https://kolekcije.nub.ba/files/original/02910aa1bfc1909507435cd98324a8bb.pdf c0ff74d88fedeeb003b95681ef70e7bc PDF Text Text �BROJ i- GOD. III. 2-iist za p o 'jLkro .i z a T o a ^ r-cL . 23. Muharema 1320. | | _______ Š A H A J'E Y.O || 1. maja 1902. Što se Avđagi dogodilo u Stambolu. Istinit dogagjaj. |ahmet mu duši! Do skora je živio, a svake zime to pripovijedao. Stambol je dug i širok i na sedam je brda, a u njemu svakakva naroda. Dosta svakakva i zla i dobra, pa insan ne bi ni u snu snio, što more / vidjeti i sam dočekati. Prijašnjih je vremena mnogo koješta druk­ čije bilo. Nije bilo današnjih mašina, da što no reknu, ovdje zaspiš, a u Stambolu se probudiš ; več je dobro valjalo dobre opanke i sillah, ili.vilena vranca zakoračit, pa klimati mjesec i više, dok stigneš u carev grad. Pa i današnje pare — čage — dijete ih more odnijeti, kud ti drago; a prije bijaše zlato, više srebra i još više bakra, pa kad se nakupi carske mirije, onda natovari, a hućumet bi naš’o dobra čojeka, predao bi mu ih da ih on nosi i preda u carsku haznu. Eto to je jedan put i našem Avdagi došlo na glavu. On pojaše svog dorata, pa za kiridžijom hcsbos jednog dana stiže u Stambol i pade u Ćelebi han. Novce uze sa sobom u odaju, a kiridžiju vrati natrag u Bosnu. Ali kad sutri dan ode na kapiju, da vidi gdje će predati miriju, opazi, da će biti prave muke, što su mu i stari ljudi kazivali. Teško je doći do carske hazne, a još teže uteslimiti tolike pare, jer je stigla mirija iz sviju carskih valiluka, pa je na hazni bila velika naloga. Avdaga se vrati u han tužan i zabrinut. Išao je poslije toga svaki dan, ali nikako da mu reda đogje. Na poŠljetku mu rekoše, da ide u han, a da će ga pozvati, kad mu vakat bude. Avdaga je od tog dana provodio besposlen : u jutro bi sjedio na kameriji hauskoj i tu kahvu pio; naprama sebi gledao visoke kuće od tri i od četiri boja. a istom kroz pendžerove njihove naslućivao, kvkva je zgoda i saltanet u njima. Poslije bi izaš’o u čaršiju, a tu mu je na udarcu prvi trgovac Hadžija, čovjek lijepe brade, tih i miran, te bi Avdaga kod njeg dugo posjedio. Za tim bi hodao, razgledao, otišao •iroko, koje j« inače poznato i pod imenom „Havzi sultan". Ovo bi se jezero tnoglo prispodobiti sa jezerom Tiberijađe. Tako piče u pri­ mjedbama „B u r đ e " Serif-ed din Bumsi. Imami Kazvini u svome ,,A .d *a ib eI Mah lu k a t u " veli: „megjn čudesima prirode mofcemo navesti i preeugeno vrelo, kao što je ono Save, koje je nekoč bilo veliko jezero, a danas presnSilo i nema ni spomena od vođe1'. �BEHAR u džamiju, onda opet Hadžiji, u tom bi mrak, pa onda bajde u han na počinak. Kad se sa svojim Hadžijom već dobro upoznao, potužiče mu se jednog dana, kako mu je teško čekati ovako besposlen, a još je neprestano u strahu za tolike carske pare, jer, ne daj Bože hrsuza — ode i sve imanje i glava s ramena. — Pa, evo, brate, magaze moje, odvrati mu hadžija, nije potrebno da strahuješ. Magaza je moja. „atešten enim,“ ja se ni za svoje ne bojim vatre, a pasvandžija i onako čuva od hrsuza Donesi, pa ćemo postavit evo vodje u ovu moju gvozdenu haznu. Pa kad ti đogje reda, a ti ih nosi, i predaj. — Boga mi je baš tako, dočeka Avdaga veseo, hvala ti/k a d ti hoćeš da mi učiniš to dobroI odmah skoči, odazva dva hamala i prenese pare u hadžijinu magazu. Poslije’ toga spavao je Avdaga svake večeri mirno i bez brige. Na pošljetku saznade, da je na carskoj bazni nestalo one navale, te on pogje Hadžiji* i zaiska pare da ih nosi u haznu. — Kakve pare! u čudu će hadžija i promijeni se čovjek u licu. — Ama one pare, onu miriju, šio ti predadoh na čuvanje, dok mi dogje reda na bazni, da ib predam. — Jok fcfendum! u mene nema nikakvih tvojih paral & a! Oko Avdage se magaza okrenu. Šta. ć e ? Nije mogao više ni jedne da probijeli, a i mušterija nekakva navalila Hadžiji, te on skoči i zaokrenu u han tužan i žalostan. Dogje n svoja odaju, sjede i uhvati se za glavu objema rukama. Šta će jadan, tolika para, a u tugju .svijetu! Pa ne smije nikom ni da kaže. Tako so mučio 1 previjao u sobi cio sahat. Na pošljetku mu se stijesni, a svakakve ga misli salijetale: tolika para, a carska mi rij a, kako će se on šaliti s tngjim blagom i davati ga kome bez seneta, ko hi mu i vjerov’o, da to i kaže kome. Pobjeć . . . . skočit u more, Bože sačuvaj ; džipi da se kakogod jtrese tih strašnih misli i ispade na kamariju, ali čisto k'o drngi čovjek. Dosta je put Avdaga, pijući kahvu gledao u one sar&je naprama sebi, ali nije ni naslućivo, da i njega neko odonud motri. Udovica nekakva paše, na glasu žena mudra i prepredena, gledala bi svako jutro, kako Avdaga rahat i mimo pije kahvu i sad ga je opazila, ali on se posve promijenio, k6 satrven, zagleda se u jedno mjesto, trgne se na jedan put, skoči i pogje nekud, pa se opet vrati, a sve vitla rukama, k’o da je - - Bože sačuvaj — s uma sišao. I dok je Avdaga tako jadio .na kameriji, otvore se vrata one velike kuće izagje sluškinja i upravi n hansku avliju. Kad dogje pod kameriju, mahnu na Avdagu rukom da ide za njom, a on odmah i oporavi m k'o lud i neznajući ni ko ga zove ni kad ide. Kad ga, cura nvede nza široke basamake u prostranu sohu prostrtu debelim halijamA, Avdaga se zabezeknuo. U to će ženski glas iza zastora ponudit mu da sjede i upita ga: — Tebi ima nešto, ti si strašno zabrinut. Avdaga se još više iznenadi. — Kaži slobodno, šta ti je, ja ti možda mogu pomoći. Avdagu kd da sunce obasja. Bazveđri se malo pa uze pričat nepoznatoj ženi svoju muku i jad, kako mu onaj hezdušnik hoće toliki novac da zahaba. Kad dovrši svoju pripovijetku, reći će mu žena iza zastora: — Ne brini so, hajde sad tom istom Hadžiji u magazn i sjedi ondje, eto i mene odmah. Avdaga sprti like, pa Hadžiji u magazu, ali n rijeći ne zbori o parama. Doskora evo ti nekakve žene n magaza, a čim poče zborit, Avdaga joj poznade glas. — Živ bio Hadžija, poče ona, nijet sam učinila na Meću, a imam nešto para i đževahira, pa ne smijem ostavit u samoj kući, već da ti donesem nek mi stoji kod tebe u tvojoj magazi dok se ja vratim s Meće. — A koliko ima toga, upitaće Hadžija. — Jedno deset oka zlata i nešto đževahira. Hadžija sad pomisli, to je svakako bolja pljačka od one Avdagine, pa bojeći se, da sad Avdage ne zine i ne odvrati ženu od misli, brže mu namignu i poteže njegove novce iz sanduka, a njoj r e č e : neka samo do­ nese i nek se ne brine, on ćo ih čuvat ko svoje. Avdaga se dočepa svojih novaca pa škrinu n han, a za tim odmah požuri se pašinici, da joj so zahvali. Ona se smijala svom majstorlukn i rekla na pošljetku, nok on mirno spava, a Hadžija nek čeka, dok mu ona donese deset oka zlata. Ali kad već i podne minu, a žene ne hi s parama, i Hadžija se sjeti varke pa ndari u druge diplo. Šatri dan ranom zorom došao je zaptija po Avdagu i odveo ga na mešćemn. Kad tamo: stala žena s dvoje djece i tuži ga, kako je ostavio već toliko godina i p-’ bjego, a ona sirota potuca se i na deset nokata zaragjuje, pa njegova djecu hrani. Avdaga sav poblijedi, umrije ćovjek. Poče se klet, da on nikad do sad nijo ni dolazio u Stambol; ali sve nzalnđ. Okreni doli, obrni gori, sad osadi da Avdaga plati idaru ženi i djeci toliko godina, a on se uhvatio, ne umije da probijeli. Kleo se, da on nikad te žene ni čno ni vidio nije, ali sud reče i on plati troškove, a u to zaleže gotovo sva ona carska mirija. Sad jadan i žalostan ode u han i sjede na kamarijn ko otrovan. Ali evo ti doskora sluškinje pašinice po njeg. — Šta je sad? — upita ga pašinica, kad joj je ušao. — Sad gori belaj I dočeka on i uze joj pričat tu novu napast. Kad je svršio, dočeka opet ona: — Ne boj se! Hajde, veli, odmah na sud, pa iŠči svoja djecu. Kad je sud osudio, da su tvoja, a ti ih i uzmi, pa vodi! �BEHAR Dl Avdaga se kaskatio od čuda ženskoj mudrosti. Nije druge, skoči, pa oplete u mešćemu. Odmah do­ bavile ženu i predadoše mu djecu, a žena ne htjede 8 njim. On uze djecu jpa s njima u han. Ali kad dogje n han, sad vidje da tim sebi ništa n,'je pomogo. Para opet nema, a sad još valja i tugju djecu da hrani. Dok opet sluškinja po njeg. — Gdje su djeca? — upita ga pašinica. — Eno ih u Hanu. — Podaj ih odmah telalu, neka ih proda, ali neka voda sve ispred hadžijine magaze. 189 Avdaga brže nagje telala i predade mu djecu. Telal oporavi ispred Hadžijine magaze i viknu „sto dukata dvoje ropčadi!“ Hadžija dometuu iz magaze deset, al nečija žena dogje tu i dometnu pedeset. Avdaga je odmah poznao glas pašinice. Sve Hadžija po deset, a žena po pedeset, dok istjera djecu na toliko, da hi ih zlato pretegnulo. A kad već vidje da je dosta progje se, a Hadžija plati i odvede ko svoju djecu. Sutri dan je Avdaga odnio i predao carsku miriju, a kad je to svršio, zakoračio odmah konja i pobjego iz Stambola, dok ga nije stigo veći kakav belaj. Šemsnđdin. Islamu. p l Islame, vjero moja sveta, ® Spasu duše griješničke moje, Velike su Tvoje svete misli, Tvoje ime veličanstveno j e ! Pred propisom uzvišenim Tvojim, Mudri razum u prašinu pada ; Zakoni su nepobitni Tvoji, Tvoj šeriiat vječita je pravda! Mudrosti su veljih učenjaka Nedohitne Tvoje tajne svete, Ti si luča čovječanskog spasa, Ti si izvor znanja i prosvjete! Ti me učiš svim djelima dđbrim, Ti me učiš časti i ljubavi, Ti me učiš da za narod živim, Čovječanstvu da član budem pravi. Ti Bi knjiga svenauke svijetle, Ti si djelo vječitoga Boga, Kojime je nav’jestio sjajni, Preporogjaj svijeta cijeloga I Dok mi dani nevidovno teku, U nopovrat od prošlosti tavne, Mene blaže zapovijedi Tvoje Svete ode riječi veličajne. Tvojih misli božanstvenih ja ću Bit šljedbenik uvijek valjani, Tvoju svetu zapovjed ću slušat, A prezirat što Tvoj propis brani Oj Islamu vjero moja sveta, Spasu duše grijeiničke moje, Velike su Tvoje svete misli, Tvoje ime veličanstveno je ! Musa Ćazim Naše zdravlje. avno su rekli: od zdravlja nema većeg blaga na ovom svijetu. Kud si pristć, jesi 1’ i za H ™ kakav poso, ako si samo malo bolestan ? Ma ne to samo, često se dogodi, pa Čovjek lc~j»ne može ni prstom uprijeti gdje ga boli, al sam T J vidi, da nije ni za što. Ne će mu se sjediti, dosadno mu ležat, lijen da hoda, ne more jesti, f|J nije ni gladan ni sit, sna nema — nije mu ništa, 1 a sve mu nešto krivo. On je bolestan čim nema volje ni za rada, ni za šta, nema onog „raspoloženja" Što su Turci dobro označili riječju „ćejifsuz", što treba razlikovati od haste. Mnogi danas vele, da je liječništvo kao znanost najdalje došla od drugih svojih sestara, al drugi opet vele, da je baš protivno t. j. liječništvo da je najniže zaostalo. Bacimo li ipak jedan pogled na liječnišku vještinu, moramo joj se diviti. Na hiljade ima danas bolesti, a isto tako i lijekova. No opet kad dogješ liječ­ niku valja ti kazati: šta te boli, ne može se od njeg ipak tražiti da svaki put pogodi, šta je u zavezanoj vreći. Dakle ta prilika, što moraš da mu kažeš, šta te boli, upućuje te: da vodiš računa o sebi. Pojavi ti se bolja neka, malenkost, brzo prestane, opet se pojavi, prestane, a kad jedanput dogješ do uvjerenja da treba potražiti liječnika, onda mu kaži svoja opažanja. Za to pravo neki vele: čovjek treba da je sam sebi pd doktora. No razmotrimo površno najobičnije naše bolesti i zdravlje. Usporedimo li varoŠanina sa seljakom, opazićemo veliku razliku. Prvi mršav i blijed, drugi je ­ dar i crven. Varošanin, mora se priznati, više drži do odgoja djeteta neg’ seljak, pa opet seljanče mnogo zdravije. Tome je svakako uzrok, način života. Seljak hoda više, a varošanin sjedi, onaj udiše Čist planinski zrak, a ovaj pokvaren sobni. Pa tako možemo opet i varošane rastaviti u zdravije i rumenije i blijede �190 BEHAR nezdrave. Makar da na zdravlje upliva još više raznih uzroka, ipak se može više puta pogoditi, da je onaj blijedi ili radom svojim privezan za sobu, t. j. sjedi i ne miče se, a onome posč zapovijeda, da se vise kreće, a tim mnogo potpomaže svom zdravlju. Ovo*je sigurno imao pred očima i čuveni Kneipp kad je proučavao razne bolesti, što nastaju ovim načinom, te je onda stvorio sustav liječenja, koji se dan danas sve više Širi. Imajući pred očima onu vrstu bolesti, koju opisah u početku ovog članka, a koja se općenito uzima olahko hoću da reknem koju o njoj i o liječenju njenu. Dakle ne boli te ništa, a sve ti fali, tako se ona more označiti. Te bolesti u novije doba ima najviše, a ona je korijen „nervoznosti*, bolesti živčevlja. Ta bolest postaje ili od prevelika duševnog rada ili od posvemašnjeg nerada. Pravo rekavši čovjek i da hoće da se tjelesno napreže da radi recimo 16 sati na dan, ne može, jer ruka će na jedanput klonuti, a noge klecnuti, m šljanja. Dakle ukloni se kud bilo od kuće i provodi neko vrijeme dok se oporaviš. A sad pošto je svejedno ili proveo to vrijeme u Beču, Dubrovniku ili recimo u Abaciji, to osnovaše zavode rekao bih za odmaran" i oporavljanje i prozvaše ih ,,sanatorium“ , a podižu ih obično u tišini, u šumovitim krajevima, no ipak bližU gradova. Tu se samo dobro jede, spava, Šeta i uopće odmara. Ovu vrstu bolesti liječe još i „putovanjem*. i to je promjena zraka, promjena prilika, odmor od posla i t. d. Putovanje uopće valja za čovjeka osobito mlagjeg i u pogledu intelektualnog razvitka njegova. Stara je naša rije č: kad ti se stuži, kad si nezadovovoljan sa sudbinom svojom, obazri se i za se i preda se. H oće reći: naći ćeš boljih i zadovoljnijih od sebe al ćeš naći i nesreća, da će ti tvoja sudba tog časa omiliti. A gdje ćeš vidjeti te razlike u sudbini ljudi, ako živiš u mjestu sa 2— 3 hilj. duša. No o tom puto­ vanju drugi put, već da završimo o našem zdravlju. Temelj zdravlju svakako je odgoj, pa kako nam nije svrha ovdje, da o odgoju raspredamo, hoćemo reći mali ovaj naputak za one, koji se ne mogu više odgajati, kako da se uklonimo od onih malih bolesti, koje su doduše neznatne, al nam ipak ne daju da ra­ dimo onako svoj posao, kako bi htjeli. Odbacivši dakle na stranu bolesti, koje su postale ili našljedstvom ili inače liječnici mogu samo da tu pomoć pruže, sve dakle bolesti .„lahke ruke* nazirna, neraspoloženje, nejelica, nespavanje mogu da se uklone isto tako lahkom nikom t. j. mogu da se spriječe. Ne topli se suviše, nc nemoj na jedan put ni seljak postati, jer to može bit opasno. Uopće Kneippovo liječenje, koje predusreće gye .bolesti, može takogjer da bude opasno, ako se nerazumno upotrebljava. Za to je najbolje ili sam otići u taki. zavod, .ili pak ravnati se po njegovim knjigama, koje su vrlo popularno napisane, i upućuju te u svaku malenkost. No možemo ona druga sredstva i sami da upo­ trebljavamo. Ako te je posao privezao da sjediš cio dan, ako sad i ne osjećaš, osjetićeš kasnije, a ti hodaj makar pola ili čitav sat dnevno u jutru ili u večer, No osim Kneippova liječenja vodom ima danas idi po mogućnosti na b rd o ; ne možeš li koji put dugo i liječenja zrakom (Luftcur). Neko je malokrvan, bli­ zaspati, a ti skvasi noge u hladnu vodu 2— 3 časa, jed, znak da pluća ne Čine ono od udisanog vazduha, izvadi ih, omotaj krpom ali ne tari i lezi. Obli se koji što treba .da Čine, pa kako se bolestan stomak hrani put hladnom vodom al u sobi, osuši se i ostani jedan samo mlijekom i jajima dok ojača, tako treba i plu­ sat ili ne tari se, al odmah se požuri na šetnju jedan ćima potražiti najčistijeg vazduha dok se oporave, da Sat, ali tako da ispočetka ideš hitrije, onda lakše, opet mogu podnositi onaj pokvareni sobni odnosno obično dok ti u tijelo đogje naravna vrućina. Jel ti zlo u stomaku, metni pred spavanje mokar ali dobro ožet kahvenski. U novije doba niče nekakav zavod za liječenje peškir na trbuh, obloži suhim i lezi, nauči se po malo zvani *sanatoriumi. Čuje se često, da doktor nekom i po rosi hodati bos ili gazati po vodi, al ne dulje od preporuči „promjenu zraka* (tebdili hava). Ta promjena 6— 10 minuti. Ne pij crne kahve, ne pij alkohola, zraka nije ništa drugo, nego da se čovjek ukloni vode se ne boj. pa ne koristi htjeti, kad se ne more. No duševno more čovjek raditi i više. Makar se dotjero dotle, da i ne ra­ zumije više što čita ili piše, opet radi duševno, ili recimo ako ne spava kad je vrijeme, opet i tako duševno radi. Tada se živci umore, nestaje sna, nestaje volje za jelo, a kad nema hrane ni odmora, ništa ti onda ne može ni maknuti s mjesta. Kad se dakle čovjek suviše duševno napreže, pošljedica je ta bolest, koju onda liječi Kneippov sustav. To se onda liječenje sastoji u šetnji, udisanju čista vazduha, pranju ili bolje polijevanju hladnom vodom. Kako se prevelikim radom ili neradom or­ ganizam slabi, to onda može i mali vjetrić da čovjeku naškodi, on se brzo nahladi, otkrije li se u noći ili pogje li bos preko avlije — Kneipovo liječenje osi­ gurava čovjeka od onih nahlada, od onih slabosti, pravo rekavši: i zdravi, ljudi valjalo bi da rade po Kneippovim propisima, da predusretnu ovim bolestima. Seljak hoda svaki dan i više nego treba, hoda bos po rosi, što Kneipp osobito preporučuje, udiše čist vazduh i t. d. Dakle Kneippovo liječenje i nije liječenje nego predusretanje bolesti. U Evropi se to liječenje toliko raširilo, da danas neme ni srednje varoši bez takog zavoda. malo od posla, ta kad je kod kuće pa makar ništa ne radio, opet ne mpže da se rastrese brige i razmi­ Ovo su neki manji općeniti savjeti za ljude inače zdrave, al da ih ne snagje ona mala bolest lahke �BEHAR ruke, Sto ipak ubija u čovjeku volju i priječi rad. pakle Kneippovo liječenje nije pravo ništa drugo, nego upućivanje Čovjeka na naravni život, jer pored tih savjeta osobito preporučuje rano lijeganje i rano ustajanje. Ko osjeća da ga crna kakva uzrujava, ili da mu srce jače lupa, neka je se progje, a u tom slučaju bi trebalo da se i bijele okani, a ovu bi bijelu kakvu mogao lahko zamijeniti Kneippovim ječmom. 191 Tog se kupi u špecerajima paket od po kile 25 nč., a pijući je ne moreš raspožnat, da nije kahva. Za nervozne je dobro da se i duhana progju ili bar da ne puše dok se dobro ne najedu. Uopće za njegovo liječenje mogu se preporučiti nje­ gove knjige, „liječenje vodomu, ili „kako treba da se živi- Edhem Mulbđić. Carski saraji. (Narodna pripovijetka.) io mi ti jedan car, pa napravio šaraje, kakvih do tada niko- vidio nije. Pa Kad su saraji bili gotovi i prostrti, onda on sazove svu svoju vućelu, te ih upita: li m cgju vama i jedan, koji bi mi mogao j Kazaii: koliko su me stali ovi moji šaraj i?“ Vućela mu nikom poniknula, niko se ne smije u to ^ upuštiti, a i kako bi, kad je car obećavao silnu nagradu onom ko saraje kimetlejiše; ali ako im pravi kimet ne kaže, da ima platiti svojom rusom glavom. Pa nije se lahko bilo u to upustiti. Ali car je jednako navaljivao na vućelu, da se kako kimet odreže njegovoj palači, pa pošto se m egjj. vućelom niko ne nagje, da kaže- kimet, to car onda pust' dale po cijelom ulćetu. „K o kimetlejiše carske saraje, car će mu ih đarovati, ali ako pravi kimet- ne kaže, da će to rusom glavom platiti." Telali su vikali i vikali, ali uzalud, dok jedan put nakoin dugo vremena đogje pred telale jedan starac i rekne: Ima u mene jedna £ći, pa ako ona to ne bi znala drugi beli ne bi." ’ B Telali odvedu đedu. pred cara, a car mu rekne, neka ta njegova šći dogje ni gola ni u haljinama, ni bosa ni u obući, pi pješe ni na konju. Kada to deđo čuje, zaputi se kući ali zabrinut, kako će njegova šći otić caru ni gola ni obučena, ni bosa ni u obući, ni pješe ni na konju. Odmah se pokajao, što je olišao caru, ali šta će sad, nije druge, valja da se carska izvrši. Kad dogje, ko jadniji ko žalosniji; ne smije ni d& kaže šćeri svojoj tog belaja, već nit jede nit pije, sve jednako šuti i misli. Šći to spazi i stane ga zapitivati: Šta ti je babo?" „Kaži mi I" Tako ga ona dugo molila, dok jedan put dedo joj sve ispriča Šta je i kako je. a ona na veliko njegovo čudo uzvikne: „Pa to je lahko babol" „Ja ću odmah sutra poći do cara" 1“ Kad sjutra dan osvane, onda ona uzjaše na štapinu, obuče na se mrežu, a na noge nalune, i tako dogje pod carsko saraje, Car je upita: „Koliko vrijede moji saraji?“ , a ona mu od­ govori: „Padišahu 1 Vt.fr vrijedi jedan Bošiji rahmet (kiša), nego Čudo takih šaraj a*. I Caru se to svidi pa je uzme za sultaniju. Ahmed Mahluić. Pijevac i lisica. Basna. Neka lisica zateče na jednom brežuljku viš sela pijevca, gdje se popeo na neko drvo i pjeva. — šta tu radiš, upita ga lisica. — Evo okujišem, odgovori joj pijevac. — Deder časom sokujiŠi, — reče mu lisica — pa sigji dolje da džematile klanjamo. Pijevac se dosjeti, da ga hoće, lisica da prevari, te joj poviče: Evo dok ja okujišem, u tom će se još džemata skupiti, pa ćemo svi zajedno klanjati. — A ko bi imao još doći? upita ga lisica. — Eno pogledaj — reče joj pijevac — i pokaza joj prstom prema selu. Lisica pogleda onamo i opazi avdžiju (lovca) s dvoje kerčadi, gdje se penju uza stranu. Kad lisica opazi kerove, prepadne se i poviče' pijevcu — Klanjajte vi, sada ću s* ja vratiti, jer izgubih abdest, i podbrusi pete. Zabilježio: Fehini H- Baščaušerić. �BEHAR 192 TO Hasanaginica. A BĆazboIi se Hasanaginict. t§fU Gabeli najbolja kaduna. Kako se je plaho razboljela Tri jastuka suza napunila. Njoj dolazi aga Hasanaga: „Što je tebi moja vjerna ljub o?" Je 1’ ti žao što ćeš umrijeti, 11’ ti žao mene Hasanage, II’ ti žao tvoje djece drage?" Progovara Hasanaginica: „Nije meni žao umrijeti, Jer ja znadem, da ću umrijeti, Nit mi žao tebe Hasanage, Jer ja znadem, da ćeš se ženiti, Već mi žao moje djećć drage A Boga ti aga Hasan aga, Ne ženi se tugjinkom djevojkom Već se ženi mojom sekom Ajkom!u To izusti, pa dušicu pusti. Lijepo aga ljubu opremio, Do mezara jadan i žalostan, Od mezara puničinu dvoru I prosio punićinu A jk u ; Svadbu vele do petnaest dana. Dogje progje i petnaest dana, Kupi svate aga Hasanaga, Kapi svate šalje po djevojku, Pokupiše kitu i svatove, DovedoŠe prelijepo zlato. Kad su bili u meriner Avliji Izlazile do dvije pastorke,Krile ruke, u liče je ljube: „Blago nama naše mile tete, Naše tete i oca i majke lu Ona ih je rukom oturila: „Kolike ste, teti ne hodilel Ko li će vas radu naućiti, Ko li će vam ruho sakupiti, Ko li će vam čeiz kupovati Ko li će vam svate dočekati." Mlagja šuti, stariji* besjedi : „Ne brini se mila naša teto, Majka nas je radu naučila, Majka naša ruho sakupjfp, Babo ćo nam čeiz kupovati, Jedna drugoj svate dočekati!“ Kad je tamo po jaciji bilo, Sve zaspalo malo i golemo, Zaspala je Hasanaginica. Usni joj se prva inočica, Inočica njezina sestrica: „Ne bij djece, ja sam ih rodila, Ne ber’ ruže, ja sam je gojila I ti seko dugorjeka bila, Od neđelje do ponedeljnika 1“ Kad je sutra jutro osvanulo, I u tome sunce ogranulo, Ona sanak agi kazivala. „Hair sanak, hairli ti bilo 1“ U sebi je junak promislio: „Hair sanak, tu haira nema!" Odmah je je zabolila glava.. I umrije žalosna joj majka. Lijepo aga ljubu opremio, Do mezara jadan j žalostan, Od mezara .Dizdarevu dvoru, Isprosio. Dizdarevu Fatu I ta svadba do petnaest dana. Dogje progje to petnaest dana Kupi 8vate, šalje po djevojku. Svaštice. Škrtost 1 rasipanje. Tvrdica skuplja novac bez cilja; rasipnik ih bez svrhe rasipa. Tvrdica nema ni­ kakva uživanja, rasipnik ima beskorisno uživanje od svog imetka. Tvrdica se može povratiti na zlatnu srednju stazu, kad god hoće, rasipniku je teže, čim je više od nje udaljen. Tvrdica se može vratiti, ali rijetko on to čini; rasipnik i ako bi htio, ne može više. Jedan stiče sebi neprijatelje, drugi (rasipnik) stiče prijatelje, koji su gon od neprijatelja. Ovoga muči čežnja za napretkom; onaj se kaje, što je tako daleko napredovao. Tvrdičenje je korijen svakog zla; rasipnost je stablo koje ragja gorkim plodom. Tvrdicu ubije briga; rasipnika, raspuštenost. Tvrdici je zadnja nagrada strah a ra.ipniku tuga. Nije rijetko da mladi rasipnik poć stare dane postane tvrdica, ali rijetko kad da tvrdica bude rasipnik. ,, Dovedoše prelijepo zlato. Kad su bili u meriner avliji, Izlazile do dvije pastorke, Krile ruke, u lice je ljube: „B lago nama mile naše tete, Naše tete naše mile majke!" Ona ih je rukom prigrlila: „Kolike ste, blago vašoj teti, Blago teti, rahmet vašoj majci Teta ćo vas radu naučiti, Teta će vam ruho sakupljati, Babo će vam čeiz kupovati, Teta će vam . svate dočekati !u Kad je bilo tamo po jaciji', Sve pospalo malo i golemo. I zaspala Hasanaginica. Usni jo j se inočica prva, Inočica mile djece m ajka: „ 0 kađuno Dizdareva Fato, L ’jepo si mi djecu dočekala Bij mi djecu, ja sam ih rodila, Beri ružu, ja sam je gojila, Na poklon ti aga Hasanaga, I ti seko dugovjeka bila, Lijep agi porod izrodila D o tri šćeri, do četiri sina." Kad je sutra jutro osvanulo I u tome sunce ogranulo, Ona sanak agi kazivala. „Hair sanak hairli ti bilo !“ U sebi je junak pomislio: „Hair sanak, tu haira ima." Lijep agi porod izrodila Do tri šćeri, do četiri sina. Zabilježio Keb&c Hasan. Žena u XIX. Tijeku. U prošlom vijeku žena se kulturno tako digla, da je to pretjeralo i njezino oče­ kivanje. Žena je počela već konkurirati čovjeku u njegovu zvanju, a još malo, pa će ga možda i nad­ mašiti. Po zadnjoj Statistici bilo je u Sjedinjenim amerikanskim državama 4550 ženskih liječnika, 203 advokatica, 1215 duhovnica, 22 tehničarke, 337 ljekarica zubnih i 10800 slikarica. Vlada je Sjedinjenih država izdala za 25 godina 4000 patenata na razne pronalaske ženskinja. I ako tako ženska emancipac.ia pogje i dalje, onda će moći osjetiti: kako su'žene zanemarile odu zadaću, na koju su na prvom rodu pozvane t. j. ragjanje i odgajanje djece. Što se više žene emanci­ piraju, to će sve bivat manje familija, manje brakova, a u odgoju djece niko ne može žene nadomjestiti. Iz „El-M.“ A-R. K. �BEHAR Dl Zagonetka. Od Halida Šaraua-Treblnjea. Sin jednog bogataša zaište od oca, da ma dade onoliko novčića, koliko on (sin) .ima, ako mu otac to đide, rekne da će podijeliti sirotinji 100 novčića. Kad mn otac dade što je želio i on podijeli sirotinji 100 nč., 193 dogje i dragi dan i opet zaišče onoliko, koliko sad ima, a. da će opet razdijeliti 100 novč. Kad mu otac i to nčini, i on opet razdijeli 100 novč., evo ti ga i treći dan i opet tako zatraži kao i prvi i drugi put, a obeća opet da će razdijeliti 100 novč. Kad mu je i treći put otac učinio po volji on je razdijelio 100novč. al onda mu nije ni jedan novč. ostao. Pita se: koliko je on imao novčića u početku t R iječ dvije na početku treće godine. Bože s hajrom ! Evo nas n trećoj godini. „Behar" će ako Bog da i u ovoj godini cvasti i mirisati najljepšim mirisom. Kako se vidi po ovom broju započesmo sa nekoliko većih radnja. NaS vrijedni suradnik Osman N. Hadžić iznosi život našeg devletlije alejhusselam, zbog čega prevagjanje hiljadu i jedne noći preuzima na se sam Fehim ef. Spaho. Novi jedan pomagač iznosi nam Čuvenu dramu glasovitog turskog pjesnika Namik Kemala, a počesmo takogjer prenositi i roman „Tajne" poznatog Ahmed-Midhata. Hiljada i jedna noć nastavlja se i dalje. Pored tog donosićemo uvijek manjih i većih crtica iz našeg života, gledaćemo takogjer da pružimo pošt. čitateljima po koji prevod i iz zapadnih literatura. Narodne umotvorine i Listak ostaće isti, po mogućnosti obilniji Za sve nam ovo jamči dobra volja i mar naših prijatelja, kojih se odazvao lijep bro:. Dobra volja sve može, pa se je nadati, da će „Behar1' potpuno udovoljiti svom pozivu. No samo još jedno: „ J o Š naime ni jesmo na čisto: hoće li nam ostati vjerni svi stari pretplatnici, hoće li nam se javiti dovoljan broj novih, je r bez toga pored najbolje voije nema ništa. S toga dakle molimo svakog brata i prijatelja naše prosvjete, da pohrli s pretplatom, zrno do zrna p o g a č a .. . A to s pravom možemo tražiti od svakog muslimana Bosne i Hercegovine buduć je ovo jedini naš list ove vrste, pa ovaki izvor lijepe duševne hrane dužan jo svak potpomoć v e ć i u svom sopstvenom interesu. Ovaj broj šaljemo svjema dosadanjim pretplatnicima, šaljemo tak ogjer i mnogim drugim, za koje mislimo da bi trebali i mogli, da se pretplate. Ne znamo adresa, a poslali bi i više, pa s toga molimo prijatelje da nam jave koga, kome bi tre­ bali da pošaljemo. Ovom prilikom javljamo, da još imamo I. i II. godine „Behara". Ko želi, možemo mu poslati uz običnu cijenu ili uvezano za godište po 2 krune više. Naročito preperučujemo prijate­ ljima siromašne školske mladeži, da je godište „Behara" vrlo lijepa knjiga i zgodan dar. U to ime još jednoć dovikujemo: gajret, gajret „Beharu!" Uredništvo „Behara*. Mahsus Belam! Odgovorni urednik: Edhern Hulabdić. Vlasnik: Adem aga Košić. Štamparija Riste J, Savića, Sarajevo. Odgoj djeteta. Po dru Lindnera izradio Sulejman Mnrsel. rio je nužno da se dijete što raznoličnije hrani i navikava želudac na probavi janje. Što *e god ranije i postepeni je na to navikne, biće mn poslije lakše. Jednostvna je hrana nesumljivo bolja i hranivija, samo ako je uz to s mjerom osoljena i su malo začiua. Više škodi djeci premasno meso, jaki začini i razni slatkiši, nego li zrelo i sočno voće. Ako se dijete suviše najede eto odmah zlih pošljedica. Osobito treba priučavati one na mjera, koji se odgajaju za mirniji život. Voć u djutinjstvu treba postaviti neki red u bra­ njenja. Pri tom se preporučuje da se u ručku više jede, a na večeri pred spavanje rnaujo. Uvijek valja jesti lagano. Jelo ne smije biti ni suviše vruće, ni hladno. �BEHAR 194 Za pića uopće nije nužno ni govoriti, ali ipak treba znati, da je izmegju sviju pfća najzdravija jedino čista voda, jer je poslije jela vrlo potrebna i korisna tijelu. S toga nek se češće daje djeci, jer otklanja i mnoge bolesti. Da djeca budu zdrava, od velike je potrebe, da su u čistu vazđuhu. S toga treba, da su djcčijo sobe što prostranije i po mogućnosti okrenute prema jugu ili istoku. Preko dana treba više puta za dulje podržati otvorene prozore, da se soba prozrači, ćist še zrak u sobi laliko pokvari, kad se mnogo vatre naloži ili kad se drži cvijeće. U noći nije nikako dobro, da mnogo čeljadi u sobi spava, a još je gore kad njih više spava na jednoj postelji, kao što se običaje. Sve i onda, kad je uvijek u sobi čist zrak, opet nijo dobro, da djeca neprestano borave u sobi. Dakle ne­ prilika je s djecom, ako su neprestano u sobi, a mogu lahko da se prehlade, ako sfe ne čuvaju od vanjskeg zraka. S toga valja da budemo oprezni. U zimno doba prenesi malu djecu u drugu sobu, dok onu prozračiš i obratno. Kad dijete malo ojača, iznosi ga na čist vnzduh, utoplivši ga dobro i ako na dvoru nije prooštra studen. Tako ćeš dijete pri.učiti na oštriji vazduh, priučićeš ga i na one prorajno u toplini, pa mu ne će kasnije odmah nauditi, kad izagje iz tople sobe na studen. U jutro je boljo iznijeti dijete na čist vazduh, jer je vazduh u jutro zdraviji i čistiji nego u večer. Naročito se treba brinuti, da mala djeca budu Čista. Za to im valja više puta u danu promijeniti pelene, a osim toga svaki dan dijete i okupati. Naj­ prije se dijele okupa čim se rodi. Tada treba, da je voda topla oko 28°R. Odavde se onda može kupajući ga svaki dan postepeno toplina vode umanjavati u prvoj godini do 25°R. U drugoj se godini rogje kupa (svaki drugi ili treći dan) a toplina vode postepeno pada, dok se uajposlije s onom u sobi izjednači. Ku­ panje nek ne traje više oci 5— 10 minuta. Nek se dobro pripazi na odmor (spavanje) kod djece. Nikako nije dobro smetati mala djecu kakovom vikom naročito prvo vrijeme poslije rogjenja. Ljuljanje je posve suvišno, jer dijete treba priviknuti da zaspi i bez bešike. Osim toga nepreotano ljuljanje škodi i zdravlju djeco. Spavanje je vrlo nužno. Što god dijete bolje i dulje spava, pravilnije se razvija tijelo. Za prvih 4— 5 godina treba da i danju djeca spavaju. Kasnije je dovoljno spavanje po noći, ali uek dijeto uvijek što ranije zaspi. Kad spava, treba ga samo to. liko pokriti, da ne bi prezeblo. Bolje prija dječijem zdravlju slab pokrivač i tvrgja postelja, nego perje. Tijelo valja zaodjoti.. O vdje treba imati naumu: dovjek treda da ojača i otvrdne, da što lakše mogne odolijevati raznim nepogodama. Za to nek se dijete pripravlja na o v o : Što su god djeca mlagja, nek im je odijelo tako, da ne će priječiti slobodno kretanje, razvoj udova i isparavanje kože. Suviše tijesno odijelo šalovi i pasovi stišću tijelo, pa su škodljivi. I teško odijelo smeta slobodnom prirodnom razvitku tijela. Iz navedenih razloga vidi se da su povoji škodljivi djeci, za to nek se ne povijaju. Kažu nerazumne majke, da se djetetu noge iskrive, ako se ne povija. To nije istina. Kad bi to bilo istina, onda bi ga trebalo utegnuti i pričvrstiti uz kakvu dasku, da mu se i legja ne iskrive, a mi vidimo, da djeca pravilno zrastaju. Djetetu je do­ voljna košuljica samo bez ikakva drugog ruha, jor taa može neprestano da miče glavom, nogama, rukama, pa po volji i čitavim tijelom. Ov^ke su kretnje od veliko koristi, jer potpomažu strujanje krvi-, disanje, isparavanje kože i probava. Za novorogjeuo dijete najbolje su ovake haljino: lanena košuljica ši­ rokih rukava, pelena, kojom će se zamotati i pamučni pokrovac kojim se dijete pokrije. Ruke nikako ne valja povijati. Ono se moraju slobodno kretati. Pri odijevanju slabije razvijene djece treba se obazrijeti i na godišnje doba, ali što manje. Zdravoj djeci nikad ne treba zamotavati vrata ili glavo (osim kapice). S prva ustiči djeci lanenu kapicu, a kasnije ne smeta kad su i gologlavi. Eto to su u glavnom stvari, na koje treba da pazi odgojiteljica majka svoga djeteta. Hrana, čistoća tijela, i odmor važne su stvari, koje treba da su uredne i za odrasla čovjeka, a po gotovo za dijete. Male priče i dosjetke. Zabilježio ,A. Dž. Šerić. Dobro 83 dobrim nagragjuje. minin znao, šta mi radimo kod svoje kuće? Mudri i pravedni halifa hazreti Omer, r. a. obi­ — Biva, da ga na oči slušamo, dočeka kći, a gdje lazeći noćno po Medini, kako je to njemu bilo u običaju, on ne vidi, da radimo šta hoćemo ? dogje pred kuću jedne mljekarice, koja nagovaraše Ovaj mudri i pravedni odgovor djevojke, natjera svoju kćer, da nalije vode u mlijeko. materi krv u lice, a halifa, da joj pokaže svoju Za­ — Majko, znaš li, da je to zabranio emir-elhvalnost za tako poštenje i pravednost, vjenča je sutri muminiu? Ja ne smijem raditi preko njegove riječi. dan, za svoga sina Asima. — Ta jeni li luda, mati će, otkud bi emir-el-mu- �beh ar ni Dobar odgovor. Kad su jednom prilikom došla dva poslanika ne­ kad slavne mletačke republike, da pregovaraju o nekim, diplomatičkim odnošajima sa Karlom VIII. kraljem francuskim, pošto su ovi bili veoma mladi, kralj im nakon pozdrava posprdno r e č e : — Zar su u Mlecima djeca diplomati? Tamo kao da i nema više bradatih! — Sire, da je samo prejasna republika i po su­ mnjati mogla, da se mudrosti želja Vašeg Veličanstva u tom sastoji, jamačno bi bila poslala dva dobro bra­ data jarca — odgovore ravnodušno Mlečani i zastide obolog kralja. _ _ _ _ _ 195 Mudri derviš. Saleti jedan čovjek nekoga derviša, da mu odgo­ vori na ova tri pitanja: Prvo: Zašto se kaže, da se Svemogući B og na­ lazi svagdje, b'uduć se ne vidi nigdje? De mi ti opred^'eli, gdje je on? Gdje se nalazi? Drugo: Da je čovjek, radio bi uvijek kako treba bolje i najprobitačnije. Jerbo njegovoj ruci, te ne može niti bez Božije odredbe, za što se grijeh, što ga počini ? gospodar svoje volje, i što je za nj’ naj­ čovječja volja nije u jednoga kreta učiniti dotičnik kazni za neki Treće: Kako će se šejtan kazniti džehonnemskom Dobar primjer. Neki Spartanski kralj, tečajem jedne vojne, ugle­ vatrom, kad je sam od vatre stvoren; t. j. kako će davši jednog starog vojnika, koji je već ugazio u osam­ vatra na njega djelovati ? deseto ljeto, reče mu, neka se povrati kući, jer da čuvši derviš ova pitanja, zamisli se malo i na vojevanje nije za njegove godine. A vojnik mu od­ jednom zgrabi pogolem busen zemlje i udari njime govori : čovjeka po glavi. — Gospodaru ! zaista mi svojim veledušjem nijesi Siromašni se čovjek potrese od boli i srdžbe, te mogao ništa bolje reći, nego da idem kući i u miru ne progovorivši ni riječce, ode na sud i tuži derviša Čekam smrt. Nu vjeruj mi, da nijesam našao bolje " :ti za njegovo neuljudno ponašanje. časnije postelje od bojnoga polja. Sudac pozove derviša i upita ga, za što je udario I zbilja, u ljutom kreševu, gdje su se rasijecali prava zdrava Čovjeka, na što mu derviš odgovori: bojni redovi, stari je vojnik svagdje prednjačio i za­ — Molim samo malo strpljivosti, stvar ću lijepo divio svakoga svojom hrabrošću i junaštvom, a pokazao razjasniti ovako: Vidio sam za shodno, da odgovorim mlagjima, kako se bori za domovinu i slobodu. na tri pitanja ovoga čovjeka time, da ga lupim buse ­ nom u glavu. On vam se na prvom redu tuži, da je Milostinja. u glavi osjetio neku bol. Neka mi sada opredijeli, Zakuca jedne večeri na vratima bogatoga Ebnl- koja ga tačka, koja čestica glave, boli, gdje se bol Esveda, glasovita zbog velike škrtosti, prosjak, da mu nalazi, a ja ću njemu reći, opeta gdje se Bog nalazi. udijeli milostinju; Domaćin zapovjedi, da ga uvedu u Kako mi reče, ja nijesam u stanju raditi po svojoj volji, kuću i dadnu mu da večera. Kad se siromah malo šta hoću, nego da svaka moja kretnja zavisi o volji okrijepi, blagoslovi dobrotvora i zamoli za dozvolu, da Višnjega, pa za Što se onda‘ tuži na me, kad to nije proisteklo iz moje volje? A pošto je čovjek stvoren* ide kući. — E moj dragi, reći će Ebul-Esved, ako ja tebe od zemlje, kako to svako priznaje, htio sam mu do­ pustim odavle, ti ćeš još koga uznemiriti noćas svojini kazati, koliku ona imade djelatnost na čovjeka. Čuvši tužitelj ovaj mudri odgovor 11a svoja pitanja, prosjačenjem. Za to ti valja ovdje prenoćiti. I paredi slugama, da ga metnu u lisice i zadrže skoči na noge i potpunim počitovanjem pristupi um­ nome dervišu, poljubi ga u ruku i z.antoli za oprost. u zatvoru. N A R O D N E UM O TVO RIN E. Agfi Hasan-aga. Narodna pjesma. W inoć ago iz Novoga dogje, y Vjernu ljubu na avliji nagje, Vjernoj ljubi jade zadavaše: »Vjerna ljubo, ženiću se na te!:< >,2oni, ago i meni je drago, Pomoć ću ti pirinač tr’jebiti I bjelicu pšenicu Stupati, Spremi ću ti sina u svatove, Da ti bude djever uz djevojku,“ Iza toga dugo i ne progje, Zaprosio aga Hasanaga, I isprosi u Novom djevojku. Svate kupi aga Hasanaga, Da mu idu po l’jepu djevojku. A1 da vidiš Hasanaginico, Kako svoga sina svjctovašo: „Mehemeđe, moje djete drago, �196 Kad ti budeš blizu tete dvora, Tiho jaši, a gledaj preda se. Tamo će vas l’jepo doćekati. Kad izvedu na adet djevojku, Da djevojci adet postavite, Siplji dvore mišćem i amberom, Svoju tetu grošim i dukatim. Ti joj reci i dva i tri puta, L ’jepa ti si moja teto draga, Već što ti je u malo mahana, Tebe majka ua inoću dala, U koje su do četiri sina. Najmlagjega u bešici njiha, Drugi joj se uz koljeno prima, Treći joj je kalfa u mejtefu, A četvrti babi u svatovim." BEHAR m Svatc skupi aga Hasauaga, I odoše po l'jepn djevojku. Kad su bili blizu mlade dvora, Da vidite mlada Meliemeda! Tiho jaše, a gleda preda se, Kad dogjoŠe djevojačkom dvoru, Tu su l’jopo svate dočekali. Izvedoše na adet djevojku, Prekrivenu stambolskom čatijom, Tri je roglja u skut udarahu, A četvrti u ruku uzela. Da vidite djever Meheinedal Dvore sipije mišćem i amberom, Svoju tetu grošim i dukatim Još joj reče i dva i tri puta: „ L ’jepa ti si, mila teto moja, D ra gi i Već što ti je u malo mahana. Tebe majka na inoću dala, U koje su do četiri sina, Najmlagjega u bešici njiha, Drugi joj se uz koljeno prima, Treći jo j je kalfa u mejtefu, A četvrti babi u svatovim". Kad to čula lijepa djevojka, Ona ciknu kano ljuta guja: „Ja te ne ću, aga Hasanaga! Ako ćeš mi sina pokloniti, I ću mlada tvome b'jelu dvoru." Kad se aga vidje u nevolji. Sramota se vratit bez djevojke, Uze curu za Mehmeda sina. —Latif. draga. Narodna pjesma. Oonu stranu grada Biograda, D voje drago sitno smilje bralo; Gdje je bralo, tu je i zaspalo, Srma momče, a biser djevojče. Dragi dragu alkatmerom budi: „Ustaj, draga, da to nešto pitam, Možeš li se tome domisliti? Što je šire od mora sinjega, Što jo više od mermer munare, Što jo brže od brza sokola, Koja j ’ gora i zimi zelena. K oja voda zimi leda nema, Ko je draži od oca i majke, Što je slagje od Gjulbe-šećera?" Odgovara lijepa djevojka: „Hajd otale, Mujo momče mlado, Lahko se je tome domisliti! Šire nebo od mora sinjega, Viša jela od mermer munare, Brže oči od brza sokola, Širnšir gora i zimi zelena, Bunar voda zimi leda nema,' Draži dragi od oca i majke, Slagja draga od gjulbe-šećera! Latif. Pala Bogu, kad je san! Narodna pripovijetka. jednoj kasabi bijaše običaj, da kad ko umre, mrtvaca no zakopavaju odmah onaj dan, nego bi ga ostavili u džamiji da prenoći, gdje bi ga po nekoliko ljudi čuvalo. Tako jednoga dana umre jedan čovjek, a gragjani ga opreme, pa odnesu u džamiju i ostave tro­ jicu, da ga čuvaju do sutra. Kad se već dobro zanoćilo, jedan od one trojice zaspa, a ona dvojica kad vide, da im je treći drug zaspao, počnu se dogovarati, kako bi bilo, da oni sada odu svojim kućama, a da džamiju zaključaju-, pa mrtvaca onda no će ništa biti, a eto svakako jedan od živih kod njega spava. Kako se zdogovorili, onako i učine. Upalo još nekoliko svijeća, neka se po dža­ miji dobro vidi, a od kabanica načine još dvije hrpe kod onoga Što spavaše, neka se misli, —. ako bi ko provirio kroz pendžer, — da se sva trojica tu nalaze. Džamiju zabrave i odu svojim putom. Sad je u džamiji zavladala mrtva tišina. Ovaj je spavao kao zaklan, a da jo ko došao pregledati, da li je sve u redu, vfdio bi osim mrtvaca, još tri hrpe pokrivene kabanicama, pa bi tako mislio, da su sva trojicu na okupu. U neko doba noći učini se onome što je spavao, da se probudio i progledao. Vidi kako je džamija ra­ svijetljena, ali se začudi, kad opazi da je sam samcat od živih u džamiji. Zagledč se u mrtvaca i počne razmišljati, kako bi bilo da on sada oživi. Tamarn on tako razmišljašo neko vrijeme, a mrtvac se počne di­ zati. Čuvar sav protrne. Mrtvac se dizao sve malo po malo i već je bio na nogama. Tada se obazre na sve strane, gurne one dvije kabanice nogom i eto ga praraa prestrašenom čuvaru raširenih ruku, kao da se �BEHAR . g njim ogledati. Ovaj ga ne smjedne na mjesto ŽCčekati, nego skoči, pa bježi prema vratima. Ali kad d°i c da su vrata zaključana, smete se još više, pa n ne pred mrtvacem bježati preko džamije, sad u *edan budžak, sad. u drugi. Tako se gonjahu čitav šaha4- N esretni je htio vikati u pomoć, ali koliko bi trod zazinuo, da viče, opet nikakva glasa ne bi mogao izreći- Ćinjaše mu se, kao da ga nešto guši. Tako u očajnosti uvidi umorćni, da bi ga mrtvac i najkašnje mogao stići i uhvatiti} sjeti se da bježi na munaru. Potrči uz stepenice od munare, ali uvidi da °-a se mrtvac i ovdje ne će okanuti, jer oćuti tutnjavinu za sobom. On na munaru, a i mrtvac za njim. Sad s6 potjeraju oko šerefe. Okolo, na okolo, potjeraj, bježi; bogme opet vidi, da mu nema selameta. Za to on iskoči iz tijesne šerefe i objesi se tu.' uhvativši se čvrsto ru­ kama za rub zida. Sad je visio izmegju neba i zemlje. Munara visoka, a zemlja tvrda, muka živjeti, a žao umrijeti. Mrtvac ga uhvati za jednu ruku, a on ju otme i prihvati se za zid drugom još čvršće; mrtvacščepaj onu drugu, a on je opet izmijeni. Onda se mrtv? sagne preko šerefe i litjedne ga uhvatiti za glavu, te ga tako privući k sebi; no kad nesretnik vidje, da je i do glave došlo, pusti se, veleći sam u sebi, da je bolje i tako umrijeti, nego da ga mrtav čovjek zadavi. U najvećem huku gnjekue o ledinu tak_ jako, da je sva džamija zat-utnjala. Pogleda oko sebe i ra­ 197 zabere se, kad li on i sad leži na onom istom mjestu, gdje se je još sinoć prevalio, a mrtvac ko i ostali mrtvaci, leži nepomično na svom mjestu. ćuvar se sad sjeti, da jo ono bio puki san, a da je ona lupa, koja ga je probudila, došla jedino otud, što je on — nekako u snu —- udario nogom, po novom džainijskom podu. Tada ustane i digne one dvije kabanice, misleći da i ona dvojica spavaju, pa da ih probudi, ali se začudi, kad vidje da ih nema. Sad se opet prestraši i preblijedi. — *Od kuda da ja saraeat, pomisli on u sebi, ovdje u džamiji, u ovo doba, čuvam jednog mrtvaca. — Stane nešto učiti, ne bi li se tako ohrabrio. U tom se oču otključavanje i otvaranje džamijskih vrata, a ujedno i razgovor ljudski, što je njega vrlo obeselilo. Ona dvojica, što su otišli, sad dogju, da zajodno sa trećim prečuvaju mrtvaca do dana. Kad su ona dvojica ušli u džamija i vidjeli svoga druga, odmah opaze na njem, da je nešto moralo biti, jer bijaše vrlo blijed. Škole ga da im kazuje šta se je dogodilo, a i on vidivši se sad potpuno slo­ bodnim, ispriča im, onako sve u smijehu, svoj čudno-vati san. Kad je sve ispričao, završi riječim a: — „Fala dragom Bogu, kad jo to sve bio samo san, a ne java; jer da se to na javi zbilo, mene onda više megju vama ne bi bilo!" Muftić Mazim. Male priče i dosjetke. Ptičiji jezik. W f f i » no a Afganistanu jedan car po imenu Mahmud i imao jednog vrlo pametua ve■'* |w žira, a bilo mu ime Ejas. Tome Ejasu đogje jednog dana jedan siromašni derviš i zaLjw| moli ga, da mu kod cara kakvu pripomoć isposluje. J' Na to mu Ejas rekne: — Car će ići sutra u lov, a i ja ću s njim. Ti izagji pred nas, pa digni ruke i čini dovu. Car će se ustaviti, kad vidi, da ti dovu činiš; a kad svršiš dovu, reci caru, da znaš „ptičiji jezik" Car će se dakako čuditi, pa će i mene pitati, a ja već znam, Šta ću mu odgovoriti, Sjutri dan derviš izagje pred cara, dovu mu učini 1 rekne, da zna „ptičiji jezik." Car se okrene na Ejasa i rekne u Čudu: — A more li čovjek znati ptičiji jezik? — More, sretni care, a da ga taj derviš zna i se sjećam, tako potvrdi Ejas dervišu, a onda na- Bolja je laž, koja je od opće koristi, nego istina, koja je od opće štete. doveza: — te ako ti dozvoljavaš, neka taj derviš i mene nauči. Nu pošto je car vrlo volio tog vezira, odmah na­ redi .dervišu, da ostane kod Ejasa, dok ga ne nauči. Dan po dan i progje mjesec, a tad Ejas uvede derviša caru i rekne, da ga je derviš naučio „ptičiji jezik," na što car bogato nagradi derviša. Odmah p o ­ slije toga car ode sa Ejasom u lov, pa kad su bili u nekakvoj gustoj šumi, prvi car ugleda na grani dvije sove, gdje jedna na drugu othukuje* On se sjeti Ejasa, pa reče: — Ejasu, ono si ti meni rekao, da te je onaj derviš naučio „ptičiji jezik," — der mi k»Ži, šta one dvije sove govore 1 Ejas najprije kao bajagi posluša, a onda nastavi: — Ona desna sova ima valjda sina na ženidbu, pa prosi od one lijeve kćer, ali joj ona lijeva v e li: „Ja ti ne mogu dati kćeri, što mi ne ćeš obećati dati pet stotina pustih sela." „Ih šta je meni pet stotina �BEHAR 198 pustih sela“ , tfeli joj opot ona druga, '„ta ja ću tebi dati, ako hoćeš, toliko pustih gradova, jer bolan, zar ti ne znaš, da je ovo zemlja Sultan Mahmudovo carstvo.“ Kad ću to Sultan Mahmud, pomisli u sebi: Megjer sam ja zbilja zulumćar, kad u mom carstvu postaju m nije sve blago potrošio. Kad već nije imao za što ni ručati, pokaje se i rekne sam sebi: — Eh, majko moja, da mi je sad ono očino blago kako bih ga znao čuvati! sela i gradovi pusti, pa- nar.di Ejasu, da imade sva porušena sela i gradove na njegav vlastiti trošak p o ­ praviti. Razmišljajući tako o svojoj bijedi i nevolji,, pane mu na um onaj očin savjet i on odluči, da se objesi Došavši u onu sobu, gdje su vješala bila, prigje njima, te natače ličinu na vrati htjede, da je pritegne ali se sad nagne taj direk, na što dukati posuše iz njega. Dječinja igra. On se obeseli, pa pokupi te dukate u tvrdoj nakani, da će odsela Štediti i po malo trošiti. Ono ti se rasrdio nekakav car, pa svrgne jednog starog vezira i oduzme mu sav imetak, a on ne zna­ jući, što bi ni kako bi, pokori se sudbini i pogje u svijet. Došavši u prvi grad, opazi na jednom mejdanu jato djece, gdje se igraju. Kad se primakao bliže, imadijaše šta i vidjeti. Jedno dijete, što je u najbo­ ljem odijelu bilo, sjegjaše na kamenu i držaše u ruci od đrveta odjelan mač, ostala djeca stajahu na okolo držeći ruke na prsima, a jedno izmegju njih mol jaše onog, što je na kamenu sjedio, ovako: „Sretni care, ti si pravedan, a kad si pravedan, opet me primi u tvoju službu i povrati mi moj imetak, jer i ti znaš, da sam ja bio mlad, kad sam unišo u tvoju slušbu, te sam eto, kako vidiš, svoj vijek potrošio služeći tebe. S toga, ii me primi opet u službu i povrati mi mćj imetak, ii mi barem daj one godine, koje sam potrošio služeći tebe 1“ Ono dijete, što je sjedilo na kamenu, osmjehne se i rekne: — Eto, budi opet moj vezir, a povratiću ti i imetak. Kad je sve to čuo vezir, ne htje ići dalje, već se povrati caru, te ga tako zamoli, na što se car smi­ luje, te mu dade vezirluk i ostali njegov imetak. Ličina. Koliko roditelji trebaju, da se brinu za svoju djecu, kazuje nam ova kratka priča. U jednom gradu živio jedan bogat čovjek, i imao od djece samo jednog sina. Kad je poostario i kad je vidio, da će na brzo mrijeti, uvede sina u jednu sobu, u kojoj bijaše n je ­ govo blago, i to sve sami dukati u ćupovima i reče : — Moj sinko, to ću ti blago ostaviti iza sebe, a eto vidiš da ga ima dosta. Ako budeš Štedio i po malo trošio, moći će ga biti i tvojoj djeci. Onda ga uvede u drugu sobu, u kojoj bijaše ispravit direk i na njemu gotova ličina, pa r e č e : — Eno, vidiš li onaj direk i onu ličinu; ako ne budeš štedio, već potrošiš ono sve blago, ti se objesi, a ne moj prositi, krasti ni otimati I Malo za tim otac umre, a njegov sin zaboravi očin savjet, pa počne nemilice trošiti i„ rasipati, dok Slijepac. Za vrijeme cara Haruni Rešida življaše jedan slilepac, koji je mogao svašta pogoditi, pa ga jednom i Haruni Rešiđ pozva da mu nešto pogodi. Car veli: — Meni je nečega nestalo te mi najprije reci šta je to bilo? Slijepac popipa rukom oko sebe i r e č e : - - Sretni care, tebi je nestalo jedne kutije, a u njojzi je b ilo: bisera, piruza i lale. — A ko je to uzeo? — To je uzeo tvoj konjušar. — Pa gdje se to sad nalazi? — To se sad nalazi u avliji i to u. bunaru. Kad to ću car, reče slugama, da idu vidjeti, je li ta kutija u bunaru i da je donesu, ako bude. Po­ traživši sluge kutiju u bunaru, nagjoše je i donesoše caru, na što se car obraduje, te nagradi slijepca, a onda ga upita. — De mi kaži, kako si ti doznao, da je to bila kutija, te da ju je uzeo konjušar i da je bila u bunaru ! — Sretni care, nastavi slijepac, ja ne imam vida, ali mjesto njega, svemogući Bog dao mi je oštar razum i brzu dosjetljivost. Kad si me najprije upitao, da ti rečem čega ti je nestalo, ja sam se popipao oko sebe, dok mi upade u ruku koštica od burmo, pa pošto ona ima oblik kutije, ja rekoh, da ti je ne­ stalo kutije. Za tim se sjetih hurmanog cvijeta, koji sliči biseru, sjetih se lista, koji sliči firuzu i napokon sjetim se ploda, koji je većinom crven, te sliči lali. Kad si me zapitao, koje to uzeo, ja sam čuo, gdje konj hrže, i rekoh ti, da je to uzeo tvoj konjušar. A kad si me najposlije zapitao, gdje se to sada na­ lazi, ja sam čuo, gdje neko nekog šalje u avliju na bunar, pa rekoh ti, da je to sad u tvojoj avliji i to u bunaru. Sabrao M. H ajrović. Umje8tan odgovor. Jedan kradljivac bijaše već i po deseti put zbog kragje došao pred sud. Predsjednik se desio dobar �beh ar •ek, pa htio savi etovati kradljivca i ukoriti ga za ponašanje, to će mu r e ć i: ^Vidiš, dragi, tebe je na kragju natjeralo druie i općenje sa svakakvim ljudima. Zar to nije 199 „Izvolite premilostiva, vidjeti kojem na svijetu para nema!" * te sramota?" .Kakvo druženje? I sam će državni odvjetnik riznati, da ima već deset godina, kako se ja: miješam samo sa gospodom sucima i drugim činovnicima", od­ govori kradljivac. __________ _ to krasno biće, Vezirov majstorluk. Jedan arapski vladar imao mnogo konja, a izmegju njih najdraži mu bio jedan stari bijeli at. Jednog mu dana javiše, da je at krepao. To. njega razžalosti i poleti u konjušnicu da posijeČe nadglednika konjušOčitovanje na lijep način. nice, valjda što je pustio ata da krepa. Već bijaše za­ Jedna francuska kraljica primijeti, da se jedan mahnuo sabljom, dok u taj čas pritrča vezir, vičući njezin poslužitelj, mlad i lijep čovjek u nju zaljubio, „Ne, gospodaru! Treba mu najprije kazati kakvu.je pa da se baš uvjeri, upita ga jednom prilikom: veliku pogrešku učinio, pa ga onda uhite!" Za tim se nU mladosti svako ima nekog, koga ljubi. Možeš okrene konjušaru govoreći: „H uljo! Ne vidiš li koliko li mi kazati, koga ti ljub iš?" si zlo počinio ! Pustio si caru najmilijeg konja da krepa! „Premilostiva! i Vaš rob ljubi jedno biće, ali se Cara si time ražljutio tako, da hoće počiniti eto veliko ne usugjuje ime mu pred Vama spomenuti; ako do­ nedjelo, ubijstvo! Pa da se dok je svijeta i vijeka zvolite pokazaću Vam sliku?" priča, kako je jedan car ubio čovjeka za jednog konja! Kraljica je tim odgovorom bila još više zainte* Vidiš li šta si počinio nesretniće!" Car se već sabrao resovana, jer joj se činilo, da on zbilja ljubi nekoga i sablju zadio u korice, pa će konjušaru „Vezir te osim nje i zatraži od njeg sliku, na što poslužitelj iz­ spasi, inače ne bi više bio živ!" Tako osta konjušar vadi krasno ogledalce iz džepa i okrenuv ga prema vezirovim majstorlukom još megju živim. kraljici, reče: Server. Lisica i sirac. J j i ednog se lijepog dana kroza šumu vozaše na kolima jedan seljak. Kola su bila natovarena prtljagom, a na vrbu bijelio se baš podobar sirac. To opazi lisica sa neke pećine, a kako je bila gladna, odmah joj počnu zazubice rasti. Oca se do­ sjeti, kako da ukrade onaj sirac. Otrči daleko pred seljaka, i pokraj puta legne, ispruži sve četiri i tako se načini, kao da je mrtva. Kad seljak ugleda lisicu, obeseli se, 'misleći za njezinu kožu uzeti nekoliko N a groša, On sigje s kola, uze ju za noge, i baci je za se na kola. Opet potjera konje. Kad je došao kući u sami sumrak, dočekaju ga ukućani, da mu pomognu rastovariti. Seljak htjede najprije skinuti lisicu, ali ni nje, ni sirca.' „Ah, ljudi, vidi Bož’je g Čuda! . ad sam pošo amo, ponio sam jedan sirac. Na putu nagjoh mrtvu lisicu i ponesah je. A evo sad ni sirca, ni nje. Ona ga, Boga mi, ukrala". Gjogo H. ift a r u . Šaljiva crtica.. Napisao : Ekrem. Zakrcnu malo glavom po drugim dućanima pa onda a dnu Bnzergjana na debelom drvenom ćefenku sjedio omalešnn pristar čovjek, kratko potkre- poteže iza šarena adžcin-pojasa starinski sabat sa ispup sane brade i malo zavrnutih brkova. Preturio čenim kutijama, polagano ga otvori i zagleda se u madesnu preko lijove, pa oborio male žućkaste oči ispod lešnu kazaljku, koja se polagano vrti u kraju začagjelo kratkih gustih obrva na čaršijsku kaldrmu i raspredao mine i odbija čas za časom. Okrene pogled na ka­ nekakove misli, pogledajući na sunce, hoće li skoro zaljku minuta, koju je jedva mogao zapaziti, kako lijeno za brdo. Sad bi opot pridigao desnicu na lice, protrao putuje od jednoga zareza prama drugom, pa onda uz­ °či, zijevnuo i ukazao rijetke zube i prodoliue izmegju digne obrvo i sabra nekoliko nabora na čelu, priklopi kuliju i metne za pojas. Bijahu još dva sabata do njih, pa se opet zavezao u misli. �200 BEHAR iftar.t; opet se sari na ćefenak, pileći u jedno mjesto n kaldrmi. Nije dugo drijemao na svom mjesta, a snopić sunčanih zraka prodrije preko suhoga k-ova su­ sjednoga mu dućana i sasu se na lice Ibralumagino. Žmirnu nekoliko puta očima, izdiže ruku nad oči i kroz prste šarnu, odakle je svjetlo dolazilo, zijevnu još jednom i pomače se sa prijašnjega mjesta, pa so prisloni uz mali sandučić, gdje je sasipao pazar i čuvao pozivke i druga ćageta, Što su mu dolazila sa suda. Ne pomičući se sa svoga mjesta, baci oko niz sokak, kud se primicao njegovu dućanu' čovuljak, gotovo istih godina kao i Ibraga. Polagano je koračao i bijelom drenovačom tukao po kamenju, da samo pri­ krati vrijeme. Korak dva i: evo ga, gdje svinu na Ibrabimagin ćefenak i sjede. Bijaše to čovjek srednjega stasa, zelenih ovećih očiju i podugačka lica, na k<»in su $e iza gustih prosurjelih brkova krile dvije uvaline, a na svakoj se moglo pročitati po trideset godina. Crveni krrnez omotan nekoliko puta oko plitkoga tunos fesa zaklanjao mu je obrijanu glavu, mavene, gdjegdje zakrpljene čakširo objes le se niz suhonjav stas. — E bajrulah, pomače se Ibrahimaga. — Selam ti je Fehimefendija, da pozoveš ovo alibaba po BaZergjanima i. da noćas đogjcte na iftar. — Pekala, malo vedrijega lica odvrati Ibrnhimnga, — On nije mogao danas silaziti u čaršiju, već je mene spremio, da vam kažem. — Tamam, ]a ću ih pozvati. — Ama, da mi Šehu ne zaboraviš! — .Ne ćemo, ne boj se, kako bi se om zaboravio. — A meni valja nekako oteturati u Bistrik, da još nekoga zovnem. — Peke, peke. hajde ti slobodno, ja ću sabrati ovo ovdje. — Tako, a ja sad idem polahko, podiže se Mulomer, upravi prema Bistriku. — Asimefendija, viknu Ibrahimaga svoga prvog komšiju. — Lepe, odazva se glas iz drugog dućana. — Ču T ti, da nas Fehim-efendija zove na iftar ? — Ama čuh, pa hoćemo li ? — A ja, valja otići, kad čovjek zove. — A. ti barem kaži i drugim gore. A hoćeš li ti Muharemaga? okrenu se Ibrahimaga drugom komšiji, koji je probadao iglom crno sukno. — Ja ne branim, odvrati Muharemaga. Do malo zdogovoriše se ahbabi i odrediše vri­ jeme u koje će poći. Samo je još trebalo otići na vrh Bazergjana i kazati Šehi, da se i on nagje na vrijeme. Šeho držaše mali dućančić, onako ni bakal ni opet trgovac mehke robe, a niti gvožgjarije. U nje­ govom se dućanu moglo svašta po malo naći, a hi- m čega dosta. Po nekoliko oka soli ili vrećica brašn nešto malo kahve, šećera, po koji crveni rubac i koja džidža za djecu i ovoga, onoga, pa ti se j e nj e gov mali magazin činio pun. A li u Šehe bijaše p0 najviše šale i veselja. Stoga ova družina nikad nikud bez svog Šehe. Svaki ga dira, a on odvraća šalom, pa tu uvijek smijeha na pretek. Svak se je za trbuh uhvatio, kad ga ono prevariše komšije, da se ispenje na krov jednoga dućana, oni ma poslije izmakli merdevine, uzeli jesti kadaif ili piti kalivu, a Šeho mo­ lio i zaklinjo, da ga pričekaju dok sigje sa dućana — Ćajete li ljudi, oglasi se Muharemaga, pre. sukivajući ibrišim, da ga u iglu uvuče. — Šta je ? prvi se odazva Ibrahimaga i uprije oči u vremešna i pristara Muharemagu, koji je nepomično sjedio sa gunj em Što ga je gajtamo. — Beli mu je nešto na um palo, dodade Asim­ efendija, a tračak mu smijeha pregje preko poilebelih usana i ukazašc se zubi. — Ja mislim, da bi ovako najbolje bih*, pa da bude džumbusa sa Šehom, učini Muharemaga i po­ turi šav. — Ama daj kazuj, izmačo se Bećiraga s tre­ ćega dućana i pokaza se svojim krupnim glasom. — Dajte ljudi, da se nasinijemo, opet će Mu­ haremaga. — Vallabi si tuhaf! zakle se berber Kadrija, sjedeći na tronošcu pred berbernicom, zapreguut Ša­ renom berbevskom bošćom, niz koju se vidio širok kaiš, na kom berberi navlače britve. — Dajte, — započe opet Muharemaga — da kažemo Šehi, kako je Fehimefendija pozvo iftar na Sedrenik. Vrijeme je evo lijepo, pa će baš misliti, da je istina. — Pa šta onda? zapitaće Bećiraga. — Mi ćemo kanom pripraviti lonac i reći Šehi, da ga nosi h a Sedrenik, a mi da ćemo izaći s ostalim jelima. — Hahaha . . . nađuŠi se Kadrija. — Progji se belaja, bi te ubio, kad bi to od njega učinio. — A šta ćeš metnuti u lonac, smijući se zapita Ibrahimaga. — Natrpati krpa i kamenja, pa ga odnijeti Limi u ekmečinicu, neka ga malo zagrije da se ne bi do­ sjetio jadu, pa biste vidjeli džumbusa. Ili ! . . . junački sine, što si dobro smislio, prasnu u smijeh Asimefendija. — Hihihi . . . stade so kihkati Ibrahimaga i ljepše se namjesti na ćefenku, da boljo čuje Muliaremaginu dosjetku. — Mi ćemo lijepo na iftar, — produlji Muliaremaga — a on kad vidi, da smo ga prevarili, eto ga ko namazana put Fehimefendine kuće. �behar 201 0 __ pošm ane jedan, kako ti to pade na um ? u smiće Asimefendija. 3 ' _ Nosi ga belaju, gjavola bi na ledu potkovo, ,mlllinu rukom berber Kadrija. ° ^ Ama, šta bi drugo ? — ispravi se- Muharom__p a se malo ne našalim, poludio bih prodijeva^ ći igl°m iz dana U daD' 311 _ E fajda jok, beli si smislio, kimnu glavom __ Kadrija, .daj lonac, naredi Muharemaga i uze sabirati odreske i komadiće sukna, ćenara, ćolie i drug°ga Pok bi dlan 0 dlan udario skleptaše se ahbabi na Mubaremagin ćefonak i uzeše spremat, lonac. Kad je sve bilo gotovo i natrpano kamenjem, povezaše ga krpom, da se ne bi opazilo i dadoše Kadriji, da ga odnese u Liminu ekmečinicu. __ Boga mi će se oznojiti, dok ga iznese, dođade Kadrija i nestade ga iz Bazergjana. __ A ja ga idem zovnuti časom, dobaci Asimefendiia. __ Ha . . . ama nemoj se smijati, naredi mu Muharemaga. — Jok džanum, znam ja to, odvrati Asim­ efendija. — A i vi se ostali čuvajte, opomenu ih Muha­ remaga. — Hahaha . . . naduši se Ibrahimaga i primiri se čekajući Šehu. Jedanaesti udarac odbijao je na. visokoj sahat kuli kraj Begove džamije, kad se pomoli niz Bazergjaue Šeho, a s njim i Asimefendija posve ozbiljna lica, kao da se ništa i ne sprema. Šeho bijaše Čovjek veoma niska stasa u sivkastnim hodžinskira šalvar.vma i bijelom ahmedijom oko glave. Žuta, već prošarana bradica kitila je nisko tijelo, a zelene male oči virile su bezazleno ispod niska čela na kom so vidio po koji starački nabor, a žut svilen zeh kočio so niz Šehina prsa i pokazivao, da mu za pojasom sahat počiva. — Selam alejć, oglasi se Šeho tankim tihim glasom, kad je stupio mogju dućane, koji su voć Često puta s njim napravili šalu, ali mu za to i pomogli u siromaštini. — Ve alejćumuselam, zaoriŠe glasovi sa ćefenaka, jedni malo kroz smijeh, a drugi . ozbiljni da šeho ne bi ništa naslutio. — Merhaba Šeho, dobaci mu Muharemaga posve ozbiljna lica. — Ja merhaba Muharemaga, što ste ino zvali? upita Šeho i uze odvraćati drugim koji su mu dovi­ kivali po jedno merhaba. — Zar ti nije kazivo Asimofendija? odnnud će Bećiraga. — Šta je ? okrenu se Šeho na Asimefendiju. Eto, neka ti Muharemaga kaže. Sta je Muharemaga, okrenu se 11a Muharcmagu. iehimefenđija ugrabio lijepo vrijeme, pa nas poziva na iftar, ama na Sedrenik, gori tamam pod onim baščama. • Ama ne može bit? u čudu ćo Šeho. Može vala i bile je lonac napravio, potvrdi Ibrahimaga. — Ama ti se valja, prije nego pogješ na Se­ drenik svratiti u Liminu ekmečinicu i ponijeti lonac Tako je naredio Fehim efendija, posve ozbiljno iščita mu Muharemaga. — Pekala, — kimnu glavom Šeho, a odmah se vidjelo, da mu to ni malo ne zadaje mnke. — A ti se lijepo spremi, pa pred iftar uprti lonac i hajde na Sedrenik, dodade Bećiraga. — Nema zbora, sve ću ja učiniti, Idem zatvoriti dućan i uzeti vrećicu, da u nju metuem lonac, pa ću ja pravo na Sedrenik. Kojim ćeš putem? pripita ga Asimefendija. — Uz Arap-mahalu, biće mi najbliže. — A mi ćemo od Fehimefendine kuće uz Madreseta, pa pravo na Sedrenik. — Tamam je tako, dovrši Šeho i vrati se natrag da zatvori dućan, a ahbabi' opet prasnuše u smijeh. * Još je veći dio Trebevićeva vrhunca plivao u predvečernjem ruju, što se prosipao iznad Sarajeva, a Široke Bakije i Sedrenik kao da su tankim svilenim platnom prekrivene, -pa sve svijetlilo i zamamno tre­ perilo u sunčsnim zrakama. Tanak oblačak predvečernje tame polagano se prevlačio iznad grada i oba­ vijao se oko šerefata visokih munara. Sa žutih alemova raspršavala se svjetlost u stotine boja, pa se pričinjali poput sjajne zvijezde, koja se kroz oblake u mrklo doba noći ukaže i veselo pogleda svijet. Tok što bijaše mujezin na džamiji u Arap-mabali nalio kandilje i oborio pogled pod četvorouglastu tabiju, kad mu zape za oko omalešna slika, naprćena malom vrećicom, kako iznemoglo korača i sve se više i više penje prama Scdroniku. Bio je to Šeho sa loncem, što ga je uzeo iz Lira ine ekmečinice, pa se uprtio njim i krenuo put Sodrenika, a da nije ni slutio o kakvoj prijevari. Makar da mu je već odavna đoteŠčalo, opet mu je šalica iz­ bijao trak zadovoljstva, jer se nadao poštenoj večeri na onako lijepom tenhanu, kako se samo mogao za­ misliti. Koga je god sreo putem, svakom se lijepo javio sa smiješkom na licu i jedva dočekao, što se evo kutarisao tijesnih gradskih ulica i tvrde kaldrmo, pa stupio u ravno Bakije, da se može sit narazmišljati. Ni vjerovat ne bi mogao, da bi mu ko rekao, da mu ahbabi nijesu došli na ugovoreno mjesto, da već �202 BEHAR nijesu naložili vatru, pristavili šerbe i nasavijali cigara. Ta šo ŠehO'nije ni žurio; radio da malo prijo topa stigne, pa da odmah razđriješe lonac i sjedu iftaritiKad je stupio na kosu, odakle se dobro vidi ono mjesto gdje su ugovorili, lijepo se začudi, kad' ne vidje da se vatra dimi. „Ovo je beli pred iftar ne vidim dobro", šapnu sam u sebi i nastavi put, upravljajući prema baščelucima, što se ukraj Sedrenika prostiru. Još nekoliko koraka; evo ga na ugovorenom mjestu, ali na njegovo čudo nigdje nikoga, „Ah . . . ! “ sam se začudi i spusti vrećicu kraj jednoga kamena. „Boga mi ih nema!" Izvadi sabat, pogleda, rastaro oči, da se no bi u sahatu prevario. „Još deset dekika, a njih nema." Čudnovato mu, da se ni načuditi ne možo. „To doći će, ima još vakta; ko se malo utješi, pa se spusti na travu. Sjedio je nepomično, ali uvijek u dvojbi za društvo. Na koncu so utješi, da nijosu mislili dolaziti, ne hi mu valjda prodali Čitav lonac. Potogno sahat, pogleda, još nekoliko dekika, a njih opet nema. „Vola havle vela kuvote," prošapta sam u sobi i okrenu glavu prema strani, kuda je izvodio put iz Medrešota, gdje je bila Fehimcfendina kuća. Vid mu se gubio i jedva je mogao ^m jeriti kućne krovove, što su se pomiljali kroz drveće. Glad navalila 11a oči, glad stegla trbuh, a ovamo opet dvojba, karao ih, što 110 dolaze i. sve drugo nagonilo siromaha Šehu na ljutnju. Nekoliko je puta šarnuo preko lonca, oćutio miris, kako se upirjanio i jedva čekao kad će mu zaviriti u utrobu. Još dekika dvije i top zaurlja sa žute tabije, a kandilji se počeše svijetliti po šerefetima. „B oga rai ih nema!" prozbori sam sebi i primače vrećicu s loncem bliže. „Da so barem omrsim. Sreća te je i ovaj lonac uza me,“ dovrši posve požudno i uzo driješiti povežaj na loncu. Istom što podiže krpu sa lonca, oči mu stadoše kao mrtve, ruke zadrhtaše, a gnjev se odazva sa blijeda lica i potjera nekoliko crvenih plamenova uz njegovo lice. „Dušmani!" sav razjaren viknu i opali loncem 0 kamen, a kamenje i krpe prosuše se iz lonca. Još je nešta htio progovoriti, ali mu gnjev zapriječi riječ. Pograbi vrećicu bez lonca i upravi prema Fehimefondinoj ku<$da ga izruži i izgrdi za toliku prevaru. * Po mekanim minđerima i Šiltetima 1 noga čardaka poredali' so redom ahbabi i zadimili prv cigaru iza topa. Sa lica im se moglo Čitati, kako jed^ čekaju, kad će se pomoliti Šeho, da se nasmiju zgodni šali. Sa iftarom su pritekirili samo, da i Šeho stio-^ jer su po prilici znali, da će ravno krenuti put Pehim’ efenđine kuće. Muharemaga odbijao guste dimove često pogledao kroz prozor na avlinska vrata, ođa'klo će se pomoliti Šeho. Mulomer opružio čibuk ispred furune, pa se i on zadovoljno smiješio, kako su lijepo nasamarili Šehu. r - Šta ga ovo nema, prvi, poremeti šutnju Asim efendija i pogleda u Bećiragu. — Da on ne oplote na koju drugu stranu, dobaci Mulomer. — Ne će, oto ga amo ljuta ko zoja, jedva što ovo bijaše dovršio Fehimefendija, a avlinska vrata klepnuše, kao da so kanati istaviše iz đireka i neka se prodrijo na sred avlije. — Fehimefendija! Fehimefendija skoči na raskc- cio na sred avlije, pa donosi. — Bujrum Šeho, pozva — Džaba ti i bujrum i da od Boga nagju. kameriju, kad se Šeho se krivi, koliko ga grlo ga domaćin. sve ostalo, Šta uradiše — K o? ko kauom će Fehimefendija. — Dusmani, Bog im platio! — Hajđo gori, viknu ga Fehimefendija. Šeho upravi uz merdovine, i izigjo na kameriju, a Fehimefendija mu otvori vrata, unigje megju ahbabe. On na vrata, a svi prasnušo u smijeh, da se nijosu mogle čuti kletve, što ih je Šeho izbacivao. Smijeh je potrajao pozadugo, a Šeho se primirio, kad so uzeo zalagati papazjalinijom, rešedijom i šišćevabom na Fehimefeudinom iftaru. A kad se malo potkožio, zavrtio on prstom ispred očiju: — Eh, ako će; ne bio ko sam, ako vam zajma ne vratio. Pod kulom A li paše Rizvanbegovića. (Iz putničke bilježnice). arka sunčana zublja bijaše dobrano zamakla Cigare bilo ispušene, a mi stupili na vraća, otna zapad, još se priroda kupala u vrućem kalen so pruža vidik k ubavom seocu Trebižatu. čudo traku, kad se ja i moj drug uputismo iz naše bi bilo od čovjeka, kada bi mimoišo ovaj krasni predio, Čapljine k Trebižatu u Šetnja. Po okrajcima puta ne nauŽijuć so lijepe zeleni, dražesna sklada oranica skladno nasagjene aleje drveća sterahu pod sohom i ne nahranivši tople grudi čistim vazđuhom . . debeo hlad, da je ćisto mamio vitlanje vjetrića. Odma’ s vrata Trebižata vidi se sred srijede sto- Ž �r A beh ar ak kmetovskih domova, kula opasana visokim betlllja m 8ilnoga Ali paše Rizvanbegoviča. Kula — ^•elfcbna zS,a<^a trokatnica, — sva od samog tvrdog blesana krečnika, gusto načičkana puškarnicama. bez & v » i P °dOTa - niševina' Na prvi mah kad je čovjek gleda, odaje ti liqe ekad zgodna stana i puna svake spreme, za junaka ? gospodara, odaje lice nekad moći i slave, gdje je loko Hercegovine gnijezdio svoje gnijezdo, da brani *; i 0braz. Sad još bršljanom okićena, štiti možda koje divlje zvijere, a nama kazuje, kako je prolazna slava svijeta. Neki kmet, s'-aina od osamdeset i tri ravne, bivši nam provodiocem, dovede nas n čardak, gdje je paša izjutra sjedio i držao divan. Tu ispod oka puca vidik pro cijelog polja Trebižačkoga. Gledali srao to divili se a još nas više zadivio starac svojim pričanjem: Ovo brdo pro polja, što pušta tragu po njem, bila je ” usta hridina obasuta užarenim hripama. Ovo polje bijaše uzrujano vodom, gdje se svaka gamad gnijezdila, čule se samo žabe kreketuše i zmijsko siktanje, a ni­ gdje duše ljudske ni od nje traga. Ovo selo. gdje vidite našo domove, bijaše sve u kamenu, pustinja. Moćni aga Stočević, čovjek bistra oka i uma, na vas mah okretan, vojnim i vještim pogledom obasja ovaj kraj i oživi. Provede jaz niz dolinu Trebižata (rijeke), silne irgato navali, iskopa z.'mlju, pa udri danas pa sjufra. sve očisti i pokuša svakom hranom okr piti ovu zemlju.. Ovu istu kulu, podiže tada u obrai u od ljubuškog kapetana i da mu je bliže, jer je sokolovo oko često prama komšinskim kapetanijama pogledava", a vjera ti je božija, gdje je zapelo, ja miloia, ja silota — osvoji. „Neki vele, starče — počmem ia — da je ovo sve sirotinjska suza pokopala“ . „Nije božija ti vjera — otpoče starac — već znaš ko u ono doba klančili se hajduci po agaluko njego­ vom, pofataj ih, pa mu nklepaj ovdje komad zemlje, da radi i sjedi na njem. Pa zar je to ružno? I ja i ostali, svi smo ja sinci, ja unučad tih bajduta, koje je aga Bvojom strogošću, a bogme i pravdom nagonio na dobro, a nije svoje već njegovo dobro.“ — Ama neki vele, da je ovu zemlju paša agama Čapljinskim oteo na nemilu? — Boš, ta im je na ođmet, ka’ i svaka na pašu kriva; ko age, neđale se, a vjerej’ Bog, nijesu raža­ lili, što aga hoće s ovom dolinom. Bio sam ma kmet a bio ka i sin, svakog je volio, a gjejček, ko mu se pokoravao; a bome ko mu se je opirao, nema naSo j© kaltačinu na vrat. Tako nam starac pričo a mi se čudili, da je taj „nepravedni i siloviti aga“ tako dobra i plemenita djela &oio. Da, danas gdje se na stotine goji naroda,^ a °đaklen se na hiljade ljudskih dnša brani božijim đaćnim. darom, to da bude mjesto čovjeka, koji je silu 203 gojio, a ne ljubav i plemenštinu. To je zbilja isto ovo seoce, lijep i dičan svjedok mudre glave i plemenita srca Ali pašina Bojile se starcu misli, malo se zavezd, pa opet oporavi da priča; Ima veli blizu sedamdeset godina! Kako vam velju, pašino oko vazda je zapinjalo po komŠijskim kapetanijama i odma’ bi za to prama njima podizavo kule. Jednoga pramaljeća, odma’ o Uskrsu dne^ pače glas po luci gabeoskoj, da se paša sprema na Počitelj. E Počitelj u tada Gavran kapetan, moćan gospodar, prikupi odma’ oko sebe polovina Gabeljaka. Znaš, čapljinski strnžani. . . . kd uz inad ih osata kućnih t|pr maćina prigrliŠe Gavran kapetana, jer pašu mrzijahq radi Trebižata. Uz to doć će u pomoć Gavranu i ju* nak Aliaga Dadić iz Mostara, da brani PoĆitelj, ključ hercegovački. Silan bedem opasao grad počiteljski, a s četiri strane nabreknuti su gradovi: Gavranov, Diždarevića, Alagića i pašin (tako se i danas zovu). Pašin kavaz-baša grdni Ibrahimaga pred askerom, sve stoČanin i rajom iz pašina agaluka, navali na grad. Dva dni se zaustavili pod gradom, al’ bedemi jaki a jaka mož kapetanova ne da na se. Tako se pašin asker po­ vratu I više je puta paša na Počitelj uđaro, uvijek uzalud, nije puko glas o njegovu vezirstvu. Ova zgočica zgodila pašu u srce. Brže-bolje spremi nesretnog kavaz-bašu u gabeosku luku da is­ pipa, koje su porodice pomagale Gavran kapetauu. Veliki majstor, a i junačina kavaz baša Ibrabim aga svojom ekretnošću i lukavomu pjrpkaž.e ogam čjipljinskih domaćina. Čim je paši stigo haber o ovom, onaki ljut, Što mu se ne pokoravaju, zapovjedi, da idu u progon If.Nikšiću. I odma’ je osam porodica pješke, s djecom n sanducim, na kenjcim natovarenim, jadni kavaz baša proveo u progon za špst mjeseci. A kad su sužnji prolazili mimo agu, dovikne oq kavaz- baši: „Ibrahime, vodi te ojagjenike, al’ ti je na pokonje anđan sani ako što pro moje besjede učiniš od njih" — tako je ou kavaz-baši zapovjedio. Kasnije, nijesu ni tri mjesesa prošla, pošlo im „Itlak“ da idu kućama. I Često je ou ovako u progon slao da se samo opameti narod, jer njega nije slušo, a ou budavši i otac i majka svemu narodu. Za raju bi reko kavaz-baši: „Ibrahime, Čuvaj mi andan sani raju, jer ako sam im ja na glavi, (na teretu) be li sam im vjera j ’ Bog i pod glavom". Ali paša je bio vrlo strog, al’ i pravedan. Što se danas o njemu buba to mu je kriv njegov grdni kavaz-bpša. Raju je volio, koja ga i danas lijepo spo­ minje. Bio je merhum, stasit i jaka snopa, crnih krup­ nih očiju, gustih brkova i velige brade. Nosio je široko odijelo, al’ novotarijama se rado privikavo, naravno, koje je vidio, da nijesu naodmet. Kako se znade, njemu je dokončao život crni serašćor Omer paša, kao p o ­ sljednjem junaku — mučeniku hercegovačkom. Ata Nerćes. �BEHAR 204 L I S T A K . Književnost. „Poturica gori od Turčina.'* (Na adresa hrvatskih i srpskih novina). Ko čita srpske i hrvatske novine mogao je opaziti da i jedni i dragi često i rado upotrebljavaju izreku >poturica'gori ođ Turčina* i to u vilo hrgjavoin smisla Kako i kada je postala ova „poslovica" ne znamo niti ispitivati marimo, ali svakako joj jo korijen i izvor u vjerskoj i nacionalnoj mržnji i nesnošljivosti, kako se to iz same „poslovice" razumije. Hoće li se na primjer, da kaže za nekoga, da je postao izdajica i renegat svoje vjere, naroda ili Bvoga uvjerenjaj onda se najragje služi ovom izrekom. Da je to teSka uvreda za svakog onoga, koji je Turčin, to se samo od sebe razumije, a u koliko se pod onim „poturica" misli na promjenu vjere, te u koliko ie pojam Turčin spaja Ba pojmom Islam (kako to kod nas i naših komSija često i biva) to se onda ovom „poslovicom" vrijegja izravno Islam i muslimani. Stoga mi ovim molimo sve srpske i hrvatske novine, da Be više okane u svom pisanju ove za nos uvredljive izreke, jer kako njima ne bi n. pr. bilo milo, da mi pišemo: „povlašica gori od vlaha", „protestant gori od katolika" i t d. tako nije ni narpa drago, da nam se dira u naša vjerska čuvstva. — Najbolji su prijatelji oni, koji se znaju megjusobno poštivati. Tarnik „Dom". Mi smo nedavno pisali o ovom listiću i sad bi imali povoda da pišemo, ali nije vrijedno jer i mi dogjosmo do uvjerenja, kao ijedan zagrebački dnevnik, da će se urednik „Doma" najposlije staniti u Stenjevcu. • „Sttgjeno." Ćitamo u „Pačkoiu listu" što u Spljetu izlezi, kako neki Petar Oparn raspravlja o slijepoj vjeri u sudbinu,* da se to slijepo vjerovanje uvuklo u narod, a to je od zlih pošljedica. Pa pošto se to sad ne da lahko iščupati iz dalmatinskih glava, onda hajde bar da se krivica na kog drugog svali. Ali na koga, objzri Be tamo, amo, ha eto sreće, Turčn je bl.zu, Turčin je dakle donio to šuplje vjerovanje u sudbinu i to šuplje vjerovanje utuvio dalmanticimti u glavu. No sad ju samo još to nejasno: donesoše li Turci sa sobom i riječi, kojim dalmatinci zbore: „sugjeno, sudbina, ncšugjenica, tako je bilo sugjeno, nema smrti bez sugjenog dana, sudbo kleta" i t. d. Opnra se još i ovdje opario, kad sam zna, da bu Turci bili pod Bečom, a tako vjeruju u sudbinu dakle nijesu čekali, da ona turska sudbina dosudi, pa da im Beč sam ilogje gotov u Stambol već se potru­ dili do njeg. Možda je baš tada to vjerovanje haralo po Dalmaciji 1 ,,Zlatno arnje*. Josip Buzolić, urednik „Znauosli" u Spjletu, bio je pččeo izdavati „Zlatno zrnje" zbirku misli i seuloma, te je poslije 2 sveska bio zapriječen, da nastavi. Sad nastavlja izdavanje te zbirke, te će u ovom mjesecu izaći IIL, a do skora iza tog 1. i II. svezak preragjeu i onda će. dalje slijediti ostali do 10. Cijena je svakom svesku 60 h., a pretplatnici i prcdbrojnici dobiće ih po 50 li. Ako so 4 K 60 h unaprijed pošalje, do- Vlasnik: Adri" aga Mesić. bije se 10 sveščića franko. Za 10 skupljenih predbroi’. nika daje 1 primjerak na dar. Pisati treba na ured „Znanosti" u Spljetu. Pogled po svijetu. Osmi dan mjeseca oktobra godine 1899. buknuo jo rat u južnoj Africi izinegju Transvala i Tngleske a od toga dana do prvoga juna ove godino punilo s« novino cijeloga svijeta svojo struke izvještajima 8a krvavoga bojišta: o slavnim pobjedama Bura i užasnim porazima Ingleza. Simpatije cijeloga svijeta bile su za Bure, svako jo nestrpljivo iščekivao i sa zadovolj. stvom čitao izvješća o sjajnim pobjedama malenih ali junačkih Bura nad silnim i moćnim Englezima. Ali mnogi su so bojali za Buro, jer su predvigjali da će kad tad morati pođlegnuti jačoj i većoj sili svoga ne­ prijatelja; koji jo uza ove poraze uvijek rastao i po­ jačavao se, dočiin so dnevno smanjivao broj junačkih Bnra. I dakle što su mnogi davno predvigjali dogo­ dilo se ovih dana: naime na prvi ovoga mjeseca sklopljen je mir izmegju Engleza i Bura, kojim se Buri lišavaju svoje slobode i samostalnosti. Taj ugovor sadrži četiri točko a glasi: „Ćl. I. Gragjani na bojnom polju polažu smjesta oruž,_ i predaju sve topove, oružje i ratnu municija kolja se n njihovom posjedu ili pod njihovim nadzorom nalazi. Oni odustaju od daljnjeg otpora protiv auto­ riteta kralja Eduarda VII., koga oni priznaju kao svoga zakonitog suverena. Ćl. II. Svi gragjani koji su ratovali, a nalaze se izvan granica Transvala i Oranje-kolonije i svi ratni zarobljenici, koji se sada nalaze izvan južne Afrike, a gragjani su, biće, ako se izjave, da se priznaju po­ danicima kralja Eduarda, natrag povraćeni, Čim im se priskrbe i osiguraju sredstva za opremu i uzdržavanje. Cl. IIE Tako predanim i povraćenim gragjanima ne ćc^s'e uzeti njihova osobna sloboda ni vlasništvo. Ćl. IV. Protiv predanih ni povraćenih gragjana no ćc se zapodjeti niti gragjanski niti kazneni postnpak za djela koja su u savezu sa ratom. Ova se ograda ne će protegnuti ua stanovita djela, koja se protive ratnim upotrebama, te će se za potonja odmah po dovršetku neprijateljstva zapodjeti pred ratnim sudom rasprava." Eto tako jo svršen tnj nesretni rat, koji je po žđerno toliko hiljada ljudskih života, potratio inilione A’ovaca, a koja sreća, d a j e svijet'toliko civlizbvan i napredan, pa da živi u miru i ljubavi a svoje umne i materijalne silo upotrebi za dobrobiti Čovječanstva. Zagonetke. Rodbinska zagonetka. Zvalo jodno dijeto drugo dijele riječima: „O amidia (»tričej* I „Sta je dajdia (njače) T ocvalo M ono „Zore te moj otac, a tvoj brati* Kako je to bilo fcejflja Odgovorni urednik: Edlieiu Muiabdić. Štamparija Biste J. Savića, Sarajevo. �beh ar Halil-aga Šehlć. Ugledni hercegovački musliman . lać]fi gradski načelnik umro je naglom smrću dne i ovog* m jeseca u Sarajevu u Grand-Hotelu. tfešto iza pet sati u jutro pošao na česmu (Wasseri tung) da uzme al>dest za 8al)aha i vrativši se natrag !!!d abđestom pane pred sobnim vraiima na hodnik i PJL se ne d'g ,ie- Merhum Halil-aga bio je Ijubezan i limDatićnri čovjek, dobar musliman i prijatelj fukare. Keka ga Bog pomiluje i duši mu dženet dadol K njiževnost Bin hir hadisi šerif šerbi. (Komentar na hiljadu ; jedan hadisi šerif). Napisao merbnm Mehmed A r if htv bivši tajnik osmanlijskog komiseriata u Misiru. otamparija „El-M earif“ u Kairu 1319. Cijena 1 rijal (B kruna). Ovo je djelo pod konac prošle godine po bidžretu izašlo u Kairu, a izdao ga je piščev sin (jr. Nedžmudin Arif. Kako se vidi iz naslova u ovom je djelu pisac rastumačio hiljadu i jedan hadis, koje je uzeo — kako sam veli u uvodu — iz JDžamisgagira" osim jednog, koji je uzet iz Medžmuai Menavije. Svi su hadisi poredani po elifu i označeni bro­ jevima, a na kraju je sadržaj, sastavljen prema pred­ metima o kojima hadisi govore, te je vrlo lahko o svakom predmetu uaći hadis. Kako jo poznato „Džamius-Sagir“ je sastavljen po svim zahtjevima usuli hadisa, te su svi hadisi u njemu cznačeni, koji su tradicijom utvrgjeui (koji su sahih), a u kojima opet postoji kakva sumnja (koji su dhafi). U qvo djelo nije uzet ui jedan hadis, koji je označen kao hafif, nego su svi utvrgjcni tradicijom. Hudisi su vi o lije o i shvatljivo protumačeni, te ovo djelo može biti & om muslimanu kao vodič u njegovu životu Mi ga eporučujemo svakom, ko je vješt turskom jeziki uobije se kod dr. Nedžmudin Arif be^ Hamzavi, Kairo, Misir. -h - . Svjetska knjižnica. 1. Velikanović u Mitrovici (Slavojija) moli nas da objavimo, kako hoće da izdaje „Svjetsku knjižicu", zbornik najboljih pripovjedača sviju naroda. „Svjetska ćo knjižica izlaziti svakog 15 i 30. u mjesecu u sveskama od 6 štainp. ti baka (9o str.) a cijena će joj biti 16 K na godinu. U prvoj svesci, što ćo izaći 15, decembra biće: „Braća Karamarovi", a u drugoj Siei^ki-evićev roman r Bez dogme". Izdavač poziva na pretplatu. „Kraljica Lepau. Istorijski roman, napisao Evgenij KumiHć, naklada knjižare Lava Hartmuna (Kugli i Deutsch) Zagrob 1902., cijena 3 kruno 60 bol. Primili smo na prikaz vrlo fino i ukusno spre­ mljenu knjigu, najnoviji roman poznatoga i prosla­ vljenoga hrvatskoga pisca Evgenija Kumićića „Kra­ ljicu Lepu“ . Najbolja preporuka ovoga romana jest njegov autor Bam g. Kumičić, jer što izlazi ispod njegova pera, to j.e sve slikovito i fino, umjetnički dotjerano i čistim patriotizmom zadahnutn. Kad pro­ čitamo knjigu, onda ćemo o njoj opširnije progo­ voriti. HalU 'Ganem: „Histoire des Sultans Ottoman". Izašao je i drugi svezak povjesti turskoga carstva, ®to jo piše Halil Gauem. I drugi kao i prvi svezak prikazuje nam slikovito i jasnim, razumljivim načinom razvoj, veličinu i pad osmanlijske države. Ko zna i ~|ja franceski, ini mu ovo djelo najtoplijo preporučamo. '--ij'na je I. II. svesku 7 kruna. 205 Papirnati križari. , povjesnica za niše razrede srednjih škola; peto popravljeno izdanje — Zagreb 1901.“ . . . . idee false gnastano i oervelli, ed i cervelli goaiti mandano in ro▼ina la societk. M. LfArtglio: .1 misi rioordi*. ®"ada 8e j© pred nekoliko godina nvela u naše škole „Opća povjesnica" dr. Hoića i profesora Klaića, bilo je sa više strana opravdanih prigovora protiv sa­ držaja tih knjiga, u koliko se bave Arabima, Islamom i osobom Alejhiselama. Pisac je ovih redaka dv~ puta javno ustao protiv ovog krivog i tendecioznog pisanja 0 našem Devletliji salalahu alejehi veselom, upozornjući dotičnu gospodu profesore i učenjake na prave i isti­ nite izvore o Islamu i Alejhiselamu. Osim toga megjutim je i kod nas dosta toga napisano i o tome ozbiljno 1 stvarno raspravljano, te smo mogli s pravom očeki­ vati, da će zabludjeli ispraviti svoje pogreške. Ali na žalost, nada nas je prevarila: dr. Hoić ostavio je i u najnovijem izdanju svoje povjesnice sve pogreške i zablude o Islamu i Alejhiselamu, koje kruto vrijegjaju naša vjerska islamska čuvstva. To je budi naj­ blaže rečeno žalosno i sramotno. Žalosno je, da i dan danas u dvadesetom vijeku ima ljudi i to tobožnjih „učenjaka" i profesora, koji se, uza sve svjedodžbe zrelosti i ^veleučenosti" nijesu mogli otresti sredo­ vječni "redrasuda vjerske nesnošljivosti i fanatizma, Sramotro je, da jedan profesor i „historičar" napiše u svojoj linjizi očitu laž i prostu kleveta, koju onda izdala za, povjesnu istinu. A i šta je drugo do li gadna laž • prosta kleveta sve ono što je profesor Hoić napisao o našem Devletliji s. al. vesel. i o to­ božnjem h Omerovu naloga za spaljonje Aloksandrijske knjižnice? Mi držimo ispod naše časti i dostojanstva raspravljati o tome sa jednim Hoićefn i pobijati ono, što samo od sebe pada, i što smo već toliko puta po­ bijali i historičko-zuanstvenim faktima oprovrgli sve one i slične klevete i laži. Ali pošto je pisca ovakovili školskih knjiga želja, da će njihova djela uvedu i u naše škole, gdje ima i musliman ke djoce mi smo dužni ustati protiv toga, i tražiti, da sj učini onoliko koliko je moguće i nnždno, jer kako veli ve­ liki talijan, čije smo riječi stavili na čelo Članka „pogrešno i krive misli kvare m ozgivc, a pokvareni mozgovi dovode društvo do propasti." Vamik. Kulturne bilješke. Dar afga&sleog emira. Novi afganski emir (vladar) Habibullah-Han poslao je nedavno društvu „Endžumeui HimajetiUslam" u Lahuru kao dar svotu od 6000 rubija. O tom piše jedna afganska novina: „Muslimane je jako obradovao glas, da je afganski emir Nj. Veličanstvo Habibullah Han poslao društvu „Endžumeni Himajetil-Islara u Lahuru svotu od 6000 rubija kao dar. U pismu, koje je poslalo Njegovo Veličanstvo Emir uz ovaj dar veli, da je taj novac iz njegove vlastite blagajne. Ovo je dobar dokaz da se Emir zauzima za napredak Islama, da dobro pazi na njegovo stanje i da razlikuje svoju blagajnu od državno. Ovaj postupak Ernirov začudio jo Engleze, jor nijesu znali, da je Emir tako darežljiv i zaizetan za Islam". K. Nikad. �BEHAR 206 Mačak i miš. Arapska basna. ačak izagje jedne noći u njive, ne bi li što u kojem se neprijateljstvo sprama meni ukorijenilo • ulovio, i ne nagje ništa. Oslabivši od studeni koji se naučio štetu mi nanositi? Da mi nijesi krv]1, i kiše koja je tu noć počela padati, tražaše neprijatelj, vjerovao bih ti; ali ovako ne mogu, j 0r 1 je reklo: „K o povjeruje neprijatelju, biće kao 0n, mjesto, gdje bi se sklonuo, dok ne ugleda pod jednim * đrvetoin rupu. Kad dogje do nje, sage se i poče pri­ koji je metnuo ruku u usta otrovnice" (zmije). sluškivati i njuškati, dok ne opazi, da je unutra miš. Na to mu mačak ražljućen njegovim govorom Sada poče oblijetati oko rupe, ali ne mogaše nikako reče: „Prsa su mi stijesnila, i oslabio sam, brzo unutra unići. Kada vidje mačak, da mu je nemoguće umrijeti pred tvojim vratima i moj će grijeh, na tebi na silu unići, zače moliti miša da ga pusti, a kad mu ostati, jer mi možeš pomoći — a ne ćeš". ovaj ne dade, progovori slabim glasom: „Brate, ja Miš se poboja Boga i sm ilova se mačku te reče sam se nadao, da ćeš mi se smilovati, i smjestiti me u sebi: „K o hoće, da mu B og pomogne proti nepri­ na ovakom nevremenu u svoju rupu, jer sam u jatelju. neka mu se smiluje i dobro mu u čin i; j a 8e slabom stanju zbog starosti; ne mogu se ni micati, a na Boga oslanjam i spasiću ovoga mačks od propasti nevrijeme me zateklo na ovoj njivi, to sam više puta a za to mi plata no gine". zazivao smrt, koja će me osloboditi ove patnje. Stojim Mis izagje i uvede mačka u rupu, te bijaše kod skupljen od zime i kiše pred tvojim vratima, molim njega, dok se on ne oSnaži i ne oporavi. Sada mu te, da mi pomogueš i smjestiš me u svoju rupu, jer se mačak poče tužiti, kako je nemoćan i kako ima ko smjesti u svoju kuću nemoćnoga, i njega će Bog malo prijatelja, — dok se miš ne združi s njime i ne u dženet (raj) smjestiti. Ti si brate vrijedan, da stečeš 'rikuči mu se. Mačak se sada primače vratima, da mu tu plaću, pa to ponizno molim, da mi dozvoliš preno­ miš ne bi utekao, i kad mu se on ne sluteći zla pri­ ćiti, a ja ću odmah sjutra otići svojim putem". mače, uhvati ga pandžama i poče ga valjati, bacati i Pošto ču miš mačkov govor reče mu- „Kako ću svakojako mučiti. Miš zaište pomoći od svemogućega te pustiti u svoju rupu, kad si ti moj krvni neprijatelj i poče prekoravati mačka govoreći: „G d je ti je vjera, živiš od moga mesa, te se bojim, da mi ne naškodiš, koju si mi zadao i kletva, kojom si mi so kleo; je li jer ti je to navada; ne mogu ti vjerovati, jer su rekli: to nagrada za moje dobročinstvo? Pravo su rekli: „Ko „Ne vjeruj siromaku kod blaga, ni vatri kod drveta“ . čuva neprijatelja, na traži sebi pom oći". Ja se na Boga — „Što god neprijatelj više slabi, to mu se neprija­ osUujam i on će me spasiti od tebe". teljstvo povećaje!" Priknadajući se oni tako, htjede mačak razdrijeti Mačak mu slabo i nemoćno odgovori: „T o što miša, kad li naigje lovac, sa kerovima, koji očute to kažeš lijepi su savjeti i ja ti to ne poričem, ali te prepiranje i pomisle da je unutra lisica sa svojom lo­ molim, da zaboraviš naše prijašnje neprijateljstvo, jer ko prašta drugome i njemu će Bog oprostiti. Bio vinom. — Jedan se ker primače rupi,, a mačak spa­ zivši ga zabavi so o sebi, i pusti miša živa i ne ra­ sam ti prije neprijatelj, ali danas tražim tvoje prija­ njena, te htjede pobjeći — ali ga ker uhvati i ispre­ teljstvo, a davno su rekli: „Kad lioćeš, da ti nepri­ jatelj postane prijateljem, čini mu dobro!“ Brate, kunem kidavši mu damare (Žile), izluče ga mrtva na polje. Tako se nad njim obistini ono, što se je reklo: ti se Bogom, da ti ne ću nikada naškoditi; a i ne „K o se drugome smiluje i njemu će se smilovati, a mogu zbog slaboće, osloni se na Boga i dobro mi ko nasilje čini i njemu će se brže počiniti" učini, pa uslišaj moju m olbu!" ■ Zabilježio: S. K. Miš mu reče: „Kako ću vjerovati kletvi onoga, Turska žena. (L a F e m m eško bi bilo naći u Evropskoj naučnoj književ­ nosti predmet, o kojem se više, a istodobno netočnije i nesavjesnije pisalo — i još se uvijek piše — kao o turskoj, odnosno muslimanskoj ženi. Stanje i dru­ štveni — obiteljski život i položaj muslimanske žene, zanimao je učeni evropejski svijet još od prve polo­ vine trinaestog stoljeća. Sve orientaliste — a tih je T u r q u e .) dan danas u književno naučnoj bierarbiji priličan broj — pisali su manje više o tom predmetu, ali na žalost uz prkos iznimke, — svi pristrano, netočno i tendeciozno. Kad čovjek čita njihova djela, mora da sažalno p o m iš lja la stanje muslimanske žene, koju je „Islam zapostavio, ne priznajući joj nikakvih društvenih niti obiteljskih prava"; misliš, da naše žene i nijesu insani �beh ar umna bića) ’ veg° đ* 8U t0 pr° 8te zaluPane ropkinje, trorene megju četiri zidine i dosmrtno osugjene, da ualovno vrše despotičke zapovijedi muža — tiranina. Iftiin s® 8Pisima o p i 8 U k a k ° mUŽ “ zulumćar dolazi u 6i mrskih obješenih brkova sa dugim kamišom u ruci, žena robinja čeka dršćući i na koljenima, uvijek * • ravna,'da mjesto ljubavi primi — udarce. p0P Takovim je duhom prodahnuta sva sredovječna literatura, koja je nastala poslije krstaških ratova. Cijela legija fanatičnih pisaca uprla Re svim silama, da u lažnim i tendicieznim spisima prikaže Islam u Žto crnjoj slici, zabašurujući i iskrivljujući njegova uzvišena moralna načela. Ova 207 bitom „vještinom« iahitre i takovih stvari, da se svom strogošću svoje „učenjačke« duše obore na Islam i njegove svetinje. I da nije nekolicine Muslimana, pi­ saca evropejskog kova, teško da bi smo našli u cije­ loj svjetskoj literaturi i jedno djelo objektivno i ne­ pristrano o Islamu i njegovim odnosima i propisima prama ženi. Ovi su pisci, — a žalibože možemo ih izbrojiti na prste jedne ruke — odvažno ustali na obranu islamskih svetinja i Časti muslimanske žene, te su na temelju Kur-ana i hadisa posvema oprovrgli i u prah smrvili sve lažne i tendeciozne spise te ruke. Ovim je piscima — Muslimanima uspjelo, da neopo­ zivim faktima dokažu, da Islam smatra ženu kao ra­ zumno biće, božije stvorenje kao i čovjeka i da joj daje takova prava i pogodnosti u društvenom i obitelj­ skom života, kako joj to i pristoji po božijem i pri­ rodnom pravu. su djela dugo i dugo Ružila u Evropi kao neki vođemerum za Orijent na nose za ispitivanje Islama i islamskih propisa. Pa Bože moj, grdne li zablude 1 Ljudi, koji zamjernom točnošću ispituju tajne svemira, ginuše i ginu vrludajući po sjevernom polu, teško su se odlučili, da Ali g. Dorys kojemu valjada nijesu pristupna p0 vrelima i na izvoru istinski i objektivno prouče originalna vrela islamske teologije, prava .i filosofije, propise i ustanove jedne vjere, koju slijedi i obslu- nije mogao ni upoznati ni shvatiti šerijatske propise žuje do preko dvije stotine milijuna ljudi. odnosno žene. On se je — u koliko se u svojoj knjizi I tek eto u najnovije doba našlo se nekoliko dotiče šerijata — poveo za prijašnjim evropskim pi­ hvale vrijednih orijentalista, naročito Franceza i E p scima, te nam reproducira što no se veli „čorbine gleza, koji su u interesu kolonijalne politike njihove čorbo čorbu.« Za to nije vrijedno, da se osvrćemo na države, počeli proučavati Islam po vrelima. Da se i ono, što smo toliko puta pobijali i što se samo od sebe ovi inače vrijedni orientaliste, nijesu mc li otresti obara, ali koga zanima ovaj predmet i ko se želi sredovječnih tradicionalnih piesuda, to je lako poimiti. upoznati sa pravima i dužnostima naše žene, kako ju Ljudi, koji su štono riječ, od bešike služali ' tali Islam shvaća i kahva joj prava daje i dužnosti pro­ samo tendaciozne i iskrivljene spise o Islamu no mogu pisuje, mi bi mu mogli preporučiti samo „JKenm aHa se toga na prečac otresti, makar se na vlastite oči no hcjium y h Bh H Cjairb« od A h m e d b e g A g a e v a osvjedočili o protivnom. Megju takove pisce možemo „The in flu e n c e o f W om en iu I s la m « od E m ir i A l i je , indijskog muslimanskog pisca i autora krasne ubrojiti i autora knjige „L a Femme Turque«, gosp. G. D o r j s a , koji se uza sve prednosti, nije mogao i umne studije „ Š p i r it o f I s la m .« U koliko se g. otresti mana i zabluda svojih prijašnjih'kolega. Čudno­ Dorys osvrće specijalno na tursku (osmanlijsku) ženu vato! Na jednoj strani priznaju, da je Islam mnogo -i tu je u mnogočem netočan i površan. 0 ovom pred­ metu najbolji i ujedno najmjerodavniji su spisi osmanjako mnogo doprinio razvoju novo vjeke kulture; daje od propalog i zakržljalog naroda učinio jednu veliku lijske glasovite spisateljice Alije Hanume, koji su i Čvrstu i kulturnu državnu zajednicu, da je podigao i na franceski prevedeni. Yamik. pob.oljšao bijedno stanje žene, ama opet nekom, oso­ Tutija*) (Istočna pripovijetka.) io jedan čovjek, koji je imao jednu tutiju i koja je znala govoriti. Kad taj čovjek pogje na Ćabu, pitao je ukućane šta će im donijeti sa Ćabe. Kad je svakog ukućana upitao, dogje reda i na tutiju, da i ona rekne svoju; upita je hadžija: „Šta ćeš ti, da ti donesem?" Na to tQtija odgovori: „Kad progješ kroz Misir, tuda ćeš vidjeti dosta mojih drugarica (tutija). Ponesi im selam °d mene, nek mi kažu, kako ću se spasiti ove tamnice B *) Vr«ta p«p*gaja (kafeza)?« Na te se tutijine riječi hadžija nasmije i ne odgovori ništa. — Halali se sa ukućanima: ženom, djecom i ostalim prijateljima i ode na hadž. Kad se vrati s hađža, naljegne kroz Misir, opazi tu na jednom mjestu mnoštvo tutija, pa zaviče sa deve: „Selam vam je moja tutija, da joj kažete, kako će se kutarisati iz kafeza?« Kad tutije čuše te riječi — jedna izmegju njih zakoprca se i onesviješćena pane na zemlju. �208 BEHAR Hadžija još čekaše i dalje na odgovor, ali ga ne dočeka. Sad mu Čudo postane još začudnije. 0 tome je putem sre mislio, pa I id đogje doma kaza tutiji, što mu se dogodilo. Na to tutija reče: „Dobro 1“ Pošto, tutija izgovori riječ „dobro", zakoprea se i pane na dno kafeza onesviješćena, Hadžija se ražalosti, jami m je u ruku pa je metnu na oluk, kako je m „že put vidjeti. Pošto je metnu na oluk, a ona sinu zdrava čitava i odleti svojim drugaricama. Sad se hadžija j 0$ više ražalosti..— Tutija je poslušala savjet svojih dru­ garica i tako se spasila. Zabilježio Abdurezak-H ifzi Bjelerac Nješto o uzgoju. Piše Mnhamed-Hifzi Mnftić. oliko je neugodno ponavljati iste stvari — jer se * ,na^e doni ekle uo^^ aj^ ° g0V,°Hti o SplilsIjpjjB našim prilikama i neprilikama — toliko opet nije prijatno govoriti o svojim ranama, pa se stoga i ja ne lačam ovog sastava baš draga srca. I h Ali se mora, jer ne biva, ne liječiti rana, jer se ne 1 smije biti malodušan. Napokon govor je svemu 'r ' povod, i od Adema a. s. do danas nije ništa u ljudskom društva nastalo prije, nego što se je o tom počelo govoriti, poimenice što se tiče društvenih prilika. Pa i ovi naši govori j&d& urode dobrim plo­ dom! U to ime da nam je Bog dž. s. u pomoći 1 Svaki nas vidi i zna u kakvom smo stanja a da to ne treba opširnije opisivati i na ovom mjestu. Šta je tome uzrok i ko je tome kriv, o tome se je govo­ rilo i govori se i po javnosti, te se ovdje i ta tačka izostavlja. Naše je stanje loše: imovinski smo nazadovali i naza­ dujemo jer: pretežno je trgovina u rakama dragih, ne izučavamo današnjih zanata, a stari padaju; u gospođartvu (težakluku) smo pri starom, dok se drugdje ta struka privrede iz dana u dan sve više usavršava; mnogo smo posjeda isprodavali, a sila ga je pod te teretom, koji će ga — po svoj prilici — mnogo smr­ viti. Što se tiče nmnog razvitka, to smo pred današ­ njim prilikama n nedoumici. Vjeru učimo, ali ne pomajeum njezinih sviju odsjeva. To i jest glavni uzrok la smo danas ovako stali. Tako starješine. A mladež? Čija djeca po vas dan skaču po sokacima i galame? Čija se mladež najviše lola, karta, skita po mejhanama, kavži se i radi nereda dolazi u zatvor? Da je uz ostale mjesecove kao uz Ramazan kadno se ipak i najveći pjancf ustegnu od pića, ne bi ni treća mejhana mogla opstati po mušterijama drugih vjera, Ovom svemu glavni je uzrok, što se naša mladež ne rukovodi kako treba, jer joj je bačen jular na vrat, pa kud zna, neka trči. A mladost je ludost, ne može smisliti sama sobom, šta treba preduzeti, čemu ima te­ žiti, već prama nagonu strasti i vrućoj krvi srta u ča6omična uživanja i raskalašenost. To se je najbolje očitovalo prilikom novačenja prošlog ljeta u Sarajevu. Samo piće ubija tijelo i dušu. Rastrošan život rastače ljudski život. •Kad čovjek grohno tijelom, a duh mu otupi, on je na muku sebi i svojoj okolici, a kamo li da od njega bude koristi ljudskoj zajednici kao od čestita člana. Potomstvo takog čeljadeta nije prilike, da će hiti bolje. Štetno zrno ne daje zdrava klasa. Tako se trujo čitava porodica. Konačno tak i ogranak mora sasvim bez ploda uvehnuti. Od ovake mladeži kakav hoćeš posao ? Od ovake mladeži kakvo hoćeš potomstvo? Na kome nam svijet ostaje? Ko će Islam zastupati? Istina nije sve tako iskvareno. Što je grad veći, to je obično postotak moralne propalosti viši. Dok je — istina — u manjim mjestima mladež bolje saču­ vana, jer ne ima one prilike kao n većim mjestima, ali i amo ostaje opet skoro bez ikakvog uputstva, ~s e bez pravog odgoja. A i to je nazadak. Jer šta nas je dovelo do ovog stepena, već što nismo bili pripravljeni, koliko je trebalo, za ovo naše vrijeme. Megjutim starješine do pred dvadeset-trideset godina donjekle sa ispričani time, što nijesn mogli slutiti, kakvo će vrijeme dočekati njihova djeca. Ali danas ne ima isprike, pošto sada svako vidi, šta je i kako je. Zbiljski život još bolje nbjegjnje, nego mrtva slova. Stara je to i na hiljade puta opetovana istina, da su dva glavna Ćinbenika u uzgoju mladeži: kaća i škola ili mekteb. Istina, sve prilike, kroz koje i odrastao Čovjek, a kamo li dijete, prolazi, upliviša, ali ona dva ćinbenika opredjeljuju stazu i cilj pojedinaca. Zašto su muslimanska recimo djeca mu­ slimani, a druga nijesn? Jednostavno iz razloga, Što svi roditelji u opće držeći svoju vjeru pravom u uju i svoju djecu upućuju, odnosno šalju ih onamo, gdje će očinn vjeru naučiti Kako kuća odnosno roditelji daju pravac djeci ima napomena i po hadisi-šerifu, kojeg je smisao: sva se djeca ragjaju sa sposobnošću da biše mogli biti muslimani. Nu kako ih roditelji napute, onaki oni i budu, njeki kršćani, njeki jevreji i t. d. Kako u ovom temeljnom pravcu, tako i u dru­ gom kućui uzgoj silao odlučuje: djeca iz čestitih kuća obično su Čestita. Kad je tako, na prvom su mjesta pozvani rodi­ telji, da uprave svoju djecu na pravi put I sam nam Šerijat to zapovijeda, jer hadisi-šeril veli, da je svaki �beh ar . k čoban. p » P° 10111 da i e odgovoran za č°v)e .-d o; vladar za svoi narod, starješina za svoju s ^ e 8k* d B ,miejsi Semrkandija govoreći o dužnosti k0ĆO ija prema djeci govori: i poslije smrti roditelju ^ sevapi, ako mu je dijete čestito, te svom ro80 ![! hajir-dovu čini, pošto ga je uputio na pravi d,t0'jUtakogjer i grijehovi se tokare, ako se ne bude put* dio da mu dijete bude dobro, a da se ne krnji Ptap »li g rlJeh nJe? 0VU d.ieteta za njegova dobra ili djela. Biva ne ima druge čare, nego upućivati djecu na pravi put. Zar nije svrha naša: ućuvati islamijet i u svoj . ovoj čestitosti ostaviti ga svome potomstvo, koje če ga dalje provoditi. A kako i ne bi? Islam nas ući upoznati najveću istinu: Boga i to u najsavršenijem naćinu. n koliko je moguće da čovjek pojmi taj riajuzvišeniji pojam. Ući takom životu, kakvim će čovjek postati najčestitijim članom ljudskog društva, dajući uputstva, kako da se vlada u privatnom i javnom ži­ votu. 0 tom su tako temeljne i napred na ustanove postavljene, da tek nakon trinaest vjekova pro.vjetljeni svijet dolazi na te misli, n. pr. tolerancija (snošljivost drugih vjera), zabrana pića i t d. Ovdje nam nije namjera govoriti o vrijednosti Islam:., a evo letimično natuknusmo, da napomeaemo, kolika blagodat po čovjeka leži u njemu. Pa kakj da nije nnŽno raditi, da se što bolje očuva? A pošto je opet čovjeku najdraže Bogme svoje dijete kak” da c jek ne bi nastojao, da tako dobro ostavi'u naslijede, svojoj krvi? To se mora! Samo sad dolazi pitanje: kako? Da dosadašnji način uzgoja i nastave odgovara potrebi, ne bi naša mladež bila u ovakom stanju. A jer je na lošu putu, to je dokaz, da nastava i uzgoj nijesu potpuni, te se mora potražiti bolji, spasonosniji način. Da pogledamo sadašnji kućni uzgoj i da istak­ nemo, što bi i kako bi trebalo raditi. Osim one primitivne roditeljske brige oko djece, malo ih je, koji se istinski zanimaju, kako će, da svoju djecu odgajaju, napućujući ih kako treba i da­ jući im lijep primjer sa potpunim razumijevanjem te velike zadaće. Dijete kod kuće živi haman sasvim po Bvom ćejfu, te se po vazdan igra. Kad poodskoči, opet šivi kao i prije, samo se okanjuje dječinjih igara, već počinje tražiti zabave prema svojoj dobi i strasti U očeva slabo ima brige, da li mu dijete redovito ide 11 mekjteb ili školu. Osobito kad pogje u školu, ta se ^•riga po sve pobaci. Dogagja se, da se roditelji ljute *ko hodža (učitelj) kazni dijete. Nagje se starješina, P* im je žao — što no riječ — i krajcar potrošiti na ono> $h> će im pomoći djeteta u nauci. Kad dijete poodraste i bude mu vrijeme, da se dade kud dalje: bud na više nauke ili na koji zanat, 209 još i sad se mnogi očevi tome protive ili se kolebaju i a o i naslućuju, da je to dobro, opet se na to ne odlučuju. 9 Može biti i sad ih se nalazi, koji drže, ako bu zgodni, da im nije potrebno davati Bvoju djecu na stokakve nauke. I ako to ne će reći, to govori okol­ nost, jer djecu ne upućuju, već ih besposlene drže. « ^jeki opet ne će da troše na djecu izvan kuće. Uini im se taj trošak suvišnim. A zar na njih ne troše dok su kod kuće ? Mnogi, koji su baš mogućni« htjeli biše, da im država škola djecu. Ima ih, koji drže djecu kod sebe, što nijesu radi, da im se djeca „ne pokvare", kad nauče „vlaško" pismo i nauke. Zar su vlaške nauke zemljopis, povjest, prirodopis, račun, geometrija i drugo? Qve nauke prvotno su se ižučavale u Islamu. Od Islama su prenešene u Europu. A danas se i u samom Cari­ gradu uče. To su tokorse njeki razlozi, za što zadržavaju svoju djecu kod kuće u besposlici. Koliku li štetu time nanose svojoj djeci! Ovakom postupku otaca i starješina povodom je to, što danas nastaju sasvim drugi običaji i postupak, a oni su upamtili prijašnje, koje smatraju, da je samo ono pravi oblik života, koji se slaže sa Šeriatom. Za što na pr. da se djeca šalju osim kuće na nauke i zanate kad ni njihovi očevi nisu slali nj-iha nikud od kuće, pa su eto opet postali ljudi, kao što treba. Ako će dijete biti trgovac, jednostavno će ga otac uzeti u dućan kad mu bude 14—15 godina, a dotle će u mektebu naučiti ono, što mu treba znati o svojoj vjeri. Za što dakle da bi bilo potrebno poslati ga tri-četiri godine u trgovačku školu? To nije po­ trebno. Eto otac vrlo lijepo vodi trgovinu, a ne umije ni pisati, a kamo li da je učio kakve nauke. Pa tako može i sin. Pošto nije moguće zapriječiti navala novih obi­ čaji i održati stare, oni so potežu u kraj, pa očekujuda — valjda — sudbina sama uredi stvari i to bez beli da to bude u prilog starim običajima. Ali treba dobro zapamtiti, da običaji ne dolaze sami od sebe. Njih ljudi prouzrokuju. Ljudi sobom sačinjavaju vrijeme i prilike i to svi skupa. Naši ljudi neka dakle ne misle, da oni, potežući se u kraj, ne sudjeluju u sačinjavanju prilika. Svojim nesudjelo­ vanjem oni daju povoda, da prilike budu drukčije, nego bišo bile, da rade. To se je već pokazalo i baš zlo i to na našoj mladeži. Za ovo se dakle ne mogu smatrati ispričanim time, što su se držali u kraju. Kad je tako, ne ima drugog izlaska, pa da čovjek ne bude kriv, nego se latiti posla oko nzgoja djece sa razmišljanjem, kako da se žugjeni i pravi cilj poluči razborito promatrajući prilike. Sve novotarije, koje nastaju, ne kose se sa šeriatom. Ni svi stari običaji nijesu potvrgjeni vahjom, pa da ih čovjek mora drža ti. �210 BEHAR Na okolnost, što je naša mladež besposlena, puno se ima zarabošiti njezinih poroka. Nije šala mlada krv, koja vrije i buja, valjda to svaki znamo. Ona ne može mirovati. Ako joj se ne će dati kakve za­ bave i zanio, nja, ona će udariti, kud je strast goni. Svaki otac običaje prema mogućnosti davati po njeŠto para, reći ćemo, da se ima za što obričiti. Kad mladić ima druge zabave, a ne može sve kod kuće biti, počne ići u kahvu. Tamo vidi, da se drugi kar­ taju, pa i on često put iz dosade i da mu. vrijeme progje. započne se igrati. Eto ti komarđžije i to zbog toga što je bio besposlen! Pa iz te dosade i besposlenosti, a još u društvu počne ići u kafane, hotele, mejhane. Eto ti opet sarhoša zbog što je bio besposlen! Nješto društvo, nješto strast, nješto pjanost, pa pokvarenost ide i dalje. Kad takom mladiću ne dostaje, što mu otac običaje davati, započne sobom da dogje do sred­ stava, da može udovoljiti strastima. Obrati se na očinu ke.su, pa sam izvuče po koji sekser. Ili u hambar pa po koji tovar žita proda i to redovito nibud pošto. To je već njeka vrsta kragje! Eto ti dakle nekažnjivog hrsuza. čemu je prethodila besposlenost. Dakle potrebno je i pored toga, da se mladež zabavi naukom ili kakvim drugim zanimanjem, pa da joj bude što “ manje prilike srtati u stranputicu. Današnjem ćesatluku i ako ima i d ugih slav­ nijih uzroka, svakako je jedno i taj, što se u čitavoj kući obično samo starješina trudi i zaragjuje. Sinova je dosta besposleno. Oni dolaze za gotovu sofru. A — vjera je — kad deset ruku raznosi, a šarao jedna snosi, tnde je obično praznoća. Mnogi biše nagi htjeli, da policija stane na kra' raskalašenosti našeg m lagjeg svijeta. Istina, polici* ^ bdije nad javnim mirom i poretkom. Ali njezj^ dužnost nije, da našu mladež uči ljudskom pozivu moralu, adabu.i drugim čovječanskim dužnostima* ^ osim tog ona ne može hi doprijeti, da svakog zapri ječi od. nepodobština, jer bi trebalo, da uza svako od naše mnoge mladeži, ide po jedan straŽar i da ga svukud prati. Je li to m oguće? Ko bi toliku policiju izdržavao? A to je najzadnje sredstvo, da se njeko silom zapriječi od ćoravih poslova. I teško 'onom, ko nije sam svoj stražar. Nemoguće je zahtijevati, da se silom zapriječi naša mladež od nevaljaština, v e ć ju treba za vremena pripraviti, da se sama ćuva. Što se tiče seljačkog, odnosno težačkog podmlatka, ipak nije toliko izvržen neprilikama, da se pokvari, jer čim jo djetetu desetak godina, ono već r a d i: ide bar goveda čuvati, a odrasli ja obavljaju sve teže i težo poslove. Što jo glavno, nijesu besposleni. Osim toga nemaju drugih sredstava, a ni prilike, da se pokvare. Ali je kod gragjanstva to drugačije. Sve to gragjanskoj mladeži na dohvatu, a besposlena je. Pa šta treba činiti, da naša mladež dogje do tog cilja, da budu dobri muslimani i čestiti članovi društva? Evo da to razmotrimo: ;rvo^treba, da djeca kod kuće čuju i vide. te da se tako uče uljudnu vladanju i govoru, uaročito ne smiju da čuju psovki, prostih Ne upućujući djece na kakvo zanimanje ili nauku ls izraza, kletava i kako se sve imenuje ta i ne dajući je od sebe, već je držeći u svom okrilju nevaljala bagra: Zar se ne v e li: što otac na mi ju činimo mehkoputnom, nesposobnom i nepouzda / ognjištu, to djeca na bunjištu. Valja li psovati? nom u sama sebe i kad odraste. Treba misliti,-da no ^ h A kako se djeca ne će naučiti na to, kad ih može biti očine pomoći i zaštite sve do sinovlje smrti. 4 ‘ očevi uprav nagovaraju. Treba dijete naučiti na Jednog da/ia ima sva očina briga, kao što idei ime­ čistoću. Ta našeg je sveca izrek a: čistoća je tak preći na sina. I za to je nužno da se mladić pola imana. Nije, pušćati dijete, da hoda krmeljavo, vaktom priuči, providiti sam sobom, pa kad u istinu ćupavo i uopće neuredno. Kad roditelji budu imali to ostane sam, da se može snaći. Jest treba ga uzgajati lijepo svojstvo, da se drže čisto, da im je kuća čista, za samostalan život.. Bez pouzdanja u sama sebe ou i djeca će to poprimiti. mora očajati kod prve navale životnih potreba. Koliko god ima manjka roditeljske brige oko Megju nama ima opet i takih — i to na žalost pri­ uzgoja djece, to opet ima roditelja, koji sasvim strogo, lično — koji premda su godinama punodobni, ali je čudnovato shvaćaju što je terbijet. Ovaki biše htjeli, njihova pamet dječinja. Ono što im je ostalo od ro­ da im djoca budu vazda mirna kao bube. Ne daju im ditelja, troše, bacaju neznajući kud kako i za što. U nikad progovoriti, ne đopuŠćaju im izići pred svijet. naponu mladosti, u dobi, kad treba, da su najbolji Htjeli biše, da im djeca samo šute i mirno sjede, kao poslenici, da najuspješnije rade, oni su još drugim na kakvi starci. Ovo je krivo shvaćanje uzgoja. Ovakim pometnju, jer treba da se za njih drugi brinu. Brkati se postupkom ubija duh u djece, pa se tugje od ljudi i djecu> izrodili, a pod tutorstvom! Da su ovi svijeta i uprav se strah nzgaja u njima, zatupljuje se jadnici za vremena bili upućeni, da izuče, da sami sebi um, i smeta se umni razvitak, često puta bi dijete zarade, ne bi im trebalo skrbnika. Ako bi baš štogod upitalo za nješto, a ne smije. Ovaki postupak ne valja. od očevine i prodali, opet biše se mogli izdržavati Već odučavajući djecu od nevaljala zbora i postupka svojom zaradom. treba djecu pitomiti, treba ih priučavati da lijepo i �beh ar _ ivijetn° _________ 211 kazuju svoje pomišljaje. Kad što upitaju protumačiti u koliko je moguće da razumiju, bezbeli će upitati štogod i tto ne valja. U tl'ebaiu da& 0 U6iugaju treba ih na fin način odvraćati od tog takomši iin> da to ne valja, da za to Bog kAra, i tomu kaS5ftVS a ne odmah se prodrijeti na dijete, padapossulj edne Up‘tati ni Za ° U0’ Št° bi trebalo> da ZttaJUTakogjer prijeka je potreba uzgoja, da se djeci . prilike i poigrati se : klisa, topograda, žmirke, neka proskaču i protrČu i tomu slično; neka se • poplazaju, malo se pogrudaju u koliko ne će doći dTsvagje i tučnjave. Igra je prijeka potreba za dje° ji tjelesni razvitak, a po tom i po duševni. Kad ^ dj0ca malo poigraju, draže im je i učiti i poslušati. I danas se ugodno sjećam i ocu sam blagodaran, što me je običavao kadnok dopustiti da se poigram. Kad bih sa njegovom dozvolom otišao, igrao bi se slobodno do mile volje ne bojeći se, da li će me tražiti i da li trebam kod kuće.' Dobro se sjećam, da bih puno radije učio i poslušao poslije svake slobodne igre, Dakako ne velim, da je igra glavno. Treba da djeca uče. Ta svrha je uzgoja da se ona u mladim godinar-. upute, kako će moći biti pravi ljudi, kad odrazu. A to se beli ne može polučiti igrom. Ali ne <miju se djeca sveosve priječiti od igre neprestanih učenjem i radom. Samo im se ne smije dopušćati, d? se ir iju parama. Ostale su dječinje igre nevine, za njih su od prijeke potrebe, a korisne su i po njihov posljedak, kad im se primjereno daje prilike za to. Na dalje prijeka je nužda da roditelji dobro paz^ kako im djeca pohagjaju mekjteb ili školu, i da ih gone na redovit polazak. I treba da tb zanima, kako m djeca napreduju. Ako dijete u čemu ošvanji, treba ga prisiliti na red. Kad dijete lijepo uči i u redu se ponaša, treba ga nagraditi ili pohvalom ili čim drugim prema prilici, neka dobije jož bolju volju za napredovanje. Ako dijete bude kažnjeno u mektebu, tome se ne smije protiviti, jer zaista ne će biti džaba kažnjeno. Ako roditelj baš i misli da hodža-učitelj nije imao zašto, da mu dijete kazni, to opet ne smije se pred djetetom govoriti, jer mu se tako povlagjuje pa se učiteljski ugled umanjuje u dječinjim očimn i u njemu se ragja neposlušnost. Po tom se otešćava školski uzgoj. Mek'teb je mjesto gdje djeca imadu naučiti na prvom mjestu svoju uzvišenu vjeru to najveće dobro ^0vjeka.- Roditelji šaljući svoju djecu onamo skidaju 8 vrata Što su dužni učiniti u tom pogleda. Kad bude djetetu 80 starješina pobrinuti, °j* ga ima dovesti jecu treba da nauče 6 ~~ kad joj vrijeme dvanaest—četrnaest godina, ima da se dijete već uputi na pravac nekom zanimanju. Za žensku kućni posao i ručni rad, kako bude pa se uda — biti prava pravo 7 ° PUnQ đopnnaša kanoni blagostanju. Za -a se zamisliti kućni rahatluk, gdje domaćica mje prava kućanica. Izostavljam do druge prilike potanje nnti, kolika duševna i materijalna korist leži u a 0 3® žensko valjano i Čestito. Samo napominjem a mo e zavrijediti za kuću, koliko i muškarac žara« gjnjući izvan kuće. Uz to treba imati na pameti i o nost, da je moguće, pa da žensko Čeljade ostane samo. U takom slnčajn neka bi umjelo sobom providjeti, za se zaraditi poštenim radom. Kako su danas mate­ rijalne prilika Blabe; potrebe znatne, što se kaže borba za opstanak sve veća biva, to je sve veća potreba, se roditelji što više pobrinu za odgoj ženske djece. Dok znadne svijet još bolje cijeniti riječ valjanost, akše i prije će se usrećiti žensko, koje je kao što treba uzgojeno. Mušku djecu opet treba, kad tako poođskoče, uputiti ili na nauke ili na koji bilo zanat, Jer kad odraste, treba da bude u. stanju sam sobom da mogne providjeti: da umjedne sebi idaru zaraditi* da bude dobar kućanin i čestit član ljudske zajedniceTa nije uvjek oca pod glavom, pa da se za svoju djecu brine. Stariji ostavljaju svijet na mlagjim. Kad" mlagj i ne budu usposobljeui i upućeni, pa kad im — Što no riječ — pane Sljeme na tjeme, onda će loše proći. Osobito danas, kad je borba za opstanak tako silna, ko se ne mogne snaći, taj propada. Ima li laj otac, koji bi Želio, da mu dijete propane ? Nu i na otaca, koji nerazumjevajući prilika ni potreba, prouzrokuje slab pošljedak svom djetetu, svojoj vlastitoj krvi. Otvorimo očil Prijeka je potreba dakle za dječinji pošljedak, da se uputi na neki posao. Dajući posla mladeži mi i uzgred takogjer time ćarimo, I besposlenost naše mladeži, jedan je od uzroka našem ćosatluku. Kad se i dijete bavi kakvim poslom osobito je za siromašnije porodice osjetljiva i materijalna korist, dok će mladić koliko — toliko privrijediti. Uhar je da privrijedi dnevno po sekser pa makar imanje, jer koliko god privrijedi, toliko je zaštedio ocu. Kad u kući ima više djece za neka te neka poslovanja, pa kad se bude svako bavilo nečim, vjere mi će kuća osjetiti blagostanje. Uzmimo jedan primjer: Huso ima ženu i dvanaestogodišnjeg sina Aliju. Radi u fabrici na nadnica po 2 K. Uzme svog Aliju i odvede ga kunđnrdžiji na zanat. Istina s početka dijete ne ima nikakve zarade. Ali Huso veli: „Ta i onako bi mi ga valjalo izdržavati. Na njeg mi je isti trošak ili ne išao nikud ili negdje radio džaba. U prvi kraj i ako ne imam ćara ne imam ni zijana, A poslije će dijete imati zanat". Recimo da dijete ne dobije nikakve plaće tamam do testira. Poslije toga odmah ima plaću. Najmanjom rukom im&će toliko, da će moći zaragjivat sebi hranu. Eto Husi jedna briga manje. Kasnije Alija i više zaragjuje, pa više nije potreban ni odijelo da mu otac dobavlja. Još jedna briga Husi manje. Malo kasnije i prihod Husin �se kući podvostručio. A da otac nije odveo Alije na zanat, on bi se uđembelio, možda i prololao, sa ocem se možda i svagjao, jer sam ne zaragjujući a rastući tražio bi od oca više novaca, što otac ne bi mogao podmiriti. Alija se nije ni oblijenio, jer su ga otac i majstor gonili na posao; pa nije imao kad i # ni u nevaljale igre. A koliko je opet otac postao zadovoljan i sretan što na oči svoje vidi, da mu je sin udario pravim putem. Ako se ne misli da dijete bude težak, to kud se ima uputiti razlikujemo u glavnom u dvije gru pe: nauka i privreda. Pod naukom razumjevamo to. da mladić dovršivši ju mogne poslovati i sebi zaraditi svojim znanjem kao na pr. da izuči liječniŠtvo. A pod riječi privreda razumjeva se to, da dječak izući kakav zanat, pa da mogne zaraditi, privrijediti svojim tje­ lesnim radom, kao na pr. da izuči stolarstvo. Treba naše mladeži da ima u obima grupama, jer kakogod ne bi valjalo, da budemo svi samo zanatlije, tako 'opet ne bi vrijedno bilo po našu zajednicu kao narod da se svi đadnemo na nauke. Kako se ono r e č e : ja beg, ti beg, ko će konje vodati? Kako treba aga, tako treba i nefera. Na takoj uredbi svijet opstoji. Inače bi se pokvario red, Osim toga neko je za nešto spo­ soban, a neko za nešto. Prema dječinjoj sposobnosti i za čim ima višu volju, onim ga pravcem treba i uputiti. Tako rade napredni narodi. Tako su činili mu­ slimani za ovog procvata, kako mi kaza jedan od našib učenih ljudi. Suvišno je dokazivati kako je nauka korisna i uprav nužna. Izučavanje zanata, višeg gospodarstva važno je i potrebno za ljndsku zajednicu koliko i nauka. Šta više, čovjek sa zanatom često put može biti zadovoljniji nego sa Bog zna kakvom službom, koja se namom postiže, jer zanatlija nije ni o kome zavisan. Koliko god potroši, on je opet na glavnici. G dje god pane, može sebi priskrbiti. Niko mu ne može oteti njegova zanata. Kako je to lijep posao i po šeriatu pohvaljen ja ću u potvrdu navesti samo jedan hađisišerif: Bog voli mamina zanatliju. Želiš li čovječe, da ti sin bude sretan — koliko je to moguće na ovom mjestu — da ne mora pružiti ruku za milostinju, da bude pravi član ljudskog društva, uputi ga dakle ili na nauku ili na privredu I Glede zanata ima se primjetiti, da se imade mladež izučavati u onim zanatima, koji imadu pro • bogju sad i u budućnosti, a ne n onim, koji izumiru. Promjena zanata nije nikakvo zlo, niti je proti šeriatu. To nije onaj bidat, koji je pokugjen Šeriatom. 0 tom nas poučava Imami Bergjivija u svojoj „Tarikati Muhamediji". Promjena zanata nastaje zbog usavršava­ nja i napretka prosvjete, pošto ljudi dolaze do većih izuma, te je od koristi. Kad se dakle čovjek ne mora držati starih zanata, to se ni ne treba mučiti, Što neki te neki iščezavaju, niti treba u njima vrijeme gubiti, već je nužno prihvatiti one, koji imadu prohogju. | onako bi se htio truditi oko starog zanata, koji se gubi i to za to, da zaradiš idaru, pa barem se trudi oko onog zanata, koji će ti se bolje isplatiti. Ovako j e pametno. Eto promisli s e ! Osobito djecu treba upQ, ćivati na nove zanate, jer u buduće imadu novi zanati još više zavladati, a stari, koji iščezavaju, sasvim pasti pa ako bi dijete naučilo stari a ne novi zanat, moglo bi doživiti vrijeme, da ostane bez zarade kao da i nije naučilo u opće nikakva zanata. Kako je Hazreti Atija r. a. rekao, treba dijete osposobiti za vrijeme a kojim će ono živiti. Pa ne samo da j c potrebno potrebuijem svijetu, da svoju djecu upućuje na razna zanimanja, već je to nužno i za zgodni svijet. G ore istakosmo, da dajući mladeži zanimanja mi ju zabavljamo, da ne zalazi na stranputice. Baš ova okolnost još je nužnija kod zgodnih kuća, jer takoj mladeži ima još povoda i sredstava, da dadne maha svojoj strasti. T o se vigja i u životu, jer je eto više raskalašenosti kod zgodnije nego kod siro­ mašnije mladeži. Megjutim đau-danas i zgodnija mladež treba baš i porad imovinskog pošljetka upućivati na posao. Nekad je donekle mogao reći zgodan otac: „K o treba mome sinu, da uči i da se muči. More on i bez tog živiti". Ali danas nikako. Danas treba naučiti i. sačuvati očevinu i znati njom upravljati. Jedno je što su danas velike prilike za raskoš i rasipnost, a drugo je, što ru drugi elementi u gospodarenju vještiji. I ništa drugo nego su ova dva uzroka po srijedi, pa je mnogo imetka izišlo iz naših ruku, a može biti ono što ga još ima većina ga je pot teretom, jer su gdse pod dugovima, od kojih se — valjda- — mnogi ne će ni odužiti. Dakle i zgodni moraju slati svoju djecu na za­ nimanja, ako nisu radi, da im propanu. Neka Bogu blagodare, kad mogu to činiti bez ikakvih poteškoća i za njih osjetljivih žrtava. Osobito je jedna struka privrede uprav za ujih. A to je izučavanje gospodar­ stva u višem smislu i naprednom duhu. Ako je mladić iz bogate kuće izučen, pa ako bi po kom slučaju upropastio svoju imovinu, opet se može snaći, ne će propasti, ne će morati biti momak u kahvedžije, čemu ne bijaše namijenjen po svom sretnom rogjenju. Osim te koristi po sama njega, ima i to. što su može biti još od više koristi po narod nego onaj; koji je prinužden, da svojom naukom saslužuje opskrbu ua prvom mjestu, jer kao bogat nije potreban ići u službu, već se sasvim komotno može posvetiti buđ unuci, bud lijepoj književnosti, a i inače može bolje koristiti svom bližnjem Ovo je u najkraćem rečeno šta su dužni očevi i staratelji da učine prema svojo; d j e d Dakle ne Šalimo sc, ne ihm&limo, ne griješimo, već da upućujemo svoju djecu na pravi spasonosni �BEHAR puti Usposobljujmo ili na samostalan, čestit i pošten život! U tom ne treba ništa požaliti. Kad ih tako ugojim o, pa kad postanu sreli ljudi, dašto će upoznati, 213 da smo im ostavili najveće dobro i nasljedstvo, a prema tome biće nam i zahvalni i spominjaće svoje roditelje Ba poštovanjem i hajir-dovom. „Gajret*. Drvo se na drvo naslanja, a čovjek na čovjeka. Jjlaista nije naš narod uzalud rekao ovo gornje i rijeći. Šta nas je danas trgovaca, zanatlija, službenika i drugih učenih ljudi, a od nas ne bi ništa bilo, da ne bijaše tugje pomoći 1 i potpore ili novcem ili dobrim savjetom. Dijete, pa i mladić ne bi umio sobom providjet, da ga drugi ne naputi; pa za one, koji imajn svjesne svoje roditelje lahko je, al ostaju oni, što su neopskrbljeni. Tu smo dakle mi pozvani, da potmognemo svog bližnjeg, da naputimo na dobro svog brata muslimana, od kog će danas sutra bit čovjek, koji će svoje mlagje potpomagat, a bez naše pomoći bio bi i biva mnogi zapušten, propada, un ištuje se, te onda ne može da udovoljava ni Božijim ni ljudskim dužnostima. Riječ je dakle ovdje o našoj mladosti o našoj siromašnoj mladeži, koja bi učila, koja bi sf razvijala u pravcu kako BoŽiji i ljudski zakon traž‘, da ima sredstava i potpore. U nas danas priličan broi m eži pohagja razne nauke. Ali taj bi mogao biti i veći, a što nije veći, tome je uzrok u jednu ruku onaj pri­ rodni nemar, što nije samo naš običaj, već ga je bilo i biva i u drugih naroda i vjera, a drugi je uzrok, Što ne ući ko bi mogo, a što ne. može, ko bi htio. Na one prve teško je uplivisati, da se late nauke, jei su oni u rukama svojih roditelja koji još nijesu svjesni, da je nauka potrebni *a i bogatu i siromahu. S toga je nama lakše, a i više smo zaduženi, da okrenemo na pravi put onoga, koji je siromah ili bez ikoga svog, ko bi ga potporaogo i naputio na nauku. Toj svojoj dužnosti hvala Bogu evo se i odazi­ vamo. JoŠ ljetos sastalo se ovdje u Sarajeva društvo rodoljuba iz Sarajeva i iz vilajeta, te poveli ozbiljnu riječ o tom. Rezultat tog rodoljubnog vijećanja bio je povoljan : ustrojio se privremeni odbor, da izradi pra­ vila i podastre Visokoj zemaljskoj vladi na odobrenje. Ovih dana saznadosmo, da sn se pravila povratila od vlade odobrena. Društvo će so zvati „Gajret" a svrha mu je da potpomaže novčanom potporom našu islam­ sku mladež na srednjim i višim školama i to od pri­ nosa članova. Članovi se dijele u nekoliko razreda, da će moći biti člauom i onaj, koji će smoći po cigli 10 nč. mjesećno u tu našu tako plemenitu islamsku stvar. Kako saznajemo, privremeni odbor, koji je dakle svoju zadaću tako sretno riješio, sazvaće prvu i glavnu skupštinu početkom o. mj. u Sarajevu, gdje će se pro­ čitati pravila, gdje će se članovi upisati u društvo, da ono stupi u život, a za tim izabrat stalan odbor, koji će rukovoditi društvenim poslovima. Ovaj je čin tako-značajan u kulturnom razvitku nas Muslimana u ovim zemljama, da čovjek ne može u prvi mah ni đa prozre velike i korisne njegove pošljedice. Ta evo samo ove godine može se mirne duše ustvr­ diti, đa nema u Bosni i Hercegovini kasabe, u kojoj nije ostalo makar jedno ili dvoje djece lišeno od dalje naobrazbe svoje, jer zemaljska sredstva u tu svrbu ne mogu da podmire svačiju potrebu. Za to ćemo dakle mi sada otkidati od sebe za nas male žrtve i ulag&'i ih u dobro naše mladeži, naše budućnosti, jer na mlagjim svijet ostaje. Velim da su to za nas male žrtve, jer počevši od onog groša pa do najvećeg pri­ nosa dobio tvorskog od 1000 kruna jedan put za uvijek spram naše zgode i stanja svak će, nadamo se, davat što je za njeg. No u ovom se momenta može još nešto uočiti. Valja na ime priznat žalosnu istinu, da smo mi do sada pokazivali vrlo malo mara za naša mladež na naukama Otac je do duše vodio svoje dijete na nauku sobom, otkidao od sebe i potpomagao ga,, ali to je on činio, jer je roditelj. Opće naše volje i brige sa našu mla­ dež nopće nije b ilo / a postankom evo ovog dreštva pokazujemo, da i tog imamo. Upravnici društva a i sami Članovi pridonoseć od sad neka žrtvu za naš pod mlađak svakako će se više interesirati, kako naša mladež napreduje, a taj je interes dovoljan đa mlađa srca steku još veće volje za naukom, kad ih stariji pohvali i očinski poplešće po ramenu. Stoga požurimo se, bržćo Muslimani, pokažimo, da shvaćamo ovaj plemeniti naš pothvat, pohitimo s prinosima u Oajret, pokažimo, da smo gajjur, poka­ žimo da ljubimo svoj rod, da uvigjamo veliku potrebu nauke, jer ona je zbilja jedino sredstvo, da se održiš na nogama u današnjem vremenu, pokažimo, da slije­ dimo pejgamberove (a. s.) riječi: „Utlubul-ilrae ve Jev bisinil" Zahvaljujući onim rodoljubima, koji prvi potakaše ovu plemenitu misao, mi ovom prilikom kličem o: Neka je sretan i hajirli početak I Amin 1 �L 1S T A L Mehmed beg Kapetanović-Ljubušak. Dvadeset osmi dan prošloga mjeseca izmegju ahšama 1 jacije umro ]e a svome ljetnikovcu na Grbavici blizu Sarajeva naslovni vladin savjetnik, bivši gradski načelnik grada Sara|eva i poznati književnik Mehmed beg Kapetanović-Ljubušak u 63 godini Bvoga života. Rahraetulahi alejhi 1 Smrću Mehmed bega Kapetanovića iščezava jedna od najizrazitijih ličnosti Bosne i Hercegovine, čiji je život usko skopčan sa kulturnim i političkim razvitkom naše domovine u zadnjih dvadeset i pet godina. Četvrt stoljeća aktivno je eudjelovao na pozornici našeg javnog života, a taj je rad mnogostruk i opsežan, koliko na kulturnom toliko i na političkom polju (ako, da se ne moža to tek na prečac ocijeniti. Život i rad Mehmed bega Kapetanovima pripada novovjekoj historiji našega kulturnog i političkog razvića, koja će o općem i nje­ govu radu pravedan sud izreći. Mehmed beg Kapetanović-Ljubušak rodio se 1255. godine po bidžretu (1839.) u lijepu mjestancu Vitini, kotara ljubuškog, gdje su mu se starenici izrodili. Otac. nm je bio Ali beg Kapetanvić, kajmekam ljubuškog kotara, a majka od znamenite porodice Atlagića iz Livna. Svršivši, ruždiju u Mostaru, te medresu pred čuvenim hodžom Mehmed ef. Krehićem u Ljubuškom, nauči dobro turski, arapski i perzijski, koje znanje poslije u životu zoade lijepo upotrebiti i raširiti. U dvadesetoj gudini bude izabran članom medžlisi idare u Ljubuškom, a iza toga ode uz poznata bunu pod zapovjedništvom Derviš paše na crnogorsku megju, gdje se borio 5-—6 mje3eci. Pošto se odatle povratio, bude odlikovan nišanom za zasluge i lijepo vladanje. Iza tog bude izabran članom komisije koja se ustrojila uMostaru kod Sultanova povjerenika Dževdet paše, te tada bude drugi put od Njeg. Velič Sul­ tana odlikovan medžedije nišanom III. razreda. Godine 1863. bude izabran kapudžibašora (slično stepenu majora), a do godinu k&jmekamom u Stocu, te Ljubuškom, Foči i Trebinju, kojom prilikom je namirio 11 godina služ­ bovanja kao kajmekam sve u hercegovačkom okružju. God. 1875. dade OBtavku od tog, te se preseli u Sara­ jevo, i tu postane zetom glasovitog Mustajpaše Babića. Bivši 10 mjeseci članom komisije, koja se je ustrojila kod Hajdar ef. koji je došo da izvede neke zamašne reforme, pa pošto se ista dokinula, bude Mehmed beg Kapetanović 1876. izabran prvi put uačelnikom grada Sarajeva, a do godinu iza tog poslanikom u medžlisi mebusan (carevinsko viječe) u Carigradu, otkuda se do 4 mjeseca povrati. Za vrijeme okupacije išao je s de­ putacijom u Peštu pred Nj. Veličanstvo. Poslije toga bude odlikovan od Njegova Veličanstva ordenom željezne krune III. razreda, a na brzo još imenovan vladinim savjetnikom. Od 1879. godine prilikom svakog izb ira bio je izabran gradskim zastupnikom, a 13. marta 1893 bude imenovan načelnikom grada Sarajeva. Svršetkom 1892. godine bude četvrti put. a od Nj. Veličanstva drugi put odlikovan komturnim nišanom reda Franje Josipa 1. za njegove zasluge. Osim na političkom polju kao vrstan zvnničnik za obiju vlada Mebnred se takogjcr istuko kao književnik. Upućen u istočnim literaturama latio se on pera poslije okupacije pa kao čovjek iz naroda, a originalna ukusa u narodnom govora, počeo se on baviti sakupljanjem Vlasnik: Adem aga Mešić. narodnog blaga. Izdao je Što sabranih što prevoj . vise djela i to: „Boj pod Banjalukom,« „A vdija“' k rodno blago,« „Istočno blago« i dvije brošure! N a-* ravao je raditi više tema, osobito „Prirodno blago« ‘*1' ga zapriječi ljuta bolest. U mjesecu julu godine 1898. merhum Mehmed U udarila je danila u desnu stranu tijela, radi čega se ** vukao sa javnoga poprišta, da u miru protivi zad ? dane iskušanog života Neka ga Bog pomiluje i d» J® mu duši dade I __________ ** -Književnost. Iako se može spasiti Turska ?“ Tu nedavno iz. išla je u Parizu knjižica pod gornjim naslovom od Muhamedage Sahtantinskoga \z Tiftisa. Pošto se pjsa dotiče i Islama, Kurana i njegovih propisa, mi ćemo se na ovu knjižicu opširno osvrnuti. Kulturne bilješke. Ispit u šerijatskoj sudačkoj školi držan je 22. 23. i 24. jula o. g. Zavod je ove godine polazilo svega u 5 godišta 49 pitomaca. Od ovih je 30 nutarnji na zem. trožak, 6 nutarnji na svoj trošak i 13 eksternih. U atom godištu bilo je svega 8 pitomaca, koji ove go­ dini evršiše nauke u ovom zavoda i to Muhamed ef. Dizdar iz Mostara s odlikom, Rasira ef. Rezaković iz Fojnice s odlikom, s vrlo dobrim uspjehom svršiše Mustafa ef Berbić iz D. Tuzle, Abi.l ef. Učaubarlić iz Prusea,' Mehmed ef. Šabbegović iz Prozora, Ismet ef, Stočanin iz Stoca, Mehmed ef. Kurt iz Mostara i E$ref ef. Imai ović iz Sarajeva. Zagonetke. Rebus. od KaranfUage. ■ •• “ T* • 8 *1 8 8® s M/» Z + Odgonetke. Odgonetka broja , 1)01101« “. razmetaljke od A b d a r R e z a la 26 2 16 22 1 8 20 18 9 10 17 16 14 11 7 8 6 18 19 24 12 21 6 4 28 BJelevca iz 6. Odgonetouli: Oemani Himni iz Tefinja,* Ah med AUefendic m Janje, Febiro H. Baičaufiević i Afiik Omer iz Sarajeva. Odgonetka računske zagpnotke od Hamdije Kadića i* 6- i)r0Jft ,Behara“. U III. razredu bilo dm je 9, a u IV . razreda 18 učenika. Odgonetani!: Obmani Hnsni iz Tefinja; Fehira H. Bafičaufievi i Afiik Omer iz Sarajeva Odgovorni urednik: Edkem Mulabdić. Štamparija Biste J. Savića, Sarajevo. �BEHAR m 215 N A R O D N E UMOTVORINE, Lijepa Nizama. Narodna pjesma. obolje se lijepa Nizama; Bolovala sedam godin’ dana, X od osme šehri ramazana. Ni jeknula, ni progovorila, Kad je bilo u oči bajrama, I jeknula i progovorila : Iznesite haste na čelenke, Ne će haste dugo bolovati, Danas danak i sjutra do podne, A od podne valja umrijeti?" To izusti, pa dušicu pusti. Žalilo je malo i veliko, Ponajbolje lijepi Mujaga; Svako jutro nju je oblazio. Jedno jutro dobro uranio, Kad Nizama na mezaru klanja, Pod nogam joj zlaćana sedžada, U ruci joj tespih od merdžana. Njojzi reče lijepi Mujaga: „Što ćeš tuđi lijepa Nizama?" Odgovara lijepa Nizama: „Od jutros mi tako je sugjeno, Kod mene su ključe ostavili Od dženeta i od džebenema." Progovara lijepi Mujaga: „Znaš li barem gdje je mojahana?tf A Nizama ne reće mu ništa, Otvoriše od dženeta vrata, Al' mu nane u dženetu nem a; Otvoriše džehenemska vrata, Al' mu nena na dnu džebenema. Progovara lijepi Mujaga : „Što ćeš tuđi, moja mila neno ?“ A l’ mu nena ljuto progovara: „Ne pitaj me, moje dijete drago, Izjela sam amanet-jabuku, Lijepom momku skudila djevojku, Da sam kome, veće bratu svome, Da sam koju, već zaovu svoju 1" Zabilježio: Hasan Alib&šić. ,,G a j r e t o v a “ h ?m n a . [[ staj omladino mila, Uzdanice roda svog, Diži na visoko krila, Stitiće te svevid-Bog! Ponos nek te vodi — Prosvjetom slobodi; — Sini, grmi kao grom, Kad s’ o bratu radi tvom. Svijest se budi, mladost se krede Da traži pravo, slavu i čast; Svojega ne da, tugjega ne će, Ne voli .viku, prezire strast. Svet je amanet svakom mu sinu Za narod mili, za domovinu — Kad digne hajku Ahrimam ljut — Stat mu na put. Ta neka cio svijet znade, Da y u nama ponos živ, — I u naše sile mlade, Da se uzda narod —- narod divi M smo mladi, al u nama Star je ponos, star je žar To nam pregji u pjesmama Ostaviše kao dar, Da nas ’uvjek vodi — Prosvjetom, slobodi. — Na rad narod zove nas, U radu je nama spas. Povjest nam kaže, gusle nam gude, Kakvu smo negda imali m oć; U našem srcu nade se bude, Da ćemo opet do moći d o ć! Radimo braćo zove nas slava, Branimo svoja djedovska prava! Uz nas je Pravda, s nama je Bog, Nedajmo svog. Ta neka cio- svijet znade, Da j ’ u nama ponos živ, — I u naše sile mlade Da se uzda narod — narod div. Mtihibbi „ G a jre t\ �BEHAR 216 Gr a j i e t.*) M otto: .Gajret braćo ako Boga Zaista ja nusret u Toraka [« Narodna. Stišala se jeka od handžara; Mjesto mača naukom se kiti, Oštrim perom u boj ljuti hiti. „Traži nauk pa makar u.Kini**, Svetac nam je reko u Medini. Hum cvijet je koji na v ’jek cvate; „Gajret braćo, ako B oga znateu, Ne gledajmo obješenih šaka, „Zaista je nusret u Turaka!*4 jesmo moja posestrimo mila, Pođigni se na lagana krila, f Progji širom mile Herceg-Bosne, Cvjetna polja i livade rosne, •Svojo braću redom proslijedi, Ni kolibe sitne ne poštedi, Već n srca junačka zaviri; Nek se „Gajret* sa gajretom širi, Riječ je stara i d’jeteje znade: „Skladnabraća nove dvore grade*! pjesm o moja uzdanice mila, Podigni se na lagana krila, Progji širom mile H erceg-Bosne, Cvjetna polja i livade rosne. Svoju braću redom proslijedi, Ni kolibe sitne ne poštedi, Već u srca junačka zaviri. Nek se „Gajret* sa gajretom širi, Pa se ne boj ni trnja ni grana, jretli su srca Muslomana! Biće možda putem koja grana, Biće trnja, a bit gjulistana; Ali bratska Brca kad se slože, Većoj sili odoljet se može. C’jelom sv’jetu na'ponos i diku Mnsloman je stao na braniku. Gdje mač sudi a topovi gude, On je vazda bio prvi tuđe. — Nu vremena minula su stara, Riza beg Kapet&uovlć. Š a r a j e v o ,n a dan glavne skupštine 20. februara 1903. ,G a jr e t ' folem je zadatak ljudski na ovom svi­ jetu, što više šire svoju samoniklu kulturu. Zaljub­ težak je poziv čovječanstva i ljeni u sveti nauk oni zapostavljahu i sami po­ pojedinca, a što koji vijek promiče, litički život, državnu uredbu, a to ih silno baci u nazadak. to je taj zadatak sve jači, sve teži. No teško je isto tako popet se na taj stepen, Što Arapi činiše knjigom , to T urci nasta- da spoznaš svoj poziv, i zaista gotovo da nad tu mudrost nema veće. Biti svjestan višc — mačem. T i heroji svijet zadiviše svojim lavljim srcem, i svijet drhtaše pred njihovom svog zadatka, što te zadužuju Božiji i ljudski silom. Ali taj junački i srčani narod jedini tada zakoni, vrhunac je samosvijesti, a onda zdrav razbor kao da sam slijedi i kaže ti put, kojim predstavnik islama, stajaše prama cijelom svi­ ćeš udarit svrsi svojoj, cilju svom. jetu, no ipak ne bijaše ujedno i našljednik Arapa. Dok se njihov m ač bliještio na žarkom suncu, U svjetskoj istoriji nema primjera, kakav nam daju Arapi. Za jedan čas oni zadojeni svetim tu Turci silno zaostaše. idejama islama preporodiše i uljudiše istok, pro- kovnoj borbi — mi ovdje u H erceg-Bosni bijasmo budiŠe zapad, sedam vjekova djelovahu oni knjigom u ruci propovijedajuć Božiju istinu, im četiri vijeka zapadna straža. pravi put, ljudski poziv; i učiniše dosta. Turke i svoje Štićenike drugih vjera, dotle se Oni osvajahu, al ne da budu gospodari, već da drugi oboružavahu novom misli, protkanom za- — *) Ova je pjesma prvobitno data a „Behar", mjesta Štampaju. dotle se drugi svijet laćao rada prosvjetnog, a U njihovoj I seđam-vjedok Be naš mač bliještio na žarkom suncu, braneći sebe i ali nekako je pometnjom došla 1 u „B ošnjak", pošto ee oba li«ta na i»t6m �behar 217 padnim životom. A kad se jednog dana nagjosmo 0£ u oči s novim prilikama, da mač objesimo, zastoju, prvi i pravi korak u bolju budućnost. Oduševila je ta pojava svakog i s toga, Što je a knjig© se latimo, bijaše to za nas grozna to dokaz naše dozrele svijesti, dokaz iskre sudba. našeg života. Ispitujuć svoju bdiju dogjoše rodo­ T a silna promjena jest za nas neopisiv uda­ ljubi na ovaj svoj lijek, pa koliko ih je to rac. Zaboravit vranca od mejđana, pustit da ti veselilo, toliko ih i u brigu bacalo s bojazni lirgja sablja demiskija, odreći se za noć tradi­ hoće li ovaj još jedini način našem boljitku rodit cija otaca, zar može karakter učinit? potrebnim plodom. I s toga s velikom se bo­ A li! vremena se mijenjaju i mi s njima. Va­ jazni, s velikom napetošću očekivao taj dan, ljalo je prekinut s prošlosti, valjalo je nastavit ali s kolikom se brigom sastaše rodoljubi na novi ž iv o t Živeći u uspomeni časnih nam dje­ vijeće, s toliko se isto ushićenja rastaše, kad dova mi se latismo novog nam života, ali tromo vidješe, kako im srca zajednički biju za jednu i lijeno, jer ne naslijedismo od njih njihova rada, ideju, za jednu misao. a niti žilave ustrajnosti. Četiri vijeka stojeći na Do ovog dana mnogi nas bijaše u dvojbi, braniku svemu istoku, mi ne poznasmo ni suštih i kao da bijaše već i pitanje od prevelike svetih nam istina svetog nam islama, koji nam bojazni, na tapet metnuto: treba li nam pruža potpunu slobodu, da gredemo svojoj svrsi, nauke. I ako to pitanje ne bijaše formalno svom ljudskom zadatku, da se naoružavamo priznato, ne bijaše do tada formalno ni naukom svake ruke. Nije dakle čudo ako i četvrt pobijeno. Mnogi naši rodoljubi na riječi bivijeka oklijevasm o da kročimo u novi život onako jahti u stanovitoj zgodi za nauku, dok bi se svesrdno, kako naši stari slijediše svoje fl&re. opet u drugoj prilici uskolebao, a taki sud Ali vrijeme je svemu lijek. Mač nam ljuti za­ pozvanih ljudi mnogo je Štetio našem napretku. mijeni knjiga, a ta knjiga otvara nar, oči, da spoznamo suvremenost svoju. Tješimo se dakle i nek nas to veseli. : ako poslije četvrt vijeka dolazimo do svijesti, da je nauka jedin i nam spas; još sve nije izgubljeno. Narodi u miru vjekove življaše, dok ih drugi iza sna probudi, mi smo ipak se rano sjetili. Blago narodu, k oji sam dogje do samosvijesti, koji sobom spozna svoj zadatak na ovome svijetu. NaŠ „G ajret“ jest dokaz da smo mi to po­ stigli. D ok nain drugi na uho vikaše, mi gluhi bijasmo, a danas! vedro lice i suza radosnica kaže nam, da jedno mislimo, da jedno osjećamo, a to je potreba nauke. Od prevelike brige bilo je i očajanja, da smo zakasnili; no bijahu to samo ćudi, koje lakše s tradicijom prekidoše, pak se prije naroda popeše do samosvijesti. Ali još nije kasno, je r brzo zatim narod dogjo do uvje­ renja, da je nauka potrebna nam ko i komad hljeba. Dan 20. februara o. g. epohalan je dan za nas Muslimane. Bijaše to dan ustrojenja našeg prvog kulturnog društva „Gaji'eta“ , bijaše to dan nekog neopisivog veselja našeg. Prvi glas o „G-ajretn8 oduševio je svakog muslimana, odu­ ševio ga, jer je to prvi i pravi lijek našemu Teoretika i u javnosti ne bijaše niko protiv nauke, al u praksi malo naše mladeži na naukama, a po zakutcima Čula bi se po koja u prilog nazatkn. I zaista je bilo v e ć jednom skrajnje vrijeme, da se upitamo m egju se, da reknemo svoju, da izagjemo na čista c: je 1’ nam nauka zabranjena, je li dopuštena, je li potrebna. „Gajret“ je to pitanje raščistio. Do duše tu ipak ne bi na okupu čitav narod, tu se ne odrazi misao čitava naroda, al rodoljube to ne smeta, jer se ni u najuvigjavnijih naroda ne bi postigo jednoglasan sporazum, a gdje li u nas. P a ako ne bijaše čitava naroda, ne bijaše baš tako ni malica neznatna. Na jednostavni poziv pokretača odazvale se rodoljubi iz raznih krajeva naše domovine, javiše svoj sporazum i očitovaše svoju dozrelu svijest Drugi se ne javiše do tog časa preloma, al ne učiniše to, što im pitanje nije jasno, već što uopće od prevelike bojazni strepe za uspjeh, pak očekaše rezultat društvenog ustrojstva. Ustrojenju društva „G ajreta" prisustvova glava naše uleme, koja na ovo pitanje ima naj­ odlučniju riječ, naš presvijetli reis-ul-ulema očitova svoje mišljenje i dade pitanju pozitivan odgovor; dva predstavnika vrhovnog šerijatskog �BEHAR 218 suda potvrdi.še to, a do njih se nagje i jedan dugogodišnji nastavnik i muderis Šerijatske su­ m . Stoga je. sveta dužnost nas sviju, da po­ dupiremo ovu ideju, da širimo „G ajretoveu misli u našem islamskom narodu, ne toliko ni za dačke Škole. Kad ova časna lica, ovi predstav­ nici naše uleme okruniše društvo svojim.zvaničnim sudom i privatnim iskusnim uvjerenjem, onda je jasno, da pitanje o nuždi, o potrebi, o Šerijatskoj materijalne njihove žrtve, koliko da se učvrsti u nama ova samosvijest. dozvoli nauke svake ruke, — više ne postoji. je prelom dvojbe i rada, , on je korak u kulturan Nema dakle više pitanja: je Y nam dopuštena nauka, je Y nam potrebna nauka, već mjesto tog stoji .danas „Gajret“ kao zvijezda, naša jasna i čista svijest, da nam je nauka jedini rad, on će nam sjat ko Danica na obzorju našem, on će nam biti naše okrilje, gdje ćemo se sklonut, on će nam biti deblo, uz koje ćemo se u nuždi spas, da se održimo. „G ajreta je dakle svjetionik naše svijesti, da smo došli do osvjedočenja, do samosvijesti, da smio spoznali Bvoj poziv i zadatak. Oh, koliki je to dokaz našeg napretka to se ne da sad riječima izraziti, kao što se ne da unaprijed označiti: kakvih će korisnih pošljedica uopće danijeti No potvrda naših predstavnika ulemanskih bila hi i opet tvrdnja u teoriji, da na ono jedno­ stavno pismo pokretača ne zazujaše žice, ne potekoše rodoljubni glasovi, kucaji rodoljubna srca iz raznih krajeva naše mile domovine, da ne odjeknu jedinstvena misao, jedinstvena želja. Uz onu dakle časnu riječ naše uleme ovaki rodoljubni, odziv muslimana kako da ne napuni grudi svakom bratu, muslimanu, kako: da te ne opoji ushićenjem, kakva odavna ne doživism o? T a narod je već dosta i razmišljao, a ni časka jednog plodom svog razm išljanja; sad mu se hoće više volje, više Čuvstva, više odu­ ševljenja. Dugo se gledalo ohjesiv ruke niza se, što drugi rade, sad — naravna je to pošljedica duga oklijevanja — hoće da se makne da radi. 1 osvanuo je taj sretni dan, kad su zakucale stotine srdaca za jednu ideju, kad je sve pregnulo da kroči naprijed ne požalivši u ovim teškim vremenima ni materialnih žrtava. „G ajret“ dakle nije samo odraz naše volje uopće za nekim jedinstvom, nije samo zajednica; koja će opskrhIjivat sirotinju na naukama, to«je znak naše svi­ jesti, naše želje, naše volje i odlučna koraka u kulturni rad. To je zagrijalo Čitav zbor naš, to se odrazivalo sa svačijeg lica, ta vjera, da por hrlismo u bolju budućnost zadojila je svakog prisutnog, pa mu je srce igralo u grudima, pribit, on će nam bit naš dom, u koji ćemo uvijek moć uprt prstom, da ga imamo, on će biti krasan spomenik, k oji će svakom pokazivat našu svijest. Bog je stvoritelj svega, on sve vidi i zna. Neka nam udijeli što više islamske svijesti pa će „Gajret cvasti dokle god je nas! Amin! * jedan kulturan podhvat i rad. da se naužije ,G ajret“ je dakle svršetak naše dvojbe, on a suza radosnica na oku tumačila čuvstva njegova. ,,Gajret“ nije nova stvar niti inu je ideja origiu. . Općem zakonu razvoja podvrženo je sve na svijev sve teži iz jednog stanja u drugo — bolje, u svemu r lađa evolucija, pa i u društvenom životu. Natrag se ne ide, stajat se ne može, već se kročit mora ako je u njemu života. Osjetivši za se potrebu da se krene, obzire sp čovjek na okolicu, osjeti nešto za bližnjeg svog, eto to je evolucija društvenog ži­ vota. Tako postaju zajednico, narodi, općine, skupovi, a sloga je sredstvom tom kretknju. 1 nGajretw je jedna zajednica, da stanovitim na­ činom posluži onom prirodnom pokretu, prelazu iz jednog stanja u drugo. „Gajret“ je dakle u praksi nov, al u teoriji je ou samo jedna forma, jedan oblik kojim se ideja ostvaruje. Da se u tom napredovanju nešto kreće brže, a nešto sporije, to je jasno, no tek težnja je ovdje glavno. Može čovjek uz to i krivim putem da udari, pa će izdaugubit al će se i opametiti; i to je evolucija. Tek rad je glavno, kretanje je cilj, jer tom putu kraja nema. Što više učiš, sve više vidiš, da malo znaš. Za ovo kratko vrijeme iza borbe ljute mi smo se nekoliko puta digli i krenuli. Već prvih godina mi — makar i u neznatnoj mjeri — latismo se knjige. Mnogoga narodna pjesma nagna, da za jedno po podne nauči ono nekoliko znakova i -------- on je pismen. No već za 5— 6 godina naši prvaci uvigjaju, da to ipak klimavo napreduje, pa se laćaju radikalnijeg sredstva. Ustraja se konvikt za našu mladež, a kupi se od varoši tek po jedno dijete ko za pokus, da se vidi uspjeh rada u toj mjeri. Taj pothvat pada, al padanju ipak ne bi kriva ideja, već način. Ideja osta i dalje i što koja godina postotak je pismenih rast’o. �in behar ftaše kiraethane i čitaonice prirodna su pošljedic'a potrebe društvene, i ako išta za širu publiku, one bi mogle i morale biti podlogom za neki rad u većoj mjeri. Franceska se akademija razvila od običue čita­ onice. Danas nam se one- čine ipak .obična sastaja­ lišta, al u evoluciji vrijeme čini dosta, iz njih će ipak nešto ragjati. Na polju školstva išlo je nešto sporije, bar rela­ tivno prtim* drugim,' al ipak koračalo se i korača se. Gimnazije su danas ponajzamašniji zavodi za našu budućnost, a konvikti njihovi jesu ideje u prilog našeg podmlatka, naše bud^nosti. Prije desetak godina niče ideja, da se osnuje neko gitalačko-literarno društvo „Zvijezda*. Dakle dosta zamašita pojava. Da ideje zavise o volji ljudskoj, one bi nicale i prije i poslije, al one niču'same. Čovjek ni sam ne zna, zašto je došao na neku misao; i ako mu je njena podloga dosta jasna, bitnost opravdana, pita se ipak: za što mi to jučer nije na um palo. Ideja ta pada, ali zar svaka mora opstati, čim se rodi? Ta gotovo nema je, koja ne progje čitav niz faza, i što je zamašitija, to se sve uz veće basamake penjala do svog potpuna razvoja. Tako i naša „Zvijezda", zašla je za oblak, al pojavićo se, bez sumnje će se opet pojavi, oni, koje će obasjat njezino svjetlo, okoristiće se nje­ zinom prvašnjom pojavom, t. j. neznanjem mog na­ raštaja za prve njezine pojave. Kratko iza tog evo druge slične ideje. U r im gradu osjeti se na jedan put potreba, da se -na. iše obazremo na svoju sirotinju, na pitanje necp3v.ryijene djece na ženski odgoj i t. d., ideja jedna po svojoj formi, al opsežna po sadržini. Neko se vrijeme u Sarajevu nije ni o čem drugom ni govorilo već o „džemijjeti hajrijji", ali i tu makar da bijaše volja očita po srijedi, ne bijaše samopouzdanja, da se ideja ostvari. Palo je i to ili bolje odgogjeno je samo za to, da neuspjeh njezin slijedeći naraštaj za iskustvo uzme, kad mu se javi ista ideja možda samo u drugoj formi. U nizu ideja javlja so napokon i jedna za pot­ poru i’ pomaganje naše mladeži na raznim naukama. Ta ideja, izbila je već prije 4—5 godina na površinu. Neki naši akademičari pokrenu tu misao, da se organizuje društvo, koje bi potpomagalo našu mladež na univerzi. Naši gjaci na univerzi pretežno imaju štipoudiju, bar onda je tako bilo, ali upravo kad svrše, Stipendija im se presiječe, a onda imaju da polažu ispite. Tada im najviše treba potpore, a najmanje je imaju. I bijaše u prvi mali uvigjavnih rodoljuba, ali br°j njihov bijaše vrlo skučen. Osim toga na univerzi su onda naši mladići bili tako rijetki, da bi ih na prate prebrojio, a Što su oni tako rijetki, razlog je, što ib jo malo sa svršenom gimnazijom, a da i no govorimo o naobrazbi šireg općinstva, o temelju opće naobrazbe, o osnovnoj školi. Makar da je po se, po B0 219 narod i po zemlja bolji jedan svršeni pravnik nego vojska djece s osnovnom školom, ipak, dok djece u osnovnim školama ne bude na hiljade, na višim ih naukama ne može biti ni na desetke. Valjalo je dakle poći od temelja. Bita su dakle-dva pitanja na srijedi: za potpo­ maganje uopće i za potpomaganje mladeži počevši odozdol prema gore i obratno. Pitanje u principu ne imagjaŠe Šireg interesa, a Što ga bijaše, rascjepkan je u dvoje glede načina njegova. I tako jedno drugo uništi, i sve zaspa. Poslije bi se po češće Čula pb'koja na Bijelima ili inače na sastancima o tom i sličnom predmetu. Ta — predmet je to koji uvigjavnu rodoljubu često ne da spavati. A i kako bi ? Baciš li površan samo pogled na brojeve naše i drugih vjera djece na naukama, eto ti odmah silna zastoja našeg. N&s ima jedna tretina duša u Bosni i Hercegovini. Prema tom bi naB trebalo da bude' svagdje u javnom životu prama tom jedna tretina, dakle u činovništvu, u učiteljštvu, u modernim trgovinama (a neka stoje drugi manji pot­ hvati). A je li tako? Naša neopskrbljena djeca i nemar . -i u oči ti udara, pa skoro nema dana, kad se ne ni o tom govorilo. Prema temperamentima i stanje se shvaćalo i lijekovi tražili. Jednim je sve krivo, u svemu su aestali, pa bi trebalo reformacije na svim poljima, o je značajnije, da ti najuvigjavniji ne moga da se late niti jednog.makar zakutka, da u njem krče trnje korov. Valjalo je dakle najposlije početi s mjerom, a početi onim što je najpreče, valjalo je rješavati pitanje, koje će uza se odgonetnuti i mnoga druga, jer uauka je svim poteškoćama kljač i lijek. Naša islamska akademska omladina u Beču dogje lanjske godine na tu misao, da se učiui nekakav korak kako bi se elementarna -naobrazba što više raširila u nižim slojevima, te se obratiše. posebnim pismima na neke rodoljube, naročito na mlagje nastavnike, da se što više agitira za bolji polazak na nauku. To se pitanje uzelo u pretres, a kako jedno drugo vuče, dogje doskora i misao, da se mladež materijalno po­ dupire, ako se hoće, da ustraje na naukama. Pitanje se to malo više ventiliralo i na posljetku se upriliči i formalan sastanak do duše sve mlagjih. sila. Vijoćalo so temeljito, promatrala stvar sa svake, strane, te konac ipak ne bijaše besplodan, nego još s dovolj­ nom opi-ezuošću i promišljenošću. Zaključak tijaie, da se tokom velikih školskih ferija širi ta misao, da se u neku ruku ispita, ima li u provinciji za to odziva, a po tom i da se zemljište priprema. Članovi su se razišli, i gdje je ko dopro, govorilo se o tom, a svagdje je bilo dobra uspjeha, jer — po­ treba je ta izbila fizički na površinu, pa je svak osjećao. Kad su se u mjesecu septembru obdržavalo trke u Butmiru, đogjoše neki na tu misao, da so upriliči jedan sastanak, pošto je bilo dosta odličnika iz cijelog vilajeta. Na tom sastanku bude zaključeno, te se iza- �BEHAR 220 bere privremeni odbor i povjeri mu se, da izradi pravila za društvo, što 6e se zvati ,Gajreta, za potpo­ maganje mladeži islamske na srednjim i višim školama Bosne i Hercegovine i Austro-Ugarske monarhije. Odbor je pravila izradio i podnio ih visokoj zemalj­ skoj vladi na odobrenje. Pravila su došla odobrena prije mjesec dana, a onda se privremeni odbor latio pripreme za glavnu skupštinu, gdje će se društvo formalno konstituirati. Eto, tako je ideja za naš „Gajret* po put drugih doživila mnogo faza, pretresalo se i raspravljalo, bilo je i zapreka i smetnja, bez kojih ne može ni da bude, ali na koncu je ideja pobijedila. Pobijedila je, jer se mnogo pročišćavala, jer je došla u pravo vrijeme, jer je našla koliko toliko svjesna rodoljublja u našem islamskom svijetu u našoj miloj domovini. m A sad, kad je naš „G ajret" stupio u Život, na nama je, da ga potpomognemo, da ga ćutamo i- nje­ gujemo, jer je nešto, što će nas, pa makar i u maloj mjeri dovesti u neku zajednicu, da se spoznamo, da nam srce za istu jednu misao kuca. Živiti svak za se brinući se za. svagdanje potrebe svoje i svoje poro­ dice, to umiju i stvorovi daleko niži od prosvijećena i plemenita čovjeka; al živiti radeći, pored brige za se i svoju porodicu, još i za svoj narod, osjećat se koliko-toliko korisnim članom njegovim, to je zaista nešto uzvišeno. Da ništa više — brige smo i onako puni na današnjim vremenima, a ideja, kao Što je „G ajret" oduševljuje, bodri, oplemenjuje čovjeka za dalji rad za se i svoj rod i dom. Neka nam Bog dragi đš, da naš „Gajret" cvate i napreduje na vijeke vjekova! Amin! Glavna skupština. S velikom radoznalošću očekivao se dan glavne skupštine, dan postanka „Gajreta". Odmah iza podne iz džamije počelo se skupljati u kiraethanu sve Što je bilo prožeto idejom „Gajreta", što je za kulturan rad. S v e ­ nić, Esad ef. Kulović i Avdaga Šahinagić. Osim ovih nagje se tu sve činovništvo šerijatskog sada, Ademaga Mešić posjednik iz Tešnja i sve naše činovništvo i uči teljstvo islamsko, nekoliko uglednih trgovaca i mnogo likim oduševljenjem dočekani su velikaši: N jegova presvjetlost Beisul-ulema. za ovim načelnik grada Sa­ rajeva Hadži Nezir ef. Skalić, vrhovni šerijatski sudac Hadži Nurudin ef. Hafizović, muderis šerijatske su­ dačke škole Hadži Hasan ef. Spaho. Na skupštinu đojoše gradski zastupnici Mahmud beg Fadlipašić, Fehim ef. Ćurčić, Sulejmanbeg SulejmanpaŠić, Reuf ef. Uzu- m lagjog oduševljenog svijeta i t. d. Sve napeto očekivaše otvorenje skupštine. Tačno u 2 sata po podne ustade predsjednik privremenog odbora Safvet beg Bašagič i otvori skupštinu pozdra­ vivši prisutne naročito vladinog izaslanika g. dr. Kosa lera. Za tim izreče Safvet beg ovaj svoj govor: Pozdravni govor predsjednika Bašagića. Štovana gospodo i prijatelji! Hvala Vam u ime privremenog odbora, što ste se odazvali pozivu i gajret učinili doći na skupštinu, gdje se društvu „G ajret" polaže temeljni kamen, na kome će se — ako Bog da i sreća nas posluži — s vremenom podići trajni spomenik, koji će podsjećati naše potomstvo, da smo i mi jednom na svijeta bili i nešto učinili. A sada dozvolite mi, da Vam u kratko kažem historiju razvića ovoga društva od početka do danas. Prije četiri-p et godina u kolu nekoliko mladih muslimana, koji su na prolazu iz Beča svratili se u Sarajevo, rodila se misao, da se osnuje jedno društvo, koje će materijalno pomagati siromašne i neopskrbljene slušatelje na višim školama. Za to su bila izragjena i pravila, ali — prilike i bojazan za loš odziv od strane naroda uspavale su tu plemenitu zamisao na neko vrijeme. Istom lani naš novi j>odmiadak na visokim školama u Beču obratio se pismeno na nekoliko (mladih) i sstavnika u Sarajevu i izvan Sarajeva s molbom, da l se svaki po uvigjavnosti i po mogućnosti pobrine, da Čim više naše mladeži pohagja moderne škole. Ta skromna molba iskrene mladeži potaknula je ponovno na razmišljanje svakoga njezina prijatelja. Pri koncu lanjske školske godine jedan put u kolu više učitelja poveo se razgovor o tome pitanju. Iz običnoga razgovora isplela se misao, da se osnuje društvo, koje će potpomagati siromašne muslimane, da pohagjaju osnovne i srednje škole. T o malo društvanco od nekoliko nčitelja i prijatelja ove misli razišlo se sa zadaćom, da preko Školskih ferija ispita: hoće li takvo poduzeće naći odziva. Par dana prije ove školske godine za vrijeme trka u Butmiru došlo je u Sarajevo dosta odličnih muslimana iz pokrajine. Dakle pružila se lijepa prilika za sporazum i nije se smjelo propustiti, a da se malo življe ne rastrese pitanje o osnivanju islamskog pot­ pornog društva. Kada se vidjelo, da i u pokrajini ima dosta rodoljuba, koji će se svojski zauzeti za ovakovo poduzeće, zgoda se nije mogla propustiti; na brzu �m BEHAR 221 ruku sazvano je danas za sutra više odličnika sa strane i milijih slušatelja, pred kojima čovjek može slobod­ j iz Sarajeva, da dogju na mali razgovor u Ruždiju. nije otvoriti srce i reći sveje misli, jer se nada, da TCako je brzo išlo, odziv je bio dobar, a uspjeh još će ga Baslušati i razumjeti, Mladež lahko shvaća i bolji- Izuzam nekoliko njih brzo smo se sporazumili s mladenačkim žarom (čuvstvom) odmah počima raditi, i jednoglasno je zaključeno, da se osnuje društvo za čim se uvjeri, da je nešto dobro i korisno. Čujmo potpomaganje siromašnih muslimana na srednjim i što veli Hakem II. vladar Endeloski: višim školama pod imenom „GajretK. Tu je odmah „Eššejhu in jahvin nuha bi tedžarubin, izabran privremeni odbor od šest članova, da izradi veššebabu rejil kavmi inde šebabiha. pravila i predloži ih visokoj vladi na odobrenje. Sve što tvori stari čovjek, Kako je poznato svima, pravila su odobrena 4 Na iskustvu svome tvori; wGajretu če se danas ovdje konstituirati i stupiti u A narodna mlada mis’o život. Na mladome srcu gori. Govoriti o koristi i zamašaju ovoga poduzeća suvišno bi bilo, jer to znači raspravljati o koristi nauke I prva misao za ovo poduzeće planula je u mladim u opće. A mi svi znamo, da stotinu ajeti kerima i hadisi srcima, za to ovdje, moji mladi prijatelji, stupite Vi šerifa preporučuje, dapače nalaže nauku kao vjersku naprijed pod pokroviteljstvom i iskusnim savjetom dužnost svakome bez razlike roda i staleža. Bojeći naših prvaka i uleme. da ne bih oduljio navagjajući sve ajete, hadise i riječi Vi mladost buduća narodna volja i inteligencija! prvih ehalifa, spomenuću samo neke: Svaki uvigjav&n čovjek cijeniće ideje, k«je u Vama „limun uluvvi kadrini ber vedžhi bihterin. začnu i koje Vi ispovijedate. Ako nije n kome od Ispat ider šehadet: „Hel jesteviellzin.aa Vas još dozrelo pitanje, da li nam treba pohagjati Visoku čast nauke na najljepši način dokazuje moderne nauke ili ne treba, onda ga molim za oprosvjedočanstvo „Hel jestevillezineu, (mogu li se isn-' štenje i upućujem ga neka dalje razmišlja s molbom, rediti neznani sa znanim? i t. d.) A sada čujte, Sto da sam svojom glavom razmišlja i da se ne da zavesti hadisi šerif v e li: „Talebul ilmi faridatun ala kulli mu- svakid&i m nejasnim tvrdnjama u obliku sofizm:, koje slinim ve muslimetin**. (Tražiti nauku svela je duž­ više odgovaraju ishitrenoj mudrosti nego li Čvrsta nost svakom muslimanu i muslimanki). uvjerenja. A koja je to nauka i gdje je treba tražiti, i sčb uvjet koji hoće, da koristi svojoj općini, ne nam dva naredna hadisa: „Utlubul ilme vele >bissini" smije sebe nipošto držati ništetnim bićem, a ne smije (Traži nauku pa makar u Kini), i „Elhikjmetu dalletul se ni nreveć dići nad svoju okolinu nego mora zrelim mamini ehazeha ejne vedžedeha". (Nauka je za mu­ razmišljanjem i solidnim radom koračati naprijed. To slimana zalutala deva, uzima je, gdje je nagjo). Dobar razmišljanje ne smije trajati dugo, jer ko dugo raz­ tumač ovome hadisu jesu hazreti Alijine riječi „Unzur mišlja, ne ostaje mu vremena za rad. Pod izrazom solidni ila ma kale, vela tanzur ila men kale“ . (Gledaj, što rad treba razumjeti redoviti rad, rvagdanju dužnost, je rečeno, a ne gledaj, ko je reko), a najbolja je koju čovjek sebi nametne da svoje djelo svaki dan poznata izreka Essejjidi Ahmodi Rufaije-El Huseini: naprijed pomakne za jedan korak, stopu ili pođlanicu. „Huzil hikmete ejne rejteha feinnel akile jehuzul hik- Život je bez rada jednoglasna, monotona kajda, koja mete la jubali ala ejji haitin kjutibet ve an ejji redžulin mjesto da nas razveseli sve nas više i viče umorava nukilet ve nim ejji kjafirin snmiat“ . (Uzmi nauku, i ozlovoljuje. Narod je* jak i moćan u kome radinost gdje je vidiš, jer pametan čovjek uzima nauku bez budi ponos i samosvijest. Ko ima i malo pogleda u obzira, na kom je zidu napisana, od koga je čovjoka svijet, lahko se može osvjedočiti, da je lozinka našega vijeka a i svib vjekova Gambettina loziuka: raditi, predana i od koga nevjernika čuvena.) Ovim riječima komentara ne treba. Dakle musli­ pa opet raditi i opet raditi. (»Du travatl, toujours du manu su otvoreni puti, da traži nauku od kogagod travail, et eneore du travail.<) Za to, gospodo moja, bilo i gdje god hoče. U tome mu se daje potpuna neka mi niko no zamjeri, što se obraćam u ovoj pri­ sloboda. Što mi lu svetu dužnost no vršimo, mi smo godi na sve rodoljube i na mladež kao na čilu neprokušanu silu, da primi ovo mladenačko podnzeće u sami krivi. svoje ruke neustrašivo ga vodi naprijed, Širi što više Štovana gospodo i prijatelji 1 može i usavršava. Draga omladino, upregni sve sile pa hajde na Meni je danas osobita čast zapala, dapače to mi i laska, da kao predsjednik privremenog odbora posao! Bez moralne i materijalne pomoći naše čestite otvorim ovu skupštinu, gdje se nalazi više odličnih starine i prvaci ne će nas ostaviti. Nas sve čovječanska prvaka i velika svita mladeži, doduše imade u tome dužnost zove, da svaki doprinese ovdje neku količinu komadić egoizma, ja to i ne tajim, jer je zbilja lijopo svoga rada, da svi slrttpa ostavimo lijep spomen i bar nekoliko časaka biti tumačom svoga naraštaja, svoje primjer budućem naraštaju. Neka svaki od nas primi generacije. Vjerujte mi od mladeži nema simpatičnijih svoju zadaću kao svetu dužnost, koja će mu dokolicu �BEHAR 222 m radom zasladiti i u životu ispuniti onu prazninu, koju zovemo suvišnim odmorom. Ta zadaća može biti jednostavna i na oko neznatna, ali ništa za to, njezin plod ne će biti beskoristan. Zrno do •zrna, pogača; kamen do kamena palača. Doprinosimo svaki neko zrno, neko kamen, pa eto našem „Gajretu" za kratko vrijeme pogače i palače. Gospodo mojal Ja bih Vas još nešto zamolio, a to je : neka bude kod ostvarenja ovoga poduzeća manje razmišljanja, više oduševljenja, manje želje, više volje, manje zbora, više tvora, manje očajanja, više samopouzdanja, pa se sve može postići s božijom pomoći, lijepim načinom i islamskim nepo­ kolebivim gajretom. Safvetbegov je govor saslušan velikom pažnjom, i svaka je njegova riječ prisutnim na srce padala. Kad Safvetbeg dovrši svoj govo.r, podiže se bura od pleskanja i vike „Ž iv io !" Tada Safvetbeg zamoli dr. Haliđbega Hrasnicu da skupštini pročita pravila. Dr. Hrasnica je pročitao pravila bez ikakvih upadanja i prekidanja, a onda Safvetbeg upita: ima li ko da što prijnjeti. Na to ustade i progovori: da pomognemo onim,. koji žele da uče, a ne m og^ Mi iz provincije uprli smo oSi u Sarajevo, mi nijesino drugo nego vojnici, pa ako nas naše vogje budu dobro vodile, mi ćemo ih slijediti. Ne odgagjajmo, nego pokažimo, da hoćemo i možemo, ne plašimo se, već naprijed, naprijed, naprijed! Ja ispred svog Tešnja, a jedini sam čini mi se iz provincije pozdrav­ ljam s oduševljenjem osnutak društva. Živio „Gajret"! („Ž ivio" dugotrajno se čulo). Na to se opet diže Kulović, pa reče: Sve je lijepo što veli Ademaga, nijesam ni ja za uvijek govorio, nego govorim, da nas bude više, je r: jedullahi meal-džemaah. Eto neka sam Ademaga kaže. kad me je on isti ljetos za vrijeme butmirske trke upitao, jesam li ja za tu stvar, ja sam rekao, da Esad ef. Kulović: Stvar, za koju se skupismo, dobra je i lijepa, i mora se zahvaliti pokretačima za njihov rad i trud; nu ali: obzirom na okolnosti vremena, na abnormalno stanje, koje kod nas vlada i na pomanjkanje upliva u narodu ne će biti željena uspjeha, pa će nam biti rezultat kajanje. E1 umuru merhunetun bievkatiha (za svaki posao treba zgodno vrijeme). Ovo će se sma­ trati nekom kao kontra i stvaraće izazivanje, pa će biti još veći razdor. Da se tome izbjegne, ja predla­ žem, da se to odgodi na neizvjesno vrijćm e.’ Eto, još čd sad ima prigovora, da je Štatut skučen, jer nema unutra medresa ni hotlža. A vjerujte, ne možemo bit ni bez toga. Viče se na hodže, a vjerujte nijesu ni oni krivi, svi smo krivi. Je li pravo da bezi i age idu u lov/ a hodže da rade; treba i njima dati pri­ like, da se naobraze, pa će raditi. Zar nije valjao Sultan Fatihov 'hođža Mula Gjuranija i šejhul-islam Selimov Ibni Kemal? Je li kriv indžinir, što je na­ činio hrgjavu kuću za to, što je ,,indžiniru ili za to, što nije naučio. Ja predlažem, da se to odgodi ha neizvjesno vrijeme, da se izbjegne ovim neugodno­ stima. (Silno negodovanje u publici). N a ovo ustaje Adamaga Mešić i pobija Kulovićev predlog. V eć kod prvih riječi diže se silna bura vike „živici 1 On r e č e : Ja ustajem protiv Esad efendijina predio ga, te želim, da se društvo ustroji. Ja sam došao mahsus iz provincije (živio), danas nam se pruža ovdje najbolja prilika, da pokažemo zborom i tvorom kako nam leži na srcu naš napredak. Za dobru i plemenitu stvar uvijek je vrijeme dobro, kad god se započne. Ugle­ dajmo se braćo u naše djedove, koji su se za nas mačem borili, a naše oružje jest danas pero. Naoru­ žajmo i sirotinju tim oružjem, pokažimo da nam je to na srcu. Bezi, age i trgovci mogu svoju djecu uzga­ jati, ali sirotinja nema odakle. Srce im kuca za naukom, a nemaju sredstava. Današnji dan pruža nam prilike, jćsam. Ja dakle nijesam protivan društvu. Ja sam tada otišao u Posavinu, a ovdje se sastalo nekoliko mladića, pa to skuhali, tu nije bilo mjerodavnih osoba. Ja upozorujem, da se ne prenaglimo, proklet bio, ako sam protiv toga, već ođgagjam to iz političkih razloga, da ne bude većeg razdora. (U publici opet negodo­ vanje). Predsjednik Safvetbeg ustaje iza tog i veli, da on misli, da je ipak zgodan čas, da se društvo kon­ stituira; već do sad ima pko 600 članova (odobra­ vanje), pokazuje telegrame i uvjerava, da je golem broj svijesna svijeta uz nas (povlagjivanje), veli da se to pitanje skine s dnevnog reda, pošto je skoro sve prisutno za to, da se ^»-uštvo ustroji, i moli, da se upisuje, ko se nije upisao, da se pregje na izbor odbora. Dr. Halidbeg Hrasnica predlaže, da se ipak ovo predpitanje riješi parlamentarnim putem. Osman ef. Hadžić želi, da se stvar razbistri, veli, da bi se krivo učinilo, ako bi se Kulovićev predlog krivo shvatio i mislilo se možda, da je on protiv toga. Onaj, za koga se društvo ustraja, toga nema ovdje, a to je narod. Pogledajte, tu nema osim ove časne gospode (Reisul-uleme, H. Nezir ef. i t. d.) kojima svaka Čast, nema našeg otmjenog gragjanstva. Gdje je ulema medžlis, gdje šerijatska Škola, gdje hodže, bezi i age? Ja se klanjam Vašim duševnim sposob­ nostima, ali nema ni izdaleka one materijalne pomoći, kakve bi moralo biti. Veli da će to prouzrokovati još veći razdor, a što nije kasno za 24 godine nije valjda još ni za jednu. Posljedica svega toga biće deprimiranje naroda, pa će biti još više neprijatelja. �m BEHAR Ovaj j© Pr0dlo8 osnovan na iskustvu, s toga ne da, da se glasuje za i protiv odgode, već moli, da se stvar razgovorom razbistri. Na to ustaje učitelj Hasan ef. Hodžić, pa v e li: ja o-ospodo moja nijesam mjerodavan, da govorim o tom» al a^° 3e stvar dobra i plemenita, svi smo dužni da za nju radimo, i za nju je uvijek zgodno vrijeme (Esad ef. Kulović upada mu u riječ: Je 1’ sad vrijeme, da sijemo bostan? Govornik mu odvraća: Nije „Gajret" njiva!) U mlada srca kad god se nakalemi, vazda se primi. Do sad ima već golem broj članova, a dosta je, ako jednog mladića izvedemo na pravi put. Ovo nije isto što i milostinja, milostinju daš, pa bude i progje, a ovim se izvede čovjek na pravi put. Naša je stara taktika: odgagjati. Pomislimo samo: koliko je naše mladeži, što se klatari bespo­ slena, a nema sredstava, da uči. Ja apeliram u ime te sirotinje, koja ne može čekati, dok se nama svima prohtije, da se društvo konstituira (burno odobranje). Iza ovog ustaje Edhem ef. Mulabdić. On veli; Ja ne ću da razlažem o ovoj stvari, ja ću samo da Vam iznesem nekoliko konkretnih primjera: Pitam Vas gospodo moja, s kakvom bi idejom trebalo doći pa daše sav narod zadnju prihvati ko za jedan Nema te ideje danas, koja bi svakog oduševila (odo­ bravanje). Stoga dakle nemojmo se obazira*, Što sve nije na okupu, radimo, koliko možemo ! Da vam pripovi­ jedam jedan slučaj, koji će potvrditi ovo mo‘ mi­ šljenje. U jednom se selu otvorila škola i oč se učiti. Kad vladin izaslanik, školski nadzornik dogje obilazeći škole i u to mjesto, opazi, gdje je u školi naše islamske djece vrlo malo, makar da tu u selu ima dobar postotak islamskih žitelja. Kad pozove prvake sela: muhtara, meldžuze (medžlise), pa ih upita za razlog loša polaska njihove djece, oni vele: da nji­ hova djeca treba najprije damekteb svrše, pa onda u školu. Pa dobro, gdje su Vam oni koji su već do sad svršili mekteb? E, mi nikako i nemamo mekteba, odvrate oni. Je li dakle sad pravo čekati, dok se lijeni seljani nakane, da jedan osiječe gredu, drugi posjek, onaj pajvantu i t. d. pa da sagrade sebi mekteb, to sve čekati i lišiti djecu i školske naobrazbe? Djeca se ne smiju ustegnuti bar od jedne naobrazbe, djeca treba da kod kuće svoje nauče najnužnije ob­ rede vjerske, a onda se ne će ništa pokvariti. Nema li ono kućnog vjerskog odgoja, a nema ni mekteba, pa ga još odvrati i od škole, onda je ono proletarija, koji je na teret i sebi i svojoj okolici (odobravanje). Drugo: Spočituje nam se, da nije sav narod zaintoresovan ovdje, i da bi ustrojenje „Gajreta* bilo nekom nepoćudno. To nije nikakav kontra a još manje hotimično. U nas ima dobra polovina na­ roda, pa ima svoj stanovit program od deset, pet­ naest taćaka koliko li. Veli nam se, da je naša zamisao, naš ,,Gajret“ jedna od tih tačaka. Pa dobro! Ali za to što se Čitav taj program ne rješava, 223 je li pravo, da mi čekamo s ovom jednom tačkom, t. j. s ovim Što mi sami možemo da uradimo, za što da otežemo? („pravo, živioI“) Za što da mi ne radi­ mo ono, što ne zavisi ni o kom drugom, već samo o nama? Kulovićev predlog dolazi od prevelike oprez­ nosti, ali bolje je bilo i ne počinjati nego sad raskopati već na pola gotovu stvar (živio). Još jednu tačku i ako se ,,Gajret“ još nije ni rodio, jer ovo što ću reći, tiče se njegova programa. Mi možemo raditi i gdje se ne tiče para. Jeste li vidjeli koji put kad se otegne onaj lanac , djece školske, kako ih je lijepo vidj eti! U nas se joŠ i sad školska mladež nekako poprij eko gleda. Kad mi budemo društvo, k o je 'ć e podupirati ovu našu mladež, mi ćemo se nekako tom prilikom više zainteresovati za nju, pa ćemo je češće obić, a djetetu je koji put dosta, kad ga po plećima popleščeš i tim osokoliš na učenje. U nas toga do sad nije bilo, a postankom „Gajreta“ i toga će biti, probudiće se dakle veći interes i u nama za mladež i u mladeži ‘ za na­ uku. (Živo odobravanje). Esad ef. Kulović ustaje treći put i očituje, da se on slaže s tim mislima, ali boji se, da ne prouzroči još veći razdor. Nije dosta materialna pomoć, a nije u dugu ni ovo odgagjanje. Želi da se o stvari izraze iskusni,; judi, te sd osvrće na Reis-ul-ulemu. Nastaje odlučan čas, sve uprlo oči u Hadži Reis ef., šta će on roči. Reisu!-ulema na to veli: Bojat se je, da bi. bili lijeni, da se opet sastanemo (prava bura odobravanja: Živio Hadži R e is . efendija!) Ma la judreku kulluhu, !a iutreku kulluhu (Gdje se ne može sve stići, ne mora se ni sve ostaviti = bolje išta nego ništa). Po mom mi­ šljenju ne. b i,b ilo munasib, da. se odgagja. Da sad malo ugajretimo. Što veli Esad ef.,. da nije znao (da je učinjeno bez njega) evo. nijesu ni meni kazali,, ali to je osobna stvar, a ja pošto vidim, da je stvar hajirli, ja pristajem i velim, da se stvar otpočne (prava grmljavina vike: živio i pleskanja). Esad ef. Kujović ustaje četvrti p u ti pita: G dje je sarajevski notabilitet? Hadži Reis e f. : Ne možemo mi nikog na zor natjerati. Esad ef. Kulović peti put ustaje i veli: Umio.bih i ja popularno govoriti. Na to predsjednik čita do sad prijavljene članove i veli, da neprestano dolaze brzojavi i javljaju se novi članovi. Hodžić čita. telegrame (kod telegrama iz Cazina bnrna vika: „živio Babtijareviću). Predsjednik Safvetbeg hoće da se pregje na glasovanje o odgodi, ali ustaje opet Osman ef. Hadžić: Zar Vas ni ti telegraini ne mogu da uvjere, da tu nema uspjeha? I ja sam u načelu za to, al se' treba promisliti. Dakle da odgodimo! (Prosvjedo­ vanje). �BEHAR 224 Esad ef. Kulović šesti put g o v o r i: N ije se mučno nakaniti, ako je stvar u bitnosti dobra i ozbiljna. Predsjednik prelazi na glasovanje o Esad efendijinu predlogu, te govori: ko je za odgodu, nek ustani. Ustaje Kulović i Hadžić, a za njima još je ­ danaest osoba. Pošto Kulovićev predlog pada, on ustaje sa sedam drugova i ostavlja skupštinu, dok onih pet ostaje pokorivši se zaključku ogromne većine. Tada se prešlo na izbor odbora. Za predsjednika je bila dogovorno većina, da se izabere vrhovni šeriatski sudac Hadži Nurudin ef. Hafizović, ali pošto on to otkloni, pregje se na glasovanje. No ipak je za njeg glasovalo 26, a za Safvetbega 29, dok su neki drugi dobili neznatan broj glasova. Dakle za pred­ sjednika bude izabran Safvetbeg Bašagić. Za odbornike su izabrani: Edliem ef. Mulabdić (sa 68 glasa). Dr. Halidbeg Hrasnica (44), Hasan ef. Hodžić (39), Hilmi ef. Muhibić (37), Rizabeg Kapetanović (36), Salib ef. Aličehić (30), Hajdar ef. Fazlagić (30). Za zamjenike: Fehim ef. Spaho (sa 25 gl). Hilmi ef. Hatibović (25), Fehim ef, Ćurčić (16). m Pošto se novi odbor predstavi skupštini predsjed. nik se zahvaljuje na povjerenoj časti, pa obećaj 0 će sve sile uložiti u rad za društvo. Rei8ui-ulema na to v e li: Sretno Vam bilo (Živio) treba da svi radimo zajedno i da se ugledamo ^ Ademagu (živio) koji toliko čini za nas. Na ovo ustaje -Hasan ef. Hodžić, pa v e li: Mene vrlo veseli, Što mi se evo pružila prilika i što me zapala velika čast, da u ime privremenog odbora kažem iz srca nekoliko riječi: Današnji je dan vrlo zamašan taj će se dan upisati u historiju našu. Ja uzimam tu čast, da izrazim u ime privremenog odbora najtop. liju zahvaluost ovim našim ovdje časnim licima (po­ kazuje na Reisul-ulemu i t. d., glasni poklici „živili"). Ova su časna lica, gospodo moja, poduprla društvo moralno i materijalno. U prvom redu ja zahvaljujem našem Reisul-ulemi (živio). Treba, gospodo, da se sjetimo: kad nastade odlučan čas o našem društvu, boće 1’ ono postat ili ne će, koliko je on tada učinio za ovo naše hajirli poduzeće. Po njegovu primjeru povedoše se Hadži Nezir ef. Skalić, Hadži Nurudin ef. Hafizović, Hadži Hasan ef. Spaho (burno klicanje i odobravanje). Predlažem, gospodo, da im iskažemo zahvalnost i po­ čast: ustavši na noge (bura pleskanja, ustajanje, živili). Reisul-uiema se zahvaljuje i priznaje rad mladeži, veli, da su oni samo na gotovo došli. Za revizore: Mehmed of. Berberović (sa 37,) Izet ef. Perfef (31,) Muštafa ef. Hađžić-Rustanagić (30) Na to odbor još razdijeli uloge i to: Dr. Halid bega Hrasnicu za podpredsjednika, Hasan ef. Hođžića za tajnika i Hajdar ef. Fazlagića za blagajnika. Dr. H asnica se zahvaljuje predsjedništvu Kiraethane za ustupljene prostorije, na što ustaje H. Nezir ef. Skalić, te veli, da je Kiraethana bila dužna ustu piti svoje prostorije za taku hajirli stvar, a to obećaje i u buduće. Predsjednik Safvetbeg s ustaje i formalno zaklju­ čuje skupštinu, na što se sve u sami zapad sunca veselo i puno ushićenja razilazi. Brzojavni pozdravi „Gajretu*. Banjaluka: Najodušovljenije pozdravljajući skup­ štinu želim, da se tuj dokumcntujo naša sloga i odluč­ nost u radu za islamski kulturni napredak. Svi smo dužni raditi, a naš pregalački rad moraju okruniti uspjesi. Mahsus selain. Hamdibeg D žinič. Banjaluka: Žaleći, što be mogu prisustvovati skupštini plemenitih patriota, pozdravljam srdačno, te kličem : Bog blagoslovio plemenito poduzeće milih rodoljuba. Kurbegović. Banjaluka: Od srca želim svaki uspjeh j pri­ javljujem bo za utomeljitelja. M iliievit. Banjaluka: Sretno bilo! Živio nQajret“ I L'oschner i G rgtć. Banjaluka: Za članove javiću poslije. Mahsus selam. H adži H afiz Ibrahim M aglajlić, Član utemoljitelj. B e č: Najiskrenijom radošću pozdravljamo prvi korak za dobrobit naroda na polju prosvjete! Srolno bilol Islamska akademska omladitia. Brčka: čestitamo i pozdravljamo skupštinu, želeći da rad. blagoslovljen bude. Pridružujemo se sa što moguće voćim brojem članova. Rezultat slijedi u pismu. Svima selam. Mulainehmedović i KuČukalić. B rčka: Iz svega srca pozdravljajući današnji sastanak želimo „Gajretu" trajan opstanak i dobar �BEHAR uspjeh Živili pokretači! Ne klonimo dubom, je r : lejse lil insani illa ma seal Hadziomeroznh, M ehić, Zeljkovih, ČauŠevih. Cazin: Zahvaljujemo Tebi i suradnicima na iz­ radbi Statuta za društvo „G ajret" i selamimo prisutnicima današnje skupštine, te obećavamo u ovome kotaru osigurati veliki broj članova, što do danas samo zbog kratkoće vremena nismo mogli izvršiti, ali će brzo Bahtijarevih, Ćorović, Šahinovih, Prokić, Pozderac, Toromanovič, Tabaković, A lagić, M ulalić, Osmanović. D ob oj: Želim najbolji uspjeh, javljam 2 člana I. reda, 11 XI-, 2 III, Živilil Mabsus selam. Midzić, učitelj. Bos. Bubica: „Gajret" — budućnost islamskog naroda od srca pozdravljamo: U tem eljitelji:. načelnik Šerić, kadija M uftih, Sulejtnan beg Hadžiadembegovih Cerih, Šahir aga Pašagih, bilježnik GjumiHh, učitelj Litnić, veterinar Šem si beg Salihbegovih. — Prinosnici prvog reda: Hasan M usić, A lija D elić, A lija Skopljak. Prinosnici drugog reda: Smail Arnautovih, Kasim ČauŠevih, M ustafa A lić, M ujaga Tabaković, i 12 članova trećeg reda. R ađani * Veseli me, što se počeo taj di-ni rad. Bog Vam trud platio. Uzdam se u islamski gajret, da će „Gajretu" ugajretiti. Mabsus selam. ćam il (iKaratneh?%edcv; Ljublnje: Prijavljujem 1 utemeljitelja. 61. JI. reda, Želim dobar uspjeh! M ursel, učitelj. Ijubuški: Ja, Osman beg, Mebmeđ Alija i Zija želimo upisati se utemeljiteljima članovima „Gajreta . B ećir beg Kapetanovih. 225 zasijati mrtvo tlo mile nam domovine, izričemo Vam i svim začetnicima ove. napredne misli najdublju zahvalnost. Hadzi D erviš Ljuta i Hajiz Ahrnet MehmedbaHh, Članovi utemeljitelji. Rogatica: „Gajret" se oduševljeno pozdravlja. Kličem: Sretan početak! Da Bog da, da se i mi jednoć probudimo! šaljem popis 10 članova I. i 4 II. reda. H alitn Badnjević PaŠalić. Sanškimost: Želeći procvat „Gajretu“ najtoplije pozdravljam plemeniti podhvat! Živili pokretači! Bulatlić. Stolac: Svi pokretači „Gajreta*, te plemenite ideje primite moje najiskrenije priznanje i čestitke na uspjehu s dovom, da Vam rad dobar plod donese. Mahsus selam. Ragib (Kosovih). Tešanj: Napredujte, ustrajte! Živili pokretači 1 Dukatar, Kahrić, B rkić, Handzih. Tešanj: Želim hajirli terekkiju društvu! Mahsus selam! Sadiković, kadija. Tešanj: Osobiti procvat želim „Gajretu" 1 Živili! Selam. A li beg Kapetanovih. Tešanj: Najsrdačnije čestitam procvat „Gajreta" želeći mu čvrst opstanak i dobar plod, a njegovim osnivačima dobrotvorima, utemeljiteljima, i članovima od Boga sdravlje r sreću. Živili na čast rodu i domuŽivio novi odbori Selam. Hatttza MeHh. Tešanj : Svesrdno želim trajan uspjeh „Gajvetu", priključujem se zdogovoru Živili pokretači I Selam, Z ijabeg Gjonlagih. Ljubuški: Šaljem 7 utemeljitelja, a mislim biće Tešanj: Osobito želim častan uspjeh „Gajretu". Živili! Emin beg Kapetanovih. ih još, nastojaću, koliko mi sile dopuštaju. Da Vam Bog plati za Vaš neumorni rad! Mahsus selam. M . M ahić, načelnik. Tešanj: Iskreno želimo znamenit uspjoh „G a j­ retu". Živili dični pokretači! Selam. Dedth, Ka/irih. Mostar: U prosvjeti su svojstva napretka. Dušom prisustvujući želim dobar uspjeh! KonjhodŠih. T rebin je: Kano traci rujne zore. što jutrom razgoni noćni mrak, tako će — ako Bog da —: i taj plemeniti podhvat pokrenuti u srcu našo milo domo­ vine u šeher-Sarajovu biti onaj prvi „hajti objad", čiji ćo so sjaj po cijelom obzorju raširiti. U to imo pozdravljam „Gajret" želoći mu sjajnu budućnost. Srcom i dušom -sam uz Vas. Živilil Jtisufbeg Resulbegovih. Mostar: Kao prijatelj kulturnog napretka nas musli­ mana s veseljem pozdravljam oživotvorenje „Gajreta" Šaljući današnjoj skupštini najbolje želje za složan rad. Mehmed Gjikić Mostar: Ako uspjeh u prvi mah nije sjajan, neka Vas to ne smota. Kasnije će biti bolje. Primite svi oko oživotvorenja te dobre i korisne ideje, moje iskreno priznanje i toplu zahvalnost. Ne klonite, braćo, ljubite se i bratimite, radite za stvar. Da Bog da s hajrom! Mahsus selam. Ibro (Defterdarović). Mostar: Puni velikih i lijepih nada u budućnost i blagotvorno djelovanje „Gajreta“ , toga plemenitog i po nas tako korisnog poduzeća, koje će — ako B og da — kao blaga kiša oživiti, kao sretna ruka Tuzla: Srdačno čestitam! Čok jašal J u su f M idzić. Tuzla.: Duhom učestvujući u vašoj sredini želim dobar i hairli uspjeh! Osman aga P rcić. Tuzla: Zapriječen prisustvovati današnjoj skup­ štini želim „Gajretu" svaku sreću i napredak, a po­ kretačima moja najveća zahvalnost. Na onu : „Svaki je početak težak" — puno šabura i ustrajnosti! Selam. E sref Azabagih. �BEHAR 226 D. Tnzla: Čestitam i želim napredak i sreću. Mahsuz selam. Gluhić, učitelj. Vis o k o : Z eleći svaki napredak islamskom elementu, radujemo se uspjehu „Gajreta“ , predhodnici prosvjete u miloj nam domovini. Hasan beg Zečević, Smailbegović, H rasnica, Čatič, Hadžiahmedagić, Hadžiomerović, Hadžiimehinedagić, Gjonlagić, Ahić. Zagreb: Uvjeren da ste prožeti duhom islam­ skog napretka, srdačno pozdravljam današnju skup­ štinu „Gajreta". Sadik Sadikovič, pravnik. Zagreb: U krilu „G ajreta“ složnih sila, .procvalo i razbujalo uzvišeno čuvstvo humanitarnosti, nepovregjeni osjećaj ljubavi islam a! Cvao i napredovao! I sm et beg Kapetanović, pravnik. Zenica: Vaš nas poziv oveselio i sve one, koji su ljubitelji nauke. Nijesmo u stanju zahvaliti rodo­ ljubima, koji su ovu ideju pokrenuli i čija će imena u srcima muslimana vazda trajno ostati. Slijedi popis članova. Želeći najbolji uspjeh „Gajretu" ostajemo Abdulak B aralić, učitelj.' M chm cd Ugljen, kadija. Žnpanjac: Hajirli nam bilo braćo muslimani! Živili! H adži A li ef. Odobašić, H adži H usejin ef, S imičić Bahtijaragić, Kapetanović, Izet beg R edžcpašič, Izb a liić. Do sad se upisaše u „G ajret*: I. Dobrotvori: Ademaga Mešić, posjednik i trgovac u Tešnju. H adži Ahmedbeg Gradaščević, veleposjednik u Gradačcu. Hadži Mehmed-Teofik ’ ef. A zabagić, reisul-ulema u Sarajevu. Alijaga Kučukalić, posjednik i trgovac u Brčkom. M ustabeg Hadži U zejrbegovič, gradonačelnik i ' vele­ posjednik u Maglaju. 11. Utemeljitelji: B an j a lu k a : Agić Muharem ef., učitelj, Earahasanović Mustafa ef.y učitelj, Milićević Ivan, politički pristav, iMaglajlić Hadži Hafiz Ibrahim ef., upravit, ruždije. B eč: Akademska islamska omladina. B i j e l j in a : Resić Mebmed ef., posjednik. B i l e ć: Drljević Ali ef., šerijatski sudac, Drljović Nefise kanuma, posjednica, Drljević Osman ef., posjednik, Hadžić Zaimaga, posjednik. B. D u b ic a : Gjumišić Sadik ef., posjednik, Hadži Adembegović Sulejmanbeg, posjednik, Limić.Sabri ef.. učitelj, Muftić Ragib ef., šerijatski sudac, Fašagić Šaćiraga, posjednik, Salihbegović Šemsibeg, veterinar, Šerić Omeraga, gradonačelnik i posjednik. B os. N o v i: Cerić Rasimbeg, posjednik, čaušević Salihaga, posjednik. B rčka: Kučukalić Hadži Salihaga, trgovac i posjednik, ^učukalić Ibrahimaga, trgovac i posjednik, <iučrkalić Febimaga, trgovac i posjednik, Kučukalić Hafiz Abdulah ef., trgovac i posjednik, Kućuka Mehmedaga, trgovac i posjednik. D. T u z la ; ■Šeh. ć Onnanaga, posjednik, Telalbašić Suljaga, posjednik. G ora ž d a : Ibrahim ef. Rašidkadić, načelnik i posjednik. G ra d a č ac: Hadži Ibrahimbegović Bećirbeg, posjednik, Muftić Ahmet e f , posjednik. K 1a d.a n j : Braća Hasići, posjednici, Karamehmedović Ćainil ef., kotarski upravitelj, Salihandžić Ibrahimaga, posjednik, Šehić Ibrahim ef., šerijatski sudac. K o n jic : Rezaković Ali of., šerijatski sudac. K o to r V a roš: Čohadžić Rasim ef., šerijatski sudac. L i v n o: Mabmutčehaić Hadži Šaćir cf., šerijat. sudac, Hamzalajbegović Ćamilbeg, posjednik. L j u b i n j e: Ćerimović Ali of., posjednik, Nurić Osman ef., posjednik, L j u b u š k i: Kapelanović Kapetanović Kapetanović Kapetanović Bećirbeg, posjednik, Mehmed-Ali beg, posjednik, Osmanbeg, posjednik, Zijabeg, posjednik, �behar ,0 KonjhodŽić Mehmed ef., posjednik, Mabić Mahmutaga, gradonačelnik i posjednik. Omerhodžić Arifaga, posjednik. M aglaj: ffadži U z e jrb eg ov ić Em ine-hanum a, posjednica. Hadži U z e jrb eg ov ić E d h em beg , posjednik, Kadić Ibrahim ef., šerijatski sudac. M osta r: Gjikić Mehmed ef., posjednik, Ljuta H adži D erv iš ef., posjednik, Mehmed bašić Hafiz Alimet ef., učit. gimnazije, Mohinić Hašim ef., posjednik, Mavrakis Odisens, gradski tajnik, Trbonja Jusufaga, posjednik, Uvejs Naili ef, šerijatski sudac. N e v e s in je : Bašao’id Salibbeg, gradonačelnik i posjednik, Tafro Murad-Hulusi ef., šerijatski sudac. S a r a je v o : Azabagič Nurudinbeg, vladin podtajnik, BaŠagić Safetbeg, učitelj gim n., Belohlavek dr. F ra n jo ; liječnik, Bičakćič Mujaga, posjednik, Ćurčić Fehim ef., posjednik i gradski zastupnik, Čengić Ibraliimbeg, posjednik, Filipović Sejdalibeg, posjednik, Hafizović Hadži Nurudin ef. vrli. šerij. sudac, Hodžić Hasan, prefekt, Hiršl Albert, trgovac, Hatibović Hilmi ef., šerijat. sudac, Hrasnica dr. Halidbeg, vladin perovogja, Kadić Muhamed ef., oficijal, Krehić Šukri ef., vjerouč. ginm. Kape-anović Rizabeg, posjednik, Kapetanović Mustabeg, auskult., Krehić Muhamed ef., šerij. sudac, Muhibić* Hilmi ef., vakufski tajnik, Muhibić Esad ef„ posjednik, Muhibić Fehim ef., -vakufski činovnik. Muftić Omer ef., računski oficijal, Mulabdić Edhem ef., prefekt, 227 Resulbegović Gjulhanuma, posjednica, Spaho Hadži Hasan ef., profesor šerij. sud. škble. SpaLo Fehim ef. šerij sudac, Smailbegović Nedžib ef., profesor šerij. sud. škole, Smailbegović Adil ef.t vakufski činovnik, Sočo Ahmet ef., kancelist, Šerifović Ahmet ef. učitelj, Skaljić Hadži Nezir ef., gradonačelnik,. Škaljić Asim ef. politički pristav, Tafro Abduselam ef., učitelj. S.t o 1 a c : Grebidjela Šaćir ef., posjednik, Rizvanbegović Omerbeg, posjednik, Šehić Hasan ef., posjednik. T e š anj : Avđuzaimović Ahmetaga, posjednik, Dcdić Šakir ef., učitelj, Eminagić Eminbeg, sin Mustabegov, posjednik, Eminagić Eminbeg, sin. Osmanbegov, posjednik, Gjonlagić Hasanbeg, posjednik, Gjonlagić Zijabeg, posjednik, 71: dži Sadiković Abid ef., šerijatski sudac, Ibraliimkadić Ferhatbeg, posjednik, Kapetj : ić Alibpg, posjednik, Kapetane Eminbeg, posjednik, Mešić Hamza ef., posjednik i trgovac,’ Mešić Ibrauimaga, posjednik i trgovac, Mešić Isa ef., posjednik i trgovac, Pobrić Džaferaga, posjednik, Smailbegović Tahirbeg, posjednik, Širbegović Mahmutbeg, posjednik. T r a v n ik .Smailkadić Rifat ef., gradonačelnik i posjednik. Z e n ic a : Alikadić Esad ef. posjednik. ČarŠimamović Numan ef., imam, Ugljen Mehmed ef. šerijat. sudac. III. Prinosnici. I. reda 104, II. 226, III. 234. Naš rad za „Gajret*. N'aŠ je „O a jr e t"' stupio u život.’ SAd'treba iJđhi najbliži oko :„ Gajretau i oni najudaljeniji da se pri­ hvate posla. U ’ččmu se sastoji naš'rad oko wGajreta“ da on buja i raste na žarkim grudima našim ? Odbor izabran na glavnoj skupštini rukovodiće poslove „Gajret°vo“ , a drugi kqji pokazaŠe da uvigjaju potrebu nauke, koji pokazaše, da im leži na srcu naša mladost, naša budućnost, koji 'svojevoljno upisaše svoj prinos h će redovito i draga srca u stanovitim obrocima pridonosit svoje žrtve za tu plemenitu našu stvar. Odbor će po svojim povjerenicima skupljati to redovne prinose, ulagati ib u fond i odatle prema dohotka društva potpomagati naša omladinu, koja uči na naukama, a materialno je neopskrbljena. Ali osim tih prinosa članovi „Gajretovi" mogu, maka^ da nijesu dužni, još velike koristi učiniti našem društvu. Ima tu bezbroj načina, kako retu“ da pomogne. Mi biti, jer glavno što je, nas predobila, mi smo se može na lahku rnkn „G ajsmo uvjereni da će toga svega to je postignuto. Ideja je naime sad zadojeni njom, pa kad je �BEHAR 228 ta volja, način ti se svaki čas pruža da društvu koristiš. Vremena su do duie teška i ne bi bio umjestan način, da se u neku ruku na silu a bez osobite volje izvlači od koga prinos za društvo; nego ima u nas dosta slučajeva, gdje se u trošku ne pazi mjera, već se uprav u raskoš prelazi. Svadbe i slične zgode naj­ ljepši nam primjer za to daju. Kud ćeš bolje prilike, da se u tom obilju sjetiš „Gajreta". Sjeti ga se opomenuvši domaćina, sjeti družinu, pa da se tom prilikom i u tom raspoloženju gajret učini za naš napredak. Teferiči sa razni i kojekakvi sastanci vrlo lijepe prilike da se i misao sama razjasni svijeta; neznatni su do duše troškovi kojekakve čestitke, karte sa slikama i t. d. ali je ipak luksus. Upotrebimo i to za „ Gajret" Naše čitaonice običavaju već priregjivat uža sijela, ili veće zabave. Tu će koji od mlagjih priredit lijepo predavanje iz područja zanimiva a nepoznata okolici. Zgodna igra kao tonbola začiniće sijelo šalom i ve­ seljem, a „Qajretu" će donijeti koristi. To su sve malenkosti a kamo ti veće stvari kojekakve zaklade itd. Ali — ne treba samo i isključivo mislit ni mate­ rijalni prihod za društvo. Dosta se za „Gajret* da učiniti i lijepom riječi, Širenjem ideje njegova. Upi­ sivanjem u „Gajret" dovodi se čovjek do one svi­ jesti za kojom se ide, da. potreba nauke bude uvigjavna svakome. „Velika e — istina.—;.razlika izmogju jednog utemeljitelja i prinosnika;. ali u ovom smislu nema nikakve. Širenjem ideje društvene, 3vijesti islamske oni su oba jednaki pobornici, jednaki radniai u službi naše svrhe. Svaki član neka bude rasadnik ideje „Gajretove". Vlasnik: Adem aga Mešić. Teška su vremena, to priznat valja, pa se možda mnogi ustručava, kad prama svom glasu ne može da doprinese, a on se stidi i s malim prinosom. Od toga ne treba nitko da se usteže. Svrsi je našoj dobro došao i najmanji prinosnik. Ovake ideje traže više dobre volje i draga srca da se doprinosi, hoće tim da se svijest ova u nama,što bolje ukorijeni. Kad jedan put budemo svjesni svog poziva, onda će nam potomstvo udarit našim pravcem, a to je onda sreća za narod. Eto u tom se sastoji naš rad za naš „Gajret". Radimo dakle ne prenaglo, a ni sporo, radimo svjesno, širimo ideju našu lijepim i ozbiljnim načinom. Unišo li se ko, veliko je dobro učinio našoj stvari, ne npiše li se, nije ni dužan, kad ne uvigja potrebu nauke, nije ni kriv. Radimo tako složno, pa je po­ bjeda naša! Darovi „G a]retu“ . „Gajretu“ sn do sad poslali dar ovi G. Bećirbeg Filipović, posjednik i gradenačelnik u Ključu G. Juli. Bapt. Sclimarda iz Beča za Trgo-vačko-transportno društvo . . . . kao vlasnik „Bosanske Pošte" . . G gja. Gjulhanuma Resulbegović . . . Jedan rodoljub skupio u društvu . . . Pitomci šerijatske sudačke škole . . . rodoljubi : 50 K 50 „ 50 „ 4 „ 7 „ 50 b 24 „ 20 r Ukupno . . 185 K. 7 0 li. na čemu im se odbor najtoplije zahvaljuje. Odgovorni urednik: Edhem Mulabdić. Štamparija Biste J. Savića, Sarajevo.. Novi takvim. Ovih dana izašli su novi takvimi za 1321. godinu po Hidžrotn, koja počinje 1. mnharema (30. marta 1903.). Štampani sn u zemaljskoj štampariji u Sarajevu, a cijena im. je 20 li. Moga se dobiti u Sarajevu kod Mustafage Ćerimovića, a u pokrajini kod svib prodavača knjiga. Kulturne bilješke. „Gftjret“. Uspjeh glavne skupštine i osnutak „Gajretov" odjeknuo je širom naše domovine. Nepre­ stano so rodoljubi odazivi ju, čestitaju osnutak i pri­ javljuju se kao novi članovi. Od zadnjeg broja „Behara", povećao so broj naročito utemeljitelja za Šezdeset. Evo ovi se javiše naknadno kao utem eljitelji: F oča: Bukvica Sinail ef., šerijat. sudac. G la m o č : Ajanović Sulojman Nedžati beg efendija, šerijat. sudac. G ra đ ačac: Mustajbeg, Osmanbog i Hajribeg Građaščević, posjed. H. Ibrahimbegović Sulcjraan beg, posjednik, Imamović Hafiz Mustafa eif. posjednik. ezero: Aganović Ibrahim beg, načelnik i veleposjednik. M osta r: Hašim beg Badnjević-Pašalić, pol, pristav. Šabić Hađži Hasan aga, veleposjednik, Šerifović Šerif ef., učitelj. S araj e v o : Bayer dr. Karl, primar, liječnik, Filipović Jusuf beg, advokat, �BEHAR M utevelić M ustajbeg, posjednik, Učiteljski pripravnici Muslimani mjesto .brzojava Ademagi Mešiću . . . . 2 „ — Omer beg Sulejmanpašič, povodom bajrama 11 K — Jedan prijatelj „Gajreta“ ..........................2 „ — „ Dar sa sijela . . . . . . . . . . 3 „ 40 Mjesto odgovora na bajramske čestitke prilaže za „GajretK Mirza Safvet . 5 . — Sa sijela ......................................................... 2 n 70 „ Sejid Alibeg Filipović mjesto odgovora na bajramske. čestitke prilaže za „Gajret" 6, a za */, od utrška kurbanskih ko­ žica 5 K 60 h .................................... 11 B 60 Sakupljeno u Duvnu na sijelu, koje je dala Salejmanpašić Nur-hanuma, veleposjednica, Sulojmanpašić Omerbeg, veleposjednik, Merhemić Hadži Mustafaga, posjednik, T r e b in j e : P efterdarević D efterđarević R esu lb egović R esu lb egov ić M uham ed beg, načelnik 1 veleposjednik, J u su f b eg, veleposjednik, A bdurrahm anbeg, šerijatski snđac, B a g ib b eg i Jusuf beg, posjednici. V a r e a r -V a k u f: Arnantović Ali e£., načelnik, K ulenović Salih beg, (Ibrahirabegov), trgovac i vele­ posjednik, Kulenović-Debeli Mustafa beg, veleposjednik, Buhić-Talić Mustafa aga, poduzetnik, Kršlak Mustafa beg, učitelj, Suša Omer Lutfi ef., šerijatski sudac, Seidović M ehm ed Hulusi ef., gruntovničar. Ukupno utemeljitelja 144. Ali u zadnji čas po­ većao se silno broj sviju članova odzivom naše krvave Krajine, kotara cazinskog. Iz tog kotara javilo se: 28 utemeljitelja, 23 I., 130 II., 260 III. reda. Stoga danas broj članova „Gajreta" ovako stoji: 5 dobro­ tvora, 172 utemeljitelja, 137 I., 380 II., 525 IH. reda, ukupno 1219 sviju članova. • Prošli (21.) broj „Behara" napuJsme samim „Gajretom", a kako svaki prijatelj „G a jr»a a nije ujedno i Čitatelj „Behara", nagjosmo za shodno, da taj broj preštampamo u posebnu knjižicu, l a je 1 ljižica već izašla, i može se kupiti u svakoj jrnji u Sarajevu, a u vilajet poslasmo po nekolik k - tada na neke prijatelje, da ih rasprodaju, jer jo čist prihod od njih namijenjen „Gajretu". Cijena je knjižici 20 h. Darovi „Gajretu". Prije skupljeno: 185 K 7 0 h G. Omer ef. Muftić, sabrao u krugu svojih prijatelja . . . . - . • • 28 „ 50 „ Jpdan prijatelj skupio na sijelu . . . 3 n 30 „ Hasan ef. Hodžić, prefekt mjesto čestitaka prijateljima o bajramu . 4„ — „ Mišo Mutavđžić, trgovac if posjednik iz Hrv. Dubice . . ! .....................19 „ — „ ^ 229 Ukupno . . . „ „ n „ „ 2 91K 20 h 0 napredovanju mlslrskih muslimana. Pred jedan mjesec dana stiže nam zadnji broj od prošle 1902. godine arapske ilustrovane revije „Medžellet-ul-inedžellat-il-arebijje-t (Revne des revues arabes), što izlazi u Kahiri koncem svakog mjeseca, a uregjujo je Mahmud Hasib bey. Kako nam se ovaj izvrsno uregjivani list po svom obilnom i raznovrsnom gradivu dopao, a naročito kad u njemu nagjosmo prikazanih raznih djela iz najnovije arapske književnosti, obratismo se na urednika i zamolismo ga, da stupi s nama kao svojim drugom u saobriaćaj i da nam šalje svoj list kao i najnovija izdanja u arapskoj literaturi, koja ćemc mi onda prikazivati u našem listu, da tako upoz­ namo iaš svijet s naprednim misirskim muslimanima. Molismo ga takogjer, da nam pošalje novijih arapskih pripovijesti i romana, da ih mi pretočimo u naš jezik. Ovih dana dobismo od našeg druga odgovor na naše pismo i jedan broj gornje revije od prošle godine sa jednom ovećom pripovijesti iz misirskog života, koja se zove Tajne Misira". Pošto je taj odgovor pun islamskih osjećaja, mi ćemo ga iznijeti, da vide naši čitatelji, šta nam piše naš prijatelj iz najnaprednijeg kraja Istoka Evo toga pisma: •Veleučenom gospodinu uredniku lista »Behara*.. •— Sa zahvalnošću i velikim veseljem primismo Vaše pismo i pročitasmo svom nasladom, jer nas zaista veseli, da se Muslimani megjusobno. upoznaju, a jedno od sredstava za upoz­ navanje jesu islamski listovi, jer će štampa biti od najvećih čimbenika, k oji-će raditi, da se islamski na­ rodi megju se upoznaju, , da im se srca spoje i da se raširi sve ono, što će im biti od koristi i na ovom i na drugom svijetu. Da nam B og da snage — i vama ^ Čitanje knjiga. Sastavio: ^ j / / ^ l ^ c ta )rJ? Sulejman Mnrsel. ovom ćemo članku pokušati koliko bude dokazati korist čitanja valjanih knjiga. Ako i ne uspijem kako treba, neka mi štovani čitatelji oproste i pomisle na onog, koji ni ovo ne zna, da će se ipak okoristiti. Okoristiće se rekoh, ali samo onda, ako se i sam u ovo dublje zamisli i primi k srcu ovo što mu pružam.*) Koliko je potrebno i korisno znanje, lijepo nam karakteriše oila: „Kjullu šej in šej-un, vel džehlu lejse bi šej-in". (Sve je nešto, a neznanje ništa). Ili ona narodna: Koliko kožna, toliko i vrijedi. G o­ vorim znanje, jer se ono zaista postiže čitanjem knjiga. Da se ragjamo sa znanjem, ne bi nam se trebalo mučiti, da ga stečemo. Da čovjek ne uči i da nije učio, bio bi slabo nerazumno stvorenje, koje bi se malo razlikovalo od životinje. Čovjek, najple­ menitiji stvor božiji, ne bi sjajio svojim znaojem, nego bi Živio poput trnovite neokalemljene divljake. *) Pri sastavljanju ovog članka popušile su mi mnogo isreke (mia’ i) Dr. Mije Ki*patića is uvoda kao i dr. Lindoera „Ersiehungskunđe*. u knjizi „Novovjeki iiu m l- �230 BEHAR Ali učenje i znanje uzdiže čovjeka nad prirodu, znanje i nm dade mu vidik, razbistri oko, te se n.agje kao domaćin svega onog, što je oko njega i upotrebi sve na svoju korist. Slabašno je stvorenje čovjek. Malo mu što ne naškodi, malo je koji utjecaj prirode na slabašno njegovo tijelo ugodan. Na prvom koraku života ob­ javljuje svoje negodovanje plačem. Ali malo po malo objača tijelom toliko, koliko mu je kao čovjeku nužno. Nj em ii ne treba lavske snage, ni zvjerske bjesnoće, pa da se opire raznim silama. Ne, njega je Bog nadario, da može biti razborit. On ukroti divlju zvijer, pripitomi divlju životinju i upotrebi na svoju korist, svijera ravna i svijem se služi, a za to mu tjelesne snage ne treba, jer je tu pamet, koja caruje. Tako je. Čovjek je udesio sobi ugodniji život, osnovav državu i pravicu, obišao zemlju, uredio plo­ vidbu preko nepreglednog mora, vožnju preko ravnico i preko gora, udesio poštu, brzojav i sve što danas imamo. Tako je čovjek postao kulturan. Ima nešto, što je taj ljudski napredak pomoglo i bez čega ne bi bilo ni govora napretku, a to je pismo, to je knjiga. Čim su ljudi izumili pismo, udaren je temelj budućnosti, na komu će ona sagraditi divne dvore. Prije dok nije bilo pisma, štampe i knjiga nije čovjek mogao da koristi iskustvom svome potomstvu, jer ga nije imao gdje ubilježiti i ostaviti, a znanja se malo moglo prenijeti od usta do usta, od oca na sina. 0 razvitku znanosti ili kakvo umjetnosti nijo bilo ni govora, jer mu kratkoća Života nijo dala da dovrši započeto, a drugi nijo mogao iza njeg nastaviti, jer mu nije bilo poznato. Čim dogje pismo i štampa i knjiga, poče se bilježiti i napredovati, jer gdje je juče neko završio, mogao je danas drugi nastaviti, a da ne počinje od temelja kao prije. Baš u ovom leži onaj liitrokrili napredak u svim granama čovječijeg znanja, koji sad nije labko bez velika truda slijediti. Eto tako je taj ogromni napredak donio ljudstvu sreću, blagostanje, laglji, ljepši i sigurniji život. Ipak se pored toga nagje po koji da uzdahne za starim vaktom, hvaleći ga kako je bio bolji, ali to su oni iznemogli, koji nijesu kader uzastopce da sli­ jede podmlađak, koji bez oduška hrli naprijed. U ostalom čovječiji duh ne smije podnijeti prijekor, da je nazadovao. &to je i danas život dosta težak, krivo su razne potrebe što ih valja namiriti, a prije ih nije bilo. To su razna pića, osobita jela, pomodna odijela, uži­ vanja, zabave i t. d., ko bi sve nabrojio. Iz ovoga što je došle rečeno, uvidjesmo kako je •od čovjeka, isprva od one divljake, postao s vrenlenom razborit, uman i plemenit stvor, znanjem i upotrebom m iskustva njegovih srodnika, koje mu oni ostavljaju u knjizi (da se sam no troba mnogo mučiti). Čega nam dakle treba? Znanja. G dje ga ima? U knjigama. Što nam treba raditi, da stečemo znanje? Latiti se, pa čitati knjigo. Kao što se sićušni mravak ljeti brine za zimsku branu, treba se dakle i Čovjeku brinuti-za budućnost i svoj život, pa no žalimo ono, što ćemo za knji<ru dati, niti vremena dok je pročitamo, jer je ovo sve ona mala količina sjemena, koja će donijeti obilan, plod. Nije mnogo stalo ni do kupovanja knjiga, jer ih se može i uzajmiti u drugoga, samo treba volje za čitanje. Ko čita i ko je čitao vidi se, da mu čitanje va­ ljanih knjiga oplemenjuje misli i čuvstva (srce), kri­ jepi volju za rad, raširuje krug znanja, upoznaje sa svira, što biva i što je bivalo u svima zemljama i megju svima narodima. Čitanje knjiga privodi poje­ dinca k narodu (oplemenjuje ga narodnom mišlju i megjusobnim osjećajima) a narod privodi čovječanstvu. Kad smo dokazali potrebu čitanja knjiga, nužno je još da napomenemo, kakve knjige da se čitaju, k< ’ iko da se čita i kako. 0 tom kakve knjige i koje da se Čitaju, pre­ poručili bismo svakome, nek se posavjetuje s pa­ metnijim i onim, koji je već dosta Čitao i to s prva, a kašnje će i sam uvidjeti, što mu treba. Vrlo je potrebno, izabrati što ćemo čitati, jer prvo valja znati, da ima boljih, ljepših i zanimivijih knjiga. Ovaj je izbor tim potrebitiji, što ne možemo pročitati svo knjige što ih ima, a drugo, Što je bolje pročitati jednu vrijednu knjigu, nego deset manje vrijednosti. Pošto svaki čovjek treba, daše uzgoji prema onoj zajednici, kojoj pripada, to mu valja najprije čitati knjige svog naroda (narodno blago). Zabavne nas knjige višo privlače, nego poučne, s toga neka se i počne s njima. Poučne su opet mnogo vrjeđnijc, ali za to zahtijevaju više pažnje, ustrpljivosti i, linioćc. Ako ne možeš da pojmiš ono što čitaš, boljo je da ostaviš, pa da uzmeš nešto, što ćeš lakše razumjeti. Nije daklo glavno da čovjek samo čita, ncg.o ono što čita da razumije i da se onim okoristi. Za to treba početi knjigom lahka i zauimiva sadržaja, pa nđ lakših ići malo po malo k težim. Kako treba Čitali knjigo? U tom mnogi griješe, ior čitaju vrlo brzo i bez ikakva razmišljanja. Za to treba čitati vrlo pomno (osobito poučno knjige) i lagahno-. Svo što Čitaš, promatraj kritički t, j. ispituj, je li onako i lrtora li biti onako, kao što se u knjizi kažo. I)a boljo upamtiš, što si čitao, možeš ono u kratko i napisati sebi, a finija mjesta, izraze i iz reko nauči na pamet. Knjiga, uz to što nas poučaje u nekoj stvari, uči nas i lijepu govoru. S toga vrijedno i znamenitije knj'go pročitaj po dva i tri puta, prvom, �BEHAR đft shvatiš smisao, a drugom da upozn&š ljepotu govora ( * b > 0 li dobro mnogo čitani' Nije. Osobito nc valja, ritati uvijek knjigo jedne vrste, na pr. romane. U om slučaju idu sve misli na jednu stranu, onaj ne­ prestano misli o onom što je čitao pa pošto je u T ’izi sve ljepše i drukčije prikazano nego jest, ili • kakvo zlo suviše istaknuto, zamrzi ovakav onda na čitav svijet i njegovo uredbe, te se oda.lji od ljudi i irode. Osobito mladeži škodi čitanje romana, jer ili vidi u neki drugi svijet, a otogjujo ili od zbiljskog. Za to s pravom ustaje Kant proti čitanja romana za mladež (osobito djecu) i veli: „Ništa škodljivijo nema o djecu od čitanja romana, jer od njih nemaju druge S v a š tic e . Sako je nekad bilo. Godine 1234. u Londonu, se spavalo na slamnatim dušecima, i kuće tada sve bi­ jahu slamom pokrivene. God 1300. hio je luksuz vo­ ziti se na kolima i sa dva točka. God 1351. pari” menat je još doznačivao kralju plaću u zahiri. U Londonu ne bijašo do 1359. repe, kelja ni salate. God 1561. prva je kraljica Jelisaveta obukla svilenr čarape, a 1577. počeli se nositi džepni sahati. Najmanji sabati. Ni danas u XX. vijeku ne gu da natkrile majstore iz XVI. vijeka u pravljenju sve malešnili sabata. Tada su mogli napraviti taku malen gat, da se nosio u mendžuši, a Ana Danska, žena 7 brojem završujemo treću koristi, nego što se zabavo čitanjem. Romani im slabo pamćenje, a najsmješnije je vidjeti jedno, kad ti počne pričati o romanu, što ga je čitalo. Čitajući roman zadube se u nj? svim dubom, te u zanešenju promijene sobom stvar i priliko i tako u tom romanu stvore sebi drugi". Za zrelije nije to baš tako opasno, ali ko već bove da čita romane, nek čita one, u kojima će •uz zabavu naći i pouke iz historije, geografije, kulturne historije i t. d. Ovo je u kratko o čitanju knjiga. U nas se vrlo malo čitaju knjige, a tomu je uzrok nemar i što je mnogom žao dati pare za knjigu. Sretni otkida od svog zalogaja, pa kupuje korisne knjige, jer ko Sita, taj zna, a ko više zna, više i vrijedi. koba I. kralja engleskog, nosila je sat u prstenu mje­ sto kamena, i što više taj je sahatić i sate kucao, ali ne u zvonce, već je mali čekić kucukao kraljica u prst i tako joj kazivao koliko je sati. /OŠta&ske marke. Engl i Šteiner u B. Brodu javlja nam, da kupuje poštanske marke i to bosanske, srpske, crnogorske, bugarske, grčke, turske, levantinske i t. đ. Bosanske marke kupuje po ovoj cijeni: 100 ko­ mada po 1 2 i 5 b za 60 h, po 3 i 25 h za 1 K, po 6 i 20 b za 1 K 50 h, po 10 h za 20 b, po 30 za 3 K 20 h, po 35 h za 2 K 40 b, po 40 i 50 li za 8 K ; dalje 1 kom od 1 K za 14h, od 2 X za 40 b, od 5 K za IKoOh. pomognu kako ko more, neko gragjom kakve Poziv na pretplatu. Ovim 231 bilo struke, a drugi tačnom i obilnom pretplatom. godinu I opet naglašujemo, da nam nije običaj jadiko- „Beharovu*. Kako je „Behar“ i ove godine udo­ vati, al moramo da iznesemo čitateljima malu voljio svom programu, to uek suđe naši čitatelji. bilancu: Mi i ovom prilikom pretplatom; ali nijesmo postigli ono, što smo moramo istaknuti, da je Troškovi i ove godine namireni Stt njegov izlazak omogućila potpora vrijednih sa- želili i lanjske godine, a to je, da nas publika radnika i pretplata čitatelja. Hoće li „Behartf potpomogne obilnijom pretplatom, da bi mogli i dalje nagraditi bar siromašnije, vrijedne izlaziti i Qvako udovoljavati svom li­ jepom programu, opet zavisi o njegovim saradnicima i o pretplati čitatelja. O potrebi i vri­ sarađnikc. Hoće li se to moći u budućoj godini, stoji do odziva u našem svijetu. Zahvaljujemo na svr­ jednosti njegovoj pretresalo se lanjske godine šetku još jedan put našim saradnicima i pretplat­ dosta, pa s toga to sad ne ćemo ponavljati, već nicima i molimo ih da nas i. n buduće pomažu! opet molimo požrtvovne rodoljube, da ga pot­ Mahsus selam! U redništvo „B ehara*. �232 L I S T A L Ibrahim-beg Hedžebpašie- Bašagie*). Hajrun’nasi men jenfeun’nase. H adisi-ierif. Nakon kratke ali teške bolesti preselio se je u vječnost osmi dan ovoga m jeseca u subotu u jutro mnogogodišnji i prezaslužni predsjednik zem aljskog vakufskog ravnateljstva Ibraliim-beg Ređžebpašić-BaŠagić u šezdeset i trečoj godini dobe svoje. — Rahmet mu njegovoj čestitoj dusi! Smrt Ibrahira-bega Bašagića nije samo ožalostila i u crno zavila njegovu obitelj, rodbinu i prijatelje, nego i cijeli islamski narod u Bosni i H ercegovini. Jer ako je neuinolna smrt oža­ lošćenoj obitelji ugrabila dobroga oca, odnosno supruga, islamski je narod ovih zemalja s njime izgubio prijateljima Ijubezna i vjerna druga, savjesna, plemenita i do skrainosti požrtvovna radnika i pobornika za boljak i sreću naroda. Od onoga dana, kada je kao tahrirat-ćatib stupio u državnu službu — a tomu ima već preko četrdeset godina — pa sve do svoje smrti, merhum je najsavjesnije vršio svoju dužnost, imajući uvijek pred očima dobrobit i sreću našega islamskoga naroda. Kao kajmekam (predstojnik) u mnogim mjestima naše domovine ostavio je najljepše uspo­ mene, a kao dvadesetgodišnji što nadzornik što predsjednik zemaljske vakufske kom isije, rahmetli Ibrahim-beg učinio je neprocjenjivih zasluga naše vakufe, a po tom i za cijeli islamski narod ovih zemalja. Sve svoje lijepe duševne sposobnosti upotrebio je na to, da bi što više podigao i unapredio vakufe, te žile kucavice našega vjersko-prosvjetnog života. Osim teške bolesti, koja bi ga shrvala i na postelju oborila, nikada i ni u kojem slučaju nije zanemario svoju dužnost, a radio je tako zdušno i ustrajno, te se mirne duše može reći, da j e pao žrtvom svoga zvanja. Prožet čistim vjerskim čuvstvom i osvjedočen, da će čov jek poslije smrti za svoja djela odgovarati Svevišnjem Tvorcu svijeta, on je cijeli svoj život proveo u divnoj harmoniji i skladu sa uzvišenom naukom Islama i propisima Kurana. Veliki je fazilet ali vrlo rijetko ljudsko svojstvo živjeti i djelovati u javnosti preko četrdeset godina, imati posla sa ljudima svake vrste, pa ipak nikome krivo ne učiniti: nema te duše, koja bi se mogla potužiti, da joj Ibrahim-beg i najmanje zlo pomislio a kamo li učinio. je merhum Bio je plemenit . . . . Blag i ljubezan od naravi, lijepo i islamski odgojen, nije se nikad ni kao veliki dosto­ janstvenik ponio ili uzoholio: uz dobro srce i plemenitu dušu skromnost je glavna značajka nje­ gova karaktera. Kao otac i suprug blag i nježan, kao starješina dobar i susretljiv. Podčinjene Činovnike držao ko svoju djecu i s njima postupao ljubezno i očinski. Ondje gd je bi drugi planuo i uzavrio, on je bio samilostan i predusretljiv; mjesto ruga i ukora, davao je upute i savjete. — Sa prijateljima uvijek iskren i obziran; uvredu je praštao a zlo dobrim vraćao. —- I p rvi put kad si ga vidio, nešto te privlačilo k njemu: ona plemenitost duše, ona dobrota srca i blagost ćudi, koja se ogledala na njemu, čovjeka je na prvi mah osvajala. Srhvan teškom boljeticom, izmučen i istrošen radom i nastojanjem zaklopio je svoje umorne oči blago i "tiho, spokojan, da polazi sa ovoga svijeta u bolji, vječni život mirne duše i Čiste savjesti. Zadnja misao i zadnje riječi, bile mu: Ešhedu enla ilahe illa Alah ve ešheđu enne Muhemeden abduhu ve resuluhu. Blago onima, k oji tako umiru jer vMen mate ala šeji’in beasekuumu alejh il* Osman Nurl Hadžić. *) Posto sad sa nad nemamo pri raci tofinijih podataka o njegovu života, nadamo ae, da ćemo moći to a narednom broja donijeti* i �behar 233 Ibrahim~beg ftedžebpašie-Bašagić. || brahim bog se rodio godine 1840. u Neve| sinju u isto vrijeme, kad su junački j| Hercegovci onako časno osvetili pogibiju čen gić age. On je sin Lutfi bega Redžeppašića-Bašage, age od Zaloma, muselima pivsko-nevesinjskoga i age nevesinjskih baša. Prve nauke učio je u Nevesinju, a iza očine smrti (1861.) do dvije godine otišao je u Trav­ nik, gdje je pred glasovitim travanjskim muf­ tijom DerviS ef. t.orkutom slušao nauke sedam godina. Tu je naučio dosta dobro arapski, perzijski i turski. Po svršetku nauka godine 1860. vrati se u rodno mjesto, gdje je imenovan bina-cminom (povjerenikom gradnje) nevesinjskoga grada. Malo za tijem postao je zamjenik kajmekama u Nevesinju, dok mu god. 1869. bi povjeren pivski kotar. Tu je pokazao osobite spo­ sobnosti za političko zvanje, jer je Piva od vajkada bila najškakljivi je mjeBto u cijelom vilajetu. Uslijed nesnosnih i nesigurnih odnošaja u pivskom kotaru, Ibrahim beg dade ostavku, ali mu ne bude primljena To ponovi i drugi put al uzalud. Tek kad je -ao i po treći put ostavku, jer mu je bilo već dozlogrdilo nositi glavu u torbi, molba mu je riješena povoljno, ali samo na kratko vrijeme, jer je opot ponovno na molbu vilajetakog'savjeta morao vratiti se u P r Za tijem je bio kajmekam u Foči i Ljubuškom Ki i je Hercegovina postala za se vilajet imenovan savjet­ nikom u vrhovnom sudu u Mostaru. Tijekom službo­ vanja na spomenutim mjestima vršio je usput razno misije. Tako je bio zemaljski savjetnik za Hercegovina uz maršala Muhtar pašu, član komisije za umirenje ustaša, član komisije za procjenu štete, koje su ustaše počinile u Hercegovini i t. d. Koliko je uživao narodno povjerenje i ugled dosta je ako navedemo, da je dva puta izabran za narodnog poslanika u carigradski parlaraenat i za poslanika hercegovačkog u narodna skupštinu u Sarajevo. Kad je prvi put bio poslanikom u parlamentu izašla je naredba, da svi kajmekani, koji žele biti promaknuti na viši stepen moraju položiti političkodržavni ispit. On se s mjesta podvrgao tome ispitu i s dobrim uspjehom bio osposobljen i promaknut za predstojnika prvoga razreda. Kad je drugi put boravio u Carigradu istaknuo se više puta kao odvažan go­ vornik u ovim prilikama. Kad je neki bugarski po­ slanik optužio pred parlamentom" mušira Ševket pašu radi pokolja u Bugarskoj, što su ga počinili vojnici jedne Ševket pašine divizije i tražio od parlamenta, da ga odmah osudi na smrt, svaki se ustručavao u parlamenta, da reče jednu u prilog dotičnom paši, samo nije ljuti Hercegovac, nego ustao odvažno na f čudo svih prisutnih i rekao svoju; spasio život jed ­ nome muŠiru i izvadio parlamenat iz velike neprilike. On do tada Ševket paše nije nikad ni vidio očima, nego je čuo kad je bio kajmekam u Pivi, šta Pivljaci 0 njemu pripovijedaju, kad je tamo bio ferik (divizioner). Pravednost rečenog paše, kad je boravio u Pivi ostala je u narodnoj uspomeni, jer ne samo da nije dao vojnicima ni od koga ništa otimati, nego je 1 ono što bi možda oteli dvostruko plaćao. Ibrahim beg braneći Ševket pašu izmegju ostaloga reče: Ševket paša, koji je u Hercegovini prije par godina ostavio tako lijepu uspomenu no vjerujem, da je mogao sada u Bugarskoj počiniti ono, što mu moj predgovornik spi Čitaje. Za to, ako se u istinu što tako i dogodilo, kriva je pukovnija koja je, kako no­ vine pišu, bila izazvana od strane bugarskoga stanov­ ništva i u razjarenosti počinila to nedjelo. Meni je čudo kako moj predgovornik može odmah predlagati smrtnu kazna, kad imade za to i drugih mjera. Što se nako mene tiče, ja sam uvjeren o potpunoj nevi­ nosti ševket paše i molim, da se stavi na glasanje. I to je bilo dosta. Za predlog bugarskog poslanika glasovati su samo balkanski kršćani, a za predlog ibrahim begov svi muslimani i kršćani iz Az>je- 0 toj sc debati brzo pronese glas po Carigrada, a dopvla i do ušija Ševket paši, koji je već bio stavljen pod strogi nadzor vojničkog suda. Isti dan u po noći došao je Novopazarski poslanik M.urad beg, koji još i sad živi, Bašagiću u stan sa agjutantom pašinira i jedva ga umolili, da ode paši. Da ne bi straža, koja je bila oko kuće pašine, opa­ zila, kriomice su kroz pet susjednih kuća, preko bašća i avlija ušli u pašinu kuću. Paša ga je čekao na avliji i kad mu je Murat beg rekao, da je to onaj hercegovački zastupnik zagrlio ga je i poljubio u čelo nazivajući ga svojim spasiteljem i veli-nimetom cijele njegove porodice. Paša mu je nudio bogatih darova, ali on je sve otklonio govoreći, da on ne prima nikakve plaće za svoje uvjerenje i obrana istine. Nakon pola sahata istim putem vratio se natrag kući i nikada više u životu Ševket paše nije vidio. Zadnjih dana, kad je taj drugi parlamenat iz­ dahnuo, držao je odulji govor, u kome je ocrtao žalosno stanje u Hercegovini, raskrinkav crnogorsku politika i ožigosav oštrim riječima nemarnost turske diplomacije i njezino vječno popuštanje. Megju ostalim rekao je : „Čovjek se mora od čuda kameniti, kad gleda kako Crnagora svraća pozornost svijetu na se i nastoji u isto vrijeme nas zabaviti a druge države opsjeniti. Crnogorcima prije trideset godina na zemaljskoj povr­ šini nije se znalo, ni za ime ni za spomen*. Za vezirovanja Ali paše Stoćevića u Hercegovini, �234 BEHAR koji je ubjen 1207. (1851.) katkada su se odvažili Crnogorci preći hercegovačku granicu i opljačkati nešto stoke i goveda ili porobili koje bližuje seoce. To njihovo razbojništvo i prezira vrijedno pljačkanje u našim krajevima postalo je poslovicom. Nu u zajed­ nici hercegovački muslimi i kršćani složno su im vraćali šilo za ognjilo i junački branili svoju grudu od hajdučkih napadaja. U svakom okršaju Hercegovci su izvojŠtili sjajnu pobjedu i dozvali im pamet u glavu, da se dugo više ne zavrate. U to vrijeme država nije imala u Hercegovini nijednoga vojnika. Kako bilo da bilo, u zemlji je bio red i poredak i prama vremenu uvedena neka nova i zdrava uprava. Malo iza toga 1269. (1858.) izbila je na površinu ruska afera (krimski lat) i Crnogorcima se pružila prilika, da opet nastave ne samo stari zanat, nego takogjer, da provaljuju čak u Škodru i druge turske krajeve. Kad je s Rusijom svršena stvar, crnogorska galama postala je za Tursku napast i prisilila je, da sedam godina uvijek vojsku po granici izdržava. Šta je to koristilo? Nikada nije došlo do ozbiljne bitke. Naša vojska je stajala u defenzivi. Vrijeme i trud sve je otišlo u zalud. Kad se to oklijevanje i nemar naše vojske uzme u pretres i pomno ispitaju gubitci v o j­ ske, troškovi i šteta u zemlji ne stoji ništr manje od ruske afere. Osim toga tako zvani buntovnički krajovi bacili su kamen smetnje megju mirnu raju i prisilili je, da ustane na noge, da se ođmetne i stupi na milost i nemilost pod zaštitu Crnegore. Eto to je bila posljedica nemara turske vojsko. Dakako da je tome doprinijelo i mišljenje stranih velesila, da provale u zemlju Tursku i četovanje po granici ne znači rat, za to da se naša vojska mora uvijek držati u defenzivi. Kad je pako sultan Abdul-Aziz u početku svoga vladanja izdao visoku' naredbu, na koju od strane evropskih velevlasti nije se čuo prigovor, za dvadeset dana utišala se crnogorska vika i galama i naša vojska je pobjedonosno unišla u glavni grad Cetinje. Iz toga se razumije, da je i prije sedam godina to se moglo za čas dogoditi, samo je trebalo, da to neko zapovjedi, pa bi davno nestalo crnogorske galame, a država no bi pretrpila tolike materijalne štete i izgubila veliki broj dobrih vojnika. Šta je uzrok tome ? Ako je baš svrha rata Crnogorce naučiti pa neti i dotjerati ih u red, a osvojenu zemlja kao veledušni po -jeditelji pokloniti, ne znam: za što je trebalo proširivati to hajdučko leglo? Uzmimo kako su to primili našega veleduŠja nedostojni Crnogorci? Mislite sa zahval­ nošću? Ne, nego s prezirom, jer oni drže, da smo mi nemoćni i slabi, pa da moramo popuštati. To ih je okuražilo, da otvoreno izražavaju svoje težnje za osvajanjem. Uhvatili su zgodno vrijeme, pa su stupili u dobre odnošajo sa stranim državama i već odavno m naše mirne i valjane zemljake kršćane, sile ustanak ne birajući sredstava. Kad su cijeli her ** guvački vilajet primorali da se odmetne, onda yika „ko je jiinak na oružje" — pronijela Srbij0m * Bugarskom. Svi balkanski Slaveni sklopili su savez ’ Rumeliju doveli gotovo na zub propasti. Sad je Balkan postao prijeporno pitanje svib velevlasti. Ko zanijekati, da ovo teško i kritično stanje nije nastalo iz naše neumjesne popustljivosti, -oklijevanja, slabosti i nemarnosti. Gospodo I nije svrha Crnogorcima raširiti granice nego osvojiti Hercegovinu. Prepuštanje zemlje ne će rat i bunu utišati, nego još više uspiriti. Čuvanjem granica čuvaju se prava. Žalosne poŠljeđice neumjes­ nog popuštenja gledamo već dvadeset godina na svoje oči. G ospodo! probudimo se već jedan put, otresimo se popuštenja, nedajmo se zavaravati sa strane, nastojmo svima silama odbijati svaki napadaj na naše ognjište". Te riječi rekao je Bašagić na čudo svih prisut­ nih, a na strah i trepet svojih prijatelja, jer su prezaii, da ga možda iste noći ne prožđre Marmara. Sutri dan je raspušten parlamenat, a svi poslanici dobili su nalog da se za 24 sabata udalje iz Carigrada. Tako je Bašagić izmaknuo prije nego je izišla kritika o njegovu govoru iz carigradskih političkih krugova. Još ćemo napomenuti da je prvi put bio u odboru za izragjenje reforama a oba puta tajnik balkanskili po­ slanika. Kao kaj mekama zatekla ga okupacija i u tom ga svojstvu ostavila sve do godine 1883. kada bude po­ zvan u Sarajevo i iste godine u mjesecu junu ime novan mufetišem novo ustrojene zemaljske vakufske komisije. Skoro jedanaest godina bio je mufetiš, a godine 1893. u mjesecu decembru postane direktor zemaljsko vakufske komisije i ravnateljstva, u kojem jo svojstvu služio sve do svoje smrti. Bio je odlikovan kamturnim redom ordena Franje Josipa, ordenom že­ ljezne krune III. r. i Osmanijom IV. r. To je u najkrupnijim potezima slika njegova života do okupacije, a kada bi smo pisali i potanje ocjenjivali njegove zasluge za prosvjetni napredak muslimana Bosne i Hercegovine, njegovo nastojanje i rad oko unapregjenja vakufa, onda bi trebali pisati cijelu studiju, za koju bi bio premalen prostor našega lista. N jegov rad pripada historiji, i kroničar, koji bude jednom pisao o duševnom napredku i razvitku bosansko-hercegovačkih muslimana, zahvalno će se sjećati Ibrahim bega Bašagića i njegovo će ime zlat­ nim slovima upisati megju one rijetke sretnike, koje historija stavlja za uzor potomstvu. Kahmetullahi alejhi! �beh ar 0 L I s K njiževnost Pčelarstvo. Primismo knjigu pod gornjim naslo­ vom, što ju je napisao iskusni pčelar g. Ivan Sitarić, upravitelj osnovne škole i urednik „Težaka". Knjiga je srednjeg formata, imađe 126 stranica i 67 slika. Cijena joj je 2 K, a naredbom Vis. zemaljske vlade uvedena je i za nagrade odraslijoj školskoj mladeži, poslije predgovora u kom spominje djela odličnik stranih pčelara, po kojim je sastavljao ovu knjigu, te poslije uvoda o važnosti racionalnog pčelarenja dolazi stručna ova i zanimiva gragja rasporegjena u 4 od­ sjeka s dodatkom. — K njiga je pisana vrlo shvatljivo lahkim i popularnim jezikom, da se zaista i neškoloran pčelar može po njoj vladati n pčelarenju. Mi ćemo se još jedan put osvrnuti na ovo .djelo. Pogled po svijetu. Burski generali zaista pogjoše po prijestolnicama evropskim, da se atiču evropskim vladarima za pomoć Narod ih svagdje dočekuje s najvećim oduševljenjem ali ih vladari' ipak zbog hatura Engleske ne puštaju k sebi. Njemački car Vilhelm prvi ih je odbio, a to vele s razloga, što nije htio, da se Engleskoj zamjeri. Drugi opet vele, da generali nijesu htjeli njemačko' caru u audijenciju, jer im se ponudio engleski posla­ nik u Berlinu, da ih on odvede caru. Na svoin potovauju bnrski generali pripovijedaju i opisuju strahote rata, vele da su prisiljeni bili sklopiti kakav taki mir, da očuvaju, da im se ne tare sibijan. * Vrativši se sa slave na Šipka klancu posjetio je veliki ruski knez Nikolaj Nikolajević Nj. vel. sultana 235 T A K . u Carigradu. Tom posjetu daju novine veliku političku zamašitost, ali biće da je i Rusija opazila, kako bi ova slava Turskoj mogla bit nepoćudna, pa da se stvar donekle ugladi. Ne treba ni zborit o tom, da su u wangradu dočekali kako obično svakog posjetitelja dočekuju pretjeranom gostoljubivošću. * U Franceskoj je u Parizu umro glasoviti pisac Emile Zola, koji kako je poznato u Drejfussovoj aferi bio snišao sa svog polja spisateljskog i umiješao se u aferu. Sprovod mu je bio sjajan. Zabava U Bihaća. Primismo poziv za zabavu sa igrankom, koju priregjuje islamska omladina u Bihaću 7. februara u ondašnjoj čitaonici. Ćist je prihod na­ mijenjen sirotinji grada Bihaća i okolice bez razlike vjere. Dobrovoljni prinosi Šalju se na Ali bega Biščevića. IJ programu je da se predstavlja komedija Varalica Hamza, Zabava U Visokom. Primismo ukusno izragjen poziv od odbora iz Visokog, gdje činovnici i čitaonica priregjuju zabavu 7. februara u korist gkol. djece. Q tom ja programu takogjer našeg Ekrema ,Gjavo pod ČergoTna, Mi se od srca radujemo ovakim pojavima naro­ čito. što st naša islamska omladina trza iz onog mr­ tvila, da pokaže iskra Života i stare naše vesele ćudi. Živih 1 E pur si muovel Bajram mubarek olsun! Minuše dani šehri ramazana, dani kad najgordiji, najoholiji silu svoju slama, kad nemoćni bijedu svoju zaboravlja, pa se oba obraćaju svemogućem tvorcu svijetova i mole za spas svoj i sviju nas. T o bijahu dani posta, dani pokajanja, kad ohola srca ljudska ispunja skrušenost, pokornost, samilost. Dani su nam ovi slatki i sveti, jer kako dani bijahu pored rada za svagdanje potrebe puni skrušenosti i molbe, tako noći bijahu pune usrdna bratskog razgovora al i ozbiljne rasprave, kako da se bijedniku pom ogne, kako da se neznanju na put stane. E vo nas na rastanku s lijepim šehri ramazanom, a na osvitku bajrama, općeg veselja sve­ ukupnog islam, pa kako danas grme topovi i odjekuju cijelim svijetom, tako se ori i pobožan usklik stotina milijuna duša i upravljaju vruće želje svemogućem tvorcu za spas naš. Želeći da nam dragi Bog usliša naše vruće molbe, mi kličemo svoj braći, da i bajram provedu u obilju sreće i zadovoljstva. Od Boga dragog želimo, da nas i na dalje uzdrži na ovom svetom putu i nas i naše potomke dok je svijeta i vijeka, da nam ulije u srca naša što više straha i p o­ kornosti, a ljubavi i samilosti prama rodu i domu našem, da ga nikad s uma ne smećemo. U toj želji kličem o: Bajram mubarek olsun / Adem aga Mešić. ~ Odgovorni urednik: Edliem Mulabdić. Štamparija Riste J. Savića, Sarajevo. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1902 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID a5e6fb86-671d-486f-9085-b91696ce8964