https://kolekcije.nub.ba/files/original/20b7a56b6cb0099e9ca483c74a5f3336.pdf 1c785d4723b42ade1d74a78f7eb9eef8 PDF Text Text L I 5 T ZA P O U K U I Z A B A V U Godina V UREDIO: E DHEM MULABDI Ć I904./5, S ARAJ EVO. Š T A M P A R IJ A R IS T E J . SA V IĆ A . w m m ‘ �BROJ j GOD. V. L is t z a z a b a v u i p o u k u TŠT Šaier 1322~ | S A B A J E Y O 1. m aja 1904. Očitovanje. (Falirijja).J) nPela tegurrenke ejdin tahmilns-STibebal — Mearri. t aroŠ, selo, dan i noć me znade Sablja, knjiga, Škola i nirvana; Kuda idem, tuda put mi grade Ko vitezu pera i mejđana.** a) I onome, što na račun vjere Kao janje pred sv’jetom se gradi, Skresali u brk: đa je više zv’jere Nego kurjak pod pritiskom gladi. Veledušje po krvi mi ne da Ni pred sudbom oboriti glavu. Kad me prati nevolja i b’jeđa, Opet gledam u daljinu plavu. I pram onom, što na račun znanja Zdravi razum s katedre ubija, Nigda nisam imo smilovanja Ko pram piski otrovnije zmija. Bog vječiti i to Sunce staro — Ko svjedoci nevolje i sjaja — Znaju, da sam svoja đjela stvar’o Kao Simurg, što ne pozna vaja. I onome, što rad svojih hira Opsjenjuje prostu masu ljuđi, Mirni Mirza satiru ođsvira — Po pravdi ga božijoj osuđi. Kao Simurg, što ne pozna slasti, Farizejstvu rekao sam svoju; I onoga, što života slasti Mrzi, sklonih, da izbaci foju. I onoga, što po „staroj mođi“ Hoće silom da mhćenik bude, Moja pjesma u živac pogodi I diže ga megju „svete luđe“. *) FouOsua pjesma. Ova vrsta pjesama veoma je obljnbljena na Istokn, a naročito kod Arapa, U Fabrijji pjesnik ili ističe svoje vrline ili vrline svojib pregja, plemena i naroda. *) Na sličan naČin počima Mntenebbi jednn fabrijn. �B E H AR 292 V Mnogi AI ne Mojoj Boriti Eto to su u glavnom- načela, Na Painasu što sam naučavo. Čitajući drugim opijela Sam sam sebe sv’jetu izvrgavo. wvitez“ okresa me b’jesno, može, đa me razočara. duši ne bi bilo t’jesno se sa st6 kritičara! A kamo li da se Mirza boji Jedne pandže vrane il gavrana, — Mirza, koji prama orlu stoji Kao vitez pera i mejdafia. U Sarajevu, 17. aprila. 1904. __ M r z a Safvet, - Stambolska pjesnikinja. Pribilježio: Mirza Safvet. lada, nježna, lijepa i dražesna, veli jeđan zavremeni pisac, k tome đubovita i dosjetljiva, da svakome s nokta dade odgovor, pa još učena i ugledna, jer je bila član odlične krvne i duševne aristo, kracije, kretala se kao obljubljena pjesnikinja u carskim sarajima i vezirskim dvorovima. Njezini nježni stihovi učili su se na pamet, njezine fine dosjetke, kojima je u škripac tjerala diplomate i pjesnike, kolale su od usta do usta. Tako je bila u svoje vrijeme i ostala sve do danas u.turskome narodu najpopularnija pjesnikinja. Napitanje: ko jebila ta pjesnikinja, svaki preuba obrazovani Osmanlija's mjestabi odgovorio: mogla bi biti i pjesnikinja Mihri (1460), ali ne će ni jedna druga biti nego Fitneta i ođinah bi citirao nekoliko njezinih stihova i možda pripovjedio koju (pikantnu!) anekdotu iz njezina drugovanja sa velikim vezirom i s glasovitim učenjakom Kodža Ragib pašom i jeziČavim pjesnikora Hišmetom. Fitneta je njezino pjesničko ime, a znači: pronicavost, oštroumnost. Rogjeno joj je ime Zubejđa, a kći je šejhul-islama Mehmed Esada 1747 (1161), unuka šejhul-islaraa Ismajila i sestra. šejhul-islama Mehraed Šerifa 1777 (1191). Dakle nije nikakovo čudo, što je bila ona učena i darovita; to joj kuća donosi, jer i otac i brat njezin bili su vrsni ućenjaci i pjesnici. Takove pjesničke porodice nijesu rijetke na Istokul Da je bila prava miljenica Muza, to joj pako „Divan“ (zbirka pjesama) svjedoči, koji je štampan u Carigradu 1869. (1286). U toj zbirci imade gazela, koji se kako tvrde dobri poznavaoci turske književnosti Kemal1) i Zihni1), u veliko cijene u učenom svijetu radi pjesničkoga poleta i fine dikcije. Po našemu skromnome mnijenju dva-tri njezina gazela mogla bi se staviti megju Bbiser“ turskoga Farnasa i ako ih nije (valjda slučajno I) uvrstio Zija paša u svoj 0Harabat“ (antologiju arapske, perzijske i turske poezije). To mu i Kemal spočitava. Metnimo ruku na srce, pa preletimo preko rečene antologije i Fitnetine zbirke pjesama, ne ćemo se puno preknadati, a doći ćemo do uvjerenja, da vrijedi Fitneta kao pjesnikinja više nego čitava duzina pjesnika, koji su se ušuljali u „Harabat". Stihotvorci, koji arapske i perzijske riječnike krpare i liferuju u formi pjesme, ne spadaju u „Harabat" nego u prostu krčmu, gdje se sastaju stambulski učitelji metrike (arnza), koji hoće po što po to, da od kvantitativuo arapske, perzijske ili turske pjesme načine kvalitativnu i svedu je na formu nfailatunw. U Fitnetinim pjesmama ne trebatražiti filozofije, jor ona ne umije mudrovati. Sve njezine pjesme o djeci su dosjetljive i tankoćutne duše. Ne umije filozofirati uza svu učenost, kao Ragib paša, ali umije majstorski ono reći, što ćuti i osjeća, u biranim riječima, koje su onda bile, pa su još i sada, u turskoj knjizi moderne. To je baš ono, što je diže nada sve turske pjesnikinje i nad mnoge pjesnike prije preporoda. Koliko se može uvidjeti iz pjesama i anekdota sačuvanih iz njezina života, živila je uprav pjesnički i bezbrižno kao kakav ravnodušni bekrija. Njojzi ne zapire za oči, što je drugima ženama sva briga, prva i pošljednja želja na ime: nakit i odijelo. Ona pjeva da svak čuje: Fitneta, koja se kiti draguljima prave nauke, ne odaje nikakove pošte svijetskom nakitu.w Toliko mi o njojzi, a sada prepustimo sud Osmanlijama. Glasoviti pjesnik i kritičar Nadži evo šta piše: Fitnet je prava rijetkost na polju lijepe knjige. Ona služi na diku i ponos osmanlijskim haremskim ružama. Megju našim pjesnikiajama prije preporoda nema joj premiceWI). ») Taln-ibi Harabat. ■) MeSahiran-nisa II. str. 140. *') E»ami, atr. 260. �BEHAR V Ka lstoku i Zapadu pozuata turska spisateljica Fatime Alije hauuma u svojoj raspravi o ženama pod iaslovom „Namdarani zenaui islamijan1**) (Glasovite islamske žene) piše o Fitneti i njezinom pjesničkom životu dosta zanimivo i slikovito; zato se nijesam prije osvrnuo na život pjesnikinje, koji nam pruža jasnu sliku obrazovane Turkinje u ono doba. Fatime Alije hauuina koja revno obragjuje muslomanku svih vjekova, uajbolje će nam znati prikazati i život pjesnikinje Fitnote. Sve što dalje slijedi iscrpio sam iz spqmenutoga djela misleći da će i čitatelje zanimati: šta moderna Turkinja piše o antiknoj Turkinji. I ako nas toliko godina dijeli, piše Fatime Alija, ipak Fitnet hanumini, — hilo stihovi, bilo riječi još se i sada spominju u krugovima osmanlijskih spisatelja i pjesnika kao poslovice i duhovite dosjetke. Fitnet hanuma kao što je u nauci i. obrazovanosti, isto je tako u gotovu odgovoru i finom općer\ju bila oličena oštroumnost. U kratko da rečemo bila je žarko sunce svoga vremena. Doduše Fitnetino doba nije bilo kao doba pjesnikinja Mihri i Zejnebe (XV vijek), jer Osmanlije iza sjajnih pobjeda i osvajanja n Perzije, kad su se ćali kući, ponijeli su sa sobom perzijskih pjesama, novih najeva i dosta drugih običaja, koje su oponašali i provagjali u svojoj postojbini. Tako Fituetin položaj sa položajem Mihri i Zejnebe ne đa se prispodobiti. One su živile u mnogo boljim pri. *ma. U njihovo vrijeme još nije bila cijena nauci i knjizi opala, za to su spisateljice i pjeskinje tađa zauziinalo iznimno drugi, viši položaj nego ostale žene. Uza sve to Fitnet u zavitku, pod gustom koprenom družila se sa uČenjacima, piscima i pjesnicima. Izmegju nje i glasovitog Kodža Ragib paše bilo je inuogo pjesničkog preganjanja. Ragib pasin prijatelj i drug, jezičavi i lijeporeki pjesnik Hišmet često se miješao megju njih sa svojim doskočicama i- oboje izazvao na grohotan smijeh. Kad smo spomenuli ime Hišmet, ne možemo proći, a da se ne zaustavimo malo kod njega. Ovaj Hišmet poznat je kao pjesnik i učen čovjek i spretan govornik. Nije bilo čovjeka u njegovo vrijeme, koji bi ga mogao ušutkati i njegovoj doskočici ođgovor naći, dočim Fitneta, ne jedanput nego više puta dotjerala ga je u škripac da je morao ušutiti. Kako se onda cijemila nauka i naobrazba, kolika se čast odavala pjesnicima i književnicima, uzmite na um samo to, da je izmegju Fitnete i Ragib pašo pjesničko nadpjevavanje (muša'are), izmegju Fitneta i Hišmota đobacivanje doskoČica (mulatefe) bez granice bilo slobodno i bezobzirno, a ipak se nije niko uašo, da to uzme za zlo. Svo se to primalo, kao što jo u lstinu bilo, za pjosnički humor i eleganciju izražavauja misli (zerafet). *) Hustrovani „Malumata br. 245. 293 bto više i na javnim šetalištima Ragib paŠa' i Hišmet pružali su jezičiue i dobacivali joj ujedljive dosjetke u finim izrazima i to se uzimalo kao uzor pjesničke dikcije i pripovijedalo u najvišim krugovima u Carigradu i provinciji uz opće povlagjivanje. Katkađ bi se ustručavao Ragib paša zadirnuti u Fitnetu, pa bi nagovorio Hišmeta, da je izazove. Kad bi ovome okresala perje i pritjerala ga kraju, lađa no može i ne umije odgovoriti, paša bi uživao u Hišmetovirn mukama. Neće biti suviše, ako ovdjo spomenomo jednu takovu doskoČicu. Jednom na Kurbu-bajram, kad svak išela na Bajezidov mejdan, da sejri i razgleđa kurbane (ovnove), dogje i Ragib paša sa Hišmetom. U to bahne Fitnet u kočiji, a njih oba primaknu se kočiji. Ragib paša dobaci: „Aman Hišmete, đa te viđim!u i stade, da čeka doskočicu, na koju ne će moći Fitnet odgovpriti. Hišmet stupi bliže kočiji, pa reče: „Hanumo, za što tražiš kurbana? evo ja ću ti knrban bitil** Fitnet omjeri ga od glave do peta, .pa doviknu: A gdje su ti rogovi? Ragib paša prasne u srnijeh, a Hišmet obori glavu i izmače se otresajući ušima. Fitnet je bila udata za nekakva miljenika sreće kazasćera Derviš efendiju. Zgodno primjećuje Nadži: „Fitnet. koja je megju pjesniČkom aristokracijom uzgojenc da bude žena čovjeku, koji je imao malo smisla za lijepu knjigu, a još manje za poeziju, zaista je čudnovato". Alijeh anuma o njezinu mužu ovako se izrazuje: r,l ako je Derviš efendija obnašao velike Časti i dostojanstva, bio je čovjek bez obrazovanosti i potrebnih nauka. Zihni pako tvrdi, da se Derviš dovinuo do visokih časti, jer je bio Fitnetin muž. Možda je ona i tražila muža od koga je pametnija i uČenija, da se može slobodnije kretati i opet ga uza sve neznanje, svojim uplivom kod dvora proturiti do visokih dostojanstvenika u državi. To će biti, po svoj prilici, prvi motiv, koji joj je lebđio pred očima, kada je birala sebi vjerenika ; inače ne da se rastumačiti njezina udaja za čovjcka, koji joj, po učenosti i izobrazbi, nije bio ni iz đaleka dorastao. Ja sam pokušao prevesti dva-tri Fitnetina gazela u formi gazela, ali mi to nije pošlo za rukom, za to sam, držeći uvijek na umu misli, zanemario gazcle i pretočio ih u stihu i formi, koja najbolje odgovara duhu našega jezika. Tako su rađili, pa još i sađa uvijek rade njemački pjesnici, kad prevagjaju arapske "kaside ili turske i perzijske gazele. Uza svu tu slobodu, opet više puta ona elegantna konstrukcija zvonkih rijeČi, koja tijem gazelima daje pravi čar, ne moŽe se u prevodu izraziti živo i slikovito. Evo štovanim čitateljima na ogled nekoliko suhoparnih prevoda sočnih Fitnetinih gazela: �B E H AR 294 V Kad se ono gonđže1) nasmijeŠi, Od stida se zapužare ruže, Od zavisti sumbul se previja Pram solufim*), što mu čelo kruže- Dok ne budu srca zatvorena Pogledima čudotvome moći, Uvijek će na polju Ijepote Krotit lave gazeline oči. Tvoj se pogled sibirbaski«) U korice samo meće, Kad ti crno, pjano oko U narućje snu se kreće. Da pogleda oži sokolove — Makar drska Anka-tica*) bila!— Oži, što no žensko srce love, Amoru bi u zamke se svila. Da nijesu kao u dragčeta Kose, sličnog mirisa i boje, Ko bi gledo — u bašći vremena — Te sumbule, gjule i šeboje?*) Kad te vidim na osami, Neko čuvstvo mene smete, __ Tvoj mi pogled rijefi uzme, Tvoja kosa misli splete. Ono gondže još ne procvjatano Ab-kako se Blatko podsmjebival Dok pram njemu srce polugjelo Kao rosa suzice proliva. U njegovu jednome pogledu Hiljadu se vragolija leže, Hiljeđu se Harutovih5) misli Sa solufom skovrdžanim veže. Beg-efendi, smiluj mi se U ljubavi ja izgorih I Ko bi drugi snosit mogo To, što moje srce mori ? Ako želid na putu ljubavi, 0 Fitneta, svoju đušu dati! Od kućnjega praga tvog dragčeta Ti se nemoj nigda rastavljati. O Fitneta metni na žrtvenik Slabo srce za ljubljeno biće! Ako ti se izjalove nade, Za šta će ti ojagjeno žiće? * * * Zaljubih se, kad ugledab Oko, fito no nemir sije, — Tad mi posta pusto srce Plijen pandža okrutnije. Dok Fitneta razuzdano Po svijetskoj bašči leta, Njeno srce — poput vreh Izljeva se kraj gondžeta. ‘) Pnpoljak, rnta neprocvjetana. Pjesnilrjija tako naziva svoga dragoga. *) Dva prama pođrezane kose, koji- pokrivajn nšesa i slijepe oči. •) Bajoalovna tica, koja se nije htjela pokoriti ni sndbini. Perzijanci je zovu Simnrg. 4) Gjnl znadi ruža, a žeboj je jedan krasan i mirisav ovijet. *) Angjeo ili genije, koji je protjeran iz neba naučio ljnde Eihir Činiti, občarati, obmaonti. •) Sihir znači: občaranje, magija. Sihirbaz je onaj, koji čini sihir, opčarava, dakle magioničar. Biječ Bsihir“ osihiriti, sihirbaz- sihirbaaki poznate sn posvnda n načim krajevima. Naše zđravlje. Zdravlje je najveće blago. M vo nas u maju, u proljeću, kad se uprirodi sve na Za to je ovo vrijeme sađ pravi čas da se raznov život bndi. Kao što nas rujna zora budi, inislimo, da obračunamo sa zimom, da se okoristimo blago jutro zove na kretnju i rad, tako proIjetom, da se u ovoj krasoti i od zime oporavimo i za ljeće iza zime, iza ove dugačke godišnje noći, u kojoj novu spremimo, kako ćemo se u nju upustiti što spremnara sile naše gotovo zamriješe, điže da se okrijepimo niji i jači . . . i t. d. u ovom kolotrku što se život iza onog dngog drijemeža. Noć je odregjena čovjeku zove sve po božijoj volji dok ne stignemo do zadnje za odmor od dnevnog rada; tako je i zitna oimor od ljetne kretnje i uraOra, al una uz to uspava u nama svoje zime ili zadnjeg ljeta. Ali — dok smo, nek smo. Nije pravo i bilo bi svaku silu, kosti se priuče ljenčarenju, mišići omliprotiv prirode i Božijib odredaba, da pustimo ruke tave, pa i ne mislimo onako bujno i živo u zimi kao niza se, pa šta nas poklopi, trpi i šuti. Tako ne rade u Ijetnim čarima prirodnim. U Ijetno doba trošimo svoje sile radom i napre- ni životinje, već i one grade sebi pođesna legla, 5uzanjem, al ib i nadoknagjujemo mnogim eleinentiraa vaju od prirodnih elemenata, koji su škodljivi njihovu zdravlju, njihovubiću i opstanku. A nas još ući prirodnira: Šta ti je slagje od sna kratke ljetne noći, nafie vlastito iskustvo, mnoge rećenice i poslovice, da šta ugodnije od ćista miris zraka iz bujnih šuma i livada, a pogled u zelenilo, u šarno cvijeće blaži ti zbilja nad zdravlje nema blaga na svijetu. dušu i zanosi srce slatkim ćustvima. U zinii niŠta toga nema: kako smo uzim i privezani i za posao svoj, to nam ona dvostruko iscrpi naše sile. Mnogome je od prijeke potrebe da potraži sebi lijeka, ako ništa, da potraži odtnora, a može se reći uopće: da neuki ili nemarni ljudi ili no traže sebi li- �V BEHAR ■ ka ili ga tražo kad duŠa U lcotlac došla- Razbo' J/ ti i pametni ljudi razlikuju se od ovik u torn, Što oni 11 )že jijeka prijebolosti, to jesturajerenim životompredusrcću razno bolesti, ili pak uaročito putuju u kupatila. ^ g0 ua ueki način osiguraju od bolesti. Korae je Bog dao srodstava, pa upotrebi ove krasne Ijetne mjesecovo da posjeti koje ljekovito mjesto, taj je učinio svoju osobu ono, što se traži od paraetna čovjeka. Ko ima srcdstava a ipak propušta ove prilike, već se • s zavlači u prostorije s pokvareniin vazduliora i tu irovodi krasno ljoto, taj ne voli saraa sebe, taj uništuje jodno biće, za koje samo govori, da rau jo najclraže. No no troba — kako ćomo vidjcti — za ovo ni I3og zna kakovih srodstava. Potražit sobi lijeka u ovom smislu, da se u ovim mjesecima oporaviŠ od zime, da se osnažiš za slijedeću dugu noć godišnju, može se i tez velika truda i troška. Na prvom je mjestu bližnja okolica naša. Mi ne živimo u Londonu, u onoj grđosiji grada, da ti do šume ili slobodne prirode treba svaki put 2 - 3 sata puta; svaki varošanin može doći do brijega ili poljane još prije, nego bi s ahbabom na dućanu popušio cigaru i popio crnu kahvu. Etn te dakle za nekoliko časaka u slobođnoj prirodi, a sad : tu je vazduh bar koliko bilo čišći, udiši ga što možeš dublje i više; tako ustraj preko ljeta, pa još ako si se zapamtio u proljeće, kakav si bio, ako si se izmjerio, u jesen ćeš opazit veliku razliku. Kad si već na brijegu a ti i prohodaj malo, pp sata, sat, ne škoJ, ne ćeš izdangubit. To je dakle najlakši naČin oporavljanja i ’iiačenja. Na drugom je mjestu plauina. U nas ima đosta rajesta, pa bi od kuće u šumu kamenom dobacio. Šuma je još zdravija. To bi bilo samo lijeČenje šotujom i zrakom; ali i u jodnom i u drugom slućaju možda ćeš naći i vode, pa se joŠ i kupaj ljeti, plivaj, to je najbolja gimnastika, trzanje mišica. Naravho — kome se može — da je još bolje potražiti kupatila kakva: ilidže ili kisaljaka ili mora, koje nam se u novije vrijeme hercegovačkom željeznicom znatuo približilo. Ta i onako: do sad se prstom kazivali ljudi, kdji su vidjeli wdenjiz“, a sad eto te za jedan dan na moru. U svim ovim lječilištima naći će čovjek svokojakih bolesnika. Jedni su došli da liječe kostobolju, jedni stomak, drugi su slabokrvni, ili je katar u grlu i t. d. No svagdje ćeš naći posve zdravih ljudi; ti su došli da se odmore, đošli su na promjenu zraka ili da svoje zdravlje još bolje ojaćaju, kako bi se moglo u slijedećoj zimi oduprijeti kojoj napasti. Kod nas su najpoznatija ljeĆilišta ilidžo i kiseljaci. Ilidže su topla sumporna vrela, a kiseljaci kisela ili slana. U ilidžama so obično kupa da se topliuom i olementima u vodi liječi kostobolja (reumatizam), a ki- 295 sela se vrola piju radi stomaka. No i jedni i drugi mogu da lijočo još mnoge bolesti kao prsobolju,- katar u grlu i t. d. U svakom pak slučaju prvo i najpreče je naputak liječnikov, po kome se valja ravnati. Mnogo boljih lječilišta ima izvan naše domovine, u mouarhiji. NaroČito su na glasu Karlove Vari u českoj i Grleichenberg u Štajerskoj. Često se čuje strahote tužbi na skupoću u ovakim lječilištima, a to ipak nije opravdano. U tom pogledu, a i za vlastitu korist izdaju uprave brošure o svom ljcčilištu u. kojima se tačuo može viđjeti sve priliko, život, cijene svemu i t, d. Primjcrico spomeuućemo glasovito Iječilište Gleicheuberško, u kom se liječe razuovrsue bolesti k ao: svaki katar, slabo dihanje, slabokrvnost, pluća, bubrezi i t. d. Obični obrok (ruČak ili večera) stoji 60 novč., a može biti i skuplje, soba takogjer od 60 novč. pa dalje, doruČak (bijela kahva) 20 novč. i tako cstalo prama tom. No šta tu čovjek može da uživa. Nikad mn se život ne može đa đosadi, jer zabave ima svake ruke. Okolica je prekrasna za Šetnju, zrak gorski i t. d., a zabave đruge na pretek, tn je svaku večer koncert ili pozorište, glazba svira svaki dan, igara đrugib, kola, konja i magaraca za jahanje i t. d. Mnogo su podosnija za manje bolesti kao katar, nervoznost i slabost uopće, morska kupatila. U našoj blizini u Dalmaciji može đa se živi u omanjim mjestima prilično jeftino. Tom blagodati blizinom mora, mi treba da se okoristimo. Ko živi u sjevemim ili visokim krajevima, može đa zimu provede na moru, đok u ljeti i sami primorci bježe u naše gorske krajeve. Stoji dakle i do tog đosta kad treba upotrebiti koje lječilište. Hiđžama ili morskim kupkama sezona je ljeto, isto tako ljeti treba potražiti čista zraka u našinr gorskim krajevima, zimi ko traži kakva lječiliŠta taj iđe na topli jug, k moru. No često je i samo lječilište beskorisno ili čak ubitačno, kad se ne upotrebljuje kako valja. Mnogi kad se ođluči i pregori trošak za kiseljak, hoće za tri dana da ozdravi, pa se često kiseljak na oke pije. Za to treba uvijek liječoika za savjct pitati. No najgore je ipak zanemariti se i ne tražiti sebi lijeka i okrepe. Šta i Šta našeg svijeta propađa u nemaru, zapustio se, pa još odan izvjesnoj strasti, naravno mora jedan put podleći, a svakako prije vremena. Ta i posve prirodno živeći čovjek nije siguran od raznib napasti: prehlada je zimi najobičnija.pojava, nezdrava voda, vlaga i t. d. a kamo li još povrh toga traži nezdrava vazduha, dugo sjedi na jednom mjestu, truj se kahvom, duhanom, alkoholom. Razborit čovjek ne smije da bude sam svoj dušmauin; ta i Bog nas zadužuje da se čuvamo svake napasti, jer nam dado zđrav razbor. A drugo je porad sebe sama, porad svoje porođice, u koga toga netna, treba da se uzdr- �296 B E H AR žaje dok može porad naroda svo£, da mu koristi koliko može, dok je živ. Čovjek treba da ima neki raspored rada i života svog za svaki dan, a tako i za V cijelu godinu. Zažto je zima, za§to ljeto, to mu 8e samo kaže. Za to treba svaku zgodu pameta0 upotrebiti. A. ftj N ARO D N E U M O TVO RIN E. Mujagina majk’a. — Narodna pjesma. — 9'^/'aprosio 1 tanahne knjige bez jazije, aga Hasanaga, Pa napiši knjigu šarovitu, ^ N a daleko lijepu djevojku, Pa je šalji u Mostar sestrici: A. od onili bega Ljubovića, Noka dogje, da ti jengja bude, Starih bega i koljenovića. I povede mlađoga Mujagu, Prsten dade, svadbu ugovara, I ta svadba Ćak do petnaest dana Svoga sina tebi u djeverstvo!“ Hasan aga jedva doćekao. Govorio aga Hasanaga: „Dok pokupim kićene svatove, On uzima divit i kalema, I porežem djevojci haljine, I tanahne knjige bez jazije, I pokujem zlatne prstenove!w Pa on piše knjigu šarovitu, Spremao se aga Hasanaga, Te je šalje sestri do Mostara. Spremao se i opremio se, U knjizi je vako hesjedio: On pokupi kićene svatove, »|0> rogjena sestro od matere, Tamam svati poći po djevojku, Jesi 1’ Čula i jesi 1’ doznala Sitna knjiga Hasanagi dogje Da sam ralagjan curu zaprosio, Od punice djevojaćke majke: Zaprosio i to na daleko, nAh moj zete, aga Hasanaga On onijeh bega Ljubovića, Ti ne vodi tugjih jengjibula, Pravih bega i koljenovića, A ne vodi tugje u djeverstvo. Prsten dao, svadbu urekac I mene su tugjini vodili, 1 to vrijeme za dugo ne bilo, Neg’ povedi svoje jengjibule, Ja pokupih kitu i svatove, A od roda u djeverstvo koga!u Htjedoh ići po l'jepu djevojku, Mučno bješe agi Hasanagi, Kad li meni šar’na knjiga dogje Mučno bjeŠe al’ fajđe ne bješe, Od punice, djevojačke majke: Od muke ga zaboljela glava. Da ne vodim tugjih jengjibula, Dertli hoda, aga Hasanaga, Nit da vodim tugjih u djeverstvo, Dertli hoda po svom b’jelu dvovu Već da tražim kog od roda svoga. I razmišlja što će i kako će. Padaj sestro, majčinogti mlijeka, Pitala ga ostarjela majka: Dogji k meni, dami jengja budeš, ^Sta je tebi sine, Hasanaga, I povedi Mnju u djeverstvo !“ Sto si mi se tako zabrinino, Kad je sestri bjela knjiga stigla, l što dertli ti po dvoru hodaš?“ I kad ju je mlada proučila, On. mi njojzi tiho odgovara: Drugu mu je vaku povratila: ,,Ne pitaj me, moja mda majko, „Došla bih ti, moj premili brate, Sto sam sjetan, što sam neVeseo, Da ti jengja u svatovim budem, Što ti dertli ja po dvoru hodam! I dovela Muju u djeverstvo, Jer je ineni sitna knjiga došla Al’ ti znađeŠ, da je Mujo d’jete, Od punice djevojačke raajka Mujo d’jete ludo i nejako. Da ne vodira tugjih jengjibula, Ne rairuje aga Hasanaga, I ne vodim tugje u djeverstvo, Već joj opet sitnu knjigu piše: Voć da tražira koga poznanika, „Pogji s njime, mila seko moja, II od svojih bližijeh rogjaka! Dajdža će ga l’jepo svjetovati, Pa sad ne znam, što ću ni kako ću, Za sve će mu što ne zna kazati, Nemam nikog od bližnjega roda I u svačem l’jepo poučiti!“ Ro bi mi -se u pomoći našo, Druge njojzi biti ne mogaše, Niti imam koga poznanika, Ona dogje, da mu jengja budne U kog bih se smio pouzdati1*. I dovede Mujii u djeverstvo. Al’ mu reče ostarjela majka: Uim je doŠla Hasanage seka, L»sno ti je, sine, Hasanaga, I s njom mladi sinčić Mustafaga, Ti der uzmi divit i kalema, Krenuše so kićeni svatovi, Da dovedu Ijubu Hasanagi. Poče Muju dajdža svjetovati: Čuješ li rne, nejačak Mustafa, Kada budeš k dvora Ljubovića, I kad tebe oni ugledaju, Išetaće devet Ljubovića, Nakrivivši bijele saruke, U rukaraa gole sablje nose Nemoj ih se Mujo prepadnuti, Već im viči turskoga selama ! Ljepše će ti selam prihvatiti Nego što ćeš ti njimi nazvati. Uzeće te za bijele ruke, Odvešće te u bijele dvore Kada dogješ u bijele đvore> Ti ćeš proći devetera vrata, Susresće te do devet punica, Svaku Mujo, ti darivaj lijepo! Svakoj podaj dva dukata žuta, Baš punici dvanaest dukata, Kada budeš na deseta vrata, Sresće tebe ujna đojinica, Kad je vidiš, moj Mujaga sino, Pospi vrata mišćem i anberom, Dajinicu grošim i dukatim !“ Što je Muji dajdža govorio, Sve je Mujo lijepo zapamtio, I u glavu sebi utuvio. Odjezdiše kićoni svatovi, Odjezdiše poljem zelenijem. Kad dogjoše dvoru Ljubovića, Zastadoše svati na livadi, Na livadi čador razapeše, I velike vatre naložiše, Gojne konje u čair smjestiše, 1 tude se malo odmoriše. Od njih krenu nejačak Mujaga I on ode dvoru Ljubovića! Kad je došo nejaČak Mujaga, Kad je došo dvoru Ljubovića, Išetalo deset Ljubovića, Na selamluk mladome Mujagi, Nakrivili bijele saruke, U rukama gole sablje nose. Nije ih se Mujo prepadnuo, Već im viknu turskoga selama! Oni njemu ljepše pribvatili: „Alejk selam nejačak Mujaga!“ Uzešc ga za bijele ruke,Odvedoše u bijele dvore. �BEH AR V Da 8e junak pred Mehom pofah*, Mujo F o g je etefra vrataf 0J0 srete do devet pumca, Sta je njemu dajinica dala; Svakoj dade dva dnkata žuta, Ha govori Mehi Haznadaru: Baš punici dvanaest dnkata. wNu šta j’ meni dajinica dala, kad je bio na deseta vrata, I čim me je sad obradovalal" Srete njega mlada dajinica, Njemu reče Meho Hazmadare: posu vrata nejačak Mujaga, Daj to meni nejačak Mujaga?“ Posu vrata mišćem i anberom, Odgovara nejačak Mujaga: Dajinicu grošim i dukatim. wNe dam Bog meMeho Haznađare Fati mu se ujna đajinica, Da mi za njih pet dukata dadeš Fatila se sebi u džepove, Jer kad dogjeiu dajdži na livadu pa izvadi srrnali mahramu, Cijem ću se daji pofaliti, I dade je nejaku Mujagi Sta je meni dajinica dala?M Naj Mujaga otan se njome, Tu ostade nejačak Mujaga, Kada uzmeš turski abdest na se, A vrati se Meho Haznadaru, Kad umiješ oto svoje lice. On odletje na rosnu livadu. Tu je bio nejaćak Mujaga Kako dogje, pod čador unigje, Neko vrijeme na bijeloj kuli; Hasanagu pod čadorom'nagje, A onda se povrati' iz dvora, Pa govori agi Hasanagi; I okrenu đolje na livadu. »Da li čuješ aga Hasanaga, Kad je bio na avlinska vrata, Sta ti veli nejačak Mujaga, Susrete ga Meho Haznadare. Kaže meni nejačak Mujaga: Kad ga spazi nejačak Mujaga, „Kakva mi je l’jepa dajinica, On izvadi srmali mahramu, Da sam Bog do još malo poviši, 297 Da pogubim agu Hasanagu, Da obljubim svoju dajiuicu, Volio bih neg carevo blagol" Mehi reče aga Hasanaga: „Je l’ istina Meho Haznadare, Sto mi sada pod čadorom kaza ?“ Odgovara Meho Haznadare: „Istina je, aga Hasanaga, Tako meni bora velikoga!” Opet veli aga Hasanaga; „Čujefi li me Meho Haznadare, Hajde brže dvoru Ljubovića, Pa mi kaži nejaku Mustafi, Da je brže na rosnoj livadi 1“ Odletio Meho Haznadare, Odletio k dvoru Ljubovića, I on nagie nejaka Mujagu, Pa mu reče Meho Haznadare : „čuješ li me nejačak Mujaga, Reko ti je dajo Hasanaga, Da si brže na rosnu livadu!“ Skočio je nejačak Mujaga, Od zemljice na noge lagahue, Pa ou ode na rosnu livadu. ^ Evlija. — Narodna pripovijetka. — -io nekakav vrlo siromašan ćovjek: nije imao nigdje ništa. Žena rau bila — da vas Bog sačuva! Sve hoće da misle drug!, da je zgođna. Jednoč će ti ona Bvome mužu: „Ama Bog te he ubio, što ne tražiš kakva posla ?" — „A kakva ću, ako Boga znadeš? Da idem irgetovati, ti mi ne daš, a drugoga posla nema“. — „Kad je tako — odgovori žena — naći ćemo tome lijeka Kupiću ti divit, kalem, ćageta i ćitab, pa sjedi usred čaršije i zapisuj 1“— BMa kako ću, ako si Božija, kad ni učiti ni pisati ne znam?u — BŠta ti je stalo? Ti šaraj crno po bijeln, ne će se svijet sjetiti!u — BDe, na tvoju đušu!“ veli on. Žena mu kupi sve to, a on siromah sjede u čaršiju, da zapisuje. Svijet u njega i ne gleda, a on oborio od stida oči: Progju ti jednog dana pokraj njega dvije hanume, jedna bila trudna, a drugoj nije bilo muŽa kod kuće. Kad oua, koja je bila teška, opazi njega, reći će drugoj: „Boga ti, vidi toga tuIFukara ]e, pa nek nam zapiše, — samo nekasene rekne, — da smo mu dale 8adakeu. Odu k njemu, te će ga upitati ona, kojoj nije bilo muža kod kuće: — „Dina ti, efendija, kada će mi doći čovjek kući?“ On uzme listati po ćitabu kao da zna, pa joj rekne: BJa l’ ti je došo, ja l’ će doći večeras!" — „A molim te — npita ga druga — šta ću ja roditi, mufiko ili žensko ?“ Muško — odgovori on, pošto je bajagi našao u ćitabu. Žene mu dadu lijep bakšiš i odu. Kad je ona, koja ga je zapitala za muža, došla kjići, kad li muž je već čeka: a kad je druga rodila, rodi muško dijete. Žene se počmu s njime hvaliti, kako im je sve pogodio, a svijet poče sve više i više dolaziti hodži. Do malo vremena zbaci on Bvoje stare haljine i obuče zeleno odijelo. Jednom se ukrade caru prsten, kakvog nije hilo na svijetu. Car čuvši za hodžu pozove ga preda se i naloži mu, da nagje prsten za četrđeset dana ili će izgubiti glavu. Hodža se ražalosti kao nikada. Kad je došao kući, zaviće ženi: — „Eto tvoje pameti! Sad mi valja sevep tebe poginuti!“ —• „Šta je bolan ? — prepane se žena. On joj pripovjedi, šta mu je naložio car. Bogme žena vidi da je kriva, jer ga je ona navratila na zapisivanje. On joj reče, da mu svake večeri ispeče po jedan ćevapčić, da ih se bar najede, dok je živ. Vrlo ih je volio. Žena mu ispeče jedan ćevapčić, a on poviče podignuv ga malko: — „Ero jedan bi!“ Jedan hajduk od one druŽine, koja je ukrala prsten, bio je pod prozorom. Kad je čuo što hodža veli, otrča družini da javi, kako hodža zna, tko je ukrao prsten. Ostali se drugovi ne vjpruju, nego se dogovore, da će sjutra otići dvojica pod prozor. Kad je hodžina žena sjutra dan donijela ćevapčić, zaviče hodža — „Evo, biŠe dva!“ Hajduci se opet desili pod prozorom u isti čas, kada je hodža brojio đanove, a oni mislili da njih broji. I tako dolazilo svaki dan po jedan bajduk vifie, a hodža pribrajao po jedan dan. Kad se navrfiilo četrdeset dana, dogje cijela družiua, četrdeset hajduka pod prozor, a �B E H AR 298 Iiodža zaviče, kad rau je žeua donijela ćevapčiće: — „Evo ih četrdeset ravno — sjatra valja poginuti!“ Jadni liajduci mislili, da njima valja poginuti, te onako svi skupa provale u njegovu kuću vičući: — „Aman, efenđija!u Hodža se malko prepane. Haramhaša mu rekne: —— „Evo hodža mi smo, kako znadeš, ukrali caru prsten. Boga ti, ako :kako možeš, kutariSi natn glave, a išći koliko hoćeš!u — „Tamam" reče hodža, povrativSi se malko od straha. „Hajte u carevu avliju, slomite jednoj guski nogu, pa kljuknite joj prsten u grlo!“ Hajduci se vrlo obradovaše, te daju hodži nebrojeno blaga. Kad bi vakat, uradiše hajđuci sve po hodžinoj naredbi. Sjutra dan ode hodža po sabahu caru. Car ga upita namali s vrata, je li pronašao lopove, a hodža mu reče: — „Ispušćaj ono guske iz ćumeza !u V Kad pustiše guske, sve hođaju lijepo, samo jeJna hramlje. „Dote zakoljite tu gusku, što hram lje!“ zavika liodža opet. Zaklaše gusku, rasporiŠe je kad prsten u njezinu trbuhu nagjoše. Sad ga istom car zavoli, ne pušća hodžu nikuda od sebe. Hodža bi se prošao cara, ali no će car njega da pusti. On sve misli, kako će se kutarisati cara, te najpotlje smiMi načiniti se buđala. On ode jednom s carem u džamiju. Car još usred klanjanja, a moj hodža spopadne cara, pa na se, te bježi iz džamije. Nije još prešao ui praga, a kube se sruši u džamiju. „Evlija !“ zavika svijet. — Kutarisao hodža caru glavu. Eto, tako tko traži sreću, ona bjoži od nje^a a tko. bježi od nje, ona njega traži. M u sta fa Hodzić, iz B. GrartišKc. L IS T A K . K n jiževn ost. Dječija njega, upute mladoj majci, sastavio đr. Radovan pl. Marković, u Zagrebu izdanje flMatice Hrvatskeu, 1903. str. 184. Ovo je druga knjiga ove vrste u „Matićnim” izđanjima, te će sigurno udovoljiti dosta osjetljivoj potrebi naroda. Pisac je koliko se vtdi uložio dosta truda, da što bolje iscrpi najnovije podatke o ovom predmetu, a oslanjao se na mnoge njemaćke i francuske pisce. U knjizi se govori đosta opširno i popularno o trudnoći, o porogjaju, o majci kao dojilji, o d ojenju i hrani djeteta, o duševnom razvitku djeteta, te o bolestima dječijim. Svakako valja priznati piscu trud i mar oko ovog djeia, a naročito za njegovo popularno ne ođveć znanstveno, već za narod udešeno prikazivanje ovog vrlo važnog djela. Samo bi smo primijetili jedno, a to je: ovakom lijepom djelu po našem mnijenju manjka samo još jedan momeriat. Kako dr. 0 . Kučera umije u svojim prirodoslovnim djelima u predgovoru ili inače na zgođnu mjestu pobuditi u čitatelju ljubav i interes za predmet, tako bi ovdje trebalo da se mladoj supruzi razigra srce za poziv majke tim više, što i u ove krajeve, za koje se izđaje ova knjižica, prodire u porodice ona zapadna kobna navika, da se supruge ustežu od majeina poziva, da materinsku ljubav upray ubijaju u sebi za ljubav, da tobožnjoj svježosti i Ijepoti produlji koju godinicu. Od ove ubitačine treba supruge odvraćati živom riječi i razigrati im srce za svoje potomstvo, da je ona tek onda udovoljila pravom svom pozivu, kad sretna i blažena ostavlja iza sebe po nekoliko sinova, sivih sokolova. Inače se ovo djelo samo sobora preporučuje. K n ltu m e bilješke. DŽamlja U Londonu. Kroz kratko vrijeme imaće i najveći evropejski grad džamiju. Panislamsko društvo, koje u Londonu okuplja mnsliinane iz svih krajeva svijeta, odluČilo je, da u Londonu sagradi veliku džamiju. Društvo je osnovano godine 1886. pa car Šahare Jakub I. bio mu je članom za vrijeme svoga boravka u Londonu, pošto je preŠao na Islam. Džamija če biti izvanredno lijepo i umjetnički od zelena kamena sngragjena, a iznutra najljepšim bojama obojjena. Na džamiji će biti đevelera vrata tako, da će Turc Perzijanci, Arnpi, Mauri, Misirlije, ingleski ntuslimani i ostali islamski narodi moći svaki na posebna vrata ulaziti. Panislamsko se društvo nada, da će mnogi Inglezi na Islam preći. Oni će sve muslimanske vladare na svijetu a i one krŠćanske, pod kojim žive musffmani zamoliti za pomoć. Društveni tajnik u jednom razgovoru s dopisnikom „ D a il/ Chronicle« naglasio je, da kralj Eduard imade više muslimana podanika, nego ikoji drugi vladar na svijetu, a, time je sigurno htio reći, da društvo očekuje najsrdačniju pomoć od kralja Eduarda. Nema dvojbe, da će ova radosna vijest o gradnji Londonske džamije naići u cijelom islamskom svijetu na odobravanje,. pa da će i pomoć iz svih islamskih krajeva biti obilna. Trebalo bi samo nastojati, da se i u drugim evropskim gra dovima gdje žive muslimaui sagrade džamije. Osobito bi to nužno bilo u Beču, gdje nekoliko stotina naŠih vojnika i đvadesetak gjaka na visokim školama boravi. Za gradnju džamije u BeČu morali bi se mi bosansko-hercegovački muslimani u prvom redu pobrinuti, jei je za nas i najpotrebnija. Natapanje. Poznato je iz povijesti, da su stari Arapi natapanje pustih krajeva prenijeli na Sicilijn, u južnu Italiju, a Spaniju umjetnim natapanjem pretvorili u pravi gjulistan. No kako se moderna tehnika sve više usavršuje, tako se i u tom pogleđn sve više napredujc. Sad je u Misiru osnovano jedno kolosalno poduzeće za natapanje pustinja, te će se za kratko vrijeme dva milijona feddana (1 feddan =4200;//>) a to je 8400 kvadratnih kilometara pretvoriti u plodno tlo. Za ovu prostoriju treba rode oko ćetiri milijuna kubičnih metara, što će se nabaviti iz raznih ćijeka. Cijelo će poduzeće stajati oko 120 milijona kruna, ali će za to svakomu feddanu zemljišta poskočiti vrijednost za 7000 K ili cijelo će natopljeno zemljište vrijediti oko 1400 milijona K. — �BEHAR V 299 Lejlei-mevluđ. llevlaje salli ve sellim daimen,. eteden Ala Habibike hajril — halki knllihimi * -ko sunce utonnlo u pješčanom movu širom ***parina tropskog tlana sa njime je izumrla, ^ nad Mekom — svetim gradom i Zemzemskim časnim [virom j>o obzorju vedra nojca lahka krila razastrla. pa jja Sa Da k’o mlada nevjestica u duvaku prozirnomo Harasko brdo slazi sa mliječne čiste staze granćicom nježna krina; na mirisu zamamnome uljuljka u san *.;hi život brda i oazo. Brođi nojca gluba, nijema: u spokojstvu svijet drijema, Sve tibano uvija se u koprenu blagog mira; Nit se urlik hijene čuje, niti šakal gdje klikujo, Tek laborić mirisavi vrh paoma lišće dira. A dalcko na nebištu iznad čela veđre noći, K’o sjajna se kruna blista polumjesec prepun čara, Ta sa traka zlaćenoga rajsko milje bajno toči 1 po viru Zemzemskome najdivnije slike šara. I zvjezdice sjaj čarobni u zraćni se vijenac svio, Pa cjeliva časno čelo svete ćabe — Bož’jeg lirama; I šapatom tajinstvenim blagu pjesmu šanćo tiho-: Ob, noćas se svijetu javlja svjetlo spasa i — Islama!“ * * Grobni mir je svuđa pao: cijela Meka sanak sniva, Tek Emina časna žena u pčnoći sama sjedi; U slagjahnoj nekoj boli nevina joj duša pliva, A pobožno blago oko u beskrajni eter gledi. U obliku sitnih iskri sto čudesa gdje se niže, Gdje u slici vječnog svjetla nedosti/.na tajna s’jeva, Tamo njezin pogled hrli, tarao joj se dusa diže, Slušajući munadžate, što ib noćni mir popjeva: U disaju vjetra lalika Božja joj se bimna krijo, Svaka zv’jezda, čini joj se, da Božijim blista sjajem; Za to s njenib blijeđib usni drlitav glas se nebu vije: „Prvi porod na amanet, dragi Bože, ,Tebi dajem 1“ U tom trenu zbor angjela na zlatnijem krilašcima SveČano se spusti s neba u nizino zemskog šara; I Bož’ji se rahmet prosu nad Haraskim obroncima, Svetom tajnom svu prirodu da opije i očara. — Sa pučine neizmjerne kroz valove vedra zraka U triumfu jasne zvijezde življe plamte i trepere, A angjelski glasi lete na krilima vjetra labka: nAIIab posta griješnomsvijctu pejgambera prave vjero 1( * * G-le, u moru valovitom beskončana čista sjaja Ko Sinajslca časna gora cio zemni svijet tone! Sveta Ćaba ponizno se do zemljice crne klanja Pred sjenčicom blagorodnom pejgamberskogponos-cara, A u prkos poganoga Kurejševa vjerovanja U njoj bezbroj idola se u atome sitne stvara. Vito drvlje, golo stjenje u skromnosti nice pada, Sa sedžeta cijela narav k nebu plavom oČi diže, Nježno lišće dršće, šumi, a laborak kajde sklada I pošljednjem pejgamberu slavo^pjeve divne niže. U slagabnoj barmoniji sto glasova mističnijeli Po pučini mebkog zraka salavate svete ori, S tog u carstvu prastarome perzijana ponosnijeli Iz temelja drmaju se Ktesifovi — gordi dvori. I na užas blijeđih maga u medžuskom svetilištu Vječne va,tre strašni plamen nadnaravna sila trno, I jezera jemenskoga nije više na poprištu, Jer bijesni valovi mu jure ispod zemlje crne. Jest! i bezbroj jošte zgoda, o pi’esveta blaga noći, Širom bijole vasione u Tvome so krilu zgodi, A ta svaka čudna zgoda jedno samo tek svjedoči: Da se svijetu s Mubameđom prosvjetitelj pravi rodi I m * * Već je vrijeme brzoletuo' na labkome krilu svome Preletjelo davno, davno more v’jeka trinaestoga Od te noći, što u njenom divnom plaštu zvjezđanomo Luč istine zatreperi s mračnog svođa arapskoga. — Mubamedu vječna volja stvoritelja svemoćuoga Spoznanja je iskru svetu u srđašcu rasplamsala I u suštoj pravoj slici istinć. mu bića svoga Razotkrila svijetle čare pune v’ječnih iđeala, Što pod štitom svečanijem nepobjedna čista sjaja Kroz vjekove širila je lahkoletna svoja krila I k’o snnce ljudske sroče sred svakoga zemskog kraja U rnraku je narodima spasonosni vodič bila! Jer na stijegu pobjednome Božje ime pronoseći Od kineskog tvrdog ziđa do francuskih mračnib gora, Muslimani s prosvjetom su put krčili općoj sreći Preko divljih vrućih stepa i valova burna mora. — Tri stotine milijuna i danas nas tamo, amo, Kao složne’ vjerne braće ponosnijeh muslimana Sarajevo, lt . Rebiul-evvela 1322. * 0 presveta, blaga noćil iz Tvog svetog naručaja « avljaju se čudne tajne širom bijele vasione; Ovu svetu nNoć rogjenja“ u veselju izgledamo, Njena svotost da obasja niz griješuili naših dana. �300 B E H AR 0 muslimi Lraćo draga, usklikni.no: „Bogu slava!“, Kroz slojeve melikog zraka nek se plavotn nebn vije; Tri stotine milijuna blagib, skromnil. mol-itava Sa pjesmicom ovom mojom nek se skladno sada slijo ! V U dubini fiista srca nek nam plamti prava vjera, Salavatom veličajmo ovu večer svetu toli, Jer vederas Allahu se za našega pejgantbera C’jela narav, cio sveinir na sedždetu skromno moli [ Miisa ć a sim ćatić. Sultan i Bošnjak. - Po narodnom pripovijeđanju. — •L^jp/riča se, kako je neki Bošujak otišao jednom u Stambol želeći, da kako bilo unigje pred Sultana. Kad je došao, dugo je obilazio oko dvora, a đvorjanici mu ne dadoše unići Sultanu. Kad je prošlo šest mjeseci, raspita se on jednog petka, u koju će džamiju Sultan ići, pa saznavši nekako, ođe do imama, što je u toj džamiji i zaprijeti mu, da će ga ubiti, ako na huđbi ne spemene „Vel gazi Bošnjak- . Imamu se to učinilo smiješno, mislio je da je nekakva budala, pa ode svojim putem, a njerau ništa ne reće. Kad dogje petak i Sultan dogje u džamija, dogje i onaj BoŠnjak, pa sjede upravo prema minberi, kako bi i on imama i imam njega mogao vidjeti Imam započne učiti, pa mu nehotice oči uteku i ugleda Bošnjaka, koji je udarajući rukom po balčaku, gledao prijetećim pogledom. Siromah imam ne znađe šta će. Ovamc se boji Sultana, a ovamo opet pomisli, da ga ne bi Bošnjak iza kakvog ćoŠeta dočeko, prije neg što bi se mogao potužiti sudu, da ga sud obrani od napasti. U to mu na um pane sultanova milost, pa pogledavši o}»et u Bošnjalca i vidivši, da mu još prijoti, odluči i spomene: „Yel gazi Bošnjaku. Svatko so u džamiji tome zaoudio, svi pa i car t pogledali u imama, al on učio i đalje mirno, kao da nije ništa na jabanu rekao. Kad je imam izišao iz džamije i otišao kući, nije čestito ni sio, a na vrata zakuca zaptija, dozivajući poimence imama. Imam čuvši da ga Sullau poziva, uprepasti se od straha. Ustade odmah i ode sa zaptijom. Kad dogje pred Sultana, on ga zapita srdito: za što je na hudbi spominjao Bošnjaka. Dršćući imam mu sve kaže, kako mu je nekakav Bošnjak zaprijetio, da će ga posjeći, ako ono ne prouči da je u džamiju došao, da vidi, hoćel on to izvršiti i sve se veli kucao rukom po balčaku. vši to sultan usplamti od ljutine, pa zapovjeđi da odmah nagju toga Bošnjaka i dovedu pred njega. Za kratko vrijeme bude Bošnjak doveden pred Sultana. Sultan ga pogleda oštrim pogledom i zapita: kako se usuđio to učiniti. Bošnjak odgovori sasvim mirno: „ćestiti care i Sultane! Evo ravnih šest mjeseci kako sam došao ovdje s jedinom željom na srcu, da izagjem preda Te, a tvoji mi kavazi no daju da Ti unidem. Za to sam smislio ovo, jer sam znao, da ćn tako biti okrivljen pa da ću doći preda Te, a to mi je i želja bilajer drukčije ne bih mogao izaći preda Te!“ To se Sultanu svidi, pa ga pusti bez ikakve kazne, a imamu da veliki dar. Ibrahim Slinić. (5 > ® Afljundžija. [Na samoći saraac sio, jer mu smeta društvo ljuđi; Sklopio je mutne oči, pa o plavom nebu sniva, A olovna teška glava na trošne mu pala grudi : Prašno lice crne zemlje hotio bi da cjeliva. Na samoći samac sio, podbuhlo mu blijeđo lice, Na ognjištu svome pireć’ kobni plamen crnih zala ; Da, zlo svako i prokletstvo ispijo je iz gidica, Srce, dušu, krv i život giđa mu je otrovala. Na samoći samac sio, u ruci mu život pjani, Ko prljava krpa dršće : bez razuma i bez duše ; Šv’jest i razum u koprenu crnu su mu umotani, kroz glavu mu samo puste ništavosti vihor puŠe ! Na samoći samac sio i o plavom nebu sniva. — Hej, prestani, pjesmo raoja ne kidaj mu tihog sanka, Jer kroz vale afijuna, dok mu mračni razum pliva, Za njega je mrtva java, za njeg nema radnog danka ! M . ć . Ćatić. �BEHAR V 301 NARODNE UMOTVORINE Kopćićeva kćerka. — Narodna pjesma — Ito se čuje u Kopčića dvoru? je radost, il’ golema žalost? ^ije radost, već velika žalost: Umrla im Alibegovica. Ostalo joj troje siročadi: Kadunica od dvau’est godina, Sin Muhamed od sedam godiua, Hanumica od tri godinice. Svatko žali Alibegovicu, A najviše kćerka Kađunica, Ona kuka kao kukavica, A prevrće kao lastavica. Tješile je po dvoru robinje: Šut’ ne plači naša Kadunice, Ako ti je i umrla majka, Volik ti je šićar Ootavila, Srebra zlata, bez broja dukata, Tri sanduka sama burundžuka Ostalome ni besaba uema“, To se čudo po svijetu čnlo. Za to čuo Bosauski vezire. Pa ou piše knjigu na koljonu, 1 a je salje Kopčić Alibegu Sta je njemu vezir nakitio: „Eto knjiga Kopčić Alibeže, U men’ saruk bijela zambaka, U teb’ stručak rumene ružice, Ustrgni ga, pa ga pošlji meni, Dapomješam sb’jelijem zambakom!* Kad Alibeg knjigu pregledao, On se fati divit i kalema I hartije knjige bez jazije, Pa veziru sitnu knjigu piše „Cuješ mene bosanski vezire, Nije moja za udaje Kada, Ni njezina pleća za kavada, U struku je kao šibičica, A u licu kao narandžica". Kad je vozir knjigu prouČio, On je njemu drugu napravio: „0 Boga mi Kopčić Alibežo,^ Jeste tvoja Kada za udaje I njozina pleća za kavada. ato j’ u struku kao šibičica, To je Kada soja gospodskoga, Što j’ u licu kao naraudžica, Skoro joj jQ umrijela majka Opremi je pa je pošalji menil" To se begu ino ne mogaše, Već opremi svoju milu kćorku, Uz nju sprema trista robinjica I još više trista i tri roba, Pa je šalje bosanskom veziru. Kada ju je vezir ugledao, Sa pendžera na srčali durbin, P'j sahata pred nju išetao. Uze Kađu po svilouu pasu, Ođnese je u svoju odaju, Pa jo za se nićah uČinio 1 sa njome porod izrodio. zabiljožio Alija Aliefendić, iz Janje Halal para. |riča se, kako je neki čovjek išao svako jutro, u sabah-u džamiju: A kad bi se vratio iz džamije, uzeo bi sjekiru i otišao u šumu. U šumi bi. nasjolcao drva i odnio u grad, to ih prodao, a za ono novce kupio bi što mu treba kući. Jednu večer kad on zaspi, dogje.mu na snu jedau čovjok i reče: „Sjutra kad dogješ u džamiju i počneš abdest na šadrvanu uzimati, vidjećeš ua ouoj ploći kesu dukata, uzmi ih sebiM. On ga upita: „Jesu li sa halalom?“ On mu odgovori. nnijesu“ U tom ga žena vikne, govoreći: „Ustaj, ono sabah okujiŠe 1“ On ustane i odmah kaže ženi svoj san, za tim odo u džamiju. Kad na šadrvau da abdest uzima opazi onu kesu dulcata. On uije uzeo ui jednog, nego uzme abdest i odo u džamiju. Pošlo klanja, ode o.pet u Šumu, kao što je uvijok radio. Opet kad je drugu večer zaspao, dogje onaj isti čovjek i reče m u: „Sjutra kad uzuzimaš abdest vidjoćoš na °noj ploči u kesi dvijo biljađe dukata, uzmi ih“. On ga opet upita: „Josu li sa kalalom?“ On mu odgovori, „nijesu“. U tom ga žona vikno, ou ustauo i stade joj pripovijeđati svoj san. Žena mu roče: „nemoj uzimati, kad nijesu sa lialaloin!“ Ou opot pogjo u džamiju i kad stade abdost uzimati, vidje na onorn mjestu lirpu dukata. Ou nije uzeo ni 'jednog već ode da klauja. Pošto klanja, ode opet za svojim poslotii, kao što jo uvijek radio. Opet kad zaspi dogjo mu onaj isti čovjek i rečo mu onako isto, ali da će sad naći tri hiljade dukata, i opet rečo da nijosu sa lialaloin. Kad je došao u džamiju i stao abdest uzimati na onoj česmi, vidjo na onom istom mjestu hrpu dukata. On nijo uzeo ni jodnog, već odo u džamiju đa klanja. Pušto se klanjanjo svrši, on ode za svojitn poslotn. Ćetvrtu večer opet mu dogjo onaj isti čovjek i ročo: „Sjutra.kađ uzuzimaš abdost, vidjećeš jednu paru i uzmi je“. Ou ga upita, je li sa balalom?“ Ou mu odgovori, „jest“. U tom ga žeua probudi i on ustane. to stade žoui kazivali ovaj san, pa upita žone. „IIoću li uzeti onu paru?* Žona mu odgovori: ,,Za što ne ćeš, ubar ti je i oua para kad je sa halalom“. On pogjo u džamiju i vidjo ua šadrvanu kad jo abdest uzimao onu paru i uzmo je. Odo u džamiju i pošto so klanjanjo svrši, pogjo kući. Idući kući vidje nekoliko djoco, gdje se igraju na sokaku, a jedno samo stoji, pa gloda kako so oni igraju. On gaupita: „Što se ti ne igraš?“ Dijet# mu odgovori: „Notnatn ]>ara“ Čovjek so maŠi za džep i dadno mu onu paru, Što jo ujiš.to na šadrvanu. Sad so ono dijete započe igrati i sve izigra od onih i reč^ onome čovjoku. nDe da mi ovo raspolovim<).u Ćovjek inu odgovori: nNo ću, ti si so igrao.“ S.id oni đječalc uzme jedau kamen sa zemlje i dadne ga onomo ćo- �B E H AR 302 vjeku. Ouaj čovjek uzme oni kamen, te ga odnese kući i baci na tavau. Njegova kuća bila je prema hanu. Jedan trgovac dogje u oni grad, te se zanoći u onom hanu. Iza večere ugleđa oni trgovac onu kuću prema hanu. gdje se sjaji. Zovne onoga handžiju i upita ga: „čija je ona kuća ?u Handžija mu odgovori. ,,0na je kuća jednog siromahau. Trgovac mu reče : „Hajde mi zovni toga čovjeka, da se s njime tnalo razgovorim". Handžija nde i zovue ga. Kad dogje onome trgovcu, nazove mu selam, te ga upita za što ga je zvAo. Trgovac mu reče: „Pošto ćeš mi prodati ono, što imaš na tavanu?4 Siromah mu odgovori: ,,U mene nema ništa ni u kući, a kamo li na tavanu“. Trgovac mu opet reče: „Po što ćeš mi prodati, što ima na tavanu, pa tebi nije brige, našao ja šta ili ne našaou. On mu odgovori: „Hajdomo mojoj kući, pa šta nagješ na tavanu, uzmi džaba“. Kad dogju kući, ne nagju ništa, do oni kamen i trgovac ga uzme, te potegne kesu i dađo mu biljadu dukata, za oni kamen. Siromah reče onome trgovcu: „Maj ti ove pare natrag, ja ih ue smijem uzeti jer more svijet promisliti da sam ih ja ukrao“. Eh kad ne sraiješ, a V ti hajde zovni imama, mubtara i još nekoliko pa da ti ih pred njima dadem, a kazaću im da si m’j ti brat. On ode te sabere one ljuđe, pa ih odvede trgovcu u han. Trgovftc im reče: „Dobri ljudi, ja sam vas pozvao za to, da vam kažem da je ovo moj brat i evo mu ja dajem hiljadu dukata, neka malo kuću popravi i sjede u kakav posao, neka ste vi svjedoci" Trgovac izbroji pred njima hiljadu dukata i dade ih onome siromahu, te ode svaki svojoj kući. Onaj siromah sjeđe u dućau i stane raditi. Posao mu je išao sve na bolje, da je od one hiljade dukata kroz ueko vrijeme stekao još jednu liiljadu. Uar u toj zemlji zatraži u koga ima najveći dragi kamen. Onaj trogovac što je kupio od onoga čovjeka oni kamen odnese caru jer je bio dragi kameu i uzme za nj dvadeset hiljada dukata. Sad ode onome čovjeku te stano pripovijedati njemu, kako je ou odnio oni kamen caru, i uzeo za njega đvadesot hiljada dukata i reče čovjeku, da to podijele. On mu odgovori da no će, jer ima para dosta. Ali se trgovac tu razboli pa umre. One sve pare poklonio jo ouomo čovjoku, te onaj postaue veliki hogataš. Napisao H am đija M. Kreštvljaković. Društvena osnova. (T’rospekt § 155. trg. zak.) Potpisani su zaključili osnovati: „Is/amsku dionićku Štam fariju (tiskaru)u dioničko društvo u smislu § 151. i t. d. trgovačkog zakona sa sjediŠtem u Sarajevu. Ovo dioničko đruštvo biče ustrojono na neodregjeno vrijeme ■t. j. tako đugo dok glavna skupština u smislu druŠtvenog pravilnika (štatuta) no zaključi, da se imade druŠtvo razići. 1. Svrha druŠtvu biće osnivanje štamparije (tiskare). vogjenje tiskarških poslova, utemeljenje knižare i časopisa, te vogjenje i obavljanje svih knjižarskih poslova. 2. Osnovna društvena glavnica iznosićo 50.000 kruau, koja će se sastojati od 1000 dionica (akcija) po 50 krnna nominalne vrijeđnosti, kojo će glasiti na ime i ne će biti djeljive, te se mogu samo uz jednoglasnu privolu ravnateljstva na drugoga prenijeti. 3. Totpisivanje t. j. pismena prijava, da potpisana osoba imađe ozbiljnu volju društvu kao dioničar sa jednom ili više dionica pristupiti imađe se najduže do 1. augusta 1904. obaviti. 4. Svaka osoba, koja želi đruštvu kao dioničar pristupiti, imade priposlani joj arak, ha lcomu se nalazi otisnuta ova druStvena osnova potpisati osobno, lh svoj prstoznak ili muhur pred vjerodostojnom dvojicom svjedoka u mjesto potpisa staviti ili se po svomu zakonitom po nadležnom sudu na to posebno ovlaštenom zastupniku (skrbniku ili tutoru) odnosno iskazanom punomoćniku potpisati dati i kođ potpisa 10% ođ nominalne vrijednosti svake upisane đionice u gotovu uplatiti, te ovu uplatu na uredniŠtvo „Beharau n Sarajevu odmah otposlati (§ 156. trgovačkog zakona). Za ovu uplatu kao jamčevinu odgovorni su potpisani utemeljitelji u smislu § 157. trgovačkog zakona solidarno t. j. u nerazdijeljenu ruku. 5. Počam od 1. augusta 1904. ohvezani su po pisani utemeljitelji najduže u roku od 2 mjeseca sazvati u Sarajevu konstituirajuću glavnu skupštinu, koja će ustanoviti društveni pravilnik, te u smislu § 159. i 160. trg. zalc. svoju dužnost vršiti. 6 Niti utemeljiteljima niti ostalim dioničarima ne pristoje nikakove posebne društvene povlastice. Sarajevo, 4. februara 1904. Ademaga Mešić v. r., trgovac iz Tešnja. F adil PaŠić Mahmutbeg, v. r. vele posjednik u Sarajevu M ujaga Bićakćić v. r. posjeđnik i trgovae u Sarajevu. Abdaga. Šahinagić v. r. trgovac u Sarajevu. R iza beg Kapetanović v. r. veleposjeđnik u Sarajevu. �behar V Općenite ustanove. Članak 1. Tvrtka društva glasi: Islamska dlonlčka tiskara u Sarajevu. Društvo jo ovo dioničko društvo u smislu trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu; sjediSte mu je Savajevu, a osDOvano je u neodregjeno vrijeme, to “est dok glavna skupština ne zakljufi, da se ima dru- U razići. ćknak ^ Svrha je društva nabava tiskare i vogjenje tiskarski poslova, te osnovanje knjižare i vogjenje svih knjižarničkih poslova (§ 283. to6. 5. trg. z.) Članak 3. Temeljna glavnica iznosi 50.000 K i sastoji se od 1000 dionica (akcija) po 50 K, koje se ne mogu đalje dijeliti i glase na stanovito ime. Temeljna se glavnica može povisiti na 100.000 K u dvije hiljade dionica (2000) po 50 K na temelju zaključka glavne skupštine uz prijedlog ravnateljstva. U ovom slučaju pristoji dioničarima pravo prvenstva za nabavu novili dionica prema broju starih dionica, koje se u posjedu svakog pojedinog dioničara nalaze. Ovo pravo mogu vršiti đioničari u roku odregjenom po društvenom ravnateljstvu. S lik e 303 U koliko ne budu dioničari nove dionico kupili u ro^u» Sto ga oprcdjeli ravnateljstvo određiće se nova subskripcija. članak 4. Odmah kod upisa valja uplatiti 10»/„ nominalno vtijednosti upisanib dionica u irae jamčevine, đa ima potpisatelj ozbiljnu nakanu sudjelovati u dioničarskom poduzeću. Osim toga obvezan je svaki potpisatelj poslije objavljene subskripcije i poslije ohdržane konstituirajuće glavne skupštine, ali svakako prijo upisa društva u trgovački registar uplatiti dalnjih 20°/0 od nominalnog iznosa svake pojedine upisane đionice § 164. toč. 3. trg. z.). Ostatak valja uplatiti u roku od 2 mjeseca počevši od onoga dana, u koji bude u službenim novinama objelodanjen upis društva u trgovaČki registar. U tom roku opomenut će ravnateljstvo dužnike na isplatu 3 puta u zapečaćenim listovima i u novinama za to odregjenima, da svojoj duŽnosti udovolje. Zadnji put opomenuće ih ravnateljstvo barem 4 nedjelje prije, nego će isteći dvomjesečni rok. Dioničar, koji u tom roku ne uđovolji svojoj dužnosti gubi sva prava dioničarska kao i do sada uplaćeni iznos, koji propada u korist pričuvne zaklade. Članak 5. Kad potpisatelj uplati jamčevinu, izdaćo mu se privreraenica (megjutomna dionica, interimakcija) na njegovo irae glaseća, na kojoj ćo se biljeŽiti daluje uplate. sa sela . (Mojoj Lejli.) I. Qradski metež, gradski život burni Moj je razum zamaglio veće, Gledajući, kao buĆna r’jeka, Odje hosvjesno i razbludno teče. l’a sam sada prenio se evo Na krilima lahke fantazije Tamo — u sv’jet tihoga spokojstva, Ddje se slatka poezija krije; Gldje gaj bujni, kao Čista ljubav Pram pjesniku svoj zagrljaj širi, Gdje u carstvu slobodnoga zraka Lepršaju ptice i leptiri. — Oh, sad u tom pjesnićkome kraju, U toj divnoj i raskošnoj slavi, S ptičicama slatko pirujući Sjedim, Lejlo, na zelenoj travi. Iznad mene drveće je vito Splelo nebo od lisnatog granja, Ispod mene potočić žubori, Nježne pjesme ljubavnijeh sfinja. Ojl ta dogji, dogji i ti sađa U zagrljaj ovog bajuog svijeta! Ovdje život ko u raju teče, Ovdje pjesma kao cvijeće cvjetal — ir. Tebe nema! 8 ja samac stupam Kroz dubine gaja zelenoga, Ptičiće me pozđravljaju s grana Blagom pjesmom, kao druga svoga. Bacio sam zaboravi vco Preko starih nevolja i briga, Jer pređa mnom bujna narav stoji: Vječnog milja otvorena knjiga. Tu na blizu razl’ježu se zvuci, Ko akordi ljubavi i mira: To pastirče kraj svilenog stada �B E H AR 304 Dragoj srojoj sevdalije svira; A draga mu, kao krasna bajka, Mirno tamo na proplanku stala, Pa ga sluša s zanosom u duši. — Ah, to ti je slika iđeala! — I ja sada u zelenom gaju Živim, poput frigijskog pastira, Moje srce zaljubljeno, Lejlo, Gle, ljubavne melodije svira! Samo tebe, tebe jošte samo, Pa eto mi na svijetu raja! A1 te nema, — opet samac stupam Kroz dubine zelenoga gaja. — III. Na travnome brežuljku sam stao, Divan vidik pređa mnom se pruža; Čini mi se, ko u viši svijet Da mi se je zanijela duša. Gore nebo nadvilo se plavo V Bez oblačka, kao savjest čista, Dolje opet, kao bujna mladost, Cvijetna se dolinica blista. Tamo selce ko siroce blago, Na obali potočića sniva, A oko njeg sa šarenog polja Blagošlov se ljetna osmjebiva. Sve je mirno, ko pjesnička duša, Kad o svome sanja idealu, Tek se klepet mlinskog kola čuje, Što k'o život vrti se na valu. Hej, da znadeš, moja Lejlo mila, Kako li je ovdje slatko živit’, Sad bi došla, s ovoga brežuljka Sa mnom Bož’joj .prirodi se d ivit'! Sađ bi đošla, sad bi ostavila Bumi život objesnoga grada, Jer ti ovdje caruje sloboda, Ovdje ljubav i iskrenost vlada! — M m a Ćazim Ćati 'ć. T e š a n j , 8. augusta 1904. Na pragu školske godine. eliki školski raspust evo je na izmaku, i u^az^m0 u novu Školsku godinu. Našoj ^e se nilad eži otvoriti sada vrata raznih naših učevnih zavoda, da ta mlađež odVEfr~morenih sila opet pregno za tu jedinu hrana duševnu, da se njom otpita i odgoji za valjan život. Kratke su godine u današnjem životu našem, C al za to ipak obiluju poukom i hranom za đušu i ) srce za onog, koji je umije da cijeni. Za to ne treba prppustiti jednog časa u ludo, treha vrijeme cijeniti i upotrebit ga kako iziskuju potrebe današnje. Pitanje uzgoja i opće naobrazhe jest životno pitanje svakog naroda, rekli su veliki naučenjaci. 0 tom zavisi život ili smrt naroda, a tako i pojeđinca u narodu. Danas se već i od običnog nadničara traži bar pismenost, ako ništa više. Svaki je pojedinac đužan da troŠi svoje dusevne i fizičke sile za opskibu svoju, pa za to onaj, koji nije u stanju du^evno išta da radi, mora sve svoje fizičke sile da troši u radu svngdanjem. On je za to prosta mašina u rukama onog, koji duhom ravna poslove svoje. Bez naobrazbe dakle ne možemo nikud ni koraka. Propusti li čovjek u ljenčarenju samo dan jedan, to gorko osjeti kasnije, a kamo li ako mu i godina jedna progje u ludo. Za to je ovaj dan današnji za opću naobrazbu našu vrlo važan. Danas će se mnogi odlučiti da svom đjetetu otvori vrata prosvjete, a to znači: uložiti za dijete svoje .jeđan kapital, koji jo mnogo više vrijedan, nego li je jedna godina fizičkog rada dječijeg. Jer fizični rad djeteta i u koliko se on pretvara u vrijednost u običnim praktičnim posloviraa kućnim, ipak ta se vrijednost odmah 1 troši, da dijete u buđućem životu svom od tog skoro ništa nema. A kamo li tek koliki je grijeh zadržati dijete od prosvjete, od onog što je za njegovo doba najpotrebnije, pa ga prosto ostavit kod kuće da ljenčari. Teško si ga ovakim roditeljima, oni će se bez sumnje za ovo gorko kajati. Danas đakle treba da pohrli naša mladež u razne zavode učevnc, da se upiše i da ih pohagja. No da se baš đanas požurimo u što većcm broju na nauke, gotovo je sad i prekasno govoriti o tom, jer što se nije odlućilo na taj put, već je izgubilo godinu. Nego nam se ovom prilikom nameće misao o našem polasku uopće na razne nauke, pa bi htjeli svakoga rodoljuba da podsjetimo na ovu naŠu veliku potrebu, da se inalo promislimo o toni. Kakav je naš polazak modernih nauka? Prama prijaŠnjim godinama dobar, al prama potrebi i današnjim prilikama još jednako slab. U zadnjih nekoliko brojeva iznesosmo po izvještajima rezultat prošle školsko godine u našim srednjim zavodima. Tu se može vidjeti naš mar i interes z^ moderne nauke. Brojcvi nam kažu naš nemar. Kad čitamo izvjestaje naših srednjih zavoda, naroč'to ntra upada u oči nomar naš u većim mjestimn, gdje mladež ima srednje škole na pragu kućnom. Ovo je žalosno i ne može �V i ) BEHAR nilcako opravdati. Jeđno mjesto u kora živi 4000 80 5a islamskib iraa u svom sredajem zavodu 10—15 ^ g k i k gjaka. Približan otnjer gjaka prama stanovu'štvu našeiu naći ćeš u mnogim našira rajestiraa s Inalom pronijenom. Sad se i neliotice natneće pitanje: Sto'je to tako? Ima tomo vtse uzroka. 1 rvi ]o bez sutnnje onaj općeniti nemar, koga je bilo i iraa ga i danaa u sviju naroda. I danas itnade od 100 duša u francuskoj nepismenib 5, u Švicarskoj 2, u Italiji 18. u Kusiji 60 i t a. Toga netnara naravno u manje kulturnili narjda ima više, pa tako i u nas. Korak k općoj prosvjoti bez sumnje ponnjviše otešćava siromaštvo. Siromašan otac ima šestero đječico u kući, dao bi ib draga srca troje na nauku, na zanat, ali šta ćo, kad siromah nema ni putnog troška do škole, a kamo li da dijete još i izdržava na nauci. Ovo su đakle ponajveća dva razloga. Ali prispodobivši naš mar ili nemar prije 10, 15 ili 20 godina s današnjim, opaža se ipak velika razlika. Znak je ipak, da se čovjek po malo osvješćuje, da đolazi do spoznaje, da je izobrazba djetetu ipak jedna od prvili potreba Ama ovo drugo? Siromašan se teško rješava svoje sirotinje, bogat no postaje bogatiji, daklc ovo neinianje ili pomatijkanje sredstava za opsktbu djetota to so slabo liječi. Tu stno mi dakle pozvani, da poraognemo, koliko raožemo. Scone, koje se vigjahu ovih đana oko naVilt sredujih zavoda daju za onog koji itna oči ia id» i srce da ga'gane, dosta lijepih i utjošljivili momenata, ali ujedno pružaju vjornu sliku naših potreba, i naš ti se poziv na silu nameće, da razmišljaš o njemu. N a ' stotino se tu zgrnulo mladeži (za prvi razred gimnazijski u Sarajevu javilo se 300 učenika), ' vrvi u zgradi i oko zgrade. Jedni se protiskuju da se upišu, drugi se isto tako žure na prijamni ispit, jedni se skrbe za razna dokumenta, jedni opet za ono što je najtežo: za opskrbu svoju. A sva su ta tako živahna lica sad brižna, ona obijest, što no joj ljetos zemlja tutnjila ispod nogu, sad se stišala, jer utakmica je silna, pa kao da ta nevina glavica sad otkriva slikn svoje teške budućnosti u svijetn, gdje joj se valja aa eksistenciju svoju isto onako protiskivat, kao što se sad vere do ravnateljevih vrata. Pristupi der raalo jednome, pa ga upitaj što je onako brižan. Začudićeš se, kad ti kao zrio čovjek odgovori, kako je u strahu, ^a ga ne odbiju. Ne zna šta će onda, kud li će. Drugi je siromah, neopskrbljen. . . pa ako ga prime, on ne ZI>a, kako će se uzdrŽati, ali glavno jo da se primi. Treći veli, da nema kud kući. Otac ih ima još petero, 1 rfikao mu je na polasku, da svakako ostane u školi, Pa‘ kako bilo. .. i t. d. Ima ljudi pa vele: pa kud ćerao uapokou i s tim tolikira učenim svijetoni. Sve prihvatilo za nauku, ko će 0 zemlji radit? 305 Kako se u nas sve uaopako sudi! Kad se radi 0 svom vlastitom djetetu, da mu se budućnost udredi, ili bar zarntsli, što je svaki roditelj dužan, tu se obično kaže: to je na dugu Štapu, to je u BoŽijoj ruci, o tom oe treba da se vodi briga i t. d. A kad vidi hrpu djece na nauci, onda bcće da se brine za njihovu budućnost i vodi brigu : Šta će bit od njih tolikib, kud će kad svrše nauke. G-dje je pozvan, ue odazivlj* se, a gdje nezvan tu se pozvan gradi. N»učen čovjek ili izobražen što se veli, i kad besposlen bude, on će lakše sebi posla naći, on će ipak korisnije upotrebiti vrijenie, nego li neznalica bespo slenjak. Osim toga i gdje je najviše Ijudi s kojom bilo strukom naukc, nikad se ne ču, da štrajkuju za nerad svoj da zadaju okolici svojoj posla ka >što to čine recimo kakvi radnici fabrički. Dakle suvišno jo o toui i govoriti, Jedui opet vele: đa smo mi toliko vremena iz* dangubili, da je svaki pokušaj prosvjete i svakog drugog pokrcta-beskoristan. Malodušnici! Htjeli bi za noć da se ćovjek preporođi, btjeli bi đa već gledaju zlatne uspjebe dok se još ni s mjesta maknuli nijesu. Za svaki so poso valja ožuojit. Ta ni propast čovjek ne raože tako brzo i bez nekog truda, a kamo II da se t>rz> preporodi kad i u akciju neku ugjo. Ovi tabijati poknzuju, da jo u muogog malo ono pokretne silo. inoralne snage, one ustrajnosti i ustrpljivosti u solidnu radu. Nauka je jediua, koja čovjeku ulije te suage, da so on priuČi žrtvovati svoj trud i znoj u dobru svrhu. Ta zašto će nam napokon i snaga, voć da je u nešto trošimo! Nema dakle mjesla ni jcdnom ovom prigovoru.. Nauka odnosno potreba njezina t-ako je oČevidna, a osim tog nama farz učinjena, sa toliko ajeti-kerima i badisi šerifa potvrgjena. Oprovrgavat tu potrebn može samo džehalet (neznanje). Čovjek je neprijatelj onom, cega ne zna. No sad vratimo se na one naše smetnje. Glavno je naš nemar, a taj kako se vidi, popušta, t. j. interes 1 voija za naukom sve više preotima mah. To je utješljivo za svakog pa i za nas Ovake scene čovjeku razigravaju srce, ko ga ima, ali u jedno i dirnu, kađ vidi onu čistu prirodnu i vruću želju za naukom a tu vruću djetinju želju suzbija okrutna životna potreba, suzbija je svakiđanji zalogaj kruha. Ta čovjek bi morao, bar da umiri svoju savjest, otkinuti od sebe mali mjesečni prinos ili jednom za vazda dati .svoticu neosjetljivu za mnogu našu zgodu, samo bar da more reći, e zaista ne radi na ovom svijetu samo za svoju osobu ili porođicu, već još za nekoga pored sebe, za sVoja braću, za svoj narod. Upiavo su sada dvije godine, kako se povede prva akcija o našem društvu, koje će suzbijati ovu našu najveću smetnju k našoj prosvjeti. I hvala Bogu �306 B E H AR kao god Što nas ova vruća želja naše mladeži za naukorn tješi i otkriva nam bolju budućnost, tako nam upravo i nGajret“ naš pruža sliku našeg nekog p.ostepena rada oko razvitke našeg. Ali pošto ovo'društvo saĆinj.avaju i treba da saćinjavaju oni slojevi, koji su već prešli onu fazu prostodušnog narodnog mišljenja, ljuđi koji su voć posvo na Sistu s potrebom prosvjete i nauke, to bi se razvoj ovog našeg društva imao V mnogo brže kretati, nego je to prelaz naroda iz starog u novo mišljenje o svijetu i potrebama ljudstva. Ko je dakle na čištu za potrebu ovog društva našeg, taj bez sumnjo uvigja i naš spas jedino u općoj prosvjeti; ko je pak s prosvjetom na čistu, taj bi takogjer morao kako mu skromna sredstva dopuštaju i „Gajret“ podupirati, da omogući i našu opću prosvjetu. Hidžadska željeznica „Hamidijja*. vakomu je sigurno još dobro u pameti, kad je pred četiri godine Njegovo Veličanstvo sultan Abdul-Haraid na dan svoje dvadest i pet godiŠnjice stupanja na prijesto najavio islamskom svijetu i izdao iradu, da se izrade nekoliko velikili kulturnih djela, koja su većira dijelom imala važnost za čitav islamski svijet. Tako je u prvom redu bila naregjena gradnja velike željezničke pruge od Šama do Meke, onda tim istim putem provedenje brzojava, otvorenje sveučilišta u Carigradu i t. d. Ta kulturna .đjela, koja su se mogla lakše i brže izvestij i ostvariše se vremenom već davno. Tako već zuje brzojavi iz Hidžaza na sve krajeve islamskog svijeta novom brzojavnom prugom preko Šama, i hadžije nijesu vezane, da plaćaju skupe pristojbe za tugjinačke kabelsae brzojave, što vode kroz Crno more. Carigradsko sveučilište već je dalo Turskoj i absolvenata, koji sada stečenim •znanjem služe švome narodu. Naravno, da se željeznica nije inogla ođmab ni započeti, a kamo li tako duga pruga svršiti. Nu i na tom najvećem kulturnom djelu od svih gornjib učinjeno je vrlo mnogo. Frve t. j. 1900. godine samo se pripravljalo, da se dojduće 190L godine svom silora započne gradnja. U prvom redu bijaše nabava potrebnili novčanib sredstava. Tu se na prvom mjestu apeliralo na požrtvovnost islamskog svijeta, te se počelo sakupljanjem đobrovoljnih prinosa (iano) Osim toga se uz kurban bajram kupile u tu svrbu kurbanske kožice, koje su donijele dosta znatnu svotu. Da se viđi, koliko je s koje strane pridoŠlo u to plemenito djelo, mi ćemo ovdje pridonijeti kratak pregled o financijalnom gospodarenju pri gradnji ove željezničke pruge do konca julao. g. po staroni kalendaru (t. j. do 13. augusta o g .).. Primici: Iane (dobrovoljni prinosi) 69,400.544 groša 367s para, kurbanskekožice 10,100.546 groša 05 para, razne pristojbe, koje su uvedene naročito za ovu svrbu 29,748.038 groša 161/, para, iz poljoprivredne banke 20,298.199 groŠa 20 para, dobitak na prekivanju ti- jala, koji su došli iz Jemena i Tripolisa u turski novac 30,994.167 groša 24 pare, pribod od sporedne pruge đo Hajfe 882.577 groŠa 06 para, seljačka rabota iz sela, koja leže uz prugu otjilaćena u novcu 596.998 groša 19 para. Ukupno: 162,021.072 groša 06 para. Kaucije od fabrika 144.004 groša 20 para. Ukupno: 162,165.076 groša 26 para. Razlika na tugjem i srebrenom novcu, koji je promijenjen u turski zlatni novac 2,829.146 groša 19 para. Svega: 159,335.930 grcFt 07 para. Tzdaci: Šinje i druge gvozdene stvari 25,268.019 groša 16 para, lokomotive i vagoni 6,919.653 groša 19 para, mjerničke sprave 1,758.680 groŠa 36 para, traverze gvozdene i drvene 12,364.719 groša 35 para, kreč, cement, ćumur, brzojavna žica i ostale slične potrebe 1,892 737 groša 14 para, plaće služlienog osoblja 4,885.712 groša 13 para, putni troškovi 236 397 groša 071/, para, na račun za razne dobave, koje će se poslije predati 508.325 groša 13 para, za istovarivauje stvari u Beyrutu pristojba za kej 269.431 groš 10 para, nadzornim komisijama u Beyrutu i Šamu isplaćeno, da troše za potrebe gradnje 50.250.000 groša, za vojsku, koja je upotrebljena pri gradnji 1,412.826 groša. Ukupno: 105,766.503 groša 031/, para. Troškovi oko sakupljana iane 438.541 groš 11 para. Podvoz i osiguranje za aovoz srebrenih rijal.a iz Jemena i Tripolisa 564.834 groša 21 para. Izrada medalja hidžaske željeznice 129.723 groša 02 pare. Dar za Haremejn (Meka i Medina) 201.440 groša. Za izvide novih ugljenih majdana u Seferbisaru 15.185 groša lO.para. Ukupno: 107,116.227 groša 071/, para Prib od .................... 159.335.930 gr. 07 p. (31,867.186 K) Ukupni rasbod . . 107,116 227 071/, „ (21,423,245 K) Ostajo u gotovini . 52,219.702 „ 391/, „ (10,443.941 K) Ovaj jo račun na ovogođišn'ji dan sultanova stupanja na prijestd t. j. na 1. septembra o. g. izvagjen iz glavne knjige, koju vodi naročito financijalno ra vnateljsto za ovu željeznićku prugu. ��308 B E H AR Ova željezuiČka pruga počinje iz Šama (Damaska) i dijeli se u dva odjela i to: glavnu prugu, koja vodi pravo iz Šama (Damaska) u Mediuu i dalje u Meku, a onda spoređnu, koja se iz mjesta Der'a rastaje od glavne pruge i vodi do HajEe, luke na Sredozemnom moru. Na glavnoj pruzi dovršeno je do sada do Meana 465 kilometara, a na sporednoj, koja će u svemu iznositi 152 km , dogotovljeno je s jedne strane dio od Hajfe do Džesrul-Medžamia u duljini od 80£/«, a s druge strane od Der’e do Muzejrebije u đuljini od 15 km. Prema tome je u svemu do sada dogotovljeno što na glavnoj što na sporednoj pruzi ukupno 560 kin, od kojili je onih 95 na spoređnoj pruzi još prije predano prometu, te se i u gornjem prihodu iskazuje znatan dohodak od te pruge. Spoređna pruga izgragjujo se za to, da se uspostavi sveza s morem, jer je Hajfa vrlo živalina luka na Sređozemnom moru. Otvorenje dogotovljenog dijela glavne pruge do Meana izvršeno je uz voliko sveeanosti na ovogodišnji dan sultanova stupanja na prijesto t. j. 1. septembra o g. U tu je svrhu otišao u vclikoj pratnji naročiti sultanov zastupnik Turlian paša, da u iine sultanovo ]>reda ovaj dio prometu. Osim ovih 560 kw , lcoji su do sada predaui prometu dogotovljeno jo na sporednoj pruzi 50 km svo što trfcba, samo da so još šinje polože. Polaganje šinja zakasnilo je za to, Što joŠ uijesu stigle narućene ćetiri velike gvozdene ćuprije, duge po 150 m i što još nije u cijelosti prokopan tunel, koji leži na tom putu. Prema gornjem racunu stala je dosađanja radnja u svemu okruglo 1,057.665 osmanlijskih lira (funti), ali je u tom isplaćeno 107.89L lir a z a š in je i .raverze, koje ću se upotrebiti za produženje prugo od Meana, pa će ]io tom ukupni trošak za otvorene pruge iznašati sarno 949.774 lire. Kad se ovaj trošak razdijeli na kilometre, pada na svaki kilometar 1696 lira, ali i iz 'tog bi trebalo još izlučiti vrijednost još nedogotovljenih 50 km na sporednoj pruzi, koji su većim dijelom izragjcui, pa bi se tako moglo uzeti, da je svaki kilometar stajao okruglo 1500 lira. Ovaj je iznos po prilici 34.000 kruna naših para, a kad se uzme, da je ovdjo bila silesija velikih ćuprija, tri veća tunela, pa onda krševito tlo, te se u takim slučajevima u Evropi troši i 80.000 K na kilometar, mora se priznati, da je dosadanja liidžaska željeznica vrlo jefcina bila. Na obje pruge ima u svemu što viših što manjih 275 ćuprija, tri tunela, svaki po 150 w, u Der’i i Hajfi po jedna r&dionica sa svim potrebnim alatom i mašinama, dvije velike stanice, velika zgrada za stanovauje stalnih radnika, veliko stovarište za trgovačku robu i 28 manjih stanica, na kojima su napravljene moderue čatrnje. Sve je ovo izidano solidno, od tvrdog kamena. V Na čitavoj pruzi radi što većih što manjih 20 lokomotiva sa 24 putnička, 193 što otvorena što zatvorena teretna i 100 vagona za prevažanje zemlje i kamena, te 3 tereziue i dva vagona za vodu. S kakvim je poteškoćama gragjena pruga od Damaska (Šama) do Me’aua, ni pola tih poteškoća ne će biti od Me’ana do Meke, jer pruga kod Me’ana izlazi na ravnicu, stari karvanski put, pa tu ne treba skoro ništa, nego li izrađit put i postavit traćnice. Za to ima nade, da će se ovaj komad S dvostrukom brzinom dogotoviti, dakle za tri-četiri godine možda do Medine. Još valja napomenuti dva ogranka od glavne pruge ili u svemu tri t. j. onaj spomenuti od Der’a do Haife, drugi će biti po prilici od pedesetog kilometra dalje od Meana na zapad do Akbe, mjesta na istočnoin zaljevu sinajskog poluotoka. Ta će pruga biti duga po prilici 120 km , a spajaće kako se vidi glavnu prugu sa Crvenitn morem. Treći će ogranak ići takogjer na zapad i to od Meke do D žid e; i ovaj će sjmjati glavnu prugu s Crvenim morem, a biće dug takogjer 120 km. Zađnja tačka glavne pruge jest San’a u Jemenu, ali će se ođatle produžiti na jugozapad do Hudejde na Crveuom moru. Cijela glavna pruga biće preko 2000 km , no glavni je cilj ove pruge uopće Meka, đokle pruga iz nosi 1300—1400 km. Kako se i po samom imenu njezinu vidi, pruga je ‘ hiđžaska i svrha joj je da se provede do Meke, lcuda svake godine hrli na stotine hiljađa muslimana. Kakvim su poteškoćama podvrženi putnici kroz ove žarke pustinje, zna to dobro svaki koji je putovao; naročito je velika bojazan za hadžije od pustinjačkih hajduka. Ovim će se poteškoćama jednim mahom doskočiti kad pruga bude gotova i onda će pobožni muslimani slobodno i bez bojazni moći obić ona sveta mjesta i odužit se onom farzu, koji je učinjen na svakog imućnijeg muslimana. Onda će možda biti hadžija na milione, a tek kako će oživiti ona pusta mjesta kroz Hidžaz, kako će se to sve uhvatiti u lcolo svjetskog prometa i trgovine, to se sad ne đa ni uaslutiti. Uz ouu pretežnu i glavnu vjersku zadaću ove pruge, ovo je druga korist od pruge, korist ekonomska po one narode, ali i po gospodarstvo same Tnrske. No za Tunsku ima ova pruga još jednu veliku korist. Muogi • ondašnji krajevi bili su u političkom pogledu turski samo po imenu, turska se država samo broji'a gospodar njiliov, a sad — kad se pruga ova provede, tađa će i de facto ovi krajevi pripasti zakouitoj svojoj gospodarici, državi turskoj a to ne samo s toga, što će Turskoj biti lakše upravljati ovim krajevima, nego će njiha sami promet željeznički, tr gov&čki i gospodar*,ki interesi privući u kolotečinu općeg prometa s državom turskom. Svako je ovako veliko djelo skopčauo s ogromuim troŠkovima. No zadivit se čovjek mora, kad pogleda, �BEHAR V kako se ipak lahko i bez poteškoća smažu silni troškovi za hidžasku zeljeznicu, od turskih državnih p.ihoda ne ide tako rekući ui novčić, a ipak gradnja rapidno napreduje. Taj uspjeh bez sumnje potiče odatle, što ovu velekulturnu i svetu zamisao zaČetnika njezina Sultana Ahdul-Hamida svega srca i s dovom na srcn pozdravi sav islamski svijet, što i gradnju nje- 309 zinu prate srca sviju tri stotine miliona muslimana i daruju od sebe neznatne, a za nju ogromne svote. Uz te silne dove i blagoslove na zaSetnika ove kulturne islamske tečevine, pridružujemo se i mi kličući: da ga Bog poživi i omogući, đa s hajrom i lnhkoćom što prije kraju privede ovo sveto djelo ! Auain! Fehim Spaho. Na grobu moga ućitelja, (Mehrum Mahmudi Mesud ef. Smajilbogovića, muftije tešanjskog). iš Tvoga groba, učenjače sv’jetli, Bez daba, evo, k’o mramor sam slao: Ledene tuge olovni je teret Na srce moje i ua dušu pao; S mutnog mi oka vrele suze teku, Pa vrh Tvog humka kvase bujnu. travu, A bl’jede usne dršćući mi za Te Fatihu šalju u daljinu plavu. — Sjećam se živo, — kako mlađib dana Na Tvom sam suucu svoje srce giijo. Od Tvoga daha krila su mi rasla, S Tvoga sam vrela blagodati pio Jest, svjetli traci Tvog velikog uma Biiahu luča moje mlade duše, Što pravoj stazi vodile su mene, Gdje vječne sreće divne cvatu ruže. Oh Tvoje čisto plemenito srce Vazda je vrilo ljubavlju Islama, A Tvoja žarka i pobožna duša Puna je bila nebeskoga plama, T e Š a n j , 28. augusta 1904. S tog zernske megje tjesno su joj b ile: Njoj se je visa neizmjernog htjelo, — Pa vinula se u dženetske bašte; l klouulo je Tvoje časno čelo, Na kom je negda svako čitat mog’o Svijetli odraz dubokoga znanja I ćistu Ijubav pram Bogu i vjeri: Besmrtni biljeg tvoga živovanja I — Viš Tvoga groba učenjače sv’jetli, Bez daha, evo, ko mramor sam stao: Ledene tuge olovni je teret Na srce moje i na dušu pao, Žalosti gorke crnim toli velom Samrt mi Tvoja ovila je glavu, [ s mutnog oka 6uzice mi teku, Pa vrh Tvog humka kvase bujnu travu. I bl’jede usne Tvog zahvalnr»g gjaka Fatihu za Te plavom nebu prate: Ko blaga kiša s proljetnog ublaka, Nek Bož’ji'rahmet ižljeva so na Te I ftliisa Ćaeim Ćatić. » Ebul-alM Mearri. Pribilježio: Mnliamed-Seid Serdarević. |*o god je listao što po arapskoj literaturi, bez sumnje je više puta nabasao na stiliove Ebul-alai Mearrijine, po čem je vidio: da je nekad po zemlji bodao Ćovjek pjes' nik pod gornjim imenom. Ebul-ala’ taj veliki [ genij kao i mnogi drugi isločni velikani, malo a i se u usta uzima, a još manje hvali i slavi. U istočnjaka nije bio običaj — kao kod zapad! njaka, a nije ni đanas — propovijedati i slaviti svoje hvale vrijedne i slave zaslužne velikane • svojo gonijo, zbog čega današnji istočni naraŠtaj mnoge svoje muževe, mnoge svoje velikane mora od zapadnjaka saznavati. Čitalac arapskih djela sam će od sebe razumjeti, da je to bio prosvijetljen i pronicav istočni velikan; jer se često za potkrepu tvrdnje i riješenja raznih problema njegovi stihovi citiraju. S toga ne će biti ružno, ako koju pobliže o tom velika'nu pi-ogovorimo. Istorija ga bilježi ovako: „Ebul-ala’ Ahmed sin Sulejmanovog sina Abđullaha, Tenuhija, Mearrija, pješnik.*' Ime mu je đakle �310 B E H AR V Kad je to dovršiu, to iznio pred skupštinu, k«»ja g-a je odobrila i pohvalila, rekao je: „Kao da Mutenehbija iz prijeka me gledajući, v e li: „Enellezi nazarel-’auia ila edebi. Ve usmiat kelimati men bilii samemun« (Ja sam onaj, u čiju knjigu slijepac gleda i čije su x**iječi gluliim date, da ih čuju.) Nađalje skratio j# Ebu Temmamov divan. (Divan je zbirka pjesama jednog pjesnika, koje su poredane po abecedi gledo zadnje slovke, kojom se stihovi završuju), komentirao ga i nazvao.: „Zikra habib“, za tim Buhturin divan i dao mu naslov: „Ahesul-velida i Mutenobbin divan nazvavŠi g a : „Mu’džizu Ahmed“. Kritizovao je spomenute divane kao i druge pjesme, to ncšto odob-avao a nešto i pobijao. Preselio se u vjačni svijet, koji je čas željno očekivao, u petak, u isti dan, kađ je i došao na ovaj prolazni svijet 449. godine. Živio jo daide 86 godina, a sahranjen je u Mearri. Radio je puno i uradio na polju kulturnoin koliko nije mnogi drugi: proŠirio granice arapske literature i natrpao istočnu antologiju neopisivo krasnim i čarobnim cvijećem — svojim uzor-pjesmama i Hjepim stihovima, koje je potomstvo usvojilo i za uzor primilo. Na grobnici su mu potomci napisali ovu kiticu : „Kad kjane sahihu hazel-kabri dževhereten Meknuneten sagaha — ’Rahmanu min šerefi; Garret felem tarifil-ejjamu kimeteha Fereddeha gajreten minhu ines-sadefi'. koja zu ači: Vlasnik ove grobnice hio je jedan pokriveni dragulj, kog je Premilostivi od visosti stvorio. Sijao je, ali mu vrijeme nije poznavalu vrijednosti, ušljed čega ga je Premilostivi povratio opet u njegovu bisernu koru. Ova je kitica napisana i na Muhjuddini Arebijinu mezavu. Da se je spomenuti muž u kojeni zapadnom kraju rodio i uzgojio, A’iš glave hi mu se digao spomenik i do vijeka hi se slavio i u zvijezde okiATao. A zar ne bi bio toga i dostojan onaki genij, koji je na polju kulture onoliko poradio i koji je bio izvorom onib misli i onih ideja, koje se pojavljuju u novim vremenima, kad no je kultura na vrhunac izišla. U Evropi se tek u 18. stoljeću dižu francuski filosofii Roussean, Voltairo i Moutesquieu protiv apsolutističke vladavine, a slijepac pjesnik Mearrija još u 5. po hidžr. govori ove znamenite rijeČi: „Ma edžhelel-umemel-lezine areftuhum, Ve lealle salifehum edallu ve ebteru: Jed'une fi džume’atihim bisefahetin li emirihira, fejekjadu jebkil-miuberu“. što znaČi: Čudo kako su narodi, meni poznati, zalupani i glupi 1 a starenici njihovi kao da su i gori b ili: u ludosti se Bogu mole za svoga vladara, da •) Sadrul efadU imami Ebul-mekjarimi Mntarrizija je napisao Serh (komentar) istom djeln Mearrinu, koje je nazvao: Diranusmal’ Što menbera ne zaplačel" On se rugao svijetu 8ikt“ (raspaljivanje iskre). koji se moli za vladara (despota) ne s toga, što *) I ako se tvrdi, da je to djelo Mearrija napisao, danas ga — na žalost — na javnosti nema. je bio anarhista, nego s toga, što je bio protivnik bilo: Ahmed, ocu: Abdullah, a đjedu: Sulejuian. Ebul-ala’ mu je nadimak, a znači: otac visosti, odličnosti (visok, odličan). Zvao se je „TenuhijaJ (Tenuhović), jet je bio od „Tenuh“ plemena. To so sastojalo od triju različitih rodova, lcoji su se vrlo davno sastali u Bahrejnu (grad na ohali l’erzijskog zaljeva, na sjevero-istočnoj strani arapskog poluostrva). te se zavjerile i zaklele, da će so megjusobno potpomagatr i tudi se nastanile, ušljed čega sn se sve prozvale jednim imenom — Tenuhom (a teuuli znači nastanjivanje). Poznat je pod imenom: Mearri, jer se je u Mearri rodio, tudi je obitavao i tudi je sahranjen; a Mearra je pomalešan građ, koji pripada halepskom vilajetu; zove se i: Mearretun-Numau (Numaonova Meara), jer je Numan’ hin Bešir El-Ensari (r. a.) u uekim svojini putovanjima naišao pokraj nje, gdjc mu sin, koji je bio s njiui u društvu, umre, a on ga tude ukopa. Rodio se u petak o zalasku sunca 27. rcbiulevela god. 363. (po hidžreetu). Zbog silnih ospica oslijepio je u četvrtoj, ili — kako neki vele — u sedmoj svojoj godini. No ipak njega to nije smelo, da uči i da se duševno prosvjetljuje. Gramatiku i leksikologiju uČio je pred ocem u Mearri, a kasnije pred Muhamed bin Abdullah hin Sadi-nehavijom u Halebu. U jedanaestoj svojoj godini pokazao še kao dobar pjesnik. Poezija, etimologija, sintaksa, leksikologija i u opće nauka o jeziku, kao da nru je bila prirodna. Svojom neopisivora pronicavošću đuha, svojom vanrednom oštroumnošću uspeo se dotle, da je postao — kako učeni ljudi tvrde — svestrano naobražen učenjak u svom vremenu. Išao je dva put u Bagdad god. i 398. 399. Kad je drugi put otišao, ostao je tamo godinu i 7 mjeseci, nakon čega se povratio u Mearru, odakle više nikad nije pomicao, nego tude sve do zađnjeg svog časa proboravio. Iza drugoga svoga povratka iz Bagdada počeo je pisati djela, a svijet mu je hrlio sa svih strana, da se kod njega izučava i naohražava. Dopisivao se je s ranogim uče ujacima, vezirima i s drugim poštovanim i uglednim ličnostima. Pred ujim su učili: Ebul-Kasim Alijju’bnul-Muhsin . Ettenuhi, El-Hatib Ebu-Zekerijja Ettibrizi i drugi. Napisao je velik broj lijepih i glasovitih djela. „Luzumu-ma la jelzem“, veoma je krasno i poučno pjesničko djelo u 5 svezaka, „Siktuz-zena"1; (iskresana iskra) takogjer pjesma, koju je sobom komentirao, te komeutaru. nadio ime : BDav’us-siktu (svjetlo iskre), ,,El-ejkju vel gusun3) (gusto drveće i stupovi), ili — kako neki vele, da jo poznatiji s ovim naslovom — „El-hemzetu verridfu u prozi, kog ima — kako se tvrdi — nešto oko 100 svezaka i „Ellamiul-aziziu, komentar Mutenehbinih pjesama. �BEHAR 311 V lutizma i želitelj slobode i narodnog napretka. ^ C -a la " jo bio i fanatizmu neprijatelj, kako se jasno ^kih njogovih stihova razabire. Misli su mu dakle ,Z 116 nft kojo su u Evropi uikle megju genijalnim ^ . o f i ^ novih vjokova. u Evropi ]0 tek u novije vrijeme mko. učenjak ■ velikan talijanski Machiavelli, i bez sumnje su ra' . 0 njegovim principima mnogi evropski diplomate: pricdricli Veliki, Meternich, Bismarck i t. d. Machiaei|i kaže u svom djelu „Vladar" ove karakteristične •• ,j Nikad ne budi osoran prama okrutnome nerijateljn, ludo je i bezuspješno na njega napadati; ^evo se vazda drži nevješt poraišljajući na pošljedak: l'vataj zgjdu i' izgledaj priliku, kako da mu mogneŠ mudro i lukavo nogom za vrat stati«. Šta uradiŠe Bismarck i Cavour od Napoleoua 1IL, držeći se spomonutog naćela? Spomenuti princip je arapski genij Ebul-ala, kog je smrt pokosila prije nekoliko stotina godina, u najljepšoj formi izrazio u ovoj kitici: Jckulu lckjel-aklul-lezi bejjenel-huda: Iza ente lem tedre’ aduvven, fedarihi Ve kahbil jedel-džanil-leti lesto vasila 11a kat’iha; fauzur sukuta džidarilii 1“ fVoli ti pamet, lcoja ti je pravu stazu pokazala- kad se i\e mogneš lišiti svoga neprijatelja, kad ga ne raogneš od sebe odhiti, pruži mtf slanu ruku i umiljavaj mu se! Poljubi ruku svoga zločinca, do koje ne možeš doći, da je osiječeš, pa pazi: k>.d ; mu se zid oboriti!) I ako je bio slijep vanjskim osjetiliina — vanjskim očima, neopisivo je bio oštrovidan nutarnjim osjetiHma. ’Vidio je ići ouim stazama, kojima se prije nije putovalo. Istočna je poezija puna fabrija (pjesama u kojima dotićni pjesnici, ponoseći se i bvalisajućij ističu svoje vrline, ili inače vrline svojib starenika) No Ebul-ala’, koji je u istinu potpuno odgovarao svome epitetu i čija se genijalnost nikako poreći ne može, bio je neopisivo čedan i do skrajnosti ponizan; nije so hvalisao ni sebe isticao, nego je naprotiv bio ponizan i iskazivao, da nije dostojan onoga imena, kojim ga nazivlju. On naime v e li: Duitu Ebel-alai ve zake mejnu, Velakinnes-sahiha: ebun-nuzuli“. (Prozvali su me Ebul-alaom (visokim, nzvišeuim), a to je laž; istina je da sam : ebun-nuzul (nizak, ništav), dok Mutenebbija, izđižući sebe pod nebesa, diže glas: „Feda’ kjulle savtin gajre savti, feinneni Enes-saihnl-mahkjijju, vel-fiharus-sadaw. (Ostavi svaki zvuk izvan moga; jer je samo moj zvuk pravi zvuk, a sve je drugo odjek.) Što je još zanimivo u privatnom životu ovog velikana jest to čudo, što je bio pravi vegeterijanac (koji raesa ne jede). Zadnjih četrdeset i pet godina nije se mesa okusio. Kad se na smrt razbolio, donesu mu po lijrćniČkoj preporuci pečeno pile, pa kad mu ga poiiude, ou ga odlučno odbije, govoreći: Ah, što su ovi ljudi uemilosrdni! Da vam je liječnik rekao, da ini lavića ubvatite i zakoljete, teško bi se koji toga poduzeo; ali pile, pilešce jadno, kako vas srco ne boli! Bolovao je u svemu samo tri dana i tada teslim učinio Bogu svoju veliku i plemenitu dušu. Eto to vam je Ebul-alai Mearrija, korae je teško nači para ne samo.u njegovu vremenu, nego i poslije i ne samo na istoku nego i na zapađu. Kad pomislimo đa je u svojoj 4. ili 7. godini oslijepio, da se rodio i obitavao u Onom kraju, gdje su se gojile misli, njegovim sasvitn protivne, onda se moramo diviti geniju njegovu. t ako je bio boz velikog Božijeg dara, bez očinjog vida, ipalc je velikim darom Božijim, nutarnjim osjetilima vidio i bodao po stazama do sad nevigjenim. Male priće. Ženlnl savjetl Pripovijeda se, kako je nekad živio jedan car, za kojeg vele, da mu je odviše bila draga riba. Jednog dana kad je sjedio u dvoru sa svojom ženom, donese mu jedan ribar golemu ribu na dar. Garu.se riba svidi, pa naredi, da se dade ribaru četiii stotine dukata. Ženi to ne bi po volji, pa reće: „Ne valja Čiois«. „A za što ?“ upita car. „Šta će ti reći jedan *vclj podanik, kad mu toliko dadeš?** nastavi žena, nnarugaće ti se i reći će: „Zar je ovo za me dar? zar ovoliko on daje ribariro: ,a a ako ma manje dadeš, rćći ć e : BŠto me je car ponizio, dao. mi manje nego li jednotn' ribaru". „Pravo veliš,M potvrdi car. nAli koja korist sad, sramota je da poričem". „Ja ću ti kazati način, kako ćeš dar povratiti. Pitaj ribarfi : 'Ova riba il’ je muško ili žensko? pa ako rekne, da je muško, ti mu onda reci: „Ja sam mislio: da je žensko“, a ako rekne: da je žensko, a ti reci: „Ja sam mislio da je muško“. To se caru svidi, te odmah pozove ribara preda s e ; ali je ribar bio oštrouman i dosjetljiv, pa se je umio u ovakim prilikama snaći. Kad stupi pred cara nastavi ga on pitati: „Ova riba il je muško ili žensko?“ Ribar poljubi zemlju pred njim, pa nastavi: Čestiti care ! ni muško ni žensko * Car se �310 B E H AR V Kad je to dovršio, to iznio pred sku]»štinu, lt((; je ođobrila i pohvalila, rekao je: „Kao da MutenebbH& iz prijeka me gledajući, v e li: „Enellezi nazarei.^11* ila edebi. Ve usmiat kelimati men bihi samemuT (Ja sam onaj, u čiju kujigu slijepac gleda i čijQ ‘ riječi gluliim date, da ih čuju.) Nadalje skratio SU Ebu Temraamov divan. (DivAn je zbirka pjesama j0j° nog pjesnika, koje su poredane po abecedi gied zadnje slovke, kojom se stibovi završuju), koinentirj ga i nazvao.: „Zikra liabib“, za tim Buhturin divan '' dao mu naslov: „Abesul-velid-* i Mutenobbin divlu nazvavši ga: „Mu’đžizu Ahmed“. Kritizovao j e SpQ’ menute divane kao i druge pjesme, te nošto odob^avao a nešto i pobijao. Preselio se u vjačni svijet, koji j e čas željno očekivao, u petalc, u isti dan, kad je i došao na ova’ prolazni svijet 449. godine. Živio jo dakle 86 godina, a sahranjen je u Mearri. Radio je puuo i urađio na polju kulturnoin koliko nije mnogi drugi: proširio granice arapske liierature i natrpao istočnu antologiju neopisivo krasniui i čarobnim cvijećem — svojim uzor-pjesmama i li. jepim stihovima, koje je potomstvo usvojilo i za uzor i rirnilo. Na grobnici su mu potomci napisali ovu kidcu : „Kad kjane sabibu hazel-kabri dževhereten Meknuneten sagaha — ’Rahmanu min šerefi; Garret felem tarifil-ejjamu kimeteha Fereddeha gajreten minhu ines-sadefi;‘. koja zn ači: Vlasnik ove grobnice bio je jedan pokriveui dragulj, kog je Premilostivi od visosti stvorio. Sijao je, ali mu vrijeme nije poznavalo vrijednosti, ušljed čega ga je Premilostivi povratio opet u njegovu bisernu koru. Ova je kitica napisana i na Muhjuđdini Arebijinu mezaru. Da se je spomenuti muž u kojem zapadnom kraju rodio i uzgojio, viš glave hi mu se digao spomenik i do vijeka hi se slavio i u zvijezde okivao. A zar ne bi bio toga i dostojan onaki genij, koji je na polju kulture onoliko poradio i koji je bio izvorom onih misli i onih ideja, koje se pojavljuju u novim vremenima, kad no je kultura na vrhunac izišla. U Evropi se tek u 18. stoljeću dižu francuski filosofii Roussean, Voltairo i Moutesquieu protiv apsolutističke vladavine, a slijepac-pjesnik Mearrija jos u 5. po hidžr. govori ove znamenite rijeĆi: „Ma edžhelel-umemel-lezine areftuhum, Ve leall© salifehum edallu ve ebteru: Jed’une fi džume’atihim bisefahetin li emirihim, fejekjadu jebkil-minberu • što znaČi: Čudo kalco su narodi, meni poznati, zalQ" pani i glupi | a starenici njihovi kao da su i g0T* ») Sadrnl efadil imami Ebnl-mekjarimi Mntarrizija je napiaao hili: u ludosti se Bogu mole za svoga vladara, đa Serh (komentar) istom djeln Mearrinu, koje je nazvao: Diranusmal’ gto menbera ne zaplačel" On se rugao svijetu 8ikt“ (raspaljivanje iskre). *j I ako se tvrdi, da je to djelo Mearrija napisao, danas koji se moli za vlađara (despota) ne s toga, što ga — na žalost — na javnosti nema. je bio anarhista, nego s toga, što je bio protivnik bilo: Ahmeđ, ocu: Abđullah, a djeđu: Sulejuian. Ebul-ala’ mu je uadimak, a znači: otac visosti, odličnosti (visok, odličan). Zvao se je ,/lenuhija (Tcnuliović), jef je bio od „Tenuh“ plemena. To so sasto'jalo od triju razlićitih rodova, koji su se vrlo davno sastali u Bahrejnu (grad na obali Perzijskog zaljeva, na sjevero-istočnoj strani arapskog poluostrva). te se zavjerile i zaklele, da će se megjusobno potpomagati i tudi se nastanile, ušljed ćega su se sve prozvale jednim imenom — Tenuhom (a teuuli znači nastanjivanje). Poznat je pod iinenom: Mearri, jer se jc u Mearri rodio, tudi je obitavao i tudi je sahranjen; a Mearra je pomalešan grad, koji pripada halepskom vilajetu; zove se i: Mearretun-Numau (Numaonova Meara), jer je Numan’ l»in Bešir El-Ensari (r. a.) u nekim svojini putovanjima naišao pokraj nje, gJje mu sin, koji je bio s njim u društvu, umre, a on ga tude ukopa. Rodio se u petak o zalasku sunca 27. rebiulevela god. 363. (po hidžreetu). Zbog silnili ospica oslijepio je u četvrtoj, ili — kako neki vele — u sedmoj svojoj godiui. No ipak njega to nije smelo, da uči i da se duševno prosvjetljuje. Gramatiku i leksikologiju uČio je pred ocem u Mearri, a kasnije pred Muhamed biu Abduliab bin Sadi-nehavijom u Halebu. U jedanaestoj svojoj godini pokazao še kao dobar pjesnik. Poezija, etimologija, sintaksa, leksikologija i u opće nauka o jeziku, kao da mu je bila prirođna. Svojom neopisivora pronicavošću duha, svojom vanrednom oštroumnošću uspeo se đotle, da je postao — kako učeni ljudi tvrde — svestrano naobražen učenjak u svom vremenu. Išao je dva put u Bagdad god. i 398. 399. Kad je drugi put otišao, ostao je tamo godinu i 7 mjeseci, nakon čega se povratio u Mearru, odakle više nikad nije pomicao, nego tude sve do zađnjeg svog časa proboravio. Iza drugoga svoga povratka iz Bagdada počeo je pisati djela, a svijet mu je hrlio sa svih strana, da se kod njega izučava i naohražava. Dopisivao se je s ranogim uče njacima, vezirima i s drugim poštovanim i uglednim ličnostima. Pred njim su učili: Ebul-Kasim Alijju’bnul-Muhsin . Ettenuhi, El-Hatib Ebu-Zekerijja Ettibrizi i drugi. Napisao je velik broj lijepili i glasovitih djela. „Luzumu-ma la jelzemu, veoma je krasno i poučno pjesničko djelo u 5 svezaka, „Siktuz-zena"1; (iskresana iskra) takogjer pjesma, koju je sobom komentirao, te komeutaru. nadio ime : „Dav’us-sikt“ (svjetlo iskre), „El-ejkju vel gusun>) (gusto drveće i stupovi), ili — kako neki vele, da je poznatiji s ovim naslovom — nEl-hemzetu verridfa u prozi, kog ima kako se tvrdi — nešto oko 100 svozaka i nEllamiul-aziziu, komentar Mutenehbinih pjesama. �beh ar V lutizina i želitelj slobode i narodnog napretka. a£bul-ala“ jo bio i fanatizmu neprijatelj, kako se jasno ? nekjh njogovili stihova razabire. Misli su mu dalcle !Zte one, kojo su u Evropi nikle megju genijalnim iiozoEma-novih vjekova. U Evropi je tek u novije vrijeme niko. učenjak • velikan talijanski Machiavelli, i bez sumnje su radili njeg°.vim principima mnogi evropski diplomate: Friedricb Veliki, Meternich, Bismarck i t. d. Machiavelli kaže u svom djelu nVladar{f ove karakteristične riječi: „Nikad ne budi osoran prama okrutnome neprijatelju, ludo je i bezuspješno na njega napadati; *eg0 se vazda drži nevješt poraišljajući na pošljedak:. hvataj zgjdu i' izgledaj priliku, kako da mu mogneŠ oiudro i lukavo nogom za vrat stati“. Šta uradiše Bismarck i Cavour od Napoleona 11L, držeći se spomonutog načela? Spoinenuti princip je arapski genij Ebul-ala, kog je smrt pokosila prije nekoliko stotina godina, u najljepšoj formi izrazio u ovoj kitiei: Jckulu lekjel-aklul-lezi bejjenel-huda: Iza ente lem tedre’ aduvven, fedarihi Ve kabbil jeđel-džanil-leti lesto vasila Ila kat’iha; fauzur sukuta đžiđarilii 1“ (Voli ti pamet, koja ti je pravu stazu pokazala. sad se ne mogneš lišiti svoga neprijatelja, kad ga ne mogneš od sebe odbiti, pruži mu' slanu ruku i umiljavaj mu s e ! Poljubi ruku svoga zločinc?., do koje ne možeš doći, da je osiječeš, pa pazi: kad ' mu se zid oboriti l) I ako je bio slijep vanjskim osjetiliina — ^anjskim oćima, neopisivo je bio oštrovidan nutarnjiin osjetilima. Vidio je ići ouim stazama, kojima se prije nije putovalo. Istočna je poezija puna fahrija (pjesama u kojima dotični pjesnici, ponoseći se i hvalisajućij ističu svoje vrline, ili inače vrline svojih starenika) No Ebul-ala’, koji je u istinu potpuno odgovarao svome 311 epitetu i čija se genijalnost nikako poreći ne može, bio je neopisivo' čedan i do skrajnosti ponizan; nije so hvahsao ni sebe isticao, nego je naprotiv bio ponizau i iskazivao, da nije dostojan onoga imena, kojim ga nazivlju. On naime v e li: Duitu Ebel-aUi ve zake mejnu, Velakinnes-sahiha: ebun-nuzuli“. (Prozvali su me Ebul-alaom (visokim, nzvišeuim), a to je laž; istina je da sam : ebun-nuzul (nizak, ništav), dok Mutenebbija, izđižući sebo pod nebesa, diže glas: „Feda’ kjulle savtin gajre savti, feinneni Enes-saihul-mahkjijju, vel-fiharus*sada“. (Ostavi svaki zvuk izvau moga; jer je samo moj zvuk pravi zvuk, a sve je drugo odjek.) Što je još zauimivo u privatnom životu ovog velikana jest to čudo, što je bio pravi vegeterijanac (koji mesa ne jede). Zadnjih četrdeset i pet godina nije se mesa okusio. Kad se na smrt razbolio, donesu mu po lijećniČkoj preporuci pečeno pile, pa kad mu ga poiiude, on ga odlufino odbije, govoreći: Ah, što su ovi Ijudi uemilosrdni! Da vam je liječnik rekao, da mi lavića uhvatite i zakoljete, teško bi se koji toga poduzeo; ali pile, pilešce jadno, kako vas srco ne boli! Bolovao je u svemu samo tri dana i tada teslim učinio Bogu svoju veliku i plemenitu dušu. Eto to vam je Ebul-alai Mearrija, kome je teško naći para ne samo .u njegovu vremenu, nego i poslij© i ne samo na istoku nego i na zapadu. Kad pomislimo da je u svojoj 4. ili 7. godini oslijepio, da se rodio i obitavao u Onom kraju, gdje su se gojile misli, njegovim sasvitn protivne, onda se moramo diviti geniju njegovu. I ako je bio boz velikog Božijeg dara, bez oSinjog vida, ipalc je velikim darom Božijim, nutarnjim osjetilirna vidio i hodao po stazama do sad nevigjenim. Male priće. Ženlni savjeti Pripovijeda se, kako je nekad živio jedan car, za kojeg vele, da tpu je odviše bila draga riba. Jednog dana kad je sjedio u dvoru sa svojom ženom, donese mu jedan ribar golemu ribu na dar. Garu.se riba svidi, pa uaredi, da se dade ribaru četiii stotine dukata. Ženi to ne bi po volji, pa reće: „Ne valja 5to Činiš«. za što?“ upita car. „Šta će ti reći jedan tvdj podanik, kad mu toliko dadeš?1* nastavi žena, nnarngaće ti se i reći će: „Zar je ovo za me dar? zar ovoliko on daje ribarima," a ako mu manje dadeš, rćći ć e : „Što me je car ponizio, dao mi manje nego li jednotn ribkru". „Pravo veliš,“ potvrdi car. flAli kojakorist sad, sramota je da poričem". „Ja ću ti kazati način, kako ćeš dar jpovratiti. Pitaj ribark: 'Ova riba il' je miiško ili žensko? pa ako rekne, da je muško, ti mu onda reci: nJa sam mislio: da je ženako“, a ako rekne: da je žensko, a ti reci: „Ja sam mislio da je muškott. To se caru svidi, te odmah pozove ribara preda s e ; ali je ribar bio oštrouman i dosjetljiv, pa se je umio u ovakim prilikama snaći. Kad stupi pred cara nastavi ga on pitati: „Ova riba il je muško ili žensko?tf Ribar poljubi zemlju pred njim, pa nastavi: Čestiti care ! ni muško ni žensko tf. Car se �B E H AR 312 V nasmije riječima ribarevim, te naredi, da mu se đade još četiri stotine đukata. Ribar ode ćehaji i primi od njeg osam stotiua dukata. Saspe ih u toibu i uprti je na legja, da ponese. Kad je htio izaći iz carokog dvora, ispane mu jedan dukat, a njemu ga bi žao ostaviti, pa spusti torbu na tle i povrati se, da ga uzme. Car i žena to sve gledali, pa reče žena: nYidiš li onog škrtice! Ni jednog dukata ne može ođ svoga titizluka ostaviti, da ga uzme koji sluga“. „Tako je“, potvrdi car, pak povrati natrag ribara pređa se i stane ga koriti: „Nezahvalniče! ti nijesi čovjek; toliki ti ja novac poklonik, a ti ne možeš pregorjeti jednog dukata, što ti je išpao, da ga ostaviš na mjestu." Na to ribar pane pred cara, poljubi zemlju, pa nattavi: „Čestiti care, da Bog da puno godina upravljao svojom državom I Ja nijesam digao dukata sa zemlje, Sto mi ga je žao, nego sam vidio, da je na jednoj strani dukata tvoja slika, a na drugoj napisano ime, pa se pobojah, da ne bih nehotice stao nogom, te za to ga digoh; jer bi to za te uvreda bila“. Caru se svidi ovaj odgovor, pa naredi, da se ribaru dade još četiri stotine dukata. 2a tim naredi, da telal po čarŠiji vikne: Kad ko hoće da što radi, nek ni po što ne pita žene; ko posluša ženu, pa po njezinom savjetu počne raditi, nek dobro znn: gdje je mislio potrošiti dukat, potrošiće tri. Ševkija Karabdić. kravu na pazar i da je proda. Kad je hodža dovede na pazar, počne vikati što mn grlo daje^ „Ova kra ne valja ništa, ne će na vrijeme da se teli, a se oteli, ne može ni jednog teleta da othrani. Mlijek daje posve ma!o.M Tako je Nasrudin hodža kudi0 svoju kravu, Što je više mog’o on je to sve istiQU kazivao, jer je znao, da je laž haram. Kad je svijet Ćuo, šta Nasrudinhodža viče, niko * da pogleda kravu. U to se Nasrudin hodži prikui; jedan njegov komšija i prišapta mu na u ho: §to tako Vičeš za kravu, ta nijesi pobudalio, znaš da ne valja svog mala kuditi, jer ga onda qe. ćeŠ nikad prodati, nego daj ti meni tu kravu, pa da vidiš, kako se prodaje, a ti se gdje sakrij i ne izlazi, da ne p0. znadu, da je tvoja krava.M Vratlo znu šilo za cgnjilo Jedne noći ugje u kuću hrsuz jednoj ženi, koja je bila sama kod knće. Kad ga ona opazi prepadne se, da joj ne odnese haraniju, koju je bila zaboravila unijeti u kuću, te.joj ostala na avliji. Ne znajući šta će i kako će, ode na pendžer i. vikne rau: Neki Bofta pošao nekud od kuće dn boda. JBilu je na njerau dobro čohano odijelo, pa spram odijela objesio na vrat srebren lanac. Srete ga jedan seljak, pa kađ mn nazove selam i on primi, rekne ttiu seljak: „Ćuvaj se hodža, zakoraćićeš za lanac". nNe brini se,“ odvrati mu softa i nastavi put. Kada se je softa do nekoliko dana vratio opet srete onog istoga seljaka, gđje jaše na kobili. Sufta mu nazove selam .i rekne: „Pobro, ja bih rekao, da je tvoja kobila ždrebnau. „More bit,“ odvrati mn seljak, a softa rekne: „Vala ja bih rekao, da nosi magarca*. Na to mu odguvori seljak: nDa je Bog d’o, da to bude istinal** To izgovori pa. nastavi put. Kada dogju u bhžnju kasabu uvrati se u hau, da popije kahvu. Tu nagje još dosta ljadi, pa im rekne: „Dobri ljudi, bi li vi rekli, da je ova moja kobila ždrebna? Srete me jedan hodža, pa .mi. kaže, đa je moja kobila ždrebna i da nosi magarca". nA jesi li. ti bolan onda jabao na kobili, kada ti je to rekao?“ upitaju ga ljudi. „Jesam,u odgovori seljak. Na to će ljudi udariti u smijeh govoreći: nE baš ti je pravo kazao, nije on mislio, da ona nosi magarca u sebi, već na sebi. Zabilježio: Ahmed A liefendii. NaBrndln hodža 1 njegova krava, Ono ti Nasrudin hodža imao jednu kravu. koja nije nićemu valjala. Jednom mn reče žena da odvede Nasrudin hodža dađe mu kravu i sknje se. Njegov komšija stane vodati kravu i vikati: „Evo dobra krave teli se, kad je mlijeko najskuplje i daje na pomužaj po pet oka mlijeka.“ On je tako falio, & u to se svijet počne kupiti oko krave i pitati: po što je. Tad odnekle izbije Nasrudin hodža pa povičo : nPa kad je ona taka dobra, ne ću je ni prodavati tu Uzme kravu od komšijo i odvede je kući. Fehim H. Bafiauievtf. Zena i hrsnz. „Hrsuzaga, živ bio nemoj mi konine haranije 1“ Hrsuz, kad čuje, da je žen& budna i da ga je vidjela, okrene se i pohjegne, da se više nije ni okrenuo. Žena 1 tttrskl vojnlcl. Priča se kako su nekad turski vojnici negdje u Bosni putovali, pa se .svratili u jednu bašču i posjedali, đa se odmore. To opazi sahibinca te bašče, pa rekne svojoj nevjesti, da ih upita, št& hoće i da ih otjera. „Ama kako ću ih otjeratiu, rekne joj nevjesta, nkad ništa ne znaju šta im se govori!u nPa reci im turski,"- rekne joj dalje svekrva. nKako ćn, kad ne znam turski?M nKako ne ćeš znati!u ljutito će svekrva. „čekaj idem ih ja zaružitiu. Ustane i odo na bafićena vrata, pa im vikne : „Hajd odatle nizamenda, ako uzmem kamenda razbiću ti glavenda!u Kad to čuju vojnici počmu se smijati, pa spremivši se ustanu i odu, a Žena ostane hvaleći se i ženama kazivajući, kako je tobož znala turski. lbrahitn Slinić. �behar 313 Sskrat Sokrat je i rpretna 4 bio 9jako uljudau 9 ' osvakome » iovjeku ućtir. Jednoč on ugleda na putu jedooga fltaroga zoa“ca 1 Pozdravi g a. ali °vaj je bio ohol j Be primi mu pozdrava. Tada upifcaše učeuici Sokratovi koji su tu bili prisutui: wZa 6to ti pozdravljaš take neuljudna čovjeka?“ fcokrat odgovori: „Želite li, da i ja budem onako neuljudan kao on Fehim Bajraktarevii. Ljepotica Pata. ii 8e na narau djevojka, Tespih uči a suze proljeva, L’jepa F atA jedina u majke. U to doba paŠa Herceglija. Ja kakva je vesela joj majka: I za njime kićeni svatovi. Crna oka a čela široka, Paša pade, turski selara dađe: A izvitih na elif obrva, „Selam alejk, moja mila majko!“ Dva obraza, dva gjula rumena, Njemu veli Fatiraina majka: Dvije oči crne trnjinice, „Alejk’selam, zete narećeni, NareČeni, ali nestečeni, Trepavice krila paunova, Fata mi je davno prerainula.“ Vitka stasa a umilna glasa. Govorio paša Hcrceglija: Nju mi prose mnogi prosioci, „Kad j’ umrla gdje je bolovala.“ A najviše aga Hasanaga, „Bolovala na gomjem čardaku.“ Paša prosi nigda ne prestajo. Paša ode na gornje čardak«. Majka Fatu jedno jutro budi: „Ustan’ Fato, ustaj kćeri 'moja, Pa on prigje ljepotici Fati, Niz polje se srebren bubanj čuje, I podiže knmašli jorgana, BaŠ ja mislim, da su tvoji svati“, I sa lica srraaii manramu. Sinu lice kao jarko sunce, Fata majci tilio govorila: A gr'oce kao mjesečina. „0, Boga ti, moja mila majko, Govurio paša Herceglija: Ako bude aga Easanaga, „Šnt’ ne plači Fatimina majko, Podaj raene moja mila majko! Nije Fata svijet mijenila, Ako bude paša Herceglija, Nit’ je njeno lice prebl’jedilo." Ne daj mene moja mila majko 1“ Pa joj metnu ruku na srdašce, „Kako ću te kćeri zabraniti, Ne bil mu se Fata nasiuijala, Kad ti znadeš pašu Hercegliju: Nit’ se Fata trenu, nit se prenu, Bjele bi nam dvore zapalio, Paša viče slugu Husejina: Mene, staru nogam pogazio, „Brže meni slugo Husejine, A tebe bi nazor obljubiou. Ponesi mi vatre žeravice, „Lahko ćoŠ me majko zabraniti: Da je stavim Fati na srdašce Ja ću ići na gornje čardake, Nije 1’ mi se Fata pritajala." Pa ću leći na mehke đušeke, To je Huso paše poslušao, Pokriću 8e kumašli jorgauom, Donese mu vatre žeravice. A po licu srmali mahramora, Paša Fati meće na srdašce. Nit’ se Fata trenu nit’ se prenu. A ti uzmi tespih od merđžana, Opet paša Husi govorio: Pa izigji na raermer avliju, „Donesi mi zmiju prisojkinju, Tespih uči a suze proljevnj, Da je mećem Fati na srđašce, Kada dogje paŠa Herceglija, Nije 1’ mi se Fata piitajala.“ On će tebi selain nazivati, To je Hjjso paše poslušao. Primi selam moja mila majko, Donese mu zmiju prisojkinju. Pa ti reci paši Hercegliji: Paša Fati meće na srdašce. „Davno mi je Fata preminula 1“ Nit' Fata treun, nit’ se prenu. Fata ode na gornje čardake. Kada vidje paša Herceglija Ona leže na mehke dušeke, Da mu od tog fsjde ne imade, Pa se pokri kumašli jorganom, On je pokri kumašli jorganom, A po licu srmali raahramom. Majka uze tespih od merdžana, A po licu srinali raahramom, Pa on sigje na mermer avliju, Ona ode na mermer avlijn, *nja. Te povika kićene svatove: „Ušutite bubnji i svirale, Savijajte alajli bajrake, Fata rai je svijet mijenila “ Ušutiše bubnji i svirale, Saviše se alajli bajraci, Vratše se kićeni svatovi, I pred ujima paša Hercoglija. Usta Fata sa mehka dnšeka, Pa pogleda niz goru zeleuu, U sebi je sama govorila: n0j gorice po Bogu sestrice, De podigni to tanahno granjc, Nek’ jengjije ne deru čembera, I moj paša b'jele ahraedije." Majka Fati tiho govorila: „0 Fatima draga kćeri moja ! Metaše te na muke svakakve, Koja t’ muka najgora bijaše?“ Fata majci tiho govorila: „0 Boga mi moja mila majko, Kađ mi metnu ruku na srdašce Umal’ majko što se ne nasmijah, Od straha me zima uhvatila. Kad mi metnu vatru žeravicu, Onda sam se majko ugrijala. Kad mi metnu zmiju prisojkinju, Onda sam se malo rashladila.“ Fata uze đivit i kalema, 1 hartije knjige bez jazije, Ona piše knjigu na koljenu, Pa je šal.e agi Hasanagi: „Eto knjige aga Hasanaga. Kupi svate vodi mene mladu." Hasauaga jedva dočekao, Pa pokupi kitu i svatove, I odveđe Ijepoticu Fatu. Kad je čuo paŠa Herceglija, Kako ga je Fata prevarila, Udari so rukoin po koljenuK Kako se je lahko udario Na koljenu mor-čakšire pukle. Govorio paša Herceglija: „Avaj mcni od sad đo vijeka! Varaže nie Turci i hajduci, Niko mene prerarit nemože, Nego danas Ijepotica Fata.“ Zabilježio: A lija Aliefendić. �314 B E H AR Naše gospođarsko preporagjanje. JIJi^Hjgtara je pametna riječ: bolje j e umjeti nego im ati Sposobnošću za razvitak i dobro JrcjSjSgjjJi gospodarsko stanje može čovjek doći do fOT'® zgode i bez imanja, dok sa imanjem ako /MV ne umije da se snagje, teško će očuvat i ouo Sto / jA ima. Mi smo gospodarski dobro stajali, ali niy “ 7 jesmo nastojali, da se umno razvijemo, pa smo \ za to i udarili natrag. Mi smo do nedavno bili svak za se, bez ikakve zajeđnice, ne brinući se jedan za drugog, pa su za to pojedinci padali, a drugi se nijesu ni osvitali na njih. Imetak nam izmiče iz šaka pa đok se jedni tim bore idući neprestano natrag, drugi se probudiše, da se intelektualno -ojačaju, jer kad čovjek Bumijeu lahko rau je i imati. Ali pravog blagostanja ili solidnog ekonomskog položaja ipak ne će biti nikad, dokle god se u oba pravca ne počnemo razvijati i napredovati. Dakle u jednu ruku moramo još bolje prihvatit za umno ojačanje i naobrazbu, a u drogu: da se gospođarski održirao bar na onom, na Čem smo sada. Za ov'o se prt^o do sad više učinilo, jer već i pojedinac teži, da sebi osigura kakvu taku eksistenciju, no gospodarski ne pokazasmo ni da smo živi do sađ. Danas je vrijeme tako, da se ne možemo držati starog načela: svak svoje što ima nek obragjuje, pa će svak bit zadovoljan. To pravilo ako za pojedinca relativno i valja, ne valja apsolutno za nas sve zajeđno. Strani se kapital urotio protiv na$, pa ti ubija svaku konkurenciju i zbog toga, što rau se mi jednakom silom kapitala ne možemo oprijeti. Za to i nama treba take sile, pa ako je momentano i nemamo pri ruci, imamo je raštrkane u pojedinaca. Odatle nastaje potreba za organizacije. Mi se moramo organizirati, mi morarao kako iutelektualno (umno) biti složni, tako moramo složiti i naš kapital, da se odupremo tugjoj kapitalističkoj navali. Eto u tim gospodarskim organizacijama stoji sredstvo za naš gospođarski preporod, a ako se ne preporodimo t. j. ako ne promijeniroo naš način gospodarenja, mi ćemo ostat i dalje u kandžama tugjeg kapitala, koji nas uemilice nništuje sve jednog po jednog. Jedan veliki posjednik imaće u jesen sto, dvjesta do pet st jtina tovara zahire da proda. Ali njemu sad recimo u mjesecu aprilu zatrebalo četiri stotine forinti da utroši u popravke svog gospodarstva. On ide trgovcu, koji će i onako u jeseu kupiti od njega zahiru, pa traži novaca u zajam. Ali trgovac ne može da da novaca već išće, da mu proda zahiru. Naravno, ako će zahira bit u jesen po 6 for., on će je sad prodat po 4 for. ili najviše po 5 Oo uzme pare i u jesen zaista preda trgovcu zahiru. Ali koliko je pri tom štetovo? Na šest for. popustio je 1, što čini po prilici 20 po sto a za ciglo po godine (za godinu dakle 40°/0). Šta je tome lijek? Da mi iinamo svoju ovaku organizaciju za otkupljivanje naše zahire, ne bi ona njega ovalco gulila, već bi mu dala novaca najviše po sto 6 št0 čini za po godine 3, a to znači da bi on na 6 f0r izgubio samo 18 novČ. mjesto I for. Đakle kako se vidi, ovake su organizacije ne ophodno potrebne. Ali hvala Bogu, kako je vrijeme sverau lijek, tako smo se i mi već počeli osvješćivati. U ovom smislu baš sad imamo da zabilježimo dvije pojave našeg gospodarskog prepoioda. Nedavno smo pisali nešto o novčanom zavodu naše braće muslimana u TeŠnju. U tom se krenulo i dalje. U nedjelju 1. 0 mj. održana je 1. glavna skupština u Tešnju gdje su pročitana pravila i uglavljene neke osnove ovog zavoda. Osnovni kapital biće 200.000 K, a poslije p0 potrebi imao bi se povisiti na 500.000 K. Du sad je u samom Tešnju upisano 80.000 K. Kad budu pravila odobrena, onđa će se pozvati i muslimani iz ostalih gradova i krajeva, da pristupe u ovaj zavod. O povoljnom načinu uplaćivanja već s’mo pisali: Za četiri godine ua heftu po 1 K plaćajući more i siromašni -eljak biti dioničar ovog društva. Na skupštini je ran odbor koji će dalje voditi akciju i to : Hasanaga Turalić, Zijabeg G-jonlagić, Ahmedaga Galijašević te Hamza ef. i Ademaga Mešić. Pravila su vcć predata zemaljskoj vlađi na odobrenje. Drugu jednu ovako lijepu pojavu imamo da za bilježimo u Bijeljini. TamoŠnji bezi i veleposjednici imaju silna imanja i ogromnu zabiru, koju prodaju svake godine. Tokom đosadanjih godina iskusilo se, da obično dogju tamo ljudi stranci, koji se nazovu trgovci ali bez ikakva kapitala. Deverajući tom silnom zahirom obogate se za kratko vrijeme boz ikakva svog kapitala, pa poslije gule i bega i težaka uemilice, a na pošljetku odlaze u daleke krajeve, troše i uživaju, što su stekli na raćun naše lijenosti i nemara. Ali hvala Bogu i u tom je sad krenulo na bolie. Bijeljinski bezi sa čuvenim velikim trgovcem iz Brčke Kučukalićem odlučiše da osnuju taku trgovačku zađrugu. Već je do sad upisan lijep osnovni kapital. Zadruga će đakle raditi u glavnom o tom, da sačuva posjednika i težaka od lihvara, da mu se nagje u pomoći, ako bi bio potrebaraa prisiljen, da unaprijed proda svoju zahiru i t d. a svi bezi i posjednici imaju prama zadruzi obveza da je potpomažu da drugom ne prodaju, da zadrugi daju neki postotak jeftinije, kako bi se konkurencija ubila. Za sad će to biti obična trgovačka zadruga, a poslije će se proširiti i pretvoriti u pravo dioničarsko društvo za trgovinu i izvoz gospodarskih proizvoda. Ovo je kao i ono u TeŠnju zlata vrijedna misao naših veleposjednika i trgovaca. Ovo je tako čvrst temelj za naš gospodarstveni i ekonomski napredak �V BEHAR tek od kolike je ovo koristi po naŠu zajednicu u Binisla našeg društvenog života. Ta već nema toga uačina. u kakvom mi megjusobnom saobraćaju niesmo živili. Živili smo svak za se, nemareć jedan za dragog kolik za jednog došljaka, mjerili smo jedan drugog poprijeko očima, ali na pošljetku vidjeli, da smo ipak pozvani i upućeni samo na se, da se sobom brinemo, da radimo za naše opće dobro i — tako, jedino tako mo.ći ćemo eksistirati. Nitko nama ne ćini prijazna lica, što smo mi njemu dragi, već Sto njegov interes leži u nama, a mi smo prama svakom dobri j ljubezni, jer ne možemo nikora zla pomisliti. Mirabo kaže: „Danas bi'.i dobar i iskien znaći: golib prsa jći prama bajonetamaM. Ali za to baš Sto smo mi predobri, za to smo morali doći i dolazimo do gorka iskustva, a to je i najbolja škola. No za to kad se 315 prenerao, uspjeh našeg iskrena i solidna rada mora biti okrun^en dobrim rezultatom. Da i ovom prilikom naglasimo: svaka naša organizacija, pa bila to obićna čilaonica, bilo ma kakvo druŠtvo, trgovačka organizacija, naš „Gajret", ili makar i zabavno društvo, štamparija i t. d. sve ide za našim ujedinjenjem a mi samo ujedinjeni možemo odoljet svačem pa bilo to prirodni elemenat kao što je džebalet, bilo najezda tugjinskog kapitala za našim dobrom. Hvala za to našim dičnim pokretačima našeg preporoda u svakom dobrom smisln, bvala tešanjskim trgovcima muslimanima, hvala bijeljinskim bezima i plemićima, kad su raskinuli s našom pogubnom tradicijom, da ne treba raditi, kome nužde nije, kad dogjoše do svijesti i osvjedočenja: da samo inteligencija združena s fizičkom silom ođolijeva svakoj navali. Stan i p o st e lja . Po Dr. Reclamu izradio Sulejman Mursel. stanu smo se rodili, u stanu živimo, većin? ljudi umire unjemu i tako ga smatramo p;avim domom. Ipak bismo se uvijek trebali sjetiti, da stan nije prvobitno i prirodno boravišto ljudsko, nego da je čovjek sebi načinio stan 3 istili razloga g kojih i odijelo, t. j. da se zaštiti od nepogodna vremena. čovjek je dakle stvoren, da živi u zraku, a ne u stanu. Pošto veći dio dana, a po tom i veći dio našeg života provodimo u stanu, to treba gledati da sobe predsoblja i basamaci budu tako udešeni, da nas zbilja čuvaju od nepogodna vremena. Stan nam nije dobar, ako nije sagragjen i rasporegjen kako treba, te ako se pažljivo i redovito ne vjetri. Ne odgovara li zdravstvenim zahtjevima, tad nam škodi i to tim više, što se na one Štetne utjecaje naviknemo, pa ih lako i neopažamo, a ti kad se sumiraju štetno djeluju, da čovjek propada, a ni sam ne zna kako. Stan nesmije biti vlažan jer je onda i sam zrak n njemu vlažan, a taj svojom studeni navlači bolesti koje od prehlađe dolazekao: kašalj, kihavice, trganje (zijevanje) u udovima, upalu očiju i sl. bolesti ili pak smanjuje isparavanje kože i plnća. Tim okrnji izmjenu tvari i eto ti onda opet bljedobolje, malokrvnosti, malaksavosti i drugih slabosti. Najškodljiviji je vlažan stan u kom je stuđeno. Taki su novosagragjeui stanovi, u koje se preseli još doksepotpuno ne isuše, stanovi kojima su prozori okrenuti prema sjeveru (dakle zaklonjeni od sunca) i oni, koji su pri tlima. U ovakim je stanovima najbolje danju ložiti, a noću ib vjetriti otvorivši gornja krila na prozorima. Za grijanje je bolja zemljena peć jer dulje drzi toplinu, a zidovi se u sobi brzo ne ohlađe. Osobito prizemne stanove treba ređovito i čestito grijati, jer je statistički dokazano, da se u prizemlju lakše oboli nego u drugim bojevima kuće, da su oni u prizemlju kraćeg vijeka i da svaka epidemija najviše nagje svojih žrtava u prizemlju. Stan ne smije biti uzak, jer je onda u njemu teško držati red i čistoću, a i zrak se brzo pokvari. Najveće sobe treba odrediti za spavaće, jer u njima najčešće i aajdulje boravimo. U uskim sobama gdje više osoba boravi zrak je pokvareu baš kao uz gjubrište, a svaki čas neko oboli. Stan je nezdrav, ako je u biiziui bunjište, gjubrište ili uopće nešto od čega dolazi pokvaren i smrdljjv zrak u sobe. Stanovi u prizemlju često su vrlo opasni po život, jer se nalaze blizu zahoda ili jame. Ko u sobi mora po dulje vremena da sjedi, treba mu se pobrinuti, da ima čista zraka. Nije đosta što se češće puta otvore prozori po nekoliko Časova, nego uvijek treba gornja krila prozora držati otvorena. U sobi ne će biti propuba, a zrak će se sbodno izmjenjivati. Gdje se u sobi kuha tamo je vjetrenje još potrebnije; gdje je bolesnik isto tako. Samo nek se onda ne otvara kad je vani mraz i velika studen. Stan ne smije biti mraČan. Svjetlo nas razveseljava, krijepi i oživljava. Ko u mračnim prostorijama stanuje postane zlovoljau, trom i nemoćan. Zidove je u sobi »ajbolje bojiti jasnom bojom. Dobro je i podove obojiti primiješav boji firnisa, jer pod onda neće u se upijati neĆisti, a može se vrlo čist držati alto se redovno otire krpom Stan ne smije biti prevruć. Od velike se sunčane žege štitimo u stanu otvaranjem prozora po noći, a po danu zastiremo roletama (zarima) od debela prosiog platna. Zimi se ne smije stan pregrijavati. Dovoljno je da se ugrije do 15° R. Stan treba da se grije uvijek peću, a nikad dagarom. Na dagari se razvija ugljeni kis, koji nas njože vrlo lahko �316 B E H AR ugušiti. I peć je opasna, 8 toga razloga, ako- se solunar zacepi, dok još u poći žerave ima. Ako se soba suviše ugrijava od lampa, dosta je otvoriti gomja krila prozora. Ali lampe često vrlo neugodno zauđaraju i kvare zrak, za to ih valja dobro čistiti. Posteija za spavanje valja da je po mogućnosti dovoljno duga i široka, a neka se sastoji od jedne slamnjače (mindera) napunjena slamom ili sijenom, po slamnjači bi došao madrac (duŠek) napunjen morskom travom ili konjskom dlakom, a po dušeku čaršaf. Na dušeku od perja ne bi smio niko spavati osim djece do četvrte godine, staraca preko seđamđesete godine i bolesnika, koji su jako omršali i oslabili. Pokrovac (jorgan) može biti zimi deblji, a ljeti je ugodnije spavati pod tanjim vunenim pokrivačem. Jastuk od perja takogjer nije udesan, osobito Ijeti. Svu opravu na postelji valja što češće vjetriti, čistiti i izmjenjivati. U spavaćoj sobi treba da bude uvijek čista zraka, a to se postiže otvaranjem gornjih krila na prozorima zimi, a ljeti čitavih prozora u spoređnoj sobi. Danju moraju prozori od spavaće sobe biti otvoreni. U spavaćoj sobi ne smije se nikad ložiti, osim kad to liječnik naročito ođređi. Djeci se može zimi za vrijeme mrazova ugrijati soba do 14° R Pošto mi u spavaćoj sobi boravimo dnevno 7—9 sati i pošto naša krv za vrijeme spavanja iziskuje najviše kinka, to je dobar i čistzrak u sobi jedna od najprečih zđravstvenih V potreba. Ko raspolaže s većim stanom nek izabere najprostranije sobe za spavaće. (Obično je soba 2a posjete (Wi8itzimmer) najprostranija i najudesnija j ako mnogima samo nekoliko puta u godini zatreba). Ko želi da ugodno i mirno spava treba mu osim čista i studena zraka u sobi redovito svaku veče u isto vrijeme leći, večerati najmanje na dva sata prije spavanja i zgodno smjestiti postelju. Postelju ne valja prisloniti uza zid, jer se lahko ozebe, a i dihanju smeta. Treba je dakle odmaći od zida, a noge okrenuti k zidu, a glavu u sobu, da Što više uživamo čista zraka. Da bolje spavaš dobro utopli noge, a dauju. se poslom umori. Ko po svom zvanju ne može tjelesno da radi, taj neka gimnastiše, šeta daleko, igra društvene igre (tenis, kuglanu, kriket i sl.) nek mačuje, igra ili se plaza. Danas se griješi u tom što se u varoši slabo njeguje tijelo, a na selu slabo obrazuje duh. 0 tom bi trebao svak da razmišlja i pomogne, gdje god može, jer u zdćavlju naroda leži snaga države. Zdravo je tijelo prvi uvjet pravog rada, vesela užitka i uspježnih težnja. Čistoća i brižno vjetrenje stana, dnevne šetnje u prirodu, a po tom nužni odnior, dnevno pranje tijela, zgođna i dobra hrana sa začinom redovito,. vjerno ispunjavanje dužnosti i marljivi rad jesu jednostavna prirodna sređstva, koja gode zdravlju. H o d ža i žena. Narodna pripovjetka. JL j£) \ n0 bio nekakav hođža, pa se je nekoliko puta ženio, a svaka mu žena urarla. Kakav je bio, bio, nijesu se na njega žene tužile. Kad mu je i šesta žena umrla, čuje to nekakva cura pa reče: „Vala da hoće sad mene uzeti, baš bi viđjeli šta bi bilo“. On čuje za tu curu, zaprosi je i zbilja mu je dađu. Ćim se je svadba svršila, ona odmah* počne raditi po svojoj volji. Šta bi god hodža zapovjedio ona bi drukčije uradila. Hodža je volio slatko jesti, a što je slano, to mu nikako nije trebalo soliti. Jeđanput za ručkom ona uzme čitavu šaku soli pa saspe u čorbu. Hodža dok to vidi, odmah reče: „Vala dobra ženo, belli si ti evlija“. Žena se upropasti kad to čuje, pa reče: Ma kako to dobar 5ovječe?“ Hodža nastavi: „Evo ima tri dana kako mi se je nešto mida pokvarila, pa sam ti hotio govoriti, đa nam što dobro slano napraviš, a ti si eto već sama to uradila, to mora da nešto ima pri tebi“. To ženi ne bi baš drago, ama ona smisli još nešto. Jadanput sreže hođži košulju, pa jedan rukav sreže skoro do lakta i to u desne ruke, a u lijeve opet ostavi dugaČak ima dva pedlja Hodža je sve to vidio, ali on sve šuti, pa obuče košulju i ode u džamiju. Kada se vrati, reče ženi: „Vala dobra ženo, dami sav svijet kazuje, da ti nijesi evlija, ja se opet ne bih' vjerovao". Žena se opet iznenadi kad čuje šta hodža govori, pa opet reče „Kako to ti misliš, ako si turčin?“ On joj odgovori: „Kako nijesi de ? evo desnom rukom uvjek nešto radim, pa mi je trebalo da zagmem rukav, a evo si mi ti srezala i napravila košulju, gdje ne trebam da zagrćem rukava. Opet mi nešto po lijevoj ruci uvjek' zima, pa sam je uvjek zavlačio u džep, a sad evo je rukav dug pa mi to ne treba sad čininiti, već samo omotaj oko ruke. Žena, kad to čuje vidi da ne može hodže ražljutiti, pa se već i ona progje besposlica, nego se onda umekša kao mehlem. Od to su • doba u miru i Ijubavi dugo zajeđno živjeli. Sejfadin Haseinagić. gT " �I V BEHAR 317 Vakufsko povjerenstvo. I , I jednice vakufskog povjereustva trajale su — koliko še uije ni očekivalo — od 24. februara do 30. marta. Makar da bijaše opća želja, da te sjednice budu javne, ipak one ostaše za širu publiku nepristupne. Ovu bi uredbu svakako trebalo izmijeniti, jer naš je vakuf najveća naža institucija, on je naš trud i rad od četiri vijeka, u nj sabiraše naŠi velikani, naši otadžbenici svoje darove i poklone, pa i danas nijesu rijetki slučajevi, da se bogatijem muslimanu bar pred smrt gane srce i pobudi volja, da svojim dobrom pridonese ovom općem naŠem fondu, kako bi se iz njeg mogle uzdržat naše džamije, medrese, mektebi i t. d. Vakuti su naši jedino vrelo iz kojih se mogu održavati naše svetinje a tim posredno i mi samo tako možemo vršiti svete zapovijedi i dužnosti uzvišenog Islama. S toga bi dakle neophodno potrebno bilo, da ova naša institucija ne bude zatvorena za onog, ko se najviše za nju zanima, a to smo mi — islamski narod u Bosni i Hercegovini. No makar da ova vijećanja našeg vakufskog povjerenstva bijabu tajna, ipak na sijelima Be svake večeri moglo dosta saznati, o čemu se sve tog dana raspravljalo. Svakog su rasprave i zaključci vakufskib sjeđnica živo interesovale, pa se s toga već odmab u večer komentiralo i pretresalo o svemu, što se u vakufu radi. Na taj način i mi koješta saznađosmo i dogjosmo bar do nekib podataka: , Cijeli budget vakufske uprave iznosi po prilici 260.000 K t. j. prihodi vakufski za ovu godinu predvigjaju se sa 260.000 K, a isto toliko i troškovi. Ovaj pribod sačinjavaju ove pojeđine stavke: suvišak od evkafi mulhake (t. j. od onih vakufa po gradovima, s kojim upravljaju mutevelije) oko 160.000 K, onda prihodi vakufskib dobara, kojim ravnateljstvo neposredno upravlja t. j. evkafi-mazbuta i to: kirije oko 75.000 K, od vakufskog agrara 9000 K, kamate 3.500 K i t. d. TroŠkovi su : vakufska uprava: plaće 34.000 K, upravni troškovi 8000 K, porez 5000 K, popravci džamija i t. d. 25.000 K, za mektebe 90.000; osim toga u trošak se ubraja i 30.000 K, koje se svake godine pribijaju glavnici da raste i umnožava se. Za ovo 30.000 K stvoren je zaključak još god. 1894., kad je uregjeno, da se cijeli suvišak (fazla) od sviju vakufa Bosne i Hercegovine šalje zemaljskom vakufskom ravnateljstvu u Sarajevu. Taj fond za ovih deset godina iznosi sađa oko 160.000 K i to s toga, što vaknfsko ravnateljstvo koju god stavku prekorači, iz te svote namiri. Taj je proračun uzet na znanje. Jedna od najvažnijib tačaka fakufskih sjednica bijaše pitanje o prirezu za mektebi ibtiđaije. Poznato je svakom, s kojim je troškovima skopčano izdržavanje jedne mektebi ibtidaije. Vakufi naši nemaju toliko priboda i sređstava, da bi sami namirivali i izdržavali mektebe, pa s toga najposlije ne će moći biti, što se ne će na narod prirez udariti, kao što se i do sad u mnogim mjestima ijana davala. Ali to pitanje ipak.ni sada nije definitivno riješeuO, makar da se već ne može dalje odgagjati. U budućim zasijedanjima u jesen i to će se pitanje riješiti uz mnoga druga, koja su do jeseni odgogjena. Da se pak to pitanje u jesen iz temelja ne pretresa, ispitano je sada mnijenje pojedinih članova povjerenstva, šta misle o tom pitanju, da je bar materijal za jesen priregjen. Tom se prilikom očitovale ove želje: Na stanovništvo islamsko u Bosni i Hercegovini treba udariti prirez 5°/0 od poreza, i tim bi se mogli uzdržavati mektebi. Osim toga da suvišak od evkafi mulbake ne ide čitav vakufskoj upravi u Sarajevu, već samo Vsi a */» sa prirezom da mjesne vakufske komisije troše na mektebe, odnosno da tim ustroje fond, pa kad bi se taj fond umnožio, onda bi se prirez skinuo sa gragjanstva dotičnog mjesta. Po tom bi dakle svaki kotar autonomno trošio svoj prihođ (prirez i */a °đ vakuf. suviška) u svoje vlastite mektebe svog kotara. Koji su kotarevi siromašni, a nemaju ni vakufa velikib, niti đostižu prirezi njihovi potreba mektebskih, te bi uzđržavalo vakufsko ravnateljstvo onom tretinom od suvišaka sviju vakufa. Osim toga izražena je takogjer želja, da se mearif, koji je 1891. spojen s centralnom upravom vakufskom, rastavi od vakuf. ravnateljstva i ustroji kao posebna oblast pod odgovornošću i upravom jednog člana medžlisi uleme i da se reformira cijela mearifska uprava. Gto, to je uopće taslak za uregjenje našeg mearifa, što će se prilikom jesenskih sjednica riješiti. Za sad je takogjer usvojen zaključak, da jedan član ulema medžlisa obide i kontrolira sve mektebe u Bosni i Hercegovini. Od neko se doba osjeća, kako na više mjesta općine uzurpiraju vakufska zemljišta. Stoga se prilikom ovib sjednica i o tom izrazila žolja, da se zamoli risoka zemaljska vlađa, da i vakufske nekretnine nzme u zaštitu kao što uzima općinske. Osim toga zamoljena je takogjer zemaljska vlada, da oprosti Vakufu porez od kirije vakufskib zgrada, kao što je to i prije bilo. Vakuf plaća erariT od svojib zgrada porez od procjene kao i privatnici, osim toga plaća ekviralent, t. j. pristojbu, kojom se nadoknagjuje eraru onaj prihod od nekretnina, koji se plaća, kad se prenosi dobro prodajom, poklonom ili u ostavštini. Pošto vakufska dobra ne prelaze iz ruke u ruku, to �BEH AR 318 V je erar u tom pogledu na šteti, te se za to plaća ekvivaleut. No porez od kirije nije se ni prije plaćao. od vakufskih dobara, pa je s toga zamoljena visoka zem. vlada da ga i sad ukine. To su neki zaključci ovih sjeđnica, što smo ih saznali; no pitanja je sila ostala neriješena, te će se za to ove godine sazvati sjednice i u jesen, Da Bog da s hajrom ! S vaštice. artura, po porazu kod Lijaojanga te poslije žalosnog poraza kod Mukdena kao da joŠ uvijek ne misli o miru. U nutrini raste nezadovoljstvo i revolucija, na ratištu se reda neuspjeh za neuspjehom. Nu u tom je danas najviše tiŠti, Što uz ovake prilike ne može lahko da sklopi zajma, bez kojeg joj ne može da buđe. Ali je ona usprkos tome uvrtila sebi u glavu, da mora pobijediti, pa jednako šalje vojsku, koja je izgubila svaku nadu i pouzdanje u se i koja teŠko da će raoći imati uspjeha, jer nerado ide na ratiŠte. Suđeći po dosadanjim bitkama, ne će na skoro biti kopnene Jfitke, ali se za to svaki Čas očekuje pomorska bitka, jer je ruska baltička flota već blizu japanskih voda, gdje je čeka Togo sa svojom mornaricom. Bitka se očekuje još pod konac ove hefte, a biće to jedna od najžešćih pomorskih bitaka u historiji kao što je mukdenska bila najveća megju kopnenim. Pošto je Franceska u svojim lukama na istoku pustila rusku mornaricu, da dulje od 25 Bahata ostane i time prekršila neutralnost, mogli bi se i odatle poroditi kakvi zapletaji megju Japanom i Franceskom. Na kopnu, kako rekosmo, nema još kakve bitke, ali Japanci ipak napreduju i uz male okršaje sa predstražama primiču se Harhinu iz kojeg Rusi bolnice već isprtljavaju, a Japanci po malo zauzimaju omanja mjesta, negdje bez puŠkaranja a negdje uz pomanje okršaje Iz Tokija se čuje da i Japan nije željan mira i da hoće vojsku potrostruČiti i na milijun dići. U uspjeh Rusije svako sumnja, kao što je još u sredini ratovanja sumnjao njezin admiral, koji je zastupo u hulskom pitanju u Parizu, a osobito pošto je vojska poČela strahovati na suhu, a ona na moru slabo uvježbana, doČim je japanska kuražna, a na moru vješta, dobro uvježbana i okretna. Kako su iskorijenjeni Indijanoi. Kako je došlo đo toga, da su Indijanci (ameriČki) gotovo posve propali, iumači nam na jasan način Georg Friederici u knjizi: Indijanci i Anglo-Amerikanci. Da se je propašću Indijanaca ispunila samo zapovijed naravi, to je smiješna fraza. Pređsjednik Gremt sastavio je god. 1869. poseban odbor u lu svrhu, da prouči indijansko pitanje, pa 6u rezultati ovog proučavanja posvema p6bili više puta opetovanu potvoru, da Indijanci ne će raditi, Mnoga su indijanska plemena već pokazala svoju sposobnost za višu kulturu, pa je brzina, kojom su oni od lovačkog do ratarskog života napredovali, upravo začudno. Nu oni nijesu mogli sačuvati Bvojih teČevina. Angloamerikanski doseljenici, koji su krajem 18. i početkom 19. vijelca sve to višo prodirali sa istoka na zapad, otimahu im zemlju. Od god. 1776. do 1869. sklopljeno je oko 360 ugovora, kojim su Indijanci ustupili svoje zemlje doseljenicima. IVopasti Indijanaca doprinijela je mnogo i rakija, koja osobito zlo djeluje ha crvenu rasu. Nu najstrašnija su sieđstva, kojim su anglo amerikanci trijebili Indijance, priregjivanje lova na Indijance s nagradama i širenje priljepčivih bolesti osobito ospica megju njili. K tomu pridolazi još tamanjeuje bikova, koji su velikom dijelu Indijanaca bili gotovo jedina hrana, te koje su doseljenici samo radi kože tamanili. Od zemljišta su preostale Indijancima tako zvane rezervacije, ali su i tu oni štajali pod nadzorom anglo-araerikanskih agenata, koji su ih tlačili. Otuda su se porodile bune Indijanaca proti doseljenicima, a onda dugogodišnji indijanski ratovi, lcoji su sjeverne ameriČke države stajali silnih novaca, ali koji su posvema zatrli trag Indijancima. Dakle prilike su sada talie, a kome će so sreća nasmijati, to ćemo u skoroj budućnosti vidjeti. P ogled po sv ijetu . Dok knjaz bugarski Ferdinand oblijeće oko evropejskih dvorova, a bugarski pol. agenat u Parizu trubi po francuskim novinama o tobožnjim nasiljima i nepravdama u Makedoniji i dok službena bugarska vlada uvjerava portu o lojalnosti i svima poduzetim sredstvima protiv ustaškim četama i prelasku njibovu preko granice, dok nazovi arnautski princ Gjuro dolazi u Sofiju i sa ustaškim vogjama i Sarafovom pregovara a Bugarska municiju nabavlja, dotle Turska postepeno i uspješno provagja svoje reforme, ustaške čete i buniteije svake vjere i narodnosti gnjavi i zaslužno kazni, kao što čine i druge države s Ijudima one sorte, a kršle (vojarne), puteve, bolnice svom energijom podiže i zida i pod puškom za svaku eventualnost oko 260.000 sa svom municijom i potrebama opskrbljenu vojsku drži i sve granice svoje države čuva. » Rusija nakon gubitka jedne na milijune vrijedne mornarice, poslije sramotne kapilulacije Port- Odgonetke. Odgonetka konjićeva skoka od F. Bajraktarevića iz 22. br. „Behara“ : Kleta sudba papagaja S vranetinom združi Pa mu Čudo da se opet Smrdivrana tuži. (Rizabeg Kapetanović). Ođgonetnuli: Deli-lbro. Odgonetka geometrijske zagonetke od Džemala iz 22. br. nBehara“. Treba brisati stranice: c-a, a-1, h-k. Ođgonetnuli: Sejfuddin Huseinagić, učenik trgovačke Skole u Sarajevu; Mustafa H Rakanović, Ibrahim Fejzić, Ruždija, Hasan-Husnija, „Ađže dobri* BVt B. Novog; Mustafa Muratagić, Smail Karabegović, Zaim Hadži-Dedić, Snlejman Hadži-Halilović, 8mail MeSić, Abdullah Karabafiić, realci Banjaluka i Ahmet Čemerlić iz Janje. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1904 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1904 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID bc383d6b-cc48-4b8e-9f5e-d96a17ad6027