https://kolekcije.nub.ba/files/original/cf22fe96cff1c9ec5b73832db94903b0.pdf 2d6ea35905100bdf422170e40d63127c PDF Text Text c n ^ . Gođina V I. NAKLADOM: D E M AGE M E Š I ĆA. UREDIO: EDHEM MUL ABDI Ć 1905./6 SARflJEUO. lSLAMSKA DIONIČKA ŠTAMPARIJA(TI5KARA). f i- ■A- r �god . VI. BROJ 1 L is t z a z a b a v u i p o u k u 26. Safer 1323. ....... j " 1 SA E A JEY 0 ^ — ■ ~ | " 1. rna]a 1905. ~ r - - - — —- — ■— Naša zabava. 17. aprila 1905. god. r ' M r đavna ve<^ navjeŠćujemo ovu našu prvu za WA$ m jj bavu, odavna javljamo našim poštovanim ćitateljima i prijateljima našeg kulturnog i društvenog rada, da je mlada sarajevska 7 ^ is la m s k a inteligencija pregnula, da se i ona jedan put pojavi na otvorenu podiju, gdje se ogleda l f vještina, gdje se oćituje rad za socijalni život t sviju kulturnili naroda. I dočekasmo napokon taj • dan i provedosmo te večeri našu zabavu u množini svijeta a u žaru zanosa svog, jer na tu našu čast ođazva se elita naše inteligencije, naše aristokracije, a sve bijaše zanešeno našim krasnim slikama, našom pjesmom, našim produkcijama. da je tu nastavi, i ta mlada generacija još nije posve prekinula s tradicijom otaca, oua bi još i sad mogla u zanosu naše prošlosti latit se vranca od mejdana i bacit se niz kotare ravne, da osvjetla lice i sebi i rodu svom. Ali progjoše ona vremena i zamijeniše ib druga, u kojim treba da na drugom mjestu pokazujemo svoju moć, svoju ljubav za svoju čast i svoj rod, na drukčijem posve mjestu sad se ogleda naše junaštvo, naša slava i moć. Eto uprav za to se baš možda i otezalo s početkom naieg rada ove ruke, jer mnogi bijasmo u brizi: ne ćemo 1’ se ogriješit o naš glas, o naše ime viteško i junačko, kad se nagjemo mjesto ledine na daskama, mjesto luga I zaista bijaŠe već skrajuje vrijeme, da se i mi j gaja u četiri golema zida, u moru elpktrična svjetla, pred biljađom radoznalih očiju. Ali makar da u glavnom gradu naše domovine, islamska mlađež, današnja predstavnica našeg društvenog života, poka- nam nova vremena ne izbrusiše naslijegjene eneržije žemo da smo živi, da nešto znamo, umijemo, da i mi djedova naših, ostalo je ipak zrnce njeuo, iskra u smisla imamo za ono, što danas moderni svijet smatra pepelu, pa će upalit kad bilo i frcit plamen iz nje, ogledalom finoće, uglagjenosti, okretnosti, ljubavlju da pokaže svakom: ,,da još Bosna sokolova hrani, za plemenitom zabavom. Zakasnili smo nešto i lu kao đa joj ponos brani.“ I mi održasmo sjajnu zabavu, sjajnu i raskošnu i svagdje, ali uvijek nam se to oprašta, jer i ova mlađa naša goneracija, koja u dubravi i gaju prekide po svojoj spremi, krasnu po svojim produkcijama i svoju milozvučnu pjesmu i đogje na moderne daske, epohalnu po svojoj odličnoj posjeti. NaŠa mladež, �B EH AR 322 četrdeset do peđeset pionira, pokaza te večeri i skladne pjesme i majstorske deklamanje i vješte produkcije u ođigravanju znamenitih lica i značajeva. Sve je opčaralo i zanijelo otmjenu i ođličnu publiku. Pokušačemo da makar u blijedoj slici prikažemo tu našu krasnu večer r Izmegju 7l/s đo 8 sati ušlo je u veliku salu Društvenog Doma preko šest stotina osoba-i zauzelo sva mjesta. Moglo je biti preko stotinn osoba, što se vratilo, jer nije bilo više ni stajaćeg mjesta. Kad je u dvoranu ušao poglavica zemaljske vlade sa generalitetom, vojnička je muzika zasvirala carevku. Samu je zabavu otvorila po programu vojnićka muzika „Istočnom svetčanora uvertirom." Odmah iza tog pojavio se na bini naš pjesnik Sofvefbeg Bašagić i pozdravio publiku. On izreče ovaj P i o l o g : Stupamo na daske Thalijina hrama, Da nekakvu zrtvu i mi prinesemo Muzama; onako — kako umijemo: Sa jednom dramom, s vijencem pjesama — I to sve onako skromno prama nama. Gospodo moja, ne uzmite za zlo! Ako naŠa smjelost što vas iznenađi — Mi smo poietnici, — mi smo jako mladi. Vjerujte mi, đa je dovela nas amo Plemenita miso, da led probijamo. Ako n’jesmo kader ko što drugi mogu, Molim, nemojte nam zamjeriti sada, Jer zabava ova plod je teŠke borbe, Koju danas vodi — puna svijetlih nada — Puna viših težnja — jedna Četa mlada S klikom protivnika, koja sve obara, Što nafiredna mladost u zanosu stvara. S oruijem su naŠi stari baratali I lovor vijence na mejdanu brali; Mijenja se vrjem e, a s vremenom Ijudi, S ljudima potrebe, a s potrebam ćudi, Eto tako — sve se sa vreraenom mijenja: ObiŠaji, tefaije, zabave, miŠljenja Pojedi?ica kao i cijele mase Naroda, ako se svojski brine za se. Ko god plete kotac, k6 što mu je pleo Djed i otac, taj se s vremenom zameo U silnoj oluji kulture i znanja, Osto je bez svega, — bez Šasti, imanja, Osto je natraŠnjak, da sam sebe tješi, Da s’ i dalje o se i o svoje gr’ješi, Vremena su taka, da traže junaka, S modernim oruzjetn, da nas od zla brane, Da napretku krče staze i bogaze Uklanjajuć.s puta naše Ahrimane. Da s ćursa o znanju i poštenju vaze, VI A s binc da primjer veleđuŠja daju I narodu svome proŠlost pređstavljaju S uvjerenjem, da će do svijesti doći Pa danas — il sutra svjetla čela poći — Prosvjetom slobodi, kud g a mladost vodi. Mora i naš narod polagano rasti, Ne smije se vraćat u djetinjsko doba. Mora i naš narod polagano cvasti, Ne smije se vraćat u položaj roba. Epsko doba mi smo preživili davno I krvavo doba bacismo za legja, Od toga nam osta samo ime slavno I ju n ački spomen naših silnih pregja. M i stojeć na pragu našeg preporoda Radimo za sreću doma i naroda, — Radimo koliko od ruke nam ide. JoŠ se našeg rada uspjesi ne v id e ; A1 malo po malo i to će nadoći, Jer kogod ne želi, da u tmini gine, — Ko nosi na srcu dobro domovine Napretku u susret mora s nama poći. Ovaj je prolog Safvetbegov kurno pozđravljen. Pleskalo se i odobravalo bez kraja. Još se odobravanje ne bješe ni stišalo, kad se zastor diže, a na bini se pojavi naš mladi pjevački zbor, koji publika simpatično pozđravi. „Gajretova" se himna otpjevala tačno i s takom toplinom, kakvom je zadojio naŠ pjesnik Safvetbeg i kompozitor Buljušnić, a publika je silnim odobravanjem prisilila zbor, da je ponovio. Za ovaj krasni prvi uspjeh naše zabave treba zahvaliti u prvom redu vrijednom učitelju g. K. Travnju, koji se primio teške zađaće, da u kratkom vremenu neškolovanu mladež u jfjesmi pripravi i još izvede na otmjenu binu. Kako on tako i mladi zbor pozdravljeni su od publike urnebesnim odobravanjem. Prizori se na bini uopće mijenjali vrlo brzo, a svojom raznolikošću ne samo što publika kao obično kod obilnijih programa i dugih pauza počinje da se dosagjuje, već su naprotiv pobugjivali silou znatiželjnost, za čim su svaki put slijedili zaista rijetki časovi umjetničkog uživanja. Zastor se diže, a na bini se ukazuje krasna iđila, prizor sam po sebi pun čarobne poezije: na bini sjelo momče, preturilo nogu preko noge, preko krila mu se popriječio saz, uz njeg je stala djevojka, u našoj narodnoj nošnji, raskošno odjevena. Ovaj je prizor gledaoce zanio, te se i tu osu kiša odobravanja. Tek što zatitraše čarobne žice na s&zu na ovom naŠera obljubljenom inštrumentu, kad djevojka, ggjica učiteljica Zlata HaraminČićeva podiže svoj glas, svoj krasni alt, a od titranja njegova isto je tako zatitralo svako srce u publici. Ona pjevaše staru našu pjesmu i staru melodiju: �B E H AR VI Jutros rano podranila danica, Yaj seni, vaj ben’ aman, aman, Podranila danica............ Pratnja Nnrage Džabije na sazu bila je motiv iz narodnog našeg života, a izvagjana je pravom preciznošću modernib muzikalnih vještaka. Ora je taćka programa okrunila dosađanje produkcije, te se silno pleskanje i odobravanje nije dalo stišati, dok se opet zastor ne diže i ne ukaza publici ista slika. Tada je ggjica Zlata dođala uz pratnju Džabije druga takogjer krasnu narodnu pjesmu: Akšam o'Il, sunce zagje; Na tvom licu jošte sja......... Ova je tačka programa zađivila i naš domaći svijet a i one strance, koji nemadoše prilike u istini gledati ovu krasnu idilu. U naših si tada gledao na licu kako se tope od miline, dok drugi bijahu zanešeni Ijepotom pjesme, samim pjevanjem i pratnjom i uopće ovom slikom. Vojnička je muzika lijepo i skladno uđarala, a i zgodno ispunjavala inače kratke pauze. No njezine prođukcije bijahu takogjer privlačive za svu publika, jer priregjivački se odbor pobrinuo i nabavio više istočnih komada, kojim je muzika vrlo đobro ugodila i naŠoj a i zapadnoj publici. Naročito je pomno saslušan i simpatično pozdravljen popularni turski marš BDžezair“. Poslije onih starih vremena, kad ga je turska muzika ovdje svirala svakom zgođom i kao koračnicu, on se nikad više ne ču nego pokvaren od narodnih svirača. Oni koji pamte stari vakat bijahu ugodnt) dirnuti, a đrugi zanešeni ljepotom uopće istočnih komada. Naši pjevači otpjevaše i drugi svoj zbor „Karišik narodnih pjesama*, kompozieija Marinkovića. Tek strukovnjak može ovdje da procijoni velik trud i vještinu pjevača, koji onako tačno otpjevaše ovu muzikalnim niansama protkanu kompoziciju. Deklamacije se iz modernih programa radije ispuštaju, to je tačka, koja već više nije moderna. No deklamacija „Divane Husrev'-paša" saslušana je pomno, jer se za nju nagje majstor, koji joj je dorasto, pa je majstorski prikaza i zapadnoj i našoj publici Osman ef. Muradbašić simpatično momče u salonskom odijelu nagje se pred crvenom zavjesom i poče umilna izraza tek da nam priča nešto samo ozbiljnijim tonom o vijeću kod Sultan Sulejmana Ali za čas jedan njegovo lice obljeva crven, u njem za tren uzbukti vatra kao što uzbjesni uvrijegjen ponos bosanskog viteza, kad trže Husrev sablju, da kazni Sulejman pašu neđostojna stvora, što se usudi, da Bosnu vrijegja. A1 se opet naglo stiša i pokunji, kad car Sulejman megju njih pađa, i jedva čujno izgovara zađuje riječi, kad se zastor za njim otvara, a pu- 323 blici se ukazuje živa ilustracija kulmena u pjesmi: Dvojica paša trgnuli sablje, a Sultan Sulejman megju njima stao, drugi veziri na strani stali, i vratari uz prijestolje carsko, pa sve nijemo šuti i gleda, šta će bit u ovom odlučnom času. Publika bijaše zanešena, opčarana ovim prizorom, a dvoranom se prolamao urnebes pleskanja i odobravanja. I zaista bijaše taj prizor veličanstven: uz raskošno uregjeni prijesto carski, u čarobno rasvijetljenoj i bajoslovnoj dvorani kao iz Baruni-Rešidovih vremena stali ovi vitezovi ko kipovi, a publika očima gutala ovu bajnu scenu. I zastor je napokon pao i valjalo ga je ponovo dići, a dvoranom se prolamali urnebesni usklici, grmljavina. Ovaj prizor bijaše kruna cijeloj zabavi. Muzika je napokon zasvirala Hediv Abas pašin marš i tako se jedva stiŠao silni utisak pregjašnjeg prizora. Sad se očekivala drama: Zastor se điže, u skromnoj starinskoj sobi sjedi Hasan paŠa Tiro, đostojanstven i ponosan kakav je bio u svoje slavno doba. Njegovo je dostojanstvo Tevfikbeg Bašagić potpuno shvatio, njegove ozbiljne staračke riječi pratila je skladna ozbilna mimika, tek primjetiv kret glave ili ruke odavao je starca Tiru posve vjerno. Naprama njemu je desna ruka njegova Karapandža (Lutfi ef. Ruždić) simpatičan tip junaka iz naše prošlosti. Njegov kostim a naročito kretnja i odrešit izgovor njegov prikazivaše Karapandžu jednim od najzanimijih karaktera u drami. Uopće Ruždić je tokom drame svratio pozornost publike svojim majstorskim, upravo savršenim igranjem, da ga uočiše ljudi; koji su gledali većih bina svjetskih. Uz njih dobro pristajabu dvije age (Salih ef. Žiga i Kadri ef. Karahodžić) koji svojom pnsutnošu, odijelom starih aga i rijetkim svojim primjedbama odavahu vjerne drngove starca Tire. Još treba đođati Tirina Ćatu (Edhem ef. Mulabdić) i tatara (Omeraga Jerlagić) kao i Ferjačiju (Mustafa Memaga) pa je ova slika potpuna. Ona je kratko trajala, ali je svojom pojavom izazvala simpatiju publike i već unaprijed osigurala uspjeh drami. U drugoj slici vidimo skoro sve iste osobe, koje u slobodnpj prirodi dočekuju velikog vezira, Serdara Ibrahimpašu (blustabeg Mutevelić), što je sa svojim vezirima Lala Mehmedpašom (Ibrahimbeg Ćengić) i Muratpašom Kujudžijom (Osman ef. Topčagić), te Jenjičaragom (Mehmed ef. Sinanović) pošao na Oziju. Ova slika starih đostojanstvenika turskih bijaše impozantna. Naročito se tu svojim dostojanstvom ističe Serđar, njegova ponosna kretnja, dostojanstveno držanje bijaše u potpunom sklađu sa njegovim otadžbeničkim riječima, punim zanosa, punim ljubavi za narod državu i islam. Uza nj lijepo pristajahu isto takim dostojanstvom Lala Mehmedpaša i Kujudžija Ova tri diletanta pokazaše staro tursko dostojanstvo u potpunoj sliči njegovoj. �324 B EH AR VI Na komersu hijaše prava stiska. Tri velike poTreća slika u ovoj drarai bijaše najsimpatiĆnija bočne sale bijahu prepune. Tek poslije tombole iza našoj publici. U starom plemićkom dvoru sjedi mlad ponoći jodva se silna svjetina slegla i tada razvitez u raskošnu ođijelu Ahmedbeg Šestokrilović (Salih vio prijateljski razgovor. U to je zaredao krasan ef. Ališehić.) Naprama njemu je vjerni mu drog Huuiz kićenih govora. Prvi ustade predsjeđnik priregjisein Ćehaja, (Edhem ef. Mulabdić) i delije, Nuraga vačkog odbora Edhem ef. Mulabdić i predloži u ovom Džabija i Lutfi ef. Kuždić prvi vješto kucajući uz veselom sastanku i prijateljskom ovom sijelu da se bugariju, a drugi pjevajući narođne stihove : za ovu svrhu ovoj nrepubliciK izabere predsjednik. A Igraja li konji Atlagića, kad njega samog čitava wrepublika“ pozdravi b u s Pacaja li paSke Malkoćeve? . . . klikom: „živio predsjednik<(, tada se on opet diže i Tred Ahmedbegom puSke srehrom okovane i kratkom besjedom zahvali gostima uopće na ovakom ploska, te u zanosu stare slave i junaštva svaki Ćas bratskom odzivu i posjeti, istaknuvši naročito goste i puca sa prozora. U taj ćas dolazi rogjak mu Velibeg prijatelje sa strane. Tu zahvalu izražava on i predaje (Osman ef. Topćagić) i opominje ga, đa se kani pića Ademagi Mešiću kao pređstavniku gostiju sa strar.e i pucanja; za tim đolazi i majka mu (ggjica Zlata i inače prijatelju i rodoljubu, koji je vazđa spreman, Haraminčićeva), pošto sluga (Mahmut ef. Ziga' izvede da svako ovako veselje naše i osobno počasti. Silni delije, te ga i ona svjetuje, da se kani takoga žipoklici: „živio Ademaga!B Na to se Ademaga zahvaljuje vota. Tu se mladi beg u razgovorn s majkom odluči toplom hesjedom, a za tim Salih ef. Aličehić pozpravlja u boj na Oziju. ggjicu Haraminčićevu, koja se rado odazvala i primila Aličehić nam ovdje prikaza vjeran tip starinskog tako teške zađaće, a koja je opet onako sjajno okrunašeg plemića i viteza, a ggjica Haraminčićeva brižnu nila ovu večerašnju i prvu našu zabavu. Ispređ ggjice majko, al i ženu, koja rađo pregara i jeđinca sina za Haraminčićeve zahvaljuje se Safvetbeg Bašagić. Vrlo čast domovine i roda svog. kićeno pozdravlja Mustabeg Mutevelić našeg knjiHafiz Ali ef. Bulić i Sulejman ef. Suljagić ževnika, pjesnika, rođoljuba Safvetbega BaŠagića, koji vjerno nam prikazaše u opsadi Ozije dva dželalijska govor bijaše pozđravljen sil.nim pleskanjem i poklicima zabita (k’z’lbaša), koji očito ne će da vojuja za tur„živio". Poslije Safvetbegove zahvale govori tehničar skoga cara i Islam. U gradu ozijskom vidjesmo stare knezove Krilaša i Orlovskog, koje posve vjerno odi- Muhamed ef. Bukvica u ime naše školske miađeži. graše diletanti Džemal ef Fejzagić i Sulejman ef. za koju se rodoljubi muslimani ovako zauzimaju priHećimović. No i tu opet scenu okruni ggjica Hara- regjujuć ovake zabave u korist njezinu. Iza tog je minčićeva kao Rosa kći kneževa. Uz gospoda.ra ozijskog još palo nekoliko zdravica, a napokon pređsjednik zakliučujući i taj dio sijela pozva kratkom besjedom lijepo su takogjer prikazani njegovi časnici (Esad ef. onu istu omladinu, koja prinese tolike žertve svojim Tefterdarija i Ešref ef. Šamo). Tu se opet prikazuje Husein ćehaja kao sužanj i upreža pritiku, te zapalivŠi trudom i postiže ovaki krasan uspjeh ove zabave, da na temelju tog i takog rezultata nastavi ovaj svoj džebhanu sruši zidove gradu, u koji provaljuje prvi blagotvorni rad na naŠem društvenom razvoju a za Ahmedbeg Šestokrilović, a za njim i ostali Turci. Kulraen je đrarni susret Šestokrilovića sa Rosom (s kulturni preporođ nas muslimana. Iza tog se razgovor kojom se on već prije zagledao) i dvoboj njegov s uz muziku dumaćih svirača dalje nastavio i oteg’o đo neko đoba noći. knezom, ocem njezinim. Tako se svrši naša prva zabava. Ova je zabava Uopće sve su se tačke programa izvele potpunom vještinom, a naročito dramatski momenti posve maj- karakteristiČna u mnogom pogledu. Po svom programu. storski prikazani. U drami se osohito pokazaše majstori p° umjetničkom izvagjanju pojedinih tačaka spada megju rijetke zahave, što su se do sad držale u nai vještaci u prvom redu ggjica Zlata Haraminčićeva, Šem Društvenom Domu. Značajna je i po tom, Što je Salih ef. Aličehić i Ruždić zadobiše opće priznanje to prva naša zabava, što je okrunjena ovakim krasnim kao pravi umjetnici. Za ovima se vrlo vješto pokazali Serdar, Tiro, te Krilaš i Orlovski. Tako su uopće i uspjehom a sam prograrn njezin po svojoj sadržini sve OBtale uloge odigrane, da se — kako se neki stru- za zapadnjaka je orijentalan, a po formi za nas čnjak kritičar izrazio — ni po čem nije moglo moderan. Za to je naša zaba privukla sve ođličuije raspoznat, da sn to početnici. Dramu su uveličali i i otmjenije krugove sarajevske publike. Naročito su prekrasni kostimi, za koje ce odbor dosta trudio, da u slici prepune sale Društvenog Doma pretežno fesovi i saruci upadali u oči. Osim tog zahavu odlikovaše ih priredi i nabavi, kako će u svakom pogledu zadovoljiti. Sva je turska odijela prigotovio naš terzija svojim posjetom Poglavar zemljo i general konjanišAhmetaga Prijepoljac. Dekoracije su takogjer bile tva fzm. Baron Albori sa generalitetom, svi viši činovnici i najođličnije naše gragjanstro, u kom je takoprekrasne osobito u živoj slici. I drama se svršila kao i ostali jdijelovi programa gjer u velikn broju jevrejsko odlično i otmjeno gragjanstvo bilo zastupano. NaroČito pak ističemo s potponim odobravanjem publike. �325 BEHAR VI garazmjerno velik broj braće muslimana sa strane njih do 60 i to iz Tešnja, Bijeljine, Doboja, Mostara, Visokog, Dervente, Foče i t. d. Poslije duge šutnje naše u našem društvenom Životu, ova naša zabava prokrĆi nam pnt, otvori vrata, probuđi nas, đa koraknemo u duhu mođernom a u zanosu volje i eneržije našeg slavnog imena i glasa. Ona nam još otvara oči, da spoznamo jednu staru istinu o nama samim a to je ovaj fakat: Naša volja — dok miruje — troma je i lijena, no kad se probudi, priznat valja da je onda svaki naš rad u velikom stilu: Mi smo u junaŠtvu vitezi, u radu ustrajni, u štednji ko stijena, u trošku raskošni, u časti kavaliri, u čednosti robovi, u zanosu gordi, u nas nema površnosti, rad je uaš kad je jednom u kretnji, intenzivan, on nas zadivljuje. Eto taka bijaše i naša prva zabava, a taki i uspjeh njezin. Gondže Mehmed-beže. j!7ošeto je gondže Mehmed-beže, Po Vratniku bijeloj mabalj. Gledale ga vratničke djevojke, Gledale ga pa mu govorile: „Mila majko lijep ti je Meho! Da nam hoće ostat u Vratniku, Dali bi mu p6 Vratnik-mahale, I najbolju vratničku djevojku". Govori im gondže Mehmed-beže: „Ne bih vama osto u Vratniku, Da mi date i vas Vratnik listom, I najbolje četiri djevojke, čobanija od zlata kutija, I u njojzi moja jauklija" Sabrao: Fekim H. BaŠČaulevii. I caru može zanat zatrebovati. (IstoĆna priča.) stara vremena bila đva cara, pa kako ? im carevine bile jeđna uz đrugu, to se za i >gjposvađe i zarate. Bitka bila duga i krvava, jer oba cara bijahu zengjil i imućni, ama opet bitka k’o bitka, valja da neko izgubi, a da opet neko dobije. Pa tako i ovi carevi svrše svoju muharebu. Jedan po temelju propane i helać bude, te sa svojom čeljadi jedva živ umakne u đrugu zemlju, gdje ih niko poznavao nije. Eako car nije umio nikakva zanata, to mu ne bi druge ćare, nego za ono para što ih je sa sobom ponio, kupiti nekoliko ovaca, pa ih gonit u pašu i s njima se beslejisati. Tako i učini. S početka je on sobom čuvao i paso ovce, a kađ mu je jeđinica šćerka podragla; -ondtf bi ga i' ona po gdjekAđ'Bafflijetilla. JeđHtftiT ona čuvala ovctf, a tuda naigje carević te zemlje vraćajući se iz lova kući, pa čim opazi mladu čobanicu, odmah se za njom aŠik učini. Kad kući đogje, ođmah na njemu opaze, kako se u čebri promijenic. Osiječe jelo i spavanje, a vazđa izgledaše zamišljen i tužan. Be traži i pitaj za hećime, be piši zapise, svejeđno, šta ti nije, da ti nije, careviću svaki dan sve gore. Najposlije vidješe hećimi, da on nefito krije i da im ne smije, da kaže, pa ga osokoliše obećavajući mu, da nikom kazati ne će, ali oni moraju znati, jer ako njima ne kaže, što ga mori i za čim je merak svezao, onda ga niko izliječiti ne može. On se povjeri hećimima i ispriča im kako se ašik učinio za jednom čobanicom, ali ne smije ocu da kaže, jer nije šala ou carević, pa da mu otac đopusti uzeti za ženu jednu čobanicu. Hećimi viđe da druge nema, nego kazat caru cijelu stvar i nasihat ga učiniti, da mu đopusti šta gođ hoće, da radi, jer ako mu ne đopuste, onda mu nema dermana. Car ođmah posluša i đade izun svome sinu, da se oženi baš onom čobanicom. S boŽijim emerom, careviću ođmah bude lakŠe i kroz nekoliko dana ozdravi, pa odmah ode u lov i svrati se onoj čobanici. Pošto joj pripovjedi ko je i za što je doŠao, ponudi joj amanet, a ona rekne, da ne može primiti amaneta, što joj otac ne će izun dati. Carević se ukajili, da će opet doći i amauet donijeti u ugovoreni dan. čobanica zaište izun od oca, ali joj otac rekne, da upita tog carevića, znade li on ikakav žanat, pa ako rekne, đa zna, onđa da primi amanet, a ako rekne, da ne zna, onda da mu ga odbije. Ona posluša oca i upita carevića, umije li ikakav zanat. Carević se veoma zaćudi, ali kad vidje, da nije druga, pristane naučit' ’ ikav zanat S toga zovne jednog hasurdžiju, koji ga za kratko vrijeme nauČi kako se pletu hasure. Onda ode carević i čobanici na novo ponudi amanet, a ćttst mu ga ođmah’ i primi. Iza toga dogju careve delije i sejizi, te dignu curu u tahterevan i ođveđu je u carske saraje. Tu se sada zametne veselje i svak se veselio osim cure. Ona je bila k6 malo kaharli i nevesela. Carević to opazi, pa se veoma začudi, te je upita, za što je nevesela i malo ukori rekavši joj : BŠto si tako tužna, zar ti je neobično u mojim sarajima, kao da imaš šta žaliti. Ovčarski štap i kukuljicu!M �BEHAR 326 „Nije meni žao oviarskog štapa i kukuljice, jer za tog se ni rodila nijesam, nego mi je žao mog oca i moje mile majke, jer su i oni carskog soja i plemena kao i vi što ste.“ Tu ona ispripovijeda, šta joj je otac bio i kako je svoju carevinu izgubio, pa da je uvijek govorio: VI „Kamo sreća i od Boga daća, da nijesam ostao bez zanata, jer se i carstvo izgubiti moŽe, a zanat nikad“, To je bio uzrok — nastavi djevojka — što me otac nije htio dati ni careviću, koji je bez ikakva zanata. Oarević se onda oveseli i odmab spremi svoje delije i sejize po punicu i punca, te se s nova nastavi veselje pod carsku i akransku. A. M. L ISTAK. Književnost. Boj pod Bsmjomlukom i Avdlja. Vrijedna knjižara Danijela A. Kajona zauzela se već ođavna, te izdala već do sad lijepih djela, koje smo i mi priopćili. Sad je priredila nova izđanja manjih zabavnih djela našeg merhum Mehmedbega Kapetanovića Ljubušaka: Boj pod Banjomlukom i Avdiju, poznatu našu pjesmu punu savjeta od Jusufbega čengića, što je spomenuti Mehmedbeg raširio i dopunio. Prvoj je cijena 50 h, a drugoj t. j. Avđiji 1 K. Knjižice su lijepo opremljene, te ih našoj mladeži toplo preporučujemo. Kulturne. bilješke. Lijep dar. Naš zemljak Muharemaga Gjumišić veleposjednik iz Banjeluke, koji se davno odselio i boravi- u Carigradu, sjetio se nas lijepim darom i poklonio za našu siromašnu djecu 12.000 komada sufara, te ih poslao na ulema medžlis, koji ih je već i razdijelio po mektebiina Bosne i Hercegovine. Hvala mu za to i od Boga plaća! Nas se Turci slabo sjećaja ili još bolje oni i ne znaju za nas, ali za to treba đa nas ne zaboravljaju bar naši zemljaci, koji dobro stoje pa makar preko svijeta bili. Tako se ni za naš „Gajret" za naše gjačko potporno društvo i ne zua u onim krajevima, jer da se to kod njih i spomene, oni bi mislili da je to kakvo urotničko đruštvo, makar da dobro znaju, šta ta riječ znači. Taka je u njih muvesvis politika. Ulezna medžlis. Saznajemo i s radošću donosimo vijest, da se naš ulema medžlis počeo malo bolje zauzimati za naše mearifske pri'ike. Ovih su dana dva člana obilazili sarajevske mektebe, te će to po svoj prilici i nastaviti, Što je svake hvale vrijedno. Naš je mearif bio do sad prava sirota, osobito otkad se s vakufom sluČio, tu nema što je najnužnije : mearifskog nađzornika, koji će nadzirati, šta i kako se radi u našim mektebima, ima ii potrebnjh sr.edstava, .pohagjaju li đjeca mektebe i kako se napreduje. Uvjereni smo, da nam sad nitko ne bi znao kazati tačno: koliko mekteba ima u cijeloj zemlji, koliko ih đjece pohagja i t. d., a kamo li o unutarnjoj uredbi njihovoj. Ali nadamo se eto, da će i u tom krenuti na bolje. Osim tog saznajcmo, da je ulema medžlis odlučio da uredi i neke vakufske džihete, t. j. one vakufske službe, koje su našljedne da naime koja vakufska služba u džamiji ili gdje bilo prelazi s oca na sina. Mnoge se te službe ne obavljaju osobno, već se za to najmi obični radenik, a plaću džaba uzima. To će sad ulema medžlis urediti i đžiheti će se „binnefs(< t. j. osobno obavljati. Ulema mudžlis sastajao se do sad po 2 ili 3 put u hefti, a sad kako saznajemo djelovaće svaki dan a da je naravno i potreba za to opravdana, ne treba ni spominjati. Stoga je odlučeno, da se nagju ili sagrade i urede nove prostorije za uiema medžlis, jer su dosadanje zaista premalene. Velika medresa u Tiflisu (Busija). Buski musli mani odavno pokazuju veliku volju za napretkom u Islam. duhu, ali do nedavna im se nijesu zgodne prilike pojavljivale, da svom poletu đađu života. Stim zajeđno ipak nijesu skrštenih šaka stojali, nego su po mogućnosti radili i napredovali, te svaku priliku umjeli dobro u svoju korist iscrpiti. . Koristeći se trajnom bunom i revolucijom u R'isiji, koja još uvijek nutrašnjom Rusijom vlada, Muslimani u Tiflisu (u Kavkazu) odmah su se latili posla i počeli reformacijom svojih vjerskih zavoda, te su naumili ustrojiti jednu veliku medresu po modernom sistemu. Ta velika medresa će se osnovati u Tiflisu i na njoj će se predavati ovi predmeti: Arapski jezik; persijski jezik; Tursko-tatarski jezik; Ruski jezik; Tefsir; Islamska povijest; vjera islam ska; Ilmi kelam ; Fikh šerij. pravo; Belagat; Matematika; Zemljopis; Opća historija; Megjunarodno pravo i t. d. Profesori će imati sva prava gimnazijalnih profesora, a nauka će trajati sistematički 8 gođina, te će se dijeliti na 7 razreda, a biće i jedan pripravni tečaj. Predavanje islamske nauke biće povjereno ondašnjoj ulemi, koja je poslata u Carigrad, da se uputi u metodu, a svjetovna nauka gimnazijalnim profesorima. Učinjene su i sve priprave i podloge, koje su potrebne, za podignuće i ostvarenje tog zavoda, te će se on izdržavati potporom vakufa, raznim zaklađama, te porezom, koji će se u tu svrhu na Islam. ehaliju porezati. Kafkaski muftija i šejh-ul-islam će biti glavni nadzornici tog zavoda, a imaće oni posebne svoje vijećnike i savjetnike, koje će narod birati. Da se što prije o ostvarenju tog plemenitog i korisnog zavoda otpočme, te da u tom i ruski Muslimani svoje učine, nedavno je isti šejh-ul-islam došao u Baku, te to sve saopćio tamošnjim muslimanima, što su svi begenisali i ođmah megju sobom u tu svrhu sakupili 53.270 rubalja i daljnja sakupljanja nastavili. Što je svjedokom rijetke, ali vrlo vrijedne, požrtvovnosti naše braće u Rusiji. Da se to bolje uoči, iznosimo neke od tih dobrotvora. Znameniti macena ruskih Muslimana H. Zejnul Abidni Tegiev đao je 10.000 rubalja. Nadalje : H. Šejh Ali Dadašev, �BEHAR VI pa H. Baba Hašimov svaki po 10 000 rubalja, a H. Abas Kuli Bizajev 5000, trojica još po 2000 rubalja, iedan 1000, a devetorica po 500 rubalja i t. d. svega za jedan jedini dan 53.270. rubalja. H. A B. Sdravstvena pravila za Jelo. Pjofesor na carskoj turskoj vojnoj medicinskoj akademiji u Carigradu, divizioni general Dr. Besira Omer paša u svome popularuom liječničkom djelu „Hifzi sihhatuu (Higijena) izmegju ostalog piše i o tom, kako čovjek treba da jede, te o tome iznosi ova pravila: 1. Ako je ikako mogoće treba urediti stalno vrijeme jelu. 2. Ko je slabe konstrukcije (tjelesnog sastava), ili u koga stomak slabo prokubava, taj treba da jede po malo a često. 3. Jelo treba dobro ižvakati. 4. Ako si jeo vruća jela, ne smiješ iza tog hladne vode piti. 5. Treba jesti u toliko vremena, kako će izmegju jela oveći razmak biti, jer da stomak prokaha umjereno pojedenu hranu, 327 treba mu za to najmanje tri četiri sata. 6 Dobro je iza objeda pojesti jeđan komadić kore od hljeba, jer to znatno probavu olakŠava a uz to i zube čisti. 7. Ako se je čovjek umorio od rada ili ako se što god rasrdi, ne smije odmah sjedati za sofru. 8. Za sofrom nije dozvoljeno čitati, niti uopće ono činiti, što će razum umoriti. 9, Ako u društvu jedeš, treba da ti je društvo veselo i živahno, a razgovarati možeš samo 0 onom, što ti je po volji, jer jelo u veselu društvu 1 povoljnu razgovoru vrlo se lahko prokuhava. 10. Kad ustaneš iza sofre, nemoj raditi teškog i napornog posla, niti se smiješ toliko kretati, kako ćeš se umoriti. 11. Nesmiješ iza sofre gladan ustati, niti se preveć prejesti. 12. Ne treba .ono jesti, što je Štetno po zdravlje. 13. Nemoj se prije jela ni poslije, niti za vrijeme jela srditi, jer tada ti je svaki zalogaj za stomak gori od noža. NARODNE UMOTVORINE. Vjerna ljuba age Hasanage. — Narodna pjesma. — P ropio se Hasanaga, sarhoŠ-bekrija, I on popi sto dukata sve za jedan dan, Još se trista zadužio sarhoš-bekrija, Pa on ide b’jelu dvoru i svojoj majci 1 on uze milu majku za b’jelu ruku Hoće svoju na ćaršiji majku da proda Progovara vjerna ljuba Hasanagina: ,,Ne budali Hasanaga, sarhoš-bekrija, Ne ćeš steći mile majke i smrt će ti doć. Već ti prodaj vjernu ljubu sarhoš-bekrijal“v I on uze vjernu ljubu za b’jelu ruku Dovede je ua čaršiju, da je prodađe Kupuje je Kzlaraga iz Carigrada, Za nju daje trista groŠa i trista dukat’ Odvede je Kzlaraga do Carigrada, Vjernu ljubu b’jelu dvoru svome vogjaše, Pa on Šalje vjernu ljubu na svoju kulu, Da mu stere mebki jatak na tankoj kuli, Kad na kuli vjerna ljuba suze proljeva. Nju mi pita Kzlaraga iz Carigrada: „Za što cviliš vjerna Ijubo Hasanagina?u „Zar ti žališ b’jelih dvora Hasanaginih?“ „Il’ svekrvu milu majku Hasanaginu?“ Progovara vjerna ljuba Hasanagina: BJa ne žalim b’jelih dvora Hasanaginihu wNi svekrve mile majke Hasanagine, Već ja žalim svoga roda, brata jedinog, čini mi se Kzlaraga, baš ko da si ti“. Progovara Kzlaraga iz Carigrada: nPo čem bi ti prepoznala brata jedinog?" „Kad bijasmo djeca mala igrali smo se, Moj je bratac u djetinjstvu konja jahao Konjic bješe pobjesnio, brata ujeo Na desnici ruci njemu biljeg ostaol" Kađ to čuje Kzlaraga od Carigrada, Svilen rukav uz desnicu ruku zagrće Na .desnici biljeg bješe, biljeg od konja. Po tom su se poznavali bratac i sestra Pa on uze vjernu ljubu Hasanaginu, Pa je vodi b’jelu dvoru Hasanaginu: „Pokiaujam ti vjernu ljubu sarhoŠ-bekrija, Tvoja ljuba, moja seka sarhoš-bekrija Itf - * > * ---- Fehim Bajraktarević. Jamac djevojka. Qnomadne u petak u podne, Ukrade se od zlata jabuka, Sa džamije Ćejvan ćehajine, Sve še jamČi jedan za drugoga, Brat za brata, rogjak za rogjaka, Stari ljudi za svoje sinove, Za Mujagu jamca ne imade, 2a njeg jamči lijepa djevoka. Ne će jamca lijepe djevojke, Već Mujagu na muke mećahu, Za nokte mu čavle zađivali, Kad Mujagi rauke dodijaše. Onda Mujo njima besjegjaše: rJesam ukro od zlata jabuku Jesam skovo dragoj belenzuke“ Iza toga đo nedjelju dana, Iznagje se od zlata jabuka, U djeteta Ćejvan ćebajina, Gđje se igra nj'ome po sokaku. Ata JVerćes. �328 BEHAR VI Megjed i lisica. — Basna. — ek* lisica pogje iz svog brloga, da što god M p tiL nlovi za svoj trbah. Putem susretne megjeda, kojega upita: „Dokle ćeš ti to stri5e?“ nIdem u ono selo, što se eno tamo vidi, jer su me pozv^li, da im kolo vodim". eMogu li i ja s tobom ?“ upita ga lisica. nPa bajđe,tt rekne joj megjed. Oni dogju u selo, tu ib lijepo prime i dadu im da jedu; ali njima bijaše to malo, pa odu u kubinju i stanu tražiti po sudovima, da šta pojedu. To maje opaze, pa neka za sjekiru, a neka za bilju, te megjeda i lisicu protjeraju iz sela, Oni su jednako bježali ne pbazirući se, misleći, da ib još jednako gone i tako u sami mrak dogju do jednog drugog sela. Megjed tad p o v iče: nTh, što sam izgladnio bježeći Itt nBe ako si ti i ja sam,tt reće mu lisica, wnego idi u selo, pa nam donesi jeđno ulišce meda, a ja ću te dotle ovdje čekati“. Megjeg ođe u selo, ukrade jeđnu košnicu meda i donese ju Lsici. Lisica mu reče: „Mi ne ćemo ovoga meda sađa jesti, nego je bolje da ga za sutra ostavimo.“ Megjed na to pristane, te legoše i zaspaše. Poslije nekog vremena lisica se probudi, jer joj na um palo meda, pa počne vikati: nŠta ]e, šta je?tt Megjed se probudi na tu njezinu viku i upita je: nKo te to zove?tt nEno u sela rodila jeđna žena, pa me zovu da budem baba, a ja ne znam, šta bih joj ponijela?“ „Pa ponesi joj malo meda iz one košnicett, rekne joj megjed. Lisica ode tađ do one košnice i pošto se najede meda, vrati se natrag. „Kako si djetetu ime nadjela?“ upita je megjed. „Površinatt odgovori mu lisica i zaspaše. Oko ponoći lisica se opet probuđi, jer joj na u » padne još međa, pa stane vikati: nŠta je, šta je ? tt Megjeda probndi ta njena vika i upita je: nKo te to opet zove?tt nEno u selu, reče mu lisica, porodila se đruga jedna žena, pa me zovu, da buđem ■ijetetu baba, a ja ne znam 3ta bib joj ponijela? „Ponesi joj malo onog medatt, reče joj megjed. Lisica ođe do košnice, te kad se najeđo međa vrati jse megjedu. nKako si nadjela ime djetetu?tt upita je on, nPosredina“ reče mu lisica i leže da spava. Pređ zoru lisica se opet probudi, jer joj na um padne, da đokrajči onaj med. Ona še đigne i stane kao i prije vikati: ,,Šta je, šta je ?tt Megjed se opet na to probudi i vikne joj Ijutito: „Araa ko te to opet zove?tt nEno u selu porodila se'joS jedna žena, pa me zovu da budem baba djetetu, nego bib li joj ponijela malo onog meda?“ nPa ponesi1*, naređi joj megjed. Ona ode do košnice, te pojede ostatak meda i suviše ogrebe košnicu, pa se vrati megjedu. nKako si tomu djetelu ime nadjela", upita je on „Pogrebljinatt, odvrati mu lisica. Kad bude sutradan, ali megjed bijaše jako >g1adnio, pa rekne lišici, da ttotičšč 1oniu1"kć§fiicu,':š medom. Lisica ode i đonese ju praznu Megjed kad spazi da nema ni malo meda u košnici, poviče joj: „Kamo med iz košnice?tt nNe znam ja, šta mene pitaš?tt odgovori mu lisica. „Ti si ga pojelatt. „Šta govoriš kad nijesi vidio, .nego si ga ti' pojeo“. Nisam ni ja, nego ti, rekne mu lisica i tako se posvađe. Megjed pogje da lisicu razdere, a ona mu reče: „Hajdemo ovamo, ima jedno pravdalo, pa ćemo vidjeti, koje izio med?tt Lisica đovede megjeda do jednib gvožgja za koje je bila već prije opazila, pa će reći megjedu : „De se zakuni na ovome pravđalu, da nijesi izio medatt. On joj rekne: „De ti prva, pa ću ja onđa“. Lisica tad digne svoju prednju desnu nogu i polako je spusti na gvožgja i sitno reče: „Nisam ja izjela meda tako mi ovog pravdala*1. Megjed tad digne svoju nogu i krupno rekne, k’o megjed: nNisam ni ja, tako mi ovog pravdalatt, pa lupi stopalom po gvožgjima, što igda mogaše. Sađ btjede da izvadi nogu iz gvožgja, ali ne mogaše, jer mu je bijahu uhvatila. Lisica kađ to opazi, frci od megjeda i bježeći rau dovikne: nE moj medo, zaludu što ti je golema glava, kad u njoj pameti nejma!tt Pribilježio: Fehim H. BaiČauŠević. �BEHAR VI 329 L IS T A K . Književnost. Kultume bilješke. Fanatizair u litsr&tuzi. U zagrebačkora ,,Obzoru“ iziali prevod historićkog- romana nNa polju slavett, od ćuvenog poljskog romaijsijera H Sienkiewicza. U jednom od zadnjih brojeva naba-sasmo u XVIII. poglavlju na ovaj fanatički pasus: Kršćansk; propiganda n Egiptn. U novije se vrijerae pojaVila kršćanska propagauđa u Egiptn. Propagatori — kršćanski svećenici i misionari otvoreno su zašli po misirskim gradovima, a naročito u Kairu, pa dijeleći na tuceta štampana evangjelja na arapskom jeziku, pozivaju narod u kršćanstvo, a megju siromašnije i novac prosipiju. Naravno da je taki drzovit postupak uzmjao islamsko gragjanstvo, pa kako se muslimani obično drže pasivni, ili po onoj rečenici: tugje štuju, a svojim se diče, obrate se najprijfe oblasti za zaštitn. Vlada im odgovori, da je po nagovoru berlinskog kongresa pravo vjeroispovijedanja svakom zajamćeno, a ako koja vjera i radi na tom, da se raširi, nema joj zapreka. Dakle i musliinani mogu, ako hoće, latit se takih sfedstava. (Ali ta hladnokrvna i tolerantna engleska vlada ipak je prije nekoliko godina zabranila neke muslimanske listove (BEl-urvetul-vuskatt, rEl-ustaz“) što su na častan naćin pisali o islamu i razlagali narodu njegove uzvišenb ustanove, a . to je vlada uzela, da listovi potiču narod da bunu i mržnju protiv kršćana). Za to sađ ni muslimani ne šute, nego se i oni latiše obrane. D novije doba posuše otuda brošure, te se i prođaju, a i đijele n egju narod. Jedna je taka: „Essua'.ul’a dža.b fir-reddi ala ehlis-salibtt (Čudno pitanje za snzbijanje križara). Na omotn te brošure objavljaju se još dva taka djela, da su već u štampi. (Zahruttahdžil men herrefel lndžiltf, Mesmumul-esumneti-vessihamu) Sve se može nabaviti u knjižari Sej Ahmed Ali El-Melidžij u Kahiri. „-.T eje večerisjedio pan Ciprijanović u prisjenku kućnom, g-osteći popa Vojnovskoga, koji je došao da ga posjeti poslije večere, i četvoricu gospode Bukojemskih koji su sfalno prebivali n Jedlinki Pred njima je bio stol. na njemu lagvić medovine i čaša, a oni DiaSajući tihi šum dume, pijuckahu po malo, dižući oči k nebu, na kojemu se sjao mjesečev srp, i razgovarahu o rata. — Hvala Bogu i Vama, dobri gospođine, što ćemo naskoro biti^ opet spremni na put — reče Mateuš Bukojemski. — Što hilo da bilo. I sveci su grijeŠili, a kamo li slabi čovjek, koji ne moŽe ništa bez milosti božje. Ali kad pogleđam na ovaj mjesec, koji je inače turski znak, onda me sve srbi šaka, kao da me je ugrizao komarac. No daj, Bože, da čovjeku što prije odlane, Najmlagji se Bukojemski zamisli malko i reče: — Za što, velečasni, Turci štuiu mjesec i za što ga nose na barjacima? — A zar pši ne štuju mjesec? zapita pop. — Da, ali za što. ga štuju Turci? • — Za što su pasja braća. — Boga mi, tako je! —- odvrau mladenac gledajući zadivljeno u popa. Eto tako piše čuveni Sienkievricz, cto takim se blatom nabacuje na Turke njegov velečasni, da mu fanatizam ni mislit ne da, da li je to nepristojno za jednu posvećenu glavu. Ali mi znamo i znali smo to i otprije, da se često dogodi, te najizobraženiji umovi zapadnjaČki mogu, kad je samo riječ o Tnrcima, da za čas odbace od sebe pariške rukavice i frak a zaogrnu se životinjskom kožom poput negdanji Vandala ili Huna i Alana. No kad smo već zamočili pero u ovo smetlje zapadnjačko, đa bar konstatiramo i glupost Sienkiewiczeva ve ečasnog: Svako zna, đa su Turci uzeli polumjesec kao svoj simbol, to zna i veleĆasni; ali svakako zna i to, da psi ne štuju mjesec, već: ta n poslovicu je već prešlo, da laju na nj. Izgleda dakle po 3ienkiewiczevu velečasnom, da onamo n njiha ne laju psi na mjesec. Islamska čitaonloa 11 E. Novom. Primili smo knjižicu od 13 stranica, u kojoj. je prikazano stanje ove čitaonice prilikom prve godižnje sknpštine. Prihod je bio za ovu godinu 3316 98 K, a rashod 2988-04 K, prama tom gotovina 928 94 K. U knjižici je odštampan izvještaj tajnika i blagajnika, koji naročito prvi sadržaje, ne samo slikovit pregled rada društvenog, već čitav niz krasnih mišli i poticaja za jedno ovako društvo, da svoju djelatnost raširi i izvan svojili prostorija radeći, bodreći i preporagjajući svoju okoiicu i bližnje svoje. U tim se riječima dobro ističe plemenit poziv sviju naših društava, da se cilj društva ne bude samo: sastojanje i čitanje, već da se megju narod prosvjeti krČi put. Vrlo je lijepo nčinjono, što je ova knjižica ovako opremljena, a pošto je prihod od nje odregjen u dobrotvorne svrhe, to se vrlo toplo prepornčuje svakom, da je nabavi. Naručit se može za 30 h u Ibrahim Fevzi eff. Alagića u B, Novoin. �BEHAR 330 VI Islamska štamparija, (Prilikom otvorenja.) D avno li su minula vremena Ljute borbe — krvavijeh djelal Burna nam je donijela m’jena Nove misli i nova načela, Nove misli, što ih svijet cio Mladenačkim žarom prigrlio, Jer su one kao tople zrake Razgonile nad zemljom oblake, I budile zoru Ijepših dana, Zoru mira, prosvjete i znanja. — Ta one su žara uljevale I mom rodu u grudi plamteće, Slikale mu divne ideale Na obzorju života i sreće, Pa u toku nekoliko Ijeta Velikih je satvorio djela. Sada opet k’o kroz maglu sivu Gledam jošte jednu sliku živu: Sv'jetla slika kao sunce rano Na obzorje života mu stupa; Moje srce njome začarano U milju se i u sreći kupa. — Kako pjesnik sretan ne bi bio, Kad se sreća narodu mu javlja; Kako ne bi danas pjesmu vio, Kad je pjesma za ovakog slavlja? Svač’je grudi, u kojim k’o zublja Žar plaminja živog rodoljublja, Svač’je grudi neko milje puni, Što budućnost ljepšu djelom kruni, „Štamparija* djelo sretnih dana Krasan plod je sloge muslimana. „Štamparija!w oj koraka divna U napredak, moj premili rode! Kolika li za Te tečevina, Sarajevo, 10. jula 1905. Krasan simbol prosvjete — slobode! „Štamparije" — to Ti je putokaz Bajnoj stazi, gdje budućnost cv’jeta „Štamparija* — Tvoj je novi dokaz Da si udo kulturnoga sv’jeta. Oko nje su u kolo se svili Tvoji sinci — čelik rodoljubi Njoj se skladno njima duša krili I u sv’jetlu njezinu se gubi, Ah, to svijetlo u Tvojoj povjesti Njino ime zlatom će izvesti! — Pjesmo moja, drugarice mila, Daj raširi svoja Iahka krila, Pa mi gukni, nek ti giasak sreće K’o val bujni po mom domu teče, Svojim šumom nek svakome javlja Bajni osvit našeg novog slavlja! — Musa Ćazim Ćatlć. J 3raćo jV lu s iim a n i! S pomoću Svemogućeg Boga (dž. š.) i neumornim radom naših rodoljuba evo nas na vratima preporoda, evo nas ma osvitu, gdje ?e ukazuje još jedna sjajna zraka kulturnog napretka, evo nas da današnjim danom narodu našem predamo našu novu stečevinu — našu „Islamsku dioničku štampariju. (tiskaru)“. Nije nužno, da se ovdje govori o vrijednosti ovakove inštitucije, jer će svaki pravi rodoljub lahko shvatiti veliku važnost ovog našeg poduzeća; i od kolike je to bilo potrebe, da se naša islamska štamparija osnuje. Ova Štamparija je sasma uregjena i današnjim danom prometu predana, a ravnateljstvo se je pobrinulo, da sve mašine (strojeve) kao i raznovrsna slova i ostali potrebiti pribor nabavi po najmodernijem sistemu — sve novo. Za to će naša štamparija moći udovoljavati svjema zahtjevima cijenjenih mušterija, a ujedno će se moći takmiti sa svjema drugim štamparijama, jer obiluje velikom količinom slova razne vrsti: arapsko-turskim, latinskim, ćirilskim, jevrejskim i t. d. kao i raznovrsnim nakitima i svim ostalim potrepštinama. Osjem toga cijene će biti umjerene, a sve narudžbe najtačnije obavljane na potpuno zadovoljstvo cijenjenih mušterija. Za to se ravnateljstvo nada, da će svi Muslimani naše mile domovine svim silama poraditi oko napretka ovog našeg poduzeća. �331 BEHAR VI svjema zahtjevima cijenjenih mušterija, a ujedno će se moći takmiti sa svjema drugim štamparijama, jer obiluje velikom količinom slova razne vrsti: arapsko-turskim, latinskim, ćirilskim, jevrejskim i t. d. kao i raznovrsnim nakitima i svim ostalim potrepštinama. Osjem toga cijene će biti umjerene, a sve narudžbe najtačnije obavliane na potpuno zadovoljstvo cijenjenih mušterija. Za to se ravnateljstvo nada, da će svi Muslimani naše mile domovine svim silama poraditi oko napretka ovog našeg poduzeća. U ovoj nas nadi najbolje učvršćuje ta okolnost, što je naša štamparija čisto islamsko poduzeće, pa je svaki Musliman moralno obvezan, da potrebne tiskanice kao pozive, programe, trgovačke objave, listovne papire i kuverte, trgovačke knjige, račune, memoranda, okružnice, predatnice, dopisnice kao i sve trgovačke tiskanice, godišnja izvješća i bilance za udpuge, štedione i bantce, nadalje diplome i adrese, posjetnice i karte prigodnice, brošure i knjige, znanstvena djela i uopće sve, što u štamparsku struku zasijeca — naručuje u našoj isla m sk oj štam pariji, jer će time p o t p o m a g a t i naše općenito dobro. Osim toga ravnate.ljstvo se nada, da će našu islamsku štampariju svojim narud^bama najizdašnije potpomagati, naša slavna gradska poglavarstva i općinski uredi širom naše mile domovine, nadalje naši muslimanski uredi kao: vis. zemaljsko vakufsko ravnateljstvo, šeriatski sudovi, kotarske vakufske komisije, uprave raznih vakufa, mekteba 1 drugih zavoda, jer su svi pozvani, da potpomažu svoje po onoj: „SYOj k syome!a U S a r a j e v u , 10. jula 1905. S poštovanjem HaVnateljstVo „jslansKe dioničt(e ftanparije (tijl|arc)“. Vlasnik: Adem ag a Mešić. ___________________ Odgovorni urednik: Edhem Mulabdić. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu, Svome bratu. ajnim žarom srce s’ budi, Jače kuca, jače bije — Iz mlagjanih mojih grudi Prva mi se pjesma vije! Da ti kaže, kako tuga Mlagjahne joj grudi slama, Zbog rastanka tvoga duga, Što te nije megju nama! Prva pjesma što je kiti Duša mlada sestricina, Tebi hrli, tebi hiti Brate mio, put daljina! Zdravo budi najmiliji, Nek te Allah vječno prati, Al’ mi nemoj poeziji Mnogo brate, zamjerati! Tebi hrli put daljina, Da ti kaže dragi brate, Svaka miso sestricina Upravljena da je na te! Slabašna je pjesma moja AF iskrena znadi da je Misleć na te sestra tvoja Uzdišući pisala je! Hatidža A. Gjildćeva. �332 BEHAR VI „El-Menar“ i nešto o panislamizmu. ožda će se sjetiti štovani čitatelji „Behara“, da je u jednom od brojeva IV. godišta njegova pisano, da u Misiru u Kahiri izlazi list „El-menar“. Ovo je revija, te donosi članke vjerske, znanstvene, beletristične i pouku, izlazi dva put mjesečno, a izdaje ga veliki učenjak, teolog Muhamed Rešid Riza. U Misiru se naučni svijet dijeli u tri različita tabpra: konzervativci, koji u svem i svačem slijede svoje starenike, pa makar se što s velikim šeriatom i ne slagalo; umjerenjaci hoće u svim svojim postupcima, da drže pred očima samo šeriati-islamijju: kuran, hadis idžmai kijas, i na pošljetku su treći pretjerani liberalci, koji, zadahnuti evropskim duhom, u svemu i svačemu nerazumno i slijepo se povode za Evropejcima. Urednik i izdavač pomenutog lista „El-Menara“ spada u onu srednju grupu, propagira pomoću svog lista ideju napretka i prosvjete u islamskom duhu i nastoji oko poboljšanja naroda u svakom pogledu, a naročito u islamijjetu, te za to potiče svijet, da se prihvati čistog Islama, nezavijenog u crno ruho bid’ata i izmišljotina, što ih svijet čini pod firmom Islama, a on sa svim daleko od njiha. On dakle bodri narod na to, da se vlada isključivo po uzvišenim principima Islamovim, za koje se jamačno znade, da su njegovi i da nijesu produkti drugih vjera ili ljudi, što se je mnogo megju muslimane uvuklo, a pravi principi islamski jesu oni, koji su neposredno iscrpljeni iz gore pomenutih četiriju njegovih vrela: Kuriana, hadisa, idžmaa i kijasa. Uzor je „El-Menarevu“ izdavaču Muhamed RešidNRiza-u sadašnji misirski muftija ( t j. bivši, koji je prije nekoliko dana mijenio svijet), glasoviti veliki učenjak šejh Muhammed Abduh, čiju veliku učenost priznaju i njegovi najveći neprijatelji. Ovaj veliki učenjak kako zaprema veliko, zapravo najveće mjesto megju islamskim teolozima, tako ima veliku ruku i u svjetskim znanostima. On je najglavniji širitelj panislamizma i drugi pokretač njezin. Prvi naime, od koga- je potekla ta ideja, jest veliki mudrac i filozof svoga naroda, znameniti sejjid Džemaluddin EI-Husejnijj, El-Afganijj (Afganac), čijim je stopama odmah pošao šejh Muhammed Abduh. Ta dva filozofa i mudraca, kao pravi i velikodušni Muslimani, kojima je svaka nesreća ehli-Islamska na srcu Ijuta rana, uvidjevši bijedno stanje svoje braće muslimana u socijalnom pogledu, stali su pisati i javne govore držati o tom njlhovom bijednom stanju, ocrtavati njihove bolesti u pogledu socijalnom, materijalnom i moralnom, i buditi svijest u njima, kako da se liječe °d tih bolesti, upućujući ih na ujedinjenje sviju njih u jednu zajednicu. Ta dva genija nijesu ostavili ni jedan put, koji dovodi do reformacije i poooljšanja muslimanskog stanja, a da nijesu pošli njime. Najprije su § bili počeli raditi oko ujedinjenja sviju nezavisnih mu, slimanskih država u jednu političku točku, dakle politiku su najprije bili uzeli za sredstvo, kojim su se mislili dovinuti svog cilja, ali kad im ne mogne poft za rukom, kašnje dogju na ideju panislamizma. U tu uopće za svrhu pokrenu list „El-Urvet-ul-vuska“ u mjesecu džumadel-ula-u god. 1301 (1884.). Taj je listizlaziou Parizu, a predmetom mu je bilo pozivanje Muslimana k pravpm ujedinjenju njihovu, upućujući ih na to, da svojim glavnim vogjom učine veliki Kurian. Poticao je ulemu na to, da ukine bid'ate, da ih posve unište, a da mjesto njiha uzmu sunnete, islamske ustanove. da se prihvate čisto islamskih principa, te da postupaju po njima. Bodrio je na slogu i ujedinjenje islamskexvladare i državljane, a naročito one, koji su različitih sekta (mezheba) kao Sunniti, Šiiti i t. d., ove je upozaravao na to, da djelomične nesuglasice, što postoje megju njima u pogledu nekih vjerskih ogranaka ne čine podlogom separatizmu, neslozi i razdoru, što inače skupo stoji sviju njiha i sav islamski svijet. „El-Urvet-uI-vuska“ je bio taki inspirator islamskog svijeta, da bi mu izdavačima svi muslimani u ime ujedinjenja i ostvarenje ideje panislamizma pružili ruke pozdravnice i na taj način nastao veliki preokret u islamskom svijetu, da je samo taj list dulje vremena izlazio. Ali ga — na žalost — nije više izašlo nego samo 18 brojeva, jer Engleska, koja se dotle ne bijaše dobro ustalila u Misiru, a koja je inače najpopustljivija država i najveća njegovateljica slobode, uvidjevši, da joj taj list opasnošću prijeti i da će biti od kobnih pošljedica po nju odnosno njezin autoritet u okupiranim zemljama, bude T samo dopustila, da prolazi kroz zemlje, koje je ona okupirala, nagovori i potakne misirsku vladu, da mu zabrani ulazak u misirske pokrajine, kao što je to ona učinila i u indijskim zemljama. Na taj je način morao pasti „El-Urvet-ul-vuska“, jer su mu se odlomila glavna krila kojim je letio, a ta su Misir i Indija. Kakav je taj list bio propagandista, koliki je imao auktoritet i u kojoj je mjeri bio obljubljen megju islamskim svijetom, nek nam posluže za dokaz slijedeće činjenice: Sami muftija šejh Muhamed Abduh, koji je list uregjivao, kazivao je — kako jedan misirski list javljaše, da mu je jedan od bagdatske uleme saopćio ovo: „Čitali bismo jedan broj „El-urvet-ul-vuska-ov“ na sijelu kod sejjida Selman ef. nadzomika visoke porodice, koja vuče lozu od Alejhisselama (nekibulešraf) pa bismo svi jednoglasno zaključili, da se prije nego što izagje idući broj, mora zbiti nešto veliko u islamskom svijetu.“ Ovako se je isto saopćavalo i od drugih nekih istočnih i zapadnih učenjaka. — Čuveni učenjak šejh Husejn ef. Džisr, pisac znamenitog djela „Risalei-Hamidijja“ rekao je jednom pri- �VI BEHAR likom na jednom mjestu, gdje je bio prisutan i urednik ^El-Menaratt, ove eiječi: wDa je „El-Urvet-ui-vuska“ dulje vremena iziazio, pojavio bi se megju islamskim svijetom veliki preokret od velike vrijednosti i zamašitosti, probudili bi se Muslimani iz svog sna i oduševili za to, da povrate sebi slavu svojih pregja i starenika“. — Pojedini su še brojevi pomenutog lista strogo čuvali i to tako, da su ih neki držali i čuvali u gvozdenim kasama, gdje se novci čuvaju, opetovano se čitali, prepisivali se s prva do na kraj i učili se na pamet. Pošto je taj list prestao izlaziti, ideja panislamizma je biia donekle zaspala, jer joj pristalice nijesu imale kakva svoga organa, kojim će je propagirati. Tek početkom 1310. godine znameniti Misirac sejjid Abdullah Nedim pokrene jedan list pod naslovom „El-Ustaz“, koji i ako je bio malo na drugi način nego što je bio „El-Urvetul-vuska“ i izgledao kao da mu je drukčiji smjer1), ipak bi u Misiru izvojevao politični i moralni efekat, qd velike zamašitosti, da se mogao samo održati. List naime nije mogao ni godinu skrasiti, jer mu urednik bude protjeran iz Misira pod tom izlikom, da mu list tobože udahnjuje u narod duh vjerskog fanatizma i da potiče svijet na revoluciju. S toga se je strašno zaziralo od tog lista, s bojazni, da se ne bi palo pod sumnju. Iza „El-Ustaza“ je bilo opet zastalo propagiranje panislamizma — osim ako bi se što icad u gdjekojim listovima moglo što, o tome vidjeti dok je sejjid Muhamed Rešid Riza početkom 1315. godine pokrenuo list „El-Menar“. Pomenuti je taj list pokrenuo za to, da dade člancima i uputstvima ,E1Urvetul-vuska-ovim“, da stupe u život, te mu je osnovicu postavio natemelj „El-Urvetul-vuska“-ov.Naravnoje da se je ipak morao odreći politike, koja se tiče misirskog pitanja i huškanja protiv Ingleza, jer bi mu inače davno odzvonilo, kao i njegovim predšasnicima, a osim toga vrijeme je za tog prošlo, jer je sami „El-Urvetul-vuska“ pisao, da ona prilika, koja im se je bila pružila, nije prilike da će se više povratiti, Engleska će se u Misiru utvrditi. To je tako i bilo, te bi mu svaki korak i sve djelovanje, što bi poduzimao protiv englezke okupacije ili njezine politike u Misiru, bilo uzaludno. „El-Menar“ se dakle slaže s „El-Usvetul-vuska“-om u pisanju o sociialnom stanju i o onim principima, koji su postavljeni za ujedinjenje Islama (panislamizma), što se sve postepeno širi, a razilazi se u pravcu, kojim je bio on pošao u pogledu političkog pitanja misirskog. U ovome opet ima nešto, što u onome nema, a to je pisanje o pojedinim bid’atima (tugjim tvorevinama u Islam uvučenim), opširno raspravljanje o štetnom i korisnom poučavanju pokvarenom i urednom uzgoju i izopačenom i čistom *) Nedim je to morao učiniti, jer je položa] i vrijeme, u kojima je on bio i prilike, koje su ga okruživale, tako su izisJkavale, 333 vjerovanju. „El-Menar“ je u prvo vrijeme izlazio svake subote, a pojedini su brojevi sačinjavali po 16 stranica u veličini male 8°, dočim u pošljednje vrijeme izlazi dva puta mjesečno — kako smo to prije kazali — a svaki broj sačinjava 40 stranica iste veličine. Pošljednjih godina donosi na uvodnom mjestu tefsiriKurian (tumačenje Kuriana) po sadanjem muftiji šejh Muhammed Abduh-u, koji predaje taj uzvišeni predmet u El-Ezheru. Pomenuti učenjak, tumačeći Kurian ne drži se ni jednog odregjenog primjerice Bejzavijinog tefsira, nego ga tumači onako, kako on shvaća. da je pravo, kako on drži, da jest i po svojoj metodi; predaje ga dakle samostalno i tumači po svom znanju i po svojoj spremi. Kako je taj čovjek ne samo veliki teolog, nego i filczof i to novog vremena, svak će svjestan i razuman moći sobom prosuditi, od kolike je vrijednosti to njegovo tumačenje i koliko čovjek slušalac i čitalac može iscrpiti koristi iz tog njegovog predavanja i tumačenja Kuriana, koji je inače izvor prave mudrosti i čiste zdrave filozofije. Osim ovoga u „El-Menaru“ tma raznih naučnih i poučnih članaka, kako je to i prije naznačeno. Tako nalazimo u njemu u ovoj osmoj mu god. lijepe teme: život i smrt nar'odd, bračni Život, a iza njih će slijediti, kako je obećano: životi: narodnosni, otadžbenički i politički. U njemu ima i vijesti o Muslimanima svih, a naročito istočnih krajeva, te čovjek pomoću njega može saznavati za svoju istovjemu braću u vrlo dalekim krajevima i prouČavati stanje, u kojem se nalaze i njihova djelovanja na svakom polju. — Osobito je od velike vrijednosti rubrika „Fćtav’-„E1-Menar“ („El-Menarove“ fetve, odluke o pojedinim stvarima sa šeriatskoga gledišta), koju je otvorio za svoje čitatelje, odnosno pretplatnike, da im s islamskog, sa šeriatskog gledišta rješava pitanja, što mu ih oni pismeno podnesu. Tu može čovjek naći ono, što na drugom mjestu ne bi, ili teško bi mogao naći; može vidjeti svakakvih pitanja, iza kojih slijedi odmah i riješenje. Odgovori na pojedina pitanja mogu čovjeka iznenaditi i razočarati, jer taj alim ne strahuje ni od koga, a veliki je protivnik konzervativnosti, obskuri, bid’atima, slijepom povodenju za drugim i nerazumnom slijedenju običajd svojih starćnika ili koga drugog i uopće svegaonog, što je protiv Islama. Barem se takim pokazuje svojim kalemom (perom). Da ne govori za hatur običaja, niti ičiji drugi, navodim jedan, svojim sadržajem interesantan primjer, čime ću, mislim, ugoditi mnogim čitateljima „Behara". U 6. broju ovog (VIII.) god. stoji izmegju inih pitanja i ovo pitanje od H. Vana Ahmeda iz Sengafore (Singapor), koji mu osim ovoga i još neka pitanja stavlja. Pitanje: Pustiti (ne brijati) kosu na glavi jest sunnet, oni pak, koji to zna, a poriče, mora se (vadžib je) kazniti, kao što stoji u kitabu „El-mevahibulledunnijje bil-minehil-Muhammedijje-h“. Ima li s toga za pušćanje kose kakav opredijeljeni način ili ne? �334 BEHAR Odgovor: Pušćanje i brijanje kose jest od običaja (minel-’šd&t), a ne od bogoslužnih činova (ld minel-’ibšdat), osim kad se čovjek liši ihrama kod hadždža, te mu treba: il’ se obrijati, ili ošišati. Istina nije se ispostavilo, da se je Pejgamber s. a. v. s. brijao, osim kad bi se lišio ihrama, a i ashabi njegovi pušćali su kosu, ali ipak to nijesu ubrajali u vjeru, nego im je bio to običaj. — Svigja mi se imami Oazalijina izreka o tome u „Ihjai-ulumu“: »Nije loše •(ne škodi s vjerskog gledišta) ništa, da se briči onaj, čijaje namjeratime čiščenje, a tako nije loše ni pustiti kose onome,koji će je mazati mašću, čistiti i češljajući je, lijepo ju držati, osim ako će ostaviti perčin, što je običaj nesvijesnih, podlih šaklabana, ili ako će ostaviti pletenice, kako to čine članovi ugledne porodice, koja potječe iz porijekla hazreti Alijina, kojih je znamenje ostavljati kosu s pletenicama. Ovako se kosa ne smije ostavljati, jer bi on — koji inače nije od porijekla Alejhisselamova — time zavaravao narod, oči mu zasljepljivao — sebe izdavao za potomka Alejhisselamova". — Gazalija ovim hoće reći, da onaj, koji je naobražen i oplemenjen vjerskim moralom i ćudoregjima, ne treba da majmuniše nesvijesnim glupanima, kao što su podli šaklabani, a ni onima, koje kad bi oponašao, izlazi puko zavaravanje svijeta. Ulema što je izrazito rekla, da je brijati glavu nevaljalo (mekjruh) i protivno sunnetu — tojejedino s toga, što je to bilo u prvo vrijeme Haridžija (Haridžita). Nu kad uzmemo tu njihovu osudu golu, ne pazeći joj na razlog — krivnja ostavljanja toga sunneta u ovome vremenu pada na vjersku ulemu, jer se oni briče što više napadaju i grde one, koji se nebriče, buduć je grijeh pri njima. Jest, koji pusti kosu u namjeri, da slijedi svoga Pejgambera s. a. v. s. u njegovim uzvišenim običajima — taj ima višu prednost u njegovoj vjeri, ako ga još slijedi u njegovim vjerskim ustanovama (sunnetima) i nastoji okititi se njegovim plemenitim ćudima. „Šemail“-ski hadisi glase, da je kosa u Alejhisselama bila do polovine ušiju i da obično ne bi promašavala . d6nji kraj uške, premda bi gdje kad doprla i do ramena; držao ju je prije u njezinoj naravi t, j. ne tičući u nju ništa, ostavio je onako, kako joj je prirodno da bude (sedl), a kasnije razdvojivši je u dva dijela, odbacivao ju je na strane (ferk). Neki od uleme drže, da je prvi način nošnje kose (sedl) ukinut ovim potonjim (ferkom), te da se sedl ne može uzeti za sunnet, ali za to nemaju dokaza. VI koje avam računa megju odlične? Ne bi li im rekli, da su time din prekršili? — Da, ali upliv običaja vlada i kod uleme i kod neznalica, a to dodaje i umješava u vjeru ono, što ne spada u nju i okrnjuje od nje ono, što je od njezinih ustanova i odredaba, a za čije pripadanje k vjeri nema prigovora ni sa čije strane. El-Ezherska ulema vidi u hadiskim djelima, da je Šeriat-sahibija zabranio podizati zgrade (turbeta) na mezarima, graditi džamije na njima i tude sprovoditi svečanosti, pa ipak se pridružuju prostom puku u tim svečanostima, koje nazivaju „mevludima“, buduć se tude nalazi onih nevaljaština, koje sami njihovi imami zabranjuju u Fikhu. Ista ta ulemu čita u djelima, koja govore o ćudima, nošnjama i vladanju Alejhisselamovom (kjutubi šemaili-šerif), da je on svoju mubareć kosu nosio na oba načina, što smo ih prije spomenuli, ali oni opet napastuju i kore onu vjersku ulemu, koja to čini. To se je baš i meni dogodilo: jedan mi od one uleme, koji bijaše šejh ElEzherov, reče: „Ti si čovjek od uleme; ne doliči tebi, da imaš kosu; obriči je!“ Ja ga pak pritekoh time, da je ovo sunnet, a on mi odgovori, da je brijanje kose sada znamenje uleme“. Mi ovo prenosimo ovdje poglavito za to, da vide oni, koji proučavaju Islam po Muslimanima, a ne po njegovim izvorima, da brijanje kose, što je megju većinom našeg svijeta prihvaćeno, a što se onima inače pričinja grubo, nije od onih poslova, što ih Islam zapovijeda i hvali, nego da je to naprosto jed' običaj, kao i ostali njegovi običaji. Dapače kod n a :. > Devletlije s. a. v. s. to nije bilo nikako ni od običaja, kako eto malo prije vidjesmo. Ovako ima mnogo stvari, koje se drže grubim i mahanama, pripisuju se Islamu, a on za njiha nikako ne zna, ili ih je inače zabranio. Na koncu ističem, da u ,,E1-Menaru“ ima i kritika djela (kjitaba), koja se istom napišu, ili ponovno oštampaju u Misiru, koji se danas odlikuje izmegju svih muslimanskih gradova time, što obiluje raznim, dobrim i krasnim knjigama. Kritika pak, a osobito od dobra i učena kritičara, najbolje je mjerilo za dotično djelo, te je po tome čovjeku slobodno naručiti iz Misira knjigu, za koju je ,,E1-Menar“ povoljnu kritiku izrekao, a poglavito ako.Ju je preporučio, sve jedno što je čovjek nije nikad ni vidio ni čuo. Čovjek bi više puta želio naručiti kakvo lijepo djelo, koje govori o onom, o čemu on želi studirati i raspravljati, ali kad mu ne zna nikako imena — premda sigurno U ovo vrijeme većina Evropejaca, a i neki drugi, zna, da tako djelo postoji primjerice u arapskoj litekoji se za njima povode, vladaju se po ovom sunnetu raturu —, ili ako mu zna ime, ali ne zna, kakvo je — pušćaju kosu i razdvojivši je udva dijela, odbace djelo: je li vrijedno ili ne, ili zna i to i ono, ali ne je na strane. Recite mi, kad bi to učinio glavni šejh zna pošto je i gdje se može naručiti — što će onda? El-Ezhera, ili koji drugi od njegovih znamenitih šej- — „El-Menar“ obično uputi čovjeka i na cijenu i na hova, što bi tome rekla prosta masa,' a i drugi neki, mjesto, gdje se može dobiti. — S ovoga svega „El- �BEHAR VI Menar“ najtoplije preporučujemo svjema onima, koji poznaju arapski. a napose onima, koji se bave ulumidinijjom. Cijena je „El-Menaru“ 18 franaka (17 K i 19 h), 335 a adresa mu je jednostavno: Uredništvo „El-Menara“ u Kahiri, Misir; a arapski: Idaretu medželleti „ElMenar", bi Misr — El-Kahira. M. S. S erd a rev lć . LISTAK. Književnost. Poziv na pretplatu. I ako sam s izdanjem dramatskog spjeva wPod Ozijom" upravo nasjeo, jer' nijesam ni toliko prodao, da mogu podmiriti polovicu štamparskih troškova, ipak se odlučih da i nove pjesme pod imenom „Misli i čuvstva" sakupim u jednu zbirku i štampam ih u Islamskoj dioničkoj štampari. Ova nova zbirka je izbor neštampanih i — po raznim listovima — štafnpanih pjesama; koje sam spjevao poslije izdanja „Trofande“. Naša štamparija nastoji po mogućnosti, da prvu knjigu, koju izdaje u javnost što ljepše opremi; za to su troškovi oko Štampanja dosta veliki, koji se moraju iz džepa namiriti, ako me naša čitalačka publika ostavi na cjedilu kao što se to dogodilo prije nekoliko mjeseci, kad sam štampao „Pod Ozijom“. Moje „Misli i čuvstva“ najdalje za 15 dana izići će iz štampe na finom debelom papiru, a obuhvataju 13 štampanih araka u šesnaestini, dakle preko 200 stranica. Cijena je knjizi 1 K 50 h. Pretplata se šalje na adresu: S a fv etb eg B ašagić, (M irza Safet) Sarajevo, gimnazija. Požar u Tešnju. (20. augusta 1905.). S anjala je tiha varoš, kao u grob zakopana, Ni ne sluteć, kakova joj u krilu se bura muti; Sanjala je tiha varoš iza žarkog ljetnog dana: Svud oko nje puste bile uske staze, ravni puti. I nebo je mirovalo u purpuru mjesečirie, Ko u plaštu kad se starac sankom krjepi i odmara, Dok na jednom k’o glas smrti iz dubina noćne tmine Zaori se strašni odjek, što no stravom srca para: „Vatra, požar!" — To rog trubi poput trublje Israfila, Kad svjetinu budi, zove na poljanu strašnog suda; I već ljudstva prestravljenog bujica je potopila Sve ulice i sokake; — jauk, vapaj grmi svuda. Sitna djeca plaču, dreče lelek stoji jadnih žena, A plamen se razbuktao do visina eternijeh, Pa sve' guta, šireći se od šljemena do šljemena — I ne mareć’ za uzdahe, sirotinja što ih vije. Kao pako u svom b’jesu u pepeo sve pretvara, Što je mukom sazidano na nevinoj ljudskoj krvi: Sred zidanih dvokatnica, sred koliba i daščara Mnogoj mirnoj obitelji plod cijelog žića mrvi. Bukti požar strašnim plamom rasvjetljava mračne strane, Bukti požar, strašnim plamom um i srce pomrčava, Bukti požar, k’o aždaha kad pomamno, bjesno stane, Da nad žrtvom uhvaćenom smrtnu himnu izvijava. Pa s lelekom sirotinja svoje divlje m’ješa glase I odzvanja pod kupulom zažarenog nebosklćna. — Hrle Ijudi poput vala, da ga trnu; da ga gase; Al’ zar mogu gola prsa zaustavit’ tog demona? Bukti požar divljom jekom i paklene žvrile širi, Pa sve žrtvu iza žrtve kao pusta neman ždere... — I žder*o je c’jelu noćcu, dok se jednom jedva smiri I ušutje k’o nad pl’jenom zasićeno Ijuto zv’jere. U jutru je jarko sunce nad ‘varošom rodilo se, Al’ oblačak tamni ga je u koprenu svoju krio; A zgarište. — užas-slika — posl’je vatre mrčilo se, Kao i taj danak što je sirotinji mračan bio. TeSanj. M. Ć. Ćatić. �336 BEHAR VI Baci niz vodu, naći ćeš uz vodu. (Arapska prlč*). Arabiji davno u starim vremenima upute se trojica nevoljnika i pogju po bijelome svijetu, da kako bilo dogju do korice hljeba. Oni su nekad bili zgodni Ijudi, ali prečesta žega stare Arabije nanese im nekoliko gladnih godina, te oni spanu na prosjački štap. Putujući sva trojica zajedno i razgovarajući se 0 svojoj bijedi i nevolji, često šu ponavlj'ali Hječi: „Dragi Bog kako nam je prije bio dao, tako nam može i opet dati. On pomaže a i bijedu u svijet šalje*. U putu ih sretne strašna bura i oluja. Sirote da ublaže nezgodu i da se uklone od te velike kiše počmu tražiti, gdje će u suho glavu zavući. Na njihovu sreću spaze brzo na desnoj strani puta u blizini jednu pećinu. Čim je spaze poteku, da se skriju. Tamam kad se oni u pećini smire i malo dušom dahnu, evo ti sada prave nesreće. Od prevelike kiše 1 bure otisne se strašna jedna stijena od nekog brijega prema njihovoj špilji, te se skotrlja i začepi ulaz u njihovu špilju. Oni se prestraše, te jedan počme hukati, drugi ruke kršiti, a treći plakati. Jedan od ove trojice počme se sa svojom tugom razgovarati ovako: „Treba se brinuti, da se iz ovog groba izbavimo. Stijena je velika i teška, da je ne može ni st6 volova pomaknuti, a kamo li nas trojiča ljudi, a niko ne zna osim Boga, da smo mi ovdje da bi mu se sažalilo na nas. Ali i kad bi ko htio, da nas izbavi, nema te snage, koja bi stijenu pokrenula. Tu snagu ima samo jedini Bog, reče drugi. On može sve učiniti. Nejma druge, nego Boga zvati u pomoć. Stoga braćo, neka od nas svaki iskaže, ako je kakvo dobro učinio za Božiju ljubav, te da Boga u ime te milosti zamolimo, da nam sada pomogne, jer se dobro izgubiti ne će. Kad li tad li ono će se naknaditi". Na to jedan počne pripovijedati: „Podavno je ovo bilo. Najmio sam nekoliko radnika, da mi pod nadnicu rade na njivi. % Svi radnici su došli taj dan rano i na .svoje vrijeme na njivu i ranim jutrom se latili rada osim jednog. Ovaj je imao nekaku smetnju, te za to nije mogo doći u vrijeme, kada i drugi, nego je došao u neko doba na rad. Pred večer, kad su radnici posao dovršili, pošli su svaki svojoj kući, a ja sam im svima platio njihove nadnice, pa sam i onom radniku, koji bijaše pokasno doš’o, platio cijelu nadnicu. Na to se jedan od radnika naljuti, pa rekne: Nije pravo, da on dobije cijelu nadnicu. ja ne kabulim takog plaćanja. To rekavši baci svoju nadnicu meni i zamakne svojoj kući. Ja pokupim njegovu nadnicu i ostavim je u kraj. Do nekoliko vremena nabasam u čaršiji na jedno lijepo tele, koje se prodaje. Vidim, da je od dobre pasmine i kupim ga baš uprav za onu nadnicu i namijenim to tele i sve, što od njega bude. napretkS, neka bude onog nadničara, Kroz nekoliko godina tele priraste a od njega se umnoži mnogo goveda. Prošlo je nekoliko godina dok evo ti onog mog nadničara, koji nije primio svoje nadnice. On tetura na četiri noge, to jest na svoje noge dvije vrlo mršave i dva debela štapa. Odrpan jadan i čemeran dogje k meni i zamoli me, da mu dadem onu nadnicu, što je kod mene osfala. Ja se osmjehnem i pokažem na ono krdo goveda, rekavši mu: Eno ono je tvoja nadnica. Zajmi ih, pa goni. Sretno ti bilo! Siromašni starac prolije suze od veselja, pa kroz plač mi zahvali i otjera svoja goveda". Tako ovaj prvi od ove trojice završi svoje pripovijedanje, rekavši: 0 Bože! ako sam ja ovo učinio samo za tvoju ljubav, onda pomozi nam danas! Na to se kamenje, na koje je pala stijena poče slijegati, i stijena se malo odmače od vrata špilje. Drugi nevoljnik stane pripovijedati svoje i rekne: „Dok bijah u mlada doba, sjećam se naletilo je nekoliko tvrdih i gladnih godinaf Zle su bile, da su već svakog do duvara dotjerale. Po onoj okolici, g :.’e sam ja stajao, svakom je bila već duša u nos đošla, a ja na sreću bijah još puna hambara. Imao sam dosta žita i ostale zahire, jer sam bio samac, pa mi nije trebalo toliko trošiti, a nijesam ništa trebao ni prodavati. Jednog dana dogje moja jedna kona jadna i žalosna, u koje je muž na smrt bolestan, a imaju petero sitne djece. Ona dogje k meni, da im se u nevolji nagjem, ko što treba svome komšiji pomoći. Čestita i stidna ženica usudi se i previjajući se do zemlje crne i kroz plač izmuca i zaište makar koricu hljeba. Ja mlad i silan, nije mi još nikakva nevolja na glavu pala, odgovorim ženi: „Daću ti, što želiš, ali najprvo otkri mi svoje lice, da te vidim. Čuo sam, da si Ijepotica. Drukčije ti kod mene pomoći nema“. Jadna ženica kako ču moje zle i grdne riječi, savije se do crne zemljice i roneći tužne suze ode natrag ni riječi ne rekavši od velikog sfida. Bijeda je u njihovoj kući svaki čas to gora, te je muž i po drugi put meni opremio, da milost traži. Ja sam joj opet one riječi ponovio, a ona kao stidna i poštena žena ni opet nije na to pristala, nego se tužna kući povratila. Sirota žena kazala je mužu za moju napast i zamolila ga, da je više ne šalje k meni, jer voli svijetla lica i poštena glasa i umrijeti, nego se osramotiti. Nesretni muž odobravao je ženi i slao je opet k meni govoreći: .„Oh, <ia mi je djecu nahraniti, pa bih onda ukabulio i tri puta umrijeti. Draga ženice, ako hoćeš moj hatur i božiju Ijubav, idi opet našem �BEHAR 337 komSijiimoli Ra 23 Pi>moć“- Nevoljna ženica ne mogne svome mužu oprijeti, jer mu nije nikad odgovorila -Sjti s njime na riječ došla. Jadnica ne odgovori ni "rne ni bijele, sažme ramenima i treći put dogje k meni m0Ieći me kao i prije, da joj se u nevolji nagjem. ,a j0j opet stare riječi ponovim, a ona pri nevolji lice otkrije, a megju tim problijedi, spopane je strašan drhat i obori suze niz obraze, ja se iznenadim vas u Čudu, pa ukočen stanem je pitati, što joj bi. Ona mi niuklim glasom odgovori, da se boji Boga. Tada meni sinu u glavi ovo: Ona.uz toliku muku i nevolju boji se Boga i na um joj pada, te se Boga sjeća, a ja u svakom dobru i rahatluku, pa mi opet Bog ne pada na um. Oh, što sam silan i griješan! Dogje mi strah Božji u srce, okrenem glavu od žene, zamolim je, da mi oprosti i dadem joj hrane, Što god joj je trebalo. 0 Bože, ako sam ja to učinio za tvoju ljubav, onda ti nama danas u nevolji pomozi!“ U to se stijena još bolje odmače od zjaia špilje, mogli od svake snage. Oni su bili pod svoju teŠku starost slijepi i gluhi. Ruke su im drhtale, da nijesu mogli njima ni za što prihvatiti. Na nogama se nijesu mogli ni držati, a kamo li hoditi. Oni su stanovali u . selu, a ja u planini. Ja bih svakog dana umuzo po jedan kotao mlijeka, snio bih ga dva sahata iz planine u selo i nahranio bih roditelje, pa bih se opet u planinu povratio. Tako dugo vremena živeći jednog dana zadesi me velika oluja, te nijesam mogo na vrijerae otići u selo roditeljima svojim i odnijeti im mlijeka, nego sam čak kad se je smračilo i unoćalo mogo ugrabiti promahu da odem njima i odnesem 'im hranu. Kad sam došao k njima oko po noći, našao sam oboje gdje spavaju. Probudio bih ja njiha, ali se bojim, da im što na žao ne učinim, pa čučnem pred njih na koljena i čekam, da se sami probude. Ali oni jednako spavaju i sve tako do zore. Kad su se probudili, ja sam ih napitao i namirio, pa sam onda otišao svojoj stoci. Eto to je dobro, koje sam Najposlije otpočne i treći nevoljnik svoje pripoučinio, s toga molim Boga: »Ako sam ja ovo za tvoju vijedati: wDok sam bio u mlagja doba radio sam o liubav učinio, ti se danas nama smiluj i pomozi!“ stoci, pa sam s toga i stanovao u planini. Imao sam U to se stijena s Božijom naredbom sasvim oca i majku, a nikog drugog. Sve naše uzdanje zbiio odvali od vrata, i oni izagju iz pećine i odu svojoj se je u to nekoliko ovčica, a drugog ništa imali ninevolji dalje lijeka tražiti. Nulk„ „ Re, 0,«. jesmo'. Otac i mati bili su gjuturumi, ostarjdi i obne- Jednoj bogatašici. N e gledaj rae ljepote ti tvojel Jer Tvoj pogled mir mi samo muti. Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta Mom sevdahu zagragjeni putii.. Ti si kćerka bogatstva i sreće, Odrasla si u zlatu i svili, Tvojom dušom nikad se nijesu Oblakovi teške tuge vili. Tvoj je život ko jezerce mirno, Po kom vazda zlatna radost pliva; Ne poznaješ uzdaha ni suze, Što je svijet u svom krilu skriva. A ja pjesnik gola sam sirota, Za me radost tek je pusta bajka, U kolibi pod čagjavim krovom Rodila me siromašna majka. Od djetinjstva udes me je vitl’o Kroz sve m’jene patničkog života, Baš ko vihor na pomamnom krilu, Slabu slamku kad vitla i mota. Vidiš evo ovu tamnu mrežu Krupnih bora povrh moga' čela, Ta nju mi je hrapavijem perjem Gorka zbilja, — gorka tuga splela. Pa ta tuga zar da i Tvoj život, Tvoju sreću tako bistru muti? — Ne gledaj me; ta do Tvog su skuta Mom sevdahu zagragjeni putil Ah! ja nemam nigdje ništa svoga, U svjetu sam kao gola grana: Sve mi blago — uzdasi i suze, A tuga mi — svagdanja je hrana! ( § § x^ b) M. Ć. Ćatić. �338 BEH AR VI Prije smrti pokaj se. eki griješnik, koji je svoje zle čine javno pred stio, a kamo li, kad je molio za samoga sebe. Ja sam cijelim svijetom radio, omrazi se kod svo- najmilostiviji."— — „A kako te je to on molio, o Bože?“ — upjta jih gragjana tako, da ga — kad je umro ne htjednu nikako ni kupati, ni omotavati Musa a. s. u mrtvačko odijelo, niti gdje zakopavati, već ga onako— „ 0 Musa! Kad se nesretniku približila smrt bez. ikakva reda i obreda spopanu za noge i ruke, te rekao mi je: Premilostivi Bože, Ti mene najbolje znaš! Ti znaš da sam ja griješio, ali da sam to griješenje kao strvinu bace na neko gjubrište. Za vrieme, kad je onaj nesretnik umro, živio je srcem prezirao. A uzrok je tome mom griješenju: Musa pejgamber a. s., koji za griešnika i za njegovu strast, zlo društvo i prokleti gjavo. Ovo troje, zavodilo me je u stranputicu. Ti, o Bože, znaš, da istinu gosmrt nije ništa znao. Kad su Ijudi svog mrtvog sugragjanina onako vorim, za to mi se smiluj i oprosti mi! O Bože, Ti nemilosrdno bacili, Svemogući se javi Musa-u a. s. znaš, da sam ja živio megju griješnicima, ali sam lju. zapovijedajući mu, da ide u ono mjesto i da potraži bio dobre i pobožne. Društvo dobrih bilo mi je draže onoga nesretnika, pa kad ga nagje, neka ga okupa, od zabludjelih. Uvijek sam nastojao, da prije poslužim pobožnome, nego zlikovcu. Kad bi Ti mene, o obuče, pomoli se za njegovu dušu i lijepo zakopa. Musa a. s. se uputi označenom mu mjestu, pa Bože, pomilovao i oprostio moje grijehe, Tvoji bi se kad je upitao Ijude za bačenog mrtvaca, pokazaše mu ugodnici i pejgamberi obveselili, a gjavo, neprijatelj ga, ali ga i opisaše kako je crnje moglo biti, govo- moj i Tvoj, ožalostio bi se. A kad bi me kaznio, ožareći, da je bio najveći javni griješnik, te da nije ni lostili bi se Tvoji ugodnici, a gjavo i njegove pristaše bi se obeselili. Ja znam da je veselje dobrih Tebi mizaslužio, da ga bolje sahrane. Kad je Musa a. s. čuo potanko od ljudi o gad- 'ije, od veselja Tvojih neprijatelja. Za to mi oprosti, nom životu griješnikovu, zgrozi se, ali se opet sabere o premilostivi Bože, i otkloni od mene grijehe moje!“ — i progovori: „Bože dragi, Ti si mi zapovjedio, da ovoga On je meni priznao svoje grijehe i zamolio da griješnika zakopam i da se za njegovu dušu pomolim, mu oprostim, te sam ga ja pomilovao, jer ko god a ovi mi ljudi tvrde i svjedoče, da on nikako ne za- svoje grijehe prizna i pokaje se od njih, te od mene služuje Tvoje velike milosti. Ali Ti, o Bože, sve naj- oprosta zaište, ja ću ga zaista pomilovati i oprobolje znaš! Ti znaš, je li on bio dobar, ili zao!“— stiti mu. Tadareče Bog dž.š. Musa pejgamberu: „Ti ljudi, o Za to učini onako, kako sam ti zapovjedio i Musa, što tvrde, da je nesretnik mnogo griješio, istinu pomoli se za dušu umrloga!"— ti kažu, ali je on na smrtnom času mene molio, i da Iz hadisi erbeina preveo: je iskao oprost sviju griješnika — ja bih mu ih oproM uftić H azim . « Narodne urootuorine. Ženski šer. nekom ovećem gradu življaše jedan mladić trgovac. Bijaše oženjen. Oženio se još za očina života. Ne bijaše mu u kući nikog drugog, osim njega i žene mu. Odviše ga je žena ljubila i lebdila za njim, a i kućanica je bila kako treba. Afi on nje nije. voJio, m rzioju je. Jedan put sjedeći sa ženom u razgovoru, reče joj: „Vala ženska glavo, ja bih se imao volju još jedanput oženiti“. „A šta ti je krivo sa mnom? Eto fala Bogu nijesam raspikuća, a ne mrzim te, ’rza i obraza čuvam; pa za što bi se ženio“ ? odgovori žena. „Vala ja hoću“ opet će on. „E, pa de. Oženi se; nijesam ti vasija, da ti mogu zabraniti“ odgovori žena. On ustade i ode u dućan. U dućanu istom počne pazarivati, kada unigje jedna mlađa djevojka i zapita: „Imaš li kumaša, aga“ ? „Imam hanuma, k^kva ćeš? „Daj donesi da izaberem“. On joj donese svake vrste kumaša, i reče joj: da izabere kakva hoće. Ona počne da izabira, a on se zamisli: Bože dragi, ja kakva li je ovo djevojka. Baš kada progovori, kao da me glasom prosiječe. „Aga, na jednom se javi djevojka; gledajući na tebi, ti si u velikoj nekakvoj misli, i u licu si se eto promijenio". „Ko insan." „Baš si ti mene — koliko mi se čini — begenisao; bi li me uzeo“? „Pa bitf, ama neznam čija si“. Ja sam ovdašnjega paše kći“. „A bi li ti pošla za me“? „Bih, ama me zaprosi od �VI b eh a r oca. Otac moj mene ne će dati, nego će te odbijati s ovim riječima: „Ja ti ne mogu svoje kćeri dati, m0ja je kći sakata, bogaljasta, gluha, ćorava, nijema A, tj reci: »Jaa to sve primam drage volje\ pekje, draga hanuma!" „Pošto će biti ovaj top kumaša“? »Nosi, ja ti ga ne ću naplatiti*. „Fala lijepo“, odgovvri djevojka, i ode. Sutra dan uputi se niladi aga upravo pašinijem ćošcima. Upita, bi li jnogao unići paši u odaju. Dobije izun i unigje, Paša ga dočeka i počasti. „Dragi paša! progovori on, ja sam došao da vas upitam, bi li mi dali, po Božijem putu, svoju kćer pod nićah“? Na to mu paša odgovori: J a bih var*i, drage volje, dao moju kćer, ali na žalost ona je pod velikom mahanom: sakata, bogaljasta, gluha, slijepa,. i nijema.“. J a . to sve primam" odgovori mladić. „A ti ako primaš položi sto kesa, kako ne ćeŠ moje kćeri odustati", dočeka paša „Evo sto kesa“ i izvadi ih i dade paši. Paša primivši pare, zapovjedi da se zovne kadija i da se obavi vjenčanje. Zapovjedi još da se i svadba kod njegove kuće obavi. Kadija dogje i vjenčanje se obavi. Topovi oglasiše s grada, da je paša dobio zeta. Svadba se je provodila heftu dana. Kada se svadba svrši, otprate zeta mladoj u sobu. Kađ lma ti šta zbilja i vidjeti! Djevojka mu onaka ista, kao što mu je paša kazivao. Zabuni se on, pa nezna šta da učini. Najpotlje, izvuče se odatle, ode svojoj kući i prenoći. Kada je svanulo, opremi se i ode u dućan. Sjede u dućanu misliti: šta će? i kako će se belaja kutarisati. Najednom ugleda gdje sokakom ide jedna grbava baka, poderane feredže. Uprtila. torbu, pa sve: korak naprijed, a dva natrag, gjoja od starosti, dok mu upade u dućan. „Allahičun Allah rizasičun, podaj baki jednu sadaku, Bog ti u sevab upis’o“. On izvadi groš pa joj dadne, a baka će: „Fala sinko, živ bio i oženio se. A ja bih rekla da si nešto tužan i zabrinut". „Progji me se bako već hajde Allahselamet!“ „Kaži ti baki, jer može baka tebi valjati“? „On joj počne pripovijedati: „Moja bako, u volikoj sam brizi: Oženih se. U z’o čas uzeh pašiuu kćer, pa mi se tako i tako dogodilo, neznam šta ću činiti. Ostaše mi tolike pare, rastaviše me dušmani s pola života". „Moj sinko“, nastavi baka: „Ne brini se ništa za to, daj ti baki jedan dimiluk, pa će baka tebe nasvjetovati, šta ćeš i kako ćeš činiti. „Daću, bako šta god hoćeš, samo kazuj". „Moj sinko, otigji u ciganluk pa skupi četu bubnjara cigana, neka idu pod pašine ćoške, pa neka zasviraju i zalupaju a ceribaša neka zapjeva. Paša će poslati sluge da ih odbiju, a ceribaša neka rekne: „Ne ću da idem! Hoću da se provedem u moga brata! Na svadbi se niesam zadesio kad se je provodila; bio sam u drugom 339 gradu." Kad to paša čuje, reći će: „Zar je moj zet ciganin?“ zovnuće te odmah a ti mu otigji. Nagoni će te da mu pustiš kćer, ali ti nemoj, dok ti ne povrati tvojih novaca i dok ti ne dadne još onoliko svojih. Tako ćeš uraditi.“ On joj odreže dimiluk i baka ode iz dućana, a on zatvori dućan te se uputi u ciganluk. Nagje ceribašu, dadne mu dva-tri žutaka i zapovjedi mu sve onako, kako ga je baka svjetovala. Sjutra dan ceribaša podigne sve svirače i bubnjare, te pod pašine ćoške. Svi ostali sviraju i bubaju a ceribaša pjeva što ga grlo nosi. Paša začu tu hlupu, pa povika: „Kakva je ono galama“? Pogleda kroz prozor i ugledavši cigane, rekne slugama: „Idite ih otjerajte odanle, neka ne galame“. Momci odu i kažu im: „Idite odmah odatle, nemojte galamiti, ruži se paša“. Na što ceribaša dočeka: „Ne ću da idem! Kad mi se brat oženio pašinom kćeri, ja se nijesam zadesio na svadbi, pa sapi evo sada došao da se u brata provedem na svadbi. Kaži ti mom prijatelju, neka se ne ljuti“. Momci odu i kažu paši, što je i kako je.Paša kada ču, pocrveni od huje. „Pa zar je moj zet ciganin? Brže mi zovite firauna“. Odu sluge po njeg, a on i bio u blizini, zovnu ga i on ode. Još nije lijepo ni unišao, a paša će: „Pa zar si ti ciganin"?. On je šutio i gledao preda se. „Pusti mi kćer, firaune!“ zaintači paša. „Daj mi povrati moje par.e, pa ću pustiti“ „Evo ti sto kesa“ i paša mu ih oturi. „Pusti sada“. „Ne ću. Kad mi dadeš još stotinu svojih kesa, onda ću pustiti". Dolje, gore — on ne popušta. Paša mu izvadi i svojih sto kesa, i dade, a on zovne kadiju i pusti ženu. Sada, tko veseliji od njega.? Zgrne pare pa ode kući pjevajući. Unigje u sobu gdje nikoga ne zateče. Kada on pogleda, a na jastuku stoji onaj top kumaša, što ga je- dao onoj djevojci, i dimiluk što je dao onoj pogrbljenoj prosjakinji. Kada to ugleda onda usklikne od čuda: „Tako mi Boga ovo je mene moja žena nasamarila; ovo je njezin šer!“ I zaista ona mu je sama ženidbi sevep bila, napravivši se prvi put kao djevojka. a drugi put ga opet izbavila kao prosjakinja. On sjeda i ne sjeda a sobna vrata otvoriše se. Na vratima se pojavi njegova žena, vesela, topeći se od miline. „Ciganine! šaljivo će mu ona, hoćeš Ii se ženiti“? pa unigje u sobu, na što joj on odgovori: „Ženska glavo, ti si mene vješto opametila, da mi više nikad ženidba na um pasti ne će“. Obadvoje slatko i radosno su se •smiješili. A on se nije usugjivao pitati je: odkuda joj ono — što je na jastuku našao... Od tada su uvijek sretno i zadovoljno življeli, a ako su živi i danas im je dobro. Zabilježio: Ahm ed A liefendić iz Jan je. �340 BEH AR 1 Ramazan-i Šerif. vo nam opet onih blagih dana punih ,i rada i napora a i ibadeta, i onih čarobnih i slatkih večeri mubareć šehri ramazana! Kolika je to radost svakom muslimanu, koliko zadovoljstvo i sreća svakoj porodici, kakvo veselje i za sitnu dječicu! Ova slatka i ugodna promjena od pregjašnjeg trudnog napornog života k ovom blagom ugodnom sretnom žitku na ovom svijetu uznosi svakog muslimana u one visine moralnog i etičkog poziva čovječanstva, za koji ga Stvoritelj svijeta stvori i posla na svijet, da tu svemu stvorenju bude gospodar i zaštitnik. Uz ove se dane zaista svaki musliman osjeća posve drukčije nego u drugih jedanaest mjeseci. Ta pravo je veselje i zadovoljstvo muslimana zaista veće ramazanom nego li na sami bajram, što bi po Ijudskom shvaćanju trebalo posve obratno da bude. Ramazani šerif je-mila i ugodna promjena za svakog muslimana. I sama mu spoljašnost i cijela priroda oko njeg primi posve drugi oblik a to je, jer čovjek musliman uz te svete dane posve drugim očima gleda, on više srcem motri sve oko sebe; od te okolice njegove sve više uzmiče u njem onaj pobornik bez razloga, onaj gramežljivac bez razmišljanja, a sve više preotima mah blaga i topla priroda njegova, mehka ćud i plemenito srce. 0, zaista svaki musliman ovo neizmjerno zadovoljstvo dobro osjeća uz ove raubareć dane, i blago onom smrtniku, kom je dato, da to osjeti! Gledajte onog starca! Kako mu je ruho čedno i ćisto, taka mu je duša blaga, tako je u njem srce mehko. On je prožet pokornošću prama Stvoritelju, on plovi u ljubavi prama Njegovu Miljeniku i Poslaniku, što dogje, da čovječanstvu usadi u grudi onaj sveti poziv, što baci u srca Ijudska iskru onog nepojmljivog blaženstva, kojim evo sad onaj starac ulazi u harem džamijski! Poglednite onog domaćina! Do jučer mu čelo junačko bješe slika truda i napora u borbi za svoju porodicu, danas je vedar i blag, nema one okrutnosti na njem, već je ljubezan i prijazan, a mjesto nesuzbitne čežnje za sticanjem u njem zavladalo milosrgje, on traži bijedna i nevoljna, da mu suzu zbriše, da i njegova bijedna porodica njega dočeka vesela lica, kao što će on svoju nać, kad pred iftar dogje sretan domu svom, Zaviri u život u porodici! Sva je briga posvećena za sreću doma i pokornosti Božijoj. Uz ibadet i toplu dovu za spas.živih i mrtvih duša obavljaju se kućni poslovi u takom zanosu, u takoj poeziji i blaženstvu, da je taj dom čist i nevin od svake ljudske mane, da je to jedna utjelovljena čistoća, svjetskim okom nevidljiva i nedokučiva. I sitna će dječica mahom spopasti mushafi šerif, pa će u džamiju. A tek pred suton! U toj uzor čistoći metnulo se na srijedu, što je domaćin smogo priskrbit za svoju dragu i milu i taku nevinu i čistu porodicu i tada jedino tada se srcem samim pojima, da je na sofri dar Božiji, da za sve baš u tom času treba naročito dragom Bogu zahvaliti za njegove darove, jer koliko god će i marna ruka čelična prirodnjaka zabost plugom u ledinu, bez Božijeg blagoslova nema ni dara Božijeg. A toga čustva izvan ramazanskih dana uz onu svagdanju borbu za zlatom i srebrom, u hirima bogataša, u bijedi nevoljnika, malo ima. Večeri su ramazanske bajne i romantične. Kroz tih suton zaplamte kandilji na munarama, ezani se čuju na sve strane, svjetina grne u hrpama u džamije. Sije*a su noćna mila i prijazna, za stara puna crdačna susretaja, za mladež nevina veselja i zabave. A u neko doba noći kad se pored zadnjeg kandilja s munare u noćnoj tišini počne razlijegat salavat, bude se u ćovjeku ugodne misli i čustva, tu pojimsš neki viši glas iznad mirna stvorenja, tu osjećaš svemoć i vječnost Božiju, a privremenost i nemoć ljudsku. Al te uza sve to krijepi čvrsta nada u sigurnu, ljepšu budućnost, jer ti to samo srce osjeća. Ta čustva i te misli donosi nam ramazani šerif. Ta 'čustva, koja muslimana uz ramazan obuzimiju, tračak su onog vječnog zadovoljstva, slika su one velike nagrade od Boga muslimanu, koji eto svojom subjektivnom žrtvom ispunjava jednu veliku Božiju zapovijed. Zaista! kao što je Islam u povijesti perioda osvješćenja čovječanstva od hiljadegodišnjih lutanja po tmini i neznanju, to je ramazan niz svetih časova Bogu ugodna života muslimanova u godini dana; on je mjesec osvješćenja i spasa islamskog prama jedanaest godišnjih mjeseci punih napora i brige za svagdanji kruh, što odgovaraju hiljadama godina lutanja čovječanstva. Za to će dakle ramazan svakog muslimana osvijestit i probudit; kao što je jedanaest. mjeseci radio i trudio se za svoj opstanak, tako će ovaj sveti mjesec posvetit dobrim djelima, posvetit dakle trudu za onaj vječni svijet. Musliman će uz ramazan pored svagdanjeg farza namaza postiti t. j. ustegnut se za izvjesno vrijeme od svakog užitka. Ali inače kroz cio mjeseć on će se čuvat svakog i najmanjeg zla, pa čak i hrgjava govora; i kad ga neprijatelj napane hrgjavim ponašanjem, zlom riječi, musliman će se tog časa dozvat i reći: Ne! Ja postim, to jest: ja _ �BEHAR VI ne ću zle naravi biti, ja ne smijem hrgjavu riječ izu stiti y l ) l l>. r L _ - J ll £ l o ^ l l j / V l ^ . ^ - U j l ( ^ U j l j a c j - L j ^ j l -o-l lilU jli 341 se besposlice i suvišna govora; i đko te ko napane i nagrdi, reći: ja postim, ja postim. Hadisi šerif.) Želeći svjema muslimanima, da ovaj veliki fara u zdravlju i zadovoljstvu ispune, dovikujemo: (Nije post: postit od jela i pića, već je post: ćuvati l)jL * a J u j L** j Žena i porodični život. orodični život, to je jedna uzvišena ustanova ona svoju kćerlču Ummi — Unasu savjetovala, kad u čovječanstvu, ona mu je upravo pravi i je udavala, neka se vidi, kako je islamska žena u jedini temelj. U porodici je osnova i razvoj prvo doba Islama shvaćala svoju dužnost u poroljuđstva, u njoj je sva filozofija života, u dici i koliko je poznavala filozofiju porodičnog života. njoj poezija, u njoj najljepša, najviša etička i moralna— »Kćeri!“ ona je govorila: Kad ne bi trebalo načela. Sami prirodni zakoni upućuju čovjeka na taj savjetovati one, koji su valjano uzgojeni, ni ja danas život; sve što na svijetu živi, sveopći opstanak jedino ne bih tebe savjetovala. Ali savjetovanje znači :^neje u ovoj svezi zajamčen. S toga razloga, što je poro- znana podučiti, a znana opomenuti; s toga je ono dični život sama narav tako osnovala, on je kod za svakog od jednake koristi. Da djevojka, koja je u pametnih Ijudi od velike važnosti. Blažen je i sretan rođiteljskoj kući odrasla u zadovoljstvu i blagostanju, svaki onaj narod, u kome se dragocjena ova ustanova. nije potrebna mužu, ti sigurno ne bi bila nikada; ali ljudska visoko cijeni. Veliki zakon, koji je Islair. pođ nije iako, jer kao što su ljudi stvoreni za nas žene, imenom „porođičnog života" uredio, vrlo je općenit tako smo i mi za njih. Mi smo na ovaj svijet rogjeni, i širok; dapače svi se rauslimani na svijetu — ma da živimo u braku t j. u zajednici. — Kćeri! Ti sada odlaziš iz roditeljske kuće, iz da su politički jedni od drugih odijeljeni — po tome zakonu smatraju članovima jedne porodice. Nas Ijudska gnijezda, u kom si se rodila i othranila, a dolaziš u dužnost, a i sam naš šerijat zadužuje, da najrevmje kuCu jeonog posve tugjeg covjeka, icoga u životu čuvamo našu porodicu. Poezija, koja u prirodi istra- nijesi vidjela niti ga poznavala; za to dobro gledaj, žuje svaku ljepotu,' uzvišenost i sklad, i filozofija kako ćeš mu ugoditi, kako ćeš mu se svidjeti, budi koja tako pohlepno teži za ispitivanjem istina i bi- mu poslušna, pa će i on febi dobar muž biti. tnosti stvari u svijetu, do danas su nam prikazale Ja ću ti nekoliko stvari kazati, koje će ti valjati porodični život u najljepšoj, najuzvišenijoj slicirlDakle, kao pravila u tvom bračnom životu; ako ih dobro znanost i umjetnost, stroga realnost i bujna fantazija, zapamtiš i po njima se uzvladaš, moći ćeš lijepo koje su inače megju sobom oprečne, u toj se tački živjeti u ljubavi sa svojim mužem, a Ijubav je, kćeri, sjedinjuju i zajednički hvale tu uzvišenu ustanovu u braku najveća sreća. Dakle čuj, drago moje dijete: prirodnog zakona. Porodični je život u svom veselju Budi vazda zadovoljna sa svojim mužem, sve što ti poput pjesme bujan, sladak i uvijek nježan, a u on donese za hranu i odijelo, to svim srcem primaj. gospodarenju i upravi poput filozofije ozbiljan, smišljen Dobro ga slušaj; što ti zapovjedi, ono odmah izvrši, i uregjen; s toga on potpuno odgovara i najpotreb- a što ti zabrani, ono ne čini. Pazi na čistoću u kući, nijim pravilima higijene, koja su nedavno pronagjena svaki ugao neka ti cvjeta; vidiš li ma što god nei još se jednako pronalaze. Najprvo sredstvo — gotovo uredno, ili osjetiš li kakav bilo smrad, nastoj, da to svrha braka s medicinskog gledišta jest zdravlje. odmah otkloniš i urediš, jer ćeš tako kao valjana Nema li zdravlja, nema ni porodice. Porodica i zdravlje kućanica biti draža svom mužu, a svome ćeš komšidva su nerazdruživa druga; oni su u tako tijesnu luku time služiti kao uzor prave domaćice. Gledaj, odnošaju, da ih skoro ne možemo jedno bez drugog da točno na vrijeme, u koje je muž uobičaijo, vazda pojmiti. U Islamu ima bezbroj pravila, koja nam od- prigotoviš jelo i postelju, jer glad i besanica čovjeka regjuju, kako da se u porodici vladamo. Kurani — smaraju, a otale lahko nastupaju živčane bolesti, u kerim, pejgamberovi hadisi, mudre izreke pobožnih kojim.može čovjeku sve, pa i žena omrznuti. Pokućstvo ashaba i savjeti naših velikih učenjaka obiluju takim je ženi povjereno, da njime ravna, s toga ga moraš pravilima i uputama. dobro čuvati: ne budi rasipna i raskošna, jer raskoš Mi ćemo mimoići sva ta pravila, a ovdje ćemo i rasipanje, kćeri, najveći su dušmani porodičnog navesti samo riječi mudre Arapke, Umame binti života. Sve ukućane i vanjske članove muževe poroHaris, žene Anfa bin Muhlemi Šejbanije, kojima je dice treba da poštuješ onako, kako to njima dolikuje. f �342 B EH AR VI Nemoj nikom otkrivati tajne svog muža, koje ti je uvjeriti, d ” je veoma teška. Ta žena će morati cijelj on povjerio. Ako je muž što god tužan, zamišljen, dan neprestano raditi, da tu dužnost potpuno izvrši ne pokazuj pred njim vesela lica; a ako je veoma Općenito se kaže svagdje i kod sviju naroda, da je raspoložen, gledaj da se i ti makar usiljeno tako prikažeš. i u siromašnijira i u imućnijim porodicama samo Svjestan muž i valjana žena u porodičnom životu muž obvezan podrairivati kućne potrebe. Nu bude gdje kad takih vremena, kad muž, — zapriječen bolešću zajednički dijele i tugu i radost." Ovi savjeti mudre Umame i danas su vrijedni ili nečim drugim — ne može zaragjivati novaca, da da budu putokaz, po kome bi se moglo u bračnom podmiri potrebe svoje porodice. U takom slučaju životu vladati. Ovim je savjetima ona posvjedočila, žena, kućna gospodarica, proširi djelokrug svoje dužda je bila ne sarno dobra majka, koja je znala naj- nosti, te svog muža ozbiljno potpomaže. Ona se tada bolje i najplemenitije uzgojiti svoju kćerku, nego da lati igle, ili nekog drugog sredstva, koje joj ide od je još bila i valjana žena, prava kućna gospodarica. ruke, te tako nešto zaradi, pribavi potrebe svoje poUmama nam ovdje na vrlo kratak način poka- rodice i sačuva je od gladovanja. Kućom upravljati, zuje, kako i šta sve treba jedna žena da čini u kućnim poslovima ravnati znači: nastojati oko zajedporodičnom životu, pa da potpuno izvrši svoju dužnost, ničkog blagostanja u obitelji. Žena, koja je potpuno koja se od nje zahtijeva. shvatila svoju dužnost, koja je valjano upoznala vri* jednost uzajamnog potpomaganja izmegju sebe i Megju svjema kulturnim narodima postoji jedno muža, u prvom je redu dobar ekonom; ona sliči vrlo lijepo pravilo u braku, a to je, da žena, koja je marljivom mravu, koji sve zimske potrebe u Ijeti u istinu dostojna toga imena — treba svog bračnog pribavlja. Razumna žena, ako nije kako treba vješta 'druga svom silom li porodičnom životu potpomagati gospodariti, to će ona brzo u porodici naučiti. Ona \ zajednićki s njim čuvati rair i blagostanje u poro- mora nastojati, da što prije nauči gotoviti jelof nrora dici. Vladanje jedne žene po tom pravilu znak je paziti, da njeno i sviju članova u porodici odijelo ’njezine vrline, a uz to odgovara njezinoj sopstve- bude što Ijepše, čišće i dugotrajnije; za platno, kroj, noj koristi. uopće za sve ona se mora brinuti. Poznato je, da je u svjema prosvijetljenim naOna se ne će nikad zadužiti, gdje ne osjeti rodima dužnost žene, pa ma pod kojim uvjetima ona velike potrebe. bila, samo uzgajanje djece j vogjenje kućnih poslova, Eto to su u kratko pravila, po kojim se jedna a to je dvoje za nju dosta, jer ma da nara Se na žena freba vlada, ako hoće da svjesno izvrši svoju prvi pogled ta dužnost pričinja kao vrlo neznatna dužnost u porodičnom životu. stv'ar, ipak ćemo se, ako malo bolje promislimo, S turskog preveo: Ćazim. Jedna naša velika bolest. e znam kako bih drukčije nazvao zlu našu na sijelu ne znaju jedan za drugog kad se unoća, i naviku:piće alkohola. Bolest je to zaista i ako se gdje i sretaju, gotovo jednakom opreznošću to nije više bolest pojedinca, već rak rana kloni se jedan od drugog. Tim dakako nastaje sve na našem zajedničkom tijelu. Istina je po veći jaz izmegju njih, oni uopće i ne osjećaju jedan drugog, a to je vrlo loš znak i ne sluti dobru. broju duša bila bi valjda i u nas manjima ovih zaljudi, Kao ugod što komšiju veseli radost komšije mu, tako ali čim se opazi, da ovaka bolest hvata korijen jednom staležu, ili u jednoj skupini članova zajednice bi trebalo, da se i u nevolii nagje jedan drugome. u izvjesnoj dobi, odmah treba da svi liječimo tu ranu, Stoga: ako imamo vremena, ako upće dopiremo, dok se dalje nije raširila. Kad koji domaćin, trgovac, da povedemo brigu o drugome, to je na prvom mjestu posjednik, zanatlija, alim, službenik i t. d. ostavi svoj red, da bi se porazgovorili o ovakim stvarima u našem posao i pogje pred večer kući, da se odmori od svog društvu. A mi zaista imamo koji put i previše vrerada megju svojom dječicom, nitko se ne obazire, mena, da zapovrgnemo razgovor o tugjim poslovima. ostaje li ko god, da se prošulja u okrilju mraka do S toga razmotrimo malo ovu pojavu u našem narakog lokala, da, mjesto užitka u svojoj kući megju štaju. U fiziološkim bolestima liječnik najprije ispita, djecom, provede vrijeme u gadnu zraku, u smradu istraži samu bolest, pa prama tom odregjuje: ili nož i t. d. A nije to teško ni opazit, jer se više taki Ijudi ili promjenu života, hrane, promjenu zraka i t. d. Nai ne šuljaju, ide se tu serbez kao u kahvu. Po gotovo vika za pićem prodrla je u mladež, u odrasle i starije ova dva svijeta: onaj u mejhani i onaj kod kuće ili slojeve. To je dakle bolest socijalna, bolest društva, bolest f �VI BEHAR naraštaja. Stariji S6 prolaze, kad ga već i snaga izda, napokon izumire, ali mlagji se ipak imao od koga naučiti tome zlu. Prijašnjih se vremena posve drukčije pilo: Neko bi pio — kako ono narodna pjesma veli — po devet godin’ dana, al bi na jedan put došao k sebi, razbio čašu kao što bi duhandžija prelomio gjbuk i nema više o tom zbora; ali to je bilo nekad. Take je obično nagnala na taj korak nekakva neprilika u životu: ljubav, gubitak imetka, vatra i slično. Danas, kad se bolest u pravom smislu raširila, to se okrenulo posve drukčije. Danas se pije žešće nego prije, danas je ta strast ubitačnija za pojedinca a da zbog pojedinca i čitave porodice stradaju, za to ima na žalost dosta očevidnih primjera. Skupno uzevši da ekonomski nazadujemo, svakom je jasno, a da je tome u prvom redu uzrok piće, moglo bi se i brojevima dokazati; ali gotovo je bolje, da se ti strašni brojevi ne iznose. Možda nije piće neposredni uzrok, ali jest posredni, jer obično taki se čovjek zanemari, izgubi svaki račun o svom životu, gospodarenju, pada u dug, i — on je brzo propao. A što tek da reknemo za zdravlje: Isporedite danas oca i sina ili unuka i djeda, gdje vidite na mlagjem sva tjelesna obilježja naslijegjena od st-.ine, ali kakva su to obilježja? Čelo je široko kao i u djeda, ali nije onako vedro, oko krupno, al je Kržljavo, i sve mu je tako kržljavo, nerazvijeno t. j. ubijeno; kad je trebalo da se razvija, kao što mu se u dede razvijalo u čistoj nepokvarenoj prirodi, ždra 'U zraku, u šumi i livadi mjesto čagjave mejhane, na konju i igralištu mjesto uz karte, domine ili bure. Gdje ie danas dobar hrvač, snažan čovjek, dobar hodac, jahač ili inače momak od oka? Ima ih još po selima, gdje nijesu m.ejhane doprle, ali po gradovima rijetkost je to. A treba znati, da ima još puno uzroka oslabljivanju generacije i kad bi se ova zaraza i iskorijenila. U nas se ništa ne drži do zdravlja, ništa se ne radi naročito u tu svrhu, osim lijepih naših običaja sačuvanih u familiji i uzvišenih zapovijedi šerijata našeg. Dakle tim više bi trebalo raditi i brinuti se, da se očuva narodno zdravlje i od pića i od drugih ubitačnih navika. Pa što bi mogao biti uzrok ovoj zarazi? Danas nijesu tome oni stari uzroci: kojekakve nesreće, nekakav dert, tuga na srcu i t. d., svijet se danas tome odaje od puke obijesti. Jedan nije imao prilike ni čuti lijepe riječi u svojoj kući, osirotio je malen, pa se potucao po svijetu i postao proletorijat, a od ovog u većim masama potječu kradljivci, lopovi pa čak i anarhisti. Drugi i ako je vidio kakav taki odgoj kućni, neuk je, nerazvijena je u njemu svijest čovjeka, da se osjeti kad odraste, da je on gospodar svakoj pohoti, već ga obuzme neka životinjska narav, pa i ako je tjelesno jak, duševno je slab i to toliko tijelo, grdosiju, nema što da vodi, ono podliježe pohoti. Treći 343 je od dobra roda i koljena, lijepo prilično i uzgojen, u njeg ima i fina ukusa i ljepote u svemu, on sam uživa u svom mišljenju, u svojoj kretnji, u sebi. Ovakom bi se htjelo nekog višeg života, ljubavi, poezije; ali toga ništa on nema. Ovog bi trebalo uzgajat i dalje i gojit u njemu one lijepe osjećaje ali naukom, da se osposobi, da umije uživati u čitavoj prirodi. Ovaj može jedino da nagje prave slasti i poezije uopće u prirodi. I čoban se koji put zagleda u dubravu i gaj, ali ne vidi u njemu ono, što ovaj vidi. Ali na žalost i ovaj, ako mu duha ne zabavi razvijen interes za poslom kod kuće, u trgovini, i on zabasa, često uzdišući, što ga nitko ne shvaća, ne razumije, nitko mu ne zr.a dati, što bi mu trebalo. Ovakom onda treba i veća mjera da ugasi onaj silni poriv duševni. Za to se obično često ni kakav gorostas seljak ne može da takmi s pjancem ove vrste. Napokon u novije doba ima dosta ljudi novijeg kroja, duševnih radnika, pa misli, da mu je izvjesna mjerica alkohola potrebna ko i kora hljeba, da naknadi ono sile što je potrošio radom, ako je uopće šta potrošio. Ovi obično uzimlju piće uz jelo, misleći, da i ono ima neku hranjivu moć naročito uz ostalu hranu. Ovi su *do duše razboritiji i vladaju sobom, ali i oni se varaju, jer dosta strukovnjaka higijene veli, da je najzdravije piće uz jelo voda, a neki čak vele, da ni voda nije potrebna, jer je dosta ima, što se u hrani unese. Oni, što u kakvoj prilici uzmu po malo pića, ne mogu se ni. ubrojit ovamo, kao što ni onaj nije duhandžija, koji kad mu ko pruži, on i zapali. ‘Najveća je po tom opasnost od ove zaraze po narod od onih mladića gragjanskog staleža, što no nit je obuzdano jakom roditeljskom rukom, ili dobrim uzgojem, niti oboružano naukom do tog stepena, da uvigja, da je piće elemenat, koji razara. Razmotrimo li prilike, u kojim živi ovaj elemenat, a naročito zadubimo li se u prirodu takog mladića, doći ćemo do zaključka, da njemu treba nečeg, što će mu zabaviti duh njegov, t. j. dati duši njegovoj dovoljno rada kad je tome vrijeme, a po tom i neke naslade, da i srce oplemenjeno ovom Iijepom naukom uživa u. nečem, a da to uživanje nije opasno ni po moralni ni po fizički život njegov. Ali prisili ga, da ti sjedi sa starcem, pokoriće ti se, al u duši jedva čekaj da prhne u slobodu kao i pt'ca, kad joj kafaz otvoriš. Pusti ga opet posve sama sebi, podivljaće posve, jer u prirodi samoj bez čovječije pomoći nije se mogo ni na noge podići,patakohisad u prirodi samoj bez ljudskepomoći ne će bit od njeg ono, što i Bog i Ijudi od njeg traže. Sama nam Božija odredba i podjela vremena kaže, da je dan za rad, a noć za odmor; djetetu do sedme godine treba više tjelesne njege, a poslije do dvadesete duševne hrane. Kao što ne možeš u jutro odmah iz postelje na poso, tako ne možeš ni odposla u postelju, neki je prelaz osobito potreban iza �344 BEHAR posla k onom velikom odmoru, a to je za starca iza ibadeta prijateljski razgovor, za odrasla čovjeka isto tako, ali za mladić^ treba nešto više. Njegov će duh zabavit lijepa knjiga, Iijepa igra s drugovima, pjesma. Uzmite sad onog mladića, koji je cio dan proveo u lahku poslu ili uopće u sjedenju, komu je duh isto onako trom kao i tijelo, zar on može iza onog velikog odmora, gdje je cio dan proveo u sjedenju, opet ravno poći u novi odmor, kad ga uopće ni željan nije? Posve je dakle prirođno, da će on potražit kakva bilo materijala, kojim će makar koliko da duh zabavi, a to naravno nema kud već u mejhanu. Šta bi dakle trebalo činiti, da se i njegovoj prirodi udovolji, a i on sam da ne bude na štetl ni u moralnom ni tjelesnom pogledu? Dati mu nešto, što će udovoljit toj pohlepi njegove prirode, ali neka to bude plemenita i pristojna zabava. — Ako smo radi pomoći, a za to smo i pozvani, svom bližnjem, svom bratu, sami sebi, treba da se pobrinemo za našu mladež. Tu su u prvom redu pozvana naša društva t. j. u koliko ih imamo. Društva čitaonička ili uopće društva za društvenost mogu puno učiniti u ovom pogledu. Koliko i koliko mi imamo zabava i igara, koje djeluju i na tijelo i na duh, da su u stanju čovjeka-raladića posve odvratiti od stranputice. U novije se doba osnivaju gimnastička društva, pjevačka. tamburaška, diletantska, ali ni jednom tome dmštvu nije cilj tanburanje, čitanje i t. d., već mu je to sredstvo da uzdrži članove u zajednici, jer ta zaieđnica samo dobro djeluje na pojedinca, dakle cilj je đruštvenost. Kao što je djetetu u prirodi igra, tako je ođraslu pjesma, kojom izražava svoja čustva; a sad nitko ne da djetetu zlatnih čaša, da se njima igra, jer bi učinilo štetu, tako obično i društva biraju samo pristojne pjesme i take melodije, koje čovjeku srce mekšaju i oplemenjuju. Sama je riječ neka ljuća i od otrova, VI a neka umiljata i slatka; tako je melodija udešena. da gdje kad i besvjesna životinja ili ludo đijete -igra uz nju, druga će ga rasplakati i t. d. Osim toga u društvima se ima uvijek prilike čuti pametna riječ pročitati što korisno, učiti jezjk, ili struku kakvu itd’ da se duh zabavi. Piće je 'društvena bolest, bolest socijalna, bolest naraštaja, pa se mora tako i Iiječiti U početku se je na godine hapsilo za duhan, ali nije taj način iskorijenio duhana iz naroda. Isto tako svak zna i to, da je vjerski piće zabranjeno; ali čovjeka treba naučiti, da zna sfijediti svoj razum, kao što smo mu uopće kazali, da je to zabranjeno. Na koncu konca mislim, da ćemo se svi složit u tom, da ova bolest postoji megju nama, a bolest se uopće izliječiti ne može, ako je čovjek zataji. Ako smo dakle u tom složni, dajmo još malo truda, da tu stvar uzmemo u pretres. Ne moraju lijekovi, što ih usputice nabacih, biti dobri i praktični, ali ako svi radimo, da ih nagjemo dobre i praktične, i naći ćemo ih. Ne bi li se ta stvar mogla pretresti štampom ill možda u većim sastancima? Ili možda kakvo društvo osnovano, đa ispituje ovu bolest, moglo bi po vremenu bar djelomično uklanjat one uzroke ovoj pogubnoj mahani, ako danas tome uopće može biti što gođ iole opravdanim uzrokom. Je li toj zarazi osnova puka obijest, zar je onda naš elemenat tako tvrd i neđozvan, da na njeg ne bi mogla djelovati dobra riječ, iskreno nastojanje za poboljšanjem pojedinca. Ama žalostan je to pojav, kad jedan čovjek osjeti, da nitko apsolutno ne vodi brige o njegovu životu osim organa oblasti, da kome štetu ne nanase. Naprotiv može na pola ogrezla čovjeka u stranputici lahko da popravi, kad osjeti, da se neko brine za njeg, da ga izvede na pravi put, da ga učini čovjekom i da je u tora nastojenju samo njegova i ničija više dobrobit Braćo muslimani, razmišljajmo o tom! E. M. S. Na Oglavku. glavak je uzdignuto mjesto ispod Zahor planine. Uzdiše se niže Kiseijaka jedno tri-četiri kilometra, gdje se sarajevska cesta rastavlja u Busovaču i Fojnicu, izmegju ovih glavnih drumova. Osobito je krasan pogled točnim pravcem prema Kiseljaku, preko kojeg se vidi Bjelašnica i još druge okolne planine. Oglavak leži nad morem oko 500 m. Mjesto je dosta planinsko i vrlo zdravo. Kraj seoskog puta je prizemna tekija i odaja za musafire pod istim krovom. Ovu tekiju na ovom mjestu podigao je Abdurrahman ef. Sikirić poznat pod imenom Šejh Sirri baba, ima više od 120 godina. On je stajao u Fojnici, gdje mu je otac Mehmed ef. f bio kadija onog vremena. Nu Njegov Šejh, Husejin baba, — kako se priča — reče mu, da podigne tekiju na Oglavku, jer da je i prije bila tekija tude još od fetha. Ima riječ, da je Oglavak bio naseljen, jugoisali kad je neki pomor harao po Bosni, da je i Oglavak opustio. Kazuju, da se i sad u okolici ove tekije nagje ovdje-ondje štokakva zida, što je znak, da je bilo nekad nastanjeno mjesto ovaj Oglavak. Vele da je i Sirri baba, kada je počeo da gradi ovu tekiju, nabasao na temelj nekakve zgrade. Ehli tarik hoće da reče, da je to bio temelj stare tekije. Čuo sam od današnjeg Šejha ove tekije, da mu je kazivao merhum Mehmed ef. Alagić, da je našao u porodičnim spisima iz desetog vijeka po hidžretu, da �VI BEHAR je nekakav — valjda njegov starenik — vasijjet Činio tekiji na Oglavku. Ako je ovo istina, onda je bez sumnje, da je i prije bila tekija na Oglavku. El-uhdetu ala elravi! Za tekijom preko puta je turbe u kojem leži Šejh Sirri baba i njegov stariji sin Abdullatif ef., a pred turbetom drugi mu sin Šakir ef. Kraj turbeta je starodrevna lipa, ispod koje teče česma bistre hladne vode. Više tekije na desno su kuće Sirri babinih potomaka, a niže tekije najprije mali konak, koji je sagradio Vedžihi paša, a još niže veliki konak koji je’ podigao vezir Muhendis Mehmed-Ćamil paša 1260. po hidžretu. Mali konak je znamenit samo po svom darovatelju, inače je obična drvena gragja već oharabila. Veliki se pak konak ističe samo svojom veličinom u ovom seoskom kraju. Tekija na Oglavku i njezin osnovatelj izigjoše na glas i steče veliki ugled kod savremenog svijeta. Šejh Širri baba imadijaše nebrojeno murida. Njegova tekija ne bijaše svratište samo sejjaha i derviša, već primaše i najuglednije ljude imena i položaja: vezire i ajane. Koliki bijaše Šejh Sirri babin ugled, neka nam svjeđoče ove dvi-tri bilješke iz njegova života Kad se 1255. podigoše Sarajlije proti Vedžihi paši, bijaše s njima i Fojničana. Vedžihi' paša ih dočeka na Vitezu i razbije ih. Kazuju da je naredio, da se topovi napere iznad buntovnika, kako se je i pucalo iz njih. Došavši za tim Vedžihi paša na Oglavak isposluje kod njeg Šejh Sirri baba oprost za sve Fojničane, koji su bili na Vitezu osim nekog Hasanage Ojire. A i ovaj se Hasanaga spasio čim je' naime opazio kavaze, gdje uljegoše u fojničku čaršiju, odletio kući, uzjahao na gotova konja i pobjegao u Hercegovinu AlipaŠi Rizvanbegoviću. Dok su kavazi raspitivali za njegovu kuću on je već bio umako. U ovog Gjire bijaše adet — a može biti, da ga se je strogo držao, kad mu je prijetila pogibelj. — vazda držati potpuno opremljena jednog konja. Priča se da se je to izmegju Vedžihi paše i Sirri babe dogodilo ovako: Vedžihi paša pokaže tefter o Fojničanima, koji su bili na Vitezu, Sirri babi, koji ga uzme, pa počme brisati jedno po jedno ime. kad vidje paša, zaviče: „Aman Baba!“ i tako ostane neizbrisano jedno ime: Hasanage Gjire. Za njeg Sirri baba reče: „Allah selamet!“ A on se eto tako bijegom spasio, kako gore rekosmo. Gjiru su kazuju — neki od potjere stigli, ali su ga pustili da pobjegne. (Zaista mi ne trpismo od osmanlija nikakva zuluma, već bijasmo kao u porodici razmaženo i jogunasto dijete. — Hasan-Alajbeg Stdejmanpašić od koga je — što no riječ — sve skoplje strepilo, ne bi htio sjesti dok mu ne bi rekao Šejh Sirri baba. Kad bi pazarnim danom došao u Fojnicu, pa kad bi nastupio u čaršiju, sve bi se na uzengjijama podizao i gledao preko svijeta, da vidi, je li Šejh Sirri baba gdje u čaršiji 345 — jer je on svakoga pazara slazio u Fojnicu — pa ako bi ga spazio, odmah bi odjahao. Sirri baba — ruhi šad olsun — kako bijaše pametan i pobožan imadijaše i pjesničkog dara, pa je nekoliko pjesama pobožnog sadržaja na turskom i naŠem jeziku ostalo iza njega. Domaći ehli tarik rado uči te njegove ilahije. On umrije 1263. godine po Hidžretu u dubokoj starosti. Iza njega preuze starješinstvo ove tekije stariji mu sin Abdullatif ef., koji je takogjer ostavio lijepu uspomenu iza sebe. On je doživio okupaciju, kojom prilikom je i vrijednih stvari nestalo u njih i to ne od strane vojske već od domaćih protivnika, kakvih je slučajeva bilo dosta i po drugim mjestima za tog burnog vremena. Iza njegove smrti 1300. nasta prepor izmegju njegova najstarijeg sina Halim ef. i brata mu Šaćir ef. Napokon Halim ef. dobije i danas je on starješina ove tekije. Ovaj ehli tarik je Nakšibendijina reda. Rijetko češ udariti na gostoprimstvo, kao što je ovdje na Oglavku. Bez razlike staleža svako je ovdje lijepo primljen. Ima skoro uvijek musafira. Osobito je lijepo pohoditi ovo mjesto, kad je mevlud. A taj se uči prvog uoči petka ili uoči ponedjeljka iza dvanaestog rebiulevela. Tom se prilikom na Oglavku skupi oko dvjesta-trista ljudi. A i ženskinja dogje u harem. Na mevlud dogje svijeta iz Fojnice, Sarajeva, Visokog, Travnika, Busovače pa iz okolnih sela. Već oko ićindije počne se svijet iskupliati. Čim se akšam klanja, počmu se sofre metati i to: po dvije zajedno. Metne ih se i po dvadeset. Kad svak večera, a to bude oko četiri do pet sahata po akšamu, klanja se jacija. Za tim se počne mevlidi šerif učiti. Najprije započne Šejh. Onda uče na izmjenice još i oni, koji su za tog i imaju volju. Prije nego će se započeti sami mevlud uči se u skupu „Ej hodaden". Isto tako se uči ilahija iza ustajanja. Poslije mevluda je derviška mukabela. Mukabela se do.vrši na nogama. A onda Šejh, čovjek visoka uzrasta, bijele, okrugle, pokratke brade, rumena iica, u crnom kauku (ili kako ehli tarik veli: tadžu) svoga djeda i u zelenom binjišu, stane, a ostali ga svijet počne ljubiti u ruku. On svakog pojedinca blagoslovi riječima: „Allah seni tevfiku hidaj^t* ejlesun!" (Bog te na pravi put okrenuo). Sve se ovo obavlja u velikom konaku. Kad je mevlud, te večeri ne ima spavanja tude. Dok jedni večeraju drugi mehabbete, uče se ilahije unutra i na izvanu, ako je lijepa noć. I makar da se tude toliki svijet zgrne, ipak nikad neprilike. A od strane domaće čeljadi svako je lijepo dočekan, svako je lijepo ugošćen. Osim plemenitog osjećaja gostoprimstva ove Ijude resi i čestito svojstvo radinosti. Nijesu to der- �346 B EH AR VI A i danas Šejh ove tekije dobiva neku sub viši, što no se samo prenemažu i žive od darova;t oni se bave teŠkim poslom težaklukom, da drugog venciju od vlade. Još treba da napomenemo, da osim Šejha i nahrane. njegov amidžić, a Šaćir efendijin sin Abdullah ef Zemlje što ih je držao merhum Sirri baba drži posebnu musafirhanu u onom malom konaku oprošćene su od desetine.Muhamed Salih-Vedžihi paša koji je sagradio Vedžihi paša i uči mevlud istodobno. svojom bujrultijom od 21. Ševala 1251. pisanom u kad i šejh. Bude i u njega čudo svijeta. Zvorniku a na temelju carskog fermana oprostio je Pošto je ova tekija velika rijetkost u našoj doŠejh Abdurrahman-Sirri ef. od sviju daća i poreza i movini, a ima i tako lijepu historičku prošlost, osjetih još u toj istoj bujrultiji naredio, da se Šejhu ima da- potrebu, da reknem o njoj ovo nekoliko riječi, i da vati po 800 groša godišnje iz vilajetske hazne i to ovim upoznam što više svoje braće. obzirom na njegovo časno zvanje i gostoprimstvo. M. H. Mufttć. * Nesrudin hodža i kadija. (Narodna priča). Priča se kako je neki kadija uvijek zvao Nesrudin hodžu, da mu dogje u posjete, ali mu on nije htio nikada doći. Za to kadija jedanput nagovori svog ćatiba, da što god naljuti hodžu, ne će li on doći, da ga tuži. Iza toga do malo vremena, ugleda ćatib hodžu na pazaru, gdje nešto kupuje. Ćatib se došulia do hodže, te mu iza legja odvali jednu podobru ljosku, a onda tabanima vatru, i pobježe. Hodža potrči za njim, ali on uteče i negdje se sakri. Sjufra dan dogje hodža kadiji u mehćemu. Kad unigje, ustade kadija prama njemu na noge, govoreći mu: „Hodi hodžal bujrun, sjedi, otkada mi nijesi došao." wNe ću sjediti, već sam došao da tužim ovoga tvoga nesretnika", i pokaže prstom na ćatiba; Ju čer mi odvali šamar, bi gajri hak, na sred čaršije." Na to se kadija okrene ćatibu i zapita ga: J e s i li ti ošinuo hodžu šamarom?" *Jesam“ odgovori ćatib. „A za što?“ zapita kadija. „Efendum, u mene ima jedna mahana, a to je: dogje mi svakog mjeseca, pa moram ošinuti šamarom koga prije dohvatim. I jučer mi dogje ona moja mahana, pa pošto je hodža bio najbliži, njega i udarih, i odoh svojim putem.“ Na to kadija dohvati ćitab, otvori ga i prevrnu nekoliko lista, pa će ćatibu: „Ovde piše, da dadeš hodži haka četiri pare, što si ga udario, a on neka tebi halali.“ „Nemam sitna“ reče ćatib“. „Pa idi razmijeni", dočeka kadija, namignuvši okom na njega, neka nježi. Ćatib ustade i ode. Kadija će opet hodži: „Sjedi, hodža, dok on donese parfe“. „Mogu i stajati“, reče hodža. Progje dosta vremena, sat dva, a ćatiba nema. Vidje hodža da ćatib ne će doći s parama, pa se primače kadiji, koji gledaše u ćitab smiješeći se, priveza mu jedan šamar što može bolje, govoreći: „Eto tebi svoj hak predajem! Kad dogje ćatib i donese 4 pare, neka ih tebi dade, ja nemam kada čekati“. To rekavši obode na vrata. Zabilježio: Alija Aliefendić. Ogledalo. Jedan star Arnaut sjedio u hladu pod granatim drvetom. Tuda naigje jedan poodrastao dječak, koji je imao uza se malo ogledalo. Progje s one strane, kako ga ne može Arnaut vidjeti. Izvadi ogledalo, okrene ga prama suncu, te stavi sa njega sunčanu zraku Arnautu na oko i počne titrati. Starac se okretao, obrtao, mahao glavom, rukama, — hajr — ništa nekoristi! Najedanput ustane na noge i spazi dječaka s ogledalom u ruci. Dječak kad vidje, da ga je on spazio, hotijaše pobjeći, ali ga starac vikne: „Hej, pobro, ponesi da vidim, šta je to.“ Dijete mišljaše, da mu ne će Arnaut ništa, pa prigje k njemu i reče: „Eto šta je; ogledalo.“ Na to će Arnaut: „Ah, kakvo je lijepo! Gdje si ovo kupio?“ „Kupio u čaršiji“, odgovori djete. „E baš lijepo; maj ostavi,“ reče stari i pruži mu ogledalo. Dijete pruži ruku da uzme, a stari što može brže, ščepa dijete za ruku i poteže batinu, te ti našeg dječaka mahni otud, mahni odovud. „Hoćeš li ikad više?“ „Nemoj dragi adžo! ne ću više nikad.“ A on jednako mlati, kao po pustećiji. „Nemoj adžo, svega ti na svijetu! Nemoj adžo Boga ti! Nemoj adžo, znaš li što je Bog?l“.... Na to će adžo: „Znade adžo Što je Bog, ama ne znaš ti što je ihtijar adžo!“ i utjeravši mu još malo pamet u glavu, pusti ga. Zabilježio: A hm ed A liefendić. �VI B E H AR Draga braćo i prijatelji! Svi napredni narodi nastoje i rade, da svoje ekonomske prilike unapriede i svedu u svoje vlastite ruke, da se u novčanim stvarima oslobode od tudjeg upliva, te da sebe materijalno i moralno ojačaju. Naša mila domovina, ponosna Bosna i kršna Hercegovina, na žalost još ne ima niti jednog muslimanskog novčanog zavoda. Svi postojeći novčani zavodi u našoj domovini su u rukama tudjinaca. Muslimani trgovci, bezi i age, obrtnici i seljaci primorani su, da kucaju na tudja vrata. — Ona naša narodna poslovica veli: „Maćeha ne može nikada biti kao mati“, i: „Tudja majka ne pazi kuda i kako tuče“. — Koliko muslimana bega, aga i težaka propadne za to, što ne imamo našeg novčanog muslimanskog zavoda, koliko se kuća i zemalja muslimanskih u bežcienje proda radi toga! A kad bi se osnovali novčani muslimanski zavodi, toga bi zla mnogo manje bilo. Mi muslimani u Tešnju odlučili smo osnovati prvi muslimanski novčani zavod sa sjedištem u Tešnju. Za sada smo nakanili, da se ovaj zavod osnuje kao kreditna zadruga, koja od svojih članova iziskuje male, tako rekući neznatne žrtve, koja svakomu, pa i siromaku, omogućuje, da može lahko postati članom zadruge. Poslje se misli, ako bude veliki odziv, ovaj novčani zavod prenieti u Sarajevo, a li Tešnju i u drugim mjestima otvoriti filijale. Jedan udjel (poslovni dio) stajati će kruna 200, slovom: dvie stotine kruna, koje se ima platiti tako, da se uplati odmah od svakoga udjela 20 K i 1 kruna upisnine, a kusur od 180 K u obrocima svake hefte po 1 krunu, ako ne može brže ili sve od jednom uplatiti. Podpisani privremerii odbor moli svakoga brata muslimana i prijatelja muslimanskog napredka, da stupi kao član u ovu našu novčanu zadrugu. Da je ove naše novčane zadruge opstanak osiguran, jamči nam to, što su se već prije, nego smo našu osnovu u javnost dali, javili kao zadriigari mnogi od prvih i najugiednijih muslimana, a tako i nemuslimana, sa velikim upisima. Ovaj poziv poslali smo u vašem mjestu još nekojim, te ako i vi imate kojega svoga poznatoga, a mi ga niesmo pozvali, izvolite vi to učiniti i molimo, da nam to javite, te ujedno napišete, koliko želite udjela predbilježiti. Opetovno apeliramo na vaš patriotizam i nadamo se, da ćete svrnuti cielu pažnju na ovaj plemeniti pokret i da ćete se pridružiti ovim patriotskim osjećajima u interesu islamskom i islamskog napredka. Primite bratski i prijateljski selam! Utemeljitelji prve muslimanske kreditne zadruge: Ađemaga Mešić. Zija beg Gjonlagić. Hasanaga Turalić. Ahmedaga Gaiijašević. Hamzaga Mešić. �BEHAR 348 VI Na kraju VI. godine. S pomoću Božijom, požrtvovnošću saradnika i pretplatnika evo nas hvala Bogu završismo i Šestu godinu „Beharovu". Ovo je vrlo lijep i utješljiv znak u našim prilikama, kad se jedan ovaki list može održati punih šest godina, a uzdajući se u istu požrtvovnost, prijatelja i u pomoć Božiju „Behar" će i pastavit izlaziti i dalje vršeći svoju plemenitu zadaću. S toga i ovu godinu savršujući osjećamo ugodnu dužnost svoju, da se najtoplije zahvaiimo svaRom rodoljubu, koji je makar koliko doprinio svojim žrtvama, da ovaj jedini naš list mogaše produljiti svoj rad. Uredništvo „Behdra*. Mahsus ielam! Dragi moji prijatelji, saradnici i čitatelji! Prije pet godina primih se teške ali i časne zadaće da uregjujem ovaj list, mili naš „Behar“, čijn sam ideju osjetio u srcu svom ima i deset godina. Za to vrijeme mog uregjivanja dogjoh tako do poznanstva s mnogim prijateljima, sa saradnicima i čitateljima, koji mi iskazaže svoje povjerenje i svoju ljubav i sutretIjivost, pa pošto evo dogje vrijeme da prestanem uregjivati ovaj list, osjećam osobitu dužnost, da se na rastanku oprostim s vama, da Vam najsrdačnije zahvalim za vašu izkazanu mi ljubav i pomoć u mom teškom radu. Kratko je vrijeme pet godinica; al ja se osjećam sretan i zahvaljujem milostivom Bogu, Što me uzdržao u znazi, da s vaspm pomoći i povjerenjem makar i toliko poradim u listu, koji kao prvi pionir krči pute narodnoj prosvjeti. Hvala vam i mahsus selam! Edhem Mulahdić. Vlasnik; Adem aga Mešić. Oflgovorni urednik: Edhem MulabdićIslamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1905 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1905 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID ed8bfaaa-2313-4773-8afd-383499752f39