https://kolekcije.nub.ba/files/original/6a08d32a07ed88bda86ca617fe3859cd.pdf 1eb884e53fda316d7bffef07929d45b8 PDF Text Text G O D IN A VII. NaKladom Adem age Mešića. SARA3EUO. ISLAHSKA DIONIČKA ŠTAMPARIDA (T15KARA). �Broj 1. Bebar“ izlazi dva puta mjesečno. — Cijena mu Je za Bosnu i Hercegovlnu na godinu 10, na po godine 5 kruna; za gjake 6 kruna, a za sve ostaie zemlje 12 franaka na godinu. (7 ^i7 y Gođ. VII pP»R (f?T it ' r Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnaestinu 4 krune. Slijedeća uvrštenja uz popust. rinnl Za prijevode oglasa iz Jednoga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici = — Pretplata i rukopisi šalju se: Uredništvu „Behara" u Sarajevu, Ferhadija == ulica broj 23. = pojedini brojevi 50 helera. Neplaćena se pisma ne = " pri“ iu- R ukopisi se ne vraćaju. LIST 7. R e b i-u l-e vv e la 1324. | ZA POUKU I ZABAVU SARAJEVO . 1. m aja 1906. Čitateljima na početku sedm e godine. redništva manjih i viših, političkih i književnih Iistova običavaju na početku svake godine porazgovoriti se sa svojim čitateljima: Uredništvo „Behara* čini to ovaj put na osobit način, a evo za što. Kad smo prije šest godina pokrenuli „Behar* učinili smo to u dobroj namisli, da time pokrećemo jedno plemenito poduzeće, koje može biti od velike koristi i hajra po naš islamski narod i njegov napredak u ovim zemljama. Bila nam jedina želja, da „Behar“, kao čisto islamsko glasilo', postane središte našeg kulturnog života i nastojanja, mjerilo i ogledalo naše duševne snage, u jednu riječ, da to bude list, oko kojeg će se okupiti sve što plemenito i dobro za Islam osjeća, što je voljno i kadro poraditi u korist i procvat našeg islamskog elementa, a osobito, što se tiče vjerskog odgoja njegova. Sam program „Behara" može se zbiti u dvije riječi: Islam i prosvjeta, biva rad za islamski vjerski odgoj i prosvjetni preporod našeg islamskog naroda. Time je ujedno isključena i svaka mogućnost, da „Behar“ postane stranačko glasilo ili organ bilo koje političke stranke u zemlji: „Behar* jest isključivo i samo glasilo za opće potrebe našeg islamskog naroda, a takav treba i da ostane. Nu kako svako ljudsko djelo vremenom podleži manjoj ili višoj promjeni, tako smo se i mi uvjerili — a na to nas upozoriše i stariji i iskusniji naši rodoljubi — da bi trebalo „Beharov" program proširiti, a pravac i smjer bolje srediti i opredijeliti. Mnoge su stvari naime u „Beharu“ izlazile, koje za pravo i ne spadaju tamo, a mnogo toga falilo, što bi u njemu moralo biti, ako hoćemo, da postigne onu svrhu, za kojom teži, a to je u prvom redu .„vjerski odgoj i prosvjetni preporod našega naroda, jer bez pravog vjerskog odgoja i prosvjetnog preporoda nemamo ništa niti smo što.“ A naš vjerski odgoj, priznati treba, nije baš najsjajniji, a tome je mnogo uzroka. Vjerški naš odgoj uvjetuje prije svega po.znavanje arapskih pismena, jer je tim pismenima pisan Kurani azimuššan, a da samu vjeru i vjerske obrede poznamo kako valja, treba poznavati jedan od istočnih jezika, na kojem su pisane naše vjerske knjige. Jedan od tih jezika, koji je nama najbliži i sa kojim nas vežu tolike uspomene jest turski jezik, koji mi nikad zapustiti ne smijemo, jer bi time izgubili čvrstu podlogu našeg vjerskog odgoja. Radi toga smo naumili odsele donositi u „Beharu“ po nekoliko stranica teksta u turskom jeziku a arapskim pisrnenima. Ovaj dio „Behara“ bit će u prvom redu posvećen vjerskoodgojnoj strani njegova programa, a od zgode do zgode donosit će po nešto i iz edebijjata i lijepe književnosti. Kako će ovaj dio „Behara“ biti uregjen, to ovisi o našoj ulemi i starijoj inteligenciji, na koju se obraćamo, te o našem mlagjem naraštaju, koji je svoje znanje na Istoku crpio, koji s temelja i po izvorima pozna Islam i istočnu književnost. Time, što će odsele „Behar“ izlaziti i u turskom jeziku pruža se našoj ulemr, starijoj i mlagjoj inteligenciji osobita zgoda, da napišu u turskom jeziku nešto, što drže, da je od koristi za vjersko-ćudoredni odgoj našega naroda. Bogata je i velika islamska književnost, naročito vjerska, pak će naši vrijedni alimi moći, đa u kratko, jasno i razgovijetno saberu sve, što je potrebno da i širi slojevi o tome znaju. U novije dolfa osobito napredovala je i dobar korak učinila naprijed arapska i turska književnost, naučna i zabavna, pa će od neizmjerne koristi biti, ako se plodovima tog nastojanja što bolje upoznamo. Poslije vjerskog dolazi na prvom mjestu obiteljski i društveni odgoj. U obiteljskom i društvenom životu našem mnogo je poroka i mana, koje su u �352 B E H AR vn živoj opreci sa propisima Islama, a koje podrovavaju u posjedu, u zemlji, naši i dobrostojeći slojevi dru§tv naš narodni organizam, jer su ga se uhvatile kao jesu uz male iznimke sve sami posje'dnici i zenipa zarazna bolest. Za to će wBehar“ odsada donositi gospodari, a prihod i izvor našeg gospodarstva j J 6 članke i rasprave o našem obiteljskom i Školskom naši posjedi. Dakle ako oslabiš njih, oslabio si odgoju, raspravljat će o obiteljskim i društvenim rodnu snagu, potkopao si temelj kultumog i duševno' pitanjima, o našoj mladeži, javnim i privatnim našim napretka njegova, jer — varat se ne treba — akjj inštitucijama, polazeći uvijek sa stanovišta, da je nam se izbije posjed iz ruku, ako nam propadne vjera (Islam) osnov moralnosti, a moral temelj dru- vlastela i posjednici — uzalud nam sve nastojanje — štvenog opstanka i napretka. Da i ova strana wBe- propali smo i mi. S toga su i ustali naŠi i napretku hara“ što ljepša i kićenija bude i opet zavisi o našim našem neprijatelji, da oslabe ovu podlogu našeg na saradnicima, koji će svojim lijepim duševnim proiz- rodnog života, da nam izbiju iz ruku najčvršćii podvodima kititi stupce njegove, napose je dužnost naše logu našega opstanka. Eto iz tiJM e razloga dužnost „Beharova“, da inteligencije, koja je na zapadu pohagjala visoke škole i vidila prostrane krajeve svijeta, da svojim znanjem pored drugoga brani vlasničke interese, da se bavi i stečenim iskustvom pomognu djelom i tvorom svojoj i agrarnim pitarijem, te radi toga molimo sve naše prijatelje, koji se u to razumiju, koji su pozvani, da braći, svome narodu. ■ Da jedan narod uzmogne kulturno napredovati u to ime što napišu, da nam svoje radnje pošalju. i duševno se razvijati kako treba, prva je pretpoTo je čime mislimo proširiti i nadopuniti program stavka, da je njegovo materijalno stanje obezbijegjeno. i pravac ,Behara“. Nadalje kanimo iz dosadanjeg Naše pak ekonomske i gospodarske prilike nijesu — programa ispustiti cijelu jednu rubriku: Narodne umoiskreni budimo — baš najidealnije: naša trgovina nije tvorine, jer ova rubrika za pravo nije nikad spadala ni iz daleka, kakva bi trebala da bude, industrije i u jedan list, kakav je „Behar“; to je gragja za pučke nemamo, a naše gospodarsko stanje upravo je ža- ili folklorističke listove, koji se specijalno bave salosno. Naš se čovjek nekako sapeo, ne zna da se biranjem riarodnog blaga. Pjesme „otište se stijena okrene u ovom novovjekom vrtlogu, a ono što ima, Dd Budima“ i narodne priče o „krilatim konjima" i ne zna da upotrebi i izrabi, kako valja. S toga će „veziroviću", koji je poznavao sve ptičije „jezike", *Behar“ nastojati, da u buduće donosi po koji članak ne mogu mkoga da pouče niti ozbiljnu publiku da 0 trgovini i industriji, a napose o našim gospodarskim fcabaye Radi. toga mirne duše doki()amo. tu .rub.rjku, 1 agrarnim prilikama. Osobitu ćemo pažnju posvetiti Ali ako nam tko pošalje izvanredno lijepu i do sada agrarnom pitanju tim više, što se u zadnje vrijeme neštampanu narodnu pjesmu, koja pored svoje vanjske sa više strana naskočilo na zemljogospodare kao na ljepote ima i estetsku vrijednost, koja može da pouči bijele vrane. Nastoji se sa izvjesne strane oslabiti i oplemeni, donijet ćemo je iznimno u tekstu lista. Isto njihovo vlasničko pravo, poričući mu naslov potpune tako i narodnu priču, kojoj je sadržina moralna i vlasnosti. S toga će „Behar“ braneći te interese, poučna. Po koju duhovitu i poučnu zagonetku dostajati na zakonskom temelju, da su zemljogospodari nosit ćemo i odsele redovito. Naročitu pažnju posvepotpuni i neograničeni gospodari svoga dobra, a da tićemo listku, te ćemo donositi literame prikaze, takozvani „kmetovski" odnošaj nije drugo nego muste- bilješke iz književnosti i društvenosti. džirski, najamnički odnošaj posebne vrste. Odbijat Pri koncu još spominjemo, da se „Behar" ne će ćemo s toga protupravne napadaje, pa ma otkuda baviti političkim stranačkim pitanjima i odnošajima, oni dolazili, i sve što se u javnosti uradi a zasijeca dnevnim novinskim smicalicama, i osobnim zadjeviu ovo pitanje, podvrgnut ćemo ozbiljno stvarnoj kritici. cama, niti će stajati na strani koje političke stranke, Da nas ne bi tko krivo razumio, kano da mi nego će donositi članke i študije općenite i trajnije time izlažimo iz okvira „BeharOva“ programa, \treba vrijednosti, a svjetske dogogjaje bilježit će kronološkim nam to malko razjasniti. redom, da čitatelji obaviješteni budu o onom, što se Uslov kulturnom napretku i duševnom razvoju u svijetu zbiva. jednoga naroda — kako smo već spomenuli — jest Pretplata na „Behar“ ostaje kao i do sada: njegovo materijalno dobrostanje, jer narod kao i Za Bosnu i Hercegovinu na godinu 10 K; za gjake pojedinac čovjek, koji se mora boriti za svoj opstanak, i softe 6 K, a za sve ostale zemlje 12 franaka. za svakidanju koru hljeba, — nema kada misliti na Evo to je u kratko naš program, naša svrha, duševni razvoj svoj. Takovome narodu nije sugjeno, a do „Beharovih" saradnika i čitatelja stoji, da da postane važan i ugledan član ljudske zajednice, „Behar“ postane prava islamska smotra (Revue), nego mora životariti kao rob, dok najposlije ne ugine. ogledalo naše obrazovanosti i duševne j^kosti. U to A naše bogastvo, naš uvjet duševnog napretka jest ime bilo s hajrom. Uredništvo nBehara‘ �353 - B EH AR VD Broj 2. God. VII. Behar“ izlazl dva puta mjesečno. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnaestlnu 4 krune. Slljedeća uvrštenja uz popust Čijena mu je za Bosnu i Hercegovinu na godinu 10, na po godine 5 kruna; za gjake 6 kruna, a za sve ostale zemlje 12 franaka na godinu. (7 ;c 7 s Za prijevode oglasa iz jednoga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranid = Pojedinl brojevi 50 helera. Pretplata i rukopisi šalju se: Uredništvu wBehara“ u Sarajevu, Ferhadija = ulica broj 23. = Neplaćena se pisma ne R u k o p is i se ne vraćaju. LIST 21. R e b i-u l-e vv e la 1324. ZA POUKU I ZABAVU. SARAJEVO 15. m aja i906. Le tocsin macedonien. Nekoliko naših odličnih prijatelja molili su nas, d'a upozorimo cijenjene čitatelje na jedan stavak iz članka MajK, što je izišao u 17. Jbroju ovdašnjeg wDanaa. Taj stavak glasi: „Naš narod nije radnički narod u zapadnom smislu, u nas nije razvijena industrija, mi nemamo kapitalista ni kapitala — ali imamo onih radenika, koji svojim trudom podržavaju poredak društveni i to takav poredak, koji je Evropa davno i davno preživjela, koji sramoti slobodna čovjeka, kad je već ukinuta trgovina robljem, koji ponizuje stvorenje božije do stupnja živinčeta, jer svojim rukama i svojim žuljevima izdržava jednu klasu — koja ništa ne radi, ništa ne misli i nikome nije od koristi, pa ni samoj sebi. Zar to nije žalosno i strašno trpiti takav nesregjen poredak i gledati junake narodne fantazije, kako otkidaju komad od svoga grla i nose — kome? Nose li to ljudima, što rade za sreću narodnu? Rade li oni od jutra do mraka za sreću i zdravlje svojih spasitelja? Sve je to pusta fantazija. Kmetovi 1. maj i vaš je praznik." �B E H AR 3# D vn^l LIST A K . „Sabah" o „Beharu". Carigradski ugledni dnevnik ,Sabah* u svom broju od 4. maja o. g. donosi naročiti članak o našem listu, koji glasi: „Ima neko vrijeme, kako se u čitavoj publicistici na svijetu pokazuje vrlo Iijepih uzora iz islamskih pera o književnosti i znanosti. Kad čovjek dublje pogleda u ova napredna djela, nije mu moguće, a da mu na licu ne zasja ponos. Danas naša prava vjera u svakom kraju prosvijećenoga svijeta ima mnogo usta, na koja ćudoredno i mirno prenosi svoje ponosne slavospjeve: Riječi, što ih o islamskoj slavi piše „El-Hilal", koji izlazi u jednom od glavnih gradova Engleske, odjekuju u najzabitnijim krajevima Indije, zauzimanjem pisaca dopiru vesele vijesti Muslimanima u Liverpoolu o kulturnim ustanovama, što ih dižu ruski Muslimani. Pošto je svrha ovom lijepom pisanju, da nčvrsti i potkrijepi istine naše svete vjere Islama, koja je osnovana na plemenitim ćuVstvima napretka i usavršenju Ijudskoga odgoja, naravno je, da se ono posvuda prati nekom zahvalnošću. Da ove riječi napišemo dao nam je povoda lijepi sadržaj povremenog časopisa, koji pod imenom „Behar* u Sarajevu izlazi. Ovaj list izlazi već šest godina na bosanskom jeziku. S ponosom gledamo, kako je u njegovom posljediiem broju i jedan dio turski. U uvodnom članku je na tako lijep način dokazana važnost okupljanja svih Muslimana oko hilafeta kao i turskoga jezika, da se to zbilja mora visoko cijeniti. Za to mi uzimajući nešto iz njegova sadržaja, hitimo, da „Beharu" na njegovoj književnoj svježini, koju je stekao, čestitamo, i da iz njegova sadržaja prenesemo ovaj članak". Zatim slijedi u cj'ejelosti članak o Hidžaskoj željeznici „Hamidiji", koji je izašao u 1. broju našega lista. Ovaj je članak prenio takogjer i carigradski „Ikdam*. Književnost. Medžele. U prošlom broju „Behara" obećasmo opšimije se pozabaviti prevodom Medžele, što je je izdala ovdašnja knjižara A. Daniel Kajon, ali pošto smo je malko prolistali, uvjerili smo se, da nam je to nemoguće s jednostavnogarazloga, što bi morali cijeli taj „prevod* preštampati, da upozorimo na sve jezične nakarade i iskrivljeni smisao originala, a to nam opet ne dopušta prostor lista. To je isti onaj prevod Medžele, što je prije petnaest, dvadeset godina na brzu ruku preveden i sada, bez ikakve korekture, iz zaprašenog rukopisa preštampan u posebnu knjigu. Jedino što o tom izdanju Medžele reći možemo jest to, da je nikomu preporučiti ne možemo. Ali još jedno. Mislimo, da je izdavanje turskih zakona trebalo najprije ponuditi našoj islamskoj štampariji, koja bi se pobrinula, da to izdanje bude ne samo vanjskom formom lijepo, nego i da prevodi budu s originalom suglasni, a jezik pravilan i dotjeran. S toga ako kani zemaljska vlada nastaviti izdavanje turskih zakona, onda svakako treba, da se to najprije ponudi islamskoj štampariji i da se s njom najprije u pregovor stupi. Nauka o pjesništvu. Sastavio Dr. Jozo Dm mušić; vlastita naklada, tisak Voglera i drug. u Sa« jevu, str. 208, cijena 2 K. Hrvatska i srpska literatura može se podičiti izvanredno bogatim narodnim pjesništvom i dosta lijepom umjetnom poezijom, pa ipak još nema valjana i sustavno obragjena djela o tome, to jest nauke o pjesništvu. Ono što su pisali Maletić, Šenoa, Subotić i Pavlović — sve su to može se reći, pokušaji i donekle već sada zastarjele stvari. A nije to ni lahak posao. Nije se lahko odvažiti i napisati stručno i kritično djelo o tome, što je lijepo i uzvišeno, Što je pjesništvo i pjesma u opće, opredijeliti joj zakone i postaviti granice, razdijeliti razne vrste pjesništva svesti to u neki sustav, i odrediti mjerilo, kazati zadaću pjesništva i istaknuti ljepote njegove, odrediti granice uma i fantazije i t. d. i to sve Iijepim i tome odgovarajućim primjerima iz literature i života podkrijepiti. Ta okolnost, da je naša literatura tako bogata narodnim i umjetnim pjesništvom, a o nauci samoga pjesništva nema podesne knjige, veli dr. DujmuŠić ponukala ga je, da se prihvati trudna posla i doskoči toj' znatnoj oskudici „nadajući se, da će i naša inteligencija i naš školski podmladak, koji se kani dalje obrazovati i stupiti u kolo moderne inteligencije, s nekim veseljem primiti u ruke djelo ove vrste." Nu baš ta okolnost, da uz tako bogatu pjesničku literaturu nemamo još podesne knjige, o nauci pjesništva, trebala je ponukati i gospodina autora i na jedno drugo razmišljanje, naime, da dobro promisli i omjeri svoju snagu prije nego što se „odlučio doskočiti ovoj znatnoj oskudici." Jest, prijeka je potreba, da bi i mi već jednom imali vrstnu knjigu o nauci pjesništva, ali to još nije dovoljan razlog, da se o tome piŠe onako na lahku ruku. Istina dr. Dujmušić se pri izradi svoga djela služio priznatijim stranim autoritetima, a ponajviše se drži Gottschalla, ali baš je za to više puta jednostran, a^ mnogi citirani nazori i sudovi davno su preživili. Što se tiče pak praktičnih primjera u podkrepu teorije, tu je pisac — moramo reći — upravo nesretne ruke u izboru citata. Nije dosta teoretski raspraviti o nekoj vrsti pjesništva, nego treba u podkrepu navesti i podesne primjere, a za to se hoće fina estetskog ukusa i solidna poznavanja literature. Pisac iza vrlo kratkog uvoda u pjesništvo, raspravlja u prvom članku o tom „što je lijepo," i tu nateže sve moguće teorije i mnijenja o ljepoti, a čitatelj na koncu tog poglavlja znade o svemu upravo onoliko, koliko je i prije čitanja znao: lijepo je, što je lijepo! U drugom članku raspravlja o pjesništvu, o poeziji kao pojmu, i citirajući razne difinicije pristaje uz Kleutgenovo mnijenje, da je pjesništvo umjetnost, ali nam to pobliže ne objašnjuje, što je svakako trebalo u ovakoj knjizi, kad se već dotaknuo toga pojma. Đaljni su članci o pjesništvu prema slikarstvu i glazbi, o razlici izmegju prave poezije i prave proze, o lirici i drami, o romanu i produktiv- �VH BEH AR nosti fantazije, o realizmu i idealizmu i t. d. Dugo bi nas zavelo, kad bi slijedili pisca u njegovu razlaganju članak po članak, samo ćemo naspomenuti, da se pisac u svemu, pa i u rasporedu gradiva najviše držao Gottschalla, radi čega su mu mnogi nazori neispravni i već sada nesavremeni, jer zasakani estetski formalizam više ne odgovara mođernom ukusu i duhu vremena. Ono što Gottschall piše a Dujmušić u svojoj knjizi citira o Zoli, upravo je ispod svake kritike. Konvencionalnim moralistima muti njihovo „estetsko" čuvstvo Zolina „Nana* te ne poznajući druga Zolina djela na prečac ga osugjuju i broje megju pisce, „koji ni malo ne pitaju za to, da li dame pocrvene od stida ili ne“ (sicl); zaboravljajući pri tome, da u Zolinim djelima ima tako savršeno lijepih stranica, da bi mogle poslužiti kao uzori ljepote u kojoj estetici. Pa donapokon nije ni „Nana“ toliko strašilo, nego samo ima tu nepriliku, da je osugjuju baš najviše oni, koji je ni pročitali nijesu. Za to se nije smjeo ni dr. Dujmušić slijepo povesti za formalistom Gottschallom, sudeći o Zoli, tim manje, kad misli, da će njegovo djelo „s nekim veseljem primiti u ruke oni, koji se kane dalje obrazovati i stupiti u kolo moderne inteligencije" jer je za modernu inteligenciju Gottschalov sud o Zoli — smiješan. U ostalom buduć knjiga Dr. Dujmušića pored svih svojih mana, ispunjuje jednu prazninu u našoj književnosti, mi je preporučamo, a u koliko pisac nije ispunio svoju zadaću kako treba, želimo i mi s njim zajedno, „da bar njegovo djelo potakne na ovakav rad spremnije i vještije pero, te jednom u nas učini krai lektiri pjesničkih proizvoda bez pravoga tem elja/ nU toplom hladu Islama." (Dans Tombre chaude de I’Islam.) Napisala Isabelle-a Eberhardt. Čudna li naslova knjizi, a još čudnovatije spisateljice! U toplom hladu Islama od Izabele Eberhardt što to ima da znači, ko je i šta je ta ženska glava, koja po svom imenu i prezimenu i ne sliči muslimanki, a pisala je knjigu sa tako zamamnim naslovom? Nije Ii to kakav pseudonim? Ne, to je živa istina, a ko ie i šta je ta Izabela Eberhardt, pustimo je nek nam ona sama kaže. Kad je godine 1903. posjetio Algir bivši predsjednik francuske republike Emile Loubet, zgrnula se tamo sva sila novinara stranih i francuskih, kojima u čast dadoše novinarski banket. Na tom banketu prisustvovala je i Izabela Eberhardt u muškom arapskom odijelu od bijele vune, sa bijelim turbanom na glavi i dugim taejasanom niz ramena. Čudna ta pojava, njezine bijele i duge ruke, umiljati i ponešto tih glas — sve to svrati osobitu pozornost prisutnika: svi su se raspitivali, ko je ta „muškobara." Neka piskarala domaćih, arabima neprijateljskih novina ocrniše je i prikazaše u ružnom svjetlu, kao neku vrstu „Veledi araba," koja ide megju arabske kabile, propovjedajući im mržnju proti doseljenika. Izvjestitelji franceskih žurnala pisaše tako o njoj u svoje novine. Da odbije te osvade odgovorila je mlada sj)isateljica javno u pariskom listu „Petite Gironde od 23. aprila 1903. pismom koje glasi: „Moja historija nije tako romantična, kako bi legenda htjela, ali ipak smatram svojom dužnošću, da je pripovjedim. Rogjena sam od oca Muslimana, ruskog podanika i 355 matere pravoslavne ruskinje. Rogjena i odgojena kao muslimanka nijesam nikada promijenila evoJo svete vjere. Otac mi je umro u Genevi brzo iza moga poroda, a onda sam živjela tu sa mojom majkora i starim djedom. Djed me odgajao upravo muSkarački i za to već odavno nosim muško odijelo. U mojoj dvadesetoj godini otišla sam sa majkom u B6ne, gdje mi je mati u brzo umrla, primiv prije toga Islam, a ja se povratim u Genevu, da ispunim djetinsku dužnost prema starome roditelju, koji takogjer za kratko vrijeme umrije, ostaviv mi vrlo čedan imetak. Ostala sam sama, kd osječeno drvo, a želja me vukla u nepoznate krajeve. Vratim se u Afriku i proputujem sama na konju Tunis, istočnu stranu Algira i konstantinsku saharu. Radi olakšice i estetskog ukusa privikla sam se nositi muško arabsko odijelo, a govorila sam skoro isključivo arabski jezik, koji sam u Bčneu naučila. Godine 1900. dogjem u El-Veda na skrajnom jugu Konstantina. Tu sam upoznala Selman Ehniju, onda zapovjednika spahijske konjice i s njim se vjenčam po islamskom obredu i propisima. Kako je poznato u zemlji, gdje sablja vlada, novinari nijesu rado vidjeni — s jednostavnog razloga, jer ne će, da u kolu plešu__ Tako bilo i sa mnom: već u početku pokazala mi svoju nesklonost vojna oblast, koja tamo vedri i oblači. Nu tu smo ipak ostali do januara 1901. U to vrijeme na vrlo misteriozan način napadne me neki mjestni budala i usprkos mog svestranog istraživanja, nijesam mogla ući u trag ovom misterioznom napadaju sve do parnice, koja se u januaru 1901. pred vojničkim sudom u Konstantinu provela i dovršila. Ali iza ove parnice na jednoć i bez povoda protjeraju me iz franceskog algirskog područja, a da mi ne rekoše uzrok i povod te brutalne odredbe. Tako me nemilosrdno rastaviše od moga muža. Pa ne samo to, nego ne priznaše ni naš brak, jer je moj muž bio naturalizirani francez! Prognana i rastavljena od svoga muža, sklonim se kod svog ujaka u Marselju, gdje me u brzo razveseli moj Ijubljeni muž, prešav devetoj husarskoj regimenti. U godini 1902. napusti moj muž vojsku i mi se u februaru iste godine vratimo u Algir, a on bude imenovan Jiodžom* (tumačem) kod mješovitog suda u Tenćsu, u sjevernom okrugu Algira, gdje se i danas nalazi". To je u kratko historija te čudne žene, koja je iza tako bumih doživljaja tragično završila svoj mladi život 21. oktobra 1904. u dvadeset i sedmoj godini dobe svoje na dalekom Istoku — u Ajni Safra-u. Upravo u onom času, kad je htjela da spase Svog ljubljenog muža, sruši se kuća i zatrpa je u ruševine. Dva dana iza katastrofe izvuče njezino tijelo ispod ruševine kuće general Lyautey, a sa njezinim tijelom i rukopis ove knjige. Sama knjiga, to je, mogli bi smo reći, album moment-fotografija, u kojem je sabrano preko šesdeset sličica i crtica iz raznih krajeva sjeverne Afrike, napisanih živo i poletno, pjesnički i zanosno. Mi ćemo od zgode do zgode donijeti u prevodu po koju sličicu. Razne bilješke. Prva muslimanska kreditna zadruga u T ešnju obdržavala je 2. maja konstituirajuću skupštinu �B E H AR 356 na kojoj su pročitana i primljena društvgija pravila, te izabrano ravnateljstvo i nadzorno vijeće. Za predsjednika izabran je Adem^aga Mešić, za podpresjednika Ibrahim aga Kučukalić. Po sada se upisalo do 2000 dionica sa svotom oko 400.000 K, a novi se članovi još uvijek javljaju. Kod čitanja pravila, stavio je predlog Ibrahim aga Kučukalić 'kod § 2., da se društveno dopisivanje vodi arapskim pismenima, što je jednoglasno usvojeno. Analfabeti u Rusiji. Po najnovijem znanstvenom popisu od godine 1897. ima u Rusiji osim Finske 126,586.525 stanovnika, a od toga je 99,070.436 nepismenih. Uzme li se u obzir godišnji prirast od jedan i po milijun, to se može reći, da u Rusiji preko §totinu milijuna žitelja ne zna čitati i pisati. Od svih stanovnika obojega roda, koji su pohagjali školu ili po sebi naučili čitati i pisati, ima akademsku naobrazbu samo 104.321; 99.948 pohagjali su gimnaziju ili koje srednje učilište, 72.441 je iz vojničkih odgojilišta; 1,072.977 ih je išlo u osnovne škole, većinom sa 4 razreda. Saberemo li ove brojeve, to izlazi, da se sva ruska jnteligencija sastoji od 1,349.687 duša, što muška, što ženska. Pogled po svijetu. vn primiti, ali u zadnji čas-koalirali su se StarČevićanpi rezolucionaši. 9. o. mj. otvoren je hrvatski sabor predsjedao mu je najstariji član .starina Erazmo Barči? zastupnik bakarski. Tursko-perzijski pogranični spor, kako Se javlja, riješen je’ mirnim putem, kako se i dolikuie dvjema islamskim državama. J Tursko - egipatski nesporažum. Ovaj se sporu zadnje vrijeme ižvan svakog očekivanja zaoštrio, i to krivnjom Engleske, te se sada o tome vode živahni pregovori izmegju Carigrada i Londona. Poruke uredništva. Abdulhaku u B. Vaša ideja, da obradite cijelo naše agrarao pravo (formalno i materijalno) svigja nam se izvanredno. Žaiimo, što vam ne možemo biti na ruci i poslati potrebite zakone i naredbe, jer od svega toga nemamo ništa. Tražili smo Stefanowskijev lexikon, ali ga ni uz najbolju volju — makar da smo nudili lijepu svoticu za nj — ne mogosmo naći. U ostalom mi se nadamo, da ćete VI ipak potrebiti materijal sabrati i tu nam radnju što prije pcslatL Mahsus selaml Ii. ef. K. u B. Vaš smo 1. broj bili poslali u T., ali nam Austro-Ugarska monarhija. Početkom ovoga mjeseca objavljeni su i dovršeni izbori narođnih za- se vratio, pa smo ga odmah isti dan opet posiali tamo. Kako stupnika -u HJgarskoj, u svih 413 kotara. Kod ovih vidite nijeste imali razloga, da stvar onako strogo uzmete. Selam. izbora, izabrano je 240 zastupnika neođvisne (KosK. Dž. R. u B. Pretplatnicima izvan Sarajeva ne šaljemo suthove) stranke, 74 ustavne (Andrassyeve): 32 pučke, nova stranka (B£nffy) 1, socijalistička 1, demokratska naročite potvrde, oni imaju poštanski recepis. Ovo vrijedi i za 3, seljačka 1, a izvan stranaka izabrano je 18 zastup- ostale.pretplatnike izvan Sarajeva, koji su nam tražili naročite nika. Ostale narodnosti u svemu 38, i to Rumunji 14, Sasi 12, Slovaci 8, Srbi 4 zastupnika, dočim od bivše potvrde o primitku pretplate. liberalne (Tiszine) stranke, nije niko izabran. Sabor Sadi (S. K.) u M. Ono drugo ne odgovara programu naće se sastati 22. o. mj., te će ga otvoriti prijestOnom . šeg lista. Selam. besjedom osobno Njegovo Veličanstvo Kralj. M. H. S. u Ž. Žalimo, što Vam želji uđovoljiti ne možemo — Poljaci su, opirući se izbomoj reformi na osnovu sveopćeg prava glasa u Austriji, srušila mi- i poslati uvezano prošlo godište ,Behara“, jer nam fali 2. i 4. nistra-predsjednika barona Gautscha, misleći, da će broj. Dakle ako slučajno imate te brojeve (2. i 4.) pošaljite a mi time osujefiti izbomu reformu, ali su se u računu pre- ćemo dodati ostale j dati vezati. U ostalom ako se javi toliko varili. Ne samo nasljednik barona Gautscha, princ Hohenlohe, nego je i samo Njegovo Veličanstvo na- mušterija za prošlu godinu, da se može tisak isplatiti, mi ćemo glasilo, primajući ostavku barona Gautscha, da će na novo tiskati 2. i 4. broj od prošle godine. njegovo ime uvijek ostati skopčano sa reformom državnog austrijskog ustava, a to će reći, da će i novi ministar-predsjednik poći stopoma svoga predšastnika i nastojati, da provede izbornu reformu. Austrijski se Muslimam! državni sabor sastaje 15. o. mj. — Pobjedom magjarske koalicije, nastupila je Sjetite se ,,Gajreta“ ! promjena političkih odnošaja i u Hrvatskoj, te je rezultat izbora za hrvatski sabor, koji su obavljeni početkom ovoga mjeseca, bio taj, da je se srušila stranka, Trošite samo ,,Gajretov“ cigar-papir i šibice! koja je preko dvadeset godina bila na vladi, a time je pao i sistem, koji je usko skopčan sa imenom Naručujte tiskanice samo u Islamskoj diogrofa Kuhena-Hedervarya, bivšega bana. U ovim je izborima izvojevala Starčevićeva stranka 19 mandata, Rezolucionaši 27, Narodna stranka .(vladina) 37, izvan ničkoj štampariji u Sarajevu! stranaka 5. Rezolucionaši kao i narodna stranka stoje na stanovištu nagodbe od 1868., tp se u početku držalo, da će' se ove dvije stranke fuzionirati i vladu 2§ k Vlasnik: Adem aga Mešlć._____________________ Odgovorni urednik: H. M. Džemaluddin Ćaušević. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. �vn B EH AR 357 Kolumbo. =--■ ■ (Prigodom CetiristogodiSnjice njegove stnrti.i red četiri stotine. godina, 21. maja 1506. goonog istočnoga. Već Aristoteles, Seneka i Plinius tvrdine, umrije Hristof Kolumbo. Osamljen, za- dijahu, da se iz Španije može kroz nekoliko dana boravljen, skršen i satrven tijelom i dušom doći u Indiju. Mnoge brodarske priče potvrdjival& kao slomljen brod ostavi on ovaj svijet. Nikome ovu hipotezu. Da su Normani, već godine 1000. donije bilo stalo do njegove smrti, pa mu tijelo s najlazili s Islanda u neke dijelove Amerike, o tome Kovećom tišinom sahraniše u Valladolidu. lumbo ne znadijaše ništa. Svoje je kombinacije tePa ipak je ovaj čovjek našao nov svijet i razmeljio na kazivanjima iz 'starine i na fantastičnoj viću evropskog ljudstva pokazao nove svrhe, gospozemljopisnoj karti od Italijanca Toscanellia, te najdarstvene, politične i etične svrhe. Dijelom nehotice. poslije došao do nepokolebivog uvjerenja, da put na I to je već mnogo političnijeh zanovijetala navuklo, zapad napokon mora dovesti u Indiju. da pokušaju oboriti Kolumba ša svjetskopovjesnog Kolumbo nije bio idealista u lijepom duševnom položaja. Njegov spomenik u pameti narod§ nadvisuje smislu riječi. On se pokaza kao okorio mornar, koji sve prolazno i trajaće, dok bude ljudstva i povjesti. je dohvatio četrdesetu godinu, pun misli višeg poNe znamo ništa, šta bi za povjest ljudskog slanstva, ali nikako ne prezirući zemaljskijeh dobara. roda bilo od tolike važnosti kao otkriće Amerike. Njegova čežnja za zlatom, moći i'čašću bijaše isto Općeniti duševni zamah u 15. vijeku, izum Štampe, tolika kao i odrješitost i ustrajnost mu. U slučaju, oživljenje starinske književnosti i mnogo toga označuje kad bi mu djelo pošlo^ za rukom, tražio je on najprije odsjek, od koga mi bilježimo novo vrijeme. Ali nad podignuće u plemićki stalež za se i svoju porodicu, vratima, kroz koja se ide u novo doba, stoji krup- čast atlantičkog admirala i sve povlastice španjolnijem slovima pisana riječ Amerika, stoji ime Kolumbo skijeh velikaša (granda), onda čast i moć potkralja Po uskom se kotlu Sredozemnog mora i po obalauia u novc nagjenijem zemljama, deseti dio dohodaka, mu do tada odigravala povjest svijeta. Obzor evrop- što bi ih kruna dobivala iz tijeh zemalja, i dio novskijeh kultumijeh naroda nije sizao dalje od obala čanog dobitka svijeh trgovačkijeh poduzeća, što bi triju dijelova svijeta, koji porubljuju Sredozemno more. se imala podignuti otvorom novog puta u Indiju. Šta je dohodilo s dalekog istoka, bilo je pcput priče, Kada u španiji odbiše nečuvene mu zahtjeve, obrati o zapadu se nije ništa ni znalo. Prema istoku jijahu se on na Francesku. Ali kraljica Izabela posla za najviše prodrli Mlečani, oni su donijeli Evropljanima njim glasnike i povrati ga. I upravo neizmjervijest o nepresušnom blagu Indije, o Kini i bajnom nost njegovijeh zahtjeva čini se da je podupirala Zipangu (Japanu). Već dvjesta godina prije Kolumba osnovu mu, koju su kroz nekoliko godina smatrali opisivaše Mlečanima Marko Polo ove zemlje kao raj sanjarskom besposlicom. I najposlije mu sve odoljudski i vrelo bogatstva, koje ne presahnjuje. Ali je briše. Hoće li ih kad ko uhvatiti za riječ, nijesu mnogo put tamo evropskijem naprednijem narodima bivao razbijali glave. sve to zakrčeniji. Trećijem se augusta 1492. godine, kad Kolumbo Tako je evropsko ljudstvo, u kojemu je vrelo novo doba, sjedilo prikovano na uskom tlu. Ovaj zatvor zaplovi na zapad, ža stanovnike zemlje širom otvoriše čitavog kulturnog života u Evropi dovede do one vrata nova svijeta, a srednji vijek potonu u more. unutarnje i duševne jačine, iz koje proklija preporod Trideset godina iza toga dana dobi svijet, koji se narOda. Vjerski se život silno razmahnu i dovede kroz dvije tisuće godina nije mijenjao, sasvijem do reformacije; književnost i umjetnost procvaše, drugi oblik. Obzor se ljudski dvostruko raširi u zemkad im se otvoriše blagoslovljena vrela starine, izum ljopisnom smislu, nagje se ogroman nov dio svijeta štampe stvori svoj naobrazbi najšire podloge, usavr- i dva oceana, a zaista i pomorski put na istočne šenje gradnje brodova pompže neslućeno razvitku obale Azije. Što Kolumbo sam nije ni slutio o ovoj veličini svog djela, što je on pronagjene dijelove trgovine. U ovome svijetu vrelijeh nacrta i nada, u svijetu južne i srednje Amerike smatrao obalama Azije, prpžegje i čežnje za djelima, življaše Hristof Kolumbo kao plancima Indije, — to ništa ne mijenja važnosti njesamac, kao izabranik sudbine. Iz malogragjanske po- gove pojave. Njegovo je bilo djelo, koje oslobodi rodice, već rano u boju za opstanak očeličen, mnogo na okova svu snagu u staroj Evropi i podbode na osmoru živeći, dozre on polahko za svoju veliku zadaću. Vajanje novo nagjenog svijeta. Najprije u domovini Ni gdje, ni kada se rodio, ne zna se stalno. Govore, u mu. Pustolovi nicahu kao iz zemlje i nasta vatreno Genovi ili Savoni, izmegju 1446. i 1456. godine. Svoju natjecanje za blaga novog svijeta. Veliko djelo bi je naobrazbu brao na putu. Lagano je tražio vrela, koja svršeno, ali i sramota učinjena. Kao vulkan rigaše o tome pričahu, da ima i drugi put u Indiju osim Evropa svoje vjetrogonje i odpuhivaše ih na zapad. « / �B E H AR 358 Nije se moglo nadzirati, šta sve tamo biva. Španjolci se i Portugalci dočepaše juga, Holandezi, Englezi, Francuzi i Nijemci sjevera. 0$obito Englezi. Engleski puritanci, kalviniste i quekSri, franceski hugenoti, njemački mennonti, protestantski Solnogragjani svi tražahu spas u novom svijetu. Tamo su bili slobodni vjerski i politički, tamo su smjeli biti Ijudi, samo ljudi. Sto i dvadeset godina nakon smrti Kolumbove eto u Bostonu već prvog američkog sveučilišta. Takovom se čudnom brzinom razvijao novi dio svijeta, a taj razvoj navrati na se čitavu nalogu ljudstva, koje je težilo za rasprostranom. I na američkom su se tlu bili pripravili mnogi veliki bojevi vjerskog, političkog i gospodarstvenog razvojnog života. Temelj vjerske slobode, političke i društvene ravnopravnosti, pojam o plemenitosti rada, — to je staroj, u fedualnim oblicima okorjeloj Evropi otuda navrnuto. Najbolji sinovi Evrope koje je ona u Americi izgubila, stvoriše tako slobodno, jako, za rad vrijedno pleme, koje u dotada nepoznatoj čistoći pribavi čast republikanskom obliku države i koje je na putu, da postane središtem cijelog svijeta. Ovo pleme sada gospodari Atlanskijem i Tihijem oceanom, na čijim će se obalama odigrati buduća sudbina čovječanstva. Kolumbo umrije u siromaštvu i zaboravi. Ali što to smeta? Njegovo je ime 11 zvijezde okovano. Konquistadores, koji oko njega i za njim nicahu, otkriše mnogo više, dok je on šutio i radi nezahvalnosti svijeta tugovao, Amerigo je Vespucei pisao u Evropu □ vn mnogobrojna pisma o silnijem otkrićima, tako te m je njema^ki učenjak Martiii WaldseemUIler za v i j ^ vjekova sačuvao ime, prozvavši novi svijet AmerU^ Španjolska vlada uskrati Kolumbu čast i naslove, jer nije odmah preda nju istresao sve blago Indije; nje govi srećniji suparnici, kojima je on utr’o put, zgrnu§e sebi blago, koje je njega išlo, a jedan, koji je Za njim putem trčao, ugrabi mu još i besmrtnost imenanovi svijet prozvaše po njemu, a po Kolumbu samo malenu državu u sređnjoj Americi. Pa šta to smeta? Tužaljci o patnjama ovog genija ima toliko koliko i varavom svijetu. Amerigo Vespucci živi još uvijek u imenu od Kolumba nagjenog dijela svijeta, a sam Kolumbo u uspomeni Ijudstva. Njegovi ga savremenici mogoše zaboraviti, njegova ga domovina ne zaboravi. Kad su španjolski posjedi u južnoj Americi procvali, prenesoše mu tamo pepeo i sahraniše ga u San Domingu, a poslije na Havani; ovaj pepeo opet domovina sebi donese, kad nakon četiristogodišnje vlade španjolska moć spade na najniže grane. Od 19. januara 1899. god. počiva Kolumbo, kojega Španjolci zovu Christobal Colon, u Sevilli.. On je postao narodnom svetinjom, a na kićenom mu lijesu stoji rijek: A Castilla y Leon Nuevo mundo di6 Colon.*) Srok, to je sve, što je ostalo Španiji od nekadašnjeg svjetskog gospodstva s onu stranu mora. *) Za Kastilju i Leona Novi svijet je od Kolona. LISTAK. Važna naredba. Danas će izaći u „Glasniku zakona i naredaba" već sankcionirana naredba, kojom se ovlašćuju šeriatski sudovi, da mogu legalizirati potpise Muslimana na ispravama svake vrsti. Ovo je za nas Muslimane vrlo važna odredba, jer se time pruža osobito našemu ženskinju velika olakšica u ovom poslu, koji često' treba. Do sada su šeriatski sudovi bili vrlo ograničeni u tomu, jer su legalizirali potpise samo na takovim ispravama, što su seVticale predmeta, koji spadaju pred šeriatski sud ili uopće ako u rješavanju tih predmeta ima šeriatski sudac svoj glas; U svim drugim stvarima. trebalo je ići pred gragjanski sud, a koliko je bilo poteškoća u tom pogledu, naročito u dokazivanju identičnosti, zna samo onaj, koji je o tomu deverao. „Terdžuman" o „Beharu“. Najstarije i najuglednijeglasilo ruskih Muslimana wTerdžuman* osvrće se u dva navrata na naš list, a u 45. broju izmegju ostaloga piše: U prošlom 44. broju našega lista, pod naslovom „Naša štampa“ pisali smo o listu „Beharu.“ Ovaj list je islamska novina, koja je osnovana s namjerom, da megju našom islamskom braćom u Bosni i Hercegovini probudi vjerski odgoj i islamske osjećaje i da Širi islamsku prosvjetu. „Behar" je izlazio već šest godina, i to vrlo ukusno, i uredno, ali samo na jeziku, kojim govore mjesni Muslimani. Od sada je pak počeo izlaziti i turski. Bosanski muslimani, koji su po mezhebu sunije, vrlo su gorljivi sljedbenici svoje vjere, a kako su blizu središtu evropejske civilizacije, svojim nastojanjem i zauzimanjem su postali i kulturan narod. Glavni im je grad u zemlji Sarajevo, gdje uz ostale inštitucije imaju i lijepu islamsku štampariju. Djela, koja je ova štamparija izdala, svjedoče, kako su bosanski muslimani u štamparstvu napredovali. I „Behar“ se štampa u ovoj štampariji. Ovaj list svojom vanj" skom opremom, što se tiče ukusa, ne zaostaje ništa za najsavršenijim evropejskim časopisima, a sadržaj �vn BEH AR 359 mu je ukrašen vrlo korisnim člancima i raspravama život, onda je time rečeno, da želi na nj i utjecati, 0 Islamu i politici. Vlasnik mu je Adem aga Mešić, jer kakva je književnost, tako ona i utječe na svoje a urednik Mehmed Džemaludin efendija. Pošto u njemu doba i na svoje ljude jma i turski dio, mi wBehar“ osobito preporučujemo To je program i osnovna misao „Savremenika*> naŠoj braći Muslimanima u Rusiji, da se pretplate i a „Društvu hr. književnika“ i uredniku Iista može sluda ga Čitaju. žiti na čast, da su već u prvih pet brojeva dostojno „Sabah" je i drugi broj našega lista popratio otkupili svoju riječ: „Savremenik« je doista pravo vrlo laskavim riječima i prenio nekoje stavke iz poje- ogledalo hrvatskog kulturnog života. U njemu je štivo dinih članaka. Mi se našemu uglednomu carignadskom birano i dotjerano, raznoliko, zabavno i poučno, a od drugu najljepše zahvaljujemo. broja do broja postaje ljepši i zanimiviji. „Savremenik“ izlazi u Zagrebu jednom u mjesecu „Tuna“, dnevnik bugarskih Muslimana, što izlazi u Ruščuku čestita nam na novom programu lista i na osamdeset stranica, a stoji na cijelu godinu samo prenosi jedan dio našega članka „Čitocima" iz prvoga 14 kruna. Preplatu prima knjižara Gjure Terpinca u broja. Mi se našemu drugu na ovim prijateljskim osje- Zagrebu, Ilica br. 6. ćajima najljepše zahvaljujemo. Nešto malo iza izlaska „Savremenika" počela je i „Matica hrvatska" izdavati svoj posebni organ, svoj „koji će potanko obavješćivati povjerenike, ,,Glas“, Književnost. članove i prijatelje društvene o svemu, što odbor „Savremenik" i „Glas Matice Hrvatske". Više snuje i radi.“ — Ova napomena koja je stavljena je nego li jedan decenij, što hrvatska književnost pre- kao prva točka programa, teško, da bi mogla opravživljuje ozbiljnu krizu. „Vijenac", najstariji književni dati raison d’etre Matičina „Glasa“, jer bi taj posao list počeo vehnuti, a u javnosti se osjećala sve to mogla i od sada kao i do sada vršiti hrvatska štampa, življa potreba za jednim ozbiljnim književnim listom, koja te usluge nikad „Matici“ uskratila nije. „Ali — koji bi bio u stanju okupiti oko sebe sve valjanije veli se dalje u programu — „Glas“ će nadalje budno 1 vigjenije književnike i tako postati ogledalom savre- paziti na sve, što štampa javlja o društvu i njezinu mene hrvatke prosvjete. S druge strane pojavila se (sic!) odboru, pa će prema potrebi neispravne vijesti mlagja i „moderna" književna struja, koja je radikalno ispravljati i čistu istinu ustanovljavati.“ Možda je to tražila, da se u književnosti prekine sa starim tradi- trebalo, da dogje kao prva tačka programa, jer je cijama, da se u književnost unese nešto svježijeg, „Gias“ već. u prvom broju počeo ne samo da „ustanovljava čistu istinu“, nego, da pomalo i — polemizira. naprednijeg i modernijeg duha. Stariji književnici, većim Istina treba i „Matica", da se brani od neopravdijelom odbornici „Matice Hrvatske" protivili su se danih i zlonamjernih napadaja, ali opet jedno društvo, tome ozbiljno, jer su u tom nazrijevali neku pokoje je svojina cijeloga naroda ne smije da bude tako gubnu, izvana importiranu struju, koja hoće da hrosjetljivo prama javnoj kritici. Kritika je potrebna, a vatsku književnost odnarodi, da joj oduzme narodni ako je dobromišljena i objektivna, može .da bude od značaj. Nastale prepirke i svagje, počelo se otvoreno velike koristi. Držimo, da će dozvoliti i uredništvo navaljivati na „Maticu", prigovarati radu odbora joj „Glasa“ da u „Matici" ima mnogo toga, čemu treba i matičinim edicijama. Ni s druge se strane nije ostalo opravdano prigovoriti. — Dakle ako je protiv toga dužno i — spor je bio gotov. Kušalo se tome doskoustao jedan dio hrvatskih književnika, nijesu trebali čiti na razne načine, pokretali se razni listovi i listići matičini odbornici da budu tako osjetljivi i da odmah sa svim mogućim književnim smjerovima, ali se uspregju u ofensivu. Sigurno ti prigovori nijesu potekli pjelo nije: ovi su listovi ginuli jedan za drugim istom u zloj vjeri, da se društvu škodi, nego u dobroj i što bi se pojavili. Prava književnička kriza, koja je plemenitoj namjeri, da se pogreške poprave, nedopostigla svoj vrhunac, kad „Matici hrvatskoj" nije statci nadopune i da „Matica“ postane u istinu pravi pošlo za rukom, da spasi „Vijenac", nego je dopurasadnik hrvatske kulture i prosvjete. To je trebalo stila, da na njezinim rukama svehrie i — izdahne. uzeti u obHr. I tako je hrvatska javnost ostala bez pravog Isto tako nijesu ni ovi drugi trebali tjerati mak književnog ogledala, jer „Dom i Svijet“ jedva da se može i nazvati tim imenom, dok je „Prosvjeta" više na konac i tražiti od „Matice" da odjednoć prekine sa svim tradicijama i dosadanjim životom, jer ona obiteljski list: prave i čiste književne smotre bilo nije. I ta je „kriza“ trajala tako dugo, dok nije po- treba računati i sa najširim slojevima naroda. Hele u kratko, nije trebala ni jedna ni druga strana da pričetkom ove godine „Društvo hrvatskih književnika" počelo izdavati svoj Ijetopis, mjesečnu smotru „Sav- goni, a „Društvo hrv. književnika" i „Matica hrvatska“ remenik", „osjećajući živu potrebu jednog valjanog trebali bi se iskreno i svojski zauzeti i pronaći književnoga lista i znajući da je žalostan dokaz način, kako da se ovaj spor riješi i privede kraju. „Glas Matice hrvatske" izlazi 2 puta u mjesecu narodne snage, kad se nemože, da održi jedan knjiili — što je češće — dva broja spojena a jednom ževni list u narodu, koji hoće da bude u broju u mjesecu. Cijena mu je za članove „M. H.“ 3. za kulturnih naroda*. S toga će „Šavremenik* kao Ijenečlanove 4 K. topis „D. H. K.“ neprekidno upućivati svoje čitatelje u ono, što njihovo doba znade i misli, iznoseći pred Mala biblioteka. Osma je ovo godina, otkako njih svoj rad, hrvatsku duševnu ragjevinu, a u mje- je ozdavačka knjižara Pacher i Kisić u Mostaru počela sečnim stalnim prijegledima bilježiti svaki korak hrizdavati u malim sveskama a uz jeftinu cijenu razne vatskoga a P° mogućnosti i kulturnoga slavenskoga pričice i pripovjesti iz domaće i svjetske književnosti. zivota". Prateći hrvatsku knjigu i iznoseći pred svoje Lijepo je to i korisno poduzeće, jer se time i široj čitaoce književne radove, ,,Savreinenik“ hoće da bude publici pruža prilika, da se uz jeftinu cijenu a na ogledalo hrvatskog kulturnog života. Kad je rečeno, lahak način uputi u domaću i stranu zabavnu knjida će „Savremenik" u opće pratiti hrvatski kulturni ževnost. Do sada je izišlo 120 šveščića; svaki svezak �360 B E H AR ima od 4 do 6 štampanih araka, a cijena je na cijelu godinu za 24 sveske 6 K; inače po svesku 24 odnosno 30 helera. Razne bilješke. Ibsen. Nema možda na svijetu iole obrazovana čovjeka, koji ne bi poznavao velikog svjetskog genija male Norveške, Henrika Ibsena. Ibsen, Tolstoj i Zola — to su tri najizrazitija genija prošloga stoljeća, koji za sebe čine jednu zaokruženu ‘epohu — jedan vijek. Kao tri velike zvijezde predhodnice pojaviše se pred jedan ljudski vijek na duševnom obzoru evropskog Ijudstva, a najjače se isticaše Henrik Ibsen, čiju je smrt 23. prošlog mjeseca kratka brzojavna vijest iz Kristijanije objavila cijelom obrazovanom svijetu: Henrik Ibsen je umro! A njegova smrt uzdrma čitavim kulturnim svijetom; isti onaj svijet, koji se pred dobar Ijudski vijek prestravio pred ovim čovjekom, koji poče svojim prosvjedima nemilosrdno tresti svim onim, što je njegovim savremenicama bilo milo i sveto, taj isti svijet sada slavi velikoga genija i žali nad njegovim grobom. Kao rijetki i čudotvorni magus sa sjevera bezobzirno je otkrivao i razarao ukorijenjene predrasude, svijetlio podno Ijudske duše i od tuda vukao i razotkrivao potajne laži i kukavstvo; koji se usudi postaviti etične ideale takove visine i osobitosti, da su djelovali kao pravi moralni razor. A što je pri tome najneobičnije bilo, da je on to sve činio s nekakvom nepokolebivom mirnoćom, bez ikakva uzrujavanja i naprezanja, kao da govori nešto, oda šta na svijetu nema n»šta jednostavnije i ruzumljivije stvari, o kojima* niko ozbiljno posumnjati ne može. Zato je otpor bio tako glasan, a svaki je ćutio: mi mimo ovoga čovjeka nemožemo proći. — Taj veliki orijaš, taj najznačajniji analizator ljudske duše Henrik Ibsen rodio se 20. marta 1828. godine u malom gradiću Norveške u Skienu. S početka, još kao mladić sudjelovao je u borhi svoga vremena tiho i polagano, pjevao pjesme i držao govore, dok nije godine 1851. u Kristijaniji pokrenuo list „CovjeIc“ i onda zagrmio proti vladi i opoziciji, ali za kratko vrijeme, jer se list ne može za dugo održati. Godine 1851. postao je dramaturgom kazališta u Bergenu, gdje je počeo pisati svoje drame, a godine 1857. došao je u istom svojstvu kazalištu u Kristijaniju. Dok je bio u Bergenu napisao je izmegju ostaloga tri djela, odlučna za njegovu sudbinu „Nordijska^ vojska", „Komedija Ijubavi* i „Pretendente Krune“, u kojim je majstorski orisao borbu za prijestolje izmegju kralja Hakona i njegova bivšeg vojvode Skuli. Nu kritika je prama Ibsenu bila nemilosrdna i brutalna, a najviše je bure izazvala „Komedija Ijubavi“. Radi toga mu predbaciše, da je nemoralan. Za vrijeme njemačko-danskog rata pjesnik zapade u tako veliku bijedu, da su se njegovi prijatelji počeli ozbiljno brinuti, ne bi li mu pribavili. kakvo bilo mjesto u carinarini, samo da se prehrani. Nu megjutim ipak dobije nešto novaca i s proljeća godine 1864. ostavi svoju domovinu, u koju se stalno povratio tek godine 1892.: četvrt stoljeća je boravio izvan granica svoje domovine. Najprije je boravio u Rimu, zatim bio gost hediva Ismail paše kod otvorenja SueŠkog prokopa, a od godine 1868. naizmjence livio u Dražgjanima i Monakovu. Boraveći u Rimu napisao je tri velike filozofske tragedije i jednu socijalnu dramu: vn „Branda“, „Peer Gynta“, „Cara i Galilejca“, te vez mladosti“. Daleko od domovine, ostao joj je Ibsen Uv; . vjeran: sve gradivo za svoja djela crpao je j2 ** vota svojih zemljaka. Tek u novom svijetu moga' je pjesnik, da upozna sve slabosti svojih zemljaka • počeo ih je šibati i rešetati, ali uvijek očinskim srcenl punim ljubavi. U „Peer Gyntu“ karakterizirao je ro’ mantiku sjevernjaka, koji u svom sanjarenju nije nikad dosta sabran za ozbiljan poso, a u' „Brandu" i $avezu mladosti" duboko je uronuo u dušu lahkouml nosti političkih agitacija. Od godine 1877. do 188l' napisao je Ibsen tri drame („Stupove društva“, „Noru“ i „Sablasti"), koje su izazvale velike proteste i oštru kritiku. Na to je Ibsen odgovorio u „Neprijatelju naroda“, neke ruke samoobrani. Ovu dramu donijejj smo i mi u prevoda u trećem godištu „Behara". Iz. megju godine 1881. pa do 1896. napisao je Ibsen još„Divlju patku“, „Gospogju s mora“, „Heddu Gablera", „Graditelja Solnessa“, „Malog Eyolfa“, „John Gabriela Borkmana". Kao epilog i zadnju dramu napisao je slavni pjesnik godine 1900.: „Kad ustanemo mi mrtvi“. Pogreb Ibsena biće danas. Sa svih strana svijeta prispjela su razna odaslanstva, da izkažu zadnju počast slavnom pjesniku, a pokopu će prisustvovati i sam norveški kralj Hakon. Opći sastanak muslimanskih gjaka u Rusiji. ‘uslimansko gjačko društvo „Islah“ u Kazanu izdalo je p oglas, u kojemu za 10. maja o. g. po starom poziva u Kazjn sve gjake Muslimane iz Rusije na opći sastanak. Oni, koji žele tomu sastanku da prisustvuju, treba da dcnesu iz svoje medrese punomoć od odbora za reformu medresa. Na sastanku će se raspravljati ova pitanja: a) da se osnuje opće društvo za gjake svih turskih plemena u Rusiji; b) sastaviti pravila za to društvo; c) sastaviti. oredstavku u ime svih softi i gjaka, koja će se podnijeti glavnoj skupštini društva. „Ittifaki Muslimin", što će se sastati 15. augusta o. g. u Nižnjem Novgorodu. d) odlučiti o osnutku lista za gjake. Osim toga će se podnijeti skupštini na vijećanje predstavke onih medresa, koje su poslale svoje izaslanike na ovu skupštinu. John Stuart Mill. 20. maja navršilo se stotinu godina, od kako je ugledao svjetlo ovoga svijeta jedan od najsimpatničnijih duhova devetnaestog stoIjeća: John Stuart Mill. Od njegove smrti — a to je bilo 8. maja 1873. — proteklo je više od tri decenija, te se može već sada prosuditi, šta je od njegovih djela ostalo stalno i što ima trajnu vrijednost. Jedno se kao sigurno može reći: povjest duševnog razvitka 19. stoljeća naročito druge polovice njegove, ne bi se mogla pisati, a da se na svakoj strani ne spomene ime ovog engleskog filozofa. Za generaciju, koja je živjela i radila u razdoblju izmegju 1848. i prve polovice sedamdesetih godina u Engleskoj i Francuskoj, Mill je bio u nacionalno-ekonomskom i političkom pogledu isto toliko mjerodavan, koliko i Comte u filozofiji, a poŠto su Engleska i Francuska baš u to doba davale pravac Evropi, zasigurno se može reći, da su njihove duševne vogje znatno uplivisle na cijeli svijet. Comte doduše nije mogao svojim positivismom osvojiti Njemačku, jer za narod Kanta i Hegla nije bila podesna njegova filozofija, ali Millove su �VH BEHAR ideje slavile pobjedu u cijeloj Evropi. Mill je svojom Logikom" pročistio jedno dosta zatravljeno polje u znanonosti, a svojom „Političkom ekonomijom" moćno je uplivisao dulje vremena na najveće duhove, dočim su njegovi spisi o „Representativnoj vladi“ i „Političkoj slobodi" bili credo (dusturul amel) liberalnog gragjanstva u Evropi, a naročito u Njemačkoj i AustroUgarskoj. Millov je upliv bio tako moćan na liberalne i radikalne stranke Evrope, da su svjestno ili nesvjetno radile po njegovim doctrinama, jer njegova jasnoća u mišljenju i izlaganju, iskrenost i toplina djeluju neodoljivo. Reakcija protiv Millova upliva na ekonomskom i političkom polju pojavila se u prvoj polovici šezdesetih godina, neopazice, da se već u sedamdesetim godinama posve kristalizira. Carlyl i Ruskin u Engleskoj, a Hipolit Deine u Francuskoj potiskoše i oslabiše Millove državopravne nazore, a u isto vrijeme i u Njemačkoj, uslijed pobjede pruskog oružja nastupi preokret. I tako su Millovi državopravni nazori donekle potisnuti, ali nijesu posve zabačeni, kao ni njegove ekonomske doctrine. Dok. ima osjećaja za pravdu i smisla za političku slobodu na zemlji, ne smije se ovaj veliki muž zaboraviti, koji je bolje možda, nego iko drugi tako sjajno branio prava pojedinaca prema svemoćnoj državi. Seid Muhamed, — bej tuniški umro je dne 11. maja ove godine u najljepšoj muževnoj dobi u svom ljetnikovcu E1 Marsa blizu Tunise, a nedaleko od ruševina Kartage. Seid Muhamed-el-Hadi rodio se 24. juna 1855. a stupio je na prestolje po smrti svoga oca Seid Alije dne II. juna 1902. Seid Muhamed nije bio evropski obrazovan, ali je ipak govorio francuski jezik, a inako je bio priprostih manira i navika. Prvi put posjetio je Paris za vrijeme svjetske izložbe godine 1900; a kao tuniški bej bio je u Parisu godine 1904. u mjesecu junu, te je tom zgodom prisustvovao velikoj vojničkoj smotri u Long-Champu, koja se tu obdržavaia 14. jula kao na dan velike narodne svečanosti. Tu mu je francuski narod priredio srdačne ovacije. Seid Muhamed ostavio je iza sebe dva sina Tahira i Bešira, ali ga ni jedan naslijedit ne će, jer po ustavu ne nasljegjuju sinovi oca, nego najstariji član vladalačke obitelji. Prema tome će tuniškim bejom postati Muhamed-el-Nasir, sin rahmetli Seid Alijina brata, dakle amidžič umrlog beja. Novomu beju Muhamed-el-Nasiru ima 50 godina i broje ga u napredne i liberalne Ijude. Nastupio je svoje mjesto 12. maja uz uobičajene ceremonije u Bardo-Palais (u službenoj palači tuniških beja). Ovaj dan, to jest 12. maja značajan je u historiji Tunisa, jer je toga dana godine 1881. u istoj toj Bardo-palači, potpisan ugovor, kojim je Tunisskučen podfrancuski protektorat. Po zaključku lista. Ljuti se. — Ko? Dr. Jozo Dujmušić. A zašto? — Za to, što smo u našem listu po novinarskoj dužnosti prikazali njegovu „Nauku o pjesništvu." Pa šta veli? — Svašta.. Najprije hoće, da mu se prestavimo in „Wort und Bild,“ inače — ako to ne učinimo — pripušća našu kritiku sudu cijenjene publike.. Koju to on misli publiku? Ako misli našu, to jest „Beharovu“ čitalačku publiku, to smo mi učinili prije njega, napisav onu kritiku, a ako misli svoju publiku, — 361 onda je trebao da prenese našu kritiku za svoju pobliku. A čemu naše ime? Bože dragi, ako imamo „preventivnu cenzuru“, ne mora i sve drugo biti policajno: slobodno je zar napisati književnu ocjenu po svom znanju i uvjerenju — a -tu se ne pita Bko*, nego „što" ^ Da smo mi — učuvaj nas Bože! — lično napali g. dr. Dujmušića, da smo bilo na koji način apostrofirali njegovu vrijednu osobu, onda bi imao kakvo takvo pravo, da od nas traži ne samo ime, nego i drugu zadovoljštinu, ali ovako?......... Istina ima primjera u svjetskoj, napose u francuskoj književnosti, gdje veliki autori odgovaraju raznim kritičarima njihovih djela auto- ili antikritikom, to jest, da sami napišu o svome djelu neko objašnjenje ili protukritiku na ono, što drugi napisaše o njihovu djelu, ali da bi tražili i ime kritičara, toga još ne čitasmo. Pa i čemu to napokon? Ako je kritika valjana i stvarna, bio kritičar potpisan ili ne, ona je na svome mjestu; a ako li je ta kritika — — „ispod kritike", ozbiljna će publika preko toga preći na dnevni red, pa makar pod tom kritikom bio potpisan i sam glavom Gottschall, — „duhovni učitelj“ dra Dujmušića. (Kakvi li su to . „materijalni učitelji?!“ op. sl.) Osim imena traži od nas dr. Dujmušić, da što prije izdamo poetiku bolju od Gottschallove, kad smo viši od njega (ne od dr. Dujmušića, sačuvaj Bože, ko bi to rekao nego od Gottschalla!) i kad se usugjujemo prigovarati njemu i — dr. „Dujmušiću.“ „Tako ćemo“ — veli dr. Jozo — „sebi osigurati u hrvatsko^ literaturi prvenstvo u estetici možda za stoIjeća.“ Nije li to dražestno?! Pp „logici“ dra. Joze morao bi čovjek biti najmanje Michel Angelo, da prigovori „pečurki" na Zrinjevcu, a dokle bi sam dr. Dujmušić došao sa svojom „logikom" pokazat će ova dva primjera: Dr. Jozo naredio cipele i cipelar napravio, ali dr. Jozo ima kurje oči, te svatri na cipelara, što je napravio tijesno. Cipelar posve mudro: „Napravi ti bolje, kad si viši od mene i tako ćeš sebi osigurati prvenstvo umcipelarstvu!“ Ili: kuharica donese na stb nepečene palačinke, da ti sve za nepce prilipću, dr. Jozo slaba želudca i svatri na kuharicu, kakve su to palačinke, a kuharica (fitnija jedna!) ni pet ni šest već: „Napravi ti bolje, kad si viši od meiie, pa ćeš osigurati sebi prvenstvo u kuharstvu bar za jednu sezonu!" Na pošljetku dr. jozo „pripušća Ijudima zdrave pameti, da prosude, jesmo li mi smješniji, što općinstvu preporučamo njegovu knjigu, kad po našem sudu ne vrijedi ama baš ništa, ili Gottschallov sud o Zolinu moralu." Prije svega, mi nijesmo rekli, da njegova knjiga „ne vrijedi ama baš ništa", nego smo napisali, da je- „pored svih njezinih mana“ preporučamo, a to je posve drugo: Razlikujmo dobro! U ostalom mjesto odgovora na ovu mudru dosjetku dr. Joze, pripovjedit ćemo njemu i „Ijudima zdrave pameti“ jednu malu pričicu: Pošao mrav na daleki put, u svetu zemlju. Pitali ga znatiželjni Ijudi: kud ćeš? Mrav odgovori i kad ljudi čuju, kud je potrtao, sažalno se nasmiju, ali im on posve samosvjestno odvrati: „Lijepo se i naći na dobru putu!“ A Ijudi? — pohvališe njegovo „djelo,“ makar da su znali, da on onako malešan nije za tako velik p u t........ Ut desint vires, tamen est laudanda voluntas! �BEH AR 362 * Dok smo mi ovo pisali pomoli se dr. Jozo u lavljoj -koži, ali tako nespretno, da nije mogao ni do u polje sjuriti, a kamo li pitome životinje poplašiti: već su ga prepoznali Ijudi. U ostalom, da je dr. Jozo basnoslovan, to smo mi znali i iz^njegove" „nauke" o pjesništvu, ali da će ovako riagraisati .sa lavljom kožom, to se ipak nadali nijesmo. Biće da se zabunio! bolje bi mu pristajala ona basna iz Vrčevića o „Žabi, koja se toliko nadimala, dok nije pukla". . . Mogao se bar toga sjetiti, jer to profesori daju gjacima u prvom razredu — za diktando! Le tocsin macćdonien. ,,Danu u 20. broju piše: „Šta je upravo htio „Behar"?*) Ako se misli razbacivati i braniti neopravdane aginske vn interese — onda barem neka pogleda u stati tiku, i neka vidi, koliko ima kmetova, pa će Iak' moći vidjeti, kolika sila ljudi stoji u poredano^ faiangi — na prama agama. Mogli bi omlatit ' aginsku voćku i na njoj „Behar", pa da nikad roda ne ponese". Q •) Naime onim, što smo iz „Dana“ u prošlom brnju na prvoj stranici „Behara" donijeli. Poruke uredništva. M. H. u B. Primili smo Vašu radnju o odgoju. ali ovalfr.«,. stvar trebalo bi izraditi pomnije i opširnije. ‘ vu B. M. u Podgoricu. Izvolite ono poslati, a mi Vam se u naprijed zahvaljujemo. Selam. Abdulhak u B. Kako ste vidili cenzura je u Vašem zad njem članku mrve brisala, premda ste se Vi — kako rekoste — trudili, da pišete umjereno. Nije svačije ispod sela pjevati. Vlasnik: Adem aga Mešić.______________________ Odgovorni urednik: H, M. Džemaluddin Čaušević. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. Nedim: ■ .....-------------------- ■ i■ ^ B o sn a pred d eleg a cija m a . I I prošlome broju rekli smo, da će i naša Uprava ^ doći na rešeto delegacija, te da će tu biti ko u ploču, ko u klinac i — nijesmo se prevarili. Rešetalo se tu sve u šesnaest, bilo i u ploču i u klinac, a na koncu „mnogo vike ni zašto“. Svi govori, upiti i interpelacije raznih delegata, poslužili su samo zato, da gospodin ministar sa svojim odgovorom može što bolje briljirati. A to je i naravno, jer Ijudi i patriote, koji se uprtiše govoriti o Bosni i bosanskom proračunu, o svemu tome po svoj prilici imaju pojma, koliko i o španskim selima. Nije ni čudo, jer njihovo zanimanje za Bosnu počinje zasjedanjem delegacija i dočinje njihovim svršetkom. Osim toga i ono malo, što se informiraju, više je puta jednostrano, pošto sve te upute i informacije temelje se na raznim novinarskim člancima i privatnim pismima i gospoda se delegati po tome ravnaju. O objektivnoj i svestranoj stvarnoj kritici, koja bi obuhvatala sve grane . prave i odgovarala potrebi cjelokupnog naroda skoro nema tu ni govora. Radi toga je gospodin ministar, koji se pripravi i za veće eventualnosti, u vrlo ugodnu položaju, da gospodi delegatima dade razjašnjenje i za najmanju sitnicu. Tako godine i godine stavljaju razni delegati na vrhovnog upravnika Bosne upite, o riješenju tako zvanog „agramog pitanja", na što slijedi uvijek sa njegove strane stereotipni odgovor, da se to pitanje samo po sebi rješava, da se otkupilo toliko i toliko „kmetova", da se zemlja ne može opteretiti sa tolikim dugom, koliko bi trebalo za otkup „kmetova", te napokon — risum teneatis amici — da se to ne može učimti, ni iz obzira prema bezima i t. d. Šta to znači? Ne znači li to, ne sa strane gospodina ministra, nego od strane gospode delegata, praznu slamu mlatiti? Zašto se nijesu gospoda delegati najprije pobrinuli, da prouče ovo pitanje, da ispitaju te blažene naše agrarne odnošaje, pak bi vidili, da tu nema ni govora o kakvoj kmetiji„ kakovu oni zamlišljaju, nego da je to čisto najamnički odnošaj kao i tamo u njih, samo s tom razlikom, što su kod nas dan danas i uz ovake prilike u gorem položaju najmodavci, nego li najamnici. Gospoda delegati silno bi se ljutili, kada bi se u tom forumu razmahao kakav komunista, koji bi tražio, da se uopće dokine privatna vlasnost ili da se uz malu otkupnu cijenu preda jednom izvjesnom staležu. Jer šta su drugo bosanski zemljoposjednici, ako ne vlasnici svoga imanja, koji mogu lahko dokazati i naslov i način stečenja svoje vlasnosti, pa zašto i iz kojega pravnog naslova, da im se to oduzima i drugome predaje? To bi bio slučaj nasilne expropriaćije, nečuvene u pravno uregjenoj državi. U ovogodišnjim delegacijama bio je gospodin ministar u još boljem položaju, jer je mogao javiti, da je počelo paušaliranje desetine, te da će se time u veliko pomoći seljacima i da će zemlja dobiti veću vrijednost, te da je ova reforma primljena od strane stanovništva s odobravanjem, jer poslije provedenja paušala u nekim općinama, cijela je zemlja burno zahtijevala, da se što prije posvuda provede. I pusto niko se ne nagje, da upita, a šta vele na to oni, kojih se najviše to tiče — vlasnici zemalja. Moguće, da seljaci, naši mustedžiri to traže i odobravaju, jer će �B E H AR V vn tako još lakše moći prikraćivati zemljovlasnike u njihovim pravima, ali zemljovlasnici su protiv te reforme prosvjedovali i još uvijek prosvjeduju, jer ne samo da se time prikraćuju u izvršivanju svoga vlasničkoga prava, nego im otuda često puta prijeti i osobna nesigurnost. Da je bar kojom srećom gospodin ministar naglasio i razložio i zemljovlasničke prigovore i pritužbe, da gospoda delegati mogu ovo pitanje s obe strane i objektivno proučiti. Da je gospodi delegatima jasan i poznat kako treba ovaj odnošaj, ne bi se mogli zadovoljiti jednostavnim ovakovim odgovorom, a čudnovato bi im zvučile one riječi gospodina ministra kad veli, da će paušaliranje desetine samo od sebe dovesti do toga, da će i zemljovlasnici sa mustedžirima morati sklopiti neku vrstu paušala glede svoga haka. Kakovim pravom, da se sile zemljovlasnici, da sklapaju nekakve paušalne ugovore glede svoga vlasništva i time, da se odreku svih onih prava, koja iz toga naslova za njih izviru? Zar će time zemlja dobiti veću vrijednost? Ne znači 1i to stvarati neku vrstu novovjekih fidei-commisa? Na upit o . katoličkoj propagandi, o prelazu iz jedne vjere u drugu, o nasilnom pokrštavanju i kršenju u tom pogledu postojeće naredbe, odgovorio je gospodin ministar jednostavnim statističkim datima, iz kojih proizlazi, da su Muslimani izgubili 44, dobili 36, pravoslavni izgubili 37, dobili 72; katolici izgubili 100, dobili 80 pristaša, te da vlada upotrebljava naj- Nedfm: 363 strožije zakonite mjere, ako se desi slučaj prelaza iz jedne vjere u drugu mimo propise naredbe. Vjerujemo, da su ovi statistički podatci istiniti i da službena statistika nije ubilježila više slučajeva, ali je razlika, kako su se ovi slučajevi dogagjali i kako su se ovi prelazi obavljali na jednoj, drugoj i na trećoj strani. Gospodin ministar bi sigurno bio u velikoj neprilici, da ga je koji delegata upitao, kada su se i gdje katoličkl sveštenici držali naredbe o prelazu iz jedne vjere u drugu i gdje je ta naredba i zakonski propis, po kojem se mogu malodobna i nedorasla djeca prevoditi u katoličku vjeru? Pa kakovu važnost uopće ima ta naredba, kad je protiv nje cjelokupni katolički kler prosvjedovao i javno izjavio, da ta naredba za njega ne opstoji i da je se držati ne će? Da smo mi bili u delegacijama, mi bi odgovorili gospodinu ministru: Nijesmo mi Muslimani tjesnogrudni niti smo u strahu za našu svetu vjeru, ali ne dopuštamo, da se s nama postupa kao sa crnačkim robljem i tražimo, da se od strane države naša vjera javno štiti jednako kao i druge, da je zakon za sve jednak i da smo pred njim svi ravnopravni. Ako katolički kler traži, da se ta naredba svede u suglasnost sa kanonima rimske crkve, to mi Muslimani i drugi nekatolici imamo isto to pravo, ako ne i više tražiti i zahtijevati, da se takove naredbe ne protive ni ustanovama naše vjere i da joj nijesu na uštrb. .......... ........... Izjava „m uslim anske" i pravoslavne om ladine. ada je Solon izdao svoj zakon, primjetili mu, da u njemu nema kaznene ustanove za one, koji ubiju svoga oca ili svoju mater. Na to Solon odvrati: „Ne vjerujem, da će se ikada naći i jedan Grk, koji bi učinio tako strašan zločin i ubio svoga roditelja.* Tako smo i mi stavili u znaku navoda „muslimanske", jer ne vjerutemo, da se je našao i jedan muslimanski akademičar, koji bi potpisao onu izjavu. Evo o čemu se radi: Na 19. dan mjeseca juna ove godine obdržavalo se „veliko“ vijeće cijele bosansko-hercegovačke akademske omladine u Beču na kojem su pretresane prilike naše domovine. Na tom je zboru donešena rezolucija, kojom se traži — ni manje ni više, nego revizija berlinskoga ugovora, po kojoj bi se „pravilno riješilo državno-pravno pitanje naše zemlje.“ Kada je došlo do glasanja o ovome predlogu nije glasao ni jedan od prisutnih muslimanskih akademičara, što je i posve naravno. Nu iza toga do nekoliko danaf na 3. jula ipak se je, kako pišu neke novine, održao ponovnl sastanak, i to ovaj, put muslimanske i pravoslavne mladeži, na kojem je „nakon dužeg raspravljanja o našim prilikama riješeno, da se preda javnosti ova izjava obiju omladina: „Muslimanska i pravoslavna omladina iz Bosne i Hercegovine u Beču pretresavši na zajedničkom sastanku od 3. jula o. g. život, rad i prilike Pravoslavnih i Muslimana od okupacije do danas, donosi slijedeću izjavu: lnteresi i težnje Muslimana. i Pravoslavnih u Bosni i Hercegovini istovjetne su. Dosadašnja poćijepanost i megjusobne razmirice poticale su nešto zbog predrasuda i hrgjavoga shvaćanja svojih interesa. Pošto bi nam nastavak ovakovog rada donio za kratko vrijeme neminovnu propast, stupamo u zajednički rad i borbu kidajući za uvijek sa separatizmom i predrasudama.f Program našega rada baziraće na resoluciji bos.-herc. akad. omladine od 19. juna 1906. �364 B E H AR Sva naša politička i ekonomska pitanja, a naročito agrarno pitanje, koje je ođ uvijek bilo kamen spoticanja u našem zajedničkom radu, odlučujemo, da ih sami u sporazumu, bratski i pravedno riješimo bez ikakva uticaja vlasti. Sav dosadaŠnji bratoubilački rad s jedne i s druge strane, a naročito u posljednje vrijeme učestana razoravanja i paljevine aginskih imanja najoŠtrije osugjujemo, jer to nas vodi u propast. Iznoseći ovo u javnost, stavljamo na srce svim patriotama, da ovu našu odluku prihvate i u njenom pravcu živo porade, kako bi nas što prije ogrijalo sunce slobode.* Eto to je izjava, za koju vele, da se je našlo i nekoliko muslimanskih mladića da je potpišu, što mi — opetujemo — nikako ne vjerujemo. Ko će pametan i razuman moći vjerovati, da ima i jedan Musliman, koji bi htio javno izjaviti, da su „težnje Muslimana i pravoslavnih u Bosni i Hercegovini istovjetne, i koji bi Musiiman htio uzeti za temelj svoga rada resoluciju od 19. juna, kojom se traži revizija berlinskoga ugovora? Kakve su i koje su to težnje, što su istovjetne Muslimanima i pravoslavnima? Zar ta naša „zlatna“ mlade?, koja se tako visoko diže i traži reviziju berlinskog ugovora, ne zna, kakve su težnje pravoslavnih? Zar oni ne znaju, što znači ideja srpstva, koja je svakom pravoslavnom nada sve sveta? A ta je ideja diametralno oprečna našim muslimanskim interesima. „Dosadanjoj pocjepkanosti i megjusobnim razmiricama" — kako misli omladina — nijesu uzrok predrasude i hrgjavo shvaćanje svojih interesa, nego uzrok su tomu historičke uspomene i politički dogogjaji, te naše današnje i konačne težnje i težnje pravoslavnih. Govorimo iskreno! Šta može biti konačni cilj i svrha srpstva kao ideje, ako ne oslobogjenje i ujedinjenje svih zemalja i plemena za koje Srbi drže, da su srpske? Nije li to vajkadašnja težnja Srba; nije li za to ustanak pod Crnim Gjorgjem, ne hvastaju li se Srbi, da je i nevesinjska puška pukla utu svrhu? A može li to biti težnja i cilj bosansko-hercegovačkih Muslimana? Bog sačuvaj! Kad smo već jednom otrgnuti od onoga, koji nas je izveo na put spasa (hidajeta) i u čije smo ruke kroz četiri stoljeća polagali sve svoje nade i želje, ne ćemo dozvoliti, da se na tugji račun, a na našu propast utiru putevi za kojekakve utopističke ideje. Nije naš svijet tako zaostao, a da ne bi mogao shvatiti, kuda to cilja uza sve rodoljubne i patetične fraze. Zar misli „zlatna" omladina, da će za njima islamski svijet nagrnuti, pa makar ga oni vodili i u ponor, samo ako upotrijebe koju bombastičnu frazu protiv uprave i jezuitske propagande? Jest, i mi i svaki razborit Musliman osudit će i pritužit će se protiv svega, što nam je krivo i nepravo; tražit ćemo i borit ćemo se svim dopuštenim i zakonitim sredstvima za očuvanje i održanje našega prava imašega vn položaja, ali nećemo dopustiti, da u ovoj borbi za drugoga igramo ulogu Curtiusa. „Pošto bi nam — veli mladež dalje u svojoj iz. javi — nastavak ovakovog rada donio za kratko vri. jeme neminovnu propast, stupamo u zajednički rad i borbu, kidajući za uvijek sa separatizmom i predrasudama. Program našega rada bazirat će na rezoluciii bos.-herceg. akademske omladine od 19. juna 1906.“ Kakovu borbu i protiv koga misli naša „zlatna“ mladež? U čemu će se sastojati ta borba? Tražiti reviziju berlinskoga ugovora, je li? Kada u svoj svojoj ozbiljnoj pozi ne bi ovi najnoviji rezolucionaši bili smiješni, mi bi morali teško uzdahnuti, pa makar da je to potpisao i samo jedan muslimanski mladić, koji nije nikada ni škole vidio, a kamo Ii onaj, koji se hvali akademskom naobrazbom. I opet • pitamo, šta oni misle pod tom revizijom berlinskoga ugovora i pravilnim riješenjem državo-pravnoga položaja naše zemlje?- SmiješnQst je to i komendijaštvo, da mu para nema, a — da se najblaže izrazimo — preuzetno je stavljati to još na srce svim patriotama, „da prihvate tu odluku i živo porade u njezinom pravcu, kako bi nas što prije ogrijalo sunce slobode.“ Kakva je to sloboda i odakle će to sunce sinuti? To se „zlatna" mladež nije ufala kazati, jer zna, da bi cijeli muslimanski narod Bosne i Hercegovine, ako ne bi moglo biti drukčije, pokrio svojim tjelesima puteve, otkuda ta sloboda dolazi. Jer i šta ima drugo da znači „revizija berlinskoga ugovora i pravilno riješenje državno pravnoga pitanja naše zemlje*, ako ne samoupravu ili pripojenje „slobodnim" srpskim državama? Za što nijesu ti vajni muslimanski omladinci pitali svoje pravoslavne kolege, ne misle li svi jednako na dlaku ovako? Pa? Misle li oni, da ima i jedan pošten Musliman, koji bi na to pristao i to potpisao? Neka se ti mladići, ako ima koji, da je potpisao to, usude izjaviti tu svoju odluku najbližoj svojoj rodbini ili svojim roditeljima, pa će vidjeti sa kakovim će ih prezirom odbiti. Nije li to dakle preuzetno i drzovito pozivati cijeli islamski narod, da sam sebi potpiše smrtnu osudu? Ili misle mladići, da će naš svijet zavarati frazama, da oni „najoštrije osugjuju razoravanje i paljevine aginskih imanja?" To su samo fraze, izbačene nesvjesno ili za opsjenu prostote. Nesvjesno je, ako su oni zbilja tako naivni, te misle, da ima i jedan pravoslavni u cijeloj Bosni i Hercegovini, koji bi iskreno i iz dna duše osugjivao današnji pokret pravoslavnih „kmetova", njihova nasilja i nasrtavanja na aginske čardakove i njihova imanja? Gdje su oni čuli i čitali, da su srpski prvaci ili njihova štavnpa ozbiljno i otvoreno ustali protiv ovih nasilja? Zar oni ne znaju, da je baš srpsko novinstvo, razne brošure i inaka propaganda i dovela današnje stanje? Nesvjesno je i nepromišljeno izbačena fraza, da „sva naša po- �vn B E H AR utička i ekonomska pitanja a naročito agrarno pitanje, koj’e je od uvijek bilo kamen spoticanja u našem radu, odlučujemo, da ih sami u sporazumu bratski i pravedno riješimo bez ikakva uticaja vlasti." j e b to naivnost ili opsjenjivanje? Za što nijesu najprije pitaii svoju pravoslavnu braću, šta oni razumijevaju pod tim pravednim riješenjem agrarnog pitanja? .Svć srpske knjige, f,b.rPŠurB.(4-novine, koje se bave tim pitanjem, stoje na tome stanovištu, da je zemljovlasnički posjed nepravedan i nezakonit, da je to zemljište prvobitno bilo wkmetovsko“ i da ga njima bez okolišanja i ikakve odštete treba i povratiti. Zar našoj mladeži nije poznato, da od okupacije, pa do danas Srbi kao najveću slabost i pogrešku današnje uprave nalaze baš u tome, što nije riješila agrarno pitanje,oduzevši zemljišta zemljovlasnicima? I u samoj rezoluciji, za koju se ne stide pisati neke novine, da 365 je je usvojila i islamska omladina, stoji, „da se je austro-ugarska monarhija pokazala nesposobnom za izvršenje eyropejskih mandata, jer nije riješila još agramo pitanje." Pa i tako ta vajna mladež traži, da se to pitanje riješi bez ikakva uticaja vlasti. Bože nas sačuvaj i kad bi došlo do rješavanja ovoga pitanja, da se ono riješi bez utjecaja vlasti! Kad bi se pripustilo, da' to riješimo mi megju se,vidila bi ta naša omladinadokle bismo dotjerali. Mi stojimo na stanovištu, da jeto naša potpuna vlasnost sa svima pravima, koja otuda izviru i da se to nama ne može oduzeti, nego samo s našom voljom i zakonitim putem, dočim svi Srbi, kako rekosmo, stoje na skroz protivnom stanovištu. Ako to naša mladež ne zna i ako je zavedena, mi joj opraštamo, a ako zna, te usprkos tome javnosti siplje !ug u oči, onda je mi prepuštamo sudu te javnosti, koja će joj i znati, dogje li do potrebe dolično odgovoriti. LISTAK. Književnost. „Osvajanje C arigrada“. Napisao Ahimd Muhtar paša Brigadir. S turskoga preveo: Aleksa J. PopovićSarajlija s naslovnom slikom osvojioca. Štamparija Riste J. Savića a izdanje knjižarnice Mihajla Milanovića u Sarajevu. Cijena 3 K 60 h. Pod gornjim naslovom niče ovih dana u nas prevod remek-djela Ahmed Muhtar pašina „FethiDželili Kostantinijje". Ali prije nego li bar letimično pregledarao sadržaj knjige, pogledajmo još jedanput u naslov i zapitajmo: što tamo u naslovu stoji riječ „osvajanje", a ne „osvojenje" ? Odmah na prvoj strani knjige vidimo riječ „nebesnim znacima' (da je Carigrad bio po nekim „nebesnira znacima" „od pojave islamskih vladalaca (viadara) zenica (zjenica) njihova oka“). U originalu stoji: „išarati kudsijje uzerina thli muddet mulukji islamijjenun matmahi-nazari olagelmiš bulunan šehr.. Po mom mišljenju riječ Jšarati kudsijje' ne može se prevesti sa „nebesni znaci", niti je „matmahi-nazar zjenica u oku, nego je ono mjesto ili stvar u što se oči upru, na narodnu rekavši, što se „drži na oku ^ Na str. 15. vidimo opet riječ „nebesnom pomoću („savremeni astronomi nagagjaše, da će se sedmi turski padišah nebesnom pomoću po cijelom svijetu proslaviti"). U originalu stoji (str. 10. stup. II.): „Bejnelislam beš ve jedi adedlerinun kudsijjeti..." Kako rekoh „kudsijjet“ nije „nebesno*, niti je pravo : „sedmi tu rsk i padišah“. Ovo je sve malenkost pri onome što vidimo na dvadesetoj strani. Tamo stoji doslovce ovo: mU kuranu Muhamed pejgamber veli ovo: Osvojitelj Carigrada biće pravovjerni vladalac, vladalac pravde i mira, a njegova vojska pokazaće se dostojnom svoga imena i ponosa. On će biti veliki pobjeditelj Grčkih zemalja i gospodar zemnog mira. „Ovu rečenicu kurđnsku Turci još i danas sa najvećim ponosom čitajuJ U originalu (str. 14-15.) stoji: L-l I j t Jllc- ,jo lib-JL <X* (_£ L j j j r 'l- 'V I jj'l IJ * jlUl—-*«JijrV JS. »ol •j|jj y jVjt jUl» »LJlj JLij *3^ JJj*~ « jV jl.X i> - dU ii— J l* jU> xf-jUaJL- ^ j U j • 3 y? ^ j L'j J«Dakle, kako vidimo iz originala, gornji citat iz Popovića prevoda sasvim je kriv. Šta Više, izreka .<(zaista će se osvojiti Carigrad ...) jest samo hadis, a ne nikada Kur-an. Popović, „kao dobar poznavalac turskog jezikau (?) morao bi znati razlikovati hadis od Kur-ana i ne podmetati da ima u Kur-anu nešto, što nema, jer to je uvreda za sve Muslimane na svijetu. još je veća uvreda, što kaže, da „u kuranu Muhamed pejgamber veli ovo. . .“ Zar je Kur-an (a. š.) djelo Muhamed pejgamberovo ? Zar mu je on autor? Zar nije Kur-an Božija knjiga ? .... O, ovaku glupost može napisati samo stvorenje koje ne zna šta je Kur-an, niti koje je ikad vidjelo život jednog muslimana jpo propisima Kur-anskim. Sve da na§ nije ni nazvao „muhamedancimau str. 92., svetački rad našeg devletlija s. a. v. s. „proročanstvomu str. 90. i t. d. ne možemo preporučiti ovog prevoda čitateljima, jer je odviše neispravan, �366 B E H AR kmjav, upravo banalan. Jezik ne valja ni čem, a prevod je kriv ne samo pojedinih riječi, nego i cijelih rečenica. Koliko je opet ispušćato u prevodu. sviedoče nam najbolje same knjige: u Popovica je 23ostrana, na osmini, po jedan stupac na stranici, a u Ahmed Muhtar paše 306 strana na četvrtini, a po dva stupca na stranici. Koliko je ovim prevodom stradalo Muhtar pašino djelo, može se samo vidjeti kad se knjige sravne, a siguran sam, da mu ovaj prevod njegova remek-djela neće ni iz daleka poslužiti veličini njegova imena. Semsuddin. „Marko Kraljević i Gjerzelez AHja“. Fragmenat narodne pjesme. Dopjevao ga Josip Milaković. Sarajevo. Zemaljska štamparija 1906. Cijena? Primili smo na prikaz separatni otisak iz „Školskog Vjesnika" pod gomjim naslovom na sedam stranica. Ali djelo i ako je malehno, lijepo je, te se može preporučiti, naročito pak, kad uzmemo u obzir, da pred bujicom modernizma ginu sve tradicionalnosti, pa i narodne Diesme — duša narodna. Stoga, da ne propadne jedan ulomak pjesme o Gjerzelez Aliji i Kraljeviću Marku, jer se vidi u njemu „vrlo lijep etički momenat", koji „tek može uzgojno da utječe na šire slojeve naroda, do kojih još nije doprla knjiga prosvjetnica", dao 5e je na trudan posao pjesnik g. Milaković i dopjevao ovu kmjavu pjesmu čisto na narodnu. Istina, u 9. broju H. god. „Behara" zabilježena je pjesma „Gjerzelez Alija i Kraljević Marko", kao cijela, a govori o pobratimstvu njihovu, nu fragmentu pjesme, koju je dopjevao Milaković, a štampana" je u HOrmanovim narodliim muslimanskim pjesmama (knjiga I., strana 583—565.), nije slična ni u čemu više, do li u svršetku. Ovaj je fragmenat zanimljiviji od pjesme u „Beharu“, jer govori o tome, kako se bratime dva „jednaka“ junaka, pošto se upoznadu, nosivši se prije toga ------- — „šest ravnih sahata“, dok su A liju... „pjene zauzele A Marka su mutne i krvave“. Pa ipak, kao da ih pjesma jednakim ne prikazuje ? ... K. Male priče i dosjetke za muslimansku mladež. Skupio i napisao Murat Hajrović, mualim u Bihaću. Cijena 50 helera. Sarajevo. Tisak i naklada islamske dioničke štamparije 1906. Primismo na prikaz knjigu pod gornjim naslovom, u kojoj se sadržaje dvadesetipet omanjih pripovijedaka na 44 stranice. Sve ove pričice poznate su našim čitateljima iz prijašnjih godina „Behara“, a biće da su se neke mnogom duboko zasjekle u pamet, kao „Tevećul" „Sabur“, „Mudra osuda“, „Zavidnost" i t. d. Knjiga je valjano opremljena, te se može lijepo, a našoj mladeži naročito preporučiti. Opaža se bugjenje svijesti i volje za čitanjem kod našeg naroda, naročito mlagje generacije, pa ne bi sgoreg bilo, kad bi se ove i ovakve u islamskom duhu pisate knjige čitale i po mogućnosti što većma zamjenivale sa stranim knjigama, koje više puta pogubno djeluju na čitatelja. U ovom pogledu zaslužna je vrlo islamska štamparija što je uzela u svoju nakladu ovako jedno djelo. vn Knjiga se dobiva $amo u knjižari braće Bašagića Sarajevu. Razne bilješke. Misirski novinar u Japanu. Ali Ahmed elDžerdžavi, izdavatelj lista „El-Iršad“, što izlazi u Kahiri otputovaoje ovihdana ujapan, daprisustvuje kongresu za proučavanje vjera, a pri svom polasku objelodanio je ovaj proglas: Citao sam božije riječi: „ko u božije ime pogje na put, naći će mnoga mjesta plodna za širenje prave vjere kao i blagostanje; a ko ostavi svoj dom u ime Boga i božijeg Poslanika, pa ga na tom putu. zateče smrt, Bog će ga za to nagraditi... Isto sam tako čitao pejgamberove rijieči; „Sva su djela onako, kako se ona naume, a svaki čovjek dobiva ono, što je naumio: ako izagje na put u ime božije i njegova Poslanika, onda će mu nj'egov put prema tome i biti, a ako pogje radi ovoga svijeta, da u tom pogledu nešto steče, onda će mu tako i biti.“ Takogjer sam čitao još pjesnikove riječ: (Svako ima svoju svrhu, za kojom teži, da je postigne a svaki slobodan čovjek teži za onim što je plemenito i uzvišeno). Za tim sam pogledao u one misije, što putuju u Japan, nežaleći ostaviti svoju rodbinu, prijatelje i zavičaj, pa prevaliti tako velike puteve, da prisustvuju onom vjerskom kongresu, što će se sastati u Mikadovoj prijestdnici, te i ja rekoh svojoj devi: Naprijed! Jest, ja se rastajem s tobom, dragi zavičaju, ali ne zato, da sam se na te rasrdio. Ja se praštam s vama, moji mili i dragi, ali ne tako, kao da sam vas iz svoga srca izbrisao. Mene vode razlozi, koji vode mnoge ljude, pa makar taj put i opasan bio. Ja vidim ljude, gdje se penju u zrakoplovima, da stoje megju nebom i zemljom, a zrak im je uz sve to kao mehka postelja; vidim druge, gdje obilaze najopasnija mjesta, puna lavova i druge zvjeradi, gdje ne raste ni trnje, a kamo li žito, izvrgavaju se sunčanoj žegi, kao usijanoj peći i studeni, koja ti kožu reže. Jest, svi ti ljudi obilaze istokom i zapadom idu na hladne polove, pri ^vemu tomu trpe tolike poteškoće i nezgode, a sve to čine samo da otkriju koji novi kraj svomu narodu i unesu u njega svoju civilizaciju. Sve je to — tako mi Boga — u meni pobudilo uvjerenje, da sam ja sada dužan, da učinim sebi sve pteškoće iahkim, da se i ja pridružim tim misijama, što putuju u Japan i prevalim te daleke puteve, pa da učinim u ime božije onoliko, koliko mogu. Misirski Muslime, čitao sam u novinama vijest, da se sastaje vjerski kongres u najdaljem kraju svijeta, gdje živi narod od pedeset milijuna duša, koje obožavaju nešto osim Boga, što im ne donosi ni koristi ni štete, ali su se kulturno podigli do takovog stepena, do kojega nije došao ni jedan drugi narod. Ja sam na to fražio sebi druga izmegju misirskih Muslimana, kojega bih pratio na ovom putu i bio mu vjeran sluga, da ga poslušam, kad mi što naredi ili zabrani, pa makar mi to do plača i nesanice dojadilo. Kada se ova moja ljubav za tom idejom rasplamtila i kada je nestrpljivost prevršila mjeru, nenalazeći još �\ vn B E H AR uvijek takovog druga., molio sam Svemogućega Boga, Ha mi ne uskrati tu milost, pa makar mi taj drug bio j iz najdaljeg kraja svijeta. Hvala Bogu, On mi je dao dva druga, koji nijesu sinovi Misira i koje ja nijesam nikada u svomu životu vidio: jedan je od njih glasoviti nobožni tuniški alim, koji na svakom koraku traži, da iasluži božiju milost, i koji putuje u Njegovo ime, a drugi je poznati učenjak Sejh Ahmed Musa Misirlija, jmam velike džamije u Kalkuti i pisac onih mnogih članaka u „El-Iršadu“. Sutra u petak*) rastajem se sa svojim zavičajem da pogjem u Tunis po svoga druga, što mi ga je Bog odabrao izmegju pet milijona Muslimana, kojima vlada Francuska. Dok se sastanemo, krenućemo obadva zajedno u Kalkutu, da uzmemo našega trećega druga, što ga je Bog .odabrap izmegju osamdeset, milijona Muslimana, kojima vlada Engleska.' Tada će sesaštati dvojica sa svojim trećim drugom, kojega je Bog odabrao izmegju deset milijona misirskih Muslimana. Kako je uzvišen savez ovih složnih drugovai 1,j'i i * j l —>i A>j l (Uzmi me za ruku, jer megju nama ima srodstvo i to u vjeri, ostavljanju zavičaja i u uzvišenoj zadaći.) Neka je na znanje svima mojim zemljacima, naročito pretplatnicima mojega lista, da ja za ovaj svoj put ne tražim nikakve materijalne ni moralne pomoći. Sve ću ja ovo obaviti na svoj trošak, ne ću primiti ni od koga bilo kakva novčanog prinosa i ako je ko god htio što god poslati, to mu ja unaprijed povraćam, zahvaljujući mu se na njegovoj plemenitoj namjeri, a ne na tomu daru, što ga je mislio poslati. Bože, mi putujemo u Tvoje ime, da širimc tvoju pravu vjeru, vjeru razuma, vjeru istine, pa nas T uputi kako ćemo iznijeti jasne dokaze i otvori narodu oči, da ga izvedeš iz tmine na svjetlost! Olaksaj nam svaku poteškoću i pomozi nam, da sretno završimo svoja djela. Ti si Svemoguć! Vodovod Ajni Zubejde. U Mekku je doveden vodovod sa vrela Ajni Zubejde, koje je udaljeno od Mekke 18 km. Ovaj je vodovod u zadnje vrijeme oharabio, pa je Njegovo Veličanstvo halifa izdao iradu, da se taj vodovod popravi dobrovoljnim prinosima (ianom), u koje je Njegovo Veličanstvo odmah doprinijelo 2000 osmanlijskih lira. Ta je svota zajedno sa još 3000 lira, koje su pale u prvim danima sakupljanja, otposlana hidžaskom valiji, kojemu je naloženo da radnje odmah otpočne. Iz ove iane nabaviće se u Janbeul-Bahru stroj za destiliranje morske vode, da se tako olakša hadžijama boravak na tom mjestu, gdje do sada nije bilo pitke vode. Mualimski sastana U ovom mjesecu sastat će se mualimi mekteba u kazanskoj guberniji u Rusiji, da vijećaju o nastavnom planu u mektebima, a naročito o reformi vjerskih nastavnih knjiga. P o zaključku lista. Revizija berlinskog ugovora.= I potrese se carski Beč ,i zadrhta Evropa, a stara Vindobona ne zapamti silnijeg i zamašnijeg skupa *) t j. 29. juna 1906. 367 poslije godine 1815.1 A nije ni šala! Sastalo se nekoliko stotina sve po izbor — mladića od dvadeset godina, a megju njima star-mali „Grga od Kordona". Skup je to, koji će jednim mahom da preokrene i preobrazi političko i geografsko lice stare kahpije Evrope, koja sa sviir svojim diplomatskim patuljcima a la Bismarck, Solisbury, Gorčakov i Andrassy nije mogla ni znala upraviti ni sa jednim malim komadićem svoga kontinenta, našom „bijednom i napaćenom domovinom* — Bosnom i Hercegovinom. Ti diplomatski pigmeji sastali se prije dvadeset i osam godina na veliko vijeće u Berlinu i nakon jednomjesečnog mudrovanja, ne znadoše ništa pametnije odrediti, nego da našu domaju predaju jednoj svojoj drugarici, koja eto „za dvadeset i osam godina pokaza svu svoju nemoć za izvršenje toga mandata, jer još nije bila u stanju riješiti agrarno pitanje" i — izkoreniti Turke! Ova „nesposobnost* evropske mandatarice — bezbeli — još se većom lsp^stavlja, kad se uzme u obzir, šta su druge „velesile" megjutim u istome razmaku vremena počinile. Kako su one to pitanje lijepo i jednostavno riješile! Na prosto Turcima oduzeli ono zemlje, koju su oni va vremja ono i tako mačem oteli jadnoj raji, i onda ih, što senije dalo pokrstiti, protjerali u Aziju. Nije li to jednostavno? Pa kod nas nema drugih sloboština kao drugdje i zato jesve mrtvo, monotono, dok su sena primjer tamo negdje blizu nas u zdravlju tih sloboština, kroz pedeset godina izmijenile dvije dinastije, a došlo i palo preko sedamdeset ministarstva. A tek sloboda štampe! Dok ovdje nemilosrdni cenzor guši i najmanji slobodniji poklik, onamo je ona na takovoj vislni, da bi teško bilo naći čovjeka od jdvnosti, koji niie nazvan lopovom i nitkovom. Pa da to nije lijepo? A kamo druge sloboštine? Kamo ajdukovanje, koje je davalo toliko impulsa'našoj narodnoj pjesmi? Danas se junaci te pjesme i narodne fantazije moraju baviti plugom i motikom, da „svojom rukom i svojim žuIjevima izdržavaju jednu klasu, koja ništa ne radi, ništa ne misli i nikome nije od koristi, pa ni samoj sebi“. A to mora da boli, teško boli svakog dobrog patriotu i zato je eto sazvan veliki skup, da tome potraži lijeka. Našao se tu i „Grga od Kordona", dijete sa hrvatske krajine, koji je od „najvernijeg Gerge“ i prvog pouzdanika Ante Starčevića, postao preko noći najveći Srbo-hrvat ili hrvato-srbin slavenskog juga. Ali, šalu na stranu! — stvar je ozbiljna, radi se o našoj koži. Tako? Baš tako. „Skup“ je zaključijo, da se obrati „na vlasti podpisateljice" za — ni manje ni više, jiego — za „reviziju berlinskog ugovora“, po kojoj bi se „pravilno riješilo državopravno pitanje naše zemlje": Ne svigja Vam se? Vjerujem, ali „skup“ je tako „zaključio". Bi, pa bi. Samo šteta, što su se našim novim diplomatskim predhodnicama �B E H AR 368 sa Gergom na čelu potkrale dvije male pogreške. Prva je pogreška, što se obraćaju na „vlasti potpisateljice", biva one iste vlasti, koje su pred dvadeset i osam godina počinile onu budalaštinu, i Jcoja im se tada mogla oprostiti, jer u to vrijeme nijesu na evropskom političkom nebu sjale diplomatske prethodnice ž la Tuškan kao sada. Mrve je manja pogreška ta, što bi se naši diplomati našli u maloj neprilici, kad bi ih koji stari diplomatski lisac upitao za punomoć, u ime koga oni govore. To su vidite zaboravili, ali — Bože dragi — errare humanum est, Ijudsko je griješiti. To je donapokon nuzgredna stvar, glavno je „revizija berlinskog ugovora", pa ako ga ne znale „vlasti potpisateljice* revidirati, — „skup“ je tu, koji VH će da to učini. A nije to tako ni teško: Ivan je granica Koješta! Kohimbovo jaje... A rezultat svega toga? Parturiunt montes nascitur ridiculus — Grga. Poruke uredništva. Nedimu. Radi nagomilana gradiva nijesmo mogli donijeti Vašega drugoga članka. M. K. u M. Niti ovo, što nam sada poslaste, ne možemo donijeti u našem listu, jer nijesmo radi upuštati se u lične zadjevice Abdulhaku u B. Pismo smo primili. Za koji dan ćete ono dohiti, dok nama stigne. H. M. R. u B. Adresa je „Iršada*: Journal „Irchad8 Bacu (Russie). Urednik je Ahmedbeg Agaev. Vlasnik: Adem aga Mešić.______ ._______________Odgovorni urednik: H. M. Džemaluddin ČauSević. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. S a l i m : ---------' ---------- ------- ■ == H id žask a ž eljezn ica ..Hamidijja". (Prigodom otvorer.ja pruge Šam-Tebuk.) eć je prošlo trideset godina, kako je 1. sep- novan vrhovni mjernik, koji je s početka sjedio u tembra u islamskom svijetu svečan dan, Carigradu, a vrhovna administrativna i vojnička vlast jer je toga dana stupio na prijestolje slav- bude predana muširu Ćazim paši sa sjedištem u nih Ali Osmana Njegovo Veličanstvo sultan Damasku. Abdul-Hamid II. i postao halifom svih MuslimanaSa radnjama se ozbiljno započelo u maju 1901. na svijetu. godine, a već do tri i po godine mogla se svečanim Kada se pred pet gođma ovaj svečani dan po načinom na onaj isti, svečani dan, džulusi humajun, dvadeset i peti put obnovio, trebalo je, da se on otvoriti prva trećina ove orijaške pruge, o čemu je kakvim neprolaznim spomenikom čitavu islamskomu „Behar“ u ovomu istomu broju od pete godine svoje svijetu u pameti ostavi. I u proslavu toga svečanoga čitatelje opšimo izvjestio i iznio pred njih takogjer dana najavi Previšnja irada halifina gradnju velike kartu čitave pmge. željezničke pruge u islamska sveta mjesta, a ta objava Požrtvovnošću islamskoga svijeta, koji je svojom bi primljena ne samo u carevini Njegova Veličanstva, ianom skoro sve troškove podmirio, velikom potponego u čitavom islamskom svijetu sa još ovdje ne- r6m, koju je gradnja ove željeznice dobila od carskočuvenim oduševljenjem. Koliko bijaše to oduševljenje turskih četa pod upravom energičnog i neumornog u islamskomu svijetu, toliko se opet ovo islamsko mušira Ćazim paše, pa onda valjanom i opreznom poduzeće gledalo u Evropi prijekim okom, mnogi je upravom dobrih mjernika, dovršen je na toj svetoj mislio, da se to veliko djelo neće nikada ni izvesti. pruzi toliki tehnički rad, da se Turska može njime Ali se prevariše! punim pravom ponositi. Naravno da za ovo veliko Na prvi poziv stigoše sa svih strana islamskoga vjersko i kulturno djelo duguje zahvalnost čitav islamsvijeta dobrovoljni prinosi; velike svote poslaše Mu- ski svijet u prvom redu njegovu začetniku i pokroslimani iz Indije, Kine, sa malajskih otoka, sa svih vitelju, svojemu ljubljenome halifi. Pa napokon ovo krajeva islamskoga svijeta. Do nekoliko mjeseci iza je djelo tako veliko i važno za čitav Islam, da se ne objave mogaše se uzeti mjernici, sklopiti ugovori za može mjeriti ni s kakvim djelom ove vrsti iz svih liferovanja i započeti sa prvim radnjama. S početka pregjašnjih vjekova. se radilo sa pojedinim mjernicima i poduzetnicima u Na ovogodišnji džulusi humajun je otvoren svemalim prugama od 50 do 60.km, ali se brzo opazila čanim načinom od pruge Šam-Medina dio do Tebuka, potreba, da se poduzeće organizira, na što bude ime- toga mjesta,, što je odlikovano time, da je Alejhisela- * �vn B EH AR mova mubareć-noga na njegovo tlo stupila. Taj je dan u tomu, do sada zabačenomu, a sada na novo oživljelomu mjestu, u sredini vruće Arabije odjekivalo uz toplu molitvu čestitoga Osmanlije: wPadišahim čok jaša!“ vruća dova vatrenoga i ponositoga Beduina: „Allahu jansurus-Sultan!" Uz šenluke i druge ceremonije predao je halifin naročiti zastupnik Rahmi paša prometu na glavnoj pruzi od Šama do Tebuka 714 km. i čitavu sporednu prugu Hajfa-Der’a u duljini od 161 km. Osim toga su radnje dalje od Tebuka u sav mah otpočele sve do Medaini Saliha, gdje se svršava upravo hiljadu kilometara glavne pruge. Tako nije daleko dan, kada će ova kulturna tečevina prosijecati čitavu sjevernu Arabiju i njezine pustare, da olakša dužno posjećivanje najsvetijih islamskih mjesta na zemlji čitavu islamskomu svijetu. Na ovaj isti svečani dan objavilo je financijalno ravnateljstvo hidžaske željeznice svoj račun do konca jula p. st. t. j. do 13. augusta o. g., iz kojega se vidi, da je čitav prihod dotle bio 253,237.621 groš 28 para, a rashod 224,713.347 groša 261/* para, te po tomu je današnja raspolOživa gotovina 28,524.274 groša Ol1/, para. U prihodu osobito u oči pada, da je osobnim i teretnim prometom na do sada izgragjenoj pruzi zaragjeno 6,190.336 groša. Kada se dakle samo na jednom dijelu pruge, koji vodi skoro isključivo u pustaru i u manja beduinska mjesta, mogao postignuti ovakav uspjeh, kakva će zarada biti od ove žeIjeznice istom onda, kada bude pruga sasvim ili barem do Medine dogotevljena. Od rashoda*'je otišlo'.3,605.335 groša 18 para za sakupljanje prihojia, za plaće i nagrade, za kovanja medalja i druge sporedne troškove, a ostatak troškova od 221,108.012 groša 081/* para upotrebljen je za samu gradnju i nabavu strojeva i kola. Radnje su, kako je gore spomenuto napredovale u toliko, da je danas nakon pet godina u svemu u prometu 875 km. osim prilično odpočetih radnja dalje od Tebuka prema Medaini Salihu. Što na glavnoj, što na sporednoj pruzi, u svemu je napravljeno 2388 ćuprija i viadukta, od kojih je šest velikih gvozdenih mostova, dva duga po 40 m, a četiri po 100 110 m. Na pruzi do Hajfe ima sedam, a na glavnoj pruzi samo jedan tunel. U Hajfi, Der*i i Meanu je podignuta po jedna radionica, a na Kademi Šerifu, odakle počinje glavna pruga kod Šama gradi se velika radionica u kojoj će se moći izvoditi i najveći popravci na lokomotivama i vagonima. U sva tri ova mjesta, a 369 osim toga još u Ummanu i Mudevveri imaju zgrade za spravljanje lokomotiva, a u Hajfi još i za vagone. U Hajfi je velika zgrada na dva boja za prometno ravnateljstvo, a uz to velika stanica i stovarište za trgovačku robu, na ostalim mjestima, što manjih, što većih trideset i devet stanica sa ostalim zgradama, stovarištima, čatrnjama i drugim potrebama. Na čitavoj se pruzi upotrebljuje 55 što manjih, što većih Iokomotiva, tri putnička vagona I. razreda, šest II. razreda i dvadeset i jedan III. razreda, osim toga jedan džamija-vagon, koji je u carskoj ters’ani u Carigradu naročito za to sagragjen, da hadžije putem u njemu klanjaju, zatim jedan spavaći vagon sa četiri jataka, koji je takogjer u carigradskoj ters’ani napravljen, onda 547 što otvorenih, što zatvorenih teretnih vagona, 200 zeljezničkih kola za radnike i prevažanje pijeska, 25 direzina i dva vagona za vodu. Iz gornjih troškova nabavljeno je još, što nije upotrebljeno, 5000 tona traverzi i 11.000 tona šinja u vrijednosti od 97.240 osmanlijskih lira. Ako se to zajedno sa troškovima za lokomotive i vagone, koji se ne računaju u gradnju, a koji iznose 79.436 lira, odbije od sveukupnog rashoda, onda sveukupni trošak za gradnju ove djelomične pruge od 875 km iznosi 2,034.404 lire, dakle za svaki kilometar 2325 lira. Ali pošto je gradnja sporedne pruge do Hajfe biia skopčana sa mnogo većim tehničkim poteškoćama i po fomu skuplje stajala, to je izračunano, da na ovoj pruzi pada svaki kilometar 3803 lire troška, dočim je svaki kilometar glavne pruge do sada stajao samo 2023 lire. Treba još uzeti u obzir, da su u ovaj račun unešeni i troškovi što su do sada učinjeni ako radnja dalje od Tebuka do Medaini Saliha kao i gradnja luke u Hajfi, na kojoj su postavljene tračnice u duljini od 400 m. Toliko da se zna, koliko je do sada napredovala ova znamenita pruga, za koju smo i mi, bosanskohercegovački Muslimani, prema svojim silama doprinijeli svoj obol a sjetićemo je se sigurno još kojom lijepom prilikom, kako bi pokazali svoju Ijubav prema onim svetim mjestima. Na koncu neka nam je slobodno podnijeti na podnožje uzvišenoga halifina prijestolja svoje vruće podaničke želje i molitve, da pod moćnim pokroviteljstvom Njegova Veličanstva ova važna i za čitav islamski svijet tako potrebna inštitucija prema Njegovim očinskim željama bude na sreću i spas čitava ehli Islama čim prije dovršena i svojoj plemenitoj svrsi predana! �B E H AR 370 vn >/ Fadll K urtagić: ~ N em oj zdvajat. Jednom prijatelju.— Oh teško je. teško mi pri du ši. . . Ne kazujem nikom tuge svoje Njezin dom je tužno srce moje. to li po tvom vazda vedrom čelu •Naborane stoje sada pruge? Što me gledaš okom smrknutijem I punijem neke tajne tuge? Što stisnute tvoje usne blijede Katkad drhtnu, a uzdasi slijede? Veliš na to: „Stišću mi se grudi I od briga tijelo mi se suši; Suze same na oči mi mfle, Mehtued Kozo: — — Nemoj zdvajat, prijatelju dragi, Baci brige, što te muče sada, Jer zapamti: kad najviše grmi, Ponajmanje tada kiše pada. Neće tvoje srce vazda ginut, Bog će pomoć, sunce će ti sinut. ..... —- — T je le sn a i d u še v n a ljep ota. 'zgoj pretežno je uzgoj tjelesni. Ko je u tjelesnom dravlje je najveće blago ovoga svijeta — veli uzgoju zanemaren u mladosti, taj sigurno osjeća hrnarodna poslovica, a mi ćemo tu istinitu poslovicu malo opširnije da razjasnimo, gjave posljedice i neugodnosti kroz cijeli svoj život. Ako je čovjek kržljav i slabunjav, on je i duuzevši na oko ponajprije čovjeka kao najševno miitav, tmuran i nervozan; ne može mu se savršenije božije stvorenje, a za tim neke okolnosti, koje neposredno djeluju na tjelesni i duševni vidjeti razna licu one ?ive veselosti i vedrine kao u vitak njegov. zdrava čovjeka. Iz toga slijedi, da je tjelesno zdrav i Zamislimo čovjeka u prvo doba njegova života, potpuno razvijen čovjek u razumijevanju i pamćenju mnogo spretniji i sposobniji; njegovi su umni organi u najranijoj mladosti, dakle u djetinstvu, tada on u riormalnim prilikama pokazuje sve znakove života i sigurni, a moć .shvaćanja zdrava i temeljita. Baš ta osjećaja ljudskog, ali je ipak pored svega toga saokolnost je u općem uzgoju veoma važna činjenica, svim ovisan o milosti i volji roditelja — uzgajatelja koja s higijenskog i zdravstvenog gledišta tjelesni svojih; njemu je dakle neophodno nužna što brža i uzgoj najbolje preporuča — razumije se, ako nam izdašnija pomoć: svjesna i ozbiljna njega. Tako je je do toga u opće, da djeca budu potpuno razvijena, nježno i slabašno tijelo nevinčeta još prvih dana zdrava i napredna. svog života od naravi upućeno na tugje ruke — na Uz tjelesni uzgoj mora se osobito njegovati tugju pomoć. Ali ta uzgojna pomoć, koja mu tjelesnu intelektualni i moralni razvitak djeteta, jer to iziskuje i duševnu hranu pruža treba, da je nekako sistematski duh uzgoja, a to su — tako rekuć — i nerazlučivi uregjena, da se podaje nekim stalnim redom, a da faktori svjesnog i promišljenog uzgojnog rada. Tim se pri tomu opet ni uzgajatelj ne ogriješi o stanoviti valjanim radom treba da se pobugjuje, razvija i usazakon uzgoja i opću narav uzgajanika. Obzirom na vršuje tjelesna i duševna narav djeteta, da tako sve individualnost i prirogjena svojstva pojedinaca, treba skupa sačinjava neku suvislu cjelinu. Pošto je tjelesni da se čovjek u svojim tjelesnim i duševnim sposob- i duševni uzgoj tako intimno skopčan — stoje dakle nostima potpuno razvije, da tako postane umno i megjusobno u uzajamnom odnošaju — to se jedno moralno obrazovan član čovječijega društva, da bude bez drugoga za pravo ne može ni zamisliti. Pošto se pobožan, značajan i t. d., a to i jest glavna svrha tomu cjelokupnom uzgoju što veća pažnja posveti, racionalnog uzgoja. U ovakovim prilikama i u svakom to se prije i postigne svrha uzgoja i uzgojni cilj. slučaju ne smijemo megju tim nikada smetnuti s uma, Zanemari Ji se pak ma koja strana toga uzgojnog da su: umjerenost u jelu i odijelu, čistoća i zdrava rada, to je konačni rezultat manjkav i ne donosi žuhrana ponajglavniji uvjeti dobra zdravlja. gjena ploda. Mudri Latinac je rekao: „Samo u zdravu tijelu Svemu tomu kućni uzgoj je ponajglavniji faktor, je duša zdrava", a to je tako stalna i neoboriva is- on je kao neki stožer oko kojeg se kreće život čovjetina, da o tomu niko ne dvoji. S toga djetinji prvi čiji ili čvrsta i stalna podloga, na kojoj se osniva sav « �i vn B EH AR daljnj* ^ d nie80v > jednom riječju: kućnim uzgojem polaže se stalan temelj svemu daljnjemu obrazovanju. Kao §to mlada voćka, kad se oplemeni i racionalno uzgaja, dobije zamjeran rast i obilat rod ponese, isto tako i čovjek valjanim kućnim i školskim uzgojem postigne ponajprije onaj uzvišeni cilj, za koji je odregjen... 371 više iskustva i praktičnih načela, koja će ga voditi u ujegovom budućemu životu. Po ovom se vidi, da u lijepu tijelu nije uvijek duša lijepa. Neki su Ijudi ružne i neprijatne tjelesne vanjštine — antipatični, ali su svojim duhom i uljudbom, svojim uzornim životom'J plemenitošću kud i kamo Da budemo zdravi i krepki, moramo se čuvati natkrilili mnoge, koji se ističu i ponose svojom toi klonuti svega, što bi nam moglo zdravlju naškoditi božnjom ljepotom. Tako u povijesti nalazimo mnogo jer: dok je čovjek zdrav i voda mu je slatka! Ko znamenitih pedagoga i umnika, glasovitih vojskovogja, nije tjelesno zdrav, tomu bez sumnje manjkaju i du- stratega i državnika, koji uijesu bili osobite tjelesne ševne sposobnosti. — Još u staro doba imali su ljepote i izgleda, ali su za to svojim duhom i ustrajprosvijećeni narodi.. poimence Grci i Rimljani posebne nošću, svojim junačkim srcem i samoprijegorom stvar zavode i vježbališca — gimnazij, palestra — u kojima rali čudesa, preobrazili svijet i tako ostavili trajnu su uzgajali svoju mladež u tjelesnim i duševnim spo- spomen u narodu. Iz ovoga proizlazi, da u ružnu tijelu nije uvijek sobnostima. Sklad i suglasje izmegju tijela i duše bijaše najviši ideal njihova uzgoja. Ta praktična i duša ružna— Sve nam ovo govori, da je vanjska temeljita načela i dan danas gospoduju u javnom tjelesna Ijepota iluzorna, da ne vrijedi, ako s njom društvenom i socijalnom životu kulturnog svijeta. nije usko skopčana i duševna Ijepota. Ako je pak u lijepu tijelu i duša lijepa, to je Sav naš duševni rad: mišljenje, poimanje i pamćenie proizlazi iz našeg zdravlja. Ko je bolestan, taj je upravo dar božiji. Takovi su Ijudi presretni, oni su klonuo, sjetan i nezadovoljan. Sve rau je krivo, on općenito obljubljeni, njih svak štuje. Za njih je pripne mari ni za što. Kbd zdrava čovjeka naprotrv od- ravljeno odlično mjesto i na drugom boljem svijetu. razuje se neki ponos, duševno raspoloženje i z?.c ■ Dobar čovjek uvijek radi za dobrobit svoga naroda; voljstvo; horizont njegova oka je nepregledan, njemu napredak i narodno blagostanje jest kruna i vrhunac je ravno do m ora!. . . Iz toga se vidi, da zdravlje njegove sreće, njegovih ideala; to je njegov najviši neposredno utječe na tjelesni i duševni razvitak, o cilj. I njega strasti i požude sile na tjelesno uživanje, ali ih on kao gospodar svoga tijela i duše suzbija — čemu u mnogom ovisi i tjelesna Ijepota. ukroćuje. Nutarnja ljepota tijela po tom jest žestoka Ljepota tijela je prirogjena, ona se većinom borba sa osjetilima; borba dakle izmegju tijela i duše. baštini ili nasljeduje. Kao izvanjska Ijepota se brzo Ko radi načelno onako, kako mu glas razuma opaža, zaslijepi nas i očara svojom prirodom, svojim zapovijeda, taj je ćudoredno slobodan; on dakle nije sjajem i krasotom, te stiče priznanje hvalu i simpatiju. više slijepi rob svoje pohote i neobuzdane strasti.. Po tomu Ijepota je dragocjeno blago, jer čovjeka Duševna Ijepota ovisi o našoj volji, a može trajati više puta učini sretnim. Sirotu Ijepota udaje. Ali do smrti; pa i dalje, jer se uvijek pokazuje u našim ona je opet i prolazna — nestalna. Više puta djelima. Iskreni i pravi rodoljub neustrašivo brodi kroz čovjek od teške bolesti postane i ružan. A dogodi se i to, da zdrav i mlad čovjek nakon goleme i nena- Scilu i Karibdu, prolazi drumom, koji je posut trnjem dane nesreće i žalosti omršavi i oslabi, da ga je i kamenjem; on na tom putu drać i korov trijebi i teško prepoznati. .. Ljepota tijela po tomu nije ovisna iskorjenjuje, a mjesto te divljači na zapuštenoj po0 našoj volji i ne može se za navijek očuvati, premda Ijani pravi krasan cvijetnjak, te ga kiti i zasagjuje ružicama i drugim cvijećem. bi smo mi voljeli uvijek biti lijepi. Veliki umnik i patriota zadivljuje svijet svojim Ljepota tijela ovisi dakle najviše o samom zdravlju. Dušeyna ljepota je nutarnja; stiče se naukom djelima i produktima svoga veleuma, kojima se može 1 radom, a očituje se u nkšem znanju, vladanju i na ovome i na drugom svijetu podičiti i spasiti. Glas takovoga dobrotvora i rodoljuba pronosi se širom ponašanju, krijeposti, Ijubavi i nesebičnosti. Ima Ijudi, bijela svijeta; njegovo je ime ovjekovječeno. koji su potpuno razvijeni, zdravi i sasvim lijepi, ali A za to harno potomstvo takovom smrtniku su duševno skroz pokvareni — .nemoralni. Imena veliča slavno ime sa najvećim žarom sinovske ljubavi takovih individua sačuvala nam je historija zbog i gradi mu u svom srcu vječan spomenik, kojemu njihove velike raskalašenosti i razuzdana života, da ne može ništa nauditi ni bura ni oluja ni mržnja ni bi u njima i potomstvo moglo vidjeti zle primjere zloba ni opaka zavist Ijudska. pokvarenosti i demoralizacije, te da bi na taj način Ljepota duše po tomu je veća nego Ijepota tijelal znalo odlučiti dobro od zla; da pribere dakle što �BEH AR 372 vn LISTAK. Sjeđnice zem aljskog vakufskog povjerenstva. U prošlom zasjedanju zaključilo je zemaljsko vakufsko povjerenstvo, da njegove sjednice budu javne. Kako čujemo s pouzdane strane ovaj je zaključak odobren tako, da će od sada moći uz dozvolu predsjednika po desetak osoba prisustvovati ovim sjednicama, jer za širu publiku nijesu podesne prostorije vijećanja. Ovaj je zaključak tim važniji, što će moći i naši novinari prisustvovati i o tečaju rasprava svoje čitatelje obavijestiti, te će se viditi, kome je stalo do vakufa i islamskog interesa, ko umije i zna govoriti i zastupati te interese, ko li opet kao mumija šuti i tu sjedi samo da ispuni prazno mjesto i — na koncu primi dnevnice. Ne bi škodilo, kada bi i ulemamedžlis prešao iz one špilje u kakve pristojne prostorije, u kojima bi po katkad obdržavao javne sjednice, da se vidi jednom o čemu i taj visoki hejet sve vijeća, a — ništa ne radi. Književnost. Nagodba. Svi zakoni o nagodbi, koju s jedne strane kraljevina Ugarska, sjedinjena s Erdeljom, s druge strane kraljevine Hrvatska i Slavonija sklopiše za izravnanje postojavših izmegju njih državnih i financijalnih pitanja. Cijena 30. filira. U Zagrebu Gjuro Trpinac, knjižar jugoslavenske akademije. 1906. — Ko pošalje unaprijed 40 helera, dobiće ovu knjigu franko. Ova će knjižjca dobro doći osobito u današnje doba svakomu, ko nije upućen u odnošaje Hrvatske prema Ugarskoj, a to ga zanima. Sandžak — i opet je počeo izlaziti pod uredništvom starog urednika Ahmed Saib bega, koji je nakon obustave „Sandžaka" saragjivao kod „Šuraji Umeta*. Svoj istup iz uredništva Suraji Umeta i ponovno pokretanje Sandžaka Ahmed Saib beg opravdava time, što su izmegju njega i nekih pristaša mladoturske stranke, koji se kupe oko Šuraji Umeta nastale razmirice glede panislamizma i prijestolonasljedstva u Turskoj. Ahmed Saib beg polaže veliku važnost panislamismu i hoće, da i to bude u programu mladoturske stranke, dočim oni drugi to ispušćaju iz svog programa; Ahmed Saib beg traži uspostavu starog nasljednog reda na osmansko prijestolje, naime da prelazi carstvo sa oca na sina, a ne kao danas na najstarijeg člana porodice Ali Osman. Radi toga su se razišli i on ponovno pokreće svoj Sandžak. U prvom broju počimlje pisati odulju raspravu o panislamismu. Razne bilješke. Progon Muslimana u Bugarskoj. Rijetko kada dopiru u širu javnost sva ona nasilja i nepravde, koje čine Bugari i bugarska vlada Muslimanima, koji još zaostaše u toj vazalnoj kneževini. Tako 'od 42 džaVlasnik: Adem aga Mešić. mije, što su u Sofiji bile, sve su osim jedne porušenp ili u bugarske crkve pretvorene, a i onu jednu §t je do danas ostala hoće bugarska vlada, da pretvori u javnu banju, premda su svi službenici ove džamiie plaćeni iz hazinei hasse. Proganjanje Muslimana u Bugarskoj biva na razne načine, te im se podmeću i podbacuju sve moguće zabranjene stvari, samo da ih mogu progoniti i kazniti. I tako Muslimani kad usljed raznih globa i progona izgube svoje imanje prisiljeni su seliti u Tursku. U zadnje 'se vrijeme iselilo iz Sari Sahe i Vidina dvadeset i sedam familija sa 117 duša, samo da izbjegne progonima. U selu Baškioj seljaci su se dograbili muslimanskog mekteba a muslimanski prvaci Numan Dede i Derviš Jakub’ koji su se zbog toga pritužili, bili su napadnuti i’ teško izranjeni. Isto su tako u Burgasu isprebijali muslimanske radenike. U muslimanskomu selu ElmaDere ubacili su Bugari u muslimanske bunare svinjsko meso, a u korita lijevali svinjsku mast. U gradu Karlovi napastuju bugarski soldat« i prodiru u muslimanske hareme, a u oči ramazana provalili su soldati u banju i prisilili Muslimane, da goli izagju na izvan. Sve tužbe glede toga ostale su bez uspjeha. U istom grad i nabacali su Bugari svinjsko meso u džamiju, a kada je mujezin počeo na munari okujisati jaciju, zaprijetio mu je jedan bugarski major revolverom u ruci, da šuti, dok su serežani unišli u džamiju i utrnuli svjetlo. Isto su tako u Baškioju onečistili džamiju poderali sve Kur-ane i bacili u zahod. (Ruke im usahle i turska im sablja sudilal) Iza toga su u Ruščuku najljepše džamije Džami džedid i Bajrakli džamiju srušili i sa zemljom sravnili, a u selu Jankovu na džamijskoj avliji sagradili bugarsku školu. U Jenji Zagri gradska je općina prodala jedno muslimansko groblje za 1.350 franaka, u Vidinu na groblju sagradili bolnicu, a iskopane kosti pobacali na cestu. Barbari, tursko ih kopito pretrlo! Poruke uredništva. H. S. K. u B. Original je „Hiljada i jedne noći“ arapski, a ima više izdanja. Najpotpunije je carigradsko, iz kojega i mi prevagjamo. Možete ga i Vi Iahko naručiti iz Carigrada. Ima turski prijevod, ali nije posve tačan. Durendiš. Vaša najavljena radnja o reformi naše nastave dopada nam se u principu to jest prema onome, kako pišete, da ste je zasnovali. Biće tu i tamo po koja točka sa kojom se mi ne slažemo, ali Vi ćete nam dozvoliti prema onoj — „Neka se čuje i druga," da na koncu nadovežemo i mi naše primjedbe. Abdulhaku u B. Imate pravo. Pisati samo za cenzora, da on to svojom crvenom olovkom poresiđi, doista se ne isplati. Čekajte boljih vremena; govori se, da će naskoro izaći zakon o štampi, ali, ako je istinita ona, da kruška ne pada daleko od stabla, teško da ćemo time pokročiti naprijed. Selam. Odgovorni urednik: H. M. Džemaluddin Ćaušević. _ Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. �vn B EH AR 373 M. Ć. Ćatlć. - Ja n’jesam sanjar... Ja n’jesam sanjar, što u tihoj noći Po moru bl’jede mjesečine pliva, Hrleći carstvu svjetlosti i moći, Na svilnom mehkom oblačju da sniva Ružične sanke pramaljetne sreće, Kad slavulj pjeya i kad cvate cv’jeće. Ja n’jesam sanjar, na sunčanom traku Što zida sebi dvore od biljura; Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na lednom krilu silna yitla bura Ko svehli listak sa tanane grane, U mutnu jesen kad na zemlju pane. 0 davno, davno otrova mi grudi Cinička zbilja zemaljskog života, Davno me udes rastavio hudi Na koncu sed m e godine. Ovim se brojem svršava i sedma godina ašega „Behara", a time i ja prestajem biti odgovornim urednikom. Na mnogo sam strana „odgovoran". pa sam prinužden, da barem ovu „odgovornost" sa stbe skinem. Doduše drago mi je, da što bolje poslužim svojoj domovini, ali ne treba ni ja sam da tu uredničku čast uživam: neka to i drugi steku. Jednu godinu uregjivati list, nije Bog zna što, aii koliko sam mogao toliko sam i učinio. Nastojao sam, da sav sadržaj ovogodišnjeg „Behara" bude na korist Islama. Dalo bi se doduše još mnogo raspravljati i pisati o uregjenju naših mekteba i medresa, o osnivanju sirotišta, o drugim našim životnim potrebama, ali za ozbiljna i zrela posmatrača naših prilika, bilo je dosti toga i ove godine rečeno. U čitavu je radu bila mi vazda najbolja namjera, a kakav je uspjeh od toga rada, to je u Božijoj ruci. ČovjeK snuje, a Bog odregjuje. Za ovo kratko vrijeme stekao sam mnogo prijatelja i saradnika. Mnogi mi opet priznaše moj rad. Za to smatram svojom dužnošću, da im se sada, kada se povlačim, najljepše zahvalim, moleći ih, da ovo prijateljstvo i nadalje uzdrže. Svima prijateljima, koji pomagahu „Behar“ bilo moralno, bilo materijalno, želim svaku sreću i dobro i molim ih, da i nadalje ostanu „Beharu" vjerni i da ga potpomažu. „Behar će od sada uregjivati gosp. Šemsi beg Salihbegović, a time će se i turski dio „Behara“ dokinuti. Želeći novom uredniku najboli uspjeh u Od mojih milih; ah, ja sam sirota! Gle, moje lice — to je mrtva knjiga, A slova su joj — nevolja i briga! Ništa mi babo ostavio nije, U hladu da mi medom život sladi; Tužni se pjesnik sam na sebi grije I poput mrava radi, radi, radi. — Trošeći krvcu — snagu svoga duha, Da steče samo tvrdu koru kruha. Ja n’jesam sanjai^ na sunčanom traku Što zida sebi dvore od biljura; Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na lednom krilu silna vitla bura Ko svehli listak sa tanane grane, U mutnu jesen kad na zemlju pane. njegovu mučnom radu, završavam ovaj svoj oproštaj dovom: Bože, uzdrži moju muslimansku braću u megjusobnoj vjerskoj ljubavi! H. M. Džemaluddin Čaušević. Knjiga „Gazi Husrevbeg" može se odsele dobiti samo kod pisca Mehmeda Spahe u Sarajevu (okružni sud). Novci za kalendar ,,Mekteb“ neka se odsele ne šalju na uredništvo „Behara" nego na pisca H. M. Džemaluddin ef. Čauševića u Sarajevu (Talirevića ulica, broj 2). Pušite samo „Gajretov* cigarpapir, jer od tog ima „Gajret* 10°|0 prihoda. �^}L-I j~0 <—>$ � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1906 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1906 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID a07ce515-b445-483b-9f65-527995e39cd0