraljeva) to je danas na istoku svakdašnja stvar. Vladar razpolaže skroz slobodno s državnim dohotkom. On imenuje visoke činovnike i odregjuje plaće po volji i vrlo često bude imenovano jednog te istog dana više generala oberštara i drugih visokih dostojanstvenika, koji se nikako ne unose u šematizam i koji svoju plaću jednom ili najviše dvaput dobiju. Da se obsjeni prostota i sebi u očima neupućenim dade ugled modernih vlada, pristali su, da se izvjestni konvencionalni izrazi u službenom listu uvedu i ko­ medija uredovnog proračuna pripravi; da se ipak ovo svojevoljno raspolaganje s državnim dohodcima te-*) *) Kod izradbe ovog članka, poslužio sam se djelom H. Vambčry-a ,,Wesllic!ier KuKureinfluss im Osten." �VID BEHAR meljnim principima Islama protivi, ne treba dokazivati. LJ prvo vrijeme halifata nije imao halifa nikakova posebnoga prava na „bejtul mal" nego se je onaj imetak najsavjestnije čuvao i strogo kontrolisao. Ovaj lijepi običaj je zanemaren u prvo vrijeme sultanata. Bezprimjerna tiranija i strašni apsolutizam musliman­ skih vladara u prvom je redu kriv, da je islamski svijet još u ono doba počeo naglo propadati, kad su se na zapadu krstaške čete proti Islama snovale i kad je zapadni svijet živio u strahu, da ne bi azijski islamski narodi na zapad provalili i osvojili ga. — podpuno nepoznavanje položaja s ovu i s onu stranu bio je glavni uzrrk krivog prosugjivanja prilika izmegju Istoka i Zapada i kao što su nekada sljedbe­ nici Islama držali, a današnje hodže drže i danas suvišnim, dapače griješnim voditi račun o zapadu i njegov duševni napredak pobliže upoznavati, isto tako su se kršćanski fanatizam i ignorancija zadovo­ ljili s djetinjastim porugivanjem na Islam i rijetko ili bolje rekuć nikako nijesu nastojali da upoznaju ljude i zemlju u muslimanskoj Aziji. Nije Islam i nje­ gova nauka kriva, što su onako žalosne prilike u zapadnoj Aziji zavladale, nego neograničena samo volja muslimanskih vladara i njihovo slijepo orugje — ulema — koji su nauku Muhamedovu (a. s.) nakazili i koji su liberalne principe Islama na silu izvrnuli i zabašurili i tako svaki napredak zapriječili. Kolijevka čovječanstva — Azija — bila je doduše od uvijek sjedište tiranske samovolje i strašnoga despotizma. Žalosna je istina, da Azijati do sad nijesu ni žudili za političkom slobodom — u najnovije doba učinio je perzijanski narod u tom iznimku, te je prisilio vladara, da je dao zemlji ustav — sloboda im je se činila bezkorisnom i opasnom; dapače - su je se bo­ 379 jali, isto kao malo dijete, koje je uvijek u strahu da ne izgubi oca, koji se za njeg stara, i kako bi u srednjem vijeku evropejac smatrao nedostiživim i upravo strašnim i pomisliti, da on mora odrediti svotu s kojom će kralj živiti i svoje potrebe pokri­ vati ili da on ima zakone stvarati, kojima se uregjuje odnošaj izmegju naroda i krune ili takogjer da on odredi broj vojnika, koje kralj smije uzeti u soldate i da on ima odlučivati o odnošajima prema susjednim državama i drugim pitanjima, koja spadaju u mo­ derni konstitucionalni život, isto tako se danas zgraža svaki azijat (izuzevši Japance) nad svakim utjecajem u sferu moći vladara i drži upravo za grijeh kritizi­ rati rad „sjene božije na zemlji" ili halife, jer svi su muslimanski vladari ovakove naslove sebi prisvojili. S ovog stanovišta polazeći izgleda orientalnim vla­ darima konstitucija kao nekakova neman, i sto g a upita jednom Fethi Ali šah englezkog poslanika Sir John Malkom-a: „Kako se može vaš vladar kraljem zvati, kad on mora slušati i izvršivati naloge od ne­ koliko stotina parlamentskih članova?" Poznato je, da je baš Engleska usljed slobodnog vladanja osvojila polovicu svijeta, da je se u Engleskoj razvila trgovina i industrija kojoj ni danas na svijetu premca nema, a poznato je takogjer i to, da se sve apsolutističko-autokratske države u temelju ljuljaju. Mudri i razboriti car Japanaca Mutsuhito dao je iz vlastite uvigjavnosti svome nardu ustav godine 1888. i Japanci su se u najkraćem vremenu tako razvili, da se danas natječu sa starim kulturnim narodima na svakom polju napredka, a u političkom pogledu stekli su tako važan položaj, da se evropske vele­ vlasti, koje imaju interesa u Aziji upravo natječu za njihovo prijateljstvo. Ovaj uzorni japanski vladar nije još našao sljedovatelja megju islamskim vladarima. Fadil Kurtaglć: Otac. = ) ako li je nestrpljivo svakim danom išče­ vinih usana dotrčao mi je jednoga dana, obgrlio me kivao riješenje svoje molbe,, u kojoj je i jedva izustio riječi: — Brate 1 Sve je propalo! molio potporu za polazak srednje školel U onom neurednom disanju naslućivah veliku Kako li mi je govorio o svojoj sjajnoj budućnosti sa riječima punim nekoga borbu u mlagjahnoj mu duši, a pogled — oh taj po­ izvanrednog patosa! Kakove li je sve gled bijaše pun onoga, što ljudi zovu — očajanjem. — Hajdemo ocu — rekoh mu, a u tim riječima zlatne kule gradio u zraku, a male mu one dječije očice sijevale su poput vatre, kojom kao da je htio ne bijaše ni polovica zadnje nade za spas toga po­ što bolje rasvijetliti svoj put, pun raskoši i sjaja, koji letnog mladića. Izgovorih te riječi, a odmah mi se vodi do sjajne one zvijezde, na kojoj će se blistati pojavi pred očima - - naš čovjek. — „Podaj sina u školu, možeš ga izdržavati", njegova pojava; pojava toga budućeg „čovjeka . Nje­ gova prirogjena mimika postala je mnogo življa i kao rekoh mu ocu, ali brzo dobih odgovor, koji mi začepi usta. Nehotice mi se ote pogled na ubogog mladića, da je htio kretnjama svojih ručica zaplivati po moru a u očima mu vidjeh nešto sjajno, izmiješano sa atmosfere i doplivati do one sjajne zvijezde, u kojoj sunčanim tracima i nehotice pomislih na onu „sjajnu su mu sve nade koncentrirane.---------------------------zvijezdu", koju tamom zastriješe očeve riječi. Kašnje ju je sasma uništio heuredni život mladićev, koji ocu Zadihan i sa tužnim smiješkom preko onih ne­ svom pribavi — neizlječivo pokajanje.... �1 BEHAR 380 vm N A R O D N E UMO T V O R I N E . Ženidba age Hasan age. Konja jaše aga Hasanaga, Konja jaše a preda se gleda. Njega gleda Zlata ljepotica, Ona zove svoju milu majku: „Vidi, majko, glavita junaka! Lijepa stasa, još boljega rasta; Da li mi ga Bog i sreća dade, Pod njega bi karanfil sterala, A pod glavu rumenu ružicu, Nek miriše, nek se često budi, Neka moje bjelo lice ljubi". To izreče, pa uteče mlada I zaključa od odaje vrata, Pa otvara srčali pendžera, Dovikuje agu "Hasan agu: „Hasan aga, moje milovanje, Ti dolazi tri godine dana, To ne vidje još nikakva glava. A sad ago, moje srce drago, Vodi mene kud je tebi drago. Tebe hoću, ja drugoga ne ću, Volim svoju izgubiti sreću". Na to se je aga nasmijao: „Moja Zlato, moje rosno cvjeće, Nema danas koji tebe neće. Ti si blago mom srcu i duši, Ja se junak za tobom osuši. Draga moja, rascvjetano cvjeće, Tvoj te dragi zaboravit neće. Kad pomislim bjelo lice tvoje, Smiju mi se naušnice nioje. Čekaj mene još pč godinice, Dok pokujem zlaćano prstenje I na ruke zlatne belenzuke". U to doba mati joj na vrata, Pa besjedi svojoj jedinici: „Što će tebi aga Hasan aga, Što će tebi njegova ljepota?" Tužno Zlata u majku gledaše I ovako njojzi besjegjaše: „Nije blago ni srebro, ni zlato, Već je blago, što je srcu drago!" „Nemoj tako, kaja ćeš se Zlato!" „Hoću, majko, tebe ne želila!" J o š imade gore nelomljene I gospode mlade ne ženjene. Srma momci, a zlato djevojke, Hoće srma da se pozlaćuje". „Ne će zlato srme svakojake; Čisto zlato potavniti ne će, Moj se Hasan drugom ženit ne će!" To je majci vrlo teško bilo, Ona ide na gornje čardake, Pa uzima divit i kalema I hartije, knjige bez jazije, Pa ovaku knjigu napisala: „Dragi beže Ahmedbegoviću, Tri put si mi ti Zlatu prosio, Nisam ti je mogla, beže, dati, Jer je cura vrlo luda bila. Kupi, beže, kićene svatove, Pa ti dogji kroz petnaest dana, Vodi Zlatu svome bjelu dvoru". Kad je beže knjigu pročitao, Od radosti na noge skočio; Odmah kupi kićene svatove, Te razvija zelene bajrake, On ih vodi puničinom dvoru. A kad su se blizu prikučili, Pa ih vigje^ Zlata ljepotica, Ona sjede jade jadovati I u svaku miso udarati. Sve mislila, na jedno smislila: Oblači se, što god ljepše može, A na glavu, što,držat ne može, Nabi peču, ogrnu feredžu I pobježe^agi,Hasan agi. KoPko ju je aga ugledao, Još je više pred nju išetao, Uzima je po svilenu pasu, Odnese je svom bijelu dvoru. Mlada Zlata, poput bjela danka, Savija se agi oko vrata Kao svila oko kite smilja. Kada dogje Ahmedbegoviću, I on vidje, što je i kako je, Od jada ga zabolila glava. I on pade u zelenu travu, Kako pade, više ne ustade. Osta ležeć na zeleno /i — Nek se grli sa zelenom travom. Hasan aga s ljepoticom Zlatom. Bjelina. Salih joldić. �vin b e h a r 381 Muhamed Hifzl Muftić: Prijatelji. z = ri svagji Muzaferovoj sa političkim protiv­ — „Znaš šta je?“ otpoče Mensur. „Sinoć kad nikom Novićem bio je prisutan i njegov sam došao u stan, dugo sam razmišljao o sinošnjoj prijatelj Mensur. Došavši u svoj stan, prepirci, gdje se prešla granica prave debate". Mensur je dugo razmišljao o tom konfliktu, — „Pa ne udi. On je htio mene iz potaje boc­ koji je ostao neriješen i uvidio je, da ne kati, a ja sam mu rekao baš što ga ide". će ostati samo na tom, poznavajući drzovi— „To je zaslužio i ja velim. Ali ako bi došlo tost Novićevu a i odvažnost Muzaferovu, koji nedo bi ostao dvoboja . . . “ pod izazivom. Mejdan sa sabljama može se donekle I Muzaferu je to na um padalo, ali nije toj mi­ predvigjeti, kako bi mogao ispasti. I prema ugovoru sli veće brige obraćao. Tek mu se sad to ukaza sa­ može biti bez osobite opasnosti. Ali sa puškama? svim mogućim. Nekoliko časova razmišljaše te će: U tom slučaju puka sreća pretežno odlučuje, i ne „Pa nek pozove ako hoće. Ne ću odbiti". može se ništa unaprijed znati. Ta sreća može biti i — „I ja mislim, da bi trebalo primiti, ako po­ na jednu i na drugu stranu. Mensur je bio tog na­ zove. Nego znadeš, šta sam ja o tom još smislio?" — zora, da Muzafer treba da primi dvoboj, ako mu se Mensur na ovom mjestu malo zastade, podiže glavu ponudi. Nu .kako da on meće život svoga prijatelja još bolje, a obrve mu se još više stiskoše, — „Ako na kocku? Kao pravi krajišnik držao se je načela, da bi došlo do tog dvoboja, da ja primim mjesto tebe". je bolje časno poginuti, nego kukavički živjeti. Muza— „A-a-a-a“ — začudi se Muzafer. Ko malu ferove sjajne duševne vrline — to je Mensur žalio, ugodnost osjeti, ali se mnogo više začudi prijateljevu ako bi nesreća bila, pa bi prijatelj podlegao. Zat'"- predlogu, jer ovaj uopće bijaše dosta nježan V slabu­ je još dugo razmišljao i kasno, u neko doba noći, njav, te nije bilo izgleda, da bi se on u tako šta zaspao. uplitao. Onda nastavi: „To nije moguće. Ti nisi nikad Sjutra dan ustavši iz postelje, Mensur se brzo učio mačevanja. Tvoja ti je noga na pometnji. Napo­ opremi, uze abdest — što, priznati se mora, nije baš kon ne znam, ili bi ti u lijevu ruku primio tu tvoju redovito činio — klanja sabah, završivši ga do /om, treću nogu, ili bi ti lijevom sablju držao poput junaka te se uputi svom prijatelju, noseći u desnici kukasti Omera Ljevaka sa Krajine", dovrši Muzafer šaljivo. štap, o koji je oslanjao desnu nogu, jer mu je bila sakata. — „0 svemu sam ja tome razmišljao. Ja i ne Naturivši fes nad obrvu nikud se nije obazirao mislim, da bih mejdan dijelio sa sabljama, baš iz već je išao pun ozbiljnosti. Bio je odjeven u obično razloga, koje sam navodiš, nego bih ja stavio uvjet, mrko ala. franka odijelo, premda je u duši volio lo­ da se bijemo revolverima. Ovim bismo načinom bili vačku odjeću, sa onim p£som po sredini, te sa panizjednačeni u spremi, te jednako bismo bili oba izlo­ tolama do pod koljena. Nu jer te pantole ne biše ženi sreći i nesreći. Moje je tijelo i onako kržljavo, odgovarale na njegovoj suhoj desnoj nozi, a ni onaj pa ako bi trebalo podleći od nas dvojice jednom, kaput kad hćga, to ih ne nosi sa puno prijegora. Došavši prijatelju u stan, zateče ga gdje pije bilo bi shodnije, da ja podlegnem. Šala kraju, tebe je Bog obdario i krepčinom tijela i duševnom sposobno­ crnu kahvu, koju je na špiritu ispekao. šću. Tvoje i potomstvo imalo bi biti krepčije nego — Hodi pobro, da pijemo crnu mećrušinu" — moje. A svojim duhom zajednici islamskoj i čovje­ reče Muzafer, kad ugleda svog vjernog prijatelja. čanstvu možeš ti bolje poslužiti nego ja". Nakon selama i običnog pitanja zašutješe obo­ Na to skoči Muzafer, te ogrlivši svog prijatelja jica, dok im ne provri voda na špiritu, da Muzafer uskliknu: — „Fala dragi Mensure. Tvoja je požrtvovpo drugi put zaspe tčz. nost i previša. I ja ne mogu toga primiti od svog Drugovi na univerei poznati su megju se još iz niže gimnazije. Upoznavši se, sve su se više sprijate- najboljega druga". Zatim odstupivši, te sjedavši opet na ljivali. Mensura je privlačila Muzaferu njegova vesela svoje mjesto, nastavi: „A svog tijela nemoj tako ćud i otvorenost, a kasnije ga posve osvojiše njegove podnipošto držati. Nije ono tako slabo kao što ti rijetke sposobnosti i vrline* kao što je darovitost, kažeš. I zaista ne zna se dokle će ko istrajati. Ti si Iahko učenje, kuraž pred svakim. Mensur takogjer istina nježan, ali si svjež. A to tvoje tijelo je nama učaše dobro, te je rame uz rame sa svojim drugom tako skupocjeno, kad u sebi nosi taku čestitu dušu. prelazio iz jednog razreda u drugi. Uz to bio je iskren Napokon poštedi se u ovom slučaju, koji nije tako do skrajnosti. Riječ njegova bila je pouzdanija nego ni važan ni težak, da bi se, ako bi ustrebalo, mogao ikoji pisani ugovor. Dok je Muzafer odavao neku že­ korisnije i časnije žrtvovati. U ostalom, ja sam u re­ zervi lajtnant, pa . . . “ stinu, Mensur je pokazivao dosta hladnokrvnosti. f �BEHAR 382 U tom neko pokuca na vratima. Unutra stupiše dvojica njihovih kolega, nu ozbiljno i svečano u crnim haljinama i sa cilindrima na glavi. — „Mi smo poslati od gospodina Novića, da 'bi iza podne u tri sahata izvoljeli izaslati svoje svjedoke, da ustanovimo način viteškog riješenja radi sinošnjeg konflikta". — „Molim vas, je li gospodin Nović označio vr“___ pohiti Mensur da upita. Ali ga prekide Muzafer sa riječima: Sejjah: vm — „Potrudiću se gospodo, da ne budete trebali čekati". — „Sluga!" — „Slugal" dvostruko se s obe strane oglasi. * Dvoboj se je obavio sjutra iz jutra i to sa sa­ bljama kao megju časnicima, makar i u rezervi sa običnim načinom i svršetkom. Krv je potekla od obo­ jice protivnika: Muzaferu iz ruke, a Noviću sa čela. Časti je udovoljeno s obe strane. ----- Razgovori. 6. 5. Gledali smo kolo zvjezda, Što se nebom tiho kreće, Pitali smo jedno drugo Koja j’ zvjezda naše sreće. Kad se čovjek svjeta prašta. Kada čuje tešku zemlju Gdje na tvrde tahte pada, Kada bude kraj veselju. Ja iz one sjajne čitam Na sred neba što s’ odmara: — Budućnost je naša sjajna Puna sreće, puna čara. Onda istom pita sebe: Je li bio časak samo, Da bez znoja prošao je, Dok ne dogjoh grobu amo: Eno, zlato, kako trepti, U veselju kako gori, Vidiš da nas milo gleda, Valjda hoće da nam zbori: Pa se sjeća divne noći Što na grudim proveo je Djevojčeta, koje ljubi; I kad slatko zaspao je. — Sreća svjeta nije ono Za čim ljudi ginu vehnu; U ljubavi sreće ima, Ona čuva uspomenu. Sretan onda, grob je njemu Jer ga kriepi uspomena, Da na svietu slasti ima, Da sve nije puka tama. Ćazim:-----— -------- Turska pjesnikinja Nigjar. jerilo napretka jedn©&naroda jest naobrazba neke i prije njega —, mi danas vidimo na sve strane njegova ženskinja, — veli neki mudrac. I za­ bezbroj ženskih prosvjetnih zavoda, nižih i srednjih, ista; narod koji želi, da korači prosvjeti gdje se mlade Osmanlijke uzgajaju i naobrazuju, da i civilizaciji, mora se u prvom redu po­ budu valjane domaćice i vrijedne majke, koje će znati brinuti, da svoj ženski svijet naobrazi i unaprijedi, a i uzgojiti dobre članove islamskom društvu othraniti tom nas uči i historija novijeg razvitka pojedinih naroda. i turskom narodu. Osim tih početnih i srednjih žen­ Držeći se toga principa i osmanlijski je narod u ova skih škola po pokrajinama, u Carigradu imade ženska zadnja tri decenija mnogo intelektualno napredovao. preparandija (darul-muallimat) s tri odjelenja. U pr­ Kraj tolikih muških početnih, srednjih i viših škola u vom odjelenju se Osmanlijke osposobljuju za učite­ turskom carstvu, koje su podignute kroz ovo trideset ljice na početnim školama, u drugom na nižim gim­ godina vladanja Nj. Vel. sultana Abdul-Hamida II. — a nazijama (ruždije), a u trećem odjelenju za profeso- « �VID BEHAR rjce na višim gimnazijama, koje su podignute u Smirni, Solunu, Brusi, Šamu i još u nekim važnijim grado­ vima turske carevine. Ova je preparandija osmanlijskom narodu dala mnogo dobrih pjesnikinja i valjanih spisateljica,čijim se duševnim proizvodima danas po­ nosi osmanlijska literatura. Imena: Fatime Alijja, Ni­ gjar, Mihrunnisa, Semijja, Aišei-Surejja, Aišei Siddika, G’juzida Lejla-Ferida i dr. svijetliće se poput zvijejezda na obzorju turske lijepe knjige, dok je svijeta i vijeka. Ali megju tim svjema proslavljenim hanumama — izuzam Fatime Alijju, koja se je ne samo na polju lijepe knjige istakla, nego koja je i sa svojih dubokoumnih filozofskih rasprava stekla velik glas u cijelom obrazovanom svijetu svakako najvidnije mjesto zauzima Nigjar, plodna i duhovita pjesnikinja osmanlijska, kojoj i sami Abdul-Hak Hamid, najveći turski pjesnik jednom prilikom reče: „Lijepa naša pjesnikinjo! Naša se knjiga može ponositi tvojim bogodanim pjesmama, — tim biserom naše ženske poe­ zije; mi osmanlijski pjesnici dičimo se tobom kao članom našeg Harabata." Danas nema ni jednoga naobražena Osmanlije, ni jednoga muslimana, koji prati tursku književnost, da mu nije poznato ime ove visokonaobražene hanume, ove najplodnije i najveće pjesnikinje novog Istoka. S toga sam evo i ja odlučio, da cijenjenim čitateljima „Behara" prikažem život i rad Nigjar hanumin makar i u maloj slici; da ih upoznam s tom velikom muslimankom. Nigjar hanuma potječe od visoke porodice po krvi i po položaju. Otac joj je Magjar Osman paša, borac u revoluciji za slobodu i samostalnost Ugarske, koji je poslije poraza magjarske vojske 1848. — da ne pane u ruke Austrijanaca — pobjegao u Carigrad s Košutom, Andrašijem i drugim vogjama ustanka, gdje je posve ostao i islamsku vjeru primio. Osman paša je pripadao magjarskoj aristokratskoj porodici Farkaš, a prije nego što je u Islam došao bilo mu je ime Šandor. On je prije deset godina preminuo u Carigradu u časti divizionog ge­ nerala i profesora carske vojne akademije. Nigjar hanumina je majka rogjena stambolkinja Emina Rif’ati, kći Nuri efendije, sekretara glasovitog diplomate i velikog vezira Fuad paše. Pjesnikinja se rodila 1866. po Is. u Carigradu; dakle danas je upravo u najboljoj snazi u 41. godini života. Dok je bila još maleno dijete, otac joj je ve­ liki trud ulagao, da mu kćerka nauči turski, njemački i francuski jezik, a dobavljao joj i učitelje glazbe, koji su je učili na glasoviru i drugim instrumentima. Ljubav za naukom na Nigjar hanumu je prešla s oca, a dar pjesnički s majke, koja je — i ako ne bijaše pjesnikinja — veliku ljubav gojila prama pjesništvu, te je cijele pjesničke zbirke na izust znala. Nigjar hanuma je vrlo mlada — u svojoj jedanaestoj godini — stupila u bračni život. Vjenčala se s -jednim vrlo 383 bogatim i naobraženim stambolijom, Ihsan begom, danas visokim činovnikom u ministarstvu državnog imovinskog katastra. JjU« Jl»L jis — u četrnaestoj je godini majkom postala. Njena pjesnička karijera započima jednim nesretnim dogagjajem u porodici: prva joj pjesma bijaše poduga jadikovka na grobu jedinog joj brata, koji je u cvijetu mladosti umro. Njegovom je smrću dakle jedna obitelj izgubila vrijedna i valjana člana, a turski narod stekao jednu veliku pjesnikinju. — Pjesnikinja ima troje muške djece: Salih Munira, Salih Feriduna i Salih Kirameta. Razumije se, da ih je majka najljepše uzgojila. Sva trojica su svršili carski licej Sultanijju, kao najbolji gjaci, a Feridun beg je osim tog absolvirao i pravnu akademiju u Carigradu. Najstariji Munir beg, koji je danas od glavnih urednika carigradskog francuskog političkog dnevnika „Le Vant Heralda" kao i srednji Feridun beg nastavnici su francuskog jezika na Sultanijji, a majčin mjezinac Kiramet beg, po kom su pjesnikinju prozvali „Ummi Kiramet" ove godine svršava visoku poljoprivrednu akademiju u Carigradu. Nigjar hanuma je najprije čitala stare turske pjesnike Fuzuliju, Nef’iju, a poslije i francuske pjes­ nike kao Viktora Huga, Alfreda de Musset-a, La Martine-a, Prudommea, i druge, čije je mnoge radove na turski jezik prevela. Prva zbirka njenih pjesama zove se „Efsus" (Uzdah), koja je izišla na sivjetlo 1304. po Hidžr. (1889.), a drugo se izdanje oštampalo 1308. po Hidžr. (1890.) Iza toga je drugu zbirku pod istim imenom izdala, a onda su u dvije — tri godine razmaka slijedile zbirke „Niran" (Ognjevi), „Aksi sada" (Odjek) i „Safhati kalb" (Listovi srca). Njene sve pjesme obljubljene su kod Osmarilija kao i ona sama. Pjesnikinja bi uvijek ljeto provodila kod roditelja na Bujuk-adi, (ostrvo u Zlatnom rogu) gdje je većinu pjesama spjevala. Zimi živi u Peri megju mnogim prijateljima i znancima. Zidove njena salona krase slike današnjeg tali­ janskog kralja Viktora Emanuela, francuske spisate­ ljice i rogjakinje Napoleonove princeze Ratagy, pred­ sjednika francuske akademije nauka, Pier Lotia, člana iste akademije i poznatog književnika Prudomme-a i mnnogih drugih velikana i učenjaka zapadnih. Koliko god je Nigjar hanuma poznata megju Osmanlijama kao velika pjesnikinja i učena žena, toliko je ona poznata i u Evropi. 0 njoj i njenom pjesničkom radu pisale su mnoge ruske, francuske, engleske, njemačke, talijanske i magjarske novine, kao „La Revue Ensiclopedique“, „La Ruvue du l’Orjent", „Magjar Szalon", „Lajpziger Ilustrirte Zeitung", „V&nap Ujsag" i druge. Od početka Islama do danas nije se ni jedna Musli­ manka proslavila kao ova skromna i nježna pjesni­ kinja; ona je najsjajnija zvijezda na trinaeststoljetnom obzorju muuslimaske ženske poezije. — Najmilija joj danas zabava pjesma i muzika; upravo savršeno um- �BEHAR 384 jetnički znade svirati na glasoviru. Tursku glazbu dubokim patriotskim čuvstvom ljubi; a mnoge su njene pjesme osmanlijske komponiste uglazbili. Pjesnikinja do danas nikad nije daleko izvan Carigrada putovala osim jedan put u Solun, Siroz i Brusu. Carigrad veoma ljubi. Njeni rogjaci po ocu više su je put pozivali u Magjarsku, da ih posjeti, ali se nikad nije htjela odazvati pozivu. Poznati turski pjesnik Mahmud Ekrem beg pripovijeda, da je jednom prilikom upitao Nigjar hanumu: — „Ili se više, hanum efendi, ponosite, što ste Osmanlijka ili što ste Magjarica?" Pjesnikinja mu na to pitanje odgovori: — „Efendim. Evropejci, koji me posjete, kažu da sam Magjarica, a ja se na to ne ljutim. Moj otac — i ako je Magjar — u Carigradu se je uzgojio i naobrazio; majčin je jezik skoro posve zabravio bio. Ja sama ne znam madžarski govoriti. Ja ljubim svoju domovinu, svoje rodno mjesto Carigrad. Do sad iz njeg nikud daleko nijesam išla. Rogjaci su me toliko put u Magjarsku zvali, ali ja im nijesam otišla. Moja je domovina — Turska, moj jezik — turski jezik, moja majka — turska je kći. I ja sam se u Turskoj rodila.' Ja sam Turkinja, muslimanka i više se tim dičim nego ičim drugim na svijetu. Magjari su ple­ menit narod i ja prama njima osjećam u srcu velike simpatije. A svakako nijesu li nam rogjaci? Sama povijest tvrdi, da su Magjari čfsto tursko pleme." Nigjar hanumine su pjesme pravo ogledalo jedne nježne ženske duše; kroz svaku se provlači nit tople čežnje, intimna uzdisanja i žarke ljubavi; a formom su upravo nenatkriljive. Mi ćemo ovdje sada pokušati da iznesemo dvije tri pjesmice pred „Beharove" či­ tatelje makar i u mršavu prijevodu, a i odsele ćemo uvijek pokoji njen rad donositi, nadajući se, da ćemo njime ugoditi islamskoj čitalačkoj publici. Evo tih pjesama! I. Rastanka se dani dulje, U beskrajnost idu noći; Moje grudi boli tište A bez tebe na samoći. U cvjetnjaku na ružici Gledala sam čare tvoje, Za to kao slavulj mali Vazda cvili srce moje. Moje srce vezano je Za vlas crne kose tvoje; Ah, tvoja te Nigjar moli: Utješi me zlato moje! II. Ti si lijep. Sva ljepota U te je utjelovljena, U tvome je crnom oku Rajska vatra raspaljena. I na nebu i na zemlji Svakog časa ja te gledam Ko nebesko divno biće -*~ I ljubav ti ispovjedam. Ti caruješ mojim srcem, Ti si vladar uma moga, Otkada sam u mrežama Tvog sevdaha angjelskoga. Ah, ne sumnjaj! moje žiće 0 trepavki tvojoj visi; Ja sam t’jelo — ti si duša; Ja sam sjena — stablo ti si Moja duša ljubeć tebe 0 vječnome carstvu sniva; Tvoje oko ovom pjesmom Moje grudi nadahnjiva. III. Srebrolika mjesečina, Kad se nebom porazlije — I mirisna ružičica, Kad se rose ponapije; Tanki cvrkut malih ptica, Tiha pjesma noćnog mira I akordi rastrgani S lahke harfe i klavira; Svako slovce one knjige, Koju tvoje oko prati, Svaka travka, svaki cvjetak, Što u tvome vrtu cvati; I sve što taj svijet krasi, Sve što tebi radost nudi I sve ono, u tvom srcu Što duboki uzdah budi; Čuj, u bačši fontan jeca I prosipa kaplje male: To su suze: za tobom ih Moje oči proljevale. Pa i rujni plamen cvjeće, Što na tvome stolu gori I uzglavlje, kad ti na njeg Slatku glavu san obori; Svake noći lice tvoje Prispodabljam mjesečini; A1 i mjesec skriva mi se Za oblačjem u daljini. Ja bih htjela, to sve skupa Da ti šapće ime moje, Ja bih htjela, da ti pjeva Pjesme vjerne ljube tvoje. �vni BEHAR 385 Ata Nerćes. ===== Mali Meho. (Crtica). Sjedim za učiteljskim stolom i razmišljam___ Osim što čovjeka dužnost zove na rad, kad ga ono još jaka volja krijepi i bodri na posao, divna je to slast ljudskog života. A stupiti u školsku sobu pa otpočeti odgajati čitavu hrpu sitne dječice, koju je svoj narod na uzgoj i na nauku poslao, — to je krasan poziv, blagoslov­ ljen je to rad. Bože moj! Preda mnom ih evo svih, — stidljivo i nesigurno uprli očice u me, budućeg im svagdanjeg prijatelja, a ja ih moram jednako milo gledati, jedna­ kim ih odgajenjem moram voditi cilju, što se zove — čovječnost. Pa tu eto sad j)osla! Jedni su mi brljavi, drugi Čisti, pa gladni i siti, nagluhi, nenadareni, daroviti... i kakvih još nema. Tad učitelj zove u pomoć svoju moć, što se zove „pedagogija", da jednako odgaja te mladice ljudskog stabla . . . Mali Meho — kanda mi se najviše srcu prislo­ nio, pa ga najvećma i moja učiteljska misao prati. Dijete je to u sedmoj godini, inače mršava tijela, sitne glave sa crnom kosom, lica blijeda a očiju bojažljivih, koje se nikad s tugjim pogledom ne smiju sudariti. Eto, tu, u tim majušnim, punim straha očima, ležala je neka tajna zagonetka. U školi mi mirno sjedi, a kad pazi na nauku i moje riječi, kao da ga često svraća misao i zavede onu malu glavicu negdje, gdje nije ni najmanje ugodno, jer tad mu lice izgleda vrlo tužno i žalovito. I u učitelju se tada pobudi mnogo samilosti, ali on ovaj divni osjećaj čovjeka mora što bolje primjeniti. Stanem ga proučavati. „Deder, Meho, kaži ti nam a. .. i t. d:, pitam ga o onom, o čemu je riječ, a Meho šuti, muči se, napreže s e . .. i brižne u mučno jecanje. Njegovi dru­ govi — djeca — 'primjećuju, da se Meho prepao, J e r njega mama tuče". Žalio sam to dijete svaki dan sve to više, a svaki dan mi je draže bivalo... Jednoč malo, kao po običaju, sjednem u svojoj kući, poslije ručka, da koju sa svojom čeljadi izmijenim. „Ama, čuješ", — rek©h svojoj domaćici, — „po­ znaš li ti majku Mehe Ibrišimova?" „Znam. Ama, čini mi se, da mu ono nije mati, nego maćeha". Sad istom meni puca pred očima Mehina prepast. Mama je svemu kriva. A otac Ibrišim? Njega već odavno znam, ta za Boga, on je otac, on misli: ko još o djeci vodi računa, tu su eto žene, neka se brinu za njih... Jednog predvečerja pogjem sa svojom kćeri kroz našu mahalu, k rijeci u šetnju. U putu dogjem i pred kuću malog Mehe. Tu se Meho naslonio na tarabe golokrak, pa plače. „Hajde, sinko, obuci gaće, pa ćeš s nama ho­ dati", rekoh mu i dijete posluša, te unigje u kuću, da išće gaće. Za čas se oko mene okupila maholjska djeca, a i pokoja žena viri kroz pendžer ili čak se ne krije „od efendije", pa zapodjenuše sa mnom razgovor. A razumijem ja naš niži, siromašni dio naroda. U tome evo i pod boščom Mehine „mame", vodeći Mehu za ruku, a na licu joj vidim, da je pripravna sasuti ne­ koliko riječi, punih gnjeva na Mehu. Da tom predusretnem, rekoh: „Nek si ga baš dovela, nek ide s nama šetati. Meho je dobar k6 janje". „Ah, ne znaš ti, moj efendija, ove hinje, hajirsuz je ovo, da se kazat’ ne more", poče žena da blebeće, a ja ću opet mirnim, lijepim tonom: „Nije, draga, hajirsuz, dobro je to dijete, pa zar boležljivo, pa se „hinji", a eto ja od sve djece njega najvolim. Mene lje sluša, samo mi se ne svigja, što ga čistijeg i opranijeg ne držiš, a ovako lijepo dijete . . . “ Žena, inače blebetuša, gotovo se razočarala, pa htjede „svom snagom" opet udariti, a ja nastavih: „Aman, ja Rabbi, srećna li ti je svaka, koja ev’ ovako dijete ima, pa ga lijepo pazi i odgaja; ne treba joj boljeg pred Bogom sevaba". „Nije ona, bogme, Mehina mati, to joj je pa­ storak", dobaci jedna curica. „Sve jedno je to, ona mu je na mjesto matere, pa kao i mati. A kad pomajka goji svoga posinka lijepo i uredno, bogme je to lijepo i čuti, a kamo li to raditi". Žena se posve umirivala, a ja milo pogledam dijete, uzmem ga za ruku i povedem u šetnju. Sjutradan dogje mi Meho u školu obučeniji i umiveniji. Sitni, divni plamenovi, što ’no mu uz lice udarahu, izraziše se veselije. A meni vrlo ugodno bi, što sam „sevab" stekao, da je maćehina mržnja počela jenjati prama mome sitnom, siročetu Mehi. Pratiću vas, mala siročadi, i čuvati, da ne budete nesrećni, koliko to mogu kao čovjek . . . �BEHAR vm M. Ć. Ćatlć: ------- -- U sevdahu. U sevdahu moja duša Oko tvoga dvora l’jeta, Tebe traži, Šemso mila, Kao leptir majskog cvjeta. Ahl željna je, da na tvoje 1 Ružičaste usne pane; Pa pusti je, zlato moje, Ljubeći te nek izdahne . . . . Hotjela bi amber-miris S vilinske ti kose piti; — Ah, pusti je! ona će se U tom milju utopiti!___ U sevdahu srce moje Tvoga toplog žara žudi, Hotjelo bi, da s’ ogrije Sred mlagjanih tvojih grudi. U sevdahu pjesma moja S lahke harfe k tebi hrli I tvoj svaki korak prati, Jer je željna da te grli; Daj pusti ga, na toj vatri U pepeo nek se stvori: Smrt će njemu slatka biti, U sevdahu kad izgori. — IbrpliJm Dautović: Izliječen. Pet je mjeseci minulo, kako nijesam bio kod kuće u rodnom mjestu. Za to vrijeme bijaše se mnogo što šta promijenilo. Prvo jutro, kad sam izišao u čaršiju, upade mi u oči moj dobri komšija Avdo, mladić od kojih dvadeset godina, štono se kaže — istom ga naušnica nagarila. Prije godinu dana ostavih ga zdrava i vesela, a sad mi se on činjaše kao kakav starac, kojemu je već i osamdeseta preko glave prohujala. Pognutih legja i blijeda lica igjaše on prema meni. Čim me opazi, pozdravi me onako veselo: „Selam alejkj". — „Vealejkjumu selam" — otpozdravih ja. Za tim upitasmo se za zdravlje i veselje. „Ma, vjere ti, Avdoa — upitam ga — „šta bi tebi, pa tako brzo propade u zdravlju?" „Ne pitaj, brate", — reče mi on. „U mjesecu oktobru otjeram ja desetak tovara suhih šljiva u Brčko na pazar. Prodavši šljive, uzjašem konja i krenem kući. Putem, baš blizu Lopara, posrne konj ispod mene i ja — bub o ledinu. Čim padoh na zemlju, uhvati me nešto kao kliještima u legjima, te kako onda, tako i danas, ne mogu nikako da legja ispra­ vim, već, kako vidiš zgrbljen hodam". „A jesi li kakvog lijeka tražio?" — upitam ga ja opet. „Ma jesam, bogme" — reče on. „Ljudi rekoše, da mi je upalo meso megju kosti, pa sam zvao Aliju Muharemovića — znaš da je on veliki erbab u tome. Ali mi ništa ne pomože. Zvao sam i Omera H. Ara- povića iz Kozluka, nad kojim nema majstora u po­ pravljanju legja, ali mi ni on ne može ništa pomoći. Ama u kratko rečeno, zvao sam mnoge majstore, gdje god sam za kojeg čuo, ali mjesto da mi bolesno meso izmegju kostiju iščupaju, oni i zdravo meso počupaše". Pošto sam imao u čaršiji posla, oprostim se s Avdom, pozvavši ga, da mi dogje sjutra malo na razgovor kući. Po večeri odem mjesnim oružnicima na sijelo, jer me bijahu pozvali na razgovor. T?imo zatekoh i Avdu. Pošto oružnici bijahu za stolom, ja im zaželim dobar tek i pogjem do Avde na stolicu. Dok su oružnici večerali, dotle nam je Avdo svoj neki doživljaj pri­ povijedao. Baš kad je bio u najživahnijem pripovije­ danju, poklaše se pas „Lord" i mačka „Fritz" pod Avdinim stolom, da on nije ni opazio, kad su pod njegov sto došli. Avdo na to preplašeno gjipi sa stola, sav blijed u licu, ali se brzo osvijesti i lice mu se razvedri, jer se bijaše ispravio u legjima. Od ve­ selja poče on po sobi skakati. I mi ustadosmo i po­ česmo se zajedno s njime veseliti i ujedno smijati mu se, kako ga pas i mačka izliječiše, a ljudi ne mogoše. Poslije nam je jedan od oružnika pripovijedao, kako je bacio mački „Fritzu" jedan komad mesa. „Lord" vidjevši u nje dobar komad mesa, potjera je, da joj ga otme i baš pod Avdinim se stolom pokolju, a da Avdo sav taj dogogjaj nije ni primjetio. �BEHAR VID Fadil Kurtagić: 387 ----- Što se sm iešiš?... Tvoj angjelski lik me prati, Kud god moja noga kroči; Gledaju me vazda, Plavko, Tvoje l’jepe, plave oči. I čarobni rujni smiešak, Što vrh tvoje usne pliva — Usred sanka, usred jave Viečno mene podraživa. A št? ~nači pogled onaj, Šta li smiešak s usne tvoje? Da l’ je pusta ironija, II je ljubav — carstvo moje? Tim pogledom i tim smieškom, Znaš li šta si učinila? Iz njedara mladenačkih Srce si mi ugrabila! — Što se smiešiš, što me gledaš, Za što li me tvoj lik prati? Ah, i meni srce treba, Vrati mi ga, Plavko, vrati!... Kratke priče i dosjetke. (Sabrao: Fakir.) — -— Diplomatski odgovor. s pera i papir zamrlja, na što ga on Ijutito zgužva i bacf na tle. Hašmet, koji je dotle šutio, posve ozbiljna lica sage se zemlji, diže onaj papir i gurnu ga u svoja njedra, na što ga naglednik harema zapita: „A što vam treba taj papir?" — „Da imam uspotnenu na vaše visočanstvo," odgovori mu pjesnik „jer ova kap znoja s.vašeg mubarek lica, što je kanula ovdje, vječito će me na Vas sjećati." J ^ s ^ ^ g ip a ts k i princ Mustafa Fadil paša, negdašnji n lS /T predsjednik državnog savjeta u Turskoj bio ,/■/!£.( je žestoki neprijatelj glasovitog diplomate i velikog vezira Mehmed-Emin Ali paše, a i načelni protivnik njegovih liberalnili os­ nova, s toga ga je uvijek osugjivao i ogo­ varao pred merhum sultan Abdul-Azizom. Prilikom Kako Arapi ljube pjesnike. jedne audijencije sultan otkrije Ali paši -- kojeg je Glasovitom arapskom pjesniku Nabigatul-Džadiji vrlo poštovao zbog njegove visoke državničke spo­ sobnosti, — kako ga kod njeg Fadil paša ogovara, bijaše došlo neko duševno neraspoloženje, te nije mogao ništa spjevati cijelih četerdeset dana. Njegovo prestavljajući mu u najcrnjoj slici sav njegov rad pleme Beni-Džade zaratuje megju tim s nekim drugim oko poboljšanja državne uprave. Visoki državnik s diplomatskom udvornošću i plemenom i brzo ga do nogu potuče. Čim je Nabiga osmjehom na usnama sultanu odgovori: „Veličanstvo! čuo za tu sjajnu pobjedu, odmah pod dojmom njenim Bog je dao svakom čovjeku dva oka, da jednim spjeva jednu oveću kasidu. Tada mu njegovi saplemenici rekoše: promatra dobra, a drugim zla u svijetu. Fadil paši „Tako nam tvoga dragocjenog života! Mi smo pak fali jedno oko i to po svoj prilici ono, kojim gleda dobra; s toga se nije čuditi, da pri meni vidi veseliji, što si ti propjevao, nego što smo dušmana samo zle strane." — Fadil paša je naime bio u jedno’ porazili." f Jadna utjeha. oko ćorav: Pjesnikov sarkazan. Kad je jezičasti turski pjesnik Hašmet zbog jedne* žestoke satire proti dvora bio osugjen na pro­ gon iz Carigrada, dogje naglednik carskoga harema Dževheragi, koji je bio crn kao ugalj, da ga zamoli, nek posreduje kod sultana, ne bi li mu oprostio počinjeni grijeh i pomilovao ga. Mrki etiop oda­ zove se molbi i uze tintu i pero, da zapiše ime Hašmetovo, kako ne bi zaboravio ishoditi kod sul­ tana pomilovanje. Pišući, kane mu pokrupna kap tinte Siroti i ubogi Ebu-Šamakmak nije na sebi nigdje ništa imao, osim jedan otrcani kaftan, u kome se stidio izaći megju ljude iz svoje malene i prazne kolibice. Jedan put ga posjeti neki njegov prijatelj, kome se on potuži na svoju golotinju, na što ga ovaj stane tješiti: „Strpi se, o oče Šamakmakov, jer na sudnjem danu biće onaj najbolje obučen, koji je na ovom svijetu gč b io / Na te se prijateljeve utješljive riječi pobožni starac malko zamisli, a onda, smijući se reče: „Ako je to baš tako, ja ću zasigurno tamo biti trgovac odijela." �BEHAR Abdul-Melik i Ša’bija. Kad se je Ša’bija, glasoviti vezir Abdul-Melik ibni Mervana, povratio iz Carigrada, gdje je išao kao izvanredni poslanik, donese svom' suverenu jedno za­ pečaćeno pismo od grčkog cara. Čim je Abdul-Melik počeo čitati pismo, promijeni se u licu i Ša’biji reče: „Veziru, znadeš li što mi piše ovaj nitkov?" „Ne znam, o vladaru pravovjernih!" vezir mu odgovori. — „Evo čuj šta veli:"' Abdul-Melik nastavi, „Arabskoj bi državi na čelu trebao stajati vladar ovake sposobnosti, kao što je tvoj poslanik..." vm — „E veličanstvo," Šabija ga predusrete, tebe nije vidio, pa da upozna tvoje sposobnostj°n vrline; on ti zavidi, što imaš u svojoj službi državnika kao što sam ja." 1 Djela su slava. Prvaci Benu-Temim porodice zamoliše jedno pjesnika Selamet-ubnu-Džendela, da ih proslavi m svojim divnim i kićenim pjesmama, a da će ga za to obilno nagraditi. Svijestan svoje visine, pjesnik odbi njihovu nagradu, govoreći im: „Ako želiš, da se oko tvoga čela Vijenac slave svija, onda stvaraj djela!" Istočno biserje. (Sabrao: Keda.) = = = = = Pozorište je slično ogledalu, u kojem posmatrač sam sebe vidi. N. Kemal. Inteligencija je najodabranija kasta ljudi. N. Kemai. * Čovjek se manje — više naslagjuje u iluzijama i maštanju, jer istina i zbilja života opore su; njihovo se lice rijetko kada osmjehne. Abdul-Hak-Hamid. (t N A R O D N E UMOTVOR I NE . H. Kreievljaković: = Prvi sevdah. Pivo pije gondže Mehemede, Na Varoši na sred Sarajeva, A sa svojim dajom Hasanagom. Gondže Mehi knjiga dolazila I uz knjigu uvehla jabuka. Njemu veli dajo Hasanaga; „Moj sestriću gondže Mehemede, Otklen tebi knjiga šarovita I sa njome uvehla jabuka? Da ti nije Zlata isprošena?" Gondže Meho daji odgovora: »Progji me se dajo Hasanaga! Dvorih pašu tri godine dana, U njeg bjehu tri kćeri djevojke. Najmlagja mu bješe ponajljepša,” Najmlagja mu pred dvor izhogjaše, Paši babi sablju iznosaše. Pa je sada za nedraga dali, Za nedraga rad nesretnog blaga: U Repovce za Muhamedbega. Često meni sitnu knjigu sprema I uz knjigu uvehlti jabuku: „Mehemede tri žalosti moje! Jedna žalost crne oči tvoje, Druga žalost, što se rastadosmo, Treća žalost gdje mi sugjen nisi! Gdje se mlada udah za nedraga; Sa nedragim sina sam rodila, Od jada mu tvoje ime dala, Od čemera ni zvat ga ne mogu. Kad mu babo iz čaršije dogje On mu veli: hodi babi sine! A ja mlada u sebi pomislim: Hajde sine, ne bilo ti babe, Već t’ ostala majka udovica, Pa s’ udala za prvog sevdaha!" �VID BEHAR 389 NARODNE UMOTVORI NE. Mehmeda mila majka karala. Mehemeda mila majka karala: „Mehemede živ ne bio u majke! Odkud tebi te crvene jabuke? To su tebi nadavale djevojke; Ponajviše Umka kučka u Majke." Mlad Mehemed miloj majci govori: „Da ti tako meni majko ne činiš, Ja bi tebi svoje jade kazo, Kad ja pogjem da večeru večeram; Men’ se čini večera mi čemerna, Kad mi nije moje Umke kod mene. Kad ja pogjem u halvate da spavam, Men’ se čini halvat mi je tavnica, Kad mi nije moje Umke kod mene. Kad ja pogjem u džamiju da klanjam, Ja ne znadem u džamiji kibleta, Nit ja znadem za imamom klanjati; Kad mi nije moje Umke kod mene." Tekla Sava... Tekla Sava mutna \ krvava Ona nosi drvlje i kamenje U gjemiji bratac i sestrica I nevjesta Hasanaginica. Seka bratu uz rukave veze, Uz rukave careve munare, A uz skute svoga dragog pute; A brat seki telli kavad šije. Seka bratu tiho govorila: „0 Boga ti brate Hasanaga! Često udri puce do puceta A i one zlaćene ilike, Nek ne može ni al katmer proći A kamo li ruka od junaka." Govorila Hasanaginica: „Luda ti si moja zaovice! U mene je brat terzija bio, I meni je telli kavad šio, Sve udaro puce do puceta, A i one zlaćene ilike, Nije mogo ni alkatmer proći A kamo li ruka od junaka, Kada dogje tvoga brata ruka, Sve se puce u krilo sasuše, A ilike po mehku dušeku." Osman *i Vila, Vila jaše konja Osmanova, Vila jaše, Osman pješe ide. Vila nosi sina Osmanova; Osman vilu iz sveg grla viče: „Stani vilo, da se odmorimo, Odmorimo i razgovorimo." Osmi vila s dore odgovara: „Meni nije sad do odmaranja, Već je meni sad do putovanja, Jer ja letim da Bijograd zidam. Bijograd se počo osipati Sa ćemera od Dunava hladna, Popravlja ga četerest majstora Evo ima sedam godin dana; Ne može ga niko popraviti Nit mu može tilsum pogoditi. Nosim tvoga sina uzidati Ne ću li mu bedem popraviti. A drugog ću sina ti roditi U Bijograd na pašaluk dati." Mustafa Handžić. LISTAK. Islamski svijet. Islamska duhovna gimnazija u G’jundži. (Ru­ sija.) — Požrtvovnim radom i zauzimanjem Ahond Mula Muhameda osnovala se je u G’jundzi velika duhovna isl. gimnazija sa devet razreda. Zgrada školska stajala je dvadeset i pet hiljada rubalja. Ne­ koliko je profesorskih sila dobavljeno iz Carigrada, koji će na tom novom zavodu muslimanske prosvjete u Rusiji predavati svijetske znanosti. Program je nas­ tave vrlo obilan. Osim vjerskih znanosti, kao hadisa, tefsira, dogmatike, šer. prava i t. d., predavače se francuski, perzijski, arapski, turski i ruski jezik, onda matematika, geografija, fizika, kemija, logika, psiholoVlasnik: Adem aga Mešić. Iz zbirke: 'lije AHefendlća. --------- a Tgija, botanika, prirodopis, crtanje, kosmologija, eko­ nomija, megjunarodno pravo, biologija, povijest svijetska, povijest Islama, racionalna agrikultura, nauka o mikropima i t. d. i t. d. — Ovu su gimnaziju ruski muslimani podignuli dobrovoljnim prilozima, a osi­ gurali su joj i veliki vakuf (fond), odakle će se iz­ državati. Bože moj! Kada li ćemo mi u Bosni imati bar jednu ovako uregjenu medresu!? Džamija u Petrogradu. Odboru za skupljanje dobrovoljnih priloga u ime gradnje džamije u Petro­ gradu, došlo je od 1. maja 1906. do maja 1907. god. 130.035 rubalja i 28 kopejki ijane, što po prilici iz­ naša 400.000 K. _______ Odgovorni urednik: Semsibeg Salihbegović. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. �BEHAR 390 vm N A R O D N E UMO T V O R I N E . A. AHefendlć: — Alibegovica. Hvalila se Alibegovica Baš na svadbi megju kadunama: „Kako mene moj Alibeg ljubi! Kud god hoda za- ruku me v6da, Gdje god sjede na krilo me meće, Kad se kune sve mene spominje: Živa meni moja Hanka bila! Kad me budi u lice me ljubi: Ustaj srce, izašlo je sunce, Donio sam studene vodice, Pa ti umi svoje bjelo lice." Nitko tome mani ne bijaše, Neg svekrva Alibega majka. Ona stade misli premišljati, Kako će ih mlade zavaditi. Sve mislila na jedno smislila, Pa govori sinu Omerbegu: „Omerbeže ponajdraži sine! Id’ opadaj svome bratu snahu" To se njemu na ino nemaže, I on skoči od zemlje na noge, Pa on ode Alibega dvoru Kad unigje u šikli odaju, Kupi svoje što si donijela," Ona uze nićah i nafaku I pokupi što je donijela. Ona ode natrag svojoj majci. Nije prošlo ni pola godine, Svati prose Alibegovicu Zuprosili pa je isprosili; Odvede je kita i svatovi, Ispred dvora bega Alibega, Sve to gleda beže Alibeže, Kad je ljuba od kule odmakla, Uze durbin od sedam kanata, Pa je prati do sedam sahata. Kad je ljuba za goricu zašla, Puče srce u živome begu, 1 umrije žalosna mu majka. Ljuto cvili Alibega majka Ona žali sina Alibega, Žaleći je oči isplakala. Osta ona sa najdražim sinom, Da je hrani do zadnjeg izdaha. Al’ mu snaha ićindiju klanja, A Alibeg na šiljti sjegjaše. Govorio beže Alibeže: „Bujrun brate, bujrun Omerbeže! Kakve li nam sad donosiš vješti? Govorio beže Omerbeže: „0 Boga mi brate Alibeže! Nisam došo sjela sjelovati, Već sam došo tebi kazivati: Što je doma oko našeg dvora, Sve je snahi lice obljubilo!" Snaha šuti ništa ne govori, Već proPjeva suze niz obraze. Mučno bješe begu Alibegu, Pa on skoči od zemlje na noge, 1 otvori sedefli sanduka Pa on vadi groše i dukate, Ter ih daje svojoj dragoj ljubi. „Uzmi ljubo nićah i nafaku. Zaboravno ime. „Ibrahime na gradu zeime, Sve ja tvoje zaboravim ime. Tri sam puta ćitab proučila Dok sam tvoje ime naučila, Da bih tebe u knjigu pisala, Žao mi te u crno metati, Da bih tebe na jagluku vezla, Jagluk će se odma poderati, Pa ću tvoje ime zagubiti Da bih tebe u pjesmi pjevala Neda mi te mati zapjevati: Pjesma hoda od usta do usta Pa će doći u dušmanska usta. Iz zbirke: Ahm eda A liefendića. �VID BEHAR 391 M. Mehmedbašić: =r-r-. Dječije suze. (Crtica), S^§to još nekoliko časaka, pa će i mujezin s vite munare zaoriti svojim umilnim glasom i navijestiti doba večernje molitve — akšam. Po sokacima, po ulicama, s kupila se sitna dječica, i svako željno očekuje, kad će mu se pomoliti dragi babo i donijeti po običaju jabuku, naranču ili štogod drugo iz čaršije. Već su se skoro svi razišli, samo pred vratima rahmetli Mullage udubila se u misli mala Munira i djetinjim blagim pogledom zuri kroz svijet, koji vrvi; na sva­ kog prolaznika baci oči, ali uzalud — babe joj nema te djetešce kO drvo osječeno u sami sumrak ode doma, da je bar majka utješi i pomiluje roditeljskom rukom. Blijedi je mjesec išetao na vedro nebo obasuto sjajnim zvjezdicama, te svojim blijedo-sjajnim traka­ ma obasjao gore i dolove, sela i gradove. Mjesečeve su trake dopirale i do prozora Mešanove kafane, te se tu na čagjavom i zaprašenom staklu prelamale i svojim bajnim sjajem osvijetlile inače mračnu kafanu. U jednom kutu Mešanove kafane zbilo se ne­ koliko mladića i kartaju se. Svi upiljili oči u prljave karte, e bi rekao, tu se Bog zna kakvo važno pitanje rješava. Nu najednom prekine tu tišinu opori i raspaljeni glas: „Eto, kad sam izgubio sve novce, založiću i fes, pa i cijelu odjeću..." Bio je to Fehim, jedinac sin rahmetli Mullagin. Lice mu se zažanlo od jarosti, dva oka se zacaklila, te svojim sjajem i vatrom pokazuju veliki duševni nemir okorjelog igrača, a nozdrve se raspuhale, čo­ vjek bi rekao, sad će cijeli svijet pa i samoga sebe staviti na kocku. * Gluha su doba. Sve se živo smirilo i leglo na noćni počinak, da se sjutra opet čilo i okrijepljeno prihvati blagoslovljenog rada. Kroz nijemu noćnu ti­ šinu samo se čuju nekakvi koraci, dok naskoro i oni ne isčeznu i ne izgube s e ........ Fehim je došao doma. rAh! gdje si ako Boga znaš; šta radiš do ovog doba?" uzdahne bolno i tugaljivo mlada mu ženica. „Tž cijelu sam evo noć bdjela, držeći čedo u na­ ramku. Fehime! tako ti Boga, tako ti mene, tako ti ove ljubavi naše, ne pusti me da ovako jadujem bez tebe; ta pomisli Fehime, ti si već i otac, ti s i ........“ i posljednja joj riječ zape u grlu, te se malaksala sruši njemu pod noge, a djetešce počne bolno, bolno plakati za materom. Fehim je stajao ukočen, bio kao izvan sebe. Nije znao šta da radi; dušu mu pekla neka tajna bol, savjest ga grizla za njegove pogrješke i opačine dok mu na jednom nešto sunu u glavu. Privine malu Muniru na svoje grudi i dvije čiste djetinje suzice okvase babino lice. Ah! To.su bile angjeoske suzice, one su nekom nadprirodnom moći odvratile strastvenog igrača: — Fehim se je dozvao. Mirza Abdurrahim E l- T ib r iz l: = Islam u Americi. (Svršetak.) Jedna pripomena. eka naša braća misle, da je Muhamed efendijin prijelaz na Islam uslijedio jedino iz težnje za- slavom i iz želje da se na taj način obogati; ali to je njihovo miš­ ljenje posve neispravno. Jer u prvom redu treba znati, da ni po šerijatu nije dozvo­ ljeno reći da nije musliman onaj, koji je djelom po­ svjedočio svoj Islamijjet. Ta Bog je u Kur’anu rekao: c - J ^ J l j £ j l jJ I jL 'jlj* t. j. „Ne recite onom, ko vas pozdravi: Nijesi pravovjerni:" Osim toga poznato je, da se svako može pro­ slaviti, ko je na pravom putu, jer dobar glas i slava usko su skopčani uz istinu i ljepotu; oni su jedno drugom potrebni kao stablo i sjena i* megju sobom su nerazdjeljivi. Na pr. ko hrani svijet, taj sam sebe hrani; ma da je po tom nekom krajnja svrha, da sebe hrani, on će i druge nahraniti. Dakle ako u svom poduzeću konsul traži sopstvenu korist, tim će se koristiti i drugi ljudi. Po mome mišljenju ne smije se strogo paziti na to, da li je muslim ili gajri muslim onaj deista, koji je na se preuzeo zadaću da �392 BEHAR širi svetu islamsku vjeru u Americi. Jer to je nutarnja duševna stvar megju Bogom i čovjekom, a Bog nam je na volju stavio, hoćemo ii priznati Islamijjet ili ne ćemo jednog čovjeka, koji pokaže, da se želi prosvijetliti njegovim istinama. Šerijatom nam nije naloženo, da takovoj osobi rasporimo grudi, te da joj izvadimo srce i u njemu njegove tajne proučavamo. Mi smo umnim prosugjivanjem, koje ne stoji ni u kakvom odnošaju s našim strastima i egoističkim ciljevima, došli do zaključka, da će konsul Web do zadnjeg časa ustrajati na putu, kojim je pošao i da će vazda ostati vjeran započetoj zadaći. Pretpostavi li se da Muhamed ef. teži za blagostanjem ovog na­ zočnog, ili za ljepotama onog zagrobnog svijeta, opet ćemo doći do zaključka, da od Islama nema kraćeg ni časnijeg puta, koji bi ga doveo do željenog cilja.. Sama stvar svjedoči, da će on ustrajati u Islamu, jer ako bi mu se iznevjerio, oborio bi svoj ugled, što ga je prijelazom na našu uzvišenu vjeru stekao megju tolikim narodima. Mnogo je bilo velike islamske uleme, čiji očevi i djedovi bijahu inovjerci; ali su im ipak muslimani u ruke predavali cijelu upravu vjerskih odnošaja. Takovi su učenjaci vršili najpovjerljivije zadaće, a da niko nije posumnjao u njihovu vjernost i ljubav prama Islamu. Po tom kad je Muhamed ef., koji ima manje pravo širiti Islam nego mi, započeo unositi našu svetu vjeru u Ameriku u ime Boga i njegova poslanika, te kad je već objavio, da mu se u svrhu tog poduzeća pošalje nekoliko uleme, ne upuštajući se pri tom po svojoj volji u slobodno i samostalno tumačenje šerijatskih principa — onda je nama duž­ nost, da mu pohrlimo u pomoć koliko nam od ruke ide i da ga smatramo kao pravog brata muslimana. Da li su Amerikanci sposobni da prime Islam? Mnogo je činjenica, koje nam svjedoče, da bi Amerikanci vrlo lahko mogli primiti Islam. Jedna je od tih činjenica to, što Amerikanci po samoj svojoj naravi silno naginju promjeni i novosti, a druga je činjenica njihova težnja, da budu članovi onog društva, koje se najviše odlikuje megju društvima. Po tom dakle kad bi se tamo oshovale islamske zadruge i kad bi se članovi tih zadruga počeli rije­ šiti lijepim vrlinama, kako to Islam zahtijeva od svakog muslimana i muslimanke uzvišenim pejgamberovim riječima: -oc'JVi-t \y& - t. j. „Nakitite se Božijim vrlinama!," tada bi bez dvojbe veći dio onih, koji i malo imadu zdrava razuma, pohrlio u krug takove zadruge. — Amerikancima je teško snositi terete, koje im svećenici i crkvena hijerarhija na legja tovare; a i ta činjenica daje mogućnosti, da bi oni vrlo rado primili Islam, u kjem nema klera ni tih tereta. Osim svega toga Amerikanci mrze iz duše Engleze, čijim jezikom moraju da govore; a kad bi vm se oni uputili u islamske istine i kad bi se u nji hovu * domovinu uveo koji drugi jezik — recimo arapski — bez sumnje bi hrpimice prešli u krilo naše svete vjere. Da potkrijepim svoju tvrdnju, kako Američani mrze Engleze, ovdje ću navesti dva slučaja što sam ih doživio za vrijeme mog boravka u Ameriki. Na dan svečanosti, kad se slavi oslobogjenje Amerike ispod engleske vlasti, Amerikanci po crkvama Bogu zahvalnice služe, što ih je ropstva spasio. Te svečanosti tri dana traju u najvećem veselju i pompi i kroz to vrijeme New-York u noći prestavlja sliku pravog vulkana, koji u moru plamena i svjetiljki gori. Jedan znak, da Amerikanci Engleze mrze jest to, što engleski novac preziraju i jedva ga u prometu trpe. Ja sam u New-Yorku jednom američkom trgovcu pružio eglezku liru (sterling), da naplati stvari, koje sam od njeg pokupovao; ali mi je on tu liru u jarosti i s prezrenjem bacio pod noge. Na to sam mu francuski napoleon dao, koji je on s veseljem primio. Opet drugom prilikom sam u Chicago-u jednom Amerikancu pružio englesku liru, jer drugog novca ;jesam imao. On me je uputio do mjeničara, da je raz' ijenim u američki ili francuski novac; jer veli, da će me Amerikanci mrziti i prezirati sve dok uza se nosim engleski novac. Da bi se megju Amerikancima mogao raširiti Islam dokazuje nam i ovaj fakat: Amerikanaca su dvije vrsti; jedni su u istinu civilizirani i uljugjeni, a drugi su na posve nisku stepenu kulture. Svaka od tih dviju grupa svoju religiju smatra najboljom i najprikladnijom. A pošto im Islam nije poznat, niti su što god o njegovim istinama čuli osim kojekakvih laži i potvora, to bi svaki pobožni Amerikanac iz načela same pobožnosti prešao u krilo islamske reli­ gije, kad bi se ona tamo počela agitirati i kad bi se jasnim argumentima opravdali njeni principi kao najshodniji i najkorisniji za ljudsko društvo. Oni pak, koji su indiferentni u vjeri, primili bi Islam bar iz‘ uvjerenja, da je on najuzvišenija religija - - samo kad bi im se njegove doktrine prikazale u potpunoj i bitnoj svojoj slici. Po tom je jedini razlog da Ame­ rikanci još s oduševljenjem ne prelaze u krilo naše svete vjere — njihovo nepoznavanje islamske nauke. Ali je istina tako moćna, tako jaka, da vrlo brzo i lahko privlači svojoj ljepoti sve one, koji za njom teže. Istina je uzvišena; nju ništa ne nadvisuje. Da li bi emancipacija žena mogla zapriječiti širenje Islama u Americi? Po sudu nekih ljudi poligamija je jedan veliki zid, koji priječi, da se islamska vjera unese u Ame­ riku. Mi pak tvrdimo, dli su kako ljepote šerijata, tako uzroci i svrhe pojedinih vjerskih ustanova neko �vm b e h a r vrijeme bile posve nepoznate i nerazumljive čovje­ čjem rodu; one se samo katkad u nekim izvijesnim j shodnim razdobljima pokazuju u svojoj potpunoj i jasnoj slici. S toga su eto sve do skora na raspust braka Evropljani gledali kao na crnu tačku islamske kul­ turne povjesti. Danas pak u vijeku civilizacije i nap­ retka svaki prosvijećen čovjek tu ustanovu našeg šerijata smatra jednom od najboljih inštitucija pravno uregjenog društva. Kad se je istom civilni brak počeo uvoditi u prosvijećene kršćanske države, mislilo se je, da će on na veliki otpor naići kod kršćana, a poglavito kod žena; — ali to se nije dogodilo; da­ pače ta je ustanova gdje gdje primljena s najvećim oduševljenjem. Pogledamo li na stare običaje murmonske sekte, koja se pojavila u Americi u četrna­ estom stoljeću, vidjećemo, da je i megju njenim šljedbenicima nekad postojala ustanova bračnog ras­ pusta, a i danas je u životu. Po tom se dakle vidi, 393 da bi se oni vrlo lahko prilagodili načinu islamskog' života. Osim tog treba znati, da se vjerski odnošaji ne daju nikako primjeniti na svjetovne i tjelesne odnošaje. Ta koliko je djece težeći za istinom osta­ vilo svoje roditelje; koliko li je ljudi raspustilo svoje žene, koje su se ustezale, da prime pravu vjeru; a koliko je opet bogataša žrtvovalo svoj imetak u Božijem putu! To je takova jedna premisa, koju ne treba nikako opravdavati; to je očevidna činjenica. Ako mi dakle razjasnimo pod kakve je stroge uslove i pravila podvrgnuta poligamija u Islamu i kakve od nje koristi potječu po civilizaciju i ljudsko društvo; ako kažemo da je jednom muslimanu veoma teško držati više nego jednu ženu, hoće li da udovolji propisima šerijata u tom pravcu, onda će bez sumnje ljubav i simpatije cijelog amerikanskog ženskog svi­ jeta prama islamskoj vjeri porasti i Islam će se brzo moći raširiti u novom svijetu. (Konac.) Preveo: T e š n ja li Mflsa. Književnost. Muslimanske narodne junačke pjesme. I. sveska, sakupio Esad Hadžiomerspahić, izdala štamparija Ugrenovića u Banjojluci 1907., cijena pojedinom svesku- 1 K 40 h. To je u nas može biti jedini č~ /jek od muslimana, koji se eto odlučio, da sabire narodne naše junačke pjesme. Prvu zbirku tih pjesama .mamo od vrijednoga radnika na našem književnom polju Koste HOrmanna, drugu zbirku od „Hrvatske Matice" mnogo veću i opsežniju, a eto treće zbirke, koju će nam pružiti vrijedni gospodin Hadžiomerspahić. Gosp. HOrmann je mnogo bolje u tome uspio, nego li „Hfv. Matica," jer je u pjesmama, koje je iznio u toj zbirci znao potpuno očuvati njihov narodni karakter, dok se u onoj Matičinoj zbirci vidi jasno, da su pjesme po kancelarijama dogonjene, a nikako vjerno prenešene na papir iz pjevačkih usta. Glavna osebina narodne pjesme, t. j. duša naroda, što se ogrijeva u pjesmama ne bi smjela da trpi niti za dlaku od umjetne pjesme. Naše je dapače mišljenje, da bi morala naiodna pjesma biti ria papir prenešena isto onakova, kako se čuje iz pjevačeva grla. Ne dopada nam se nikako kojekakovo ispravljanje, jer svaki ispravak oduzima joj komadić narodnoga duha, što ne bi smjelo da bude, ako se hoće, da zbirka narodne pjesme ostane kao spomenik, iz kojega će buduća vremena prouča­ vati narod i njegov osjećaj, a čak i sam jezik. 'Sva­ kako je nepobitna Činjenica, da se j sami pjevači u dosta stvari razlikuju, n. pr. velika je i stvarna raz­ lika izmegju jednoga hercegovačkoga pjevača i onoga u Krajini. Ne samo da je u samome jeziku razlika, nego čak i u ocrtavanju pojedinih junaka ili bojnih dogagjaja. Da bi se dakle i te osebine, vjerno oču­ vale, nužno je, da se u narodnoj pjesmi, osobito junačkoj ne mijenja. To je naše mišljenje, a tako je radio i Vuk Karadžić. — Prva sveska pjesama gosp. Esada Hadžiomerspahića sadržava ove pjesme: Tale Ličanin u sužanjstvu; Dizdarević Meho izbavlja Zibru PertL Alajbega; Lika Mustajbeg dili mejdan sa pri­ morskim banom; Bosnić Mehmedaga i Popovi6 serdar. Ove su dakle pjesme sadržane u prvoj svesci. Pjesme su dosta vjerne, te nas osobito veseli, što je u njima sadržan i onaj jezik, kojim narod tamo govori. O prvoj svesci možemo se pohvalno, izraziti, te prepo­ ručiti svakome prijatelju naše književnosti, da svojom pretplatom omogući daljnje izdavanje svih pjesama. Mi ćemo se na svaki svezak još posebno osvratiti i o njemu progovoriti. Islamske dužnosti, vjerska knjiga za svakog muslimana, napisao i izdao Muftić Muhamed-Hifzi ef., kadija u Fojnici uz odobrenje našega rijaseta. Jedan od boljih saradnika lista „Behara" Muftić Hifzi ef. odlučio se i napisao knjižicu „Islamske dužnosti" štampanu arapskim hurufatom, a na našem jeziku. Nas bi više veselilo, da je to štampano latinicom, jer bi po našem sudu bilo mnogo pristupačnije našem narodu, pošto nam se ovo čini dosta teško za čitanje. Nu nije pitanje, kako je knjiga štampana, nego što je u njoj. Temeljne dužnosti svakoga muslimana kao imanski šartovi i ostalo, obragjeno je u toj knjižici vrlo pomno i sa osobitom pažnjom, obragjeno je tako, da će i prost čovjek moći1da ih shvati, a to je baš i glavna zadaća ovakovim knjižicama. Mi je sa svega srca preporučujemo islamsjcome narodu, jer će fak­ tično učiniti onu korist, na što je namijenjena, a bilo bi sasvim opravdano, da 3e razproda, da pisac ne pretrpi kakve materijalne štete. 0 dobitku nem^, niti govora, to je stara stvar. Ne hi loše bilo, kada bi se ovakove stvari štampale i latinicom. Zašto je „Behar" zakasnio? Naš list zakasnio je ovaj put radi toga, što je prevodioc pripovijesti „Svećenik morala* od M. Gorski-a naglo obolio, te smo nekoliko dana očekivali njegov �BEHAR 394 daljnji rukopis, m nijesmo ga mogli dočekati, te list izdajemo bez toga nastavka sa primjetbom, da ćemo u dojdućem broju nastaviti i sa molbom, da gg. čitaoci ovo uzmu na znanje. UREDNIŠTVO aBEHARu Poziv. Pošto je ravnateljstvo „Islamske dioničke štam­ parije- kupilo zemljište za zidanje vlastite kuće, to se ovim na temelju zaključka glavne skupštine stavlja na prodaju još ne prodati broj dionica. Dionice može kupiti uz gotov novac svaki Mu­ sliman, bez obzira da li je prije bio dioničarom ili ne uz nominalnu njihovu vrijednost od 50 kruna. Ravnateljstvo. Književni oglas. Poznata je stvar, koliko se kod nas troši truda i vremena na izučavanje arapskoga jezika, koji je od vm starine kulturni, a za Muslimane i vjerski jezik. Danas je plavilo, da se svaka znanost mora obučavati na najlakši način. Za učenje kojega stranoga jezika prvo je i temeljno pravilo, da se taj jezik uči preko svoga materina. 8 Uza sve to nije u nas još bilo niti arapske gra­ matike, niti riječnika na našem jeziku, za to smo se potpisani odlučili i po najnovijoj metodi sastavili pot­ punu arapsku gramatiku, koja se sastoji od ova tri dijela: 1. Pravila o- pravopisu kao uvod u gramatiku 2. oblikoslovlje (sarf) i 3. sintaksa (nahv). Uz to smo u istoj knjizi dodali zgodne i dovoljne vježbe u arapskom i našem jeziku i protumačili sve riječi, koje u tim vježbama dolaze. Ako se dakle ova knjiga točno progje, to dobar uspjeh iz arapskoga jezika ne može izostati. Ko želi knjigu dobaviti, neka se obrati na pot­ pisane u Sarajevo ili Mostar. Cijena joj je 3 K 60 hel a novce treba unaprijed poslati. A. Kadić, profesor gimn. u Sarajevu. A. Bulić, učitelj gimn. u Mostaru.*I Vlasnik: Adem aga Mešić.____________________________ Odgovorni urednik: Šemsibeg Salihbegović. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. *** M. Ć. Ćatić; Zimska slika. Zimska noćca zavitlala crni bajrak moći svoje, Pa sa trona ledenoga besvjesno se svjetom krili. Polja, gore bez života u tišini tamnoj stoje, Katkad samo ko siroče ćuk zaplače i zacvili. Mala varoš mrtva snije. Nigdje daha, nigdje svjeće. Tek u jednoj kolibici, izdišući, tiho tinja Mala vatra na ognjištu. Kraj nje hladan život teče Monotono, suhoparno; ah taka je sirotinja! Zamišljena sjedi žena, krpice joj kriju tijelo. Dvoje gole siročadi na dršćućem krilu drži. Ko olovan težak oblak prekrila joj tuga čelo, A niz lice suza teče, što ko živi oganj prži. Imala je vjernog vojna, kćj’ na žulju svojih ruku 1 na znoju krvavome pribavljao, što im treba. Djelili su megju sobom vedru radost, gorku muku I bili su zadvoljni sa koricom suha hljeba. Imala je vjerna druga, on joj bio život, nada. Na toploj mu ljubavi je grijalo se srce njeno. AI godine gladne došle i sve bilo manje rada; — A srce je bogataško okorjelo, skamenjeno. 1 sumornog jednog dana klonulo mu čelo bl’jedo U naručje vjerne žene, a sa suznog oka pao Zadnji pogled Ugašeni: siročad je svoju gledo I u zadnjem uzdisaju pošljednji im cjelov dao.-------Sjedi žena kraj Golušava njena Ah, toplote oni Nema hljeba, a ognjišta. Bez prostirke i bez ruha ptičad u krilo joj glave skrila, ištu i koricu hljeba suha — — vatru je leđna suza ugasila. A na polju, zima struji, pod krilom joj streha puca; Silni vjetri ko pomamni svoju strašnu himnu viju... Gdje su ljudi, što im srce za svog bližnjeg dobro kuca, Tu kukavnu sirotinju na ljubavi da ogriju? — Dan je bjeli iznad zemlje noćnog mraka digo mreže, A u trošnoj kolibici kraj ognjišta razorena Bezazleno dvoje djecp smrznutije uda leže I kraj njiha jadna majka sa suzama obljevena. Bolno dršće vapaj ljuti, dršću duše s teške muke, Ali zalud: gluh je svijet! To tek jedan pjesnik sluša. Sirotinjo, hodi meni, na mom srcu ogrij ruke, Jer toplo je moje srce, a vrela je moja duša! �BEHAR 395 Pred očinskim domom. Ko slaba sjena na tvoj prag sam stao Ćutke i n’jemo, zagrlivši liru. Na grudi moje težak led je pao Ko tvrde sante po duboku viru. I l’jetao sam ja i druzi mali Po tvome vrtu, beruć cvjetke čame; I igrasmo se u nevinoj šali, Hvatajuć kapom leptiriće Šarne. Kroz suze gledam trošne ziđe tvoje 1 krov prokisli, s kojeg strašne zube Smrt mrka kesi. 0 ognjište moje! 0 dragi raju, gdje no mi se gube 0 dragi dome, grobe moje sreće! Marljiva ruka mrtvog babe moga U tebi nekad sadila je cvjeće Radosti vedre. Sa krova se tvoga Zlaćeni sanci mladosti čile 1 zvuci prve bogodane pjesme! U tebi su me odgajale vile, Napajajuć me s abu-hajat česme Blagodat svaka tad smješila milo; Na tvom je pragu teko med i ml’jeko. A sad gle, regbi nigda nije bilo Iskre života. Ko strašilo neko Kapljicom slatkom vječitoga milja, Što zanos budi u nevinoj duši. Ah! tada gorka i cinička zbilja, Ko vihor bjesni što no život ruši, Ti stršiš nebu. Fatum ti je. hudi Krvavom pandžom porušio čare, Baš ko što sada tvog pjesnika grudi Nevolja gorka obara i tare, Nije se mene dotaknula bila, Nit crna briga o svagdanjem kruhu Mir mi mutila. Kao glazba mila I bura u mom zvonila je uhu. Te tvoje puste zidine mi sada Pričaju patnju sirotinje crne, Što zadnju iskru veselja i nada Leđnim ti dahom na ognjištu trne. Ah, ja sam nekad ko maleno ptiče U tvome krilu prva krila steko; S majčinih usni slušao sam priče Tople i slatke ko i njeno ml’jeko. Sve, sve je mrtvo. Tek rujine stoje, A s moje lire bolno zvuci ječe: 0 dragi dome, zadnji akord to je Prošlosti naše — naše mrtve sreće! H. Muftić: — i . Naša inteligencija. anašnje prilike gone nas muslimane, da učimo svjetske nauke, opću izobrazbu i da se prosvjetljujemo, ako želimo, da se održimo. {£? I ako nerado, ipak pod pritiskom po­ trebe, mi po nješto šaljemo svoju mladež u državne moderne — škole. I eto počeli su i naši mladi ljudi izlaziti iz tih učevnih zavoda, pa bismo se imali radovati, što nam počinju stizati naši intelegentni ljudi, koji biše imali popravljati pogreške nas neinte­ ligentnih Božijih robova. Ali pogledamo li tu našu inteligenciju — čast iznimkama — kad dogje u javni život, i ono što ljudi budu imali volje da svoju djecu upućuju na škole, i to ih progje. Naime mnogi inteligentan naš čovjek, kad dogje u službu, svojim odnarogjenim životom loše djeluje ,la naš svijet. Njegov privatni život je kao i svakog drugog stranca život. Stanuje i hra'ni se po hotelima, druži se samo sa činovnicima, i sa njima „imadu čast“ posjediti samo oni muslimani, koji su naučeni po javnim lokalima hodati i u „finije društvo" zalaziti. Inače oni su kineskim zidom odijeljeni od svog ele­ menta, . od onog elementa, kojem pripadaju njegovi roditelji, braća, rodbina i prijatelji. Oni neće doći ni Hasi ni Husi na dućan, da se sa njim porazgovore. Mnogi ti ne bi zašao u kahvu, gdje njegov narod sjedi pa kad bi se proti njemu, — da se moderno izrazim — „urotio grom i pakao". Zašto to? Mi ne znamo drugog uzroka osim toga, što se je poćiburio, pa ne može da se ponizi da se miješa sa „prostotom", neizobraženom masom. Njegovo inteligentno oko vrijegja, kad vidi našeg čovjeka bez čarapa, gole noge, u firalama. Megjutim topi se od milina, kad mu u „otmenom društvu cucak" kakve dame obliže prste i �396 BEHAR otare m j se o utlejsane „čakšire". Nama je žao, što se oni ne interesiraju ni za naše mektebe ni medrese. Moglo bi se otkud reći, da se oni ne imaju pravo u to pačati. Ali mi smo toga mišljenja, da su i to stvari i pitanja nas sviju muslimana megju kojim nema ni­ kakvih kasta, pa smo svi pozvani i dužni da za opće zajedničke stvari zajednički se brinemo. Oni kao ljudi šireg pogleda u svjetske prilike mogli biše mnogo doprinijeti, da se što savršenije i ta pitanja urede i riješe. I kad bismo se mi pitali, ne bismo ništa bez njihovog sudjelovanja zaključili. Mnogi se ne će da žene a ne idu ni u jezuite ni u kalugjere, što u našoj vjeri i ne zahtijeva se, nego je neko prema prilikama i zadužen: „Ženite se, plodite s e ...“ Zla strana zapadne kulture uhvatila se je oko njihovog srca. Istina ima nedostatka kod našeg svijeta. Pa i pokret je za to, da se popravimo. Ali da ’e naš svi­ jet tako nisko ostao, da ne zaslužuje, da se sa njim druže njihova djeca sa akademskom ili nješto manjom izobrazbom, to ne stoji. Svijet je kod sviju naroda manje više jednak, a inteligencija drugih naroda i elemenata naročito zalazi u svoj narod. A mi možemo za svoj svijet ustvrditi, ako nije na višem ono je si­ gurno, nije na nižem stepenu čovječnosti. A baš čo­ vječnost je ono najskupocjenije blago u ljudskoj duši. I svi pravi dobroželjitelji su za tom misli išli. Ta našu inteligencija dok je puna kritike za naš život dotle se ne podvrgava sama kritici. Valjda misle da su nepogrešivi, ili da nije u stanju kogod drugi njih ocijenjivati kad su oni iznad ostalog svijeta. Ili misle da su izuzeti i oslobogjeni od pravila i usta­ nova kojima se mi obični smrtnici podvrgavamo. Oni, koji prilike i sebe podvrgava kritici svakako će raditi na popravku. Može biti da ih ima, koji se zamišljaju iznad kritike, koji u svom odrednom životu i ne uvigjaju kakve pogreške. U islamu ne ima svećeničkog staleža, pa kao svaki drugi, tako i inteligencija ima se za svoj privatni život brinuti i svoju savjest čistiti, ali kao članove javne naše zajednice, koji hoće, da zauzmu prvo mjesto u našem društvu, moramo posmatrati, te ocjenjivati, koliko je od koristi, a ne ko­ liko čini štetu. Njihov život, kako napomenuh, ni u čemu se ne razlikuje od života drugih činovnika. A nas naj­ više vrijegja, što se odbijaju od nas. Svaka tica svome jatu leti. Pa ,i ostali izobraženi pojedinci uvjek su uza svoj narod. Pa i kad su u službi opet savjsćavaju sa svojim elementom. Ne samo to, već kao izobraženiji upućuju ih, potpomažu ih u svakom prosvjetnom go­ spodarskom i političkom pqkretu. Brinu se za sve njihove institucije. Čvrsto vjerujem, da bi njihova mnoga stvar mnogo slabije prošla, da im nije rodo­ ljubivih u štokakvim službama. A nek stoji na stranu što je inteligencija u njih preuzela vodstvo i stupila u otvorenu opoziciju. Istina i u nas ćeš pročitati po vm koji rodoljubivi stih, koji je potekao iz žarkoga osjećaja nadobudnog pjesnika, koji inače nikad ne tražf društva svog elementa već satno „sebi ravnu inteli genciju". Nu to rodoljublje obično ostaje na papim Biva i u nas ima rodoljuba, ali samo na papiru. Kad šu se oni toliko poveli za Zapadom, pa na Istoku ni ne mogu da opaze štogod što valja, zašto se ne ugledaju u zapadnu inteligenciju kako ona radi i živi i osjeća za svoj narod? Istina i naša je inteli­ gencija pokrenula „Gajreta i „Behar" i još nješta te nješta. Ali je Ii time posao svršen? u ostalom ovo se i ne odnosi na onu čestitu družinu, koja udovoljava svom pozivu i u koliko udovoljava. Ovo se odnosi na one, koji misle, da su kulturnu misiju (baš kao pravi Kulturtrageri) izvršili, što nose utlejsane europ­ ske haljine sa mandžetama i ovratnikom, što svako jutro izmiju glavu hladnom vodom, počešljaju se, obriju bradu, i pod kaluf metnu brkove po jedno po sahata, da im stoje zakofrćeni kao repići, a po kadkad bome i kao frčice. Čuo sam od njekog, da inteligencija ruskih muslimana, kad svrši visoke nauke, čisti put se preobrće opet u narodno odijelo, a onda zalazi u svoj svijet i predobiva ga za napredne .misli. Mi od svoje inteligencije ne tražimo da mijenja svoj ukus u odjevanju, jer je odjeća u opće kod nas sasvim nuzgredna stvar. Njeke su feslije bolji muslimani nego njeko saruklije. Njeki su pantolaši efzalniji nego njeki čakširaši itd. Ali tražimo od njih, da se druže sa svojim svijetom, da im naustice kazuju prave napredne misli, da sa njima saosjećaju, da ih upućuju u današnje prilike. To se ne može polučiti, što će se njih nekoli­ cina sastajati u kakvom hotelu i pretresati dnevna pi­ tanja i prilike uz čašu pive. Već treba zaći u svijet, koji neka se osvjedoči, da si mu pravi dost i prija­ telj. Doduše nije to posve lahak put. Treba ti neukom čovjeku po sto puta kazati jednu naprednu misao, pa da je opet ne poprimi. Gdjekad će ti ošutiti, gdjekad i odobriti, kadkad i usprotiviti se, pa može biti da budeš i napadnut. Ali ti to moraš sve pretrpiti i opet raditi za onu misao, koja ima pomoći tvom bratu. A ni naš svijet nije tako konzervatiran. Ako te baš neće odmah poslušati, kad ga savjesno i razborito na nješto upućuješ, obično će te mirno saslušati pa i odobriti. I što ne ostvaruje uzrok je taj, što je još ihraaldžija, a nagla promjena političkog života smela ga je pa se je bio ko izgubio. — Danas se sabire i osvješćuje. Da su njeki naši ško! V ljudi — valja pravo reći — nije sva krivica pri njima. Oni su danas krivi što se ne popravljaju, a pi?Hke u kakvim su uzrasli u kakovim su se uzgojih. lt - * ju ih onakim. U na­ šim srednjim školama i pri na višim zavodima naša mladež o svačem dobuvr, pojma i upućuje se, a nitko ju ne upućuje, kako će ^anas sutra sa svojim �vni BEHAR svijetom živiti. Nastavnici svaki za-svoju stranku uplivišu. Pa kad budu neutralni opet zadahnjuju ih ev­ ropskim duhom. Vjeroučitelji drugih vjera, već imadu prosto otvoreno polje, da. svoje stado čuvaju u svom toru. I kao ljudi svjetske naobrazbe oni to zdušno vrše. Zašto su katolici bez iznimno Hrvati, a hrišćani nefaljeno Srbi? Naši vjeroučitelji niti u vjeronauci ne upućuju ih potpuno. Zar to nije bogu plakati, kad se u trgo­ vačkim školama i po realkama uči: „Ilmihal" (Mizraklija) i „Šuruti salat“, što su već djeca učila u mektebima i po osnovnim školama? Tako oni progju kroz škole, a o Islamu ne znaju ništa više nego po sto puta ponovljene iste mesele o namazu. Oni i ne slute da Islam ima potpunu svoju moralku savršeniju i od kršćanske i od moderne pedagoške. Njima je poznat preporod u Evropi i Luterovo reformatorsko djelovanje. A ne zna ni jednog slova iz života i rada svoga pejgambera, koji je kao najveći um i genij sviju vjekova od sviju nepristranih svjetskih mudraca priznat, i nje­ govih ashaba, koji su tako idealno proveli svoj život i čuda nečuvena učinili. Oni znadu kako .e Hanibal vodio ratove proti Rimljanima, a može biti ni po imenu ne znaju za velikog islamskog nepobjedivog vojskovogju Halid ibni Velida prozvan Sejfullah, koji je toliko puta pretežnu silu Grčku pobijedio. Njima je poznato kako se je Evropa spremala na križarske vojne i oni se dive Rikordulanljeg srca. a ne znaju kako su muslimani suzbili te navale, i veliki i 'dealni vladar Salahudin im se kao kroz maglu nejasno pri­ kazuje. Pa ko im je u ostalom ovake sjajne momente iz Islamske prošlosti, prikazao? Ako ne poznaju, pa misle, da i neima uW šoj prošlosti velikih duhova, kakvih se nalazi u prošlosti Zapada, nije čudo. Ko im je te velikane prikazao? Posljedica je dakle nevaljastog uzgoja pa su oni nemarni za svoj narod i za Islam i za njegove ideje, SET 397 a zarazili su se njekvom narodnosnom borbom izmegju se dok su jož na naukama. Na tahmin su i mejdane počeli dijeliti megju sobom. Njihovi su očevi rame uz rame borili se desno i lijevo. Sva ta naša školovana mtadež je bez svake sumnje kao žto iste vjere takogjer i iste narodnosti, pa ako je slučajno jedan umislio da je Srbin, a drugi da je Hrvat, to je samo mišljenje, a nikako, da biše bili od dva naroda. S toga neka se svaki zove kako hoće, ali znajmo, da smo jedno i zajednički radimo. „Uhvatite se svi čvrsto za Božiji konopac i nemojte se rastavljati..." „Zaista su vjernici braća..." Mi se ovog držimo i bez razlike su nam jednako dragi naši školovani mladići pa koje se narodnosti osjećali, samo ako im je na prvom mjesu sren naša sreća. Mi ne begenišemo cijepanje naše akademske mladeži na društvo „Zvijezde" i „Svijesti". Čemu to? Ako se u njekim nazorima ne slažu, pa nek bistre stvar mirno i savjesno, kako će nama Muslimanima biti od koristi. Srbi i Hrvati svaki od svoje strane zabacuju mržnju od stotine godina i traže sporazuma sa nama. A naši gjaci na broj svega jedan i po ne mogu se složiti i jedan drugom izaći u susret i po­ pustiti se. Da nam buduća inteligencija bude bolja i narodnija potrebno je, da se vjeronauka po žkolama reformira tako da mladić potpunu sliku o Islamu i njegovu moralu i o. njegovoj prošlosti dobije. I za vjeroučitelje treba najsvjesnije i najbistrije ljude probirati, koji-će znati i htjeti dovesti u sklad ustanove Islama i zahtjeve današnjeg vremena i koji će umjeti pridobiti mlada srca i osigurati ih za uvjek za svoj narod. Ali . . . ali inteligencija, koja je stupila u javni život, pa i ako nije bila sretna da dobije pravi od­ goj, pošto je štono riječ, punoljetna, dužna je da se samo popravlja, neka u svijet i u inteligenciju drugih elemenata. L1STAK. Književnost. „Uputa u čitanju i pisanju latinice za muslimane, koji znadu arapsko pismo". Ovih je dana izišla iz štampe malena knjižica j)Od gornjim naslovom od učitelja Mustafe Konjhodžića, maiena knjiga svojim formatom, ali velika svojom svrhom i koristi, koju će donijeti našem nepismenom muslimanskom elementu. Odavna se osjećala potreba i tražila različita sredstva, kako da se naš neuki svijet pouči čitanju i pisanju latinice, koja je danas u životu neobhodno nužna ne samo bogatu i gragjaninu, nego i siromahu i seljaku i svakom pa i našoj ženskadiji. Radilo se u zadnje vrijeme i na tom da se me­ gju muslimanima uvedu arapska pismena, ali povrfi svega toga nesmijemo zabaciti «iti latinice. Arapska pismena samo se mogu raširiti megju musli­ manima — nu muslimani ne smiju ostati samo kod toga. Bio je to težak posao a uspjeh sumnjiv, pak su tek rijetki i pozvani pokušali, da nagju kakav prakti­ čan i jednostavan način za učenje i pisanje latinice — nu i osim toga taj je posao bio težak, a povrh �398 B E H _A_R_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ v m svega bojazan, da će materijalni gubitak veći biti nego moralna dobit. Za to možemo s veseljem pozdraviti djelce g. Mustafe Konjhodžića. Što se tiče izradbe pošlo je u istinu za rukom g. Konjhodžiću da napiše malu, ali praktičnu uputu za muslimane, koji poznaju arapska pismena. Da li bi se nešto bolje i naravnije moglo naći, neću ovdje da govorim, nego ini je još istakniii to, da je osobit i rapidan uspjeh analfabetskog4tećaja što ga je držao g. Konjhodžić, rukovodećima sa ovom malom knjižicom najbolja garancija za njezinu vrijednost. Knjiga se može dobiti jedino kod autora učitelja u Ljubuškom uz cijenu od 60 helera. Nerkesi-Zade A, Hifzi. Književna zamolba. U interesu hrv. omi. knjiž. umoljavam omladinske pisce i spisateljice, da mi po­ šalju ako što izdaju zasebno štampom, jer pribirem gragju za „Povjest hrvatske omladinske književnosti" i „Bibliografiju hrv. omi. knjiž." — Ako sam možda u svojoj antologiji savremene hrv. omi. knjiž. f t pjesmi i priči" zaboravio koje djelo spomenuti molim, da me se za vremena još upozori, Primjetiti mi je, da ću na zahtjev, za svaku primljenu knjigu dati u zamjenu koju od mojih po knjižarskoj cieni Rudolfo Franjin Magjer Valpovo (Slavonija). ______ J ' Ispravak. U listu prošlog (21.) broja potkrale su nam se neke pogrješke, te molimo, da se bar ove veće isprave7. red ozgo pred riječ: izlazi... treba metnuti: koji (t j. članak); u bilješci« Širenje lsi. u. E.“ u 4. redu treba: veli se, da... mjesto: veli X. da...; u bilješci „Nova čast engl. š.-nj-Islama“ u drugom stupcu (5 red) treba: u svojoj struci... mjesto: u svoj struci...; konačno u istoj bilješci 3. odlomak treba da glasi: Osim tih geol. djela napisao je Quilliam još mnogo o Islamu... do riječi (Islam), a onda tu tačka i dalje ovako: Na naš jezik... Draga braćo muslimani! Osjećajući duboku žalost u srcu. moramo vam javiti, da će po svoj prilici naš jedini islamski književni list „Behar" sada — koncem osme godine svog života prestati da izlazi, i to samo zbog nestašice gradiva. Dobro će vam biti poznato, s kakvim su oduševljenjem muslimani Bosne i Hercegovine primili „Behar", kad je prije osam godina pokrenut i kako su tada svi naši na peru sposobni ljudi pohrlili, da ga urijese produktima svoje duše. Nu to oduševljenje nije po­ trajalo dugo, jer već u početku druge godine „Beharova" života opažamo pomanjkanje rad­ ničkih sila. Razumije se, da je to pomanjkanje postepeno sve više postojalo, a osobito u potonje dvije-tri godine, kad no su sav materijal listu dogotoyljali tri-Četirt čovjeka. I mi smo se u tako teškim prilikama primili dužnosti, da uregjujemo „Behar", uzdajući se, ne će li nas bar nekoliko dotadanjih saradnika potpomoći svojim radovima u tom teškom pothvatu. Ali smo ostali razočarani. Kroz cijelu godinu našeg uregjivanja nije se javilo tek nekoliko sa­ radnika „Beharu" i to većinom početnika, te je skoro sve radove samo uredništvo moralo da gotovi. S toga dakle razloga moraće ovaj naš jedini islamski beletristični list, da prestane iz­ laziti sada koncem osme godine svog života, ako mu ne priteku u pomoć ljudi od pera. Tre­ bamo ovdje primjetiti i to, da naš vlasnik, poznati rodoljub i narodni dobrotvor, Ademaga Mešić, ne bi žalio doprinijeti i znatnih materijalnih žrtava u svrhu opstanka „Beharova"; — ali koja korist od tog, kad listu manjka duša — rad, materijal. Dakle, braćo muslimani. Ako vam leži na srcu egzistiranje našeg „Behara", koji nam je do danas pružio toliko lijepe du­ ševne hrane, latite se pera, koji se god osjeća sposoban štogod napisati, i pohrlite u pomoć ovom jedinom islamskom književnom listu. — M. selam. Uredništvo. Vlasnik: Adem aga Mešić.____________________________ Odgovorni urednik: Šem sibeg Salihbegović. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1907 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID 2c33464d-bb6e-4946-bf55-c0a17b027a76