https://kolekcije.nub.ba/files/original/af9dd798db38de8360cf96c7399aafa0.pdf 6f2676c170aa13a27793e0b1915de8cb PDF Text Text G ’J D . IV . NAKLADOM: ADEMAGE ME$ICA UREDIO: EDHEM MULABDlC. I903./4. SARAJEVO. ŠTAMPARIJA KISTE J. SAVIĆA �broj 'GOD. IV. X j i s t z a , p o o ij s ii 1 zatoa-sr-u - 3. Saferal 321. | ~~3 A R i T i T b | 1. maja 1903. Sto i jedan ha( isi šerif. Sakupio po m teber kitabima i protumačio : Mirza Safvet znači prvotno pripovijest, predaja (tradicija). Kako je poznato Islam so osniva na Kur’ani azimuššanu, u kome su sadr•|*^ž)wrT© j ane gve vjerske i državne ustanove. Kur’an se tumači i nadopunjuje s liadisi šerifima. 4a Asbabi kirami, koji su se borili 11a bojnom polju T kao mudžabidi uz Muhamed resulullaha (SallalI lahu alejhi ve sellein 1) bili su ne samo dobri junaci i vojnici nego takogjer i vrsni učitelji svoga naraštaja i prvi islamski autoriteti svih vjekova. Oni su predavali 0 pejgaraberovu životu, 0 njegovim djelima, 0 njegovim očitovanjima, što se tiče vjere, vjerskih obreda i socijalnih odnoŠaja pojedinca i ci­ jele islamske zadruge. Nauka o Kur’anu i 0 hadisima postala je za sva buduća vremena osnovom svih znanstvenih istraživanja arapskoga naroda. Što se tiče nauke 0 hadisima, mislim, da ne će biti suvišno nešto o njojzi usput reći. U prvom vijeku po hidžr. ona se usmeno predavala. Mnogi učenjaci n to vrijeme nijesu se ustručavali poduzimati naporna * s velikim poteškoćama skopčana putovanja, da slušaju kapacitete i priberu čim viši broj hadisa sa si­ gurnih vrela. Tz poštovanja prama tijem uzvišenim riječima cijeli vijek su so liadisi prodavali od usta do usta, a nijesu se pisali na papir. Početkom drugoga vijeka počeli su mnogi učenici bilježiti ih u male zbirke bez ikakova reda; i te su zbirke bile privatne naravi. Istom kad su veliki imami osjetili potrebu, da im treba svoje principe potkrijepiti hadisima, počelo se raditi na velikim i kritičnim zbirkama. Najstariji oblici tih zbiraka jesu Musnedi, u kojima material nije stvarno poredan nego po autoritetima. Te su zbirke ili sami imami uredili ili njihovi najbliži učenici. Nu na daleko većem su glasu Musannifati, u kojima su hađisi svrstani u poglavlja, koja se- odnose 11a razne struke, i to na pravo, obrede, historiju, es­ tetiku i etiku (fikh, amelijat, tarih husni suveri i husni manovi). Najstarije djelo ovako uregjeno, koje u cijelom islamskom svijetu uživa najviše priznanje jest „Sahih“ od glasovitog učenjaka Muhammed-elBubari, rogjen u Buhari 194/810. Nakon 16 godina trudna putovanja po islamskom svijetu odregjena samo u tu svrhu, vratio se u rodni grad, gdje je uredio djelo po najstrožijoj kritici i umro 256/870. Drugu zbirku pod istim imenom sakupio je Muslim-el-Nišaburi (umro 269/873). Osim ove dvije zbirke imađu još četiri, kojima se u islamskom svijetu priznaje kanunski ugled, a to �240 BEHAR IV sa Tirmizin „Eldžami" i tri „Sunen-a", i to od Ebu postaje sve regje i regje, hazardne su igre zabranjene Davuda, Nesaije i lb ni Madža. U trećem vijeku po nećudoredni plesovi i javno spolno općenje prestaje hidžr. nastala je sila zbiraka bez kritične vrijednosti, što ženska nevinost smatra se kao vrlina, rad zamjeni * je izazvalo megju naučenja.cima pomno ispitivanje o lijenost, raspuštenost je stegnuta zakonom, red i "tri ashabima i o onima, koji sa od njih predali hadise. jeznost prevlagjuje,. prolijevanje krvi i okrutno po Tako se rodila posebna znanost, koja je naravno usko stupanje proti životinjama i robovima je zabranjeno Islam im je ulio čuvstvo- Čovječnosti, dobrohotskopčana sa historijom, Mi oslanjajući se samo na tih šest sbiraka do­ nosli i bratimstva. Višeženstvo ■i ropstvo je zakonom nosimo bez isnađa u prijevodu slijedeće .hadise: nrfegjeno i njihove su zloporabe stegnute. Islam j0 nada sve najmoćnija zadruga najveće samozataje I. (suzdržavanja) i trijeznosti na svijetu, dočim širenje Moji Sljedbenici sretan (mubarek) su narod; ne evropejsko trgovine znači širenje pijanstva i opačina gna se ili mu je bolji početak ili svršetak. a to je degradacija naroda. Civilizacija, što je I8lam Za tumačenje ovoga hađisi Šerifa najbolje pri­ širi, nije ništa nižeg stepena od evropske, naročito staju opažanja kanonika I. Tayler-a, koje je iznio na što se tiče znanja, čitanja i pisanja, pristojnog odije­ crkvenom kongresu u • Wolverhampton-u 7. oktobra vanja, osobne čistoće, iskrenosti i ličnog štovanja 1887. Te opaske donijnla je novina nTimes“ slijede­ Divna je njegova nauka samosvijesti, divno je djelo­ ćega dana. Pošto nam' prostor ne dozvoljava, da na­ vanje njegove civilizacije! Kako malo uspjeha mi vedemo cijeli govor kanonikov, donosimo samo neki možemo pokazati. za naše velike svote novaca i za dio. Ko to pomno pročita, sinuće mu riječi Resul- toliko dragocjenih života, koje smo žrtvovali na Afriku! allahove pred očima kao svjetlo vječne istine. Megju Novi pokrštenici broje se na hiljade, novi muslimi ostalijem prečasni gosp. kanonik I. Tayler veli, da na milijune ! Islam kao misionarska vjera u velikom -dijelu svijeta To su te ozbiljne činjenice, koje imamo pred mnogo uspješnije djeluje nego kršćanstvo (Senzacija sobo n. To su neizmjerno neugodne činjenice; ludo u cijeloj dvorani),' ne samo da u većem broju nezna- bi bi. nb priznati ih*. — — — —- — _______ __ bošci prelaze na Islam nego li na kršćanstvo, nego Da’je razlaže, da*je Islam odjek vjere pejgamjoš n mnogijem predjelima kršćanstvo uzmiče danas ber& ibrah;ma i Musata (Abrahaniia i Mojsije) ^ kr­ pred Islamom, jer su svi pokušaji, da musloihanski šćanskim elementima, da je kosuiopolilska vjera, koja narodi otpanu od svoje vjere, ostali neuspješni. je odregjena i uregjeaa za cijeli svijet, a no za jedno Mi ne samo, da ne osvajamo novog zemljišta, pleme, da u njemu nema ništa antagoničnog proti nego ne možemo ni osvojeno da održimo. Islam se kršćanstvu i da je sredina izmcgju židovstva i kr­ već prostire od Maroka do Jave, od Zanzibara do šćanstva. . . . Kine i širi se kroz Afriku orijaškim koracima. Učvr­ Kako Tayler govori o svemu tome, uz najbolju stio se u Kongu i Zambesiju, a Uganda, najmoćnija volju ne možemo to donijeti bojeći se, da ne povri^ crnačka država, upravo je postala islamska. U Indiji, jedimo vjerska ' čuvstva svojih komšij'a, a Naročito gdje zapadna prosvjeta potkapa budizam, krči se put kršćana. Islamu. Od 255 milijuna stanovnika u Indiji 50 mili­ Dalje ovako veli: Vrline Što ih Islam ulijeva juna su već muslimi,1) a od svega pučanstva u Africi jesu takove, da niže rase mogu shvatiti umjerenost, više od polovice. Nije to tek širenje Islama na koje čistoću, stid, pravica, odvažnost, hrabrost, dobrohot­ se ima upozoriti, već i žilavost, kojom drži svojo obra­ nost, gostoljublje, iskrenost i odanost. Njih čovjek ćenike. Jedno afričko pleme, koje jo poprimilo Islam može poučiti, da njeguju četiri temeljne vrlipe i da ne vraća se vise poganstvu i ne prima više kršćanstva. se odreknu sedam smrtnih grijeha. Islamsko bratstvo Islam je vi Se za civlizaćiju učinio nego krSćan- je praktično, jer propovijeda društvenu jednakost svih stvo. Čitajte na pr. izvješća engleskih svećenika ili musliuia. Eto to je veliki dar, što ga Islam pruža. laika, koji putuju, šta govore o praktičnim rezultatima Novi- muslim odmah je. pripušten jednoj društvenoj Islama, čim je koje crnačko pleme primilo’ Islam, zadruzi, on postaje članom ogromhog bratstva od nestalo je najednom u njemu poganstva, obožavanja 250 milijuna duša1). Kršćanski obraćenik se ne smatra vraga, fetišizma, kanibalizma, ljudskih žrtava, čedo­ društveno jednak, dočim je muslomansko bratstvo morstva i t. d. Urogjenici se počimaju odijevati,, ne­ realnost. Mi imamo vrlo mnogo braće na' propovje­ čistoća je zamijenjena čistoćom. Tako dolaze do daonici, no vrlo malo u svagdanjem životu. spoznaje ljudskoga dostojanstva i osobnog štovanja. Dvije velike praktične poteškoće istrgnuti na­ Gostoljublje postaje vjerskom dužnošću, pijančarenje rode Afrike iz poganstva jesu poligainija i ropstvo. Islam kao i židovstvo nije to zabranio, jer to bi-bilo *) Posljednji popis n Indiji glasi o broju maslima 67,966.291, nemoguće, ali je nastojao, da to zlo po mogućnosti a broj krSćana (uključivo Evropejaca koji borave u Indiji) 2,284.191. Bačuna sč, da je po prilici 6 milijuna samo u Indiji kroz zadnjih ublaži. Ropstvo nije dio Islama. On ga trpi kao nužno deset godina preSlo na iBlam. - GuiUiam: The fait of Islam. 1894. *) Radiš veli: „Pravovjerni su braća." �IV BEHAR zio ba§ tako kao i Mojsija i sveti Pavao. U rakama maslima to je vrlo blaga institucija, daleko blaža nego ropstvo crnaca u Sjedinjenim državama.1) Poli­ c a je još veća poteškoća: Mojsija je nije zabra­ nio. David (Davud pejgamber) ju je provagjao, te ni u novom zavjetu nije direktno zabranjena. Islam je ograničio poligamiju, pa je ona postala više iz­ nimkom nego pravilom u većini prosvijetljenih islam­ skih pokrajina u evropskoj'Turskoj, AlgJru i Egiptu.1) Poligamija sa svijem svojim zlima imade i svo­ jih dobrih strana. Ona je dokinula čedomorstvo od strane majke, te dala svakoj ženi zakonitog zaštitnika. Radi poligamije muslimski sa krajevi Čisti od profe­ sionalne hludnosti, što- je veći ukor kršćanstvu nego poligamija islamu. Dobro uregjena poligamija u muslimskim kra­ jevima ne ponizajo tako ženu i ne uvigja muškarca, kao što poliandrija, koja jo prokletstvo kršćanskih gradova i koja je sasma nepoznata a Islamu. Englez, koji tjera poligamiju, nije ovlašten, da baca kamen na muslima, koji živi u poligamiji. Izvadimo najprije gredu iz vlastitog oka, pa se onda bavimo s treščicom, koja se nalazi n okn našega brata, ćetiri zla a našim očima: poligamija, ropstvo, konkubinat i sloboda razvoda braka ne mogu se isključivo predbaciti is­ lamu. Iz vlastitog našeg sjećanja, ako ne baš toliko sada, vladala su sva ta zla u velikoj mjeii. u Sjedi­ njenim državama — u zemlji poglavito kršćanskoj i napučenoj'većinom od Engleza. Moram reći da u mnogom obzira isums' i ćudoređnost je bolja nego naša. U odanosti božije volje, umjerenosti, ljubavi prama bližnjemu, iskrenosti i brafimstvu islamskom daju nam uzor, koji bi mi mo­ rali slijediti. Islam je dokinuo pijanstvo, pogubno igre i prostituciju — ta tri prokletstva kršćanskih zemalja. Islam je najsposobnija vjera, da .zavlada istočnim i južnim narodima.*) U kratko rečeno : Islam je vjera budućnosti., jer je jedina vjera, koja je osnovana na demokratskim ustanovama i koja propovijeda realni soci­ jalizam, Što mora imponirati Crncu i Europejcu. II. Siromaštvo istotn Što nije ćufur. Taj badis će mnogoga ubosti u oko, koji se na­ učio slušati na vazovima cijele govore, o ništavosti bogatstva na oba svijeta. Preko nekih derviša uvuklo se ^u Islam mišljenje, da je bolje biti siromah nego bogat, a eto šta hadis veli, koji Imami Šafi ovako tumači poznatim stihovima: „Obišao sam istočne i *) Hadis veli: Što se tiče vaSih robova pazite ih i hranite kao aami sebe i odijevajte ih kao sebe. *) Slučaj poligamije bio je nepoznat na -Kreti. megjn 10.000 maslima. Urquhaxd: Špirit of East“ IL str; 588. •)Kadje „Times* objelodanio taj;Taylerov govor,koji je ovdje u glavnome- prikazan, nastalo je živahno pisanje n njegovim stnpcima pro i contra. Mi ćemo se kojom dragom prilikom osvrnuti na članak gosp. Josipa Thompsona, koji je objelodanjen n spomenu­ tom listu 14. novembra 1887. 241 zapadne krajeve i knšao sam to vrijeme u sreći i nesreći, a nijesam vidio poslije vjere ništa bolje, od bogatstva, a nijesam vidio poslije bezboštva ništa gore od siromaštva". Tijem riječima tumača ne treba, ali mi ćemo ipak još-nešto navesti za bolje razumijevanje. Hazreti Talha ovako je đovu činio : Božel ti me hrani plemenitošćn i malom". Imami Muberred pjeva: „Si­ romaštvo je u domovini tugjina, a bogatstvo je u tugjini domovina". Dosta je karakteristična slijedeća rečenica, da izrazi istočno i islamsko mišljenje o bo­ gatstvu, na ime glasoviti vezir Sahib-ibni-Ubbad veli: -Dužnost je svakome vladaru, da napiše u tfnutrinu srca i na ženicu oka ove riječi Ardiširove: „Nema cara bez ljudi, a nema ljudi bez bogatstva; nema bogatstva bez kulture, a nema kulture bez pravde i dobre vlade". Da je to tako svako će potvrditi, ko je vidio makar jedan evropski velegrad* a od onoga, koji poznaje jednu kulturnu državu u Evropi, ne treba ni tražiti potvrde, jer on sam može navesti sto ljepših, dokaza poregjujući evropske s istočnim državama. Šta biste rekli vi propovjednici siromaštva za ova dva hadisa, i to.: „Mal -— ala je dobra pomoć za poš­ tovanje Boga* ili „Blagostanje — dobra ti je pomoć za poštivanje Boga I" Ako vam i to nije jasno, kako vam se dopada ova pejgamberova izreka: „Dinari i đirhemi (zlato i srebro) božiji: su muburi (pečati) na zemlji; ko đogje s muhurom (sa zapovijedi) svoga gospodara, ispuniće mu se. želja". Dakako to bogatstvo ne smije nraslim na hrpu trpati i mrijeti više njega, nego s njime pristojno-izdržavati svoja kuću i pomagati bližnje držeći nvijek na/pameti, da i svoje potomke kako tako osigura- Hazreti Ibni Abas. v e li: „Najbolji je mal, s kojim čovjek čuva svoj obraz," a to je nepobitna istina/ jer je teško plemenito misliti i raditi, ako čovjek misli i radi za kruh. Uzmite samo naša narodnu poslovica „Sit gladna no razumije", pa ćete se Iako uvjeriti 6 krutoj logici onih, koji dovikuju lijenoj i glupoj sirotinji: „Vaša je sreća na kijametu l" ne znajući, da badis iakogjer veli: „Gornja je ruka bolja od' donje", t. j. raka, koja daje milostinju hajiraija je od rake, koja prima milostinju, jer je kletva sirotinje veli neki pisac, da se sva njezina djela, pa makar joj nikakove koristi ne nosila, pripisuju niskome interesa. Neki islamski mudrac veli: „Mal je orugje za veledušaa djela, po­ moć za .borbu proti vremenu i sredstvo za pribavljanje prijatelja." Sve je to ltjepo i pametno rečeno, ali aforizam, koji vrijedi za sva vremena —- dok je svi­ jeta, koji svijetli poput zabije a moždanima svih ljudi) obdarenih razumom, jesu volike riječi hazreti Sufjani Sevrije: *Mal je u ovo vrijeme orugje pravovjernika.* Kad se tako mislilo u onom zernanu, onda po gotova danas treba da bude lozinka svih maslima u cijelome svijetu, jer je bogatstvo usko* skopčano sa blagosta­ njem i samosvijesti svih prosvijećenih naroda. �242 BEHAR IV tonuo u njojzi. Takovom griješniku još uvijek ost • III. vremena, da se uhvati za slamku i spasi iman * Zapovijedajte, da se dobra bine, pa makar ih vi ne Činili, a zabranjujte, da se zla Čine, pa makar se je : da druge odvraća od zla, u koje je on panuo^ upućuje ih na dobro, jer drugi hadis veli: nza uči* "d sviju ne Čuvali. Ovaj hadis naregjuje svakome muslimu, da sva­ telja dobra (t: j. čovjeka, koji druge ljude svjetui kom prilikom gdje koga može na dobro upućuje i da čine dobro) prose „magfiret* (pomilovanje) sva pravi mu put pokazuje — put koji vodi do ćilja svih stvorenja, dapače i ribe u moru". Bog je svemoguć vrlina, do savršenstva vjerskih i čovjećanskih dužnosti. svedobar i svemilostiv, ■«— on iz obilja svoje svemoći Više puta neko se nagje u takovim prilikama, da sam svedobrote i svemilosti može svako dobro djelo bilij^’ nije u stanju ućiuiti nešto, što misli, da bi dobro bilo puta preplatiti. Ko je najgori muslim na svijetu? za pojedinca ili za cijelu zadrugu, onda mu je duž­ To je pitanje dosta škakljivo, ali se može približno nost, da drugoga' skloni na to, ako mu od ruke ide. ovako riješiti: čovjek, koji sam zlo čini i griješi i Ko napućuje drugoga, da dobra radi, piše mu se u druge navraća, da zlo čine i griješe Bože nas saču­ se vab kao da on sam to čini. Nagje se na svijetu i vaj takove napasti i onih, koji ovako mudruju: „Ako takovih ljudi, kojima nije u naravi, s kojom su stvo­ ne možeš koristiti, a ti škodi;, jer čovjek pokazuje reni, da dobro rade i dobro misle svome bližnjemu i volju za rad, kad koristi i kad škodi", čudna mudrosvojoj zadruzi, koji ne će ili ne mogu da sami što lija! ali na žalost danas u svijetu služi mnogome kao koriste, takovim ljudima Islam nalaže, da drugima lozinka. zapovijedaju i svjetuju ih, da dobro čine, pa će im IV. se i to u hajir upisati. Hadisi šerif veli: „Svako je Pravovjerni. ne da se ujesti dva puta iz jedne dobro djelo, milostinja (sadaka)". Slabo se piše onome zmijske rupe. muslimu, koji sam ništa dobro ne čini, nego još od­ Ovaj hadis upozoruje svakoga muslima na veliku vraća druge, da ne pomažu svoju zadrugu. Takav oj eznost u općenju- s ljudima. .Ko te jednom prevari, čovjek nosi na vratu dva smrtna grijeha, aa duši ne jeruj mu više, jer je u stanju opet prevariti. Nije dvije teške ljage, na svojoj individualnosti Iva znaka, pametno, da ti jedan čovjek dva puta štetu nanese. koji ga tftgje od Islama. Lijepo veli haareti Alija: Naroči o danas u svijetu; gdje imade sila prepredenih „Vrijednost je svakoga čovjeka, koliko dobra učini*. individua, trebalo bi, da svaki muslim dobro utuvi u Dakle dobročinstvo je ogledalo plemenitosti duše. glavu spomenute riječi' i strogo ih se drži. Sva di­ Svako se u njemu može vidjeti, koliko vrijedi kao plomacija u privatnome i javnome životu sadržana je čovjek .„U svačemu imade prećeranost, veli El-Mngire, u njima. Uvijek je bilo teško, općiti s ljudima tako osim u dobročinstvu". Što više dobra činiš svojoj oprezno, da ne nasjede pošten Čovjek- dva puta bar okolici, tim si pribraniji i kod Boga i kod ljudi. Ako kod jednog smrtnika; ali istom danas kako je teško u svakome čovjeku imade nešto, što je zajedničko s ljudima pregju presti! Vidiš na vlastite oči, gdje svima ljudima, onda to nešto mora biti nagon, koji se sve vrti oko tebe, da te zavede, prevari i s tvojih ga potiče na dobro, a odvraća od zla. Dakako taj je legja izvuče neku.korist, a nikako se ne možeš otresti nagon momentom prolazan kod zločinca i griješnika, napasti. To je za to, što nemaš odvažnosti islamske, kojima je u naviku prešlo zlo činiti i griješiti. Mu- da po ispomenutom Ladisu jednom za uvijek lišiš se slomanu, kad se ti sam ne možeš od svih zala i gri­ varalice i licemjera. Kao muslim ne daj se ujesti dva jeha uzdržati, gledaj i nastoj, da drugu braću od puta iz jedne zmijske rupe! pa ćeš vidjeti, da će se toga odvraćaš! Kaži mu na lijep način: to ne valja sve varalice tebe kloniti, a pošteni ljudi, koji su ti činiti, to nije muslomansko i ljudsko, to je grijeh prije daleko stajali sye se bliže i bliže tebi primicati pred forumom vjere i ljudskih vrlina, ako hoćeš, da s tobom prijateljstvo vezati, kao s čovjekom iskrenim budeš spašen i pribran u islamskoj zadruzi. Na pr. u općenju s ljudima. Još koncem osamnaestoga vijeka ako neko pije vino ili se igra karata ili razbludno najglasovitiji govornik svoga vremena u najpoznatijem živi, kad se sastane s nekim, koji te grijehe nije prevratu sviju vremena rekao je ove riječi: Ubijte nigda Činio, ne smije ga zavoditi I nagovarati, da se svoju savjest, jer je ona najveći dušmanin svakoga, povodi za njim, uego, ako dotični znade za njegove koji želi biti sretan*. I ta je izreka rOgbi danas po­ mahane, mofa mu izložiti suštu istinu i pokazati kao stala devizom mase. Eto baš za to danas nama treba pošten muslim, da piti, kartati se i t. d. strogo Za­ rečeni hadis kao slijepcu štap, da se možemo ćoravi branjuje islam i razjasniti mu, da je to u njega zla kod oĆiju kretati u toj masi, razabirati kukolj od šenavika, koje se ne može otresti i priznati sve hrgjave niče. Ko ne može odoljeti stotini neprijatelja, nije pošljedice pića, kartanja, bludnje i drugih grijeha. vrijedan da imade jednoga prijatelja! Ako si čvrsto Ne smije ipuslim drugome biti šejtan, da se pokvari, osvjedočen, da te neko jeduom prevario, drži ga dobro pa makar on sam bio kako mu drago pokvaren, ili na oku bojeći se uvijek da te opet ne prevari. P o­ mu biti začetnik moralne propasti, pa makar on sam sudomjnš li samo, da je počeo igrati oko tebe i na- �IV BEHAR voditi te na tanak led, pa makar bio ko, bježi od njega, ako ga ne možeš odrinuti od sebe. Da bolje razumijemo ovaj hadisi šerif, prikazaćenao zgodu u lcojoj je izrečen. Poznati pjesnik i mušrik u taboru Kurejševića Ebu Azže-el-Džumhi na dan bitke kod Bedra panuo je kao sužanj u ruke maslima. Kad je doveden pred resulullaba, počeo je jad ikovati* tužiti se na svoju sirotinju i prositi milost. Mojba mu bude' uslišana i on bude pušten bež ikakve otkupnine. Ne­ zahvalni mušrik. zaboravi islamsko valodušje, pa čim dogje u Meku, odmah nastavi stari zanat javno, pso­ vati i grditi muslime i resulullaba. Nu i to nije bilodosta,, naime: on je zadao vjeru, da ne će nigda oružja dignuti na muslima. Prva prilika mu se pruži u bitci na Uhudu i on je. Upotrebi, da prekrši zadanu vjeru. Nu providnost odredi, da pane u islamsko sužanjstvo. Pređveden pred lice pravde z«itraži opet smilovanje, ali najpravedniji od sviju ljudi izreče mu osudu ,,La juldegul murninu** i t. d., koja je ostala za sve vje­ kove u islamskom svijetu — pred forumom pravde i u privatnome životu — deviza mudrosti, s kojom bi trebalo da se^luži svaki musliman i muslimanka. Na osnovi toga hadisa pogubljen je, kako je poznato, zadnji bosanski kralj Stjepan Tomašević i njegov stric Ra divoj, V. Svaka vjera imade nešto značajno (karakteristično) a karakteristika ove vjere (islama) jest obraz (stid). Svaka vjera imade na sebi nešto izrazito, štc joj daje neko obilježje-, po kome Čovjek njezina Sljedbe­ nika u svijetu poznaje; dakle čovjek, koji izgubi obraz i stid, izgubio je ono, što ga u očima isto vjernika označuje muslimom. Stid je odraz dobra srca i plemenite duše, a bestidno st je ogledalo, u kome svaki pošten čovjek vidi užasni lik moralne propalice. Šta znači riječ obraz ili stid, mislim da bi bilo suvišno tumačiti, jer je naša narodna poezija puna iskrica. Iz toga se vidi, da je bosanski muslim. uvijek mnogo držao do obraza i tijekom vjekova stekao megju susjednim narodima naslov „ponosni", jer se s plemenitijem djelom pono­ sio, a od sramotna djela stidio. Za • naš narod je obrazli čovjek onaj, koji čuva svoj ponos, pazi da se ne ogriješi o svoju savjest i da ne povrijedi zakone morala. Osim toga ne smije vrijegjati ni poštenje drugoga. „Svaki stid je dobar", veli drugi hadis, t. j. stidio se čovjek pred sobom, pred svijetom ili pred Bogom Ko se stidi — makar pred kijem b'lo od svoga nedjela ili sramote, daje znak, da ga za to savjest grize i da se kaje, a ko se bezobrazno svojim nećuđorednim činima ili prezira vrijednim djelima razmeće i hvali, daje očitovanje, da ga za to. savjest ne grize i da je u stanju svako nedjelo i zločin počiniti. Koliko ima vrsta bezobraznih ljudi, teško ih je nabrojiti, a kamoli opisati. Imade puno, puno ! možda više nego gmazova. Mi ćemo da se bolje 243 razumijemo saino .nešto ovdje natuknuti o dvije tri vrste iz one grupe, koju prirodopisci nazivaju „zmije otrovnice". U našim krajevima je najopasnija, rigjovka. Ta podmuklo-bezobrazna živina sakrije. $e u travu, da je niko ne može opaziti, pa vreba na plijen iz zasjede. Opazi li je ko, bježi bez obzira, da opet na drugome mjestu, pane u zasjedu i čeka novi plijen. Manje opasniji je poskok, ali je za to užasno dosadan. Vidi* da ga se- svak kloni, — možda i uvigja, — ali ništa za to, — skače za čovjekom s jednoga mjesta na drugo, napastuje sto i jedan put, pa makar sto puta bio odbijen, jer, ko metne obraz pod noge, njemu je svejedno: ili ga psovao ili ga blagosivao. Kad se naš poskok moderno naobrazi, onda još dobije neka svojstva amerikanske ČegrtuŠe. Takove obrazovane živine je glavno obilježje: bezobrazno uobraženje. Ona vam čegrta na sve strane,-viče na glas: evo mene — nemam obraza, ali imam uobra­ ženje, da sam obrazovana zmija. Ja vas uhodim, psu­ jem i klevetani usmeno i pismeno, ali opet ne možete me se otresti, jer sam ja gmaz-, koji izlučuje priljepčivu tvar kao spuž i Štrca otrov kao čegrtuša, Tome je gmazu dosta sličan Šargan, samo Što on pisti i vrišti, , kad ga čovjek uhvati u procijep i mijenja boje kao kameleon, a čim se izvrca, počne zviždati kao obrazovani poskok i t. d. i t. d. Čuvajte se dakle takovih propalica, jer je u njih- na obrazu debela koža kao gjonpara, a na očima crne gjozluke, da ne mo­ žete kroz njih vidjeti opačine, koje im iz duše vire. Takav čovjek, koji nema obraza, nema dakle glavnog obilježja Islama, a to je stida; koliko prava imađe na ime muslim, ne. trebamo dalje razlagati, samo se po sebi razumije. Treći hadis glasi: „Ko ne imade stida, ne imade ni vjere*1, četvrti: „Vjera je.gola; pobožnost joj je odijelo, a stid joj je nakit", peti: „Stid je usko skopčan s vjerom**,'šesti: „Koga Bog hoće da uništi, uzme mu stid" i t. d. moglo hi se nabrojiti cijeli niz hadisa, koji se bave stidom i obrazom kao karakteristikom Islama. VI. Dva su druga bolja nego jedan, tri su .bolja nego dva. a Četiri su bolja ?tego trt, dakle dužnost vam se družiti, jer Bog ne će sakupiti moje Sljedbenike, nego samo na pravome putu. l) Pozor! na ove uzvišene riječi moram obratiti svačiju pozornost, jer u njima imade mnogo utjehe za budućnost i' mnogo pouke za sadašnjost. Utjeha je da se muslimi ne će nigda ujediniti na krivome putu, a pouka je Što se nalaže svakome muslimu, da se na svakom skupa oko jedne plemenite ideje nagje megju braćom. Dakako mi danas živimo u iluzijama, u su*) Isnani hajrun min vahjdin v& selasetun hajrun min isnejni ye erbeatnn hajrun min selasetin, fe alejkum bil džemaati, fe innallahe la jedžmeu ummcti illa ajel hnda. — Džamiussagir. �BEHAR 244 mračju, koje naviješta zoru, ali kada će zabijeliti, to se joŠ ne da odrediti, jer se istom nalazimo u naj­ primitivnijem stanju zadružnoga života. Jedna misao, pa makar kako svjetla bila, ne može rastjerati sumračje oko sebe, da je svako prostim okom vidi; njezine svijetle zrake dopiru samo do očiju onih, koji razumom gledaju. Mnogi već trepće trepavicama, a to je znak, da nazire svjetle zrake one rnislij koju svaki uvigjavan čovjek drži zorom sreće i napretka. Kako je sveta, kako je uzvišena, kako je zamašna ova misao, koja se odrazuje na našem poduzeću, kakovom plemenitom cilju vodi, suvišno bi bilo razlagati, jer je u svrhu nauke, zbliženja i sloge. Gledajući napredak prosvijećenoga svijeta na svoje oči i nazadak izgubljenih naroda u neznanju i džehaletu, uzavrelo je u nama islamsko veledušje u gajret, pa smo stvo­ rili ovo društvo bojeći se da ne postanemo žrtvom džehaleta i neznanja. Kako je prirodna želja i težnja u svakome čovjeku, da ne ostane iza svojih, drugova, isto tako je prirodna skupini ljudi i cijelom narodu, da ne ostane iza drugih skupina i drugih naroda; za to mislim, da je i u nama opravdana želja i težnja, što se brinemo, da se ne izgubimo u vrtlogu radišna i ambiciozna svijeta — što smo stvorili , „Gajret- . Latinska poslovica veli:. „Slogom rastu male stvari, a nesloga i velike kvari", dok naša narodna pjesma, pjeva: Bud'te složni, djeco moja, jer je sloga sy'jest i moć. Kad ste složni ne će niko, vašoj glavi haka doć. U društvu ste snop strijela, kog na jedan niko hip ne prelama, & na pose svi ste samo krhak klip. „Složna braća nove dvore građe. A nesložna i stare prodaju-. To mi svi dobro znamo, a znamo i to : da je vas Islam osnovan na udruženju i uzajamnoj ljubavi. Farz'je klanjati, ali je sedamdeset puta bolje klanjati u džamiji, u džematu, u zajednici, nego li kod kuće. Hadisi šerif glasi: „Ko propusti navlaš tri džume, srce mu Bog započeti". A za što je baš džuma tako važna? Na to pitanje vrlo je lahko odgovoriti, naime: Svi muslimi u malim gradovima, a mnogo njih u vadim gradovima okupljaju se na jedno mjesto, da čuju hudbu i vazu-nasihat, da zajednički panu Bogu na sedžađu, da se s braćom ispitaju za zdravlje i na taj način obnove ljubav i prijateljstvo. Za to kp omalo­ važava ovu — najdubljega poštovanja dostojnu duž­ nost i božiju zapovijed, srce mu pocrni radi nemarnosti prama vjeri, a ljubav mu obladni prama islamskoj općini. Dakle kRko se iz toga vidi misao o udruženju nigdje nije .jasnije prikazana kao u Islamu. čujte Šta ovaj bađisi šerif veli: „Moji se sljed­ benici ne će skupiti na krivome putu; ako vidite megju njima prijepor u načelima, držite se većine". *) Šta velite na te mnbarcć riječi ? kako vam zvone u ušima? da li vam mogu zagrijati srca ? boće li vam ikada oplemeniti zapuštene možgjane? kada ćete sfcu') lane nmmeti la tedžtemin ala dalaletin, fe iza reejtom ihtUaffln, fe alejkma bis-slvadil azami, — Džami-uaeagir, IV piti na pravi put? — vi, koji se tugjito, od s^ake napredne misli, — vi, koji predate pred svakim kul turnim pokretom, — vi, koji izbjegavate svaku islamsku zadrugu i društvenu zajednicu — šta velite, mislite ' u što se uzdate: u ovaj ili onaj svijet!? Poslušajte me, da va;n pripovjedim jednu pripovijest. Malena je ali jezgrovita. Bio mi ti jedan arapski mudrac p0 imenu Eksem ibni Sajfij, pa kad je umirao pozove sinove, da ih nasvjetuje, da im pokaže u kratko sve iskustvo, koje je kroz dugi niz ljeta stekao u tegotnome životu. Bezbeli vi očekujete, da im je mudri Arap ovu mudrost rekao: prezirite svijet i klonite se ljudi. Ne, nije im tako rekao, nego naredio, da se donese snopić strijela, pa ponudio svakome pojedinome sinu, da ih prelomi sve odjednom. Kad se svi okušaše i nijedan ne bi .u stanju to učiniti, onda razveza snopić dade svakome po jedan komad da ga prelomi, što svaki vrlo lahko izvede i prelomi svoj komad.. Na to mudri Eksem reče: „Budite, složni, da vas ne mogne niko slomiti, kao što vi ne možete slomiti više strijela u snopiću, jer ako se razdružite, lahko vas je lomiti i zatomiti". Za tijem zapjeva ovako: Kako je nepohvaljeno, kako je griješno ne stu­ piti u društvo, koje muslimi osnivaju u svrhu nauke i udruženja neka vam kaže ovaj had^i šerif: „Božija je pomoć s džematom (zadrugom); ko se odijeli od džemata, odijeli se, da ide u džehenem".1) Ali ko se danas drži toga sunneta? Svak dere na svoja stranu. Nije moguće sastaviti trojicu ljudi, megju kojima se ne rodi pet raznih mišljenja. Ako Omer nešto počne Aliji se ne svigja, jer on to nije počeo ili s dragim riječima, jer je Omer to počeo. Makar se iznevjerio sonetu i farzu, gdje je Omer tu ne će Alija i obratno. Eto u tome džehaletu mi živimo decenije i vje­ kove. Ta nesloga i pizma prelazi s oca na sina kao amanet. Malo ih je koji se pod uplivom iskustva ili jiauke mogu otresti te mahane. Je li to prokletstvo samo na nama ili imade još naroda, koje ista sudbina patri, ja ne znam, ali mislim, da u tolikoj mjeri toga nema nigdje, .koliko kod nas. Jeđaa od glavnih uz­ roka tome zlu kod nas jest, što se ne držimo ovoga hadisa: „čuvajte se sumnjičenja, jer je to najlaživija Jeđollahi aleldž maati ; men iezze Sezze ileu-jiari. DžalniUisagir. �IV BEHAR izmisljotinja. Ne uhodite, ne budite izvjedljivi, ne tugjite se, ne zaviđite jedan drugome, ne mrzite se, ne okrećite legja jedan drugome i buđito božijim robovima b r a ć a " .U tome grmu leži zec, jer su tu izložene sve naše pogreške i prirogjene mahane. Mi 0 svakome gojimo zlo mišljenje i sumnjamo u svačije poštenje; mi uhodimo raspitujemo i istražujemo tugje tajne i sramote; mi potajno prisluškujemo, zavirujemo, napinjemo sva pomodna ćutila, da što čujemo kroz vrata, da što vidimo preko oka; mi se tugjimo od svakoga, jer sebi uobrazujemo, da smo najpametniji, jer svaki o sebi misli „ja sam drugoga nema," a to nas dijeli, otugjuje i u nama ubija megjusobnu lju­ bav i prijateljstvo; mi zavidimo jedan drugome s^e 1 što smo i što nijesmo i Što imamo i što nemamo; mi okrećemo legja jedan od drugoga, ne pozdrav­ ljamo se, ne razgovaramo jedan s drugim; mi se mrzimo, preziremo, ljutimo se i ružimo jedan drugoga bez obzira na to: imamo li pravo ili nemamo; mi nijesmo braća nego krvni, neprijatelji u privatnome i javnome životu. Sada nam s e ' pitanje nameće: mogd li se te rane viđati ili ne mogu? Ja velim s potpunim uvje­ renjem, da mogu i to naukom s ćursa ili s pera. Vaizi i vjeroučitelji morali bi posvetiti veliku pažnju i veći dio svoga truda na „ilmi ahlak" (nauku o moralu) jer gdje nema ahlaka, tu se ne’ da z? saditi ništa, da pače ni najneznatnija klica vjere. Mnogo bi tome moglo doprinijeti i udruživanje p<5 pristojnim mjestima kao što su na pr. čitaonice, jer je, kako veli jedan arapski pjesnik, duša kao vazđuh; ako dogje u cvijetnjak — miriši, a ako đogje na gjubre — smrdi. Isto - tako i čovjek u dobru se društvu oplemeni, a u brgjavu pokvari. Pošto su sva javna društva kao kiraethane iz­ ložena javnoj kritici, osnovana na ćudorednoj podlozi i obskrbljena s pravilima, koja odborima daju pravo, da svakakove individue ne primaju u društvo, onda takove zadruge na čovjeka mogu djelovati samo oplemenjujući. U takovom društvu čovjek imade priliku, da. svaki dan čuje pametnih rasprava i lijepih misli o svemu i. svačemu, a kamo ostalo, što i .neho­ tice čovjek nauči čitajući razne poučne, zabavne i političke listove. Tu se dolazi svaki čas u doticaj s više ljudi, tu se sklapaju nova poznaustva-, tu se zbližuju srodne duše i vežu iskreno prijateljstvo, tu se osniva sve šira i šira islamska zadruga, koja čo­ vjeka i nehotice podsjeća na ovaj hadisi šerif: ,,Muslim je za muslima .kao zid, drži- jedan drugoga". Dakle kakogod kamenje, od kojih je sastavljena, drži jednu zgradu, onako* treba da drži muslim uz muslima islamsku općinu. Ako se ospe nekoliko kamena, pa *)' Džamins-sagir, 245 ostane šupljina u duvaru, makar niko sa strane ne dotaknuo u taj duvar, radi te šupljine napokon srušiće se sam. U tome badisu za umna čovjeka imade mnogo pouke: koliko vrijedi udruživanje i šta sve može sloga i zajednica. Kako je pogibeljnat štetna i po­ gubna nesloga — koga zanima može naći po više primjera na svakome listu islamske povjesnice od hazreti Osmana do današnjeg dana. Mi se u to ne ćemo upuštati,, jer bi nas predugo zavelo, pa bi pro­ mašili cilj, a ako ko želi pobližu uputu neka čita: povijest Arapa u Španiji. Tu može vidjeti najcrnju sudbinu nesložne zdruge, koja se megju se kobi raz­ miricama, zagjevicama, plemenskoj i osobnoj mržnji. Kako to može biti, može slučajno ko od čita­ telja upitati, kad su sigurno anđaluski Arapi pozna­ vali hadisi šerif: „Men ferreka felejs^ minna“. Da, oni su dobro znali, da je rekao resulullah: ko dijeli u stranke (moje šljedbenike), ne pripada nama i. j. muslomanima. Taj se hadis odnosi na sve. Ne smije muslim, ako želi, da ostane član islamske zadruge, bacati zagjevice ni megju pojedince ni megju društva, ni megju narode. Ko to čini „lejse minna" (nije naš) veli resulullah. Dakle toga se treba jako čuvati. Enđeloski Arapi toga se nijesu čuvali, pa su sasvim propali. Uzroci njihove propasti i ujedno uzroci strančarenja mogu se podijeliti na dvoje, i to: na duševne i materijalne. Duševni je uzrok: uobraienje pojedinih individua, koji sebe drže da su najpametniji ljudi i kao takovi pozvani, da budu prvaci naroda. Svaki takav čovjek živi u megalomaniji, da on morabiti prvak, vogja i zastupnik narodnog mišljenja. Da postane to, što je sebi uobrazio, služi se svakakovim sredstvima, pa makar on bio uvjeren, da radi proti svojoj savjesti i zdravome razumu. U takovim sluča­ jevima obično se bira plodno tlo i računa na jaku stranku u narodu i prama tome udešava se program, da. se može povući narodna masa za nos. Nekome to pogje za rukom, a neko se prevari u računa i izigra. Uobraženi liberalae laća se često puta fanatizma, a fanatik liberalizma i t. đ. S tijem duševnim uzrokom usko je skopčan u više slučajeva i materijalni uzrok, taj je obično iz zavidnosti radi unosne državne ili privatne službe i trgo­ vine. Ako je Hasan bolje plaćen nego Husejin ili ako trgovina bolje ide Hasanu nego Husejinu, Husejin sebi smatra za dužnpst, pa makar ne imao pravo škoditi Hasanu gdje može i gdje ne može. Dakako u tome igraju ulogu svakakova sredstva kao ubodarstvo, fesat, mnzevirluk i t. d. sve najstrožije od Islama osugjene mabane i izložene kao smrtni grijesi Eto to je upropastilo Arape; u Španiji i lišilo mnoge islamske narode na svijetu ponosa i slobode. Čujte šta takovim narodima resulullah dovikuje : „I vas �246 BEHAR zarazi bolest naroda, koji su bili prije vas, zavidnost i mržnja. To je šuga, šuga vjere* a ne šugA dlake. Tako mi onoga, u koga je u vlasti duša Muhamedova (salla.llahu alejhi ve selleml) ne. ćete unići u dženet, dok u imin ne dogjete, a u iman ne ćete doći/ dok se megju se ne uzmilujete. Bih li vam nešto objavio ? ako to uzčinite milovaćete se, naime: nazivajte selam jedan drugome !tfI) Dakle jezgra je svega toga, što do sada reko­ smo : da je Islam osnovan na slozi i udruženja, a sloga i udruženje osnivaju se na megjusobnom prija­ teljstvu i zbliženju. Za to je sveta dužnost svakoga muslimana da nastoji oko sloge i udruživanja, jer ćemo inače propasti kao što su propali narodi'prije nas. „čudnovato, — veli Mehmedi Arif tumačeći taj hadis, — mi na svoje oči vidimo gdje propadamo, a nikad se pameti ne možemo dozvati. Još uvijek gložimo se megju se, živimo u đušmajnluku i zatiremo se malo po malo, jer mislimo, da je propast sasvim nešto drugo. Propast, je po našem mišljenju: da će s nebesa panuti vatra, pa nas sve spržiti ili da će iz zemlje riknuti vulkan, pa da ćemo svi u džombu otići i t. d. Pogledamo li oko sebe, ćoravi smo kod očiju, jer ne vidimo, da je bujica propasti davno pomaknula s mjesta sve islamske narode i da ih neke brže, a neke laganije sa sobom nosi. Spavajući u dubokome snu mi sebe držimo sigurnim i tancajući po koritu te bujice teglimo se gulivrata i marširamo onamo — namo kud su otišli narodi prije nas 1“ Ja hu! gdje smo, šta radimoi? Narodi oko nas, koji su došli na sejir, smiju nam se grohotom i Čude se našemu ponašanju na rubu propasti. .Rijetki su uvigjavni i od srca iskreni, koji puštaju po gdjekoju suzu l“a) U kratko: šta radimo ne znamo. Đa nam je Bog na pomoći 1 Hajde, kad smo se toliko izjađali, da vam još jednu pripovjetku Kažem, pa makar i ne bila utješIjiva. U starim arapskim knjigama piše: „U danima svoje moći i slave Filip, kralj macedonski i otac Iskenderi Rumije, obsjedao je godinu dana jedan ») Džamius-sagir. Ja sam riječ BhalikatunK preveo: Saga, a upravo znači: berber ili sredstvo od koga dlaka opada. *) Binj bir hadis str. 182, IV grad i nije ga mogao zauzeti. Napokon se obrati na jednoga mudraca i upita ga za savjet: kako đa saČUVa slavu svoga oružju i da osvoji taj grad. Na to mn mudrac ovako odgovori:. „Budući, je grad dobro utvrgjen, da ga još deset puta toliko vrem-cna obsjeđaš pridobili ga ne ćeš, ako se ne poslužiš varkom, i to ovako: baci neslogu i razmiricu megju gragjane, pa će željeni grad brzo doći u tvoju vlast. Taj je savjet kralj Filip zdušno primio i odmah počeo poručivati u grad jednijem ovako, drugijem onako, dok ih je za­ vadio* Nije prošlo neko vrijeme, a gragjani se toga grada podijele u stranke, odreku zlatne slobode i izvjese na tvrgjavu bijelu, zastavu. Ej neslogo, nigdje te ne bilo 1 Vješto li ti utvrde otvaraš, I narode slobode lišavaš 1 Kako svako djelo konac resi, onako će i ovu raspravicn uresiti ove uzvišene riječi: „Šta je meni, da vas vidim podijeljene u male skupine 1“ *) To je rekao resulullah jednom prilikom/ kad je došao na mjesto, gdje su se obično kupili ashabi, pa ih. vidio, kako sjede podijeljeni na više kola i malih skupina. Taj separatizam (teferruka) nije begenisao, pa je rekao rečeni hadis, da se čuvaju Muslimani od strančarenja i da propovjedaju udruženje, jer su i slabi jaki, kad su složni i udruženi. Kako treba da čovjek pomaže zadrugu, ući nas jedan brahmanski mudrac u narednim stihovima: Stell’ dich in Reih unđ Glied, das Ganze zu verstarkeu I Mag auch, wer’s Ganze sicht, dich nicht darin beinerken. Stell dich iu Reih und Glied und schare dich den Scharen, Und tbeilst du nicht den Ruhm, so tbeilst du die Gefahren. *) *) „Ma li erakum izine“. Dzamius-sagir. l) Riickert, — Veisheit des Brahmanen. U prevodu glasi „Postavi se u suru i red, da osnažiš cjelinu, pa makar te i n.eopazio, ko promatra cjelinu. Postavi se u suru i red i jati se u jato; ako ne dijeliš slavu, dijeliš bar pogibelji. T 5 & �IV BEHAR W Beharu (Na pragu četvrto godine). Već tri ravna probujašo ljeta, r Miris „Behar" kako nam procvjeta; f Miris „Behar" naše bašće cv’joćc, Što mu biser nježno lišće rosi, Lahor-vjetric s njeg miris pokreće I Širom ga Herceg-Bosno nosi. Tri su ljeta, kako „Behar" cvjeta, I na pragu četvrtoga ljeta Ko rajska se miris-grana javlja. I u nama divnu nadu budi. Cvat će „Behar", cvat će cvijeće slavlja, Dok je uz njeg rodoljuba ljudi. Tri je ljeta „Behar" svojim dahom, Nježnim smješkom i blagim uzdahom Ledono nam razgrijav’o grudi I napaj’o mirisnim beharom, Što u mladim srdašcima budi Svjestan život, prožet živim žarom. Cvat će „Behar", mila naša dika, Do god bude marnih radenika Na poljani prosvjeto i znanja; Cvjetati će premila nam gruda Dok joj djeca perom oružana Ne požale za napredak truda. Tri se ljeta „Behar" krasno vio, Tri je ljeta putokaz nam bio Na stazama zemnog nam života I duševnom hranio nas hranom, Što je svijetskili čara i divota, Nad njegovom blistalo so granom. I od sad će miris prepun ćara Napajat nas sa našeg „Behara" I buditi pravu svijest u nama, Kako treba napretku da gremo, Kako treba dužnosti Islama Da vršimo — znanje podignemo. Svojom riječi nas je bratski spnjo I ko bedem nepomično stajo Na braniku svetoga Islama; Odbijao vihrove. bijesne, S kojih crna vitlala se tatna Na naš Islam, na Muslime svijesm.. Nek u svijetu, gdje duh znanja diše I našeg se roda ime piše Megj’ narode premlade prosvjeto; Iza nas će mlagji naši biti, Pa kada se svojih pregja sjete, Blagođarao rahmet će im viti. Musa-ćazivi ćafić. Prvi ezan. (Crtica). rni se i sivi oblaci svili nad kasabicu, a mrak neki stisnuo prije reda. Bijaše tek po ićindiji ljetnog dana, a bi reko: sad će suton. Taj mrak uvećavaše tugu, Što ila oko čarši,ske džamije, gdje bijaše pun n ljudi. Uprav je zagrmilo, zatutnjilo svonebeskim, kad đžemat u haremu zdade sei svrši dženazu sijedom mujezinu Mula Muji. .iječi imamove zabruja iz stotinu debelih grla drhtav glas „Ej, Allah rahmet ejle !" Džemat se uskomeša, a četvorica spopadoše dže­ nazu i ponesošo iz harema. Makar da bijaše tako tmurno vrijeme a do kabura debela po sabata, ipak svo pogrnu za đženazom. Većina svjetine bijahu starci, drugovi uiujezinovi iz mladosti, tek po koji od* mlagjili, nekoliko softi,. a megju njima sirotan Alija, jcđinak mujezinov, dijeto jedva se proteglo, desetak mu dvanaest godina. Neki su ga vraćali, ali on ipak išao, da svog babu isprati do hladnog kabura, a znao f jo tvrdo, to mu je i babo toliko puta kazivao, i da je dužan, a i sevap je, veli. svakog do kabura ispra­ titi. Išao mali Ale sav zaplakan, al ipak dobro se držao, samo mu teško bilo, šio nijo narast’o, da i on makar malo ponese dženazu. Hod svjetine, nepravilnih koraka njihovih od­ zvanjao kro^' tijesne sokake, a nebo se sve više mra­ čilo, munja za munjom parala tamno -obzorje. U mujezinovoj kući vrisak i plač. Mujoziuovica prste kršila od tuge, svijala se jadnica, što ovako naglo izgubi starješinu svog, osta sirota sa svojim Alijom, a kone je tješile, tješile, a i same se gušile u suzama. Negdje po akŠamu pojavi se Alija na kućnim vratima tužan i žalostan, al ipak ljudi ga malo vra­ ćajući se s kabura utješili i on se malo smirio. Nije ga bilo u toj povorci, koji nije prišao Aliji i rekao mu riječ dvije, pogladio ga po glavici. Ali, to su oni činili da sirotu utješe, a i za hatur mrtva im druga i prijatelja, čestitog mujezina. �248 BEHAR Rijedak to bijaše čovo! Nije šala preko pede­ set godina on je hizmet činio onoj džamiji i pust čovjek vazda jednak. Ako je ljeto, on u bijeloj rubenini ko snijeg, lice mu se rumenilo, a ona bijela brada sjajila ko svila. Zimi bi se na teškoj ciči za­ ogrnuo svojim dugim gunjem zelenih gajtana. Onaj isplakani zid haremski od kiše, onu lipu i uz nju sofu ne možeš ni zamislit bez njegove pojave. Grmilo — pucalo, on je pred svaki vakat na svojoj sofiči, čeka. Taki to bijaše čoek. Pa ko se ne bi obazro i smilovo na sirote takog muslimana! Ljudi su s toga utješili Aliju i on se rastao od njih na sokaku i svrnuo kući tako puna srca, da se žurio majci, da i on nju utješi, da joj kaže sve ono što su ljudi njemu govorili. Ali kod majke on nagje čitavu četu žena, sve se požurilo majci mu na žalost. Ona ipak plakala, gušila se u suzama, a kad još smotri sina svog na vratima, vrisnu jadnica što ikad može i poleće prama njemu „Ale moj, sine! Sirote smo!“ Žene opet oko nje: — Ne plači, sestro; kader Boziji! Svi ćemo za njim! — Majko! — odupre se Alija. Nemoj plakati Meni su ljudi rekli, da ne plačemo, da je to Božiji emer; već da mu učimo što god! I on ko pravi Čovjek svrnu u svoju sobicu i dohvati svoj musaf, pa poče učiti ocu svom. Zar je kome bilo do večere. Aliji došla dva-tri druga, da ga razgovore, pa sjedili oni do neko doba, a iz druge sobe neprestano dopirat) jauk i plač majke mu. Drugovi jedan po jedan izodlazili, a Alija opet so latio musafa, učio, mislio, žalio oca i zavezo se u misli. Sirota je on, sirota mu majka, kako su živili za oca mu, kako će sada. Ah, to je poso materin, ona će njega naputit, šta će radit, a on će je slušat, eh, kako ne bi, kad mu je babo uvijek govorio: kako je lijepo roditelje svoje slušati! Ta ni babo njegov nije sve sam radio, kad je vakat onom poslu na njivi, onda bi on našo nekakve težake, pa bi oni srađili, a on im pomago, a sve se žurio, da ga vakat ne zateče, hitio u džamiju, da okujiše. Ha, sad mu na um palo, babo je njegov mujezin bio, a o n .. . za što i on ne bi mogo, ta koliko je puta s ocem išao na munaru, išao i po noći i pred sabah,. pa šta jc. Hoće, on ćo sve radit, majku slušat; slušat, slušat majku i ljude, slušat i ivadit . . . Plač iz druge sobe prekinuo bi Aliji misli, al ono ga svo više obuhvatale, oči so svrtalo. . . Radit, slušat majku, slušat ljude, slušat, rad it. . . . i on sc zaveze u lahak san; « Pljusak kiše, što je svu noć šibala, stišao se, tama so nešto razredila, a pijevci učestali. Alija ua jedan put progleda. Lojanica davno bijaše dogorjela, u sobi tama, a on se zgleda. Sabah je, pomisli u sebi, sad će babo . . . na jedan put ga misao ustuknu: nema IV babe da sabah okujiše. Da, da, nema njega više. ne mujezina . . . Sad se na jednom osvijesti, sjeti se k U ga sinoć san prevario, a mislio je nikako i ne spav ° . mislio je kako će živit od sad, slušat majku, 'ljQ(i ’ radit, što mu reknu, radit sve Sto može, što mu je * babo radio. Horozovi neprestano pjevaju, mrak se na polja rastupljuje. Sabah je. On skoči. Iz druge, sobe n0 čuje se ništa. Polahko išulja se on na avliju, na so. kačna vrata i ispade na sokak. Uputi se mimo dža miju česmi, što je žuborila da se cijelim sokakom razlijegalo. Pristupio onako isto k česmi kao i babo mu rahmetli, zasukao rukave i počeo abdest uzimati Sokakom još nigdje nikog, samo, učinilo mu se, da negdje kahvena vrata škrinuše. Od česme zaputi se on džamiji onako isto neodsukanih rukava, ugje u harem. Strah ga bijaše poduzeo, al on se brzo sabra: ta koliko je puta u to doba sve pred babom svojim kroz tamnu džamiju, preko mračna tavana, pa uz mu­ naru ko janješce pred ocem. Otvori vrata đžamijska, a u pustoj džamiji ođjeknuše njegovi sitni koraci. Kosa mu se ježila, a u ušima nešto zujalo, a li. on išao kroz gusti mrak neprestano misleći kako je lijepo oiU’jisat, kako je sevap, kako će ljudima biti drago, kad ga čuju, a najviše: a kako bi mogo proći ovaj šabaL. ' sz ežana. . . . U tim mislima tapao on preko tavana, a tu bi m- uvijek babo reko, da zakloni oči da mu koji sli­ jepi miš no udari* u oči. Sve išao, a sve mu trnci uz lcgja. Nema ništa. Ako se što i očuje gdje, to će bit slijepi miš. Već se prihvatio basamaka munare. Mu­ nara škripila, a to njemu bilo drago, verao se i za čas dva odaše on na šerefetu. Kroz jutarnju tamu baci on pogled preko kuća, što se nizale ispod njeg, a lahor ga vjetrić milio po licu. Nigdje glasa, sve spava, al sad će on sve probudit, sve će pozvat na Božiji namaz, i on u tom zanosu diže obe ruko k ušima, raširi svoje grudi što može boljo i za šas odjeknu njegov sitni jasni glas: — Allahu ekber — Allahu ekber! Sav je strepio taj čas, a ni sam ne znajuć ža Što. Tek zna samo to, kako mu je to neizmjerno drago, pa mu se od to dragosti grudi napunile i u grlu ga davilo nešto. On se opet sabra i još jasnijim glasom nastavi: — Allahu ekber — Allahu ekber 1 Sad mu se učini, da mu je glas još dalje od­ jeknuo. Negdje u blizini kapija nečija klapnu, na česmi sc neko prokašlja, a ispod same džamije oču so jedar glas prvog mu komšije Nazifago: „Aziz Ali ah !B Alija so topio od nekog milja a jasni njegov glas pođrhtova** i talasao sc poput lahor vjetra onom dolinicom, gdjo su se zbilo kuće, pa se onda daleko razlijegao niz prostranu ravan. Svo se više vrata otva­ rala, sokakom sve više po koje čeljade, a kad Alija �IV BEHAR svrši svoj prvi ezan, upravo mu žao bilo, Sto je pre­ stao. Dotle je već sijedi Nazifaga bio u džamiji. On se brzo spusti niz munaru i za čas je sjedio »a mahfiltr na onoj istoj sedžadi gdje mu je babo klancao. Dolje se u polutami vidjela samo d7a ihtijara, a u tišini džamijskoj čula se samo zrnja njihova tespiba. Do malo se sabrao džemat, a kad se klanjao sunet i Alija počeo kametit, ljudi se sve ozdol oba­ zirali na njeg, a on se topio od tih toplih pogleda. W Iza namaza svi ljudi u haremu skružili Aliju, pohvalili ga, što je tako lijepo zamijenio svog česti­ tog baba, a on se zarumenio od dragosti, saznih očiju pohitio majci, da joj sve kaže. Danas je već mitilo ravnih trideset godina, kako Ali Mula, mujezin u čaršijskoj džamiji hizinet čini, a još se i danas živo sjeća svog prvog ezana. Edhem Mulabdić. N A R O D N E U M O T V O R IN E Djevojačka kletva. (Narodna pjesma). r^ j djevojko kićena, EfŠto mi nijcsi kazala? * Da mi dragi boluje, Da mu šaljem ponude, U sahanu sutlije, Na tabaku šećera, Nek mi dragi večera; Pa nek ide pred dvore, I nek gleda na nebo, AT na nebu đanica, Tjerala se s mjesecom, Ne mogla ga preteći. Već nagnala za goru, Za gorom je platica, Na platici Fatica, Otud iJe delija. „Daj mi Fato vodice! Iz krnali ručice, Iz srmali gjezvice, Ne dam vala ni kapi, Da ti duš^ iskapi. Za sinošnje eglcne, Za jutrošnje jabuke, »Svakom dade jabuku, Meni dade istruhlu, Istrulilo ti srdašce, Kao ona jabuka. Omer. L I 5 T A K. Književnost. „Podvala". Ovako bismo mogli nazvati pjesmu što izagje u 83. broju „Obzora" od ove godine pod imenom ,,U oči okupacije". Kad se pred okupaciju naslutilo, da će u Bosni biti promjene, da ono staro stanje onako ne može ostati, onda se dogovore (tako razjašnjava „Obzor") velikaši Muslimani, da narod pri­ prave'na promjenu vlade, da u njemu probude neku simpatiju prama budućoj upravi Austro-Ugarske, to smisle da jedan pjevač spjeva pjesmu u tom smislu, pa da se pjeva po kalivaina i da se tako biva pripravlja narod na tu promjenu. Pjesma je bila brzo gotova i pjevač je pjevao po kahvama, a u njoj Muslimani bosanski opisuju nesnosno stanje i turske zulume, pa mole cara austrijskog, da ih oslobodi od toga i t. d. Da su velikaši i prvaci bili nakloni novoj upravi pošto je i iz Carigrada promjena vlade zvauično navi­ ještena, to niko ne može poreći, to su bar i prilikom dočeka austrijske vojske u dobroj mjeri pokazali; ali da bi išli na onaj način širiti tu* misao, to se ne može pojmiti. U ^Obzoru" se veli, da je tu pjesmu spjevao neki Hadži Hasan e t Taj H. Hasan ef. nije nitko drugi nego neki. crnogorski pribjegliea pop poturčenjak. Jabučicu, koji je tobože pjevao tu pjesmu po kahvama, do duše mnogi znaju, on je prilikom boja na Šarajevn poginuo. I kad so ne bi znalo da jo pjesmu spjevao bivši. pop crnogorski, nevjerojatno je, da bi ona i onaka pjesma iziŠla iz usta jednog Muslimana. Dvije tri su istina turske riječi kao fajda, zulumčar, ćitab i t. đ., ali ih ima silesija, za koje so apsolutno prije okupacije nije znalo. Zar jo musli­ manski pjevač znao; „Na hiljadu i osme stotine, se­ damdeset i pete godine" ? Ama nije znao ni turske godine a kamo li tngju! Za tim veli na dva mjesta: privati (prihvati, prifati), sozdani (sazdani), krjeposti, domovina, baroni, grofovi, velmože, niži činovnici, spa­ sitelj, veličestvo i božestvo i t. d. Da Musliman rekne: Nadamo se Tvome veličestvo, kano velikom Bogu i Božestvu I ! Ta on se zgraža, kad od kršćanina čuje ovaku zakletim: Molim te kao Bogal Čudimo se najviše „Obzoru" Što nas u ovakoj blizini još dobro ne poznaje, kad on inače zna o dalekim krajevima pisati kilometrično članke 1 I ako je ova pjesma u istinu spjevana, a ona je svakako podvala muslimanima. Kako se djeca fanatiziraju? U Somboru izlazi srpski dječiji list „Golub". U tora se listu u zadnjom 7. broju piše: kako je poginuo Ru§ Ščerbina, koji je bio odregjen u Mitrovicu (Turska) za poslanika, pa zaključuje ovako : „Ruski će car već razračunati s Tur­ skom, u kojoj ni pošten čovek Živjeti ne može*. Poznato je svakom, kako je Ščebrinov dolazak za poslanika u Mitrovicu uprav izazivanje Arnauta, pa mnogi svjetski listovi žaleći ovog Rusa ipak no �BEHAR 250 svaljuju krivnju na Tursku, nego su još za vremena upozoravale Rusiju, da ne traži zla boz^nevoljo. Zar se ne dogagjaju ovaka ubojstva i na drugim mjestima ali za to ipak niko ne krivi čitav narod ni državu. Ali nije srpskom listu namjera žaliti Rusa, već je tu glavno fanatizirati nevinu dječicu. 0 jadna pedagogijo ! Još jedno fcndo i sramota. Na našu bilješku u prošlom broju moramo se osvrnuti, a potače nas na to prigovoru ovd. njemačkom listu „Šaraj. Naclincliten". U tom nam se listu prigovara, da mi svojom ovom bilješkom ubijamo mlade talente. Dakle mi no bi smjeli braniti svojih svetinja, jer ta uvreda potječe od pjesnika, čiji talenat treba više da respektiramo od svojih svetinja 1 A kad smo mi to još suzbijali pjesn čke talento i polete osim ako je ko dirnuo u naše islamske osjećaje? To bi mogli i morali da vide najviše oni, koji blizu nas stoje, ako nijesu ćoravi. Dopisnik „Nachrichtenov" treba da zna, da je musli­ manu islam svetiji od sviju talenata. Ukorava nas još, da dajemo povoda, da se zaoštruju odnošaji izmegju vjera, buduć da su muslimani tako mirni i tolerantni. Ćudno li logike! Mi, koji se branim), dajemo povoda zaošlravanju, a no onaj, koji nas vrijegja. To je blago rekavši šovinizam. Šovinizam samo može da toleran­ ciju tako razumijeva. Mi osnovasmo nas list, da po­ put drugih uaobraženih naroda dajemo narodu našem lijepe gragje za pouku i zabavu, ali čvrsto stojeći na braniku naših svetinja, čvrsto stojeći baš ovdje na ovoj tački islamske periferije; a što tako naše dr­ žanje neko smatra netolerancijom, to je za njega dokaz da živi u sredovječnoj fazi svoga subjekta. Nego karakteristično je to, sudeć bar po r ječim t re­ čenog lista, da to piše neko, ko blizu nas stoji, dakle tobož brat musliman. Ne, vara se „S. Nachnchten,« jer mi, na žalost tog delije, imamo dosta muslimana u svojoj blizini, koji nas potpomažu potporom svake ruke, a ta sorta ljudi može se „Beharu** približiti samo na taj način, da mu prigovara — za islamsko stanovište. Nego biće žalosna istina jednog našeg ro­ doljuba, da je teško naći karaktera, koga u nas ne bi bilo; zaista u nas svašta ima, ali neka nas to ni malo ne buni, jer su na sreću ti ekstra-vaganini ka­ rakteri bijele vrane. Ima toga svagdje. U svijetu ima patuljaka, pa za to, što se u svojoj sredini ne vide, oni iskaču na stranu, odjeljuju se od svoje braće samo, da im se glas čuje. To je vrsta bolesti: oni hoće, da se za njih zna, a na drugi način ne mogu da do tog dogju. Nama je uprav žao što ovo prostora u listu morađosmo posvetiti toj bolesti. Dodajemo ovom prilikom bilješku, Što nam na­ knadno stiže za Karabegovića. On je vele, mladić uči sada u Pakracu, a izdržava ga ili potpomaže onaj’ pop, komu je onu pjesmu spjevao. Kulturne bilješke. »Qajretu. Kao članovi utemeljitelji upisaše se u „Gajret“ slijedeća gospoda: D o n ja T u z la : Azabagić Muslafabeg, posjednik. Nedžib ef. Bekić, trgovac i posjednik. K 1a d a n j : Abdullah ef. Gogić, posjednik. Z a g r e b: Trg, tvrtka: Gustava Sochera našljed. T rs t: A. Figli di Jakob Brunner. Darovi „Gajretu". Darove za „Gajret" s ijedeća gospoda: Muhamed Duadžić iz P a l a .......................... Murat ef. Rašidkadić iz F o č e ..................... Ibrahim beg Defteđarević, politički pristav iz Mostara mjesto čestitke gospodinu Osman begu Kapetanoviću prigodom Previšnjeg odlikovanja......................... Dalje poslao je „Gajretu** gosp. Isa ef. Mcšić, trg. iz Tešnja svotu od 32 K, što ih je sakupio njegov zastupnik u Pribiniću Sabit ef. Galijaš i to od ovo gospode darovatelja: Erno Obrinocsak, nadšumarski starješina Pero Turuntašević, nađlugac . ' , Duregger, šef postaje. . . . . N. N. K lu p o .................................... Josef Braun, šumski poduzetnik . Marko Kraus, gostioničar . . . Nikola Perušić, šumski poduzetnik llnmid Krivčić, kahvedžija . . . . Ferdinand Tomaci, šumski poduzetnik Salom Gaon, trg o v ac..................... fato Božić, šumski poslovogja Ivo Tomljenović, šumski poslovogja Jose'. Tschrneta, šumski poduzetnik Jovo Bauj&e . i .......................... Iznos . . . 30 K 20T Prenos . . . 30 K 20 h Milan oreean, m a n ip u la n t................................ 1 n — X Y. . . . . . . . . . . . 1 „ - „ Polikarpo Zager, šumski poslovogja . . 1 „ — „ Miloš Rodić, lugar ..............................................1 „ —„ Baban Krličović, k a h v e d ž ija ...........................1„ —„ Rako Ćoćić, šumski poslovogja . . . . 1 „ — „ Bernard Ftlrth & Co., B e č ..........................10 „ — „ Trg. tvrtka: Heinrich Frank iz Linča (gor. A u s t r i j a ) ..................................... 100 „ —„ Dr. Jozo Sunarić, advokat izBanjaluke . 20 „ — „ Gjaci na sarajevskoj gimnaziji izmegju se sakupili.......................................................50 „ —„ Za brzojav Bahtijarevićn . . . . . . 40 „ 20 „ Ukupno . . 256 K 40 b Prije is k a z a n o ............................... 911 „ 18 „ Svega . . . 1167 K 5Bh na čem im se odbor najsrdačnije zahvaljuje. Naša kiraethana- 17. aprila držala se glavna skapština u našoj kiraethani. Skupštinu je otvorio društveni predsjednik, sarajevski gradonačelnik H. Nezir ef. Skalić, a za tim tajnik Muhamed ef. Kadić potanko izvijestio o radu društva u prošle tri godine, te o starju blagajne, što se s odobravanjem primilo naznanje. Za tim je bilo biranje novog odbora. Izabrani bu za predsjednika: H. Nezir ef. Skalić, za potpred­ sjednika Esad ef. Uzunić, za tajnika Hilmi ef. Hatibović, za blagajnika Mustafa ef. H. Rustanagić, za knjižničara Sejd-Alibeg Filipović, za kućnog nadzor­ nika Cainil ef. Rašidagić, a za odbornike: Safvetbeg Bašagić, Rizabeg Kapetanović, Fehim ef. Curćić, Salih ef. Svrzo, Alimet ef. SoĆo i Edhem ef. Mulab- �IV BEHAR 251 đijS. Poslije kratka razgovora,. većinom o poboljšanju ovog društva predsjednik je zaključio skupštinu, za­ hvalivši članovima na posjeti. Njemački prijestolonasljednik posjetio je sa svo­ jim bratom 6. aprila Carigrad, i bio gost sultanov tri dana. Dočekani su onim istim počastima kao i otac im njemački car prije 5 godina, kako samo Osmanlijo Pogled'po svijetu. umiju da dočekaju. Slijedećeg dana razgledali su U Macedoniji još . uvijek po malo puca. Svaki prinčevi Carigrad, te posjetili znamenitu „Jedi kule** dan čuju se glasovi o sukobima malih četica bugar­ (sedam tornjeva) za tim su se vozili oko gradskog skih hajduka s turskim' oružnicima ili vojnicima. Nu bedema, gledali gradnju obale, kao i gradnju anadolčesto se megju tim t-ako zvanim ustašama nagje i po sko željeznico. Devetog aprila oprostili su se gosti i koji redovni bugarski vojnik ili oficir. Ali kao da se otišli iz Dolma-bagče, a pratile su ih dvije carske i ovom nejunaČkom četovanju Bugara primakao kraj, lagje do u Crno moro. Izmegju ostalih počasti i po­ jer — kako se to još prije govorilo — glavni usta­ klona sultan je prinčevima darovao dva zlatna mača nak je imao buknuti na hrišćanski uskrs, pa i ovaj sa balčakom, dijamantima n&kićenim. I ovaj posjet dan progje kao i ostali ili možda još mirnije. To je učvršćujo veliko prijateljstvo izmegju turske i nje­ očit dokaz, da je onaj mali broj nezadovoljnika već mačke carevine. malaksao. — Reforme se s velikim uspjehom provode, te su do sada po mnogim mjestima već uregjoni novi sudovi, a i oružništvo je znatno pomnoženo' sposob­ Svaštice. nijim silama. Plaće se isplaćuju sada posve u redu, Sretni konji. U Actonu kod Londona imade po­ a isplaćuje ih otomanska banka u Carigradu, koja jepo važnijim mjestima u Maćedoniji uredila Svoje fili­ sebna kuća, u kojoj provode zadnje dano svoga života jale. Povjerenstvo za provagjanje reforama radi sada ostarjeli jahački konji. Tu živo one plemenite živo­ svim silama na uregjivanju poreza. Arnauti se opet tinje u zamjernom miru. Na 1. januara priredili su u protive provagjanju reforama, pa se pred nekoliko Čast onim konjima, koji su često na trkama pobijedili, dana povratila i pošljednja komisija u Carigrad, koja svečan ručak. Na karti, na kojoj su bila propisana je išla, da umiri Arnaute i da ih mirnim načinom jela, bijaše propisano i više poslastica, kao: biskvit, predobije za reforme. Sada je odlučila Turska da šećer i dr. Na ručku bijaše i mnogo prijatelja sporta. oružanom rukom izvede ono, što joj nijo pošlo za Mnogi bi siromah rado jeo s ovim konjima. rukom mirnim načinom. Po Anadolu i ostaloj Tur­ skoj kupi se jednako redifa i otprema u Albaniju i Maceđoniju, te je u zadnje vrijeme odregjono novih Zagonetka 25 tabora redife iz Anadola i 6 evropskih ilave-ta­ od Esedn. bora za ovo zemlje. -Ali neke novine pišu u adnje vrijeme, da je ovaj otpor Arnauta smariajisan od n u In i a ! a 1 a ! a i * otok Turske, da tako turska vlada imadne formalna povoda, a h e <• d ~d đ grad n Turskoj I* da sabere dosta vojske u evropskim pokrajinama, koja e. c K i i i pokrajina n Austriji će onda, ako bi buknuo rat, zajednički s Arnautima j j L1.. udariti na dušmanina. Ovo nam se nagagjanje čini T i i j j i li k planina n Bosni vrlo vjerojatnim, jer su Arnauti na glasu sa svoje k odanosti prema Njegovom Veličanstvu Sultanu, pa su 1 i 1 1 1 i m III mnsl. ninsko ime ni se vazda pokoravali Njegovoj volji. — U hjitroviei 0 o grad n Rumu nij i »i « 0 0 0 je ranio turski vojnik Arnaut Ibrahim ruskoga kon­ r ' i r r r r .H a indijsko otočje zula &čerl>inu, pa je od te rane i umro. Rusija se t n a . U V rijeka n Americi t mogla nadati ovakom slučaju, jer. slati ruskoga kon­ *j zula u mjesto, tgdje nijedan Rus ne živi, osobito u Dobro poredana slova, daćo n debelim kvadratima ime grada burnim danima,- ne znači drugo, nogo izazivati uzbu- n Bosni. gjeno duhove. fla pragu četv rte godine I Bože, s hajrom! Završivši zadDjim brojem i treću *Beharovuu godinu, evo nas, osvaniismo i u četvrtoj. U lanjsku III. godinu ukoračismo s nešto maDje pouzdanja, al’ ipak svršismo je s potpunim zadovoljstvom. Tim zadovoljstvom i većim pouzdanjem ulazimo evo u četvrtu godinu. Hvala Bogu, „Behar** se već dosta sigurno osovio na svoje noge, a fiomogoše mu to muslimani rodoljubi potporom svake rake. Ti nam muslimani što se tiče moralne potpore obećaše i dalje svoju pomoć, a da će se iNpretplatnici odazvati u onom i još većem broju, to se tvrdo nadamo., Ko god potpomogne „Behar** čim bilo, potpomogao je našu prosvjetu, našu svijest islamsku, jer pravo veli onaj Arap iz Misira: što pero danas čini, to ne čini’ sablja. Na osnovu dakle ovog obećanja naših vrijednih saradnika možemo reći, da će „Beharu i ove godine, ak ne će više, manje zaista ne će, udovoljavati svom uzvišenom pozivu. Evo u ovom �BEHAR 252 broju počinje naS neumorni radnik, a dobri poznavalac istoka i zapada, naS Safvetbcg radnjom: Ste i joda* hadisi itrif. Pored ovake lijepo i poučne gragje preuze jedan od mlag^i, radnika, koji od čednosti ne iznosi, roman-------*>— (Makadam, )Sti svoje imena jju ipuuoi, prevoditi ~— čuveni ------------------viul“ iaaar»M slavne turske spisateljice snisateliiee Fatime-Alije hanume. Taj če roman uvjereni smo mnogo više zzanimao a n i„ J naše Čitatelje čitatelje nego su „Tajne„Tajne« u lanjskoj godim, godini. uvaje Ovdje ne samo sro što je uogagja dogagjaj zamimv zauimiv i ncSt nošt ____ ______ n K i o a i ' i n a Š A I S lim 11H, 1. r a z n i m k’ r a i A v i m n x . i romantičan, nego se lu lijepo ocrtavaju običaji naše braće Osmanlija u raznim krajevima tursU carevine. Naš vrijedni Feliim ef. Spalio, nastavlja i dalje Hiljadu i jednu noc, a drugih sitnijih Članaka imamo i pri ruci, a obećaše nara mnogi. Mi danas potpuno vjerujemo u trajan opstanak „Behara- što se tiCc nas i naših radnika; a hoće li i vrijedni Čitatelji to uvjerenje naše po­ duprijeti obilnijom pretplatom, to stoji do njiha. No da i u našoj publici ima oduševljenja i požrtvovnosti, pokazao nam je to ove godine naš „G-ajrct-, pa smo s toga već n neku ruku i tu uvjereni da ni kod pretplate ne će krivati: Eto u to ime mi s ovolikim pouzdanjem ulazimo u ovn četvrtu godinu. Bože s hajrom! Uredništvo „Beharau. Odgovorni urednik: £dliein Vlasnik: Adem aga Mešić. Mula dić. Štamparija Kiste J. Savića, Sarajevo. NARODNE im O T U O R IN E , Karanfil A laga. \ian nsnio Karanfil Alaga, I^jGdje mu dogje rumena jabuka, Od punice, djevojačke majke. Bijelim je zubom nagrizena, Karanfilom zrnom nakićena. Nikom ne smje sanka kazivati. Osim daji, agi Hasanagi. Dajo mu ga na hajr okretaše: „Hair sanak, aga Hasanaga! Što ti dogje rumena jabuka. Od punice, djevojačke majke, Bijelijem zubom nagrižena, Karanfilom zrnom nakićena — To je tvoja ljubljena djevojka. Već sakupi kitu i svatove. Da idemo po l’jepu djevojku.„ Odmah aga svate sakupio I ođoše po l’jepu djevojku. U djevojke l’jepo dočekaše I gospodski ićram učiniše. Tu su svati noćcu prenoćili. Kad u jutru jutro osvanulo, (Govorila jengjija kaduna: „Kadun-Šaho djevojačka majko, Izvedi nam na adet djevojku I Izvedoše na adet djevojku Prigrnutu ćurkom do zemljice. Progovara jengji-kađa mlada: „Kadun-Šako, djevojačka majko, Što je cura ćurkom prigrnuta? Odgovara djevojačka majka: „Jengjijice, po Bogu sestrice, Hvata mi je trostruka groznica." Tad pogjoše kićeni svatovi, Povedoše lijepu djevojku, Dovedoše Alaginu dvoru. Kad je vr’jeme od ložnice bilo, Dvoje mlado u gjerdek svedoše, Da vidite lijepe djevojke: Kad je bilo u sred mrkle noći, Ona rodi prenejako čedo, Prenejako, ali muška glava. Kad to vidje karanfil Alaga, Turčin bješe za Boga hajaše, Pa Alaga ljubu svjetovaše: „Čuješ li me, draga ljubo moja( Pitaće te moja mila majka, Što nam svu noć mumi pregorješe, Ti ćeš njojzi tiho govoriti: A Boga mi svekrva kaduno, Tvoj Alija velik hašarija, Prekino mi biser sa gr’oca, Svu noć sam ga prenizala mlada. Podranio Karanfil Alaga Prije zore i prije sabaha. On uzima prenejako čedo, Odnese ga pred b’jelu džamiju, Pa se vrati ljubi u odaju, Uze aga turski abdest na se, Pa na sabah ode u džamiju. Pred džamijom džemat se skupio, Jer su našli prenejako čedo. Ugleda ga mujezin s munare, Tada reče Karanfil Alaga, „Sinoć sam se mlagjan oženio, A jutros ću upitati majku Da ja nosim prenejako čedo, Nek mu mlađa ljuba hizmet čini, Ode aga svome b’jelu dvoru, I upita svoju milu majku, To je majka jedva dočekala, Uze aga prenejako čedo, I odnese u bijele dvore. Iza toga do godinu dana, Alaga je Ćabu pohodio, A1 iz Cabe nešto progovara, „Što se mnčiš Karanfil Alaga Što li ideš Ćabi i Medini Tebi Ćaba na domu je bila. K. Mehmed. �IV BEHAR 253 U 5 T A K. Arlf-Hikmet beg. 19. maja ove godine umro je n Carigradu jedan čovjek. Taj čovjak ne spada megju obične smrtnike, koji se svaki dan ragjaju i mru, nego u red ljudi, koji se odlikuju gospodskim rodom, odličnim umom, bistrim duhom, visokim poletom i čistim značajem. Kad jet u jedanestoj godini svoga života na arapskom atu kao miralaj (pukovnik) stupao pred hercegovačkim spahijama u Mostaru i kad je pod zadnje dane u šezdesetoj godini sjedio kao savjetnik u vrhovnom sudištu u Carigradu ostao je jedan te isti junački Hercegovac od glave do peta. Bio je megju učonima — učen, megju pjesni­ cima — pjesnik, megju harabatijam — harah atija, megju mladeži — mladić, megj.U sudcima — sudac i zaštitnik pravednosti, megju Midhatom, Kemalom, Zijaom, Suavijom i drugim propovjednicima naprednih ideja u Turskoj neustrašivi pobornik. Za to nije mogao uza sve velike vrline i učenost ni dotjerati daleko, nego uvijek bio zapostavljen i premještan iz jednoga vilajeta u drugi. Uza sve to svak mu je priznavao vanredne spo­ sobnosti, što više — veli se da ga je i njegov ŠaburČelebija (Kučuk Said paša) uvijek cijenio kao učena i bistra državnika, ali šta je mogao postati i ostati jedan Hersekli Arifi — Hićmet, potomak starih stolačkih kapetana, nego pošten čovjek i karakter, a prepustiti puzavcima ministarske i vezirske časti. Evo šta on sam pjeva: „Ustraj na jednome sta­ novištu, ako hoćeš da do slave dogješ, jer učenim i umnim ljudima ne dolikuje, da svaki dan mijenjaju svoje nazore. Pogledaj kako gube svijetlo zvijezde prehodnice, dukle stajaćice prosipaju zrake na sve strane svijeta i bude život u prirodi" Vjeran načelima prkosio ie nepovoljnim vreme­ nima, javnome mišljenju i svaKom atentatu na čovječanska i državna prava naroda, kome je vjerno služio, i za to pojeo mnogo gorkih pilula. U jetkim i neustra­ šivim satirama nije štedio nikoga, nego po svojoj uvigjavnosti šibao svakoga bez obzira, pa bio dotični njemu pretpostavljeni ili podregjeni, bio vezir ilićatib. Uza sve to, što je .proveo cijeli život u tugjini ostao je dobar rodoljub i pravi sin kršne grude do časa, kad je ispustio veliku dušu. Lijepo ga karakte­ ristiku ove dvije anekdote iz njegova života. Jednom u društvu najviše turske inteligencije panulo je pitanje na srijedu, da svaki reče: s čijem se najviše ponosi na svijetu. Jedan je rekao, da se najviše ponosi s djedovima, drugi sa sinovima, treći s ovijem, četvrti s onijem, a kad je došao red na Hićmet bega, s po­ nosom reče: da se najviše ponosi s tijem, što je Herce­ govac. Taj odgovor udario je na najviše odobravanje u društvu. Isto tako drugom prilikom poveo se razgovor u nekom društvu megju književnicima i pjesnicima o jezicima i njihovoj sposobnosti za pjesmu. Kad je Hićmet beg rekao, da je i njegov jezik prikladan za svaku vrst pjesme, svi su mu se grohotom na­ smijali. Nu to njega ni najmanje nije dovelo u ne­ priliku. Spretan i domišljat kao malo koji smrtnik izjavi, da mu gospoda pjesnici u turskome jeziku ili ma kojem jeziku spjevaju liomonim od četiri stiha, koji se svršuju na četiri po glasovima jednake, a po značenju, različite riječi. Kad ni jednome nije pošlo za rukom da to načini u turskom jeziku, koji ima na raspolaganje gotovo sve arapske i perzijske riječi, onda Hićmet beg podiže glavu, pa reče: „Čujte to, kako zvuči u jeziku, koji vi timatrate i nazivate div­ ljim (vahši lisani), pa onda molim da promijenite o njem scoje mišljenje. Evo vam jedan primjer: Vidio sam, l’jepu curu na zeleni u gori, Njeno lice kao sunce pđsijeva i gori. Mili Bože, divna čuda I tu na zemlji i gori. Rekao bi da je mjesec malo od nje pogori.1) Da ne reknu, da su slučajno samo te četiri riječi od kojih se može načiniti homonim, kazao im jo još četiri, a to su dtiga na nebu, diiga kosa, diiga od bureta i Duga, klanac izmegju Gacka i Nikšića Toliko za sad na brzu roku, a drugom prilikom ćemo se osvrnuti opširno na njegov burni život i pjes­ nička djela. Mirna Safvet. »Gajret*. (Prilikom prve mu skupštine.). Od 20. februara o. g., kad se položi temelj našem Gajretu", našem prvom društvu ove vrste, od tada su naše oči uprte u taj naš temelj i svakim danom pažljivo motrimo, kako se slaže kamen po kamen, kako se zida i podiže naša do duše čedna zgradica, al nama veličanstvena palača, veličanstvena jer je naša, jer se podiže razdragana srca, suzom radosnicom, u oku, podiže se žarom naše islamske svijesti. Razvoj te naše stečevine pratimo mi koliko s veseljem, toliko i nekom sinovskom i roditeljskom brigom: hoće 1 se održat, hoće 1 napredovat, a s takom njegom i bri­ gom i odgaja se upravo najbolje ovako čedo. Ali ako smo ga takim čuvstvom pratili i motrili do sad, to ćemo od sad zaista pratiti ga s manje brige, a s više po­ uzdanja, s manje straha, s više zadovoljstva i veselja. To će mišljenje bez sumnje u svakom rodoljubu pro­ mijenit nekidašnja glavna skupština „Gajretova". Cigla četiri mjeseca opstanka društva i rada odborova pokazuju upravo sjajan uspjeh. Mi ne ćemo kitnjastim riječima i laskavim mislima da vel čamo uspjeha; čista fakta i neumoljivi brojevi pokazuju najbolje naš rad, našu požrtvovnost, naš uspjph. Iz­ vještaj tajnikov jest pregled malog razdoblja, a ve­ lika ploda. Ako taj rad, taj uspjeh ne će otvorit oči našem dosađanjem donekle i opravdanom pesimizmu, onda tome pesimizmu uopće i nema lijeka. Od zaibri- �BEHAR 254 IV mi se moramo latiti Bvega dopuštenog, da održi nuta rodoljuba često se čule riječi: da se nema s svoju eksistenciju kako valja i kako to dolikuje ^ kim radit, da narod još nema smisla za ovaki napredni po. tomcima slavnih nam djedova. Ići golih šaka u opći rad, ali naš „Gajret8 danas dokazuje protivno. boj prama oružanom neprijatelju, ili stati spram advol Pokazuje, da naš narod nije klonuo, da u njemu još a bez njegove spreme i dokazivat svoje pravo, ako ima vatre, ima živog žara zatrpana pod pepelom je i naivno i ludo, ono je zaista pogibeljno. Nauka sam o-------samo treba da se taj žar raspiri. Naš rad za „Gajret" pokazuje, da narod ima više dara i ljubavi je dakle ključ i lijek svemu, ^1 da ne dogje do te za opći rad nego mnogi, koji hoće da ga proglase’ nauke, pored najbolje volje treba i sredstava. Ta nezrelim za opći rad, za rad u smislu modernom. sredstva treba mi da namaknemo sami za se, za svoj ,,Gajret“ je ukratko općenito nas sviju, nije tu jedan rod i braću, za svoju islamsku zajednicu, za svoju stalež, već ćeš tu vidjeti i trgovca i seljaka i posjed­ budućnost. Ta obazrimo se još jedan put dobrano na sve nika i uleme. „Gajret" je samo jedno od mnogih naših neriješenih pitanja od mnogih naših zadaća, strane 1 Nijesmo li mi zbilja pripušteni sami sebi, ni. koje nas još čekaju, a to sada riješeno pitanje naše jesmo li ostavljeni, da sami sebi krojimo sreću ? Nas otvara nam oči i daje pouzdanja, da bi mi i za one upravo nema ko ni moralno da okrijepi, da ohrabri da nas osokoli i potakne na rad za naš hajr. I ako druge naše zadaće imali snage, da ih rješavamo. Zaista uspjeh „Gajretov8 dokazuje nam, da se nam se ko i nasmiješi kad ikad, to je ipak razlog u mi možemo takmiti i, sa onim, u kojih su ovako ideje nečem drugom, a ne što nam je prijatelj i našem davno prokrčile sebi put. U drugim zajednicama, gdje dobru rad. Ova okolnost treba da nas osvijesti, da je sve od najbogatijeg do najsiromašnijeg prožeto jedan put pregledamo očima, da vidimo kako smo idejom, gdje je sve već na čisto i s potrebom nauke zaista sami na se upućeni. i s potrebom ovakih poduzeća, u tim zajednicama re­ S toga dakle u ^asu, kad se zanosimo ovim na­ lativno nema ovakog uspjeha. A šta bi tek bilo, da šim početkom, kad nas „Gajret" ovako zagrijava, mi je ta ideja kod nas tako prodrla u dušu? ne možemo, a da još jedan put ne upravimo bratski Ali — mi se ipak ne smijemo zanijeti ni ovim pogled i na svu onu našu braću, kojima je sudba uspjehom i prestat radit. Mi moramo nastojat, da ta ista naša sudba, zajednička, sjajna ii tamna, da ili i ideja prodre čak do siromašne kolibe, i koliko god opet bratski zamolimo, da se i oni pobrinu za našu treba da držimo do bogataške potpore našem mezimcu budućnost. Mi nikad ni u jednom ovakom našem pi­ „Gajretu8, treba toliko da nam je stalo i do tog, da tanju ne treba da tražimo riješen ja od pojedinca pa narod dogje do osvjedočenja, da makar k’o kroz ni od stotine, već svi moramo zajednički pregnuti, maglu nazrije: kakva je strašna sudba đžabil narodu. jer nam je zajednička potreba, zajeduička budućnost. Za to dakle na ovom mjestu dovikujemo svakom U veleduŠju ne treba da se razlikuje ni bogat od si­ bratu muslimanu, da se osvijesti, da se malo obazre romaha, ni stariji od mlagjeg, svi složno treba da i desno i lijevo, da dobro promozga: ima li nama radimo, a prama svojim silama da pridonosimo žrtve, danas ikakva drugog izlaza, nego da se prihvatimo koje iziskuju naše potrebe Pa kako je početak ovako onih sredstava, kojih se Iatiše svi kulturni narodi na krasan, mi dovikujemo svoj braći, da priskoče n ovaj svijetu osobito držeći na umu: da ta sredstva ne samo naš pothvat, a želimo od dragog Boga, da nas okri­ jepi i osnaži, da nas uzdrži na putu borbe za naš što su nam dopuštena, već nam ih čak i uzvišena rad, našu budućnost. Amiu! naša vjera preporuča. Zaista drugog nam izlaza nema, „ N a t “ *), t .Ma in medalita Maliammeđeu bi mekaleti, Lak'iu medabtu mekaleti bi Mnhameđin. Hassan. ebi, evo Pejgamberu sveti Ja saplećem ovaj miris-splet, Tebi. kome vječno hvalu vije Kod zemaljski i duševni sv’jetl Svaka riječ veličajna Tvoja, Svetinjom mi nadahla je krv, Pa s'e vijena pred imenom Tvojim, Po prašini kao mali crv. Ko đanica zvijezdica jasna Blještao se um veliki Tvoj, Na izvoru Božanskoga znanja Duh si sveti napojio svoj. Na mlagjahnoj mojoj dnŠi plamti, Prama Tebi svetog’ aška žar; U mom’ srcu misli su se Tvoje, Utisnule k’o nadzemni čar, Tebe Allah poslao je k nama, Da na pravi izvedeŠ nas p d t; Da sa lučom svijetlog Islama Rasvijetliš svaki zemni kut. Na zbor svojih pejgambera svetih, S’ Tobom pečat ud’rio je Bog I podigo iznad sviju Tebe, Ko najvećeg miljenika svog’! *) Pjesma u bIatu Hazreti Pejgambera a. s. �255 BEHAR IV Iz utrobe neprozirne tmine, S’ Tobom sinu prave vjere trak, A iz Meke podiže se tada, protiv njega divlji crni mrak. Širila se k’o bujica brza, Arapski joj tjesan bješe sv'jet; Na krilima istine i pravde, Svud’ je ona upravljala l’jot. I što dublje u vjekove tone, Sve sjajniji postaje joj plod; Što napretku više svijet hrli, Višo joj se divi — ljudski rod! Ta j e sv’j etlost životvorna s mrakom Borila se na život i smrt, I izvojšti triumf. veličajni, A mrak bjaše poražen i strtl širila se nauka Islama, Bez otpora kd božanska moć; Pred valima n’jezinoga bl'jeska Svud je crna iščezala poći Nauka Ti o Resule sveti 1 Svim' je nama najsvetija stvar, Nauk Ti u srcima našim, Za prosvjetom žeže živi žari Sv’jetlost se je dizala Islama, Put etera u beskrajni svod I istine prosipala trake, Nad Arapski negda divlji rodi T4 je luča životvorna toli, Narodima raznosila spas; S’ njenog’ časnog sinuo je plama Taj današnji sav kulturni kras. Nauka Ti najveći je nimet, Što ga nama vječni dade Bog; I slabi smo zahvalit' mu, što smo Sljedbenici sja] — zakona Tvog I I poslije Tvoga preselenja S niskog’ sv’jeta u viječni raj, Nauke je nenatkrilne Tvoje Nepomućen ost’o bistri sjaj! Ah! Punih je trinaest vjekova Vodič bila rodu Islamskom’; Vodila ga prosvjeti i znanju, Vodila ga k’ napretku svakom. Ja Te uvjek u svom srcu nosim, Tvom’ imenu srce mi je stan — Ah 1 Da li ćeš gr’ješniku pomoći Meni, kada sudnji svane dan? Da li ću se udostojit’ moći Velikoga šefaata Tvog’? Kada htjedno svoj pravedni gnijev, Na gr’ješnike izlit’ dobri Bog 1 Neka Allah, Pejgamberu sv’jetli Svoju milost lije nad Tobom; Neka Allah štit uvijek bude, Svem ummetu svijetlome Tvoml Musa-Ćazim Čatić. „Gajretova* skupština. (Govor predsjednika S. BaSagić;..) Odlična gospodo i dragi prijatelji! Mladež ne laska nikome, pa ne laska ni narodu, 20. dan mjeseca februara ove godine ili 22. nego zi mu kaže: tako je, ili još izrazitije: tako mora biti. kideta prošle godine upisaće se zlatnim, slovima u Što do sada .nije shvatila velika većina naroda kulturnoj povjcsti muslomana ponosne Bosne i junačke svoju mladež svoga tumača misli i osjećaja, držim, da Hercegovine. Toga se dana u ovijem prostorijama treba tražiti uzrok u mračnome osjećaju mase i odigrao jedan prizor one borbe, koji se je morao odi­ obskurnoj uvigjavnosti odabrane kaste. Nu da će tije­ grati u svima naprednim narodima, a to je prizor kom vremena iskrene mladenačke misli dati nešto borbe, u kojoj napredna ideja mora pobijediti ako je svijetla tome mračnome osjećanju i da će prodrijeti narod dorastao za preporagjenje. kroz tu obskurnu uvigjavnost u to čvrsto vjerujemo. Ta je borba preporodila naš stari ponos, zaža- Na obzoru našega čistog uvjerenja nema ni jednog rila nam u duši jednu iskru svijetle nade za bolju oblačića sumnje, jer je historijska činjenica, da pros­ budućnost, ulila nam u srce jednu kap mile utjehe vjeta uvijek pobjegjuje. za opći napredak, zasadila u grudi jedan struk čelične Kolika je moć prosvjeto, šta je ona sve učinila volje za uzvišeni rad i probudila u nama samopo­ uzdanje, samopregaranje i luksuriozno veledušje. — u prošlosti, šta sve čini u sadašnjosti i Šta će sve Toga se dana osjetio prvi trzaj kulturnoga života u učiniti u budućnosti o tome je svak uvjeren ko pgeuba pozna povjest jednog kulturnog naroda, ili ko budnim našoj islamskoj zadruzi. očima gleda u svijet. U tome prvome trzaju mnogi eufemistični duh odmah je nazrio zamašnu snagu jednog žilavog po­ Eno vam u vrijeme Periklovo male Grčke i nje­ kreta; — i nije se prevario. zine slave, eno vam u doba Augustovo grada Rima i „Derin bei dem Volke, wio bci den Frauen njegove svjetske moći, eno vam u moru pijeska male Steht immerfort die Jugend oben an.tf oaze Mekei-Mukereme u kojoj je planula zublja islam­ Davno je l’ekao glasoviti pjesnik Fausta i nije ske prosvjete i u vrijeme Memuna i Abdur-Rahmana se prevario, jer su se te riječi obist.nilo nebrojeno iz Bagdata i Kordove osvijetlila tri dijela svijeta Aziju, Afriku i Evropu. puta pa i ovaj put. �256 BEHAR Slava i moć tili velikih naroda davno je bila i prošla, ali spomenici na negdašnji kulturni sjaj i du­ ševni rad još- i danas žive u predaji svih naroda, još i danas vide se tragovi njihova uplivži na umni raz­ vitak čovječanstva. Nemruđova sila, Đarijev luksus, Džengizova horda i t. d. sve što nije učinjeno pod bajrakom prosvjete, ‘to je izglodao zub vremena, to se izgubilo za uvijek kao da nije nigda bilo ni bitisalo. Prošla su ona vremena, kad se pjevalo: ,,E1međždu lissejfi lejsel medždu lilkalemitf (Slava ide sablju a ne pero), jer se danas u svemu svijetu popijeva: „Elfevzu lil-ilmi lejsel fevzu iil alemi“ (Po­ bjeda je na strani nauke, a ne na strani zastave), i uz tu popijevku mora svak igrati, jer je njezina melodija jako zamamljiva. Koga ne može zanijeti i privesti u svoje kolo, nek se ugleda u sudbinu veli­ koga čioskoga carstva, n kome četiri stotine milijuna duša dršće pred četom pijonira evropske kulture. Zar to nije dobar dokaz, što sve može prosvjeta, ona sila, koja pomoću pare leti kopnom i morem i prevaljuje za sabat -po osamdeset kilometara — ona sila, koja pomoću elektrike za par časaka donosi nam vijesti iz dalekih krajeva svijeta — ona sila, koja nam u prošlosti imponira kao neuinrlost, u sadašnjosti kao moć, a u budućnosti kao sve što zamisliti možete. Takove sile treba svakome narodu, koji o sebi vodi račun, pa i nama, jer bez nje nema ništa u prosrijećenom svijetu. Naše vr;jeme i naše priliko nijesu takove, da možemo obješenih ruku gledati oko sebe i soj riti kako drugi vežu poznanstvo i prijateljstvo s tom svemoćnom silom, koja je u prošlosti Grcima, Rimljanima i Ara­ pima ovjekovječila ime, koja je u sadašnjosti majdan individualne i opće moći, koja će u budućnosti na polju tehnike tvoriti čudesa s izumima i na polju nauke činiti velika otkrića. Za što bi mi bili osugjeni, da ne budemo udionici općega ljudskog napretka, da moderno ne uzga­ jamo svoj naraštaj? Mi hvala Bogu imademo zdravu, snažnu i daro­ vitu mladež, kojoj treba za vremena pružiti priliku s malom potporom, da se izobrazi, pa ćemo i sebi i njojzi osigurati opstanak, a domovini uveličati slavu s našim požrtvovanjem i prosvijećenom mladeži. Mi imademo imućnih i bogatih ljudi, koji bi mogli da i ne osjete doprinijeti velike svote na žrt­ venik prosvjete, domovine i islamskog napretka, ali ti ljudi spavaju u dubokom snu, oni se ne brinu ni za svoju rogjenu djecu, a karao li za islamsku siro­ čad i sirotinju, oni nemaju smisla za prosvjeta, a još manje za dobra djela, oni su sebičnjaci, koje Islam strogo osugjuje, jer ne poštuju suneta, koji svakome muslimanu nalažu udruživanje kao vjersku dužnost. Bacite pogled preko „Gajretovih* članova, pa ćete naći — izuzam nekoliko časnih lica — sve samu siro­ IV tinju : učitelje, kadije, male činovnike, posjednik trgovce i seljake, sve same ljude, koji daju od svoe-a zalogaja iz uvjerenja, a to je dobar znak, da naše društvo stoji na čvrstom temelju. Kad uzmemo u obzir napredak sličnih društava u zemlji, oko kojih se sve okupilo, onda s relativnim uspjehom našega đrugtva moramo biti zadovoljni i tješiti se sonom: malo nas je, ali smo junaci. Gospodo moja, šta bi mi sve mogli, da se megju nama pobudi islamsko bratstvo, kome je umek bazreti Omerovo halifovanje, kome se dive propovjednici socijalizma i cijeli obrazovani svijet? Mogli bi imati pe. deset ovakovih zadruga, ali mi još smo i sad mi, jer ne vidimo dalje od sebe, jer živimo u najcrnjem đž$lialetu. Mi ne samo da ne zagovaramo udruženje, nego još instinktivno postavljamo se u busiju i onima koji rade na udruženju i bacamo klipove pod noge. Mi svi znamo da to nije islamski, jer je vas Islam osnovan na udruženju i uzajamuoj ljubavi, ali zla navika, koja se kroz nekoliko zadnjih decenija uvriježila uvijek nas goni na razdruženje. Kad se jednom otreserao toga smrtnoga grijeha, kad počnemo svi raditi oko plemenite islamske usta­ nove, da pod geslom ffelmuminune ihve“ zajednički čuvamo svoje interese, zajednički uzgajamo svoju mladež i na njezinu uzgoju i napretku osiguramo sebi položaj u društvu, kako će veličanstven biti taj prizor u našoj zadruzi ne da se predstaviti, jer se dan općeg preporoda jedne mase, pa makar ona ne brojila više nego pol milijuna duša, u svoj veličini u orgijama slavlja ne može zamisliti. Nadajući se da ne će mnogo Bosne i Neretve proteći do onoga časa, kada će se svi bosanski i herce­ govački muslimi okupiti na pravome putu i s gajretom naše društvo „Gajret“ poduprijeti, mi — koji gledamo u svijet kroz ružičasto svjetlo —- Čestitamo u naprijed svima rodoljubima, koji se oknpiŠe oko ove velike islamske ideje, žalimo one, koji — makar pod kojom izlikom ne stupiše a zajednicu oko obrazovanja siro­ tinje, a preziremo one, koji se digoše tajno ili javno proti ovoj svetoj i uzvišenoj misli i nabaciše se na nju raznim izmišljotinama i farizejskim klevetama. Mi najodlučnije pobijamo te izmišljotine i pod­ vale i islamskim ponosom dovikujemo takovim niskim idividuima ovako : Ma Ne Be Be ezan muhtešemanim ki saga girend. ezan muflisedžan ki bezi lagar girend. jegi dest meji halisi islam nošend, jegi desti diger perčimi mnfsid girent Mi smo oni veledušni muslimani, jednom rukom pijemo čistu vjeru Islama, a dragom držimo sve mufside za perčin. �IV 257 BEHAR skupština. tajnika Hasan Hođžtća.) || čl. I. reda 1 <* utemeljit. „Podigosmo svjetionik, koji će nam u ova teška vremena vedriti mračno obzorje i svojim blagim svi­ jetlom bratske ljubavi, nade i utjehe postojano bodriti zabrinuta putnika na trnovitoj dunjalučkoj stazi, na putu napretka, krijeposti i čovječnosti !a Zaista! Za naše prilike ovo je kulturno djelo prvog reda i može Vam, gospodo, biti samo na diku i čast, Vama kao i svoj braći u pokrajini, koji listom prigrliše ovu spa­ sonosnu misao, da kao prava braća rame o rame upremo ondje, odakle će nam neminovno sinuti zora boljega života. Da ova misao nije, što no riječ, kao iz neba megju nas pala kao tugja i narodu nepoznata, kako bi to neki htjeli, nego da ona u narodu odavna živi, da se je ona morala kod nas roditi naročito u ovih pošljadnjih 25 godina, kad su se naše životne prilike iz temelja promijenile, da se je ona sama od sebe ef. morala nametnuti svakom, u koga je zdrav razum i pošteno srce, to najbolje dokazuje nenadani uspjoh „Gajretov“. Ali to nam je ujedno dokazom, da kod nas više nema mjesta šupljim frazama onih strarivica, koji ne privregjujući sami ništa svaljuju krivnju na narod i mirne duše proriču mu najcrnju budućnost. Lamentacijama mora biti kraj, gdje i narod može da svoju kaže, gdje pare govore! Dozvolite, gospodo, da učinim ugodnu mi duž­ nost, da Vam ispričam, što se je do danas za „Gajret“ učinilo, da Vas izvijestim o dosadanjem radu ođborovu i razvoju društva u opće. Cijeneći Vašu strpljivost, nastojaću, da to bude što kraće. No pošto je ovo prvo vrijeme društvenog života i opstanka od velike zamašitosti i za dalji njegov razvoj, nastojaću, da što potpunije iznesem i predam na blagohotno razmišljanje sve pojave, koje se društva tiču, znajući, da ću time najviše poslužiti dobroj stvari, jer kao što bez megjusobnog poznavanja ne može biti prijatelj­ stva megju ljudima, tako ne možemo srcem i dušom prigrliti ni najplemenitiju ideju, kad bi nam bila nepristupačna. Tako će ,,Gajretova“ misao biti svakom ašićare, kao što treba da nam jo din-islam ašićare! Na poziv privremenog odbora, kako Vam je poznato odazva nam se što brzojavno, što pismom do konstitutione skupštine po prilici oko 600 članova. Odmah po ustrojstvu društva počela su nam stizavati imena članova, a upisivanje nije još ni iz daleka dovršeno, pošto se svaki dan novi članovi javljaju. „Gajret broji danas 1582 člana, raznog stanja i zani­ manja, a po članskim kategorijama broji : JI VeleŠtovani zbore! Nama je još u živoj uspomeni onaj znameniti dan, kada se je ideja t. j. zamisao ovog humanog poduzeća realizovala, pretvorila u zbilju, kada je naš wGajret“ stupio u život i razvio svoj blagotvorni bajrak u istoj ovoj dvorani, gdje se evo opet sabrasmo, da prama društvenim pravilima zaključimo ovu prvu i ako kmjastu, ali veoma važnu društvenu godinu. Od onda pa do danas protekla su samo četiri mje­ seca i mi već možemo da iznesemo plodove bratske nam ljubavi i islamskog gajreta, pa da nam se ob­ nove oni ushitni dojmovi, koje ponesosmo sa prve njegove skupštine, kad no smo časno pred svim svi­ jetom pokazali, da se i „orijent" znade otresti po­ gubnog separatizma i povlačenja, da se i mi umijemo i hoćemo sustegnuti pa žrtvovati za opću našu islam­ sku stvar, za svoj obraz i čast; pokazali smo, da srna spoznali svoju dužnost i zadaću, te pravi put, koji lagano ali sigurno vodi ljepšoj budućnosti i boljem položaju. Stid i ponos nam nijesu dopuštali, da obje­ šenih šaka i dalje gledamo, kako nam dragocjeno vrijeme uzaludno izmiče u nepovrat, dok se sve oko nas, što je voljno i dalje živjeti, po malo miče i na­ preduje; stid i ponos nam ne datloše pustiti svoju nadu i uzdanicu, svoju mladost da u neradu ne­ znanju čami, kržlja i propada, dok se sav svijet znanjem i umijenjem naoružava za budućnost, za veliku megjunarodnu utakmicu. Čekati, da se ko drugi pobrine za vlastiti ndŠ evlad, da nam djecn, taj naj­ veći BoSiji dar, ko drugi uzgoji i usreći, to bi zaista bila najveća sramota, najveće poniženje, Što se uopće zamisliti moše. Spoznavši ovu svoju čovječansku dužnost, koja je ujedno usko skopčana sa svetom našom vjerom Islamom, osnovasmo dakle ovo društvo ili kako još zgodnije kaže jedan prijatelj „Gajretov8*: Dobrotvora 3,(jajretovaa (Izvještaj 1 H sarajevsko 1 44 42 114 79 280 mostarsko - 80 31 86 60 207 21 9 30 47 107 1 Okružje travničko ■ «| ■" <D 0 d a C p. U o a. p. 0 M P tuzlansko 8 42 24 38 15 122 "banjalučko 1 81 11 41 118 202 bihaćko - 34 34 181 381 630 monarhija - 3 2 9 20 84 205 153 499 720 1582 Ukupno 6 �BEHAR 258 Po tom dakle možemo već konstatirati tu ra­ dosnu činjenicu, da u ovom narodnom poduzeću sud­ jeluje cijela zemlja. „Gajretova" misao, misao našega preporoda, zaokupila je, kako vidimo, za kratko vri­ jeme otadžbenike po svim krajevima domovine, te društveni članovi nijesu ograničeni na pojedina ok­ ružja ili krajeve Eto to je znak naše budne svijesti, koji nas napunja nadom, da će se ,,Gajretovoa na­ stojanje okruniti potpunim uspjehom, da 6emo izvesti djelo, koje ie nam pribaviti Štovanje i udivljenje civilizovanog cvijeta, kojim ćemo se moći ponositi kao pravi potomci, slavnih nam djedova, Makar da je u nekim mjestima za sada još malen broj članova, ne smeta, samo neka ih ima, a s vremenom će ih biti još više. Od 5L kotar odazvao se je 41, no i iz onih 10 dobismo ovih dana povoljnih vijesti. I tamo se radi, pa će i oni naskoro pristupiti. Usporedimo li sad pojedine kategorije članova, vidimo, da je razmjerno velik broj utemeljitelja (205) isto tako prinosnika I. (154) i II. (409) reda. Tu je zastupan srednji sloj naroda, ljudi ponajpristupačniji novim idejama. — Dobrotvora (5) je razmjerno malo. Istina prinos dobrotvora je velik, ali će ih ipak još biti. — S obzirom na to, što je društvo istom pred 4 mjeseca stupilo u život, posve je naravno i ra­ zumljivo, što broj prinosnika IH. (720) reda još nije, poskočio na onu visinu, kako bi to odgovaralo ne­ znatnoj mjesečnoj žrtvi od 20 h. U ovaj red spadaju najširi slojevi naroda, pa kako rekosmo, za to treba vremena, dok se misao raširi i usvoji. Kada to bude, onda će nGajret“, ako Bog da, imati prinosnika toga reda 10 ili možda i 100 puta više. Zar ne bi izmegju p3 milijuna muslimana barem 10.000 moglo davati mjesečno po 20 h? To je zaista neznatna žrtva, a Gajretu bi bila velika svota. Osim toga, što Gajretova misao nije još zašla u ove najšire slojeve, ima i toga, da se mnogi možda stidi biti članom III. reda, a stanje mu ne dopušta većih žrtava. Toga ne bi smjelo biti, jer se i najmanja žrtva u dobrotvorne svrhe mora štovati i cijeniti. Tu je glavno da nas bude Što više u bratskom kolu, a gdje više ruku radi, tu i Bog pomaže. U glavnom početak je, kako vidite, nenadano lijep, naravan i obećajo sjajan uspjeh. Sada je u redu da se sjetimo bivših članova „Gajretovih". koji naravno nijesu gore ubrojeni: Alikadić Nezir-aga iz Sarajeva i Čaušević iiafiz Sabri ef. iz Tešnja preselili su se na onaj svijet. Rahmetullahi alejhima! Sulejman beg H. Adembogović, posjednik iz Bos. Dubice najavio nam se je bio kao utemeljitelj, ali je istupio i taj svoj istup kroz novine proturio. Sa osobitim štovanjem i zahvalnošću iznosim ovdje pred skupštinu imena onih rodoljuba, koji IV zborom i tvorom društvu svojski pritekoše u pomoć • tome puno doprinesoše, a još i sada doprinoso, da 1 društvena misao tako lijepo Širi, usvaja i nje ^ Istaknuću kao znak naše dozrele svijesti veoma ut‘ šljivu pojavu i radosuu činjenicu, a to su „Gajretove« pokrajinske skupštine, sastanci i sijela. Ćim je misao o osnutku ovakog poduzeća planu] ovdje u glavnom gradu, zakucaŠe živi damari p0 8vim krajevima naše otadžbine i kao što se lišće na g0rj iza dugog noćuog počinka okreće prama istoku, kad ga jutrom ogrle topli sunčani traci, tako se prenušo i pokrenuŠe pojedini udovi našeg narodnog tijela i stresajući sa sebe drijemež pohrliše u kolo, na ja. nački zbor ili na skromno sijelo, da potraže lijeka našem halu i ispitaju načine, kako bi se trajno držala na obzorju ona zvijezda, koja ih tako ugodno dirnula. Ne ću vam potanko nabrajati, kako naša braća u pokrajini rade za društvo, bojeći se, da vas ne osanišem, nego ću navesti samo nekoliko primjera. Sve ostalo, što doznasmo i zabilježismo o radu poje­ dinih muževa kao i svi spisi čuvaju se u društvenom arhivu kao sveti amanet za mlagji naraštaj. ćetvrti dan hadžinskog bajrama sabraše se junački Kraji ici u Cazinu oko dičnog otađžbenika gospodina Omer Atifef. Bahtijarevića i časnog starine II. Selman bega Ćcroviča, načelnika cazinskog u velikom broju na dogovor, gdje je Atif ef. živim govorom prisut­ nima rastumačio ,,Gajretovu“ pojavu, zadaću i istoriju. Resultat toga sastanka bijaše onaj veliki broj članova, što ih danas imamo u tom kotaru. Iz toga se vidi spremnost, odličnost i vrlina karaktera naših krajišnika, koji, kako sam Hadži Selman beg veli, ne vrše dužnosti obećavanjem, već oni tvore, što govore I Odbor je živo nastojao, da se ovaki sastanci upriliče u pokrajini u što većem broju, jer su oni od velike važnosti za društvo, pošto se tako iskusnijim i učenijim rodoljubima pruži prilika, da svojim sugragjanima savjetom priteku u pomoć, razjasne našu situaciju i učine pristupačnim mnoge istine o našoj islamskoj zajednici, o našem zadatku i t. d., što pojedinac sam po sebi ne bi nikad mogao shvatiti i dokučiti. To nastojanje ne ostade bez uspjeha. Evo kako je izišao taj poticaj: Pošto po pravilima u svakom mjestu mora biti jedan ili više povjerenika, koji u svom kraju zastupaju odbor i promiču interese društva, to je trebalo ove povjerenike imenovati, čim je porast6 broj članova. Držeći se toga principa, da odbor ne nameće Članavima povjerenika — u kom su duhu i pravila sastavljena — nego da oni sami izmegju sebe slobodnim izborom odrede jednog za povjerenika, koga za to nagju najprikladnijim, obratismo se pismom na neke članove i zamolismo ih, da tu odborovu želju i ostaloj gospodi saopće. Kako se je taj poziv �IV BEHAR ugodno dojmio otađžbenika, vidi se iz ovoga pisma koje glasi: „Draga moja braćo 1“ „Duša mi se topi od miline, kad ćitam retke, koji pišu o „Gajretu" kako napreduje, jer to je velika stvar za naša budućnost. Meni je osobito milo, što ste se na me obratili pismom, jer ja držim, da mi je farzi-ajin roditi za „Gajret“. — U petak trećeg aprila sakupićemo se m , pa ćemo izabrati jednog ili dva izmegju sebe za povjerenika, koji će obavljati „Gajretove“ poslove.---------------------------------------- - _ — Stojim u službi braći i „Gajretu" do svoje zadnje kapi krvi. Primiti5 ^elam bratski naši junački pioniri prosvjete i napretka 1“ Kako su „Gajretovi" prijatelji u Mostaru jedno­ dušno pohrlili na bratski dogovor, razabiremo iz nji­ hovih razgovora o našim kulturno-prosvjetnim pri­ likama, a i po tom, što se tu za tili čas sakupilo 152 K darova. Da se stvar ne hi otegla, navešću izmegju ostalih još samo jedan uzorit primjer. To je sastanak u D. Tuzli od 10. maja, koji je „Gajretu" donio 10 utemeljitelja. Sa toga sastanka poslaše nam opširan izvještaj o toku dogovora, o prilikama u ravnoj Posa­ vini i našem industrijalnom gradu Tuzli. Da čujemo ponajprije što piše glavni pokretač toga sastanka dični prijatelj i promicatelj našeg društva gospodin Jusuf Zija ef. Midžić: „Draga braćo 1“ „Izvolite primiti kako od mene, tako i od ovdašnjih mnogobrojnih muslimana najvišu zahvalnost i priznanje za neumorni rad, nastojanje i požrtvovanje oko ustrojenja našeg milog „Gajreta*, a u znak ovdašnjeg rada i oduševljenja za uspješno napredo­ vanje toga dobrog, pouzdanog i vjernog prijatelja naše budućnosti, šaljem Vam ovom prilikom (sa sastanka) polag priloženog iskaza 10 utemeljitelja, dočim će ih, ako Bog da, kasnije i još više hiti, jer je sada najnepogodnije doba godine. Radimo i nastojmo, braćo, za napredak „Gajreta". Ne klonimo radi nekakvih razmirica. Ugledajmo se u ona širom svijeta postojeća velika i ogromna društva, koja počamši sa vrlo neznatnim svoticama danas sa milijunima raspolažu i narod u blagostanje dovode. Vrijeme vrlo hitro prolazi, ali u njemu uloženi dobri rad mnogo zlata donosi. „Hirameturridžali takleul — džibal“. Ovi sastanci nijesu samo za ,,Gajret“ od veliki zamašitosti, nego su oni jedna od onih radosnih pojava našega preporoda u opće, kojima ova godina upravo obiluje. Kada znamo, da se za svako djelo ponajprije mora roditi misao, pa da misao mora u narodu sazoriti prije nego U od nje postane djelo, onda nam izlazi pred oči prava vrijednost zborova i sastanaka. 259 Jedna misao, koja se je doduše kod nas već davno vodila, pa se perijodično često pojavljuje, ali nekako sporo dozrijeva, izbila je na tom sastanku u Tuzli opet na površinu. Muftija gospodin Hadži Muhammed ef. Čokić polazeći od hadisi šerifa, koga je smisao: „Budite djeca, a ne očevi vremena11 naglasio je neobhodnu potrebu svjetske i stručne naobrazbe našega naraštaja, jer bez znanja i umijenja ne možemo u današnje vrijeme zauzeti ni najneznatnijega položaja u Životu, a po tom ne možemo onda ni raditi za svoj millet i svetu vjeru, šta više ne možemo kao čovjek Živjeti prama propisima svoje vjere i farzove donositi na mjesto. Dakle moramo djecu naoružavati osim vjerskog naročito svjetskim znanjom. A pošto se to znanje stiče u Školama, apeliraju otadžbenici iz Tuzle na savjest roditelja i narodnih prijatelja, da se djeca Što više šalju u Škole, naročito u osnovne škole, gdje se polaže temelj takoj naobrazbi. A sada još da vam pročitam imena do sada imenovanih i legitimiranih povjerenika. U naprijed vam mogu reći, da tu ima časnih staraca i uglednika kaa i mladih i agilnih ljudi, ali svi su prožeti „Gajretovom" idejom, sve pravi pioniri prosvjete, rada i napretka, sve bolji od boljega. Evo tih vrijednih po­ bornika 1. 2. 3 4. Bihać: Fetah ef. Sađiković, šer. vježb., Bileća: Osman ef. Drljević, porez, ofic., Brčko: Mehmeđ aga Kučukalić, trgovac, Cazin: Hadži-Selman beg Ćorović, načelnik i posjednik, 5. Dubica: Šemsi-begSalihbegović, kot. veterinar, 6. Doboj: Salih ef. Midžić, učitelj, 7. D. Tuzla: Ahmed ef. Gluhić, učitelj, 8. Foča: Smail ef. Bukvica, šor. sudac, 9. Gračanica: Osman beg Muftić, posjednik, 10. Gradačac: Bećir beg H. Ibrahimbegović, načelnik i posjedeik 11. Kotor-Varoš: Rasim ef. Čohadžić, šer. sudac, 12. Ključ: Džafer beg Filipović, posj. i trgovac, 13. Klađanj: H. Hafiz Snlejman ef. Hasić, trg. i posjednik, 14. Ljubinje: Hasan ef. Hromić, posjednik, 15. LjubuŠki: Ali ef. Bukovac, opć. tajnik, 16. Livno: Sabit ef. Talić, učitelj, 17. Mostar: Mehmed ef. Gjikić, Husejin ef. Brkić i Ahmed ef. Hasandeđić, 18. Maglaj: Mujaga Osmanagić, posjednik, 19. Novi: Ibrahim Fevzi ef. Alagić, šer. ćatib, 20. N'evesinje: Mustajbeg Čelebić, posjednik, 21. Sanski Most: Ajni ef. Bušatlić, šer. sudac, 22. Stolac: Ragib ef. Kosović, šer. sudac, 23. Tešanj: Adem aga Mešić, posj. i trgovac, 24. Trehinje: Jusuf ef. Resulbegović-Kapetanović, šeriatski vježbenik. �BEHAR 260 25. 26. 27. 28. Visoko: Mahmut beg Hrasnica, auskultant, Varcar-Vakuf: Mehmed Hulusi ef. Seidović, Zenica: Abdulab ef. Baralić, učitelj, Županjac: Haki ef. Buljušmić, učitelj. I u ostalim mjestima imamo članova, koji već obavljaju povjoreničke poslove, pa će se i oni ime­ novati i legitimirati, čim poraste broj ondješnjih članova. Kada pomislimo, da gospoda povjerenici osim dopisivanja, pobiranja članarina, izdavanja potvrda t. d. imaju i Siriti društvenu misao, te promicati interese društva u opće, onda vidimo, kako je taj rad velezaslužan, ali i težak. S toga će im svaki prijatelj ovoga poduzeća ići na . ruku, što se bolje može. Sudeći po njihovim marljivim izvještajima, o tačnosti otpremanja članarina i t. d. ovi muževi zaslužuju svaku hvalu i priznanje. Ima puno načina, kako se „Gajret" može dizati i unapregjivati bilo materijalno ili moralno i tako se svakom patrioti pruža prilika i široko polje za blago­ tvorno djelovanje. Pa i u tom pogledu moram sa radošću naglasiti, da se narod sve više interesuje za društvo i naše nastojanje. Za to su nam najboljim svjedokom mnogobrojni darovi, o kojima ete čitali u „Beharu**. Daleko bi nas odvelo, kad bih vam išao nabrajati imena darovatelja i revnih sabirača, a da i ne spomenem marnih pčelica, gjaka, koji u „Gajret** snesoše svaku paricu, koje se samo dočepati mogoše. Pa kako i ne bi ! Kad god ti se sreća nasmije, sjeti se brate i našeg društva. Jedan „Gajretov" prijatelj n. pr. došao je na originalnu misao, pa društvu pošalje po koju svoticu, kad god sretno utjera koji zabatačeni dug. Osim ovih darova u novcu valja mi istaknuti još slijedeće: Gospodin Adem aga Mešić dozvolio je sadanjem odboru, da može raditi i smjestiti društvene stvari za ovo vrijeme u prostorijama uredništva „Behara" posve badava, te še je time prištedila znatna svota, koja bi se bila morala izdati za nabavu namještaja i kiriju lokala, na čem mu se odbor ovdje najsrdačnije zah­ valjuje, ako je uopće moguće tom patrioti zahvaliti na tolikim dobročinstvima i žrtvama, Što ih on dopri­ nosi za naš napredak. NARODNE' IV U ovakom društvu, koje se ne osniva od danas do sutra, moraju se čuvati svi spisi, b la g a jn i^ knjige, potvrde, namire i t. d., a za to je od prijeke potrebe od vatre sigurna kasa. [ ova znatna svota koja hi se morala bila izdati za kasu, prištedila se je' jer je gospodin Omer beg SulejmaopašiĆ društvu pritekao u pomoć i poklonio jednu starinsku kasu, na čem mu se ponovo zahvaljujemo. Dakle, kako se iz do sada navedenih činjenica vidi, radi se na svim linijama složno i oduševljeno Istina poteškoće su velike kako već znate. Tu na prvom mjestu je nerođica, koja nas prati već nekolike godine, onda razni interesi, sebičnost i maloduš­ nost, te rovarenje onih naših prijatelja, kojima naša prosvjeta i kulturni napredak nikako ne ide u račun jer se bijahu naučili u mutnom loviti. Ali nije badava rečeno: „Kad se bratska srca slože, i olovo plivat’ može!** Kraj svih tih poteškoća, koje su „Gajretu** stajale na putu, mi se možemo podičiti tim krasnim Uspjehom kako moralnim tako isto i materijalnim 1 Prije nego li završim da rečem riječ dvije o nabavama i inim društvenim rashodima, o kojima će Vas gosp. blagajnik pobliže izvješćivati. Da mašina u redu funkcionira, valja čestito ložiti i poticati, a uz to hoće se stroga tačnost. Samo se po sebi razumije, da je društvena korespondencija za ovo vrijeme morala biti veoma živahna i da je za to trebalo listova, omota, maraka i t d., a osim toga i kopija sa presom u kojoj ostaje otisnuto onako kakvo je svako važnije pismo, koje društvo šalje. Blagaj­ nički su poslovi opet u toliko kompliciraniji, Što se računi moraju voditi o svakom članu i izdavati po­ tvrde za svaki prinos. Kad su se ove stvari štampalo, naručilo ih se za 3 do 4 godine, jer tako dogje kud i kamo jeftinije, nego li kad hi se svake godine na novo štampale. Za to če dakle ova 4-injesečna drušštvena godina nositi troškove za iduće 3 —4 godine. Jednom svršenom pravniku, koji je bez ikakva imetka i bez Stipendijo absolvirao pravniĆke nauke uzdržavajući se onim, što bi sam privredio i zaslužio, podijelio je odbor pripomoć od 210 K, da može po­ ložiti pošljednji svoj ispit. U n O T U O R IN E . Mujo i njegova draga. \ujo kuje konja po mjesecu, ,JLMujo kuje, a majka ga kune: „Mujo sine, živ ne bio majci 1 Ne kuje se gjogo po mjesecu Neg po danu i po žarkom suncu 1“ „Progji me se moja mila majko Kad mi moja na um pane draga Ja ne gledam tavnoj noći mraka". Pa on ode dragoj pod pendžere Kucnu burmom dragoj u pendžere „Draga moja jesi li mi doma", „Jesam doma, amanijesam tvoja". Tvoja me je majka potvorila Da sam tebi sihir učinila Nijesam dragi života mi moga Jesam tvoju stopu iskopala Pod žuti je neven potkopala Vehni, dragi, dok ne pogjem za te. Zabilježio: M. MehmedbaŠtL �IV BEHAR L I5 K njiževnost Avdija. poučna knjižica za školoku mladež od Jusufbega Cengića iz Foče, povećao i izdao Beg Kapetanović Ljubušak, naklada knjižare B. Buchwalda i druga, Sarajevo 1903. Cijena? Ovo je sigurno najobljubljenija narodna umo­ tvorina u nas, te je svijet najvoli čitati. Bivša Špindlerova Štamparija štampala je prije ovu knjižicu nekoliko puta, a sad je to preuzeo Buchvald i pri­ redio novo izdanje. Knjižica je. sad vrlo lijepo opremljena, a može se nabaviti u knjižari izdavača. Kulturne bilješke. „Gajretova" skupština. U pretprošli petak 19. juna održavala se prva „Gajretova" skupština. Po pravilima valjalo je održati polovicom mjeseca juna i ako je ova prva društvena godina manjkava. Na skupštinu dogje i Nj. presvijetl. Reisul-ulema H. M. Tevfik ef, Azabagić. H. Nurudin ef. Hafizović, vrh. šerijat. sudac, H. Hasan ef. Spaho, muderis Šerijatske sud. škole, Mujaga Bičakčić posjednik, Ademaga Mešić trgovac i posjednik iz Tešnja i mnogo drugih. Predsjednik Safvetbeg Bašagić otvori skupštinu u 21/* sata podne zahvalivši se gospođi na posjeti, te pozdravivši vladina izaslanika g. Koszlera. Za tim izreče tom prilikom krasnu besjedu, koju na drugom mjestu u cijelosti donosimo. Njegov govor bi pozdravljen burnim pleskanjem. Iza njega uze riječ tajnik društva g. Hasan efHođžić, te pročita svoj izvještaj o radu društva i odbora za prošla 4 mjeseca. I ovaj izvještaj u cijelosti donosimo. Iz zaključnog računa, što ga razloži na skup­ štini draštveni blagajnik g. Hajdar ef. Fazlagić, sa­ znajemo ovo: Za ovo vrijeme ušlo je u društvenu blagajnu članarine dobrotvorske 3500 K, utemeljiteljske 8.384 K 56 h, članova L, II. i IIE reda 2.767 K 80 h, te darova 1.373 K 27 h; ukupno: 16.025 K 63 h. Izdatci su bili od l./III. do 18./VI. 1903. za nabavu blag. knjiga i tiskanica 610 K 69 h, podvorniku 36 K, potpora 210K, nabava i uzdržavanje inventara (po­ kućstva) 57 K 60 h, poštanski troškovi 89 K 76 h, ukupno 1004 K 05 h. U gotovom ostaje u blagajni 15.021 K 58 h. Ovaj zaključni račun potvrgjuju re ­ vizori. Potpredsjednik g. dr. Halidbeg Hrasnica čita proračun „Gajretov“ za buduću godina. Iz toga so proračuna saznaje ovaj vrlo opravdani i shodan za­ ključak odborov. Odbor je zaključio, da prihod jedne godine ne troši u potpore te iste godine, već da taj prihod (Jijeli siromašnim učenicima, tek u budućoj godini. Tako radeći ne će se nikad dogoditi, da se gjaku osijeČe potpora u sredini godine, i makar kakve zapreke u društvu nastale, gjak će biti potpomagan cijele godine, a ne će mu se morat reći jednog mje­ seca : čekaj dok se skupi članarina. Na tom je prin­ cipu osnovan budget društva tako, da će se prihod od l./ffl. do 31./VIII 1903. upottebiti za izdatke od l./VII. 1903. do 30./VI. 1904 Taj prihod iznosi po pravilima 90°/0 od članarina članova I., II. i III. reda 5.784 K, od darova 1.373 K 27 h, od kamata 150 K, 261 T R K . _ _ ukupno: 6.576 K 54 h. Ođbivši od toga dosndanje troškove^ i potpore l.OOlK 05 b, to ostaje na ras­ polaganju 5.572 K 49 h, koje će sc upotrebiti u potpore gjacima za vrijeme školske godine 190*/- t. j. od 1./IX. 1903. do 30./VI. 1904. Osim toga ostaje kao fond društveni, koji se po pravilima ne smije trošiti i to 3.500 K od dobrotvora, 8.400 K od utemeljitelja i 10% od članarine I., II. i III. reda, darova i kamata, što iznosi 12.630 K 72 h. Poslije kratke debate ovaj se proračun primi. Na pitanje predsjednikovo: ima li još kogod kakvu primjedbu, da se može preći na biranje odbora, ustaje Mustajbeg Mutevelić i Čita Bvoj odugačak predlog. U dugačku uvodu veli, da on, otkad zna za se, prati prilike i život naroda, da mu njegova dobrobit na srcu leži i t. d. pa nadovezuje odboru, da odbor kao inteligencija vodi narod, a narod ne zna, kud ga vodi. Inteligencija treba da i primjerom pokaže, da joj je narod na srcu, treba da mu rekne, da je ona 8 njim, pa da ga onda povede i narod će onda pohrlit za njom. Na koncu sve se svodi na to, da odbor izda jedan novi proglas na narod, da mu kaže: narode mi smo uza te, hajde s nama, pa će se onda narod oda­ zvati i pohrlit u „Gajret.“ Pošto ovaj predlog nije još bio dosta jasan, mnogi govore, da ga govornik ponovi, da ga preci­ zira, na što govornik čita zadnje riječi svog članaka. Na ovo su odvratili: Mulabdić, Aličehić, Mahmuđbeg Hrasnica, te dokazali, da poziv u ovom smislu nije od potrebe, pokretači „Gajretovi“ dovoljno su poka­ za! da oni rade za dobro naroda. Vrata su „Gajretova- svakom otvorena, a odbor svakom prilikom po­ ziva narod, da se upisuje. Na pošljetku dr. Hrasnica veli, da bi poziv u tom smislu, kako ga govornik predlaže bio više provokacija, te bi povukao društvo izvan djelokruga njegovih štatuta. Ovaj se predlog jednoglasno skida 8 dnevnog reda. Ademaga Mešić ustaje, te u poduljoj besjedi razlaže zasluge sadanjeg odbora i predlaže, da se, ako ne Čitav odbor, a ono bar predsjednik ponovo izabere per aklomacion^m. Ovaj se predlog usvaja, te skupština izabire Safvetbega BaŠagića za predsjednika a za tim prelazi na biranje odbora. Rezultat bijaše taj, da su u odbor izabrani opet članovi starog odbora, dr. H. Hrasnica, H. ef. Hodžić, H. ef. Fazlagić, Hilmi ef. Muhibić, Rizabeg Kapetanović, Salih ef, Aličehić i Edhem ef. Mulabdić. Za revizore izabrani su opet Mustafa ef. H. Rustanagić, Mehmed ef. Đcrberović i Izet ef. Petrev, a za zamjenike odborske: Fehim ef. Spaho, Hilmi ef. Hotibović i oukri ef. Krehić. Time se skupština svršila. „Gajret*. Kao članovi utemeljitelji stupiše u dru­ štvo slijedeća gospoda: DerviS ef. Kulaglić, imam carske džamije u Prozoru; M. S. iz Sarajeva; Malić-beg Kulinović, vele­ posjednik iz Petrovca; PraŠo Mustafa beg, posjednik iz Cajniča. _________ Svaštice. Prvi klšobjaa Do; godine 1750. u cijeloj Evropi nije bilo kišobrana. Jonas Hanvaj, rogjen u Portsmuthu (Engl) 1712., proputuje gotovo cijelu Aziju, �BEHAR 262 pa Vidi tamo naročito u Kineza, kako su nešto raza­ peli nad sobom i čuvaju 6e od žege sunčane. On tu spravu promotri, pa kad dogje u Evropu, napravi sebi taku spravu, i poče je nositi nad sobom, ne samo da se zakloni od sunca već i od kiše. Kad se prvi put pojavio na ulici, svijet se je bacao na njeg kamenjem, grdili ga i psovali zbog te novotarije. A kasnije rsširi se kišobran brzo po svoj Evropi. IV Zagonetke. Računska zadaća od Behdžeta. Brojeve 1, 2, 8, 4, 6, 6, 7 i 8 treba tako rasporediti đ njihov zbir dade 9999. Od Selim Sabita. Da što mi ti da što: 1. 2. 8. 4. 6. 6. 7. 8. Pogled po svijetu. 16. juna obdržavala se u Biogradu u Srbiji narodna skupština i jednoglasno izabrala za kralja Srbiji Petra Karagjorgjevića. Odmah su povog kralja obavijestili i u Ženevu, gdje je on živio dotle, za­ putila se deputacija, da mu zvaničuo priopći zaključak skupštino i da ga dovede^ u Srbiju. Petar je došao prošle hefte u Srbiju, gdje je dočekan vel kom sve­ čanošću. Tada se zakleo na novi ustav i zauzeo srpsko kraljevsko prijestolje kao Petar I. Karagjorgjević. Hodalo, vodalo, soli ne lizalo ? Dva se deda kroz plot za brada vnku ? Oganj gori, n ognju Čovjek stoji ? Skoči srna iza grma, pa preskoči sto i tri trna? Vodom ide ne brčka, čamom ide ne čačka? Dogje na voda, vode se ne napi? Oko panja dva lopara? U nače Katice devetere gaćice? Odgonetke. Odgonetka rebusa od Karanfilage iz 3 br. „Behara". Dobro djelo vječni život. Odgonetnuli: Ibrahim Dautović, učen. trg. fik u Bijeljini, Smailbeg Ghradaščević, gimn, ? i Čelebija Majo. Vlasnik: Adem aga Mešić. Odgovorni nređnik: Edliem Mnlabdić. Štamparija Risfe Savića, Sarajevo. 0 pećkom Hasanagi. Historijska crta. EtuhJeiu alerradi. d lŠ S ^ P iuvremenici Hasanage poćkog, glasovitog juna^a 1 značai u°g vojskovogje krajišničkog. /jfefjSagalK pripovijedaju slijedeće o njemu: U prvoj četvrti devetnajestog stoljeća /iL skoro nije bilo dana, da na Krajini „krvavoj haljini* ne bi bilo okršaja zbog upadan ja i haY / ran ja jednih druge s obiju strana granice, pod \ raznim i u ono doba uobičajenim izlikama sa strano pograničkih kršćana i muslimana. S obe strane granice postojalo su čotovogje i četovanje je obično izmjenično bilo. Kršćani s ono strano za vremena pećkog Ha­ sanage, da vrate muslimanima „šilo za ognjilo" u Krajini, počnu se sakupljati u velikoj množini oko granice. I Muslimani, opazivši to sakupljanje počnu se pripremati na otpor. Pećki Hasanaga vazda je bio spreman na poziv Krajišnika srnuti u boj za obranu milo otadžbine i uzvišenog dina. Ali gledajući, u zadnja vremena kako bosanski veziri ni krive ni dužno bosanske erćano, ajane, kapetane i ugledne porodico i plemiće, koji su bili kroz 2—3 stoljeća stupovi carstva i veliki bedemi proti zapada, nedostojnim načinom kažnjavaju, imetak im otimaju, progone ih i glave im osijecaju, uništa- vaju ih i ugled im obaraju, pokaza se onaj put vrlo hladan prema primremi kršćanskoj. On bijaše tvrdo uvjeren, da su plemići bosanski hranitelji domovine i carstva, a Osmanlije ih tako ponizuju i uništuju, pa ga to strašno ogorčilo. Krajišnici su se neprestano pripremali, kao i kršćani prijeko, to se sakupe u Peć pod svojim hajracima. Kad opaze, da Hasanaga nije u Peći, teCko im bude i neobično. Nekoliko bajraktara pošalju po Hasanagu, koji ga teškom mukom podignu i s njime u Peć vojski stignu. Hasanaga se primi vodstva, ali pod nekim uvje­ tima. Krajišnici vjerni samo Hasanagi u ono doba, na to privole i njemu svoju sudbinu u ruke daju. U odrogjeni dan Krajišnici pod vodstvom svog milog pećkog Hasanage krenu na granicu i utabore se prema kršćanima. Hasanaga naredi Krajišnicima, da se ne miču dok im on znaka ne dade i da čekaju dok se on vrati. Megjutim se on sa nekoliko svojih doglavnika uputi na svom alatu u neprijateljski tabor. Raspitavši za njihova vogju nagje ga, to odmah poslije pozdrava otvori s njim ozbiljan razgovor: — „Šta ste so vi junaci ovdje sakupili ?“ �IV BEHAR „Ko v^s jo ovamo i radi čega poslao, šta želite ovdje ?u — „Zuluui i pustošenje vaših ljudi sakupilo nas je ovdje, da vam vraćamo „Šilo za ognjilo“. Što smo trpili, više se ne može. Došli smo ovamo, bez ćesarske zapovijedi, da se jedanput za vazda riješimo vaših zuluma i pustošenja, kao što i vi u više slučaj ova bez zapovijedi vašeg pađišaha prelazite ovamo i pu­ stošite naše krajeve". — Biva vi ste ustali da provalite u našu zemlju i da je poharate ? —* To smo namjerili, jer ne nalazimo drugog puta. Hasanaga, promislivši u sebi kako su Krajini krila oblomljena po božanskim vozirima, koji su baš u toj godini više krajiške gospode i plemića isjekli i iz domovine protjerali, nepouzdavajuć so u ono skup­ ljenih odluči boz bitke neprijatelja sa granice pomaći, pa nastavi: — Možete. Moja vam se vojska ne će oduprijeti. Uradite što god vam jo volja. Popalite i porobite sve Ali ne zaboravito ovo: da ćemo mi, nakon vaše po­ plave i poroba vratiti se na svoja garišta, pa ću ja na svom garištu pradjedovskom doći i ko gorski vuk zavijati, a sa mnom i ovo moje društvo kao mali vu­ čići. A vjerujte, od naših će se glasova zemlja za­ tresti, pa kad onda sa naših garišta onako ljuti i ogorčeni pogjemo, budite uvjeren druže, da ćemo i stolicu pod banom prevrnuti, pa ako. volite to na glavi dočekati, a vi slobodno hajte, kud ste pošli. Što se tiče naših prelaza tamo i upada i četovanja po vašoj zemlji, to uvijek vaši ljudi dadu povoda tome. Vi vaše tamo držite da ne upadaju, naši zaista ne će. A kad zajimate, vraćaće vam se. S Bogom! Hasauaga se vrati svom društvu i naredi im, da se odmah razigju kućama; da niko ne izbaci ni hitca proti neprijatelju, i ako neprijatelj pregje, da mu so niko ne odupire, nego da bježi u unutarnjost, da sve svoje ostavi. Krajišnici ga poslušaju, kao prokušana svog vogju i razigju se svojim zavičajima, a neprija­ telj, čuvši odlučne riječi silnog i njima dobro pozna­ tog Hasanage, ne usude se nakane svoje izvesti, nego se i oni svojim domovima povrate i tako se taj sukob vještinom Hasauage pećkog bez krvi dovrši. Kad su kašnje Hasanagu pitali, što je tako uradio, kad se nije trebo bojati neprijatelja, imajući 263 pri juci dosta junaka krvave zemlje, vele, da bi uz­ dahnuo i ovako odgovorio: „Dragi sokolovi! dok cara u Stambolu nijesu počeli opkoljavati kukavice, izdajice, murtati i lopovi, siledžije i hrsuzi, nepoštenjaci i ubojice, lažljivci i spletkari, Bosna je mogla, a na pose ova naša Kra­ jina ratovati i legja Turskog carstva čuvati, pa i izvan domovine turskom oružju čast uzdržati; ali od kako ga počeše nesretni ljudi opkoljavati i u našoj domovini spletke i zavagje zamećati, te naše prve' ljude i plemiće i uplivne osobe ubijati i imanja im otimati, od onda smo mi, vidio sam, natrag pošli, pa bolje je i ovako, nego da smo se oduprli. Pošto je sada ovako tursko carstvo počelo opadati, osela, neka zuate, radite šta hoćete, a Hasauaga vas ne će više voditi". * 0 Hasanagi pripovijedaju i ovo: Bosanski vezir Vodžihi paša bio jo, kako je poznato veliki krvolok — poput Dželalije i Abduralunan paše. 1 on kao mnogi njegovi predšastnici, utamuiči radi ništa jednog vremena za svog vezirovauja u Travniku izmegju ostalih H. Mustajbega Kuleuovića (Šinikčića) i H. Kadi bega Kuleuovića iz Petrovca. Običaj mu je bio zatvoreno velikaše, potplaće­ nim muftijom i kad.jom osuditi na razne kazne, ne­ koga na gubitak imanja, a nekoga na gubitak života ili na progonstvo. Jednog dana osudi i gore spomenutu dvojicu na smrt. Čuvši to Hifzi e£. Gjumišić iz Banjeluke, da mu je zet H. Kađibog osugjen na smrt, pobiti u Travnik i zamoli vezira za oprost smrti obojice gornjih bo­ sanskih plemića i ajana, ali mu Veđžihija ne htjedue udovoljiti, izgovarajuć se, da se zakleo, da će ih po­ gubiti. Hifzi ef. poleti u Krajinu Hasanagi pećkom i zamoli ga, da ou što učini kod vezira, na što Hasau aga, i onako zlovoljan na Osraaulije, pristane ’i Vedžihiji piše, da se nipošto ne usudi smaknuti H. Mu­ stajbega i H. Kađibega, jer da će im on doći sa 40 hiljada Krajišnika fatihu na grobu učiti, ua štq, Vedžihija zbilja odustane od smaknuća i pusti ih na slobodu. Zabilježio: H. A. BuŠatlić. �S l i k a r . _ Jedna zgođica iz života. — gSpjedio ti ja u našeg Ibrahimage na ćefenku, j S p te zaturili laf o vrućini, a i bijaše onog S R ljeta vrelina, vam onaka more bit. Dok 6e ti u to nekakav stranac preko čaršije. Rijetkost je to u našem gradiću, a još veća, Sto ovaj izbi s onim mrkim sandučićem, pa ti ga istom prinese oku, i ko nanis«ani, a sve se i \ nevješt čini, još malo naperi, pa istom nešto njemu klap! i nikom ništa. I kud će vrag, pa u pravo k’ nama pred dućan. — Dobar dan! veli — Bog ti dobro dao, ođvratismo mu mi. Stade on, pa u nas gleda, a mi u njeg. Dok će Ibrabimaga: — Šta bi htio komšija? — Ništa. — A šta ti je to? — Ovo je sprava za slikanje. — Ti si biva slikar? — Jesam. Pa bih htio i Vas . . . . — Ne’š mene, vjera ti je, da ’š svakog. — A za što molim Vas? — Ne ’š pa eto! — Pa ja sam i druge muslimane . . . — Svak za se komšija, ja za njih ne znam, ja znam samo sebe čuvat. Stranac se osmjehnu, pa opruži sokakom. Sjutri dan osvanuo petak. Pa kako je ljetni dan, svud vreva i galama, vriska momaka i pjesma djevo­ jaka. Gore na Ćatinu brijegu prava vreva djece, igra je i galama, a blizu do njih kolo djevojačko, sve dvije a dvije, a blizu njih opet momci. Dok opet onaj jnčerasnji Švabo mimo nas, pa pravo djeci na Ćatino brdo. Prišulja se ko da nije uperio k njima, a sve zvirla očima po okolici, kad na pošljetku blizu djece naperi onu spravu ko top na djecu. I koga će on uočit, Meska Ćatina. Bijaše to dijete ko što se ono desi, pa ašićare od stvorenja smlaćeno, nekako blesasto, a glavurde tako goleme, a kakva ti biogradska tikva, ništa iza nje nije ostala. Alčak Švabo, u drugu djecu ni da pogleda, već sve u malog Ćatu, dok najposlije prigje i reče mu: — Čuješ mali, daću ti čitav sekser, ama da mi se ne makneš odavle, hoćeš? f Ćato i ne znajući Šta će bit, stade ko ukona a on dohvati onu spravu, pa dok bi dlan o dlan' nešto štrocnu, a on reče: — Gotovo je! Evo ti sekser. U to sad istom ostala djeca vidješe, šta bi, pa će svi u graju na Ćatu: — I ! Švabo te uštrampa ! I, Švabo to uštrampa. u Švabo u taj čas put pod noge, a Ćato stao, pa se okaskatio. Jednako djeca viču: — I, Švabo te uštrampa, pa jedni onda: No’š voli, narasti, a drugi: Ni godinu ne’š skrasit, umrijećeš. Ta graja na pošljetku natjera Ćati suze na oči. Otrže siromah plakat, pa oporavi ravno kući. — Mešane, sine, šta ti j e ! — udari brižna majka u jauk, kad smotri dijete. — Šta ti je, kaži m ajci! I njoj se već svrnuše suze, dok on jedva jecajući: — Uštrampali m e! izusti kroz plač. — A ko te uštrampa, da od Boga nagje. Švabo. Pa mi djeca vele, da ću umrijeti. — Uli, teško meni nesretnici,, jauknu žalosna mr ca. Ja puste grjehote! A Što se dade štrampati, da od Boga nagješ? — Prevario me. Mati i dalje jaukala i prste kršila, a Muško sve jecao i sve nešto premišljao. Dok se na jedan put okrenu, pa zamače na kapiju. Opruži sokakom i poteče Što može bolje, sve u sebi misleći, da gdje bilo stigno Švabu. Na jedan put ga smotri na raskršću, kako je uperio onaj top upvavo na grad. Ćato se pri mače, pa će iznenada: — E, Švabo! Sad ćeš upamtit koga ćeš štrampal! Dokopa se one sprave, pa njom o zemlju, a ona u hiljadu komada. Švabo zinuo, pa samo gleda pusta čuda. Ne umije da progovori. Dok će u neko doba : — A šta ti to uradi ? — A šta ti uradi od mene ! No bio me štram­ pati, pa ti ne bi to bilo I To reče, pa oplete kući, da kaže majci, a Švabo osta sabirući polupane komade. To je bilo onda, a danas kad se Ćato vidi na anzihtskarti — — smije se. Mujo. �BEHAR IV 265 Mala poslanica. (Za utjehu svima koji su promašili cilj.) Aako čovjek ne bi htio, >Udeien je sviet cio, 1 Jer slačajno u sebi je — Svu protivnost oličio. Ko ne znade uživati, Bez broja mu blago daje; .A ko znade, pogledaj ga, U nevolji gdje skapaje. A ko živi Od onoga Više nego Filira mu Ko prezire žensko društvo, Sve Zulejhe za njim teže; A ko bi im dušu pio, čak i babe od^njeg bježe. A onome, — ko bi znao Da Kineskim carstvom vlada, — Nad životom kletvu prospe, Pa do groba vazda Btrada. Ko ne ima sposobnosti Da kod kuće plugom kreće, Pod jaram mu st6. tisuća Vrsnib ljudi udes meće. Kome nije od potrebe, Nek napiše sto mu drago, Svijet će mu skupo platit I na blago sasut blago. siromaški Što napiše, papir vriedi ne da više. Ovu malu poslanicu Ko utjehu Mirza šalje: Književniku, novinaru, Pjesniku i. tako dalje........I Mirza Safvet. Nešto o našem v&zu. - Piše: Salili. — Evo se primiču mubareć dani, približuje nam se ramazani šerif. To je vrijeme u godini, kad musliman treba da se potegne od svjetske brige i posla, da više koji čas provede u ibadetu, da se sam sa svojom savjesti prohesabi, na čemu je, icako je stao prama Bogu (dž. š.) prama starijem, roditeljima, sirotinji i uopće prama društvu. To čovjek Čini i treba da čini i izvan ramazana, ali to je kraće i sastoji se obično osim namaza u tovbi i t. đ. Ali ramazanski su dani neki veći objam, gdje čovjek za godinu hesab vidi. Pa kako su ti dani pretežno odregjeni u taku pobožnu svrhu, to se i sa strane uleme, vaiza i đr. daje što više prilike, da se narod pouči, u čem je neuk, da se osvijesti, da se dozove k sehi. S toga je dakle ta pouka od velike, neprocijenjene zamašitosti po narod, po njegov intelektualni, etični, moralni i reli­ giozni razvitak. "Velika je razlika kazivati vaz skupu, rastrešenu svagdanjim brigama, i opet takom skupu, koji je već skrušen ibadetom došao do svijesti, da je žedan vaizove riječi, pohitio u džamiju, da čuje što ne zna, da mu onaj autoritet prikaže ljude dobre kod Boga i zle po svojim djelima, da mu dakle onaj autoritet izreče osudu o njemu samu, jer on siromah naslućuje o sili Božijoj i dvoji o selametu svom. Golem je dakle zamaŠaj vaizov i njegovih riječi i gotovo bi se moglo ustvrditi, da je loš uspjeh vaza samo pošljedica nepoznavanja vaizove zadaće, jer mnogi da pojima ovaj zamašaj, ne bi se možda ni Uspeo na ćurs. Kakav bi dakle valjalo da bude svaki vaiz, kakav njegov vAz, s kakvom spremom treba da se popne na ćurs, to ćemo reći kasnije, nego da sad razmotrimo naše prilike. Nama kao da je u krv prelio, da za svaki naš nazadak krivimo hodže. Hodža je po mislima našim dužan, da se brine o duhovnim poslo­ vima našim, pa s toga: hramljemo li gdje god u tom, krivimo naravno njiha. Ali ovdje valja raščistiti nešto, a to je da u islamu nema staleša, kakav mi razumije­ vamo u hodžama. Što mi jednu veliku skupinu ljudi na­ zivamo hođžama, to ta skupina još nije stalež, jer nemaju nekog izvjesnog zajedničkog pravca kome su se odali. Ima dosta ljudi posve privatnih, učili su negdje, da se u poznavanju vjere što bolje usavrše, a Bad kao zreli ljudi bave se privatnim poslovima, ali nose đžubu, ahmeđiju, šalvare i t. d. i mi ga nazivamo hodžom; a kad za naš nazadak krivimo hodže, onda i na’njeg ni kriva ni dužna pada nešto te krivice. A je li to opravdano ? Ima ih u isto takom kijafetu, ali obavljaju službu mualima, muđerisa, imama, hatiba, vaiza i t. d., pa ako se kod muđerisa recimo opaža loš uspjeh, mi opet udri po hodžama, dakle, za po­ grješke muđerisa krivi su i imami! Ni to nije oprav­ dano. Kad ovako tu skupinu ljudi razlučimo po nji­ hovim faktičnim zvanjima, onda hčdža kao staleža prosto nema. Možemo mi do duše sve njiha nazvati jednim imenom „hodže11, ama ne možemo se kasnije zaustaviti kod tog da ih samo nazivamo, već ih idemo okrivljavati sviju za pogrješke jednog. S to{ja dakle ova tužba na hodže nije opravdana. Ali hodže su ipak krive ne kao hodže već kaO muslimani. Svaki je musliman dužan raditi i za se, a i po mogućnost za sve oko sebe. Spremnije i učeniie ljude u vjerskom pogledu mi nazivamo hođžama, pa i oni i kao muslimani a i kao učeniji pogotovo treha da rade za svoj narod. Kako imućan čovjek ne smije svoga imanja samo za se čuvati, nego mora njime i drugoga potpomagati, tako i onaj, koji nešto zna — �266 BEHAR ----- --------------------------------- koji je duševno bogat — ne smije svojim znanjem onako svašta po malo. Ispitaj glavnu pouku v&za k, škrtariti. Istina, najveća je odgovornost na hodžama, se hoće njim da k aže; ali na pošljetkn najglavn^ • jer bi u prvom redu oni, kao najučeniji morali biti mjerilo sam džemat. Biva ga često sve manje, što ^ nosioci islamske prosvjete, ali to ne može biti ujedno znak da ili on nije za vaza, ili vaz za njeg. No hvalj i razlog, da i drugi oko toga ne rade. Danas se n. Bogu nije ni sve tako. Ima ih dosta, pa se džen^ pr. u sudbenim stvarima ne može ni najprostiji seljak suznih očiju razilazi s vaza. Iz toga slijedi, da vaiz dobro mora poznavati obraniti time: što nije poznavao zakona. Nepoznavanje zakona nikog ne ispričava. A ovdje još nikom nijesu svoj džemat, jer kako liječnik ne može izliječiti ruke svezane da radi ono, što će poboljšati onaj čovjeka, dok mu ne zna bolesti, tako ni vaiz ne m0$6 nazadak naš. Mi na priliku danas i ekonomski naza­ nas popravljati, ne zna li u čem najviše griješim0 dujemo, pa koga da za to okrivimo? Ne ćemo svi ; i Vaizi dakle moraju dobro poznavati naše mahane ako bi htio pojedinac, koja korist, t. j. ima koristi al naše bolesti u pogledu vjerskom, a kako se onaj svijet stiče ovim, valja da nas i u ovom svijetu upućuju samo njemu, a ne narodu ! £a to u onom pogledu, u kom okrivljujemo na uredan i krijepostan život. Stoga dakle valja da hodže, krivi smo svi, jer hodže bar rade za se kao poznaju i naše mane i zle navike, koje se toliko muslimani; da radimo i mi svi toliko, eto nas sretnih. i ne tiču neposredno vjere. Vaz treba da se udešava Ali kako rade sve hodže, kao muslimani, ža se, tako prama đžematu i njegovim potrebama. Nije shodno, rade.i muallimi, muderisi, imami i vaizi. No njihova da se u vazu posluži stanovitim mev’izama i kojekakvim je dužnost pored te još i druga, veća. Muallimi će tasnifatima, kojima se ni autor ne zna. Ove su knjige poučavat svoje učenike, imam će dolazit u džamiju i napisane za ljude od kojih se mi razlikujemo i obavljat svoju zadaću; pa ako ispred muallima i mu- vremenom i shvaćanjem i t. d. Naš vaz trebao bi da se u glavnom ograniči m derrisa odlaze učenici nedotjerani, nenaučeni kako valja, ako đžemat često mora da klanja na po se, najnužnije teme, premda je lijepo čuti sve što se u jer nema imama, onda ih možemo okriviti, da ne vezu govori. U tom se baš i griješi najviše što se ne vrše svoje dužnosti, dok vaizi na priliku za to ipak zna razlikovati predmet veće potrebe od onoga manje mogu biti vrlo dobri. Ali prispodobimo li zvanje mu­ potrebna. Hićaje su istina kojekakve dobre za moallima, muderisa imama i t. d. sa zvanjem jednog r: ’nu pouku, al ima puno prečih stvari. Za to bi dobro vaiza, opazićemo veliku razliku bar pa zamaŠa’u same bilo da se stanovit dio vaiza odredi za' akaid. Kad se te zadaće. Dok muallim ima pred sobom stanovit sve lijepo i potanko progje što je najpotrebnije broj mladeži, vaiz ima čitavo općinstvo; onaj ima jedr m muslimanu, onda bi došlo jedno vrlo važno mladež, kojoj mora polagat temelje za budući život, pitanje u našem životu, a to je pitanje našeg uzgoja vaiz ima zrele ljude, koje treba da ravna i upravlja (terbijeta) u kući i izvan kuće. 0 tom se baš pred­ u samom životu; dok je muallimu u neku ruku pro­ metu u nas u vazu najmanje govori. Koja ti korist pisano, šta će govorit svojoj talebi prama dobi nji­ od dječaka i momka, ako on teoretički pozna i sam hovoj, vaizu su otvorena vrata, Široko polje, ama akaid, kad je u društvu, na sokaku, u kući surov, oba svijeta su pred njim, pa treba da slušatelje svoje neotesan, nedozvan, kad je ponašanja (ahlaka) po­ upućuje u ovom svijetu, kako će se vladat prama kvarena ? Bvojoj okolici, a da ih sprema za onaj, drugi, vječni Roditelji se malo brinu za svoju djecu, jer imaju svijet. S toga je dakle zadaća, vaizova golema, i drugih poslova. Mati po gotovo misli, da.joj se sva ogromna, nepojimljiva uprav. roditeljska dužnost sastoji u tom, da joj je dijete sito Dobar vaiz može učiniti više nego itko u svakom i obučeno (makar i prljavo), — ispustiće dijete na pogledu narodnog razvoja, i postigne li zlatan uspjeh, ulicu, ni malo ne pazeći u kakvo će ono društvo doći. kakav treba da se postiže, onda se njegove zasluge Hoće li tu dijete šta lijepo naučiti? Tu će se ono procijenit ne dadu. Naprotiv slab vaiz može štetno da naučiti psovati, svagjati se i sve što je najgore. Kad upliviše na svoju okolicu, a onda------ onda je kriv, dogje kući, istrešće šta je taj dan od svog „lijepog kriv je da se izreći no može. Nije to sve jedno ka­ društva" čulo, a „marna" će ga kad joj tako svašta zivati vaz samo da se k aže; kad se već troši u to zapamti — zagrliti i poljubiti. Ukoru ni traga! I tako vrijeme i trud, a sami je predmet — vaz tako uz­ to ide dalje. Dijete se kvari, a niko ga ne popravlja, višen, iz džamije svak mora otić ganut i dirnut slat-, niti se o njegovom duševnom razvijanju brine. kom riječi vaizovom, mora otić s vaza i utješen, što Ko dvoji o našem nemaru, neka pogleda u je on ipak na pravom putu i opet bojažljiv za bu­ našu mladež, pa će mu nestati svake sumnje. Sva ta dućnost svoju. Uspjeh vaza najbolje ćeš saznat po tom naša pokvarenost dolazi od pomanjkanja odgoja a ako si sam slušač, upitaj se poslije vaza ili pripo­ tomu su u prvom redu krivi roditelji. Kada bi oni vijedaj kome sadržaj njegov, pa ćeš često opazit, da vršili svoju roditeljsku dužnost onako, kako to Islam ne znaš, šta bi mu kaz’o. To je znak, da u vazu zapovijeda, ne bi bilo ovlike pokvarenosti i ne bi se nije bio opredijeljen predmet, o čem se govori, već tužilo na „zeman". Pa i u mekteb što će dijete ići �IV BEHAR teško će se popraviti, kad inu roditelji ne rade u skladu sa muallimom. Dužnost je dakle vaiza da rastumači roditelju: kako griješi proti vjeri i proti svojoj djeci, kada ovako zanemaruje njihov odgoj. A kako mu trelia podučavati? Je li dosta progovoriti pet — Šest riječi, kao što se je to do danas činilo? Nel . . Današnjem vaizu valja u to mnogo više truda uložiti, jer mu valja naknaditi i ono, što su prijašnji propustili. Ali ne samo da mu treba o tomu više raditi, nego nru treba i dosadanji način u tom promijeniti. Đevletline (s. a. v. s.) uzvišene riječi: „Naučavajte djecu svoju za ona vremena, u kojima će živjeti 1“ ne smiju i na dalje ostati samo puka fraza, nego se mora po njima i vladati; one nam moraju biti vodič iz mutne nam sadašnjosti u svjetliju budućnosti . . . Arapska je literatura hvala Bogu, obilna djelima o odgoju, a do današnjih je vaiza da ta mrtva slova ožive, da sebe i nas okoriste njima. Vaiz ne smije samo reći to i to je u šeriatu za­ branjeno ili zapovjegjeno, nego mora paziti da li te njegove riječi nalaze odziva. Qn mora tražiti naj­ zgodniji način, kako će od jedne zabranjene stvari svijet odvratiti. Uzmimo koji primjeri Svi znamo da je n. pr. pjanČarenje u Islamu zabranjeno, a znamo, da je i sa zdravstvenog gledišta štetno. Ali pored svega toga, ta se je zaraza kod nas tako uvukla, da bi je bilo vrlo teško iskorijeniti. Kod nas danas pjančare kako "ajviši slojevi naroda tako i najniži. Osobito se je tomu odala naša mladež. Čovjek se upravo zgraža gledajući šta se sve 2bog tog nesretnog pijanstva kod nas danas dogagja. Mnogi jadni starješina kućni skrenuće mahom s pravoga puta, pa se otrovat tom nesrećom. U neko doba noći eto ga kući, dignuće tu galamu, žena će u jauk, djeca u vrisak i -------svašta se zbiva u takim prilikama. Eto kako može da pozvijeri onaj, koji ima da bude uzor svojoj porodici! S toga dakle nije dosta vikati, da je piće zabranjeno, to su suhe riječi, obične fraze; vaiz treba da tako predstavi tu zarazu, da bi i kamen proplakao. Nesretnim pjančarenjem ne samo da propadamo moralno nego i materijalno! Oh koliko li je posjeda ta nesreća prodala? Kolike li je u krpe zamotala? Ovo prokletstvo vuče za sobom i drugo. Ono ne samo da ruši mirni obiteljski život, nego je u njemu — jedino u njemu je — uzrok današnjeg raskalašenog živ­ ljenja naše mladeži. Zalazeći — a sve zbog pijanstva — po najbezobraznijim mjestima, otugjuju se od obiteljskog života i.tako prouzrokuju slabo napredovanje muslimanskog pučanstva. Ovako pokvarena naša muška mladež uzrok je da iženskinje u moralu popušta i da je u mnogim mjestima velik broj neudata ženskinja. PjanČarenje je dakle uzrok da se slabo izvršuju uzvižene riječi: „Tenakehul! . . i t. d.u A je li moguće uopće i nabrojiti sva zla, koja prouzrokuje ta nesreća ? 1 267 Pa i kad ga šeriat ne bi zabranjivao, mi vidimo u njemu propast, pa treba da ga iskorjenjujemo. A šta bi bilo jednom vaizu, da se lati i drugih praktičnih sredstava! Kad ovako lijepo razloži grozne pošljedice ove zle navike naše, za što ne bi pozvao svoj džemat na neku akciju.-Na primjer da potakne misao da se ustroji društvo odličnih ljudi, koji će raditi da se to zlo iskorijeni, a to bi društvo moglo imati sto načina, da se bijednici svrate na pravi put. Da ništa dobar savjet dosta čini, a naročito od uglednijih lica i t. d. U vođenju k našoj propasti pijanstvu rame o rame stoj" igranje ili komaranje. Ovo je zlo od pi­ janstva još raširenije, jer se je uvuklo i megju našu djecu, ^Ta se bolest svakim danom sve to više širi a dobra joj se lijeka slabo traži. Ta nas je mora pri­ tisnula te nam isisa poštenje, stid, nevinost imovinu i sve, čim bi se kao pravi muslimi morali kititi i ponositi. Satrti je, ili joj stati na put da novih žrtava ne kupi, bio bi velik korak u bolju budućnost. Za to radimo svi složno da je izmegju sebe istisnemo ! To nam je svima islamska dužnost. Autoritet kao što je jedan vaiz može najlakše pokrenuti ovaku akciju, a mi svjesni toga, treba svi da se svojski prihvatimo toga. Zbilja mi još i sad živimo svak za se i ne brinemo se jedan za drugoga, a ovako bi društvo budilo megju nama islamsku svijest, te bi bilo sredstvo za bolje megjusobno poznavanje i tješnje zbliženje nas muslimana . . . A toga nam najviše treba! . . Mnogom se vaizu ovaka novotarija ne bi spadala, jer „nijesu ni stari Turci toga radili pa su opet lijepo živili" ; ali toga ne bi smjelo biti. Kako god liječnik kuša vise lijekova, dok se na pravi namjeri tako bi isto i vaiz — duševni liječnik morao tako raditi. Vazu je svrha popraviti onoga koji je na krivom putu, a da se to postigne ne treba ni od novotarija zazirati. Vaiz kao osoba za se može ne begenisati novotarije, ali kao vaiz, toga ne smije činiti. Za opću korist mora osobnost iščeznuti. Vaizu mora uvijek pred očima lebditi njegova uzvišena zadaća, a to je propovijedanje i provagjanje svetih islamskih propisa. Tomu za volju mora svoj nazor zaboraviti. Krenimo kuda po glavnij im ulicama, vidjećemo mnogo prosjaka, a što je još žalosnije, opazićemo da su to skoro sve sami muslimi i muslimanke. Zar to nije sramota po cijeli ehli Islam? Zar se ne će misliti, da je tomu uzvišeni dini-mubin kriv? Jest, mi znamo, da je u Islamu zabranjeno zdravu prositi, znamo da ni onom, koji je nemoćan, te koji se ne može sam sobom prehranjivati nije dozvoljeno isprositi više nego li mu može biti taj dan, ali opet možemo na desetke prosjaka vidjeti. A za što to? Za to, što ne poznajemo ili bolje što ne ćemo da poznajemo uz­ višenih propisa Islama, što nijesmo njegovi dostojni šljeđbenici. Ovaj nam postupak obara ugled, za to bi vaizi morali o tomu mnogo više govoriti, a kada bi �268 BEHAR to oni činili uvjeren sam, da bi to umanjilo. Nemoćnim bi se mnogo bolje i dostojnije pomoglo osnivanjem sirotišta . . . . Naš je narod ogrezao u džehlu, a opet naši vaizi ne nalaze za shodno progovoriti o nauci, koju uzvišeni Islam tako zdušno propovijeda. Oni vide koliko naše mladeži provodi život u besposlici i ljenčarenju a ipak ćete rijetko čuti riječ proti tomu ljenčarenju. Ta kad vaizi o tom šute, ko će onda o tom uopće i govoriti? Hoće te V nas, dragi vaizi, pustiti da i dalje kunjamo? Ta i prijašnji nam se drijemež ljuto sveti, a kako će tek sadašnji? Osvijestite nas, dok je još vremena! Naši vaizi vide, kako se naš svijet slabo drži svojih vjerskih propisa, ali ga opet slabo od toga odvraćaju. Jest, naši vaizi satrše se kazujući koliki je „sevab" klanjati tu i tu nafilu, postiti taj i taj post, učiti tu i tu dovu i t. d .; ali oni ne vide, da oni, kojima oni te sevabe kazuju, ne će da obavljaju mnogo prečih stvari nego li su one, koje im ti vaizi kazuju. Kakva je korist kazivati onom, koji ne klanja ni farzova, da klanja nafilu? . . . Naši vazovi ne od­ govaraju duhu vremeva i potrebama, jer naši vaizi kazuju ono isto, što su kazivali vaizi, koji su živjeli prije pedeset i sto godina, a kolika je razlika megju slušateljima, to se ne uzima u obzir. Prije ljudi nijesu imali prilike, da se pokvare kao danas, za to i prijašnjim vaizima nije trebalo toliko govoriti o ružnoći neklanjanja, pjančarenja i drugih šeriatom zabranjenih stvari. Danas je sasvim drukčije. Kako je prije bilo malo „binamaza*. tako je sada malo „namaščija"; a ovako je u svemu. Vrlo je dakle nužno, da se u ovom pravcu mnogo više radi, nego se je do sada radilo I Vaiž mora nastojati, da sve ružne stvari izmegju nas iskorijeni. On mora u nama buditi islamski ponos mora nas poticati na rad, kratko rečeno, mora Hniti sve, kako bi nas priveo u kolo prosvijećena svijeta islamskog. Da navedemo riječi carigradskog muderrisa Musa Ćazim ef.1) kojima poziva vaize na njihovu dužnosti „Na temelju toga ja zaključujem svoj govor i u ime islamske vjere svega srca opominjući sve svoje drugove, da naučivši još i ove znanosti (svjetske), rašire svoju naobrazbu, pa da onda svoju uzvišenu službu vjeri i narodu još većma povise*4. Ovo su ponajglavnije stvari o kojima bi na našem vašu trebalo govoriti. Što ljuća rana to je treba prije i brižnije liječiti. Naše najljuće rane jesu: slab odgoj i slabo izvršivanje islamskih propisa, ove će nas rane oboriti na smrtnu postelju, one će biti uzrok našoj propasti, za to izliječimo najprije ove ljute rane, a kad se od toga malo oporavimo i pridignemo, onda tek možemo upotrebljavati druge manje važne lije­ kove, koji će nam potpuno duševno zdravlje povratiti. Držimo se svetoga dini-mubina našeg, propovijedajmo 1 IV njegove svete istine, učvrščujmo se u njima, 8lijeđim ih kako treba, nadajmo se u pomoć božju, pa Se ° bojmo ničega, i tek onda se nadajmo boljoj bođuć nosti 1 . . . Služimo svi ovoj uzvišenoj zadaći, a J dragi vaize ponajviše, jer ćeš jedino tako udovolji svom zvanju i svojoj zadaći 1 . . . Osobiti izbor gradiva iziskuju naši ženski vazovi. Pogledajmo samo kakvo nam je ženskinje i kako 8e drži islamskih propisa 1 Ono je u prvom redu ua niskom stupnju naobrazbe — na koju po uzvišenom Islamu ima isto pravo kao i muškinje — za t0 ^ njihov vaz morao osobito poučan biti. Žena je temelj obitelji, do nje stoji kakav će nam naraštaj biti. Nau­ čimo je dakle, kako će moći svojoj zadaći ođgovarati I Naša žena ne može i nadalje ostati onakova, kakova je prije' bila, nego se mora i njoj dati prilika, da se naobrazi. U novije se vrijeme do duše i kod nas opaža veći mar oko naobražavanja ženskinja, osnivaju se — bar u glavnijim mjestima — ženski mektebi, ali je to sve neznatno. Do danas bismo mi morali imati i žensku preparandiju islamsku, kao i naša ostala islamska braća. Šta ih je, koje je nauka mitila, a koje bi takogjer (jer na njima stoji naša sadašnjost), morale, nešto znati. Mektebi će — obrati li im se mnogo veća pažnja, nego li se je to do sada činilo — donijeti obilna ploda ali samo kod mlagjeg naraštaja, dočirn će stariji naraštaj biti opet lišen te sreće. . Kako bi se dakle moglo ovim starijim pomoći? Kazali smo, da je vaiz, narodni učitelj, on će dakle biti onaj koji će se brinuti oko tako uzvišene zadaće. A za ovako težak posao treba dosta volje i dosta znanja! Naši dosadanji ženski vaizi nijesu ni iz daleka toj teškoj zadaći dorasli. „Mrvica znanja je opasna** rekao je jedan naučenjak, a ako igdje, ta se je izreka ovdje obistinila. Dok megju muškim vaizima imade učenih ljudi, megju ženskim nema ni toga. Naši ženski vaizi obično su siromašni ljudi, koji nijesu učeni i koji gledaju, da vazom štagod zarade, a koji se o odga­ janju našeg ženskinja malo brinu. Naše žene ne mogu u mekteb, ne zalaze u društva u kojima bi mogle štagod poučno čuti, a vaz im je vrlo slab. Šta ćemo onda od njiha? Hoćemo li ih pustiti da žive ko i obični hajvani? — Ne I . . • Moramo im pružiti priliku, da nešto dobro čuju, a to ćemo učiniti jedino dobrim vazom. Mekteb i vaz imaju biti podloga bolje nam budućnosti, oni moraju biti sredstva, kojima ćemo to postignuti a može li s© slabim sredstvima išta postići ? . . . Ne može I . . . Za to usavršimo najprije sredstv. , pa ćemo onda mnogo prije i mnogo lakše do cilja doći. Ako ne možemo lahko i brzo usavršiti mekt.Sa, jer su tomu mnog© zaprjeke — a najviše naš nemar — možemo bar vaz . . . Malo više mara pa čc se ,o lahko postignuti 1... ‘) Musa Ćazim: „Mes&liki irš&d* („Behar* god. I. broj £•)* �IV BEHAR 269 Da vaiz ovu svoju tešku zadaću dostojno izvrši Muškinje ima prilike, da čuje pouku i izvan nije nm dosta sam0 ono vremena. koje je dosada u vaza dočim naše žeaskinje nema. Vrijeme njihova tu svrhu upotrebljavao, nego ga mora produljiti. U vaza moralo bi dakle dulje biti. A je li tako kod većim mjestima — kao u Sarajevu — vazi se do duše nas ? Ne! . . . Dok se muŠkinju vazi uz ramazan svaki po cijelu godinu, ali toga po manjim mjestima nema. dan, ženskinje se mora zadovoljiti sa četiri vaza na Naši vaizi vaze obično samo uz ramazan, a ćim ra­ godinu i to je sve. Je li moguće sa toliko vaza išta mazan progje i vaza nestane. Toga ne bi smjelo.biti, postignuti? Smije li tako i na dalje ostati? — Ne, jer se za tako kratko vrijeme ne da ništa postignuti. ni po štol . . . Ovo pomanjkanje vaza i nasibata i do­ U svakom bi mjestu morao biti bar po jedan vaiz, tjeralo nas je do ovog hala, za to upregnimo sve sile, koji će kroz cijelu godinu — makar sedmično — da se toj oskudici doskoči I . . . važiti. Tada bi mogli reći da imamo vaiza a ovako ne. s Gajret“. Naš je „Gajret“ već dobrano ušao u svoju kolotečinu. Ušao je već od jula u drugu svoju društvenu godinu, prilog predvigjen u izvještaju prošle (I.) glavne skupštine odregjen je već za stipendije i oko 25 gjaka je opskrbljeno za ovu školsku godinu. Ali odbor ne može da se s ovim zadovolji. Držeći ovu našu organizaciju prvim praktičnim humanitarnim poduzećem u ovim zemljama jednako misli, da svi muslimani treba jedan put da se složno okupe oko ovog društva. To je ponajglavniji, a im» i drugih razloga, koji odbor sklonuše, da je izdao jedan poziv i razaslao ua sve strane naše domovine, kao drugu bratsku molbu za upisivanje u društvo. Evo toga po­ ziva u cijelosti, pa i mi sa svoje strane molimo braća muslimane, da promisle o tom pozivu i da pobrle u naš „Gajret** koji to još ne učiniše: „Draga braćo muslimani!“ Deviza sviju naroda u današnjem vijeku jest izražena u jednoj riječi: prosvjeta. No ta deviza davno je već postavljena islamskim narodima, ona je nikla s islamom zajedno. „Utlubul-ilme velev bissini, fe inne talabul-ilmi faridatun ala kulli muslimin ve muslimetin" Džamiussagir (Traži nauke pa makar u Kini, jer traženje nauke sveta je dužnost — farz — za svakog muslimana i mu­ slimanku) uzvišene su riječi našeg devletlije (s. a. v. s.) i te su riječi najbolja deviza za sva vremena, za sve muslimane, pa tako i za nas. Ali čini. se, mi kao da još nijesmo shvatili tih uzvišenih riječi, a tako i onih bazreti Alijinih: „Na­ učavajte djecu svoju za ona vremena, u kojim će ona živjeti". Naš zastoj u razvitku umnom, gospodarskom i uopće kulturnom, tako je jasan, da ga ne treba doka­ zivati ni brojevima ni logikom, on je očevidan. Naročito zle pošljedice našeg zastoja u napretku mo­ dernom, 8avremenom, ne će nikome tako gorke biti kao nama, koji do nedavno bijasmo elemenat moćniji i vigjeniji. Nije siromah, ko ništa nema, veli narod, već onaj, koji je imao pa izgubio. Naš će nemar naši potomci teže osjećati nego iko. Naši su se djedovi za nas brinuli, oni su se borili mačem u ruci, borili se oružjem svog vremena, a mi potomci njihovi, moramo se boriti za svoje potomstvo oružjem današnjeg vremena: knjigom i prosvjetom. Ali razjašnjavati dob današnjeg vremena, doka­ zivati potrebu prosvjete i moderne nauke gotovo je suvišno, jer to je svakom jasno, a i hvala Bogu sve iz dana u dan više dolazimo do te svijesti, sve se više pojavljuje naše mladeži na naukama, bogatije i siro­ mašnije, raroške i seoske; već ovdje treba drugo nešto da uzmemo pred oči: Glavna smetnja, da narod naš islamski u ovim zemljama sve osve još ne prihvaća za nauku jeBt pored onog prirodnog nemara — pomanjkanje sred­ stava. Srazmjerno nas je vrlo malo, koji o svom trošku uzdržajemo djecu svoju na srednjim i višim naukama, a vrlo je velik broj onih, koji bi učili, da im se osiguraju bar najuužnije potrebe životne. Za to smo ovdje pozvani svi, da pritečemo u pomoć svojoj braći, svom pođmlatku i — tako |svi složno možemo ovoj rani lijeka dati. Sveti i uzvišeni naš dini islam nalaže nam kao svetu dužnost, da potpomažemo nejaku i siromašnu braću svoju makar kakvim milodarom. Ali obični naši darovi i potpore kratki su i časoviti, a od puno veće su zamašitosti potpore trajne i sistemizirane, kojima se mladež izvodi na pravi put, da i ona danas — sutra narodu svom bude od koristi, da radi za svoje potom­ stvo. Na mlagjima svijet ostaje. Čovjek se u ovim teškim vremenima može održati na visini jedino osobnom vrlinom, moralnom i mate­ rijalnom jakošću, koje nam uvjete propisuje i uzvi­ šena vjera naša i jedino naoružan savremenim zna­ njem može vršiti njene uzvišene zapovijedi. Eto to su sve imali na umu neki naši rodoljubi, te počeli lanjske godine raditi o osnutka dobrotvornog islamskog društva, koje bi sabiranjem priloga svojih članova podupiralo vrijednu ali potrebnu našu omladinu, koja se odala na nauke na srednjim i višim zavodima. �BEHAR 270 Tako je u mjesecu februaru o. g. osnovan ovdje u Sara­ jevu „Gajret", koji je za to kratko vrijeme razvio svoju sarazmjerno golemu blagotvornu djelatnost. Upisalo se do sad oko 1500 članova, uložilo se u šte­ dionicu do 20.000 K, a već za ovu 1903/4 školsku godinu opskrbljeno jo oko 25 mladića što na srednjim što na višim naukama. Ovo su svakako radosne činjenice, tim više, što one pokazuju naš neki pokret nakon dosadanjeg bez­ brižna i nehajna života u pogledu narodne prosvjete. „Gajretom" pokazujemo evo, da smo se počeli bu­ diti, da se ne ćemo više puštati kao liko niz vodu. Zar nijesmo za to i pozvani i zaduženi da se sami za svoju djecu brinemo, a kolika bi sramota bila če­ kati, da se za njih — kod nas otaca — neko drugi brine. Zar bi to uopće mogao dopustiti 'rz i ponos muslimana? Taj ponos mi naslijedismo i treba da ga čuvamo ne samo po imenu već i djelom. Obezbijediti dakle budućnost svom podmlatku može se samo organizacijom kao što je „Gajret", jer sam čovjek ne može gotovo ništa, a narod može sve. Koliki se narodi oteše pandžama propasti ovakim organizacijama! Ta uopće onu moralnu i materijalnu korist ovake zajednice ne može čovjek u dalekoj budućnosti ni nazreti; tek samo ove godine, da nije „ Gajreta“ onih 25 mladića ostalo bi ruku svezanih, i lutali bi u daleku tamnu budućnost. Ali kako rekosmo za ovaku organizaciju po­ zvani smo svi i jedino svi zajedno možemo biti ko­ vač svoje zajedničke sreće. No makar da smo mi svjesni tog našeg poziva, mi ipak još ne vidimo u „Gajretu" sviju nas složnih.. Kako je pak ovo poduzeće stvar rodoljublja i savjesti, mi ipak ne možemo i ne ćemo svakog u neku ruku moralno da zadužujemo i da ga silimo, da s mjesta prizna potrebu našeg društva; ako to ko ne može da prizna danas, možda će Bjutra i t. d., ali dužni smo i moramo ovu našu tečevinu svakom muslimanu predočiti i prikazati mu je, zamoliti ga bratski, da po svojoj savjesti odluči i učini korak u tom pogledu, da otkine od sebe žrtvu za narodnu pro­ svjetu. A to činimo ovaj put i s ovoga razloga: Mnogome će biti poznato: kolike su poteškoće i kolike tehničke spreme i pripreme kod osnivanja L I 5 K ulturne bilješke. Učiteljska škola. Primili smo XV. godišnji izvješ­ taj učiteljske i s ujom spojene I. narodne osnovne škole (vježbaonice) u Sarajevu, objavljen na kraju školske godine 1902./03. Na zavodu je radilo što re­ dovitih, što pomoćnih 18 pastavnika, a pohagjalo zavod 99 pripravnika. Od ovih bijaše muslimana 28, jednog društva. Kod prvoga dogovora septembru lanjske godine, gdje bijaše 40—5 0 ^ ^ ljuba, pade dužnost na njih 10 da izrade pravila, dastru ih‘ vladi i u slučaju odobrenja pripreme sve osnutak društva. Tih desetak osoba imalo j e šake posla, a po gotovo pred prvu glavnu skupštinT1 kad su pravila Btigla odobrena i društvo se imalo đa osnuje. Tih dana u mjesecu februaru o. g. 8iat| svaki dan po čitavi snopovi poziva na sve strane naše domovine na braću muslimane rodoljube, da pohrle da se upisuju u novo društvo „Gajret". Lahko je mo­ guće, da je mnogi rodoljub u toj trzavici zaboravljen ili nepažnjom ispušten, što oni zaista ne će za zlo uzeti, znajući: šta su priregjivači pred glavnu skup. Stinu mogli posla imati. I otkad društvo postoji, mnogi se ne javiše svojim upisom, a to ne učiniše sa svoje čednosti, s te lijepe crte našega karaktera, da se ne­ pozvani ističu ma i u dobrotvorne pothvate. A što su priregjivači propustili, to novi odbor zbog nagomila­ nih poslova u početku života društva sve do sad nije mogao da ispravi, te se to evo tek sada dragovoljno čini. Dragi prijatelju i hrate I Drvo se na drvo na­ slanja, a čovjek na čovjeka. I mi muslimani u Bosni i Hercegovini prisiljeni smo, da se megju se potpomažemo, a nikad svi zajedno nemamo na koga da se oslonimo. Mi smo ostavljeni sami sebi, i ako se sami za se ne pobrinemo, teško će ko drugi za nas osjetiti našu bol. S toga dakle, dragi brate, obzirom na one uz­ višene riječi, na one hadisi Šerife, a obzirom takogjer na naše životne potrebe, pozivamo Vas i bratski mo­ limo, da stupite u našu zadrugu, da se upišete kao dobrotvor, utemeljitelj, uopće kao član, ili da se „Gajreta" sjetite ma kakvim bilo darom. Svaki i naj­ manji. darak društvu je od velike koristi, a za vas patriotično, rodoljubno, islamsko djelo, jer — ne ba­ cate svoj novac ni u što beskorisno, već — potpomažete svog brata muslimana. Mahsus Selaml U S a r a je v u , koncem ramazana 1321. (1903) Za odbor islamHkog potpornog društva „Gajrets* Predsjednik: Safvetbeg E. Bašagić. ' A K. pravoslavnih 31, kakolika 39 i jedau druge vjere. Po napretku bijaše s odlikom 6 , I. red 80, popravak 1 1 , III. red 2. U konviktu je bilo 42 pripravnika, 1 0 svom trošku, 34 štipenđista (zem vlade) 2 općinska i na svoj trošak 20 . U osnovnoj školi (vježbaonici) bilo je te godine 214 učenika i to 32 muslimana, 17 pravoslavnih, �IV BEHAR . ^o i ^tolika, BI jevrej i jedan druge vjere; s odlikom f 13. 3 B, I. red 148, II. red Ž3 i III. red 7. i 6 garavi Islamske omladine n Stoo'n Primismo od ■i mske omladine u Stocu poziv na zabava, koja ta 1 mladina priregjujd u Stocu 12. decembra o. g. u ta° « -oi narodnoj osnovnoj školi. Polovina čitavog primosnj j .. . r/a osnivanie ženske mektebi ihti. 271 za društvo. Sjedi negdje veselo društvo, pa makar i sami članovi „Gajretovi"; na jedan put jedan potegne svoj snopić iz džepa i za čas rasproda desetak listića. Oni, u kojih se sabere kod kuće više kupona, mogu se tom zbirčicom pohvaliti, a i u samih se na taj način poragjaneko zadovoljstvo, šta su učinili za „Gajret“. Dakle ima u toj malenkosti i neki uzgojni momenat. Ti će društveni kuponi izaći za koji dan, a može svaki od uprave „Gajreta 11 osobno ili porukom kupiti 8U cijene s porodicon . . . najmanje po 1 snopić (10 listića 2 K) ili više od jedan i ‘anie 80 b. Dobrovoljni se prilozi primaju sa za8 a-L .. Ar»r na kasi. a sa strane šalin an na put. Ne proda li ih, a htjeđne ih vratiti društvu, „Gajret11 će mu uvijek za neprodate kupone novce po­ vratiti. Dakle novci se za kupone polažu unaprijed. Gajret dakle „Gajretu" na svaki način l ^vor- g- Ibrahim ef. Vrebac; II. dio: Abdulab paša, Bajramske čestitke. Svoj braći Muslimanima, a dramatski spjev u 4 čina od Safvetbega Bašagića; naročito članovima i prijateljima našeg „Gajreta" i TT1 tombole. * ’ Ovake pojave islamske omladine, u našoj domo­ podmlatka najsrdačnije kliče: „Bajram mubarek olsun! Odbor. vini mi treba da s radošću pozdravljamo, pa s toga i • ova zabavu stolačke islamske omladine preporučujemo prijateljima, da ib se sjete poslavši bar ulazninu kao Mjesto brzojavnih i inih bajramskih čestitaka poslali su „Gajretu" ove priloge dični naši Telnjaci prll°g‘&ajretovo cigar-6age i šibice'1. Odbor nGajćeta“ kličući svim Muslimanima: Idi seidiniz mubarek olsun 1 sklopio je ugovor sa ovdješnjom tvrtkom S. D. Alka­ Adem-aga Mešić 10 K, Ferid beg Azabagić &K, m a da izda društveno cigar-ćage i šibice. Pomenuta Mehmed aga Galijašević 3 K, Abid ef. Sadiković, tvrtka pristnpila je društvu kao član dobrotvor i polo­ kadija i Zija beg Gjonlagić po 2 K, Eramin beg žila u gotovom 1000 K, a kod čitavog prometa cigar- (mali) Eminagić 1.50 K, Mustafa Hadžić 50 h ; po 1 K: ćageta f šibica na kojima je ,,Gajretova“ etiketa (omot) Sadik ef. Sadiković, pravnik, Hafiz Mebmed Ali ef. Dudobiće društvo 5 postotaka, t. j. kadgod se proda te katar, Emmin beg Kapetanović, Saim ef. Ajanović, robe 100 K „Gajretovih" je 5 K. Pošto je roba naj­ Hamza ef. Mešić, Isa ef. Mešić, Šaćir ef. Dedić, finije kakvoće i pošto će društvo, kako se vidi od Tahir beg Smailbegović, Hasan beg Gjonlagić, toga imati velikih dohodaka, pozivamo svu rodoljubivu Ibrabim beg Gjonlagić, Zaim aga Galijašević, Ibrahim braću Muslimane, a i druge prijatelje našeg podmlatka, aga Galijašević, Halid aga Galijašević, Hamid aga da kupuju i troše „Gajretov" papir i šibice. Eto tu Mešinović, Ahmet aga Abduzaimović, Gjulaga BajUkupno K 40.— se pruža prilika, da pomognemo nejakoj i nevoljn oraći raktarević. Zivili! Za tim položiše učiteljski pripravnici mjesto svojoj bez ikakvih novčanih žrtava. Ko troši ove stvari mora ih i tako kupovati. Za što da podupiremo tugja Čestitaka o Bajramu i to: društva i tugje pothvate, kad imamo svoje. Tu treba Po l K: Alija Ćurić, Husejin Gjogo, Sulejman dakle samo naše muslimanske svijesti, treba da se sje­ Hadžialijagić, Mehmed Jahić, Zulfo Kapetanović, ćamo da i mi imamo nevoljnih i nejakih, kojima valja Mehmed Kozo, Mehmed Nožić, Sulejman Jakubović, pomoći. Za to braćo, zahtijevajte u svim trgovivama Asim beg Mutevelić, Ahmed Gjikić, Hasan beg Cerić, neka Vas poslužuju „Gajretovom" robom. Ko zna Zejnil Vukotić, Hamđija Elezović, Fehim Hađžiba. turski ili latinicu, taj će lasno poznati „Gajretov“ pa­ čaušević, Mehmed Mehmeđović i Mehmed Mulabdić ; pir i šibice. Za one, koji ni jednog tog pisma ne Za tim Muhamed Ljubović 80 h, Husnija Pitić 66 h ; znaju, znak je sunce kao simbol prosvjete. U kolo po 60 h: Bećir Tatlić, Hasan Dizdarević, Husejin dakle braćo, pomozimo svojoj sirotinji i kupujmo Salković i Mustafa Volić; Omer Silajđžić 40 b, Ibra­ „Gajretovu" robu 1 him Ibraković i Adem Dedić po 30 h i Mustafa Naručuje se kod S. D. Alkalay-a u Sarajevu. ŠiŠić 20 h. Ukupno . . . K 21.06 Barjamske čestltske u Br&ethanl. Uobičajene Na dalje mjesto čestitaka prijateljima o Bajramu zajedničke bajramske čestitke u našoj Kiraethani biće položiše u „Gajretovu" blagajnu: i ove godine prvi dan bajrama u jutro od 9—11 sati Po 2 K : gospoda: Omer beg Sulejmanpašić, ala franga ili od 5—7 ala turka. Safvet beg Bašagić, Hasan ef. Hodžić, Ibrahim beg # Čengić, Riza beg Kapetanović, Edhem ef. Mulabdić i Kuponi „Gajretovi". Čovjek, koji je član i pri­ Mustafa beg Kapetanović i Fehim ef. Špaho; po 1 K : jatelj naše narodne prosvjete i naše sirotinje, može Izet ef. Pertev, Hiln i ef. Muhibić, Haj dar ef. Fazlagić, na razne načine da koristi ovoj našoj zakladi. Recimo M. H. Rustanagić, Teofik beg Bašagić, Mustafa ef. putuje nekud, ili inače dogje u doticaj s osobama, Mujagić, Begu Henda, Ejjub Sokolija, Muhamed* Šahikoje nijesu naš član. Skloniti ga, da se upiše, teško nagić i Fehim Šahinagić; za tim po 60 h : Ahmed J®» jer mu je to nezgodno, daleko je ili inače koja ef. Šćeta, Mustafa Harba i Edbem Mašić, a Kadri zapreka, moliti dar kakav, takogjer je nezgodno baš ef. Karahodžić 50 h. Ukupno . . . K 28.30 u svakoj prilici, jer ako ništa, valjalo bi mu bar forme radi dati odmah i neku potvrdu. Za to će ovaj pri„Gajretu" su darovala gospoda: Izet ef. Sarajlić, jatelj „Gajretov" imati uza se uvijek po jedan snopić „kupona" (10 listića), a na svakom kuponu piše, da učitelj; prigodom premještaja 5 K, N. N. iz Sarajeva je dotični dao „Gajretu" 20 h. Otkini dakle jedan, a 2 K, x -f 7 iz Sarajeva po 40 h, Idriz Gjiko i M. za hatur će ti svaki znanac drage volje dati sekser. Bogović iz Sarajeva po 50 h, S. Perić 40 h i Ukupno . . . K 9.60 To je malenkost, ali tim će se takogjer dosta učiniti Mehmed Muzur 40 h. �BEHAR 272 Na sijelu u Velikoj Kladuši sakupio H. H. ef. Rizvić, a darovala gospoda: H. H. e t KuviĆ 1 , Adem ef. Biše 1 K, R. ef. Ahić 1 K A. Sabulić 1 K 20 h, I. ef. Šehić 40 h, I. Lome 60 h, M. Keserović 40 h i H. Keserović 40 h. Ukupno . K *>.— 104 K 96 T Svega , 1601 „ 67 „ Prije skupljeno , 1606 K 63 h Ukupno S v a š tič e . Veliki gradovi evropski. Godine 1880. bilo je u Evropi 287 gradova po 40.000 duša. Godine 1900. povisio se taj broj gradova na 468, u kojima je živ­ jelo 67 milijona duša. Po 100 000 duša ima 148 gra­ dova, od kojih je u samoj Engleskoj 44. Imenjaci (adeši). Najviše' imenjaka sigurno ima u Danskoj. Od 600.000 duša u Kopenhagenu svaka se deseta zove Hansen. Obična su još imena ili bolje prezimena Petersen, SCrensen i t. d. Od svakih 100 stanovnika u 42 se imena svršuju na „sen“. U jednoj drugoj varoši sa 26.000 stanovnika ima svega ciglo 20 raznih imena, tako onda na svako ime pada po 1300 duša ili pravije ima tu 20 puta po 1300 ime­ njaka (adeša). Seobe n Ameriku. Po izvještaju generalnog komisera za doseljenike u Ameriku, doselilo se druge polovice 1902. i prve polovice 1903. u Ameriku 857.046 doseljenika, a to za 208,303 ili 32 postotka više nego prošle godine. Od ovih se naselilo 804.456 u lukama Sjedinjenih država; 16.670 n lukama otočja amerikanskog i 35.920 u lukama Kanade. Od sviju doseljenika bilo je 814.507 Evropejaca, 29.966 Azijata, a 12.573 iz ostalih kontinenata. Zabranjeno je bilo naseliti se u. Ameriku 8769 osoba, koje su povraćeue natrag i to s ovih razloga: 1 je povraćen zbog nedozrelosti, 23 zbog ludosti, 5812 zbog siromaštva, 1773 zbog priljepčivih bolesti, zatim je povraćena 51 osoba, što su zločinci, 1 što je poligamist, 13 nemoralnih žena i t. d. Od sviju doseljenika bijaše 233.546 Tali­ jana, 82.343 Poljaka, 79,347 Šveda, 76.203 Židova, 71.782 Nijemca, 36.347 Iranaca, 34 427 Slovaka, 32 907 Hrvata, 28 451 Englez, 27 124 Magjara i 156.550 drugih narodnosti IV Situacija u istoč. Aziji postade još opasnije od kako lukavi Englez poče iz Indije prodirati ’ središnju Aziju, u Tibet, da preteče Ruse i njegov'* pozicije za legjima Indije i Kine. S toga se RUs:-6 ljuti i kaje, što je nedavno mirno gledala, ha]!a Englez davi junačke Bure. Osim toga Englezi h’uškai° Japan na Ruse, te skoro sve japanske novine zahti jevaju rat; vlada bi im ipak volila, daše stvar rije§* mirnim putem, te je državno vijeće i parlamena*1 morala raspustiti, jer narodni zastupnici ne bijahu sporazumni s tom politikom vlade. # Dok se tako Englez iz petnih žila upinje, da zamuti i u mutnu lovi, Amerika zbija šale s njim Ona odavno ašikuje sa Kanadom, velikom susjednom na pola samostalnom državom, koja priznaje englesko vrhovništvo, ali nastoji da se raskrsti sa Albionom i pripoji sjedinjenim državama. — Ovih dana pozva Amerika Englesku neka isturi svoje ratne lagje na manevar, da se malo poigraju rata; to je Albiona živo ubolo, tim više, što je amerikanski poziv na oko ozbiljan i Što Engleza drži toliko naivnim i djeti­ njastim, da bi išao duŠmanu pokazivati, kako bi s njim ratovao. * Rusija i Austro-Ugarska imenovale su svoje agente za Makedoniju, te se ovih dana htjelo vijećati c nekim važnim pitanjima kontrole. Nu pošto ge sultan nenadano prehladio, prekinuti su pregovori. Zagonetke. Zonjićev skok. Od Gjul-Emhia. či- da vot hrb- tvom po- u- vrš- skog ro- des put vječ- tam Ži- je Na ni Spo- tu nam gdje Ljud- da. Ti ti sla- Ni- ni bro- si, na ba ni- ra mo- ga pa- gdje nje ra, knji- ma, me- vot- Prem- i ta ti re, Di- ne- me- ki- sta- Pogled po svijetu. Narodnim ustankom prije 127 godina zbaci s vrata engleski jaram oko 13 naseobina sjeverne Amerike i pomoću Franceske osnovaše novu državu, koju prozvaše: sjedinjene sjevero-američke države. Danas je to najmoćnija država u Americi i kada se u politici kratko kaže: Amerika, misli se ta unija. Prirodnim bogastvom i živahnom trgovinom ojača ta država za kratko to vrijeme i postade jedan od najglavnijih faktora u svijetu. U najnovije vrijeme, iza rata sa Španjolskom, od koje ote dva velika ostrva Kubu i Filipine, umiješa se Amerika u sva svjetska pitanja i danas se n. pr. sa napetošću očekuje, kako će Be ona ponijeti u sukobu Rusije i Japana, koji se je tako zaoštrio, kao da je rat neizbježiv. Amerika je do sada živila sa Rusijom a prijateljstvu, a sada, vele, da joj ruska moć u istoč. Aziji ne ide u račun. Odgonetke. Odgonetka .Konjićeva skoka", od Mustafe Babtijarevića, gimnazialca: .Tebi opet daša diše, Tebi opet erce bije. Domovino, majko sreće, K tebi opet sin se kreće, Od radosti bozo lije. �BEHAR IV Primi opet tvoje dijete; Primi vjek će tvoje biti Ljnbit tebe svako doba, U tvom polja daj ma groba, Tvojim cv’jećem grob ma kiti !fc Odgonetnali Ibrabim Daatović, ačen. trg. Škole u Bijeljini; -• ’ Behar i Mustafa Volić, ačit. pripravnici; Hnsein Omanović, ićar • Gjol-Emin, Mehmed Zildžić, gimn. i MuBtafa H. BaS* Jarić* trg. u Sarajevu, Omer Bostandžić, gimn. u Mostara; J E U i Alija Aliefendić iz Janje. Ispravak. U pošljednjem broja „Behara" omakla se jedna pogolema pogreška. Na str. 237 u II. stupcu po- 273 šljednja 2 retka trebalo je da su na str. 239 u II. stupcu na istom mjestu. Bajram mubarek olsunl Kličenoc srdačno svoj braći muslimanima s iskrenom željom, da nam svemogući Bog kabul učini ovaj farz, što ga ovog ramazana izvršismo, da bajram provedemo n veselju i rahatluku, te da i drugi u još boljem zadovolj­ stvu dočekamo! Amin! Uredništvo „Behara Vlasnik: Adem aga Mešić. Odgovorni urednik.: Edhem Mulabdić. Štamparija Biste J. Savića, Sarajevo? Brat sestri. vNa dan svadbe.) m e te Bam bio, al se i sad sjećam ?Kadno sam ost’o nevina sirota Smrt hladna kada našem ocu dragom Ugasi iskra zemnoga života. I u Tvom prvom nevinom pogledu Blisto se odraz sirotinjskih rana, \ lico Tvoje bl'jedo je bilo, K’o bl’jeda slika toga tužnog dana Bijaše danak oblačan i plačan Ko što je bilo bolno Brce moje; Nad našom kućom, razorenim gn’jezdom I nebo suze plakalo je svoje. Oh, davno, davno preko toga dana. Prošlosti tavne koprena je pala, Al vrela iskra spominjanja uv’jek U mome srcu do sada je sjala! . . . I mrka jesen tonula je tih.o Kroz bolnu narav i kroz moje grudi, A našeg oca na tabutu trošnom Mezaru hladnom nosili su ljudi. Uz milu majku' naš je tihi život Ko mirna r’jeka tiho, mirno teko, A ljubav naša, oh, čista je bila, Ko što je čisto majčino nam ml’jek Tada je, sestro, toga tužnog dana Tvoj život sjetni u koljevku pao; S Tobom je našoj obitelji tužnoj Utjehu pravu Bog milosni dao. Često je pata vodio te bratac Rahmetli babe hladnom groba tamo. I uvjek priče o njemu ti prič’o, A Ti si suze proljevala samo. Ah, te su suze tumačile, seko, S majčinim ahom i mojim uzdahom Da, tumačile su, da si mi sirota, Pom’ješan i Tvoj prvi plaĆ je tek’o, s A Tvoje lice žalosno jo bilo, I mrtvog oca u' nedogled v’ječni Ko nijema knjiga sjetnoga života.! Tihome groblju pratio daleko. Pa i sad jošte, kao mladu nevu, Kada te bratac pod đuvakom gleda; Tvoje mi lice, Tvoje sjetno oko Sirotog srca sva bol pripovjeda. M . ć. Ćatić. �274 BEHAR IV Sa proslave „(Jajretove* godišnjice u Težnju. Današnji dan je običaj kod svih prosvijetljenih naroda slaviti znamenite dane, koji zasijecaju u sud­ binu dotičnog naroda i takovi dani postaju u neku ruku narodnom svetkovinom. Sjećanje na takove dane ima vrlo dobru svoju stranu — jer se obično u takovim prilikama daje impulsa za nove pothvate, probugjuje sve više svijest za zajednički život i rad — a to urodi slogom, koja jedina vodi napretku i narodnom blago­ stanju. Kako smo i mi muslimani Bosne i Hercegovine stupili u kolo današnjeg napretka — to svakako i mi imamo kulturnih tekovina u modernom smislu pa s tog imamo i svijetlih momenata u razvoju našeg javnog života — kojih se rado sjećamo i njima se dičimo. Bez sumnje je naš „Gajret“, koji je lanjske go­ dine upravo na 20 . februara u život stupio, jedan od najsjajnijih uspjeha, što smo ih do sad poduzeli u radu za narod i otadžbinu. Taj će dan, kada smo sretno udarili prvi temeljni kamen za onu velebnu zgradu našeg islamskog naroda — ostati kao spomendan i s koljena na koljeno prelaziti, kao zalog bolje budućnosti. — Već prva spomen-slava — koju braća TeŠnjaci prirediše upravo na godišnjicu, urodila je lijepim plodom u svakom pogledu : materijalan uspjeh bijaše neočekivan — a tek moralna strana ove zabave ne da se upravo ni procijeniti. Tu su se sastala braća iz raznih krajeva, bratski izmijenili lijepih riječi i jedan drugom otvorili povjerljivo svoje srce. Kud ćeš boljeg uspjeha! Jedino na ovaj način ide se u susret zbliženju i spoznanstvu — koje opet vođi do društvene organizacije, koje mi danas nemamo a koja nam je od prijeke potrebe, ako mislimo živjeti. Ova spomen-slava u Tešnju privukla je lijepu kitu mladića iz šeher-Sarajeva, koji su pohrlili kao iskreni prijatelji napretka, da sa svojom braćom u Tešnju proslave ovu zgodo — kad već oni saminijesu u svojoj sredini slična nešta učinili. Samo je šteta, što se je godišnjica,, Gajretova" desila upravo pred bajram — pa Sarajlije nijesu brojnijom posjetom mogli dokazati, da znadu štovati ono, što su Tešnjaci podu­ zeli! U ostalom opet priličan broj gajretli muslimana našao se u gostoljubivom Tešnju i u bratskom društvu proslavili dan wGajretova“ osnutka. Tešnjaci su upravo zadivili goste svojom susretljivošću tako, da će učesnicima onaj bratski doček dugo i dugo ostati u živoj uspomeni kao sto i zabava, koju su oni onako lijepo priredili. Čovjek ne bi uopće mogao ni pomisliti, da jedan gradić u pokrajini može onoliko učiniti, koliko je Tešanj ovaj put. To nam je najbolji dokaz, šta može sloga, megjusobna ljubav i ustrajni rad učiniti. Prostor nam nikako ne dopušta, da podrobnije opišemo one utiske, koje smo iz Tešnja ponijeli u duši, pa ćemo se samo još u kratko pozabaviti tokom ove zaista znamenite proslave. Na dan 20. februara bijaše u Tešnju sve Živahno Domaći ljudi kao i strani posjetnici željno su očeki vali, kada će tiha noć nastupiti — da u njenom blagog i mirnom krilu otpočne urečena slava. Pod starim razvalinama tužnog grada, kojemu j e podno vitka sahat kula davno odbrojila dane slave — sred čaršije skupila se mala zgrada u kojoj će se noćas odigrati ova kulturna proslava!. .. I kad se sjajno nebo našaralo sitnim zvjezdicama _ hrlilo je šaroliko mnoštvo svih slojeva kroz zelena vrata Či­ taonice u ukusno uregjenu dvoranu, da zarana nagje sebi mjesta. Za tili Čas bile su sve prostorije čitaonice pune radoznala i vesela svijeta obojega spola. U prvim redovima sjedila je odlična publika, a megju njima ponudiše mjesto i gostima sa strane. Pošto je glazba odsvirala nekoliko komada — diže se zastor i pokaza se ukusno uregjena pozornica sa lijepom i ukusnom slikom u živim bojama, koju je izradila vrijedna ruka tamošnjeg učitelja Šaćir ef. Dedića. — Malo zatim stupi na daske naš dobrotvor Ademaga Mešić, te lijepom i kiće jm besjedom muževno pozdravi prisutne prikazavši ujedno i povod ovoj zabavi. Ademaga reče: Poštovana gospodo, braćo i prijatelji! Srcem punim oduševljenja i bratskim zagrljajem pozdravljam Vas ovdje, kad s e s takom voljom odazvaste i dogjoste na ovo naše rijetko veselje. da ga bratski i zajedniŠki provedemo l Neposredni povod ovom našem sijelu i veselju jest naš „Gajretu. Evo se upravo danas navršuje ravna jedna godina, kako se udari temelj ovom' našem društvu. Lanjske godine na ovaj dan m i kao da se iza sna probudismo, mi se tog Šaša svojski latismo, da i djelom pokažemo, kako nam na srcu leži naš podmladak, naša budućnost. Upravo na ovaj dan osnova se ovo naše društvo, Šijom će voljom i požrtvovnošću omogućivati se našoj darovitoj ali bez sredstava omladini, da na­ stavlja i dovršuje nauke današnjih vremena, da i oni po vremenu postanu Šestiti ljudi, dobri rodoljubi i mu­ slimani, pa da i oni budu od pomoći i koristi svojoj nejakoj braći. Taj dan osnutka ove naše lijepe ideje došao je evo danas, da nam dozove u svijest osnutak njezin, i mi se s toga osjećamo dužni, da tome odamo doliŠnu Šast. Ovaku jednu teŠevinu našu kad Šovjek razmatra, kad vidi pred sobom ovako organiziranu našu zadrugu, osjeća silno zadovoljstvo, a preko tog još i neki prijekor pa sam sebe pita'. „Za što m i ovo nijesmo davno već stekli t u Da, zaista smo to mogli i davno imati, i kamo sreće da je ovo veŠeras deset—dvadeset i trideset go­ dišnjica r)Gajretova'1; — ali prije zore ne sviće, rekli su naši stari, a zaista nijesmo ni mogli. Nama su jo š u Živoj uspomeni stara naša vremena, naš ondašnji �IV be ha r 275 , ftvot inatiti, kako ga provodismo. Ta već i djeci onih »Gajret* je za ovu prvu godinicu svog Života vremena bijaše predmet običnog razgovora: bojno oružje udario sebi Čvrst temelj, krasan dokaz naše poŽrtvovi konji od mejdana , narodni junaci bijahu idejali i nosti, a plod je toga, da mi već danas gojimo i uzga­ j j e c i i odraslim. Čim bi djetak opaso se junatkijem jamo preko dvadeset mladića koji će po vremenu biti pašom odmah se laćaj puške Šarke, pa hajde na gra­ Čestiti ljudi, Čelik rodoljubi i dobri muslimani, a nicu i brani rod i dom svoj. Mi proživismo život svoj kao Čeda našeg „Gajretatf, biće moralno zaduženi, da pod oružjem, mi pogibasmo u obrani prava svojih. Pa se i oni odužuju narodu onom istom ljubavlju, kojom u takom životu zar se moglo laćati ikakva rada u da­ je narod njiha odgojio. Tim će im se dozvat u svijest, našnjem kulturnom smislu f Ali — taka bijahu vremena. da su i oni potomci onih Čelik junaka, koji krv proNo u ovom ipak jedan nas momenat tješi i odu­ Ijevahu za svog brata i bližnjega pa će se i oni i ševljava, te. ćemo na osnovu toga — ako Bog da — htjeti i moći povagjati za tim uzorima. A toje gospodo krenuti naprijed svom snagom naše volje, svom topli■ moja, ona velika moralna snaga našeg „ Gajretau, koja nom našega srca. "šalo prije, rekoh, da mi pogibasmo se unaprijed ni naslutiti ne da. pod puškom braneći rod svoj i vatan. Take je žrtve A sad u ime te velike moralne snage i ideje nGajtražilo od nas ono vrijeme, i mi tih žrtava ni malo retoveu ja Vas gospodo moja još jedan put pozdravljam ne žalismo. Mi bijasmo junaci na mejdanu, pouzdam kliČući Vama živili i s Vama zajedno našem „Gajretu sinovi svoje majke domovine, dobri branitelji stara i Živio „Gajret*'! nejaka, ta za nas bijaše dika biti na pomoći sebi i svom bližnjem. To je karakterna crta naša. I sad gospodo Na konca sjetio se govornik toplom besjedom moja, mi novi naraštaj, sinovi onih Čelik vitezova, onih i stranih posjetioca te naglasio, da je ovaj posjet ve­ div-junaka, da smalaksavamo, da žalimo svojih žrtava, lika moralna potpora za njih. Ovaj patriotski govor koje se od nas traže isto onako kao od naših otaca, što Ademagin dojmio se sviju vrlo ugodno te je govornik stajahu ko stoljetni hrastovi na pragu doma našeg, mi bio pozdravljen u znak priznanja dugotrajnim pleda se iznevjerimo njima f Ne, i opet ne; jer cna ka­ skanjem. rakterna crta, Što se vukla kroz njihova srca, zaista je Iza male stanke stupio je pred publiku mladi i nama ujamanet prešla i mi moramo nastaviti nji­ Muhamed beg Širbegović i na opće zadovoljstvo hovu borbu, borbu istu ali samo sredstvom drugim. deklamovao jednu pjesmu iz zapisaka „Zmaja od Danas nema više polja ni mejdana, nema. sc je ni Bosne" od Safvet bega Bašagića. Kretnje, osjećaj, handžara ljuta, danas je to sve zamijenilo pero i knjiga način govora i sve što se kod jedne deklamacije mudrolija, što sav svijet ko na uzdi drži. T mi sad■ iziskuje — nije pri ovom deklamovanju manjkalo i evo laćamo se tih novih sredstava a da ćemo i mi mladi je beg dokazao, da ima osobita dara za ovake po but naših otaca ustrajat u svojoj borbi, jamči nam stvari.... U drugom dijelu iza tog predstavljana je ,,Miona njihova ustrajnost, koja nas tješi, koja nas ispričava, raska", vesela igra u jednom činu od E. M. Selima. Ovaj što se davno već ne latismo novih sredstava u našoj je dio zabave bio najinteresantniji, jer se publika zaista borbi. Taj momenat neka nas oduševljava i vodi u da­ lijepo zabavila i razveselila. Diletanti su odigrali komad leku budućnost. pravom glumačkom vještinom i zadivili gledaoce. Mehaga I od kad presta borba starog kova., od kad han- Galijašević, koji je igrao glavnu ulogu sluge Hasana džar u kore se turi i od onda nam se izmaČe lijep pokazao je, da imađe velik umjetnički dar u sebi za komad vremena, Čitava Četvrt stoljeća, da se skoro ne ovake stvari. Originalan upravo kako uloga zahtijeva makosmo. Ali toliko razdoblje u životu naroda nije ipak začinio je radnju onom prirogjenom šalom, kojoj ne ništa drugo, nego ko kad. pojedinac iza snose prene, trlja može niko uskratiti priznanja. Isto tako su i svi oči i osvješćuje se: gdje je, Šta je, ne može da se sna- ostali diletanti shvatili vrlo dobro situaciju i na opće gje. M i smo, mogu mirne duše reći preturili i taj Čas^ zadovoljstvo odigrali svoje uloge. — dvoumija, mi se već osvješćujemo, a sad — vjera j Pošto je zatim vučena tombola razvio se na Bog mi potomci onih Čelik junaka, kad se osvijestimo, jednoj strani uz umilnu pratnju muzike ples, a na mi ćemo lavskim srcem i divovskom snagom krČit sebi drugoj opet veseo prijateljski razgovor, pri kojem je put, da ćemo osvjetlat obraz i sebi i onim, koji nas mnogo lijepih misli izrečeno. Veselje je trajalo sve do Časno izrodiše. Da ćemo munjevnom brzinom krenut ranog jutra — a onda se društvo razišlo pnnijevŠi s naprijed, dokaz nam je najbolji naš nGajret“, koji na ove proslave najugodnijih uspomena. jednom iza onog oduga Časa kolebanja i drijemeža ju ­ tarnjeg niče ko orijaški brod na pučini sinjeg mora i Na 21. februara priredio je Ademaga u svom gostoljubivom domu u počast gostima svečan ručak, ustoboči se, da prkosi bijesnom valovlju Eto, taj „ Gajretu je dokaz naše svijesti, a kad kojemu je prisustvovao i lijep broj domaćih odličnika, je svijest čista i vedra i srce će imat volje i duša raz­ a u 4 sahata toga dana krenuli su musafiri uz mnogo­ brojnu pratnju svome zavičaja---bora, da se i u drugom pravcu krenemo naprijed. �BEHAR 276 Tako je tekla ta naša prva proslava „Gajretova** osnutka — koju Tešnjaci upriličiše. Od kolike je važnosti bila ova zgoda — ne možemo sada reći, tek će nam to budućnost pokazati. Svaka hvala i priznanje našoj braći u Tešnju za njihovu požrtvovnost u radu __ IV za narodnu sreću i blagostanje. Bog dragi dao te v sloga i ljubav vazda ćvrsto spajala pa mogli i <j v bajrak naše prosvjete nositi. Živilil >>y ..iTY • Ljubi vjeru, čuvaj doma. — Iz tugjine. — peh, kuda si vinula se, ^ Željo moja, željo vrela, Kud si na svom burnom valu Mene mlada ponijela? — Oštrom kršu — toplom krilu Premiloga doma moga, Gdje no prva iskra sinu Života mi mlađahnoga. Gdje ugledah b’jeli danak I visinu plavog svoda, Gdje prozborih prvu riječ Slatkim zborom svoga roda. Gdje mi mila majka reče, Još dok bijah malo d’je te : „Ljubi vjeru svojih djeda, Čuvaj doma — grude svete 1“ Oh, tamo je vinula se Moga srca želja vrela, Tamo me je na svojemu Burnom valu ponijela. Gdje sam prvu pjesmu svoju Ko slavujak zapjevao I u pjesmi topli cjelov Svom cijelom rodu slao. A riječi majke mile S usana mi i sad trepte: „Ljubi vjeru svojih djeda, čuvaj doma — grude svete** 1 ... Omer H ifei Bostandžić. > i- Namaz. — Sa gledišta zdravstvenog. — amaz, kako je poznato . svakom muslimanu, jedan je od pet islamskih temeljnih dužnosti. Osniva se kao i ostali temelji islama na Božijoj objavi: Kurani azimuššanu, od koga svaki stručak sadržaje duboke misli. Po propisima te objave nalaze muslimani vječni spas na oba svijeta. 0 Islamu samom pisahu i strani naučenjaci i ne mogahu da ne pri­ znaju one uzvišene principe njegove. Dakle ljudi rogjeni izvan islamskog domašaja, odrasli izvan islam­ skog odgoja ovako govore o njemu, a mi neki pored svega toga ipak smo još u gafletu. A to je pogreška tim veća, što se svi ti uzvišeni propisi posve slažu sa zdravim razumom. Čovjeku, da bude musliman, potrebno je: srcem vjerovati, a jezikom očitovati, da je B.>g jedan i Muhamed (a. s.) njegov pejgamber. Očitovanje jezikom na drugom je stepenu, a srcem vjerovanje na prvom. 1 u ovome su mnogi inovjerni naučenjaci našli onu veliku i uzvišenu ideju, te su. se mnogi na osnovu ovoga ispričavali, jer ne mogu s raznih obzira da kao muslimani izagju na javnost. Neko to ne može da učini b familije svoje, neko čeka zgodniju priliku i svakoga ipak sam islam ispričava, kad inače ispunjava bar prvi i najglavniji uvjet. A da su mnogi inovjerci priznali islam i prihvatili ga, pomaže još i to, Što se propisi njegovi, glavne dužnosti ni malo ne odaljuju od zdrava razbora, dapače sadržaju u sebi i glavne temelje zdravlja i higijene. Da to vidimo samo kod namaza. Namaz je klanjanje, a to znači: Bogu se moliti i pokoran mu biti. Kako za svaki ini posao, tako i za ovaj, treba neke kretoje. U tim se kretnjama izražava ona pokornost i poniznost Bogu (dž. š.). U namazu vidimo ove dijelove kretnje: stajanje, sjedenje, pregibanje i sedžde. Kretnje ove vrste od uvijek pokazuju poniznost i pokornost kao i poštovanje. No mi ćemo promatrati ove kretnje samo sa gledišta medicine. Lahko i umjereno pregibanje tijela jest vrlo potrebna kretnja za tijelo uopće. Ovaka kretnja, kakva je u namazu, pospješuje pravilnu cirkulaciju krvi kao i dobru piobavu. Za ljude, kojima je posao skopčan s kretnjom, namaz je odmor, isto tako za umne radnike; za one pak, koji sjede, namaz je dobra kretnja. Stajanje i sjedenje u raznim oblicima kao kijam, sedžde, ruću’ i t. d. lahko potakne sve dijelove tijela na rad; naročito onako umjereno i pravilno ustajanje, Bjedanje i pregibanje kakvo je kod namaza, vrlo po* voljno djeluje na rad pojedinih udova. A tek razdioba samih namaza po dnevnom dobu. Šabah namaz je odregjen rano u jutro. Poslije onog velikog odmora, spavanja, čovjeku je svakako potrebno, �BEHAR IV da svoje mišice protegne, da ih tako donekle pripravi Đa rad. Osim toga upravo je sabat — namaz uzrokom, da čovjek ustaje rano svakako prije sunca, a to ma vrl0 dobro potpomaže zdravlje. Da pak svaki put ustane na taj vakat u pravo vrijeme, potrebno mu je i lijeganje ranije k j. u pravi vakat, iza jacije. Eto to ga već upućuje na pravi prirodni život. Svi ee i liječnici u tom slažu, da je noć upravo po pri­ rodi čovjeku o^regjena za Spavanje. Dakle misleći da u sabab ustane, lijegaće rano i tako provesti noć u spavanju i odmoru. Po svojoj prirodi čovjek može da radi u jednom komadu od sababa do podne. Tada će ručati i klanjati podne, a to mu je vrlo lijepa promjena u radu, upravo pravi odmor. Izmegju podne i mraka treba svakako jedan odmor, a tom će prilikom i ićindiju klanjati. Pred akšam a poslije onog naporna rada ne može odmab za jelo, već namazom akšamskim učini vrlo zgodan prelaz od naporna rada na potpun mir. No poslije večere ne bi bilo po zdravlje dobro odmah leći. Arapska poslovica veli: „Tegadde, temeđde, teašše, temeššett t. j. iza ručka lezi, a iza večere probodaj. Dakle poslije večere puna stomaka vrlo je zgodno ustati i prohodati do džamije, gdje će se klanjati jacija ili bar, ako se i ne prohoda, jacija će ga za­ držati da ne legne onako sit, a sam namaz učiniće dosta, da mu one sitosti nestane, pak da mirno spava. Ko se dakle drži ovih propisa islamskih i klanja pet vaktova namaza, taj će u vidu higijene držati svoje tijelo u neprestanoj ali umjerenoj kretnji. Ko­ likim će na taj način zlim posljedicama izbjeći, to znaju najbolje strukovnjaci. Šta se puta dogodi, pa čovjek nešto trom postane, ništa ga ne može đa po­ takne na kakvu akciju, na rad. Namaz je i u tom slučaju ono, što će ga dići iz one lijenosti i tromosti, te će tako na neki način predusresti ono mrtvilo u tijelu, probuditi krv i mišice na rad. Naročito je namaz sa higijenskog gledišta korisna ustanova po one radnike, koji svoje poslove obavljaju sjedeći. Ali od namaza po zdravlje ima još jedna velika korist, a to je abdest. Kako je poznato namazu je preduvjet abdest, dok se abdest ne uzme, ne može se namaz klanjati. Može li išta čovjeka u razno doba i u raznim prilikama osvježiti kao hladna voda? Je li iza spa- 277 vanja, je li poslije teška rada, je 1 pred spavanje ma u svakoj zgodi, pranje ruku, lica, nogu i t. d. što se u abdestu obavlja od velike je koristi po zdravlje. Na liječničkim se kongresima mnogo raspravlja 0 narodnom zdravlju, o životu naroda, te o svemu Što ide u prilog zdravlja i što ga priječi. Naročito u novije doba svraća se osobita pažnja na čišćenje, od kad se počeše pronalaziti razni mikrobi i t. d. I tu je bivalo govora i o abdestu i tu mu se priznala velika korist. Po tom je abdest jedna korisna ustanova ,u islamskim obredima, kojoj je vrijednost jednaka u svim vremenima i ako se vazda nije mogla da nvidi. Rukama čovjek obavlja gotovo sve poslove, koji su' vrlo raznoliki. Ako ništa abdestom ćeš ih danas -opraf i očistiti pet puta. Usta, nos, uši jesu organi, kojima treba osobite njege i pažnje, koja se pak pre­ težno s&stoji u čistoći tih organa. I tu će abdest uči­ niti i ispuniti tu potrebu i ako Čovjek ne bi bio baš svjestan da rad zdravlja ove organe čisti kao iza spa­ vanja, iza jela i t. d. Pranje nogu dokazuju strukov­ njaci tek u novije doba, da je od osobite koristi po zdravlje. A kako se one bolje i jednostavnije čiste, nego li abdestom i to posve po propisima higijene hoćeš poslije spavanja, hoćeš poslije rada, pred spa­ vanje, da je san ugodniji. Ovako čišćenje i potrebu čišćenja pojedinih or­ gana strukovnjaci liječnici drukčije tumače nego li to shvaća prosti svijet. Vazđuh ulazi u pluća naravnim putem kroz usta, a osobito kroz nos. Što vazđuh unese sa sobom prašine, to mi pojmit ne možemo. Ako se to svaki dan ne očisti, može da bude uzrokom raznim, bolestima. Isto tako ostatak jela megju zubima ako se ne odstrani, počne da gajije, a odatle sto neprilika. Kad se to pet puta na dan očisti, onda je svakako čovjek sigurniji od onih zlih posljedica. Tako se opet tumači i pranje kože na svim dijelovima tijela. Na koži n. pr. našoj ima na milijune rupica, na koje se izlučuje znoj. No ove se rupice l&hko začepe prahom, blatom i t đ. Ako se one ue Čiste, tim se znojenje oteščava, a s toga opet takogjer nastaju razne vrste bolesti. Eto, to je u kratkim crtama velika korist od na­ maza i s njim zajedno i od abđesta po ljudsko zdravlje. Po turskom liječniku: Istnail-Haki Izradio: M. ćamil. Male priče 1 dosjetke. — Skupio: M. Hajrović. — Mljekar. Pripovijeda se, da je živio jedan čovjek, koji je prodavao mlijeko i tako steče hadžinski trošak. On lijepo namiri kuću i pogje na Meku. Kad se je vozio na brodu, đoveže ga se jedan majmun, Što je tuđe brodarima pomagao tako, đa se nije od njega odmicao. On nije znao, što majmun kani, pa otpaše čemer, da izvadi koji dukat za troška, ali majmun čim mu opazi čemer u šakama, skoči najvećom brzinom i ote mu ga. Za tim se pope na direk, otvori čemer i poče ba- �BEHAR 278 cati dukate i to dukat hadžiji, a dukat u more, a kad je sve dukate izbacao, onda baci ćemer hadžiji, da metne u njeg onu polovicu svojih dukata. Svak se je tome čudio, dok jedan najposlije upita hadžije: — Hadžija, čim si ti stekao svoj trošak.? _ Braćo, ja sam prodavao mlijeko i tako stekao svoj trošak, odvrati hadžija, al ja sad vidim, za što mi nije halal ona polovica novaca. Ja sam, braćo, li­ jevao u mlijeko po pola. vode. U to jedan đođade: Što se vođom steč, to voda odnese. _________ M. Hajrovič. Nesmotrenost Pripovijedaju, da je došao jedan naš čovjek u Stambol raz ulefe, pa išao svaki dan na kapiju, da mu isplate, a oni pošto ne hite, govorahu mu: „Ćekaj do 8utral“. On je, ako ćeš, i mogao Čekati, pošto je bio musafir kod jednog vezira, s kojim je zajedno sjedao za sofru, i tu mu jo bilo vrlo lijepo. Jednog mu jutra na um pane kuća, te se stane misliti, kako mu je kod kuće, da se nije ko razbolio i t. d. Za to on sjede za std, da napiše jedno pismo kući. Taj std bijaše zelenom kadifom pokriven, pa kad je zamočio kalemom u murećef nekako, zar tako htjelo da bude, prolije sav murećef po toj kaditi, na što problijedi od stida. Razmišljajući, kako će mu tekar biti mrsko, kad to vezir bude vidio, sjeti se svoje džepne čevre, te je izvadi i stade njom trati murećef po kadifi, kd ne bi li makar što god manje bilo, al opazi, da je sad gore, neg’ što je bilo, jer je još više čevrom razmazao. Na to ostavi i čevru u džep i sjede čekati, ne će li koji sluga unići. Do malo unigje jedan sluga i on mu kaza, što je uradio, zamolivši ga da promijeni tu ka- IV difu, jer veli. da hi volio propasti u zemlju, nego biti kod vezira, kad ugleda tu zamazanu kadifu. — E bolje bi bilo, da to nijesi uradio, dočeka sluga, ali se baš nemoj toliko žalostiti, nije to.baš tako golem zljan. Za tim digne sluga sa stola tu kadifu, a metne novu Toga je dana vezir imao musafira na ručku, pa i njega kao musafira, pozove s njima. Ali nije danas ručak s onim musafirima kao Što je sa samim vezirom Sad prostriješe jedan čašaf, na koji će se metnuti sofra ali stim čašafom bijahu u svezi peškiri, koji se ne meću samo po krilu, već ih treba nataknuti na vrat da se i prsa pokriju. On je gledao u njih, pa je sve radio, kao i oni. Kako mu drago, počne se ručati. Kad je došla k’zatma, oni komadi debele ovnovine, njemu bi mrsko uzeti komad, što je bez kosti, već on uzme kost, a kad je ogoli, vidje, da se je prevario. — Ih majko moja, gdje ću je metnuti? upita sam sebe, jer ne mogaše metati masne kosti po takoj sofri, koja je bila čista, k 6 staklo, niti je moguće vratiti, u sahan. Razmišljajući, što će od puste kosti, oči mu utekoše na prozor u kom je bilo čisto staklo, da se nije moglo opaziti, na što on. mišljaše, da je prozor otvoren, te baci kost, ali u taj čas, Btaklo ciknu. Kad to bi, oni prasnuše u smijeh, ali njemu ne bijaše do smijeha; on je gorio od stida, a za tim ga oblije znoj, te izvadi čevru iz džepa i stade trati znoj s lica, na što se oni još većma smijahu, a sad i njemu na um padne, da se tare onom čevrom, kojom je trao muraćef sa one kadife. On ne mogne dalje durati, već skoči od sofre, zaboravivši, da je natakao na vrat peškir, koji je u svezi sa čašafom, na kojem je sofra bila, na što se sad i sofra prevrne. On se gubio od stida, a gosti se samo smijali, a iza tog isposluju mu ulefu, te on ode svojoj kući. On se sjećao do smrti tog slučaja. M. Hajrović. Islam prama sirotinji. p K a đ su Božije riječi slazile našem Devletliji, da ih On objavljuje čovječanstvu, onda je sigurno na svijetu manje sirotinje uj£T bilo, nego je danas ima. Ali uzvišeni principi . svetog islama vrijediše za ona vremena, vrijede i danas i vrijediće do sudnjeg dana. Svijet se umnožava, život postaje sve tegobniji, sirotinje | sve više ; a kako je više puta naglašeno, da je islam vjera socijalna, u njoj nema razlike megju Sljedbenicima osim kako život svoj provode prama Božijim zapovijedima, to je islam zadao svojim Sljed­ benicima osobitu dužnost prama sirotinji. I baš onda u početku kad je bilo za to manje potrebe, muslimani t su više pazili sirotinju, a danas kad je za to veća potreba, danas se obično naš islamijjet- graniči saino na temeljnih pet dužnosti. Prosudimo za časak jedan bijedno stanje sirotinje i naš poziv, koji nam nalaže naša savjest i naš razbor, pa tek onda osvrnimo se na Božije riječi u tom pogledu I Šta bi bilo danas od svakog jetima, od svakog malodobna stvora, da se pripuoti samo sebi, da mu se ne pruži ljudska pomoć? Ne pita se tu: čije je to stvorenje, od kakva je roda i koljena; ne priteče li mu u pomoć majka, otac, komšija ma ko, da ga othrani bar prvu godinu, dvije, tri, pet i deset, zaglaviće. Pa i dalje . .. sve do petnaeste godine dijete �IV be ha r r^sam ostalno, ono bi bez tugje pomoći tjelesno je n, r avjl0j a duševno nerazvijeno bilo gotovo na 2ak -Ju 0bične živine. Eto po jednostavnom razmišljanju S!šem opažamo, da je čovjek dugo i dugo vremena 1)1 ćen na tugjn pomoć i. njegu, dok postane zrio i upU da sobe može održati u daljem životu. 3 ' U životu današnjem ima raznolikih bijednika i, evoljnika, jetima i sirotinje, kojoj treba pomoći. Oca ozvala domovina, pozvala dužnost islamska, te je kosti svoje ostavio u tugjini, u ljutu boju, a majka je očajno3ti smalaksala i podlegla tuzi i — doskora otišla za vjernim mužem; dječica, pusta sirotinja ostaje sad Da svijetu viseći o tugjoj milosti. Eto, tu milost nalaže islam najviše svojim sljedbenicima, i bez te milosti čovječanstvo ne bi moglo opstati. No -šta i šta otaca u teškoj životnoj borbi podlegne boljetici i na skoro se ukrade svojoj sirotinji s očiju, a ona ostaje plaćuć i jadikujuć ne samo za svojim dragim hrani­ teljem, već takogjer išČekujuć tugju pomoć. I nema danas zemlje, nema grada, nema sela ni mahale, gdje nema makar po koji ovaki bijednik, kojima su svi tugji ljudi mjesto oca, sve žene mjesto majke, ti bijed­ nici ne mogu da žive, ako nema te tugje samilosti. 0 grožno bi bilo na svijetu, da te božanske iskre milosrgja nema u. ljudi l1" A ljudi moraju imati te samilosti, kad P;»g (dž. š). priopćujući našem Devletliji svoje želje, da-ih On objavi čovječanstvu, nekoliko puta spomenu sir iju 1 nevoljnike. Na jednom mjestu u Kur’anu (a. Š veli: nFe emtnel jetime ., Nemojte ucviliti neopst:rbljene. Prema ovom, kako srce muslimansko mora l iti puno milosrgja, prama sirotinji, naprotiv grozno je i strašno ono ljudsko srce, koje ucvili nevoljnika. U muslimana ne smije biti tako srce i ako je tako, liječit ga valja i to svakako ugagjajuĆi Božijim zapo­ vijedima, potpomažući. jetime i nevoljne. Na drugom mjestu Bog (dž. š.) veli našem Devlet­ liji: „Vejes’eluneke . . . “. Pitaće te za sirotinju. Reci: dobro je njima dobro činiti. I kad nam ne bi naš slabi razum, naša savjest kazivala, od kakve je potrebe sirotinju potpomagati, ove nam gore uzvišene riječi jamče, da dobro činimo, kad nevoljne pazimo. I naš Devletlija (a. s. v. s.) ostavio nam je uzvi­ šenih preporuka i naputaka za sirotinju. On veli: ^Ene ve kafilul jetimi fil dienneti ke hatejniu : Ja i on*j, koji. jetima opskrbi, u džennetu smo ovako (naporedo kao dva prsta). Zar može biti veće nagrade, boljeg jamstva od °vih uzvišenih riječi! 0 , sretan li je onaj, kome je Bog dao, te može sirotana da opskrbi, nevoljniku da ublaži teške holove borbe u svagdanjem životu. No razmotrimo malo, kakve plodove može čovjek da bere od ovog dobrog djela svog već na ovom svijetu! 279 Poznato.je dobro, da je u prirodi ljudskoj usagjena neka taština i gramežljivost za neprestanim na­ gomilavanj em blaga. Mnogi se ne bi nikad zasitio, da mu Bog podijeli na stotine godina života. A što je kod tog još gore, da ga to nagomilavanje čini sve većom tvrdicom, on sve okrutniji postaje i sve mu srce tvrgje biva. Naslada njegova u početku se sastoji u onom pojmu silnog mogućnika, u samosvijesti, da je on gospodar silna blaga. A kasnije ta naslada pre­ lazi u prispodobu sebe sa drugim nemoćnijim, dok se na koncu vrti samo oko tog: ne da vidi sebe moćna, već druge nemoćne. To je vrhunac silne požude za imanjem, i čovjek na tom stupnju gotovo da i nije više čovjek. Izbjeći tomu zlu teško je, jer odreći se one ta­ štine, značilo bi odreći se: da prirrijediš sebi svag­ danji zalogaj kruha. Jedini dakle lijek toj bolesti jest oplemenjivanje srca, koje treba da upore do ' raste ili da preteže onu taštinu. Pošto ta taština vodi do vr­ hunca, do naslade, da čovjek drugog gleda nemoćna, lijek je tome, da se srce već od početka privikiva nasladi, da i drugoga gleda spašena iz nevolje. A kad se srce tako oplemeni, da se ono naslagjuje u po­ maganju nevoljnika, onda je ta naslada svakako ple­ menitija i dostojnija čovjeka od one živinske, kad drugog u patnji gleda. Nu ljudi ipak ne čine i ne treba da čine ta dobra djela radi subjektivne svoje naslade, već što je ta naslada, to izvjesno stanje ople­ menjena srca, neki kvas za dobra djela tokom cijelog života: a kad svi, kojima to od ruke ide, čine taka djela, onda su ne samo udovoljili pozivu Božijem i Pejgamberskom već će onda u samom čovječanstvu biti manje ili posve malo bijede i nevo^e. Eto kakvi su plodovi ovog svijeta od tih naših neznatnih žrtava, ali po nas same i po cijelo čovječanstvo dobrih djela! Za to islam, koji je sam po sebi jezgra dobrote, na­ laže nam, da taka dobra djela činimo, jer u našim dobrim djelima spas je čovječanstva. Neka je diagom Bogu po sto puta hvala, što nam je rasvijetlio razum, da se nalazimo na putu spasa. * * * Naša dobra djela, što činimo sirotinji, sastoje .se u običnoj sadaki i zećatu. No koga valja smatrati po­ trebnim za ove darove, to treba musliman da znade. Čovjek potpuno razvijen, odrasto, zdrav i sposoban za rad, nije potreban sadaki. Isto tako bijednik, i. ne­ voljnik, sakat, koji ima za jedan dan hrane, ne smije prositi; koji ima osim svoga pokućstva vrijednosti dvije stotine drama srme, što mu godinu jednu leži kao nakit, dragocjenost, novac, nije potreban ni zećatu, već ga je i dužan dati. S toga u našim prilikama rijetki su ipak oni, koji strogo po propisima islama zaslužuju sađaku. Ali mi imamo i suviše neopskrkljene djece, siročadi, koja i ako imaju Šta jesti, jer im je majka zaradila. ili �BEHAR 280 isprosila, ipak zaslužuju našu pomoć i potrebni su je ako ne momentano za danas, svakako za njihovu bu đućnost Njiha će majka, ako je imaju, nekako ishra­ niti do njihove sedme osme godine, a onda eto novih prosjaka, novih besposlenjaka, kojima .taj život u na­ IV viku pregje. Za ove bi se trebalo što prije pobrinQtL a to je najzgodnije ustrojstvom sirotišta, kakvih * po svim islamskim, a i neislamskim zemljama. ^ Za to, braćo muslimani Bosne i Hercegovine razmišljajmo o ovoj našoj prijekoj potrebi I Selim ’ ,,Gajret“. f ila braćo, mili rodoljubi 1 Opet kora naše slave rudi, Bujna zora — vijesnica Ljepše sreće vedrih dana Na obzorju našeg neba Spzom milja okupana; Bujna zora — dični „Gajret® g Q$ju nam zastor diže l auaćenim svojim trakom U vijenca nam sreću niže. Mila braćo, svjesni muslimani! Sjećate 1’ se onih dana davnih, Kad je naša Herceg-Bosna U viječnoj slavi sjala I sinove u boj ljuti Na dušmana svoga slala? Njeni sinci pravu njenu Neprolazan zid bijahu, Svud za njeno časno ime Krvcu vrelu proljevahu! Ljubinje, Oh, ta prošlost, uzor vječne slave, To je škola budućnosti prave! Za to složno, braćo draga, S lahkim perom novoj slavi, Jer je koplje pobačeno, A prelomljen mač krvavi! Nek nam krijepi duh prosvjeta — To oružje novo, rode I Ona će nas zaogrnut U svečani plašt slobode. Godina se navršila sade Podignuću prosvjetne nam zgrade. Oh, iz te je zgrade „Gajret® Kao zora zablistao, Naša polja naša brda Svojim zrakom obasjao! „Gajret® će nas zaogrnut U svečani plašt slobode, Pa za to sad svom „Gajretu® Gajret, gajret, mili rode! —• Salih Zeki BakHć. M odemi alkoholizam. Po njemačkom izradio: Snlejman''Mor8el.' 0 modernom alkoholizmu, njegovu širenju, štet­ nom djelovanju na organizam ljudski i uopće o nje­ govim štetnim pošljedicama, kako oni, koji su mu odati, propadaju tjelesno i duševno, pisano je mnogo i mnogo ne samo novinskih članaka, nego i čitavih knjiga. Koje stanovište zauzima Islam prema piću, to je poznato, ali pošto u tom ne mogu mnogo da razlažem, iznijeću ono, što misle i čine oni, čija ga re­ ligija tako strogo ne zabranjuje, gdje nije već una­ prijed predvigjeno, iznijeću rekoh, žalosno mnogo­ godišnje iskustvo i realne statističke podatke, koji će sigurno interesirati štovane čitaoce „Behara®, kao što je i mene interesirala knjižica „Moderne Alkoholismus, seine HaupturSachen, Schađen und die Frage seiner Bekampfung,® iz koje sam ovdje četiri poglavlja slo­ bodno izradio. I. O Sirenju alkoholizma. Jedna pri^a veli da je Nuh (a. s.) prvi vinograd posadio. Kad je prvi put okušao vino, opije se, jer nije znao dotle, da ono opija. S toga ga ne htjede okusiti više. Druga dodaje, da je Nuhu (a. s.) pri sadnji vinograda pomagao gjavo, koji zalije lozu najprije krvlju janjeta, onda krvlju lava, pa krvlju krmeta. „Za što to činiš?® — upita Nuh (a. b.), a gjavo ozbiljno odgovori: „Ko popije jedan pehar sdka od ovog drveta t. j. vina, taj će biti veseo i nevin kao janje> popije li ih dva, biće srčan i jak kao lav, a popije li ih tri-četiri, taj će Be zavaliti s krmkom u brlog®* Ipak najviše zaprijeti njegova pogibelj u zadnjem stoljeću. Prije se opijahu samo nedjeljom i praznikom, �IV BEHAR danas svaki dan, prije samo bogati, danas svi slo* vi ljudstva do najzadnjeg proletara, prije samo muŽevi, danas i žene pa dapače i djeca. Najbolje ćemo se o ovoj žalosnoj pojavi izraziti, ftk0 navedemo govor austrijskog ministra Dr. pl. ffartela kojim je on otvorio internacionalni kongres proti jlltoholu, koji je bio u Beču 1901. Spomenuti govor glasi: „Pjanstvo je danas uzelo veći i opasniji mah nego došle, jer se izrodilo u opće zlo. S prva zarazi samo neke obitelji, neke krajeve i zemlje; dok druge ostadoSe netaknute, tjelesno i duševno zdrave* tako da su. ti jaki i zdravi narodi nadomještali onu praz­ ninu, gdje su pokvarenici • izumrli. Dok propadaše jedan čitav narod u raspuštenosti i razuzdanom životu bijaše drugih netaknutih naroda, da stupe u praz­ ninu i podignu bajrak prosvjete, koji je u obamrlog naroda klonuo. Broj i brzina prometnih sredstava skrati zemlju, zbliži najudaljenije narode tako, da dobro i zlo, krijepoBti i opačine lakše postadoše vlastništvom sviju zajedno. Naravno opačine pri tom dobiše prednost**. Megju uzroke da je alkoholizam postao općim zlom ide u prvom redu podignuli rakijske industriji. Gdje se najprije poče praviti rakija nije nam poznatom U Kini je već bila poznata u najstarija vemena, kod Slavena u 9. i 10. stoljeću. Arapi je pravljenu u 9. stoljeću od žita, dok se inaće pravljaše samo od vina. I tada se čujahu od iskusnih ljekara savjeti, kako je rakija škodljiva zdravlja, kako prouzrokuje smrtonosne bolesti i pomore. U 15. stoljeću bijaše već tužbi na rakiju, a u 16. stoljeću 'se pijaše ne samo po gradovima već i po selima, gdje ae pecijaše i potpadaše porezu. U mjestima gdje se sprva mogaše dobiti samo u apote­ kama, bijaše kašnje i pecara. Osobito se raširi za tridesetgodišnjeg rata, a megju narod sa svim tek kad izmisliše pečenje rakije iz krompira za to, jer bijaše jeftina. To i jest uzrok što prodire rakija od svih alkoholnih pića najviše megju prosti svijet. Za to je najviše pjanaca u onog naroda, koji najviše rakiju troši. Drugi uzrok općem pjaustvu jest veliki broj mejhana. Prilika ne stvara samo lapeža nego i pjanca Gdje je manje mejhana, gdje su strožiji zakoni o tocarini, manje ima pjanaca; gdje je to drukčije, tamo se za kratko vrijeme prije potrostruči broj mejhana, nego podvostruči broj žiteljstva. Poznata je stvar da se povećanjem broja pivnica mnogo ljudi obogatilo. I to je jedan razlog općem širenju alkohola, što se jedni natječu ko će više prodati, a drugi ko će više popiti, ili bolje reći polokati. Nije ni to čudo što ih j© više stotina na alkoholu steklo, to postadoše velika i bogata gospoda. Vojvode, markizi, grofovi, lordovi, duhovnjaci, magnati i t. đ. imaju i danas svoj glavni posjed u pecarama i pivarama. Pivo poče prevlagji▼ati sredinom 19. stoljeća, pošav i ono od varoši u selo. 281 U nekim varošima (Mtinchen) dolazaše na jednu glavu 560 litara piva godišnje. Osobito su radnici zagrezli u pića, da za nj’ daju V* zarade, a neki što zarade, to i popiju. Kada ovako zlo n svijet prodre, teško ga je iskorijeniti. -Negdje se snizuje broj pivnica, a povisuje proizvodnja pivara, negdje manje troši rakija, više vino i pivo, a negdje sve ovo raste. Najveći poslovi svigjaju se uz čašice, pije se, pa pije. Stoga još nvijek vrijedi onaj gjački § U: „I opet se pije Sve se dalje pije!** II. Djelovanje alkohola na organizam. Pošto je alkohol tekućina, to on brzo pregje u krv čim se popije. Iz želuca pregje u one organe, koji su dobro s krvlju snabdjeveni kao u mozak, džigerice, bubrege i srce. Lakša alkoholna pića kao vino i pivo ne ostav­ ljaju odmah vidljiva traga na sluzokoži ustiju, grla i jednjaka, kao jaka rakija. Kod uobičajenog pijenja prijegje ova sluzokoža u neku vrst kroničnog zapalenja, te najprije slini, onda nastupi neprestano sušenje, grgatanje glasa, nagnuće čestom kaŠljucanju. U rakijaša sluzokoža odehlja i potprišti. I susjedna slnzokoža u nosu i grkljanu postrada ne samo ušijod direktnog draženja, nego i usljed kroničkog prepunjenja s krvi, tako da dogje do kroničkog nosnog katara (pjanačko hrkanje) kao i do kroničnog katara jabučice, koji pregje u dušnik i razvije se u bronhijalni katar. Od katara grkljana prelazi zapalenje preko ušne cijevi u t. z. bubnjevu šupljinu, otklen se izragjaju razne bolesti uha, kao zvonenje u ušima, zujanje, hučanje i t. d. Ovo se koliko je poznato vrlo teško liječi. Dugotrajno pijenje alkohola proizvagja u želucu katar, a kojim je u najviše slučajeva u svezi i kro­ nični katar crijeva. Pri tom je sluzokoža želuca oso­ bito u jutro na tašte, pokrita nekom tvrdom sluzi, koja se obično izbljuje. Ušljeđ dugotrajne upale odehlja sluzokoža stomaka, iskvare se žlijezde, koje želucu Šalju probavne sokove, postaju čiri, a s ovim promje­ nama dolaze svakojake poteškoće: pritisak, gorenje u stomaka, štucanje, podrigivanje, boli i t. d. Osobito u onih koji piju pivo, dolazi uz kronični katar želuca i proširenje njegovo. Oni koji piju manje više koncentri­ rani alkohol mogu u oblika bljuvanja i izmetina toliko krvnih tvari izgubiti, da se iz tog izrodi upala želuca i crijeva, a ušljed ovog može vrlo lahko nastupiti smrt. Što se tiče djelovanja alkohola na probavu, mogao bi on izostati, jer veće količine priječe izlučivanje že­ lučanog soka i usporavaju probavu. U zadnje vrijeme ima više liječničkih glasova proti pića, koji neće apso­ lutno da čuju o kakvom njegovu dobrom djelovanju �BEHAR 282 na probavu, nego ga (osobito rakiju) sa svim zabra­ njuju. Mi vidimo više osoba, koje slatko jedu, dobro piju i napreduju. Ti bi isti bolje napredovali bez pića, koje im škodi, ali se to u velikoj mjeri ne opaža, jer su dobra sastava (konštrukcije). „Navikne li se čovjek na pijenje, postane mu to potrebom, pa nije čudo što takim izgleda, da im piće pomaže probavu" veli prof. H. Nothnagel dodavajuć da zbilja koliko se iskusilo manje količine piva pobugjuju apetit. Profesor Hans Mayer opet veli: „Već nam ponestaje energije boreći se proti neznanja i raširene nauke, da su alkoholna pića okrepa duhu i tijelu, osobito potrebna radnicima, da im na jeftin način slabu hranu učini ukusnom i probavljivom, da mogu bolje raditi i podnositi zimu. Ništa to nije istina". — Ali istina je i ono što dalje veli prof. Nothnagel: „Ne može se poreći, da je ono malo rakije što se prispe k vodi, pa se popije kad se čovjek umori i oznoji te tim žegju ublaži od manje opasnosti, nego mnogo pijenje studene vode u ovakirn prilikama. Isto tako i za radnike, koji po vlažnu i studenu vremenu rade, koji su usljed znatna fizičkog napora umoreni, alkohol daje prolaznu duševnu snagu i osposobi ga tjelesno za bolji rad." Ovdje bih ja pri­ spodobio radnika sa ugorkom, koji se polije petrolejom i zapali da prija izgori, ili s konjem koga bič natjera silom da teret povuče, pa onda od muke po­ srne. 1)“ Manje količine alkohola mogu se uzeti kao ne­ posredno hranivo, što uštegjuju ono, koje bi se inače u tijelu potrošilo. Znamo da našem tijelu treba, bje­ lančevina, masti ugljeničnih hidrata, soli it.d. za ishranu. Mjesto što biše u tijelo u stanovito vrijeme.potrošilo 100 grama bjelančevine 100 „ masti 250 „ ugljenih hidrata može to uz potrošak alkohola da bude ovako: 100 grama bjelančevine 80 „ masti 200 „ ugljen, hidrata 56 „ alkohola Ovo nam navagja prof. V. Noorden ubrajajući alkohol megju sredstva koja štede mast i tove ljude. Od osobite je to važnosti za bolesnike, koji ne mogu druge hrane, nego ovako koga vodom razrijegjena pića. Da vidimo kako alkohol djeluje na pojedine or­ gane. Tu je u prvom redu crna džtgerica (jetra), koja najviše strada. Ne veli se uzalud: „Taj ima žednu đžigeru.“ Jetra se u pjanca prepuni krvlju, upali i oteče, a iz tog se onda izragjaju razne bolesti. Slično alkohol >) Primjedba prevodioca. IV djeluje na bubrege. Ćesto se čuje. da je neko obolio od upale bubrega, ušljed pijenja rakije, vina, a osobit piva. Kad ko u mladim godinama oboli ili uuu.e ^ upale bubrega, najbolji je to znak, da je bio veliki prijatelj piva ili drugih alkoholnih piča. Isto tako bude i sa srcem. Toga osobito mnogo ima u gra<ju Mtlnchenu kako pripovijedaju profesori Bauer i Bollinger, gdje se govori o „pivnim bubrezima" i pivnom dva put povećanom srcu." I krvne žile ne štedi alkohol. One se rašire i uspavaju. To se osobito opaža u crvenom licu i nosu pjanca. Mnogi tu rumen pjanačkog lica zamjenjuju sa pravom prirodnom rumeni, te se hvale kako su zdravi, ali je žalosno zdravlje tih „zdravih". Veliki crveni nos u pjanaca svakom upada u oči. I pijancima kanda smeta taj božur Što ih izdaje, pa se u novije doba mnogo nastoji kako će se racionalno izliječiti ta „zdrava crven". U nogama su im grčevite žile. Ove se otvaraju u bedrene čireve, koji se vrlo teško liječe. Žile. kucavice (arterije) obole od t. z. „arteriosklerosi", unutra odebljaju, začepe se i oteščaju rad srca. Više put puknu na slabom mjestu, pa izliju krv. Ako se to desi u mozgu, eto „kaplje" (damle) i naprasne smrti. Srdgreen konstatuje od 124 slučaja arteriosklerose kod 81 slučaja uzrok alkohol, a to je upravo 26 %, Ove pošljednje bolesti dulaze najviše u 50. go­ dini života. Što se tiče djelovanja alkohola na mozak, to je ono obzirom na količinu koja se pije vrlo različito. S prva ga samo pobudi na brži rad, a kasnije ga oslabi za sve. To se i opaža, kako sprva čovjek po­ stane veseo, iza tog jak i hrabar, a kasnije iznemogne te postane duševno nesposobni, svadljivi i nesmišljeni lugjak. Pošto se pjanac otrijezni nije baš onaki kao prije pijenja. Ovako se gube mnoge sposobnosti duše i na kraju izragjaju razne duševne bolesti. Sad nam preostaje progovoriti o onoj tvrdnji, da alkohol pribavlja tijela toplotu. Evo kako je s time. Da alkohol mogne djelovati, treba mu tjelesne topline dok se zagrije; dakle ne daje toplinu, nego ju troši. Kasnije se zagrije i vidimo zbilja ugrijana pjanca, a kad ovo popusti opet dršće od studeni, jer je tijelo izgubilo mnogo topline. Kako je to i za što? Alkohol pobudi cijelu cirkulaciju krvi na brži rad. Usljed toga se razvije toplina, koja krvne žile raširi. Krv pojuri prema vanjskim dijelovima tijela, razlije se u sve žile i žilice, te kako je topla grije tijelo iz vana kao plašt. Što biva dalje? Tijelo na taj način više žari toplinu, gubi je i gubi dok se ne ohladi i pjanac počne da dršće. Evo kako se troši tjelesna snaga i toplina. Ovo je razlog što pjanci ne mogu da podnesu studen. Nansen to isto tvrdi sa svog putovanja na sjeverni pol. �IV BEHAR III. Akutno i kronično otrovanje alkoholom. Akutno otrovanje alkoholom u čem leži pir* janstvo,- nije ništa drogo do jedne vrsti ludila, koje brzo progje. Tu sa svi znaci ludila, ali je njegova t. z. „progresivna paraliza", koja se nalazi u slici pijanstva često tako vjerno kopirana, da pri susretu take osobe ne možemo momentalno odlučiti od čega od ovo dvoje pati. Najveći stupanj akutnog otrovanja ’L alkoholom karaktezira nam omama (gubljenje svi­ jesti). Ona kako god brzo nastupa, tako se brzo izvagja u potpunu nesvijest i neosjetljivost. Mišići se pri. tom uspavaju, bilo slabije kuca, dihanje je tiše, a tjelesna temperatura padne. Ovo se stanje može izli­ ječiti, a može i smrću svršiti. Ima mnogo slučajeva gdje je iza ovakog opijanja za nekoliko minuta nastu­ pila nagla smrt. Nekada je to potrajalo 1!i —3 sata, gesto 20—40 sati, ali se najviše puta nije moglo iz­ bjeći smrti. Za djecu od 3—7 godina drži se da je smrto nosna količina od raznih pića 75—200 grama, za od­ raslog opet najmanje po (Kajseru) 300 grama. Nijesu ovi slučajevi smrti tako rijetki kako se obično misli. U Engleskoj je kako se po uredovnim izvješćima potvrgjuje od 1847—1874 godile zaglavilo upravr 9520 osoba, dakle godišnje 396 uz onih 470 osoba, koje svake godine umiru od pjanačkog ludila. Organizam se može naviknuti na neku izvjesnu količinu alkohola, koja se redovito pije, da ne bude odmah onih velikih posljedica, ali se opet na ovaj način s vremenom izragja t. z. kronično otrovanje al­ koholom. Prvi znaci kroničnog otrovanja alkoholom jesu pomanjkanje apetita, štucanje, podrigivanje vodom, zatvor, pa žestoki otvor, u kratko svi simptomi kroničnog katara želudca. Usljed slabog hranjenja na­ stupa veliko pomanjkanje krvi, bljedilo, mršavost, oči se nekako čudno cakle, crte lica i čitavo držanje iz­ gleda nekako uspavano i umoreno, govor lagan i smeten, ruke đršću, Uz ovo se još kod mnogih osoba pojave osipi na koži,. osobito ono što rijetko kad izo­ staje jest „crveui nos". Duševna se i tjelesna snaga sve više i više gubi i njihov sklad poremećuje biva­ jući svakim danom to žalosnijim. Konačno dotiČnik zaboravlja sve dužnosti i postaje surov u mišljenju i radu. K ovome pridogju one prije napomenute bo­ lesti jetre, bubrega, srca, krvocjevnog sustava i mozga. Porodi se velika čežnja za pićem ti j. strast. Sad pjanica nema nikad mira. Istom se onda osjeća zado­ voljnim kad strasti udovolji, tad se istom osjeća spo­ soban za rad. Osobitu vrstu ove. pjanačke strasti pred­ stavlja nam t. z. „dipsomanija" ili periodična Čežnja za pićem, kod koje dotičnog bolesnika goni neodoljiva 283 sila, da se u . nekom razdoblja sa svim besvjesno opije. U ovom razdoblju, koje kadgod traje nedjelja, mjeseci, dapače i jednu godinu ne mogu pjanice da vide pića, dok ih opet čežnja no spnpane. Za tog su razdoblja ti bolesnici potpune svijesti, oni se tuže i otimaju tome nagonu. Neka bolesnica u toj đipsomaniji uzalud miješaše blato n alkoholno piće i sebi govoraše : „Pij, živino, napij se pjančino, oskvrnjena ženo, koja svoja obitelj obesćaŠćaje". Mnogi se sa­ krivaju od društva i bježe kad im ovo dogje. Njima je svako piće dobro, vino, pivo, rakija, absiath itd., što bilo. Žene su ovom više podvrgnute, nego muževi. Pjanacko ludilo (Delirium tremens) predstavlja jednu formu akutnog otrovanja alkoholom, koje najviše dobiju oni, koji se vrlo često opijaju, siabo hrane, oboli im stomak, pluća, malokrvni sa i kosti ih bole. Bolest se pojavljuje u štadiju 1 —12 dana, za koje vrijeme dotični izgubi apetit i spavanje, dobije glavobolju i šumljenje u ušima, uopće nervoznu nemirnoću, podraživost, izgubi svijest i pane u ludilo. U ludilu bunca, spominje osobito veće množine živo­ tinja, kao miševe, parcove, kukce, zmije, pse, vukove, konje, a često i veće životinje ili stvari od kojih se kao da boji i izmiče, a to su rulje policaja, sablasti itd. U ovom bolesnik često leti glavom prema zidu. Prsti, jezik, mišići lica i udova dršću, što često pregje u grčeve. Za vrijeme ove pojave dotični ne može zaspati. Poslije prvog dobra sna, koji se javlja pošto je bolest 3—8 dana potrajala prestaju po malo simptomi bolesti. Najviše ovom podliježu muški od 30—50 godina, rijetko mlagji ljudi, a još regje žene. Obično ovo progje a da ne nastupi smrt, ali alkoholno otrovanje ostaje. Ako se ne izliječi kako valja, to će drugi ili treći nastup bolesti završiti, što ne učini prvi t. j. prekinuti život. Osim ovog javlja se uobraženje, da dotičnoga progone vještice, duhovi itd. poragjaju se razne budalaste ideje, nepovjerenja, sumnja (osobito ljubo­ mora kod žene) itd. Od većih bolesti javljaju se alkoholična neurastenija (osobito kod mladih pjanaca) tropska kolera (koja kako iskusni liječnici tvrde nije ništa drugo nego ušljed tropske vrućine podignuta alkoholična neurastenija) histerija, obolenje živaca, sije­ vanje u udovima, ulozi itd. Od osjetilnih živaca najviše strada vidni živac. Na oko se navuče mreža, vid se skrati, nastupi daltonizam i slične očne bolesti. Kako su se raširenjem alkohola raširile mnoge bolesti vidi se iz slijedeće statistike. St Andrew Clark, tjelesni liječnik engleske kraljice Viktorije govori na osnovu svog iskustva da je 30°/0 bolesnih oboljelo od samog alkohola. U Berlinu od god. 1875.—1881. bijaše 607 slučajeva epilepsije od kojih otpada 150 na pjance, t. j. 247®/0Skoro 5. dio duševnih bolesti vuče sobom alkohol. �284 BEHAR Kako je strašan morbiditet (često obolijevanje) još je gori mortalitet (pomor), koji nastupa ušljed alkohola. Alkohol prikraćuje život najprvo time što on životne organe slabi i njihovu izdrživost skraćuje, a drugo što organizam otruje i pripravi zgodno tle na kom se razvijaju druge bolesti (osobito upala pluća). Profesor Bollinger u Mtinckenu navagja da je od svakih 100 seciranih našao 15 —45 ljudi, gdje je alkohol direktno ili indirektno donio smrt. Megju uzrocima samoubojstva igra alkohol glavnu ulogu. U socijalnom je životu- alkohol uzrok velikim prestupcima. Kako dr. B ir u Njemačkoj navagja od 82837 zločinaca pogriješilo je pod uplivom alkohola njih 13706. Od ovih bijaše muževa katkadnjih pja nača 53-6°/0, žena 39®/0 a svagdanjih pjanica 46’40/# kod muževa, a 61 °/0 kod žena. Ali alkohol ne djeluje štetno samo na pojedinca nego i uopće. Tako je obično druga ili treća loza degenerirana. Što je otac obiĆno uživajuć na tijelo zla navukao, osjećaju to djeca i unučad. Šta alkohol u ovom smjeru donosi evo primjera o našljednicima jedne pjanice i lupeškinje imenom Ada Jucke, koja je umrla 1740. godine. Ona je imala 834 našljednik«* Megju njima je bilo 106 nezakonite djeco, 145 pros­ jaka, 64 javne sirote, 181 prostitutkinja i 76 osugjenika (od ovih 7 ubojica). Za ovo lijepo društvo platila je država kroz 75 godina 5 milijuna maraka. Idioti i epileptici potječu od pjanaca. Od pjanaca roditelja ragjaju se obično gluhonijema djeca. Degeneriranje prelazi sve s koljena na koljeno i ide u gore. U svim kulturnim državama pada broj vojničkih 8posobnjaka. Nestaje tjelesno razvijenih, lijepih, jakih ljudi, a mjesto njih se vide pogureni kržljavci i indi­ vidui, koji prije vremena ostare. IV. Pitanje radikalne borbe protiv alkohola. Koliko se radilo i koliko se i danas radi riječju i djelom protiv pića ipak se. na žalost opažaju slabi uspjesi. Koju je praktičnu važnost imao internacionalni kongres u Beču proti alkohola govori prof. Max Gruber ovako: „Kongres nije čisto znanstveni. On će se dodaše poslužiti znanstvenom metodom, ali za praktičnu svrhu. On će nam stvoriti motive. Kad narod vidi, koji mu je neprijatelj alkohol, onda će sigurno pregnuti, da mu se othrve. Ali možemo svaki sa svoje strane tome doprinijeti toliko, da se svaki za svoju osobu čuvamo alkohola. Ovako mišljenje i volja ide u prilog svakom zakonu u ovom smjeru, jer on bez ovog ne može biti krepostan t. j. mora obilaziti. Prof. dr. jur. N. Reichsberg obraća se IV 2 . maja 1901. u javnoj skupštini u Bernu na minuli bečki kongres govorom: „Oni koji upriličiše kongre8 izgleda da su toga mnijenja, da kongres bude propa. gauda proti alkoholnom uživanju, drugim riječima da rasprostrane misli o njegovu štetnom djelovanju. Mi tu još nešto vidimo. Na kongresu su iznešena iskustva iz borbe protiv alkohola, otkrivena nova sredstva i putevi, a kad se nekom zlu otkriju uzroci, lakše se boriti protiv njega. Ako se samo reče pilo se, i sve se više pije, tu još nije rečen uzrok. Na kongresu je bilo i previše članova. Mnogo bi bolje bilo, da su se oni kojekuda razišli i držali narodna predavanja protiv alkohola". „Bogate pjanice škode najviše sebi (misli Rej. chesberg) a kod radničkih pjanica krije se opća opasnost i Šteta. Alkohol ne ruinira tu samo pojedinca radnika tjelesno i moralno, nego mori cijeli radnički stalež i pođgriza žile života modernom društvu". „Onu hranjivost“ — veli dalje Reichesberg, _ „ili ljekovitost moraju uzeti s oka oni, koji se bore proti alkohola, ako hoće postići uspjeha. Traži se da radnika odvratimo od pića, navagjajući mu kako je alkohol sreću mnogog domaćina i mnogog lijepog obiteljskog života uništio. Ko bi nabrojio sve one, koji nemaju pojma o ovoj bijedi nego zbilja u alko­ holu traže komad sreće i zadovoljstva. U borbi proti alkohola postićićemo najviše uspjeha, ako budemo u nižim slojevima pučanstva budili nove plemenite po­ trebe. Ne smijemo osuditi tobožnju „čežnju narodnu za užitkom", nego baš ono „neosjećaijje za potrebama" pa kad jednom narod dobije veće potrebe- kad se jednom nauči i upozna vrijednost intelektualnih, estetičkih i etičkih užitaka, tada će grube materijalne užitke u prvom redu užitak alkohola zabaciti i sami od sebe prezreti". Da se Što veći uspjeh postigne treba nastojati 3a se onim koji su u pi^e zagrezli pruže prilike i motivi, da se poprave, a to će biti najprije ako se njihovo socijalno stanje i izobrazba uredi i podigne, jer je zbilja manje izobraženih alkoholista. Vrijeme će i kultura sve urediti. Kad bi se ovo sve htjelo za jednu noć popraviti, to bi trebalo svu alkoholnu in­ dustriju na jednom uništiti, i tim bi država mnoge milijune naglo izgubila. Zakon bi trebao da zabrani piće najstrožije svakom bez razlike, pa i onim koji znaju mjeru radi onih, koji je ne znaju. S toga će i u buduće ostati po starom. To zvuči pesimistički, ali ne zaboravimo da i alkohol kao i svako zlo nosi sobom škodu i iskustvo. Naći će se ipak pored pjanica vazda i onih koji će s mjerom piti, i to s napretkom kulture sve više i više. To je optimištički izgled, koji nas tješi kad pomislimo na zle postjedi g uživanja alkohola �IV BEHAR 285 Na kraju četvrte godine. I četvrtu godinu s hajrom počesmo i' s hajrom evo završismo. I ovo će godište lijepo pristati uz ona tri, da skromnu knjižnicu našu zakiti i uveliča. Ta već sama ova četiri godišta „Behara" u našim čednim prilikama mogu se nazvati ako ne malom knjižnicom, a ono bar lijepim temeljem za valjanu islamsku knjiž­ nicu u svakoj islamskoj kući ovih zemalja. Napredak ^Beharov" pratimo s očinskim toplim pogledom kao čilo i zdravo čedo naše, kad prvi put skoči s majčina krila, prebaci se preko praga, istrče na sokak, na li­ vadu, u gaj i dubravu, i poslije sve što koji dan, a ono sve bujnije, jedrije, veselije i ljepše. Eto tako nam buja „Behar“ pred očima našim, to nam kažu naši mnogi čitatelji; tokom ove godine svakom pri­ likom izraziše nam svoju radost za „Behar", svoje priznanjo i zahvalnost za naš trud, a to mi sad zado­ voljstvo dijelimo opet sa svjema onim, koji nas i ove godine čim bilo potpomogoše. Hvala srdačna našim saradnicima, hvala i pretplatnicima, koji omogućiše, da „Behar" i ove godine pokrije svoje troškove. Na p6 se izričemo ovdje ne samo ispred „Behara" već i ispred nas muslimana uopće našu blagodarnost našem vrijednom i obljubljenom radeniku Savfetbegu Bašagiću, što nam pruži ove godine onako lijepe gragje i du­ ševne hrane i pouke u svojoj radnji „Sto i jedan hadisi šerif". Za tim zahvaljujemo srdačno i našem saradniku D. M. Eminu za prevod krasnug romana „Razgovor", te Febim ef. Spahi za prevod „Hiljadu i jedne noći", i svjema ostalim, koji okitiše „Behar" svojim radom. Ovdje moramo napomenuti, da zasnovana radnja našeg neumornog saradnika Safvet bega Bašagića „Sto i jedan hadisi šerif" nije se mogla tokom ove godine svršiti, te se s toga za sad prekida na neiz­ vjesno vrijeme. Ova će se krasna radnja opet u svoje vrijeme nastaviti i dovršiti. Na po se molimo naše čitatelje, da nam oproste, što više puta prekidosmo nastavke „Hiljadu i jedne noći". To smo morali uči­ niti zbog veličine romana „RazgOvor", koji je valjalo dovršiti koncem godine, a s tog je izlazio u golemim nastavcima, da bi zauzeo gdje-kad po tretinu lista. S toga je nešto valjalo izostaviti. Roman koji odabrasmo za buduća godinu ne će smetati, te će i ta radnja bez prekidanja izlaziti. Na poŠljetku zahvaljujemo i mnogobrojnim pri­ jateljima, koji nas potpomogoše pretplatom, a tako i svojim laskavim priznanjem i odobravanjem. [Svi ti faktori omogućiše, da je „Behar" i ovu godinu do­ stojno proživio, a ti isti faktori obećaše nam svoju pomoć i u buduće, te na osnovu toga i mi možemo reći, da „Behar" produžuje svoj život i ulazi s hajrom u petu godinu. A da će „Behar" i u budućem godištu — ako Bog da — udovoljiti svojoj lijepoj i. pleme­ nitoj islamskoj zadaći, mislimo, da svakom može za­ jamčiti njegov dosadanji život i rad. Za to braćo muslimani, naša je dužnost sada da dalje potpomažemo ovo naše ovako plemenito poduzeće. Mislimo, a tu tvrdnju našu mogli bi potpuno i oprav­ dati, da nema muslimana, komu bi — što Be lista tiče išta moglo smetati, da ga ne potpomogne ne samo radi njega već više i radi sebe. „Behar" ne goji ni­ kakva načela, nikakva pravca, nikakve misli, koja bi mogla muslimanu biti protivna. On ima prod očima samo pouku, koja muslimanu može od koristi biti. Smetati dakle muslimanu, da ne potpomogne „Behar" može samo ili nemar, ili pomanjkanje sredstava. S toga na siromahe i ne apeliramo, ali tim više pozivamo druge, koji mogu, da se odazovu pozivu, jer „Behar" je u današnjim našim prilikama jedini naš list, koji bi mogla držati svaka mogućnija islamska kuća, a neke bi mogle pored sebe da obradaju i po kog si­ romaha, valjana učenika ili inače vrijedna čovjeka. Tim bi se njemu- samo dobro učinilo. Za buduću smo se godinu već pobrinuli, da ni malo ne zaostane iza prošlih. Krasnu radnju misirskog, spisatelja Mehmed Feriđ-Veđžđi bega prenosi naš od prije poznati saradnik Ali ef. Kađić, profesor na' gimnaziji mostarskoj, dobar pozuavalac arapske lite­ rature i kulture uopće. Zanimiv romau „Ferdi i dru­ govi4 turskog modernog romansijera UšŠaki zađe Halid-Zijabega uzesmo za ovu godinu, a prevodi ga naš isti prevodioc Tajni A. Dž. Šerić, pravnik. Ostalih manjih radova imamo i pri ruci a i obećano nam je dosta. Za listak ćemo se takogjer pobrinuti, da bude kićen i obilan kao i ove godine, pravi izvjestitelj sviju pojava na kulturnom polju u prvom redu .muslimana, pa i ostalog svijeta. Za to molimo prijatelje, koji prate naše prilike a i ostalih muslimana, da nam svaku zgodicu jave bilo to iz našeg kulturnog života, bila ugodna i povoljna vijest i o ostalim muslimanima širom svijeta. Od ovakih bilježaka mi imamo lijepu moralnu korist, da smo bar ovako u svezi s ostalim islamskim svijetom. I ostale rubrike u „Beharu" ne će po mogućnosti manjkati, da će u opće čitatelji potpuno biti zadovoljni. Za to je dužnost nas s^iju, da radimo, da se „Behar" što je moguće više raširi. Od njegove obil­ nije pretplate može samo da bude koristi narodu, jer ako se „Behar" u dobroj mjeri pomogne, i on će onda inoći da sve obilniji bude, a upravo je cilj njegov, da se što više čita. Dobar prijatelj našeg ovog kulturnog poduzeća može usputice da ovome koristi. On će mahom na sijelu, u kolu svojih prijatelja čitati što iz „Be­ hara", on će prijatelje svoje upozorit na nj, kazati o njemu što je nužno i uputiti ih . . . ta više puta naš čovjek ne zna ni kako list naručit treba, pa ga �BEHAR 286 IV to više puta i odbija. Osobito molimo, neka se svagdje možemo ih jedino uz naknadu od 50 h poslati. Dakle kaže i razjasni, da je „Behar" islamski list, da izlazi u u vlastitom je interesu, da se brojevi čuvaju, jer kad Sarajevu svakog mjeseca dva puta, jezikom vrlo po­ ih ni u nas nema na raspolaganju, onda je cijelo g0. pularnim i razumljivim narodu, donosi svašta poučna dište nepotpuno, te se uvezat ne može, a tako se onda i korisna za svakog muslimana, osim tog lijepih pri­ i ostali pogube. povijedaka, po koju pjesmu, vijesti iz života muslimana Na koncu upozorujemo mnoge i molimo da i oni iz svega svijeta i t. d. Taj list da je serbes svaki druge upozore, da „Beliarova" godina ne počinje 1 . ja. otac dati svomu djetetu, da ga čita, da se ne boji nuara, već 1 . maja, te se jedino od tog dana i može pretkao kod drugih knjiga, da će nagaziti na što god ne­ platiti na čitavu ili na pola godine, u kom *e slučaju poćudno ili protivno islamskim osjećajima; on goji i onda obnavlja pretplata l. novembra. odgaja svoju mladež čisto u islamskom pravcu i uli­ Pošto nam nije u običaju, da tokom godine dojeva mu čistu islamsku svijest, i — —1 zaista svaki sagjujemo č tateljima pozivom na pretplatu i t. d., to otac za taki list ne će požalit za svog sina šest ili. moradosmo ovom zgodom zamoliti i upozoriti čitatelje 10 K na godinu, a tu svoticu može.pri baviti, kad svaki i pretplatnike na neke stvari što se lista tiče, za Što dan samo po jedan novčić baci u kraj. opet molimo, da nam oproste što ovoliko oduljismo. Ovom prilikom moramo upjporiti poštovane čita­ U ime još bolje „Beharovo" a i naše budućnosti telje, da malo više paze, da se pojediui brojovi „Be­ hara" čuvaju. Mi tokom godine dobijemo na stotine opraštamo se za čas ovim brojem s našim prijateljima poruka i molbi za koji broj, da naknadno poSaljemo, da se i u budućoj godini „Beharovoj" opet nagjemo „jer se negdje zagubio". „Behar" je i onako jeftin, na okupu oko njeg, dovikujuć svjema: Esselamu po gotovo nam ne podnosi, da naknadno šaljemo po­ alejkum evvelen ve ahireh! Uredništvo „Behara“. jedine brojeve. Za to i što imamo suvišnih brojeva Tvrdica. Idogledaj gal zemsko carstvo Višnji mu je Allah dao: U moru je neizmjernog blaga Kao Karun zaplivao 1, Svega ima preko mjere: Čista srebra, Čista zlata, Samo jadnik smilovanja nema Na.sirotog svoga brata. A1 dok pogled radosni mu Nad gomilom blaga pliva, Dotle veo griješnoga mraka Prljavu mu savjest skriva. — Hej, tvrdice, pruži ruku, Trgni s duše mračni veo, Da ti blago uzdah sirorqaški Ne pretvori u pepeo! . .-. M. ć. Ćatič. Male priče i dosjetke. Devet hila (varka), deseto junaštvo. Pripovijeda se, da su u ono prijašnje hajdučko doba došli jednom spahiji na selu trojica na glasu razbojnika i to : jedan turčin, jedan hrišćanin i jedan ciganin — pred kuću te ga zaviču: 0 domaćine 1 Spahija izagje pred kuću, da vidi, ko ga zove. čim ih ugleda, odmah vidi da će zlo biti: tri čovjeka mrkih lica, hajdučkog pogleda, naoružani do zuba. 1 ako je spahija bio jaka ljudina, ipak se je prepao 1 Oni, ni pet ni šest, nego zatraže od spabije sto dukata, ili ćet ga ubiti, kuću mu porobiti i zapaliti. Na to ih spahija zamoli, da uljegnu u kuću, da kahvu popiju i večeraju, a on, da će im drage volje zatraženu svotu dati. Razbojnici uljegnu u kuću, spahija im donese kabvu i večeru. Pošto večeraju, spahija zovne na strunu dvojicu — turfiina i ciganina, te im reče: — Brate turčine, što si mi ti došo kući, neka si, a i ti — okrene se ciganinu — što si došo, nije mi hatur, ali kako ste mogli vlaha na moju kuću dovesti, a vi što tražite sto dukata, ja ću ih vama dvojici dati, te ih podijelite, a vlaha da istjeramo i da ga išibamo 1 �behar IV to oba razbojnika pristanu, te se obore sva trojica na vlaha, istuku ga i isprebijaju na mrtvo ime; uZmu g» za n0Se i ruke» te “ tace pred kuću. — Na to 00 spabija opet primakne onom turčinu, te mu re5e na uho: — Sto si ti brate došo, nije mi hatur, ali vlaha i Ciganina Sto si doveo, to mi je vrlo žao na te, već daj da istjeramo cigu, a ono sto dukata Što sam rdeo, dacn ib tebi samu - što bi ti njib sa Ciganinom dijelio ? Na to ovaj pristane, te sa spahijom na ciganina navale, izlemaju ga dobro i izbace pred kuću. Onda ge Spabija okrene razbojniku i reže: — Hej, ti, mufside jedan, stid te bilo, ti da do­ laziš na moju kuću kao razbojnik, a ovamo se brojiš da si turčin, ti si nikakav čovjek, sad ću ja tebi dati tvoju bisu. To rekavši spabija, dokopa svojom snažnom rukom razbojnika i baci poda se, to ga stane tući, što no kažu, ko vola u kupusu, te ga najposlije izbaci pred kuću! Eto tako se je taj spabija na pametan način riješio razbojnika bez svoje štete. Haki ibiti Sulejman. Dva pravila za život. Pripovjeda se, da je jedna žena svoga muža „ciglo* dva puta u vijeku istukla. Evo za'što: Jednom on u jesen pošao iz dućana kući, kad udri kiša ko iz kabla! Šta će? Kako će? Da ide po kiši, okisnućeko miš, a onda bi izio „pasije maslo* od svoje „sijede*’ da čeka. . . .? al* čekaće baš, jeda, 1’ dragi Bog da, te kiša prestane. Skrene pod jednu strehu, pa stade čekati, al ona pusta muze, muze: ne prestaje Šalel Tako nekad iza jacije krene kući, baš po onoj kiši. Kad se pomoli na vrata, sijeda ga dočeka — s oklagijom u ruci. „Šta radiš do ove dobi, ugursuze jedan?" razvali ona oči. „Zar ćeš mi još u to doba kući dolaziti?* On se siromah počne pravdati; al ona razvuče oklagijom, pa ovud hoću, ovud ne ću! Kad mu j© lijepo nadavala, poče ga svjetovati: „Metni dobro u glavu, stari, da u jesen ne treba Čekati, dok kiša prestane, jer jesenska kiša ni za heftu ne pre­ staje 1“ I tako on siromah pošto je večerao „čibuk čorbe* i primio jedan savjet, svuče se i ode spavati. 287 Jednog proljeća vraćao se on isto tako iz čaršije kući, kad opet udri kiša ko Bog hoće f Šta će sad ? Da čeka dok kiša pregje, bojao se, da ga ne stigne aujs a sudbina, s toga odluči ići, pa makar i pokisao. Dok je došao do kuće, ni pod pazuhom suha donio nije, a kad ga žena opazi onako okisla i mokra maši se bogme opet oklagije, pa ga lijepo ispraši* a onda mu dade još jedan savjet „Čuješ, stari«, reče mu ona, „proljetna kiša časom premabne, s toga treba čekati dok pregje, pa onda ići kući; to dobro upamti. I tako ga žena nauči oklagijskom metodom ta dva pravila za život. M. Islamovtć. Pravo govori. Jednoga dana spremi mati Abdulkadir Gejlaniju u Bagdat u posjete šehu Bagdatskom sa njekim lju­ dima, koji su istoga dana išli u Bagdat. Kada joj sin već bi na polasku, izvadi mu mati putni trošak, a osim putnoga troška baška mu zaŠije u jedan kraj od nje­ gova odijela u zlatu 25 dukata, te na polasku svome sinu reče: Hajde sine, sretno ti bilo! Ove dukate što sam ti zaŠila, podaj šebu bagdatskom. Toga dana oni su krenuli na veliki put. Jednog dana kad su bili kroz jodnu Sumu, iziđu pred njih hajduci i putnike opljačkaju. Kada je reda došla Abdulkadiru, oduzmu i njemu sve novce, što je uza se za putni trošak imao, osim onog novca, što ma ga je mati zašila u njegovo odijelo, te ga harambaša upita, da li ima još novaca. U tom njemu pane na um, kako njega mati uvijek svjetuje i napućuje, da bude valjan, •poslušan i da uvijek istinu govori. Sad mu dogje prvi put, kad bi morao istinu da zataji. Na to on odgovori, da ima još novaca ali da nijesu njegov^ A kad ga barambaša upita: Čiji su, on ma kaže, da je novce mati poslala kao bediju Šebu Bagdatskom. Harambaša ga upita: „Za što mi kazuješ za te novce, kad si ih mogao zatajiti? „Ja nemogu drukčije," reče on, „kad me je mati naučila, da pravo govorim. Taj odgovor sve hajduke porazi, svi na. jedanput tovbe učine (pokajuse) i s ima putnicima njihov novac povrate, te s njima uzajedno pogju u Bagdat. H. G. P. �BEHAR IV NARODNE UMOTVORINE. Tri djevojke. fošetale tri lijepe djevojke, Čar Azila i Tenzila mlada I Merdžana najbolja djevojka, I najbolja i najpametnija. Oni igju caru u saraje, Car Azila ljubi cara mlada, A Tenzila pod carem serdžadu, A merdžana podviš ruke dvori. Car Azilu car je vjenča za se, A Tenzilu dade svom veziru, A Merdžani hiljadu dukata: „Maj to tebi Merdžana djevojko, U stidu si sreću izgubila I u sreći Šeh. Islama mlada." U ta doba Šeh. Islam na vrata Ljubi cara u skut i u ruku: „Aman eare, sunce ogrijano, Pokloni mi Merdžanu djevojku 1“ S/tnić Muhamed, Pogled po svijetu. Nitko ne umije • upotrebiti zgodne ■prilike kao Englezi. Oni se već i od prije ne osjećaju sigurni u Indiji', pa za to namjeravaju, da se prebace preko Himalaja i učvrste u Tibetu, ali to nijesu do sad smjeli učiniti od Rusije; no sad kad je Rusija zabav­ ljena na istoku, evo ti njiha sad u Tibet. Već su imali i nekoliko okršaja s Tibetancima. Sa bojišta u istočnoj Aziji iznenagjuje nas juče­ rašnja vijest, po kojoj je opet zaglavila jodna pusica ratna lagja i to oklopnjača „Petropavlovsk". To se dogodilo iB. o mj. u jutro, ruska flota u Purt-Arturu opazi, gdje joj se neprijateljsko brodovlje primiče. Zapovjednik ruske flote Makarov dade zapovijed i rusko brodovlje izagje Japancima u susret; ali kad vide, da su Japanci mn >go jači, da im je sila veća. odmah se povrate natrag, ali tom prilikun udari oklopnjača „Petropavlovsk" na rusku minu (lagufri podmorski) te usljed silne explosije odmah se i potopi sa zapovjednikom Makarovim i sa 600 vojske. Spasio se samo ranjen vel knez Ciril i nekoliko oficira, a drugo se sve utopilo. Svaštice. Slatka voda u Janbou (Hidžaz). Društvo misirskih poštanskih parobroda, koje ima veliku korist od prevoza hadžija kroz- Sueski kanal do Janboa ili Džide, odredilo je ove godine jedan svoj parobrod zvan „Jambou", koji će za vrijeme boravka hadžija svakim danom donositi slatku vodu i besplatno je da­ vati hadžijama. Za ovo se ima zahvaliti tom društvu, jer je zbilja bih* neugodno, kad se u Jambou zbije oko stotine hiljada duša, vrućina pritisne ko u Arapskoj a nigdje slatke vode, pa makar i vruće, da se žegj ugasi, što ne ćeš skupo platiti, već valja čuvati i kanatiti, da se prije vremena kesa ne bi ispraznila. Osmanlije u Argentini (Amerika). Broj Osmanlija koji idući za trgovinom nastanjuju se svuda, raste u Argantini svakim danom, da su već sami osjetili potrebu osmanlijskog konsulata u toj državi, te su odmah od Turske to i zatražili. Perzijski konsul u Buenos Airesu javio je vanjskom ministarstvu u Carigrad,, da bi on zastupao interese Turske i njenih podanika te sudjelovao kod tamošnje vlade kao počasni konsul Turske. Vlasnik: Idem aga Mešlć. Odgonetke. 0'lgonet.ka zagonetki „Da »to mi ti. da što“ od Falniua H. iz 22 j>r. „Behara- 1. kantar, 2. mlin, 3. ključ i brava, 4. n8fa oči, čelo i kosa, 5. rogovi, G. ogledalo, 7. pile kad se izleže, 8 majčina sisa, 9. grom — manja. Odgonetnuli: Fehim Bajraktarević Hamdija Kreševijaković, učen. rnždije, Mnstafa Volić i Hamdija Elezović, učit. pripravnici; Hnsein Omanović, tehničar; Gjul-EminMehmeđ Zilđžić, gimnazijalac; Karanfilaga; Mnstafa H. Baščau-' šević, trgovac i Meho Okan, baka. svi iz Sarajeva i Alija m. Z. Odgonetka zagonetke od Fehima Bajraktarevića iz 23 br, „rehara-: štiva, Alija, Glina, Dvina, Drina, Pliva, plima, gljiva, mliv. ir.oribor. Odgonetnuli: Hamdija Kreševijaković. učen. ruždijo Gjul-Behar, kandidat; Hnsein Omanović, tehničar; KaranfilagaMnstafa H. Baščanšević, trgovac; Gjnl-Emin; Mnstafa Volić i Hamdija Elezović,- učit. pripravnici; Meho Okan,- bakal i Melimed Zildžić, gimnazijalac svi iz Sarajeva, M. Knčnkalić u Gračanici, Hašim Šerie, realac a Banjaluci, Alija Aliefendić i Ahmet Oemerlie iz Janje i Alija m. Z. t Iskaz dobrovoljnih priloga „Gajretove“ zabave u Tešnjll ima se ispraviti i dodati još ovo: Zbir treba da b u d e .....................1193 K. 17 li K tome Ibrahimaga Agauagić iz Sarajeva p o s l a o .................................... 2 Ukupno . . . 1195 K 17 b fVYYY\VV\VVVVVVY\YVYVYYVYVYVYVYVVVVVVVVYVVVVVVVVY//VYYVYVYYV'r///WVYVYVVYVYVV-/VO Braćo muslimani! Sjetite se naših siromašnih učenika, darujte što „Gajretu“, društvu za potporu njihovu. Trošite samo „GajretovK cigar-papir i šibice. Ko ima starih upotrehljeuih poštaDskili ma­ raka, neka ih šalje u korist „Gajreta* na „Gajretu ili uredništvu „Behara. Ko god. kome bilo piše, neka pismo fraukira markama od 1, 2, 3, 5 ili 6 helera, jer 100 komada ovih maraka vrijedi 60 helera. Odgovorni urednik: Edhem Mnlabdić. Štamparija Riste J. Savića, Sarajevo. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1903 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1903 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID 22966a0c-f011-4596-a081-717af5dfe494